You are on page 1of 800

ENCIKLOPEDIJA

2
Gr-Op

M UZIKA

ZAGREB J U G O S L A V E N S K I

MCAVLXXIV Z A V O D

L E R S I RO G R A F S R 1

JUGOSLAVENSKI LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD, ZAGREB


TISAK I UVEZ TISKARNA MLADINSKA KNJIGA LJUBLJANA

M UZIKA E N C I K L O P E D I J A

Glavni urednik

Kreimir Kovaevi

lanovi redakcije Ivona Ajanovi, Branka Anti, Dragotin Cvetko, Stana Duri -Klajn, Cvjetko Ivanovi, Marija Kuntari, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozaji

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petrievi

Tehnika redakcija Branimir Sokol, Mirjana Veza, Duan Zvab

SURADNICI U II SVESKU

A. Koc. Akil Koci, odgovorni muziki urednik Radio -stanice Pritina A. Kr. Anelko Klobuar, docent Muzike akademije, Zagreb A. Ku. Antun Kunta ri, savjetnik Zavoda za unapreivanje strunog obrazovanja SRH, Zagreb A. Ln. Aleksandar Linin, vii struni suradnik Instituta za folklor, Skopje A. Pr. Dr Andreja Preger, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd A. Rij. Dr Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana A. To. Andrija Tomaek, direktor Muzike kole Pavao Markovac, Zagreb A. Tri. Arsen Triva, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd A. Uo. Ana Urukalo, muziki uredni k Radio-televizije Zagreb A. Vi. Albe Vidakovi, prof. Teolokog fakulteta, Zagreb B. A. Branka Anti, akademski muziar, Zagreb B. Buj. Dr Bojan Buji, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinovi, dramaturg opere Narodno g pozorita, Beograd B. I. Bojana Ivanevi, prof. Muzike kole Vatroslav Li sinski, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik Radio-televizije Ljubljana B. Mi. Dr Bogdan Milankovi, nauni suradnik Muzikolokog instituta SANU, Sarajevo B. R. Branko Rakija, prof. Fakulteta za fiziku kulturu, Za greb B. S. Branimir Saka, kompozitor, Zagreb B. a. Dr Boidar irola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanovi, glavni urednik Radio-stanice Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzike akademije, Sarajevo D. Co. Dr Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. ol. Dragutin oli, prof. Fakulteta muzike umetno sti, Beograd D. Li. Dragan Lisac, muziki publicist, Milano D. Ma. Dragutin Mauka, kazalini publicist, Zagreb D. Ov. Dragoslav Ortakov, prof. Visoke muzike kole, Skopje D. Pl. Duan Plava, prof. Muzike kole Isidor Baji, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Duan Skovran, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd Di. S. Dr Dimitrije Stefanovi, vii nauni suradnik Muziko lokog instituta SANU, Beograd . J. ura Jaki, direktor Muzike kole Josip Slavenski, Beograd . Ra. oko Radovi, muziki urednik Radio -stanice Titograd E. A. S. Eva Auer Sedak, muziki urednik Radio -televizije Zagreb E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzike akademije, Beograd E. Zy. Dr Ernst Zavarsky, muzikolog, Bratislava F. L. Franjo Lui, prof. Muzike akademije, Zagreb G. J. Dr Gavro Jakeevi, direktor Srednje muzike kole u m., Dubrovnik

Gordana Krajai, prof. Muzike kole Josip Slavenski, Beograd H. P. Dr Hubert Pettan, prof. Muzike kole Vatroslav Lisinski, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf, Bol na Brau I. A. Ivona Ajanovi, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr Ivan Henneberg, upravitelj Poslovnice za SR Hrvatsku Zavoda za zatitu autorskih muzikih prava, Zagreb I. K. Ivan Klemeni, ef muzike zbirke Narodne univerzitetske knjinice, Ljubljana I. Me. Ivo Malec, prof. Konzervatorija, Pariz I. Su. Dr Ivo Supii, prof. Muzike akadem ije, Zagreb J. An. Dr Josip Andri, kompozitor i muziki pisac, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzike akademije, Zagreb J. Bez. Dr Jerko Bezi, nauni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muz ike akademije, Beograd J. Dop. Jelena Dopua, suradnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo J. Gc. Janko Grilc, muziki urednik Radio -televizije Ljubljana J. Mvi. Jovan Miloevi, prof. Muzike kole, Cetinje J. Pj. Joa Pogaj, pr osvjetni savjetnik, Zagreb J. S. N. Jelka Stamatovi Nikoli, prof. Muzike akademije, Beograd J. Se. Dr Joe Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana Je. To. Jelica Todorevska, bibliotekar muzike zbirke Narodne i univerzitetske biblioteke Kliment Ohridski, Skopje K. Be. Katarina Bedina, bibliotekar Muzikolokog odjela Filozofskog fakulteta, Ljubljana K. Ko. Dr Kreimir Kovaevi, prof. Muzike akademije, Zagreb K. Ks. Dr Koraljka Kos, docent Muzike akademije, Zagreb L. Ai. Lorenc Antoni, muziki urednik Radio -stanice Pritina L. M. . Lucijan Marija kerjanc, akademik, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana L. M. Lazar Marjanovi, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd L. a. Ladislav aban, prof. Muzike akademije, Zagreb L. Vr. Lav Vrbani, prof. Muzike akademije, Zagreb L. Z. Ludvig Zepi, ef muzike zbirke Narodne i univer zitetske knjinjice, Ljubljana M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzike akademije, Zagreb M. G. Marijan Gabrijeli, sekretar Zveze kulturno -prosvetnih organizacij Slovenije, Ljubljana M. In. Milica Ilijin, nauni suradnik Muzikolokog instituta SANU, Beograd M. Kar. Monika Kartin, staist muzikolokog odjela Filozofskog fakulteta, Ljubljana M. Kri. Miro Krii, muziki publicist, Zagreb M. Kun. Marija Kuntari, redaktor JLZ, Zagreb M.. Maz. Mladen Mazur, muziki urednik Radio -televizije Zagreb M. Pet. Mirjana Petrievi, redaktor JLZ, Zagreb M. Poz. Mladen Pozaji, prof. Muzike akademije, Sarajevo M. R. Mirko Ramov, asistent Glasbeno-narodopisnog instituta, Ljubljana M. ku. Mirjana kunca, direktor Muzike kole, Split M. pe. Manica pendal, prof. Pedagoke akademije, Maribor M. To. Dr Mihovil Toman dl, publicist, Panevo

G. Kr.

Miodrag Vasiljevi, prof. Muzike'akademije, Beograd Milica Zajcev Dari, baletski kritiar, Beograd Dr Milan epi, primarius u m., Zagreb Milenko ivkovi, prof. Muzike akademije, Beograd Mirka Pavlovi, akademski muziar, Beograd Natko Devi, prof. Muzike akademije, Zagreb Nikola Hercigonja, prof. Fakulteta muzike umetn osti, Beograd . Ha. N Nada Herceg, nastavnik baleta, Zagreb Nada Krii, . N Hg. muziki publicist, Zagreb Dr Niko S. Martinovi, . N Kri. direktor Centralne biblioteke, Cetinje N . Mi. Nika Njiri, prof. muzike, Zagreb Dr Oskar Danon, dirigent, Beograd Petar Bingulac, prof. Muzike . N Nj. akademije, Beograd Dr Pavle Merku, zamjenik efa . slovenskog programa Talijanske radio-televizije O D. (RAI), Trst Predrag Miloevi, prof. Fakulteta . B. P muzike umetnosti Beograd Me. P . Pavel ivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana . P. Mil. Redakcija Rafael Ajlec, muziki urednik Radio -televizije LjubP i. ljana Ratko urovi, prof. Fakulteta dramskih umetnosti, . R Beograd R A. . Roksanda Pejovi, prof. Muzike kole Stankovi, . Beograd R . . R Pej. M V. M . Z. M D . . M i. . . . M i N D. Pa.
.

Ra. P.

Radmila Petrovi, nauni suradnik Muzikolokog ins tuta SANU, Beograd S. . K. Stana uri-Klajn, direktor Muzikolokog institt SANU, Beograd S. Gi. Sotir Golabovski, prof. Pedagoke akademije, Skoj S. Pn. Svetolik Paan, prof. muzike, Beograd S. p. Slobodan piri, asistent Muzike akademije, Saraje T. Br. Tea Brunmid, muziki suradnik Zagreb-filma, Zagr T. Rh. Truda Reich, muziki pedagog i pisac, Zagreb T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmonj Skopje V. Bon. Vera Bonifai, vii bibliotekar Nacionalne sveuili biblioteke, Zagreb V. v. Vlado ukov, urednik Radio -televizije Skopje j V. Fa. Vladimir Fajdeti, muzikolog, Rijeka j V. Man. Vinja Manasteriotti, prof. muzike, Zagreb i V. Mvi. Vlado Miloevi, akademik, Banja Luka V. Pe. Vlastimir Perii, prof. Fakulteta muzike umetnos Beograd V. U. Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljublja V. c. Dr Vinko ganec, akademik, Zagreb V. m. Dr Viktor mega, prof. Filozofskog fakulteta, Zagr Va. Ba. Vartkes Baronijan, muziki urednik Radio-televiz: Beograd , Vladeta Milankovi, akademski muziar, Beograd Zlatko Grgoevi, kompozitor i muziki pedagog, Zagn Dr Zmaga Kumer, nauni savjetnik Glasbeno -narod pisnog instituta, Ljubljana Z. Ku. Dr Zija Kuukali, prof. Muzike akademije, Sarajc VI. M. Z. Gi. Z. Kr.

KRATICE

AFMF Archiv fur Musikforschung AFM Archiv fur Musikvvissenschaft AM Allgemeine Musikzeitung W AML Acta Musicologica ASSR Autonomna Sovjetska Socijalistika Republika b. c. basso continuo e. eki DDT Denkmaler deutscher Tonkunst DR Demokratska Republika DTB Denkmaler der Tonkunst in Bavern DTO Denkmaler der Tonkunst in Osterreich engl. engleski franc. francuski glglasni (2-gl., dvoglasni) grki Hrvatski glazbeni zavod, gr. HGZ Zagreb HNK Hrvatsko narodno kazalite Zagreb hrv. hrvatski IMG Internationale Musikgesellschaft instr. instrumentalni kal. italijanski izd. izdanje, izdao izv. izvedeno jap. japanski JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jug. jugoslavenski KMJB Kirchenmusikalisches Jahrbuch knj. knjiga KUD Kulturno-umjetniko drutvo lat. latinski latv. latvijski M Die Musik mad. madarski MF Die Musikforschung

MFM MGG
ml.

MOJ
MQ

nem.
NR

njem. obj. OKUD perz.


PGM

PJB polj. posth. prer. pseud. n i r KAM A rcu. rev.


A rfx

XV X1 VI "RTM
1

rkp. RKUD
RM RMI

Monatshefte fur Musikgeschichte Die Musik in Geschichte und Gegenwart mladi Muzika omladina Jugoslavije Musical Quarterly nemaki Narodna Republika njemaki objavio, objavljeno Omladinsko kulturno-umjetniko drutvo perzijski Publikationen der Gesellschaft fur Musikforschung Jahrbuch der Musikbibliothek Peters poljski posthumno preradio, preraeno pseudonim Rassegna musicale redigirao revidirao, revidirano La Revue Internationale de Musique rukopis Radniko kulturno-umjetniko drutvo La Revue Musicale Rivista musicale italiana ruski Santo (sveti), Santa (sveta) sine anno Sjedinjene Amerike Drave Srpska akademija nauka i umetnosti Socijalistika autonomna pokra jina

SBIM G SFSR
SIM

SIMC simf.
si. SMZ

SNG SR

srp.
SSR St.
St.

Sammelbande der len Musikgesellschaft Internation Sovjetska Federalna Socijalist ka Republika Societe Internationale de Mi sique Societe Internationale de sique contemporaine Mi simfonijski j slika Schweizerische Muzikzeitung (c 1961 Schweizerische Musikze tung und Schweizer Musikpi dagogische Blatter) Slovensko narodno gledali Ljubljana Socijalistika Republika, na Republika (Njemaka) Save: srpski Sovjetska Socijalistika Republ
ka

Saint, Sankt stariji, stoljee STMW Studien zur sv. Musikvvissenschaft svezak, Sv. C. sveti Sveta Cecilija panj. panjolski tal. talijanski
V.

'

vek

rus.
S.

s. a.
SAD

SAN(U) SAP

VFMW Vierteljahrsschrift fur wissenschaft Musil vok. vokalni ZFM Zeitschrift fur Musik ZFMW Zeitschrift ZIMG Zeitschrift der fiirMusikvvissenscha Musikgesellschaft Internationale ZNO Zbornik za narodni ivot i aje ob

ILUSTRACIJE U II SVESKU

P R ILO Z I

U BOJ I

GR KA M UZ IK A. S li k a n a vazi ........................................... 16 HARFA. Detalj poliptiha L. Dobrievia Marinova . . . 72 HRVATSKA MUZIKA. Zidna slika Vincenta iz Kastva . . 176 INSTRUMENTALNA MUZ IKA. Koncert u prirodi . . 216

KLAVIKORD. Skulptura A. van Wesela ............................. LIKOVNE UM JE TNOSTI I M UZ IKA. Deta lj zidn e s lik e LUTNJA. Djevojka s lutnjom .................................................. NJEMAKA MUZIKA. Detalj Isenheimskog oltara . . .

328 456 488 704

PR ILOZ I U B AKR OTIS KU

H R V AT S KA M U Z IK A ...................................................... 168169 IZVODILA KA PR AKS A ......................................................... 232 K IN E S KA M U Z IK A ................................................................... 233 M AKE D O N S K A M U Z IK A .............................................. 512 513

N I Z O Z E M S K A M U Z I K A .......................................................... 680 N O T AC IJ A ............................................................................... 681 OPERA ...................................................720 721, 728 729, 736 O P E R A U J U G O S L A V IJ I ................................................. 736 737

G. P., skraenica za -> Generalnu pauzu. GRABBE, Johann, njemaki kompozitor (Lemgo, 1585 Biickeburg, 1655). Kao lan djeakog zbora uio muziku kod dvorskog orguljaa C. Conradusa u Detmoldu, a izmeu 1607 i 1610 u Veneciji kod G. Gabrielija. Orgulja u Brake -Detmoldu i dirigent na dvoru u Buckeburgu. Komponirao pod Gabrielijevim utjecajem. Poput H. Schiitza, G. je meu prvima prenosio nove izraajne vrijednosti ranobarokne talijanske kole u Njemaku.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Newe kunstliche musikalische Intraden, Pavanen, Galliarden 1617; Intrada, Paduan i Canzon (u Th. Simpsonovu Taffel Consort), 1621. VOKALNA: II primo libro de Madrigali a 5 v., 1609. Tri madrigala objavio R. Gerber u Das Chorverk, 35. LIT.: M. Ruhnke, Johann Grabbe, MGG, V, 1956.

za alt i orkestar; Lichlzvanderer; Gesang zur Sonne za alt i orkestar i dr. SPISI: Regers Harmonik, 1920; Die Funktionstheorie H. Riemanns, 1923 ; Allgemeine Musiklehre, 1924 (X proireno izd. red. D. de la Motte, 1970); Lehrbuch der musikalischen Analyse, 1925; Der lineare Satz, 1930 ( I I izd. 1950); Anleitung zur Fugenkomposition, 1934 (VI izd. 1959); Die zvichtigsten Regeln d"s funktionellen Tonsatzes, 1935 ( I I I izd. 1952); Generalbassiibungen, 1936 (III izd. 1951); Handbuch der Harmonie (2 sv.), 1944 (V izd. 1967); Neue Gelib'rbildung, 1950; Musikalische Werkbetrachtung, 1950; Die Kunsl des Orgelbaus, 1958. Brojni lanci i studije u asopisima i revijama. LIT.: H. Biittner, Hermann Grabner, ZFM, 1935. F. Hb'gner, Hermann Grabner, Die Musikpflege, 1935. W. Berk-Turek, Hermann Grabner, Die Tonkunst, 1941. E. Otto, Hermann Grabner. Werk und Mensch, Z FM, 1951. H. Becker, Hermann Grabner, MGG, V, 1956. S. Borris, Hermann Grabner zum 70. Geburtstag, Muica, 1956.

GRABEN-HOFFMANN, Gustav Heinrich (pravo ime Hoffmann), njemaki kompozitor (Bnin kod Poznaria, 7. III 1820 Potsdam, 20. V 1900). Muziku uio u Poznariu, kompoziciju u Berlinu (E. Tschirch, G. Reichardt) i kasnije u Leipzigu (M. Hauptmann), pjevanje u Berlinu (H. Stiirmer). Nastavnik muzike u Poznanu i Dresdenu; 1850 osnovao u Potsdamu Aiusikakaemie fur Damen. Njegove solo-pjesme, jednostavne i nepretenciozne, bile su veoma popularne (osobito uspjela balada $00 000 Teufel).
DJELA: Die Pflege der Singstimme und die Griinde von der Zerstorung und dem friihzeitigen Verlust derselben, 1865; Das Studium des Gesangs nach seinen musikalischen Elementen (3 sv.), 1872; Praktische Methode ah Grundlage fur den Kunstgesang und eine allgemeine musikalische Bildung 1874. Izdavao zbirke tuih pjesama, dvopjeva i omladinskih napjeva. LIT.: H. Becker, Gustav Heinrich Graben-Hoffmann, MGG, V, 1956.

GRACE, Harvev, engleski orgulja i muziki pisac (Romsev, 25. I 1874 Bromlev, 15. II 1944). Uenik M. Richardsona; crkveni orgulja i suradnik mnogih strunih asopisa (The Musical Times; The Listener; The Radio Times). Komponirao preteno djela za orgulje koja odaju izvrsno svladavanje kompozitorske tehnike, ali i tenju za pretjeranom upotrebom raznih efekata.
DJELA: French Organ Music. Past und Present, 1919; The Complete Organisl, 1920; The Organ Works of Bach, 1920; Beethoven, 1927; The Organ Works of Rheinberger, 1925; A Handbook for Choralists; A Musician at large, 1928; Music and VVorship (sa H. W. Daviesom), 1935 ( I I izd. 1948); The Organ Works of Ce'sar Franck (posth.), 1948. Izdanja: A Handbook for Choralists, 1928; The New Musical Educator (4 sv.), 1934; djela za orgulje Rheinbergera (2 sv.), 1932 i 1937 i 30 transkripcija za orgulje kompozicija J. S, Bacha. Kompozicije za orgulje: Legend, 1913; Rhapsody, Three Psalm Tune Postludes, Ten original compositions (2 sv.), 1922. LIT.: Harvev Grace (1874 1944), The Musical Times, 1944, 3. A. E. F. Dickinson, Harvey Grace, MGG, V, 1956.

GRABERT, Martin, njemaki kompozitor, dirigent i orgulja (Arnsvvalde, Neumark, 15. V 1868 Berlin, 23. I 1951). Uio u Berlinu na Kullakovu konzervatoriju, na Institutu za crkvenu muziku (H. Bellermann) i na Umjetnikoj akademiji (W. Bargiel). Od 1895 do smrti orgulja i zborovoa u raznim berlinskim crkvama. Njegove kompozicije za zbor a cappella oituju izvrsno poznavanje zborne tehnike.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet u B -dur u; k lavirski k vintet op. 22, 1905; 2 sonate za violonelo i klavir op. 79; sonata u g -molu za obou i klavir op. 52, 1921; koncert u d-molu za 2 violine i klavir op. 78; suita za blokrlautu i klavir op. 72. KLAVIRSKA: Capriccio op. 9, 1896; suita op. 15, 1896; Im IValde op. 41, 1912; 3 Fantasiestiicke op. 50, 1920. Varijacije i fuga u emolu za orgulje op. 40, 1911; Zum Geddchtnis, fantazija za orgulje u g-molu, op. 47, 1920. VOKALNA. Kantate: Pharisaer und Zollner op. 24, 1907; 0 Tod, wie bitter bist du op. 25; Hanna und Simeon op. 60, 1927; Der Herr ist mein Licht und mein Heil op. 61, 1928; Wie soli ich Dich empfangen op. 62, 1928; Kleine Reformationskantate op. 67, 1933; Du meine Seele singe; Gudruns Befreiung. Pasijska igra Christus; brojne zborne kompozicije i solo-pjesme. LIT.: H, H. Grossmann, Martin Grabert, ein Meister der Harmonie, Die Tonkunst, 1941. H. Becker, Martin Grabert, MGG, V, 1956.

GRABNER, Hermann, austrijski kompozitor i muzikolog (Graz, 12. V 1886 Bolzano, 3. VII 1969). Muziki studij zapoet u Grazu dovrio na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Reger, H. Sitt). Do 1913 Regerov asistent u Meiningenu, zatim predavao teoriju muzike na Konzervatoriju u Strasbourgu i 191924 kompoziciju u Heidelbergu i Mannheimu. Odi924 profesor na Konzervatoriju i od 1930 istodobno muziki direktor Univerziteta u Leipzigu, 193846 na Visokoj muzikoj koli i 195051 na Konzervatoriju u Berlinu. Jedan od najistaknutijih predstavnika Regerove kole. Osobito su znaajna njegova teoretska djela; u poet ku pristaa Riemannove funkcionalne teorije i formalistike analize, u kasnijim radovima polazio je s principa estetske analize.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za flautu, klarinet, rog, fagot i gudae; koncert za orgulje i gudae; koncert za instrumente s tipkama i gudae; predigra, varijacije i fuga na Bachovu temu; Alpenldndische Suite; Frohliche Musik za mali orkestar; Kleine Abendmusik; Sinfonische Tdnze; Divertimento; Pastorala. Za duhaki orkestar: Perkeo-Suite; Burgmusik; Firlefei-Variationen 1 Concerto grosso. KOMORNA : 3 gudaka kvarteta; duhaki sekstet; Konzert im alten Stil za 3 violine; 5 kompozicija za violinu i klavir. ORGULJSKA: sonata; Media vita in morte sumus; fantazija na Pater noster; Partita; 26 korala; Orgelchoralbuch (244 korala). Opera Die Richterin, 1930. VOKALNA. Oratoriji: Weihnachtsoratorium i Das Lied vom Walde. Kantate: Frohsinn im Handiverk; Trauerkantate; Hymnus an der Wind; Weg ins Wunder; Was bist du doch, o Seele, so betrubet; Ein fete Burg; Und als die Zeit erfiillet zuar. Pasija Die Heilandsklage; Reauiem. Segen der Erde za soliste i orkestar; Der 103. Psalm MUZ. E., II, 1

GRACIS, Ettore, talijanski dirigent (La Spezia, 24. IX 1915 ). Diplomirao violinu na Konzervatoriju u Parmi, a klavir i kompoziciju u Veneciji (193537). Usavravao se 1939 40 u kompoziciji na teaju kod G. F. Malipiera, a 194142 u dirigiranju na Accademia Chigiana (A. Guarnieri). God. 1942 48 dirigent instrumentalnog ansambla Benedetto Marcello u Veneciji, 194850 orkestra festivala Maggio Musicale u Firenci, od 1950 orkestra Pomeriggi Musicali u Milanu. Od 1959 stalni dirigent kazalita La Fenice i nastavnik Konzervatorija u Veneciji. Dirigirao praizvedbama brojnih kazalinih djela, osobito 195156 u Teatro delle Novita u Bergamu. Od 1946 sudjelovao redovito na Festivalu suvremene muzike u Veneciji. GRADENER, I. Karl (Georg Peter), njemaki violonelist i kompozitor (Rostock, 14. I 1812 Hamburg, 10. VI 1883). Violonelist u Helsinkiju, 183848 muziki direktor Univerzi teta u Kielu, 185161 vodio vlastitu pjevaku akademiju u Hamburgu. Od 1862 do 1865 profesor pjevanja i muzike teorije na Konzervatoriju u Beu i zatim do smrti profesor na Konzervatoriju u Hamburgu; tamo je osnovao Tonkunstlerverein (186773 predsjednik). U svojim kompozicijama esto primjenjuje polifoniju i pregnantan ritam. Najbolja su mu kraa klavirska djela; u njima nastavlja tradiciju Schumannovih i Mendelssohnovih klavirskih minijatura.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 2 s i mfo nij e ; k o nce rt za k la vir op. 20 ; Romanze za violinu i komorni orkestar op. 53; 2 uvertire. KOMORNA: gudaki trio; 3 gudaka kvarteta; oktet; 2 klav irska kvinteta; 2 klavirska trija. Sonate: 3 za violinu i klavir; za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: sonata; sonata za 2 klavira; Fliegende Bldtter op. 5, 27 i 31; Fliegende Blattchen op. 24, 33 i 43. Opere Konig Harald i Der Mullerin Hochzeit. VOKALNA: oratorij Johannes der Taufer; solo-pjesme. SPISI: Bach und die Hamburger Bach-Gesellschaft, 1856; Replik auf die Verleidigung der hamburgischen Bach-Gesellschaft, 1856; Beelhoven-Geddchtnisrede, 1870; Gesammelte Aufsdtze iiber Kunst, vorzugsmeise iiber Musik, 1872; System der Harmonielehre, 1877.

2. Hermann (Theodor Otto), dirigent i kompozitor (Kiel, 8. V 1844 Be, 18. IX 1929). Sin i uenik Karla; studirao na Konzervatoriju u Beu. Od 1864 violinist Dvorske opere, od 1873 nastavnik klavirske kole brae Horak i 18771913 profesor Konzervatorija u Beu; od 1899 istodobno lektor za harmoniju i kontrapunkt na Univerzitetu (nasljednik A. Brucknera). God. 1892 96 bio je dirigent Pjevake akademije. U njegovim kompozicijama opaa se utjecaj J. Brahmsa.

GRADENER GRADUAL
DJELA. ORK ESTRALN A: 2 simfo nije; simfo nijeta op. 14. Ko ncert i: 2 za violinu, op. 22 i 41; 2 za violonelo, op. 45 i 47; 2 za klavir; varijacije za orgulje, gudae i trublje. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta op. 33 i 39; gudaki kvintet op. 23; gudaki oktet op. 12; 2 klavirska kvinteta, op. 6 i 19; klavirski trio op. 1; sonat a za violinu i klavir op. 35. KLAVIRSKA: Stimmungen; Jmpromptus za klavir 4-runo op. 2 i 3; sonata za 2 klavira. Opere: Der Richter von Zalamea, 1884 i Die heilige ita, 1918. Der Spielmann, rapsodija za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme. LIT.: W. Niemann, Karl Georg Peter Gradener, Die Musik, 1911 12. K. Gradener, Meine Jugenderinnerungen, Libau 1920. K. Stephetisons, Hundert Jahre Philharmonische Gesellschaft in Ha mburg, Ha mburg 1928. Isti, Gradener, 1. Karl i 2. Hermann, MGG, V, 1956.

GRADENVVITZ, Peter Emanuel, izraelski muzikolog (Berlin, 24. I 1910). Muzikologiju, sociologiju, knjievnost i filozofiju studirao na Univerzitetu u Freiburgu (Breisgau) i Berlinu (kompoziciju kod J. Weismanna i J. Rufera). Promovirao 1934 na Njemakom uni verzitetu u Pragu. Boravio u Parizu i Londonu; od 1936 djeluje u Tel-Avivu. Objavio je prve muziko-historijske prirunike na hebrejskom jeziku i razvio ivu organizatorsku i publicistiku djelatnost. Suosniva i tajnik izraelske sekcije IGNM (Internationale Gesellschaft ju'r Neue Musik) ; osniva i direktor muziko -nakladnog zavoda Israeli Music Publications; suradnik brojnih muzikih asopisa. Predavanjima i izvedbama na radiju propagira izraelsku muziku u Evropi i Americi.
*?j7 \* "" '7j^, ...<,. ..,.*. aeyisrael (.muziKa u Izraelu;, 1945 tu izd. 1954); Olam Hasimfonia (Svijet simfonije), 1945 (VII izd. 1953); Hamusica Hakamerit (Komorna muzika), 1948 (II izd. 1953); The Music of Israel. 5000
V'0 rtirc r\T 4tf 1? 1 l"fl stn si iZt'r-uritt Zr T f\ A r\ f ci *-\ iin> *^. i-iia>i/>f] x fs A r\\ \ ft * r-i i* rt^ *-J A ft * fZ

GRADIANSKOHRVATSKA MUZIKA. S obje strane austrijsko-madarske granice proteu se od SFRJ sve do ehoslovake naselja Hrvata koji su se iselili iz Hrvatske u XVI st. za estokih navala Turaka na zapadne i jugozapadne krajeve Hrvatske, na zapadnu Madarsku i-Donju Austriju. Veina ih ivi od 1918 unutar Austrije u pokrajini Burgenland, kojoj je pjesnik tih Hrvata Mate Meri-Miloradi (18501928) dao hrvatsko ime Gradie, a manji je dio nastanjen u Ma darskoj, Slovakoj i Moravskoj; u Gradiu ih ima oko 40 000, a izvan Gradia oko 20 000. Gradianski Hrvati sauvali su osobine hrvatske narodnosti do danas, osobito ime i jezik, ali i narodne pjesme i obiaje. Velik broj starih hrvatskih narodnih pjesama pjeva se u Gradiu jo i danas. Andante
Sa - rom., sda. rom, o
Nova Gora

"4" r
prv- mi-li

p r=
a e; a e.

]> r '
o

P r
pre- 7ni- Ii

sa. rom, sa rom,

Hrvatski narodni ins trumenti nisu se dulje odrali u Gradiu. U novije doba u gradianska sela prodire tambura. Medu najstarijim sastavljaima rukopisnih crkvenih pjesma rica Gradia, tzv. jakar a, istiu se Vide Glogovac (17851849), uitelj i kantor, i njegov suvremenik uro Vejkovi, autor dviju pjesmarica (1807 i 1816) i crkvenih pjesama. F. Kurelac posjetio je Gradianske Hrvate u tri navrata (1833, 1846 i 1848); on je 1871 izdao zbornik gradianskih pjesama Jakar bez melodija. Miho Nakovi (18261900) izdao je Jakar 1876. F. Kuha zapisao je u zbirci Junoslavjenskih narodnih popjevaka 58 narodnih melodija Gradianskih Hrvata. On je upozorio na gradianske napjeve koje su Haydn i Beethoven upotrijebili u svojim djelima (Haydn pjesmu V jutro rano se ja vstanem za austrijsku dravnu himnu). Istaknutiji noviji gradianski melografi su Ivan Vukovi (18761957), koji je izdao 4 zbirke narodnih pjesama, Martin Meri ml. (1894 ) iz Pajngerta, koji je uz redakciju V. ganca 1964 izdao zbirku Jakar Hrvatske n arodne jake iz Gradia, Jakov Dobrovi (1911 ) iz tikaprona, koji je zapisao oko 700 narodnih napjeva i 1950 izdao zbirku Pjesmarica na-

rodne jake gradianskih Hrvatov, te Feri Sui (1918 ), ] je sabrao nekoliko stotina narodnih melodija. Premda se na gradianskom tlu rodio F. Liszt, a tamo s gradu eljeznom (Eisenstadt) nalazi i grob J. Havdna, u sj tih dvaju velikih imena svjetske muzike nije se meu Grai danskim Hrvatima razvilo jae umjetniko muziko stvaralal Prva je istaknutija stvaralaka pojava Ivan Vukovi (187619tvorac himne Gradianskih Hrvata Hrvat mi je otac; on pisao samo vokalne kompozicije za etvoroglasni zbor. File Sed< (18621920) komponirao je crkvene pjesme; Martin Meri (1894 ) autor je Boritofske koranice i nekih vokalnih dji Martin Boreni (18501939) skladao je crkvene pjesme i zaje< s Mihovilom Nakoviem izdao je 1901 kantual Kertjansko-kat anski cirkveni jakar; Jakov Dobrovi (1911 ) autor je Vat gasne koranice i nekih zborskih kompozicija. Feri Sui (1918komponira pjesme od kojih su neke stekle popularnost. On izdao dvije zbirke narodnih i svojih izvornih pjesama (druga je tamburaku pratnju, 1963). tefan Kocsi (1930 ), direk Nie muzike kole u Donjoj Pulji, orgulja i dirigent, najmlad gradianski kompozitor. Na gradiansku su tematiku komponirali R.Matz (Gradiar gudaki kvartet) i J. Andri (2 Gradianska plesa, Gradian elegija, Gradianska idila i Gradianska sonatina za klav a neki su jugoslavenski kompozitori harmonizirali i obradi1 gradianske narodne napjeve. Poslije 1918 utemeljena su po mnogim mjestima Gradi pjevaka drutva najistaknutija su bila Radost u Pajngert Harmonija u Velikom Boritofu a 1925 bio je osnovan Sa hrvatskih gradianskih pjevakih drutava. Sva je ta nastoja unitila nacistika okupacija. Neki su pjevaki zborovi pos 1945 obnovljeni, a po cijelom se Gradiu uspjeno ire i tambura zborovi. j. An GRADSKI ORKESTAR DUBROVNIK osnovan je 1946 zadaom da u gradu bogate kulturno -historijske, umjetnik posebno muzike prolosti prui brojnim gostima iz zemlje i ii zemstva prilike da upoznaju jugoslavensko muziko stvarala i izvodilaki domet. Nastavljajui tradicije ranije Dubrova< filharmonije (192541) G. o. razvio se pod vodstvom svojih stal; dirigenata Kreimira Kovaevia (194650), Klara Mizerita (11 58) i Antona Nanuta (195873) u vrsno profesionalno tij< sposobno za rjeavanje specifinih zadataka to mu ih nam grad Dubrovnik kao eminentni svjetski turistiki centar. Orkes njeguje preteno djela majstora XVII i XVIII st. ija se muz tako divno uklapa u dubrovaki ambijent, a osobito u Atrij Knez dvora. U tom atraktivnom prostoru ansambl u toku turistic sezone odri oko 60 simfonijskih koncerata na kojima nastup najvie jugoslavenski muziki umjetnici. S orkestrom su suradh i mnogi strani gosti, medu kojima su dirigenti Z. Mehta, K. K< drain, E. Marzendorfer, instrumentalisti H. Szervng, M. F stropovi, N. Magaloff, S. Richter, R. Ricci, W. Wilkomirs P. Fournier, E. Papastavro, F. Zadra, A. Kocsis, Z. Ruikova, Gulli i dr. Od 1972 direktor orkestra je Nikola Debeli. K. KO GRADSTEIN, Alfred, poljski kompozitor (Czestocho\va, X 1904 Varava, 29. IX 1954). Klavir i kompoziciju studirao Konzervatoriju u Varavi (R. Statkovvski) i na Muzikoj akaden u Beu (J. Marx). God. 192840 djelovao u Parizu kao kc certant i kompozitor, 1940 45 boravio u junoj Francusk a 1947 vratio se u domovinu i vrio razne organizatorske dune vsr. ' r (194850 tajnik Saveza kompozitora Poljske). Ranija Gradst nova djela pod utjecajem su K. Szymano\vskog i A. Skrjabii U kompozicijama koje su nastale u Francuskoj pribliuje se gd kad i neoklasicizmu, dok u radovima nakon 1947 pojednostavnji muziki izraz i dri se strogo okvira tonalnosti.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1932. KOMORNA : gudaki kvar' 1929; fantazija za violonelo i klavir, 1928. Za violinu i klavir: sonatina, 19 Tryptyk, 1940; Melodia i taniec, 1953. KLAVIRSKA: Sonate classiq Hommage a Chopin (12 etida), 1944; 2 Humoreske; Scherzo; mazurke i dr. Balet Zaloty i tance, 1936. VOKALNA. Kantate: Slowo o Stalinie, 195 Biale gol?bie, 1954; zborovi; solo-pjesme; preko 60 masovnih pjesama (pos 1947). LIT.: A. Salazar, Alfred Gradstein, El sel, Madrid 1931. R. Charpent Hessein et Gradstein, L'Art, 1946. A. Kawczyn'ska, O popularnoci pie A. Gradsteina, Muzvka, 1954. Z. Mycielski, Alfred Gradstein. Wspomnie pomiertne, Przeglfid Kulturalnv, 1954. Z. Lissa, Alfred Gradstein, MO V, 1956.

GRADUAL (lat. graduale od gradus stepenica; engl. gradu franc. graduel, njem. Graduale, tal. graduale). 1. U zapadi liturgiji drugi odlomak proprija mise. Prvotni mu je bio na; responsorium graduale, to znai da se izvodio na responzorija nain, tj. naizmjence solist i sehola cantorum, a pri tom je sol stajao na stepenicama ambona u svetitu. Tekst graduala uzet preteno iz psalama, koji su se po uzoru na sinagogu pjevali izme> liturgijskih itanja. Isprva je solist pjevao sve stihove, a narod

GRADUAL GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA


odgovarao pjevajui iza svakog stiha isti responsum. Kad su napjevi u VI st. postali raznolikiji i kieniji s bogato razvijenim melizmima, tekstovi se skrauju, pa solist pjeva samo po jedan stih psalma, a responsum umjesto naroda izvodi pjevaki zbor. Dananji koralni repertoar, u vatikanskom izdanju, sadrava oko 170 tekstova graduala. Svi ti tekstovi nemaju svoje vlastite napjeve, nego su pojedinim, osobito starijim, melodijama prilagoeni tek stovi odreeni za kasnije uvedene blagdane. Pri tom je melodija znala ponekad biti proirena ili promijenjena. G. se danas izvodi tako da solist zapoinje pjevati i prvi dio (antifonu) i drugi dio (verzikul), a pjevaki zbor nastavlja do kraja. Radi preteno solistikog karaktera graduali su u gregorijanskom koralu van redno bogato razvijeni napjevi ukraeni mnogim i raznolikim melizmima. 2. Zbog svoje duine koralni graduali su bili samo rijetko tropirani. Od XII st. javljaju se i vieglasno komponirani graduali u svim vrstama rane crkvene polifonije. Istiu se osobito Perotinove etveroglasne obradbe. Renesansni majstori polifonije komponi rali su graduale gotovo iskljuivo za zborno pjevanje i time im oduzeli njihov izvorni responsorijalni karakter. 3. Liturgijska zbirka gregorijanskih napjeva, koji se pjevaju za vrijeme sveane mise (introiti, graduali, aleluje, tractusi, sekvence, ofertoriji, komuniji i itav Kvriale).
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, I, Ursprung und Entwicklung der liturgischen Gesangsformen bis zum Ausgang des Mit telalters, Leipzig 1895 ( I I I izd. 1911) i III, Gregorianische Formenlehre. Eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921. D. Johner, Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906 (VII izd. pod naslovom Grosse Choralschule, 1937). A. Gastoue, Les Origines du Chant Romain. L' Antiphonaire Gregorien, Pari 1907. Isti, Le Graduel et 1' Antiphonaire romains, Histoire et description, Lyon 1913. J.-R. Hesbert, Antiphonale Missarum Sextuplex, Bruxelles 1935. B. Stablein, Graduale (Gesang), MGG, V, 1956. M. Melnicki i B. Stablein, Graduale (Buch), ibid. H. Hucke, Die gregorianische Gradualweise des 2. Tone und ihre ambrosianischen Parallelen, AFMW, 1956. A. Vi.

GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUME NATA razvijeno je, kao privredna djelatnost, samo u onim kulturnim sredinama gdje se postavljaju visoki zahtjevi na kvalitetu i gdje instrumenti kao predmeti odreene vrijednosti, slue za reprezentaciju, za skupljanje i prodaju. Uz suradnju obrtnika i muziara gradnja instrumenata razvila se, o sobito u zapadnjakim zem ljama, u viestruko specijalizirani obrt i u industriju i trgovinu. Glavne grane su: graenje > orgulja odn. orguljarstvo, graenje -> klavira, izradba -> gudakih instrumenata, a od XVI st. naovamo graenje limenih duhaa i zatim drvenih -> duhakih instrumenata; u novije doba razvila se i industrija harmonika i elektroakustikih instrumenata. Vjetina izraivanja instrumenata izuavala se, sve do najnovijih vremena, veinom kao obrt obiteljskog nasljea i predaje. O graenju instrumenata u antiko doba podaci su vrlo os kudni. Grki pisac Atenej iz Naukratisa (oko 200) spominje u djelu AeiTCVoaocpiaTaT (Gozba sofista u 15 knj.) Anaksilesa koji je znao nainiti harfu, liru, barbitos i druge instrumente; isti autor govori i o Ktesibiju iz Aleksandrije (<- III st.) koji je, prema predaji, izumio hvdraulis (vodene orgulje). Ktesibija navodi i Heron iz Aleksandrije (I ili II st.), znameniti matematiar koji je, prema nekim kasnijim piscima, i sam radio na usavravanju hvdraulisa. U srednjem vijeku svirai su esto sami gradili instrumente za vlastite i tue potrebe. Tako Dante spominje lautistu Belacauu ije su lutnje i cistre bile na glasu zbog drvorezbarskih ukrasa. Lodewyk van Vaelbeke iz Bruxellesa, 12941312 roi de menestrels, poznat je'i kao graditelj viella, lyra, rebeka i si. Jo se u XVI st. javljaju istaknuti svirai lutnje koji se bave i izradbom instrume nata, kao npr. lanovi obitelji Gerle i Neusiedler. Prvo svjedoanstvo o gradnji instrumenata kao posebnom obrtu je porezna lista iz 1292 u Parizu na kojoj se navode feseurs de vielles. U to doba graditelji instrumenata nisu imali vlastitih cehova, bratovtina, nego su se prikljuivali drugim cehovima. Tako je u Strasbourgu 1482 postojalo udruenje graditelja mu zikih instrumenata i stolara, a u Liegeu 1568 zajednica tesara violina, epinettea i orgulja. God. 1599 utemeljen je u Parizu poseban ceh graditelja instrumenata (faiseurs d'instruments) iji su statuti slubeno potvreni tek za Luja XIV, 1680. U Fiissenu je polo aj graditelja gudakih instrumenata i lutnja reguliran 1600, u Markneukirchenu su statuti potvreni 1677, a u Mit tenvvaldu 1684. Ondje su graditelji instrumenata svrstani u obrtniki stale. Meutim, u Klingenthalu je 1716 graditeljima gu dakih instrumenata i lutnja priznat status umjetnika, pa su bili osloboeni vojnih obaveza. Na temelju obiteljskog nasljea s vremenom su se pojedini gradovi i krajevi razvili u znaajna sredita za gradnju pojedinih vrsta instrumenata. Orguljarstvo je u srednjem vijeku uzelo maha osobito u Engleskoj i Francuskoj, u Nizozemskim pokrajinama i

zatim u sjevernoj Njemakoj. U doba renesanse glavno je arite gradnje orgulja Nizozemska, posebice s tzv. brabantskom kolom {Daniel van der Distelen, H. Niehoff, obitelji Lampeler, Hocque i dr.), koja je znatno utjecala na orguljarstvo u sjevernoj Njema koj (obitelji Scherer i Fritsche) i junim nizozemskim provinci jama iji su majstori (obitelji Langhedul i Brebos) utjecali na graditelje ii Francuskoj i panjolskoj. Od XV st. dolaze na glas i majstori toskanske (Lorenzo di Giacomo da Prato) i venecijanske kole (V. Colombi), zatim iz Lombardije (obitelj Antegnati) i panjolske (G. Hernandez, J. Gaytan). Francuska kola doiv -ljuje procvat izmeu 1650 i 1770 (obitelji Thierry, Cliauot, Jean de Joyeuse, P. Marchand i dr.). Istodobno vana su sredita za barokne orgulje sjeverna (A. Schnitger) i srednja Njemaka (E. Compenius, G. Silbermann, Z. Hildebrandt i dr.) te juna Njemaka i Austrija (obitelji Freundt i Egedacher, K. J. Riepp, J. Gabler). U Engleskoj je orguljarstvo doivjelo novi uspon poslije Restauracije, 1660 (R. Harris, B. Smith), a u panjolskoj se gradnja baroknog tipa orgulja (J. Verdalonga) njeguje sve do potkraj XIX st. Na prijelazu u XIX st. G. J. Vogler uvodi u orguljsku konstrukciju inovacije (simplifikacijski sistem) koje su nagovijestile novi tip romantikih orgulja. Na njega se nadovezuje E. F. Walcker, utemeljitelj glasovite radionice u Ludwigsburgu; kod Walckera su izuili K. G. Weigle, graditelj prvih iskl juivo elektrinih orgulja u Evropi (1870), F. Steinmeyer i niz drugih. Veliki su majstori njemakog orguljarstva XIX st. jo i F. Ladegast, W. Sauer, te lanovi obitelji Buchholz i Schulze. Francusku reprezentira u XIX st. A. Cavaille-Coll koji je izgradio tip franc. simfonijskih orgulja, povezujui romantiarske intencije s nasljeem. Slino grade u Francuskoj i Merklin i Gonzdles, a u Engleskoj A. Harrison, najznaajniji majstor i danas postojee tvrtke u Durhamu Harrison & Harrison. Na izgraivanju elektro-pneumatske trakture rade u to doba Francuz A. Peschard te Englezi Ch. S. Barker i R. Hope-Jones. U graenju gudakih instrumenata klasino je razdoblje od kraja XVI st. do sredine XVIII st.,a vodea je zemlja Italija sa kolama u Bresciji (Gasparo da Salo, P. Maggini), Cremoni (Amati, Guarneri, Stradivari, Bergonzi), Milanu i Napulju (Grancino, Gagliano), Veneciji (Montagnana), te Rimu, Firenci i Bologni. U to doba visok domet dostiu i graditelji kola u Ti rolu (J. Stainer) i Mittemvaldu (obitelj Klotz). Klasini talijan ski modeli bili su uzorom francuskim graditeljima ija su glavna sredita Mirecourt (obitelj Lupot) i Pariz (J. B. Vuillaume), a tirolska je kola ostavila trag u Saskoj (Klingenthal). Engleski majstori isprva vie slijede tirolski stil (P. Wamsley), no kasnije prihvaaju talijanske modele (B. Banks). Sredinom XVIII st. javlja se ve dekadansa u graenju gudakih instrumenata, uvo enjem serijske izradbe i mehanizacije rada. Prvu tvornicu violina osnovao je Didier Nicolas 1790 u Mirecourtu, a zatim su slijedili pogoni u Klingenthalu, Mittenvvaldu i drugdje. U tim su sreditima doskora otvorene i strune kole za izobrazbu graditelja gudakih instrumenata; 1937 utemeljena je u Cremoni ogledna kola graenja violine. Graditelji instrumenata s tipkama, ponajprije embala i kla vikorda, spominju se od drugog desetljea XV st. u Veneciji, Firenci, Milanu, Rimu i Antwerpenu, a neto kasnije u Miinchenu i Parizu. Od kraja XVI st. do druge polovice XVIII st. vano je sredite Antvverpen (o bitelji Ruckers i Couchet) gdje su se graditelji prikljuili slikarskoj gildi sv. Luke, isprva zato to su svoje instrumente oslikavali, a od 1558 u pravom svojstvu graditelja glazbala. Klavirske instrumente su sve do XIX st. izraivali i orguljari. Do novog zamaha dolazi izumom modernog klavira u XVIII st. (B. Cristofori, Firenca, oko 1709), to je ubrzalo otvaranje itavog niza radionica i tvornica irom svijeta. Najva nija sredita razvila su se u Saskoj i Alsaceu djelatnou obitelji Silbermann. Otuda su, potkraj XVIII st., proizale: juno -njemaka, odnosno austrijska kola u Beu (Stein, Streicher, Graf, Walter, Bosendorfer) i engleska kola (Tschudi, Kirkman, Zumpe, Longman & Broderip, Broadzvood). U Francuskoj su najvanije tvrtke: Erard, Pleyel, Gaveau i Herz, sve u Parizu. Od sredine XIX st. vee razmjere poprima proizvodnja klavira i u SAD gdje se nekoliko radionica razvilo u tvornice kvalitetnih klavira: Chickering u Bostonu, Knabe u Baltimoreu i Steinway u New Yorku. U to doba nastale su i u Njemakoj nove tvrtke: Ibach (Barmen), Bliithner (Leipzig), Bechstein (Berlin) i dr. Znaajne su se tvor nice klavira razvile i u Rusiji (Schroder, 1818 u Petrogradu), zatim u Nizozemskoj (Rippen), a u novije doba i u Japanu ( Yamaho). Graenje duhakih in strumenata prvobitno je bilo u rukama majstora drugih zanata: obraivai metala ili zlatari izraivali su limene duhake instrumente, a tokari i tesari drvene. Meutim, gradnju duhakih instrumenata usavrili su u novije vrijeme

GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA


malo podataka o graditeljima muzikih instrumenata. Grad muzikih instrumenata ima kod svih naih naroda dugu tradic a neguje se i danas posvuda u narodu; gusle, razne vrste drve svirala, gajde, tambure i razliite udaraljke upotrebljavaju se nas od davnine. U izradbi tih instrumenata pokazali su 1 neznani majstori vie puta zadivljujuu vetinu. Bosna i Hercegovina. God. 1891 pronaao je Aleksan Hajdecki u Mostaru jednu liru da braccio sa signaturom Gas Duiffopruggar 1511; na osnovu njenog oblika Hajdecki je delu Die italienische Lira da braccio (Mostar, 1892), dokazi da se violina i njena porodica razvila direktno iz ovog inst menta, a ne iz viole da gamba. O majstorima graditeljima muzikih instrumenata sa ter rija BiH nema nikakvih podataka sve do pojave > Bogdana 1 lankovia (1885196c Sarajevu. Taj istakr muziki pisac gradio violine prema vlast akustikoj teoriji. I amater izraivao je ; ake instrumen te u rajevu i Jozo Suna Violinist Karlo Male (1900) radio je do i< u Sarajevu i Mostaru u Beogradu je na Pr izlobi gudakih inst menata, 1952, dobio svoju violinu diplo: prvog reda. Majstor s\ skoga glasa Nikola I si (Zvornik, 1890 uio je kod Adama D cingera u Novom Sa< zatim neko vreme ra> u Beogradu kod Dra] slava Dimitrijevia, a ] sle zavrene Dra \ kole za LIT.: A. Schlick, Spiegel der Orgelmacher und Organisten, GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA. Radionica instrumenata. gradnju gud Spever 1511 Gravira iz Diderotove Enciklopedije, 1767 kih instrumenata u (faksimile i novo izd. priredio P. Markneukirchenu, radi u Pragu u radior uvenog graditelja Smets, Mainz 1959). F. Bedos de Celles, L'Art du facteur d 'orgue (3 sv.), Pari 1766 68 (faksimile obj. Ch. Mahrenholz, Karla Dvofaka. Za Prvog svetskog rata p begao je u Rusiju i Kassel 1936). J. G. Topfer, Lehrbuch der Orgelbaukunst (4 sv. i 1 atlas), radio u Saratovu, pa u Manduriji, Kir Japanu, a 1922 Weimar 1855 (III prer. izdanje obj. P. Smets, Mainz 1934 39). Th. Berthold nastanio se u SAD (Baltimore), gde je stel veliku reputaciju. i M. Fiirstenau, Die Fabrikation musikalischer Instrumente ... im koniglich sachsischen Vogtlande, Leipzig 1876. : Zeitschrift fiir Instrumentenbau, Leipzig Vasi je izradio, po narudbi, violine za M. '. mana, F. 1880 1943 (nastavljen kao Instrumentenbau-Zeitschrift, Konstanz 1946 56, Kreislera, J. Heifetza i mnoge druge umetnike. Siegburg, od 1957 i dalje. P. Kiippers, Ein Beitrag zur Geschichte der Musik-Instrumentenmacher-Gewerbes mit besonderer Riicksicht auf Leipzig (di Crna Gora. kolovanih, profesionalnih graditelja muzi] sertacija), Leipzig 1886. H. Nirrnheim, V. Heckscher, P. de Wit, Zur Geschichte instrumenata u Crnoj Gori nema iako je ta zemlja uvena der Instrumentenbau, Mitteilungen des Verein fiir hamburgische Geschichte, vanredno lepoj izradbi gusala. s. Pn 1898 1900. A. Schioeitzer, Deutsche und franzosische Orgelbaukunst und Orgelkunst, Leipzig 1906 ( I I izd. 1927). W. Kurth, Die hausindustrielle Fabrikation kleinerer musikalischer Instrumente im Vogtland und in Ober Hrvatska. Prva do danas poznata svjedoanstva o insti bavern (disertacija), Leipzig 1910. A. Dolge, Pianos and Their Makers, mentima sagraenim na teritoriju Hrvatske odnose se na orgul Covina (California), 1911 13. H. Poidras, Dictionnaire des luthiers anciens u Zagrebu se ve 1359 spominje Nikola, orgulja crkve sv. Mai et modernes, Rouen 1924 ( I I izd. 1930). F. Jahn, Die Nurnberger Trompetenund Posaunenmacher im 16. Jahrhundert, AFMW, 1925. R. Lunelli, Scritti na Gradecu (Gri); u Dubrovniku se 1384 i 1388 navode pod di storia organaria, Trento 1925. E. Jahn, Die Lage der vogtlandischen 0 orguljama Stolne crkve (zapravo portativi) i 1398 o grad Musikindustrie..., Frankfurt a. M. 1927. R. Bethmann, Die Versorgung der orgulja u crkvi sv. Vlaha, a u Zadru je 1392 crkva sv. Sto Welt mit Musikinstrumenten (disertacija), Berlin 1929. E. Rupp, Die Entwicklungsgeschichte der Orgelbaukunst, Einsiedeln 1929. Ch. Mahrenholz, Die imala orgulje. Portative su gradili u Dubrovniku Ivan Ane Orgelregister, ihre Geschichte und ihr Bau, Kassel 1930 (II izd. 1944). F. luanin iz Sevilje (Johannes Andalus de Sibillia) i magister Mar Hamtna, Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst, Stuttgart 1932. R. Zadranin koji je bio zapravo izraiva balista i ivio je neko v Vannes, Dictionnaire universel des luthiers (2 sv.), Pari 1932 ( I I izd., Bruxelles I95i). P- Smets, Neuzeitlicher Orgelbau, Mainz 1932 (VIII izd. 1949). jeme u Dubrovniku, zatim ponovo u Zadru. U Splitu gradi j Isti, Die Orgelregister, Mainz 1933 (VIII izd. 1957). W. Theobald, Technik Ventura 1412 orgulje Stolne crkve, u Zadru je majstor Mai der Kunsthandwerks im 10. Jahrhundert, Berlin 1933. H. Klotz, Uber die degli Organi iz Venecije 1443 sklopio ugovor o gradnji orgu Orgelkunst der Gotik, der Renaissance und des Barock, Kassel 1934. E. Closson, La Facture des instruments de musique en Belgique, Bruxelles 1935. u samostanskoj crkvi Sv. Frane, u Trogiru fra Urban iz Venec H. Klotz, Das Buch von der Orgel, Kassel 1938 (VI izd. 1960). A. Malecek, postavlja 1484 u katedrali nove orgulje kojima je vratnice oslik Beitrag zur Geschichte der Wiener Lautenmacher im Mittelalter, Jahrbuch Gentile Bellini, 1489, a u Kotoru je 1488 franjevac Frano des Vereins fiir Geschichte der Stadt Wien, 1946 47. P. Loubet de Sceaury, Musiciens et facteurs d'instruments sous l'Ancien Regime, Pari 1949. H. Gabrielli sklopio ugovor s Kaptolom katedrale sv. Tripuna Hickmann, Fabrikationsmarken an Altagyptischen Blasinstrumenten, MF, kojemu se obavezao da e sagraditi orgulje alla moderna. Disr. 1950. R. Quoika, Die altosterreichischen Orgel der spaten Gotik, der Re zicija tih kotorskih katedralnih orgulja sa 6 registara ukazi naissance und des Barock, Kassel 1953. F. Lesure, La Facture instrumentale e a Pari au XVI siecle, The Galpin Societv Journal 1954. W. Worthmuller, na novi, talijanski stil graenja. Od toga doba orguljarstvo Die NiirnbergerTrompeten und Posaunenmacher des 17. und 18. Jahrhunderts, Hrvatskoj slijedi dva razliita smjera: na priobalnom podru Mitteilung des Vereins fiir Geschichte der Stadt Nurnberg 1954. F. J. Hirt, 1 otocima talijanski, a u kontinentalnim krajevima junonjemai Meisterwerke des Klavierbaues, Olten 1955. H. H. Drager, Die historische Entwicklung des Instrumenten-Baues, obj. F. Winckel u Klangstruktur der smjer. Musik, Berlin 1955. A. Bouman i A. P. Oosterhof, Orgelbouwkunde, Leiden 1956. D. H. Boalch, Makers of the Harpsichord and Clavichord 1440 to Utjecaji talijanske kole prevladavaju na primorskom po th 1840, London 1956. P. J. Hardouin, Harpsichord Making in Pari, i8 ruju Hrvatske sve do XX st., zatim posve iezavaju. Od d Centurv, The Galpin Societv Journal, 1957 60. H. Grabner, Die Kunst maih orguljara spominju se: u Dubrovniku Sebastian Armelic des Orgelbaues, Berlin i Wunsiedel 1958. W. Henley, Universal Dictionarv of Violin and Bow Makers (5 sv.), Brighton 1959 60'. G. Langzvill, An Index (1554), franjevac Benedikt Baba-Babi (umro 1592), sveer of Musical Wind-Instrument Makers, Edinburgh 1960 (II izd. 1962). H. Vicko Klievi (1775), te franjevci Bernardin Dubrovanin (181 Haupt, Viennese Instrument-Makers from 1791 to 1815, Kongress -Bericht, i Gaetano Leti (umro 1916); u Splitu Juraj Celidonio (1518 Budapest 1961. J. Perrot, L'Orgue de ses origines hellenistique a la fin du e XIII siecle, Pari, 1965. P. VVilliams, The European Organ 1450 1850, 20), u Zadru imun Lupino (160007) i Nikola Lupini (1639 London 1966. I. A. 43), na Rijeci Franjo Guli (prva polovina XIX st.) i njegov m JUGOSLAVIJA. U arhivskim dokumentima nekadanjih ljednik Jakov Potonjak (1866 85), te amater sa Cresa Iv, zanatskih udruenja u gradovima s teritorija Jugoslavije ima vrlo Cella (1883). Najznaajnija je linost medu hrvatskim orguljarin Petar -> Naki (1694 poslije 1769), utemeljitelj glasovi veinom muziari instrumentalisti. Tako su flautu usavravali lanovi razgranate francuske obitelji Hotteterre (XVIIXVIII st.), zatim njemaki flautisti J. J. Ouantz, J. G. Tromlitz, i, nadasve, Th. Bb'hm, izumitelj modernog mehanizma s poklopcima (1832). Za razvoj oboe takoer je zasluna obitelj Hotteterre (Jean H. i M. Philidor smatraju se izumiteljima), zatim njemaki oboist J. Sellner zajedno s bekim majstorom S. Kockom (tokar i graditelj) i Francuzi Th. Lot, C. Delusse, G. Triebert. Fagot su dotjerali najvie K. Almenrader i J. A. Heckel, utemeljitelji tvornice duhakih instrumenata u Biebrichu na Rajn i (1831). Moderni klarinet izgrauje oko 1700 niirnberki majstor J. Ch. Denner, zatim ga usavruje ruski klarinetist /. Miiller te francuski H. Klose, koji je u suradnji s graditeljem A. Buffetom prilagodio tom instrumentu Bohmov sistem poklopaca. Gradnju limenih duhakih instrumenata bitno su usavrili H. Sto'lzel i F. Bliihmel, pronalaskom mehanizma s ventilima (1818 u Berlinu); ventile su dalje dotjerivali J. G. Moritz i W. Wieprecht (tzv. berlinske pumpe), te E. F. Perinet (Perinet-ventil), L. Uhlmann (tzv. Beki ventil) i J. Riedl (Zylinder-Ventil). Glavna se sredita za gradnju duhakih instrumenata nalaze u Francuskoj (Pariz, Lyon), Njemakoj (Berlin, Nurnberg, Leip-zig, Dresden), Engleskoj, Austriji (Be) i ehoslo-vakoj (Kraslice, prije Graslitz), a u novije doba kvalitetni drveni instrumenti grade se i u skandinavskim zemljama.

GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA


novomletako-dalmatinske graditeljske kole koja je imala sljedbenike sve do konca XIX st. Naki je otvorio radionicu u Vene ciji i sagradio oko 350 orgulja irom golemog podruja sjeverne Italije i nae obale od Istre do Kotora (najpoznatije mu je do danas sauvano djelo u Hrvatskoj, orgulje crkve sv. Frane u ibeniku iz 1762). Naslijedili su ga njegovi uenici Francesco Dazzi (175376) i Gaetano Callido (17271813) koji su takoer gradili po Dalmaciji, zatim su radionicu preuzeli Callidovi sinovi Antonio i Agostino, pa lanovi obitelji Bazzani koji su je vodili do konca XIX st. i potpisivali se na instrumentima sau vanim na Rijeci i u Zadru Bazzani successori Nachini e Callido. Medu Nakieve uenike ubrajaju se i franjevci Ivan Kai, Luka Terzi i Mihovil Kargoti, no djela im nisu pronaena. Najori ginalniji Nakiev uenik, Slovenac Franc Ksaver Krizmati radio je po Sloveniji i Austriji. Od mnogobrojnih stranih majstora koji su gradili po primorskom podruju Hrvatske izdvajaju se: Martinus Datis Piccardus iz Venecije (1563), Maksimilian (Maximian'i, 1559); Gapio Fonda (Papafonda}, 1656), fra Stjepan Kilarevi iz Krakova (do danas sauvane orgulje na Visu iz 1670), Bartol de Plamis (1663), Moyses de Moysen (171428), Amigazzi (1733)5 G. Fedrigotti iz Venecije (1710), te Nicolo (1762), Domenico (177785) i Gaetano Moscatelli (17871820) iz Venecije; Gaetano se posve udomaio, boravei u Dalmaciji, 180915 u Zagrebu, zatim ponovno u Dalmaciji (umro 1822 u Milni) pa se moe uvrstiti u domae org uljare. Od novijih treba spomenuti jo brau Lingiardi iz Pavije (1856) i G. Tamburinija iz Creme (1857 1942). U XX st. talijanski utjecaj posve su potisnuli hrvatski i slovenski orguljari i instrumenti austrijskih, ekih i njemakih tvornica. U kontinentalnom dijelu Hrvatske nema sve do XVIII st. stalnih orguljarskih radionica (u podunavskim zemljama nije ih bilo do XVII st.). Podaci o graditeljima orgulja odnose se ili na putujue, veinom strane majstore, ili na orguljae pojedinih znaajnijih gradskih ili samostanskih crkava koji su umjeli popravljati, pa i graditi orgulje. Ipak se teko moe dobiti cjelovitija slika o prilikama u Hrvatskoj, jer su se sauvali samo izvori koji se nalaze uglavnom u arhivima Zagreba i djelomice Varadina, dok su arhivi s podruja Slavonije nestali za turske vladavine. Uz orgulje crkve sv. Marka na Gradecu, dobiva zagrebaka ka tedrala orgulje po prilici u sedmom ili u osmom deceniju XV st., a Varadin ih je imao 1459. I templarski samostan u Glogovnici ima orgulje u XV st., a Kaptol u azmi u XV ili XVI st. Od putujuih orguljara u sjevernoj Hrvatskoj, spominje se anonimni majstor u Varadinu, 1459, te graditelji koji u zagrebakoj kate drali popravljaju ili dograuju orgulje: Bolfangus Alemanus (1501), Matija iz Maribora (1502), Marko (1505), anonimni majstor iz Peuha (1517), anonimni njemaki majstor (157778, Germanus quidem) i Joannes Pech iz Znojma (1587). Od domaih orguljaa toga razdoblja orguljarske su poslove obavljali: Ivan iz Varadina (154546, popravljao orgulje zagrebake katedrale), Andrija Flaunstain (15991611) i Grgur trugl, orgulja zagrebake katedrale 162650 (1634 poveao stare, a 1647 izgradio nove orgulje u katedrali). Prvu domau orguljarsku radionicu vodi u Zagrebu u XVIII st. majstor Antun Weiner, rodom Varadinac (prije 17091747, barokne orgulje franjevakog samostana u Samoboru). Matija Taner iz Varadina (oko 1783) i Josip Toplek (?1782) zajedniki su izgradili orgulje u Osekovu kraj Popovae (178284). Ostale su radove izveli u ovom razdoblju uglavnom majstori iz susjedne Slovenije ili Austrije: isusovac Gapar Martin (1651, crkva sv. Katarine u Zagrebu), Christoff Lauterspekh (1669, katedrala), Ivan Faller iz Ljubljane (1689, Isusovaka crkva u Zagrebu), Ivo Janeek iz Celja (173376 gradi u Hrvatskoj i potpisuje se Genechek), Andrija Sebastijan VCallerstein iz Ljubljane (1708), Ivan Juraj Eisl (Eysl) iz Ljubljane (175961), Simon Ottonischer (176688) i Josip Ottoni (17981818) iz Maribora, Anton Scholc iz Celja (1782 99), zatim Antun Roemer (1761 68) i Caspar Mitterreitter (1763) iz Graza, te Christian Clevo iz Radkersburga (1779). U XIX i XX st. otvara se itav niz radionica u Zagrebu, Varadinu, Osijeku, Poegi, Krievcima, Koprivnici i Karlovcu. U Zagrebu rade orguljari: Antun Buar (182829), Magnus Bollinger (182734), Josip Komad (180611), Antun Werle (oko 182026), Pavao Pumpp (1826 oko 1847), Franjo Seibler (183447), Anton imenc (186178), Sebastijan Dobnih (1879 93)5 Juraj Dobnik i, najznaajniji od svih Mihael Heferer (1825 1887) koji je 1870 osnovao tvrtku koja i danas postoji. Naslijedili su ga Ferdo Heferer (18531928), zatim August Faulend (1881 1944) i Ivan Faulend (1927). U Hefererovoj radionici su izuili zanat Franjo Wester (umro 1926), Dragutin alat i Antun Kovaiek (umro 1971). Izmeu dva rata izradila je vrlo kvalitetne instrumente i tvrtka F. Lindauer i M. Majdak od koje se Majdak 1937 odvojio i nastavio sam. Kod njega je izuio Filip Antoli iz Graneine. U Varadinu su radili: Matija Jeremitz (Jeremiz 1804 54), Gotthard Steininger iz Peuha (181750), Ignac Petter (184063), Josip Peter (186998), te obitelj Papa (Josip st., 186791 ijosip,ml., 18721901). U Osijeku je Andrija Fabing iz Apatina utemeljio 1833 tvrtku koja je uspjeno djelovala go tovo punih 9 decenija (po prilici do 1920), a radili su u njoj la novi obitelji: Franjo, Lovro, Ferdo i Mirko Fabing. U Slavonskoj Poegi radi Vaclav Holub (19071931?; znatan broj orgulja s pneumatskim sustavom); u Koprivnici M. Schwarzmeier (druga polovina XIX st., niz kvalitetnih orgulja u Podravini), te Ferdo i Rihard Szabadi; u Karlovcu Ivan Heilinger (oko 1850) i Mihael Heferer koji je 1868 doao iz Graza i doskora se odselio u Zagreb, a u Krievcima djeluju u XX st. lanovi obitelji Erhati, Viktor, Ivan, Branko i Josip. U prvoj polovini XIX st. izgradili su prilian broj orgulja i sveenici koji su se orguljarstvom bavili amaterski, Franjo Buni (umro 1836) i Adam uvi (umro 1863), te franjevac Ignacije Lehner (radio 1821 38). Od stranaca su u novije doba radili u kontinentalnoj Hrvatskoj: E. F. Walcker iz Ludvvigsburga (velike orgulje u zagrebakoj katedrali, 1855); zatim nekolicina Slovenaca, J. Maek, J.. Brandl (Pavlinska crkva u Varadinu), F. Jenko i dr., i eke tvrtke Molzer, Tuek i Rieger (prilian broj instrumenata). Od klavirskih instrumenata najstariji je do danas sauvani spinet iz 1443 u Zadru koji je izgradio ve spomenuti orguljar Marco degli Organi. Oko 1800 sagradio je Giuseppe Baraga iz Rijeke klavir koji se uva u zagrebak om Muzeju za umjetnost i obrt. Filip Klepper izlae na Prvoj gospodarskoj izlobi u Za grebu, 1864, klavire vlastite produkcije. Tvrtka Heferer izrai vala je klavire i pijanina uglavnom do Prvoga svjetskog rata, a poetkom XX st. gradi ih u Zagrebu i Fran jo Uri, te Skopek koji je uio kod Bosendorfera u Beu. Na Rijeci djeluje Josip ermak (1900 ), koji je izuio u tvornici klavira Petrof u ehoslovakoj, a radio je neko vrijeme i u Beogradu (1934 44) i Novom Sadu. Povijest gradnje gudakih i trzalakih icanih instrumenata u Hrvatskoj jo je prilino neistraena i nerasvijetljena. U zapis nicima Gradske uprave na Gradecu (Griu) u Zagrebu spominje se Georgius luthnista (i lautus), po svemu sudei graditelj, a ne svira lutnje, koji je obavljao 151017 dunost vijenika (consiliarius). U Kneevoj palai u Dubrovniku uvaju se dva instru menta dubrovakih majstora: harfa iz 1790 koju je izradio Antonio Bertollini i gitara iz 1828, djelo Antonia Bina. U Zagrebu je poznat kao graditelj gitara Franjo Fink (1797 poslije 1867), koji je obavljao i popravke violina za Glazbeni zavod, a u Vara dinu su izraivali gitare Josip Papa ml. (1889) i Emanuel Glassl (Glazl, 1898), ujedno i graditelj tambura. Violine je popravljao i Franz Fiala iji se potpis nalazi na jednoj u nas sauvanoj violini sa signaturom Mathias Klotz... 1745 (Franz Fiala repariert in Agram, 1859). Od zagrebakog graditelja glazbala Ivana Weisera sauvane su dvije violine iz 1882, izraene u stilu na puljske kole. Weiser je bio na glasu i po izradbi tambura, traenih ne samo u zemlji nego i u inozemstvu. Svoje je instrumente izlagao na Prvoj gospodarskoj izlobi u Zagrebu (1864) na kojoj je sudjelovao i Ivan Lehpamer jednim klarinetom. Kvalitetne gudake instrumente izraivali su i Ivan -> Blai (Giovanni Blasich), rodom iz Siska, inovnik luke kapetanije u Trstu (oko 187090), i njegov sin Ljudevit (Lodovico, 182798) koji je za svoj violonelo dobio prvu nagradu na izlobi u Trstu, 1881. Poetkom XX st. javljaju se u Zagrebu posebno kolov ani strunjaci za graenje gudakih instrumenata: Josip Lantner (18941928), uenik Laumanna u Budimpeti, koji je 1918 do ao u Zagreb u atelje Svetolika Paana za gradnju gudakih instrumenata; zatim Julije Penc (Pentz; 1893 1942), koji je uio kod svog ujaka Karla Raaba u Somboru i od 1920 radio kod S. Paana, a poslije otvorio vlastitu radionicu; od njega je na uila graditeljski zanat njegova ena Marija Penc (1900), koja je od 1941 radila samostalno. Franjo -> najder (19031966), uenik J. Lenhardta u Peuhu, zatim asistent Pala Pilata u Budimpeti, vodio je 1925 28 vlastitu radionicu u Pakracu i od 1928 u Zagrebu i stekao meunarodnu reputaciju svojom umjetnikom izradbom violina (po modelima Stradivarija i Guar nerija del Gesu), a napose reparaturama i restauracijom vrijednih starijih gudakih instrumenata. Na Rijeci je radio Franjo -> Kresnik (18691943), graditelj-amater, samouk, po zvanju lijenik, koji je osobito istraivao akustike, statike i tehnoloke temelje starotalijanskog umijea graenja gudakih instrumenata i kao poznavalac te vjetine bio cijenjen u inozemstvu (predavanja u Cremoni, 1937 i u Berlinu, na Meunarodnoj izlobi, 1938; rasprave). Kresnik je konstru -

GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA


irao vlastiti model violine oslanjajui se preteno na stil Guarne rija del Gesu i izradio 52 violine, 2 viole i 2 violonela. U Kresnikovoj radionici radio je 16 godina Francesco Zapelli (1908), rodom iz Pule, koji se 1950 preselio u Trst, te Carlo Schiavi, Kresnikov uenik koji je jo prije Drugoga svjetskog rata postao nastavnik na Meunarodnoj koli u Cremoni. U Splitu se gradnjom gudakih instrumenata bavio Franjo Marotti (1900 ), koji je nainio vanredno laganu violinu, te ine svega 220 grama. Od graditelja amatera prouo se Franjo Saboli (1896 ), seljak iz Peteranca, koji je kao samouk nainio svoju prvu violinu 1927 (po modelu Stradivarija iz 1713), a izradio je oko 55 violina, jedan violonelo, violin -gitaru, nekoliko havajskih gitara, pijanino i 1953 konstruirao neku vrstu elektro-violine. U solidnog se majstora razvio Ivan Hus iz emovca (1898), koji radi po modelu Stradivarija i Guarnerija del Gesu. Na Rijeci je oko 1922 gradio instrumente amater Floris, a u Kairu je stekao reputaciju Marko Dobrekovi,ko'ji je izvrio reparature na violinama Stradivarija i Guarnerija (u posjedu J. Heifetza). U izradbi tambura glavno je sredite Sisak, gdje je do pred Prvi svjetski rat postojala radionica, te okolna sela u kojima su najpoznatije radionice Janka Stjepuina , Maksimiliana Gilda, B. Matekovia i J. Vardiana. U Zagrebu su imali radionice Josip Kovai, Leopold Tkali, Franjo Pipim i Andrija Car, a u Osijeku je izraivao tambure Josip Rohrbacher i dr.
LIT.: /. *:. Tkali, Prvostolna crkva zagrebaka, Zagreb 1885. J. Barle, Orgulje u Zagrebu i njegovoj okolini prije sto godina, Sv. C, 1910, 4. Isti, Neto o koru prvostolne crkve zagrebake, ibid -, 1911, 5. Isti, upnici graditelji orgulja, ibid., 1913, 7. Isti, Neto o starim Franjevakim orgu ljama u Za&rebu, ibid., 1914, 8. F. Juri, Gajo Leti, franjevac -glazbenik, ibid., 1916, 10. A. Posinkovi, Dominikanac fra Benedikto Babi (Baba), pjeva, glazbenik i graditelj orgulja, ibid., 1917, I I . F. Buli, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, ibid., 1918, 12. A. Zaninovi, Starije vijesti o orguljama u nekim dalmatinskim crkvama, ibid., 1919, 13 - Lj. Ivanan, Organiste prvostolne crkve Zagrebake, ibid., 1920, 14. R. Horvat, Orgulje u crkvi sv. Katarine u Zagrebu, ibid., 1928, 22. A. Zaninovi, 0 or guljama u bivoj dominikanskoj crkvi u Kotoru, ibid., 1929, 23. J. Barle, Zagrebaki graditelj orgulja Franjo Seibler, ibid., 1930, 24. A. Zaninovi, Gradnja i popravci orgulja u stolnoj crkvi u Kotoru u XV i XVI stoljeu, ibid., 1940, 34. K. Dokal, Nae violine i njihovi graditelji ibid., 1941, 1 4. R. Lunelli, Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell'arte organaria veneziana settecentesca, Archivio Veneto, 1942. F. Kresnik, Starotalijansko umijee graenja gudakih instrumenata (s predgovorom A. Ugrenovia), Zagreb 1951. A. Aialijevi, Nerijeeni problemi orgulja u ibenskoj katedrali od njena poetka do danas, Rad JAZU u Zadru, 1957. L. aban, Graditelj orgulja Petar Naki i ibenik, ibid., 1968. K. Kos, Muziki instru menti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti Hrvatske, Rad JAZU, Zagreb, 1969. Z. Hudovsky, Razvoj muzike kulture u Zagrebu od XI do konca XVII stoljea, ibid., 1969. . Pelrovi, Najraniji zapisi o graditeljima i orguljama u Dubrovniku, Zvuk, 1969. G. Radole, L'Arte organaria in Istria, Bologna 1969. L. aban, Dva rijetka pozitiva 18. stoljea u Hrvatskom Zagorju, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1969. Isti, Orgulje ljubljanskog gradi telja orgulja Ivana Jurja Eisla u Hrvatskoj, Arti Musices, 1969. Isti, Dva pozitiva 17. stoljea u Varadinu, Godinjak Gradskog muzeja Varadin, 1970. Isti, Najstariji poznati podatak o orguljama u gradu Varadinu 1459. godine, Sv. C., 1972, 2. Isti, Da li je majs tor Ivan iz Varadina radio orgulje u Varadinskim Toplicama 1546. godine, ibid. (u tampi). Isti, Orgulje kapele sv. Florijana u Varadinu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1971, 5L. a.

Makedonija. U Makedoniji su se do 191 8 gradili iskljuivo narodni instrumenti. Prvi majstor koji je gradio umetnike mu zike instrumente bio je Jordan Sazdov, roen oko 1890 u Ve lesu. On je u poetku izraivao tambure, mandoline i gitare, a kasnije je pokuao da gradi violine. Nekoliko mu j e radova vrlo dobro uspelo. U Skopju je izradio nekoliko violina Ivan Gijevski, inae po~ znat kao graditelj tambura, mandolina, gitara i basova vrlo dobre kvalitete. Jedan je od najboljih graditelja violina u Makedoniji Jovan Lazar Dimanin, roen 1905 u okolini Velesa, napravio je neko liko uspelih kopija instrumenata po modelu Stradivarija i nekih drugih majstora. Na konkursu Folklornog instituta u Skopju za najbolje izraene narodne instrumente 1954, Dimanin je do bio prvu nagradu za svoje gusle sa tri ice. Osim njega izradio je, nakon Osloboenja, nekoliko violina i Icko Patoski, roen 1904 u Prilepu. T. Si. Slovenija. Najstariji dokumenti o radu graditelja muzikih instrumenata odnose se na graditelje orgulja; oni datiraju od poetka XVII st. U Ljubljani su radili: Toma Kruegh (oko 1636 60; orgulje u Crngrobu 1649); Ivan Faller (oko 1650; orgulje pri Sv. Primou nad Kamnikom); Ivan Juraj Eysel (Eisl) (izmeu 1740 i 1780; orgulje u crkvi franjevakog samostana u Novom Mestu, 1764, koje su premje tene u Brusnicu i donedavno smatrane djelom F. Ks. Krizmana); Ivan Michael Zajc (1734); Ivan Gottfried Kunat (roen oko 1795); Franjo Ksaver Dev (1834 1S72), Andrej Malachowsky (18131887); Fran Gori (1836 1898) i Ivan Milavec (18741915). U Celju su radili: Ivan Janeek {Genechek, itd.; 1743; orgulje u stolnoj crkvi u Ljubljani) 1 Anton Scholz (oko 1750). U Kamniku Peter Rumpel (1787

1861), u Koevju Andrej Gosti (1805-1885); u tajerskoj F Pevec (18231878) i Fran Naraks (1826'1907); u Kropi bi Ignacij (18531915) i Ivan upan (18571900). Najznaaj slovenski graditelj orgulja bio je Franc Ksaver Krizman (172 1795% koji je izuio kod Petra Nakia i stekao ugled jednog vrhunskih kasnobaroknih majstora svojega doba. Krizman 1760 sagradio orgulje u Ribnici (izgorjele su 1775); zatim u Lj ljani u crkvi sv. Urule, 176263, koje su kasnije premjeten Tunice kraj Kamnika; u St. Florijanu u Gornjoj Austriji, 177 74; u Admontu u crkvi benediktinske opatije, 1782; u crkvi Laurenz u Beu, 1788; u stol noj crkvi u Linzu, poslije 1u Rottenmannu, 1795, koje je dovrio P. Holzel, itd. Do na; vijeg doba djeluje u Ljubljani i tvornica F. Jenka koji je izgr: mnogobrojne orgulje po Sloveniji i Istri. Klavire je poeo izraivati u Ljubljani A. Bitenc (oko 18 u Celju Martin Ropas (1926), u Mariboru ih je gradio Josip Bra (1912) poznat i kao graditelj orgulja. Prvi graditelji gudakih instrumenata javljaju se u Ist Sloveniji u XVIII st. (ujedno prvi u Jugoslaviji), i to u I< Gabriel Lukas (Lucas), 1777, koji je radio prema modelu Ama i Mathias Lukei (Lukeschitz), 1790, koji je po svoj prilici Lukasov uenik. U Polhovgradecu je radio Rihar Botjan, r pod utjecajem njemako-tirolske kole. U Trstu je radio odi: graditelj umjetnik Ivan Dolenc (Giovanni Dollenz, 1776?18 koji je vjerojatno uio kod posljednjeg velikog kremonskog r stora Lorenza Stornionija. Dolenc je pored violina, viola i vio ela izraivao i vrlo dobra gudala. Naslijedio ga je njegov Josip {Giuseppe, 1842?1899), koji nije dostigao oevu vje iako je bio vrlo dobar graditelj. U Ljubljani su radili graditelji gudakih instrumenata 1 Bajde (18551920), koji je konstruirao klaviolinu, bastai instrument, spoj violine i harmonija; August Ivani (oko 188 1944), koji je izradio dvanaestak dobrih violina; Miha Mi profesor gimnazije (1870 ?), koji je predavao gradnju vio na Srednjoj tehnikoj koli, 1936; Maksimilijan Skalar (1908 profesor Konzervatorija, koji je uio u Pragu kod Franti Kria, a izradio je nekoliko violina na nain Giuseppea Guarne del Gesu, i Bla Demar (1903), koji radi po modelu Str: varija i katkada N. Amatija. U ateljeu kod Reutera u Miinch radi danas Joe Kantuar (1923 ), koji je dobio prvu pod u graenju gudakih instrumenata od K. Sancina, a poslijt uio i diplomirao na Dravnoj koli za gradnju instrumenat Mittenwaldu (1949). Violinist Ivan Karlo Sancin (189319 uio je u Grazu pored violine jo i graenje gudakih instrui nata kod Aloiza Palfnera. U Mariboru radi graditelj guda instrumenata amater Joa Gone (1892). U Mengeu je os vana poslije rata Tovarna glazbil, industrija muzikih insi menata u kojoj se proizvode gudaki instrumenti, harmonij, tambure. U ovoj industriji rade: Anton tendler (1923), A Bleje (1932) i Eugen Kosovel (1902). Sva trojica zavrila jednogodinji graditeljski teaj 1950 u Beogradu kod drav majstora graditelja gudakih instrumenata Karla Pafika. Vio je radio i Wenzel Schramm u Celju, tambure Franjo Pere u 1 riboru, harmonike Vincenc Simoni u Ptuju i Franjo Luba Slovenjgradecu. Srbija. Tu se javljaju prvi graditelji muzikih instrumei u drugoj polovini XIX v. Na poziv nekih ekih muziara, ki je ve u ono vreme bilo u Beogradu, doao je 1887 iz Segec Anton Braun (1847 1901), uenik Ferdinanda Homolke Kutne Hore. Njegove violine imaju tamni cr venosmei lak raene su po modelu Stradivarija. Braun je radio neko vr< u Beu kod Plachta, u Budimpeti i u Segedinu. Oko 1890 dc je u Beograd Italijan, odlian graditelj gudakih instrumer Fasolla i poto je preao na pravoslavlje, uzeo je ime Vlada 1 kanovi. On je izradio jednu violinu za panjolskog kralja Alfo XIII, jednu za perzijskog aha ukraenu sedefom, jednu za Al sandra Obrenovia i citru za Dragu Main - Obrenovi. Mi kolog C. Sachs spominje Toskanovia i violinu koja se na u dvorskom orkestru u Madridu (Handbuch der Musikinst mentenkunde); Toskanovi je radio violine samo sa don uglom i ovaj je model prozvao Aleksandar model. Braa Kota i Dragoslav Dimitrijevi prvi su graditelji n zikih instrumenata roeni u Srbiji. Kota Dimitrijevi (1881 1940) gradio je gudake instrumente i klavire. Graenje klai uio je u Frankfurtu, Leipzigu i Stuttgartu, a neko vreme ra je u ene vi. Posle Prvoga svetskog rata nastanio se u Beogrs i vrio popravke klavira za Radio-Beograd i za muzike ki Konstruisao je nov model violine DO-DO-RA-RA, koji patentirao u inostranstvu kao i u Jugoslaviji. Sauvale su se sa etiri eksperimentalne violine koje je izradio Kota Dimitrije' Njegov brat Dragoslav Dimitrijevi (18831912) izuio je g denje gudakih instr umenata kod Adama Dencingera u Nov

GRAENJE UMJETNIKIH MUZIKIH INSTRUMENATA GRAETZER


Sadu, a 1902 otiao je u Markneukirchen, gde je diplomirao na Dravnoj koli za gradnju gudakih instrumenata. U Beogradu je otvorio radionicu 1909. Izmeu Prvog i Drugog svetskog rata radili su u Beogradu graditelji gudakih instrumenata i tambura: Kalman Ajhler, Andrija Toth, Stevan Kudlik, Josef Kreuzinger. Klavire su opravljali Milan Berkovi (18801938), Josif ermak, Svetolik Pa jevi (18861960), Jakov Tomi (19021942) i dr. Od priznatih graditelja gudakih instrumenata znaajan je dravni maj stor Karlo Pafik (1877?), koji je radio u Ateljeu za gradnju gudakih instrumenata pri Gradskom savetu za kulturu i umet nost, kao i njegova erka Lidija Pafik-Tanasijevi (Beograd, 1928). Njihovi instrumenti graeni su po modelu A. Stradi varija iz 1720 i G. Guarnerija del Gesii iz 1736. U invalidskoj radionici muzikih instrumenata Skala u Beogradu rade majstori Milutin Mladenovi (1915), graditelj gudakih instrumenata (uenik Jovana Torme st.), i graditelj tambura Laza ivkovi (1914). Od graditelja muzikih instrumenata zabeleeni su jo u registre Zanatske komore Stevan S. Radi (1913), Franja Sei (1907) i Pera Jovanovi. Specijalista za gitare je Milan Trbojevi (1912 ), koji je uio u Francuskoj i Italiji. Danas su registrovani majstori graditelji klavira: Bohuslav Sihtaf (1889), ujedno i graditelj orgulja; Pavle Janevi (1910), koji je uio u fabrici klavira Petrof u Hradecu Kralovem; Miroslav. Helman (1909), uenik svog ujaka Stjepana Kezia (1860 1936); Jovan Tui i dr. U Srbiji je graenje muzikih instrumenata bilo slobodan zanat koji nije potpadao pod registraciju, a polaganje majstorskog i kalfenskog ispita uvedeno je po Zakonu o radnjama tek 1931. U Vojvodini se prvi srpski graditelji muzikih instrumenata javljaju oko 1850. Od Stevana Bogdanovia (roen verovatno u Tovarievu) ima nekoliko vanredno lepih kopija Stradivarija iz 1856 i 1861. Drugi je Paja Stojakovi (1839?), koji je radio u Budimpeti, Beu, Miinchenu i Parizu, a od 1889 u Novom Sadu kod Adama Dencingera. Stojakovi je bio izueni graditelj gudakih instrumenata, ali je u Novom Sadu pravio tambure. Njegov uenik Maksim Kouvara (1880), koji se specijalizovao za izradu tambura srpskog sistema, radi u Beogradu. Meu prvim graditeljima muzikih instrumenata koji su registrovani u Vojvodini bio je Franja Horn (1810?), koji je izuio zanat u Nemakoj i 1836 osnovao u Apatinu graditeljsku radionu. Njegov sin Josip (18411881) izraivao je flaute i klarinete, a Ljudevit (1849 1905) limene duvake instrumente. Posle smrti Ljudevita Horna radionicu je preuzeo njegov sin Ljudevit ml., koji i danas radi. God. 1881 osnovao je radionicu gudakih i drvenih duvakih instrumenata Ljudevit Vindi (1852 1941); njega je nasledio njegov unuk Stevan Fehter, koji je radio do 1949. Kod Franje Horna je uio Fridrih Majer, koji je osnovao radionicu muzikih instrumenata oko 1860 u Somboru. Njegovu radnju preuzeo je graditelj gudakih i nstrumenata Karlo Raab (1861 1943), koji je vrio i reparature duvakih instrumenata kao i klavira. Danas radionicu vodi njegov sin Eden Raab (Sombor, 1902), koji radi samostalno od 1927, a njegov je uenik i sin Karlo Raab ml. (1932). Kod Majera su izu ili graenje muzikih instrumenata orde Tancer (18851916), Josip Pfajfenroth (18851939), Antun Milankovi (18861932) i .Stevan Pelioci (1880). Kod Karla Raaba st. uili su Malija Litomerecki (18741937), koji se preselio u Akron (Ohio), Nandor Magyar (umro 1945), Franja Ivanovi (Sombor, 1892 ), Julije Penc, Jovan Torma st. (1885), Bela Truppel (18801945) i dr. Danas rade u Somboru jo i graditelji gudakih instrumenata, amateri Stevan Karher (1914 ), Dezider-eljko Ember (1888), Radivoj Depalov (1904), koji su se istakli svojim violinama na Prvoj izlobi gudakih instrumenata, organizovanoj u Beogradu 1952, i Bela Babo (Sombor, 1912). U Subotici je radio, 1863 64, Tomd Zach (18121892), uveni eki graditelj gudakih instrumenata. Kratko vre me su gradili gudake instrumente Franz Vyhnalek i Karl Langfurth, uenik E. Barteka u Budimpeti. Kod Langfurtha je uio Samuel Machnitz (18441934), koji je radio i u Budimpeti kod M. Remenvija i Stovrassera, a njega je nasledio sin i uenik Alexandar Machnitz (1910). Za Laja Kaina (umro 1944), koji je imao trgovinu muzikih instrumenata, ne zna se gde je uio. U Novom Sadu registrovani su graditelji muzikih instru menata ve 1856. Meu prve graditelje tambura ubraja se Josef Jausz (18361883), a posle njega javljaju se graditelji raznih specijalnosti: Adam Dencinger (1850 SAD, 1911), Bela Truppel (18801945) i Jovan Torma st. (1885), specijalista u gradnji kontrabasa, koji je radio u Niirnbergu, Terezinu, Budimpeti i

Segedinu. Poslije 1900 u Novom Sadu rade Adam Sade (1896), Stevan Beli (1906 ), Nandor Raffai (1907 ) i Jovan Torma ml. (1919), dobitnik prve nagrade na Prvoj izlobi gudakih instrumenata u Beogradu 1952. U vojvoanskoj industriji muzikih instrumenata zaposleni su kao graditelji gudakih instrumenata majstori Jovan Kolaj (1910) i Adam Gutzvein (Feketi, 1903), dok je Aleksandar Vajda ml. umro 1951. Ova trojica bili su uenici dravnog maj stora Karla Pafika u Beogradu. U Srbobranu je izraivao tambure Aleksandar Vajda st. (umro 1934), u Kuli Jozef Schmidtutz (umro 1938). U Senti je radio graditelj Lajo Bocan st. (1880), a sada radi njegov sin Lajo Bocan (1912), i uenik Lajo Duda (Senta, 1922), koji su dobili drugu i treu nagradu na Prvoj izlobi gudakih instrumenata u Beogradu 1952. U Kikindi radi Antal Kelemen (aba, 1886), u Zrenjaninu su delovali graditelji gudakih instrumenata Antal Lenhardt (umro 1936) i Andrija Toth (18961938), a sada radi Jovan Bator (Subotica, 1906 ), koji je uio kod Totha i Machnitza, i neko vreme bio pomonik kod najdera u Zagrebu i Aihlera u Beogradu, dok je klavire opravljao Karl Blech (1928). s. Pn. GRAENER, Paul, njemaki kompozitor i dirigent (Berlin, 11. I 1872 Salzburg, 13. XI 1944). Kao djeak pjevao u berlinskom katedralnom zboru. Kasnije pohaao Veitov konzervatorij, gdje su mu uitelji iz kompozicije bili A. Becher i B. Horvvitz. No najvie nauio kao samouk. Od 1896 do 1908 dirigent u Haymarket Theatreu u Londonu i 18971902 nastavnik na Royal Academy of Music, 1908 preuzeo vodstvo Neues Konserva-toriuma u Beu. God. 1910 13 direktor Mozarteuma u Salzburgu i zatim do 1920 bez namjetenja u Munchenu; 1920 24 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Leipzigu, 193034 direktor Sternova konzervatorija u Berlinu i 1935 41 profesor Pruske akademije umjetnosti. Graenerovi se uspjesi temelje prije svega na njegovim kazalinim P . G R AE N E R djelima, u kojima potpuna ravnotea izmeu vo kalnog i instrumentalnog udjela odaje zrelog umjetnika. Stilski, G. gradi na temeljima kasne romantike. vrst osjeaj za formalnu preglednost podsjea na klasine uzore, ali ne djeluje konzervativno; ponekad se u stvaranju ovog umjetnika javljaju i impresio-nistiki elementi. G. je u biti lirik s profinjenim poetskim osjeajem i sposobnostima za izgraivanje suptilnih raspoloenja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (Schmied Schmerz) op. 39; Sin-f o n i a
breve o p. 96; Wiener

(Schmied Schmerz) op. 39; Sin ; simfonijeta za gudae i harfu op. 8i ili D

suite op. 19 i Hungerpastor-Trio op. 20. Za 56; 3 suite op. 8, 34 i 64. Za violonelo i kl i i l l l i fl

S y m p h o n i e o p. no ; s i m fo n i j e t a z a g u d a e i ha r fu o p 27. Ko ncert i: za klavir o p 72; za i l l S

GRAETZ (Gratz, Graz), Joseph, njemaki pijanist i kompozitor (Vohburg, Bavarska, 2. XII 1760 Miinchen, 17. VII 1826). Za studija prava u Ingolstadtu orgulja u upnoj crkvi; kompoziciju uio kasnije kod M. H avdna u Salzburgu i F. G. Bertonija u Veneciji. Od 1788 ivio u Munchenu, bavei se kompo zicijom i poduavanjem klavira (Hofklaviermeister).
DJELA. Opere: Das Gespenst mit der Trommel i Adelheid von Veltheim. Oratorij Der Tod Jesu. Dvije Missae solemnis u C-duru i D-duru; Deutsche Gesange zur heiligen Messe; 2 litanije; Qui timetis Dominum; 150 crkvenih melodija u katolikoj pjesmarici, 1812. Traktat Griinde zur Tonsetzkunst (rkp.). LIT.: A. Scharnagl, Joseph Graetz, MGG, V, 1956.

GRAETZER, Guillermo, argentinski kompozitor austrijkog podrijetla (Be, 5. IX 1914 ). Studirao muziku u Berlinu

GRAETZER GRAHAM
na mnogim muzikim kazalitima Evro pe i Sjeverne Ame posebno u Philadelphiji, New Yorku (Metropolitan), Rimu, lanu (Scala), Veroni (Arena), na Holandskom festivalu, Sveanim igrama u Salzburgu, suraujui sa A. Toscanini B. Walterom i W. Furtwanglerom.
DJELA: Richard Wagner als Regisseur, 1926; The Opera and its Fuli America, 1941; Opera for the People, 1951; Producing Opera for America, Studije i lanci u strunim asopisima. LIT.: H. A. Fiechmer, Max Graf, MGG, V, 1956.

Beu (E. L. v. Knorr, A. Pisk). Od 1930 u Argentini; 1946 utemeljio Collegium Musicum u Buenos Airesu, kojemu je do 1960 bio umj etniki direktor i zborovoa. Profesor je na Univerzitetu u La Plati i na Nacionalnoj koli za ples.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Brevis, 1931; simfonijeta, 1954; koncert, 1939; komorni koncert, 1953; koncert za fagot, 1952; koncert za violon elo, 1957; Variaciones y Final sobre un tema de Salomone Rossi, 1941; Danza de la Muerte y la Nina, 1942; La Parabola, 1947; sonata za gudae, 1951 (ra nije gudaki kvartet); Los Burgueses de Calais, 195S, rapsodija za violinu i orkestar, 1943. KOMORNA: gudaki trio, 1951; gudaki kvartet, 1941; diverti -mento za flautu, obou, klarinet, fagot i trublju, 1945; Fantasta Yemenita za flautu, klarinet, bas-klarinet i klavir, 1953; duo za flautu i klarinet, 1956; sonatina za flautu i klavir, 1937; Adagio za violinu i klavir, 1941; Grave za violinu solo, 1945. KLAVIRSKA: sonata, 1936; sonatina, 1945; Variaciones fdciles, 1936; 2 kompozicije, 1938; 3 tokate, 1938; 2 balade, 1943; 5 bagatela, 1943 46; Rondo para nifios, 1947; Para Susana, 1950; Variaciones y Final za 2 klavira, 1955. Fantasia, variaciones y final za orgulje, 1946. DRAMSKA. Baleti: Juana la Loca, 1939; Siele Princesas muy Desdickadas, 1940; jfacobo en la Fnente za klavir, 1940 i Los Pensamientos za 2 klavira, 1942. VOKALNA : psalam XLIV za sole, zbor i gudae, 1938; Tres cantos de la Eternidad za zbor i klavir, 1953; zborovi: Voglein Schzvermut, 1936; Dios mio, 1943 i dr. Izdao: Muica Coral Antigua, 1947; Nueva Escuela Coral, 1949; Bach-Antologia para piano, 1950; La Ejecucion de los Ornamentos en las Obras de J. S. Bach, 1955; Antologia de Obras Corales, 1957.

GRAF (Graaf, Graff), 1. Christian Ernst, njemaki kom pozitor (Rudolstadt, oko 1726 Hag, oko 180204). Sin Johanna, violiniste i kompozitora, naslijedio 1745 oca na poloaju dvorskog kapelnika u Rudolstadtu. Od 1762 bio je dirigent na dvoru u Hagu.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija op. 11,1775; 4 simfonije (rkp.); koncert za violonelo (rkp.). KOMORNA: 6 kvinteta za flautu, violinu, violu, violonelo i continuo op. 8; 6 gudakih kvarteta op. 12; gudaki kvartet (rkp.); 6 kvarteta za flautu, violinu, violu i continuo, 1775; 6 kvarteta za 2 violine, violu 1 obou ili tenor- fagot i violonelo, 1790; trio za 2 violine i continuo; 6 sonata za 2 violine i continuo op. 5, 1765; 6 sonata za 2 violine i violon elo op. 10; 6 sonata za embalo i violinu op. 4; 3 sonate za embalo uz pratnju violine i bassa continua op. 13; sonata za embalo ili klavir uz pratnju vicline i violonela; 2 sonate za embalo 4 -runo op. 29; varijacije Ally Croaker za embalo i violinu. 25 Fables dans le gout de M. de la Fontaine mis en musique pour le chant et clavecin op. 21; Op de Installatic Van zyn Doorluchtige Hooghoid Willem den Vyfden . , den 8 te Maart des jaar 1776; De dood van Jezus. Spis Priifung der Natur der Harmonie im Generalbass nebst Unterricht iiber eine kurze und regelmdssige Bezifferung. Mit sechs Kupfertafeln, 1782.

GRAF, Milan, violinist i muziki pisac (Koprivnica, VI 1892 ). Filozofiju i pravo studirao u Zagrebu, studij vii zavrio 1917 na Muzikoj akademiji u Beu. God. 1918 kraim prekidima lan i solist opernoga orkestra Hrvats narodnog kazalita i uz to 1919 41 profesor na Srednjoj Muzike akademije u Zagrebu. Bio je utemeljitelj i lan (1918i 194550) Zagrebakog kvarteta i 191940 generalni seki Zagrebake filharmonije. God. 195662 djelovao je kao viol Zagrebake filharmonije. Suosniva i tajnik Saveza muziara J slavije (1920), a nakon Osloboenja predsjednik Udruenja ope -simfonijskih muziara Hrvatske (195262). Urednik mjesec Muziar i dugogodinji muziki kritiar i dopisnik jugoslaver i stranih dnevnika i asopisa: u Londonu (Music and Music Opera), New Yorku (Musical Courrier), Parizu (Guidede Conc Kasselu (Muica ), Mainzu (Das Orchester) i dr. Svojim ur nikim i organizacijskim radom pridonio razvoju hrvatske n ke kulture. K. GRAFE, Johann Friedrich, njemaki kompozitor (Wu mark, 7. V 1711 5. II 1787). O njegovu muzikom kokrv nije nita poznato. Bio u slub i na dvoru u Braunschweigu. Sv zbirkama oda s melodijama G. je uz Sperontesa dao jak pc za komponiranje njemake pjesme. Za razliku od Sperontesa je podmetao tekstove ve postojeim plesnim melodijama, u 1 feovoj zbirci melodije su komponirane na pjesniki vrijedan t kojemu su prilagoene.
DJELA: dvije klavirske sonate. Opera Herkules auf dem Oeta, (pripisuje se i A. Schweizeru i l i A. Schmitbaueru). VOKALNA: Sami verscheidener und auserlesener Oden (4 dijela), 172743 (osim Grafeovih ko zicija sadrava pjesme K. F. Hurlebuscha, K. H. Grauna, Giovanninija E. Bacha); Oden und Schdfergedichte, 1744; $0 Psalmen, geistilche Odei Lieder . . . , 1760; 6 Oden und Lieder des Herrn von Hagedorn, 1767 68. LIT.: M. Friedlaendler, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, Stutt Berlin 1902. M. Ruhnke, Johann Friedrich Grafe, MGG, V, 1956.

2. Friedrich Hartmann, flautist i kompozitor (Rudolstadt, 1727 Augsburg, 19. VIII 1795). Brat Christiana Ernsta. Virtuoz na flauti, koncertirao gotovo po itavoj Evropi; u Hamburgu priredio 1761 kao solist prvi abonentski koncert i do 1764 vodio sa G. Ph. Telemannom javne koncerte. God. 1769 72 u slubi na dvoru u Hagu, od 1772 Kantor i Praeceptor kole sv. Anne i muziki direktor evangelike crkve u Augsburgu; tamo je 1779 utemeljio koncertno drutvo. Iste godine koncertirao u Beu, a 178384 nastupao u Londonu kao flautist i dirigent na Professional Concerts.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije za gudae i 2 roga; 2 koncerta za embalo; koncert za violonelo; 4 koncerta za flautu. KOMORNA: Six Grand Quartettos za gudae; 14 kvarteta za flautu i gudae; 4 kvinteta za violinu, flautu, obou, rog (violu) i violonelo; 3 trija; 6 dua za violinu i violu. VOKALNA. Oratoriji: Die Sundflut i Die Zuriickkunft des verlorenen Sohnes. Kantate: Invocation of Neptun; Andromeda i Die Hirten bei der Krippe zu Bethlekem. Crkvene kompozicije. LIT.: A. Scharnagl i H. Haase, Graf, Christian Ernst i Friedrich Hart mann, MGG, V, 1956.

GRAFFIGNA, Achille, talijanski kompozitor i dirigen Martino dall'Argine, Mantova, 5. V 1816 Padova, 19. 1896). U Milanu uio pjevanje, klavir i kompoziciju (A. R< umjetniku karijeru zapoeo u Cagliariju kao kazalini diri Kasnije djelovao u Veroni, na Carskom kazalitu u Odessi (1 u Parizu, Firenci i dr. Od 1875 ivio u Padovi, gdje se \ poduavanjem.

GRAF, 1. Max, austrijski muzikolog i kritiar (Be, 1. X 1873 23. VI 1958). Na Univerzitetu u Beu stekao doktorat prava i 1896 muzikologije (E. Hanslick); u muzikoj teoriji uenik A. Brucknera. Muziki kritiar i dopisnik austrijskih i inozemnih listova i asopisa (Wiener Allgemeine Zeitung, 1900 20; Neues Wiener Journal; Der Tag; Musical America; Boston Transcrit); 1902 postao docent za muzikologiju i muziku estetiku na Konzer vatoriju u Beu, a 1909 profesor na Muzikoj akademiji; 1928" 38 predavao na Bekom univ erzitetu. God. 1938 emigrirao u SAD i predavao u New Yorku, Pittsburghu i Philadelphiji; 1940 utemeljio Seminar za muziku kritiku na Nezv School u New Yorku. God. 1947 vratio se u Be i na Muzikoj akademiji osnovao srodan seminar. Povezan s bekim umjetnikim krugom (A. Schnitzler, S. Freud, R. Strauss, G. Mahler), G. je kritiki pratio muziki ivot Bea i utjecao na nj. ovjek iroke kulture, vjet dijalektiar, branio je uvijek nove smjerove u muzici. Razvoj muzike stalno je povezivao s novim tekovin ama na podruju knjievnosti i poezije, likovnih umjetnosti i znanosti.
DJELA: Die Musik der Frau in der Renaissancezeit (disertacija), 1896; Deutsche Musik im 19. Jahrhundert, 1898; Wagner-Probleme und andere Studien, 1900; Die Musik im Zeitalter der Renaissance, 1905; Die innere Werkstalt des Musikers, 1910; F. Smetana vu par les etrangers, 1924; Vier Gesprache iiber die deutsche Musik, 1931; Legend of a Musical City, 1945 (na njemakom i panjol skom 1948); Composer and Critic: 200 Years of Musical Criticism, 1946 (na francuskom 1949); Modem Music, 1946 (na francuskom 1948); From Beethoven to Shostakovich, the Psychology of the Composing Process, 1947; Geschichte und Geist der modernen Musik, 1953; Die Wiener Oper, 1955. Studije; lanci. Prevodio djela R. Rollanda i A. Bruneaua.

Mise.

2. Herbert, operni redatelj (Be, 10. IV 1904 ). Sin Maxa; muziku i opernu reiju studirao na Muzikoj akademiji u Beu, filozofiju na Univerzitetu (dr. phil.). Kao operni redatelj djelovao

GRAFIKA NOTACIJA -< Notacija GRAHAM, Martha, amerika plesaica i koreograf (I burgh, 11. V 1894 ). Plesati uila u Santa Barbari i u bal koli Denischazvn u Los Angelesu gdje je 1919 i debitirala 1923 plesala na Broadwai razliitim revijama, i uj predavala na Eastman Setu Music u New Yorku, a 19 41 na Bennington School ofl. u Vermontu. U to je vrijem izgradila svoj vlastiti stil p< me je pionir modernog pit izraza. Za nju je prirodni p ljudskog tijela temelj p umjetnosti kojoj je osnovr. izraziti u to intenzivnije dramatski uvjerljivijem o najrazliitija psiholoka sti raspoloenja. God. 1936 redila prvu veliku turne SAD, a 1941 otvorila vi; baletnu kolu u New Y Martha Graham's Compan tovala je prvi put u E (London, Pariz, Firenca, carska, Skandinavija) 195^ Aziji 1955 56. G. je ol M. GRAHAM tila plesnu umjetnost mn

GRAHAM GRAMOFON
novim revolucionarnim naelima. Inspirirala se i indijanskim folklorom, osobito njihovim ritualnim plesovima, pa je 1930 koreografirala niz plesova na indijansku tematiku. GRAHN, Luile, danska plesaica i koreograf (Kobenhavn, 30. VI 1819 Munchen, 4. IV 1907). Uenica A. Bournonvillea; debitirala 1834 u Kobenhavnu i dvije godine kasnije imenovana primabalerinom. God 1838 nastupala u Parizu, 1843 u Petrogradu, a 1845 u Londonu (znameniti Pas de guatre u koreografiji J. Perrota s talijanskim plesaicama M. Taglioni, C. Grisi i F. Cerrito). Od 1856 bavila se koreografijom, osobito baleta J. Perrota u kojima je i sama nastupala. GRAI, Radoslav, kompozitor i peva (Mrkonji Grad, 3. I 1931 ). Diplomirao istoriju umetnosti na Filozofskom fakul tetu i solo-pevanje na Muzikoj akademiji u Beogradu (B. Piv niki). Nastavnik muzike u Zemunu i lan i solista Hora Radio-Beograda, od 1968 muziki saradnik Televizije Beograd. Kao vokalni solista nastupao na brojnim koncertima i festivalima u zemlji i inostranstvu (SSSR, ehoslovaka, Nemaka, Madarska, Ru munija i Bugarska). Komponovao je veliki broj zabavnih pesama, ansona, dejih pesama i koranica u kojima se osea tendencija ka stvaranju originalne melodijske fizionomije bazirane na na rodnom melosu. Najpopularnije njegove zabavne melodije su Anelina, Stjuardesa, Proleni cvet, Na kuvar Marko, Zato duo ne doe i ujte nas tate i mame. Va. Ba. GRAINGER, Percy Aldridge, australijski pijanista i kompozitor (Melbourne, 8. VII 1882 White Plains, New York, 20. II 1961). Klavir je poeo da ui kod svoje majke, a zatim je bio dak L. Pabsta u Melbourneu. God. 1894 dolazi u Nemaku gde do 1900 studira u Frankfurtu kod J. K\vasta i kasnije kod F. Busonija; 190014 ivio u Engleskoj, prireujui veliki broj recitala sa orkestrom i polazei na turneje po junoj Africi, Australiji i dr. Ubrzo stekao glas jednog od najboljih mladih pijanista. U Engleskoj upoznaje 1906 E. Griega sa kojim 1907 provodi leto u Troldhaugenu; po Griegovoj elji svira te godine na festivalu u Leedsu njegov klavirski koncert. Od 1914 ivio u SAD; 1917 saksofonista i dirigent vojne muzike, 191931 predaje svako leto na Musical Collegeu u Chicagu, 193233 vodio muziki odio na Univerzitetu u Ne\v Yorku. Koncertirao kao dirigent raznih horova i orkestara, veinom studentskih, i kao pijanista. Poznanstvo sa Griegom bilo je veoma znaajno za formiranje Graingerove muzike linosti. Potaknut Griegovom ljubavlju prema narodnoj muzici, G. je sakupljao narodne pesme razliitih zemalja i kontinenata beleei ih i pomou fonografa, to je u poetku XX v. bila velika retkost. Naroito ga je zanimao engleski i irski folklor. Glavne karakteristike Graingerovih obrada narodnih pesama su izvrsno poznavanje i briljantno tretiranje horskog stava, ritmika sveina i snana individualna crta. Uticaj folklora raznih naroda oituje se ponekad i u njegovom kompozitorskom radu. Sklon eksperimentisanju, G. je medu prvima upotrebljavao mnoge savremene kompozitorsko-tehnike postupke. U njegovim delima teme se ne ponavljaju niti razvijaju, ve se muzike fraze nadovezuju jedna na drugu. Vie od deset godina pre Schonberga i Schrekera G. pie kompozicije za vee ansamble solista (do 24). Nastojei postii ritmiku slobodu muzike esto menja meru (Hil Song No. 1), a dela koncipira i ritmiki i melodijski linearno.
ORLA. ORKESTARSKA: English Dance za orgulje i orkestar, 1909; muzika za imaginarne balete: The Warriors, 1913 16 i In a Nutshell, 1916 (obe za 3 klavira i orkestar); Youlhful Suite, 1899 1945; Colonia Song, 1912 (takode za glas i orkestar); Ye Banks and Braes o Bonnie Doan, 1932 i dr. Za kamerni orkestar: Eastern Inlermezzo, 18991933; Youlhful Rapiure, 190129; Alock Alorris, 1910; The Nightingale and ihe Two Sisters, 1931 i dr. Kompozicije za duvaki orkestar. KAMERNA: Handel in the Strand za klavir i gudae, 1913; Walking Tune za duvaki kvintet, 1900 05; Hill Song No. I za 23 instrumenta, 1923; Hill Song No. 2 za 24 instrumenta, 1929; kompozicije za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. VOKALNA. Za hor i orkestar: Love Verses from The Song of Solomon, 1900; Danny Deever? 1903; The Wrailh of Odin, 1903; The Sea-lVife, 1905; The IVidozv's Party, 190826; The Bride's Tragedy, 1913; Marching Song of Democracyl 1916; The Merry Wedding, 1916 i dr. Kompozicije za glas i orkestar; zborovi a cappella; zbirka od 20 Kiplingovih pesama za razne sastave, 1911 38; 32 zbirke engleskih narodnih pesama, 1911 38; solo pesme. Obrade narodnih pesama za razne sastave; prerade sopstvenih dela za klavir 6-runo. Izdao English gothic music, 1941 (sa A. Hughes). LIT.: C. Scott, Percy Grainger, the Music and the Man, MQ, 1916. D. C. Parker, Percy Aldridge Grainger, New York 1918. Ch. W. Hughes, Percv Grainger, Cosmopolitan Composer, MQ, 1937. -V. Broder, Percy Aldridge Grainger, MGG, V, 1956. . J.

je mnogo pridonio razvoju muzikog ivota u Danskoj. Izrazito intelektualistiki kompozitor, nastojao se otrgnuti od utjecaja ka sne romantike; njegova djela, koja su tehniki na zamjernoj visini, formalno su redovito jasna i pregledna.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1913, 1925, i 1954; koncert za violinu, 1919; romanca za violonelo, 1906; romanca za violinu, 1909c?); uver tira, 1921; sve ana uvertira, 1927; Prolog til et drama of Shakespeare, I93i(?); Suite de Ballet za mali orkestar, 1944; simfonijska fantazija, 1906; Poeme lyrique, 1911; Intrada seria, 1946; Nocturne za mali orkestar, 1935. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1907 i 1941; serenada za gudaki kvartet, 1928C?); klavir ski trio, 1914; duhaki kvintet, 1943; sonata za violonelo i klavir; pastorale i capriceio za obou i klavir, 1935. KLAVIRSKA: Introduktion og Dobbelfuga, I9I2(?); Variationer over et tema of Weyse, 1915; bagatela; romanca i dr. VOKALNA: Norden za muki zbor i orkestar, 1917; Avalon za sopran i orkestar, 1916; Min ungdoms drom za tenor i orkestar, 1921; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Musikkens Formuloere i Grundtroek, 1916; Moderne Musik, 1934 i Analytisk Harmoniloere, 1940. LIT.: G. Lynge, Danske Komponister i det 20. Aahundredes Begvndelse ( I I izd.), Kobenhavn i Kristiania 1913. N. Schiorring, Peder Gram, MGG, V, 1956.

GRAMATGES, Harald, kubanski kompozitor i muziki kritiar (Santiago, Kuba, 26. IX 1918 ). Muziku uio u Habani (A. Roldan, J. Ardevol) i u SAD (A. Copland, S. Kussewitzky). Jedan je od utemeljitelja kubanskog drutva El Grupo de Renovacion Musical (1943), koje propagira suvremenu muziku i izdaje svoj asopis. Nastavnik na konzervatoriju Granados u Habani. G. ne oponaa kubanski folklor, ali se ni ne povodi za vodeim evropskim i amerikim kompozitorima, ve trai vlastite putove.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijeta; Concertino za klavir i duhae, 1945: predigra za balet Mensaje al futuro za duhaki orkestar, 1944; Peguena suite, 1943; Invencianes, 1941; Serenata. Duhaki kvintet; Capriceio za flautu, klarinet, violu i violonelo; duo za flautu i klavir. Sonata za klavir, 1942. Balet Ikarus za udaraljke i klavir, 1943. Zborne kompozicije; solo-pjesme. LIT.: N. Slonimsky, Music of Latin America, New York 1945. A. Carpentier, La Muica en Cuba, Mexico 1946. Ch. Seeger, Music of Latin America ( I I I izd.), Washington 1953. A. Fuchs, Harald Gramatges, MGG, V, I9SD.

GRAM, Peder, danski dirigent i kompozitor (Kobenhavn, 25. XI 1881 4. II 1956). Na Konzervatoriju u Leipzigu studirao kompoziciju (S. Krehl) i dirigiranje (A. Nikisch). U Kobenhavnu predavao na Konzervatoriju teoriju i kompoziciju, 190813 vodio uz to vlastiti orkestar s koj im j e izvodio preteno suvremenu muziku; 191832 dirigent udruenja Dansk Koncert-Forening. Istakao se i kao vrstan organizator u strunim i stalekim udruenjima; 193751 bio je ef Muzikog odjela Danskog radija. Kao dirigent gostovao u Francuskoj i u Njemakoj. ivom aktivnou G.

GRAMOFON (gr. '{ponj.ij.ee slovo i cpcove glas), aparat za reprodukciju zvukova prethodno urezanih u ploe. U nastojanju da usavri nain snimanja i reproduciranja zvuka koji je izumio Edison (H Fonograf), E. Berliner je 1887 poeo da snima zvune valove na ploe. God. 1888 pronaao je nain, kako da se sa originalnog snimka, tzv. matrice, presovanjem dobije vei broj dupli kata pojedine snimke. Njegove su ploe bile napravljene od e laka. Aparat za reprodukciju imao je mehanizam na oprugu, ploe su se okretale na okruglom tanjiru-nosau, a zvuk se pre nosio preko membrane u veliku rezonantnu trubu. Dalji put ovakvog gramofona do aparata bez elektrinog pogona od pre desetak godina znaio je uglavnom samo razvijanje i usavravanje istog principa mehanizma. Poetkom XX v. amerika firma The Gramophone and Typezvriter Company (kasnije The Gramophone Company), u elom svetu poznata po svom zatitnom znaku His Master's Voice, shvatila je komercijalni znaaj gramofona i poela sa masovnom produkcijom gramofonskih p loa sa muzikom. Meu najranije snimke idu arije iz opera Pikova dama P. I. ajkovskog, u izvoenju supruga Figner, za koje je ajkovski napisao ovu operu. Uglavnom kroz eli prvi period snimana je samo vokalna muzika, jer je kvalitet reprodukcije bio na z adovoljavajuoj, a nekad i na uzornoj visini. Zanimljivo je da su se mnogi veliki umetnici iz tog vremena teko odluivali na snimanje ploa, pokazujui prema gramofonu slino nepoverenje i otpor, kao mnogi dramski umetnici prema pojavi filma u svoje vreme ili prema televiziji danas. Medu prvim pevaima koji su snimali ploe nalazili su se poznati umetnici E. Calve, A. van Rooy, M. Battistini, N. Melba, A. Patti, F. Tamagna (prvi Otelio), V. Maurel, i, nadasve, E. Caruso i E. Schumann-Heink. Instrumentalna muzika se u to vreme retko snimala iz tehnikih razloga. Samo su violinski snimci zadovoljavali, jer se violina mogla lako postaviti uz samu cev trube za snimanje, to je bilo neophodno, a to nije bilo mo gue uiniti sa klavirom i jo manje sa orkestrom. Osim ovog bilo je i drugih akustiko-tehnikih nedostataka, koji su pozitivno reeni tek pronalaskom elektrinog snimka. Od starih violinskih snimaka istorijsku vrednost imaju nekoliko ploa J. Joachima, a od prvih pokuaja sa klavirom snimci E. Griega, V. Pachmanna i R. Pugnoa. Od ogromnog znaaja za dalji napredak tehnike snimanja i budunost gramofona bio je uspeli snimak Beethovenove pete simfonije sa A. Nikischom i Berlinskom filharmonijom, nainjen 1913. Poevi od 1917, F. Stock, U. Stokowski i A. Toscanini snimaju sa svojim orkes trima niz simfonijskih dela. Kvartet Flonzalej bio je prvi kamerni ansambl snimljen na ploe. Ma koliko znaajni sa kulturno -istorijskog stanovita, akus tiki snimci nisu zadovoljavali mnoge osnovne muzike i tehnike zahteve, kao to su plastinost linija, dinamika, tonovi niskog registra itd. Poto su mogunosti akustikog snimka bile iscrpene,

10

GRAMOFON
U veoma kratkom roku od nekoliko godina snimljen na LP-ploe sva vanija dela iz celokupne muzike litera poevi od primera stare grke i egipatske muzike do kom; tora dananjice. Drutveni znaaj gramofona je vrlo velik, omoguava ljubiteljima muzike, bez obzira na mesto boravka, da budu u stalnom kontaktu sa muzikom, da se upoznaju sa delima raznih autora u izvoenju najboljih umetnika. Snimanje istog dela sa raznim izvoaima prua mogunost poree-nja i izbora. Sve savrenijom tehnikom snimanja postie se skoro idealna vernost reprodukcije, a raznim metodama oivljavaju se (Re-ma-ster) stari SUVREMENI GRAMOFON Proizvodnja RIZ snimci velikih umetnika, npr. E. Carusa, F. aljapina, Amelite ( -urci, itd. G. je stvorio jednu novu vrstu ljubitelja mi diskofile, koji u mnogim zemljama imaju brojna udruenja i bove sa desetinama hiljada lanova. G. je pomogao mn mladim kompozitorima i izvoaima da se afirmiraju, s je iroku pedagoku primenu u kolama svih smerova. > je uzrok i nekih posebnih muzikih problema. Konstatc je da je procent kunog muziciranja, tako vanog za obra; nje muzikih amatera i koncertne publike, znatno opao, otka' razvila gramofonska industrija. Uz to slab snimak nekog r dela moe da nakodi autoru i da ga nezaslueno predstav: blici u loem svetlu. Nestilsko, nemuzikalno izvoenje r klasinog dela (a to se danas na alost dogaa) moe da v loe utie na mlade izvoae, pogotovu ako je u pitanju v nik sa izvesnim ugledom. Moralna odgovornost kompanija: proizvode ploe je veoma velika i njihov rad je u mnogim' ljama podvrgnut javnoj kritici. Gramofonskom umnoavar zemljama sa razvijenom gramofonskom industrijom prida danas sve vei znaaj i iscrpni kritiki napisi u muzikim asop 0 novim ploama postaju redovna praksa. Broj kompanija za proizvodnju ploa danas je ve v velik i mnoge od njih deluju udrueno. Najpoznatije meu 1 su RCA Victor (Decca, Telefunken, Repr ise, Coral i CBS (JEpic, Blue Note, Regina, Westminster, Falcon i dr.), tsche Gramophon Gesellschaft {Archiv-Produktion, Polydor, Heh MGM, Nerve, Tip i dr.), Electrola (Columbia, Odeon, C< 1 dr.), Philips (Mercury, Fontana, Amadeo i dr.). Ugledne firme Pathe-Marconi (Francuska), Cetra (Italija), Suprc (ehoslovaka), Melodia (SSSR) i druge. Prve posleratne goslovenske ploe izraene su 1947 u Pragu u fabrici Ultra Od 1956 u SFRJ postoji nekoliko preduzea za izradbu p RTB i Beograd-disk u Beogradu, Jugoton u Zagrebu, Helic Ljubljani, Diskos u Aleksandrovoj (upa) i Interton u Bati Specijalne firme bave se snimanjem dokumentarnih pio delima iz davne prolosti ili sa melodijama iz razliitih foi nih podruja. Takve ploe imaju veliku vrednost kao porr sredstvo u muzikologiji i etnomuzikologiji. esto snimaju ploe preduzea vezana uz poznate izdavake kue, kao Musicaphon (Barenreiter), Camerata (MSseler), Christop (Herder), Muica Sacra (Schvvann) i dr. (-> Diskoteka.)
LIT.: T. L. Buick, The Romance of the Gramophone, London ic W. E. Feddersen, T. T. Saneel, D. C. Teas i H. M. Feldhaus, Zur Entstehu schichte der Sprechmaschine und Schallplatte, Festschrift der Carl Lin AG (red. A- Guttmann), Berlin 1929- P- VVihon i G. W. Webb, M Gramophones and Electrical Reproducers, 1929. C. Lindstriim, Kultu Schallplatte (katalog), Berlin 1931. G. Braune, Der Einfluss von Schal und Rundfunk auf die deutsche Musikinstrumentenindustrie, Berlin 19 H. C. Brisan, The Gramophone Record, 1935. G. Scharp, The Gramo in Musical Education, Music and Letters, 1938. D. Schulz-Kahn, Die ! platte auf dem Weltmarkt (disertacija), Konigsberg 1940. F. W. Gc The Music Goes Round, New York 1942. R. Bauer, The New Cat of Historical Records 1898 1908/09, London 1947. J. Grunert i A. Sci Die Kiinstlerischen und technischen Probleme der Aufnahme und Uberti von Schall, Funk und Ton, 1949. A. W. Friend, Adjustments for Oht Optimum Performance in Magnetic Recording, RCA - Review, 1950. M. Bertert, Musik und Mikrophon, Diisseldorf 1951. O. Read,The Rec and Reproduction of Sound ( I I izd.), 1952. 50 Jahrs C. Lindstrom, C Koln 1954- H. Sutaner, Schallplatte und Tonband, Leipzig 1954- ' Facius (redakcija), Das Schallplattenbuch, Diisseldorf 1956- W. Haa Klever, challplattenbrevier, Frankfurt 1958. E. Sieber, D.-G. Worn Sutaner, Schallplattenfibel, Leipzig 1958. E. T. Cancy, High Fidelii the Music Lover, New York 1958. U". Earl Sleviart, Magnetic I^ec Techniques, 1958. J. Tali, Techniques of Magnetic Recording, 19,

trebalo je traiti reenje u novoj tehnici. Pronalaskom elektrinih snimaka preko mikrofona reeni su postepeno mnogi problemi. Snimci su dobili prostornost, granice frekvencija koje mogu da se upotrebe na ploi proirene su sa vremenom na raspon od 2005000 Hz, a kasnije i do 15 000 Hz. Obim i vernost zvuka i dinamike na reprodukciji znatno su se poveali, a naet je i pro blem dueg trajanja ploe, koje je dotada iznosilo najvie 5 mi nuta po strani. Glavni problem elektrinih snimaka je bio aparat za reprodukovanje. Stariji tipovi sa akustikom membranom i pogo nom na oprugu oduzimali su dobar deo zvunih kvaliteta elek trinog snimka. Pronalazak elektrinog gramofona, koji ima tzv. pick-up za prikljuak na radio -prijemnik ili samostalni pojaiva i zvunik, omoguio je visokokvalitetne i uzorne reproduk cije elektrinih snimaka. God. 193547 snimljena su najvanija dela iz svih epoha muzikog stvaralatva uz uee najboljih izvoakih snaga iz celog sveta. U tom periodu znaajnu ulogu su odigrala tzv. drutvena izdanja, tj. serije snimaka dela jednog kompozitora za pretplatnike koji su svojim doprinosima finansirali realizaciju snimaka. Vrednost ovih izdanja bila je mnogostruka. Ona su zainteresovala iroke krugove ljubitelja muzike za izvesnog autora, naroito dok jo nije bio poznat, omoguila da se izdaju dela koja ne bi bila trgovaki rent abilna kada bi se izdavala zasebno; za snimanje bili su angaovani najbolji svetski izvoai to je vaspitno delovalo na ukus publike. Tako su Beethovenove klavirske sonate snimljene u izvoenju A. Schnabela, klavsenska literatura u izvoenju W. Lando \vske; Mahlerove simfonije diriguje B. Walter itd. Pedagoki znaaj ovih snimaka za studente muzike i mlade izvoae jo i danas je neprocenjiv. Osnovni nedostaci gramofonskih ploa do 1947 bili su kratko trajanje, lomljivost materijala i prilina ogranienost upotrebljivosti. Za vreme prolog rata injeni su u SAD razni pokuaji da bi se ti nedostaci uklonili (poveanje prenika ploa, ui rez i sporije obrtanje, upotreba novih smesa itd.). Jula 1948 fabrika Columbia pustila je u promet nove ploe sa 33 1/3 okreta u minuti i veoma uzanim rezom, nazvanim mikrorez (engl. microgroove, franc. microsillon, tal. microsolco), istog prenika kao i stare, tj. 12 ina ili 30 cm. Trajanje jedne strane ovakve ploe koja se mora svirati na specijalnom aparatu sa neobino fi nom i osetljivom iglom, iznosi i do 30 minuta, to znai da se jedno elo vee delo koncert, sonata ili simfonija moe snimiti na jednoj strani, odnosno sluati bez ranijeg menjanja ploa svakih 45 minuta. Konstruisani su i novi gramofoni koji ploe menjaju automatski. Osim toga nove ploe sa dugim trajanjem, t j . LP-ploe od 10 ina ili 25 cm, odnosno od 12 ina ili 30 cm (kratica od engl. longplaving record ploa dugog trajanja), prave se od vinilita i slinih plastinih smesa koje su mnogo otpornije od elaka, a osetljivije u pogledu reprodukcije. Normalni vek LP-ploe je znatno dui od starih, koje imaju 78 okretaja u minuti i koje se ve dugo ne proizvode. Snimanje kratkih muzikih komada sa trajanjem od po nekoliko minuta nailazilo je u poetku na izvesne tekoe. Ovaj uglavnom trgovaki problem, t j . pitanje da li e kupac da uzme plou sa 1015 dela zbog dva tri koja eli da ima, ili e da odustane od kupovine, poto je cena LP - ploa znatno vea od obinih, re-en je pronalaskom druge vrste ploa, manjeg obima, tzv. P-ploe (Extended plav), sa 45 okretaja u minuti. Proizvodile su se i tzv. ultra LP-ploe sa 16 okretaja. Moderni g. ima automatski regulator za sve etiri brzine, tj. 78, 45. 33 i/3 i 16 okretaja i dve igle, jednu za 78, a drugu za LPplou i EP--ploe, koje se takode automatski menjaju. U najnovije vreme omogueno je i stereofonsko snimanje ploa koje mogu da se reprodukuju na GRAMOFON iz 1903 gramofonima sa specijalnim stereo-ureajima (> Stereofonija). Kod tih najsavremenijih ureaja, za sve vrste ploa koristi se jedna univerzalna stereo -igla od osmiuma, safira ili dijamanta.

GRAMOFON GRANDI
F. Berglold, Moderne Schallplattentechnik, Munchen (II izd.) 1959- H.-P. Reinecke, Musikwissenschaft und Schallplatte, IMS Congress Report, New York 1961, Kassel 1962. R. Reichart, Die Schallplatte als kulturelles und okonomisches Phanomen, Ziirich 1962. H.-P. Reinecke, Schallaufzeichnung, MGG, XI, 1963. H.-J. Haase, Moderne Schallplatten-Wiedergabetechnik, St. George (Dual) 1963. 65 Jahre Deutsche Gramophon Gesellschaft, Ham burg 1963. A. Silbermann, Schallplatte und Gesellschaft, Giitersloh 1963. C. Ries, Knaurs Weltgeschichte der Schallplatte, Ziirich 1966. J. Viedebantt, Die Rolle der Schallplatte, Munchen i Berlin 1966. . J.

11

Djelovao u Milanu kao crkveni orgulja, od 1630 do smrti u ka tedrali; 1650 imenovan je i kapelnikom. Bavio se gotovo iskljuivo crkvenom muzikom; najvie je pisao vokalna djela uz pratnju basso continua. Njegove vieglasne kompozicije odlikuju se jasnoom linija i jednostavnou muzike fakture.
DJELA: DelVarmonia ecdesiastica de Concerli a 1 4 v. 1 libro delli Concerti op. I, 1622; // 2 libro delli Concerti a I 4 v. et allri Concerli di G. D. Rognoni Taeggio op. 2, 1624; Messe, Motetti 0et Canzoni op. 4, 1627; Concerli a 1 4 v. con le Letanie della Madonna, libro 3 op. 5, 1628; Sacri fiori concertati a I 7 v. con alcuni Concerti in sinfonia d'istromenti et 2 Canzoni a 4 v., libro 4 op. 6, 1631; Messa e Salmi ariosi con le Letanie della Madonna concertati a 4 con la 5a parle a benepladto op. 7, 1632 (proireno izd. 1637); // 5 libro de Concerti ecclesiastid a I 4 v. op. 8, 1636; Novelli fiori ecclesiastid concertati nell'organo all'uso moderno a 4 v. op. 9, 1643; Muica ecdesiastica da cappella a 4 v. aggiuntovi U basso continuo a beneplacito per Vorgano op. 10, 1645; // 7 libro de Madrigali in concerto a 2 4 v. op. I I , 1646; // 6 libro de sacri Concerli a 2 4 v. op. 12, 1646; Corona ecdesiastica divisa in 2 parti a 2 6 v. op. 13, 1649; // 7 libro de sacri Concerti a 2 4 v. op. 14, 1650; Vam Concerti a 8 v. op. 15, 1652; Giardino spirituale de varii fiori musicali concertati a 4 v. et un'allra de Morli a S v. op. 17, 1664; Sacri concerti espressi in 4 Messe a 5 et 6 v. op. 18,1664; // 8 libro de Concerti ecclesiastid a 2 4 v. con le Letanie a 4 et a 3 v. op. 19, 1666; Sacri concerti espressi in 8 Magnificat et 8 Paler a 4 v. op. 20, 1669. U rukopisu oko 200 kompozicija. Proirio traktat O. Scalette La scala di muica, 1652. LIT.: C. Sartori, Michel'Angelo Grancino, MGG, V, 1956. G. Biella, Un Musicista milanese del Seicento, Collecta nea Historia Musicae, I I , Firenze 1956. Isti, Michel'Angelo Grancino eccellente compositore e organista mila nese, Muica sacra, 1957. C. Sartori, La Cappella musicale del Duomo di Milano, katalog, Milano 1957-

GRANADINA (Granada, grad u junoj panjolskoj), pa njolski narodni ples, lokalna varijanta fandanga. GRANADOS Y CAMPINA, Enrique, panjolski pijanist i kompozitor (Lerida, Katalonija, 27. VII 1867 poginuo prilikom potapljanja broda Sussex, 24. III 1916). U Barceloni uio klavir (F. Jurnet, J. B. Pujol) i kompoziciju (F. Pedrell). God. 1887 uio klavir u Parizu sa Ch. W. de Beriotom; 1889 vratio se u Barcelonu, gdje je 1890 prvi put nastupio kao pijanist. Koncertirao otada u panjolskoj i izvan nje, takoer u komornim ansamblima. Isto dobno je razvio i uspjenu pedagoku djelatnost. S Albenizom, G. je jedan od osnivaa novije panjolske muzike, koja je nala svoj put na ljepoti bogatog panjolskog folklora. Drugaiji od Albeniza, G. je romantik koji iznosi preteno vlastita duevna stanja, esto izrasla iz pesimistikog gledanja na ivot i svijet. I kao kompozitor on je prvenstveno pijanist; kao kod Albeniza, i kod njega emo najuspjelije radove nai medu kla-virskim kompozicijama, uz koje treba spomenuti niz proueno lirskih solo-pjesama. G. je zapoeo stvaranje pod utjecajem Chopina, Liszta i Griega; kasnije je izgradio individualni jezik na melodici proetoj ukusnim ornamentiranjem i na istoi ritmikih obrisa. Blizak je folkloru svoje zemlje, ali i-vopisnost panjolske narodne muzike nije u njegovim djelima onako naglaena kao u Albeni-zovim. G. je ponekad neumjeren; izradivajui pojedinosti, gubi iz vida uravnoteenost cjeline; traei od klavira ponekad vie no to mu instrument moe dati, prekrcava E. GRANADOS Y CAMPINA klavirski slog suvinostima. Ali u najuspjelijim klavirskim stavcima Granadosu se ne moe osporiti poetinost i dubljina lirike, kao ni kongenijalnost u tonskom doaravanju Govinih vizija (klavirske Goyescas, Granadosovo remek-djelo).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La nit el mori i Divina Commedia, 1908; Elisende za klavir i mali orkestar; Suite arabe; Suite gallega; Suite Kavidad; Serenata; Marcha de los vencidos. KOMORNA: klavirski trio; Serenata za 2 violine i klavir; Oriental za obou i gudae; Madrigal za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Allegro de conderto; Bocetos (djeje kompozicije); Capricho espaiiol; Cuentos para la juventud; 12 Danzas espanolas; Escenas poeticas (takoer orkestrirano) ; Escenas romdnticas; Estudios expresivos; Goyescas (prikazana i scenski, 1916 u New Yorku); Libro de horas; Piezas sobre cantos populares espanoles; Rapsodia aragonesa; Sardana; Valses poeticos i dr. DRAMSKA. Opere: Maria de Carmen, 1898 (najuspjelija); Petrarca (neizv.); Picarol, 1901; Follet, 1903; Gaziel, 1906 i Liliana, 1911. VOKALNA: Cant de las estrellas za zbor, orgulje i klavir. Ciklusi solo-pjesama: Collecin de canciones atna-torias; Collecin de tonadillas, escritas en estile antiguo; La Maja doloresa i dr. Obradio nekoliko sonata D. Scarlattija. LIT.: G. de Boladeres, Enrique Granados, Barcelona. Revista musical Catalana, 15. VI 1916 (broj posve en Granadosu). C. van Vechten, The Music of Spain, London 1920. J. Subird, Enrique Granados, Madrid 1926. H. Collet, Albeniz et Granados, Pari 1929 str (novo izd. 1948). E. L. Mason, Enrique Granados, Music and Letters, 1933, - 23l- G. Chase, Albeniz and Granados, The Music of Spain, New York 1941. A. Livermore, Granados and the Nineteenth Centurv in Spain, The Musical Review, 1946. P. J. Martinez, Enrique Granados, Temas espanolas No.6, Madrid 1952. H. Wirth, Enrique Granados, MGG, V, 1956. A. Fernandez-Cid, Granados, Madrid 1956. F. Vicens, Enrique Granados, Barcelona 1958. J. As.

GRANCINO, Paolo, talijanski graditelj gudakih instrumenata (druga polovica XVII st.), djelovao u Milanu 166592. Najpoznat i j i lan obitelji graditelja gudakih instrumenata, koja je u XVII i poetkom XVIII st. radila u Milanu. Vjerojatno uenik N. Ama tija, po ijem je modelu izraivao svoje in strumente. Poznati su mnogi radovi Grancina nastali nakon smrti N. Amatija s ceduljom Niccolo Amati. Na njegovim instrumentima vrlo je lijep crvenkastouti lak. esto je za obod i dno violina upotrebljavao topolovo drvo umjesto javorova. Osobito su mu dobre viole; jedna s ceduljom Niccolo Amati iz 1692 (8 godina poslije Amatijeve smrti!) nalazi se u posjedu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
LIT.: L. A. Vidal, Les Instruments a arehet (3 sv.), Pari 1876 78. W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Frankfurt 1922. F. Niederheitman, Cremona, Leipzig 1928. H. H. Drager, Paolo Grancino, MGG, V, 1956.

GRANARI, Slavomir, kompozitor (Zadar, 8. VII 1878 Zagreb, 22. II 1941). Srednju kolu zavrio u Zadru, muziku uio 189599 na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, gdje je poloio uiteljski ispit, i zatim na Konzervatoriju u Beu, Pragu (A. Dvorak) i Parizu (G. Faure). Djelovao je kao zborovoda pjevakog drutva Dinara u Livnu, dirigent u Senju i uitelj muzike u Osijeku, Pirotu, Negotinu i Zagrebu.
DJELA. ORKESTRALNA: muzika impresija Pad carstva (Zagreb, 5. II 1928); Tatjana kod cara (Zagreb, 5. II 1928); muzika alegorija Sodoma (neizv.); Pentezilea (Osijek, 1928); simf. skica Ocean (Zagreb, 18. XII 1929); Kraljevi Marko (Osijek, 26. IX J930); Andante con tristezza (neizv.); uvertira Halugica (Zagreb, 11. VI 1937); alobna koranica Stjepanu Radiu (Zagreb, 11. XI 1928);
Srijemsko kolo (Zagreb, 10. I I I 1941); est jugoslavenskih igara. DRAMS KA:

Opere Salko i Kosovo (obje neizvedene). Oko 80 solo-pjesa ma. Tri mise; vie crkvenih pjesama. H. P.

GRANATA, Giovanni Battista, talijanski gitarist i kompozitor (Torino, prva polovina XVII st. ?). God. 1650 84 ivio vjerojatno u Bologni, gdje su tampana sva njegova djela. Njegove kompozicije za gitaru odlikuju se izvornou melodike, odredenou ritma i spretnom harmonizacijom.
DJELA. Za gitaru: Capricci armonid sopra la Chittariglia spagnuola, 1646; Nuove sinfonie op. 2; Nuova sciella di Capricci armonid e suonate musicale in vari luoni op. 3, 1651; Soavi concenti di sonate musicali per la chilarra spagnuola op. 4, 1659; Nuovi capricci armonid musicali in vari toni per chilarra spagnuola, violino e viola concertati. . . op. 5, 1675; Nuovi soavi concenti di Sonate . . . op. 6, 1680; Armoniosi toni di varie Sonate musicali concertate a due violini, e Basso con la chilarra spagnuola op. 7, 1684. LIT.: L. Torchi, La Muica strumentale in Italia, Milano 1901. C. Sartori, Giovanni Battista Granata, MGG, V, 1956.

GRAND CHOEUR (franc. veliki zbor), 1. u baroknoj muzici oznaka za veliki sastav (-> tutti) instrumenata u orkestru (ili zbornih pjevaa) nasuprot malom sastavu solista. f -> Concertino.) 2. U orguljskoj muzici XVII i XVIII st. oznaka za puni zvuk (franc. takoer plein jeu, tal. organo ripieno), odnosno za ukljuivanje svih svirala, isprva izuzev jezinjaka kasnije s jezinjacima; katkad se izrazom g. ch. oznaivao i -> glavni manual (grand orgue). GRANDE BANDE (franc. veliki sastav), naziv instrumentalnog sastava na francuskom kraljevskom dvoru, poznatog i pod imenom -> Vingt-guatre violons du Roi. GRANDI, Alessandro, talijanski kompozitor (Sicilija, ? Bergamo, 1630). Od 1610 crkveni dirigent u Ferrari, od 1617 pjeva i od 1620 zamjenik kapelnika, a od 1627 dirigent u crkvi sv. Marka u Veneciji. Grandijeva djela izrazito su koncertantnog stila, a bliska su umjetnosti G. Crocea. Njegovi Madrigali concertati pisani su veinom u obliku varijacija u kojima se melodijska linija ponavlja redovito doslovno, a ritam mijenja prema naglasku rijei i smislu teksta. Po konciznosti oblika i snazi dramatskog izraaja pripadaju preteama kasne barokne kantate. I u motetima, u kojima se oituje originalnost invencije, G. primjenjuje koncertantni stil; obilna i ukusna upotreba modulacija i kromatike pribliuje njego ve motete Monteverdijevoj muzici.
DJELA. SVJETOVNA: Madrigali concertali a 2, 3 e 4 v. (2 sv.), 1615 (II izd. 1616) i 1622 (IV izd. 1626); 4 knjige Cantade et Arie a voe sola, 162029; pojedini madrigali u zbirkama onog vremena. CRKVENA: 3 mise; 3 zbirke moteta uz instrumentalnu pratnju, 1621 (IV izd. 1637); 1625 (i 1637) i 1629 (III izd. 1629). est knjiga moteta: I, 1610 (VI izd. 1639); I I , 1613 (V izd. 1628); I I I , 1614 (V izd. 1636); IV, 1616 (VI izd. 1628); V, 1619 (IV izd. 1638) i VI, 1630 ( I I I izd. 1640). Zbirka moteta, 1614 (V izd. 1640); zbirka psalama, 1629 ( I I I izd. 1707); krae crkvene kompozicije u zbirkama onog vremena.

GRANCINO (Grancini, Granzini), Michel'Angelo, talijanski orgulja i kompozitor (Milano, oko 1605 17. IV 1669).

12

GRANDI GRASSI
LIT.: O. Keller, Die Operette, Leipzig 1926. K. Westermeyer, Die O rette im Wandel des Zeitgeistes, Miinchen 1930. F. Hadamoviski i H. C Die Wiener Operette, Wien 1947. S. Czech, Das Operettenbuch, Stuttj 1950. A. Bauer, 150 Jahre Theater an der Wien, Wien 1952. E. N Bruno Granichstaedten, MGG, V, 1956. O. Schneidert, Operettenbi Berlin 1961.

NOVA IZD.: objavili su pojedina Grandijeva djela A. Della Corte, F. Blume, D. Bartha i C. Pineau. LIT.: G. Donati-Pelteni, L'Arte della Muica de Bergamo, Bergamo 1930. M. Bukofzer, Music in the Baroque Era, New York 1947. D. Arnold, Alessandro Grandi, MGG, V, 1956. 5. Dalla Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Marco in Venezia, Muica Sacra, 1961.

GRANDJANY, Mar cei, francuski harfist (Pariz, 3. IX 1891 ). Studirao na Parikom konzervatoriju harfu i kompo ziciju. Orgulja crkve Sacre-Coeur u Parizu (191518); nastavnik harfe na Amerikom konzervatoriju u Fontainebleauu (1921 35). Koncertirao u Evropi i Americi. Od 1938 nastavnik na Juilliard School of Music u New Yorku; 1943 osnovao odjel za harfu na Konzervatoriju u Montrealu; od 1956 predaje na Manhattan School of Music u Ne\v Yorku. God. 1945 primio ameriko dravljanstvo.
DJELA: Poeme symphonique za harfu, rog i orkestar. Kompozicije za harfu (Rhapsodie op. 10; Dans la Foret du Charttie; The Colorado Trial op. 28 i dr.). Pjesme (Chansons populaires francaises). Preradio za harfu brojna djela iz starije i novije muzike literature.

GRANIER (Garnier, Grenier), 1. Francois, francuski ko pozitor (?, 1717 Lyon, 18. IV 1740). Djelovao u Grenob i Chambervju, 175160 i od 1766 violinist, violonelist, kont basist i uitelj muzike u Lyonu; 176066 u Parizu lan orkes Comedie Italienne.
DJELA: VI Solos pour le vcl. op. I, 1754; Recueils d 1 Airs . . . pour 2 ft ou violons ou pardessus de viole varies, 11 sv., 1762 1778; Menuets de A Exaudet et Granier, tnis en grande symphonie avec des variations za instrurr talni sastav, 1764. Vie baleta (L'Amour corsaire, oko 1757).

GRANDJEAN, Axel Carl William, danski kompozitor (Kobenhavn, 9. III 1847 11. II 1932). Nakon studija na Konzervatoriju u Kobenhavnu bio godinu dana operni pjeva (1869), zatim se posvetio kompoziciji i pedagokom radu. God. 1886 87 dirigent kazalita Dagtnar u rodnom gradu; dirigent nekoliko zborskih drutava; 18991918 djelovao na Kraljevskom kazalitu u Kobenhavnu (korepetitor 18991914; zborovoda 191418).
DJELA: kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: De to Armringe, 1876; Colomba, 1882; / mollen, 1885; O/ M /, 1894. Baleti. Trahfuglen za zbor, 1884; solo-pjesme. Autobiografija Spredte minder, 1919. Za jubilarno fzdanje djela L. Hctlberga sabrao 1888 tradicionalnu muziku za pjesnikove komedije.

2. Louis, kompozitor (Toulouse, 1740 1800). Roak Fr; coisa; kompoziciju uio kod J. C. Triala u Parizu. Od 1765 ope dirigent u Bruxellesu, od 1768 u Toulouseu i 177286 violii Dvorske kapele, Academie royal i Concerts Spirituels u Pari Veoma darovit pedagog, vodio je neku vrstu privatne kole kompoziciju.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Theonis ou le toucher, 1767 (sa J. C. Trial i P.-M. Bretonom) i Les Faux-monnayeurs ou La Vengeance, 1797. Baleti: Mi etjason, 1776 (sa J. J. Rodolpheom i P.-M. Bretonom); Les Caprices de Galat 1776 i Anette et Lubin, 1778. Zborovi za Racineovu dramu Athalie, 1769. Izdao vie zbornika s djelima A. Campre, M. Maraisa, J. -B. Lullvja i dr. LIT.: L. Vallas, Un Siecle de musique et de theatre a Lyon, Pari 193a M. Briauet, Francois i Louis Granier, MGG, V, 1956. i

GRAND JEU (franc. veliko sviranje, veliki registar), oznaka koja se nekada upotrebljavala u kompozicijama za orgulje za nastup cijele skupine jezinih registara uz eventualni dodatak Principala 8' i Oktava 4'. Danas izraz g. j. u muzici za orgulje ili harmonij znai isto to i -> tutti, tj. spoj i zajedniki nastup svih registara na instrumentu. GRAND ORGUE -> Glavni manual kod orgulja GRANDVAL, Nicolas Racot de, francuski kompozitor i knjievnik (Pariz, 1676 16. XI 1753). Potomak glumake obitelji; u razdoblju od 1692 do 1744 komponirao preko 20 divertissementa za komedije koje su se prikazivale u parikoj Comedie Francaise. Bio je poznat kao embalist, a vrio je i orguljaku dunost u crkvi Saint-Eustache. G. je objavio vie komedija u prozi i parodija na tragedije u stihovima (najpoznatija Le Vie puni). Od njegovih scenskih muzika u cjelini se sauvala samo Divertissement de la Comedie du Mariage fait par lettre de change.
DJELA. DRAMSKA. Divertissementi: L'Opera du village, 1692 (sa J. Raisinom); La Baguette, 1693; Je vous prends sans veri, 1693; Les Vendanges, 1694; Attendez-moi sous Vorme, 1694; Le Bourget, 1697; Le Diable boiteux, 1697; La Foire Saint - Laurent, 1709; L'usurier gentilhomme , 1713; Le Prix de Varquebuse, 1717; Les Rejouissances publiques, 1729; Les Acteurs deplaces ou L'amant comedien, 1735; La Mariage par lettre de change, 1735; Le Fat puni, 1738; Esope au Parnasse, 1739; L'Oracle, 1740; Joconde, 1740; La Fete d'Auteuil ou La fausse meprise, 1742; L Ile sauvage, 1743; Zeneide, 1743 i L'heureux retour, 1744. VOKALNA. Kantate: 6 Cantates francois a 1 et 2 v. Livre premier, 1720; Orphee, canlale avec symphonie, 1729 (parodija na istoimenu kantatu Cleram-baulta) i 6 Canlates serieuses et comiques a v. seule et symphonie, poslije 1755 (4 su parodije na Clerambaultove kantate). 15 arija u zbornicima onoga doba. Traktat Essai sur le bon goust en musiaue, ITii. LIT.: R. K'angermee, Nicolas Racot de Grandval, MGG, V, 1956. D. Fosler, Parodies on Cleramhault Cantatas by Nicolas Grandval, Recherches, 1964.

GRANJON, Robert, francuski nakladnik u XVI st. Djelo' u Parizu od 1547; 1550 dobio privilegij za tampanje i izdava muzikih djela i udruio se sa M. Fezandatom. Oni su obja treu knjigu Chansona S. Gorliera (1551) i dva sveska kompozic za gitaru G. Morlavea (1552). Od 1553 radio je sam, etiri god kasnije preselio se u Lyon i tamo usavrio svoj izum caracte de civilite (tipovi okruglih nota). U toj tehnici G. je tiskao (udru; sa G. Gueroultom i J. Hiesseom) vie djela, meu kojima 2 sve chansona Trophee de musique (1559), Chansons i Motetz od Beaulaiguea i 49 Psalmes de David M. Ferriera. God. 1582 tisi je u Rimu Directorium chori G. D. Guidettija.
LIT.: G. Thibault, Un Recueil de musique imprime en caracteres de c lite par R. Breton (1559), Humanisme et Renaissance, 1935. C. Dalba\ Robert Granjon imprimeur de musique, Gutenberg-Jahrbuch, 1939. -, Lesure, Robert Granjon, MGG, V, 1956.

GRANOM, Levvis Christian Austin, engleski kompozi i flautist. Djelovao u Londonu sredinom XVIII st. Njegova dj odaju muziara koji je dobro vladao kompozicijskonl tehnikor raspolagao bogatom melodijskom invencijom. Neke njegove pjes bile su prilino popularne. Dueti za flaute op. 3 i n ubrajaju meu najbolja djela te vrste.
DJELA: koncerti, sonate, dueti, solistik e kompozicije za flautu (n od njih za flautu ili violinu). Oratorij The Prodigal Son; Ode on the Arriva, of Queen Charlotte, 1761; solo-pjesme. Plain and Easy Instructions for Play on the German-Flute, IV izd., 1766. LIT.: S. Sadie, Lewis Christian Austin Granom, MGG, V, 1956.

GRASSE, Edwin, ameriki violinist i kompozitor (N York, 13. VIII 1884 8. IV 1954). Slijep od djetinjstva. S dirao violinu u New Yorku (C. Hauser) i Bruxellesu (C. Thomso God. 1902 debitirao u Berlinu. Koncertirao u Evropi i u SA
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncerti za violinu; Ameri Fantasie za violinu i orkestar; suita. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirska trija; 4 sonate za violinu i klavir, Kompozicije za orgulje.

GRANER, Georg, njemaki kompozitor i muziki pisac (Berlin, 20. XI 1876 Potsdam, 30. IV 1945). God. 1900 06 u Londonu muziki dopisnik Vossische Zeitung, a 1906 15 muziki kritiar tog lista; 192030 muziki referent Deutsche Musiker-Zeitung; 1930 nastavnik harmonije na Visokoj muzikoj koli u Berlin-Charlottenburgu.
DJELA. ORK ESTRALN A: 4 s imfo n ije ; Legende; Sch wedische Bal lade; Jnterludium. Oratorij Deutsche Kantate Das kommende Reich; 3 pjesme na Ibsenove tekstove za bariton i mali orkestar; 12 boinih pjesama za glas i klavir i l i gudaki kvartet. Biografija Paul Graener, 1922.

GR AS SET, Jean-Jacques, francuski violinist i kompozi (Pariz, oko 1769 25. VIII 1839). Uenik I. Bertheaum nastupao javno ve kao djeak. Od 1800 lan opernog orkestri Parizu i 180116 profesor Konzervatorija. Uz to je 1801 direktor Comedie Italienne.
DJELA: 3 koncerta za violinu i orkestar; 12 koncertantnih dua za 2 violi est u op. 2 i po tri u IV livre de duos op. 9 i u Magazin de musique a l'usage Fetes Nationales. Prema Fetiu, G. je komponirao jo 4 zbirke dua i sonati, klavir i violinu op. 3.

GRANICHSTAEDTEN, Bruno, austrijski pijanist i kompozitor (Be, 1. IX 1897 New York, 20. V 1944). Studij zavrio na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn). Korepetitor Dvorske opere u Beu, kabaretni pijanist i pjeva. Od 1908 operetni kompozitor, kasnije (od 1930) pisao i filmsku muziku. God. 1938 emigrirao u SAD i tamo zavrio ivot kao barski pijanist. U poetku pod Leharovim utjecajem, G. je kasnije, unoenjem amerikih plesnih oblika, svojim djelima podao suvremeno obiljeje.
DJELA. DRAMSKA. Operete (18): Bub oder Madel, 1908; Auf Befehl der Kaiserin, 1915; Walzerliebe, 1918; Der Orlovi, 1925; Evelyne, 1928. Filmska muzika: Im \Valzerparadies, 1931; Der Gliickszylinder, 1932; Die verliebte Firma; Zwei in einem Aulo i dr. VOKALNA. Solo-pjesme: Soldatenliebe op. 3; Der Bettler, Der Tod, Die Liebe op. 4; Ich war ein Blatt am Bliitenbaum op. 18; Verzvaist op. 19; Zigeuner-Gesang op. 20 i dr. Napisao libreto za operetu Die Konigin O. Strausa.

GRASSI, Cecilia, talijanska pjevaica, sopran (Napulj, c 1740 ?). ini se da je na opernoj pozornici debitirala 176c Veneciji kao Sabina (Galuppi, Adriano in Siria). Nastupala Bologni, Londonu (1766), Napulju i Veneciji; 1770 72 prin donna opere serie u Londonu, gdje je pjevala u Guglielmije\ operama Ezio i Olimpiade, Gluckovu Orfeju, oratorijima N. Jo mellija i J. Ch. Bacha i dr. God. 1773 udala se za Johanna Cr stiana Bacha, a poslije njegove smrti (1782) vratila se u Itali
LIT.: Ch S. Terry, Johann Christian Bach, London 1929.

GRASSI, Eugene-Cinda (pseudonim G. Sargis), francu kompozitor podrijetlo m iz ijama (Bangkok, 5. VII 1881 Pai 8. VI 1941). Studirao u Parizu kod V. d'Indyja i Bourgault-E coudrava. U Sijamu prouavao muziki folklor; od 1913 i u Parizu. Egzotika njegove umjetnosti neposredna je i puna I gata kolorita.

GRASSI GRAUPNER
DJELA. ORKESTRALNA: Les Equinoxes za klavir i orkestar, 1921; Poeme de l'Univers, 1919; Les Sanctuaires, 1924; Fete Khmere, 1928; Rumeurs lointaines i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Baleti: Aspana, 1935 i Amour et magie, 1935; scenska muzika La Fete du Zakmoukou za Bernstei-novu tragediju Judith, 1923. VOKALNA. Za glas i orkestar: Trois poemes bouddhiques, 1918; Chanson nostalgique, 1921 i Nuit tropicale, 1922. Solo-pjesme (Cinq milodies siamoises, 1919). D'utie musique nouvelle . . . , 1926. LIT.: Hiao-ls'iun MA, Eugene Cinda Grassi, MGG, V, 1956.

13

GRASSINI, Giuseppina, talijanska pjevaica, alt (Varese, 18. IV 1773 Milano, 3. I 1850). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Milanu; na opernoj pozornici debitirala 1789 u Parmi u operama La Pastorella nobile (Guglielmi) i La Ballerina amante (Cimarosa). Ve idue godine pjevala prvi put na milanskoj Scali. Nastupala na svim veim talijanskim opernim kazalitima i stekla ugled prve talijanske pjevaice. Na poziv Napoleona s kojim ju je vezalo intimno prijateljstvo nastupala od 1800 u Parizu, a kasnije i u Londonu. Nakon Napoleonova pada vratila se u Milano, a 1823 sasvim se povukla s pozornice. Njen izvanredno kultiviran glas imao je takav opseg da je mogla izvoditi i uloge koloraturnog soprana. Suvremenici su mnogo hvalili i njezine glumake spo sobnosti. Njezine uenice bile su Giuditta Pasta i Giuditta i Giulia Grisi.
LIT.: M. i L. Escudier, Vie et aventures des cantatrices celebres, Pari 1856. A. Pougin, Une Cantatrice amie de Napoleon, Menestrel, 1913 14. A. Gavoty, La Grassini, premiere cantatrice de S. M. PEmper eur et Roi, Pari 1947. E. Gara, Giuseppina Grassini, La Scala, 1952. H. Kiihner, Giuseppina Grassini, MGG, V, 1956. D. Rigotti, Una Cantatrice imperiale, La Scala, 1961.

GRAUDAN, Nikolaj, ameriki violonelist latvijskog podrijetla (Liepaja, 5. IX 1896 Moskva, 9. VIII 1964). Uenik L. Abbiatea na Konzervatoriju u Petrogradu; na tom zavodu zapoeo pedagoku djelatnost. God. 1922 emigrirao u Njemaku i 192631 solo violonelist Berlinske filharmonije; 193538 u Londonu i zatim u SAD solist orkestara u Minneapolisu (193944), New Yorku (194450) i od 1950 u Los Angelesu, gdje je nastupao na koncertima u duu sa svojom enom Joannom Freuberg i predavao na Black Mountain Collegeu i na Univerzitetu. Umro je u Moskvi za jednog posjeta. Objavio 6 sonata za violonelo A. Vivaldija i transkribirao kompozicije za violonelo i klavir F. Chopina. GRAUN, njemaka obitelj muziara. 1. August Friedrich, orgulja (Wahrenbruck kraj Dresdena, 1698 ili 1699 Merseburg, 5. V 1765). Od 1729 do smrti kantor i Collega quartus na koli katedrale u Merseburgu. Od njegovih kompozicija sauvani su samo Kyrie et Gloria za 4 glasa uz instru mentalnu pratnju. Bio je medu kandidatima koji su 1750 trebali naslijediti J. S. Bacha u Leipzigu. 2. Johann Gottlieb, kompozitor i dirigent (Wahrenbriick, 1702 ili 1703 Berlin, 27. X 1771). Brat Augusta Friedricha; uenik G. Pisendela na Kreuzschule u Dresdenu, studirao na Univerzitetu u Leipzigu i 1723 u Pragu, gdje je uio violinu kod G. Tartinija. Od 1726 koncertni majstor u Merseburgu, od 1728 u slubi vojvode Waldecka u Arolsenu i od 1729 u slubi pruskog prijestolonasljednika, budueg Fridrika Velikog, u Rheinsbergu. Od 1740 do smrti dirigent Dvorskog orkestra u Berlinu. Na tom ga je poloaju naslijedio njegov uenik F. Benda . Graunov instrumentalni stil proet je ozbiljnou, odlunou, na mahove herojskim crtama, za razliku od vedrijeg naina izraavanja u bekoj i mannheimskoj koli. Njegove trostavane simfonije pripadaju najranijim primjercima toga muzikog oblika. Uvodei u talijansku instrumentalnu homofoniju mnoge polifone postupke, kao kanon, fugato i imitaciju, G. je postavio temeljna stilska obiljeja sjeverno-njemake, odnosno berlinske kole. Najuspjeliji su mu violinski koncerti. Koncipirani virtuozno, sa estom upotrebom karakteristinih ritmikih figura (sinkope, lombardijski ritam), oni odaju izvrsnog poznavaoca violinske tehnike. Znaajna je i Graunova dirigentska djelatnost; pod njegovim je vodstvom Berlinski dvorski orkestar stekao glas jednog od najboljih u Evropi.
DJELA. ORKESTRALNA: 100 simfonija; 6 koncerata za embalo (orgu lje); 60 koncerata za violinu; 6 koncerata za 2 violine; 2 koncerta za violu da gamba; koncerti za violonelo piccolo, obou d'amore, obou, fagot i dr.; 5 konce rata za flautu; 8 concerta grossa; 17 francuskih uvertira. KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; 3 kvinteta; oko 150 trio -sonata; 2 trija; vie od 30 sonata za violinu i embalo; 8 sonata za 2 flaute i b. c. VOKALNA: oratorij La Passione di Gesu Cristo; 8 svjetovnih i 3 crkvene kantate; canzonetta La Partenza; 5 Lieder. NOVA IZD.: 3 trio-sonate obj. H. Riemann {Collegium musicum, 1906); triosonatu u F-duru obj. O. Fischer i O. Wittenbacher (1934); 2 sonate za violu obj. H. Ch. Wolff (Kammersonaten, X XI, 1937); partituru koncerta za obou u cmolu obj. H. Tottcher, a klavirski izvadak G. Mtiller (1953); koncert za fagot u B-duru obj. isti (1954).

kasnijeg pruskog kralja Fridrika Velikog s kojim je prijateljevao do kraja ivota; od 1736 bio je u njegovoj slubi u Rheinsbergu, a 1740 povjerio mu je kralj osnivanje opere u Berlinu i imenovao ga dirigentom. S Graunovom operom Cesare e Cleopatra otvorena je 1742 nova operna zgrada u Berlinu. G. je djelovao i kao pedagog; njegovi su uenici bili J. G. Sey-farth, F. Benda, Ch. Nichel-mann i J. Ph. Kirnberger. On je autor prosebnog naina itanja nota nazvanog > dameni-zacija. Istaknuti kompozitor berlinske kole, G. je uz J. A. Ha-ssea najznaajniji predstavnik talijanske C. H. G R AUN pomodne opere u Njemakoj. No, unato nekim uspjelim virtuoznim arijama, njegova operna djela (najbolje je Mon-tezutnd) zaostaju za Hasseovim zbog pomanjkanja kontrasta i zbog harmonijskog siromatva; ona su veinom lirskog karaktera, a gdjekad, kao i njegove pjesme i ode, poneto dopadljivo sladunjava. Graunove instrumentalne kompozicije ne doseu umjetniku vrijednost instrumentalne muzike njegova brata Johanna Gottlieba. Najtrajnija su mu crkvena djela; ona su se izvodila sve do kraja XIX st., a neka (Te Deum; Der Tod Jesu) odrala su se do danas.
DJELA. ORKESTRALNA: oko 30 koncerata za embalo; 6 koncerata za flautu; Concerto avec pedale obligee; Concerto grosso. KOAiORNA: klavirski kvintet; kvintet s flautom i klavirom; kvarteti za embalo, flautu, violinu i bas; oko 35 trio-sonata; 8 sonata za flautu i h , c; 2 sonate z a embalo i flautu; sonata za violonelo piccolo i b. c. KLAVIRSKA: La Batlaglia di Praga (La Batta-glia del Re di Prussia), 1740; Allegro oder die Schlacht bei Hochkirchen; Sinfonia oder Die russische Bataille, i dr. DRAMSKA. Opere: Sancio und Sinilde, 1727; Polydorus, 1728; Iphigenia in Aulis, 1731; Scipio Africanus, 1732; Lo Specchio della fedelta, 1733 I Pharao Tubaetes, 1735; Rodelinda, regina de'Langobardi, 1741; Cesare e Cleopatra, 1742; Artaserse, 1743; Catone in Utica, 1744; La Feta dell'Imene o, 1744; Alessandro e Poro, 1744; Luio Papiri, 1745; Adriano in Siria, 1745; Demofoonte re di Tracia, 1746; Cajo Fabricio, !J46;Le Fete ga lanti, 1747; Cinna, 1748; VEuropa galante, 1748; Ifigenia in Aulide, 1748; Angelica e Medoro, 1749; Coriolano, 1749; Fetonte, 1750; // Mitridale, 1750; L'Armida, 1751; Britannico, 1751; L'Orfeo, 1752; Silla, 1753; Semiramide, 1754; Montezuma, 1755; Ezio, 1755; / Fratelli nemici, 1756 i La Merope. 1756. Prolog Wenere e Cupido, 1741; pastorala II Ghtdicio di Paride, 1752; 3 pasticcia. VOKALNA: Cantata in obitum Friderici Guilielmi Regis Borussorum beati defuncti, 1741; Auserlesene Oden zu Singen'beym Clavier, 1761; 24 kantate (za 9 se ne zna jesu li njegove ili od brata Johanna Gottlieba); oko 50 pjesama u zbirkama onoga vremena; oko 150 kantata ili a rija za glas i instrumentalnu pratnju; 31 solfeggio za sopran i b. c. CRKVENA: kantata-pasija Der Tod Jesu, 1755; Te Deum, 1757; 5 misa; 20 moteta; 7 Kyrie et Gloria; 7 Kyrie; 2 Magnificata; 1 Sanclus. NOVA IZD.: Der Tod Jesu i manja crkvena djela obj. Ch. I. Latrobe (Selection of Sacred Music, 6 sv., London 1806 26); operu Montezuma obj. A. Mayer-Reinach (DDT, XV); odlomke iz opera obj. J. Ph. Kirnberger (4 sv., Berlin i Konigsberg 1773 74); klavirske kompozicije obj. H. Fischer i F. Oberdorfer (Deutsche Klaviermusik, IX, 1936). LIT.: J. A. Hiller, Johann Gottlieb Graun, VCochentliche Nachrichten und Anmerkungen, Leipzig 1766. F. Chrysander, Geschichte der Braunschweig-Wolfenbiittelschen Capelle und Oper, Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1863. A. Mayer-Reinach, Carl Heinrich Graun als Opernkomponist, SBIMG, 1899 1900. C. Mennicke, Zur Biographie der Briider Graun, Neue Zeitschrift fur Musik, 1904. Isti, Hasse und die Briider Graun als Sinfoniker, Leipzig 1906. M. Flueler, Die norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrich des Grossen (disertacija), Berlin 1908. H. Hoffmann, Die norddeutsche Triosonate des Kreises um J. G. Graun und Ph. E. Bach (disertacija), Kiel 1924. B. Kitzig, Briefe C. H. Grauns, ZFMW, 1926 27. Isti, Wahrenbruck und die drei Grauns, Die Schwarze Elster, 1927 28. Isti, Carl Heinrich Graun, Mitteldeutsche Lebensbilder, Magdeburg 1929. H. Uldall, Das Klavierkonzert der Berliner Schule, Leipzig 1928. E. Schenk, Zur Bibliographie der Triosonate von Johann Gottlieb und Carl Heinrich Graun, ZFMW, 1928 29. W. Freytag, Graun, 1. August Friedrich, 2. Johann Gottlieb, 3. Carl Heinrich, MGG, V, 1956. H. P.

3. Carl Heinrich, kompozitor i pjeva (Wahrenbriick, 1703 ili 1704 Berlin, 8. VIII 1759). S bratom Johannom Gottliebom pohaao Kreuzschule u Dresdenu i u desetoj godini postao lan djeakog zbora; kompoziciju uio kod J. Ch. Schmidta, klavir kod Ch. Pezolda. Od 1725 tenor na dvoru u Braunschweigu i tamo od 1737 drugi dirigent Dvorske kapele. God. 1733 upoznao

GRAUPNER, Christoph, njemaki kompozitor (Kirchberg, Saska, 13. I 1683 Darmstadt, 10. V 1760). Uenik J. Kuhnaua na koli sv. Tome u Leipzigu; 1706 embalist u hamburkoj operi. God. 1709 zamjenik, a poslije smrti W. K. Briegela (1712), prvi dirigent na dvoru u Darmstadtu; 1722 izabran za kantora na koli sv. Tome u Leipzigu, ali kako ga nisu pustili iz Darmstadta, dobio je to mjesto J. S. Bach. G. pripada najznaajnijim suvremenicima J. S. Bacha. Veoma plodan autor, ostavio je brojna djela iz svih grana muzike. Graupnerova instrumentalna muzika bliska je Telemannovoj umjetnosti. U prvim stavcima njegovih simfonija susree se gdjekad ve i tematski dualizam i repriza u osnovnom tonalitetu. U operama nadovezuje na stvaranje R. Keisera. Mnoge njegove kantate sa pomno razraenim arijama i esto virtuoznim zborskim obradbama korala idu u najbolja barokna djela te vrste.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 113 simfonija; 50 koncerata za razne instrumente i orkestar (ili instrumentalni ansambl); 87 suita (djelomino pod na slovom uvertira); 20 trio-sonata; sonate za razne instrumentalne sastave; Partien

14

GRAUPNER GRAZIANI
Ground; varijacije; Adagio and Toccata. VOKALNA. Kantate za s zbor i orkestar: The Widow of Zarephath, 1888; Arethusa, 1892; The Leg of the Rock Buoy Bell, 1893; The Vision of Belshazzar, 1896; A Song of demption, 1898 i Odysseus in Phaeacia, 1906. Solo-pjesme. CRKVEI* anthemi; moteti; vie Te Deuma i drugih crkvenih djela. IZDANJA: izdanju cjelokupnih Purcellovih kompozicija priredio za tisak niz majstore djela (Dramatic Music, sv. 16, 1906, sv. 20, 1916 i sv. 21, 1917; Services, 23, 1923); G. F. Cobb, A brief History of the Organ in the Chapel of Trii College, Cambridge, 1913; narodne pjesme iz Cambridgeschirea, Montgom< shirea i Shropshirea (sa N. Gattvjem). LIT.: N. Fortune, Alan Gray, MGG, V, 1956.

auf das Clavier . . . , 1718; Monatliche Clavier-Friichte . . , 1722; Vier Partien auf das Clavier . . . Vier Jahreszeiten . . . , 1733; suite za klavir. DRAMSKA. Opere: Dido, 1707; Die lustige Hochzeit, 1708; 11 fido amico, oder . . . Herkules und Theseus, 1708; L'Amore ammalato, oder . . . Antiochus und Stratonica, 1708; Bellerophon, 1708; Simson, 1709; Berenice und Luio, 1710; Telemach, 1711; Bestandigkeit besiegt Betrug, 1715; Adom, 1719. VOKALNA: brojne crkvene kantate; kompozicije za jedan ili vie glaso va (izdao Neu vermehrtes Dramstddtisches Choralbuch . . . , 1728). NOVA IZD.: Graupnerovu autobiografiju obj. J. Mattheson (Grundlage einer Ehren-Pforte, Hamburg 1740); izabrana djela obj. F. Noack, poev od 1955; 17 crkvenih kantata obj. isti (DDT, LI -LII); arije uz obligatni instrument obj. isti (Gdttingen 1933); sonate za gudaki orkestar obj. A. Hoffmann (Hortus Musicus, CXX, 1954); koncert za 2 flaute, 2 oboe i gudae obj. A. Schering (DDT, XXIX XXX); koncert za flautu obj. A. Hoffmann (Deutsche Instrumentalmusik, XXVII, 1953); koncert za blokflautu obj. isti (1939); koncert za obou obj. A. Kreutz (.Nagels Musik-Archiv, CLXVIII); kompozicije za klavir obj. L. HofTmann-Erbrecht, A. Kiister, M. Frey i dr. LIT.: W. Kleefeld, Bach und Graupner, Jahrbuch der Musikbibliothek Peters, 1897. W. Nagel, Das Leben Christoph Graupners, SBIMG, 1908 09. Christoph Graupner als Sinfoniker, Langensalza 1912. F. Noack, Bachs und Graupners Kompositionen zur Bewerbung um das Thomaskantorat in Leipzig, Bach-Jahrbuch, 1913. Isti, Christoph Graupners Kirchenmusiken, Leipzig 1916. Isti, Die Opern von Christoph Graupner in Darmstadt, Kongress-Bericht, Leipzig 1925, 1926. L. Hoffman-Erbrecht, Johann Christoph Graupner als Klavierkomponist, AFMW, 1953. F. Noack, Christoph Graupner, MGG, V, 1956. H. C. Wolff, Die Barockoper in Hamburg, Wolfenblittel 1957-

GRAUPNER, Johann Christian Gottlieb, ameriki muziar njemakog podrijetla (Verden, Hannover, 6. X 1767 Boston, 16. IV 1836). Orkestralni muziar u Hannoveru i Londonu, oko 1795 emigrirao u SAD i namjestio se u Charlestonu (South Carolina) kao lan kazalinog orkestra. Od 1797 djelovao u Bostonu; tamo je otvorio trgovinu muzikalija, a bavio se izdavakom djelatnou i poduavanjem. Ameriki dravljanin od 1807; utemeljio 1810 Bostonsko filharmonijsko drutvo, prvi poluprofesionalni orkestar u SAD koji je djelovao do 1824, a 1815 Handel and Haydn Society. Njegova ena bila je pjevaica Catherine Hillier (1770 1821). G. je izdao Rudimenti oj the Art of Playing the Pianoforte, Containing the Elements of Music, 1819.
LIT.: O. G. Sonneck, Early Concert Life in America (1731 1800), Leipzig 1907. H. E. Johnson, Musical Interludes in Boston, New York 1943. N. Broder, Johann Christian Gottlieb Graupner, MGG, V, 1956.

GRAY, Cecil William Turpie, engleski muziki pisai kompozitor (Edinburgh, 19. V 1895 Worthing, Sussex, IX 1951). Studirao kompoziciju kod H. Willana. U muzi ivot stupio 1917, organiziravi sa Ph. Heseltineom konc djela B. von Dierena; 1920, opet sa Ph. Heseltineom, pokn i ureuje muziki asopis The Sackbut. Pisao muzike krit za listove Daily Telegraph i Manchester Guardian. U svoj otrim beskompromisnim napisima G. je izraavao vrlo neovii i esto naglaeno osobne sudove. Napadao je ispraznu konvenc nalnost, ali je esto negirao i neke ve openito prihvaene vr< note (sumnjao je u znaenje Ravela i Stravinskog). U Gravev kompozicijama vidi se utjecaj Berlioza, Sibeliusa i nizozemsl polifoniara.
DJELA: Symphonic Prelude za orkestar, 1945. DRAMSKA. Op (sve na vlastiti libreto): Deirdre, 1926; The Temptation of St. Anlhony (po Fl bertu), 1937 i The Trojan Women (po Euripidu), 1940. SPISI: A Sur of Contemporary Music, 1924; Carlo Gesualdo. Musician and Murderer (sa Heseltineom), 1926; History of Music, 1928; Sibelius, 1931; Peter Warh 1934; Sibelius. The Symphonies, 1935; Predicaments, or Music and the Futi 1936; The 48 Preludes and Fugues of Bach, 1938; Contingendes, 1947; autob granja Musical Chairs or Between Two Stools, 1948. LIT.: R. Gorer, The Music of Cecil Gray, The Music Review, 1947. Isti, Cecil Gray. Composer and Musical Journalist, ibid., 1949. H. F Obituary Tribute to a Music Critic, The Musical Times, 1951. E. Lc speiser, Cecil William Turpie Gray, MGG, V, 1956.

GRAVANI (Gravvani, Kravani, Krawani), Peregrinus, eki kompozitor (Jaromefice, Moravska, 13. I 1732 Brno, 18. IV 1815). Muziko obrazovanje stekao u kapeli grofa Questenberga koju je vodio F. V. Mia u Jaromeficu. Od 1756 do smrti kapelnik crkve sv. Jakoba u Brnu. Njegov uenik bio je A. Gyro wetz.
DJELA: Missa ceremonialis; 7 rekvijema; 13 ofertorija; 6 litanija; 2 Salve Regina; 3 Te Deuma; 4 Veni sancte Spiritus; 5 De Profundis; 4 Alma Redemptoris; 6 Ave Regina; 2 Dixit et Magnificat; 3 Beati omnes; 3 Credidi; i dr. LIT.: J. Racek, Nastrojova hudba na Morave a ve Slezsku v XVIII stoleti, Praha 1934. R. Quoika, Peregrinus Gravani, MGG, V, 1956.

GRAZIANI (Gratiani), Bonifazio, talijanski kompozitor (A rino, Rim, 1604 ili 1605 Rim, 15. VI 1664). Sveenik; od if kapelnik isusovake crkve sjemenita u Rimu. Znaajni predstav: Rimske kole, u svojim se polifonim kompozicijama nadove; na tradiciju Palestrine, oitujui smisao za harmonijsku osjet vost ranog baroka. O tome najvie svjedoe njegova monodij djela, osobito solo-kantate. Za razliku od svojih suvremenika Italiji, koji su preteno njegovali tip svjetovne kantate, pisao iskljuivo duhovne kantate. Isticao se kao majstor deklamac Vrijedan prilog dao je G. i razvoju oratorija.
DJELA. CRKVENA. Dva oratorija: Adae Oratorium i Filii Prodigi C torium; 2 knjige misa, 1671 i 1674; 8 zbirka moteta za 2 6 glasova: I, 16 II, 1652; III, 1654; IV, 1657; V, ? (sauvano izdanje iz 1673); VI, 1667; ^i 1672 i VIII, 1676; 6 knjiga jednoglasnih moteta (to su u stvari jednoglasne k tate): I, op. 3, 1652; II, op. 6, 1655; III, op. 8, 1658;, IV, op. 10, 1677 ( I I I iz V, op. 16, 1669 i VI, bez god.; 80 pojedinanih moteta. Tri sveska Psalmi vesi tini: I, op. 4, 1652; II, op. 5, 1653 i III, 1670; Responsoria Hebdomadae Sam 4 v., 1663; Litanie delta Madonna op. 11, 1665; Antifone della Beatissima Vert Maria a 4 6 i;.-op. 13, 1665; Antifone di tutto l'anno a 2 4 v. op. 14, 16 Sacrae Cantiones una lantum v. Lib. Sextus op. 19, 1672; Hinni vespertini tutte le principali festivitd dell'anno a 3 5 v. alcuni con li ripieni op. 21, 16 Musiche sagre e morali aa 1 1 4 v. op. 25, 1678. SVJETOVNA: II 2 L\ delle Muse a 4, 5 e 8 v., 1674; 4 kompozicije za 3 glasa i continuo. LIT.: V. Bindi, Artisti Abruzzesi, Napoli 1883. L. F. Tagliavini, Bc fazio Graziani, MGG, V, 1956.

GRAVE (tal. teak, ozbiljan, dostojanstven), izraz kojim se oznauje tempo i nain interpretacije; obuhvaa istodobno umje reni ili polagani tempo i dostojanstveni, patetini nain izvedbe odnosno karakter muzike. Javlja se poev od razdoblja baroka (A. Brunelli, Balio grave, 1616; B. Marini, Symphonia grave, 1617) kao oznaka izrazito sveanih, monumentalnih ili maesteti nih, polaganih stavaka ili dijelova kompozicije, osobito uvodnih partija, npr. francuske uvertire (Lully), a kasnije sonatnog stavka i si. (Beethoven, uvod u Sonate pathetique op. 13; Mozart, Rex tremendae iz Requiema). Po tempu g. je srodan adagiu i largu.
LIT.: /. Herrmann-Bengen, Tempobezeichungen, Miinchner Veroffentlichung zur Musikgeschichte, Tutzing 1959.

GRAVEURE, Louis (pravo ime VVilfrid Douthitt), engleski pjeva, tenor (London, 18. III 1888 Los Angeles, 27. IV 1965). Debitirao kao operetni tenor 1914 u New Yorku; 191628 slavio trijumfe u Americi i Evropi kao koncertni bariton, a onda opet preao u tenorski fah, podjednako uspjeno interpretirajui narodne napjeve, solo-pjesme, operetne i operne uloge. Bavio se i pedagokim radom (ljetni teajevi u San Franciscu i Los Ange lesu), nastupao u filmovima i snimao gramofonske ploe. GRAVICEMBALO, talijanska rije, varijanta odnosno is krivljeni naziv za clavicembalo (-> embalo'). Izraz se susree u XVII i XVIII st. u Italiji, ali rjee od naziva clavicembalo, em balo. B. Cristofori je, npr., nazvao svoj model klavira gravicembalo con U piano e il forte. Ne zna se da li je vjerodostojna tvrdnja da se prefiks gravi odnosio na jedan registar od 16 stopa. GRAY, Alan, engleski kompozitor (York, 23. XII1855 Cambridge, 27. IX 1935). Muziku uio kod E. G. Monka u Yorku i na Univerzitetu u Cambridgeu (doktorirao 1889). Od 1883 muziki direktor na Wellington Collegeu (Berkshire); 18921930 orgulja na Trinity College u Cambridgeu, 18921912 i dirigent Cambridge University Musical Society. Izvrstan improvizator na orguljama. Od njegovih kompozicija najbolje su crkvene.
DJELA. KOMORNA : gudaki kvartet; klavirski kvar tet; sonata za violinu i klavir; Andante and Allegro za violinu, violonelo i klavir. ORGULjfSKA: 4 sonate, 1891; 12 malih preludija, 1922; 4 Idvlls; fantazija u g -molu;

GRAZIANI, Carlo, talijanski violonelist i kompozitor (A: u prvoj polovini XVIII st. Potsdam, 1787). Kao umjetnik violonelu nastupao u Londonu (1764) i Frankfurtu na Ma (1770), a zatim se nastanio u Berlinu i tamo do 1786 bio viole elist i komorni muziar pruskog prijestolonasljednika, kasni Fridrika Vilima II. Pisao je gotovo iskljuivo djela za violone meu kojima se posebno istiu sonate. Snaan smisao za pregledu i izraajnost melodije oitovao je osobito u polaganim stavcima.
DJELA: Concerto per cello obbligato. -St* Sonates pour le violonc op. 1; Six sonates a Violoncelle et Basse op. 2; Six Sonates a Violonelu Basse op. 3; sonata za violonelo // Viaggio da Berlino a Breslavia Vaffettuosa ricevuta di S. A. R., 1778. NOVA IZD.: sonate op. 3 obj. G. Benvenuti i G. Crepax (Classici Musi Iuiliani 1943). LIT.: C. Sartori, Carlo Graziani, MGG, V, 1956.

GRAZIANI, 1. Ludovico, talijanski pjeva, tenor (Fern 14. XI 1820 Grottazzolina, Ascoli, 15. V 1885). Uenik Cellinija, dirigenta iz Ferma; debitirao 1845 u Bologni, odakle je put vodio u Rim i druge vee talijanske gradove. Od njegove kr cijeAlfreda(Verdi,I.a Traviata) 1853 u Veneciji, smatrali su ga r boljim interpretom tenorskih uloga u Verdijevim operama. Pje' je na milanskoj Scali (od 185556), u Londonu, Barceloni, B< i dr. S operne se pozornice povukao 1880, ali je ipak jo 1881 1 stupio u Ravenni kao Manrico (Verdi, Trubadur). 2. Francesco, pjeva, bariton (Fermo, 26. IV 1828 Gr tazzolina, 30. VI 1901). Brat Ludovica; zapoeo studij teolog ali se onda posvetio pjevanju; bio je uenik F. Cellinija, a na oper: pozornici debitirao 1851 u Ascoli Picenu (Donizetti, Gemma Vergy). Pjevao u svim veim talijanskim opernim kazalitima (os u milanskoj Scali), od 1853 u parikom Thedtre Italien i 1855

u londonskom Covent Gardenu, u Petrogradu, Moskvi, Madridu i dr. GRAZIANI GRKA MUZIKA 15 Bariton s najljepim i najmekanijim glasom svoga doba, osobito se isticao u Verdijevim operama; kritiari su mu, meutim, esto zamjerali nemuzikalno fraziranje i i B. Berse njegova je muzika postala kromatiki zasiena i dramaglumaku nespretnost. GRAZIANI (Gratiani), Tomaso, tina, ali se G. kasnije vratio klasinim uzorima. Svoje nazore, u talijanski kompozitor (Ba-gnacavallo, Ravenna, oko 1553 III kojima je bio beskompromisan, propagirao je u esejima, 1634). Uenik C. Porte u Ravenni. Franjevac-konventualac; bio je kritikama i lancima, kao i u predavanjima na brojnim crkveni kapelnik u Milanu (1587), Ravenni (158995 i 1603 teajevima. DJELA: Sonatina na srbske narodne teme za klavir, 1933. Scenska muzika 05), Concordiji (Modena 1598), Reggio Emiliji (1605) i od 1613 za djeje igrokaze: V kraljevstvu palkov; Kraljica palkov; udene gosli. Maestro di muica i vikar franjevakog samostana u Bagnacavallu. Kamate.za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. lanci. Zapisi narodnih
DJELA: Missa cum Iritroitu, ac tribas Motectis za 3 zbora (12-gl.), 1587; Psalmi omnes ad Vesperas cum Magnificat, 1587; // i n Libro de Madrigali a 5 v.t 1588; Missarum 5 v. liber primus, 1599; Completorium romanum, 1601; Vesperi per tuno Vanno za 8 gL, 1603; Symphonia Parthenici Litaniarum Modularnim za 4 8 gl. i orgulje, 1617; Responsaria in solemnitate Patris Seraphici Francisci 4 v. concinenda, una cum basso ad org. pro libito Adjuncta Antiphona Salue S. Pater concertata, 1627. LIT.: 5. Mattei, Serie dei Maestri di Cappella Minori conventuali di S. Francesco, Micellanea francescana, 1921. D. Sparacio, Musicisti minori conventuali, ibid., 1925. G. Vale, Memorie musicali della Cattedrale di Concordia, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1933. R. Casado, La Cappella musicale della Cattedrale di Ravenna, ibid., 1939. L. F. Tagliavini, Tomaso Graziani, MGG, V, 1956. napjeva. LIT.: P. Merkii, Ivanu Grbcu v spomin, Zaliv, 1966. Redakcijsko poroilo izdanju: I. Grbec, Samospevi za visok glas in klavir (2 sv.), 1968 70. Grbeva zbirka ljudskih pesmi, Zaliv, 1969. P. Me.

GRBI, ivorad, muziki pedagog (Valjevo, 19. IX 1892 Beograd, 8. II 1954). Studij violine zavrio 1925 na Konzervatorijumu u Pragu (J. Feld). Nastavnik muzike na gimnaziji u Valjevu, na Bogoslovi) i u Sremskim Karlovcima i Uiteljskoj koli u Beogradu. God. 193745 profesor srednje muzike kole, a otada do smrti vanredni profesor Muzike akademije u Beogradu.
DELA: Skale za violinu (sa L. Marjanoviem). Priredio niz izdanja in struktivne violinske literature {Tehnika gudala i kola za violinu O. evika, etide F. i R. Wohlfahrta i H. Kavsera) i zbirku violinskih kompozicija jugoslo venskih autora Zlatne stepenice, I-III. S. . K.

GRAZIOLI, Giambattista, talijanski orgulja i kompozitor (Bogliaco, Lago di Garda, 6. VII 1746 Venecija, oko 1820). Uitelj mu je bio Ferdinando Bertoni di Salo, kojega je za od sutnosti zamjenjivao na orguljama crkve sv. Marka u Veneciji. God. 1782 postao je u toj crkvi drugim orguljaem, a 1785 prvim. Tu je dunost vrio do 1789. Njegove sonate za embalo jednostavne su i pregledne. Redovito su trostavane.
DJELA: 12 sonata za e mbalo op. 1 i 2; 6 sonata za e mbalo i obli gatnu violinu op. 3. Crkvene kompozicije. NOVA IZD.: sonate op. 1 i 2 obj. R. Gerlin (Classici Musicali Italiani, 1943). LIT.: C. Sartori, Giambattista Grazioli, MGG, V, 1956.

GRAZIOSI, Giorgio, talijanski muziki kritiar (Sansepol cro kraj Arezza, 21. XII 1911 Rim, 6. IX 1966). Zavrio studij violine na Konzervatoriju u Pesaru. Od 1937 suradnik muzikih i drugih asopisa (Rassegna musicale, Discoteca, L'Opera, Fiera letteraria) i 194652 muziki kritiar u rimskom dnevniku Avanti.
DJELA: Richard Wagner, 1938; Franz Liszt, 1940: V'Interpretazioiie musicale, 1952 ( I I izd. 1967); L'Accademia Filarmonica nella vita musicale romana (1821 1964), 1965. lanci; studije; kritike. LIT.: M. Rinaldi, Giorgio Graziosi a un anno della scomparsa, Educazione musicale, 1967.

GRAZIOSO (con grazia; tal. ljupko, draesno), oznaka za interpretaciju, koja upuuje da kompoziciju ili oznaeno m jesto u kompoziciji treba svirati ljupkim, draesnim izrazom. GRAZZINI, Reginaldo, talijanski kompozitor (Firenca, 15. X 1848 6. X.i9o6). Studij kompozicije zavrio kod T. Ma bellinija u Firenci. Nastavnik i 1883 93 direktor konzervatorija B. Marcello u Veneciji i profesor kompozicije na Konzervatoriju u Firenci.
DJELA: simfonija u d-molu; uvertira Adelchi. Kompozicije za klavir. Opera / Vandeani. Cantata a Benedeito Marcello; zborovi. Biblijska kantata Debora; vie misa; Laudate Dominum za 2 zbora; moteti i dr.

GRBA, Pajo, operni pjeva, bariton (Vojkovac kraj Krievaca, 9. VII 1898 Zagreb, 22. VI 1972). Pjevanje uio u Zagrebu (J. Oufednik) i Beu (L. Kaiser, A. de Sanctis). Od 1919 lan opernog zbora u Zagrebu; solistiku karijeru zapoeo 192 8 u Ljubljani ulogom Vladislava (Smetana, Dalibor). lan ope ra u Ljubljani', Reichenbergu u ehoslovakoj (193132), Spli tuOsijeku (193233) i od 1933 u Zagrebu. U poetku lirski bariton, postepeno je preuzimao partije dramskog karaktera. Od njegovih uloga istiu se Germont (Verdi, La Traviata), Don Carlos di Vargas (Verdi, Mo sudbine), Klingsor i Amfortas (Wagner, Parsifal), Telramund (Wagner, Lohengrin), Scarpia (Puccini, Tosca) i Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski). K. Ko. GRBEC, Ivan, .kompozitor i muziki pedagog (Trst, 23. VI 1889 24. IX 1966). Polazio Uiteljsku kolu u Kopru i do 1927 bio uitelj na slovenskim kolama u Trstu. Tamo je uio kompoziciju kod A. Smareglie. Studij kompozicije zavrio 1933 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Slu bovao u Hrvatskoj i od 1939 u Trstu, gdje je nakon Drugog svjetskog rata predavao na osnovnoj koli u kednju i neko vrijeme na koli Glasbene matice u Trstu. Zajedno sa S. Kumarom osnovao 1933 u Zagrebu Grlicu, revijalnu zbirku omladinske muzike. G. je bio vrlo aktivan kao zborovoa, publicist, pedagog, melograf i sabira etnografskog blaga. U kednju kraj Trsta organizirao je dvadesetih godina slovenske kulturne veeri, a u njegovoj su se kui sastajali istaknuti kulturni radnici i niz pri morskih Slovenaca (K. i A. irok, Stano Kosovel, Marij Kogoj, Sreko Kumar i dr.). Kao kompozitor u poetku je pisao djela koja su se odlikovala klasinom jednostavnou, formalnom preglednou i romantikom izraajnou. Pod utjecajem A. Smareglie

GRAR, Anton, trublja (Ljubljana, 21. I 1940 ). Studij zavrio 1964 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (S. Selak) i zatim se usavravao kod R. Delmottea u Parizu. Od 1965 solist orkestra Slovenske filharmonije; 1968 osvojio drugu nagradu na Meunarod nom natjecanju mladih muzikih umjetnika u enevi. Kao kon certant nastupao u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, enevi, Beu i dr. Njegovo sviranje odlikuje se virtuoznom tehnikom, plemenitim tonom i smislom za muzikalno fraziranje. K. Be. GREVI, Nena (pseudonim Neven Gorski), kompozitor (Zagreb, 22. VIII 1922 ). Profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu; kao kompozitor istakao se na podruju zabavne mu zike. Od njegovih zabavnih melodija najveu su popularnost stekle Kao plavi dim (1953) i Kratki susret (1965). M . Maz. GRKA MUZIKA. Muzika u Staroj Grkoj. Muzika Helena nije bila autohtona. Izrasla je na osnovama preuzetim sa Istoka i iz Sredozemlja, odnosno sa kritsko-mikenskog i feniansko-maloazijskog kulturnog podruja. Dorci, koji su se u svojoj seobi zaustavili tek na Kritu, preuzeli su odatle karakteristinu visoko izgraenu horsku pesmu. O tome nalazimo podatke u Ilijadi, kasnije kod Sapfe i Lukijana koji spominju da su Kriani bili uveni igrai, kao i da su svoju igru pratili pesmom. Jonci su se meutim jae oslonili na prednje -azijsku praksu ije je teite bilo u solistikoj muzici. Preuzeta muzika dostignua Heleni su oblagorodili i usavrili, prilagodili svojim potrebama, uzdigli na vii stepen, razvili dalje. Ali, ve u tim prapoecima nalazila se klica za razvoj dvaju sutinski potpuno razliitih pravaca u helen skoj tonskoj umetnosti. Istorija. Prema R. Gruberu, istorija helenske muzike kulture moe da se podeli u 5 perioda: 1. poeci i muzika kultura do Homera; 2. Homerovo doba, tzv. arhaina Grka; 3. prelazni period (do grko-persijskih ratova), i to: a) * VIII do VII v. i b) < VII do - VI v.; 4. klasina Grka (hegemonija Atine) i 5. muzika kultura helenistikog period a. Najstarija istorija grke muzike potpuno je protkana legendama. Smatralo se da je muzika boanskog porekla o emu govori i izvor same reci. Dola je od reci muza kojom su oznaavali 9 keri Zevsovih, zatitnica umetnosti. Prvi muziari koji se pominju Amfion, Orfej, Linos, Marsija i dr. legendarne su linosti. Na osnovu podataka koji ukazuju da su Heleni zatekli na tlu koje su naselili ve razvijenu kulturu, zatim na osnovu arheolokih iskopina, vrlo opsenih pojedinih elemenata u Homerovim spevo vima, kao i nekih podataka iz njih, moe se zakljuiti da je muzika kultura u doba pre Homera bila znatno razvijena. U upotrebi su u to doba pesme uz rad i razne obrede, tesno vezane za magijske igre. Ovo je bila osnova na kojoj je izrasla visoko razvijena horska pesma starih Grka, dok je umetnost pevaa junakih pesama bila prapoetak grke solistike umetnosti. Iz dpba arhaine Grke podaci su odreeniji. Pruaju ih pre svega Homerovi spevovi. Pored raznih pesama u kojima su muzika, poezija i igra udru ene i koje su zadrale jo mnoge ostatke magije,uto vreme uobliavajuse potpuno i herojski eposi. Prapoeci su im u pobednikim i pogreb nim pesmama. U poetku, heroji sami pevaju junake pesme i prate svoje pevanje svirkom na nekoj vrsti lire. Kasnije (ve u Odiseji) izvode ih pevai-pripovedai aedi (gr. aoiSot;), kojima to s vremenom postaje nasledno zanimanje, to predstavlja iauravanje muzikog profesionalizma. U tom periodu umetnost postepeno dobiva i estetski znaaj. Uskoro poinje da se odvija nov proces: u izvoenju eposa muziki element gubi znaaj na raun pripovedakog, tako da ve u periodu od < - VIII do <- VII v. epose ne pevaju aedi nego ih recituju rapsodi (gr. paijJtoSo;); pevai pak sve veu panju skreu sa epskog elementa na lirski i prebacuju

16

GRKA MUZIKA

teite na muziku. U meuvremenu, dok se izgrauje horska su helenski pesnici bili ujedno i kompozitori, na osnovu poe: lirika, uobliava se i solistika i raste znaaj instrumentalne muzike. moe da se stvori i izvesna predstava o muzici. Iz poetka prelaznog perioda potiu prvi precizni istorijski Helenska kultura dostie vrhunac u <- V v., u doba politi podaci, datumi i imena linosti. Sve jaem razvitku muzike kul - prevlasti i ekonomskog i kulturnog procvata Atine. U vremensli ture naroito doprinose: jaanje drutvenog znaaja muzike (uslov umetnostima najvii domet znai tragedija (gr. -rpcrfcoSia); vaspitanja), usavravanje profesionalnog majstorstva koje se osla - oblik, koji je u sebi spojio poeziju, muziku i igru, predsta' nja i na narodnu muziku praksu, korienje muzikih dostignua jedno od najviih dostignua helenskog duha. Tragedija je irr raznih naroda sa kojima Grci dolaze u dodir i demokratski ka- ogroman drutveno-moralni znaaj, a njena duboka ovjenosi rakter drutvenog ureenja. Ovo poslednje se tie naravno samo razlog da i danas privlai interes. Poreklo je vodila, kao i dr slobodnih Grka, a ne robova koji su, uzgred budi reeno, dramski oblik komedija iz Dionizovog kulta. Tragedije unosili u helensku muziku i mnoge elemente svoje muzike prakse. razvila iz ditiramba, a komedija iz bahantskih povorki. Oko <Sve je ovo dolo naroito do izraaja u karakteristinim za Helene Arion iz Metimne usavrio je ditir amb, obogatio ga i oblagc takmienjima agonima (gr. ay<jv; Olimpijske igre od < 776; dio, zbog ega su mnogi smatrali da ga je on i stvorio. U Arioi Istamske otprilike od <- 582; Nemejske od <- 573 i dr.). Na iskljuivo horski ditiramb Tespid je oko <- 536 uveo glumca, ovim prvobitno isto sports kim igrama, muzika je postepeno su se tako svi elementi tragedije nali na okupu. Najznai dobij ala sve vei znaaj, dok naj -zad i sama nije postala predmet niji autor tragedije <- VI takmienja, na nekima i jedini bio je Frinih. Tragedija je (npr. na Pitijskim u Delfima ivjela vrhunac sa delima Es, otprilike od <- 590). (<- 525 do <- 486) grandi Prvi istorijski potvreni nog, uzvienog i monumen unapreivai helenske muzike nog, Sofokla (oko ^-495 <pripadaju poetku o vog perioda. 406) koji ju je podigac one To su Olimpos iz Fri-gije (-visine do koje nije dola sve do VIII v.) koji je usavrio svirku na Shakespearea, i E\ pida (oko duvakom instrumentu aulosu <- 480 do oko <~ 4 (gr. ocu>,6c) i Terpandar sa Lezba, pobed-nik na takmienju u Sparti <- 676, svojom kompozicijom za glas i kitaru (gr. vci&apa); taj instrument sa icama on je i usavrio. Meutim, C. Sachs smatra Terpandra ve za umet-nika koji zavrava prethodnu epohu. Nasuprot njemu on kao modernistu spominje, s pravom pretstavnika jambske poezije, Arhiloha (<- VII v.), koji u svoje poetsko- Sviraice. Delalj slike s donjoilalske vaze, V st. oji je muziko stva -latvo unosi narodne ritmove i po sveinu i obogauje instrumentalnu pratnju. reci Sofokla prikazivao ljude U ovom periodu usavrava se sve vie i umetnika lirika horska i solistika. Princip najstarijeg vremena da nema pesme onakve kakvi bi trebalo da bez muzike, niti muzike bez pesme, jo je u potpunoj snazi. Svi du, ve onakve kakvi je: najstariji helenski liriari bili su ujedno i muziari. Udruivanje Sa delima Aristofana (< teksta i melodije u helenskom pesnitvu trajae sve do Peloponeskog oko <- 385), genijalnog rata. Kao to se helenska umetnika epopeja razvila iz narodnih tiriara, komedija je dospek junakih pesama, tako se i iz narodne helenske lirike razvila umetapsolutne slobode duha. I nika lirika. Njenim usavravanjem u < VII v. linost u njoj ovog podruja, ostaci su osku jae dolazi do izraaja. U poetku, lina preivljavanja se donose tako da uloga muzike u dr; vrlo uzdrano, objektivizirano, dok su teme najee dogaaji nije sasvim jasna, ma da je ja: koji podstiu patriotizam i borbenost, ili neki pou ni motiv. da je bila vrlo velika. Karakt Ovakva lirika bila je pogodna za horsku obradbu i podstakla je stino je takoe za ovaj per procvat horske umetnosti. Najznaajniji stvaraoci ove vrste bili da naglo raste znaaj muzike teorije; preduzimaju se akustika r su: Taleta sa Krita (poetak <- VII v.); Alkman iz Sarda (<- VII renja tonova, muzika se povezuje sa filozofijom i matematikom, v.) koji je uneo vie boje i ivota u stvaralatvo za enske skupine bliava se potpuno i nauka o etosu. Poslednji, helenistic partenije; Avion (<- VII v.) koji je od ditiramba (gr. 8i&upa[i[lo<;) period, u kome se helenska kultura spaja sa istonim kulturai napravio horsku pesmu; Stezihor (-- VII v.) u ijim se delima obuhvata priblino odsek od < - IV do <- I v. U tom perio odraavaju tradicije epske poezije i prvi put sree etiko tumaenje linost sa svojim preivljavanjima dobija novo mesto u umetno mita; Simonid (oko <- 556 oko <- 467) jedan od najplodnijih sve se vie podvlai oseajnost i sub jektivni momenat; u mu grkih liriara, modernista i individualista, uven po svojim tuba- jaa profesionalizam, osnivaju se sve vei instrumentalni ansam licama i epigramima; Bakhilid (oko <-516 oko <- 450) koji a spoljni sjaj, efekti i virtuozitet postaju postepeno jedini c ide putem Simonida; Las iz Hermione, savremenik Simonida, Etiki temelji su poljuljani, umetnost gubi idejnu dubinu i pune koji je razvio ditiramb posle Ariona; najzad, najuveniji i najzna- izraaja. Najzad, muzika se pretvara u iskljuivo sredstvo aba ajniji, Pindar (oko <=- 518 do <- 442) od koga su ostale samo 4 Nasuprot tome, ova epoha je dala znaajna dostignua na pc knjige Epinikija, pesama u slavu pobednika. muzike nauke i estetike. Sauvani ostaci helenske muzike. injenice da su i Uporedo se razvija i melika (gr. \x\o^), ista lirika koja opisuje samo pesnikova oseanja, zapravo lirika u dananjem Helena stvaralac i izvoa najee bili ista linost, da se njih' s mislu reci. I kao to su Jonci usavrili prelazne oblike, elegiju monodijska muzika oslanjala na jake tradicije i predavala usmer i jambsku poeziju, a Dorci horsku, tako su Eolci Lezbijani usa- putem, pri emu promene u slobodnoj improvizaciji nisu smatri vrili meliku. Na polet ove lirske grane na Lezbu uticale su izvan- kao greka, uinile su da se oni nisu mnogo starali o tome, kako. redne ekonomske i socijalne prilike na ovom ostrvu. Glavni i svoju muziku praksu pismeno sauvaju. Uklesani na kamei jedini poznati pretstavnici su savremenici: Alkej i svakako naj- ispisani na papirusu i u nekim manuskriptima, do nas su do, znaajnija Sapfa (<- VII do <~ VI v.). Obogatili su solistiku liriku raznolikou i gipkou ritmova i snanom strau. Odjeci eolske melike bili su veoma snani. Pored pomenutihi istakli su se jo: graciozni i duhoviti jonski meliar Anakreont (<-VI v.), Pindarove savremenice Beoanke Mirtida i Korina, ija je lirika donosila epsko-mitoloko gradivo u lirsko-melskom obliku, Argivljanka Telesila i dr. Celokupnu helensku liriku karakteriu ivotni optimizam, tesna veza sa potrebama drutvenog ivota i ogromna raznovrsnost. Naalost, muziki ostaci su veoma turi. Ali kako

e a l i s t e ,

1. Odlomak verovatno iz neke Aristofanove komedije, zabeleen na papirusu koji se uva u Biblioteci u Kairu. Papirus potie iz <- III ili-- II v.,a nape v j e verovatno na stao u <- V ili <- IV v. Objavio ga je J. F. Mountford(i93i). 2. Odlomak iz Euripidova Oresta (verovat no iz <e- IV ili <- III v.). Otkrio ga je i prvi objavio K. Wessely (Be 1892). 3. Kom pozicija nepoznatog autora zabeleena na veoma oteenom pa pirusu (iz <- II v.) koji se uva u Nacio nalnoj biblioteci u Be u. Objavio ju je K.

Odlomak iz Euripidova Oresta, >- I st.

GRKA MUZIKA

PLES UZ PRATNJU SVIRAA. Slika na vazi, <- V st.

GRKA MUZIKA
Wessely, a u novije vreme deifrovali i izdali H. Hunger i E. Pohlmann (Wiener-Studien, 1962). 4. Dve himne posve ene Apolonu. Ukle sane su u kamenom zidu negdanje riz nice u Delfima. Verovatno potiu iz < II v. Pronali su ih 1893 francuski istra ivai, a iste godine prvi su ih objavili H. Weil i T. Reinach
(Bulletin de correspondance hellenique,

17

banomenos dodat je izvan ovih tetrahorda. Celokupni taj tonski niz nazivao se Systema teleion ametabolon (gr. auaTr)[m T>.EIOV ajiiTaf}oXoy potpuni nepromenljivi sistem). Pored ovog postojao je i tzv. metabolon (gr. [le^apoAov), promenljivi sistem, u kome se u drugom tetrahordu mesto h javljalo b, ime je bilo omogueno moduliranje Svaki ton sistema i svaki tetrahord imali su svoja imena koja su im najverovatnije data prema icama na kitari: osnovna dorska ljestvica____
hiperbolaion diezeugmenon m hipoton

569). 5. Odlomak iz ditiramba nepozna ta autora zabeleen na papirusu koji se uva u Oksirinhu (Egipat). Potie iz *- II v. Objavili su ga Turner i R. P. Winnington- Ingram (London 1959). Nadgrobna ploa Seikila u Trallesu s tekstom 6. Seikilov skolion, i notnim zapisom skoliona pronaen 1883 na nadgrobnom stupu u Trallesu (Mala Azija). Nastao je oko <- 100 godine. Objavio ga je 1883 W. Ramsav (Bulletin de correspondance helle-nique, 277). 7. Dve pesme (fragment neke tragedije) na papirusu koji se uva u Oslu. Potiu iz I ili II v. Objavili su ih 5. Eitrem i R. P. Winnington-Ingram (London 1955). 8. Tri himne kojima se za autora smatra kitarod Mezomed sa Krita. Prva je posveena Muzi, druga Suncu, a trea Nemezi. Potiu iz II v. Prvi ih je objavio V. Galilei (Dialogo della muica antica e della moderna, 1581). U novije vreme transkribovao ih je i objavio F. Bellermann (Berlin 1840). 9. Pet kompozicija zabeleenih na papirusu koji se uva u Berlinu. To su: a) pean Apolonu; b) pesma o Ajantovu samoubistvu; c) kratki fragment kome se ne moe odrediti sadrina; d) i e) instrumentalne kompozicije. Zapis je iz II v., ali je muzika postala verovatno ranije. Objavio ih je W. Schubart 1918 u Berlinu (Sitzungsbericht der Preussischen Akademie, 763). 10. Hrianska himna pronaena u Oksirinhu 1922. Te godine objavili su je u Londonu Grenefell i Hunt. Potie iz III v., ali je zabeleena starom grkom notacijom. 11. Odlomci instrumentalnih kompozicija nepoznatih autora. Objavio ih je F. Bellermann (Anonymi scriptio de muica, Berlin 1841). Prva Pindarova pitijska oda koju je 1650 objavio A. Kircher (Musurgija universalis, I) nije autentina. Osnovi teorije. Heleni nisu znali ni za kontrapunktsku ni za harmonsku vieglasnost. Znali su samo za heterofoniju (gr. Tepo; drugi i cpojvv) glas), naziv kojim ;e Platon oznaio odstupanje od apsolutnog unisona. U poetku (npr. kod Arhiloha) se hetero fonija sastojala u obinom ornamentiranju pojedinih nota instru mentalne pratnje. Kasnije (<- IV v.) i pevanje dobija ukrase. U sutini bila je to osnovna melodija i njena varijanta, pri emu se instrumentalna pratnja odvija iznad vokalne melodije. Baza celoku pnog muzikog sistema bio je tetrahord (nazvan po Filolaju silaba, gr. mA^afir) slog), koji se sastojao od silazeeg niza od dva ela stepena i polustepena: a-g-f-e. Spajanjem dvaju tetrahorda dobijao se oktahord-dijapazon (gr. Side rcocaoiv kroz sve). Raspored celih stepena i polustepena u okviru krajnjih tonova tetrahorda mogao je biti razliit, pa su prema tome postojale i razliite vrste tetrahorda. Tetrahordi, odnosno od njih nastale lestvice, imali su odreeno ime po pojedinim grkim pokrajinama za koje su bile karakteristine (1 = eli stepen, y 2 = polustepen): a-g-f-e = 1-1-1/2 dorski g-f-e-d = 1-1/2-1 frigijski f-e-d-c = 1/2-1-1 lidijski e-d-c-h-a-g-f-e dorska lestvica d-c-h-a-g-f-e-d frigijska lestvica c-h-a-g-f-e-d-c lidijska lestvica Da bi obuhvatio ceo tonski materijal koji je bio u upotrebi, osnovnoj dorskoj lestvici dodan je sa obe strane po jedan tetrahord s tim da krajnji tonovi dorske lestvice budu ujedno i poetni, odnosno zavrni tonovi (tzv. sinafa; gr. auvacp-/] sjedinjenje) tih tetrahorda. Krajnji, najnii ton celog niza proslamMUZ. E., II, 2

a2 g2 P e2
2

nete paranete trite nete

hiperbolaion nete diezeugmenon paranete [ sinemenon b trite

d paranete c 2 trite h 1 p ar ame ze a1 meze g1 lihanos f 1 parhipate

e1 hipate

dl lihanos \ c1 parhipate \ hipaton h hipate ) a proslambanomenos Teoretiari su pridavali veliki znaaj srednjem tonu meze, koji je imao ulogu neke vrste tonike; bio je to u stvari ton na ko ji se melodija najee vraala. Pored triju osnovnih primarnih, bilo je i izvedenih sekundarnih lestvica. Nastajale su prebacivanjem gornjeg tetrahorda osnovne lestvice ispod donjeg ili donjeg iznad gornjeg, uz dodavanje najnieg, odnosno najvieg tona lestvice. Nosile su imena osnovnih lestvica ali sa prefiksom hipo-(gr. lio- ispod) ili hiper- (gr. UTCEO- iznad). Ukupno je bilo 9 lestvica, ali je njihov stvaran broj bio 7, poto su neke od njih bile istovetne (hipodorska i hiperfrigijska, hipofrigijska i hiperlidijska). Neke od izvedenih lestvica nosile su i posebne nazive: hiperdorsku su zvali miksolidijska, hipodorsku eolska, hipofrigijsku jonska (ili jastijska), a hiperfrigijsku lokrijska: dorska
-oa~
hiperdorska hipodorska

lidijska

slU
hiperlidijska frigijsko
o ci .0 u

hipolidijska

hiperfrigijska

hipofrigijska

Grci su imali i 3 tonska roda (gr. yi\ioc,): dijatonski, hromatski i enharmonski, koji su se zasnivali na melodijskim razlikama unutar pojedinih tetrahorda. Prvi i etvrti ton tetrahorda bili su nepromenljivi, dok su se srednji mogli menjati (zato su se i zvali pokretni). Odnosi tonova u okviru tetrahorda bili su u pojedinim rodovima sledei: dijatonski: hromatski: enharmonski a-g-f-e a-ges-f-e a-f-fe-e
1-1-1/2 1 1/2-1/2-1/2 2-1/4-1/4

Dananji pojmovi hromatika i enharmonika nemaju ni eg zajednikog sa antikima. Oba donja intervala u tetrahordima ovih rodova nazivana su piknon (gr. Ttuxvot; gust). Najstariji je bio dijatonski rod. Hromatika je najverovatnije nastala spajanjem

18

GRKA MUZIKA

Instrumenti. I pored znatno vee uloge vokalne mu bila je kod Helena veoma razvijena i instrumentalna. O tome doi bogatstvo instrumentarijuma, u kojemu je najsiroma grupa udaraljki. U njoj nalazimo: vrste kastanjeta kr, (gr. KpoTaAov egrtaljka), kimbala (gr. x\!>|i.(3aAov) i krupi timpanon (gr. ^pourceTiov -rujiTCavov) srodan dobou, zatim ii sistrum (gr. aeTaTpov) egipatskog porekla i dr. Instrument icama i duvaki instrumenti znatno su bolje zastupljeni. N pripadaju najznaajniji instrumenti Helena: lira (gr. Xupa), k (gr. xi-9wpa) i aulos (gr. auAo?). Najstarijim grkim instrumer e, fis . a h . cis e anhemitonska . e smatra se forminks (gr. <f6pixiyE). Njemu blizak helis (gr. /s . a h c . ditonska ef . orijentalnog porekla najstariji je oblik lire. Lira je pre sveg; effis a h c cis strumenat ene i doma. Kao njen koncertni oblik moe da s e sn kitara. Razlikovale su se po rezonantnom korpusu koji je kod Enharmonski rod je najmlai; bio je u upotrebi svega dva obao i manji, a kod kitare vei, plosnat i sanduast. U Home veka (<- VI do <- IV). Pisac Teon iz Smirne karakterie ga kao doba broj ica je bio 4, moda ak i 3. Na prelomu u < VI najvii, najsredeniji, najsavreniji. Terpandar ga poveava na 7, da se kasnije popne na 11, a u < Izvanredna preciznost dekadencije grke grke notacije omoguila je zike i na 18. timo je deifrovanje ostataka na osnovu pental ke. antike muzike. Do kljua ice su davale s jedan su gotovo istovremeno dola ton; prema Sai trzale su 1847 dva nemaka se prstima ruke, a naunika J. F. Belsamo na k strofe, u lermann i K. Fortlage. nekoj interludijuma, Izvesne zablude u njihodes: rukom i vim tumaenjima kasnije su plektronom zalicom). otklonjene i 1923 C. Sachs Kasnije, tuozi odbacuju je dao definitivno plekt i c e s u b i le od objanjenje. Heleni su c ili ila. Pored ovih imali dva notna pisma: strumenata sa iCE starij e instrumentalno, u Grci su upotrebljava] poetku isto dijaton -sko, itav niz drugih, ug i mlade vokalno, od poetka nom istonog port enharmonsko. injenica da Isticali su se: mag (gr. se prvo not-no pismo |j.ayoc8(.?), pa rs harfe (u sastojalo de- limino od obliku lul uglate), starih feni- anskih slova diskantna s bika (gr. govori u prilog aau|JiS: barbitos (gr. pretpostavke da je pr euzeto Pap(3f srodan kitari, a iz sa Istoka. Sai-nja vala su p< die lauta pandura i ga tri reda slova; drugi i 1 la, itd. Mnoge od ( trei red sastojali su se od instrumenata nepozn okrenutih znakova iz Sviraice i plesaica, tanagra figure, > - III st. mo dovoljno. Neki su pak bili karakteristini prvog reda. samo za robo profesionalce. Monohord (gr. Oznaavali su hromatske promene, tanije hvatove na kitari. \16voc, jedini i /op7) ica) upotrebljavao za akustike Vokalna notacija se sastojala od grkih slova i bila je rasporeena u eksperimente. Gudake instrumt Grci nisu poznavali. grupama po tri znaka za svaki polustepen. Najznaajniji duvaki instrument Helena je aulos, posveen Dionizu. To je vrsta oboe otrog i krtog zvi graena u raznim Helenska ritmika je bila takoe nauno obraena. Naroito veliinama. Poreklom je bila sa Prednjeg Ori; ta. Obino je je znaajan na tom polju Aristoksen, ija dela su do nas dola svira auleta (gr. auXr ;TY)(;) drao par au u ustima, u nepotpunom obliku, te zato podatke crpemo iz spisa njegovih pridravajui ih trakom za glavu. Duvao je na tzv. orij talni sledbenika i uenika. Kako je grka melodika bila tesno vezana nain: pisak mu je slobodno lebdeo u ustima bez prit. usnama, za tekst, to je ritmika bila potpuno zavisna od metrike teksta. to je davalo zvuk bez gipkosti i stalno iste jaine, kakav je bio Zato u vokalnoj muzici nije ni obeleavana i pored toga to su odnos dvaju instrumenata, teko je rei. Pretposta se da je postojali izvesni znaci. Da li je instrumentalna muzika, nevezana svira na jednom izvodio melodiju, a na drugom dri ton kao za tekst, imala posebnu ritmiku, nemogue je utvrditi zbog nedo pratnju. Usavravanje aulosa pomou pokretnih prsten koji su statka podataka. zatvarali otvore (tih je prvobitno bilo 4) omoguilo je pri u ma Najmanje, poetno trajanje u antikoj metrici bio je hronos protos koji tonos (gr. T6VO;), odnosno genos (gr. y|voc;), a verova je (gr. ypovo(; jrptoTO? prvo vreme). Trajanje te nedeljive vremenske uticalo i na muziciranje sa dva instrumenta. U upotrebi bile jedin ice nije bilo apsolutno, ve je zavisilo od tempa. Odgovaralo jo svirale: jednocevna monokalamna (gr. xaXajj.o? tn i je trajanju kratkog sloga, dok se dugi sastojao od dva kratka. Gru viecevna polikalamna sirinks (gr. aupiy5, Panova svirala), pacija dugih i kratkih slogova obrazovale su stope-taktove. Najjaje bila sainjena od svirala raznih duina i smatrana za instrum kraa stopa imala je tri hronosa protosa. Ako bismo hronos prot os nieg reda; plagiaulos (gr. 7rXayio? poprean) poprena vir obeleili osminkom, dobili bismo sledeu sliku odnosa izmeu ili ak moda i flauta, ma da je verovatnije da za flautu u prav metrikih stopa i muzikih ritmova: smislu reci Heleni nisu znali. Od ostalih instrumenata istiu trube salpinks (gr. aa)i7UY5) i organum hydraulicum, tj. orgulje jamb *-> ^ vodenim pritiskom, poznate ve u <- II v. Sagradio ih je Ktesi JJ" trohej J.>-> (oko <- 170), a opisao Heron Aleksandrijski. tribrah w ww Muzika praksa i oblici. Muziku praksu sainjavala daktil .* w w vokalna muzika, sa pratnjom ili bez nje, i ista instrumenta anapest ww^ JVJ muzika. Skoro jedini instrumenti koji su se upotrebljavali u h spondej -* JJ JJ ito umetnike svrhe bili su aulos i kita ra, rede lira. To je i r anapestiki spondej - -^ graniilo dva glavna podruja reproduktivne helenske muzike, k JVJJ kritski peon ww<<_ su se u sutini duboko razlikovala: kitarodiju i kitaristiku i ne bahijski peon - \J ^ <-> mladu aulodiju i auletiku, tj. pevanje uz pratnju kitare, odnoi aulosa (kitarodija i aulodija) i samostalno muziciranje na ovim inst JJJ J jonski a majore + - <-><-> mentima (kitaristika i auletika). Kitara posveena Apolonu slu; jonski a minore ww_^ je za pratnju lirskih i epskih poetskih oblika, a Dionizu posve heksabrah w w v^ w w w aulos pratio je dramu, tvorevinu Dionizovog kulta. Duboku Ritmika poetsko- muzikog stvaralatva Helena odlikovala se protnost u karakteru ovih dvaju najzna ajnijih oblasti, vokali izvanrednom sveinom, bogatstvom i suptilnou.

anhemitonske (gr. <5v bez i 7)(J.ITOVI.OV polovina tona) pentatonike ftj. bez polustepena, tzv. Olimposove) i pentatonike sa polustepenom (tzv. Terpandrove). Sama pentatonika je znatno starija. Heleni su j; poznavali jo u arhajsko doba, o emu svedoe: pentatonsko ; timovanje arhaine lire, kitare i aulosa; karakter instrumentalnog ; vokalnog notnog pisma i struktura arhainih melodija (npr. prili kom prinoenja rtava). Hromatika, koja moe da se smatra za kombinaciju obeju v rsta pentatonike, znatno je mlaeg porekla:

--

GRKA MUZIKA
instrumentalne i iste instrumentalne muzikeAntike, treba traiti, kako pravilno primeuje C. Sachs, jo u zaecima helenske muzike, pre svega u oba razliita kulturna podruja starog Sredozemlja feniansko -maloazijskom i kritsko-mikenskom. Oni su helenskoj tonskoj umetnosti dali elemente na kojima je izrasla, i to kako za zemaljskoulnu i pijano-strasnu muziku aulosa, tako i za plemenito-jednostavnu i preienu Pan s aulosom i menada s timpanonom na muziku kitare. U praksi, kitarodija je bila Dionizovoj sveanosti. Detalj reljefa, * - I st. omiljenija od aulodije ve i zato, jer je doputala da peva sam sebe prati. Nasuprot tome, auletika, iji je prvi veliki majstor Sakadas (pobednik na Pitijskim igrama u Delfima 586), bila je rasprostranjenija od kitaristike, za ijeg se tvorca smatrao Lisandar iz Sikiona (<- VI v.). U poredenju sa auletikom, kitaristika je bila povrnija i esto se, naroito kasnije, zadovoljavala praznim virtuozitetom. Nom (nomos; gr. VOJAOC;), naroito karakteristian oblik antike muzike, predstavlja za savremena shvatanja najtei pojam. U optem znaenju bila je to pohvalna pesma bogovima. Inae, re je znaila zakon, pravilo, te je srodna indijskoj raga. Posebnu grupu u helenskoj muzici sainjavali su oblici horske umetnosti koja se izgradila na kritskim tradicijama. Ve u <- VII v. ona je uobliena i razvija se u jedan od najsavrenijih umetnikih oblika u kome je postignut puni sklad reci, muzike i igre. Horska muzika je religiozna i svetovna. U religioznu idu: himna (gr. ui^voc;), najuzvienija pesma u slavu bogova; prozodija (gr. upoCMSIOC), pesma u litiji; pean (gr. Troudv), prvobitno magijska pesma leenja, kasnije pesma o zdravlju, najzad o dobru uopte; posveen Apolonu, pean je pevao muki hor uz pratnju kitare (forminksa) ; nju),ivahna poskonica pantominskog karaktera, magijskog porekla, obino praena instrumentima sa icama;ditiramb(gr.Sif>upa|x(3ot;), himna u slavu Dioniza, boga loze i beraa. Proizaao je iz magijskog kulta, a pevao se prvih dana prolea. Izvodili su ga pevai igrai preobueni u satire, tj. poluljude-poluivotinje; ogrnuti kozjim koama, oni su kruili oko sredinog oltara (odatle se zadrao kruni raspored i u antikom pozoritu). Ditiramb je pratio aulos; partenija (gr. 7tap&evio? devianski), pesma za enske skupine u slavu Artemide. Svetovnom delu horske muzike pripadali su: tren (gr. S-pTJvot;), tubalica a istovremeno i pohvalna pesma umrlom; izvodila se bez instrumentalne pratnje; elegija (gr. eXyeiov distih), oblik monodijske lirike koji se izvodio uz pratnju aulosa; himenej (gr. u[iivaio<;), svadbena pesma uz pratnju aulosa; epitalamij (gr. Tu9 -a>.a[jiiov), vrsta serenade koju pevaju mladii i devojke pred lonicom mladenaca; epinikij (gr. ETTIVIKIOV), trijumfalna pesma u slavu pobednika na javnim takmienjima; enkomij (gr. b{xa>{Liov), pesma u slavu prireivaa gozbe koju prate (po Pindaru) forminks, lira, aulosi; skolion (gr. axoA',ov), poasnica koju pevaju jedan ili svi gosti uz pratnju sviraice na aulosu; poslanike pesme (mlinarske, tkake, preljine, itd.); pastirske pesme uz sirinks, itd. Iako je Helenima spoj poezije, muzike i pokreta bio poznat ve u prastaro vreme, tragedija kao oblik poinje srazmerno kasno da se uobliava u drugoj polovini - VI v., i to zato to nije nastala usavravanjem prvobitnog spoja, ve kasnijim usavra vanjem njegovih razjedinjenih elemenata. Njihovo ponovno spajanje znailo je viu fazu razvoja. Novonastali oblik, koji je predstavljao organsko jedinstvo religije, umetnosti i filozofije, upio je u sebe epos, horsku i solistiku liriku i instrumentalnu muziku. Bitna pak razlika izmeu helenske tragedije i moderne je u tome, to je helenska bila sluba bogu, deo dravnog kulta. Ali i kao takva, pruala je ogromne mogunosti stvaraocu ne sputavajui njegove individualne sposobnosti. Sadrajem koji je crpeo gotovo redovno iz mita, zadravajui se naroito mnogo na borbi oveka i kobi, on je slobodno izlagao svoja etika, religiozna ili socijalno-politika gledita. Pri tome, hor mu je sluio kao jedno od glavnih orua kojim je kazivao svoja shvatanja, razmiljanja i tumaenja. Uspon i vrhunac tragedije vezan je za Atinu, odnosno za njenu politiku prevlast i njen ekonomski i kulturni procvat.
hyporhema (gr. uTcop/v^a od uv:opy_ota.i plesati uz muziku prat -

19

Dramska prikazivanja su prireivana u praznike dane, pre svega u prolee, u doba Velikih Dionizija, kada su i saveznici donosili Atini svoje doprinose. Time su dramske priredbe dobivale i politiki karakter. Staro pozorite bilo je pod vedrim nebom i moglo je da primi i do 40000 gledalaca. Najstarije je bilo okruglo sa rtvenikom u sredini, oko koga je kruio hor, i atorom (gr. OXY)VT]; odatle scena) na dnu za presvlaenje glumaca. Kasnije, ovaj je ator zamenjen zgradom, a za gledaoce su izgraene stepenasto poredane klupe, zbog ega je za pozorite bio najzgodniji obronak nekog brda. Sa vremenom, kruni oblik je zamenjen polukrunim, a drvene klupe kamenim (kraj <- IV v.), na koje se penjalo zrakasto rasporeenim stepenicama. Razvijeno pozorite je imalo tri dela: zgradu sa pozornicom, kruni ili polukruni orkestar na kojemu je nastupao hor i gledalite. Glumili su jedino mukarci. U poetku, lica svojih drama prikazivao je pesnik. Kasnije ga zamenjuje glumac (protagonist; gr. Tip&TOc; prvi i aywvi.cyTY)<; borac). Eshil uvodi drugog (deuteragonist; gr. Seucepoi; drugi), a Sofoklo treeg glumca (tritagonist; gr. TptToq trei). Docnije izuzetno se pojavljivao i etvrti. Skromnost dekora i injenica da je jedan glumac igrao vie uloga govore da se u antikoj drami nije teilo za spoljnim naturalizmom. Glumci su nastupali u obrazinama kojih je bilo netipinih i tipinih (za starce, mlade ljude, ene i sluge). Da bi izgledali vii, glumci su u tragediji nosili koturne, cipele sa visokim donovima. Poseban znaaj u helenskoj drami imao je hor (gr. yopog) koji se u tragediji sastojao od 12 horeuta (gr. ^opsu-r/)?), kasnije (Sofoklo) od 15, a u komediji od 24. Na elu su bila 3, odnosno 4 najbolja i najlepa sa korifejem (gr. xopu<paio<;) horovoom u sredini. Hor je na orkestar ulazio i izlazio uz igrake pokrete {parada, gr. uapoSo^; egzoda, gr. 080?). Izraavao se deklamacijom, pevanjem i melodramom. Nastupao je ceo hor, pojedini horeuti, grupe horeuta ili sam korifej. Hor, iz koga su dramski oblici i proizali, s vremenom gubi znaaj i postaje samo njihov elemenat. U tragediji Eshila on je uesnik u radnji ili je prati sa dubokim saoseanjem; kod Sofokla on vie ne uestvuje u radnji ve je posmatra koji je budno prati; kod Euripida partije hora su znatno smanjene (zauzimaju obino oko 1/5 dela) i nemaju prisnu vezu sa radnjom. U celini, tragedija se sastojala od prologa (gr. (!;OQC; odlazak), odnosno od poetnog, srednjih i zavrnog ina, te horske pesme, stasimona (oTaoifiov). Pesnik je ujedno bio i kompozitor i zato je mogao ostvarivati vrsto jedinstvo r eci i tona. Pravo da prisustvuje predstavama imali su graani, meteci i stranci, a robovi samo kao pratioci svojih gospodara. enama i deci nije bilo zabranjeno poseivati pozorita, ali su ene poele u veoj meri poseivati predstave tek onda, kad su se u helenistiko doba mogle slobodnije kretati u javnosti. Najbolja mesta u pozoritu imali su svetenici, poslanici, zasluni ljudi i siroad boraca. Dopadanje ili nezadovoljstvo gledaoci su iskazivali pljeskanjem ili zvidanjem, traei ponekad i fiziku kaznu za ravu glumu. Muziki pisci. Mogunost da uemo u tajne helenske muzike pruili su nam u mnogome spisi starih helenskih filozofa i muzikih pisaca, kao i niz dela pisaca kompilatora koje sreemo skoro kroz ceo srednji vek. Helenska muzika teorija i estetika iscrpno su razraene. Njima su se bavili i mnogi uveni grki mislioci neposredno ili uzgred. Procvat ovih grana poinje u doba klasinog perioda helenske umetnosti i filozofije ( V do < IV v.).
7rpoXoYoi;), episodija (gr. 7tjo8iov umetak, dodatak) i egzode

Dionizovo kazalite u Ateni, pregraeno oko 326

GRKA MUZIKA
instrumentalne i iste instrumentalne muzike Antike, treba traiti, kako pravilno primeuje C. Sachs, jo u zaecima helenske muzike, pre svega u oba razliita kulturna podruja starog Sredozemlja feniansko -maloazi j skom i kritsko-mikenskom. Oni su helenskoj tonskoj umetnosti dali elemente na kojima je izrasla, i to kako za zemaljskoulnu i pijano-strasnu muziku aulosa, tako i za plemenito-jednostavnu i preienu muziku kitare. U praksi, Pan s auloso m i menada s timpanonom na kitarodija je bila Dionizovoj sveanosti. Detalj reljefa, * I st. omiljenija od aulodije ve i zato, jer je doputala da peva sam sebe prati. Nasuprot tome, auletika, iji je prvi veliki majstor Sakadas (pobednik na Pitijskim igrama u Delnma - 586), bila je rasprostranjeni)a od kitaristike, za ijeg se tvorca smatrao Lisandar iz Sikiona (- VI v.). U poredenju sa auletikom, kitaristika je bila povrni)a i esto se, naroito kasnije, zadovoljavala praznim virtuozitetom. Nom {nomos; gr. v6(xo<;), naroito karakteristian oblik antike muzike, predstavlja za savremena shvatanja najtei pojam. U optem znaenju bila je to pohvalna pesma bogovima. Inae, re je znaila zakon, pravilo, te je srodna indijskoj raga. Posebnu grupu u helenskoj muzici sainjavali su oblici horske umetnosti koja se izgradila na kritskim tradicijama. Ve u < VII v. ona je uobliena i razvija se u jedan od najsavrenijih umetnikih oblika u kome je postignut puni sklad reci, muzike i igre. Horska muzika je religiozna i svetovna. U religioznu idu: himna (gr. ufivoi;), najuzvienija pesma u slavu bogova; prozodija (gr. 7tpoaeoSict), pesma ulitiji; pean (gr. Troudv), prvobitno magijska pesma leenja, kasnije pesma o zdravlju, najzad o dobru uopte; posveen Apolonu, pean je pevao muki hor uz pratnju kitare (forminksa); hyporhema (gr. UTr.6p/7;[i.<x od uTrop/o|xai plesati uz muzikupratnju),ivahna poskonica pantominskog karaktera, magijskog porekla, obino praena instrumentima sa icama;ditiramb(gr.Siftupa^Po?), himna u slavu Dioniza, boga loze i beraa. Proizaao je iz magijskog kulta, a pevao se prvih dana prolea. Izvodili su ga pevai igrai preobueni u satire, tj. poluljude-poluivotinje; ogrnuti kozjim koama, oni su kruili oko sredinog oltara (odatle se zadrao kruni raspored i u antikom pozoritu). Ditiramb je pratio aulos; partenija (gr. TrapSiviot; devianski), pesma za enske skupine u slavu Artemide. Svetovnom delu horske muzike pripadali su: tren (gr. &pyjvo?), tubalica a istovremeno i pohvalna pesma umrlom; izvodila se bez instrumentalne pratnje; elegija (gr. eAysTo\i distih), oblik monodijske lirike koji se izvodio uz pratnju aulosa; himenej (gr. ujjivoaoc;), svadbena pesma uz pratnju aulosa; epitalamij (gr. 4Tti.8 -aXa[uov), vrsta serenade koju pevaju mladii i devojke pred lonicom mladenaca; epinikij (gr. E7uvbciov), trijumfalna pesma u slavu pobednika na javnim takmienjima; enkomij (gr. iyy<i>[j.iov), pesma u slavu prireivaa gozbe koju prate (po Pindaru) forminks, lira, aulosi; skolion (gr. cmoA'.ov), poasnica koju pevaju jedan ili svi gosti uz pratnju sviraice na aulosu; poslanike pesme (mlinarske, tkake, preljine, itd.); pastirske pesme uz sirinks, itd. Iako je Helenima spoj poezije, muzike i pokreta bio poznat ve u prastaro vreme, tragedija kao oblik poinje srazmerno kasno da se uobliava u drugoj polovini < VI v., i to zato to nije nastala usavravanjem prvobitnog spoja, ve kasnijim usavra vanjem njegovih razjedinjenih elemenata. Njihovo ponovno spajanje znailo je viu fazu razvoja. Novonastali oblik, koji je predstavljao organsko jedinstvo religije, umetnosti i filozofije, upio je u sebe epos, horsku i solistiku liriku i instrumentalnu muziku. Bitna pak razlika izmeu helenske tragedije i moderne je u tome, to je helenska bila sluba bogu, deo dravnog kulta. Ali i kao takva, pruala je ogromne mogunosti stvaraocu ne sputavajui njegove individualne sposobnosti. Sadrajem koji je crpeo gotovo redovno iz mita, zadravajui se naroito mnogo na borbi oveka i kobi, on je slobodno izlagao svoja etika, religiozna ili socijalno-politika gledita. Pri tome, hor mu je sluio kao jedno od glavnih orua kojim je kazivao svoja shvatanja, razmiljanja i tumaenja. Uspon i vrhunac tragedije vezan je za Atinu, odnosno za njenu politiku prevlast i njen ekonomski i kulturni procvat.

19

Dramska prikazivanja su prireivana u praznike dane, pre svega u prolee, u doba Velikih Dionizija, kada su i saveznici donosili Atini svoje doprinose. Time su dramske priredbe dobivale i politiki karakter. Staro pozorite bilo je pod vedrim nebom i moglo je da primi i do 40000 gledalaca. Najstarije je bilo okruglo sa rtvenikom u sredini, oko koga je kruio hor, i atorom (gr. CTK7)VY); odatle scena) na dnu za presvlaenje glumaca. Kasnije, ovaj je ator zamenjen zgradom, a za gledaoce su izgraene stepenasto poredane klupe, zbog ega je za pozorite bio najzgodniji obronak nekog brda. Sa vremenom, kruni oblik je zamenjen polukrunim, a drve ne klupe kamenim (kraj <- IV v.), na koje se penjalo zrakasto rasporeenim stepenicama. Razvijeno pozorite je imalo tri dela: zgradu sa pozornicom, kruni ili polukruni orkestar na kojemu je nastupao hor i gledalite. Glumili su jedino mukarci. U poetku, lica svojih drama prikazivao je pesnik. Kasnije ga zamenjuje glumac (protagonist; gr. TiptoTot; prvi i ay(ovi<iT^ borac). Eshil uvodi drugog (deuteragonist; gr. ScuTepo? drugi), a Sofoklo treeg glumca (tritagonist; gr. TpiTo; trei). Docnije izuzetno se pojavljivao i etvrti. Skromnost dekora i injenica da je jedan glumac igrao vie uloga govore da se u antikoj drami nije teilo za spoljnim naturalizmom. Glumci su nastupali u obrazinama kojih je bilo netipinih i tipinih (za starce, mlade ljude, ene i sluge). Da bi izgledali vii, glumci su u tragediji nosili koturne, cipele sa visokim donovima. Poseban znaaj u helenskoj drami imao je hor (gr. yPO koji se u tragediji sastojao od 12 horeuta (gr. /opsuTVjt;), kasnije (Sofoklo) od 15, a u komediji od 24. Na el u su bila 3, odnosno 4 najbolja i najlepa sa korifej em (gr. xopucpato<;) horovoom u sredini. Hor je na orkestar ulazio i izlazio uz igrake pokrete (parada, gr. TrapoSot;; egzoda, gr. ^oSoi;). Izraavao se deklamacijom, pevanjem i melodramom. Nastupao je ceo hor, pojedini horeuti, grupe horeuta ili sam korifej. Hor, iz koga su dramski oblici i proizali, s vremenom gubi znaaj i postaje samo njihov elemenat. U tragediji Eshila on je uesnik u radnji ili je prati sa dubokim saoseanjem; kod Sofokla on vie ne uestvuje u radnji ve je posmatra koji je budno prati; kod Euripida partije hora su znatno smanjene (zauzimaju obino oko 1/5 dela) i nemaju prisnu vezu sa radnjom. U celini, tragedija se sastojala od prologa (gr. (e^oSo? odlazak), odnosno od poetnog, srednjih i zavrnog ina, te horske pesme, stasimona (a-raaijiov). Pesnik je ujedno bio i kompozitor i zato je mogao ostvarivati vrsto jedinstvo reci i tona. Pravo da prisustv uje predstavama imali su graani, meteci i stranci, a robovi samo kao pratioci svojih gospodara. enama i deci nije bilo zabranjeno poseivati pozorita, ali su ene poele u veoj meri poseivati predstave tek onda, kad su se u helenistiko doba mogle slobodnije kretati u javnosti. Najbolja mesta u pozoritu imali su svetenici, poslanici, zasluni ljudi i siroad boraca. Dopadanje ili nezadovoljstvo gledaoci su iskazivali pljeskanjem ili zvidanjem, traei ponekad i fiziku kaznu za rdavu glumu. Muziki pisci. Mogunost da uemo u tajne helenske muzike pruili su nam u mnogome spisi starih helenskih filozofa i muzikih pisaca, kao i niz dela pisaca kompilatora koje sreemo skoro kroz ceo srednji vek. Helenska muzika teorija i estetika iscrpno su razraene. Njima su se bavili i mnogi uveni grki mislioci neposredno ili uzgred. Procvat ovih grana poinje u doba klasinog perioda helenske umetnosti i filozofije (<- V do <- IV v.).
7Tp6XoYo?)5 episodija (gr. ireiaoSiov umetak, dodatak) i egzode

Dionizovo kazalite u Ateni, pregraeno oko

326

GRKA MUZIKA
instrumentalne i iste instrumentalne muzike Antike, treba traiti, kako pravilno primeuje C. Sachs, jo u zaecima helenske muzike, pre svega u oba razliita kulturna podruja starog Sredozemlja feniansko -maloazijskom i kritsko-mikenskom. Oni su helenskoj tonskoj umetnosti dali elemente na kojima je izrasla, i to kako za zemaljskoulnu i pijano-strasnu muziku aulosa, tako i za plemenito-jednostavnu i preienu muziku kitare. U praksi, Pan s aulosom i menada s timpanonom na kitarodija je bila Dionizovoj sveanosti. Detalj reljefa, > I st. omiljenija od aulodije ve i zato, jer je doputala da peva sam sebe prati. Nasuprot tome, auletika, iji je prvi veliki majstor Sakadas (pobednik na Pitijskim igrama u Delfima <- 586), bila je rasprostranjenija od kitaristike, za ijeg se tvorca smatrao Lisandar iz Sikiona (- VI v.). U poredenju sa auletikom, kitaristika je bila povrnija i esto se, naroito kasnije, zadovoljavala praznim virtuozitetom. Nom {nomos; gr. VOJAO^), naroito karakteristian oblik antike muzike, predstavlja za savremena shvatanja najtei pojam. U optem znaenju bila je to pohvalna pesma bogovima. Inae, re je znaila zakon, pravilo, te je srodna indijskoj raga. Posebnu grupu u helenskoj muzici sainjavali su oblici horske umetnosti koja se izgradila na kritskim tradicijama. Ve u <- VII v. ona je uobliena i razvija se u jedan od najsavreni]ih umetnikih oblika u kome je postignut puni sklad reci, muzike i igre. Horska muzika je religiozna i svetovna. U religioznu idu: himna (gr. 5[i.vo;), najuzvienija pesma u slavu bogova; prozodija (gr. itpoacoSia), pesma u litiji; pean (gr. Ttouav), prvobitno magijska pesma leenja, kasnije pesma o zdravlju, najzad o dobru uopte; posveen Apolonu, pean je pevao muki hor uz pratnju kitare (forminksa) ; hyporhema (gr. uitop/vjpia od OTrop/ojjioci plesati uz muziku pratnju),ivahna poskonica pantominskog karaktera, magijskog porekla, obino praena instrumentima sa icama ;ditiramb(gr. Si!K>pa|j.po<;), himna u slavu Dioniza, boga loze i beraa. Proizaao je iz magijskog kulta, a pevao se prvih dana prolea. Izvodili su ga pevai igrai preobueni u satire, tj. poluljude-poluivotinje; ogrnuti kozjim koama, oni su kruili oko sredinog oltara (odatle se zadrao kruni raspored i u antikom pozoritu). Ditiramb je pratio aulos; partenija (gr. 7tap9-vio? devianski), pesma za enske skupine u slavu Artemide. Svetovnom delu horske muzike pripadali su: tren (gr. 9-pyjvo?), tubalica a istovremeno i pohvalna pesma umrlom; izvodila se bez instrumentalne pratnje; elegija (gr. ilejslov distih), oblik monodijske lirike koji se izvodio uz pratnju aulosa; himenej (gr. uji.evai.01;), svadbena pesma uz pratnju aulosa; epitalamij (gr. Em&aXa(xiov), vrsta serenade koju pevaju mladii i devojke pred lonicom mladenaca; epinikij (gr. mvtxiov), trijumfalna pesma u slavu pobednika na javnim takmienjima; enkomij (gr. eyxcoij.tov), pesma u slavu prireivaa gozbe koju prate (po Pindaru) forminks, lira, aulosi; skolion (gr. CTKOA'.OV), poasnica koju pevaju jedan ili svi gosti uz pratnju sviraice na aulosu; poslanike pesme (mlinarske, tkake, preljine, itd.); pastirske pesme uz sirinks, itd. Iako je Helenima spoj poezije, muzike i pokreta bio poznat ve u prastaro vreme, tragedija kao oblik poinje srazmerno kasno da se uobliava u drugoj polovini <- VI v., i to zato to nije nastala usavravanjem prvobitnog spoja, ve kasnijim usavra vanjem njegovih razjedinjenih elemenata. Njihovo ponovno spajanje znailo je viu fazu razvoja. Novonastali oblik, koji je predstavljao organsko jedinstvo religije, umetnosti i filozofije, upio je u sebe epos, horsku i solistiku liriku i instrumentalnu muziku. Bitna pak razlika izmeu helenske tragedije i moderne je u tome, to je helenska bila sluba bogu, deo dravnog kulta. Ali i kao takva, pruala je ogromne mogunosti stvaraocu ne sputavajui njegove individualne sposobnosti. Sadrajem koji je crpeo gotovo redovno iz mita, zadravajui se naroito mnogo na borbi oveka i kobi, on je slobodno izlagao svoja etika, religiozna ili socijalno-politika gledita. Pri tome, hor mu j e sluio kao j edno od glavnih orua koj im je kazivao svoja shvatanja, razmiljanja i tumaenja. Uspon i vrhunac tragedije vezan je za Atinu, odnosno za njenu politiku prevlast i njen ekonomski i kulturni procvat.

19

Dramska prikazivanja su prireivana u praznike dane, pre svega u prolee, u doba Velikih Dionizija, kada su i saveznici donosili Atini svoje doprinose. Time su dramske priredbe dobivale i politiki karakter. Staro pozorite bilo je pod vedrim nebom i moglo je da primi i do 40000 gledalaca. Najstarije je bilo okruglo sa rtvenikom u sredini, oko koga je kruio hor, i atorom (gr. CTKTJVT); odatle scena) na dnu za presvlaenje glumaca. Kasnije, ovaj je ator zamenjen zgradom, a za gledaoce su izgraene stepenasto poredane klupe, zbog ega je za pozorite bio najzgodniji obronak nekog brda. Sa vremenom, kruni oblik je zamenjen polukrunim, a drve ne klupe kamenim (kraj - IV v.), na koje se penjalo zrakasto rasporeenim stepenicama. Razvijeno pozorite je imalo tri dela: zgradu sa pozornicom, kruni ili polukruni orkestar na kojemu je nastupao hor i gledalite. Glumili su jedino mukarci. U poetku, lica svojih drama pri kazivao je pesnik. Kasnije ga zamenjuje glumac (protagonist; gr. TtpoJTO? prvi i dcfovia-rT)? borac). Eshil uvodi drugog (deuteragonist; gr. Seu-repog drugi), a Sofoklo treeg glumca (tritagonist; gr. -rpiTOi; trei). Docnije izuzetno se pojavljivao i etvrti. Skromnost dekora i injenica da je jedan glumac igrao vie uloga govore da se u antikoj drami nije teilo za spoljnim naturalizmom. Glumci su nastupali u obrazinama kojih je bilo netipinih i tipinih (za starce, mlade ljude, ene i sluge). Da bi izgledali vii, glumci su u tragediji nosili koturne, cipele sa visokim donovima. Poseban znaaj u helenskoj drami imao je hor (gr. /opi;) koji se u tragediji sastojao od 12 horeuta (gr. /opeuTT)?), kasnije (Sofoklo) od 15, a u komediji od 24. Na elu su bila 3, odnosno 4 najbolja i najlepa sa korifejem (gr. y.opucpcuo<;) horovoom u sredini. Hor je na orkestar ulazio i izlazio uz igrake pokrete {parada, gr. TrapoSoc;; egzoda, gr. o8oc;). Izraavao se deklamacijom, pevanjem i melodramom. Nastupao je ceo hor, pojedini horeuti, grupe horeuta ili sam korifej. Hor, iz koga su dramski oblici i proizali, s vremenom gubi znaaj i postaje samo njihov elemenat. U tragediji Eshila on je uesnik u radnji ili je prati sa dubokim saoseanjem; kod Sofokla on vie ne uestvuje u r adnji ve je posmatra koji je budno prati; kod Euripida partije hora su znatno smanjene (zauzimaju obino oko 1/5 dela) i nemaju prisnu vezu sa radnjom. U celini, tragedija se sastojala od prologa (gr. Tcpolojoc,), episodija (gr. knziaoSiov umetak, dodatak) i egzode (5o8o<; odlazak), odnosno od poetnog, srednjih i zavrnog ina, te horske pesme, stasimona (<JTaot(J.ov). Pesnik je ujedno bio i kompozitor i zato je mogao ostvarivati vrsto jedinstvo reci i tona. Pravo da prisustvuje predstavama imali su graani, meteci i stranci, a robovi samo kao pratioci svojih gospodara. enama i deci nije bilo zabranjeno poseivati pozorita, ali su ene poele u veoj meri poseivati predstave tek onda, kad su se u helenistiko doba mogle slobodnije kretati u javnosti. Najbolja mesta u pozoritu imali su svetenici, poslanici, zasluni ljudi i siroad boraca. Dopadanje ili nezadovoljstvo gledaoci su iskazivali pljeskanjem ili zvidanjem, traei ponekad i fiziku kaznu za rdavu glumu. Muziki pisci. Mogunost da uemo u tajne helenske muzike pruili su nam u mnogome spisi starih helenskih filozofa i muzikih pisaca, kao i niz dela pisaca kompilatora koje sreemo skoro kroz ceo srednji vek. Helenska muzika teorija i estetika iscrpno su razraene. Njima su se bavili i mnogi uveni grki mislioci neposredno ili uzgred. Procvat ovih grana poinje u doba klasinog perioda helenske umetnosti i filozofije (< V do < IV v.).

Dionizovo kazalite u Ateni, pregraeno oko ~- 326

Jearfod onih koji se najvie citiraju, Pitagora (<- VI v.), nije ostavio muzikih spisa. Njegova shvatanja su dola do nas kroz .ulela.-njegovih uenika i sledbenika Hipija (V v.), Filolaja, Jamona (<- IV v.), Arhite (<- IV v.), Euklida, Eratostena, Didima, Ptolemeja i drugih. Sr tog uenja smatra da je koncepcija odnosa u muzici iskljuivo matematike prirode. Pitagora i njegovi sledbenici vrili su svoja prouavanja pomou monohorda i doli do zakljuka da su konsonance jedino oktava, kvinta i kvarta kod kojih je odnos u duini ica i : 2, 2 : 3 i 3 : 4, dok su sve ostale intervale velike i male (sekunda, terca, seksta, septima, kao i tritonus) smatrali za disonance. Pitagorovcima, tzv. kanonicima, suprotstavljali su se harmonici na elu sa Aristoksenom. Oni smatraju da su uho i muzika praksa presudni u odreivanju konsonance, pa ak dolazi do saznanja o potrebi temperiranja, koje e se uvesti u evropsku muziku skoro 2500 godina kasnije. Najstariji poznati grki muziki pisac je Filolaj (oko <- 540), koga kasniji pisci esto spominju. Znaajni su podaci koje je dao o pentatonici u doba Terpandra. Za osnivaa grke muzike teorije smatra se Las iz Hermione (oko < 548), znaajan i za reformu praktine muzike. Jedan od najstarijih spisa (O starim piscima i muziarima) potie od Glauka iz Regije (<- IV v.); naroito je bogat podacima. Veliki filozof Platon (<- 427 do <- 347), uenik Sokrata i uitelj Aristotela, nije ostavio ni jedno delo iskljuivo o muzici, ali su njegove misli o njoj rasejane po itavom njegovom stvaralatvu. Naroito je znaajan za razradu nauke o etosu. Platonov uenik Herakli sa Ponta dao je u svojim delima njegove misli jo razumljivije i na jasniji nain. Pisao je o razvoju helenske muzike i o pobednicima u muzikim takmienjima. Na ovom se zadrao i Aristotel (<- 384 do 322) u svom delu o didaskalijama. U celini, u Aristotelovim delima malo se govori o muzici, ali su svi njegovi navodi veoma znaajni za sutinu helenske muzike. Jo vaniji od Aristotela bio je njegov uenik, ve spomenuti Aristoksen (Tarent, oko < 354), jedan od najstarijih i najistaknutijih grkih muzikih pisaca. Od mnogih njegovih spisa, o muzici sauvani su samo fragmenti traktata o harmoniji i ritmici. uveni matematiar Eratosten (<- 276 do <- 195) dao je mnoge podatke o grkim instrumentima i o muzici uopte. Heron Aleksandrijski (prelaz u <- I v.) je u delu Pneumatika opisao hidrauline orgulje. Filozof Filodem (< I v.) bavio se takoe i problemima muzike. Gramatiar Didim (Aleksandrija, oko < 65) je napisao delo o harmonici sauvano u fragmentima i citatima. Poznati filozof Plutarh (50 120) u svome delu De muica dao je skicu istorije grke muzike. Pisac Aristid Kvintilijan (prelaz u II v.) napisao je znaajno delo De muica libri VII. Traktat Kleonida (poetak II v.), koji razrauje Aristoksenove principe, dugo ie pripisivan Euklidu. Istaknuti matematiar, astronom i geograf Klaudije Ptolemej (Aleksandrija, II v.) napisao je delo o muzici (3 knj.) koje ide meu najznaajnije o antikoj teoriji. Novopitagorovac Nikomah (II v.) u svojim radovima govori o muzikoj teoriji. U spisima Teona iz Smirne ima takoe muzikih podataka kao i u delima Porfiriia (233304). Veoma je vaan Uvod u muziku sofiste Alipija iz Aleksandrije (oko 360), naroito zbog podataka o grkoj notaciji. U novije vreme objavili su muziko -teoretska dela grkih pisaca: rasprave Aristotela, Euklida, Nikomaha, Alipija, Aristida Kvintilijana i nekih drugih M. Meibom (Antiquae musicae auctores septem, graece et latine, 2 sv., Amsterdam 1652); Plurarh, Uber die Musik (gr. i nem. prevod) R. Westphal (Breslau 1865); Aristid Kvintilijan, De muica libri II A. Jahn (Berlin 1882); Aristoksen iz Tarenta, Melik und Rhvtmik des classichen Helenethums (nem. prevod sa komentarom), I sv. R. Westphal (Leipzig 1883) i II sv. F. aran (Leipzig 1893; novi otisak Hildesheim 1965); Filodem, De muica J. Kemke (Leipzig 1884); rasprave Aristotela, Euklida, Kleonida, Nikomaha, Alipija i drugih kao i pseudo-Aristotelovo delo Problemata K. v. Jan (Leipzig 1895; proireno izd. 1899; novi otisak, Hildesheim 1962); Plutarh, De la musique (gr. i franc. prevod) H. Weil i Th. Reinach (Pari 1900); Aristoksen iz Tarenta, The Harmonics (gr. i engl. prevod) H. S. Macran (Oxford 1902); Euclidis opera omnia J.L. Heiberg i H. Menge (8 sv.; Leipzig 1916); Die Harmonielehre des Klaudios Ptolemaios I.During (Goteborg 1930); Porphvrios' Komentar . . ., isti (Goteborg 1932); Ptolemaios und Porphvrios iiber die Musik (nem. prevod) isti (Goteborg 1934); Aristid Kvintilijan, De muica libri III R. Schafke (Berlin 1937); Filodem, De muziek (gr. i nizozemski prevod) D. A. van Krevelen (disertacija; Amsterdam 1939); neka dela Aristoksena (tekst i komentar) F. Wehrli (Die Schule des Aristotels, II, Basel 1945); Plutarh, De muica K. Ziegler (Plutarch Moralia, VI, 3, Leipzig I953)j Plutarque de la musique (gr. i franc. prevod) F. Laserre (Olten i Lausanne 1954); Aristoxeni elementa harmonica (gr. i ital. prevod) R. da Rios (2 sv., Roma 1954); Sextus Empiricus III J. Mau (Leipzig 1954); Aristoksen, Rhvthmica G.B.Pighi

GRKA MUZIKA
(Bologna 1959); Aristid Kvintilian, De muica libri li P. Winnington-Ingram (Leipzig 1963). Uloga i znaaj grke muzike. Platonove reci: to je 1 avi bolja muzika, bolja e biti i drava pokazuje ve dov snano koliki su znaaj Heleni pridavali tonskoj umetnost umetnosti koja je pratila celokupni javni i privatni ivot Hi i kojom su se bavili i najvei dravnici, vojskovoe, filozofi, r nici i pesnici. Verovanje Helena u sugestivnu mo muzike, ovek mora da podlegne, prastarog je porekla jo iz doba mi kada se pomou muzike i njenih elemenata htelo uticati na kosn pojave i prirodu uopte. S vremenom poelo se verovati u delo\ muzike na oveka, njegov karakter i psihu. Mo muzike spon mnogi helenski mitovi i legende, o njoj govori Homer u sv spevovima. Ali to uverenje Helena najjae dolazi do izraza njihovoj iroko razraenoj nauci o etosu, bez koje je nemo prodreti u bit helenske muzike i koja je ujedno i najvie dostig njihove muzike estetike. U katarktino -vaspitan znaaj tonova i melodija ubee ve Pitagora. Razmatranje muzike sa etikog stajalita ka dalje razrauje niz filozofa i pisaca, kao Damon, Platon, Ari i dr., a naroito Aristoksen. U svojoj sutini, uenje o muz etici zasnivalo se na verovanju u uzronu vezu izmeu pol muzikih elemenata i odreenih pokreta oveje due. Heler analizirali melodije i lestvice na kojima su ove bile graene i p avali njihov pozitivan ili negativan karakter. Tako su, 1 doli do zakljuka da su svojstva dorskog tonaliteta: muevi borbenost, snaga, uzvienost. Bliski mu hipodorski, pored kvaliteta, imao je i izvesne odlike blagosti i ljubaznosti. Frig lestvica, kao i aulos kome je odgovarala, odlikovala se stra emocionalnom napetou, dok je hipofrigijska delovala oslablji i tetno. Etiki karakter se pridavao takoe i izvesnim tonskim nosima, promeni registara, itd. kao i raznim metroritmi tipovima. Heleni su dakle verovali u moralno-vaspitnu, socijalno-polit pa i medicinsko-terapeutsku snagu muzike. Polazei sa oval stanovita, oni su smatrali da o muzici mora drava voditi rauna muzikom ali samo dobrom treba napajati omladinu, 2 ega je i bila uvedena kao jedan od glavnih predmeta nast Tako su muziari bili vaspitai drave, a izraz muziki o oznaavao je obrazovanog oveka u najirem smislu reci. I kac se kao najvea kazna za otpadnika od drave smatrala abi da mu deca steknu muziko obrazovanje, tako se i najvea as helenskog oveka pobeda u agonima slavila muzikom. Nikad u istoriji muzika nije dostigla toliki znaaj. Iako je iva muzika praksa Helena u poetku nae ere i( njen je uticaj na eli srednji vek bio veoma znaajan. Filc kasne Antike kao Augustin (354430), Cassiodorus (oko 4? oko 580), Izidor iz Seville (oko 570636) i osobito Boethius ( 524) postavili su temelje srednjovekovnoj muzikoj teoriji, c njajui se na antiknu grku nauku. Veliki interes za staru gi muziku teoriju i praksu javlja se za Humanizma i Renesanse. 1 (1652) Marcus Meibom izdaje zbirku muziko-teoretskih trak grkih teoretiara (sa prevodom na latinski) koja je vekovima najpouzdanije vrelo za upoznavanje antikne grke muzike. Ari loka otkria XIX v. ponovo bude interes i za grku umetn Problemima grkog pesnitva, metrike, muzike pa i notacije bav isprva filolozi (A. Bockh, F. Bellermann, K. Fotlage, R. Westp K. v.Jan). Uskoro im se pridruuju i istoriari muzike (F. Gevaert, H. Riemann, H. Abert). Razumevanju grke mu najvie je pridonela komparativna muzikologija koja je dokazali je ona sinteza razliitih vanevropskih muzikih kultura (C. Stm C. Sachs, O. Gombosij. Vane rezultate dala je i komparaciji savremenim grkim folklorom i to naroito u prouavanju ritn (Th. Georgiades). - Prilog.
LIT.: B. Bockh, De metris Pindari, Leipzig 1811

GRKA MUZIKA GREBER


novo Ud. 1923). - U . S . Macran, The Harmonics of Aristoxenos, Oxford 1902. L. Laloy, Aristoxene de Tarente et la musique de l'antiquite, Pari 1904. E. Bethe, Die griechische -Tragodie und Musik, Neue Jahrbiicher fur das klassiche Altertum, 1907. F. Greif, Etudes sur la musique antique, 1908. H. Abert, Berichte iiber griechische Musik, Bursians Jahresbericht, 1909 i 1923. A. Williams, The Aristoxenian Theory of the Rhythmical Foot, Musical antiquary, 1911. E. Romagnoli, Muica e poesia nell'antica Grecia, Bari I9H. M. Emmanuel, Traite de la musique grecque antique, Pari 1911. G. C. Paribeni, Teoria e storia dell'antica muica greca, Milano 1911. L. R. Farnell, The Dionysiac and the here Theory of the Origine of Tragedy, 1912. /. Pizzetti, La Muica dei Greci, R oma 1914. R. Giani, Gli piriti della muica nella tragedia greca, Napoli 1914 i Milano 1924. H. Bliimner, Fahrendes Volk im Altertum, Munchen 1918. W. Kranz, Die Urform der attischen Tragodie und Komodie, 1919. E. Romagnoli, Nel regno d'Orfeo, Bologna 1921 ( I I izd. 1953). E. Clemens, The Interpretation of Greek Music 1922. C. Sachs, Die griechische Instrumentalnotenschrift, ZFMW, 1923 24. Isti, Die griechische Gesangsnotenschrift, ibid., 1924 25. J. T. Sheppar, Greek Tragedy, Cambridge 1926. A. Aber, Die Musik im griechischen Drama, 1926. Th. Reinach, La Musique grecque, Pari 1926. K. Horna, Die Hymnen des Mesomedes, Wien i Leipzig 1928. J. Quasten, Musik und Gesang in den heidnischen Kulten der Antike und im Christentum der ersten Jahrhunderte (disertacija), Mtinster 1928. C. Sachs, Die Musik der Antike, Potsdam 1928. M. Emmanuel, Histoire de la langue musicale, Pari 1928. H. Huchzermeyer, Aulos und Kithara in der griechischen Musik bis zum Anfang der klas sischen Zeit (disertacija), Miinster 1931. B. Meyer, Armonia, Bedeutungsgeschichte des Wortes von Homer bis Aristoteles (disertacija), Zurich 1932. C. del Grande, Espressione musicale dei poeti greci, Napoli 1932. W. Kranz, Stasimon, Berlin 1933. C. del Grande, Tentativi e possibilita di ricostruzione della muica greca antica, 1933. P. Friedlander, Die Melodie zu Pindars 1. pytischem Gedicht, Leipzig 1934. G. Lehmann, Theorie und Geschichte der griechischen Harmonik in der Darstellun g durch A. Bockh, Wurzburg 1935. K. G. Fellerer, Zur Erforschung der antiken Musik im 16 18 Jahrhundert, PJB, 1935. W. Vetter, Zur Erforschung der antiken Musik, Max Schneider-Festschrift, Halle 1935. Isti, Antike Musik, Munchen 1935. M. Guillemin i J. Duchesne, Sur 1' origine asiatique de la cithare grecque, L' Antiquite classique, 1935. R. Wagner, Zum Wiederaufleben der antiken Musikschrifteteller seit dem 16. Jahrhundert, Philologus, 1936. R. Winnington-Ingram, Modes in Ancient Greek Music, Cambridge 1936. H. Husmann, Olympos, die Anfange der griechischen Enharmonik, PJB, 1937. A. JlajibCKuu, TeaTpaJibHo-3pejiHiiiHbie jieHCTBiiH Ha KpHTe H MnKeaax, 1937. O. J. Gombosi, Tonarten und Stimmungen der antiken M usik, K0benha\n 1939 (novo izd. 1950). K. Schlesinger, The Greek Aulos, London 1939. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940. E. Jammers, Rhythmisehe und tonale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters, AFMW, 1941. O. Tiby, La Muica in Grecia e a Roma, Firenze 1942. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World, New York 1943 (panj. Buenos Aires 1946; tal. Firenze 1963). A. Anda, Les Gammes musicales, Liege 1948. jf. Handschin, Der Toncharakter: ein Einfiihrung in die Tonpsychologie, Zurich 1948. M. Wegner, Das Musikleben der Griechen, Berlin 1949. Th. Georgiades, Der griechische Rhythmus: Musik, Reigen, Vers und Sprache, Hamburg 1949 (engl., New York 1956). M. VVegner, Die Musikinstrumete des alten Orients, 1950. H. Potiron, Les Modes grecs antiques, Pari i Tournai 1950. Isti, La Notation grecque et Boece, Pari i Roma 1950. O. J. Gombosi, Key, Mode, Species, Journal of the American Musicological Society, 1951. M. uri, Istorija helenske knjievnosti, Beograd 1951. J. Miiller-Blattau, Das Verhaltnis von Wort und Ton in der Geschichte der Musik, 1952. H. Pfrogner, Die natiirliche Ganzheitsordnung des Aristoxenus von Tarent, Wien 1953. E. Martin, Essai sur l'evolution des rythmes de la ehanson grecque antique, Pari 1953. Isti, Trois documents de musique grecque, Pari 1953. E. Sack, Logik der Tonsprache, Gottorf 1954. M. uri, Kroz helensku istoriju, knjievnost i muziku, Beograd 1955. J. F. Mountford, S. Eitrem i L. Amundsen, Fragments of Unknown Greek Tragic Texts, Symbolae Osloenses, 1955. W. Vetter i M. Wegner, Griechenland, MGG, V, 1956. A.J. Neubecker, Die Bedeutung der Musik bei Stoikern und Epikureern, Berlin 1956. J. Chailley, Le Mythe des modes grecs, AML, 1956. Isti, La Musique de la tragedie grecque, Revue de Musicologie, 1957. J. Lohmann, Die griechi sche Musik als mathematische Form, AFMW, 1957. O. Becker, Friihgrieehisehe Mathematik und Musiklehre, ibid., 1957. W. Vetter, Mythos Me los Muica (2 sv.), Leipzig 195761. J. Chailley i A. Machabey, A propos de Themison, Revue de Musicologie, 1958. Th. Georgiades i F. Zaminer, Musik und Rhythmus bei den Griechen, Hamburg 1958. M. Dabo- Perani, Les Harmonies grecques classiques ces incon nues, Pari 1959. E. Moutsopoulos, La Musique dans 1' oeuvre de Platon, Pari 1959. B. Pighi, Ricerche sulla notazione ritmica grece, Aegyptus, 1959. E. Pohlmann, Griechische Musikfragmente. Ein Weg zur altgriechischen Musik (s potpunim popisom sa uvanih muzikih spomenika), Niirnberg 1960. L. Richter, Die Beziehungen zwischen Theorie und Praxis der Musik im aristotelischen Protreptikos, Hermes, 1960. Isti, Zur Wissenschaftslehre von der Musik bei Platon und Aristotels, Berlin 1961. H. Husmann, Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur, Berlin 1961. H. Hunger i E. Pohlmann, Neue griechische Musikfragmente, Wiener Studien, 1962. L. Gamberini, La Parola e la muica nelF antiehita, Firenze 1962. M. Vogel, Die Enharmonik der Griechen (2 sv.), Diisseldorf 1963. B. Aign, Geschichte der Musikinstrumente des agaischen Raumes bis um 700 v. Chr. (disertacija), Frankfurt a. M. 1963. H. Koller, Musik und Dichtung im alten Griechenland, Bern i Munchen 1963. H. Hommel, Das Apollonorakel in Didyma. Pflege alter Musik im spatantiken Gottesdienst, Festschrift A. Smend, Berlin 1963. E. A. Lippmann, Musical Thought in Ancient Greece, New York 1964.

21

prije svih ostalih, osloboditi od talijanskog utjecaja i graditi na elementima grkog muzikog folklora. Njegova opera Did o bila je zapaena i u inozemstvu. Uz opere pisao je i simfonijsku muziku (Grke suite). Uza nj se istakao i Napoleon Lambelett (18641932). Predstavnici idue generacije grkih muziara ue preteno u Pa rizu i prenose u domovinu obiljeja francuskog muzikog impresionizma, tako Marios Varvoglis (18851967), autor opere Sv. Barbara, orkestralnih i komornih radova, Dimitri Levidis (1886 1951), U ijim kompozicijama ima orijentalnih utjecaja, Theodor Spathis (1880 1943) i, osobito, Ravelov uenik Emil Riadis (18901935; bizantinska misa, orkestralna i kazalina muzika). DTndvjev uenik Georgios Poniridis (1892 ) je snaan simfoniar (2 simfonije, simfonijski triptihon), autor i komornih, klavirskih i vokalnih djela, punih ivopisnosti. Medu tim kompozitorima, kojima treba dodati jo imena Petrosa Petridisa (1892 ) i Georgiosa Sklavosa (1888 ), historiara i autora opera i orkestralnih radova (Kretska fantazija), posebno se istie Manolis Kalomiris (1883 1962), u inozemstvu najpoznatiji od svih dosad navedenih. Bio je vrstan organizator, nastavnik i dirigent. Sudjelovao je u osnivanju Helenskog konzervatorija u Ateni (1919) i Nacionalnog konzervatorija (1926). Vjeran pristaa nacionalnog smjera, kompo nirao je nekoliko opera (Proto Mastrota, Majin prsten), 2 simfonije, vie suita i simfonijskih pjesama, komornih i vokalnih djela, napisao teoretske prirunike. Pripadnici generacije roene na prijelazu u XX st. veinom su uili u Njemakoj. Karakteristino je za njih, da postepeno naputaju nacionalni smjer i priklanjaju se zapadnoevropskim suvremenih strujanjima. Medu njima su: Dimitri Mitropoulos (1896 1960), pijanist i dirigent velikog meunarodnog ugleda, koji je dulje vremena ivio izvan domovine; Loris Margaritis (1895 I953)j Andreas Nezeritis (1897 ); Alekos Kontis (18991965); komorna i orkestralna djela); Antiochos Evanghelatos (1903 ), operni dirigent, rukovodilac muzikih emisija atenske radio -slube i autor uspjelih orkestralnih kompozicija; Jannis Konstantinides (1903 ), u ij im radovima se folklor i evropski zapad osebujno stapaju; Theodoros Karyotakis (1903 ), u poetku pristaa atonalnosti, kasnije sve blii tonalnom konstruiranju; schonber govac Nikos Skalkottas (19041949), neobino nadaren, autor golemog broja djela, koja tek nakon njegove smrti sve vie pro diru u meunarodnu muziku javnost (koncert za klavir i orke star, Mala suita za gudae, etiri klavirske suite i dr.); Leonidas Zoras (1905 ); Charilaos Perpessas (1907 );Janni Papaioahnou (1910 3 simfonije); Casellin uenik Menelaos Pallantios (1914 ), autor velikog niza izvrsno instrumentiranih orkestralnih kompozicija. Generaciji roenoj oko 1925 pripadaju I.Xenakis, G. Sicilianos, M. Theodorakis, A. Kounadis, Th. Antonion. U Ateni cvate bujan muziki ivot u muzikim kazalitima, koncertnim dvoranama i radio emisijama. Najpoznatiji su grki reproduktivni muziki umjetnici: pijanisti 5. Farantatos, G. Bachauer, M. Papaioannou, H. Themelis, R. Kyriakou; violinisti F. Voloninis, B. Kolassis, N. Dikaeos; violonelisti A. Kouroukli i E. Papastavrou; pjevai i pjevaice A. Trianti, W. Nikolaidi, Marija Callas, O. Lappas, M. Perras, I. Kolassi, L. Liotsi, N. Moschonas, W. Georgiou; dirigenti D. Mitropoulos, Ph. Oekonomides, Th Vavayannis, A. Parides. Grku muziku nauku predstavljaju M. E. Dounias, Th. Georgiades, J. G. Papaioannou i 5. Skiaderessis.
LIT.: C. E. Ruelle, Quelques mots sur la musique des Grecs anciens et modernes. Pari 1878. T. N. Synadinos, Povijest novogrke muzike (na gr.), Atena 1919. P. D. Zacharias, Grka muzika (na gr.), Atena 1922. P. Vardakas, Novogrka muzika, Soiun 1923. G. Lambelet, Nacionalizam u gr koj umjetnosti i muzici (na gr.), Atena 1928. 5. Calo-Seailles, Chants populaire de Grece, Pari 1931. M. Aierlier, Esej o grkom muzikom folkloru (na gr.), Atena 1935. 5. Baud-Bovy, Chansons du Dodecanese, Atena 1935. P. Formozis, Contribution a l'etude de la ehanson et de la musique populaire grecque, Solun 1938. 5. Michaelides, Suvremena grka muzika (nagr.),Nicosia 1945 i 1952. Isti, Grka narodna muzika (na gr.), Limassol 1948. G. A. Koussiades, Antikni i suvremeni grki ples (na gr.), Atena 1949. M. E, Dounias, Griechenland, MGG, V,i956. P.Tzermias, Die volkstiimliche Musik Griechenlands, Zurich 1963. N. Slonimsky, New Music in Greece, MQ, 1965. Mi. Pa. i R.

Muzika u dananjoj Grkoj. Nakon osloboenja od Turaka (1829) u Ateni se polagano i postepeno stao razvijati javni muziki ivot. Zapoela su gostovanja talijanskih opernih druina, a 1836 osniva se kola za crkvenu muziku. Ipak se istom 1871 utemeljuje u Ateni Odeion, prva grka kola za sistematsku muziku naobrazbu, koja je 1891 prerasla u konzervatorij zapadno-evropskog tipa. Na grkom teritoriju, koji nije bio pod turskom okupacijom, jonski su otoci imali jo prije Atene razvijenu muziku kulturu, preteno pod talijanskim utjecajem. Tu se istakao N. Manzaros (17951875), autor instr umentalnih i vokalnih kompozicija i grke himne; Pavlos Karrer (18291896) pisao je opere (Markos Botsaris, 1875). Mnogo je poznatiji u meunarodnom svijetu bio Delibesov ak Spiro Samaras (18611917), ija je opera Flora mirabilis izvedena 1886 u milanskoj Scali. U XX st. razvija se i u Grkoj nacionalni muziki smjer. Massenetov uenik Dionysios Lavranga (18641941) nastojao se,

GRBAN, Arnoul, francuski pjesnik i muziar (Le Mans, prije 1420 ?, oko 1471). Studirao u Parizu i prije 1444 postao rnaitre des arts. Orgulja i 145156 tnaitre de chapelle u parikoj crkvi Notre-Dame. Zavrivi studij teologije otiao vjerojatno u Le Mans. Napisao je u stihovima Le Mystere de la Passion i Le Mystere des Actes des Apotres, ali se ne zna ija je bila scenska muzika.
LIT.: F. I,.. Charlier, L'Ancien ehapitre de Notre Dame de Pari et sa maitrise, Pari 1897. FI. Stein, Arnoul Greban poete et musicien, Bibliotheque de PEcole des Chartes, 1918. R. Lebegue, La Passion d'Arnoul Greban, Romania, 1934. N. Bridgman, Arnoul Greban, MGG, V, 1956.

GREBER, Johann Jakob, njemaki kompozitor (? Mannheim, pokopan 5. VII 1731). Muziku studirao vjerojatno u Italiji; 1703 doao u Englesku s pjevaicom F. M. de l'Epine (kasnije e na J. C. Pepuscha) s kojom je prireivao koncerte (novosagraeni

22

GREBER GREEN
ruske muzike. Najvie je uspio u solo-pjesmama, kojih je ost preko 250, a zatim u djelima za omladinu. Njegove pjesme, od k su mnoge postigle veliku popularnost u Rusiji i izvan nje, oi bogatu raznovrsnost sadraja i raspoloenja, na pozadini vrlo kladne i inventivne klavirske pratnje. Luk je irok: uz epske j me bliske narodnim baladama susreu se izrazito lirske (osobiti Pukinove stihove), pa humoristine i djeje; G. u nekima svji oponaa obiljeja muzike iz ranijih razdoblja ili se pribliuje rakteru opernih arija. Zanimljive su i njegove duhovne kompozi G. je bio religiozan, ali u vrlo irokom smislu rijei, pa je bez us avanja u nekim svojim crkvenim djelima zdruivao napjev istonopravoslavnog, katolikog i hebrejskog bogosluja.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u h-molu op. 6, 1894 Pastoralna u A-duru op. 27, 1902 09; III, u E-duru op. 100, 1920 23; u C-duru op. 102, 1923 24 i V, u g-molu op. 153, 1936. Simfonijska pj< Vers la victoire, 1941; koncert za violinu u c-molu op. 132, 1932; koncert za vic elo, 1897; suita In modo antico za violinu i orkestar op. 81, 1918; suita za vic elo i orkestar op. 86, 191929; Concerto da camera za flautu i komorni orfo P- !59J 1938; Triptihon za gudaki orkestar i harfu op. 163, 1940: Topote eeunan yaepmwpa op. 178, 1946; Poeme elegique op. 175, 1944; Poeme ly, op. 185, 1948 i dr. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, u G -duru o 1893; II, u d-molu op. 70, 1913: III, u c-molu op. 75, 1915 16 i IV, u F-< op. 124, 1929. Dva klavirska trija: u c-molu op. 38, 1906 i u G-duru op. 1930; Scherzo-hvintet za flautu, violinu i violu, violonelo i harfu op. 140, 1 2 sonate za violinu i klavir, u D-duru op. 87, 1919 i u c-molu op. 137, 1 sonata za violonelo i klavir u E -duru op. 113, 1927; 2 sonate za klarinet i kl op. r6l, 1940 i op. 172, 1943; sonata za balalajku i klavir op. 199.1948; Eaiuia za flautu i harfu op. 125, 1930; Poeme za violinu i klavir op. 191, 1949; * certino za 2 blokflaute i klavir op. 171, 1943; vie kraih kompozicija komo karaktera za solo-instrumente i klavir. KLAVIRSKA. Dvije sonate: u g-r op. 129, 1931 i op. 174, 1944; 2 sonatine op. lio; FlacmeAbt op. 3, 1893-i op. 61, 1913; JJemcKuu ajtboM op. 98, 1923; Jlenb peeuna op. 1927; Bagatelle op. 112, 1927; Pensees fugitives op. 115, 1927; Historiettes 118, 1929; EycuHKu op. 123, 1929; ruski narodni plesovi op. 130, 1931; Am UIKUH ajtboM op. 133, 1932; EupKJlbKU op. 138, 1933; Promenade au op. 143, 1934; Aquarelles op. 146, 1935; Petite suite op. 173, 1944; Lettres cales op. 197, 1950; Etudes progressives 4-runo, 1944 i dr. DRAMS Opere: JIodpbiHH HunumuH, 1903; CnezypoHKa, 1900; Soeur Beatrice, ] i )KeHUmb6a, (po Gogolju), 1948^ Djeje opere: EJIOHKUH COH, I TepeMoK, 1921 i Kom, nemyx u nuca, 1924. Scenska muzika. VOKAL, Kantate: C<XMCOH, 1893; 19. <J>e6pa/tbH 1861, 1910; Xeajiume Eoea, 1 14 i Focnod KopoAb, 1946. Velik broj zbornih kompozicija (preko vokalnih kvarteta, dvopjeva, preko 250 solo -pjesama i vie crkvenih djel liturgije sv. Ivana Hrisostoma; nekoliko misa, medu njima Missa Oecume za sole, zbor, orkestar i orgulje op. 142, 1934 39). Obradbe narodnih napj God. 1934 objavio memoare pod naslovom Mon My3biKajibHan otc\ (proireno izd. na engleskom My Life, New York 1952). LIT.: M. Montagu-Nathan, Contemporarv Russian Composers, New ~\ 1917. J. Yasser, Gretchaninoff's Heterodox Compositions MQ, r V. L. Pastukhoiv, The Songs and Romances of A. T. Gretchaninoff, Ten London 1952, 25. G. Abraham, Aleksander Tikhonowitsch Gretschanin MGG, V, 1956. P. i

Queen's Theatre u Londonu otvoren je 1705 njegovom pastoralom Gli amori d'Ergasto). Od 1707 dvorski kapelnik vojvode Karla Philippa u Innsbrucku, zatim od 1717 u Neuburgu, Heidelbergu 1 Mannheimu.
DJELA. DRAMSKA: pastorala Gli Amori d'Ergasto, 1705; sveana predst ava UAllegrezza dell'Eno, 1708; pastirska drama Crudeltd consuma amore, 1717; 2 serenade, 1719; // Ritratto della Serenissima Principessa Elisabetta Augusta, 1719 i Breve componimento drammatico, 1723. VOKALNA. Kantate: La Cagion de miei tormenti za sopran i orkestar, 1704; Fuori di sua capanna za sopran, flautu i basso continuo; Tu parti Idolo mio sospirato za alt, 2 violine i basso continuo; Gid tra Vonde U sol s'asconde za sopran, violinu i basso continuo; Cantata da camera a basso con fl. e embalo. LIT.: F. Walter, Geschichte des Theaters und der Musik im kurpfalzischen Hofe, Leipzig 1898. E. L. Moor, Some Notes on the Life of Francoise-Marguerite de l'Epine, Music and Letters, 1947. J. A. Wcstrup, Jakob Greber, MGG, V, 1956.

GRECO, Gaetano, talijanski kompozitor (Napulj, oko 1657 vjerojatno 1728). Uitelj mu je bio G. Ursino, kojega je naslije dio na mjestu nastavnika u Conservatorio dei Poveri di Gesu Cristo u Napulju. Tu je slubu vrio od 1695 (il i 1696) do 1706 i 1709 28. Njegovi su uenici D. Scarlatti i N. Porpora, a moda i G. B. Pergolesi. Grecove kompozicije za embalo odlikuju se pregnantnom ritmikom i ukusnom kromatikom. Bio je majstor tokate i fuge.
DJELA (u rkp.): Intavolature per embal o, I; Libro di intavolature per em balo ; Partimenli, I; 2 libri con bassi numerati; Toccate e fughe za orgulje. Litanie za 4 glasa i instrumentalni sastav. NOVA IZD.: Grecove kompozicije obj. G. Pannain (Composizioni per embalo di antichi autori napol etani, 1922). LIT.: A. Della Corte, Gaetano Greco, MGG, V, 1956.

GRECO, Juliette, francuska chansonijerka i glumica (Montpellier, 7. II 1927 ). Glumu uila na teajevima Solange Si card u Parizu i tamo 1943 debitirala u Claudelovoj drami Le Soulier de satiri. U krugu egzi-stencijalista postala ubrzo jednom od sredinjih osoba u njihovom sastajalitu Tabou. Tu je pjevala i svoju prvu chansonu i to na tekst P. Sartrea (Les blancs manteaux). Ugled i slavu jedne od najboljih francuskih pjevaica stekla je oko 1949 u Club St. Germain; god. 1952 osvojila nagradu Prix de Disque. Istakla se i kao filmska glumica, a od 1955 ponovno nastupa i u kazalitu. Gostovala u SAD (1956) i mnogim evropskim zemljama. Svojim sonornim i vrlo izraajnim glasom te inteligentnom i suptilnom interpretacijom najee pjeva chansone na stihove Apollinaira, Lafor-qua, Preverta i F. Sagan. GREANJINOV (Greaninov), Aleksandar Tihono-vi, J. GRECO ruski kompozitor (Moskva, 25. X 1864 New York, 4. I 1956). Muziku uio na Moskovskom konzervatoriju (klavir kod V. Safonova; muzike oblike kod S. Tanjejeva; fugu kod A. Arenskog). Zbog neslaganja s Arenskim napustio 1890 Moskvu i otiao u Petrograd, gdje je na tamonjem Konzervatoriju nastavio studij kompozicije i instrumentacije kod N. Rimski-Korsakova do 1893. Vrativi se 1896 u Moskvu bio je nastavnik muzike kole Gnjesin. Nakon Oktobarske revolucije krenuo je 1922 na putovanje po zapadnoj Evropi. God. 1925 preselio se u Pariz, otkuda je 1939 otiao u SAD i nastanio se u New Yorku. Neumoran u stvaralakoj aktivnosti, umro je u dubokoj starosti. Veoma plodan, G. je nasta vio tradiciju velikih ruskih stva ralaca XIX st., ali nije dosegao realistiki duh njihove muzike, a ni njihovu dubljinu. Stoga njegova umjetnost i nije ostavila snanijeg utjecaja u novijoj ruskoj muzici. G. je u sutini lirik, prirodan i jednostavan, on je muziar temeljita znanja. Izrazitiji je u vokalnim nego u instrumentalnim kompozici jama i one su najblie duhu A. T. GREANJINOV

GREEF, Arthur de, belgijski pijanist i kompozitor (Leuv 10. X 1862 Bruxelles, 29. VIII 1940). Na Konzervatoi u Bruxellesu zavrio studij klavira (L. Brassin) i kompozi (F. A. Gevaert), a zatim se usavravao kod F. Liszta u Weim i C. Saint-Saensa u Parizu. Koncertni pijanist, nastupao po iji Evropi. God. 18871930 profesor klavira na Konzervatoriji Bruxellesu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru; 2 koncerta za kla Concertino za klavir; Suite italienne; Impressions d'automne; Coucher de so, Humoresque; Ouatre vieilles ehansons flamandes; Danses espagnoles; Balh Suite za gudae. KOMORNA: klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir KLAVIRSKA: sonata; Danses villageoises de Gretry; 5 Etudes de concerl Nouvelles Etudes de concert; Mouvement perpetuel pour la main gauche; Rigauc Aubade d'O. Cometiant; Pensee musicale; Valse-caprice; Menuet i dr. Komi opera De Marketenster, 1879; scenska mu'.ika za drame. VOKALNA. glas i orkestar: Ode d la Patrie; 5 Chants d'amour; La Mer (Heine); Le Cant des Cantiques. Solo-pjesme. LIT.: F. Rasse, Notice sur Arthur de Greef, Annuaire de l'Acade royal de Belgique, 1949. A. Van der Linden, Arthur de Greef, MGG, V, l<

GREEN, Ray, ameriki kompozitor (Cavendish, Missouri, IX 1909 ). Uenik A. Elkusa u San Franciscu, usavravao kod E. Blocha i 193537 u Evropi. Nastavnik na Univerziteti Kaliforniji, od 1948 sekretar Amerikog muzikog centra u N Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1945 53; Sunday Sing Symphi 1946; rapsodija za harfu i orkestar, 1950; koncert za violinu, 1952; Concer, za klavir; 5 Epigrammatic Portraits za gudae, 1954; preludij i fuga. Za duhi orkestar: Kentucky Mountain Running Set; Jig fheme and six Changes i dr. Koncertantni duo za violinu i klavir, 1950; Concertante za violu i klavir, ic Dance Sonata za 2 klavira, 1950. Baletna i scenska muzika.

GREEN, Samuel, engleski orguljar (London, 1740 Is worth, Middlesex, 14. IX 1796). Zanat izuio vjerojatno u radio ama Byfielda, Brigdea i Jordana. Veoma ugledan majstor, 1770 sagradio i renovirao brojne orgulje, meu kojima se poseb istiu u Bangoru (1779), Winchester Collegeu (1780), Canterbur (1784), Wellsu (1786), Cashelu (1786), Lichtfieldu (1789), Wir oru (1790), Rochesteru (1791) i Salisburvju (1792). G. se istal brojnim pronalascima u gradnji orgulja, od kojih posebno tr istaknuti uvoenje horizontalnog mijena i aluzija. Gradio instrumente i u inozemstvu, u Petrogradu i Kingstonu na Jamai

GREEN GREGORC
LIT.: E. J. Hopkim i E. F. Rimbauh, The Organ, London 1855 (sadri popis Greenovih instrumenata, novih i renoviranih, objavljen 1814 u The Gentleman's Magazine). W. L. Sumner, The Organ, London 1952. Ch. Cudwonh, Samuel Green, MGG, V, 1956.

23

GREENE, Harry Plunket, irski pjeva, bas-bariton (Old Connaught House, Wicklow, 24 VI 1865 London, 19. VIII 1936). Pjevanje uio od 1883 u Stuttgartu (Hromade), u Firenci (L. Vannuccini) i Londonu (J. B. Welsh i A. Blume). Debitirao u Handelovu Mesiji u Londonu 1888 i uskoro postao jedan od najuvenijih oratorijskih pjevaa u Engleskoj. Njegov je reper toar obuhvaao sva vana djela ove vrste od Hanela do Ch. H. Parrvja. Veoma poznat i kao interpret solo-pjesama, posebno Schumannovih i Brahmsovih. Pobornik engleske solo-pjesme, propagirao djela suvremenih engleskih kompozitora. Koncertirao u SAD i u Kanadi. Kasnije profesor pjevanja na Kraljevskoj muzikoj akademiji u Londonu.
DJELA: Interpretation in Song, 1912; Life of Stanford, 1935; From Blue Danube to Shannon (uspomene).

klavir uio kod Ch. Rummela u Biebrichu. Djelovao u Lierreu i od 1850 u Antwerpenu kao kompozitor i koncertni pijanist. Njegovi muzikoloki radovi nemaju vee znanstvene vrijednosti, ali sadre dragocjene podatke o muzikoj kulturi Belgije.
DJELA. ORKESTRALNA: historijska simfonija Les Croisades, 1846; 2 uvertire (Hommage a Henri Conscience, 1851). Kompozicije za klavir i rgulje. DRAMSKA : komine opere Willem Beukels, 1856 i La Belle Bourbonnaise; scenska muzika. VOKALNA: oratorij La Vie, 1848; simfonija-oratorij Le Deluge, 1849; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Essai historiaue sur la musiaue et les musiciens dans les Pays-Bas, 1861; Galerie biographigue des artistes-musiciens belges au XVIII e et au XIX e siecle (3 sv.), 1862, 1887 i 1890; Histoire de l'orgue suivie de la biographie des facteurs d'orgue et organistes neerlandais et belges, 1865; Schetsen van Nederlandsche toonkunstenaars meest allen zveinig of tot hiertoe niet gekend; Notice historique sur les Societes et Ecoles de musiaue d'Anvers 1869; A. Willaert, 1869; Recherches historiques concernant les journaux de musique depuis les lemps le plus recules jusqu'd nos jours, 1872; Documents historiques relatifs a Vart musical et aux artistes-musiciens (4 sv.), 1872 76; Les Artistes-musi ciens belges au XIXe siecle . . . , 1874; Pantheon musicalpopulaire (6 sv.), 187677; Bibliographie musicale populaire (3 sv.), 187779; Notice biographique sur F. J. Gosse dit Gossec, 1878; L'Art musical en Belgique sous les regnes de Leopold I et Leopold II, 1879; Les Gloires de VOpera et la musique a Pari (3 sv.), 187881; Gretry, celebre compositeur belge, 1883; Les Tribulations d'un artiste-musicien a Pari en 1812: Pietro Belloni, 1884; Souvenirs artistiques (3 sv.), 1888 90. Prirunici; lanci i dr. LIT.: Ch. van den Borren, La Musicologie, La Mus ique en Belgique du moyen age a nos jours, Bruxelles 1850. A. Van der Linden, Edouard-Georges-Jacques Gregoir, MGG, V, 1956.

GREENE, Maurice, engleski orgulja i kompozitor (London, oko 1695 1. XII 1755). lan djeakog zbora crkve sv. Pavla u Londonu; uio kod J. Clarkea i R. Brinda. Crkveni orgulja u Londonu, od 1727 orgulja i kompozitor na kraljevskom dvoru. God. 1730 postao profesor muzike na Univerzitetu u Cambridgeu, a 1735 kompozitor kraljeva orkestra (King's Ban). Bio je 1738 suosniva drutva Royal Society of Musicians, koje djeluje jo i danas. Izvrstan orgulja, ostavio vrijednih crkvenih djela. U zborskim anthemima, koji se odlikuju tehnikom dovrenou i dubinom muzikog sadraja, nastojao je sauvati stilsku istou engleske duhovne muzike. Izvornost Greeneove melodijske invencije oi tuje se osobito u njegovim svjetovnim kantatama i odama. Znaajno je i Grenneovo sabiranje starih engleskih crkvenih kom pozicija koje je poslije njegove smrti izdao u 3 sveska W. Boyce (Cathedral Music, 176062).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Six Overlures za manje instrumentalne sastave, 1750 ( ?) ; A Collection of Lessons for the Harpsichord, 1750; Ten Voluntaries za orgulje ili embalo, 1770 (?); Twelwe Voluntaries for the Organ or Harpsichord, 1780 (?). DRAMSKA. Dramske pastorale: Florimel, or Love's Revenge, 1737; The Judgement of Hercules, 1740 i Phoebe, 1748. Parafraza Song of Deborah and Barak, 1732. VOKALNA : oratoriji Jephta, 1737 i The Force of Truth, 1744; Ode for St. Cecilia's Day, 1730; Spencer's Amoretti for the voice, Harpsichord and Violin, 1739; Forty Select Anthems, 1743 (?); Six Solo Anthems, T 747 (?): catches; songs; anthemsi; kantate; kanoni i dr. NOVA IZD.: pojedine Greeneove kompozicije objavili su W. Slater (Six Full Anthems for 5 voices) ; F. F. Bridge (O Lord God of Hosls) ; E. S. Roper (Seven Sacred Solos). Odlomke iz Forly Select Anthems obj. C. Hvlton Stewart, V. Novello, E. Bullock i J. E. West. LIT.: E. VPalker, The Bodleian Manuscripts of Maurice Greene, The Musical Antiquary, 1910. R. Graves, The Forty Anthems of M. Greene, The Musical Times, 1950. Isti, The Archievement of M. Greene, ibid-, 1955. W. Shaw, Maurice Greene, MGG, V, 1956. T. Dart, Maurice Greene and the National Anthem, Music and Letters, 1956.

GREGOR, Joseph, austrijski teatrolog i pisac (ernovice, 26. X 1888 Be, 12. X 1960). U Beu studirao germanistiku, filozofiju i muzikologiju (G. Adler). Muziku uio na Konzerva toriju i kod R. Fuscha. Studirao takoer na bekom Dvorskom kazalitu; upoznao M. Reinhardta i bio 1910 njegov asistent u Berlinu. Promovirao u Beu 1911. God. 191214 nastavnik muzike u ernovicama. Od 1918 u bekoj Nacionalnoj biblio teci, gdje je kasnije postao glavni bibliotekar; tamo je 1922 osnovao kazalinu zbirku, a 1929 arhiv za filmsku umjetnost; bio direktor obaju instituta. Od 1929 predavao na Max Reinhardt-Seminar, od 1932 na Akademiji likovnih umjetnosti, a od 1947 teatrologiju na Univerzitetu. Posebno je prouavao kulturnu historiju opere i baleta te stvaranje R. Straussa, s kojim je bio povezan i kao libretist. Izvrstan organizator, ovjek goleme kulture, G. vrlo uspjeno stapa u sebi mnogostranost znanja i umjetniku nadarenost (pisao je pjesme, drame, novele i romane). Obraujui materiju kojom se bavio redovito je teio k irokim sintezama, sveobuhvatnim pogledima na velike linosti, razdoblja i oblike.
DJELA: Das Problem des musikalischen Ausdrucks (disertacija), 1911; Weltgeschichle des Theaters, 1933; Richard Strauss. Der Meister der Oper, 1939 (III. izd. 1952; franc. prijevod 1942); Kulturgeschichte der Oper, 1941 ( I I izd. 1951); Kulturgeschichte des Balletts, 1946; Clemens Krauss. Seine musikalisehe Sendung, 1953. Libreta za opere R. Straussa: Friedenstag, 1938 (prema skici S. Zweiga); Daphne, 1938 i Die Liebe der Danae, 1944 (prema skici H. v. Hofmannsthala). Niz djela i izdanja o povijesti i problemima kazalita i dr. Izd. Briefzvechsel zzuischen R. Strauss und J. Gregor, 1955. LIT.: W. Pfannkuch, Joseph Gregor, MGG, V, 1956.

GREETING, Thomas, engleski violinist (? London, 1682). Od 1662 dvorski muziar (od 1668 jedan od 24 dvorskih violinista i od 1673 Musician in Ordinarv for the Violin and also for the Sackbutt with Fee). Uivao osobit ugled kao uitelj flageoleta (blokflauta); za taj je instrument napisao veoma znaajan udbenik The Pleasant Companion or New Lessons and Instnictions for the Flagelet, oko 1667/68, koji je doivio brojna izdanja.
LIT.: S. Godman, Greeting's Pleasant Companion for the Flagelet, Monthlv Musical Record, 1956, 86. Isti, Thomas Greeting, MGG, V, 1956.

GREFF, Valentin -> Bakfark, Valentin GREGHESCA, posebna vrsta vieglasnih vokalnih kompozicija, omiljelih u Veneciji u XVI st. Te su kompozicije bile ponajvie kominog karaktera, a tekst im je bio sastavljen u tzv. Hngua greghesca ili stradiotesca, mjeavini venecijanskog narjeja i novogrkih rijei. Takav je smijeni jezik oponaao govor stradiota, tj. grkih vojnika u slubi Venecije. Najvei broj sauvanih tekstova napisao je Antonio Molino (zvan i Manoli Blessi, ili Burchiella), i izdao ih pod naslovom Di Manoli Blessi U Primo libro delle Greghesche con la Muica disopra, composta da diversi Autori, a 4, 5, 6, 7 et 8 vod, 1564. Muziku, srodnu obliku villanelle, komponirali su: A. Willaert, C. de Rore, J. de Wert, C. Memlo, C. Porta, A. Gabri eli, na Julije Skjaveti i dr.
LIT.: N. Pirrotla, Greghesca, MGG, V, 1956. J. As.

GREGORA, Frantiek, eki kompozitor (Netolice, Vodnany, eka, 9. I 1819 Pisek, 27 I 1887). Uio u Beu kod J. Drechs lera i na Konzervatoriju kod G. Prevera. Razvio se u izvrsnog virtuoza na kontrabasu; 1848, poto je sudjelovao u revoluciji, sklonio se u domovinu i postao zborovoa najprije u Vodrianvma, a 1851 u Piseku. Tu je utemeljio pjevako drutvo s kojim je izvodio i velika vokalna djela. Njegove crkvene kompozicije slijede cecilijanski smjer. U zbornoj je muzici nastojao izgraditi nacionalni muziki govor, po emu je pretea Smetane. Preradio je i neke srpske i bugarske narodne pjesme. Unaprijedio tehniku kontrabasa.
DJELA: uvertira; 17 koncerta za kontrabas. Vie kompozicija za kontra bas (etide, seherzi, kvarteti); fuge za trombon; fuge za orgulje; varijacije za flautu. Zborne kompozicije; solo-pjesme. Sedamnaest misa; Requiem; Te Deum; manja crkvena djela. Prirunik Nauka o skladbi hud. na zaklad fundamentdlniho basu, 1866. LIT.: F. Varvaovsky, Frantiek Gregora, Prag 1879. B. Brandejs, Frantiek Gregora, Pisek 1897 (II izd. 1912). R. Quoika, Franz Gregora, MGG, V, 1955.

GRGOIR, 1. Jacques -Mathieu-Joseph, belgijski pijanist i kompozitor (AnUverpen, 19. I 1817 Bruxelles, 18. X 1876). Uenik H. Herza u Parizu i Ch. Rummela u Biebrichu, djel ovao kao koncertant u Antwerpenu i Bruxellesu. Konstruirao Clavier-deliateur, aparat za unapreenje tehnike ruku.
DJELA: koncert za klavir i orkestar. Oko 120 kompozicija za klavir. Opera Le Gorrdolier de Venise, 1848. Kantate Lauda Sion i Faust.

2. Edouard-Georges-Jacques, pijanist, kompozitor i muziki pisac (Turnhout kraj Antwerpena, 7. XI 1822 Wijnegem kraj Ant\verpena, 28. VI 1890). Brat Jacques-Mathieu-Josepha;

GREGORA, Mitja, pjeva, tenor (Metlika, 27. XII 1923 ). Pjevanje uio u Ljubljani (A. Darian, J. Betteto). Umjetniku karijeru zapoeo 1948 u Sarajevskoj operi; 194951 operni so list u Ljubljani i 1952 54 stalni gost Opere u Mariboru, a onda se posvetio iskljuivo koncertnoj djelatnosti. G. ide u najistak nutije jugoslavenske vokalne koncertante. Umjetnik velike pjevake kulture, on se instinktom pravog muziara uivljuje u svako djelo, pa je njegova interpretacija uvijek stilski odreena i sadrajno uvjerljiva. U njegovom opsenom oratorijskom i koncertnom reper toaru posebno mjesto zauzimaju djela slovenskih kompozitora. U. Krek posvetio mu je Pet narodnih, M. Lipovek Verze, a P. ivic Ivere. Osim u zemlji (festivali u Dubroniku, Opatiji, Slatini Radenci i dr.) nastupao je u Italiji, vicarskoj, Austriji i Njemakoj. God. 1967 dobio je nagradu grada Ljubljane, K. Be. GREGORC, Janez, kompozitor i araner (Ljubljana, 20. VI J 934 ) Studij kompozicije zavrio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc, B. Arni), a 1967 usavravao se na

24

GREGORC GRELL
GREGORIJANSKO PJEVANJE (lat. cantus gregoric slubena latinska liturgijska muzika katolike crkve. Zov g. p. zato, to ga je po predaji papa Grgur Veliki (5 604) sabrao, sredio i propisao mu upotrebu. Ranije se ovo pjc zvalo cantilena romana (rimska popijevka ) i bilo je jedno od crk\ muzikih dijalekata, kao to su to bila milansko ili ambrozija] mozarapsko ili vizigotsko i galikansko pjevanje, koja su u posel uvjetima nastala i samostalno se razvijala. U XIII st. pojavic naziv cantus planus (ravno, razgovijetno pjevanje), odnosno m plana, kao opreka nazivu muica mensurata, koji se odnosi menzuriranu vieglasnu vrst muzike. Danas se g. p. naziva i gi rijanski koral, odnosno samo skraeno koral. A. GREGORIN, Miro, pjeva, bas-bariton (Ljubljana, 29. 1913 ). Pjevanje uio kod P. Lovetove i F. Maroka u Ljub i kod J. Tonnvja u Grazu. Kao solist Mariborske opere 1945 kreirao niz uspjelih likova, medu kojima su: Mefisto (Gou Faust), Figaro (Mozart, Figarov pir), Escamillo (Bizet, Can Nabucco (Verdi), Amonasro (Verdi, Aida), Lindorf, Copps Dappertutto i Miracle (Offenbach, Hoffmannove prie), Don B; (Rossini, Seviljski brija), Scarpia (Puccini, Tosca), Knez (Borodin), Onjegin (ajkovski), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Z ski), Martinek Spak (Poli, Deseti brat) i dr. M. J GREIG, Gavin, kotski kompozitor (Parkhill, Aberdeens 10. II 1856 Whitehill, Aberdeenshire, 31. VIII 1914). D potomak obitelji iz koje potjee i Edvard Grieg; studij zavri Univerzitetu u Aberdeenu. Od 1879 djelovao u Whitehillu nastavnik, orgulja i zborovoa. Sakupio je 2500 tekstova i : melodija narodnih napjeva iz sjeveroistone kotske. Pisao stihove, novele i drame.
DJELA: opereta Prince Charlie: scenska muzika za dramu Mary and zio. Anthe mi; solo-pjesme i dr. Zbirka narodnih napjeva Last L of Traditional Ballads and Ballad Airs, 1925 (uredio A. Keith). Niz h pod naslovom Folk-Song of the North-East, Buchan Observer, 1907 11 LIT.: H. G. Farmer, Gavin Greig, MGG, V, 1956.

Berkley School of Music u Bostonu, SAD. God. 196067 vodio studenski jazz-orkestar Ad hoc, a od 1965 profesor je kompozicije i araniranja na Institutu za jazz Visoke kole za muziku i kazalinu umjetnost u Grazu. U poetku pod utjecajem S . Kentona, razvio se kasnije u kompozitora izvorne invencije i izrazita smisla za pronalaenje osebujnih zvukovnih boja. Najvie ga privlai veliki jazz-orkestar.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klarinet, 1961. Za jazz-orkestar: Mlin: Invencija; Recital; Mathevi; Wheel; Scherzo; Temni oblak; Tango marcia; Jazz march; Airways; Song No. 2 i 3. DRAMSKA: jazz-balet u 3 stavka Miek Figa, 1962; televizijski jazz-balet u 6 stavaka, 1964. Muzika za film Jutro, jezero in veer v Annecyju, 1966. B. Lk.

GREGORC, Janko, kompozitor (Ljubljana, 17. VI 1905 ). Na Konzervatoriju u Ljubljani studirao klarinet; u kompoziciji uenik S. Osterca i D. Svare. God. 192745 lan orkestra Ljubljanske opere. Poslije Drugog svjetskog rata profesor muzike na gimnaziji i osnovnoj koli u Ljubljani.
DJELA. ORKESTRALNA: Scene piloresque, 1963; Poema, 1963: Rap sodija, 1963; Concertino za trublju i orkestar, 1964; Concertino za klarinet i or kestar, 1964; Belokranjska suita, 1969; // rapsodija, 1970. DRAAiSKA: scenska muzika za komediju Vdova Rolinka. Operete: udez olimpijade, 1934; Melodija srca, 1943; Jaz bi te e rada imela, 1950; Oj to lectovo srce, 1957; Njena pomlad, 1958; Sto let slamnikarstva, 1969 i dr. VOKALNA: kantata Mladosti na pozdrav, 1961; Dve pesmi za bariton i orkestar, 1964; Pogana vas za sopran i orkestar, 1965. Masovne pjesme; djeji i omladinski zborovi s orkestrom. Vedra i zabavna muzika za razliite sastave. D. Co.

GREGORC, Joe, zborovoa (Pula, 24. I 1914 ). Studij zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. God. 194041 dirigent zbora i orkestra i direktor kole Glasbene matice u Ptuju, 194559 direktor muzike kole i istodobno 195458 direktor Okrunog kazalita u Ptuju; 195963 direktor Mariborske filharmonije i od 1963 profesor na Pedagokoj akademiji u Mariboru. Sa zborovima Emil Adami (195259), Slavko Osterc (195466) i od 1955 Slava Klavora koncertirao u Italiji, Austriji, Njema koj, Francuskoj i Engleskoj te se natjecao u Arezzu, Llangohlenu, Budimpeti, Londonu i Parizu. Od njegovih kompozicija najznaajnija je balada na Akerev tekst Brodnik (Ptuj, 3. III 1941).
M. pe.

GREGORC, Jurij, kompozitor i muziki pedagog (Radovljica, 12. III 1916 ). Studirao violinu i kompoziciju na Konzervatoriju u Ljubljani. Na srednjoj koli pri Akademiji za glasbo u Ljubljani predavao harmoniju i bio lan (viola) Opernog orkestra. Od 1970 profesor je na Pedagokoj akademiji u Mariboru. Nastu pao je i solistiki. Kao kompozitor oslanja se na tradicionalne uzore ranog modernog stila. Istakao se na podruju muzike teorije.
DJELA. Za gudaki orkestar: Prelude melancoliaue 1938; Sinfonietta, 1960; Suita. Gudaki kvartet u C -duru, 1946; kompozicije za violinu (violu) i klavir. KLAV1RSKA: Nina-nana, 1936; 2 Arielte i kolo, 1936; 2 Nokturna, 1936; Ostinato triste, 1939: est plesnih mi nijalur, 1960. VOKALNA: Tri enske pesmi za glas i gudaki orkestar, 1961; 23 ljudskih pesmi za omladinski ili enski zbor, 196667; zborovi: solo-pjesme. SPISI: Prirunik teorije glasbe in solfeggia, 1950; Osnova teorije glasbe in enoglasni solfeggio, 1957 (zajedno sa M. Jurcom). D. Co.

GREGORI, Annibale, talijanski kompozitor (Siena, potkraj XVI st. 1633). Sin i uenik Alberta; djelovao u Sieni kao kor netist orkestra u Palazzo pubblico, a zatim kao kapelnik stolne crkve. Bio je lan Accademia degli Intronati.
DJELA: // 1 libro de Madrigali, 1617; Ariosi Concenti . . . da cantarisi nel gravicembalo o tiorba, 1635; Cantiones ac sacrae lamentationes singulis vocibus concinendae . . . , 1620; Sacrarum cantionum quae 24 vocibus concinuntur liber secundus, 1625. U katedrali u Sieni nalazi se vie njegovih rukopisnih djela, meu ostalim, 4 knjige madrigala i maskerata Imeneo d'amore. LIT.: R. Morrocchi, La Muica in Siena (uredio L. Banchi), Siena 1886. L. F. Tagliavini. Annibale Gregori, MGG, V, 1956.

GREINDL, Josef, njemaki pjeva, bas (Miinchen, 23. 1912 ). Pjevanje uio na Muzikoj akademiji u Miinchenv Bender, A. Bahr-Mildenburg); debitirao 1936 u Krefeldu Hunding (Wagner, Walkiira). God. 193842 lan opere u Dii: dorfu, 1942 48 Dravne opere u Berlinu i zatim istodc Gradske opere u Berlinu i Dravne opere u Beu. Stekao v meunarodni renome kao jedan od najboljih interpreta basov uloga u Wagner3vim operama. Pjevao u Parizu, Londonu, milanskoj Scali, na Teatro Coln u Buenos Airesu i od 195 njujorkom Metropolitanu. Uz to redovit gost festivala u Bavrei (1943 i od 1951), Salzburgu, Edinburghu i dr. Istakao se i na 1 certnom podruju, a snimio je i brojne gramofonske ploe. GREINER, Albert, njemaki zborovoa i vokalni pedE (Augsburg, 1. XII 1867 20. XII 1943). Uitelj, muziku 1 u Augsburgu (H.M. Schletterer, A. Deppe), kasnije u Miinch Leipzigu i Dessauu. Zborovoa, orgulja, pratilac i violone 1905 utemeljuje u Augsburgu Pjevaku kolu (191433 direkl Greinerov sistem vokalne pedagogije, iroko razraen na stee iskustvima, imao je velik odjek te i danas uiva ugled. G. je pose panju posveivao izobrazbi glasa kod omladine.
DJELA: Die Volkssingschule in Augsburg, 1924 i 1934; Stimmbildun sv.), 1938 i 1952; Gesammehe Vorlrage und Aufsatze i dr. LIT.: E. Valentin, Albert Greiner, MGG, V, 1956.

GREGORI, Giovanni Lorenzo, talijanski kompozitor i violinist (Lucca, 1663 I 1745). O njegovu ivotu ima malo podataka. Zna se da je od 1688 do 1742 djelovao u rodnom gradu kao violinist i kapelnik u Capella Palatina. G. je prvi u povijesti muzike (1698) nazvao jednu zbirku kompozicija Concertogrosso, pojam kojim se do tada, za razliku od Concertina (manje skupine solista), oznaivao za cijeli orkestar. Gregorijeva instrumentalna djela koja se u formalnom pogledu oslanjaju na trio-sonatu nisu odigrala vanije uloge u razvoju koncertantne muzike. Vie je uspijevao u manjim vokalnim oblicima (Arie in stil francese). Njegov prirunik // Principiante bio je u svoje doba veoma popularan.
DJELA: 10 Concerti grossi a piii stromenti . . . op. 2, 1698. VOKALNA. Oratoriji: 5. Cecilia, 1701; / Trionfi della Fede nel martirio del gloriosissimo S. Paolino primo Vescovo di Lucca, 1703 i Le Glorie di S. Anna, 1739. Cantate da camera a voe sola op. 3, 1699; Arie in stil francese a una e due v. op. 1, 1698. Dvije kantate u zbirkama onoga doba. SPISI: II Principiante di muica, 1697 (V izd. 1736) i // Canto fermo in pratica, 1716. NOVA IZD.: jedan Concerto grosso u obradbi J. G. Walthera za orgulje obj. M. SeifTert (DDT XXVI XXVII); 9 arija i 1 duet obj. G. Benvenuti (3$ Arie di diversi autori). LIT.: L. Nerici, Storia della muica in Lucca, Lucca 1879. A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts, Leipzig 1927. A. Giegling, Giovanni Lorenzo Gregori, MGG, V, 1956.

GREITER (Greuter, Greirher, Gritter, Gryter, Gn ter), Mathias, njemaki kompozitor (Aichach an der Paar, C nja Bavarska, oko 1490 Strasbourg, 20. XII 1550). U poe redovnik i pjeva (Cantor pratbendarius) stolne crkve u Strasbc gu; preao 1524 na protestantizam, sastavljao protestantske p marice i poduavao pjevanje u gimnaziji. Jedan od njegovih napj (u francuskom prijevodu Que Dieu se montre seulemenl) posta najuvenijom borbenom pjesmom hugenota. God. 1549 vratic na katolicizam i utemeljio kolu za crkveno pjevanje.
DJELA. Vieglasne svjetovne kompozicije: Ich stund an einem Mor Es zuollt einjeger jagen; Von uppiglichen Dingen i dr. Crkvene protestantske pj< (djelomino na tekstove psalama) od kojih su najuspjelije: Es sind doch s O Mensch bezvein; Christ ist erstanden; Ach Gott, tvem soli ich klagen i dr Traktat Elementale musicum juventuti accomodum, 1544. LIT.: Th. Gerold, Les plus anciennes melodies de l'Eglise protestanti Strasbourg et leurs auteurs, Pari 1928. 5. Forna^on, Matthaus Grei Die Hugenottenkirche, Berlin 1954; F. Miiller, Mathias Greiter, MGG, V, ^

GREGORIJANSKI KORAL -> Koral

GRELL, August Eduard, njemaki kompozitor (Berlin, 6: 1800 10. VIII 1886). Muz iku uio u Berlinu (C. Kaufma K. F. Zelter) i 1819 20 u Erfurtu (M. G. Fischer). Do 1: pomoni kapelnik, zatim dirigent i 185275 direktor Pjeva akademije u Berlinu, gdje je od 1829 bio i nastavnik kontrapun na Institutu za izobrazbu nastavnika muzike, nastavnik pjeva na gimnaziji (od 1841) i profesor kompozicije na Umjetni akademiji (od 1851). Osim u mladosti, G. je gotovo isklju pisao vokalnu a cappella muziku, preteno duhovnu. Izvrs

GRELL GRETRY
kontrapunktiar, mnogo je pridonio oivljavanju i razvoju evangelike crkvene muzike u XIX st. Njegovo najvee djelo Missa solemnis, ujedno je i najbolja njemaka kompozicija novo-palestrinskog stila u drugoj polovini XIX st.
DJELA. INSTRUMENTALNA. Tri simfonije: I, u C-duru, 1821 (nedovre na); II, u D-duru, 1821 i I I I , za gudaki orkestar, 1878; Dueltino concerlante za 2 violonela i gudaki orkestar. KOMORNA : gudaki trio, 1821; 3 gudaka kvarteta, oko 1821; sonata za violonelo i klavir, 1824. Sonata za klavir, 1823. Za orgulje: koralne predigre; preko 200 fuga; tokate; preludiji i dr. DRAMSKA. Opere: // Cidopo, 1823 i La Galatea, 1824; 6 Singspiela. VOKALNA. Oratoriji: Die Auferstehung und Himmelfahrt Jesu, 1823; Paulus, 1824; Die Israeliten in der Wuste, 1838 i Moses; 10 kantata. Zborovi: 33 Feslspriiche zum Gebrauch fiir Schul- und Kinderchore (3 sv.); 48 deutsche Lieder zum Gebrauch fiir Schule und Haus, Saal und Wald (3 sv.); 18 Chorlieder op. 71 (3 sv.). Solo-pjesme: Kinderlieder op. 21 (2 sv.); Lieder fiir die Jugend op. 28 i dr. CRKVENA. Zbirke moteta, zborova i psalama: Choral-Melodien sumilicher Lieder des Gesangsbuch zum gottesdienstlichen Gebrauch fiir evangelische Gemeinden . . . op. 2, 1833; Liturgische Chore nach Vorschrift der Agende fiir evangelische Kirche op. 5, 1837; Sechsstimtnige Kirchengesdnge nebst vierstintmige Antzvorlen fiir jeden Hauptgottesdienst des Jahres op. 32,1844; Evangelische Festgradualen oder 11 sechsstimmige Motetten fiir die Kirchenfesle op. 33; 33 vierstimmige Alotetun fiir verschiedene Zeiten des Kirchenjahres op. 35 (6 sv.); 20 kurze und leicht auszufiihrende Motetten... op. 44 (3 sv.); Geistliche Gesange zum Gebrauch fiir Schul- und Kirchenchore op. 49 (5 sv.); 25 kleine dreistimmige Aiotetten op. 65; Motetten zu Trauerfeiern und geistliche Lieder in Choralform op. 86 (3 sv.); 20 Motetten fiir jede Zeit, 1864. Osam misa i dr. SPISI: Aufsatze und Gutachten iiber Mitsik (red. H. Bellermann), 1887; Contrapunct (rkp.) i Studienu-erk iiber Harmonielehre (rkp.). LIT.: H. Bellermann, August Eduard Grell, Berlin 1889. F. Clirysander, Eduard Grell als Gcgner der Instrumentalmusik, der Orgel, der Tempcratur und der Virtuositat, VFMW, 1888. G. Schunemann, Die Singakademie zu Berlin 1741 1941, Regensburg 1941. IV. Vierneisel, August Eduard Grell, MGG, V, 1956.

25

Extravagances de la vieillesse, 1797; Les Faux-Monnayeurs ou La Vengeance, 1797; La Tourterelle ou Les Enfants dans les bois, 1797; Les Faux mendiants, 1797; La Grotte des Cevennes, 1798; La Foret de Sicile, 1798; Alphonse et Leonore ou L'heureux proces, 1798; Le Reve, 1799; Le Tuleur original, 1799; Rencontre sur rencontre, 1799. Lonidas ou Les Spartiates, 1799; La Foret de Brahma, 1799. Solo-pjesme. LIT.: A. Pougin, Gresnick, Pari 1862. A. Auda, La Musique et les musiciens de l'ancien Pays de Liege, Bruxelles, Pari i Liege 1930. A. Van der Linden, Antoine Frederic Gresnich, MGG, V, 1956.

GRENET, Fran^ois-Lupien, francuski kompozitor (Pariz, oko 1700 Lvon, II 1753). Pjeva djeakog zbora Ste-Chapelh u Parizu; uenik orguljaa N. Berniera. Od 1733 rnaitre de miisique u Operi. Kasnije predavao muziku na College Hidlot u Lyonu, gdje je postao Directeur dn concert i 1742 Maitre de VAcademie des Beaitxarts. Izvrstan poznavalac fuge, imao je razvijen smisao za deskriptivnu muziku. Najpoznatija su mu scenska djela u kojima mu je uzor Lully i talijanska kazalina muzika.
DJELA: opera Apollon, berger d'Admete, 1745; divertissement Le TrUnnphe de VAmilie, 1714; herojski balet Le Triomphe de VHarmonie, 1737. Nekoliko moteta. Objavio Pieces tant vocales qu''instrumentales, 1737 (izgubljeno). LIT.: M. Briquet, Francois-Lupien Grenet, MGG, V, 1956.

GRENIE, Gabriel-Joseph (Bordeaux, 1765 Pariz, 3. IX 1837). Upravni inovnik, bavio se kao amater akustikim poku sima. God. 1810 konstruirao je harmonij (orgne expressif) sa sistemom slobodno titrajuih jeziaca i varijabilnom jakou tona. Dinamika se regulirala nogostupom, koji je djelovao poput mijeha.
LIT.: F. Raugel, Gabriel-Joseph Grenie, MGG, V, 1956.

GRENLANDSKA MUZIKA -> Eskimska muzika GRENON, Nicolas, franko-flamanski kompozitor iz druge polovine XIV i prve polovine XV st. Spominje se 1385 na dvoru Filipa Smjelog Burgundskog, 1399 imenovan je kanonikom u parikoj crkvi St.-Sepulcre, na kojem je poloaju naslijedio umrlog brata Jehana. Od 1403 Magister puerorum katedrale u Laonu, 140809 Maitre de grammaire katedrale u Cambraiju. Bio je zatim u slubi vojvode de Berryja, pa kapelnik katedrale u Cambraiju. Tamo se spominje jo 1449. G. je najznaajniji majstor izmeu G. de Machaulta i G. Dufaya; u svojim djelima povezao je tekovine francuske ars novae s talijanskim obiljejima. Kompozicije su mu sauvane samo u rukopisu.
DJELA: 5 ehansona za 3 glasa: Je ne reguier de ma dame; Je suy defail; La plus belle et la plus doulce; La plus jolie et la plus belle i Se je vous ay bien. Moteti: jedan 3-glasni ( Nova vobis gaudia refero ) i 3 za 4 glasa (Ad honorem sanete trinilatis Celorum regnum supernuni; Plasmatoris humani generis Vergibine mater ecclesia; Ave virtus virtutum Prophetarum fulli suffragio Infelix propera) ; I Et in terra. LIT.: C. Stainer, Dufay and his Contemporaries, London 1898. A. Pirro, La Musique a Pari sous le regne de Charles VI (13801422), Strasbourg 1930. E. Dannemann, Die spatgotische Musiktradition in Frankieich und Burgund vor dem Auftreten Dufavs, Strasbourg 1936. J. Marix, Histoire de la musique et des musiciens de la cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon, Strasbourg 1939. Ch. van den Borren, Etudes sur le XVe siecle musical, Antwerpen 1941. H. Besseler, The Manuscript Bologna Bibl. Univ. 2216, Muica Disciplina, 1952. W. Rehm, Nicolaus Grenon, MGG, V, 1956.

GRESNICH (Gresnick), Antoine Frederic, belgijski kompozitor (Liege, krten 2. II I 1755 Pariz, 16. X 1799). Muziku uio u katedrali Saint-Lambert u Liegeu, na College Darchis u Rimu i na Conservatorio della Pieta de' Turchini u Napulju (N. Sala). God. 1785 kapelnik u Londonu, na dvoru tadanjeg princa od Walesa; od 1786 (ili 1791) ivio u Parizu i (kao dirigent na Grand Thedtre) u Lyonu. Neke njegove opere doivjele su uspjeh. Biografi usporeuju Gresnichovu muziku s Gretrvjevom umjetnou; ipak, nije dostigao Gretryjevu iz vornost i psiholoku dubinu.
DJELA: simfonija, 1722; Symphonie concertante za klarinet, fagot i orkestar; koncert za fagot. DRAMSKA. Opere: // Francese bizzarro, 1784; De~ metrio', Alessandro nell'Indie*; La Donnadi cattivo umore; Alcesle, 1786; L'Amour exile de Cythere, 1793; Le Savoir-Faire, 1795; Claudine ou Les deux petits commissionnaires, 1795; Eponine et Sabinus, 1796; Le Baiser doime et rendu, 1796; Les

GRESSEROV-GOLOVIN, Peter, koreograf i operni r eiser (Moskva, 1. IV 1894 ) God. 192447 solo-plesa, koreograf, i uitelj u baletnoj koli Ljubljanske opere, 194751 koreograf, reiser i voda baletne kole u Mariborskoj operi. Sada ivi u Ka nadi. Najbolje koreografije Petruka (Stravinski); Bolero (Ravel); Valpurgijska no (Gounod, Faust) i plesovi u operi Thais (Massenet); najbolje reije Aida (Verdi) i Ivan Susanjin (Glinka). God. !939 priredio baletno vee s muzikom slovenskih kompozitora na vlastita libreta. D. CO. GRETRY, Andre-Ernest-Modeste, belgijski kompozitor i muziki pisac (Liege, 11. II 1741 Montmorencv, 24. IX 1813). Prvu poduku dao mu je otac, Francois-Pascal G., siromani crkveni violinista i uitelj muzike. Sa 9 godina stupio je u hor crkve Sainl-Denis u Liegeu koji je vodio G. Wenick. Uei zatim violinu, embalo i kompoziciju kod mesnih muziara N. Rennekina i H. Moreaua stie u stvari nepotpuno i nesistematsko muziko obrazovanje. U to vreme komponuje svoja prva dela, nekoliko moteta i misa u kojima neinventivno sledi beznaajne uzore. Ipak, jedna mu je misa izazvala panju crkvenih vlasti od kojih dobija stipendiju da nastavi muzike studije u Italiji. God. 176066 studira na College Liegeois u Rimu, od toga dve godine kod G. B. Casalija, dirigenta u crkvi San Giovanni in Laterano i kompozitora crkvene muzike u duhu rimske A.-I-.-M. GRKTRY. Rad Salma kole. Posle nekoliko satova kod Pedra Martinija primljen je za lana Acca-demije dei Filarmonici u Bologni. U Rimu se 1767 izvodi prvo Gretrvjevo dramsko delo, intermezzo La Vendemmiatrice, a 1766 odlazi u enevu, gde se njegova opera Isabelle et Getrude prikazuje sa velikim uspehom. Idue godine nastanio se u Parizu. Onde nailazi u poetku na tekoe, jer su njegova dela, raena po italijanskom ukusu, odbijala francusku publiku. Svestan toga, on marljivo poseuje francuska pozorita i studira francusku deklamaciju. Najzad nalazi svoj pravi put u Comedie Italienne, postigavi (1768) prvi pariki uspeh sa operom Le Huron na libreto Marmontela (prema Voltair ovoj prii L'Ingenu). Sledi zatim Luile (1769) kojom otpoinje niz Gretrvjevih sentimentalno--emocionalnih opera comique. Luile, u kojoj se veliaju dobrota, jednostavnost i vrlina u okvirima graanskog, porodinog ivota, izazivala je neodoljive suze kod gledalaca. Dugo je ostao slavan kvartet iz te opere Ou peut-on etre mieux qu'au sein de sa fa-mille. Otsad je Gretrvju uspeh zagarantovan. God. 176984 (najplodnije doba njegove delatnosti) niu se mnogobrojna dram ska dela od kojih su svetski uspeh doivele Zemire et Azor (1771) i Richard Coeur-de-Lion 1784, koja predstavlja vrhunac nje govog stvaralakog uspeha. Na vesto napisan libreto J. M. Sedainea, ova romantiarski nadahnuta istorijska drama, postaje brzo jedna od najgledanijih opera svoga doba, a jo se i danas dri na repertoaru. Otprilike od 1790 sledi doba opadanja u Gretryjevom stvaralatvu. G. je za ivota doiveo najvea priznanja, kao retko koji umet nik: u Ancien Regimeu uivalac kraljevske rente, posle Revo lucije jedan od Inspecteur des etudes novoosnovanog Konzervatorijuma u Parizu (1795), lan Institut de France od njegovog osnivanja (1795), jedan od prvih vitezova Legije asti. Njegova su se dela izvodila i u Belgiji, Nemakoj, Italiji, skandinavskim zemljama i Rusiji pa i Americi. Pred kraj ivota, poto je dobio i svoju ulicu u Parizu, povukao se u bivi ermitage Jean Jacques Rousseaua u Montmorencyju gde je i umro. Najistaknutiji francuski operski kompozitor na izmaku XVIII st., G. je svojom mnogostranou, dramskim i muzikim ta lentom i okretnou duha upravo bio predodreen da definitivno razbije granice izmeu suprotnih operskih vrsta, francuske tragedie lyrique i opere comigue. Nadovezujui se na delo svojih pret-

26

GRETRY GRGOEVI
1786); L'Ami de la Maison, 1771; Zemire et Azor, 1771; Le Magnifique, r La Rosiere de Salency, 1773 (P r er. 1774); Cephale et Procris, 1773 (prer. ] i 1777); La Fausse Magie, 1775 (prer. 1776); Le Jugement de Midas, 1778; Fausses Apparences ou VAmant faloux, 1778; Les Evenements impre'vus, ] (prer. 1780); Aucassin et Nicolette ou Les Moeurs du bon vieux temps, 1779 (r 1782); Andromaque, 1780 (prer. 1781); Emilie ou La belle esclave, 1781; Double epreuve ou Colinette a la cour, 1782; L'Bmbarras des Richesses, r La Caravane du Caire, 1783; The'odore et Paulin, 1784 (prer. pod nalo 1 L'Epreuve villageoise); Richard Coeur-de-Lion, 1784 (prer. 1785); Pan dans Vile des lanternes, 1785; Amphitrion, 1786 (prer. 1788); Les Meprises ressemblance, 1786; Le Comte d'Albert, 1786; Le Prisonnier anglais ou Clc et Belton, 1787 (prer. 1789 i 1793); Aspasie, 1787: Le Rival confident, I' Raoul Barbe Bleue, 1789; Pierre le Grand, 1790 (prer. 1792); Guillaume '. 1791; Cecile et Ermance ou les Deux convents, 1792: Basile, 1792; Joseph Ba 1794: La Fete de la Raison ou La Rosiere republicaine, 1794: Lisbelh, 1797; /. creon ches Polycrate, 1797: Elisca ou LAmour maternel, 1799 (prer. 18 Delphis et Mopsa, 1803. INSTRUMENTALNA: simfonija u D-duru <} radba stavova drugog i etvrtog gudakog kvarteta); koncert za flautu (au stvo nesigurno): Sei Quartetti per due violini, alto e basso... composti a R, op. 3, bez god. VOKALNA: oko 10 romansa (Le charme de s'entent Romance ecossaise) ; Eloge d Bonaparte, vokalni duet uz klavir: himne i rev cionarne pesme (Hymne a VEternel). CRKVENA. Moteti za 4 glasa i 01 star: Confitebor libi Domine, 1762 i Dixit Dominus; Laetatus sum i Laudatt sopran i orkestar; Laudate za tenor i orkestar; O salutaris Hostia za 5 gla orgulje. SPISI: Memoires ou Essais sur la musique, 1789, I sv. (II izd. sk sa II i I I I sv., 1796 97; kasnije vie puta izdano); De la Verite. Ce que 1 fumes, ce que nous sommes, ce que nous devrions etre (3 sv.), 1801; Me'lhode \ apprendre a preluder en peu de temps avec toutes les ressources de rharmonie, li Reflexions d'un Solitaire (4 sv.), 191922 (rukopisni original u 8 sv., nedovr nastao oko 180113). NOVA IZD.: celokupno izdanje Gretrvjevih dela (Collection comp des Oeuvres de Grelry) ureduju F. A. Gevaert, Th. Radoux i dr., 1883 1 izalo je 49 sv., koji sadravaju samo opere. LIT.: A. J. Grelry (neak), Gretrv en famille ou anecdotes litteraire: musicales relatives a ce celebre compositeur. Pari 1814. E. Campati Les Spectacles de la Foire... depuis 1595 jusqu'en 1791 (2 sv.), P ari 1877. M. Brenet, Gretrv sa vie et ses oeuvres, Academie rovale de Belgique, Cl; des Beaux-Arts, Memoires couronnes, Bruxelles 1883. E.-G.-J. Gre'k Gretrv, Bruxelles 1883. J.-li. Ronge i F. Delhasse, Gretry, Bruxelles 1883. A. Thill-Lorrain, Histoire de Gretrv, Bruxelles 1884. A. Pougin, L'Opt -Comique pendant la Revolution, Pari 1891. Ch. Gheude, Andre-Mod' Gretrv, Wallonia, XIV, 1906. H. de Curzon, Gretrv, Pari 1907. R. I land, Musiciens d'autrefois, Pari 1912. G. Cucuel, Les Createurs de l'opt -comique francais, Pari 1914. J. Hogge, Gretrv et son epoque, Liege 1918 E. Closson, Andre-Modeste Gretrv, Turnhout 1920. P. Long des Clavie La Jeunesse de Gretrv et ses debuts a Pari, Besancons 1921. O. G. Somi Footnote to the Bibliographical Historv of Gretrv's Operas, Gedenkboe Scheuleer, Den Haag 1925. //. VC'ichmann, Gretrv und das musikatis Theater in Frankreic h, Halle an der Saale 1929. J. Bruyr, Gretrv, P 1931. P. Lasserre, Philosophie du gout musical. Nouvelle edition suivie trois etudes sur Gretrv, Rameau, Wagner, Pari 1931 - L. Parkinson-Arm son, Sedaine et les musiciens de son temps, Pari 1934. J. Souvenier, An Gretrv, Bruxelles 1934. M. Degey, Andre-Modeste Gretrv, Bruxelles 1939. G. de Froidcourt, Quarantetrois lettres inedites de Gretrv, Liege 1937. Clercx, Gretrv 1741 1813, Bruxelles 1944. P. L. Mavsick, A.-M. Gre Bruxelles 1944. G. de Eroidcourt, Gretrv, Rouget de Lisle et la Marscilla Liege 1945. A. Van der Linden, Reflexions bibliographiques sur les Memoii de Gretrv, Revue Belge de Musicologie, 1949. Ch. van den Borren, ( schiedenis von de muziek in de Nederlanden, II, Antwerpen 1951. R . W germee i A. Van der Linden, Andre-Ernest-Modeste Gretrv, MGG, V, 1956. G. de Froidcourt, Correspondance generale de Gretrv, Bruxelles 1962. Quitin, Les Compositions de musique religieuse d'A. M. Grtry, Revue Be de Musicologie, 1964. R. O. Jobe, The Operas of A. E. M. Gretrv (disertaci Ann Arbor 1965. J. S. N.

hodnika Philidora i Monsignvja, on gradi na iroj osnovi i stvara tip opere u kome se prepleu tragika i komika, patos i frivolnost, ukoenost i pokretljivost, heroi-zam i sentimentalnost. Ne mala zasluga za to postignue pripada njegovim li-bretistima, naroito J. F. Marmontelu i J. M. Sedaineu. Teme su opera DE I, A jednostavan i prirodan ivot na selu i u VTIOMLH graanskoj svakidanjici, pun dirljivih okolnosti; pored toga, Gretrv-jevi libretisti prelaze i na drame udesnog, egzotinog i istorij-skog A.-K.-M. GRETRY. Plakat za operu Zemire et Azor sadraja, dotada nepoznatog za operu comique; nekoliko manje uspelih priloga dao je G. i propagandistikom revolucionarnom teatru (Denis le Tyran, La Rosiere republicaine), ali daleko trajniji uspeh i vei znaaj postie upravo delima novog, neuobiajenog sadraja: opernom bajkom Zemire et Azor koja je svojom romantiarskom idejom otkupljenja imala odjek kod nemakih kompozitora Singsipiela (Spohr) i istorijskom operom Richard Coeur-de-Lion, majstorskim delom tipa opere spasa, koja e igrati veliku ulogu u vreme Revolucije i posle nje. Gretrvjev talent nije bio toliko dubok, koliko mnogostran i prilagodljiv. On je prvenstveno iao za tim da ostvari to istinitiji dramatski izraz. Naroitu panju pos veivao je melodiji i njenom usaglaenju sa tekstom i dramskim situacijama. Motivi su mu gipki, raznovrsni, potpuno prilagoeni karakteru linosti, a uz to scenski veoma upeatljivi. Oit je ita lijanski melodijski uticaj, spojen sa karakteristino francu skom brigom za ispravno deklamovanje. Operski oblici su mu tradicionalni, ali G. nastoji da i 1: razlabavi i meusobno povee u velike dramatske scenske koj i f 'ekse. Za muziko tumaenje duevnih promena koje doivljavaju njegovi likovi on mnogo upotrebljava velike recitative accomp<^nato, a takode i dramski dinamino oblikovane scene ansambla. A da bi postigao to vee dramsko jedinstvo slui se ve sasvim konsekventno motivima reminiscencije, pa ak i tehnikom l^itmotiva (Richard Coeur--deLion). U orkestarskom postupku pokazuje napredne tenje, uklapajui samostalne instrumentalne delove (predigre, meuigre i manje odlomke) u tok dramske radnje. S tim u vezi, i njegova je instrumentacija koloristiki bogatija nego kod njegovih pret hodnika, a uvertire ne posredno programatski nagovetavaju i uvode u prvu scenu. Ali kod pevakih partija orkestar je sasvim podreen i sveden na pratnju. Zajedljivi savremenici primeivali su da izmeu pevake deonice i pratnje njegovih vokalnih taaka ima toliko upljina da bi mogla proi kola sa etiri konja. Pored tog nedostatka, a zahvaljujui nervu pravog pozorinog muziara koji ga je retko izneveravao, G. sa pravom zasluuje hvalu koju je nad njegovim delom kao najvee priznanje izrekao E. Mehul, nazvavi ga Molierom muzike komedije. I plesni divertis sementi u njegovim operama ispunjeni su dramskim ivotom. Gretrvjevo znaenje prevazilazi trajanje njegovog dela: time to je povezao patetini, maestetini izraz lirske tragedije sa gipkoom i sentimentalizmom opere comique i prilagodio ih duhu vremena on je dao konani, potpuni oblik operi comique a istovremeno je, zajedno sa kompozitorima tzv. Gluckove kole, postavio osnove francuskoj operi XIX v. Ma koliko odlian bio orkestar Gretrvjevih opera, njegova samostalna instrumentalna dela potpuno su beznaajna. Sud o Gretrvju kao muziaru ne bi bio potpun ako bi se cenio samo njegov kompozitorski rad, a mimoiao literarni. Darovit i obra zovan, sledbenik J. J. Rousseaua, objavio je svoje memoare i znaajno delo o muzikoj umetnosti, ovekovoj prirodi i istoriji pod naslovom Reflexions d'un solitaire. Delo obiluje neoekiva nim sagledanjima, prodornim zapaanjima i prorokim sudo vima. Nije stoga preterano miljenje R. Rollanda: Da je kod Gretrvja stvalaka mo bila ravna umn oj vidovitosti, on bi bio jedan od prvih muzikih duhova sveta.

ZEMfR

ET A ZOR, n

UNE NUIT

GREVILIUS, Nils, vedski dirigent (Stockholm, 7. I II 18 Mariefred, 15. VIII 1970). Na Konzervatoriju u Stockholr zavrio studij violine (F. Book) i tamo 1911 postao lan opern orkestra. Od 1914 bio je drugi dirigent Koncertnog drutv; operni korepetitor, a zatim, nakon studija dirigiranja u Njem; koj i Engleskoj, nastupao u mnogim evropskim zemljama. Vratise u domovinu imenovan je 1922 dvorskim dirigentom; 1928 vodio je Radio-orkestar, a zatim je do 1953 bio direktor Stoc holmske opere. GRGIEVI, Atanazije ~>Jurjevi, Atanazije \ GRGOEVI, Zlatko, kompozitor i muziki teoretiar (Za reb, 23. V 1900 ). Studij kompozicije zavrio na Muzici akademiji u Zagrebu, a zati se usavravao kod P. Dukasa Parizu. Profesor muzikih k< i muziki urednik Radio-Z greba, 195161 profesor : Vioj pedagokoj koli u Z greb. Zajedno sa P. Markovce osnovao i ureivao asopis M zika revija (1932). Bavio i muzikom publicistikom; kritikom. Kao kompozitor G. pripai nacionalnom smjeru. Inspiri ga narodna melodika i ritmili osobito kajkavskih krajeva; ra< upotrebljava tematiku naroi nih obreda (zborski ciklus Oke njakoga venca, kantata etve Od ostalih njegovih vokaln djela posebno treba istakm cikluse pjesama Od kolijevke 1 z. GRGOEVI

DELA: D RAMSKA. Bliz u 60 ope ra (ve ino m opere co miq uc, neko liko lirskih tragedija): Le Huron, 1768: Luile, 1769; Le Tableau parlant, 1769; Silvain, 1770; Les Deux Avares, 1770; L'Amitie a Vepreuve, 1770 Cprer. 1776 i

GRGOEVI GRIEG
motike i Tri djevojake pjesme. Grgoevieve obradbe narodnih napjeva idu medu najbolje u Hrvatskoj. U svom pedagokom radu G. se zalagao za uvoenje suvremenih metodiko-didaktikih principa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hasanaginica, 1942; Koncert u narodnom duhu za komorni orkestar, 1942; Scherzo, 1922; Dvije igre za komorni orkestar, 1925; uvertira, 1926; Suita po Corelliju za gudaki orkestar, klavir i 3 solista, 1937; Ruski ples, 1937; suita, 1944. KOMORNA: gudaki kvartetu gmolu, 1927; duhaki sekstet, 1923. KLAVIRSKA: suita u E-duru, 19331 Djeja suita, 1938; Igra iz tipa, 1938; Igre za djecu, 1939. VOKALNA. Narodni obredi (suite) za sole, zbor i orkestar: Okolo njakoga venca, 1928; U svatovima i etva, 1936. Za zbor i orkestar: Tri igre, 1928; Pet djejih pjesama, 1939; Zimska pjesma, 1948 i Proljetna kantata, 1949. Mu ki zborovi: etiri jugoslavenske puke popijevke, 1921; Tri svatovske, 1923; Tri muka zbora, 1925; Pet mukih zborova (iz Makedonije), 1932 i Dva muka zbora, 1932. enski zborovi: Sliice sa sela, 1922 i Tri enska zbora, 1938. Mjeoviti zborovi: Tubalica, 1932; Dva moteta na narodni tekst, 1935 i Pet narodnih iz Bosne, 1953. Djeji zborovi: Pet djejih zborova, 1935; Djeca o praznicima, 1935 i 20 djejih zborova, 193538. Solo-pjesme za glas i klavir (orkestar): etiri kajkavske molitve, 1924; Od kolijevke do motike, 1925; Kajkavska lirika, 1925; Zajec i lisica, 1926; Tri djevojake pjesme, 1939; Hrvatske narodne, 1939 i Dve kajkavske popevke, 1940. Kompozicije za djecu, obradbe narodnih napjeva i dr. INSTRUKTIVNA: Muzika poetnica, 1931; Solfeggio (4 sv.); Harmonija za kole; Metodika muzike nastave; Analiza muzikih oblika; Instrumentacija; Muziki diktati (2 sv.). lanci i studije u strunim muzikim i pedagokim asopisima. Autobiografski lanci: Sam 0 svojim kompozicijama, Sklad, 1932, 4 i Moje djelovanje, ibid., 1934, 5. Obradio 1 instrumentirao 7 moteta I. Lukaia, 1950. LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.

27

GRGUR I VELIKI, papa (Rim, 540 604). Sin rimskog senatora Gordiana. Obavljao je najprije graanske, a onda, postavi benediktincem, razne crkvene slube (arhidakon, legat, apokrizi jar) u Rimu i Carigradu. God. 590 izabran je za papu. U povijest muzike uao kao jedan od najvanijih obnovitelja zapadnog liturgijskog pjevanja, koje je po njemu i nazvano gregorijanskim pjevanjem. Da bi G. bio i kompozitor, nije se moglo dosada utvrditi, ali da je uz druga knjievna i teoloka djela napisao i neke crkvene himne (npr. Audio benigne conditor; Lucis creator optime; Im-mense coeli conditor i dr.), to se openito pretpostavlja. U njegove glavne zasluge ide preureenje rimske liturgije na temeljima gelazijanskog Sakramen-tara. Prema svjedoanstvu Ivana akona (oko 880) i drugih pisaca, G. je sabrao sav postojei muziki repertoar, sredio ga, proistio i sastavio svoj Antifonar (Deinde... Antiphonarium Centonem cantorum... nimis utiliter compilavit... Joan-nes Diac., Vita S. Gregorii Magni). Propisao je nadalje tekstove i napjeve za sveane papinske mise; na sinodu u Rimu (595) naloio je subakonima i niem kleru izvoenje bogatije ukraenih GRGUR I VELIKI (uz monokord). napjeva (cum populum vocibus Minijatura iz XIII st. delectat); na poetku mise umetnuto je izmeu teksta Kyrie eleison i naziv Christe eleison; ustanovio je dva sjedita za rimske pjevake ko le (schola cantorum), jednu pri bazilici sv. Petra, a drugu pri Sv. Ivanu Lateranskom, u kojoj je i sam pouavao pjevae. Slao je u zapadne zemlje misionare i time u isto vrijeme irio kulturu rimskog liturgijskog pjevanja. ivot i dj elovanje Grgura I bilo je do konca XVII st. obavijeno preteno pobonim legendama. Nakon toga vremena poela su kritinija istraivanja, koja su oso bito u novije doba urodila sigurnim dokazima i potvrdila njegovu ulogu i znaenje u muzikoj povijesti.
LIT.: A. Gevaert, Les Origines du chant liturgique de 1' eglise latine, 1890. G. Morin, Les Veritables origines du chant gregorien, 1890. P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien (3 sv.), 1901 21. P. Batiffol, Gregoire le Grand, 1931. B. Stablein, Gregor I, MGG, V, 1956. A. Vi.

cionalist za cijeli svoj ivot. God. 1866 dirigent Filharmonijskog drutva u Kristijaniji (danas Oslo). Nastupa i kao pijanist i privatno poduava. God. 1867 oenio se svojom roakinjom Ninom Hagerup, koja je do 1898 nastupala kao pjevaica, esto interpretirajui njegove pjesme. Sa J. S. Svend-senom osniva 1871 u Kristijaniji Muziko drutvo, ali od 1873 bavi se iskljuivo komponiranjem i koncertiranjem (jedino 1880 82 vodio muziko drutvo Harmonia u Bergenu). Drava mu tada dodjeljuje trajan stipendij. G. ivi u Bergenu (preko ljeta u fjordu Hardanger; od 1885 i u svojoj vili u Troldhau-genu, nedaleko od Bergena), ali poduzima i brojne turneje. God. 1888 putuje prvi put u Englesku; idue godine E. H. GRIEG dirigira orkestrom Colonne u Parizu. God. 1898 sudjeluje na prvom norvekom muzikom festivalu, koji se odrava u Bergenu. Njegovo zdravlje postaje sve slabije; pluna bolest ga na kraju svladava. Umro je nekoliko mjeseci poslije svoga posljednjeg dirigentskog nastupa u Kielu. G. je sam istaknuo znaajke svojih djela i odredio svoj poloaj u razvoju norveke muzike: Stilom i arhitektonikom svojih radova uvijek sam pripadao njemakoj romantici Schumannove kole, ali sam u isto vrijeme crpio iz golemog blaga narodnih pjesama svoje zemlje i pokuavao stvoriti nacionalnu umjetnost iz ovih jo neistraenih manifestacija norveke narodne due. Pod dojmom norvekih melodija i ritmova, voen sklonostima svoje lirske, romantike naravi, G. je izgraivao novu norveku muziku umjet nost. On je nije stvarao u monumentalnim okvirima simfonije, opere ili oratorija, ve prvenstveno u skromnim granicama klavirske minijature. U svojim brojnim klavirskim kompozicijama G. je dao svoje najbolje; one potpuno prikazuju njegov umjetniki lik. Originalnost melodike invencije, njeno stapanje s osobinama norvekog muzikog folklora, mnogostruka raznolikost ritma, istanani smisao za esto neobine, rafinirane harmonije u kojima smjelost disonance ponekad zauuje, jednostavnost forme koja ponajee ne pozna provedbe ve se iivljuje u priprostom, ali uravnotenom nizanju kontrastnih odlomaka, redovito na osnovi trodijelnosti sva se ta obiljea susreu u Griegovoj klavirskoj muzici, prije svega u opsenom ciklusu Lyriske Stykker (10 knj.), koji je postepeno nastao kroz gotovo 35 godina umjetnikova rada. U tim minijaturama, kao i u veini ostalih Griegovih klavirskih kompozicija, nema virtuoziteta, nema dekorativnosti, stoga ? ih i ne susreemo na rasporedima solistikih koncerata. Od ostalih Griegovih djela moda su najpopularniji klavir-ski koncert cr^Ls u a-molu i muzika za Ibsenova Peer Gynta, koja je utoliko uspjelija, to je G. u njoj naglasio lirske elemente i time sretno dopunio Ib-senov spjev, pun sjevernjake simbolike i apstrakcije. Mnogo uspjelih stranica nalazi se i u Griegovim komornim djelima, tako u violinskoj sonati u c-molu i u gudakom kvartetu u g-molu. Ukusna suita Hol- berg E. H. GRIEG. Pismo ajkovskom (1888), autograf odaje i GriegOVU

GRICKAT, Zinaida Grigorjevna, muziki pedagog i pisac (Ker na Krimu, 19. IV 1889 Beograd, 2. VII 1963). Svrila Konzervatorijum u Petrogradu. U Beogradu profesor klavira u Muzikoj koli Stankovi (192048), potom u Muzikoj koli Mokranjac. Saraivala u Muzikom glasniku, Zvuku, Javnosti i ivotu i radu. Objavila lanke o Rimskom Korsakovu, ajkovskom, Skrjabinu i dr. M. i. GRIEG, r. Edvard Hagerup, norveki kompozitor, pijanist i dirigent (Bergen, 15. VI 1843 4. IX 1907). U klaviru ga je ve u estoj godini poduavala njegova majka, vrsna pijanistica; sa 13 godina pie svoju prvu kompoziciju. Na preporuku norvekog violinista O. Bulla studira 185862 (uz prekid) na Konzervatoriju u Leipzigu kompoziciju (M. Hauptmann, C. Reinecke) i klavir (I. Moscheles). U Kobenhavnu sklapa poznanstvo s mladim norvekim muziarom R. Nordraakom, koji ga je oduevio za ljepotu norveke narodne muzike. Otada G. postaje iskren muziki na -

28

GRIEG GRIESBACHER
W. Niemann, Edvard Grieg, ZFM, 1932. Y. Rokseth, Grieg, Pari 19 D. M. Johansen, Edvard Grieg, Oslo 1934. B. My3aneecKuu, E. Tpp JleHHHrpafl 1935. K. v. Fischer, Griegs Harmonik und nordlandisc Folklore (disertacija). Bern 1938. K. Gollner, Die Vokalmusik Norvege als Grundlage des Schaffens E. Griegs (disertacija), Wien 1940. K. G. Feller Edvard Grieg, Potsdam 1942. F. H. Tornblom, Grieg, Stockholm 1943. 5. Deucher,E. Grieg: Boy of the Northland, London 1946. A. E. Cherbulu Edvard Grieg, Ziirich 1947. G. Abraham, Grieg, a svmposium, Lond 1948. E. AcacpbeB, Fpur, MocKBa 1948. J. Horton, Grieg, London 19' Edvard Grieg (zbornik), Bergen i London 1953. D. Schjelderup-F.bbe, Study of Grieg's Harmony, Oslo 1953. L. Day, Grieg, Pari 1955. I Kahl, Edvard Grieg, MGG, V, 1956. K). A. KpeMjibee, 3Bapfl I~pj< MocKBa, 1958. H. J. Hurum, I Edvard Griegs verden, Oslo 1960. Muxeeea, 3/iBapA Ppur 1843 1907. II izd. MocKBa JTeHHHrpa^ 1965. D. Schjelderup - Ebbe, Edvard Grieg, London 1965. H. P. i J. As.

E. H. GRIEG. Autograf

sposobnost u oivljavanju baroknih muzikih obiljeja i oponaanju karakteristinih plesova tog vremena.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu, 1864 (2 stavka iz nje obradio za klavir etvororuno kao Deux pieces symphoniques op. 14, 1864); koncert za klavir i orkestar u a-molu op. 16, 1868; uvertira / Host (U jesen) op. li, 1866 (prer. za 2 klavira, 1867); dvije suite prema muzici za dramu Peer Gynt (H. Ibsen) op. 46, 1888 i op. 55, 1891 (obje suite preradio. G. kasnije i za klavir dvoruno i etvororuno); suita prema muzi ci za dramu Sigurd Jorsalfar (B. Bjornson) op. 56,1892 (prer. za klavir dvoruno i etvororuno); Symfoniske Danser (prema norvekim narodnim pjesmama) op. 64, 1898; Bergljot (B. Bjornson) za deklamatora i orkestar op. 42, 1871. Za gudaki orkestar: To elegiske melodier op. 34, 1880 (prer. i za klavir dvoruno i etvororuno); To Melodier (prema solo-pjesmama iz op. 33 i 21) op. 53, 1890 (prer. i za klavir); To nordiske Melodier (prema klavirskim obradbama norvekih narodnih pjesama iz op. 17) op. 63, 1895. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: u d -molu, 1861 (izgubljen) i u g-molu op. 27, 1878. Tri sonate za violinu i klavir: I, u Fduru op. 8, 1865; II, u G-duru op. 13, 1867 i III, u c-molu op. 45, 1885 87. Sonata za violonelo i klavir u a -molu op. 36, 1883. KLAVIRSKA. Dvoruno: sonata u e-molu op. 7, 1865; suita u baroknom stilu Fra Holbergs tid op. 40, 1884 (prer. i za gudaki orkestar); Poetiske Tonebilleder op. 3,1863 ; Humoresker op. 6, 1865; 10 sv. Lyriske Stykker (u svemu 66 kompozicija) op. 12, 38,43 , 47. 54, 57, 62, 65, 68 i 71, 1867 1901; obradbe norvekih narodnih pjesama i plesova 25 norske Folkeviser og Dandse op. 17, 1869; Folkelivsbilleder, Humo-resken (Humoreske iz pukog ivota) op. 19. 1870; Ballade i form av variasioner over en norsk folkevise (varijacije na norveku narodnu pjesmu iz zbirke L. M. Lindemanna) op. 24, 1875; Pire Albumblade op. 28, 1864 78; Improvisata over norske folkeviser op. 29, 1878; Klaverstykker efter egne Sange (2 sv.; prema vlastitim solo-pjesmama) op. 41, 1885 i op. 52, 1891; obradbe norvekih narodnih pjesama 19 hidril utrykte norske Folkeviser (prema zbirci F. Bevera) op. 66, 1893 96; slobodne obradbe norvekih seljakih plesova Sldtter op. 72, 1903; zbirka Stemninger op. 73, 1905. etvororuno: Deux pieces symphoniques op. 14, 1864; Walzer-Capricen op. 37, 1883; Gammel norsk Romanse med variasjoner za 2 klavira,op. 51, 1891 (prer. i zaorkestar). DRAMSKA : scenska muzika za dramu Peer Gynt (H. Ibsen) op. 23, 1874 75; scene za dramu Olav Trygvason (B. Bjornson) op. 50, 1873. VOKALNA. Kantate: Holberg za muki zbor, 1884; Kantate til Alfsloringen of Christie-Stalnen i Bergen za muki zbor, i duhaki orkestar, 1868 i Kantate tal Karl Hals ved 25 Aars Jubilar za tenor, mjeoviti zbor i klavir, 1874. Foren Sydens Klosti (Pred samostanskim vratima) za sole, enski zbor i orkestar op. 20, 1871; 2 prizora iz drame Sigurd Jorsalfar (B. Bjornson) za sole, muki zbor i orkestar op. 22, 1872; Landkjaenning (B. Bjornson) za bariton, muki zbor, orkestar i orgulje ad libitum op. 31, 1872; Den Bergtekne (Osamljen) za bariton, gudaki orkestar i 2 roga op. 32, 1878; 4 psalma prema starim no rvekim Crkvenim napjevima Salmer for blandet Kor za bariton i mjeoviti zbor op. 74, 1906; muki zborovi. Solo -pjesme: op. 2, 1861; op. 4 (H. Heine, Uhland), 1864; op. 5 (H. Chr. Andersen), 1864; op. 21 (B. Bjornson), 1869 72; op. 25 (H. Ibsen) 1876; op. 26 (J. Paulsen), 1876; op. 33 (A. O. Vinje), 1873 80; op. 44 (H. Drachmann), 1886; op. 48, 1889; op. 49 (H. Drachmann), 1885 89; Norge (J. Paulsen) op. 58, 1894; Elegiske aigte (J. Paulsen), op. 59, 189395; op. 60 (V. Krag) 1894; Djeje pjesme op. 61, 1894; Haugtussa (Dijete planina) op. 67, 1895; op. 69 (A. Benzon), 1900 i op. 70 (A. Benzon), 1900; nekoliko solo-pjesma bez broja opusa. Romance za glas i klavir: Romance i balade op. 9 (A. Munch), 1863 65; op. 10, 1864; op. 15 (H. Ibsen, H. Chr. Andersen, Chr. Richardt), 1864 70; op. 18, 1865 69 i op. 39, 1869 84. Obradio za 2 klavira Mozartove klavirske sonate u F -duru, c-molu, C-duru i G-duru, 1876 79. G. je povremeno pisao lanke i eseje (6 Schumannu, Mozartu, Verdiju, Bavreuthu kao i o svojim uspomenama), koje je objavljivao gotovo iskljuivo u inozemnim asopisima i novinama.

GRIEPENKERL, 1. Friedrich Konrad, njemaki esteti (Peine kraj Hannovera, 10. XII 1782 Braunschvveig, 6. I 1849). Studirao teologiju, filozofiju i pedagogiju (J. F. Herbai te orgulje i teoriju muzike (J. N. Forkel). Od 1808 nastavnik 1 Fellenbergovu institutu u Hofwylu (vicarska), od 1816 predav; u Braunschweigu filozofiju i estetiku, najprije na Catharineum zatim (od 1821) na Carolinumu. G. je medu prvima nastoj; oivjeti interes za muziku J. S. Bacha. S pjevakom akademijor koju je osnovao u Braunschvveigu, izveo jo prije K. F. Zelte i F. Mendelssohna mnoge velike Bachove zborske kompozici (misa u h-molu). God. 1837 sa F. A. Roitzschom zapoeo je izdavi sveukupna Bachova klavirska djela, a 1844 i kompozicije za orgi lje (9 sv.; dovrio nakon njegove smrti F. A. Roitzsch). To su pr sveukupna izdanja Bachovih djela za te instrumente. 2. Wolfgang Robert, pisac i muziki kritiar (Hofwyl, V 1810 Braunschvveig, 16. X 1868). Sin Friedricha Conrad: studirao u Berlinu i Jeni. Od 1839 predavao je povijest umjetno; u Braunschweigu.
DJELA (muziki spisi): Das Musikfest oder die Beethovener, 1838; Riti Berlioz in Braunschzueig, 1843; Die Oper der Gegenivart, 1847. Brojni lanci Neue Zeilschrift fur Musik. LIT.: O. Sievers, Robert Griepenkerl, Wolfenbiittel 1879. Th. I Werner, Wolfgang Robert Griepenkerls Schriften iiber Musik, ZFMW, 19: H. Sievers, Friedrich Conrad Griepenkerl und die neu aufgefunden e Han schrift von Bachs H-moll-Messe, Bericht der Wissenschaftlichen Bachtagun Leipzig 1950. Isti, Griepenkerl, 1. Friedrich Conrad i 2. Wolfgang Robe MGG, V, 1956.

GRIESBACH, John Henry, engleski kompozitor (Windso 20. VI 1798 London, 9. I 1875). Pot jee iz obitelji muziar uio violonelo, klavir i kompoziciju. Sa 12 godina lan orkest kraljice Charlotte i njezin appointed pianist, 1818 preselio se London, gdje se kod Kalkbrennera usavravao u klaviru. Osii kompozicijom, bavio se i muziko-teoretskim radom i slikarstvor Bio je veoma ugledan uitelj klavira.
DJELA: 2 simfonije; Titania, a romantic overture; Capricdo za klavir orkestar. KLA VIRSKA : fantazija na Mozartovu temu E antore un ladroncel 1821; romanca; balada The Auld Wife; impromptu Hilarity; klavirske obrad djela Handela, Haydna, Mozarta i Beethovena. DRAMSKA. Opere: B, shazzar's Feast, 1835 (kasnije preraena pod imenom Daniel, 1853); The Gol smith of West Cheap i Raby Ruins. Opereta James the First or the Royal Captiv scenska muzika za Shakespearovu dramu The Tempest. Solo-pjesme. SPIS Prirunici: The Pianoforte Students Companion, oko 1825; The Analysis of M sical Sounds, oko 1867; The Fundamental Elements of Counterpoint. LIT.: Ch. Cudworth, John Henry Griesbach, MGG, V, 1956. !

GRIESBACH, Karl-Rudi, njemaki kompozitor (Brecke: feld, Westfalija, 14. VI 1916 ). Studij kompozicije zavrio 194 na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (P. Jarnach). Vrativi se 194 iz sovjetskog zarobljenitva ivio kao kompozitor i pijanist Hamburgu; 1950 preselio se u Njemaku DR. Djeluje u Dresden kao profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli Carl Mar, von Weber. Kompozitor izrazitog smisla za muziko kazalit G. ide u najistaknutije predstavnike opernog stvaralatva u Njemai koj DR.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Kleine Sinfonie, 1950; I Afrikanische, 1963 i III, 1967. Blues-Impressions za klavir i gudaki orkesu 1962; Konzerlante Musik za klavir i komorni orkestar, 1964. Komorne klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Kolumbus, 1958; Die Weibe muhle, 1960; Marike \Veiden, 1960; Der Schzvarze, der Weisse und die Fra 1963. Baleti: Kleider machen Leute, 1954; Schneeviittchen, 1956. VOKALN/ kantata Planetarisches Manifest, 1962. Ciklusi za glas i klavir: Die Amsel ru den Tag herbei, 1950; Lieder im Jahreskreis, 1950; Shakespeare-Lieder, 195' Fu'nf Lieder (J. R. Becher), 1961; Und da kamst du . . . , 1967; Nacht der Farbe 1967. SPISI: Handlung und Musik im Ballett, 1956; Operettenmusik, 1951 Die Vbertreibung als Element des Komischen in der Opernmusik, 1957; Schauspie iexl Opernlext, 1958; Mein Weg vom Komponisten zum Libretisten, 1961.

2. Nina (rod. Hagerup), koncertna pjevaica (Bergen, 24. XI 1845 Kobenhavn, 9. XII 1935). Supruga Edvarda; pjevanje uila u Kobenhavnu (K. Helsted). Od svoje udaje (1867) pjevala mueve pjesme na koncertima u Oslu, Stockholmu, Kobenhavnu, Leipzigu, Rimu, Parizu i Londonu. Posljednji put javno nastupila 1898 u Londonu. Grieg je za nju komponirao svoje najuspjelije pjesme.
LIT.: H. A. Gronvold, E. Greig,Norske musikere, Oslo 1883. E. Closson, Edward Grieg et la musique scandinave, Pari 1892. G. Schjelderup, Edvard Grieg oghans vaerker, K0benhavn 1903. H. T. Finck, Edvard Grieg, New York 1906. G. Schjelderup i W. Niemann, Edvard Grieg, Leipzig 1908. E. Haraszti, Narodni element u Griegovoj muzici, Budimpeta 1911 (mad.) R. H. Stein, Grieg, Berlin 1921. E. Eggen, E. Grieg, Norges Musikhistorie, Christiania 1921. P. de Stoecklin, Edward Grieg, Pari 1926. M. Beyer, Brave fra Edvard Grieg til Frants Beyer, 1923. J. Rdntgen, Edvard Grieg, Haag 1930.

GRIESBACHER, Peter, austrijski kompozitor (Egglhan 25. III 1864 Regensburg, 28. I 1933). Sveenik, kanonik; 0 1894 muziki prefekt seminara St. Emmeram i od 1911 nastavni Crkvene muzike kole u Regensburgu. Urednik asopisa Monat.
hefte fur katholische Kirchenmusik (od 1925) i Literarischer Ham weiser ftir Freunde der katolischer Kirchenmusik (od 1926). Jzvrsta

poznavalac kampanologije. Komponirao uglavnom crkvena djeli U poetku pod utjecajem starih majstora, nastojao je kasni primijeniti suvremena muzika izraajna sredstva (princip laj motiva, kromatiku i bogatiju instrumentaciju) i u duhovnoj muzic pa se ni u koralnim obradbama nije drao dotadanji h uzor;

GRIESBACHER GRIMM
DJELA, CRKVENA: kantate; 40 misa; vie rekvijema; moteti; litanije; graduali; ciklusi pjesama i dr. (ukupno 318 kompozicija). Obradbe djela starih majstora. SPISI: Kontrapunkt, Lehrbuch und Vbungsbuch zum Kontrapunk t (2 sv.), 1910; Kirchenmusikalische Stilistik und Formenlehre (4 sv.), 191216; Analyse von Bruckners Te Deum, 1919; Glockenmusik, 1929. LIT.: M. Tremmel, Peter Griesbacher, Passau 1935. A. Scharnagl, Peter Griesbacher, MGG, V, 1956.

29

GRIFF (Trzeciecki), Aleksandar, pjeva poljskog podrijetla, bas (Varava, 12. IX 1887 Zagreb, 11. III 1962). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Varavi (E. de Reszke) i tamo 1911 debitirao kao Pan Martin (Moniuszko, Verbum nobile). Studij nastavio 1913 u Parizu, a zatim djelovao u panjolskoj kao operni pjeva i solist drutva Orfeo Catalan. Od 1925 lan Zagrebake opere. Interpret basovskih uloga u gotovo svim Wagnerovim i mnogim Verdijevim operama,uz to se istakao kao Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Mefisto (Gounod, Faust), Timur (Puccini, Turandot), Pimen (Musorgski, Boris Godunov), Galicki (Borodin, Knez Igor), Gremin (ajkovski, Evgenij Onjegin), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Torusti (afranek-Kavi, Medvedgradska kraljica), Luka (irola, Citara i bubanj), Njegovan (Gotovac, Morana) i urek (Odak, Dorica plee). Gostovao u Junoj Americi, Italiji, Portugalu, ehoslovakoj i Bugarskoj. Uspjeno nastupao i na koncertnom podiju, a bavio se i pjevakom pedagogijom.
LIT.: M. F.(otez), Jubilej Aleksandra Griffa, Komedija, 1936 37. K. Ko.

GRIGOROVI, Jurij, sovjetski plesa i koreograf (Lenjin grad, 1. I 1927 ). Studij zavrio na Lenjingradskom koreograf skom uilitu (B. V. avrov, A. A. Pisarev). Od 1946 lan baletnog ansambla lenjingradskog kazalita Kirov, gdje se posebno istakao kao karakterni plesa. Od 1947 bavio se koreografijom. Niz go dina stalni koreograf Velikog kazalita u Moskvi. Svoja koreografska djela G. temelji na bajkama i legendama, no ona su unato tome suvremena po idejnom sadraju, po nainu na koji rjeava etike probleme, po formi koreografske dramaturgije i osobito po plesnom izrazu. Njegova velika ostvarenja na tom podruju su baleti Pria 0 kamenom cvijetu (Prokofjev; 1957), Legenda 0 ljubavi (Melikov; 1961), Trnoruica i elkunik (ajkovski; 1966) i Spartak (Haaturjan; 1968). GRILC, Janko, muzikolog (Ljubljana, 2. V 1930 ). Studij historije muzike zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1957 muziki urednik i zatim ef muzikog odjela Radio -televizije Ljubljana. Bavi se muzikom publicistikom, osobito s podruja slovenske muzike.
DJELA: Leopold Cvek in njegovo doba, Idrijski vestnik, 1957; Ob 3s-letnici umelniskega dela Alatije Bravniarja, Zvuk, 1960, 39 40; Ubald Vrabec, Nai zbori, XIV, 4; Radio i savremena muzika, Zvuk, 1967, 73 74. Niz radiopredavanja pod naslovom Obiski pri naih skladateljih i dr. D. Co.

GRIFFES, Charles Tomlinson, ameriki kompozitor (Elmi ra, SAD, 17. IX 1884 New York, 8. IV 1920). Muziku uio u Elmiri i Berlinu (u kompoziciji uenik P, B. Riifera i E. Humperdincka). Od 1907 nastavnik na Hackley School u Tarryto\vnu kraj New Yorka. Ugledni ameriki kompozitor, u poetku se drao utrtih putova. U kasnijim djelima oitovao je vie samostalnosti, ali u tenji za suvremenijim muzikim izrazom nije prelazio u krajnost.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma The Pleasure-Dome of Kubla Khan, 1916; Poem za flautu i orkestar, 1918 Notturno, 1918; The zvhite Peacock, 1919; Clouds, 1919. KOA1ORNA: 2 Sketches on Indian Themes za gudaki kvartet, 1922; 2 Tone Piclures za duhae i harfu. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1918 i 1921; 3 Tone Pictures; Fantasy Pieces; 4 Roman Sketches. DRAMSKA: plesna drama The Kairn of Koridzven, 1916; japanska pantomima Sho-Jo, 1917. VOKALNA: These Things Shall Be za zbor. Solo-pjesme: 5 German Poems, 1909 10; 2 Images, 1912; 2 Roundels, 1913; 3 Songs, 1916; S Poemi of Ancienl China and Japan, 1916 17; 3 Poenu, 1918. LIT.: H". T. Upton, The Songs of Charles Tomlinson Griffes, 1923. J.T.Howard, Charles Tomlinson Griffes, New York 1923. M. Bauer, Charles Tomlinson Griffes As I Remembar Him, MQ, 1943. E. Ai. Maisel, Charles T. Griffes, New York 1943. N. Broder, Charles Tomlinson Griffes, MGG, V, 1956. D. K. Anderson, The Works of Ch. T. Griffes, A Descriptive Catalogue (disertacija), Ann Arbor 1966.

GRILLET, Laurent, francuski kompozitor (Sancoins, Cher, 22. V 1851 Pariz, 5. XI 1901 ). Violinist kazalinog orkestra u Lyonu, od 1886 u Parizu dirigent u Folies Bergeres i Nouveau Cirque. Preteno komponirao zabavnu muziku, ali se mnogo zanimao i za instrumente i muziku proteklih vremena, pa je 1895 sa nekoliko drugih muziara osnovao Societe des Instruments anciens, prvo udruenje te vrste u Evropi.
DJELA: plesne kompozicije i koranice za klavir. DRAMSKA: opera Graziosa, 1892; komina opera Fanfreluche; baleti; operete; pantomime. Les Ancetres du violon et du violoncelle. Les Luthiers et les fabricants d'archets (2 sv.), 1901. LIT.: E. Haraszti, Laurent Grillet, MGG, V, 1956.

GRILLO, Giovanni Battista, talijanski kompozitor i orgulja (? Venecija, oko 1622). O njemu nije nita poznato do 1615, kada je postao orgulja crkve 5. Madonna dell'Orto u Veneciji; moda je prije toga bio u Njemakoj. Od 1619 prvi orgulja u crkvi sv. Marka u Veneciji. Njegova vokalna djela uglavnom su komponirana na nain Gabrielijeva viezbornog stila.
DJELA: 3 instrumentalne kompozicije (u Raverievoj zbirci Canzoni per sonare con ogni sorte di stromenti), 1608. 3 Canzonette a 3 v. (u zbirci C. Basellija // 2 libro delle Canzonette), 1600; Sacri concentus ac symphoniae 6, 7, 8, 12 v., 1618; moteti; rekvijem (izgubljen). LIT.: N. Doglioni, Le Cose notabili et maravigliose della Citta di Venetia, Venezia, 1662. F. Caffi, Storia della Muica Sacra nella gia Cappella Ducale di San Marco, Venezia 1854. D. Arnold, Giovanni Battista Grillo, MGG, V, 1956. 5. Dalla Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Marco in Venezia, Muica sacra, 1961.

GRIFFIS, Elliot, ameriki pijanist i kompozitor (Boston, 28. I 1893 ). Uenik H. Parkera na Muzikoj koli univerzi teta Vale u New Havenu i G. Chadvvicka na New England Conservatory of Music u Bostonu. Koncertirao i bavio se muzikom pedagogijom; kasnije se nastanio u Los Angelesu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1931; simfonijska pjesma Paul Bunyan Colossus, 1934; suita Montevallo, 1945; A Persian Fable, 1926; Fantauic Pursuit za gudae, 1941; The Fox and the Crow za komorni orkestar, 1950. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; 6 kompozicija za gudaki trio; klavirski trio; kvartet za 2 flaute, engleski rog i klarinet; The Aztec Flute za flautu i gudaki trio; sonata za violinu solo. KLAVIRSKA: Letters from a Maine Farm; A Set of Eight; Transmutations; Rousseau Variations; To a Daffodil; Toy Wallz; For a Broken Doli i dr. Opera Pori of Pleasure, 1964.

GRIGNY, Nicolas de, francuski orgulja (St. Pierre -le-Vieil, 8. IX 1672 Reims, 30. XI 1703). God. 169395 orgulja opatije Saint-Denis u Parizu; istodobno uio muziku kod L e Beguea. Od 1679 orgulja katedrale u Reimsu. Napisao zbirku Premier Uvre d'orgue, contenant une ntesse et les hymnes des principales festes de l'annee (1699; II izd. 1711), koju je mladi J. S. Bach toliko cijenio da ju je vlastoruno prepisao. Grignvjeve kompozicije pisane su u strogom polifonom stilu; medu njima nisu rijetke i bogate petoroglasne fuge. To jedino Grignvjevo djelo izdali su ponovo A. Guilmant i A. Pirro (Archives des maitres de Vorgue, 1904), te N. Dufourcq i N. Pierront (1953).
LIT.: F. Raugel, Les Grandes orgues des eglises de Pari et de departement de la Seine, Pari 1927. D. Launay, Nicolas de Grignv, MGG, V, 1956.

GRILLPARZER, Franz, austrijski pjesnik i dramatiar (Be, 15. I 1791 21. I 1872). Autor drama Sappho, Des Meeres und der Liebe Wellen, Das goldene Vlies, Der Traum ein Leben i dr. Umjetnik rijetke muzike kulture, ivo sudjelovao u bekom muzikom ivotu. Nainio nekoliko laikih pokuaja u kompoziciji (rapsodija za klavir, solo-pjesme, stihovi iz Odiseje). Pie za Beetho-vena operni libreto Melusina (1823; Beethoven ga meutim nije uglazbio; 1833 operu Melusine komponira K. Kreutzer). Njegove Erinnerungen an Beethoven nastaju 184445. Prisno prijateljstvo vee ga sa Schubertom, koji komponira tri njegove pjesme. Brojni Grillparzerovi spisi pjesme, epigrami, prozni tekstovi odnose se na muziare, na Beethovena i Schuberta, kao i na Mozarta, Webera, Liszta, Maverbeera, Wagnera. Grillparzerove simpatije pripadaju Mozartu i talijanskim kompozitorima; Weber i Wagner su mu strani. Mnoge misli o muzici sadravaju i Grillparzerovi putni dnevnici, njegova autobiografija, te novela Der arme Siel-mann.
LIT.: R. Schaal, Franz Grillparzer, MGG, V, 1956.

GRIGORIU, Theodor, rumunjski kompozitor (Galati, 25. VII 1926 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Bukuretu, a zatim se usavravao kod M. Jore (kompozicija) i na Konzervatoriju u Moskvi kod A. Haaturjana (kompozicija), E. K. Golubova (polifonija) i D. N. Rogal-Levickog (orkestracija). Od 1968 sekretar je Saveza rumunjskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonia cantabile, 1950 (nova verzija 1966); Suita leatrald in stil clasic, 1956; Simfonijske varijacije, 1955; koncert za dvostruki komorni orkestar i obou, 1957; Omagiu lui Enescu, 1960; Melodie infinita za gudaki orkestar, 1969. KOMORNA: gudaki kvartet, 1943; klavirski trio, 1943; suita Pe Arges in sus za gudaki kvartet, 1953. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Cantatd pentru 23 August, 1951; Vis cosmic za tenor i orkestar, T 959; Oda orasului meu, 1963; zborovi; solo-pjesme. LIT.: G. Conslantinescu, Theodor Grigoriu, Contemporanul, 1965, 53.

GRIMALDI, Nicold (Nicolino), talijanski pjeva, kastrat, alt (Napulj, krten 5. IV 1673 1. I 1732). Debitirao 1685 u Napulju u Provenzaleovoj operi Stellidaura. Uz brojne nastupe na opernim pozornicama Rima i Napulja, od 1690 pjeva napuljske crkve Cappella del Tesoro di San Gennaro, a od 1691 i u kraljevskoj kapeli. God. 1708 12 pjeva iskljuivo u engleskim kazalitima, 171417 naizmjenino nastupa u Italiji (Venecija) i Engleskoj, a od 1717 samo u domovini. Slava koju je stekao najvie interpretacijom Scarlattijevih, Handelovih i Bononcinijevih opera proizlazi iz tehnike dovrenosti njegova pjevanja, kao i glumake dotjeranosti likova.
LIT.: E. Faustini-Fasini, Gli astri ma ggicri del bel canto napoletano il Cavaliere Nicolo Grimaldi, detto Nicolino , Note d'Archivio, 1935.

GRIMM, Friedrich Karl (pseudonim Enrico Cavallesco), njemaki pijanist i kompozitor (Chemnitz, 9. I 1902 ). Na Konzervatoriju u Leipzigu studirao klavir (S. Krehl) i kompoziciju (P. Graener). Od 1926 koncertni pijanist; nastupao u Njemakoj

30

GRIMM GRKOVI
GRISAR, Albert, belgijski kompozitor (Ant\verpen, 26. Z 1808 Asnieres kraj Pariza, 15. VI 1869). Protiv volje rodit posvetio se muzici; uenik A. Reiche u Parizu. Uspjeh njegi prve opere u Bruxellesu pribavio mu je dravnu stipendiju, je nastavio studij u Parizu i kod G. S. Mercadantea u Napul 184048 boravio u Italiji. Djelovao zatim u Parizu, gdje su r gove opere bile veoma popularne.
DJELA. Opere: Le Mariage impossible, 1833; arah, 1836; L'Anmil, if La Suisse d Trianon, 1838; Lady Melvil, 1838 (sa F. FIotowom; kasnije prera pod naslovom Le Joaillier de St. James, 1862); L'Eau merveilleuse, 1839 (si Fiotowom); Le Naufrage de la Aleduse, 1839 (sa F. Flotowom i A. Pilatije Les Travestissement, 1840; L'Opera a ia cour, 1840 (sa A.-L. Boicldieuo Gilles ravisseur, 1848; Les Porchermis, 1850; Bonsoir, A!. Pantalon, 1851; Carillonneur de Brugts, 1852; Les Amours du Diable, 1853; Le Chien du jardii 1855; Voyage autour de ma chambre, 1859; La Chatte merveilleuse, 1862; Beg tnents d'amour, 1864; Douze Innocentes, 1865. Oko 50 romanca; pjesme. LIT.: A. Pougin, Albe rt Grisar, Pari 1870. A. Van den Linden,A\l Grisar, MGG, V, 1956.

i Engleskoj. God. 1932 postao Graenerov asistent i zatim njegov nasljednik na poloaju profesora kompozicije Sternova konzervatorija u Berlinu; 1962-64 predavao kompoziciju u Kairu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Lucrezia Borgia i Judilh; Notturno; Habanera and Caslilian Dance; Scherzo za gudae. KOA1ORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; trio za klarinet, fagot i klavir; sonate za razli ite instrumente uz klavir. Filmska muzika. Koncertne etide i dr. za klavir. Solo-pjesme (Lieder des Meeres, 1938).

GRIMM, Friedrich Melchior, francuski pisac njemake narodnosti (Regensburg, 25. IX 1723 Gotha, 19. XII 1807). U Dresdenu upoznaje talijansku operu (J. A. Hasse); od 1749 ivi u Parizu. Sprijateljio se s enciklopedistima i aktivno sudjelovao u parikom intelektualnom i drutvenom ivotu. God. 1775 imenovan poslanikom kneevine Sachsen -Gotha u Parizu, 1795 vraa se u Njemaku (Gotha). God. 1752 publicira pamflet Lettre sur Omphale de Destouches, u kojem napada upravo obnovljenu Destoucheovu operu. Ovaj je pamflet posljednja faza razraunavanja izmeu Lullyjevih i Rameauovih pristaa. G., kojemu je ovdje Rameau uzor, pretvara se malo poslije u protivnika francuske opere uope i pristaje uz buffoniste. Satirina broura Le Petit Prophete de Boemisch Broda (1753) napada muziku Lullvja i Rameaua; u figuri prakog lautista i kompozitora menueta dri se, da je G. portretirao J. Stamitza. Kao zagovornik talijanske opere G. je isprva i Gluckov neprijatelj, ali pristaje uz njega poslije izvedbe Iphigenie en Tauride (1779). God. 175390 redigira, s Diderotom, Suardom i Ravnalom, Correspondance littraire, philosophique et critique, neku mjeavinu asopisa, leksikona i magazina, koja donosi recenzije, analize umjetnikih djela, anegdote, novosti, ali i naklapanja, a razailje se u rukopisnim prijepisima na evropske dvorove. Correspondance je vaan izvor podataka o operi toga doba (prvi put tampana za napoleonske cenzure 1813, bez kraenja 1829, u kritikom izdanju M. Tourneuxa 1877). G. je vie duhovit intrigant nego konstruk tivan mislilac. Muzika mu je kultura nepotpuna, a sudovi jedno strani. Nije imao smisla za ljepote francuske opere, ni za instrumentalnu muziku, koja se sve intenzivnije kultivira po privatnim kuama i koncertnim dvoranama. Muziki mu je vidik suvie ogranien stranarstvom, koje vlada tadanjim rafiniranim, ali esto povrnim parikim ukusom.
LIT.: J. Carlez, Grimm et la musique de son temps, Caen 1872. E. Scherer, Melchior Grimm, Pari 1887. A. Cazes, Grimm et les Encvclopdistes, Pari 1933. E. Haraszti, Friedrich Melchior Grimm, MGG, V, 1956.

GRIMM, Heinrich, njemaki muziki pisac i kompozitor (Holzminden, oko 1593 Braunschvveig, 10. VII 1637). Uenik M. Praetoriusa, naslijedio M. We issenseea na poloaju rektora Gradske kole u Magdeburgu (1619). Poslije razaranja Magdeburga 1631, sklonio se u Braunschweig, gdje postaje kantor u crkvi sv. Katarine i 1632 u crkvi sv. Andrije. G. je komponirao iskljuivo za crkvene i kolske potrebe. Drao se tradicija rane protestantske muzike; u njegovim djelima prevladava jednostavni oblik pjesme, a u duhovnim koncertima, pisanim u monodijskom stilu, oituje se utjecaj J. H. Scheina.
DJELA: ritornelli. CRKVENA: Passion nach dem Evangelisten Alatthaeus, 1629; svezak misa, za 5-6 glasova 1628; 42 etvoroglasna psalma u zbirci Cithara Davidica Luthero-Becceriana . . . , 1624; 32 tricinija Tyrocinia, 1624; 12 koncertantnih sveanih bicinija uz b. c. Prodromus musicae ecclesiasticae, 1636; triciniji uz b. c. i bez b. c. Vestibulum hortuli harmonici sacri, 1643; 7 duhovnih koncerata Sacer seplenarius musicus primus . . . ; psalmi; niz svadbenih, pogrebnih 1 drugih prigodnih pjesama. Instruktivno djelo Unterricht, zine ein Knabe nach der alten Guidonischen Art zu solmisieren leicht angefiihrt werden kann, 1624. Izdao Aielopeia seu melodiae condendae ratio S. Calvisiusa zajedno sa Pleiades nuiskae H. Pipegropa, 1630. NOVA IZD.: 6 koncerata obj. H. Lorenzen (1954, 1955 i 1956). LIT.: B. Engelke, Magdeburgische Musikgeschichte, 1914. O. Riemer, Heinrich Grimm, ein mitteldeutscher Musiker, Festschrift A. Schering, Berlin 1937. Ili, Musik und Musiker in Magdeburg, Magdeburger Kultur - und Wirtschaftsleben, 1937. H. Lorenzen, Der Cantor Heinrich Grimm (disertacija), Hamburg 1940. Isti, Heinrih Grimm, MGG, V 1956.

GRIMM, Julius Otto, njemaki kompozitor i dirigent (Per nau, Letonija, 6. III 1827 Miinster, Vestfalija, 7. XII 1903). Uenik Konzervatorija u Leipzigu. Bio je povezan trajnim prijateljstvom sa J. Brahmsom, a poslije i s njegovim krugom. Od 1855 nastavnik i zborovoda u Gottingenu, 1860 postao dirigent Musikvereina u Miinsteru, gdje je kroz 40 godina izvodio gotovo sva znaajnija vokalna djela, osobito Brahmsova i Schumannova (preko 1500 kompozicija); njegovom su zaslugom u Miinsteru koncertirali najbolji umjetnici onoga doba (C. Schumann, J. Joachim). Od Grimmovih djela (za koje je esto primao Brahmsove savjete) najuspjelije su orkestralne suite u kojima je pokuao obnoviti baroknu muziku.
DJELA: simfonija op. 19, 1874; 3 suite za orkestar: op. 10, 16 i 25. Sonata za violinu i klavir op. 14, 1868. KLAVIRSKA: 5 Klavierstiicke, 1852; 3 Elegien, 1855; 2 scherza (etvororuno), 1853. VOKALNA: An die Musik za glas, zbor i orkestar op. 12, 1880; zborne kompozicije; vie ciklusa solopjesama: op. i, 3, 7, 11, 15, 18, 20 i 26. Obradbe narodnih njemakih napjeva za zbor. Erinnerungen aus meinem Musikerleben, 1901. LIT.: F. Ludzvig, Julius Otto Grimm, Bielefeld i Leipzig 1925. R. Sielz, Julius Otto Grimm, MGG, V, 1956.

GRISI, talijanska obitelj pjevaa. 1. Giuditta, mezzosopran (Milano, 28. VII 1805 Robec kraj Cremone, 1. V 1840). Pjevanje uila na Konzervatoriju Milanu (A. Minoja, D. Banderali) i kod G. Grassini; debitir 1826 u Beu kao Faliero (Rossini, Bianca e Faliero), a zatim 1834 pjevala na talijanskim opernim pozornicama, kasnije u Lc donu i Parizu. Zt udaje povukla se li iz javnog muzici ivota. Za nju je Bellini napisao ulc Romea u svojoj op / Capnleti cd i Ali tecehi. 2. Giulia, sopr (Milano, 28. VII18 Berlin, 25. ', 1869). Sestra G: ditte; pevanje uili Bologni (G. Gia< melli) i Milanu ( Pasta, M. H. Mar ani). Na opernoj p zornici debitirala Bologni 1829 u R( sinijevoj Zehniri; p vala zatim u Tori i od 1831 na mila skoj Scali. Bila je 1 va Adalgisa (Belli Norma) i prva Jul sa GIULIA GRISI sestrom Giudittc kao Romeom (Bel ni, I Capnleti ed i Montecchi). Ne mogavi raskinuti ugovor sa St lom, 1832 pobjegla u Pariz i tamo angairana do 1849. Nastupala Londonu (183461), Petrogradu (1850), SAD (1854), Madrit (1859) i u drugim evropskim opernim kazalitima. Bila je pjevai izvanredno lijepa glasa i velike muzike kulture, podjednako atra tivna u lirskim i dramskim ulogama. 3. Carlotta, p lesaica i pjevaica (Viinada, Istra, 28. 1 1819 St.- Jean kraj eneve, 20. V 1899). Roakinja Giudii i Giulije; kao plesaica debitirala 1832 u Milanu, a zatim nastup; u predstavama i kao pjevaica. Plesala u Veneciji, Firenci, Rin i Napulju; 1840 postigla veliki uspjeh kao plesaica i pjevaica parikom Thedtre de la Rennaissance i uskoro na -pozorni Opere u Donizettijevoj operi La Favorita, a posebno u Adamc baletu Giselle. Gostovala na prvim evropskim muzikim kazali ma. Posljednji put javno nastupila 1853 u Petrogradu u kor stranih umjetnika, a onda se povukla u privatni ivot i posvet; obitelji.
LIT.: L. i Al. Escudier, Etudes biographiques sur les ehanteurs contempo ins, Pari 1840. T. Gaulier, Galeries des artistes dramatiques, Pari 1841. E. Panofka, Voci e cantanti, Firenze 1871. T. Gaulier, Portraits contemporai Pari 1874. A. Kohut, Die Gesangskoniginen der letzten drei Jahrhunderf 1806. G. Monaldi, Le Regine della danza, Torino 1910. A. Levins, Meister des Balletts, Potsdam 1923. G. Monaldi, Cantanti celebri, Roma 19: M. Ferranti-Giulini, Giuditta Pasta e i suoi tempi, Milano 1935. i". Ltf Carlotta Grisi, Pari 1941. J. Gregor, Kulturgeschichte des Balletts, Wien 19. 5. Lifar, Histroire du ballet russe, Pari 1950. D. Priddin, The Art the Dance in the French Literature, Pari 1952. E. Gara, Mario de Cand La Scala, 1953. M. Brillant, Problemes de la danse, Pari 1953. /.. Aloo Giulia Grisi and Mario in America, Opera News, 1954. /. Guest, The Roman Ballet in England, London 1954. G. Davidson, Opera Biographies, Lond 1955. H. Kiilmer, Giuditta i Giulia Grisi, MGG, V, 1956.

GRKOVI, Branko, kompozitor (Mostar, 19. II 1920 Polazio muziku kolu u Sarajevu i Beogradu (K. Manojlovi, I Milojevi, J. Slavenski), a Muziku akademiju u Beu (J. Mat F. Reidinger). Od 1945 nastavnik klavira na Muzikoj koli

GRKOVI GROSHEIM
Sarajevu, od 1947 korepetitor Sarajevske opere. Nastupa i kao koncertni pratilac, a bavio se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Veliki valcer, 1945 (II verzija 1952); Simfonijske varijacije na Beethovenovu temu, 1952; Infantina, djeja suita za komorni orkestar, 1954; Skandinavski ples, 1957; Perpetuum mobile za klavir i orkestar, 1953; Simfonijske alternacije za klavir i orkestar, 1966; Koncertni komad za violonelo i orkestar, 1956. KOMORNA: Kontemplacije a smrti antikog pesnika za flautu, klarinet, violonelo i harfu, 1964; Trio u jednom stavku za klarinet, violonelo i klavir, 1965; kompozicije za violinu i klavir i za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir 2- runo i 4 -runo. VOKALNA: Pet pjesama za bariton i orkestar, 1956; horovi; solo-pjesme. Napisi; lanci; radio -komentari i dr. M. Poz.

31

GRNAROVSKI, None Tomo, peva, tenor (Tetovo, 17. X 1923 Skopje, 6. VII 1960). Solo-pevanje uio na Srednjoj muzikoj koli u Skopju (N. Kuneli), kasnije kod Z. ira u Zagrebu. God. 1948 lan opere u Skopju, gde je pevao niz tenor skih uloga: Alfredo (Verdi, Traviata), Belmonte (Mozart, Otmica iz Saraja), Jurani (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Tamino (Mozart, arobna frula), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Rodolfo (Puccini, La Boheme) i dr. T. Si. GROB-PRANDL, Gertrude, austrijska pj evaica, sopran (Be, 11. XI 1917 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Beu; debitirala 1938 na bekoj Volksoperi kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana) i tamo odmah angairana. God. 194547 lanica Gradskog kazalita u Ziirichu, od 1947 na Dravnoj operi u Beu i od 1954 prvi dramski sopran Dravne opere u Berlinu. Gostovala na milanskoj Scali, u Rimu i Napulju, na londonskom Covent Gardenit, na Teatro Liceo u Barceloni, San Carlo u Buenos Airesu i dr., kao i na festivalu u veronskoj Areni. Izvanredna wagnerijanka, osobito kao Briinnhilde (Prsten Nibelunga), Izolda (Tristan i Izolda) i Ortrud (Lohengrin). GROCHEO, Johannes de -> Johannes de Grocheo GROEBMING, Adolf, muziki pedagog i pisac (Trst, 6. I 1891 Ljubljana, 26. XI 1969). Studirao na Konzervatoriju u Trstu i Ljubljani. Predavao u Ljubljani na koli Glasbene Matice (1922 23), zatim 192339 profesor muzike na Uiteljskoj koli, T 93945 administrativni direktor Akademije za glasbo i direktor njene Srednje kole i 194546 direktor muzike kole Center. Ureivao revije Tambura (1926) i Nai zbori (od 1946), dirigirao zborovima, sastavio (sa I. Lisicom) Slovensko-srbsko-hrvatski slovar. Znaajne su njegove rasprave iz fiziologije i fonetike, koje je objavio u Cerkvenom glasbeniku.
DJELA: Scherzetto in modo antico za gudaki kvintet; Varijacije za gudaki kvintet. Kompozicije za tamburaki orkestar. Zborovi. INSTRUKTIVNA: Osnovni pojmi iz glasbene teorije, 1924, Violinska ola, 192426; Gitarska ola, 1925 i 1931. Obrade za tamburaki zbor, glas i gitaru. LIT.: Nai skladatelji, Zbori, 1931, 6. D. Co.

GRONDAHL, Agathe (Ursula), norveki pijanist i kompozitor (Holmestrand, Norveka, i. XII 1847 u okolici Osla, 4. VI 1907). Klavir studirala u Oslu (O. Winter-Hjelm, H. Kjerulf) i Berlinu (T. Kullak), a zatim se usavravala kod H. v. Btilowa; kompoziciju uila u Oslu kod L. M. Lindemana. Debitirala 1869 u Oslu; koncertirala u skandinavskim i drugim evropskim zemljama, istiui se kao interpret Beethovenovih, Schumannovih i i Chopinovih djela. Komponirala je preteno klavirske minijature i solo-pjesme intimnog, lirskog ugoaja, po ugledu na Mendelssohna i Schumanna.
DJELA. Oko 140 klavirskih kompozicija: Seks Conserl-Etuder op. n, 1881; Six Idylles op. 24, 1888; Eventyr-Suite op. 44, 1894; Etudes de Concert op. 57, 1903; Concert-Etudes op. 58, 1903; Prelude i Grand Menuet op. 61, 1904. Oko 250 solo-pjesama: ciklusi op. 16, 1844; Sange vet Havet op. 17, 1884; Blomstervignetter op. 23, 1888; Ti Sange op. 29, 1892; Natten er stille i De gamles Vals op. 40, 1897; Barnets Vardag op. 42, 1899; Ahasverus, 1900; Klovereng, 1901. Obradbe norvekih narodnih napjeva za klavir ili za glas i klavir. LIT.: O. M. Sandvik, Agathe og O. A. Grondaht, Oslo, 1948. O. Gurvin, Agathe Grondahl, MGG, V, 1955.

DJELA. Vjerojatno sve za orgulje: 84 Lieder Melodyen in contrapuncte e variationen (2 sv.); 60 preludija; 516 fuga. Teoretsko djelo Von Transitionen in der Musik, aus einetn Thon in den anderen. LIT.: G. Frotscher, Zur Registrierkunst des 18. Jahrhunderts, Bericht iiber die Freiburger Tagung fiir Deutsche Orgelkunst, 1926. G. Frotscher i H. Haase, Daniel Magnus Gronau, MGG, V, 1956.

GRONDAHL, Launy, danski dirigent i kompozitor (Ordrup kraj Kobenhavna, 30. VI 1886 Kobenhavn, 21. I 1960). Uio violinu (A. Bloch, A. Gade) i kompoziciju (L. Nielsen) u Kobenhavnu i zatim se usavravao u Francuskoj, Italiji i Austriji. Od 1925 dirigent Danskog dravnog radija. Gostovao u brojnim evropskim mu zikim sreditima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1919; fantazija Pan og Syrinx. Koncerti: za violinu, 1917; za trublju, 1924 i za fagot, 1943. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Solopjesme.

GRENLAND, Peter, njemaki kompozitor (Wilster, Hol stein, 15. X 1761 Kobenhavn, 30. XII 1825). Studirao pravo u Kielu, gdje se posredstvom C. F. Cramera zainteresirao za muziku. Od 1787 djelovao u Kobenhavnu na raznim administrativnim dunostima. Tu se, u duhu romantinih strujanja, poeo baviti skandinavskim muzikim folklorom. Od njegovih kompozicija znaajnije su pjesme u stilu tzv. Druge berlinske kole. Oblik jednostavne strofne pjesme preuzeo je od njega C. E. F. Weyse, pa je G. tako utjecao na specifino, d anske Romance-og Sange kompozicije.
DJELA: pjesme (preko 50 na Goetheove tekstove, od kojih je najbolja Heidenroslein). SPISI: Alte Volksmelodien des Nordens, 1816; Bedommelse over de ved den ny Udgave af Kempeviserne tilfejede Melodier, 1815; Ehrenrettung der alten griechischen Musik, 1817 18 i dr. Harmonizacije skandinavskih narodnih pjesama. LIT.: G. Hahne i E. Dahl, Peter Gronland, MGG, V, 1956.

GROF, Ferde (pravo ime Ferdinand Rudolf von Grofe), ameriki kompozitor (New York, 27. III 1892 ). Uio kod svoje majke, koja je bila violonelist, zatim na Konzervatoriju u Leipzigu. Violinist Simfonijskog orkestra u Los Angelesu. Posvetivi se jazzu, od 1920 pijanist u jazz -orkestru P. Whitemana, za koji je napisao i brojne aranmane. Predstavnik tzv. simfonij skog jazza; uspjeno je spajao ritmove jazza s jednostavnim melodijama u baladnom stilu. Vrlo je popularno njegovao djelo Grand Canyon Suite.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphony in Steel, 1935; Mississippi Suite, 1925; Grand Canyon Suite, 1931; Tabloid Suite, 1932; Hollywood Suite, 1935; Aviation Suite, 1945; San Francisco Suite, 1960; Niagara Falls Suite, 1961; World's Fair Suite, 1964; Broadway at Night, 1924; Metropolis, 1945; Salute to Grofe. Balet Cafe society, 1938. Instrumentirao Gershwinovu Rhapsody in Blue, 1924. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ewen, The Complete Book of 20 lh Centurv Music, New York 1952. J. T. Howard, Our American Music, IV izd., New York 1954. G. Chase, America's Music, New York 1955.

GROOT, Cornelis Wilhelmus (Cor de Groot), nizozemski pijanist i kompozitor (Amsterdam, 7. VII 1914 ). Studij kompozicije (S. Dresden) i klavira zavrio na Konzervatoriju u Amsterdamu. Umjetniku karijeru zapoeo 1934; od 1938 profesor je na Konzervatoriju u Hagu. Koncertirao u evropskim zemljama, u Junoj Africi, Americi, Indiji i Indoneziji. Od 1970 arhivar Muziko -historijskog arhiva NOS u Hilversumu.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: 2 za klavir, 1931 i 1932; za 2 klavira, 1939; za violinu; za flautu; za 2 oboe; za klarinet. Concertino za klavir, 1939; Variations imaginaircs za klavir, 1962; Concertino champelre za obou. Divertimento; 2 uvertire: Energico i Wilhelmus-ouverlure. Gudaki kvartet. Kompozicije za klavir. Balet Vernissage, 1941. Solo-pjesme uz klavir i orkestar.

GROH (Ghro, Gro, Groe, Grohe, Gron, Gross), Johann, njemaki kompozitor (Dresden, oko 1575 Wesenstein?, vjerojatno 1628). God. 160421 orgulja u Meissenu, zatim do 1628 u Wesensteinu. Grohova djela oituju utjecaj H. L. Hasslera; medu njima se istiu trodijelne intrade, te paduane i gagliarde. Suvre menici su ga veoma cijenili.
DJELA. INSTRUMENTALNA: kompozicije za orgulje (izgubljene); 36 neue Liebliche und zierliche Intraden mit 5 Stimmen, 1603; 30 neue ausserlesene Padouane und Galliard mit 5 Stimmen, 1604. Quodljbet Bettler Aianlel. . . mit 4 Stimmen, 1606. Trifolium sacrum musicum, 1625; psalmi; moteti. NOVA IZD.: pojedine Grohove kompozicije obj. su J. Wolf, K. Nef, H. Riemann, R. Eitner i dr. LIT.: R. Eitner, J. Groh aus Dresden, MFM, 1886. H. Kummerling, Johann Groh, MGG, V, 1956.

GROSHEIM, Georg Christoph, njemaki muziki pisac i kompozitor (Kassel, 1. VII 176418. XI 1841). Violinist dvorskog orkestra u Kasselu (od 1781 ili 1782); uz to 17821835 nastavnik muzike i zborovoa na gimnaziji. Od 1798 do 1813 prireivao u svom domu koncerte uz predavanja iz historije muzike, koje je nazvao Conservatorium der Musik. God. 180027 sa W. WShlerom vodio trgovinu muzikalija i muzik u nakladu W6hler und Grosheim, a 1814 s Baldevveinom utemeljio pjevaku akademiju. Suraivao u uasopisima Elegante Zeitung, Freimutiger, Amphion i 18353^ Schillingovu Universallexikon der Tonkunst. G. ide medu najranije predstavnike muzikog urnalizma. Pisao je ivo i zanimljivo, esto i polemikim stilom.
DJE L A: o r ke st r a l na i ko mo r na d je la su iz g u bl je na ( 3 s i m fo n i je ; 6 ko nc er at a za so list iki inst rument i orkest ar; 3 klavir ska t r i j a ; 12 sonat a za vio linu i klavir ). Vorspiele zu sanulichen Choralen . . . za orgulje ili klavir (5 dijelova), 1819;

GRONAU, Daniel Magnus, njemaki kompozitor i orgulja (? Danzig, 2. II 1747). Djelovao u Danzigu. Njegove koralne varijacije vaan su dokument orguljake prakse onoga doba, jer je u njima ispisivao sve oznake za registraciju. Djela su mu harmonijski jednostavna i pregledna, a gdjekad i virtuozna. Ide medu znaajnije sjeverno-njemake orguljae.

Choralbuch . . . za klavir, 1819, DRAMSKA. Opere: Das heilige Kleeblatt, 1794 i Les Esclaves d'Alger, 1808; Singspiel Tilania . . . , 1792; duhovna drama Die Symphatie der Seelen (izgubljena), 1790. VOKALNA: Hectors Abschied (Schiller) za 2 glasa i orkestar, prije 1804; Die 10 Gebote za 1 3 glasa uz orgulje ili klavir, 1820 (?); Sammlung teutscher Gedichte ... (8 sv.), 1791 (?) 1818 (?); Hessische Cadettenlieder, 1782; Volkslied. Lieder fiir Schulen und hausliche Zirkel (2. sv.), 181718; zbirka pjesama Erhziterung fiir die Jugend . . . , 1831; Liederkranze . . . (2 sv.), 1831; psalmi; korali. God. 1797 98 izdao 4 5 sveia tromjesenika Eulerpe, u kojem se uz djela drugih autora nalazi i nekoliko njegovih pjesama. SPISI: Vber den Verfall tder Tonkunst, 1805; Selbstbio-grafie, Hessische Gelehrtengeschichte, 1819; Uber Pflege und Amvendung der Stimme, 1830; Chronologisches Verzeichnis vorziiglicher Beforderer und Meister der Tonkunst, 1831; Fragmente aus der Geschichte der Musik, 1832 (II izd. 1837?);

32

GROSHEIM GROUND
SKA: opere Rybak z Palermo, 1866 i Dnch ioojewody, 1873; opereta Les Sat de la Marquise. Zborovi; solo-pjesme.

Versuch einer a'sthetischen Darstellung tnekrersr Werhe dramatischer Tontneister dlterer und neurerer Zeit, 1834. Prevodio na njemaki operna libreta. LIT. G. Heinrichs, Beitrage zur Geschichte der Musik in Kurhessen (4 sv.), Hombcrg 1921 25. W. Bremiecke, Georg Christoph Grosheim, MGG, V, 1956.

GROSSE, Samuel Dietrich, njemaki violinist i kompozitor (Berlin, 1757 1789). Uenik A. Lollija, vjerojatno u Stutt gartu 1779 postao violinist u kapeli Pruskog princa, od 1786 prvi violinist dvorskog orkestra u Berlinu. Veoma ugledan instrumentalist svojega doba, nastupao je i na parikim Concerts Spirituels (1780).
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu op. 1; Symphonie concerlante. KOMORNA : 6 gudakih kvarteta; 6 trija za 2 violine i violonelo; 3 trija za 2 violine (flauta i violina) i violonelo op. 4; 6 dua za 2 violine (violina i viola). Komina opera Le Retour desire, 1780. Oratorij Le JubiU de VF.glise ffancaise, 1785. LIT.: H. Becker, Samuel Dietrich Grosse, MGG, V, 1956.

GROSSI, Carlo, talijanski kompozitor (roen u Vicenzi, u prvoj polovini XVII st.) U mladim godinama na dvoru u Modeni, kasnije maestro di cappella stolne crkve u Reggio Emilia, oko 165759 u Vicenzi, u crkvi 6'S. Coronata i u Accademia Olimpica, od 1671 pjeva u crkvi sv. Marka u Veneciji; 1687 postao dirigent u Mantovi. Zborne kompozicije su mu homofone; najuspjelije su svjetovne i duhovne kantate, u kojima osobito paljivo obraduje instrumentalni dio.
DJELA. DRAMSKA. Opere: La Romilda, 1659; L'Artaxerse overo L'Ormonda costante, 1669; La Giocasta regina d'Armenia, 1677 i // Nicomede in Bitinia, 1677. VOKALNA: La Cetra d'Apollo op. 6, 1673; V Anfione, Musiche da camera o per tavola alVuso delle regie corli a 2 e 3 v. con introduttioni bizzarie e ritornelli di 3 slromenti a piacimento op. 7, 1675; // Divertimento di Grandi . . . op. 9, 1681. CRKVENA : Concerti Ecclesiastici con alcune suonate a 2 e 3 v. 1657; Armoniosi Accenti (mise i psalmi) op. 2, 1657; Libro 2 de Concerti Ecclesiastici a 2 e 3 v. op. 3, 1659; Sacre Ariose Cantate a v. sola, 1663; Moderne Melodie a v. sola con 2, 3, 4 e 5 stromenti e pari. per l'orga no op. 8,- 1676; 4 Libro de Concerti a 2, 3 e 4 v. op. IO. LIT.: H. Ch. Wolff, Die venezianische Oper in der zweiten Halfte des 17. Jahrhundcrts, Berlin 1937. L. E. Tagliavini, Carlo Grosi, MGG, Y, T956. G. Mantese, Storia musicale vicentina, Vicenza 1956.

GROSSVATER-TANZ (njem. djedov ples), omiljen njema drutveni ples iz XVII st. Plesao se na svadbama; kako se obi s njim zavravala zabava, zvali su ga i Kehraus (njem. gubi st Prvi dio tog plesa citirao je Schumann u Karnavalu, oznai ga kao melodiju iz XVII st.. Nalazi se i u Schumannovim Paj Ionima; na tu temu je L. Spohr 1825 komponirao svadbenu kori niu. GROSZ, Wilhelm, austrijski kompozitor i pijanist (Be, VIII 1894 New York, 10. XII 1939). U Beu studirao muzil logiju (G. Adler) i kompoziciju (F. Schreker). Operni dirigen Mannheimu; pijanist i kompozitor u Beu (192227), Berli (192833), Londonu (193338) i New Yorku. G. je bio sen bilan pijanist i pratilac; podjednaku senzibilnost susreemo u n govoj muzici, u kojoj se osebujno mijeaju elementi kolorizr konstruktivnosti, osjeajnosti i groteske (Einstein).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski ples za klavir i orkestar, 19 serenada, 1916; jazz-rapsodija Espanola, 1937. KOMORNA: gudaki kva 1915; 2 sonate za violinu i klavir, 1918 i 1925; Jazzband za violinu i kla 1924. KLAVIRSKA: 3 sonate, 1914, 1923 i 1926; varijacije i fuga na temi Griega, 1913; 2 plesne suite, 1912 i 1925; simfonijske varijacije, 1929; si za 2 klavira. DRAAtSKA: komina opera Sganarell, 1925; tragikomei Achlung, Aufnahme!, 1930: baleti Der arme Reinhold, 1928 i Baby in der li 1928; scenska muzika. Filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme uz orkestar : klavir. Preradbe jevrejskih i orijentalnih pjesama. 3 LIT.: F. Racek, Wilhelm Grosz, MGG, V, 1956. . 1

GROSSI, Giovanni Francesco (nazvan Siface), talijanski pjeva, kastrat (Chiesina Uzzanese, Toscana, 12 II 1653 Ferrara, 29. V 1697). Zna se da je 1675 bio lan papinske kapele. God. 1679 preao u slubu vojvode od Modene. Pjevao u kazalitima u Napulju i Firenci, 1687 i u Londonu, gdje je postao lan kapele Jakova II, ali se iste godine vratio u Italiju. Nastupao zatim u Napulju i Ferrari. Suvremenici su isticali istou njegova glasa i iskrenost izraavanja. U svom djelu Opinioni de' cantori antichi e moderni (1723) navodi P. F. Tosi, da je G. napustio uobi ajenu i rdavu praksu, prema kojoj su pjevai samovoljno dodavali svojim ulogama koloraturne umetke i kadence.
LIT.: E. Habock, Die Kastraten und ihre Gesangkunst, Stuttgart, 1927. A. Della Corte, Giovanni Francesco Grossi, MGG, V, 1956. A. Heriot, The Castrati im Opera, London 1956 (talijanski prijevod 1962).

GROTE, Gottfried, njemaki orgulja (Oberfrohna k Chemnitza, 15. V 1903 ). Orgulje studirao na Visokoj muzici koli u Berlinu (W. Fischer) i u Kolnu. Orgulja u M6nch< Gladbachu i Wuppertalu, od 1935 kantor i dirigent Crkvene n zike kole u Berlinu. God. 1955 postao dirigent Berlinsl dravnog i katedralnog zbora i profesor na Visokoj muzici koli. Bio je urednik asopisa Kirchenchordienst.
DJELA. Sastavio zbirke Ein neues Lied, 1930 31; Geislliches Chorl 1949 (X izd. 1967) i Motetten alter Meister, 1955 (V izd. 1967). Izdao Cantic Sacrae H. Schiitza i Choralgesange J. S. Bacha, 1950 (sa A. Adriom). LIT: A. Adrio, Gott fried Grote, MGG, V, 1956.

GROSSI, Pietro, talijanski violonelist i kompozitor (Ve necija, 15. IV 1917 ). Studij violonela i kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Bologni. Na Konzervatoriju u Firenci 1942 65 predavao violonelo, od 1965 profesor je elektronske muzike; 193666 bio je uz to prvi violonelist orkestra Maggio Musicale Fiorentino. God. 1961 utemeljio drutvo Vita Musicale Contemporanea, a 1963 Studio di Fonologia Musicale di Firenca (S2FM). Kao profesor elektronske muzike gostovao 1961 na Univerzitetu u Indiani, SAD.
D J ELA. O RK ES T RALN A : s imfo n ij a , 1 9 4 6 ; k o nc e rt ; 1 9 4 9 ; 5 Pe z z i za 3 grupe gudaa, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1957. Composizione 3 14: 3, za 3 instrumenta, 1959; 4, za 16 instrumenata u 4 grupe, 1959; 5, za 3 fagota (kontrabasa), 1959; 6,za gudaki kvartet, 1960; 7,za gudae i 3 trublje, 1960; 8, za zbor i 2 embala, 1960; 9, za zbor, gudae, embalo i limene instrumen te, 1960; 10, za 8 instrumenaat, 1960; 13 i 14, za elektronske instrumente, 1961. ELEKTRONSKA: P2; P3M4; Telrafono; RFjRB P,3lZ 3 i dr.

GROTRIAN-STEINWEG, njemaka tvornica klavira. Osr vao ju je 1835 u Seesenu (Harz) Heinrich Engelhardt Steini (Wolfshagen, Harz, 22. II 1797 1871). On je 1850 sa ei svoja sina preselio u SAD i ondje 1853 utemeljio tvornicu klav -> Steinway & Sons. Njegov najstariji sin Carl Friedrich Theo< (Seesen, 6. XI 1825 1889) vodio je nadalje tvornicu u Seese koju je 1855 preselio u Wolfenbiittel, a 1859 u Braunschvve gdje tvornica djeluje i danas. God. 1858 postao je suvlasnik tvi nie Friedrich Grotrian (Braunschvveig, 13. I 1803 186 Kad je 1865 i Carl Fridrich Theodor Steimveg emigrirao u S/ prodao je tvornicu u Braunschvveigu Wilhelmu Grotrianu (Mosk 12. VIII 1843 Braunschweig, 21. II 1917), sinu Fridricl A. Helferichu i H. O. W. Schulzu. Od 1886 tvornica je isklju: vlasnitvo Wilhelma Grotriana s kojim od 1895 surauju njegi sinovi i nasljednici Willi (18681931) i Kurt (18701929). G< 1928 upravu preuzimlju Ervoin (1899 ) i Helmut Grotrian (15 ). Od 1920 poduzee djeluj e pod nazivom G.-S. Klaviri tvi nie G.-S. idu medu najbolje i najpoznatije njemake instrumen Mnogi veliki pijanisti vrlp su ih cijenili (Clara Schumann). Do; je tvornica proizvela vie od 70000 klavira. Najvanija njihe odlika je izjednaenost boje tona u svim registrima, koju omogus posebna konstrukcija rezonantne kutije (homogener Resonanzbodei
LIT.: Setnler , Grotrian-Steinweg Nachf. und Steinway & Sons, Bra schweig 1923. Grotrian-Steinzveg, Unsere Abwehr gegen unberechtige Angri Braunschweig 1926. A. Neupert, Grotrian-Steinweg, MGG V, 1956.

GROSSIN (Grossin de Parisiis, Grosin, Grossim), Estienne, francuski kompozitor (roen vjerojatno potkraj XIV st.). O njegovu se ivotu znade vrlo malo; 1418 je chapelain u crkvi St. Marry, a 1421 dere de matines u crkvi Notre-Dame u Parizu. Pisao je preteno crkvene kompozicije, ali i ehansone. Njegova misa za zbor i trublju ide u prve primjerke cjelovito komponiranog uobiajenog misnog ciklusa. Rukopisi njegovih djela uvaju se u Aosti, Bologni, Oxfordu i Miinchenu. Dva misna stavka objavio je R. v. Ficker (DTO XXXI), motet Imera dat hodierno nalazi se u DTO, VII.
LIT.: G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954. W. Rehm, Estienne Grossin, MGG, V, 1956.

GROSSMAN, Ludvvik, poljski kompozitor (Turek, 6. III 1835 Varava, 1915). Uenik A. Frevera u Varavi i C. F. Rungenhagena u Berlinu. Od 1854 uitelj muzike u institutu Szlachecki u Varavi, koncertirao kao pijanist i orgulja.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri uvertire: Krol Lear, 1857; Maria, 1860 i Szermierz z Ravenny; Fantazija na poljske teme; Suita ukrainska; Alarsz triumfalny ; 2 baletne suite. Klavirski trio. Kompozicije za klavir. DRAM-

GROUND (engl. dno, temelj, osnova), u engleskoj mu2 XVI, XVII i poetka XVIII st., tonski niz koji se uzastopno c slovno ponavlja, uz variranje u ostalim dionicama. G. se naz: ne samo tema (koja se, kad se nalaz i u basu, moe zvati i grou bass), ve katkad i itava (polifona ili homofona) kompozici koja ide u vrstu ostinata, kao chaconne, passacaglia, folia, manesca, bergamasca. Kao i drugi nazivi ostinatnih kompozici g. ne oznaava toliko neki odreeni oblik koliko tehniku koja prodrla u muzike oblike i mogla se ostvariti na svima tada irenim instrumentima i njihovim sastavima. G. se po nek specifinostima razlikuje od kontinentalnih ostinatnih oblika. Ta se, npr., g. u smislu ostinatnog tonskog niza ne ograniava nanajdu Iju dionicu. Tzv. harmonijski g. javlja se, dodue, preteno u ba (sastoji se od karakteristinih basovih pomaka). Melodijski naprotiv, moe se pojaviti u svim glasovima, a ponekad se i te ski niz, koji nastupa samo u gornjem glasu, naziva ground. G tovo su svi vaniji engleski kompozitori toga vremena pis grounde. Rani primjeri grounda su Hornpipe H. Astona i A Lady Carey's Dompe anonimnog autora (rano XVI st.). P J procvat te prakse donose virginalisti (potkraj XVI st. i u poeti XVII st.); neki od njih dali su u figuriranim varijacijama

GROUND GRUA
ostinatne basove svoja najbolja djela (W. Byrd, J. Buli). U XVII st., najomiljeliji je instrument za izvedbu divisions on a ground (figuracija na ostinatni bas), specijalna viola, nazvana division viol (dok se ground bass svira na embalu); ona oko sredine stoljea u toj ulozi potiskuje virginal. Vaniji kompozitori grounda za violu su J. Playforrd (MusicKs Recreation on the Violi, 1652), C. Simpson (The Division Violist, 1659), H. Butler, J. Jenkins i dr. Potkraj XVII st. i u poetku XVIII st. nastaju i groundi za violinu i za uzdunu flautu. Vane su zbirke: J. Playford, The Division Violin (II izd., 1685), H. Playford, The Division Violin (II sv., 1688 i 1693), Anonimus, The Division Flute (2 sv., 1706 i 1708).
LIT.: L. Nowak, Grundziige einer Geschichte des basso ostinato, 1932. L. Neudenberger, Die Variationstechnikder Virginalisten im Fitzwilliam Virginal Book (disertacija), Berlin 1937. H. W. Shazv, Blow's Use of Ground Bass, MQ, 1938. W. G. Allt, The Treatment of Ground, Proceedings of the Royal Musical Asociation, 1945 46. H. M. Miller, Henry Purcell and the Ground Bass, Music and Letters, 1948. E. H. Meyer, Ground, MGG, V, 1956. E. Apfel, Ostinato und Kompositionstechnik bei den englischen Virginalisten, AFMW, 196263. B. A.

33

djelima vrlo esto zamjeuje utjecaj narodne muzike. Mnogo se bavio akustikom pa je konstruirao orgulje na kojima se intervali i akordi mogu izvoditi gotovo u istoj (netemperiranoj) ugodbi.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfo nije, 1937 i 1943; koncert za klavir; uvertira Hjalarljod, 1950. Suite: Renessance, 1934; Fjelltoner, 1938; Bryllup i skogen, 1939 i Ivar Aasen, 1946; Historiske syner, 1936. Solstemning za flautu i klavir, 1945. VOKALNA: Brudgommen za zbor i orkestar, 1931; Mot ballade za zbor i orkestar, 1932; Guro rid til ottesong za mjeoviti zbor, 1952; muki zborovi; Vergelandssanger za glas i klavir, 1930. SPISI: Naturskalaen, 1927 i Temperering og renstemning, 1948. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: O. Gurvin, Eivind Groven, MGG, V, 1956.

GROUT, Donald (Jay), ameriki muzikolog (Rock Rapids, Iowa, 28. IX 1902 ). Studirao na Univerzitetu u Syracusi i na Harvardu, gdje je 1939 doktorirao. Od 1945 profesor muzike i orgulja na Univerzitetu u Ithaci; 194852 bio je urednik asopisa
Journal of the American Musicological S.ociety, a od 1961 predsjednik

GROVLEZ, Gabriel-Marie, francuski kompozitor, dirigent i kritiar (Lille, 4. IV 1879 Pariz, 20. X 1944). Na Parikom konzervatoriju studirao klavir (L. Diemer), teoriju i kompoziciju (G. Faure, A. Gedalge, A. Lavignac). Predavao klavir na Scholi Cantorum u Parizu, 190508 bio uz to zborovoa u Opera-Comigue, 1911 13 dirigent u Theatre des Arts, 191433 u Parikoj operi, J 93439 u Monte Carlu, a od 1939 bio je profesor za komornu muziku na Konzervatoriju u Parizu. Kao dirigent gostovao u Lisabonu (1910, 1914), New Yorku (1921 22, 1925 26) i Chicagu. Pisao kritike za Excelsior (1916 17), L'Art Musical (J937 39) i dr . Njegove mnogobrojne kompozicije, suzdrlji vog, profinjenog izraaja, na visokom su tehnikom nivou, ali im nedostaje vee originalnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Vengeance des Fleurs, 1910 i Le Reposoir des Amants, 1914; Fantasie iberique za klavir i orkestar, 1943. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1909; sonata za violonelo i klavir, 1936; Concertino za flautu i klavir, 1944. KLAVIRSKA: Almanach aux images; London Voluntaries i dr. DRAMSKA. Opere: Psychi, 1922; Coeur de rubi, 1922 i Le Marquis de Carabas, 1926. Baleti: Maimouna, 1921; Le vrai arbre de Robinson, 1921 i La Princesse au Jardin, 1941. VOKALNA : simfonijske pje sme Dans le jardin za sopran, enski zbor i orkestar, 1907 i Madrigal lyrique za so pran i orkestar, 1910; zborovi; preko 50 solo-pjesama. De Vinitiative d orehestration, 1946. Izdao antologije Les plus bellespieces de clavessin de L'Ecolefrancaise (2 sv.), 1919 i Les plus beaux airs de l'opera francais (8 sv.), 1924. Preradio partituru L'Heure espagnole M. Ravela za mali orkestar. LIT.: G. Samazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947. G. Ferchault, Gabriel Marie Grovlez, MGG, V, 1956.

je Internacionalnog muzikolokog drutva. Uz brojne studije i lanke napisao A Short History of Opera, 1947 (II izd. u 2 sveska 1965) i A History of Western Music, 1960. Njemu u poast objavljen je zbornik lanaka New Looks an Italian Opera, 1968 (urednik W. W. Austin). GROVE, George, engleski muzikolog (London, 13. VIII 1820 28. V 1900). Zanimanjem inenjer, od 1850 tajnik drutva Society of Arts u Londonu. God. 186883 ureivao asopis Macmillan's Magazine, a 1883 94 bio direktor novoosnovanog Royal College of Music u Londonu. G. je vrlo istaknut engleski muzikolog. Glavno je njegovo djelo veliki muziki leksikon Dictionarv of Music and Musidans. Za taj leksikon G. je napisao izvorne studije o Beethovenu, Schu-bertu, Mendelssohnu i drugim umjetnicima, a za suradnike privukao niz istaknutih muzikih pisaca iz Engleske i drugih zemalja. Djelo se odlikuje ozbiljnim obraivanjem materije, brojnim notnim primjerima, kao i izvrsnim reprodukcijama mu zikih G. GROVE instrumenata. DJELA: Dictionary of Music and
Musidans (4 sv.), 1879 89 (V izd. u 9 knj. priredio E. Blom, 1954, dodatni svezak uredio D. Stevens, 1961); Schu-bert's GasteinSymphony, The Atheneum, 1881; Beethoven and His NineSympho-nies, 1896. Brojni lanci u raznim muzikim asopisima. Preveo Ftudes sur les beaux arts (Guizot), 1853. LIT.: C. L. Graves, The Life and Letters of Sir George Grove, London 1903. Isti, George Grove, Music and Letters, 1920. H. F. Redlich, Sir George Grove, MGG, V, 1956.

GROV, Stefans, junoafriki kompozitor i pijanist (Beth lehem, Oranje, 23. VII 1922 ). U Capetovvnu uio klavir (C. Taylor) i kompoziciju (W. H. Bell); usavravao se kod W. Pistona na Harvardskom univerzitetu u Cambridgeu (Massachusetts). God. 1954 suraivao sa A. Coplandom u Berkshire Music Center; od 1956 nastavnik na Peabody Conservatory u Baltimoreu. Jo prije odlaska u SAD prouo se kao kompozitor, a kao muziki kritiar iznosio u asopisu Standpunte probleme junoafrikih kompozitora. U poetku blizak impresionizmu, G. se u kasnijim djelima sve vie priklanja objektivnosti linearnog koncipiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia concertanle, 1956; simfonija za duhae, 1958; uvertira, 1953; elegija za gudae, 1 948; Turmmusik za duhae, 1954. KOMORNA: gudaki trio, 1948; gudaki kvartet, 1955; klavirski trio, 1952; kvintet za duhae i gudae, 1952; kvintet za harfu i gudaki kvartet, 1954; 2 duhaka trija, 1952 i 1954; duhaki kvartet, 1956; sonata za violonel o i klavir, 1953; sonata za klarinet i klavir, 1949; sonata za flautu i klavir, 1955; duo za violinu i violonelo, 1950. Tri klavirske kompozicije, 1951. Balet Die Dieper Reg, 1950. lanci: Die nuwe musiek en sy tydgenote, Standpunte, 1952; Probleme van die Suid-Afrikaanse Komponist, ibid. LIT.: A. Hartman, 'n Kwarteeu van Suid-Afrikaanse Toonkuns, Standpunte, 1954. J. Bouws, Stefans Grove, MGG, V, 1956.

GROVEN, Eivind, norveki kompozitor (Lrdal, Telemark, 8. X 1901 ). U kompoziciji uglavnom samouk. Najprije puki uitelj; 193.146 savjetnik za muziki folklor pri nor vekoj radio-difuziji (Norsk Rigskringkasting). U njegovim se
M U Z. E., II, 3

GROWL (engl. mumljanje, rezanje), u instrumentalnoj jazz muzici, efekt koji se sastoji u promjeni boje tona prvenstveno na limenim duhakim instrumentima. Podsjea na ivotinjsko rezanje ili grleno, promuklo gunanje. Postie se primjenom sordine ili posebnim udarima jezika. Rairen je bio kod tru bljaa i trombonista u eri swinga, osobito u tzv. iungle style (D. Ellington, B. Miley, C. Williams). GROZAJ, Vera, operna pjevaica, sopran (Sisak, 21. VI 1911 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Za grebu. Debitirala 1934 u Zagrebu kao pa Stephano (Gounod, Romeo i Julija). Od 1934 stalni gost i 194067 lanica Zagrebake opere. Glavno sredstvo umjetnike izraajnosti putem kojega je ostvarila niz opernih likova njezin je lirski sopran barunaste mekoe, pogodan i za kolora turni fah. Cjelovitost njenih kreacija pridonosila je i glu maka nadarenost. U njenom bogatom repertoaru isticale su se uloge: Kerubin (Mozart, Figarov pir), Zerlina (Mozart, Don Gwua?zra),Euridika (Gluck, Orfej), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Lucietta (Wolf-Ferrari, etiri grubijana), Oskar (Verdi, Krabuljni ples), Mirni i Musetta (Puccini, La Boheme), Liu (Puccini, Turandot), Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta), a posebno Marica (Smetana, Prodana nevjesta) i M-4 Michaela (Bizet, Carmen), za V. GROZAJ koju je 1960 dobila Nagradu grada Zagreba. K. Ko. GROZDANI, Miljenko, operni pjeva, bas (Koprivnica, 26. VIII 1918 ). Studij pjevanja zavrio 1952 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani). Na opernoj pozornici debitirao dvije godine ranije kao Komtur (Mozart, Don Giovanni). God. 195355 solist opere u Novom Sadu, od 1955 lan Zagrebake opere. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario vie od 40 basovskih uloga meu kojima su Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Don Pasquale (Donizetti), Raimondo (Donizetti, Luda di Lammermoor), Gremin (ajkovski, Evgenij Onjegin), Mefisto (Gounod, Faust), Monterone (Verdi, Rigoletto), Gazda Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i dr. Nastupa i kao koncertni pjeva. K. Ko. GRUA (Pietragrua), 1. Carlo Luigi Pietro, talijanski pjeva i kompozitor (Firenca, oko 1665 ?). God. 1691 postao altist

34

GRUA GRUND
an Imaginary Legend, 1946; Overture to a Farce; Jazz-Suite, 1925; Amerl Suite, 1948; Americana II; Variations on a Pasloral Theme, 1947 48; A Moods, 1928; Serenade to a Beauteous Lady, 1935. KOMORNA: 2 gudai kvarteta, 1937 i 1938; 2 klavirska kvinteta, 1929 i 1937. Kompozicije za guda kvartet: Four Whimsicalities; For Indiscretions, 1922; Five Variations on Popu Themes; Four Diversions, 1930. Dvije sonate za violinu i klavir, 1912 i 19 Poem in form of a Sonatina za violonelo i klavir; Jazzettes za violinu i kto 1926; suita za violinu i klavir, 1914. KLAVIRSKA: Impressions, 19: Polychromatics, 1924; Jazzberries, 1925; Jazz Masks; Six Jazz Epigrams, 19: Three Jazz Dances, 1931. DRAMSKA. Opere: The Bridge of the Go 1913; The Dumb Wife, 1921 (po A. Franceu); The Sleeping Beauty, 1922 (dje opera); Jack and the Beanstalk, 1929 (kolska opera); The Emperor Jones, ic (po E. O'Neillu); Helena of Troy, 1936; Volpone; One Night of Cleopati The Miracle of Flanders; Green Mansions, 1937 (radio-opera). Opereta 1 Witch of Brocken, 1912. VOKALNA: oratorij The Song of Faith za se zbor i orkestar; ciklus pjesama za glas i komorni orkestar Animals and Inset 1925; Creation za bariton i 8 instrumenata, 1924; The Daniel Jazz za teno 8 instrumenata, 1923; pjesme za glas i klavir; 20 Negro Spirituals, obradba glas i klavir, 1926. Filmska muzika. LIT.: J. T. Hotvard, Our Contemporarv Composers, New York 1941. C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ezven, American omf sers Today, New York 1949. Isti, The Complete Book of 20 th Centurv Mus New York 1952. M. Goss, Modem Music Makers, New York 1952. J. Hoioard, Our American Music, New York 1954. G. Chase, America's Mus New York 1955. C. Reis, Composers, Conductors and Critics, New Yc 1955. N. Broder, Louis Gruenberg, MGG, V, 1956. J. As.

talijanskog zbora Dvorske kapele u Dresdenu, 1693 drugi dirigent. Vjerojatno se ve 1694 nastanio u Diisseldorfu, gdje je do 1713 bio drugi dirigent u slubi grofa Johanna Wilhelma. Kasnije se vratio u Italiju. God. 1721 i 1722 izvode se neke njegove opere u Veneciji. Njegova djela, od kojih je sauvan malen broj, odavaju vjeta kontrapunktiara, ali i umjetnika koji mnogo panje polae na pjevnost solistikih vokalnih dionica.
DJELA. Opere: Camillo generoso, 1693; Telegono, 1697; II Pastor fido, 1721; Romolo e Tazio, 1722. Oko 20 komornih vokalnih dueta. Misa; Miserere; krae crkvene kompozicije.

2. Paolo (Francesco de Paula), kompozitor i dirigent (Mannheim, 2. II 1753 Miinchen, 5. VII 1833). Unuk Carla Luigija Pietra; kompoziciju uio kod J. Holzbauera u Mannheimu, kod Padre Martinija u Bologni i kasnije kod T. Traette u Veneciji. God. 1778 vratio se u Mannheim, a 1784 postao dvorski kapelnik u Munchenu (nasljednik A. Bernasconija).
DJELA: vie koncerata za klavir, klarinet, flautu i druge instrumentalne kompozicije. Opera Telemaco, 1780. Brojne crkvene kompozicije (32 mise; 3 Stabat Mater; 3 Requiema; 29 ofertorija; 8 Magnificata; 6 Miserere; 14 himni i dr.). LIT.: F. Walter, Geschichte des Theaters und der Musik im kurpfalzischen Hofe, Leipzig 1898. K. M. Komma, Grua, Carlo Luigi Pietro i Francesco de Paula (Paolo), MGG, V, 1956.

GRUBER, Georg Wilhelm, njemaki violinist i kompozitor (Niirnberg, 22. IX 1729 22. IX 1796). Uio kod C. H. Dretzela i J. Siebenkeesa u Niirnbergu. Sa osamnaest godina zapoeo koncertne turneje kao virtuoz na violini; studij kompozicije zavrio kasnije kod J. Umstatta u Dresdenu. Otprilike od 1750 violinist, a od 1765 dirigent u Niirnbergu. Bavio se i izdavanjem muzikalija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; 2 koncerta za e mbalo. etiri sonate a tre. VOKALNA. Oratoriji i kantate: Das selige Anschaun des gekreuzigten Herrn, 1765; Die Auferstehung Jesu; Die Hirten bei der Krippe zu ethlehem; Der Sterbende Herzog des Lebens; Die Feier des Todes Jesu. Mise; Stabat mater. Pjesme. LIT.: R. Schaal, Georg Wilhelm Gruber, MGG, V, 1956.

GRUMIAUX, Arthur, belgijski violinist (Villers-Perwi kod Charleroia, 21. III 1921 ). Sa est godina poeo uiti vi linu i klavir na Konzervatoriju u Charleroiu; sa 11 godina n stavio studij na Konzervatoriju u 2ruxellesu (violinu kod A. D' boisa), vie puta nagraen (1939 nagrade H. Vieuxtemps i F. Prum 1940 Prix de virtuosite belgijske vlade); nekoliko mjeseci studir kod G. Enescua u Parizu. Od 1949 profesor violine na Konzerv toriju u Bruxellesu. Koncertirao gotovo u svim evropskim zer ljama, u Izraelu i u Americi. Vaan predstavnik evropskih vio! nita, koji nastavlja veliku tradiciju belgijske violinistike kol
LIT.: A. Van der Linden, Arthur Grumiaux, MGG, V, 1956.

GRUBER, Josef, austrijski kompozitor i orgulja (Wosendorf kraj Kremsa, 18. IV 1855 Linz, 2. XII 1933). Uenik J. Sei berla i A. Brucknera; orgulja samostanske crkve u St. Florianu kraj Linza (18781904) i od 1906 profesor muzike na Uiteljskoj koli u Linzu. Pristaa cecilijanskog pokreta, u svojim djelima uspio sretno spojiti strogi klasini Palestrinin stil sa znaajkama austrijskog cecilijanizma, u kojem se oituju i mnoge romantine crte. Njegove crkvene kompozicije veoma su popularne u cijeloj Austriji.
DJELA: kompozicije za orgulje (Handbuch fitr Orgel, 3 sv.; Praeludierbuch). CRKVENA: 58 misa a cappella Ugnatiusmesse op. 69; Thomasmesse op. 83; Missa in Coena Domini op. 126; Missa Salve Regina op. 197), uz pratnju orgulja (Theresienmesse op. 31; Missa Cordis Jesu op. 73; Ludzvigsmesse op. 81; Trinitatismesse op. 90; Paulusmesse op. 215; Dominikusmesse op. 363) i uz pratnju orkestra {Missa St. Petri op. 14; Gregoriusmesse op. 30; Augustinusmesse op. 48; Missa St. Ruperti op. 86; Missa Papae Leonis op. 151). 17 rekvijema; Te Deum op. 38; graduali; ofertoriji; litanije i dr. Knjiga Meine Erinnerungen an Dr. Anton Bruckner, 1928. LIT.: J. Gurtner, Die katholische Kirchenmusik Oste rreichs im Lichte der Zahlen, Baden kraj Bea 1936. R. Quoika, Josef Gruber, MGG, V, 1956.

GRUBER, Roman Ilji, sovjetski muzikolog (Kijev, 13. XII 1895 Moskva, 24. III 1962). U Petrogradu studirao na Konzervatoriju i na muzikom odjelu Instituta za hi storiju umjetnosti (B. Asafjev), gdje je od 1922 bio nauni suradnik i strunjak za muziku psihologiju, teoriju i estetiku. Predavao povijest muzike 1936 42 na Konzervatoriju u Lenjingradu, zatim u Moskvi. U svojemu velikom djelu o historiji muzike kult ure do kraja XVI st. dao je dosad najopseniji i u mnogoemu naj uspjeliji pokuaj da se historijsko -materijalistikom metodom odredi i objasni razvoj muzike umjetnosti u razvoju drutva.
DJELA: licmopUH My3biKa/ibH0ii Kyjibmypbi, 2 dijela u 4 sv., 1941 59; Problem muzikog utjelovljenja (na rus.), De Muica, 1925; Socioloko postavljanje temeljnih muzikih pojmova (na rus.), Izvjetaji lenjingradskog Insti tuta za historiju umjetnosti, 1925; Uivanje u muzikim fenomenima (na rus.); Puxapd Baenep, 1934; Tendejib, 1935; Bceo6uian ucmopun .\iy3biKU y I, 1956 ( I I I izd. 1965); prilozi u asopisu CoeemcKan MyzuKa i dr. Zbornik My3UKajibHan Kyjibmypa dpeenozo Mupa, 1937 (red. i napisao uvod).

GRUMMER, Elisabeth, njemaka pjevaica, sopran (Ni derjentz kraj Diedenhofena, 31. III 1911 ). Zavrila glumal kolu u Meiningenu; umjetniku karijeru zapoela kao glumi u Aachenu i tamo 1941 debitirala kao operna pjevaica. Od 19. lanica opere u Duisburgu i Pragu, od 1946 prvakinja Grads! opere u Berlinu. Umjetnica meunarodne reputacije, gostova na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, u Rimu, Brux lesu, Parizu, Beu, Munchenu, Hamburgu, Buenos Airesu i dl kao i na festivalima u Bavreuthu (od 1957), Salzburgu i Glynd bourneu. Svoje najvee kreacije ostvarila u djelima Mozarl Wagnera i R. Straussa. Podjednako cijenjena i kao oratorijs] pjevaica. GRUMMER, Paul, njemaki violonelist (Gera, 26. II 18; Ziirich, 30. X 1965). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu ( Klengel) i kod H. Beckera u Frankfurtu. Svirao izvrsno i vio da gamba. Koncertni violonelist, od 1905 solist opernog orkest u Beu i 191330 utemeljitelj i lan gudakog kvarteta Busc Profesor na Muzikoj akademiji u Beu (190713 i 194046 na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (od 1926) i na Konzervatori; u Berlinu (193340). Od 1946 ivio u vicarskoj; od 1951 vod teajeve za usavravanje u Ziirichu i Zermattu.
DJELA: Viola da gamba. Schule fiir Violoncellisten, 1928; Grundlagen d Violoncellspiels, 1956; Begegnungen aus dem Leben eines Violoncelliste 1963. Priredio vie novih izdanja starih kompozicija za violonelo (sui J. S. Bacha u faksimilu, 1944).

GRUENBERG, Louis, ameriki pijanist i kompozitor ruskog podrijetla (Brest-Litovsk, 3. VIII 1884 Los Angeles, 9. VI 1964). Uio u New Yorku (klavir kod A. Marguliesa), Berlinu (kompoziciju kod F. E. Kocha) i na Bekom konzervatoriju. Poslije koncertnih turneja po Evropi, studirao klavir i kompoziciju kod F. Busonija (191219). God. 1933 36 vodio odjel za kompoziciju na Musical College u Chicagu. Sluei se elementima indijanskog muzikog folklora, crnakih duhovnih pjesama i amerikog jazza, G. je nastojao dati svojim kompozicijama specifino ameriko obiljeje.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1919; II, 1926; III, 1944; IV, 1947 i V, 1948. Simfonijske pjesme: The Hill of Dreams, 1919 i The Enchanud Ile 1925; 3 klavirska koncerta; violinski koncert, 1944 (napisan za J. Heifetza), koncert za violonelo i orkestar, 1944; Dance Rhapsody za violinu i orkestar, 1945; Poems za violu i orkestar; Music to an Imaginary Ballet, 1929; Music to

GRUND, Friedrich VVilhelm, njemaki dirigent i kompoziti (Hamburg, 7. X 1791 24. XI 1874). Sin i uenik operne kapelnika Georga Friedricha Grunda; 1819 jedan od suosniva Drutva prijatelja religiozne pjevanja u Hamburgu (kasnij Hamburka pjevaka akadem; ja), 182862 vodio novoosne vane Filharmonijske koncerti Vrstan zborni i orkestralr dirigent i nastavnik klaviri Kao kompozitor bio je ponet konzervativan epigon beki klasiara.
DJELA. ORKESTRALNA: sin fonija; 2 uvertire. KOMORN/ oktet za duhae i klavir; kvintet za di hae i klavir op. 8; klavirski kvartet gmolu op. 5; Trio de salon za klav 4-runo i violu (ili violoneloili rog)o] 27; sonata u e-molu za violinu i klav op. 9; 2 sonate za violonelo i klavi op. u i 13. KLAVIRSKA: 3 son: tine op. 14; 12 Grosse Elu'den; Intn duetion et Rondo op. 25; sonata d-molu op. 10 (etvororuno); uvertii Montano et Stephanie (etvororuno^ Ouverture dans le genre tragique (etv< roruno). DRAMSKA. Opere Die Burg Falkenslein (neizv.), 182 i Mathilde (neizv.), 1830. VC L. GRUENBERG

GRUND GRUPPETTO
KALNA: kantata Die Au/erstehung und Himmelfahrt Christi, 1826; brojne solo-pjesme; osmoroglasna misa a cappella. LIT.: K. Stephenson, Hundert Jahre Philharmonischer Gesellschaft in Hamburg, Hamburg 1928. Isti, Friedrich Wilhelm Grund, MGG, V, 1956.

je vano njegovo djelo Die Technik des Klavierauszugs . . ., u kojemu daje dragocjene upute za izradbu klavirskih izvadaka.
DJELA: Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts, 1902 (IV izd. u 2 sv., 1923); Musikgeschichte des 17. Jahrhunderts, 1905 (III izd. 1925); Musikdsthetik, 1907 (III izd. 1923); Die Technik des Klavierauszugs entvrickelt am 3. Akt von Wagners Tristan, 1911; Musikgeschichte des 18. Jahrhunderts, 1905(11 izd., 1914); Das Christus-Ideal in der Tonkunst, 1920; Richard Wagner und die Juden, oko 1920; Anton Bruckner, 1922; Franz Liszt, 1925; Hugo Wolf, 1928; Der Kampf um deutsche Musik, 1933; Richard Wagner, 1933; Lessing und Herder als Wegbereiter R. Wagners, 1933; Volkstum und Musik, 1934; Musikalische Erziehung am Klavier, 1934; Betrachtungen. oko 1936; Fragen der Bruckner-Auffassung, 1936. lanci i kritike. Komentari za programe abonentskih simfonijskih koncerata u Stuttgartu, 1905 08 i za Sveane igre u Bavreuthu, od 1924 dalje. Operni vodi Consuelo, 1905 i vodii za pojedine Brucknerove simfonije (I, 1909; VI, 1910 i IX, 1903). Izdao zbirke: Speemanns Goldenes Buch der Musik, 1900 i Der Aufschviung, 1933. Priredio izdanje svih Brucknerovih simfonija za 2 klavira. LIT.: R. Schaal, Karl Grunskv, MGG, V, 1956.

GRUNDTVIG, Svend Hersleb, danski folklorist (Kobenhavn, 9. IX 1824 Frederiksberg, 14. VII 1883). Od 1863 docent za nordijsku filologiju na Univerzitetu u Kobenhavnu (1869 profesor). Zarana poeo prikupljati i prouavati danske narodne napjeve, postavljajui taj rad na znanstvenu osnovu. Njegova se metoda sastojala u zapisivanju to veeg broja varijanti pojedinih napjeva, kako bi se dobio sigurniji temelj za dublje prouavanje pojedinih tipova narodnih melodija. Istraivao je muziki folklor i ostalih skandinavskih podruja (Island i otoci Faer0erne),Engleske i kotske. Bio je i vrstan poznavalac starijeg nordijskog pjesnitva. Grundtvigov rad stekao je meunarodno priznanje i njegove su smjernice u mnogoemu odredile pravac evropskoj folkloristici XIX st.
DJELA: Engleske og kotske Folkeviser, I84246; Dcmmarks gamle Folkeviser (glavno djelo), IV, 185383; VIIX, 18831923 (izdali A. Olrik i H. Gruner-Nielsen); X, 1933 i XI, 1935; Gamle danske Minder i Folkemunde (3 sv.) 1854 61; Islenzk Fornkvoedi, 185455 (sa J. Sigurdssonom); Corpus Carminum Foeroensium (2 sv.), 1886. LIT.: H. Gruner-Nielsen, Svend Grundtvig og hans Folviseudgave, Danske Studier, 1953. N. Schierring, Svend Hersleb Grundtvig, MGG, V, 1956.

GRUNENWALD, Jean-Jacques, francuski kompozitor vicarskog podrijetla (Cran-Gevrier kraj Annecvja, Haute-Savoie, 2. II 1911' ). Studirao na Parikom konzervatoriju, orgulje kod M. Duprea, kompoziciju kod H. Baussera. God. 1939 dobiva, drugi put, Prix de Rome za kantaru La Farce du mari fondu. God. T93645 zamjenik M. Duprea na orguljama u crkvi St. Sulpice; od 1956 orgulja crkve St. Pierre de Montrouge; 196166 profesor na Scholi Cantorum u Parizu i 1961 66 na Konzervatoriju u Zenevi. Koncertirajui u Evropi i Americi, interpretira s podjednakim razumijevanjem djela svih razdoblja; uz to je izvrstan improvizator. Kao kompozitor u poetku pod utjecajem Debussvja 1 Ravela; kasnije se osamostaljuje i postizava prirodnost metodike, profinjenost harmonije i sklonost za nepravilne ritmove, kao i za tonske nizove bliske orijentalnim ljestvicama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Belhsabee, 1943; koncert za klavir, 1940; Concerl d'ete za klavir i gudae, 19441 Ouverture pour un drame sacri, 1954; simfonijska suita Fetes de la lumiere, 1937- KOMORNA: gudaki kvartet, 1936; Le Bateau ime za flautu, harfu, gudaki kvartet i klavir, 1938; Fantaisie-Arabesque za embalo, obou, klarinet i fagot, 1937. KLAVIRSKA: Six impromptus, 1933; Theme et variations, 1937; Prilude, 1937; Fantasmagorie, 1938; Le Cahier pour Gerard, 1948; Suite de danses za embalo ili klavir 1947; Variations sur un theme de Machaut, 1957- ORGULJSKA: sonata, 1964; Deux suites, 1936 37; Quatre elevations, 1939; Berceuse, 1939; Hymne aux memoires heroiques, 1940; Hymne a la splendeur des clartes, 1941; Variations breves sur un Noel, 1948; Cinq pieces pour Voffice divin, 1948; Fugue sur les jeux d'anches, 1953; Diptyque liturgioue, 1957; Hommage a Josgmn des Pres 1958; Introduction et aria, 1958. Opera Sardanapale, 1948 55 (libreto R Dumesnil, prema Byronu). Filmska muzika. Kantata La Farce du mari fondu, 1939. Messe heroiaue za sole, zbor, 2 orgulje, 6 limenih duhaa 1 tim pane, 1945; De profundis za zbor, orkestar i orgulje, 1958; CXXIX psalam za zbor, orkestar i orgulje, 1958. LIT.: A. Machabey, Portrait de 30 musiciens francais contemporains, Pari 1949. P. Denis, Les Organistes francais d'aujourd' hui, XIV. J. J. Grunenwald, L'Orgue, 1954. Isti, Jean-Jacques Grunenwald, MGG, V, 1956.

GRUODIS, Juozas, litavski kompozitor (Rakenaj, 20. XII 1884 Kaunas, 16. IV 1948). Studirao na konzervatorijima u Moskvi i Leipzigu (S. Krehl, P. Graener, S. Karg-Ellert). U Kaunasu predavao teoriju i kompoziciju na Muzikoj koli (1924 33) i na Konzervatoriju (193348). Tim je zavodima neko vrijeme i rukovodio. Nastupao i kao operni i orkestralni dirigent. Mnogi istaknuti litavski kompozitori bili su njegovi uenici. Gruodisova muzika oituje iroku melodiju, bogatstvo harmonije i polifonije, ivost ritma. Ona je esto bliska muzikom izrazu litavskog naroda, osobito u sklonosti za humor i vedrinu. Ukusne su i Gruodisove obradbe litavskih narodnih napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Jesen, 1921; Ples iivota, 1928: Iz moje domovine, 1939. Dvije suite, 1936 37; Simfonijski prolog, 1923'. varijacije na litavsku narodnu temu, 1945. Gudaki kvartet, 1923; sonata za violinu i klavir, 1922. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1919 i 1921; 32 fuge, 1917 18; 2 fantazije, 1908; varijacije 1919. Balet Jurate i Kastitis, 1931 32; scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe litavskih napjeva. LIT.: A. AM6amc, K>. I"pyor(HC, MocKBa 1964.

GRUPA ~* Oblici muziki GRUPPETTO (engl. turn, franc. double, njem. Doppelschlag), talijanski naziv za dvostruki ukras; oznauje se znakom 00, a sastoji se obino od gornjeg i donjeg predudara, tj. od gornje i donje sekunde koje krue oko glavnog tona:

GRUNER, Nathanael Gottfried, njemaki kompozitor (Zwi ckau, 5. II 1732 Gera, 2. VIII 1792). U Geri 1764 naslijedio oca na poloaju crkvenog kantora (Johanniskirche) i uitelja muzike, koje je dunosti obavljao do smrti. U instrumentalnim se kompo zicijama povodio za C. Ph. E. Bachom, nastojei ih uiniti to popularnijima. Vokalna su mu djela gotovo sva izgubljena.

Dvostruki ukras vue podrijetlo iz vokalne prakse ornamentiranja. Sam znak u dananjem smislu javlja se prvotno gotovo iskljuivo u muzici za instrumente s tipkama te doivljuje u toku vremena neznatne promjene. Potkraj XVIII st. teoretiari razlikuju danas uobiajeni znak co za g. koji poinj e gornjom sekundom od znaka <y? ili S za obrnuti dvostruki ukras koji poinje donjom sekundom ispod glavnog tona. Danas se takva figura ispisuje notama. Ove se diferencijacije mnogi ne dre. J. N. Hummel i L. Spohr npr. u svojim instruktivnim djelima upotrebljavaju znakca za obini dvostruki ukras, a Schumann, Chopin i Wagner u mnogim svojim kompozicijama piu znak c^> za isti ukras. Ako je jedan od pomonih tonova u dvostrukom ukrasu kro matski promijenjen, oznauje se to predznakom iznad znaka ili ispod n jega, ve prema tome odnosi li se promjena na gornji ili na donji predudar:

DJELA. INSTRUMENTALNA: Concert I" pour le clav. ou Forte -Piano op 3' /// Oualri concertanli per U embalo, flauto traverso, violino et violoncello op A'6 Sonatenfilr dasKlavier, 1781; /// Sonates pour le clav. s violinom 1 violonelom op. 7; 3 kvarteta za 2 embala. VOKALNA: Vierstimmige Gesange pie se fiir Kirchen- und Schulchore (2 sv.), 1800; 4 psalma; 2 kantate i dr. LIT.: W. VCeber, Zur Geschichte des Geraer Musiklebens, Beitrage zur Geschichte der Stadt Gera, 1938. L. Hoffmann-Erbrecht, Nathanael Gottfried Gruner, MGG, V, I95 6 izvodi se

jg=i
Najvaniji oblici dvostrukog ukrasa jesu: 1. ukras na poetku glavne note; 00 stoji iznad note:

GRUNFELD, Alfred, austrijski pijanist i kompozitor (Prag, 4. VII 1852 Be, 4. I 1924). Uenik Konzervatorija u Pragu (Hoger, J. Kreji) i Th. Kullaka u Berlinu, klavirski virtuoz u Beu. Njegovo sviranje odlikovalo se muzikalnou, elegancijom i lakoom udara. Koncertirao u Austriji, Njemakoj, Francuskoj, Rusiji i u SAD.
DJELA KLAVIRSKA: Minuet; Humoresaue; Barcarolle; Impromptu; Ungarische Phantasie i dr. Komina opera Die Schonen von Fogaras, 1907; opereta Der Lebemann, 1903. Instruktivna djela za klavir.

izvodi

se

GRUNSKY, Karl, njemaki muzikolog (Schornbach, Wurttemberg, 5. III 1871 Vaihingen kod Stuttgarta, 2. VIII 1943)Doktorirao na filozofskom fakultetu. Najprije publicist, zatim muziki kritiar i pisac raznih listova i asopisa (Schviabischer Merkur; Kunstiuart; Wagner-Jahrbuch; Bayreuther Blatter i dr.). Najznaajniji su mu radovi o Wagneru i o Bruckneru, ije je simfonije uspjeno obradio za dva klavira. Za muziku praksu osobito

2. Ukras iza glavne note, odnosno izmeu dvije glavne note iste ili razliite visine odnosi se uvijek na prednju notu (kao Nachschlag): .

pie se

co

36

GRUPPETTO GUACCERO
solisti, a donji glas pjeva zbor. Vodi obino gornji glas, na nai koji katkad podsjea na visoki registar u pjevanju auga ili jodle Glasovi tih zbornih pjesama kreu se u paralelnim kvartama, kv: tama, kvintakordima, septakordima i dr. Pored vieglasja veoi su proirene jednoglasne i dvoglasne pjesme. Muziki instrumen panduri (sa 3 ice), onguri (sa 4 ice), oba poput lutnje, zat gajde stviri, gudaki uniri (sa 3 ice) i flauta salamuri. Umjetnika. Gruzija je bila dugo vremena pod stranim os\ jaima i stoga su se prvi profesiona lni kompozitori javili tek drugoj polovini XIX st. Za razvitak muzike nacionalnog smjt najzasluniji je Meliton Antonovi Balanivadze (18631937), aul opere KoBapnaH JJape/iHOH. Utemeljitelj operne umjetnosti Gruziji je Zaharij Petrovi Paliavili (18711933), istakn kompozitor, sabira narodnih napjeva, pedagog i dirigent. N; bolja opera JJanCH. Stvaranje prvih nacionalnih simfonijsl djela, opere Ci<a3aHne o IHoTa PycTaBejin i gruzijskih roman povezano je uz Dmitrija Ignjatovia Arakivilija (1873195 Bavio se i muziko istraivalakim radom. U duhu nacionalne kulture, poslije dolaska sovjetske vlasti Gruziju (1921), stvaraju Iona Iraklijevi Tuskija (1901196 Grigorij Kiladze (19021962), Arakij Andriavili (1904), al Mihajlovi Mvelidze (1904) i David Toradze (1922). Me< najdarovitijim gruzijskim kompozitorima je Andrej Melitonm Balanivadze (1906). Veliku popularnost donio mu je balet Cep qe rop i Prvi koncert za klavir. Komponirao simfonije (19^: 1959) i niz ostalih djela, a najvaniji je Trei koncert za klav Poslije rata pojavili su se mladi talenti, kao Otar Vasiljc, Taktakivili (1924), autor dviju simfonija, simfonijske pjesr MqbipH, jednog oratorija, opera i dr. Sulhan Cincadze (1925autor je zanimljivih komornih kompozicija i baleta flemoi Aleksej Maavariani (1913) komponirao je oratorij JJeHb MOI PoHHbi, zatim simfoniju, koncert za violinu, balet OTejuii Od kompozitora starije i srednje generacije vaniji su: Va Gokieli (1899), Arakij Andriavili (1904), Aleksandr Buk, (1906), Oljga Baramivili (19071956), Revaz Gabivad (1913-), Aleksandr averzavili (1919), Revaz Lagidze (1921 David Toradze (1922), Sulhan Nasidze (1927), Aleksandr Kvt nadze (1928), Otar Gordeli (1928), G. Kaneli, N. Vacad; N. Gabunija, N. Mamisavili i G. Cabadze. Za muziku znanost zasluni su Vladimir Grigorjevi Donad (1909), Pavel Vasiljevi Huua (1905) i Givi Ordonikid (1917). U Tbilisiju ve vie od stotinu godina djeluje operno kazalii Postoji Simfonijski orkestar Tbiliske filharmonije, Ansambl n rodnih pjesama i plesova i Pjevaki zbor. Konzervatori) uTbilisi otvoren je 1917. GRINI, Vjekoslav, kompozitor i violinist (Ika kraj Opatij 5. VI 1932 Rijeka, 29. I 1970). Studij kompozicije zavrio 1 Akademiji za glasbo u Ljubljani. God. 1951 56 vojni muzi; od 1956 lan opernog orkestra i profesor muzike kole Iv< Mateti-Ronjgov u Rijeci.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Jama, 1959; Simfonijs fantazija za violinu, 1960; Concertino za rog i gudae, 1960; baletna fantaz San, 1962. KOMORNA: koncert za obou, klarinet i fagot, 1959; Dva kc trasta za duhaki kvintet, 1964; Divertimento za rog i komorni ansambl, 19 Bodulski tanci za fagot i klavir, 1964. Introduzione i Preludio motorico za klav 1968. Tri istarske za glas i klavir, 1961. K. Ko. LIT.: G. Waldman, J. Keldi, V. Vinogradov i dr., Russland, MGG, > 1963. Bi. R.

izvod-.se

>zvod, se zfczzg 3. Ukras iza note s tokom izvodi se iza glavne note tako da posljednja nota gruppetta padne na onaj d io takta koji je simboliziran tokom: pie se izvodi se kao da pie

4. Ukras sa zaostajalicom ispred glavne note izvodi se tako da je prva nota ukrasa vezana sa zaostajalicom:

sim.

Ako se kod toga znaku 00 doda jo poseban znak (za Pralltriller), nastaje dvostruki ukras s trilerom (njem. Doppehchlag ili prallender Doppehchlag):

Dvostruki ukras izvodi se u kantilenama polagano i izraajno, a u brzom tempu briljantno. B. S. GRUTZMACHER, I. Frierich, njemaki violonelist i kompozitor (Dessau, 1. III 1832 Dresden, 23. II 1903). Uenik K. Drechslera (violonelo) i F. Schneidera (teorija). God. 1849 60 prvi violonelist u Gezvandhausu i profesor na Konzervatoriju u Leipzigu, zatim prvi violonelist i komorni virtuoz Dvorskog orkestra u Dresdenu. Odlia n virtuoz besprijekorne tehnike i istananog muzikog ukusa, G. je u svoje doba bio i najbolji pedagog za violonelo. Njegove kompozicije, bez vee originalnosti, po stilu pripadaju kasnoj romantici. U razmjerno najuspjelije idu solo-pjesme i instrumentalne minijature.
DJELA. ORKESTRALNA. Za violonelo i orkestar: 3 koncerta op. 10, 42 i 46; Concertstiick op. 37; 3 romance; fantazije i dr. Koncertna uvertira. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; 3 dua za 2 violonela. Za violone lo i klavir: sonata na teme iz djela Fridrika Velikog, 1903; Suite nach den Violoncellsolostucken von J. S. Bach, 1903; etide i dr. Solo-pjesme. Transkripcije raznih djela klasike i romantike za violonelo.IZDANJA : mnoge kompozicije za violonelo starijih autora; sveukupna djela za violonelo L. van Beethovena, F. Mendelssohna, F. Chopina i R. Schumanna. INSTRUKTIVNA: etide op. 38 i72; zbirka kompozicija za violonelo starijih majstora Die hohe Schule desVioloncellspiels, 1891; zbirka Elite-Etiiden aus den Werken der beruhmtesten dlteren Violoncellmeister, 1901 i Orchesterstudien (2 sv.), 1906.

2. Leopold, violonelist (Dessau, 4. IX 1835 Weimar, 26. II 1900). Brat Friedricha; uenik K. Drechslera i F. Schneidera u Dessauu, usavravao se kod svoga brata u Leipzigu. lan Gezvandhaus-ovkestra u Leipzigu; prvi violonelist dvorskog orkestra u Schwerinu, a nakon djelovanja u Pragu i Meiningenu, od 1876 komorni virtuoz i profesor u Weimaru. Komponirao 2 koncerta za violonelo i orkestar (1868 i 1874) te niz kraih kompozicija za violonelo i klavir.
LIT.: M. Merseburger, Das Violoncell und seine literatur, Leipzig, 1920. B. Weigl, Handbuch der Violoncelliteratur (III izd.), Wien 1929. K. Stephenson, Frierich i Leopold Griitzmacher, MGG, V, 1956.

GRUZIJSKA MUZIKA. Narodna. Gruzija je medu svima sovjetskim krajevima zemlja s najstarijom muzikom kulturom. Za narodno pjevanje karakteristino je vieglasje, osobito troglasje, koje ima veliku tradiciju. Izvodi se tako da oba gornja glasa pjevaju

GSOVSKY, Tatjana (roena Isaenko), ruska plesaica koreograf (Moskva, 18. III 1901 ). Strunu naobrazbu stek u Petrogradu kod I. Duncan i V. Gsovskog za koga se 19: udala. Od 1928 vodila u Berlinu zajedno s muem vlastitu b letnu kolu, u kojoj je odgojila mnoge vrlo istaknute njemal plesae. God. 194552 rukovodila baletom Dravne opere istonom Berlinu. Djelovala zatim na Scali u Milanu, na Dranoj operi u Miinchenu i kao gost u Berlinu te na turneji u Jun Americi. God. 1955 osnovala vlastitu trupu Berliner Ballett kojom je nastupala u SAD i na mnogim festivalima. Osnova njena rada klasini balet u koji unosi nove elemente, istiu psihiku pozadinu radnje i situacija. Mnogi suvremeni kompi zitori pisali su muziku na osnovi njenih koreografskih zami; (B. Blacher, L. Nono, G. Klebe). Istakla se i kao pedagog. GUACCERO, Domenico, talijanski kompozitor (Palo d Colle kraj Barija, 11. IV 1927 ). Diplomirao iz klavira i kompi zicije (G. Petrassi) i zavrio studij knjievnosti; u kompozici se usavravao na ljetnim teajevima u Darmstadtu. Sa ( Marinuzzijem ml., G. Petrassijem i R. Vladom utemeljio 19; elektronski studio na Accademia Filarmonica Romana. Bio urednik asopisa Ordini i osniva asopisa Nuova Consonanz, Od 1966 profesor je kompozicije na Konzervatoriju u Pesar Uz to je sudirektor ansambla Teatro Musicale u Rimu i uredn:

GUACCERO GUARINO
asopisa Collage, a bavi se i muzikologijom; surauje s Talijanskim radijem (RAI). Od 1959 vodi Studio R 7.
DJELA. ORKESTRALNA: Variazioni; Due temi za komorni orkestar. KOMORNA: Iier inverso za 16 instrumenata; Schemi za razliite kombinacije instrumenata, 1960 (sa F. Macchijem); Klaviatura za embalo, 8 instrumenata i magnetofonsku vrpcu; Un iter segnato za dvostruki kvintet, 1960; Interno-Esterno za duhaki kvintet i magnetofon; Pentalfa za gudaki kvartet i elektronske instrumente; kvartet za 2 klarineta, violu i gitaru, 1957; Studio per un quartetto, 1961; Sonatina seconda za violinu i klavir; Improvvisazione za violu; Improvvisazione za embalo. Elektronska muzika. Opera Scene del potere, 1968.

37

GUADAGNI, Gaetano, talijanski pjeva (kastrat), alt, zatim sopran (Lodi, oko 1725 Padova, XI 1792). Debitirao 1747 u Parmi; 174855 pjevao u Londonu, Dublinu, Parizu i Lisabonu, gdje se neko vrijeme usavravao kod G. Contija (Gizziello). God. 1754 sudjelovao na priredbama parikog Concerts spirituels, zatim na svim velikim talij anskim scenama; 1762 interpretirao na premij eri u Beu naslovnu ulogu Orfea u operi Orfeo ed Euridice Ch. W. Glucka, koji je 1765 za njega napisao operu Telemaco. Vjerojatno pjevao dulje vremena u Miinchenu i neko vrijeme u crkvi sv. Marka u Veneciji. G. je bio izvrstan glumac i pjeva. Osobito se istic ala njegova interpretacija recitativa. tovao je Gluckov zahtjev da njegove uloge tumai strogo u stilu cijelog djela.
LIT.: K. Kuhner, Gaetano Guadagni, MGG, V, 1956.

GUAJIRA, kubanski ples s karakteristinim neprestanim ritmikim izmjenjivanjem 3/4 i 6/8 takta: n n n| fnrn 1 Obino je podijeljen na dva dijela, prvi u molu, drugi u duru, a zavrava na dominanti temeljnog tona. Podrijetlo guajire je sporno: neki dre da potjee iz Andaluzije, neki iz Afrike a neki ga smatraju izvorno kubanskim plesom. GUAMI, Gioseffo (Giuseppe), talijanski kompozitor i orgulja (Lucca, 1540 oko 1612). Muziku uio vjerojatno kod A. Willaerta u Veneciji. God. 1568 79 na dvoru bavarskog vojvode Albrechta V u Miinchenu; 1582 orgulja katedrale u rod nom gradu; 1585 u Veneciji uitelj princa Gian Andree d'Oria i 158891 prvi orgulja u crkvi sv. Marka; od 1591 ponovo u katedrali u Luci. Veoma ugledan kompozitor. U njegovim crkve nim djelima opaa se utjecaj O. di Lassa, koji mu je moda bio uitelj u Miinchenu. Moteti su mu harmonijski vrlo izdiferen cirani i esto poliritmiki. U motetima za 8 i vie glasova nema venecijanske dvozbornosti. Kromatika se pojavljuje kao sredstvo za tu maenje teksta. Guamijev je uenik bio A. Banchieri.
DJ ELA. VO K ALN A: II I l ib ro di Madr ig a li a 5 v., 1 56 5; / / / // l ibr o de Madrigali a 5 v., 1584; // IV libro de Madrigali a 5 v., 1591. Brojne vokalne kompozicije (prvenstveno madrigali) tampane su u razni m zbirkama onoga vremena. CRKVENA : misa In me transierunt za 5 glasova ("tiskana u zbirci F. Lindnera Missae quinque, quinis vocibus, 1590); tri stavka iz mise Egressae sunt (tiskani u Argillijanovoj zbirci Responsoria Hebdomadae Sanctae, 1612); Sacrae cantiones 5, 6, 7, 8 et IO v. Lib. I, 1585; Sacrarum cantionum variis et choris et instrumentorum generibus concinendarum, 1608. etiri moteta objavljena su u zbirkama onoga vremena. INSTRUMENTALNA: Canzonette alla francese a 4, 5 et 8 v., 1601. Jedanaest kompozicija tampano u zbirkama onoga vremena. NOV A IZD. Ne ko lik o k o mp o z ic ija o bja vili s u: S. W. D e hn (Sammlung dlterer Musik, 1837); F. Commer (Muica Sacra XVII, 1839); L. Torchi (L'arte musicale in Italia, III);G. Foschini (Antologia classica italiana per Vorgano, l90i);O. Mischiati (G. Guami. Canzoni da sonar a 4, 5 e 8 v. con basso continuo, 1968) sa I. Fuerom. LIT.: L. Nerici, Storia della muica in Lucca, Lucca 1880. A. Bonaccorsi, I Guami da Lucca Note d' Archivio, 1938. D. Arnold, Francesco, Gioseffo, Domenico, Valerio, Vincenzo, Pietro i Guglielmo Guami, MGG, V, 1956. G. Arrighi, I Guami organisti lucchesi R AM 1960. A. Bonaccorsi, Maestri di Lucca. I Guami e altri musicisti Firenze 1966. Ph. D. Crabtree, The Vocal Works of Gioseffo and Francesco Guami ''disertacija), Cincinnati 1967.

GUADAGNINI, obitelj talijanskih graditelja gudakih instru menata. 1. Lorenzo (Cremona ili Piacenza, druga polovina XVII st. Cremona?, polovinom XVIII st.). Uenik i suradnik A. Stra divarija do njegove smrti (1737); kasnije se nastanio u Piacenzi; posljednja do danas poznata violina koju je izradio potjee iz 1745. Instrumenti su mu prvorazredne izradbe. Nastojao je slijediti svog uitelja, ali je davao prednost neto manjem modelu; lak je utocrven, katkad crven, transparentan. Lorenzo je jedini iz svoje obitelji prireivao lak jo po klasinom receptu majstora iz Cremone. 2. Giovanni Battista (Piacenza, oko 1685 ?, nakon 1770), Lorenzov brat. Radio u Piacenzi, poslije 1750 u Milanu, zatim u Parmi. 3. Giuseppe (zvan II Solato; Cremona, vjerojatno 1736 Pavia, oko 1805). Sin i uenik Giovannija Battiste; radio u Milanu, Comu, Parmi, Paviji i Torinu, po Guarnerijevim i Stradivarijevim modelima. Njegovi su instrumenti u materijalu i izvedbi nejednake kvalitete. 4. Giovanni Battista (Cremona ?, oko 1711 Torino, 18. IX 1786), Lorenzov sin, najvaniji lan obit elji. Pretpostavlja se da je zanat izuio kod oca, ali se sam u kasnijim godinama na zivao uenikom A. Stradivarija. Oko 1737 otiao k ocu u Piacenzu i bio mu pomonik; 174958 u Milanu; poslije kratkog boravka u Cremoni, 1759 71 na dvoru .vojvode Filipa u Parmi. Od 1771 djelovao uglavnom u Torinu; 177376 radio za sakupljaa violina grofa I. A. Cozio di Salabue. Potomci G. B. Guadagninija vodili su dalje radionicu u Torinu i odrali se kao najbolji graditelji gu dakih instrumenata u tom gradu. kolovan na uzorima majstora iz Cremone, G. B. je izgradio svoj lini stil. Njegovi su modeli veinom plosnati, drvo je prvorazredne kvalitete. Lak je zlatno ute do crvene boje, u tamnijim tonovima katkad poneto nepro ziran. Pripisuje mu se vie od 200 violi na, oko 10 viola i oko 20 violonela. 5. Francesco (Torino, 1863 15. XII 1948). Posljednji potomak obitelji; preuzeo radionicu u Torinu 1883 i vodio je dok nije razorena u Drugom svjetskom ratu (1942). Jedan od najboljih talijanskih graditelja gudakih instrumenata svojega vremena. Kao modeli sluili su mu instrumenti njegovih predaka, u prvom redu Giovannija Battiste (II). Gradio je i gitare. Ostali graditelji gudakih instrumenata s tim prezimenom bili su slabiji majstori.
LIT.: W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart, 2 sv., Frankfurt am Main l9O4(VIizd. 1922).' E.N.Doring, The Guadagnini Familv of Violin Makers, Chicago 1949. /. A. Cozio di Salabue, Carteggio (izd. R'. Bacchetta, uvod i tumae nja napisao G. Iviglia), Milano 1950. G. Iviglia, Die Geigenbauerfamilie Guadagnini, Glareana, Ziirich 1953. W. Senn, Guadagnini MGG, V, 1956.

GUARACHA, ples, prvotno popularan na Kubi odakle se rairio po zemljama latinske Amerike, osobito u Venezueli. Brza je tempa, redovito u dvodobnoj, 2/4 ili 6/8 mjeri, rjee trodoban. Pjeva se i plee, a ritam se naglauje naizmjenino nogama i rukama, slino kao panjolski -> zapateado. Stoga se pretpostavlja da g. potjee iz panjolske. Ples se proirio u XIX st., kada ga je F. Auber uveo u umjetniku muziku (u operi La Muette de Portici, 1828), zatim je potkraj stoljea pao u zaborav; oko 1940 ponovo je oivio u zabavnoj muzici. GUARDIA, Ernesto de la, argentinski muziki pisac i kritiar (Pariz, 18. VII 1885 ). Direktor Asodacion Wagneriana u Buenos Airesu 1912 17, muziki kritiar novina La Prensa 1915 22. Profesor historije muzike na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu i direktor muzeja i biblioteke kazalita Coln.
DJELA: Estudio sobre el Himno Nacional Argentino, 1927; Storia de la muica; Estudios Beethovenianos , 1947 48; Vida y obra de Ricardo Wagner (13 sv.), 1912 48.

GUARINO, 1. Carmine, talijanski kompozitor i violinist (Rovigo, 1. X 1893 Genova, 5. VI 1965). Studij zavrio na Konzervatoriju u Napulju (J. Mapelli, V. Norsa). Neko vrijeme violinist opernog orkestra milanske Scale (191418), kasnije nastupao kao dirigent, osobito u vicarskoj. Uz kompoziciju bavio se slikarstvom i pisao pjesme.
DJELA. O RK ESTRALNA: s i mfo nijs ka pjes ma Vendemmi ale za k la vir i orkestar, 1928; La Leggenda di Ulisse za violinu i orkestar, 1928; 2 stavka, 1935. Klavirski trio, 1937; stavak za violonelo i klavir, 1937. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Madama di Challant, 1927; Sogno di un mattino d'autunno, 1936; Crevalcore; Gli Amanti di Granata i dr. Radio-opera Cuore di Wanda, 1931 (prva talijanska radio-opera). Baleti: La Spatola di Arlecchino, 1929; Le Rose, 1929; Balilla, 1935; El Samet, U silenzio, 1958; La Favola del giardino silenzio (neizv.) i dr. Opereta Gaby, 1924; muzika pria Tabarano alla corte di Nonesiste, 1931.

GUAITOLI, Francesco Maria, talijanski kompozitor (Carpi kraj Modene, krten 29. XII 1563 3. I 1628). God. 1593 naslijedio G. Bellija na poloaju kapelnika katedrale u Carpiju; kasnije se spominje kao uitelj Suor Angele d'Este, kerke vojvode Cesara d'Este. Istaknuti predstavnik sjevernotalijanske kole koja se nadovezala na venecijanski muziki stil ranog XVII st.
DJELA: II 1 libro de Madrigali a 5 v., 1600; Canzonette a 3 et 4 v., 1604; Psalmi ad Vesperas in omnibus totius anni ... 5 v. cunctibus quoque Canticis B. V. M . . . , 1604; Motecta quae tum viva voe tuni variis istrumentis concini possunt 8, 9, 10 v. modulata, 1604; Psalmi ad Tertiam 5. v. una cum Litaniis 5, 7 et 8 v. cum b.adorg., 1618; Messe e mottetti a 8 v., 1618.U zbirkama njegova doba objavljeno je 7 moteta, 2 responsorija i 3 madrigala. U rukopisu: dva 8 -gl. moteta i dva 5-gl. madrigala. LIT.: A. G. Spinelli, Notizie spettanti alla storia della muica in Carpi, Carpi 1900. D. Arnold, Francesco Maria Guaitoli, MGG, V, 1956.

2. Mario, kompozitor i violinist (Milano, 8. IX 1900 ). Brat Carminea; studirao u Milanu, gdje je zatim violinist orkestra u Scali. Od 1942 bavio se samo kompozicijom; neko vrijeme pisao muzike kritike u listu Italia del Popolo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 klavirska koncerta; koncert za violinu, 1948. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski kvintet; 2 klavirska trija; sekstet za duhae i klavir. Kompozicije za klavir. Opera Tartarino di Tarascona, 1962; balet Holoy e Taru, 1962. Solo-pjesme.

GUARINO, Pietro, talijanski pijanist i kompozitor (Aleksandrija, Egipat, 20. VI 1919 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Ateni i zatim se usavravao kod A. Caselle. Nakon koncertnih turneja po Italiji, Grkoj i Egiptu, 1950osnovao i vodio Konzervatorij u Aleksandriji. Od 1960 dirigent komornog orkestra Accademia Musicale Napoletana; od 1969 direktor Konzervatorija u Sassariju.

38

GUARINO GUARNIERI
Njegov rad dijeli se obino u tri razdoblja. Ve u ranim dj< (prva poznata violina datirana je 1726) Giuseppe del Ges razraunava s postojeim oblikom; u oblikovanju uglova, su kasnije jae naglaeni, i u gotskim otvorima nasluuje se klanjanje starijoj brescianskoj koli. Poto je nekoliko gt eksperimentirao, mijenjajui esto uzorak i otvore, zanemar izradbu detalja, dostie 1730 vrhunac svog majstorstva. U drugom razdoblju koje traje otprilike do 1735, dri se svoga t nog modela; taj je izvanredno dotjeran, kako u obliku tako i radbi, primjeni najboljeg drva i u blistavo zlatnom laku. Ic godina, nenadano, njegovi radovi postaju povrniji i nezgr; da bi oko 1740 dosegao jo jedan vrhuna c s violinama koje s

DJELA: Sinfonia per archi con quartetto principale, 1946; koncert za klavir i orkestar, 1948. Deset stavaka za 10 instrumenata, 1945; komorne i klavirske kompozicije. Solo-pjesme. Opera Veuura-Letto, 1969.

GUARNERI (Guarnerius, Guarnieri), talijanska obitelj graditelja gudakih instrumenata iz Cremone ijih se pet lanova ubrajaju meu najbolje majstore tog umijea. 1. Andrea (Cremona? prije 1626 Cremona, 7. IX 1698). Uenik i neko vrijeme pomonik N. Amatija. Osnovavi vlastitu radionicu, u poetku radio po uzoru na svog uitelja, a o ko 1670 preao na vei uzorak, na kojemu smanjuje izboenje, otvore oblikuje vitkije, a na puu urezuje ue i dublje ljebove. Lak je upotrebljavao u razliitim nijansama, od svijetle naranastoute do guste crvene. Na etiketama se potpisivao vein om uz geslo suh titulo S. Teresie. Osim violina, nekoliko viola i violonela (u svemu oko 250 instrumenata) gradio lutnje i gitare. Neki instru menti, koje su gradili njegovi sinovi (samostalni majstori u nje govoj radionici), nose takoer njegovo ime. Meu lanovima obitelji G., Andrea je prvi doao na glas izvan domovine (neki su njegove radove smatrali ravnim Amatijevim i Stradivarijevim) Jedan od njegovih violonela posjedovao je i L. van Beethoven. 2. Pietro (I) Giovanni (Cremona, 18. II 1655 Mantova, 26. III 1720). Zanat izuio kod oca Anree, ali je ve kao njegov pomonik pokazivao izrazito line crte. Oko 167879 preselio se u Mantovu, gdje je otvorio vlastitu radionicu Bio je i kolovan violinist, pa je od 1685 lan, a od 1690 koncer tni majstor dvorske kapele vojvode Ferdinanda Carla od Mantove. Gradio je takoer gitare, a vjerojatno i teorbe, lutnje i harfe. Od Pietra Guarnerija sauvano je oko 50 violina (na najstarijoj je godina 1685) i ne koliko viola; njegovi se instrumenti u mnogome razlikuju od oevih i bratovih. Pietro G. nastojao je da ostvari sintezu dvaju stilova: stila tirolskog majstora J. Stainera (ije su se violine, zbog njihova meka zvuka, slinog flauti, mnogo vie cijenile nego instrumenti j aeg tona iz Cremone) i stila cremonske kole. Tako je kod njegova modela, pod utjecajem Stainera, donji dio neto iri, izboenje je jae. Lak mu je blijedocrven ili ukastosme i izvanredno ist. 3. Giuseppe (I) Gian (Giovanni) Battista (Cremona, 25. XI 1666 Cremona ?, 1739 ili 1740). Zanat izuio kod oca Andree, neko vrijeme radio kao njegov pomonik, kasnije preu zeo njegovu radionicu. Giuseppe radi u doba kada se mijenja zvu kovni ideal, to ga navodi da eksperimentira s oblikom instrumenata. Po stilu, njegovi instrumenti ine prijelaz od N. Amatija k nje govu sinu Guarneriju del Gesu; na nekim violinama opaa se utjecaj njegova brata Pietra (I). Openito je za njega tipian manji model s niskim izboenjem, uskim srednjim dijelom, ist aknutim uglovima, izduenim bonim udubinama (to podsjea na Stra divarijev model allonge); otvori su smjeteni nie nego obino, a po obliku slini su starijim brescianskim. Drvo je najbolje vrste; nenadmaiv lak blistavo je crven poput rubina, katkad u utim nijansama sa smeim odsjajem. Na etiketama se potpisivao Joseph Guarnerius filius Andreae; uz savreno dotjerane instrumente, oznaeni su njegovim imenom i pojedini instrumenti (uglavnom viole i violonela), koji nisu tako briljivo izraeni; oito su to radovi njegovih pomonika. Beethoven je posjedovao jednu violinu Giuseppea Guarnerija (iz 1718); njegovi su se instrumenti tek u XIX st. poeli veoma cijeniti. 4. Pietro (II), zvan Pietro da Venezia (Cremona, 14. IV 1695 Venecija, 7. IV 1762). Zanat izuio kod oca, Giuseppea (I) Gian Battiste. Oko 1718, napustivi oevu radionicu, radi samostalno u Cremoni; na etiketama iz 1721 potpisuje se ges lom suh titulo Sanctae Teresae, ali kasnije ga vie ne upotreb ljava. ini se da je bio povezan sa svojim stricem Pietrom (t) u Mantovi i da je nakon njegove smrti dovrio njegove zapoete instrumente. Oko 1725 otvorio je radionicu u Veneciji. Kod svojih instrumenata uglavnom nastavlja obiteljsku tradiciju, ali oituje i neka posve osobna obiljeja; neke starije violine odaju i utjecaje venecijanskih suvremenika Domenica Montagnane i Santa Serafina, a kasniji zreli radovi bliski su modelu strica Pietra. Kako je od n jega sauvano samo nekoliko violina i violon ela (danas se visoko cijene), pretpostavlja se da se uglavnom bavio popravcima. 5. Giuseppe (II), nazvan del Gesu (Cremona, 21. VIII 1698 17. X 1744). Sin Giuseppea (I) Gian Battiste; zanat izuio, vjerojatno, kod oca i kod A. Stradivarija. Oko 1723 otvorio vlas titu radionicu. Na etiketama se potpisivao u poetku kao Joseph Guarnerius Andreae nepos, za razliku od svog oca, koji se jednako zvao; kasnije uz ime stavlja monogram IHS, kojemu je dodan grki kri, pa je stoga prozvan del Gesti. Prema izvjetajima su vremenika provodio nesreen ivot; po predaji bio je oko 1735 nekoliko godina utamnien to se smatra uzrokom padu u kva liteti izradbe (instrumenti iz te faze nazivani su tamnike violine). Meu cremonskim majstorima G. del Gesu je najizrazitija linost.

rr anno i 7
lr. G UA K . \ ' 1 : R1 . V i ol i n s k a e t i k e t a

kroju smionije, glasnjaa im je neznatno izboena, a otvori < i zaotreni. Openito, za njegove je violine tipino deblje i za glasnjae upotrebljava posebno drvo smreke ljetarke; supr od uobiajenog oblika, G. del Gesu izrauje (kao i Stradi glasnjae u gornjim i donjim dijelovima tanje nego po srei Izboenja dna i glasnjae nisu uvijek ravnomjerna. Rezona ormari njegovih violina ima izvanredna akustika svojstva onim sluajevima, kad nije nainjen od drva najbolje kval (prvi i trei period). Lak varira od zlatnoute do najfinije, pi trenje, crvene boje; namaz je veinom tanak i veoma me jedino je kod kasnijih instrumenata neto tvrdi, ali uvijek : boja. Njegove violine imaju uglavnom svjetliji i snaniji zvul Stradivarijevih. G. del Gesu izradio je (prema Hillu) oko violina, meutim njegovi su instrumenti dugo ostali nezapa; Prouli su se tek kada je N. Paganini svirao na jednoj govoj violini (iz 1742 ili 1743; uva se u gradskoj vijeni Genovi). Otada se G. del Gesu smatra, uz A. Stradivarija, istaknutijim majstorom klasine talijanske gradnje violina, a ga ak pretpostavljaju Stradivariju.
LIT.: F. 7. Feti, Antoine Stradivari, luthier cel ebre, Pari 1856. de Piccolellis, Liutai antiehi e moderni, Firenze 1885. Isti Genealogia Amati e dei Guarneri. Note e aggiunte, Firenze 1886. H. Petherick, Jo Guarnerius, his Work and his Master, London 1906. A. Vougin, Un< mille des grands luthie rs italiens: Les Guarneri, Pari 1909. H. Wensten Joseph Guarnerius del Gesii. Abbildungen und Beschreibungen seiner In mente aus seinen drei Perioden, Berlin 1921. W. H., A. F. i A. E. Hill, Violin-Makers of the Guarneri Familv (1626 1762): their Life and W London 1931. /. A. Cozio di Salabue, Carteggio (izd. R. Bacchetta, u\ tumaenja napisao G. Iviglia), Milano 1950. R. Vannes, Dictionnaire versel des luthiers, II izd., Bruxelles 1951. O. Mockel, Die Kunst des Gei baues fprer. i nadopunio F. Winkel), II izd., Berlin 1954. W. Senn, Ane Pietro (I) Giovanni, Giuseppe (I) Gian Battista, Pietro (II), Giuseppe Guarneri, MGG, V 1956. G. Iviglia, Cremona, wie es nicht sein soli, Lui 1957M. i

GUARNIERI, i. Francesco, talijanski violinist i komp tor (Adria, 5. VI 1867 Venecija, 16. IX 1927). Uio na K zervatoriju u Veneciji i u Parizu (Ch. Dancla, C. Franck, d'Indv). lan orkestra Lamoureux (188688), zatim konce violinist i komorni muziar. U Parizu osnovao Meunaroi drutvo za komornu muziku; on je prvi izveo gudaki kva C. Debussvja. Od 1896 predavao na Liceo Benedetto Marcell Veneciji.
DJELA: koncert za violinu. Dva gudaka kvarteta; sonata za vio i klavir i druga komorna djela. Dvije opere. Preradbe i obradbe.

2. Antonio, talijanski dirigent, kompozitor i violone (Venecija, 1. II 1880 Milano, 25. XI 1952). Brat Frances studirao violonelo u Veneciji, zatim se usavravao u orgulja i kompoziciji kod M. E. Bossija. Muziku karijeru zapoeo i violonelist u kvartetu Martucci; od 1901 poeo se baviti d giranjem. God. 1912 postao direktor Talijanske opere u Be 1913 kazalita Colon u Buenos Airesu; 1915 osnovao orkes Sinfonica Italiana u Milanu. Od 1922 dirigent kazalita Scah Milanu 1922; gostovao u mnogim talijanskim i stranim operr kazalitima. Komponirao Impressioni di Spagna za orkestar, op Giuditta i Hannele te vokalna djela. GUARNIERI, Mozart Camargo, brazilski kompozi (Tiete, Sao Paulo, 1. II 1907 ). Uio na Konzervatoriju Sao Paulu (L. Baldi, M. de Andrade) i kod Ch. Koechlina Parizu; 1940 vratio se u Brazil. Suosniva je Academia Brasile de Muica, nastavnik kompozicije na Academia Paulista de Miis i dirigent Orquestra Sinfonica Municipal u Sao Paulu. Kao koi pozitor, G. se slui narodnim melosom, ali folklorni materi obraduje stilizirano (donekle srodno nainu kako M. de Fa

GUARNIERI GUDAKI INSTRUMENTI


postupa sa panjolskim folklorom), pa time njegova muzika za drava autentinu vrijednost i izvan granica svoje nacionalne pripadnosti. Poslije generacije osnivaa brazilske muzike (A. Nepomueno, A. Levy i dr.) i prvih klasika (H. Villa - Lobos, 0. L. Fernandez i dr.), G. je voda mlade generacije kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA : 4 simfonije, 1944,1944, 1952; i 1963 simfonijska pjesma Viapuro, 1947; 5 koncerata za klavir, 1931 70; 2 koncerta za violinu, 1940 i 1953; Choro za violinu i orkestar, 1951; varijacije na grku temu za klavir i orkestar, 1953; Choro za klarinet i orkestar, 1956; Choro za klavir i orkestar, 1956; Ouverture concertante, 1941; Suite infantil, 1929 (prer. za klavir, 1949); suita Brasiliana, 1950; Suite IV centenario, 1954; Suite Vila Rica, 1958; Curucd, 1930; Em memoria dos que morreram por Sao Paulo za komorni orkestar, 1932; Flor de tremembi za komorni orkestar, 1937; Encantamenlo, 1941 (prer. za violinu i klavir, 1941); prolog i fuga, 1947; Seauencia, Coral e Ricercare, 1967. KOMORNA .gudaki trio, 1931; 3 gudaka kvarteta, 1932,1944,1962; duhaki kvintet, 1933; 6 sonata za violinu i klavir, 1930, 1933, 1950, 1956, 1959 i 1963; 2 sonate za violonelo i klavir, 1931 i 1955; sonata za violu i klavir, 1950; sonatina za flautu i klavir, 1947; Cantiga Id de longe za violinu i klavir, 1930; Cantiga de ninar za violinu i klavir, 1931; dvije pjesme za violinu i klavir, 1939 i 1953; Ponleio e dansa za violonelo i klavir, 1946; razne kompozicije za violinu solo i flautu solo. KLAVIRSKA: 4 sonatine, 1928, 1934, 1937, i 1958; Cancao Sertaneja, 1928; Dansa brasileira, 1928 (prer. za orkestar, 1931); preludij i fuga, 1928; Toada, 1929 (prer. za orkestar, 1929); Choro torturado, 1930; Ponteios, 5 sv., 193135, 194749, 195455, 195657 i 195859; Dansa selvagem, 1931 (prer. za orkestar, 1931); O cavalinho da perna auebrada, 1932; Piratininga, 1932; 10 valcera, 1934 $9; 5 djejih kompozicija, 1935 (prer. za gudaki kvartet, 1941); tokata, 1935; Toada triste, 1935 (prer. za orkestar, 1936); Ficards sozinha, 1939; Dansa tiegra, 1946 (prer. za orkestar, 1947); 5 etida, 194954; Suita Mirim, 1953. Opera Pedro Malazarte, 1932. VOKALNA. Kantate za sopran, zbor i orkestar: A morte do aviador, 1932 i Seca, 1957. Oko 15 zborova; oko 35 djejih zborova; oko 200 solo -pjesama uz pratnju klavira, orkestra ili. raznih sastava. LIT.: L. H. Correa de Azevedo, Camargo Guarnieri, Mui ca viva, 1940. Isti, A muica Brasileira e seus fundamentos, Washington 1948. D. Ewen, The Complete Book of 20th Century Music, New York 1952. E. Nogueira Franca, Gruppen und Kbpfe in Brasilien, Melos, 1955. K. Pahlen, Camargo Guarnieri, MGG, V, 1956.

39

GUASTAVINO, Carlos, argentinski kompozitor (Santa Fe, 5. IV 1914 ). Inenjer kemije; muziki studij zavrio na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Palma). Kao dirigent nastupao osobito u Velikoj Britaniji i Irskoj. Svoja djela temelji na znaajkama argentinskog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: Fue una vez, 1942 (izvedeno i kao balet); Suite argentina, 1942; Romance de Santa Fe za klavir i orkestar, 1952. KOMORNA. Za violinu i klavir: sonata u A-duru, 1952 i Llanura, 1949; La Rosa y el sauce za violonelo i klavir, 1954. KLAVIRSKA: sonata, 1946; 4 sonatine; 10 preludi su canzoni popolari, 1952; 10 cantilenas argentinas, 195658; Las Presencias, 1961. Kompozicije za 2 klavira i za gitaru. VOKALNA. Zborovi: Romance de ausencias za 4 glasa i 2 klavira, 1941; 20 canzoni popolari argentme za 4 glasa, 1960. Solo-pjesme (Sonetos del ruisenor za sopran, flautu, klarinet i klavir, 1951).

GUDAKI INSTRUMENTI (engl. bozoed instruments; franc. instruments a archet; njem. Streichinstrumente; tal. strumenti ad arco), glazbala, kod kojih se zvuk proizvodi prevlaenjem gudala preko napetih ica. Od tih instrumenata danas se u umjetnikoj praksi upotrebljavaju: violina, viola, violonelo i kontrabas; ova skupina tvori osnovu simfonijskog orkestra. Svi iani instrumenti, i gudaki i trzalaki, vuku podrijetlo od muzikog luka i danas rairenog medu nerazvijenim izvanevropskim narodima. Na tom se instrumentu ton proizvodi trzanjem ica prstom, udaranjem ili trljanjem ica prutom ili pre vlaenjem preko ica gudalom. Praksa da se istodobno jedan te isti instrument upotrijebi kao gudaki i trzalaki bila je po znata npr. jo kod srednjovjekovnog -> fidela, a i kasnije kod instrumenata s bordunskim icama, te se u pizzicatu gudaa sauvala do danas. Stoga su neodrive pretpostavke da su g. i. razvijenija vrsta od trzalakih. Samonikli tipovi lutnjistikih

instrumenata redovito se i danas javljaju kao gudaki, a razvijeniji tipovi kao trzalaki instrumenti. Ranije se smatralo da evropski gudaki instrumenti potje u sa Skandinavskog poluotoka i Indije (sarinda, saranga), ali se utvrdilo da su na razvoj evropskih instrumenata s gudalom utjecali instrumenti koji su se proirili s arapskom kulturom. U doba klasine antike nema nikakvih podataka o gudakim instrumentima. Ali rane evropske kulture sigurno su poznavale muziki luk na kojemu se zvuk dobivao trljanjem ica pru tom. Svinuto dno na rezonantnom ormariu junoslavenskih gusala GUDAKI INSTRUMENTI. Kralj David s upravo podsjea na viellom. Psalterium romanum, XV st-, Split, Riznica katedrale vlastite daleke prethodnike. Autoh tonog evropskog podrijetla je i grko-bizantska lira, i danas rairen gudaki instrument grke narodne muzike (srodna je naa Urica), kod kojega se gudalo potee obrnutim dranjem ruke tj. s dlanom prema gore. Ona se javlja i u arapskom kulturnom krugu kao keman-'ge rumi (grka violina). Na autohtono podrijetlo upuuje i srednjovjekovni srednjovisokonjemaki naziv za gudae gige (od geigan, -> gigue). Stoga se pretpostavlja da su g. i. bez sumnje bili poznati u Evropi prije prodora arapske kulture. Ali na njihov su dalji razvoj odsudno utjecali upravo arapski uzori, posebice -> rebab, gudaki instrument koji prema arapskim piscima potjee iz Perzije (Kurdistan, Khorasan) i > kemane. Najkasnije od IX ili X st. upotrebljavaju se u Evropi dva glavna tipa gudakog instrumenta, po grai srodna arapskima: prvi, s krukolikim rezonantnim ormariem, vratom koji se na stavlja neposredno na ravni poklopac i vijcima po strani, nazvan rebec, ribeca, rubeba, lira, gigue, geige (taj je po imenu i obliku blii rebabu); drugi, sa plosnatim, ovalnim, kasnije izduljeno eliptinim korpusom, udubljenjima po sredini i odvojenim vratom (hvataljkom) koji zavrava ivijitem i vijcima s prednje strane; taj se drugi tip javlja pod ra zliitim varijantama imena fidel ili vielle (viola), a po grai je sliniji arapskom kemangeu. Na pri jelazu iz XV u XVI st. nastaju iz fidela dva posebna tipa gudakih instrumenata koji su se dalje sistematski razvijali: lira da braccio, koja oblikom trupa prethodi violi da braccio, i -> viola da gamba, po grai blia fidelu nego rebecu. Istodobno fidel iezava iz prakse, a rebec doivljuje ponovni procvat u plesnoj muzici i zatim prelazi u okvire muzikog folklora (poput grke lire i rus kog gudoka); posljednja je etapa njezina razvoja pochette (XVI XIX st.). Rani oblik moderne violine sa 3 ice, ugoene g dl a 1 nastao je oko 1520 u okolici Milana. Taj se instrument moe opisati kao kombinacija obiljeja rebeca (3 ice, hvataljka bez prenica, vijci po strani) i lire da braccio (oblik korpusa, / otvori, odvojeni vrat). Prema dosada poznatim svjedoanstvima samo ime javlja se najprije u francuskom obliku (yyollons, 1523), a zatim u talijanskom (violino 1538), ali isprva ne oznauje samo violinu nego itavu instrumentalnu obitelj. Oko 1550 poveao se broj ica na 4. Meu najstarije sauvane primjerke violina ubrajaju se instrumenti to ih je izradio > Gasparo da Salo. Klasian oblik dali su violini potkraj XVI st. majstori cremonske kole, A. Amati i njegov i nasljednici, a u XVII i prvoj polovici XVIII st. doivljuje gradnja gudaa svoj najvii procvat djelatnou talijanskih, njemakih i francuskih graditelja i kola (-> Graenje umjetnikih muzikih
instrumenata, -> Violina).
LIT.: 5. Virdung, Muica g etutscht und ausgezogen, Basel 1511. At. Agricola, Muica instrumentalis deudsch, Wittenberg 1529 (proireno 1545) - G. M. Lanfranco, Scintille di muica, Brescia 1533. 5. Ganassi dal Fontego, Regola Rubertina, I II Venezia 1542. /-.. Zacconi, Pratti ca di muica, Ve -

GUDAKI INSTRUMENTI. Muziki luk, Afrika, podruje Kilimandara

40

GUDAKI INSTRUMENTI GUDALO


1931. B. Aulich i E. Heimeran, Das stillvergntigte Streichquartett, Miir 1936 (XVI izd. 1964 68; engl. 1938). U. Lehmann, Deutsches und ita sches Wesen in der Vorgeschichte des klassischen Streichquartetts, Wiin 1939. P- Schliiter, Die Anfange des modernen Streichquartetts, Bleichf 1939- Af. Pincherle, Les Instruments du quatuor, Pari 1948. J. Krar Das Streichquartett, Beitrag zur Schulmusik, 1961. L. Finscher. Zur Se geschichte des klassischen Streichquartetts, Kongressbericht, Kassel 196 F. Torrefranca, Avviamento alla storia del quartetto italiano (izd. A. Bona' si), L'Approdo musicale, 1966. T. I

r
GUDAKI KVARTET. Karikatura ekog kvarteta, I I . Bottinger, 1907 nezia 1592. M. Praetorius, Syntagma Musicum, II, Wolfenbtittel 1619. A. Vidal, Les Instruments a archet (3 sv.), Pari 1876 79. JAR. Ruhlmann, Zur Geschichte der Bogeninstrumente (2 sv.), Braunschweig 1882. C. Engel, Researches Into the Early History of the Violin Family, London 1883. E. Heron-Allen, De fidiculis bibliographia (2sv.), London 1890 93. A. Hajdecki, Die italienische Lira da braccio, Mostar 1892. L. Grillet, Les Ancetres du violon et du violoncelle, les luthiers et les fabricants d'archets (2 sv.), Pari 1901. K. Schlesinger, The Instruments of the Modern Orchestra and Early Records of the Precursors of the Violin Family ( 2 sv.), London 1910. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde, Leipzig 1920. L. Torri, La Costruzione e i costruttori degli istrumenti ad arco, Padova 1920. O. Haubensack, Ursprung und Geschichte der Geige, Marburg 1930. G. Hayes, Viols and others Bowed Instruments, London 1930. E. Van der Straeten, The History of the Violin (2 sv.), London 1933. B. Disertori, II piu antico esemplare esistente di strumento ad arco, RM 1938. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940. - H. Panum, The Stringed Instru ments of the Middle Agss, London 1940. F. Farga, Geigen und Geiger, Ziirich 1940 (VI izd. 1965; na engleskom, London 1950). iV. Bessaraboff, Ancient European Musical Instruments, Boston 1941. W. Senn, Forschungsaufgaben zur Geschichte des Geigenbaues, Kongress-Bericht, Bamberg 1953. R. Eras, Die urspriingliche Bauweise und Mensurierung vom Streichinstrumente, MF, 1960. A. Baines (izdava), Musical Instruments through the Ages, London 1961 (na njemakom 1962). 5. Nelson,The Violin Family, London 1964. E. Winternitz, G. Ferrari, His School, and the Early History of the Violin, Varallo 1967. I. A.

GUDAKI KVINTET (engl. string quintet, franc. quin a cordes, njem. Streichauintett, tal. quintetto d'archi), komorni sa od pet gudakih instrumenata. Najee se sastoji od dvije vio dvije viole i violonela, no susreu se i sastavi od dvije vio! viole i dva violonela (npr. gudaki kvintet u C-duru op. 16 Schuberta). Mogue su i druge kombinacije: dvije violine, v violonelo i kontrabas, a vrlo rijetko i sastav od tri violine, vi' violonela. G. k. je i kompozicija za takav instrumentalni sa; a po svom obliku odgovara sonati. Medu prve kompozitore guda kvinteta ubrajaju se L. Boccherini i K. Dittersdorf, a slij < su ih W. A. Mozart, L. v. Beethoven, F. Mendelssohn, J. Bra! i dr. T. E GUDAKI TRIO (engl. string trio, franc. trio a coi njem. Streichtrio, tal. trio d'archi), komorni sastav od tri instrun ta, i to violine, viole i violonela ili dvije violine i violonela (kon zicije za takav sastav prilino se rijetko susreu). Osim 20 guda trija J. Haydna (za dvije violine i violonelo) poznat je divertim' W. A. Mozarta (K. V. 563), zatim trija L. v. Beethovena op 9 i 87, a od novijih djela trija E. Dohnanvija, A. Dvofaka, Regera, A. S. Tanjejeva i A. Schonberga GUDALO, r. (engl. bozo, franc. archet, njem. Bogen, arco), prut s napetim strunama kojima se, na gu dakim ins mentima, povlaenjem preko ica proizvodi ton. Prut je nai: od vrlo tvrda ali fleksibilna drva (obino pernambuka) i la; sveden prema strunama; dug je, kod gudala za violinu 74cm, za violu 74 cm, za violonelo 72 cm, a za kontrabas oke cm. Na vrhu pruta nalazi se plosnata glavica, a na donjem k abica; izmeu njih su napete konjske strune (150250 n abica je privrena uz prut mehanizmom na vijak, tako d; strune mogu jae napeti ili otpustiti. Strune su napraene k fonijem sainjenim od raznih crnogorinih smola.

GUDAKI KVARTET (engl. string quartet, franc. quatuor a cordes, njem. Streichquartett, tal. quartetto d'archi), komorni sastav od etiri gudaka instrumenta (2 violine, viola i violonelo) i kompozicija za takav sastav. Muziki oblik gudakog kvarteta odgovara sonati. Histor ija gudakog kvarteta novijeg je datuma. Neka djela XVI i ranog XVII st. pisana su za etiri instrumenta, ali nemaju ni formalno ni stilski nieg zajednikog s dananjim gudakim kvartetom. U prvoj polovini XVII st. susreu se brojne kompozicije za etiri instrumenta, koje su ini se bile najee namijenjene orkestralnoj izvedbi. Potkraj XVII st. instrumentalno se etvoroglasje veinom naputa u korist trio-sonate. Neke sonate A. Scarlattija (16591725) nose napomenu per due violini, violetta, e violoncello. Tu se po prvi put spominje sastav modernoga gudakog kvarteta. Mnogi gudaki kvarteti XVIII st. (G. Tartini, F. X. Richter, L. Boccherini, K. i A. Stamitz), ukljuivi i rana Havdnova djela, vie su orkestralne nego komorno -muzike kompozicije, jer je svaku dionicu izvodilo vie sviraa; po obliku su to esto divertimenti. Gudakim kvartetom u dananjem smislu smatraju se tek kvarteti nastali u drugoj polovini XVIII st., i to u prvom redu kvarteti J. Havdna, komponirani izmeu 1780 i 1790, te W. A. Mozarta iz istog razdoblja. Od tog je vremena g. k. najvaniji oblik komorne muzike. Beethoven je doveo g. k. do najvieg dometa, koji je dosad dostignut. Iz romantiarskog razdoblja osobito su vrijedni kvarteti F. Schuberta, J. Brahmsa, A. Dvofaka i C. Francka. Francuski impresionisti malo su njegovali tu tradicionalnu vrstu; ipak su C. Debussv i M. Ravel i u gudakom kvar tetu ostvarili nov zvuk, to ga je donio impresionizam. U muzici XX st. posluio je g. k. muziarima najrazliitijih estetika (A. Schonberg, A. Berg, A. Webern, P. Hindemith, B. Bartok, D. Milhaud, I. Stravinski) kao idealno ist nosilac njihovih misli.
LIT.: E. Sanzay, Haydn, Mozart, Beethoven. Etude sur le quatuor, Pari 1861. A. Ehrlich, Das Streichquartett in Wort und Bild, Leipzig 1898. E. J. Dent, The Earliest String Quartets, The Monthly Musical Record, 1903. A. Heuss, Kammermusik-Abende, Leipzig 1919. E. Grossens, The String Quartet Writing, Music and Letters, 1922. R. Clark, The History of the Viola in Quartet Writing, ibid., 1923. A. Pochon, A Progressive Method of String-Quartet Playing, New York 1924. M. D. Herter Norton, String Quartct Playing, New York 1925. C. H. P. Sloeving, The Violin, Cello and String Quartet, New York 1927. W. Altmann, Handbuch fiir Streichquartettspieler (4 sv.), Berlin 1928 31. A. E. Huli, The Earliest Known String Quartet, MQ, 1929. M. Pincherle, On the Origins of the String Quartet, ibid., 1929. F. Torrefranca, Mozart e il quartetto italiano, Bericht tiber die musikwissenschaftliche Tagung der Internationalen Stiftung Mozarteum in Salzburg,

Jllll)
n^lllllllll

e li

GUDALO. Razvoj violinskog gudala: 1. Mersenne, 1620; 2. Kircher, i| 3. Castrovillari, 1660; 4. Bassani, 1680; 5. Corelli, 1700; 6. Tartini, 1 7. Cramer, 1770; 8. Viotti i Tourte, 179 0. I

GUDALO GUEDRON
Prva svjedoanstva o upotrebi gudala potjeu iz arapsko -islamskog svijeta (Al Farabi; slike u mozarapskim putopisima) i iz Bizantintskog carstva. U zapadnoj Evropi g. se javlja otpri like oko 1000 god. poto su mu prethodili dugi tapovi za povlaenje, trljanje ili udaranje po icama instrumenata. Primi tivno gudalo imalo je, poput gudala narodnih gusala, oblik luka (otud narodni izraz luac) u kojemu su bile napete strune. U kasnom srednjem vijeku susreu se najrazlicitiji o blici, od posve plitko svinutin do polukrunih, dugih od 20 do 120 cm. Od XIII st. nadalje posvjedoena je upotreba konjskih struna i kolofonija za premazivanje, a u XIV i XV st. javljaju se ve mehanike naprave za regulaciju napetosti struna, iako se jo do XVIII st. upotrebljavaju i gudala s uvrenim strunama ija se napetost mijenjala pritiskom sviraeva prsta. Metalni nazubljeni cremillere iz XVII st. potisnula je poetkom XVIII st. abica s mehaniz mom na vijak. to se tie oblika i grae gudala, ot prilike do 1500 upotrebljavali su se istodobno raznolini modeli, a od toga se vremena uvodi, kod instrumenata porodice gamba, normiranje veliine i oblika. U XVIII st. izdvajaju se 3 osnovna tipa: u Ita liji prevladava dulji blago svedeni oblik (tzv. sonatno gudalo), u Njemakoj jae svinut (kruno gudalo), a u Francuskoj krai i laganiji tip (tzv. plesno gudalo). Usporedo s razvitkom tehnike gudala i poteza dolazilo je do izmjena u obliku i gradi. Usavra vanje se u literaturi obino pripisivalo znameniti m virtuozima ali to su, zbog nedostataka izvornih podataka, samo pretpostav ke. Tako se smatra da je Corelli dao poticaj da se vrh gudala svine, pa da strune teku usporedo s prutom, a Tartini da je upotrijebio laganije drvo, uveo kaneliranje na donjem kra ju, itd. Dalja seusavrenja pripisuju W. Crameru (ravan prut i gotovo posve uglata glavica) i G. B. Viottiju (produljen, laganiji oblik). F. Tourte (1747 1835), prozvan Stradivarijem gudala, konano je utvrdio najbolje proporcije modernog gudala; on je odredio omjere svedenosti, debljinu pruta, udaljenost struna i njihovo teite, te utvrdio duljinu gudala za pojedine instrumente. Nje gova je dostig nua kasnije nauno obradio J. B. Vuillaume. Znaajni graditelji gudala bili su jo i F. Lupot, J. R. Lafleur, N. F. Voirin, Dominigue Peccate, obitelj HM, John Dodd, James Tubbs, G. L. Panormo, H. R. Pfretzschner, A.-J. Lamy, L. Ch. A. Bausch, J. Ch. Stiss, A. Rau, lanovi obitelji Knopf i Nurnberger i dr. Vladanje gudalom bitni je dio sviranja na gudakim instru mentima i ta tehnika obuhvaa niz raznovrsnih poteza kojima svaki dobar instrumentalist mora besprijekorno baratati.
LIT.: E. Folegatti, Storia del violino e dell' archetto, Bologna 1873 74. G. A. Wettengel, Lehrbuch der Geigen- und Bogenmacherkunst, Weimar 1869. P. O. Apian-Bennetvitz, Die Geige, der Geigenbau und die Bogenverfertigung, Weimar 1891 ( I I izd. 1920). H. Saint-George, The Bow, Its Historv, Manufacture and Use, London 1896. H. Balfour, Natural History of the Musical Bow, Oxford 1899. C. Sachs, Die Streichbogenfrage, AFMW, I, 1918 19. F. Steinhausen, Fisiologia della condotta dell'Arco, 1929. F. Wunderlich, Der Geigenbogen, seine Geschichte, Herstellung und Behand Iung, Leipzig 1936 ( I I izd. Wiesbaden 1952). H. Drdger, Die Entwicklung des Streichbogens und seine Anvvendung in Europa, Kassel 1937. - J. Roda, Boxs for Musical Instruments of the Violin Familv, Chicago 1959. W. Henley, Universal Dictionary of Violin and Bow Makers, Brighton 1959. I. A.

41

bitirao 1871 kao Nadori (Spohr, Jessondd). Operni pjeva u Lii becku, Freiburgu i Bremenu, 1880 90 prvak Dresdenske opere. Od 1882 kreirao mnoge glavne tenorske uloge na Sveanim igrama u Bavreuthu, a gostovao i na Njemakoj operi u New Yorku, na Dravnoj o p e r i u B e r l in u i d r . G . j e prvi u Londonu interpretirao Wagnerove likove: Tristana (Tristan i Izolda), Walthera (Majs tori pjevai) i Parsifala. Gt)DEN, Hilde, austrijska pjevaica sopran (Be 15. IX 1917 ). Studij pjevanja za vr ila na K onz e rva tor iju u Beu (Wetzelsberger); na opernoj pozornici debitirala 1919 u Li Zurichu kao Cherubin (Mo -zart, Figarov pir). Pjevala za tim na njemakim i H. Gt)DEN talijanskim opernim kazalitima, od 1946 lanica je Dravne opere u Beu. Gostovala u Londonu (1947), na milanskoj Scali (1948 51), na Metropolitanu u New Yorku (od 1950) i dr. Svestrana umjetnica, ostvarila niz znaajn ih sopranskih kreacija u standard nom repertoaru, kao i u suvremenim operama: Romeo i Julija (Blacher), The Rake's Progress (Stravinski), The Rape of Lucretia (Britten), Mathis der Maler (Hindemith) i dr., a nastupa i u operetama F. Lehara i J. Straussa. Izvrsna i na koncertnom podiju, snimila je velik broj gramofonskih ploa. GUDEWILL, Kurt, njemaki muzikolog (Itzehoe, Holstein, 3. II 1911 ). Na Univerzitetima u Berlinu i Hamburgu stu dirao muzikologiju (A. Schering, F. Blume, W. Vetter, W. Heinitz), filozofiju i fonetiku. Od 1936 asi stent Muzikolokog instituta na Univerzitetu u Kielu, 1945 docent i od 1952 profesor; 1948 49 predavao na Univerzitetu u Birminghamu. Od 1955 urednik zbirke Das Chorzoerk (sa F. Blumeom).
DJELA. SPISI: Das sprachliche Urbild beiH. Schiitz und seine Abzoandlung nach textbestimmten und musikalischen Gestaltungsgrundsatzen in den Werken bis 1650 (disertacija), 1936; Das neuere Brucknerschrifttum, Deutsche Musikkultur, 1940; Die deutschen Liedersammlungen des 15. und 16. Jh. als Zeugnisse biirger licher Musikkultur, ibid., 1942; Die Formstrukturen der deutschen Liedtenores des 15. und 16. Jahrhunderts, 1944; Musikzvissenschaft, Universitdts-Musikpflege und Studentenmusik in ihren geschichtlichen Wechselbeziehungen, Festschrift tur M. Seiffert, 1948; Zur Frage der Formstrukturen deutscher Liedtenores, MF, 1948; Die Barform und ihre Modifikationen, Kongressbericht Liineburg, 1950; Vokale und instrumentale Stilmomente in textlosen Kompositionen des Glogauer Liederbuchs, Kongressbericht Bamberg, 1953; Heinrich Schiitz und die Gegenzaart, Bekenntnis zu Heinrich Schiitz, 1954; Beziehungen zzuischen Modus und Melodik im deutschen Tenorlied, Kongressbericht Oxford, 1955; F. Tunder und die nordelbingische Musikkultur seiner Zeit, 1967; razni lanci u njemakim i stranim asopisima. IZDANJA : G.Forster, Frische teutsche Liedlein, I, Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1942; M. Franck, Drei Quodlibets, Chorwerk, 1956; G. Forster, 10 svjetovnih pjesama iz Frische teutsche Liedlein, I I I V, Chorwerk, 1957.

2. (bas, duda, muga, mugl, tuc), membranofoni basovski instrument, rairen u Beloj Krajini, istonoj Dolenjskoj i ta jerskoj. Izraen je od obinog glinenog lonca, kojemu se preko otvora napne svinjski mjehur i ispod ruba vrsto svee. U mem branu, koja je na taj nain nastala, utakne se tapi od drijena, akacije ili sijerka (gdjegdje u tajerskoj i slamka od rai) ili nasmoljena drveta. Svira iza ziva zvuk na taj nain, da trlja tapi u otvor na membrani potezima gore i dolje ili kroz membranu vue dretvu. Zvuk je mukao. Visina zvuka ovisi o veliini lonca i napetosti membrane. G. se upotrebljavalo kao basovski instrument za plesnu muziku, obino s usnom har monikom, koju je svira drao u jednoj ruci, dok je preko ramena druge ruke imao objeeno gudalo. U Dolenjskoj upotrebljavali su g. takoer i samo kao bas uz momako pjevanje. Z. Kr. GUDEHUS, Heinrich, njemaki pjeva, tenor (Alten hagen kraj Hannovera, 30. III 1845 Dresden, 9. X 1909). Pjevanje uio u Braunschvveigu (M. Schnorr v. Carolsfeld) i Berlinu (G. Engel); tamo de GUDALO

GUDOK, stari ruski narodni gudaki instrument, ovalan, rjee krukolika korpusa, s izboenom donjom daskom i rav nom gornjom. Imao je 3 ice, gornju melodijsku i dvije donje bordunske ugoene u intervalu kvinte, koje su za vrijeme svirke neprestano zvuale. Gud alo je kratko u obliku luka. Pri sviranju se g. vertikalno naslanjao na koljeno. Za muziciranje ansambla upotrebljavali su se gudoki razliitih razmjera i opsega. G. je bio instrument profesionalnih, putujuih muziara -> skomoroha. GUEDON DE PRESLES, Hono re-Claude (Honore-CIaude Guesdon de Preles), francuski kompozitor (?, posljednja etvrt XVII st. ?). O njegovu ivotu nema mnogo podataka. Zna se da je bio Ordinaire de la Musique de la Chambre et de la Chapelle. Vjerojatno je pjevao u parikom opernom kazalitu. Njegova su najznaajnija djela kan tate mitoloko -pastoralnog karaktera u kojima se osjea talijanski utjecaj i izrazit smisao za dramatsko oblikovanje.
DJELA: Cantates francaises, 1724 (Cefale; L'Amour devoili; Calipso; Plainte). Pojedine arije obj. u zbirkama onoga doba. LIT.: M. Briquet, Honore-Claude Guedon de Presles, MGG, V, 1956.

GUEDRON, Pierre, francuski kompozitor (druga polovina XVI st.'konac 1621 ili poetak 1622). Pjeva u kapeli kardinala de Guisea, zatim preao u kraljevu slub u, gdje je od 1590 maitre des chanteurs de la chambre, 1603 13 maitre des enfants de la musique, a od 1610 intendant des musiques de la chambre. U njegovim airs odrazuje se prodiranje monodije; djelomino ih je obradio u 2 verzije: u silabikom vieglasju i za glas uz pratnju lutnje. G. je znaajan kao kompozitor posebnog tipa dvorskog baleta ballet melodramatiaue, koji je pretea opere.

42

GUEDRON GUERRINI
DJELA. DRAMSKA: muzike toke za velik broj komedija (sauvs preko 40); 10 tonadillas: Los alguaciles; La Pastorela i dr. Entremeses: Ayc filosofo; La Condesa de Consuegra i dr. Sainetes: Los Senores fingidos; El Pru de los Gitanos i dr. LIT.: J. Subird, La Tonadilla Escenica (3 sv.), Madrid 1928 30. / Antonio Guerrero, MGG, V, 1956.

DJELA. DRAMSKA: vie dvorskih baleta (u suradnji sa drugim kompozi torima), najznaajniji: Ballet de la Delivrance de Renaud, 1617 i Ballet du Roy sur VAdventure de Tancrede . . . , 1619. est knjiga Airs de cour d guatre et cinq parties, 1602 20; brojni airs u tabuiaturama za lutnju G. Bataillea, A. Boessete i drLIT.: L. de La Laurencie. Un Musicien dramatique du XVII e siecle: Pierre Guedron, RMI, 1922. 1 A. Verchaly, Un Precurseur de Lully: Pierre Guedron, Bulletm de la Sbciete du XVII e siecle, 1954. Isti, Pierre Guedron, MGG, V, 1956. M. M. McGovian, L'Art du Ballet de Cour en France (1581 1643), Pari 1961.

GUELFI, Gi^ngiacomo, talijanski pjeva, bariton (Rim, 21. XII 1924 ). Debitirao 1950 u Spoletu kao Rigoletto (Verdi) i dobio nagradu Teatro Sperimentale ; u milanskoj Scali prvi put nastupio 1952 na praizvedbi opere Proserpina e lo Straniero (J. J. Castro). Pjevao na mnogim talijanskim i inozemnim opernim pozornicama; svoj najvii domet ostvario u Verdijevim operama, zatim kao Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini, Tosca) i Alfio (Mascagni, Cavalleria rusticana), a istakao se i u suvremenom talijanskom opernom repertoaru. GUNIN, Marie -Alexandre, francuski kompozitor (Maubeuge, 20. II 1744 Etampes, 22. I 1835). Uenik H. Caprona i P. Gaviniesa (violina) i F. Gosseca (kompozicija) u Parizu. Od 1771 svira u orkestru parike Opere i Concerts Spirituels gdje od 1773 nastupa kao drugi solist (partner Hr Caprona, L.-H. Paisiblea, K. Stamitza, I. Bertheaumea, P. Le Duca). Od 1777 muziki intendant princa Condea, 17831813 solo-violinist parike Opere, 17841802 profesor violine na ticole Royale de Chant. Neko vrijeme lan orkestra panjoslkog kralja Karla IV u Marseilleu. Kao kompozitor oslanjao se najprije na Gosseca, kasnije je ostvario vlastiti muziki izraz. Njegovi Trios avec tout Vorchestre i Symphonies za 4 gudaa i 2 roga (ad lib. ili obligatno) prvi su stupnjevi u razvoju francuske simfonije.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 Simphonies op. 4, 1776; 3 Simphonies op. 6, 1788; Concerto del Signor Guenin op. 2, 1769; Six Trios op. I (3 za 3 instrumenta, 3 za orkestar), oko 1768. KOMORNA: Six Duos za 2 violine op. 3, 1775; 3 sonate za embalo ili za klavir uz pratnju violine op. 5, 1781; 3 gudaka kvarteta op. 7; 3 sonate za 2 violine op. 9; sonate za violinu uz b. c. op. 10; 3 dua za 2 violine op. 15; Trois sonates faciles za violinu op. 17; 3 dua za 2 violonela op. 18; Ouverture et airs de ballets de Telemague de Lesueur za 2 violine; Duo pour Harpe et Forte-Piano avec accomp. de Flules et Cors; Duo a 2 violons a l'usage des commencants. LIT.: L. de La Laurencie, L'Ecole francaise du violin de Lully a Viotti (3 sv.), Pari 1922 24. E. Borrel, Marie-Alexandre Guenin, MGG, V, 1956. F. Robert, Une Decouverte musicologique: 3 Quatuors op. VII de M.-A. Guenin (1774 1835), Recherses 1960, Pari 1960. B. S. Brook, La Svmphonie francaise dans la seconde motie du XVIII e siecle (3 sv.), Pari 1962.

GUERRERO, Francisco, panjolski kompozitor (Sevil vjerojatno 4. X 1528 8. XI 1599). Altist katedralnog zbc u Sevilli, zat im uio kod brata Pedra i kratko vrijeme kod C stobala Moralesa. Od 1546 I pelnik katedrale u Jaenu, 15 vratio se kao pjeva u Sevil God. 1554 naslijedio je Moi lesa kao maestro di cappela Malagi, a idue godine post kapelnik katedrale u evi! Suvremenici su veoma ci; nili ovog istaknutog i neobi plodnog kompozitora crkver djela i madrigala. Karakterist na je za njegova djela skloni osjeajnosti.
tiones vulgo moteta nuncupata, 4et 5 cum, 1555; Psalmorum 4vocum Libe\ accedit Missa defunctorum, 1559; Cat cum Beatae Mariae . . . , 1563; Libe Missarum, 1566; Motteta Francisci G rreri. . . 45 v., 1570; Missarum li II. . . , 1582; Si tus penas no prut F. GUERRERO secundum Matthaeum et Joannem m Hispano, 1585; Mottecta Francisci i erreri . . , 48 v. Liber II, 1589; Canciones y villanescas espirituales . . . 3-v., 1589; Motecta . . . 48 v., 1597 i dr. Putopisi i autobiografija El vi de Hierusalem que hiz F. Guerrero racionero y maestro de capilla de la sa: iglesia de Sivilla, 1590. NOVA IZD.: U zbirci M. Fuenllane Orfenica Lira (1554) objavljene mnoge Guerrerove kompozicije preraene za lutnju. M. H.Eslava obj. u zborni Lira sacro-hispana (1869) dvije peteroglasne pasije, a F. Pedrel u Hispan Schola muica sacra (II i VI) Magnificat 45 v. alternatium cum choro, Offici defunctorum 56 v., Falso Sordone, pasije, antifone i dr. Uz njih obj. su pojed Guerrerova djela W. Apel, R. Mitjana, F. Commer, Ch. Bordes i dr. Rukof Guerrerovih kompozicija uvaju se u Avili, Escorialu, Malagi, Sevilli, Tole* Madrid u i dr. LIT.: R. Mitjana, Francisco GuerrerOj 1528 1599, Estudio crifico-b grafico, Madrid 1922. M. Querol, Canciones y Villanescas de Guerrero, Bar Iona 1955. H. AngUs, C. de Morales y F. Guerrero, Annuario Musical, 19 M. Querol, Canciones y Villanescas de Guerrero, Barcelona 1955. Angtts, Francisco Guerrero, MGG, V, 1956. R. Stevenson, Spanish Catr dral Music in the Golden Age, Berkelev 1961.

DJELA. CRKVENA: Sacre c,

1583; Liber vesperaru

GURANGER, Prosper (Louis -Pascal), francuski muzikolog (Sable-sur-Sarthe, 4. IV 1805 Solesmes, 30. I 1875). lan benediktinskog reda, od 1837 opat samostana u Solesmesu i generalni vikar benediktinskog reda u Francuskoj. Pobornik, osobito u liturgiji, iste rimske orijentacije crkve u Francuskoj. Pobijao je ostatke galikanizma, zastupajui uvoenje jedinstvene rimske liturgije i restauraciju gregorijanskog pjevanja. Obnovio je benediktinski red u Francuskoj, oivljavajui staru opatiju Solesmes i osnivajui nove. Da bi se mogla provesti reforma crkvenog pjevanja, smatrao je da treba istraiti izvorne tekstove i uspostaviti stari melodijski repertoar. Njegovi su suradnici sakupili vrijedan i bogat materijal. God. 1860 izdan je Breviarum, 1864 Directorium ori, 1873 Processionale, a 1875, prije smrti Guerangera, bili su spremni za tampu Graduale i Antiphoniarum, te umnoen Proprium.
DJELA: Institutions liturgiques (3 sv.), 184053 (s tumaenjem gregorijan skog pjevanja); L'Annee liturgique (15 sv.), 18411901 (s mnogo melodija i tumaenja); Origines de V Fglise romaine, 1836; Sainte Cecile et la societe romaine aux premiers siicles, 1874. LIT.: A. Guepin, Solesmes et Dom Gueranger, Le Mans 1876. Bibliographie des Benedictins de la Congregation de France, Solesmes 1889. Charmard, Gueranger et l'abbe Bernier, Angers 1901. P. Delatte, Dom Gueranger, abbe de Solesmes (2 sv.), Pari 1909. 5. Corbin, Dom Prosper Gueranger, MGG, V, 1956.

GUERRINI, Guido, talijanski kompozitor (Faenza, 12. ] 1890 Rim, 13. VI 1965). Na Konzervatoriju u Bologni u< violinu (A. Consolini) i kompoziciju (Micija, L. Torchi), a s tim se usavravao kod F. Busonija. Isprva orkestralni muzi a zatim nastavnik na konzervatorijima u Bologni (1921 24^ Parmi (1924 28). Od 1928 direktor Konzervatorija u Firen od 1948 u Bologni i 195060 u Rimu. Osniva i 195257 di gent Orchestra da camera di Roma. Suraivao u brojnim ao] sima. G. se suoio s muzikom modernom, kad je ve bio izgi dena umjetnika linost. Najuspjelija su mu simfonijska dje kantate i Reguiem.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. Si mfo n ij ske pj es me : La C etr a d' Ach i 1913 i VUltimo viaggio di Odisseo, 192 1. Koncert za violonelo, i9i4;Poem to za violonelo i orkestar, 1924; Egloga za flautu i orkestar, 1927; Due tet di concerto za klavir i orkestar, 1936; Tema con variazioni za klavir i orkesi 1942; simfonijska suita Trittico da Enea, 1950; La Befana za komorni orkesi 1915; Visioni delVantico Egitto, 2 simfonijske slike, 1919; Sonata da ame 1925; Preludio a corale za orkestar i obligatne orgulje, 1930; tri kompozic za gudae, klavir i udaraljke, 1931; Trifons, 1932; Danza degli piriti, 19; Rapsodica za komorni orkestar, 1932; Danza dalVopera La Vigna, 1932; Suore, 1936 (preradba, original za harfu); Fuga a notturno, 1938; St variazioni sopra una sarabanda di Corelli za gudae i klavir, 1940; Canzone a ba, 1941; Canzone e balio forlivese za komorni orkestar, 1952. KOMORN 3 gudaka kvarteta, 1920, 1922, i 1959; gudaki kvintet, 1950; dva klavir; trija, 1920; klavirski kvintet, 1927; sonata za violinu i klavir, 1921; Son da camera za violonelo i klavir, 1925; Le Suore za harfu, 1921; Arcadica obou (ili violu) i klavir, 1931; Canzone e danza za 2 klarineta i 2 fagota, 19 Canzone a balio za violinu i harfu, 1933; Canzonetta e balio forlivese za 4 saki fona, 1938; Dialogo sui fiori za flautu, tenor-saksofon i klavir, 1956 i dr. KLAVIRSKA: In memoriam, 1910; Trovadorica, 1931; Popolaresca, 19; 19 etida, 1937; tema s varijacijama, 1942 i dr. DRAMSKA. Opere: Zali 1913; Nemiri, 1919; La Vigna, 1935; Enea, 1948; VArcangelo, 1949- V KALNA. Kantate: La Citta perduta, 1924; La Cittd beata, 1942 i Nativi Christi, 1952. II pianto della Madonna za sole, muki zbor i orkestar, 19; Intermezzo degli uccellatori (za komediju Tancia M. Buonarritija ml.) za zbc orkestar, 1930; La Mascherata degli orafi za zbor i orkestar, 1937; Le tre reg za sopran i orkestar, 1926; // lamento di Job za bas, gudae, klavir i tam -ta 1938; zborovi; solo-pjesme i dr. CRKVENA: 4 mise; Missa pro Defun, za sole, zbor i orkestar, 1939; moteti. INSTRUKTIVNA: Trattato di arr, nia complementare, 1922; Origine, evoluzione e carattere degli strumenti music, 1926; Prontuario dei tempi e colori musicali, 1939; Appunti 'orchestrazio 1945. SPISI: Verdi e le scuole di muica, 1940; Ferruccio Busom, la vi la figura e Vopera, 1941; A. Vivaldi, la vita e V opera, 1951 i dr. Revidi i preradio pojedina djela L. Boccherinija, G. Carissimija, D. Cimarose, G. Handela, A. Scarlattija, J. S. Bacha, A. Corellija, C. Francka, N. Paganinija i

GUERRA- PEIXE, Csar, brazilski kompozitor (Petropolis, 18. III 1914). Violinu poeo uiti u Petropolisu, od 1931 pohaao Escuela Nacional de Muica u Rio de Janeiru (A. Gouveia, O. Frederico); kasnije studirao dvanaesttonsku kompoziciju kod H. J. Koellreuttera. lan grupe Muica Viva, od 1949 pristalica n acionalnog muzikog smjera.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; 2 suite; Marcha funebre e scherzo; Ouverture, 1950; varijacije; 2 komada za komorni orkestar. KOMORNA: gudaki trio, 1945; duhaki trio, 1948; nonet; sonata za violinu i klavir; sonata za flautu i klavir. Kompozicije za klavir i za gitaru. Filmska muzika. Solo-pjesme. Objavio Maracatus do Recife, 1955LIT.: V. Mariz, Cesar Guerra- Peixe, Muica Brasilena Contemporanea, Rosario 1952.

GUERRERO, Antonio, panjolski kompozitor (Sevilla, ? Madrid, poetkom 1776). Mnogo godina pisao i uvjebavao muziku za igrokaze u madridskim kazalitima. Njegova je zasluga to je tonadilla postala mnogo samostalnija i raznovrsnija u sa draju. Guerrerov muziki jezik je jednostavan, s izrazit im fol klornim elementima i jakim linim crtama.

GUERRINI GUGLIELMO EBREO DA PESARO


LIT.: A. Damerini, Profilo critico, 1928. P. Fragapane, Guido Guerrini e i suoi poemi sinfonici, Firenze 1932. M. Saint Cyr, Guido Guerrini, Rassegna Dorica, 1932. Isti, Musicisti contemporanei, Roma 1936. A. Damerini, Istantanea critica di Guido Guerrini, Illustrazione Toscana, 1936. Isti, Un musicista construttore, Arte Mediterranea, 1939. Isti, Guido Guerrini, MGG, V, 1956.

43

GUERRINI, Paolo Antigono, talijanski muzikolog (Bagnolo Mella kraj Brescije, 18. XI 1880 Brescia, 19. XI 1960). Sveenik; arhivar biskupske kurije u Bresciji i nastavnik povijesti u Seminaru i bibliotekar na Quiriniani. Od 1936 bio je kanonik katedrale u Bresciji. Izvrstan poznavalac povijesti Brescije, 1910 utemeljio asopis Brixia Sacra (191025), a 1930 zbirku Me-morie storiche della Diocesi di Brescia, u kojoj je objavio veoma vrijedan historijski materijal (vie od 20 svezaka). Suraivao u mnogim asopisima.
DJELA: La Cappella musicale del Duomo di Salo, RMI. 1922; Contini Giovanni di Brescia, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1924; Di alcuni organisti della cattedrale di Brescia del Cinquecento, ibid., 1926; Un Codice piemontese di teoria musicale del Medio Evo, RMI, 1927; Per la storia della muica in Brescia, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1934; Gli Organi e gli organisti delle due cattedrali di Brescia, ibid., 1939; L'Organaro bresciano G. B. Fachetti e Vorgano di Merlin Cocaio-, ibid., 1942; Lua Marenzio i7 pili dolce cigno d'Italia nel IV centenario della nascita, Memorie storiche della Diocesi di Brescia, 1953. LIT.: P. Guerrini, Bibliografia giubilare dell'autore (1903 1953), Miscellanea Bresciana, I, 1935. Isti, La mia bella avventura giudiziaria per aver parlato male di . . . Carlo Cassola e della massoneria, Brescia 1954. R. Lunelli, Paolo Guerrini, MGG, V, 1956-

GUERRINI, Virginia, talijanska pjevaica, mezzosopran (Brescia, 21. II 1871 26. II 1948). Debitirala 1889 u Trevisu kao Ortrud (Wagner, Lohengrin), 1893 nastupila ve u milanskoj Scali. Umjetniki put vodio ju je u Lisabon, Torino, Rim, Ge novu, Be, Berlin, Moskvu i Petrograd; 1895 1 93 lanica opere u Buenos Airesu i zatim u Madridu. Posljednji put nastupila na javnoj predstavi 1925 u Napulju (Verdi, Falstaff) i zatim otvorila vlastitu pjevaku kolu u Bresciji. GUGLIELMI, Filippo, talijanski kompozitor (Ceprano Frosinone, 30. VI 1859 Tivoli, Rim, 14. XII 1941). Studirao u Napulju (N. D'Arienzo) i Rimu (E. Terziani). Posredstvom F. Liszta sprijateljio se sa R. Wagnerom. Posljednje godine ivota proveo u Tivoliju, gdje je predavao muziku u Nacionalnom konviktu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Giulio Cesare 1881; Tibur i Vitla d'Este; II Pellegrinaggio al Morile Antore, 1910. DRAMSKA. Opere: Atala, 1884; Pater, 1899; Pergolesi, 1905; Le Eumenidi, 1909, i dr. VOKALNA: oratorij Betulia liberala; kantata Sogno di Calendimaggio , i dr. LIT.: A. De Angelli, Filippo Guglielmi, Nuova Antologia, 1912. G. Tani, Filippo Guglielmi, Atti e Memorie della Societa Tiburtina di storia e d'arte, Tivoli 1953.

di una vedova, 1759; La Aioglie imperiosa, 1759; / due soldati, 1760; L'O t tav i o, 1 7 60 ; II f i nt o c iec o, 17 61 ; / C acc ia t ori, 1 76 2; La Do nn a d i tuni i caralteri, 1762; Don Ambrogio, 1762; Le Contadine bizzarre, 1763; Le Gelosie, 1763; La Francese brillante, 1763; Lo Sposo di tre e marito di nessuna, 1763; / Rivali plaati, 1764; Modama l'umorista 0 Gli stravaganti, 1765 (s Paisiellom); La Donna scaltra, 1765; II Ratto della sposa, 1765; Lo Spirito di contraddizione, 1766; La Sposa ifedele, 1767; / Viaggiatori ridicoli lornati in Italia, 1768; L'Impresa d'opera, 1769; // Disertore, 1770; L'Amante che spende, 1770; Gli Uccellatori. 1770 72; Le Pazzie di Orlando, 1771; // Carnevale di Venezia ossia La virtuosa, 1772; UAssemblea, 1772; Mirandolina, 1773; La Contadina superba ovvero II giocatore burlato, 1774; Gl'Intrighi di Don Facilone, 1776; // Matrimonio in contrasto, 1776; La Locanda, 1776; / Fuorusciti, 1777; // Raggiratore di poca fortuna, 1779; La Villanella ingentilita, 1779; Narcisso; La Dama avventuriera 1780; La Serva padrona, 1780; Le Nozze in commed ia, 1781; / Mietitori, 1781; La Semplice ad arte, 1782; La Quakera spiritosa, 1783; La Donna amante di tutti e fedele a nessuno. 1783; Le Vicende d'amore, 1784; La finta zingara, 1785; L'Inganno amoroso, 1786; Le Astuzie villane, 1786; La Pastorella nobile, 1788; Gl'Inganni delusi, 1789; La bella pescatrice, 1789; La Serva innamorata, 1790; Aminla, 1790; L'Azzardo, 1790; Le false apparenze. 1791; La Sposa contrastata, 1791; // Poeta di campagna, 1792; Amore fra le vendemmie, 1792; La Lanterna di Diogene, 1793; Gli Amanti della dote, 1794; H Ratto di Briseide, 1794; La Pupilla scaltra, 1795 i VAmore in villa, 1797. Scenska muzika: Tigrane, 1767; Orfeo ed Euridice, 1770; La Villanella rapita o La villageoise enleve, 1789; Don Giovanni, 1794; La Pae, 1801 i dr. VOKALNA. Oratoriji i kantate; La Madre de'Maccabei, 1764; Componimento drammalico . . . , 1766; Telemaco, 1775; Cantata, 1776; Endimione, 1781; La Felicita dell'Anfriso, 1783; Pallade, 1786; Debora e Sisara, 1789 (najuspjeliji oratorij); La Passione di Gesii Cristo, 1790; La Morte di Oloferne, 1791; Gionata Alaccabeo, 1798; // Solenne trattenimento de'fratelli dell'Oralorio di S. Filippo Neri sul Monte Ono/rio, 1800; // Sagrificio di Gefte, 1801; // Paradiso perduto cioe' Adamo ed Eva per U loro noto peccato discacciati dal Paradiso lerrestre, 1802; Cantata sagra, 1802; II Serraglio. CRKVENA: Reauiem; 3 Miserere - 2 Dixit dominus; In convertendo Dominus za 2 zbora i orgulje; Aiagnificat za 4 glasa i instrumente; Ave Regina Coelorum za 3 solista, zbor i orgulje; Kyrie e Gloria; Quod non capis za alt i instrumente; Strofe per le tre ore dell' agonia di Nostro Signore Gesii Cristo za 4 glasa i orgulje; 2 ofertorija; motet.

2. Pietro Carlo (nazvan Guglielmini), kompozitor (Napulj ili Rim, izmeu 1763 i 1770 Napulj, 28. II 1817). Sin Pietra; uio na konzervatoriju 5. Maria di Loreto u Napulju. Djelovao u Madridu; 1795 vratio se u Italiju, piui opere za Rim, Napulj, Firencu, Palermo, Veneciju i Padovu. Iz Napulja, gdje se nastanio, putovao u Lisabon, Pariz, London i Rim; od 1814 kapelnik na dvoru vojvotkinje Beatrice od Masse i Carrare. Od njegovih brojnih muziko -scenskih djela najvei je uspjeh po stigla posljednja, muzika komedija Paolo e Virginia.
DJELA. DRAMSKA. Opere serie: Demetrio, 1794; Griselda, 1795; Romeo e Giulietta, 1801; Asteria e Teseo, 1803; Ines de Caslro, 1805; Sidagero, 1809; Atalida, 1810 i L'Isola di Calipso, 1813. Opere giocose, muzike komedije i farse: Dorval e Virginia, 1795; La Sposa bisbetica, 1797; L'Inganno per amore, 1797; Chi la dura la vince, 1798; / tre rivali, 1798; La Fata Alcina, 1799; I Raggiri amorosi, 1799; / due gemelli, 1799; Gli Amanti in cimento, 1800; Due nozze e un sol marito, 1800; La Fiera, 1801; Le Convenienze teatrali, 1801; La Serva bizzarra, 1803; II Naufragio fortunato, 1803; L'Equivoco degli sposi, 1804; La Fedelta tra le selve, 1805; La Scelta dello sposo, 1805; Una Donna di spirito, 1805; Amor tutto vince, 1805; La Vedova contrastata, 1805; La Sposa del Tirolo, 1806; // Matrimonio in contrasto, 1806; La Pamela casada, 1806; Guerra aperta ossia Astuzia contro astuzia, 1807; Amore e gelosie fra congiunti, 1807; Le Nozze in campagna, 1811; Oro non compra amore, 1811; Amalia e Carlo ovvero L'arrivo della sposa, 1812; La Presunzione corretta, 1813; Emesto e Palmira, 1813; Amore assottiglia l'ingegno ossia II tutore indiscreto, 1814; Amor y inocencia, 1815 i Paolo e Virginia, 1816. Balet Ercole in Calidonia, 1801. Crkvene drame La Distruzione di Gerusalemme, 1803 i // Trionfo di Davidde, 1808. LIT.: A. Bustico, Un Musicista poco noto nel Settecento: Pietro Alessandro Guglielmi, Rivista Teatrale Italiana, 1901. Isti, Pietro Metastasio e P. A. Guglielmi, ibid., 1901. Isti, Un Musicista massese; Pietro Alessandro Guglielmi, Barga 1916. F. Piovano, Elenco cronologico delle opere (1757 1802) di Pietro Guglielmi (1727 1804), RMI, 1905. Isti, Notizie storico-bibliografiche sulle opere di Pietro Carlo Guglielmini con appendice su Pietro Gugli elmi, RMI, 1909 i 1910. A. Della Corte, L'Opera comica italiana nel '700, Bari 1923. E. Zanetti, Guglielmi, 1. Pietro, 2. Pietro Carlo, MGG, V, 1956. K. Ko.

GUGLIELMI, 1. Pietro (nazvan Pietro Alessandro), talijanski kompozitor (Massa Carrara, 9. XII 1728 Rim, 18. XI 1804). Prve upute u muzici dobio od oca Jacopa i strica Domenika, orguljaa katedrale u Massi. Jo kao djeak postao violist dvorskog kazalita, ali je zagovorom kneginje Ricciarde Gonzaga otiao u Napulj gdje je na konzervatoriju 5. Maria di Loreto bio uenik F. Durantea. Kao operni kompozit or debitirao 1757 u Napulju (Lo Solachianello 'mbroglione). Od 1762 kapelnik saskog izbornog kneza u Dresdenu, 176467 uitelj na konzervatoriju Ospedaletto u Veneciji i 1767 72 operni kompozitor u Londonu. Nakon toga djelovao u Veneciji i ponovno u Njema koj, a 1776 nastanio se u Napulju. Nakon smrti A. Borronija (!793) postao kapelnik crkve sv. Petra u Rimu; od 1797 istodobno kapelnik crkve 5. Lorenzo u Lucini. Najvei su uspjeh u Italiji postigle njegove opere La Villanella ingentilita, Ifinti amori, La Virtuosa in Mergellina, L'Inganno amoroso, a osobito La Pastorella nobile i La bella Pescatrice. G. je poput J. Ch. Bacha, Piccinnija, Latille, Lampugnanija i Sartija nastojao ublaiti razlike izmeu opere serie i buffe. U operi buffi dola je u punom opsegu do izraaja njegova stilska izvornost i sklonost prema veseloj igri u narodnom duhu. Svojim sugestivno ivim i esto puta grotesknim djelima stekao je glas jednoga od najboljih kompozitora opere buffe te je stavljen uz bok Cimarose i Paisiella (Stendhal).
DJ ELA. IN S TRU MEN TALN A: 1 5 s imfo nija ; 6 k va rteta za e mb a lo, 2 violine i violonelo, 1768; 6 kvarteta za embalo (klavir), 2 violine i violonelo; 6 kvarteta sa 2 embala; trio za 2 violine i bas. a violinu i embalo (klavir): 6 divertimenta; 2 to ccate; 2 koncerta; sonata. Za klavir (embalo): Six Sonatas op- 3, 1772; 6 sonata; toccata. est divertimenta za harfu. DRAMSKA. Opere serie: Tito Manlio, 1763; L'Olimpiade, 1763; Siroe, re di Persia, 1764; Farnace 1765; Tamerlano, 1765; Adriano in Siria, 1766; Sesostri, 1766; Demofoonte, 1766; Antigono, 1767; II Re pastore, 1767; Ifigenia in Aulide, 1768; Alceste, 1768; Ruggiero, 1769; Ezio, 1770; Demetrio, 1772; Tamas Kouli-Kan nell'Indie, 1774; Merope, 1775; Vologeso, 1775; Semiramide riconosciuta, 1776; Artaserse, T-lll', Ricimero, 1777; Enea e Lavinia, 1785; Laconte, 1787; Arsace, 1788; Ri-naldo, 1789; Ademira, 1789; Alessandro neVIndie, 1789; Arsinoe, 1790 (preradba crkvenog prikazanja Debora e Sisara); Admeto, 1794; // Trionfo di Camilla, 1795; Tomiri, 1795; La Morte di Cleopatra, 1796; Ippolito, 1798 i Siface e So~ fonisba, 1802. Opere buffe, intermezzi, muzike komedije: Lo Solachianello 'mbroglione, 1757; // Filosofo burlato, 1758; La ricca locandiera, 1759; / Capricci

GUGLIELMO EBREO DA PESARO, talijanski uitelj i teoretiar plesa (Pesaro, poetkom XV st. ? ?, poslije 1475 ili 1481). Uenik Domenica da Piacenza (ili Domenichina da Ferrara), djelovao vie od 30 godina, osobito u sjevernoj Italiji. Prireivao brojne sveanosti, meu kojima 1435 u Milanu i 1437 u Ferrari. Preavi na katoliku vjeru uzeo ime Giovanni Ambrogio da Pesaro. Njegov traktat o plesu (estetika, principi i tehnika plesa, s notnim primjerima) sauvan je u 6 razliitih redakcija, koje datiraju izmeu 1460 i 1475. I naslovi traktata su razliiti (De pratica sul Arte Tripudii vulgare opusculum; Della virtute et arte del danzare; takoer i bez naslova). Pod nazivom Trattato delVarte del balio di Guglielmo Ebreo pesarese objavljen 1873 u Scelta di curiosita letterarie inedite e rare dal sec. XIII al XVIII.
LIT.: M. Lattes, Intorno a Guglielmo Ebreo ed al suo Trattato dell'arie del balio, Notizie e documenti di letteratura c storia giudaica, Padova 1879. O. Kinkeldey, A Jevvish Dancing Master of the Renaissance (Guglielmo Ebreo), Studies in Jewish Bibliographv and Related Subjects, in Memorv of A. S. Freidus, NewYork 1929. -F. Torrefranca, II Segreto del Quattrocento, Milano 1939. P. Nettl, The Storv of Dance Music, New York 1947- M. F. Bukofzer, A Polvphonic Basse Dance of the Renaissance, Studies in Medieval and Renais sance Music, New York 1950. M. Wood, Historical Dances, London 1952. F. Ghisi, Strambotti e laude nel travestimento spirituale della poesia musicale del Quattrocento, Collectanea Historiae Musicac, I, Firenze 1953 - M. Dolmetsch, Dances of Spain and Italy from 1400 to 1600, London 1954. F. Reyna, Des origines du ballet, Pari 1955. C. Sartori, Guglielmo Ebreo da Pesaro, MGG, V, 1956. B. Becherini, L'Arte della Danza di Guglielmo da Pesaro, La Scala, 1956. A. Melica, Guglielmo Ebreo da Pesaro maestro di balio del Quattrocento, La Rassegna Musicale, 1959.

44

GUI GUIDO D'AREZZO


ivali i pojednostavnjivali koralne melodije, G. je u svojemu rai na koralnoj reformi revidirao te melodije na temelju starijih izdan Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Directorium chori ad usum sacrosanctae Basilicae Vaticanae aliarum Cathedralium, 1582; Cantus ecclesiasticus passionis Domini nostri J, Christi . . . . 1586; Cantus ecclesiasticus officii majoris hebdomadae, 1587; Prae, tiones in cantu fermo, 1588; Cantus diversi ex Graduali Romana pro singulis solem, tatibus, 1727. LIT.: G. Baini, Memorie storico-critiche della vita e delle opere di Pierluigi da Palestrina, Roma 1828. R. Molitor, Die Nachtridentinische Cr ralreform (2 sv.), Leipzig 1902. K. G. Fellerer, Giovanni Domenico Guidel MGG, V, 1956.

GUI, Vittorio, talijanski dirigent, kompozitor i muziki pisac (Rim, 14. IX 1885-). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (G. Settaccioli, S. Falchi). Operni i koncertni dirigent u Rimu, Torinu, Milanu, Firenci i ostalim evropskim muzikim sreditima, te na festivalima u Salzburgu, Edinburgu i Glvndebourneu. God. 1928 utemeljio u Firenci Orchestra Stabile kojemu je godinama stajao na elu kao glavni dirigent; sudjelovao u organiziranju Maggio musicale Fiorentino (1933). Umjetnik profinjene kulture, iji je bogati repertoar uz standardna djela operne i simfonijske literature obuhvaao i manje poznate opere Glucka, Cherubinija i Verdija, G. se posebno zalagao za izvoenje kompozicija J. Brahms a, W. A. Mozarta i C. Francka, a od suvremenih umjetnika I. Stravinskog, B. Bartoka i Z. Kodalya. Bio je suradnik brojnih muzikih asopisa, a ogledao se i kao kompozitor veih radova ponekad bliskih impresionizmu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ciulietta e Romeo, 1902; // Tempo che ju, 1914 i Fantasta bianca (sa zborom), 1919; Scherzo fantastico, 1913; Giornata di feta, 1919. Passacaglia za violinu i klavir, 1913. Opera David, 1907; operna pria La Fata Malerba, 1927. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Dal Cantico dei cantici, 1925. Brojni ciklusi solo-pjesama s klavirom: Cinque liriche, 1909; Ombre cinesi 1913; Quattro liriche (Mallarme), 1914; Quattro canti de la morte (Tommaseo), 1915; Commiato, 1916; Ritorno, 1917; Tre canli delVombra, 1917; Canli di soldati, 1919 i dr. Transkripcije, obradbe i orkestracije raznih djela. Objavio // Nerone di Arrigo Boito, 1924 i sabrane eseje Battute d'aspetto, 1944. LIT.: G. M. Gatti, Musicisti moderni d'Italia e fuori, Bologna 1920 (II izd. 1925). G. Pannain, Vittorio Gui, II Pianoforte, 1927. M. Lessona, Directores de orquesta italianos: Vittorio Gui y V. De Sabata, La revista de Muica, Buenos Aires 1930. M. Saint-Cyr, G. Marinuzzi e V. Gui, Rassegna dorica, 1931. G. Graziosi, L'Interpretazione musicale, Torino 1952. R. Paoli, Vittorio Gui, Opera, 1952. M. Mila, Vittorio Gui, MGG, V, 1956.

GUICHANDUT, Carlos, argentinski pjeva, bariton i te nor (Buenos Aires, 4. XI 1919 ). Uenik A. Bente, na opernoj pozornici debitirao 1945 u Buenos Airesu kao bariton u ulozi Rigoletta (Verdi). Pjevao na Teatro Colon u Buenos Airesu i Teatro alla Scala u Milanu; 1952 studirao kod pjevaice F. Campigna, svoje budue supruge, i, promijenivi opseg glasa, 1953 prvi put nastupio kao tenor u Bariju (Wagner, Walkiira). Stalan gost opernih kua u Beu (Staatsoper), Buenos Airesu (Teatro Colon), Londonu (Covent Garden), Parizu (Opera), Barceloni (Teatro Liceo), Palermu, Napulju (Teatro San Carlo), na festivalima u Firenci, Glvndebourneu, Veroni i dr., nastupao i u Jugoslaviji. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario niz uloga junakog tenora, medu kojima se posebno istie kreacija na slovne uloge u Verdijevu Otellu. Snimio vie gramofonskih ploa kao bariton i tenor. GUICHARD, Francois, francuski kompozitor (Le Mans, 26. VIII 1745 Pariz, 24. II 1807). Muziki i literarno obrazovao se na Pjevakoj koli katedrale u Le Mansu. Djelovao je u Parizu, najprije kao pjeva, zatim kad sous-maitre de la Musique u crkvi Notre-Dame. Za Revolucije izgubio namjetenje, pa se izdravao poduavajui pjevanje i gitaru. Osobitu popularnost stekle su njegove arije (Le Bouguet de romarin; Le Coin du feu; II est passe le bon tems).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Les Loisirs de Melpomene ou Recueil periodique d'ariettes, romances . . . za gitaru i embalo (klavir), 1775; Cinq recueils de chansons et romances za harfu i klavir, 178488 ; Les Loisirs d'Apollon ou Nouveau recueil d'ariettes. . . za gitaru i embalo (klavir) op. 7 i 8; Petites pieces pour guitare, 1795; Six nouvelles ariettes, romances, vaudevilles za klavir ili harfu op. 45; Les Plaisirs des soirees za gitaru; Trente duos za 2 violine; Petits airs arranges pour une guitarre seule. VOKALNA: Loisirs bachico-harmoniques, recueil de solos, duos, trios, quatuors, 1788; Hymne d V Esperance za soliste ili kvartet uz pratnju, 1794; Hymne a la Liberte za 4 glasa, 1798; Nouveaux dessert anacreontiques, rondes de table op. 37 uz pratnju gitare; romance. SPISI: Essais de nouvelle psalmodie ou Faux-bourdons I3 v. divises en sept tons tnajeurs et mineurs; Supplement transpose en plain-chant pour faciliter V execution des essais de nouvelle psalmodie 13 v.; Petite methode de guitarre. LIT.: J. Prim, Francois Guichard, MGG, V, 1956.

GUIDO D'AREZZO (Aretinus), muziki teoretiar ran. srednjeg veka (997 verovatno 17. V 1050). Zbog naziva d'Ai zzo, koji se dodaje njegovom imenu jo od XI veka, vlada uv renje da je roen u Ar ezzu, u Italiji (Toscana). Novija istra; vanja su, meutim, pokazala da bi poreklom mogao biti Francv. Obrazovanje je stekao u manastiru Pomposi kraj Ferrare, otku je oko 1025 otiao u benediktinski manastir u Arezzo. Tu bio nastavnik muzike deakog hora u katedralnoj koli. T monji biskup Teobald bio mu je vrlo sklon; poverio mu je i radivanje teoretskog udbenika (to je Micrologus) i brinuo se 1 se Guidovo notno pismo to vie proiri. U Arezzu G. je ost verovatno do 1029, kada je postao stareina kamal dulenskc manastira Avellano, u kome je po svoj prilici boravio do smri Sem ovih, uglavno: proverenih podat; ka, o Guidovom votu je, zbog nedi stataka pouzdanih i vora, teko rei neS viei odreenije. Sk ro sve, to se o njen: pisalo u srednjem v ku pa i kasnije, ob vijeno je velom 1 gende, u koju je ov znaajni muziki p sac i teoretiar u; jo za ivota. Ipak iz mnogobrojnih st rih zapisa mogu utv diti jo neke injen ce. Dvadesetih god dina XI v. on ve uivao izvest ugled zbog svojih m vina koje su olak; vale nastavu pevanj pa ga je 1026 (1028 papa Ivan XIX p< zvao u Rim da lir izloi svoju metod' G. je po svojoj pr lici uspeo da uve crkvene vlasti u va: nosti GUIDO d'AREZZO i njegov uenik Teodal uz svojih prom monokord. Minijatura iz XII st. lazaka, jer je ve tada njegovo usavravanje notnog pisma bi] opte preporueno. G. je kroz ceo srednji vek smatran najveim autoritetoi u oblasti muzike teorije, pa je skoro sve to se postiglo u mi zikoj nauci onoga doba njemu pripisivano. U ovome se i. tako daleko, da su ga ak smatrali pronalazaem muzike. Dani je, meutim, izvesno da se mnoge tekovine stare muzike tec

GUICHARD, Leon, francuski muziki pisac (Lyon, 1. III 1899). Studij knjievnosti zavrio na Univerzitetu u Parizu. Profesor univerziteta u Ateni, Kairu i 1945 60 u Grenobleu, gdje je utemeljio i vodio Univerzitetski zbor. Od 1960 bio je direktor Francuskog instituta u Firenci.
DJELA. SPISI: L'Interpretation graphique t cinematographique et musicale de Jules Renard 1936; La Musique et les lettres au temps du Romantisme, 1955; La Musiaue et les lettres en France au temps du zoagnerisme, 1963; studije; lanci. Izdao Richard et Cosima Wagner: Lettres ajudith Gautier, 1964.
crveno
G

. F-

GUIDA (tal. vodi), 1. poetna dionica kanona i tema fuge. 2. Stari pomoni znak za itanje nota ( -> Custos). 3. Skraena orkestralna partitura (franc. conducteur). GUIDETTI, Giovanni Domenico, talijanski muziki iz dava i teoretiar (Bologna, krten, 1. I 1531 Rim, 30. XI 1592). Uenik i prijatelj G. P. Palestrine; 1575 pjeva papinske kapele. Kao beneficiatus perpetuus u crkvi sv. Petra i kapelan pape Grgura XIII dobio 1582 privilegij za izdanja korala u malim formatima. Za razliku od G. P. Palestrine i A. Zoila, koji su skra-

Notno crtovlje Guida d'Arezza. Isprekidane crte, stilumom ure zane u pergamenu, oznauju linije tercnog razmaka

rije ne mogu pripisivati Guidu. Ali i po onome to je neosporn utvreno kao njegova tvorevina, Guidov doprinos razvoju mi zike teorije i prakse izvanredno je vaan i njegova uloga u is muzike ima izuzetan znaaj.

GUIDO D'AREZZO GUIGNON


Guidova je osnovna i najhitnija zasluga u tome, to je usavrio notno pismo (o ; tome pie u Praefatio in I t Antiphonarium). U tenji da usavri dotadanja nastojanja oko notacije, on uvodi sistem od vie (ne samo dve) linija u razmaku terce. Neke od njih bojadisao je crvenom (za ton /), a neke utom (za ton c) bojom (do dve bojadisane linije bile su u upotrebi i pre Guida). Dve obojene linije uveo je i meu postojee linije tercnog razmaka da bi jasnije oznaio ni- ^rfinmrriiii|)'nnncnoiij..i.t.ni maru tnmdt poloaj polustepena. Na taj nain, smetanje GUIDO D'AREZZO. Iz Mkrologusa..., faksimil neuma na linijama i izmeu njih prualo je izvodiocu mnogo vie sigurnosti pri odreivanju visine tonova i intervalskih od nosa meu njima. Taj je sistem doivljavao promene posle Guidove smrti i u broju linija i u promenjenim bojama. No njegov je znaaj golem jer se evropska notacija temelji upravo na terenom linijskom sistemu koji vue poreklo od Guida. Od Guida verovatno po tiu i poznati solmizacioni slogovi, koje je on primenjivao kao olakicu u nastavi pevanja (o tom informira Epistola ad Michaelem). Za svaki ton u svom osnovnom lestvinom obrascu od est stupnjeva, heksakordu, on je, u cilju lakeg pamenja intervala, upotrebljavao poetne slogove stihova latinske himne sv. Jovanu u kojoj svaki stih poinje za stepen, odnosno polustepen vie (melodija je moda Guidova): Vt queant laxis, Resonare Famuli tuorum, Salve poluti, fibris, Mira gestorum Labii reatum, Sancte Johannes! Prvi solmizacioni slog Ut je mnogo kasnije (u XVII v.) u Italiji zamenjen sa Do, a sedmi slog Si uveden je tek u XVI v. spajanjem inicijala zavrnog uzvika himne: 5 (ancte) J (ohannes). G. je u svom sistemu solmizacije rasporedio sve tonove koji su onda bili u upotrebi u crkvenom pevanju (od G do e2) u niz heksakorda koji su poinjali od tonova c, f i g. Oigledno pod uticajem narodne i svetovne muzike onoga vremena, on je prihvatio kao osnovu u svojoj nastavi heksakorde durskog tipa (c, d, e, f, g, a i g, a, h, c, d, e; trei niz f-d zbog prekomerne kvarte bio je tada jo iskljuen iz elementarne nastave). Time je nagovestio razvoj i prevlast jednog od osnovnih intonacionih obrazaca zapadnoevropske muzike, lestvice prirodnog dura. Od Guida verovatno potie i primena -> mutacije koja se u srednjem veku iroko upotrebljavala za melodije vee od obima sekste. Muziki teoretiar J. Cotton, koji je iveo krajem XI i poetkom XII v., pripisuje mu i tzv. harmonsku ruku (-> Guidonska ruka), mehaniko sredstvo namenjeno uenicima da bi se mogli lake snai u komplikovanom sistemu mutacija. Nije iskljueno da je G. u svojoj nastavi prvi primenjivao ove metode. Od velikog su znaaja za razvoj muzike teorije i prakse onoga vremena njegove teoretske postavke o vieglasnoj muzici. U spisu Micrologus de Muica, on izlae svoju teoriju vieglasja i zauzima stav suprotan starijoj teoriji organuma, koja je retko doputala odstupanje od paralelnog kretanja u kvartama i kvin tama. G. meutim doputa i druga sazvuja (sekunde, terce i unisono), a u izvesnim sluajevima i ukrtanje glasova, to su stariji teoretiari takoe zabranjivali. G. je iveo i delao u vreme kada je stara muzika teorija, zasnivana na delima kasnih antikih i prvih hrianskih mu zikih pisaca Boetija, Kasiodora i Marcijana Kapele, ve uveliko ila u raskorak sa slobodnim i spontanim razvojem muzike prakse. Dok su se ovi pisci i njihovi sledbenici pridravali anti kih teorijskih postavki dospelih preko Boetijevih spisa u srednjevekovnu muziku teoriju u pogrenoj interpretaciji, G. zauzima suprotan stav. U spisu Epistola ad Michaelem on jasno izraava shvatanja oprena suhom i deplasiranom teoretisanju koje nita ne znai za razvoj ive muzike. Boetijeva knjiga nije od koristi pevau, ve samo filozofu, pie on, uviajui da razvoj muzike zahteva i unapreenje muzike teorije. Sve njegove tekovine proizlaze iz ovakvih pogleda i svrha im je da teorijski obrazloe nove pojave u muzici onoga vremena, kao i da praktino pomognu

45

izvoaima u reavanju sve sloenijih problema koji su se na metali. Ovako posmatrani, Guidovi spisi, ak i oni koji su danas izgubili svaki praktini znaaj, predstavljaju progresivne doku mente od bitnog uticaja u jednoj znaajnoj epohi razvoja evropske umetnike muzike, u kojoj se javlja vieglasje i naziru prvi na go vetaj i nove, slobodnije muzike koja nastoji da se otrgne od ukoenih crkvenih normi.
DJELA: Micrologus de Muica (nem. prevod R. Schlechta, MFM V, 135, i M. Hermesdorffa, 1876; kritiko izd. teksta obj. A. Amelli, Rim 1904 i J. Smits van Waesberghe, C orpus Scriptorum de muica, 4, 1955); Regulae rhytmicae; Praefatio in Antiphonarium; Epistola ad Michaelem de ignoto cantu (lat. izdanje s nem. prevodom obj. M. Hermesdorff, Trier 1884). Sva etiri spisa objavio M. Gerbert u zborniku Scriptores ecclesiasti ci de muica sacra potissimum, I I , 1784, zatim Migne u Patrologia latina, CXLI (nem. prevod, obj. F. W. E. Roth u Der Chorgesang, 1888 90). Guidu se pripisuju i druga teoretska dela ali ona verovatno nisu njegova {De modorum Formulis el Cantuum qualitatibus i dr.). Metrologus.. . sasvim sigurno nije napisao G. d'Arezzo. LIT.: L. Angeloni, Sopra la vita, le opere ed il sapere di Guido d'Arezzo, Pari 1811. R. G. Kiesetvetter, Guido von Arezzo, Leipzig 1840. G. Ristori, Biografia di Guido Monaco d'Arezzo (II izd.), Leipzig 1868. A. Brandi, Guido Aretino, Torino 1882. M. Falcki, Studi su Guido Monaco di S. Benedetto, Firenze 1882. P. Ch. Grossmann, Guido von Arezzo, seine Stellung in der Musikgeschichte, Benediktinische Monatsschrift, 1927. H. Wolking, Guidos Micrologus und seine Quellen (disertacija), Miinster 1930. P. Wackernagel, Textkritishes zu Guido von Arezzo, Festschrift fiir R. Holzmann, 1933. .7. Smits van Waesberghe, De musico-pedagogico et theoretico Guiaone Aretino eiusque vita et moribus, Firenze 1953. H. Oesch, Guido von Arezzo Biographisches und Theoretisches (disertacija), Bern 1954. J. Smits van Waesberghe, Guido von Arezzo, MGG, V, 1956. C. Moberg, Die Musik in Guido von Arezzos Solmisationshvmne, AFMW, 1959. D. Ps.

GUIDONSKA RUKA (harmonijska ruka; lat. manus Guidonis ili manus Guidonica, u traktatima redovito samo manus), pomono sredstvo za predoavanje tonskog sistema; upotrebljava se u muzikoj nastavi od kasnog XI st. Princip se sastojao u tome da su se pojedinani tonovi, odnosno tonska slova (litterae), obino i solmizacijski slogovi (syllabae) prikazivali s pomou unutarnje strane lijeve ruke (lanci i vrci prstiju) i tako se ue niku pomagalo u pjevanju i u svladavanju teorije. Premda je g. r. usko povezana s nauavanjem Guida d'Arezzo, po kojem je dobila ime, nije do kazano da ju je on prvi primijenio u na stavi. Slika guidonske ruke u rukopisu Montecassino 318, nastalom oko 1100 (slika 1), prikazuje stariji oblik (kakav je mo da sam Guido upo trebljavao); njena je svrha da predoi po loaj cijelih stepena i polustepena u ton skom sistemu. Tek se potkraj XII st. po javio onaj oblik gui' II I I I )l d o n s k e r u k e k a k a v s e ' susree jo u teoriji XVII i XVIII st. (slika 2). Mnogi su GUIDONSKA RUKA teoretiari isticali ve liku vanost guidonske ruke; ona je uenicima olakavala upoznava nje s osnovnim, u pjevakoj praksi neophodnim pojmovima muzike teorije (tonska slova, * solmizacija, > mutacija). Ilo se tako daleko da se nisu priznavali tonovi kojih nije bilo na njoj. Tako su se teoretiari u XVI st. opirali kromatici, jer ona nije na ruci (lat. non est in manu). -> Slovana notacija. B. A. GUIGNON, Jean Pierre (pravo ime Giovanni Pietro Ghignone), talijanski violinist i kompozitor (Torino, 10. II 1702 Versailles, 30. I 1774). Vjerojatno uenik J. B. Somisa, kao violinist debitirao 1725 u Parizu na Concerts Spirituels (sa B. Anetom). Od 1730 u slubi princa Carignana i od 1733 isto dobno lan kraljevske kapele; 1741 dobio francusko dravljan stvo i postao Royal Maitre des Menetriers, u kojem je svojstvu nadgledao rad drutava plesaa i pjevaa u kralj evini. Roy des Violons do 1762, G. je kasnije bio lan i orkestra M. de La Populinierea. Jedan od najistaknutijih predstavnika francuske violinske kole izmeu Leclaira i Gaviniesa, G. se istakao i kao kompo zitor trostavanih violinskih sonata, solisti kih koncerata koji se pribliuju concertu grossu i dr.

DJELA: XII Sonate a violino solo e basso op. i, oko 1737; VI Sonates a deux violoncelles, basses de violon ou bassons op. 2, oko 1737; VI Sonates a deux violons. flute allemande et violon et toutes sortes d'Instruments egaux op. 3, oko T 739; VI Sonates en trio op. 4, oko 1741; VI Sonates a violon seul et basse op. 6, 1742 44; VI Duos a eux violons op. 7, 1742; Pieces de diffirents auteurs amplifiees et doublees op. 8, oko 1745; Nouvelles Variations de divers airs et Les Folies d'Espagne amplifiees op. 9, oko 1746. U rukopisu: 2 Concertos en sol et ut, 1750; Grande symphonie pour 2 cors; Messes en symphome i dr.

46

GUIGNON GUIRAUT DE BORNELH


ciklus tzv. historijskih koncerata u dvorani Trocadero u Pariz Sa V. d'Indvjem i Ch. Bordesom osnovao Scholu cantorum (1894 u kojoj je predavao orgulje. Od 1896 profesor orgulja na K01 zervatoriju u Parizu; odgojio brojne uenike (R. Vierne, A. Decau N. Boulanger, M. Dupre, W. Carl i dr.). Komponirao mnoj djela za orgulje (od malih liturgikih kom pozicija do simfonij veoma romantinog sadraj po stilu izmeu Liszta i R gera.
KESTAR: 2 simfonije op. 42 i 9 Marche fantaste op. 44; Meditation s le Stabat op. 63; Marche elegiaaue c: 74 i dr. KOMORNA: Priere za vi lonelo i klavir; Berceuseza flautu i kl vir; Morceau symphonique za tromboi klavir i dr. ZA ORGULJE: 8 S nates pour grand orgue (op. 42 i 91 i k simfonije); Pieces dans differents sty (64 kompozicije); 18 pieces nouvell L'Organiste liturgiste (64 kompoziciji L'Organiste pratiaue (56 kompozici i dr. Oratorij Ballhazar. CRi VENA: vie misa za glas, orkestai orgulje; vie moteta (Ave verum; O i lutaris hostia i dr.) i drugih crkven kompozicija. La Musique d'Org {Les

LIT.: L. de La Laurencie, Un Musicien piemontais en France au XVIII 0 siecle: Guignon, RMI, 1911. Isti, J. P. Guignon, dernier Roi des Violons", L'Ecole francaise du violon de Lully a Viotti, Pariz 1923. M. Pincherle, Feuillet d'Histoire du violon, Paris 1937. M. Briquet, Jean-Pierre Guignon, MGG, V, 1956.

GUILBERT, Yvette, francuska pjevaica ansona (Pariz, 20. I 1867 Aix-en-Provence, 2. II 1944). Uila recitaciju u Parizu i postala dramska glumica. God. 1889 zapoela u Lyonu karijeru kabaretne pjevaice, postiui nezapamene uspjehe u Parizu (Cluny, Variete, Eldorado, Moulin Rouge, Horloge, FoliesBergeres, Ambassadeurs, Concert Parisien, Divan Japonais), na turnejama po Evropi, Americi i sjevernoj Africi. Uz popularne zabavne melodije na svom je repertoaru imala chansone trubadura i truvera, kao i narodne francuske popijevke. Posljednjih godina nastupala je i na filmu kao glumica. Njezin pratilac bio je pijanist Gustave Ferrari.
DJELA: La Chanson de ma vie, 1927; L'Art de chanter une chanson, 1927; La Passante emerveille, 1929; Mes lettres d'amour, 1933; Autres temps autres chants, 1946. Redigirala (sa G. Ferrariiem) zbirku u 6 svezaka Chansons anci ennes: 1,
R ef rai n des Jeunes; I I , Du moyen A ge a l a R enai ssance ; I I I , 1 0 Ch an so n s anc i e nn e s; I V, L e s p et i t s so up e r s de Ve r sai l l e s; V, Ch an s on s de t ou s l es t emps i VI, B ergers et M uset tes, 1911 i L egendes dorees, 1914.

DJELA. ZA ORGULJE I O,

GUILELMUS MONACHUS, muziki pisac, vjerojatno engleskog podrijetla (oko 1450). Napisao traktat De praeceptis artis musicae et practicae compendiosus libellus. U njemu opirno raspravlja o engleskom diskantu, uvodi novosti u menzuralnoj notaciji, osobito u nauku o znakovima za mjeru (upotrebljava okomitu crtu kroz krunicu i polukrunicu i stavlja 2 iza krunice) i zastupa slobodniji nain ko mponiranja fauxbourdona. Djelo izdao Ch. E. Coussemaker (Scriptores de muica medii aevi, III).
LIT.: G. Adler, Studie zur Geschichte der Harmonie, Wien 1881. J. Handschin, Eine umstrittene Stelle bei Guilelmus Monachus, Kongress -Bericht, Kassel i Basel 1950. H. Hiischen, Guilelmus Monachus, MGG, V, 1956.

VExecution, Vlmprovis tion] u Lavignacovoj Encvclopedie la musique,II, 1925. IZDANJA'.Concert historique d'Orgue (djelaza orgulje XVI XIX st.), 1892 97; Repertoire des Concerts du Trocadero (djela za org lje raznih autora), 189297; Ecole classique d'orgue, 18981903; Les Archi des maitres de Vorgue des XVI", XVII' et XVIII e siecles (sa A. Pirroor 18981914. LIT.: A. Eaglefield Huli, The organ Works of Guilmant, Monthly Musii Record, 1914. F. Raugel, Felix-Alexandre Guilmant, MGG, V, 1956.

F.-A. GUILMANT Formes,

GUILLEMAIN, Louis-Gabriel, francuski kompozitor (Pariz, 15. XI 1705 1. X 1770). Neko vrijeme uenik G. B. So misa u Torinu. God. 172937 violinist orkestra Acade'mie royale u Dijonu, od 1737 musicien Ordinaire de la chapelle et de la Chambre du Roy, uz to lan orkestra vojvode od Chartresa. Od oko 1747 takoer violinist -na Thedtre des Petits-Cabinets, a od 1759 i violinist kraljiina orkestra. Mnogo koncertirao kao solist ili u duo-sastavu sa J.-P. Guignom. Virtuoz neobino.razvijene tehnike, to se ogleda u njegovim kompozicijama. G. je medu prvim francuskim kompozitorima pisao djela za violinu bez pratnje i djela, u kojima se klavirska (clavecin) dionica razvijala samostalno, a violina je sluila samo k ao pratnja.
DJELA. INSTRUMENTALNA : Symphonies d'un gout nouveau en forme de concerto za komorni orkestar (musettes, vielles, flaute i oboe), op. 16, 1752; 2 knjige Symphonies dans le gout italien en trio, 1740 i 1748; Divertissements de symphonies en trio, 1751', Six Concertinos d quatre parties za 2 violine, violu i b. c, 1740; 2 knjige Sonates a quatuor ou conversations galantes et amusantes entre une flute traversiere, un violon, une basse de viole et un violoncelle, 1743 i 1756; 2 knjige trio-sonata za flautu, violinu i b. c.; Premier amusement a la mode za 2 violine ili flaute i b. c, 1749; 3 knjige sonata za violinu i b. c, 1734, 1739 i 1742; 2 knjige sonata za 2 violine bez b. c. 1732; Amusement pour le violon seul . . . , 1762 i Caprices, 1762 za violinu solo; kompozicije za 2 jednaka instrumenta (vielles, musettes, flaute, violine) op. 9; Pieces de clavecin en sonates (sa violinom), 1749. Baletni divertissement La Cabale, 1748. LIT.: L. de La Laurencie, Un Virtuose oublie, Courrier musical, 1906. R. Cotte, Louis-Gabriel Guillemain, MGG, V, 1956. B. S. Brook, La Svmphonie francaise, Paris 1962.

GUION, David Wendel Fentress, ameriki kompozit (Ballinger, Texas, 15. XII 1892). Muziki studij zavrio SAD, a zatim se usavravao u klaviru kod L. Godovvskog 1 Konzervatoriju u Beu. Od 1915 djelovao kao nastavnik muzi] u Brownwoodu (Texas), Dallasu, Chicagu i Pennsvlvaniji.
DJELA. ORKESTRALNA: Southern Night Suite, 1922; Sheep and Go Walking to the Oasture, 1922 i dr. Baleti: Aiother Goose, 1930 i Shiganc 1932. Transkribirao za klavir brojne kaubojske napjeve (Turkey in t Straw; Arkansas Traveles; Home in the range; Alley Tunes) i sastavio vie su (Mother Goose). Imaginary early Louisiana songs of slavery za zbor. Prerad spirituala i kaubojskih napjeva za zbor.

GUIOT DE PROVINS, truver (Provins, oko 1145 poslije 1208). Potjee iz graanske obitelji; ivot proveo k: menestrel i dvorski pjesnik u Champagni i Burgundiji, vjerojati u slubi vojvode Macona. Od 1195 bio je redovnik u Clunij Sauvano je 5 njegovih pjesama, od kojih dvije se zabiljeeni melodijama. Nova izdanja njegovih napjeva obj. H. Angl (Zeitschrift fiir romanische Philologie, 1929) i F. Gennrii (Grundriss einer Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Hal 1932).
LIT.: J. F. Wolfart i San-Marte, Des Guiot von Provins bis jetzt bekannt Dichtungen, Halle 1861. A. Bandler, Guiot von Provins (disertacija), Ha 1902. J. Orr, Les Oeuvres de Guiot de Provins, poete lirique et satiriqi; Manchester 1915. F. Gennrich, Guiot de Provins, MGG, V, 1956.

GUILLEMANT, Benoit, francuski flautist i kompozitor. Izmeu 1746 i 1757 ivio u Parizu, esto nastupajui solistiki na priredbama Concerts Spirituels. Vjerojatno bio i nastavnik flaute. Njegove kompozicije za flautu ubrajaju se meu najbolja djela te vrste, nastala u to doba u Francuskoj.
DJELA: simfonija, 1751 (izgubljena); koncert za flautu, 1754 (izgubljen). Sei Sonate en quatuor pour deux flutes, un violon oblige et la basse continue op. 1, 1746; Six sonates za 2 flaute ili 2 violine, 1749; Pieces a deux bassons ou violoncelles op. 3; Six sonates en trio op. 4, 1746; 2e Uvre de six sonates za 2 violine i b. c. op. 5, 1746 i dr. LIT.: R. Cotte, Benoit Guilleman , MGG, V, 1956.

GUIRAUD, Ernest, francuski kompozitor (New Orlear 23. VI 1837 Pariz, 6. V 1892). Sin i uenik kompozitora Jeai Baptistea Guirauda, studirao na Konzervatoriju u Parizu (A F. Marmontel, Barberau, J.-F. Halevy) i 1859 dobio Prix Rome za kantatu Bajazet. Na Parikom konzervatoriju od 18' predavao harmoniju i od 1880 bio profesor kompozicije. Nj govi uenici bili su C. Debussv, P. Dukas, A. Gedalge i C Loeffler. Guiraudove su opere tehniki i formalno solidne, ; bez invencije; orkestracija je pitoreskna; najvie je poznat ] tome, to je napisao recitative za Bizetovu operu Carmen i dovr instrumentiranje Offenbachove opere Hoffmannove prie. C 1891 bio je lan Akademije lijepih umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA: Capriccio za violinu; uvertira ArteveU 1875; 2 suite, 1871 i 1885. Klavirske kompozicije (Allegro de concert, 1885). DRAMSKA. Opere: Le Roi David, 1852; Sylvie, 1864; En prison, 1869; Kobold, 1870; Madame Turlipin, 1872; Piccolino, 1876; La galante aventu 1882; Fredegonde (dovrio 1895 C. Saint -Saens). VOKALNA: Bajazet le joueur de flute, 1895; Messe solennelle; solo-pjesme. Prirunik Traite pr tique de Vinstrumentation, 1895 (novo izdanje dopunio H. Busse, 1933). LIT.: H. Imbert, Ernest Guiraud, Medaillons contemporains, Paris 1903.j E. Haraszti, Ernest Guiraud, MGG, V, 1956.

GUILLET, Charles, flamanski kompozitor i muziki teore tiar (Brugge, potkraj XVI st. 1654). inovnik gradske uprave u Bruggeu. Objavio: Vingt auatre fantaisies a. guatre parties, disposees selon l'ordre des douze modes, 1610 i Verschillen inzake Godsdienst, 1650. U rukopisu ostavio je traktat (3 sv.) Institution harmonigue.
LIT.: A. Piscaer, Charles Guillet, Monumenta Musicae Belgicae, IV, 1938. Ch. van den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden, Antwerpen 1948. A. Van der Linden, Charles Guillet, MGG, V, 1956.

GUILMANT, Flix -Alexandre, francuski orgulja i kom pozitor (Boulogne-sur-Mer, 12. III 1837 Meudon, 29. III 1911). Sin i uenik Jean-Baptistea Guilmanta, orguljaa u Bou logneu, i G. Carullija; usavravao se kod N. -J. Lemmensa u Bruxellesu. Od 1861 prou o se kao virtuoz na orguljama. God. 18711901 orgulja u crkvi Ste. Trinite u Parizu. Prireivao brojne koncertne turneje u evropskim zemljama i Americi te

GUIRAUT DE BORNELH, trubadur (vjerojatno Bourei Dordogne, oko 1140 ?, poslije 1200). Muziki i literarno veon obrazovan, najprije u slubi vojvode Raimbauta d'Orange i z tim na dvoru Alfonsa II Aragonskog. Sudjelovao u treem ki arskom ratu i do 1192 zadrao se na dvoru u Antiohiji, a om se vratio u Francusku. Od njegovih djela sauvano je 52 chanson 17 sirventesa, 3 tensona, jedna pastourella, jedna romanca i jedi zagonetka, ali su samo etiri teksta popraena melodijama (nt poznatija je aubade Reis glorios, verais lums e clartatz, no ni s igurno da potjee od njega).

GUIRAUT DE BORNELH GUNGL


Svoje najranije tekstove G. je pisao u maniri chantar ab motz serratz e clus, sloenim, zavijenim i teko razumljivim stilom, smatrajui da je poezija samo za uski, odabrani krug. Meutim, od 1173 njegovo je pjesnitvo izraeno pristupanim jezikom. Prihvaajui prirodni stil, on je, kako sam istie, elio da njegove pjesme pjevaju djevojke na zdencu. Popularnost njegovih djela oituje se i u tome, to je potkraj ivota dobio naslov
maestre dels trobadors.
NOVA IZD.: pojedine napjeve obj. H. Angles {La Muica a Calalunya fins elsegle XIII, Barcelona 1935); A- Restori {Per la storia musicale dei Trovatori prevenzali, RMI, 1896); E. Bohn {Zwei Trobadorlieder, Archiv fiir das Studium der neueren Sprachen, 1903); H. Riemann {Das Problem des Choralrhythmus, Jahrbuch Peters, 1906); P. Aubry {Trouveres el Troubadours, Les Maitres de la Musique, Pari 1910); H. Besseler {Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1932); F. Gennrich {Troubadours, Trouvres, Minne - und Meistergesang, Das Musikwerk, Koln 1951) i dr. LIT.: A. Kolsen, Guiraut von Bornelh, der Meister der Trobadors, Berliner Beitrage zur germanischen und romanischen Philologie, 1894. A. Thomas, Giraut de Borneil o Guiraut de Bornelh, Romania, 1906. B. Panvini, Giraldo de Bornelh, trovatore del sec. XII, Catania 1949. F. Gennrich, Guiraut de Bornelh, MGG, V, 1956.

47

LIT. i?. Janlsch, Friedrich Gulda, Die Verantvrortung des Interpreten, London i Wien 1953.

GULLI, Franco, talijanski violinist (Trst, 1. IX 1926). Uenik A. Serata i T. Pashkusa; osim to je kao solist koncer tirao u mnogim zemljama Evrope i Amerike, istie se kao komorni muziar u ansamblu Virtuosi di Roma, od 1959 u vlastitom Talijanskom gudakom triju (sa B. Guirannom i A. Baldovinom) i u komornom duu sa svojom suprugom pijanisticom Enricom Cavallo Gulli. G. je niz godina bio koncertni majstor orkestra popularnih Muzikih poslijepodneva u Milanu. GUMBERT, Ferdinand, njemaki pjeva (bariton) i kom pozitor (Berlin, 22. IV 1818 6. IV 1896). U poetku knjiar, uio istodobno pjevanje i kompoziciju. God. 184042 lan Gradskog kazalita u Kolnu, zatim djelovao u Berlinu kao vokalni pedagog, korepetitor, nastavnik kompozicije, muziki pisac, kritiar i prevodilac. Melodika njegovih pjesama svjea je, is krena, no ponekad i sentimentalna.
DJELA. DRAMSKA. Igrokazi: Die Kunst geliebt zu zuerden, 1847; Carolina oder Ein Lied am Golf von Neapel {Das Madchen zu Sorrent), 1852; Bis der Rechte kommt, 1856. Opereta Der Kleine Ziegenhirt, 1854; muziki umeci u kazali na djela. VOKALNA. Preko 400 solo-pjesama (najpopularnije: In den Augen liegt das Herz; Das theure Vaterland; Die Thrdne; O bitt'euch liebe Vogelein). Preveo vie opernih libreta; izdao nekoliko zbirki pjesama i arija. LIT.: H. Becker, Ferdinand Gumbert, MGG, V, 1956.

GUIRAUT RIQUIER, trubadur (Narbonne, oko 1230 ?, oko 1292). Vjerojatno do 1265 ivio kao pjesnik u Narbonnei, a zatim 1270 80 u slubi kralja Alfonsa X el Sabio. Sve vei broj crkvenih redova i pojava inkvizicije loe se odrazilo na djelovanje trubadura, tako da su se mnogi iselili iz Francuske. G. je meutim naao utoite na dvoru Henrika II, gdje se okupio krug pjesnika koji ga je slavio kao jednog od posljednjih trubadura. Njegov opus obasee 89 pjesa ma i 15 epistola, od kojih je 48 s melodijama (22 chansona, 13 sirventesa, 4 chansona u ast djevice Marije, 3 crkvena napjeva i dr.). Guirautovo stvaralatvo nosi tragove dekadencije, karakteristino za pjesnitvo njegova doba: u pjesmama preteno moralistina, didaktinog i duhovnog sadraja veoma su naglaeni metrika i umijee rimovanja.
NOVA IZD.: napjeve obj. H. Angles {Les Melodies del Trobador Guiraut Riquier, Estudis Universitaris Catalans, 1926); 3 Retroenchas obj. F. Gennrich {Die altfranzosischen Rotrouenge, Halle 1925). Pojedine primjerke Guirautove umjetnosti obj. A. Restori, A. Gastoue, F. Gennrich i dr. LIT.: A. Restori, Per la storia dei trovatori provenzali, RMI, 1896. J. Anglade, Le Trobadour Guiraut Riquier, etude sur la decadence de l'ancienne poesie provencale, Bordeaux i Pari 1905. P. Savy-Lopez, Trovatori e poeti, Milano i Palermo 1907. A. Jeanroy, La Poesie lyrique des Troubadours, Toulouse i Pari 1934. F. Gennrich, Guiraut Riquier, MGG, V, 1956.

GUMMER, Paul, njemaki pjeva, bas (Hannover, 11. VI 1895 ). Pjevanje uio u Hannoveru i Berlinu (J. von Raatz-Brockmann). God. 1927 38 poduavao na Muzikoj akademiji u Hannoveru, 193843 na Crkvenoj muzikoj koli u Berlinu (Spandau) i od 1950 na Westfalskoj crkveno j muzikoj koli u Herfordu. Sa H. Hoffmannom utemeljio Schiitz-Wochen u Bethelu kraj Bielefelda. Specijalist za Bachovu i Schiitzovu muziku; objavio je Erziehung der menschlichen Stimme, 1940 (V izd. 1970).
LIT.: W. Ehmann, Paul Gtimmer, Muica, 1955. H7 - Brennecke, Paul Gummer, MGG, V, 1956.

GUITARE D'AMOUR -+ Arpeggione GULAK- ARTEMOVSKI, Semen Stepanovi, ukrajinski kompozitor i pjeva, bariton (Gorodie, Kijevska gubernija, 16. II 1813 Moskva, 17. IV 1873). Uenik M. I. Glinke u Petrogradu, u pjevanju se usavravao u Italiji i tamo 183842 nastupao na opernoj pozornici u Firenci. God. 1842 64 lan Ruskog teatra i Talijanske opere u Petrogradu. Njegove najpoznatije pjevake kreacije bile su: Neznanac (Verstovski, Askoljdov grob), Ruslan (Glinka, Ruslan i Ljudmila), Klod Frollo (Dargomiski, Esmeralda), Don Giovanni (Mozart) i LordWalton (Bellini, Puritanci). Svojom operom Zaporoec na Dunavu (1863) G.-A. je udario temelje nacionalnom ukrajinskom muzikom kazalitu. Od ostalih njegovih kompozicija treba spomenuti orkestralni divertissement Ukrajinska svadba (1851) i vodvilj Houb Haua-nyue Heaua Kynajia (1852) i dr.
LIT.: F. KuceJibOB, FyjiaK-ApTeMoBcKHH, K HIB 1951. F. BepHaudm i M. HMnojibCKuu, Fv-iiaK-ApTeMOBcKHM H ero pyccKHe CBH3H, H3 HCTOPHH pycCKo-yKpaHHCKHX My3biKajibHt ix cB^3eH, MocKBa 1956.

GUMPELZHAIMER (Gumpeltzhaimer), Adam, njemaki kompozitor (Trostberg, Bavarska, 1559 Augsburg, 3. XI 1625). Uenik J. Entzenmiillera i vjerojatno J. Treera; studirao na Univerzitetu u Ingolstadtu. Od 1581 uitel j i kantor na gimnaziji sv. Ane u Augsburgu. Komponirao u stilu svojih suvremenika u Augsburgu (H. L. i J. Hassler, Ch. Erbach, G. Aichinger), kod kojih je prevladavao venecijanski utjecaj.
DJELA. VOKALNA: Lustgdrtlins deutsch und latenisch geistlicher Lei der erster Teti, 1591; Lustgdrtlins . . . ander Teil, 1611;' Nezve deutsche geistliche Lieder, 3 St., nach Art der tnelschen Villanellen, 1591; Neue deutsche geistliche Lieder, nach Art der uielschen Canzonen, 4 St., 1594; Wirtzgartlins deutsch und lateinisch geistlicher Lieder 1. Teil. . . , 1594, Wirtzgdrtlins . . . ander Teil, 1619. CRKVENA: Sacrorum concentuum 8 v. Lib. I, II, 1601 i 1614; moteti u zborniku E. Bodenschatza Florilegium Portense. INSTRUKTIVNA: Compendium musicae . . . nunc praeceptis et exemplis auctum studio et opera Adami Gumpelzhaimeri (Trostbergensis), 1591 (do 1681 13 izd.); Contrapunctus 485 v., 1595. Izdao Codex Gumpelzhaimer, 1599 i 1624 (sadrava kompozicije njemakih, talijanskih i francuskih kompozitora i njegovu vlastitu Erstanden ist der Herre Chrisi). LIT.: Ch. G. Gumpelzhaimer, Geschichte der Familie Gumpelzhaimer aus urkundlichen und herausgegebenen Quellen 1475 1666, Manuskript des Historischen Vereines, Regensburg 1829. O. Mayr, A. Gumpelzhaimer (disertacija), Miinchen 1907. A. Adrio, Adam Gumpelzhaimer, MGG, V, 1956.

GULBRANSON, Ellen (rod. Norgren), vedska pjevaica, sopran (Stockholm, 4. III 1863 Oslo, 2. I 1947). Studirala na Konzervatoriju u Stockholmu i u Parizu (M. Marchesi, E. Kenneth); na koncertnom podiju debitirala 1886, a na opernoj pozornici 1889 u Stockholmu kao Aida (Verdi). Ubrzo se razvila u izvanrednu wagnerijanku i 1896 1914 bila je jedna od sredinjih linosti Sveanih igara u Bavreuthu, osobito kao Briinnhilde (Prsten Nibelunga) i Kundry (Parsifal). Od 1900 ivjela je na svojem dobru kraj Osla, odakle je poduzimala turneje u Berlin i Be, London, Pariz, Bruxelles, Budimpetu, Amsterdam, Pe trograd, Moskvu i druge evropske gradove. GULDA, Friedrich, austrijski pijanist (Be, 16. V 1930 ). Studirao na Konzervatoriju u Beu; 1946 dobio prvu nagradu na pijanistikom natjecanju u ene vi. Koncertirao u svim muzikim sreditima Evrope i Amerike. Nakon 1950 poeo se ba viti i jazz-muzikom. Kao jazz muziar prvi zapaeniji uspjeh postigao 1956 na festivalu u Nevvportu. U Beu vodi orkestar Euro-Jazz, sastavljen od najboljih evropskih jazz muziara, koji je sam i osnovao. God. 1964 bio s vlastitim jazz-trijom na velikoj turneji po Junoj Americi. G. je umjetniki direktor festivala Musikforum u Ossiachu. Bavi se komponiranjem djela tradicionalne {Galgenlieder za bariton i orkestar, 1951) i jazz-muzike (Music za 3 solista i jazz-band, 1963; Music za klavir i jazzband: I, 1963 i II, 1965).

GUNDRY, Inglis (Ingles), engleski kompozitor i knjiev nik (London, 8. V 1905 ). Na Univerzitetu u Oxfordu studirao pravo; muziku uio privatno i na Royal College of Music (R. Vaughan Williams, R. O. Morris i G. Jacob). Od 1945 predaje povijest muzike na Londonskom univerzitetu (Extra-mural Department) i u Udruenju za odgoj radnika. Za svoje opere i mnoge solo-pjesme sam je pisao tekstove.
D J ELA. O RK ES TR ALN A : s i mfo n ij a (na t e me iz o p e re Th e Ti n n e r s of Cornivall), 1954; Comedy Overture za komorni orkestar, 1938; uvertira Per Mare, per Terram, 1942; suita Partisan Dances i Men of Hills (na teme iz opere The Partisans), 1947; suita Heyday Freedom (na teme iz opere The Return of Odysseus), 1949; Variaiions on an Indian Theme, 1940; Sostenuto and Vivace za gudae (na teme iz opere The Return of Odysseus~), 1941; Symphonic Fantasta, 1944; Prelude to the Coventry Carol za gudae i limene duhae, 1951. Fantasy String Ouartet, 1936; duo za klarinet i violu, 1940; Cornish Carol Suite za violinu i klavir, 1951. 3 Rhythmical Pieces, 1951 i Star of the Sea (Suite in Medieval Style) za klavir, 1953. DRAMSKA. Opere: Naaman, the Leprosy of War, 1938; The Return of Odysseus, 1941; The Partisans, 1946; Avon, 1949; The Horses of the Dawn (aka opera, prema Euripidu), 1951; The Tinners of Cornwall, 1953 i The Logan Rock (komina opera), 1955. Balet Sleep, 1943. VOKALNA: Choral Overture za zbor i orkestar, 1940; Five Bells za zbor i orkestar, 1942; The Madrigal of Life, 194748; zborne kompozicije a cappella. Ciklusi solopjesama: Chinese Pictures za bariton, klarinet i klavir, 1935; 3 Songs from the Medieval Bestiary, 1937; 5 Homeric Songs, 1941; 4 Songs of Experience, 1950; Star of the Sea, 1953. SPISI: Opera in a Nutschell, 1945; The Nature of Opera as a Composile Art, Proceedings of the Royal Musical Association, 1946 47idr. IZDANJA: The Naval Song Booh, 1945; etiri srednjovjekovne liturgijske igre: The Shepherds; The Star; Rachel, or the Massacre of the Innocents i The Visit to the Sepulchre, sve 1955. LIT.: A. E. Keeton, Inglis Gundry, Composer, Musical Opinion, 1945. P. Crossley - Holland, The Music of Inglis Gundrv, Hinrichsen's Musical Year Book, IV V, London 1947 48. N. Fortune, Inglis Gundry, MGG, V, 1956.

GUNGL, Joseph, austrijski dirigent i kompozitor (Zsambek, Madarska, 1. XII 1810 Weimar, 1. II 1889). Muziku

48

GUNGL GURLITT
2. Hermann, bariton (Breslau, 5. IV 1870 Bad Wiess Bavarska, 13. IX 1944). Sin i uenik Eugena; studirao jo : Muzikoj akademiji u Miinchenu; debitirao 1890 u Weima kao Ukleti Holandez (Wagner). Pjevao 1890^97 na vie njemak i vicarskih opernih kazalita, a zatim se posvetio opernoj r iji; 1908 1910 vodio vlastito kazalite u Berlinu, 1920 operni redatelj u Helsinkiju, od 1927 ponovno u Berlinu k pjevaki pedagog i direktor vlastite operne druine. Izvri kolovani pjeva, istakao se svojim ostvarenjima na operno i koncertnom podruju; re irao je prvu izvedbu opere Kava s ruom (R. Strauss) na londonskom Covent Gardenu (191; I njegova ena, Annie Gura-Hummel, bila je ugledna operna pj vaica (sopran).
LIT.: J. Lansky, Eugen Gura, MGG, V, 1956.

uio u Budimpeti (Semann). Vojni dirigent u Grazu; s orkestrom poduzimao brojne turneje, izvodio preteno svoje kompozicije. God. 1843 osnovao u Berlinu zabavni orkestar, s kojim je 1849 bio i u Americi, zatim u Rusiji. God. 1864 osnovao orkestar u Miinchenu, te s njim koncertirao u Berlinu, Kabenhavnu, Stockholmu, Amsterdamu i u vicarskoj. Kad je orkestar raspu ten (1870), G. je gostovao kao dirigent u Berlinu, Varavi, Lon donu i Manchesteru. Njegove kompozicije (valceri, koranice i druga djela za zabavni orkestar) bile su u njegovo doba vrlo popularne u Evropi i Americi. Iako nisu bez izvornih crta, Gunglova djela ne dostiu svjeinu Straussovih, koja su ih i potisla u zaborav.
LIT.: H. Becker, Joseph Gungl, MGG, V, 1956.

GUNN, Barnabas, engleski orgulja i kompozitor (Birmingham, oko 1680 6. II 1753). Pretpostavlja se da je uio kod J. Ch. Pepuscha; djelovao kao crkveni orgulja u Birminghamu, 173040 na katedrali u Gloucesteru i zatim ponovno u Birminghamu (crkve sv. Filipa i sv. Martina). Uz to j e bio i orgulja u Chelsea Hospital (London), ali ga je netko vjerojatno zamjenjivao u toj slubi. G. je pronaao spravu za pisanje nota, nazvanu spruzzarino. Kao kompozitor vie se istakao na vokalnom podruju (Two Cantata's and Six Song's).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Six Solos for the Violin and Violoncello, with a Thorough Bass for the Harpsichord, 1745; Six Setts of Lessons for the Harpsichord, 1751. VOKALNA: Tivo Cantata's and Six Song's, 1736; A Lyrick Poem by Dr. Watts 1742; A small Collection of double Psaltn Tune* . . . with figured Bass, 1750; Twelwe English Songs, Serious and Humorous . . . with a Thorough Bass for the Harpsichord, 1752; Te Deum and Jubilate in D. LIT.: O. E. Deutsch, Ink-pot and Squirt-gun, The Musical Times, 1952. S. Sadie, Barnabas Gunn, MGG, V, 1956.

GURIDI, Jesiis, panjolski kompozitor (Vitoria, baskijs^ provincija Alava, 25. IX 1886 Madrid, 7. IV 1961). Komp ziciju studirao u Madridu, na Scholi Cantorum u Parizu (' d'Indv), u Bruxellesu (L. Jongen) i Kolnu (O. Neitzel). Go 190939 orgulja i profesor na Konzervatoriju u Bilbau. Nj govom je zaslugom taj grad postao znaajnim muzikim sredite panjolske. God. 1939 preselio se u Madrid, gdje je 1944 im novan profesorom orgulja na Konzervatoriju. Svoje komp ici je G. je izgraivao u duhu baskijskog foklora, na koji je me< prvima skrenuo panju muzikoj javnosti. Najvie je uspio kazalinim djelima, orkestralnim kompozicijama jarkog kolori i zbornim radovima.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Pirendica; simfonijska pjesma U: Aventura de Don Quijote; Homenaje a Walt Disney za klavir i orkestar; Eglog Leyenda vasca; En un barco fenicio; 10 melodias vascas. KOMORNA: et gudaka kvarteta. Za violinu i klavir: Melodias populares; Paysage; 3 minialures. Kompozicije za klavir. ORGULJSKA: Fantasia; Villancico; Improvisaci Preludio y Fantasia; varijacije na baskijsku temu. DRAMSKA. Opel Mirentxu, 1910; Amaya, 1920 i La Meiga, 1928. Zarzuele: El Caserio, 192 La Cautiva, 1928; Mandolinata, 1934; Mari Eli, 1936 i Retablo de Navidad. VOKALNA: La Siembra za sopran i orkestar; Estampas vascas za zbor i orkest; Zborovi: No duermas en el bosque; Asi cantan los chicos; El Principe triste. Sol pjesme. CRKVENA: Messa di S. Ignazio; Messa da Requiem: Te Deuri Rosario de la Natividad; moteti. Obradbe baskijskih narodnih napjeva za zbo solo uz pratnju klavira. LIT.: A. Sagardia, Jesiis Guridi. Ensavo critico de su vida y de sus obn Madrid 1950. P. J. A. de Donostia, Jesiis Guridi, MGG, V, 1956.

GUNN, 1. John, kotski kompozitor, violonelist i flautist (Edinburgh, oko 1765?, oko 1824). God. 178589 predavao violonelo i flautu u Cambridgeu, a zatim djelovao u Londonu. Od 1795 ivio u Edinburghu, gdje je 1802 oenio znam enitu pijanisticu Anne Young.
DJELA: 40 Scotch Airs Arranged as Trios for Fl., VI. and Vcl., 1789; 'he Theory and Practice of Fingering the Vcl., 1789 (II izd. 1793); A Nezv and

Study of the Pf., with the Principles of Thorough-Bass and Musical Science, 1795 O);An Essay Theoretical and Practical...on the Application of Harmony, Tkoroughbass, and Modulation to the Vcl., 1802; An Historical Enquiry Respecting the Performance on the Harp in the Highlands of Scotland . . . , 1807 (glavno Gunnovo djelo).

2. Anne (roena Young), supruga Johna; o njoj se zna da je bila izvrsna pijanistica.
DJELA: Instructions for Playing the Mus. Games, 1801; An Introduction to Music in Which the Elementary Parts of the Science . . . as Illustrated by the Mus. Games . . . Are Fully . . . Explained . . . Together with a Description of the Apparatus of the Games, 1803; The Elemsnts of Music and of Fingering the Harpsichord, 1803. LIT.: H. G. Farmer, A History of Music in Scotland, London 1947. R. A. Harman, Gunn, John i Anne, MGG, V, 1956.

GURILJEV (Gurilev), Aleksandr Ljvovi, ruski komp zitor i pijanist (Moskva, 3. IX 1803 11. IX 1858). Sin kompi zitorai dirigenta L. S. Guriljeva, koji mu je bio prvi uitelj. Kasni uio kod J. Fielda. Svirao violinu u orkestru grofa Orlova, poslije njegove smrti djelovao u Moskvi i kao kompozitor i muzi ki pedagog. Bio je jedan od najistaknutijih autora tzv. lirskih r mansi, u koje je unosio mnogo topline i iskrenosti, sluei jednostavnim izraajnim sredstvima. Na njegovo stvaranje ns vie je uticao A. E. Varlamov. Guriljeve romanse u narodno duhu bile su veoma popularne, a izvode se jo i danas {Odu
3eyuH0 epeMUtn KOAOKOj ibuuK, Pa3jiyna i dr.). DELA. KLAVIRSKA: koncertne polks i mazurke; virtuozne varijac salonskog karaktera. Oko 200 pjesama i romansa. Obraivao i harmonizir narodne pjesme (JisdpauHbie napoditbie pyccKue necnu, 1849). LIT.: E. TbiHMmea, K BHorpadmH A. JI. rypnjieBa, CoBeicKan my3bit 1940.

GUNSBOURG, Raoul, francuski dirigent i kompozitor rumunjskog podrijetla (Bukuret, 25. XII 1859 Monte Carlo, 31. V 1955). Dirigentsku karijeru zapoeo u Petrogradskoj operi, zatim vodio gradsko kazalite u Nici. God. 18921950 direktor opere u Monte Carlu, koju je podigao u red prvih opernih pozornica Evrope.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le vieil Aigle, 1909; Ivan le Terrible, 1910; Venise, 1913; Manole, 1918; Satan, 1920; Lysistrata (muzika komedija), 1923; opere je preteno instrumentirao L. Jehin). LIT.: F. Gaussen, Raoul Gunsbourg, MGG, V, 1956.

GUNZEK, Mihael, klarinetist (Trbovlje, 17. IV 1919 ). Muziku studirao u Lju bljani i Beogradu. lan orkestra Sloven ske filharmonije, profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani; istie se kao instrumentalist izrazitih tehnikih i koncertantnih sposobnosti. Nastupao u mnogim jugoslavenskim gradovima. Njegov repertoar sadri, meu ostalim, i djela L. M. kerjanca, B. Bjelinskog i I. Petria. Povremeno nastupa i kao dirigent.
J. Gc.

GURLITT, njemaka obitelj muziara. 1. Cornelius, kompozitor (Altona, 10. II 1820 17. '\ 1901). Uenik J. P. R. Reineckea u Altoni, studij kompozici i orgulja nastavio kod J. E. Hartmanna i Ch. E. F. Weysea Kobenhavnu; tamo je 184145 muziki uitelj. Nakon studijski putovanja po Njemakoj, Austriji i Italiji, nastavio nastavnici djelatnost u Altoni, gdje je 1864 98 bio orgulja i zborovo uz to 187987 profesor Konzervatorija u Hamburgu. U Gurlittov muzikoj ostavtini najvrednije su male forme iz ranog razdobl zbog naivnosti i vedrine. U svojim mnogobrojnim klavirski: minijaturama bliz je C. Reineckeu i T. Kircheru.
DJELA: simfonijeta op. 60 i uvertira op. 20. KOMORNA: guda kvartet op. 5; gudak i trio op. 10; klavirska trija; 2 sonate za violinu i k\s\ op. 3 i 4. KLAVIRSKA: sonate za klavir 2-runo i 4 -runo; Jugendalbt op. 62, 84, 101 i 140; Aus der Kinderiuelt op. 74; Aus der Jugendzeit op. 8 Feldblumen op. 104; Mimosen op. 113; Albumblatter op. 147; Noveletten 0 148; Scherzo op. 115 ( s varijacijama na popularnu pjesmu Ach du lieber Aug stin); etide. DRAMSKA: opera Scheik Hassan, 1863; operete Die romisc Mauer, 1860 i Raffaello Sanzio. VOKALNA: oratorij Die Sundflut, 188 Zborovi: Die Jahreszeilen op. 26 i Der Jager Heimkehr op. 49. Solo-pjesme.

GURA, 1. Eugen, njemaki pjeva, bas - bariton (atec, eka, 8. XI 1842 Leoni, Starnberger See, 26. VIII 1906). Studirao tehniku i slikarstvo. Pj evanje uio na Konzervatoriju u Mtinchenu (F. Hauser) i tamo debitirao 1865 kao Liebenau (Lortzing, Der Waffenschmied). Bio je lan opernih kazalita u Breslauu (1867 70), Leipzigu (1870 76), Hamburgu (1876 83) i Miinchenu (188396). Gostovao u Nizozemskoj i Engleskoj, u vie navrata pjevao na Sveanim igrama u Bavreuthu. Posljednji put nastupio u Miinchenu kao Hans Sachs (Wagner, Majstori pjevai). Njegov glas, tehniki paljivo izraen, imao je velik opseg. Sve svoje uloge izvrsno je interpretirao pjevaki i glumaki. Njegova kreacija Abul Hassana osigurala je uspjeh operi Bagdadski brija P. Corneliusa. Kao koncertni pjeva odlikovao se dikci jom i osjeajem za stil. Napisao Erinnerungen aus meinem Leben (1905).

2. Wilibald, muzikolog (Dresden, 1. III 1889 Freibui im Breisgau, 15. XII 1963). Praunuk Corneliusa; muzikologij studirao u Heidelbergu (Ph. Wolfrum) i Leipzigu (H. Riemam A. Schering); doktorirao 1914. Od 1919 predavao na Univerzitei u Freiburgu (Breisgau), gdje je utemeljio Muzikoloki institi i Collegium musicum s kojim je, po prvi put u Njemakoj, uspjer organizirao izvedbe djela iz muzike prolosti na starim instn mentima. Uz to je oivlj avao muziku srednjeg vijeka i zagovan izvoenje kompozicija za orgulje iz ranijih razdoblja na posebr

GURLITT GUSLE I GUSLARI


konstruiranim instrumentima (tzv. Praetorius-Orgel) koje su mehanizmom i karakterom zvuka blie starijim tipovima orgulj a. Neslaganje s nacistikim reimom primoralo ga je da se 1937 povue u mirovinu. God. 1945 ponovo je preuzeo svoje dunosti u Freiburgu, a 194648 i 195556 bio je profesor-gost na Univerzitetu u Baselu. Velik broj Gurlittovih studija i rasprava prouava prvenstveno muziku renesanse i baroka, ali i drugih razdoblja, posvuda oitujui irinu autorove kulture i znanja, loginost i dalekosenost zakljuaka i metodoloku sigurnost. Od 1952 G. je bio urednik asopisa Archiv fiir Musikzoissenschaft.
DJELA. SPISI: Michael Praetorius, sein Leben und seine Werke (disertacija), V)iS;J. S. Bach, der Meister und sein Werk, l936(IVizd. 1958); VomKlangbild der Barockmusik, 1956. Studije i lanci (izbor): Burgundische Chanson- und deutsche Liedkunst des 15. Jahrhunderts, Kongressbericht Basel, 1924; Vber Prinzipien und zur Geschichte der Registrierkunst in der alten Orgelmusik, Kongressbericht Leipzig, 1926; Die Wandlungen des Klangideals der Orgel im Lichte der Musikgeschichte, Bericht tiber Freiburger Tagung fiir deutsche Orgelkunst, 1926; Die Orgel von heute, Muica divina, 1928; F. Joseph Feti und seine Rolle in der Ge schichte der Musikzvissenschaft, Kongressbericht Liege, 1930; Heinrich Schiitz, PJB, 1935; Der Musikhistoriker Ph. Spitta, Musik und Kirche, 1942; K. Straube als Vorkampfer der neueren Orgelbezuegung, Festschrift K. Straube, 1943; Die Epochengliederung der Musikgeschichte, Universitas,i948; Hugo Riemann, Abhandlungen der Mainzer Akademie der Wissenschaften, 1950, 25; Das historische Klangbild im Werk J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1951 52; Ein begriffsgeschichtliches Wbrterbuch der Musik, Kongressbericht Utrecht, 1952; Ch.vanden Borren, Muica, 1954, Formin der Musik als Zeitgestaltung, Abhandlungen der Mainzer Akademie der Wissenschaften, 1954, 13; Bericht iiber die Arbeiten zur musikalischen Terminologie, Jahrbuch der Mainzer Akademie, 1956; Vom Klangbild der Barockmusik, Kunstformen des Barockzeitalters, Bern 1956; Heinrich Schiitz, Die Grossen Deutschen, 1957; Ars muica, Festschrift E. Rothacker, 1958. Brojne Gurlittove studije, lanke i eseje obj. H. H. Eggebrecht u 2 sveska pod naslovom Musikgeschichte und Gegenzvart, 1966 i 1967. IZDANJA: djela M. Praetoriusa (De Organographia. Syntagma musicum II, 1929; Polyhymnia caduceatrix, 1930 33), D. Buxtehudea (Kantate, 2 sv., 1925 26; Missa brevis, 1928), G. Binchoisa (76 wellliche Lieder, 1933), J- Waltera (Lob und Preis der loblichen Kunst Muica, 1538, 1938), D. Pohlea (12 Liebesgesdnge von P. Fleming, 1948) i S. Dietricha (zbirka himni iz 1545, 1954). Uz to red. Briefe eines Thomaskantors K. Straubea, 1952 i dva sveska (Personenteil) XII preraenog i proirenog izdanja Riemannova Muzikog leksikona, 1959 i 1961.

49

stralni muziar u Hrvatskom narodnom kazalitu (193335), Radio-Zagrebu (193848) i u Dravnom simfonijskom orkestru (danas Zagrebaka filharmonija, 194854), 1954 62 profesor na muzikoj koli Pavao Markovac, od 1962 docent za rog i komornu muziku i od 1966 profesor na Muzikoj akademiji u Za grebu. Njegovi su uenici bili P. Detiek, J. Falout, S. Rabu zin i I. Ladovac. Uz to 193641 zborovoa Glazbenog Drutva Intelektualaca (GDI), 194564 KUD Vilim Galjer i dr., kao i dirigent Radio-orkestra u Zagrebu.
DJELA. Prirunici: kola sa rog (4 sv.), 1956; Elide za rog, I visoka kola roga, 1959; Prirunik za solfeggio: I, Dijatonika; II, Alteradja Kromatika i III, Dvoglasni solfeggio. K. Ko.

GURVIN, Olav, norveki muzikolog (Tvsnes, 24. XII 1893 ). Nakon studija u Heidelbergu i Berlinu 1928 postao magistar i 1938 poloio doktorat na Univerzitetu u Oslu. God. 193047 zborovoa i 193145 srednjokolski nastavnik u Oslu, 193742 i 194547 predava i 194764 profesor muzikologije na Univerzitetu. Urednik asopisa Norsk Musikkliv (1942 51) i kritiar lista Verdens Gang (194558). Od 1951 bio je direktor Instituta za narodnu umjetnost i od 1955 urednik zbirke Norsk Folkemusikk (do 1967 pet svezaka).
DJELA: Fartein Valen, 1962; Norske serdrag i musikken, Norsk Musikkgranskning Arbok, 1940; Rikard Nordraak, Syn og Segn, 1940; Tkree Compositions from Edvard Grieg's Youth, Norsk Musikkgransknings Arbok, 1951 53; Photography as an Aid in Folk Musik Research, Norveg, 1953; Some Comments on Tonality in contemporary Music, Norsk Musikkgranskning Arbok, 1953 55. Uredio kritiko izdanje djela R. Nordraaka Rikard Nordraaks samlede verker, 1942 43 (sa 0. Ankerom). LIT.: H. Rosenberg, Olav Gurvin, MGG, V, 1956.

3. Manfred, dirigent i kompozitor (Berlin, 6. IX 1890 ). Roak Wilibalda; u Berlinu uio kompoziciju (E. Humperdinck), teoriju i kontrapunkt (H. Kaun) i klavir (M. Mayer-Mahr, R. M. Breithaupt). Od 1908 korepetitor na Dvorskoj operi u Berlinu, od 1911 asistent u Bavreuthu i kazalini dirigent u Essenu i Augsburgu, od 1914 operni dirigent u Bremenu; tamo je utemeljio i vodio Neue Musikgesellschaft. God. 1924 postao dirigent Dravne opere i nastavnik na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, ali je 1933 morao napustiti namjetenje. Od 1939 djeluje u Ja panu, gdje od 1953 vodi vlastitu operu. Umjetnik razvijena osjeaja za realizam i za dramske sukobe, svoj najvii stvaralaki domet ostvario na podruju muzike drame.
DJELA. ORKESTRALNA: Goya Symphonie, 1938; Shakespeare-Symphonie, 1955; Symphonische Musik, 1922; komorni koncert za klavir, 1927; komorni koncert za violinu, 1929. Klavirski kvintet, 1912. Sonata za klavir, 1901. DRAMSKA. Opere: Die Insel, 1918; Die Heilige, 1920; Vfozzeck, 1926; Soldaten, 1930; Nana, 1933; Seguidilla, Bolero und Ndchtlicher Spuk, 1937; Warum?, 1940; Feliza, 1941; Nordische Ballade, 1944 i Wir schreiten aus, 1958. VOKALNA: Fiinf Gesdnge za sopran i komorni orkestar, 1923; Orchestergesange, 1925; Drei politische Reden za bariton i muki zbor, 1951; solo -pjesme. LIT.: C. Gurlitt, Die deutsche Kunst des 19. Jahrhunderts, Berlin 1899. A. Volquardsen, Cornelius Gurlitt, Die Harmonie, 1920. W. Gurlitt, Gurlitt, Cornelius, Wilibald i Manfred, MGG, V, 1956. Posebni broj AFMW posveen Wilibaldu Gurlittu povodom 70-godinjice njegova ivota (uredio H. H. Eg gebrecht). K. Ko.

GUSLE, pevako drutvo u Velikoj Kikindi. Osnovano 1876 pod nazivom Gusle, drutvo za negovanje muzike, dve godine je delovalo u svome mestu kao muki hor, a potom se pod upravom Josifa Marinkovia, razgranalo u meoviti. Najvei umetniki uspon je imalo i najiru delatnost razvilo za horovoe Roberta Tolingera (1880 90), kada se osniva notna edicija drutva, kao i prvi srpski muziki asopis Gudalo (1886 87). Otada G. prireuju koncerte u mnogim gradovima Vojvodine. Uprkos zaprekama madarskih vlasti, odlaze 1901 i u Srbiju. Sledei nacionalno-patriotskim idealima srpskog graanstva u Austro-ugarskoj monarhiji, G. daju pred Prvi svetski rat niz koncerata u rodoljubive i dobrotvorne svrhe, zbog ega madar ske vlasti 1914 zabranjuju rad drutva. Posle Ujedinjenja, iako veoma osiromaene u notnoj arhivi i ostaloj drutvenoj imovini, G. nastavljaju rad pod upravom horovoe Frante Vacha koji je na tom poloaju bio, sa malim prekidima, 191147. Medu krupnijim izvoenjima u tom periodu nalazi se Havdnovo Stvaranje sveta, Blodekova komina opera Na bunaru i delovi Dvofakovog Stabat Mater. GUSLE I GUSLARI. Gusle, narodni gudaki instrument, koji je prema nekima doao na Balkan iz zapadne Azije, vjerojatno preko Bizanta, oko VIII IX st. Izrauju se, obino, u jednom komadu, od javorovine, dudovine i dr. Sastoje se od vie dijelova. Donji izdubljeni dio, u obliku uzdu razrezane kruke, nosi razliite nazive: var jaa, vagan, korito, aska. Gornji dio, vrat, zavrava glavom. Na varjai je razapeta stavljena koa ovce, jareta, zeca ili psa. Uvrena je sa strane drvenim klincima. Na koi je 5 10 glasia, tj. urezanih ili ueenih rupica. Da bi zrak u instrumentu bolje titrao i zvuk se lake razlijegao, ure zane su rupice i na poleini var jae, veinom u obliku krsta pa se tako i zovu. V ar jaa na svom donjem dijelu zavrava izdankom (uvom, zapinjaom). Oko izdanka se petljom napinje jedna ica sastavljena od struna, od 5060 niti s konjskog repa koje se veu jakim koncem. Gusle s dvije ice sasvim se rijetko javljaju u sjevernoj Dal maciji, u Lici i sjeverozapadnoj Bosni. Na koi nie glasia smjeta se konjic (kobilica) koji podrava icu. Drugi kraj ice privren je o klju (zavija, kljaka), koji je provuen kroz vrat i stri daleko iz njega. Vrat nema prenica jer se ica pri guslanju ne pritiskuje uza nj i esto je odozdo bogato izrezbaren. Glava po prima oblike razliitih ivotinja, GUSLE historijskih linosti i dr. GuLIT.: Spomenica pedesetgodinjeg rada pevakog drutva Gusle, 1930. S. D. K.

GURNEY, Ivor Bertie, engleski kompozitor i pjesnik (Gloucester, 28. VIII 1890 Dartford, 26. XII 1937). lan djeakog katedralnog zbora u Gloucesteru; uio muziku kod A. Brewera i na Royal College of Music (R. Waughan Williams) u Londonu. Orgulja u razliitim crkvama. Od 1922 duevno bolestan. U njegovim solo-pjesma ma istie se skladan odnos izmeu rijei i tona.

Desire in Spring; Severn Meadozvs). Desire in Spring; Severn Meadozvs). LIT.: M. M. Scott, E. Blunden, W. de la Mare, J. Squire } H. Howells i R. Vaugham Williams } Ivor Gurney: the Man, the Poet, the Musician, Music and Letters, 1938. N. Fortune, Ivor Bertie Gurnev, MGG, V, 1956.

GURRLICH (Giirlich, Guerlich), Joseph Augustin, njemaki kompozitor (Miinsterberg, lezija, 1761 Berlin, 27. VI 1817). God. 1779 postao u Berlinu nastavnik muzike na katolikoj koli, a 1784 orgulja u crkvi s Hedvige. Od 1790 kontrabasist u kraljevoj kapeli; od 1811 muziki direktor, a 1816 kraljevski dirigent.
DJELA. Pet opera: Das Incognito, 1792; Hans Max Giesbrecht von der Humpenburg oder Die neue Ritterzeit. 1815; 19 baleta (muzika izgubljena); scenska muzika za razna kazalina djela. Vie kamata, dvopjeva i solo -pjesama. LIT.: H. Becker, Joseph Augustin Gurrlich, MGG, V, 1956.

GURTL, Dragan, kornist i muziki teoretiar (Osijek, 9. VII 1908 Zagreb, 28. XI 1967). Studij roga i kompozicije zavrio 1935 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Najprije orke MUZ. E., II, 4

GUSLE I GUSLARI
dalo je izraeno od tankog pruta s izdankom od istog drva od kojeg su nainjene gusle. Prut je ovalno sveden, a izdanak slui kao drak; tetiva je od struna koje se mau smolom. Po obliku varjae (rezonantnog korpusa) W. Wiinschje (1934) razlikovao tri tipa gusala: srpski, bosanski i crnogorski, u koji je svrstao i hercegovaki i dalmatinski. Pri sviranju guslar dri gusle medu koljenima. Gudalo hvata kaiprstom i palcem desne ruke i povlai po ici od struna ravnomjerno amo -tamo, najee samo jednim dijelom gudala. Pojedini slog teksta pjesme redovito prati samo jednim potezom gudala. Gusle sa jednom icom slue iskljuivo kao pratnja pjevanju. Ugaaju se prema glasu pjevaa. On sam izabira apsolutnu vi sinu tona prazne ice. Guslar redovito pjeva povienim i sveanim glasom, u tenorskom podruju. Kad svira, guslar ispruenim ali ne i rairenim prstima samo dodiruje icu sa strane, me kim dijelom prvih lanaka, to daje zvuku karakteristian prizvuk. Prema G. Beckingu i W. Wiinschu tonski sistem guslarske svirke obuhvaa pet tonova, ukljuivi ton prazne ice. Najnii je ton na praznoj ici, drugi se ton izvodi prvim prstom (kai prstom) i ini sa prvim tonom interval od 3/4 stepena. Trei ton izvodi drugi prst (srednjak) u intervalu od pola stepena s obzirom na drugi ton. etvrti ton, izveden prstenjakom, fizio loki najskuenijim prstom, slab je, kolebljiv i slui kao ukrasni ton. Peti, najvii ton, izvodi mali prst; to je velika terca ili ne potpuna kvarta na ton prazne ice. Osobito znaenje ima inter val izmeu treeg i petog tona koji je neto vei od cijelog ste pena i njime se postie najvei patos. Becking koji je prouavao pjevanje i svirku samo jednog crnogorskog guslara, glasovitog Tanasija Vuia, smatrao je da se guslarska svirka ne moe no tirati tradicionalnim notnim pismom. Predloio je crtovlje od dviju crta bez kljua. Ton prazne ice smjestio je ispod prve
Zapis: S. Sfepanov, ilipi, 19 2 J> = cea 196

z ve-li-tog , rob-lfa za-ro-H - li

Zapis: C.Rihtman. epa, 1961.

J=96

crte, drugi na samoj prvoj crti, trei iznad prve crte, etvrti isp d ru ge c rt e i p et i na dru goj crti . Jugoslavenski etnomuzikolozi nisu usvojili takav nain r tiranja, pa se slue obinim notnim pismom, a u egzaktnij zapisima biljee intervale u centima. Do danas (1972) jo ni objavljene suvremene transkripcije snimaka g uslara iz Crne Gc i Srbije. Meutim, transkripcije snimaka iz Bosne i Hercegovi koje su objavili C. Rihtman i V. Miloevi, kao i iz Hrvats koje su objavili S. Stepanov (Kohavli) i J. Bezi (Sinjska krajin pokazuju da guslarska svirka obuhvaa etiri, pa i samo tri to preteno u kromatinim tonskim nizovima veoma razliit polustepena (Primjeri br. 1 i 2). Kad prate pjevanje, gusle izvo preteno iste tonove kao i guslar - pjeva. Ve u razdoblju izmeu dva rata javljaju se pokuaji da pjevanje uz gusle razvija u dijatonskim tonskim nizovima (t; nova intonacija). Ta su nastojanja ojaala u nae vrijeme (P: mjer br. 3, samo vokalna dionica).

Zapis: V ganec, Otok kraj Sinja, 195

Ej,
Glas

po-sliL-a/ie-moja. brao mila, e-tr-de-sethzdjeprvati-i

zr.
- ti-co

lr r is
Trn. sred Bo - sne
$Zazj - Tie,

ni-ti zo-ra., 7U.-& hi-la. UL-TUL,

TIL dcL-nirca.

po-mo-U-la, zm-ka.

Gusle

7ia.-eg ropstva

(j) Pa mti dane

e -tr - -set

tr. Crr-crr
E
sad- oi- ne

cr ne,

jjr - ve,

7tuirse

dobro poznaju stare dugake junaci pjesme. U novije doba neke tekstove nauili su i iz tiskanih pje: marica. Vole pjevati takoer i aljive pjesme, rugalice. Znaju novije pjesme, ponekad ih i sami sastavljaju. Premda takvi g\ slari relativno esto sviraju, oni nisu profesionalni pjevai 1 gusle, te gotovo nikad ne primaju plae za svoje izvedbe. Manj vjeti guslari takoer esto i rado pjevaju uz gusle, ali ponajvii u uem krugu svoje obitelji, rodbine i prijatelja. Profesionali guslari susreu se veoma rijetko i to najvie na sajmovima. Guslari pjevaju prirodnim glasom i nekolovanom tehnikon Napjev im nije nikada stalan, on je neprekidna improvizacij prema odreenim ritmikim i melodijskim obrascima, koje j guslar poprimio od svojih predaka ili ih sam oblikovao. NE pjevi epskih pjesama preteno su silabikog karaktera. Mog biti Gusl neustaljeni, tj. ari, u toliko nekim promjenljivi krajevim da se ne mogu a zvani i svesti n neke guslai, osnovne posebna obrasce. su k; Ustaljeni tegorija napjevi najee meu izvoai obuhvaaj svega jedan ma narodne stih, ili se od pjesme. sastoje dva Vjetiji i najvie sposobni; obrasca stoga i melostih poznatiji guslari

g p l i 7 W L p a l a .
f

7
U L

p t a 7 u 7 i u g o r s k o , v i l a s f a l a i d r u g a . n a m T i t t o z i v a l a . :

GUSLE I GUSLARI GUTEA


koji se izmjenjuju po nekome redu ili slobodno. U ustaljenim kao i u neustaljenim napjevima postoje posebni poeci i zavreci pjevanja. Javljaju se i kontrastirajui obrasci, spontano, na mjes tima koja se ne mogu unaprijed predvidjeti. Navedene osobine napjeva vrijede u prvom redu za podruje Bosne i Hercegovine. U pjevanju uz gusle kod Srba J. Erdeljanovi je opazio tri stila pjevanja: prvi, sasvim jednostavan, kada pjeva pripovijeda otegnutim glasom; u drugom stilu pjeva posljednja 23 sloga stiha veoma otegne i spusti glas; u treem stilu on slogove izgo vara kratko, bez otezanja, jakim glasom, a pred posljednjim slogom naini kratak predah, pa tek onda taj slog izgovara gotovo neujnim glasom. Guslari pjevaju gotovo iskljuivo u deseterakim stihovima. Izmeu ritma stiha i napjeva postoji organska povezanost, akcenti i duine slogova teksta odraavaju se u ritmikoj strukturi i melodijskom kretanju napjeva. Izrazita trohejska tendencija u izmjenjivanju naglaenih i nenaglaenih slogova deseterakog stiha posebno se ukazuje u ritmikim obrascima napjeva. Zbog potrebe predaha u pjevanju guslari na razliite naine grupiraju stihove. Jasna oznaka takvih odlomaka su instrumentalne meuigre. Broj stihova u tim odlomci ma veoma je razliit. Svirkom na guslama pjeva ponekad eli takoer istai znaajnije mjesto u tekstu pjesme. Izrazitija svirka javlja se i onda kad se pjevau trenutano prekine nit pamenja teksta; samom svirkom zavrava guslarska pjesma. Prvi zabiljeeni podatak o guslarima datira iz 1415, a govori 0 srpskom guslaru na poljskom dvoru. B. Kuripei u svom Itinerariumu 1531 spominje narodne pjevae i guslare. U kasnijim stoljeima dosta se esto navode u historijskim dokumentima. Znameniti su guslari bili: Andrija Kai-Mioi (Starac Milovan), vladika Petar Petrovi Njego, knez Milo, Tesan Podrugovi, Filip Vinji, or-Huso Husovi, Janko Mili, Ivo Bojin Jovievi, Petar Perunovi, Jevrem Uumli, Tanasije Vui, Ivan Metrovi; veoma rijetko pjevaju ene. Narodnooslobodilaka borba i zbivanja u poslijeratnoj iz gradnji snano su potakli djelatnost guslara -kroniara i uvara narodne svijesti. Novi tekstovi zadrali su u mnogim krajevima stare napjeve i svirku (Primjer br. 1), premda su to gotovo redovito samo rimovani deseterci, drukijeg stila nego to su bili tekstovi starih junakih epskih pjesama.
LIT.: F. Kuha, Prilog za povijest glasbe junoslovjenske, Rad JA, 1877. Isti, Andrija Kai kao piva i g uslar, Vienac, 1890. V. Karakaevi, Gusle i guslari, Letopis Matice Srpske, 1899. L. Kuba, Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, ZNO, 1899. F. S. Kraus, Guslarenlieder, Slavische Volksforschungen, Leipzig 1908. B. Drechder, Narodni guslari i p jevai, uvod Na rodne pjesmarice, Zagreb 1912. M. Murko, Bericht iiber eine Bereisung von Nordwestbosnien und der angrenzenden Gebiete von Kroatien und Dal matien behufs Erforschung der Volksepik der bosnischen Mohammedaner, Wien 1913. Isti, Bericht iiber phonographische Aufnahmen epischer, meist mohammedanischer Volkslieder im nordwestlichen Bosnien im Sommer 1912, Mitteilungen der Phonogrammarchivs-Kommission, Wien 1913. Isti, Bericht iiber eine Reise zum Studium der Volksepik in Bosnien und Herze gowina im J. 1913, Sitzungsbericht, Wien 1915. Isti, Bericht iiber phonographische Aufnahmen epischer Volkslieder im mittleren Bosnien und in der Herzegowina im Sommer I 9 r 3 , ibid., Wien 1915. Isti, Gusle i tamburica sa dvije strune, Buliev zbornik, 1924. A. Schmaus i M. Vlahovi, O epskoj pesmi u Sremu, Glasnik Etnografskog muzeja, 1932. G. Becking, Der musikalische Bau des montenegrinischen Volksepos, Archives Neerlandaises de Phonetique Experi mentale, Amsterdam 1933. W. Wiinsch, Die Geigentechnik der siidslavischen Guslaren, Brno 1934. L. Kuba, Gusle, Cesty z slovanskou pisni, I I , Praha 1935. B. Sirola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. B. Bartok i A. B. Lord, Serbo-Croatian Folk Songs, New York 1951. M. Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, Zagreb 1951. C. Rihtman, Narodna muzika jajakog sreza, Bilten Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo 1953. VMilo'sevi, Bosanske narodne pjesme, II i I I I , Banja Luka 1956 i 1961. C. Rihtman, Tradicionalna muzika Imljana, Glasnik Zemaljskog muzeja (Etno logija), Sarajevo 1962. Isti, Oblici kratkog napjeva u narodnoj tradiciji Bosne 1 Hercegovine, ibid., 1963. M. V. Kneevi, Gusle javorove, Kongres Sa veza folklorista Jugoslavije, Ohrid 1964. N. Kneevi, Dramski elementi u izvoenju guslarske pjesme, Kongres Saveza folklorista Jugoslavije, Cetinje 1964. C. Rihtman, Narodna muzika tradicija epe, Glasnik Zemaljskog muzeja (Etnologija), Sarajevo 1964. S. Stepanov, Muziki folklor Konavala, Anali Historijskog instituta JA u Dubrovniku, 1966. J. Bezi, Muziki fol klor Sinjske krajine, Narodna umjetnost, 1968. C. Rihtman, Tradicionalni oblici pjevanja epskih pjesama u Bosni i Hercegovini, Kongres Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, Sarajevo 1971. M. A. Slijepevi, Nekoliko naina guslarskog kazivanja epskih pesama, ibid. R. Medenica, Oblici kazivanja naih epskih pesama ispred drugog svetskog rata, ibid. T. ubeli, Uvodna napomena (i Odgovori na upitnicu o epskim pjesmama naroda Jugoslavije), ibid. J. Bez.

51

tipovi: zvonaste g. sa 13 struna, kromatske g. s klavirskim mehanizmom za priguivanje ica, itd. G. su u ruskoj muzici odigrale znaajnu ulogu: uz pratnju gusli su profesionalni putujui pjevai -skazatelji, recitirali ili pjevali -> biline; to je bio instrument na kojemu su se svirale narodne pjesme i plesovi, a upotrebljavao se i u sastavu s drugim instrumentima. U XVII i XVIII st. rairene su stolne g. kao instrument za kuno muziciranje u graanskim i aristokratskim salonima; u novije doba modernizirani tip kromatskih g. uao je u ansambl balalajka i domra. Poetkom XX st. O. U. Smolenski i N. I. Privalov grade zvonaste g. sa 13 struna u razliitim veli -

GUSLI

inama (pikolo, prima, alt i bas), uvodei u praksu muziciranje ansambla od vie gusli. Instrumenti tipa gusli raireni su medu narodima SSSR pod razliitim imenima: kod Karelaca se zovu kantele, kod Estonaca kanelj, kod Latvijaca kokle, kod Litavaca kankles.
LIT. '.A. C. <PaMUHubin, FVCJTH, pyccKHii HapoAHBiH My3biKajibH>iii HHCTpvMeHT, HcTOpHMecKHH o<repK, neTep6ypr 1890. <l>. Cononoe. Fycjin 3BoHHaTbie, MocKRa 1959. H. U- TuxoMUpoe, HCTOPHH rycnefi, O^epnu, TapTy 1962. K. Ko.

GUSSAGO, Cesario, talijanski orgulja i kompozitor (Osti ano, Brescia, oko 1550 ?). U Paviji uio filozofiju i teologiju; 1599 postao generalni vikar reda sv. Jeronima u Bresciji. Otprilike u to vrijeme postao orgulja u crkvi 6 1. Maria delle Grazie u Bresciji, gdje je slubovao jo 1612. Njegove vokalne kompo zicije odaju temeljito poznavanje kontrapunkta. Objavljivane su i u njemakim zbornicima onoga vremena.
DJELA: Sonate a 4, 6 et 8 con alcuni Concerti a 8 con le sue Sinfonie, 1608; Sacrarum canlionum 8 vocum Iiber I, 1604; Psalmi ad Vesperas una cum Litaniis za 8 glasova, 1610; Sacrae laudes 3 vocum Liber, I, 1612. LIT.: C. Sarlori, Cesario Gussago, MGG, V, 1956.

GUSLI (rus. zycjiu), ruski narodni iani instrument, vrsta citre odnosno psaltira. Prvi put se spominje u dokumentima iz VI st. Po sauvanim opisima rani tip, tzv. zvonate g. (3 SOH naiiibie eycjiu) imale su trapezoidni oblik; gornja daska malenog, plitkog or maria za rezonanciju bila je od javorova drva, a na njoj je bilo napeto 5 7 ica (struna). U XIV i XV st. rairene su gusli-psaltir s velikim korpusom u obliku krila i sa 18 32 ice u opsegu od 4 oktave. U XVII st. javljaju se i stolne g. s veim korpusom i kromatski ugodenim metalnim icama, a u XVIII st. grade se gusli toga tipa i na stalku s noicama, poput klavikorda. U novije doba (XX st.) izrauju se raznolini usavreni

GUI, Dora, pijanistica (Zagreb, 11. IV 1908). Studij klavira zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani) i zatim se usavravala kod I. Philippa i W. Landowske u Parizu. God. 192941 poduavala u vlastitom klavirskom studiju, od 1941 profesor je Muzike akademije u Zagrebu. Debi tirala 1928 u Zagrebu i otada dugo godina koncertirala solistiki i u komornim sastavima, osobito sa A. Janigrom. Na stupala u svim veim gradovima Jugoslavije, u Francuskoj, Por tugalu, ehoslovakoj, Madar skoj i Italiji. Njezino se muzici ranje odlikovalo preciznou, produhovljenou, elegancijom i uspjelim doaravanjem osobito lirskih ugoaja. K. KO. GUTEA.Mladen (Bob by), dirigent i trombonist (Sarajevo, 16. XII 1923 ). Trombon uio kao samouk. Dirigiranje studirao na D. GUSI Muzikoj akademiji u Beogradu. Od 1943 lan plesnih orkestara radio-stanica u Beogradu, Beu i Trstu, od 1946 u Ljubljani. God. 1947 osnovao Zabavni orkestar beogradskog radija (kasnije Jazz orkestar radio--stanice u Beogradu) u kojem je svirao do 1953. Tada odlazi u Zapadnu Njemaku gdje aranira za orkestar Ervvina Lehna: Posljednjih godina lan je jazz-orkestra Duka Gojkovia u Mttn-chenu. Pie i aranira i za poznate amerike jazzmuziare i sastave (Lee Konitz, Modem Jazz Quartet, Miles Davi, Benny Goodman).

52

GUTEA GYSI
M. Maz.

Bavi se i komponiranjem filmske muzike. U njegovim djelima esto se zamjeuje utjecaj naeg folklora (Balkan in my Soul). GUTHEIL-SCHODER, Marie, njemaka pjevaica, sopran (Weimar, 16. II 1874 Bad Ilmenau, 1. X 1935). Pjevanje uila na muzikoj koli u Weimaru (V. Naumann-Gungl) i tamo debitirala 1891 kao Prva dama (Mozart, arobna frula). U Weimaru pjevala nekoliko godina samo male uloge, dok 1895 svojom kreacijom naslovne uloge u Bizetovoj Carmen nije zablistala. God. 190026 prvakinja Dvorske opere u Beu, a zatim vodila vlastitu kolu u Salzburgu i bavila se opernom reijom. Izvrsno muziki obrazovana, raspolagala je snanim sopranom, prikladnim za ostvarenje raznovrsnog opernog repertoara; bila je i znaajna koncertna pjevaica. Uz Carmen njezine su glavne operne kreacije bile Pamina (Mozart, arobna frula), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Elektra (R. Strauss) i Octavian (R. Strauss, Kavalir s ruom).
LIT.: L. Andro, Marie Gutheil- choder, Wien 1923.

GUTNIKOV, Boris, sovjetski violinist (Vitebsk, 4. VII 1931 ). Studij violine zavrio na Konzervatoriju u Lenjingradu (J. Eidlin). Prvo meunarodno priznanje stekao 1956 na natje canju u Pragu, a zatim osvojio prve nagrade na meunarodnim natjecanjima Jacques Thibaud u Parizu (1957) i P. I. ajkovski u Moskvi (1962). G. je docent Lenjingradskog konzervatorija; 1962 dobio naslov zaslunog umjetnika Ruske Sovjetske Soci jalistike Republike. GUTSCHY, Alfons, kompozitor (Sisak, 1868 Zagreb, 1942). Od devedesetih godina XIX st. do kraja ivota bavio se pitanjem sistema tambura, zahtijevajui dosljedno uvoenje dvoglasnih tambura; kasnije se zalagao za troglasne tambure, ugoene u kvintama. Uz izvorne kompozicije za tamburaki zbor (pjesma Majci; koranice; valceri) sastavio i niz kariika. (> Tamburaki zbor.) K. Ko. GUTTLER, Hermann, njemaki kompozitor i muziki pisac (Konigsberg, 7. X 1887 ). Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Konigsbergu. Tamo je 1910 26 bio muziki kritiar lista Ostpreussische Zeitung. Od godine 1945 ivi u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1951, 1953 i 1956; koncert za klavir, 1934; koncert za violinu, 1947; vie uvertira. Gudaki kvartet, 1947. Kompozicije za klavir. Opere Sakuntala, 1918 i Der Katzensteg, 1944. Solopjesme. SPISI: Konigsbergs Musikkultur im 18. Jahrhundert, 1925; Musik und Humanismus, 1946; studije i lanci.

GUEVSKI, Adolf, poljski kompozitor litavskog podrijetla (Dyrwiany, mud, 1876 Varava, IV 1920). Studirao na Konzervatoriju u Rigi i Petrogradu, a zatim se usavrio u Varavi kod Z. Noskovvskog. Od god. 1911 predavao klavir i teoriju na Konzervatoriju u V aravi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u A-duru, 1912; koncert za klavir u es-molu; Rapsodia polska; varijacije na vlastitu temu. Sonata za violinu i klavir. Dvije klavirske sonate. Opere: Dziezvica lodowcw (prema H. Ch. Andersenu), 1907 i Atlantyda, 1913 20. Solo-pjesme. Treciwy kurs instrumentaciji (Kratak teaj instrumentacije), 1911. Studija Artur Schopenhauer 0 muzyce, Kwartalnik Muzyczny, 1911. Instrumentirao kominu operu Zemsta Z. Noskowskog.

GUZIKOW, Michal Jozef, poljski virtuoz na ksilofonu (Szklovva, Bijela Rusija, 2. IX 1806 Aachen, 21. X 1837). Konstruirao primitivni instrument koji se sastojao od ugoenih drvenih tapia na slamnatoj podlozi i drvenih kladiva. Ugodio ga je u kromatskoj ljestvici i proirio mu opseg tako da se na njemu mogla izvoditi umjetnika muzika. Na tom instrumentu, ksilofonu, poeo je koncerti -rati 1834. Njegov se repertoar, sastojao veinom od njegovih vlastitih kompozicija na poljske teme, kao i transkripcija klavirskih i violinskih koncerata C. M. Webera, J. N. Hummela, F. A. Hofmeistera i N. Pagani-nija. S uspjehom je nastupao u Austriji, ekoj, Poljskoj, Njemakoj, Francuskoj i Belgiji. GVOZDI, Pavica, pijanistica (Sremska Mitrovica, 29. VI 1937 ). Studij klavira zavrila 1960 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani), gdje je 1969 stekla i naziv magistra; 196263 boravila na specijalizaciji kod Magde Tagliaferro u Parizu. Dobitnica mnogih visop. GVOZDI kih nagrada na natjecanjima u

domovini i inozemstvu (Zagreb, Miinchen, Pariz), nagrada Mi Tmina (1965) i Vladimir Nazor (1968) i dr. G. ide u red najist nutijih jugoslavenskih pijanista. Briljantni tehniar izuze bujnog temperamenta, njezino se sviranje odlikuje inteligentne izraajnom i poetinom interpretacijom, kao i suptilnom k turom udara. Umjetnost Pavice Gvozdi stekla je jednoduno priznanje u 1 movini i u svim glavnim evropskim muzikim sreditima kojima je redovit gost. Koncertira solistiki i uz pratnju r uglednijih orkestara, a snima i gramofonske ploe. K. KO GYMEL (gemell, gimel, itd., engleski od lat. gemell cantus gemellus, blizanac, blizanako pjevanje), u irem znaen vrsta engleske srednjovjekovne polifonije; dvoglasje graeno nain conduetusa, preteno u tercama, u usporednom kretai ili protupomaku sa zavrecima u unison u (ili kvinti ili oktaNjeguje se poev od druge polovine XIII st. u Engleskoj; crkvenoj se muzici najee javlja u obliku himne ili sekven Sam naziv g. susree se istom od XV st. (opisao ga je Guileln Monachus u raspravi De praeceptis artis musicae, oko 1480); muzikim primjerima i traktatima on tada oznauje g. u u' smislu, tj. solistiki duo koji nastaje u vieglasnoj kompozii razdvajanjem jedne dionice na dva glasa, npr. diskanta na d\ diskantske dionice. Oba su glasa istoga registra (ad voces equale i melodije su im zabiljeene istim kljuem, a kreu se pretene nesavrenim konzonancama. Karakteristina je esta promje intervala, ritmika ivost i sklonost velikim razmacima (decim pa je krianje glasova rjee nego u dvoglasju XIII i XIV st. se komponirao slobodno ili na cantus firmus, a odlika mu slobodno kretanje i ispreplitanje glasova za razliku od englesk diskanta i fauxbourdona gdje su se glasovi kretali prilino mel niki, po ustaljenim pravilima. Podrijetlo gvmela nije rasvij ljeno. Mnogi upuuju na vezu sa slinim oblikom dvoglasja narodnoj muzikoj praksi Islanda, nazvanim Tvisongvar, dvoj pjevanje. Najstariji primjer gvmela, u uem smislu, nalazi se u rukopi njemakog podrijetla (Miinchen, Bavarska dravna bibliote] mus. 3232) koji u cijelosti odaje engleske utjecaje. Tu su u ti glasnom Sanctusu od Roulleta izrazom gemell oznaeni dvoglas: tropirani umeci, nastali cijepanjem gornje dionice, superiu: ini se da iz toga doba (XV st.) potjeu i 2 primjera u Tridei skom kodeksu (Nr. 1074) naznaen a kao gimel i alius gimel; rs se o glasovima to ih je J. Bedingham dometnuo diskanto \ melodiji O rosa bella J. Dunstablea. Najvei broj ostalih primje nalazi se u engleskim rukopisima iz vremena oko 1500. Mnc su tropirani umeci u stvari oblikovani kao g., to je oito u vez: praksom solistikog pjevanja tropa. U primjerima iz toga do esto se susree razdvajanje jedne dionice u gymel zajedno ostalim nerazdvojenim dionicama, a katkad nastupaju istodobi dva gymela u dvije dionice, pa nastaje troglasje, odnosno etver glasje ili ak estoroglasje. Osim toga susreu se ve sredino XV st. gymeli kod kojih je solistikom duetu pridodan tre dublji glas contratenor bassus (ili contra bassus); on je isprva im; sporedno znaenje, osobito u pogledu ritma, ali je uskoro post; nosilac harmonije. Takav g. s basovskom podlogom bio je jedi od tipova troglasnog sloga renesansne muzike i zadrao je sve < konca XVI st. svoje znaenje. Tradicija gvmela ostala je i u biciniju i u talijanskoj canzonetti, a tragovi joj seu sve d o b roknog dueta s generalbasom i trio-sonate, gdje poprima noi funkciju.
LIT.: M. F. Bukofzer, The Gymel, the Earliest Form of English Pol phony, Music and Letters 1935. Isti, Geschichte des englischen Diskar und des Fauxbourdons, Strassburg 1936. Isti, Pcpular Polyphony in t Middle Ages, MQ 1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, New Yo 1940 i London 1941. M. F. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissan Music, New York, 1950. Isti, Gymel, MGG, V, 1956. F. L. Harrisc Music in Medieval Britain, London 1958. H. H. Corter, A Dictionary Midlle English Musical Terms, Indiana University Humanities Series XL 1961. E. L. Harrison, Faburden in Practice, Muica Disciplina 1962. I. A.

GYROWETZ, Adalbert -> Jirovec, Vojtech GYSI, Fritz, vicarski muzikolog (Zofingen, Aargau, 1 II 1888 Ziirich, 5. III 1967). Pohaao Konzervatorij u Baseli muzikologiju i historiju umjetnosti studirao u Ziirichu i Berlin (H. Kretzschmar, M. Friedlander) i kasnije u Firenci i Rirm doktorirao 1913. Od 1921 predavao muzikologiju na Univerz tetu u Ziirichu (od 1931 profesor) i od 1939 na Muzikoj akademij Bio je suradnik i muziki kritiar raznih listova (Tagesanzeige National-Zeitung, Basler Nachrichten).
DJELA: Die Entivicklung der kirchlichen Architektur in der deutschen Schwe im 17. und 18. Jahrhundert (disertacija), 1913 ; Mozart in seinen Briefen, 19192 Max Bruch, 1922; Claude Debussy, 1926; Richard Wagner und die Schzveiz, 192' Richard Wagner und Ziirich, 1933; Richard Strauss, 1934; Hans Georg Ndget 1936. Studije; lanci; kritike. LIT.: W. Schuh, Fritz Gysi,MGG, V, 1956. 1

H, i. U dananjoj lat. muzikoj abecedi, sedmi ton osnovne dijatonske ljestvice C-dura (c, d,e,f, g, a, h). U solmizacijskom sistemu tonu h odgovara naziv si, a u Engleskoj muzikoj terminologiji B. U srednjovjekovnoj slovanoj notaciji oktava se openito raunala od A do G, a II stupanj, odnosno cijeli stepen iza A oznaivao se slovom B. U XII st. kada je uveden sistem -> heksakorda cijeli stepen iza A zvao se B durum (X) i sainj avao je kao t mi razmak velike terce sa G (tritonus sa F); polustepen nad tonom A zvao se B molle (b). U sistemu starocrkvenih ljestvica 1] mi je bio confinalis frigijske ljestvice. Uvoenjem tiskarskog znaka H za i; u XVI st. uobiajila se najprije u Njemakoj oznaka H za VII stupanj C-dura. Snienje tona H za polustepen naziva se B. 2. Od XIX st. nadalje u muziko - teoretskim prirunicima veliko slovo H znai durski trozvuk, a malo slovo h, molski trozvuk nad tonom h. Analogno tomu velikim slovom H oznauj e se i H-dur ljestvica, a malim slovom h h-mol. HAACK (Haak, Haake), i. KarI, njemaki violinist i kompozitor (Potsdam, 18. II 1751 28. IX 1819). Uenik F. Bende, violinist i od 1782 koncertni majstor u kapeli pruskoga princa; 17961811 na istom poloaju u dvorskom orkestru u Berlinu. Njegovi su uenici bili K. Moser i L. W. Maurer.
DJELA. est koncerata za violinu i orkestar: ep. 1, oko 1790; op. 2 5, 1791 i op. 6, 1793; 6 sonata za flautu i klavir: 3 op. 5 i 3 op. 6, 1801; sonate za violinu op. 5 i 6; 3 sonate za klavir, 1793.

DJELA: Verzeichnis der mitielalterlichen Handschriftenjragmente in der Universitdtsbibliothek zu Hehingfors (3 sv.): I, Missalia, 1922; II, Gradualia Lectionaria Missae, 1925 i III, Breviaria, 1932; Die Neumenfragmente der Universitdtsbibliothek Hehingfors (disertacija), 1924; La Musique finlandaise, 1924; Soumalaiset runomittaleoriat, 1926; Die Finnen, u djelu G. Adlera Handbuch der Musikgeschichte, II izd., 1930; Kyrkomusiken i Finland under medeltiden, Nordisk kultur, 1936; Taidemusiikki, Suomen kulttuurihistoria, 1936; Die musikzvissenschaftliche Forschung in Finnland, AFMF, 1939; Suomen sdveltaide, 1940. LIT.: H. Rosenberg, Toivo Elias Haapanen MGG, V, 1956.

HAARKLOU, Johannes, norveki kompozitor i orgulja (Forde, Sunnfjord, 13. V 1847 Grefsen kraj Osla, 26. XI 1925). Muziku uio u Drammenu (Ch. Cappelen) i Oslu (L. M. Lindeman), na Konzervatoriju u Leipzigu (E. F. Richter, S. Jadasshon, H. Kretzschmar) i u Berlinu (F. Kiel, K. A. Haupt, A. Bungert). God. 1880 1920 crkveni orgulja, a 188388 dirigent simfonijskih koncerata u Oslu; gostovao i u drugim norvekim gradovima te u Berlinu i Leipzigu. Kao kompozitor isprva pod Griegovim utjecajem, ali je uskoro usvojio klasicistiki stil, sa estom upotrebom pelifonije. Pisao je muzike kritike i suraivao u muzikim asopisima. Osobito se zalagao za muziku i muziki ivot svoje zemlje.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, u B-duru, 1889; I I , u dmolu, 1911; I I I , u C-duru, 1919 i IV, u Es-duru, 1922. Koncert za klavir u dmolu op. 47, 1917; koncert za violinu u D-duru op. 50, 1913; suita Westminster Abbeyt 1902; Norveka svadbena koranica op. 15; Aiarche heroigue op. 39; St. OlafLegende op. 44. KOA1ORNA : sonata za violinu i klavir u g-molu op. 41, 1891; Adagio religioso za violinu i klavir, 1878. - KLAVIRSKA: Musi-kalskp. Alomenter op. 16; Poeliske Klaverstykker op. 27; Bondeidyll, 1893. 2a orgulje: 10 preludija op. 17; preludij i fuga op. 28; Fantaisie triomphale op. 36; 2 simfonije: op. 53 i 60. DRAAiSKA. Opere: Fra gamle Dage, 1894: Vaerin-gere i Miklagard, 1899; Emigranten, 1903; Mari-Sagnet, 1909 i Tyrfing, 1912. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Skabelsen og Mennesket op. 57, 1891; Pintsekantate op. 33, 1910; zborovi, najvie muki (Varde op. 13. 1896; Fenrir); oko 50 solo-pjesama. LIT.: O. Redal, Sunnfjordssoga, 1913. Die Muik, 1925. Norsk Musikkgianskning, 1937. O. Gurvin, Johannes Haarklou, MGG, V, 1956.

2. Friedrich Wilhelm, violinist i kompozitor (Potsdam, oko 1760 Stettin, 1827). Brat Karla; violinu uio kod K. F. C. Fascha. lan orkestra pruskog princa u Potsdamu> 1779 postao orgulja u Stargardu, a 1790 preselio u Stettin, gdje je djelovao kao orgulja, kapelnik muzikog drutva i od 1812 kantor crkve sv. Marije. Od 1800 bio je tamo i kazalini dirigent.
DJELA: koncert za klavir i orkestar op. i, 1793; koncert za violinu i orkestar op. 6, 1801. est klavirskih trija; sonat a za klavir. Opera Die Geisterinsel, 1798. LIT.: H. Becker, Karl i Friedrich Wilhelm Haack, MGG, V, 1956.

HAAN (Dehaan), Willem de, nizozemski kompozitor i dirigent (Rotterdam, 24. IX 1849 Berlin, 26. IX 1930). Muziku studirao u Rotterdamu (W. F. Nicolai, S. de Lange, W. Bargiel), Leipzigu, Beu i Berlinu. God. 1873 postao direktor drutva St. Cacilie u Bingenu, 1876 dirigent Mozartvereina u Darmstadtu, gdje je 18731914 dvorski dirigent, a do 1919 i dirigent oratorijskog drutva.
DELA: kompozicije za klavir. Opere: Die Kaiserstochter 1885 i Die Tnkasbhne, 1895. Kantate: Das Lied vom Werden und Vergehen, 1904 i Das Grab im Busento. Zborovi; solo-pjesme; dueti.

HAAS, Ildephons (Johann Georg), njemaki kompozitor (Offenburg, 23. IV 1735 Ettenheimmunster, 30. V 1791). Od 1751 lan benediktinskog reda u Ettenheimu, 1759 zareen; djelovao je tamo kao zborovoda. Violinu uio kod W. Stamitza, u kompoziciji bio samouk.
DJELA: 6 misa; XXXII Hytnni Vesperlini de omnibus cum Domini tuni Sanclorum praecipius festis .. op. I, 1764; XV Offertoria pro Omni die ac feto per annum ... op. 2, 1766; P. Pirmin Hahns, Benediktiners zu Gengebach, Geistliche Arien, mit Melodien in melismatischer Schreibart versehen . . . (2 sv.): I, 3, 1769 i I I , 1790 (neobjavljen); 34 marijinskih antifona i druga crkvena djela. LIT.: L. Heizmann, Das Benediktine rkloster Ettenheimmunster, Lahr i. B. 1932. P. Vetter, Ildephons Haas, MGG, V, 1956.

HAAPANEN, Toivo Elias, finski muzikolog i dirigent (Karvia, 15. V 1889 Asikkala, 22. VII 1950). Muziku naobrazbu stekao u Helsinkiju u orkestralnoj koli Filharmonijskog drutva i na Univerzitetu (I. Krohn), zatim u Berlinu, Parizu, Beu i Kolnu. Od 1925 predavao muzikologiju na Univerzitetu u Helsinkiju. Uz to 1912 17 violinist u orkestru Filharmonijskog drutva i u Gradskom orkestru; 192636 dirigent studentskog orkestra u Helsinkiju, 192829 Gradskog orkestra u Abou. God. 192946 muziki direktor i prvi dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Helsinkija. Gostovao u mnogim evropskim zemljama, izvodei najvie djela finski h kompozitora, osobito J. Sibeliusa i R. Kajanusa. Pisao i muzike kritike. Kao muzikolog istakao se bibliografskim radovima i istraivanjem finskih srednjovjekovnih muzikih spomenika.

HAAS, Joseph, nemaki kompozitor (Maihingen, Bavarska 19. III 1879 Munchen, 31. III 1960). Studirao kompoziciju kod M. Regera u Munchenu od 1904 i sledio ga 1907 u Leipzig; tu su mu, pored Regera, nastavnici K. Straube (orgulje) i A. Ruthardt (klavir). Od 1911 uitel j kompozicije na Konzervatorijumu u Stuttgartu (od 1916 profesor); 1921 50 profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Munchenu (od 1925 i predstojnik odela za crkvenu muziku). U njegovim prvim delima vidan je uticaj M. Regera. Kasnije H. postepeno izgrauje osobeni stil, kasnoromantiarski po svojoj osnovnoj koncepciji, u kome se ogleda tenja ka jednostavnosti muzikog jezika i lakoa koja izbegava patetinost. Premda je Haasova muzika ukorenjena u tradi ciji, ona se esto kree u predelima modernog zv uka. H. je izvanredni majstor orkestra, motivskog rada i muzike forme. Napisao je dela raznih oblika i vrsta, poev od solo -pesama i

54

HAAS HABA
centracioni logor Ovvi^cim, 17. X 1944). Uio muziku koc Holubove (klavir) i J. Kunca (teorija) na koli filharmonij drutva Beseda u Brnu, a poslije Prvoga svjetskoga rata na I zervatoriju (J. Kune, V. Petrelka); 192122 studirao koc Janaeka na ogranku prake Majstorske kole u Brnu. Poeo rijeru kao korepetitor u kazalitima u Brnu i Saarbriickenu, z privatni muziar u Brnu. Neko vrijeme suradnik brnskih no Narodni noviny (193538) i Narodni listy. H. je najznaa Janaekov uenik, iji se utjecaj osjea u ranijim djelima; ka ; je prihvatio tekovine novih struja (politonalnost, atonalnost, j;
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1940 41 (3 stavka, samo instrumentiran); varijacije za klavir i gudae, 1944 (izgubljeno); suita iz 1 arlatan op. 14, 1936; Zesmutnle seherzo op . 5, 1921; studija za gudaki star, 1943. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: ~, u cis -molu op. 3, ] 11, Z opiich hor (s jazz-bandom ad lib.) op. 7, 1925; III, op. 15, 1937 38 bez op., 1942 (izgubljen). Tri fuge za gudaki kvartet, 1916; klavirsk i tet u F-duru, 1914 (svretak izgubljen); duhaki kvintet op. 10, 1929; sena violinu i klavir u G-duru, 1916; suita za obou i klavir op. 17, 1939. Vie virskih kompozicija (suita op. 13, 1935). Opera arlatan, 1934 37; set muzika za razliita djela {erny troubadour S. Raphaelsona, 1928). Filmska zika. VOKALNA: Pfedehra pro rozhlas za mali orkestar, muki vo kvartet i recitaciju op. 11, 1931; vie zborova; tri pjesme uz zbor i duhaki 1 tet, 1944 (izgubljene); Fata Morgana (R. Tagore) za tenor, g udaki kvai klavir op. 6, 1923; ciklus Vyvolend zatener, flautu, prirodni rog, violinu i Y op. 8, 1927; solo-pjesme (inske pisni! op. 4, 1921; Sedm pisni v lidovem op. 18, 1940). Psalam XXIX za bariton, enski zbor, orgulje i orkestai
12, 1932.

komada za klavir, do oratorijuma i opere. Rado upotrebljava elemente nemake narodne i crkvene pe sme, pa su zato mnoge njegove kompozicije, naroito horske, veoma popularne u Nemakoj i nalaze se na repertoaru gotovo svakog pevakog drutva. H. je pokazao veliki smisao za muziku karakterizaciju (esto sa mnogo humora) i oseanje za dramsku muziku u operama Tobias Wunderlich i Die Hoch-zeit des Jobs, u kojima je pri-metan uticaj M. Regera i R. Straussa; ova dela pokazuju takode Haasovu prisnu vezu sa narodnom muzikom koja je za njega bila nepresuno vrelo inspiracije. elja da povee velike, umetniki izgraene forme sa narodnom pesmom dovela ga je do narodnog oratorijuma {Die heilige F.lisabeth, njegovo najpoznatije delo, izvedeno 1950 i scenski u Berlinu; Disjahr im Lied i dr.).H. je bio poznat kao
J. HAAS

p antifaista i njegov Te Deum (1945) slavi kraj rata i pad nacizma. H.ima'velikih zasluga kao uitelj i vaspita novih generacija nemakih kompozitora. Njegovi su uenici, medu ostalima: C. Bresgen, K. Holler, O. Jochum, Ph. Mohler, H. Schubert i H. Unger. Zajedno si P. Hindemith om, H. je uestvovao i u organizovmju festivala savremene muzike u Donaueschingenu i bio lan irija.
DELA. OP.KESTARSKA: Ouvertiire zu einem frohen Spiel op. 95, 1943; Variationensuite ilber ein altes Rokokothema op. 64, 1924; Heitere Serenade op. 41, 1914; Variationen und Rondo iiber ein altdeutsches Volkslied op. 45, 1917; Lyrisches Intermezzo, 1937. KAMERNA: Divertimento za gudaki trio op. 22, 1909, 2 gudaka kvarteta: op. 8 i op. 50; Divertimento za gudaki kvartet op. 32, 1911; Kammertrio za 2 violine i klavir op. 38, 1912; sonata za violinu i klavir op. 21, 1908; 2 sonatina za violinu i klavir op. 4, t9O5; svita Grillen za violinu i klavir op. 40, 1912; sonata za rog i klavir op. 29, 1910; 2 crkvene sonate za vi li i lj 6 6 Ei K l i B t l l b i k l i op 23

LIT.: L. Peduzzi, P. Haas. K 50 vyroi narezeni skladatele, Hud rozhledv, 194849. K. Berman, Vzpominka na skladatele Pavla Haase., 1955- J- Buga, Pavel Haas, MGG, V, 1956.

HAAS, Robert Maria, austrijski muzikolog (Prag, 15. \ 1886 Be, 4. X 1960). Studirao muzikologiju u Pragu, 1 linu i Beu; doktorirao 1908 kod H. Rietscha na Univerzi u Pragu. Iste godine asistent G. Adlera na Muzikolokom stitutu Bekog univerziteta; 191013 kazalini dirigent u M steru, Erfurtu i Dresdenu. Uz G. Adlera 191417 u redakciji DT) i Corpus scriptorum de muica medii aevi. God. 1920predstojnik Muzikog odjela Nacionalne biblioteke i od 1 profesor Univerziteta u Beu. U sreditu njegova znanstve rada bili su muzika baroka, povijest opere, kao i ivot i djelo A. Mozarta i A. Brucknera.
DJELA: Gluck und Durazzo im Burgtheater, 1925; Die \Viener Oper, ^ Wiener Musiker vor und um Beethoven, 1927; Die estensischen Musikalien, I Die Musik des Barocks, 1928; Auffiihrungspraxis der Musik, 1931; W. A. Mo; 1933; A. Bruckner, 1934; Bach und Mozart in Wien 1951; Ein unbekai Mozartbildnis, 1955. Oko 150 studija: Geschichtliche Opernbezeichur Kretzschmar-Festschrift, 1918; Die Erhaltung der musikalischen Meisterhi sehriften, Beethoven-Zentenarfeier, 1927; Beethoven in der zeitgenossis Kritik, Kalendar der deutschen Musikbucherei, 1928; Die Musiksamm der Nationalbiblioihek in Wien, PJB, 1930; Von dem zvienerischen Geschn in der

1915; Ein Sommermdrchen divertimnt i p 3, 9 (j za violonelo i klavir op. 30a, 1923). KLAVIRSKA: sonata op. 46, 1918; 2 sonate op. 61, 1923; 4 sonatine op. 94, 1943; Wichtelmdnnchen op. 27, 1910; Gespenster op. 34, 1910; Hausmarchen op. 35, 43 i 53, 1911. 1916 i 1920; Jugendfreuden op. 36, 1911; Eulenspiegeleien op.39, ly\2\ Alte unnennbare Vage op. 42, 1915; Deutsche Reigen und Romanzen op. 51, 1919; Schzvdnke und Idyllen op. 55, 1921; Stiicke fiir die Jugend op. 69, 1927; Mdrchentanze op. 70a, 1927; Tanz-Intermezzo, 1928; Rondino alla Marcia, 1929; Klangspiele op. 99, 1945 i dr.

ORGULJSKA: sonata op. 12, 1907; 2 svite, op. 20 i 25, 1908 i 1909; Variationen iiber ein eigenes Thema op. 31, 1911; preludijumi i fuge, kcralne predigre i dr. DRAMSKA: opere Tobias Wunderlich op. 90, 1937 i Die Hochzeit des Jobs op. 93, 1943; boina pria Die Bergkonigin op. 70, 1927. VOKALNA.
Oratoriji: Die heilige Elisabeih op. 84, 1931; Christnacht op. 85, 1932; Das Lebensbuch Gottes op. 87, 1934; Das Lied von der Mutter op. 91, 1939; Das Jahr im Lied op. 103,1952; Die Seligen op. 106. Kantaten op. 81, 1930 41; simfonijska svita Tag und Nacht za &las i orkestar op. 58, 1922; brojne horske kompozicije i solo-pesme. CRKVENA: Deutsche ingmesse op. 60,1924; Speyrer Domfestmesse op. 80, 1930; Christ-Konig-Messe op. 88, 1935; Miinchner Liebfraunmesse op. 96, 1944; Deutsche Weihnachtsmesse op. 105, 1955; Totenmesse op. 101; Te Deum, 1945; moteti i dr. SPISI: Max Reger und aie Form, Neue Musikzeitung, 1916; Sinn und Bedeutung der Internationalen Kammermusikfeste in BadenBaden, Programmheft, Baden-Baden 1928; Vber Intoleranz, AM, 1928; Gedanken iiber die kirchenmusikalische Produklion der Gegenwart, Grego-riusbote, 1931; Vber die Kunst der Improvisation, Von deutscher Tonkunst, 1942; Die Gregorianih in meinem Kunstschaffen, Cacilienvereinigungsorgan, 1950; Max Reger, 1953; Vber die Anfdnge meiner kiinstlerischen Entu'icklung, MitteHun-gen der Joseph-Haas-

Musik, Johannes-Biehle-Festschrift, 1930; Aufgabe und Ziele der Moz forsehung, Neues Mozart-Jahrbuch, 1942. Nj egovo je ivotno djelo izdavanje kompozicija A. Brucknera u 22 sveska na temelju rukopisa koji dravaju izvornu Brucknerovu koncepciju, bez tuih dodataka i izmjena.(Nj< rad nastavili su A. Orel i L. Nowak.) Redigirao 7 svezaka zbirke DTO s djel I. Umlaufa, F. L. Gassmanna, J. E. Eberlina, C. Monteverdija, Ch. W. Glu J. Schenka i dr., 1921 27. Od 1936 izdavao djela H. Wolfa (komorna muz pjesme) sa H. Schultzom. LIT.: H. Federhofer, Robert Maria Haas, MGG, V, 1956. Isti, In moriam Robert Haas, Acta Musico logica, 1960.

Gesellschaft, 1953 i dr. Obrade Regerovih dela. LIT.: P. Mies, J. Haas, ein moderner Meister des Kinderlieds, Halbmonatsschrift tur Schulmusikpflege, 1924. K. Laux, Joseph Haas, Mainz 1931 (novo proireno izd., Diisseldorf 1954). Zbornik Festgabe Joseph Haas, r 939 (sadrava iscrpan popis dotadanjih kompozitorovih dela). K. G. Fellerer, J. Haas, Verzeichnis der Werke, Jachenau 1950 (II izd. 1953). Isti, Joseph Haas, MGG,.V, 1956. . J.

HAAS, Monique, francuska pijanistica (Pariz, 20. X 1909). Uenica Parikog konzervatorija (Lazare -Levv) i dobitnica prve nagrade za klavir 1927. Usavravala se kod R. Casadesusa i R. Serkina. Koncertirajui po Evropi (Francuska, Njemaka, Engleska, Irska, Belgija, vicarska, Madarska, Austrija, Poljska, Nizozemska, Jugoslavija, Italija, itd.), u Turskoj, sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, izvodi velik repertoar od ranoklasinih do modernih kompozicija. Cijenjena je kao vrstan interpret dj ela francuskih autora, osobito M. Ravela. Od 1968 profesor je Konzervatorija u Parizu. HAAS, Pavel, eki kompoM. HAAS zitor (Brno, 21. VI 1899 kon-

HABA, eka obitelj muziara. ' 1. Alois, kompozitor (Vizovice, 21. VI 1893 Prag, 18. 1973)Studirao kod V. Novaka na Konzervatoriju u Pra zatim na Muzikoj akademiji u Beu (191720) i kod F. Schre-kera na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (192022). Potaicnut nastojanjima i idejama F. Bu-sonija, u Berlinu je pohaao i predavanje iz akustike na Univerzitetu, prouavao muziku ranevropskih naroda i poeo komponirati etvrttonsku (II gudaki kvartet op. 7, 1921) i estinotonsku muziku (V gud. kvartet op. 15, 1923). Vrativi se u domovinu, 192345 profesor je odjela za etvrttonsku i estinotonsku muziku na Prakom konzervatoriju, a 194650 na novoosnovanoj Akademiji muzikih umjetnosti. Uz to 1945 48 muziki direktor Opernog kazalita 5. maj u Pragu (negdanje Njemako kazalite). Drao je predavanja i na A. HABA Meunarodnim teajevima za suvreme muziku u Darmstadtu (od 1945), te na Univerzitetima u Leipzij Halle i drugdje. Gostovao na Muzikom biennalu u Zagret H. je jedan od glavnih i najdosljednijih pobornika ult kromatske, etvrttonske muzike koju je obradio teoretsko -estet

HABA HABENECK
i realizirao u vlastitom opusu. On je prvi primjenio etvrttonski sustav na djela veeg formata (opera Matka, 1930). Pozivajui se na pojave intervala manjih od polustepena u narodnoj muzici Slovake te u antikim i egzotinim muzikim kulturama, H. zagovara uvoenje etvrttonskog i estinotonskog pa i dvanaestino tonskog sustava. Poto je, provedbom etvrttonskog melodijskog niza u praksi, doao u sukob s trad icionalnom harmonijom i formom izgradio je teoriju etvrttonske harmonije i napustio tradicionalno naelo oblikovanja za volju novog, asimetriko -atematskog principa neponavljanja, odnosno neprekinutog melodijskog razvoja. Iz ovoga su proizale i neke Ha bine korekture u vezi s polifonijom i dinamikom. Istodoono se bavio i konstrukcijom etvrttonskih i estinotonskih instrumenata (klarinet, trublja, gitara, harmonij) pa je eka tvrtka A. Forster izgradila, prema njegovim uputama, etvrttonski klavir. Usprkos tome, pri izvoenju etvrttonske muzike iskrsnule su potekoe u intonaciji pa taj sustav nije'naao iru primjenu. Ipak je Habino nauavanje imalo odjeka i utjecaja na itav niz suvremenih ekih (Habina kola, R. Kubin, V. Dobia, K. Reiner i dr.) i stranih muziara.^ Uenici su mu bili i jugoslavenski kompozitori S. Osterc, D. oli, V. Vukovi, M. Lipovek, M. Risti i dr. U novijim, poslijeratnim Habinim djelima jae je izraena, ve i ranije prisutna, povezanost s narodnom muzikom, zapravo tenja za stvaranjem sinteze izmeu posve smionih tehnikih i stilskih postupaka i priproste jednostavnosti narodskog muzikog izraza.
DJELA. ORKESTRALNA. U polustcpenom sistemu: simfonijska fantazija Cesta ivota op. 46, 1934; simfonijska fantazija za klavir i orkestar op. 8, 1921; koncert za violinu op. 83, 1955; koncert za violu op. 84, 1956; Valaskd suita op. 77, 1953; uvertira op. 5, 1921. etvrttonska: Symfonicka hudba op. 10; uvertira cperi Nezamlstnani op. 39. KOMORNA. Polustepena. Pet gudakih kvarteta: I, op. 4, 1919; VII, op. 73, 1952; VIII, op. 76, 1952; IX, op. 79, 1952 i XIII, 1960. Kvartet za 4 fagota op. 74; 4 noneta, op. 40, 41, 82 i 95; po jedna sonata za harfu i klavir, violonelo i klavir, violinu i klavir i klarinet i klavir; po i;dna so nata za kromatsku harfu i za diatonsku harfu i dr. etvrttonska: Pet gudakih kvarteta: I I , op. 7, 1921; III.op. 12, 1922; IV, op. 14; VI, op. 70 i XII, 1960. Kvartet za duhae op. 72; po jedna fantazija za violinu i klavir, violu i klavir, violonelo i klavir i violinu solo; suita za trublju i trombon; suita za gitaru i dr. estinotonska. Tri gudaka kvarteta: V, op. 15, 1923; X, op. 80, 1952 1 XI, 1953. Duo za 2 violine op. 49, 1937; suita za violonelo op. 85 a, 1955 - KLAVIRSKA. Polustepena: sonata op. 3, 1919; Fugovd suita, 1918; varijacije na Schumannov kanon, 1918; Scherzo, intermezzo, 1920; 6 kompozicija op. 6 T 92O (za orkestar instrumentirao R. Kubin); Romance a valik; 4 moderni tance; Toccata auasi una Phantasia, 1937. etvrttonska: sonata op. 62, 1948; 5 suita; 10 fantazija. Za orgulje: Te Deum; fantazija i fuga, 1951. est kompozicija za estostepeni haimonij op. 37,1930. DRAMSKA. Opere: Matka (etvrttonska), 1927 30 (Miinchen, 1931); Nova zeml, 1935 36) Pfijd krdlovstvi Tve (estino tonska) 1939 42. VOKALNA. Polustepena: kantata Za mir, 1949; 11 zborova a cappella (Den ode dne iri se svh; Kosa a rosa; Mir) ; 2 ciklusa solo-pjesama op. 57 i 58. etvrttonska. Za zbor: Sborovd suita; Ja; 5 sboru za djeje ili enske gla sove; Sborove dtsk e hry; ciklus Pracujici den. Solo-pjesme uz pratnju gitare op. 51 i 53. SPISI: Harmonicke zdklady tvrttonove soustavy, 1922; Klang und Form, 1924 (ponovo izd. u Musik der Zeit, 1954); O psychologii tvoreni, pohybove zakonitosti tonove a zahladech noveho hud. slohu, 1925 (njemaki prijevod 1925); Grundlagen der Tondifferenzierung, u zborniku Von neuer Musik, 1925 (ponovo izd. Stuckenschmidt, u djelu Neue Musik, 1951); Neue Harmonielehre des diatonischen, chromatischen, Viertel-, Dritlel-, Sechstel- und Zwolfteltonsystems, 1927 (preradba djela Harmonicke zdklady, nova verzija u rkp. 1942); studije i referati odrani na internacionalnim kongresima; lanci. LIT.: F. Finke, Haba der Harmoniker, Der Auftakt 1927 28, 165 i 194. 5. Osterc, Alojz Haba, apostol etvrttonov. Slovenski narod, 1932, 106. D. Ezcen, Composers of Today, New York 1934. M. Milojevi, Muziki as posveen etvrt-stepenoj muzici. Politika, 1935, 9306. V. Vukovi, Je li etvrt -tonska muzika izlaz iz muzike krize, ibid., 9910. H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Berlin 1951. Z. Gabriel, Alois Haba a jeho svstem tvrtt6nove hudby, diplomski rad na Karlovu univerzitetu, Prag 1952. H. Lindlar (izdava), Musik der Zeit, Bonn 1954. P. Collaer, La Musique moderne, Pari i Bru xelles 1955. I. Me.

55

3 suite: I, op. 1, 1920; II, op. 7 (z a etvrttonski klavir), 1925 i III, op. 15, 1928. Zbojnickd suita op. 39, 1955 (takoer i za orkestar). DRAMSKA: Opere: JdnoSik, 1932; Stard historie, 1937; Smoliek, djeja opera, 1950; Kalibuv zloin, 1960. VOKALNA: kantata Budovatelum Ostravska, 195 1; vei broj mukih i djejih zborova; solo -pjesme. INSTRUKTIVNA: Modernihauslovd technika,2Sv., 1927; kola tvrtdnove houslove hry, 1927; kola hry na diskanto vou violu; Metodika hud vychovy kol 2. stupni, 1953. Rasprave i lanci. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: M. Oadlik, K. Haba, Der Auftakt, 1928. K. Haba, Componist iiber sich, Rhvthmus, 1941 42. E. Herzog, Haba, I. Alois, 2. Karei MGG V, 1956.

3. Emil, orgulja i kompozitor (Vizovice, 21. V 1900 ). Brat Aloisa i Karela; studirao kod L. Jan aeka na Orguljakoj koli u Brnu. Od 1922 u Uherskom Brodu crkveni orgulja, zborovoda i nastavnik muzike na gimnaziji. Uz to vodi muziko drutvo Dvorak i prireuje orguljske koncerte u Brnu i po Moravskoj. Mnogo je pridonio podizanju muzikog ivota u itavom tom okrugu.
DJ LA: simfonijska slika Pod bilymi Karpalami. Kvartet za flautu, violinu, violu i violonelo; suita za duhaki kvintet; nonet. Vdnoni kantata za sole, zbor i orkestar, 1957; ciklus mukih zborova Priste motivy. Crkvene kompozicije. I. A.

HABANERA, kubanska puka pjesma i ples, umjerena ili polagana tempa, u dvoetvrtinskoj mjeri, s karakteristinim, punktiranim ritmom: ilj s uzmahom,

il rzn nn i J.

Po ritmu je h. srodna tangu. Naziv potjee od imena glavnog grada Kube, Habane, a sam oblik je podrijetlom iz panjolske, odakle se poetkom XIX st. proirio i udomaio na Kubi, naj prije vie kao pjesma i oko 1900 kao pomodni ples. Ubrzo je h. postala popularna u itavoj latinskoj Americi. panjolski mu ziar S. Yradier (18091865), koji je ivio na Kubi, komponirao je dvije najpoznatije habanere, La Paloma i El Arreglito (obj. 1840); ovu posljednju unio je G. Bizet, u umjetniki stiliziranom obliku, u prvi in svoje opere Carmen (1875). Muziku u stilu habanere komponirali su i C. Debussv {La Soiree dans Grenade; Mouvement de H. u ciklusu Estampes, 1903), I. Albeniz, E. Chabrier (H. za klavir, 1895), M. Ravel (H. za 2 klavira, 1895, orkestrirano u Rapsodie espagnole, 1907 i Vocalise en forme deH., 1907), P. Hindemith, E. Kfenek, C. Beck i dr. Francuz R. Laparra komponirao je operu La Habanera (1908), iji je glavni motiv haba nera.
LIT.: E. Sdnchez-Fuenles, El Folklore en la Muica de Cuba, Habana 1923. R. Laparra, Bizet et l'Espagne, Pari 1935. C. Vegas, Danzas y Canciones Argentinas, teorias e investigaciones, Buenos Aires 1936. E. Grenet, Popular Cuban Music, Habana 1939. G. Chase, The Music of Spain, New York 1941 (na panjolskom Buenos Aires 1942). Ch. Seeger, Music of Latin America, Washington 1942 (III izd. 1953). A. Carpentier, La Muica en Cuba, Mexico 1946. A. Fuchs, Habanera, MGG, V, 1956.

2. Karei, violinist i kompozitor (Vizovice, 21. V1898 Prag, 22. XI 1972). Brat Aloisa; studirao na Prakom konzervatoriju kompoziciju (J. Krika, J. H. Foerster i V. Novak) i violinu (K. Hoffmann), dok ga je u etvrttonskoj kompoziciji poduavao brat. Od 1917 uitelj, 192227 nastavnik na Uiteljskoj koli; 192936 lan orkestra Prake radio -stanice, 1936 51 muziki referent kol skog radija, 195260 profesor Visoke pedagoke kole, zatim asistent, profesor metodologije i muzike nastave na filozofskom fakultetu Prakog univerziteta. God. 1945 osnovao Rozhlasovy etsky sbor. Pisao i muzike kritike (192732 u eskoslovenskd
republika).

Jedan od najizrazitijih predstavnika Nove muzike meu ekim kompozitorima u razdoblju izmeu dva rata. Teite je njegova stvaranja na komornim djelima. Povremeno je komponirao i u etvrttonskom sistemu i atematskom stilu. Cijenjen i kao muziki pedagog, napisao je vie zapaenih teoretskih i instruktivnih djela.
DJELA. ORKESTRALNA; 2 simfonije, op. 30, 1948 i op. 36, 1954; koncert za violinu op. 6, 1925; koncert za violonelo op. 18, 1934; Pfedehra op. 4, 1923; seheizo 1928 op. 14, 1928; 2 suite prema operama JdnoSik 1955 i Stara historie, 1932 i 1940. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, op. 2, 1922; II, op. 5, 1924-i III, op. 27, 1943. Trio za 2 violine i violu op. 35, 1952; 2 klavirska trija op. 8 (etvrttonski), 1926 i op. 24, 1940; klavirski septet, 1929; nonet, 1948; duhaki kvintet, 1944; 3 kompozicije za violinu i klavir (etvrttonske) 1927; Ukolebavka a scherzo za violinu i klavir, 1920; duo za violinu i violonelo, 1935; sonatina za flautu i klavir, 1927; 15 koncertnih etida za violinu, 1956; 3 invencije za kromatsku harfu, 1945. KLAVIRSKA: sonata op. 26, 1942;

HABENECK, francuska obitelj muziara njemakog podrijetla. I. Francois-Antoine, dirigent, violinist i kompozitor (Mezieres, 22. I 1781 Pariz, 8. II 1849). Uio violinu kod svog oca, Nijemca iz Mannheima, lana vojnike muzike jedne fran cuske regimente, zatim studirao kod P. Baillota na Konzervatoriju u Parizu (1804 dobio prvu nagradu za violinu). God. 1806 15 dirigent koncerata Parikog konzervatorija; 1828 pokree nove koncertne priredbe Societe des Concerts du Conservatoire koje su, pod njegovim vodstvom, doskora postale glasovite. Na tim je koncertima izveo, prvi put u Francuskoj, Beethovenove simfonije. Uz to djeluje na parikoj Operi, najprije kao prvi violinist (1815), pa direktor (1821) i 182446 prvi dirigent. Na Konzervatoriju je vodio, 182548, posebnu, za njega utemeljenu, klasu za violinu gdje su mu uenici bili D. Alard, H. Leonard, P. Sainton, E. Gauthier, A. L. Clapisson i drugi. H. je odigrao znaajnu ulogu u francuskoj muzici svojega doba prvenstveno kao dirigent i orkestralni pedagog. Podigavi orkestar Konzervatorija na razinu najbol jih tadanjih sastava Evrope, on je vanredno prostudiranim izvedbama oznaio novo poglavlje u historiji izvodilake prakse i posebice u gajenju Beethovenove muzike, a utjecao je odsudno i na muziki ukus svoje sredine. Mnogo je izvodio i opere G. Rossinija, ali vrlo rijetko djela francuskih kompozitora ime je zapravo koio njihovu afirmaciju. U svojim kompozicijama iskoristio je sve tehnike mogunosti violine.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violinu; Adagio et Polonaise za violinu i orkestar. KOMORNA: 3 Duos concartants za 2 violine; Au clair de la Lune fantazije s varijacijama za violinu solo i gudaki kvartet; Fantaisie pastorale za violinu solo, gudaki kvartet i duhae ad libitum; Air basaue varie avec Introduction za violinu i klavir; Nocturne za violinu itd. DRAMSKA: opera Aladin ou La lampe merveilleuse (sa N. Isouardom i A. M. Benincorijem), 1822; balet Le Page inconstant (preradba Mozartove opere Le Nozze di Figaro),

56

HABENECK HAATURJAN
LIT.: M. Seiffert, Franz Habermann, KMJB, 1903. 5. Taylor, Indebtedness of Handel to Works of other Composers, Cambridge 1906. j Kotnma, Franz Johann Habermann, MGG, V, 1956.

2. Joseph, violinist (Metz, 1. IV 1785 Pari, 23. III 1850). Brat Francois-Antoinea; studirao na Parikom konzervatoriju. Najprije violinist u orkestru kazalita Opera-Comique, zatim u Operi (od 1843). 3. Corentin, violinist -(?, 25. XII 1786?, 1845). Mlai brat Francois-Antoinea; zavrio Konzervatorij u Parizu. Od 1806 violinist u orkestru parike Opere, 181415 lan Kraljevske kapele.
LIT.: H. Berlioz, Les Soirees de l'orchestre, Pari 1853. A. Elzuart, Histoire de la Societe des Concerts du Conservatoire. . ., Pari 1864. - H. Berlioz, Memoires (2 sv.). Pari 1870. R. Wagner, Uber das Dirigieren, Leipzig 1870. A. F. Murland, Habeneck: ein Beethoven- Apostel in Pari, AMZ, 1910. G. Schilnemann, Geschichte des Dirigierens, Leipzig 1913. J. G. Prod'komme, Les Debuts de Beethoven en France, Bericht iiber die Beethoven-Zentenarfeier, Wien 1927. L. Schrade, Beethoven in France, New Haven 1942. N. Demuth, Habeneck and La Societe des Concerts, Music Survev, 1948'. A. Delta Core,L'Interpretazione musicale e gli interpreti,Torino 1951. E. Haraszti, Habeneck, 1. Francois-Antoine, 2. Joseph, 3. Corentin, MGG, V, 1956. I. A.

1823. Le Drapeau tricolore za glas i klavir. Instruktivno djelo Methode thiorique et pratique de violon (sadri ulomak iz Viottijeva Methode de violon), oko 1835.

HABERT, Johannes (Jan) Evangelist, austrijski kompo i orgulja (Horni Plana, 18. X 1833 Gmunden, 1. IX ii Uitelj u Naarnu i Waizenkirchenu, od 1861 orgulja te od i regens chori u Gmundenu, gdje je 1868 osnovao muziko dru; koje je imalo i svoju muziku Kolu. Utemeljio i 1868 izdavao asopis Zeitschrift fiir katholishe Kirchenmusik. U rr kolokom i kompozitorskom radu H. se isticao kao protivni! cilijanskog pokreta. Zauzimao se za razvitak vokalno-instrur talne crkvene muzike protivei se oivljavanju stila a cappella duhovne polifonije. Stoga je osnovao posebno austrijsko cf jansko drutvo, koje je djelovalo odvojeno od organizacije A meiner deutscher Cacilienverein.
DJELA: serenada za orkestar; suita za orkestar. Tri gudaka kva: I, u e-molu op. 77; II, u Es-duru op. 80 i III, u D-duru op. 8l.Sonatina za vi i klavir. KLAVIRSKA: 2 Mondnachtbilder ; varijacije: op. 7 i 17; 4 1 aturen; 2 sonatine za klavir etvororuno: u B -duru op. 87 i u C-duru op sonata za dva klavira u C-duru op. 90 i dr. Kompozicije za orgulje. KALNA: zborovi; kvarteti; solo-pjesme. CRKVENA: 30 misa; 3 rekvij Te Deum; 16 Magnificata; 22 litanije; moteti; duhovne pjesme. INSTR TIVNA: Orgelschule op. 16 (2 sv.); Chorgesangschule op. 22; Orgelbuci die osterreichische Kirchenprovinz op. 33; Klavierschule op. 70; Kleine C schule op. 101; ABC-Buchlein fiir Orgel op. 106; Beitrag zur Lehre von dei sikalischen Komposition (4 sv.). Izdao: J. J. Fux: mise u DTO, I, 1, (sa G. A. Glossnerom) i motete u DTO, II, 1, 1895; J. Standlmavr, hira DTO, III, I. 1896. Napisao Der Cacilienverein, 1877. NOVA IZD.: cjelokupna djela u 8 serija, izdao sam autor, kasnije A. } od 1894. LIT.: J. G. E. Stehle, Neue Habertiana, Regensburg 1878. H. Wot\ A. Bruckner und J. E. Habert, Linzer Volksblatt,' 16. VII 1899. A. I J. E. Habert, Wien 1900. R. Quoika, Kirchenmusik als liturgisches Pri Saaz 1935. Isti, Johann Evangelist Habert, MGG, V, 1956.

HABERL, Ferdinand, njemaki muzikolog (Lintach, 15. III 1906). Filozofiju i katoliku te ologiju studirao u Regensburgu i Miinchenu; 1931 zareen za sveenika, 1939 promovirao. Na Papinskom institutu za crkvenu muziku u Rimu zavrio studij vokalne muzike (D. P. Ferretti) i kompozicije (R. Casimiri). God. 193438 orgulja crkve sv. Marije u Rimu, od 1939 direktor Crkvene muzike kole u Regensburgu, gdje od 1945 predaje i muziku na Visokoj filozofsko-teolokoj koli. Urednik je asopisa Musik und Altar.
DJELA: Der Kir-chenchorleiter , 1949; Das deutsche Amt und die Enzyklika Musicae Sacrae disciplina, 1956. Studije i lanci u asopisima Cdcilienverbandsorgan, Chorzvachter, Alpenldndischer Kirchenchor i dr. Ureduje zbirku Die Chorsammlung (od 1952). Izdao djela G. de la Helea (misa Gustate et videte; In convertendo), G. F. Anerija (Missa Circuire possum Domine) , G. Aichingera (Missa de Beata Vergine) i dr.

HABERL, Franz Xaver, njemaki muzikolog (Oberellenbach, Bavarska, 12. IV 1840 Regensburg, 5. IX 1910). Sveenik; 186267 muziki prefekt biskupskog konvikta u Passauu, 186770 dirigent i orgulja crkve S. Maria ell'Anima u Rimu, 187182 dirigent katedrale u Regensburgu, gdje je 1874 osnovao Crkvenu muziku kolu, a 1879 Palestrinino drutvo. God. 1872 urednik zbirke Muica Divina, 18761907 izdaje Cdcilien-Kalender (od 1885 Kirchenmusikalisches Jahrbuch), od 1889 urednik asopisa Muica sacra, 1890 predsjednik udruenja Allgemeiner deutscher Cacilienverein, a od 1899 urednik asopisa Fliegene Bldtter fiir katholische Kirchenmusik. U nekoliko navrata putovao u Rim radi arhivskog istraivanja, posebno polifone crkvene muzike XV XVII st., o kojoj je napisao niz studija i lanaka. Prouavao Palestrinine kompozicije, pa je kao urednik sudjelovao u izdavanju njegovih cjelokupnih djela u 33 sv. (1862 94, dodatak 1907). Kao lan papinske komisije revidirao novo izdanje crkvenih knjiga prema Editio Medicaea iz 1614. Kad su 1904 benediktinci iz Solesmesa dokazali, da je Editio Medicaea nepouzdano i netono vrelo, te ga zamijenili s Editio Vaticana, stavljeni su izvan upotrebe i Haberlovi popularni prirunici, a za njegovo prouavanje gregorijanskoga korala pokazalo se, da je polazilo s krivih pretpostavki. Uz veliku aktivnost, koju je razvio u muzikologiji, H. se odlikovao izvanrednim pedagokim i organizatorskim sposobnostima, a istakao se i kao dirigent stare klasine muzike.
DJELA: Wilhelm Dufay, VFMW, 1885; Die romische Schola cantorum und die pdpstlichen Kapellsanger, bis zur Mitte des 16. Jahrhunderts, ibid., 1887; Bibliographischer und thematischer Musikkatalog des pdpstlichen Kapellarchiv s im Vatikan zu Rom, MFM, 1888; Bausteine fu'r die Musikgeschichte, 188588. Prirunici: Theoretisch-praktische Anzveisung zum harmonischen Kirchengesang, 1864; Magister choralis, 1864 (XII izd. 1900); Lieder-Roserikranz, 1866; Kleines Gradual- und Messbuch, 1892. Izdao zbirku kompozicija starih majstora Repetitorium Musicae Sacrae ex auctoribus saeculi XVI e XVII (2 sv.), 1886,izabrane kompozicije za orgulje G. Frescobaldija, 1889 i 50 Solfeggi A. Bertelottija. LIT.: U. Kornmuller, Lexikon der kirchlichen Tonkunst (II izd.), Regensburg 1895. K. VCeinmann, Dr. F. X. Haberl, Muica Sacra, 1910, 10. - Cl. Bachstefel, Erinnerungen an Dr. F. X. Haberl, ibid., 1910,12. K. Weinmann, Geschichte der Kirchenmusik (II izd.), Miinchen 1913. K. G. Fellerer, Geschichte der katholischen Kirchenmusik, Potsdam 1931 (II izd. Diisseldorf 1949). A. Scharnagl, Franz Xaver Haberl, MGG, V, 1956.

HABICH, Eduard, njemaki pjeva, bariton (Kassel, 3. 1880 Berlin, 15. III 1960). Pjevanje uio u Frankfurtu Majni (M. Fleisch); debitirao 1904 u Gradskom kazalitu u K lenzu. Operni pjeva u Halle (Saale) i Diisseldorfu, od 1 prvak Berlinske opere, 193032 u Chicagu i 193537 ( Metropolitana u New Yorku. Dugogodinji gost sveanih ij u Bavreuthu (191131), londonskog Covent Gardena i dri: svjetskih opernih kua, osobito se istakao kao interpret likov Wagnerovim djelima: Prsten Nibelunga (Alberich), Trista, Izolda (Kurwenal), Parsifal (Klingsor) i Lohengrin (Telramuj Povukavi se sa operne pozornice, djelovao kao pjevaki peda u Berlinu. Snimio je vie gramofonskih ploa. HACKETT, Charles (Carlo), ameriki pjeva, tenor (V& ceseter, Mass., 21. XI 1889 New York, 1. I 1942). Pjev; uio u Bostonu i Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1 u Paviji kao Faust (Boito, Mefistofele). Nastupao na talijans] opernim kazalitima i u milanskoj Scali, 1917-18 lan Tet Coln u Buenos Airesu i 191922 kazalita Metropolitan u > Yorku. Karijeru nastavio u Milanu (La Scala) , Monte Ca Parizu i Chicagu (192331), zatim na Covent Gardenu u Londc i 193440 ponovno na njujorkom Metropolitanu. Posljedr godina ivota pjevaki pedagog na Juilliard School of Music New Yorku. Bio je jedan od najtra enijih lirskih tenora sv vremena; posebno se isticao u Mozartovim operama i kao im pret talijanskog belkanto-repertoara. Snimio je brojne gramofon ploe. HACQUART (Hakart, Haccart), Carolus, nizozen kompozitor (Brugge, oko 1640 Haag, vjerojatno 1701). ivii Amsterdamu, a od 1679 u Haagu. Tu je 1693 organizirao redoi tjedne koncerte. Prijateljevao je sa C. Huvghensom. Kao kc pozitor uivao je veliki ugled. Njegove su sonate (po obliku zapr suite) nastale prema talijanskim uzorima.
DJELA: Harmonia Parnassia (10 sonata) za 3 do 4 glasa, 1686; Ch< 1686; Piices de basse de viole et basse continue, oko 1406. Singspiel Die trioi erende Min, 1678. Cantiones sacrae za 2 do 7 glasova, 1974. LIT.: A. Von der Linden, Carolus Hacquart, MGG, V, 1956.

HABERMANN, Frantiek Vaclav (Franz Johann), eki kompozitor njemakog podrijetla (Kvnvart, 20. IX 1706 Cheb, 7. IV 1783). Magister filozofije Prakog univerziteta, muziku uio u Pragu, Rimu i Napulju. Kapelnik princa Condea u Parizu i Firenci (173140), djelovao zatim u Pragu i drugim ekim gra dovima kao orgulja i nastavnik muzike. Od 1773 ivio u Chebu. Njegovi su uenici bili F. X. Duek, J. Mysliveek, C. Vogel i dr. Habermannove teme iskoristio je Handel u vie svojih oratorija.
DJELA. CRKVENA. Oratoriji: Conversio Peccatoris, 1749; Deodatus a Gozzone, 1754; Artium Clementinorum solemnia, 1754. Philomela Pia, melos suum sexies repeuns: sive Missae sex a IV vocibus, violins, // clarinis, vel lituis ad lib. & organo op. 1, 1747; Missae XII, 1746; Litaniae VI, 1747. Simfonije; sonate.

HAATURJAN, 1. Aram, sovjetski kompozitor armensl podrijetla (Tbilisi, 6. VI 1903). God. 1921 preselio se u Mosl i upisao se u muziki tehnikum Gnjesinovih, gdje je uio viol( elo i klavir; 1927 zapoinje na Moskovskom konzervator studij kompozicije (M. F. Gnjesin, N. J. Mjaskovski) i inst mentacije (S. N. Vasilenko i N. P. Ivanov-Radkevi). Diplom 1934. Od 1951 profesor kompozicije na Konzervatoriju i u in; tutu Gnjesinovih u Moskvi. Nastupa i kao dirigent. Haaturjanova je umjetnost izrasla iz folklora Armenije, napjeva armenskih narodnih pjevaa auga i njihova karakte stinog ornamentiranja, iz tipine sklonosti narodnog umjetn k rapsodinosti i improvizaciji, ali i iz folklornih elemenata dnij kavkaskih sovjetskih republika, koje H- velikom moi asimilira usvaja i pretapa u vlastiti umjetniki jezik. H. se slui i suvremen tekovinama muzike tehnike, ali njegova je muzika tonalna uza ;

HAATURJAN HADOW
harmonijske smjelosti (politonalni spojevi, dugi drani tonovi u basu, koji se otro sukobljavaju s harmonijskim zbivanjem iznad niih.J Njegove kompozicije privlae apartnou melo-dike iroka daha, bogatstvom i profinjenou ritmike i ivou instrumentalnoga kolorita. H. strpljivo i paljivo razrauje svoja djela, od kojih su neka ve definitivno ula u svjetski repertoar. Uz Prokofjeva i ostako via, H. je trei veliki su vremeni sovjetski kompozitor, koji je postigao meunarodni ugled. U najistaknutije Haaturjanove kompozicije ide klavirski koncert, jedan od najljepih u suvremenoj koncertantnoj muzici, pa A. HAA 1 URJAN raspje%ani violinski koncert, pun ivota i kontrasta, Druga simfonija (tzv. Simfonija sa zvonom) u kojoj je odrazio strahote Drugog svjetskog rata, suile iz baleta tanH3. Njegov CnapmaK ide u red najviih dostignua baletne muzike u Sovjetskom Savezu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u e-molu, 1934 35; II, u amolu, 1943 i III, za 15 instrumenata, 1966; simfonija -poema s orguljama i dopunskim duhakim sastavom, 1947; koncert za klavir, 1936; koncert za violinu, 1940; konce rt za violonelo, 1946; koncertna rapsodija za violinu i orkestar, 1962; koncertna rapsodija za violonelo i orkestar, 1963; Jazz -kompozicija za klarinet i orkestar (posveena B. Goodmanu), 1966; npaiHUtHaM nos.va, 1954; TauueeanbHan cwuma, 1933; suita za mali orkestar, 1946; 2 njincnu 1935; KoHuepmHhiii eajibc, 1955; PyccKan (f>awna3un za orkestar ruskih narodnih instrumenata, 1944; koranica za duhaki orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1932; trio za violinu, klarinet i klavir, 1932; sonata za violinu i klavir, 1932; Taueu za violinu i klavir, 1929; necun-no3Ma za violinu i klavir, 1926. KLAVIRSKA: fJos.na, 1927; suita, 1926 32; 6 fuga, 1929; tokata, 1932; AjiboM demcKux nbec, 1946; suita za 2 klavira, 1944. DRAMSKA. Baleti: Cnacmbe, 1939; Fauno, 1942 i CnapmaK, 1952 54 (izv. 1957). Scenska muzika za vie kazalinih djela (Macnapad M. Ljermontova, 1941). Filmska muzika. VOKALNA: TICCHR O CnaMim za mjeoviti zbor i orkestar, 1936; 77o3.ua 0 CmaAUne za mjeoviti zbor i orkestar, 1938; 3 koncertne arije za visoki glas 1 crkestar, 1946; Eajuiaba o Pobune, 1966; himna Armenske Republike, 1944; masovne pjesme; solo-pjesme. LIT: F. Xydoe, ApaM XaqaTypHH, MocKBa 1939. //. Mapmbinoe, ApaM Xa>iaTypHH, MocKBa i JleHHHrpafl 1947 (novo izd. 1956). E.Acatfiea, 0<iepKH oa ApMenHH, MocKBa 1958. G. Schneerson, Aram Haaturjan (engl.), Moskva 1959. 7". Tuzpanoe, EajreTbi Xa^aTypHHa, MocKBa 1960. A. Della Corte, Opere e pensieri di Piokofieffe Khaaturjan, La Scala, 1961. 3. KapaiHuinu, CH(boHHtjecKoe TBoP^iecTBo XanaTypHHa, EpeBaH 1961. 7". Xydos, XaqaTypH, MocKBa 1962 ( I I izd. 1966). CoBeTCKaH My3faiKa, 1963, 6 (broj posveen Haaturjanu). F. Streller, Aram Chatschaturjan, Leipzig 1961. CoBeeTCKa My3HbiKa, 1973,6 (broj posveen Haaturjanul. J. As.

57

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Youlh and Life op. 25, 1897II, The Four Seasom op. 30, 1901 , III, op. 60, 1906; IV North, East, South, West op. 64, 1911 i V, Connecticut-Tercentenary op. 140, 1935. Simfonijske pjesme: Salome, 1906; Lucifer, 1913 i The Ocean, 1921. Concertino za klavir i orkestar op. 131, 1937; Konzertstiick za violonelo i orkestar op. 61, 1907. Uvertire: Hector and Andromache, 1894; In Bohemia, 1902; Othello, 1919; Herod, 1920; Aurora Borealis, 1931; Alma Mater, 1932; Concert Overture, 1937; Aca-demic Overture. Suite: Ballet Suite, 1897; Oriental Suite, 1903; suita iz sveane igre The Atonement of Pan, 1916; Suite Ancienne, 1926; Streets of Peking, 1930 i San Francisco Suite, 1931. Festival March op. 5; simfonijska fantazija op. 46, 1904; rapsodija The Culprit Fay, 1909: Silhouettes, 1919; Prophecy and Ful-fillment, 1922; Semper Virens, 1923; tema s varijacijama za komorni orkestar op. 111; Youth Triumphant, 1931; Scherzo Diaboliaue, 1934; Summer Idyll (dovrio Ph. James). KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, op. 24 i II, op. 132; klavirski kvintet op. 50, 1919; 2 klavirska trija; I, u C -duru op. 26 i II, u g-molu. Sonata za violinu i klavir op. 23; 2 kompozicije za violonelo i klavir, op. 36; andante i scherzino za flautu, violonelo i klavir. Klavirske kompo zicije. DRAMSKA. Opere: Nancy Brown, 1903; Safte, 1909; Azora, the Daughter of Montezuma, 1914; Bianca, 1916; The Garden of Allah, 1918; Cleo-patra's Night, 1920; A Night in Old Pari, 1925; The Red Flame. Sveane igre: The Atonement of Pan, 1912 i The Legend of Hani, 1933. Muzika za nekoliko baleta. Scenska muzika. Operete: The Fire Prince, 1917; Happy Jack; The Pearl Girl. Mnogo kompozicija za zbor; vie od 150 solo -pjesama. Crkvena djela. LIT.: H. R. Boardman, Henry Hadlev, Ambassador of Harmony, Atlanta, Nevv York 1932. The Musical Works of Dr. Henry Hadley (popis djela, izd. P. Berthoud), New York 1942. N. Broder, Henry Kimball Hadley, MGG, V, 1956.

HADLEY, Patrick (Arthur Sheldon), engleski kompozitor (Cambridge, Engleska, 5. III 1899 ). Studirao u Cambridgeu i na Royal College of Music u Londonu (R. Vaughan Williams, R. O. Morris) gdje je od 1925 nastavnik teorije i kompozicije. God. 1938 doktorirao u Cambridgeu i tamo nastavnik za muzike forme i analizu (profesor 194662). Za Drugoga svjetskog rata dirigent zbora i orkestra Cambridge University Music Society. Hadleveva djela, u kojima esto oituje svoju povezanost s pri rodom i krajolikom rodne Engleske, odlikuju se istananim smislom za odnos tona i rijei, kao i ukusnom instrumentacijom. Vrlo sumu poznate kompozicije The Trees so High (temelji se na staroengleskoj narodnoj pjesmi) i The Hills.
DJELA: rapsodija One Morning in Spring za mali orkestar, 1942. Gudaki kvartet u C-duru, 1933; fantazija za 2 violine i klavir, 1938. Scenska muzika za Antigonu (Sofoklo), 1939, Agamemnona(Eshil), 1953 i Tzvelfth Night (Shakespeare). VOKALNA. Kantate: The Hills, 1946 i Fen and Flood, 1956. Za glas, zbor i orkestar: simfonijska balada The Trees so High, 1932; La Belle Dame sans Merci (Keats), 1935 i Travellers, 1945. A Faery Song (Yeats) za zbor i orkestar, 1927; My Beloved Spake (iz Salamonove Pjesme nad pjesmama) za zbor, orkestar i klavir ili orgulje, 1938; Ephemera za tenor i komorni orkestar, 1924; Scene from Hardy's The Woodlanders za sopran, flautu, violinu, violu i klavir, 1926; Lullaby za glas i gudae, 1930; Mariana (Tennyson) za mezzosopran i komorni orkestar, 1937; The Orphan's Song za mezzosopran i orkestar, 1947; Scene from The Cenci (Shelley) za sopran i orkestar, 1951; zborovi; dvopjevi; solopjesme. LIT.: Ch. L. Cudviorlh, Patrick Arthur Sheldon Hadley, MGG, V, 1956.

2. Karen Surenovi, kompozitor (Moskva, 19. IX 1920). Neak Arama; 1949 zavrio studij kompozicije na Moskovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski, ranije V. ebaljin i D. ostakovi). Od 1952 predaje na tom zavodu instrumentaciju.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1954; simfonijeta, 1949; uveitira, 1949; MoAOdeoKHan yeepmmpa, 1950; suita, 1948; 2 djeje suite za mali orkes tar, 1951 i 1952; JJpyxc6at 1061. Gudaki kvartet, 1944; sonata za violinu i klavir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1968. Sonata za klavir, 1930. Scenska i filmska muzika. Opereta npocmaa deeyuiua, 1959. Kantata lleetnu u 3dpaecmeyu Monodocmb, 1948; solo-pjesme. LIT.: M. ycneHCKan, KapaH CypeHOBH*i Xa lJaTypHH, MocKBa 1959.

HADJIDAKIS, Manos, grki kompozitor (Xanthi , Tracija, 23. X 1925'). Studirao u domovini. Isprva se istakao kao autor avangardnih i eksperimentalnih klavirskih djela (suita For a Little White Shell). Kasnije se posvetio pisanju filmske muzike. Komponirao je i tri baleta. HADLEY, Henry Kimball, ameriki kompozitor i dirigent (Somerville, Mass., 20. XII 1871 New York, 6. IX 1937). Uio violinu kod H. Heindla i Ch. N. Allena, teoriju i kompozi ciju kod S. A. Emervja i G. W. Chadvvicka na konzervatoriju Neto England u Bostonu, a zatim kontrapunkt kod E. Mandyczewskog u Beu. God. 18961904 uitelj muzike na St. Paul's Episcopal School za djeake u Garden Citvju (Nevv York), 190409 ponovo u Evropi; uio neko vrijeme u Miinchenu kod L. Thuillea. Kao dirigent debitirao 1900; vodio Simfonijski orkestar u Seattleu (Washington) 1909II i San Franciscu 1911 15. God. 1918 zborovoa Society of American Singers, 192027 pomoni dirigent New York Philharmonic Orchestra. esto je gostovao u SAD i Evropi, 1927 u Buenos Airesu i 1930 u Tokiju. God. 1929 osnovao i do 1932 vodio Manhattan Symphony Orchestra u New Yorku. H. je suosniva drutva National Association for American Composers and Conductors. Premda vrlo vjet i temeljito kolovan kompozitor, H. nije posjedovao izvornosti snanije stvaralake linosti, te se nije izdizao iznad ope razine kasne romantike. Meutim, njegovo je znaenje u tome to se mnogo zauzimao za izvoenje djela amerikih kompozitora.

HADNAEV, Mirko, peva, bas, i muziki pedagog (Beej, 7. IX 1925 ). Studije solo-pevanja zavrio na Muzikoj aka demiji u Beogradu ( N. Cveji), a potom se usavravao u Beu, Milanu i Parizu. Kao solista Opere Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu (1949 67) bio je veoma muzikalan i tehniki usavren tuma svih glavnih basovskih rola u repertoaru te kue, nastupajui uporedo i kao koncertni peva. Od 1967 profesor muzike kole Isidor Baji u Novom Sadu. Pisao 'lanke i ras prave o vokalnoj pedagogiji i objavio veoma korisni udbenik 0 osnovama horskog pevanja i dirigovanja Od audicije do koncerta, 1971. s. D. K. HADOW, VVilliam Henry, engleski muzikolog (Ebrington, Gloucestershire, 27. XII 1859 London, 8. IV 1937). Poslije studija klasine filologije i humanistike literature u Oxfordu uio muziku u Darmstadtu i kod C. H. Llovda u Oxfordu. God. 18901909 predavao povijest muzike na Univerzitetu u Oxfordu; 190919 predstojnik Armstrong Collegea u Newcastle-upon-Tyneu, 191930 rektor Univerziteta u Sheffieldu, gdje je 1927 njegovim nastojanjem osnovana katedra za muziku. God. 190105 glavni urednik Oxford History of Music. H. se ubraja meu najvanije engleske muzikologe novijega vremena; imao je svestranu opu kulturu, otar dar opaanja i veliko muziko znanje. Njegovi su radovi uz to 1 literarno vrijedni te se po jasnoi i ljepoti stila mogu usporediti s djelima G. B. Shavva. U studiji o Havdnu A Croatian Composer (1897) slae se s Kuhaevom tvrdnjom da je Havdn hrvatskoga podrijetla. Usprkos polemikama koje je to pitanje izazvalo, H. je do kraja ostao pri svom uvjerenju. Od Hadowljevih kompozicija najuspjelije su solo-pjesme; neke od njih idu u najljepe primjerke engleske muzike lirike njegova vremena.
DJELA. SPISI: Studies in Modem Music: I (studije o Berliozu, Schumannu, Wagneru i esej Music and Musical Criticism), 1892 (X izd. 1921) i II (studije o Chopinu, Dvofaku, Brahmsu i esej Outlines of Musical Form), 1895 (IX izd. 1913); Sonatu Form, 1896; A Croatian Composer:Notes toward the Study of Joseph Haydn, 1897; Suggestions toviards a Theory of Harmonic Eauivalents, SBIMG, II, 1900 01; The Viennese Period (V sv. Oxford History of Music), 1904 (II izd. 1931); A Course of Lectures on the History of Instrumental Form, 1906; Hymn Tunes, 1914; Beethoven, 1917; The Needs of Popular Musical Education, 1918; British Music, A Report, 1921; Music, 1924 (III izd. 1949); Church Music, 1926; Beethoven's op. iS Ouartets, 1926; Collected Essays, 1928 (ranije

58

HADOW HAEFFNER
Zagori, gdje je suosniva Muzikog drutva i dirigent orkesi Od 1902 djeluje u Sofiji kao profesor gimnazije, direktor muzi kole (191218) i direktor Muzike akademije (1920 God. 190428 izdavao My3UKajien eecmnuK i od 1931 My3i u My3UKamnu. Njegova opera Taxup Seeoeuifa prvi je ozbi! pokuaj na podruju bugarske nacionalne opere.
DJELA. ORKESTRALNA: Ba3os Mapui; lOuneuna Kanmama Ha Ba 1920; TiMcecmeena yeepmupa. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: oj Taxup eeoeuua, 1911; opereta Ha npo6yotcdam, 1910; muzika slika Max, HUH ceoodna, 1917. VOKALNA : lOujieuna Kaumama na U,ap Ocsododu Ajiencandhp II, 1901; zborovi, solo-pjesme. Zbornici: EmiapcKa necmnoi 1920; Hoeu necnu 3a aeuepuHKu uympa, 1922; EocujiKosa Kumna, 1923; MOM ci3u, 2, sv., 1924; Hoe c6opnuK neyeexKU, 1927. Udbenici za pjevanje. LIT.: A. Balareva, Dimitar Hadigeorgijev, Sofija 1962.

posebno objavljeno: William Byrd, 1923; A Comparison of Poetry and Music, 1926; Lectures on Music [predavanja odrana 1926 u Houstonu, Texas], 1927); English Music, 1931; The Place of Music among the Arts, 1933; Richard Wagner, 1934. KOMPOZICIJE: gudaki kvartet, 1886; sonata za klavir, 1886. Scenska muzika za masku Demeter (R. Bridges), 1905. Kantate The Soul's Pilgrimage, 1888; oko 35 solo-pjesama. Anthemi. IZDANJA. Knjige: The Oxford History of Music, 190105; Grace E. Hadow, Clara Schumann, 1913 (napisao predgovor); M. Brenet, Haydn, 1926 (komentar uz engl. prijevod). Kompozicije: Songs of the British Isles, 1903 i Hymns of Western Europe, 1927 (sa drugima). LIT.: H. J. Foss, William Henry Hadow, Music and Letters, 1937. R. A. Harman, Sir William Henry Hadow, MGG, V, 1956.

HADRABOVA, Eva, eka pjevaica, sopran (Luna, Mo ravska, 12. I 1902 ). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Pragu i kod F. Lunzera u Beu; na opernoj pozornici debitirala 1922 u Moravskoj Ostravi kao Micaela (Bizet, Carmeri). God. 192326 lanica Gradskog kazalita u Olomoucu, 192627 u Pragu i 192836 na Dravnoj operi u Beu. Pjevala zatim ponovno u Pragu, Grazu, NiirnT ^ TD A T1S \

bergu, Antvverpenu, Londonu

Americi i dr., kao i na feti/alu PA \/ICCT PT A 713C u Salzburgu. Svoje najvie kre- I U V J CO 1 ljL/\Z/DC. acije ostvarila je kao Dorabella
(Mozart, Cosi fan tutte) i '"" Octavian (Strauss, Kavalir s BERNARDU KOTHEU i FR. X. KUHAU

(Covent Garden), u Sjevernoj

X\.1\.A 1 IvA

ruom), a u slavenskom reper-

PRIREDIO

nevjesta) i Liza (aj-kovski, Pikova STJ1PAI HAIEOTIC dama). HADROVI, Stjepan, kompozitor (Vrhovac kod Ozlja, 24. XII 1863 Pale kod Sarajeva, 6. X = (VLASTITA NAKLADA) -----1934). Sveenik. Muziku uio kod V. Kolandera; 18911914 orgulja i dirigent stolne crkve u Sarajevu. Komponirao preteno crkvenu muziku. Sastavio i izdao crkvenu pjesmaricu Hosanna (u 2 dijela). Pratnju orgulja za prvi dio koji sadrava samo hrvatske pjesme objavio je 1911, a za drugi dio, u kome su veinom latinski napjevi, 1913. Prema B. Kotheu i F. Ks. Kuhau napisao i izdao 1911 Kratku povijest glazbe, 7.AGRKH osvrui se u njoj i na povijest hrvatTISAK ANTl'NA SCHIH.ZA 1411. ske muzike. U vlastitoj nakladi i medu prilozima Sv. Cecilije S. HADROVI, Kratka objavio vie kompozicija, dok mu povijest glazbe, 1911, naslovna stranica ostala u rukopisu. je veina, osobito harmoniza cije Graduala, HADZIBEKOV, Uzeir Abul Husein Ogli, azerbajdanski kompozitor (Ahdabad 17. IX 1885 Baku 23. XI 1948). Jo prije odlaska u Uiteljsku kolu u Gori (18991904), gdje je uio i muziku teoriju i violinu, zanimala ga je narodna muzika njegove domovine, pa se istakao kao pjeva epskih pjesama (mugama). U Bakuu osnovao amatersku opernu druinu, koja 1908 izvodi njegov igrokaz Lejli i Mednun, prvo azerbajdansko muziko-scensko djelo; to je veoma jednostavna scenska adaptacija popularne azerbajdanske poeme o ljubavi dvoje mladih. Vei dio muzike sastavljen je od mugamskih pjesama praenih narodnim instrumentima. Kasnije je H. vie puta preraivao to djelo i ono se zadralo na repertoaru azerbajdanske opere do danas. Nakon uspjeha svojih daljnjih scenskih radova otiao je u Moskvu (1911 12), zatim u Petrograd i tu je dvije godine studirao kompoziciju kod V. Kalafatija. Po povratku u Baku organizirao prvi azerbajdanski muziki tehnikum (ubrzo pretvoren u konzervatorij). Od 1938 direktor te ustanove, na kojoj je predavao kompoziciju. U njegove najistaknutije uenike idu F. Amirov, D. Dangirov i K. Karaev. Osniva nacionalne azerbajdanske opere i neumoran organizator muzikog ivota u Azerbajdanu, H. je jedan od najistaknutijih likova u razvoju muzike umjetnosti svoje zemlje.
DJELA: uvertire Dangi i Gahramani; sveana koranica za orkestar. Kompozicije za orkestar azerbajdanskih narodnih instrumenata i za duhaki orkestar. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Lejli i Mednun, 1908; ejh Senan, 1910; Ruslam i Zahrab, 1910; ah Abas i Hurid Banu, 1912; Asli i Kerem, 1912; Garum i Lejla, 1912 15; Kjor Ogli, 1938. Nekoliko muzi kih komedija, meu njima Arin mal-alan, 1913. Kantate; zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. Osnove azerbajdanske narodne muzike, 1945. Studije i lanci. LIT.: B. BuHzpadoe, y. Fa,q>Kn6eKoB, MocKBa i JleHHurpafl 1947. LIT.: B. Bralo, S. pl. Hadrovi, Sv. C, 1932, 1. . ekada, Merenti honor, Katoliki tjednik, 1933 . Msgr. S. Hadrovi, Vrhbosna, 1934, 10 11. A. Vi.

toaru kao Marica (Smetana, Prodana

HAD ZIJEV, 1. Todor, bugarski dirigent i kompozitor (Ri 14. VIII 1881 Sofija, 9. X 1956). Muziki studij zavrio i; na Konzervatoriju u Pragu. Nakon to je osnovao i vodio p: muziku kolu u Rusama, od 1904 djelovao u Sofiji kao vojni kaj nik i od 1909 dirigent operne druine koja kasnije preraste Narodnu operu. God. 1923 26 dirigent Gardijskog orkes vodio je zborove Slavjanska beseda i Kaval, kao i Bugarsku rodnu filharmoniju. Od 1937 slobodan umjetnik i suradnik Rac Sofije. Kao dirigent H. je odigrao vanu ulogu u prvom r dobiju razvoja bugarske opere, osobito u formiranju orkestra punog simfonijskog sastava. Pod njegovim vodstvom doivj je svoju praizvedbu vie opernih djela bugarskih kompozitt Uspjeno se ogledao i kao kompozitor muziko -scenskih i vol nih djela. 2. Parakev, kompozitor i teoretiar (Sofija, 14. IV 1912 Sin Todora Hadijeva; na Muzikoj akademiji u Sofiji studi kompoziciju (P. Vladigerov) i klavir (A. Stojanov), a zatim si kompoziciji usavravao kod J. Marxa u Beu i kod H. Tiess u Berlinu. Od 1940 predava, pa docent i 194760 i od i< profesor harmonije i kompozicije na Konzervatoriju u So; Njegov muziki govor temelji se na bugarskom narodnom r. losu, ali mu se djela odlikuju individualnim obiljejem. H. dotakao svih muzikih vrsta, a svoj najvii domet ostvario je' podruju muzikog kazalita.
DJELA. ORKESTRALNA: Skica, 1940; Omladinska plesna suita, 15 Concertino za violinu, 1941; Concertino za flautu, 1945. KOMORNA. \ gudaka kvarteta: I, u G -duru, 1948 i II , u c-molu, 1953; 3 kompoziciji duhaki kvintet. Dvije sonate za violinu i klavir, 1940; i 1946 sonatina za linu i klavir, 1957; djeje kompozicije za violinu i klavir. Djeje komp ije za klavir. DRAMSKA. est opera: Bilo jedno doba, 1957; Lud gi 1959; Albena, 1962; Julska no, 1964; Pet miliona i neto vie, 1965 i Majsi 1966. Balet Srebrne papue, 1961. Operete: Deljana, 1952; Ajka, 1955; Mad Sans-Gene, 1958; djeje operete; filmska i scenska muzika. VOKAL? oko 500 zborova i masovnih pjesama; vie od 1000 djejih pjesama. bavna i plesna muzika. Udbenici za harmoni ju. K. Ko

HADIMANOV, Vasil, etnomuzikolog (Kavadarci, 14, 1906 Skopje, 16. XII 1969). Zavrio studij farmacije u Zagre (!935)j muziku uio u Beogradu i na Pedagokoj akademiji Skopju (diplomirao 1955). Od 1947 muziki urednik Rad Skopja; od 1953 predav ao na Srednjoj muzikoj koli. Bio lan Meunarodnog saveta za muziki folklor (IFMC) u L< donu. Sakupio vie od 8000 makedonskih i 700 albanskih nan nih pesama i ora i objavio niz studija i rasprava.
DELA. SPISI: Muzike balade Makedonije. Rad Kongresa folklorista l< Beograd 1960; Melodije makedonskih lazarikih narodnih pesama, Rad Kong folklorista 1962, Sarajevo 1963; Melodii i taelki nastanati za vrems na zemjotr vo Skopje, Sovremenost, 1964; Triasimetrinite taktovi vo makedonskata nara muzika, Rad Kongresa folklorista 1960, Ohrid 1964; Radnika pesma u Mt doniji. Narodno stvaralatvo, Folklor, 1966; Tradicionalniot muziki folklor Tikveko, Rabota na XIII kongres na Sojuzotnafolkloristite 1966, Skopje ic Revolucionarnoto K-ruevo vo makedonskata narodna muzika, Makedonski folk 1968; iptarski muziki instrumenti u Makedoniji, Rad Saveza folklorista l< i dr. ZBIRKE: Makedonski narodni pesni (4 sv.), 1953 56; Makedoi borbeni narodni pesni, 1960; Soborski narodni pesni, 1964; Makedonski nart pesni. Momi Tikveanki, 1968. LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. T. Si.;

HADIGEORGIJEV, Dimitar, bugarski kompozitor (Stara Zagora, 30. VI 1873 Sofija, 19. III 1932). Studij zavrio 1897 na Konzervatoriju u Pragu. Od 1897 nastavnik muzike u Staroj

HADINIKOLOV, Asparuh, muziki pedagog (Skopje, IV 1909-). God. 1933 zavrio Srednju muziku kolu u Beogra i zatim delovao kao nastavnik i horovoda u Uzicu, Saraje Bijeljini, Skopju, Pirotu i Prokuplju. Po osloboenju akth se ukljuio u muziki ivot Makedonije; bio je ef muzici odeljenja u Ministarstvu prosvete, rukovodilac ansambla Ta i direktor Srednjeg baletskog uilita. Od 1952 p rofesor je Pedagokoj akademiji u Skopju. Objavio je Uebnik po muzi< vospituvanje za osmogodinje kole, 1961, i nekoliko obrada 1 rodnih pesama. T. Si HAEFFNER, Johann Christian Friedrich, vedski ko pozitor njemakog podrijetla (Oberschonau kraj Schmal kalde 2. III 1759 Uppsala, 28. V 1833). Uio kod G. Vierling; Schmalkaldenu. God. 1776 korektor izdavakog poduzea Breitk u Leipzigu, zatim dirigent putujueg kazalita. Najkasnije i' nastanio se u Stockholmu; isprva zborovoa u Kraljevskoj op od 1793 zamjenik i 17991808 dvorski muziki ravnatelj. Uz

HAEFFNER HAHN
178285 dirigent Stenborgova kazalita i od 1785 orgulja u njemakoj crkvi. Od 1808 univerzitetski muziki direktor u Uppsali i od 1820 takoer orgulja katedrale.
DJELA. INSTRUMENTALNA (veinom prigodne kompozicije): uver tire; koranice; poloneze; preludiji i dr. DRAA1SKA. Opeie: Electra, 1787; Akides' intriide i varlden, 1795 i Renaud, 1801. Scenska muzika. Zborovi a cappella; solo-pjesme. CRKVENA: oratorij Forsonaren pa Golgatha, 1809; Svenska Massan, 1799; Konungarnas Konung za zbor i orkestar; psalmi; Luthers Lilania za zbor; zbirka obradbi korala Svensk choralbok, 1820 21. Suraivao sa E. G. Geijerom i A. Afzeliusom u izdavanju vedskih narodnih pjesama; obradio za zbor vedske narodne melodije. SPISI: Zur Frage der nordischen Volksmusik, u ztirciE. G. Geijera i A. Afzeliusa Svenska folkvisor, 181416; Anmarkningar ofver gatnla nordiska sdnger, Svea, 1818; Ofver choralmusiken, 1810. Udbenik za pjevanje Sdngldra. LIT.: C. A. Forssman, Om J. C. F. Haeffners veiksamhet for tonkonstens utveckling i Sverige, Uppsala 1872. C. F. Hennerberg, Bref vaxlade mellan HaefTner och Frigel, Svensk Musiktidning, 1909. G. Moriti, J. Ch. F. Haeffner, Tidskrift for kvrkomusik och svensk gudstjansliv, 1933. Isti, Haeffners musikaliska skapande, ibid. R. Engldnder, Johann Christian Friedrich Haeffner, MGG, V, 1956.

59

nastavnik violine na institutu Kusnacht, zborovoda i suradnik asopisa Schzveizerische Musikzeitung i nekih dnevnika. God. 190533 profesor muzike teorije i kompozicije na Konzerva toriju u Baselu.

iaugemcnts, 1928. Kantata Lazarus; zbc__ _, ___c, Modulationen in Dreiklangen i Kadenzen in Dreikla'ngen. LIT.: R. Hunziker i dr., Zur Erinnerung an Georg Haesei, Basel 1945.

HAEFLIGER, Ernst, vicarski pjeva, tenor (Davos, 6. VII 1919). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu, gdje je 1942 debitirao u Bachovoj Pasiji po Ivanu. Zatim je nastavio studij pjevanja kod F. Carpija u Pragu. Istakao se kao komorni i oratorijski pjeva na gostovanjima (194852) u svim veim evropskim gradovima. Od 1952 solist Dravne opere u Berlinu. U SAD nastupio prvi put 1959 na festivalu u Vancouveru i zatim na vrlo uspjenoj turneji. Osobito je cijenjen kao interpret opernih uloga u Mozartovim djelima, kao evanelist u Bachovim pasijama i kao koncertni pjeva. HAENDEL, Ida, poljska violinistica (Chelm, 15. XII 1924 ). Studij violine zavrila na Konzervatoriju u Varavi (Mihalovvicz) i zatim se usavravala kod G. Enescua i C. Flescha. U toku Dru gog svjetskog rata prireivala koncerte za engleske i amerike vojnike i za tvornike radnike. Gostovala u evropskim zemljama, SAD, Junoj Africi, Turskoj i Izraelu. ivi u Montrealu, Kanada. Objavila autobiografiju VComan with Violin (1970) HAENNI, I. Charles, vicarski ko mpozitor (Sion, Wallis, 7. VII 1867 18. II 1953). Diplomirao na Konzervatoriju u enevi (O. Barblan) i na Konzervatoriju u Strasbourgu (K. Stockhausen). Djelovao u Sionu kao orgulja katedrale i kao profesor. Tu je 1903 osnovao prvu orguljaku kolu u Wa llisu, a 1906 veliki katedralni zbor i orkestar koji je vodio do 1921. Bio je i kipar.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije za gudae i klavir; Taramdle; Marche funebre; Berceuse de la mort; Tristesse; Contemplation. KOMORNA: 55 kraih stavaka za gudaki kvartet; gudaki trio; oko 80 kompozicija za violinu i klavir; oko 50 kompozicija za violonelo i klavir; 75 dua za dvije violine; 50 kompozicija za violinu solo; oko 50 narodnih plesova za violinu i klavir, odnosno za violinu solo. Oko 260 klavirskih kompozicija. Oko 1250 orguljskih djela. DRAMSKA. Opere: Blanche de Mans, 1894; La Fleur maudile, 1896; Les derniers Chevaliers de Goubin, 1907; St. Bernard, 1911 ; Rosine d'Heretnence, 1917 i Les Fileuses. Pet opereta. VOKALNA: vie od 350 zborova; oko 40 kompozicija za glas i orkestar; oko 200 pjesama i romanca za glas i klavir; oko 300 narodnih plesova za glas i klavir; oko no pjesama za glas i orgulje. CRKVENA: Oratorio de Je'sus de Nazareth, 1892; Oratorio de Noe'l, 1916; Les Mysteres de la vie du Christ, 1950; mise; ofertoriji; 128 moteta; oko 200 marijanskih pjesama.

HAFFNER (Hafner), Johann Ulrich, njemaki lautist i muziki nakladnik (?, 1711 Nurnberg, 22. X 1767). Djelovao je u Niirnbergu gdje je oko 1742 osnovao vlastitu muziku nakladu. Medu ostalim objavio je vrlo vrijedne zbirke klavirskih sonata Oeuvres melees (72 sonate u 12 sv.; 175565), Racolta musicale (30 sonata u 5 sv.; 1756 65) i Collection recreative (12 sonata u 2 sv.; oko 1760). U tim antologijama nalaze se djela C. Ph. E. i J. E. Bacha, J. Bende, J. E. Eberlina, C. F. C. Fascha, B. Galuppija, J. Ph. Kornbergera, B. Martinija, I. C. Monna, L. Mozarta, D. i G. Scarlattija, J. Schoberta, G. Wagenseila i dr. (ukupno 67 kompozitora).
LIT.: L. Hoffmann-Erbrecht, Der Niirnbergsr Musikverlager Johann Ulrich Haffner, AML, 1954 (dopune ibid., 1955). Isti, Johann Ulrich Haffner, MGG, V, 1956.

HAFGREN, Lilly, vedska pjevaica, sopran (Stockholm, 7. X 1884 Berlin, 27. II 1965). Ki koncertne pjevaice Marije Malmgren, pjevanje studirala u Frankfurtu na Majni i Stutt gartu (M. Fleisch); debitirala 1908 na Sveanim igrama u Bay reuthu kao Freia (Wagner, Rajnino zlato). God. 190812 operna solistica u Mannheimu i 1912 20 u Berlinu, zatim gostovala u Milanu (La Scala), Parizu (Opera), Rimu, Stockholmu, Madridu, Bukuretu, Varavi, Pragu, Dresdenu i drugim evropskim sredi tima; 190924 stalni gost festivala u Bavreuthu. Izrazita wagnerijanka, osobito se istakla kao Elsa (Lohengrin) i Eva (Majstori
pjevai).

HAGG, Gustaf Wilhelm (pravo ime Peterson), vedski orgulja i kompozitor (Visbv, 28. XI 1867 Stockholm, 7. II 1925). Diplomiravi na Konzervatoriju u Stockholmu bio je ondje od 1893 orgulja u crkvi sv. Klare. Kao stipendist boravio je 1897 98 u Njemakoj i 18981900 u Francuskoj. Djelovao u Stockholmu na Konzervatoriju kao profesor harmonije (od 1904) i orgulja (od 1908). Uz to od 1906 predavao i na Muzikoj akademiji. H. je bio istaknut orgulja.
DJELA: simfonija. Gudaki kvartet; gudaki sekstet; klavirski trio. Klavirske i orguljske kompozicije. Kantata Juhdng; solo-pjesme. Objavio zbirku vedskih narodnih pjesama.

2. Georges, kompozitor i pedagog (Sion, 2. IX 1896 ). Sin Charlesa; diplomiravi na Konzervatoriju u enevi orgulje, dirigiranje i gregorijansko pjevanje (O. Barblan, W. Montillet, H. Revmond), usavravao se u Stuttgartu i Solesmesu. God. 1921 naslijedio oca kao dirigent katedrale u Sionu. Uz to predavao na
cole Normale des Instituteurs (192262) te na liceju (1925 57). Osnovao Societ-e des Amis de l'Art de Sion (1928), Societe de la Chanson Valaisanne (1931), Societe du Theatre (1946) i Conservatoire Cantonal de Musique (1949) na kojem je djelovao kao direktor.
DJELA: kraa orkestralna djela. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA: Fete d'automne, 1934; Marguerite Voide i Sion a la lumiere de ses etoiles. VOKALNA: 12 zborova uz instrumentalnu pratnju; ">ko 90 zborova a cappella; oko 20 solo-pjesama uz pratnju klavira i l i malog orkestra. Tri mise; oko 20 moteta i druga crkvena djela.

DJELA: 4 simfonije {Nordisehe Symphonie, 1870; rev. 1890); 3 uvertire. Tri gudaka kvarteta; klavirski trio; sonata za violinu i klavir; sonata za violon elo i klavir. Klavir ske kompozicije (2 sonate; 10 suita). Zboiovi; solo-pjesme. LIT.: G. Hetsch, Hin schvvedischer Komponist und sein Verhaltnis zu N. W. Gade, Leipzig 1903.

HAGG, Jacob Adolf, vedski kompozitor (Ostergarn, Gotland, 29. VI 1850 Bjuraker, 1. III 1928). Uenik J. van Booma na Konzervatoriju u Stockholmu, N. Gadea u Kobenhavenu i F. Kiela u Berlinu.

HAGIUS, Konrad (von Hagen), njemaki kompozitor (Rinteln, 1550 1616). Vjerojatno je oko 1581 bio u slubi na dvoru u Stuttgartu. Od 1586 djelovao neko vrijeme na dvoru u Diisseldorfu. Kroz slijedeih dvadesetak godina proputovao mnoge evropske zemlje (Austrija, Madarska, eka, Poljska, Pruska, Litva). Oko 1600 vratio se u Stuttgart, 1604 06 bio je muziar na dvoru u Mainzu, a zatim ponovno na dvoru u Stuttgartu. Tu je radi vjerskih razloga 1609 otputen i do 1614 djelovao je u Biichenburgu. Tada se vratio u svoj rodni grad.
DJE LA: Nezve Kii nst li che, M usi kali sche I nt raden, Pavanen, Gal li arden, Passamezen, Courant . . . Fugen . . . von unterschiedenen Authoren . . . gar ncwlich Componurt za 2 do 6 g laso va, 1616. Nezv e deut sch e T ri ci ni en ( 2 s v. ) , 1604 i 1610; Erslcr Theil neu-er Teutscher Gesang . . . za 2 do 8 glasa, 1614. Tri zbir.ke psalama za 3 do 6 glasova: I, 1589 (novo izd. 1606); I I , 1612 i I I I , s. a.; Verleih u n s Friedcn gnediglich za 5 glasova, 1594; Canticum Virgini . . . za 4 do 6 glasova, 1606.

HAESCHE, William Edvvin, ameriki kompozitor, violinist i pedagog (Nevv Haven, Conn., n. IV 1867 Roanoke, Va., 26. I 1929). Violinu i klavir uio u New Havenu, kompoziciju na univerzitetu Yale (H. Parker). God. 1903 22 na univerzitetu Yale nastavnik instrumentacije; suosniva i prvi volinist Simfo nijskog orkestra u Nevv Havenu. Od 1923 predavao violinu na
Hollins College u Virginiji.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u As-duru, 1901; simfonijeta, 1913. Simfonijske pjesme: Forest~Idylle, 1896; Friithjof and Ingeborg, 1904 i The South, 1913. Uvertire: Fridthjof Saga, 1897 i Springlime, 1899. Komorne i klavirske kompozicije. VOKALNA: dramska kantata The Haunted Oak of Nannau, 1903; Young Lovel's Bride za enski zbor, 1898; zborovi; solo -pjesme.

NOVA IZD.: 4 psalma obj. W. Baumkcr (Das katholische deutsche Kirchenlied in stinen Singueisen, 1883); Psalam 117. i Magnificat M. Seiffert (Mttsik am Hofe des Grafen Ernst, 1922); I sv. psalama obj. J. Overath (Denkmaler Rheinischer Musik, T955*!. LIT.: li". Baumker, Corrad Hagius vc n Hagin, MFN, 1881 1 1882. 6". Fornacon, K. Ulenberg und K. von Hagen, MF, 1956. W. Brenneche, Konrad Hagius (von Hagen), MGG, Y, 1956.

HAESER, Georg, vicarski kompozitor (Gdansk, 17. VIII 1865 Basel, 13. VI 1945). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, S. Jadassohn). Djelovao je u ZUrichu kao

HAHN, Revnaldo, francuski kompozitor i dirigent (Caracas, Venezuela, 9. VIII 1875 Pariz, 28. I 1947). Studirao na Parikom konzervatoriju (T. Dubois, A. Lavignac, J. Massenet). Od 1919 dirigent kazalita Casino u Cannesu. Oduevljen potovalac Mozarta, istakao se kao interpret njegovih opera. Od 1934 muziki kritiar novina Le Figaro, 1945 postao direktor Parike

60

HAHN HAJKO
privatnu pjevaku kolu. Objavio prirunik za solo-pjevai Lehrgang bei dem Gesangunterricht in Musikschulen (1843). HAJDRIH (Heidrich), Anton, kompozitor (Ljubljana, 9 1842 3. VI 1878). Uenik K. Maeka i Prakog konzervatori God. 1874 organizirao vlastiti vokalni kvartet. Romantik 0 ginalne fantazije, melodika mu je svjea, s narodnim obiljejin
DJELA: Kantata Drju Lavriu v spomin za zbor vokalni kvartet i bari solo. Zborovi: Jadransko tnorje; Mladini i Slava Slovencem. Zbirka od 11 zbori i vokalnih kvarteta Jadranski glasovi, 1876 (drugu zbirku zborova i vokal: kvarteta; 12 na broju; objavio V. Kosovel; 1879). LIT.: J. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 18 E. Adami, Glasbena zapuina Antona Hajdriha, Novi akordi 1912, F. Gerbi, Crtica v spomin A. Hajdrihu, ibid. Z. Prelovec, Spomin t zaslunih mo, Glas naroda, 1935 39. V. Steska, Skladatelj Anton Heidri Pevec, 193637, 79. D. Co.

opere. Sudjelovao je u pripremanju novog izdanja djela J.-Ph. Rameaua. Pjevna i pristupana melodija, jednostavna ali ipak lino obojena harmonija, ponekad suvie dopadljiva, svjeina i elegancija osnovne su znaajke Hahnove muzike. Uz Messagera on je najbolji suvremeni francuski autor opereta (najpoznatija je Ciboulette).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Nuit d'amour berga-masaue, 1897; koncert za klavir, 1931; koncert za violinu; Divertissement pour une fete de nuit za klavir, 1937; Concert provencal; Le Bal de Beatrice d'Este, 1909; Pavane d'Angelo; Les jeunes lauriers. KOMORNA; guda ki kvartet, 1943; klavirski kvintet, 1922; sonata za violinu i klavir, 1927 i dr. Klavirske kompozicije. Djela za orgulje. DRAMSKA (najvanija). Opere: Vile du reve, polinezijska idila, 1898; La Carmelite, 1902; Nausicaa, T919; FHe triompkale, 1919; La Colombe de Bouddha, 1921; La Reine de Scheba, 1926; Le Marchand de Venise, 1935. Boini misterij Pastorale de Noel, 1908. Baleti: Fin d'amour, balet-pantomima, 1892; La Fete chez Therese, 1910; Le Bois sacri, baletpantomima, 1912; L'Oiseau de feu ou Le Dieu bleu, 1912; Aux Bosauets d'Idalie, 1937 38. Scenska muzika: L'Obstacle (A. Daudet), 1890; Les deux courtisanes (F. de Croisset), 1902; Scarron (C. Mendes), 1905; Esther(J. Raine), 1905; Angelo (V. Hugo), 1905; Lucrice Borgia (Isti), 1911. Opere te i muzike komedije: Ciboulette, 1923; Mozart, 1925; Une Revue, 1926; Le Temps d'aimer, 1926; Brummel, 1931; O mon bel inconnu, 1933; Malvina, 1935; Beaucoup de bruit pour rien, 1936; Le Oui des jeunes filles (dovrio H. Busser). Lirska oda Protnethee za sole, zbor i orgulje; solo-pjesme: Chansons grises (Verlaine); romanca Si mes vers avaient des ailes i dr. Spisi: Du chant, 1920 (II izd. 1957); Notes. Journal d'un Musiden, 1933; Themes varies, 1946. LIT.: N. Slominsky, Music since 1900 (III izd.), New York 1949. R. Bernard i H. Haase, Revnaldo Hahn, MGG, V, 1956.

HAJDUKOVI, Filip, dirigent (Ivanovani kraj Bjelova 28. IV 1878 Zagreb, 12. IX 1961). Nakon svrene bogoslov uio na koli za crkvenu muziku u Regensburgu (19020 Jedan od utemeljitelja asopisa Sv. Cecilija u Zagrebu i pi micatelja cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj. Kao regens eh prvostolne crkve u Zagrebu (1909 42) osnovao pjevaki zl s djeacima, po uzoru na stare sehole cantorum, te njegovao k sinu polifoniju i gregorijanski koral. Sastavio je i izdao Psalteri; parvum (Zagreb 1905), prirunik za pjevanje psalama.
LIT.: J. K., 30 godina rada F. Hajdukovia kao regensa chori Zagreba^ katedrale, Hrvatska straa, 1939, 89. M. Kati, 30 godina rada zagrebal katedralnog pjevakog zbora, Novosti, 1938, 300. A. Vi.

HAIBEL (Heibel), Petrus Jakob, austrijski kompozitor (Graz, 20. VII 1762 akovo, 27. III 1826). Od 1789 u Beu u kazalinoj trupi E. Schikanedera komiar, pjeva i kompozitor Singspiela. Na poziv biskupa A. Mandia od 1806 u akovu regens chori katedrale, gdje se idue godine oenio sa Sophijom Weber, urjakinjom W. A. Mozarta, i tamo ostao do smrti. Komponirao je muzike igrokaze i crkvenu muziku (16 misa). Od scenskih djela najpoznatije mu je Der Tyrolerwastel (1796), izvedeno i u Zagrebu 6 puta (17991811); klavirski izvadak (objavio K. Bogner, 1969). H. je sastavio zbirku hrvatskih pukih pjesama, ali se nije sauvala.
LIT.: F. . Kuha, Glazba u akovakoj biskupiji, Spomen cviee, Zagreb 1900. A. Kassozuitz- Cviji, Franjo . Kuha, Zagreb 1924. B. Breyer, Das deutsche Theater in Zagreb von 1780 1840, Zagreb 1938. V. Kuini, Da li je Mozart u svojim skladbama upotrebljavao motive hrvatskih pjesama? Sv. C, 1940. S. Bduerlein, Mozartov urjak organista u akovu, Hrvatski list, Osijek, 1941. H. Federhofer, Petrus Heyden Jakob Haibel, MGG, V, 1956.

HAIDEN HAIMAN, Fanika, pjevaica, alt (Bojakovina, 1871 Zagreb, 10. IV 1930). Pjevanje uila u Zagrebu i Beu. Na opernoj pozornici debitirala 1897 u Zagrebu kao Filipjevna (ajkovski, Evgenij Onjegiri). Pjevala manje operne uloge, a zatim prela u operetu i decenijima interpretirala komine uloge. Svoj je najvii domet ostvarila u djelima S. Albinija (Barun Trenk), I. Tijardovia (Mala Floramye), O. Nedbala, F. Lehara i E. Kalmana. Nastupala je i u komediji i u kominim i parodistikim ulogama u tzv. vedrom r epertoaru, u kojem je stekla iroku popularnost.
K. Ko.

HAINL, Georges Fran<;ois, francuski violonelist i dirigent (Issoire, Puy-de-D6me 19. XI 1807 Pariz, 2. VI 1873). Diplomirao 1830 na Konzervatoriju u Parizu, postigavi prvi nagradu kao violonelis t. Od 1841 djelovao kao operni dirigent najprije u Lyonu, a od 1863 u Parizu. Bio uz to 1863 72 direktor Societe des Concerts du Consevatoire; 1867 dirigirao na koncertima prireenim prigodom Svjetske izlobe u Parizu. Komponirao je djela za violonelo; napisao knjigu De la musique a Lyon depuis 1713 jusgu'd 1852 (1852).
LIT.: E. Haraszti, Georges Francois Hainl, MGG, V, 1956.

HAJEK, Emil, muziki pedagog i pijanista (Hradec Kralo 1 3. III 1886). Muzike studije zavrio na Prakom konzen torijumu (klavir kod J. Jiraneka, kompoziciju kod A. Dvorak God. 190408 regens eh crkve sv. Jakoba u Pragu, 19 09 studirao klavir kod Ansorgea u Berlinu. Od 19 bio u Saratovu (Rusija) nasta nik i potom rektor Konzen torijuma (do 1921); 1928 doh u Beograd, gde postaje nasta nik klavira i zatim direktor m zike kole Stankovi. Od 19 do 1963 bio je profesori ef kl virskog odseka Muzike akad mije u Beogradu. Koncertir kao solista, kamerni saradnit pratilac J. Kubelika i dr. Jugoslaviji i inostranstvu. Ba\ se kompozicijom i saraivao asopisima Zvuk i Muzil glasnik. Naroito istaknut k klavirski pedagog, H. je u Srb dao osnove za nove, savreme metode E. HAJEK u klavirskoj nastavi. njegove klase iziao je niz uglednih pijanista (V. karka, ' Popov, V. Veljkov, O. Jovanovi i dr.). Pored ostalih priznan dobio je 1961 Sedmojulsku nagradu za ivotno delo.
DJELA: predgovor i redakcija kole za klavir F. Bayera, 1947 i kole k, virske tehnike C. Czernyja, 1949. Skale i akordi, 1952. Redigovao Male p: ludiume, 1954 i Francuske svite, 1957 J- S. Bacha. S. D. K.

HAITINK, Bernard, nizozemski dirigent (Amsterdam, 4. III 1929 ). Zavrio studij violine i dirigiranja na Konzervatoriju u Amsterdamu i zatim pohaao Meunarodni teaj za dirigiranje Nizozemskog radija (F. Leitner). Prvi dirigent amsterdamskog Radio Filharmonisch Orkest s kojim je gostovao u Italiji i Njemakoj. God. 1961 kao dirigent orkestra Concertgebouzv postigao veliki uspjeh na turneji u SAD, a 1962 u Japanu. Dirigirao je nizom poznatih orkestara, kao Londonskom filharmonijom, orkestrom BBC, orkestrom Halle (Manchester), Berlinskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom u Los Angelesu, orkestrom Radio-Miinchena, i dr. HAITZINGER, Anton, austrijski tenor (Wilfersdorf, Liechtenstein, 14. III 1796 Be, 31. XII 1869). Studirao u Beu i tamo 1821 debitirao u Theater an der Wien kao Gianetto (Rossini, Svraka kradljivka). Djelovao u Beu, gdje je na praizvedbi Weberove opere Euryanthe pjevao ulogu Adolara. Kao partner znamenite sopranisice W. Schroder-Devrient gostovao vie puta u Londonu. Njegove najbolje kreacije bile su Tamino (Mozart, arobna frula), Florestan (Beethoven, Fidelio) i Max (Weber, Strijelac vilenjak). Povukavi se s operne pozornice otvorio je u Karlsruheu

HAJEV (Haieff), Aleksej, ameriki kompozitor ruskog po rijetla (Blagoveensk, Sibir, 25. VIII 1914 ). Odgojen u Ha binu (Mandurija), 1931 doao u SAD; kompoziciju studirao : Juilliard School (R. Goldmark, F. Jacobi) i zatim se usavrav; kod N. Boulanger u Cambridgeu (Mass.) i Parizu. U dva je n vrata bio na studijskom boravku u Italiji (i94748 i *9525: Stilski i tehniki H. komponira u duhu neoklasine Parike kol Najvidljiviji je utjecaj Stravinskog, to, meutim, njegovim dj lima ne oduzima osobnu notu. ista i prozirna orkestracija, pjevi melodika, iva i nepravilna ritmika, fina stilizacija u primje disonance idu meu obiljeja njegove muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1942 i 1958; koncert violinu 1948; koncert za klavir, 1950; konce rt za klavir i gudae, 1962; divi timento za mali orkestar, 1944. KOMORNA: sonatina za gudaki kvart 1937; Serenata za tri duhaa i klavir, 1942; La nouvelle Heloise za hariu 11g aki kvartet, 1953 (preraeno za harfu i gudae, 1957); Eclogue za violonr 1962. Scenska muzika za The House of Remsen, 1934 i So "S f ' Scorch Earth, 1943. Solo-pjesme. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York 1947- N. Brod, Alexej Haieff, MGG, V, 1956-

HAJKO, Mijo, kompozitor (Zagreb, 1. I 1820 30. I 1848). Muziku naobrazbu stekao u koli Hrvatskog glazbeni zavoda u Zagrebu (J. K. Wisner-Morgenstern, A. Kirschhofei U zagrebakom sjemenitu jedan od utemeljitelja muzikog d.-ut

HAJKO HALFFTER
Narodno ilirsko skladnoglasja drutvo (1839), u kojem je nastupio prvi put i kao kompozitor svojim mukim, zborom Re Ilira. Sveenik u Remetincu, Vidovcu kraj Varadina i Koprivnici.
DJELA: kantata Cerne quae clerus za sole, zbor i orkestar; arija Kad nas kopa savez sveti za bas i orkestar; R Il ira (tekst M. Bogovi) za muki zbor i klavir; pjesme za glas i klavir: Mi smo brao ilirskog (M. Topalovi) i Evo jur me zove (P. toos). LIT.: V. Klaii, Mijo Hajko, Gusle, 1892. 8. F. K. Kuha, Ilirski glazbe nici, Zagreb 1893. B. Birt, Skladbe ilirskih skladatelja . . . u arkivu Vijenca, ST . C, 1932. Isti, Mijo Hajko, skladatelj violinist i prvi hrvatski violonelist, ibid., 1944. A. Vi.

61

HAKANSON, Knut Algot, vedski kompozitor i dirigent (Kinna, 4. XI 1887 Goteborg, 13. XII 1929). Muziku studirao 190614 u Stockholmu (J. Lindegren R. Liljefors) i Dresdenu (J. Schrever K. B5ck). God. 191625 dirigent orkestra u Borasu, 192529 muziki kritiar asopisa Goteborgs Handestidning i dirigent u Goteborgu i Helsingborgu. Komponirao pod utjecajem pretklasinog i romantinog stila.
DJELA. ORKESTRALNA: kompozicije za violinu i orkestar; uvertira; 3 suite; 10 varijacija i fuga na temu jedne vedske narodne pjesme; serenada; divertimento. Gudaki kvartet, suite za duhaki trio ili klavir. Klavirske kompozicije. Balet Myllita, 1918. Zborovi; solo-pjesme. Izdao zbirku pjesama C. J. I. Armquista, 1916. LIT.: J. Erikson, Knut Hakanson, ur en brevvaxling, Musikmanniskor, 1943-

HALASZ, Laszlo, ameriki pijanist i dirigent madarskog podrijetla (Debrecen, 6. VI 1905 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti. Karijeru zapoeo 1928 kao pijanist; 192030 korepetitor Opere u Budimpeti, 193032 u Pragu, 193336 dirigent Volksopere u Beu. Uz to gostovao u Madarskoj, Austriji i Italiji. God. 1936 emigrirao u SAD (od 1943 ameriki dravljanin) i 193942 vodio Saint Louis Grand Opera Association (Chicago). God. 194351 umjetniki direktor New York City Opera Company. Najvei uspjeh u Americi doivio izvedbom Wagnerova Tristana i Izolde. HALBIG, Hermann, njemaki muzikolog (Diisseldorf, 26. III 1890 Scharbeutz kraj Liibecka, 7. X 1942). U Berlinu studirao teoretske predmete (M. Schneider) i violinu (K. Markees), a u Heidelbergu muzikologiju (Th. Krover). God. 1922 asistent na Muziko-historijskom institutu, 1924 privatni docent, 1927 profesor muzike historije na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu.
DJELA: Die Geschichte der Klappe an Floten und Rohrblattinstrutnenten, AFMW, 1924; Klaviertdnze des 16. Jahrhunderts, 1928; Kleine gregorianische Formenlehre, 1930; Geistliche Musik bis zum Ausgang des 16. Jahrhunderts; Der Lautenist Jacopo Gorzanis, ein Beitrag sur Geschichte der Instrumentalmusik im 16. Jahrhundert, Krover-Festschrift, 1933; historija muzike u pismima za samo uke, 1940. Izdao godinjak Akademije za crkvenu i kolsku muziku, I V. Izdao zbirku plesova iz XVI st. (za klavir).

vernov, E. Gauthier, A. C. Lecocq i mnogi drugi. Acade-tnie des Beaux-Arts izabrala je Halevvja 1844 za potpredsjednika, a 1854 i za stalnog tajnika. H. je uz Meverbeera, koga slijedi, glavni predstavnik francuske romantiarske velike opere. Najznaajnije mu je djelo toga tipa La Juive, opera obojena jevrejskim nacionalnim koloritom, puna otrih kontrasta, u kojoj je scensko-muziki sugestivno ostvario osobito mrane situacije radnje i solistike partije, dok u oblikovanju masovnih scena i ansambla nije postigao diamatsko J. F. F. HALBVY jedinstvo. Taj se nedostatak jo jae oituje u ostalim njegovim velikim operama koje ga nisu nadivjele. U prvom redu kompozitor manjih, nepretencioznih oblika, H. je pokazao vie izvorne nad arenosti i smisla za karakterizaciju u pojedinim kominim operama kojima nastavlja smjer Boieldieua i Aubera. Wagner je neobino cijenio Halevvja (smatrao ga je posljednim znaajnim francuskim muziarom), te je za boravka u Parizu nainio klavirske izvatke dviju njegovih opera.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Les Bohemiens, 1819 20; Les Deux pavillons ou le jaloux et le mifiant, 1824; L'Artisan, 1827; Clari, 1828; La Dilettante d'Avignon, 1829; Attendre et courir (sa H. C. Ruolzom), 1830; La Langue musicule, 1831; La Tentation (sa C. Gideom), 1832; Yella 1832; Les Souvenirs ds Lafleur 1833; Ludovic (zapoeo F. Herold, dovrio H.) 1833; La Juive (na libreto E. Scribea), 1835 (Pariz, 23. II 1835; jug. premijera, Zagreb, 5. V 1888); L'Eclair, 1835; Guido et Ginevra ou La Pete de Florence, 1838 (prer. 1840); Les Treize, 1839; Le Sherif (libreto E. Scribe prema Balzacu), 1839; Le Drapier 1840; Le Guitarrero (E. Scribe), 1841 (klavirski izvadak, R. Wagner); La Reine de Chypre (libreto SaintGeorges), 1841 (klavirski izvadak Wagner); Charles IV, 1843 (prer. 1847); La Lazzarone, 1844; Les Mousquetaires de la reine, 1846; Les Pre-miers pas (sa Adamom, Auberom i M. E. Carafom, u povodu otvorenja Nacio nalne opere u Parizu), 1847; La Val d'Andorre, 1848; La Tempesta (libreto E. Scribe prema Shakespeareu), 1850; La Dame de pique, 1850; La Juif errant, 1852; Le Nabab, 1853; L'Inconsolable, 1855; Valentine d'Aubigny, 1856; La Magidenne, 1858; Vanina d'Ornano (dovrio G. Bizet), 1869; No ou Le deluge (dovrio G. Bizet), 1868 69. Balet Manon Lescaut, 1830. Scenska muzika Promethe'e enchaine (Eshil u franc. prijevodu L. Halevvja) 1849. Sonata za klavir 4-runo; Rondo ou Caprice pour piano. VOKALNA : 5 kantata; Marche funebre et De Profundis en Hebreu za 3 glasa i orkestar; Les Cendres de Napolion, marche funebre composees a Voccasion de la translation des Cendres; muki zborovi; brojne solo-pjesme. SPISI: predavanja i nekrolozi (za lanove Akademije): Notice sur Berton, 1839; Notice sur la vie et les ouvrages de Cherubini, 1843 (s Raoul-Rochetteom) ; Notice sur la vie et les ouvrages d'Adolph Adam, 1859; Souvenirs et portraits. Etudes sur les beaux arts (Froberger, Gluck, Lully, Onslow, Perrin, Rameaux), 1862; Derniers souvenirs et portraits precedes d'une notice par P. B. Fiorentino (Mozart, BoucherDesmovers, Nourrit, Berton, Lettres sur la musique), 1863, i dr. INSTRUKTIVNA: Lecons de lecture musicale, 1857 (uvedeno u nastavu pjevanja u parike kole); suraivao na Cours de contre-point et de fugue svog uitelja Cherubinija, koji je taj udbenik radio prema Halevvjevim biljenicama. LIT.: R. VCagner, Halevy et le Reine de Chvpre, Revue et Gazette Musicale, 1842. C. E. Beule, Notice sur la vie et les ouvrages d'Halvv, Pari 1862. A. Castelino, F. Halevy, Pari 1862. Ch. de Lorbac, Fromentin Halevv, Pari 1862. L. Halevy, Fromentin Halevy, sa vie et ses oeuvres, Pari 1862. E. Monnais, Formental Halevy, Souvenirs d'un ami pour joindre a ceux d' un frere, Revue et gazette musicale, 1863. A. Pougin, Formentin Halevy: ecrivain, Pari 1865. E. Hanslick, Jacques Fromental Halevy, u djelu Die Moderne Oper, Berlin 1900. H. Berlioz, Halevy, Le Val d' Andorre, Les Musiciens et la Musique, Pari 1903. R. Wagner, Mein Leben, I, Munchen 1911. Isti, Gesammelte Schriften, I, i VII IX, Leipzig 1912. W. L. Crosten, French Grand Opera. An Art and a Business, New York 1948. M. Curtiss, Fromental Halevy, MQ, 1953.

HALE, Philip, ameriki muziki kritiar (Norvvich kraj Vermonta, 5. III 1854 Boston, 30. XI 1934). Studij prava zavrio na univerzitetu Yale; 188287 uio orgulje i kompoziciju u Berlinu (C. A. Haupt, W. Bargiel), Munchenu (J. G, Rheinberger) i Parizu (A. Guilmant). Orgulja u raznim amerikim gradovima (Albanv, Troy, Roxbury), od 1889 ivio u Bostonu kao muziki kritiar u listovima The Boston Home Journal, The Boston Post, The Boston Journal i The Boston Herald (od 1903 do smrti); od 1897 do 1901 bio je urednik aso pisa Musical Record. U svojim kritikama, pisanim vanrednom erudicijom i stilom, zalagao se za suvremenu muziku, osobito francusku. Od 1901 pisao analize muzikih djela za programe simfonijskih koncerata u Bostonu (izbor pod naslovom Philip Hale's Symphony Programme Notes obj. J. N. Burk, 1935). Izdao zbirke Great Composers and Their Works, 1900 (sa L. C. Elsonom) i Modem French Songs (2 sv.), 1904.
LIT.: N. Broder, Philip Hale, MGG, V, 1956.

HALEVY, obitelj francuskih muziara i pisaca. 1. Jacques Francois Fromental (Fromentin) Elias (pravo ime Elias Lvy), kompozitor (Pariz, 27. V 1799 Nica, 17. III 1862). Studirao na Parikom konzervatoriju kod F. Cazota (sol feggio), G.-J.-L. Lamberta (klavir), H. M. Bertona (harmonija) i L. Cherubinija (kontrapunkt). God. 1819 dobio Grand Prix de Rome za kantatu Herminie i tri godine proveo u Rimu. Nakon kraeg boravka u Beu vratio se 1823 u Pariz i pokuao se, isprva bezuspjeno, probiti kao operni kompozitor. Panju pobuuje najprije djelima komponiranim za Opera Comiaue (La Dilettante d' Avignon, 1829), a punu afirmaciju postie 1835 velikom operom La Juive i kominom L'clair, svojim najznaajnijim djelima. Usporedo je angairan, 182730 kao maestro al embalo na The-dtreItalien, 183045 chef du chant na Operi i od 1840 direktor muzike kod vojvode od Orleansa. Na Parikom konzervatoriju ve je 1816 nastavnik solfeggia, od 1827 profesor harmonije, od 1833 jo i kontrapunkta i fuge, te cd 1840 kompozicije. Ue nici su mu bili G. Bizet, Ch. Gounod, F. Bazin, H. L. Ch. Du-

2. Lon, pisac dramaturg i libretist (Pariz, 14. II 1802 Saint-Germain-en Lave, 2. IX 1883). Brat Fromentala; proua vao grku i hebrejsku poeziju. Pisao komedije, vaudevilles i libreta, medu ostalim za operu La Dilettante d' Avignon F. Halevija, Naida (prvobitno Le Vennier) F. Flotovva i Les Templiers G. Bizeta, te za Bizetovu kantatu L'Ange et Tobie. Preveo Eshilova Prometeja. 3. Ludovic, dramatiar i libretist (Pariz, 31. XII 1833 7. V 1908). Sin Leona; karijeru zapoeo suraujui s Offe nbachom za koga je napisao 20 operetnih libreta (nekoliko zajedno sa H. Cremieuxom). Kasnije suraivao sa H. Meilhacom (Bizet, Carmen).
DJELA. Libreta. Za Offenbacha: Madame Papillon, 1855; Bataclan, 1855; La Belle Helene, 1864; Barbe-Bleue, 1866; La Vie parisienne, 1866; La Grande Duchesse de Gerolstein, 1867; La Perichole, 1868; Orphee aux enfersCs Cremieuxom), 1858, itd. Za Bizeta: Le Docteur Miracle (sa L. Battuom), 1857 i Carmen (s Meilhacom), 1857. Za L. Delibesa: Les Deux buveurs i Les Eaux d'Ems (obje s Cremieuxom). Za Ch. Lecocqa: Le Docteur Miracle (s Battuom) i Le Petit Duc (s Meilhacom), 1878. LIT.: W. Pfannkuch, Halevy, 1. Jacques Francois Fro mental, 2. Leon, 3. Ludovic, MGG, V, 1956. I. A.

HALFFTER, panjolska obitelj njemakog podrijetla. 1. Rodolfo, kompozitor i muziki kritiar (Madrid, 30. X 1900 ). Isprva samouk, uio zatim kod M. de Falle. lan Grupo de los ocho u kojoj su se nalazili mladi panjolski kompozitori

62

HALFFTER HALLER
Studirao na Royal Academy of Music u Londonu. Preselivi 1! u SAD bio je crkveni o rgulja u Germantownu (1884 c Albanvju (1890 96) i Nevv Yorku (1896 1913). God. i! osnovao i do 1906 vodio Brooklyn Oratorio Society. Uz to 1889-1906 dirigent drutva Musurgia, a od 1901 predavao Columbia University u Nevv Yorku.(i9i330 profesor crkvi muzike); tamo je vodio i univerzitetski zbor. Komponirao crkvenu muziku (Te Deum; moteti; anthemi); napisao priru Essentials of Choir Boy Training (1906). HALL, Charles (pravo ime Karl Halle), engleski pijai i dirigent njemakog podrijetla (Hagen, 11. IV 1819 Manchesi 25. X 1895). Prvu poduku dobio od oca or guljaa katedrale Hagenu, zatim uio kod Ch. H. Rincka u Darmstadtu i F. Ka brennera u Parizu. Tamo je upoznao Chopina, Liszta, Thalber Berlioza, Cherubinija i Wagnera. God. 1846 osnovao klavii trio (H., Alard, Franchomme). Za vrijeme Revolucije 1848 oti u London; jo iste godine preao u Manchester, gdje je od li bio dirigent Gentleman's Concerts. God. 1852 osnovao ondje \ titi orkestar Charles Halle's Orchestra, koji se jo i danas ubi medu najbolje u Engleskoj. Dirigirao uz to i u Edinburg^ 188285 u Londonu, 187393 na bristolskim festivalima. G' 1883 naslijedio M. Brucha, dirigenta Filharmonije u Liverpoc a 1893 postao direktor Royal Manchester College of Music. Sa s' jom enom violinistkinjom Wilmom Norman-Neruda, koncerti: 1890 u Australiji, a 1895 u Junoj Americi. esto nastupao i 1 pijanist, osobito na koncertima u vlastitom domu, od 1861 pozi tima i u javnosti kao Halle's Pianoforte Recitals.
DJELA: gudaki kvarte t. Klavirske kompozicije. Instruktivna dji Practical Pianoforte School, 1873 i Musical Library, 1876. Autobiogrs Life and Letters of Sir Ch. Halle (izdala njegova djeca C. E. i Marie Halle, 18^ LIT.: L. Engel, From Haendel to Halle, London, 1890. H. Bielenb Karl Halle, Lebensbild eines Hagener Musikers, Hagen 1949. C. Rit Sir Charles Halle. A Portrait for Today, Manchester 1952. L. Duck, Charles Halle, MGG, V, 1956. C. B. Rees, 100 Years of the Halle, Manchei 1957-

suvremenih i avangardnih smjerova. God. 1934 36 muziki kritiar dnevnika La Voz i zatim predstojnik muzikog odjela Ministarstva propagande u Madridu. Od 1939 ivi u Mexico Citvju (meksiki dravljanin); tamo je 1946 utemeljio asopis Nuestra Mtisica. Od 1956 profesor je Nacionalnog konzervatorija i direktor Ediciones Mexicanas de Muica, zalaui se posebno za instrumentalna djela mladih meksikih kompozitora. Halff -terova muzika ukorijenjena je u panjolskoj, osobito de Fallinoj tradiciji. U nekim kompozicijama slui se i dvanaesttonskom tehnikom, ali su one mnogo melodioznije i u stvari malo srodne djelima izrazitih dodekafoniara. H. je veinom tonalni kompozitor koji se esto slui bitonalnim i politonalnim kombinacijama. Njegov se stil odlikuje velikom ekonomijom sredstava.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu op. n, 1940; Obertura concertante za klavir i orkestar op: 5, 1932; suita op. i, 1924 28; Impromptu op 6, 1932; Obertura festiva op. 21, 1952; Tres Piezas za gudae op. 23 , 1954; Tripartita, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet op. 24, 1955; Piezas za gudaki kvartet, 1925; Pastorale za violinu i klavir op. 18, 1924. KLAVIRSKA: Dos Sonatas de El Escorial op. 2, 1928; 2 sonate op. 16 i 20, 1947 i 1951; Natures mortes, 1922; preludij i fuga op. 4, 1932; Danza de Avila op. 9, 1936; Petjuenas Variaciones Elegiacas op. IO, 1937; Para la tumba de Lenin, 1937; Hotnenaje a Antonio Machado op. 13, 1944; 11 bagatela op. 19,1949; Tres Hojas de Album op. 22, 1953. Giga za gitaru, 1930. DRAMSKA: opera buffa Clavileno, 1934 36; baleti: Don Lindo de Almeira, 1935; La Madrugada del Panadero, 1940 i Elena la Traicionera, 1945. Filmska muzika. VOKALNA: Epitafios op. 17 za zbor a cappella, 1947 53; Dos Sonetos op. 15 za glas i klavir, 1946.

2. Ernesto (Escriche), kompozitor i dirigent (Madrid, 16. I 1905 ). Brat Rodolfa; kratko vrijeme uio kod M. de Falle, a glavne poticaje dobio od muzikog kritiara A. Salazara i kom pozitora O. Espla. Ve 1924 postao dirigent seviljskog komornog orkestra (Orquesta Be'tica de Cdmara) koji je utemeljio de Falla; s tim je ansamblom koncertirao u panjolskoj, Junoj Americi i Francuskoj, izvodei klasinu i suvremenu muziku. God. 193436 direktor Seviljskog konzervatorija. Poslije Graanskog rata na stanio se u Portugalu. Polazna toka u Halffterovoj muzici bili su Ravel i Stravinski. Jedna je od njegovih karakteristika spajanje barokne koncertantne forme s politonalnom harmonijom ( Sinfonietta).
DJELA. ORKESTRALNA: Dos Bocetos sinfonicos, 1923; Dos retratos, 1923; Paysage mort (simfonijeta u D-duru), 192527; Cavatina, 1935; Fantasie portuguaise, 1941; La Chanson du lanternier, 1941; Rapsodia portuguesa za klavir i orkestar, 1940; Suite ancienne za duhae, 1919. KOMORNA. Za gudaki kvartet: kvartet, 1923; Sonatina-fantasia, 1923 i Homenajes, 1923; 10 stavaka za klavirski trio. KLAVIRSKA: 3 sonate; Crepuscolos, 1918; Trois pieces enfantines, 1922; Marche joyeuse za klavir 4-runo, 1923; Danza de la Pastora, 1927; Danza de la Gitana, 1927. DRAMSKA: opera La Muerte de Carmen (neizv.); balet Sonatina, 1928. Scenska muzika Dulcinea (C. Selvagem), 1944 i El Amor malicorto. VOKALNA: Canticum in P. P. Johannem XXIII za soliste, zbor i orkestar; Automne malade za glas i orkestar (Apollinaire), 1923; 5 pjesama na Heineove stihove, 1918. Dovrio i orkestrirao Atldntidu M. de Falle, 1962.

HALLEN, Johan Andreas, vedski kompozitor i dirigi (Goteborg, 22. XII 1846 Stockholm, 11. III 1925). Uic Leipzigu (C. Reinecke), Miinchenu (J. Rheinberger) i Dresde (J. Rietz). God. 187983 uitelj pjevanja u Berlinu, zatim Stockholmu nastavnik, dirigent simfonijskih koncerata, a 1892 i opere; 1902^-07 vodi simfonijske koncerte u Malmou, 1907 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu i kriti' lista Nya Dagligt Allehanda. Pristaa Wagnera, stvarao u du vedske narodne muzike; kao izvanredan organizator mnc pridonio razvoju muzikog ivota u vedskoj.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Frithjof och Ingebi 1872; Die Toteninsel, 1898; Spkareklange, 1905 i En sommarsaga, oko 19 Romanca za violinu i orkestar; 4 suite; 2 rapsodije, 1882. Klavirski kvar 1869; klavirski trio, 1868. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Ope Harald Viking, 1881; Haxfdllan, 1896 (preraena kao Valborgsmdssa, 1902 Valemarsskatten, 1899. Scenska muzika: Over Evne (Biornson), 1886; 1 arsnatten (Geijerstam), 1889 i Ur Gustaf Wasas saga (Fahlstrom), 1896. VOKALNA: boini oratorij Ett juloratorium, 1904. Za sole, zbor i orkes (ili klavir): Om pagen och kungadottern, 1871; Dromkungen och hans kara 1885; Trollslotte; Styrbjorn Starke Julnatten; Sverige, 1917; Frid i Dionys Balade i solo-pjesme uz klavir i uz orkestar. Missa solemnis, 1920 21. Zbirka kritika Musikaliske*kaserier, 1897. LIT.: P. Vretblad, Andreas Hallen, Stockholm 1918. T. Norli; Andreas Hallen, Ur nutidens muzikliv, 1922. M. Pergament, Andreas Hali Wagnerianen, Svenska tonsattare, 1943. R. Engldnder, Johan Andreas Halli MGG, V, 1956.

3. Cristbal, kompozitor (Madrid, 24. III 1930 ). Neak Rodolfa i Ernesta; uio kod C. del Campa i A. Tansmana. Od 1952 muziki urednik panjolskog radija, 1960 postao docent za kompoziciju i muzike oblike na Konzervatoriju u Madridu (196466 direktor). Jedan od najistaknutijih predstavnika avan gardnog muzikog stremljenja u panjolskoj, H. nastoji, kako sam istie, da u svojim djelima latinizira serijelnu tehniku komponiranja.
DJELA. O RK ESTRALNA: s imfo nija za 3 o rkestra lne grupe, 1962 ; koncert za klavir, 1953; koncert za flautu Fibonanciana, 1968; Dos Movimientos za timpane i gudae, 1956; 5 Microformas, 1960; Concertino za gudae, 1956; Secuencias, 1964; Lineas y punios, 1967; Anillos; Noche pasiva del sentido. Sonata za violinu solo, 1959; 3 kompozicije za flautu, 1959; Codex za gitaru. Espejos za 4 bubnjara i magnetofon. KLAVIRSKA: sonata, 1951; Intro-duzione, fuga e finale, 1957; Formantes za 2 klavira, 1961. DRAMSKA: opera Don Quichote, 1969; balet Saeta; scenska muzika za dramu Faust, 1966. VOKALNA: Antifona pascual za sole, zbor i orkestar, 1952; Misa ducal, 1956; kantate In expectatione resurrectionis domini za bariton, zbor i orkestar, 1963 i Yes Speak Out Yes za sole, zbor i orkestar, 1968; oratorij Sympsion za bariton, zbor i orkestar, 1968; 3 Poemi za glas i 2 klavira (orkestar), 1966 (B. Brecht). LIT.: A. Salazar, La Muica contemporanea en Espana, Madrid 1930. G. Chase, The Younger Genious of Spain, Muica America, 1936. J. Bal y Gay, Rodolfo Halffter, Nuestra Muica, 1946. A. Perucho, Ballet moderno in Mexico, Mexico City 1947. N. Slonimsky, Music since 1900, New York 1949. K. H. VCbrner, Musik der Gegenwart, Geschichte der Neuen Musik, Mainz 1949. J. Subird, Historia de la Muica Esp anola y Hispanoamericana, Barcelona 1953. Catalogo cronologico de las principales obras del compositor Rodolfo Halffter, Boletin de Muica y Artes visuelas, Washington 1954. A. Fuchs i H. Haase, Halffter, Rodolfo i Ernesto, MGG, V, 1956. A. Custer, Contemporary Music in Europe, New York 1965. K. Ko.

HALLER, Hermann, vicarski kompozitor i muziki pedag (Burgdorf kraj Berna, 9. VI 1914). Studirao na Konzervator u Ziirichu (V. Andreae, P. Miiller, R. Wittelsbach), a zatim usavravao kod N. Boulanger u Parizu i kod C. Mareka u Ztiricr Djeluje u Ziirichu najprije kao predava na Konzervatoriju (1943 46), zatim kao profesor klavira na institutu Kiisnacht (od 194
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1945; Concerlo da cam za gudaki kvartet i orkestar, 1949; koncert za orgulje, 1957; 2 koncerta klavir, 1959 i 1962; koncert za flau tu, klarinet i gudae, 1961; Konzertante Mu za 4 violine i gudaki orkestar, 1944; fantazija za violonelo i gudae, 1946 Concertina za gudae, 1941 i 194260; Sonata concertante za komorni orkes! 1963. KOMORNA: gudaki kvartet, 1961; duhaki trio, 1960; sonata violinu i klavir, 1951; sonata za flautu i klavir, 1946. Klavirske i orgulj kompozicije. VOKALNA: kantata Verkundigung (R. M. Rilke), 1943; E: ratio za bariton i gudae, 1955; zborovi; solo -pjesme. Prirunik Leitfat zur Einfuhrung in die Harmonielehre, 1949.

HALIR, Karei, eki violinist (Vrchlabi, I. II 1859 Berlin, 21. XII 1909). Uenik A. Bennewitza na Konzervatoriju u Pragu i J. Joachima u Berlinu. Prvi violinist Bilseova orkestra u Berlinu, koncertni majstor u Konigsbergu, Mannheirnu, od 1883 u Dvorskom orkestru u Weimaru, 1893-1907 u Berlinu, gdje je bio i profesor violine na Hochschule fu'r Musik. Prvi violinist u Joachim Quartett, kasnije osnovao i vlastiti kvartet (H., Exner, Miiller, H. Dechert). Koncertirao u mnogim evropskim gradovima, gostovao i u SAD. Napisao udbenik Neue Tonleiterstuien. HALL, VValter Henry, engleski orgulja, muziki pedagog i kompozitor (London, 25. IV 1862 New York, II. XII 1935).

HALLER, Michael, njemaki kompozitor (Neusaat, Oberpfa 13. I 1840 Regensburg, 4. I 1915). Uio u benediktinske samostanu Metten. U Regensburgu prefekt djeakog zbora p vodstvom J. Schremsa; od 1867 inspektor seminara i dirigent sti kapele, 18741910 predavao kontrapunkt i vokalnu kompozic: u Crkvenoj muzikoj koli. Suraivao u Kirchenmusikaliscl Jahrbuch. Teoretiar i jedan od glavnih kompozitora njemak Cecilijanskog pokreta.
DJELA: igrokazi. Oratoriji Die heilige Cacilia, 1893 i Der heiligeWolfgai 1894; VCeihnachtskantate, 1892; zborovi (Jugendliederkranz; Jugendhorl); sol pjesme. CRKVENA: mise za 2, 4, 5 i 8 glasova; Missa solemnis za 6 glaso\

HALLER HAMAL
lamentacije; nekoliko svezaka moteta, psalama, ofertorija i Tedeuma. Dopune za est 12 -gl. kompozicija Palestrine (cjelokupno izd. Palestrininih djela, sv. 26), kojima je dodao dionice izgubljenog treeg zbora. INSTRUKTIVNA: Vademecum fiir den Gesangsunterricht, 1875 (XII izd. 1910); Komposiiionslehre fiir den polyphonen Kirchengesang , 1891; Ubungsmaterial zur Kompositionlehre, 1896; Modulationen in den Kirchentonarten. Izdao zbirku Exempla polyphoniae ecclesiasticae u modernoj notaciji s komentarom, 1904. LIT.: H. Kammerer, Leben und Werke M. Hallers (disertacija), Munchen 1956. A. Scharnagl, Michael Haller, MGG, V, 1956.

63

HALLING (prema Hallingdalu izmeu Osla i Bergena), norveki narodni ples, redovito u 2/4 mjeri, koji se plee uz pratnju gudakog instrumenta hardangerfelen. H. se izvodi s velikom raznolikou pokreta; figure, u poetku namjerno nespretne, postaju u toku plesa veoma temperamentne i estoke. Mnoge najpoznatije melodije hallinga potjeu od K. Malisera, znamenitog virtuoza na hardangerfelenu, koji ih je izvodio oko 1840. H. je veinom u duru; E. Grieg upotrebljavao je u hallingu dursku ljestvicu s povienom kvartom, postiui zanimljive efekte. H. je srodan kot skom plesu reel. HALLNAS, Hilding, vedski kompozitor i orgulja (Halmstad, 24. V 1903). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu, zatim uio orgulje u Parizu (A. Celier) i kompoziciju u Leipzigu (H. Grabner). Krae vrijeme nastavnik u Stromstadtu i orgulja crkve sv. Sofije u Jonkopingu, od 1933 djeluje u Goteborgu. Tu je orgulja i kantor, a 193552 profesor harmonije na koli Orkestralnog drutva.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1935; II, 1942; III, Sinfonia notturna, 1946; IV, Metamorfose sinfonice, 1951 i V, Sinfonia aforislica, 1962. Sinfonietta pastorale, 1944; Piccola sinfonia za gudae, 1947; 2 koncerta za violinu, 1945 i 1964; koncert za klavir, 1956; koncert za flautu i gudae, 1958; koncert za gudae, timpane i udaraljke, 1959; Concerto da camera za flautu, gudae, timpane i udaraljke, 1962; Ballata concertante za harfu i orkestar, 1939; Divertimento, 1937; suita za gudae, 1938; Epitaph T.3. gudae, 1963. KOMORNA: gudaki kvartet, 1949; Stanze sensilive za klavirski trio, 1960; kvintet za klavir, flautu, obou, violu i violonelo, 1954; sonata za violu i klavir, 1943; sona ta za violinu i klavir, 1957. Klavirske kompozicije (sonata, 1963). Djela za orgulje. DRAMSKA: baleti Kdrlekens ringdayns, 1955 i Ifigenia, 1963. Scenska muzika. VOKALNA: rapsodija za sopran i komorni orkestar, 1963; zborovi; oko 80 solo-pjesama. Cantata da chiesa, 1940; misa za zbor, 11 duhakih instrumenata i orgulje, 1953.

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u d- molu za gudaki orkestar, 1907; II, u F-duru, 1910 i III, u A-duru, 1925. Koncert za orkestar i obligatni klavir, 1913; koncert za gudaki orkestar, oko 1918; preludiji i fuge za gudaki orkestar i dr. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta, 1903 26; preludij i fuga za gudaki kvartet, 1916; 3 serenade za gudaki trio, 1933; 3 suite za kla \irski trio; 3 sonate za 2 violine i klavir; 2 sonate za vioiinu i klavir; 3 sonate za violinu-solo; mala suita za violinu i kla\ir; 3 dua za violinu i violu. Klavirske kompozicije (2 sonate, 3 suite). Scenska muzika. VOKALNA. Himne: Crux fidelis za sopran, violinu i orgulje (klavir); Fac vie poenitentem fiere i O quatn tristis za zbor, orgulje i orkestar. Starofrancuski ansoni za mali zbor, gudaki orkestar ili gudaki kvartet i dr. INSTRUKTIVNA: Harmonielehre, 1905; Violiniibung (3 sv.): I, 1916; II, u rukopisu i I I I , 1930; Klavieriibung (3 sv.): I, 1918; II (izd. W. Apel), 1932 i III, u rukopisu; Einfiihrung in die Musik, 1926 i dr. SPISI: Von zwei Kulturen der Musik, 1913 (III izd. 1947); Die Sytnphonien A. Bruckners, 1913; Von Grenzen und Landern der Musik, 1916; Vber J. S. Bachs Konzertform, Bachjahrbuch, 1919; Einfiihrung in die Musik, 1926; Beethoven, 192-j (novi otisak 1971). Brojni lanci i studije. LIT.: K. Schmid, A. Halm, Neue Musikzeitung, 1910. R. Schilling Die Musikanschauung A. Halms (disertacija), Strassburg 1944. R. Stephan, August Otto Halrr, MGG, V, 1956.

HALM, August Otto, njemaki muzikolog i kompozitor (Grossaltdorf, Wurttemberg, 26. X 1869 Saalfeld, 1. II 1929). Studirao teologiju i muziku u Tubingenu. Studij kompozicije nastavio kasnije u Munchenu (J. Rheinberger, F. Weingartner). God. 1903 10 nastavnik muzike u Haubindi i Wickersdorfu; od 1910 dirigent pjevakog drutva u Ulmu, 191320 kritiar lista Siiddeutsche Zeitung i nastavnik muzi ke na evangelikoj uiteljskoj koli u Eslingenu, a zatim u Wickersdorfu. Kao kompo zitor H. je bio pod utjecajem A. Brucknera. Poznatiji je, meutim, po svom muziko-estetskom radu. Uz H. Schenkera on je najvie pridonio razvoju muzike analize na prijela zu u XX st., znatno proirivi teoretske postavke H. Riemanna. Kao izravni pretea E. Kurtha, H. gleda u melodiji i procesu muzikog oblikovanja sukobljavanje samostalnih energija, njihov dinamizam, napetost i poputanje. Uz vanredno otra zapaanja njegovi se muzikoloki radovi odlikuju i profinjenim literarnim stilom. H. je mnogo pridonio oivljavanju i populariziranju umjetnosti J. S. Bacha i A. Brucknera, osobito medu omladinom.

DJELA: klavirske kompozicije (varijacije na vedske narodne napjeve; Album za mlade). DRAMSKA. Opere: Hvita frun pa Drottningholm, 1847; Mjolnarvargen, 1871; Den bergtagna, 1874; Vikingarne, 1877; Silverringen, 1880; Jaguarita l'Indienne, 1884; Granada's dotter, 1892; Liten Karin, 1897 i Hin ondes snaror, 1900. Operete: Hertig Magnus och sjojungfrun, 1867; Den fortrollade katten, 1869; Neaga, 1885; Aristoteles, 1886; Per Svinaherde, 1887. Baleti: En drb'm, 1871; Melusine, 1882. Scenska muzika. Kantate {Blommornas undran, 1860; Des Sdngers Flucht, 1871); zborovi; solo-pjesme. LIT.: L. Lagerbielke, Ivar Hallstrom (s popisom djela), Svenska tonsattare, 1908. R. Englander, Ivar Christian Hallstrom, MGG, V, 1956.

HALLSTEIN, Ingeborg, njemaka pjevaica, sopran (Mun chen, 23. V 1937). Uila kod svoje majke Elisabethe H. i kod M.-Th. Gernot-Heindl; na opernoj pozornici debitirala 1957 u Passauu kao Musetta (Puccini, La Boheme). God. 195859 lanica opere u Baselu, 1959 61 u Munchenu i od 1961 Dravne opere u Beu. H. se munjevito razvila u jednu od najboljih evrop skih predstavnica svoga faha. U svojim najboljim ulogama, meu kojima su Kraljica noi (Mozart, arobna frula), Susanne (Mozart, Figarov pir), Olympia (Offenbach, Hoffmannove prie), Violetta (Verdi, La Traviata), Gilda (Verdi, Rigoletto), Sofija (Strauss, Kavalir s ruom), Zerbinetta (Strauss, Ariadna na Naksosu), Agaue (Henze, Bassaridi) i dr., nastupala u Parizu, Rimu, Buenos Airesu, Londonu, Glasgowu, Helsinkiju, Moskvi, Ziirichu, Amsterdamu, Hamburgu, Stuttgartu i drugim gradovima, kao i na festivalima u Munchenu, Salzburgu, Berlinu i Beu. Istie se i kao koncertna i oratorijska pjevaica, a nastupala je i na filmu. HALLSTROM, Ivar Christian, vedski kompozitor i pija nist (Stockholm, 5. VI 1826 11. IV 1901). Uenik E. Passyja i T. Steina. Od 1850 bibliotekar na vedskom dvoru, 186172 direktor muzike kole A. F. Lindblada, a 188185 dirigent Opere u Stockholmu. Njegove opere, baleti i druga scenska djela oslanjaju se u melodici i ritmici na vedsku narodnu muziku i na dopadljivu melodiku francuske opere. Velik uspjeh postigao je svojim kompozicijama na poznate romantine pjesme i narodne bajke.

HALM, Hans, njemaki muzikolog (Munchen, 5. IV 1898 26. I 1965). Studirao na Univerzitetu u Munchenu. Bibliotekar Dravne biblioteke u Munchenu (od 1926), u Bambergu (193033) te ponovno u Munchenu (od 1938 direktor muzikog odjela). Dovrio i 1955 objavio tematski katalog Beethovenovih d jela (zapoeo G. Kinsky). HALPER-LEPP, ura, pjevaica, sopran (Gornja Rijeka, 1907 ). Umjetniku karijeru zapoela kao lanica Gradske opere u Hessenu. Bila zatim operna pjevaica u Weimaru i od 1943 u Stockholmu. U razdoblju od 1937 do 1939 u vie navrata gostovala na zagrebakoj opernoj pozornici, osobito kao Desdemona (Verdi, Otelio) i Carmen (Bizet). Medu njezina najvia ostvarenja idu Tosca (Puccini), Mirni (Puccini, La Boheme), Nedda (Leoncavallo, Pagliacci), Liza (Cajkovski, Pikova dama) i Oktavijan (R. Strauss, Kavalir s ruom). Njezin sopran metalnog sjaja blistao je osobito u visokim poloajima. H. se istakla i na koncertnom podiju. K. Ko. HALVORSEN, Johan, norveki violinist (Drammen, 15. III 1864 Oslo, 4. XII 1935). Uio kod O. Lindberga (violina) i G. Nordquista (teorija) na Konzervatoriju u Stockholmu. Koncertni majstor u Bergenu 1887, zatim studirao kod A. Brodskoga (violina) na Konzervatoriju u Leipzigu, A. Beckera (kompozicija) u Berlinu i kod C. Thomsona (violina) u Liegeu. Koncertni majstor u Aberdeenu (kotska), nastavnik Konzervatorija u Helsin kiju, dirigent simfonijskih koncerata u Bergenu (1892 99), dirigent Simfonijskog orkestra (1919 20) i kazalita u Oslu (do 1929). Izmeu 1920 i 1930 sredinja linost norvekog muzikog ivota. Dirigirao je i u mnogim evropskim gradovima. Komponirao je pod utjecajem E. Griega i J. Svendsena. U mnogim djelima zamjeuje se utjecaj norvekog folklora.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. Tri s i mfo nij e : I, 19 2 3; II, Fa t um, 1 9 24 i I I I , 1928; Dansis norvegiennes za violinu i orkestar, 1915; norveka sveana uvertira, 1916; 2 norveke rapsodije, 1921; 9 suita; koranica Bojajernes Indtogsmarsch (popularna i izvan Norveke), 1895. KOMORNA: 3 suite za violinu i klavir; sarabanda s varijacijama i passacaglia za violinu i violu. Opereta Mot Nordpolen, 1911. Scenska muzika za oko 40 drama: Vasantasena (Bjornson); Gurre (Drachmann); Fossegrimen (Eldegard) i dr. VOKALNA: kantata Varde, 1904 i kantata u povodu krunisanja kralja Haakona VII, 1906; zborovi; solo-pjesme. OBRADBE: zbirke Norske Viser og Dandse za violinu i klavir (5 sv.), 189596 i Norzoegische Bauerntdnse. Autobiografija (u rukopisu) Hvad jeg husker av mit liv. LIT.: O. Gurvin, Johan Halvorsen, MGG, V, 1956-

HALM, Anton, austrijski pijanist i kompozitor (Altenmarkt kod Wiesa, 4. VI 1789 Be, 6. IV 1872). Koncertni pijanist i uitelj u Grazu, 181315 kuni uitelj obitelji Gvkade Desanfalva u Madarskoj, od 1815 uitelj i pijanist u Beu. Uitelj S. Hellera, A. Henselta, J. Fischhoffa, J. Dachsa i J. Epsteina. Beethoven je Halma veoma cijenio. Na umjetnikov poticaj H. je obradio za klavir etvororuno fugu iz njegova gudakog kvarteta op. 133 (tampana obradba fuge potjee od samog Beethovena).
DJELA: KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; gudaki s ekstet; 8 klavirskih trija; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavirske sonate, varijacije, ronda i etide. Opera. Notturno za pjevanje i klavir. Misa. LIT.: Th. Bolte, Anton Halm, ein Freund Beethovens, Wien i Leipzig 1907. W. Nohl, Anton Halms Beziehungen zu Beethoven, Die Musik, 1937 38. H. Federhofer, Anton Halm, MGG, V, 1956.

HAMAL, belgijska obitelj muziara. 1. Henri Guillaume, embalist, pjeva i kompozitor (Liege, 3. XII 1685 3. XII 1752). Od rane mladosti koncertirao kao embalist, violonelist i osobito uspjeno kao pjeva. Djelovao kao zborovoa katedrale u Liegeu, od 1707 crkve Notre-Dame u Saint-Trondu, a od 1711 ponovno u Liegeu. Bavio se i podua vanjem pjevanja. Sve su se njegove kompozicije (Te Deum, Tantum ergo, mise, psalmi, moteti, pjesme) izgubile.

64

HAMAL HAMMERICH
Schering, E. Hornbostel, F. Blume) te u Giessenu (R. G ber). Od 1927 muziki kritiar listova Deutsche Allgemeine * tung i Deutsche Zukunft (katkad i pod pseudonimom H Lyck). Bio je profesor muzike povijesti u Hannoveru (1945-< direktor muzikog odjela biblioteke na radio -stanici u Hambu (194748) i zatim umjetniki direktor ustanove Deutsche G mophon-Gesellschaft. Sa K. Vitterleom pokrenuo 1947 mjesec Muica.

2. Jean-Noel, kompozitor i orgulja (Liege, 23. XII 1709 26. XI 1778). Sin i uenik Henrija Guillauma; uitelj mu je bio 1 D. Dupont. Pjeva katedralnog zbora u Liegeu; 172831 studirao u Rimu kod G. Amadorija. Vrativi se u Liege postao 1738 zborovo a katedrale i djelovao uz to od 1745 i na dvoru. Oko 1750 ponovno boravio u Italiji. Tada je upoznao N. Jommellija i F. Durantea. Svojom velikom aktivnou mnogo je pri donio procvatu muzikog ivota u Liegeu. Meu ostalim osnovao je i Concerts spirituels. Njegova instrumentalna djela bliska su Stamnitzu i Bachovim sinovima, a u crkvenoj muzici slijedi tali janske uzore. Najveu su popularnost, iako u lokalnim okvirima, postigle njegove komine opere na libreta pisana u dijalektu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 simfonija; 6 uvertira; 6 sonata; Recueil de pUces de clavecin. DRAMSKA. Komine opere: Li voydge di Chaudfontaine, 1757; Li Ligeois egagi, 1757; Li fiesse di Houte si plou, 1758 i Les Ypocondes. VOKALNA. Oratoriji: David, 1745; Jonathas, 1746; Jonas, 1748 ijudith, 1756. Pjesme. CRKVENA: 56 misa; 32 kantate; 182 moteta; 2 psalma; lamentacije.

3. Henri, kompozitor (Liege, 20. VII 1744 17. IX 1820). Neak i uenik Jean -Noela; 1765 70 studirao i u Rimu. Striev pomonik, a nakon njegove smr ti (1778) naslijedio ga kao zboro voa katedrale. Ostavio je velik broj djela koja su, meutim, eklektina, bez vee izvornosti.
DJELA: simfonije; koncerti; sonate za embalo. Opere Le Triomphe du sentiment i Pygmalion\ scenska muzika. Ouvertures da chiesa; mise; kantate; moteti. LIT.: V. F. Dwelshauwers, La Forme musicale, embryon de sonate, adaptee par Jean-Noel Hamal . . ., Annales du XX e Congres de la federation archeologique et historique de Belgique, Liege 1909. Schoolmeesters, Henri Hamal, dernier maitre de chapelle de la cathedrale de Saint -Lambert, Liege 1914. A. Auda, La Musique et les musiciens de l'ancien pays de Liege, Bruxelles, Pari i Liege 1930. R. Bragard, Li Voyedge di Chaudfontaine, Melanges E. Closson, Bruxelles 1948. 5. Clercx, Hamal, 1. Henri Guillaume, 2. Jean-Noel, 3. Henri, MGG, V, 1956. M. De Smet. Jean-Noel Hamal . . . Vie et oeuvre, Bruxelles 1959. J. Quitin, Henri-Guillaume Hamal, Revue Belge de Musicologie, 1965.

HAMEL, Marie-Pierre, francuski orguljar (Auneuil, ' II 1876 Beauvais, 25. VII 1879). God. 1826 vodio radove rekonstrukciji orgulja katedrale u Beauvaisu. Kao lan dra' komisije za crkvene spomenike (Commision des Arts et dif Religieux) brinuo se o popravljanju i gradnji orgulja u sv okrugu.
DJELA: SPISI: Rapport sur les travaux du gr and orgue de VEglise d Madelaine a Pari, 1846; Nouveau Manuel complet du facteur d'argues (3 s 1849 (novo izd. 1903); Les Remparts de St. Nicolas, Memoires de la Soc Academique de 1 'Oise, 1852; J. B. Biot physicien, ibid, 1862. LIT.: E. Rochesson, M. Hamel. . . et son oeuvre principale: La Reconst] tion du grand orgue de Beauvais, Orleans s. a. J. Bonfils, Marie Pierre Har MGG, V, 1956.

HAMERIK, obitelj -> Hammerich HAMIDI, Latif Abdulhajevi, kazaki kompozitor (Buvi 17. VII 1906). Studij kompozicije zavrio na Moskovsk muzikom tehnikumu (B. Javorski) i na Tatarskom opernom stuc pri Moskovskom konzervatoriju (G. Litinski). Od 1944 prec u Odsjeku za narodne instrumente na Konzervatoriju u Alma-i
DJELA: plesna suita na tatarske teme za orkestar, 1937; 2 kazake s za orkestar, 1939 i 1952. Gudaki kvartet, 1948. Suita na kazake tt za klavir, 1950. Opere: Abaj, _I944 (sa A. ubanovom); DambuJ i Ajkui 1946; Tulegen Tohtarov (sa A. ubanovom), 1947 i Dambul, 1952. Scensl filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih kazaki tatarskih napjeva. LIT.: A. K)C$UH, JlaTbicb A6^yjixaeBnq XaMH^H, MocKBa 1964. Fu3amoe, JlaTbicb A6,rjyjixaeBim XaMH^n, MocKBa 1966.

HAMBOURG, ruska obitelj muziara. 1. Mark, pijanist (Boguar, Voronje, 12. VI1879 Cambridge 26. VIII 1960). Uio klavir kod svoga oca Mihajla i kod Th. Leschetvzkoga u Beu. Debitirao 1888 s Moskovskom filharmo nijom i zatim razvio ivu koncertnu djelatnost u brojnim zem ljama Evrope, Ameri ke i Australije, Napustivi javni muziki ivot nastanio se u Londonu. Bavio se kompozicijom (Variazioni su un tema di Paganini).
DJELA. Hozv to play the piano, 1922; From Piano to Forte; a Tho usand and one Notes, 1931; knjiga uspomena The Eight Octave, 1952.

2. Jan, violinist (Voronje, 27. VIII 1882 Tours, 29. IX 1947). Uenik A. Wilhelmja, E. Saureta, O. evika i E. Ysayea, koncertirao solistiki i u komornim sastavima s braom Markom i Borisom. God. 1916 22 djelovao u New Yorku, 1922 36 u Parizu, 1936 39 u Sorrentu i zatim u Londonu. 3. Boris, violonelist (Voronje, 8. I 1885 Toronto, 24. XI 1954). Brat Marka i Jana; studirao u Londonu i na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu (H. Becker, I. Knorr). Kao koncertant stekao meunarodni ugled. Od 1911 ivio u Torontu (Kanada) i tamo utemeljio Hambourg Conservatory. Od 1924 lan gudakog kvarteta Han House s kojim je poduzimao turneje po Evropi. Kasnije je djelovao u New Yorku. Komponirao djela za violonelo i klavir te solo-pjesme. HAMBRAEUS, Bengt, vedski kompozitor, orgulja i muzi solog (Stockholm, 29. I 1928 ). Orgulje uio kod A. Lindera, studij muzikologije zavrio 1956 na Univerzitetu u Uppsali. Kao kompozitor H. je uglavnom samouk (1951 55 pohaao teajeve za kompoziciju u Darmstadtu). God. 1948 56 bio je tajnik i knjiniar Muzikolokog instituta na Univerzitetu i urednik asopisa Musikrevy. Od 1957 djeluje na radio-stanici. Kao orgulja koncertirao u domovini i u inozemstvu. H. ide meu najistaknutije predstavnike evropske muzike avangarde.
DJELA: 2 gudaka kvarteta (II, 1949); Musiaue za trublju, violinu i klavir, 1949; koncert za embalo i orgulje, 1951; Diptychon za flautu, obou, violu, celestu i embalo, 1952; Gioco del cambio za flautu, engleski rog, bas klarinet, embalo, klavir, vibrafon i udaraljke, 1954; Cercles za klavir, 1955; Rota I (3 verzije: I, za orkestar; II, za magnetofonsku vrpcu i III, za orkestar i magnetofonsku'vrpcu), 1956 62; Rota II, za magnetofonsku vrpcu, 1963; Segnali I za gudaki kvintet, 1956; Segnali II za gudaki septet, 1960; 3 Konstellationer: I, za orgulje, 1958; II, za magnetofonsku vrpcu, 1959 i III, za orgulje (izvodi se istovremeno s Konstellationer II), 1961; Introduzione-Sequenza-Coda za 3 flaute, zvonie i udaraljke, 1959; Notazioni, 1961; Mihrogram, 1961; Interferenser za orgulje, 1962; Transit I za orgulje, 1963; Transit II za 4 instrumenta (moe se izvoditi istovremeno s Transit I), 1963; Transfiguration za orkestar, 1963. - Z a glas i instrumente: Cantigas de Santa Maria, 1948; Triptychon, 195; Cantata pro Defunctis I, 1951; Cantata pro Defunctis II (Psalmus CKKII), 1953; Spectogram, 1953; Antiphonies en Rondes, 1953; Gacelas y Casidas (Lorca), 1953; Crystal seauence, 1954; Responsirier, 1964. Studija Codex Carminum Gallicorum, 1961; rasprave; lanci.

HAMILTON, Clarence Grant, ameriki orgulja i teoreti (Providence, Rhode Island 9. VI 1865 Wellesley, Ma: 14. II 1935). Klavir uio kod A. Footea u Bostonu i T. Matth: u Londonu, teoriju kod H. C. Macdougalla i G. W. Chadwi< u Bostonu. God. 188994 orgulja u rodnome gradu, 1904 nastavnik muzike u Wellesleyu (Mass.). Istovremeno predava na Univerzitetu u Bostonu (1917 19, 192326, 1930) i Columbia University u New Yorku (1926). Istaknut pedagi ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Outline s of Musical History, 1908, 1913 i 1924; Piano Teacl Problems, 1910; Sound and Its Relation to Music, 1912; Music Appreciati 1920; Piano Music. 1925; Epochs in Musical Progress, 1925 (II izd. 1936); To and Expression in Piano Playing, 1927; What Every Piano Pupil Should Kn 1928; Ornaments in Classical and Modem Music, 1928. lanci u mnogim mu; kim asopisima. Izdavao Music Student's Piano Course i Etude 1922

HAMILTON, Iain (Ellis), kotski kompozitor (Glasgc 6. VI 1922). Zavrivi Tehniki fakultet, studirao kla vir ( Craxton) i kompoziciju (W. Alwyn) na Royal Academy of Mi u Londonu. Profesor klavira na Morley College (195255) te Univerzitetu u Londonu. Od 1962 ivi u SAD gdje je profe: Duke University (Sjeverna Carolina).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1949 i 195'; simfonija za 2 kestra, 1959; Sinfonia concertante za violinu, violu i orkestar, 1950; koncen klavir, 1949; koncert za klarinet, 1950; koncert za viclinu, 1952; koncert za ja trublju; Circus za 2 trublje i orkestar, 1969; uvertira, 1952; varijacije za guda 19531 Scottich Dances; Threnos za gudae, 1954; sonata za komorni orkest 1957; Arias, 1963. KOMORNA: gudaiki kvartet, 1949; gudaki trio, 19 gudaki oktet, 1955; klavirski trio, 1954; kvintet za klarinet i gudaki kvari 1948; divertimento i sonata za klarinet i klavir, 1953; sonata za violu i kl; 1951; sonata za flautu i klavir. Klavirske kompozicije (sonata, 19; Opera Rondo, 1956; balet Clerk Saunders, 1951. Scenska i filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Milser, Some Observations on the Music of Iain Hamilton, 1 Musical Times, 1956. H. G. Farmer, Iain (Ellis) Hamilton, MGG, V, 19

HAMEL, Fred, njemaki muzikolog (Pariz, 19. II 1903 Kassel, 9. VII 1957). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Bonnu i Berlinu (H. Abert, M. Friedlander, J. Wolf, C. Sachs,

DJELA. SPISI: Modem Instruction for the Piano-Forte; niz prirunika u f mi katekizma: Singing; Organ; Rudiments of Harmony and Thoroughbass; C terpoint; Melody and Composition; Double Counterpoint and Fugue; The / of Writing for an Orchestra and of Playing from Score; The Nature; Inventic Exposition i Development and Concatenation of Musical Ideas. A New Theoreti Musical Grammar, muziki rjenik (II izd. priredio H. R. Bishop i dodao Tinc risov Diffinitorium; III izd. 1848). Preveo na engleski teoretska i instn tivna djela L. Cherubinija (Cours de contrepoint et de fugue), P. Baillota fL'j de violonj, J. Frohlicha (Kontrabasschule) i G. Vierlinga (Anleitung zum Pi ludieren).

HAMILTON, James Alexander, engleski muziki teoi tiar (London, 1785 2. VIII 1845). Iako u muzici samoi bio je veoma iroko obrazovan muziki pisac i teoretiar. Napis je vie vrijednih udbenika koji su dugo vrijeme bili u upotn te su doivjeli vie izdanja.

HAMMERICH (pseudonim Hamerik), danska obitelj m

HAMMERICH HAMMOND
1. Asger, kompozitor (Frederiksberg kraj Kobenhavna, 8. IV 1843 13. VII 1923). Uio kod N. W. Gadea, Matthison -Hansena i E. Haberbiera, zatim kod H. Biilovva u Berlinu i H. Berlioza u Parizu. Boravio s Berliozom u Beu 1866 67. Na kon putovanja po vicarskoj i Italiji preselio se u SAD i 1871 98 bio direktor Konzervatorija i dirigent simfonijskih koncerata u Peabody Institute u Baltimoreu; 1898 vratio se u Dansku. Kao kompozitor bio je pod utjecajem Berlioza i Wagnera, ali njegova iroko zasnovana i izvrsno instrumentirana djela nose peat i njegove linosti (VI simfonija).
DJE L A: OR KE ST R A L NA . S ed a m s i m fo ni ja : I , P o et i gu e, 18 81 ; I I , Tragique, 1883; I I I , Lyrique, 1885; IV, Majesteuse, 1889; V, Serieuse, 1891; VI, Spirituelle za

65
Freibergu (Saska) gdje je od 1635 bio orgulja u crkvi sv. Petra. Od 1639 orgulja crkve sv. Ivana u Zittauu. Uz H. Schutza najistaknutiji predstavnik koncertantnog stila koji je nakon 1600 poeo iz Italije prodirati u Njemaku. Njegove kompozicije odlikuju se preglednou, jednostavnou i pjevnom melodikom. Nigdje slabe ili krive deklamacije, ali utoliko vea umjetnost, koja jednostavnim sredstvima, ponekim novim ritmom, ponekom skromnom koloraturom, podie rijei pjesnika do velikog i snanog djelovanja (H. Kretzschmar).

JJCHRISTI.

gudae, 1896 i VII, Chorsymphonie, 1898. Fantazija za vio lonelo i orkestar; 5 Northern Suites, 187278. Klavirski kvartet. DRAMSKA. Opere: Tovelille, 1865; Hjalmar og Ingeborg, 1868; La Vendetla, 1870 i Den Rejsende, 1871. VOKALNA: Friedenshymne za zbor, orkestar, 2 orgulje, 14 harfa i 4 zvona, 1868. Za zbor i orkestar: Jaisk Trilogi, 1865 i Chrislidie Trilogie, 1882; Requiem za alt, zbor i orkestar, 1887; kantate, crkvena djela; solo-pjesme.

2. Angul, muzikolog (Kobenhavn, 25. XI 1848 26. IV 1931). Brat Asgera; uio violonelo, ali ga je vie privlaio studij muzike povijesti i estetike. Najprije muziki kritiar u listu Nationaltidende, 1892 se habilitirao i preuzeo, kao prvi, katedru za muzikologiju na Univerzitetu u Kobenhavnu, na kojem je poloaju djelovao do 1922. God. 1897 utemeljio Muziko -historijski muzej koji je vodio gotovo do smrti. U svojim djelima osvijetlio mnoge nepoznate stranice starije danske muzike povijesti.
DJELA. SPISI: Aiusikforeningens Historie 1836 1886, 1886; Musikenved Chrislian den Fjerdes /-/o/" (habilitacija), 1892; Kammermusikforeningen 18681893, 1893; Sludier over Bronzelurerne i Nationalmusoeret iKjobenhavn, Aarboger for nordisk Oldkvndighcd og Historie, 1893; Studier over islansk Musik, ibid., 1899; katalog Ahisikhislorisk Aluseutn, 1909; Alusik-Alindesmoerker fra Aliddelalderen i Damnark, 1912: J. P. E. Hartmann, 1916: Dansk Alusikhistorie nidtil ca 1700, 1921, i dr.

A. HAMMHRSi

3. Ebbe, kompozitor (Kobenhavn, 5. IX 1898 15. VIII 1951). Sin Asgera; uio kod oca i kod F. van der Stuckena. Kao dirigent debitirao 1919 u Kobenhavnu i do 1922 angairan u Dvorskom kazalitu. Kao orkestralni dirigent gostovao u Ber linu, Beu i drugim gradovima; 1927 30 vodio simfonijske koncerte u Kobenhavnu, 1930 34 djelovao u Australiji, a zatim ponovno u domovini.
DJELA. ORKESTRALNA: Un Canlus Firmus, Symphonia molio breve, 1936; Canlus Firmus II, Sinfonia assai breve, 1947; Cantus Firmus III, Sinfonia breve, 1948; Concerto molio breve za obou i orkestar, 1950; Quasi Passacaglia e Fuga, 1932. Canlus Firmus IV za dvostruki kvintet, 1949: 2 gudaka kvar teta. Kompozicije za klavir. DRAA1SKA. Opere: Stepan, 1924; Leonardo da Viuci, 1939; AJarie Grubbe, 1940; Rejsekammeraten, 1946; Drommerne, 1950. Balet Dyonisia, 1927. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: A r . Schierring, Hammcrich (Hamerik), Asger, Angul i Hbbe, MGG, V, 1956.

HAMMERKLAVIER (od njem. Hammer bat, bati), dananji klavir (u kojemu batii udarcem o ice proizvode zvuk). Izraz H. pojavio se poetkom XIX st. u Njemakoj i Austriji, u jeku borbe protiv tuica, a trebao je zamijeniti talijanski pianoforte. Beethoven je u naslovu svojih klavirskih sonata op. 101 i 106 posebno naznaio da su pisane za H., iako su i ostale njegove klavirske sonate komponirane za taj instrument (a ne za embalo, kako su neki, zavedeni tom oznakom, pogreno mislili). HAMMERSCHLAG, Janos, madarski muzikolog, orgulja, dirigent i kompozitor (Prag, 10. XII 1885 Budimpeta, 21. V 1954). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti kod H. Koesslera (kompozicija) i D. Antalffy-Zsirosa (orgulje). Od 1919 predavao na Nacionalnom konzervatoriju kompoziciju, opu muziku povijest i orgulje, te vodio konzervatorijski zbor (1947 administrativni direktor). God. 1920 osnovao i vodio Komorni ansambl za staru muziku (od 1923 Motetsko i madriga lsko drutvo); uz to pisao muzike kritike u dnevniku Pester Lloyd (1914 20) i asopisu Nyugat (192328) i suraivao u brojnim drugim stru nim asopisima. Istraivao osobito praksu muzikog ornamenti ranja u doba kasne renesanse i baroka, kao i umjetnost J. S. Bacha. U kompoziciji oitovao smisao za male forme.
DJELA. SPISI (izbor): J. S. Bach, 1926: Hans Koessler, Njugat, 1926; Probleme der musikalischen Ornamcnlik, III, Zenei Szemle, 1929; Die Sigel-Ornamentik der engl. Virginalisten. I. Die Ornamente des Fitzlvilliam Virginal Book i 2. Der Ornament-Stil Henry Purcells, kongresni referat, Cambridge 1933; Die neue Auffiihrung-Praxis der alten Musik, Magvar Muzsika, 1935; Die Sigel-Ornamente in ihren harmonischen Relationen, Kongress-Bericht, Basel 1949; Der zveltliche Charakter in Bachs Orgelzverken, Bach-Probleme, Festschrift 1950; Die Slilivandlungen der musikalischen Ornamente, Enekszo, 1950; Wenn Bach ein Tagebuch gefiihrt hane (izd. F. Brodszkv), 1955 (na madarskom 1958, na francuskom 1960, na ruskom 1962). IZDANJA: Re'gi billentb's ene (Stara muzika za instrumente s tipkama, 2 sv. sa po 12 izvornih tekstova i transkripcijama za moderni klavir, te popratnim studijama), 1954 55. KOA1POZICIJE: Oda za violonelo i klavir. ' 6 Klavierstucke; Inlermezzo con fuoco. Za orgulje: fuga; koralna fantazija; koncertne etide. Psalmenkantate; 3 Madrigale (stihovi E. Adyja); solo pjesme.

DJELA: zbirka paduana, galliarda, maskerata, francuskih arija, couranta i sarabanda Urster Fleiss . . . za viole i b. c. (2 sv.), 1636 i 1639; koncerti za orgulje i b. c. Vi'eltliche Oden oder Liebesgesdnge za 1 5 glasova i b. c. (3 sv.): I, 1642; II, 1643 i III, 1649. Musikalische Andachten (5 sv.): I,duhovni koncerti za 14 glasa i b. c, 1639: I I, duhovni madrigali za 4 6 glasova i b. c. s instrumentima ad lib., 1641; I I I , duhovne simfonije za 1 2 glasa s instrumentima, 1642; IV, duhovni moteti i koncerti za 5, 10, 12 i vie glasova s dvostrukim bassom continuom, 1646 i V, zborovi za 5 i 6 glasova, 1653. Dialogi oder Gesprdche zivischen Gott und einer gldubigen Seele za 2 4 glasa, b. c. i djelomino s instrumentima (2 sv.), 1645; moteti za 1 2 glasa, 1649; Neue himmlische Lieder, 1651; Musicalische Gssprache iiber die Sonntags- und Fest-Evangelia za 47 glasova i b. c. (2 sv.), 1655 i 1656; Nene musikalische Katechismus Andachten, 1656; Fest-, Buss- und Danklieder za 5 glasova i 5 instrumenata ad lib. i b. c, 1658 59; Kirchen- und Tafebnusik za I 3 glasa i 4 6 instrumenata, 1662; Fest- und Zeitandachlen za zbor 6-gl., 1671; Alissae sacrae (17 misa) za 5 12 glasova i instrumente, 1663. Prigodne kompozicije: pjesme u suvremeni m zbirkama i u rkp. NOVA IZD.: zbirku Erster Fleiss obj. H. Monkemever 1939 (i u Moeckovoj Kammermusik, 1942 i 1943); izbor vokalnih kompozicija obj. H. Leichtentritt (DDT, 1910); 3 svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (Alte Aleister des deutschen Liedes, 1912; II izd. 1931); nekoliko pjesama obj. A. Schering (Geschichte der Alusik im Beispielen, 1931; novo izd. 1953); Dialogi oder Gesprdche einer gldubigen Seele mit Gott (I sv.) obj. A. W. Schmidt (DTO, 1901): izbor iz Fest, Buss- und Danklieder obj. J. M. Bonhote (1951 i 1952); nekoliko duhovnih kompozicija obj. F. Commer (Muica sacra; 1841, 1883 i 1884); 10 duhovnih kompozicija obj. C. Winterfeld (Der evangelisehe Kirchengesang, 1845). Pojedine duhovne kompozicije obj. su: R. v. Hertzberg (Muica sacra, 1885), H. Riemann {Musikgeschichte in Beispielen, 1912), O. Richter (1928), F. Jode (Das Chorbuch, 1928), A. Mendelssohn (1929), W. Schulze (1949), G. Grote (Geistliches Chorlied, 1950), A. Th. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I I , 1950), A. Monkemever (Antiqua Chorbuch, 1952) i P. Pidoux (1953). LIT.: A. Tobias, Andreas Hammerschrnidt, Mitteilungen der Zeitschrift fiir Geschichte der Deutschen in Bohmen, Prag 1870. Isti i P. Stobe, Andreas Hammcrschmidt, ibid., 1910. II. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzigl9o8. H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Liedes, Leip zik 1911. G. Schiinemann, Beitrage zur Biographie Hammerschmidts, SBIMG, 1910 11. E. Steinhard, Zum 300. Geburstage des Andreas Hammerschmidt, Sammlung gemeinnutziger Vortrage, Prag 1914. E. Richter, Die Dialoge A. Hammerschmidts, Die Singgemeinde, 1924 25. A. Adrio, Andreas Hammerschmidt, MGG, V, 1956. K. Ko

HAMMERSTEIN, Oscar, ameriki libretist (New York, 12. VII 1895 Highland Farms, Doylestown, 23. VIII 1960). Potekao iz obitelji muzikih impresarija i libretista; zavrio studij prava (1916) . Rano uao u kazaline krugove, gdje se istakao svo j i m libretima za brojne amerike kompozitore lake muzike. Naj vii domet ostvario (sa R. Rogersom) tekstovima za musicale / Remember Mama i Annie get your gun na muziku I. Berlina (1946).
DJELA. Libreti za operete i musicale (izbor): Rose-Alarie, 1924 (muzika R. Friml i H. Stothart); Song of the flame, 1924 (G. Gerslnvin i H. Stothart); Shozv Boat, 1927 (J. Kern); Bali at the Savoy, 1933 (P. Abraham): Oklahoma!, 1943 (R. Rodgers); South Pacific, 1949 (R. Rodgers). LIT.: D. Taylor, Rodgers and Hammerstein. Fact Book, Ncw York 1955 V. Sheean, The Amazing Oscar Hammerstein, London 1956. F. F. Cone Oscar Hammerstein's Manhattan Opera Companv, Norman, Oklahoma 1966

maki kompozitor i orgulja (Moste, eka, 1611 ili 1612 Zittau, 8. XI odnosno 29. X 1675). Kontrapunkt uio kod kantora S. Otta u

HAMMERSCHMIDT (Hammerschmied), Andreas, nje-

HAMMOND, Joan, novozelandska pjevaica, sopran (Christ ehureh, Novi Zeland, 24. V 1912). Na Konzervatoriju u Sydneyu zavrila studij violine i klavira. lanica australijskih orkestara (violina), kao koncertna pjevaica debitirala 1931 u Sydneyu. Nakon to je kao lanica raznih opern ih trupa nastupala po Australi j i, 1936 39 uila pjevanje u Londonu (D. Borgioli), Italiji i Austriji. Od 1939 pjevala na prvim evropskim opernim pozor nicama, u Londonu, Beu (1946 48), Parizu, Bruxellesu i dr., a gostovala na koncertnom podiju i u operi u SAD; 1965 povukla se iz javnog umjetnikog ivota. Snimila je vie gramofonskih ploa. Napisala autobiografiju A Voice, a Life, 1970. HAMMOND, Richard, ameriki kompozitor engleskog pod rijetla (Kent, Engleska, 26. VIII 1896 ). Muziku studirao u SAD; diplomirao na univerzitetu Yale i nakon Prvoga svjetskog rata usavravao se kod E. Withornea i M. Wilsona i kod N. Bou langer u Parizu. U Nevv Yorku utemeljio Composers Music Corporation za izdavanje djela suvremenih kompozitora. Suraivao je u strunim asopisima, osobito u Modem Music.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1931; Six Chinese Fairy Tales, 1921: The Sea of Haven, 1929; VCest Indian Dances, 1930; After Reading The

MU Z. E., II, 5

66

HAMMOND HANDEL

Woman of Andros, 1930. Suite: Dance Music, 1933; Excursion, 1937 i Dance Music II, 1937. Sonata za obou i klavir, 1924. KLAVIRSKA: Gitanesques et Scenes espagnoles; Valses exotiques; Valses conventionnelles. DRAMSKA. Baleti: Fiesta, 1929; Carnival, 1931 i Ballet, 1935. VOKALNA. Za glas i orkestar: Love Songs, 1925 i Voyage to the East, 1926; Chansons grecques za glas i 15 instrumenata, 1930; zborovi; solo-pjesme. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York, 1947. J. T. Howard, Our American Music, New York 1954.

HAMMOND ORGULJE - Elektroakustine orgulje HAMPEL, Jan (Johann, Jean), eki kompozitor i pijanist (Prag, 5. X 1822 30. III 1884). Uenik V. Tomaeka. Zbog slaba zdravlja ivio povueno kao bankovni inovnik. Veoma nadaren i autokcitian ostavio je niz klavirskih djela od kojih mnoga po izraajnosti i profinjenoj izradbi detalja ne zaostaju za Schuman-novim ili Chopinovim kompozicijama.
DJELA. KLA VIRSKA : 6 valcera; 4 poloneze ; 4 mazurke; polka; romanca; 3 rapsodije; 3 fantazije; 3 teme s varijacijama; tema s varijacijama za lijevu ruku; 3 alobne koranice; Lieb Annchen; Allerseelennacht; Zerstreute Gedanken; Fiinf Lieder okne Worte; preludij i fuga; nokturno; An Laura; Drei Idyllen; Schlichte Gedanken; Spiegelbilder. Ave Maria za zbor. Katalog Hampe-lovih kompozicija, Dalibor, 1884. LIT.: R. Quoika, Hans fjohann, Jean) Hampel, MGG, V, 1956.

HAMPTON, Lionel (prozvan Hamp), ameriki jazz -muziar, vibrafonist, bubnjar, pijanist i kompozitor (Louisville, Kentuckv, 12. IV 1909). Karijeru zapoeo kao bubnjar u orkestru mladih, Chicago Defener, 1928 odlazi u Kaliforniju gdje ui klavir kod T. Weatherforda, zatim nastupa u orkestru Lesa Hita. Vibrafon je prvi puta svirao 1920 sa L. Armstrongom s kojim je 1930 31 snimio svoje prve ploe. Od 1934 vodi vla stiti sastav u Cotton Clubu u Los Angelesu, a 1936 40 nastupa u ansamblima B. Goodmana, najprije u triju, zatim u glasovitom kvartetu (sa T. Willsonom i G. Krupom). God. 1940 s vlastitim orkestrom poduzeo velik broj turneja, takoer i po Evropi, posebice 1955 i 1960; 1970 gostovao u Jugoslaviji. U ovom su razdoblju nastale njegove najpoznatije kompozicije. Svestrani jazz-muziar (prvi koji je svirao vibrafon) i nadareni improvizator, H. je znaajan osobito kao predstavnik svvinga. Za njegovo je muziciranje karakteristina dinaminost, ritmika preciznost i sklonost temama brza tempa. Pedesetih godina istaknuo se i muziciranjem u stilu Rhythm and Blues (odnosno Rock and Roll). Od njegovih kompozicija najpoznatije su: Flying Home; Hamp Boogie Woogie; Vibe Boogie; Air Mail Special; Chicken Shack Boogie. HANC, Joe, zborovoda (rensovci, Pomurje, 19. II 1914 ). Muziko obrazovanje stekao na muzikoj koli u Celju i na Kon zervatoriju u Ljubljani. Tu djeluje od 1945 kao dirigent zbora Opere i Slovenske filharmonije. j. Se. HANDEL (U Engleskoj Handel), Georg Friedrich, njemaki kompozitor naturaliziran u Engleskoj (Halle an der Saale, 23. II 1685 London, 14. IV 1759). Potjee iz obitelji u kojoj prije njega nije bilo profesionalnih muziara. Njegov prvi dodir s muzikom nije nastao po elji i na inicijativu roditelja. Njemu je bila namijenjena karijera pravnika. Saksonski vojvoda Johann Adolf, u ijoj je slubi bio Handelov otac, uo je jednom zgodom na svom dvoru u Weissenfelsu djeakovo sviranje na orgu ljama. Smjesta je uoio njegovu neobinu darovitost i uspio oca sklo nuti da sinu dozvoli muziko kolovanje. Tako je H. 1694 postao uenik F. W. Zachaua (Zachowa), orguljaa, kompozitora i peda goga u Halleu. Pod vodstvom ovog vrlo obrazovanog muziara, H. prolazi potpuno kroz uobiajeno muziko kolovanje svoga doba. Uio je mnoge instrumente (orgulje, embalo, violinu i vjerojatno obou, koja je kasnije bila njegov najomiljeniji instrument), prouavao (o tome svjedoi jedan, kasni je izgubljen, svezak kompozicija koje je u mladosti vlastoruno prepisao) djela J. J. Frobergera, J. Ph. Kriegera, J. K. Kerl-la, W. Ebnera, N. A. Strungka i drugih njemakih majstora. Dok je u pogledu kompozicije Zachau-ova nastava postavila samo solidne osnove G. F. HANDEL. Rad T. Hudsona iz 1749 nakojima e se kasnije

Handelova rodna kua u Halleu

razvijati Handelov kompozitorski stil, u sviranju na orgulja: i embalu H. se, pod njegovim vodstvom, razvio do potpur virtuoza, sposobnog da odgovori svima raznovrsnim i slo: nim zahtjevima koji su se u pogledu slobodne improvizac postavljali u ono vrijeme pred profesionalne muziare. U te svoje karijere esto je nastupao kao orgulja; njegovo izvanred sviranje hvalili su mnogi suvremenici. Handelovo se znanje jo uvrstilo za boravka na dvoru u Bi linu (vjerojatno 1698). Tu se mnogo druio s pjevaem i violi stom A. Ariostijem i upoznao brojna suvremena francuska i lijanska muzika djela. Ponudu pruskoga kralja da mu omogi dalje kolovanje u Italiji, Handelovi roaci odbijaju (otac je urr 1697), znajui da bi kraljeva pomo kasnije obavezala Hand' na dvorsku slubu. God. 1702 upisuje se H. na Univerzitet u Halleu. Meuti jedva mjesec dana kasnije ve je na pokusnom radu kao orgul u stolnoj i dvorskoj crkvi toga grada. Poto je istekla godina dai H. se odrie karijere crkvenog muziara, a ne namjerava post ni dvorski muziar. U elji da nade povoljniju i slobodniju mogi nost za osobni razvoj, odlazi 1703 u Hamburg, gdje je u poet drugi violinist (violinista di ripieno) i zatim embalist (maes al embalo) u opernom orkestru, da bi se ubrzo istaknuo zah\ ljujui svojim velikim improvizatorskim sposobnostima na org ljama i embalu. U Hamburgu H. upoznaje J. Matthesona i njime se prijateljski povezuje. Obojica 1703 posjeuju Liibei da bi se divili orguljakoj umjetnosti D. Buxtehudea, a i sa: dobivaju priznanja kao virtuozi, Mattheson na embalu, H. orguljama. God. 1705 Handelove prve opere Almira i Nero p stavljene su na scenu Hamburke opere. Na dalji razvoj Ha delova kompozitorskog stila bitno su utjecali J. Mattheson R. Keiser, operni kompozitor i vodea linost Hamburke opei Nekoliko godina boravka u Hamburgu bilo mu je dovoljno, upozna sve to se u pogledu muzike moglo u tom gradu naui Potkraj 1706, u elji da to vie proiri svoje znanje, odi; u Italiju. Koliko je vremena H. u kojem gradu Italije prove nije tono utvreno. Vjerojatno je najprije stigao u Firencu, kar ga je, po svoj prilici, pozvao sin toskanskog vojvode, princ Gi Gastone de' Medici, kojega je upoznao jo 1703 u Hamburg Poetak svoga boravka u Firenci H. je upotrijebio za studij v kalne muzike, pa je tamo nastalo nekoliko komornih kantata talijanskom stilu. Od tih kompozicija osobitu je popularne stekla kantata Lucrezia (moda pisana za istaknutu pjevaicu toskanskog dvora Lucreziju d'Andre, zvanu Carro). Ovdje mu kao uzor sluile kantate A. Scarlattija. U Rimu je borav od sredine januara 1707. Uivljavanju u duh i stil talijanske m zike naroito je koristilo njegovo druenje s umjetnikim krugo oko akademije degli Arcadi, koji je u Rimu okupio oko sebe ka dinal Ottoboni. lanovi ovog prvenstveno literarnog umjetniki drutva bili su i muziari B. Pasquini, A. Corelli i A. Scarlat U Rimu je H. komponirao svoj prvi oratorij La Resurrezior, Djelo je izvedeno u palai markiza Ruspolija, pod Corellijevi ravnanjem. Uspjeh je bio velik, pa iste godine H. pie novi tal janski oratorij // trionfo del tempo e del disinganno na tekst kard nala Panfilija. Iz tog doba potjee i nekoliko crkvenih kompoz ija: psalam 112. 109. i 126. (nije posve dovren) te dvozbor Gloria Patri. Pretpostavlja se da je H. za svog prvog rimskt boravka bio kratko vrijeme u Firenci i Veneciji. Na Handelovo operno stvaranje znatno je utjecao njege boravak u Napulju od juna 1708. Za vjenanje vojvode od Alvi

HANDEL
komponira serenatu Aci, Galatea e Polifemo (1708). Tu je napisao i najvei dio svoje prve vanije opere Agrippina. Narodna muzika Napulja i okoline privlai Handelovu panju, to je takoer utje calo na razvoj njegova stila. On i neke ritmove popularnih narodnih plesova uvodi u svoje kompozicije (Siciliano, vrlo omiljen i obilno koriten u doba baroka). U proljee 1709 vratio se u Rim; tu upoznaje A. Steffanija, koji je upravo bio imenovan apostolskim vikarom za sjevernu Njemaku, sa sjeditem u Hannoveru. S njime H. putuje u Veneciju, gdje se potkraj 1709 izvodi opera Agrippina s golemim uspjehom. God. 1710, na preporuku barona Kielmannseggea (a vjerojatno i Steffanija), H. postaje dirigent na dvoru kneza-izbornika Georga Ludwiga, kasnijeg engleskog kralja Georgea I. Iste godine odlazi preko Hallea i Diisseldorfa u London. U to je doba Engleskom zavladala talijanska opera seria. H. je ubrzo zainteresirao za svoje operno stvaranje direktora jednog opernog poduzea, Aarona Hilla, koji ve 1711 postavlja na scenu operu Rinaldo, prema Tassovoj poemi Gerusalemme liberata. Ovo djelo doivjelo je nezapamen uspjeh. Hill predstavlja Han dela engleskoj kraljici; H. nastupa i u mnogim drugim plemi kim i u graanskim kuama. U junu 1711 vraa se u Hannover, poto se neko vrijeme zaustavio na dvoru u Dusseldorfu. U Hannoveru je opera zatvorena, ali ima dovoljno dobrih muziara za komorne sastave. Nastaje nekoliko koncerata za obou i trio-sonata, nadalje komorn i dueti i neke od devet njemakih arija na Brockesove tekstove. H. ponovo putuje u kratak posjet u Halle, a u jesen 1712 polazi po drugi put London. Iste godine izvedena je u Londonu njegova nova opera Pastor fido; uspjeh nije bio osobit. Na vie priznanja nailazi poetkom idue godine opera Teseo. Handelov virtuozitet na embalu i orguljama pribavlja mu nove utjecajne potovaoce i mecene. Kra Arija iz oratorija Mesija, autograf

67

ljica mu 1713 odobrava znatan godinji dohodak, premda je H. jo uvijek u hannoverskoj slubi. Lord Burlington ga poziva u svoju rezidenciju na Piccadillyju, gdje se okupljaju najistaknutiji predstavnici engleske nauke i umjetnosti, pored ostalih pjesnici A. Pope, J. Gay, lijenik i satirik J. Arbuthnot (Handelov prijatelj). Mala opera Silla nastala je pod utjecajem Burlingto-nova kruga, a vjerojatno je u slinim okolnostima stvorena i idua opera Amadigi di Gaula, izvedena 1715 u kazalitu na Haymar -ketu. U meuvremenu, hannoverski je knez izbornik 1714 po stao engleskim kr aljem. God. 1716 H. putuje u Njemaku: bo ravi u Hannoveru i Halleu (posjeuje majku i sestru). Potkraj 1716, najkasnije poetkom 1717, opet je U Londonu. U ljetu 1717, prigodom sveanosti koje kralj prireuje na Temzi, izvodi se Handelova Water Music. U to vrijeme on prihvaa poziv vojvode od Chandosa, seli se u njegov dvorac Cannons i ondje svira orgulje i komponira crkvenu muziku. Tada nastaju uveni Chandos-Anthems. Prvi oratorij s engleskim tekstom Esther (pod naslovom Haman and Mordecai, a Masque) takoer nastaje u Cannonsu. Pastoralom Acis and Galatea (na engleski tekst) zavrava pogla vlje Handelova razvoja koje je zapoelo u Italiji, a pasijom na Brockesove rijei nastaje posljednje Handelovo crkveno djelo s njemakim tekstom (1717) -

1717-19 H. je napisao velik broj klavirskih djela za prijatelje i uenike. H. je ve prekinuo s Njemakom gotovo sve veze, osim obiteljskih. On se sve vie vezuje za muziki ivot Londona i 1719, kada je osnovana opera pod nazivom Royal Academy of Music, on joj staje na elo kao umjetniki direktor (administrativne poslove vodi J. J. Heidegger). Osnivanjem ove ustanove poinje dugotrajna i teka borba za talijansku operu seriju u Londonu, koja zavrava porazom talijanske opere. To je zapravo bio sukob novih umjetnikih shvaanja en gleskih graanskih krugova s dvorskim, aristokratskim oblikom opere serije, kojem tipu pripadaju i Naslovna strana prvog izdanja Handelovc opere Julius Caesar Handelova operna djela. Tako je taj sukob poprimio oblik borbe za Handela i protiv njega. Royal Academy of Music i H. svladavali su razne prepreke: konkurenciju G. B. Bononcinija i suparnike razmirice primadona, neprijateljstva izmeu kruga oko kralja (kojemu je pripadao i H.) i drutva oko vojvode od Marlborougha, ili princa od Walesa. Meutim, mnogo je jae udarce Handelovu poduzeu zadala Beggar's Opera (Prosjaka opera) J. Gaya i J. Ch. Pepuscha, izvedena u januaru 1728. U tom je djelu nemilosrdno ismijana izvjetaenost talijanske opere serije i kritici su podvrgnuti visoki krugovi drutva, to je odgo varalo pogledima i ukusu tadanje graanske muzike publike. Sve su glasniji bivali protesti protiv stranih jezika i tuinskih pjevaa, protiv opernih sadraja koji ni po emu nisu bili engle ski. Handelova Operna akademija nije mogla opstati pored Prosjake opere i bila je iste godine (1728) zatvorena. Ali sve te zapreke nisu slomile njegovu golemu ivotnu energij u. U jesen 1728 on utemeljuje sa J. J. Heideggerom novu opernu ustanovu na vlastiti raun, za koju dovodi iz Italije odline pjevae. Na povratku iz Italije posjeuje majku u Halleu (u junu 1729; Han delova mati umrla je 1731). Sastanak sa J. S. Bachom nije se ostvario, premda je Bach posebno poslao u Halle sina Friedemanna. H. u Londonu komponira niz opera (Lotario; Partenope; Poro; Ezio; Sosarme; Orlando) i ilavo se bori za izgubljeni poloaj. Kad je u maju 1733 izveo oratorij Deborah, vjerojatno se u sebi ve poeo udaljivati od talijanske opere. Handelov teak poloaj iskoristili su kraljevi i Handelovi protivnici i otvorili u kazalitu Lincoln's Inn Fields konkurentsku operu, sa N. Porporom na elu. Na kraju sezone 173334 H. se r aziao s Heideggerom; protivnici su unajmili zgradu na Havmarketu, a H. se preselio u kazalite Covent Garden. God. 1737 pogaa ga modana kap, koja mu paralizira cijelu desnu stranu tijela. Pjevai naputaju Englesku; H. im ne moe isplatiti pune honorare. Poslije lijeenja u Aachenu, on meutim potpuno ozdravljuje i vraa se u Lon don. Otada se sve vie posveuje komponiranju oratorija. Handelov put do oratorija trajao je dvanaest godina, od prvih pokuaja u Italiji 1708, od pastorale Acis and Galatea i prve verzije Esther (1720). Jo dvanaest godina kasnije, izvedba spomenu tih dvaju djela (Esther u drugoj verziji) bila je polazna toka Handelovih novih nastojanja. Oratoriji Saul i Israel in Egypt (1739) pokazuju da je H. na ovom podruju naao mogunosti da u pu noj mjeri ispolji sve bitne osobine svoga mnogostrukog talenta, sklonog vie sveanom, monumentalnom izrazu, neposredno i lako shvatljivom irokoj publici, a manje sklonog unutranjoj psiho lokoj meditaciji. Tek je od tog asa H. definiti vno krenuo putem oratorija, premda je 1740 41 napisao jo dvije opere. God. 1740 izlaze iz tampe njegovi concerti grossi op. 6 1 druga serija koncerata za orgulje. Njegovi oratoriji jo nisu naili na velik uspjeh. Uslijed tekoa i briga, umjetnik u 24 dana God.

68

HANDEL
pagnato; granice izmeu recitativa secco i accompagnato i ai nisu vie otre; nastaje dramatska scena kao via cjelina. Timt postignuto najvee dramatsko pr odubljenje oblika barokne ope na toj toki mogao je Gluck zapoeti reformu. Paralelno, c je pisao talijanske opere, H. je (poevi od boravka u Cannon sve vie usvajao stil engleske zborne muzike. Premda je jo u sta njemakoj kantati upoznao oblik u kojemu se susreu zbor i arije uz orkestralnu pratnju, njemu je pravi uzor b karakteristino engleska zborna umjetnost H. Purcella; nig' se to jasnije ne vidi nego u Chandos Anthems i Coronat Anthems. Nakon izvoenja Prosjake opere postajali su sve brojniji g sovi koji su Handela pozivali da u muzici prihvati engleski je: i nadovee na englesku tradiciju. Ti su glasovi dolazili iz krugc obrazovanog graanskog drutva koje je razvilo vlastiti muziki vot. H. je i s tim drutvom bio povezan. Ono je njegove oratoi prvo prihvatilo, a kasnije svako novo djelo oduevljeno doeka U svom oratorijskom razdoblju H. je bio centralna toka pre koje se odvijao javni muziki ivot; nasuprot ranijem pretpl nikom sistemu, sad je svatko mogao kupiti ulaznicu (H. je pr> platniki sistem napustio 1739). To je otvorilo novu epohu razvoju muzike, poetak procvata ire muzike kulture. S1 vlastiti izraz H. je u punoj mjeri naao poevi od oratorija Se i Israel in Egypt. Sve to je u talijanskoj operi postigao u oblik vanju recitativa, arije i dramatske scene, mogao je preuzeti u 01 torij. Nova je, naprotiv, bila upotreba zbora: u tome je najve razlika izmeu talijanske opere i engleskog oratorija. Zbor postao nosilac dramske radnje, dobivi novo, ljudsko znaenj on je izraz ljudske zajednice. Njegovo se vieg lasje na vrhun katkad zgunjuje u jednoglasnu melodiju. H. openito u ansai blima na dinamikim i izraajnim vrhuncima upotrebljava h mofoniju. Sadraji Handelovih oratorija uzeti su iz bibli Engleska crkva nije doputala prikazivanje biblijskih tema : pozornici. Handelovi oratoriji su monumentalne drame, ija radnja odvija u mati slualaca. U posljednjim djelima (Jun Maccabaeus; Joshua; Jephtha i dr.) starozavjetni svijet i izraels narod postaju simbolima veliine britanskog imperija. D su Handelove opere vrijedni primjeri odreenog opernog tipa i kraju njegova razvoja ali ne sadravaju elemenata za obnovu m zikog kazalita (kasnije evropsko operno stvaranje temelji se : Gluckovim i Mozartovim djelima), dotle u njegovim oratorijir ivi snaga iz koje su se raala nova nastojanja u doba klasike, i kasnije. Sam Beethoven je elio da se njegova Missa solemi shvati u smislu Handelova oratorija. Jednostavnost kojoj H. teio bila je rezultat neizmjerno strpljivog procesa proi vanja. Njegova duboko etika priroda zagovarala je ovjeko-

(22. VIII 14- IX 1741) stvara oratorij Messiah. Od jeseni iste godine boravi u Dublinu (do augusta 1742), gdje je neko vrijeme stanovao kod J. S\vifta. U Dublinu su izvedena mnoga Handelova djela s velikim uspjehom; Messiah je izveden u aprilu 1742. Krajem sezone 1744 / T* 45 H. je u nova (s nim neprilikama i zdravstveno iscrpljen. Meutim, njegov se poloaj ubrzo posve izmijenio, te se H. u kratkom roku popeo do vrhunca slave. Povod su dala politika zbivanja. Poto je pretendent na englesko prijestolje Charles Edward Stuart 1745 uao u Englesku, u zemlji se protiv napadaa digao val patriotizma koji je zahvatio i Handela, te pie Occasional Oratorio (1746), a poslije bitke kod Cullodena (u aprilu 1746) umjetnik u slavu pobjednika, vojvode od Cumberlanda i njegovih trupa, stvara oratorij Judas Maccabaeus Handelovo pismo u kojem trai artiljerijski timpan (1747). Od toga asa on je openito prihvaen kao za izvedbu svojih oratorija veliki engleski nacionalni kompozitor (britanski dravljanin postao je jo 1727). Povodom zakljuenja mira u Aachenu (1748), za puku sveanost koju kralj prireuje na otvorenu prostoru, on komponira Firezvorks Music (1749), koja je, pored ranije Water Music, do danas nepremaeni uzor za muziku ove vrste. Javnom pokusu u Vauxhall Gardens prisustvovalo je 12 000 ljudi, koji su oduevljeno kli cali umjetniku. God. 1750 H. odlazi jo jednom u Njemaku; Bach je umro nekoliko dana ranije. Po povratku u Englesku, sve vie mu slabi vid; 1752 oslijepio je potpuno. Svoju sudbinu hrabro je podnosio. Jo je ponekad ravnao kojom izvedbom, ili improvizirao u ma lom krugu i na dobrotvornim koncertima. Osam dana prije smrti prisustvovao je izvedbi oratorija Messiah u kazalitu Covent Garden. Pokopan je u Westminsterskoj opatiji. Handelova muzika, kao i Bachova, ukorijenjena je u instrumentalnoj i vokalnoj umjetnosti kantora, orguljaa i dirigenata srednje Njemake. Posrednik tog naslijea za Handela je bio Zachau; J. Ph. Krieger po svoj prilici je na njega utjecao tek neizravno. Prve Handelove kompozicije upuuju na utjecaj tih dvaju majstora i na Ph. H. Erlebacha. Posjet berlinskom dvoru produbio je njegovo poznavanje talijanskog i francuskog stila. Odluan korak naprijed uinio je u Hamburgu. Mattheson je kasnije re kao: Bio je vrlo jak na orguljama: jai od Kuhnaua, u fugama i kontrapunktu, osobito ex tempore; ali je veoma malo znao o melodiji prije nego je doao u Hamburku operu. Keiser i prije njega j. S. Kusser stvorili su, nasuprot melodici tradicionalnih njemakih kantata, nov odnos rijei i tona, vodei vie rauna 0 tekstu i o jezinoj interpunkciji; u njihovoj melodiji bio je pri sutan t alijanski utjecaj, ali oni su joj umjeli dati specifino nje mako, tj. njemakim tekstom uvjetovano obiljeje. Handelovo prvo samostalnije djelo, opera Almira, sadrava jo konvencionalne 1 donekle nevjeste odlomke, ali i uzorno deklamirane, stvaralak i nadahnute arije i recitative. Pa i kad je stigao u Italiju, imao je jo dosta da naui. Moda su mu najraniji talijanski uzori (jo u Njemakoj) bile Steffanijeve arije i dueti. Taj se utjecaj u Ita liji jo pojaao, ali se u pojedinostima proistio i i zmijenio djelo vanjem A. Scarlattija. Scarlatti je Handela naveo na njegovanje komorne kantate, koja je u mnogoemu bila pretea opere. U doba Agrippine H. je ve sasvim ovladao svim izraajnim sred stvima. U instrumentalnoj muzici nesumnjivo je znatnu ulogu odigrao Corelli, dok je Handelu ve od ranije bio poznat racio nalan stil francuske instrumentalne muzike, njenih uvertira i ple sova. U Englesku je H. doao kao predstavnik talijanske opere. Njome se obratio dvorskim i plemikim krugovima. A ristokrati koji su bili uza nj veinom su pripadali liberalnoj stranci (Whigs). H. se svim silama zauzeo da operu usavri, potujui pri tom granice njene strogo odreene forme. Odlunu ulogu u njegovu stvaranju igra istinitost i uvjerljivost kojom u arij i izraava odre eni afekt, kao i raznolikost kojom povezuje i suprotstavlja afekte u okviru itavog djela. Oblik Handelove opere planski je smiljen: pojedinani afekti arhitektonski su ugraeni u cjelinu; nizanje melodija i tonaliteta u skladu je s tokom dramske radnje. U da ljem razvoju Handelovih opera postaje sve vaniji recitativo accom-

Handel dirigira izvedbom oratorija

dostojanstvo i plemenitost, a u religiji i politici slobodu misi i tolerantnost. Kao to je sam rekao: ao bi mi bilo, ako sam svoji sluaoce samo zabavljao; elio sam ih uiniti boljima.

HANDEL
Suprotno sudbini tolikih drugih kompozitora, kult Handelove muzike nije prestao ni poslije njegove smrti, a 1764 poinje pravi pokret u korist Handela. God. 1784 (pogreno, umjesto 1785) u povodu 100- godinjice roenja odrane su velike sveanosti u Westminsterskoj opatiji. Daljnje Handelove sveanosti bile su u Londonu 1785 91 (etiri puta), a jedna u Dublinu 1787. Po slije stanke (uvjetovane ratom, do 1814) slijedili su u Engleskoj novi festivali, k arakteristini po brojnosti izvodilakog aparata (do 4000 izvoaa). U Njemakoj se Handelova muzika pojavila prilino kasno, izvedbama oratorija Messiah i Judas Maccabaeus (Hamburg, odnosno Berlin, 1772 75). Odluan poticaj za ga jenje Handelove muzike dao je J. A. Hiller, poevi od izvedbe Mesije u Berlinu (1786). Za Handela se zauzeo i C. F. Zelter ija je berlinska Singakademie postala uzor kasnijim oratorijskim drutvima kakva su poslije 1830 nicala u mnogim njemakim gradovima, s ciljem da izvode Handelove oratorije.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvanaest conceita grossa za gudaki orkestar i b. c. op. 6: I, u G-duru; II, u F-duru; III, u e-molu; IV, u a-molu; V, u D-duru; VI, u g- molu; VII, u B-duru; VIII, u c-molu; IX, u F-duru; X, u d-molu; XI, u A-duru i XII, u h-molu, 1739 (I, V, VI i X i kao koncerti za orgulje). est concerta grossa za 2 flaute, 2 oboe, 2 fagota, gudae i b. c. op. 3: I, u Bduru i g-molu; I I , u B-duru; I I I , u G-duru; IV, u F-duru; V, u d-molu i VI, u D-duru i d-molu, 1734 i l i ranije. Concerto grosso u C-duru za 2 oboe, gudae 1 b. c, 1736; koncert u g- molu za obou, gudae i b. c.,oko 1703; Sojiata a 5 (kon cert) u B- duru za obligatnu violinu, 2 oboej gudae i b. c, oko 1710; koncert u D-duru za 2 roga gudae i 2 embala, 1710 15: koncert u F-duru za 2 oboe, 2 fagota, 2 roga, gudae i b. c, oko 1716 (upotrijebljen u Water Aiusic); koncert u F- duru za 2 oboe, fagot, 4 roga, gudae i b. c, oko 1748 (upotrijebljen u Fireioorks Aiusic); koncert u D-duru za 2 oboe, fagot, 4 roga, 2 trublje, timpane, gudae i b. c, oko 1748 (slian predanjem, upotrijebljen u Firezvorks Aiusic)', 2 koncerta u B- duru za 2 oboe i gudae; dvostruki koncert u B -duru za 2 oboe, 2 fagota, gudae i b. c, izmeu 1740 i 1750; dvostruki koncert u F -duru za 2 oboe, 2 fagota, 2 roga, gudae i b. c, izmeu 1740 i 1750. est koncerata za orgulje uz 2 oboe, gudae i b. c. op. 4: I, u g -molu; I I , u B-duru; I I I u g-molu; IV, u F-duru; V, u F-duru i VI, u B-duru, 1735 36. est koncerata za orgulje uz 2 oboe, gudae i b. c. (druga serija): I, u F-duru; I I , u A-duru; I I I , u d-molu: IV, u G-duru; V, u D-duru i VI, u g-molu, 1739 40 ( I I I VI takoer u ver z i j i kao concerti grossi br. X, I, V i VI). est koncerata za orgulje uz 2 oboe, gudae i b. c. (trea serija) op. 7: I, u B-duru; I I , u A-duru; III, u B-duru; IV, u d-molu; V, u g-molu i VI, u B-duru, 1740 51. Koncert za orgulje i gu dae u d -molu; koncert za orgulje uz 2 oboe, 2 fagota, 2 roga i gudae u F -duru, 1740 50; koncert za 2 orgulje i gudae u d -molu; uvertira u B-duru za 2 oboe, gudae i b. c; uvertira u D -duru za 2 klarineta, lovaki rog i gudae, oko 1740; uvertira u D-duru za 2 flaute, 2 oboe, 2 fagota, arciliuto, gudae i b. c.; 8 Sinfonie diverse; Water Aiusic za 2 oboe, 2 fagota, 2 roga, gudae i b. c, 1 717 (21 stavak); Firezvorks Aiusic za 2 oboe, 2 fagota, 4 roga, 2 trublje, timpane, gudae 1 b. c, 1749; Hompipe u D-duru za gudae, 1740. KOAiORNA : trio u F-duru za obou, fagot i b. c, oko 1703; trio u g-molu za violinu, violu da gamba i b. c, prvih godina poslije 1700; koncert (trio-sonata) u D-duru za 2 violine, obligatni violonelo i b. c, oko 1725; koncert (trio -sonata) u d-molu za flautu, violinu, obligatni violonelo i b. c, oko 1725; 6 trio -sonata za 2 oboe i b. c, oko 1746; sonata u C-duru za violu da gamba i b. c, oko 1705; 15 sonata za flautu, obou ili violinu i b. c. op. 1, 1731; 6 sonata za 2 violine, obou i l i flautu i b. c. op. 2, oko 1731; 3 sonate za isti sastav; 7 sonata i l i trija za 2 violine i l i flaute i b. c. op. 5, 1739; sonata za 2 violine, orgulje i b. c. u g-molu (druga verzija sonate op. 2 br. V); sonata u e-molu za 2 flaute i b. c; koncert u Es-duru za obou solo, gudae i b. c, oko 1715; sonata u B -duru za obou i b. c.; sonata u D-duru za flautu i b. c; sonata u G-duru za violinu i b, c; sonata u D-duru za flautu (violonelo) i b. c.; 3 solistik e kompozicije za flautu i b. c, oko 1730; Forest Aiusic za violinu i b. c, 1742; Sonata for a Aiusical Clock; mnogo menueta i koranica za violinu, obou i l i flautu i b. c. KLAVIRSKA: 2 zbirke Suites de Pieces (Lessons): 1 (8 suita; V prozvana The Harmonious Blacksmith), 1720 i II (8 suita i chaconne u G-duru), 1733; 6 fuga op. 3, 1735; 6 lakih fuga, oko 1776; nekoliko suita, 2 sonate, 3 sonatine te vie pojedinanih kompozicija (12 fantazija: 2 capriceia; chaconne u F-duru i dr.)- DRAMSKA. Opere: Almira, 1705; Nero (izgub ljena), 1705; Florindo e Daphne (izgubljena), 1708; Rodrigo (partitura nepot puna), 1708?; Agrippina, 1709; Rinaldo, 1711 (prer. 1731); II pastor fido, 1712 (prer. 1734); Teseo, 1713; Silla, 1714; Amadigi di Gaula, 1715; Raamisto, 1720; Muzio Scevola (samo trei in; 1. in komponirao F. Amadei, 2. in G. B. Bononcini), 1721; Floridante, 1721; Ottone, 1723; Flavio, 1723; Giulio Cesare, 1724; Tamerlano, 1724; Rodelinda, 1725; Scipione, 1726; Alessandro, 1726 (1743 prikazana pod imenom Rossane); Admeto, 1727; Riccardo Primo, 1727; Siroe (libreto P. Metastasio), 1728; Tolomeo. 1728; Lotario, 1729; Partenope, 1730; Poro (P. Metastasio), 1731; Ezio (P. Metastasio), 1732; Sosarme, 1732; Orlando, 1733; Arianna, 1734; Ariodante, 1735; Alcina, 1735; Atalanta, 1736; Arminio, 1737; Giustino, 1737; Berenice, 1737; Faramondo, 1738; Serse, 1738; Imeneo, 1740 (oglaena kao opereta; 1742 izvedena kao serenata) i Deidaitna, 1741. Pasticci (tj. opere s muzikom razliitih autora, koje je H. prikazao, i l i s muzikom drugih autora i njegovim dodanim recitativima, i l i s njegovom vlasti tom muzikom sastavljenom od dijelova iz raznih drugih opera): Ormisda (razni autori), 1730; Venceslao (nepoznati kompozitor), 1731; Luio Papirio (A. Caldara), 1732; Catone in Utica (J. A. Hasse), 1732; Semiramide riconosciuta (A. Vivaldi), 1733; Caio Fabricio (J. A. Hasse), 1733; Arbace (isti), 1734; Oreste (H.), 1734; Didone (L. Vinci), 1737; Alessandro Severo (H.), 1738; Jupiter in Argos (H.; semi-pastiecio, neki dijelovi nanovo komponirani), 1739; Luio Vero (H.), 1747. Scenska muzika za The Alchemist B. Jonsona, 1732 i.za Alceste T. Smolletta, 1750 (obje izgubljene; neki dijelovi uli u zbornu ko mpoziciju The Choice of Hercules, 1751). VOKALNA. Oratoriji: La Resurrezione, 1708; // trionfo del tempo e del disinganno, 1708 (prer. i proireno pod naslovom // trionfo del tempo e della verita, 1739; trea verzija, s engleskim tekstom , kao The Triumph of Time and Truth, 1757); masque Haman and Aiordecai (tekst A. Pope, prema Racineu; prva verzija oratorija Esther), 1720 Esther; 1732; Deborah, 1733; Saul, 1739; Israel in Egypt, 1739; Aiessiah, 1742; Samson, 1743; Semele, 1744; Joseph and his Brethren, 1744; Belshazzar, 1745; Hercules, 1745; Occasional Oratorio, 1746; Judas Maccabaeus, 1747; Joshua, 1748; Alexander Balm, 1748; Susanna, 1749; Solomon, 1749; Theodora, 1750; Jephtha, 1752. Pasi je: Das Leiden und Sterben Jesu Christi (Johannespassion), 1704 i Der jiir ie Siinden der Welt gemarterte und sterbende Jesus (tekst B. H. Brockes), 1716. Kantate: sve ana kantata Ode for the Birthday of Queen Anne, 1713; vie od 60 talijanskih komornih kantata za jedan glas i b. c, veim dijelom 1707 09; oko 27 talijan skih komornih kantata za jedan i l i vie glasova, instrumente i b. c, veim di jelom. 170809. Svjetovne zborne kompozicije: serenata Aci, Galatea e Polifemo, 1708; masque Acis and Galatea, 1719 ili 1720; serenata II Parnasso in feta, 1734; Alexander's Feast (tekst J. Drvden i S. Humphrevs), 1736; Ode

69

for St. Cecilia's Day (J. Drvden), 1739; L' Allegro, U Pensieroso ed U Aloderato (J. Milton i Ch. Jennens), 1740; The Choice of Hercules, a Aiusical Interlude, 1751. Dvadeset i jedan komorni duet na talijanski tekst sa h. 1., prije 1710 45; 2 talijanska komorna terceta sa b. c, 1708; brojne arije i pjesme na niemake i engleske tekstove, 1696 1746; 7 Airs franeois, oko 1708. CRKVENA. Psalmi: CXII, Laudate pueri, 1707 (proir. i prer. verzija iz Hallea, nastala oko 1702); CIX, Dixit Dominus, 1707 i CXXVII, Nisi Dominus, 1707. Gloria za dvostruki zbor 1 dvostruki orkestar, 1707. Kantate: Donnache in cielo za sopran, zbor, gudae i b. c, 1708 ; 4 kantate za glas,instrumente i b. c.; Salve Regina za sopran, gudae ib.c, 170709; Haecest regina virginum za isti sastav: Te decus virginum za alt, gudae i b. c; 2 moteta (O qualis de ceelo sonus; Coelestis dum spirat aura) za sopran, 2 violine i b. c, 1707; Urio-Tedeum, 1709 (djelo je prvi pripisao Han-delu P. Robinson, 1908); Utrecht Te Deum i Jubilate (povodom Utrechtskog mira), 1713 (Jubilate ponovo upotrebljen kao br. 1 u Chandos Anthems); 3 Te Deuma, 1714, 1719? i 1727? (trei je skraena verzija drugog); Dettingen Te Deum, 1743; 11 Chandos Anthems, 1717 20; O praise the Lordye angels of his, anthem; 4 Coronation Anthems, 1727; Wedding Anthem, 1734; \Vedding Anthem, 1736; Funeral Anthem, 1737; Dettingen Anthem, 1743; Foundling Hospital Anthem, 1749; 3 himne; Alleluja-Amen. NOVA IZD. Za propagiranje, izvoenje i objavljivanje Handelovih djela mnogo su uinila Handelova udruenja u Engleskoj i Njemakoj. Prvo takvo drutvo bilo je Handel Society u Londonu, utemeljeno 1843, s ciljem da se os tvari cjelokupno izdanje Handelovih djela. Drutvo se 1848 razilo. Mnogo za maniju ulogu odigralo je Deutsche Handel-Gesellschaft, osnovano 1856, ije je ime povezano s monumentalnim izdanjem Handelovih cjelokupnih djela u redakciji F. Chrvsandera. Idejnim nasljednikom tog drutva smatralo se HandelGesellschaft, 1925 35 u Leipzigu; vodili su ga H. Abert, H. von Hase i K. Straube, a od 1927 A. Schering. Znanstveni doprinosi tog drutva su Ha'ndel-Jahrbiicher, IVI, 1928 33 (izd. R. Steglich). U Gottingenu, gdje je od 1920 zapoela renesansa Handelove opere, utemeljeno je 1931 Gottinger Ha'ndel-Gesellschaft, koje je steklo velike zasluge. Od 1955 postoji u Halleu Georg Frie-drich Handel-Gesellschaft, koje objavljuje tzv, Hallische Handel-Ausgabe i izdaje HandelJahrbuch (od 1955)- U Bostonu, SAD, osnovano je 1816 Handel and Haydn Society, koje djeluje do danas. Za tiskanje Handelovih djela karakteristian je kontinuitet, poevi od nje govih mladih dana (oko 1710) pa do danas. Stoga se u Handelovu sluaju ne moe u strogom smislu govoriti o novim izdanjima. Zbog golema broja izdanja Han delovih pojedinanih djela i veih skupina, ovdje se nabrajaju samo cjelokupna izdanja. Prvi je pokuao izdati kompletna djela S. Arnold, pod naslovom The Works of G. F. Handel, edited in seore, London 1787 1797 (obj. 180 brojeva). Izdanje je bilo nepouzdano, sa dosta pogreaka, a u prvom redu bilo je nepotpuno: nedostajao je, npr., najvei dio opera. Handel Society poelo je od samog osnutka (1843) izdavanjem cjelokupnih djela; suradnici su b i l i vrlo ugledni muziari. Meutim, drutvo je objavilo samo 16 sv., premda je s izdavanj em nastavljeno i nakon to je drutvo prestalo postojati; objavljivanje je obustavljeno 1858. Tek je Njemakom Handelovu drutvu (Deutsche Handel-Gesellschaft) uspjelo ostvariti integralno izdanje umjetnikovih djela u 100 sv. (1858 1903, ukljuujui i 6 d opunskih svezaka; sv. 49 nije nikada objavljen), koje je udovoljilo poveanim kritikim zahtjevima vremena. Dua pothvata bio je F. Chrvsander. U pedeset godina proteklih od zavretka Chrvsanderova izdanja pronaeno je niz Handelovih jo neobjavljenih djela; poveali su se i zahtjevi koji se danas postavljaju na nova izdanja s filolokog i izdavako - tehnikoga gledita; eli se udovoljiti potrebama praktinih muziara. Cilj je nove edicije Handelovih djela iz Hallea (Hallische Handel-Ausgabe) da udovolji t i m zahtjevima. Do 1967 izilo je 20 sv., grupiranih u 4 serije (I, oratoriji i velike kantate; I I . opere; I I I , crkvena muzika; IV, instrumentalna muzika). LIT. Za popis literature o Handelu vana su djela: K. Taut, Verzeichnis des Schrifttums iiber G. F. Handel,Handel-Jahrbuch, VI, 1933. W. C. Smith,u lanku Handel, Grove's Dictionarv of Music Musicians, V izd., 1954. G. Abraham (izd.), Handel: A Svmposium, London 1954. O. E. Deutsch, Handel. A Documentarv Biographv, London 1955. K. Sasse, u knjizi Handel-Jahrbuch, VII, 1955 (literatura od 1933 do 1954). Handel-Bibliographie: Gesammelt von Konrad Sasse unter Verwendung des im Handel -Jahrbuch 1933 von Kurt Taut veroffentlichten Verzeichnisses des Schrifttums uber G. F. Han del. Abgeschlossen im Jahre 1961, Leipzigs. a. BIOGRAFIJE I AlONOGRAFIJE: J. Mattheson, Grundlage einer Ehrenpforte, Hamburg 1740. J. Alanizvaring, Memoirs of the Life of the late G. F. Handel, London 1760 (njem. prijevod J. Mattheson, Hamburg 1761; novo izd. priredili B. Paumgartncr, Ziirich 1947 te H. i E. H. Mueller von Asovv, Lindau 1949). Ch. Burney, A General Historv of Music, London 1776 89 (novo izd. London 1935). J. Hawkins, A General Historv of the Science and Practice of Music, 5 sv., London 1776 (nanovo tampano u 3 sv., 1853 i 1875). Ch. Burney, An Account of the Musical Perfomances in Westminster Abbey and the Pantheon in Commemora tion of Handel, London 1785. W. Coxe, Anecdotes of G. F. Handel and J. C. Smith, London 1799. R. Clark, Reminiscences of Handel, the Duke of Chandos . . . , London 1836. K. E. Fb'rsteniann, G. F. Haendels Stammbaum, nach Originalquellen und authentischen Nachrichten, Leipzig 1844. V. Schoelcher, The Life of Handel, London 1857. F. Chrysander, G. F. Handel, 3 sv. (nedovreno), Leipzig 185867 ( I I izd. 1919)- W. S. Rockstro, Life of Handel, London 1883. A. Ademollo, G. F. Handel in Italia, Gazzetta Musicale di Milano, 1888 89. F. Volbach, G. F. Handel, Berlin 1898 ( I I I izd. 1914). P. Robinson, Handel and his Orbit, London 1908. R. A. Streatfeild, Handel, London 1909 ( I I izd. 1964). R. Rolland, Haendel, Pari 1910 (novo izd. 1951). M. Brenet, Haendel, Pari 1912. .V. Flower, G. F. Handel: His Personalitv and his Times, London 1923 ( I I izd. 1947: njem. prijevod Leipzig 1925). //. Leichtentritt, G. F. Handel, Stuttgart i Berlin 1924. H. Abert, C. F. Handel. Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. R. Steglich, Was weisst du von Handel?, Leipzig 1931. J. Muller-Blattau, G. F. Handel, Potsdam 1933- & J - T)ent, Handel, London 1934. P. H. Fpy6ep i FeH;re;ib, MocKna 1935. W. Hitzig, G. F. Handel: Sein Leben in Bildern, Leipzig 1935. J. A. IVestrup, Handel, London 1938 B. \Veissenborn, Das Handelhaus in Halle, Berlin i Wolfenbuttel 1938. H. J. Moser, G. F. Handel, Kassel 1941 ( I I izd. 1952). H. Weinstock, Handel, New York 1946 (njem. prijevod Miinchen 19.50). P. M. Young t Handel, London 1947- W. C. Smith, Concerning Handel, His Life and Works: Essavs, London 1949. A. E. Cherbuliez, G. F. Haendel: Leben und Werk, Olten 1949. K. G. Fellerer, G. F. Handel: Leben und Werk, Hamburg 1953. K. Barne, Introducing Handel, London 1955. R. Petzold, G. F. Handel, Sein Leben in Bildern, Leipzig 1955. J. Aiiiller-Blattau i W. Schmieder, G. F. Handel, MGG, V, 1956. W. Serauky,G. F. Handel. Sein Leben Sein Werk, sv, I I I V, Kassel i Basel 1956 58 i (predvieno 5 sv.) - /"". Flessa, Ombra mai fu: Die Chronik des Johann Christopher Smith, Biberach 1958. J. Miiller-Blattau, G. F. Handel: Der Wille zur Vollendung, Mainz 1959 - J.Rudolph, Handelrenaissance, I, Berlin 1960. W. Siegmimd-Schultze, Gcorg Friedrich Handel, Leipzig 1962. SPECIJALNE STUDIJE: G. G. Gervimis, Handel und Sbakespeare. Zur Asthetik der Tonkunst, Leipzig 1868. R. Franz, Ueber Bearbeitungen alterer Tonwerke, namentlich Bachscher und Handelscher Vokalmusik, Leipzig

70

HANDEL HANKE
Kongress-Bericht,Basel 1924;Zur Geschichte der Lehre vom Organum, ibid., ic Uber Voraussetzungen souiie Friih- und Hochblute der mittelalterlichen Mehrstimigi Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1927; Der Geist des Mittelai in der Musik, Neue Schvreizerische Rundschau, 1927; Uber Estampie und Sequ, ZFMW, 192930; Die europdische Rolle der russischen Musik, Neue Ziiric Zeitung, 1930; Die Rolle der Nationen in der mittelalterlichen Musikgeschic Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1931; Vber die Laude, AA 1938; Geschichte der Musik in der Schzveiz bis zur Wende des Mittelalters, Schwe Musikbuch, 1939; Aus der alten Musiktheorie (Zur Mensuration der Orgelpfei Orgel und Organum), AML, 1942, 1; St. Gallen in der mittelalterlichen Mu geschichte, Schweizerische Musikzeitung, 1945; The Summer Canon and Background, Muica Disciplina, 1949 i 1951; Zur Frage der Conductus-Rhythi AML, 1952; Vberlegungen zu Bachs geschichtlicher Stellung, Srhvveizeris Musikzeitung, 1954. Izbor iz lanaka i studija objavljen u Baseiu 1956 (Aujsc aus den Jahren 1920 1954 und Bibliographie). LIT.: H. Oesch, Jacques Handschin, MGG, V, 1956. Isti (redakt Gedenkschrift Jacques Handschin, Bern i Stuttgart 1957. Spomenica Memoriam, Strasbourg 1962.

1871. Isti, Der Messias, unter Zugrundelegung der Mozartschen Partitur, Leipzig 1884. E. Prout, The Orchestras of Bach and Handel, Proceedings of the Musical Association, XII, 1885. F. Chrysander, Handels biblische Oratorien in geschichtlicher Entwicklung (preda vanje), Hamburg 1897 (IV izd. 1922). F. Volbach, Die Praxis der Handel-Auffuhrung (disertacija), Charlottenburg 1900. G. Vernier, L'oratorio biblique de Haendel, Cahors 1901. E. Bemoulli, Die Oratorientexte Handels, Ziirich 1905. J. Garat, La so nate de Haendel, Pari 1905. 5. Taylor, The Indebtedness of Handel to Works by Other Composers, Cambridge 1906. M. Seiffert, Handels Verhaltnis zu Tonwerken alterer deutscher Meister, PJB, 1907. R. Rolland, Les Plagiats de Haendel, Revue Musicale SIM, 1910. D. H. Stevens, Some Immediate Effects of the Beggar's Opera, Chicago 1923. W. Barclay Sguire, Catalogue of the King's Music Library: Vol. I, Handel's MSS, London 1927. E. C. Bairstozv, Handel's Oratorio The Messiah, London 1928. A. Schering, Handel und der protestantische Choral, Handel-Jahrbuch, I, 1928. F. Kahle, Handels Cembalosuiten (disertacija), Berlin 1928. J. M. Coopersmith, An Investigation of G. F. Handel's Orchestral Style (disertacija), Cambridge (Mass.) 1932. E. Brendenforder, Die Texte der Handel-Oratorien: Eine religionsgeschichtliche und literarsoziologische Studie, Leipzig 1934. J. M. Coopersmith, Handel Lacunae: a Project, MQ, 1935. F. Ehrlinger, Handels Orgelkonzerte (disertacija), Wiirzburg 1940. E. Volsing, G. F. Handels englische Kirchenmusik (disertacija), Leipzig 1940. R. Seiler, Die Ariengestaltung in Handels Messias (disertacija), Erlangen 1947. R. M. Mvers, Handel's Messiah, a Touchstone of Taste, New York 1948. J. Herbage, Messiah, London 1948. P. M. Young, The Oratorios of Handel, London 1949. A. T. Davtson, Bach and Handel: the Consummation of the Baroque in Music, Cambridge (Mass.) i London 1951. P. M. Young, Messiah: A Study in Interpretation, London 1951. W. Serauky, Bach-Handel-Telemann in ihrem musikalischen, Ver haltnis, Handel-Jahrbuch, VII, 1955. H. B. Dietz, Fuge und Fugierung in den Chorsatzen G. F. Handels, Innsbruck 1956. J. P. Larsen, Handel's Messiah: Origins, Cornposition, Sources, London 1957. H. Ch. Wolff, Die Handel-Oper auf der modernen Buhne, Leipzig 1957. Isti, Mendelssohn and Handel,MQ, 1959. ?. 5. Hali, The Problem of Handel's Latin Church Music, The Musical Times, 1959. W. Dean, Handel's Dramatic Oratorios and Masques, London, New York i Toronto 1959. R.

HANDEL-GESELLSCHAFT HANDEL SOCIETY Muzika, drutva


Muzika drutva HANDL, Jakob - Gallus, Jakob HANDOKIN, Ivan Jevstafjevi, ruski kompozitor, violinist i pedagog (1747 16. ili 17. III 1804). Sin krojaa-kmeta, muziku naobrazbu stekao u Petrogradu. Nekoliko godina boravio u inozemstvu, a po povratku u domovinu postao 1762 lan orke stra Dvorskog kazalita. Oko 1785 naputa to mjesto. U to vrijeme ve je nadaleko poznat kao violinski virtuoz i kompozitor. Neka mu se djela tampaju u inozemstvu. Za razliku od veine ruskih kompozitora toga doba, H. pie instrumentalnu muziku. Njegove varijacije za dvije violine (ili za violinu i violu) na ruske narodne teme pokazuju dobro poznavanje kompozitorske i instrumentalne tehnike. U svom sonatnom stvaranju H. je takoer dotakao violinske solo-sonate, po uzoru na J. S. Bacha i stare talijanske autore. Po stilu, njegove sonate nalaze se izmeu vrste i usredotoene manire bachovske epohe i bekih klasi ka. Sonatni ciklus u cjelini jo nije ustaljen, ali se elementi sonatne forme dovoljno razgovjetno pojavljuju u pojedinim stavcima. Izmeu triju poznatih Handokinovih sonata izdvaja se prva sonata u g -molu s uzbudljivom patetikom i emocionalnom napregnutou izraaja (J. Keldy).
DJELA: koncert za violu i gudaki orkestar. est sonata za 2 voline; varijacije Ha (p~apmy<ii<e TJemyiuKu za 2 violine; pjesma s varijacijama za violinu i bas, 1781, 6 ruskih pjesama s varijacijama za 2 violine, 1783; 6 starih ruskih pjesama za violinu i violu, 1786:3 sonate za violinu solo; lJyecmsumeji6HaH apun za violinu solo; varijacije na narodnu pjesmu Bbiudy-jib H ua peneH/>Ky Z A klavir. LIT.: II. HMnoAbCKuu, CKpHnHtmoe TBop^ecTBo W. E. XaHflOUJKHHa, CoBe-rcKaH MV3biKa, 1947. F. (PecetKO, H. E. XaHfloujKHn, ibid., 1950. E. BoAbMH, W. XaHflouiKHH u pvccKa necHH, ibid., 1954.

HANDT, Herbert, ameriki pjeva (tenor) i dirigent (P ladelphia, 26. V 1926 ). Studirao na Julliard Scholl of Mi i na Columbia University, a zatim u Salzburgu (Mozarteur Beu (Muzika akademija) i Rimu (S. Cecilia). Kao pjeva de tirao u Beu u operi Gianni Schicchi (Puccini). Nastupao na sv veim opernim pozornicama Evrope i Amerike te na koncerta turnejama u Italiji, vicarskoj, Njemakoj i Austriji, izvod esto djela suvremenih autora. God. 1961 osnovao madrigalisti zbor Societd Monteverdi, 1964 Komorni orkestar u Luci, a 19 kvintet Handt. Nastupa i kao dirigent. HANDY, William Christopher, ameriki kornetist, koi pozitor i izdava (Florence, Alabama, 16. XI 1873 New Yc City, 28. III 1958). Studirao na muzikom koledu Kentuci Od 1896 solist i dirigent jazz-sastava Mahara's Minstrels s koj je proputovao SAD i Kanadu; 190321 vodio vlastiti ansarr kojemu su pripadali i B. Bailev i D. Howard. Njegove kompozic Memphis Blues (1909; obj. 1912) i St. Louis Blues (1914) otvor su novo razdoblje > bluesa. God. 1920 H. se nastanio u New Yor gdje je utemeljio i vodio vlastito muziko nakladno poduzei Tridesetih godina je oslijepio. Prozvan ocem bluesa, H. je pi komponirao i promicao muziku u stilu te crnake folklorne vrs Mnoge su njegove kompozicije postale vrlo popularne i doivj mnogobrojna izdanja. Znaajan je i Handvjev rad na objavljivan jazz-muzike, te na sakupljanju i izdavanju afro-amerikog f( klora. God. 1957 snimljen je film o njegovu ivotu i radu s N King Coleom kao protagonistom.
DJELA: Memphis Blues, 1909: St Louis Blues, 1914; Yellow Dog Blu 1914; Joe Turner Blues, 1915; Beale Street Blues, 1916; Ole Miss, 1916; Ai Hagar's Blues, 1920; Careless Love, 1921; Make Me A Pallet On The Fh (Atlanta Blues), 1923 i dr. IZDANJA: Negro Spirituals and Songs: a Treasi of the Blues, 1926 (II izd. 1949); Negro Authors and Composers of the U. , 1936; Book of Negro Spirituals, 1938; The Birth of the Blues, 1941; Negro Mu and Musidans, 1944. Autobiografija: Father of the Blues, 1941.

HANFF, Johann Nicolaus, njemaki orgulja i kompozit (Wechmar kraj Miihlhausena, 1665 Schleswig, 1711 ili 171; God. 1688 nastavnik u Hamburgu (medu njegovim uenicir bio je i J. Mattheson). Od 1696 dvorski orgulja u Eutinu, od 171 u Hamburgu, a posljednjih mjeseci ivota orgulja katedrale Schleswigu. Prije J. S. Bacha jedan od najvanijih majstora harmoniziranju korala. Bach ga je vrlo cijenio i njegove korali obradbe bile su mu esto uzor (npr. Ach Gott vom Himmel si darein za Bachov Das alte Jahr vergangen ist).
DJELA: 6 koralnih predigra (rukopisna zbirka J. G. Walthera). Kantate Wolauff mein Herz; Alleluja, der Tod ist verschlungen 1 Gott s uns gnading za glasove, instrumente i b. c. NOV A IZD. : 6 k ora lnih pred igri o bj. K. Stra ube (Choralvorspii Alter Meister, 1907) i E. White (Masterpieces of Organ Music, 1945), LIT.: H. Schilling, Tobias Eniccelius, Friedrich Meister, Nikolaus Han ein Beitrag zur Geschichte der evangelischen Friihkantate in Schleswig-Holste (disertacija), Kiel 1937. T. Holm, Neue Daten zur Lebensgeschichte J. ] Hanffs, MF, 1954. Isti, Johann Nicolaus Hanff, MGG, V, 1956.

HANDSCHIN, Jacques, vicarski orgulja i muzikolog ruskog podrijetla (Moskva, 5. IV 1886 Basel, 25. XI 1955). Studirao muziku u Mtinchenu 190506 (kompozicija i orgulje, M. Reger), Leipzigu 1906 07 (orgulje, K. Straube) i Parizu 1908 (orgulje, Ch. M. Widor). Od 1909 nastavnik orgulja na Konzervatoriju u Petrogradu (1914 profesor), uz to od 1914 orgulja luteranske katedrale sv. Petra, 1919 20 vodio i muziki nauno -teoretski odjel u Komesarijatu za prosvjetu. S Kovalenkovom osnovao 1920 Laboratorij za akustike studije. Napustivi 1920 Rusiju, nastanio se u vicarskoj, gdje je u Baselu promovirao 1921. God. 1921 24 orgulja (Linsebiihl i St. Gallen). God. 1924 habi litirao se na Univerzitetu u Baselu, gdje je od 1930 izvanredni, a od 1935 redoviti profesor muzikologije (nasljednik K. Nefa). Uz to je i dalje nastupao u Ziirichu i Baselu kao crkveni i kon certni orgulja. Bio je jedan od najistaknutijih strunjaka za srednjovjekovnu muziku, osobito za p rvo razdoblje vieglasja. Ogledao se i kao kompozitor za orgulje.
DJELA. Knjige: Choralbearbeitungen und Komposilionen mit rhyttnischen Text in der mekrstimmigen Musik des XIII. Jahrhunderts (disertacija), 1921; Vber die mehrstimmige Musik der St. Martial-epoche (habilitacija), 1924; Mussor?,ski, 1924; Die Grundlagen des A cappella Stils, 1929; C. Saint-Saens, 1930; /. Stravinski, 1933; Kuiser Konstantins Zeremonienzverk und die sangbare Dichtung, 1942; Dvorak, 1946; Glinka, 1946; Moussorgski, 1946; La Musique de Vantiauite, 1946; Der Toncharakter: eine Einfuhrung in die Tonpsychologie, 1948; Musikgeschichte im Oberblick, 1948. Rasprave i studije: Die dltesten Denkmdler mensuralnotierter Musik in der Schvjeiz, AFMW, 1923; Was brachte die Notre-Dame-SchuJe Neues?, ZFMW, 1924; Vber den Ursprung der Motette,

HANKA, Erika, plesaica i koreograf (Vinkovci, 18. VI 19c Be, 15. V 1958). Umjetniku karijeru zapoela u Foli zvang-baletu; 193639 solistica i baletni majstor u Diisseldorfu, z; tim u Kolnu, Essenu i Hamburgu. Od 1941 koreograf, baletni ma stor i direktor baleta na Dravnoj operi u Beu. Od pedesetf njezinih koreografija, koje su se odlikovale izrazitom dramatinoi u vrhunske domete idu: Joan von Zarissa (Egk, 1941), Titus Feuei fuchs (J. Strauss, 1945), Josephslegende (R. Strauss, 1949), Honu rische Sinfonie (Berger, 1950), Das Rondo vom Goldenen Kal (Einem, 1952), Abraxas (Egk, 1953), Der Mohr von Venedig (Blache: 1955)) Hotel Sacher (Hellmesberger-Schonherr, 1957), Der wur, derbare Mandarin (Bartok, 1957) i Medusa (Einem, 1957). K. K< HANKE, Karol (Karl), poljski kompozitor (Rosswaldi leska, oko 1750 Flensburg, 10. VI 1803). Uenik Ch. 'Vi Glucka (1774). Bio je dvorski dirigent grofa od Hadica u Rossvvald (1776-78), a zatim operni dirigent u Brnu (1778-8i) i Varai (178183). Neko je vrijeme djelovao u Amsterdamu, Wroclawi Berlinu, Schleswigu i od 1791 u Flensburgu, gdje je mnogo pri donio razvoju muzikog ivota.

HANKE HANSLICK
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonije; koncerti za violinu, za obou, za trublju te za engleski rog; orkestralne serenade; kvarteti; trija. DRAMSKA. Opere: Der Wunsch mancher Mtidchen, 1781; Xaphire, 1786; Dr. Famts Leibgiirtel, 1794 i Hiion und Amande, 1794. Sedam baleta. Scenska muzika za djela Schillera, Goethea i Beaumarchaisa. Dvije zbirke pjesama, 1769 i 1797. LIT.: A. Einstein, Ein Schuler Glucks, AML, 1938. K. Stephenson, Karl Hanke, MGG, V, 1956.

71

HANNIKAINEN, finska obitelj muziara. 1. Pekka Juhani (Pietari), kompozitor i muziki kritiar (Nurmes, 9. XII 1854 Helsinki, 13. IX 1924). U Helsinkiju predavao na Seminario di Jyvaskyla (18871917), pisao kritike (Uusi Suometar, 188587), ureivao asopis Saveleita 1887 1913) i vodio studentski pjevaki zbor (188285). Komponirao je zborsku muziku i solo-pjesme. Objavio je antologiju finskih narodnih pjesama i plesova. 2. limari (Toivo), pijanist, pedagog i kompozitor (Jyvaskyla, 19. X 1892 Helsinki, 25. VII 1955). Sin Pekka Juhanija; studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju (E. Melartin, E. Rang-Bjorlin), u Beu (F. Schreker), Petrogradu (A. Siloti) i Parizu (A. Cortot). Od 1925 nastavnik na Konzervatoriju u Helsinkiju, 1939 55 profesor akademije Sibelius. Koncertirao u domovini i inozemstvu (Petrograd, Be, London, Pariz, K0 benhavn, Stockholm). Svirao i u triju sa svojom braom Arvom (violina) i Taunom (violonelo). Lirski romantiar s izvjesnim sklonostima za impresio nistiko crtanje.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1919. Klavirski kvartet, 1912. Klavirske kompozicije (sonata 1911 i dr.). Opera Talkootanssit, 1930. Filmska muzika. Kantate; pjesme za glas i orkestar i za glas i klavir. Sibelius and the Development of Finnish Music, 1949.

tvo postala i Nordisk Musikforlag. Danas vode tvrtku Alfredovi sinovi Asger Wilhelm (1889) i Svend Wilhelm (18901959) te HanneH. (1927) i Lone H. (1929). Od 1957 H. W. M. posjeduje i veinu akcija londonske muzike naklade J. & W. Chester. Podrunice tvrtke djeluju, meu ostalim, u Frankfurtu, Stockholmu i Oslu. H. W. M. najvee je izdavako poduzee koje se bavi najvie objavljivanjem djela skandinavskih muziara.
LIT.: A. Kjerulf, 100 ar blandt noder, Kobenhavn 1957.

3. Tauno (Heikki), violonelist i dirigent (Jvvaskvla, 26. II 1896 Helsinki, 12. X 1968). Brat limarija; studirao u Hel sinkiju, Beu, Berlinu, Milanu i Parizu (P. Casals). Bio je dirigent Opere u Helsinkiju (1922 27) i orkestralni dirigent u Turku (192740). ivio zatim u SAD kao dirigent Simfonijskog orkestra u Duluthu (194247), Civic Symphonic Orhestra u Chicagu (194750), gdje je vodio i Youth Orhestra (194850) te Westshore Symphonic Orhestra (1949-51). Vrativi se u domovinu vodio od 1951 Gradski orkestar u Helsinkiju; tamo je 1953 osnovao orkestar i zbor Akateeminen Laulu. 4. Arvo (Sakari), violinist ,i dirigent (Jyvaskyla, 11. X 1897 Helsinki, 8. I 1942). Brat Tauna; predavao na Konzervatoriju u Helsinkiju. Bio je i vrstan dirigent. 5. Vaino (Aatos), harfist i kompozitor (Jyvaskyla, 12. I 1900 7. VIII 1960). Brat Arvoa; studirao u Helsinkiju, Berlinu i Pa rizu. God. 192357 bio je harfist Gradskog orkestra u Helsinkiju.

DJELA: simfonijska pjesma Tuhlaajapoika ; koncert za harfu i orkestar; varijacije za violinu i orkestar; orkestralne suite. Kompozicije za harfu (sonata). Komorna opera Ainotaru; balet Onnen Hnna. etiri kantate; solo -pjesme. LIT.: N.~E. Ringbom, Hannikainen, 1. Pekka Juhani, 2. limari, 3. Tauno, 4. Arvo, 5. Vaino, MGG, V, 1956.

HANON, Charles-Louis, francuski pijanist i orgulja (Aire sur Adaur, 2.VII 1819 Boulogne-sur-Mer, 19. III 1900). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (Ch.-W. Beriot). Orgulja i nastavnik klavira u Boulogne-sur-Mer; autor poznatih etida za klavir Le pianiste-virtuose, dopunjuje u svojim djelima zastarjele metode C. Czernyja i M. Clementija; posebnu panju obraa samostalnosti lijeve ruke.
DJELA: Methode elementaire de piano; Le Pianiste-virtuose (3 sv.); Etude. de l'Orgue mises a la portee de tout le monde;Le Son elementaire d'harmonie;System> nouveau . . . pour apprendre d accompagner tout plainchant . . . sans savoi: la musigue . . . (II izd.), 1860. Izdao zbirku Extraits des chef-a"oeuvres de: grands Maitres i zbirku crkvenih pjesama 50 cantiques, choisis parmi les plu. populaires. LIT.: Ch. Taube, Charles Louis Hanon, MGG, V, 1956.

HANSLICK, Eduard, austrijski muziki pisac i kritiar (Prag, 11. IX 1825 Baden kod Bea, 6. VIII 1904). Muziku uio u Pragu kod oca, zatim (od 1843) kod V. J. Tomaeka (klavir, teorija, kompozicija). Studirao pravo u Pragu i Beu, zatim stupio u dravnu slubu. Meutim, najvie ga je privlaila muzika. God. 185695 predavao muziku estetiku i povijest muzike na Bekom univerzitetu (od 1870 profesor).. Veoma ugledan muziki kritiar bekih listova: Wiener Musikzeilung (od 1846), VCiener Zeitung (od 1848), Die Presse (1855^64) i Neue freie Presse (od 1864). Hanslickovo tumaenje muzike, izneseno prvi put u njegovom najpoznatijem djelu, Vom Musikalisch-Schonen, poiva na uvjerenju da muzika ne slui nekoj odreenoj svrsi, da se njezina ljepota ne prosuuje po emocionalnom sadraju; sadraj muzike nisu osjeaji nego autonomne muzike vrednote. Iz takva gledanja nikla je njegova znamenita reenica: Sadraj E. HANSLICK muzike su oblici koji se kreu zvuei. Po njemu je pogreno i nemogue traiti u toj igri odraz vanmuzikih dogaaja i njome htjeti izraziti van -muzike sadraje, jer ona ne moe da izrazi bilo ta, to je izvan domene melodije, ritma i suzvuja. On tvrdi da je ljepota jednog muzikog komada specifino muzike prirode, to znai da je svojstvena tonskim spojevima, neovisno i bez veze s nekim stra nim, vanmuzikim predodbama. H., meutim, nikada nije poricao duboku povezanost muzike i osjeaja, jer e konana vrijednost lijepog uvijek poivati na neposrednoj oitosti osjeanja. Bio je veoma otrouman i iroko obrazovan muziki pisac, sjajan stilist, dobar poznavalac i neumoran kroniar muzikog ivota. Meutim , esto je njegov zajedljiv i uljiv stav prema svima koji su imali drukije miljenje (a jo vie stav njegovih protivnika prema njemu) dugo zasjenjivao objektivne kvalitete i rezultate njegova rada. Zauzimajui se iskreno i netedimice za klasike i mnoge romantike, u prvom redu za Brahmsa, koji je bio njegov umjetniki ideal, bio je ogoren protivnik tzv. novo -njemake kole, osobito Wagnera, to je izazvalo otre, esto neobjektivne, uzajamne napadaje. U suprotnosti izmeu Hanslicko-vih gledanja i tendencija novonjemake kole odraava se anta gonizam prisutan u samoj muzici XIX st. Spis Vom Musikalisch--Schonen poloio je temelje autonomno- muzikom gledanju, koje je dalje djelovalo preko H. Pfitznera, H. Kretzschmara, H. Riemanna, H. Aberta, E. Kurtha i dr., nalazei svoje najire praktino ostvarenje u suvremenoj muziko-znanstvenoj metodici.
DJELA: Vom Musikalisch-Schonen. Ein Beitrag zur Revision der Asthetik der Tonkunst, 1854 (XVI izd. 1966; prevedeno 1877 na franc, 1879 na panj., 1884 na tal., 1885 na norv., 1891 na engl., 1895 na rus., 1924 na jap.); Geschichle des Concertwesens in Wien (2 sv.), 186970; Aus dem Concertsaal (kritike od 1848 do 1868 i u dodatku putopisi s biografijama njemakih kompozitora), 1872; GalUrie franzosischer und italienischer Tondichter, 1874; Die Moderne Oper. Kritiken und Studien, 1875 (VI izd. 1911), nastavci ovom djelu pod naslovima: II, Musikalische Stationen, 1880 (VI izd. 1911); III, Aus dem Opernleben der Gegenviart, 1884 (IV izd. 1911); IV, Musihalisches Skizzenbuch, 1888 (III izd. 1911); V, Musikalisches und Literarisches, 1889 (III izd. 1911); VI, Aus dem Tagebuche eines Musikers, 1892 (III izd. 1911); VII, Fiinf Jahre Musik {1891 1895), 1896 (III izd. 1911); VIII, Ani Ende des Jahrhunderts(l89s 1899), 1899 (III izd. 1911) i IX, Aus neuer und neuester Zeit, 1900 (III izd. 19H). Opernzyklus im Foyer des K. K. Opernhauses in Wien. 14 Compositionen, aus gefiihrt von Moritz v. Sckzvind, 1880; Suite. Aufsa'tze iiber Musik und Musiker, 1884; Conzerte, Componisten und Virtuosen der Utzten 1 5 Jahre (1870 1885), 1886 (IV izd. 1896); autobiografija Aus tneinem Leben(,2 sv.),l894 (IV izd. 1911). Od kompozicija koje je H. u mladim danim napisao (klavirska djela i pjesrr.e) nije se, koliko je poznato, nita sauvalo, prema autobiografiji, tampan je oko 1875, uz Brahmsovu pomo, jedan svezak pjesama pod naslovom Lieder aus der Jugendzeit. Izdao djelo svoga i Brahmsova prijatelja, kirurga Th. Billrotha, Wer ist musikalisch?, 1895 (III izd. 1898). NOVA IZD.: H. Pleasants (prevodilac i izdava), E. Hanslick, Vienna's Golden Years of Music z8;o 1900 (izbor spisa), 1950 i 1951. LIT.: O. Hostinsky, Das Musikalisch-Schone und das Gesamtkunstwerk vom Standpunkte der formalen Asthetik, Leipzig 1877. F. v. Hausegger, Die Musik als Ausdruck, Wien 1885. R. Hirschfeld, Das kritische Verfahren Hanslicks, Wien 1885. F. Printz, Zur Wurdigung des musikasthetischen

HANSEL, Peter, njemaki kompozitor (Leippe, leska, 29. XI 1770 Be, 18. IX 1831). Uio violinu kod svog ujaka u Varavi; 1787 postao violinist u orkestru kneza Potemkina u Petrogradu. Od 1791 koncertni majstor i dirigent orkestra kneginje Ljubomirske u Beu, gdje je neko vrijeme bio Haydnov uenik. God. 180203 boravio u Parizu. Za njegove kvartete karakteristino je da prva violina ima izrazito solistiku ulogu.
DJELA: varijacije za violonelo i orkestar op. 12. KOMORNA: 54 gudaka kvarteta; 4 gudaka kvinteta; kva rtet s klarinetom; 2 kvarteta s flautom; 6 gudakih trija; 12 dua za 2 violine; 3 dua za violinu i violonelo; kom pozicije za violinu solo. Kompozicije za klavir. Autobiografija (rkp.). LIT.: R. Klein, Peter Hansel, MGG, V, 1956.

HANSEN VVILHELM MUSIKFORLAG, dansko muziko izdavako poduzee sa sjeditem u Kobenhavnu. Osnovao ga je 1857 Jens Wilhelm H. (18211904). Naslijedili su ga sinovi Jonas Wilhelm (18501919) i Alfred Wilhelm (18541921). Poduzee se naglo proirilo 1857 fuzioniravi se s izdavakom kuom Hornemann te 1879 kada su mu se pridruile naklade Hornemann & Erslev, Lose, Plenge, Cohen i Risum i 1910 kada je njegovo vlasni-

72

HANSLICK HARASZTI
DJ ELA. O RK ES TRALN A. et iri s i mfo nij e : I, o p. 1 2, 19 42 ; II, c 26, 1951; III., op. 38, 1957 i IV, op. 49, 1960. Veliky trh plai op. 3, 1937; 1 dove tance z Cech op. 27, 1951; Petr a Lude, simfonijska fantazija op. 35, 19; uvertira op. 53, 1961; Sinfonia concertante za orgulje, harfu, timpane i guda op. 31, 1954; Mala estrada za duhaki orkestar op. 29, 1952. KOMORN J serenada za nonet op. 30, 1953; Suita domestica za duhaki kvintet op. 57, 19 Fantasta za gudaki kvartet op. 6, 1939; Dramatina suita za gudaki kvari op. 46, 1959; klavirski trio op. 51, 1961. Za violinu i klavir: Preludielto e allet appassionato op. 7, 1939; suita op. 22, 1947 i Tri portrety z baletu Othetto, I9( Sonata- rapsodija za violonelo i klavir op. 9, 1941; sonatina za violu i kla' op. 37, 1956; Impromptu za trublju i klavir op. 45, 1959. KLAVIRSK. Meditace 1938, 1939; Vtefiny v pfirod, 1945; preludij, 1949; O deseti bratre, 1954-p Suite Urica za orgulje, 1957. DRAMSKA. Opere: Plameny, 19 (izvedena_l956); Sluha dvou pdnu, 1959; trilogija Pochoden Prometheova, I9< Baleti: Sul na zlato, 1954 i Othello, 1959. Melodrama Karpatske reguiem, 1^4 Scenska muzika za drame. VOKALNA. Kantate: Zenit mluvi, 1940; D ialmove zpivy, 1941 i Zpiv nadlje, 1945 48. Za zbor i orkestar: Armddi, 19, Cesky rok, 1952 i Antike zpivy, 1964. Chvalozpiv za sopran i orkestar, 19' Solo-pjesme (ciklus Dfeviny Kristus, 1958), CRKVENA: Missa Penteco: i Pangue lingua op. 13, 1944; Missa Pastoralis op. 25, 1949; Missa Paschai Pangue lingua i Regina coeli op. 33, 1954; Tantum ergo op. 44, 1959. LIT.: Jan Hanu, Rytmus, 194 0 41 i 1942 43. V. tepdnek, J Hanu, Hudebny rozhledy, 1954. J. Buga, Jan Hanu, MGG, V, 19:

Formalismus Hanslicks (disertacija), Miinchen 1916. R. Schafke, Eduard Hanslick und die Musikasthetik (disertacija), Leipzig 1922. 5. Deas, In Defence of Hanslick, London 1940. H. Bohmer, Musik als tonend bewegte Form. Von Hanslick zu Strawinsky, Melos, 1950. O. Riemer, Musikasthetik Nicht gefragt? (Zur Zentenar-Erinnerung an Hanslicks Buch Vom Musika lisch- Schonen), Muica, 1954. F. Blume, Eduard Hanslick, MGG, V, 1956. J. Claphdm, Dvofak's Relations with Brahms and Hanslick, MQ, 1971. R.

HANSON, Howard, ameriki kompozitor i dirigent (Wahoo, Nebraska, 28. X 1896 ). Sin vedskih roditelja; muziku uio u Wahoou i na Institute of Musical Art u New Yorku (kompoziciju kod P. Goedtschiusa) te na Univerzitetu u Evanstonu. Od 1916 nastavnik muzike na College of the Pacific i od 1921 na Konzervatoriju u San Joseu (Kalifornija). Kao prvi dobitnik amerike Rimske nagrade boravio 1921 24 u Rimu. God. 1924 64 direktor Eastman School of Music Univerziteta u Rochesteru (New York). Nastupao kao dirigent amerikih i evropskih orkestara. Iako je kao umjetniki rukovodilac muzikih festivala u Roches teru kroz 20 godina bio istaknuti propagator suvremene muzike, u vlastitim je kompozicijama ostao u granicama tradicije.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, Nordic op. 21, 1922; II, Romanlic op. 30, 1928 30; I I I , op. 33, 1938 (nova verzija 1957); IV, Requiem op. 34, 1943 i V, Sacra op. 43, 1954. Simfonijske pjesme: Before the Dazvn op. 17, 1920; Exaltation op. 20 s obligatnim klavirom, 1920; Lux aeterna op. 24 s obligatnom violom, 1923 i Pan and the Priest op. 26 s obligatnim klavirom, 1926. Koncert za orgulje op. 27, 1926; koncert za orgulje, gudae i harfu op. 32, 1941; koncert za klavir op. 36, 1948; serenada za flautu, harfu i gudae op. 35, 1945; Pastorale za obou, harfu i gudae op. 38, 1949; Symphonic Prelude op. 6, 1916; Symphonic Legende op. 8, 1917; Symphonic Rhapsody op. 14, 1920; Fantasy Variations on a Theme of Youth op. 40, 1951; Elegy in Memory Serge Koussevitzky op. 44, 1958; Mosaics, 1958; Summer Seascape, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1 923; klavirski kvintet, 1916; Concerto da camera za klavir i gudaki kvartet, 1917. KLAVIRSKA: sonata, 1918; Scandinavian Suite, 1919; Prelude and Double Concert Fugue za 2 klavira. DRAMSKA: opera Merry Mount, 1933; halet California Forest Play of 1920, 1919. Scenska muzika za drame. VOKALNA. Za zbor i orkestar: The Lament for Beomulf, 1925; Heroic Elegy, 1927; Songs from Drum Taps s baritonom, 1935; The Cherubic Hymn, 1949; Songs of Democracy (W. Whitman), 1957; Song of human Rights, 1963; oko 20 solo-pjesama. SPISI: A Decade of Progress, 1921 *93i, I93 1 ! Milestones in the History of Music, 1941; The Eastman School of Music of the University of Rochester, 1941; Music in Contemporary American Civilization, 1951; Materials of Modem Music: Resources of the Tempered Scala, 1960. LIT.: E. Royce, Howard Hanson, American Composeres on American Music, Stanford 1933. B. C. Tuthil, Howard Hanson, MQ, 1936. M. Alter, Howard Hanson, Music, 1941. D. Eioen, American Composers Today, New York 1949. R. Watanabe, Howard Hanson's Autographs in the Sibley Music Library, Notes, 1949 50. Isti, Howard Hanson's Manuscript Scores, The University of Rochester Library Bulletin, Rochester 1950. D. Ewen, The Complete Book of 20 th Century Music, New York, 1952. M. Goss, Modern Music Makers, New York, 1952. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954. G. Chase, America's Music, New York 1955. N. Broder, Howard Hanson, MGG, V, 1956. J. As.

HAPPENING (od engl. happen dogoditi se, zbiti se), umje niki dogaaj koji nastaje uz aktivno stvaralako sudjelovar publike. H. se javlja krajem estog decenija ovog stoljea u okvi najradikalnijih stremljenja u slikarstvu, kazalinoj umjetnosti muzici. Muzikom happeningu prethodi na izvjestan nain > ale torika, gdje izvodilac postaje u veoj ili manjoj mjeri suautoro djela to ga izvodi, dok se kod happeninga u stvaralaki in aktivi ukljuuje i publika, tako da nestaje klasine distance izmeu m zikog djela i izvodioca s jedne strane, a publike s druge. M utim, sudjelovanje publike u stvaranju happeninga ne predstavi kvantitativno proirenje suautorstva unutar unaprijed danih okvii nego se tu radi o posve drukijem, nekontroliranom stvaralako udjelu: Od sudjelovanja u igri, gdje gledaoci mogu postati sudii nicima putem provocirajue kontroliranosti dogaanja, happenir se razlikuje time, to se njegovi gledaoci ukljuuju (u doga; op. aut.) putem provocirajue nekont roliranosti (C. Bremei Tipian primjer takvog ukljuivanja publike u happening bilo predavanje Budunost muzike suvremenog kompozitora ( Ligetija, gdje je autor za trajanja itavog predavanja utke sjed za pultom i tako izazvao, provocirao zvuni dogaaj koji su svoji: reakcijama (uzvicima, zvidanjem, smijehom, i si.) u stvari kreirs sluaoci, odnosno gledaoci.
LIT.: J. Becker i W. Vostell, Happenings, Hamburg 1965. N. D.

HANSSENS, 1. Charles st. (Karei Lodewijk Jozef), belgijski dirigent i kompozitor (Gent, 4. V 1777 Bruxelles, 6. V 1852). Uio u Gentu, kod H. -M. Bertona u Parizu i kasnije kod A. Femvja. Kazalini dirigent u Amsterdamu, Utrechtu i Rotterdamu, od 1804 u Ant\verpenu i Gentu i od 1825 u Bruxellesu (Thedtre de la Monnaie). Tamo je bio u upravi muzike kole (kasnije Konzervatorij), ali je 1831 zbog politikih dogaaja iz gubio namjetenje. God. 183538 i od 1840 ponovno kazalini dirigent u Bruxellesu. Umro je u bijedi.
DJELA. DRAA1SKA. Opere: Les Dots, 1804; Le Solitaire de Formentera, 1807; Partie de tric-trac ou la belle-mere, 1812 i Aldbiade, 1829. CRKVENA: kantata Pie Jesu; 6 misa s orkestrom i dr.

2. Charles-Louis ml. (Karei Lodevvijk Jozef), dirigent i kompozitor (Gent, 12. VII 1802 Bruxelles, 8. IV 1871). Sin Charlesa st.; u muzici samouk; ve sa 10 godina svirao violonelo u orkestru Amsterdamske opere, a 1822 postao pomoni diri gent. Od 1824 dirigent opere u Bruxellesu i od 1827 profesor harmonije na Konzervatoriju, ali je 1831 zajedno s ocem otputen iz slube. Dirigirao zatim u Parizu (Thedtre Ventadour), Hagu i Gentu; 184869 dirigent u Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu (185154 direktor opere).
DJELA. ORKESTRALNA: devet simfonija; Sinfonia concertante za klarinet, violinu i orkestar; 26 uvertira; fantazije. Koncerti: za violinu; za violon elo; za klavir; 2 za klarinet. DRAMSKA: 7 opera (izvedena samo Le Siige de Calais, 1861); 15 baleta. CRKVENA: oratorij Le Sabbat, 1780; Requiem, 1837; kantate i dr. LIT.: L. de Burbure, Notice sur Charles -Louis Hanssens, Antwerpe n 1872. L. Bazvolf, Charles-Louis Hanssens, Bruxelles 1895.

DJELA (djelomino sauvana): Dej tob Pan Buh testi; Dies est laetitiat Missa super Dolorose martyr. Moteti: 6-gI. Qui confidunt in Domino; 5-% Aiaria Kron; Psallite Domino in cythara i Qui vult venire post me. Putop Cesta z Kralovistvi.. .do zem vati, 1608 (novo izd. priredio K. J. Erben, 1854 LIT.: Z. Nejedly, Ch. Harant z Polic, Praga 1921. J. Berkovec, Kriti Harant, hudebny skladatel esky (disertacija), Praha 1951. W. Senn, Mus und Theater am Hof zu Innsbruck, Innsbruck 1954. R. Ouoika, Harai Christoph Freiherr von Polschitz und seine Zeit, Die Musikforschung, 1954. Isti, Harant Christoph Freiherr von Polschitz auf Wesseritz und Pecka, MGC V, 1956. J. Racek, eka hudba, Praha 1958.

HARANT Z POLIC, Kritof, eki kompozitor (vors Klenove, 1564 Prag, 21. VI 1621). kolovao se 1576S na dvoru nadbiskupa Ferdinanda u Innsbrucku; uitelji su m bili A. Utendal, G. von Roo i P. M. de Losy. God. 1584 vrat se u domovinu; u Pragu ga je u muzikoj teoriji poduavao Pl de Monte. Sudjelovao 159192 u borbama protiv Turaka, 159899 putovao u Jeruzalem, Kairo, Aleksandriju, Veneciju i Padovi God. 160012 u slubi cara Rudolfa II, a vjerojatno i njego\ nasljednika Matije. Preavi na protestantizam, sudjelovao Bjelogorskoj bitki u kojoj je zarobljen; kasnije smaknut u Pragi Njegove su kompozicije pisane u stilu kasne nizozemske polifonij

HANU, Jan, eki kompozitor (Prag, 2. V 1915 ). U kompoziciji uenik O. Jeremiaa; studij zavrio na Konzerva toriju u Pragu (P. Dedeek, R. Karei, O. in, J. Kfika). Od 1934 u muzikoj nakladi F. A. Urbdnek, od 1949 urednik muzikog odjela poduzea Orbis i od 1955 glavni muziki urednik Drav nog izdavakog poduzea; sada je direktor Pantona, glavni urednik novog izdanja cjelokupnih djela A. Dvofaka i lan komisije za izdavanje djela Z. Fibicha. Od 1939 bio je lan kazaline grupe Pfitomost. H. muzicira spontano u najpozitivnijim tradicijama eke muzike izmeu dva svjetska rata. Njegova su brojna djela obiljeena irinom melodijskih linija, plesnim ritmovima folklornog prizvuka i bujnom harmonijom.

HARASZTI, Emile, madarski muzikolog (Nagy -Varac 1. XI 1885 Pariz, 27. XII 1958). U Kolozsvaru uio kompoz. iju (E. Farkas) i klavir (A. Geiger), filozofiju i muzikologij studirao u Beu, Munchenu, Leipzigu, Berlinu i Parizu; prc movirao 1907. Od 1916 nastavnik povijesti muzike na Konzei vatoriju u Budimpeti (od 1920 direktor), 1927 postao inovni madarske ambasade u Parizu, a 1940 preuzeo katedru za mu zikologiju na Univerzitetu u Budimpeti. Od Drugog svjetsko rata ivio u Parizu. God. 1917 organizirao muziki odjel u Ma darskom nacionalnom muzeju, bio je lan Madarskog histonj skog instituta u Beu, a bavio se i muzikom kritikom. H. j osobito zasluan propagator madarske muzike kulture koj 1 je nastojao pribliiti muzikim krugovima izvan Madarske Suraivao u MGG, Endclopedia dello spettacolo, Larousse mensne, kao i u asopisima La Revne Musicale, Rivista musicale italiano Aiusigue, Musical Quarterly i dr.
DJELA: Richard Wagner et la Hongrie, 1916; Schallnachahmung un Bedeutungszvandel in der Instrumenlalkunde mit Rucksisht auf die ungarisch Organographie (na madarskom i njemakom jeziku), 1928; La Musique hon groise, 1933; A zenei formdk tortenete (Povijest muzikih oblika), 1933; Bel Bartok, 1933; A lane tortenete (Povijest plesa), 1937; Bela Bartok. His Life an Works, 1938; Un Centenaire romantique: Berlioz et la marehe hongroise d'apre des documents inedits, 1946; Franz Liszt, 1967. Brojne studije i lanci. LIT.: F. Lesure, E. Haraszti, Acta musicologica 1959.

HARFA

Detalj poliptiha L. Dobrievica Marinova u crkvi sv. Marije, Dubrovnik, I4tooo

HARCOURT HARFA
HARCOURT, Eugene d', francuski kompozitor i muzikolog ariz, 2. V 1859 Locarno, 4. III 1918). Studirao na Konzerva>riju u Parizu (M.-E. Savard, E. Durand, J. Massenet), a. zatim : usavravao kod A. Schulzea i W. Bargiela u Berlinu. God. 1892 rganizirao u vlastitoj koncertnoj dvorani u Parizu ( Salle 'Harmrt) popularne simfonijske koncerte, koje je pod imenom Concerts ;lectiques populaires vodio tri sezone. God. 1900 osnovao Grands hatorios u crkvi St. Eustache u Parizu. Prouavao muziki ivot ustanove u Italiji, Njemakoj i Austriji, a kasnije i u SAD. Di girao u operi Metropolitan u Ne\v Yorku Gounodov oratorij lors et Vita (1917). Njegova Symphonie neoclassiaue napisana je kao rotest protiv suvremenih kompozitora koji se ne dre ustaljenih luzikih oblika. H. je htio pokazati, kako se i impresionistika jela mogu oblikovati u klasinoj formi.
5

73

DJELA: tri simfonije. Dva gudaka kvarteta. Opera Le Tasse, 1903; baleta. Kamate; solo-pjesme. Misa; moteti. SPISI: Quetques remargues r l'execution de Tannhauser a VOpera de Pari, 1895; Apercus analytiques de l f lX e symphonie de Beethoven, 1898; La Musique actuelle en Italie, 07; La Alusiqueactuelle en Allemagne et en Autriche-Hongrie, 1908; La Musique tuelle dans les Etats Scandinaves, 1910. Preveo na francuski Schumannovu >eru Genoveva i (sa Ch. Grandmouginom) Weberovu operu Freischiitz. LIT.: Ch. Taube, Eugene d'Harcourt, MGG, V, 1956

aenom > East Coast Jazz

HARD BOP, naziv za stil u modernom jazzu poznatiji pod

HARDELOT, Guy d' (pravo ime Helen Guy, udata Rhodes), ancuski kompozitor (Boulogne-sur-Mer, 1858 London, 7. I 136). Uila na Parikom konzervatoriju. Kao kompozitor najvie : istakla na podruju vokalne lirike.
DJELA: opereta Elle et Lui. VOKALNA. Pjesme: Sam toi; Sons les anehes; Chanson de Ja mie; Avec Toi!; Tristesse i dr.

HARDER, August, njemaki kompozitor (Schonerstedt, iska, 17. VII 1775 Leipzig, 22. X 1813). Prekinuvi oko 1800 idij teologije, posvetio se muzici. Djelovao u Leipzigu kao .stavnik, pjeva, gitarist i pijanist. Povremeno suraivao u razli :im strunim asopisima i revijama. Istakao se kao kompozitor ela za gitaru (Nouveau Journal, 2 sv-, 1806; 20 Nouvelles pieces ogressives, 1808; varijacije; plesovi) i pjesama koje su, bliske ihu narodne umjetnosti, bile veoma popularne.
LIT.; M. Friedlander, Das deutsche Lied im 18 Jahrhundert, Stuttgart ierlin 1902 F. Buek, Die Gitarre und ihre Meister, Berlin 1926. L. bber, Die Liederkomponisten A. Harder, F. H. Himmel, F. F. Hurka, C. G. ring (disertacija), Berlin 1936. H. Becker, August Harder, MGG, V, 1956.

HARFA (engl. harp, franc. harpe, nem. Harfe, ital. arpd), :ani trzalaki instrumenat kod koga se iana povrina sputa omito na sredinu zvunog tela za koje je privrena. S vira obema rukama trzanjem ica vrhovima prstiju jagodicama. je visoka oko 180 cm, trouglastog oblika; pri sviranju se oslanja desno rame sviraa. H. se sastoji od pet delova (si. i): postolja, zvunog tela, poenog vrata, mosta i stuba. Postolje je osnova na kojoj poiva rfa. Na njemu je smeteno sedam pedala. Svaki pedal odgovara Inom dijatonskom tonu lestvice i nosi njegovo ime. Raunajui od sviraa, s leve strane nalaze se tri pedala, H C D, a s desne etiri, E F G A (si. 2). Svaki pedal pokree sve istoimenel ice na harfi (npr. kontra C, C, c, c itd.). Pedali se premetaju po zarezima; njih je 3, a imaju oblik stepenica (si. 3). Pritiskom noge prema dole stavljaju se pedali u zareze. Zvuno telo ima oblik leba, koji se odozdo prema gore suava. Na gornjoj strani nalazi se ravna ploa od smrekovine, kroz iju je sredinu prilepljena tanka, uska daska od tvrdog drva. Na toj dasci se nalaze poredane rupice kroz koje se provlae donji krajevi ica. Sa donje strane zvuno telo je oblo i i ma 5 otvora u vidu prozora koji su od postolja prema vrhu sve ui i manji (si. 2). Sa unutranje strane ovog dela zvunog tela nalaze se 4 rebra u obliku polukruga radi pojaanja. Donji deo zvune kutije
ZVU NO TELO

su smetene ivije koje prolaze s obe strane vrata. Sa desne strane ivije se zavru pomou kljua za akordiranje, a sa lev e su privreni gornji krajevi ica. Kod moderne harfe (Erardove) ovaj deo sainjava sastavni deo sa mostom. Most se sastoji od dve mesingane ploe sa obe strane vrata koje pokrivaju tzv. mehanizam za viljuke poluge i koturie. Pritiskom pedala pokreu se poluge. Sa leve strane mosta nalazi se udvojeni niz pokretnih bakrenih koturia za kojima su smetena po dva bakrena dugmeta. ice prolaze izmeu dva kraka viljuke, tj. dva dugmeta. Stub je upalj i kroz njega prolaze eline ipke koje spajaju poluge u mostu sa pedalima. Stub je najukraeniji deo harfe; po ukrasima na njemu h. dobija ime: gotska, ampirska itd. Pritiskom pedala preko stuba pokreu se poluge u mostu, a ove obru koturie koji sa svoja dva kraka zateu, odnosno skrauju ice. Na taj se nain ton povisuje. Kada se pedal nalazi u prvom zarezu (raunajui odozgo nadole) ice su slobodne i proteu se elom svojom duinom od ivije do zvunog tela. Tada zazvui ton sa snizilicom (si. 3a i 4a). Ako je npr. C-pedal u prvom zarezu, svaka C-ica je Ces. Ako je pedal u drugom zarezu (si. 3b i 4b), svaka C-ica je C, a ako je u treem (si. 3c i 4c), svaka je C-ica Cis. Vraanjem pedala na vie dobija se obrnut proces. Ovo je princip moderne harfe sa dvostrukim pokretom pedala (engl. double action harp, franc. harpe a double mouvement, nem. Doppel-pedalharfe). H. ima 4648 ica, tj. 6 1/2 oktava. Obim joj je od kotura Ces do fes1, ili ges*, ili as1. ice su u gornjem i u srednjem registru od ovijih creva (danas i od najlona ili perlona). U dubokom registru one su eline ili svilene, omotane elinom niti; takvih ima 11: od kontra Ces do Fes. ice su sve due to su blie stubu. Radi snalaenja sviraa (neomotane) C -ice su crvene, a F-ice modre. ice se redaju dijatonskim redo m kao dur-lestvica. H. je dijatonski instrument; akordirana je u Ces-duru, kada su joj svi pedali u prvom zarezu. U orkestru se akordira u C-duru (tj. sa pedalom u drugom zarezu), jer dobija ton a od oboe. Za harfu se pie u dva linijska sistema (kao za klavir), samo to je potrebno oznaiti unapred svaku hromatsku promenu da bi harfista imao vremena da namesti pedale. Na harfi se svira obema rukama, i to sa 4 prsta, SI. 3 izuzimajui mali prst, jer je prekratak. Palac se dri uspravno, dok ostali prsti ulaze du boko u prostor izmeu ica. Menzura je ua nego kod klavira te se lako hvataju decime. Sazvuk koji sadrava vie od 4 tona ne moe se svirati jednom rukom. Slino klaviru, h. omoguava kako jednoglasno tako i vieglasno sviranje. Arpeggio (razlomljeno sviranje) najkarakteristinije je za harfu. Troglasni i etvoroglasni sazvuci sviraju se redovno arpeggiato, tj. u brzom kratkom arpeggiju da bi se uli svi tonovi. Glissando nastaje kada se ne trzaju ice, ve se povlai prstom preko njih. Mogua su glissanda svih dijatonskih durskih i molskih lestvica, te celotonskih lestvica. Glissanda se sviraju navie i nanie. Iz vode se i glissanda nekih akorda. Pomou pedala moe se dobiti isti ton na dvema susednim icama (enharmonski unisono), osim za tonove D, G, A. Na taj se nain moe ela h. akordirati u svaki umanjeni etvorozvuk, u svaki petorozvuk sa velikom i malom nonom, npr. umanjeni etvorozvuk fis, a, c, es akordira se: fis-ges, a, his-c, dis-es. Mogu je jo i odreen broj drugih akorda u glissandu. Glissando se moe izvoditi kroz elu harfu. Repeticije na harfi dobro zvue kad se izvode na dve ice, tj. SI. 4 kada se akordiraju enharmonski dve susedne ice. Jedna vrsta repeticije u vidu tremola jeste bisbigliano (tal. bisbigliare aputati, umoriti). Ono se izvodi naizmenino le-vom i desnom rukom, obino u pianu. Flageoleti ili harmonski tonovi J a izvode se skraivanjem ice na polovinu (oktavni
o o o

napravljen je od bukovine, javorovine ili palisandrovine. Povijeni vrat je od tvrdog drva. Protee se od gornjeg dela zvune kutije, sa kojom ini otar ugao, do stuba. Na njemu

74

HARFA
prvom redu za tim da se postigne potpuni tonski niz. Takvi nastojanja dovela, sa jedne strane do znatno poveanog broja (da bi se gue nanizali dotad vei intervali) u hromatskoj harfi, druge strane do mehanik e promene tonske visine u dijatonsko dalnoj harfi, kakva je danas openito u upotrebi. U toku vreii poveao se tonski opseg instrumenta, njegove dimenzije i zvu: Prve jednonizne hromatske harfe nastaju u XVI v. (sv ice nalaze u jednoj ravnini). Hromatske harfe sa dva niza (u dve ravnine) grade se od XVI ili XVII v. Nizovi ica pars su ili ukrteni. Gradile su se i hromatske harfe sa tri niza u Engleskoj je jedan tip takve harfe (Triple Welsh Harp) pos ve u XVI v. Na principu dva ukrtena reda ica poiva hrom: h. parike firme Pleyel (1897). Sviranje na takvoj hroma harfi, sa mnogo veim brojem ica, iziskuje drukiju teh prstiju. Prednosti su ove harfe, to ostaje due akordirana, t njoj nema komplikovanog baratanja pedalima, to se hrom i dijatonski intervali mogu istovremeno izvoditi bez ogranii kakva namee pedalna harfa. Njeni su nedostaci manja zvu i nemogunost izvoenja dijatonskih i akordikih glissanda. D se hromatska h. malo upotrebljava. Prvi pokuaji da se duina ica u toku izvedbe meha i menja ostvareni su u manualnoj harfi. Takvu su gradili tir narodni muzikanti od druge polovine XVII v. Na vratu s nalazile kuke, pomou kojih se duina ice, a sa njom i v zvuka mogli izmeniti za polustepen. Manualne harfe bile su ve rairene u Nemakoj na prelazu iz XVIII u XIX v. Pravi je meutim, bio postignut tek onda kad su se uvoenjem pedala ruke oslobodile. Prvu harfu na kojoj se pomou pedala ice mogu skr odnosno produiti za polustepen, izgradio je G. Hochbruck Donauworthu (Bavarska) oko 1720. Francuzi G. i J. Cousi: pokuali su sa dva reda pedala (oko 1782), koji su omogu povienje, odnosno snienje tona za polustepen i za eli ste Oko 1810 konstruisao je pariki graditelj instrumenata S. E prvu harfu dananjeg tipa, sa dvostrukim pokretom ped ala, kraja XIX v. bile su parike i londonske harfe kue Erard kvalit na prvome mestu; danas gradi najsavrenije harfe firma 1 & Healy iz Chicaga. Da je h. u srednjem veku bila veoma rairen instrumt zna se iz mnogobrojnih slika i pisanih dokumenata. Sviral harfu (solistiki, u ansamblu i uz pevanje) pod vedrim ne i u kui, uz jelo i ples. Od sredine XVI v. nastaju tabula za harfu. U rano doba razvoja instrumentalne muzike jo se trumenti sa tipkama, lutnja i h. stilski ne razlikuju; ubr; se u zajedniku grupu akordikih instrumenata. Dok su se mi za harfu i za gitaru odvojile prilino rano, kompozicije za in; mente sa tipkama klasifikovale su se sa kompozicijama za h jo dalje od polovine XVIII v. (u salonskoj literaturi i d kao muzika za klavir i (ili) harfu. H. se u XVII i XVIII v. 1 trebljavala i za izvedbu generalbasa. Solistika literatura za h kretala se vekovima izmeu lako izvedive muzike za amate jednostavnog muzikanta na jednoj i komplikovanih parafraz virtuoza na drugoj strani. Mada su velik a muzika strujanja sv sredine XIX v. posveivala harfi malo panje, njena se trad nastavlja mimo njih, naroito u ekoj, Engleskoj i panij: XVIII v., od pronalaska pedalne harfe, poelo se instrum posveivati vie panje; centar procvata je Pariz. Pojed ini v muziari^ npr. F. Benda, C. Ph. E. Bach i J. M.Gretrv, nap su po koje delo za harfu. Dekorativan vanjski izgled harfe u je to je ona u XVIII v. postala modom u visokom francus drutvu, pa i na dvoru Luja XVI. Prve tampane note za h izlaze u Parizu oko 1760. W. A. Mozart pie koncert za flav. harfu K.-V. 299 (1778). Kao obligatna orkestarska deonica najranije javlja u crkvenim kantatama (XVII v. i poetak XVII J. Ph Krieger, F W. Zachow); u XVIII v. upotrebljavaju je G Handel (Esther, 1820; Giulio Cesare, 1724), J. M. Gretrv Caravane du Caire, 1783; Anecreon, 1797), Ch. W. Gluck (O 1762; Paride ed Elena, 1770) i dr. L. v. Beethoven ukljui harfu u orkestar baleta Die Geschopfe des Prometheus (1800 Klasine simfonije, a ni opere W. A. Mozarta i C. M . We nemaju harfe. Neki kompozitori XIX v. upotrebljavaju je u z nim, baletnim i sakralnim odlomcima, kod pojava vila, vest arobnjaka, uz barde, trubadure i Minnesangere (G. Spon F.-A. Boieldieu, D.-F.-E. Auber, G. Meverbeer, G. Rossini Donizetti, H. Berlioz, R. Schumann, F. Liszt, R. Wagner Verdi, Ch. Gounod i dr.). H. Berlioz raspravio je upotrebu r u orkestru u svom Gr and Traite d'Instrumentation et d'Orchestrc Modernes (1844). Harfi je u tadanjoj muzici dodeljena epizi uloga; zato se ee javlja u dramskim i oratorijskim nego u sii nijskim delima. J. Brahms upotrebljava je iskljuivo u zboi

flageolet). Desnom rukom moe se izvesti samo jedan. Levom rukom se mogu izvesti (u uskom slogu) i 2, pa i 3 istovremena flageoletna tona. Najbolji su flageoleti na icama G-e2. Prigueno sviranje (franc. etouffe) izvodi se tako, da se zagui rukom ili prstom ton koji je upravo zavibrirao. Plaque znai izvoenje sazvuka jednovremeno, non arpeggiato. Izraz pres de la table (franc, uz dasku) oznauje da se svira uz samu dasku zvune kutije. Zvuk postaje tvrd i suh, nalik na gitaru ili banjo. Na harfi se mogu izvoditi razliiti ukrasi, ali se trileri dosta teko izvode. Harfu u raznim oblicima poznavale su antikne kulture: egipatska, sumeranska, kineska, indijska, perzijska, helenska i helenistika. Razliite vrste harfe postoje u egzotinom folkloru (afrikom i azijskom). Harfe se mogu sistematizovati u nekoliko skupina, a najvanije su lune harfe (nem. Bogenharfen), kutne harfe (nem. Winkelharfen) i okvirne harfe (nem. Rahmenharfen). Kod lunih se harfa vrat nastavlja na zvuno telo (rezonator) te s njim zajedno, gledan iz profila, ima oblik jae ili slabije svinutog luka. Kod kutne harfe, vrat i rezon ator tvore pravi ili iljasti kut. Okvirna h. ima tri konstruktivna sastavna dela: rezonator, vrat i stup, koji neutralizira mehaniko delovanje napetih ica i time osigurava da instru ment ostane due vremena akordiran. Takav je konstruktivni prin cip evropske harfe. U antici, harfe su se trzale prstima ili plek-tronom, katkad perom, ili tapiem. Neki smatraju da su primitivne lune harfe nastale od muzikog luka ili od lovakog luka. Egipatska luna h. nalazi se u likovnim prikazima od vremena IV dinastije (<- 2723 do <- 2563), a pretpostavlja se da je postojala i ranije. U jednoj grobnici u Saqqari iz vremena I dinastije (od <- 3300) naeni su fragmenti drvenog predmeta; smatra se da su to ostaci harfe. Instrumenti su bili razliitih oblika i dimenzija, od forma veliine oveka (pa i veih) do malih runih harfa; imali su (3) 422 ice. Svirali su ih mu karci i ene. Luna h. se u antici proirila do Grke i Rima; bila je poznata i u staroj Prednjoj Indiji i nekim drugim azijskim zemljama. Gotovo sve v arijante egipatske lune harfe nalaze se u dananjem afrikom folkloru. Jedini potomci lune harfe na Dalekom istoku nalaze se u Sijamu i Burmi. Veoma stari likovni prikazi sumeranskih harfa i jedna sauvana harfa nastali su oko < 3000 do oko < 2700. Neki smatraju da su to harfe specijalnog tipa koje se ne daju svrstati ni u lune ni u kutne harfe, a imaju u obliku srodnosti s jednom i drugom grupom. Sudei po ikonografskim svedoanstvima, ta je h. bila kratkog veka; moda je nestala u toku < - III milenija. Najstarije kutne harfe potiu iz Azije (poslednja etvrtina < - III milenija). Upotrebljavale su se i u Egiptu, u velikom i malom formatu. Ima ih u grko-rimskoj antici te u srednjem veku na Prednjem i Dalekom Istoku Sirija, Iran, Turska, Arabija (pa i maurska panija), Kina, Japan itd. Broj ica iznosi (5) 6 40. Okvirna h. susree se u prvoj polovini <- III milenija na Cikladima. Bilo ih je u grkoj kulturi (gde se h. pojavljuje oko <- 450) i u helenistiko-egipatskoj. Danas je upotrebljavaju Ostjaci (severozapadna Sibirija). Evropska h. pripada ovoj vrsti. U antici je h. prvenstveno bila instrument pratnje; na Istoku je to i danas. Solistiki je retko istupala, ona je pre svega atribut pevaa koji se sam prati. Svirala se zajedno sa ostalim kordofonim i sa du-vakim instrumentima, a i u grupama od vie harfa (do sedam), sa ostalim instrumentima ili bez njih. Harfu je pratilo i pljeska-nje ruku i um klepe-taljki ili udaranje u bubanj. Evropska h. oduvek je okvirna harfa. Javlja se po prvi put oko VIII v. na bri tanskim ostrvima, odakle je prela na evropsko kopno. Is tonjaki uticaji vid ljivi su u evropskoj harfi jo u kasnom srednjem veku. Har fa je dobivala mno gostruke oblike, a sva su usavravanja inHarfa na reljefu iz <2000, Mezopotamija Strumenta teila U

HARFA HARMONIEFLUTE
kompozicijama, P. I. ajkov-ski u operama i baletima, A. Bruckner samo u VIII simfoniji, C. Franck u simfoniji. U simfonijskoj pesmi, naprotiv, h. je postala bitni sastavni deo orkestra (H. Berlioz, F. Liszt, B. Smetana, N. Rimski-Korsakov, R. Strauss). Pravim harfnim stilom, u duhu instrumenta, prvi su pisali Liszt, Wagner i Meverbeer. Naroito su Francuzi i Rusi znali zvuk harfe koloristiki iskoristiti. Impresionisti su postigli nove rafinirane efekte na harfi, koja se odlino uklapa u naroiti zvuk njihovog orkestra. Posle kratkotrajne reakcije na privlanu, povremeno suvie dopadljivu zvunost harfe, kompozitori XX v. poeli su je iskoritavati na nov nain (B. Bartok, I. Stravinski, A. Honegger, P. Hindermith, C. Orff i dr.). Solistika muzika za harfu, to se pisala oko 1800, bila je pomodnog zabavnog karaktera (potpu-riji, varijacije, fantazije, aranmani operskih odlomaka), a instrumentalni slog ne razlikuje se mnogo od klavirskog. Posle izgradnje Erardove harfe razvija se specifian instrumentalni stil; dela su, meutim, salonskog i virtuoskog karaktera, a h. je postala Francuska harfa iz XIX st. ekskluzivan instrument, to ga sviraju samo pro-fesionali. Veoma je malo vrednih solistikih kompozicija za harfu ili kamerno-muzikih sa harfom nastalo u XIX v. Najvei deo muzike za harfu piu sami virtuozi. Sa impresionizmom poinje znaajna uloga harfe kao solistikog i kamerno-muzikog instrumenta (C. Debussv, Dame sacree et Dame profane za harfu i gudaki orkestar, 1904 i sonata za flautu, violu i harfu, 1916; M. Ravel, Introduction et Allegro za harfu, gudaki kvartet, flautu i klarinet, 1906). Otad je nastao vei broj vrednih kompozicija za harfu: sonate (P. Hindemith, V. Tommasini, A. Casella), koncerti (E. Kfenek, A. Jolivet, D. Milhaud), kamerna muzika (F. Schmitt, A. Roussel, A. Bax, F. Malipiero, H. Genzmer, W. Fortner) i dr. Danas tehnika harfe stoji pred novim zadacima. Dodekafonija, linearnost, ritmika preciznost, suhoa zvuka su nove tekoe, ali i nove mogunosti ( -^ Priloge).
LIT.: L. Laloy, La Harpe moderne, RM, 1902. L. Schneider, La Harpe et ses anctres, Pari 1903. G. Pfeiffer, A propos de harpe, RM, 1905. W. H. Grattan Floo, The Story of the Harp, London 1905. H. Panum, Harfe und Lyra im alten Nordeuropa, SBIMG, 1905 06. F. W.Galpin,O\c\ English Instruments of Music, London 1910 (V izd. 1932). R. Ruta, Storia dell'arpa, I, Aversa 1911. M. V. Grossi, L'arpa z il suo meccanismo, Bologna 1911. A. Kastner, On the Modern Harp, London 1912. C. Sachs, Die Musikinstrumente des alten Agyptens, Berlin 1921. Isti, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. R. Herbis, Griechische Harfen, Athenische Mitteilungen, 1929. A. Schering, Aufftihrungspraxis alter Musik, Leipzig 1931. B. Bagalti, Arpa e arpisti, Piacenza 1932. H. J. Zingel, Harfe und Harfenspiel vom Beginn des 16. bis ins 2. Drittel des 18. Jahrhunderts, Halle 1932. Isti, Zur Geschichte des Harfmkonzerts, ZFMW, 1935. Isti, Zur Bibliographie der Schulwerke fiir Harfe, A.ML, 1935. Isti, Wandlungen im Klang und Spielideal der Harfe, Festschrift M. Schneider, Halle 1935. A. Schaeffner, Origine des instruments de musique, Pari 1936. F. W. Galpin, The Music of the Sumerians und their Immediate Successors, the Babylonians and Assyrians, Cambridge 1937. A. O. Vaisanen, Die obugrische Harfe, Finisch-ugrische Forschungen, Helsinki 1937. M. Duchesne-Guillemin, La Harpe en Asie occidentale anc ienne, Revue d'Assyrologie, Faris 1937. H. J. Zingel, Studien zur Geschichte des Harfenspiels in klassischer und romantischer Zeit, AFMF, 1937. F. Oberdorffer, Der Generalbass in der Instrumentalmusik des ausgehenden 18. Jahrhunderts (disertacija), M iinchen 1939. C. Sachs, The History of Musical Instruments, Ne>v York 1940. G. Beaumont, La Harpe irlandaise, Pari 1941. H. J. Zingel, Die Einfuhrung der Harfe in das romantische Orchester, MF, 1949. R. Rensch, The Harp, New York 1950. H. Hickmann, Das Harfenspiel im alten Agypten, MF, 1952. Isti, Qulquss nouveaux documents concernant le jeu de la harpe et l'errploi de la chironomie dans l'Egypte pharaonique (Kongressbericht Utrecht 1952), Amsterdam 1953. N. Zabaleta, The Harp in Spain, Harp Hews, Fali 1953. H. Hickmann, Les Harpes de l'Egvpte pharaonique. Essai d'une nouvelle classification, Bulletin de Tlnstitut d'Egypte, Kairo 1954. R. Hayward, The Story of the Irish Harp, London 1954. J. Werner, Leier und Harfe im germanischen Friihmfttelalter, Festschrift Th. Mayer, Lindau 1954. H. J. Zingel, Die Harfe in der Musik unserer Zeit, Festschrift M. Schneider, Leipzig 1955. H. Hickmann i H. J. Zingel, Harfe, MGG, V, 1956. H. J. Zingel, Harfenmusik, ibid. K. P. Wachsmann, Harp Songs from Uganda, Journal of the International Folk Music Council, VIII, 1956. H. J. Zingel, Die Harfe als Symbol und allegorisches Attribut, MF, 1957. Isti, Zeitgenossische Sonaten fiir Harfe, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1958. M. Tournier, La Harpe, Pari i Bruxelles 1959. H. Kunitz, Harfe, Leipzig 1960. A. N. Schirinzi, L'arpa, storia di un antico strumento..

75

Milano 1961. H.J. Zingel, Theorie und Praxis in der zeitgenossischen Notation fiir Harfe, Das Orchester, 1961. R. Dobroni, Harfa, Zagreb 1963. /. Pelri, Harfa instrument savremene muzike?, Zvuk, 1963. J. Rimmer, The Morphology of the Irish Harp, The Galpin Society Journal, 1964. E. Heinrich, Die Harfe in der Kammermusik des 20. Jahrhunderts, Deutsches Jahrbuch d?r Musikwissenschaft, 1965. VI. M.

HARFA LUTNJA (engl. HarpLute), muziki instrument, koji je 1810 konstruirao londonski graditelj E. Light. Instrument je bio kombinacija gitare i harfe: na korpus se nastavlja produenje, koje po obliku podsjea na harfu. Imao je n ili vie ica napetih nad hvataljkom i sa strane, izvan nje. Slini instrumenti bili su Harp-Lute-Guitar, Harp-Theorbo i Dital Harp. Instrument nije naao iru primjenu u praksi. HARICH-SCHNEIDER, Eta, njemaka embalistica i mu ziki p isac (Berlin, 16. XI 1897 ). Uenica W. Klattea i H. Tiessena (teorija, kompozicija) i C. M. Breithaupta i G. Bertrama (klavir) u Berlinu te W. Landowske (embalo) u Parizu. God. 1929 utemeljila Collegium fiir alte Musik, 193239 nastavnik embala na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (od 1934 profesor). Od 1941 djelovala u Tokiju kao koncertant, predava i znanstveni radnik, 1949 55 vodila ansambl The Baroaue Chamber Players u New Yorku i od 1955 bila profesor na Muzikoj akademiji u Beu; 1972 predavala na Muzikoj akademiji u Zagrebu.
DJELA: Die Kunst des Cembalospiels, 1939 (I I izd. 1957); Zartliche Welt F. Couperin in seiner Zeit, 1939; Gendai Ongaku to Nippon no Sakkyokusha (Moderna muzika i japanski kompozitori), 1949; Kleine Schule des Cembalospiels, 1952;- A Survey on the Remains of Gagaku, 1952; The Present Condilion of Japanese Court Music, MQ, 1953; The Harpsichord, 1954; The Rhythmical Patterns in Gagaku and Bugaku, 1954. Studije i lanci. Prevela Fray Tomds de Santa Maria, Anmut und Kunst am Clavichord (sa R. Boadellom), 1937.

HARLEM JUMP (HARLEM), stil jazza koji su dvadesetih i tridesetih godina razvili crnaki sastavi Harlema, etvrti New Yorka. Temelji se na harmonijski jednostavnom, dvanaestotaktnom bluesu kao chorusu kojemu je esto pridodana jo jedna refrenska uvodna strofa; pratnja se izvodi u ritmu boogie-woogie, u brzom tempu; akcentuacija je otra s naglaenim fraziranjem off -beat. Stil muziciranja i plesa svojim ritmom i njihanjem podsjea na swing i plesni su pokreti popraen i skokovima pa je otuda uveden i naziv jump (engl. skok). Najznaajniji predstavnici toga stila bili su pijanisti James P. Johnson i Willie Smith (The Lion), no i neki vei sastavi robustnog stila tog vremena, kao orkestri Chica Webba Blue Rhythm Band i Savoy Sultans. Iz Harlem Jumpa se razvio stil -> Rhythm and Blues. M. Maz. HARLING, \Villiam Franke, ameriki kompozitor engles kog podrijetla (London, 18. I 1887 Sierra Madre, Kalifornija, 22. XI 1958). Studirao u Bostonu, na Royal Academy of Music u Londonu i kod Th. Ysayca u Bruxellesu. God. 1907 08 crkveni orgulja u Bruxellesu, od 1909 na istom poloaju u Vojnoj aka demiji u West Pointu (New York) za koju je ustanovu komponirao slubenu koranicu West Point Forever. Kasnije je ivio u Hollywoodu kao kompozitor filmske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Monle Cassino za recitatora i orkestar, 1944; Jazz Concerto, 1932; 3 Elegiac Poems za violonelo i orkestar, 1946; Venetian Fantasy. DRAMSKA. Opere: A Light from St. Agnes, 1925 i Deep River, 1926. Filmska i scenska muzika. VOKALNA : balada The Miracle of Time za zbor i orkestar, 1916; zborovi; oko 100 solo -pjesama. LIT.: E. E. Hipsher, American Opera and its Composers, Philadelphia 1927. J. T. Howard, Our American Music, New York 1954.

HARMATI, Sandor, madarski violinist i dirigent (Budim peta, 9. VII 1892 Flemington, SAD, 4. IV 1936). Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Budimpeti; tamo je 1910 14 bio koncertni majstor. Od 1914 djelovao u SAD. Prva violina u kvartetima Letz (191721) i Lenox (192235) i dirigent simfonijskih orkestara u Morristownu i Omahi te do 1934 profesor u Bard College. Kao dirigent gostovao i u Evropi.
DJELA: simfonijska pjesma, 1923; Prelude to a Melodrama za orkestar, 1925. Gudaki kvartet; kompozicije za violi nu i klavir. Scenska muzika za The Jevjeled Tree. Solo-pjesme.

HARMONICI (gr. apjj.ovt.x65e muziki vjetak), muziki teoretiari antike Grke, koji su polazili od muzike prakse, a ne od matematskog odreivanja intervala, nasuprot kanonicima, koji postupaju obrnuto. Glavni predstavnik tog pravca i osni va kole bio je Aristoksen iz Tarenta (< IV st.), dok je glava kole kanonika Pitagora. Od kasnijih zastupnika kole harmonika istie se Kleonid (< II st.). HARMONIE (franc. sklad), francuski naziv za skupinu svih duhakih instrumenata u simfonijskom orkestru. Skupina drvenih duhakih instrumenata (flauta, oboa, engleski rog, klarinet, fagot, kontrafagot) naziva se petite harmonie, a skupina limenih (rog, trombon, trublja) grosse harmonie. HARMONIEFLUTE, instrument slian dijelom harmonici, a dijelom harmoniju. Pretea dananje klavirske harmonike. Konstruirao ga je 1852 Bouton u Parizu.

76

HARMONIJ HARMONIJA
expression-pomagala, kolike su mogue na drugom tipu 1 monija. Zvuk amerikog harmonija blii je zvuku orgulja. Po: 1860 gradili su se i u Evropi harmoniji na principu isisav: zraka. Danas su obje vrste u upotrebi. Zbog istoe i trajn svog ugoaja h. se esto upotrebljavao za akustika istraiva Poznatiji su graditelji harmonija V. Mustel (1815 18' J. Alexandre (18041876), J. i P. Schiedmayer (1822 18 1829a890), Th. Kotykiewitz, a od naih F. Heferer i M. Maja
LIT.: J. Promberger, Theoretisch-praktische Anleitung zur Kenntnis Behandlung der Physharmonika, 1830. W. Riehm, Das Harmonium, B 1868 ( I I I izd. 1897). G. Engel, Das mathematische Harmonium, Berlin I J. Lederle, Das Harmonium, Freiburg i. Br. 1884. H. M. Allihn, Wegw durch die Harmonium-Musik, Berlin 1894. A. Reinhard, Etwas vom Hai nium, Berlin 1895 ( II izd. 1903). W. Liickhoff, Das Harmonium der Zuki Berlin 1901. Isti, Uber die Entstehung der Instrumente mit durchschlagei Zungenstimmen und die ersten Anfange des Harmoniumbaues, Zeitsc fiir Instrumentenbau, 1901 02 V. Mustel, L'Orgue expressif ou l'Hai nium, Pari 1903. R. A. Mile, Das deutsch-amerikanische Harmonium, Y\ burg 1905. O. Bie, Klavier, Orgel und Harmonium, Leipzig t9io ( I I 1921). L. Hartmann, Das Harmonium, Leipzig 1913. A. Bertola, L'Arm d'arte, Torino 1914. A. Berner, Harmonium, MGG, V, 1956. E. b Die Diktatur des Harmonium, Erfahrungen einer fernostlichen Studienr Eckart, 1959. R. Pappe, Das Harmonium, Die Musikinstrumente, 1959 A. V

HARMONIJ (engl. i franc. harmonium, njem. Harmonium, taU armonio), instrument s tipkama, koji proizvodi zvuk pomou titranja slobodnih jeziaca bez posebnih rezonatora. Sastoji se od jednog ili vie nizova gipkih metalnih jeziaca tzv. igra, (njem. Spiele) koji pod tlakom zraka stvaraju zvuk; nadalje, od sprava za zgunjivanje zraka (mijehovi, spremite i regulator za tlak zraka); od zranica za razdiobu zraka i od klavijature i registara s mehanizmom koji omoguuje pristup zraka do pojedinih jeziaca. Svaka igra, svaki niz jeziaca iste zvukovne boje podijeljen je na dva registra, jedan za vie, drugi za dublje tonove; svaki ima svoje ime i zasebnu povlaku (manubrij). Zvuk nastaje na taj nain, to svira pone tjerati zrak u mijeh pomou stupaljka za gaenje, te otvorivi jedan ili vie registara, pritite na tipke klavijature. Bitno je svojstvo harmonija, to se pojaanjem tlaka zraka (a taj se regulira gae njem) moe ton pojaati i oslabiti, a da visina i boja tona os tanu nepromijenjene. Opseg iznosi pet oktava: C c1. Zbog nekih slinosti u zvuku i u nainu sviranja, h. esto nadomjeta orgulje i upotrebljava se za pratnju liturgijske muzike, a rjee za samostalno sviranje. Zvukovne i tehnike mogunosti usavrenih harmonija znatno su podigle izraajnu snagu ovog instrumenta. Vei broj i raznolikija boja registara (katkad dva manuala, pedal i mijeh na elektrini pogon) uinili su ga podesnim i za ozbiljnije muziciranje. I premda h. ne bi bio prikladan za izvoenje orguljskih kompozicija monumentalnog karaktera jednog J. S. Bacha, izvedba manjih orguljskih djela kompozitora XIX st. (F. Mendelssohn, R. Schumann, F. Liszt), a osobito kompozicija, koje su izriito namijenjene ovome instrumentu (S. Karg-Elert, A. Dvofak, M. Reger, C. Franck) potpuno zadovoljava u tehnikom i u umjetnikom pogledu. H. se razvio u XIX st. Direktni mu je pretea orgue expressif G.-J. Greniea (izgraen 1810); slijedio je niz manje ili vie ekspe rimentalnih instrumenata pod raznim imenima, konstruiranih na principu titranja slobodnih jeziaca (prganoviolin, 1814; aeoline, 1816; aeolodicon, physharmonica, 1818; aerophone, 1829; seraphine 1833; melophone, 1837 i dr.), dok nije A. Debain 1840 izgradio prvi pravi h., preuzevi sve svrsishodne osobine ranijih konstruk cija. Vanije kasnije prinove bili su percussion (niz batia, koji udarcem po jezicima izazivaju njihov bri i precizniji izgovor); prolongement, pomou koga se pojedini tonovi mogu automatski produivati (pedalni ton, izdrani bas); me'lodie (pomoni registar, kojim se mogu istaknuti najvie note u melodiji); expression (izumitelj V. Mustel, 1854; naprava pomou koje se snaga zvuka dade regulirati snanijim ili slabijim gaenjem stupaljki za mijeh, i dr.). Poneto je drugaiji tip ovog instrumenta ameriki harmonij (engl. cottage-organ; izgradio ga je J. Estev, 1856), kod koga se zrak ne istiskuje iz mijehova i spremita kroz jezice, ve ide obratnim putem, tj. struji izvana preko jeziaca i kancela u prazno spremi te, iz koga su mijehovi iscrpili zrak. Ovaj h. ima blag i ugodan zvuk, jezici mu precizno izgovaraju, ali zbog svoje posebne kon strukcije ne moe proizvoditi onolike dinamike promjene pomou

HARMONIJA (gr. apu.ovia sklad, usklaenost), i. Poj koji se u kulturnoj historiji javlja od davnine u razliitim na nim disciplinama i umjetnikim granama poprimajui raznolii isprva izvanmuziko, katkad i viestruko znaenje. Kao c pojam, h. je spajanje razliitih elemenata u skladnu cjelinu, dinstvo u mnogostrukosti. U antikoj grkoj poeziji Hanm je mitsko bie: prema beotskom mitu, ki Aresa i Afrodite, takvu je podrijetlu boice simbolizirana antika misao, da proizlazi iz ujedinjenja suprotnosti. Mitologije ostalih kult starog vijeka (kineska, indijska, egipatska, perzijska) izraa \ slina gledanja: harmonina cjelina svijeta nastala je od uzaj; nog djelovanja dvaju poetno suprotnih principa. Poimanje 1 monije kao pomirenja suprotnih sila rodilo se u dualisti t miljenju mitske epohe. H. se u antiki promatra sa dva aspel kozmolokog (h. sfera) i psiholokog (h. izmeu due i tijc Problem harmonije obraduje se u starogrkoj filozofiji, po< od filozofa prirode. Pitagorejci su identificirali pojam harmoj s pojmom matematske proporcije (brojanog odnosa). U Pl< novim i Aristotelovim djelima h. postaje filozofsko-naun umjetniki termin, s jasnije odreenim znaenjem u etici, e: tici, matematici, muzici. U srednjem vijeku nasljeduje se anti misao o zakonima harmonije u svemiru i u ovjeku. Ta dva aspe harmonije, pod Boethiusovim nazivima muica mundana i mu. humana, doivljavaju mnogobrojne definicije kod srednjovjekov muzikih teoretiara (Johannes de Muris, Adam von Ful Simon Tunstede, Marchetus de Padova i dr.), filozofa i teok U novijoj kulturnoj historiji (od XVI st.) muziki se teoretii jo do XVIII st. povremeno bave tim spekulativnim vidom r monije, medu njima i J. Mattheson. Osim u muzici, pojmu r monije pripadalo je vano mjesto u matematici (nauka o prop cijama), astronomiji (J. Kepler), likovnim umjetnostima (trak De divina proportione L. da Vincija i Von der menschlichen I-portion A. Dlirera) i filozofiji (G. Bruno, R. Descartes, pre< bilirana harmonija G. W. Leibnitza). U muzici (prema Boethiusu muica instrumentalis), imala rije h. od Platona do G. Zarlina (< - IV XVI st.) nekol razliitih znaenja. Katkad su harmonia i muica sinonimi, oznake za cjelokupan muziki fenomen. Harmonia je bila i i min za tonske nazive: bilo za itav (antiki) tonski sistem od d' oktave (gr. auaTTjtjia TTEAELOV), ili za opseg oktave (Siarcaao ili za vrstu ljestvice (ipoizoo), ili za tonski rod (-(bioc). U jedi glasnoj srednjovjekovnoj muzici harmonia moe biti isto ti melodija (melodia, melos, modulatio) ili melodijski interval ( tervallum, symphonia, consonantia). Najstariji dokumenti,' kojima se izraz harmonia javlja kao pojam za vieglasje tj. istodobno zvuanje glasova, jesu Muica enc'niriadis i Schi enchiriadis (oko 900). U tom znaenju harmonia je sinonim concordantia, za harmonijski interval. Franchinus Gaffur {Practica musicae, 1496) definira harmoniju kao suzvuk triju sova razliite visine. U njegovu naglaivanju troglasja priprai se razvitak harmonije u klasinom smislu, kojoj e trozvuk 1 temelj.
LIT.: H. Hiischen, Harmonie, MGG, V, 1956. R

2. H. predstavlja akordiku ili vertikalnu strukturu ni muzike kompozicije, odnosno, h. je oblast muzikoga mi! nja, koja usklauje odnose tonova u vertikalnom vidu (J. Tjuljin). Vertikalne, tj. istodobne kombinacije tonova e uvjetuju odreen o horizontalno, tj. melodijsko ili linearno k tanje (vodice i drugi karakteristini tonovi, kao septime, no zaostajalice, koji svi stvaraju tenju za rjeenjem, dakle za hc zontalnim pomacima). Stoga h. ukljuuje u sebi i svu kolii
HARMONIJ

HARMONIJA
dinamikih svojstava, koja proizlaze iz vertikalne koordinacije tonova (J. N. Tjuljin). U tome se dodiruju h. i kontrapunkt. Ali ne samo u tome. Iako je, naime, kontrapunkt horizonatalna (vieglasna) muzika struktura, a h. vertikalna, ipak postoji medu pojedinim melodijskim linijama kontrapunktiki pisane kompozi cije izvjesna vertikalna koordinacija, i to koordinacija koja se esto svodi na sasvim jednostavne harmonijske odnose (> Kontrapunkt) :
1 Orgulje J.S.Bach: Mala fuga za orgulje u e-molu

77

sko-akordike kombinacije jednoga Gesualda di Venose (oko 1560 1613) ili Heinricha Schiitza (15851672):
5

"H i I
^
J J

C.Ge .su do: Itene.o mi SOS in e f a

-e

m
i Harmonijski skelet

i j

I
&

T -----

Izraz harmonija upotrebljava se gdjekad i kao sinonim T^T za akord, npr. kad se umjesto o nizu akorda govori o nizu harmonija. Premda je rana vieglasna = muzika kontrapunktika muzika, ona od poetka sadrava i harmonijske elemente. U prvim ob licima, u tzv. organumu, koji se njegovao od IX st. do polovine XIII st., nalazimo kvarte i kvinte (paralelne!) kao prve akordike tvorevine:
2 Iz djela Muica enohiriadis IX st.

a etvoroglasje postaje osnovom harmonijske muzike uope. Trozvuci prvog, etvrtog i petog stupnja pomalo se pojavljuju u ulozi glavnih harmonija, te tako uvruju novi dur i mol to nalitet; ovi postepeno potiskuju stare naine , koji su s harmonijskog gledita labilni (jer ne poznaju funkcije, ni meusobne mnogostruke i vrste povezanosti). Na trozvuke slijede ve i septakordi sa svim obratima, a formiraju se i neki karakteristini alterirani akordi, kao napuljski sekstakord i smanjeni septakord. U vezi s tonalitetom javljaju se i prve modulacije prijelazi iz jednog tonaliteta u drugi. Sasvim iznimno bogatstvo harmonijskog izraza koncentrirao je u svojim djelima J. S. Bach (1685 1750). To se bogatstvo oituje jednako u neobino znalakoj i inventivnoj primjeni kromatike i enharmonije, u plodnom (iako moda ne hotinom!) isprepletanju starih naina i modernog dura i mola, kao i u sloenim akordikim kombinacijama, koje nastaju kao posljedica smjelog, kontrapunktikog voenja svih, a naroito unutarnjih glasova:
6

i -i 0 r r ---- l 1i Od XVII st. dalje razvijaju ^ harmonijski odnosi J se izrazitije,

F^=*

r^ 1 fr-

I ''I I -^

J.S. Bach: Matttiauspassion, Koral

i J 'Jf II A A ~3 i/C/"I

rf r i i nJ
.J J..T

r1

J.S.Bach:Misa u h-molu,Credo

Kvartama i kvintama pridruuju se oko sredine XI st. i oktave, a uz paralelni pomak javlja se i protupomak. Terce i sekste takoer se tada pojavljuju, ali veinom kao melodijski tonovi, bez harmonijskog znaenja, jednako kao i sekunde i septime:
3 Iz zbirke samostana St. Martial, XII st.

#
^FW ..
r r r | r

- J. S.

XIII st. donosi ve i troglasne harmonijske oblike, i to prvenstveno trozvuke bez terce (prima kvinta oktava), a prigodice i potpune trozvuke (prima terca kvinta):
Bach: Matthiuspassion, Recitativ Orkestar (reduciran nahamn. skelet) ^

Pjesma za ples, kodeks 196, Montpellier,XIII st.

1iA

j j JJJ
-* t-

j.

U XIV st. javlja se i prvi obrat trozvuka (fauxbourdon), a do neograniene upotrebe potpunoga trozvuka dolazi tek od polovine XV st. Moe se smatrati da se u tadanjoj kompozitor skoj praksi ve formirao princip tvorbe akorda pomou verti kalno nanizanih terca; taj princip, kasnije teoretski razraen, dominira harmonijskim miljenjem sve do kraja XIX st., tj. do pojave novih principa u oblikovanju akorda i harmonijskih sklopova. Harmonijska svijest razvija se do poetka XVII st. u okviru preteno kontrapunktike muzike, gdje su horizontalne, tj. melodijske linije pojedinih glasova primarne, a njihova vertikalna koordinacija sekundarna. I vjerojatno je u prelazno doba (druga polovina XVI st. i XVII st.) upravo nepostojanje vrste tonalne osnove, koja bi rezultirala iz izgraenih harmonijskih odnos*, stvorilo pogodan teren za izuzetno smione (za ono doba) kromat-

Bachova djela oznauju vrhunac, ali i zavretak barokne muzike umjetnosti koju u drugoj polovini XVIII st. smjenjuje nova epoha epoha jednostavnosti i jasnoe muzikih oblika, te jednostavne i pregledne harmonijske strukture, potpuno emancipirane od kontrapunkta. Nastaje doba muzike klasike u kojemu se cjelokupno har monijsko zbivanje odvija preko tri glavne funkcije tonike, subdominantne i dominantne unutar vrste tonalne organiza cije dura i mola (-> Harmonijske funkcije):
F. J.Haydn: Simfonjja u G-duru

78

HARMONIJA
R.VVagner: Tristan i Izolda

Uloga harmonije kao faktora muzike forme dolazi u ovome razdoblju najvie do izraaja. Meutim, harmonijsko zatije nije dugo potrajalo. Ve u zrelim djelima klasinih majstora, Havdna, Mozarta i Beethovena, naziru se mjestimice zameci novoga harmonijskog stila, zameci romantike harmonije. Ona se razvija vrlo brzim tempom, tako da ve oko sredine XIX st. dosee kulminaciju u djelima Liszta i Wagnera. Nonakord, koji se izuzetno poeo pojavljivati ve i u klasinom razdoblju:
8 F. J. Haydn: Sonata za klavir u Es-duru

luJ

On postaje sada jednim od karakteristinih akorda: 9 R.VVagner: Siegfried ldyll

Iskoritavanje alteracije i kromatike dovelo je i do ues le primjene subdominante svih stupnjeva ljestvice ( > Seki darne dominante), ime su se znatno proirile granice tonali' ta. No irenje tonalitetnog podruja nosilo j e nuno u s< klicu tonalne nestabilnosti, a ne malu ulogu u stvaranju nestabilnosti odigralo je svjesno zapostavljanje tonikoga ti zvuka, pa i konsonantnih suzvuka uope. Jedan od najpoznati; primjera takva zapostavljanja jest predigra prvom inu Wagr rova Tristana u kojoj se toniki trozvuk glavnog tonaliteta, a-mo uope nigdje ne pojavljuje. Tenja za naglaivanjem osjetil komponente navela je kasnoromantike kompozitore na traenj i pojaavanje zvuno -koloristikih elemenata u harmonijske izrazu. Stoga se sve ee susreu akordiki pomaci, kao i pojedi akordi koji ve sami po sebi imaju izrazito koloristiki prizv (npr. dominantni nonakord s velikom nonom, poveani trozvu] Njihova upotreba postaje postepeno sve nezavisnijom od fun cionalne logike harmonijskoga kretanja; oni se u neku ruku os mostaljuju i postaju autonomni (u prvom primjeru osamostalj nje suzvuka [ges]-a-des-es, a u drugom primjeru osamostaljer pomaka e-molB-dur); (-> E. Kurth, Romantische Harmonik u,
ihre Krise in Wagners Tristan, odsjeci Klangliche Entwickluni linien i Impressiontstische Ziige):

Konac epohe donosi ak i undecimne i tredecimne akorde:


G.Verdh Otelio a) F. Liszt: Mephisto-VValzerI

R.VVagner: Tristan i Izold

F.Liszt: Sonata za klaviru h-mol

kao i akorde, graene od vertikalno nanizanih kvinta, nasuprot dotadanjem, iskljuivo terenom principu gradnje akorda: Alterirani ako rdi, skromno upotrebljavani u klasinom raz doblju, postaju jednim od glavnih harmonijskih izraajnih sred stava, a enharmonijske se promjene pokazuju kao izvor krajnje zapanjujuih modulacijskih obrata:
F.Ghopin; Sonata za klavir u b-molu

f
U krilu romantike harmonije ponovo oivljava linearno ki tanje, ali je uzajamno djelovanje linearnih i vertikalnih elern nata sada bitno drukije. U razdoblju u kojemu je polifon nastala, razvila se i dosegla vrhunac, iskristalizirali su se iz ko trapunkta postepeno vertikalni odnosi, h. i tonalitet. Naproti u romantici, iz vertikalnih odnosa nastaje nova polifonija nagi avanjem elemenata koji u sebi nose klicu linearnog, kao to : zaostajalice, prohodni tonovi i alterirani tonovi (bogato mel dijsko gibanje u unut arnjim glasovima u slijedeem primjen.
14 R.VVagner: Parsffal;

flp"liZ|>g:

r* ""

J ' ftS

ifHF

HARMONIJA

79

Po raznolikosti harmonijskih sredstava i po opemu harmo - 18 A.N.Skrjabin: V sonata za klavir nijskom intenzitetu, period romantike muzike bio je per iod r*]j*~i v, n-j1 harmonije par excellence. Meutim, isti elementi, koji su prido nijeli tako jarkom harmonijskom izrazu, doveli su i do iscrpenosti harmonijskih mogunosti, sadranih u tonalitetu dura i mola. I dok su linearne tendencije, nastale u okviru romantike ha rmonije, neke vrste anticipacija kasnijega radikalnog polifonog stila XX st. (-> Dodekafonija), dotle koloristiki elementi predstavljaju u tehnikom pogledu direktan put k impresionistikoj harmoniji. i dalje svoj harmonjiski rjenik, koji ga odvodi na prag atonal Princip boje, dominantan podjednako u impresionisti koj nosti (usporedi primjere br. 19 i 20). muzici, kao i u impresionistikom slikarstvu, ostvaruje se u ne A.N.Skrjabin :VIII sonata za klavir maloj mjeri ba harmonijskim sredstvima. Potreba da se na ne kom odreenom mjestu ostvari odreeni zvuk, neki specifini 19 zvukovno-koloristiki utisak impresija dovodi do definitivnog osamostaljenja koloristiki zanimljivih disonantnih akorda, pa nestaje i tenje za rjeenjem, odnosno nestaje razlike izmeu disonance i konsonance. U vezi s time gubi se i djelovanje zaostajalica, koje ostaju nerijeene, i prohoda, koji ostaju nedovreni , to opet proizvodi nove zvukovno -koloristike efekte. U akor dima, kojima je struktura u biti jednostavna, dodaju se, radi boje, sekunde uz pojedine njihove tonove:
15

f /f

C. Debussy:LaGathedrale engloutie A.Schonberg:Tri klavirske kompozicije op.11

20

.1

" i .
Izbjegavanje vodice, karakteristino za impresio nizam, daje poticaj upotrebi cjelotonske ljestvice, kao i akorda iz nje izvedenih. Ti sklopovi ne samo da su koloristiki zanimljivi, nego oni i najmanje obavezuju; iz takvog se akorda moe u svakom trenutku najlake prijei u neto drugo:

ifeifE
Suvremena harmonijska nastojanja XX st. ne odaju niti izdaleka neko jedinstveno harmonijsko gledanje, kao to se to moglo kazati za klasino, pa ak u velikoj mjeri i za romantiko razdoblje. No ipak se i tu dadu odrediti neke grupe srodnih postupaka: a) bitonalni i politonalni postupci, koji se sastoje u istodobnoj upotrebi dvaju ili vie tonaliteta;
21 D. Milhaud: Saudades do Brazil XII

16 C. Debussy: Minstrels

No moda je najkarakteristinija harmonijska tekovina impresionizma paralelizam, i to ne sekstakorda i smanjenih septakorda (to je ve bilo dozvoljeno i prema principima klasine harmonije), nego paralelizam kvintakorda, septakorda, nonakorda itd:
C.Debussv: La soiree dans Grenade

Impresionistiki kompozitori otkrivaju zvukovnu dra na cionalne i egzotine muzike. Razbijanjem funkcionalnog sistema klasine harmonije, oni stvaraju neobino pogodno tlo za ispravno harmonijsko tretiranje narodnog melosa, ali i u tome imaju pretee u nekim romantiarima (F. Chopin, A. Dvorak, A. Borodin, E. Grieg i dr.). Na osebujan nain odrazio se proces raspadanja romantike harmonije kod ruskog kompozitora A. N. Skrjabina (18721915). Polazei od Chopinova i Lisztova harmonijskog stila, Skrjabin dolazi uskoro do akordikih kombinacija, po strukturi vrlo slinih, pa esto i jednakih impresionistikima (primjer br. 1?). Ali one kod njega stoje u slubi posve ekspresionistikih tendencija, pa se on stoga na njima i ne zaustavlja; on komplicira

b) neomodalni postupci, kojima se nastoje oivje ti harmo nijski odnosi pomou starih naina (ovi su postupci esto kon trapunktikog karaktera); c) stvaranje muzikih dijalekata na temelju autohtone na cionalne muzike, sa svim ritmikim, melodij skini, pa i harmo nijskim konsekvencijama; d) neoklasicistiki harmonijski postupci, kod kojih se kompo zitori slue stilskim izraajnim sredstvima Bachova doba, pa i starijih epoha. Veina ovakvih postupaka isprepletena je u veoj ili manjoj mjeri s tradicionalnim harmonijskim elementima, tako da suvremeni harmonijski jezik esto pokazuje i eklektike crte. H. se poela relativno kasno prouavati i obraivati kao sa mostalna grana muzike teorije i nauke; u tome smislu ona se naziva i naukom o harmoniji (prema njem. Harmonielehre). Prvo samostalno nauno obraivanje harmonije nalazi se u djelu Traite de l'harmonie (1722) J.-Ph. Rameaua. Poslije njega dali su, meu ostalima, znaajna djela o harmoniji: H. Riemann (Vereinfachte

80

HARMONIJA HARMONIJSKE FUNKCIJE


F. Chopin: Sonata za klavir u h-molu op.

Harmonielehre, 1893 i drugi njegovi radovi o harmoniji); A. Halm (Harmonielehre, 1905); H. Schenker (Neue musikalische Theorien und Phantasien, I, Harmonielehre, 1906, englesko izd. priredio O. Jonas 1954), R. Louis i L. Thuille {Harmonielehre, 1907); A. Schonberg (Harmonielehre, 1911, IV izd. 1956); R. Lenormand (Etude sur l'harmonie moderne, 1912); E. Kurth (Grundlagen des linearen Kontrapunkts , 1917 i Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners Tristan, 1920); A. Casella (UEvoluzione della muica a traverso la storia della cadenza perfetta, 1919); W. Maler (Beitrag zur Harmonielehre, 3 sv., 1931, novo preraeno izd. u suradnji sa G. Bialasom i J. Driesslerom pod naslovom Beitrag zur durmolltonalen Harmonielehre, 1950); E. v. der Nuli {Moderne Harmonik, 1932); H. Andrews (Modem Harmony, 1934 i The Oxford Harmony, 2. sv., 1950); R. Hernried (Systematische Modulationslehre, 1935); K). H. TWAUH (Vnenue 0 eapjuonuu, 1937, III proireno izd. 1965); R. Lupi (Armonia di gravitazione, 1946); N. Obuhov (Traite d' harmonie tonale, atonale et totale, 1946); P. Hindemith (Traditional Harmony, 2 sv., 1943 48); R. F. Brauner (Vom Dreiklang zum Zzvolftonakkord. Ein Rilck-blick auf die Entzvicklung des Tonsatzes von Bach bis Hindemith, !949)> J- Chaillev (Traite historique d' analyse musicale, 1951); E. Costere (Lois et stylesthdes harmonies musicales, 1954); W. Dun-well (The Evolution of 20 Century Harmony, 1960). H. postoji i kao muzika kolska disciplina (koja se takoer esto, ali pogreno, naziva naukom o harmoniji)- Svrha je takve discipline upoznavanje vrsta i strukture pojedinih akorda, stje canje vjetine u spajanju akorda i voenju glasova, razvijanje harmonijskog miljenja, te stjecanje sposobnosti analitikog ula enja u umjetniku muziku materiju. N. D. HARMONIJSKA ANALIZA, prouavanje i ralanjivanje neke kompozicije s akordikog, odnosno harmonijskog stajalita (-> Harmonija). Ona u sebi ukljuuje odreivanje strukture svakoga pojedinanog akorda, odnosno harmonije, zatim utvri vanje njihovih meusobnih odnosa, te konano odreivanje uloge harmonije u cjelini unutar odreene kompozicije. Budui da je harmonijska struktura jedne kompozicije usko vezana s njezinom formalnom gradom, to i h. a. nuno zahvaa u formalnu -> analizu i ne moe se od nje odijeliti. Nadalje je svrha harmonijske analize da se, na temelju prouavanja harmonijske strukture niza pojedinanih kompozicija jednog muzikog razdoblja, utvrde opi principi, iskustva i navike u tvorbi i nainu upotrebe po jedinih akor da, odnosno da se utvrdi opa zakonitost po kojoj se kretalo harmonijsko miljenje u odreenom periodu. I dalje, da se na osnovi rezultata, postignutih za svaki pojedini period, utvrdi takva opa zakonitost u toku cjelokupnog razvoja vie glasne muzike. Vrlo korisno tehniko pomagalo u harmonijskoj analizi jest tzv. harmonijski skelet. On se izvodi iz originalnoga muzikog
F. Ghopin: Preludij za klavir op.28 br.1
3 , 3 3_

a)

k\ Harmonijski skelet

f:IH6 d:tt|V6 VII2

te w uli

tr

i
JJUJJ
C.-DIV6

es:lll6

ut

<*=

--------- 3 n J

--------------------------------------------------------------------

J
-------------------

teksta kompozicije, a treba da pokazuje njenu akordiku str turu svedenu na realne harmonijske glasove (--primjere), N. HARMONIJSKA MOL-LJESTVICA > Ljestvice , HARMONIJSKA PODJELA -> Aritmetika podjela HARMONIJSKA SEKVENCA -* Sekvenca HARMONIJSKE FUNKCIJE, odnos nekog akorda harmonije) prema drugim akordima unutar tonaliteta, ka( njegova uloga u samom tonalitetu. U tonalitetima dura i m postoje tri glavne funkcije: tonika s tonikim trozvukom, 1 nosno trozvukom prvog stupnja kao svojim glavnim predst nikom (-> Tonika), dominantna s dominantnim trozvukc odnosno trozvukom petoga stupnja kao svojim glavnim pr' stavnikom (-> Dominanta) i subdominantna sa subdominantn trozvukom, odnosno trozvukom etvrtoga stupnja kao svoj glavnim predstavnikom (-> Subdominanta). Toniki trozvuk pr> stavlja centralnu i najvaniju harmoniju tonaliteta, kojom ko pozicije, zasnovane na tonalitetu dura ili mola, redovito zavi vaju, a vrlo esto i zapoinju. U kvintnoj srodnosti s tonici trozvukom stoji dominantni trozvuk, jer je kvinta tonikog t zvuka temeljni ton dominantnome trozvuku. Terca domina nog trozvuka kao -> vodica usmjerena je k tonici; zbog nj dominantni trozvuk kao cjelina trai rjeenje u toniki trozv Slian odnos kao izmeu dominante i tonike, postoji izm< tonike i subdominante, jer je kvinta subdominantnoga trozvi temeljni ton tonikome trozvuku, pa ak i terca tonikoga t zvuka moe esto teiti poput neke vodice prema subdominai Prema tome spojevi T S i D T predstavljaju dva para ji nakih harmonijskih odnosa; spojeni u T S D T, 1 tvore > kadencu kojoj je ishodite i cilj tonika harmonija, a u prvom redu odreuje -> tonalitet. Meutim, tri glavne funkcije proteu svoje djelovan je i harmonije sporednih stupnjeva (II, III, VI, VII). Svaku glavnih harmonija moe zamijeniti njena paralela, tj. troz^ donje terce koji ima dva zajednika tona s trozvukom gla \ funkcije, smjetenim tercu vie (analogij a s paralelnim ljest ama, odnosno tonalitetima: naturalni a-mol kao paralela -dura smjeten je tercu nie od njega). Tako VI zamjenjuje niku, III dominantu, a II subdominantu. Nadalje, i akordi g nje terce imadu po dva zajednika tona s troz vukom glavne fui ije, smjetenim tercu nie. Tako VI moe zamjenjivati i sub< minantu, III i toniku, a VII dominantu. I upravo zbog te r hove dvoznanosti, funkcionalno djelovanje harmonija spori nih stupnjeva nije toliko snano i uvjerljivo, kao kod harmor glavnih stupnjeva. Ali i drugi akordiki sklopovi, ak i oni 11 sloeniji i kromatski, odnosno alterirani, esto su samo varija:

HARMONIJSKE FUNKCIJE HARMONIKA


jednoga od triju glavnih akorda, to znai da i oni mogu imati ili toniku, ili dominantnu, ili subdominantnu funkciju (-> Tonike harmonije, -> Dominantne harmonije, > Subdominantne harmo nije, > Sekundarne dominante). Karakteristian primjer funkcionalnoga djelovanja harmonija jest kvartsekstakord prvoga stupnja; iako sastavljen od tonova tonikoga kvintakora, vrlo esto djeluje kao dominanta s dvostrukom zaostajalicom:
%#=

81

Problem des harmonischen Dualismus, 1903 i druga njegova djela o harmoniji).


LIT.: C. Dahlhaus, War Zarlino Dualist?, MF, 1957, X. D. Jorgenson, A Resume of Harmonic Dualism, Music and Letters 1963, XLIV. N. D.

HARMONIJSKI RITAM, ritmiki ivot, koji je dat muzici posredstvom prisutnih promjena harmonije (W. Piston, Harvard Dictionary of Music, 1946), a oituje se u brzini, kojom se unutar
A.Br-uckner: V simfonjja u B-duru

A A
1 (T
116 S

w
I -T)
Viliili - _|g

=F*

Na harmonijskim funkcijama razvio je H. Riemann (1849 1919) itav harmonijski sistem, poznat pod imenom funkcionalne teorije, nastavljajui time na zaetke svojih prethodnika, J.-Ph. Rameaua (1683 1764) i M. Hauptmanna (1792 1868). Nasuprot dotadanjoj teoriji, koja se osnivala na principu jednake vanosti trozvuka svih stupnjeva, funkcionalna teorija znaila je znatno pojednostavnjenje, a ujedno je pridonijela i jasnijem gledanju na bit harmonijskih odnosa. Meutim, zastupnici funkcionalne teorije otili su predaleko u primjeni svojih principa, tvrdei npr. da se sveukupna harmonijska muzika sastoji na kraju krajeva od varijacija jedne osnovne kadence. Muzika, zasnovana na tonalitetu dura i mola i na harmonijskim funkcijama koje tonalitet u sebi ukljuuje, nije samo vremenski ograniena (otprilike na razdoblje od XVII do ukljuivo XIX st.), ve i historijski uvje'ovana. Ona, naime, esto sadri i harm onijske elemente muzike prijanjih razdoblja (npr. neke harmonijske od nose koji proizlaze iz starocrkvenih ljestvica), kao to esto ve donosi i klice budueg harmonijskog razvoja (npr. impresioni stiki nain tretiranja pojedinih akordikih sklopova), a i jedno i drugo izmie funkcionalnom gledanju i uopavanju ( -> Harmonija). U svakom sluaju, funkcionalna teorija obogatila je muziku nauku dragocjenom spoznajom, neophodnom za svaku harmonijsku analizu: spoznajom, da se akord ne smije i ne moe shva titi kao izolirana pojava, odreena iskljuivo ljestvinim stupnjem, na kojemu se nalazi, ve da ga treba promatrati uvijek unutar odreenog harmonijskog gibanja, u kojemu se pojavljuje i koje mu odreuje njegovu ulogu i zadau.
LIT.: H. Riemann, Vereinfachte Harmonielehre oder die Lehre von den tonalen Funktionen der Akkorde, London i New York 1893. E. Kirsch, Wesen und Aufbau der Lehre von den harmonischen Funktionen (disertacija), Breslau 1928. H. Distler, Funktionelle Harmonielehre, Kassel 1940. H. Federhofer, Die Funktionstheorie H. Riemanns und die Schichtenlehre H. Schenkers, Kongress-Bericht, Wien 1956. N. D.

datoga tempa i date grupacije vremenskih jedinica neke muzike kompozicije, odlomka ili fraze, izmjenjuju razliite harmonije ili akordi. Odnos izmeu harmonijskoga ritma i ritma melo dijske linije, odnosno melodijskih linija, moe se kretati na bez broj naina, od potpunoga podudaranja (-> primjer iz pete simfonije u B-duru A. Brucknera), pa do potpune ritmike samostal nosti harmonijskoga i melodijskog elementa: Largo F. Chopin: Preludij za klavir op. 28
^

Harmonijski ritam

m^m
BT

11 r

HARMONIJSKI DUALIZAM, teorija, prema kojoj se dur-trozvuk i mol-trozvuk promatraju kao dvije ravnopravne pojave, od kojih je druga obrat prve. Ovo zrcalno suprotstavljanje osniva se na suprotstavljanju prvih est tonova prirodnog niza alikvotnih tonova, umjetno konstruiranome nizu koji se dobiva redanjem istih intervala, ali u obratnom smjeru, tj. prema dolje (Primjer br. 1). Oba ova niza polaze od tona c koji bi bio prema tome temeljni ton i trozvuka c-e-g i trozvuka f-as-c (Primjer br. 2).
velika mala terca terca

H. r. moe na mahove posve manjkati, kao npr. u predigri Wagnerovoj operi Das Rheingold, gdje kao jedina harmonija ne prekidno traje toniki trozvuk Es -dura. Svjesno baratanje har monijskim ritmom predstavlja vano kompozicijsko-tehniko sred stvo za postizav anje to vee plastinosti i ivosti muzikoga tkiva. N. D. HARMONIJSKI SIMBOLI, u jazzu i suvremenoj zabavnoj muzici, oznake kojima se biljei akordika (harmonijska) pratnja melodije. Sastoje se od kombinacije slova i brojeva, i odnose se gotovo isklju ivo na dionice instrumenata koji izvode pratnju (gitara, vibrafon, elektrine orgulje, klavir i kontrabas) ili koji u jazzu improviziraju (ad libitum). Instrumentalne kompozicije zabavne muzike i jazza biljee se danas i tampaju na taj nain da je notirana samo melodija, a dodani su joj harmonijski simboli i oznake tempa, odnosno plesnog ritma.
LIT.: M. Kerbler, Harmonijski simboli, Zagreb 1966. M. Maz.

D
8

c
5

/. *

velika mala terca terca

Osnovni je nedostatak dualistike teorije u tome, to se prema njoj mol-trozvuk odreuje po svome najviemu, a ne po najniem tonu. Stoga bi trebalo drugi akord u primjeru br. 2 itati kao c (temeljni ton) as (velika terca) / (kvinta), a ne moda kao / (temeljni ton) as (mala terca) c (kvinta), a takvo je tumaenje u suprotnosti s elementarnim akustikim injenicama i sa ita vom muzikom praksom i iskustvom (-> Temeljni ton, -> Temeljni oblik akorda). Dualistiku teoriju prvi je iznio 1558 G. Zarli no, zatim F. Salinas, J.-Ph. Rameau, A. F Vallotti, M. Hauptmann i dr.; ali najpotpunije su teoriju dualistikog principa razvili tek A. von Oettingen (Harmoniesystem in dualer Entzvickelung, 1866; II izd. kao Das duale Harmoniesystem, 1913) i H. Riemann (Das
MUZ. E., 11, 6

HARMONIJSKI SKELET -> Harmonijska analiza HARMONIKA, u drugoj polovini XVIII i prvoj polovini XIX st. skupni naziv za instrumente, kod kojih se ton proizvodio trljanjem njihove (esto staklene) povrine (eufonij, glasharmo nika). Ve u prvoj polovini XIX st. to je naziv za potpuno nov tip instrumenta, u kojemu je izvor tona strujanje zraka. Pod tim dananjim nazivom razlikuju se dva osnovna oblika: usna harmonika i runa harmonika. Princip proizvodnje zvuka jednak je i kod jedne i kod druge: zrana struja stavlja u pokret jezice, koji titraju i stvaraju zvuk. Proces zranog strujanja odvija se na temelju izmjeninog upuhavanja i usisavanja, pri emu kod usne ha rmonike slue sviraeva usta, a kod rune mijeh ugraen u instrument. Izumiteljem usne i rune harmonike smatra se Christian Friedrich Ludaiig Buschmann (1805-1864), koji je ve 1821 i 1822 izgradio prve, primitivne uzorke obiju vrsta. Njegov su rad na usavravanju kasnije nastavili C. Demian i drugi. Razvoj tih

82

HARMONIKA HARNI SCH


lodije, upotreba najadekvatnij ih harmonija, odnosno akor Osnovnu orijentaciju u izboru, izmeu mnogih moguno treba da dade sama melodija; to znai da treba otkriti one tentne harmonije koje pojedini tonovi ili grupe tonova date n lodije sadravaju. Latentne se harmonije odreuju na teme iskustva i uopivanja koja su rezultat itavoga historijskog razv harmonijskog miljenja; takvo odreivanje, meutim, predsta^ i neki premda samo pomoni stvaralaki akt te nuno ukl uje i subjektivnu ocjenu pojedinca koji izvodi harmonizaci U umjetnikoj muzikoj praksi, pronalaenje latentnih harmor dolazi naroito do izraaja u harmoniziranju narodnih melod kojemu je prvenstvena svrha da se narodnoj muzici dade adekvai vieglasni oblik, a da se pri tome izvorna melodijska linija podvrgne nikakvim bitnijim kompozicijskim zahvatima. Ba na takvu vrstu obradbi narodnih melodija obino i primjenj izraz harmonizacija. U harmoniji, kao muziko-kolskoj disciplini, harmoniziraj zadanih melodija jedno je od najvanijih i najuspjenijih sr stava za razvijanje harmonijskog miljenja. Ono se redovito izvi etvoroglasno, raunajui ovamo i zadanu melodiju, a ta se obi nalazi u najgornjem ili u najdonjem glasu. Glasovi se naziv; sopran, alt, tenor i bas, prema glasovima mjeovitoga zbora mjeovitoga vokalnog kvarteta. Ovakvo oznaivanje, meduti opravdano je samo dotle, dok se zadaci rjeavaju u vokalm stilu, a glasovi kreu u opsegu odgovarajuih ljudskih glaso' Harmoniziranje melodije, zadane u basu, ne smije se identificir s harmoniziranjem tzv. obiljeenog basa koje vodi vie ili mai mehanikoj upotrebi propisanih akorda, a gotovo nikako ne razv harmonijsko miljenje (-> Harmonija, -> Generalbas). N. D. HARMO, Oskar, baletni umjetnik i koreograf (Zagri 25. II 1911). Pohaao Baletnu kolu Hrvatskog narodnog ka; lista u Zagrebu; diplomirao na Visokoj koli za balet i koreograf u Londonu (N. Legat). Od 1928 s Anom Roje prireivao samostal koncerte te nastupao u trupama Ballets Russes de Pari, Bali Russes de Monte Carlo i Curtjoos po Evropi i Aziji. God. 1930 solist Beogradskog baleta, 1940 41 prvi plesa i ef Baleta Splitu i 1941 53 na istim poloajima u Zagrebu; 1953 vodio s Anom Roje vlastitu Meunarodnu baletnu kolu u Katel Kambelovcu te isto dobno bio ef Baleta i prvi plesa u Splitskoj operi. Nakon kraeg djelovanja u Londonu, 1961 69 pedagog baleta HNK; od 1970 vodi s Anom Roje vlastitu Baletnu kolu u Primotenu. Od tridesetak Harmoevih koreografskih ostvarenja u kojima je veinom nastupao i kao plesa istiu se: avo u selu (Lhotka), V simfonija (ajkov-ski), No na pustoj gori (Musorg-ski), Slike s izlobe (Musorg-ski), Romeo i Julija (,Prokofjev), Bahisarajska fontana (Asafjev), Orati (Gotovac), Stranac (Bom-bardelli), Bolero (Ravel), Klasina simfonija (Prokofjev) i Simfonija 0 mrtvom vojniku (Saka); meu samo plesakim ostvarenjima su: Petruka (Stravinski), Zeleni stol (Cohen), Prometej O. HARMOS (Beethoven) i Polovjec logor (Borodin). Kao baletni pedagog H. je odgojio niz istaknut plesaa. Za svoj umjetniki rad dobio je vie nagrada. K. Ko. HARNISCH, Otto Siegfried, njemaki kompozitor (Recker hausen kraj Gottingena, oko 1568 Gottingen, pokopan 18. VI 1623). Studirao na Univerzitetu u Helmstedtu. Kantor crb S. Blasius u Braunschweigu (od 1588), na koli u Helmstedtu (c 1593) i u Wolfenbuttelu (od 1594). God. 160003 zborovoda 1 dvoru u Braunschweigu i Liineburgu, zatim do smrti kantor ! Pedagokoj koli u Go ttingenu. Majstor malih vokalnih oblil u kojima se pribliuje talijanskim uzorima, ali oituje i znatr izvornost. Kao teoretiar i pedagog odlikovao se smiono: naprednou. ,
DJELA: Neu& Kurzzueilig deutsche Liedlein, 3-gl. (3 sv.), 1587, 1588 i 159 Gratulatio harmonica . . . 5-gl., 1587; Neue auserlesne deutsche Litder 4-gl. 5gl., 1588; Fasciculus novus selectissimarum cantionum, 1592; Hortulus lieblich lustiger und hoflicher deutscher Lieder . . . 4-gl. i 6-gl., 1604; Rosetum mui cum etlicher deutscher und lateinischer lieblichcr Art Balletun, Villanellen . . .4-g i 6-gl., 1617. Psabnodia nova simplex et harmonica 4-gl., 1621; Passio D minica 5-gl., 1621; Resurrectio Dominica l-gl. do 5-gl., 1621; Cantiones Gr gorianae, obi- 1624. Traktati Idea musicae, 1601 i Artis Musicae delineat 1608.

instrumenata povezan je s djelatnou tvornice Hohner u Trossingenu (Njemaka, od 1857). 1. Usna harmonika (njem. Mundharmonika) ima oblik uske pravokutne kutije s otvorima za upuhavanje i usisavanje zraka na jednom od duljih bridova. Pri sviranju instrument se pomie lijevo i desno, tj. u smjeru viih i niih tonova. U toku vremena nastalo je vie tipova usne harmonike: a) Dijatonski instrumenti. Oni mogu proizvoditi tonove i u oktavama, ak i u dvostrukim oktavama, a na nekima (na tzv. Bekoj oktavnoj usnoj harmonici) moe se svirati i dvoglasno. Mogue je pratiti melodiju i akordima. b) Kromatski instrumenti. Oni su se pojavili nakon 1920, imaju sve kromatske tonove, a grade se u etiri vrste, kojima opseg od govara opsegu ljudskih glasova, pa se prema njima i zovu sopran-, alt-, tenor- i bas-harmonika. Upotrebljavaju se gotovo iskljuivo u skupnom muziciranju, c) Zajednikom sviranju namij enjeni su i instrumenti, koji slue iskljuivo akordikoj pratnji. Poseban naj noviji tip je usna h. gotovo kvadratna oblika, koja osim otvora za izvoenje melodije ima i niz dugmeta za akorde. Mogunosti muziciranja na ovom neobino proirenom instru mentu (samo u Njemakoj se godinje proizvodi 24 000 000 komada) idu od poje dinanog sviranja i u triju, do nastupanja veih izvoakih sa stava. U solistikom sviranju pojedinci postiu veliku vjetinu. 2. Runa harmonika (rastegaa; engl. accordion i concertina, franc. accordeon, njem. Handharmonika, Ziehharmonika, Akkordeon, tal. fisarmonica) sastoji se od tri dijela: prvi dio, namijenjen desnoj ruci, odnosno izvoenju melodije, sadrava s vanjske strane dugmeta (stariji tip) ili klavijaturu (noviji tip, tzv. klavirhar-monikd), a s unutranje mehani7am za proizvodnju zvuka; drugi, srednji dio je mijeh koji stezanjem i rastezanjem upuha-va i usisava zrak i tako uzrokuje titranje jeziaca; kretanje mijeha regulira samo lijeva ruka; njoj je namijenjen trei dio koji i u starijim i u novijim tipovima s vanjske strane ima dugmeta za basove tonove i akorde. Svira nosi harmoniku HARMONIKA objeenu o ramena. Kao kod usne harmonike, tako se i kod rune razlikuju dijatonski i kromatski instrumenti; kromatsku harmoniku je 1850 konstruirao beki mu ziar Walter. Obje kategorije grade se u vie veliina, od manjih instrumenata, koji s lijeve strane imaju svega nekoliko dugmeta za ostvarivanje vrlo skromne akordike pratnje, do velikih har monika sa zn atno bogatijim mogunostima. Karakteristino je da na dijatonskim instrumentima jedno te isto dugme daje dva razliita tona, jedan kod rastezanja mijeha, a drugi kod stezanja, dok dugmeta na kromatskim instrumentima daju uvijek isti ton. Dugmeta na lijevoj (basovoj) strani mogla su kod starijih tipova izvoditi samo akorde dura i mola; noviji tipovi izvode i dominantne septakorde, te smanjene kvintakorde i smanjene septakorde. Broj basovih dugmeta varira prema veliini instrumenta (moe ih biti 48, 72, 80, 96, 120, 140). 2Opseg klavijature dananje klavirharmonike ide obino od / do a (kod nekih instrumenata od e do c4). Runa h. je danas veoma proiren instrument u svim slojevima, gradskim i seoskim. Na njoj se svira pojedinano i u skupinama; ona je bitni sastavni dio plesnih instrumentalnih ansambla. Za runu harmoniku postoji danas ve i prilino velika literatura, u kojoj ima doprinosa i istaknutih kompozitora (H.Herrmann, H. Ambrosius, H. Brehme, B. Stiirmer, H. Zilcher i dr.).
LIT.: H. Buschmann, C. F. L,. Buschmann der Erfinder der Mund- und Handharmonika, Trossingen 1938. E. Feil, Die Mundharmonika, Trossingen. A. Fett, Harmonika, MGG, V, 1956. Isti, 30 Jahre neue Musik fiir Har monika, 1927 1957, Trossingen 1957 (IV izd. 1964). Ph. V. Plama, How to Make on the Harmonica, New York 1957. A. Fett, Die Mundharmonika, Kleine Instrumentenkunde, Trossingen 1966. J. As.

HARMONIKORD (njem. Harmonichord), vrsta klavira s okomito poloenim metalnim icama. Konstruirali su ga otac i sin Kauffmann u Dresdenu oko 1809. H. ne proizvodi ton udaranjem batia o icu, ve posebnim mehanizmom, koji strue po ici, te ide u skupinu tzv. Streichklaviere. HARMONIZACIJA (harmoniziranje), izradba akordike pratnje datoj melodiji. Glavni je problem u harmoniziranju me-

HARNISCH HARSANYI
NOVA IZD-: F. Jode obj. i svjetovnu pjesmu (Das Chorbuch, IV) i 3 duhovn (ibid. VI 1927 31); 3 pjesme obj. W. Vetter (Das fruhdeutsche Lied, II 1928); 4 pjesme obj. A. Fehlbehr (Ernste und heitere deutsche Lieder, 1933). LIT.: H. 0. Hiehel, Otto Siegfried Harnisch, MGG, V, 1956. Isti, Otto Siegfried Harnisch, Leben und Werk (disertacija), Hamburg 1956.

83

HARPE DITALE, vrsta male harfe, koju je oko 1830 konstruirao francuski graditelj Pfeiffer. Ormari za rezonanciju bio je plitak, a ispod vrata bilo je smjeteno sedam tipaka, pomou kojih su se istoimene ice mogle kromatski povisiti. Instrument je imao opseg od tri oktave, a ice su bile ugodene u Es -duru. HARPER, Heater, irska pjevaica, sopran (Belfast, 8. V 1930). Studirala na Trinity College of Music u Londonu i privatno kod Helene Isepp i F. Huslera; na opernoj pozornici debitirala 1954 u Oxfordu kao Lady Macbeth (Verdi). lanica Covent Gardena i Saler's Wells Theatrea, nastupala je na festivalima u Bavreuthu, Schvvetzingenu, Glvndebourneu, Bathu, Edinburghu i Aldeburghu. Njezine najbolje kreacije su Iphis (Handel, Jephtha), Belinda (Purcell, Dido and Aeneas), Elsa (Wagner, Lohen'grin), Violetta (Verdi, La Traviatd), Anne (Stravinski, Rake's Progress), Helene (Britten, San ljetne noi) i Lucv (Britten, Prosjaka opera). HARPSICHORD -> embalo HARRER, Johann Gottlob, njemaki kompozitor i orgulja (Gorlitz, 1703 Karlovv Varv, 9. VII 1755). Studirao pravo u Leipzigu, muziku uio u Italiji i vjerojatno kod J. A. Hasse a. God. 173150 dirigent orkestra grofa Briihla u Dresdenu; 1750 naslijedio J. S. Bacha na poloaju kantora u crkvi sv. Tome u Leipzigu. Komponirao u stilu J. A. Hassea s kojim je bio sprijateljen.
DJELA. ORKESTRALNA: 27 simfonija; 24 partite; koncerti za razliite instrumente. KOMORNA : 3 trija za obou; 51 duet za flautu. Za embalo: 3 sonate; 3 fuge; Siiifonia. VOKALNA. Oratoriji: La Morte di Abele; Gioa, re di Giuda; Isacco, figura del Redentore; Ich zvill zum Myrrhen-Berge gehn. Pasija Ich Weiss nicht, who ich bin; 48 kantata; 3 mise; 3 psalma; moteti i dr. Traktat Specimen Contrapuncti duplicis. LIT.: A. Schering, Der Thomaskantor Johann Gottlob Harrer, Bach-Jahrbuch, 1931. -Isti, J. S. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Jahrhundert, Musikgeschichte der Stadt Leipzig, Leipzig 1941. H. Ki'tmmerling, Johann Gottlob Harrer, MGG, V, 1956.

1945; fantazija za violinu, violonelo, klavir i zbor, 1925; A Song for Occupations za mjeoviti zbor a cappella, 1934; Symphony for Voices za mjeoviti zbor a cappella, 1936; Jubilation za zbor, limene duhake instrumente i klavir, 1964; Canticle to the Sun za sopran i komorni orkestar, 1961; solo-pjesme. Misa za muki zbor i orgulje, 1948; moteti (Israel, 1947). Studije (Negro rural education made by the Rockefeller Foundation) ; eseji (Problems of American Composers, 1933); brojni lanci u strunim asopisima (The Grozvlh of a Composer, MQ, 1934). LIT.: A. Farivell, Roy Harris, MQ, 1932. R. Evett, The Harmonie Idiom of Roy Harris, Modern Music, 1946. N. Slonimsky, Roy Harris, MQ, 1947. A. Copland, Roy Harris, Unsere Neue Musik, Miinchen 1947. G. Chase, Roy Harris, America's Music, New York, Toronto i London 1955. N. Broder, Roy Harris, MGG, V, 1956.

HARRIS, Roy, ameriki kompozitor (Lincoln Countv, Oklahoma, 12. II 1898). Farmerski sin, bavio se muzikom kao amater. Poslije Prvoga svjetskog rata uio kod A. Farvvella (teorija, harmonija), A. Blissa i Altschultera (kompozicija, instrumentacija); 192629 usavravao se u Parizu kod N. Boulanger. Predavao na Juilliard School of Music u New Yorku (193240), na Westminsterr Choir School u Princetonu (193438), gdje je vodio odjel za kompoziciju, zatim na Cornell University u Ithaci(i94O42), Colorado College (194248), Utha State College u Loganu (194849), Peabody Teachers College u Nashvilleu, Tennesse (194951), Pennsylvania Collegefor WomeuPittsburgu(i95i 56), University of Southern Illinois(195657), Indiana University u Bloomingtonu (1957 60) te na \Jniversity ofCalifor-nia u Los Angelesu (od 1961).
R. HARRIS

HARRISON, Arthur, engleski orguljar (Durham, 23. II 1868 London, 14. XI 1936). Zavrivi kolovanje postao su vlasnik orguljarske radionice Harrison & Harrison koju je 1861 otvorio u Rochdalu njegov otac. God. 1870 preselili s u poduzee u Durham; od 1895 H. je sam vodio tvrtku. Nakon njegove smrti upravu je preuzeo njegov brat Harry, a kasnije mu se pridruio neak Cuthbert T. L. Harrington. Meu brojnim Harrisonovim radovima istiu se orgulje katedrala u Belfastu (1907), Glasgovvu (1909), Wellsu (1910), Yorku (1915), Manchesteru (1916), Oxfordu (1922), Worcesteru (1924), Leicesteru (1929) i Edinburghu (1931) te rekonstrukcija i proirenje orgulja u Royal Albert Hali u Londonu (1924-34). HARRISON, Julius Allan Greenway, engleski kompozitor i dirigent (Stourport, Worcestershire, 26. III 1885 Harpenden, London, 5. IV 1963). Studirao u Birminghamu i na Royal Academy of Music u Londonu (G. Bantock). God. 192227 dirigent British National Opera Company i od 1925 vodio uz to Handelovo drutvo u Londonu; 193040 vodio koncerte i godinje festivale u Hastingsu, a onda se posvetio uglavnom komponiranju. Izvrstan dirigent, posebno se istakao stilskom interpretacijom Wagnerovih opera. U kompozicijama se sluio starim nainima i narod nim napjevima, osobito onima iz Worcestershirea. Na njegovo'stvaralatvo koje dostie vrhunac u Misi utjecao je 1 R. Vaughan Williams.
DJELA. ORKESTRALNA: IVorceslershire Suite, 1920; Down Among the Dead Men; Rapunzel, 1917; Widdicombe Fair; Cornish Holiday Sketches za gudae, 1935; Autumn Landscape za gudae, 1936; Troubadour Suite za gudae, rog i harfu, 1945; rapsodija Bredon Hill za violinu i orkestar, 1941. KOMORNA: Prelude Music za harfu i gudaki kvartet, 1912; 2 gudaka kvar teta; sonata za violinu i klavir, 1944. Kompozicije za klavir (7 Country Sketches, 1919). Opera The Canterbury Pilgrims. VOKALNA: Requiem of Archangels for the World za zbor i orkestar, 1919; Songs of Chivalry za tenor i orkestar; Cavalier Tunes za tenor i orkestar; Rhapsody za bariton i orkestar; The Blessed Damozel za enski zbor, 1929; soio -pjesme. CRKVENA: Aiissa za sole, zbor i orkestar, 1948; Missa O Lux Beata Trinitas za glas i orgulje, 1951; Missa liturgica za zbor a cappella, 1950; Requiem za sole, zbor i orkestar. SPISI: The Orchestra and Orcheslral Music, 1934; Brahms and His Four Symphonies, 1939; Dvordk's Orchestra and his Symphonic Expression, u Antonin Dvorak: his Achievement, 1942. LIT.: H. F. Redlich, Julius Allan Greenway Harrison, MGG, V, 1956.

HARRISON, Lou, ameriki kompozitor i muziki kritiar (Portland, 14. V 1917). Uenik H. Cowella, H. Coopera i A. Schonberga; poduavao 193740 na Mills College i 1942 na Univerzitetu u Los Angelesu. Preselivi se 1943 u New York pisao je 194548 muzike kritike za Herald Tribune, Listen, View i Modern Music. Bio je zatim 195152 predava na Black Mountain College u Sjevernoj Carolini. Dobitnik mnogih nagrada na razliitim kompozitorskim natjeajima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; Simfony from Simfonies in Free Slyle, 1956; koncert za flautu i orkestar udaraljki, 1949; Koncerto por I' violono kun perkuta orkeslro, 1959; Concerto in Slendro za violinu i udaraljke, 1962; suita za violinu, klavir i orkestar, 1951; nokturno za 2 violonela i orkestar, 1951; preludij i sarabanda, 1937; Canticle za orkestar udaraljki, I I I I , 1939 41; 2 suite za gudae, 1948 i 1949; 7 pastorala za komorni orkestar, 1947 53; suita za komorni orkestar, 1953. KOMORNA: gudaki trio, 1948; suita za gudaki kvartet (ili orkestar), 1949; Scenes From William Morris za flautu, gudaki trio, harfu i klavir, 1955; Double Music za kvartet udaraljki, 1941; suita za violonelo i harfu, 1950; Sonata for Psaltero, 1962; sonata za violinu, 1962. Tri sonate za klavir, 1941; 2 suite za klavir, 1937 i 1941; 6 sonata za embalo, 1935 40. DRAMSKA: opera Rapunzel, 1960; Marriage at the Eiffel Tower (octeau), 1948; Perilous Chapel, 1949; The Only Jealousy of Emer (Yeats), 1950; Solstice, 1950; Green Mansions; Omnipotent Chair; lo and Prometheus; JephthaKs Daughter, 1963; Peter Pan; Troiane; Cinna; Elettra i dr. Zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: misa u ast sv. Antunu za zbor, trublju, harfu i gudae, 1940 49; motet za blagdan Uznesenja za 7 gudakih instrumenata, 1950; Alma Redemptoris Mater, 1951.

Sluei se tematikom amerikog muzikog folklora, keltskih pukih napjeva i protestantskih crkvenih himni, H. stvara kompozicije iroke melodike i bogate kontrapunkti-ke grade. Po nastojanju da u djelima prvenstveno izrazi duh svoje zemlje, H. ide medu suvremene predstavnike amerikog smjera.
DJELA. ORKESTRALNA. Jedanaest simfonija: I, 1933; II, 1935; III, 1938; IV, Folksong Symphony za zbor i orkestar, 1939; V, posveena narodima SSSR-a, 1942; VI, posveena oruanim snagama SAD, 1944; VII, u 1 stavku, l 9 5 i ; V I I I , 1962; IX, 1963; y*,Abraham Lincolm Symphony za zbor, duhae i 2 klavira, 1965 i XI, 1967. Dva koncerta za klavir, 1944 i 1953 ; koncert za 2 klavira, 1946; koncert za harmoniku, 1946; koncert za violinu, 1948; fantazija za klavir i orkestar, 1954; Soliloquy and Paean za violu i orkestar, 1948; Chorale za orgulje i limene duhake instrumente, 1944; Toccata za orgulje i limene duhake instrumen te, 1944; uvertira When Johnny Comes Marching Home, 1934; Time Silile, 1937; preludij i fuga za gudaki orkestar, 1935; Chorale for Strings, 1944; American Creed, 1940; Ode to Fruth, 1941; Ode to Friendhip, 1944; Fanfare, 1942; Memoires of a Child's Sunday, 1946; Celebralion (varijacija na temu H. Hansona), 1946; Kentucky Spring, 1949; Cumberland Concerto, 1951; Ode to Consonance ,\9S1', J. F. K., 1964; Horu of Plenty, 1964; Rhythms for Space za gudae, 1965. Kompozicije za duhaki orkestar. KOMORNA: gudaki sekstet, 1932; tri gudaka kvarteta, 1929, 1933 i 1937: Songs of a Rainy Day za gudaki kvartet, 1925; gudaki kvintet, 1939; klavirski kvintet, 1936; klavirski trio, 1934; Concerto za klarinet, klavir i gudaki kvartet, 1927; Four Minutes and Twenty Seconds za flautu i gudaki kvartet, 1934; violinska sonata, 1942; duo za violonelo i klavir, 1964. Dvije sonate za klavir, 1928; Children's Suite i druge klavirske kompozicije. DRAMSKA. Baleti: Weslern Landscape, 1940; From this Earth, 1941; What so Proudly we Hail, 1942 i War, 1945. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Give Me the Splendid Sun za bariton i orkestar, 1961; Walt Whitman Suite za zbor, 2 klavira i gudae, 1944; Suite za zbor, gudaki kvartet i klavir.

HARSANYI, Tibor, madarski pijanist, dirigent i kompozitor (Nagvkanizsa, 27. VI 1898 Pariz, 19. IX 1954). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti klavir (S. Kovacz) i kompoziciju (Z. Kodalv). God. 1921 krae vrijeme koncertirao u Beu, zatim godinu dana na turneji po Nizozemskoj, a 1923 nastanio se u Parizu; ondje je sa P. O. Ferroudom i drugim muziarima ute meljio drutvo za suvremenu komornu muziku Triton i ubrzo postao jedna od vodeih linosti medu pripadnicima grupe muziara-emigranata Hcole de Pari. Kao pijanist i dirigent koncertirao po Francuskoj i u svim vanijim muzikim sreditima Evrope, izvo -

84

HARSANYI HARTIG
menata kremonskih majstora. Izvrstan poznavalac gradnje ' na, H. je objavio jedno od najznaajnijih djela s toga podr The Violin, Its Famous Makers and Their Imitators, 1875, je doivjelo brojna izdanja na raznim jezicima. Objavio je i runik The Violin and Its Music, 1881. HART, James, engleski kompozitor (York?, 1647 v jatno London, 8. V 1718). Od 1670 pjeva u Kraljevskoj ka slubovao u Westminsterskoj opatiji (kao Lay-Vicar). Za veoma poznat pjeva i kompozitor. Njegove pjesme imaju cifino obiljeje onoga vremena, ali istodobno odavaju si izraza kakva pjesmama XVIII st. ponekad nedostaje.
DJELA: Adieu to the Pleasures and Follies of Love, umetak za Shake reovu dramu The Tempest u obradi Th. Shadvvella, 1673. Oko 60 Hai pjesama (songs) tiskano je u raznim zbirkama onoga vremena: Choice & Songs, I V, 1673 84 (izd. Playford); Choice Ayres, Songs & Dial 1675 (Playford); New Ayres and Dialogues, II, 1678 (Brome); The Thea Music, I, I I I i IV, 168587 (Playford); A Collection of the Choicest and A Songs, II, 1687 (Crouch); Comes Amoris, III, 168788 i V, 1694 (Carr) Banauet of Music, IIV, 168890 (Plavford); The Gentleman's Journal, (Baldwin); Synopsis Musicae, II, 1693 (Cross); Thesaurus Musicus, II I, (Hudgebutt); Wit and Mirth, or Pills to Purge Melancholy, IV, 1706 (Peai NOVA IZD.: pjesmu Since Phyllis Szvears Inconstancy obj. A. h {The Minstrelsy of England, 1901). LIT.: Ch. L. Cudtoorth, James Hart, MGG, V, 1956.

dei veinom vlastite kompozicije. Poslije njegove smrti u Parizu je utemeljen Assodation des amis de Tibor Harsdnyi. Premda je pripadao tzv. Parikoj koli i prihvatio mnoga svojstva francuske muzike (jasnoa i izvjesna leernost izraza), H. nikada nije izgubio vezu s muzikom svoje domovine. U poetku je na njega odluno djelovao Bartokov rani klavirski stil, zatim prihvaa debussvjevski i postdebussvjevski harmonijski izraz, ali ne naputa proirene tonalne okvire; od sredine 20 -tih godina sve vie naginje linearnom kontrapunktskom nainu oblikovanja te sjedinjuje neoklasiarska stilska obiljeja s elementima jazza i madarskog folklora (ritmika). es to upotrebljava cjelostepenu ljestvicu to daje poseban, individualni peat njegovoj vrlo jezgro vitoj melodici.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1951; koncert za violinu, 1941; Concertstiick za klavir i orkestar 1930; Concertino za 2 violine i komorni orkestar, 1941; Aria, Cadence et Rondo za violonelo i orkestar (ili klavir), 1930; Ouverture symphonique, 1929; Suite pour Orchestre, 1927; Suite hongroise, 1935; Le Joie de vivre, divertissement cine'matographique, 1933; Divertimento No. 2 za trublju i gudae, 1943; Divertissement Francais, 1946; Figures et rythmes, 1945; Dances variees, 1945; Rapsodie burlesque, 1948. KOMORNA: gudaki trio, 1934; 2 gudaka kvarteta, 1925 i 1935 (prer. 1943); klavirski trio, 1926; Concertino za klavir i gudaki kvartet, 1931; Nonette za 4 gudaa i 5 duhaa, 1930; Pique~Nique, Dejeuner concertant za 2 violine, violonelo, kontrabas i udaraljke, 1951; sonatina i sonata za violinu i klavir, 1918 i 1926; sonata za violonelo i klavir, 1928; sonata za violu i klavir, 1954 ; duo za violinu i violonelo; Rapsodie za violonelo i klavir; Trois pieces za flautu i klavir; Lecture a vue za udaraljke, 1951; Petites pieces pour ensemble tzigane, 1953. KLAVIRSKA: sonata, 1926; Petite suite pour enfants; Rapsodie; ciklus La Semaine . Sept petites pices pour tous les jours de la semaine; Cinq preludes brefs; 2suite; Cinq e'tudes rythmiques; Pastorales; Trois pieces lyriques; Trois impromptus; Piece pour deux pianos i dr. DRAA1SKA. Opere: Les Invites, 1928; Illusion ou L'Histoire d'un miracle (prema E. T. A. HofTmannu), 1948 i L'Histoire du petit tailleur (prema Grimmu) za marionete, 7 instrumenata i udaraljke, 1939. Baleti: Utolso alom, 1920; Pantins (i orkestralna suita), 1937; Chota Roustaveli (sa A. Honeggerom i A. Cerepnjinom), 1945; La Fleur vene, 1948; L'Amour de la vie, 1950 i Legende canadienne 1953. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Cantate de Noel za zbor, flautu i gudaki orkestar 1939; Colere, kantata za zbor a cappella, 1952; Deux Fantaisies za zbor a cappella, 1943; Trois chansons du Vivarais za 4 glasa i 5 instrumenata, 1946; solo-pjesme na tekstove H. Heinea, R. E. Harta, G. Apollinairea, Ch. Moreasa, Nervala, Mallarmea, P. Verlainea. SPISI: Schonberg a Pari, Literatura, 1928; Sur la musique du dessin anime, RM, 1934; Henri Marlelli: Conc. pour orchestre, ibid., 1935; L'Inspiration et le metier musical, Beaux-Arts, 1936; Bela Bartok, Liberte, 1945; II faut creer un opera de chambre, Combat, I95LIT.: A. Liess, Foreign Co mposers in Pari, The Chesterian, 1931. V. Ligeti, Un grand musicien, La Republique hongroise, Pari 1946. J. S. Weissmann, Tibor Harsanvi: A General Survev, The Chesterian, 1952. C. Chamfray, Tibor Harsanvi, Le Guide du Concert et du disque, 1954. J. S. Weissmann, Tibor Harsanvi, MGG, V, 1956. I. A.

HART, Joseph Binns, engleski kompozitor i orgulja (I don, 5. I 1794 Hastings, 10. XII 1844). lan djeakog z u londonskoj katedrali sv. Pavla; uio orgulje kod S. Wes i M. Cooka, klavir kod J. B. Cramera. God. 1810 orgulja op ske crkve u Walthamstowu i istodobno u slubi grofa od Uxb gea; kasnije orgulja u Tottenhamu (Middlesex). Poslije napoli skih ratova prouo se kao kompozitor etvorka (quadn God. 1818 20 zborni dirigent i korepetitor opernog kaza The Lyceum u Londonu; 1829 nastanio se u Hastingsu, gdj< bavio trgovinom muzikalija i bio orgulja.
DJELA: 48 zbirki plesova (valceri, gavo te, etvorke). DRAMS opera The Vampire, 1820. Farse: Amateurs and Actors, 1818; A Walk for a ger, 1819; The Bull's Head, 1819. Udbenik kompozicije An Easy Mo, Teaching Thorough-Bass and Composition, oko 1827. Sa J. Fawcettom zbirku Melodia Divina, a Sacred Compamon for the Pianoforle, oko 1841 (doc 1854; novo izd. 1865.). LIT.: A Dictionary of Musicians, I,London, II izd. 1827 (s popisom Hartovih plesnih kompozicija do 1827). Ch.L. Cudwonh, Joseph Binns H MGG, V, 1956.

HARSCHHORN (njem.), vojniki signalni instrument pro dorna tona. U poetku izraen iz ivotinjskog roga, kasnije od metala, najee mjedi. Upotrebljavao se u vicarskoj do XV st. kada ga zamjenjuju suvremeniji instrumenti.
LIT.: E. A. Gessler, Die Harschhorner der Innerschweizer, Anzsigcr fur Schweizerische Altertumskunde, 1925.

HARSHAVV, Margaret, amerika pjevaica, sopran (Narbeth kraj Philadelphije, 12. V 1912). Pjevanje studirala na Curtis Institute of Music u Philadelphiji i na Juilliard School of Music u New Yorku. Umjetniku karijeru zapoela 1934 u New Yorku kao altistica u raznim opernim druinama (od 1942 na Metropolitanu). Od 1950 preuzela sopranski fah i razvila se u jednu od najboljih wagnerijanki (Briinnhilde u Prstenu Nibelunga, Senta u Ukletom Holandezu). U vie navrata gostovala na Covent Gardenu u Londonu i 1954 na festivalu u Glvndebourneu (Donna Anna u Mozartovom Don Giovanniju). HART, Fritz (Bennicke), engleski dirigent i kompozitor (London, 11. II 1874 Honolulu, 9. VII 1949). Studirao na Royal College of Music u Londonu. Do 1908 dirigent orkestra raznih kazalinih i opernih trupa u Londonu. God. 1908-35 ivio u Australiji. Bio je profesor kompozicije i direktor Konzervatorija (od 1915) te dirigent Simfonijskog orkestra u Melbourneu. Od 1932 stalni gost Simfonijskog orkestra u Honolulu, a 193642 ujedno profesor muzike na havajskom Univerzitetu. Kao ko mpozitor iao utrtim putevima engleske kasne romantike. Njegova mnogobrojna djela, proeta duhom engleske narodne mu zike, odaju velik talent, iroku muziku kulturu i znanje. Osobito mu se istiu solo-pjesme, u kojima lirska priroda, smisao za melodiju i izvrsno poznavanje vokalnog sloga dolaze do punog izraza.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; simfonijski esej A Dedication, 19491 rapsodija za violinu i orkestar, 1939; Idyll za violinu i orkestar, 1949; uvertire From the West Country, 1907 i Dick \Vhitington, 1908; 13 scena iz L'Oiseau bleu (Maeterlinck), 1911; suita za gudae, 1919; suita The Bush, 1923; 3 fantazije, 1930 41; varijacije. Dva gudaka kvarteta, 1937; 3 sonate za violinu i klavir, 1911, 1920 i 1941. Klavirske kompozicije. Dvadeset opera, 1913 47; 2 operete. Zborovi; ok o 350 solo-pjesama.

HART, Philip, njemaki orgulja i kompozitor (? L don, 17. VII 1749). Moda sin Jamesa Harta; prvi podatai njemu zabiljeen je 1703, kad je u Londonu izvedena jedna 1 gova kompozicija. Sudjelovao na koncertima koje je priredi trgovac Th. Britton. Crkveni orgulja u Londonu. Premda umro samo deset godina prije Handela, stilski je blii gener; Blowa i Purcella.
DJELA: kompozicije za harpsichord i orgulje [Fugues for the Orga, Harpsichord, zvith Lessons for the Harpsichord, oko 1720). VOKALNA: Morning Hymn, from the Fifth Book of Milton's Paradise Losu, oko 1729; to Harmony (In Praise of Musick) ; oko 10 pjesama (Songs). Anthemi P, the Lord, ye Servants i / Will Give Thanks. LIT.: Ch. L. Cudzvorth, Philip Hart, MGG, V, 1956.

HARTIG, Heinz Friedrich, njemaki kompozitor (Kas 10. IX 1907 Berlin, 16. IX 1969). Studirao u Beu (H. ( E. Wellesz) i na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berli Uitelj klavira, muziki pisac i embalist, od 1948 profesor kc pozicije na Visokoj muzikoj koli u Berlinu; tamo je vodi Odsjek za tonske majstore. Nadovezujui na Hindemitha, H. razvio u istaknutog predstavnika suvremenog evropskog muzici stvaralatva. Iako pod utjecajem A. Schonberga i B. Blach< izgradio je vlastiti muziki govor u kojemu uz dodekafonij serijelne postupke vanu ulogu igra ju i varijabilni metri. S najvii domet H. je ostvario na podruju vokalne muzike (Pere oratorij Wohin; oratorij ske kantate Anruf und Erzvartung i A
erstehung).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violinu op. 10 i 48, 1951 i 15 koncert za klavir, 1958; Rondo concertante za bariton, klavir i orkestar, ic Concertante Suite za gitaru, 1954; Komposition in fiinf Phasen za violon zbor, orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1965; Divertissement a sce'nes variai 1953; Hommage a Schauron za koncertantne grupe, 1965; Movimenti fur Z\ orehester und Schlagzverk, 1968. KOMORNA : sonata za klarinet i klavir, 19 sonata za obou i klavir, 1950; klavirski trio, 1954; duhaki kvartet, 1958; sor za violonelo solo, 1958; sonata za violu i embalo, 1962; Duettino za vio embalo ; Muica da camera za flautu, violu da gamba i embalo, 1962; Variatic iiber einen siebentonigen Klang za 14 instrumenata, 1962 (takoer i za orkest Immediante za flautu, klarinet, klavir i 2 violonela, 1965 (takoer i za orkest Composizione per due za violonelo i klavir, 1966; kvintet za flautu, obou i gud; trio, 1967; Passacaglia, Cadenza e Finale za violu i klavir, 1968; Reflexe za git i embalo, 1968; Fiinf Stiicke za flautu i gitaru, 1956; za flautu soio: Flotens 1954 i Monolog, 1965; Variante za violonelo solo, 1956; Drei Stiicke za git: 1964. KLAVIRSKA: Variations en mitres variables, 1952; Kleine Son, 1958; Fiinf Klavierstiicke, 1965; DRAMSKA: komorna opera Escorial, 19 Baleti: Die Wolfe, 1956; Das Tor, 1956; Schzvarze Sonne, 1959. Scenska muz: VOKALNA; kantate Wilhelm Busch, 1952 i Galgelieder, 1952; Perche za z i gitaru (12 instrumenata), 1958. Ciklusi solo-pjesama: Der Trinker und die Spu za bariton i klavir (7 instrumenata), 1953; In einer Nacht za sopran, flautu i I vir, 1955; Drei Lieder za bariton i orkestar (klavir), 1964 i Va la nave za vis

HART, George, engleski graditelj instrumenata (London, 23. III 1839 kraj Newhavena, 25. IV 1891). Violinu studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. A. Macfarren, P. Sainton). Preuzeo od svog oca Johna Thomasa (1805 74) izvrsno uvedenu trgovinu i radionicu za gradnju violina (Hart & Sons) u Londonu, koja se proslavila uspjelim kopijama instru -

HARTIG HARTMANN
glas i 7 instrumenata, 1966. Invocatio za visoki glas i 5 instrumenata, 1968. CRKVENA: oratorij Wohin, 1964; 2 oratorijske kantate: Anruf und Erzvartung, 1961 i Auferstehung, 1961; Messe nach einem Feuersturm za bariton, zbor i orkestar, 1960; Triptychon zum Heiligen Pfingstfest za sole, zbor i orkestar, 1960; meditacije Gott sei gelobet za orgulje i mjeoviti zbor, 1968. LIT.: U. Stiirzbecher, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971. K. Ko.

85
oituje u melodijskoj koncepciji i obraivanju fantastinih sadraja bliskih nordijskoj narodnoj umjetnosti.

HARTKNOCH, njemaka obitelj muziara i nakladnika. 1. Johann Friedrich, st., nakladnik (Goldap, istona Pruska, 18. IX 1740 Riga, 1. IV 1789). Po svoj prilici uio klavir kod svog oca uglednog orguljaa. Zatim odlazi na studij teologije u Konigsberg, a 1761 na nagovor tamonjeg izdavaa J. J. Kantera stupa u njegovo poduzee da bi izuio knjiarski zanat. U to doba poduava mladoga J. F. Reichardta klavir i teoriju muzike. Kod Kantera je upoznao I. Kanta i J. G. Herdera s kojim se sprijateljio i koga je kasnije materijalno potpomagao. God. 1763 utemeljio vlastito izdavako poduzee u Mitauu i ubrzo zatim podrunicu u Rigi koju je kasnije reorganizirao u glavno sjedite. Objavio je vei broj djela Herdera, Kanta, F. M . Klingera, J. G. Hamanna 1 dr.; od 1770 (moda i ranije) izdavao i muzikalije (tiskane kod Breitkopfa u Leipzigu); 1773 objavio kompozicije J. F. Reichardta: zbirku Vermischte Musicalien, violinski i klavirski koncert, te Singspiele Hanschen und Gretchen i Amors Guckkasten (klavirski izvadak). Jedini sauvani Hartknochov muziki katalog, Verzeichniss er praktischen musikalischen Werke zvelche bey Johann Friedrich Hartknoch in Riga . . . zu haben sind (oko 1785), sadrava djela Ch. Cannabicha, A. Filtza, G. Toeschija, A. Holzbauera, J. i A. Stamitza, J. Ch. Wagenseila, J. Havdna, J. Ch. Bacha, B. Galuppija, F. J. Gosseca i drugih. Ali to je po svemu sudei komisionarski katalog. Herderovu korespondenciju s Hartknochom objavili su H. Diintzer i F. G. Herder (Von und an Herder, II, 1861). 2. Johann Friedrich, ml., nakladnik (Riga, 27. VII 1769 Dresden, 19. IX 1819). Sin Johanna Friedricha st. Najprije vodio poduzee u Rigi; na Herderov poticaj 1801 izdavao asopis Adrastea. God. 1803 prodao poduzee u Rigi i otvorio nakladnu knjiaru u Leipzigu (poslovala je do 1879 u stranim rukama). Odigrao je znaajnu ulogu u izgraivanju novijeg njemakog knjiarstva (poslije 1813). 3. Karl Eduard, pijanist i kompozitor (Riga, oko 1795 Moskva, 1834). Sin Johanna Friedricha ml.; studirao na univer zitetima u Knigsbergu i Leipzigu, zatim se posvetio iskljuivo muzici. Kao koncertni pijanist debitirao 1816 u Leipzigu; 1819 preselio se u Weimar gdje je uio kod J. N. Hummela. Ali u Weimaru nije stekao sigurnu egzistenciju usprkos uspjelim koncertnim nastupima, pa je 1824 na Hummelovu preporuku otiao u Petrograd. Ondje se ubrzo afirmirao u krugu visoke aristokracije kao muziki pedagog; 1828 dobio je mjesto muzikog uitelja u Moskvi. Komponirao je uglavnom klavirska djela, u izrazito pijanistikom slogu s velikim tehnikim zahtjevima, ali bez oso bitog znaenja za klavirsku muziku onoga doba.
DJELA: Second Grand Concert za klavir i orkestar op. 14. KOMORNA: Grande trio za violinu, v iolonelo i klavir op. 4; Sonata Brillante za violinu i klavir op. 2, 1823; Grande Fantaisie za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: sonata op. 1, 1822; Valses avec coda op. 3; Exercice pour le pianoforte a double touches op. 5; Grand Rondeau op. 6; varijacije na Gaudeamus igitur; La Tendresse, la plamte et la consolation, 3 Nocturnes caracteristiques op. 8; Six Grandes Valses a l'occasion du Couromiement de S. M. Nicolaus I op. 9LIT.: H. M. Schletterer, J. F. Reichardt, Augsburg 1865. R. Haym, Herder nach seinem Leben und seinen Werken, Berlin 1880. R. Eitner, Buch und Musikalien-Handler, Leipzig 1904. H. Giittler, Konigsberger Musikkultur im 18. Jahrhundert, Konigsberg 1925. H. Becker, Hartknoch, 1. Johann Friedrich d. A, 2. Johann Friedrich d. J.,3. KarlF.duard, MGG, V, 1956. I. A.

DJELA. ORKESTRALNA. Dvij e s i mfo n ij e : I, u g- mo l u, 1 8 3 5 i II, u E-duru, 1848; koncert za violinu; 6 uvertira, 1825 63; 3 Karak-terstykker za gudae, 1884. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1848 i 1855; klavirski kvartet, 1823; 3 sonate za violinu i klavir, 1826, 1846 i 1886. Dvije sonate za klavir, 1843 i 1885. Sonata za orgulje, 1855. DRAMSKA. Opere: Ravnen eller Broderpraven, 1832; Korsarerne, 1835; Lideri Kirsten, 1846 i Kong Saul, 1865. Baleti: Et Folkesagn, 1854 (sa N. Ga-deom); Valkyrien, 1861 ; Thrymskviden, 1868 i Arkona, 1875. Scenska muzika za drame: Olaf den Hellige, 1838; Knud den Store, 1839; Syvsoverdag, 1840; Maurerpigen, 1840; J. P. E. HARTMANN Undine, 1842; Hakon Jari, 1844; Ambrosius, 1878; Kilderejsen, 1859; Yrsa, 1883 i Dante, 1888. VOKALNA: kantate; svjetovni i crkveni zborovi; ciklusi solo-pjesama (Sulamilh of Salomon, 1850; Folmer Spillemands Viser, 1856); zbirke crkvenih pjesama.

3. Emil (Wilhelm Emilius), kompozitor (Kobenhavn, 21. II 1836 18. VII 1898). Sin i uenik Johanna Petera Emiliusa; od 1861 crkveni orgulja u Koben havnu i od 1871 u dvorcu Christianborg. God. 1891 preuzeo od N. Gadea vodstvo Muzikog drutva u Kabenhavnu.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; simfonijska pjesma Hakon Jari; koncerti za violinu i za violonelo; uvertira Haermaendene paa Helgoland; suita Nordiske Folkedame. DRAMSKA. Opere: En nat mellem Fjeldene, 1863; Elverpigen, 1867; Korsikaneren, 1872; Ragnhild, 1896 i Del store Lod, 1897. Balet Fjeldstuen, 1858 (sa A. Windingom). Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: C. Thrane, Danske Komponister, Kebenhavn 1875. W. Behrend, Johann Peter Emilius Hartmann, 1895 i 1918. A. Hammerich, J. P. E. Hartmann, Kobenhavn 1916. Th. Krogh, Zur Geschichte des danischen Singspiels, Kebenhavn 1924. R. Hove, J. P. E. Hartmann, Kobenhavn 1934. V. Busch, J. P. E. Hartmann, Hellerup 1955. 5. Lunn i A'. Schlorring, Hartmann, 1. Johann Ernst, 2. Johann Peter Emilius, 3. Emil, MGG, V 1956.

HARTMANN, Christian Carl (u francuskoj verziji mjestimice Harteman, Chretien Charles), njemaki flautist i kompozitor (Altenburg, 1750 Pariz, 1804). Isprva, prema vlastitim izjavama, flautist u dvorskoj muzici vojvode od Sachsen-Altenburga; 1774 nastanio se u Parizu i postao lan orkestra Opere. Oko 1786 zapoeo dulju turneju po Evropi i koncertira o, koliko se zna, u Hagu, Hamburgu, Petrogradu i Erlangenu (1790). God. 1792 vratio se u Pariz i 1795 postao profesor flaute na novoosnovanom Konzervatoriju; nastupao je na Concerts spirituels. Jedan od prvih velikih virtuoza na flauti. Komponirao je gotovo iskljuivo za svoj instrument i to preteno didaktika ili virtuozna djela koja svjedoe o vanrednom poznavanju flaute. Hartmannova pedagoka metoda zauzima znaajno mjesto medu nasljeem najveih majstora (Hotteterre, Quantz).
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie du globe aerostatique, 1784; Sinfonia za 2 roga, 2 oboe i gudae. 3 Concerts pour flute, 178485; 4 Concerts pour flute, 1786? (moda se podudaraju s prethodnim koncertima); 2 Airs varies pour flitle, violon et orehestre. KOMORNA: 6 sonata za clavecin ili klavir i obligatnu pratnju flaute ili violine, 1784; 6 Sonates avec des airs varies pour flute et violoncelle ou aceompagnement de forte piano. 1783; 2 sonate za harfu ili clavecin uz flautu i violinu (rkp.); Recueil de points d'orgue pour flute dans tous les tons majeurs et mineurs; 6 Duos pour 2 fliites ou 2 violons, 1785 ; po 6 Duos pour 2 fliites op. 6, 1792 i op. 7, bez god.; 6 Airs francais et russes varies pour la flute avec aceontp. de violon et violoncelle, 1790; Caprice pour la flutte travtrsiere; Recueil des preludes dans toute sorte de modulations pour la flute; 126 Cadences pour la flute dans tous le tons; 8 airs varies avec la basse. LIT.: F. J. Feti, Biographie univers^lle des musiciens et bibliographie generale de la musique, 8 sv-, Bruxelles 183544. 7?. Coite, Christian Karl Hartmann, MGG, V, 1956.

HARTMANN, danska obitelj muziara njemakog podrijetla. 1. Johann Ernst, violinist i kompozitor (Gross-Glogau, leska, 24. XII 1726 Kobenhavn, 21. X 1793). Uio u Glo gauu; od 1754 u slubi kneza -biskupa u Breslauu i zatim na dvorovima u Rudolstadtu i Plonu. God. 1766 postao lan Dvor skog orkestra u Kabenhavnu, a dvije godine kasnije dirigent.

DJELA: simfonija; koncert za violinu i orkestar, 1780. est sonata za 2 violine i b. c. op. 1. Kompozicije za embalo. Scenska muzika za drame: Balders Dod, 1779; Fiskerne, 1780; Hyrdinden paa Alperne, 1783; Gorn den Gamle. 1785 i Den blinde i Palmyres. Violin-Schule, 1777 (rkp.).

2. Johann Peter Emilius, kompozitor i orgulja (Kobe nhavn, 14. V 1805 io. III 1900). Unuk Johanna Ernsta; zavrio studij prava; muziku uio kod oca, crkvenog orguljaa, i u Nje makoj. Od 1824 zamjenjivao oca, 1843 postao orgulja u kate drali u Kobenhavnu, na kojem je poloaju bio do smrti. Uz to od 1827 nastavnik na Konzervatoriju (od 1867 lan uprave). God. 1839 utemeljio studentsko pjevako drutvo Studentersangforeningen; suosniva i niz godina predsjednik udruenja Aiusikforeningen. H. je jedan od prvih danskih kompozitora koji su u svoja djela unosili elemente narodne muzike. To se posebno

HARTMANN, Karl Amadeus, njemaki kompozitor (Miinchen, 2. VIII 1905 5. XII 1963). Kompoziciju uio na Muzikoj akademiji u Miinchenu (J. Haas), zatim kod H. Scherchena i A. We-berna. Za nacistikog reima svojevoljno se povukao iz javnosti; djela su mu se izvodila samo izvan N jemake. God. 1945 utemeljio u Miinchenu ustanovu Muica viva za promicanje suvremene muzike. Od 1952 lan Bavarske akademije lijepih umjetnosti i od 1953 predsjednik njemake sekcije SIAIC. Dobio vie meunarodnih nagrada.
K. A. HARTMANN

86

HARTMANN HARWOOD
meditacije za violinu (violonelo), harfu (orgulje) i klavir.' Kompozicije za DRAMSKA: Opere: Le Mariage de Don Lope, 1865; L'Amour m 1868 (kasnije preraena u L'Amour et son hote, 1873); Lorenzo Aldini i P, Pjesme. 47. psalam za sole, zbor i orkestar. Suraivao u Pouginov datku Fetisove Biographie universelle, 1878 80.

U u mjetnosti K. A. Hartmanna K. H. W6rner zamjeuje nekoliko obiljeja: slikarsku matu, smisao za improvizaciju i tenju k ekspresivnosti. H. je prvenstveno simfoniar, koji uvijek na drukiji nain rjeava problem simfonijske strukture; u I simfoniji, petorostavanoj, uvodi alt; II simfonija je u stvari velik stavak ispunjen varijacijama; u IV simfoniji, za gudaki orkestar, dva polagana stavka uokviruju brzi; V simfonija je koncertantna; VI simfonija ima dva stavka: Adagio i Toccata variata; u drugom stavku nalaze se tema i dvije varijacije, pisane, kao i tema, u obliku fuge; VII simfonija je trostavana s polaganim stavkom u sredini, a VIII opet dvostavana. U ovim i u drugim djelima odrazuje se i Hartmannovo gledanje na svijet; umjetnik je esto bespo moan pred vrtlogom ljudske grubosti i kaotinosti koju izaziva fatalno sukobljavanje suprotnih interesa. S tog gledita je vrlo karakteristina njegova jedina opera Des Simplicius Simplicissimus Jugend, svojevrsna socijalna optuba. H. je snaan polifo niar. Slui se slobodnom atonalnou i, prilino rijetko, dodekafonikim naelima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, s altom, 1940; II, Adagio, 1941; I I I , 1949; IV, za gudae, 1947; V, Concertante, 1950; VI, 1951; VII, 1959 i VIII, 1963. Za violonu i orkestar: koncert, 1939; Concertino, 1939 i Musik der Trauer, 1939. Koncerti: za klavir, duhae i udaraljke, 1953; za violu, kla vir, duhae i udaraljke, 1956; za klarinet, gudaki kvartet i gudae. Uvertira China kdmpft, 1942; Simfonijski fragment, 1947. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, Carillon, 1934 i II, 1948; Kleines Konzert za gudaki kvartet i udaraljke; Burleske Musik za flautu, klarinet, fagot, rog, trublju, trombon, udaraljke i klavir. Komorna opera Des Simplicius Simplicissimus Jugend, 1934 (izvedena 1949; nova verzija pod naslovom Simplicius Simplicisimus, 1955)- VOKALNA. Kantate: Lamento za sopran i klavir, 1943; Cesangszene za bariton i orkestar, 1963; Friede Anno 48 za sopran, zbor i klavir. Zbirka lanaka Kleine Schriften, 1965 (red. E. Thomas). LIT.: K. H. Worner, Neue Musik in der Entscheidung, Mainz 1954. K. H. Ruppel, Karl Amadeus Hartmann, Melos, 1955. J. Hermann, Form und Fantasie. Zum Scha ffen Karl Amadeus Hartma nns, Muica, 1955. H. H. Stuckenschmidt, Karl Amadeus Hartmann, MGG, V, 1956. S. Giinther, Hartmanns achte Sinfonie, Melos, 1963. Epitaph fiir Karl Amadeus Hartmann, Munchen 1966. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Munchen 1966. J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. L. Dallapiccola, Meine Erinnerungen an Karl Amadeus Hartmann, Melos, 1970. J. As.

HARTOG, Jacques, nizozemski muziki pisac i kompo (Zalt-Bommel, 24. X 1837 Amsterdam, 3. X 1917). U K. Wilhelma u Krefeldu i F. Hillera u Kolnu. God. 1886 profesor muzike historije na Konzervatoriju u Amsterdar ujedno od 1903 univerzitetski docent.
DJELA. Beethoven; Mozart en zijne werken; Joseph Haydn en zijn bi Michael; Mendelssohn; Schumann; J. S. Bach i Richard Wagner (izd. C meesters der Toonkunst). Suraivao u asopisima Zentralblatt; Musikt Neue Zeitschrift fu'r Musik (Bonn). Prevodio na holandski instruktivna i kolske prirunike. Komponirao uvertire, violinski concertino, op' pjesme i crkvena djela.

HARTULARY-DARCLE, Ion (Ivan), rumunjski k pozitor i dirigent (Pariz, 7. VII 1886 Bukuret, 2. IV ic Studirao na Konzervatoriju u Parizu (A. Gedalge, Ch.-M. dor) i u Milanu (A. i V. de Sabata). God. 1915 30 operni < gent u Italiji, Francuskoj, vicarskoj i panjolskoj, 1940 dirigent radio-orkestra i 195262 savjetnik Rumunjske ra televizije u Bukuretu.
DJELA. ORK ES TRALN A: s imfo nij ska pjes ma Virf ulcu-D or, 1 Reve, 1905; Intermezzo, 1943; suita In lunca Siretului, 1946; Idila, 1948; ludiu, 1949; Uverturd in stil clasic pe trei teme moldovenesti, 1950; Prei simfonic, 1951; Picturi de Grigorescu, 1952; Vals clasic. 1956; Mars solemn, : DRAMSKA. Komine opere: Jaretiera, 1909 (rev. 1968) i Capriciu c 1911. Operete: Amorul mascat, 1913; Anonima Potin, 1916; La Signorina i -Facon, 1920; Miracolul cameliilor, 1927; Marjery, 1927; Zig-zag, 1928; retta, 1929 i Atlantic-City, 1930. VOKALNA. Dvije kantate: Oda pi mele, 1958 i Visul lui Bdlcescu, 1961; zborovi; solo-pjesme. Monografija clee, 1961.

HARTMANN, Pater (Paul Eugen Josef von An der Lan-Hochbrunn), austrijski orgulja i kompozitor (Salurn kraj Bolzana, 21. XII 1863 Munchen, 5. XII 1914). Franjevac; orgulje uio kod P. Singera u Salzburgu, kompoziciju kod J. Pembaura u Innsbrucku. Od 1893 orgulja u Jeruzalemu, 1895 orgulja i 1901 direktor muzike kole Cooperativa u Rimu. God. 190607 boravio u New Yorku, a zatim ivio u Miinchenu u samostanu sv. Ane. H. je komponirao uglavnom crkvena djela. Oratoriji u kojima se osebujno ukrtavaju elementi gregorijan skog korala i kasne romantike odaju njegovo nastojanje za oivljavanjem renesansnog tipa duhovnog oratorija. U njima je teite na lirskoj ekspresivnosti i kontemplativnim momen tima, a ne na naglaavanju dramskog zapleta.
DJELA. CRKVENA. Oratoriji: St. Petrus, 1900; St. Franzlskus, 1902; Das letzte Abendmahl, 1904; Der Tod des Herrn, 1906 i Die sieben Worte Christi am Kreuze, 1908. Tri mise; Te Deum, 1920; oko 20 moteta. Kompozicije za komorne sastave i orgulje (sonata). Solo-pjesme. SPISI: Essay u'ber ein neues System der Harmonie, 1896; Peter Singer, 1910. LIT.: H. von Bilguer , Pater Hartmann und sein Oratorium St. Franziskus, Wien 1902. A. Scharnagl, Pater Hartmann, MGG, V, 1956.

HARTY, Herbert Hamilton, irski kompozitor i diri| (Hillsborough, Irska, 4. XII 1879 Hove, 19. II 1941). C ga je poduavao u klaviru, violi i kontrapunktu. U dvanae godini orgulja crkve u Magheracoldu, kasnije u Belfastu i Dubi gdje je uio kod M. Esposita. Od 1900 ivio u Londonu; prat i dirigent londonskog simfonijskog orkestra, dirigent Bn National Opera Company i 1920 33 stalni dirigent orke Halle u Manchesteru. Prireivao koncertne turneje po Ame i Australiji (1934). Istakao se izvrsnom interpretacijom d Mozarta, Berlioza, Brahmsa i Elgara. U ranijim je kompoziciji pod utjecajem irskih narodnih napjeva, u kasnijim se slui sm menim tekovinama muzike tehnike.
DJELA. ORKESTRALNA: An Irish Symphony, 1924; simfonijske pje With The Wild Geese, 1910 i The Children of Lir, 1939; koncert za klavir; kon za violinu, 1909; Comedy Overture, 1907; Fantasy Scenes, 1920. KOMORJ gudaki trio, 1901; klavirski kvintet, 1904; kompozicije za violinu i klavir violonelo i klavir, za obou i klavir. Klavirske kompozicije. VOKALI Kantata The Mystic Trumpeter (W. Whitman), 1913; Ode to a Nightingal sopran i orkestar, 1907; 15 solo-pjesama. Instrumentirao Handelovu Wa music za veliki orkestar; preradio i neka druga Handelova djela. LIT.: J. F. Russel, Hamilton Harty, Music and Letters, 1941. E Malley, Hamilton Harty as I Know Him, Halle Magazine, Manchester 1951 L. Duck, Sir Herbert Ha milton Harty, MGG, V, 1956.

HARTMANN, Thomas (Aleksandrovi) de, ukrajinski kompozitor i pijanist (Koruevka, 21. IX 1886 Princeton, New Jersev, 26. III 1956). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu, kompoziciju kod Tanjejeva i Arenskog, klavir kod Anette Jesipove. God. 190811 ui dirigiranje kod F. Mottla u Miin chenu, od 1919 predavao u Tbilisiju. God. 1922 nastanio se u Parizu gdje je postao direktor izdavake kue Beljajev; 1951 preselio se u New York. Isprva komponira u ruskom nacionalnom stilu, osobito pod utjecajem Musorgskog, a oko 1925 prelazi na modernistiki nain (politonalnost i si.); u svojim najznaaj nijim djelima oitovao smisao za izraajnost i za pitoreskne efekte.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1915, 1944 i 1953; koncirt za klavir, 1940; 2 koncer ta za violinu, 1943 i 1947; koncert za violonelo, 1935; koncert za kontrabas, 1943; koncert za harfu, 1944; koncert za flautu, 1950; Concerto d'apres une cantate de Bach za violonelo i gudae, 1945; suita, 1940; Koliadki, 1944; Tzvelve Russian Fairy Talcs, 1950. KOMORNA: trio za flautu, violinu i klavir, 1946; sonata za violinu i klavir, 1937; sonata za violon elo i klavir, 1942. KLAVIRSKA: sonata; Humoresque viennoise (takoer i za 2 klavira) i dr. DRAMSKA. Opere: Flionuka i Esther. Baleti: Purpurni cvijet, 1907: Sveanost u Ukrajini i Babelt. Scenska muzika za Caligulu (A. Dumas), 1906. VOKALNA: 3 pjesme uz orkestar na stihove Shelleva, 1936. Solo-pjesme: Three BulgarianSongs; Three Ballads; Poeme1 de Ronsard; Paysages tristes (Verlaine); Fragment of Proust; Six Commentaires d Ulysse (Joyce).

HARWOOD, Basil, engleski kompozitor i orgulja (Woi house, Gloucestershire, 11. IV 1859 London, 3. IV 19/ Studirao klavir kod J. L. Roeckela, orgulje kod G. Riseleva, teoi kod C. W. Corfea na Trinity College u Oxfordu, zatim u Leipz fugu (S. Jadassohn) i kompoziciju (C. Reinecke). God. 1883i< orgulja u raznim crkvama; posljednjih godina u katedrali Oxfordu. Dirigent udruenja Oxford Orchestral Association (189; 98), Oxfor Bach Choir (1896 1900) te univerzitetsl zbora u Oxfordu (1900 09). Njegovo je stvaranje zna prilog novijoj engleskoj muzici. Izvrstan orgulja, sa H. P ryjem i Ch. V. Stanfordom utemeljitelj specifino engleske orj ljake kole XX st.
DJELA: koncert za orgulje i orkestar, 1910. Za orgulje: 2 sonate, 1 i 1912; Dithyramb, 1892; Capriccio, 1903; Christmastide, 1920; rapsodija, 19 Processional, 1926; In Exitu Israel, 1928; tokata, 1929; Lullaby, 1930, prelu i dr. Kantata Ode in May Morning, 1913; zborovi; solo-pjesme. Ch VENA: motet Jesus, thy Boundless Love to Me za sole, zbor, orgulje i orkes 1909. Za sopran, zbor i orkestar: psalam LXXXVI Inclina Domine, 1898 i psa] CXXXVII As by the Streams of Babylon, 1907; Love Incarnate za zbor, orgi i orkestar, 1925; anthemi; services; moteti i dr. Izdao Oxford Hymn Bo 1908. LIT.: G. Guest, Basil Harvrood, MGG, V, 1956.

HARTOG, Edouard de, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 15. VIII 1829 Hag, 8. XI 1909). Muziki temeljito obrazovan, uenik Hocha, L. Dulckenove, Th. DShlera i J. G. Bartelmanna, zatim A. A. E. Ehvarta i H. Ch. Litolffa u Parizu,te G. A. Heinzea i Damckea u Amsterdamu. Od 1952 pouavao klavir, harmoniju i kompoziciju u Parizu, a zatim u Hagu.
DJELA. Simfonijske predigre: Macbeth; Pompee i La Vierge d'Orleans. est orkestralnih skica; suita za gudaki orkest ar. Dva gudaka kvarteta;

HARVVOOD, Elizabeth, engleska pjevaica, sopran (K> tering, 24. V 1938) Studirala na Manchester College of Mu (E. Thurston) i privatno kod Evelvne Langston i Lucie Nane debitirala u kazalitu Sadler's Wells u Londonu kao Gilda (Ver Rigoletto). lanica Covent Gardena u Londonu, gostovala) Munchenu, Drottningholmu, Versaillesu, Aix-en Provenceu i velikoj australskoj turneji s Joanom Sutherland. Istie se k Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte), Lucia di Lammermoor (D nizetti), Amina (Bellini, Mjesearka), Fiakermilli (R. Strau Arabella), Adela (Rossini, Le comte Ory) i dr.

HASER HASSE
HASER, njemaka obitelj muziara. 1. August Ferdinand, kompozitor i muziki teoretiar (Leipzig, 15. X 1779 Weimar, 1. XI 1844). Uenik kole sv.Tome u Leipzigu; 180006 kantor u Lemgu, a zatim boravio do 1813 u Italiji. Vrativi se u Lemgo djelovao je do 1817 na gimna ziji. Nakon kraeg boravka u Leipzigu postao u Weimaru zborovoda dvorske opere, a 1829 i muziki direktor katedrale. Bavio se 1 poduavanjem. Medu njegovim, djelima najvredniji su prirunici za pjevanje.
DJELA: 4 uvertire, 1821. i 1828. Capriccio za klavir i gudaki kvartet, 1817, Ollapolrida za klavir i duhaki (ili gudaki) kvartet, 1822; adagio i tema s varijacijama za klavir i klarinet, 1820. Sonata (1820), varijacije, plesovi bagatele i dr. za klavir. Opere Die Neger auf St. Domingo, 1836 i Alphosine, oko 1830. Oratorij The Triumph ojFaith, 1837; oko 20 solo-pjesama. Misa; 2 rekvijema; Te Deum; Vaterunser. Das Duodecimalsystem, 1807; Versuch einer svstematischen Vbersicht der Gesanglehre, 1822; Chorgesangschule fiir Schulund fheaterchore und angehende Singvereine (2 sv.), 1831.

87

2. Christian Wilhelm, pjeva (bas) i kompozitor (Leipzig, 24. XII 1781 Stuttgart, 1867). Brat Augusta Ferdinanda; u Leipzigu i u Italiji studirao pravo i filozofiju. U muzici samouk. Od 1802 pjevao u berlinskom kazalitu, zatim na operi u Dresdenu, Pragu (1804-06), Bratislavi (1809) i Beu (1813). Komponirao je vokalna djela (24 zborova i oko 50 solo-pjesama). Napisao je i nekoliko opernih libreta. 3. Charlotte Henriette, pjevaica (Leipzig, 24. I 1784 Rim, V 1871). Sestra Christiana Wilhelma; operna pjevaica u Dresdenu, Beu i Pragu. God. 1806 na turneji u Italiji (s bratom Augustom Ferdinandom) postigla je izvanredan uspjeh. Zvali su je diva tedesca. Udala se 1812 i iste godine napustila pozornicu.
LIT.: H. Chr. VFolff, Haser, 1. August Ferdinand, 2. Christian Wilhelm, 3. Charlotte H:nriette, MGG, V, 1956.

HASLMAYR, Adam, austrijski uenjak i kompozitor (?, oko 1550 Wattens?, poslije 1617). Uio kod doseljenog Francuza A. Andrea (Casletanus). Bio uitelj latinskog, najprije u St. Paulsu (gornji tok Adige) i od 1588 u Bozenu (Bolzano), gdje je uz to vodio upski zbor i kolske kazaline predstave. God. 1603 otputen iz kolske slube zbog jedne teofrastike knjiice koju su isusovci proglasili teoloki opasnom. God. 1605 preporuio ga je nadvojvoda Maksimilian kao dobrog muziara za pjevaa u Hallu (Tirol), ali nije utvreno je li doista tu slubu nastupio. Oko 1611 u Hallu, a 1612 u Heiligkreuzu notar i philosophiae christianae studiosus. Zbog svog slobodarskog stava i veza sa sljedbenicima sekte Rosenkreuzera iz Montpelliera proglaen heretikom i jo u toku 1612 utamnien u Insbrucku; 1613 prognan je na kazneni rad u Genovu. God. 1 617 puten je na slobodu i otada mu se gubi trag. Teei za renesansnim idealom univerzalnog uenjaka bavio se problemima teologije, medicine, prava i alkemije, kao i muzikom. Jedino njegovo sauvano mu ziko djelo, zbirka Netve Teutsche Gesang za 46 glasova, objavljena je u Augsburgu 1592-; zbirka sadrava 12 njemakih psa lama koje je H. uglazbio po uzoru na Eccarda i 5 svjetovnih kompozicija koje su, usprkosstarijem tekstu, pisane novim stilom iz druge polovice XVI st. itavo djelo otkriva vjetog i matovitog kompozitora.
LIT.: A. Dorrer, Bozner Biirgerspiele, I, Leipzig 1941. Isti, Die TragSdie des Bozner Tondichters Adam Haslmair, Der Schlern, 1946. J. Stainer, Der Alchimist Adam Halsmair d. J., Tiroler Heimatblatt, 1948. H. J. Moser, Die Musik im fruhevangelischen Osterreich, Kassel 1954. O. Wessely, Adam Haslmavr, MGG V, 1956.

HASKIL, Clara, rumunjska pijanistica (Bukuret, 7. I 1895 Bruxelles, 7- XII 1960). Klavir je uila u Beu (R. Ro bert), na Konzervatoriju u Parizu (Allem-Chene) i kod A. Cortota i G. Faurea; 1910 dobila prvu nagradu i razvila veoma ivu koncertnu djelatnost. Sa E. Ysayem, G. Enescuom i P. Casalsom svirala u glavnim muzikim sreditima Evrope i Amerike. Od 1942 ivjela u Vevevu (vicarska), tri godine kasnije primila vicarsko dravljanstvo. U Vevevu je 1962 osnovano drutvo Association Clara Haskil sa zadaom da prireuje pijanistika natjecanja.
LIT.: R. Eolfensberger, Clara Haskil, Bern 1961.

HASOSRA, trublja starih Hebrejaca, kojom su se sluili kod bogosluja i u ratu. Ravna metalna, prigodice i srebrna cijev proirena je na kraju u lijevak. H. je identina sa starogrkim salpinzom i rimskom tubom. U doba kralja Salamona nastupale su skupine od preko ftotine sviraa hasosre. HASQUENOPH, Pierre, francuski kompozitor (Pantin, Seine, 20. X 1922 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli C.Franck u Parizu (G. de Lioncourt, M. Labey); 195055 usavravao se na Parikom konzervatoriju kod D. Milhauda i J. Rivier a. Od 1958 direktor Simfonijskih programa Francuskog radija, od 1960 ureduje Lirske programe (vokalna muzika). God. 1945 55 bio je lan vokalnog sastava Marcel Couraud.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, Syinphonie brive, 1949 (prer. 1958); I I , 1951 (prer. 1959); I I I , 1954 (sa 4 saksofona) i IV, 1958. Koncert za orkestar, 1961; koncert za flautu, 1957; Concertino za trublju 1957; Concerlino za gudae, 1959; Concertino za saksofon ili klarinet i gudae, 1960; Concertino za rog, 1964; Structures polyphoniques za gudae, 1964. KOMORNA: gudaki trio, 1965; gudaki kvartet, 1952; gudaki kvintet, 1964; Divertissement en forme de suite za 12 duhaa, 1952; Divertissement pour dixtour za dvostruki kvintet duhaa i gudaa, 1964; Divertissement za 4 klarineta, 1951; Sonata a 4 za 4 saksofona ili flautu, obou, klarinet i fagot, 1954; Sonata espressa za klarinet i fagot, 1954; sonata za violinu i klavir, 1960. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: komina opera Lucrece de Padoue, 1963. Baleti: Le Papillon qui tapait du pied, 1951 i Le Blouson, 1966. Zborovi.

HASL, Miran, muziki pedagog (Celje, 21. VII 1924). Diplomirao 1950 na Pedagokom odsjeku Akademije za glasbo u Ljubljani. God. 195165 profesor na Uiteljskoj koli i od 1966 direktor Centra za muziki odgoj u Kopru, gdje je uz to vodio zborove i na Muzikoj koli pouavao violonelo. Agilni organi zator muzikog ivota u Slovenskom Primorju, stekao j e zasluge za razvoj muzike pedagogije u Sloveniji. Potpredsjednik je Drutva muzikih pedagoga Slovenije i predsjednik Drutva muzikih pedagoga Primorske. A. Rij. HASLINGER, 1. Tobias, austrijski muziki nakladnik (Zell, 1. III 1787 Be, 18. VI 1842). Muziku uio u Linzu. Od 1810 u Beu, radio u Steinerovoj trgovini muzikalija, u kojoj je kasnije postao suvlasnik, a poslije Steinerova povlaenja iz posla (1826) vlasnik. H. se osobito brinuo za ljepi izgled i bolju itljivost notnog tiska. Kao i Steiner, bio je u prijateljskim vezama s mnogim istaknutim kompozitorima, osobito s Beethovenom, koji je Haslingeru i Steineru napisao niz aljivih pisama. Haslingerova je zasluga, to je kaligrafski dao napisati cjelokupna Beethovenova djela. U njegovoj su tampariji tiskane kompozicije velikih umjetnika, kao F. Schuberta, G. F. Handela, C. M. Webera, F. Liszta.
LIT.: M. Unger, L. v. Beethoven und seine Verleger S. A. Steiner und T. Haslinger in Wien, A. M. Schlesinger im Berlin, Berlin i Wien 1921.' A. Orel, Beethoven und seine Verleger, Wien 1921. O. E. Deutsch, Schuberts Verleger, Der Bar, 1928. A. Weinmann, Vollstandiges Verlagsverzeichnis der Musikalien des Kunst- und Industrie Comptoirs in Wien, STMW, 1955.

2. Carl, kompozitor i nakladnik (Be, 11. VI 1816 26. XII 1868). Sin Tobiasa; uio kod C. Czernvja (klavir) i R. von Sevfrieda (kompozicija) i najprije se posvetio samo koncertiranju i kompoziciji. Nakon oeve smrti vodio poduzee pod nazivom Tobias Haslingers Witwe und Sohn, a nakon majine smrti (1848) pod naslovom Carl Haslinger, auondam Tobias. Izdavao je djela J. Straussa starijeg, zatim njegovih sinova Josefa i Johanna (sve do opusa 278) pa C. M. Ziehrera, preavi najzad posve na komer cijalnu pomodnu muziku. Poslije njegove smr ti poduzee, koje je jo uvijek raspolagalo velikim asortimanom vlastitih izdanja, vodi njegova udova sve do 1875 kada ga je prodala berlinskoj tvrtki Schlesinger. Sam H. komponirao je vie od stotinu djela, meu njima operu Wanda, simfonijsku kantatu Napoleon, kantatu Die Glocke (Schiller), kvartete, trija, klavirske kompozicije, solo-pjesme i crkvenu muziku.
LIT.: A. VCeinmann, Haslinger, Tobias i Carl MGG, V, 1956.

HASSE, njemaka obitelj muziara. 1. Peter (Petrus), orgulja i kompozitor (Franken, oko 1585 Liibeck, pokopan 16. VI 1640). Najstariji poznati mu ziar iz obitelji. Pretpostavlja se da je oko 1609 uio kod J. P. Sweenlicka u Amsterdamu, jer su mu 3 krae orguljske kompozicije zabiljeene zajedno s djelima Svveelincka i nekolicine njegovih uenika. God. 1616 naslijedio H. Ebela na poloaju orguljaa crkve sv. Marije (Ratskirche) u Liibecku. Za njegova su slubo vanja i pod njegovim nadzorom pregraene obje orgulje te crkve. Uenici su mu vlastiti sinovi i D. Hunnius, a nasljednik F. Tunder. H. je prvi od trojice znamenitih orguljaa koji su Liibeck uinili vanim muzikim sreditem sjeverne Njemake. Za njegovih sinova i uenika taj je grad postao na daleko poznat. Od Peterovih malobrojnih sauvanih djela vokalna su raena na viezborni venecijanski nain u homofonom slogu sa istom deklamacijom teksta i ivahnim izmjenjivanjem pojedinanih glasova i grupa. Orguljski versetti ne pokazuju obiljeja koja bi bila zajednika s bitnim crtama Svveelnickova stila.
DJELA: 2 versetta na Allein Gott in der Hoh sei Ehr i Praeambulum pedaliter za orgulje. Misa za 7 glasova i b . , c ; motet Ach dass ich hb'ren soli za 8 glasova.

2. Nikolaus, orgulja i kompozitor (Liibeck, oko 1617 Rostock, 8. III 1672). Sin Petera i vjerojatno njegov uenik. Od 1642 orgulja crkve sv. Marije u Rostocku, 1671 povukao se u mirovinu. Iako je bio po zvanju orgulja ostavio je mali broj orguljskih kompozicija koje su se sauvale u prijepisima ili pre radbama. Plesne suite namijenjene su, kako se ini, studentskim Collegia muica. Zanimljive su nadasve duhovne pjesme uz generalbas, zapravo vie arije nego pjesme, srodne arijama Tundera i Buxtehudea samo s manje vokalnih koloratura u korist oratorijskih figura. Posve je neuobiajena za tu vrstu muzike Hasseova sklonost naglaenoj i posve subjektivnoj izraajnosti ponesenoj pobonim zanosom.

88

HASSE
uitelja nadvojvotkinja Marije Caroline i Marije Antoinette. ( 1763 ponovno je u Dresdenu, a T 1764, Rpoto Aje otputen M A iz dvo slube, definitivno se nastanio u Beu, kao dvorski kompoz U Beu je ostao do PER MUICA, 1773 i stekao velik

3. Esajas, orgulja (Lubeck, oko 1619?). Sin Petera; po monik zatim nasljednik J. Buxtehudea u slubi orguljaa crkve St. Olai u Helsingoru. 4. Hinrich (Heinrich), orgulja (Liibeck, oko 1630 oktobar, 1696). Sin Petera; uio po svoj prilici kod F. Tundera i J. Theilea. Od 1650 orgulja crkve St. Petri (Kaufmannskirche) ; uz to je, ini se , vodio i crkveni zbor, a 1866 povjerena mu je i dunost crkvenog upravitelja to je, u ono doba, bilo spojeno sa slubom orguljaa veeg broja crkava u Lubecku. Dva njegova sina takoer su bili orguljai: Peter II (16591708), koji je moda uio kod Buxtehudea, obavljao je od 1686 do smrti slubu orguljaa crkve St. Jakobi i ostavio jedan orguljski Praeludium i Friedrich II (l6jj -1712) koji je naslijedio oca na poloaju orguljaa crkve St. Petri i crkvenog upravitelja. 5. Friedrich I, orgulja (Liibeck, oko 1635 Bergedorf kraj Hamburga, 26. I 1688). Najmlai sin Petera I i zaetnik Bergedorfske grane obitelji. Najprije orgulja u Salzvvedelu, od 1660 u Neuengammeu, gdje je uz to crkvenjak i uitelj i od 1672 u crkvi sv. Petra i Pavla u Bergedorfu. Naslijedio ga je njegov sin Peter (Petrus) III (Neuengamme, Hamburg, oko 1668 Berge dorf, 1737), od 1688 orgulja crkve sv. Petra i Pavla u Bergedorfu, otac Johanna Adolfa, najpoznatijeg muziara iz obitelji Hasse.

DJELA. INSTRUMENTALNA: n suita za 2 viole i b. c; 10 suita za 4 viole i b. c.; 13 polnische Tdntze (Tanico i Proportion) za 2 trublje i b. c.: Aulfzug i Proportion za 2 klarineta (solo-trublje), 2 vojnika timpana i b. c, sve skupa obj. u zbirci Delitiae musicae. Das ist schone, lustige und anmulige Allemanden, Couranten und Sarabanden . . ., 1656. Oko 50 duhovnih pjesama uz b. c. u zbirci Geistliche Seelen Musik . . . Henrico Miillern, 1659. NOVA IZD.: 47 melodija obj. J. Zahn u djelu Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 6 sv., 1888 93); 15 pjesama obj. K. Isenberg (Geistliche Lieder des Barock, II, 1 955).

ugled na dvoru 1 u

DARAPPRBSENTARSI , muzikim krugovi ma, ali je skupa s MeSALA! tastasijem, svojim du- N E L L A gogodinjim libretiDEL PALAZO PROVINstom i prijateljem,tada CIALE 1N LUBIANA, dvorskim pjesnikom predstavljao zapravo ; izrazitog zastupnika i uvara pomalo ve zastarjele talijanske operne tradicije, nasuprot pristaama reformne opere, okup- ECCELSA PROVINCIA DEL ljenim oko Glucka i Calzabigija. Posljednju svoju operu H. DI. CRAGNO. U* komponira za svad bene sveanosti nadvojvode CAKNEVALE 1740. V^j Ferdinanda 1771 u Milanu, gdje Nil u . M(]fica fc Jd g Gjovann)

A [ R T A S E R S EJ

DEDICATO ALL'

D U C A T O /--

Ado)fo

Se prvi put SaStaO S mladim JVloZartOin. . '

fliondi di Cappella di Su. Mfii il Ki di dmo n Sa e Mftro Poeta Sua Maefta Ce(. e Catt. fra gli Arcadi Artino

La Poefia i del SiR. Abbate Pietro Metaftafio, PoJonia, ed Elettordi Saffonia.e Maeftrodel FioOfpical dtll'Incuribili in Venciia. j

LIT.: E. Hasse, Nachrichten iiber die Familie Hasse, Leipzig 1878 (dopune 1889 i 1903). L. Kriiger, Die hamburgische Musikorganisation im XVII. Jahrhundert, Leipzig Strassburg Zurich 1933. E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord - und Mitteleuropa, Kassel 1934. J. Hennings, Das Musiker-Geschlecht der Hasse, MF 1949, 2. Isti, Musikgeschichte Lubecks, I, Weltliche Musik, Kassel 1951. W. Stahl, Musikgeschichte Lubecks, I I , Geistliche Musik, ibid. 1952. W. F. Riedel, Hasse, 1. Peter 1,2. Nikolaus, 3. Esajas,4. Hinrich, 5. Friedrich I, i dr.,MGG, V, 1956.

se, zajedno s Faustin o m, U V e n e c i j u . Naslovna strana Hasseove opere Artasevst', I

6. Johann Adolf, kompozitor (Bergedorf kraj Hamburga, krten 25. III 1699 Venecija, 16. XII 1783). Sin Petera III; isprva zborski djeak u Bergedorfu, oko 1714 odlazi sa stipe n dijom u Hamburg, i ve 1718 postaje pjeva (tenor) na Operi; idue godine preao je na Dvorsku operu u Braunschweigu i tamo izveo prvu svoju operu Antioco, pjevajui sam naslovnu ulogu. God. 1722 odlazi u Napulj, gdje ui kod N. Porpo re i krae vrijeme kod A. Scarlattija. U Napulju postie prve znaaj nije operne uspjehe (dobiva nadimak il caro Sassone); 1727 postaje maestro di cappella na Conservatorio degli Incurabili u Ve neciji, ali i dalje komponira opere za napuljska kazalita, a od 1730 i za venecijanska. God. 1730 oenio se tada ve u svijetu poznatom pjevaicom -> Faustinom Bordoni, a 1731 pozvan je u Dresden na poloaj muzikog upravitelja Dvorske kapele. Nakon to se u Dresdenu predstavio operom Cleofide H. se sa Bordonijevom jo iste godine vraa u Italiju, doivljujui prave trijumfe svo jim operama u Torinu, Rimu, Veneciji, Bologni i Napulju. Poetkom 1734 brani par H. je ponovno u Dresdenu, on kao
Koniglich polnischer fiirstlich Sachsischer und KurKapellmei-

ster, Faustina kao primadona Opere; na tim poloajima oni e ostati punih trideset godina, sve do smrti izbornog kneza Friedricha Augusta (1764). U toku svog dugogodinjeg djelovanja na Saskome dvoru, Hasseovi su uivali punu slobodu u umjetnikom radu, koristei dopust za niz gostovanja koja su ponekad potrajala i itavu godinu. Tako su, uz opetovane nastupe na taliJ. A. HASSE janskim pozornicama, osobito u Veneciji (1735, 1738-39, 174445 itd.), gostovali 1734 u Londonu, kamo su Hassea pozvali Handelovi protivnici, zatim 1746 u Munchenu, 1750 na francuskom dvoru u Parizu, gdje H. komponira znaajnih 8 sonata za embalo, i 1753 u Berlinu. Za bo ravka Saskoga dvora u poljskoj rezidenciji, u Varavi, H. je prema najnovijim podacima, takoer bio katkada u pratnji. God. 1760 prigodom bombardiranja Dresdena (Sedmogodinji rat), izgorjela je Hasseova knjinica s njegovim djelima upravo pripremljenim za cjelokupno izdanje; tada se umjetnik povezao s dvorom u Beu kamo je i preselio 1761, prihvativi privremeno dunost muzikog

Nitko ne bi u XVIII st. bio vjerovao, da e jednom, dvjestogodinjica rode ovog ovjeka proi sasvim nezapaeno kae H. Kretzschn u svojoj Geschichte der Oper. Ta u doba dominacije talij; ske opere Hasseovo je ime bilo jedno od najslavnijih, P etrograda do Madrida i od Londona do Varave. Talijani su zvali jedino Caro Sassone . . . On je bio . . . ponos dresdens dvorske opere> koju je podigao do njezina vrhunca, u Saskoj ga uzdizali visoko iznad Bacha i svih suvremenika. H. je 1 doista jedan od najpoznatijih i na jutjecajnijih muziara svoje doba. Njegovo stvaralatvo obuhvaa raspon od preko ezde: godina i sjedinjuje obiljeja visokog baroka i rane klasike (zapra Empfindsamer Stil) u umjetniki izvanredno dotjeranu cjelir U sreditu su opere. Najiz razitiji predstavnik talijanske op serije oko sredine XVIII st., H. zastupa stil napuljske kole, pos u duhu prosvjetiteljskog doba, s teitem na jasnoi, skladu prirodnoj uglaenosti izraza, unutar tipiziranih oblika, tavit afektivnih shema. Osnovu je za to naao u kongenijalnim tekst vima svojega suvremenika Metastasija, koje je gotovo u cijelo uglazbio. Pri tom se strogo pridravao formalnih kalupa talijans opere, poevi od trodijelne, uvodne sinfonije (uvertire) do hom fonih, bunih zavrn ih zborova, od recitativa secco, rijetko prc kanih accompagnatima, do arije veinom u obliku Da capo. Jedii je u posljednjim djelima teio za veom raznolikou oblika, pa i accompagnatu dao vie prostora. S tom formalnom ukaluplj nou vezana je i tipizacija muzikog izraaja: odreeni afei tumae se uvijek istim tipovima arije, koji se meusobno razl kuju vie mjerom, tempom, ritmom i melodikom, nego harmi nijskom graom. No Hasseova je odlika upravo u tome to najmanjim sredstvima znao postii najjae uinke. Teite postavljao na ljudski glas koji je kao iskljuivi nosilac drama skog izraaja deklamacijski jasan, melodijski raznolian, bog; koloraturama, ali ne i preoptereen, potpomognut prozranin najee troglasnim orkestralnim slogom. I njegovi zborovi ansambli imaju takvu jasnu jednostavnu gradu s istaknutim go: njim glasom. U oratorijima se H. pridravao ustaljenih oblik ali se izdizao nad suvremenike irim, razvijenijim oblikovanje] zborova i mjestimice daleko izraajnijim recitativima. U crkveni muzici takoer se istiu njegovi efektni zborski stavci.U koncei tima H. slijedi Vivaldija, a u komornoj i klavirskoj muzici dr: se vie starijeg etvorostavanog oblika sonate da chiesa, ko ponekad prelazi i na noviji trostavani oblik, ali graa stavaka ve inom je suitna. H. je bio na glasu i kao orkestralni dirigent i pedagog, teio koji j L^iio za najveom moguom jasnoom i preciznou interpretaciji Rousseau je smatrao njegov orkestar u Dresdenu najboljim 1 Evropi. Iako je Hasseova slava jo potkraj njegova ivota izblijedik njegovo je djelo imalo irok odjek. Gotovo svi kasniji operni kom pozitori XVIII st. zapoeli su svoje stvaranje krenuvi njegovin stopama, da bi mu se zatim suprotstavili (Gluck, Jommelli, Traetta)

HASSE HASSLER
DJELA. INSTRUMENTALNA: VI Sinfonie, Tre a 8 . . . Due a 6 . . . Una a 8, op 3, bez god.; 12 koncerata za flautu, gudae i b. c. op. 3, 1760 (br. 13, 5, 6 i 8 obj. prije kao koncerti za embalo ili orgul je, 1742); 6 koncerata za violinu, rogove ili oboe i druge instrumente, uz b. c, op. 4, bez god. (br. 1 obj. i kao koncert za embalo); 6 koncerata za flautu, gudae i b. c, op.6, 1760; 2 zbirke od po 6 trio-sonata za 2 flaute ili 2 violine i b. c. op. 1, 1770 i op. 2 bez god.; 12 sonata za flautu solo i b. c.,op. 1, bez god.; 6 sonata za embalo op. 7; 6 sola za flautu i b. c. op. 2; 6 sola za flautu ili violinu i b.c, op. 5. DRAMSKA. 56 opera: // Sesostrate, 1726; UAstarlo, 1726; Gerone tiranno di Siracusa, 1727; Tigrane, 1729; Artaserse, 1730; Arminio, 1730; Cleofide, 1731; Catone in Utka, 1731; Demetrio, 1732; Euristeo, 1732; Tito Vespasiano ovvero La Clemenza di Tito 1735; Atalanta 1737; Numa 1741; L'Asilo d'amore, 1742; Didone abbando-nata, 1742; Antigono, 1743; Ipermestra, 1744; Arminio, 1745 (posve drugaija verzija); Demofoonte, 1748; // Natale di Giove, 1749; Ciro riconosciuto, 1751 ; Solimano, 1753; L'Eroe cinese, 1753; // Re pastore, 1755; // Sogno di Scipione, 1758; Romolo ed Ersilia, 1765; Piramo e Tisbe, 1768; Ruggiero ovvero L'Eroica gratitudine, 1771 i dr. 13 intermezza (opera buffa). Arije u veem breju pasticeia. VOKALNA. 11 oratorija: Serpentes ignei in deserto; Sanctus Petrus et Sancta Maria Magdalenu; Daniello, 1731; // Cantico de' tre fanciulli, 1734; Le Virtu appie della Croce, 1737; Giuseppe riconosciuto. 1741; / Pellegrini al sepolcro di N.S., 1742; La Caduta di Gerico, 1743; La Deposizione della croce, 1744; Sam' Elena al calvario, 1746 (II verzija, 1772) i La Conversione di S. Agostino, 1750. etrnaest kantata. CRKVENA: 11 misa i misnih odlomaka; 3 Requiema; 4 Te Deuma; 4 Miserere; 17 psalama; Magnifical; 8 Salve Regina; oko 4 moteta i dr. NOVA IZD.: operu Arminio obj. R. Gerber (Das Erbe Deulscher Musik, XXVII XXVIII, 1957); A. Schering obj. uvertiru operi Euristeo (u Perlen alter Kammermusik, 1921 34), oratorij La Conversione di S. Agostino (DDT, 20, 1905), koncert za flautu u h-molu (DDT, 2930, 1907) i Miserere u c-molu (1922); R. Eitner obj. kantatu Che ti diro Regina i jednu ariju (u Solokantate des 17. und 18. Jahrhunderts, 1886); odlomke iz opera i oratorija obj. O. Schmid {Musik am Sdchsischen Hoje, 2 i 6 8, 1899 i dalje); R. Englander obj. sonatu za embalo u F-duru (1930), sonatu za violinu u e-molu (1933), sonatu za flautu u G-duru (1934 i ponovo 1953) i koncerte za flautu1 u G-duru (1935) i u D-duru (1953); K. Walther obj. koncert za flautu u h-molu (1953) i sonatu za flautu u D-duru (Nagels Musikarchiv); G. Gohler obj. 10 Ausgezvahlte Orchesterstucke (1904); 22 crkvene kompozicije (moteti) obj. Ch. I. Latrobe (u zbirci Selection of Sacred Music, 6. sv. 180626); solfeggia i vokalize izdao J. Stern (3 sv., bez god.), a pojedine klavirske sonate E. Pauer, A. Miiller, G. Tagliapetro, L. Kohler i dr. LIT.: J. J. Rousseau, Dictionnaire de musique Pari 1768. F. S. Kandler, Cenni storico-critici intorno alla vita . . . del celebre compositore G. A. Hasse, Venezia 1820. A. Stierlin, Johann Adolf und Faustine Hasse, Zurich 1852. M. Fiirstenau, Zur Geschichte der Musik . . . zu Dresden (2 sv.), Dresden 186162. Urbani de Gheltof, La nouva Sirene e il caro Sassone, Venezia 1890. C. Mennicke, J. A. Hasse, eine biografisehe Skizze, SBIMG, 1903 04. Isti, Hasse und die Brtider Graun als Svmphoniker (disertacija, s popisom tiskanih djela i tematskim katalogom opernih i oratorijskih uvertira), Leipzig 1906. W. Miiller, J. A. Hasse als Kirchenkomponist (disertacija, s tematskim katalogom crkvenih djela), u dodatnim svescima IMG, Leipzig 1911. D. Zeller, Das Recitativo aceompagnato in den Opern J. A. Hasses (disertacija), Leipzig 1911. ' L. Kamienski, Die Oratorien von J. A. Hasse, Lepzig 1912. 0. G. Sonneck, Die drei Fassungen des Hasse'schen Artaserse, SBIMG, 1912 13. R. Gerber, Der Operntvpus J. A. Hasses und seine textlichen Grundlagen, Lepzig, 1925. R. Englander, Dresdner Musikleben, ZFMW, 1931 32. L. Hoffmann-Erbrechl, Deutsche und italienisehe Klaviermusik zur Bachzeit, Leipzig 1954. J. Prosnak, Kultura muzvezna Warszawy, Warszawa 1955. R. Englander, Die Dresdner Instrumental-Musik, Acta Universitatis Upsaliensis, 1956. A. A. Abert, Johann Adolf Hasse, MGG, V, 1956. I. A.

89

djela za harfu. Kao kompozitor efektnih djela za harfu nastavlja virtuozni stil E. Parish-Alvarsa, primjenjujui posebne, neuobiajene harfistike postupke. Svojim zvukovno, dinamiki i ritmiki izdiferenciranim slogom njegova djela zauzimaju vano mjesto u studiju harfe.
DJELA. Preko 50 kompozicija za harfu: koncertne etide op. 35, 37, 44, 48; Valse de concert op. 4; Orientale op. 38; Gnomes, caprice caracteristique op. 49: Trois pre'ludes op. 5153; Elegie op. 54; Patrouille; Ballade. - Transkri-birao za harfu djela Mendelssohna, Saint-Saensa, Schumanna, Piernea, Havdna i drugih. LIT.: J. Snoer, Die Harfe als Orchester -Instrument, Leipzig 1898. L. Laloy, La Harpe moderne, RM, 1902. R. Reusch, The Harp, New York 1950. H. J. Zingel, Alphonse Hasselmans, MGG, V, 1956.

2. Louis, violonelist i dirigent (Pariz, 25. VII 1878 San Juan, Puerto Rico, 27. XII 1957). Sin Alphonsea; studirao na Parikom konzervatoriju kod J. Delsarta (violonelo) i Lavignaca i B. Godarda (teorija). Koncertnu karijeru zapoeo kao lan kvar teta Capet (18931909). God. 1905 debitirao kao dirigent na parikim Concerts Lamoureux; 1907 u Parizu utemeljio i vodio orkestralne koncerte Hasselmans, 190911 i 1920 angairan na Opra-Comigue, zatim u Montrealu, Marseillesu (Concerts Classique), Chicagu (Opera) i 1921 36 na Metropolitanu u New Yorku. Od 1936 profesor na Louisiana State University u Baton Rougeu, poslije 1948 ponovo nastupao u Evropi i Americi. HASSLER, njemaki muziari, braa. 1. Kaspar, orgulja (Ntirnberg, krten 17. VIII 1562 19. VIII 1618). Sin Isaaka (oko 1530 1591), orguljaa u Niirn bergu, djelovao u Niirnbergu kao orgulja u crkvama St. Egidiena (1586), St. Lorenza (1587) i St. Sebalda (1616). Osobito se is takao izdavanjem zbirki moteta i drugih crkvenih djela kom pozitora njegova doba.
DJELA: Fantasta a 4. Izdao zbirke: Sacrae symphoniae diversorum excellentis'simorum autorum 4 16 v., 1598; Sacrarum symphoniarum continuatio, 1600; Magnificat odo tonorum diversorum excellentissimorum autorum 4 12 v., 1600; Sacrae symphoniae diversorum excellenlissimorum autorum, 1613.

HASSE, Karl, njemaki kompozitor i muzikolog (Dohna, Saska, 20. III 1883 Dresden, 31. VII 1960). Studirao u Leipzigu na Univerzitetu (H. Kretzschmar, H. Riemann) i Konzervatoriju (S. Krehl, A. Nik isch i A. Ruthard) te na Muzikoj akademiji u Miinchenu (M. Reger, F. Mottl). God. 1907 09 asistent Ph. Wolfruma na Univerzitetu i Bachovu udruenju u Heidelbergu; 1909 orgulja u Chemnitzu, gdje je dirigirao i simfonijskim koncertima, interpretirajui osobito djela M. Regera i A. Brucknera. God. 191019 dirigent i orgulja u Osnabrucku; tu je osnovao 1919 Gradski konzervatorij s visokom kolom. Od 1919 predavao na Univerzitetu u Tiibingenu (utemeljio Muziki institut i semi nar), a 1935 -47 bio direktor V isoke Muzike kole u Kolnu. U svojim kompozicijama, poavi od Regerova principa logike polifone konstrukcije, teio je da stvori zaokruena, cjelovita umjetnika djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za klavir, 1938; 2 koncerta za violinu (I, 1924); komorni koncert za violinu i gudaki orkestar; koncert za violonelo; tokata, passacaglia i fuga za klavir i orkestar, 1939; simfonijski kon cert za solistiki instrument i orkestar; 3 romance za violinu i orkestar; 2 suite, 1913 i 1939; varijacije na pjesmu Prinz Eugen, 1915; preludij i passacaglia, 1924; preludij i fuga, 1926; simfonijski preludij, 1943; uvertira. KOMORNA: gudaki trio; 11 gudakih kvarteta; 2 gudaka kvinteta; klavirska trija; klavirski kvartet; klavirski kvinteti; sonate, sonatine i suite za violinu i klavir. Djela za klavir (3 sonate) i za orgulje (3 sonate, brojne fantazije i fuge). VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Votn Thron der Liebe, 1919; Frische Fahrt, 1925; Die Heinzehnannchen vom Koln, 1953- Zborovi: oko 60 solo-pjesama. SPISI: Max Reger, 1921; J. S. Bach, 1925; Vom deutschen Musikleben, 1933; Von deut-tschen Meistern, 1934; Von deutscher Kirchenmusik, 1935; M. Reger, Mensch und Werk, 1936; J. S. Bach, Leben, Werk und Wirkung, 1938; J. S. Bach, 1949; M. Reger, 1949; lanci i studije u ZFMW i ZFM. LIT.: K. Laux, Karl Hasse, MGG, V, 1956. O. Schreiber, Mittler zwischen Forschung und Praxis, MF, 1961.

HASSELMANS, r. Alphonse Jean, francuski harfist i kompozitor belgijskog podrijetla (Liege, 5. III 1845 Pariz, 19. V 1912). Njegov otac Joseph H. bio je orkestralni dirigent i direktor Konzervatorija u Strasbourgu, gdje je i sam Alphons studirao. Harfu je uio kod G. Kriigera i parikog harfiste A. C. Prumiera, koga je 1884 naslijedio na Parikom konzervatoriju. H. je postavio temelje moderne harfistike kole; revidirao je glavna instruktivna

2. Hans Leo, orgulja i kompozitor (Nurnberg, krten 26. X 1564 Frankfurt na Majni, 8. VI 1612). Muziko obrazovanje stekao u roditeljskoj kui, ali je najvie nauio za boravka u Ve neciji (15841, gdje je vie od godinu dana bio uenik A. Gabrielija i upoznao druge glavne predstavnike venecijanske kole. Od 1585 orgulja Oktaviana Fugge-ra u Augsburgu i tamo 1600oi voa gradskih trubljaa; 1602 preao u slubu ari Rudolfa II (od god.1604 Kaiserlicher Hcfdiener i Kammer-organist), ali je istodobno od 1605 bio orgulja u Frauen-kirehe u Niirnbergu, 160508 u Ulmu, gdje se bavio trgovinom, i zatim nakon kraeg boravka na dvoru u Pragu, orgulja u Franenkirche u Meissenu. Umro je u Frankfurtu na H. L. HASSLER putovanju u pratnji izbornog kneza Johanna Georga I. Podjednako znaajan na podruju crkvene i svjetovne mu zike, H. je oitovao veliku mnogostranost u oblikovanju i izrazu. Visokim tehnikim dometom i osobnim crtama svojih ostvarenja zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju njemake mu zike. H. je zaetnik karakteristinih vedrih njemakih pjesama i plesnih napjeva koji se temelje na tada u Njemakoj ve udo maenim talijanskim villanellama. Njegova zbirka Lustgarten neuer teutscher Gesa'ng, koja se odlikuje melodikom neposrednou, harmonijskom jednostavnou i pregnantnom ritmikom, po stala je uzorom studentskim pjesmama u XVII st., a time i polazna toka u razvoju njemakog Lieda. Slina obiljeja odavaju i njegove obradbe koralnih melodija (osobito Ein' Jeste Burg), u kojima se izmjenjuje etvoroglasna polifonija i petoroglasna homofonija. Za razliku od veine svojih suvremenika na prijelazu u XVII st., koji su jo vrsto povezani uz starocrkvene naine, H. jasno lui i naglauje dur i mol. U svojim djelima za or gulje H. se nadovezuje na A. Gabrielija.
DJELA: Canzonetle a 4 v. libro I, 1590; Cantiones sacrae de festis praecipius lotius anni 48 et plurium v., 1591; Neue teusehe Gesang nach Ari der zvelschen Madrigalien und Canzonetten 4 8 v., 1596; Madrigali 58 v., 1596; Missae

90

HASSLER HATZE
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890 /. Grafenauer, Kratka zgodovina slovenskega slovstva, 1920. D. Cc

4 8 v., I599I Sacri concentus 4 12 v. Editto nova, 1601; Editio altera, correcta et motetis aliguot aucta, 1612; Lustgarten neuer teutscher Gesang, Balletti, Gaillarden und Intraden 4 8 v., 1601; Psalmen und christliche Gesang mit 4 Stimmen auf die Melodeien fugzveis Komponiert, 1607; Kirchengesdnge, Psalmen und geistliche Lieder, auf die gemeinen Melodeien mit 4 Stimmen simpliciter ge~ setzet, 1608; Venusgarten oder neue lustige liebliche Tanz mit 46 Stimmen, 1615; Litanei Teutsch 7-gl., 1619. U zbirkama onog vremena obj.: 2. mise; 36 moteta; 9 madrigala; 3 zbirke svjetovnih popjevaka i dr. U rukopisu: 16 kompozicija za orgulje. NOVA IZD.: Canzonette (1590) obj. R. Schwartz (DTB, V); Cantiones sacrae (1591) obj. H. Gerhmann (DDT, I I ) ; Madrigale (1596) obj. R. Schwartz (DTB, XI); Neue teutsche Gesang (1596) obj. isti (DTB, V); Missae (1599) obj. J. Auer (DDT, VII); Sacri concentus (1601) obj. isti (DDT, XXIV XXV); Lustgarten (1601) obj. F. Zelle {Publikalion Aelterer praktischer und Theoretischer Musikzverke, XV); Psalmen und christliche Gesang (1607) obj. J. Ph. Kirnberger (Leipzig 1907); Kirchengesdnge (1608) obj. G. W. Teschner (Berlin 1865) i R. von Saalfeld (Augsburg 1925); 16 kompozicija za orgul je obj. E. von Werra (DTB, IV, 2). Pojedinane kompozicije obj. u skupnim izdanjima: C. Proske i J. Schrems {Muica divina, 1953 69), L. Schoeberle i F. Riegel {Schatz des liturgischen Chor- und Gemeindegesangs, 1865 72), F. Commer {Muica sacra, XIII XIV), F. Jode {Das Chorbuch, 1927 31), W. Lipphardt {Gesellige Zeit, 1933 35), K. Ameln, Ch. Mahrenholz, W. Thomas i C- Gerhardt {Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, od 1942 dalje) i dr.

HATANAKA, Rvosuke, japanski pjeva, tenor (Fukuc 12. II 1922). Studij pjevanja zavrio 1943 na Visokoj muzi koli u Tokiju (S. Sawazaki, H. Wucherpfennig). Profesor je Dravnom umjetnikom univerzitetu i docent na visokoj muzii koli Kunitachi u Tokiju. Utemeljitelj i dirigent drutva Aoi-noObjavio je zbirku Japanska pjesma u 2 sveska. HATTON, John Liptrott, engleski dirigent i kompoz (Liverpool, 12. X 1809 Margate, Kent, 20. IX 1886). U mu uglavnom samouk. Dirigent kazalita Drury Lane (1842), a 1853 muziki direktor u Princess' Theatru u Londonu.
DJELA. DRAMSKA: opere Pascal Bruno, 1844 l Rose, or Love's Ran 1864; opereta The Queen of The Thames, 1842. Scenska muzika za drame: A beth; Sardanapal; Faust; Richard II; Lear i dr. Kantata Robin Hood, l\ biblijska drama Hezekiah, 1877; oko 150 pjesama (neke objavio pod pseudonin Czapek). Misa; anthemi i dr.

3. Jakob, orgulja i kompozitor (Niirnberg, krten 18. XII 1569 Eger, 1622). Od 1590 uio u Veneciji, 1593 stupio u slubu O. Fuggera u Augsburgu. Nakon raznih neprilika koje su ga odvele i u zatvor, od 1597 dvorski orgulja grofa Hohen zollerna u Hechingenu i od 1602 do 1612 Kammer-Organist na carskom dvoru u Pragu.
DJELA: Madrigali a 6 v., 1600; Magnificat octo tonarum 4 v. cum Missa 6 v. et Psalni 51, 8 v., 1601. Dva moteta i madrigal obj. u zbirkama njegova vremena. U rukopisu: 2 kompozicija za orgulje; 2 Magnificata; misa. LIT.: R. Eitner, Chronologisch.es Verzeichnis der gedruckten Werke von H. L. von Hassler und O. de Lassus, MFM, 1873 74. R. Schzvartz, Hans Leo Hassler unter dem Einfluss der italienischen Madrigalisten, VFMW, 1893. A. Sandberger, Bemerkungen zur Biographie H. L. Hasslers und seiner Briider sowie zur Musikgeschichte der Stadte Niirnberg und Augsburg, DTB, V, i, 1904. A. Einstein, Werke H. L. Hasslers, ZIMG, 1910 11. H. Bauerle, Hans Leo Hasslers Messen, Muica sacra, 1936. E. F. Schmid, H. L. Hassler und seine Briider, Zeitschrift des historischen Vereins fur Schwa-

HASSLER, Johann Wilhelm, njemaki pijanist i kompozitor (Erfurt, 29. III 1747 Moskva, 29. III 1822). Uenik J. Ch. Kittela u Erfurtu. Ve kao etrnaestogodinji djeak crkveni orgulja. Neko vrijeme vodio tvornicu svoga oca i povezivao poslovna putovanja s koncertima, stekavi glas kao dobar pijanist. God. 1780 organizirao koncerte u Erfurtu (Offentliches Winterkonzert) po uzoru na Hillerove koncerte u Leipzigu; 1784 osnovao muziku posudbenu biblioteku. Sa sve veim uspjehom kon certirao u njemakim gradovima i Londonu (179092). Dvorski embalist velikog kneza Pavla u Petrogradu 179294, zatim nastavnik klavira i pijanist u Moskvi. Njegova djela odlikuju se motivikom obradom, smjelou harmonijskih obrata i dramatskim recitativima. Kratki stavci anticipiraju kasniji romanti ni klavirski stil, osobito R. Schumanna. Prve sonate za klavir pisane su pod utjecajem Ph. E. Bacha, kasnije pokazuju utjecaj bekih klasika.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1817. KLAVIRSKA: 76 sonata, 1776 1818; sonatine; preludiji; fantazije; varijacije; ronda. Kompozicije za orgulje. Pjesme. Autobiografija do 1786 (s izdanjem sonata), 1787. NOVA IZD.: 2 fantazije, 9 senata i 4 kraa stavka za klavir obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianisles, XVI, 1861 72); 6 sonatina za klavir H. Riemann (Schule des Vortrags); zbirku klavirskih kompozicija (1938), 6 sonata (1939) i 24 etide (1949) obj. E. Dofiein; 2 sonate za flautu ili violinu i klavir, 2 sonate za klavir troruno i etvororuno i 3 sonate za klavir obj. M. Gloder (Nagels Musik Archiv, XI, XIX i XX); 6 sonata za klavir L. Hoffmann-fcrbrecht (Mitteldeutsches Musikarchiv, 1956); autobiografiju obj. W. Kahl {SeIbstbiographien deutscher Musiker, 1948). LIT.: E. H. Miiller, Johann Wilhelm Hassler, Neue Zeitschrift fur Musik, 1922. H. Strobel, Johann Wilhelm Hassler (disertacija), Miinchen 1922. L. Hoffmann-Erbrecht, Johann Wilhelm Hassler, MGG, V, 1956.

HASTINGS, Thomas, ameriki kompozitor i muziki pisac (Washington, Connecticut, 15. X 1784 New York, 15. V 1782). U muzici samouk, sa 18 godina zborovoa. God. 182332 izdavao crkveni tjednik The Western Recorder, 1828 preselio u Utiu, gdje vodi Handel and Haydn Society. Od 1832 djelovao u New Yorku kao nastavnik i crkveni dirigent. God. 1858 dobio od Univerziteta u New Yorku poasni doktorat muzike.
DJELA: Musical Reader, 1817; Dissertation on Musical Taste, 1822 (II izd. 1853); The Juvenile Psalmody, 1827; The Union Aiinstrel, 1830; Spiritual Songs for Social Worship, 1831 (sa A. Massonom); The Manhattan^ Collection, 1837; The Sacred Lyre, 1840; Devotional Hymns and Religious Poems, 1850; History of Forty Choirs, 1854; Sacred Collection, 1849 (sa W. B. Bradburvjem). Redigirao zbirku Muica sacra, 1816. Komponirao oko 1000 himni (600 na vlastite tekstove). LIT.: M. B. Scalon, Tho mas Hastings, MQ, 1946.

HATZE, Josip, kompozitor (Split, 21. III 1879 30 959)- Studij kompozicije zavrio 1902 na Konzervatoriju Pesaru (P. Mascagni). God. 1906 14 u Splitu zborovoa j vakog drutva Zvonimir, 11 47 (u,z prekide) nastav tamonje Srednje tehnike Je. Prvi svjetski rat provodi albanskom frontu. God. i< postaje zborovoa novoosi vanog pjevakog drutva Gm koje vodi do poetKa tridese godina. I sa Zvonimirom i Guslarom H. je uspjeno p micao domau zbornu litera ru, a izvedbom veih djela 0 torijskog karaktera podigao nivo muzike kulture u Spli U toku Drugoga svjetskog r pristupa narodnooslobodil kom pokretu i, nakon evakuai srenjodalmatinskih oto^a, ( lai u El Shatt u Egipat. Tu pod tekim okolnostima podij i uvjebao veliki mjeoviti zl jugoslavenskog zbjega i s njii esto i vrlo uspjeno nastuf u J. HATZE pustinjskim logorima, vojn bolnicama, kazalitima, konce nim dvoranama i radio-stanicama (kroz godinu i pol oko 100 kon< rata). Najvie koncerata priredio je zbor u Kairu i Aleksandr God. 1945 H. se vratio u Split. Bio je dopisni lan JAZU. Kad je H. na poetku svoga stvaralakog puta, 1898, koi ponirao pj esmu B. Radievia Kad mlidija umreti, on je u n za decenije unaprijed zacrtao konture svoga umjetnikog li] Njegove e uspjelije kompozicije i u budunosti pripadati upra vokalnoj muzici lirskog, elegikog karaktera; uz to, on e i nada ostati jednostavan u izrazu i ne e nikada pokazati sklonosti eksperimentiranju i pretjeranoj sloenosti izraajnih sredsta1 Komponiranje djela prvenstveno lirskog karaktera povezano kod Hatzea, izrazito vokalnog kompozitora, s njegovim stave prema melodiji, koju je uvijek smatrao primarnim, nenadoknai vim elementom muzikog izraaja (takav je stav svakako i posljedi njegovih studija u zemlji belkanta). Neposrednost melodije njegovu je miljenju najsigurniji put k sluatelju, koga H. n nikada traio u uskim strunjakim krugovima. Hatzeov stvaralac rad - znaajan osobito u oblasti solo-pjesme, kojoj je on u prvi decenijima XX st. jedan od istaknutijih hrvatskih predstavnika bio je pod viestrukim utjecajima: talijanskog veristikog kazali talijanske salonske romance, Griegove klavirske muzike i na narodne pjesme. I dok je u dodiru s veristikom pozornicom osvj io jugoslavensko muziko kazalite komponiravi 1911 Povrate prvu veristiku operu u Hrvatskoj, narodna pjesma pomoj mu je da se postepeno djelomino oslobodi ba talijanskih elem nata. Prouavanje narodnog stvaranja jo ga je dublje uvjerilo ispravnost njegova umjetnikog htijenja, kojemu su iskrenost nenamjetena jednostavnost ostale glavnim ciljevima. To je njego shvaanje dolo osobito do izraaja, medu ostalim, u odlomcir iz opere Adel i Mara, ali prvenstveno u solo-pjesmama, od koj su iroku popularnost stekle Majka, Ti, Rob, Moja sudba, Serenaa Mila si mi i Selim-beg. Znaajan je i Hatzeov muziko-teoretski ra
J

HANIK, Josip, pjesnik i muziar (Trbonje, Vuzenica, 16. III 1811 Sv. Jurij ob Juni eleznici, 6. III 1883). Komponirao originalne ili preuzete napjeve (Dobrovoljke, 1854); te su pjesme zbog veselog karaktera postale ubrzo popularne, a istiskujui njemake pjesme, pridonijele su buenju narodne svijesti.

DJELA. ORKESTRALNA: etva za komorni orkestar, 1901; Bosam suita, 1923. DRAMSKA. Opere: Povratak, 1911 (Zagreb, 21. I I I 19] i Adel i Mara, 1932 (Ljubljana, 30. XI 1932). Balet etveni vijenac, 1944. Scens muzika za drame Seoske dangube (I. Majstorovi) i Mila Gojsalia (S. Perii VOKALNA. Kantate: No na Uni (H. Badali), 1902; Exodus (V. Nazo 1912; Golemi Pan (V. Nazor), 1917 i Resurrexit (R. Katalini -Jeretov), 19; Vokalna suita za glas, mjeoviti zbor i orkestar, 1901; Herojska vokalna sui

HATZE HAUER
za zbor i orkestar, 1947; Pjesni Ijuvene za enski zbor i gudaki orkestar,1951; Lem-Edim za bariton i mjeoviti zbor. Za mjeoviti zbor: Selim-beg; Himna Grguru Ninskom, 1929; Pokoj vjeni; Posmrtni mar, 1948; Dva mjeovita zbora u stilu XVI st., 1950 (madrigal Rumeni vene moj i Marku Maruliu prigodom 500 godinjice roenja). Za muki zbor: Zbirka mukih zborova, 1920; Pokajniki psalam, 1920; Na vrelu bratstva, 1948; Crvena zvezda, 1948. Za enski zbor: Dvoglasna i troglasna zbirka. Za solo glas: 55 pjesama, od kojih je 38 obj. u 4 zbirke: I, Romance i melodije, 1900; II, Proljetni lahori, 1903; III, Novo cvijee, 1907 i IV, 1921 (s%e Hatzeove solo pjesme izdane su 1948 u zbirci Sabrane pjesme). Harmonizacije i obradbe narodnih i borbenih pjesama: Kroz moju otadbinu (25 jugoslavenskih narodnih pjesama za glas i klavir); Zbirka jugoslavenskih narodnih pjesama za mjeoviti zbor u 8 svezaka (4 sv. objavljena 1919); 100 jugoslavenskih narodnih pjesama za muki zbor, 192529; 30 partizanskih pjesama za mjeoviti zbor, 194445; 5 partizanskih pjesama za mjeoviti zbor, 1946; Dvije partizanske rukoveti za mjeoviti zbor, 1944; Dalmatinsku rukovet za mjeoviti zbor, 1946. Od Triglava do Vardara, 9 jugoslavenskih rapsodija za mjeoviti zbor, 1949: I, Slovensko-Koruka; II, Hrvatska; III, Slavonska; IV Bosanska; V, Crnogorska; VI, Srpska; VII, Makedonska; VIII, Partizanska i IX, Ciganska (Bosanska i Makedonska rapsodija obraene su i za mjeoviti zbor i orkestar). SPISI (u rukopisu): Nauka o kontrapunktu i fugi (4 sv.), I93341; Upute u itanje orkes tralnih partitura, 1948; Praktina upotreba pato -nova (figuralni stil), 1948; Nauka o instrumentima i njihova primjena u modernom orkestru, 1949 50; Analiza J. S. Bacha Kunst der Fuge, 1952; Taktiranje i dirigiranje (upute i savjeti mladim dirigentima), 1953. Preveo Formenlehre der Klaviermusik R. Noatzscha (rkp.). LIT.: F. Kuha, Josip Hatze, hrvatski komponista, Prosvjeta, 1902. A. Dobroni, Josip Hatze Proljetni lahori. Estetsko-glazbena studija, Glazbeni vjesnik, 1905. ------ anv. Jedan jubilej. Josip Hatze. Nekoliko rijei o znaenju njegovog kompozitorskog rada, Novo doba, 1925, 8. U. Urbani, II Compositore jugoslavo Giuseppe Hatze, Pallievo prediletto di Mascagni e il suo capolavoro, Piccolo della sera, Trieste, 8. VII 1936 (lanak pretampan u hrv atskom prijevodu u listu Jadranski dnevnik, Split, 1936, 163). Anon., Hrvatska glazba danas. M Josip Hatze, Novo doba, 1943, 50. Choeur vougoslave, Le Caire 1945. Josip Hatze (ivot i rad Djela Kroz tampu), Split 1948. V(iozzi), Hatze, il Grieg della Dalmazia, II Corriere di Trieste,2. VI 1949. A. Dobroni, Josip Hatze, Zadarska revija, 1954. K. Kovaevi, Jcsip Hatze in memoriam. Zvuk, 1959. Isti, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Miroevi, Josip Hatze, ivot i djelo, Mogunosti, 1960. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. J. As.

91

DJELA: Concertino za klavir i orkestar 1961; Fantazija, 1961; Jam Blues; Na puini; Jazz fantazija; Letnji Blues; Mali jazz koncert; Piramida; Tema u F-duru; Kontakti u 4 dimenzije (Muzika u prostoru), 1970. M. Maz.

HAUBIEL, Charles, ameriki kompozitor (Delta, Ohio, 31. I 1892 ). U Berlinu studirao klavir (J. i R. Lhevinne) i kompoziciju (R. Scalero). God. 1921 29 poduavao klavir na Institute of Musical Art i 192247 profesor teorije, kontrapunkta i kompozicije na Univerzitetu u New Yorku. God. 1935 utemeljio Composer's Press za objavljivanje djela suvremenih amerikih kompozitora. Od 1965 ivi u Los Angelesu.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphony in Variation Form, 1937; Mars Asceding, 1923; Karma, simfonijske varijacije na Handelovu temu, 1928: Ritratti, 1929; Pastoral, 1930; Suite Passacaglia, 1932; Vox Cathedralis, 1934; Solari, 1936; Miniatures za gudae, 1939. KOMORNA: Lodando la danza za obou, violinu, violonelo i klavir, 1932; Echi classici za gudaki kvartet, 1936; Masque za kvartet s oboom; za klavirski trio: Amphy cromes, 1932 i Gay Dances, 1932; Cryptics za fagot i klavir, 1932; za obou i violonelo: Pastorale, 1933 i Duoforms, 1934; trio za flautu, violonelo i klavir, 1942; gudaki trio, 1943; za violinu i klavir: Gothic Variations, 1943 i Shadows, 1947; Nuances za flautu i klavir, 1947. Kompozicije za klavir. DRAMSKA : muzika satira Brigands preferres, 1925; scenska muzika za The Passionale Pilgrim, 1932; meksika folklorna opera Sunday Costs Five Pesos, 1950; Sumanee River Goes Hi-Hat. VOKALNA: Sea Song za muki zbor i orkestar (2 klavira), 1931; L'Amore Spirituale za enski zbor i orkestar (2 klavira). Zborovi: Yeoman's Song, 1932; Vision of Saint Jean, 1941; Jungle Tale, 1943; Father Abraham, 1944; Both Grave and Gay, 1944.

HAUDEBERT, Lucien, francuski kompozitor (Fougeres, Bretagne, 18. IV 1877 Pariz, 24. II 1963). Najprije uio or gulje, a kasnije, u Parizu, kompoziciju sa G. Faureom i J. Pilloisom. vrsto prijateljstvo vezalo ga je uz R. Rollanda. iste melodike linije, jasne proporcije, vrste forme i snani ansambli, osnovna su obiljeja njegova preteno kontrapunktikog stila.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie bretonne, 1936; Symphonie francaise, 1941; La Fille de Jephte, 1929; Voyage en Bretagne, 1953; La Sacrifice d'Abraham, 1931. KOMORNA: Souvenirs d'Armor za kvartet saksofona; Bienvenue a Claudie za gudaki kvartet; Suite dans le style ancien za duhaki kvartet. Kompozicije za klavir i orgulje. Muzika drama Antigone, 1931 39. VOKALNA. Oratoriji: Dieu Vainaueur, 1922 i Moise, 1928. Za glas i orkestar: Chants de la Mer, 1950; Ode a la vie, 1924; Ode a la musique, 1927, i dr. Solo-pjesme. CRKVENA: Requiem, 1928; Te Deum, 1948; Chant de P-dque za sole i orkestar, 1925. LIT.: L. Rohazinski, Cinquante ans de musique francaise, Pari 1926. A. Coeuroy, Lucien Haudebert, MGG, V, 1956.

HAUBENSTOCK-RAMATI, Roman, izraelski kompozitor poljskog podrijetla (Krakov, 27. II 1919). Muzikologiju i kompoziciju studirao u Krakovu (A. Malawski, J. Koffler). God. 1947 50 muziki urednik Radio -Krakova, od 1950 direktor Dravne muzike biblioteke i zatim profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Tel Avivu. Od 1957 ponovno u Evropi, najprije suradnik Studija za konkretnu muziku u Parizu i od 1958 lektor za novu muziku naklade UniversalEdition u Beu. Od 1970 ivi u Berlinu kao slobodan umjetnikstvaralac. Veoma istaknuti predstavnik avangardnog muzikog stremljenja koji, prema vlastitim rijeima, nikada ne posee dva puta za istom tematikom, H.R. se u svojim djelima najvie bavi aktualnim pitanjima. Ja ne komponiram serijelno, ja serijelno mislim... Dodekafonija je kola serijelnog miljenja, a serijelno R. HAUBENSTOCK-RAMATI misliti znai: nikad ostati ortodoksan, uvijek pronalaz iti neto novo. H.-R. zauzima istaknuto mjesto na podruju grafike notacije, o emu je drao brojna predavanja i seminare u Donaueschingenu, Darmstadtu, Stockholmu, Beu, Berlinu i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: Les Symphonies des Timbres, 1957; Symphonie K, 1967; Recitativo ed Arie za embalo, 1955; Papageno's Pocketsize Concerto za zvonie (Divertimento za Mozarta), 1955; Seauences za violinu i orkestar u 4 grupe, 1958; Chants et Prismes, 1957; Standchen auf den Namen Heinrich Strobel za komorni orkestar, 1958; Petite Musiaue de Nuit, 1960; Vermutungen Uber ein dunkles Haus (3 orkestralna stavka iz opere Amerika), 1964; Tableau I, 1967; Psalm, 1967. KOMORNA: Ricercari za gudaki trio, 1952; Decisions, muzika grafika za razliite instrumente, 1960; Jeux 6 za 6 udaraljkaa, 1961; Jeux 2 za 2 udaraljkaa, 1969; Jeux 4 za 4 udaralj'kaa, 1969; Alone za trombon i glumca, 1969; 7 Multiple za 27 sviraa, 1969 70. Catch I za embalo, 1969; Catch II za 1 ili 2 klavira, 1969. EKSPERIMENTALNA: Interpolation za flautu i magnetofonsku vrpcu, 1958; Liaison za vibrafon i marimbu (za 1 2 sviraa) i magnetofonsku vrpcu, 1958. Konkretna muzika: Exeque pour une symphonie; Passacaglia; Chanson populaire i Amen de Verre, 195657.DRAMSKA : Dpera Amerika, 1964; antiopera La Comedie, 1969; scenska igra Divertimento, 1969. VOKALNA: Blessing za pjevaa i 8 instrumenata, 1952; Mobi/e fu'r Shakespeare za pjevanje i 6 sviraa, 1960; Credentials or Think, think Lucky* za recitatora i 8 sviraa, 1961. LIT.: J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert von Schonberg zu Penderecki, Bremen 1969. E. Karkoschka, Roman Haubenstock-Ramati und der 27. Februar 1969, Melos, 1969. U. Sliirzbecher, Werkstattgesprache mit Kompolisten, Koln 1971. K. Ko.

HAUER, Joseph Matthias, austrijski kompozitor i muziki teoretiar (Wiener Neustadt, 19. III 1883 Be, 22. IX 1959). U muzici samouk. Zavrio Uiteljsku kolu i djelovao u toj struci; nakon to je poloio ispit za uitelja muzike ostavio namje tenje i posvetio se kompoziciji. H. je izgradio vlastiti sistem atonalne dvanaesttonske muzike, razliit od Schon -bergova. Dvanaesttonske nizove (479 ooi 600 moguih serija!) on je svrstao u sistem od 44 tropa, tj. melodijskih modela, tipinih tonskih konstelacija, koje kompoziciji slue kao materijal. H. je bio prvi kompozitor koji je iz tendencija k atonalnosti, prisutnih u muzici oko Prvoga svjetskog rata, izveo metodu kompozicije (Nomos za klavir i duhae, 1911; broura Wesen des Mu-sikalischen, 1920). Meutim, nadmo Schonbergove lino sti zasjenila J. M. HAUER je Hauerovo djelo. Hauerova je muzika manje disonantna od Schonbergove; harmonijski katkad izdaleka podsjea na Skrjabina, a u klavirskom slogu ima Satiejevih i Chopinovih elemenata. H. se istakao i kao teoretiar svog sistema.

HAUBER, Robert, kompozitor, pijanist i aran er (Panevo, 14. XI 1931). Studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, nuziku uio privatno. Nastupao najprije u razliitim sastavima 1 Beogradu, svirajui plesnu muziku i jazz. Kasnije kompozitor, Mjanist i araner zabavnih orkestara u domovini i inoz emstvu. ia svojim jazz-kompozicijama sudjelovao je na festivalima jazza na Bledu i u Ljubljani. Komponirao je i orkestralnu i scensku muziku.

DJELA. (Rimskim brojevima opusa H. je oznaio 5 svojih kompozicija za koje je smatrao da predstavljaju prekretnice duhovnog proboja). ORKESTRALNA: Sinfonietta op. 50, 1927; koncert za violinu op. 54, 1928; koncert za klavir op. 55, 1928; Nomos za klavir i gudae, 1911; Symphonische Stiicke za klavir (harmonij) i orkestar op. 49, 1926. Osam suita: I, op. 31, 1924; II, op. 33, 1924; III, op. 36 s baritonom, 1925; IV, op. 43, 1926; V, op, 45, 1926; VI, op. 47, 1926; VII, op. 48, 1926 i VIII, op. 52, 1927. Romantische Phanlasie op. 37, 1925; Divertimento za mali orkestar op. 61, 1930; Konzertstiick op. 63 (preludij drugom dijelu Die schwarze Spinne), 1932; Langsamer Valzer op. V, 1953- Za komorni orkestar: Apokalyplische Phantasie op. 5, 1923; Tanzphanlasien br. 37 op. 66, 1933: Tanzsuite za 9 instrumenata op. 70 73, 193637. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, op. 30, 1924; I I , op. 34; IH, op. 38, 1925; IV, op. 42; V, op. 47 (IV suita za orkestar), 1926 i VI, Chinesisches Streichquarletl op. IV, 1953. Kvintet op. 26 za klavir, violinu, violu, violonelo i kla rinet, 1924; kvintet op. 69 s kontrabasom i klavirom, 1935; klavirski kvintet op. 76 br. 3, 1938; Tanz in langsamen 3/4 Takt i Tanz in langsamen 4J4-Takt za 2 violine, violu i klavir, 1958; Stiicke op. 28 i 41 za violinu i klavir, 1924 i 1925; Stiicke op. 29 za violonelo i klavir , 1924. KLAVIRSKA: Nomoi za klavir 2- runo i 4 - runo op. 1 i 2, 1912 i 1913; 7 Klavierstiicke op. 3, 1913; Atonale Musik op. 20 (2 sv.), 1922; Eliiden (2 sv.), 1922 23; 16 Kleine Stiicke op. 25, 1924; Labyrintischer Tanz za klavir 4-runo op. I I I , 1952. DRAMSKA :

92

HAUER HAUPTMANN
1963; uvertira, 1965. KLAVIRSKA: sonatina, 1955; varijacije, 1959; zuandlungen. DRAMSKA: scenska muzika; muzika za televizijske igre; ska muzika. VOKALNA: solo-pjesme; songovi; chansone.

opera Salambo (po Flaubertu), 1929; Singspiel Die schmarze Spinne, 1932. VOKALNA: Lateinische Messe za zbor i komorni sastav op. 44, 1926; komorni oratorij Wandlungen op. 53, 1927 (nova verzija op. I); Vom Leben za recitatora, mali zbor i orkestar op. 57, 1928; kantata Emilie vor ihrem Brautlag za alt i 58 928; E p d k l l ki b i k 68 _jiar op. o/, 1^34 t,n verzija op. n;, iy5-j; Liea aer i^ieoe za 3-gi. zensKi zbor, klavir i harmonij op. 24, 1923. Solo-pjesme (33) na Holderlinove stihove: op. 5, 1924; op. 12, 1915; op. 21, 1922; op. 23, 1924; op. 40, 1925 i bez opusa, 1949. SPISI: Uber die Klangfarbe, 1918; Vom Wesen des Musikalischen, 1920 (II izd. pod naslovom Ein Lehrbuch der atonalen Musik, 1923); Deutung des Melos. Eine Frage an die Kunstler und Denker unserer Zeit, 1923; Vom Melos zur Pauke. Eine Einfiihrung in die Zzvolftonmusik, 1925; Zzvo'lftontechnik. Die Lehre von den Tropen, 1926. LIT.: M. Marton, Joseph Hauer, Musikblatter des Anbruc h, 1922. H. H. Stuckenschmidt, Joseph Matthias Hauer, ibid., 1928. W. Reich, J. M. Hauer, M, 1931. H. Picht, J. M. Hauer, ein Vorkampfer geistiger Musikauffassung, Stuttgart 1934. H. Heiss, Elemente der musikalischen Komposition, Heidelberg 1949. H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Frankfurt 1952. H. Pfrogner, Die Zwolfordnung der Tone, Zurich-Leipzig-Wien 1953.' H. Eimert, Joseph Matthias Hauer, MGG, V, 1956. M. Rieple, Musik in

-------

Oesterreichische Musikzeitschrift, 1966, 3 (broj posveen J. M. Haueru). W. Szmolyan, Hauer als Opernkomponist, ibid., 1966, 5 6. J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. TI A* B. A.

--

_______________

________ - -luiiiaissuciL,

INCUC

z*ciisi-iiiHL im

iviusIK,

1900.

HAUG, Gustav, njemako-vicarski kompozitor i orgulja (Strassburg, 30. XI 1871 St. Gallen, 22. IV 1956). Muziku studirao na Konzervatoriju u Strassburgu (T. K. Somborn, F. Stockhausen, E. Miinch, Klinger). Od 1895 ivio u vicarskoj; najprije nastavnik muzike u Rorschachu, zatim u Gaisu i Herisauu i od 1904 orgulja i zborovoda u St. Gallenu.
DJELA: kompozicije za komorne sastave i klavir. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: Schzveizergebet za sopran, muki zbor i orkestar op. 50, 1906; Tonende Felsen za sole i orkestar op. 53, 1908; Dem Unendlichen za sopran, muki zbor, orkestar i orgulje op. 57, 1909; Divico za bariton,.muki zbor i orkestar op. 64, 1911; Werden za tenor, muki zbor i orkestar, op. 82, 1921; Hymne an den Gesang za zbor i orkestar op. 93, 1927; Die Wehen Lobgesang za muki i djeji zbor i orkestar op. 100, 1931. Zborovi a cappella.

HAUK, Minnie (Mignon), amerika pjevaica, sopran (i York, 16. XI 1852 Triebschen, 6. II 1929). Pjevanje u New Yorku (A. Errani) i Parizu (M. Strakosch). Stalni gost o Thedtre Italien u Parizu (186796), Covent Garden u Lond Dvorske opere u Berlinu (1875 77), u Beu, Bruxellesu, M< i Budimpeti. God. 1891 osnovala u Chicagu vlastitu op druinu. Njezin je repertoar obuhvaao preko 100 uloga, a nje je ime vezano s prvim amerikim izvedbama mnogih vanih 0 (Gounod, Romeo et Juliette; Bizet, Carmen; i dr.). Posljedn put nastupila 1896. Napisala knjigu uspomena Memoirs < Singer, 1925. HAULTIN, Pierre, francuski tiskar (Villaine kraj La Flec La Rochelle, vjerojatno 1587). Prije nego to je izuio tisk: zanat bio je lijeva slova i nainio je (prema podacima S. P. F niera) prve odljeve jednostrukih pominih notnih znakova ko ustupio nekolicini francuskih tiskara (P. Attaingnant, T. Sus God. 1549 nastanio se u Parizu i poeo s tiskanjem knjiga, 1560radio u Lyonu sa G. Cotierom a od 1571 u La Rochelleu, gd 157578 tiskao i vei broj muzikih djela; ondje je izvr i narudbe navarskog kralja (budueg francuskog kralja Hen IV). Haultinov je izum imao veliko znaenje za muziki t: jer su jednostruki znakovi, kod kojih su note i dijelovi crt< spojeni ujedno, omoguivali tampanje vieglasne muzike triju glasova na istom crtovlju, slino kao to je 200 godina ka; tiskao note I. Breitkopf. Pierrea Haultina naslijedio je Hierosm koji je 1598 obj. zbirku Claudea Le Jeunea Dodecachorde. Nasl nici Hierosmea nastavili su izmeu 1603 i 1613 tiskarsku dj< nost tvrtke u La Rochelleu.
IZDANJA. O. di Lasso: Mellange d'Orlande de Lassus contenant plu. chansons a quattre parties . . ., 1575 (sa podmetnutim duhovnim tekstovir Pasquiera); Mellange d'Orlande Lassus, contenant plusieurs chansons d ch huict parties . . ., 1576 (takoer s tekstovima J. Pasquiera); Moduli 4 et 1576; Moduli s v., 1576; Moduli 5 10 v., 1576; Moduli 6 7 et 12 v., 1 Mellange . . ., 1576. LIT.: 5. P. Fournier, Traite historique et critique sur l'origine et les gres des caracteres de fonte pour l'impression de la musique, Pari 1765. Renouard, Imprimeurs parisiens . . . jusqu'a la fin du XVI e siecle, Pari E. Bernoulli, Pierre Attaignant Chansons und Tanze, Pariser Tabulaturdi fiir Tasteninstrumente aus den Jahren 1530/31 (4 sv. i V sv. komentari), Miir 1914. F. Lesure, Pierre Haultin, MGG, V, 1956.

HAUG, Hans, vicarski dirigent i kompozitor (Basel, 27. VII 1900 Lausanne, 15. IX 1967). Nakon studija na Konzervatoriju u Baselu (E. Levy, E. Petri) i na Muzikoj akademiji u Miinchenu (W. Courvoisier, J. Pembaur), od 1924 dirigent orkestra u Grenchenu i 1926 28 zborovoda u Solothurnu. God. 192834 dirigent Gradskog kazalita u Baselu, 193435 ljeilinog orkestra u Interlakenu te 193538 orkestra Radio Suisse Komande u enevi i zbora Chansons Romandes, koji je sam osnovao; 1938 43 dirigent na Radio-Ziirichu. Nakon to se nekoliko godina povukao iz politikih razloga, od 1947 pre davao na konzervatorijima u Lausannei i La-Chaux-de-Fondsu. Kao dirigent nastupao u domovini i inozemstvu, osobito u Francuskoj i Italiji. U sreditu Haugova kompozitorskog stvaranja bilo je muziko kazalite. Najvee uspjehe ostvario je na podruju komine opere, u kojoj je suvremenom kompozitorskom tehnikom precizno crtao karaktere pojedinih likova.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia romantica, 1948; simfonijska pjesma Charlie Chaplin, 1930. Koncerti: za violinu, 1926; 2 za klavir, 1938 i 1962; za gitaru, 1952; za obou, violu i mali orkestar, 1951. Kurze Musik za violonelo i orkestar, 1927; Preludio e allegro za trublju i mali orkestar; Passacaglia (iz oratorija Michelangelo), 1950; // Canto delle Lagune, 1950; Capriccio za duhae i klavir, 1957. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1927; II, 1929 i III, 1931; duhaki kvartet, 1925; duhaki kvintet, 1955; Hellenische Vision za flautu, klarinet, violinu i harfu; Divertimento za duhaki kvartet; gudaki trio; 2 Se-renade za gudaki trio; Coral suisse za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1955; Elegie pastorale za obou i klavir, 1959; Fantasie za gitaru i klavir; Impromptu i Improvisation za trublju i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Don Juan in der Fremde, 1930; Madrisa, 1934; Tartuffe, 1937; Ariadne, 1943; Der unsterbliche Kranke, 1946; Orphee, 1955; Der Spiegel der Agrippina (neizv.); Die Narren (neizv.) i Justice du Roi, 1963. Radio-opere: La Mere Michel, 1944; La Colombe egaree, 1953; Gardien vigilant, 1967 i Souper de Venise, 1967. Sveane igre: Underem Ldllekeenig, 1939; Passage de VEtoile, 1950 i Terres du Rhone, 1951. Baleti: L'Indifferent , 1947; Das Lob der Torheit; Die keusche Suzanna; Das goldene Netz i Pan und Apollo. Operete: 's Anneli us der Linde; Barbara; E liederligs Kleeblatt, 1938 i Leute von der Strasse. Radio--operete: L'Ilot des Sirenes; Leucosia, 1949 i Le premier chapeau. Singspiel Gil-berte de Courgenay, 1939. Filmska muzika. Obradio V Ivrogne corrige Ch. W. Glucka i Les Contes d' Hoffmann J. Offenbacha. VOKALNA. Oratoriji: Michelangelo, 1943 i Morgarten, 1944. Kantate: Les Annees vigneronnes, 1945; Cantate gastronomiaue, 1962 i Nausikaa. Canti ticinesi (Le quattro stagioni) za zbor i duhaki orkestar, 1960; Ring des Jahres za bariton i orkestar, 1962; Te Deum za sole, zbor, trublje i timpane. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe vi carskih narodnih napjeva. LIT.: H. Ehinger, Hans Haug, MGG, V, 1956. P. Mieg, 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956.

HAUPTFELD, Davorin, dirigent (Zagreb, 7. VIII 1931 Studij dirigiranja zavrio 1954 na Muzikoj akademiji u Zagi (S. Zlati). God. 194954 vodio zborove kulturno-umjetm drutava Maksim Gorki, Goran-Kovai i Bratstvo-Jedinstv Zagrebu, 1954 55 dirigent zagrebakog kazalita Komedi 195661 kazalita August Cesarec u Varadinu, gdje je ra 1 koncertnu aktivnost. Od 1961 dirigent je opere narodnog zalita Ivan Zajc u Rijeci. Kao operni i koncertni dirigent nastt u zemlji i inozemstvu. K. K HAUPTMANN, Moritz, njemaki muziki teoretiar i k pozitor (Dresden, 13. X 1792 Leipzig, 3. I 1868). Uio kon ziciju kod F. Morlacchija u Dresdenu, a violinu i kompoz kod L. Spohra u Gothi. God. 181215 violinist dvorskog ork< u Dresdenu, a 1815 uitelj u kui grofa Rjepina, ruskog guver u Dresdenu, s kojim je boravio nekoliko godina u Rusiji (Pt grad, Moskva, Poltava, Odessa). Od 1822 violinist Dvorske ka u Kasselu (dirigent Spohr); 1842, na preporuku Spohra i A delssohna, postao kantor i muziki direktor kole sv. Tor Leipzigu; tamo je od 1843 ujedno profesor kontiapunkta i k pozicije na novoosnovanom Konzervatoriju i urednik Allgen Musikzeitung. H. je uz O. Jahna, R. Schumanna i druge bio osniva Bachova drutva (Bach-Geselhchaft, 1850). Odgoji' niz istaknutih muziara, medu kojima su bili: F. David, J. Joacl H. Biilow, J. A. van Evcken, S. Jadassohn, O. Paul i F. H. Ccn U Hauptmannovim kompozicijama, osobito u motetima, i se tenja za simetrinom arhitektonikom, prozirnim slogo istom harmonijom. Kao teoretiar, zastupao je harmon dualizam. Svoj siste m izloio je u djelu Die Natur der Ham, und der Metrik (1853). Kasnije su taj sistem dalje razradi] Oettingen (Harmoniesystem in dualer Entzvicklung, 1866) i Riemann (Handbuch der Harmonielehre, 1887).
DJELA. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; Concert facile za kls gudaki kvartet; 3 sonate i 4 sonatine za violinu i klavir; dua za 2 violin Klavirske kompozicije. Opere: Mathilde 1826 i Der Matrose 1839. pjesme. Mise; oko 40 duhovnih pjesama. Kantata Herr, Herr, zvendt zum Gebel; oko 20 moteta. SPISI: Erlduterungen zu J. S. Bachs Kun. Fuge, 1841; Die Natur der Harmonik und Metrik, 1853; Die Lehre von der monik, posth. 1868; Opuscula, 1874.- Izdanja: ukupna djela J. S. Bach; 1, 2 i 8); Canons et fugues dans tous les tons majeurs et mineurs A. Kler 1854. Hauptmannova pisma objavili su A. Schone (Briefe an Franz H< 2 sv., 1871), F. Hiller (Briefe an Ludzvig Spohr und andere, 1876) i A. D. Cole {Letters of a Leipzig Cantor, 1892). E. Rudorff u ie iz biljeaka Hauptmam uenika sastavio prirunik Aufgaben fiir den einfa en und doppelten Kontrap

HAUK, Giinter, njemaki kompozitor (Chemnitz, 6. V 1932 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (R. Wagner -Regenv, G. Kochan), u kompoziciji se usavravao kod H. Eislera na Njemakoj akademiji umjetnosti. Od 1957 muziki direktor kazalita Maxim-Gorki u Berlinu i od 1963 Berliner Volksbuhne. U svojim ritmiki ivim djelima rado upotrebljava elemente jazz -muzike. H. je istaknuti predstavnik angairanih songova i chan sona.
DJELA. ORKESTRALNA: Capriccio, 1956; dvostruki koncert za klarinet, rog i gudae, 1957; Rondo za klarinet i gudae, 1962; koncert za trublju,

HAUPTMANN HA VLAS
LIT.: O. Paul Moritz Hauptmann, Denkschrift zur Feier seines 70 jahrigen Geburtstages, Leipzig 1862. F. Hiller, M. Hauptmann. Aus dem Tonleben unserer Zeit, Leipzig 1871. 5. Krehl, M. Hauptmann, ein Dank- und Gedenkwort, Leipzig 1918. M. Ruhnke, Moritz Hauptmann, MGG, V, 1956. Isti, Moritz Hauptmann und die Wiederbelebung der Musik J. S. Bachs. Festschrift F. Blume, Kassel i Basel 1963. P. Rummenholler, Moritz Hauptmann als Theoretiker, Wiesbaden 1963.

93

LIT.: E. Sebestyen, Egy magvar hegedumuvesz vandorlasa negy vilagreszben, A ene, 1930. The letters of Mik a Hauser, 1853, Chapell Hill (North Carolina) 1939. Z. Novdek, Mika Hauser, MGG, V, 1956.

HAUPTVVERK

Glavni manual

HAUSEGGER, 1. Friedrich, austrijski muzikolog (St. Andra, Karnten, 26. II 1837 Graz, 23. II 1899). Studirao pravo; u muzici uenik Salzmanna i O. Dessoffa. Advokat u Grazu; 1872 habilitirao se kao privatni docent za teoriju i povijest muzike na Univerzitetu u Grazu. Pisao niz godina kritike za Grazer Zeitung. H. je bio jedan od najvatrenijih pristaa Wagnera i Liszta. Studijom Musik als Ausdruck (1885), napisanom protiv Hanslickova estetskog naziranja (Vom Musikalisch-Schonen . . . ,1854), postavio je temelje novoromantikoj muzikoj estetici.
DJELA: Uber die neue Entvjicklungsphase der Musik (habilitacija), 1872; Cber die Anlage der germanischen Vb'lker zur Musik, 1874; Richard Wagner und Schopenhauer, 1878 (II izd. 1892); Vom Jenseits des Kiinstlers, 1893; Die Anfange der Harmonie, 1895; Die kiinstlerische Personlichkeit, 1897. Iz ostavtine objavio je R. Louis Unsere deutschen Meister (Bach, Mozart, Beethoven, Wagner), 1901, a njegov sin Siegmund Gedanken eines Schauenden, 1903, korespondenciju sa T. Roseggerom, 1924 i Gesammelte Schriften, 1939.

HAUSMANN (Hausman), Valentin, njemaki kompozitor, (? izmeu 1611 i 1614). Podaci o njemu vrlo su oskudni. Prema K. u Ko. J. Matthesonu bio je orgulja Gerbstadtu. P o izdanjima njegovih djela vidi se da je povremeno boravio u raznim dijelovima Njemake. Uz H. L. Hasslera, H. je svojim vokalnim zbirkama mnogo pridonio irenju talijanskog stila u Njemakoj. Tekstovi njegovih pjesama, komponiranih po uzoru na talijanske, obradbe su talijanskih motiva, katkad i doslovni prijevodi. H. ide medu prve autore samostalne instrumentalne muzike. Njegovi plesovi imaju djelomino tekstove. Neke plesne melodije komponirao je sam, ali je esto instrumentalno obradio ve postojee n apjeve. Za mnoge kae sam da potjeu iz Poljske. Vane su njegove zbirke iskljuivo instrumentalnih djela (1604) koje sadre intrade, paduane i ga gliarde, uglavnom za sastave viola; u nekim sluajevima H. (prvi u Njemakoj) izriito trai violinu. Fuga prima iz tih zbirki vaan je izvor za povijest fuge.
D J E LA . IN S T RU M EN T A LN A: N e u e In t r a d e m i t 6 u n d 5 S l i m m e n auff Instrumenten, fiirnehmlich auff Fiolen, 1604; Neue 5. st. Paduane und Galliarde, auff Instrumenten fiirnehmlich auff Fiolen, 1604. INSTRUMENTALNO-VOKALNA: Neue artige und liebliche Tame zu Teil mit Texten, zu Teil ohne Text gesetzt, 1598 (VI izd. do 1606); Venusgarten, darinen 100 ausserlesene gantz liebliche, mehrentheils polnische Tdntze, 1602; Rest von polnischen und ander Tdn-tzen . . ., 1603. VOKALNA: 12 zbirki pjesama, 1592 1608; prigodne pjesme. CRKVENA: 2 mise; moteti. Izdao s njemakim tekstom villanelle L. Marenzija, 1606; canzonette O. Vecchija i G. C. Lupija, 1606; tricinije J. J. Gastoldija, 1607; prvu knjigu baleta T. Morleva, 1609; canzonette O. Vecchija (3 sv.), 1610. NOVA IZD.: 48 instrumentalnih kompozicija obj. F. Bolsche (DDT, XVI, 1904); 1 ples J. Wolf (Sing- und Spielmusik aus dlterer Zeit, 1926; II izd. 1931); F. Jode obj. 9 duhovnih pjesama (Chorbuch, VI, 1931), 4 pjesme (Chorbuch alter Meister, 1949) i 2 stavka (Alte Madrigale . . . ) ; izbor plesova obj. J. Stave (1937); 6 plesova obj. R. Steglich (Nagels Musik-Archiv, LXXX); 2 stavka obj. H. Monkemever (Antiqua Chorbuch). LIT.: A. Simon, Polnische Elemente in der deutschen Musik, Ziirich 1916. TA. W. VCerner, Ein Brief Valentin Hausmanns, ZFMW, 1932 33. B. Delti, Studie zur Geschichte der Pavane und Galliarde in Deutschland (diserta cija), Berlin 1956. M. Ruhnke, Valentin Hausmann, MGG, V, 1956.

2. Siegmund, dirigent i kompozitor (Graz, 16. VIII 1872 Miinchen, 10. X 1948). Sin Friedricha; muziku uio kod oca i na Muzikoj koli u Grazu (E. W. Degner, K. Pohling). God. 1895 postao dirigent opere u Grazu, 18991903 uz F. Weingartnera dirigent popularnih orkestralnih koncerata Kaim u Miinchenu, a 190306 koncerata Museum u Frankfurtu na Majni. God. 1910 20 dirigent Filhamornije u Hamburgu, koja je pod njegovim vodstvom izvela cikluse simfonijskih koncerata s dje lima iz svih razdoblja, ukljuujui i savremenu muziku. Bio je zatim dirigent simfonijskog orkestra u Berlinu. Od 1920 djelovao u Miinchenu. Tu je, do 1936 dirigent Konzertvereina i do 1938 direktor Muzike akademije. Dirigent eruptivnog temperamenta i velike sugestivne snage, H. je bio jedan od najboljih interpreta Brucknerovih simfonija, koje je uvijek izvodio u izvornom obliku. Kao kompozitor bio je eklektik zanimljivih suprotnosti. Iako jedan od istaknutih predstavnika nove njemake kole nisu mu bila strana ni Brahmsova neoklasina naela.
DJELA. ORKESTRALNA: Natursymphonie (s mjeovitim i mukim zborom), 1911. Simfonijske poeme: Dionysische Phantasie, 1899; Barbarossa, 1900 i IVieland der Schmied, 1903. Varijacije Aufkldnger, 1919. Opere Helfrid, 1890 i Zinnober (prema E. T. A. Hoffmannu), 1898. VOKALNA: kantata Totenmarsch; pjesme za glas i orkestar i za glas i klavir. Rekvijem, 1907. Alexander Ritter, 1907; Betrachtungen zur Kunst, 1921. Izdao pisma R. Wagnera Juliji Ritter, 1920 te radove i pisma svog oca. LIT.: W. Zentner, Siegmund von Hausegger, Neue Musikzeitung, 1947. Isti, Hausegger von, 1. Friedrich, 2. Siegmund, MGG, V, 1956.

HAUSSWALD, Giinter, njemaki muzikolog (Rochlitz, n. III 1908) Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu kod M. Pauera (klavir), S. Karg-Elerta i H. Grabnera (kompozicija), i na Univerzitetu (1928 33) kod Th. Kroyera, H. Zencka i H. Schultza. God. 193345 nastavnik; 194753 dramaturg Dravne opere u Dresdenu i docent za povijest muzike na Visokoj muzikoj koli; uz to kao docent, 195053, zamjenjivao H. Besselera na Univerzitetu u Jeni. Od 1958 u Kasselu suurednik mjesenika Muica; 196066 vodio operni odjel Radio-Stuttgarta.
DJELA. SPISI (izbor): Johann David Heinichens Instrumentalzuerke (disertacija), 1937; Heinrich Marschner, 1938; Die Deutsche Oper, 1941 (II izd. 1943); Die Bauten des Staatstheater Dresden, 1948; Mozarts Serenaden (habilitacija), 1951; Das neue Opernbuch, 1951 (VII izd. 1957); Richard Strauss, 1953. Studi je i lanci: Kctrl Ditters von Dittersdorf, ZFM, 1939; Gottfried Miiller, ibid., 1939; Ernst Eichner, ibid., 1940; Heinrich Sutermeister, ibid., 1942; Die Oper in der Gegtnwart, ibid., 1950; Zur Sonatenkunst der Bach-Zeit, Bericht uber wissenschaftliche Bachtagung, Leipzig 1950; Das Erbe Glucks, Muica, 1951; Der Divertimcnto-Begriff bei G. Chr. Wagenseil, AFMW, 1952; Instrumen tale Ziige im Belcanto des 18. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bamberg 1953; J. D. Zelenka als Instrummtalkomponist, AFMW, 1956; Plddoyer fiir eine Oper, Muica, 1957. IZDANJA. Spisi: Blatter der Staatsoper Dresden, 1947 53; Blatter der Staatskapelle Dresden, 1947 53; Gestaltungen und Gestalten, Dramaturgisehe Blatter des Staatstheater Dresden, serije III V, 1948 50; Dresdner Kapellbuch, 1948; J. S. Bach 1750 1950, 1950; C. M. von Weber-Eine Gedenksehrift, 1951; Bach Sonaten und Partiten fiir Violine allein (sa Y. Menuhinom), 1958; Dirigenten, Bild und Schrift (sa W. Neumeisterom), 1965. Kompozicije: suraivao na izdanjima cjelokupnih djela J. S. Bacha (serija 6, I sv., 1958), Ch. W. Glucka (Merlins Insel, 1956), W. A. Mozarta (serija 4, VII sv. simfonija, 1959; serija 4, I I I I sv. serenada i divertimenta, 1961 68) i G. Ph. Telemanna {Musikalische Werke, VI VIII sv., 1955). Izdao pojedina djela Ch. S, Bindera, J. F. Fascha, J. D. Heimichena, Pepuscha, Vivaldija, Webera i dr.

HAUSER, Frantiek (Franz), eki pjeva, bas -bariton (Krasovice kraj Praga, 12. I 1794 Freiburg i. Br., 14. VIII 1870). Studirao pravo i medicinu, a zatim se posvetio pjevanju. U enik V. Tomaeka u Pragu, gdje je debitirao 1817. Kasnije (182136) lan opera u Kasselu, Dresdenu, Frankfurtu na Majni, Beu, Londonu, Leipzigu, Berlinu i Breslauu. Napustivi pozornicu, boravio je krae vrijeme u Parizu i u Italiji. Od 1838 nastavnik pjevanja u Beu, a 184664 direktor Konzervatorija u Miinchenu. ivio zatim u Karlsruheu, a od 1867 u Freiburgu. Izvrstan bas -bariton, istakao se i kao nastavnik. Svoje je iskustvo iznio u priruniku Gesanglehre . . . Visoko obrazovan muziar, imao je bogatu zbirku Bachovih djela i rukopisa. Dopisivao se s mnogim istaknutim ljudima svog vremena. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Musikalische Vorschule; M. Hauptmann's Harmonie-System, dem Praktischen etzvas ndker gebracht; Gesanglehre fiir Lehrende und Lernende, 1866; J. S. Bach's samtliche Werke thematisch verzeichnet ... Katalog Hauserove biblioteke objavljen je 1905 u Lepzigu. LIT.: A. Schone (redaktor), M. Hauptmann, Briefe an Franz Hauser (2 sv.), Leipzig 1871. E. Hanslick, Aus dem Leben und der Correspondenz von F. Hauser, Wiener Neue freie Presse, 1871. A. Diirr, Franz Hauser, MGG, V, 1956.

HAUSER, Mika (Michael), madarski violinist i kompo zitor (Bratislava, 1822 Be, 8. XII 1887). Uio u Bratislavi (J. Matalav) i na Konzervatoriju u Beu kod J. Bohma, J. Mavsedera (violina) i Sechtera (kompozicija). God. 1839 zapoeo koncertnu karijeru turnejama po Evropi; 1847 vratio se u domovinu, nastupajui u Bratislavi s pijanistom N. Rubinsteinom. Nakon turneja po Sjevernoj i Junoj Americi, Australiji, Indiji, Egiptu i evropskim zemljama, od 1874 ivio povueno u Kolnu. Njegovo sviranje bilo je tehniki virtuozno i vrlo efektno, pa ga ubrajaju u najznaajnije violinske virtuoze XIX st. U kompozicijama mjestimice upotrebljava madarske ritmike oblike (naglaske). Vrlo su popularne bile njegove Lieder ohne Worte i aranmani Schubertovih pjesama.
DJELA. Za violinu: Lieder ohne Worte; fantazije; ronda; varijacije; Rhapsodie hongroise i dr. Opereta Der blinde Leiermann, 1860. Solo-pjesme. Knjiga dojmova s putovanja po Americi Aus dem Wanderbuche eines osterreichischen Virtuosen (2 sv.), 1858 59 (najprije u obliku pisama u Ostdeutsche Post).

HAUTE-CONTRE (franc. od lat. -> contra-tenor altus), 1. naziv kojim se u XVII i XVIII st. oznaivao visoki tenor (muki alt), s opsegom g-d2. Zbog okretnosti i lakog izvoenja visokih pasaa, glas tog registra rado su upotrebljavali Rameau i njegovi suvremenici, a i kompozitori idueg stoljea (Gluck, Orfej). Dionica h.-c. biljeila se u C-kljuu, na treoj crti. Danas je izvodi lirski tenor ili enski alt. 2. haute-contre de violon -> Viola tenore HAVAJSKA GITARA -> Ukulele HAVLAS (Havlasa), Gvido (Quido), eki horovoa (Strunkovice, 2. V 1839 Hefmanuv Mestec, 14. I 1909). Sa muzikim obrazovanjem koje je stekao na Orguljskoj koli u Pragu, H. dolazi 1871 u Vrac, gde postaje horovoa Srpskog crkvenog pevakog drutva i uitelj muzike u osnovnoj koli; 187476 bio je crkveni horovoa u Senju. Za kratko vreme koliko je boravio u jugoslove nskim mestima, H. se vrlo tesno zbliio sa sredinom u kojoj je delao i komponovao znatan broj kompozicija na tekstove srpskih pesnika, veinom u Liedertafel-stilu, Medu njima je veliku popularnost imala u srpskim krajevima,

94

HA VLAS HAYDN
Prve pouke u itanju, pisanju i muzici dobio je u oblii gradiu Hainburgu kod roaka, uitelja J. M. Francka, i ve estoj godini kako kae u autobiografskim skicama (iz 177c mogao sasvim slobodno da otpeva u horu est misa, a ta] poneto i da odsvira na klaviru i na violini. Tu ga je posle mune godine (1740) naao i poveo sa sobom u hor beke \ drale sv. Stefana, kapelnik Georg Reutter ml. Njemu je H., J ostali horski pevai-deaci, bio poveren na punu opskrbu i pi avanje u muzici, od ega pamti neprestani post i svega dve lej iz muzike teorije za celih de vet godina. Ipak je za to vrs kako sam kae, dobro upoznao sve mogunosti vokalne i ins mentalne muzike i nauio kod vrlo dobrih majstora umet pevanja, a i klavir i violinu; imao je prilike da uje mnogo crlc muzike i poneko svetovno delo poglavito savremenika, be pretklasika G. M. Monna, G. Ch. Wagenseila, J. Starze Italijana A. Caldare. Ali sistematsku poduku u kompoziciji po svemu sudei, nije dobio ni tada ni kasnije, nego je uglav: bio preputen samome sebi. Od teoretskih dela koje je upozn marljivo prouavao navode se Matthesonov Der Vollkomt Capellmeister i Fuxov Gradus ad Parnassum. Oko 1749, kad Havdnov glas poeo da mutira, otputen je iz katedralskog i konvikta i prisiljen da se sam izdrava pevajui po horov svirajui u zabavnim or trima, poduavajui na viru i, kako kae u autobio: fiji, marljivo komponujui. dinom pedesetih godina je zaposlen kod N. Por] kao korepetitor na njego asovima pevanja i kao kl sluga; za nagradu je od n dobivao kroz tri meseca ve iz kompozicije. Posle 1 H. ostaje i dalje samouk, sudei po strunim knjig; iz onoga doba, naenim; njegovoj zaostavtini, oite da je neprestano radio i bu pratio savremenu literati Ubrzo dobija i prve poru bine (crkvena dela, Sings Der Krumme Teufel u dve 1 zije, klavirske kompozicije, vertimenti i kasacije). U F. J. HAYDN. Rad C. L. Seehasa vreme potie ga na komponc nje kamerne muzike baron Fiirnberg, kod koga je Ff. muzicirao koga je napisao svoja prva klavirska trija i prvi gudaki kvartet.T upoznaje i dela Ph. E. Bacha (kome imam mnogo da zahvalim, k sam studirao i razumeo), to se ogleda u njegovim delima iz pe< tih i po- etka ezdesetih godina. Svoje prvo stalno mesto dobija 1 kao kamerni kompozitor ili muziki direktor privatne kaj grofa Morzina u zamku Lukavice kraj Plzena. U ekoj se upoz sa kompozitorima Mannheimske kole i ekim pretklasiar pod ijim je uticajem napisao svoju prvu simfoniju, u D -di Nesmetanom daljem razvoju dopfinela je njegova sluba kod rodice kneeva Esterhazv od 1761 pa sve do 1790. Angaovan naj kao Vice-Kapellmeister obavljao je, u stvari, ve od poetka dun glavnog muzikog kapelnika kneevske dvorske kapele, je: tadanji nominalni Ober-Kapellmeister, J. Werner, bio ve st; nemoan (umro je 1766). Kroz pune 3 decenije H. je organizi i vodio dvorsku muziku i komponovao nova dela za sve potr dvora (ukljuivo i opere), boravei najpre u kneevskom sedi gradiu Eisenstadtu, i kasnije veinom u usamljenom dve Esterhaz kraj Neiderskog jezera, a ponekad i sa dvorom u Be Tako praktiki odseen od sveta , mogao je i pored znat dunosti da se koncentrie na intenzivan stvaralaki rad. na slavensko-madarsko-austrijskoj tromei, H. je sluao i zav< narodnu muziku razliitog porekla; posebno ga je privukla lef naeg muzikog folklora koji je mogao da upozna jo za mladih d u Gradiu. Prouavajui Havdnova dela hrvatski muzike Franjo Kuha ustanovio je, krajem prolog veka, sasvim pouzd; da je H. upotrebio prilian broj hrvatskih narodnih napeva u s jim simfonijama i gudakim kvartetima, kao i da je melodija uv austrijske nacionalne himne delimino identina sa jednom hn skom narodnom pesmom; Kuha je tvrdio i to da je Havdn hn skog porekla, ali je ta tvrdnja kasnije oborena, prvenstveno isi ivanjima i argumentima muzikologa E. F. Schmida. ivei naoko mirni m i radenim ivotom u jednom uskom plemik krugu, H. je ipak bio u vezi sa zbivanjima u svetu i oseao je ide strujanja svoga doba. Iako su biografski podaci oskudni, sa dela govore o dubokoj krizi koju je proivljavao, moda pod uticaj Sturtn und Dranga, otprilike izmeu 1766 i 1774. Svojim patetici

sve do Prvog svetskog rata, rodoljubiva horska kompozicija Padajte brao (stihovi ure Jakia). Komponovao je takode instruktivna dela za klavir i pisao obrade narodnih melodija za harmonij um.
LIT.: V. R. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziar a. Posebna izdanja SAN, 1950. S. D. K.

HAWES, William, engleski kompozitor i dirigent (London, 21. VI 1785 18. II 1846). Kao djeak (.17931801) pjevao u Kraljevskoj kapeli; 180320 djelovao kao Lay-Vicar u Westminsterskoj opatiji; od 1805 lan Kraljevske kapele. Od 1812 muziki direktor u katedrali sv. Pavla; lan Philharmonic Society od osnutka (1813). God. 1817 ponovo u Kraljevskoj kapeli vodio djeji zbor i svirao lutnju; od 1824 dirigent kazalita Lyceum, gdje upriliuje prve izvedbe Weberova Freischiitza (1824) i Mozartove opere Cosi fari tutte (1828). Vie godina vodio Madrigal Society.
DJELA. Operete: Broken Promises, or The Colonel, the Captain, and the Corporal, 1825; The Quartette, or interrupted Harmony, 1828 i The Sisler of Charity, 1829. Glees; pjesme.Requiem, 1817. Priredio novo izd. zbirke madrigala The Triumphes of Oriana, 1814; izdavao takoer glees i pjesme.

HAVVKINS, Coleman (prozvan Bean), ameriki jazz muzi ar, tenor -saksofonist (Saint Joseph, Missouri, 21. XI 1904 New York, 19. V 1969). Jo kao dijete poeo uiti klavir i violon elo; tenor-saksofon studirao na V/ashburn koledu u Topeki. Debitirao 1922 u sastavu kojemu je pripadala uvena pjevaica klasinog bluesa Mamie Smith. Od 1923 lan orkestra Flechtera Hendersona, 1934 odlazi u Englesku i svira u orkestru Jacka Hiltona, zatim nastupa u Parizu. God. 1939 vraa se u SAD i osniva veliki jazz-orkestar. Za ratnih godina solist razliitih malih sastava u New Yorku i Los Angelesu, 194849 ponovno u Evropi, nastupa meu ostalim u parikim Semaine du jazz. Vrativi se u domovinu postaje lan poznate grupe Jazz at the Philharmonic. Prvi znaajan tenor-saksofonist jazza, H. je postavio temelje modernom nainu sviranja tog instrumenta u jazzu. Njegovo je glavno podruje blues, a interpretirao je i muziku Chicago-stila, pa swing i be-bop na nain koji karakterizira sonornost zvuka i snaan, plastian ton. Najpoznatija mu je interpretacija balade Body and Soul. Snimio je velik broj ploa, nastupio i u filmu The Crimson Canary. HAVVKINS, John, engleski muziki historiar (London, 30. III 1719 21. V 1789). Zavrio studij prava; advokat u Londonu. lan Academy of Ancient Music i Madrigal Society. Dugogodinjim radom sakupio obilje materijala i objavio ga u svom najznaajnijem djelu, General History of the Science and Practice of Music (1776, u 5 knj. sa 58 slika muziara), prvoj engleskoj povijesti muzike.
DJELA: Memoirs of the Late Sig. Agostino Steffani, 1740; An Account of the Institution and Progress of the Academy of Ancient Music, 1770; A General History of the Science and Practice of Music (5 sv.), 1776 (II izd. 1853; III izd. 1875). LIT.: R. Stevenson, The Rivals Havvkins, Burnev and Boswell, MQ, 1950. P. A. Scholes, The Life and Activities of Sir John Havvkins, London 1953. Isti, (Sir) John Hawkins, MGG, V, 1956.

HAY, Eduard Norman, irski kompozitor i orgulja (Favers ham, Kent, 19. IV 1889 Port Stevvart, Londonderrv, 10. IX 1943). Studirao muziku u Belfastu i Oxfordu (Koeller, C. J. Brennan, E. M. Chaundv, A. Eaglefield-Hull); doktorirao u Oxfordu 1919. Orgulja u upnoj crkvi sv. Patrika u Coleraineu (1914 16), i od 1922 u Bangorskoj opatiji.
DJELA: simfonijska pjesma Dunluce, 1921; The Gilly of Christ za orkestar. Gudaki kvartet u A -duru, 1918; fantazija za gud aki kvartet na irske naro dne teme, 1917; sonata za violonelo i klavir na irske narodne teme, 1916. Kompozicije za orgulje. Muzika komedija The Lady Voter's Dilemma, 1919. Solo-pjesme.

HAYASHI, Hikaru, japanski kompozitor (Tokio, 22. X 1931). Uitelji su mu bili T. Ikeno'uchi i Ff. Otaka. lan Ja panskog drutva za novu muziku i pripadnik tzv. V^' -skupine (Ff., M. Mamiva, Y. Tovama). Posebno se istakao na podruju filmske muzike (nagraen na moskovskom Filmskom festivalu).
DJELA: simfonija in G, 1953; varijacije za orkestar, 1955. Filmska muzika. VOKALNA. Dvije kantate: I, za mjeoviti zbor, 1958 i II, Feniks za zbor i komorni orkestar; Zlatna opojnost za zbor i jazz-band; zborovi (Pjesme za Ainu; Crne pjesme, 1964).

HAYDN, 1. Franz Joseph, austrijski kompozitor (Rohrau, Gradie, 31. III 1732 Be, 31. V 1809). Svedoanstva o detinjstvu i mladalakoj dobi Josepha Havdna prilino su malobrojna i nepovezana, pa se to razdoblje njegovog ivota ne moe slediti sa sigurnou. Podaci koje je sam majstor delimino ostavio ili u poodmakloj ivotnoj dobi davao svojim prvim biografima po nekad su iskieni anegdotskim zanimljivostima ili se osnivaju na nesigurnom seanju. Po ocu, seoskom kolaru, mogao je H. da nasledi zdravlje, marljivost, istrajnost u radu i muzikalnost, a od sredine u kojoj je odrastao da stekne prisan odnos prema prirodi, ljubav prema narodnoj muzici, smisao za jednostavnost i skoro realistiko shvatanje ivotnih pojava.

HAYDN
-subjektivnim izrazom ova romantina kriza udarila je peat znaajnim delima toga razdoblja (klavirska sonata u c-molu, Abschiedssymphonie, ciklus Sonnenquartette, Trauersymphonie). Prevladavi taj period proiavanja H. ulazi u fazu pune stvara lake zrelosti i klasine ravnotee izraza. U to doba jae se vezuje za Be, najpre gostovanjima kneevske kapele, zatim izvoenjem dela koje komponuje izravno za 'taj grad (oratorij // Ritorno di Tobia posveen i izveden u bekom Tonkunstler-Sozietat, 1775), a od 1779 i poslovnom vezom sa kuom Artaria koja postaje glavni izdava Havdnovih dela sve do 1790. Za Be je Havdna vezivalo i prijateljstvo prema Mozartu, puno uzajamnog potovanja. Ono je bilo znaajno i po meu sobnom uticaju, kako Havdnovog dela na Mozarta tako i Mozartovog dela na Havdna, iako je ovaj bio mnogo stariji. Poetkom osamdesetih godina Havdnova slava prela je granice Austrije; njegova se dela izvode i tampaju irom Evrope, on dobiva po rudbine sa raznih strana; za Pariz komponuje niz simfonija, nazvanih Parike simfonije (1785-86), za londonskog izdavaa Forstera seriju klavirskih trija (tampanih 17841795), za katedralu u Cadizu (panjolska) instrumentalnu pasiju Die Sieben Worte Jesu am Kreuze (1785) kojoj e kasnije dodati vokalni part. Posle rasputanja Esterhazvjeve muzike kapele 1790, H. je i dalje ostao u slubi po rodice Esterhazv kao nominalni Kapellmeister, ali mu je dozvoljeno da se nastani u Beu. Posredovanjem violi niste i impresarija J. P. Salomona dolo je tada do njegovih zna ajnih gostovanja u Londonu, u dva maha: 179192 i 179495. Dodir sa drugom sredinom, veliki uspesi, svest o vlastitoj vrednosti i novi utisci dali su mu nove stvaralake impulse i tu poinje poslednji i u mnogome najznaajniji period njegovog stvaralatva. Za kratko vreme napisao je dvanaest svojih najzrelijih simfonija, tzv. Londonskih, a pod utiskom Handelovog kulta u Engleskoj stvorio oratorije Die Schopfung i Die Jahreszeiten. U meuvremenu je njegov novi gospodar Nikolaus II Esterhazv obnovio svoju dvorsku kapelu i pozvao Havdna da opet preuzme njeno vodstvo. Otada (oko 1795) H. je provodio vei deo godine u Beu, a letnje mesece obino u Eisenstadtu. Njegova kompozitorska obaveza prema knezu ograniila se na to da jedanput godinje napie jednu misu. Tako je 17961802 nastalo 6 njegovih velikih misa (Nelsonmesse, Schopfungsmesse, Harmoniemesse, i dr.) koje su pored oratorija, poslednja umetnikova dela veeg formata. iroka popularnost i slava, koju je H. stekao za ivota, posle njegove smrti brzo je izbledela, pre svega zbog oduevljenja za Beethovena i zatim zbog prodora novih ro mantinih strujanja. Njegova su se dela dodue i dalje izvodila kroz itav XIX v., ali samo najui izbor, pa su uskoro sudovi o njemu podlegli pojednostavljenju i ablonizaciji; govorilo se o bezazleno idilinoj, tradicionalno klasinoj muzici papa Havdna, a prava se vrednost i veliina njegova dela nije uoila. Istom su opsenije studije u XX v. ukazale na istorijsku ulogu koju je H. odigrao. Havdnovo stvaranje protee se kroz drugu polovinu XVIII v., u prosvetiteljsko doba, proeto idejama racionalizm a i humanosti, kada su nasuprot baroknoj polifoniji ve preovladali ele menti galantnog, ranoklasinog stila sa tendencijom nove mono dije, koja se manifestovala u novom instrumentalnom stilu i novim oblicima. I upravo je H. svojim delom premostio put izmeu dvaju stilski razliitih epoha, preavi definitivno iz pretklasinog u zreli klasini stil. U Havdnovom razvoju jasno su izraene postupne tehnike i sti-listike promene, koje sainjavaju zapravo meusobno prilino razliite stvaralake fa^e. Zbog toga su njegovi biografi proveli podelu koja se u pojedinostima sasvim ne podudara. Same ivotne okolnosti nameu iru podelu na: mladalako doba u Beu otprilike do 1760, muevno doba u slubi na dvorovima Esterhazvja izmeu 1760 i 1790 i pozno doba od 1790 do kraja ivota. K. Gei ringer i neki drugi, razlikuje 5 faza prema 5 decenija koje uglavnom obuhvata ju Havdnovu kompozitorsku aktivnost: I, rana mladalaka faza (175060); II, pripremno doba (176170); III, srednje

95

Haydnova rodna kui

doba, romantina kriza (177180); IV, zrelo doba (1781 90) i V, doba najvieg uspona (17911803). I. Prvi gudaki kvarteti imaju najpre pet stavova, a od dvanae stog nadalje saimaju se na etiri. Na njima je peat galantnog stila: redanje motiva bez nune povezanosti, sastav od delia kratkog daha, bez ozbiljnije sadrajnosti i bez motivske razrade. Ve u kvartetu br. 15 vidljiv je napredak u motivskoj razradi. Tu poinje stvaranje specifinog oblika homofone kamerne muzike, kojim graanstvo stie svog tumaa (V. Vukovi). U prve dve simfonije H. ide putevima prethodnika. Prva, u D-duru (1759), ugleda se u simfoniju D-dur J. V. A. Stamitza u pogledu motivsko-dinamikog bujanja. U drugoj simfoniji u C -duru (1760) motivska razrada sasvim je sprovedena, da b i se ubudue usredsredila na razvojni deo prvog stava. Obe simfonije imaju po tri stava, bez menueta. Istovremeno pie H. kompozicije za gudae i solo -instrumente: 21 trio za dve violine i violonelo. One su pretee kvarteta. Skoro do svojih poslednjih godina komponovao je i trija za barvton (gudaki instrument na kome je rado svirao knez Esterhazv), violu (ili violinu) i violonelo i ostavio ih u svemu 126. esto je pisao i prigodna dela za razliite instrumentalne sastave, kao kasacije, divertimenta, nokturna itd., za gudae i duvae u kamernom ili manjem orkestarskom sastavu. Ona ine prelaz prema klasinoj simfoniskoj muzici. Sve te komade komponovao je H. skoro do poslednjeg razdoblja. Od 52 klavirske sonate svega tri pripadaju prvoj fazi. I one su kao i druga dela tog perioda jo pod uticajem bekih pretklasika (G. Ch. Wagenseil) i Ph. E. Bacha. U najranije kompozicije moe se uvrstiti i misa u F -duru iz pedesetih godina, skromna u razmerama i sredstvima. Druga, sveana misa (Grosse Orgelmesse) u znaku je nadmonosti muzike nad tekstom. Havdnovo stvaranje u ovom periodu poinje vrlo skromno oslanjajui se uglavnom na prethodnike. Iz tih poetaka jedva se moe naslutiti divovski rast koji dolazi vrlo postepeno. Jedino se u tim poetnikim delima ve pokazuje njegov smisao za jasan raspored muzike materije unutar ciklikog oblika i, za njega karakteristina, neposrednost muzikog izraavanja. II. U pripremnoj fazi H. je napisao 40 simfonija. U njima je vidljiv razvojni put simfonije kao vrste sve od osobina y 1 " ~ ' '^ ^n IHfrrT pretklasinog, galantnog stila koje se ogledaju u motivskom materijalu, u konverzacio-nom nainu, bez poniranja u sadrajnost, bez dublje izmenjivanjem Haydnov Reiterquartett t op. 74, br. 3, autograf povezanosti, sa estim fortea u piano, dura u mol, unisona u tutti (tragovi nasleda baroknog koncerta). Istina, ve u simfoniji br. 3 osea se izvesna teina i tenja prema veem jedinstvu, to H.nastoji da ostvari kontrapunkt-

96

HAYDN
tinom izrazu i sadrajnosti. Ba te kom ponente obogatile njegov muziki jezik i to ve neto pre 1770, a ostavile su 1 i u elom kasnijem stvaranju. Kao rezultanta idejnih suprotn toga doba nikao je sintetski klasini stil. Od 30 simfonija iz '. eg razdoblja, peat te krize nosi niz simfonija. Tako Abschu symphonie br. 45 iz 1772, u kojoj preovladuje sadrajni momi zbog koga kompozitor prenebregava stereotipni postupak i lik; sledei to naelo, on prenosi teite na ekspoziciju zanema jui razvojni deo i ostavlja po strani koloristike elemente u te: za to snanijim izrazom (ve u simfoniji br. 44, pa u br. ; Strastan izraz se nalazi u simfoniji br. 49 sa karakteristinim ivom La Passione, dok su br. 44 kao i br. 51 ispunjene patetik Kod romantiara omiljena reminiscencija nalazi se u simfo b r. 46; kontrapunktska razrada je esta (npr. u simfonijama 44 i 47); suprotnosti su na dnevnom redu; efekti iznenaenja takoe esti (br. 60). Romantina kriza (naziv su uveli Wyzewa i G. de St. Foix) je prebroena 1775. Simfonije s ki ovog perioda odlik uju se inventivnou, slobodom oblikovE i tenjom za jednostavnou, zbog koje H. sve vie izbeg kontrapunkt i uvodi tzv. prividnu polifoniju. U oblasti kvari ovo znaajno razdoblje predstavljaju serije od po 6 kvarteta 17 iz 1771 i tzv. Sonnenquartette op. 20 iz 1772 u kojima je kontrapunktskom razradom, postigao ravnomerno sudelovanje s kog od 4 instrumenta i ostvario, kako u pogledu forme, tako sadraju, klasini kvartetski stil. Ovi majstorski kvarteti za Hay< znae zavretak romantine krize. Klavirska sonata br. 20 u c-m iz 1771 izrazito je delo ove krize. U sledeih est sonata (br. 21 oseajna napetost poputa; u njima se mestimino javlja kont punktska metoda poslednjih kvarteta (sonate br. 25 i 26). U natama od 1776 nadalje ekspresivnost je op et snanija, a u nji se ispoljila Havdnova neiscrpna varijacijska invencija (br. 27, 29 i 33). Od 1780 osetan je uticaj Mozarta na ovom podrui U tom razdoblju razvio je H. najveu aktivnost na polju oper muzike, o emu svedoe est opera buffa i jedna oper a seria. A u njima su najpoznatije La Vera constanza (1776) i // Mo. ella luna (Goldoni, 1777). Njima je zajednika crta meusol isprepletanje elemenata opere serie i buffe i jaanje uloge muzi naroito u programskoj predigri, gde se istie tonsko slikai ee koritenje recitativa accompagnato i ansambla te izrazi karakterizacija likova. Muziko preovladivanje dolo je do r jaeg izraza u operi seriji hola disabitata (P. Metastasio). Orati // Ritorno di Tobia (177475), pisan u duhu napuljske voka muzike (G. Pergolesi i J. A. Hasse), sa monumentalnim kont punktski graenim zborovima, oznaava prestanak krize. Pa je koncentrisana na unutranju stranu muzike, na sadrajn i izraz, dok je pitanje obrade, oblika i zvune boje drugorazred Dok je kriza pokrenul a i uzburkala oseajnu stranu njegova bi od druge polovine ovog razdoblja poinje usaglaavanje i te za postizanjem organske celovitosti i klasine ravnotee. IV. Ova celovitost ve se ukazuje u zrelom razdoblju i' najjasnije u gudakom kvartetu, u seriji od 6 tzv. Ruskih kvart op. 33 iz 1781 (nazvanih i Jungfernquartette prema naslovi strani izdanja iz 1782 ili Gli Scherzi zbog posebnog karakt menueta). Postigavi u kvartetima iz 1771 individualizaciju svi pojedine deonice, kontrapunktskim metodom realnih glaso ovde prilazi reavanju pitanja celovitosti, kompozicionim metodi tematske obrade. Rad sa motivom na bazi homofonije priblii Havdna, posle pauze od devet godina, ostvarenju najpreier muzike tvorevine u gudakom kvartetu. Nestaje poslednji ti galantnog stila; izraz je produbljen, faktura jasna i jednostav: uvodi se scherzo umesto menueta. Jo veu koncentraciju tematsl materijala donosi 6 kvarteta op. 50 (1787) u kojima H. prilazi i i monotematizmu i prenebregava postavljanje sporedne mi: Mesto scherza ovde se opet javlja menuet. Kvarteti objavlji T78990, op. 54, 55 (po 3), i godinu dana kasnije op. 64 (1 znae vrhunac ujednaenosti i formalne uravnoteenosti, kai virtuozne obrade. Inae, svaki ovaj kvartet ima svoj profil, I iega stereotipnog; ukratko, u ovoj seriji kvarteta konano naen i utvren oblik klasinog kvartetskog stila. Ono to sledi kod Haydna, to je razrada postignutog, a ne izgradnja pogledu oblika (E. Biicken). Simfonijsko stvaranje teklo je neprekidno. Ve u simfoi br. 73 (La Chasse iz 1781) nalazimo istu motivsku razradu 1< i u kvartetima tog doba. Instrumentacija postaje sve znaaji faktor. Tematskim radom, stilskim jedinstvom i irinom, skc slobodom oblikovanja odlikuje se 6 simfonija (br. 82 87), ] sanih po porudbini parikih izdavaa. Mozartovskom atmos rom odiu simfonije ve od broja 76 i 77, a u br. 80 i 81 uti izrazita Mozartova individualnost i na samu tematiku. Skc svaka simfonija ima svoju karakteristiku, a esto i ime; sve zajed pokazuju ujednaenost sadraja i obrade. Vrhunac tog razdob je u simfoniji br. 88 u G-duru i u br. 92 tzv. Oksforskoj (o.

Dvorac Estcrhazy u Eisenstadtu, grafika

skom razradom motiva, koju sprovodi i u nizu drugih simfonija (br. 22, 24, 26, 30, 31 i 40). Novine se redaju: stalno uvoenje menueta (br. 3j; upotreba drvenih duvakih instrumenata u solistikom smi slu (u polaganom stavu simfonije br. 5); meavina koncertantnog i divertimentskog stila (u tri programske simfonije iz 1761: Le Matin; Le Midi; Le Soir); upotreba etiri roga (br. 31 mit dem Hornsignah, prva lovaka simfonija); sprovodenje sve veeg jedinstva motivskog materijala to ide ponekad do krajnjih konzekvenca (prvi stav simfonije br. 28 skoro sav od jednog motiva); ponekad su i sve orkestarske deonice proete elementima glavne teme (kao u prvom stavu simfonije br. 2); izvoenje druge teme iz prve, esto u kasnijem stvaranju, pojavljuje se ve u tom razdoblju (prvi stav br. 39). Opta crta menueta u ovim simfonijama jeste sveina i narodni ton. esti su efekti iznenaenja (veinom puni humora), ali i sve ani i ozbiljni ton (ve u simfoniji br. 3, br. 22). Izraaj se pojaava, ve od simfonije br. 16, sa uzdasima, pa preko tragine simfonije br. 26 (Lamentatione). Tom simfonijom H. ve zalazi u sledee razdoblje pod uticajem Sturm und Dranga. Ovamo ide i simfonija u g-molu br. 39, puna bolnih akcenata. U simfonijama br. 26, 39, 49 i 59 (nastalim oko 176869) upada u oi jaki ritmiki impuls brzog sonatnog stava i jo vie, izbor molskog tonaliteta za osnovni, to do tada nije bio obiaj, a u budue e to upravo H. negovati. U tom razvoju novih momenata vidi se upravo strateka opreznost. H. se stalno vraa na polazni teren, kao da utvruje (po K. Geiringeru) novoosvojena postignua (npr. simfonija br. 52 nema me nueta, a sastavljena je od tri stava, u simfoniji br. 33 drveni duvai su opet upotrebljeni horski, a eliminisani su u laganom stavu, itd.). U pogledu gudakog kvarteta, moe se ve u nekim kvartetima op. 3 konstatovati uspostavljanje simetrinosti i konciznosti, odbacivanjem jednog od dvaju menueta, ime je usvojen princip sastava od etiri stava. Grupa od est kvarteta op. 9 predstavlja zavretak toga perioda. U njima su ve po pravilu etiri stava, sa menuetom na drugom mestu. Potencira se znaaj i irina razvoj nog dela, vri stroi izbor materijala za razradu i osea tenja za sve veom koncetracijom i produbljenijim izrazom. Ta tenja izraena je i u klavirskim sonatama tog doba, npr. sprovodenjem jednoobrazne figuracije (ve u sonati br. 3), ili izvoenjem druge teme iz prve (br. 10). Inae, jo su vidni ostaci galantnog stila i austrijskog naslea (nain divertimenta). Uticaj Ph. E. Bacha postaje postepeno sve izrazitiji. Ugledaj ui se u ovog majstora, H. u sonatama br. 19 u D-duru iz 1767 i br. 46 u As-duru iz 1768, presauje stil i grau klavirskog koncerta na sonatnu formu i time je podie na sasvim drugi nivo. Dela iz samog poetka operskog stvaranja (Der Krumme Teufel u dve verzije) izgubljena su. Prva donekle sauvana opera Actde e Galatea, komponovana 1762, raena je ablonski sa recitativima i arijama Da capo. Intermezzo La Canterina (1766), pun ivosti, u stvari je parodija na tip opere serie, dakle prva Havdnova komina opera, u kojoj odmah pokazuje smisao za ovu vrstu, kao i u Lo Speziale, operi buffi iz 1768 (na Goldonijev tekst). Kantata za imendan kneza Esterhazvja (1763) ubraja se u reprezentacijsku i prigodnu muziku namenjenu potrebama dvora. III. Prosvetiteljske id eje racionalizma i humanosti zraile su iz Havnovih dela i njegove linosti sve skoro do 1770. Meutim, kad je J. J. Rousseau objavio svoje naziranje o povratku prirodi, opreno principima racionalizma, pojavila se nova struja u umetnosti, period nazvan Sturm und Drang; svoj zavrni akord doivelo je to razdoblje u Francuskoj revoluciji. Talas oboavanja prirode i instinkta izazvao je kod Havna krizu koja se odrazila u jaoj ekspresivnosti, u subjektivno -pate-

HAYDN
1790). V klavirskim sonatama najranije se osetio duh Mozarta, ak i u tehnikom postupku i melodici (br. 35, 37, 39). Predah predstavljaju tri sonate iz 1784. Tek u velikoj sonati u Es-duru br. 49 iz 178990 dao je H. svoju punu meru. Ona je vrhunac Havdnova stvaranja na tom podruju. U ovom periodu H. pie svega dve opere: Orlando Palaino koju naziva dramma eroicomico i heroj sko-serioznu Armiu; u njima tendira tipu reformne opere serie Glucka i Traette. Za London je jo napisao operu seriju L'Anima del filosofo, 1791, u kojoj obrauje motiv Orfeja i Euridike. teta je to je u toku vremena opao interes za njegove opere, u kojima ima mnogo dobre muzike, naroito u kominim operama. Dok je u ranijim misnim kompozicijama vidan uticaj teatralnog stila napuljske kole (Hasse), u Cacilienmesse se ve ispoljila tenja za oslobaanjem od tog uticaja, da bi se postigla vea jednostavnost izraaja. Jo dublju koncentraciju pokazuje Mariazeller-Messe iz 1782, u kojoj je upotrebio solo-kvartet. Ovo delo ve nagoveta sintezu izmeu austrijske barokne tradicije i Havdnovog zrelog simfonijskog stila, ostvarenu u poslednjih 6 velikih misa. V. Mandyczewski je utvrdio broj Havdnovih simfonija na 104 jo 1907, posle ega ih je pronaeno jo nekoliko. Statistika stvaranja Havdnovih simfonija pokazuje da se njihov broj iz decenija u decenij neprekidno smanjivao: 60-tih godina nastalo je 40 simfonija, 70-tih godina 30, 80-tih godina 20, a 90-tih godina svega 12. Ukoliko su simfonije po sadrini i izrazu znaajnije, utoliko je njihov broj manji. Najzreliji plodovi koje je H. dao na polju simfonijske muzike jest 12 Londonskih simfonija, br. 93104 (179195). Majstorstvo u mot ivskoj razradi, ije je teite raz vojni deo, a proiruje se i na ekspoziciju i na reprizu, dovodi do punog stapanja svih elemenata i do proimanja celog tkiva jed nim te istim tematskim materijalom. To se odnosi jednako na prve i na poslednje stavove, koji se stalno obogauju novim kombinacijama. U njima otvara H. nove poglede u budunost, anticipirajui ve nastupanje romantike. U 63. godini zavrava rad na ovom polju. Novine se nalaze u skoro svakoj od tih simfonija, npr., u elom prvom stavu br. 104 razrada jednog delia prve teme; u br. 94 razrada jedne muzike misli u varijacijama polaganog stava; u br. 102 sadrajno obogaenje finala kombinacijom so natnog oblika i ronda (tzv. sonatni rondo), itd. est kvarteta Apponyi (op. 71 i 74 iz 1793), bliski su londonskim simfonijama i njihovom utananom stilu simfoniziranja i, kao one, snabde veni uvodom u prvi stav. U njima susreemo dah nedaleke ro mantike, a sa formalne strane takoe zdruivanje ronda sa elementima sonatnog oblika. God. 1797 98 napisao je H. 6 kvarteta op. 76 (Erdody), a 1799 2 kvarteta op. 77 (Lobkowitz) i na kraju nedovreni kvartet op. 103. U tim delima sve je produbljeno i usavreno: ekspresivnost, saetost, subjektivnost izraza i individualnost oblikovanja pojedinih stavaka. Poseb no se istiu op. 76 br. 6 sa nazivom Fantasta, op. 76 br. 3 tzv. Kaiserquartett sa varijacijama na temu bive austrijske himne i Quintenquartett op. 76 br. 2 u d-molu. Klavirske sonate br. 5052 predstavljaju klasini zavretak i nagovetavaju budui razvo j. U ovim poslednjim sonatama ekspresivnost je snana. Klavirskim trijom bavio se H. najvie u dve poslednje faze. Razvoj od svite i kasacije do klavirske sonate sa pratnjom violine i violonela ogleda se u tom radu. U njemu se najbolje zapaa naputanje generalbasa. Pod utiskom Handelovih oratorija, posle puta po Engelskoj, komponovao je H. svoja dva oratorija: Die Schopfung (179698), epsko-lirski oratorij i Die Jahreszeiten (1798 1801); tekst za oba oratorija napisao je van Svvieten; za prvi prema Miltonovom epu Paradise Lost, za drugi prema Thomsonovoj didaktinoj poemi The Seasons. Oba oratorija bitno se razlikuju od Handelove oratorijske monumentalnosti i patosa; njihov je muziki jezik prirodan, jednostavan, izraz izvanredno neposredan, oblici jasni; u njima se najjasnije odraavaju potrebe irih slojeva graanstva, tj. nova homofonija (V. Vukovi). Ta su dela odigrala vanu ulogu u razvoju graanske muzike kulture XIX v. postavi os nova prakse pevakih drutava. U njima se naroito istie prostodunost i oaravajua sveina kojom H. slika prirodu. Preteno instrumentalni kompozitor, H. je dugogodinjim radom uspeo 1. da kroz simfoniju taj vrhovni oblik graanske instrumentalne muzike izrazi osnovna oseanja, bitne tenje i sadrinu duhovnog ivota graanstva XVIII v. (V. Vukovi); 2. da postupno i uporno sprovede definitivno osloboenje muzike od poslednjih tragova generalbasa i embala; 3. da svojim reformatorskim delom povede muziki razvoj ka dijatonskoj homofoniji na stubovima glavnih harmonija, sa shvatljiv om periodinou, i da postigne klasinu ravnoteu oblika i sadraja, intelektualne i oseajne sfere, a sve to u ciklikoj sonati od etiri stava; 4. da menuetu, kao treem stavu simfonije, obezbedi pravo graanstva u njoj (H. Kretzschmar), ime je uneo u simfoniju prostonarodni i igraki element; 5. da ispred prvog stava simfonije utvrdi smisao
MUZ. E . , I I , 7

97

PtBtt Slinili Mu 1 9 = ii| im-

ttltt

li Km . *. * i f t M a 11 r n 4 S 11 u t a oufiifitm

i e $ b p f u it g.|
<? i n > r a f o r f o t
litU faun fur JSnjbn ttmdtdSuftrt fon, ml ta Sttfat be8 $utlirum. trn 1" mblentn toni* Mtl (Ifilid Stltrrtt, mrt Ibn fenu) ft, im ntt&t, alS n e M etforeitn butftt, i entetltn b8 SlJ eWt. Hm Wfet et IiMt fte bB Slet anjtlimbiatt trt bttjtnlae (Sc&mtiuM, bit tt (U fttntm imtotn tone urb Mnlt M Kjt etfaften tat. tbenfaK ju finbtn; bc$ nuinftfit tt np$, bofl ailf ben gafl, o jut anifietuna ttS BeofaDS liO ftroonn bit @f leen(tlt aitst, Hm iairi (trn tn&at, btnftlbtn mtl alt tin iSiflfdjltbateS Stelmatl to 3uftteba*lt, titat Utt 019 clncn BtftSl tui BlrtmunuM itamb tinti eiiftt onjufrten, reci! (e-nlt'blr stmrnt Betllnbuno Itt tin, jtlntn Itt, om temi uituntttttucttntit 8lt bit Blrtiin bt Sonitit tntfortttstn fo, nKSiKtiSI infltat, nS tabut b8 Betgnigrn, beftn giMltutio. tin IrllcMt 1U ta|ttjtt uf M Um $llifum mxta iot, metnu Kt. mlnbttt roetben m&Btf. Det anfong II) um 7 U &t. Sit e tnttlttttre lfc llnb U atm Stntlit.

gft-feSL
Schopfung, Be, 1799

Jgg* -^sfagg'
Oglas za prvu izvedbu Haydnova oratorija Die

laganog uvoda, a u samom stavu prenoenjem teita tematske razrade na razvojni deo utvrdi tok i proporcije sonatnog oblika u uem smislu, da ga obogati itavim nizom postupaka i naina razrade i itavom skalom oseajnih preliva; 6. da unap redi lagani stav primenom varijacionog oblika; 7. da uzdigne mali rondo-oblik u finalni simfonijski stav primenjujui iru razradu, po nekad i elemente sonatnog oblika; 8. da otvori put stvaranju modernog orkestra njegovim proirenjem (klarineti), indivi dualnom upotrebom orkestarskih instrumenata, pogotovo duvakih, i nji hovim podjednakim sudelovanjern u motivskoj razradi; 9. da gudakom kvartetu, kao posebnoj vrsti, dade njegov klasian lik; 10. da u dva poslednja oratorija i est poslednjih misa ostvari osobeni stil oratorijske i crkvene muzike, proete narodnim duhom. Njegovo delo ogromnih razmera i znaaja direktno priprema dolazak Beethovena i sledeih generacija.
DELA (navode se delimino prema popisu celokupnog izdanja koje je za poeo E. Mandycz ewski i drugi, 1907, a sada ga izdaje Joseph Haydn Institut u Kolnu. Instrumentalna dela numerirana su prema tematskom katalogu A. va n Hoboke na pode lje no m u 20 grupa pre ma vrsta ma). O RK ESTARSKA: 108 simfonija (prema Hobokenu). U poznatije i danas izvoene simfonije idu: br. 6 u D-duru, prozvana Le Matin, 1761; br. 7 u C-duru, Le Midi, 1761; br. 8 u G-duru, Le Soir, 1761; br. 21 u A-duru, 1764; br. 22 u Es-duru, Der Philosoph; br. 26 u d-molu, Lamentatione, oko 1768; br. 30 u C-duru, Alleluja, 1765; br. 31 u D-duru, mit dem Hornsignal, 1765; br. 39 u g-molu, oko 1768; br. 42 u D-duru, 1771; br. 43 u Es-duru, Merkur, oko 1771; br. 44 u c-molu, Trauersymphonie, oko 1771; br. 45 u fis-molu, Abschiedssymphonie, 1772; br. 46 u H-duru, 1772; br. 47 u G-duru, 1772; br. 48 u C-duru, Maria Theresia, oko 1772 73; br. 49 u f-molu, La Passione, 1768; br. 52 u c-molu, oko 1771 73; br. 53 u D-duru, L'Imperiale, oko 1775 (II verzija s novim finalom, poslije 1777); br. 55 u Es-duru, Der Schulmeister, 1774; br. 59 u A-duru, Feuersymphonie s oko 1769 (kasnije preraena u scensku muziku); br. 63 u C -duru, La Roxolane, 1777; br. 69 u Cduru, Laudon, oko 1778; br. 73 u D-duru, La Chasse, 1781; br. 81 u G-duru, oko 1783. est Parikih; br. 82 u D-duru, L'Ours, 1786; br. 83 u g-molu, La Poule, 1785: br. 84 u Es-duru, 1786; br. 85 u B-duru, La Reine de France, oko 1786; br. 86 u D-duru, 1786 i br. 87 u A-duru, 1785- Br. 90 u C-duru, 1788; br. 91 u Es-duru, 1788; br. 92 u G-duru, Oxford, 1788 89. Dvanaest Londonskih simfonija: br. 93 u D-duru, 1791; br. 94 u G-duru, Mit dem Paukenschlag (ili The Surptise), 1791; br. 95 u c-molu, 1791; br. 96 u D-duru, The Miracle, 1791; br. 97 u C-duru, 1792; br. 98 u B-duru, 1792; br. 99 u Es -duru, 1793; br. 100 u G-duru, Militdrsymphonie, 1794; br. 101 u D-duru, The Clock (Die Uhr), 1794; br. 102 u B-duru, 1794; br. 103 u Es-duru, The Drum Roll (Mit dem Paukenzvirbelj, 1795 i br. 104 u D-duru, London (ili Salomori), 1795. Br. 105 u Bduru, Sinfonia Concertante, 1792; br. 106 u D-duru, oko 1768 70 (izgubljena); br. 107 u B*duru, oko 1757 60 (prer. u V gudaki kvartet iz op. 1) i br. 108 u Bduru, oko 1757 60. Dvadeset etiri koncerta za klavir (embalo), 13 od tih su zapravo divertimenta sa solistikim klavirom (Hoboken grupa XVIII i XIV). etiri koncerta za violinu: I i II, pre 1765; III, pre 1769; IV, Melker-Konzert, pre 1770. Pet koncerata za violonelo, najpoznatiji br. 26 u D-duru, 1783. Tri koncerta za barvton (izgubljeni). Po 1 koncert za kontrabas, per U violone, bez god.; za flautu, per U flauto, pre 1780 i za trubu, per U clarino, 1796. Tri koncerta za rog, 1762, 1765 i 1781 i jedan koncert za 2 roga, bez god. Pet koncerata za 2 lyre organizzate, 1786. esnaest uvertira (veinom opernih). Instrumentalna pasija Die Sieben leizten Worte unseres Erlosers am Kreuze (prva verzija), 1785. Pedeset devet divertimenta za vee sastave, meu njima nekoliko kasacija i po 6 Scherzandi, prije 1765, 6 Feld-Parthien, oko 1765 i 8 Notturni za 2 lyre organizzate, 2 viole, bas, 2 klarineta i 2 roga, 1790. Vei broj razliitih plesova: 12 Deutsche Tdnze, 1792; 17 Deutsche Ta'nze, bez god.; 14 Menuetti, prije 1784; 24 Menuetti, bez god.; marevi i dr. KAMERNA: 21 gudaki trio, izmeu 1762 i 1768; 83 gudaka kvarteta: op. i, br. i 6, 1755 60; op. 2, br. 7 12, oko 1760; op. 3, br. 13 18, oko 1764; op. 9, br. 19 24, prije 1769; op. 17, br. 2530, 1771; op. 20, br. 31 36, Sonnenquartette, 1772; op. 33, br. 37 42, Russische Quartette (ili Jungf ernguartette ili Gli Scherzi; I I I se naziva i Vogelquarteti), 177881; op. 42, br. 43 u d-molu, 1785; op. 50, br. 44 49, Preussische Quartette (V se naziva Der Traum, a VI Froschquarteti)t 1787; op. 51, Die sieben letzten Worte unseres Erlosers am Kreuze (verzija za gudakr"kvartet), 1787; op. 54, br. 57 59, obj. 1789 90; op. 55, br. 60 62, obj. 1789 90 (II poznat kao Rasiermesserquarteti); op. 64, br. 6368, 1790 (V prozvan Lerchen-quartett); op. 71, br. 69 71, ApponyiQuartette, 1793; op. 74, br. 72 74, II ser ija Apponyi-Quart ette ( I I I nazvan
Reiterquart eti) > 1793', op. 76, br. 75 8o,

98

HAYDN
opere del celebre maestro Giuseppe Haydn, Milano 1812. Stenhal > pseudonimom A. C. Bombet), Lettres ecrites de Vienne en Autriche sur le cei compositeur J. Haydn, Pari 1814 (II izd., pod pseudonimom Stendhal, Vies de Haydn, de Mozart et de Metastase, Pari 1817; novo izd. s predgovc R. Rollanda priredio D. M uller, Pari 1914; engl. prijevod, London 1 njemaki, kao Briefe iiber den beriihmten Komponisten J. Haydn s pogovc R. Rollanda Stenhal und die Musik, Wien 1922). C. F. Becker, Jo: Haydn, Leipzig 1832. S. Neukomm, Dix-huit mois de la vie de Haydn, Ri et Gazette Musicale de Pari, 1854. Der erste Entwurf von Joseph Hay Testamente, Zellners Blatter fiir Musik, Theater und Kunst, Wien 1855 C. F. Lobe, Musikalische Briefe von einem Wohlbekannten, Leipzig 1860 Th. G. v. Karajan, Joseph Haydn in London 1791 und 1792, Wien 1861 C. F. Pohl, Mozart und Haydn in London, 2 sv., Wien 1867. Isti, Joseph HE I, sv. 1 2, Berlin 1875, Leipzig 1882 (sv. 3 dovrio H. Botstiber, Leipzig ic L. Nohl } Joseph Haydn,Leipzig 1880 (novo izd. A. Schnerich, Leipzig ic A. Reissmann, Joseph Haydn, sein Leben und seine Werke, Berlin 1 A. Niggli, Joseph Haydn. Sein Leben und sein Wirken, Basel 1882. Schmidt, Joseph Haydn, Berlin 1898. M. Brenet, Haydn, Pari 1909 (na gleskom, Oxford 1926). A. Schnerich, Joseph Haydn, Wien 1922 (II izc stilskokritikim dodatkom W. Fischera 1926). A. C. Padunoeuu, Ho> FaHflH, MocKBa 1930 (XI prer. izd., JIenHHrpa,q 1937). A. Baresel, ' vveisst du von Haydn?, 1931. C. Kobald, Joseph Haydn: Bild seines Lel und seiner Zeit, Wien 1932- K. Geiringer, Joseph Haydn, Potsdam i (engl. New York 1941)- R- Tenschert, Joseph Haydn, Berlin 1932. L. kerjanc, Franc Josef Haydn, ivljenje in svet, 1932. J. C, Hadden, Ha; London 1932- F. Amoroso, Haydn, Torino 1933- R- varc, O Jozefu Hayc Muziki glasnik, 1934 - E. F. Schmid, Joseph Haydn, ein Buch von Vorfah und Heimat des Meisters (2 sv.), Kassel 1934. J. Frohlich, Joseph Ha (izdao A. Sandberger), Regensburg 1936. R. Tenschert, Joseph Haydn. i Leben in Bildern, Leipzig 1936. A. Baresel, Joseph Haydn. Leben und W Leipzig 1938. J. Ebert, Joseph Haydn, der Mann und das Werk, Mainz i W. R. Anderson, Joseph Haydn, London 1939. T. Jlusauoea, FaH,aH,My KajibHan KJiaccHKa XVIII BeKa, MocKBa 1939. V. Vukovi, Jozef Hi i njegovo delo, Muziki portreti, Beograd 1939 i Izbor eseja, Beograd 1955. W. Reich, Joseph Haydn: Leben, Briefe, Schaffen, Luzern 1946. K. Gei ger, Haydn: a Creative Life in Music, London 1947. A. Anbiuet HocHcb FaH^H, MocKBa H JlenHurpa^ 1947. R. Hughes, Haydn, Lon 1950 ( I I izd. 1956). H. E. Jacob, Joseph Haydn: His Art, Times and Gl> London 1950 (franc. prevod, Pari 1950; nem. prevod, Hamburg 1952). Hussey, Introduction to the music of Haydn, London 1950. L. Nozuak, Jos Haydn: Leben, Bedeutung und Werk, Ziirich-Leipzig-Wien 1951 ( I I izd. 19 S 1 . Fisch, Joseph Haydn, Aus seinem Leben und Schaffen, Ziirich 1951. H. Rutz, Joseph Haydn, Dokumente seines Lebens und Schaffens, Mune 1953- C. Airy, Joseph Haydn, Lyon 1954 (novo izd. 1959). F. Grunin Die Himmel erzahlen; ein Joseph Haydn-Buch ( I I izd.), Freiburg 1954. G. Guillemot-Magitot, J. Haydn, Pari 1955. J. P. Larsen, H. C. Robi Landon, R. Schaal, Franz Joseph Haydn, MGG, V, 1956. P. Barbaud, Ha>' Pari 1957 (amer. izd. New York 1959). K. Geiringer, Joseph Haydn. ' Schopferische Werdegang eines Meisters der Klassik, Mainz 1959. Ba.ibMan, HacneAHe Tanana B POCCHH, CoRcrcKaH My3biKa, 1959. Hardnvi, Das Esterhazysche Feenreich, Budapest 1959. D. Bartha i L. Som Haydn als Opernkapellmeister (2 sv.), Mainz i Budapest 1960. H. L. Kc mann, The Story of Haydn, New York 1963. M. Vignal, Franz Joseph Hay Pari 1964. SPECIJALNE STUDIJE: F. Ks. Kuha, Josip Haydn i hrvatske naro. popijevke, Vijenac, 1880 (takode i separat). V. Novak, Stvaranje svij Oratorij Josipa Haydna, ibid., 1891. L. Wendschuh, Uber Joseph Hay Opern (disertacija), Halle 1896. W. H. Hadow, A Croatian Composer. N( Toward the Study of Joseph Haydn, London 1897 (II izd. 1928). A. Sa berger,Zur Geschichte des Haydn'schen Streichquartetts, Altbayerische Mom heft, Miinchen 1899 (obj. i u Gesammelte Aufsatze, Miinchen 1921). 1 Zur Entstehungsgeschichte von Hayns Sieben Worte des Erlosers am Kreu: PJB, 1903 (obj. i u Gesammelte Aufsatze, Miinchen 1921). H. Conrat, Jost Haydn und das kroatisehe Volkslied, M, 1904 05. H. Kretzschmar, . Jugendsinfonien Joseph Haydns, PJB, 1908. R. Hohenemser, Haydn Instrumentalkomponist, M, 1908. M. Puttmann, Joseph Haydn als Vol komponist, Langensalza 1909. I I I . Kongress der Internationalen Mu: gesellschaft, Haydn-Zentenarfeier, Kongressbericht, Wten 1909. F. Artc i H. Botstiber, Joseph Haydn und das Verlagshaus Artaria, Wien 1909. Wyzewa, La Crise romantique de la vie de Joseph Haydn, Revue de deux monc 1909. J. E. Engl, Joseph Haydns handschriftliches Tagebuch aus der 1 seines zweiten Aufenhaltes in Lo nd on 1794 und 1795, Leipzig 1909 . M.Friedlander, Van Swieten und das Textbuch zu Haydns Jahreszeiten", P 1909. H. v. Hase, Joseph Haydn und Breitkopf & Hartel, Leipzig, 1909. F. Torrefranca, Le origini della sinfonia, RMI, 1914. E. Kornauth, Die ther tisehe Arbeit in Joseph Haydns Streichquartetten (disertacija), Wien 1915W. Fischer, Zur Entwicklungsgeschichte des Wiener klassischen Stils, STM 1915. A. Schnerich, Haydns Messen, ZFM, 1917. A. Heuss, Die Kais hymne, ZFMW, 1918 19. A. Schnerich, Zur Vorgeschichte von Hayc Kaiserhymne, ibid. E. Kornauth, Fiihrer durch die Streichquartette Hayd Wien 1919. H. Abert, Joseph Haydns Klavierwerke (Sonaten Nr. 1 : ZFMW, 1919 20. Isti, Joseph Haydns Klaviersonaten (Nr. 23 52), ib 1920 2i. W. Essner, Die Thematik der Menuette in den Streichquartet Haydns (disertacija), Erlangen 1923. W. Weczerza, Das koloristiscn-instrurm tale Moment in den Sinfonien Haydns (disertacija), Wien 1923. H. Schenl Der Tonwille Haydns, 1924. E. Reichert, Die Variationarbeit bei Ha> (disertacija), Wien 1926. B. irola, Haydn und Beethoven und ihre Stellt zur kroatischen Voksmusik (separat iz zbornika Beethoven -Zentenarfeit Wien 1927. A. Moss, Haydn und Schubert, Basel 1929. M. Scott, Hayc 83 a Study of the Complete Edition, Music & Letters, 1930. F. Blw Joseph Haydns kunstlerische Personlichkeit in seinen Streichquartetten, P^ 1931. E. F. Schmid, Joseph Haydn und Carl Philipp Emanuel Bach, ZFM 1931>32. K. Geiringer, Haydns Sketches for The Creation, MQ, 19 J. Muller, Haydn Portraits, MQ, 1932. M. D. H. Norton, Haydn in Amer (before 1820), ibid. M. Scott, Haydn in England, ibid. Isti, Haydn's Rel and Reminiscences in England, Music & Letters, 1932. L. Schrade, t Haydn-Bild in den altesten Biographien, Die Musik erziehung, 1932. O. Deutsch, Haydns Kanons, ZFMW, 1932 33. A. Sandberger, Neue Haydniai PJB, 1933 (obj. i u Neues Bach-Jahrbuch, VII). A, Hindenberger, Die Motr in Haydns Streichquartetten (disertacija), Bern 1935. J. P. Larsen, J. Hayc nogle problemer og synspunkter, Dansk MusJktidsskrift, 1936. V. Urs Die Klavierkonzerte Joseph Haydns (disertacija), Wien 1936. A. Scheri, Bemerkungen zu Joseph Haydns Programm-Sinfonien, PJB, 1939. H. Wir Joseph Haydn als Dramatiker, Wolfenbiittel 1940. K. Geiriger, The Opi of Haydn, Musical America 1940. J. J. Therstappen, Joseph Haydns sinfoi sches Vermachtnis, Volfenbiittel 1941. C. M. Brand, Die Messen von Josc Haydn, Wiirzburg 1941. H. Schulze-Reimann, Studien zur Formbildu in den Haydnschen Klaviersonaten (disertacija), Erlangen 1943. M. Sce Some English Affinities and Associations ot Haydns Songs, Music & Lette

Erdody~Quartett e (II prozvan Quint enquartett, I I I Kaiserguartett s var ijacija ma na

austrijsku himnu, IV L'Aurora), 1797 98; op. 77, br. 81 82, Lobkowitz-Ouartette, 1799 i op. 103, br. 83 u B-duru, 1803 (nedovren). etrdeset jedan trio za klavir (embalo), violinu (flautu) i violonelo, izmeu 1759 i 1797; 126 trija za baryton, violu (violinu) i violonelo, oko 1766 75; 11 trija za sastave duvaa sa gudaima, 1767, 1784 i 1794 ; 6 dua za violinu i violu, 1790; 25 dua za 2 barytona ili baryton i violonelo, oko 1765 75. KLAVIRSKA: 52 sonate, oko 1760 95; 11 kraih kompozicija meu njima: Arietta (Menuetto) con 18 (20) Variazioni u A-duru, pre 1768; Arietta con 12 variazioni u Es-duru, pre 1774; Capriccio u G duru, 1765; fantazija u C-duru, 1789; tema s varijacijama u C-duru., 1790; Andante con variazzioni u f-molu, 1793. Za kla\ir 4- runo: varijacije na II maestro e lo scolare i Partita in F. 32 krae kompozicije za mehaniki instrument, tzv. Flbtenuhr.- DRAMSKA. Opere: Acide e Galatea, feta teatrale, \l&2.', La Canterina (tekst C Goldoni), intermezzo, 1766; Lo Speziale (C. Goldoni), dramma gioccso, 1768; Le Pescatrici (C. Goldoni), dramma giocoso, 1769; Vlnfedeltd delusa, burletta, 1773; L'Incontro itnprovviso, dramma giocoso, 1775; La Vera costanza, dramma giocoso, 1776; // Mondo della luna, dramma giocoso, 1777; L'Isola disabitata (Metastasio), azione teatrale, 1779; La Fedelta. premiata, dramma giocoso, 1780; Orlando Paladino, dramma eroicomico, 1782; Armida, dramma eroico, 1783; UAnima del filosofo, 1791 (obj. pod naslovom Orfeo ed Euridice, 1805). Muzike komedije (uglavnom izgubljene): Singspiel Der krumme Teufel, 1751 {Der neue krumme Teufel, verovatno nova verzija, 1758); La Marchesa Nespola, 1762 (sauvani fragmenti); La Vedova, 1762; // Dottore, 1762 i Lo Sganarello, 1762. Marionetske igre (izgubljene): Philemon und Baucis sa predigrom Der Goiterrat, 1773 ; Herebschabbas, 1773 ; Dido (Didone abbandonata), 1777; Genovevens vierter Theill, 1777 i Die bestrafte Rachgier oder Das abgebrannte Haus, bez godine. Scenska muzika: Die Feuersbrunst (identino sa muzikom Feuersymphotde iz 1767 68), 1774; Der Zerstreute, 1774 (prer. u simfoniju br. 60, oko 1775); Alfred oder Der patriotische Konig (prema delu A. Bicknella), 1796. VOKALNA. Oratoriji: // Ritorno di Tobia, 1774 75 (proirena verzija 1784; po novo instrumentirao H. u suradnji sa H. Neukommom, 1808); Die Sieben letzten \Vorle unseres Erlosers am Kreutze (oratorijska verziia s tekstom Haydna i G. van Swietena, oko 1796); Die Schdpfung, 1798; Die Jahreszeiten, 1801 i Mare clausum (nedovreno, samo zbor i arija Neptuna), 1794. Kantate (sa zbcrom): Vivon gVillustri sposi, 1763; Restatevi 0 miei fidi, 1763; Esterhdzy Festkantate, 1863 64; Al tuo arrivo felice, 1764; Qual dubbio, 1764; Applausus, 1768: Die Erzvahlung eines Kapellmeisters, oko 1790 i Chor der Ddnen (obj. kao Kriegerischer Chor), 1794. Madrigali: La Tempesta {Der Sturm) za zbor i orkestar, 1792 i Hark, 1792. Jednoglasne kantate, koncertne arije, dueti i terceti (uz orkestar): Ah, come il cor mi palpita, 1783; Arianna a Naxos, 1789, Lines from the Battle of tlie Nile (posveeno Lady Hamilton), 1800; Miseri noi, misera patria; Pietd di me, benigni dei i dr. Trinaest vokalnih terceta i kvarteta uz pratnju klavira, 1796 1800; 55 vieglasnih kanona, meu njima i ciklus Die heiligen zehn Gebote, oko 1791 95; 47 solo-pssama za glas i klavir, meu njima 2 zbirke od po 12 pesama, obj. 1781 i 1784, 2 zbirke Original Canzonettas na engleske tekstove, 1794 95 i Gott erhalte Franz den Kaiser!, 1797 (sa razliitim obradbama teksta L.L. Haschke, austrijska dravna himna do 1920 i 1929 46; 1922 proglaena za nemaku nacionalnu himnu sa tekstom Hoffmanna von Fallerslebena). Obradbe: 445 kotskih, irskih i velanskih pesama za glas i klavir (violina i violonelo ad lib.). CRKVENA, etrnaest misa, najznaajnije: Missa solemnis in honortm B. V. M. (Grosse Orgelmesse) u Esduru, 1766; Missa Sancti Nicolai (Sechsviertclmesse) u G-duru, 1772; Alissa Sanctae Caeciliae u C-duru, oko 1769 73; Missa brevis Sancti Johannis de Deo (kleine Orgelmesse) u B-duru, oko 1775; Missa Cellensis {Mariazellermesse) u Cduru, 1782; Missa in tempore belli (Paukenmesse) u C-duru, 1796; Missa Sancti Bernardi de Offida (Heiligenmesse) u B-duru, 1796; Missa in angustiis (Nelsonmesse) u d-molu, 1798; Theresienmesse u B-duru, 1799; Missa solemnis (Schopfungsmesse) u B-duru, 1801 i Harmoniemesse u B-duru, 1802. Dva Te Deuma, oba u C-duru, prvi nastao 1764, drugi oko 1800; Stabat Mater u g-molu, oko 1773; 3 Salve Regina; ofertoriji; motet Sancta Thekla za sopran, orgulje i gudae; himni i dr. NOVA IZD.: Prvo celokupno izdanje dela zapoinje za Haydnova ivota Breitkopf & Hartel u Leipzigu (Oeuvres complettes) i 1880 08 izdaje 12 sv. dela za klavir i sa klavirom. Kritiko izdanje celokupnih dela pokree isti izdava, a ureduju ga E. Mandycsewski, F. Weingartner, M. Friedlander, K. Pasler i H. Schultz(y. Haydns Werke. Erste kritische durchgesehene Gesamtausgabe, Leipzig); u toj redakciji izlazi, 190833, 11 sv. u 4 serije (4 sv. simfonija br. 1 49; 3 sv. klavirskih dela; 3 sv. kantata i oratorija i 1 sv. pesama). Nastavak celokupnog izdanja izdaje najpre Haydn Society Inc. (Boston, Wien, Leipzig, Wiesbaden) pod urednikim vodstvom J. P. Larsena, u redakciii H. Schultza, H. C. Robbinsa Landona i C. M. Branda koji su 1950 51 obj. 3 sv. simfonija (br. 50 57 i 82 92) i jedan svezak misa. Od 1958 taj rad nastavlja Joseph Haydn Institut iz Kolna, osnovan 1955 (G. Henle Verlag, Miinchen-Duisburg), pod vodstvom J. P. Larsena; do 1965 izalo je 2 sv. simfonija (br. 21 31 i br. 102 04), 2 sv. pasija (orkestarska i vokalna verzija), 1 sv. kvarteta, 3 sv. trija za barvton, 2 sv. misa, 6 sv. opera, i po 1 sv. pesama, vieglasn ih napeva, kanona i obradba. Od ostalih mnogobrojnih novih izdanja, vanija su: kritiko izd. svih simfonija u redakciji H. C. Robbinsa Landona (Be, Universal, Edition 1963 66, 12 sv.); kritiko izdanje svih klavirskih sonata u redakciji Ch. Landona (ibid., 3 sv., 1965 66) i novo izd. svih trija sa klavirom (Lea Pochet Scores, New York, 1962). LIT. KATALOZI, PISMA, BIBLIOGRAFIJE: E. L. Gerber, Versuch eines vollstandigen Verzeichnisses von Haydns gedruckten Werkcn, Musikalische Korrespondenz der teutschen Filarmonischen Gesellschaft, 1792. Isti, Neues historisch-biographisches Lexikon der Tonktinstler, Leipzig 1812, 1 sv. F. Artaria, Verzeichniss der musikalischen Autographen von Joseph Haydn, Wien 1893. R. Lachmann, Die Haydn-Autographen der Staatsbibliothek zu Berlin, ZFMW, 1931 32. L. Koch,]. Haydn, 1732 1932. 31. Marz, Festgabe der Stadtbibliothek Budapest (bibliografija), Budapest 1932. L. de La Laurencie, I 'Apparition des ceuvres d'Haydn a Pari, Revue de musicologie, 1932. G. de Saint-Foix^ Les Manuscrits et les copies d'oeuvres de J. Haydn a la Bibliotheque du Conservatoire, ibid., 1932 (suplement napisala J.Rokseth, ibid., 1933). Katalog der Haydn-Gedachtnisausstellung in Eisenstadt, Eisenstadt 1932. H. Reuther i dr., Katalog der Haydn-Gedachtnisausstellung, Wien 1932. J. P. Larsen, Die Haydn-Uberlieferung, K0benhavn 1939- Isti, Drei Haydn-Kataloge in Faksimile, Kobenhavn 1941 (Otisak autentinih Haydno vih kataloga iz 1765 i 1805). H. C. Robbins Landon, New Complete Haydn Edition, Notes 1948 49, 6. H. F. Redlich, A Complete Edition of Haydn, Monthly Musical Record, 1950. A. van Hoboken, Joseph Haydn, Thematischbibliographisches Werkverzeichnis (2 sv.), Mainz 1957 71. H. C. Robbins Landon (izdava), The Collected Correspondence and London Notebooks of J. Haydn, London 1959. D. Bartha (izdava), J. Haydn. Gesammelte Briefe und Aufzeichnungen, Kassel 1965. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: S. Mayr, Brevi notizie della vita e delle opere di Giuseppe Haydn, Bergamo 1809. A. K. Dies, Biographische Nachrichten iiber Joseph Haydn, Wien 1810. G. A. Griesinger, Biographische Notizen iiber Joseph Haydn, Leipzig 1811 (novo izd. priredio F. Gras berger, Wien 1954). G. Carpani, Le Haydine, ovvero lettere sulla vita e sulle

HAYDN HAYES
London 1944. R. Tenschert, Frauen um Haydn, Wien 1946. P. Radcliffe, The Piano Sonatas of Joseph Haydn, The Music Review 1946. K. Geiringer, Haydn and the Folksong of the British Isles, MQ, 1949. V. Kolai, Untersuchungen uber die Durchfiihrungsgestaltung in den Sinfonien, Streichquartetten und Klaviersonaten Joseph Haydns (disertacija), Wien 1948. D. Silbert, Ambiguity in the Stringquartets of Joseph Haydn, MQ, 1950. K. Haas, Haydn's English Military Marsches, The Score 1950. R. Sondheimer, Haydn. A Historical and Psychological Study Based on his Quartets, London 1951. K. Geiringer i M. M. Scott, Analytical Notes to the Completa String Quartets of Joseph Haydn, Boston 1952. G. v. Noe, Die Fuge bei Joseph Haydn (disertacija), Wien 1954- L. Nowak, Das Autograph von Haydns Cellokonzert D-Dur Op. 101, Osterreichische Musik-Zeitschrift, 1954. C. Hopkinson i C. B. Oldman, Haydns Settings of Scottish Songs in the Collections of Napier and White, Edinburgh Bitliogr. Society Transactions, 1954. H. C. Robbins Landon, The Symphcnies of Joseph Haydn, London 1955. F. Noske, Le Principe structural genetique dans l'oeuvre instrumentale de Joseph Haydn, Kongress-Bericht der Internationalen Gesellschaft fur Musikwissenschaft, 1955. A. C. Bell, An Introduction to Haydn's Piano Trios, The Music Review 1955. H. Ch. Worbs, Die Sinfonik Hayns, Ber lin 1956. L. V. Pankaskie, Tonal Organization in the Sonata Movements of Haydn's String Quartets, Ann Arbor 1957. A. R. Aulabaugh, An Analytical Study of Performance Problems in the Kayboard Sonatas of J. Haydn, Ann Arbor 1958. C. G. Burke, The Collector's Haydn, Philadelphia 1959. R. Hughes, Haydn String Quartets, London 1966. H. C. Robbins Landon, Haydn Symphonies, London 1966. J. Bur.

99

1768; Kaiser Constantins I. Feldzug und Sieg, 1769 i Der biissende Siinder, 1771; 44 kantate; 61 pjesma za muki vokalni kvartet a cappella; ro vokalnih terceta; 8 dueta a cappella; 3 dueta s pratnjom; vie kanona za 35 i 8 glasova; 29 solo-pjesama uz klavir. CRKVENA: 32 latinske i 8 njemakih misa; 2 Requiema (II nedovren); 6 Te Deuma; 117 Graduala (medu njima Tres sunt; Lauda Sion; Tenebrae factae sunt); 45 Offenorija; 4 vespera; 10 litanija; 27 responzorija; 10 Tantum ergo; 11 Salve Regina i brojne druge kompozicije (Crucifixus za 16 glasova). Teoretsko djelo Partiturfundament (obj. M. Bischofsreiter 1833). NOVA IZD.: 3 mise i izbor iz crkvenih djela obj. A. M. Klafsky (DTO, 45, 1915 i 62, 1925); 2 simfonije, 1 gudaki kvartet i nekoliko orkestralnih djela obj. L. H. Perger (DTO, XIV, 1907); 4 sonate za violinu i violu obj. J. Siderits (1950 52); Divertimento za duhae u D -duru obj. R. Lauschamann (1951); koncert za flautu iz 1766 obj. u Budimpeti (1957). Tematski katalog instrumentalnih djela uredio L. H. Perger (DTO, XIV, 1907), a katalog crkvenih A. M. Klafsky (DTO 62, 1925). LIT.: G. Olter i F. Schinn, Biographische Skizze \on Johann Michael Haydn, Salzburg 1808. C. IVurzbach, Joseph Haydnundsein Bruder Michael, Wien 1862. O. Schmid, Johann Michael Haydn, Langensalza 1906. J. E. Engl, Zum Gedanken J. M. Haydns, Salzburg 1906. A. M. Klafsky, Michael Haydn als Kirchenkomponist, STMW, 1915. H. Jancik, Michael Haydn, Ziirich-Leipzig-Wien 1952. Isti, Johann Michael Haydn, MGG, V, 1956. I. A.

2. Johann Michael, kompozitor i orgulja (Rohrau, 14. IX 1737 Salzburg, 10. VIII 1806). Brat Josepha Havdna; kao lan djeakog zbora katedrale u Beu (vjerojatno od 1745 do 1755) uio orgulje, klavir i violinu. God. 1757 postao muziki upravitelj biskupske kapele u Velikom Varadinu (za stolovanja A. Pataia), a 1763 dvorski muziar i koncertni majstor nadbiskupske kapele u Salzburgu; ondje je, ini se, trebao da zamjenjuje Leopolda Mozarta za njegovih estih putovanja. God. 1768 oenio se Magdalenom Lipp, tada glasovitom dvorskom pjevaicom (kojoj je W. A. Mo-zart posvetio Regina coeli i povjerio ulogu Rosine na praizvedbi opere La Finta semplice. H. je 1777 naslijedio A. Adlgas-sera na poloaju orguljaasalz-burke crkve sv. Trojstva; a 1781, odlaskom W. A. Mozarta, u Be, preuzeo je njegovu slubu dvorskog i katedralnog orguljaa; uz to je u dvorskoj kapeli poduavao violinu i od 1787 klavir. U dva navrata, 1798 i 1801, putovao J. M. HAYDN je u Be gdje je stekao velika priznanja ne samo kao kompozitor nego i kao orgulja i improvizator. Uenici su mu bili, u Salzburgu, C. M. von Weber, S. Neukomm, J. Wolfl, I. Assmaver i A. Diabelli. Svoje stvaralatvo H. je temeljio na istim osnovama kao nje gov brat Joseph: na tradiciji vezanog stila J. J. Fuxa, na instrumentalnom nasljeu beke kole, te na usvajanju domaeg pukog melodijskog blaga. Po opsegu i znaenju najvanije su mu crkvene kompozicije. U njima je od poetka izbjegavao utjecaje napuljskog opernog stila i teio za proienim crkvenim izrazom te je, po sebice djelima u a cappella slogu i strogom, vezanom stilu (mise 1 dr.), postao spona s pokretom za obnovu Palestrine u doba ro mantizma. Svojim istim crkvenim stilom utjecao je na W. A. Mozarta od koga je istodobno i sam mnogo nauio o obliko vanju mise. Prosvjetiteljskim duhom su mu proeta crkvena djela na njemake tekstove od kojih se neka i danas izvode (misa Hier liegt vor deiner Majestit). Posebnu vrijednost imaju kompozicije za vokalni muki kvartet: strofne, harmonijski jednostavne, puki obojene pjesme, kojima je H. udario temelje toj muzikoj vrsti, kasnije rairenoj u Njemakoj . Instrumentalna djela su uglavnom konvencionalna izuzev pojedinih komornih, posebice divertimenta, notturna i serenada s pukim prizvukom u melodici, motivikom razradbom i razvijenom ulogom duhaa. Ta su djela takoer utjecala na mladog Mozarta.
DJELA. ORKESTRALNA: 46 simfo nija (meu njima jedna u G -duru ima uvodni Adagio od W. A. Mozarta); 5 koncerata za razliite instrumente (1 za clarino i 1 za violu i embalo ili orgulje); 11 mareva; 17 menueta; 2 ka sacije; 1 balio. KOA1ORNA: 9 gudakih kvarteta; 6 gudakih kvinteta; 2 kvarteta za duhae i gudae; 1 kvintet za duhae i gudae; Notturno za gudaki kvartet i 2 roga; 17 divertimenta za razliite sastave; 4 serenad;; 1 pastorello; 4 dua za violinu i violu. KL A VIRSKA : varijacije na temu iz singspiela Hochzeit auf der Alm. Za orgulje: Antiphonarium, 1792; preludiji na 8 tonova. DRAMSKA: opera Andromeda e Perseo, 1787. Singspieli: Rebekka als Braut (ili Eliezer), 1766 i Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebottes (I dio komponirao W. A. Mozart, II dio M. H., III dio A. C. Adlgasser), 1767. Muzika za duhovne drame medu kojima; Pietas conjugalis in Sigismundo et Maria (sadri i Singspiel Die Hochzeit auj der Alm), 1768. Scenska muzika: Zaire (Voltaire), 1777. Serenada Endymion. Melodram Der Besuch Jupiters bei Philemon und Baucis, 1768. VOKALNA. Oratoriji: Der Kamp/ der Busse und Bektrhung,

HAYDON, Glen, ameriki muziko log i kompozitor (Inman, Kansas, 9. XII 1896 Chapel Hill, North Carolina, 8. V 1966). Muziku studirao na University of California i u Parizu (kompoziciju i klarinet). God. 1920 25 nastavnik muzike na Public Schools u Berkelevju (Calif.); 192534 nastavnik na muzikom odjelu University of California u Los Angelesu (192931 predstojnik muzikog odjela); od 1934 profesor i predstojnik muzikog odjela na University of North Carolina. Kao gost predavao i na drugim univerzitetima.
DJELA: balet The Druid's IVeed, 1929; scenska muzika za komediju Lysistrata, 1936. Misa za zbor a cappella, 1930. SPISI: Zur Entzvicklungsgeschichte des Quartsextakkordes (disertacija), 1932 (engl. The Evolution of the SixFour-Chord, 1933); Studies in the Fundamentals of Music, 1933; Introduction to Musicology, 1941; Music and Philosophy, Proceedings of the Musical Association, 1944 45; On the Meaning of Music, 1948; On the Problem of Expression in Baroaue Music, Journal of the American Musicological Society, 1950; Some Polyphonic Hymn Settings, ibid., 1952. Instruktivno djelo A Graded Course of Clarinet Playing, 1927. Preveo na engleski djelo K. Jeppesena: Counterpoint. The Polyphonic Vocal Slyle of the Sixteenth Centurv, 1941.

HAYES, engleska obitelj muziara. 1. VVilliam, kompozitor i muziki pisac (Gloucester, krten 26. I 1708 Oxford, 27. VII 1777). Zborski djeak katedrale u Gloucesteru i tamo uenik zborovode W. Hinea. Orgulja u Shrewsburyjy, Worcesteru i Oxfordu (Magdalen College); od 1742 profesor Oxfordskog univerziteta. Dirigirao na Three Choirs Festivals u Gloucesteru (1757, 1760, 1763). Njegove crkvene kom pozicije ne prelaze okvire konvencionalnog stila ranog XVIII st. Od ostalih djela veoma popularni bili su glees i rounds.
DJELA. KOMPOZICIJE: 12 Arietts or Ballads and 2 Cantatas, 1735; Vocal and Instrumental Music, 1742; 6 Cantatas, 1748; Catches, Glees and Canons (2 sv.), 1757 i 1765; 16 Psalms, 1775 (?); The Passions, oko 1795. SPISI: The Art of Composing by a Method Entirely New, 1751; Remarks on Air. Avi~ son's Essay on Musical Expression, 1753; Anecdoles of the five Music Meetings at Church-Langton, 1768.

2. Philip, orgulja i kompozitor (Oxford, krten 17. IV 1738 Londom, 19. III 1797). Sin i uenik Williama, studij zavrio 1763 u Oxfordu. Od 1767 lan Dvorske kapele u Londonu i zatim or gulja u Oxfordu na New College (od 1776), Magdalen College (1777) i St. John's College (1790). God. 1777 preuzeo od oca poloaj profesora Univerziteta.
DJELA: 6 Concertos and a Harpsichord Sonata, 1769; The Aiuses Delight, 1769; 6 Sonatas for the Harpsichord or pf. zvith an accomp. for a vi. op. 2, 1774; oratorij Prophecy, 1781; 6 Favorite Scots Melodies, 1785 (?); Catches, Glees and Canons, IV sv., 1785; Catches and Glees, 1789; 8 Anthems, 1790; 16 Psalms, 1790; anthemi; psalmi; pjesme. Uredio zbirke kompozicija: Harmonia Wiccamica, 1780; 15 anthems W. Boycea, 1780; Calhedral Music oca W. Hayesa, 1795 i dr. Izdao Memoirs of Prince William, Duke of Gloucester. 1789.

3. William (II), brat Philipa (Oxford, krten 11. VI 1741 Tillingham, Essex, 22. X 1790). lan djeakog zbora u oksford skom Magdalen Collegeu. Pomoni kanonik katedrale u Worces teru i Londonu i od 1783 vikar u Tillinghamu. Objavio Rules Necessary to Be Observed by Ali Cathedral Singers in This Kingdom u asopisu Gentleman's Magazine, 1765.
LIT.: W. Bennett, Two Pamphlets of Dr. W. Hayes, The Monthly Mu sical Record, 1934. W. Shaw, Hayes, William (I), Philip i William ( I I ) , MGG, V, 1956.

HAYES, Catherine, irska pjevaica, sopran (Limerick, 25. X 1825 London, 11. VIII 1861). Pjevanje uila u Dublinu, Pa rizu (M. Garcia) i Milanu (G. Ronconi); debitirala 1845 u Marseilleu kao Elvira (Bellini, Puritanci). Nakon uspjeha na talijanskim i austrijskim opernim pozornicama, 1849 postala lanica Covent Gardena u Londonu. Osobito se istakla u naslovnim ulogama Donizettijevih opera Linda di Chamounix i Luda di Lammermoor. Gostovala u Americi, Australiji i Polineziji. Napisala je knjigu uspomena. HAYES, Roland, ameriki pjeva, tenor (Curryville, Geor gia, 3. VI 1887). Sin crnakih roditelja, pjevanje uio na Fisk University, u Bostonu (A. Hubbard) i Beu (Th. Lierhammer).

ino

HAYES HECKEL
polifoniju na konzervatorijima u Milanu i Parmi. God. 1958suraivao u asopisu Vita e Pensiero. Istie se i kao reiser, bito vlastitih opera, za koje esto daje i scenografska rjet
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia dei giocolieri, 1953; Varia 1954- KOMORNA: sonate za violu i klavir i za violinu i harfu; kompo za violinu solo, fagot, obou, saksofon. KLAVIRSKA: Divertimento; Bai mascherata; 3 Studi per Emmaus; preludiji i fuge. Sonata za orgulje; sona spinet. DRAMSKA. Opere: L'Amanie cubista, 1953; Week-end, 1956; uiem per Elisa, 1957; // Casodel notaio, 1960; Agenzia matrimoniale, 1962; dame Landru, 1963; Una Donna uccisa con dolcezza, 1967. Balet La Locanc sogni, 1959. Scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Tre orazioni di Sarola; In die Assumptionis; Carmen Aestivum; Cantata spirituale; Chant amo, de Louise Labe i dr. Ciklusi solo-pj'esama na tekstove Vittorie Colonna, Jacopor Todi, Sapfe i dr.

Od 1915 koncertirao u Americi; internacionalnu 'karij eru zapoeo 1920 u Londonu. Pjevao u Parizu, Beu, Budimpeti, Pragu, Miinch^nu, Amsterdamu, Madridu, u Italiji (1927), SSSR (1928) 1 drugim evropskim zemljama, na turnejama po Americi i dr. Od 1926 ivio na svom dobru u Brooklineu (Massachusets.). Posljednju evropsku turneju poduzeo 1954. Jedan od najboljih interp reta Lieda svoga vremena, posebno se istakao u crnakim duhovnim pjesmama. Snimio je velik broj gramofonskih ploa. HAYM (Aimo), Nicola Francesco, talijanski muziar nje makog podrijetla (Rim, oko 1679 London, 11. VIII 1729). Visoko obrazovan u muzici i poeziji, doao 1701 u London, gdje je zajedno s Clavtonom i Dieupartom nastojao uvesti i popularizirati talijansku operu. Ve 1706 izvedena je njegova preradba opere Camilla A. M. Bononcinija, nakon ega su uslijedile opere A. Scarlattija, G. B. Bononc inija i dr. Izvodile su se djelomino na talijanskom, a djelomino na engleskom jeziku, a H. je sam povremeno svirao u orkestru violonelo. Handelovim dolaskom u London (1711), njegov je pothvat propao. Nakon kraeg djelo vanja u Holandiji, H. se ponovo vratio u London, gdje je pisao operna libreta za Handela (Teseo; Radamisto; Ottone; Plavio; Giulio Cesare; Tamerlano; Rodelinda; Tolomeo i dr.), Ariostija (Coriolano; Vespasidno), Bononcinija (Calfurnia; Astianatte) i dr.
DJELA: sonata za dvije violine i ccntinuo (2 sv.). Oratorij David sponsae reslitutus, 1699; kantata, 1699; anthem The Lord is King, 1711; psalam. Preradbe tuih opera. Notizie de libri rari nella lingua iialiana, 1726; Prospetto d'una Storia della muica. LIT.: E. Dahnk-Baroffio, Niccolo Hayms Antheil an Handels Roclinde -Libretto, MF, 1954.

HEBENSTREIT, Pantaleon, njemaki violinist, cimb i kompozitor (Eisleben, 1667 - Dresden, 15. XI 1750.). Pl majstor u Leipzigu, 1698 ^1705 dvorski violinist i uitelj j u Weisenfelsu. Nakon velikih koncertnih turneja i uspjeha na d' u Versaillesu, 1706-14 dvorski dirigent u Eisenachu, zatim morni muziar na dvoru u Dresdenu. H. je konstruirao nov strument, to ga je Luis XIV nazvao -> pantaleon (pantalon), je vrsta poveanog cimbala; ima dva rezonatora i 185 crije 1 i metalnih ica, po kojima se udara sa dva bati a. Pantaleo pretea modernog klavira. God. 1767 konstruiran je takav ins ment i u Engleskoj. H. je bio virtuoz na svom instrume: komponirao je mnoga djela za pantaleon i violinu te neke uvertira i suita za orkestar.
LIT.: A. Berner, Pantaleon Hebenstreit, MGG, VI, 1957. ,

HAYNE (Heyne, Haine) van Ghizeghem, nizozemski pjeva, lutnjist i kompozitor (XV st., Gijzegem? Termonde,?). Moda sin Henricusa de Ghizeghema koji je 1453 bio pjeva katedrale u Cambraiju. God. 1457 poduava ga Constans d'Utre cht, pjeva na burgundskom dvoru, a 1467 H. je i sam na tome dvoru angairan kao pjeva i valel de chambre. God. 1472 u pratnji je svojega gospodara Karla Smjelog pri opsadi Beauvaisa, zatim mu se gubi trag. Svakako je 1495 morao biti jo na ivotu, jer ga spominje G. Cretin, u Deploration povodom smrti Ockeghema, kako svira na lutnji majstorov motet. Uz Busnovsa najznaajniji majstor ranorenesansnog burgund skog chansona u posljednjoj treini XV st., H. je za ivota bio nadaleko poznat. Suvremenici ga stavljaju uz bok najveim tadanjim muziarima (Dufav, Binchois, Ockeghem), a njegovi se chansoni tiskaju jo i u iduem stoljeu (u Petruccijevim zbirkama Odhecaton, 1501 i Canti B, 1502) i susreu esto kao cantus firmusi (npr. kod Josquin Des Presa, H. Isaaca i dr.). Karakterizira ih plemenita ugladenost melodijskih linija, lienih ukrasa, i harmo nina uravnoteenost glasova.
DJELA: 20 chansona za 3 glasa (veinom na vlastite tekstove), najpoznatije: De tous biens plaine; J'ay pris amours; Alez regrets; Amours, amours; A la audienche; La Regretee. NOVA IZD.: 16 chansona obj. J. Marix {Les Musiciens a la Cour de Bourgogne, 1939); 5 chansona H. Hewitt (Harmonice Musices Odhecaton A, 1942) i 2 chansone O. Gombosi (Jacob Obrecht, 1925). LIT.: O. Gombosi, Ghizeghem und Compere, Festschrift Guido Adler, Wien 1930. .7. Marix, Histoire de la musique ct des musiciens de la Cour de Bourgogne sous la regne de Philippe le Bon (1420 1467), Strasbourg 1939. Isti, Hayne van Ghizeghem, MQ, 1942. A. Pirio, Histoire de la musique de la fin du XIV ee siecle a la fin du XVI e , Pa ri 1940. Ch. van den Borren, Etudes sur le XV siecle musicale, Antwerpen 1941. Isti, Geschiedenis van de muziek in de Nederlandee, I, Amsterdam 1948. /j',Hayne van Ghizeghem, MGG, V, 1956.

HEBREJSKA MUZIKA -+ Jevrejska muzika I HECKEL, njemaka obitelj muziara. 1. Johann Jakob (?, oko 1763 Gumpoldskirchen, 16. 1811). Podaci o njegovu ivotu piilino su oskudni. Oko 1 bio je na glasu kao muziki uitelj i dirigent u Mannheimu su ga ratne prilike prisilile da od 1793 opetovano mijenja b vite. ini se da je 1799 dospio preko vicarske i Regensbi u Be odakle je krajem 1805, ponovno bjeei pred Francuzi otiao u Bratislavu i Budim. God. 1809 stekao je posjed u Gumpo kirehenu; ondje se u matinim knjigama vodio kao Kapelhne, grofice Schubeska. Kao pomodni kompozitor s poetka XIX st. H. bi d bio posve zaboravljen da njegova kompozicija In auesta to: oscura nije ula u zbirku izdavaa Tranquilla Molloa zajedr Beethovenovom istoimenom ariettom. Heckelov prilog tom danju nosi naslov Parodia, a radi se o arietti s arhaikim prizvul (oblikovana poput lullvjevskog menueta), u kojoj se autor duho izruguje sentimentalnosti.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Muica per la c onsaerazione della cap t nel castello dtl Signor G. Festetits de Tolna . . ., 1806; VI Variations faciles le pianoforte, 1802; IX Variations pour le clavecin sur un theme de Paisiello, N 1802; Fantaisie pour le Pianoforte, 1803; Musique du Caroussel donne a l'Acad Theresienne za klavir 1803. VOKALNA: 2 kantate za glas i klavir; ok romansa obj. kao op. 5 (3), op. 7 (6) i pojedinano; Sei Ariette Italiane con Pi Foru op. 12; arietta In questa tomba oscura u zbirci In auesta tomba ose Arietta con aceompagnemento di Pianoforte composta in diverse maniere da 1 autori, 1808. LIT.: Anonimno, Jakob Heckel, Wiener Zeitung, 1857. E. Schr, In questa tomba oscura, Festschrift A. Sandberger, Miinchen 1918. Kinsky, Das Werk Beethovens, Miinchen i Duisburg 1955.

HAYNES, Walter Battison, engleski orgulja i kompozitor (Kempsev kraj Worcestera, 21. XI 1859-London, 4. II 1900). Studirao u Londonu (F. Tavlor, E. Prout) i Leipzigu (C. H. C. Reinecke, S. Jadassohn). U Londonu orgulja (1884 St. Philip's Church, Svdenham; 1891 Chapel Royal, Savoy) i profesor harmonije i kompozicije na Royal Acaemy of Music.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Idyllzz violinu i orkestar; koncertna predigra. Klavirski trio; 12 Sketches za violinu i klavir. Preludij i fuga za dva klavira. Sonata u d-molu za orgulje. VOKALNA: kantate za enske glasove Fairies Ile i A Sea Dream. Ulisabethan Lirics; pjesme. Crkvene kompozicije.

HAYWOOD, Charles, ameriki muzikolog i pjeva (Grod no, Bjelorusija, 2. I 1905 ). Doao u SAD 1916, polazio Juilliard School of Music u New Yorku i studirao na univerzitetu Columbia (New York), gdje se 1949 habilitirao. Kao pjeva na stupao meu ostalim u Chautauqua Opera Company, Philadephia Opera Company i na radiju; nastavnik pjevanja na Juilliard School (1939 JT); od 1939 djelovao i na Queens College (New York) kao lektor za opernu, narodnu i ameriku muziku.
DJELA: A Bibliography of North American Folklore and Folksongs, 1951 (novo izd. u 2 sv. 1961). Izdao An Songs of Soviet Russia, 1947 i A Treasury of K'orld Folksongs, 1965.

2. Karl Ferdinand, kompozitor, muziki nakladnik i tv niar klavira (Be, 12. I 1800 Mannheim, 9. IV 1870). Johanna Jakoba; uio najprije u Beu, zatim se usavravao u 1 viru kod J. N. Hummela u Weimaru. God. 1821 otvorio u Ma: heimu trgovinu instrumenata kojoj je ubrzo nakon toga priki io muziko i umjetniko izdavako poduzee i tvornicu klavi 1828 otkupio je i nakladu G. Kreitnera u Wormsu. Od 1855 Odbora mannheimskog Dvorskog kazalita (185669 predsjedn Iako se do pedesetih godina ivota bavio kompozicijom, ite je njegova rada na poslovnoj, izdavakoj muzikoj dj el nosti. Kao utemeljitelj nakladnikog poduzea, koje je ub steklo ugled, zasluan je osobito po izdanjima gudakih kvart J. Havdna, klavirskih izvadaka Mozartovih opera, muzike za git; i novih djela to su ih nagradila muzika drutva iz Man nheii Heidelberga i Spevera; osim toga ureivao je (sa J. Vierlingc i izdavao Orgel-Journal (od 1832 dalje).
DJELA. KLAVIRSKA: Sonaline iiber Themen aus der Oper Der Goti die Bajadere; Sonatine iiber Themen aus der Oper Norma; Bagatelles; Impron Es und Prelo; Notturno G; Musique de Caroussel; ronda; plesovi; varijac Kompozicije za gitaru (Abendunterhaltungen; Variations).

HAZON, Roberto, talijanski kompozitor (Milano, 16. X ). Diplomirao kompoziciju, zborno pjevanje i vokalnu

3. Emil, muziki nakladnik, tvorniar klavira i organiza (Mannheim, 22. V 1831 28. III 1908). Sin Karla Ferdinam od 1857, s bratom Karlom, suvlasnik oeve tvrtke, od 1870 voi odjel instrumenata. God. 1869 utemeljio u Mannheimu Koncert drutvo, a izmeu 1879 i 1890 bio u nekoliko navrata predsjedi Odbora Dvorskog kazalita. Kao poklonik i promicatelj Wagnerc muzike osnovao je, u suglasnosti s umjetnikom i u suradnji

HECKEL HEER
C. Tausigom, 1871, Richard-Wagner-Verein u Mannheimu. To je prvo Wagnerovo drutvo u Njemakoj. Zalagao se i za pokretanje Sveanih igara u Bavreuthu. U njegovu muzikom salonu u Mannheimu Wagner je 1872 izveo fragmente iz Sumraka bogova.
LIT.: H. von Wolzogen, 1877 1886. Ein Jahrzehnt des Vereinslebens in statistischen Daten, Richard Wagner-Jahrbueh, I, 1886. W. Ashton Ellis (urednik i prevodilac), Letters of Richard Wagner to Emil Heckel, Wit h a Brief Historv of the Bayreuth Festivals, London 1899. R. Wagner, Bayreuther Briefe 187183, Berlin i Leipzig 1907. J. A. Bieringer, Emil HeckeK Ein Gedenkblatt, Richard Wagncr-Jahrbuch, III, 1908. F. Walker, Hugo Wolf, Graz-Wien-Koln 1953.

707

4. Karl, muziki pisac, nakladnik i tvorniar klavira (Mann heim, 23. VI 1858 Furstenfeldbruch, Bavarska, 17. X 1923). Sin Emila; sa svojim bratom Emilom, mladim, nakon oeve smrti suvlasnik tvrtke K. Ferdinand Heckel. Povukavi se iz poduzea, posvetio se spisateljskoj djelatnosti. Osim muzikih studija ostavio je vie pjesnikih i dramskih djela, kao i filozofskih rasprava.
DJELA. SPISI (muziki): Die Buhnenfestspiele zu Bayreuth, Authentischer Beitrag zur Geschichte ihrer Entstehung, 1891; Erlauterungen zu Richard Wagners Tristan und Isolde, 1893; Hans v. Bulovfs Plan eines deutschen Nationaltheaters, Neue Deutsche Rundschau, 1896; Hugo Wolf in sbinem Verhdltnis zu Richard Vi'agner, 1905; Hugo Wolfs Schaffen, Munchener Neueste Nachrichten, 1905; Briefe Hugo Wolfs, ibid., 1905; Der antike Chor und das moderne Orchester, Rirhard Wagner-Jahrbuch, 1908; Hermann Gotz und Hans v. Biilozv, Neue Musikzcitung, 1911, 78; Ein Ereignis im Leben Richard Wagners, Musikalisches Wochenblatt, 1910; Zur Parsifalfrage, Kartell-Zeitung (Hanpover), IQI 2; Kietzsche, Wagner und Mannheim, Frankfurter Zeitung, 1923. LIT.: Zum 100 jahrigen Bestehen der Firma K. Ferdinand Heckel in Mannheim (20. Oktober 1821 1921), Neue Musikzeitung, 1922. O. Wessely, Heckel, 1. Johann Jakob, 2. Ka rl Ferdinand, 3. Emil, 4. Karl, MGG, VI, 1957. I. A.

fantazija, ricercara, pavana i saltarella, pod naslovom Discant (Tenor) Lautten Buch von mancherley schonen und lieblichen Stucken mit zweyen Lautten zu schlagen (II izd. identina sadraja s modificiranim naslovom 1562). Zbirka sadri 40 ko mpozicija za 2 lutnje i 40 za lutnju solo i predstavlja vaan dokument muzike odnosno tehnike pisanja za 2 lutnje u okviru njemakih lautisti kih tabulatura. Posebno su znaajni njemaki dvorski plesovi (sechsischer, gemeyner, westfa.hr, itd.), veinom popraeni ukrasima, kao i trostavani niz Passamezzo Padoana Saltarello sa srodnom motivikom graom. Tim cikliki povezanim plesovima H. je pridonio razvoju rane lautistike suite. Sauvano je i oko 15 Heckelovih plesnih kompozicija za lutnju u rukopisima.
NOVA IZD.: pojedina djela iz Heckrfove zbirke obj. su: O. Chilesotti (Lautenspieler des 16. Jahrhunderts, 1891), W. Tappert (Sang und Klang aus alter Zeit, 1906), F. Klambt (Lautenmusih des 16. Jahrhunderts, 2 sv., 1917 18), J. Giesbert (Klassiker des Lautenspitls, I, 1925), H.-D. Bruger (Beiheft zur Schule des Lautenspiels f I, 1926) i H. Neemann (Alte Meister der Laute). LIT.: W. Merian, Der Tanz in den deutschen Tabulatur -Biichern, Leipzig 1927. J. Dieckmann, Die in deutscher Lautentabulatur iibe rlieferten Tanze des 16. Jahrhunderts (disertacija), Leipzig i Kassel 1931. \V. Boetticher, Studien zur solistischen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts (habilita cija), Berlin 1943. Isti, Wolff Heckel, MGG, VI, 1957.

HECKELPHON (njem.; engl. heckelphone), drveni duhaki instrument baritonskog opsega, vrsta oboe, koju je 1904 konstruirao W. Heckel iz Biebricha. Cijev heckelphona je dugaka oko

HECKEL, njemaka obitelj graditelja instrumenata. 1. Johann Adam (Adorf, Vogtland, 14. VII 1812 Biebrich na Rajni, 13. IV 1877). Gradnju instrumenata izuio u Adorfu; 1829 zaposlio se u odjelu za gradnju instrumenata izdavakog poduzea B. Schott & Sohne. Ondje je upoznao K. Almenradera s kojim je 1831 utemeljio Instrumentenfabrik Almenrader und He ckel, kasnije glasovitu tvornicu duhakih instrumenata (od 1845 pod nazivom Wilh. Heckel, Hof-Instrumentenfabrik Biebrich am Rhein). H. i Almenrader izraivali su uglavnom fagote i kla rinete, a prvih godina jo i instrumente za Schotta. Nakon vie godinjeg zajednikog rada uspjelo im je konstruirati tzv. Heckel-Almenrader-fagot koji je posve istisnuo iz prakse dotadanji sistem i postao temeljem modernog fagota. 2. VVilhelm (Biebrich na Rajni, 25. I 1856 13. I 1909). Sin Johanna Adama; zanat izuio u oevoj tvornici koju je nakon njegove smrti preuzeo. Dalje je usavrio fagot; namjesto dvostru kog poklopca uveo na niem, povoljnijem poloaju r upicu A s odgovarajuim, jednostrukim G-poklopcem, smjetenim tako da se postigao istiji ton i laki izgovor. Proirio je i opseg kontra fagota na kontra C i subkontra B (1879). Oko 1890 konstruirao je limeni duhaki instrument s usnikom u obliku klj una, Heckel-Clarino koji je gradio kao sopranski instrument in B i sopranino in Es. Zatim ie na poticaj R. Wagnera, R. Straussa i drugih, iz gradio 1904, sa svojim sinovima, vrstu bariton-oboe specifino sonornog zvuka (-> Heckelphon) ko)i se i danas upotrebljava (P. Hindemith, R. Vaughan Williams'). Svoja je iskustva sabrao u djelu Der Fagoti. Kurzgefasste Abhandlung tiber seine historische Entzvicklung, seinen Bau und seine Spielioeise (1899, II izd. 1931). 3. Wilhelm Hermann (Biebrich na Rajni, 16. VII 1879 12. I 1952). Sin Wilhelma. 4. August (Biebrich na Rajni, 4. X 1880 na ratitu, 19. IX 1914). Sin Wilhelma. Zajedno s bratom Wilhelmom Hermannom vodio poduzee koje je 1948 reorganizirano u Wilhelm Heckel KG.; od 1952 vodi ga Franz Groffy (3. III 1896 ). Tvornica H. konstruirala je jo nekoliko vlastitih tipova drve nih duhaa: Heckelphon-Klarinet, instrument s jako konino buenom cijevi i usnikom na kljun (1909); Pikkolo-Heckelphon, Heckelphon u visokoj F-udesbi s opsegom e1a?; Heckel-Musette, takoer Heckelphon u visokoj F -udesbi s opsegom f 1g 3, ali sa jednostrukim oktavnim poklopcima (upotrebljavao ga R. Strauss) i Terz-Heckelphon, pikolo Heckelphon in Es (danas se ne upotrebljava). U tvornici je izgraen i kontrabas -klarinet s opsegom u dubinu do kontra D (1909).
UT.: W. Allenburg, Das Heckelphon, ein neues Blasinstrument, Zeit schrift fur Instrumentenbau, 1904. Isti, Die Heckelsche Kautschuk-Ausfiitterung der Holzblasinstrumenten und die neue Clarine, ibid. 1904. W. Heinitz, Instrumentenkunde, u seriji Handbuch der Musikwissenschaft, Pots dam 1929. H. Becker, Heckel, 1. Johann Adam, 2. Wilhelm, 3. Wilhelm Her mann i 4. August MGG, VI, 1957. I. A.

HECKELPHON

135 cm, a na donjem kraju ima proirenje u obliku kugle. Instru ment se izrauje u tri tipa: in C, in Es i in F. Instrument in C ugoen je za oktavu dublje od oboe, a opseg mu je A (ili H) g'z (ili fe2). H. se odlikuje punoom i karakteristinom bojom tona. U orkestru ga je prvi upotrebio R. Strauss u operi Saloma (1905). On ga je i kasnije esto primjen jivao. P. Hindemith napisao je i trio za h., violu i klavir (op. 47, 1929). HEDENBLAD, Ivar Eggert, vedski dirigent i kompozitor (Torsang, Dalarne, 27. VII 1851 Ronneby, 16. VI 1909). Diplomirao filozofiju na Univerzitetu u Uppsali, muziku uio u Leipzigu kod K. Reineckea, S. Jadassohna i H. Gotza. Dirigent Filharmonije i profesor muzike historije na Konzervatoriju u Stockholmu te zborovoa studentskog drutva Orphei Drangar i orgulja katedrale (od 1904) u Uppsali. Sa svojim zborom gosto vao u Francuskoj, Njemakoj, Belgiji, Madarskoj i Engleskoj. God. 1897 organizirao II Festival nordijske muzike. Njegove kompozicije za muki vokalni kvartet kao i neka zborska djela bila su vrlo popularna.
DJELA: koncertna uvertira. Gudaki kvartet. Kantate (Necken; Pu Kna) ; zborovi; kompozicije za muki vokalni kvartet; solo -pjesme. Priredio za tampu zbirku mukih zborova Sludentsdngen (4 sv.), 1888 1914. lanci o vedskoj muzici. LIT.: K. M. Nyblom, Ivar Eggert Hedenblad, Uppsala 1910.

HDOUIN, Pierre, francuski muziki pisac (Boulogne -sur-Mer, 28. VII 1789 Pariz, 20. XII 1868). Uenik P.-A. Monsignyja. Suraivao u Annales romantiques, Annales archeologiques i drugim asopisima. Pisao je operna libreta i komponirao brojne romance.
DJELA: Eloge historiaue de Monsigny, 1921; Gossec, sa vie et ses oeuvres, 1852; De Vabandon des anciens compositeurs; Ma premiere visite d Gretry ; Richard coeur de Liom de Gretry; Lesueur; Meyerbeer a Boulogue-sur-Mer; Paganini; Joseph Dessauer; Trois anecdotes musicales (o Lesueuru, Dugazonovoj i GJucku); Gluck, son arrivee en France, 1859. Izbor svojih lanaka objavio u zbirci Mosdique, 1856. Operna libreta. Romance.

HECKEL, VVolff, njemaki lutnjist (Miinchen, oko 1515 ?). 2ivio vjerojatno u Strasbourgu, gdje je 1556 objavio, u tabulaturi za lutnju, zbirku preradbi njemakih, latinskih, francuskih i talijanskih vokalnih djela i izvornih instrumentalnih plesova,

HEER, Johannes, vicarski muziar (Glarus, oko 1489 oko 1553). Vjerojatno oko 1501 primljen u djeaki zbor kate drale u Sionu (Valais); kasnije moda bio orgulja st olne crkve. Kao student spominje se 1504 u Ztirichu, a 1508 u Parizu; 1510 16 boravi u tom gradu; 1510 dobio naslov magistera. Vratio se u Glarus vjerojatno 1516; god. 1518 bio kapelan. U prijateljskim vezama sa Zwinglijem, preao na protestantizam. Osta vio dragocjenu rukopisnu zbirku od 88 vokalnih kompozicija (svjetovnih i duhovnih) koju je zabiljeio 151030. Autori su H. Isaac, J. Obrecht, S. Dietrich, L. Senfl i dr.; dvije njemake pje sme (jedna 3-glasna i jedna 4-glasna) su Heerove. Neke kompozicije obj. su u novije vrijeme E. Bernoulli, J. Wolf, A. Geering i dr.
LIT.: A. Geering, Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der Reforma tion, Aarau 1933. J. Gehring, Glarnerische Musikpnege im Wandel der Zeiten, Glarus 1939. H. Trumpy, Glarner Studenten im Zeitalter des Humanismus, Beitrage zur Geschichte des Landes Glarus, Glarus 1952. A. Geering, Johannes Heer, MGG, VI, 1957.

102

HEFERER HEIDEN
Leipzigu (M. Hauptmann, J. Rietz, F. David). God. 1 koncertni majstor Bilseova orkestra u Varavi, zatim c gent zbora i orkestra u Gebvveileru (Alsace). Od 1862 u Zuri dirigent mjeovitog zbora (18651901), Simfonijskog orke (18651906) i direktor muzike kole (18761914). Najpozn; je Hegarovo djelo oratorij Manasse, koji se u vicarskoj na pi lazu u XX st. vrlo esto izvodio. Svoja najbolja ostvarenja da H. meutim u literaturi za muki zbor (balade, pisane djelomi za muki zbor a cappella, a djelomino uz orkestralnu pratn
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1870; koncert za violon. 1919; balada za violinu i orkestar, 1922; Festouvertiire, 1895. KOMOR. gudaki kvartet, 1920: sonata za violinu i klavir, 1859: kompozicij e za vic i klavir. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Manasse, 1885; Kai zur Schzveizerischen Landesausstellung, 1883; Festkantate zur Ziircher H schulzueihe, 1914; Ahasvers Erzvachen za bariton, zbor i orkestar, 1904; Herz von Dougla za tenor, bariton, muki zbor i orkestar, 1905; Hymne at Musik za zbor i orkestar, 1870; Heldenzeit za zbor i orkestar, 1911. Brcjne ba za muki zbor a cappella i uz pratnju orkestra (Totenvolk; Schlafzvandel; Ri von Werdenberg) . Zborovi; solo-pjesme. Gesangsiibiingen und Lieder den Unterricht. LIT.: A. Gluck, Friedrich Hegar, 1888. E. fsler, Friedrich Hegar (p Hegarovih nastupa u Zurichu), Schweizerische Musikzeitung, 1906. F. Hegar, ibid., 1927. A. Steiner, F. Hegar, sein Leben und Wirken, Neuja blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft, Zurich 1928. M. Fehr, F. He als Ztircher Theaterkappellmeister, ibid., 1934. W. Jerg, Hegar, ein Me des Mannerch->rliedes, Lachen 1946. . E. Refardt, Friedrich Hegar, MGG, 1957.

HEFERER, orguljarska radionica u Zagrebu koja posluje neprekidno od 1870. Utemeljio ju je Mihael H., graditelj orgulja rodom iz Austrije (Graz, 4. VIII 1825 Zagreb, 13. V 1887). Mihael je orguljarstvo izuio kod J. Krainza u Grazu. Ondje je 1849 otvorio vlastitu radionicu i izgradio niz orgulja u Grazu i tajerskoj. U Hrvatskoj je prve orgulje izradio 1867 (Reica kraj Karlovca); zatim se 1868 nastanio u Karlovcu, a 1870 u Zagrebu. Tu je osnovao tvrtku u ijem su se vodstvu do danas izmijenile etiri generacije graditelja iz obitelji Heferer. Stoga se u razvoju tvrtke Heferer na neki nain ogleda povijest orguljarstva Hrvatske u XIX i XX st. Mihael je gradio pr ema mehanikom sustavu, a najvanija su mu djela: orgulje crkve sv. Marije u Zagrebu (1880), crkve u Donjoj Stubici, upne crkve u Mostaru (1881) i Svetita Majke Boje u Mariji Bistrici (1882), njegovo najvee djelo. Mihaela je naslijedio njegov posinak i uenik Ferdo Heferer-Hubmann (Graz, 25. V 1853 Zagreb, 1928), koji je 1887 preuzeo radionicu; tvrtka otada ima naslov M. Heferera udova i sin. Ferdo H. Hubmann darovit je graditelj koji je znatno unaprijedio orguljarstvo u Hrvatskoj; gradio je prema mehanikom, kombiniranom mehaniko-pneumatskom, kao i prema istom pneumatskom su stavu. Eksperimentirao je s konstrukcijom zranica (registrirao dva patenta), gradio i registre prema vlastitom nainu (Euphonion, Occarina, Bariton), a zapoeo je i s graenjem klavira i pijanina i razgranao djelatnost tvrtke i po susjednim krajevima Slovenije te Bosne i Hercegovine. Medu njegovim mnogobrojnim vrijednim djelima izdvajaju se: orgulje stolne crkve u Sarajevu (1889), crkava u Kostajnici (1901) i urevcu (1907), sv. Blau u Zagrebu (1911), te u Petrinji (1913) i Mariji na Muri (1918). Poslije Prvoga svjetskog rata nastupa stagnacija, ponajvie radi nepovolj nih ekonomskih prilika; tvrtka se otada vie ne bavi proizvodnjom klavira i pijanina, nego samo reparaturom te gradnjom orgulja i harmonija. Poslije smrti Ferda tvrtku preuzima sin Hefererove sestre August Faulend (Zagreb, 7. VIII 1881 9. I 1944). Za nje gova razdoblja prelo se na gradnju orgulja s elektrinom trak turom. Znaajniji su mu radovi: orgulje Djeakog sjemenita na Salati (1932) i crkve sv. Marka (1935) u Zagrebu. Augusta Faulenda naslijedio je njegov sin Ivan Faulend (Zagreb, 10. IV 1927 ). Pod njegovim je vodstvom zapoeo, od 1958 nadalje, novi procvat graditeljske djelatnosti tvrtke Heferer, primjenom najsuvremenijih tekovina u orguljarstvu. Najvanija su djela ovog razdoblja: orgulje crkve u Mostaru (1961), sv. Petra u Zagrebu (1963) i nadasve sv. Franje u ibeniku (1969) koje sa svojih 29 registara predstavljaju najvee djelo to ga je tvrtka do sada proizvela. Proizvodnja tvrtke obuhvaa, u vremenu od 1870 do 1929, 240 instrumenata, 1929 -40 devet opusa, a od 1958 do 1971 god. n opusa (do danas u svemu 261 opus). U najnovije vrijeme tvrtka Heferer bavi se i strunim restauriranjem p ovijesno vrijednih starih orgulja (Nakieve orgulje u samostanskoj crkvi sv. Frane u ibeniku, 1971.)
LIT.: J. Barle, Fsrdo Heferer, graditelj orgulia, Sv. C, 1929, 22. O. Eberstaller, Orgeln und Orgelbauer in Oesterreich, Graz 1955. L. Sa.

4. Emil, violonelist i.pjeva, bas (Basel, 3. I 1843 13. VII 1921). Brat Friedricha; studirao violonelo na Konzer toriju u Leipzigu, zatim bio nastavnik na istom zavodu i od 1 violonelist orkestra Getoandhaus. Kasnije ga je bolest ruke j silila da napusti tu djelatnost, pa ui pjevanje kod J. Stockhausi i od 1876 predaje na Muzikoj koli u Baselu. Uz to je 1876 esto nastupao kao koncertni pjeva i oko 1892 vodio Uitelj pjevako drutvo. Njegova ki Valerie (1873 1953) bila je koder koncertn a pjevaica (sopran) u Baselu, a sin Peter ( l i 1942), bas-bufo, pjevao je na Dravnoj operi u Berlinu (ic 22) i zatim u Gradskom kazalitu u Baselu. 5. Johannes, violonelist (Zurich, 30. VI 1874 Miinch< 25. IV 1929). Sin Friedricha; uio kod H. Beckera u Frankfu: na Majni. God. 1898 1909 lan Frankfurtskog trija i kvart H. Heermann, od 1906 kvarteta Rebner i od 1917 kvarteta Berb Uz to esto koncertirao na turnejama i 18981913 predavao Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu, a od 1913 na Muzici akademiji u Miinchenu. Bio je na glasu kao pedagog.

LIT.: W. Courvoisier, Johannes Hegar, Deutsches Biografisches Jahrbu 1929, Stuttgart 1932. E. Refardt, Hegar, I. Ernst Friedrich, 2. August, Friedrich, 4. Emil, 5. Julius, 6. Johannes, MGG VI, 1957.

HEGAR, vicarska obitelj muziara. 1. Ernst Friedrich, ljeva muzikih znakova vedskog ili danskog podrijetla (Darmstadt, 8. XII 1816 Basel, 1. XI 1888). Zanat izuio kod svoga strica Johanna Andrea u Offenbachu. Od 1839 vicarski dravljanin, nastanio se u Baselu i ondje ute meljio muziku tiskaru, kao i trgovinu muzikalija i instrume nata, koje je kasnije ustupio bratu Augustu. Djelovao i kao klavirski pedagog. 2. August, pjeva i trgovac muzikalija (Darmstadt, 12. VI 1818 Basel, 19. X 1879). Brat Ernsta Friedricha; naj prije ljekarnik u Lahru (Baden), preselivi se u Basel preuzeo bratovu tiskaru i tr govinu muzikalija. Izmeu 1841 i 1867 nastupao esto na baselskim koncertima kao solist (bas). Poduzee je kasnije pre pustio svojemu sinu Robertu (1853 1937) koji ga je zatim pripojio tvrtki Hug & Co. 3. Friedrich, violinist, kompozitor i dirigent (Basel, 11. X 1841 Ztirich, 2. VI 1927). Sin Augusta; stu dirao na Konzervatoriju u F. HEGAR

HEGER, Robert, njemaki dirigent i kompozitor alzak podrijetla (Strasbourg, 19. VIII 1886 ). Muziku uio kod Kemptera u Ziirichu i kod M. Schillingsa u Miinchenu. U to svoje duge umjetnike karijere stekao ugled jednog od najbolj evropskih dirigenata. Dirigirao na operama u Strasbourgu, Be (1911 J3, 192633), Niirnbergu (191320), Miinchenu (1920 25) r950)> Berlinu (193350), Kasselu i Londonu, gdje je vi godina zajedno sa B. Walterom vodio operne predstave za vrijer tzv. Njemake ljetnje sezone. Naroito se istakao kao izvanred interpret djela R. Wagnera i R. Straussa. God. 1950 54 rekt Visoke muzike kole u Miinchenu. Kao kompozitor u poeti se oslanjao na klasine uzore njemake muzike, osobito u poglec forme i strukture. U kasnijim kompozicijama osjea se utjec F. Schrekera i posebno R. Straussa. Hegerovu muziku karakter ziraju kratke teme, otri kontrasti zvuka i boje, nagle i este modi lacije i sklonost naturalizmu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; simfonijska pjesma Hero u, Leander, 1908; koncert za violinu; Ernstes Praludium und heitere Fuge; Nocturn Perpetuum mobile; varijacije i dr. De Profundis za gudaki kvartet; klavirs trio. DRAMSKA. Opere: Ein Fest su Haderslev, 1919 (preraeno 1943 Der Bettler Namenlos, 1932; Der verlorene Sohn, 1936 i Lady Hamilton, 193 Melodram Die Jiidin von Worms. VOKALNA. Kantata Ein Friedenslie 1924; zborovi; solo-pjesme.

HEGEROVA, Hana, eka ansonjerka (Bratislava, 20. I 1931 ). Bavila se najprije baletom i glumom, a tek kasni; pjevanjem chansona. Odbacivi klieje, ona svojim istananii ukusom stvara osebujan repertoar politikih, satirikih i poetski chansona te pjesama podzemlja. Postala je idolom studenata najznaajniji predstavnik istonoevropske chansone; poznata j njena interpretacija Meine jidische Mamma, a pjeva i repertoa Edithe Piaf. HEIDEN, Bernhard, ameriki kompozitor njemakog pod rijetla (Frankfurt, 24. VIII 1910). Sin violiniste, studirao pri vatno violinu, klavir i klarinet, a kompoziciju kod P. Hindemith u Berlinu. God. 1935 emigrirao u SAD i nastanio se u.Detroitv. djelujui kao kompozitor, orkestralni dirigent, zborovoda, pija nist i nastavnik. God. 1945 studirao muzikologiju kod D. Grout (Cornell University), a 1946 postao profesorom kompozicij na Indiana University u Bloomingtonu.

HEIDEN HEINITZ
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1938 i 1954; koncert za mali orkestar, 1949; koncert za klavir, violinu i violonelo, 1957; koncert za violon elo, 1967; Euphorion, 1949; Memorial, 1955; Varijacije, 1960. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1947, 1951 i 1964; kvintet s rogom, 1952; kvintet s klarinetom, 1955; Sinfonia za kvintet drvenih duhaa, 1949. Sonate: za saksofon i kla vir; za rog i klavir; za klarinet i klavir; za violinu; za violu; za klavir. DRAMSKA: opera The Darkened City, 1963. Plesna drama Dreamers on a Slack Wire, 1953. Scenska i filmska muzika. Zborovi.

103

HEIDER, Werner, njemaki kompozitor (Fiirth, Bavarska, 1. I 1930). Studirao na Muzikoj koli W. Spillinga u Niirnbergu i na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (K. Holler). Di rigent ansambla Bavarskog radija (Studio Niirnberg) Ars nova s kojim je izveo blizu 100 djela suvremenika (veinom praizvedbe). Uz to nastupa kao voditelj Niirnberkog jazz-kolegija (Bavarski radio) s kojim je priredio vie koncertnih turneja po inozem stvu. Za kompoziciju dobio vie nagrada. Pripada njemakoj muzikoj avangardi i u kompoziciji iskoriuje sve suvremene mogunosti i sredstva (serijelna tehnika, aleatorika itd.), oitujui smisao za formalno vrstu organizaciju muzike materije.
DJELA: Glimpses of Night za sopran, klavir i mali orkestar, 1958; Modi za klavir, 1959; Dialog za klarinet i klavir, 1960; Ckoreographie za klarinet i jazzband, 1961; Invention I za violinu, 1961; Invention II za klarinet, 1962; Konturen za violinu i orkestar, 1962; Konflikte za udaraljke i orkestar, 1963; Invention III za embalo, 1964; Strophen za klarinet i komorni orkestar, 1966; Plan za 12 gudaa, 1966; Katalog za blokflautu, 1967; Katalog za vibrafon; Commission za jazz-combo i recitatora (tekst E. Pound); Picasso-Music za glas i 3 instrumenta; Da-Sein za 20 duha a, 1966; Passatempo za 7 solistikih instrumenata, 1967; Programm I za embalo i tonsku vrpcu, 1969; Bezirk za klavir i orkestar, 1969; Einander za trombon i orkestar, 1971 (posveeno V. Globokaru). LIT.: E. Limmert, Vielseitig zwischen Jazz und Aleatorik, Ein Portrat des Komponisten Werner Heider, Muica, 1970, 2.

der Lieder). Njegove tekstove uglazbili su, medu ostalima, Schubert (Schzuanengesang), Schumann (op. 24 i 48), Mendelssohn i F. Hiller. Osobitu su popularnost stekle balada Die beiden Grenadiere (Schumann) i Loreley (Silcher), koju Nijemci smatraju narodnom popijevkom. Iako se H. sam nije bavio muzikom, njegove muzike kritike u dnevniku Allgemeine Zeitung (Augsburg), koje je objavljivao 184047, govore o njegovoj irokoj muzikoj kulturi. Njegova povezanost s muzikom dolazi do izraaja i u mnogim drugim njegovim djelima, osobito u prii Fiorentinische Ndchte (1836), u kojoj govori o Paganiniju. Heineove tekstove komponirali su i jugoslavenski kompozitori u prijevodu S. S. Kranjevia, A. antia, D. Domjania, Tina TJjevia, V. Nazora, D. Cesaria i dr.
LIT. A. Bock, Deutsche Dichter in ihren Beziehungen zur Musik, Berlin 1893. R. H. Greinz, Heinrich Heine und das deutsche Volkslied, Leipzig 1894. F. Schnapp, Heinrich Heine und Robert Schumann, Hamburg i Berlin 1924. H. Kuhner, Zu Heinrich Heines musikkritische Tatigkeit in Pari, Amerbachalmanach, 1949 50. F. Hirth, Wagner, Meverbeer und Heine, Das Goldene Tor, 1950. H. Kuhner, Heinrich Heine, MGG, VI, 1957.

HEIDRICH, Anton -> Hajdrih, Anton HEIFETZ, Jaa, ruski violinist (Wilna, 2. II 1901 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer). Za vrijeme studija koncertira u Petrogradu i drugim gradovima Rusije; koncerti u Berlinu (1912) i Beu (1913) donose mu svjet sku slavu. Nastanio se u SAD 1917. Priredio brojne koncertne turneje u Americi, Evropi, na Dalekom Istoku i u Australiji. Jedan od najveih suvremenih violinista, visoke tehnike spreme, izvanredno iste intonacije i kristalnog tona. Napisao ka-dence za violinske koncerte J. Brahmsa i W. A. Mozarta. Obradio kompozicije J. S. Bacha, A. Vivaldiia. M. Castelnuovo-Tedesca, F. Pou-lenca.
LIT.: N. Broder, Jascha Heifezt MGG, VI, 1957-

HEILLER, Anton, austrijski kompozitor (Be, 15. IX 1923 ). Studirao na Konzerm, . _ _ J HEIhETZ vatoriju u Beu kod B. Seidlho' fera (klavir, embalo i orgulje) i F. Reidingera (kompozicija). Koncertira kao dirigent, pijanist, orgulja i embalist; od 1945 profesor orgulja na Bekoj muzikoj akademiji. U poetku pod utjecajem kasnoromantike kole, H. stvara u polifonom stilu sluei se esto melodi kim elementima gregorijanskog korala.
DJELA: Symphonie nordioue za komorni orkestar, 1946. Tokata za 2 klavira, 1945; 2 sonate za orgulje, 1946 i 1953; 2 partite za orgulje, 1949 i 1951. Kantata Francois Villon, 1956. CRKVENA. Kamate: Psalmenkantate, 1955; Tentatio Jesu, 1956 i In principio erat verbum, 1965. Pet misa, 1944 53; Requiem; Te Deum za zbor, duhake instrumente, udaraljke i orkestar, 1953; Psalam XXXVII, 1963; Deutsches Ordinarium, 1966; Slabat Mater, 1969; koralni moteti. Izdao J. S. Bach, Auszvahlband fur Orgel, 1946. LIT.: R. Klein, Anton Heiller auf dem Wege zur Psalmenkantate, Osterreichische Muzikzeitung, 1955. L. K. Mayer, Anton Heiller, MGG, VI, 1957.

HEINEFETTER, Sabine, njemaka pjevaica, sopran (Mainz, 19. VIII 1809 Illenau, 18. XI 1872). Uenica M. Willemer; debitirala 1825 u Frankfurtu na Majni. Studirala zatim pjevanje u Parizu i Italiji. Pjevala u Kasselu pod Spohrovim vodstvom, zatim u Dresdenu (183536). Gostovala na mnogim evropskim pozornicama, osobito na Thedtre des Italien u Parizu. Donizetti je za nju napisao ulogu Adine u svojoj operi Elisir d'amore (1832). Nakon 1844 nije vie javno nastupala. HEINICHEN, Johann David, njemaki kompozitor (Kros suln kraj Weissenfelsa, 17. IV 1683 Dresden, 16. VII 1729). Muziku uio u koli sv. Tome u Leipzigu (J. Schelle, J. Kuhnau); ondje 1709 vodio udruenje Collegium musicum. God. 171017 boravio u Italiji (Venecija, Rim, Firenca); od 1717 do smrti dvorski dirigent u Dre sdenu, gdje sa A. Lottijem surauje u opernom ivotu grada, a sa J. Ch. Schmidtom na polju crkvene muzike. Djelovao je i kao pedagog; njegov uenik bio je meu ostalima G. J. Pisendel. H. je jedan od najistaknutijih suvremenika J. S. Bacha i G. F. Handela. U svom stvaranju uspjeno povezuje bogatu matu s loginim i racionalnim miljenjem. Po svojim instrumentalnim radovima osobito po njihovoj formalnoj izgradnji, pripada preteama, klasinih instrumentalnih oblika. Heinichenova vokalna djela oituju utjecaj melodine i elegantne talijanske muzike. I u opernom stvaranju oslanja se na tradiciju talijanske operne umjetnosti, ali je nastojao postii to veu ekspresivnost i to tjenju povezanost rijei i tona. Njegovo teoretsko djelo Der General-Bass in der Composition, u kojemu se oslanja na postavke F. Gasparinija (L'Armonico pratico), ide medu najbolje njemake muzike udbenike XVIII st.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 simfonije; oko 30 koncerata (veinom u obliku concerta grossa); 2 uvertire; 3 suite; 11 trio -sonata; 2 sonate za 4 instrumenta ; 7 sonata za flautu (ili violinu) i b. c.; 2 sonate za obou i b. c.; 2 sonate za klavir, 1731 i 1739; fantazija za klavir; fughette za orgulje; Kleines harmonisches Labyrinth za orgulje. DRAMSKA. Osam opera: Der Karneval von Venedig..., 1705; Hercules, 1709; Pari und Helena . . ., 1710; Mario, 1713; Flavio Crispo, 1720 i dr. VOKALNA: oratoriji La Pae di Kamberga i Oratorio tedeseo al Sepolcro Santo, 1724; 2 Cantate al Sepolcro di nostro Signore; 63 svjetovne kantate; 18 duhovnih kantata, 1709 28. CRKVENA: 8 misa; 2 Requiema; 3 Te Deuma, 172228; 8 magnifikata, 1721 29; moteti; psalmi; 6 himni, 1723 24; litanije, 1723 26; 7 lamentacija 1723 24; ofertoriji; responsoriji i dr. INSTRUKTIVNA: Neue erfundene und griindlichc Anweisung . . . zu vollkommener Erlernung des General-Basses, 1711 i Der General-Bass in der Composition, oder: Neue und grundliche Anzveisung . . ., 1728. NOVA IZD.: po 1 koncert obj. K. M. Komma (Das Erbe deutscher Musik, 1938), H. Fischer (1938) i R. Englander (1955); po 1 trio -sonatu C. Kint (1941) i G. Hausswald (1943 i Collegium musicum, 1951); sonatu obj. isti (Dresdner Musik, 1949), pastoralu J. Bachmair (1929, novo izd. 1950). LIT.: J. A. Hiller, Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler, Leipzig 1784. G. A. Seibel, Das Leben des Hofkapellmeisters J. D. Heirichen (disertacija), Leipzig 1913. R. Tanner, J. D. Heinichen als dramatischer Komponist (disertacija), Leipzig 1916. G. Hausszvald, Johann David Heinichens Instrumentalvverke (disertacija), Leipzig 1937. Isti, Johann David Heinichen, MGG, VI, 1957. G. Buelozu, Thorough-Bass Accompaniment According to Johann David Heinichen, Berkelev 1966.

HEINE, Heinrich, njemaki pjesnik (Diisseldorf, 13. XII !797 Pari, 17. II 1856). Ostavio trgovako zvanje, da bi stu dirao pravo; doktorirao 1825 u Gottingenu. Nakon brojnih putovanja po Engleskoj, Italiji i drugim evropskim zemljama, od 1831 ivio u Parizu, gdje se kretao u krugu mnogih kompozitora (Berlioz, Chopin, Meverbeer, Liszt, Wagner). Kao pjesnik doao na glas svojim lirskim Intermezzom (1823) i zbirkom Das Buch der Lieder, koja je 182744 doivjela 13 izdanja. Po svom suptilnom lirizmu, iskrenosti emocije, po svojim subjektivnim pjesnikim usponima koji dobivaju iznenadni obrat u poanti cinikoj, bolnoj, duhovitoj Heineova poezija pojavila se kao vrhunsko dostignue, njemakog romantizma i, istodobno, kao njegova negacija, te H. sam za sebe kae da je un romantigue defroque. Revolucionarni demokrat i otar kritiar drutvena ureenja svoga doba, H. je kao pjesnik inspirirao mnoge kompozitore, o emu svjedoi vie od 3000 kompozicija na njegove stihove (najvie iz Buch

HEINITZ, Wilhelm, njemaki etnomuzikolog (Altona, 9. XII 1883 Hamburg, 31. III 1963). Isprva fagotist; od 1913 nastavnik u Hamburgu, gdje se bavi muzikom psihologijom i eksperimen talnom muzikom pedagogijom, kao i komparativnom muzikologijom. God. 1935 49 profesor Univerziteta i direktor Odsjeka za komparativnu muzikologiju, to ga je sam utemeljio. Odrao nekoliko stotina predavanja na radiju. H. se kasnije bavio problematikom muzikih sklonosti i tipologijom muziara, razvijajui smjernice i rezultate O. Rutza i G. Beckinga.
DJELA: Die Trommelsprache in Afrika und in der Siidsee (s Thileniusom i C. Meinhofom), 1917; Ein Materialbeitrag zur Kenntnis der arabischen Musik, ZFMW, 1922; Grammophonaufnahmen im Dienste der Musikzvissenschaft, ibid-, 1923 24; Statistik und Experiment bei der musikalischen Melodievergleichung, ibid., 192425; Die Sprecktonbezvegungen in Schonbergs Pierrot Lunaire, Vox, 1925, 1; Klangprobleme im Rundfunk, 1926; Das Problem der musikalischen Begabunsprufung, ZFM, 1926; Eine Studie zur dynamischen Schichtung in Beethovenschen Sonatenthemen, Bericht iiber den Internationalen Musikhistorischen

104

HEINITZ HEIRONOMIJA
Od ranog djetinjstva volio muziku. Studirao pravo u Jeni furtu, zatim ivio u Quedlinburgu, Halberstadtu i Diisseld 178083 boravio u Italiji. Uskoro po povratku stupio u si kneza izbornika u Mainzu; s njim je 1795 otiao u Aschaffen gdje je ostao do smrti. Svoju muziku estetiku i doivljaj m prikazao je na poetski nain u mladenakom djelu Musika
Dialogen oder Philosophische Unterreungen beruhmte r Gelei Dichter und Tonkiistler iiber den Kunstgeschmack in der A (obj. J.

Kongress, Wisn 1927; Instrumentenkunde, Biicken, Handbuch der Musikwissenschaft, 1929; Strukturprobleme in primitiver Musik, 1931; Neue Wege der Volksmusikforschung, 1937! Probleme der afrikanischen Trommelsprache, Beitrage zor Kolonialforschung, 1943; Hamburger Beitrage zur Erforschung musikalischer Beivegungsprobleme, Archiv fur vergleichende Phonetik, 1943; Vom Takt zum Rhythmus, Studium generale, 1948 49; Taktprobleme in J. S. Bachs f>Wohltempermrtem Klavier, Festschrift Max Schneider, Leipzig 1955. LIT.: H. Haase, Wilhelra Heinitz , MGG, VI, 1957.

HEINRICH, Anthony Philipp (Antonin Filip), ameriki violinist i kompozitor (Krasnv Buk [Schonbiichelj), 11. III 1781 New York, 3. V 1861). U ranoj mladosti uio klavir i violinu, a kasnije u Londonu muziku teoriju. God. 1818 otiao u S AD (Louisville, Kentuckv), gdje je prouavao muziku Indijaraca; u Philaelphiji dirigirao u Soiithzoark Theatreu. U dva navrata posjeivao Evropu (182730 i 183437); u tom vremenu izvedena su mnoga njegova djela u Dresdenu, Pragu, Budimpeti, Grazu i dr. Od 1838 stalno u Americi. H. je za ivota stekao veliku popularnost; sredinom XIX st. bio je sredinja muzika linost Amerike. U New Yorku, Philadelphiji i Bostonu prireivali su se festivali njegovih djela, a kritiari su ga nazivali Beethovenom Amerike, no osrednji kvalitet njegovih djela nije mu mogao osigurati trajnije znaenje. H. je medu prvima upotrijebio muziku tematiku sjeveroamerikih Indijanaca u kompozicijama veih raz mjera.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonije: The Columbiad . . ., 1837; Oran sinfonia eroica . . .; Homtnage a la Boheme . . .; The Hunters of Kentucky . .. ; The Indian Carnival . . .,' Manitou Mysterie . . .; The Mastodon . . .,' Bohemia . . .,' Schiller; To the Memory of Mendehsohn-Bartholdy . . . i dr. Conceno grosso The Treaty of William Pennzoith with the Indians. Uvertire: Boadicea; The Harper of Kentucky; The Wildwood Troubadour i National Memoires. Suita New England Feast of Shells; Muica sacra; To the pirit of Beethoven i dr. Komorne i klavirske kompozicije. VOKALNA: oratori) The Pilgrim Fathers. Kantate: Music, the Harmonizer of the World; Noble Emperor . . . i O Happy Land. Anthemi; sclopjesme. Izdao zbirke: The Daivning of Music in Kentucky . . ., 1820 i Storia d'un violino of the premier violon to His Majesty . . . ,1831. LIT.: F. A. Mussik, Skizzen aus dem Leben des . . . A. Ph. Heinrich, Leipzig 1843. W. T. Upton, Antony Philip Heinrich: a Nineteenth-Century Composer in America, New York 1939. J. T. Hoivord, Our American Music, New York 1954. N. Broder, Anton Philipp Heinrich, MGG, VI, 1957.

F. K. Arnold 1805) i u romanu Hildegard von Hohe (2 sv., 1795-96). Heinseovi su ideali talijanska crkvena i o] muzika i poslije njih Gluck, a najveim genijima smatra N. mellija, G. Maja i T. Traettu. H. je dobro poznavao tali) vokalni stil i vokalnu kulturu. Hildegard von Hohenthal je u nizu romana s temom o muzici. Posebno su historijski 1 izlaganja o operi, pjevanju i pjevakoj tehnici, o kastratima jedinim pjevaima.
LIT.: H. Goldschmidt, Heinse als Musikasthetiker, Riemann-FestS' Leipzig 1909. A. v. Lauppert, Die Musikasthetik W. Heinses, zugleic Quellenstudie zu Hildegard von Hohenthal (disertacija), Greifswald 19] W. Serauky, Die musikalische Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1 1850, Emsdetten 1929. E. Niklfeld, Heinse als Musikschriftsteller unc sikasthetiker (disertacija), Wien 1937. R. Gilg-Ludmig, Heinses Hik v. Hohenthal (disertacija), Zurich 1951. Ista, Die Musikauffassurj Heinses, SMZ, 1951. H. H. Eggebrecht, Das Ausdrucks-Prinzip im kalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literatu schaft und Geistesgeschichte, 1955. H. Haase i H. Kiihner, Johann Wilhelm Heinse, MGG, VI, 1957.

HEINTZE, vedska obitelj muziara. 1. Gustav VVilhelm, orgulja (Skedevi, 1825 Jonko] 19. III 1909). Moda podrijetlom iz Njemake, od 1848 n se ve u JSnkopingu, kao kantor, orgulja i nastavnik kia 186096 jo i srednjokolski uitelj muzike. Od 1857 lan sikaliska Akademien u Stockholmu.
DJELA: sonate za klavir. Kompozicije za orgulje. Kantate Ko: krona i Pilgrimsfarden.

HEINRICHSHOFEN'S VERLAG, njemako muziko nakladno poduzee. Naslov je dobilo po Wilhelmu von Heinrichshofenu (17821881) koji je 1806 preuzeo poduzee knjiara i nakladnika Th. Keila. Wilhelm je izdavao uglavnom teolo ka i povijesna djela (Eckermann). Njegov sin i nasljednik Theodor (18151901) proirio je izdavaku djelatnost na muzikalije (Liszt, J. Raff). God. 1894 naslijedio ga je sin Adalbert (1859 1932) koji je kasnije proirio poduzee, pripojivi mu izdavae M. Bahna (Berlin), Luckhardta (Stuttgart), Maxa Schimmela (Berlin) i Alberta Rathkea (Magdeburg). Za Adalberta, H. V. je preteno objavljivao instruktivna izdanja klavirskih djela Bacha, Hay dna, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Schumanna, Chopina i drugih, te solo-pjesme suvremenika i narodne pjesme. God. 1932 poduzee je preuzeo Adalbertov unuk Otto Heinrich Noetzel i pripojio mu, pored ostalih, Edition Adler iz Berlina. Za Drugoga svjetskog rata H. V. je razoren i nakon to se krae vrijeme nastavilo radom u leipzikoj podrunici, 1948 tvrtka se preselila u Wilhelmshaven; 1954 utemeljena je podrunica u Amsterdamu. U novije doba H. V. izdaje, pored otprije objavljivanih muzikih vrsta, jo i kolsku muziku i po glavito muziku za blokflautu. Meu autorima ija su djela objavljena u H. V. nalaze se: E. d'Albert, F. Schreker, R. Strauss, G. F. Malipiero, A. Schonberg, H. Eder, W. Keller, F. A. Wolpert i mnogi drugi. LIT.: H. Heckmann, Heinrichshofen's Verlag, MGG, VI, 1957. HEINROTH, Johann August Giinther, njemaki muziki pedagog (Nordhausen, 19. VI 1780 Gottingen, 2. VI 1846). Sin i uenik orguljaa Christopha Gottlieba Heinrotha, studirao historiju knjievnosti i pedagogiju. Od 1804 nastavnik na jevrejskoj koli u Seesenu, 1818 postao muziki direktor U niverziteta u Gottingenu. Tamo je osnovao i vodio akademske koncerte, a od 1819 i pjevaku akademiju. S Jocobsonom reorganizirao muziku jevrejske liturgije. Vana je njegova muziko -pedagoka djelatnost; pristaa Pestalozzijevih pedagokih principa, osobi to se zalagao za pojednostavnjenje notnog pisma pomou brojeva u poetnom stadiju muzike nastave.
DJELA: zbirka od 166 korala Gesangbuch . . ., 1817; 169 Choral-Melodien . . . za etvoroglasni zbor, 1829; 6 dreistimmige Lieder . . .fiir Volksschulen . . ., 1831. INSTRUKTIVNA: Gesangunterrichtsmethode fiir hohere und niedere Schulen: I, Melodik, 1821; II, Rhythmik, 1822 i III, Dynamik, 1823. Anleitung, die Choralmelodien leichter und geschzcinder nach Noten als nach Zahlen singen zu lernen, 1827; Kurze Anleitung, das Clavier oder Piano-Forte spielen zu lehren . . ., 1828; Volksnote, oder vereinfachte Tonschrift . . ., 1828; Musikalisches Hiilfsbuch fiir Prediger, Cantoren und Organisten . . ., 1833. SPISI: Ein paar Worte iiber V ernachldssigung des Gesangs im Allgemeinen . . ., 1818; lanci u asopisu Caecilia; novela Das fatale Fragen (glavno lice kompozitor C. Loewe), 1835 i drugi knjievni radovi namijenjeni najee djeci. LIT.: W. Boetticher, Johann August Giinther Heinroth, MGG, VI, 1957.

2. Georg VVilhelm, orgulja i kompozitor (Jonkopinj VII 1849 Lund, 10. I 1895). Sin Gustava Wilhelma; stui na Konzervatoriju u Stockholmu, orgulje kod G. Mankella 1870 srednjokolski nastavnik u Kalma ru, 1874 dirigent i muzike u Jonkopingu; 188189 orgulja crkve sv. Jake Stockholmu, istodobno dirigent univerzitetskog orkestra i org katedrale u Lundu. Od 1882 lan Musikaliska Akademien. znaajniji orguljski virtuoz i pedagog vedske u posljednjim cenijima XIX st., zastupao je svoju zemlju na meunarod natjecanju orguljaa 1871 u Londonu gdje mu je konkurirao Bi ner. Na svojim koncertima promicao je osobito francusku or sku muziku svojega doba (C. M. Widor i dr.). U vlastitim koi zicijama bio je sklon bombastinom, reprezentativnom sti
DJELA: kompozicije za 4 i 5 violonela; djela za trombon i orgul Sonata u c-molu za klavir, 1871. Za orgulje: sonata; 14 petoroglasnih prel 1865; Fantasi och fuga over koralen nr. 99, 1868; Feststycken, 1883 i dr. Kai zborovi; zbirka korala, 1889.

3. Gustaf Hjalmar, pijanist, orgulja i kompozitor (Jo ping, 22. VII 1879 Saltsjobaden, S tockholm, 4. III ic Sin Georga Wilhelma; studirao na Konzervatoriju u Stockh< kod J. Dentea (kompozicija i instrumentacija) i R. Anders (klavir). God. 1901'18 nastavnik klavira na Muzikoj R. Andersson u Stockholmu i od 1910 do kraja ivota orgulja c sv. Marije Magdalene. Suosniva vedskog udruenja kor zitora (1919) i od 1942 lan Musikaliska Akademien. Prire pijanistike i orguljske koncerte, istaknuo se i kao improviz U kompoziciji sklon kasnoromantikim izraajnim harmoniji stilski srodan Regeru, posebice po matovitom nainu oh vanja. Najznaajnija su mu djela klavirski trio u h -molu i klavi minijature u kojima iskoriuje moderne tehnike mogui instrumenta.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 koncerta za klavir, 1919, 1925 i 193 koncerta za violinu, 1922 i 1932; koncert za 2 klavira,l935 ;Fantasia za violo i orkestar. KOMORNA: 2 klavirska trija, u A-duru i h-molu, 1944; 3 kl ska kvinteta; sonata za violinu i klavir; fantazija i tokata za violinu i klav KLAVIRSKA: 2 suite; 2 balade i vie klavirskih minijatura (pojedinane u zbirci Svensk pianomusik, I, 1944). Tri prigodne kantate za sole, : orkestar i orgulje, 1923, 1934 i 1940.

4. John VVilhelm, pijanist (Stockholm, 6. VIII 1886 7.V 1937). Brat Gustava Hjalmara; zavri o studij orguljauLui God. 190710 predavao na Muzikoj koli R. Andersson, 1910 koncertni pijanist i nastavnik klavira na Konzervatc u Malmou.
DJELA: 2 koncerta za klavir, u es -molu i e-molu, Komorna mu Klavirske i orguljske kompozicije. Oratorij Satan; solo-pjesme. LIT.: F. J. Huss, Wilhelm Heintze, Svensk Musiktidning, 1890 R.Englander Heintze, 1. Gustav Wilhelm, 2. Georg Wilhelm, 3. Gustaf Hjal 4. John Wilhelm, MGG, VI, 1957.

HEINSE, Johann Jakob VVilhelm, njemaki pjesnik (Langenvviesen, Tiringija, 15. II 1746 Aschaffenburg, 22. VI 1803).

HEIRONOMIJA (gr. x z' LP ruka VE[ XEIV upravljati; e cheironomy, franc. ehironomie, njem. Cheironomie, tal. ehironon u

muzici starog i srednjeg vijeka, pokreti rukom koje je izv<

HEIRONOMIJA HEKKING
voa orkestra ili zbora da bi oznaio melodijski tok i neke ritmike pojedinosti. Znakovi su podupirali pamenje pjevaa i instrumentalista koji su, po staroistonjakom i antikom obiaju, pjevali i svirali napamet. H. nema gotovo nieg zajednikog s dananjim dirigiranjem: dok dirigent oznauje tempo i takt, heironom utvrenim gestama simbolizira dizanje i sputanje melodije. Stari su Egipani poznavali nekoliko vrsta heironomskih pokreta. Prvi su se pojavili za IV dinastije (<- 2723 do <- 2563). Iz likovnih prikaza, koji predstavljaju ovjeka kako rukom i prstima daje razliite znakove, uspjelo je sastaviti i protumaiti nekoliko ni zova takvih znakova, ili preteno melodijskih ili preteno ritmi kih. Iz dobivenih serija zakljuilo se da je egipatska muzika po znavala dva najvanija ljestvina stupnja, temeljni ton i dominantu. Vidi se i to, daje postojalo primitivno vieglasje. H. je bilo raireno u Egiptu jo u prvim stoljeima nae ere, a i danas se povremeno njome slue koptski crkveni pjevai. U Indiji se upotrebljavala (drugaija) heironomija od <- 2000. U izmijenjenu obliku ona ivi jo i danas. Veoma je malo poznato o jevrejskoj i grkoj heironomiji, ma da su je Grci esto spominjali i dali toj tehnici ime. Sudei po ostacima u starobizantskoj praksi, morao je u Grkoj postojati sloen i izgraen sistem runih znakova. Mogue je, da se starogrko i neumatsko notno pismo razvilo iz heironomije. Rani srednji vijek dalje je kultivirao heironomiju. Dokazano je da se u XII st. upotrebljavala u St. Gallenu, Mainzu i Milanu. Ne zna se, kakvi su bili srednjovjekovni runi znakovi. U novije doba doivjela je h. renesansu u koralnoj koli iz Solesmesa, gdje ju je uveo A. Mocquereau. Njegova uenica Josephine Ward preuzela je od njega nauku o oratorij skom ritmu rimskog korala, te na novoj heironomiji A. Mocquereaua izgradila u Washingtonu pedagoku metodu (1910).
LIT.: O. Fleischer, Neumenstudien, I, Leipzig 1895. G. Schiinemann, Geschichte des Dirigierens, Leipzig 1913. C. Sachs, Die Tonkunst der alten Agypten, AFMW, 1919 20. H. Miiller, Darstellungen von Gebarden auf Denkmalern des Alten Reiches, Mitteilungen des deutschen Instituts fur agyp tische Altertumskunde in Kairo, 1937. H. Hickmann, Sur les survivances de la chironomie egjptienne dans le chant liturgique copts, Miscellanea musicolo gica, Kairo 1949. E. Welesz, A History of Byzantine Music and Hymnography, Oxford 1949. H. Hickmann, La Musique polyphonique dans l'Egypte ancienne, Bulletin de lTnstitut d'Egypte, Kairo 1952. Isti, Quelques nouveaux documents concernant le jeu de la harpe et l'emploi de la chironomie dans l'Egypte pharaonique, Kongressbericht, Utrecht 1952. Isti, Le Probleme de la nctation musicale dans l'Egypte ancienne. Bulletin de l'Institut d'Egvpte, Kairo 1955. H. Hickmann J. Smits, van Waesberghe i E. Noack t Handzeichen, MGG, 1956. P. B. Di Salvo, Qualche appunto sulla chironomia nella muica bizan tina, Orientalia Christiana Periodica, 1957. E. Werner, The Sacred Bridge, London i New York 1959. M. Huglo, La chironomie medievale, Revue de Musicelogie, 1963. R.

105

HEIRONOMIJA. Minijatura iz rukopisa Decretum Gratiani, XIV st., Dubrovnik, Dominikanski samostan

do tona. Dinaminost, a ne tematska izgradnja, linearnost, a ne harmonij ski razvoj, moraju dati oblik muzikoj misli. Takva koncepcija muzike estetike dovela je Heissa i do elektronske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia atematica u I sta\ku, 1950; Sinfonia giocosa, 1954; 2 Kleine Sinfonie fiir grosse Aiusikfreunde; 2 koncerta za klavir 1927 i 1946; simfonijski koncert za klavir, 1954; koncert za flautu, 1954; koncert za violinu, klavir i orkestar, 1948; Komposition za violinu i orkestar, 1931; 2 Streichmusik za 2 violine i gudaki orkestar, 1942; koncertna suita za flautu, k lavir i gudaki orkestar, 1950; Zehn Konfigurationen nach Bildtiteln von Paul Klee, 1957; Sieben Stucke za gudaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1930 i 1933; gudaki kvartet, 1950; Modifikationen za gudaki kvartet; duhaki kvintet; sonata za flautu i klavir, 1944; sonata za violinu i klavir, 1947; 12 invencija za violinu i klavir; 12 invencija za 2 violine; 12 invencija za violinu i violonelo; 12 invencija za violinu solo; Modi za flautu solo, 1948; suita za violonelo solo, 1952; Klangschlagsdtze za 9 instrumenata, 1955; Schlagsatz za 10 instrumenata. KLAVIRSKA: Komposition E~Fis-D, 1926; Chaconne, 1948; Capricci ritmici (u dvanaesttonskom sistemu), 1950; 2 serije Mod, 1951; Komposition in drei Teilen, 1954; Klangspiele fiir Fliigel solo, 1962. Tri koralne partite za orgulje, 1948; 3 koralne predigre, 1953. ELEKTRONSKA: Die glorreiche Unterlassung des Fliegerhauptmanns; Elektronische Komposition 1, 1954; baletna muzika. DRAAiSKA: balet Herz auf burgerliche Art; Der Manager z a plesae, recitatora i orkestar, 1955; baletna komedija Schzvarzer Dionysos za plesae, pjevae, recitatora i mali orkestar; scenski dijalozi Stimmen der Nacht, 1958. VOKALNA. Kantate: Tag-Kantate za alt, flautu i klavir; VCinternacht za tenor, zbor i orkestar, 1952; Und sie verbreiten Unruhe, 1951. Zborovi; Sieben dreislimmige Sentenzen (G. Michel) za alt, bariton i instrument s tipkama (ili gudaki trio) 1949; Reauiem (G. Frauenfelder i F. Ruckert) za sopran, alt i gudaki orkestar (ili orgulje); afo rizmi Zum neuen Jahr (E. Kastner) za sopran, klarinet i klavir, 1954; Arktische Stunde za bariton i 10 udaraljki, 1955. Ciklusi solopjesama: Lieder der Liebe, 1948; Expression K. (Kafka), 1953 i dr. Balade Heiter bis tvolkig za glas i klavir, 1951; Sieben Galgenlieder za sopran i flautu i dr. Misa za alt, tenor, zbor i elektronsku muziku. Elemente der musika-lischen Komposition (Tonbezoegungslehre), 1949. LIT.: L. K. Mayer, Herma nn He iss, MGG, VI, 1957.

HEISE, Peter Arnold, danski kompozitor (Kobenhavn, 11. II 1830 Taarbaek, 12. IX 1879). Uio kod A. P. Berggre ena u Kobenhavnu i kod M. Hauptmanna na Konzervatoriju u Leipzigu. God. 1858 65 nastavnik muzike u Sorou, iza toga ivio u Kobenhavnu, bavei se samo komponiranjem. U razdoblju 186179 esto je boravio u Italiji. Nadovezujui na R. Schumanna, H. se razvio u najveeg danskog kompozitora solo -pjesme u XIX st. Uz solo-pjesme istie se meu njegovim djelima i lirska opera Drot og Marsk, koja se jo i danas izvodi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1868; uvertira Marsk Stig, 1854. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta, 1851 57; klavirski kvintet, 1869; klavirski trio, 1863; 2 sonate za violinu i klavir (II, 1869); sonata za violonelo i klavir, 1869. KLAVIRSKA: 2 sonate; tri komada; 3 studije. DRAMSKA: opera Drot og Marsk, 1878. Balet Cort Adeler i Venedig, 1870. Scenska muzika za vie drama. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Ruskantate, 1854; Psalam 23, 1858; Efleraarsstormene, 1860; Bergliot (bez zbora), 1861; Volmers* laget, 1868; Tornerose, 1873. Zborovi [Romancer og Sange, 3 sv.); oko 50 solo-pjesama. LIT.: W. Behrend, Peter Heise, ein danischer Liederkomponist, Riemann-Festschrift, 1909. G. Hetsch, Peter Arnold Heise, Kobenhavn 1926. R. Hove, Heisis Kammermusik, Dansk Musiktidsskrift, 1941. B. Johnsson, Klaveret i Heises Sange, ibid., 1944. W. Schioring, Peter Arnold Heise, MGG, VI, 1957.

HEISS, Hermann, njemaki kompozitor (Darmstadt, 29. XII 1897 6. XII 1966). Studirao u Frankfurtu na Majni klavir (W. Renner, A. Hoehn) i kontrapunkt (B. Sekles), a u Beu kompoziciju (M. Hauer). God. 1919 28 u Darmstadtu nastavnik muzike, koncertni pijanist i zborovoda, 192833 nastavnik u Spiekoroogu, Nordesee. Kasnije, 1933'41, djelovao u Berlinu, 194144 u Darmstadtu i 194445 u Beu. Od 1946 ponovo u Darmstadtu nastavnik mu zike kole i docent Internacionalnih ljetnih teajeva za novu muziku. Ondje je 1955 osnovao i Studio za elektronsku muziku, prvi u Njemakoj, koji djeluje samostalno. Od 1953 predavao kompoziciju na Muzikoj akademiji. Premda se u svojim poetnim radov ima, koji odaju veliko tehniko znanje i svjeinu invencije, oslanjao na tradiciju, H. je nakon 1945 bio pristalica najradikalnijeg smjera suvremene muzike. Nadovezujui na dodekafonika naela J. M. Hauera, izradio je vlastitu nauku o kompoziciji. Po njeg ovu miljenju muzika umjetnost treba da iskoristi sve zvukovne mogunosti, od uma

HEITMANN, Fritz, njemaki orgulja (Ochsenvvarder kod Hamburga, 9. V 1891 Berlin, 7. IX 1953). Studirao u Leipzigu (K. Straube, M. Reger, J. Pembaur). Orgulja i zborovoda u Schleswigu, 1912 18, zatim u Berlinu (od 1932 u katedrali). God. 1925 profesor orgulja na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Charlottenburgu, od 1945 na Visokoj muziKoj koli u Berlinu. esto koncertirao po Evropi, a 1939 i 1950 po Americi. Istakao se i kao pedagog. Sa H. J. Moserom izdao zbirku Friihmeister des deutschen Orgelspiels (1930).
LIT.: R. Voge (sa E. Heit mann), Fritz Heit ma nn, Das Leben eines deutschen Organisten, Berlin 1963.

HEKKING, Anton, niz ozemski violonelist (Hag, 7. IX 1856 Berlin, 18. XI 1935). Uenik J. Giesea. Kao esnaesto godinji mladi solist orkestra u Utrechtu. Zatim uio kod F. Chevillarda i L. Jacquarda na Konzervatoriju u Parizu. God. 188488 i 1898 1902 prvi violonelist Be rlinske filharmonije, a neko vrijeme i Bilseova orkestra. Profesor Sternova konzervatorija, neko vrijeme djelovao i u SAD (Boston, 1889 91; New York, 189598). God. 1902 osnovao klavirski trio (H. A. Schnabel, A. Wittenberg).
LIT.: R. Cotte, Anton Hekking, MGG, VI, 1957.

1 06

HEKSAKORD HELDER
LIT.: G. Lange, Zur Geschichte der Solmisation, SBIMG, 1899 i H. Oesch i M. Ruhnke, Hexakord, MGG, VI, 1957. J. A

HEKSAKORD (gr. 11, est i xP8 ica, ton), niz od est dijatonikih tonova s polustepenskim razmakom u sredini, npr. c, d, e, f, g, a. Na heksakordu osniva se teorija solmizacije Guida d'Arezza. S obzirom na broj tonova, h. se u razvoju muzike teo rije nalazi negdje po sredini izmeu tetrakorda, na kojem se te meljila muzika teorija starih Grka i ranoga srednjeg vijeka, i heptakorda, odnosno oktavnog niza od sedam dijatonikih to nova, koji slui kao osnova cjelokupnoj muzici novijih vremena. U osnovnoj dijatonskoj ljestvici (c, d, e, f, g, a, h, c) mogue je izdvojiti samo dva heksakorda: c, d, e, f, g, a i g, a, h, c, d, e. Sniavanjem tona h za polustepen dobiva se trei heksakord: /, g, a, b, c, d. Srednjovjekovna teorija davala je svakome od ovih triju heksakorda posebno ime: h. sa poetnim tonom c zvao se hexachordum naturale, onaj s poetnim tonom g hexachordum durum (jer je ukljuivao b durum, tj. h), a h. sa poetnim tonom/ nazivali su hexachordum molle (jer je sadravao b molle, tj. b). Na cjelokupnom tonskom podruju od G do e2 postojalo je, prema tome, svega sedam heksakorda (3 h. naturale, 2 h. durum, 2 h. molle). Pojedinim tonovima u heksakordu dao je Guido d'Arezzo nazive, upotrijebivi vrlo inventivno himnu sv. Ivanu, u kojoj svaki novi stih poinje za cijeli stepen, odnosno polustepen vie.

HEKTOROVI, Petar, pjesnik (Stari Grad ili Hvar, 148^ Stari Grad, 1572). U svom najvanijem djelu, idilinom spj Riban'je i ribarsko prigovaran'je (1556), zabiljeio je 4 naro pjesme (2 epske i 2 lirske), od kojih dvije s melodijama; prv bugartica Kada mi se Radosave vojevoda oddiljae (pjeva je Nike a druga, pisan / klie devojka, koju Pakoj i Nikola pjevaju je nie dare, drugi vie poju. H. je melodije zabiljeio re sansnom menzuralnom notacijom, to upuuje na to da je rojatno bio muziki obra zovan. Na temelju podataka iz j samog Hektorovia i analize napjeva F. Kuha je smatrao da to najstariji sauvani notni zapisi narodnih napjeva u Hrvats! Meutim, podrijetlo tih napjeva jo uvijek je predmet prov. vanja (-> Bugartica). Obje melodije harmonizirali su najp F. Kuha i S. Mokranjac, a obradili su ih B. irola, M. Ci] S. Zlati, I. Lhotka-Kalinski, D. Skovran, Z. Pibernik i dr.
LIT.: 5. Ljubi, F. Kuha i dr., Pjesme Petra Hektorovia i Hani Luia, Stari hrvatski pisci, JAZU, 1874. B- irola, Hrvatska narodna gla Zagreb 1940. R. Buja, Predgovor knjizi Petar Hektorovi, Ribanje i riba prigovaranje, Jadranski institut JAZU, 1951. L. upanovi, Najstariji hrv; madrigali? Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene muzikol interpretacije . . ., Telegram, r. XI r968. J. Bezi, Kakve je napjeve He rovio priloio svom Ribanju i ribarskom prigovaranju, Arti musices, 196* L. upanovi, Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene zikoloke interpretacije, Zvuk, r969. J. Bezi, Etnomuzikoloki osvrl napjeve u Hektorovievom Ribanju, ibid., 1970. I. A

xr ^ * *

-----------

Guidovi nazivi nisu drugo, ve prvi slogovi tih stihova. Tako je dolo do nazivlja ut, re, mi, fa, sol, la (-> Solmizacija). Ali te nazive nije Guido primijenio samo na jedan, ve na svaki od tri mogua heksakorda. Na taj je nain npr. trei ton u sva tri tipa heksakorda dobio naziv mi, iako je to, zapravo, u h naturale bio e, u h. durum i, a u I molle a. Da bi se olakalo snala enje zbog te kolebljivosti izmeu solmizacijskih naziva i odgo varajuih tonova, stvorene su posebne sloenice, sastavljene od naziva osnovnog tona i onih tonova, koji se u odgovarajuim heksakor dima nalaze na istoj visini (-> priloeni pregled svih sedam heksakorda). Tako npr. budui da se ton a1 nalazi u tri razliita heksakorda, pod nazivima la, mi, re, sloenica Alamire odmah upuuje na njihove odnose. Najdublji ton cjelokupnog tonskog podruja bio je G. Prema grkom nazivali su ga gamma, ali je kao prvi ton heksakorda (h. durum) nosio i naziv ut. Otuda prema gornjem postupku sloenica Gamma-ut (kasnije u Engleskoj gamut kao oznaka za niz, ljestvicu). Poseban su postupak bile tzv. mutacije. One su se primjenjivale kod solmiziranja melodija koje su prelazile okvir jednog odreenog heksakorda. Pri mutiranju zadnji bi tonovi heksakorda mijenjali solmizacijske nazive uzimajui za isho dite naziv poetnog tona idueg heksakorda. Npr. kod solmizi ranja melodije postupalo se ovako: budui da h. na c nema tona h, uzimalo se, da taj ton pripada heksakordu na g. A kako je g kao poetni ton heksakorda bio nazvan ut, to su tonovi a i h iz gornje melodije dobivali nazive, koji postupno slijede iza ut, tj. re i mi, pa se melodija solmizirala na ovaj nain: ut, mi, re, sol (= ut), re, mi, re. Da je navedena melodija umjesto tona h sadravala ton b, postupak bi bio drukiji, jer ton b pripada heksakordu na /; u njemu je g = re, pa bi solmiziranje te melodije glasilo: ut, mi, re, sol (= re), mi, fa, mi. Treba napomenuti, da je polustepen uvijek nosio naziv mi-fa, bez obzira, da li se odnosio na interval h c ili e f (-> pregled svih heksakorda). Heksakordiki niz c, d, e, f, g, a upotrijebili su mnogi kompozitori renesanse i baroka kao cantus firmus svojih vokalnih i instrumentalnih djela.
PREG LED HEKSAKORD A: (D. = durum, N. = naturale, M. = molle)
d

HELDER (Helderus), Bartholomaus, njemaki kompoz (Gotha, oko 1585 Remstadt kraj Gothe, 28. X 1635). Studi teologiju u Leipzigu. Najprije uitelj u Friemaru kraj Gc (160716), zatim upnik u Remstadtu. Nadareni liriar, spje niz crkvenih pjesama i zatim ih uglazbio u jednostavnom, al dikom zborskom slogu, oitujui, u granicama svojih amaters mogunosti, zamjernu tehniku vjetinu i sklonost novoj st individualistike nabonosti. Njegove su melodije privlaile s' inom i sadrajnou, pa su se proirile i dobrim dijelom ui protestantske crkvene pjesmarice.

RIBANTF
I RIBARSCHO
GOVAK A N Y f 15.' CKE STVAKI INt i fNE PO PETR fcTV HHCTOROVIC! V MVARAKINV.

IN

la sol

B A G

fa la mi re sol re (Alamire) ut fa re mi ut (Gesolreut) D. re ut ut (Fefaut) N. M. (Elami) sol D sol re (Desolre) C fa ut (Cefaut) B mi (Bemi) A re fa (Are) G ut (Gamma-ut) mi re ut D.

la sol fa la sol fa mi

mi re ut mi re ut N.

la E la (Ela) la sol D la sol (Delasol) sol fa C sol fa (Cesolfa) mi B mi (Bemi) fa B fa (Befa) re A la mi re (Alamire) ut G sol re ut (Gesolreut) D. F fa ut (Fefaut) M. E la mi (Elami) D la sol re (Delasolre) C sol fa ut (Cesolfaut) B mi (Bemi) B fa (Befa) A la mi G sol re F fa ut E la mi

VINItl A APP RE SSO CIOANFRANCESCO CAMOTtO.

P. HEKTORO VI, Ribanje i ribarsko prigovaranje, naslovna strana, Venecija 1568

HELDER HELLENDAAL
DJELA: Cymbalnm Genethliacum 15 boinih pjesama za 4 6 glasova, 161415; Cymbalum Davidicum 25 psalamskih pjesama za 5, 6 i 8 glasova, 1620; Das Vater Unser nebst dem CIII. und CXXIII. Psalm nach ihren getvohnlichen Melodien in Contrapuncto colorato, 4-gl-, 1621. Preko 50 pjesama u pjesmarici iz Gothe Cantionale Sacrum, 1646 48. Oko 20 crkvenih kompozicija u rkp. LIT.: C. v, Winterfeld, Der evangelische Kirchengesang, II (sadri i 3 muzika primjera), Leipzig 1845. R. Wustmann, Musikgeschichte Leipzigs, I, Leipzig i Berlin 1909- A. Adrio, Helder (Helderus) Bartholomaus, MGG, VI, 1957.

107

HELDY, Fanny, belgijska pjevaica, sopran (Ath, 29. II ). Studij zavrila na Konzerv atoriju u Liegeu; debitirala 1913 u Bruxellesu i tamo angairana do 1915. Pjevala zatim uVichvju i Aix-les-Bainsu i od 1917 na Opera comique u Parizu, kojoj je kao prvakinja pripadala vie od 20 godina. Osim toga nastupala u parikoj Operi i gostovala u milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, u Barceloni, Nici, Monte Carlu, Marseilleu, Buenos Airesu i dr.; 1939 povukla se iz javnog umjetnikog ivota u vla stiti dvorac u dolini Loire. Pjevaica lirske izraajnosti, neobino lijepa glasa i savrene tehnike spreme, svoj najvii domet ostvarila kao Manon (Massenet), Louise (Charcentier) i Violetta (Verdi, La Traviata). HELE (Helle), Georg de la, nizozemski kompozitor (Anttverpen, 1547 Madrid, 19. II 1587). Zborski djeak katedrale u Antvverpenu, gdje mu je uitelj A. Barbe, i zatim u Soigniesu. Od 1560 pjeva u dvorskoj kapeli Filipa II u Madridu, 1570 odlazi na studij teologije na Univerzitet u Louvain, 1571 zareen za katolikog sveenika. Od 1572 maestro di cappella crkve Saint Rombaud u Mechelenu, 1574 katedrale u Tournaiu, 1578 imenovan kanonikom. God. 1576 na kompozicijskom natjecanju u Evreuxu dobio dvije nagrade: za 5-glasni motet Norme Deo i za chanson, takoer peteroglasni, Mais voyez . . ,- God. 1580 pozvan da naslijedi G. de Turnhouta na pol oaju dvorskog mu zikog upravitelja Filipa II, dospio je, nakon to se zadrao u Arrasu, 1782 na tu dunost u Madrid. Proirio je i^obogatio zbor ski repertoar madridske dvorske kapele. Najznaajnije mu je djelo osam parodistikih misa prema modelima O. di Lassa, Cipriana de Rorea, Th. Crequillona i Josquina Des Presa, objavljenih u luksuznom izdanju Plantina. U njima se H. neto tonije dri uzorka samo na poetku stavka Kyrie, a dalje slobodno razvija umjetniki dotjeranu kontrapunktiku gradu. Pretpo stavlja se da je vei broj njegovih kompozicija uniten u poaru Madrida, 1734DJELA: chanson Mais voyez mon chere esmoya za 5 glasova (obj. u zbirci Le Rossignol musical, 1597). CRKVENA: Oclo missae 57 v. (4 mise prema motetima O. di Lassa, 2 prema motetima Josquina Des Presa i 2 prema kompozicijama C. de Rorea i Th. Crecquillona), 1578; motet Nonne Deo subjccta erit anima mea, 1593 (posth.)- U rukopisima: Credo za 8 glasova; Kyrie za 6 glasa; Passion za 4 glasa: 2 Lamentationes Jeremiae za 5 i 8 glasova; 2 moteta za 8 glasova i I motet za 4 glasa. NOVA IZD.: 2 mise obj. F. Haberl (1950 i 1956). LIT.: G. van Doorslaer, George de la Hele, Bulletin de I'Academie Rovale d'Archeologie de Belgique, 1924. E. Closson, Une messe de G. de la Hele, Revue musicale belge, 1934. M. Antonowytsch, Die Motette Benedicta es von Josquin des Prez und die Messen super Benedicta von Willaert, Palestrina, de la Hele und de Monte, Utrecht 1951. F. Haberl, Georg de La Hele, MGG, VIII, 1960.

DJELA: Hudebni barok na eskych zdmcich -Jaromfice, 2a hrab. Jana Ad. z Questenberka r 1916; Smetanovske kapitoly, 1917; Nae hudba a e sky stat, 1918; Smetanismus a zvagnerianismus, 1919; Zur Geschichte des Wiener Singspiels, ZFMW, 1922 23; Tvuri razvoj B. Smetany, I, 1924; B. Smetana, 1924; Hudba na Jaromlfickem zamku Fr. Mia, 1924; Zur Entwicklungsgeschichte der Sonatenjorm, ZFMW, 1925; Jifi Benda (2 sv.), 1,1929 i l i , 1934; Die Jesuitenkollegien der bohmischen Provinz zur Zeit des jungen Gluck, Festschrift fur Joh. Wolf, 1929, Zuklady hudebni vycjiovy na nechudebnich koldch, 1930; R. Wagner und die^ tschechische Musik, Prager Rundschau, 1933; Pohled na B. Smetanu, 1934; eka moderni hudba, 1936; Tzvo Losses to Czech ntusic (J. Suk, O. Ostril), The Slavonic and East European review, 1936; Leo Jandek, I, 1939; Stdtni hudebne historicky ustav, 1945; Helfert o Jandkovi, 1949; O Smetani, 1950; Muzika u ekoslovakoj rep ublici (sa E. Steinhardom; franc. 1936; II njem. izd. 1938). Brojne studije i lanci. Uredio 2 sveska leksikona Pazdirkuv hudebni slovnik nauny (sa G. ernuakom), 193738; zbirku Muica antiqua bohemica, od 1934; asopis Hudebni rozhledy, od 1934; muziki godinjak Musikologie, 1937 (izaao samo I sv.). L,IT.: B. lldron, Vladimir Helfert, Praha, 1940. G. ernuak, Vladimir Helfert, Tempo, 1946. L, Kundera, Vladimir Helfert, Hudebni rozhledv, 1955. /. Poledfidk, Xu den astletischen Anschauungen V. Helferts (disertacija), Brno 1956. P. Nettl, Vladimir Helfert, MGG, VI, 1957. M. K. erny, Hudebne historicke dilo V. Helferta . . . , Hudebni veda, 1966.

HELFRITZ, Hans, ileanski kompozitor i etnomuzikolog njemakog podrijetla (Hilbersdorf, Chemnitz, 25. VII 1902. ). Studirao kompoziciju na Visokoj muzikoj koli u Charlotten burgu (H. Tiessen, P. Hoffer), muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. Abert, J. Wolf, . Sachs). Pohaao i predavanja P. Hindemihta i E. Hornbostela koji ga je potakao na etnomuzikoloka istraivanja. Od 1930 na studijskom putovanju po Pales tini, Siriji, Hadramautu, Jemenu i jugoistonoj Arabiji sakupio i snimio opsean muziki materijal. God. 1936 emigrirao u SAD; proputovao Meksiko, Srednju i Junu Ameriku. Za rata nast anio se u ileu. God. 1956 snimao muziku domorodaca u zapadnoj Africi. Kompozicije su mu dijelom strogo polifone, protkane disonantnim pomacima; mjestimice gradi na melodijskim i ritmikim elementima junoamerikog folklora, a mjestimice na elementima jazza.
DJELA: Concertino za klavir i orkestar, 1940; koncert za orgulje i gu daki orkestar; koncert za saksofon i orkestar, 1945. Dva gudaka kvarteta; sonata za violinu i klavir. Aru Amunyas za klavir (prema motivima Aimara i Quechua). Duhovne pjesme prema religioznim motivima Bolivije za 3-gl. enski zbor. " -

HELFER, Walter, ameriki kompozitor (Lawrence, Massachusetts, 30. IX 1896 New Rochelle, New York, 16. IV 1959). Studirao na Harvard University, kod W. Masona u Bostonu, na Konzervatoriju u Parizu, i 1925 28 kod O. Respighija u Rimu. Profesor na Hunter College u New Yorku (1938 50 direktor).
DJELA. ORKESTRALNA: Symphony on Canadian Atrs-,-J-937; simfonija, 1946; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1947. Uvertire: VC'ater Idyl, 1936; A Midsummer Night's Dream, 1939 i koncertna uvertira, 1938. Preludij, intermezzo i fuga, 1937; Old Paine, 1945. KOAIORNA: gudaki kvartet, 1923; gudaki trio, 1928; Appassionata za violinu i klavir, 1928; Soliloquy za violonelo i klavir, 1947. Elegiac sonata za klavir, 1931. VOKALNA. Za zbor: Motet in Five Voices on a Psalm of David, 1928; A Dutch Lullaby, 1930; The Lord's Prayer.

HELIKON, 1. iani instrument starih Grka etverouglastog oblika, vrsta monokorda sa etiri ice, koji je sluio jedino za izraunavanje matematsko -akustikih odnosa pojedinih intervala . 2. Limeni duhaki instrument, cijevi svinute u obliku kru nice, koji se za vrijeme sviranja objesi koso o jedno rame. H., koji je u drugoj polovici XIX st. uao u sastave vojnikih orke stara kao basov instrument, razlikuje se od trublje manjom menzurom i prodornijim zvu kom. Helikoni su se gradili i u manjim dimenzijama kao tenor ski, altovski, sopranski i pikolo-instrumenti, ali se nisu za drali u muzikoj praksi ( ->
Sousaphone).
K.

KO .

HELFERT, Vladimir, eki muzikolog (Planice, 24. III 1886 Prag, 18. V 1945). Studirao na Univerzitetu u Pragu (O. Hostinsky), u Berlinu (Joh. Wolf, H. Kretzschmar) i kod B. Vendlera. God. 1910 26 srednjokolski p rofesor u Pragu i Brnu, od 1926 profesor muzikologije na Univerzitetu u Brnu. Progonjen od faistike vlasti, umro u koncentracionom logoru. Glavnu panju H. je posvetio ekoj muzici XVIII i XIX st. Njegovi spisi o muzikom ivotu u dvorcu Jaromfice na Rokvtni, 0 ekoj muzikoj emigraciji XVIII st. i o Smetani dragocjeni su izvori novih podataka. H. je naglaavao veliko znaenje ekih muziara, a osobito F. Mie, u stilskom obratu oko sredine XVIII st. Mnogo je pridonio i studiju umjetnosti L. Janaek a; organizirao je Janaekov arhiv, a poslije Janaekove smrti redigirao je Moravske pisne milostne (193035). God. 1919 utemeljio muziki arhiv Moravskog muzeja u Brnu, koji ide medu najbolje institute ove vrste. Mnogo radio na osnivanju ehoslovakog ins tituta za muziku historiju; taj se plan zbog Helfertove smrti nije ostvario. Bio je aktivan i kao predava i dirigent.

HELLENDAAL (Helen-iale, Holdandael, Hollandall itd.), Pieter (Petrus), nizozemski kompozitor i violinist (Rotterdam, krten i. IV 1721 Cambridge, 19. IV 1799). Violinu uio kod Tartinija u Italiji. God. 1744 nalazi se u Amsterdamu gdje izdaje kao op. 1 seriju violinskih sonata, 1749 51 pohaa Univ erzitet u Levdenu. God. 1752 koncertira u Londonu, izvodei vlastita djela. HELIKON Doskora se u Engleskoj nastanio i 1760 naslijedio Ch. Burneva u slubi orguljaa crkve St. Margaret u King's Lynnu (Norfolk), a 1762 dobio mjesto orguljaa na Pembroke Collegeu u Cambridgeu. Od toga vremena esto koncertira u Oxfordu, Cambridgeu, Norwichu, Ipswichu i drugim istonoengleskim gradovima. God. 1777 naslijedio J. Ran dala kao orgulja St. Peter's Collegea. Bio je cijenjen i kao nastavnik violine, generalbasa i kompozicije. Jedan od najznaajnijih nizozemskin kompozitora XVIII st., H. se u ranijim djelima (6 violinskih koncerata) jo dri kasnobaroknog stila, dok kasnije sve vie naginje novom galantnom stilu. U tim okvirima njegova je muzika zadrala posve linu crtu i izrazito nizozemski karakter iako se Hellendaalu pripisivalo utjecaje Handela i Tartinija. U novije doba djela su mu doivjela u Nizozemskoj renesansu; 1947 utemeljeno je u Hilversumu drutvo H. koje vodi H. Brandts -Buvs.

108

HELLENDAAL HELLMESBERGER
diferencijacije to je unijelo pomutnju u ispravnost podatali utvrivanje podrijetla kompozicija. Problem Hellinck-Lupus uvijek je neraien, pa se od velikog broja kompozicija, pr sanih ovim autorima, samo za neznatan dio moe sigurno utvr autorstvo jednog od njih. H. ide u generaciju renesansnih polifoniara aktivnih u d punog procvata nizozemske muzike. Komponirao je, kolike poznato, preteno crkvena djela i to veinom etvoroglasna, rj petoroglasna. Kako je bio katolik i Flamanac posebno su zaniml njegove vieglasne obradbe evangelikih crkvenih napjeva 1 je objavio njemaki nakladnik Rhau u pjesmarici Nezve deudi geistliche Gesenge . . . (1544). Hellinckove kompozicije toliko oblikom i individualnim nainom izdiu od ostalih pjesama zbirke, pisanih uglavnom u tradicionalnom stilu njemake ter ske pjesme, da su pobudile panju veine muzikologa. Njeg polifone koralne obradbe su kompromis izmeu pjesmovnog i 1 tetskog naela oblikovanja (Osthoff), pa se mogu svrstati ] pojam koralnog moteta. Za razliku od visoko razvijene i ugla imitacijske tehnike ovih korala, Hellinckove nizozemske svjeto pjesme imaju posve jednostavni oblik pjevne puke pjesmic istaknutim gornjim glasom, primjereno karakteru teksta. Me tim, njegovi latinski moteti svjedoe o suverenom, mjestimii vrlo naprednom vladanju svim polifonim postupcima onoga d i o tenji za individualizacijom izraza. Motet Panis quem ego d posluio je kao model za parodijsku misu samom autoru i mnoj istaknutim majstorima sve do Palestrine.
DJELA: 7 misa za 4 glasa; 7 moteta za 4 glasa; 2 moteta za 5 glasova koralnih obradba u zbirci G. Rhaua Neuzve deudsche geistliche Gesenge ..., ] i drugim tiskanim i rukopisnim zbornicima. Tri nizozemske pjesme za 4 g NOVA IZD.: li koralnih obradba obj. J. Wolf (DDT, 1908); nizozen pjesme obj. F. von Duyse (izdanja Vereeniging voor Noord-Nederlands 1 iehgeschiedenis, 29, 1908); Kyrie iz mise Christus Resurgens obj. A. Sm: (\'an Ockeghem tot Szveelinck, 7, 1956). LIT.: F. Blume, Die evangelisehe Kirchenmusik, Potsdam 1931. Albrecht, Lupus Hellinck und Johannes Lupi, AML, 1934, 54 65. Osthoff, Die Niederlander und das deutsche Lied, Berlin 1938. Ch. den Borren, Geschiedenis van de Muziek in de Nederlanden, I, Antwerpen"l H. Albrecht, Lupus Hellinck, MGG, VI, 1957. I. A

DJELA: Six Grand Concertos for Violins, etc, in Eight Parts op. 3, 1758. KOMORNA : 2 serije po 6 Sonate a violino solo e basso op. 1 i op. 2, oko 1744 i 1750; Six Solo's for a Violin with a Thorough Bass for the Harpsichord op. 4, oko 1760; Eight Solo's for the Violoncello with a Thorough Bass op. 5, oko 1770 80; Three Grand Lessons for the Harpsichord or Pianoforte with an Accompaniment for a Violin and Violoncello op. 6, oko 1790; Celebrated Rondo for the Organ, Harpsichord or Pianoforte, oko 1790; 11 sonata za violinu i b. c, rkp. VOKAL NA', kantata Strephon and Alyrtilla, oko 1785; Tweedledwn and Tzveedledee, glee za 4 glasa, oko 1780; Two Glees za 4 glasa i gudae; Love, Inform thy Faithfull Creature, glee za 4 glasa; Clock Match, catch za 4 glasa; Gloria Patri, kanon za 5 glasova (obj. u X. Warrenovoj zbirci Collection of Catches, I, oko 1763). Zbirka A Collection of Psalins for the Use of Parish Churches, obj. sin Hellendaalea, Pcter H., oko 1794. NOVA IZD.: 4 sonate za violonelo i ge neralbas (iz op. 5) u obradbi J. Rbntgena obj. Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis (br. 41, 1926); sonatu br. 3 iz op. 5 za violonelo i klavir redigirao W. Pijper (1928); Seven Psalms obj. H. Brandts-Buys (Harmonia, 1947). LIT.: C. van den Borren, Preter Hellendaal, De Muzick, 1928, 8. H. Brandts-Duys, Pieter Hellendaal, Mens en Melodie, 1947, IO. J. A. Parkinson, Peter Hellendaal, Monthlv Musical Record, 1952, 4~--8. Ch. L. Cudworth, Pieter Hellendaal, MGG, VI, 1957. I. A.

HELLER, Stephen (Istvan), madarski (naturalizirani Fran cuz) pijanist i kompozitor (Budimpeta, 15. V 1814 Pariz, 14. I 1888). Klavir uio kod F. Braucra u Budimpeti i A. Halma u Beu. Nakon velike turneje po Evropi, ivio 1830 38 u Augsburgu, a zatim, uz gostovanja u Njemakoj, vicarskoj i Londonu (1849 i 1862), stalne boravio u Parizu; ondje je poduavao klavir, prireivao za tampu operne fantazije i pisao lanke za Gazette Musicale, u kojima se esto zalagao za djela svog prijatelja H. Berlioza. H. ide medu najbolje pijaniste XIX st. Kao kompozitor zauzima istaknuto mjesto meu majstorima kratkih romantikih oblika za klavir. Iako Hellerova djela zaostaju za Schumannovima u zanosnosti i smjelosti koncepcije.. ,, a od Chopina ga udaIjuie vea harmonijska i ritmika jednostavnost (H. Riemann), ipak njegove S. HELLHR kompozicije odaju izvrsnog poznavaoca klavirske tehnike, a odlikuju se ukusnom i rafiniranom raznolikou rit mova te smjelom i izvorno razraenom tematikom.
DJELA. KLAVIRSKA. (Oko 150): 4 sonate; fantazija-sonatariatemu Mendelssohnove pjesme; 3 sonatine; 3 uvertire (za dramu, pastoralnu i kominu operu) 3 sv. preludija; koncertne etide; nekoliko svezaka etida; impromptui; capricci; ronda; varijacije; nokturni; fantazije; balade; scherza; barkarole; pjesme bez rijei i dr. Razni plesovi (valceri; poloneze; mazurke; tarantele). Obradbe Schubertovih, Schumannovih i Mendelssohnovih djela. LIT.: H. Bernadette, S. Heller, Pari, 1876. F. G. Jansen, R. Schumann und S. Heller, Neue Musikzeitung, 1894. J. Philipp, Notes sur S. Heller, Revue musicale, 1904 (engl. MQ, 1935). G. Servieres, S. Heller, critique musical, Guide musical, 1909. Isti, Portrait de S. Heller, Bulletin SIM, 1909. R. Brancour, Quelques lettres de S. Hellsr, Menestrel, 1909. R. Schiitz, S^Heller, ein Kiinstlerleben (s potpunim popisom djela), Leipzig 1911. R. Sietz, Stephan Heller, MGG, VI, 1957. R. E Booth Jr., The Life and Music of Stephen Heller (disertacija), Iowa 1969.

HELLERTION, elektroakustiki muziki instrument; ime h. nastalo je spajanjem dijelova prezimena njegovih konstruktora, pijaniste Bruna Helbergera i radio-specijaliste Petera Lertesa (obojica Nijemci). Na hellertionu se prvi put javno sviralo 1936 u Frankfurtu. Zvuk nastaje djelovanjem oscilatorskih radio-cijevi (terrnionske cijevi). Instrument ima etiri manuala, tj. konate trake privrene za ormari; poprene izboine na trakama oznaavaju polustepene. Visina tona odreena je brojem icanih namotaja, to ih struja mora prijei na putu do termionske cijevi. Volumen, jaina i kvalitet zvuka regulira se pritiskom prstiju na manual i razliitim pedalima i polugama. Svaki manual ima svoju elektronsku cijev; stoga mogu etiri tona istodobno zvuati. H. ima opseg od est oktava. B. A. HELLINCK (Hellink, Hellync, Hellin, itd.), Lupus (krsno ime Wulfardus), nizozemski kompozitor (biskupija Utrecht, oko 1495 Brugge 4. I 1541). Zborski djeak u pjevakoj koli zakladne crkve St. Donatiana u Bruggeu. Poslije mutiranja vjerojatno studirao teologiju, jer je doskora zareen za sveenika (izmeu 1513 i 1519). God. 1521 stupio je u slubu crkve Notre-Dame u Bruggeu kao phonascus (pretpjeva), a od 1523 do smrti succentor crkve St. Donatiana. Za ivota je stekao velik ugled, a pojedina njegov a djela tiskana su vie puta i poslije njegove smrti u zbirkama poznatih nizozemskih i stranih nakladnika. Meutim, u tom se razdoblju javlja nekoliko muziara slina imena (Lupus, Lupi), od kojih je osobito znaajan jo -> Johannes Lupus, Hellinckov sunarodnjak i suvremenik; njihova se imena i diela susreu katkad u istim evropskim izvorima bez poblie

HELLMESBERGER, austrijska obitelj muziara. ' 1. Georg st., violinist i pedagog (Be, 24. IV 1800 16. VIII 1873). Muziki studij poeo u djejem zboru bekog car& konvikta zajedno sa F. Schubertom. Kasnije je uio na Konzer toriju violinu (J. Bohm) 1 kompoziciju (E. A. Forster). God. 1 67 profesor violine na istoj ustanovi. Izvrstan pedagog, odg< je mnoge poznate violiniste (svoje sinove Georga i Josep J. Joachima, L. Auera, i dr ). Od 1830 dirigent Dvorske or. u Beu, a kasnije (od 1842) prvi dirigent Beke filharmon Komponirao 2 koncerta za violinu i orkestar, gudake kvart djela za violinu i klavir i druge komorne sastave, te solo-pjesi 2. Joseph st., violinist i dirigent (Be, 3. XI 1828 24. X 1893). Sin i uenik Georga; 184877 profesor violine i 1859) umjetniki direktor i dirigent drutva Gesellschaft der A sikfreune u Beu. Od 1860 koncertni majstor opernog orke: i uz to neko vrijeme solist i dirigent Dvorskog orkestra. Ista se i kao komorni muziar; poznat je bio njegov gudaki kva: (H., Durst, Heissle, Schlesinger), kojim je oivio tradiciju mornog muziciranja u Beu. Svojom pedagokom i organizal skom djelatnou doveo je i Konzervatorij i orkestar drutva sellschaft der Musikfreunde do zamjerne umjetnike visine. Mi njegovim uenicima bili su L. Auer, A. Nikisch, E. Rappo H. Gradener i A. Brodskv.
DJELA (ukupno oko 250): introdukcija i fuga za gudaki kvartet, 18 druge manje kompozicije.; Instruktivna djeia za violinu: Duett-Etuden; Mo ne V orbereitungs-Etuden ; Obungen in Tonleiterform; Ausbildungsstudien. 01 dio za violinu neka djela G. F. Handela i L. v. Beethovena.

3. Georg ml., violinist i kompozitor (Be, 27. I 1830 H nover, 12. XI 1852). Brat Josepha st.; do 1847 koncertirao brojnim turnejama, esto s ocem ili bratom. Otada se bavio sa kompozicijom. God. 1850 imenovan koncertnim majstorom d\ skog orkestra u Hannoveru.
DJELA: simfonija; uvertira. Komorna muzika. Opere: Die Favor 1847; Die Bilrgschaft, 1851; Les Deux reines, 1851 i dr. Solo-pjesme.

4. Joseph ml. (Pepi), violinist, dirigent i kompozitor I 9. IV 1855 26. IV 1907). Sin i uenik Josepha st.; kao petnaei godinji mladi lan oeva kvarteta (druga violina). Od 1878 p fesor Konzervatorija te solist Dvorskog orkestra i Dvorske op (od 1884 koncertni majstor i dirigent baletnog orkestra). Kasi naslijedio oca kao prvi violinist kvarteta, s kojim je koncerti pored ostalog u Carigradu i Egiptu. God. 190003 dirig Beke filharmonije. Do 1903 vodea linest u bekom muzik ivotu. Od njegovih kompozicija, veinom napisanih za potr beke dvorske opere, najuspjeliji je balet Perle von Iberien.
DJELA. DRAMSKA. est baleta: Harlekin als Eleklriker; Die Perle Iberien; Das Licht, 1891; Die fiinf Sinne, 1893 i dr. Dvadeset i dvije opei

HELLMESBERGER HELMONT
KapiUin Ahhh-um, 1880; Der Graf von Gleichen und seine Frauen, 1880; Der schone Kurfurst, 1886: Rikiki, 1887: Das Orakel, 1889; Wien bei Kacht, 1904; Die Drei Engel, 1906 i dr. Scenska muzika. Solo-pjesme. Revidirao partituru simfonijske pjesme Penthesilea H. Wolfa.

109

5. Ferdinand, violonelist (Be, 4. I i863^ 15. II 1940). Brat Joscpha ml.; studirao na Bekom konzervatoriju na kojemu je od 1884 i predavao. lan kvarteta koji je osnovao njegov otac, od 1897 solist bekog opernog orkestra, od 1902 dirigent kazali ta Volksoper. God. 1905 10 dirigent baleta Opere u Berlinu, a zatim raznih opernih druina.
LIT.: A. Barthlme, Vom alten Hellmesberger, Wien 1908. R. M. Prosi, Die Hellmesberger, Wien 1947. A. Bauer, Opern und Operetten in Wien, Graz i Koln 1955. A. Orel, Hellmesberger, 1. Gcorg, 2. Joseph d. A-, 3. Joseph d. J., MGG, VI, 1957-

HELLOUIN, Frederic, francuski muzikolog (Pariz, 18. IV 1864 St. Germain-en-Laye, 26. I II 1924). Uenik J. Masse neta na Parikom konzervatoriju. Poznat zbog svojih predavanja iz historije muzike na Ecole des hautes etudes sociales.
DJELA: Feuillets d'histoire musicale francaise, 1903; Gossec et la musique francaise a la fin du XVIII e siecle, 1903; Essai de crilique de la critique ntusicale, 1906; Le Noel musical francais, 1906; Catel, 1910.

HELMBOLD, Ludvvig, njemaki pjesnik (Muhlhausen, Tiringija, 2. I 1532 8. IV 1598). Studirao u Leipzigu i Erfurtu. God. 1550 u Muhlhausenu, od 1552 ponovno u Erfurtu, gdje od 1554 dri predavanja o knjievnosti (156263 konrektor Padagogiuma, 1565 dekan Filozofskog fakulteta). Zbog pristajanja uz protestantizam 1570 otputen iz slube; otada ivio u Muhlhausenu. H. ide u red njemakih pjesnika teologa koji tee za uvrenjem tekovina reformacije. Napisao vie od 100 crkve nih pjesama koje su komponirali J. a Burek, J. Eccard, L. Schroter i J. Steuerlein. Dvije pjesme, koje je J. S. Bach komponirao est puta u svojim kantatama, ule su u protestantsku crkvenu pjes maricu. Svojim latinskim i njemakim duhovnim odama nado vezao je na svjetovnu humanistiku odu.
DJELA: 20 Odae sacrae ad imitationem italicarttm Villanescarum (komponirao J. a Burek), 1572; 21 geistliche Lieder, den gottseligen Christen zugerichtet (J. Steuerlein), 1575: 20 deutsche Liedlein (J. a Burek), 1575; Cantiones suavissimae (L. Schroter), I i I I , 1576 i 1580; Crepundia sacra oder christliche Liedlein (J. a Burek, J. Eccard, J. Hermann), 1578; 30 geistliche Lieder auf die Fest durehs Jahr (J. a Burek i J. Eccard), 1585 i dr. LIT.: M. Ruhnke, Ludwig Helmbold, MGG, VI, 1957.

HEIXWIG, Karl Friedrich Ludvvig, njemaki kompozitor (Cuneradorf kraj Wriezena, 23. VII 1773 Berlin, 24. XI 1838). U Wriezenu i Berlinu uio svirati brojne instrumente; u orguljama preteno samouk. Studirao muziku u Berlinu (A. Gurrlich, G. A. Schneider, C. F. Zelter); od 1803 pomoni d irigent Singakaemie. Od 1813 orgulja na berlinskom dvoru i u katedrali; na stavnik na nekoliko kola. Bliski prijatelj C. M. Webera. U svojim ranim pjesmama izraavao se stilom tzv. druge berlinske kole; s vremenom se pribliio romantinom izrazu.
DJELA: opere Die Bergknappen, 1820 i Don Sylvio di Rosalbo. VOKALNA: kompozicije za soliste i zbor a cappella; za zbor a cappella; kanoni za 2, 3, 4 i 6 glasova; solo-pjesme i dr. CRKVENA: misa; Requiem; psalmi; moteti: korali i dr. Sastavio nekoliko klavirskih izvoda (Bach, Handel, Gluck). LIT.: H. Becker, Karl Friedrich Ludwig Hellvrig, MGG, VI, 1957.

HELM, Everett, ameriki kompozitor i muzikolog (Minne apolis, Minnesota, 17. VII 1913 ). Na Harvardovu univerzitetu, gdje je doktorirao 1939, studirao kompoziciju (W. Piston) i muzikologiju (H. Leichtentritt), a zatim se usavravao kod G. F. Malipiera i R. Vaughana Williamsa u Evropi. Djelovao kao nastavnik i predava u Sjevernoj i Junoj Americi (Brazil); od 1948 ivi ponajvie u Evropi, istiui se kao kompozitor, diri gent, predava i muziki kritiar. Od 1962 urednik je asopisa Musical America u New Yorku. U svojim brojnim predavanjima i esejima mnogo je uinio za upoznavanje amerike muzike u Evropi. Suradnik je velikog broja listova i asopisa (Musical America, The Musical Times, Music Rezoiezv, Melos, Neue Zeit-sehrift fiir Musik, Zvuk, i dr.). Vie je puta bora vio u Jugoslaviji te je u inozemstvu izvjeivao o suvremenoj jugoslavenskoj muzikoj kulturi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaki orkestar, 1943 (nova verzija 1953); Sinfonia da camera, 1960; 2 koncerta za klavir, 1951 i I956;koncert za 5 instrumenata, udaraljke i komorni orkestar, 1953; Three Gospel Hymns, 1943 (nova verzija 1953); divertimento za gudae. KOA1ORNA: 2 gudaka kvarteta; duhaki kvintet, 1967; 2 sonata za flautu i klavir; sonata za violinu i klavir; Isomtrs, 7 stavaka za violonelo i klavir, 1960. Kompozicije za klavir (2 sonate). Djela za orgulje (preludiji). DRAMSKA: misterij Adam und Eva, 1951; radio-opera Die Belagerung von Totenburg, 1956; Singspiel 500 DragonThalers, 1956; balet Le Roy fait baltre tambour, 1957- VOKALNA: kantata The Azvakening of Epimenides; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Poeci talijanskog madrigala (engleski; disertacija), 1939; Bela Bartk in Selbstzeugnissen und Bilddokumenlen, 1965; lanci; studije. Izdao zbirku ehansona i madrigala J. Arcadelta, 1942.

HELMHOLTZ, Hermann Ludvvig Ferdinand, njemaki fiziolog i fiziar (Potsdam, 31. VIII 1821 Berlin, 8. X 1894). Lijenik u Berlinu i Potsdamu; od 1848 nastavnik anatomije na Akademiji likovnih umjetnosti i asistent Anatomskog instituta u Berlinu. God. 1849 postao univerzitetski profesor u K6nigsbergu, 1855 u Bonnu i 1858 u Heidelbergu; od 1871 profesor fizike u Berlinu. Helmholtzovo djelo Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage fiir die Theorie der Musik (1863) od najvee je vanosti za teoriju muzike; u njemu su eksperimentima i na temelju rasprava J. Ph. Rameaua, G. Tartinija, Ch. Wheatstonea, A. Cortija i dr., utvreni zakoni koji odreuju boju tona kod razli itih instrumenata i kod ljud skog 11. I.. V. HELMHOLTZ glasa, te prirodne granice akustike osjetljivosti ovjejeg sluha; stvoreni su i zakljuci u pogledu tona diferencije, alikvotnih tonova i dr. Helmholtzova istraivanja i tumaenja disonance i konsonance u molu dopunili su A. Oettingen u Harmoniesystem in dualer Entwicklung (1866), H. Lotze u Geschichte der Asthetik in Deutschland (1868) i H. Riemann u Geschichte der Musiktheorie . . . (1898).
LIT.: E. Mach, Einleitung in die Helmholtzsche Theorie der Musik, 1866. C. Stumpf, Tonpsychologie (2 sv.), Leipzig 1883 i 1890. J. Broadhouse, The Students Helmholtz, 1890. 5. Epstein, Herman Helmholtz als Mensch und Gelehrter, Stuttgart 1896. G. Schjelderup, Helmholtz und die Musik, AM, 1896. L. Konigsberger, Hermann Helmholtz (3 sv.), Leipzig 1902 03 (popularno izd. u I sv., 1911). E. Waetzmann, Zur Helmholtzschen Resonanztheorie, Breslau 1907. H. J. Watt, Hermann von Helmholtz, Music and Letters, London 1921. L. S. Lloyd, Helmholtz the Musical Ear, MQ, 1925 i 1930. //. libert, Hermann von Helmholtz, Stuttgart 1949. W. Loltermoser, Hermann von Helmholtz, MGG, VI, 1957.

HELM, Theodor Otto, austrijski muziki pisac i kritiar (Be, 9. IV 1843 23. XII 1920). Od 1874 predavao muziku historiju i estetiku na Horakovu konzervatoriju u Beu. Suradnik brojnih listova i muzikih asopisa (Neues Fremdenblatt, 186976; Die Tonhalle; Musikalisches Wochenblatt, 18701905; Deutsche Zeitung, 18841901 i dr.); 1875 1901 redigirao Kalender fiir die musikalisehe Welt, a 187678 Illustriertes Musik-, Theater--und Literatur-Journal. U doba otre borbe izmeu pristaa konzervativno-klasicistike muzike i novonjemake kole, H. je pri padao malen om broju muziara koji su propagirali djela i jednih i drugih; tako je meu prvima uoio veliinu Brucknerove muzike, a ujedno se divio i Brahmsovu stvaralatvu. Helmove uspomene 50 Jahre Wiener Musikleben idu medu najvanije izvore za prouavanje muzikog ivota Bea na prijelazu u XX st.
DJELA: eethovens Streichquartelte, Versuch einer technischen Analyse im Zu sammenhang mit ihrem geistigen Gehalt, Musikalisches Wochenblatt, 1873 (separat 1885; II izd. 1910); Bruckners 8. Symphonie, ibid., 1893; Anton Bruckner,Neue musikalisehe Presse, 1895; Bruckner-Dirigenten i Bruckners 8. Symphonie, Osterreichische Musik- und Theater-Zeitung, 1895; Bruckner ah Tondichter, ibid., 1896; Bruckner ah Mdnnerchorkomponist, Festblatt zum. Deutschen Sangerbundesfest, 1902; Anton Bruckner ah sein eigener Interpret, Neue musikalisehe Presse, 1904; Brahms' erstes und letztes kunstlerisches Auftreten in Wien, Musikalisches Wochenblatt, 1903; Ernsl von Dohnanyi, ibid., 1906; Joseph Joachim, Neue musikalisehe Presse, 1907; Karl Goldmark, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1915; 50 Jahre IViener Musikleben (1866 bis 1916). Erinnerungen eines Wiener Musikkritikers, Der Merker, 1916. LIT.: W. Pfannkuch, Theodor Otto Helm, MGG, VI, 1957.

HELMONT van, i. Charles Joseph, nizozemski orgulja i kompozitor (Bruxelles, 19. III 1715 8. VI 1790). Muziko obrazovanje dobio u koli opatije SS, Michel et Gudule u Bruxellesu (P. Brehy). Sa 18 godina naslijedio J. Boutmvja na mjestu orguljaa te opatije, 1737 postao maitre de ehant bruxellske upne crkve (Notre-Dame de la Chapelle) i kapele du Rosaire u dominikanskoj crkvi, a 1741 -77 bio ponovno u slubi opatije St. Gudule, ovaj put kao muziki direktor crkve. God. 176 8 pokrenuo u Bruxellesu drutvo koje je organiziralo tjedne koncerte. Plodan kompozitor ponajvie crkvene muzike, u ranijim dje lima pod utjecajem talijanskog stila s poetka XVIII st., kasnije prelazi u manirizam, opteretivi melodiju suvinim ukras ima. Izdvaja se nekoliko moteta i misa za dva podjednaka zbora s odgovarajuim solistima i orkestrima. U djelima za embalo pre teno se ugledao u Rameaua, a u orguljskim fugama nastavlja nizozemsku tradiciju stroge polifonije. Jedinu svoju simfoniju, namijenjenu zapravo crkvi, komponirao takoer dvozborno, u zastarjeloj tehnici, ali u obliku talijanske sinfonije i na nain ga lantnog stila.
DJELA: Overlura a 2 ehori. Pieces de clavecin op. i, 1737. Six fugues pour clavier, bez. god. DRAMSKA: Le Retour desire, divertissement pour la paix, 1749 (prigodno scensko- muziko djelo). Zborski ulomci za Griselidis, 1736. Oratorij Judith, 1756. CRKVENA: 14 misa {Missa Sanctae Caeciliae za 2 zbora, 2 orkestra i 2 continua, 1761); Requiem za 4 glasa, gudae i b. c.

110

HELMONT HEMMERLING
HEMEL, Oscar van, nizozemski kompozitor belgijskog j rijetla (Antwerpen, 3. VIII 1892 ). Zavrio Konzervator: Antwerpenu. God. 1918 50 nastavnik violine na muzikoj u Bergen-op Zoomu (sjeverni Brabant). God. 1950 preselio ; Hilversum. Izraavajui vedrinu, ivotnu radost i energiju, ] zika O. Hemela pokazuje usku povezanost njena autora s naroc svoga kraja.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1935 64; simfonijeta, Koncerti: za klavir, 1942; za violinu, 1944; za violu, 1951; za obou, 1955 violonelo, 1963. Koncert za duhaki orkestar, 1960; Concerto da camera za fl i gudae, 1962; suita za flautu i komorni orkestar, 1937; Resurrectio, 1 Ballata, 1942; uvertira, 1952; Olof-Suite, 1953: tema s varijacijama, 1 Enlrata, 1964; Entrata festante, 1965. KOMORNA: 6 gudakih kvar 1935 -62; 2 klavirska trija; klavirski kvartet, 1938; sekstet za duhae i kl 1962; 3 Contrasti za duhae i udaraljke, 1963; 2 sonate za violinu i klavir, i 1945. Opera Viviane, 1950. VOKALNA: Huvielijkscantale , 1966! Deum za sole, zbor i orkestar; Ballade van Brabant za zbor i orkestar, 1 Hart van Nederland za zbor i orkestar, 1952; Le Tombeau de Kathleen Fe za alt i orkestar, 1954. LIT.: J. \X'outers, O. van Hemel, Sonorum Speculum, 1962.

1739; 76 moteta i litanija; Les Neuf lecons de la Semaine Sainle za sopran i continuOj 1737; Troisieme Lamentation du jeudy saint za sopran, violonelo i continuo. NOVA IZD.: djela za embalo i orgulje obj. J. Watele t (C. J. van Helmonl, \Verkeii voor orgel en davecimbel s Helmontovom biografijom od Suzanne Clercx, 1948)LIT.: F. Loise, Ch. J. van Helmont, Biographie nationalc. 1886 87. 5. Clercx, Les Clavecinistes belges et leurs emprunts a l 'a r t de Francois Coupcrin et de J. Ph. Rameau, Revue musicale, 1939.

2. Adrien Joseph, dirigent i kompozitor (Bruxelles, 14. VIII 1747 28. XII 1830). Sin Charlesa Josepha; uio u pjevakoj koli crkve Ste Gudule. God. 1770-75 dirigent Gradskog kazalita u Amsterdamu, od 1777 pjeva Kraljevske kapele i, kao na sljednik svog oca, muziki direktor crkve Ste Gudule u Bruxellesu. Za francuske okupacije, 1794, morao je napustiti obje slube, 1802 vraa se na svoj poloaj u crkvi Ste Gudule, ali mu je djelatnost znatno suena. Jedan od utemeljitelja (1813) cole de chant u Bruxellesu (1826 cole royale de musique, od 1832 Konzervatorij) na kojoj predaje do revolucije (1830). Vei dio njegovih kompozicija izgubljen je. Sauvana crkvena muzika nema osobito znaenje, a komina opera nastala je pod Gretrvjevim utjecajem.
DJELA. DRAMSKA: Het nagl-gevegd, of De leevende doode, 1770 75; L'Amant le'gataire, 1808. CRKVENA: sveana misa; Requiem za sole, zbor i orkestar; 1791; hivitatorium pro feto Sancti Alichaeli za sole, zbor i orgulje, 1797; Invitatorium oninium Sanctorum za sole, zbor i orgulje; 1797; Pie Jesu. LIT.: /:. Maillv, Les Origines du Conservatoire Royal de Musiquede Bruxelles, Bruxelles 1830. E. van der Straeten, La Musique aux Pay-Bas avantleXIX e siecle,8 sv., Bruxelles 186788. R. Wangerme'e, Lese Maitres de chant des XVII et XVIII e siecles a lacolle-giale des SS. Alichel et Gudule a Bruxelles, Bru-xelles 1950. Isti, Helmont, I. Charles Joseph van,2. Adrien-Joscph van, MGG, VI, 1957. I.A.

HEMIOLA (hemiolia; gr. TJUIOAIO? cijelo i pol, lat. ses altera; engl. hemiole, hemiolia, franc. hemiole, njem. Hemiole, emiolia), u staroj muzikoj teoriji, omjer 3 : 2, koji se upotreblja u dva razliita znaenja: 1. ako se naziv odnosio na visinu tona, h. je znaila istu kvii tj. interval omjera 3 : 2. 2. Muziki pisci XV i XVI st. u traktatima o menzura notaciji upotrebljavali su taj naziv za metrike vrijednosti u nosu 3 : 2, naroito za upotrebu crnih nota u tempus perfect Oni su razlikovali hemiolia major, kad su se pjevale 3 : 2 mini i hemiolia minor, kad se radilo o semiminimama (etvrtinkai U tempus perfectum biljeila se h. crnim (ispunjenim) nota to je prema dananjoj notaciji znailo, da umjesto d polovinke s tokom treba izvesti tri polovinke:

HELPMANN, Robert, engl. plesa, koreograf, glumac i reiser (Mount Gambier, Australija, 9. IV1909). U Australiji uio plesati kod A. Pavlove. Kasnije (1933) nastavio studij plesa u Londonu kod N. de Valois. Od 1934 solist trupe Vic-Welh Ballet (kasnije Sad-ler's Wells). Gostovao u Parizu i New Yorku (Metropolitan). Ide u red najboljih engleskih plesaa. I kao plesa i kao R. HELPMANN u baletu Miracle in the Gorbals koreograf naj veu je (A. Bliss) panju posveivao dramatskom iz razu. Stekao je ugled i kao kazalini (operni i dramski) i filmski reiser. Povremeno je uspjeno na stupao i kao glumac.
LIT.: C. Brahms, Robert Helpmann, London 1943. G. Anthony, Robert Helpmann, London 1946. A. Haskell, Miracle in the. Gorbals, London 1948. M. Clarke, The Sadler's Wells Ballet, London 1955. K. S. Walker, Robert Helpmann, London 1957.

d- d- I d d d

ili

d- I d- I d JU d

Takve promjene iz 6/4 mjere u 3/2 ili obratno bile su 5 pojave u vokalnoj muzici baroka i tipine su za courante. Kas talijanski muziki pisci upotrebljavali su nazive emiolia magg za troetvrtinsku mjeru, a emiolia minore za troosminsku. Nazimoe se upotrebiti i za ona mjesta u trodijelnoj mjeri koja zv kao da su se notna trajanja udvostruila, te je od dvije mjere pos jedna, to G. F. Handel esto upotrebljava u zavrnim kadenca
LIT.: W. Teli, Die Hemiole bei Bach, Bach-Jahrbuch, 1951 52. Ph. Bernet Kempers, Hemiolenrhvthmik bei Mozart, Spomenica H. Ostht 1961. M. B. Collins, The Performance of Coloration, Sesquialtera and Hen (1450 1750), Journal of The American Musicological Societv, 1964. K. Kc

HEMITONION (gr. T^ITOVIOV), grki naziv za polustef Latinski je naziv hemitonium. HEMMEL (Hemel, Haemel), Sigmund, njemaki kc pozitor (? vjerojatno Tubingen, krajem 1564). Najkasnije 1544 pjeva Dvorske kapele u Stuttgartu; 1551-53 s dvoi vojvode od Wiirttemberga boravio u Tubingenu. H. je prvi znat muziar na dvoru u Stuttgartu poslije reformacije. Njegovo gla djelo, Psalter Davids, prva je potpuna zbirka vieglasnih psals na njemaki tekst.
DJELA: Missa Ker wider Gluck mit Freuden za 5 glasova; Der gantz Pst Davids, wie derselbig in Teulsche Gsg. verfasset, mit vier Slimmen kunstlich lieblich von nezven gesetzt; 15 pojedinanih crkvenih kompozicija, na njem ili latinski tekst, za 4 8 glasova; sauvane su jo 3 kompozicije za 4 1 6 glasova koje H. Marquardt pripisuje Hemmelu. NOVA IZD.: G. W. Teschner obj. 149. psalam Singet dem Herrn neues Lied {Geistliche Musik . .. aus dem 16. und 17. Jahrhundert, 1870); F. 2 obj. 46. psalam Ein fete Burg {Ein fete Burg ist unser Gott, II, Die dltt Bearbeitungen des Liedes, 1896); O. zur Nedden obj. 90. psalam Herr Gott Himmelreiche i 107. psalam Danckt dem Herren der freundlich ist (uz stu Zur Friihgeschichte der protestantischen Kirchenmusik in Wiirttemberg, ZFA 193031). LIT.: G. Bossert, Die Hofkantorei unter Herzog Christoph von Wiirtt berg, MFM, 1899. O. zur Nedden, Zur Friihgeschichte der protestantisc Kirchenmusik in Wiirttemberg, ZFMW, 1930 31. H. Marquardt, Stuttgarter Chorblicher unter besonderer Behandlung der Messen (disertac Tubingen 1934. G. Uebele, Anfange der protestantischen Kirchenmusii Wiirttemberg und Sigmund Hemmels Psalter, Wurttembergische Blatter Kirchenmusik, 1934. W. Brennecke, Sigmund Hemmel, MGG, VI, l<

HELSTED, Gustaf, danski orgulja i kompozitor (Koben havn, 30. I 1857 I. III 1924). Uenik J. C. Gebauera, N. W. Gadea, J. P. E. Hartmanna i G. Matthison-Hansena. U K0benhavnu od 1892 profesor muzike teorije i orgulja (od 1904) na Konzervatoriju, a od 1915 i orgulja u crkvi For Frue Kirke.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za violinu; koncert za violonelo. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; gudaki sek stet; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Dvije sonate za orgulje. VOKALNA: Gurresdnge, 1903 i Vorl Land, 1909 za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme.

HELY-HUTCHINSON, Victor, engleski kompozitor i pijanist (Cape Town, 26. XII 1901 London, 11. III 1947). Uenik D. F. Toveva; studirao u Oxfordu. Od 1922 docent na Univerzitetu u Cape Townu, od 1926 u Londonu suradnik muzikog odjela BBC. Od 1933 vodio regionalni muziki odjel BBC u Birminghamu i 1934 -44 profesor muzike na Univerzitetu. Od 1944 do smrti direktor muzikog odjela BBC u Londonu. Izvrstan pijanist i nadaren kompozitor konzervativnog smjera. Najpoznatija su mu djela Carol Symphony i solo-pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za mali orkestar; Carol Symphony\ Intermezzo, scherzo i finale; varijacije. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; sonata za violu i klavir. Opereta Hearts are Trumpets. Solopjesme. LIT.: H. Rulland, Victor Helj'-Hutchinson, MGG, VI, 1957.

HEMMERLING, Carlo, vicarski kompozitor (Vev Vaud, 9. XI 1903 Cully, Vaud, 3. X 1967). Uio na Konzer toriju u Lausannei (R. Gavrhos, A. Denereaz, H. Gagneb: usavravao se na cole Normale de Musique u Parizu (P. Duk; Dirigent zbornog udruenja u Vevevu i u Lausannei, gdje utemeljio i sveuilini zbor. Od 1923 do smrti bio je orgulja; Temple du Corsaire, a od 1957 i direktor Konzervatorija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za violinu; Suite cullierc za gudae; Coucou-Poupou, 2 kompozicije; Danses pour les petites Bergre les Chinois; Bans et Complines za vojnu muziku. Dva gudaka kvarteta;

HEMMERLING HENNEBERG
nata za violinu i klavir. Krae kompozicije za klavir. Radio-opera La Passion a Roncevaux. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: n zborova uz pratnju orkestra; oko 8 kompozicija za glas i ork estar; zborovi uz pratnju instrumenata; oko 80 zborova a cappella; 4 kompozicije za glas i gudaki kvartet; solo-pjesme. Brojni lanci u vicarskim muzikim asopisima. Preradbe djela Bacha, Liszta, Schiitza, Rameaua, Jaques -Dalcrozea i obradbe starih narodnih pjesama.

111

Andrea i F. Kesslera. ivio u Fuldi, Leipzigu i od 1849 u Frank furtu na Majni. Istakao se kao vrstan pedagog.
1882; biografija A. Schmitta. Priredio novo izdanje Andreova prirunika Lehrbuch der Tonsetzhunst, 1875. Komponirao sonatu za flautu ( i l i violinu), instruktivna djela za violinu, kraa djela za klavir i solo -pjesme.
JN.II *I /( C/

j^te<j.

------

iviiiiziiuitgzn

uiu

uzi

iiiusiKuiist_____ .

. ... ;,........_.*

- .~~,

HEMPEL, Frieda, njemaka pjevaica, koloraturni sopran (Leipzig, 26. VI 1885 Berlin, 7. X 1955). Uila pjevanje u Berlinu (S. Nicklass-Kempner), gdje je debitirala u ulozi Fluth (Nicolai, Vesele ene Windsorske). Pjevala u Schwerinu (1905 07), Berlinu (190712), na Metropolitanu u New Yorku (1912 20), u Chicagu (1920 -2i) i dr. Medu njezinim ulogama isticale su se; Constanza (Mozart, Otmica iz Seraja), Euridice (Gluci, Orfej i Euridika), Armida i Burvanthe (Gluck), Gilda (Verdi, Rigoletto), Leonore (Verdi, Trubadur), Oscar (Verdi, Krabuljni ples), te uloge u Donizettijevim, Puccinijevim, Leoncavallovim i Mascagnijevim operama. God. 1920 osnovala vlastitu koncertnu organizaciju i pjevala po svim velikim gradovima SAD. Napisala
Mein Leben dem Gesang (1955).
LIT.: K. Kiihnir, Frieda He mpe l, MGG, VI, 1957.

HENKEMANS, Hans, nizozemski pijanist i kompozitor (Hag, 23. XII 1913 ). Studirao medicinu u Utrechtu; klavir uio kod B. van den Sigtenhorst Mevera, a kompoziciju kod W. Pijpera. Izvrstan pijanist, koncertirao u Evropi i Americi, istakavi se kao interpret Mozartovih i Debussvjevih djela. H. ide medu najistaknutije suvremene nizozemske kompozitore. Njegova je muzika aforist iki zbijena; motivi se razvijaju iz malenih elija do politonalnosti i poliritmike. Harmonija mu je opora i puna otrih disonanca, ali preteno tonalna. Djela mu se odlikuju melodinou i lirikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934. Koncerti: za klavir i gudaki orkestar, 1932; za klavir, 1936; za violinu, 1950; za violu, 1954; za flautu, 1954 i za harfu, 1955. Passacaglia en gigue za klavir i orkestar, 1942; Voorspel, 1936; partita, 1960; Barcarola fantastica, 1952. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavir ski trio, 1935; 2 duhaka kvinteta (I, 1934); Aere festivo za duhaki kvintet, 1955; Prima Vera za nonet, 1944 (obraeno za gudaki orkestar, 1960): sonata za violinu i klavir, 1944; sonata za violonelo i klavir, 1936. Sonata za 2 klavira, 1944; etide i dr. za klavir. VOKALNA: Dreihonderd zvaren zvij . . . za zbor i orkestar, 1933; balada za alt i mali orkestar, 1936; Bericht aan de le-venden za recitatora i zbor, 1965; De Kinderkruistocht za zbor, 1933; Villonerie (F. Villon) za bariton, 1965; ciklus De Tooverfiuit za tenor i klavir, 1946; solo--pjesme. LIT.: li". Paap, Hans Henkemans, Mens en Melodie, 1946. E. Reeser, Hans Henkemans, MGG, VI, 1957. M. Flothuis, Hans Henkemans, Sonorum speculum, 1963.

HEMSI, Alberto, talijanski kompozitor i izdava (Turgutlu, Izmir, 23. XII 1896 ). Uio muziku u Izmiru, zatim na Milan skom konzervatoriju (M. E. Bossi). God. 1928 nastanio se u Aleksandriji (Egipat); osnovao izdavaku kuu Edition Orientale de Musigue (1929); muziki direktor u sinagogi, nastavnik na Izrael skoj muzikoj koli, na Liceo Musicale Italiano i na Konzervatoriju_
DJELA. ORKESTRALNA: Carnvana al crepuscolo ; Croquis egyptie ns; Danses bibliques; Tableau symphonique egyptien; Divertissement danas le slyle egyptien za 7 instrumenata i udaraljke. KOMORNA: Tre arie antiche za gudaki kvartet; gudaki kvintet; sonata za violinu i klavir; Suite Sefardie za violinu i klavir; 3 sui te za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije {Six danses turques). Kompozicije za glas i orkestar; solo-pjesme (Coplas Sefardies). Izdao 5 svezaka panjolsko -hebrejskih narodnih pjesama sakupljenih u Maloj Aziji.

HENDERSON, Roy, engleski pjeva, bariton (Edinburgh, 4. VII 1899 ). Studij zavrio na Royal Academy of Music u Londonu; na opernoj pozornici debitirao 1929 u londonskom Covent Gardenu. God. 193440 lan opernog ansambla festivala u Glvndebourneu, od 1940 profesor na Academy of Music u Londonu. Suosniva festivala u Edinburghu (1947) na kojem je nastupao i kao pjeva; od 1950 djeluje samo kao pedagog. Kao operni pje va posebno se istakao u Mozartovim operama Figarov pir (Almaviva), Cosi fan tutte (Guglielmo), arobna frula (Papageno) i Don Giovanni (Masetto), a na koncertnom podiju kao interpret djela suvremenih engleskih kompozitora. Njegova uenica bila je E. Ferrier. HENDERSON, William James, ameriki muziki kritiar i pisac (Newark, N. J., 4. XII 1855 New York, 5. VI 1927). Fil ozofiju studirao u Princetonu. Klavir uio kod C. Langlotza (186873), a pjevanje kod A. Torrianija (1876 77). Muziki kritiar u New York Times (18871902) i The Sun (190237). God. 18991902 predavao historiju muzike na College of Music, a od 1904 historiju pjevanja na Institute of Musical Art u New Yorku. Njegove kritike temeljile su se na dobrom poznavanju muzike historije, a odlikuju se i ljepotom stila.
DJELA: The Story of Music, 1889 (preraeno 1912); Preludes and Studies, 1891; Holu Music Developed, 1898; What is Good Music}, 1898; The Orchestra and Orchestral Music, 1899; Richard Wagner, His Life and Dramas, 1901; Alodern Musical Dri/t, 1904; The Art of the Singer, 1906; Some Forerunners of Italian Opera, 1911; Early History of Singing, 1921. Biografije: Goldmark, ajkovski i Wa%ner; studija o nizozemskim kompozitorima za seriju Famous Composers and Their Works; vie opernih i operetnih libreta. Pisao i o navigaciji i pomorstvu te prie za omladinu i pjesme. O. Thompson objavio knjigu Hendersonovih kritika The Art of Singing, 1938. LIT.: O. Thompson, An American School of Criticism: The Iegacy Left by William James Henderson, R. Aldrich and Their Colleagues of the Guard, MQ, 1937. N. Broder, William James Henderson, MGG, VI, 1957.

HENLE VERLAG, njemako nakladno poduzee sa sjedi tem u Munchenu i Duisburgu. Utemeljio ga 1947 Giinter Henle s ciljem da izdaje klasina i romantika klavirska i komorna djela u posve izvornom obliku, bez naknadnih, romantiarskih dodataka. Provodei u djelo svoj izdavaki plan, poduzee je uvelo nov, dotad nepoznat nain rada, tj. podijelilo je prireivanje izdanja strunim suradnicima. Tajco su npr. izvorni tekst istraivali historiari, a prstomet su oznaivali praktiari, poznavaoci muzike pojedinog kompozitora. Me du suradnicima poduzea su W. Georgii, W. Gieseking, W. Kahl, P. Mies, G.Raphael,R. Steglich, B. A. Wallner i dr. H. V. objavio je dosad klavirska djela J. S. Bacha; pojedina komorna djela i sveukupne klavirske sonate L. van Beethovena; sonate za klavir i violonelo i klavirska djela J. Brahmsa; sveukupne klavirske sonate, kraa klavirska djela i violinske sonate W. A. Mozarta; zatim klavirske kompozicije Schuberta, Schumanna, Clementija i dr. Osim toga H. V. izdaje od 1958 novo kritiko izdanje sveukupnih djela J. Haydna koje ureduje Joseph Haydn Institut u Kolnu, zatim sveske Friihromantik iz zbirke Das Erbe
Deutscher Musik, kao i Repertoire International des Sources Musicales.

Poduzee posjeduje i opsean arhiv s gotovo 100 000 stranica fotografskih snimaka autografa, te prvih i ranih izdanja, sakupljenih za viegodinjeg rada na otkrivanju izvornih tekstova.
LIT.: //. Halm, Gunter Henle Verlag, MGG, VI, 1957-

HENNEBERG, Ivan, pravnik (Zagreb, 1. VI 1919 ). Studij prava s doktoratom zavrio u Zagrebu. Od 1956 direktor Po slovnice za Hrvatsku Zavoda za zatitu autorskih malih (od 1971 muzikih) prava (ZAMP). Honorarni predava meunarodnog autorskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovao u izradi nacrta Zakona o autorskom pravu (1968) i na konferencijama za reviziju meunarodnih konvencija o autorskom pravu (Stock holm 1967, Pariz 1971).
DJELA (izbor): Bitno o autorskom pravu, Odvjetnik, 1958; Pravo javnog izvoenja muzikih djela. Naa zakonitost, 1965; Koje se izvoenje muzikih djela smatra javnim, Zvuk, 1967; Rezultati Slockholmske konferencije za reviziju Bernske konvencije, ibid.; Le Contenu de la proteetion conventionnclle selon VActe de Stockholm de la Convention de Berne, Le Droit d'auteur, 1968; Madarsko-sovjeiska konvencija o recipronoj zatiti autorskog prava, V kongres INTERGU, Sv.Stefan 1969; La nouvelle loi sur le droit d'auteur de la Republiaue Socialisle Fe'deralive de Yougoslavie, II diritto di autore, 1969; Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela revidirana u Stockholmu 1967, Prinosi Instituta za meunarodno pravo u Zagrebu, 1969; Autorsko pravo prema zakonu iz 1968, Odvjetnik, 1971. K. Ko.

HENKEL, njemaka obitelj muziara. 1. Michael, kompozitor i orgulja (Fulda, 24. VI 1780 4.III 1851). Uenik J. G. Vierlinga,muziar na biskupskom dvoru, uitelj na gimnaziji i gradski kantor u Fuldi.
DJELA: 3 zbirke Vor-, Zzvischen- und Nachspiele za orgulje; 12 neue Orgehtiicke i druge kompozicije za orgulje. Scenska muzika. Cantaline zur Weihung des Bonifacius Denkmals in Fulda za sole, zbor i klavir. Drey Deutsche Seelen Messen im Choral~Style za 4 glasa, 2 roga i orgulje; 2 zbirke s ukupno 224 etvoroglasna korala. Praktische Orgelschule; 3 zbirke Lieder fiir Elementarschulen i dr.

2. Georg Andreas, kompozitor (Fulda, 4. II 1805 5. IV 1871). Sin Michaela; polazio Univerzitet u Marburgu, zatim se nastanio u Frankfurtu na Majni; orgulja u Coburgu, nastavn ik muzike na seminaru u Fuldi. Komponirao orkestralna djela (uver tire za Schillerovu dramu Wallensteins Lager), komornu muziku, koranice, kompozicije za klavir i za orgulje i crkvena djela. 3. Heinrich, pijanist (Fulda, 16. II 1822 Frankfurt a. M., 10. IV 1899). Brat Georga Andreasa; uenik A. Schmitta, A.

HENNEBERG, Johann Baptist, austrijski kompozitor i orgulja (Be, 6. XII 1768 26. XI 1822). Orgulja u bekom Schottenstiftu; 1790-1803 dirigent i kompozitor na bekom Freihaustheateru (pod upravom E. Schikanedera), gdje je 1791 vodio pokuse za arobnu frulu, a od tree izvedbe i dirigirao predstavama tog djela; nekoliko godina kasnije orgulja na dvoru kneza N. Esterhazvja u Eisenstadtu. Vrativi se u Be, bio regens ehori u crkvi am Hof, a od 1818 do smrti dvorski orgulja. Njegova kazalina djela, danas zaboravljena, odrala su se na repertoaru prilino dugo.

112

HENNEBERG HENRIQUES
gesundheitsgemdss sprechen, 1899; Vber die Entstehung der hohen Resonanz, Musiktheoretisches Hilsfbuch fiir den elemenlaren theorelischen Unterricht. Einfuhrung in das Wesen der Musik, 1906; Die zvissenschaftliche Ausbildui Musikseminaristen, 1912. LIT.: H. Becher, Hennig, 1. Karl, 2. Kar l Raphael, MGG, VI, 19;

DJELA. ORKESTRALNA: uvertire; Partila militare solenne; 12 Deutsche Tame; 12 menueta; koranice. DRAMSKA. Opere; Die Gigantin i Die Liebe macht kurzen Prozess, 1799. Balet L'isola dei cannibali, 1795. Viteka igra Johanna von Weimar (E. Schikaneder), 1792. Singspieli: Die Waldmanner (sa I. Sevfriedom), 1787; Die Konigspflicht; Die Eisenkonigin (sa I. Seyfriedo m i J. Haibelom), 1793; Der Scherenschleifer (Schikaneder), 1795 i dr. VOKALNA: kantate; nokturna za 4 glasa i klavir; nokturna za 4 8 glasova, djelo mi no uz ob ligatne d uhake instrumente; 2 kanona i dr. Tantum erga za 8 glasova. LIT.: A. Orel, Johann Baptist Henneberg, MGG, VI, 1957. HENNEBERG,

i. Richard, vedski kompozitor, dirigent i pijanist (Berlin, 5. VIII 1853 Malmo, 19. X 1925). Studirao u Berlinu kod F. Liszta i W. Rusta. Istakao se kao koncertni pratilac na turnejama s pjevaicom S. Arnoldson i violinistom H. Wieniawskim. God. 1873 75 dirigent drutva Harmonie u Bergenu, 1885 1907 kazalini dirigent u Stockholmu i zatim u Bernu. Od 1912 vodio popularne koncerte u Malmou.
DJELA: koncert za klavir i orkestar; kraa orkestralna djela. Komorne i klavirske kompozicije. Komina opera Drottningens Vallfart, 1882; balet Undine, 1890. Scenska muzika: za Ibsenovu dramu Brand; za Shakesp;areove drame; za Strindbergove drame Erik JCFV i Diamantbrollopel. Zborovi; pjesme.

HENNING, Carl VVilhelm, njemaki violinist, kompc i dirigent (Ols, 31. I 1784 Berlin, III 1867). Uenik ( Seidlera, P. Rodea (violina) i J. A. Gurrlicha (kompoziciji Berlinu od 1807 lan orkestra Nacionalnog kazalita, 1811 kori muziar, 1822 koncertni majstor Dvorskog orkestra ; mu direktor (182426) u Konigstadtu. Od 1826 ponovo u Be koncertni majstor Dvorske kapele, a 183236 upravitelj konc Filharmonijskog drutva. Podjednako vjet kao violinist, dir i kompozitor, H. je mnogo pridonio razvoju muzikog ive Berlinu.
DJELA: koncert za violinu i orkestar; Concertanle za 2 violine i ori KOMORNA: 2 gudaka trija; 4 gudaka kvarteta; gudaki sekstet; d msnto za violinu i gudaki kvartet (ili klavir); 6 sonata za violonelo i b; 21; Variations et Rondo za violinu solo i gudaki tr io (ili klavir), 3 Duos c tants za 2 flaute. DRAAISKA: opera Die Rosenmddchen, 1825; bale jungen Pensionairinnen, 1831 i Venus und Adonis, 1832; scenska muzika : dramskih djela. Sveana kantata; elegija Hold glanzt die Sonne, 1822. LIT.: //. Becker, Carl Wilhelm Henning, MGG, VI, 1957.

2. Carl Albert Theodor, kompozitor i dirigent (Stockholm, 27. III 1901 ). Sin Richarda; studirao na Konzervatoriju u Stockholmu (E. Ellberg), usavravao se u Beu i Parizu. Od 1931 sekretar u Drutvu vedskih kompozitora.
DJELA. O RKESTRALNA: 5 simfo nija; s imfo nijske p jes me ; ko nce rt i za klavir, za violonelo, za trut I j u i za trombon; Concerlino za flautu i mali orkestar; uvertire; suite; serenada. KOMORNA: dva gudak a kvarteta; kvartet za duhae; sonata za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Inka, 1937; Del jdser i Smaland, 1939; Den lyckiga staden; Bolla och Badin: I madon-nans skugga. VOKALNA: Del Ijusa landel za sopran, tenor, zbor i orkestar; pjesme s orkestrom.

HENNING, 1. Ervin Arthur, ameriki kompozitor nje kog podrijetla (Marion, South Dakota, 22. XI 1910)". u Chicagu kod Roslvn Brogue (kojom se 1944 oenio) i na 1 zervatoriju u Bostonu.
DJELA: Partita za gudaki kvartet, 1948; suita za koncertantnu vi' violine i violonelo, 1950; trio za klarinet, violu i klavir, 1959; kvintet z flautu, violinu, violu i violonelo, 1946; Divertimento za fagot solo, kompozicije za uzdunu flautu ; sonata za klavir, 1959. Preradbe za razn tave drvenih duhakih instrumenata djela J. S. Bacha.

HENNERBERG, Carl Fredrik, vedski orgulja i muziki pisac (Algaras, 24. I 1871 Stockholm, 17. IX 1932). Orgulja u Varoli, studirao na Konzervatoriju u Stockholmu. God. 1904 06 nastavnik harmonije i klavira na istom zavodu, 1908 postao biblioteka r Muzike akademije, a 1909 zborovoda i orgulja Dvorske kapele. Od 1915 lan Kraljevske muzike akademije. Suizdava muziko-znanstvenog asopisa Svensk Tidskrift for Musik-forskning. Dobar poznavalac srednjovjekovnih orgulja.
DJELA: Die schzvedischen Orgeln des Mittelallers, 1909; Orgelns byggnad och vard, 1912 i 1928; Forteckning over G. Wennerbergs tonwerk (popis djela G. Wenerberga), 1918; Une Collection d'oeuvres pour viola, basso et violone du XVII e siecle, limari Krohn-Festschrift, 1927; Brevsammlingen i Kungliga Musikaliska Akademiens Bibliotek, 1927; Kungliga Hovmusikus Andres Wesslrdm, c. 1720 1781, 1928 29; studije i lanci u muzikolokim asopisima; preveo Orgelregister C. Kochera. LIT.: E. Sundstrbm, Carl Fredrik Hennerberg, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1932.

2. Roslyn, kompozitor (Chicago, 16. II 1919). ena EJ Arthura. Studirala jezike na Univerzitetu u Chicagu, a rru na Racliffe College u Cambridgeu (Mass.); diplomirala 19^
DJELA: suita za mali orkestar, 1947; Suite for Recorders, 1949; ki 1951; klavirski kvartet, 1949; trio za obou, klarinet i fagot, 1946; trio za vi klarinet i klavir, 1953. Brojna vokalna djela uz raznu instrumentalnu pr

HENNESSY, Svvan, ameriki kompozitor irskog podrijetla (Rocford, Illinois, 24. XI 1866 Pariz, 26. X 1929). Studirao na Konzervatoriju u Stuttgartu. Nakon brojnih putovanja po Evropi nastanio se u Parizu. U Hennessvjevoj ljupkoj i nepretencioznoj muzici izbija esto sklonost humoru, a oituje se u njoj i njegov vanredan dar zapaanja, te sposobnost muzike karakterizacrje. Neka su mu djela inspirirana irsko-keltskim folklorom.
DJELA. KOMORNA: Petit trio celtitpie za gudaki trio; 4 gudaka kvar teta: I', suita, 1913; I I I , serenada, 1925 i IV, 1929. Adagio i allegro za gudak i kvartet, 1912; trio za 2 klarineta i fagot; Sonata in Irish Style za violinu i klavir; Sonate celtique za violu i klavir, 1924; 2 sonatine za violinu i klavir ( I I , 1929); sonatina za violonelo i klavir, 1929. KLAVIRSKA: sonatina 1912; introdukcija, 12 varijacija i fuga, 1910; 12 kanona, 1926; A la maniire . . . (2 sv.), 1927; etide, plesovi, i dr. Solo-pjesme. LIT.: G. Ferchaull, Svvan Hennessv, MGG, VI, 1957-

HENRICI, Christian Friedrich (pseudonim Picanc njemaki pjesnik (Stolpen, Saska, 14. I 1700 Lei 10. V 1764). ivio od 1720 u Leipzigu, bio 172740 potansk novnik, zatim poreznik. Bavio se prigodnim i satirikim pj tvom, a 1725 objavio prvo djelo duhovne poezije i ot ada najvjerniji i najmarljiviji autor duhovnih i svjetovnih tek: za J. S. Bacha. Premda se ta poezija ne odlikuje posebnom dubi niti ima karakter linog doivljaja, Bach je u Henriciju naao idi suradnika koji je uvijek bio spreman stvoriti upravo onakve sti kakvi su Bachu trebali, koji je imao dovoljno iroko znanje o bi teologiji, i posebno muzici, da bi se mogao prilagoditi Bachi intencijama. H. je napisao tekstove brojnih Bachovih crkvei svjetovnih kantata; on je autor Matthauspassion i Markuspa (izgubljena). Tekstovi koje je Bach upotrijebio nalaze se u < djelima: Sammlung erbaulicher Gedancken, 1725; Cantaten die Sonn- und Festtage durch das gantze Jahr, 1728 (napisa Bacha); Ernst- Schertzhaffte und Satyrische Gedichte (5 dije 172751).
LIT.: P. Flossmann, Picander (Chr. F. Henrici), Liebertwolkwitz L. F. Tagliavini, Studi sui testi delle cantate sacre di J. S. Bach, Pac Kassel 1956. Isti, Christian Friedrich Henrici, MGG, VI, 1957.

HENNIG, 1. Karl, njemaki kompozitor i zborovoda (Berlin, 23. IV 1819 18. IV 1873). Isprva dirigirao orkestrom i zborom; od 1846 orgulja u crkvi sv. Pavla u Berlinu, od 1850 do smrti orgulja u berlinskoj crkvi sv. Sofije. God. 1849 osnovao vlastito pjevako drutvo, a 1866 zbor crkve sv. Sofije; vodio 12 godina muko pjevako drutvo Lyra; 1863 kraljevski muziki direktor.
DJELA: kompozicije za 2 violine i klavir i za flautu solo. Brojne klavirske kompozicije (Abendfeier, nokturno; Morgengruss; 3 sonate za klavir etvoro runo). VOKALNA: Sinfonie-Cantate; kantata Die Slernennacht; Cantate zum Gedachtnis Friedrich Wilhelms III; muki zborovi; dueti; oko 40 solo -pje-sama. Der Konigspsalm za zbor, 4 harfe, flautu i limene duhae; Friedenspsalm z a sole, zbor, orgulje, trombon i harfu i dr.

HENRION, Paul, francuski kompozitor (Pariz, 20. VII 24. X 1901). Zapoeo kao urar i glumac, zatim uio k i harmoniju; stekao veliku popularnost kao kompozitor roma objavio ih je velik broj, a djelomino i sam pjevao. Birao je pret lagane i dopadljive tekstove. Kad je romanca poela izlazi mode, posvetio se opereti. Suosniva i predsjednik Societt Auteurs et Compositeurs.
DJELA. Operete: Une renconlre dans le Danube, 1854; L'Etudiant de H berg, 1869; A la bonne franquetle, 1877; Un eharcutier dans les fers, 187. Moulin de Javel, 1894; Monsieur Mart et Madame Venus, 1894 i dr. Oko romanca i pjesama. LIT.: J. Feschotte, Paul Henrion, MGG, VI, 1957.

2. Karl Raphael, muziki pisac i dirigent (Berlin, 4. I 1845 Poznan, 6. II 1914). Sin Karla; uenik A. Richtera u Leipzigu i F. Kiela u Berlinu, gdje je kratko vrijeme bio nastavnik. Od 1869 ivio u Poznaiiu. Tu je osnovao vlastiti muziki institut i bio orgu lja, uitelj muzike i zborovoda. Pokrenuo i vodio Hennigscher Gesang-Verein i bio dirigent Filharmonijskog orkestra, koji je i osnovao (1890). God. 1892 imenovan profesorom. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Die Aiethodik des Schulgesang-Unterrichts, 1885; Beethovens 9. Symphonie. Eine Analyse, 1888; Deutsche Gesangschule, 1889; Die Unterscheidung der Gesang-Register auf physiologischer Grundlage, 1892; Zur Verstdndigung. Ein Beitrag zur Wagnersache, 1893; Die Aslhetik der Tonkunst. 1896; Leme

HENRIQUES, Fini Valdemar, danski violinist, dirigi kompozitor (Kobenhavn, 20. XII 1867 27. X 1940). Stuc violinu kod W. Toftea, a kompoziciju kod J. S. Svendsei Kobenhavnu i na Visokoj koli za muziku u Berlinu (J. Joacr God. 189296 koncertni majstor Dvorskog orkestra u K0 havnu. Koncertirao samostalno i s vlastitim gudakim kvart( u skandinavskim zemljama, Parizu, Berlinu, Londonu i dr. rao briljantno, s mnogo humora i izraajnosti. U njegovim dje opaa se jak Svvendsenov utjecaj s harmonijskim slobodama 1 tar tonalnog sustava.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije (I, 1896); simfonijska pj Velund, 1898; H. C. Andersen Ouverture, 1905; Nordisk Konzertouverture, ] andante i fuga za gudaki orkestar ;suitazaoboui gudaki orkestar, 1894; ron za violinu i gudaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1889 i 1

HENRIQUES HENZE
kvartet za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1937; sonata za violinu i klavir, 1893. Billedbogen, 1899 i druga klavirska djela. DRAMSKA: opera Stoerstikkeren, 1926; melodram Volund Sme, 1896. Baleti: Den Hlle Havfrue, 1909; Snodronningen, 1927 (oba po Andersenu) i Tata, 1931. Scenska muzika. Solo-pjesme. LIT.: 5. Berg, Fini Henriques (s popisom djela), Kobenhavn 1943. N. Schiorring, Fini Valdemar Henriques, MGG, VI, 1957.

113

HENRY, Leigh Vaughan, engleski kompozitor, muzikolog i dirigent (Liverpool, 23. IX 1889 London, 8. III 1958). Sin Johna Henrvja, kompozitora i opernog pjevaa; uio kod Ch. Rossa (klavir), A. W. Lockea (harmonija), W. Bridsona i G. Bantocka, a zatim u Francuskoj (R. Vines) i Italiji (G. Buonamici). God. 1912 postao muziki direktor na Gordon Craigovoj koli za kazalinu umjetnost u Firenci. Za rata u njemakom zaroblje nitvu. Po povratku u Englesku osnovao i ureivao muziki a sopis Fanfare (192122). Djelovao zatim u SAD, a predavao o suvremenoj muzici u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Njemakoj, SSSR i SAD. Istakao se i kao dirigent.
DJELA: simfonijska pjesma Llyn-y-fan; Cymric Poeni za mali orkestar; Sheen of Waters za klavir i orkestar. Pleasaunces za flautu, obou, violinu, violu i violonelo; 3 kompozicije za flautu, klarinet i fagot. KLAVIRSKA: Catazvba: plaisanleries pour piano, 1910; Les Heures intimes: preludes pour piano, 191112. Opera The Moon Robber; komedija-balet The Rogueries of Corviello, 1914 (preraena 1920 21). VOKALNA: A Cehic Poem za muki zbor, 1911; zborne poeme za recitatore i zbor; pjesme. SPISI: Music: What it Means and How to Understand It, 1920; Stravinsky ; The Grozuth of Music in Fortn and Significance, 1921; The Story of Music, 1935; Dr. Johi Buli, 1937; My Surging World (autobiografija, sa R. Haleom), 1937.

(Singiuoche) u Finkensteinu; odatle se njegova djelatnost, uz pomo omladinskog muzikog drutva Finkensteiner Bund, proirila po Njemakoj, Austriji, vicarskoj, Finskoj, vedskoj, Nizo zemskoj i Danskoj. Od 1925 bio je upravitelj omladinske muzike kole u Dortmundu, a od 1930 u Stuttgartu; od 1 945 u Miinchenu nauni savjetnik Arhiva za narodnu muziku. H. je sakupljao nje make narodne pjesme iz svog zaviaja, iz alpskih krajeva i iz Finske. Upozorio je i na ljepotu eko -moravskog melosa.
DJELA. Zbirke pjesama i plesova: Deutsche Liedlein aus Osterreich, 1913 i 1917; Der Prager Spielmann, 1919; Gudrun-Liederblatt, 1919; Lons-Lieder, 1920; Wach auf, festliche Weisen, 1922; Das aufrecht Fahnlein, 1923; Finkensteiner Bldtter, od 1923 (10 godita; sabrano pod naslovom Finkensteiner Liederbuch I, 1929 i II, 1934); Das Silberhorn, Mondlieder, 1924; Lerch und Nachtigall, 1924; Volkstdnze aus deutschen Gauen (za gudaki kvartet), 1925; Der singende Ouell, 1925; Susaninne, 1925; Heiligenlieder, 1927; Heimliche Minne,l<)ZT,Strampedemi, 1929; Spinnerin Lob und Dank, 1933; Klingende Saat (dodatak asopisu Lied und Volk), od 1933; Kampf und Spiel, 1935; Sonnengesang des heiligen Franziskus, 1935; \Veg und Ziel, 1936; Das Bauernjahr, 1948; Unser Land im Lied, 1951 i dr. SPISI: Lied und Volk, eine Streitschrift zvider das falsche deutsche Lied, 1921; Im Zeichen des Volksliedes, 1922 (II izd. 1936); Von der Wiedererweckung alten musikalischen Volksgutes (u djelu H. J. Mosera Grundfragen der Schulmusik), 1931; Musikalische Grundlehre, 1936; Auf den Spuren des Volksliedes, Kleine Volkslied- Kunde, 1944; lanci. LIT.: K. M. Komma, Walther Hensel, MGG, VI, 1957.

HENRY, Pierre, francuski kompozitor (Pariz, 9. XII 1927 ). Uenik N. Boulanger, O. Messiaena i F. Passeronija; lan Grupe za konkretnu muziku na francuskoj Radio-televiziji, u kojoj je imao odluan utjecaj, osobito 195658. God. 1960 osnovao vlastitu grupu za eksperimentalnu muziku (studio APSOME).
DJELA: Concerto des ambiguites, 1950; Le Microphone bien tempere, 1951; Musique sans titre, 1952; Orphee 53, eksperimentalna opera, -1953; Antiphonie; Haut-voltage. La noire a soixante, konkretna muzika, 1963; Variations pour une porte et un soupir, elektronska muzika, 1963 (iskoristio M. Bejart za balet, 1965); Le Voyage za magnetofonsku vrpcu, 1966. Suraivao sa P. Schaefferom u djelima Symphonie pour un homme seul, 1949 (nova verzija za magnetofonsku vrpcu sa 2 kanala, 1966) i idule en Ut (1950), a sa O. Messiaenom u djelu Tim-bres-durees, konkretna muzika, 1958.

HENSCHEL, Isidor Georg, engleski pjeva (bariton), di rigent i kompozitor njemakog podrijetla (Breslau, 18. II 1850 Aviemora, kotska, 10. IX 1934). Klavir, pjevanje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, E. Wenzel, F. Gotze, C. Reinecke, E. F. Richter) i u Berlinu (A. Schulze, F. Kiel). Debitirao 1868 u Leipzigu, zatim koncertirao gotovo po cijeloj Evropi. God. 1877 80 dirigent i pjeva u Londonu, 188184 dirigent Simfonijskog orkestra u Bostonu. Djelovao zatim ponovno u Londonu gdje je 1886 osnovao Symphony Concerts i od 1888 predavao pjevanje na Royal College of Music. God. 189396 vodio koncerte Scottish Orchestra u Glasgowu, 190508 pjevaki pedagog u New Yorku. Po povratku u Englesku koncertirao u razliitim gradovima. Kao pjeva posljednji put nastupio u Londonu 1914. Otada pjevaki pedagog, te dirigent Scottish Orchestra i londonskog drutva Handel Society. Henschelova je muzika eklektina; u njoj se kriaju utjecaji raznih kompozitora njemake romantike. Izvrstan pjeva, originalan i sugesti van interpret i ugledan dirigent, mnogo je pridonio upoznavanju i irenju umjetnosti J. Brahmsa, s kojim ga je povezivalo blisko prijateljstvo.
DJELA: balada za violinu i orkestar, 1885; serenada za gudaki orkestar, 1874. Gudaki kvartet; kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije dvoruno i etvororuno. DRAMSKA. Opere: Friedrich der Schone; A Sea Change or Love's Stowaway, 1884 (izv. 1930) i Nubia, 1899. Scenska muz i k a z a S h a k e s p e a r e o v a H a m l e t a , 1 8 9 2 . V O K A L N A : A G i p s y Serenade za glas i orkestar, 1877; zborovi; kvarteti; dueti; oko 200 solo -pjesama i balada. CRKVENA: Missa pro defunctis za sole, zbor, orgulje i orkestar 1902; mise; Psalam 130 za sole, zbor i orkestar; Te Deum, 1893; Stabat Mater, 1894; himne; anthemi i dr. SPISI: Personal Recollections of Johannes Brahnts, 1907; Musings and Memories of a Musician, 1918; Articulation in Singing, 1926; autobiografija Young Blood, London Mercurv, 1931 i Interpretation in Music, ibid. LIT.: H. Henschel, When Soft Voices Die, a Musical Biographv, London 1944 ( I I izd. 1949). H. F. Redlich, Isidor Georg Henschel, MGG, VI, 1957.

HENSELT, Adolf, njemaki pijanist i kompozitor (Schvva bach, Bavarska, 9. V 1814 Warmbrunn, leska, 10. X 1889). Muziku uio kod A. Fladtove u Miinchenu, N. J. Hummela (klavir) u Weimaru i S. Sechte-ra (teorija) u Beu. Kao pija nist debitirao 1836. Nakon uspjenih turneja nastanio se 1838 u Petrogradu, gdje je koncertirao, bio nastavnik i neko vrijeme inspektor muzikog kolstva. H. je jedan od najznatnijih klavirskih virtuoza i pedagoga XIX st. Najveu vanost polagao na sviranje u strogom legatu. Nastojao je postii to vei raspon prstiju i u tu svrhu sastavio posebne vjebe.
DJELA: koncert za klavir i or kestar. KLAVIRSKA: koncertne etide; Poeme d'amour; Friihlingslied; Impromptu; balade i dr. Solo-pje A sme. Preradbe za klavir djela C. M. - HlLVSliLT Webera, F. Mendelssohna, J. B. Cramera, F. Chopina, L. van Beethovena i dr. INSTRUKTIVNA: Exercices preparatoires . . .; Exercices preparatoires a Vusage des etablissements Imperiaux d'education; Preambules dans tous les lons majeurs et mineurs . . .; Meisterstudien. Einige Bemerkungen und langjdhrige Erfahrungen iiber den Klavierunterricht. LIT.: O. Stollberg, Adolph Henselt, MGG, VI, 1957. R. Davi, Henselt, Balakirev and the Piano, The Music Review, 1967.

HENSLER, Karl Friedrich (pravo ime Albrecht Friedrich Hennseler), njemaki dramski pjesnik i kazalini direktor (Vaihingen, Wiirttemberg, krten 1. II 1759 Be, 24. XI 1825). Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Tiibingenu; 1784 nastanio se u Beu. Od 1786 kazalini pjesnik na Leopoldstddter Theater, a 1803 postao zakupnik i direktor toga kazalita, koje je vodio do 1817. Od 1818 ravnatelj Theater an der Wien, zatim kazalita uBadenukraj Bea i u Bratislavi. Od 1822 ponovno u Beu direktor Theater in der Josefstadt. H. je jedan od najuspjenijih bekih dramskih pjesnika s kraja XVIII st. Za povijest muzike vaan je kao naruitelj Beethovenovih kompozicija (uvertira i zbor Die Weihe des Hauses) i kao autor dobrih libreta za Singspiele i opere. Veinu tekstova komponirali su W. Miiller i F. Kauer. Herojsko-komina opera Das Sonnenfest der Brahminen utjecala je na E. Schikanedera prilikom sastavljanja libreta za Mozartovu arobnu frulu. Najvei uspjeh doivjela je opera Das Donauioeibchen.
DJELA (izbor). Drame, lakrdije, tekstovi za Singspiele i opere: Das Glu'ck isl kugelrund (muzika W. Muller), 1789; Das Sonnenfest der Brahminen (isti), 1790; Kaspar, der Vogelkrdmer (isti), 1791; Das Petermdnnchen (J. Weigl), 1794; Das Faustrecht in Thuringen (F. Kauer), 1796 97; Das Schlangenfesl in Sangora (Muller), 1796; Der Waffenschmied (Kauer), 1797; Das Donauzueibchen (isti), 1798; Thaddddl, aer 30-jdhrige A-B-C-Schutz (Muller), 1799; Die Teufelsmiihle am Wienerberg (isti), 1799; Die Abentheuer des Ritter Don Quihote (isti), 1802. Sastavio Maurerrede auf Mozarts Tod, obj. 1792. LIT.: N. Wiltsch, K. F. Hensler (disertacija), Wien 1924. /:. BaduraSkoda, Karl Friedrich Hensler, MGG, VI, 1957.

HENSEL, Heinrich, njemaki pjeva, tenor (Neustadt, Pfalz, 29. X 1878 Hamburg, 23. II 1933). Uenik G. Waltera u Beu. Pjevaku karijeru zapoeo 1897 u kazalitu u Freiburgu (Breis gau). God. 1900-06 lan opere u Frankfurtu na Majni, 1906u u Wiesbadenu, 1911 22 u Hamburgu. Pjevao u Londonu (Covenl Garden), New Yorku (Metropolitan), Chicagu i Bruxellesu. Stalan gost Sveanih igara u Bavreuthu, poznat po ulogama iz Wagnerovih opera (Parsifal; Lohengrin; Der Ring des Nibelungen). HENSEL, Walther (pravo ime Julius Janiczek), njemaki kompozitor i etnomuzikolog (Moravska Tfebova, 8. IX 1887 Miinchen, 5. IX 1956). Studirao filologiju i muzik u u Beu, Freiburgu (vicarska) i Pragu. Promovirao u Freiburgu. Uitelj u Pragu; poslije Prvoga svjetskog rata bavio se narodnim muzikim prosvjeivanjem. God. 1923 organizirao prvi tjedan pjevanja
MUZ. K., II,

HENZE, Hans Werner, njemaki kompozitor (Giitersloh, Westfalen, 1. VII 1926 ). Muziku uio na Dravnoj muzikoj koli u Braunschvveigu i na koli za crkvenu muziku u Heidelbergu (W. Fortner), zatim uenik R. Leibovvitza u Parizu. God. 1950 52 muziki savjetnik za balet na Dravnoj operi u Wiesbadenu; 1953-56 ivio u Ischiji, zatim u Napulju, a od 1960 u Rimu. Suradnik brojnih strunih listova (Nouvelle Revue pour la musigue contemporaine i dr.).

114

HENZE HERBERT
LIT.: R. Zimmermami , Cber den Einfluss der Tonlehre auf He Philosophie, Sitzungsbericht der Kaiserlichen Akademie der Wissenscr Wien 1873. G. Bagier, Herbart und die Musik mit besonderer Beriick gung der Beziehungen zur Asthetik und Psvhologie, Langensalza 191 P. Moos, Die Philosophie der Musik von Kant bis Eduard v. Hartmann, I Stuttgart, Berlin i Leipzig 1922. W. Kahl, Herbart als Musiker, Lange 1926. Isti, Johann Friedrich Herbart, MGG, VI, 1957.

H. ide medu najistaknutije suvremene njemake muziare. Njegovo stvaralatvo karakte-zira stalna tenja za novim i neobinim. Do 1947 pie u duhu neoklasicizma pod utjecajem P. Hindemitha i I. Stra-vinskog. Upoznavi na ljetnim teajevima u Darmstadtu i kod R. Leibovvitza principe dode-kafonije, otada sve ee upotrebljava dodekafonsku tehniku, primjenjui je gdjekad strogo dosljedno (Koncert za violinu), ali esto i vrlo slobodno. U svim Henzeovim djelima, osobito u u baletima, oituje se i vanredno razvijen smisao za ritam. H. stvara mnogo H. W. HEN ZE i brzo. Medu najuspjelije njegove kompozicije treba ubrojiti snanu ekspresio nistiku operu Boulevard Solitude (1952); u njoj se uz strogu dodekafoniku i elemente jazza susree i raspjevana melodika, koja mjestimino podsjea na Puccinija i l i Masseneta.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1947; I I , 1949; I I I , 1950; IV, 1962; V, 1963 i VI, 1968. Koncerti: za violonelo: za violinu, 1947: 2 za klavir, 1950 i 1967; za kontrabas, 1966. Kranichsteiner Kammerkonzen za flautu, klavir i gudae, 1946; Concertino za klavir, duhae i udaraljke, 1947: Odean den IVestzvind za violonelo i orkestar, 1953; Doppio concerlo za obou, harfu i orkestar, 1960: Compases para preguntas ensimisuddes za violu i 22 sviraa, 1970; Lyrische Balletsuite, 1952; Quattro Poemi, 1955: simfonijske etide, 1956: varijacije C'est le May, c'est le May, 1950: Maratona di Dama za jazz-band i orkestar (i kao balet), 1957: 3 Pas de Triton, 1958: Anti/one per il Festival di Salisburgo, 1960; Los Caprilios, 1966: Telettianniaita, 1967. Za gudae: sonata, 1957, fantazija, 1967; Freiheilshymne, 1967; Moralities, 1967. KOMORNA: gudaki kvartet, 1952: komorna sonata za klavirski trio, 1949: duhaki kvintet, 1953: Concerlo per il Marigny za klavir i komorni sastav, 1956: sonata za violinu i klavir, 1947: sonatina za flautu i klavir, 1947. KLAVIRSKA: sonata, 1950; varijacije, 1949: Diverlimenti za 2 klavira, 1964. DRAMSKA. Opere: Das Wundertheater (po M. Cervantesu), 1949 (nova verzija, 1965); Boulevard Solitude, 1952 (nova verzija 1958); Konig Hirsch, 1956; Der Prinz van Hamburg (Kleist), 1960: Elegie fiir junge Liebende, 1961; Der junge Lord, 1965 i Die Bassariden. 1966. Kratke opere: La Forza delle circoslanze, 1959 i L'Usignolo deWimperatore, 1959. Radio-opere: Ein Landarzt (po F. Kafki), 1951 i Das Ende einer Welt, 1953. Baleti: Varialionen, 1949; Jack Pudding, 1951; Labyrinlh, 1951; Rosa Silber, 1952; Tancred und Canlhylene, 1952; Die Anrufung Apolls, 1951; Der Idiot (po Dostojevskom), 1952; Die schlafende Prinzessin 1954: Maratona di danza, 1957 i Undine, 1957. VOKALNA. Kantate: Whispers from Heavenly Death (W. Whitman) za sopran ili tenor i orkestar, 1948; Cantata della Jiaba estrema, 1965; ? Cautate da Esopo, 1967 1 Versuch iiber Schzveine, 1969- U difficile percorso verso la asa di Natascha Ungeheuer za 17 izvodilaca, 1971. Za zbor i orkestar: 5 madrigala, 1947: Chor gefangener Trojer (Goethe), 1948 i Die Musen Siziliens (Vergilije), 1966. Apollo und Hyazintus za kontraalt, embalo i 8 instru menata, 1949; Fiinf neapolitanische Lieder za bariton i orkestar, 1956; Nachlstiicke und Arieti za sopran i orkestar, 1957; Kammermusik 1958 za tenor, gitaru i 8 instrumenata, 1958; Novae de infinito Laudes za sole, zbor i instrumentalni ansambl, 1962; Tre notlurni di T. Tasso za sopran, violinu i orkestar, 1963: Das Floss der Medusa za sopran, bariton, recitatora i orkestar, 1968. LIT.: K. H. VComer, Hans Werner Henze, ZFM, 1951. Isti, Neue Musik in der Entscheidung, Mainz 1954. H. H. Sluckenschmidl, Hans Werner Henze, MGG, VI, 1957. R. Stephan, Hans Werner Henze, Die Reihe, 1958. H. H. Sluckeuschmidt, Schopfer der neuen Musik, Frankfurt a. M. 1958. H. Pauli, Hans Werner Henze's Italian Music. Der Prinz von Homburg, Mainz 1960. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Munchen 1966. W. Schzvinger, Auf der Suche nach neuer Schonheit. Hans Werner Henze, Muica, 1966. K. Geitel, Hans Werner Henze, Berlin 1968. J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. U. Stiirzbecher, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971. J. As.

HERBECK, Johann von, austrijski'dirigent i kompc (Be, 25. XII 1831 28. X 1877). Sopranist djeakog zb< zadubini Heiligenkreuz. U Beu polazio 1845-46 ljetne te za kompoziciju kod L. Rottera; inae samouk. Od 1852 crl zborovoda, 185666 vodio Wiener Mannergesangverein. 1858 postao profesor Konzervatorija, 1859 69 dirigent ork Drutva prijatelja muzike, od 1866 dvorski dirigent i od prvi dirigent Dvorske opere (1870 75 direktor). Najbolje beckove kompozicije su zborovi, od kojih su mnogi postali vi popularni (Volkslieder aus Kdrnten, Wanderlust, Maienzeit, desknecht). U njima se oituje Schumannov utjecaj, dok su crkvena djela pisana i u strogoj polifoniji. Kao dirigent H. je h publiku upoznao s mnogim rijetko izvodenim velikim vok -instrumentalnim djelima. Osobito se zalagao za irenje Schi tove umjetnosti. H. je ko d A. Hiittenbrennera pronaao nje; tzv. Nedovrenu simfoniju u h -molu te 1865 dirigirao nje praizvedbom.

DJELA. O RKES TRALNA. et iri s imfo nije : I, 185 3; I I , 1 857 : 1861 i IV, 1877; Tanzmomente, 1868: simfonijske varijacije, 1875: Kiinsllet 1876. etiri gudaka kvarteta, 1855 60. Kompozicije za klavir 4-1 DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Faust (Goethe), 1854: Wallei Lager (Schiller), 1871; Corfiz Uhlfeld (M. Greif), 1875 1 Libussa (Grillpi VOKALNA. Za zbor i orkestar: Vivat Dir, Mozart, 1845; Froher M 1867: Brautgesang, 1868; Lied und Reigen, 1872: Jagdlied. Za muki zbor kestar: Festgesang zur Enthiillung des Erzherzog Karl-Monumenles, 1860; gesang zur Enthiillung des Maria-Teresien-Monumentes, 1862: Der kleine m\ lisehe Reaktionar, 1863; Harmlose IValzer eines halbverslorbeiien Narren 1865; Landsknechl, 1865; Waldszene, 1868: Narrische Vi'alzer; Nur a , Zehnte Symphome von Blechhoven za mali orkestar i dr. Vokalni kvarteti; -pjesme. CRKVENA: 8 misa; 6 ofertorija; 4 Tantum ergo; Regina 2 graduala i dr. Obradio i izdao sve Schubertove kompozicije za zbor 1 pella, 1866. LIT.: /.. Herbeck, Ein Lebensbild, Wien 1885. A. v. Bbhm, Gescl der Singvereins der Gesellschaft der Musikfreunde, Wien 1908. J. I: J. Ritter von Herbeck und das Wiener Hofoperntheater (disertacija), Wien H. Kralih, Das grosse Orchester. Die Wiener Philharmoniker und ihre< genten, Wien 1952. L. Nowak, Johann Ritter von Herbeck, MGG, VI,'

HERBERIGS, Robert, belgijski kompozitor (Gent, 19 1886). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u G (L. Moeremans). Dobitnik Prix de Rome 1909. God. 1947 imen lanom Kraljevske akademije znanosti, knjievnosti i umjetn 195153 ravnatelj Kraljevske flamanske opere u Antwerp Njegova umjetnost naila je na uspjeh i izvan domovine. Njeg je mnoge oblike, od pjesme do simfonije, oratorija i operi poetku impresionist kasnije prihvatio ekspresionistika st obiljeja. Ogledao se kao romanopisac i pjesnik.
D J E LA . O RK E S T R A LN A : S y m f o n i e a a n K ' a l l e a u , 1 9 0 7 ; S y r aan de Leie, 1907; Sinfonia Breve, 1947: simfonija s pjevanjem Anton; Cleopatra (prema Shakespeareu), 1948; filmska simfonija Vlaanderen, o huis, 1940; simfonijska pjesma Cyrano de Bergerac za rog i oikestar, 19 koncerta za klavir, 1932 i 1952; simfonijs ka suita Hiazcatha's Lied, 19 Suites voor kopers za 3 trublje, 4 roga i 3 trombona, 1946; Eva's Lied, 2 1954 55; Mythologische Schetsen, 1923; De luslige Vrouzutjes van Wii 1949; rapsodija, 1951; 4 balade, 1954; Echo's en Droombeelden za komorni ork 1954; De kleine Zeenimf za komorni orkestar, 1955; Oden aan de Muzen, De Vier Seizoenen, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet, 1921; kla kvartet, 1938; sonata za violu i klavir, 1932; Landelijk Concert za duhaki kv 1937; sonatina za flautu, violinu, violu i violon elo, 1952: Minialuursm isti sastav, 1953; Assepoester za i s t i sastav, 1956. KLAV IRSKA; 22 s i sonatine, 194045; 3 suite, 1923, 1924 i 1944; Concert galant, 1943: bz preludiji i dr. DRAMSKA. Opere: L'Amour medecin (prema Moli 1920; muzika komedija Le Mariage de Rosine (prema Beaumarchaisu), Muzika za dramu Het Lam Gods, 1949. VOKALNA: Willems-Ca, 1945: brojni zborovi prema starim nizozemskim pjesmama, 1946 53: 8 zb na tekstove francuskih renesansnih pjesnika, 1954: solo-pjesme. CRKVI 9 misa; Te Deum; 12 antifona za djeji zbor, 1930 i dr. LIT.: K. de Schrijver, Levende Componisten in Vlaanderen, I, 195 P. Nulen, Robert Herberigs, MGG, VI, 1957.

HEPTAKORD (gr. kiz-i. sedam i xP"^ ica, ton), niz od sedam dijatonskih tonova, npr. c, d, e,f, g, a, h. HERBART, Johann Friedrich, njemaki filozof, pedagog i muziar (Oldenburg, 4. V 1776 Gottingen, 14. VIII 1841). Uio klavir, violinu, violonelo i harfu i ve kao djeak javno nastupao na privatnim koncertima; stekao i solidno teoretsko znanje, te razvio i improvizatorske sposobnosti. Filozofiju studirao na Univerzitetu u Jeni. God. 1797 1800 boravio u vicarskoj, zatim u Bremenu, gdje se poeo baviti psiholog ijom muzike. Od 1805 profesor filozofije u Gottingenu. U umjetnost J. S. Bacha i u povijest muzike uveo ga J. N. Forkel. Od 1809 profesor filozofije na Univerzitetu u Konigsbergu, a od 1833 ponovo u Gottingenu. Muzika je predmet Herbartova istraivanja, uk oliko se odnosi na estetiku i psihologiju. Vrednovanju Herbartove uloge u povijesti muzike estetike znatno je kodilo to su se esto sve njegove izjave o muzikoj estetici pokuale tumaiti kao jedinstven sistem. Povremena proturjenost njegovih sudova potjee otuda to je H. bio i praktini muziar i mislilac i to mu muzika sa ta dva aspekta nije uvijek imala isto znaenje. Mnoga su Herbartova djela izgubljena, pa ga se ne moe ocijeniti kao kompozitora.
DJELA. SPISI: Psychologische Bemerkungen zur Tonlehre, 1811; Einleitung in die Asthetik (iz Lehrbuch zur Einleitung in die Philosophie), 1813; Von den sehonen Kiinsten (u Kurze Enzyklopa'die der Philosophie), 1831. Kompozicije za klavir: sonata u D-duru, 1808; fuga u A-duru; dvostruka fuga u c-molu, 1832.

HERBERT, Victor, ameriki kompozitor, violoneli dirigent irskog podrijetla (Dublin, i. II 1859 New Y 26. V 1924). Uio violonelo kod B. Cossmanna u Baden -Bad a kompoziciju na Konzervatoriju u Stuttgartu (M. Seifriz). violonelist dvorskog orkestra u Stuttgartu. Od 1886 boravi SAD; violonelist orkestra opere Metropolitan, uz to akt kao solist u orkestrima Th. Thomasa i A. Seidla te neke godina Seidlov asistent, a 189498 i dirigent njujorke racion garde. God. 18981904 dirigent simfonijskog orkestra u P burghu; 1904 osnovao Victor Herbert Neto York Orchesti kojim je izvodio programe lagane klasine i popularne mu2 Nastavljajui tradiciju klasine operete J. Straussa, F. Suj. i J. Offenbacha, H. je u svojim najboljim operetnim djelima, se odlikuju pjevnou, smislom za prikazivanje lirsko -dr skih situacija i majstorskom instrumentacijom, dao vrije p riloge vedrom muzikom kazalitu. Veliku popularnost st< i kao dirigent. Meu ostalim njegovim kompozicijama posebn, istiu dva vrlo uspjela koncerta za violonelo.

HERBERT HERCIGONJA
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hero and Leander, 1901. Za violonelo i orkestar: 2. koncerta, 1884 i 1898; suita, 1884 i legenda, prije 1894. Western Overture, 1906. Suite: Suite ro>nantique, 1901; Woodland Fancies, 1901 i Columbus, 1903. Serenada za gudaki orkestar, 1889; Irish Rhapsody, 1892; The Vision of Columbus, 1893; American Fantasie, 1898. Kompozicije za violinu i klavir, za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Naloma, 1911 i Madeleine, 1914. Brojne operete: The Serenade, 1897; The Fortune Teller, 1898; The Singing Girl, 1899; Babes in Toyland, 1903; Mile Modiste, 1905; The Red Mili, 1906; Naughty Marietta, 1910; The Enchan-tras, 1911; Svieethearls, 1913; The Only Girl, 1914; Eileen, 1917 i dr. Burleska Miss Camille, 1907; revije (u suradnji s drugima) i dr. Filmska muzika. Dramatska kantata Der Gefangene, 1891; oda The Call to Freedom za sopran i zbor, 1918; solopjesme. LIT.: J. Kaye, Victor Herbert, New York 1931. E. N. Waters, Victor Herbert: A Life in Music, New York 1955. Isti, Victor Herbert, MGG, VI, 1957-

115

HERBST (Autumnus), Johann Andreas, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Niirnberg, 9. VI 1588 Frankfurt na Majni, 24. I 1666). Dvorski dirigent u Butzbachu (od 1614) i Darmstadtu (161923), zatim do 1636 muziki direktor protestantske Barfiisserkirche i gradski muziki direktor u Frankfurtu, 163644 u Niirnbergu i zatim ponovo u Frankfurtu. Komponirao iskljuivo vokalnu muziku, preteno crkvenu. U poetku vrsto povezan s tradicijom polifonije XVI st., kasnije pod utjecajem M. Praetoriusa, H. Schutza, zatim G. Gabrielija i drugih talijanskih majstora pie djela u stilu viezbornog duhovnog koncerta. Iako po stvaralakoj snazi nije posve dostigao svoje velike uzore, H. ide u red najboljih njemakih kompozitora iz prve polovine XVII st., koji su umjeli povezati naslijeenu kontrapunktiku i talijanski koncertni stil. Svojim organizatorskim sposobnostima podigao je muziki ivot u Frankfurtu na veliku visinu. Posebno su vana Herbstova instruktivna djela, koja su se zbog svoje jasnoe, sae tosti i preglednosti, a i zbog toga to su pisana njemakim jezikom, dugo vremena upotrebljavala u njemakim zemljama.
DJELA. VOKALNA: zbirka Thealrum Amoris ... nach art der Welschen Madrigalien za 56 glasova, 1613; zbirka Des edlen Daphnis aus Cimbrien Galathee, oder Hirtenlieder.. ., 1657. CRKVENA: Mcletemata sacra Davidis Regii Prophetae... za 3 i 6 glasova, 16-19 (sa b. c. 1652); De Sancta Christi ecclesia Symphonia ... za 8 glasova, 1619; Strena musicalis ... za 5 glasova, 1621; Epicedium fu'r Philipp Walther von Herborn za 4 glasa, 1627: Lob- und Danck-Lied, auss dem 34. Psalm ..., veliki sveani koncert uz instrumente i b. c, 1637; Suspiria Cordis ... za 4 glasa i b. c, 1646; Epicedium oder Traur-Ode ... Johann Maximilians zum Jungen ... za 3 glasa, 1649; 29 korala za 4 5 glasova, tampani u zbirci L. Erhardija Harmonisches Choral- und Figuralgesangbuch, 1659. U rukopisu sauvano jo oko 30 vieglasnih crkvenih kompozicija, medu kojima su sveani duhovni koncerti: Danck- und Lobgesang auss dem 107. Psalm. ..., 1649; Precatio Regis Josaphat ..., 1650; Der Achte Psalm .... 1651. INSTRUKTIVNA: Muica Practica Sive Instructio pro Symphoniacis ..., 1642; Muica Poetica, Sive Compendium Melopoeticum ..., 1643; Cotnpendium Aiusices . . . , 1652; Muica moderna pratlica, ouero maniera del buon canlo . .., 1653 (proireno izd. djela Muic a practica iz 1642) i Ane Prattica e Poetica ... (3 dijela), 1653. Izdao zbirke: 20 Canzonen und 8 Sonaten von den beriihmbsten Autonbus ..., 1626 i Cantica sacra ... a diversis italicis autoribus ..., 1653. NOVA IZD.: nekoliko korala obj. C. v. Winterfeld {Der evangelische Kirchengesang, II, 184347) i L. Schbberlin (Schatz des liturgischen Chor- und Gemeindegesangs, IIII, 186572); tri viezborna sveana duhovna koncerta obj. R. Gerber (Das Erbe deutscher Musik, I I , Landschaftsdenkmale Rhein -Main, I. 1937)LIT.: W. Nagel, Zur Geschichte der Musik am Hofe von Darmstadt, MFM, 1900. C. Valentin, Geschichte der Musik in Frankfurt a. M., Frankfurt 1906. W. Nagel, Zur Biographie des J. A. Herbst, SBIMG, 1909 10. P. Epslein, Das Musikwesen der Stadt Frankfurt a. M. zur Zeit des J. A. Herbst 1623 66 (disertacija), Breslau 1923. Isti, Die Frankfurter Kapellmusik zur Zeit J. A. Herbst's, AFMW, 1924. Isti, J. A. Herbst's geistliche Kompositionen, Kongressbericht Deutsche Musikgesellschaft in Leipzig, 1925 26. A. Ailerup, Die Muica practica des J. A. Herbst und ihre entwicklungsgeschicht liche Bedeutung, Kassel 1931. H. H. Eggebrecht, Zum Wort-Ton-Verhaltnis in der Muica poetica von J. A. Herbst, Kongressbericht Hamburg, 1956. W. Slauder, Johann Andreas Herbst, MGG, VI, 1957.

kom i kritikom, kao i populariziranjem muzike, pa surauje u muzikim emisijama na ra diju, predaje na narodnim i radnikim univerzitetima i drugdje. Smatrajui da muziki jezik, koji je potekao iz zemlje, posjeduje neobinu sposobnost da doara njen duh, oblike, boje, mirise, likove i karaktere ljudi, njihove radosti, patnje^ htijenja..., H. se od samog poetka opredijelio za nacionalni muziki smjer, slijedivi uzore koji su postavili veliki predstavnici muzikog realizma M. P. Musorgski i L. JaN. HERCIGONJA naek. Izgraujui svoja djela na folklornim motivima, i oblikujui svoje partiture suvremenim izraajnim sred stvima, H. u efektnom vokalno-instrumentalnom slogu ostvaruje zamiljeni sadraj sugestivnou koja zasluuje svaku panju. Kod toga valja posebno podvui njegov smisao za dramatiku i ukusno odabiranje zvukovnih kombinacija, to nje govim radovima podaj e peat umjetnike individualnosti. H. esto posee za tematikom iz nae blie i dalje prolosti, unosei u svoja djela elemente muzikog folklora iz raznih kra jeva, posebno iz Crne Gore. Na crnogorskom melosu temelji se i njegovo najpoznatije djelo, scenski oratorij Gorski vijenac. No, uz doslovne citate u toj su partituri mnoge stranice izgraene na izvornim muzikim zamislima, proetim duhom folklora. Glavni lajtmotiv Gorskog vijenca, partizanska pjesma Na Kordunu grob do groba, u stvari je varijanta crnogorske Tu evojka divno igra. Harmonijski sjenen mrano i tragino kada Crnogorce pritite mora sukoba s poturenom braom, a svijetlo i ozareno, kada se ipak dogleda jedna sretnija i spokojnija budunost izvo jevana kroz borbu, ovaj motiv izr aava sudbinu crnogorskog naroda u tim burnim dogaajima na poetku XVIII stoljea (M. Radenkovi). U ocrtavanju pojedinih likova Hercigonji je vrlo dobro polo za rukom da ostvari svoju zamisao i sauva njihova specifina obiljeja iz Njegoeva original a. Tako je Vladika Danilo uistinu jedinstveni lik, herojian, strastven i meditativan, kao to je Vuk Mandui, energian, razborit i misaon, a Iguman Stefan dostojanstven, mudar i prostosrdaan. Veoma vanu ulogu u doaravanju ope atmosfere H. je dodijelio zboru koji, iznosei stihove iz Kola, tumai misli i osjeaje naroda. Orke star ima zadau samo da potpomae vokalne dionice. Od Hercigonjinih masovnih i borbenih pjesama osobitu su popularnost stekle Naoj Armiji i Novoj Jugoslaviji, ija je druga verzija, Sveana pjesma, bila predloena od strane Saveza kompozitora Ju goslavije za himnu SFRJ. H. se bavio i melografskim radom, osobito na podrujima Meimurja, Istre i Crne Gore.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski capriccio Pan, 1935; Uspavanka 1940; Skice iz Crne Gore, 1948; simfonijski ples Lindo, 1952; Svita na teme starih dubrovakih igara, 1959; Tragini scherzo. Mala crnogorska svita za violinu i klavir, 1955. KLAV1RSKA: suite Djeci, 1939 i Vanjka, 1941 ; Stupa najmlai pionir, 1946. DRAMSKA: Kronanje v Zagrebu (tekst A. Akerc) za govorni i pjevaki zbor, soliste, fanfare, zvona i filmsku projekciju 1938; muziko -scenska burleska Vjeni Zid, 1940 42; radio-opera Mali Hans 1942 49; balet Roendan infantin, 1942 55; scenski oratorij Gorski vijenac 195256 (Beograd, 19. X 1957); muziko-scenska vizija Planetarijom, 195860 (RTB, 28. VII 1965); komina opera -balet Stav'te pamet na komediju! (Dundo Manje), 1962 64. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Gorski vijenac 1951 i Isti smo hod, 1965 (Beograd, 19. I 1966). Za zbor, sole i orkestar: Tito to smo mi svi, 1947; Sveana svita, 1949: Taga za jug, 1950; Tri igre iz Crne Gore i Boke, 1954; Vu kleti, 1956 (RTB, 2. I 1957); Zibu haju, 1958 (RTB, 14. VIII 1958); Slavna naa kumpanija, 1958; Doelje oktobtr, 1965. Za glas i orkestar: Tripesmcposveene Musorgskom, 193863; Dekle v zaporu, 194450; Uspavanka majke partizanke, 1946: Pet pesama Gupevih puntara, 195063: Zadnja popevka, 195263; Tri balade Petrice Kerempuha, 195263; est Zmajevih satirinih pesama, 1953 (orkestralna verzija 1955; izv. Beograd, 15. I I I 1965); est meimurskih pesama, 1958; Kipci i popevke. Za glas i klavir: ciklusi Tri meimur ske, 195; O pajacu i buba Mari, 1953; etiri pesme Mikule Pavia, 1959 i etiri metra, 1970. Za glas_i harfu: 18 meimurskih pesama, 194849 i Uspavanka iz Dubrovnika, 1949. etiri dubrovake serenate za glas i embalo. Oko 35 zboro va: Ivanje, 1935; Crnogorska i etiri kajkavske za mjeoviti zbor, Manji Gupcu za muki zbor, 1937; Drue Tito, ljubiice bijela za enski zbor, 1944. Oko 50 borbenih i masovnih pjesama: Crveni makovi, 1936; Vstanite, 1936; Zlomimo bi, 1937; Drug Tito, 1943; Naa pjesma, 1943; Republici, 1947; Naoj Armiji, 1948; Novoj Jugoslaviji, 1948 (nova verzija pod naslovom Sveana pesma, 1959). Oko 10 vojnikih pjesama za 2 glasa i klavir; oko 30 djejih pjesama uz klavir ili instrumentalnu pratnju. Oko 40 obrada narodnih pjesama za razne sa stave; oko 20 harmonizacija narodnih pjesama za muki i mjeoviti zbor. J SPISI. Brojni lanci i eseji (.izbor): Uuod u predavanja istorije muzike, Muzika, 95o, 4; Meusobna zauisnost folklora i muzikih oblika, Muzike novine, 1951; Salzburke impresije, Savremeni akordi, 1954; Operna reija tuma muzike, ibid., 1955; O problemima narodne muzike na jugoslavenskim radio-stanicama, ibid., 1957; Seanje na Pavla Markovca, Zvuk, 1959; Borbena pesma izraz otpora i bunta naroda, ibid.; O partizanskim narodnim napjevima, predgovor Zborniku partizanskih narodnih napjeva-, 1961;- S eanje na Josipa Slavenskog, Zvuk, 1966. Referati; emisije za radio.

HERBST, Johannes, ameriki kompozitor njemakog po drijetla (Kempten, Bavarska, 23. VII 1735 Salem, North Carolina, 15. I 1812). Pastor sekte Moravske brae, nastanio se 1786 u SAD, vrei vjerske funkcije u Lancasteru, Lititzu (Pennsvlvania) i konano u Salemu, gdje je sakupio vanu zbirku sa vie od 1000 oratorija i anthema. Sam je komponirao oko 125 anthema ; koralnih napjeva.
LIT.: A. G. Rau i H. T. David, A Catalogue of Music by American Moravians, Bethlehem, Pennsvlvania, 1938. D. M. McCorkle, The Moravian Contribution to American Music, Notes, 1956.

HERCIGONJA, Nikola, kompozitor i muziki pisac (Vinkovci, 19. II 1911 ). Studij kompozicije zavrio 1935 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa, K. Odak). Zborovoda radnikih i seoskih zborova u Zagrebu i okolici, od 1938 profesor gimnazije u Strumici i Suaku. God. 1942 odlazi u narodnooslobod;iaku vojsku, gdje je rukovodilac sekcije Kazalita narodnog os'obodenja Jugoslavije, a od 1945 naelnik Odjeljenja za kulturu i umjetnost ZAVNOH-a i zatim proelnik muzikog odsjeka u Ministarstvu NR Hrvatske. God. 1946 47 muziki referent Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ u Beogradu, zatim rukovodilac muzikog sektora filmskog poduzea Avala,i949-50 predava historije muzike na Beogradskom univerzitetu i od 1950 docent i potom profesor Muzike akademije u Beogradu. Uz nastavniki i kompozitorski rad bavi se i muzikom publicisti -

116

HERCIGONJA HERMANN
Teologiju, filologiju i pedagogiju studirao u Meissenu i Le gu; u muzici uenik J. G. Schichta, kantora u crkvi sv. Ti Nastavnik i od 1795 rektor kole u O schatzu, 1811 36 pi sor muzike u Zittauu. Utemeljio asopis Musikalisches Jug blatt. Znaajan muziki pedagog, ne samo praktiar ne teoretiar, H. se zauzimao da se u muziku nastavu uvede ziki diktat kao sredstvo za kolovanje sluha. Klavirsku je pc vrio grupno, to je kasnije usvojeno kao princip u svima rm kim kolama. Njegov napjev Grossvaterlied upotrijebio je S> mann u svojim djelima Papillons op. 2 i Carnaval op. 9.
DJELA: Versuch einiger Lieder mit Melodien fiir junge Klavierspieler, : Schnurren und lustige Einfdlle fiirs Klavier und Gesang, 1794; Lied an das sdch Contingent, lj94;Praktisches Handbuch zur leichten Erlernung des Klavier-Spi 1796; Neue sehr erleichurte Generalbasschule fur junge Musiker (3 sv.), 1805Neue praktisehe Singschule fiir Kinder (4 sv.), 180709; Neue praktisehe Kh sehule fur Kinder, neue verbesserte Auflage (4 sv.), 180912; Praktisehe V sehule, 1810; Kunst, das Pedal fertig zu spielen, 1816; Gesangslehre fiir V sehulen, 1820; Musikalisches Volksschulengesangbuch, 1821; Praktisehe Praeh sehule (samo II svezak); Zittauer Choralbuch, 1822; Allgemeines Choralbuch Sammlung der in der evangelischen Gemeinden ublichen Kirchenmelodien, ] Neue Choralmelodien fiir das Budissiner, Dresdner und Zittauer Gesang 1827; Singbiichlein zur Vorbereitung auf den Choralgesang, 1844; Gesdng< Mannerchor (2 sv.); Instructive Variationen (2 sv.)f Terpsichore oder Samn 60 leichter Tanzmelodien. LIT.: O. Schmid, Carl Gottlieb, Karl Eduard und Richard Hering, Generationen sachsischer Musiker, Haus biicher fiir Sachsen, Olbernhau L. Gelber, Carl Gottlieb Hering, Die Liederkomponisten, Berlin 193c L. Hoffmann-Erbrecht, Carl Gottlieb Hering, MGG, VI, 1957.

LIT.: D. Kosti, Gorski vijenac kao scenski oratorijum Nikole Hercigonje, Stvaranje, 1957. M. Radenkovi, Gorski vijenac, scenski oratorijum Nikole Hercigonje, Zvuk, 1958. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. K. Ko.

HERDER, Johann Gottfrifd, njemaki knji evnik i pjesnik (Mohrungen, Istona Pruska, 25. V III 1744 Weimar, 18. XII 1803). Muzika je u njegovu ivotu vrlo mnogo znaila. Poznavao je djela brojnih majstora (Palestrina, Pergolesi, J. S. Bach, Handel, Gluck, Mozart i dr.), bio je osobno povezan s vie kompozitora, a osobite je mnogo o muzici itao (Kepler, Rameau, Rousseau, Tartini, Marpurg, Scheibe, C. Ph. E. Bach i dr.). Citirao je misli o muzici iz spisa teologa, filozofa i pjesnika; poznata su mu bila i muzika gledanja antike. irok, sveobuhvatan i vidovit stvaralaki um, dao je smjernice mnogim strujanjima svoga doba, a i kasnijih vremena. Za muziku je imao dubljeg razumijevanja od veine univerzalnih mislilaca. To poiva ne samo na njegovoj muzikoj nadarenosti nego i na njegovu poimanju his torije svijeta kao historije ovjeka i njegova obrazovanja. Muzika mu nije bila poseban, odijeljen predmet, nego se nalazila u samoj sri historije i odgoja. Na se rod muzikom humanizirao i muzikom e se jo humanizirati. Svoje mnotvo ideja nije sjedinio u izgraenom sistemu. Najvie misli o muzici sadravaju djela Viertes Kritisches Waldchen i Kalligone. Od estetike zahtijeva da ljepotu ne definira vjeno odozgo, nego naprotiv da je trai u stvarnim pojavama. Borio se protiv racionalizma za iracion alne slojeve svijesti. Teio je za ponovnim praiskonskim jedinstvom rijei, muzike i plesa. Kao ideal dramsko-muziko-poetskog jedinstva isticao je antiknu tragediju i Gluckovu operu. Meutim, usprkos oduevljenju za cjelinu rijei, muzike i drame, H. je p riznavao i samobitnu vrijednost vokalne i instrumentalne muzike. U narodnoj pjesmi H. je otkrio glas ovjeanstva; on je zaetnik sakupljanja i prouavanja narodne pjesme te je time odluno utjecao ne samo na razvoj Lieda, ve i na studij folklora i na muziku openito, u Njemakoj 1 u drugim zemljama. Ideje koje je zastupao bile su u otroj su protnosti s razvojem filozofske misli oko Kanta i Fichtea i s pogle dima na ivot i umjetnost koji su vladali u weimarskom krugu oko Goethea i Schillera.
DJELA. SPISI (koji sadravaju odlomke o muzici): Viertes Kritisches Waldchen, 1769; Uber die Oper (uz Journal meiner Reise), 1769; predgovor i odlomci uz Weimarsku crkvenu pjesmaricu, 1778, 1787 i 1795; Briefe, das Studium der Theologie betreffend, 1781; Die heilige Cdcilia oder zvie mati zu Ruhm kommt, ein Gesprdch, 1783; Vom Geisl der Ebraischen Poesie, osobito II, 1783; Ob Malerei oder Tonkunst eine grossere Wirkung gezvahren. Ein Gottergesprdch, 1784; Cdcilia, 1793; Die Tonkunst. Eine Rhapsodie, 1793; Die Lyra. Von der Natur und IVirkung der lyrischen Dichtkunst, 1795; Christliche Hymnen, 1796; Kalligone, 1800; Bericht und Gutachten, betreffend die Wiederbesetzung der Kantoratsstelle durch den Concertmeister Destouches, 1802; Kalligenia, die Mutter der
Schonheit, 1803. lanci u asopisu Adr ast ea, II I I I , 1801 02: Tanz und

HERMAN, Jan, eki pijanist (Neveklov, 31. VIII 188c Prag, 30. IX 1946). Uio kod A. Mikea u Pragu; 1909 profesor klavira na Konzervatoriju u Orelu, od 1914 na Konze toriju u Pragu (od 1934 vodio majstorsku klasu). Jedan od najis nutijih pijanista u ekoj. Prvi eki pijanist7koji je svirao et stepenu muziku. Koncertirao u Americi, Rusiji, Francus Engleskoj, Njemakoj, Nizozemskoj, Jugoslaviji i dr., sudjelo u komornim ansamblima (sa ekim gudakim kvartetorr violinistom K. Hoffmannom).
LIT.: V. J. Sykora, Nar. umelec Jan Hefman, Praha 1956.

HERMAN, Reinhold Ludvvig, njemaki kompozitor (Pi zlau, Brandenburg, 21. IX 1849 vjerojatno New York, 1920). Studirao na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Od 1 u New Yorku, afirmira se postepeno kao nastavnik i zborove 187884 vodio Sternov konzervatorij u Berlinu. Vratio se 1 u New York; 18981900 dirigent Handelova i Haydnova dru. u Bostonu. Poslije nekoliko godina provedenih u Njemaki Italiji, od 1917 definitivno u SAD.
DJELA: koncert za klavir; Die Seufzerbrucke i Der Geiger von Gmtit orkestar. Komorna djela. DRAMSKA. Opere: Vineta, 1891; Spielma gliick, 1894; Wulfrin, 1896; Sunddri, 1911; Lancelot. Kantate; zbor solo-pjesme. Knjiga An Open Door for Singers, 1912.

Melodrama; Wirkt die Musik auf Denkart und Sitten; Handel. Pjesme, kojima je predmet muzika: Die Orgel; Cdcilia; Das Saitenspiel; Die Harmonie der Welt; Die Musik i dr. Izdanja narodnih pjesama i spisi o narodnoj pjesmi: Von Deutscher Art und Kunst, 1773; Alte Volkslieder, 2 dijela, 177375; Von Ahnlich-keit der mittleren englischen und deutschen Dichtkunst, 1777; Volkslieder, 2 dijela, 1778 79; Zueignung der Volkslieder; Volksgesang, Adrastea, 1803. Posthumno novo izdanje zbirka iz 1773 75 i 1778 79, pod naslovom Stimmen der Volker in Liedern, 1807. Herderove pjesme (originalne i prijevode tuih pjesama) uglazbili su J. F. Reichardt, Ch. G. Neefe, H. G. Nageli, L. v. Beethoven, C.M.Weber, F.Schubert, J. Brahms, C. Loewe,R. Strauss i dr. Napisao je tekstove za oratorije i kantate i nekoliko dra mskih tekstova, kojima je bila svrha da se na njih komponira muzika (Dramen zur Musik}', neke od njih (3 oratorija, nekoliko kantata i 2 drame za muziku) komponirao je J. Ch. F. Bach. Zborove iz drame za muziku Der entfesselte Promelheus komponirao je F. Liszt (1850). Od Herdera potjee i prijevod Handelova oratorija Messiah (1780). LIT.: A. Keferstein, Herder in Beziehung auf Musik, Herder -Album, Weimar 1845. H. Gunther, J. G. Herders Stellung zur Musik (disertacija), Leipzig 1903. W. Kufer, Herders Ideen zur Verbindung von Poesie, Musik und Tanz (disertacija), Munchen 1928. J. Muller-Blattau, Zur Musikubung und MusikaufFassung der Goethezeit, Euphorion, 1930. Isti, Hamann und Herder in ihren Beziehungen zur Musik, Konigsberg 1931. K. Huber, J. G. v. Herders Begriindung der Musikasthetik, I. Die philosophischen Grundlagen von Herders Musikasthetik, AFMF, 1936. J. Muller-Blattau, Musikalische Studien zu Herders Volkslied. Niederdeutsches Jahrbuch fur Volkskunde, 1947. W. iViora, Johann Gottfried Herder, MGG, VI, 195 7. B. A.

HERMAN, Vasile, rumunjski kompozitor (Satu-M; 10. VI 1929). Uio na konzervatorijima u Satu -Mareu i Cl (S. Toduta, W. Demjan). Od 1954 nastavnik Konzervatoriji Cluju.
DJELA. ORKESTRALNA: Ritornele, 1964; Cantilatii, 1967; Poli) za instrumentalne grupe, 1968. KOMORNA: Sonata-baladd za obou i kl; 1961; sonata za flautu i klavir, 1967; 3 stavka za violinu solo, 1964; Van za klavir, 2 klarineta i udaraljke; Episodde za flautu, marimbu, vibrafon i udara 1968. KLAVIRSKA: Sonata da ricercar, 1958; sonata, 1967; Opt piese t 1959; Partita, 1961; Microforme, 1965. VOKALNA: oratorij Balada Pintea Vileazul, 1957; zborovi; solo-pjesme. Studije i lanci u ao] Lucrari de muzicologie.

HEREDIA (Eredia, Herredia), Pedro (Pietro) de, talijanski kompozitor i orgulja, moda panjolskog podrijetla (Ver celli, ?-Rim, 1648). Kao djeak pjevao u katedrali u Vercelliju, uio muziku u Collegio degli Innocenti. Sveenik; 159596 muziar na dvoru u Torinu, zatim kanonik i kapelnik katedrale u Vercelliju. God. 162329 u Rimu orgulja u bazilici sv. Petra (uz Fresco baldija), a poslije toga crkveni muziki direktor (Gesii i Semi-nario Romano).
DJELA: madrigal Passa la vita alVabbassar d'un ciglio. Dvije mise; 2 moteta; Libera me, Domine. NOVA IZD.: madrigal obj. R. Mitjana (u Lavignacovoj, Encyclopedie de la musique, I, 4) i L. Torchi (L'Arte musicale in Italia, IV, 35 38); Missa super Cantu romano obj. M. HermesdorfT, Trie r 1873. LIT.: W. Kurthen, Die Missa super Cantu romano von P, Heredia, KMJB, 1936 38. A. Krumscheid i H. Haase, Pedro Heredia, MGG, VI, 1957.

HERING, Carl Gottlieb, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Bad Schandau, Saska, 25. X 1766 Zittau, 4. I 1853).

HERMAN, Woodrow Charles (prozvan Woody), ameri jazz-klarinetist, saksofonist i pjeva (Mihvaukee 16. V 1913 Karijeru zapoeo kao pjeva i alt -saksofonist, od 1934 u orkes I. Jonesa s kojim je snimio prve ploe. Iz tog je sastava H. preu: vodee muziare i 1936 formirao svoj orkestar, isprva nazvan ' Band that Plays the Blues, kasnije znameniti The Woodchop} (Drvosjee). U poetku interpret bluesa, etrdesetih godina pre' na swing i tada postie punu afirmaciju. God. 1 945 Stravinsk: njegovom orkestru posvetio svoj Ebony Concerto. Poslije rata H. njeguje preteno be - bop, zatim prihva cool jazz te od 1952 vodi naizmjence male i velike sastave, je vie sklon orkestralnom jazzu. Poduzimao je turneje po Evrc gostovao i u Jugoslaviji, a lan njegova orkestra bio je i na trubi D. Gojkovi. H. je uveo u jazz -sastav tzv. Four Brothers Soi (zvuk etvorice brae), zamijenivi uobiajenu saksofonsku s) pinu (2 alt-saksofona, 2 tenor-saksofona i bariton-saksofon) tri tenor-saksofona i jednim bariton-saksofonom (Jimmy Giufl Herbie Stevvart, Stan Getz i Serge Chaloff, 1947 49). Snin je velik broj ploa, a pojedine njegove izvedbe postale su klasic (Woodchoppers Bali'; Early Autumn; Summer Sequence). HERMANN, Friedrich, njemaki violinist, kompozitor i ] dagog (Frankfurt a. M., 1. II 1828 Leipzig, 27. IX 190 Uio na Konzervatoriju u Leipzigu, gdje je 184678 l orkestra Gezoandhaus, a od 1847 nastavnik violine na Konzen

HERMANN HERMESDORFF
toriju (od 1883 profesor). Odli an pedagog, poznat po svojoj violinskoj koli (Violinschule), koli za ljestvice i gudalo (Tonleitern- und Bogenschule) i izdanjima klasine violinske literature (Peters). HERMANN, Hans, njemaki kompozitor (Leipzig, 17. VIII 1870 Berlin, 18. V 1931). Kontrabasist orkestara u Kasselu, Zenevi, Petrogradu, Beu i Londonu; kompoziciju uio kod W. Rusta na Konzervatoriju u Leipzigu, E. Kretschmera u Dresdenu i H. Herzogenberga u Berlinu. God. 190107 nastavnik na konzervatoriju Klindmorth-Scharwenka u Berl inu. ivio zatim do 1927 u Dresdenu, a posljednje godine ponovno u Berlinu. Istakao se kao kompozitor malih vokalnih forma u narodnom duhu.
DJELA: simfonija Lebensepisoden ; krae orkestralne kompozicije. Dva gudaka kvarteta. Za violinu i klavir: suita u sonatnom obliku; Aus meinem Tagebuck i dr. Kompozicije za violonelo i klavir, za klarinet i klavir. Klavirske kompozicije. Singspieli: Urteil des Midas, 1904 i Der rote Pimpernell. Oko 170 balada za glas i klavir; oko 100 solo pjesama. LIT.: -R. Schaal, Hans Hcrmann, MGG, VI, 1957.

117

(mala terca), tt = ditonus (velika terca), Z> 41i - = diatessaron (kvarta), A ili 8 = diapente (kvinta). Slova su primijenjena kao znakovi za relativno fiksiranje visine tona i smjetena iznad adijastematskih neuma, a uz to je desno dolje dodana toka, koja po kazuje da melodija silazi, a kad toke nema, znai da melodija uzlazi na odreeni interval. H. uvodi ovakvu notaciju umjesto, po njegovu miljenju nepotpune, - Dasia-notacije. Njegov sistem znakova, poznat u muzikoj historiji kao hermannovska slovana notacija, nije naiao na velik odaziv, jer je u isto vrijeme Guido d'Arezzo pronaao svoj sustav. Hermannusova notacija spominje se u teoriji jo kod Johannesa Affligemensisa (Muica) i Jakova iz Liegea (Speculum musicae), a u praksi se javlja prigodice, kao npr. u nekim koralnim rukopisima XII st. u Miinchenskoj dravnoj biblioteci (Cod. lat. 9921 i 14 965 a). H. C. bio je jedan od najpoznatijih uenjaka svoga vremena, a uz Bernoa iz Reichenaua, Guida iz Arezza, Ariba Scholasticusa i Wilhelma iz Hirsaua ide medu najznaajnije muzike teoretiare XI st.
DJELA. CRKVENA : pripisuje mu se 5 sekvenca (Grates,honos, hierarchia; Rex regum, Dei agne; Ave praeclara mari stella; Exsurgat totus almiphonus i Benedicto trinae unitati), 3 marijanske antifone (Alma redemptoris mater; Salve regina misericordiae i O florens rosa, Domini mater speciosa) i jedan responzorij (Martyr sancta Dei, quae flagrans igne fidei). Ove kompozicije javljaju se pojedinano u mnogim rukopisima, najvie iz XII st. (uvaju se u bibliotekama u Miinchenu, Londonu, Beu i dr.). Hermannusov uenik i biograf Bertholdus spominje u Vita Hermanni jo nekoliko njegovih crkvenih napjeva. Traktat Opuscula muica. Chronicon povijest svijeta u obliku kronike od poetka nae ere do 1054 sadrava i podatke vane za historiju muzike; djelo je nastavio Bertholdus do 1080. Vie matematsko -astronomskih traktata. Pjesnika djela: osim tekstova svojih crkvenih kompozicija jedna satir ika i jedna alegorika pjesma. NOVA IZD. (muzika djela): Opuscula muica obj. su: Al. Gerbert (Scriptor-es zcclesiastici de muica, II, 1784; prema bekom rukopisu iz XII st.); J. P. Migue (Patrologia tatina, 1844 55); W. Brambach {Hermanni Contracti Mu ica, 1884); L. Ellinwood (Muica Hermanni Contracti, 1936; prema rukopisu u knjinici Eastman School u Rochesteru, N. Y., s engleskim prijevodom). Ne koliko melodija obj. su: A. Schubiger {Die Sangerschule St. Gallens vom 8. bis 12. Jahrhundert, 1858); P. Wagner (Gregorianische Formenlehre, 1921); R. Molitor (Die Kullur der Abtei Reichenau, I I, 1925); H. Besseler (Musik des Mittelalters und der Renaissance, 1931). LIT.: H. Hansjakob, Herman der Lahme von der Reichenau, Mainz 1875. W. Brambach, Die Musikliteratur des Mittelalters bis zur Bliite der Reiche nauer Sangerschule (500 bis 1050), Karlsruhe 1883. Isti, Theorie und Praxis der Reichenauer Sangerschule, Karlsruhe 1888. Isti. Die verloren geglaubte Historia de S. Afra Martvre und das Salve Regina" des Hermannus Contractus, Karlsruhe 1892. C. Vivell, Die Intervallbuchstaben des Hermannus Con tractus, Die Kirchenmusik, 1910. C. Blume, Reichenau und die marianischen Antiphonen, Die Kultur der Abtei Reichenau, I I , 1925. J. HandSchin, Her mannus Contractus-Legenden nur Legenden?, Zeitschrift fiir deutsches Altertum und deutsche Literatur, 1935. H. Hilschen, Hermannus Contractus, MGG, VI, 1957. F. Haberl, Hermannus Contractus, Muica sacra, Koln 1962. B. A.

HERMANN, Mathias -> Werrekoren, Hermann Mathias HERMANN, Miina, estonski orgulja, dirigent, kompozitor i pedagog (Ratshof kod Dorpata, 9. II 1864 Tartu, 16. XI 1941). Uila na Petrogradskom konzervatoriju (G. A. Homilius). esto koncertirala po baltikim dravama i u Njemakoj. U Dorpatu 1894 osnovala zbor, s kojim je poduzimala koncertne turneje i propagirala estonsku vokalnu muziku. Nastavnica pjevanja i dirigent svog zbora. Komponirala vei bro j zbornih pjesama u stilu njemake romantike.
LIT.: A. Haava, Miine Hermann, Tallinn 1934.

HERMANN, Robert, vicarski kompozitor (Bern, 29. IV 1869 Ambach, Bavarska, 22. X 1912). Velikim dijelom samouk, uio kratko vrijeme kod E. Humperdincka u Frankfurtu na Majni. Od 1895 ivio pokraj Leipziga.
DJELA: 2 simfonije; koncertna uvertira. Klavirski trio; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir; Bcrceuse za violonelo i klavir; romanca i scherzino za violinu i klavir. Dvije suite za klavir; Klavierstucke. Solo-pjesme. Berliner Aiusik-Kritiker-Spiegel, 1896. LIT.: W. Niemann, Robert Hermann, Monographien modcrner A'Iusiker, III, 1909.

HERMANN IZ SALZBURGA (Der Monch von Salzburg), austrijski pjesnik i kompozitor XIV sto ljea. Njegov identitet j predmet diskusije. Benediktinac, kao pjesnik pripadao krugu oko Pilgrima II von Puchheima, salzburkog kneza -nadbiskupa (13651396). Prvi zapis jednog od njegovih djela potjee iz 1372. Njegova ostavtina sauvana je u vie od 6 0 rukopisa XIV XVI st. u ranim tiskanim izdanjima i pjesmaricama, a sastoji se otprilike od 48 duhovnih i 87 svjetovnih pjesama, koje su bile rairene u svim zemljama njemakog jezika. Medu duhovnim djelima nalaze se prijevodi latinskih sekvenca i himna i izvorne njemake duhovne pjesme. Svjetovne kompozicije imaju veinom instrumentalnu pratnju; u njima su esto prisutni folklorni ele menti. U nekim se pjesmama pojavljuje vieglasje. H. nije pri padao ni jednoj koli; njegova umjetnost povezuje posljednje izdanke dvorskog Minnesanga, graanski Meistergesang, polifoni njemaki Lied (Tenorlied) i narodno nasljee.
NOVA IZD.: dio Hermannovih djela objavili su: F. A. Mayer i H. Rietsch (Die Mondsee-Wiener Handschrift und der Monch von Salzburg, Acta germanica, III IV, 1894 96), P. Runge (Die Sangesweisen der Colmarer Handschrift und der Liederhandschrift Donaueschingen, 1896) i J. Wolf (Musikalische Schrifttafeln, 1923). LIT.: F. Pfeiffer, Die Kirchenlieder des Monchs von Salzburg, Altdeu tsche Blatter, 1840. J. Ampferer, Ober den Monch von Salzburg, Programm des k. k. Staatsgvmnasiums in Salzburg, 1864. K. Bartsch, Hermann von Salzburg, Allgemeine Deutsche Biographie, 1880. Isti, Johannes von Salzburg, ibid., 1881. H. Rietsch, Der Monch von Salzburg, Muica Divina, 1914. O. Ursprung, Die Mondseer Liederhandschrift und Hermann, der Monch von Salzburg, AFMW, 1923. R. Bauerreiss, Wer ist der Monch von Salzburg?, Studien und Mitteilungen zur Geschichte der Benediktinerordens, 1934. J. Schabasser, Der Monch von Salzburg in seinen geistlichen Liedern (diserta cija), Wien 1936. M. Pfleger, Untersuchungen am deutschen geistlichen Lied des 13. bis 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1937. H. Noack, Der Monch von Salzburg (disertacija), Breslau 1941. W. Wiora, Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern, Basel 1949. W. Saltnen, Das Lochamer Liederbuch, Leipzig 1951. Isti, European Song 1300 1540, New Oxford Historv of Music, I I I , London 1957. Isti, Herma nn von Sa lzburg, MGG, VI, 1957-

HERMENEUTIKA (gr. p;iv;vUG) tumaiti), muziko-teoretsko strujanje XX st. U antikoj Grkoj, odakle termin potjee, oznaivao je nauku o tumaenju umjetnikog djela. Na muziku ga prenio H. Kreutzschmar (oko 1900). Umjetniko -teoretska h. temelji s e na shvaanju da vanjska pojava umjetnikog djela ukazuje na postojanje nekoga drugog, u prvom redu psihikog elementa. Da bi se umjetniko djelo moglo dobro razumjti, potrebno je tumaenje, tj. pronalaenje psihikih korelata (doivljajne pozadine) muzikih fenomena. Dok je H. Riemann u prvom redu posvetio panju samome muzikom fenomenu u njegovim mnogostrukim vidovima (ritam, fraza, forma, itd.), njegov antipod H. Kreutzschmar jae je isticao simbolika i izraajna svojstva muzike u okviru ope kulturne historije. Za njega se iza muzikih pojava skriva ideja i smisao. Takvo se gledanje historijski nadovezuje na baroknu estetiku, naroito na nauku o afektima, s tom razlikom, to se barokna nauka vie bavila pojedinanim zapaa njima i praktinim iskust vom, nego izgradnjom sistema. Nova h. pribjegava naunim metodama, detaljnom i sistematskom istraivanju ritmova, intervala, pauza, itd. Osim H. Kretzschmara, vaniji su predstavnici muzike hermeneutike, s poneto razli itim gledanjima, R. Lach i A. Schering.
LIT.: XV. Dilthey, Die Entstehung der Hermeneutik, Spomenica Ch. Sigwartu, 1900 (i u Gesammdte Schriften, 1924). H. Kretzschmar, Anregungen zur Forderung musikalischer Hermeneutik, PJB, 1903 (i u Gesammelte Aufsatze, 1911). Isti, Neue Anregungen zur Forderung musikalischer Hermeneutik: Satzasthetik, ibid., 1905. A. Schering, Die Lehre von den musikalischen Figuren, KMJB, 1908. Isti, Musikalische Bildung und Erziehung zum musikalischen Horen, Leipzig 1911. Isti, Zur Grundlegung der musikalischen Hermeneutik, Zeitschrift fur Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1914. Isti, Das Svmbol in der Musik, izdao i pogovor napisao W. Gurlitt, Leipzig 1941. Isti, Figuren, musikalisch-theoretische, MGG, IV, 1955. N.-B. Ringbom, Ober die Deutbarkeit der Tonkunst, Helsinki, 1955. W. Gerstenberg, Hermeneutik, MGG, VI, 1957. H.-G. Gadamer, Warheit und Methode. Grundztige eines philosophischen Hermeneutik, Tiibingen 1960. G. Funke, Krise der Hermeneutik?, Zeitschrift fiir Religions- und Geistesgeschichte, 1961. R.

HERMANNUS CONTRACTUS, grof od Vehringena, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (vjerojatno Saulgau, Wiirttemberg, 18. VII 1013 samostan Reichenau na Bodenskom jezeru, 24. IX 1054). Uio kod opata Bernoa u koli samo stana Reichenau, gdje je 1043 stupio u benediktinski red. S Bernoom i Hermannusom ugled i kulturni ivot samostana Reichenau dostie svoj vrhunac. U svom traktatu Opuscula muica H. daje iscrpan prikaz nauke o intervalima, tetrakordima, notnom pismu i ljestvicama. Traktat je osobito vaan za historiju notacije, jer donosi nov, Hermannusov sustav notnog pisma, u kojem su intervali oznaeni slovima: e = equisonus (prima), s = semitonium (polustepen), t = tonus (cijeli stepenj, ts tonus cum semitonio

HERMESDORFF, Michael, njemaki muzikolog i kom pozitor (Trier, 4. III 1833 18. I 1885). Sveenik; od 1862 orgulja katedrale u Trieru i uitelj pjevanja u sjemenitu i u katedralnoj muzikoj koli (od 1870 direktor). Nastojao je obnoviti gregorijansko pjevanje. God. 1869 osnovao u biskupiji cecilijansko drutvo; 187287 urednik asopisa Cacilia, koji je zahvaljujui

118

HERMESDORFF HEROLD
nastavnik muzike teorije i kompozicije na Muzikoj akad u Mannheimu, zatim predavao u Erfurtu (1924 26) te u Be na Sternovu konzervatoriju (1926 28) i na Akademiji za crk i kolsku muziku (192732). Emigrirao 1939 u SAD; djelo\ Davenportu, Dickinsonu, Lafavetteu, Fort Wayneu i od na Institute of Musical Art i na Univerzitetu u Detroitu,
DJELA. ORKESTRALNA: koncertna uvertira; Dame des Apaches. MORNA: suita za flautu (violinu) i klavir op. 34, 1928; 4 Vortragsstiicke za (violinu) i klavir op. 35,1928; S^rcmide Bur/ju za fagot i klavir. 1941; Z.ii Misa u D-duru, 1948; LXXXIV psalam. SPISI: Emile Jaques - Dal 1929; Allgemeine Musiklehre (novo izd. istoimenog djela S. Krehla) Johannes Brahms, 1934; Systematische Modulationslehre, 1935 (II izd ' i vie od 300 eseja i lanaka. Izdao Concerti grossi op. 3, br. 1 6 F. S. ( nianija, 1945. LIT.: P. Nettl, Meeting with Robert Hernried, Music Nevvs, 194 N. Broder, Robert Hernried, MGG, VI, 1957 __ .

njegovim doprinosima postao vodei organ koralnih istraivanja. Utemeljio Verein zur Erforschung alter Choral-Handschriften (1872), kojemu su se prikljuili vaniji specijalisti iz te struke (A. Schubiger, D. A. Pothier, F. A. Gevaert i dr.). Njegov je ue nik P. Wagner. H. je pridonio znanstvenom istraivanju gregori-janike u vrijeme kad se ona jo nalazila u poecima. Njegovo izdanje Graduale ad normom cantus St. Gregorii, premda ima nedostataka i nije dovreno, moe se s pravom smatrati preteom Paleographie Muskale benediktinaca iz Solesmesa.
DJELA. Dvije mise. Instruktivno djelo Gesangschule fiir den Unterricht, 1874. IZDANJA. Koralno pjevanje: Graduale juxta Ecclesiae Catholicae Trevirensis dispositum, 1863; Praefationes in cantu Trevirensi, 1863; Antiphonale, 1864: Kyriale, 1869; Graduale ad normam cantus St. Gregorii, 1876 82. Ostalo: 12 Alotelten dlrerer Meister, 1870: nova obradba pjesmarice trierske biskupije, i-gl. i 4-gl-, 187172; obradba II izdanja zbirke S. Luka Sammlung ausgezeichneler Kompositionen fiir die Kirche, 1884. Harmonia cantus choralis, 4-gl. harmonizacije koralnih napjeva, 6 dijelova i 1 dodatni sv., 1865 68. Prijevodi i tumaenja djela Guida d'Arezza: Micrologus Guidonis de Disciplina artis mimcae, 1876; Epislola Guidonis Michaeli monacho de ignolo cantu directa, 1884. LIT.: D. Johnen, M. HermesorfT und der Trierische Choral, Trier 1942. A. Scharnagl, Michael HermesorfT, MGG, VI, 1957.

HERMSTEDT, Johann Simon, njemaki klarinetist i dirigent (Langensalza, Thiiringen,29. XII 1778 Sondershausen, 10. VIII 1846). Polazio vojnu kolu u Annabergu, gdje je uio nekoliko instrumenata. Od 1802 prvi klarinetist i dirigent vojnike dvorske muzike u Sondershausenu (od 1824 dvorski kapelnik). Jedan od najboljih njemakih klarinetista svoga vremena, koncer tirao u mnogim njemakim gradovima. Njemu je L. Spohr posvetio koncerte za klarinet u c-molu op. 26 (1808), u Es-duru op. 57 (1810), u f-molu (1821) i u e-molu (1828), nadalje 2 ciklusa varijacija i Sechs dentsche Lieder op. 103 (1837). Da bi mogao izvesti Spohrov koncert op. 26 H. je izvrio neke prepravke na klarinetu. Za nj su pisali klarinetske koncerte i M. T. Ebervvein i I. Miiller. H. je obradio niz tuih kompozicija za vojniki orkestar.
LIT.: W. Allenburg, Spohr als K-omponist fur Klarinett in seinen Beziehungen zu J. S. Hermstedt, Deutsche Militarmusikerzeitung, 1911. K. Stork, S. Hermstedt, ibid., 1935. H. Eberhardt, J. S. Hermstedt, Mitteilungen des Vereins fiir deutsche Geschichte und Altertumskunde in Sondershausen, Son dershausen 1940. H. Becker, Johann Simon Hermstedt, MGG, VI, 1957.

HROID (Hrold), francuska obitelj muziara alza podrijetla. 1. Franz Joseph (Francois-Joseph), kompozitor (S Alsace, 10. III 1755 Pariz, 1. IX 1802). Uio najprije kod oca Nicolasa, orguljaa u Seltzu, zatim kod Ph. E. Bacha u Jr burgu. God. 1781 nastanio se u Parizu gdje je ubrzo stekao u kao nastavnik klavira.
DJELA. KOMORNA: Trois sonales pour le piano-forte ou clavecin accompagnement de violon op. 1, 1782; Quatre sonales pour la harpe et piano accompagnemenl de violon et violoncelle op. 2, 1782; Trois sonates pour le p fone avec acc. de violon, 1804 (posth.). KLAVIRSKA: Sonates faciles piano, oko 1785 \Sonate pour piano, 1807.PRERADBE: Sixquintetti {Quinl de Bocchenni adaptees pour piano avec accompagnement de violon, viole et

HERNANDEZ GONZALO, Gisela, kubanski kompozitor (Cardenas, Matanzas, 15. IX 1912). Uila u Habani na Conservatorio de Muica y Declainacion i na Conservatorio Bach. Posvetila se kompoziciji i zbornom dirigiranju; kasnije se usavravala kod J. Ardevola. Od 1947 djeluje kao nastavnik. Nalazi se medu utemeljiteljima Grupo de Renovacion Musical i pobornica je suvremene muzike.
DJELA: sonatina za violinu i klavir, 1945; Pequeua Suite za violinu i violonelo, 1941. Klavirske kompozicije (sonata, 1942). VOKALNA. Zborovi: Cancion, 1942: Dos Canciones (J. R. Jimenez) za 3 i 6 glasova, 1942; Romance za 7-gl. mjeoviti zbor, 1942; Soneto Coral za 5-gl. mjeoviti zbor, 1943; Dos Villancicos, 1943 44; Aleluya, 1944: Suite Coral (F. Garcia Lorca) za 4-gl. mjeoviti zbor, 1946. Solo -pjesme. SPISI: Valor del disco fonografico en la editcacin mu sical, Boletin bimestral de critica, 1939: La Vida extravaganle de Piero de Cosimo, Revista Grafos, 1940; Leonardo daVinci, muico, ibid., 1940; La muica de nueslro tiempo, Boletin del Grupo de Renovacion Musical, 1943. LIT.: A. Fuchs, Gisela Hernandez Go nzalo, MGG, VI, 1957.

HERNANDEZ-MONCADA, Eduaro, meksiki kompo zitor i dirigent (Jalapa, Veracriiz, 24. IX 1899 ). Studirao na Conservatorio Nacional de Mexico (R. J. Telio, klavir; A Barrios y Morales, kompozicija). Pijanist u Orguesta Sinfnica de Mexico (osnovao C. Chavez 1928); od 1940 drugi dirigent tog orkestra, zborovoda u Opera Nacional i profesor na Conservatorio Nacioval. Kao kompozitor stvara u umjereno modernom stilu, oslanjajui se na .francuski impresionizam. Bavi se i obradbom meksikog narodnog melosa. Mnogo uspjeha imao je njegov balet Pantomime, s folklornim muzikim elementima.
DJELA: nekoliko simfonija: Dos Piezas para la Radiodijusora de Educacion Publica za komorni orkestar. Album del Corazon, zbirka humoristikih kompo zicija za klavir. Baleti: Processional, 1941; lxtepec, 1945; Pantomime, 1945. Kantata Poemontaje, 1933: Seis Poemas del Rubayat za glas i komorni orkestar. LIT.: N. Slonimsky, Music of Latin America, Nevv York 1945. A. Fuchs, Eduardo Hernandez Moncada, MGG, VI, 1957.

HERNANDEZ Y SALCES, Pablo, panjolski kompozitor (Zaragoza, 25. I 1843 Madrid, 15. XII 1910). Sa 14 godina postao orgulja crkve San Gil u rodnom gradu; orgulje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Madridu (H. Eslava). Orgulja madridske bazilike Nue&tra Senora de Atocha (od 1858); od 1863 nastavnik pjevanja na Konzervatoriju.
DJELA: simfonija; uvertira. est fuga za orgulje. Zarzuele Gimnasio kigienico i Un Sevillano en la Habana. CRKVENA: Aiisa pastorela; Requiem; Te Deum; Stabat Mater; Salve za 8 glasova i orkestar i dr. kola za orgulje.

HERNRIED, Robert, austrijski kompozitor i muziki pisac (Be, 22. IX 1883 Detroit, SAD, 3. IX 1951). Studirao na Univerzitetu i na Konzervatoriju u Beu te privatno kod R. Fuchsa, R. Heubergera i E. Mandyczewskog. Od 1908 kazalini di rigent u Austriji i Njemakoj. Nakon Prvoga svjetskog rata (191922)

2. Louis-Joseph-Ferdinand, kompozitor (Pariz, 28. I 179 19. I 1833). Sin Franza Josepha, koji mu je bio i prvi u Solfeggio ga je poduavao F. -J. Feti. Od 1802 studira na I zervatoriju u Parizu, klavir kod L. Adama, violinu kod R. Ki zera, harmoniju kod Ch.-S. Catela, kompoziciju kod E.-N. hula; 1812 dobio Grand prix de Rome kantatom Mile de La liere. Na temelju toga boravio u Rimu, zatim se 1813 pre u Napulj, gdje je dobio mjesto muzikog uitelja na dvoru k Murata. U Napulju je upoznao Paisiella i Zingarellija i : prikazao s upjehom svoju prvu operu La Gioventu di Enrico qu Vraajui se iz Italije zadrao se u Beu i upoznao Salier Hummela te muziku Mozarta. Nakon povratka u P^ariz (r postao korepetitor na Thetre Italien. Iste godine angairat je Boieldieu za suradnika na prigodnoj operi Charles de Fr kojom H. pobuuje panju. Puno priznanje kritike i publike si 1817 s kominim operama Rosieres i La Clochette (izvet , - A - vie od 100 puta za goc dana). Ali slijedea djela imala uspjeha sve do izvs opere Marie (1826). God. ] H. odlazi u Italiju da b: Pariz angairao pjevae ( dobio je Giudittu Pasta i terinu Galli). 1824 preao j Talijanskog kazalita u Par operu na poloaj direk zbora, a 1826 imenovan glavnim korepetitorom (che chant). Umro je u 42. go ivota, u stvaralakom ze poto je posljednjim sve operama doivio punu afir iju. Prvenstveno operni k pozitor, H. je dao vaan pr izgraivanju francuske rorr tiarske opere comique. U su mu bili Mozart i Gluck se kod njega mjestimice vie iru tragovi Rossinija, Web i Gretryja. U L.-J.-F. HEROLD. Rad L. Duprea traenju vlast dramskog izraza H. se drao, prema vlastitim zapisima, odred dramske koncepcije, pjevanje mora proizlaziti iz due da bi do] do due gledalaca, karakteri lica moraju biti izraeni, a osje i situacije takoer treba jasno predoiti. Ta je nastojanja H. UJ veoj mjeri ostvario u svojim majstorskim djelima: Zampa 01 Fiancee de marbre i Le Pre aux Clercs. Zampa je varijacija stare d uanske teme. H. ju je obradio dramatski ivo, raznovrsno, a melankolinim, as s jedrim kominim akcentima, i s uvjeri; izraenim strastima, stvorivi pravu romantinu operu, iji fanta ni elementi prelaze ponegdje u tragino. Sve je uoblieno s f vom francuskom mjerom i elegancijom: melodika je nadahm

HROLD HERRMANN
instrumentacija ivopisna, harmonije vrlo razvijene. U operi Le Pre-aux-Clercs (prema Merimeovoj Chronique de vie de Charlemagne), lienoj traginih akcenata, a i s manje sentimentalnih scena, H. je intu itivno muziki doarao srednjovjekovnu atmosferu, oitujui osobito smisao za oblikovanje ansambla, kvarteta, terceta, dueta, kao i zborskih scena te osjeaj za jasnu deklamaciju u solistikim partijama. I dok je Zampa imala vrlo snaan odjek, oso bito u Njemakoj, ova je opera doivjela u Francuskoj preko 2000 izvedbi.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1813 i 1814; 4 koncerta za klavir: I op. 25, 1810: II op. 26, 1811; I I I i IV, 1813; 2 uvertire, 1807 i 1813. KO MORNA: 3 gudaka kvarteta, 1814: trio za 2 fagota i rog; 2 sonate za violinu i klavir, 1811; Caprice pour le pianoforle avec accompagnement de 2 violons, altos el basse ad lib op. 8, oko 1817; duo za klavir i rog ili violonelo i violu i dr. KLAVIRSKA: 7 sonata, 1810 17; sonatina; 11 fantazija na operne teme; 3 suite; vie varijacija (op. 2, 11, 17, 19), ronda, capriccia i dr. DRAMSKA. Opere (izbor): La Gioventii di Ertrico Qttitno, 1815; Charles de France, 1816 (sa F.-A. Boieldieuom): Les Rosieres, 1817; La Clochette ou Le Diable page, 1817; Les Troqueurs, 1819; L'Amour platonique, 1819; L'Autetlr mort et vivanl, 1820; Le Muletier, 1823; Lasthenie, 1823; Vendome en Espagne, 1823 (sa D. F. Auberom); Le Roi Rene ou La Provence au XV e siecle, 1824; Le Lapin blanc, 1825; Marie, 1826; L'Illusion, 1829; Emmeline, 1831: L'Auberge d'Aurav, 1830 (sa M. E. Carafom); Zampa ou La Fiancee de marbre, 1831 (Pariz, 3. V 1831); La Mdecine sans medecin, 1832; Le Pre-aux cleres, 1832 (Pariz, 15. XII 1832); Ludovic, 1833 (dovrio J. -F. Halevv). Baleti: Astolphe el Joconde ou Les Coureurs d'aventures, 1827: La Somnanbule ou L'arrive d'un nouveau seigneur, 1827; Lydie, 1828: La Fille mal gardee, 1828; La Belle au bois dormant, 1829; La Noe de village, 1830. Scenska muzika Le Dernier jour de Missolonghi (J. G. Ozanaux), 1828. VOKALNA: desetak arija i lirskih scena za glas i orkestar: 1 vokalni tercet i 1 duet uz orkestar; zbirka romansa za sopran i klavir; canzonette. Memoare pod naslovom Souveniers inedits obj. sin L. J. F. Herolda Ferdinand u Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1910. LIT.: H. Berlioz, Compte rendu sur Zampa, Journal des Debats, 1832. A. Adam, Souvenirs d'un musicien precedes de notes biographiques, Pari 1857. F. J. Feti, Herold, Revue et Gazette musicale, 1863. B. Jouvin, Herold, sa vie et ses oeuvres, Pari 1868. Ch. Chaulieu, Herold, Magazin pit'oresquc, 1873. E. Herold, Soiree commemorative donne au Grand- thatre de Bordeaux lc 28 janvier 1877, Bordeaux 1877. A. Pougin, La Jeunesse d'Herold, Revue et Gazette musicale, 1880. Isti, Herold, biographie critique illustree, Pari 1906. G. Favre, La Musique francaise de piano cntre 1810 et 1830, Revue de musicologie, 1949. J. Vigue i M. Briquet, Herold, 1. Nicolas, 2. Franz Joseph, 3. Louis Joseph Ferdinand, MGG, VI, 1956. I. A.

119

HERPOL (Herpoll, Herpolitanus, Herbipols), Homer, nizozemski kompozitor (St. Omer, Artois, vjerojatno poslije 1510 Reichenau?, poslije 1573). God. 1554 55 kantor samostanske crkve sv. Nikole u Freiburgu (vicarska). Nakon studija kod Glareanusa u Freiburgu (Breisgau ) vratio se 1577 u vicarsku. God. 1568 boravio u Konstanzu. Zbirkom Novum et insigne opus musicum H. je stvorio prvo potpuno godite latinskih evan eoskih moteta; za njim e uskoro slijediti itav niz slinih djela drugih autora. Polifona razraenost moteta (jednakopravnost svih glasova i njihova linearna samostalnost) jasno upuuje na nizozemske uzore. H. ide medu Josquinove sljedbenike; po stilu je srodan svojim suvremenicima A. Willaertu i Clemensu non Papi. Responzoriji su, naprotiv, jednostavne homofone kompozicije s cantus firmusom u tenoru. Meu najljepe Herpolove kompozicije ubrajaju se koralni moteti Salve regina i Regina coeli.
DJELA: Novum et insigne opus musicum in quo textus evangeliorum totius anm, vero ritui ecclesiae correspondens, 54 petoroglasna moteta, 1565 (svi intabulirani u rukopisnoj tabulaturi G. Gothardta, 1575; 3 moteta i u Tabulaturbuch auff Orgeln uiid Instrument, obj. J. Riihling, 1583); Officium in die Sancto Penthecostes za4 glasa; 7 Magnificata za 4 glasa; Salve regina za 4 glasa; Regina coeli temporis pascali za 4 glasa: 6 responzorija za 4 glasa; Quia fecit za 3 glasa; 1 troglasni kanon. LIT.: A. Geering, Homer Herpol und Manfred Barberini Lupus, Fest sehrift Karl Nef zum 60. Geburtstag, Ziirich i Leipzig 1933. IV. Brennecke, Ho mer Herpol, MGG, VI, 1957.

HEROLD, Max, njemaki muzikolog (Rehvveiler, l'ranken, 27. VIII 1840 Neuendettelsau, Franken, 30. VII 1921). Studirao teologiju; 18751903 sveenik u Schwabachu kraj Nlirn berga i od 1903 u Neustadtu an der Aisch. Izdao niz djela posveenih protestantskoj praktinoj liturgiji i povijesti liturgije. God. 1876 sa L. Schoeberleinom i E. Krugerom osnovao asopis Siona, Monatsschrift fiir Liturgie und Kirchennnisik. Zauzimao se za tzv. ritmiko koralno pjevanje i za oivljavanje stare liturgije.
DJELA: Passah, Andachten fiir die heilige Charivoche und das Auferslelnngsfest, 1874; Vesperale oder die Nachmiltage unserer Fete..., I, 1875 i II, 1881; AltNiirnberg in seinen Goltesdiefisten, 1890; Kultus-Bilder aus vier Jahrhunderten, 1896 i dr. Urojni lanci, veinom u asopisu Siona. Nekoliko izdanja protestantskih obrednika. LIT.: F. Himne, Die evangelisehe Kirchenmusik, Potsdam 1931. O. Stollberg, Schwabacher Charakterkopfe in der Musikgeschichte des 19. Jahr hunderts, Schvvabach 1951. Isti, Max Herold, MGG, VI, 1957.

HERRERA DE LA FUENTE, Luis, meksiki kompozitor i dirigent (Mexico, 25. IV 1916 ). Studirao klavir i kompoziciju na Univerzitetu u Mexicu, diplomirao klavir na Conservatorio Judn Seb. Rach u Chapultepecu (C. del Castillo); studij kompozicije zavrio na Univerzitetu i na Conservatorio Nacional (R. Halffter) u Mexicu. God. 193238 crkveni orgulja i zborovoda, od 1943 dirigent Orguesta de Odmara de Radio Vniversidad. Od 1949 pomoni i od 1954 glavni dirigent Orguesta Sinfonica Nacional de Mexico. Osnovao 1950 ansambl Orguesta de Cdmara de Bellas Artes. H. de la F. pripada generaciji meksikih umjetnika koji tee za samosvojnim, specifino latinsko -amerikim muzikim govorom.
DJELA: Capricho za gudae i obligatni kvartet, 1946; Dos movimienlos za orkestar, 1947: divertimento za gudae i duhaki kvintet, 1949. Baleti: La Estrella y la Sirena, 1952: Suite de Ballet, 1953 i Fronteras, 1954. Solo--pjesme; crkveni zborovi. LIT.: R. Stevenson, Music in Mexico, Nc\v York 1952. A. Fuchs, Luis Herrera de la Fuente, MGG, VI, 1957.

HERRMANN, Bernard, ameriki kompozitor i dirigent (New York, 29. VI 1911 ). Studirao na Juilliad Graduate School oj Music (Ph. James, B. Wagenaar, A. Stoessel). Od 1940 dirigent orkestra Columbia Broadcasting Company; djelovao i kao muziki savjetnik u American School of the Air. Osnovao i vodio New Chamber Orchestra, s kojim je izvodio mnoga manje poznata djela iz starije i novije muzike literature. i vi u Hollywoodu. H. ide medu najistaknutije kompozitore filmske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1937 i 1941: simfonijeta za gudaki orkestar, 1935: simfonijska pjesma The City of Brass, 1934; Fiddle-Concert za violinu i orkestar, 1940; suita Currier and Ives, 1935: The Devil and Daniel Webster Suite, 1944; The Skating Pond, 1935; For the Fallen, 1943. KOMORNA: gudaki kvartet, 1932: predigra Analhema za 15 instrumenata, 1933; arija za flautu i harfu i dr. DRAMSKA: opera \Vulhering Heights, 1950. Baleti: American Revue, 1932; The Body Beautiful, 1934 i The Skating Ring, 1935. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Moby Dick za reci tatore, sole, muki zbor i orkestar, 1938 i Johnny Appleseed 1940; Fantastics za zbor i orkestar, 1942; zborovi. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York 1947. J. T. Hoioard, Our American Music, New York 1954.

HEROLD, Vilhelm Kristoffer, danski operni pjeva (tenor) i kipar (Hasle, Bornholm, 19. III 1865 K.0benhavn, 15. XII 1937). Uio u K0benhavnu (P. Jerndorf, L. Rosenfeld) i Parizu (De villier). Debitirao 1893 u Kraljev skom kazalitu u K.0benhavnu u naslovnoj ulozi Gounodove opere Faust; ostao na tom kazalitu do 1903; kasnije esto gostovao na najveim evropskim opernim scenama: u Londonu, Berlinu, Pragu, Dresdenu, Hannoveru, Stuttgartu, Oslu. God. 1901-03 i 190709 pjevao u Stockholmu; V910 n u kazalitu Dagmar u K0benhavnu; 192224 direktor Kraljevske opere u Kubenhavnu. HERON iz Aleksandrije, grki matematiar i fiziar. Datumi roenja i smrti nisu pouzdano utvreni. ivio je vjerojatno u II st., premd a su neki historiari tvrdili da se rodio u drugoj po lovini < I st. Dobro je poznavao radove Ktesibiusa, Arhimeda i Filona, koje spominje u svojim raspravama. H. je u traktatu Pneumatika opisao antike -> hidraulike orgulje.
NOVA IZD.: latinski prijevod Pmumalike obj. F. Commandino (1575); sveukupna djela obj. su W. Schmidt, H. Schoene i L. Hciberg (s grkim tekstom i njemakim prijevodom, 18991914); odlomke iz tog djela obj. Ch. Maclean {The Principle of the Hidraulic Organ, SBIMG, 1904 05). LIT.: W. Schmidt, Heron von Alexandria, Leipzig, 1899. /. Hammer-Jensen, Die Heronische Frage, Hermes, 1928. M. Wegner, Heron von Alexandna, MGG, VI, 1957.

HERRMANN, Georg -> Armiti, George HERRMANN, Hugo, njemaki orgulja, kompozitor i dirigent (Ravensburg, Wurttemberg, 19. IV 1896 Stuttgart, 7. IX 1967). Studirao na Konzervatoriju u Stuttgartu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. Gmeindl, F. Schreker). Orgulja u Lu dwigsburgu (1919 23) i Detroitu, SAD (1923 25); zborovoda i nastavnik muzike u Reutlingenu, kazalini dirigent u Wies badenu (1929 32) i direktor Muzike kole u Trossingenu (od 1935; od 1950 profesor). Organizirao vie sveanih igara (Tonkiinstlerfeste), vodio Mnsikfeste u Donaueschingenu. Znatan je njegov docrinos koncertnoj i pedagokoj literaturi za harmoniku.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1928; I I , 1929; I I I , 1950; IV, 1951 i V, 1955. Kammersymphonie za 19 instrumenata, 1926. Koncerti: za violinu, 1930: za violu da gamba, 1931; 2 koncerta za harmoniku i orkestar, 1941 i 1949; za embalo i komorni orkestar; dvostruki koncert za harfu i harmo niku. Schzvabisclie Lustspiel-Ouvertiire,' Symphonische Alitsik; Vorspiel zu einer hohen Feier, 1925; uvertire. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; duo za violinu i violonelo; guda ki trio; klavirski trio, 1927; Concertino za violinu i klavir; sonata za violinu i klavir; 2 koncerta za violinu i violu. Oko 20 klavirskih kompozicija (sonate, fantazije, nokturni). Kompozicije za orgulje (2 koncerta). DRAMSKA. Opere: Vasantasena, 1930; Das Wunder, 1937 i Paracelsus. 1943; komorna opera Gazellenhorn, 1929; komina opera Pick-nick; kolske opere. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: jfesus und seine Jiinger, 1931; Liturgische Passion nach Matlhdus, 1932; Chorzverk der Gemeinschaft i Des Friedens Geburt, 1946. Oko 15 kantata (Deutsche Kantate; Cantata Concerlante; Galgenlieder; Cantata Primavera). Za zbor: madrigali Marienminne, 1926; Totentdnze, 1926; Chorburlesken im Zoo, 1932; Tagzverkgesdnge aus dem Osten,

HEROVI (Heroich), Josip, orgulja (Zagreb, 20. X 1780 Samobor, 11. VI 1871). Uitelj i orgulja u Samoboru, gdje je 1807 utemeljio Malu harmoniju (kasnije Muzika). Svirao klavir i fagot, sudjelovao u instrumentalnim sastavima u crkvi; bavio se i poduavanjem. Napisao je pjesmaricu Knjiga, vu kojoj zadersavajusze Popevke Duhovne za potrebnozt Chez leto dohadyajuche Szvetke, zkupa zpravlenay Na chetiri ztrani razdelena . . . Leta Gozponovog: 1799 (u rukopisu").
LIT.: M. Lang, Dva samoborska glazbenika, Sv. C, 1922. Isti, Pjesma rica Josipa Herovia, ibid -, 1925. K. Ko.

120

HERRMANN HERTZMANN
orkestra. Kao astronom H. je 1781 otkrio planet Uran i pot se posvetio nauci.
DJELA. ORKESTRALNA: 24 simfonije, 1760 64; 4 koncerta z: linu i gudae, 176064; 2 koncerta za violu i gudae, 1759; koncert za i gudae, 1759; 2 koncerta za obou, gudae i rog, oko 1760; koncer t za 01 1767; koncert za orgulje, gudae i trublju, 1767; koncert za orgulje i gi KOMORNA: 6 Sonatas for the Harpsichord, with Violin and Cello obb oko 1765; 3 Sonatas for Harpsichord with Violin obbligato; 12 sonata za v i b. c, oko 1763; 24 capriccia za violinu solo. Varialions on the Asc Scale za instrument s tipkama. ORGULJSKA:24 sonate;6 fuga; 32 Volun 24 Full pieces. The Favourite Eccho Catch sung at Vauxhall Gardens, oko CRKVENA: nekoliko Te Deuma; Jubilate; psalmi; anthemi; himne. LIT.: F. L. Ae. Kunzen i J. F. Reichardt, Studien fiir Tonkiinstle Musikfreunde, Berlin 1793 (sadrava kratku autobiografiju W. Hersch obliku pisma G. Ch. Lichtenbergu). C. A. Lubbock, The Herschel nicle, Cambridge 1933. Ch. L. Cudzvorth, (Sir) William (Wilhelm Frie Herschel, MGG, VI, 1957.

1935; Chorserenade, 1950 i dr. Solo-pjesme (zbirke; Chinesische Suite; Drei Gesange nach alten Sequenzen). etiri mise i druge crkvene kompozicije (moteti). INSTRUKTIVNA: Neues Unterrichtszverk fiir Akkordeon, 1938; Obungszverk fiir Akkordeon, 1942; Etiiden fiir Akkordeon, 1943; Einfiihrung in die Komposition fiir Akkordeon, 1946. LIT.: A. Fett (redaktor), Zbornik Hugo Herrmann, Leben und Werk, Trossingen 1956. Isti, Dreissig Jahre Neue Musik fur Harmonika, 1927 1957* Trossingen 1957. Isti, Hugo Herrmann, MGG, VI, 1957.

HERRMANN, I. Johann Heinrich VVilhelm, njemaki kompozitor i oboist (Sondershausen, 17. XII 1785 Nordhausen, 6. V 1861). God. 180113 oboist u Sondershausenu, zatim gradski muziar u Nordhausenu. Komponirao koranice i plesove za orkestar. Napisao violinsku kolu. 2. Gottfried, kompozitor, dirigent, violinist, orgulja i pi janist (Sondershausen, 15. V 1808 Liibeck, 6. VI 1878). Sin i uenik Johanna Heinricha Wilhelma; 182627 bio mu je nastavnik violine L. Spohr u Kasselu; kompoziciju uio kod M. Hauptmanna. Od 1827 uHannoveru violinist Dvorskog orkestra i nastavnik, od 1829 u Frankfurtu na Majni violinist Gradskog orkestra i lan gudakog kvarteta. Poslije revolucije (1830) vratio se u Nordhausen. Kao pijanist, violinist, dirigent i kompozitor djelovao u Liibecku, Sondershausenu i od 1852 ponovo u Liibecku. U Ltibecku i Sondershausenu podigao je muziki ivot na znatnu visinu, osnovavi vie muzikih drutava. Medu kompo zicijama najznaajnija mu je Prva simfonija, koja anticipira stil Wagnerova Tristana i Brahmsove kompozicijske, pa ak i instrumentacijske tehnike.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sinfonia patelica u e-molu, 1841 i II, Lebensbilder u C-duru, 1843 ; 3 koncerta za violinu, I i II 1840, III 1843; dvostruki koncert za 2 violine, 1841; koncert za obou, 1834 (kasnije transponiran 1 preraen u koncert za kla rinet); koncert za klarinet; Introduktion und Rondo za klavir, 1832; Fantaisie symphonique za klavir, 1840; Bravourvariationen za violinu, 1832; Capriccio fantastique za violinu, 1840; Andante und Polacca za trublju, 1828; 6 uvertira, 1832 60. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; sekstet za 2 violine, 2 viole, violonelo i kontrabas, 1858; oktet za 4 violine, 2 viole, violonelo i kontrabas, 1850; klavirski trio, 1837; oktet za klavir, violinu, violu, flautu, klarinet, rog, violonelo i kontrabas, 1850 i dr. Klavirske kompo zicije (sonata). Fantazija i fuga za orgulje. DRAMSKA. Opere: Barbarossa, 1848; Toussaint l'Ouverture, 1855; Das Johannisfeuer, 1858; \Valpurgisnacht, 1860. VOKALNA: kantata Rinaldo (Goethe prema Tassu), 1863; Kaiser Wilhelm-Hymne za sole, zbor i orkestar, 1877. Za zbor i orkestar: Diindeslied, 1849; Festouvertiire, 1869 i Heilig, 1877; Als zuerst mit stillem Neigen za vokalni kvartet i zbor, 1863; brojni zborovi, veinom a cappella; solo -pjesme. Psalam LXVII za vokalni kvartet i zbor. Obradba novog izd. violinske kole njegova oca, 1879. LIT.: G. Gohler, G. Herrmanns Sinfonia patetica, ZFMW, 1918 19. W. Stahl, G. Herrmann, Sammlung musikwissenschaftlicher Einzeldarstellungen, Leipzig 1939. F. W. Beinroth, Musikgeschichte der Stadt Sondershausen, Innsbruck 1941. J. Hennings i W. Stahl, Musikgeschichte Liibecks, 2 sv., Kassel i Basel 1951 52. H. Haase, Gottfried Carl Herrmann, MGG, VI, 1957.

HERTEL, r. Johann Christian, njemaki virtuoz na da gamba i kompozitor (Ottingen, 1699 Strelitz, Mecklenl X 1754). Uio kod E. Ch. Hessea u Darmstadtu. God. 1718 lan dvorskog orkestra (od 1733 koncertni majstor) u Eisem zatim do 1753,u istom zvanju u Strelitzu. Na brojnim koncer turnejama stekao ugled jednog od najboljih njemakih virt na gambi svoga vremena.
DJELA: simfonije; koncerti za violinu i orkestar; uvertire. Koi djela (6 Sonate a Violino solo e Continuo, 1927J.

2. Johann Wilhelm, kompozitor i violinist (Eisei 9. X 1727 Schvverin, 14. VI 1789). Sin Johanna Christi muziku uio kod Bachova uenika Heila i kod K. Hockha, a ka i kod F. Bende i C. H. Grauna. Od 1744 violinist i embali: dvoru u Strelitzu, 1754 67 dvorski kompozitor u Schwei uz to u Stralsundu 175860 orgulja, a kasnije dirigent crk muzike. Zbog slaba vida, u kasnijim godinama napustio svi: violine (bio u mladosti jedan od najboljih violinista iz i F. Bende) i posvetio se klaviru. Hertelove pjesme djelomin bliske narodnom duhu te se nadovezuju na srodne kompoj G. Ph. Telemanna, J. V. Gornera i A. C. Kuntzena; harmon bogatije razvijene pjesme odaju utjecaj C. Ph. E. Bacha; od posljednjih pjesama imaju varirani strofni oblik. Medu H lovim instrumentalnim djelima istiu se kon certi za klavir majstorska klavirsko-tehnika rjeenja oni se odlikuju svjei invencije te uz djela C. Ph. E. Bacha pripadaju najuspjelijim p jercima pretklasinog klavirskog kcncerta.
DJELA. ORK ESTRALN A: s imfo nije ; konce rti za kla vir, za vi< za druge inst rumente; 2 uvertire za 2 oboe, gudae i embalo; uvertira oboe, 2 roga i gudae. Komorna djela (trio-sonate i dr.). Sonate i t djela za klavir. DRAMSKA: Der Sieg der Liebe, ein Singgedicht, 17 = vero omaggio, componimento dramatico, oko 1770. Scenska muzika. VOKAL 11 svjetovnih kantata, 1754 56; arije i serenade za sole i orkestar; Johann drich Loivens Oden und Lieder in Musik gesetzt, 1757; Musik zu 24 neuen und Liedern aus der Feder des Herrn J. Fr. Lowen, 1760; pjesme u zbirkama c vremena; ode; chansoni; canzonette. CRKVENA: Passion, 1762; Lei geschichte in 6 Teilen, poslije 1783. Duhovne kantate: Die Gabe des he Geistes, 1778; Jesus in Gethsemane, 1780; Jesus in Banden, 1782 i dr. Mise; mi; moteti; 34 korala za sole i orkestar. SPISI: Grundliche Amveisung man den Generalbass recht tractiren soli, 1748; Abhandlung von der Musik, ] Zusdtze zum Walterschen musikalischen Lexikon . . . , 1752 60; Samt musikalischer Schriften, grosstenteils aus den Werken der Italidner und Fran ubersetzt und mit Anmerkungen versehen, 4 dijela; Biographie des Herrn Je Wilhelm Hertel. . . , autobiografija. NOVA IZD.: sonatu u C-duru za violinu i b. c. obj. A. Wotquenne Cornelis (1902); sonatu u d- molu za embalo i l i klavir obj. H. Erdmann (1 izvode iz autobiografije obj. H. Engel {Stralsunder Musikleben um 1760, A in Pommern, 1935); autobiografiju obj. E. Schenk (Wiener musikzvissenschaf Beitrdge, I II, 1957). LIT.: O. Kade, Die Musikaliensammlung des Grossherzoglich Mec burg-Schweriner Furstenhauses aus den letzten 2 Jahrhunderten, I, Scrn 1893. M. Friedlaender, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, Quellen Studien, I, Stuttgart i Berlin, 1902. C. Meyer, Geschichte der Mecklenl Schweriner Hofkapelle, Schwerin 1913. R. Bellardi, Beitrag zur Gesch des Klavierkonzerts von Bach bis Mozart (disertacija), Leipzig. 1916. H. L' Das Klavierkonzert der Berliner Schule, Leipzig 1928. H. Rentzovi, mecklenburgischen Liederkomponisten des 18. Jahrhunderts (disertacija), stock 1938. W. Kahl, Johann Christian, Johann Wilhelm Hertel, U VI, 1957. 5. R. M. Hertel, The Keyboard Concertos of J. W. Hertel (c tacija), Ann Arbor 1964.

HERRMANN, Josef, njemaki pjeva, bariton (Darmstadt, 20. IV 1903 Hildesheim, 19. XI 1955). Studij zavrio na Konzervatoriju u Darmstadtu; na opernoj pozornici debitirao 1925 u Kaiserslauternu. Operni pjeva u Stettinu, Konigsbergu i Niirnbergu, 1939 45 na Dravnoj oper i u Dresdenu i od 1945 na Gradskoj operi u Berlinu. Ubrajao se u najistaknutije vvagnerijanske baritone svoga vremena i kao takav gostovao na milanskoj Scali, u Parizu (Opera), Buenos Airesu (Teatro Colon) i dr. Na festivalu u Salzburgu privukao je veliku panju naslovnom ulogom u operi Wozzeck (Berg). Snimio je vie gramofonskih ploa. HERRMANN, Theo, austrijski pjeva, bas (Be, 26. I 1902 ). Debitirao 1922 u Zagrebu, kao Mefisto (Gounod, Faust). God. 192227 solist Njemake opere u Pragu, 192734 Gradskog kazalita u Darmstadtu i od 1934 prvak Dravne opere u Hamburgu, na kojoj je kroz puna tri decenija ostvario niz izvanrednih kreacija. U toku svoje dugogodinje umjetnike karijere gostovao na broj nim evropskim muzikim pozornicama, medu ostalim u Dr esdenu, Londonu (Covent Garden), Beu, Milanu (ha Scala) i Barceloni, na festivalima u Edinburghu, Salzburgu, Firenci i dr. Od njegovih uloga posebno su se isticale Rocco (Beethoven, Fidelio), Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom) i Riedinger (Hindemith, Mathis der Maler). HERSCHEL, 1. Jacob, njemaki violinist i kompozitor (Hannover, oko 17341792). lan dvorskog orkestra u Hanno veru; boravio nekoliko puta u Engleskoj kod brata Friedricha Wilhelma.
DJELA: simfonija; 6 kvarteta za obligatni klavir, 2 violin e i violonelo, 1771; 6 trio-sonata za 2 violine i b. c.

2. Friedrich VVilhelm (William, Sir), astronom i kompozitor naturaliziran u Engleskoj (Hannover, 15. XI 1738 Slough, Windsor, 25. VIII 1822). Brat Jacoba; u muzici ga je poduavao otac Isaac, oboist u Hannoveru. Oboist i violinist vojne muzike u Hannoveru, oko 1757 napustio vojnu slubu i nastanio se u Londonu. Od 1762 direktor pretplatnikih koncerata u Leedsu, 1766 orgulja u Halifaxu i Bathu, gdje 1776 postaje dirigent

HERTZ, Alfred, ameriki dirigent njemakog po dri (Frankfurt a. M., 15. VII 1872 San Francisco, 17. IV 19 Studirao 188391 na konzervatoriju Raff u Frankfurtu (A. spruch). God. 189192 dirigirao na Gradskom kazalitu u Ha' 1892 95 u Altenburgu, zatim do 1899 na Gradskom kazal u Elberfeld-Barmenu, 18991902 u Breslauu. Dirigirao koncerl u Londonu 1899, 1902 ^15 dirigira na kazalitu Metropoi u New Yorku (190304 prva izvedba Wagnerove opere Par izvan Bavreutha). God. 1910 dirigent na operi Covent Ga u Londonu; 1915-30 dirigent Simfonijskog orkestra u Franciscu. i HERTZMANN, Erich, ameriki muzikolog njemakog drijetla (Krefeld, 14. XII 1902 Berkelev, Kalifornia 3. III 19 Studirao muzikologiju u Frankfurtu a. M. (M. Bauer), Ber (J. Wolf, H. Abert, A. Schering, C. Sachs, E. M. Hornbo F. Blume) i Parizu (A. Pirro), zatim bio na studijskim putovanj

HERTZMANN HERZOG
po Francuskoj, Italiji i Belgiji. God. 1930 33 suraivao u njemakim i stranim novinama i asopisima. Od 1939 nastavnik na Columbia University u New Yorku (od 1956 profesor); 1946 49 predavao takoer na Princeton University (Princeton, New Jersey).
DJELA. SPISI:Studien zur Basse danse imis- Jahrhundert, ZFMW,l929; Zur Vrage der Mehrchorigkeit in der ersten Half te des 16. Jahrhunderts, ibid., 1930; Adrian Willaert in der weltlichen Vokalmusik seiner Zeit (disertacija), 1931; Frottole en Madr. in hun samenhang met de cultuur van de 1 se en l6e eeuiu, Caecilia en de Muziek, 1934; Trends in the Development of the Chanson in the Early 16^ Century, Papers of American Musicological Societv, 1940; Alfred Einstein and Curi Sachs, MQ, 1941; The Newly Discovered Autograph of Bethoven's Rondo a Capriccio op. 129, ibid., 1946; Beethoven in historischer und kiinstlerischer Sicht, SMZ, 1954. IZDANJA: Adrian VFillaert und andere Meister: Volkstiimliche italienische Lieder, Chorvverk, 1930; Beethoven: Rondo a Capriccio op. 129, 1947; Th. Attwood's Theorie- und Kompositionsstudien bei Mozart, Neue Mozart-Ausgabe, X, 30, sv. I, 1956.

121

u Koblenzu i na Parikom konzervatoriju (L. B. Pradher, A. Reicha i P. Dourlen). Izvanredan virtuoz, najslavljeniji francuski pijanist izmeu 1825 i 1835. S violinistom C h.-Ph. Lafontom koncertirao u Njemakoj, Holandiji i junoj Francuskoj, zatim sam u Belgiji, Holandiji, panjolskoj, Poljskoj, Rusiji, SAD, Kubi, Meksiku i ileu. God. 184274 profesor Parikog konzervatorija; sa svojim bratom vodio JScole spidale de Piano u Parizu. Njegovi uenici bili su M. Jaell, L. Massart, W. Clauss-Szarvodv. Sagradio tvornicu klavira u Parizu, pronaao nain pojednostavljenja mehanike repeticije. Njegove su kompozicije briljantnog, salonskog karaktera.
DJELA. KLAVTRSKA: 8 koncerata za klavir i orkestar; varijacije; divertissementi; ronda; fantazije; capricci; koranice; poloneze; valceri. IN-STR UKTIVNA: Exercices et Preludes dans tous les tons; Etudes de Conservatoire; Etudes d'agilite ; Grosse Pianoforte-Schule. Mes voyages en Amerigue, 1866. LIT.: R. Sietz, Herz, 1. Henri 2. Jacques Si mo n, MGG, VI, 1957.

HERV (pravo ime Florimond Ronger), francuski kompozitor, dirigent i pjeva (Houdain, Pas -de-Calais, 30. VI 1825 Pariz, 3. XI 1892). Zborski djeak crkve St. Roch u Parizu, zatim uio kod A. Elwarta (harmonija) i D. Aubera (kompozicija). Karijeru zapoeo kao crkveni orgulja 1839 u mjestu Bictre, 1845 u parikoj crkvi St. Eustache. God. 1848 debitirao na parikoj Opera National djelom Don Ouichotte et Sancho Panfa koje se smatra prvom francuskom operetom. Idue godine angairan kao dirigent kazalita Odeon, a 1850 u Tkeatre du Palais Royal. God. 1854 pokrenuo Folies concertantes, malo kazalite u kojemu je kao dirigent, kompozitor, libretist, impresarij, scenograf i prema potrebi mainist, prikazivao manja scensko-muzika djela, obojena sarkastinim, burlesknim ili frivolnim akcentima. Nazvao ih je musette (prema A . Pouginu musiquette). Postigavi ubrzo velike uspjehe preao je na cjeloveernje operete i izmeu !g48 52 postavio preko 106 vlastitih djela. God. 1856 napustio je vodstvo Folies concertantes (otada Folies nouvelles, kasnije Folies dramatiques), ali je i nadalje ostao povezan s tom kuom kao kompozitor i interpret. Idue godine odlazi na turneju po Fran cuskoj; 185962 ponovo je u Parizu dirigent u Delassements-comiques, a nakon turneje po Egiptu nastupa kao glumac i dirigent u parikom Varijeteu i Eldoradu. God. 1885 nastanio se u Londonu i u Covent Gardenu vodio zabavne koncerte (sline koncertima Johanna Straussa u Beu), zatim je angairan u Em-pire Theater. H. se javlja svojim parodistikim muzikim komedijama prije Offenbacha pa je zapravo on utemeljio francusku operetu. Kao kompozitor, a istodobno i glumac, reiser i dirigent, posjedovao je smisao za muziko parodiranje, scensku komiku, plastino ocrtavanje likova i situacija i za efektne gradacije, osobito u razuzdano vedrim scenama. Njegova je muzika izrazito francuski graciozna, pikantna i dopadljiva u najboljem smislu te rijei.
DJELA. DRAMSKA. Komine opere i operete (izbor): L'Ours et le Pacha, 1848; Passiflor et Cactus, 1852; Le Compositeur toqui, 1854; Les Folies-nouvelles, 1855; Latrouillat et Trufaldini, 1855; Le Pommier ensorcele, 1856; Vade au cabaret, 1856; La Belle espagnole, 1858; L'Alchimiste, 1859; Le Plat du jour, 1861; Le Hussard persecute, 1862; La Fanfare de Saint-Cloud, 1862; La Biche auxBois, 1865; Les Chevaliers de la Table Ronde, i%6d;-L'Oeil creve, 1867; Chilperic, 1868; Le Petit Faust, 1869; Les Turcs, 1869; Le Houvel Aladin, 1871; La Belle poule, 1875; La Femme a Papa, 1879; La Roussotte, 1881; Liti, 1882; Mam'zelle, Nitouche, 1883 (Pariz, 16. I 1883; jug. premijera, Zagreb, 14.XI1891); LaCosaaue, 1884; Fla-fla, 1886; Bacchiiale, 1892; Le Cabinet Piperlin, 1897. Baleti: Dilara, 1887; Sport, 1887; La Rose d'amour, 1888; Diana, 1888; Cleopdtre, 1889 i Les Bagatelles, 1890. Herojska kantata The Ashantee War, 1874. Mise; moteti. LIT.: L. Schneider, Les Maitres de l'operette francaise: Herve et Charles Lecocq, Pari 1924. L. H. Lecomte, Histoire des Theatres de Pari, Les Folies Nouvelles, Pari 1909. J. Ferchotte, Herve, MGG, VI, 1957. I. Ao.

HERZFELD, Friedrich, njemaki muzikolog (Dresden, 16. VI 1897 Garmisch-Partenkirchen, 19. IX 1967). Studirao u Miinchenu kompoziciju na Muzikoj akademiji (A. Beer -Walbrunn) i muzikologiju na Univerzitetu (A. Sandberger, Th. Kroyer). Kazalini dirigent u Dresdenu, Altenburgu, Aachenu i Freiburgu (Breisgau). Od 1931 djelovao u Berlinu; 1939 42 glavni urednik asopisa Allgemeine Musikzeitung, 194043 vodio ured za novinstvo Berlinske filharmonije i bio muziki kritiar lista Morgenpost.
DJELA: Minna Planer und ihre Ehe mit Richard Wagner, 1938; VVilhelm Furtzvangler, 1940; Du und die Musik, 1950; Magie des Taktstocks, 1953; Unsere Musikinstrumente, 1954; Lexikon der Musik, 1957.

HERZOG, Benedikt - Ducis, Benedictus HERZOG, Emilie, vicarska pjevaica, koloraturni sopran (Ermatingen, vicarska, 17.XII1859 Aarburg, 16.1X1923). Uenica K. Glcggnera u Ziirichu, A. Schimona i C. Brulliota u Miinchenu. Debitirala 1880 u Miinchenu kao pa (Meverbeer, Hugenoti). Od 1889 lanica Berlinske opere. Predavala pjevanje 190310 na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, a zatim do 1922 na Konzervatoriju u Zurichu. Istakla se u Mozartovim operama kao Konstanze (Otmica iz Seraja), Kraljica noi (arobna frula) i Donna Anna (Don Giovanni). Uivala takoer glas odline koncertne pjevaice. HERZOG, George, ameriki etnomuzikolog madarskog podrijetla (Budimpeta, II. XII 1901 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. God. 1921 25 uenik E. M. Hornbostela i asistent u Berlin skom fonogramskom arhivu. Emigrirao u SAD 1925, studirao kod F. Boasa na Columbia University u New Yorku; doktorirao 1938. Od 1929 predavao na University of Chicago i na univerzitetima Yale (New Haven) i Columbia. Od 1948 profesor za antropologiju i direktor Arhiva za primitivnu i narodnu muziku na Indiana University (Bloomington). Prenijevi Hornbostelove znanstvene metode u Ameriku i napisavi niz temeljitih studija o raznim stilo vima sjevernoamerike indijanske muzike, stekao je velike zasluge za muzikologiju. U prouavanju narodnog melosa primjenjivao je Bartokove metode.
DJELA (izbor): The Yuman Musical Style, Journal of American Folklore, 1928; Speech-Melody in Primilive Music, MQ, 1934; Special Song Types in North American Indian Music, Zeitschrift fiir vergleichende Musikwissenschaft, 1935; Plains Ghost Dance and Great Basin Music, American Anthropologist, 1935; Die Musik der Karolinen-Inseln, 1936; A Comparison of Pueblo and Pinta Musical Styles, Journal of American Folklore, 1936; Research in Primilive and Folk Music in the United States, 1936; Musical Typology in Folksong, Southern Folklore Quarterly, I, 1937; Salish Music, u djelu Indians of the Urban Northzuest (izd. M. W. Smith), 1949. Kratki prilozi u Bulletin of the American Musicological Societv, u Peabodv Bulletin i drugim publikacijama. Recenzije u raznim amerikim asopisima. LIT.: B. Nettl, George Herzo g, MG G, VI, 1957.

HERVEY, Arthur, engleski kompozitor, muziki pisac i kritiar irskog podrijetla (Pariz, 26. I 1855 London, 10. III 1922). Uio u Birminghamu kod B. Toursa i E. Marloisa. Pisao muzike kritike u Vanity Fair (188992) i Morning Post (1892 1908).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: On the Heighls, 1902; On the March, 1902; In the East, 1904; Summer; In the Tvnlight i The Roll Call. Romanca za violinu i orkestar; serenada za violinu i orkestar. Uvertire: Love and Fate, 1890 i Youth, 1902. Simfonijske varijacije Life Moods, 1910; scherzo Elfin Ravels. Kompozicije za klavir. Opere: The Fairy's Post-Box, 1885 i Ilona, 1914. Balada The Gales of Night za bariton i orkestar, 1901; solo-pjesme. SPISI: Masters of French Music, 1894; French Music in the XIX ttl Century, 1903; Alfred Bruneau, 1907; Franz Liszt and his Music, 1911; Meyerbeer, 1913; Rubinstein, 1913; Saint-Saens, 1922.

HERZ, 1. Jacques Simon, njemaki pijanist (Frankfurt na Majni, 31. XII 1794 Nica, 27. I 1880). Isprva uenik svoga oca, jo kao djeak dolazi u Pariz, gdje je 1807 primljen na Konzervatorij (L.-B. Pradher). Ubrzo stekao glas istaknutog pijaniste i nastavnika; ivio mnogo godina u Engleskoj, 3 1857 se defini tivno vratio u Pariz.
DJELA. KOMORNA: klavirski kvintet; sonata za klavir i violon elo; sonata za klavir i rog (violonelo); varijacije za klavir i violinu. KLA VIRSKA: varijacije; Airs de ballet; ronda; valceri; fantazije na operne teme i dr. Kompo zicije za klavir etvororuno i za 2 klavira.

HERZOG, Johann Georg, njemaki orgulja i komp ozitor (Hummendorf kraj Kronacha, 5. VIII 1822 Miinchen, 3. II 1909). Uio orgulje kod S. H. Bodenschatza u Schmolzu; nastavio muziko kolovanje na uiteljskoj koli u Altdcrfu kraj Niirnberga. God. 184142 uitelj u Brucku kraj Hofa; od 1843 orgulja, od 1848 i kantor protestantske crkve St. Matthaus u Miinchenu; uz to od 1850 nastavnik (kasnije profesor) orgulja na Konzervatoriju (njegovi su uenici F. S. Riegel, F. Greith, J. Rheinberger). Od 1854 nastavnik i direktor Instituta za crkvenu muziku na Univerzitetu u Erlangenu (od 1872 profesor). Od 1888 ivio u Miinchenu. H. je jedan od najznatnijih orguljskih virtuoza i pedagoga svoga vremena. Njegova kola za orgulje op. 41 bila je jo poslije Prvoga svjetskog rata i izvan granica Njemake najrairenije instruktivno djelo za orgulje. I kompozitorski rad posvetio je prvenstveno orguljama. Sudjelovao u obnovi protestantskoga crkvenog pjevanja, pogotovu u reformi pjesmarica.
DJELA. ORGULJSKA: 10 sonata; passacaglia; fantazija i fuga u e -molu; preludij i fuga op. 34; Andante u A-duru; Andante sostenulo; Festvorspiel uF-duru; 4 Festpraludien op. 85; velik broj zbirka kraih kompozicija, esto pod naslovom Tonstilcke ili Orgelstiicke (45 leichte Orgelstucke in alten und neuen Tonarten op. 31; 12 Tonstiicke op. 65; Vorspiele zu 192 Choralmelodien op. 75)! Praktisches

2. Henri, francuski pijanist i kompozitor (Be, 6. I 1806 Pariz, 5. I 1888). Brat Jacquesa Simona; studirao kod F. Hiintena

122

HERZOG HESS
koji se odlikovao sonornom dubinom i velikom pokretljiv< osobito se isticao u kominim ulogama. Na Mozartovom fest 1901 blistao je u ulozi Leporella (Don Giovanni). HESDIN, Nicolle des Celliers <T, francuski kompo (? Beauvais, 21. VIII 1538). Vodio djeaki zbor kate u Beauvaisu. Po stilu, H. se esto nalazi na pola puta izr nizozemske i parike kole. U motetima, pa i chansonama se slui kanonom, ali je pisao i chan sone s narodnim prizvu koji su bliski Janequinu i Passereauu.
DJELA (tiskana u zbirkama onoga vremena, osim malobrojnih komp< koje su ostale u rukopisu): 15 chansona (12 etvoroglasnih, 3 troglasna). In antiphona S. Sebastiani Hic est vere martir* za 4 glasa, 1544; misa Veni J za 5 glasova; misa Benedicta es (neki je pripisuju Willaertu); 2 Magm'j Veni sancte za 5 glasova; 37 moteta za 2 5 glasova. NOVA IZD: Pojedine chansone otj. su H. Expert, R. Eitner, F. U L. Benson i A. Seay; 3 moteta obj. A. Smijers (Treize livres de molels publi P. Attaingnant, III, 1938); misu Benedicta es obj. A. Averkamp (1915). LIT.: G. Desjardins, Histoire de la Cathedrale de Beauvais, Beauvais A. Smijers, Hesdin of VCillaert?, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlan Muziekgeschiedenis, 1915. M. Antonowytsch, Die Motette Benedici von J. des Prez und die Messen super Benedicta von Willaert, Palestrina, Hele und de Monte, Utrecht 1951. F. Lesure, Nicolle des Celliers d'Hi MGG, VI, 1957.

Handbuch fiir Orgel op. 33; Der tanfahene OrganisK op. 57; Der praktische

ludienbuch zu dem neuen Choralbuche fiir die protestantische Kirche des Konig-reiches Bayern op. 30; Orgehchule op. 41, 1867 (za Herzogova ivota 8 izdanja, kasnije obradili J. Schmidt i A. Konig); Geistliches und VCeltliches (zbirka pjesama, arija, zborova, narodnih napjeva i dr.) op. 51 i dr. Izdanja liturgijskih djela (Evangelisches Choralbuch; Choralbuch fiir die evangelische Kirche im Grossherzogtum Hessen i dr.). Preradbe njemakih patriotskih, duhovnih i narodnih melodija. lanci i studije. LIT.: M. Herold, J. G. Herzog, Siona, I9O9- F. Spitta, J. G. Herzog, Monatsschrift fur Gottesdienst und kirchliche Kunst, 1909 1- E - Schmidt, Zum 100. Geburtstag von Dr. J. G. Herzog, Kirchenmusikalisches Blatt, 1922. F. Krautuvrst, Johann Georg Herzog, MGG, VI, 1957.

HERZOG, Lojze, dirigent (Ljutomer, 18. VI 1894 ). Studirao na Glasbenoj Matici u Mariboru (H. Druzovi, E. Beran) i na Konzervatoriju u Pragu. Djelovao najprije kao korepetitor u Ljubljanskoj operi, zatim u Novom Sadu, Grazu i Celovcu; 1925 41 bio je dirigent Mariborske opere. Pisao je scensku muziku za drame.
LIT.: Gledaliki list SNG Maribor, 1959 60. M. Spe.

HERZOGENBERG, Heinrich, Freiherr von, austrijski kompozitor (Graz, 10. VI 1843 Wiesbaden, 9. X 1900). Uio kompoziciju kod F. O. Dessoffa na Konzervatoriju u Beu. Od 1872 u Leipzigu, gdje je sa A. Volklandom, Ph. Spittom i F. Holsteinom osnovao 1874 Bachverein. Od 1885 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, od 1889 do 1900 i proelnik majstorske kole za kompoziciju na berlinskoj Akademiji umjet nosti. Herzogenbergova djela odlikuju se majstorskom formalnom i tehnikom izradbom. U mladosti je bio pod utjecajem Schumannove muzike, a jo vie Wagnerove, koje se i kasnije nije nika da potpuno odrekao. H. i njegova ena Elisabeth bili su medu najbliim prijateljima J. Brahmsa, ijim se umjetnikim principima u svom kasnijem stvaralatvu H. priklonio. Kontra punktski govor, kojemu je naginjao, doao je do punog izraaja tek u velikim crkvenim djelima nastalim u posljednjim godinama njegova ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Odysseus op. 16, 1876; simfonija u c-molu op. 50, 1885; simfonija u B-duru op. 70, 1890; koncert za flautu, obou, klarinet, 2 fagota, 2 roga i gudae, 1879. KOMORNA: 2 gudaka trija op. 27, 1879. Pet gudakih kvarteta: I, op. 18, 1876, II IV, op. 42, 1884 i V, op. 63, 1890. Gudaki kvintet op. 77, 1892. Dva klavirska trija: op. 24, 1877 i op. 36, 1884. Dva klavirska kvarteta: op. 75, 1892 i op. 95, 1897. Klavirsk i kvintet
t-t s* . . ' _ _ 1 1 . __ * _ _ t _ . ___ ! ______________. ^ wOOn 1r * _** A*vn irlAVr nK/M 1

HESELTINE, Philip (pseudonim Peter Warlock), eng muziki pisac i kompoijtor (London, 30.x 1894 17. XII i< Uio kod C. Tavlora u Etonu; razvio se pod utjecajem F. De i B. van Dierena. U Londonu 1920 osnovao i godinu dana ivao muziki asopis The Sackbut, kasnije (192930) ure asopisa Milo. Jedan od najsenzibilnijih kompozitora solo-pjes dvadesetih godina u Engleskoj. Kao izdava djela XVI i X st. temeljit i pouzdan, H. je bio kritiar britka pera.
DJELA: Capriol Suite za gudae, 1926 (verzija za veliki orkestar, 1 An Old Song za mali orkestar, 1917; serenada za gudae, 1922. Folksom ludes za klavir, 1918. VOKALNA: Three Carols za zbor i orkestar, Za zbor i klavir: Sociable Songs, 192425; The Bailey Beareth the Bell / 1928; Lullaby, 1928; Mourn no More, 1928 i The First Mercv, 1928. Za i orgulje: What Cheer"? Good Cheer!, 1927; Where Riches is Everlaslingly, The Five Lesser Joys of Mary, 1929 i Carillon Carilla, 1930. Corpus Chri. sopran, tenor i zbor, 1921 (za sopran, tenor i gudaki kvartet, 1927). Zb a cappella: Cornish Christmas Carol, 1918; As Dewe in Aprylle, 1918; Bt camus Domino, 1918; The Full Hearl, 1922; Three Dirges oj Webster, 1923-The Spring of the Year, 1925: / Sazu a Fair Maiden, 1927 i Belhlehem L 1927. The Curlezv (W. B. Yeats), ciklus pjesama za tenor, flautu, engleski gudaki kvartet, 1922; Sorrotv's Lullaby za sopran, bariton i gudaki kv 1927. Oko 120 solo-pjesama: Three Saudades, 191617; Pelerisms (2 s< 1922; Lilligay, 1922; In an Arbour Green, 1922; Autumn Tzvilight, 1922; Cc light, 1923; Jillian of Berrv, 1926 i dr. SPISI: F. Delius, 1923; Carlo Ge; (sa C. Gravom), 1926; The English Ayre, 1926; Thomas Whythorne, an Unk Elisabethan Composer, 1928; Giles Earle. His Book, 1932 (obj. posmrtno IZDANJA I OBRADBE: English Ayres (1598 1612) (sa Ph. VCilsor 6 sv., 1922; Four English Songs of the Early I7th Century, 1925; 12 Songs tThe Muses' Garden for Delights R. Jonesa, 1927; 13 fantazija H. Purcel] A. Mangeotom), 1927; koncert za gudake instrumente Ch. Avisona, : 6 gudakih kvarteta M. Lockea, 1932; mnogo zborova, solo -pjesama, kom ija za lutnju i djela za gudake instrumente iz elizabetanskog doba; prei za klavir brojnih orkestralnih kompozicija F. Deliusa. LIT.: C. Gray, Peter Warlock: A Memoir of Philip Heseltine, Lo 1934- G. Cockshott, Some Notes on the Songs of Peter Warlock, Music Lctters, 1940. K. Avery, The Chronologv of Warlock's Songs, ibid., 194 /. Parrott, Philip Heseltine, MGG. VI, 1957. /. A. Copley, Warlock and lius. A Catalogue, Music and Letters, 1968.

Kompozicije za klavir dvoruno i etvororuno i za 2 klavira. ORGULJSKA: korali; fantazija na melodiju Nun komm, der Heiden Heiland, 1883; fantazija na melodiju Nun danket Alle Gott, 1885. VOKALNA. Oratoriji: Die Geburt Christi, 1895; Die Passion, 1896 i Erntefeier, 1899. Kantate: Columbus, oko 1870; Totenfeier, 1894 i kantata na koral Gott hl gegenviartie, 1901. Za sole, zbor i orkestar: Die Weihe der Nacht, 1887 i Nannas Kla-ge, 1888. Dvije biblijske scene: Der Seesturm za solo, zbor, gudae i orgulje i Das hananaische VCeib za sole, zbor i orgulje, 1903. Oda Der Stern des Lieds za zbor i orkestar, 1887. Deutsches Liederspiel za sole, zbor i klavir etvororuno, 1870; Lieder und Romanzen za zbor a cappella ili uz klavir, 1879; 6 Madchen-lieder za zbor i klavir, 1897; zborovi a capella; etvoropjevi; troglasni kanoni za sole ili zbor uz klavir ad libitum, 1894; dvopjevi; Rispetti. Canti popalari loscani za glas i embalo, 1894; Geistliche Gesange za glas, violinu i orgulje, 1896; solo--pjesme. CRKVENA: misa, 1895; Requiem, 1891; psala m 116 za zbor, 1882; psalam 94 za sole, dvostruki zbor, orkestar i orgulje, 1889; Konigspsalm. za zbor i orkestar (orgulje ad libitum), 1891; Der Herr gab mir den Schmerz zu tragen, pogrebna pjesma za tenor i zbor, uz 4 roga, 3 trombona i tubu ad libitum, 1896; 5 sv. Liturgische Gesange za zbor a cappella, 1894 97; 4 koralna moteta, 1898; 4 moteta, 1898. LIT.: C. Krebs, H. von Herzogenberg, Deutsche Rundschau, 1900. K. Storck, H. von Herzogenberg als Liederkomponist, Der Tiirmer, 1903. W. Altmann, H. von Herzogenberg, Leipzig I9p3 - M. Kalbeck (izdava), J. Brahms im Briefvveohsel mit Heinrich und Elisabeth von Herzogenberg (2 sv.), Berlin 1907. F. Spitta, H. von Herzogenbergs Bedeutung fur die evangelische Kirchenmusik, PJB, 1919. W. Kahl, Heinrich Freiherr von Herzogenberg, MGG, VI, 1957-

HESS, Ernst, vicarski kompozitor (Schaffhausen, 13 1912 Egg, Ziirich, 2. XI 1968). Studirao muziku u Zuri na Konzervatoriju (V. Andreae, P. Miiller, W. Schuh) i na I verzitetu (A.-E. Cherbuliez, F. Gysi), zatim na cole Nori de Musiaue u Parizu (N. Boulanger, P. Dukas). Orkestral zborni dirigent u Ziirichu; uz to od 1938 nastavnik teoret predmeta na Konzervatoriju u Winterthuru. U sreditu njej interesa su manje poznata Mozartova djela. Suradnik u noi izdanju Mozartova cjelokupnog opusa. Od 1959 bio je predsto muzikog odjela Univerziteta u Ziirichu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia accademica op. 22, I94i;koi za violinu op. 27, 1945; koncert za rog i komorni orkestar op. 24, 1943; koi za violu, violonelo i komorni orkestar op. 20, 1939; dvostruki koncert za linu i klavir op. 55, 1963; Concertino za violinu, flautu, klavir i gudae op 1957; Introduction und Granadina za violinu op. 21, 1940; partita za gu< 2 trublje i timpane op. 38, 1948; rondo op. 9, 1934; Intrada festiva op. 44, r Trilogia za duhae op. 53, 1962; Divertimento za gudae, klarinet i rog op 1936; Sonata a 5 za sole i gudae op. 16, 1937. KOMORNA: gudaki kv op. 50, 1958; Rondino za gudaki sekstet, 1944; Divertimento za flautu, violor i klavir op. 54, 1963; kvintet za bas -klarinet, 2 violine, violonelo i konti op. 17, 1938; kvintet za obou, violinu, 2 viole i violonelo op. 23, 1943; K Musik za basetni rog, violinu, violu i violonelo op. 29 b, 1945; dua: za vit elo i klavir, 1935; za violu i klavir op. 26, 1944; za 2 violonela op. 39, I Interludium za violinu (flautu) i orgulje op. 35, 1947; 3 suite: za violinu O] 1933; za gitaru, 1935 i za violu op. 14, 1936. Intrada, aria e toccata za k op. 47, 1957. Toccata u F-duru za orgulje, 1933; Introduktion und Tripet za orgulje op. 31, 1946. DRAMSKA: opera Fiammetta, 1954. Baleti Die Erde, 1939; Totentanz, 1941; Aus einem Tagebuch, 1949. Muzika za radio-dr: VOKALNA: oratorij Jeremia op. 34, 1947; Festkantate, 1936; kantata der Musik op. 33, 1947; Beherzigung za zbor i orkestar, 1931; Morgenwach muki zbor i orkestar op. 49, 1959; Der Abend za zbor, duhaki kvintet i orki op. 51b, 1961; Drei Gesange za bariton i komorni orkestar, 1933; Sappho (G parzer), dramatski monolog za sopran i orkestar op. 28, 1945; zborovi a capp solo-pjesme; djeje pjesme i dr. Crkvene kompozicije (Psalam CIII za me sopran, violinu, obou i orgulje op. 43, 1955; Psalam XXXIII za zbor a capi op. 30, 1945).

HES, HESES (engl. B flat, B double flat; franc. Si bemol, si double bemol; tal. Si bemolle, si oppio bemolle), jedanput, od-

nosno dva puta snieni ton h; enharmonijski je heses jednak tonu a. Za jedanput snieni ton h uobiajila se oznaka -> b umjesto hes. HESCH, VVilhelm (pravo ime Vilm He), eki pjeva, bas (Tynec na Labi, 3. VII 1860 Be, 4. I 1908). U muzici uglavnom samouk; veoma mlad pristupio je jednoj ekoj opernoj druini, u Prakom narodnom divadlu debitirao 1880 kao Plum kett (Flotow, Marta). Panju meunarodne javnosti privukao za svjetske izlobe 1892 u Beu, kada je u ansamblu Prake opere nastupio u ulozi Kecala (Smetana, Prodana nevjesta). Od 1895 bio je lan Dravne opere u Beu. Pjeva izvanredne ljepote glasa

HESS HESSE
LIT.: W. Schuh, Die Musik in der alemannischen Schweiz 1900 1950, Ziirich 1950. liti, Ernst Hess, MGG, VI, 1957. H. Graf, R. Klein i K. v. Fischer, Ernst Hess, 154. Neuiahrsblatt der Allgemeinen Musikgesellschaft in Zijrich, 1970.

123

HESS, Joachim, nizozemski orgulja i muziki pisac njema kog podrijetla (Leemvarden, 24. IX 1732 - Zeist kraj Utrechta, 27. XII 1819). Od 1749 orgulja protestantske zajednice u Goudi; 1753 preuzeo slino namjetenje u Maassluisu, ali se idue godine vratio u Goudu kao orgulja i zvonar crkve Sanct Jan; povukao se iz slube 1813 i proveo posljednje godine ivota u Zeistu, meu pripadnicima sekte Herrnhuter. Historijski je vaan zbog svojih spisa, u prvom redu zbog iscrpnih opisa evropskih orgulja XVIII st.
DJELA: Beschrijving van het groot en uilmunlend orgel in de St. Jans Kerk te Gouda, 1764; Korte en eenvoudige handleyding tot het leeren vani clavecitnbel of orgel-spel, 1766 (V izd. 1792; skraeno izd. 1808); Luister van het orgel, of nauzvkeurige aanwyzinge, hoe men, door eene gepaste registreenng en geschikte bespeeling, de voortreffelijke hoedanigheden en verzvonderenszvaardige vermogens van een kerk- of huisorgel in staat is te vertonen, 1772; Dispositien der merktvaardigste kerk-orgelen, zvelken in de zeven Vereenigde Provincien ah mede in Duytsland en elders aangetroffen zvorden, 1774; Over de vereischten in eenen crganisl, 1807: Korte schets van de allereerste uitvinding, en verdere voortgang in het vervaardigen des orgelen, tot op dezen tijd, 1810; (Zangstemmen) op de Evangelische gezangen, bij de Nederlandsche Hervormde Gemeenten in gebruik, 1808 ( I I I izd. 1823): Dispositien van kerk-orgelen, zvelke in Nederland zvorden aangetroffen, Vervolg, oko 1815 (rkp.); autobiografija (rkp.). NOVA IZD.: J. Enschede obj. Dispositien van kerk-orgelen, zvelke in Nederand worden aangetroffen, Vervolg, 1907. L. Erne obj. Dispositien der merkzvaardigste kerk-orgelen; Luister van het orgel i Beschrijving van het meuzv enuitnnmtend orgel in de St. Jans Kerk te Gouda, oba 1945. LIT.: J. Enschede, Dispositien .. . (uvod), Amsterdam 1907. F. Koske, Joachim Hess, MGG, VI, 1957.

HESS, Ludvvig, njemaki pjeva, tenor (kasnije bariton), kompozitor i dirigent (Marburg, 23. III 1877 Berlin, 5. II 1944). Studirao na Visokoj koli za muziku u Berlinu i kod M. Viala u Milanu. Izvrstan interpret Bachovih djela (Evanelist u pasijama, solist u kantatama) i moderne njemake pjesme (Wolf, Reger). God. 1907-io zboiovoda u Munchenu, 191214 koncertirao na turnejama po SAD, Meksiku i Kanadi, zatim u Berlinu, Konigsbergu (1917-20) i Breslauu. U Berlinu 192433 profesor na Dravnoj akademiji za crkvenu i kolsku muziku i od 1927 istodobno dirigent Akademskog zbora.
DJELA: simfonija s orguljama u h-molu (Hans Alemlings Hunnielshonig) ', simfonija u cis-molu. Klavirski sekstet. DRAA1SKA: opera Abu und Nu, 1919; muzika drama Vor Udens Pforle (po Bvronu); komina opera Tranion ili Das Hausgespenst, 1937; opera Was Ihr wollt, 1940; muzika drama Odipus, 1942. VOKALNA: kantata Ariadne za sole, zbor i orkestar; Weihnachtsidyll za sole, muki zbor, djeji zbor i mali orkestar; zborne kompozicije; pjesme uz orkestar i uz klavir. Te Deum za sole, muki zbor i orgulje. Rasprava Die Behandlung der Stimme vor, ivahrend und nach der Mutation, 1927.

Breitkopf & Hdrtelschen Gesamtausgabe}, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1937; dodatak ibid., 1939; ponovo proireno u Le opere di Beethoven, Annuario dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia, 1953 i kao separat); 24 unbekannte italienische a cappella-Gesange Beethovens, M, 1941; Die Dynamik imfortnalen Rhythmus mehrsatziger Werke, insbesondere von Beethovens Tanz-Zyklen, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1942; Beethoven's Last Composition, Music and Letters, 1952; Beethovens Oper Fidelio und ihre drei Fassungen, 1953; pie Wiener Handschriften zur ersten und zzveiten Fassung von Beethovens Fidelio", MF, 1955; Beethoven, 1956; Beethovens Biihnentverke (5 predavanja), 1962 i dr. Ostali spisi: Von den Grenzen und Ausdrucksmoglichkeiten der Kunste, 1932; Kunstzverk und Seele, 1933; Kiinstlerische Gesetzmdssigkeiten des von der Musik verkldrten Dramas, dargestellt an Hand des Ring des Nibelungen, 1939; Die Dynamik der musikalischen Formbildung, Schweizerische Musikpadagogische Blatter, 1952; Grundsdtzliche Betrachtungen zur modernen Musik, Schweizerische Blasmusikzeitung, 1952; Bin paar Selbstbekenntnisse, Internationale Bodensee-Zeitschrift, 1956; Zur Bezvertung zeitgenossischen Schaffens, ibid.; Die Harmonie der Kunste, 1960; Vom Doppelantlitz desBosen, dargestellt atn Beispiel der Musik, 1963; Parteilose Kunst, parteilose Wissenschaft. Fine Auseinandersetzung mit dem Zeitgeist in der Musik, 1967 i dr. ORKESTRALNA', simfonija op. 15, 1932 (nova verzija 1939); Piccola sinfonia za gudae op. 21, 1930; konce rt za rog op. 65, 1954; Sonalina za trublju i gudae op. 41, 1944; Sonata za fagot i mali orkestar op. 56, 1951; 3 Sympho-nische Ldndler op. 52, 1949. KOMORNA: Divertimento za 5 duhakih instru menata op. 51, 1947; suita za 12 duhakih instrumenata op. 5 3, 1949; Serenada za komorni sastav op. 19, 1940; sonata za obou i klavir op. 44, 1945; Sonatina brevis za 2 violine op. 66, 1954; tema s varijacijama za flautu i klavir op. 27, 1942; 7 Tonstiicke za fagot ( i l i klarinet) i klavir op. 60, 1952; 16 Tonsliicke za violinu i klavir op. 67, 1957; 8 Tonstiicke za flautu i klavir op. 70 i dr. Vie od 75 klavirskih kompozicija (2 sonate, op. 37 i 38, 1943 44; suita op. 45, 1945; zbirke malih kompozicija op. 17, 31, 40, 43). Opere Der Tod und das kleine Madchen i Die Gdnsemagd. VOKALNA: Weihnacht, kantata za sopran, zbor i klavir; kompozicije za glas i orkestar {Pastoralsuite op. 10; Die neuen Fiedellieder op. 53); zborovi uz pratnju klavira; zborovi a cappella; oko 150 solo--pjesama. IZDANJA. Manje poznate Beethovenove kompozicije: koncert za klavir i mali orkestar (iz 1784), 1943; Johannisfeierkantale, 1945; 12 menueta za orkestar (iz 1799), 1955; preludij i fuga za gudaki kvartet u C -duru, 1955; preludij i fuga za gudaki kvartet u F -duru, 1955 i dr. Od 1959 redigirao dodatne sveske Beethovenovih cjelokupnih djela za izdavaa Breithkopf & Hartel (14 sv. do 1969). LIT.: O. Rothenfelder, W. Hess' Liedschaffen, SMZ, 1952. Ista, Beetho-venErstdrucke von W. Hess, Muica, 1952. Ista, W. Hess, i b i d . , 1953. C. S. Benedict, W. Hess, der Komponist und Beethovenforscher, Internationale Bodensee-Zeitschrift, 1956. W. Schuh, Willy Hess, MGG, VI, 1957. B. A.

HESSE, Adolf Friedrich, njemaki orgulja i kompozitor (Breslau, 30. VIII 1809 5. VIII 1863). Uenik F. W. Bernera i E. Kohlera u Breslauu. U tom je gradu od 1827 drugi orgulja u crkvi sv. Elizabete, od 1831 prvi orgulja u crkvi sv. Bernardina. Kao orgulja nastupao u domovini i inozemstvu (1844 u Parizu, 1851 u Londonu). Niz godina dirigent simfonijskih koncerata opernog orkestra. Njegov najpoznatiji uenik je Belgijanac N. J. Lemmens.
DJELA (vie od 80 kompozicija): 6 simfonija; koncert za klavir; nekoliko uvertira; 2 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; sonata za klavir etvororuno op. 42 i druga klavirska djela; oko 40 kompozicija za orgulje (preludiji,fuge, fantazije, etide). Oratorij Tobias; kantate; moteti.

HESS, Myra, Dame, engleska pijanistica (London, 25. II 1890 25. XI 1965). Dobila prvi muziki odgoj na londonskoj Guildhall School of Music (J. Pascal, O. Morgan), a zatim studirala na Royal Academy of Music (T. Matthav). Gostovala u mnogobrojnim gradovima Evrope i Amerike, interpretirajui vrlo irok repertoar, osobito djela J. S. Bacha i majstore klasike, ali i suvremenih, osobito engleskih kompozitora. Veliku su popularnost uivali njezini brojni poslijepodnevni koncerti u londonskoj National Gallery za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
LIT.: J. Chissell, Myra Hess, The Musical Times, 1957. D. Lassimonne, Myra Hess by her Friends, London 1966.

HESS, Willy, njemaki violinist (Mannheim, 14. VII 1859 Berlin, 17. II 1939). Uio kod svog oca, zatim, poto je nekoliko godina koncertirao na turnejama, studirao u Berlinu kod J. Joachima. Koncertni majstor u Frankfurtu na Majni; 1886 88 nastavnik na Konzervatoriju u Rotterdamu, 1888 95 koncertni majstor orkestra Halle u Manchesteru; od.1895 koncertni majstor orkestra Giirzenich i nastavnik violine na Konzervatoriju u Kolnu; 1903 04 profesor na Royal Academy of Music u Londonu. God. 1904 10 solist Bostonskog simfonijskog orkestra (SAD) i prvi violinist Bostonskog simfonijskog kvarteta (kasnije Hess-Schroder-Quartett). Od 1910 profesor na Visokoj koli za muziku u Berlinu (do 1928), te lan kvarteta Halif i trija W. Hess H. Dechert" G. Schumann. HESS, Willy, vicarski muzikolog i kompozitor (Winterthur, 12. X 1906 0- Studirao na Univerzitetu i Konzervatoriju u Zurichu (V. Andreae, P. Miiller); diplomirao klavir i kontrapunkt. Od 1930 nastavnik, kompozitor i muziki pisac u Winterthuru; od 1940 i fagotist u Gradskom orkestru. Kao muzikolog bavi se najvie katalogiziranjem i objavljivanjem Beethovenovih kompozicija koje nisu ukljuene u izdanje cjelokupnih djela. U kompo ziciji slui se neznatno modificiranim sredstvima klasike i rane romantike.
DJELA. SPISI. O Beethovenu: Neues zu Beethovens Volkslied-Bearbeitungen, ZFMW, 193031; Vergessene Bagatellen Beethovens, Schweizerische musikpadagogische Blatter, 1930 31; Beethovens Werke und ihre Gesamtausgabe, Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft > 1931 (popis djela kojih nema u cjelokupnom izdanju; proireno kao Welche Werke Beethovens fehlen in der

HESSE, Ernst Christian, njemaki virtuoz na violi da gamba i kompozitor (Grossgottern, Tiringija, 14. IV 1676 Darmstadt, 16. V 1762). Uio kod W. C. Briegela u Darmstadtu, kod M. Maraisa i A. Forqueraya u Parizu, a u zrelim godinama (1710) usavravao se u kompoziciji kod J. J. Fuxa u Beu. Muziar na dvoru Hessen-Darmstadt (od 1707 dvorski muziki direktor). Koncertirao u Njemakoj, Holandiji, Engleskoj, Italiji i Beu. Kompozicije za violu da gamba, koje su se sauvale, tehniki su jednostavne, a melodika je slina Telemannovoj. Izvrstan virtuoz na tom instrumentu u Njemakoj. Njegova ena Johanna Elisabeth H. (rod. Dobricht, 1690 ili 1692 -1774) bila je vrlo cijenjena pjevaica.
DJELA (sauvana): sonata za flautu i b. c. (ili gambu ); duo za violu da gamba i bas. Opera La Fedelta coronata. Apollo in Tempe, divertimento za 4 glasa i orkestar. NOVA IZD.: W. Kleefeld izdao sonatu za flautu i b. c. i duo za violu da gamba i bas (Blatter hessischer Tonkunst, 1908); P. Rubhardt izdao isti duo (Reihe alter Meister, 1952). LIT.: K. Pauls, Ernst Christian, Johanna Elisabeth, Ludwig Christian Hesse, MGG, VI, 1957.

HESSE, Friedrich August Max, njemaki muziki nakladnik (Sondershausen, 18. II 1858 Leipzig, 24. XI 1907). U Leipzigu osnovao 1880 muziko izdavako poduzee koje je ubrzo steklo ugled objavljivanjem muzikolokih radova. Stalni suradnik i lektor naklade bio je od 1886 do smrti H. Riemann. Uz njega s nakladom Max Hesses Verlag suraivali su i H. Leichtentritt, C. Sachs, F. Busoni, W. Altmann, P. Mies i E. Wellesz. Nakon smrti Maxa Hessea nakladu je vodila pijanistica Ella Pancera (Be, 15. VIII 1876 Bad Ischl, 10. V 1932). Hans Krili (Eger, 12. IV 1884 Reigersdorf, 15. VII 1946) postao je 1911 suvlasnik, a 1927 vlasnik tvrtke. Od 1915 sjedite poduzea je u Berlinu. Riemanna su nasli jedili W. Altmann i A. Einstein, te je naklada i nadalje uivala svjetski ugled najvie kao izdava vrijednih muzikolokih djela. Nakon smrti H. Krilla vodila je poduzee njegova udovica Regina (26. IV 1901 ), a od 1945 njegov sin Hans-Heinz Krili (29. XI 1929 ). Medu izdanjima vana su : 100 svezaka serije Musikalische Handbucher; Deutscher Musikerkalender (od 1-886); Riemannov Musiklexikon (od III izdanja, 1887); Einsteinov Das neue Musik-

124

HESSE HEUGEL
razliitim ornamentima. Takva je i h. naih guslara. 2. E dionice izvode istodobno razliite varijante jednog te istog napj H. toga tipa rairena je u orijentalnim muzikim kulturama, narodnoj muzici Cevlona, Indonezije, Oceanije i Afrike. 3. eglasna h. javlja se u Indoneziji i Indiji kod skupnog instrun talnog muziciranja pri emu svaka skupina instrumenata iz 1 odreenu varijantu osnovnog napjeva (-> Gamelan). U svim povima heterofonije esto se javljaju izmeu pojedinih dio vrlo mali intervalski razmaci (katkad manji od male sekui zbog kojih dolazi i do otrih disonantnih suzvuja. Izra; susree se i u Platonovom djelu Drava, kad govori o muzici odgoju omladine, ali vjerojantno u drugom znaenju.
LIT.: G. Adler, Uber Heterophonie, PJB, 1908. M. Schneider schichte der Mehrstimmigkeit, Berlin 1934 (II izd. Roma 1964). C. S, Heterophonie, MGG, VI, 1957. H. Gorgemanns i A.-J. Neubecker Hei phonie bei Platon, AFMW, 1966. M. Kui

lexikon (1926); Riemann-Festschrift (1909); asopis Die Musik (od 1922).


LIT.: H. Becker, Friedrich August Max Hesse, MGG, VI, 1957.

HESSE, Ruth, njemaka pjevaica, alt (Wuppertal, 18. IX 1940 ). Studij zavrila na Konzervatoriju u Wuppertalu (P. Offermanns); debitirala 1958 u Liibecku kao Orfej (Gluck). lanica Gradske opere u Berlinu i Dravne opere u Beu, gosto vala na brojnim evropskim opernim pozornicama i festivalima. U njezine kreacije idu Carmen (Bizet), Eboli (Verdi, Don Carlos), Amneris (Verdi, Aida), Ortrud (Wagner, Lohengrin), Magdalena (Wagner, Majstori pjevai), Brangane (Wagner, Tristan i Izolda), Amme (R. Straus, ena bez sjene) i dr. HESSEN, Moritz der Gelehrte, Landgraf von, njemaki kompozitor i pjesnik (Kassel, 25. V 1572 Eschwege, 14. III 1632). Izborni knez kneevine Hessen -Kassel 1592 1627. U njegovo doba dolo je do procvata muzikog ivota u Kasselu. Pozvao je H. Schutza na svoj dvor i poslao ga sa drugim nadarenim muziarima na kolovanje G. Gabrieliju u Veneciju. Sam je svirao nekoliko instrumenata; uitelj kompozicije bio mu je G. Otto. Rana djela su potpuno pod utjecajem tog muziara, dok se kasnije zamjeuju venecijanski stilski elementi.
DJELA: Canliones za 6 8 glasova (19 pjesama i 9 intrada); Paduanen, Gagliarden . . . fiir allerley Instrumente; 13 etvoroglasnih fuga; Canzon 5. Toni za 8 glasova: madrigali za 4 glasa; 24 Villanelle con parole di Petrarca za 4 glasa; 2 pjesme za 6 glasova (sva dosad navedena djela u rkp.) CRKVENA: 24 jednoglasne melodije u Christliches Gesangbuch von allerhand geistlichen Psabnen und Liedern, 1601; 30 moteta u V. Geuck, Novum et insigne Opus continens textus
metricos sacros . . . (3 sv.), 1603 04; Hosianna za 8 glasova u E. Bodenschatz,

Florilegium Seleclissimarum canlionum, 1603; 31 melodija i 4-glasna harmonizacija u Psabnen Davids nach frantzosischer Melodey, 1607; etvoroglasne harmo nizacije u Christliches Gesangbuch von allerhand geistlichen Psabnen und Liedern, 1612 i dr. NOVA IZD.: 13 kompozicija iz Christliches Gesangbuch, 1612, obj.C. v. Winterfeld (Der evangelische Kirchengesang und sein Verhaltnis zur Kunst des Tonsalzes, II, 1845); 21 kompoziciju iz iste zbirke obj. G. v. Tucher (Melodien des evangelischen Kirchengesangs im ersten Jahrhundert der Reformation, 2 sv., 1848); 4 kompozicije obj. F. Blume (Geistliche Musik am Hofe des Landgrafen Moritz von Hessen, 1931); 16 pavana, gagliarda i intrada, 4 fuge i 5 madrigala obj. W. Dane (Das Erbe deutscher Musik, Landszhaftsdenkmale Kurhessen, 2 sv. 193638); 14 kompozicija iz Christliche Gesangbuch, 1612 (u Mandbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, III I I ) i dr. LIT.: E. Zulauf, Beitrage zur Geschichte der landgraflich Hessischen Hofkapelle zu Cassel bis auf di Zeit Moritz' des Gelehrten (disertacija), Kassel 1902. F. Blume, Geistliche Musik am Hofe des Landgrafen Moritz von Hes sen, Berlin 1931. W. Dane, Moritz von Hessens Tonwerke (disertacija), Marburg 1934. H.Birlner, Heinrich Schiitz und Landgraff Moritz von Hessen, Hessenland, 1935. Ch. Engelbrecht, Die Kasseler Hofkapelle im 17. Jahrhundert, Kassel 1958. Ista, Moritz, Landgraf von Hessen, MGG, IX, 1961.

HETZEL, Erich, operski reditelj (Leipzig, i. I 1901 E grad, 18. V 1944). Posle zavrenih studija glume, muzike i k evnosti (Dr phil.) zapoeo umetniku karijeru kao glum; dramski i operski reditelj u nemakim pozoritima, a 1934 ar ovan je za reditelja Beogradske opere. Umetnik modernih sr tanja, reditelj bogate scenske imaginacije, oslonjen u prvom r na partituru, H. je u svojim reijama iao za deabloniziran operske predstave u svim njenim komponentama. Njegove re predstavljaju najznaajnija izvoaka ostvarenja Beogradske oj izmeu dva rata. Meu njima se naroito istiu opere: Vt ene vindzorske (Nicolai), Gianni Schicchi (Puccini), Tannha, i Holandanin lutalica (Wagner), Don Quichotte (Massenet), H mannove prie (Offenbach), Mo sudbine i Falstaff (Verdi), Kave s ruom (R. Strauss), Mrtve oi (d'Albert), etirigrubijana (W Ferrari), Orfej i Euridika (Gluck), Katarina Izmailova (o kovi), Vilin veo (Konjovi), Durad Brankovt (Nastasijevic Nikola ubi-Zrinjski (Zajc).
LIT.: B. Dragutinovi, Prolegomena za istoriju opere i baleta Narod pozorita (Jedan vek Narodnog pozorita u Beogradu), Beograd 1968. B. D

HEUBERGER, Richard (Franz Joseph), austrijski kom zitor i muziki kritiar (Graz, 18. VI 1850 Be, 28. X 19: Uio muziku kod W. Mayer-Remyja u Grazu. Od 1878 u B dirigent beke Singakademie, 190209 Mannergesangverei od 1902 nastavnik na Konzervatoriju. Kritiar novina Nt Wiener Tagblatt (od 1881) i Neue Freie Presse (1896 19c Od 1904 ureivao Neue Musikalische Presse.
DJELA. ORKESTRALNA: Ouverture zu Byrons Kain; suita Aus Morgenlande; Nachtmusik za gudae; varijacije na Schubertovu temu. DR/ SKA. Opere: Die Abenteuer einer Neujahrsnacht, 1886; Manuel Venegas, li Mirjani (Das Maifest), 1894. Baleti: Die Lautenschlagerin, 1896 i Struwwelp> baletna pantomima, 1897. Operete: Opernball, 1898 (najpoznatija); Das BL Barfussele; Ihre Exzellenz; Der Sechsuhrzug; Der Furst von Diisterstein; . Quichote. VOKALNA: kantata Geht dir's zvohl, so denk an mich; komp ije za zbor i orkestar; rapsodija Wie der Vollmond aus den \Volken der N, za tenori orkestar; kompozicije za sole, zbor i klavir, za zbor i klavir, za zb cap pe lla ; s o lo -p jes me. S ABRANE K RITIK E: Mus ik a lis ch e Sk iz. 1901 i Im Foyer. Gesammelte Essays uber das Opernrepertoire der Gegenm 1901. Franz Schuberl, 1902; Erinnerungen an Brahms (rkp.). Preradio za orke valcer R. Fuchsa, a za muki zbor i orkestar Das Lied vom Herrn von Falckenste Brahmsa i nekoliko Deutsche Tdnze F. Schuberta. IZDANJA: Volkslieder Steiermark mit Melodien, 1872 (sa P. Rosseggerom); Musikbuch aus Osterre 1904; Theorie des Kontrapunkts und der Fuge L. herubinija, 1911 (prema J3. Jensena iz 1896). LIT.: R. Hernried, R. Heuberger, Neue Musikzeitung, 1940. H. Wan, Richard Franz Joseph Heuberger, MGG, VI, 1957.

HESSENBERG, Kurt, njemaki kompozitor (Frankfurt naMajni, 17. VIII 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (kompoziciju kod G. Raphaela, klavir kod R. Teichmiillera). God. 1931 33 privatni uitelj muzike u Leipzigu; od 1933 na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (od 1953 profesor). Svoj prvi vrhunac ostvario u suiti Struwwelpeter, kompoziciji punoj obijesna humora. Karakteristina je za Hessen berga neobino vrsta organska povezanost tema, pregnantan ritam i harmonija obilato zainjena disonancom; sklon je kontrapunktu i polifonijiV Vrlo su vrijedne njegove simfonije, u kojima se H. potvruje kao majstor u izgradnji forme.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1936, 1943 i 1954; simfonijeta za komorni orkestar, 1959; koncert za klavir, 1940; koncert za 2 klavira, 1950; Kammerkonzert za embalo i gudae, 1931; Strutvzvelpeter-Suite, 5 Tanzburlesken za mali orkestar, 1933; mala suita, 1936; suita za Shakespeareovu Oluju, 1939; Konzertante Musik za 2 gudaka orkestra, 1937; Concerto grosso, 1938; Spielmusik za gudae, 1954; Intrada und Variationen uber ein Thema von J. Reg-nart, 1955; koncert, 1958. KOMORNA: gudaki trio, 1949; 4 gudaka kvar -teta/1934, 1937, 1944 i 1954; trio za 2 violine i klavir, 1942; klavirski trio, 1950; klavirski kvartet, 1935; sonata za violinu i klavir, 1942; sonata za violonelo i klavir, 1941; 2 sonate za flautu i klavir, 1932 i 1947; Divertimento za violinu i klavir, 1936. KLAVIRSKA. Dvoruno: sonatina, 1937; invencije; Variationen uber ein Weihnachtslied; Capriccio; 7 malih kompozicija; 14 bagatela; 10 malih preludija za klavikord ili klavir. etvororuno: sonata, 1944; Variationen uber ein eigenes Kinderlied. Fantazija za dva klavira. ORGULJSKA: trio-sonata, 1951; koralne partite; preludij i fuga, 1952; tokata, fuga i ciaccona, 1952 i dr. VOKALNA. Kantate: Gelobet seist Du Jesu Christ, 1935; Fiedelli-eder, 1940; Weihnachtskantate, 194243; Der cherubinische Wandersmann, 1946; Vom Wesen und Vergehen, 1948; Struwwelpeler-Kantate, 1949; Kantate vom dankbaren Samariter , 1952 i Weinlein, nun gang ein!, 1959. Psalmen-Triptychon za soliste, zbor, orkestar i orgulje, 1945 46; Weihnachtsgeschichte za soliste, zbor i orkestar, 1950 51; zborovi; pjesme uz pratnju orkestra, komornog sastava i l i klavira (Wunderhornlieder). Moteti. LIT.: G. Schviarz, Kurt Hessenberg, ZFM, 1942. G. Schiceizer, Kurt Hessenberg, Neue Musikzeitschrift, 1949. K. Laux, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. R. Schaal, Kurt Hessenberg, MGG, VI, 1957.

HEUGEL, francuska muzika naklada. Osnovao ju je li u Parizu Jean-Antoine Meissonnier. Jacques-Le'opold H. (La I chelle, 1. III 1815 Pariz, 12. XI 1883) bio je niz godina dir tor poduzea, od 1839 suvlasnik i od 1844 vlasnik. Njegov HenriGeorge (Pariz, 3. V 1844 11. V 1916) ulazi u upn poduzea 1865. God. 1891 pridruio mu se brati Paul-En Chevalier (1861 1932) koji je vodio nakladu do 1920. G< 1920 44 direktor naklade bio je Jacques-Paul H. (Par 25. I 1890 ), a od 1947 njegovi sinovi Francois (Pariz, 22. V. 1922 ) i Philippe (Pariz, 8. VII 1924 ). Od 1944 akcionan poduzee. Naklada H. je postigla svjetski ugled izdanjima op> J. Masseneta, A. Thomasa, Verdija, Mascagnija i dr., te dj istaknutih francuskih kompozitora (Faure, Poulenc, d'Indv, W haud, Ravel, Honegger). Objavljivala je asopis Le Me'nest (18401940) i prirunike Me'thodes du Conservatoire. Od 19 izdaje depne partiture klasinih i suvremenih kompozicija.
LIT.: C. Rostand, Heugel, MGG, VI, 1957.

HETEROFONIJA (gr. e-repo? drugaiji, razliit i <p\/r) glas), poseban oblik vieglasja rairen u gotovo svim vanevropskim muzikim kulturama i u narodnoj muzici nekih evropskih krajeva. Prema C. Stumpfu, koji je 1901 uveo taj termin u komparativnu muzikologiju, h. nastaje kad dvije dionice izvode tematski isti napjev, ali se ne kreu niti u unisonu niti u strogom paralelnom pomaku. Javlja se u tri osnovna oblika. 1. Glavnoj melodiji pridruuje se druga dionica (esto instrumentalna) koja je ukrauje

HEUGEL (Heugell, Heigel(l), Heygel(l), Hougell, Hege Johannes, njemaki kompozitor (Deggendorf na Dunavu, pi 1500 Kassel, I 1585). Studirao na Univerzitetu u Leipzij Najkasnije od 1538 dvorski kompozitor i kasnije kapelnik u Kasse Njegovo bogato stvaralatvo obuhvaa gotovo sve u ono do uobiajene vrste kompozicija, osim rpisa, plesova i muzike za insti mente s tipkama. Heugelov stil, ukorijenjen u poetku XVI

HEUGEL HEYDEN
potpadao je u toku godina sve vie pod utjecaj Josquinovih sljedbenika. U kasnim kompozicijama primjeuje se jako skretanje prema homofoniji.
DJELA: IO njemakih svjetovnih pjesama; 3 humanistike ode; Lerman, instrumentalno djelo u 7 glasova za duhake instrumente. 156 njemakih psalama za 4 5 glasova (tekst: Psalter Davids B. Waldisa); 16 latinskih psalama za 4-5 glasova; 23 Magnificata za 45 glasova; oko 180 moteta za 212 glasova; 63 njemake duhovne pjesme; vie od 50 raznih kompozicija. NOVA IZD.: Lied Entlaubet ist der VCalde obj. R. Eitner (MFM, 1894) i H. J. Moser (u faksimile izdanju zbirka Ch. Egenolffa Gassenhawerlin i Reutterliedlin 1927); motet Querela Hassiae . . . obj. W. Nagel (u knj. Philipp der Grossmutige . . ., 1904); 2 moteta prigodom Zwinglijeve smrti obj. M. Jenny (Zzvingliana, 1955)LIT.: W. Nagel, J. Heugel, SBIMG, 1905 06. J. Knierim,Dic Heugel Handschriften der Kasseler Landesbibliothek (disertacija), Berlin 1943. W. Brennecke, Johannes Heugel, MGG, VI, 1957.

125

HEUSS, Alfred Valentin, njemaki muzikolog (Chur, 27. I 1877 Gasch\vitz kraj Leipziga, 8. VII 1934). Studirao na Konzervatoriju u Stuttgartu, na Muzikoj akademiji i na Univer zitetu u Miinchenu; promovirao 1902 u Leipzigu kod H. Kretzschmara. Ureivao 190414 u Leipzigu Zeitschrift der Internationalen Musikgeselhchaft, 1921-29 glavni urednik asopisa Zeitschrift fiir Musik. Kritiar listova Signale fiir die musikalisehe Welt (1902 05), Leipziger Volkszeitung (190512) i Leipziger Zeitung (1912 18). Protivnik atonalne muzike. Medu muzikolokim radovima osobito su mu znaajne muzike analize.

DJELA: klavirski kvartet; sonata za violonelo i klavir; Phantasiestiicke za violu i klavir. Kompozicija za klavir. VOKALNA: zborovi; kvarteti;: dueti; solo-pjesme; djeje pjesme. Psalam za glas i orkestar. INSTRUKTIVNA: Deutscher Gesangunterricht. Lehrbuch des sprachlichen und gesangli chen Vorirags, 4 sv., 1885; Wie Wagner mit seinem Siegfried probte, Neue deutsche Rundschau, 1901; Richard Wagner als Vortragsmeister, 1911 (posth.) NOVA IZD.: Der kleine Hey, prirunik (sastavljen prema Deutscher Gesangunterricht): I, Die Kunst der Sprache (izd. F. Volbach) i I I , Gesangschule (sa stavio i prer. H. E. Hey), 1912; Der kleine Hey. Die Kunst des Sprechens (izvorni tekst prer. i nadopunio F. Reusch), 1956. LIT.: A. Geering, Julius Hey, MGG, VI, 1957.

HEY, Julius, njemaki pjevaki pedagog i kompozitor (Irmelshausen, Unterfranken, 29. IV 1832 Miinchen, 22. IV 1909). Uio u Miinchenu kontrapunkt, kompoziciju (F. Lachner) i pjevanje (F. Schmitt). God. 186783 nastavnik pjevanja na novoosnovanoj Muzikoj koli u Miinchenu i 1887'-1906 u Berlinu. Od 1875 Wagnerov pjevaki savjetnik u Bavreuthu. Svoju pedagoku metodu temeljio na pravilnom izgovoru glasova. Njegove kompozicije pod utjecajem su Schumanna i kasnih romantiara.

DJELA: Die Inslrumenlalstiicke des Orfeo uud die venezianischen Opernsinfonien (disertacija), 1903; 5 Programmbiicher za Bachove festivale 1904 27; G. F. Hdndel, Saul in der Einrichtung von F. Chrysander, 1906; A. Bruckner. Te Deum, 1908; J. S. Bachs AJatlhduspassioii , 1909; Beethoven, Die Geschopfe des Prometheus, oko 1910; F. Liszt. Missa solemnis, oko 1910; Frlauterungen zu F. Liszts Sinfonien und sinfoiiischen Dichtungen, 1912; Kammermusik-Abende. Erldulerungen von Werken der Kammermusik-Literatur, 1919; Beethoven, 1921 ( I I izd. 1933). Studije i lanci u asopisima. Komponirao Chor der Toten za mjeoviti zbor i solo -pjesme. LIT.: R. Schaal, Alfred Valentin Heuss, MGG, VI, 1957-

HEWARD, Leslie Hays, engleski dirigent i kompozitor (Liversedge, Yorkshire, 8. XII 1897 Birmingham, 3. V 1943). Studirao u Londonu na Royal College (Ch. V. Stanford, A. Boult). God. 192224 dirigent British National Opera Company, 1924 27 dirigent Gradskog orkestra i prvi dirigent radio-stanice u Capetovvnu i od 1930 dirigent Gradskog orkestra u Birminghamu, koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedan od najboljih orkestara u Engleskoj.
D J ELA. O RK ES T RALN A. S imfo n ij s k e p je s me : Th e Me r m a id , 1 9 1 5 i South Africa Patrol, prije 1924; Revel i Quodlibet, 2 stavka iz plesne suite, 1920; Elegiac Rhapsody , 1926; varijacije na irski narodni napjev, 1926; nokturno za mali orkestar; A Cradle Song. Gudaki kvartet, 1918; kvintet za flautu, obou,- violinu, violu i violonelo, 1926. Sonata za klavir. Opere: Hamlet i Peer Gynl (nedovrene). Filmska muzika . Zborovi; pjesme (veinom uz pratnju orkestra). Crkvene kompozicije. LIT.: E. Blom (izdava), Leslie Hcward, a Memorial Volume (s popisom djela), London 1944 ( I I izd. 1946). J. F. \X'aterhouse, Leslie Hays Heward, MGG, VI, 1957.

HEVVITT, amerika obitelj muziara engleskog podrijetla. 1. James, kompozitor i violinist (Dartmoor, 4. VI 1770 Boston, 1. VIII 1827). Dirigent Dvorskog orkestra u Londonu. God. 17921812 u New Yorku nastupao kao violinist i dirigent; uz to bio kompozitor, orgu lja, koncertni impresarij i muziki nakladnik; 1805 -09 dirigent svih vojnih orkestara grada New Yorka. God. 1812 18 u Bostonu i zatim ponovo u New Yorku. Njegova opera Tammany jedna je od prvih opera nastalih u Ame rici.
DJELA. ORKESTRALNA: Grand Sin fonie Characleristic of the Peace of the French Republic, 1802; Battle Overture, 1792; Storm Overlure, 1794. KLAVIRSKA: tri sonate; The Battle of Trenton. Mililary Sonata; The 41I1 of July. Military Sonata. DRAMSKA. Opere: Tammany or the Indian Chief, 1794 (izgubljena) i The Spanish Castle, or The Knight of the Guadalquivir , 1800. Scenska muzika za: The Patriot, 1794; Golumbus, 1797; The AJysterious Alarriage, 1799 i Pizarro, 1800. NOVO IZD.: C. Engel i O. Strunk obj. su sonatu (ilustrativni potpourri) The Battle of Trenton {Alusic from the Days of George \Vashington, 1931).

HEYBAL, Valerija, pjevaica, sopran (Kamnik, 16. I 1918 ). Studirala na Konzervatoriju u Ljubljani (J. Betetto). Solistkinja ljubljanske opere, od 1948 beogradske. Nastupala i u inozem stvu. Najbolje kreacije: Mafenka (Smetana, Prodana ne vjesta), Tatjana (ajkovski, Evgenij Onjegin), Liza (ajkovski, Pikova dama), Kotana (Konjovi), ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta) te uloge u Verdijevim i Wagnerovim ope rama. D- Co. HEYDEN (Heiden, Haiden), njemaka obitelj muzi cara. 1. Sebald, muziki teore tiar (Bruck kraj Erlangena, 9. XII 1499 Niirnberg, 9. VII 1561). Uio u Niirnbergu i na Univerzitetu u Ingolstadtu. God. 1519 kratko vrijeme u i telj u tajerskoj (Knittelfeld i Bruck an der Mur) i kantor u Leobenu; jo iste godine u V. HEYBAL Niirnbergu kantor na Spitalschule i od 1525 do smrti rek tor kole st. Sebalda. Znaajan autor tekstova crkvenih pje sama, ostavio vrijedne muziko-teoretske radove. Njegova ras prava o menzuralnoj muzici Musicae ide medu najbolje muziko -teoretske traktate toga vremena. Ogledao se i kao kompozitor.

2. John Hill, kompozitor, novinar i impresarij (New York, 11. VII 1801 Baltimore, 7. X 1890). Sin Jamesa; po haao Vojnu akademiju u West Pointu (N. Y.). Mnogo je putovao i vodio pustolovan ivot.
DJELA. Baladne opere: Rip van \Vinkle; The Vivandiere; The Prisoner of Monterey i The Artist's Wife. Oratorij Jephtha; nekoliko kantata; vie od 300 pjesama i balada (The MinstreVs Return from the War, 1825; Ali Quiet Along the Potomac). Knjiga uspomena Shadotvs on the Wall, 1877. Pisao takoer pjesme i kazalina djela.

2. Hans, orgulja i teoretiar (Niirnberg, krten 19. I 1536 pokopan 2. X 1613). Sin Sebalda; dobio solidnu muziku poduku u oevoj koli, ali se uglavno m bavio trgovinom. Pored glavnog zanimanja zaokupljala ga je mehanika, optika i muzika. God. 1567 71 orgulja u crkvi St. Sebald, a 1574 85 u crkvi St. Egidien. Oko 1570 konstruirao instrument Geigenzuerk ili Geigen-Clavicymbel, vrstu embala, na kojemu se pomou spe cijalnog pedala mogao postii zvuk slian violi ili ljudskom glasu.

DJELA: Musicae ETOC AS ICOCIO , 1532; Musicae, id est, artis canendi libri duo, 1537; Calechislica summula fidei christianae digesta, 1538; De arte canendi. . .., 1540; Der passion oder da leyden Jhesu Christi . . ., prije 1544; Die einsetzung und brauch des heyligen Abentmals Jesu Christi unsers Herrn . . ., 1544; Die Passion oder das leyden Jesu Christi; Der XCI. Psalmus . . ., 1544; Ein Lobgesang von der Aufferstehung Christi . . ., oko 1544; Der Christliche Glaub, in Gesangs weyss gestelt . . ., 1545; Der LXXX Psalmus zu singen und zu betten . . . ., 1546. Zbirke koralnih napjeva: Liber Canticorum, quae vulgo Responsoria uocantur secundum anni orditiem, Dominicis & Festis diebus hactenus seruatum, izmeu 1550 i 1554; Responsoria quae annuatim in Veteri Ecclesia de tempore, Festis & Sanctis cantari solent, 1550. LIT.: A. Kosel, Sebald Hevden (1499 1561), Wiirzburg 1940. F. Krantzcurst, Sebald Heyden, MGG, VI, 1957.

3. James Lang, muziki nakladnik (18071853). Brat Johna Hilla; oko 1825 bio suvlasnik izdavake kue J. A. Dickson u Bostonu. Poslije oeve smrti nastavio njegovu izdavaku djelatnost u New Yorku. 4. Horatio Dawes, kompozitor i kritiar (? Baltimore, 1894). Brat Johna Hilla i Jamesa Langa; napisao jedno kazalino djelo i nekoliko kritika.
LIT.: J. T. Howard, The Hesvitt Familv in American Music, MQ, 1931. N. Broder, James Hewitt, MGG, VI, 1957.

3. Hans Christoph, orgulja i kompozitor (Niirnberg, krten 14. II 1572 pokopan 9. II 1617). Sin Hansa; od 1591 orgulja u bolnici, od 1595 u crkvi St. Sebald. esto u sukobu s vlastima; 1616 morao napustiti mjesto orguljaa; otad se uzdravao kao rizniar biskupa od Bamberga i Eichstatta. Njegove kompozicije pisane su u stilu njemakih villanella H. L. Hasslera i odlikuju se svjeinom i finoom.

DJELA: Musikalisches Instrumentum Reformatum durch Hanns Haiden den Eltern, II izd., 1610; Comtnentatio de Musicale Instrumento ref. ajohan Heiden Sen., Germanice primum conscripta et recognita, nunc vero d Philomuso latinitate donata, 1605; Triumph der hochgelobten himmlischen kunstreichen Muica, wie dieselbige aus dem ewigen Freudensaal bey den verniinfftigen Menschen einzeucht und regiert, gestellet durch Hans Haiden den Eltern, 1607.

DJELA (na vlastite tekstove, esto u obliku akrostiha): Gantz neue lustige Tdnlz und Liedlein . . . mehrertheils auff Namen gerichtet mit vier Stimmen, 1601; Postiglion der Lieb,. . . gantz neue lustige Tantz, . . . mehrtheils auff Namen gerichtet neben ettlichen Intraden und. . . . Schlaftruncksliedlein mit 4 Stimmen, 1614.

126

HEYDEN HIERONYMUS DE MORA VIA


NOVA IZD.: prvi in opere Celos . . . obj. J. Subira (1933); 6 odlomal te opere i 11 odlomaka iz opere Ni Amor . . . obj. F. Pedrell (El iealro lirico esp anterior al siglo XIX, 1897); 1 pjevaku toku uz instrumentalnu pratnju isti {(Zancionero musical popular espafiol, IV, 191819). LIT.: J. Subira, Celos aun del Aire matan, Barcelona 1933. Isu operista espanol Don Juan Hidalgo, Madrid 1934. O. Ursprung, Celos> die alteste erhaltene spanisehe Oper, Schering-Festschrift, Berlin i 5. Kastner, Juan Hidalgo, MGG, VI, 1957. J. Moli, Nuevos datos la biografia de Juan Hidalgo, Miscelanea en Homenaje a M. H. Angles, Barcelona 1958 61.

4. David, kompozitor (Niirnberg, krten 9. XI 1580 po kopan 6. XII 1660). Brat Hansa Christopha; radio u trgovakom poslu svog oca. Vjeruje se da je autor dvanaest kompozicija (bdlletti), objavljenih u zbirci G. Hassa Neue frb'hliche... Tantz (1610; nedostaje dionica cantusa) kao i etvoroglasne vokalne kompo zicije Mati sagt und klagt, die Ehe bring Wehe, 1644. 5. Hans Philipp ("?), moda sin Hansa Chr istopha. Njegovo ime nalazi se na jednoj kompoziciji (4-gl. Dantzliedlehi) iz 1645.
LIT.: G. Kinsky, Hans Haiden, der Erfinder des Niirnbergischen Gei genwerks, ZFMW, 1923 24. L. Hubsch-Pfleger, Das NCirnberger Lied im deutschen Stilwandel um 1600 (disertacija), Heidelberg 1942. R. Wagner, Haiden, Hans, Christoph, David, Hans Philipp, MGG, V, 1956.

HIDRAULINE ORGULJE (gr. {58?<xvAi? ili uSpau od uScop voda i auAot; svirala), najstariji poznati tip ovog insi menta. Konstruirao ih je Ktesibije Aleksandrijski (oko < r

HEYER, Wilhelm Ferdinand, njemaki muziki mecena (Koln, 30. III 1849 20. III 1913). lan ravnateljstva Kolnskog konzervatorija i Muzikog drutva. Sakupljao muzike instru mente, autografe, pisma i portrete muziara. Zbirkom je od 1909 upravljao G. Kinskv, koji je sastavio i katalog. Od 1913 kolekcija je postala pristupana javnosti pod imenom Musikhistorisches Museutn von \Vilhelm Heyer; imala je 2600 muzikih instrumenata, 1700 autografa muziara XVII XX st., 20000 pisama, 3700 portreta od XVI st. do njegova doba, nadalje brojna tiskana djela, teoretske spise i dr. Od 1926 zbirka instrumenata ovog muzeja postala je vlasnitvo Univerziteta u Leipzigu. U toku Drugoga svjetskog rata znatno oteena, ponovo je otvorena 1954. Ostali dio inventara prodan je 1927 na drabi.
LIT.: IV. Kahl, Wilhclm Heyer, MGC, VI, 1957.

HEYMANN, Werner Richard, njemaki kompozitor i violinist (Konigsberg, 14. II1896 Munchen, 30. V 1961). Uio kod P. Juona i P. Scheinpfluga. lan Filharmonijskog orkestra u Konigsbergu i (od 1918) u Beu. Od 1919 suraivao sa M. Reinhardtom; 1925 asistent E. Rapeea u filmskom podu?eu UFA. God. 1933 preselio u Holly\vood, pisao muziku za amerike, en gleske i francuske filmove; kasnije u Miincheru.
DJELA: Friihlings-Notturno za orkestar. Gudaki kvartet. Nekoliko opereta; muzika komedija Kiki von Mtmtmartre, 1954. Muzika za filmove: Liebesivalzer, 1930; Der Kongress tami, 1931; Ninolschka, 1939 i dr. Rhapsodisehe Sinfonie za bariton i orkestar; pjesme uz pratnju orkestra i klavira.

HICKMANN, Hans, njemaki muzikolog (Rosslau, Dessau, 19. V 1908 Bladford Forum, Dorset, 4. IX 1968). Uio na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlin -Charlottenburgu, na univerzitetima u Halle i Berlinu (C. Sachs, A. Schering, E. Hornbostel, R. Hernried). Profesor muzike (cole de Service Social) u Aleksandriji; na Visokoj koli za kazalinu muziku u Kairu vodio zavodski orkestar i klavirsku klasu. U Kairu osnovao i vodio drutvo Muica viva; dirigent radio-stanice i crkveni orgulja. Od 1960 profesor na Univerzitetu u Hamburgu. Prouavao staru egipatsku muziku, osobito historijske instrumente, o kojima je napisao nekoliko kapitalnih studija i prikaza. Bio je suradnik mnogih strunih asopisa. Odrao je brojna predavanja o staroj egipatskoj muzici na univerzitetima u Hamburgu, Manchesteru, Oxfordu, Dublinu, Bristolu, Parizu i Strasbourgu. Od 1958 bio je umjetniki direktor izdanja Archiv-Produklion tvrtke Deutsche Grammophon Gesellschaft.
DJELA: La Musitjite oceidentale en L'Orient, 1934: Das Porlativ (disertacija), 1936: La Trontpele dans l'Egypte ancienne, 1946; Termhtologie arabe des instrument* de musioue occidentaux, 1947; Miscellanea nmsicologica (studija o staroegipatskim muzikim instrumentima;, 1948 52; Catalogue general des instruments de musique au Muse d u Caire, 1949; Music under t/te Pharaons, 1949; Un Luth inconnu de l'poaue copte, Bulletin de la Societ d'arheologie Copte, 1949: Cymbales et crotales dans Vtigyple ancienne, Annales du Service des Antiquites de l'Egvpte, 1950: Abrege de l'histoire de la musique en gyple, Revue de Musicologie, 1950; Classement et classijication des flutes, clarineltes el hautbois de Viigypte ancienne, Chronique d'Egipte, 1951; Miscellanea egyplologica, Journal of the Galpin Societv, 1951; Zur Geschichte der altdgyptischen Glocken, Musik und Kirche, 1951; Die dllesten Musikernamen, Muica, 1951; Ober den tand der musikwissenschaftlichen Forschung in Agypten, IV. Kongressbericht der Internationalen Gesellschaft fiir neue Musik, 1957; Le Metier de musicien au temps des Pharaons, Cahiers d'histoire egvptienne, 1952; Das Harfenspiel in alten Agypten, Musikforschung, 1952: Musique et vit musicale sous les Pharaons, 1955; Dieux et Deesses de la Musique, 1956: 4$ siecles de ynusique dans VBgypte ancienne, 1956; Alusicologie pliaraoniqite, 1956; Agypten, Alusikgeschichte in Bildern, 1961. Transkripcije egipatskih narodnih napjeva. Komponirao je kraa komorna, klavirska i vokalna djela te filmsku muziku.

HIDRAULINE ORGULJE IZ POMPEJA

a opisao njegov uenik Heron Aleksandrijski u svom djelu .! rilalia seu pneumalica (oko < 120). Sudei prema ovome or i opisu u Vitruvijevu (- I st.) djelu De arehiteetura (X, 13), za prema glinenom modelu iskopanom u Kartagi, a osobito pre jednom prilino sauvanom primjerku ovog instrumenta, otkri nom 1931 u Aquincumu kraj Budimpete, h. o. nasui miljenju mnogih pisaca nisu proizvodile zvukove pom strujanja vode ili vodene pare kroz svirale, nego je voda slu kao sredstvo za reguliranje ekspanzije zraka. H. o. sastojale si od 18 nizova svirala (registara), spremita zraka, kancela, po caljka, tipaka, spremita za vodu i jedne ili dvije zrane sisal; Dizanjem i sputanjem poluge sisaljke su t jerale zrak u sprei te, gdje je tlak vode potiskivao zgusnuti zrak u zranice, a tij iroke otprilike kao i dananje, gibale su pomicaljke, koje su tale zrak u svirale. Zvuk ovih svirala bio je kriav, bua prodoran. H. o. su kod starih Grka i Rimljana bile svjetc instrument, na koji se sviralo za zabavu, kao i kod gladijators igara.
LIT.: Ch. Maclean, The Princip le of the Hvdraulic Organ, SBU 1904 05. H. Degering, Die Orgel, ihre Erfindung und ihre Geschichte zur Karolingerzeit, Miinster i. W. 1905. H. G. Farmer, The Organ of Ancients from Eastern Sources, London 1931. V. Sugdr, Rimske hidraul orgulje, pronaene u Budimpeti Aquincum, Sv. C., 1932. F. Du Hidraulike orgulje po Heronu i Vitruviju, ibid., 1933. L. Nagy, Az Aq cumi Orgona, Budapest 1933. J. Handschin, Antiochien, jene herrl Griechenstadt, AFMW, 1942. W. Apel, Early Historv of the Organ, Specul 1948. Th. Schneider, Organum Hvdraulicum, MF, 1954. J. Perrot, L'Oi de ses origines hellnistiques a la fin du XIII e siecle. Pari 1965. A. V

HIDALGO (Idalgo, Ydalgo), Juan, panjolski kompozitor (Las Moralejas?, oko 1612 Madrid, pokopan 31. I I I 1685). Od 1631 lan Dvorskog orkestra u Madrid u (harfa i claviarpa koju je sam konstruirao). Njegovo djelo Celos aun del aire inatan najstarija je sauvana panjolska opera. Prokomponirana, bez govorenih toaka, s kraim pjevanim brojevima, arijama i recitativima, onasepribliuje tipu talijanske oper e; najuspjeliji su u njoj recitativi, ritmiki slobodni i raznoliki, koji oituju umjetnikovu originalnu melodijsku invenciju.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Celos aun del aire malan (Calderon), 1660; La Purpura de la Rosa (Calderon), 1660; Nj Amor se Ubra de Amor (Calderon), 1662; Los Celos hacen estrellas, 1662. Scenska muzika Hado v Divisa de Leonido y de Marfisa (Calderon), 1680. Zbirka Tonos humanos, tonos divinos, villancicos za glas i instrumentalnu pratnju.

HIERONYMUS DE MORAVIA (Hieronymus Mora vi uenik Johannesa de Burgundia, ivio oko 1250 kao lan dom: kanskog reda u Parizu. Sastavio iz radova svojih suvremer (Joh. de Garlandia, Franco, Petrus Picardus) opsean trakta diskantu Discantus positio vulgaris (izmeu 1272 i 1304) koj temelj za umijee muzikog ukraivanja i poznavanje tada: instrumentalne muzike. Djelo se ubraja medu najstarije up u obrazovanje modusa u ligaturama i od velike je vanosti kao do ment o menzuralnoj teoriji.
NOVA IZD.: traktat Discantus . . . obj. Ch. E. Conssemaker (Scrip, medii aevi, I, 1864; novi otisak 1908 i 1931) i S. M. Cserba (1935).

HIERONYMUS DE MORAVIA HILDEGARDA, SV.


LIT.: A. Gasloui, Un Dominicain professeur de musique au XIII e siecle, Fr. Jerome de Moravie, et son oeuvre, Archivum Ordinis Praedicatorum, 1932. 5. M. Cserba, Der Musiktraktat des Hicronymus von Ma*hren, Regensburg 1935. H. Huschen, Hieronymus de Moravia, MGG, VI, 1957. A. Puccianti, La Descrizione della "VieMa e della Rubeba in Girolamo di Moravia, Collectanea Historial Musical, Firenze 1966.

127

HIGGINS (Higgons), Edward, engleski sveenik (Exeter ili Shrewsbury?, oko 1485 Lincoln?, 6. I 1538). God. 1507 bachelor, a 1510 doktorirao iz kanonskog prava na Univerzitetu u Oxfordu. Dvorski kapelan Henrika VIII, kojega je 1513 pratio u Francusku. Nesumnjivo je sudjelovao u izvedbama Kraljevske kapele u Therouanneu, Lilleu i Tournaiu. Bio je rektor London CoIlege u Oxfordu, dekan St. Alary's College u Shrewsburyju, kanonik u Lincolnu i u crkvi St. Stephen's u Westminsteru. U muzikom pogledu mora da je poloaj u Westminsteru bio najvaniji, jer ga je doveo u dodir s kompozicijama N. Ludforda. Po svoj prilici nikada nije bio praktini muziar, ali u povijesti muzike zauzima vano mjesto, jer je vlastoruno napisao dva sveska crkvene muzike koji idu medu najvanije muzike rukopise iz ranog doba vladavine Tudora. Prvi svezak sadrava djela R. Fayrfaxa, N. Ludforda, W. Lambea, Stourtona i petorice anonimnih kompozitora, a drugi djela R. Fayrfaxa, N. Ludforda, W. Cornyshea, E. Turgesa, Prentesa i W. Paschea.
LIT.: II". H. Granan Flood, Early Tudor Composers, Oxford 1925. H. Baillie, Edvvard Higgons, MGG, VI, 1957-

HIGH FIDELITY (skraeno Hi-Fi; engl. visoka vjernost), u elektroakustici, oznaka za reprodukciju zvuka optimalno vjernu izvornom zvuku. Izraz se upotrebljava od tridesetih godina XX st. i najprije oznauje openito fonografske i radio ureaje; u dananjem znaenju proirio se oko 1950, isprva u odnosu na kvalitetne snimke long-play ploa. Danas h. f. oznauje i kvalitetu ureaja koji proizvode zvuk (radio-prijemnik, gramofon, magnetofon i njihovi sastavni dijelovi, mikrofon, pojaalo, zvunici) i kvalitetu proizvedenog zvuka. Zapravo se kvaliteta h. f. priznaje prvenstveno stereofonskim ureajima, ukoliko njihova tehnika oprema zadovoljava odreene visoke norme (Din 45 500 ) s obzirom na prijenosno podruje, faktor smetnji, dinamiku itd. Kod muzike reprodukcije s pomou h. f. ureaja znatno je proiren frekventni opseg snimaka. Razmicanje gornjih i donjih granica frekventnog podruja kao i postizavanje njihove ujednaenosti omoguuje da na snimkama budu jednakomjerno, odnosno gotovo istim intenzitetom zastupljeni svi tonovi od najdubljih do najviih, pa se na taj nain oni stvarno uju (npr., kontrabas s jedne strane i inele s druge strane, u istom orkestru).
LIT.: G. Nicoluo, La Tccnica dcll' alta fedelta, Milano 1958. R. O. Jordan i J. Ctumiiizham, The Sound of High Fidelity, Chicago 1958. H. Bursteui, Fundamentals of High Fidelity. A'. H. Crowhursl, High Fidelity Sound Engineering, 1961. J. D. Moir, High Quality Sound Reproduction ( I I , izd.), 1961. A". Ha/m, Hi-Fi Handbook(II revidirano izd.), 1962. W. R. Wellmann, High Fidelity Home Music Systems (II izd.), 1962. O. Stiirzinger, Hi-Fi Technik, Stuttgart 1963. Einfuhrung in die H. - F. und Stereophonie, izdao Deutsches H. - F. Institut, Diisseldorf 1965. M. Maz.

HI-HAT (od engl. High-Hat visoki eir; katkad i Sock-Cymbal ili Qharleston-Maschine; njem. Fusstritt), u sastavima jazza, udaraljka koja se sastoji od dva inela privrena vodoravno (je dan naprama drugom) na stalak s pedalnim mehanizmom. Pritiskanjem pedala pokree se gornji pomini inel i udara o donji. H.-h. je u prvobitnom obliku konstruirao bubnjar Vic Berton. U SAD se taj instrument upotrebljava od 1930 kao dio seta bubnjeva, i u poetku je bio uvren za pod. Oko 1926 modificirao ga je bubnjar K. Marshall i postavio na metalnu konstrukciju; tada je ta dvostruka inela postala poznata kao hi -hat. Isprva je h.-h. sluio samo za naglaavanje pojedinih efekata naroito zavrnih udaraca. Kasnije dobiva iru primjenu jer u 4/4 mjeri naglaava drugu i etvrtu dobu, a koristi se i za sviranje palicama. Popularizaciji hi- hata u jazzu najvie su pridonijeli bubnjari Chic Webb i Jo Jones. U novije doba izmjenjena je konstrukcija hihata primjenom inele valovitih rubova (tzv. sound edge). U suvremenom free jazzu h.-h. se ne koristi toliko za akcentuaciju doba, nego vie za druge ritmike efekte. M. Maz. HILBER, Johann Baptist, vicarski kompozitor (Wil, St. Gallen, 2. I 1891 ). Muziku studirao u Ziirichu i Kolnu. Direktor koleda u Stansu (1915 28), zborovoda crkve sv. Pavla u Luzernu (192834) i tamonjeg katedralnog zbora (193456). Uz to direktor kole za katoliku crkvenu muziku, koju je i osnovao. I kao kompozitor i kao zborovoda istakao se osobito na podruju crkvene muzike.
DJELA. INSTRU MEN TALNA: ko ncert za kla vir i o rkestar, 1915; Concertino za klavir i orkestar, 1953; suita Gartenmusik za flautu i klavirski trio; Suite in stile antico za violinu i klavir, 1914; suita za klavir, 1914: 2 uvertire za klavir ctvororuno. Scenska muzika za razliite prigodne Kazaline pri redbe. Kantate Wellnot und Erlosung, 1944 i Friedensmatin', solo-pjesme. CRKVENA: Missa pro Patria, 1941; Messe su Ehren des heiligen Niklaus von Flue, 1947; Messe zu Ehren des heiligen Fraiis von Assisi, 1957; S. Leodegars-Messe; moteti; himne. Die Musikpflege in der Stadi Luzern von den Anfdngen bis zur Gegenviart, 1958; danci. LIT.: Zbornik Johann Baptist Hilber. Festgabe zu seinem 60. Geburtstage, Luzern 1951.

HILDACH, Eugen, njemaki pjeva (bariton) i kompozitor (Wittenberge na Elbi, 20. XI 1849 Berlin-Zehlendorf, 29. VII 1924). Uenik E. Dreyschockove u Berlinu. Nastavnik pje vanja na Konzervatoriju u Dresdenu, preselio se 1888 u Berlin, a 1904 u Frankfurt na Majni, gdje j e otvorio pjevaku kolu. Iskljuivo vokalni kompozitor. Njegove solo -pjesme ubrajaju se medu najbolje primjerke salonske pjesme, vrste koja je u Njemakoj u posljednjoj etvrtini XIX st. uivala veliku popularnost u graanskim krugovima.
LIT.: R. Sietz, Eugen Hildach, MGG, VI, 1957.

HIGHTOWER, Rosella, amerika plesaica i koreograf indi janskog podrijetla (Ardmore, Oklahoma, 30. I 1920 ). Plesati je u djetinjstvu uila kod D. Perkins u Kansas Cityju. God. 1938, na nagovor Massina, odlazi u Monte Carlo, gdje iste godine postaje lan trupe Ballets Russes. God. 194145 solist u American Ballet Theatre, 1945 46 na

turneji s Ballets Rus ses de Monte Carlo, a 1946 s ansamblom Markov-Dolin Ba llet. Od 1947 djeluje stalno kao solistica u Grand Ballet du Marguis de Cuevas (1955 56 sudjelova la u velikoj turneji trupe American Ba llet Theatre). H. je plesaica virtuozne tehnike, izraajne mi mike i glume. Ko reografijom se poela baviti 1947 (balet Henry VIII na mu ziku Rossini-Zeller) Oitovavi izuzetnu R HIGHTOWER u baletu Piege de Lmmire originalnost. (J. M. Damase), Pari, 1952

HILDEBRANDT (Hilebrand), 1. Zacharias, njemaki orguljar (Munsterberg, leska, 1688 Dresden -Neustadt, 11. X 1757). Zanat izuio 171316 u Freibergu kod G. Silbermanna. Od 1730 djelovao na kneevskom dvoru Sachsen -Weissenfels. Prijatelj i suradnik J. S. Bacha po ijim je nacrtima oko 1740 izradio instrument nazvan Lautendavycimbel. Prvi su Hildebrandtovi instrumenti izraeni pod utjecajem Silbermanna. Kasnije je razvio izvornu vlastitu tehniku i izgradio niz odlinih instrumenata, od kojih neki idu meu najbolje barokne orgulje (Stormthal kraj Leipziga, 1723; crkva sv. Jakoba u Sangerhausenu, 1738; crkva s\. Vjenceslava u Naumburgu, 1743 -46; crkva sv. Marije u Naumburgu, 1747; dvorska kapela u Dresdenu, 175054)2. Johann Gottfried, orguljar (Freiberg ili Stormthal, oko 1720 Dresden-Neustadt, 7. XI 1775). Sin i uenik Zachariasa; od 1771 orguljar na dvoru Sachsen-Weissenfels. Radio zajedno s ocem sve do njegove smrti. Od orgulja, koje je sam izgradio, istiu se one u c rkvi sv. Mihajla u Hamburgu (1761 70) i u gradskoj crkvi u Sorau (Niederlansitz, 1773 75).
LIT.: J. Faulmasser, Die Michaeliskirche in Hamburg, Hamburg 1901. Th. Cortum, Erinnerungen an die 1906 durch Feuer vernichtete Michaelisor gel, Hamburg 1907. K. Pomp, Die Hildebrandt-Orgel in der Kirche zu Lengefeld im Erzgebirge, Mitteilungen des Landesvereines fiir Sachsischen Heimatschutz, 1932. W. Nichterleis, Die Hildebrandorgel zu Naumburg, Naumburg 1933. Chr. Mahrenholz, Die Hildebrandt-Orgel in der St. Wenzelskirche zu Naumburg, Musik und Kirche, 1933. W. David, J. S. Bachs Orgeln, Berlin 1951. U. Ddhnerl, Z. Hildebrandt, Ars organi, 1957. Isti, Z. Hildebrandt, Musik und Kirche, 1957. E. Flade, Hildebrandt, 1. Zacharias, 2. Johann Gottfried, MGG, VI, 1957. L. Haupt, Geschichte der beriihmten Orgel m St. Peter und Paul in Gorlitz, Neues Lausitzisches Magazin, 1960.

HILDEGARDA, SV. (Hildegard von Bingen), njemaka mistika knjievnica i kompozitor (Bockelheim kod Kreuznacha, 1098 ili 1099 Rupertsberg, 17. IX 1178 ili 1179)- Od 1136 nadstojnica samostana benediktinki u Rupertsbergu. Jedan od prvih predstavnika njemake mistike knjievnosti, pisala i teo loka i prirodoznanstvena djela. Spjevala i komponirala niz crkve nih kompozicija, u kojima je nastojala sjediniti elemente narodne muzike s umjetnikom crkvenom muzikom. Njezin igrokaz Ordo virtutum znatno je utjecao na razvoj duhovne drame u Njemakoj.

128

HILDEGARDA, SV. HILLEBRECHT


HILL, Edvrard Burlingame, ameriki kompozitor (C bridge, Massachusetts, 9. IX 1872 Francestovvn, 9. VII 19 Studirao na Harvard University (J. K. Paine), zatim u Bost (G. W. Chadvvick) i Parizu (Ch. Widor). God. 1908 40 predj na Harvard University; 192834 predsjednik udruenja D Ston of Music. Hillova muzika je konzervativna, jednostavr preteno lirskog karaktera; on rijetko upotrebljava politonaln a samo u nekim svojim djelima primjenjuje elemente jazza.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1927; II, 1931 i III, ] Dvije simfonijete, 1932 i 1936. Simfonijske pjesme: Lancelot and Guine 1915; The Fali of the House of Usher, 1920; Lilacs, 1927 i The Flute, 1938. Concertina za kla\ir i gudaki orkestar, 1931 i 1938; koncert za violinu, 1 divertimento za klavir i orkestar, 1927; Music za engleski rog i orksstar, 1 2 Stevensoniana Suite,191711922; Diversion, 1947; Prelude, 1954. KOMOR gudaki kvartet, 1935; kvartet za klavir i gudae, 1938; kvintet za kla i gudaki kvartet, 1945; sekstet za klavir i duhake instrumente, 1934. Soi za flautu i klavir, 1925; za klarinet i klavir, 1925; za 2 klarineta, 1938; za trabas i klavir, 1948. Sonatine: za violonelo i klavir, 1949; za violinu i kl 1951; za klarinet i klavir, 1954. Klavirske kompozicije {Four Jazz St, za 2 klavira).' Pantomime Jack Frost im Midsummer, 1908 i Pan and the I 1914. Kamata The Nuns of the Perpetual Adoration, 1909; zborovi; s -pjesme. Modem French Music, 1924; studije; lanci. LIT.: J. T. Howard, Our Contemporarv Composers, New York I94( C. R. Reis, Composers in America, New York 1947. 3 T. Hozuar d, Our / rican Music, New York 1954. N. Broden, Edward Burlingame Hill, M VI,1957.

DJELA: duhovni igrokaz Ordo virtutum; Kyrie; 35 antifona; 19 responzorija; 7 sekvenca; 7 himni (svi rkp. pohranjeni u Zemaljskoj biblioteci u Wies badenu). Sveukupna muzika djela obj. J. Gmelch, 1913, a Ordo virtutum M. Bockeler 1927. LIT.: L. Bronarski, Die Lieder der heiligen Hildegard, Zurich i Leipzig 1922. O. Ursprung, Die Gesange der hl. Hildegard, ZFMW, 1923. M. Bockeler, Aufbau und Grundgedanke des Ordo virtutum der hl. Hildegard, Benediktinische Monatschrift, 1923. Isti, Beziehungen des Ordo virtutum der hl. Hildegard zu ihrem Hauptwerk Scivias, ibid., 1925. J. Schmidt-Gorg, Die Sequenzen der hl. Hildegard, Festschrift fur L. Schiedcrmair, Koln 1956. Isti, Hildegard von Bingen, MGG, VI, 1957.

HILES, Henry, engleski muziki pisac, kompozitor i orgu lja (Shrewsbury, 31. XII 1826 Worthing, 20. X 1904). Uio kod svoga brata Johna, studij dovrio u Oxfordu 1867. Postao 1876 u Manchesteru lektor za harmoniju u Ozoens College, 1879 na Univerzitetu, a 1893 profesor na College of Music. Osnovao 1882 National Society of Professionai Musicians. God. 188588 urednik asopisa Quarterly Musical Reviezv.
DJELA: uvertira Harold. Kompozicije za orgulje i za klavir. Opereta War in the Household, 1885. VOKALNA: oratoriji David,l&6o i The Patriarchs, 1872. Kantate: Watchfulness; Feyre Pastoral i The Crusaders. Psalmi za zbor i orkestar; zborovi. SPISI: Harmony of Sounds, 1871; Grammar of Music (2 sv.), 1879; First Lessons in Singing, 1881; Part Writing, or Modem Counterpoint, 1884; Marmony or Counterpoint}, 1889; Harmony, Choral or Oontrapuntal,

Hilverding van Wewen, HILFERDINK, Franz Anton Franz HILL, engleska obitelj orguljara. 1. William (Spilbv, Lincolnshire, 1789 London, 18. XII 1870). Zanat izuio u radionici graditelja orgulja imenom Boston. Zatim se oenio kerkom londonskog orguljara Th. Elliota i 1825 pridruio se poduzeu za gradnju orgulja koje je utemeljio !755 J- Schnetzler, a vodili su ga, u to doba, Schnetzlerovi sljed benici Ohrmann i Elliot. Poslije Elliotove smrti, 1832, H. je vodio poduzee sam (183738 bio mu je suradnik F. Davison). Nastavljajui englesku tradiciju H. je gradio skupinu principala svijetla prozrana zvuka, srednje jaine. Njegovi su registri flauta bili na glasu po ljepoti zvuka, a i jezinjaci su mu bili dobro disponirani i skladni. Svoja je djela izraivao od materijala velike trajnosti, pa su mnogi njegovi instrumenti sauvani kao osnova i danas postojeih pregraenih orgulja, tavie veinom i sa i zvornim starim sviralama. Izgradio je nekoliko stotina orgulja, po Engleskoj i zemljama Britanskog imperija, u crkvama, koncertnim dvoranama i kolama. Glavna su mu djela orgulje stolne crkve u Yorku i Tozvn Halla u Birminghamu (za obje je konstruirao novu vrstu poklopljenica) te katedrala u Elyju, Manchesteru i Worcesteru. S Davisonom je sagradio orgulje opatije Westminster, kasnije prenesene u Chester. U suradnji s orguljaem i muzikim piscem H. J. Gauntlettom proirio je opseg engleskih orgulja u dubinu do kontra C. 2. Thomas (1822 ?), sin Williama; nakon oeve smrti, 1871, preuzeo vodstvo poduzea dok se njegov brat William Junior (??) specijalizirao za ugaanje drvenih svirala na orguljama. 3. Arthur George (London, 12. XI 1857 16. VI 1923). Sin Thomasa; od 1893 vodi tvrtku W. Hill & Son. Poslije Prvoga svjetskog rata udruio se s poduzeem Norman & Beard i otada posluje kao tvrtka Hill & Son and Norman & Beard Ltd., izgradivi itav niz velikih orgulja po Engleskoj (katedrale u South wellu, Norwichu, itd.), Australiji (Melbourne, City Hali), Novom Zelandu, Kanadi i drugim zemljama. H. se bavio i crtanjem, pa je izradio nacrte mnogih vrijednih orguljskih kuita medu ostalim orgulja Tozvn Halla u Sydneyu. O tom je predmetu napisao i opseno djelo: Organ Cases and Organs of the Middle Ages and Renaissance (London), 1883.
LIT.: C. W. Pearce, Notes on English Organs, London 1908. W. L. Summer, The Organ, its Evolution, Principles of Construction and Use, London 1952 (II izd. 1955). Isti, Hill, 1. William, 2. Thomas, 3. Arthur George, MGG, VI, 1957. I. A.

HILL, Ralph, engleski muziki kritiar (Watford, Hertft shire, 8. X 1900 London, 20. X 1950). Muziku uio kod s\ oca, nastavnika violonela. God. 192029 urednik revije Musical Mirror and Fanfare, 1933-45 glavni urednik muzi odjela radio-stanice BBC, 1946-50 urednik asopisa Pent Music Magazine. Uz to muziki kritiar u Daily Mail (1933i 1944) i Liverpool Post (od 1944).
DJELA: An Outline of Musical History, 1929; Brahms: a Study In Mi Biography, 1933; Liszt, 1936; Brahms, 1940; Challengas: a Series of Contrc sial Essays, 1943; Music Withorst Fears, 1945; Prelude to Music (posth.), 1 The Concerto (posth.), 1952; lanci; kritike.

HILL, Richard S., ameriki muzikolog (Ch icago, 25. 1901 Naples, Florida, 7. II 1961). Studirao psihologiju Phillips Exeter Academy (Exeter, N. H.) i na Cornell Univer (Ithaca, N. Y.); studij nastavio u Oxfordu (Engleska1) i na Sr College (Northampton, Mass.). Vratio se na Cornell Univer i radio kao psiholog i (pod vodstvom O. Kinkeldeva) kao muziko Od 1939 bibliotekar Kongresne biblioteke u Washingtonu. 1 predsjednik American Musicological Society 195051; od 1 glavni urednik asopisa Notes.
DJELA: Schoenberg's Tone-Rows and the Tonal System of the Future, . 1936; The Plate Numbers of C. F. Peters' Predecessors, Papers read by merr of the American Musicological Societv, 1938; brojni lanci, izvjetaji i ree u ra znim muzikim i bibliotekarskim asopisima.

HILL, Alfred, australski violinist, kompozitor i folklorist (Melbourne, 16. XII 1870 Darlinghurst, 30. X 1960). Violinu studirao na Konzervatoriju u Leipzigu. Prouavao muziku plemena Maori na Novom Zelandu. Jedan od osnivaa i nastavnik harmonije i kompozicije na Konzervatoriju u Sydneyu (do 1934) i dirigent. Od njegovih kompozicija najuspjelija su komorna djela, osobito kompozicije lirskog karaktera. esto primjenjuje ele mente maorskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Celtic Symphony; VCelcome Overture; Satyr; Waiata Toi; Green Water; Australia; Maori Rhapsody i dr. KOMORNA: 17 gudakih kvarteta (2 Maori String Ouartei); 2 Miniature Trio za klavir, violinu (ili klarinet) i violonelo; duhaki septet; 2 sonate za violinu i klavir; sonatine za violinu i klavir; kompozicije za violinu i klav ir i za violinu solo te za violonelo i klavir. DRAMSKA. Opere: The Wierd Flute; Giovanni, the Sculptor; The Ship of Haven; Tapu. Komine opere: Lady Dolly; A Moorish Maid; The Rajah of Shinapore; The Whipping Boy i Don Quixote. Filmska muzika. VOKALNA. Ka ntate : Hinemo a; The Ne w Jerusalem i Tamhaki Life za sole, zbor i orgulje; moteti; zborovi; solo-pjesme. Misa. Harmony and Melody, 1927. LIT.: A. Silbermann, Alfred Hill, MGG, VI, 1957.

HILL & SONS W. E., englesko poduzee za gradnju, n raturu i prodaju gudakih instrumenata sa sjeditem Londonu. Prema tradiciji, dovodi se u vezu s graditeljem ins menata koji se zvao Hill, a spominje ga S. Pepys u svojemu dr niku, 1660. Tvrtku je utemeljio Joseph Hill (London, 1715 koji je izuio zanat kod Petera Walmsleya i 1762 otvorio vlas radionicu violina, a kasnije i harfa i flauta. Izradio je vei i kvalitetnih instrumenata; na cijeni su osobito njegovi violom Naslijedili su ga sinovi: William (London, 1745 90), Jo. (1747'93), Benjamin (175497) i Lockey (London, 1756-18 oni su nastavili djelatnost graditelja gudakih instrumenata, a to su se svi redom istakli kao violinisti. Sin Lockeya Henry L01 (London, 17741835) radio je prema modelu Stradivarija. 1 gov sin i nasljednik u poduzeu William Ebszvorth (London, 2C 1817 Hanley, Cheshire, 2. IV 1895) nastavio je oev n; gradnje i za svoje instrumente dobio prve nagrade na izlobi u Londonu (1851) i Parizu (1867); osim toga uivao je glas jed od najboljih tadanjih poznavalaca starih instrumenata; uz govo je ime vezan dananji naslov tvrtke. Sinovi su mu: Wili Henry (London, 3. VI 18571927), profesor viole, te Ar, Frederick (London, februar 1860 8. II 1939) i Alfred Ebszv, (London, februar, 1862 St. Albans, 21. IV 1940), koji su jedniki vodili poduzee i ustupili engleskoj dravi vrijd zbirku starih instrumenata, medu kojima i jednu Stradivarij violinu iz 1716 prozvanu Messiah (zbirka je sada u Ashmo, Museumu u Oxfordu). Ova tri brata zajedniki su napisali: Stradivari, His Life and Work (1902)1 The Violin of the Guar Family (1931) i sakupili gradu za djelo G. P. Maggini. His . and Work (1892) koje je objavila M. L. Hugginsova. Naslije su ih u poduzeu H. & S., Paul Ebszvorth H. (London, 1896 sin Williama Henryja, Albert Philipps H. (London, 1883 i Desmond <TArtrey H. (London, 1916 ). Tvrtka je i danas glasu, posebice po ekspertizama instrumenata. HILLEBRECHT, Hildegard, njemaka pjevaica, sor (Hanaover, 26. XI 1927 ). Studirala medicinu, ali se za posvetila pjevanju; na opernoj pozornici debitirala 1951

HILLEBRECHT HILLER
Freiburgu (Breisgau) kao Leonore (Verdi, Trubadur). God. 195254 lanica Gradske opere u Ziirichu, 195459 Njemake opere na Rajni u Dusseldorfu i Duisburgu i 1956 61 u Kolnu. Od 1961 solist je Dravne opere u Miinchenu, gostujui istodobno u Beu, Hamburgu i Berlinu, kao i na festivalima u Salzburgu, Miinchenu, Amsterdamu, Rio de Janeiru, Tunisu, Parizu, Rimu i dr. Visoko kolovana pjevaica raskonih visina, izgradila je bogat repertoar u kojemu posebno mjesto zauzimaju Verdijeve, Wagnerove i R. Straussove opere, kao i Tosca (Puccini). HILLEMACHER, francuski kompozitori, braa. 1. Paul Joseph Guillaume (Pariz, 29. XI 1852 Versailles, 13. VIII 1933). Uenik Parikog konzervatorija (F. Bazin); 1876 dobio Rimsku nagradu za kantatu Judith. 2. Lucien Joseph Edouard (Pari?, 10. VI 1860 2. VI 1909). Uenik Parikog konzervatorija (J. Massenet); 1880 dobio Rimsku nagradu za kantatu Fingal. Braa H. bila su, poput brae Goncourt, tijesno povezana u ivotu i radila su uvijek zajedno. Od 1881 do 1909 zajedniki su potpisivali kompozicije: Paul-Lucien H. Njihova djela koja se stilom nadovezuju na tradiciju svjedoe ne samo o velikom talentu nego i o znatnom tehnikom umijeu.
DJELA. A) P. Hillemachera: Deux pieces nouvelles za violonelo i orkestar ili klavir 1913. Suite dans lestyleancien za violonelo, gudaki kvintet,flautu, obou, fagot, 2 timpana ili tamburin, 1919; Villanelle archaique za obou i klavir, 1926. KLAVIRSKA: Impromptu - Reverie op. 5, 1874; Villanelle XVIIIeme siecle, 1876; Quinze pieces pour le piano, 1878; Trois pieces caracteristigues, 1879; Reverie, 1880; Promenade d'automne, 1919; Deux pieces pittoresques, 1920; Images d'un temps passe, 12 malih kompozicija, 2 sv., 1927. Opera Fra Angelico, 1923. Balet-pantomima Le Mystere enchante. Kantata Judith, 1876; solo--pjesme. Instruktivno djelo Quarante lecons graduees de Solfege e'crites pour les examens et concours dans les maisons d'education de la Legion d'Honneur, 1923. B) L. Hillemachera: kantata Fingal, 1880. C) Zajednika: La Cinquantaine, mala suita za orkestar, 1895; Loreley, simfonijska legenda, 1882; Retraite za orkestar i klavir, 1895. KOMORNA: Elegie za violinu, violonelo i klavir, 1889; fantazija za violinu i klavir, 1893; Solo de trompette za f-trublju i klavir, 1897; Serenade za flautu i klavir, 1898; tri kompozicije za violonelo i klavir, 1910; kompozicije za harfu. KLA VIRSKA: Vingt pieces nouvelles pour le piano, 1884; Esquisses musicales, 1885; La Chasse, 1894; Serenade, 1894: Scherzo, 1895; Gavotte, 1898; Trois Valses za klavir etvororuno, 1884. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Saint Megrin, 1886; Une aventure d'Arlequin, 1888; Hero et Le'andre, 1893: Claudie, 1900; Le Regiment qui passe, 1894; Le Dra, 1896; Orsola, 1902; Circe, 1907. Pantomima One for two, 1894. VOKALNA. Oratoriji: La Legende de Ste Genevieve, 1886 i La Passion, 1887; zborovi; oko 70 solo-pjesama (Solitudes, 15 pjesama, 1893). Crkvene kompozicije. Biografija Charles Gounod. Cinq Rotnances sans paroles de F. Mendelssohn-Bartholdy, preradba za orkestar u obliku suite, 1882; Marche Troyenne (prema Berliozovoj operi Les Troyens), preradba za klavir, 1892. LIT.: G. Ferchault, Paul Joseph Guillaume i Lucien Joseph Edouard Hillemacher, MGG, VI, 1957.

129

D J E L A . O R K E S T R A L N A : 4 s i m f o n i j e; 2 k o n c e r t a z a k l a v ir ; k o n c e r t i fantazija za violinu i orkestar; 4 uvertire. KOMORNA: gudaki trio; 3 gu daka kvarteta; 3 klavirska trija; 3 klavirska kva rteta; klavirski kvintet; 3 serenade za klavirski trio; 2 sonate za violonelo i kiavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; 6 sonatina; 24 etide; capricci; suite; varijacije. DRAMSKA. Opere: Romilda, 1839; Traum in der Christnacht, 1845; Konradin, 1847; Der Advokat, 1854; Die Katakomben, 1862; Der Deserteur, 1865. VOKALNA. Oratoriji: Die Zerstorung Jerusalems, 1840 i Saul, 1853. Kantate: Loreley; Nala und Damajanti; Israels Siegisgesang; Prometheus; Rebekka. Dramska pria Prinz Papagei; balada za sola, zbor i orkestar Richard Lovienherz; oko 90 zborova; oko 150 solo-pjesama. Psalmi; moteti. SPISI: F. Mendelssohn-Bartholdy, Briefe und Erinnerungen, 1874; Musikalisches und Personliches, 1876; Briefe von M. Hauptmann an Spohr und andere, 1876; Briefe an eine Ungenannte, 1877; Kunstlerleben, 1880; Wie horen zvir Musik, 1881; Goethes musikalisches Leben, 1883 i Erinnerungsbldtter, 1884. Izabrane lanke iz Kolnische Zeitung izdao pod naslovima: Die Musik und das Publikum, 1864; L. van Beethoven, 1871; Aus dem Tonleben un-serer Zeit (3 sv.), 1868 71. Prirunik Vbungen zum Studium der Harmonie und des Kontrapunkts, 1860. Izbor iz Hillerove korespondencije obj. E. Wolff {MeisterBriefe, 1907) i R. Sietz {Aus F. Hillers Briefwechsel, 5 sv., 1958 66). Korespondenciju sa H. Berliozom obj. D. Bernard (1879), a sa F. Mendelssohnom P. i C. Mendelssohn-Bartholdy (1863, VIII izd. 1915). LIT.: W. Neumann, Ferdinand Hiller, Die Componisten der neueren Zeit, Kassel oko 1857. N. N., Biographie von Ferdinand von Hiller, Neue Musikzeitung, 1880. H. Hering, Klaviervverke F. v. Hillers (disertacija), Koln 1928. R. Sietz, Das Autographenalbum F. Hillers, Koln 1953. Isti, Hiller und Anton Schindler, Schiedermair-Festschrift, Koln 1956. Isti, Ferdinand Hiller, MGG, VI, 1957. Isti, Hillers erste Kolner Jahre, Koln 1957. K. Ko.

HILLER, Ferdinand, njemaki kompozitor, dirigent, pijanist i muziki pisac (Frankfurt na Majni, 24. X 1811 Koln, 10. V 1885). Ve kao desetogodinji djeak javno izvodio Mozartov klavirski koncert, a komponirati je poeo u dvanaestoj godini. Prvi su mu uitelji bili A. Sch mitt (klavir) i J. G. Vollweiler (harmonija i kontrapunkt) u Frankfurtu, a kasnije N. J. Hummel u Weimaru. God. 182835 ivio u Parizu, gdje je neko vrijeme nastavnik u Choronovu muzikom institutu, i gdje je koncertirao istakavi se osobito izvoenjem Bee thovenovih klavirskih djela. God. 1836 vodio je u Frankfurtu Cecilijansko drutvo (zamjenik J. N. Schelblea), a zatim je u Milanu, Leipzigu i Rimu studirao staru talijansku crkvenu muziku kod G. Bainija (1841 42). Zimi 184344 vodio je Gewandhauskoncerte u Leipzigu i abo-nentske koncerte u Dresdenu, koje je on osnovao. God. 1847 50 dirigent u Dusseldorfu, a zatim je u Kolnu vodio Konzervatorij i bio prvi dirigent orkestra i zbora koncertnog drutva Gurzenich. Kao dirigent gostovao u Njemakoj i u drugim zemljama (185253 dirigirao Talijanskom operom u Parizu, 1870 simfonijskim koncertima Ruskog muzikog drutva u Petrogradu i si.). Velike je zasluge stekao za muziki i vot u Rajnskoj oblasti (Nie-derrheinische Musikfeste). Kao kompozitor nije se odlikovao osobitom izvornou. Majstor preteno malih muzikih oblika oslanjao se na Schumanna i F. HILLER Mendelssohna. Fino izraenim detaljima znao je postii ukusan izraaj, pa su njegova djela i kao vrlo duhovit muziki imala, mnogo uspjeha. Istakao se pisac.

HILLER (Hiiller), i.Johann Adam, njemaki kompozitor, muziki pisac i dirigent (Wendisch -Ossig kraj Gorlitza, 25. XII 1728 Leipzig, 16. VI 1804). Uenik G. A. Homiliusa (klavir 1 generalbas) u Dresdenu, od 1751 studirao na Leipzikom univerzitetu, izdravajui se po duavanjem u muzici, a po vremeno i koncertirajui kao flautist i pjeva. Kao kuni uitelj grofa Briihla boravio od 1754 u Dresdenu i od 1758 u Leipzigu, gdje je pod naslovom Liebhaberkonzerte (1763) i Concerts spirituels (1776) ponovo oivio abonent ske koncerte, na kojima je diri girao (od 1781 u Geiuandhausu). God. 1771 osnovao u Leipzigu pjevaku kolu. Za J. A. HILLER tim je bio dirigent kazalita u Mitauu (1784) te je izmje nino dirigirao u Berlinu, Breslauu i Leipzigu, gdje je naslijedio J. F. Dolesa kao kantor u crkvi sv. Tome (1789 1801). Kao kompozitor Singspiela H. je utemeljitelj njemake Spielopere, koja se razvijala uporedo s francuskom opera comique i talijan skom operom buffom; srodnost s francuskom operom oitovala se u tome, to je izmeu pojedinih muzikih toaka bio umetnut govorni tekst. Libretima za Hillerove Singspiele, koje je pisao knjievnik Chr. F. Niesse (17261804) unosei u njih didaktike, moralizatorske i graansko -idiline teme, nedostajala je satira i borbenost francuske komine opere. Jednostavnom i pristupa nom muzikom na nain pukih i varokih pjesama, H. je mnogo pridonio razvitku i procvatu njemake solo -pjesme. God. 1766 70 izdavao Wochentliche Nachrichten und Anmerkungen, die Musik betreffend, prve njemake muzike novine koje su donosile prikaze i novosti. Bio je i vrstan nastavnik; njegova je uenica pored ostalih i Corona Schroter.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija; 3 gudaka kvarteta, 1796; 2 klavirske sonate. DRAMSKA. Singspieli: Der Teufel ist los (I. Die verwandelten Weiber; 2. Der lustige Schuster), 1766; Lisuart und Dariolette, 1766; Lottche am Hofe, 1767; Die Muse, 1767; Die Liebe auf dem Lande, 1768; Der Dorfbarbier, 1770; Die Jagd, 1770; Der Arndterkranz , 1771; Der Krieg, 1773; Die Jubelhochzeit, 1773; Das Grab des Mufti, 1779; Poltis oder das gereltete Troja, 1782; Der neue Gutsherr. VOKALNA: 3 kantate; 100. psalam i alobna mu zika za Hassea. Zbirke pjesama: Choralmelodien su Gellerts geistlichen Oden, 1761; Lieder fiir Kinder, 1769; $o geistli'che Lieder fiir Kinder, 1774; Lieder und Arien aus Sophiens Reise, 1779; Der Kindfreund, 1782; Letztes Opfer in Liedermelodien, 1790; Choralbuch, 1793; Allgemeines Choral-Melodienbuch fiir Kirchen und Schulen, 1793, 1794 i 1797; Vierstimmige Chorarien, 1794. SPISI: Anzueisung zum musikalisch richtigen Gesang, 1774; Exempelbuch der Aniueisung zum Singen, 1774; Anzueisung zum musikalischzierlichen Gesang, 1780; Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler (s autobiografijom), 1784; Nachricht von der Auffuhrung des Ha'ndelschen Afessias in der Domkirche zu Berlin, 19. Mai 1786; Uber Metastasio und seine Werke, 1786; Kurze und erleichterte An leitung zum Singen, 1791; Antveisung zum Violinspiel, 1792. Priredio II izd. Adlungova Anleitung zur musikaliscken Gelahrtheit (s komentarom), 1783.Uredioi izdavao kompozicije K. H. Grauna, G. F. Handela, J. A. Hassea, J. Havdna i G. B. Pergolesija. NOVA IZD.: 140 koralnih napjeva obj. H. B. Schulze (1838); Choral-Melodienbuch obj. J. H. L. Miiller (1844); 44 Kinder-und Volkslieder (iz 1769) obj. R. Schaab (1865); 10 kompozicija obj. M. Friedlander {Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 1902); 4 kompozicije obj B. Engelke (Roccoco, 1909); menuet i musette obj. A. Kreutz (Kleine leichte Klavierstiicke, 1935); napjev iz Arndtekranz obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beispielen, 1931, novo izd. 1953); arija iz Lisuart und Dariolette obj. T. A. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I I , 1950); autobiografiju obj. A. Einstein (Lebenslauf deutsche.r Musiker, 1915). K. Ko .

2. Friedrich Adam, kompozitor (Leipzig, 1767 K6 nigsberg, 23. XI 1812). Sin i uenik J. A. Hillera. Od 1790 ka -

MUZ. E., II, 9

130

HILLER HIMNA
1. U grkoj antiki hymnos je svean rtveni napjev u bogova i heroja, praen plesom, isprva epskog, kasnije li karaktera. Sauvalo se pet muzikih zapisa takvih starog napjeva: dvije himne Apolonu (<- II st.). i tri himne (I Suncu i Nemezi) kitaroda Mezomeda s Krete (< II st.). 2. Hymnos Istone crkve je liturgijski napjev, nastao u i kranskim stoljeima pod utjecajem helenistike kulture i he skog pjevanja u sinagogi. Tekstovi su bili biblijski ili slot parafraze Biblije. Znatnog udjela u najranijoj himnodiji ima heretike sekte, gnostici i manihejci. Najranija sauvana ist< kranska h., s grkim tekstom i s melodijom, pronaena u C hjnehosu u Egiptu, nastala je u III st. U Siriji se rije koja je prvotno oznaivala duhovni napjev openito, s vremc poela primjenjivati na napjeve u stihovima. Glavni sirijski nik himna je sv. Efraim (oko 306373). Veliku 1 odigrala je h. u bizantskoj crkvi. Bizantske himne najzn su doprinos istonog kranstva poeziji i muzici. Novi st esto su se pisali na stare melodije, ili obrnuto. Do druge poli IX st. autor teksta i muzike (ukoliko se komponirala nova n dija) obino je isto lice. Historija bizantske himne traje od c polovine V st. do XI st.; njeno je zlatno doba VI i VII st. Na pjesnik i kompozitor bizantskih himna je Roman (VVI st. toga doba zove se kontakion; sastoji se od 18 do 24 kitice jed konstrukcije i jedne ili dvije uvodne kitice, koje su katkad i gaijeg metra. Jedina istona himna koja se do danas od u obredu je znameniti Akatist, himna (kontakion) u poh Bogorodice, koju je spjevao Sergije, carigradski patrijarh 610 (neki je pripisuju Romanu). Forma, koja je naslijedila konta] jest kanon, za koji se obino ne piu vie nove melodije. Teor se kanon sastojao od 9 oda (himna), a praktiki redovno od os svaka je oda imala vie strofa (veinom 4) jednaka ritma. Pri je himnike kompozicije ponavljanje i variranje. U svom od prema tekstu, melodija poznaje sve varijante, od silabinost bogate melizmatinosti (23 skupine tonova na jedan s Neke je elemente melodija preuzela od narodnog pjevanja, zodija teksta poiva na principu kvalitete (naglaeni i nenagh slogovi). Ni za tekst, ni za muziku nisu postojala stroga pra niti se ikad h. kao pojam mogla strogo odijeliti od ostalih duho forma. U XI st. bilo je zabranjeno uvoenje novih himna 1 turgiju. Praksa se kroz neko vrijeme nastavila na Siciliji i u Ju Italiji.
LIT.: H. J. W. Tillyard, Byzantine Music and Hymnography, Lo 1923. E. Wellesz, A History of Byzantine Music and Hymnography, O 1946 ( I I I izd. 1961). M. Slchr, Hymnus, A. Der Hymnos der Ostki MGG, VI, 1957. Isti, Die Hymnen der Ostkirche, Basel 1962. I

zalini dirigent u Schwerinuj od 1796 muziki direktor kazalita u Altoni3 a od 1799 do smrti dirigent kazalita u Konigsbergu. Vrlo dobar pjeva i violinist.
DJELA. 6 gudakih kvarteta: I III, 1795 i IV VI, 1797; Ariette par W. A. Mozart avec 6 Variations za gudaki kvar tet, 1795. Cavatiua za klavir, 1796; SammluHg von Arien aus dem Nixen-R$ich za klavir, 1802; sonata za klavir etvororuno, 1796. Igrokaz s pjevanjem La Biondetta, 1792; opereta Aldestan und Roschen, 1796; Allegoriseher Prolog zur Feyer des zweyten Altonaer Theater-Jahres, 1797; Hymne an die Tonkunsf, romanca Im Sachsenland. LIT.: U. Seyfert, Das musikalisch volkstiimliche Lied vom 1770 1880, VFMW, 1894. K. Peiser, Johann Adam Hiller, Leipzig 1894. G. Calmus, Die ersten deutschen Singspicle von t andfuss und Hiller, Berlin 1908. H. v. Hase, Johann Adam Hiller und Beitkopfs, ZMW, 1919. A. Schering, Das Zeitalter J. S. Bachs und J. A. Hillers, Leipzig 1940. L. Hoffmaim-Erbrecht, Johann Adam i Frtedrich Adam Hiller, MGG, VI, 1957.

HILLER, Lejaren A. junior, ameriki kompozitor (New York, 23. II 1924 ). Studirao kompoziciju na Princeton Universitv (M. Babbitt, R. Sessions); bavio se i prirodnim nsukama. Od 1958 direktor studija za eksperimentalnu muziku i profesor na University of Illinois (Urbana-Champaign, 111.).
DJELA. KOMPOZICIJE: Illiac Suite za gudaki kvartet, 1956 (sa L. M. Isaacsonom); Divertimetito za 11 instrumenata, 1959; Cuthbert Bound for Four Actors and Tape, 1960; 5 sonata za klavir, hr. V, 1960; Time of Heathen, 1961; 4 guda ka kvarteta, (br. IV u etvrttonskom sustavu), 1962; Seven Electronic Studies, 1963; Computer Cantata, 1963 (sa R. A. Bakerom), Machine Music za klavir, udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1964; A Triptych for Hieronymus, 1965; Pritnarily Act Three za instrumentalni sastav i magnetofonsku vrpcu, 1966. SPISI; Composition with an Electronic Computer^ 1959 (sa L. M. Isaacsonom) ; Computer Cantata: A Study in Compositional Method, Perspectives of New Music, 1964 (sa R. A. Bakerom).

HILTON, John, engleski kompozitor (Cambridge?, 1599 London, 21. III 1657). Studirao muziku na Univerzitetu u Cambridgeu. Od 1628 orgulja u crkvi sv. Margarete u Westminsteru.
DJELA: 2 pjesme za lutnju i 8 kratkih kompozicija za 3 viole (rkp. u British Museumu); 6 fantazija u tri djela (rkp. u Christ Church u Oxfordu); Ayres, or Fa La's (3-gl.), 1627; Catch that catch can, or A Choice Collection of atches, Rounds and Canons (3-gl. i 4- gl.), 1652; madrigali; dijalozi; airs (rkp. veinom u British Museumu): crkvene kompozicije (u zbirkama H. Lavvesa Choice Psaltnes put into Musick, 1648 i E. F. Rimbaulta Cathedral Music). U novije vrijeme izdali su pojedine Hiltonove kompozicije A. Goodchild, J. Wolf, C. K. Scott, E. H. Meyer, W. Nagel i G. E. P. Arknright. LIT.: W. H. G. Flood, New Light on Late Tudor Composers, John Hilton, Musical Times, 1927, 68. V. Duckles, John Hilton, MGG, VI, 1957.

HILVERDING (Hilfering, Helvverding) van Wewen, Franz (Anton Christoph), austrijski koreograf, baletni majstor i plesa (Be, 17. XI 1710 29. V 1768). Prvi put se kao plesa spominje 1737. God. 1742 preuzeo vodstvo baletne trupe u Kdrntnertortheater; 1744 uvjebao prvi balet za dvorsko operno kazalite, a 1748 dva baleta za Burgtheater. Imenovan dvorskim baletnim majstorom 1752, sa zadatkom da koreografira balete za Burgtheater i Kdrntnertortheater. Baletni majstor u Petrogradu 175864, gdje uspjeno reorganizira baletni ivot. God. 1764 vratio se u Be i 1766 uzeo u zakup Kdrntnertortheater. H. ide u red plesaa i koreografa XVIII st., koji su scenski ples htjeli umjetniki i ljudski produbiti, povezujui ga s dramskom radnjom i dajui pokretima veu izraajnosi. U njegovo je vrijeme u Beu dolo do procvata baletne pantomime.
LIT.: R. Haas, Die Wiener Ballett-Pantomime im 18. Jahrhundert und Glucks Don Juan, STMW, 1923. Isti, Der Wiener Buhnentanz von 1740 1767, PJB, 1937. W. P/aimkuch, Franz (Anton Christoph) Hilverding van Wewen, MGG, VI, 1957. F. Derra de Moroda, F. A. Chr. Hilverding und das Ballct d'action, Oslerrei-hische Muzikzeitschrift, 1968.

HIMMEL, Friedrich Heinrich, njemaki kompozitor (Treu enbrietzen, Brandenburg, 20. XI 1765 Berlin, 8. VI 1814). Muziku uio kod J. G. Naumanna u Dresdenu, a zatim dvije go dine u Italiji. God. 1795 naslijedio Richardta, dvorskog dirigenta u Berlinu. Radi izvoenja svojih opera putovao (17981800) u Rusiju i skandinavske zemlje, a 1801 u Pariz. Izvrstan pijanist, koncertirao u Moskvi, Petrogradu, Stockholmu, Berlinu, Parizu i Beu. Njegove solo-pjesme odlikuju se jednostavnim i neposrednim muzikim izrazom, po emu je H. Schubertov pretea. Kao operni kompozitor drao se tradicije napuljske opere i nije pokazao vee originalnosti.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 3 koncerta za klavir; koncert za flautu; 2 uvertire; koranice. KOMORNA: 2 kvarteta za klavir, flautu, violinu i violonelo: .sekstet za klavir, 2 viole, 2 roga i violonelo: sonate za kla virski trio; 18 sonata za klavir i violinu i li flautu. Klavirske kompozicije (sonata, 1799; sonata za 2 klavira, 1799; varijacije; plesovi). DRAMSKA. Talijanske opere: // prima navigatore, 1794; Semiramide, 1795; Alessandro, 1799; Vasco di Gama, 1801. Njemaki igrokazi: Frohsitm und Schvjdrmerei, 1801; Fanchon das Levermadcheii, 1804; Die Sylphen, 1806; Der Kobold, 1811. VOKALNA: oratorij Isacco Jigura del Redentore, 1792; kantate; zborovi; pjesme. Misa; ,5 duhovnih kantata; Salve Regina; Te Deum; psalmi; moteti. LIT.: J. E. F. Arnald. Friedrich Heinrich Himmel, Erfurt 1810. W. Neumorni, F. Himmel, Leipzig 1852. L. Odenlhal, Zur Geschichte der Berliner Oper um die Wende des 18. und 19. Jahrhunderts (disertacija), Bonn 1917. W. Pfamikuch, Friedrich Heinrich Himmel, MGG, VI, 1957.

3. Dok su se u prvo kransko vrijeme pod imenom h. rai jevale sve pjesme u ast bogu, kasnije se taj naziv, za razliki biblijskih psalama i kantika, ograniio na novije pjesme, pi u vezanom slogu s odreenim ritmom, metrom i srokom kranski himni potjeu iz prakse istonih crkava, a velika < sologija Gloria in excelsis Deo smatra se jednom od najstar Prema istonim uzorima napisao je milanski biskup sv. Ambrc u IV st. niz himni u jambskom dimetru i uvrstio ih u litur svoje biskupije, odakle su se proirile po cijelom kranskom padu. Za preteni dio srednjovjekovnih himni autori su o: nepoznati, pa se zato veina himni dugo vremena pripisivala Ambroziju. Medu najpoznatije himne idu: adventski Conc alme siderum, boini A soli ortu cardine, tjelovski Pange lin, marijanski Ave mari stella, zatim Te Lucis, Veni creator, confessor, Ut queant laxis, Vexilla regis i dr. Veina himni zadr se sve do danas u asoslovu, a pjevaju se prema jednostav silabikim napjevima gregorijanskoga korala.
NOVA IZD.: Uz zbirke himni, koje slue kao prirunici u rimokat kom bogosluju, objavljena su u novije vrijeme i kritika izdanja cjeloku; zbirki srednjevjekovnih himni kao i nekih himni pojedinano: G. M. Dl i C. Blume (tekstove himni), Analecta hvmmca medii aevi (55 sv.; 188915 U. Chevalier, Repertorium hymnologicum, catalogue des ehants, hymttes, pr sequences, tropes en usage dans VEglise laline depuis les origines jusqu'a nos j (6 sv.; 18911921); G. M. Dreves, Aurelius Ambrosius "der Valer des Kircht sanges" (1893); E. Garbagnati, Gli bini del breviario ambrosiano (1897); C. W mann, Hymnarium Parisiense (1905); B. Ebel, Das alleste alemanische Hyn mit Noten. Kodex 366 (472) Eimiedeln (1930): H. Kettering, Die Musil Essener Stift bis zur Reformation (Beitrage zur rheinischen Musikgeschic 1955); E. Dekkers i J. Fraipont, Augustinus, Enarrationes in Psalmos CI (Corpus Christianorum, Series lat., 1956); B. Stablein, Monumenta mono medii aevi, I, Hymnen (1956); B. Rajeczky, Melodiarum Hungariae medii a Hymni el sequentiae (1956); W. Bulst, LXX Hymni antiauissimi (1959); J Jungmann, Missarum Sollemnia (V izd. u 2 sv., 1962). LIT.: E. Bernoulli, Die Choralnotenschrift bei Hymnen und Sequenzcri spateren Mittelalter, Leipzig 1897. J. Maras, An Index of Hymnus in H; naries before 1100, Cambridge 1913. Ph. A. Decker, Von christlichen H; nen zum Minnesang, Historisches Jahrbuch der Gorresgesellschaft 1932. Fr. Gennrich, Grundriss einer Formenlehre des mittelalterichen Liedes, H 1932. C. Blume, Unsere liturgischen Lieder, Das Hymnar der altehri: chen Kirche, Regensburg 1932. R. E. Messenger, Christian Hymns of the F Three Centuries, New York 1942. E. Jammers, Rhythmische und toi Studie zur Musik der Antike und des Mittelalters, AFMW, 1943. C. Moberg, Die liturgischen Hymnen in Schweden, Kobenhavn i Uppsala 1947 U. Sesini, Poesia e muica nella latinita cristiana dal I I I al X secolo, Ti

HIMNA (gr. <J;J.VO; pjesma, hvalospjev; engl. hymn, franc. hymne, njem. Hymne, tal. inno), svean, u prvom redu religiozan napjev, hvalospjev.

HIMNA HINDEMITH
1949- ft- Messenger, The Medieval Latin Hymn, Washington 1953. J. Julian, A Dictionary of Hymnology (2 sv.), New York 1957. E. Roulley, The Music of Christian Hymnody, London 1957. J. Connelly, Hymns of the Roman Liturgy, Westminster 1957- 13. Stablein, Parerga zu Monumenta monodica medii aevi, I, MF, 1957. Isti, Hymnus, B. Der lateinische Hymnus, MGG, VI 1957. A. Dold, Ein Hymnus abecedarius auf Christus aus Codex Einsiedlensis 27 (1125), Benzon 1959. B. Thorsberg, Etudes sur l'Hymnologie mozarabe, Stockholm 1962. J. Szoverfjy, Die Annalen der lateinischen Hymnendichtung, I: Die lateinischen Hymnen bis zum Ende des 11. Jahrhunderts, Berlin 1964. P. Mittler, Mclodienuntersuchung zu den dorischen Hymnen der lateinischen Liturgie im Mittelalter, Siegburg 1965. A. Vi.

131

4. Poeci vieglasne himne lee u improvizatorskoj praksi ranoga srednjeg vijeka. Prve vieglasne himne, s tekstom i melo dijom (kao cantus firmusom) iz koralnih himni, javljaju se pot kraj XIV st., svrstane u cikluse za itavu crkvenu godinu (Hymni per totum annum). Prvi je znaajan kompozitor himni Burgundapin G. Dufay (oko 14001474). Njegove su himne (25 tekstova, 22 muzika stavka) troglasne; kolorirana koralna melodija veinom je u diskantu. Tenor i kontratenor se, po uzoru na chanson, iz vode instrumentalno, a akordi su graeni u stilu faux bourdona. Dufavev primjer bio je osobito plodonosan u Italiji. U toku XV st., iako su himne preteno troglasne, javljaju se pojedinano kao pretee kasnijeg razvitka i etvoroglasni stavci; povremeno se susree imitacija, a forma poprima i vee razm jere. U XVI st. h. se po fakturi pribliava motetu. Dok je poslije polovine XVI st. u protestantskoj Njemakoj h. gubila na vanosti, dotle su se u katolikom dijelu Njemake pisale himne pod talijanskim utje cajem (32 himne O. Lassa, 158081). Velik udio u komponiranju himni imala je u XVI st. Italija. Najreprezentativnije su djelo Palestrinine himne (43 teksta, 133 muzika stavka, 1589), nastale pod utjecajem tridentinske reforme. Poslije Palestrine neki imiti raju njegove kompozicije, a drugi unose u himnu ranobarokna stilska obiljeja: viezbornost, instrumentalnu pratnju, uz zapo stavljanje cantus firmusa. Vaan stilski obrat nastupa u razvije nom baroku: od druge treine XVII st. piu se himne u solisti kom koncertnom stilu, na nain bliz solo-kantati. U XVIII st. ne nastaju vie himne u ciklusima, ve samo pojedinano. Najvie se jo njeguju u Italiji i Austriji, a potkraj stoljea vieglasna himna izumire.
NOVA IZD.: H. Besseler, V011 Dufav bis Josquin (ZFMW, 1928 29); R. Gcrher, H. Fifick, aclit Hymnen (Chorwerk, 1931): Isti, 12 Hymnen deittscher Aleister des 1$. Jahrhunderts (ibid., 1935); A. Gastou, Le Mamiscrit de Musique du trezor d'Apt (1936); i, Marix, Les Alusiciens de la cour de liourgogne au XVe sie'cle (1937): H. Ringmann, Das Glogauer Liedbuch (Reichsdenkmale des Erbes dcutscher Musik, 1937); R. Gerber, G. Dufay, Samlliche Hymnen (Chorwerk, 1937): Is t i, G. Rhan, Sacrontm Hyimioruw liber I (Reichsdenkmale des Erbes dcutscher Musik, 1942); G. Adler, A. Orel i R. v. Ficker, himne Uufayja, Dunstablea i njihovih suvremenika (DTt), 1953); M. F. Bukofzer, J. Dunsta -ble, Complele IV'orks ( 1 9 5 3 ) ; R. Gerber, Der AIensuralhodex des Magisler Niko- lans Apel (Das Erbe deutscher Musik, 1956); G. Haydon, C. Feta, Hymni per totum annum (Monumenta polyphoniae italianae, 1958); Isti, Pr. Corleccia, Hi-nario (Muica liturgica, 1958): H. Zenck, Sixt Dietrich, liymnen (s predgovorom \V. Gurlitta, 1960). LIT.: K. A. Rosenthal, Zur Stilistik der Salzburger Kirchenmusik von 1600 '1730, STMW, 1930. L. Sohner, Geschichte der Begleitung des gregorianischen Chorals in Dcutschland, Augsburg 1931. F. Feldmann, Der Codex Mf. 2016 des Musikalisehen Instituts bei der Universitat Breslau (2 sv.), Breslau 1932. J. Handschin, Das alteste Dokument fur die Pfleg; der Mehrstimmigkcit in Danemark, AML, 1935. Isti, Noch eine stimmtauschmassige Hymnenkomposition, ibid., 1935. R. Gerber, Die Hymnen des Apelschen Kodex, Spomenica A. Scheringu, Berlin 1937. R. Gerber, Die Sehalduskomposition der Berliner Handschrift 40021, MF, 1949. Isti, Die Textwahl in den mehrstimmigen Hymnenkompositionen des spaten Mittelalters, Kongress bericht, Luneburg 1950. Isti, Spanische Hymnensatze um 1500, AFMW, 1953. Isti, Romische Hymnenzyklen des spaten 15. Jahrhund erts, ibid., 1955. Gl. Haydon, Die Hymnen von C, Feta, Kongressbericht, Oxford 1955 (i Journal of the American Musicological Society, 1959). R. Gerber, Zu italicnischen Hymnenkompositionen im 15. Jahrhundert, AML, 1956. Isti, Die Hymnen der Handsc hrift Monte Cassino 871, Anuario Muica!, 1957. Isti, Hymnus, C. Der mehrstimmige Hymnus, MGG, VI, 1957. Gl. Haydon, The Lateran Cod, 61, Kongressbericht, Koln 1958. R. Gerber, Zur Geschichte des mehrstimmigen Hymnus (zbirka ranije objavljenih studij a), Kassel 1965. Gl. Haydon, The Hymns of Jacobus de Kerle, Aspects of Mediacval and Renaissance Music, Spomenica G. Reeseu, New York 1966. A. Vi.

Frankfurt a. M., 28. X II 1963). Ve je u ranoj mladosti zapoeo studij violine, tako da je u trinaestoj godini bio izgraen, zreo umjetnik na svom instrumentu. Kompoziciju- je uio na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Maj ni kod A. Mendelssohna i B. Seklesa. God. 191523 bio je u tome gradu koncertni majstor opernog orkestra. Radi promicanja suvremene komorne muzike utemeljio je 1923 gudaki kvartet Amar-Hindemith, u kojemu je sudjelovao kao vio-list, koncertirajui uz to i samostalno. Rano se istakao i kao organizator, osobito u P. HINDEMITH okviru meunarodnih festivala u Do naueschingenu (192126), Baden-Badenu (192729) i Berlinu. Za te je festivale napisao vei broj komornih i koncertantnih kompo zicija, koje je veinom sam izvodio ili ravnao njihovim izved bama. Ve u tim godinama oitovao je mnogostrani stvara laki interes: njega podjednako privlai muzika za film, za mehanike instrumente, za radio, za omladinska udruenja; on pie djela za praktino, kuno muziciranje (Gebrauchsmusik), kratke operne jednoinke i cjeloveernja operna djela. God. 1927 1935 bio je H. profesor kompozicije na Visokoj koli za muziku u Berlinu. Tu je uskoro stekao velik ugled i kao muziki pedagog. Zbog neslaganja s faistikim Hitlerovim reimom H. je od 1935 sve ee ostavljao Njemaku, odlazei u Ankaru, gdje je vrlo aktivno sudjelovao u izgradnji turskog muzikog ivota; 1937 svojevoljno je napustio profesorsko mjesto te je ivio u vicarskoj do 194' kad se preselio u SAD. Tu je bio najprije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Bostonu, a zatim (od 1947) na Vale Vniversity u Nevv Havenu blizu Nevv Yorka. Od 1948 predavao je na Univerzitetu u Ziirichu. Do 1953 djelovao je kao pedagog naizmjence u Ziirichu i u SAD (Harvard University, Vale University). Posljednje godine ivota proveo je nedaleko eneve. Poeci Hindemithova stvaranja izlaze iz elemenata klasinog muzikog stavka. O tome rjeito govori prvih deset opusa sa znaajnim gudakim kvartetom op. 10 na kraju (1919). U razdoblju koje slijedi, H. obraunava s tradicijom, naputa romantika obi ljeja i esto gradi na motorinosti. U svojoj klavirskoj suiti (1922) daje ovu uputu: Ne obaziri se na ono to si nauio na satovima klavira. Ne razmiljaj dugo da li e dis udariti etvrtim ili petim prstom. Sviraj ovu kompoziciju divljaki, ali stalno ravnomjernim ritmom poput stroja. Smatraj tu klavir neke vrste zanimljivom udaraljkom i po tomu se ravnaj! to se vie udaljujemo od Dru goga gudakog kvarteta op. 16 k sonatama op. 25, muzikantski ar udruen sa zanatskim znanjem zadobiva sve vie formalne vrstoe i plastinosti u izrazu. H. prelazi u razdoblje, u kojemu naputa parod iju, potpuno negiranje tradicije i svjesnu antiromantinost. Elementarne sile, koje su u mladenakoj o-pojnosti svaka za sebe Ju pomagale razbijati tradicionalni stavak, sada se trae, zdruuju i vrstaju u nove muzike linije iroke fraze i daha (H. St robel). Motori - nost ne vri raniji pritisak na ritam (Koncert za orkestar op. 38). To je poetak novog izraza koji vie ne djeluje iskljuivo konstruktivno, ve zna sauvati prirodnost svoga ivog toka (H. Mers-mann). Harmonijsko zbivanje postaje sve snanije kroz polifoni cu iZ.
Splet glasova, U kojeHINDEMITH. p Komentar uz djelo Harnome mu krutOSt postepeno der Wdt, autograf

5. Reprezentativna pjesma, koja se vokalno ili instrumentalno izvodi u sveanim i slubenim zgodama, a simbolizira narod, dravu ili politiki pokret. HINCKLEY, Allen, ameriki pjeva, bas (Gloucester, Massachusetts, 11. X 1877 Yonkers kraj Nevv Yorka, 28. I 1954). Pjevanje uio kod O. Saengera u Ne \v Yorku i zatim se usavravao u Njemakoj: debitir ao 1903 u Hamburgu kao Heinrich (Wagner, Lohengrin) i tamo angairan do 1908. God. 1908 14 lan Metropolitana u Nevv Yorku, 191723 profesor na Konzervatoriju u Kansas Citvju i zatim pjevaki pedagog i zbors -ki dirigent u New Yorku. Gostovao u muzikim sreditima Evrope i Amerike. Njegov snaan, tamno obojen bas dolazio je posebno do izraaja u Wagnerovim operama koje je kreirao i na Sveanim igrama u Bavreuthu (Hagen i Hunding u Prstenu Nibelunga, Kralj Heinrich u Lohengrinu). HINDEMITH, 1. Paul, njemaki kompozitor, dirigent, vio linist i muziki teoretiar (Hanau, Hessen -Nassau, 16. XI 1895

su

aa,
IM

132

HINDEMITH HINES
stucke op. 19, 1922; Suite 1922 op. 26, 1922; Klaviermusik: 1. Obung in Stucken op. 37- 1925 i 2. Reihe kleiner Stucke op. 32 br. 2, 1927. Za kla\ - runo: sonata, 1938; Sieben Walzer op. 5 i dr. Sonata za 2 klavira, 194; Tri sonate za orgulje: I, 1937; I I, 1937 i III, 1940. DRAMSKA. O\ Mbrder, Hoffnung der Frauen (jednoinka), 1919 (izv. 1921); Sancta Sus (jednoinka), 1921 (izv. 1922); Cardillac, 1926 (preraena 1952); Mathi. Maler, 1934 35 (izv. 1938); Harmonie der Welt, 1957 i The Long Chri: Lunch (jednoinka), 1961. Komine opere: Hin und zuriick, 1927 i Neues Tage, 1929 (preraena 1953)- Baleti: Der Ddmon, 1922; plesna legenda iz sv. Franje Nobilissima Visione, 1938; Cupid and Psyche, 1944 i Herodiade za taciju uz komorni orkestar (stihovi S. Mallarmea), 1944. Marionetska Das Nusch-Nuschi, 1920 (izv. 1921); djeja igra Wir bauen eine Stadt, 1 scenska muzika za boinu priu Tuttifntchen, 1922. Filmska muzika. KALNA: oratorij Das Unaufhbrliche, 1931. Kantate: Die Serenaden op. 3 sopran, obou, violu i violonelo, 1925; Apparebit repentina dies za mje zbor i 10 limenih duhakih instrumenata, 1947 i Ite angeli veloces u 3 st (tekst P. Claudela preveden na njemaki): I, Triumphgesang Davids; II, C quid de nocte? i III, Gesang an die Hoffnung, 195355. Rekvijem IVhen I Last In The Door-Yard Bloom'd (tekst W. Whitman) za zbor i orkestar, 1 staroirska pjesma The Harp Thut Once Thro'Tara's Halls za enski zbor i k (orkestar), 1941; A Song^ of Music za enski zbor i klavir (orkestar), 1941; L\ nach alten Texten za mjeoviti zbor a cappella op. 33,1923; Lieder fiir Singkrei 3-gI. zbor op. 43 br. 2, 1927; est mukih zborova a cappella, 192930; djeji zborovi 1930; Sechs Lieder za 4-gl. mjeoviti zbo r, 1939; 12 madri (5-g'-X 1958. Solo-pjesme uz orkestar i komorne sastave: Drei Lieder za so] i orkestar op. 9; Melancholie za alt i gudaki kvartet op. 14; Des Todes To, sopran, 2 viole i violonelo op. 23 br. 1, 1922; Die junge Magd za alt, fla klarinet i gudaki kvartet op. 23 br. 2, 1922 i dr. Ciklusi solo-pjesama uz kh Lieder in Aargauer Mundart op. 6; Drei Hymnen za bariton op. 13; 8 Li op. 18, 1920; Das Marienleben (R. M. Rilke) op. 27, 1923 (preraeno 1936 Neue englisehe Songs, 194244; Zzvei Balladen, 1946; Vier franzosiche Lit 1946. Misa za zbor a cappella, 1963; 13 moteta za sopran ili tenor 1943 DJELA RAZLIITOG KARAKTERA: Schulmerk fur Instrumental sammenspiel za gudake sastave op. 44 br. 1 4, 1927; vokalne i instrument kompozicije Sing- und Spielmusiken fur Liebhaber und Musikfreunde: I, / Muica i II, Acht Kanons op. 45, 1929; Lehrstiick (B. Brecht) za 2 muka p! recitatora, zbor, orkestar, plesaa, 3 clowna i mnotvo, 1929; Plbner Musi (sadrava jutarnju muziku za duhae; Tafelmusik za flautu, trublju ili klar i gudae; kantatu o odnosu omladine i muzike na rijei M. Agricole za omladi zbor, solista, recitatora i orkestar, te veernji koncert s razliitim instrumer nim tokama), 1932; muzika za radio -dramu Sabinchen, 1930; muzika za mi nike instrumente op. 40 (tokata za mehaniki klavir i baletna muzika za m< nike orgulje), 192627. SPISI: Unterzveisung im Tonsatz: I, Theoretis. Teil, 1937 i II, Ziveistimmiger Satz, 1939; A Concentrated Course in Traditu Harmony (2 sv.), 1943 (novo izd. 1949; u njem. prijevodu: Harmonieubur fur Eortgeschrittene ; talijanski 1955); Elementary Training for Musicians, ic J. S. Bach. Ein verpfiichtendes Erbe, 1950 (engl. 1953); A Composer's Wo Horizons and Limitations (predavanja odrana na Harvardovu univerzite 1952. Izdao operu Orfeo C. Monteverdija, 1943. LIT.: F. Willms, P. Hindemith, Ein Versuch, Von Neuer Musik, K 1925. Isti, Fiihrer zur Oper Cardillac von Paul Hindemith, Mainz ic A. Einstein, P. Hindemith, Moderne Musik, 1926. Teop^ecTOo XnH/ieMHTa, HOBan My3kiKa, II, JleHHHrpaA 1927. H. Mersmann, Die mode Musik seit der Romantik, Potsdam 1927. H. Strobel, Paul Hindem Mainz 1928 (III izd. 1948). P. Kleemann, Das Kompositionsprinzip P. Hin miths und sein Verhaltnis zur Atonalitat, Gedenkschrift fiir H. Abert, H 1928. A. A. Fraser, Paul Hindemith, Music and Letters, 1929. Westphal, P. Hindemith. Ein Beitrag zur Untersuchung seines Stils, Schvveizi sehe Musikzeitung, 1930. W. Reich, Paul Hindemith, MQ, 1931. P. li ker, An Paul Hindemith, Berlin 1932. A. G. Brozvne, Paul Hindemith ; Neo-Classieu Music, Music and Letters, 1932. A. Lies, A travers l'ocvre Paul Hindemith, RM, 1933. H. Boetticher, Svmphonie Mathis der Ma Die Musikpflege, 1934. J. R. Halliday, P. Hindemith, The Theorist (2 disertacija), New York 1941. R. Leibozoitz, Paul Hindemith ou la legende Grandeur dans la musique, L'Arche, 1946. K. Besser, P. Hindemith, Grui ziige seiner Entwicklung, Der Musik-Almanach, Miinchen 1948. W. Hym< son, Hindemith's Variation, The Music Review, 1952. N. Carden, Hindem and Nature, ibid., 1954. H. L. Schilling, Hindemiths Passacagliathema der beiden Marienleben", AFMW, 1954. Paul Hindemith. Catalogue Published Works and Recordings, New York 1954. R. Stephan, Hindemit Marienleben (1922 1948), The Music Review, 1954. Paul Hindem: Zeugnis in Bildern (s potpunim popisom djela), Mainz 1955. S. Bor Hindemiths harmonisehe Analvsen, Festschrift fiir Max Schneider, Leip 1955. E. Doflein, Die sechs Streichquartette von P. Hindemith, Schwei risehe Musikzeitung, 1955. L. Schrade, Hindemith in der Neuen Welt, Me! 1955- K. H. Worner, Hindemith, Kepler und die Zahl, ibid., 1955 - i Hindemith als Chorkomponist, Chorkomponist, 1955. A. Einstein, Hindemi Untervveisung im Tonsatz, Von Schiitz bis Hindemith, Ziirich 1955. Werba, Paul Hindemiths Weihnachtsmotetten, Oesterreichische Musikzeitu: 1956. P. Evans, Hindemith's Kevboard Music, Musical Times, 1956. E. Westphal, P. Hindemith, eine Bibliographis des In- und Auslandes E 1922, Koln 1957. E. Preussner, Paul Hindemith, MGG, VI, 1957. H. Ka Die Instrumentalsonaten von Hindemith (disertacija), Koln 1957. G. Ture Paul Hindemith, L'Approdo Musicale, 1958 . A. Briner, Eine Bekenntnisoi P. Hindemiths (Die Harmonie der Welt), Schvveizerische Musikzeitung, 1959. H. L. Schilling, Paul Hindemiths Cardillac, Wiirzburg 1962. A. Urin Paul Hindemith und Winterthur, Melos, 1969. Isti, Entstehung und Aussa der Oper Mathis der Maler", ibid, 1970. Isti, Paul Hindemith, Ziirict Freiburg, 1970. J. Kemp, Hindemith, London 1970. P. Si.

poputa. Utvruju se novi oblici harmonijske funkcionalnosti, ka denciranja i sekvenciranja (Violinski koncert op. 36 br. 3). Ekonomija u primjenjivanju proirenog tonaliteta postaje uzorna, stavak prozraan, polifonija se pojednostavnjuje. U vokalnoj i vokalno -instrumentalnoj muzici javlja se sklonost k meusobnom dopunjavanju rijei i tona. Pjevanje ne ilustrira niti ne naglauje smisao stiha ili proze, tovie ostvaruje usporedne linije, koje same za sebe tvore zatvorene oblike (ciklus Das Marienleben; opera Cardillac). Sto se vie ustaljuju izraajna sredstva novog sloga, poveava se i plastinost i napetost melodike (od Koncertne muzike za violu i vei komorni orkestar op. 48 pa do opere i simfonije Mathis der Mater). Djela, koja sada nastaju, obiljeena su majstorskim spojem novih formalnih i izraajnih elemenata sa preglednou i prozirnou stavka (ciklus sonata za razliite instrumente, 193542). Hindemithov je ideal u to vrijeme pretklasika, bez cijepanja pojedinih stavaka na kontrastne teme i njihove dramatske sukobe. Provedbu nadomjeta fugirana polifonija ili imitacija, ali sheme navedenih sonata ne nalie jedna na drugu. Virtuozni elementi obogauju dotad 'trijezan stavak; zvukovni su efekti sve broj niji; klavirski slog postaje pijanistian. H. prelazi s koncertantne muzike k pravom koncertu za soliste i potpuni orkestar. Ipak, jo uvijek ostaje vjeran jasnoi crtea i izbjegavanju harmonijskih napetosti, kakve je romantika poznavala i voljela. Hindemithov umjetniki razvoj doveo ga je ve tridesetih godina ovog stoljea u prvi red njemakih i evropskih umjetnika . Danas se moe sa sigurnou ustvrditi, da je to, poslije R- Straussa, najznaajnija umjetnika linost novije njemake muzike. Neobino plodan, H. je i neobino svestran, i to ne samo kao kompozitor, ve kao praktian muziar (njegovo praktino poznavanj e velikoga broja instrumenata navelo ga je na pothvat, koji bi doista malo muziara moglo ostvariti: on je za svaki orkestralni instrument napisao po jednu sonatu uz klavir). Njegova mnogostranost zahvaa i muziku teoriju, emu ga je, svakako pribliila pedagoka aktivnost. U svome temeljnom djelu Unterzveisung im Tonsatz (2 sv.) on je izgradio svoj harmonijski sistem na temelju proirene tonalnosti i zapoeo razraivati sustav nauke o kompoziciji, kojoj je osnova linearnost, istodobno zvuanje melodija, dakle polifoninost. Harmonijske vrijednosti pojavit e se tek iz vertikalnih susreta pojedinih paralelnih melodija. H. kao da u poduavanju kompozicije potuje historijski slijed: polifonija prije harmonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonije: Mathis der Maler, 1934; u Es-duru, 1940; Symphonia Serena, 1946; u B-duru za simfonijski duhaki otkestar, 1951; Die Harmonie der Welt, 1951 i Pittsburgh Symphony, 1958. Lustige Sinfonietta op. 4; Sinfonietta in E, 1950. Tri koncerta za klavir: I, op. 29, 1924; II, op. 36 br. 1 {Kammermusik Nr. 2 za obligatni klavir i 12 solistikih instrumenata), 1930 i I I I , 1945. Dva koncerta za violinu: I op. 36 br. 3 (Kammermusik Nr. 4 za violinu i vei komorni orkestar), 1925 i II, 1939. Tri koncerta za violonelo: 1, op. 3; II, op. 36 br. 2 {Kammermusik Nr. 3 za obligatni violonelo i 10 soli stikih instrumenata), 1925 i III, 1940. Dva koncerta za violu: I, op. 36 br. 4 {Kammermusik Nr. 5 za violu 1 vei komorni orkestar), 1927 i I I , za violu i mali orkestar (tzv. Der Schzvanendreher, napisan na starinske narodne napjeve), 1935: koncert za violu d'amour i komorni orkestar op. 46 br. 1. {Kammermusik Nr. 6), 1927. Dva koncerta za orgulje i komorni orkestar; I, op. 46 br. 2 {Kammer musik Nr. 7), 1928 i I I, 1963. Koncert za klarinet, 1947; koncert za rog, 1949; Concertino za trautonium i gudaki orkestar; koncert za trublju, fagct i gudaki orkestar, 1949; koncert za drvene duhae, harfu i orkestar, 1949; Konzertmusik za violu i vei komorni orkestar op. 48, 1930; Trauermusik za violu (ili violiriu ili violonelo) i gudak i orkestar, 1936; tema s varijacijama The Four Temperaments za klavir i gudaki orkestar, 1940; koncert za orkestar op. 38,1925; Konzert musik za duhaki orkestar op. 41, 1926; Konzertmusik za klavir, limene duhake instrumente i 2 harfe op. 49, 1930; Konzertmusik za gudaki orkestar i limene duhake instrumente op. 50 (Bostonska simfonija) , 1930; uvertira Amor und Psyche, 1943; Kammermusik Nr. I. za mali orkestar ep. 24 br. 1, 1921 \Spielmusik za gudaki orkestar, 2 flaute i 2 oboe op. 43 br. 1, 1927; varijacije Philharmonisches Konzert, 1932; Symphonische Tdnze, 1937; Symphonische Metamorphosen von Themen von Carl Maria von Weber, 1943; koranica na stari vicarski napjev, 1963; suite iz baleta. KOMORNA. Dva gudaka trija: op. 34, 1924 i 1933Sedam gudakih kvarteta: nenumerirani u C -duru op. 2; I, u f-molu op. 10, 1918; I I , u C-duru op. 16, 1922; III, op. 22, 1922; IV, op, 32, 1923; V, u Es-duru, 1943 i VI, 1945. Klavirski kvintet op. 7; kvintet za klarinet i gudaki kvartet op. 30, 1923; septet za flautu, obou, klarinet, trublju, rog, bas -klarinet i fagot, 1948; trio za klarinet, rog i klavir op. 1; Drei Stucke fur fiinf Instrumente za klarinet in B, trublju in C, violu, kontrabas i klavir, 1925; trio za violu, he ckel phon i klavir op. 47, 1929; kvartet za klarinet, violinu, violonelo i klavir, 1938; Kleine Kammermusik za 5 duhaa op. 24 br. 2, 1922; Ein Jdger aus Kurpfalz za duhake i gudake instrumente, 1928; sonata za 4 roga, 1952. Pet sonata za violinu i klavir: I, u Es -duru op. 11 br. i, 1918; II, u D-duru op. 11 br. 2, 1918; I I I , u E-duru, 1935; IV, 1939 i V, u C-duru, 1939- Tri sonate za violinu solo: I, op. n br. 6; II, op. 31 br. 1, 1924 i I I I , op. 31 br. 2, 1924. Tri sonate za violu i klavir: I, u F-duru op. 11 br. 4, 1919; II, op. 25 br. 4 i III, 1939- Dvije sonate za violu solo: I, op. 11 br. 5, 1919 i II, op. 25 br. i, 1922; Kleine Sonate za violu d'amour i klavir op. 25 br. 2, 1923; 2 sonate za violonelo i klavir: I,u a -molu op. 11 br. 3, 1919 i II, 1948; sonata za violonelo solo op. 25 br. 3, 1923; sonata za kontrabas, 1949. Po jedna sonata za: flautu i klavir, 1936; obou i klavir, 1938; fagot i klavir, 1938; klarinet in B i klavir, 1939; rog i klavir, 1939; trublju i klavir, 1939; harfu i klavir, 1939; engleski rog i klavir, 1941; trombon i klavir, 1941; altov rog (ili alt -saksofon) i klavir, 1943 i tubu i klavir, 1955. Kanonische Sonatine za 2 flaute op. 31, br. 3, 1924; 3 Stucke za violonelo i klavir op. 8, 1917; 14 leichte Duette za 2 violine, 1932; 2 kanonische Duette za 2 violine, 1932; 3 kleine Stucke za violonelo i klavir, 1938; Meditation za violinu (ili violu ili violonelo) i klavir, 1938; Echo za flautu i klavir, 1944; varijacije na stari narodni napjev A Frog He Went a Courting za violon elo i klavir, 1946. KLAVIRSKA. etiri sonate: nenumerirana, 1921 i I I I I , 1936; Kleine Klaviermusik op. 45 br. 4, 1929; Ludus tonalis (2 preludija, 11 interludija i 12 fuga), 1942; In einer Nacht (15 kompozicija) op. 15; 5 Tanz-

2, Rudolf, violonelist (Hannau, 9. I 1900 ). Brat Paul uio na Konzervatoriju u Frankfurtu (G. Maas, Franz, Basserman B. Sekles) i kratko kod A. Foldessvja u Berlinu. God. 1919 : solist Koncertnog drutva u Munchenu, 192124 u Bek operi. lan kvarteta Amar i neko vrijeme Miinchenskog tri j Predavao i na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu. HINES, Earl Kenneth (nazvan Fatha), ameriki jazz-pijani i kompozitor (Duquesnc, Pennsvlvania, 28. XII 1905). Potje< iz obitelji muziara (otac trublja, majka pijanistica i or gulja; Karijeru jazz-muziara zapoeo utemeliivi vlastiti trio, zati svira u orkestrima L. Deppea, a od 1922 u Chicagu suradu sa C. Dickersonom, S. Stevvartom i J. Noonom. Sredinom dvi desetih godina stjee reputaciju, uavi u sastav L. Armstronj Hot Seven. Od 1928 do 1948 vodi vlastiti ansambl iji su lano -

HINES HIRSCH
bili 1943 poznati interpretatori be-bopa Charlie Parker i Dizzy Gillespie, 1948 -51 ponovno svira s Armstrongom u sastavu Ali Stars, zatim vodi manje grupe. Jedan od najznaaj nijih pijanista jazza, H. je zapoeo kao interpret ragtimea i uveo tzv. stil trublje, oponaajui na klaviru, briljantnim arpeggima, vir tuoznu tehniku trublje, karakteristinu za L. Armstronga. Kao voa orkestra vaan je za razvoj be -bopa. Snimio je velik broj ploa meu ostalim i kao pijanist. Gostovao je i u naoj zemlji. Najpoznatije su mu kompozicije: My Monday Date, Rosetta i Jelly, Jelly Boogie Woogie. HINES, Jerome, ameriki bas -bariton (Hollywood, 8. XI 1921 ). Studirao matematiku i kemiju na Univerzitetu u Los Angelesu; pjevanje uio kod G. Cunija. Na opernoj pozornici debitirao 1941 u San Franciscu kao Biterolf (Wagner, Tannhduser). Najprije lan manjih amerikih opernih druina, od 1946 na Metropolitanu u New Yorku. Pjeva raskona glasa, dramatine izraajnosti i profinjena smisla za scensko oblikovanje, svoj najvii domet ostvario je kao Don Giovanni (Mozart), Wotan (Wag ner, Prsten Nibelunga), Gurnemanz (Wagner, Parsifal), Veliki inkvizitor (Verdi, Don Carlos) i Boris Godunov (Musorgski). Gostovao je u Rio de Janeiru, Sao Paolu, Mexico Citvju, Buenos Airesu, Parizu, Miinchenu, Milanu, Rimu i Beu, kao i na festivalima u Edinburghu, Firenci i Bavreuthu. HINGSTON (Hingeston), John, engleski orgulja, violist i kompozitor (? Westminster, London, pokopan 17. XII 1683). Uenik O. Gibbonsa. Za Cromwellove vladavine (165358) dravni orgulja i muziki uitelj Cromwellovih keri; 1660 violist (zamijenio A. Ferraboscoa III) te ugaa i popravlja orgulja, virginala i duhakih instrumenata na dv oru Karla II (u drugom namjetenju poslao je H. Purcell 1673 njegov pomo nik, a 1683 nasljednik). Imao velik ugled kod svojih suvremenika, ali vie kao ovjek, linost i uitelj, nego kao kompozitor. Kao predstavnik dravne organizacije muziara zalagao s e 1656 za pomo katedralnim muziarima koji su u Cromwellovo vrijeme ostali bez namjetenja.
DJELA: fantazije (Fancies), allemande (Abnaines), courante (Courantos) za ansamble gudakih instrumenata (veinom za viole) u 3 6 glasova (12 troglasnih fantazija imaju djelomino ifrirani bas). Voluntaries za orgulje. Kompozicije za gudake instrumente koje se nalaze u British Museumu, po slijedu stavaka veoma nalikuju djelima Chr. Sirppsona iz istog rukopisa, pa se u nekoliko sluajeva autorstvo ne moe tono utvrditi. NOVA IZD.: The String Fantasies of John Hingslon, I i II izd. Universitv Microulms Publicatinions, br. 16 i 106, Ann Arbor 1956. LIT.: R. Donington, John Hingston, MGG, VI, 1957.

133

mira (1648) vratio se u Spandau, gdje je isprva radio uz oca, zatim 1649 u Kustrinu, 1650 u Berlinu i 1651 59 u Stettinu. Od 1659 bio gradski muziar u Berlinu. O njegovu djelovanju u Berlinu, gdje je boravio vie od 40 godina, ima vrlo malo podataka. Iz latinske pjesme, koju mu je posvetio J. Criiger, zna se da ga je cijenio kao muziara. Poslije Criigerove smrti Hintzeu je povjerena redakcija novih izdanja Criigerove protestantske crkvene pjesmarice Praxis pietatis Melica, pa je H. pripremio XII do XXVIII berlinsko izdanje (166698). Njegova vlastita kompozitorska djelatnost povezana je s tom pjesmaricom: ve je u XII izdanju objavio kao dodatak svojih 65 geistreichen epistolischen Lieder; tekstovi 56 od tih pjesama prema poslanicama (njem. Epistellieder) potjeu od M. Opitza. Hintzeov postupak ujedinjuje praksu etvoroglasnog homoritmikog sloga (njem. Kantionalsitz) s praksom melodije praene generalbasom; pjesme su zapi sane tako da se mogu izvoditi na oba naina, tj. u 4-gl. (zbornom) slogu, ili kao solo-pjesme uz pratnju continua. Samostalno izdanje tih pjesama Martin Opitzens... epistolisehe Lieder... mit einer Zugabe von 3 Concerten ... iz 1695 doputa (kako rijei potpunog naslova navo de) mogunost brojnije instrumentalne postave.
LIT.: C. Sachs, Musikgeschichte der Stadt Berlin, Berlin 1908. A. Adrio, Jacob Hintzo, MGG, VI, 1957.

HIPER (hyper; gr. imp iznad), prefiks koji u sloenicama iz muzike teorije oznauje relativno vii poloaj unutar tonskog sistema. Tako npr. u starogrkoj teoriji hyperdiatesaron znai gornja kvarta, hyperdiapente gornja kvinta. Termini za ljestvice, kao npr. hiperdorski, oznauju izvedene oktavne vrste, koje poinju kvintom iznad poetnog tona osnov ne oktavne vrste (u ovom sluaju dorske). U latinskoj muzikoj terminologiji pre fiks hiper zamijenjen je katkad prefiksom super (npr. superdi-atesaron, superdiapente). HIPKINS, Alfred James, engleski orguljar i muzikolog (London, 17. VI 1826 3. VI 1903). Od 1840 radio u tvornici klavira Broadtvood and Sons u Londonu. Oivio interes za zaboravljene instrumente klaviembalo i klavikord, prouavao probleme ljestvice, visine glasa i ugaanja, kao i povijest muzikih instru menata. O tome je izmeu 1883 i 1896 odrao niz predavanja. Suraivao u Groveovu Dictionary of Music i drugim strunim publikacijama. Vrlo dobar pijanist.
DJELA: Musical Instruments, Historic, Rare and Unique, 1 888 ( I I I izd. 1945); A Description and History of the Pianoforte, 1896. Studije i rasprave: HandeVs Harpschords, Athenaeum, 1883 (i MT, 1893); Die Zweile Sdcularfeier des Geburtstcges von Gottfried Silbermann, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1883; History of the Pianoforte, Societv of Arts Journal, 1883; The Pianoforte and its Precurors, English Illustrated Magazin, 1884; Certain Harmonics in a Vibrating String, Royal Societv Proceedings, 1884; The Cantor Lectures on Musical Instruments, Societv of Arts Journal, 1891; The Musical Instruments of the Angels . . ., Hobby Horse, 1893; The Standard for Musical Pitch, Societv of Arts Journal, 1896; Dorian and Phrygian Re-considered from a NonJiarmonic Point of Viem, SBIMG, 1902 03. LIT.: U. Halfpenny, Alfred James Hipkins, MGG, VI, 1957.

HINSHAVV, William Wade, ameriki pjeva, bariton (Union, Iowa, 3. XI 1867 Washington, 27. XI 1947). Uenik L. G. Gottschalka u Chicagu. Debitirao 1899 kao Mefisto (Gounod, Faust). God. 1903 otvorio u Chicagu vlastitu opernu kolu, koja se kasnije pripojila ikakom Konzervatoriju (predsjednik do 1907); 1909 organizirao International Grand Opera Company of Chicago. Na njujorkom Metropolitanu pjevao prvi put 1910. Nastupao na Wagnerovim festivalima u Grazu i Berlinu (1912 i 1914). Njegov je repertoar obuhvaao oko 50 opera. God. 192026 prikazivao je sa svojom operno m druinom Mozartove opere na engleskom jeziku u SAD, Kanadi i Kubi (oko 800 predstava). HINTON, 1. Arthur, engleski kompozitor i dirigent (Beckenham, Kent, 20. XI 1869 Rottingdean, 11. VIII 1941). Uenik P. Saintona i E. Saureta (violina) i F. W. Davenportea (kompozicija) na Royal Academy of Music u Londonu, a zatim J. Rheinbergera u Miinchenu. Neko je vrijeme proveo u Beu, Albanu i Rimu, od 1896 ivio u Londonu, gdje je predavao teoriju i kompoziciju na Royal Academy of Music. Koncertirao kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za klavir; Chant des vagues za violonelo i orkestar; suita Endymion; fantazija The Triumph of Cesar', romanca Porphyria's Lover. KOMORNA: klavirski trio; seherzo za klavirski trio; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; suita za violinu i klavir. KLAVIRSKA: A Summer Pilgrimage in the White Mountains; bagatele; rapsodija; Carnival; Valse Caprice; romanca. DRAMSKA: opera Tamara; djeje operete The Disagreeable Princess i St. Elizabeth's Rose; dramatske scene: Epipsychidion za tenor i orkestar i Semele za mezzosopran i orkestar. VOKALNA. Oko 50 pjesama: Schmetterlinge (2 sv.); Weisse Rosen i dr.

2. Katherine (rod. Goodson), pijanistica (Watford, Herfordshire, 18. VI 1872 London, 14. IV 1958). e na Arthura; studirala na Royal Academy of Music u Londonu (O. Beringer) i kod Leschetizkoga u Beu. Debitirala 1896 u Londonu. Koncer tirala zatim u mnogim engleskim gradovima, u Francuskoj, Austriji, Njemakoj, 1907 u SAD i zatim u Holandiji, Belgiji i Italiji. HINTZE, Jacob, njemaki kompozitor (Bernau, Brandenburg, 4. IX 1622 Berlin, 5. V 1702). U njegovu djetinjstvu obitelj se preselila u Spandau (otac je bio gradski muziar). Uio kod berlinskog gradskog muziara P. Nieressena i u Spandauu; dje lovao u Litvi, Latviji i vedskoj. Poslije zakljuenja Westfalskog

HIPO (hypo; gr. OTVO ispod), prefiks, koji u sloenicama iz muzike teorije oznauje relativno nii poloaj unutar tonskog sistema. Tako npr. u starogrkoj teoriji hypodiatesaron znai donja kvarta, hypodiapente donja kvinta. Termini za ljestvice, kao npr. hipofrigijski, oznaavaju izvedene oktavne vrste , koje poinju kvintom ispod poetnog tona osnovne oktavne vrste (u ovom sluaju frigijske). U latinskoj muzikoj terminolo giji prefiks hipo'zamijenjen je katkad prefiksom sub (npr. subdiatesaron, subdiapente). HIRAI, Take'ichiro, japanski violonelist ( Tokio, 28. VIII 1937 ). Zavrio studij na univerzitetu Toho-Gaku'en u Tokiju; violonelo uio u Portoriku, SAD i Evropi (H. Sako, P. Casals). Dobitnik brojnih nagrada na meunarodnim natjecanjima violon elista. Djeluje kao koncertant, a bavi se i kompoz icijom za violonelo i komorne sastave. HIRATA, Reiko, japanska pjevaica, sopran (Ta-lien, Mandurija, 19. VI 1921 ). Studij pjevanja zavrila 1943 na Visokoj muzikoj koli u Tokiju (T. Kinoshita), usavravala se 195661 na Visokoj muzikoj kolu u Berlinu (M. Ivogiin, H. Krebs, H. Brauer). Operna i koncertna pjevaica, profesor je univerziteta Ueno Gaku'en i Nagoya u Tokiju. HIRMOS (gr. Eip|xo; redanje, spajanje), u bizantskoj muzici, prva strofa svake ode u kanonu; ona je utvrivala ritam, melodij u i broj slogova ostalih strofa. Hirmosi su se zapisivali u knjigama, koje su sadravale muziku za kanone, nazvanim hirmologion.
LIT.: H. Gaisser, Les Heirmoi de Paques, 1905. A. Gastou, Les Origines du chant romain, Pari 1907. H. J. W. Tillyard, Bvzantine Music and Hymnographv, London 1923. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940 (tal. prijevod, Firenze 1960).

HIRSCH, Hugo, njemaki kompozitor (Birnbaum, 12. III 1884 Berlin, 16. VIII 1961). Djelovao u Berlinu; 1933 emigrirao u London i zatim u Pariz. God. 1950 vratio se u Nje-

134

HIRSCH HISTORIA
2. Franz Josef, vicarski pijanist (Luzern, 7. II 1899 Brat Fritza; prvu klavirsku poduku dobiva od majke, u Clare Schumann; zatim ui kod H. Hubera i E. Levvja (B pa E. Petrija i A. Cortota. Od 1919 nastavnik klavira na Mu; koli u Bernu, 1927 postaje profesor majstorske klase na ] skom konzervatoriju. Na mnogim koncertnim turnejam: Evropi. Odlian interpret klasine i romantine muzike, jed od najboljih tumaa impresionistike klavirske literature, se za afirmaciju nove muzike, naroito vicarske. Objavio Mi zverke des Klavierbaus. Geschichte der Saitenklaviere von bis 1880 (1955). HIS, HISIS (engl. B sharp, B double sharp; franc. si dit double diese; tal. si diesis, si doppio diesis), jedanput, odnosno dv ta povien ton h. Enharmonijski je his jednak tonu c, a hisis ton

maku; poslije boravka u Wiesbadenu, nastanio se ponovo u Ber linu. H. ide meu najpoznatije njemake kompozitore zabavne muzike izmeu dva rata. Osobito se istakao na podruju ved rog muzikog kazalita.
DJELA. Operete, vaudevillei, muzike komedije, farse i lakrdije: Broadzuay-Girl; Bummelmadel , 1911; Tangofieber,igi2; Eine kitzelige Geschichte; Die Hoflieferantin, 1913; Pipin der Kleine, 1916; Gehn Sie bloss nicht nach Berlin, 1917; Die ewige Braul, 1917; Die Scheidungsreise, 1918; Eine feine Familie, 1918; Die ersle Nacht, 1919; Dolly, 1920; Der Furst von Pappenheim, 1921; Senora, 1922; Die tolle Lola, 1923; Wenn man verliebt ist, 1923; Das hat die Welt noch nicht gesehn, 1924, Der blonde Trautn, 1924; Monsieur Troulala, 1925; Fraulein Mama, 1925, Die Abenteuer des Herrn Meiermax; Yvonne; Die vertauschle Braut; Charleys Tame, 1926; Kyril2-Pyritz, 1926; La Danseuse espagnole, 1930. Revije: Wieder ins Melropol, 1926; Berlin isl Mode, 1927; Un vetu de Folie, 1927. Plesovi i koranice. LIT.: K. Weslermeyer, Die Operette im Wandel des Zeitgeistes, Munchen 1930. E. Nick, Hugo Hirsc h, MGG, VI, 1957-

HIRSCH, Paul Adolf, njemaki bibliofil i muzikolog (Frank furt a. M., 24. II 1881 Cambridge, 25. XI 1951). Sakupio u Frankfurtu na Majni bogatu i veoma vrijednu muziku biblio teku (oko 20 000 svezaka) koju 1936 prenosi u Cambridge; biblioteku je 1946 otkupio British Museum. Hirschova knjinica sadrava, medu ostalim, originalna izdanja starih praktikih i teoretskih muzikih djela (XV XVIII st.), prve i rane edicije klasika, operne partiture svih epoha, cjelokupna izdanja tampana u XIX i XX st., vanu muziku literaturu XVXX st., osobito bibliografije, kataloge i rje nike. Glavni Hirschov interes posveen je Mozartu. God. 1906 izdaje Katalog einer Mozart-Bibliothek. Od 1922 objavljuje dvije serije knjiga: prva se sastoji od 12 novotampanih notnih i teoretskih rariteta u redakciji J. Wolfa, G. Schiinemanna, A. Einsteina i dr. (F. Caza, G. L. Conforto, G. Ph. Telemann, G. Spataro, C. Ph. E. Bach, M. Luther, W. A. Mozart i dr.); u drugoj seriji izdaje 1928 47, zajedno s Kathy Mever, 4 sveska kataloga svoje biblioteke (koji meutim ne iscrpljuju njen sadraj).
LIT.: K. Volterle, Paul Hirsch, MGG, VI, 1957.

HIRSCHBACH, Hermann, njemaki kompozitor (Berlin, 29. II 1812 Gohlis kraj Leipziga, 19. V 1888). Uenik H. Birnbacha. Izdavao u Leipzigu asopis Musikalisch-kritisches Repertorium (184345) zbog ega je na sebe privukao toliku mrnju, da se posvema odrekao svakog javnog djelovanja.
DJELA. ORKESTRALNA: 14 simfo nija (Lebenskampfe; Erinnemngen an die Alpen; Fausls Spaziergang). Uvertire: Gotz von Berlichingen; Hamlet; Julius Casar i dr. KOMORNA: 13 gudakih kvarteta; 2 gudaka kvinteta sa 2 viole: 2 gudaka kvinteta sa 2 violonela; 2 kvinteta s klarinetom i rogom; septet; oktet. Opere: Das Leben ein Trautn i Othello. LIT.: R. Pessenlehner, Hermann Hirschbach (disertacija), Frankfurt am Main 1931 i Regensburg 1933-

HIRSCHFELD, Robert, austrijski muzikolog (Brno, 17. IX 1857 Salzburg, 2. IV 1914). Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Beu. God. 18841913 profesor za estetiku muzike na Bekom konzervatoriju, a zatim direktor Mozarteuma u Salzburgu. Uveo tzv. Renaissance-Abende, na kojima su se izvodila zborna djela a cappella kompozitora predbaroknih vremena. Bio je suradnik dnevnika Wiener Zeitung i Abenpost.
DJELA: monografija Johannes de Muris (disertacija), 1884; polemiki spis protiv Hanslicka Das kritische Verfahren Handicks, 1885 i dr. Priredio za ponovno scensko prikazivanje opere Apotheker (J. Haydn), Zaide (W. A. Mozart) i Der vierjdhrige Poten (F. Schubert).

HIRSCHLER (Hirler, pseudonim Hirski), iga, kompozitor i kritiar ( Trnovica kraj Bjelovara, 21. III 1894 logor Jasenovac, 1941). Studij muzike zavrio 1917 na Konzervatoriju Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu i zatim djelovao kao muziki publicist i kritiar zagrebakih dnevnih listova {Veer, Ju tarnji list i dr.). Kao kompozitor preteno eklektikog karaktera poseban je afinitet pokazivao prema zabavnoj muzici, ali se afirmirao i na podruju ozbiljne muzike. Bio je urednik mjesenika Muziar.

DJELA. ORKESTRALNA: Hrvatska rapsodija, 1917; 2 uvertire; 2 suite. KOMORNA: gudaki kvartet; fuga za gudaki kvintet; Lirski intermezzi za klavir, violinu i violonelo, 1940. KLAV1RSKA: sonatina; fuge Tri bizareske; Erotikon; Dva hrvatska plesa; Mladi umjetnik; Miniature; Pet capriccia; Prie jesenjeg sutona; Vita nova; Za lutkicu. Za klavir 4-runo: Letopis i Bisernica. Fuge za orgulje. DRAMSKA: opera Dvije renesansne noi (neizv.); muziki igrokaz Fiorentinska no, 1926. Operete: Pobjednica oceana, 1928; Svadbena no, 1931; Kaj nam pak moreju, 1935; Napred nai, 1936 i Iz Zagreba u Zagreb, 1937. Scenska muzika za dramu Dibuk (Anski). VOKALNA. Ciklusi solo-pjesama uz klavir: Petnaest pjesama; Japansko proljee; idovske narodne pjesme. K. Ko.

HIRT, 1. Fritz, vicarski violinist (Luzern, 9. VIII 1888 Chignv, Vaud, 5 I 1970). Uenik Konzervatorija u Zurichu (F. Brun, F. Hegar, L. Kempter) i zatim O. evika u Pragu. God. 190810 prvi violinist orkestra Koncertnog drutva u Miinchenu, a zatim u vanijim evropskim muzikim centrima. God. 191555 direktor violinskog odjela na Konzervatoriju u Baselu i prvi violinist tamonjeg Simfonijskog orkestra i Gudakog kvarteta.

HISTORIA (lat. povijest), u kasnom srednjem vijeku, J za antifone i responzorije dnevnog oficija, uveden bez su: zato to su se ti tekstovi isprva preuzimali iz ivotopisa sve Kod njemakih luteranaca izraz H. (ili njem. Historie) pc sinonim za evanelje, odnosno naslov biblijske pripovjesti se ita u bogosluju (Luther: Von der Historia, wie Christi, Bethlehem geboren sei); otada se susree i u naslovu pasi kompozicija, veinom s njemakim tekstom. U protestantskim crkvama Saske i Thiiringije razvil sredinom XVI st. praksa muzikog izvoenja evanelja ve blagdana, osobito Uskrnjih i Boinih, po uzoru na respc rijalne pasije, s podijeljenim ulogama i zborskim umecima. T kompozicije, naslovljavane Historia, pjevale su se najpriji glavnom, sveanom bogosluju, a kasnije i na molitvenom (vesp Tekst je slijedio rijei odgovarajueg blagdanskog evanelja, iz uvodnog i zavrnog zbora. Liturgijsko izvoenj e historija 1 tovalo je, barem u poetku, posebni psalmodijski nain recita razliita lica dobivala su, prema glasovnom registru i izraaji sadraja, svaka svoj posebni psalamski tonus (melodijski mo npr. kod Uskrnje: Evanelist a, Krist d ili /, Vox persona d1 ili/1, Maria Magdalena el. S vremenom se pojaavala izraaji pa se prvobitna psalmodijska recitacija razvila u dramatski reci praen generalbasom; na taj nain h. je poprimila karakt oblije oratorija. U kompoziciji historija omiljena je bila osobito tema L snua. Prvi je poznati primjer uope, anonimna Uskrnj; iz Saske (oko 1550), u kojoj se prvi put susree tzv. Usk tonus, mjerodavan za itav niz kasnijih djela te vrste. Vanu je ulogu odigrala Uskrnja h. A. Scandellija (Diefroh und Trostreiche History von der Sieghafften und Triumphiere, Aufferstehung ..., 1568) ije je glavno obiljeje mijeani talijanskog podrijetla, tj. sjedinjavanje prokomponiranog i res] zorijalnog naina; rijei Evaneliste izvode se liturgijski jednogl (prema Uskrnjem tonusu), Kristove rijei kompbnirane etvoroglasno, deklamaciiski, a tekst ostalih likova dvogla troglasno i zborske partije petoroglasno, u ivom pokretlji kontrapunktu. To je djelo postalo uzorom za Uskrnje histi N. Rosthiusa (1598), A. Finolda (1611), B. Fabera i dr. Scand jev sintetiki stil prihvaa i H. Schtitz u svojoj Historia frohlichen und siegreichen Aufferstehung ... (1623), ali kao no uvodi instrumente, skroz provedeni generalbas i sastav od 3 zb zbor Evanelista, zbor der Personen Colloquenten i zbc uem smislu (pleno choro). Rijei Evanelista prati kvartet ga: to u biblijsku recitaciju unosi tonsko slikanje i naruava prvol psalmodijski model. Uskrnja historija Th. Sellea (oko 1 jo se vie udaljuje od liturgijske tradicije poprimajui obilj oratorija. Povijest Boinih historija zapoinje kompozicijama R. Micti iz 1602 (Historia o zaeu i Boina h.) koje se stilski nadove: na Scandellijev nain. Najznaajnije je djelo na tu temu Schutzova Boina h. (1664) u kojoj je grada podijeljena na u' zavrnicu i 8 intermedija s razliito obraenim solistikim i z' skim partijama, a svaki pojedini intermedij ima svoju karakteristi instrumentalnu grupu; i rijei Evaneliste komponirane su dramatski recitativi, tako da je liturgijsko nasljee posve zapos Ijeno, pa se ovdje h. kao vrsta ve teko moe razgraniiti s torijem. Protestantska h., kao kompozicijski oblik, nije se zapi proirila izvan ueg njemakog podruja. Izrazom h. naslovio je Carissimi nekoliko svojih oratorija starozavjetne teme (Job; Ezechia; Baltazar; Abraham i Isat a J. Kuhnau klavirske sonate, takoer prema motivima iz Stai zavjeta {Musicalische Vorstellung einiger Biblischer Historien, 17

HISTORIA HISTORIJA MUZIKE


U novijoj evangelikoj crkvenoj muzici nastao je itav niz kompozicija oblikovanih po uzoru na crkvene historije XVI i XVII st. (H. Distler, H. Degen, F. Buchtger i dr.), ali s njemakim naslovima (S. Reda, Die Weihnachtsgeschichte, 1950; M. Drischner, Die Ostergeschichte, 1950 itd.).

735

vljaju se tada velika imena trageda-kompozitora Eshila, Sofokla i Euripida. U toj vrhunskoj formi grke knjievne i muzi ke kulture rjeavala se problematika ovjekove borbe protiv nevidliivih sila i bogova, protiv onoga to su Grci morali nazvati sudbinom, krutom i neumoljivom. Grka e tragedija u vie navrata oploditi LIT.: A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. P. \X'agner, evropsko muziko kazalite koje e se u stvari i roditi iz elje za Ursprung und Entwicklung der liturgischen Gesangsformen bis zum Ausgang njenim obnavljanjem. Grki mit postat' e neiscrpljivom riznicom des Mittelalters ( I I I izd.), Leipzig 1911. Th. Schrems, Die Geschichte des za evropska operna libreta, a veliki reformatori opere Gluck i gregorianischen Gesangs in den protestantischen Gottesdiensten, Freiburg 1930. H. .7. Aloser, Die mehrstimmige Vertonnung des Evangeliums, I, Wagner trait e uzore u potpunoj ravnotei i usklaenosti svih Leipzig 1931. H. Osthoff, Die Historien R. Michaels, Festschrift A. Schering, sastavnih dijelova starogrke tragedije. Berlin 1937. VC. Matthaus, Die Evangelienhistorie von J. Walter bis H. Schiitz (disertacija), Frankfurt am Main 1943. K. Amebi, Die A.nfange der 3. U sr ednjem vijeku, s proirenjem kranstva, crkva kroz deutschen Passionshistorie, Kongress-Bericht, Basel 1949. W. Blankenburg, dugo vremena vodi nauku, umjetnost i odgajanje. Samostani, Historia, MGG, VI, 1957. I. A. katedrale, sredita velikih hodoaa igraju pri tome veoma is HISTORIJA MUZIKE, naziv za sveukupnost zbivanja u taknutu ulogu. Ali to je i doba kad se raa i uvruje nova dru razvitku muzike umjetnosti, od njenih prvih poetaka do danas. tvena formacija feudalizam, i nova socijalno-ekonomska jediRazvoj muzike umjetnosti, kao i razvoj svake druge stvara nica sredovjeni grad. Pod njihovim utjecajem ulazi u muziku lake aktivnosti, usko je povezan s drutvenim razvitkom i o njemu postepeno svjetovni duh koji e se, to dalje sve vie, suprotstav ovisan. Svaka nova faza u razvoju drutva uvjetovala je izmjene ljati crkvenomu. u karakteru i funkciji muzike pa je uzastopne promjene u Kroz vie stoljea jedini izvor za upoznavanje muzike srednjeg razvojnom procesu muzike umjetnosti nemogue potpuno shvatiti vijeka jesu rasprave teoreako ih ne uklopimo u tiara i u poetku prilino odreeni drut veni okvir primitivni zapisi u kojemu su nastale. starokranskih crkvenih 1. 1. Pristupajui hi napjeva. Ti su napjevi storiji muzike, susree jednoglasni, a po karakteru i mo odmah na poetku odnosu prema tekstu dijele problem postanka mu se na dvije skupine. U prvoj, zike umjetnosti. Mnogi psal-modikoj, dominira su ga uenjaci pokuali rije nad tonom; napjevi su rijeiti (H. Spencer, Ch. skromnih obrisa, na svaki Darwin, K. Biicher, C. slog teksta dolazi veinom Stumpf, J. Combarieu), jedan do dva tona. U drugoj ali svi su ti pokaji pri skupini, meliz-matikoj, lino jednostrani, jer izo napjevi su mnogo liraju pojedine muzike razvijeniji, bogatiji, s elemente i ne prilaze mu povremenim voka-lizacijama. zici kao izrazito dru Znatnu je u-logu u sreivanju tvenom zbivanju. No, bez i dotjerivanju obzira na to da li e biti starocrkvenog mu zikog ikada mogue Keltski ratnici s duhakim instrumentima, reljef repertoara odigrao krajem VI st. papa Grgur I objasniti postanak muzike, vano je Veliki. Budui da su pojedine zemlje, primajui kranstvo, naglasiti da je ovjek rano unosile u obrednik i u muziku nove elemente, tako da se vjera u pokuao njenom pomou djelovati na spoljanji svijet. neku ruku poela nacionalizirati, bilo je potrebno nainiti izbor, Ispitivanje funkcije koju muzika danas vri u ivotu primitiv - propisati koji se napjevi smiju pjevati i u koje vrijeme. Nastao je nih naroda Azije, Afrike i Amerike omoguuje da se dobrim di - tako, uglavnom Grgurovom zaslugom, tzv. Antifonar, zbirka jelom osvijetli znaenje to ga je nekada imala u prvobitnoj dru- obaveznih crkvenih tekstova. Napjevi su se uili napamet, jer tada tvenoj zajednici. Ona je bila povezana uz proizvodni proces i uz jo nije bilo notacije. Grgurovo je ime do danas ostalo na magijski obrednik, a karakteristina je za nju dugotrajnost ponav- poseban nain povezano uz crkvenu muziku, time to se jednoglasna ljanja melodijsko-ritmikih obrazaca. Napjevi se postepeno di- crkvena muzika srednjeg vijeka naziva gregorijanskim pjevanjem ili ferenciraju po sadraju i namjeni (radne, lirske, epske, plesne gregorijanskim koralom. U IX st. repertoar koralnih melodija pjesme, uspavanke i dr.) to je djelomino i posljedica polaganog obogauje je novim vrstama: sekvencama i tropima. U XI st. susrenestajanja sinkretizacije koja je usko stapala rije, ton i pokret. emo prvog znaajnog muziara srednjeg vijeka. To je Guido d' Zamjeuju se ak i elementi vieglasja koji ponegdje dopiru i do Arezzo, izumitelj solmizacije, usavritelj notacije i vaan teoretiar imitiranja. Instrumentarij sadri udaraljke, duhake, kao i iane vieglasja. instrumente. Uloga instrumenata bila je mnogostruka: pratili To je doba kad vieglasje sve vie ulazi u muziku praksu, su ratne pohode, magijska zaklinjanja, ples i druga zbivanja. omoguujui u perspektivi neslueni procvat harmonije i kon 2. U drutvenim sredinama koje se temelje na robovlasnikom trapunkta. U poetku (IX st.) vieglasni postupci sasvim su je poretku funkcija muzike mijenja se. Nastaje jaz izmeu vladajue dnostavni i svode se na paralelno nizanje kvarta i kvinta (tzv. orklase i irokih narodnih slojeva, pa se i muzika kultura cijepa ganum). U XI st. primjenjuje se protupomak; zatim se nasuprot na povlatenu dvors ku muziku i muziku obespravljenih narodnih jednom tonu izvode dva i vie tonova kraeg trajanja. Figuriranj e masa. Muzika velia vladara i njegova djela te postaje sastavnim postepeno postaje sve bogatije. Javljaju se i prvi majstori viegla dijelom kulta. U sveanostima u kojima muzika igra obilnu ulogu sja: Leoninus i Perotinus kojih se djelatnost odvijala u parikoj ne sudjeluje, kao nekada, cjelokupni narodni kolektiv, ve ma katedrali Notre-Dame, znaajnom aritu razdoblja nazvanog Ars njina na vlasti. Muzi ke izvedbe povjeravaju se profesionalnim antigua (kraj XII poetak XIV st.). Najznaajniji su muziki pjevaima, sviraima i plesaima, to omoguuje da se izvodila oblici iz tog doba conduetus, motet (motetus), rondellus i hoquetus. ka praksa podigne na razmjerno visok stupanj. Uz te zajednike Muzika umjetnost XIV st. nazvana je Ars nova. Ona se razvija znaajke posjeduje muzika kultura starih Egipana, Sumerana, u Francuskoj i, osobito, u Italiji. Usporedo s razvitkom drutve Babilonaca, Asiraca, Kineza, Indijaca, Hebrejaca, Grka i Rimljana nog ivota, ekonomskim jaanjem gradova i napredovanjem nauke, i vlastita, specifina obiljeja koja se odnose na instrumentarij, ulaze tada u muziku predrenesansne, humanistike crte, znatni izvodilaku praksu, ljestvine obrasce, filozofsko-simboliko svjetovni elementi i sklonost za isticanjem realistikih pojedinosti. povezivanje muzikih elemenata sa zbivanjima na zemlji i u koz Predstavnici su Ars novae u Francuskoj Philippe de Vitry (prema mosu, funkciju muzike u odgoju, itd. Meu robovlasnikim dra ijoj je raspravi Ars nova itavo razdoblje dobilo ime), Johannes vama najvie znamo o muzici starih Grka, putem brojnih sau de Muris i Guillaume de Machault. U njihovim djelima susreu vanih rasprava grkih muzikih teoretiara. Grci su posjedovali se moteti, balade, rondeaux, ehaces, virelais. U Italiji se razvijaju prilian broj instrumenata, medu kojima su najpoznatiji i naju madrigal, balada i caccia. Istaknuti su tadanji talijanski kompozitori gledniji lira (kitara) i aulos, proslavljeni na velikim javnim natje Francesco Landini, Johannes de Florentia, Jacopo da Bo-logna i dr. canjima i u likovnim umjetnostima. Grci su posjedovali i bogat Notacija prelazi iz modalne u menzuralnu. repertoar zborne muzike (tren, pean, himne, skolion, ditiramb). S razvojem vieglasja ne prestaje ivot jednoglasne muzike. Iz ditiramba se razvila tragedija, krupna sintetika umjetnika for Ona ne ivi samo medu narodnim slojevima, ve doivljuje doba ma; ona je doivjela cvat u < V st., u doba ekonomskog blagosta posebnog intenziteta u XIXIII st., kad cvate trubadurska nja koje je uvjetovalo i uspon grke umjetnosti i arhitekture. Ja -

136

HISTORIJA MUZIKE
(G. Zarlino) i u oblasti tiskanja muzikalija. Najznaajniji su p stavnici venecijanske muzike kole i njenih koloristikih ns janja Andrea i Giovanni Gabrieli. U Veneciji se razvio i tzv. zborni stil (ori spezzati) koji je znatno utjecao na razvoj izv lake prakse (tehnika jeke) i na dalje ienje polifonog si U rimskoj koli, kojoj je teite u duhovnoj muzici, istie se vanni Pierluigi da Palestrina, uz O. di Lassa najvei polifor XVI st. Njegove mise i moteti nedostini su uzori jasne, sre< ljepote, klasine staloenosti i vjerskog mira. I u Veneciji i u Ri kao i u mnogim drugim aritima tadanjeg talijanskog muzii ivota cvate madrigal, veoma znaajna forma, nastala iz kri elemenata nizozemske i talijanske polifonije. U madrigali ogleda sav razvoj svjetovne muzike XVI st., napredak u har niji, usvajanje instrumentalne pratnje, osvajanje muzike se Veliki su madrigalisti u Italiji Lua Marenzio i Carlo Gesu da Venosa. U Francuskoj se posebno njeguje chanson, tipini renesa izdanak, ivopisan i realistian, sa svjeim programnim ob jima. Najznaajniji mu je predstavnik Clement Janneauin. Njemaka reformacija snano utjee na razvitak crkvene zike. Stvara se protestantski koral koji e u budunosti po ishoditem i poticajem za vokalne i instrumentalne forme njem protestantske muzike. Javljaju se domae stvaralake enei (Hans Leo Hassler), ali najvei muziar koji tada djeluje u ] makoj bio je Nizozemac Orlando di Lasso, umjetnik genij mnogostranosti i velike moi asimiliranja; izmeu njegovih : kompozicija mono se izdie monumentalna skupina od ] moteta u kojima ima potresne snage i veliine. To je i vrijeme Slovenac Jakobus Gallus stjee velik ugled, osobito svojim ' tetima. U XVI st. instrumentalna muzika postepeno osvaja sa stalnost, iskoriujui osebine instrumenata i uspjeno se c badajui podlonosti koja ju je vezivala uz vokalnu muziku. ] karakteristiniji su tadanji instrumenti lutnja, klavikord, em i orgulje, uz mnoge druge, duhake i gudake (obitelj viola) oblike tadanje instrumentalne muzike spadaju canzona, r\ car, fantazija (sve tri preteno polifone), pa tokata, preludij i rijacija. Najvie samostalnosti i izvornosti pokazala je sku; engleskih muziara tzv. virginalista (virginal je naziv za v embala) koji su djelovali preteno na prijelazu u XVII si uspjeno su se bavili i vokalnom polifonijom (William Byrd,j Buli, Orlando Gibbons i dr.). 5. Sa XVII st. poinje razdoblje muzikog baroka koje I do sredine XVIII st. Oploena rene sansnim gledanjima na s^ i sutinu umjetnosti, muzika kultura tog vremena doziv velik preobraaj. Ojaala prevlast svjetovnih elemenata i odmic od mistike doveli su u sredite umjetnikog zbivanja pojed koji se izdvaja iz zajednice. Objektivna, pomalo bezlina umjet kolektiva ustupa mjesto subjektivnoj, linoj. Medu brojnim vim oblicima kojima je razdoblje muzikog baroka dalo i nuno se javlja i onaj u kojemu upravo pojedinac na najprik niji, najuvjerljiviji nain iznosi svoje boli i radosti: opera. S u vezi raa se monodija, jednoglasje uz akordiku pratnju. Izv laka praksa baroka raduje tada i neke \ muziku stenogra tzv. basso continuo neralbas) koji e ne: tek s iezavanjem roknih obiljeja u evi skoj muzici. Conti zapravo zvukovna alizacija ifrirane ba: dionice predst; poseban vid vjetine proviziranja koje je muziki barok i ii veoma karakteristici Monodijski elemi suta suprotnost po! niji, prividno e ugn ivot vieglasja. Al baroku ono i dalje ne samo u crkvi muzici u koju e m< dija takoer snano ] drijeti; u kasnom roku upravo e j fonija i na vokalno na instrumentalnom druju ostvariti n

Gozba uz instrumentalnu muziku. Minijatura iz djela Schachzabelbuch K. Ammenhausena

poezija i muzika u Francuskoj, Njemakoj (Minnesangeri) i drugdje. Kasnije (XVXVI st.) jednoglasje e u Njemakoj njegovati Meistersingeri, pjesnici-kompozitori iz obrtnikog stalea. U XV a djelomino i XVI st. u Evropi se dalje snano razvija a cappella polifonija, osobito u rukama nizozemskih kompozitora koji iz Nizozemske odlaze u druge evropske zemlje i u njima djeluju kao pjevai, orguljai, zborovoe i kompozitori. Zname nite nizozemske pjevake kole visoko razvijaju mogunosti reprodukcije, a time i produkcije: na bazi imitacije i kanona polifonija dostie neslueni stupanj majstorstva i vjetine, iako se ponekad pretvara u beskrvni formalizam koji ini da tehnika po staje sama sebi ciljem. Nizozemci kultiviraju prvenstveno misu, motet (novog tipa) i chanson. Iz golemog broja kompozitora izdvajaju se Guillaume Dufay, Johannes Ockeghem, Jakob Obrecht, Pierre de la Rue i, naroito, Josquin desPres, veliki humanist muzike, u ijim se djelima zamjeuje proiavanje onog i suvie zamre nog kontrapunktinog sloga njegovih prethodnika. U kasnom srednjem vijeku sve se intenzivnije razvija instrumentalna muzika, ali ne dosie jo punije samostalnosti (osim u muzici za ples), jer se u stvari oslanja na vokalnu muziku i izvodi ono to pjevai pjevaju. Broj instrumenata prilino je velik, ali e s vremenom mnogi medu nji ma potpuno pasti u zaborav. 4. U sklopu XVI st. tri osnovna ideoloka pravca djeluju na umjetniko stvaranje: mediteranska renesansa, protestantska reformacija i katolika pro-tureformacija. Pod njihovim utjecajem e i u muzici tog vremena prevladavati as mistika, as ulnost; prekomjernost e ustupati mjesto ravnotei oblika i sadraja; idealizam e se smjenjivati s realizmom u kojem e biti i naturalistikih grubosti. U Italiji djeluju istaknuti nizozemski muziari (Adrian Willaert, Jakob Arcadelt), ali se javljaju i izdanci domae polifone misli, daleko jednostavnije nego to je sjevernjaka. O tome svjedoe vieglasne forme kakve su frottola i villotta. Dva se talijanska muzika sredita tada posebno istiu: Venecija i Rim. Vencija je prednjaila na polju svjetovne muzike, u razvoju muzike teorije

Koncert u prirodi. Talijanska kola, XVI st.

HISTORIJA MUZIKE

137

velianstvene pobjede evropske muzike misli. Opera, osnovna forma koja daje posebnu boju cijelom muzikom baroku, rodila se u Italiji. God. 1598 prikazuje se u Firenci Dafne Jacopa Perija, prvo operno djelo uope, nastalo kao plod razmatranja, to su ih vodili lanovi tzv. Firentinske camerate oko oivljavanja starogrke tragedije. Uskoro se zanimanje za taj novi muziko--scenski oblik javlja i u drugim talijanskim gradovima, prije svega u feudalnim centrima u kojima opera postaje i politikim oruem. Ono to su firentinski muziari samo djelomino ostvarili, uspjelo je monom geniju Claudija Monteverdija u potpunosti. Njegov je Orfeo (1607) rani primjer zrele operne umjetnosti. Preko Rima opera se intenzivno razvija u Vene ciji gdje joj je znaajan predstavnik Francesco Cavalli. U tom gradu otva raju se 1637 prva javna kazalita. U Njemaki crkveni pjevai i svirai, bakrorez, oko 1665 njima opera postaje komercijalnim pothvatom to ne ostaje bez tetnih posljedica (reduciranje orkestra i zbora, favoriziranje najveih humanista u muzici; re fleksivan i meditativan u kantapretjeranog interesa za scenske efekte). U Napulju je najistaknutiji tama i pasijama, u kojima ima potresne dramatike, razvija barooperni kompozitor Alessandro Scarlatti. instrumentalnu muziku do nepredvienih vrhunaca, u mo Rodivi se iz sinteze raznovrsnih elemenata rijei, zvuka, knu kontrastima motorike i polifonije. Handel slika u svojim oraglume, dekora koji su ravnopravnom suradnjom imali osigu - nim iroke freske u kojima se osebujno prepleu sudbine rati doivljaj dramske radnje, opera je u Italiji ve u prvom sto - torijima i kolektiva. ljeu svog ivota ee naputala taj cilj. U njoj je vie puta preva- pojedinaca Operno stvaranje u XVIII st. intenzivno je i mnogostruko. gnuo muziki element i ona se nala na stramputici s koje e je Dok s jedne strane dvorska opera seria i dalje tretira mitoloko-pokuaji reformiranja u slijedeim stoljeima nastojati odvui. historijsku grau, ostajui nesuvremenom i dekadentnom u U usporedbi s Italijom, Francusku e opera razmjerno kasno kultiviranju isprazne virtuoznosti, novi operni tip opera buffa osvojiti, jer je morala svladati centralistike tradicije dvorskog preobrazuje operu tog doba. Pod snanim utjecajem graan baleta. Utemeljitelj francuske opere je Talijan Jean-Baptiste (Gio- stva muziko kazalite se pribliuje ivotu i nerijetko postaje oru vanni Battista) Lully kojemu je uspjelo da pronae naroit reci- em drutvene kritike. Gorui problemi opere, njena sadraja tativno-ariozan stil prilagoen znaajkama francuskog jezika. U i strukture, izazivaju u Fran cuskoj sredinom stoljea, kao i ne Njemakoj i Austriji operu je njegovalo vie feudalnih sredita. koliko decenija kasnije dalekosene rasprave buffonista i antibufTreba zabiljeiti i djelatnost graanske opere u Hamburgu u ko - fonista, pa gluckista i piccinnista. Pobjedu odnose napredni duhovi joj prednjai daroviti Reinhard Keiser. Englesko operno kazalite s Enciklopedistima i Rousseauom na elu i njihova koncepcija podigao je Henry Purcell. prirodnosti i jednostavnosti. Kroz polemike i sukobe rada se Medu vokalnim oblicima koji su nastali u muzikom baroku, francuska opera-comique (najznaajniji joj je predstavnik Andre znaajan je oratorij s podvrstama oratorio latino i oratorio volgare. E. M. Gretry). Dvorsku operu Francuske u prvoj polovini stoljea Najistaknutiji su predstavnici oratorija u XVII st. Giacomo Caris- (to je i posljednje razdoblje njena ivota) najuspjenije predstavlja simi i Heinrich Schiitz. Druga je vana forma kantata. I oratorij veliki teoretiar harmonije Jean-Philippe Rameau. U Italiji se na i kantata sastoje se od nestalnog broja odijeljenih muzikih toaka podruju opere serije razmjerno najvie istie Niccold Jommelli, a u u kojima nastupaju solisti-pjevai, manji vokalni ansambli i zbor. oblasti opere buffe Giovanni Battista Pergolesi, Nicola Piccinni, U muzikom baroku doivljuje i instrumentalna muzika svoju Giovanni Paisiello i Domenico Cimarosa. U rukama talijanskih i punu afirmaciju i samostalnost. Nastaju nove instrumentalne forme: francuskih kompozitora komina opera poprima sve vie sentisuita, sonata, koncert. Suita nosi preteno meunarodni karakter, mentalno-lirska obiljeja koja najavljuju vremena romantizma. jer se sastoji od niza kontrastnih plesova koji vuku podrijetlo iz U Njemakoj i Austriji razvija se Singspiel. Ali iz Austrije potjee raznih evropskih zemalja. Sonata, drukija od klasine, razvija se u prva velika reforma opere serije. Provodi je Christoph Willibald poetku u podvrstama sonata da camera i sonata da chiesa. Ona Gluck, ostvarajui u svojim djelima (Orfeo ed Euridice, 1762) je uglavnom monolematska. Koncert izdvaja solista-sviraa iz uzore jednostavne veliine, ljudske topline i suosjeajnosti. instrumentalnog kolektiva (analogija sa solistom-pjevaem u Heterogenost muzike umjetnosti u XVIII st. odraava se i na operi oita je) te se javlja najprije kao concerto grosso, a zatim kao polju instrumentalne muzike. Nakon pompozne barokne umjetnosti izrazito solistiki koncert. U druge barokne instrumentalne forme prvih decenija, osjeajna ekspresivnost rokokoa (empfindsamer Stil spada minijatura za embalo i, osobito, fuga, najvelianstvenija i tzv. galantni stil) uvodi mnogo leernije instrumentalno polifona graevina baroka, esto povezana s kont rastnim prelu- stvaranje u kojemu jedna melodijska dionica dominira. I taj je dijem. Fuga nije iskljuivo instrumentalni oblik, ve i vokalni preokret posljedica svjeih ivotnih energija graanstva koje na (osobito u oratoriju i kantati). U XVII st. znatni su majstori in- puta obiljeja feudalne barokne umjetnosti i trai vie jasnoe, strumentalne muzike Jan P. Szveelinck, Arcangelo Corelli i Giro- preglednosti i pristupanosti u okviru simetrine periodinosti lamo Frescobaldi. muzikih zamisli i itavih struktura. 6. XVIII st. jedno je od najsloenijih i najbogatijih razdoblja Sredina i druga polovina stoljea izgrauju taj novi instrumen muzike historije. Dok u prvoj polovini barok dosee vrhunac talni stil. Rada se nova sonata s karakteristinom, dualistiki u zrelosti i izraajnoj snazi, u sredini stoljea galantni rokoko koncipiranom sonatnom formom koja osvaja komorno i orkesnaputa tekovine baroka i trai nove putove. Izgrauju se obilje - tralno podruje. Nastaje simfonija; ona e u zadnjim decenijima ja na kojima e u drugoj polovini vijeka izrasti mona umjetnost dosei razdoblje svoje prave zrelosti, dok novi komorni sastavi klasiara Haydna i Mozarta. To je i stoljee velikih socijalnih (gudaki kvartet, klavirski trio) ire i produbljuju smisao za kuno potresa. Graanska klasa postaje sve snanija i sve glasnije trai i javno komorno muziciranje. Demokratizacija zapoeta u pro obraun s feudalizmom do kojega e pri kraju stoljea doi u lom stoljeu otvaranjem javnih kazalita, nastavlja se sada otvaFrancuskoj. Utjecaj graans tva na muziku XVIII st. nesumnjiv ranjem javnih koncertnih dvorana (London, Pariz). je, kako u muzikom kazalitu, tako i u instrumentalnoj muzici. Broj kompozitora instrumentalne muzike u XVIII st. priPrvoj polovini stoljea udaraju peat gigantski likovi Johanna lino je velik. Uz Bacha i Handela vrhunski su likovi: Antonio Sebastiana Bacha i Georga Friedricha Hdndela. Bach je jedan od Vivaldi, Giuseppe Tartini, Domenico Scarlatti, Francois Couperin, Philipp Emanuel Bach, Luigi Boccherini. Posebno mjesto pripada J Havdnu i W. Mozartu.

138

HISTORIJA MUZIKE
Carl Maria von Weber udario temelje njemakoj nacionj operi (Freischutz, 1821). Nastavljajui na veoma slian n Schubertov rad u oblasti solo-pjesme, izgradio je Robert Schum u svojim brojnim klavirskim kompozicijama tipini roman svijet fantastino-lirskih raspoloenja. Iako romantiar, Felix A dehsohn je svoja instrumentalna djela gradio na veoma razvije: smislu za ravnoteu forme i eleganciju. U Francuskoj i Italiji interes je i publike i kompozitora upi prvenstveno operi. tovie, sticajem okolnosti, kao i zbog i nie da Pariz sve vie postaje jedinstveni muziki centar Evr talijanska se opera u prvoj polovini stoljea razvija dobrim < lom u Parizu. Majstori su tadanje francuske opere Frai Adrien Bohldieu, Dt Franfois Auber i, os to, Giacomo Meyet koji je razvio tip velike opere". Talij ku operu zastupaju / Cherubini, Gasparo S tim, Gioacchino Ros veliki predstavnik mine opere, Vine, Bellini i Gaetano D zetti. Instrument muzika u tim zemlj povrnog je i dek tivnog karaktera. G vo je jedina izni Hector Berlioz, zna obnovitelj simfoni programne muzike i v majstor instrumenta U to vrijeme me se izdie slavenska zika misao. Mihail C ka udara temelje ru operi (Ivan Suan 1836), a N j e m a k o j , o k o [ 7 7 5 Poljska nedostinog umjetnika klavira Frederica Chopina, do danas : najznatnijeg kompozitora. Pokreti za nacionalnu nezavisnost, rakteristini za slavenske narode u XIX st., uvjetovali su i p< aje osnivanja nacionalnog muzikog smjera medu balkans Slavenima. U Ilirskom preporodu nastaje tada prvo hrvatsk junoslavensko operno djelo, Ljubav i zloba Vatroslava Lisin (1846). Primat koji je njemakoj i austrijskoj muzici pripao jo u jeme Bachova i Handelova stvaranja, sauvale su one i kroz J st., iako su ga u zadnjim decenijima morale dijeliti s novim s ralakim energijama Rusije, Francuske i Italije. U drugoj p> vini stoljea snano se u Njemakoj razvija novoromantini, nosno novonjemaki muziki pokret kojemu su na elu L i Wagner. Franz Liszt, jedan od najveih pijanista svih vrem< otvara novo poglavlje u razvitku orkestralne muzike, uteme jui jednostavanu simfonijsku pjesmu te dajui i znatan pr klavirskoj muzici programnog smjera. Richard Wagner proA velianstvenu reformu opere, sazdanu na elementima lege i mita, na novoj strukturi tkiva i specifinoj ulozi simfonizirar opernog orkestra. Neobino smion u harmonijskoj koncep Wagner je u operi Tristan und Isolde (1865) razmaknuo j nie kromatskog alteriranja do krajnjih mogunosti u okviru nalnosti. Wagner je izvrio golem utjecaj na operu svog vremi U brojnim pokuajima koji su imali za cilj da mu se otmu i n nove putove, ogleda se u stvari sav razvoj novije evropske op Novonjemaki programni smjer naiao je i na otar otpor. Sup stavio mu se beki formalist Eduard Hanslick koji je muzici os ravao sposobnost da doara, opie ili prikae bilo kakvo vani ziko zbivanje te je zagovarao stvaranje u oblicima iste, apsolutne muzike. U Hanslickovu taboru najznatniji je kompoz Johannes Brah'ms, romantik po sadraju i klasik po obliku sv djela, velik simfoniar i autor vrijednih klavirskih i komoi djela. To je i vrijeme u kojemu razvija svoju djelatnost simfon Anton Bruckner. Idua generacija njemakih kompozitora < ponovo niz znatnih umjetnika kojih se djelatnost protee i u st. To su: istaknuti dirigent i simfoniar Gustav Mahler, je od rijetkih koji je u oblikovanju simfonije otiao putem Beet venove Devete i uklopio glasove u simfonijski izvodilaki apa Max Reger, snaan polifoniar i obnovitelj komorne muz; Hugo Wolf, jedan od najveih predstavnika evropske solo -pje: i Richard Strauss, majstor suvremenog orkestra, autor veoma rakteristinih simfonijskih pjesama i opera. U Italiji opera je i dalje u sreditu panje. Giuseppe Verd tada podie na visinu na kojoj se u toj zemlji, ni prije ni kasr

Joseph Haydn usavrio je simfonijski okvir i sonatnu formu u kojoj je provedba zadobila novu, odluujuu funkciju. S Havd nom zapoinje i ivot simfonijskog orkestra. Uz to, Haydn je definitivno osamostalio gudaki kvartet davi mu zrelost i ozbilj nost koja ga je uinila sredinjim komorno -muzikim oblikom. Wofgang Amadeus Mozart, umjetnik koji je na svakom podruju svoje aktivnosti dopro do savrenstva, podjednako je velik u simfonijskoj, koncertantnoj, komornoj i opernoj muzici. Iz njegovih vanredno uravnoteenih, neobino brojnih djela, izbija optimi stika vedrina i ljupkost ali i uzbudljiva dramatinost. Njegove su najuspjelije opere svakako uzori i vrhunske tekovine scenskog realizma XVIII st. 7. Tri su pojave znatno utjecale na oblikovanje evropske muzike kulture u XIX st.: demokratizacija muzike, romantizam i nove nacionalne kole. Pod utjecajem Francuske revolucije i njezinih ideja, graanstvo E-vrope spoznaje da je umjetnost zajedniko dobro koje mora biti svakom dostupno. Mogunosti za upoznavanje muzike postaju tada sve povoljnije. Podiu se muziko-odgojni zavodi, osnivahu pjevaka drutva, operne scene, simfonijski orkestri i komor-nomuzika udruenja. Organiziraju se muziki festivali i ponovo oivlju-ju zaboravljene vrijednosti iz prolosti. U muzikoj reprodukciji rada se pojam suvremenog dirigenta, a u produkciji kompozitori C o l l e g i u m m u s i c u i n u sve vie naputaju veze s feudalnim centrima (koji i sami gube nekadanje znaenje) i stvaraju slobodno, slije dei vlastite porive. Osnovnu boju ovom stoljeu daje, bez sumnje, romantizam u svim svojim izdancima i irini koja nije samo zahvatila muziku umjetnost, ve i likovne umjetnosti, knjievnost i filozofiju, izgraujui poseban, romantiki pogled na svijet. Romantizam unosi snano naglaenu lirsku, subjektivnu notu i oivljuje zanimanje za srednji vijek, egzotiku, fantastine elemente i ljepotu prirode. Kako na ostalim podrujima tako i u muzikom romantiari trae i nalaze nova sredstva umjetnikog izraza za koji su im potrebne nove forme, pri emu sintetiki karakter romantikih stvaralakih nastojanja snano pogoduje razvijanju programnih tendencija. Muzika romantika uvela je kult malih oblika, klavirske minijature i solo-pjesme. Ali je obnovila i vee forme; dala je ivot simfonijskoj pjesmi i reformirala muziku pozornicu. Izraajna sred stva muziara u romantizmu snano su se obogatila: melodija postaje elastinija, slobodnija, sa sve eom primjenom kromat skih pomaka, u harmoniji se upotrebljavaju alteracije i slobode u moduliranju, u instrumentaciji ispoljuje se tenja ka kolorizmu (limeni se instrumenti usavravaju, u orkestar se uvode neki novi). Dok se do XIX st. evropska muzika uglavnom razvija na teritoriju Talijana, Francuza i Nijemaca, s povremenim afirmiranjem Nizozemaca i Engleza, u prolom se stoljeu na muzikoj sceni Evrope snano pojavljuje niz naroda preteno slavenskih. Gradei najvie na ritmikim i melodijskim, elementima folklora, oni znatno osvjeuju izgled evropske muzike te up ozoruju na nove izvore sasvim osebujne ljepote. Izmeu zrelog klasicizma Haydna i Mozarta i nastojanja is taknutih njemakih muzikih romantiara die se divovski lik Luduiga van Beethovena, posljednjeg klasika i, u mnogoemu, prvog romantika. Preten o instrumentalni kompozitor, on je simfoniju, gudaki kvartet i klavirsku sonatu doveo do neslu enih vrhunaca, postavljajui istodobno i visoka mjerila za bu dunost. Umjetnik naprednih pogleda, duboko etian, borben do pada ili pobjede, preobrazio je muziku umjetnost svog doba, ostvarujui u njoj visoke ciljeve umjetnosti: oplemenjivanje, hu manost, estetski uitak. U prve decenije XIX st. pada djelatnost prvih izrazitih njemakih i austrijskih romantiara: Schuberta i Webera. Franz Schubert, veoma znaajan po svojim instrumentalnim djelima (simfonije, gudaki kvarteti), prvi je pokazao koliko iskrene emocionalnosti moe sadravati neveliki okvir solo -pjesme, dok je

HISTORIJA MUZIKE
nije vie nala. Genijalan melodiar, ali i dobar rodoljub, Verdi je znao uspjeno upotrijebiti operu i kao politiko orue u ras cjepkanoj, razjedinjenoj Italiji. Uz to, on je u svojim najboljim operama izgradio likove velike dramske uvjerljivosti, ljudske topline i izraajnosti (Rigoletto). Poslije Verdija veristiki smjer pokuava obnovu opere na naturalistikoj osnovi. Predstavnici su mu Ruggiero Leoncavallo, Pietro Mascagni i, djelomino, daroviti Giacomo Puccini, nakon Verdija svakako najznatniji talijanski operni kompozitor. U Francuskoj operu uspjeno predstavljaju Charles Gounod, Georges Bizet, ija Carmen znai moda najuspjeliji pokuaj reagiranja na Wagnera i wagnerijanstvo, i Jules Massenet, predstavnik novog tipa lirske opere. Ali za razliku od Italije, Francuska u zadnjim decenijima stoljea provodi dalekosenu obnovu instrumentalne muzike u kojoj prednjae Cesar Franck i njegovi uenici, medu njima Vincem d'Indy. Individualan melodiar i polifoniar, Franck se osobito istakao osebujnim rjeenjima formalnih zadataka. Usporedno sa strujom franckista teku krajem XIX st. i poetkom XX nastojanja impresionista. U djelima svog najdosljednijeg predstavnika Claudea Debus-syja, muziki impre-sionizam, u uskom srodstvu sa slikarskim impresionizmom i knjievnim simbolizmom, unosi u evropsku muziku nove koloristike i ugoaj-ne vrijednosti i zadaje najtei udarac vrstoi tonalnih okvira prije pojave atonalnosti. Uz Debussvja i nakon njega francusku muziku zastupaju Camille SaintSaens, Gabriel Faure, Aiaurice Ravel, Paul Dukas, Albert Ronssel, Florent Schmitt. Koncert u londonskom Ovo je vrijeme kad se snano afirmira muzika slavenskih naroda. Petorica osamostaljuju i dalje izgrauju rusku muziku. Medu njima Aleksandar Borodin, Niko/aj Rimski-Korsakov i, nadasve, Modest Musorgski osvajaju prvenstveno oblast programne muzike i opere (Boris Godunov Musorgskog, 1874), dok Petar ajkovski daje visoko vrijedan doprinos razvoju ruske simfo nije i koncertantne muzike. U iduoj generaciji ruskih muziara istakli su se meu ostalima simfoniar Aleksandar Glazunov, pa Anatolij Ljadov, Sergej Rahmanjhiov i Aleksandar Skrjabin, jedan od najsmjelijih harmoniara svog doba, autor veoma osebujnih klavirskih i orkestralnih djela. eku muziku izgrauju tada Bed-fich Smetana i Antonin Dvorak, kojih se djelatnost dopunjuje, jer je prvi od njih utemeljio eku narodnu operu (Prodana nevjesta, 1866) i simfonijsku programnu muziku, dok je drugi svoja najbolja djela dao u oblasti tzv. apsolutnih oblika. Na prijelazu u XX st. ve su i drugi, manji evropski narodi, kao i Sjedinjene Drave i zemlje Latinske Amerike, u prilinoj mjeri izgradili vlastitu muziku kulturu. Navedimo meu najistaknutijim kompozitorima tih naroda Norveanina Edvarda Griega, panjolca Isaaca Albniza i Finca Jeana Sibeliusa. Grieg i Albeniz su osobito u klavirskim djelima, umjeli sauvati specifina obi ljeja folklora svoje zemlje. 8. Oko Prvoga svjetskog rata evropska muzika doivljuje nov preobraaj. Tri klavirske kompozicije A. Schonberga iz 1908 kidaju veze s tonalnou i ostvaraju novo poglavlje u povijesti mu zike, u kojemu dominira preteno atonalna koncepcija muzikog djela. Ali to poglavlje, koje i danas traje, ne odlikuje se jedinstvenou izgleda. Nasuprot homogenosti muzikog jezika i izraz a u prvoj polovini XIX st., nasuprot srodnosti ope romantike koncepcije osjeanja, miljenja i stvaranja, XX st. je u svim oblastima pa tako i u muzikoj ispoljilo veliku heterogenost htijenja i ostvarivanja. Jedan za drugim ili jedan uz drugog pojavilo se u evropskoj muzici vie pravaca koji se u nastojanjima i rezultatima otro razilaze. Verizam, impresionizam, ekspresionizam, futurizam, neobarok (neoklasicizam), dodekafonija i serijelna tehnika s muzikim punktualizmom a uz njih i koncipiranje na temelju folklor-

139

nih znaajki sve su to odrazi pokuaja da se muzici na razliit nain ukazu novi putovi, vie ili manje radikalni i bezobzirni, uz jae ili slabije povezivanje s tradicijama koje se ponekad, a osobito u djelima dananje muzike avangar de, sasvim negiraju. No, iako je broj umjetnikih smjerova prilino velik i razgranat, iako se u djelima pojedinih kompozitora moe zamijetiti da ih je pri vlaio as ovaj, a as onaj smjer, ipak se u tom gustom sklopu strujanja i naziranja ocrtavaju dva o snovna gledita, meusobno veoma oprena: dok jedno trai da muzika umjetnost crpe svoju sadrajnost iz bogatstva ivotnih zbivanja i pojava, da se angaira u prikazivanju odnosa meu pojedincima i narodima i da te od nose, koliko je to njoj mogue s obzirom na specifinost izraaj nih sredstava, na poseban nain, pa i kritiki, osvijetli, drugo gledite pretvara esto muziku umjetnost u bezsadraj -nu igru, u arabesku, goli tonski efekt, apstrakciju forme. Zastupnici ovog gledita oituju izrazite antiro mantine tenje, ali upravo njihova djela esto svjedoe o oitoj dekandenciji jednog dijela evropske (i van-evropske) muzike. Gledano u cjelini, suvremena muzika oituje i druga nova i izvorna obiljeja. Uz preobraaj u harmoniji, to su ga izazvale ato-nalnost, politonalnost i dodekafonija, upoznalo je i podruje ritma i metra nove, velike slobode u simultanoj i sukcesivnoj poliritmici, u nevezanoj, estoj promjeni mjere, kao i u primjeni neobinih mjera kojima je podrijetlo u folkloru. Ipak, nestabilnost mjere 1846 ima svoju protuteu u vrstoj stabilnosti ritma i metra koja vlada u Covent Gardi suvremenoj plesnoj muzici izgraenoj na elementima jazza, kao i u motorinosti koja ima svoj uzor u muzici baroka i u ritmici strojeva, simbolu golemog napretka dananje tehnike. Nadalje, promjene su nastupile i na sektoru instrumentiranja. Naputaju se glomazni sastavi iz partitura A. Brucknera, R. Straussa i G. Mahlera i daje se prednost manjim ansamblima esto komornog karaktera koje kompozitori komorno i tretiraju. Pri tome dolazi do izraaja opa sklonost linearnosti, polifoniji, po kojoj se suvremena muzika takoer snano razlikuje od kasnoromantinih stvaralakih tenja. Drukiji je postao i nain instrumentiranja, osobito u slubi objektivistikih tenja. U najnovije vrijeme sve je ea pojava da pojedini kompozitori za svako svoje djelo biraju ad hoc ansambl, naputajui unaprijed utvrene tipove sastava. A ponekad spajaju normalne, uobiajene izvore zvuka s elektronskima. Elektronska je muzika, naime, poela sve vie privlaiti panju kompozitora koji je, kao i tzv. konkretnu muziku, uspjeno koriste u funkciji zvune kulise, ali i potpuno samostalno, pri emu takoer ima dekadentnih pojava. Forme u muzici XX st. prilino su raznovrsne. Njihova su imena esto preuzeta iz bogatog naslijea ne samo klasike i romantike ve i baroka. Ali unutar njihova okvira ima novih sloboda u tretiranju odnosa forme i sadraja. Dananja avangarda ide jo dalje. Negirajui temu kao zaokruenu muziku misao, koja je nuno ishodite muzikom obliku, ona zabacuje i sve tradicionalne muzike forme i ide potpuno novim putovima. Openito se moe rei da su suvremene muzike kompozicije koncizne, saete, katkada i suvie aforistike, kao i to da kompozitori daju prednost instrumentalnoj muzici pred vokalnom. to se tie predstavnika suvremene muzike, spomenut emo samo najznaajnije iz pojedinih zemalja. U Francuskoj se po sebno istakla grupa estorice, a u njoj Artliur Honegger, Darius Milhaud i Francis Poulenc; od ostalih francuskih kompozitora panju su privukli Andre Jolivet, Oliver Messiaen, Rene Leibozvitz, Pierre Boulez i Henri Pousseur. U Njemakoj i Austriji suvremenu muziku predstavlja Arnold Schonberg, otac dodekafonije, i njegovi uenici Alban Berg i Anton Webern (koji je posebno utjecao na dananju muziku avangardu), zatim Paul Hindemith,

140

HISTORIJA MUZIKE
Argentinac Mauricio Kagel; Brazilac Heitor Villa Lobos i Kc nac Isang Yun. Sve vanije mjesto u muzici XX st. zauzir kompozitori u SAD. Meu njima su Charles Ives, Edgard V, (francuskog podrijetla), Walter Piston, Henry Cozvell, Aaron < land, Samuel Barber, William Schuman, George Gershviin, < Carlo Menotti, John Cage, Leonard Bernstein i dr. II. Iako se istom u XIX st. javljaju prvi znaajni rado kojima se povijest muzike prouava kao cjelina, uz primjenu vremenih znanstvenih naela, susreu se djela historijskog ka tera i dosta ranije. U njima ima esto i teoretskih razmatr kao i neprovjerenog, anegdotikog materijala, ali i vrijednih dataka koji su kasnijim historiarima mnogo koristili. Kr; XVII st. objavio je V/olfgang Caspar Printz Historische Bescl bung der edelen Sing- und Klingkunst (1690) u kojoj iscrp prikazuje muziku starih Hebrejaca, ali i istaknute kompozi XVI i XVII st. God. 1695 objavio je Giovanni Andrea Bontt na talijanskom jeziku djelo Historia muica u kojemu ima jednih zapaanja o ondanjoj operi i o oratoriju. U XVIII st. re tati su znaajniji. God. 1715 izlazi u P arizu Histoire de la sique et des ses effets depuis son origine jusqu'a present. Zapi ju je lijenik Pierre Michon-Bourdelot, nastavio njegov n Pierre Bonnet, a dovrio Bonnetov brat Jacques, pod ijim je i nom i izila. Djelo je poneto heterogeno i ras cjepkano; sa i zanimljiva zapaanja o etikom djelovanju muzike i nje: znaenju s medicinskog gledita. Historijska djela objavili s Francuskoj u XVIII st. Charles Henry Blainville (Histoire nerale critique et philologique de la musique, 1767), Phii Joseph Caffiaux (Histoire de la musique, 1756, nedovr i Jean Benjamin de Laborde u ijem opsenom Essai sur la m que antique et moderne (4 sv., 1780) ima mnogo novog mai jala. Znameniti talijanski teoretiar i kompozitor Padre Giat ttista Martini zamislio je irok pregled muzike historije. Mei njegova Storia della muica, od koje su 175781 objavljen; sveska, obrauje samo muziku antike. etvrti svezak, posvi muzici ranog srednjeg vijeka, nije dovren. Na talijanskom je: objavio je i panjolski isusovac Antonio Eximeno svoje djelo I origine e delle regole della muica colla istoria del suo progre decedenza e rinnovazione (3 sv., 1774). U XVIII st. nastal; i u Engleskoj dva znaajna rada. John Havokins objavio je i A General Historv of the Science and Practice of Music (5 nova izd. 1853 i 1875), a Charles Burney A General Histor Music from the Earliest Ages to the Present Period (4 sv., 1 89; novo izd. u 2 sv., 1935 i 1957; njemaki prijevod u 4 1958). Dok je Hawkinsovo djelo vrijedno zbog podataka o eng koj muzikoj kulturi, Burneyev je rad nadasve vaan zbog pri] muzike XVIII st. koju je na svojim brojnim putovanjima 1 Evropu upoznao iz prve ruke. U Njemakoj su se istakli Joh Nicolaus Forkel ija Allgemeine Geschichte der Musik (2 17881801) dopire do sredine XV st. i Christian Kalkbret (Kurzer Abriss der Geschichte der Tonkunst, 2 sv., 1792 Devetnaesto stoljee je odluna prekretnica u razvoju muz nauke. Prouavanja se vre na izvornoj, arhivskoj grai, uz miniranje svega nenaunog. Metode rada su preteno analit i komparativne. To je doba i prvih velikih monografskih stu o ivotu i radu pojedinih kompozitora. Karakteristino je d; moda najznaajnijiji sintetiki historijski radovi u tom stol ostali nedovreni (kao i neka srodna djela iz rani jih vreme Preiroko su bili zamiljeni a da bi jedan ljudski vijek bio dovc za njihovo ostvarenje. August Wilhelm Ambros obj. je 1862svoju veoma vrijednu Geschichte der Musik (4 sv.; peti s notnim primjerima priredio i izdao O. Kade 1882), obrad grau do XVII st. To je djelo i danas prava riznica pouzd; podataka osobito u vezi s razvojem nizozemske muzike (poje svesci bili su kasnije ponovo izdani u redakciji razliitih m kologa). Wilhelm Langhans nastavio je Ambrosov rad u d Geschichte der Musik des XVII, XVIII und XIX Jahrhund . . . (2 sv., 188186), ali s manje znanstveno uspjelih rezult Drugi veliki, takoer nedovreni rad je Histoire generale d musique depuis des temps anciens jusqu'a nos jours koji 1869-76 u 5 sv. objavio Belgijanac Francois Joseph Feti, stig samo do XV st. U ostale prirunike objavljene u XIX st. idu: a) na njemat jeziku: R. G. Kiesezvetter, Geschichte der europaisch-abend] dischen oder unserer heutigen Musik, 1834; F. Brendel, schichte der Musik in Italien, Deutschlan d und Frankrc (2 sv.), 1852; A. Reissmann, Allgemeine Geschichte der Mu (3 sv.), 186364; A. V. Dommer, Handbuch der Musikgeschict 1867; E. Naumann, Illustrierte Musikgeschichte (2 sv.), 188 84 (kasnija izd. u jednom svesku redigirao E. Schmitz); L. N Allgemeine Musikgeschichte, oko 1880 (novo izd. priredio 1 M. Chop); H. Riemann, Katechismus der Musikgeschichte (2 i 1888 (prevedeno na engleski, ruski, talijanski i eki); A. 1

Elektronski ureaj u muzikom studiju, XX st.

Joseph Matthias Hauer, Franz Schreker, Ernst Krenek, Carl Orff, Johann Nepomuk David, Werner Egk, Boris Blacher, Karl Amadeus Hartmann, Wolfgang Fortner, Bernd Alois Zimmermann, Hans UIrich Engelmann, Gunther Becker, Giselher Klebe, Hans Wemer Henze, Gottfried Michael Koenig, Karlheinz Stockhausen i Helmut Lachenmann. Obnovu instrumentalne muzike u Italiji izvrili su Ferruccio Busoni, Ottorino Respighi, Alfredo Casella, Gian Francesco Malipiero i Ildebrando Pizzetti (oba posljednja veoma aktivna i u oblasti preobraavani a talijanskog muzikog kazalita). U srednjoj i mladoj generaciji istiu se Goffredo Petrassi, Luigi Dallapiccola, Bruno Maderna, Luigi Nono i Luciano Berio. Znaajne predstavnike muzike XX st. dale su i slavenske zemlje. Medu ekim kompozitorima neka budu spomenuti Vitezslav Novak, Josef Suk, Leo Jandek, Bohuslav Martinu, Alois Haba, Vdclav Dobid, Zbynek Vostfdk i Marek Kopelent; meu slovakim kompozitorima Aleksandar Moyzes, Eugen Suchon i Jdn Cikker; u Bugarskoj Pano Vladigerov, Petko Stajnov, Veseliti Stojanov, Ljubomir Pipkov, Marin Goleminov i Konstantin Ilijev; u Sovjetskom Savezu Nikolaj Mjaskovski, Sergej Prokofjev, Dmitrij ostakovi, Aram Haaturjan, Dmitrij Kabelevski, Tihon Hrenjikov, Karen Haaturjan, Rodion edrin i Andrej Volkonski; medu ruskim emigrantima nalazio se Igor Stravinski, jedan od najveih kompozitora naeg vremena u ijim se djelima ogleda sav razvoj evropske muzike od Prvoga svjetskog rata do danas (1972). Uz Karola Szymanowskog, Ludomira Royckog, Graynu Baceivicz i Witolda Lutoslawskog, istaknute predstavnike poljske muzike u prvoj polovici XX st., posebno se izdvaja zatvorena skupina muzikih stvaralaca koja je muzici svoje zemlje pribavila sasvim izuzetno mjesto u svijetu. To su Kazimierz Serocki, Wlodzimierz Kotonski, Tadeusz Baird, Boguslav Schaffer, Krzysztof Penderecki i Henryk Mikolai Gorecki. Meu kompozitorima jugoslavenskih naroda vie je imena postiglo i meuna rodni ugled: Josip Slavenski, Fran Lhotka, Kreimir Baranovi, Jakov Gotovac, Milo Cipra, Boris Papandopulo, Bruno Bjelinski, Stjepan ulek, Milko Kelemen, Ivo Malec, Branimir Saka, Stanko Horvat i Dubravko Detoni; Petar Konjovi, Stevan Hristi, Marko Tajevi, Milan Risti, Mihovil Logar, Stanojlo Rajii, Rudolf Bruci, Enriko Josif, Aleksandar Obradovi, Duan Radi, Ljubica Mari i Petar Osghian; Lucijan Marija kerjanc, Matija Brav niar, Slavko Osterc, Uro Krek, Primo Ramov, Janez Mati i, Pavel Merku, Ivo Petri, Dane kerl, Alojz Srebotnjak i Vinko Globokar; Todor Skalovski, Toma Proev i Vojin Komadina. U predstavnike ostalih naroda spadaju Englezi Ralph Vaughan Williams i Benjamin Britten, koji su najvie pridonijeli muzikoj renesansi u svojoj zemlji, zatim William Walton, Edmund Rubbra, Michael Tippett i Richard Rodney Bennett; Madari Bela Bartok, koji je vanredno osebujno zdruivao folklorna obiljeja s tekovinama moderne muzike tehnike, Zoltdn Koddly, Mdtyds SeiberJ. Gyorgy Ligeti; panjolci Manuel de Falla i Joaquin Turina; vicarci Willy Burkhard, Conrad Beck, Frank Martin, Rolf Liebermann, Heinrich Sutermeister, Klaus Huber i Heinz Holliger, poznat i kao izvanredan virtuoz na oboi; veani Karl Birger Blomdahl, Ingvar Natanael Lidholm i Bo Nilsson; Grci Nikos Skalkottas i Yannis Xenakis; Rumunj George Enescu; Nizozemac Henk Badings; Belgijanac Marcel Poot; Izraelac poljskog podrijetla Roman Haubenstock-Ramati; Meksikanac Carlos Chdvez;

HISTORIJA MUZIKE
sniz, Kompendium der Musikgeschichte (3 sv.), 1889 1915; b) na francuskom, jeziku: A. L. de La Fage, Histoire generale de la musique et de la danse (2 sv.), 1844; H. Lavoix, Histoire de la musique, 1884; O. Panum W. Behren, Histoire illustree de la musique (2 sv.), 1895 1905; A. Soubies, Histoire de la musique (po narodnostima, 12 sv.), 1896--1906; c) na talijanskom jeziku: A. Basevi, Compendio della storia della muica, 1865; A. Untersteiner, Storia della muica, 1893 (kasnija izd. priredio G. G. Bernardi; VIII izd. 1951); A. Bonaventura, Manuale di storia della muica, 1898 (XIV izd. 1952); G. Gasperini, Storia della muica, 1899; d) na engleskom jeziku: J. F. Rozvbotham, A Historv of Music (3 sv.), 1885 87; W. S. Henderson, How Developped Music, 1899Dvadeseto stoljee obogatilo je navedeni niz djela vrijednim srodnim doprinosima, koristei se u prvom redu rezultatima muzike nauke koja je ba u naem stoljeu zabiljeila velike uspjehe u prouavanju svih podruja na kojima se razvija muzika kultura. Nabrajajui znaajnije prirunike iz muzike historije koji su se pojavili od 1900 do danas izvrit emo ponovo podjelu prema glavnim evropskim jezicima. NA NJEMAKOM JEZIKU. Jedan od najznaajnijih i najop senijih sintetikih radova s ovog podruja svakako je veliki Handbuch der Musikgeschichte (1904-13) Huga Riemanna u kojemu je teite na prouavanju razvitka muzike forme. Sadri dva dijela: u prvom su dva sveska, a u drugom tri. U XX st. je, meutim, po prvi put bilo uoeno da sintetika historiografska djela velikog opsega ipak ne moe sasvim uspjeno napisati jedan ovjek, ne samo za to to je za tu svrhu ljudski ivot prekratak, ve i stoga to jedan ovjek ne moe biti strunjak za muziku kulturu svih naroda i vremena. To je razmiljanje dalo pobudu za nastajanje velikih kolektivnih djela, najprije u Engleskoj, pa u Francuskoj, a zatim i u Njemakoj, gdje je 1924 u redakciji G. Adlera, a u suradnji velikog broja strunih suradnika, objavljen Handbuch der Musikgeschichte, koji je 1930 izaao potpuno preraen, u 2 sveska. Jo vei kolektivni zahvat nainjen je djelom Handbuch der Musikwissenschaft (192734), objavljenim u redakciji E. Biickena: H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance; R. Haas, Die Musik des Barocks; Isti, Auffiihrungspraxis der Musik; E. Bticken, Die Musik des Rokokos und der Klassik; Isti, Die Musik des 19. Jahrhunderts bis zur Moderne; Isti, Geist und Form im musikalischen Kunstvverk; H. Mersmann, Die moderne Musik seit der Romantik; O. Ursprung, Die katholische Kirchenmusik; F. Blume, Die evangelische Kirchenmusik; W. Heinitz, Instrumentenkunde; C. Sachs, Die Musik der Antike; P. Panoff, Die altslavische Volks- und Kirchenmusik i R. Lachmann, Die Musik der aussereuropaischen Natur- und Kulturvolker. Kolektivan je rad i Kleine Handbiicher der Musikgeschichte nach Gattungen (1905 22) koji je pod urednitvom H. Kretzschmara obj. u 14 svezaka: I, A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts, 1905 (II izd. 1927); II, H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, 1908; III, A. Schering, Geschichte des Oratoriums, 1911; IV, H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Lieds, I, 1911; V, E. Schmitz, Geschichte der weltlichen Solokantate, 1914 (II izd. 1955; novi otisak 1965); VI, H. Kretzschmar, Geschichte der Oper, 1919; VII, Isti, Einftihrung in die Musikgeschichte, 1920; VIII, J. Wolf, Handbuch der Notationskunde (2 sv.), 191319 (novi otisak 1963); IX, H. Botstieber, Geschichte der Ouverture und der freien Orchesterformen, 1913; X, G, Schiinemann, Geschichte des Dirigierens, 1913 (novi otisak 1965); XI, P. Wagner, Geschichte der Messe, I, 1913 (novi otisak 1963); XII, C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde, 1920 (II izd. 1930); XIII, A. Aber, Handbuch der Musikliteratur, 1922 i XIV, K. Nef, Geschichte der Sinfonie und Suite, 1921. U ostale prirunike spadaju: R. Storck, Geschichte der Musik (2 sv.), 1904-05 (VI izd. 1926); R. Batka, Allgemeine Geschichte der Musik (2 sv.), 190911; A. Einstein, Geschichte der Musik, 1918 (sasvim preraeno izd. na engleskom 1948, na talijanskom 1952, na njemakom 1953); K. Nef, Einfiihrung in die Musikgeschichte, 1920 (III izd. pregledao W. Nef 1945; francuski prijevod i preradba Y. Rokseth 1925, III izd. 1944, novi otisak 1961; engleski prijevod i adaptacija C. F. Pfatteicher 1935, II izd. 1950; srpskohrvatski prijevod S. uri-Klajn 1937; norveki prijevod 1932; grki prijevod s dodatkom Ph. Amojanakisa 1957); J. Wolf, Geschichte der Musik in allgemein verstandlicher Form (3 sv.), 1925 29 (panjolski p rijevod s dodatkom H. Anglesa 1934, IV izd. 1957; engleski prijevod 1950); H. J. Mosvr, Die Epochen der Musikgeschichte im Oberblick, 1930; J. Miiller-Blattau, Einfiihrung in die Musikgeschichte, 1932 (II izd. 1941); H. J. Moser, Lehrbuch der Musikgeschichte, 1936 (XII izd. 1953); A. Hiebner, Musikgeschichte in Querschnitt,

141

1947; K. Pahlen, Musikgeschichte der Welt, 1947 (II izd. 1950; original na panjolskom jeziku obj. 1944 u Buenos Airesu kao Historia grafica universal de la muica; engleski prijevod 1949; francuski prijevod 1955; izraelski prijevod 1955; talijanski prijevod, 1956; brazilski prijevod 1957; holandski prijevod 1957); J. Handschin, Musikgeschichte im Oberblick, 1948 (II izd. uredili B. i H. Stablein 1964); H. Matzke, Musikgeschichte der Welt im Oberblick, 1949; L. K. Mayer, Musikgeschichte, ihre Entwicklung und ihre Meister, 1949; E. Bticken, Geschichte der Musik, 1951; F. Hogler, Geschichte der Musik (2 sv.), 1951 (II preraeno izd. 1955); E. Preussner, Musikgeschichte der Abendlandes (2 sv.), 1951 (novo izd. u jednom svesku, 1958); H. J. Moser, Musikgeschichte in hundert Lebensbildern, 1952; H. Engel, Musik der Volker und Zeiten von den Anfangen bis zur jiingsten Gegemvart, 1952; H. Schnoor, Geschichte der Musik, 1953; K. H. Worner, Geschichte der Musik, 1953 (III proireno izd. 1961);//. Mersmann, Musikgeschichte der abendlandischen Kultur, 1955 (II izd.); K. M. Komma, Musikgeschichte in Bildern, 1961; H. Renner, Geschichte der Musik 1965. NA FRANCUSKOM JEZIKU. U ovom stoljeu pojavilo se u Francuskoj nekoliko kolektivnih radova. God. 1913'31 objavljena je Encvclopdie de la musique u redakciji A. Lavignaca kojega je, po njegovoj smrti, naslijedio na mjestu redaktora L. de La Laurencie. Ovo veoma znaajno djelo nije enciklopedija u obinom smislu rijei. U njegovih 11 svezaka brojni su suradnici obradili u bogatom nizu rasprava i pregleda historiju muzike i teoretske discipline. Na historijski dio otpada 5 svezaka. God. 1946 izaao je u redakciji N. Dufourcqa opsean prirunik La Musique des origines a nos jours (V izd. 1959). U redakciji G. Schmida izaao je 1949 veliki prirunik Muica aeterna (V izd. 1951). God. 1960 obj. je prvi svezak kolektivnog rada Histoire de la musique. Obuhvaa grau od poetaka do J. S. Bacha, a redaktor mu je Roland-Manuel. Ostali su znaajniji prirunici muzike historije na francuskom jeziku: H. E. Woollett, Histoire de la musique depuis l'antiquite jusqu'a nos jours (4 sv.), 1909 25; P. Landormy, Histoire de la musique, 1910 (posljednje izd. 1952); J. Combarieu, Histoire de la musique (3 sv.), 1913 19 (ovo veoma vrijedno djelo izdano je i kasnije vie puta; najnovije izd. obuhvaa 5 sv., a obj. je 195060 u redakciji R. Dumesnila koji je napisao etvrti i peti svezak ); H. Prunieres, Nouvelle histoire de la musique (2 sv.), 1934 36 (dopire do kraja XVIII st.; engl. prijevod 1943;) R. Dumesnil, Histoire illustree de la musique, 1934 (novo izd. 1952); N. Dufourcq, Petite histoire de la musique en Europe, 1942 (posljednje izd. 1969; srpskohrvatski prijevod, 1959); W. L. Landozvski, Histoire generale de la musique, 1945; E. Damais, Les grandes etapes de la pensee musicale, 1945; J. Bruyr, La belle histoire de la musique, 1946 (novo izd. 1957); V. Belgodere-Johannes, Histoire de la musique de l'antiquite a nos jours, 1947; E. Vuillermoz, Histoire de la musique, 1950; B. Champigneulle, Histoire de la musique (VI izd. 1951, VIII izd. 1957); Ch. A. Reichen, L'Art musical et son evolution, 1956; M. Pincherle, Histoire illustree de la musique, 1959 (engleski prijevod 1959); M. R. Hofmann, Histoire de la musique des origines a nos jours, 1959; P. Pittion, La Musique et son histoire, I (Des origines a Beethoven), 1960; Roland-Manuel (urednik), Histoire de la musique (2 sv.), 196063. NA TALIJANSKOM JEZIKU: G. Pannain, Lineamenti di storia della muica, 1922 (IV izd. u 3 sv. 1964); O. Respighi S.A. Luciani, Orpheus Iniziazione musicale, storia della muica, 1926 (novo izd. 1951); E. Magni Dufflocq, Storia della muica (2 sv.), 192930 (novo izd. 1936); A. Capri prikazao je muziku kulturu XVII-XX st. u 3 sv. pod naslovima: II Seicento musicale in Europa, 1933; II Settecento musicale in Europa, 1936 i Muica e musicisti d'Europa dal 1800 al 1930, 1931 (II izd. 1939); L. Levi, Profilo di storia della muica, 1934; A. Della Corte G. Pannain, Storia della muica (2 sv.), 1936 (II izd. u 3 sv. 1942; III izd. 1952); F. Abbiati, Storia della muica (5 sv.), 193946 (najopseniji tal. prirunik za historiju muzike; II izd. 1967-68) L. Cocchi, Lineamenti di storia della muica, II izd. 1944; M. Mila, Breve storia della muica, 1946 (novo izd. 1952); 51. Chiereghin, Storia della muica, III izd. 1948; G. Confalonieri, Guida alla muica (2 sv.), 1950 (novo izd. pod naslovom Storia della muica, 1958); F. Pastura, Tei di storia della muica, svolte in forma riassuntiva, 1951; L. Ronga, Storia della muica, 1954; R. Allorto, Storia della muica, 1955 (VII izd. 1966); G. Ciocia, Lineamenti di storia della muica, 1958. NA ENGLESKOM JEZIKU (ENGLESKA I SJEDINJENE DRA VE). U Engleskoj je po prvi put ostvarena zamisao o opsenom pregledu muzike historije na bazi kolektivnog rada. Surad njom nekolicine istaknutih strunjaka nastala je tako pod uredni tvom W. H. Hadozoa znaajna The Oxford Historv of Music

142

HISTORIJA MUZIKE HLAVA


of Michigan, gdje je promovirao 1954 s disertacijom The Li Oratorios of M.-A. Charpentier. God. 194861 asistent Univerzitetu u Michiganu i od 1961 profesor muzike na Hm Collegeu Gradskog univerziteta u New Yorku. Napisao Musit the United States. A Historical Introduction (1969) i niz lan i studija o amerikoj muzici u strunim asopisima (Mus Quarterly, Journal of the American Musicological Society, H Slereo Revietv, Notes). Urednik je zbirke Prentice-Hall Hisi of Music Series (od 1965 dalje). Boravio u Jugoslaviji i preda u Muzikolokom institutu Filozofskog fakulteta u Ljubljani . HITZELBERGER, Sabina, njemaka pjevaica, kolorati sopran (Randersacker kraj Wiirzburga, 12. XI 1755 Wiirzbui poslije 1807*), ena dvorskog flautiste u Wiirzburgu F. L. J. Hit: bergera. Uenica D. StefTanija, pjevaica na dvoru kneza bisk u Wurzburgu. Gostovala u Parizu (Concerts spirituels i Conc des amateurs, 1776) i Frankfurtu na Majni (1783). Odbila privla angamane, meu njima i ponudu s francuskoga dvora. Imali vrlo velik opseg glasa (tri oktave). Odgojila vei broj uen: meu kojima su i njezine etiri keri.
LIT.: O. Kaulr Sabina, Catharina Elisabeth, Kunigunde, Johanna, Re Hitzelberger, MGG, VI, 1957.

(6 sv.)j 190105. God. 192938 obj. je novo preraeno izdanje u 8 sv. Od 1954 izalo je 11 svezaka najnovijeg izdanja, sasvim drukije koncipiranog i pod djelomino novim naslovom The New Ox ford History of Music (dok su u prijanjim izdanjima pojedini svesci posveeni velikim razdobljima historije muzike imali samo jednog autora, oni sada imaju redaktora koji koordinira rad veeg broja su radnika). Velik kolektivan rad, jo uvijek nedovren, izvren je i u Sjedinjenim Dravama. Nakladno poduzee Norton objavilo je, bez zajednikog naslova, u vidu pojedinanih opsenih i iscrpljivih studija, niz djela od kojih svako obuhvaa po jedno znaajno razdoblje (C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World East and West, 1943; G. Reese, Music in the Middle Ages, 1940; Isti, Music in the Renaissance, 1954; M. Bukofzer, Music in the Baroque Era, 1947; A. Einstein, Music in the Romantic Era, 1947). Ostali prirunici: F.J. Crozvest, The Story of Music, 1902; W. Y. Baltzell, A Complete History of Music, 1905 (novo izd. 1931); W. S. Pratt, The History of Music, 1907 (proireno izd. 1935); C. G. Hamilton, Outlines of Music History, 1908 (proireno izd. 1936); J. F. Cooke, Standard Historv of Music 1910 (proireno izd. 1936); H. C. Colles, The Growth of Music (3 sv.), 1912 16 (kasnije u 1 sv., 1939 1956); C. V. Stanford C. Forsyth, A History of Music, 1916; P. A. Scholes, The Listener's Historv of Music (3 sv.), 1923 29 (novo izd. 1947); C. G. Hamilton, Epochs in Musical Progress, 1926; C. Gray, Historv of music, 1928 (VIII izd. 1948); M. Bauer E. R. Peyser, Music through the ages, 1932 (II izd. 1946); Th. M. Finney, A History of Music, 1935 (pregledano izd. 1947); D. N. Ferguson, A History of Musical Thought, 1935 (pregledano izd. 1948; skraeno izd. pod naslovom A short history of music, 1943); H. D. McKinney W. R. Anderson, Music in History: the Evolution of an Art, 1940 (novo izd. 1954); P. H. Lang, Music in Western Civilization, 1941 (njema ki prijevod u 2 sv., 1947 pod naslovom Die Musik im Abendland); C. Sachs, Our Musical Heritage: a Short History of Music, 1948 (II izd. 1955); J- A. Westrup, An Introduction to Musical History, 1955; H. Leichtentritt (izdao i proirio N. Slonimsky), Music of the Western Nations, 1956; B. C. Cannon H. Alvin W. G. Waite, The Art of Music: a Short History of Musical Styles and Ideas, 1960; D. J. Grout, A History of Western Music, 1960; M. P. Young, Music and its Story, 1961. NA RUSKOM JEZIKU. U Sovjetskom Savezu zabiljeila je muzika nauka velik napredak; sovjetski su muzikolozi po prvi put uspjeno pokuali uklopiti razvoj muzike umjetnosti u razvoj drutva i objasniti muzike pojave u ovisnosti od drutvenih. Znaajan je u tom smislu ve opseni prirunik V. N. Livanove HeropHH 3anaAHoeBponeiicKoii My3biKn ;;o 1789 ro3a (2 sv., od kojih drugi sadrava notne primjere), 1940. Najvredniji je svakako doprinos R. I. Grubera koji je pod naslovom HcropHH My3biKajibHoii KynbTypbi (2 knj., u vie svezaka, 194159) obradio historiju muzike do kraja XVI st. Gruber je autor srodnog, znatno kraeg djela (Bceo5inan ncropnH My3biKn, I, 1956, do kraja XVI st.). Muzikom XIX st. bavili su se V. E. Ferman (HCTOPHH HOBOI'I 3anaHHoeBponefiCKoii My3biKn, I, 1940) te V. D. Konen i M. S. Druskin, obojica autori prirunika HCTOPHH 3apy6e>KHOH My3biKH XIX Bena (od predviena 3 sv., 2 su obj. 1958; prvi je napisala V. Konen, a drugi M. Druskin). Na jugoslavenskom teritoriju obj. je u XX st. nekoliko veih i manjih prirunika za historiju muzike iz pera domaih autora. U Hrvatskoj: S. Hadrovi, Kratka povijest glazbe, 1911; J. Andreis, Povijest glazbe, 1942; Isti, Historija muzike (3 sv.), 195154 (II izd. u dva sveska 1966); N. Turkalj, Mala historija muzike, 1957. U Sloveniji: V. Ukmar (u suradnji sa D. Cvetkom i R. Hrovatinqm), Zgodovina glasbe, 1948; Isti, Glasba v preteklih dobah, 1955. U Srbiji: Lj. Bonjakovi, Istorija muzike, 1921J. As. HIT (engl. zgoditak, uspjeh, lager), naziv za instrumentalnu ili vokalnu kompoziciju koja postie izuzetan uspjeh i popularnost kod publike, koja je u odreenom razdoblju (tjednu, mjesecu, godini) najtraenija. Izraz se javlja najprije u jazzu, ponekad i u naslovu jedne teme (One Bass Hit), a danas se koristi vie za zabavnu i pop muziku. Srodan je pojmu lagera, jer oznauje pomodnu, trenutano popularnu muziku, za razliku od tzv. - evergreena. Da li e neka melodija (radi se prvenstveno o vokalnoj interpretaciji) postati hit ovisi prilino o rekla mi, a mjeri se sveopom popularnou kod publike, brojem prodanih gramo fonskih ploa i mjestom koje takva muzika zauzima na ljestvici pojedinih zabavno-muzikih asopisa, revija i radio-televizijskih programa. Hit parada smotra je najomiljenijih ili najuspjelijih hitova jedne zemlje (na radiju, televiziji). M.Maz. HITCHCOCK, Hugh Wiley, ameriki muzikolog (Detroit, 28. IX 1923 ). Studirao na Dartmouth Collegeu i na University

HLADEK (CHLADEK)-BOHINJSKI, Josip, dirigent i k< pozitor (Mokrice, Dolenjsko, 4. II 1879 Maribor, 7. II 19, Muziku uio u Ljubljani i kod F. Lehara u Beu. Puna tri dec e vojni kapelnik u Sarajevu* 1925 33 u Mariboru vodio z i orkestar Glasbene Matice te neko vrijeme bio i direktor muzi kole. Sa zborom Glasbene Matice s uspjehom nastupao i u i zemstvu.
DJELA: 3 gudaka kvarteta: kompozicije za violinu i klavir i za vio: elo i klavir. Sveana melodrama za zbor i orkestar, 1922: Sokolska kan za muki zbor, 1924. LIT.: Poroila glasbene sole Glasbene Matice Maribor, 193839. M. Sp

HLADNIK, Ignacij, kompozitor i orgulja (Krize kod ica, 25. IX 1865 Novo Mesto, 19. III 1932). Uenik orgulja kole u Ljubljani, zborovod kaptolskoj crkvi i uitelj pje njanagimnazijiu Novom Me: Romantik, odlian kontrapu tiar, prihvatio je i neka ela moderne kompozici; tehnike.
DJELA: balada za violone klavir. Kompozicije za klavir. - 1 tazija za orgulje po motivima slo skih narodnih crkvenih pjesama Solo-pjesme uz klavirsku pratnji Missa pro defunctis; Missa Laete coeli; Missa S. Rosarii; Missa so iiis za mjeoviti zbor i orkestar; 1 sa Salve regina za mjeoviti zb orkestar: Jugoslovanska masa', latu misa po napjevima Rihara: slove crkvene pjesme: psalmi. LIT. : F. Ra ku a, Slo ve ! pctje v preteklih dobah, Ljubi 1890. A. Dolinar, Ignacij H nik, Pevec, 1928, 9 10 i II 12 F. Ferjani, Hladnik Ignacij, Cer] ni glasbenik, 1930, 5 6. .S. mri, Ignacij Hladnik, ibid-, 1 512. D. Cc

I. HLADNIK

HLADNIK, Irma, pijanistica (Kranj, 12. XII 1897Klavir studirala na Glasbenoj matici u Ljubljani i na Konzer tori ju u Pragu (1916^22); usavravala se kod A. Mikea Majstorskoj koli. Opseno znanje klavirske tehnike i interf tacije, koje je stekla za studija, kasnije je stalno dopunjavala m dostignuima u svijetu, prenosei ih na generacije uenika. > prije nastavnica klavira na muzikoj koli Sloga i 194571 Zavodu za glasbeno in baletno izobraevanje u Ljubljani, svojim uenicima priredila vie od 600 javnih nastupa i stils koncerata. Iz njezine su kole izili Hilda i Marina Horak, Lovr i Blaenka Arni. K. Bc HLAVA, Vojtch, eki kompozitor, dirigent i pija (Lede na Sazavou, 23. III 1849 Petrograd, 22. III 19 Studije zavrio na Orguljskoj koli u Pragu (F. Blaek, M. Krej God. 186567 horovoa u Orahovici (Banat), potom u Vr horovoa Nemakog pevakog drutva, pa Srpskog crkve: pevakog drutva. Posle etiri godine veoma plodnog rada na dizanju muzike kulture u tom gradu, 1871 odlazi u Petrogr tu je orgulja u Carskoj (italijanskoj) operi, od 1900 u dvorsk orkestru; 1888 osnovao je Studentski simfonijski orkestar, a 1 Studentski duhovni orkestar i hor. Kao pijanista, orgulja, umetnik na harmonijumu i dirigi odrao veliki broj koncerata irom Rusije i u drugim zemlji (Nemaka, Italija), izvodei najee slovensku muziku. H.

HLAVA HOCKH
konstruisao klavirski mehanizam armonipiano, koji omoguuje da se trajanje tona produi po volji. God. 1880 izradio je nacrte za koncertni harmonijum (sa 31 registrom i klavijaturom proi renom za jednu oktavu), koji je sagradilo preduzee Schiedmayer u Stuttgartu.
ELA: orkestarske kompoz icije uglavnom na narodne teme (Srpska rapsodijal. KLAVtRSKA: fantazije, varijacije, potpun na narodne teme. Komina opera Oblava. Pesnre (romanse): horovi. Crkvene kompozicije. Obrade slavenskih narodnih pesama (zbirka CencKue xopu sadri niz naih narodnih pesama). LIT.: A. M. FophKuu, 4>eJtteTOHhi, ConeTCKa My3biKa, 1949. V. R. ordevi, Prilozi biografskom recniku srpskih muziara. Posebna izdanja SAN, 1950. S. D. K.

143

DJELA: 3 simfonije; klavirski koncert, 1906. Tri gudaka kvarteta, 1874 94; 2 klavirska trija, 1899 1904; klavirski kvintet, 1908. Klavirske kompozicije. Opera Die Falkensteiner, 1876 (preraena pod naslovom Der Wdrwolf, 1881); Singspiel Clauditu von Villa bella, 1864. Zborovi; oko 80 solopjesama. LIT.: M. Koch, Das konigliehe Schauspiel in Berlin unter der Leitung von Graf Bolko v. Hochberg 1886 1902 (disertacija), Berlin 1957. F. J. Machatius, Hans Heinrich XIV Bolko Graf von Hochberg, MGG, VI, 1957.

HLOBIL, Emil, eki kompozitor (Veseli, 11. X 1901 ). U Pragu studirao filozofiju na Univerzitetu i 1924 30 kompoziciju na Konzervatoriju (J. Suk) gdje od 1941 predaje kompoziciju i teoriju. Od 1956 predstojnik ekog Muzikog fonda.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, 1949; U, Dm vitlzstvi, 1951; III, 1957 i IV, 1959. Simfonijeta, 1939; koncert za violinu, 1955; koncert za orgulje, timpane i gudae, 1964; rapsodija za klarinet i orkestar, 1955; simfo nijske suite l<elo v Krkoiioh'ch, 1950 i Jaro v praiskych zahraddch, 1953; Zpev Mladi 1943; Trvzna iimejnikum, 1949; Moravski plesovi, 1949; Lidovd veselice, 1950; 2 rapsodije 1950; serenada, 1955; Svdtek pnice, 1960. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1931: 11,1936 i I I I , 1955; serenada za gudaki kvartet, 1952: gudaki kvintet, 1925: kvartet za embalo i gudae, 1943; duhaki kvintet, 1940; duhaki oktet, 1956; nonet, 1946. Za violinu i klavir: sonata 1959; sonatina, 1934; serenada, 1933; burleska, 1934 i dr. Sonata za rog i klavir, 1942. Krae kompozicije za rog i klavir, za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije (sonata za 2 klavira, 1958). Kompozicije za orgulje. Opera Anna Karmina, 1963. VOKALNA: kantate Nad darem uhli, 1952 i lmeno milovane', 1953; zborovi, solo-pjesme.

HLOUSCHEK, Theodor, njemaki kompozitor i muziKolog (Brno, 27. IX 1923 ). Orgulje u io na Konzervatoriju u Brnu (J. Blatnv), studij kasnije nastavio na Visokoj muzikoj koli u Weimaru (J. E. KShler, H. Abendroth, O. Gerster); 1952 doktorirao iz muzikologije na Univerzitetu u Jeni (H. Besseler). Od 1951 docent je na visokoj muzikoj ko li Franz Liszt u Weimaru i dirigent orkestra narodnih instrumenata. U poetku pod utje cajem eke i njemake narodne muzike, H. je u svojim kasnijim djelima posegao za tekovinama suvremenih muzikih strujanja.
DJELA. ORKESTRALNA: Varialioiien iiber ein slatvisches Thema, 1955; Mmik iiber bohmische Volkslieder, 1955: Variationen iiber ein deittsches Volkslied, 1960. Koncerti: za obou d'amore, 1955; za orkestar, 1956: za fagot, 1956; za orgulje. 1956: za rog, 1962. Concertino za flautu i orkestar, 1962; Suite conceriante za harfu i gudae, 1963. KOMORNA: gudaki kvartet, 1961; duhaki kvintet, 1961; klavirski trio, 1962; sonata za fagot i klavir, 1957: sonata za rog i klavir, 1957. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva za razliite vokalno -instrumentalne i instrumentalne ansamble.

HOCHBRUCKER, njemaka obitelj muziara. 1. Georg (?), graditelj instrumenata (Augsburg, oko 1670 Donauw8rth, Bavarska, 1763). Djelovao kao graditelj instrume nata u Donauu'orthu; smatra se da je on prvi konstruirao harfu s pedalima. Harfa je imala pet pedala (-> Harfa). 2. Simon, graditelj instrumenata i harfist (Donauvvorth, 1699 ?, poslije 1750). Georgov sin i uenik; na brojnim puto vanjima promicao instrument koji je izumio njegov otac. Svirao u Beu, Bruxellesu, Leipzigu i drugim gradovima. 3. Coelestin, orgulja i harfist (Tagmersheim kraj Donau vvortha, 10. I 1727 Freising, Bavarska, 1809). Georgov neak. Stekao mnogostranu naobrazbu u roditeljskoj kui, zatim u Neu burgu (Bavarska) i Freisingu; uio kompoziciju kod P. Camerlo hera. Od 1747 u benediktinskom samostanu Weihenstephan (Freising), gdje se zaredio 1752; u samostanskim zapisima spo minje se kao Prof. Syntax. Izvrstan orgulja i harfist. Bio je cijenjen i kao kompozitor, ali se njegova djela nisu sauvala. 4. Christian, virtuoz na harfi i kompozitor (Tagmersheim, 17. V 1733 London, poslije 1799). Coelestinov brat. Oko 1769 doao u Parizu na glas kao virtuoz, uitelj i kompozitor; njegovim nastojanjem udomaila se u Parizu pedalna harfa, koja je tamo uvedena poslije 1740. Imenovan Maitre de harpe de la reine; u vrijeme Revolucije (1789) napustio Francusku i nastanio se u Londonu, gdje je koncertirao ve ranije (1779).
DJELA: 6 sonata za harfu uz pratnju violine ad libitum; vie od 12 sonata za harfu; nekoliko divertissementa za harfu: airs varies za harfu; 3 dua za 2 harfe: ariettes choisies uz pratnju harfe. LIT.: H. J. Zingel, Christian Hochbrucker, Donauworther Anzeigeblatt, 1933- Isti, Georg (?), Simon, Coelestin, Christian Hochbrucker, MGG, VI, 1957-

HNILIKA, Alois, eki muziki historiar (Uste nad Or lii, 15. III 1858 Prag, 14. I 1939). Potjee iz obitelji muziara. Prouavao posebno eku muziku kulturu od polovine XVIII st. nadalje.
DJELA: Portre'ty starych eskych mi sln't hudebnich, 1922; Projily eke hmlbv 2 prve polovice 19. stol., 1924; Rozhledy po ivoti a vyznamu B. Smetany, 1924: Snietanovske kapiloly, 1935; Kontury vyvo)e huitby poklasicke v echach, 1935; V?pominky a pabrky, 1937.

HOBOKEN, Anthony van, nizozemski muzikolog (Rotterdam, 23. I I I 1887 ). Muziku uio na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu (13. Sekles, I. Knorr, W. Rehberg) i u Beu kod H. Schenkera. Na Schenkerovu pobudu osnovao je 1927 u okviru Nacionalne biblioteke u Beu arhiv s fotokopijama rukopisa i prvih izdanja uvenih djela iz muzike historije od Bacha do Brahmsa. Arhiv je stalno poveavao svoj inventar zahvaljujui prvenstveno materijalnoj pomoi samog Hobokena. Do 1938, kad su zbog Hobokenova preseljenja u vicarsku nove nabavke bil e obustavljene, arhiv je brojio preko 1000 snimljenih djela (35 000 snimljenih strana). Dalje obogaivanje arhiva nastavljeno je istom 1957. Ova je ustanova dragocjeno vrelo podataka, osobito za objavljivanje kritikih izdanja. Mnogi rukopisi, uniteni u Drugom svjetskom ratu, pristupani su prouavanju jedino pomou foto kopija iz Hobokenova arhiva, koji je danas sastavni dio beke Nacionalne biblioteke. H. i sam ima vrlo vrijednu zbirku rukopisa i prvih, odnosno ranih izdanja, osobito Havdnovih kompozicija. Na dugogodinjem prouavanju Havdnova ivota i stvaranja temelji se Hobokenovo ivotno djelo: veoma opsean tematski katalog Havdnovih djela u dva sveska (1957 i 1971). Napisao i studiju Discrepancies in Haydn Biographies (1962).
LIT.: L. Noivak, Das Archiv fiir Photogramme musikalischer Meisterhandsehriften, Osterreichische Musikzeitschrift, Wien 1957, 3 - H. Haase, Anthonv van Hoboken, MGG, VI, 1957. J. Schmidt-Gorg (redakcija), Spomenica A. van Hoboken, Mainz 1962.

HOCHREITER, Emil, kompozitor (Debrecen, Madarska, 27. XII 1871 Be, 3. VIII 1938). Mati mu je bila Slovenka. God. 187290 ivio kod djeda u Novom Mestu. God. 189092 studirao u Beu pravo, istodobno muziku kod J. Bohma; 189299 uitelj muzike u isusovakom odgojnom zavodu u Kalks burgu kraj Bea, nastavljajui studij muzike i prava (1896 poloio dravni ispit iz muzike, 1899 zavrio pravo). God. 18991923 u dravnoj slubi u Beu; 1923 37 ponovo u Kalksburgu. Brojne kompozicije objavio u Ljubljani (Novi akordi, Cerkveni glasbenik i dr.). U svjetovnim kompozicijama H. je kasni romantik; u crkvenim djelima pristalica ceci lijanskog pokreta, ali se slui i sredstvima moderne kompozicijske tehnike. Pie polifonim sti lom; djela su mu arhitektonski sloena, ali izraajna. Njegov do prinos slovenskoj crkvenoj muzici veoma je znaajan. Odravao je stalne veze sa slovenskim crkvenim kompozitorima, npr. sa H. Sattnerom i S. Premrlom.
DJELA: 2 uvertire 1905 i 1936. Per aspera ad astra za orkestar. KOMORNA: klavirski kvartet: klavirski kvintet: suita za violinu i klavir; Musik fiir 4 Homer; Lyrische Stiicke za 4 roga i udaraljke. Klavirske kompozicije. Opera Heimfahrt: opereta Die listige Mutz. Scenska muzika. Zborovi a cappella; solopjesme. CRKVENA: Festeinzug za orgulje i orkestar. Kantate; Das Grab auf der Heide za solo, zbor i orkestar; Christus za sole, zbor i orkestar i Christus am Kreuze za solo, orkestar i orgulje. Pet misa: 2 rekvijema; brojne krae kompozicije, esto uz pratnju orgulja (slovenske crkvene pjesme za zbor a cappella). LIT.: H. Sattiier, E. Hochreiter, Pevec, 1922. J. Mantuani, E. Hochreiter, Zbori, 1931. Isti, E. Hoc hre iterje ve sklad be, Sv. C, 1932. S. Premrl, E. Hochreiter, Cerkveni glasbenik, 1938. D. Cvetko, Emil Hoch reiter, MGG, VI, 1957D. Co.

HOCHBERG, Hans Heinrich Bolko (pseudonim J. F. Franz), njemaki kompozitor (Ftirstenstein, lezija, 23. I 1843 Salzbrunn, 1. XII 1926). Muzici se posvetio 1869, kad je napustio diplomatsku slubu. U Dresdenu imao vlastiti gudaki kvartet (Hochberg Ouartett) ; 1876 osnovao leske muzike festi vale. God. 18861902 generalni intendant dvorskih kazalita u Berlinu. Kao kompozitor pod utjecajem Schumanna.

HOCKH, Carl, austrijski kompozitor (Be, 22. I 1707 Zerbsl, 25. XI 1773). Uio violinu kod svog oca, a pjevanje kod F. Dorfmiillera. Od 1725 hoboist (zapravo svira dubokog roga) u regimenti grofa Weillisa u Temesvaru, Orsovi i Hermannstadtu, gdje je upoznao F. Bendu. Nakon zavretka vojne slube (1730) prati Bendu u Poljsku i uskoro dobiva mjesto u Dvorskoj kapeli staroste Suchorzevvskog Szanianskog u Varavi (kornist i drugi violinist). God. 1733 postao prvi violinist dvorske kapele u Zerbstu Cod 1754 koncertni majstor). U nekoliko navrata posjetio Bendu u Berlinu, nastupajui i kao so list (1750 i 1751 izveo vlastiti violinski koncert). U Berlinu je upoznao C. Ph. E. Bacha, koji je uvrstio dvije njegove violinske sonate u svoju zbirku Musikalisches Vielerley (1770), i Marpurga koji mu je uputio dvanaesti broj svojih Kritische Briefe iiber die Tonkunst (1759). H. se, uz Bendu, Czaitha i mnoge druge, ubraja medu muziare koji su se iz habsburkih zemalja preselili i udomaili u sjevernoj Njemakoj. Matovit stvaralac pretklasine komorne muzike, on u svojim, preteno trostavanim partitama naputa

144

HOCKH HOEBERG
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1956 i 1965; 3 koncerta za 1; koncert za klarinet i gudae, 1950; koncert za obou i gudae, 1955; koi za harfu, 1957; Concertino za violu, 1957; Fugal-Overture, 1952; Noc 1952; Folk-Song Suite za mali orkestar, 1964. KOMORNA: gudaki k \ 1967; gudaki trio, 1950; kvartet za klarinet i gudaki trio, 1954; septet z haki trio i klavirski kvartet, 1956; Divertimento za duhaki kvartet, 1964; te t, 19 6 7. So na ta za k la v ir, 19 6 3; 2 no kt ur na za k la vir, 19 56 1 Scenska muzika i muzika za radio drame. Four Welsh Songs za so, klavir (ili orkestar), oko 1964; solo-pjesme. LIT.: A. F. Leighton Thomas, Alun Hoddinott, The Musical Times,

polifoniko oblikovanje, tipino za sjevernonjemaku trio -sonatu i razvija veoma toplu pjevnost, i, u srednjim stavcima, osjeajnost, svojstvenu izraajnom svijetu novog mannheimskog stila. U zavrnim stavcima tih partita susreu se landleri, poloneze, lo vaka muzika i talijanski stilski elementi. U kompozicijama za violinu (sa ili bez generalbasa), slijedi smjer Bende; za njega su osobno, meutim, karakteristini capricci s dodanim plesnim stav kom (obino Menuet). H. se istaknuo i kao violinski pedagog; njegovi su uenici K. F. C. Fasch, J. G. Se vffarth, J. W. Hertel, G. P. Weimar i F. W. Rust.
DJELA. INS TRUMENTALN A: Sinfo nia za 2 vio line, 2 oboe, vio lu i bas (rkp); 10 simfonija (rkp., uniteno 1941 45); 18 violinskih koncerata (navode se u starijoj literaturi, ali su po svemu sudei izgubljeni ); Sieben Parthien za 2 violine i continuo, 1761; 2 sonate za violinu i continuo obj. u zbirci Ph. E. Bacha Musikalische Vielerley, 1770; IO kompozicija za violinu (capriccia i menuetti); 4 kompozicije za violinu solo; 3 kompozicije za violinu solo i cont inuo; Capricetti a U Violino i 24 Capricetti per il Violino (rkp., oba unitena za rata). Autobiografski spis: Lebenslauf des Hochfiirstl. Anhalt Zerbslischen Concertmeisters, Herrn Carl Hockh, obj. u F. Marpurgovu asopisu Historisch-kritische Beytrdge zur Aufnahme der Musik, I I I , 1757. NOVA IZD.: Partita a tre per due Violini e B. c, br. 2., obj. E. Schenk (Hausmusik br. 170, 1954). LIT.: J. A. Hiller, Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgel ehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, I, Leipzig 1784. Auto-Biographie von Franz Benda, Neue Berliner Musikzeitung, 1856. H. Wdschke, Die Zerbster Hofkapelle unter Fasch, Zerbster Jahrbuch, 1906. A. Moser, Geschichte des Violin-Spiels, Berlin 1923. F. Berten, Franz Benda. Sein Leben und seine Kompositionen (disertacija), Koln 1928. E. Nissel-Nemenoff, Die Violin-Technik Franz Benda's und seiner Schule, Kassel 1930. W. Kahl, Selbstbiographien deutscher Musiker des XVIII. Jahrhunderts, Koln 1948. A. Chybinski, Slownik muzvkov dawnej polski do roku 1800, Krakow 1949. E. Schenk (izdava), Die Autobiographie des Johann Wilhelm Hertel, Graz i Koln 1957 (sadri i proirenu varijantu Hockhove autobiografije). H. Wessely, Carl Hockh, MGG, VI, 1957. I. A.

HODEIR, Andr, francuski kompozitor, muziki kritii violinist (Pariz, 22. I 1921 ). Studirao na Parikom konzi toriju kod O. Messiaena (kompozicija), La Preslea (harmo i N. Dufourcqa (histori ja). Karijeru jazz muziara zapoeo pod pseudonimom Claude Laurence kao violinist u seksteti Ekvana. Kasnije radio kao araner i kompozitor za D. Reinch; (film La Village de la Colere, 1946), D. Byasa (1949), J. Moc (1951), B. Pfeiffera (1952) i B. Jaspara (1954). God. 1954 ut( ljio u Parizu eksperimentalni ansambl Jazz Groupe de P kao araner i dirigent tog sastava pokuava sjediniti dvan tonsku tehniku s impiovizacijskim slobodama jazz-muzike. X 954 predsjednik Akademije za jazz u Parizu. God. 1947izdavao i ureivao asopis Jazz Hot. H. je jedan od najznaaj evropskih kritiara jazza; njegove su kompozicije interpre i snimili na ploe mnogi poznati jazz -muziari K. Clarfc Moody i Modem jazz kvartet.
DJELA. Filmska muzika: La Village de la Colere, 1946; Une Pari 1957; Palais Ideal; Chutes de Pierre, 1958 i dr. Jazz-muzika: Esqui's. II, 1954 i 1955 56; Around the Blusses, 1958; Osymetrios, 1960 i dr. SI Le Jazz, cet inconnu, 1945; Introduction a la musique de jazz, 1948; Les F de la musigue, 1951; Hommes et problemes du jazz, 1954; La Religion du 1954; La Musigue etrangere contemporaine, 1954; Jazz, Its Evolution And Es 1956; Since Debussy3 1960; Tozvard Jazz, 1962.

HOCKNER, Hilmar, njemaki muziki pisac (Leipzig, 24. XII 1891 Fiirstenzell, 24. I 1968). Uenik Konzervatorija u Leipzigu (H. Sitt, H. Backer, J. Merkel, A. Nestler), muzikologiju studirao u Leipzigu (H. Riemann, A. Schering) i u Freiburgu (W. Gurlitt). Od 1921 predavao teoriju i historiju muzike na Konzervatoriju u Freiburgu, bio muziki direktor odgojnih domova, a od 1939 djelovao u Fuldi kao profesor.
DJELA: Jugendmusik in Landerziehungsheim, 1926; Die Musik in der deutschen Jungendbewegung, 1927; August Halm und die Musik in der Freien Schulgemeinde Wichersdorf, 1927; Musikpddogogik auf psychologischer Grundlage, 1949; Entzvickelnder Musikunterricht, 1950; Volkskinderlieder im aufbauenden Musikunlerricht der Grundschule, 1952; Das Liedgut der ersten vier Schuljahre, 1955; Grundprobleme des Schulermusizierens, Handbuch der Musikerziehung, 1954; Violiniibung am Volkslied, 1954.

HOEVAR (Gottscheer), Janez Jurij, muziar, pravnik i astronom (Novo Mesto, 2. X 1656 Ljubljana, 1714). Studirao pravo u Italiji, bio je odvetnik deelnih stanov kranjskih, lan Academiae operosorum i prvi predsjednik Academiae Philharmonicorum, muziki direktor ljubljanskog isusovakog kaza lita.
DJELA: Litaniae Lauretanae; muzika za isusovake drame: Joseph Austriacus in Josepho Aegyptio adumbratus, 1690; Magnamitatis belli et pacis arbitra materna pietate et regia mumficentia vindicata in Critolaio boni publici vindice, 1710; Ericus disertus Frothonis Daniae regis ex capitali hoste amicus gener, 1712 i Caecilia in et cum Valeriano de profano amore triumphans, 1713. LIT.: A. Koblar, Ljubljanani 17. stoletja, Izvestja Muzejskega drutva za Kranjsko, 1900, 5 6. V. Sleska, Nai glasbeniki v ljubljanskih jezuitskih dramah, Cerkveni glasbenik, 1935, 7 8. D. Cvetko, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1964. D. Co.

HODEMONT (Hoedemont, Hodimontio), Leonard C( de, nizozemski kompozitor (Hodimont kraj Verviersa, oko Liege, ?, VIII 1636). Uio u pjevakoj koli katedrale u Li pod vodstvom H. Jamaera. God. 1595 nastavio studije na Un: zitetu u Leuvenu, zatim mu se gubi trag sve do 1610, kada se succentor zakladne crkve Sv. Petra u Liegeu obraa kapt olu I drale s molbom da mu se isplati naknada za posao koji je ob na katedralnom carillonu (komponirao je melodije za mehani carillona). Iduih godina u nekoliko navrata radi na carilloi u Liegeu, Antvverpenu i Mechelenu. God. 1619 naslijedi svo g uitelja H. Jamaera u slubi muzikog direktora kate< u Liegeu. Crkvene knjige svjedoe o njegovim nastojanjim obnovi repertoar (kupovine muzikalija, angamani pjevai instrumentalista); ali ini se da je upravo zbog toga doao u si sa svojim p retpostavljenima, pa je 1633 i otputen. , U muzikom ivotu Liegea odigrao je znaajnu ulogui katedralni muziki direktor, a stekao je velik ugled i kao peda njegovi su uenici H. Du Mont, L. Pietkin, P. Probus, J. Fun i drugi. U kompoziciji je oitovao suvereno poznavanje sta stila i sklonost novim vrstama i stilu posebice talijanskom (\ nelle). U zbirci moteta sistematski provodi novi nain oblikt npr. violinsku dionicu koncertantno, a glasovnu liniju mjestii virtuozno.
DJELA: Armonica recreatione. Villanelli a tre v. con ili Bc, 1625; 1 sad thought I sat za 3 glasa (u J. Plavfordovoj zbirci Catch that catch can, 1 Zbirka moteta Sacri concentus 1 5 v. cum basso ad organum, 1630; 2 m za 8 glasa u rkp.; vei broj crkvenih djela izgubljen (14 librorum Anliphom ... i 26 livres de musigue) . LIT.: J. Ouilin, Un Musicien liegeois, L. de Hodemont, 1575? Notes biographiques, u La Vie wallonne, Liege 1951. Isti, Leonard C de Hode mo nt, MGG VI, 1957.

HOEVAR, 1. Miroslav, kontrabasist i araner (Valjevo, 4. I 1924). Inenjer graevinarstva; studij kontrabasa zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Bole). God. 194560 lan Plesnog orkestra, 195570 lan Ljubljanskog jazz-ansambla, od 1960 prvi kontrabasist Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ljubljana. Osnovao i vodio vie razliitih narodno-zabavnih an sambla (od 1945 Vaki kvintet, Ansambel Mika Hoevarja, itd.), za koje komponira i obrauje slovenske narodne pjesme; nastupa i kao pjeva. B. Lk. 2. onja, pjevaica, koloraturni sopran (Ajdovina, 3. III 1927), ena Miroslava. Zavrila srednju ekonomsku kolu; pjevanje uila kod K. Kuej - Novak na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani. Od 1948 lanica zbora; kao solist debitirala 1953 u Ljubljani u ulozi Gilde (Verdi, Rigoletto) i otada solistica Opere Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani. U nje/ine najistaknu tije uloge idu: Suzana (Mozart, Figarov pir), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Adina, Lucija i Norina (Donizetti, Ljubavni napitak, Luda di Lammermoor i Don Pasquale), Olvmpia (Offenbach, Hoffmannove p rie), Carica (Rimski-Korsakov, Zlatni pjetli) i Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na Naksosu). Nastupa i na koncertnom podiju. Gostovala sama i s ansamblom Ljubljanske opere u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemakoj, Italiji, ehoslova koj i SSSR. B. Lk. HODDINOTT, Alun, velki kompozitor (Bargoed, Glamor gan 11. VIII 1929 ). Studirao na Univerzitetu u Cardiffu; tamo od 1951 predaje na College of Music and Drama.

HODA-EJNATOV, Leon Aleksandrovi, gruzinski k pozitor (Tbilisi, 23. III 1904 Lenjingrad, 7. X ic Muziku uio u Erevanu (A. Spendiarov) i na Centralnom mi kom tehnikumu u Lenjingradu (P. Rjazanov). Djelovao kao op dirigent u razliitim kazalitima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu, 1954; 3 koncerta za k 1946, 1947 i 1948; fantazija za klavir i orkestar, 1954; koncertra suita za vi i orkestar, 1950; Praznika uvertira; uvertira Mladost, 1954; 3 suite, 1936, i 1948; Majski karneval, 1949; Poema, 1953; Plesovi, 1952; divertimento z: ae, 1954. Suita za guda ki kvartet, 1943; klavirski trio, 1943. DRAMt Opere: Brana, 1931; Pobuna, 1938; Obitelj, 1940 i Blato, 1945. Scenska m za vie od 50 kazalinih djela. Rekvijem u spomen Lenjinu, 1934; Poema-kar 1953; solo-pjesme. LIT.: M. Druskin, Leon Aleksandrovi Hoda-Ejnatov, Lenjingrad

HOEBERG, Georg, danski violinist, kompozitor i diri (Kobenhavn, 27. XII 1872 Vedboek, 3. VIII 1950). Stuc na Konzervatoriju u Kobenhavnu (L. V. Tofte, J. D. Bonde N. W. Gade) i Berlinu (K. Halif). God. 1900 14 nasta violine na Konzervatoriju i dirigent Danskog koncertnog dru: 191430 dirigent opere u Kobenhavnu i 191549 zborom Danskog pjevakog saveza. Prireivao solistike koncerte u H burgu i Stockholmu.
DJELA: simfonija u E-duru; romanca za violinu i orkestar; orkest varijacije. Sonata za violinu u G-duru op. 1. Kompozicije za klavir. C

HOEBERG HOFFER
Et bryllup i Katakomberne, 1909; balet Pari Dom, 1912. Mjeoviti i muki zborovi; solo-pjesme. LIT.: Spo menica Georg Hoeberg, Kobenhavn 1942. V. Gandrup, Georg Hoeberg, Dansk Musiktidsskrift, 1942. H. Borresen, Georg Hoeberg, ibid., 1947.

145

H0EG, Carsten, danski muzikolog (Aalborg, 15. XI 1896 Kabenhavn, 3. IV 1961). Od 1926 profesor filologije na Univerzitetu u Kobenhavnu. Istraivao poglavito bizantsku i starogrku muziku. U suradnji sa H. J. W. Tillvardom i E. Welleszom utemeljio Monumenta musicae byzantinae.
DJELA. SPISI: Graesk Musik, 1940; Musik og digtning i bizantinisk krislendom, 1955; razliiti lanci i studije. IZDANJA. U okviru Monumenta musicae bvzantinae: Sticherarium (sa Tillvardom i Welleszom), 1935; La Notalion ekphonetigue, 1935; Hirmologium Athoum, 1938; The Hymns oj the Hirmologium I (sa A. Avoutantijem, M. Stohrom i J. Raastedom), 1952; Prophetologium (sa G. Zuntzom), 193952; Contacarium Ashburnhamense, 1956; Lectionaria (sa G. Zuntzom), 1962.

operni dirigent u Danzigu i St. Gallenu, 1912 14 orkestralni dirigent u Rigi. Poslije Prvoga svjetskog rata djelovao u Be u, 191920 orkestralni dirigent u Liibecku, 1920 22 kazalini dirigent u Mannheimu, zatim prvi dirigent berlinske Volksopere, 1923 glavni muziki direktor Friedrichstheatera u Dessauu, od 1926 u Barmen-Elberfeldu (Wuppertal). est godina dirigent festivala u Bavreuthu, 193236 direktor opere u Breslauu, zatim ivio u Firenci.
DJELA: 3 Kammerstucke i druge kompozicije za orkestar; klavirski kvintet. Za glas i orkestar: 3 romantisehe Sonette, 1940; Von der Verlassenheit, 1941 i 6 Sonette einer Griechin, 1942. Zborovi.

HOEHN, Alfred, njemaki pijanist (Oberellen, 20. X 1887 Konigstein, 2. VIII 1945). Studirao klavir na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (L. Uzielli), a dirigiranje u Kolnu (F. Steinbach). God. 1934 40 vodio majstorsku klasu na Visokoj muzikoj koli u Weimaru, od 1940 na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu. Koncertirao u Rusiji, Austriji, Madarskoj, vi carskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, panjolskoj, Nizozemskoj, Danskoj i Turskoj. Bio je jedan od najboljih pijanista svoje generacije u Njemakoj.
DJELA: gudaki kvartet. Mnoge klavirske kompozicije. 22. psalam za bariton i veliki orkestar; est pjesama uz orkestar. Melhode des virtuosen Klavierspieh (posthumno), 1949 (u redakciji G. Rotha). Priredio izdanje Beethovenovih klavirskih djela.

H)FER, Franz, njemaki orgulja i kompozitor (Griesbach, 27. VIII 1880 Garmisch-Partenkirchen, 13. XI 1953). Studirao na Konzervatoriju u Munchenu (J. G. Rheinberger). God. .190109 orgulja u Regensburgu (od 1906 u katedrali), od 1911 nastavnik harmonije na tamonjoj Crkvenoj muzikoj koli, a od 1919 dirigent udruenja Regensburger Lieerkranz. Bio zatim pro fesor na muzikoj koli u Ettalu (1926), Garmisch -Partenkirchenu (!933) i NSrdlingenu (1943).
DJELA: 2 simfonijete; Concertino za violinu i orkestar. Kompozicije za orgulje. Opere: Sarema, 1904; Dornrb'schen, 1918; Don Guevara i Die unde (nedovrena). Balet Prinzessin Schneezvittchen. Oko 60 pjesama. Mise za zbor, orkestar i orgulje. INSTRUKTIVNA: Modulalionslehre , 19T6 i Instrumentationslehre. Priredio novo izdanje Schule der Geliiufigkeit C. Czernvja, 1916.

HOELSCHER, Ludvvig, njemaki violonelist (Solingen. 23. VIII 1907 ). Studirao u Kolnu, Miinchenu, Leipzigu (J. Klengel) i Berlinu (H. Becker). O d 1931 lan klavirskog trija Elly Ney, od 1936 profesor violonela na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Nakon rata povukao se iz javnog ivota do 1949 otkada ponovo koncertira. H. je jedan od najboljih njemakih violonelista. K. Holler i H. Pfitzner posve tili su mu koncerte za violonelo. Od 1957 djeluje i kao profesor na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu. Gostuje u svim evropskim zemljama kao solist ili kao lan komornih ansambla (trio Gieseking - Taschner - H.).
LIT.: E. Valentin, Cello. Das Instrument und sein Meister Ludwig Hoelscher, Pfullingen 1955. Isti, Ludvvig Hoelscher, MGG, VI, 1957. \V. - E. v. Lewinski, L. Hoelscher, Tutzing 1967.

H0FFDING, Niels Finn, danski kompozitor (Kobenhavn, 10. III 1899 ). Studirao kompoziciju kod K. Sandbvja, K. Jeppesena i Th. Lauba u Kobenhavnu i kod J. Marxa u Beu. Od 1928 nastavnik na gimnaziji, od 1931 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Ktfbenhavnu (od 1949 profesor i 1954 69 direktor); kasnije vodio Opernu akademiju. Bavio se reorganiziranjem muzike nastave (prema naelima F. Jodea).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, op. 3, 1923; I I , op. 5 sa zborom, 1924 i I I I , op. 12, 1928. Sinfonia concertante za komorni orkestar op. 2 3> T934; koncert za obou i gudae, 1933; suita Fire minespil op. 41, 1944; 4 simfonijske fantazije: I, Evolution op. 32, 1939; II, Det er ganske vist op. 37, 1943; III,op. 40, 1944 i IV, The Arsenal at Springfield sa solima i zborom op. 54, 1953- Fanfare op. 34, 1926. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta op. 2 1 6 , 1920 i 1925; 2 duhaka kvinteta op. 36 i 53, 1940 i 1953; sonata za obou i klavir P. 39 1943; Dialoger za obou i klarinet op. 10, 1927. Klavirske kompozicije (sonatina op. 51, 1951; suita op. 49, 1948). DRAMSKA: Kejserens nye Klaeder (prema H. C. Andersenu), 1928 i Kilderejsen (V. Andersen prema L. Holbergu), 1942. VOKALNA: Kantata lil Skoleafslutning op. 24, 1933. Zasole, zbor i orkestar: kantata op. 48, 1948; Karlsvognen op. 4, 1923 i Fem Svaner op. 28, 1937; Kristofer Kolumbus za bariton, muki zbor i orkestar op. 29, 1937. Nattergal om Dagen za sopran i orkestar op. 7, 1925; Sjaelandsk Landskab op. 38, 1943; kvartet za sopran, obou i 2 klavira op. 11, 1927; Ved et Tab za 2 glasa, blokflautu i violinu op. 55, 1954; zborovi uz pratnju klavira; solo-pjesme. DIDAKTIKA: Lille Ouverture op. r8, 1931; zborna opera Pasteur op. 27, 1935; Das Eisenbahngleichnis (E. Kastner) za zbor, klavir i 3 saksofona op. 26, 1934; Pans flojter za zbor, klavir i flautu op. 30, 1938 i dr. INSTRUK TIVNA: Gymnasiesangbogen, 1929 (sa H. Andersenom); 60 danske Kanoner, 1930 (s istim); Sange og Kanoner til Skolesangboger, 1933; Via nova, 2 sv., 1951 52 (sa B. Nordenfelt). Udbenici Harmonilaere, 1933 i Den elementcere Harelcere, 1935LIT.: G. Carril, K Hoffding, Monthlv Musical Record, 1953. N. Sdiiorring, Niels Finn HorTding, MGG, VI, 1957.

HO1RE, Arthur, belgijski muzikolog i kompozitor francuskog podrijetla (Bruxelles, 16. IV 1897 ). Studirao na konzervatorijima u Bruxellesu (L. Henner, R. Moulaert, L. de Bondt) 1 Parizu (P. Vidal, V. d'Indv i E. Gigout); od 1950 profesor kompozicije na cole Normale u Parizu. Uz A. Honeggera i T. Harsanvija H. je medu prvima obratio punu panju filmskoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie choreographique; Trois Fanfares; 2 suite. KOMORNA: Pastorale et danse za gudaki kvartet, 1923; trio za flautu, fagot i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Baleti: Ouatre Choreographies, 1948; L'Aventure du Ghevalier Bertrand i La Souris blanche et la Dame de Pari. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Ode au Soleil za sole, zbor i orkestar; septet za mezzosopran, flautu, klavir i gudaki kvartet, 1923; ciklusi solo-pjesama. Instrumentirao neke kompozicije A. Roussella, M. Ravela, A. Honeggera, D. Milhauda, J. Iberta i dr. Izdao Couperinovo djelo Troisieme Lecon de Tenebres. SPISI: Igor Strawinsky et ses trois chefs-d'oeuvre dramatiques, 1925; A. Roussel, 1937; A. Honegger, 1951. Za djelo La Musique des origines a nos jours (redaktor N. Dufourcq, Pari 1946) napisao opsena poglavlja La Voix i Le Jazz (1946). Kao suradnik francuskih, belgijskih, vicarskih, engleskih i amerikih strunih asopisa obj avio brojne eseje i lanke.

HOERTER, Philippe, alzaki kompozitor (Strasbourg, 30. VIII 1795 6. XI 1863). Otvorio 1815 u Strasbourgu trgovinu muzikalija; u muzici samouk. Postao 1819 kontrabasist kazalinog orkestra, a 1820 uitelj pjevanja na protestantskom seminaru. Komponirao vie od 100 djela (rukopisi veinom uniteni u poaru 1860). Istiu se uvertira u Es -duru, gudaki sekstet u F -duru, 2 kantate Gutenberg (1836 t 1840), kantata Jekova (1846) i solopjesme.
LIT.: Hommage a Ph. Hoerter, Strasbourg 1864.

HOESICK, Ferdvnand, poljski knjievnik i muziki pisac (Varava, 16. X 1867 13. IV 1941). Studirao na Univerzitetu u Heidelbergu (K. Fischer), Krakovu (St. Tarnowski) i Parizu (E. Renan). God. 1891 vratio se u Varavu, od 1905 djelovao u Krakovu, gdje je suraivao u raznim asopisima. U Varavi bio 1 redaktor lista Kurjer warszawski. Ide u najistaknutije istraivae Chopinova ivota i stvaranja.
DJE L A ( o muz ic i) : F. Chopi n, bi ograf s ka ski ca ( na po lj. ) , 1898; Z papi e ro m 0 E l sn e r ze, 190 1 ; i v ot i st va ra nj e F. Cho pi na ( 3 s v. , na po l) . ) , 191 2 ( I I iz d. u 2 sv. , 1926) ; Chopi ni ana ( na po lj. ), 1912; Sl oviacki i Chopi n . . . ( na po lj. ), 1928.

HOFFER, Paul, njemaki kompozitor (Barmen, 21. XII 1895 Berlin, 31. VIII 1949). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu klavir (W. Georgii) i kompoziciju (F. Bolsche); studij kompozicije nastavio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu kod F. Schrekera. God. 1923 postaje nastavnik na berlinskoj Visokoj muzikoj koli, isprva za klavir, zatim za kompoziciju i teoriju (od 1933 profesor). Od 1948 direktor berlinske Visoke muzike kole. H. pripa da berlinskoj grupi kompozitora, koja je 1920 30, pod vodstvom P. Hindemitha, komponirala u beskompromisno modernom duhu. Tridesetih godina na nj je veoma utjecao pokret za irenje muzike medu amaterima, tzv. Laienmusikbeivegung, pa komponira Spiehnusiken za razne sastave, djeje opere, kantate 1 dr. u duhu tog pokreta, u elji da amaterima i omladini prui suvremena i umjetniki vrijedna, ali istodobno i lako izvediva djela. Njegova e idua djela, iako isto tako suvremenog jezika kao i njegove mlad enake kompozicije, po jednostavnosti izraza biti pod utjecajem tog perioda. U zrelim godinama H. se najuspje lije izraava u operi, simfoniji i oratoriju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 16; Sinfonie der grossen Stadt, 1937; Heitere Bldsersinfonie, 1940; 2 koncerta za klavir, op. 8 i 45; koncert za violinu op. 19; koncert za violonelo op. 20; koncert za obou i gudae, 1946; Concerto grosso za orgulje i gudae op. 18; uvertira op. 4; Festliches Vorspiel op. 22; Festliche Ouverliire za duhae, 1937; Heitere Ouverture za duhae, 1941; partita za dva gudaka orkestra op. 24; Heitere Suite op. 37 c; Altdeutsche Suite, 1936; Sinfonische Musik op. 5; Tanzmusik op. 21; Kleine akademisehe Festmusik op. 37 a', Sinfonische Musik za veliki orkestar op. 37 b; Friihlingsspiel (obradba narodnog melosa), 1934; Musik der Betvegungen, 1935; Intrada zur Totenfeier, 1935; Instrumentahtiick za duhae i gudae, 1936; Drei Volkstanze, 1936; Ber-liner Festmusik I i II, 1937; Fliegermusik za duhae, 1937; simfonijske varijacije na tas J. S. Bacha, 1940; 4 deutseke Liedtdnze, 1941; 4 sinfonische Zzvischenspiele, 1944; serenada za gudae, 1944. KOMORNA: gudaki trio op. 48; 3 kompo zicije za 3 violine, 1937; 2 male suite za 3 violine, 1937; 3 gudaka kvarteta: I, op. 3; I I , op. 14 i III, op. 46. Abendmusik za gudake instrumente, 1934; 2 klavirska trija: I, op. 12 i II, 1948; trio-sonata za flautu, violu i klavir, 1948; serenada Innsbruck ich muss dich lassen za obou i gudaki trio op. 43; duhaki

HOESSLIN, Franz, njemaki dirigent i kompozitor (Munchen 31. XII 1885 Sete, juna Francuska, 25. IX 1946). U Munchenu polazio Univerzitet, istodobno uio kod F. Mottla (dirigiranje), M. Regera (kompozicija) i F. Berbera (violina). God. 1907 11
MUZ.E..II, 10

ttsl '-

146

HOFFER HOFFMANN
telja toga doba); zatim vanredno paljiva izradba najkvalite drva, profinjeni nain oblikovanja, bez suvinih ukrasa (i na vratu) i dobro usklaeni omjeri. Sve je to uvjetovalo ton g vokalne boje i velike nosivosti, pa se njegovi instrumenti usporediti i s djelima velikih talijanskih majstora. 4. Christian Gottlieb (Leipzig, 17. IV 1691 27. IV Brat Johanna Christiana, najmlai sin Martina; u crk1 knjigama spominje se kao graditelj violina, a na jednom r i duhakih instrumenata, izmeu 172131 i 1735; uz to se r 1 kao Stud. Jur., pa se ini da se do kraja ivota bavio grac instrumenata i pravom. Suvremenici (Baron) ga hvale i go\ njegovim violinama i gambama, a u inventaru Dvorske kaj Kothenu iz 1773 navedena je jedna njegova violina picco 1726).
LIT.: E. G. Baron, Historisch-theorctische und practische Untersi des Instruments der Lauten, Nurnberg 1727. Ph. Spilta, J. S. Ba Leipzig 1880. P. Kuppers, Ein Beitrag zur Geschiehte des Musikinsti ten-Machergewerbes mit besonderer Rucksicht auf Leipzig, Leipzig li Anonimno, Die Geigen- und Lauten-Macher der Familie Hoffmann in L Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1894. P. de Wit, Geigenzettel alter K 2 sv., Leipzig 1910. W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lauten-? vom Mittelalter bis zur Gegenwart (V VI izd.), Frankfurt am Main i' F. T. Arnold, Die Viola pomposa, ZFMW, 1930 31. F. W. Galpin, mals: Die Viola pomposa; ibid., 1931 32. G. Kimky, Ein Schk iiber die Viola pomposa, ibid. 1931 32. R. Steglich, J. S. Bach, P' 1935. H. Husmann, Die Viola pomposa, Bach-Jahrbuch, 1936. G. 1 Die Leipziger Geigen- und Lauten-Macherfamilie Hoffmann, Zeitschi Instrumentenbau, 1934 35. P. W. Philipp, Die Lauten des J. Chr. Hof ibid. P. Rubardt, Fiihrer durch das Musikinstrumenten-Museum dei -Marx-Universitat, Leipzig, Leipzig 1955. Isti, Hoffmann, obitelj, VI, 1957. I.

kvintet, 1947; kvintet s klarinetom (I serenada) op. 6; duhaki sekstet (II serenada) op. 9; Hirtenmusik za 3 blokflaute, 1934; mala suita za duhake in strumente, 1944; sonata za violonelo i klavir op. 7; 2 sonate za violinu solo, op. 17 i 25; sonata za violu d'amore op. 34; Musik in 3 Satzen za flautu iklavir op. 42; Musik fiir Viola und Klavier, 1946; suita za blokflautu i klavir, 1947; Kleine Kammermusik za elektrine instrumente, 1933; 100 Spielstiicke zu deutschen Volksliedern, 5 sv., 1936; Musizierheft za blokflautu, 1940. KLAVIRSKA: sonata op. 2; 2 suite; 2 tokate; 2 fuge i dr. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Borgia; Der falsche Waldemar, 1934. Djeje opere: Das schzvarze Schaf; Das Matrosenspiel i Johann, der muntere Seifensieder. Balet Tanz um Liebe und Tod, 1937. Scenska muzika (Jedermann, 1946); muzika za radio-igre. VOKALNA. Oratoriji: Der reiche Tag, 1938; Vom edlen Leben, 1942; Mysterium Liebe, 1943; Die letzte Stunde, ein Totentanz, 1947. Kantate: Es ist mir leid um dich; Ich selbst muss Sonne sein; Frohliche Erde; Weihnachlskantate; Lob der Gemeinschaft; Und setzet ihr nicht das Leben ein; Frohliche Wanderkantate. Auf, Matrosen! Kompozicije za solo, zbor, orkestar i orgulje; z a s o lo , z b o r i o rk e s ta r ; z a z b o r i o r k e s t a r; z a g la s i o rk e s t a r ; z a z b o r i orgulje; za zbor a cappella; tropjevi uz pratnju komornog sastava; solo -pjesme. LIT.: E. Preussner, P. Hoffer als Chorkomponist, Deutsche Musikpflege, 1942. H. Tiessen, Erinnerung an P. Hoffer, Muica, 1956. K. Laux, Paul Hoffer, MGG, VI, 1957.

HOFFER(N), Janez Bertold, kompozitor (Ljubljana, 24. VII 1667 15. VI 1718). Prisjednik zemaljskog suda, lan Academiae operosorum. U njegovoj su se kui sakupljali ljubitelji muzike i prireivali izvedbe (prva 1. III 1700), te 1701 osnovali drutvo Academia Philo-Harmonicorum, musices cultorum, koje je bilo znaajno za razvoj muzikog baroka u Sloveniji u prvoj polovini XVIII st. H. je sve do svoje smrti bio najaktivnija linost tog drutva.
DJELA. Oratoriji: Mors et vita, oratorium melo-dramaticale, 1715; Magdalenae conversio, oratorium musicis adaptatum concenlibus, 1715 i Patientia victrix in Amico Job, 1716. LIT. :J. G. Thalnitscher (Dolniar), Annales Vrbis Labacensis 1660 1700 1717 C1719, rkp. u Biblioteci Sjemenita, Ljubljana). Isti, Historia Cathedralis. ecclesiae Labacensis S. Nicolai (rkp., ibid.). F .Koesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862. A. Dimitz, Geschiehte Krains, IV, Ljubljana 1875. P- Radics, Frau Muica in Krain, Ljubljana 1877. S. Premrl, Hoffer, Slovenski biografski leksikon, III, 1928. D. Cvetko, Johann Berthold Hoffer(n), MGG, VI, 1957. D. Co.

HOFFMANN, njemaka obitelj graditelja instrumenata, podrijetlom iz Tiringije, u XVII i XVIII st. aktivna i poznata u Leipzigu. Ve 156980 gradio je instrumente u Leipzigu David Hoffmann rodom iz Eilenberga, ali se ne zna da li potjee iz tirinke obitelji H. Isto tako se ne moe utvrditi pripada li obitelji Moritz Hoffmann, graditelj gudakih instrumenata, oko 1760 u Klein-Schmalkaldenu. 1. Veit (Kammerberg, Ilmenau, ? Leipzig, pokopan 21. V 1673). Najstariji pouzdano utvreni lan obitelji; misli se da je potomak tirinkih Stadtpfeifera koji su bili u srodstvu s obitelji Bach. Oko 1650 doselio se u Leipzig (1654 dobio prava graanstva); otvorio je radionicu i stekao ugled kao graditelj lutnja i violina. Njegovi se instrumenti po sve mu sudei nisu sauvali. 2. Martin (Leipzig, 28. VIII 1654 15. IV 1719). Sin Veita; preuzeo oevu radionicu i vie od 4 decenija izraivao u Leipzigu instrumente. Od njegovih radova sauvane su: 2 violine, 1 viola d'amore, 6 viola da gamba, 1 teorba i 1 gitara te reparatura jedne lutnje, kasnije u posjedu Th. Kornera. Instrumenti su mu briljivo izraeni, drvo birano, oblik korpusa prilino osebujan, zvuk izvanredno lijep. Gudaki instrumenti upuuju na staro njemaku kolu; model je arhaian s prilino iljastim uglovima i slabim rubovima. Meu srednjonjemakim graditeljima gudakih instrumenata M. H. je svakako jedan od najboljih u razdoblju oko 1700. Premaio ga je jedino njegov stariji sin. 3. Johann Christian (Leipzig, krten, 2. V 1683 1. II 1750). Sin Martina; radio u obiteljskoj radionici u Leipzigu. Najkasnije 1712 imenovan za saskog dvorskog graditelja in strumenata; u tom je svojstvu svakako morao izraivati instru mente i za Dresdensku kapelu. Jo se 1741 navodi kao izraiva muzikih instrumenata u slubi Kraljevske kapele. Prijateljevao je sa J. S. Bachom i vjerojatno na njegovu narudbu 1724 izgradio, ini se prvi, -* violu pomposa. Bach mu je 1734 povjerio odravanje instrumenata u obje glavne leipzike cr kve, a 1730 i 1737 H. je izradio 5 instrumenata za novu crkvu (vjerojatno su to isti instru menti koji ,se i danas upotrebljavaju u crkvi sv. Tome). Oporuno je Bachu u nasljee ostavio jedno svoje djelo (misli se lutnja). Od njegovih uenika poznat je j edino J. G. Schmidt, graditelj violina. J. Ch. je najznaajniji majstor iz obitelji Hoffmann i jedan od najveih njemakih graditelja XVIII st. Njegovi su instrumenti bili vrlo traeni u zemlji i u inozemstvu (Francuska, Nizozemska, Engleska), pa ih je sauvano vie od 40 (najvie u leipzikom Muzeju muzikih instrumenata), a ni taj broj nije konaan, jer se neprestano otkrivaju novi, jo dosada nepoznati radovi. To su lutnje, teorbe, gambe, viole pompose, violine, viole, violonela i kon trabasi. Kod gu daa karakteristian je ponajprije zlatnouti lak slian Amatijevu (takav se ne javlja kod drugih njemakih gradi -

HOFFMANN, Emil Adolf, vicarski kompozitor i pe< (Aarau, 9. III 1879 5. VII 1963). Studirao u Ziirichu, 2 (O. Barblan) i Dresdenu (F. Draeseke). Od 1903 nastavnik zike i crkveni orgulja u Aarauu. Vie od 4 decenija muzik tiar novina Aargauer Tagblatt; 1905 suosniva asopisa St zerisehe Musikpadagogische Bldtter.
DJELA: Allerlei Spielzeug fiir junge Pianisten za klavir; 100 Ch bundene Vorspiele zu Liedern aus deni neuen Gesangbuch za orgulje; k Jugendlieder za 23 glasa; solo-pjesme; 2 njemake mise a cappella.

HOFFMANN, Ernst Theodor Amadeus (tree ime je Wilhelm, ali ga je H. u Mozartovu ast kasnije promije Amadeus), njemaki pisac, kompozitor i slikar (KSnigsberg, 1776 Berlin, 25. VI 1822). Uio kod orguljaa stolne crkve W. Podbielskog. Studirao prvo u Konigsbergu, a diplomirao 1 Iinu(i8oo), gdje se dalje muziki obrazovao kodj. F. Reich Sudski vijenik u Poznanu, zatim vladin savjetniku Piocku i V (180006). Ostavi zbog rata bez namjetenja, proivio godine u tekoj neimatii je upravo u to vrijeme J '."'""" - ""TjgJ spoznao svoj pjesniki i ziarski poziv. Od 1808 1 zalitu u Bambergu kao gent, kompozitor, slikar, tehniar na mehanizmima se takoer privatnom n kom podukom, muzikon tikom i knjievnou. 181314 dirigent kazalini zine J. Seconde u Leip2 Dresdenu. Od 1814 do sudac u Berlinu. Hoffmannova je umjet nadarenost mnogostrana, najranije mladosti bavio s karstvom; njegovi crtei otar dar zapaanja i skl karikaturi. Kao muziar pedagog, reproduktivni u E. TH. A. HOFFMANN, autoportret nik, kritiar i esejist ki pisao o djelima velikih stora (Bach, Gluck, Mozart, Beethoven i stari talijanski cr kompozitori), kao i o zadacima romantikog opernog ka2 kojemu je on bio prvi ideolog. Povrh svega toga on je i neo plodan kompozitor, koji je u nizu svojih kompozicija obul mnogobrojne muzike vrste. Hoffmannov je muziki izra lativno konzervativan. Po formi bi se njegova muzika 1 svrstati u romantini klasicizam. Tek posljednja njegova dj< prvom redu opere Aurora i Undine, odaju izrazito romar obiljeja. C. M. Weber i H. Pfitzner veoma su cijenili U> Sadraj ove opere temelji se na tipino romantinoj ideji o nadzemaljskih bia da se pretvore u ljude i upoznaju lji strasti. Meutim, u sukobu s manama i nesavrenostima osobito s njihovom zlobom i pakou, takva bia naputaju zi i iluzije i vraaju se svome svijetu. U ovom se djelu oitovao mannov velik talenat za muziko izgraivanje timunga h
- /'"

HOFFMANN HOFFMANN VON FALLERSLEBEN


rode, za plastino oblikovanje karaktera glavnih likova, kao i za vjetu primjenu polifonikih elemenata. Hoffrnannova slikarska i muzika nadarenost utjecala je i na njegova knjievna ostvarenja, u kojima se oituje neobino bo gatstvo slika i arenilo detalja. Mnoga djela iznose u prvom planu muzike motive (Ritter Gluck; Don Juan; Der goldene Topf), a prianje je povjereno neuravnoteenom dirigentu Johannesu Kreisleru. (Taj Hoffmannov muziki dvojnik e se pojaviti i u nedovrenom romanu Lebensansichten es Katers Murr.) Osim Schumanna (Kreisleriana op. 16), Hoffmannova su knjievna djela inspirirala niz drugih kompozitora, medu njima J. Offenbacha (Hoffmannove prie), L. Delibesa (Coppelia), G. Mahlera, S. Hauseggera, W. Braunfelsa, N. Reznieka, F. Busonija i P. Hindemitha. H. je uz to utemeljitelj moderne muzike kritike; na njega su se nadovezali Wagner i Schumann.
DJELA: simfonija u Es-duru 1806; Overtura Muica per la Chiesa za orkestar, vjerojatno 1801. Klavirski trio, 1809; kvintet u c -molu za harfu (ili klavir), 2 violine, violu i violonelo, 1802 03, najkasnije 1807; Sechs Lieder za klavir i gitaru, 1799- Pet sonata i nekoliko drugih kompozicija za klavir. DRAMSKA. Opere: Liebe und Eifersucht (vlastiti libreto prema Calderonu 1 Schlegelu), 1807; Der Trank der V'nsterblichkeit, 1808; Aurora (und Cephalus), 1812; Undine (F. de la Motte Fouque), 1813 14 (Berlin 1816). Balet Arlekin, 1809. Singspieli: Die Maske (vlastiti tekst), 1799; Scherz, List und Rache (Goethe), 1801 ili 1802; Die lustigen Musikanten (Brentano), 1805; Die ungebetenen Gdste oder Der Canonicus von Mailand, 1805. Melodrame: Dima, 1809 i Saul, Ko'nig von Israel, i8 ir. Scenska.muzika za drame Z. Wernera (Das Kreuz an der Ostsee), 1804 05; A. F. F. Kotzebuea (Das Gespenst), 1809; J. Sodena (Julius Sabinus), 1810 (po svoj prilici nedovreno); A. Klingemanna (Heinrich von Woljenschiessen), 1812. VOKALNA: Kantate zur Feier des neuen Jahrhunderts, 1800; zborovi a cappella; recitativ i arija Prendi Vacciar ti rendo za sopran i 14 instrumenata, 1812; 12 canzonetta za 2 4 glasa, 1808 12; vokalni kvartet 0 Nutne che quesVanima, 1810; 6 talijanskih dueta uz pratnju klavira, 1812; 2 kompozicije za glas i klavir. Dvije mise, 1804 i 1805; Miserere, 1809? SPISI. Pripovijetke (na muzike teme) i eseji o muzici: Ritter Gluck, Allgemeine musikalische Zeitung, 1809; Johannes Kreislers, des Kapellmeisters, musikalische Leiden, ibid., 1810; Johannes Kreislers, des Kapellmeisters, Gedanken (Dissertatiuncula) uber den hohen Wert der Musik, ibid., 1812; Don Juan, ibid., 1813; Beethovens Instrumentalmusik, Zeitung fiir die Elegante Welt, 1813; Der Dichter und der Komponist, Allgemeine musikalische Zeitung, 1813; Briefe uber die Ton-Kunst in Berlin, Erster Brief, ibid., 1815; Kreislers musikalisch-poetischer Klub, 1815; Seltsame Leiden eines Theaterdirektors , 1819; Lebensan sichten des Katers Murr, nebst fragmentarischer Biographie des Kapellmeisters Kreisler in zufdlligen Makulaturbldttern, 2 sv., 181922 (nedovreno) i dr. Brojne recenzije u Allgemeine musikalische Zeitung, Vossische Zeitung, Dramaturgisches Wochenblatt i dr. (o Beethovenu, Glucku, Mozartu, Spontiniju, Boieldieuu, Reichardtu i dr.)NOVA IZD.: izd avanje Hoffmannovih sabranih muzikih djela zapoeo je G. Becking; objavljena su svega 3 sv. (Leipzig 1922 27); pojedinane kompo zicije obj. G. Westerman, W. S. Newman i F. Schnapp; klavirski izvod opere Undine nainio H. Pfitzner, 1906. Muzike spise obj . H. von Ende (Koln i Leipzig bez god.) i E. Istel {Deutsche Musikbucherei, XXIII XXIV, Regensburg 1921). LIT.: H. von Muller, Das Kreislerbuch, Leipzig 1903. Isti, E. T- A. Hoffmanns Kapellmeister-Zeit, Neue deutsche Rundschau, 1903. E. Istel, E. T. A. Hoffmann als Musikschriftsteller, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1903. H. von IVolzogen, E. T. A. Hoffmann und R. Wagner, Deutsche Biicherei, Berlin 1906. H. Guggenheimer, E. T. A. Hoffmann und R. Wagner, Wagner-Jahrbuch, I I , 1907. P. Moos, E. T. A. Hoffmann als Musikasthetiker, Die Musik, 1907. E. Kroll, E. T. A. Hoffmanns musikalische Anschauungen (disertacija), Konigsberg 1909. C. Schaeffer, Die Bedeutung des Musikalischen und Akustischen in Hoffmanns literarischem Schaffen, Marburg 1909. E. Glockner, Studien zur romantischen Psvchologie der Musik, besonders mit Riicksicht auf die Schriften E. T. A. Hoffmanns (disertacija), Miinchen 1909. H. von Muller, E. T. A. Hoffmanns Tagebucher und literarische Entwiirfe, I, Berlin 1915. E. Schmitz, Musikalisches aus E. T. A. Hoffmanns Tage biichern, Neue Musikzeitung, 1916. P. Greeff, E. T. A. Hoffmann und C. M. v. Weber in ihrer Methodik als Musikschriftsteller und ihr Verhaltnis zu R. Schumann (disertacija), Koln 1921. E. Schmitz, Musikhistorisches zu Hoffmanns Kater Murr, u studiji Vom Geiste neuer Literaturforschung, Festschrift fiir O. Walzel, Wildpark-Potsdam 1924. K. Schonherr, Die Be deutung E. T. A. Hoffmanns fiir die Entvvicklung des musi k alischen Gefiihls in der franzosischen Romantik (disertacija), Munchen 1931- M. Unger, Beethoven und E. T. A. Hoffmann, ZFM, 1935 36. K- Willimczik, E. T. A. Hoffmann, Die drei Reiche seiner Gestaltenwelt, Berlin 1939. G. Abraham, Hoffmann as Composer, The Musical Times, 1942. P. Greeff, E. T. A. Hoffmann als Musiker und Musikschriftsteller, Koln i Krefeld 1948. H. Ehinger, E. T. A. Hoffmann als Musiker und Musikschriftsteller, Olten 1 Koln 1954. Isti, Ernst Theodor Amadeus Hoffmann, MGG, VI, 1957. E. Lichtenhahn, Uber einen Ausspruch Hoffmanns und uber das Romantische in der Musik, Musik und Geschichte. Koln 1963. G. Wollner, E. T. A. Hoff manns Undine, Neue Zeitschrift fur Musik, 1966. G. Wittkopp - Menardeau, E. T. A. Hoffmann, Leben und Werk in Daten und Bildern, Frankfuit am Main 1968. K. Ks.

147

Davids za 4 glasa, 1577; Geistliche Epithalamia auf des pommerschen Herzogs Ernst Ludzvig Beylager za 4 glasa, 1577; Vyff Geistlike olde Ostergesenge za 4 glasa, 1579; /. Teil geistlicher Lieder in jrer gemohnlichen Melodey auff Villa nellen art za 4 glasa, 1580; Cantica sacra novem veteris ecclesiae de nativitate

A IZD.: H. Engel obj. Vyff Geistlike olde Ostergesenge, zatim 2 ka antica sacra i i motet iz /. Teil geistlicher Lieder (Musik in Pommern,

HOFFMANN, Grace, amerika pjevaica, alt (Cleveland, 14. I 1925 ). Pjevanje uila u New Yorku (F. Schorr, G. Gen tile) i Milanu (M. Basiola); 1951 osvojila nagradu na natjecanju u Lausannei; na opernoj pozornici debitirala 1952 u Ziirichu kao Azucena (Verdi, Trubadur). Od 1955 lanica je Dravne opere u Stuttgartu. Pjevaica velikog glasovnog opsega, istie se izra ajnou interpretacije. Redovit je gost milanske Scale, londonskog Covent Garena, dravnih opera u Beu i Mtinchenu, njujorkog Metropolitana, Teatra Colon u Buenos Airesu i drugih svjetskih opernih pozornica. Na sveanim igrama u Bavreuthu (od 1957) posebno privlai panju kao Brangana (Wagner, Tristan i Izolda). Podjednako visok domet ostvaruje i na koncertnom podiju. Snimila je velik broj gramofonskih ploa. HOFFMANN, Hans, njemaki pjeva (tenor), dirigent i muzikolog (Neustadt, Oberschlesien, 26. I 1902 Bielefeld, 26. VIII 1949). Uenik Konzervatorija u Leipzigu; muzikologiju studirao u Breslauu, Leipzigu i Berlinu; promovirao u Kielu. Djelovao u Kielu, Altoni, Halleu i Hamburgu; od 1940 gradski muziki direktor u Bielefeldu. Kao pjeva isticao se u Bachovim kantatama; pjevao takoer na radiju. Izdavao djela H. Schiitza.
DJELA: Die norddeutsche Triosonate des Kreises um J. G. Graun und C. Ph. E. Bach (disertacija), 1927; H. Schutz und J. S. Back, 1940; Vom Wesen der zeitgenossischen Kirchenmusik, 1949.

HOFFMANN, Karei, eki violinist (Smichov, predgrae Praga, 12. XII 1872 Prag, 30. III 1936). Muziku studirao na Prakom konzervatoriju (A. Bennevvitz). Prvi violinist poznatog ekog kvarteta (H., J. Suk, O. Nedbal, H. Wihan; od 1928 H., J. Suk, J. Herold, L. Zelenka), kasnije ekog trija (H., J. Hefman, L. Zelenka). Od 1922 profesor violine na Konzervatoriju u Pragu.
LIT.: J. M. Kvlt, Karei Hoffmann, Praha 1947-

HOFFMANN, Richard, ameriki kompozitor austrijskog podrijetla (Be, 20. IV 1925 ). Od 1935 u Novom Zelandu, tamo 1947 stekao muziku diplomu na Auckland University College (Sjeverni Otok). Nastanivi se 1947 u SAD, studirao kompo ziciju kod A. Schonberga; kasnije bio njegov tajnik i bibliotekar. God. 1954 preselio u Oberlin (Ohio), gdje predaje na Konzervatoriju (od 1966 profesor). Suizdava je sveukupnih djela A. Schonberga.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1954; koncert za violonelo, 1959; Fantasy and Fugue, in memoriam Arnol Schonberg, 1951. KOMORNA: gudaki kvartet, 1947; klavirski kvartet, 1 950; trio za klavir, violinu i basklarinet, 1948. Klavirske kompozicije. Zborovi; solo-pjesme.

HOFFMANN, Eucharius, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Heldburg, Tiringija,?Stralsund, 10. V 1588). U naslovima djela naziva se do 1580 kantorom u Stralsundu, od 1582 konrektorom. Njegove kompozicije namijenjene su vieglasnom muziciranju u koli i crkvi. Djelom 24 Cantiones H. eli da ilustrira Glareanusovu nauku o 12 modusa. U Cantica sacra i u veini duhovnih pjesama nosilac melodije je tenor. H. je vjerojatno bio poznatiji kao teoretiar nego kao kompozitor. Traktat Musicae Practicae praecepta oslanja se na S. Hevdena i H. Fabera; poput Heydena, H. kao primjere donosi cijele motete ili misne stavke Josquina, Obrechta, A. Agricole i dr. Doctrina de tonis je jedan od malobrojnih izvora, u kojima se tumai znaenje termina Muica
reservata.
DJELA. KOMPOZICIJE: Missa sine nomine za 8 glasova; 24 Cantiones 4,5 et 6 v. accommodatae ad 12 tonos, 1577; Deutsche Spriiche aus den Psalmen

HOFFMANN VON FALLERSLEBEN, August Heinrich, njemaki pjesnik i filolog (Fallersleben, Hannover, 2. IV 1798 Corvey kraj H6xtera, 29. I 1874). Studirao filo logiju u Gottingenu i Bonnu; doktorirao u Levdenu. Od 1823 kustos Centralne biblioteke i od 1830 profesor njemakog jezika i knjievnosti u Breslauu. Lien slube zbog liberalnih politikih nazora (Unpolitische Lieder, 1840) morao je 1843 napustiti lesku. Poslije vie godina nestalna ivota (185154 boravio u Neuwiedu, a poslije toga u Weimaru) postao 1860 bibliotekar vojvode od Ratibora u dvorcu Corvey. On je, poput Herdera, Eichendorffa i Uhlanda, bio istodobno pjesnik i germanist. Svojom lirikom i opsenim filolokim i etnolokim istraivanjima utjecao je na muziku i muzikologiju. Autor je teksta dananje njemake himne (Deutschlandlied); mnoge njegove djeje pjesme (npr. Alle Vogel sin schon da) postale su narodna svojina, dok su druge kroz muziku J. Brahmsa i drugih kompozitora ule u koncertni repertoar. Teio je za jednostavnom, svakome pristupanom poezijom. Poslije Herdera i Meinerta on je jedan od najplodnijih inicijatora istraivanja njemake narodne pjesme. U izdavanju zbirka naro dnih p jesama glavni su mu muziki suradnici i savjetnici bili E. Richter i L. Erk. Zbirka od oko 700 leskih narodnih pjesama vjerojatno je najbolji zbornik narodnog blaga jedne pokrajine iz prve polovine XIX st. Djelo Geschichte es deutschen Kirchen-liedes bis auf Lutkers Zeit takoer preteno crpi iz bogate leske tradicije duhovnih pjesama.
DJELA (najvanija): Geschichte des deutschen Kirchenliedes bis auf Lulhers Zeit, 1832; Schlesische Volkslieder mit Melodien, 1842 (sa E. Richterom); Fimjzig

148

HOFFMANN VON FALLERSLEBEN HOFMANN


orguljskoj muzici, od koje se veoma malo sauvalo, dion kriaju neobino smiono. Dugo je bio poznat samo po ! latinskim odama, iako te nisu karakteristine za njegov sti odraavaju modu njegova humanistikog doba. Najvan dio njegova sauvanog opusa vieglasne njemake pjesme, toplog lirizma, jasne u konstrukciji. U njima je oita te ija da sve dionice budu podjednako vane. Stilski vie pri] XV nego XVI st.: pojedini odlomci jasno su odvojeni kade njem u svim glasovima, za razliku od tekue melodije nizoz kole. Cantus firmus gotovo je uvijek u tenoru. Veoma inf tivna o tadanjim muzikim prilikama su Hofhaimerova , humanistu Joachimu Vadianu, lijeniku u St. Gallenu, i , Fridriku Mudrom.
DJELA. ZA ORGULJE: transkripcija Isaacove pjesme Ain j zvesen; Recordare; Salve Regina. VOKALNA: Harmoniaepoeticae (35 glasnih oda na Horacijeve tekstove), 1539 (posljednju dovrio L. Senfl, 9 oda nalazi u istom dj elu); 19 njemakih svjetovnih pjesama (u kojim; duje Hofweisen i jedan narodni napjev); 2 latinske duhovne pjesme (jed teksta); pojedinane kompozicije u suvremenim tampanim zbornicii Oeglin, Liederbuch, 1512; G. Forster, Ein Ausszug guter alter und neuer Tt liedlein, I, 1539; G. Rhau, Tricinia, 1542) i tabulaturama (L. Kleber, H. i NOVA IZD.: Harmoniae poeticae obj. I. Achleithner (1868); 1 tabi obj. R. Eitner (MFM, 1869; novo izd. obr. G. Harms, 1924); 6 pjesan isti i J. J. Maier (Publikationen dlterer praktischer und theoretischer Mus\ 1880); 3 pjesme obj. O. Kade {Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, I I I izd. 1911); 19 oda obj. R. v. Liliencron (Die Horazischen Metren, V 1887); 2 instrumentalna stavka obj. W. Merian (Der Tanz in den deutsch bulaturbucher, 1927); 4 pjesme obj. F. Jode (Chorbuch, 1927); izbor komp obj. H. J. Moser (dodatak monografiji, 1929); 16 pjesama, 5 carmina i 51 1 tura obj. L. Nowak, A. Koczirz i A. Pfalz (DTO, 1930); 4 orguljske komj obj. H. J. Moser i F. Heitmann (Fruhmeister deutscher Orgelkunst, 193c otisak 1954); 3 pjesme obj. H. J. Moser i E. Bernouilli (Das Liederbuch dt von Aich, 1930); 10 pjesama obj. K. Gudewill i W. Heiske (Das Erbe de Musik, 1942): po I pjesmu obj. H. Riemann (Musikgeschichte in Bei 1912), J. Wolf (Sing- und Spielmusik, 1926; II izd. 1931) te T. A. Daviso Apel (Historical Anthology of Music, I, 1947; II izd. 1950). LIT.: H. J. Moser, Paul Hofhaimer, ein Lied- und Orgelmeister de; schen Humanismus, Stuttgart i Berlin 1929. O. zur Nedden, Zur Gest der Musik am Hoie Kaiser Maximilians, I, Adlerfestschrift, 1930. Moser, Hofhaimeriana, ZFMW, 1932 33. G. Frotscher, Geschich Orgelspiels und der Orgelkomposition, I, Berlin-Schoneberg 1935. Moser, Paul Hofhaimer, MGG, VI, 1957. F. Fuhrmann, Paul Hofh Salzburg 1959. K. '.

Kinderlieder, 1843; Die deutschen Gesellschaftslieder des 16. und 17. Jahrhunderts, 2 sv-, 1844; Fiinfzig neue Kinderlieder. Nach originellen und bekannten Weisen, 1845 (sa E. Richterom); Vierzig Kinderlieder, 1847; Deutsches Volksgesangbuch, 1848; Michael Vehe's Gesangbiichlein vom Jahre 1537, 1853; In dulci jubilo. Ein Beitrag zur Geschichte der deutschen Poesie. Mit einer Musikbeilage von L. Erk, 1854; Deutsche Volkslieder im Jahre 1620, Weimarisches Jahrbuch, I I I , 1855; Ruda. Polnische Volkslieder der Oberschlesier, 1865; Vaterlandslieder (s melodijama H. M. Schletterera), 1871. LIT.: U 7 . Salmen, August Heinrich Hoffmann von Fallersleben, MGG, VI, 1957-

HOFFMEISTER, Franz Anton, austrijski muziki naklad nik i kompozitor (Rothenburg am Neckar, 12. V 1754 Be, 9. II 1812). Djelovao u Beu (od 1784) i Leipzigu, gdje je 1800 sa A. Kiihnelom osnovao Bureau de musigue (kasnije preuzeo C. F. Peters). Izdavao Havdnova, Mozartova, Beethovenova i Dittersdorfova djela. Mnoge kompozicije objavljivao u serijama (cjelokupno izdanje Mozartovih kvarteta i kvinteta; orguljska i klavirska djela J. S. Bacha; Havdnovi kvarteti). U golemom broju njegovih kompozicija kvalitet je nejednak.
DJELA. ORKESTRALNA: 66 simfonija. Koncerti: 8 za klavir; 24 za flautu; 3 za 2 flaute; 25 za razne instrumente i 3 dvostruka koncerta. Uvertire; 11 serenada. KOMORNA: oko 100 gudakih kvinteta; vie od 100 gudakih kvarteta; vie od 100 gudakih trija; oko 200 gudakih dua; sonate za violinu i klavir; sonate za flautu i klavir; kompozicije za razne sastave s klavirom; mnogo kompozicija za razne sastave s flautom. KLA VIRSKA : sonate za klavir ili harfu; 6 sonatina; 6 Deutsche Tanze za klavir etvororuno. Devet opera. Razne vokalne kompozicije. Brojne obradbe, naroito Mozartovih kompozicija. NOVA IZD.: simfoniju u C duru obj. R. Sondheimer (VC'erke aus dem 18. Jahrhundert, 1922 39); 5 njemakih pjesama (DTO, 1920). LIT.: Catalogue thematique de tout les Oeuvres pour la flute traversiere composes par Mr. Franz Anton Hoffmeister, Wien 1800. W. H. Riehl, Musikalische Charakterkopfe, I, Stuttgart 1853. E. F. Schmid, F. A. Hoffmeister und die Gottweiger Scnaten, ZFM, 1937. A. Weinmann, Franz Anton Hoffmeister, MGG, VI, 1957.

HOFFMEISTER, Karei, eki muziki pisac, kompozitor i pijanist (Liblice, 26. IX 1868 Hluboka, 23. IX 1952). Studij na Univerzitetu i Konzervatoriju (F. Skuherskv, K. Stecker, J. Klika, O. Hostinsky, G. Adler, J. Kaan) zavrio u Pragu. God. 1891 98 uitelj klavira na Glasbenoj Matici u Ljubljani, od 1902 nastavnik i profesor i u vie navrata rektor Prakog konzer vatorija (1920 -39 vodio majstorsku klasu); uz to i lan ekog trija (osnovanog 1899). Izdavao 1908 18 sa K. Steckerom muziki asopis Hudebni Revue. Objavio brojne kritike osvrte i prikaze djela suvremenih ekih kompozitora, pisao o raznim klavirskim metodama, o Bachovim klavirskim kompozicijama.
DJELA: Z. Fibich, 1907; B. Smetana, 1915; Klav. diloj. S. Bacha, 1922; Klavir, 1923 (II izd. 1939); Vrcholne zjevy klavirni literatury od Bacha po Liszta, 1923; A. Dvorak, 1924 (engl. prijevod R. Newmarch, 1928); L. Jand ek, 1925; J. Kubelik, 1941; J. Klika, 1944. lanci i studije u asopisima Dalibor (Fr. Chopin, 1899; E. Grieg, 1907), Hudebni revue (K. Kovarovic, 1908; Zpozunalych skladeb B. Smetany, 1909; J. B. Foerster, 1909; R. Schumann, 1910; 100 let praske konserv atofy, 1911; O modernich metoddch klavirnich, 1913; J. Suk, 1914; Dvorak a Smetana, 1917; Etudove studium, 1924; embalo, 1928), Hudebni matice, Hudebni vjchova i dr. Komponirao klavirska djela, melodrame Trije jachai i Harald, zborove, solo-pjesme i motete. LIT.: O. Nebuika, Karei Hoffmeister, Kalendar eskych hudebniku, 1900. O. Kredba, Karei Hoffmeister, Tempo, 1947 48. Isti. Karei Hoffmeister, Hudebni rozhledv, 1952.

HOFLER, Janez, muzikolog i historiar umjetnosti greb, n. XII 1942 ). Na Univerzitetu u Ljubljani zavrio i muzikologije i historije umjetnosti. Od 1964 vodi ansaml staru muziku Schola Labacensis. U sreditu njegova znanst \ rada je starija slovenska i evropska historija muzike.
DIELA: Glasbeni rokopisi in tiski na Slovenskem do leta 1800, katalog (sa I. Klemeniem); Tokovi glazbene kulture na Slovenskem od zaetkov stoletja, 1970. Studije i lanci: O tonskoj podeli u evropskom srednjem Zvuk, 1965; Stareja gregorijanika v ljubljanskih knjinicah in arhivih, Kr 1965; Menzuralni fragment iz Nadkofijskega arhiva v Ljubljani, Muzik zbornik, II, 1966; Rekonstrukcija srednjevekega sekvenciarija v osrednji Sic Muzikoloki zborn ik, I I I , 1967; O nekaterih problemih socioloke zasn glasbeni zgodovini, Artes, 1968; Dominiaue Phinot i poeci renesansnog vieh pevanja, Zvuk, 1970. I. ]

H)FGEN, Lothar, njemaki plesa (Wiesbaden, 27. V 1936 ). Uenik baletne kol e u Wiesbadenu; od 1961 solist baletnog ansambla Kolnskoga kazalita. Od 1963 plesao i u kaza litu Monnaie u Bruxellesu s Bejartovom trupom Ballet du XXe siecle. Sjedinivi znaajke klasinog baleta i ekspresivnog suvremenog plesnog izraza istakao se osobito u baletima Renard (Stravinski), udesnp-iiiandarin (Bartok), Trorogi eir (M. de Falla) i Symphonie pour un homme seul (P. Henry i P. Schaeffer). HOFHAIMER (Hoffhaimer, Hofheimer, Hoffhaymer), Paul, njemaki orgulja i kompozitor (Radstadt am Taue rn, 25. I 1459 Salzburg, 1537). Od 1480 orgulja nadvojvode Sigmunda u Innsbrucku. God. 1489 muziar u slubi cara Maksimilijana, koga prati na mnogim putovanjima. Povremeno preuzima i druge dunosti: u Torgauu na dvoru kneza Fridrika Mudrog, u Augs-burgu (1509). Poslije Maksi-milijanove smrti nastanjuje se u Salzburgu (1524), gdje je od 1526 do smrti orgulja u katedrali. H. je uivao glas velikog orguljaa. to je H. na orguljama, to je Durer u slikarstvu (Paracelsus). Bavio se i gradnjom orgulja. Odlian peda gog, imao je brojne uenike. U njegovoj bogato ornamentiranoj P. HOFHAIMER. Rad A. Durera

HOFMAN, Ludvvig, njemaki pjeva, bas-bariton (Fran a. M., 14. I 1895 London, 2. I 1964). Pjevanje studirao u Fi furtu i Milanu: debitirao 1918 na Gradskom kazalitu uBamb Operni pjeva u Dessauu, Bremenu, Wiesbadenu (1925. Berlinu (Gradska opera i 193235 Dravna opera); od 1935 Dravne opere u Beu. Od 1942 djelovao kao pjevaki ped u Londonu. Bas-bariton dramatine izraajnosti i tamno obi glasa, bio je istaknuti wagnerijanac, ali i izvanredan inte talijanskog i francuskog opernog repertoara. Gostovao na p svjetskim opernim pozornicama, posebno na Sveanim ig u Bavreuthu i na festivalu u Salzburgu (Osmin u Otmici iz S i Figaro u Figarovom piru). Snimio je vie gramofonskih p HOFMAN, Shlomo, izraelski kompozitor i kritiar pol; podrijetla (Varava, 24. IV 1909 ). Studirao na Konzervat u Varavi (diplomirao 1934), a usavravao se u Parizu (].-'_ Roger-Ducasse, Ch. Koechlin, D. Milhaud). Nastanio se u lestini; od 1945 lektor na Muzikoj akademiji u Tel -Avh
DJELA: koncert za obou, 1950; kvintet za klarinet i gudake instrun 1945; kantata Tazvashih, 1960; brojne solo-pjesme. SPISI: Dictionc Musical Terms, 1955; The Music of Israel, 1959; L'Oeuvre de clavecin de Fr Couperin le Grand, 1961; La Musique arabe en Israel, 1963.

HOFMANN, Heinrich Karl Johann, njemaki kompo (Berlin, 13. I 1842 Gross-Tabarz, 16. VII 1902). Studir Berlinu na Neue Akademie der Tonkunst Th. Kullaka (Ki Grell, Dehn, Wiirst). Pijanist i nastavnik klavira u Berlinu. P< velikog uspjeha jednoine opere Cartouche (1869) posveuj iskljuivo kompoziciji. H. pripada skupini berlinskih akademi Zanatska vjetina, pristupana mel odika, profinjen smisa zvuk uzrok su velike svojevremene popularnosti njegova v< opsenog opusa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Fnthjof op. 22; 1874; konet violonelo, 1880; suite; seherzo; uvertira; 2 serenade za gudae, 1884 i KOMORNA: gudaki sekste t; klavirski trio; klavirski kvartet, 1880; za gudae, flautu, klarinet, rog i fagot; sonata za violinu i klavir, 1883. B klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Cartouche 1869; Armin, 1872

HOFMANN HOL
Matador, 1872; Aennchen von Tharau, 1878; Wilhelm von Oranien, 1882 i Donna Diana, 1886. VOKALNA: oko 30 opusa zborne muzike (za zbor a cappella; za zbor, odnosno sole i zbor s orkestrom ili klavirom). Preko 30 opusa solo -pjesama. Autobiografija (rukopis u arhivu Akademie der Kiinste, Berlin-Dahlem). LIT.: Th. M. Langner, Heinrich Karl Johann Hofmann, MGG, VI, 1957.

149

HOFMANN, Joseph Casimir (Jozef Kazimierz), ameriki pijanist i kompozitor poljskog podrijetla (Podgorze kraj Krakova, 20. I 1876 - Los Angeles, 16. II 1957). Uio klavir kod svog oca Kazimierza Hofmanna, operetnog kompozitora i dirigenta, profesora harmonije i kontrapunkta. Kao djeak koncertirao u Evropi i SAD. Kasnije studirao u Berlinu (H. Urban, M. Moszkowski) i Dresdenu (A. Rubinstein). Od 1894 ponovo koncertirao. God. 1924-38 direktor Curtis Institute of Music u Philadelphiji. Kompozicije su mu djelomino tampane pod pseudonimom Michel Dvorsky. Kao pijanist H. se osobito istakao sposobnou da i najguim polifonim spletovima sauva prozirnost i lakou linearnog tkiva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru; The Haunted Castle, 1919; 5 koncerata za klavir; Chromaticon za klavir i orkestar, 1916. KLA-VIRSKA: sonata op. 21, 1893; tema s varijacijama i fuga, 1892; 2 mazurke, 1892; 2 plesna impromptua, 1893; 2 novellette, 1897; 8 preludija, 1903 i dr. Piano Playing, 1908; Piano Questions Anszuered, 1909 (1915 obj. skupno izdanje obaju djela). LIT.: N. Broder, Josef Casimir Hofmann, MGG, VI, 1957. M. H. EapuHO'a, BocnoMHHaHHH ofl H. Fod;MaHe H C>. EV3OHH, MocKBa 1964.

izdanja, s dijelovima 13 (183945), poinju se izdavati neprekidno svesci po tekuim brojevima. Svezak XIX (za 193440) ostao je nepotpun. Tradicija muziko -bibliografskih djela nastavila se poslije Drugoga svjetskog rata u Frankfurtu. Muziko-bibliografski svesci F. Hofmeistera temeljili su se na publikaciji Musikalisch-literarischer Monatsbericht kojih je izdavanje takoer zapoeo C. F. Whistling (1829); od 1852 H. je mjesene izvjetaje saimao u godinje sveske (Jahresverzeichnis). H. je 1819 izdao prvi tematski katalog Beethovenovih djela. Objavio je kompozicije H. Marschnera, C. Loewea, F. Schneidera, u skromnom opsegu i djela Beethovena, Liszta, Mendelssohna, Schumanna. Posebno mjesto u izdavakoj djelatnost i zauzimala je muzika za gitaru. U nakladi kue F. Hofmeister izile su i zbirke narodnih plesova, kao i brojni doprinosi pedagokoj literaturi.
LIT.: F. Hofmeister, Zum 100 jahrigen Geschaftsjubilaum, Musikhandel und Musikpflege, Leipzig 1907. W. Hitzig, Musikalienhandler-Kopfe: F. Hofmeister, Musikalienhandel, 1929. Der Firma F. Hofmeister in Leipzig zum 125. Jahrestage ihres Bestehen ..., ibid., 1932. W. Virneisel, Friedrich Hofmeister, MGG, VI, 1957. B. A.

HOFMANN, Leopold, austrijski kompozitor (Be, 14. VII 1738 17. III 1793). U Beu Musikus (vjerojatno violinist) u crkvi sv. Mihajla (1758); dirigent u crkvi sv. Petra (1766); uitelj klavira na austrijskom dvoru (1769); drugi dvorski orgulja i zborovoa u katedrali sv. Stjepana (1772). Za ivota H. je uivao velik ugled kao kompozitor. Danas se ubraja meu manje majstore, bez izrazitih individualnih crta.
DJELA. ORKESTRALNA: velik broj simfo nija; koncerti za embalo, za violinu, za violonelo, za flautu, za orgulje (jeda n); sonate za orkestar (pastoralne). KOMORNA: kvarteti, trija, dua, divertimenti i kasacije za razliite sastave. KL A VIRSKA : sonate, partite, divertimenti i dr. Pjesme. CRKVENA: mise; moteti; rekvijem; litanije i dr. LIT.: H. Prohdszka, Leopold Hofmann als Messenkomponist (disertacija), Wien 1956. Ista, Leopold Hofmann, MGG, VI, 1957.

HOGARTH, George, engleski muziki pi sac (Carfrae Mili kraj Oxtona, 1783 London, 12. II 1870). Studirao pravo, inovnik u Edinburghu. Amater u muzici (elist i kompozitor); bavio se muzikom, kritikom i historijom. God. 183034 suradnik asopisa Harmonicon, urednik i muziki kritiar londonskog lista Morning Chronicle i 1846 66 lista Daily News.
DJELA: Musical History, Biography, and Criticism, l&3$',*Memoirs of the Musical Drama, 1838; Hotv's Book of Britisch Song . . . (2 knj.), 1845; The Birmingham Festival, 1855; The Filharmonic Society of London fro'm its Foundation in 1813 to its soth Year in 1862, 1862; The Life of Beethoven.

HOHENEMSER, Richard Heinrich, njemaki muziki pi sac (Frankfurt a. M., 10. VIII 1870 Berlin, 8. IV 1942). Studirao historiju muzike u Berlinu (Ph. Spitta, H. Bellermann, O. Fleischer) i filozofiju u Miinchenu. Od 1905 ivio u Berli nu, 1919 31 u Frankfurtu i zatim ponovno u Berlinu.
DJELA: Welche Einflusse hatte die Wiederbelebung der alteren Tonkunst im 79. Jahrhundert auf die deutschen Komponisten? (disertacija), 1900; Uber Programmusik, 1900; Uber die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern, 1910; Beethoven als Bearbeiter schottischer und anderer Volkstveisen, M, 1910: Luigi Cherubinii, sein Leben und seine Werke; Uber Komik und Humor in der Musik, 1917; Formate Eigentumlichkeiten in Robert Schumanns Klaviermusik, 1918; brojni lanci.

HOFMANNSTHAL, Hugo von, austrijski pjesnik (Be, 1. II 1874 Rodaun kraj Bea, 15. VII 1929). Predstavnik bekog impresionizma i simbolizma. Libretist R. Straussa od 1907 do svoje smrti. H. je glavni idejni zaetnik salzburkih Festspiela.
DJELA. Libreta za opere R. Straussa: Elektra (isprva drama, kasnije adap tirana za operu), 1908; Der Rosenkavalier, 1910; Ariadne auf Naxos (2 verzije), 1910 i 1916; Die Frau ohne Schatten, 1914; Die Agyptische Helena, 1926 i Arakella, 1929. Libreta za opere: Alkestis (Wellesz), 1924 i Die Hochzeit der Sobeide (erepnjin), 1933. R. Strauss je uglazbio Hofmannsthalovo djelo Josephlegende kao balet, 1914; napisao je i scensku muziku za dramu Der Biirger als Edelmann,191% i za igrokaz Die Ruinen von Athen, 1924.Scensku muziku za dramu Jedermann komponirali su H. Gagnebin, J. Sibelius, G. C. Sonzogno i E. Nelson ; za Der Tor und der Tod E. d'Albert i J. B. Foerster, za Elektru A. erepnjin. H. je napisao i tekst za Kamatu R. Straussa, 1914. Oko 30 Hofmannsthalovih pjesama uglazbili su razliiti kompozitori. Izbor iz pisama R. Straussa obj. F. Strauss, 1926; cjelokupnu korespondenciju H. - R. Strauss objavili su isti A. Strauss (obradio W. Schuh), 1952 (novo izd. 1954). i LIT.: W. Pollatschek, Hofmannsthal und die Buhne (Schauspiel und Oper), Frankfurt 1925. O. Bie, Strauss und Hofmannsthal, Die Vfeltbiihne, 1926. H. Holldnder, H. v. Hofmannsthal als Opernlibrettist, ZFM, 1929. M. Cipra, H. v. Hofmannsthal als Operndichter, dipl. radnja u arhivu filozofskog fakulteta, Zagreb 1931. K.-J. Kriiger, Hugo von Hofmannsthal und Richard Strauss, Berlin 1935. W. Schuh, Hofmannsthal und die Oper, Spomenica E. Korrodi, Ziirich 1945. F. Trenner, Die Zusammenarbeit von Hugo von Hofmannsthal und Richard Strauss (disertacija), Miinchen 1949. R. Strauss, Betrachtungen und Erinnerungen, Ziirich i Freiburg i. Br. 1949. E. Wellesz, Hofmannsthal and Strauss, Music and Letters, 1952. r A. A. Abert i F. W. Wodtke, Hugo von Hofmannsthal, MGG, VI, 1957. E. Hederer, Hugo von Hofmannsthal, Frankfurt 1960. E. Kobel, Hugo von Hofmannsthal, Berlin 1970.

HOHENSEE, Wolfgang, njemaki kompozitor (Berlin, 3. I 1927 ). Kompoziciju studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlin-Charlottenburgu, a zatim se usavravao kod H. Eislera i L. Spiesa na Njemakoj akademiji umjetnosti; studirao takoer muzikologiju u Berlinu i Heidelbergu. God. 195157 zborovoa, dirigent i muziki dramaturg, 195760 bavio se iskljuivo kompozicijom, a od 1960 docent je na Njemakoj visokoj muzikoj koli u Berlinu.

HOFMEISTER, Friedrich, njemaki muziki nakladnik (Strehla, Saska, 24. I 1782 Leipzig, 30. IX 1864). Uio u izdavakoj kui Breitkopf & Hartel u Leipzigu, od 1801 radio kod F. A. Hoffmeistera & A. Kuhnela. God. 1807 osnovao vlastito nakladno poduzee koje je od 1852 vodio njegov sin Aolph (Leipzig, 10. III 1802 "26. V 1870). Od 1875 suvlasnik je bio Albert Rothing (Leipzig, 4. I 1845 11. VIII 1907); od 1905 vlasnik izdavake kue bio je praunuk F. Hofmeistera Carl Wilhelm Giinther (? 19. I 1956), koji je 1935 otkupio i dio Merseburger Verlag. Poslije Drugoga svjetskog rata poduzee je preselilo u Frankfurt na Majni; preostali dio izdavake kue u Leipzigu.je podravljen. Danas tvrtku u Frankfurtu vode Guntherova udovica i Karlheinz Schzoarze. Ime F. Hofmeistera nerazdvojno je povezano s njemakom muzikom bibliografijom putem najvanije publikacije njegove kue, Handbuch der musikalischen Literatur. Taj je rad (neovisno o Hofmeisteru) zapoeo C. F. Whistling, koji je prvi popis pod istim naslovom izdao 1817. Dodatak I Whistlingovu izdanju iziao je ve u nakladi F. Hofmeistera, a u drugom dodatku (II izdanje) iz 1834 suraivao je i Adolph H. {Handbuch der musikalischen Literatur oder allgemeines systematisch geordnetes Verzeichnis gedruckter Musikalien auch musikalischer Schriften . . .). Od III

HOHNJEC, Bojan, alt-saksofonist, kompozitor i araner (Zagreb, 5. IX 1922 ). Klarinet i alt - saksofon uio privatno i od 1939 svirao u sastavu U. Jurkovia Quick Szvingers. God. 1940 sastavio veliki jazz-orkestar. Poslije rata svirao klarinet i altsaksofon u orkestrima koje je vodio M. Prohaska, zatim u oktetu Radio-Zagreba; od 1948 lan je Plesnog orkestra Radio --televizije Zagreb. Komponira zabavnu orkestralnu i plesnu glazbu, lagere i jazz-muziku.
DJELA: Da li znade, 1947; Kad uje pjesmu, 1948; Mlin, 1948; Ba je divan sunan dan, 1949; Bez naslova, 1951; Zaboravljena pjesma, 1957; Tri teme U etiri stavka, 1959; Poljske impresije, 1961; Preludij za kino jutro, 1961; Medin korak, 1962; Balada za trublju i orkestar, 1962; Impresije u tangu, 1963; Kasna jesen, 1964; Skice za bongose, kongu i orkestar, 1967; Trenutak srede, 1967. M. Maz.

HOIBY, Lee, ameriki kompozitor (Madison, Wisconsin, 17. II 1926 ). Studirao muziku na Madison College (Harrisonburg) i na Mills College (Oakland), gdje mu je profesor klavira bio E. Petri; 194852 uio kod G. C. Menottija na Curtis Institute u Philadelphiji; usavravao se u Rimu i Salzburgu.
DJELA. ORKESTRALNA: Second Suhe, 1960; Noclambulation, 1952; Hearts, Meadovis and Flags, 1952; Design za gudae, 1953. Diversions, 4 kompozicije za duhaki kvintet, 1954; s onata za violinu i klavir, 1952. Pet preludija i Capriccio on Five Notes za klavir. DRAMSKA. Opere: The Witch, 1956; bez naslova op. u; The Scarf (prema ehovu), 1958; bez naslova op. 15; Beatrice (prema Maeterlincku), 1959; Natalia Petrovna (prema Turgenjevu), 1964. Scenska muzika: The Duchess of Malfi (J. Webster), 1957; The Tempest (W. Shakespeare); She Stoops to Conquer (O. Goldsmith). VOKALNA: kantata A Hymn of Nativity za sole, zbor i orkestar; The Tides of Sleep za bas i orkestar; zborovi; solo-pjesme.

HOL, Richard, nizozemski kompozitor i dirigent (Amsterdam, 23. VII 1825 Utrecht, 14. V 1904). Uenik Martensa (orgulje)

150

HOL HOLLAENDER
ao u Krievcima; studij violine zavrio 1900 na koli Hn glazbenog zavoda u Zagrebu i tu zapoeo umjetniku k kao violinist i kapelnik (1900-02, 190405, 190607). D; zatim u Brnu, Pardubicama, Pragu i 191315 u Sarajevu, prvoga svjetskog rata dirigent i direktor opere u Bratislavi icama i zatim muziki urednik Radio -Praga i Koia i oi u Brnu. Ogledao se i kao kompozitor (simfonijska pjesr svobodu, scenska muzika za igrokaz Carev glasnik). K. HOLENIA, Hanns, austrijski kompozitor (Graz, 5. VI ) Uio na muzikoj koli u Grazu, zatim studirao filo studij muzike nastavio kod E. N. Rezniceka u Berlinu. Goc 32 dirigent u St. Gallenu i Ziirichu; 1940^45 predavao i mentaciju na Visokoj koli za muziki odgoj u Grazu. Poput neto starijeg suvremenika J. Marxa, i H. je vezan za kasi mantiku i impresionizam. Posebno je nadaren za alu, k i burlesku (Vier Musikantenstiicke; Burleske Ouverture).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u b-molu za orkestar i org 17, 1928; simfonijeta u g-molu za gudae op. 39,1946 (takoer u verziji za kvartet op. 38); koncert za klavir op. 15, 1925; Fantasie und Rondo alla za obligatnu solo violinu op. 36, 1953; balada za obligatnu solo violinu 1955; Burleske Ouverture op. 7, 1914; Kapriziose Ouverture im alten Si nuett, Capriccio hn sl4~Takt, Scherzo in Moli, Intermezzo H, Walzer Es 1930 (verzija za klavir 6 Tanzstiicke op. 27a); Festliche Ouverture za or orgulje (Reiterfanfaren) op. 31, 1943; 4 Musikantenstiicke op. 14, 1930 rische Tdnze op. 23, 1935; Altzviener Tdnze op. 35, 1929; Gamelan Jaz opere Sulangi) op. 41, 1954. Klavirski kvintet u c-molu op. 6, 191. 1956); 3 steirische Tdnze za violinu i klavir op. 23, 1935; fanfara u D -< 6 duhakih instrumenata i timpane, 1955. Krae kompozicije za kl; DRAMSKA. Opere: Viola, 1932; Der Schelm von Bergen, 1933; Sommer 1943; Sulangi (nedovrena). Oratorij Europa vocata, 1957; Lenz za duhake instrumente ad libitum; vie od 40 solo -pjesama. LIT.: K. H. Dworczak, H. Holenia, Musik im Ostalpenraum, Gra M. Morold, Viola Urauffuhrung, ZFM, 1934. H. Federhofer, Holenia, MGG, VI, 1957. IV. Suppan, Hanns Holenia, Graz 196c

i J. G. Bertelmana (harmonija, kontrapunkt); nastavnik klavira i dirigent zborova (Amsteh Mannenkoor, Maatschappij tot bevordering van Toonkunst) u Amsterdamu. God. 1863 naslijedio J. H. Kuferatha kao dirigent, orgulja katedrale i direktor mu zike kole u Utrechtu; kasnije dirigent u Haagu i Amsterdamu. Jedan od najistaknutijih nizozemskih dirigenata XIX st. Izdavao asopis Het orgel (18861900).
DJELA: 4 simfonije; vie uvertir a. Komorna djela. Kompozicije za klavir. Opere: Floris V, 1892 i Uit de Branding, 1894; Oratorij David; kantata Vondel, 1864; balade za sola, zbor i orkestar (orgulje); zborovi; pjesme. Misa. Monografija Szveelinck Jaarboekje aan de Toonkunst in Kederland gezvijd, 1860; prirunik za pjevanje. LIT.: H. Nolthenius, Richard Hol Levensschets, Haarlem 1904.

HOL AND SK A MUZIKA -> Nizozemska muzika HOLAN ROVENSKf, Vaclav Karei, eki orgulja i kom pozitor (Rovensko kraj Turnova, 1644 dvorac Valdtein Sedmihorkv, 27. II 1718). kolovao se na isusovakoj gimnaziji u Jiinu. U dva navrata (1662 i 1668) uitelj i orgulja u rodnome mjestu; 1679 orgulja u Dobrovici (Mlada Boleslav); 1690 bo ravio je u Pragu. H. se spominje 1692 kao orgulja, a 1693 kao muziki direktor u crkvi sv. Petra i Pavla u Pragu (Vvehrad). Otada do smrti nema nikakvih podataka; umro je kao pustinjak. Moda je u meuvremenu boravio u Rimu. Holanovo glavno djelo, Capella regia, jedna je od velikih crkvenih pjesmarica onoga vremena, koje su sluile katolikom bogosluju u duhu protureformacije. Staroeke melodije harmonizirane su na suvremen nain, pri emu se naputaju stari crkveni modusi. U pasijama H. takoer izbjegava kontrapunktski postupak i nadovezuje na staroeku koralnu pasiju. S uspjehom je proveo i stapanje arhaine melodije s instrumentalnim stilom svoga vremena.
DJELA. Dvije koralne pasije: Paije podle sv. Matoue, 1690 i Paije podle sv. Jana, 1692. Kancional Capella regia muica, Kaple Kralovska, zpe vni a muzikalni v reci a jazyku eskem, Svatovaclavskem, t. j. Kancional a kniha zpivni na vechny svdtky a slavnosti vyroni, 1693 (8 Holanovih pjesama). Obradbe ekih crkvenih pjesama. LIT.: A. Hnilika, esky hudebni barok (1600 1740), Prag 1935. V. Nemec, Prake varhanv, Prag 1944. R. Quoika, Wenzel Karl Holan Rovensky, MGG, VI, 1957. J. Buga, Holan- Rovensky, pfedstavitel m tanske hudebni kultury koncem 17. stoleti, Hudebni veda 1967.

HOLBROOKE, Joseph, engleski kompozitor i pijanist (Croydon, Surrev, 5. VII 1878 London, 5. VIII 1958). Studirao na Royal Academy oj Music u Londonu (kompoziciju kod F. Cordera i klavir kod Westlakea). Od 1898 djelovao kao dirigent i pijanist u Londonu i drugim engleskim gradovima, izvodei prvenstveno djela suvremenih engleskih muziara. U svojim or kestralnim djelima H. je uz tehniku zrelost oitovao i puno mate i znatnu originalnost. Osobito ga je privlaila programna muzika, posebno na tematiku iz djela E. A. Poea i starinskih legenda. Njegova velika operna trilogija The Caulron oj Annwyn obraduje motive iz keltske mitologije; u njoj, kao i u ostalim Holbrookeovim scenskim djelima, opaa se Wagnerov utjecaj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta za komorni orkestar. Simfonijske pjesme: The Raven, 1900; Oueen Mab (Schakespeare), 1904; Ulalume (Poe), 1904; The Masgue of the Red Death (Poe), 1905 ; The Viking (Byron); The Skeleton inArmour. Simfonijske pjesme uz zbor: The Bells (Poe); 1906; Ode to Victory (Byron), 1906; Apollo and The Seaman, 1908. Koncert The Song of Gwyn ap Nudd za klavir; koncert za violinu; koncert za saksofon. Varijacije: Three Blind Mie; The Girl I Left behind me i Auld Lang Syne. KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; 2 gudaka seksteta; 2 kvinteta za gudaki kvartet i klavir; duhaki kvartet; duhaki sekstet; 2 kvinteta s klarinetom; kvintet za duhae i klavir; kvintet za duhae i harfu; nonet za gudae i duhae; sonata za violinu i klavir; sonatina za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; sonata za fagot (ili saksofon) i klavir. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Pierrot and Piertlte, 1909; The Wizard, 1915; The Enchanter, 1915; The Stranger, 1924; The Snob. Trilogija The Caulron of Annwyn: The Childten of Don, 1912; Dylon, Son of tht Wave, 1914 i Broniven, 1929. Baleti: The Red Mask; The Moth and the Flame i Coromanthe. Dramatic Choral Symphmy: Homage to E. A. Poe za sole, zbor i orkestar, 1908; zborovi; solo-pjesme. Knjiga Contemporary British Composers, 1925. LIT.: G. Lave, Josef Holbrooke and His Work, London 1920. A. J. B. Hutchings, Josef Holbrooke, MGG, VI, 1957.

HOLIDAY, Billie (Eleanor Gough McKay; prozvana Day), amerika pjevaica jazz-muzike (Baltimore, 7. IV New York, 17. VII 1959). Otac joj je bio muziar, lan stra F. Hendersona. Karijeru zapoela u New Yorku (1929 vanjem po lokalima Harlema, gdje su je otkrili J. Hammon Goodman; s Goodmanovim orkestrom snimila 1933 prve Meunarodnu reputaciju stekla pjevajui s orkestrom T. Wi' God. 1937 surauje s orkestrom Counta Basiea, a 1938 sa vom Artiea Shawa. Izmeu 1940 i 1950 nastupa solistiki znim kazalitima i kabaretima irom Amerike. God. 1946 s: film Neto Orleans; 1954 i 1958 poduzela turneje po Evrop sljednji je koncert odrala u kazalitu Phoenix u New "^ 1959. Snimila je vie ploa. Pjevaica posebna stila i glas timbra, ubraja se u najbolje interpretkinje bluesa. Najzna su joj interpretacije: Strange Fruit; Eine and Mellozv i Lover Napisala autobiografiju Lady Sings the Blues, 1956 (prev na vie jezika). HQLL, Karl, njemaki muzikolog (Worms, 15. I 189: Na Univerzitetu u Miinchenu studirao filozofiju, povijest i nosti 1 muzikologiju; kompoziciju u io kod E. Istela, klavi F. DorfmUllera; doktorirao 1913 u Bonnu. God. 1913 i^ tavnik muzike u Oberhambachu i 1915 17 docent na V muzikoj koli u Frankfurtu. Od 1918 muziki referent dn< Frankfurter Zeitung (192243 muziki urednik), 19454 rektor Opere u Frankfurtu na Maj ni i od 1946 referent za liste, film i muziku hessenskog ministarstva prosvjete u badenu, gdje je djelovao i kao muziki kritiar.
DJELA: Carl Ditters von Diltersdorfs Opern (disertacija), 1913; Ru phan. Studien zur Entwicklungsgeschichte der Musik am Anfang des 20. Je derts, 1920; Friedrich Gernsheim. Leben, Erscheinung und Werk, 1928; 1939 42. Studije; rasprave; kritike. Izdao posmrtna djela R. Stet preradio njegovu operu Die ersten Menschen. LIT.: W. Brennecke, Karl Holl, MGG, VI, 1957.

HOLDER, William, engleski teoretiar i kompozitor (South well, Nottinghamshire, 1616 Hartford, 24. I 1696). Studirao u Cambridgeu; od 1640 akon katedrale u Lincolnu - God. 1643 ili 1644 pozvan u Oxford, ali za graanskoga rata morao napustiti slubu te ivio kao kanonik u Elyju. Posli je restauracije (1660) vraa se u Oxford; lan Royal Society od 1663; od 1672 kanonik katedrale sv. Pavla u Londonu; od 1674 subdekan Kraljevske kapele. Sastavio nekoliko traktata o jeziku i muzici, od kojih je najvaniji Treatise on the Grounds, prirunik za izobrazbu lanova Kraljevske kapele. H. se nikada nije muzikom bavio profesionalno. Njegove amaterske kompozicije svjedoe o dobrom ukusu.
DJELA: Service in C; 10 anthema. SPISI: The Elements of Speech, 1669; A Treatise on the Natural Grounds and Principles of Harmony, 1694; A Discourse Concerning Time ... for the better Understanding of the Julian Year and Calendar, 1694 i dr. LIT.: Ch. L. Cudivonh, William Holder, MGG, VI, 1957.

HOLLAENDER, njemaka obitelj muziara. 1. Gustav, violinist i kompozitor (Leobschiitz, 15. II Berlin, 4. XII 1915). Uenik Konzervatorija u Leipzij David) i Visoke kole za muziku u Berlinu (J. Joachim, F. Od 1874 komorni muziar Dvorskog opernog orkestra, a od i nastavnik violine na Kullakovoj Neue Akademie der Toi u Berlinu. Od 1881 koncertni majstor orkestra Giirzenich i n nik na Rheinische Musikschule u Kolnu i do 1884 koncertni rr tamonjeg Gradskog kazalita. Od 1895 direktor Sternova k< vatorija u Berlinu. Koncertirao u Njemakoj, Belgiji i Nizozei
DJELA: vie kompozicija za violinu i orkestar (3 koncerta, po gavotta). Za violinu i klavir; sonata; suita; Reverie; Cascade; Rig Romanze; Causerie. Instruktivna djela za violinu. Obradbe za vi klavir.

HOLEEK, Bedfich (Miroslav), eki dirigent (Prag, 9. VI 1882 Brno, 17. XII 1942). Gimnaziju i kadetsku kolu poha -

2. Victor, dirigent i kompozitor (Leobschiitz, 20. IV Hollywood, 24. X 1940). Brat Gustava; uio kod T. Ki A. Beckera, H. Urbana i O. Neitzela. Operni dirigent u mi njemakim gradovima, meu ostalim 12 godina u Berlinu. 1934 emigrirao u SAD.

HOLLAENDER HOLLIGER
DJELA: uvertira, 1914; koranice, plesovi i suite za orkestar. Kompozicije za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije dvoruno i etvororuno. DRAMSKA: opere San Lin i Trilby; plesna pantomima Sumurun, 1914; Operete: Primanerliebe, 1885; Der rote Kosak, 1903; Der Sonnenvogel, 1907; Der Jockeyklub, 1909; Die Prinzessin von Nil, 1915; Fliegende Blatter, 1922 i dr. Singspieli; vaudevilli; burleske; muzike revije. VOKALNA: oratorij Die Jugend Samuels; kantata The Christmas Fairy Childerns; terceti; dueti; solo-pjesme.

151

3. Friedrich, kompozitor (London, 18. X 1896 ). Sin Victora; zavrio Konzervatorij u Berlinu. Do 1930 komponirao scensku muziku, operete i revije za Reinhardtovo kazalite, a zatim se bavio gotovo iskljuivo pisanjem filmske muzike {Der blaue Engel, 1930).
LIT.: E. Nick, Hollaender, 1. Gustav, 2. Victor, 3. Friedrich, MGG, VI, 1957-

HOLLAND, Theodore Samuel, engleski kompozitor (London, 25. IV 1878 29. X 1947). Studirao na Royal Acaemy of Music u Londonu (F. Corder), zatim se usavravao na Hochschule fiir Musik u Berlinu (J. Joachim, R. Kahn, J. Stillman-Kellev). Od 1927 do smrti profesor harmonije i kompozicije na Royal Academy of Music. Predsjednik Royal Philharmonic Society (193346) i poasni rizniar Royal Musical Association
(193147).
DJELA. ORKESTRALNA: Spring Sinfoniella, 1943; Ellingham Marshes za violu, 1940; Threnody za violonelo, 1945; Evening on a Lake, 1924; Gavotte pastorale; Cortege za ansambl violonela, 1939. KOA1ORNA: 2 gudaka kvarteta, 1933 i 1938; 2 klavirska trija, 1935 i 1943; suita za violu i klavir, 1935; Variations on an Original Theme za violinu i klavir i dr. KLA VIRSKA : sonata: sonatina, 1938: Toccala, 1938; varijacije, 1941 i dr. Djeja opereta King Goldemar; muzika igr a Santa Claus. VOKALNA : kantata A Pastoral Medley; Song of Nyasaland za bas-bariton i orkestar; zborovi; solo-pjesme.

DJELA (Kao autor nekih djela oznaen je Jean de Hollande; ponekad je potpisano samo prezime; nailazi se i na ime Sebastianus Hollant; dogaa se da je u raznim izvorima atribucija razliita): 8 chansona za 46 glasova, 1543 53 (u zbirkama onoga vremena); Newe teutsche, geistliche und zveltliche Liedlein za 4 8 glasova, 1570 (II izd., pod slinim naslovom, 1 574; I I I izd. 1575); Triciniorutn auae cum vivae, tum omnis ... inslrumentorum collecta, 1573; jedna pjesma s latinskim tekstom. Missa super Viel freudt (sauvana samo basova dionica); etvoroglasna misa; 8 Magnificata za 4 glasa; Lamentationes Hieremiae Prophetae; Dum transisset sabbatum za 5 glasova; vie od 50 moteta za 4 8 glasova (veina tiskana u zbirkama onoga vremena). NOVA IZD.: H. Osthoff obj. Gelobet seist du, Jesu Christ iz zbirke Newe teutsche, geistliche und zveltliche Liedlein (Chorzuerk, 1935) i Nun bitten wir den heil'gen Geist iz iste zbirke (Die Niederldnder und das deutsche Lied, 1938). LIT.: H. Osthoff, Die Niederlander und das deutsche Lied, Berlin 1938. Ch. van den Borren-, Geschiedenis van de Muziek in de Nederlanden, I, Antvverpen 1948. W. Senn, Musik und Theater am Hof zu Innsbruck, Innsbruck 1954. H. Albrecht, Christian Hollander, MGG, VI, 1957.

HOLLE, Hugo, njemaki muziki pisac (Mehlis, Tiringija, 25. I 1890 Stuttgart, 12. XII 1942). Uio kod W. Bergera (klavir), E. Istela, R. Haasa (teorija) i M. Regera (klavir i teorija); muzikologiju studirao u Miinchenu i Bonnu (promovirao 1913). God. 191314 kao Regerov zamjenik vodio Singverein u Meiningenu; 191921 direktor Konzervatorija u Heilbronnu, 192125 urednik asopisa Neue Musikzeitung u Stuttgartu. Od 1925 nastavnik teorije na Hochschule fiir Musik u Stuttgartu (od 1940 direktor). Osnovao i vodio madriga lsko drutvo koje je propagi ralo suvremenu muziku.
DJELA: Goethes Lyrik in \X'eisen deutscher l'onsetzer bis zur Gegenzvart, 1914; Regers Chorwerke, 1922; brojni lanci u muzikim asopisima. Obradio djelo K. Storcka Mozart, sein Leben und Schaffen, 1923. Izdao zbirku moteta za mjeoviti zbor a cappella Die hohen Fete, 192831.

HOLLANDER, r. Alexis, njemaki dirigent, pijanist i kompozitor (Ratibor, leska, 25. II 1840 Berlin, 5. II 1924). Nakon svrenih studija u Berlinu (na filozofskom fakultetu, na Kraljevskoj akademiji kod E. A. Grella i A. W. Bacha, privatno kod K. Bohmera) bio ondje nastavnik na Kullakovoj Neue Akademie der Tonkunst (1861), 1870-1902 dirigent zbora Caecilienverein, od 1877 nastavnik pjevanja na koli Victoria, od 1903 docent na Humboldtovoj akademiji. Sudjelovao u reformi muzike nastave u Njemakoj. Osobito je zasluan kao zborni dirigent i pedagog. Kao kompozitoru uzor mu je bio R. Schumann.
DJELA: nokturno za gudae, 1891. Komorna djela (klavirski kvintet, 1881). Oko 25 klavirskih kompozicija. Zbcrovi i solo-pjesme. Redakcije klavirskih djela, naroito R. Schumanna. Instruktivna: Treffubungen ah Vorbereitung fiir den Chorgesang, 1906; Erla'uterungsschrift fiir die Hand dei Lehrers; Das Musikdiktat, Methode und Material fiir die Lehrer und Lehrerinnen, 1913; Kurzgefasste allgemeine Musiklehre fiir den Gebrauch beim Schulgesangunterricht ( I I izd.), 1914.

2. Alma (udata Haas), pijanistica (Ratibor, leska, 31. I 1847 London, 12. XII 1932). Sestra Alexisa; uila u Br eslauu i kod Th. Kullaka u Berlinu. God. 1868 s uspjehom debitirala u Leipzigu (Gezvandhauskonzert), zatim nastupila nekoliko puta u Londonu, gdje se 1872 udala. Poslije dueg prekida 1882 na stavila koncertnu karijeru. Od 1876 u Londonu nastavnica klavira na Bedford College i od 1886 na King's College.
LIT.: Th. M. Langner, Alexis Hollandcr MGG, VI, 1957.

HOELANDER, Benno, nizozemski violinist i kompozitor (Amsterdam, 8. VI 1853 London, 27. XII 1942). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (J. Massenet, C. Saint-Saens). Poslije uspjene turneje (vedska, Danska, Rusija, Njemaka, Francuska), u Londonu koncertni majstor orkestra Njemake opere (1882-84), od 1887 nastavnik na Guildhall School of Music. Od 1903 dirigirao vlastitim simfonijskim orkestrom u Kensingtonu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Roland; simfonijska pjesma Pompei, 1907; 2 koncerta za violinu; pastoralna fantazija za violinu i orkestar; Drame; Comedie. KOMORNA: gudaki trio; 2 gudaka kvarteta; klavirski trio; septet za gudake i duhake instrumente i klavir; 2 so nate za violinu i klavir. Sonata za klavir.

Ht)LLER, Karl, njemaki kompozitor (Bamberg, 25. VII 1907 ). Sin orguljaa; studirao u Wlirzburgu (H. Zilcher, H. Schindler, O. Kaul, F. Knapp) i Miinchenu na Muzikoj akademiji (J. Haas, S. v. Hauseg-ger, E. Gatscher, H. Walters-hausen) i na Univerzitetu (A. Sandberger, G. F. Schmidt). God. 193337 u Miinchenu nastavnik na Muzikoj akademiji, 193745 u Frankfurtu na Majni profesor i proelnik odjela za katolik u crkvenu muziku na Visokoj muzikoj koli i od 1946 ponovo na Muzikoj akademiji u Miin chenu profesor iz kompozicije u majstorskoj klasi (1953 direktor, T954 predsjednik). H. je u prvom redu_jnstrumentalni kompozitor. Njegova je harmonija zasiena bojom, a struktura esto polifona. U poetku pod utjecajem J. Haasa, priklonio se kasnije novijim strujanjima (izuzevi dodekafoniju), ali je znao nai vlastiti put i izgra diti svoj umjetniki govor. Najvanija su njegova orkestralna i komorna djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 40, 1945; Petite Symphonie 11, 1969; Komorni koncert za violinu, 1938; Simfonijski koncert za violinu, 1948; 2 koncerta za violonelo, 1940 i 1948; Cvncertino za violinu, violu, klavir i ko morni orkestar, 1930; koncert za orgulje i komorni orkestar, 1932; 4 simfonijska stavka na gregorijanske koralne melodije Hymnen, 1934; simfonijska fantazija na Frescobaldijevu temu, 1935; passacaglia i fuga (po Frescobaldiju), 1939; Heroische Musik, 1949; Szveelinck-V'ariationen, 1950; sonata, 1967. KO MORNA: 6 gudakih kvarteta, 193850; komorni koncert za embalo i sekstet, J 934; klavirski kvartet, 1930 (preraen 1955); klavirski trio, 1944; komorni trio za 2 violine i klavir, 1930; Triosonate im alten Stil za 2 violine i klavir, 1946; kvintet s klarinetom, 1947; Divertimento za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1931; 8 sonata za violinu i klavir, 1943 49; suita za violinu i klavir, 1929; Musik za violinu i klavir, 1941, sonata za violu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1943; 2 sonate za flautu i klavir, 1947 i 1948; fantazija za violinu i orgulje, 1948; improvizacija na staru narodru pjesmu Schihister Herr Jesu za violonelo i orgulje, 1949. KLAVIRSKA: 2 male sonate za klavir etvororuno, 19431 3 male sonate, 1946; sonatina, 1942; suita, 1929; tokata, improvizacije i fuga za 2 klavira, 1933. Pet kompozicija za orgulje. Filmska muzika. VO KALNA: Hymnen za muki zbor, 3 trublje, orgulje i udaraljke, 1932; 3 ciklusa solo-pjesama. CRKVENA: misa, 1930; Requiem, 1932; 2 moteta; Vf'eihnachtsmusik; Passionsmusik. LIT.: W. Metthes, Karl Holler, ZFM, 1936. K. Laux, Karl Holler, Musik und Musiker der Gegenwart, I, Essen 1949. \V. Zentner, Karl Holler, ZFM, 1954. H. Wirth, Karl Holler, MGG, VI, 1957- O. Schiveizer, Karl Holler Die Musik, 1959.

HOLLANDER, Christian, nizozemski kompozitor (Dordrecht?, oko 1510 15 Innsbruck, izmeu VII 1568 i VII 1569). Moda je identian s muziarom Jeanom de Hollande, o kojemu se zna da je od 1538 bio najprije succentor u crkvi St. Sauveur u Bruggeu, a 1541 u crkvi St. Donatien; 1544 je otputen. Pod imenom Christian H. ima vie provjerenih podataka. God. 1549.57 bio je crkveni muziki direktor u Oudenaardeu (nazivaju ga i Christian Janszone gheseyd de Hollandere). God. 1558 64 lan kapele cara Ferdinanda I u Pragu i Beu; 1557 ili 1558 (prije nastupa nove slube) putovao u Firencu. Poslije smrti Ferdinanda I u slubi nadvojvode Ferdinanda, brata Mak similijana II (najkasnije od 1566). H. pripada krugu istaknutih nizozemskih kompozitora koji su igrali vanu ulogu na dvoru rimsko-njemakih careva, potpomaui protureformaciju i po diui ve prilino oslabljen carski ugled prigodnim djelima (mo teti). Iznenauje da je H. ostavio malen broj chansona (8) i samo dvije mise. Polazi od kasnonizozemskog imitacijskog kontrapunkta, pri emu se nazire tendencija prema homofoniji. U motetu naginje formi velikih razmjera.

HOLLIGER, Heinz, vicarski oboist i kompozitor (Langenthal kraj Berna, 21. V 1939 ). Obou i klavir uio u Bernu i Parizu, kompoziciju u Bernu i Baselu (S. Veress, P. Boulez). Dobitnik vie nagrada na natjecanjima oboista u domovini i inozemstvu; profesor je na Visokoj rmfzikoj koli u Freiburgu (Breisgau). Jedan od najistaknutijih svjetskih virtuoza na svorrr instrumentu, proputovao Evropu i Ameriku, nastupajui osobito na meuna -

152
rodnim festivalima suvremene muzike. Kao kompozitor avangardna stremljenja, u svojim djelima esto posee za eksperimentom i radikalnim postupcima. H. je redovit gost Zagrebakog muzikog biennala na kojem nastupa kao instrumentalist i stvaralac. Njegova je ena harfistica Ursula Hanggi.

HOLLIGER HOLODKOV
I III, 1949; IV, 1954; V, 1955; VI,i96i; VII VIII, 1965 i IX, 1966. 3 za gudaki kvintet, 1960; klavirski trio, 1954; kvartet za flautu i gudaki 1966; kvintet, 1936; duhaki kvintet, 19 62. Sonate: 3 za violinu i klavir: I, II, 1939 i III, 1965; za flautu, 1957; za 2 violine, 1963; za kontrabas, 196 KLAVIRSKA: Roumanian suite, 1937; Danish suite, 1937; Sonatina O 1941; suita Suono da Bardo, 1950; Moto austero, 1965. DRAMSKA. O Djoevelen og Bergmesteren, 1940; Lave ogjon, 1946 i The Knife, 1960. Balei galsindede tyrk, 1943. VOKALNA: 8 kantata, 1940 53; La Foresta za zbor i orkestar, 1960; Requiem for Nietzsche za sole, zbor i orkestar, 1964; Re< (Hebbel) za zbor i komorni orkestar, 1931; zborovi; solo-pjesme. Psalar za zbor, 1937; 15 moteta. Lit.: N. Schierring, Vagn Holmboa, MGG VI, 1957. 5. Berg, Holmboe (popis djela), Dansk musiktidsskrift, 1969.

DJELA. KOMORNA : Sequenzen iiber Joh. I, 52 za harfu, 1962; Improvi-sationen za o bou, harfu i 12 gudaa, 196263; trio za obou, violu i harfu, 1966; duhaki kvintet, 1968; h za duhaki kvintet, 1969; Pneuma za duha-e, udaraljke, orgulje i radio, 1970. Sonata za obou solo, 1956; sonata za obou i klavir, 1957; Improvisation 111 za obou i harfu, 1962; Cardiophonie za jednog duhaa (verzija za obou), 1971. KLAVIRSKA: sonatina, 1958 i Elis, 3 Nachtstiicke, 1961. DRAAISKA : opera Der magische Tdnzer, H. HO LLIG ER 1967. Scenska muzika za Ponce de Leon (Brentano), 1957 : Advent (Strindberg), 1959; Anligone (Sofoklo-Holderlin) . 1959 i dr. VOKALNA: Drei Liebeslieder za alt i orkestar, 1960; mala kantata Erde und Himmel za tenor, flautu, harfu i gudaki trio, T961 ; studija Schwarzgewobene Trauer za sopran, obou, violonelo i embalo , 1961 62; Doppel-Herzkanon za sopran, obou d'amore i celestu, 1962; 4 minijature za sopran i 3 instrumenta, 1963; Gliihende Rdtsel za alt i 10 instrumenata, 1964; Siebengesang za glasove, recitatora, obou i orkestar, 1968; Dona nobis pacem za 12 vokalnih solista, 1970; zborovi. Studien zum Spie-len Neuer Musik fiir Oboe, 1971. LIT.: J. Hdusler, Heinz Holliger, Versuch eines Portraits, SMZ, 1967.

HOLMES, 1. Alfred, engleski violinist i kompozitor (I don, 9. XI 1837 Pariz, 4. III 1876). Uio violinu kod God. 1847 nastupio s bratom Henrvjem na koncertu u Hayma Theatre u Londonu; poslije daljih studija, 1855 61 koncert s bratom u raznim evropskim zemljama. Od 1864 ivio u Pa i odanle poduzimao koncertna putovanja.
DJELA. Simfonije: Jeanne d'Arc, 1875; The Youth of Shakespeare; 1 Hood; Charles XII ; The Siege of Pari i Romeo and Juliet. Osam uvertira Cid, 1874; The Muses). Opera Ines de Castro.

2. Henry, violinist (London, 7. XI 1839 San Franci 9. XII 1905). S bratom Alfredom koncertirao u Bruxell Stockholmu, Kobenhavnu, Amsterdamu i Parizu. God. 1865 ao je sam na koncertnu turneju u skandinavske zemlje, a z; (do 1894) bio nastavnik violine na Royal College of Music u I donu, gdje je nastupao i kao solist (od 1868 prireivao kom< koncerte pod naslovom Musical Evenings). Od 1894 ivi< San Franciscu.
DJELA: 5 simfonija; koncert za violinu i orkestar, 1875; koncertna uve Dva gudaka kvinteta; kompozicije za violinu. Kantate: Praise Y, Lord i Chrislmas; pjesme. Izdao violinske sonate A. Corellija, G. Tart J. S. Bacha i G. F. Ha nde la.

HOLLREISER, Heinrich, njemaki dirigent (Miinchen, 24. VI 1913 ). Di-igiranje uio na Muzikoj akademiji u Miinche nu; umjetniku karijeru zapoeo 1932 u Wiesbadenu. Djelovao zatim u Darmstadtu, na kazalitima u Mannheimu, Duisburgu, Munrrenu, Diisseldorfu (194552). Od 1952 dirigent je Dravne opere u Beu. esto izvodi nepoznata i manje popularna djela iz suvremene muzike. HOLLVVEG, Ilse, njemaka pjevaica, sopran (Solingen, 23. II 1922 ) Studirala na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (G. Forstel); na opernoj pozornici debitirala 1943 u Saarbriickenu. God. 1946-51 lanica opere u Diisseldorfu, zatim kratko u Berlinu i Hamburgu i od 1952 na Dravnoj operi u Beu; od 1955 do 1970 solist Njemake opere na Rajni u Dusseldorfu i Duisburgu. Jedna od najistaknutijih suvremenih koloraturnih soprana, podjednako suverena u standardnom opernom repertoaru kao i u modernoj muzici. Gostovala na prvim evropskim opernim pozornicama te na festivalima u Glvndebourneu kao Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na .Naksosu), Salzburgu kao Konstanza (Mozart, Otmica iz Seraja), Bavreuthu i dr. Njeno se ime susree i na mnogim gramofonskim ploama. HOLM, Richard, njemaki pjeva, tenor (Stuttgart, 3. VIII 1912 ). Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (R. Ritter). Najprije koncertni pjeva, na opernoj pozornici de bitirao 1937 u Niirnbergu. lan Opere u Hamburgu i od 1952 na Dravnoj operi u Munchenu; gostovao na brojnim muzikim kazalitima u Evropi i SAD, na festivalima u Salzburgu, Glvn debourneu i dr. Osobito je bio traen kao interpret uloga u Mozartovim operama; velike je uspjehe postizao i na koncertnom podiju. Od gramofonskih snimaka posebno treba istaknuti njegove kreacije u oratoriju Stvaranje svijeta (Haydn), u kantati Catulli Carmina (Orff), u Rekvijemu (Mozart) i operama Majstori pjevai (Wagner), Strijelac vilenjak (Weber) i Bastien i Bastienna (Mozart). HOLMBOE, Vagn, danski kompozitor (Horsens, 20. XII 1909 ), Studirao na Konzervatoriju u Kobenhavnu (K. Jeppesen, F. Hoffding) i kratko vrijeme u Berlinu (E. Toch). God. T 93334 boravio u Rumunjskoj, prouavajui muziki folklor. Kasnije se bavio danskim folklorom. Po povratku u Kobenhavn nastavnik teorije nn Insitutu za slijepe (1940 49), muziki kri tiar novina Politiken (194755) i od 1950 profesor teorije i kompozicije na Konzervatoriju. H. ne pripa da ni jednoj koli; najvei mu je uzor B. Bartok, iji je utjecaj najoitiji u gudakim kvartetima, u kojima je H. naao nove izraajne mogunosti.
DJ ELA.. O RK ES TRALN A. De ve t s imfo n ija : I, 1 9 3,; II, 19 3 9; III, Rustica, 1941; IV, Sacra, 1941; V, 1944; VI, 1947; VII, 1950; VITI, Boreale, 1952 i IX, 1967. Komorna simfonija, 1951; Sinfonia in memoriam, 1955; 4 simfonije Kairos za gudae, 1962. Koncert za violinu, 1938; koncert za klavir, gu dae i timpane, 1939. Serija od 13 koncerata: I, za flautu, violinu, gudae i udaraljke, 1940; I I , za klarinet, 1940; I I I , za klarinet, 2 trublje, 2 roga i gudae, 1940; IV, za violinu i violonela, 1942; V, za violu, 1943; VI, za violinu, 1953; VII, za obou, 1944; VIII, Sinfonia concertanle za komorni orkestar, 1945; IX, za violinu i violu, 1945; X, za gudae, duhae i udaraljke, 1946; XI, za trublju i 2 roga, 1948; XII, za trublju, 1950 i XIII, za obou i violu, 1956. Concenino za violinu i violu, 1940; Concenino za violinu, 1940; 2 suite, 1935 i 1936; Epitaph, 1956; Monolith, 1960; Epilog, 1961. KOMORNA. Devet gudakih kvarteta:

HOLMES, Augusta Mary-Anne (pseud. Zenta Hermai francuski kompozitor irskog podrijetla (Pariz, 14. XII 1847 28. I 1903). Uila kod H. Lamberta (kontrapunkt), H. Kl< (instrumentacija) i C. Francka (kompozicija). Vei dio i' provela u Versaillesu kao nastavnica. Njezine opere i velike voka instrumentalne kompozicije pribliuju se po opoj konce] umjetnosti R. Wagnera. Najuspjelija djela su joj solo-pjes najvie lirskog karaktera; i za njih i za ostala svoja vokalna d sama je pisala tekstove.
DJELA. ORKESTRALNA: dramatske simfonije Lutice, 1878 i Les A nautes (u pojedinim dijelovima sudjeluje i zbor), 1880; simfonija Orlando FUT Simfonijske pjesme: Hymne a Apollon, 1872; Irlande, 1882; Pologne, 18 Andromede, 1901. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: , et Leandre, 1875; La Montagne noire, 1895; Astarle i Lancelot du Lac. KALNA: Fleur de neflicr za tenor, zbor i orkestar, 1902. Za zbor i orke: simfonijska oda Ludus pro patria, 1888; simfonijska suita Au Pays bleu, 1891 La Vision de la Reine za sole, zbor i mali instrumentalni sastav, 1895; pjesm glas i orkestar; 128 sclo-pjesama. Crkvene kompozicije (psalam In e. 1873; motet). LIT.: P. Barillon-Bauche , Augusta Holmes et la femme composit Pari 1912. R. Pichard du Page, Une Musicienne versaillaise: Augusta Hol: Versailles 1921. R. Cotte, Augusta Mary-Anne Hclmes, MGG, VI, 1 R. Myers, Augusta Holmes, MQ, 1967.

HOLMES, Edward, engleski muziki pisac (London?, I London, 28. VIII ili 4. IX 1859). U kui V. Novella sui P. B. Shelleva, L. Hunta, J. N. Hummela, F. Mendelssohna : Liszta. God. 1827 putuje u Njemaku. Od 1833 orgulja i nasta\ klavira u Londonu. Suraivao u asopisu The Musical Ti od njegova osnutka (1844). Izvrstan stilist i otrouman kriti H. se odluno borio za muziku svojega doba (npr. Berliozc i znalaki istraivao starija djela (Purcellova, Mozartova). Kn o Mozartu, njegovo najznatnije djelo, ide u ui izbor literat o tom majstoru; dnevnik njegova putovanja po Njemakoj i da je pun drai i svjeine. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: A Ramble Among the Musicians of Germany, 1828; Life of Alozart Including His Correspondence, 1845; The Life of Purcell, The j sical Times, 1847; Curiosities of Musical History, ibid., 1849 50; Calhe Music and Composers, ibid., 1850 51; Old London and Its Music, ibid., I The Reverend I. C. Latrobe, ibid.; Analytical and Thematic Catalogue of Moz< Pianoforte Works, ibid.; Berlioz on the Great Unison Psalm, ibid.; English < and Madrigal Composers, ibid., 185152; Mozart's Mcsses, ibid., 1852; Mozi Reauiem, ibid., 1854. lanci i kritike u The Atlas, The Spectator i Fra; Magazine. Obradio Te Deum W. A. Mozarta. LIT.: R. Hughes, A Mozart Pilgrimage, Being the Travel Diaries o: & M. Novello in the Year 1829, London 1955. C. L. Cudzvorth, Edward Holj MGG, VI, 1957. E. D. Mackerness, Edward Holmes (1797 1859), M and Letters, 1964.

HOLMGREN, Bjorn, vedski plesa i koreograf (Stockho 1920) Uenik baletne kole vedskog kraljevskog bak kasnije studirao kod L. Jegorove, V. Volkove i B. Kniase Od 1946 prvi plesa vedskog kraljevskog baleta; od 1945 Internacionalnom baletu. Koreografska ostvarenja: Klasina si (Lalo), Baletne varijacije (Brahms), i vedska rapsodija (Alfve 1958. HOLODKOV, Pavle, peva ruskog porekla, bariton (Rjaz; SSSR, 28. VI 1888 Beograd, 15. V 1967). God. 1913 zavi

HOLODKOV HOLYOKE
pevaki odsek pri Moskovskoj filharmoniji. Nastupao u Moskvi i mnogim drugim ruskim i evropskim gradovima. U Beogradskoj operi deluje 192151; krae vreme (192528) provodi u Ljubljan skom pozoritu. Za vreme svoga dugog boravka u Beogradskoj operi uinio je mnogo za njen napredak, naroito u doba njenog formiranja. U bogatom repertoaru Holodkova, koji obuhvata preko 50 operskih uloga, istiu se proivljene, muzikalne i glasovno izraajne interpretacije u delima Verdija (Rigoletto; Otelio), Puccinija (Tosca), Leoncavalla (Pagliacci), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Borodina (Knez Igor), Musorgskog (Boris Gounov; Hovanina) i dr. D. Sn. HOLOUBEK, Ladislav, slovaki kompozitor i dirigent (Prag, 13. VIII 1913 ). Na Muzikoj akademiji u Bratislavi uio klavir, dirigiranje i kompoziciju (A. Movzes); studij kompozicije nastavio kod V. Novaka na Majstorskoj koli u Pragu. Od 1932 korepetitor, a neto kasnije dirigent kazalita u Bratislavi, od 1956 direktor opere u Koicama. U svom stvaranju H. se oslanja ni eku muziku tradiciju; u njegovim djelima oituje se utjecaj B. Smetane i V. Novaka. Nikad ne naputa granice tonalnosti, a melodijsku liniju oblikuje jasno i pregledno.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1938 (prer. 1944); uvertira, 1932; mazurka, 1946. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1936 i II, O nendvisti a laske, 1937; trio za flautu, violinu i harfu; duhaki kvintet, 1938; sonata za violinu i klavir, 1932; sonata za violonelo i klavir. Klavirska sonata, 1947; preludij, passacaglia i tokata za klavir, 1935. DRAAiSKA. Opere: Stella, 1938 (prer. 1957); Svitanie, 1940; Tuba, 1944; Rodina, 1960 i Professor Mam-lock, 1965. Filmska muzika. VOKALNA: kamata Mesand noc, 1951; muki zborovi; ciklus Spevy o ene za glas i orkestar, 1934; balada Mrtva ena za sopran i orkestar, 1933; 5 ciklusa solo -piesa ma: I, 1931; II, 1933; IH, 1935; IV, 1937 i V, 1953LIT.: J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. E. Zavarsky, Siiasna slovenska hudba, Bratislava 1947.

153

2. Imogen, kompozitor i muziki pedagog (Richmond, 12. IV 1907 ). Ki Gustava Theodora; studirala na Royal College of Music (R. Vaughan Williams) u Londonu. Djelovala kao pedagog i klavirski pratilac. Niz godina suradnik drutva English Folk Danse and Song Society. God. 194351 muziki direktor ustanove Arts Centre u Darlingtonu. Sa B. Brittenom i P. Pearsom vodi Aldeburgh Festival of Music and the Arts i zbor Purcell Singers. Napisala monografiju o svome ocu (1938) i niz lanaka u razliitim strunim publikacijama. Obradila velik broj narodnih napjeva. HOLSTEIN, Franz, njemaki kompozitor (Braunschvveig, 16. II 1826 Leipzig, 22. V 1878). Napustivi vojniku karijeru studirao muziku na Leipzikom konzervatoriju (I. Moscheles, E. F. Wenzel, L. Plaidy, K. Richter, M. Hauptmann). Velik uspjeh doivljava operom Der Haideschacht. U Leipzigu, gdje se nastanio nakon mnogih putovanja (Rim, Berlin, Pariz), preuzima razne funkcije u muzikom ivotu; medu ostalim predsjednik je Bachgesellschaft (1868). U svoje doba poznat kao operni kompozitor, H. je iao tragovima M everbeera, Marschnera, Webera i Boieldieua, ali se nijedna njegova opera nije odrala. U instrumentalnim kompozicijama i pjesmama imitirao je Mendelssohna. Ogledao se i kao pjesnik, po stilu srodan Eichendorffu.
DJELA: orkestralne uvertire; orkestralne suite. Komorne kompozicije (2 gudaka kvarteta; klavirski trio; violinska sonata). Klavirske kompozicije (sonata). DRAMSKA. Opere: Zzvei Ndchte in Venedig, 1845; Die Gastfreunde, 1852; Der Haideschacht, 1867; Der Erbe von Morley, 1871; Die Hochlander, 1875 (preradba opere Die Gastfreunde). Scenska muzika. Oko 170 solopjesama. Umbefangene Briefe eines wahrhaften Theaierfreundes iiber die Theatersustdnde Leipzigs, 1877LIT.: G. Glaser, Franz v. Holstein, ein Dichterkomponist des 19. Jahr hunderts (disertacija), Leipzig 1930. W. Kahl, Franz v. Holstein, MGG, VI, 1957-

HOLST, 1. Gustav Theodore, engleski kompozitor (Cheltenham, 21. IX 1874 London, 25. V 1934). Prvu poduku dobio od oca Adolfa; studirao zatim na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, Sharpe, Hovte). Od 1898 trom-bonist opere Carl Rosa, od 1903 nastavnik i direktor raznih muzikih kola. God. 1918 19 djelovao u Solunu, Carigradu i Maloj Aziji, a nakon toga postao profesor kompozicije na Royal College of Music u Londonu (do 1923). Od 1925 esto putovao u Evropu; 1932 imenovan je profesorom na Harvard University (SAD). H. pripada najistaknutijim engleskim kompozitorima no vijeg vremena. Njegova se djela odlikuju vedrom melodikom i karakteristinom ritmikom, a esto i monumentalnou. U HOLST ranijem stvaranju upotrebljava i orijentalne teme, dok se u kasnijim djelima zamjeuju utjecaji francuskih autora i Stravinskog. Holstova muzika po stilu nije jedinstvena, premda se svugdje za-paa slobodno tretiranje disonance; u vokalnim kompozicijama nastoji postii to savreniju ravnoteu izmeu rijei i tona. Hol stova su najznaajnija djela orkestralna suita The Planets, jednoinka The Perfect Fool i Hymn of Jesus.
DJELA. ORKESTRALNA: Cotszoolds Symphony, 1900; simfonijska

HOLTER, Iver Paul Fredrik, norveki kompozitor i diri gent (Gausdal, 13. XII 1850 Oslo, 27. I 1941). U Oslu stu dirao medicinu, uz to uio muziku teoriju kod J. Svendsena; 187679 uenik Konzervatorija u Leipzigu (S. Jadassohn, E. F. E. Richter, C. H. C. Reinecke), studij nastavio u Berlinu. God. 1882 86 dirigent koncertnog drutva Harmonien u Bergenu, 18861911 dirigent Musikforeningen u Oslu;vodio i vie pjevakih drutava (18971921 zbor koji nosi njegovo ime). Dirigirao u raznim evropskim gradovima (1900, sa J. Svendsenom, norve kim simfonijskim koncertima u Parizu). God. 1887' 91 profesor na Konzervatoriju u Oslu, 188182 kritiar dnevnika Dagbladet; 190006 izdavao asopis Nordisk Musikrerue. Veoma cijenjen kao nastavnik kompozicije. Kasnoromantini eklektik, H. je kroz nekoliko decenija igrao vidnu ulogu u norvekom muzikom ivotu.
DJELA: simfonija u F-duru op. 3, 1882; simfonijska pjesma St. Hanskveld; koncert za violinu, 1920; romanca za violinu i orkestar, 1895. Dva gudaka kvarteta. Klavirske kompozicije. Scenska muzika za Goetheovu dramu Gb'tz von Berlichingen. Pet kantata; solo-pjesme. LIT.: O. Gurvin, Iver Paul Fredrik Holter, MGG, VI, 1957.

Walt VChitman, 1809 i Fugal, 1922; suite {The Planets, 1916); Song of the West, 1906; scherzo, 1934. KOMORNA: trio za flautu, obou i violu, 1925; kvintet za klavir i duhae, 1896; 2 duhaka kvinteta, 1896 i 1903. Klavirske kom pozicije. DRAMSKA. Opere: The Revoke, 1895; Sita, 1899; The Youth's Choice, 1902; Savitri, 1908; The Perfect Fool, 1921; At the Boar's Head, 1924 i The Tale of the Wandering Scholar, 1930. Baleti: The Lure, 1922; The Golden Goose, 1926 i The Morning ofthe Year, 1927. Operete. Scenska muzika. VOKALNA. Za glas, ztor i orkestar: Hymn of Jesus, 1917; Seven Choruses from Alcestis, 1920; First Choral Symphony, 1924 i dr. Choral Fantasia za sopran, zbor, orgulje, gudake i duhake instrumente i udaraljke, 1930. Za zbor i orkestar: balada King Estmere, 1903; oda The Cloud Messenger, 1910; Festival Te Deum, 1919. Himne (3 sv.): I, za mjeoviti zbor, 1908; II,za enski zbor, 1909 i III, za muki zbor, 1912. Z borovi a cappella; solo-pjesme uz orkestar i klavir. Psalmi. LIT.: R. Vaughan Williams, Gustav Holst, Music and Letters, 1920. /. Holst, Gustav Holst, A Biographv, London 1938. C. Bax, Recollections of Gustav Holst, Music and Letters, 1939. M. T. Krone, The Choral Work of Gustav Holst (disertacija), Evanston, Illinois 1940. vV. H. Mellers, Holst and the English Language, The Music Review, 1941. E. Rubbra, Gustav Holst, Monaco i London 1947. /. Holst, The Music of Gustav Holst, London 1951. Ista, Gustav Holst, MGG, VI, 1957. F. Htmies, The English Musical Renaissance, London 1966.

HOLUBOVA, Lujza (Alojzija), harfistica (Holice, 25. XII 1881Zagreb, 11. XII 1962). Odrasla u muzikalnoj sredini (otac i desetoro brae bili su profesionalni muziari), studij harfe za vrila 1903 na Konzervatoriju u Pragu (H. Trneek). Umjetniku karijeru zapoela kao solist eke filharmonije (190306); 190607 lan kazalinog orkestra u Gorlitzu i 190714 u Lavovu. Od 1914 do 1950 solist opernog orkestra i profesor na Srednjoj koli Muzike akademije u Z agrebu. Nastupala je solistiki i u komornim sa stavima, K. Ko. HOL"? (Holly), Frantiek Ondfej (Franz Andreas), eki kompozitor i dirigent (Luby, juna eka, 1747 Breslau, 4. V 1783). Napustio franjevaki red i posvetio se muzici; 1769 70 dirigent kazaline trupe J. V. Bruniana u Pragu, od 1770 dirigent Kochove trupe u Berlinu i od 1773 u Waserovoj trupi u Breslauu. Izvrsno svirao klavir i orgulje. Pisao uspjele Singspiele u stilu J. A. Hillera i J. C. Standfussa.
DJELA: uvertire, korani ce i druge instrumentalne kompozicije. DRAMSKA. Komine opere i Singspieli: Der lustige Schusler, 1770; Das Gespenst, 1771; Die Jagd, 1772; Der Zauberer, 1773; Der Kaufmann von Smyrna, 1773; Das Gartnermddchen, 1773; Der Bassa von Tunis, 1774 i dr. Melodrama Deukalion und Pyrrha, 1776. Scenska muzika. CRKVENA: Te Deum; ofertorij Euge serve bone za 4 glasa i 8 instrumenata; moteti za cijelu crkvenu godinu i dr. LIT.: R. Quoika, Franz Andreas Holly, MGG, VI, 1957.

HOLYOKE, Samuel, ameriki kompozito r (Boxford, Mass., 15. X 1762 - Concord, New Hampshire, 7. II 1820). Studirao na Harvard College (Gambridge, Mass.); bavio se pedagogijom i organizacijom muzike nastave u nekoliko gradova Massachu settsa, osobito u Salemu.
DJELA. VOKALNA: Washington, 1790; Hark from the Tombs, 1800. The Instrumental Assistant, uputa za sviranje nekoliko instrumenata, 2 sv., 1806 07. Zbirke crkvenih zborova: Harmonia Americana, 1791; The Massa-chusetts Compiler, 1795 (sa H. Gramom i O. Holdenom); The Christian Har-monist, 1804; The Vocat Companion, 1807; The Columbian Repository of Sacred Harmony, 1809.

154

HOLYOKE HOMILIUS
instrumenata, 1941; Obertura festiva, 1946; Suite radiofonica, 1932; Stat auipena, 1945; Peguena Suite Peruana, 1948; Suite Sinfdnica, 1954; j za gudae, 1957; Due movimenti, 1934; Dos marchas za vojnu muziku, Cinco fragmentos sinfonicos para la Tragi-comedia Dulcineai de G. Baty t Las Danzas de la Reina de las Hadas, 1943. KOMORNA: gudaki k 1956; septet za gudake i duhake instrumente, 1935; Divertimento z& 5 du instrumenata, 1936; suita za trublju, alt-saksofon, bas-klarinet i klavir, suita za alt-saksofon (violinu) i klavir, 1934; Sarabanda i Toccata za isti 1934; Passage perpetuel za duhake instrumente i udaraljke, 1935. suite i druge kompozicije za klavir. Scenska muzika za tragikomediju Di G. Batvja, 1942. VOKALNA: kantata La Pasion del que mora en la za zbor i orkestar, 1959; Villancicos za zbor a cappella, 1945; solo-pjesr PRERADBE. Za orkestar: Cantigas de la Edad de Oro, suita sastavi je kompozicija panjolskih autora XVI st., 1944; 4 preludija i fuge iz Das vio perierte Klavier J. S. Bacha, 1946; 9 troglasnih invencija J. S. Bacha, 2 korala J. S. Bacha preradio za komorni sastav limenih duhaa, 1936. 4 zbirke peruanskih narodnih napjeva, 1966 67.

LIT.: J. L. Willhide, Samuel Holyoke, American Music Educator (diser tacija), Los Angeles 1954.

HOLZBAUER, Ignaz Jakob, austrijski kompozit or (Be, 17. IX 1711 Mannheim, 7. IV 1783). Studirao pravo i teologiju na Bekom univerzitetu. Boravio u Beu (dirigent Burgtheatera), u Italiji, od 1751 u Stuttgartu, a 1753 78 u Mannheimu. Najvaniji dio Holzbauerova opusa su opere, oratoriji i mise. U operama, od kojih se malo sauvalo, H. iz recitativa (secco i accompagnato) i arija gradi scene dramatski i psiholoki istinite, koje najavljuju Glucka. Njegova jedina njemaka opera, Gunther von Schmarzburg, ne odvaja se stilski od opere serie, ali je vana kao pokuaj meu slinim nastojanjima onoga vremena, koja su ko nano dovela do Mozartove Zauberflb'te. H. unosi u komornu muziku vedrinu bekog divertimenta, kao i nova izraajna sredstva mannheimovaca (crescendo i uzdahe).
DJELA. INSTRU MEN TALNA : 53 simfo nije. Ko ncert i uz gudak i orkestar: za violinu; za flautu; za violu i violonelo te za violonelo. Komorne kompozicije. DRAMSKA. Opere: // Figlio delle selve, 1753; VIsola disabitata, 1754; L'Issipile, 1754; Don Chisciotte, 1755; La Clemenza di Tito, 1757; Nitelti, 1758; Alessandro nelVIndie, 1759; Adriano in Siria, 1768; Gunther von Schtvarzburg, 1777; Tancredi, 1783 i dr. Baleti. VOKALNA. Oratoriji: La Passione di Gesti Cristo, 1754; Isacco, 1757; La Betulia liberala, 1760 i // Giudizio di Salomone, 1766. 22 mise; Miserere. Autobiografija (obj. u Magazin fiir Musik, 1753). NOVA IZD.: po 1 simfoniju obj. H. Rie mann (DTB, 1906) i H. Zirnbauer (Antiqua, 1940); 2 gudaka kvinteta H. Riemann (DTB, 1914); nekoliko komornih kompozicija U. Lehmann (Das Erbe deutscher Musik, 1941; novo izd. 1961); operu Gunther von Schviarzburg obj. H. Kretzschmar (DDT, 1902). H. Riemann obj. tematski katalog simfonija (DTB, 1902 i dopune ibid., 1906) i komornih djela (ibid., 1915). LIT.: R. Haas, Die Oper im 18. Jahrhundert, G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte (II izd.), Berlin 1930. H. VCerner, Die Sinfonien von Ignaz Holzbauer (disertacija), Miinchen 1942. U. Lehmann, Ignaz Holzbauer, MGG, VI, 1957.

HOMBERGER, Paul, njemaki kompozitor (?, 155 1560 Regensburg, XII 1634). Uenik A. Raseliusa u Re| burgu. U Padovi boravio 1595, zatim u Grazu, gdje je 159! stavnik na gimnaziji, ali je pod pritiskom vlasti te iste godine rao napustiti taj grad. Poslije toga nalazi se u Spitzu na Du i u Weissenkirchenu kraj Kremsa. U Regensburg se vjero vratio 1601 i tamo ostao do kraja ivota; bio je ui telj, a od i kantor na gimnaziji. H. je jedan od protestantskih kanto posljednjih godina reformacijskog razdoblja, koji su pisali c i kontrapunktski solidno izraena djela za svakodnevnu upoti
DJELA: vie od 20 prigodnih vokalnih kompozicija, veinom za vj en za 410 glasova, 160124; Veni Sancte Spiritus za 8 glasova; vieglasne p (veinom duhovne); Psalmodiae Vespertinae za 46 glasova. NOVA IZD.: pjesmu za 4 glasa Das alte Jahr vergangen ist obj. J. R (u izboru njemakih madrigala za mjeoviti zbor majstora XVI st., 187; Homberger, Kantionallieder und Motetten obj. E. Badura-Skoda (Musik Meister, Beitra'ge zur Musik- und Kulturgeschichte Innerosterreichs, 1957). LIT.: E. Badura-Skoda, Paul Homberger, MGG, VI, 1957.

HOLZHAY, Johann Nepomuk, njemaki orguljar (Rappen, Bavarska, 26. II 1741 Ottobeuren, 17. IX 1809). Zanat izuio kod K. J. Rieppa u Ottobeurenu. Ondje se nastanio i naslijedio radionicu orguljara J. Zettlera, iju je ker oenio 1766. Izgradio je velik broj orgulja posebice u ju noj Njemakoj. Od njegovih radova izdvajaju se: orgulje samostanske crkve u Ursbergu (oko 1775, najstarije njegovo sauvano djelo i jedino koje jo ima tzv. Rilckpositiv); glavne orgulje crkve u Obermarchtalu (1782#4); orgulje u Wiblingenu; u Rot an der Rot kraj Ochsenhausena (1785-93, sa 36 registara i 3 manuala); u Weissenauu (oko 1790, u novije doba restaurirane) i u Neresheimu (1798, sa 47 registara i 3 manuala, njegovo najznaajnije djelo, ali pregradnjom znatno izmijenjeno). Jedan od trojice najznaajnijih junonjemakih orguljara XVIII st. (Gabler, H., Riepp), H. svojim nainom gradnje prelazi iz kasnoga baroka u klasicizam. Taj se prijelaz oituje ve na prospektima koji kod ranih njegovih radova imaju barokni oblik, a kod kasnijih poprimaju klasicistiki stroge linije. I njihov se zvuk odlikuje klasicistikom uglaenou. Glavna su mu stilska obi ljeja: zranice s pomicaljkama, posebni registri kao Hornle, nepotpuni kornet i kod pedala oit francuski utjecaj u sastavu jezinjaka (16'8''4'). Veina njegovih instrumenata ima svi rale treeg manuala smjetene, kao tzv. Echopositiv, u donjem kuitu koje se zatvara vratima.
LIT.: W. Supper i H. Meyer, Barockorgeln in Oberschwaben, Kasse l 1941. W. Supper (urednik), Der Barock, seine Orgeln und seine Musik in Oberschvvaben, Berlin-Darmstadt 1952. Isti, Johann (Nepomuk) Holzhav, MGG, VI, 1957.

HOMEN, 1. Antun, muziki pedagog i dirigent (Kote VIII 1906 ). Pohaao Pomorsku akademiju u Kotoru; mi uio na franjevakoj orguljakoj koli u Kotoru i kasnije na ] zervatoriju u Ljubljani. Od 1921 orgulja, horovoa i orgai tor crkvenih i svjetovnih horova u Kotoru (Sveti Tripun, J< stvo) i Boki Kotorskoj (Hercegnovi, Tivat, Risan, Cetinje). stavnik pjevanja u gimnaziji i uiteljskoj koli u Kotoru, -51 direktor Nie muzike kole u Hercegnovom. Od 1951 stavnik je srednje muzike kole Njego i dirigent orkestra u toru. Vjet improvizator na orguljama, komponovao je crk djela za hor (mise, psalmi, moteti) i harmonizovao niz naro melodija. G. I 2. Miroslav, dirigent (Dubrovnik, 2. VIII 1940 ). Antuna. Srednju muziku kolu zavrio u Kotoru, a studij govanja 1966 na Muzikoj akademiji u Sarajevu (M. Pozaji kompoziciji uenik M. pilera. Od 1967 dirigent je Sarajf opere. Kao dirigent posebno se istie na podruju orator muzike. Sa horom AKUD Slobodan Princip Seljo u Sarajevu, vodi od 1962, postigao zapaene rezultate u zemlji i inostrar (Poljska, Italija, Engleska, Bugarska). Ogledao se i kao kompo;
S. <

, Hilda, pjevaica, sopran (Beograd, 2. I 1927). Pjevanje uila na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani (K. Kuej-Novakova); na opernoj pozornici debitirala 1957 u Zagrebu kao Leonora (Verdi, Trubadur). Od 1957 solist je Opere Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani. Izrazit dramski sopran velikih glasovnih mogunosti, u svojim kreacijama sretno povezuje visoko razvijenu pjevaku tehniku, muzikalnu pro finjenost i smisao za scensko oblikovanje. Njezin repertoar obasee sva vanija djela iz standardne operne literature. Posebno se istie kao Aida (Verdi), Abigail (Verdi, Nabucco), Norma (Bellini) i Turandot (Puccini). Istie se i kao oratorijska pjevaica. Osim u zemlji (festivali u Splitu, Dubrovniku, Opatiji, Puli i dr.) gostovala u Austriji, ehoslovakoj i Sovjetskom Savezu. God. 1968 dobila nagradu Preernovog fonda. K. Be. HOLZMANN, Rudolf (Rodolfo), peruanski violinist i kompozitor njemakog podrije tla (Breslau, 27. XI 1910 ). Uio kod V. Vogela u Berlinu, H. Svherchena u Strasbourgu i K. Rathausa u Parizu. Nastanio se u Peruu 1938. U Limi predavao obou na akademiji Alcedo, zatim na Nacionalnoj akademiji; violinist u Nacionalnom simfonijskom orkestru do 1945; iste godine imenovan profesorom kompozicije na Konzervatoriju, gdje je 194550 bio i bibliotekar. Prouavao peruansku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; koncert za klavir, 1949; Concertino za 2 klavira, 1947; Divertimento concertante za klavir i 10 duhakih

HOMER, 1. Sidnev, ameriki kompozitor (Boston, 9. 1864 Winter Park, 10. VII 1953). Muziku studirao u Bos (G. W. Chadwick), Leipzigu i Munchenu (J. Rheinbergei Abel, O. Hieber). God. 188895 nastavnik harmonije i ko: punkta u Bostonu. Autor brojnih melodinih i veoma populi solo-pjesama.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet, 1937; klavirski trio, 1937; kla kvartet, 1932; sonata za violinu i klavir; 1936. Twenty Little Piano I Za orgulje: sonata, 1922; introdukcija i fuga. VOKALNA. Pje Bandanna Ballads (zbirka, u kojoj se nalazi i popularni Banjo Song); The of the Shirt; Three Scotch Poems; 35 djejih pjesama Mother Goose. 1 biografija My Wije and I, 1939. LIT.: H. C. Thorpe, The Songs of Sidney Homer, MQ, 1931. Hozvard, Our American Music, New York, 1954.

2. Louise (rod. Beattv), pjevaica, alt (Pittsburgh, 28 1871 Winter Park, 6. V 1947). ena Sidneva; pjevanje u Philadelphiji (Whinnery, Groff) i Bostonu (W. L. ,Whit: Uila kod svoga supruga i kod F. Koeniga i P. Lheriea u Pa Po zavretku studija pjevala u raznim gradovima Franci Belgije i u Londonu (Covent Garden); nastupala je i sa V. c dyjem; 190019 i 192730 pjevala na Metropolitanu u New Y( 1920 25 u Chicagu i 1926 u San Franciscu i Los Ange esto je nastupala sa E. Carusom, a istakla se i kao koncertna vaica. HOMILIUS, Gottfried August, njemaki orgulja i kor zitor (Rosenthal, Saska, 2. II 1714 Dresden, 5. VI r Prema J. A. Hilleru i J. Forkelu uenik J. S. Bacha u Leipzig Dresdenu 1742 orgulja u Frauenkirche, a od 1775 kantor na Ki sehule i muziki direktor triju glavnih crkava (Kreuzkirche, Frc kirehe, Sophienkirche). Homiliusovi su uenici J. A. Hiller, [

HOMILIUS HONEGGER
Reichardt i D. G. Tiirk . H. je ivio na prijelazu dviju epoha. Dok se muzika oko njega sve vie oslobaala od sluenja religioz nom kultu, on nastavlja strogu protestantsku kantorsku tradiciju. Od svojih suvremenika, H. je najblii K. H. Graunu.
D J ELA. IN S T RU M EN TALN A: k o nc e rt z a e mb a lo i g ud a e ; s o na t a za obou i bas; kompozicije za orgulje (67 koralnih predigri; 7 trio -sonata; fantazije). Sedam pjesama za slobodne zidare. CRKVENA: 4 pasije; oratoriji Die Freude der Hirten iiber die Geburt Jesu, 1777 i Der Messias, oko 1780; oko 140 kantata; oko 60 moteta; oko 15 magnifikata. Traktat o general-basu. NOVA TZD.; 2 figurirana korala (4-gl.) obj. R. v. Hertzberg (Muica sacra, 1885); 2 duhovne pjesme obj. F. Jode {Das Chorbuch, II, 1927); orguljsku trio-sonatu obj. H. Keller (Schule des klassischen Triospieh, 1928; novo izd. 1950). LIT.: R. Steglich, K. Ph. E. Bach und der Dresdner Kreuzkantor G. A. Homilius im Musikleben ihrer Zeit, Bach-Jahrbuch, 1915. R. Fricke, G. A. Homilius, Zeitschrift fiir Kirchenmusiker, Dresden 1935. A. Pohl, G. A. Homilius, zu seinem 225. Geburtstage, ZFM, 1939. G. Feder, Gottfried August Homilius, MGG, VI, 1957.

755

U\>, r r r

fifffiftf

HOMME ARME, 1' (Lome arme, Lomme arm), naslov i poetne rijei stare, popularne, francuske svjetovne pjesme, poznate p o tome to je njezin napjev upotrijebljen kao cantus firmus u tridesetak polifono komponiranih misa XVXVII st., nazvanih Aiissa L'homme arme. M elodiju L'homme arme ili njezine fragmente upotrijebili su G. Dufay, A. Busnois, J. Ockeghem, J. Obrecht, L. om pere, Tinctoris, Josquin Des Pres (2 mise), Brumel, Pierre de La Rue, Gaffurio, C. Morales

r r 1 r "=
Ma. capo

\9 ?

r r d

(2 puta), L. Senfl,

m Palestrina

(2

mise),

Carissimi i drugi. U novije doba (1929) komponirao je J. N. David orguljsku fantaziju Super I' H. A. Izvorni svjetovni tekst pjesme H. A. dugo je bio nepoznat. Tek su u nae vrijeme D. Plamenac i O. Gombosi rijeili tu nepoznanicu, pronaavi itavu strofu u rukopisu iz XV st. u napuljskoj Nacionalnoj biblioteci (MS Cod. VI E. 40); pored svjetovnog teksta taj rukopis sadrava 6 anonimnih misa na L'homme arme.
LIT.: D. Plamenac, La Chanson de l'Horarae arme et le Ms VI. E. 40 de la Bibliotheque Nationale de Neaples, Annales de la Federation archeologique et historique de Belgique, Congres jubilaire, 1925. Isti, Zur l'Homme-arrae-Frage, ZFMW, 1928. O. Gombosi, Bemerkungen zur l'Homme arme-Frage, ibid. R. Casimiri, II Kyrie delta Messa L'Homme arme di G. P. da Pale strina e una trascrizione errata, Note d'archivio, 1933, 2. Isti, La Polifonia vocale, Roma 1942. A. Vi.

HOMOFONIJA (gr. OIJ.OC, jednak i cpcovT) glas), muzika faktura,', odnosno muziki slog, to ga tvore s jedne strane glas, kojemu je povjerena melodijska linija, a s druge pratnja koja meG.Verdi: Rigoletto

akordike strukture izvedena (Primjer br. 2). Monodijski stil XVII st. izrazita je homofonija, jednako kao i veina djela klasine i romantike muzike. U njemakoj muzikoj terminologiji h. znai vieglasni mu ziki slog gdje se svi glasovi kreu u istorr/ritmu ( -> Harmonijski ritam, Primjer br. 1), -* Stile familiare. N. D. HOMOLKA, eka obitelj graditelja gudakih instrumenata. 1. Emanuel Adam (Velvarv, 24. XII 1796 ?, 1849). Za etnik graditeljske djelatnosti u obitelji. Uio kod K. Strnada i od 1842 imao vlastitu radionicu u rodnome mjestu. Violine su mu bile malene s nisko poloenim / -otvorima, a lak crvenkastosmed na utoj podlozi. 2. Jan tepan (Velvary, 20. VI 1800 Prag, 19. III 1883). Brat Emanuela Adama. Uio u Pragu kod J. Stossa, radio u radionici svoga mlaega brata Ferdinanda u Kutnoj Hori, zatim u Pragu. Gradio violine i gitare. 3. Ferdinand Josef (Velvarv, 19. I 1810 Kutna Hora, 4. II 1862). Brat i uenik Emanuela Adama. Imao radionice u mjestima Slany, Novv Bvdov i Kutna Hora. Izraivao violine ueg oblika, ali kvalitetna zvuka. Lak im je crvenkastout, crven il i smekastout, katkad i boje mrke cigle. Izradba je briljiva. Njegovi su instrumenti uvrteni medu najljepe primjerke na izlobi u Miinchenu, 1854. 4. Vincenc Emanuel (Velvary, 8. VII 1826 27. III 1861). Sin i uenik Emanuela Adama. Vrlo nadar en, radio prema vlasti tom modelu violine splotena korpusa. 5. Ferdinand August Vincenc (Velvary, 19. I 1828 Prag, 22. XI 1919). Poto je izuio zanat kod oca Emanuela Adama, od 1844 usavravao se u Znojmu, Beu, Sopronu i Linzu. Zatim radi u Pragu kod Lehnera, J. Stossa i J. B. Dvofaka, pa u Kutnoj Hori kod strica Ferdinanda Josefa. Vlastitu je radionicu imao od 1857 u Pragu. Bio je poznat i izvan domovine kao Praki Stradivari. Radio je prema modificiranom Stradivarijevom modelu, odabi rui kvalitetno drvo. Izradba mu je ista i dotjerana, lak blistav crven, naranast ili crvenosmed. Po tonu, njegovi instrumenti gotovo doseu uzor. Osobito su mu uspjele posljednje violine velika oblika, vanredna zvuka. Na etiketama se potpisivao: Ferd. August Homolka fecit Praggae 76" . . . 6. Eduard Emanuel (Prag, 26. VIII 1860 12. IX 1934). Sin i uenik Ferdinanda Augusta Vincenca. Radio prema modelima Stradivarija, Guarnerija, kao i N. i G. Amatija. Bio je vrstan majstor i poznavalac starih instrumenata. Napisao: Zivotopisne zpravy 0 houslafich a loutnafich v Praze a okoli 1602 1896 i studiju O rodokmenu Stamicu (Za hud. vzdelanim, 192526).
LIT.: W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenvvart, Frankfurt a. M. 1904 (VI izd. 1922). L. Kus, Vyvoj pra skeho houslafstvi, zbornik Hudba na narod, 1940. K.Jalovec, eki houslafi, Praha 1959. I. A.

lodiju na neki nain samo podupire (> Dopunjujui glasovi). Takva je pratnja ili doslovce akordika (Primjer br. 1) ili iz

FGhopin: Fantaisie-impromptu

HONAUER, Lcontzi, njemaki kompozitor i pijanist (vje rojatno Strassburg, oko 1735 ?). ivio 176090 kao pijanist i kompozitor u Parizu; 1761 85 vjerojatno u slubi kardinala princa L. de Rohana. Njegove klavirske sonate karakteristine su za njemako-talijansku stilsku mjeavinu, koja je snano utje cala na francusku instrumentalnu muziku, kao i na mladog Mozarta. U nekim sonatama H. nastoji po stii bogatije nijansiran izraz upotrebom violine kao instrumenta pratnje. Dok se u brzim stavcima violina ograniava na podreenu ulogu, u polaganim stavcima esto ispoljava vlastiti karakter. Mozart je u svojim klavirskim koncertima pasticcima K. V. 37, 40 i 41 (1767) preuzeo stavke iz Honauerovih sonata.
DJELA: IV Qualouor pour le Clavecin avec accompagnement de deux Vio lons et Basse, et deux Cors ad libitum . . . Oeuvre IVe, 1770; Suites de Pieces pout l'harmonie avec le Fortepiano oblig. u B-duru i Es duru za 2 roga, 2 klarineta i 2 fagota; Six Sonates pour le Clavecin avec accompagnement de Violon ad libitum . . . Oeuvre lile, 1764; Six Sonates pour le Clavecin . . . Livre premier, 1761; Six Sonates pour le Clavecin . . . Livre second, 1763. LIT.: E. Reeser, De klaviersonate met vioolbegeleiding in het Parijsche muziekleven ten tijde van Mozart, Rotterdam 1939. Isti, Leontzi Honauer, MGG, VI, 1957.

HONEGGER, Arthur, francuski kompozitor vicarskog pod rijetla (Le Havre, 10. III 1892 Pariz, 27. XI 1955). U.rodnom gradu uio violinu i harmoniju. Studij nastavio 190911 na Konzervatoriju u Zurichu. God. 1911 13 polazio Pariki konzerva -

156

HONEGGER
231) ili se zanosio gotovo fantastinim mogunostima koje ra< -prijemnik raznovrsnou emisija i programa prua ljubit muzike (Radio-Panoramique). Presudna zbivanja Drugoga s\ skog rata, razoaranja i nove neizvjesnosti po njegovu vretku, ostavili su takoer dubokih tragova u djelima Hoi gera (Druga simfonija, Trea simfonija tzv. liturgijs Peta simfonija), koji je u tom razdoblju, svakako i pod dojn svoje dugogodinje, neizljeive bolesti, esto i uporno, pesi stiki razmiljao i o budunosti ovjeanstva u umjetni Vjeran portret takva Honeggera daje njegova knjiga Je suis con siteur, protkana autobiografskim pojedinostima. Ali u danima s stvaralake mladosti i zrelosti H. je bio bitno drukiji. Uspoi s djelima, u kojima se odraavala njegova simpatija za spo tehniku, nastajale su kompozicije, u kojima je bogata narav neggerova jo uspjenijim dubljim zahvatima oitovala svoju Iju k prirodi i ovjeku. To su godin e njegovih velikih dostign u koja idu vedra, ljupka i spontana Pastorale d'e'te, potresna O] Antigone, velianstveni oratoriji Le Roi David i, nadasve, Jec d'Arc au bucher, Honeggerovo remek-djelo, u kojemu je, na iz nom tekstu P. Claudeja, muzika do kraja osvijetlila muen ivot Jeanne d'Arc, uklopivi ga u kontraste pojedinih ivo etapa. , H. pie muzikim jezikom naeg vremena; on je otvoreno hvatio sve njegove tekovine, izuzev dodekafoniju. No za raz od tolikih svojih suvremenika, pokazao je u mnogim komp cijama, kako se smjelost izraajnih sredstava i mogunost dj vanja na iroke slojeve ljubitelja muzike ne iskljuuju. H. je izi primjer umjetnika koji ivi s vremenom i umije ostati su men; on se nije zatvarao u laboratorij jalovih eksperimer niti je zaboravljao da je umjetnost most koji umjetnika n povezivati sa zajednicom.
1941; III, Liturgijska, 1945 46; IV, Deliciae basilienses, 1946 i V, Di tr I95L. Mouvement symphonique No. I: Pacific 231, 1923; Mouvement syn nigue No. 2: Rugby, 1928; Mouvement symphonique No. 3, 1932 33; Conce za klavir, 1925; koncert za violonelo, 1929; Concerto da camera za flautu, ei ski rog i gudae, 1948; Entree, nocturne et berceuse za klavir i kort orkestar, 1919; uvertira za Aglavaine et Selysette M. Maeterlincka, 1917; uve za Oluju W. Shakespearea, 1923; suita Jour de fete suisse, 1943; Suite areha 1952; Horace victorieux, 1920 (izvedeno i kao balet); Le Chant de Niga 1917; Danse macabre, 1919; Pastorale d'e'te za komorni orkestar, 1920; AU funibre, 1921; Chant de joie, 1923; Nocturne, 1936; Prilude, arioso et fugu, motiv B-A-C-H), 1936; La Construction d'une ili (sa D. Milhaudom), 1 Serenade a Angelique za mali orkestar, 1945; Monopartita, 1951. KOMOR Tri gudaka kvarteta: I, 1916 17; U, 1934 3.6 i IH, 1936. Dvije sonat violinu i klavir: 1916 18 i 1919; sonata za violinu solo, 1940; so nata za < i klavir, 1920; sonata za violonelo i klavir, 1920; sonatina za 2 violine, 1 sonatina za violinu i violonelo, 1932; sonatina za klarinet i klavir, 1921 -rapsodija za 2 flaute, klarinet i klavir, 1917; Trois contrepoints za flautu, eng rog, violinu i violonelo, 1923; Petite suite (3 stavka za 3 razliita koi na sastava), 1934; Prelude en blues za kvartet harfa, 1925; Hymne za 1C akih instrumenata, 1920; Danse de la chevre za flautu solo. K VIRSKA: Trois pieces, 1910; Hommage a Ravel, 1915; Toccata et varial 1916; Prelude et danse, 1919; Sept piices breves, 191920; Sarabande (u Al des Six), 1920; Le Cahier rornand, 1921 23; Hommage a Albert Roi 1928; La Neige sur Rome; Prelude, arioso et fughette sur le nom de B-A-L 1932; Deux esquisses (u sistemu notacije N. Obuhova), 1941; Souvenir de Crn 1947; Partita za 2 klavira, 1930. Za orgulje: Fugue et ehoral, 1917. Za O Martenot: Sortileges, 1946. DRAMSKA. Opere: Antigone, 1927; J 1926; L'Aiglon (sa J. Ibertom), 1937; dramatska legenda Nicolas de Flue, i Charles le Temerahe, 1944. Baleti: Verite-Mensonge, 1920; Horace viclor, 1920; Les Maries de la Tour-Eiffel (kolektivni rad), 1921; Skating Rink, 1 Sousmarine, 1925; Roses de metal, 1928; Se'miramis, 1934; Un Oiseau i s'est envole, 1937; Le Cantique des cantiques, 1938; L'Nappel de la monU 1945; Chota Rostaveli (kolektivni rad), 1946; L'Homme d la peau de leol 1946 i De la musique, 1950. Melodram Amphion, 1931- Scenska muzika ZE kazalinih djela, medu njima: Le Dit des jeux du monde P. Merala, 1918; Sai Gidea, 1922; Fantasio A. de Musseta, 1922; Antigone Sofokla, 1922; Lila Rollanda, 1923; Phaedra G. d'Annunzija, 1926; Les Suppliantes Eshila, 1 La Mandragora N. Machiavellija, 1942; Le Soulier de satin P. Claudela, I Sodome et Gomorrhe J. Giraudouxa, 1943; Hamlet W. Shakespearea, 1 Promethee Eshila, 1946 i Oedipe-Roi Sofokla, 1948. Vaudeville La Belle dej do'i Pa VOKALNA. Oratoriji: Le Roi David, 1921; Cris du monde, 193 3H J} d'Arc au bucher, 1938 i Cantate de Noe'l, 1953; Cantique de Pdques za sole, z< zbor i orkestar, 1918; Cantiaue des cantiques za zbor i orkestar, 1926; R, Panoramique za glasove i orkestar, 1935; La Danse des morts za sole, zbor kestar, 1938; Chant de liberation za bariton, zbor i orkestar, 1942. Za i instrumentalni sastav: Cing poemes de Guillaume Appollinaire, 1910Chanson de Fagus, 1923; Chanson de Ronsard, 1924; Trois ehansons de la I sirene d'Andersen, 1924; Trois ehansons populaires, 1926; Pdques a Neta (3 fragmenta) za glas i gudaki kvartet, 1920. Solo -pjesme uz klavir: Q. poemes, 191416; Alcools (G. Apollinaire, 6 pjesama), 191617; Trois pc de Paul Fort, 1916; Six poesies de J. Cocteau, 192023; Deux ehants d (Shakespeare), 1923; Trois poemes (P. Claudel), 193940; Trois psaumes, 19 41; Cinq milodies-minute (J. Giraudoux), 1941; Qualre ehansons pour grave. SPISI: zbirka kritika Incantation aux fossiles, 1948 (njem. pri) 1955)' Je suis compositeur, 1951 (njem. prijevod 1952); zbirka lanaka Kaclik 1957 (obj. W. Reich). . LIT.: Roland-Manuel, Arthur Honegger, Pari 1925. A. George Ai Honegger Pari 1926. A. G. Brovme, Arthur Honegger, Music and Lel London 1929. G. Pannain, Arthur Honegger, Musicisti aei tempi n Forino 1932 (novo izd., Milano 1954; engl. prijevod 1932; prvobitno o jAM VIII IX, 1929). W. Tappolet, Arthur Honegger, Zunoh 1 Le [933 (novo izd. 1954; franc. I939). A. Hoeree, Honegger, La Vie, l'o< London 1929. G. Pannain, Arthur Honegger, Musicisti dei tempi n Torino RAM, 1933 (novo izd. 1954; n^. J 7 J ^ ................. --.--, ------- ^ . . l'homme, Pari 1942. P. Claudel (redaktor), Arthur Honegger, zbornik

torij, gdje je studirao violinu (L. Capet), kontrapunkt (A. Geaalge), kompoziciju (Ch.-M. Widor) i dirigiranje (V. d'Indv). Medu njegovim suuenicima bio je D. Milhaud. Nakon boravka u vicarskoj zbog vojne slube, H. se jo u toku Prvoga svjetskog rata nastanjuje u Parizu. Postepeno ulazi u krugove mladih parikih muziara, dobiva narudbe za scensku muziku raznih kazalinih djela te se sprijateljuje s istaknutim predstavnicima francuskog umjetnikog i knjievnog ivota (P. Picasso, G. Braque, G. Apol-linaire, B. Cendrars, J. Coc-teau). Djela mladih muziara iz Honeggerova A. HONEGGER kruga sve se ee pojavljuju na koncertnim programima. E. Satie ih naziva Les nouveaux jeunes. God. 1920 izdvaja kritiar H. Collet skupinu mladih francuskih kompozitora, u kojoj se pored Honeggera nalaze D. Milhaud, G. Tailleferre, G. Auric, F. Poulenc i L. Durey, i daje joj naziv estorice (Les Six), suprotstavljajui je ruskoj Petorici. Iako se skupina nije dalje razvijala homogeno, prema zajedniki utvrenom programu, ve je svaki njezin lan individualno traio svoj put, mladi su muziari, zahvaljujui Colletu, preko noi stekli veliku popularnost, ne samo u Francuskoj. H. je tu popularnost u iduim godinama i decenijama sve vie uvrivao svojim djelima, pobuujui njihovim praizvedbama uvijek nov interes meunarodne mu zike javnosti. U Honeggerovoj biografiji iz toga dugakog razdoblja nema velikih dogaaja. ivio je kao profesionalni kom pozitor, ne bavei se ni reproduktivnom muzikom umjetnou, ni muzikom pedagogijom. Jedino je neko vrijeme vrio dunost muzikog kritiara. Boravak u Parizu prekidala su prisustvovanja izvedbama njegovih djela u inozemstvu, kao i zbivanja za Drugoga svjetskog rata. Po svom umjetnikom djelovanju H. je nerazdvojno poveza n uz veoma znaajno razdoblje suvremene francuske muzike, u kojem ona naputa impresionizam i trai drukije putove. Ali H. nije mogao zatomiti atavistike crte koje su ga upuivale ka ger manskoj muzikoj kulturi, izazivajui u njemu upravo fanatinu ljubav z.a umjetnost J. S. Bacha, u kome je nadasve tovao velikog polifoniara. Zamjernom mogunou asimiliranja H. je u stvari proveo osebujnu, linu sintezu romanskih i germanskih eleme nata. Na poetku svog umjetnikog puta H. je u svojim djelima takoer odraavao karakteristine antiromantine tenje, kojima su mladi francuski kompozitori, rukovoeni parolama J. Cocteaua, reagirali na muziki impresionizam. I on je bio sklon persiflai, groteski i velianju vulgarnosti music-halla. Ali je, bre od svojih suboraca, uvidio potrebu jedne nove ozbiljnosti, iroka daha, izgraene na vrstini muzike arhitektonike i na isticanju ljudskih vrijednosti. Jaka tenja k polifonikim konstrukcijama i k razmiljanju o obnovi arhitektonske podloge ve je tada udarila bi ljeg mnogim Honeggerovim kompozicijama (polifonija e odvesti Ho neggera ponekad i do suvine pretrpanosti). Ali nije samo u tome razlika izmeu njega i njegovih suboraca. H. je na pose ban nain elio istaknuti, da je ovjek naeg vremena. Povremena ljubav za programnost francuski element u Honeggerovu stvaralakom liku navodila ga je da pokua u svojim kompozicijama doarati raspoloenja karakteristina za nae stoljee. Ljubitelj i potovalac sporta i stroja (njegova su strast uvijek bile lokomotive), H. je pojedina svoja djela proeo borbenou i dinamikom sport -

DJFLA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1930; II, za gudae i tru

Faciimile d"un autogtaphe d'Atthur Honeggei.

Honeggerov gudaki kvartet, autograf

skih takmienja (Horace victorieux, Rugby), dok je drugdje, pod utjecajem razvoja tehnike naeg doba, pr enosio u svoje radove puls i ritam stroja, njegovo ubrzavanje i usporavanje (Pacific

HONEGGER HOPF
dija i lanaka, Pari 1943. Cl. Gerard, Arthur Honegger: catalogue succinct des oeuvres, Bruxelles 1945. J. Bruyr, Honegger et son oeuvre, Pari 1947. -^ M. Delannoy, Honegger, Pari 1953. W. Tappolet, Arthur Honegger, Ztirich 1954 (franc. Boudrv-Neuchatel 1957). J. Matter, Honegger ou La Quete de joie, Lausanne i Pari 1956. Melos, 1956 (poseban broj posv een A. Honeggeru). W. Tappolet, Arthur Honegger, MGG, VI, 1957. P. Bingulac, Arthur Honegger, Savremeni akordi, 1957-l.-M. Landozvski, Honegger, Pari 1957. A. Gauthier, Arthur Honegger, Lyon 1957. Y. Guilben, Arthur Honegger, Pari 1959. A. Szollosy, Arthur Honegger, Budapest 1960. J. Roy, Arthur Honegger, Presences contemporaines: musique francaise, Pari 1962. P. Meylan, Rene et Arthur Honegger au Theatre du Jorat, Pari i Lausanne 1966. J. Feschotte, Arthur Honegger, 1'homme et son oeu vre, Pari 1966. L. Schrade, Vom Sinn der Musik in Honeggers Werk, Bern 1967. K. von Fiscker, A. Honeggers erstes veroffentliches Lied aus dem Jahre 1914, Spomenica W. Vetteru, Leipzig 1969. J. As.

157

ska suita, 1918; Schets, 1907; Lente, 1908; Landelijke Stemming, 1910; parafraza na Het daghet in den Oosten, 1920; Zeesymfonieen, 1942; Inleiding voor een Feest, 1942. Kompozicije za ansambl limen ih duhaa (simfonijeta, 1932). Kompozicije za Glockenspiel (sonata, 1925). Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Tycho-Brahi, 1911; Meivuur, 1916; Der Venraagde Film (II in), 1926; Jonker Lichthart, 1928. Zborovi; oko 200 duhovnih i svjetovnih pjesama. CRKVENA: misa De Deo za mjeoviti zbor i duhae, 1937; misa De Beata za mjeoviti zbor i orgulje (orkestar), 1948; Te Deum za mjeoviti zbor i duhae, 1949 i dr. LIT.: F. Van der Mueren, Vlaamse Muziek en Componisten, den Haag 1931- Jef Van H oof, Gedenkboek. Een bundel studies en sehetsen, Antwer pen 1950. K. de Schrijver, Levende Componisten in Vlaanderen, Leuven 1954- F. Van der Mueren, Jef Van Hoof, MGG, VI, 1957.

HONEGGER, Henri, vicarski violonelist (eneva, 10. VI 1904 ) Uenik J. Klengela u Leipzigu i D. Alexanianai P. Casalsa u Parizu. God. 1946 nastupao na festivalu u Veneciji, a 1949 na festivalu u Edinburghu. Solist orkestra de la Suisse Komande u enevi do 1964. Koncertira po cijeloj Evropi izvodei esto Bachove suite za violonelo solo. Gostovao i u Jugoslaviji. HONGEN, Elisabeth, njemaka pjevaica, alt (Gevelsberg, Westfalen, 7. XII 1906 ). Ve kao petnaestogodinja djevojka nastupala kao violinistica. Pjevanje u ila u Berlinu (Wissenborn) i 1933 debitirala na Gradskom kazalitu u Wuppertalu. God. 1935 40 operni solist u Diisseldorfu, 1940 43 u Dresdenu, od 1943 na Dravnoj operi u Beu i od 1957 istodobno profesor pjevanja na bekoj Muzikoj akademiji. Pjevaica dramatine izraajnosti, profinjena smisla za stilove i sugestivne glume, ostvarila je niz velikih opernih kreacija, medu kojima su na prvom mjestu Lady Macbeth (Verdi), Klvtamnestra (R. Strauss, Elektra), Herodias (Strauss, Saloma), Carica (Strauss, ena bez sjene) i Ortrud (Wagner, Lohengrin,. Svoju meunarodnu umjetniku reputaciju potvrdila je na gostovanjima u Milanu (La Scala), Londonu (Covent Garden), Buenos Airesu (Teatro Colon), Parizu (Opera), New Yorku (Metropolitan), Amsterdamu, Ziirichu, Berlinu i Miinchenu, kao i na festivalima u Salzburgu, Edinburghu, Bavreuthu i Firenci. HONKY TONK (engl. onomatopejska rije, birtija, pajzl), naziv za lokale nie reputacije u New Orleansu i uope na ame rikom Jugu, u kojima se okupljalo mahom siromanije crnako stanovnitvo. Bila je to obino vea prostorija s klavirom ili manjim jazz-sastavom. H. T. je pojam gotovo istovetan stilu barrelhouse (engl. pivnica), a oznauje mjeavinu bluesa i ragtimea koju su od kraja XIX st. po takvim lokalima, ponet o robustno, svirali crnaki pijanisti. HONSA, Dragutin (Karei), dirigent i kompozitor ekog podrijetla (Prag, n. II 1872 Zagreb, 14. IV 1957). Na Konzervatoriju u Pragu studirao trublju i orgulje. Profesionalnu karijeru zapoeo kao orgulja u Bakru i Karlovcu; od 1904 vojniki diri gent 53. pukovnije u Zagrebu, gdje je zatim nastavnik muzike na gimnaziji (do 1928).
DJELA. ORKESTRALNA: fantazija Iz Hrvatskog Primorja; Slavenska fantazija. Marevi i druge kompozicije za duhaki orkestar. Gudaki kvar teti; Sa djedovih gusala za gudaki kvartet. DRAMSKA: igrokaz ar Badnje noi; igrokaz za djecu Zaarani abac, melodram Kameni svatovi. Zborovi; solo-pjesme. Hrvatska misa za muki zbor; Kratka hrvatska misa za pokojne za mjeoviti zbor i orgulje ( mali orkestar). Prirunik Glasbena teorija, 1898. Obrade hrvatskih narodnih napjeva za vokalne i instrumentalne sastave. K. Ko.

HOOGSTRATEN, Willem van, nizozemski violinist i dirigent (Utrecht, 18. III 1884Tutzing, 11. IX 1965). Violinu uio u Kolnu i Pragu. Koncertirao na komornim muzikim veerima pijanistkinje Elly Ney. Kao dirigent debitirao u Hamburgu. God. 191418 vodio Gradski orkestar u Krefeldu; gostovao u mnogim evropskim gradovima, 1920 dirigirao na Brahmsovu festivalu u Beu i na Mozartovu festivalu u Salzburgu, 192036 dirigent Filharmonije u New Yorku, 192436 Simfonijskog orkestra u Portlandu, 1938-45 orkestra Mozarteum u Salzburgu, a 194855 Filharmonije u Stuttgartu. Osobito se istakao interpretacijom Brahmsovih djela. HOOK, James, engleski orgulja i kompozitor (Norwich, 3. VI 1746 Boulogne, 1827). Koncertirao ve sa 6 godina. Uenik Garlanda, orguljaa katedrale u Norivichu, i Ch. Burneva (Norfolk). Oko 1764 dolazi u London, gdje isprva svira orgulje u jednom teahouseu; zatim je orgulja i kompozitor u londonskim parkovima (Marylebone Gdrdens, 176974; Vauxhall Gardens, 17741820) i ujedno orgulja u crkvi St. John's. Hookov talent naao je svoj pravi izraz u lakoj galantnoj muzici, to ju je pisao za lon donska zabavita. Neke njegove pjesme, zbog svoje svjee jednostavnosti, postale su gotovo narodne (Within a Mile of Edinboro).
DJELA: 7 koncerata za embalo (klavir), oko 1770; 8 koncerata za orgulje, 177590. Gudaki kvartet; 6 trija, 1797; 6 sonata za flautu i bas, 1797. KLAVIRSKA: 48 sonata, 1775 1805; 24 sonatine, 1775; oko 40 divertimenta. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA: komine opere; pantomime; muzi ke lakrdije; musical entertainments. Oratorij The Ascension, 1776; Skanlatas, 1773 80; ode; zborovi; oko 2500 pjesama. Prirunik Guida di muica . . . on the Harpsichord or Pianoforte . . . , 1785. LIT.: C. L. Cudtvorth, Jarr\es Hook, The Norwich Journal, 24. VIII 1946. Isti, James Hook, MGG, VI, 1957.

HOOPER, Edmund, engleski kompo zitor i orgulja (Hal berton, Devonshire, 1553 Westminster, London, 1621). Kao djeak vjerojatno pjevao u zboru katedrale u Exeteru; od 1582 lan zbora Westminsterske opatije. Od 1588 starjeina (master) djeaka tog zbora; od 1604 Gentleman u Kraljevskoj kapeli; od 1606 orgulja u Westminsterskoj opatiji (gotovo sigurno prvi u nizu orguljaa namjetenih u toj crkvi).
DJELA: Almaine and Coranto za virginal, u Fitzwilliam Virginal Book (rukopis dovren oko 1620). Dva duhovna madrigala, tiskana u zbirci W. Leightona Teares and Lamentadons of a Sorromfull Soule, 1614. Pet Services {Full Service, Short Full Service, Verse Service, Fiat Service, Evening Ser vice), svi u rkp.; oko 20 anthema (vie od polovice su Verse Anthems, ostalo su Full Anthems), svi u rkp.; nekoliko psalama, tiskani u zbirci Th. Easta The Whole Booke of Psalms, 1592 i istoimenoj zbirci Th. Ravenscrofta, 1621. NOVO IZD.: E. West obj. anthem Teach me Thy Way, o Lord (Octavo Anthems, 809, 1906.). LIT.: P. le Huray, Ed mund Ho oper, MG G, VI, 1957.

HOOD, Mantle, ameriki muzikolog i kompozitor (Spring field, 111., 24. VI 1918 ). Studirao na Colorado University (Boulder, Colo.) i na Southern California University (Los Angeles). Kompoziciju uio kod E. Tocha na University of California u Los Angelesu, a zavrio studij u Amsterdamu (promovirao 1954). Od 1954 nastavnik muzike na University of California (od 1961 direktor Instituta za etnomuzikologiju).
DJELA: simfonijska pjesma Vernal Equinox, 1955 i dr. djela za orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1952; duhaki trio, 1950; sonatina za flautu i klavir, 1949; sonata za violinu solo, 1950. Kompozicije za klavir (Dodecaphonic Wallz, 1952; Ductia, 1952). Muzike prie The Alan, the Boy and the Donkey (po Ezopu), 1947 i Le Dr. Gloom et le Dr. Cheer (po La Fontaineu), 1950. est dueta za sopran i uzdunu alt -flautu; solo-pjesme. SPISI: The Nudear Theme as a Determinant of Patet in Javanese Alusic, 1954; Folk Imitations of the Javanese Gamelan, Viltis, 1956; brojni lanci u asopisima.

HOOF, Jef van, belgijski kompozitor (Antvverpen, 8. V 1886 24. IV 1959). Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (J. Huvbrechts, L. Mortelmans, P. Gilson). Poeo karijeru kao orgulja 1916; od 1936 profesor Konzervatorija u Antwerpenu (194245 direktor). Utemeljitelj Vlaams-Nationale Zangfeesten, festivala posveenog flamanskoj pjesmi. Ide u red najboljih fla manskih kompozitora solo-pjesme; istakao se takoer u dramskoj, simfonijskoj i liturgijskoj muzici, zadravi svugdje svoju osnovnu karakteristiku lirskog melodiara.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, u As -duru, 1941; I I , u Es-duru, 1945; I I I , u A-duru, 1951; IV, u E-duru, 1954; V, 1956 i VI, 1959 (nedovrena). Koncert za violinu, 1956; Schets za violonelo i orkestar, 1920; 4 uvertire: Perseus, 1908; K'illem de Zwijger, 1910; Voorspel tot Tycho-Brahe, 1911 i Herinnerings-Ouverlure, 1917. Suita iz opere Meivuur, 1916 i Simfonij-

HOOSE, Ellison van, ameriki pjeva (tenor) i pedagog (Murfreesboro, Tennessee, 18. VIII 1868 Houston, Texas, 24. III 1936). Muziku studirao u New Yorku (P. Averill, I. Luckstone), Rimu (A. Cotogni), Londonu (F. Navora, H. Wood) i Parizu (F. Koenig, J. de Reszke). Debitirao 1897 u Philadelphiji, a zatim nastupao s raznim opernim druinama u Chicagu, Ne \v Yorku, Philadelphiji, u Engleskoj, Njemakoj, Italiji, vedskoj, Norvekoj i Danskoj. U Wagnerovim operama esto pjevao sa M. Tminom i J. E . A. Gadskom. Muziki direktor prezbiterijan ske crkve u Houstonu i tamonjem drutvu Kizvanis Glee Club. HOPAK (gopak; rus. eonan), ruski narodni ples ivahnih pokreta u 2/4 mjeri, rairen osobito u Ukrajini. Najpoznatiji primjer u umjetnikoj muzici je h. u operi Soroinski sajam (Musorgski). I jedna od Musorgskovih satirikih pjesama nosi naslov Hopak. HOPF, Hans, njemaki pjeva, tenor (Niirnberg, 2. VIII 1916 ). Uenik P. Bendera u Munchenu; debitirao 1936 u Bavarskom zemaljskom kazalitu. God. 193 9 42 lirski tenor na Gradskoj operi u Augsburgu, 1942 46 na Dravnoj operi u Dresdenu, gdje je preuzeo fah herojskog tenora; 194649 prvak Dravne opere u Berlinu i od 1949 u Munchenu i stalni gost Dravne opere u Beu. Svestrani umjetnik, H. je u svojoj bogatoj pjevakoj karijeri, koja ga je vodila na prve operne pozornice Evrope i Amerike, ostvario niz kreacija, uvrstivi se u red najboljih junakih tenora svojega vremena. Posebno se isticao kao Walther (Wagner, Majstori pjevai), Tannhauser (Wagner), Max

158

HOPF HORA
kantatu The Temple of Minerva (1781). Usavrio je meh tadanjeg klavira, ugradio klavijaturu na Franklinovu glash; niku i konstruirao nov instrument bellarmonica.
LIT.: O. G. Sonneck, Francis Hopkinson (1737 1791). The First Arr Composer, SBIMG, 1903 04. Isti, Francis Hopkinson the First Arr Poet-Composer (1737 1791) and James Lyon (1735 1794). Two Studie Washington 1905. H. V. Milligan, The First American Composer: 6 by Francis Hopkinson, Boston 1918. G. E. Hastings, The Life and W Francis Hopkinson, Chicago 1926. O. E. Albrecht, Francis Hopli Musician, Poet and Patriot 1737 1791, Philadelphia 1938. N. Broder, I Hopkinson, MGG, VI, 1957.

(Weber, Strijelac vilenjak), Don Ottavio (Mozart, Don Giovanni), Pedro (d'Albert, U dolini) i Car (R. Strauss, ena bez sjene). HiJPKEN, Arvid Niclas, barun, vedski kompozitor (Stock holm, 7. VII 1710 Stralsund, 28. VII 1778). Ne zna se gdje je stekao muziku izobrazbu. Od 1728 u vedskoj vojnoj slubi (u Hessenu, u vedskom Pomorju i u Stralsundu 1777). Hopkenova muzika nadarenost najjae se ispoljila u operama.
DJELA: Sinfonia per la chiesa u Es-duru; 2 male Sinfonije, u B-duru i Dduru, u obliku talijanskih opernih uvertira. Opere: // Re pastore, 1752; Catone in Utica, 17531 H Bevitore, intermezzo per muica, 1755 (nanovo izvedena u vedskoj 1936). VOKALNA: Versuch eines Pastorale auf die Geburt des Heilands za sole, zbor i orkestar, 1751; Passionsmusik za 2 glasa i orkestar; kan-tata Teseo. LIT.: E. Sundstrom, A. N. v. Hopken och hans kom'ska opera II bevitore, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1936. Isti, Arvid Niclas Freiherr von Hopken, MGG, VI, 1957.

HOPKINS, Antony, engleski kompozitor i pijanist (London, 21. III 1921 ). Studirao na Royal College oj Music (C. Smith, G. Jacob) i kod M. Tippetta, koji je odigrao znatnu ulogu u njegovu kompozitorskom razvoju. God. 1952 preuzeo vodstvo Intimate Opera Company (druine sastavljene od tri pjevaa i jednog pijaniste); za taj ansambl napisao opere Three's Company i Ten o'clock Call, koje su izvedene sa mnogo uspjeha. Posebno se istakao kao kompozitor scenske i filmske muzike, kao i muzike za radio-drame.
DJELA: A Festival Overlure za 2 trublje i gudae, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1943: sonata za violu i klavir, 1945; koncert za klavir i blok flautu, 1944: 2 suite za blok-flautu i klavir, 1943 i 1952; partita za violinu solo, 1948; preludij, fuga i rondo za 2 violine, 1948; Nine Epigrams za violinu i klavir, 1944: fantazija za violu i klavir, 1946; fantazija za klarinet i klavir, 1951. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, u d-molu, 1943; II, u fis-molu, 1944 i III,u cis-molu, 1948. Toccala, 1943; Angelus ad virginem: Prelude, 1943; pet preludija, 1944. - DRAMSKA. Opere: Lady Rohesia, 1946; The Aian from Tuscany, opera za djeake, 2 odrasle osobe i klavir etvororuno, 1951; Threes's Company, komorna opera, 1953; Christmas Story, komorna opera, 1954; Ten o'clock Call, satirino -komina opera, 1956. Baleti: Etude (prvotni naslov Mirages), 1947 i Cafe des Sports, 1954. Muzika za vie od 20 scenskih djela (15 za Shakespeareove drame izvedene u Stratfordu); muzika za vie od 50 radio -drama. Muzika za brojne filmove. VOKALNA. Kantate: The Crotvn of Gold za sole, gudaki kvartet, engleski rog i klavir, 1944; A Wedding Cantata za tenor i mali orkestar, 1948; Scena za sopran i gudae, 1949 i The Fountain, 1955. The Cutty Sark za bas-bariton, zbor, gudae, klavir i udara ljke, 1951; zborovi (a cappella i l i uz pratnju klavira); Address to Melancholy: Ode za 6 glasova, 1945; Three Terzetti za 2 soprana i violu d'amore, 1944; solo-pjesme. Psalam XLII, anthem za zbor i orgulje, 1954; Carillon, anthem za dvostruki zbor, 1947. Spis Music and the Composer, Journal of the Royal Societv of Arts, 1949. LIT.: J. Noble, Antony Hopkins, MGG, VI, 1957.

HOPKINS, Edward Jerome, ameriki orgulja, kompozitor i muziki pedagog (Burlington, Vermont, 4. IV 1836 Athenia, New York, 4. XI 1898). Studirao medicinu u Vermontu i New Yorku, ali se od 1856 kao samouk potpuno posvetio muzici. Orgulja u raznim njujorkim crkvama, koncertiraou SAD i Engleskoj (1890). Bavio se i poduavanjem. H - je meu prvima propagirao djela amerikih autora. God. 1856 osnovao American Music Assodation, a 1865 otvorio u New Yorku Orpheon Free Schools; 1868-85 izdavao asopis New York Philharmonic Journal. Komponirao vie od 700 djela (simfonije, opere Samue i Dumb Love, crkvene kompozicije). HOPKINS, 1. Edvvard John, engleski orgulja, muziki pisai kompozitor (London, 30. VI 18184. II 1901). God. 1826 33 lan djeakog zbora kraljevske kapele, a zatim se muziki izobraavao kod T. F. Walmisleya. Crkveni orgulja; 184398 u Temple Church u Londonu, gdje dobiva priznanja za visok kvalitet izvoenja crkvene muzike. Prouavao kompozicije starih madrigalista. Njegova monografija The Organ ide medu najbolje radove o orguljama.
DJELA: Aloming and Evening Service, oko 1870; 7 anthema i druge crkvene kompozicije. Knjiga The Organ, Its History and Construction (sa E. F. Rimbault), 1855 (V izd. 1887). Suraivao u Groveovu Dictionary of Music and Musicians i drugim strunim asopisima. Priredio izdanje madrigala J. Benneta i Th. Weelkesa (za Musical Antiquarian ocietv). LIT.: Ch. H". Pearce, The Life and Works of Edvvard John Hopkins, London 1918.

HOQUETUS (hoketus, (h)ochetus, latinizirano od s franc. izraza hoquet kojim se oponaa huanje ili od hoqi tresti, rezati; engl. hocket, tal. ochetto), u srednjovjekovnom glasju, tehnika kontrapunktiranja dvaju glasova koji naizm izvode tonove melodijske linije i pauziraju tako da jedan uti dok drugi pjeva i obrnuto (dum unus cantat alter ta Zbog toga se vie ili manje uglata melodijska linija prekida i a glasovi izvode njezine fragmente naizmjence bez obzira na sao teksta. Otuda se h. kod srednjovjekovnih teoretiara defi kao truncatio vocis ili cantus truncatus (odsjeeno pjevanjcPodrijetlo hoquetusa dovodi se u vezu (prema H. Husm: s arapskim etimonom starofrancuskog izraza hoqueter arap. al-quat rezali), pa se pretpostavlja da je ta kontrapi ska tehnika doprla do Francuske od Arapa sa Sicilije. H. se jedna vrsta diskanta javlja najprije u sjevernoj Francuskoj u dobiju kole Notre Dame (oko 1200) i to u pojedinim part: dvoglasnih klauzula i troglasnih organuma. U doba Ars aut i Ars novae rairen je dvojako: kao tehniki postupak u: kompozicije odreena oblika (motet) ili kao samostalna vi tekstom ili bez njega (vjerojatno instrumentalni oblik). O su ga medu ostalima Franco iz Kolna, Walter Odington i Je nes de Grocheo koji istie pokretlji vost i brzinu hoque Teoretiari navode h. duplex, triplex, quadruplex (4 koji se izmjenjuju) i contraduplex (2 glasa naprama 2), ali u p se redovito susree hoketiranje dvaju glasova nad jednim ten (cantus firmusom). Vani su izvori za h. iz doba Ars antiquae rukopis Dr; knjinice iz Bamberga (Ms. lit. 115) sa 7 anonimnih hoqu bez teksta i rukopisni kodeks iz Montpelliera (Knjinica med skog fakulteta, Ms. H. 196). Jedan od najpoznatijih hoqu XIII st. In seculum longum javlja se u nekoliko rukop primjeraka (Bamberg, Montpellier, Franko iz Kolna, Anon; IV u izdanju Coussemakera): ,

TTTTT

m
Tu je tehnika hoketiranja provedena kroz itavu kompoz izuzev nekoliko taktova. Kompozitori razdoblja Ars nova (XI\ rado upotrebljavaju tehniku hoquetusa unutar izoritmi moteta kao uvodni ili zavrni dio pojedine taleje. Zbog pole staceato stila i preteno svjetovnog karaktera ulazi h. i u svjet oblike toga doba, baladu, virelai, rondeau, chasse i osobi talijansku vrstu caccia. Najvii domet hoquetusa kao vrste r stavlja troglasni, dvostruki h. David G. de Machaulta u koj glasovi slobodno hoketiraju nad izoritmikim~gregorijan tenorom David. Poslije smrti Machaulta h. iezava iz pr;
LIT.: M. Schneider, Der Hocketus, ZFMW, 1928 29. H. Husi Hoketus A l'entrade d'Avril, AFMW, 1954. Isti, Die Etymologie vor quet und der arabisehe Einfluss in der gotischen Musik, Romanisches buch, 1955 56. Isti, Hoquetus, MGG, VI 1957- J. H. Kviabena N The Hocket-Technique in African Music, Journal of the International Music Council, 1962. I. I

2. John, orgulja i kompozitor (Westminster, 30. IV 1822 Rochester, 27. VIII 1900). Brat Edvvarda Johna; pjevao u djeakom zboru londonske katedrale sv. Pavla; od 1838 orgulja u razliitim engleskim crkvama, od 1856 do smrti u katedrali u Rochesteru. Istakao se kao autor vrijednih crkvenih kompozicija.
LIT.: J. E. \Vesl, Cathedral Organists, London 1899. M. B. Foster, Anthems and Anthem Composers, London 1901. Ch. L. Cudstuorth, Hopkins, I. Edward John, 2. John, MGG, VI, 1957.

HOPKINSON, Francis, ameriki muziar, pjesnik i dravnik (Philadelphia, 21. IX 1737 9. V 1791). Veoma aktivan dravnik, knjievnou i muzikom bavio se kao amater. Sa skupinom muziara i muzikih amatera prireivao je prve javne koncerte u Philadelphiji, na kojima je sudjelovao kao embalist. Autor je vjerojatno prve amerike svj etovne kompozicije My Days Have Been so Wondrous Free (1759). Njegove solo-pjesme oituju utjecaj suvremenih engleskih kompozitora; H. je napisao i dramsku

HOR -> Zbor HORA, 1. (lat.; doba, sat), napjevi, molitva i itanje iz < slova rimske crkve (brevijara), vezani za odreeno doba (otud i naziv). Unutar pobonosti sadranih u brevijaru, : hore (prima, tertia, sexta i nona) ine jednu grupu, su dnevne pobonosti, koje se (bar teoretski) odravaju u po kojima nose ime (po starorimskoj razdiobi vremena). M horama (lat. horae minores) stoje nasuprot velike {mat

HORA HORNBOSTEL
laude, vespere i kompletorij), ali taj naziv nije uobiajen. Svaka se h. sastoji od himne, antifona, psalama i responzorija. Antifone iz hora ubrajaju se medu najljepe melodije u repertoaru gregorijanskog korala. 2. Rumunjski narodni ples, slian kolu. A. vi. HORAK, Antonin Vojtech, eki dirigent i kompozitor (Prag, 7. VII 1875 Beograd, 12. III 1910). Uenik Zd. Fibicha, djelovao najprije kao uitelj, a zatim kao kazalini dirigent u Brnu, Plznju, Osijeku (1907), Pragu i 1909 u Beogradu.
DJELA: simfonija; uvertira Jan Varava. Opere: Na veer Bile soboty, 1898 i Babika, 1900. Melodram Nosdek, 1907; scenska muzika za razna kazalina djela. Kantata Prvni mdjovd noc; solo-pjesme.

159

gudaki trio, 1940; suita za duhaki kvintet, 1943; sonata za violinu i klavir 1943; sonatina za obou i klavir, 1958; sonatina za kontrabas i klavir, 1961; Romanca za violonelo i klavir, 1942. DRAMSKA. Opere: Hrob (nedovrena); Jan Hus, 1949 (nova verzija 1957); Hejtman arovec, 1954 i Jed z Elsinoru, 1969. Baleti: Uraima Taro; La stura, 1940 i Kral Jeminek, 1950. Filmska i scenska muzika. VOKALNA: kantata esky sen, 1962; zborovi; solo-pjesme.

HORN, Camillo, austrijski dirigent i kompozitor (Liberec, 29. XII 1860 Be, 3. IX 1941)- Brucknerov uenik; ivio u Beu gdje je 30 godina bio muziki kritiar asopisa Deutsches Volksblatt. Od 1918 profesor harmonije na bekoj Muzikoj akademiji. Djelovao i kao zborovoda.
DJELA: 2 simfonije; kompozicije za violinu i orkestar; Scherzo za orkestar. Gudaki kvintet; fantazija za violin u i klavir; sonata za rog i klavir. So nata, koncertne etide i dr. za klavir. Melodrami (Graf Walther). VOKAL NA. Za glas i orkestar: Thusnelda; Wallada i Wenn noch ein Funke. Friihlingsbotschaft za zbor i orkestar; Gotenzug i Bundeslied der Deu tschen in Bhmen za muki zbor i orkestar; zborovi; dueti; brojne pjesme (Lieder der Liebe; Liebeszveisen). LIT.: 7. Z. Wenzl, Camillo Horn, 1925.

HORAK, 1. Hilda, pijanistkinja (Lod, Poljska, 8. XII 1914 ). Klavir studirala kod J. Ravnika u Ljubljani (1929 34), a zatim se usavravala na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmuller), u Budimpeti (M. Varro), Ztirichu (E. Ruefenacht, W. Schuh) i kod S. Stania u Zagrebu (193941). Od 1945 pre daje klavir na Akademiji za glasbo u Ljubljani (od 1962 redovni profesor). Odlikuje se tehnikom vjetinom i smislom za pro finjenu interpretaciju. S uspjehom je koncertirala u domovini i inozemstvu (Austrija, vicarska, Italija). Za svoje umjetnike domete nagraena je u vie navrata. A. Rij. 2. Marina, pijanistkinja (Ljubljana, 1. XI 1944). Ki Hilde; studij klavira zavrila 1964 na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a zatim se usavravala na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (E. Then-Berg, O. Koebel) i Parizu (L. Rev, Y. Lefebure, G. Mounier, N. Boulanger). Uz to je u Parizu na Scholi Cantorum stekla 1969 Diplome en virtuosite u embalu (Gugette Drevfus). Od 1964 djeluje kao koncertant u zemlji i inozemstvu (Belgija, Francuska, vicarska, Njemaka, Italija). Za visoka umjetnika ostvarenja os vojila je priznanja u domovini i na meunarodnom natjec anju Claue Debussy u Saint-Germaine-en-Laye (1969). A. Rij. HORAK, Vaclav Emanuel, eki kompozitor i orgulja (Lobe kraj Melnika, 1. I 1809 Prag-Bubene, 3. IX 1871). lan djeakog zbora i kasnije koralist crkve sv. Nikole u Pragu. Studirao filozofiju i pravo, u muzici uenik F. D. Webera i J. A. Wittasseka. Crkveni orgulja i uitelj muzike u Pragu, od 1837 do smrti vrio dunost zborovoe u raznim prakim crkvama. Po st;lu klasiar, ubraja se meu najznaajnije eke crkvene kompozitore svojega doba.
DJ ELA. VO K ALN A: k va rte ti; zb o ro vi; so lo -p ies me. C RK VEN A. Uz mali orkestar: 11 misa; 2 rekvijema; 10 moteta; 2 Tedeuma; Vespere de Confessore. Za zbor i orgulje: Messa pastorale; misa u C-duru s kontrabasom; 3 moteta i Hymni in sacris pro defunctis. Za muki zbor i orgulje: Vocal-Messe; Requiem i Salve Regina. Pange lingua za zbor a cappella. SPISI: Vber die Mehrdeutigkeit der Akkorde, 1846; Gesangschule fu- Sopran und Alt, 1855; Kleine Gesangschule fiir eine Basstimme, 1857. LIT. : K . H r o b s k y , V ac la v E ma n ue l Ho ra k , e s k a hud b a , 1 9 0 0 . V. Nemec, Prake varhanv, Praha 1944. R. Ouoika, Wenzel Emanuel Horak, MGG, VI, 1957.

HORN, Johann Caspar, njemaki kompozitor (Feldsberg, Donja Austrija, oko 1630 Dresden?, 1685?). Zna se, da je oko 1651 bio lijenik u Freibergu (Saska), a 166376 pripadao muzikom krugu S. Kniipfera u Leipzigu. U svojim suitama iz Parergona on jo djelomino primjenjuje varijacijski princip, ali je po tome to spaja talijansku pjevnost s elementima rane Lullyjeve manire (punktiranje, ornamenti ran je) napredniji od J. H. Scheina i J. Rosenmullera.
DJELA: zbirka petoroglasnih suita Parergon musicum (6 sv.): I i II, 1664; III i IV 1672; V i VI (sa 2 zbora za 5 12 glasova), 1676; Allerhand anmutige Sonatinen, Allemanden, Couranten, Baletten, Sarabanden und Giguen za 5 dionica, 1677. Scherzende Musenlust za 1 5 glasova i 5 instrumenata, 1673; Musikalische Tugend- und Jugend-Gedichte za 16 glasova i 5 violina ili flauta, 1678. Geistliche Harmonieen durch ganze Jahr za 4 vokalne i 4 instrumentalne dio nice (2 sv.): I, Winierteil, 1680 i II, Sommerleil, 1681. M. Ruetz obj. je I sta vak za 4 vokalne i 4 instrumentalna dionice (1933); H. J. Moser obj. 1 peto roglasnu kompoziciju (Corydon, 1933). LIT.: A. Schering, Musikgeschichte Leipzigs, II, Leipzig 1926. Isti, Johann Caspar Horn, MGG, VI, 1957.

HORN, 1. Karl Friedrich, kompozitor i orgulja njemakog podrijetla (Nordhausen, Thiiringen, 13. IV 1762 Windsor, 5. VIII 1830). Uenik Ch. G. Schrotera u Nordhausenu. Od 1782 ivio u Londonu, gdje je posredstvom njemakog poslanika napravio blistavu karijeru na kraljevskom dvoru: 178993 uitelj kraljice i 1793 1811 princeze Auguste Sofije. Od 1823 bio je orgulja dvorske kapele u Windsoru. H. je jedan od prvih promi catelja Bachove umjetnosti u Engleskoj.
DJELA: Six Sonatas for the Piano Forte or Harpsichord zoilh an Accom paniment for a Violin or Vc. op. 1 1785 (?); Three Sonatas for the Piano or Harpsichord zvith an Accompaniment for a Violin or Flute op. 2, 1800; A Collection of Divertimentos for the Pfte. zm'th an Accompaniment for Violin, 1800 (?); 12 Country Dances for the year 1796, 1796; 12 divertimenta za vojniku muziku; 12 Themes varies za klavir, violinu i violonelo. Traktat A Treatise on Harmony zvith Practical Examples, 1821. Redigirao izdanja Bachovih djela: A Set of Tzvelzve Fugues for the Organ, Arranged as Ouartets for 2 vi., T. and B. zvith the Addition of a Piano Forte Part and Thorough B., 1807; A Trio Composed Onginally for the Organ, and Nozv Adapted for Three Hands Upon the Piano Forte, 1809 10; 5. Wesley's and C. F. Horn's Nezv and Correct Edition of the Prelud es and Fugues by J. S. Bach, 1810 13.

HOREJEK, Vaclav, eki kompozitor (Bechary, 4. XI 1839 Be, 22. XII 1874). Poto je zavrio Orguljsku kolu u Pragu (1858) bio horovoa u Zemunu i od 1873 nastavnik muzike i horovoa u Panevu. Za potrebe pevakih drutava kompo novao velik broj horskih kompozicija (zbirka Gusle), kako na srpske narodne tako i umetnike tekstove. Pored toga ostavio niz solo -pesama, klavirskih komada (Devojka na studencu i dr.) i pravoslavnih crkvenih kompozicija.
LIT.: M. Tomandl, Spomenica Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva 18381939, Panevo 1938. S. . K.

HORENSTEIN, Jascha, ameriki dirigent ruskoga podri jetla (Kijev, 6. V 1898London, 5. IV 1973). Muziku studirao u Konigsbergu (M. Brode) i Beu (A. Busch, J. Mara, F. Schreker), gdje je studirao i filozofiju; usavravao se u Berlinu, i tamo 1922 dirigirao zborom Schubert i 192528 Filharmonijom. Od 1928 dirigent Gradskih kazalita u Diisseldorfu. God. 1933 emigrirao preko Pariza u SAD gdje je od 1940 bio direktor Nezo School For Social Research u New Yorku. Gostovao u Belgiji, Poljskoj, Skandinaviji, SSSR (1931), Australiji (1936 37), Italiji (Milano, La Scala 1948 i 1962) i Parizu (1950; dirigirao franc. premijerom opere Wozzeck A. Berga). Komponirao komorna i klavirska djela te solo-pjesme. HORKif, Karei, eki kompozitor i fagotist (temechy, Moravska, 4. IX 1909 ) Vojni muziar i lan raznih orkestralnih sastava, studij kompozicije zapoet kod P. Haasa u Brnu zavrio kod J. Kfike na Majstorskoj koli Prakog konzervatorija. God. 194552 predavao teoretske discipline na Konzervatoriju u Brnu, 195255 kompoziciju na muzikoj akademiji Jandek. Njegova djela istiu se vrsnom instrumentacijom.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1959 i 1964; Romanticka symfonietta, 1944; simfonijska pjesma Klythie, 1942; k oncerti za violonelo, 1953 i violinu, 1955; Horacke tance. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1938; I I , 1954; III, 1955 i IV, 1963; nonet, 1958; gudaki kvintet, 1960;

2. Charles Edward, kompozitor, dirigent i pjeva, tenor (London, 21. VI 1786 Boston, 21. X 1849). Sin i uenik Karla Friedricha, studij pjevanja nastavio kod V. Rauzzinija u Londonu; na opernoj pozornici debitirao 1809 u londonskom English Opera House. Od 1832 djelovao u New Yorku kao kompozitor, dirigent i trgovac muzikalija, 1843 47 dirigent u Londonu i od 1847 do smrti dirigent Handel and Haydn Society u Bostonu, SAD. Autor brojnih veoma popularnih opereta i muzikih igro kaza, istakao se kao spretan obraiva znameniti h opernih djela.
DJELA. DRAMSKA. Opere i igrokazi s pjevanjem: Tricks Upon Travel-lers (s Reeveom); The Magic Bride, 1810; The Bee Hive; The Boarding House or Five Hours at Brighton; The DeviVs Bridge (s Brahamom i Corrijem; Rich and Poor, 1812; The Waltz; Godolphin, the Lion of the North, 1813); Narensky,or The Road to Yarsoslaf (s Brahamom); The Woodman's Hut; The Ninth Statue or the Irishman in Bagdad, 1814; Charles the Bold or The Siege of Nantz, 1815; The Election; The Wizard of the Brozvn Man of the Moor; The Persian Hunters, 1817; Lala Rookh, 1818; Dirce, or The Fatal Um, 1821; The Two Galley Slaves or The Mili of St. Aldervon (sa Th. Cookeom), 1822; Philandering or The Rose Queen, 1824; Death Fetch or The Student of Gottingen; Peveril of the Peak, 1826; Pay to My order, 1827; Isidore di Merida, 1828; The Ouartette, 1829; Ho-nest Frauds, 1830; Nadir and Zuleika, 1832; Ahmed al Kamel, 1840; The Maid of Saxony, 1842. VOKALNA. Oratoriji: The Remission of Sion, 1832 (nova verzija pod naslovom Satan, 1845) i DanieVs Prediction, 1847; kantata Christmas Bells. Balade; cavatine; glees (Ali Things Love Thee; Gentle Waves; The Banks of Allan Water; Cherry Ripe; The Dessert Ile; I Knozv a Bank; I'Ve Been Roaming). Izdao zbirku Indian Melodies, Arranged for the Voice and Piano Forte, i?t Songs, Duettos and Glees, 1813. Preradio i nanovo orkestrirao opere: La Gazza ladra (Rossini; pod nazivom Annette), 1822; Artaxerxes (Arne), 1828; The Piratts (Storace), 1828; Le Philtre (Auber; pod nazivom The Love Spell or the Flirts of the Village), 1831 i Die Zauberflole (Mozart), 1833. LIT.: W. S. Rockstro, Illustrations of the English Composers, No. 3, C. E. Horn, London, 1878 82. H. F. Redlich, Karl Friedrich i Charles Edward Horn, MGG, VI, 1957.

HORNBOSTEL, Erich Moritz, austrijski muzikolog (Be, 25. II 1877 Cambridge, 2 8. XI 1935). Studirao kemiju, fiziku i filozofiju u Beu i Heidelbergu, promovirao filozofiju 1900.

160

HORNBOSTEL HORSLEY
HORNPIPE, 1. engleski narodni duhaki instrument den od roga vola ili koje druge ivotinje, identian vjeroja pibgornom. 2. Engleski narodni ples u trodobnoj mjeri, popularan os od XVI do XIX st., koji se, barem u kasnijem razvoju, iz solistiki; plesali su ga mornari prekrtenih ruku, brojnim li teristinim koracima i figurama. U umjetnikoj muzici si se h. u opernoj i klavirskoj literaturi. Najstariji je sauvani pi hornepype Hugha Astona (oko 1525; objavili su ga J. S. ! u Muica Antiqua, 1812, J. Wolf u zborniku Sing und Spielmusi, 1931 i dr.). To djelo pripada znaajnijim kompozicijama f klavirske literature; odlikuje se bogatstvom profinjene meloi inspiracije izgraene na vrlo jednostavnoj harmonijskoj p< (stalno izmjenjivanje tonike i dominante). Kao plesna toka bio je h. est, osobito u XVIII st. U to doba nastalo je rr. hornpipea preteno u umjerenoj 3/2 mjeri sa sinkopama: 3/2 J Kasnije prevladava 2/4 ili 4/4 mjera s karakteristinim pun nim ritmom:

Po zavretku studija posvetio se u Berlinu psihologiji i muziko logiji, osobito tonskoj psihologiji koju je studirao kod C. Stumpfa kao njegov asistent na Psihologijskom institutu Berlinskog univerziteta 1905/06. C. Stumpf, H. i lijenik O. Abraham radili su zajedno na tom Institutu etvrt stoljea, utjeui na itav ka dar istraivaa etnologa. God. 190633 H. je direktor berlinskog Fonogramskog arhiva i ujedno 192333 univerzitetski profesor. God. 193334 profesor na New School for Social Research u New Yorku. Prouavajui i usporeujui muziku izvanevropskih naroda (japansku, tursku, indijsku, indonezijsku, indijansku i dr.), H. je postao najznatniji predstavnik moderne sistematske etnomuzikologije. Njegovom zaslugom postao je berlinski Fonogramski arhiv golemom zbirkom snimaka egzotine muzike (taj je arhiv 1945 bio uniten, spaena je tek desetina ukupnog materija la). H. je Stumpfove postavke o vanosti etnomuzikologije i tonske psihologije oivio brojnim novim injenicama i dao problematici muzike etnologije mnoge nove aspekte. Od 1922 izdavao je sa C. Stumpfom asopis Sammelbdnde fiir vergleichende Mttsikzvissenschaft.
DJELA: Studien iiber das Tonsystem und die Musik der Japaner, SBIMG 1903 (sa O. Abrahamom); tjber die Bedeutung des Phonographen fiir die vergleichende Musikwissenschaft, Zeitschrift fur Ethnologie, 1904 (s istim); Phonographierte tiirkische Melodien, ibid. (s istim); Phonographierte indische Melodien, SBIMG, 1904 (s istim); Melodischer Tanz, ZIMG, 190304; Die Probleme der vergleichenden Musikzvissenschaft, ZIMG3 1905 06; Uber die Harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, 1905 06 (sa O. Abrahamom); Uber den gegenvjdrtigen tand der vergleichenden Musikzvissenschaft, Kongressbericht Basel, 1906; Uber das Tonsystem und die Musik der Mtlanesier, ibid.; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch-Columbia, F. Boas Anniversary Volume, 1906 (s istim): Phonographierte tunesische Melodien, SBIMG, 1906 07; Uber die Musik der Kubu, u knj. B. Hagen, Die Orang-Kubu auf Sumatra, 1908; Phonographierte Melodien aus Madagaskar und Indonesien, Anthropologie und Ethnographie, 1909: Vorschldge zur Transkription exotischer Melodien, SBIMG, 1909 10 (sa O. Abrahamom); Uber vergleichende akustische und musikpsychologische Untersuchungen, u djelu C. Stumpf, Beitrdge zur Akustik und Musikivissenschaft, IVV, 1910 (sa C. Stumpfom); Uber Mehrstimmigkeit in der aussereuropaischen Musik, Kongressbericht Wien, 1910; Uber die Bedeutung ethnologischer Untersuchungen fur die Psychologie und Asthetik der Tonkunst, Bericht iiber den 4. Kongress fiir experimentelle Psychologie Innsbruck, 1910 i 1911 (sa C. Stump fom) ; Uber ein akustisches Kriterium fiir Kulturzusammenhdnge, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1911; Musikpsychologische Bemerkungen uber Vogelgesang, ZIMG, 1910 11; Arbeit und Musik, ibid., 1912; Melodie und Skala, PJB, 1912; Sy-stematik der Musikinstrumente, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1914 (sa C. Sachsom); Gesunge aus Ruanda Ethnographie und Anthropologie (izd. J. Czekanowski), I, 1917; Erste Mitteilung Uber die Blasquinten-Theorie, Anthropos, 1919; Form-analysen an siamesischen Orchesterstiicken, AFMW, 191920; Musikalischer Exotismus, Melos, 1922; Das Exotische in der modernen Musik, Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1925; Geschichte des Phonogramm--Archivs der Staallichen Hochschule fiir Musik in Berlin, 1925; Die Musik der Semai auf Malakka, Anthropos, 1926; Zur Psychologie der Tondistanz, Zeitschrift fiir Psychologie und Physiologie der Sinnesorgane, 1926; Psychologie der Gehorserscheinungen, Handbuch der Physiologie, 1926; American Negro Songs, The International Review of Missions, 1926; Musikalische Tonsysteme, u djelu Geiger i Scheel, Handbuch der Physik, 1927; Ethnologisches su Jazz, Melos, 1927; African Negro Music, Africa, 1928; Tonart und Ethos, Festschrift fiir J. Wolf, 1929; Gestaltpsychologisches zur Stilkritik, Festschrift fiir G. Adler, 1930; Musik des Orients auf der Schallplatte, Kultur und Schallplatte, 1931; Zum Kongress fiir arabische Musik, Kairo 1932, Zeitschrift fiir vergleichende Musikwissenschaft, I, 1933; Das Berliner Phonogrammarchiv, ibid.; Das indische Tonsyslem bei Bharata und sein Ursprung, ibid. (sa R. Lachmannom); Carl Stumpf und die vergleichende Musikzuissenschaft, ibid.; The Ethnology of African Sound Instruments, Africa, 1933; Phonographierte isldndische Zzviegesdnge, Deutsche Islandforschung, 1930 i Breslau 1933; Fuegian Songs, American Anthropologist, 1936 i dr. LIT.: C. Sachs, E. M. von Hornbostel. Zum 50. Geburtstag, ZFMW, 1926 27. J. Handschin, E. M. von Hornbostel, Neue Ziiricher Zeitung, 1935, br. 2209. J. Kunst, Zum Tode E. von Hornbostels, Anthropos, 1937 (separat, Modling 1937). Isti, Around von Hornbostel's Theory of the Cycle of Blown Fifths, Indisch Instituut, 1948. C. Sachs, E. M. v. Hornbostel (1877 1935), MF, 1948. F. Bose, E. v. Hornbostel, Muica, 1952. C. Sachs, H. Husmann i H. Haase, Erich Moritz von Hornbostel, MGG, VI, 1957. B.A.

H. Purcel je ostavio niz hornpipea u svojim operama i dji za virginal. Uz njega upotrijebili su taj oblik i G. F. H; (Concerto grosso br. 7) te Th. Muffat (Componimenti mu. !739)> a nalazi se i u zbirci H. Plavforda Collection of Or, Lancashire Hornpipes Aid and New . (1705) i drugdje.
K. :

HORNSTEIN, Robert, njemaki kompozitor i kritiar naueschingen 6. XII 1833 Miinchen, 19. VII 1890). Stu na Konzervatoriju u Leipzigu: djelovao kao nastavnik C skog konzervatorija u Munchenu. Bio je sprijateljen si Wagnerom i A. Schopenhauerom.
DJELA. VOKALNA. Solo-pjesme: ciklus Werinhers Brautfahrt; 20 izabrane pjesme. DRAMSKA : opere Adam und Eva, 1870 i Der Dorfad balet Der Blumen Rache; scenska muzika za drame. Njegove memoar 1908 sin Ferdinand (sadre preraene uspomene na Schopenhauera, obj. u Freie Presse pod nazivom Erinnerungeii).

HOROWITZ, Vladimir, ruski pijanist (Berdiev, i. X 19c Muziku studirao 191021 na Konzervatoriju u Kijevu i

HORNE, Marylin, amerika pjevaica, alt (Bradford, Penn sylvania, 16. I 1929 ). Pjevanje uila na Univerzitetu June Kalifornije (W. Vennard); debitirala u Los Angelesu kao Kata (Smetana, Prodana nevjesta). Koncertna pjevaica, 1954 pjevala u filmu Cartnen Jones (umjesto glumice Dorothv Dandridge), od 1956 u Evropi gostovala na vie opernih pozornica. Od 1960 ponovno u SAD (San Francisco, Chicago). Osobit uspjeh doiv jela na festivalu u Edinburghu. Na koncertnom podiju esto nastupa sa sopranisticom Joanom Sutherland. Snimila je i vie gramofonskih ploa. HORNEMAN, Christian Frederik Emil, danski kompozitor (Kobenhavn, 17. XII 1340 8. V I 1906). Ue nik Konzervatorija u Leipzigu (I. Moscheles, L. Plaidy, M. Hauptmann, J. Rietz). U Kobenhavnu osnovao sa E. Griegom i G. Matthisom- Hansenom muziko drutvo Euterpe s kojim je prireivao popularne koncerte. Kasnije (1874) utemeljio sa O. Mallingom Koncertno drutvo, a 1878 Konzervatorij koji nosi njegovo ime.
DJELA: uvertira. Klavirske i komorne kompozicije. Opera Aladin, 1888. Scenska muzika za drame: Kampen med Muserne (K. Gjellerup); Esther (H. Drachmann); Kalanus (F. Paludan-Miiller). Kantata In memoriam Christian IX, 1906, pjesme.

F. Blumenfeljda bitirao 1922. 1924 priredio v turneju po Ev koncertirao s n znatijim orkesti 1928 preselio u ' Do 1953 gosto\ velikim uspjeho svim veim gi vima Sjeverne t rike i Evrope, je prestao javne stupati i do 196; vio se iskljuivo manjem grami skih ploa. Sr je mnoga djela sine i roman klavirske liten te kompozicije i jih ruskih muz (Skrjabin,Prokol HORSLEY, 1. VVilliam, engleski orgulj a i kompc (London, 15. XI 1774 12. VI 1858). Godine 1794 post; orgulja u Ely Chapel u Holbornu (London); 1802 preuzeo . Callcotta mjesto orguljaa u jednom enskom obdanitu i na
V. HOROVPITZ

poloaju djelovao gotovo 50 godina. H. je 1798 utemeljio dri Concentores Sodales za njegovanje gleea i kanona i bio suosi (1813) Philharmonic Society; 1822 postao lan ispitne komisi; Royal Academy of Music. Bio je u prijateljskim odnosima Mendelssohnom (od 1829).
DJELA: 3 simfo nije (izgub ljene). KLAVIRSKA: 3 sonate, 1814 i 1817; 6 sonatina; 47 preludija; 3 duetina; 113 malih preludija. KALNA: glees za 2-6 glasova (5 sv.), 1800 27; A Collection of Caih Various Species for 2-6 V. (40 kanona), 1817; anthemi (4 s orkestrom) Zbirke: A Collection of Hymns and Psalm Tunes Sung in the Chapel of the A for Female Orphans, 1820 i 24 Psalm Tunes and 8 Chants, 1841. INS'l't TIVNA: An Explanation of the Musical Intervals, 1825 i An Introduction Study of Practical Harmony and Modulation, 1847. IZDANJA: A Set oj Lessons for Beginners on the Pianoforte, 1812; A Collection of Psalm Tunes A and Modem, 1828; Byrd's Canliones Sacrae, Book I, 1842; Congregational C Music, 1856 (sa J. Gossom i dr.); vokalne kompozicije G. F. Handela i

HORSLEY HORVAT
2. Charles Edward, orgulja i kompozitor (London, 16. XII 1822 New York, 28. II 1876). Sin i uenik Williama; klav ir uio kasnije kod I. Moschelesa u Londonu. Studij nastavio kod M. Hauptmanna u Kasselu i F. Mendelssohna u Leipzigu. Orgulja u Londonu (St. John, Notting HM), od 1868 u Melbourneu i u SAD. Djela mu nisu osobito originalna; najbolje su sonate i klavirske kompozicije, pisane pod Mendelssohnovim. utjecajem.
DJELA: sonata za violonelo i klavir, 1843; sonata za klavir i harfu, 1846. - Klavirske kompozicije (Sinfonia, 1842 44). VOKALNA. Oratoriji: David, 1850; Joseph, 1853 i Gideon, 1859. Oda Eulerpe za sole, zbor i orkestar, 1870; anthemi; moteti i crkvene pjesme; solo - pjesme. Muzika za dramu Comus J. Miltona. Izdao: Selected Anthems by the Most Eminent Composers, 1857; Collection oj Glees by W. Horsley, 1873; A Text Book of Harmony, 1876; Friend of the Brave, 1880. LIT.: J. G. Horsley, Recollections of a Royal Academician, London 1903. R. B. Gotch, Mendelssohn and His Friends in Kensington, London 1934. N. M. Temperley, William i Charles Edward Horslev, MGG, VI, 1957.

161

rila je nekoliko zapaenih kreacija, meu kojima su: Carmen (Bizet), Amneris (Verdi, Aida), Azucena (Verdi, Trubadur), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Grofica (ajkovski, Pikova dama) i Lotta (Massenet, Werther). Gostovala je u Beu, Berlinu, Leipzigu, Miinchenu i drugim evropskim gradovima, a istakla se i kao koncertna pjevaica, osobito kao interpret G. Mahlera (Pjesma o zemlji, Pjesme o mrtvoj djeci).
LIT. :R.M., Anka Horvat- Gottlieb, Muzike novine, 1948, 8 9. K. Ko.

HORST, Anthon van der, nizozemski kompozitor, orgulja i dirigent (Amsterdam, 20. VI 1899 Hilversum, 7. III 1965). Na Konzervatoriju u Amsterdamu studirao orgulje (J. G. de Pauw) i kompoziciju (B. Zvveers). Orgulja i profesor Konzerva torija u Amsterdamu, kasnije u Hilversumu. Jedan od najistaknutijih holandskih zborskih dirigenata, vodio Koninklijke Oratoriumvereniging Excelsior u Hagu i Nederlandse Bachvereniging u Naardenu. Poasni doktor Univerziteta u Groningenu (1948).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1935; II, 1939 i III, sa solistima, 1959; Divertimentno pittorale, 1954; Re'Jlexions sonores, 1963; Concerto Espagnol za violinu, 1953; koncert za orgulje, 1952. Kompozicije za orgulje (Suite in modo conjuncto, 1943). VOKALNA: Chorus za sole i zbor, 1932; Choros I za zbor i orkestar, 1931 57; zborovi; solo-piesme. CRKVENA: misa za zbor; Canlico dei Cantici, 2 fragmenta za zbor i orkestar, 1921; Lux Divina za zbor, djeji zbor, flautu i harfu, 1924; Ouid retribuam za bariton i orkestar, 1924; Psalam 121 za bariton i orkestar, 1924; Oratorio (psalam 90) za glas i orgulje, 1933; Te Deum za sole, dvostruki zbor, orgulje i orkestar, 1946. Spis Bach's Hoogmis. LIT.: W. Paap, Anthon van der Horst, MGG, VI, 1957. HORSZOVVSKI,

MieczysJaw (Miecio), poljski pijanist (La-vov, 23. VI 1892 ). Uenik M. Soltvsa i H. Melcera na Konzer vatoriju u Lavovu, usavravao se kod Th. Leschetvzkog u Beu i J. Monquetea u Parizu. Koncertirao solistiki u Evropi i Americi; osobito se istakao u komornim sastavima sa J. Szigetijem, P. Casalsom i drugim znamenitim umjetnicima. Od 1942 ivi u SAD; profesor je na Curtis Institute u Philadelphiji. U njegovu repertoaru istaknuto mjesto zauzimaju djela Bacha, Beethovena, Schu-manna, Chopina i Brahmsa. U vicarskom turistikom sre ditu Zermattu bio je osnovan Festival Horszozvski, u okviru kojih je odravao majstorski teaj klavira. HORTON, Austin Asadata Dafora, nigerijski kompozitor (Freetovvn, Sierra Leone, 4. VIII 1890 New York, 4. III 1965). Studirao narodne plesove i muziku kulturu afrikih naroda. Naj prije organizirao u Njemakoj plesnu trupu, a 1921 preselio u SAD, posvetivi se promicanju afrikih plesova. Prireivao je predstave s izvornim melodijama i ritmovima svoje zemlje u vlastitim obradbama, medu kojima su Kikunkor, the Witch, 1934 i plesna drama Tunguru. HORVAT, Albin, zborovoa (Trije Kralji, Slovenske Gorice, 7. VII 1897 ) Muziku uio kod H. Druzovia i E. Berana te kasnije na Pedagokoj akademiji u Mariboru. Djelovao je u Ma riboru kao zborovoa raznih pjevakih drutava {Luna Krevina, Milo Zidanek, Ipaveva pevska upa, omladinski zbor Slava Klavora, 1946 62 i dr.). God. 1927 62 vodio je zbor Angel Besednjak s kojim je nastupao i u inozemstvu. M. pe. HORVAT, Anka (udata Gottlieb), pjevaica, alt (Ka tel kraj Zlatara, 21. VI 1884 Zagreb, 10. VII 1948). Ue nica L. Brtickl, na opernoj po zornici debitirala 1909 u Za grebu kao Carmen (Bizet). Na kon toga studirala pjevanje u Beu (F. Forsten). Do 1914 est gost opere Hrvatskog na rodnog kazalita, 191417 la nica Dresdenske opere, a onda se povukla. Njezin prekrasni snani alt omoguio joj je da pjeva jednakim uspjehom uloge najrazliitijih karaktera. Iskon skim temperamentom, uz to uvijek muzikalno i stilski is pravno, izvodila je brojna djela autora sviju epha, od Bacha i Beethovena do Musorgskog i Janaeka. U svojoj relativno kratkoj scenskoj karijeri ostvaA. HORVAT
MUZ. E..II, 11

HORVAT, Franjo, koreograf i baletni pedagog (Kotoriba, 22. IX 1920 ). Zavrio uiteljsku kolu u Zagrebu; u baletu uenik A. Mileti i M. Zvbina. God. 194345 lan Centralnog pozorita ZAVNOH, 1947 organizira Zagrebaku komornu plesnu trupu s kojom prireuje koncerte po Jugoslaviji. God. 1948 po staje koreograf, pedagog i solista baletnog ansambla JNA u Beo gradu, a od 1949 djeluje u istom svojstvu u Sarajevskoj operi (1954 62 ef baleta). U Sarajevu osnovao baletni studio iz kojeg su se regrutovali lanovi i kasniji solisti ansambla. Time je stvorio temelj razvoju sarajevskog baleta koji je dao niz istaknutih solista. Od 1962 bio je slobodan umjetnik, a 1968 preuzeo je vodstvo baleta Narodnog kazalita u Splitu. Svoje koreografije zasniva H. na tradicijama klasinog baleta i na elementima jugoslavenskog na rod nog plesa. Najznaajnija su mu ostvarenja baleti u operama Knez Igor (Borodin) i Kotana (Konjovi) te samostalna baletna djela: Bolero (Ravel), avo u selu (Lhotka), Intermezzo (vlastiti libreto, prema kojemu je muziku komponovao B. Papandopulo), Labudovo jezero (ajkovski), Licitarsko srce (Baranovi), Ohridska legenda (Hristi), udesni mandarin (Bartok), Pepeljuga i Romeo i Julija (Prokofjev), Abraxas i Juan od Zarisse (Egk), Pjesma nad pjesmama (vlastiti libreto, muzika T. Proeva), Francesca da Rimini (ajkovski), Popodne jednoga fauna (Debussv) i dr. Sa koreogra fijama F. Horvata postigao je Sarajevski balet znaajne uspjehe u zemlji i inostranstvu. M. POZ. HORVAT (Horvatova), Gabrijela, pjevaica, mezzosopran (Varadin, 24. XII 1877 Prag, 1968). Pjevanje uila na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (M. Kiseljak) i Beu. Na opernoj pozornici debitirala 1896 u Zagrebu kao Siebel (Gounod, Faust). Nakon jedne sezone provedene u Zagreba koj operi pjevala u Beu, Dres-denu i Kolnu te od 1903 u Pragu, gdje je 191329 bila prvakinja Narodnog divadla. Kasnije se posvetila pedago kom radu te odgojila nekoliko istaknutih ekih opernih pje vaa. Umjetnica velikih glasov nih mogunosti, H. je u svojoj karijeri ostvarila vie od 200 uloga razliitog karaktera, altov-skih, mezzosopranskih, pa i dramsko-sopranskih, koje su se uz to odlikovale velikom scen skom uvjerljivou. U prvo vrijeme izvrsna Carmen (Bizet) i Amneris (Verdi, Aida), kasnije se proslavila u Wagnerovim operama kao Brangan a (Tristan i Izolda), Ortuda (Lohengrin), Kundrv (Parsifal) i dr. Od ostalih kreacija treba posebno spomenuti Salomu (R. Strauss) i Crkvenjarku (Janaek, Jenufa). Bila je i izvrsna koncertna pjevaica. Posljednji je put javno nastupila 12. XII 1957 u Prag u na svea nom koncertu G. HORVAT povodom proslave svoje 80- godinjice ivota.

LIT.: A. Reklorys (redaktor), Korespondence L. Janaka s G. Horvato vom, Praha 1950. Isti, Nai operni pevci, Praha 1958. K. Ko.

HORVAT, Milan, dirigent (Pakrac, 28. VII 1919 ). Na M uzikoj akademiji u Zagrebu diplomirao 1946 u odsjeku za kla vir (M. Lorkovi, S. Stani); dirigiranje uio privatno kod M. Sachsa i F. Zauna. Zavrio i studij prava i doktorirao. Neko vri jeme koncertirao kao pijanist, poslije se posvetio iskljuivo diri giranju. Debitirao 1945 kao dirigent zbora i stalni pratilac Radio -Zagreba. Od 1946 dirigent Simfonijskog orkestra Radio-stanice (od 1948 pod nazivom Dravni simfonijski orkestar, kasnije Za grebaka filharmonija) i profesor dirigiranja na Muzikoj akade miji u Zagrebu. God. 1951 -56 vodi orkestar Irskog radija u Dublinu, T956 70 ef - dirigent Zagrebake filharmonije (1957 -69 direktor) i od 1969 ef -dirigent Simfonijskog orkestra Austrijskog radija u Beu. Muziar iroke kulture, istanana ukusa, izvanred ne muzikalnosti i preciznosti, H. stoji ve niz godina u prvim redovima evropskih muzikih umjetnika. O njegovim visokim artistikim kvalitetama ne svjedoe samo najvie nagrade u domovini, nego

162

HORVAT HOTHBY
MORNA. Za gudaki kvartet: Koralne varijacije, 1953; Kontrasti, 1963; Rc 1967. KLAVIRSKA: Varijacije, 1953; Varijante, 1965; Sonnant, 197c Trialogue za Martenotove valove, 1968. DRAMSKA: muzika pria / 1 uma, 1962 (RTV Zagreb, 16. V 1962); televizijska opera Tri legende (p enoi), 1971 (Salzburg, VIII 1971; jugosl. premijera, RTV Zagreb, 3. XI i' VOKALNA: Krik, 5 pjesama za mezzosopran i orkestar (F. G. Lo 1968 (Zagreb, 19. III 1969); kantata Jama za bas, mjeoviti zbor i ork> (I. G. Kovai), 1971 (Zagreb, 18. XII 1971). LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatsk oj 1945 1965, greb 1966. K. K<

i laskave ocjene prominentnih muzikih strunjaka brojnih zemalja u kojima redovito nastupa. Svestrane Horvatove sposobnosti dolaze do izraaja podjednako na podruju simfonijske i operne muzike, pa je est gost znamenitih svjetskih orkestara i muzikih kazalita u Austriji, Njemakoj, Francuskoj, vicarskoj, SSSR, Finskoj, Italiji, Engleskoj, Madarskoj, ehoslovakoj, Poljskoj, Bugarskoj, Irskoj, SAD, Danskoj, Rumunjskoj, Nizozemskoj, Japanu, kao i na meunarodnim festivalima u Londonu, Pragu, Var-avi, Dubrovniku, Veneciji, Ta-ormini i Salzburgu. Horvatovo ime susree se esto i na gramofonskim M. HORVAT ploama poznatih tvornica {Westminster Recording, Decca, Deutsche Gramophongesellschaft, Philips, Concert Hali, RTB,Jugoton). K. Ko. HORVAT, Stanko, kompozitor (Zagreb, 12. III 1930 ). Studij kompozicije zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek), a 195859 usavravao se u Parizu kod T. Aubina na Konzervatoriju i privatno kod R. Leibowitza. God. 1957 61 profesor muzike kole Vatroslav Lisinski, od 1961 docent i zatim profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Istaknuti predstav nik srednje kompozitorske generacije u Hrvatskoj, H. je svoja prva djela izgradio na vrstim temeljima tradicije. Upoznavi za studija u Parizu razliite oblike suvremenih muzikih pre viranja, on je paljivim odabiranjem novih elemenata obogatio svoj muziki govor i proirio izraajne mogunosti, stvarajui osnovu za nova dostignua. Na putu traenja vlastitog izraaja zanimljiv su dokument Kontrasti za gu daki kvartet, u kojima su neki fragmenti tretirani na tradicionalni nain, a drugi se temelje na tzv. aleatorikom principu, pa je definitivno obliko vanje tonskog materijala preputeno izvodiocima. Poseban afinitet za zvukovnu atraktivnost oituje se u H orvatovu Koralu za gudae, napisanom za sastav od po 8 prvih i drugih violina, viola, violonela i kontrabasa. Kompozicija se temelji na doslovnom citatu jedne gregorijanske melodije iji se tok prekida dramatinim akordima. Karakteristino Horvatovo pove zivanje naslijeenih postupaka s tekovinama dananjice prisutno je i u muzikom govoru njegove kantate Jama (prema istoimenoj poemi I. G. Kovaia), pa na pojedinim stranicama partiture dolazi do slobodne improvizacije, pri emu su svirai ogranieni samo vremenski. Prijelazi iz fiksno zabiljeenih situacija u aleato rike i obratno ostvareni su veoma vjeto, tako da sluaoci i nisu svjesni o emu se zapravo radi. Nadahnut potresnim Goranovim stihovima H. je pro naao najsretniji nain kako da njegova muzika ne bude ilustracija konkretnog sadraja, a da ipak doara pjesnikovu mi-sao-vodilju, njegovu vjeru u pobjedu svjetla nad mrakom, u svemonu humanu viziju lienu svih lokalnih i vremenskih odreivanja. Sredinja uloga u kantati povjerena je basu s-olo koji mora da praktiki barata gotovo svime to daje ljudski glas: od apta govora, pjevanja, vikanja sve do onog osjetljivog tzv. S. HORVAT govorenog pjevanja, pomalo uzvienog, transponiranog govora koji prua velike mogunosti. Zbo r je samo periferni sudionik radnje; u orkestru nema violina i viola, ali zato su vani zadaci dodijeljeni klaviru, Martenotovim valovima i brojnim udaraljkama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1954; simfonija, 1956 (Zagreb, 31. I 1956); Simfonijski stavak, 1961 (Zagreb, 29. I I I 1961); koncert za klavir, 1966 (Zagreb, 3. IV 1967); Taches za klavir i komorni orkestar, 1968 (Graz, 26. IX 1968); Hymnus, 1969 (Zagreb, 27. XI 1969). Za gudaki orkestar: Passacaglia i fuga, 1952; Concertino, 1952 (Zagreb, 17. V 1953); etiri stavka, 1958 (Zagreb, 6. IV 1960); Concerto rustico, 1958 (Sarajevo, 27. VI 1958); Koral, 1967 (Zagreb, 15. I 1968); Perpetuum mobile, 1971 (Zagreb, 9. V 1971)- KO-

HORVVITZ, Karl, njemaki kompozitor, dirigent i muz pisac (Be, 1. I 1884 Salzburg, 18. VIII 1925). Muzikolo; studirao na Bekom univerzitetu (G. Adler), a kompoziciju vatno kod A. Schonberga (190408). Operni dirigent na rai manjim kazalitima, 191114 u Pragu na Deutsches Landesthea Od 1921 vrlo aktivno sudjeluje kod organiziranja festivala u Don eschingenu. U Horvvitzovim tehniki dotjeranim kompozicija esto dolazi do izraaja razvijen smisao za tonsko slikanje.
DJELA: simfonijska uvertira, 1922. Gudaki kvarteti. Scenska mu za Der Totengrdber von Feldborg J. Kernera. Predigra i pjesma za barit veliki orkestar; solo-pjesme (ciklus Vom Tode). G. Ch. Wagenseil als Sym: niker (disertacija), 1906. Sa K. Riedlom i G. Adlerom izdao XV sv. zb DTO (Wiener Instrumentalmusik im XVIII Jahrhundert).

HOSANNA, hebrejska rije, koja izraava pobjedu i slav U zapadnu je liturgiju uvedena kao sastavni dio misnog 01 narija (Hosanna in excelsis u stavcima Sanctus i Benedicti Od najstarijih se vremena rije h. u crkvenoj muzici kompor u obliku melodijski bogato razvijene kode. Mnogi primjeri repertoara gregorijanike pokazuju prve zaetke ovoga tradk nalnog postupka: Hosanna, mi9a IX

J j^rft r'PZ)
Ho -

san-na in ec-

cal -

HOSTINSK^, Otakar, eki estetiar i muziki pisac (M tineves, 2. I 1847 Prag, 19. I 1910). Studirao pravo i filozof u Pragu, a 186768 estetiku u Miinchenu. U muzici uenik Smetane. God. 186973 muziki kritiar u Pragu (u asopisi] Dalibor, Hudebni Listy, Pokrok i dr.), urednik asopisa Lun, razliitih almanaha, u kojima je objavio mnogo lanaka, esej; rasprava. God. 187377 ivio u Munchenu, Salzburgu i u Ital: 1877 postao docent za estetiku na Univerzitetu u Pragu (18 profesor). Uz to 188286 predavao historiju muzike na Konzi vatoriju. H. je bio prvi branilac R. Wagnera u ekoj i odue ljeni propagator B. Smetane.
DJELA: O hudblprogramni, 1873; Vaclav TomAlek, 1874; Daj Musikalis Schone und das Gesatntkunstzverk vom Standpunkte der formalen Asthetik, 18 est rozprav z oboru krdsovdy a djin umSni, 1877; Die Lehre von den musikalisci Kldngen, 1879; O uloe nai historicki literatury hudebni, 1881; O hudbS star} Reku, 1885; Struny pfehled dSjini hudby, 1885; O nynSim stavu a smSru e hudby, 1885; O eke deklamaci, 1886; 36 napvu sve*tskych pisni eke lidi 16. stol., 1892; Lidova piseri, hudba a tance, 1895; O nai svltski pisni Ude 1895; Volhsliedund Volkstanz der Slawen (sa A. Helfertom), 1895; Jan Blahos a Jan Josquin, 1896; Uvahi a nkterych eskyc h pisnich lidovych, iHg6;Umilec ruch v narodne* eskem za poslednick 50 let, 1898; Hudba v echdch, 1900; B. Si tana a jeho boj o moderni eskou hudbu, 1901; Vzpominky na Fibicha, 1902; e svetskd pisen lidova, 1906; Umni a spolenost, 1907; O nynejim stavu a smeru t ka hudby 18641904, 1909: A. Dvofdk a vyvoji nai dramaticke hudby, 19* Esthetiky, 1909; Smetanovy ndzory na hudbu, 1909; eskd hudba 1864jp' 1909. Brojne rasprave, studije i lanci. Komponirao je uvertiru (1866), k virska djela, skice za opere Elektra i Konrad Wallenrod te za melodramu Pol nie, solo-pjesme. Napisao libreta za opere Messinskd nSvesta (Z. Fibich Popelka (R. Rozkony). LIT.: Hudebni sbornik, 1912, 1 (broj posveen Hostinskome). Z. I jedly, Otakar HostinskJ', Praha 1955. R. Ouoika, Otakar Hostinsk^, MGG,' 1957-

HOT (engl. vrue), pojam kojim su obuhvaena tipina sv( stva jazza u pogledu melodije (> dirty tones), ritma ( off- bet i osobito intonacije, temperamentne i treperave, te ekstatin naina muziciranja. Hot jazz bio je dvadesetih i tridesetih godina sinonim za ja (hot music, hot style) u uem smislu, za razliku od tadanje k mercijalne plesne, odnosno zabavne glazbe (siveet music, dan music). Stilu hot jazza suprotan je po znaajkama -> cool ja. (hladni jazz) pedesetih godina. Hot-intonacija je instrumentalna i vokalna intonacija tipii za jazz sve do pojave cool-jazza. Karakteristino je, posebno instrumentalnu intonaciju, silovito isticanje pojedinih tono\ odnosno atakiranje (tzv. attach) na ton, zatim vibrato, neii tonovi (dirty tones), fraziranje -> off - beat, itd. Hot-intonacijo se zapravo presauje nain pjevanja sjevernoamerikih Crna< na duhake instrumente (singing horns). M. Maz. HOTHBY (Hothobi, Hoctobi, Hothus, Otobi, Ottobus Johannes, englesk i teoretiar i kompozitor (umro 6. XI 148/

HOTHBY HOWARD
Prema nekim izvorima stekao doktorat teologije na Univerzitetu u Oxfordu i tamo od 1435 i sam predavao. ini se da je boravio u panjolskoj, Francuskoj, Njemakoj i Italiji, a zna se da j e prije 1467 bio u Firenci; 1467 86 u gradu Lucca. Karmelian, djelo vao je kao uitelj muzike, zborovoda i kapelan u katedrali (neki smatraju da je bio i orgulja). God. 1486 pozvao ga je kralj Henrik VII da se vrati u Englesku. U svojim teoretskim spisima zastupao je konzervativnu liniju.
DJELA. Traktati: La Calliopea legale; Tractatus quarundam regulurum artis musicae; Regulae super proportionem et cantum figuratum; De cantu figuratum ; Regulae supra contrapunctum; Dialogus in arte muica i dr. Kompozicije. 8 troglasnih djela: Kyrie; Ova pro nobis; 2 Magnificata; Diva panthera; Tard'il mio cor; Ave sublime triumphale i Amor; 4-gl. Que est ista. LIT.: C. E. H. de Coussemaker, Histoire de Pharmonie au moyen age, Pari 1852. L. Neric , Storia della muic a in Lucca, 1880. U. Kronmiiller, Johannes Hothby, eine Studie zur Geschichte der Musik im 15. Jahrhundert, KMJB, 1893. A. W. Schmidt, Die Calliopea legale des Johannes Hothby, Leipzig 1897. F. Ghisi, Contributo bibliografico alla muica italiana a ntica, Rassegna Dorica, 1938. G. Rongaglia, Intorno a un codice di Joharmes Bonadies, Atti e memorie della R. Accademia di Scienze, Lettere ed Arti di Modena, 1939. D. Plamenac, Keyboard Music of the I4th Century in the Codex Faenza 117, Journal of the American Musicological Society, 1951. A. Seay, The Dialogus Johannis Ottobi Anglici in arte muica, ibid., 1955. Isti, Florence: The City of Hothby and Ramos, ibid., 1956. G. Reaney, Johannes Hothby, MGG, VI, 1957.

163

musettes des XVII e et XVIII e siecles, Pari 1894. N. Mauger, Les Hotteterre . . . suplement a la brochure publiee en 1894 par E. Thoinan, Pari 1912 R. Cotte, Hotteterre, MGG, VI, 1957.

HOUDARD, Georges Louis, francuski muzikolog (Neuillv-sur-Seine, 30. III 1860 Pariz, 28. II 1913). Uenik A. Deslan desa, L. Hillemachera i J. Masseneta na Parikom konzervatoriju. Zastupao tezu o menzuralnoj ritmici korala. U nizu rasprava iznosi miljenje da sve osnovne neume imaju jednako vremen sko trajanje; ono odgovara jednoj etvrtinki. Njegovo su gledite pobili benediktinci iz Solesmesa (A. Mocquereau).
DJELA: L'Art dit gregorien d'aprs la notation neumatique, 1897; Le Ryihme du chant dit gregorien d'apris la notation neumatique, 1898; L'Evolution de Vart musical et Vart gregorien, 1902; La Richesse rythmique musicale de Vantiquite, 1903 ; LaQuestion gregorienne en 1904, 1904 ;La Science musicale traditionnelle, 1904; La Cantilene romaine, 1905; Aristoxene de Tarente, 1905; La Rythmique intuitive, 1906; Textes theoriques . . . Vade-Mecum de la rythmique gregorienne des Xe et XI e siicles, 1912. Komponirao crkvenu muziku. LIT.: W. Irtenkauf, Georges Louis Houdard, MGG, VI, 1957.

HOTTER, Hans, njemaki pjeva, bas-bariton (Offenbach, 19. I 1909). Na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu studirao crkvenu- muziku; u pjevanju uenik M. Romera; na opernoj po zornici debitirao 1929 u Opavi, ehoslovaka, kao Govornik (Mozart, arobna frula). God. 193234 na Njemakoj operi u Pragu, 193437 u Hamburgu i od 1937 na Dravnoj operi u Miinchenu. Njegov snaan, tamno obojen glas dolazi najvie do izraaja u opernim likovima Wagnerovih opera, kao i na koncertnom podiju. Gostovao je na Scali u Milanu, Covent Gardenu u Londonu, Operi u Parizu, Metropolitanu u New Yorku, Teatru Colon u Buenos Airesu i brojnim drugim svjetskim muzikim kazalitima, kao i na festivalima u Bavreuthu, Salzburgu i Edinburghu.Vrhunski dometi njegove umjetnosti su Ukleti Holandez (Wagner), Wotan (Wagner, Siegfried), Olivier (R. Strauss, Capriccio), Borromeo (Pfitzner, Palestrina) i Veliki inkvizitor (Verdi, Don Carlos), Bavi se i opernom reijom.
LIT.: B. W. VCessling, H. Hotter, Bremen 1966.

HOUKA (Houschka, Hauska, Hauschka), Vincenc, violonelist i kompozitor ekoga podrijetla (Stfibro, 21. I 1766 Be, 13. IX 1840). lan djeakog zbora crkve sv. Vita u Pragu, u muzici uenik A. Laubea, J. Seegera i Christa (violonelo). lan kapele grofa Thuna, od 1788 koncertirao kao violonel ist u Karlsruheu, Dresdenu i drugim njemakim gradovima. Nakon toga nastanio se u Beu, gdje je od 1792 bio u dravnoj slubi. H. je jedan od utemeljitelja Gesellschaft der Musikfreunde u Beu i njegova Konzervatorija. Do 1827 vodio je drutvene koncerte k ao dirigent. Poznavao je Havdna i bio u prijateljskim odnosima s Beethovenom.
DJELA. KOMORNA : 5 kvinteta za bariton i gudaki kvartet; 5 dueta za bariton i violonelo; divertimenti za violonelo i b. c.; 6 sonata za violonelo (Tras sonates pour le vcl. avec accompagnement de la Basse op. 1 i 2); 3 troglasna kanona. VOKALNA: 7 nokturna za 3 glasa uz pratnju viole, violonela i mandoline; solo-pjesme uz pratnju klavira ili violonela; Solfeggi za sopran. Napisao autobiografiju, 1826 (obj. J. Peschek u Festschrift der Bergstadt Mies, 1931). LIT.: E. Hanslick, Geschichte des Konzertwesens in Wien, Wien 1869. R. Hirschfeld, Geschichte der koniglich-kaiserlichen Gesellschaft der Musikfreunde in Wien, Wien 1912. K. M. Komma, Vincenz Hauschka, MGG, V, 1956.

HOTTETERRE, DE (Obterre, Otteterre, Hauterre, Hauteterre, Hautteterre, Opterre, Haulteterre, Haultetere i dr.), francuska obitelj muziara, podrijetlom iz Evreuxa. Ve potkraj XVI st. spominju se pojedini lanovi obitelji kao graditelji narodnih instrumenata. 1. Jean (Jehan), instrumentalist (La Couture-Boussev, ? oko 1691). Oko 1650 stupio u kraljevsku slubu na dvoru u Ver saillesu; usavrio gradnju musette, a djelovao i kao svira na tom instrumentu i kao oboist. 2. Martin, graditelj instrumenata (? Pariz, 1712). Sin Jeana; sudjelovao je takoer na muzikim priredbama u Versaillesu. On je izraivao sve vrste drvenih duhakih instrumenata;namusetti je konstruirao sistem poklopaca, pomou kojega su se mogli na njoj proizvoditi i kromatski tonovi. Komponirao je kraa djela za taj instrument (neka od njih izdao E. Thoinan, 1894). 3. Jacques Martin (pogreno gdjekad Louis), flautist i kom pozitor (Pariz, oko 1684 16. VII 1762). Sin Martina; izvrstan instrumentalist, najvaniji je lan te obitelji. Vjerojatno je do 1705 ili 1707 neko vrijeme djelovao i u Rimu (odatle njegov na dimak Le Romain). I on je po svoj prilici gradio instrumente, ali je poznatiji kao virtuoz, kompozitor i pedagog. Svojom vanredno istom i izraajnom svirkom mnogo je pridonio popularizaciji muzike za blokflautu, a p edagokim radom postavio je (prije Blaveta) temelje za razvoj francuske flautistike kole.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Livre de Piecis pour la Flule et autres instruments: I, 1708 i II, 1715; Sonates en trio pour la flute traversUre et a bec, houlbois, 1712; Suite de pieces . . . pour les flutes traversiires, les flutes a bec, les violes: I, 1712, II, 1717; Art de preluder sur la flute traversiere . . ., 1719. La
Tendresse bochiaue . . . za sole i mali ansambl duhakih instrumenata; airs.

HOVE, Joachim van den, flamanski lautist i kompozitor (Antwerpen, krten 4. I 1567 Hag?, oko 1620). Sin muziara, djelovao od 1601 u Leidenu i od 1616 u Hagu. Po rasprostranjenosti prijepisa njegovih kompozicija moe se zakljuiti da je poduzimao vie turneja po inozemstvu. Njegovi uenici bili sU grof Heinrich Friedrich i vojvoda Moritz od Nassaua.
DJELA: Florida, sive cantiones, e quamplurimis praestantissimorum nostri aeui musicorum libris selectae za 2 glasa i lutnju, 1601; Delitiae musicae sive cantiones, e quamplurimis . . ., 1612; Praeludia testitudinis, ad symphoniam duarum vocum duarumve Violarum accomodata, 1616. U rukopisu su sauvani brojni pojedinani stavci. LIT.: L. de La Laurencie, Les Luthistes, Pari 1928. W. Boelticker, Studien zur solistischen Lauten-Praxis (habilitacija), Berlin 1943 (rukopis). Isti, Joachim van den Hove, MGG, VI, 1957.

HOVEN, J. -> Vesgue von Puttlingen, Johann HOVHANESS, Alan Scott, ameriki kompozitor i pijanist armenskog podrijetla (Somerville, Massachusetts, 8. III 1911). Muziku studirao na Netv England Conservatory u Bostonu (klavir kod H. Gebharda, kompoziciju kod F. S. Gonversea) i u Lenoxu kod B. Martinua. Orgulja, nastavnik Konzervatorija i dirigent Studentskog orkestra u Bostonu. Prouava umjetnost Armenije i Srednjeg Istoka, pa se u njegovim djelima osjea utjecaj tih muzikih kultura. Rado upotrebljava iroke, gip ke melodijske linije, sloene ritmove i preteno modalni, ponekad i politonalni kontrapunkt.
DJELA. ORKESTRALNA: 17 simfonija, 1937 63. Simfonijske pjesme: Meditation on Zeami, 1960; Floating World (Ukiyo), 1960 i Arjuna, 1960. Koncerti: Lousadzak za klavir, 1944; Elibris za flautu i gudae, 1944; Zartik Parkim za klavir, 1949; Artik za rog, 1949; Diran za trublju, 1949; za violinu, 1951; Talin za violu, 1952; 2 za usnu harmoniku, 1952; za runu harmoniku, 1959 i Return and Rebuild the Desolate Places za trublju i gudae, 1959. Monadnock, 1935; preludij i fuga, 1936; koncert Arevakal, 1951; 2 koncerta, 1954 i 1957; Mysterious Mountain, 1955; Macedonian Mountain Dance, 1955; Meditation on Orpheus, 1957; Mountain of Prophecy, 1960; varijacije i fuga, 1964. Za komorni orkestar: psalam i fuga, 1941; 3 rapsodije, 1944 59; suita, 1952 i dr. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1936; II, 1951 i III, 1962; 4 bagatele za gudaki kvartet, 1964; gudaki trio, 1962; klavirski trio, 1936; klavirski kvintet, 1927; duhaki k vintet, 1960; suita Tower Music za duhaki nonet, 1954; diver timento za duhaki kvartet, 1949; senata za flautu i orgulje, 1962; sonata za obou i orgulje, 1962; sonata za 2 oboe i orgulje, 1963. KLAVIRSKA: sonata Ricercare, 1935; tokata i fuga, 1935; 3 preludija i fuge, 1935, 2 suite, 1949 i 1954. DRAMSKA: Blue Flame, 1959; Pilate, 1960; pirit oj the Avalanche, 1963; The Burning House, 1964; koreografska drama Wind Drum, 1964; balet Circe, 1960. VOKALNA. Kantate: Avak, The Healer, 1946; Shepherd of Israel, 1951; Dozvn At Laona, 1957 i Fuji, 1960. Za sole, zbor i orkestar: Ancbassis (s recitatorom), 1953; Glory to God, 1954 i Ad Lyram, 1955. Zborovi; solo-pjesme. Missa brevis, 1935; 2 magnificata, 1957. LIT.: O. Daniel, Hovhaness, Bulletin of Ame rican Composers Alliance, 1952, 3- N. Broder, Alan Scott Hovhaness, MGG, VI, 1957.

INSTRUKTIVNA: Principes de la Flute Traveisiere . . . 1707 (V izd. 1765; prevedeno na engl. i nizoz. 1728); Me'thode pour la Musette . . . (sadri i kompo zicije njegova oca), 1738. NOVA IZD.: Principes de la Flute obj. H. J. Hellwig; suitu za flautu i b. c. iz 1708 obj. L. Schaffler (Nagels Musik-Archiv, 1929); sonatu za flautu i b. c. obj. E. Doflein (Altjranzbsische Duette, 1931 33); sonatu za obou, flautu (ili violinu) i b. c. obj. R. Violler (Musique francaise, 1949).

Louis (? Pariz, 1720), Nicolas (? Pariz, 1727), Jacques-Jean (? oko 1705) i neki drugi lanovi obitelji bili su muziari, najvie graditelji drvenih duhakih instrumenata, ali i virtuozi. Svi su oni na svoje instrumente stavljali jednake cedulje, pa je danas za pojedine radove nemogue odrediti, koji ih je lan obite lji izradio. Po kvaliteti su izjednaeni, a odlikuju se prvorazrednom izradbom, punoom tona i savrenim izgovorom.
LIT.: J. Carlez, Les Hotteterre, Pari 1877. E. Thoinan, Les Hotteterre et les Chedeville, celebres joueurs et facteurs de flutes, houtboi s, bassons, et

HOWARD, Andre, engleska plesaica i koreograf (London, 3. X 1910 ). Studij baleta zapoela u koli M. Rambert; kasnije

164

HOWARD HRANILOVI
Merry Eye za mali orkestar; Procession, 1922; Pastoral Rhapsody, 1923; Pa Rondel, 1925; Music For a Prince, 1949. KOMORNA: Phantasy Ouartet; gudaki kvartet In Gloucestershire, 1923; Lady Audrey's Suite ? aki kvartet; klavirski kvartet, 1916; Rhapsody Ouintet za klarinet i gi 3 sonate za violinu i klavir; sonata za obou i klavir, 1943; sona ta za klai klavir, 1949. Klavirske kompozicije. Lumbert's Clavichord (12 kompo i Hozvells' Clavichord (12 kompozicija), 1951 za klavikord. Dvije s 1911 i 1938 i dr. za orgulje. Balet Penguinski. VOKALNA: Canta the Waking of Lazarus, 1953. Za sole, zbor i orkestar: Sine nomine, 1922; A Yeoman fs Woring Song, 1934 i Hymnus Paradisi. In Green Ways ciklus pjesama za sopran i orkestar; zborovi; oko 70 solo-pjesama. Dvije mise, i 1954; brojni anthemi i moteti za razne sastave; Magnificat et Nunc Di, 1952LIT.: G. Finzi, Herbert Howells, Musical Times, 1954. A. Hutchings, Herbert Norman Howells, MGG, VI, 1957.

uila kod L. Jegorove, O. Preobraenske i V. Trefilove u Parizu. Debitirala 1929 kao Nimfa u baletu Mars i Venera (koreograf Ashton). God. 1930 osnovala Ballet Club, organizaciju za pomaganje razvoja baleta. Svestrana umjetnica bavi se takoer literaturom, muzikom i slikarstvom. Njene koreografije su originalne, duboko proete snanom umjetnikom linou. Djela za Ballet Club: Our Lay's Juggler (1933), Mermaid (1934) i Pepeljuga (Weber), 1935. Poetkom Drugoga svjetskog rata odlazi u New York kao plesaica i koreograf u Ballet Theatre L. Chase gdje postavlja balet Lady into Fox. God. 1946 koreografira za Saler's Wells balete Assembly Bali i Selina (1948), A Mirror for Witches (1952), Veneziana (1953) i Fantastine prie (1957). HOVVARD, John Tasker, ameriki muzikolog i kompozitor (Brooklyn, 30. XI 1890 West Orange, New Jersey, 20. XI 1964). Uio muziku kod P. Tiddena, H. Brockwaya i M. Wilsona. Redaktor listova The Musician (191822), McCall's Magazine (192830) i Cue Magazine (193638). God. 194064 direktor muzikog odjela u Public Library u New Yorku. Suraivao u vie amerikih enciklopedija (od 1947 savjetnik pri izdavanju Encyclopaedia Americana), a bio je i stalan muziki predava i komentator amerike radio-slube. Od 1950 predavao uz to muziku na Columbia University.
DJELA: Studies of Contemporary American Composers, 1925 27 i 1929; Our American Music: 300 Years of it, 1931 (IV izd. 1954); The Music of George U-'ashingtch's Time, 193132; Stephen Foster: America's Troubadour, 1934 (revidirano izd. 1953); Ethelbert Nevin, 1935; Our Contemporary Composers: American Music in the Tzventieth Century, 1941 (V izd. 1948); This Modem Music, 1942; A Treasury of Stephen Foster, 1946; The Worlds Great Operas, 1948. Kompozicije: simfonijeta, 1935; fantazija za klavir i orkestar; komorna i klavirska djela; scenska muzika; zborovi; solo-pjesme. Uredio i izdao: A Program Outline of American Music, 1931; A Program of Early American Piano Music, 1931; A Program of Early and Mid-Nineteenth Century American Songs, 1931; A Program of Stephen Foster Songs, 1934 i Treasury of St. Foster, 1946. Redigirao muziki dio Weedon's Modem Encyclopedy, 1931. LIT.: G. K. Bellozvs,Johri Tasker Howard (s popisom djela), Notes, 1957.

HOVVES, Frank Stevvart, engleski muziki pisac (Ox 2. IV 1891 ). Muziku studirao na St. John College u Oxf i Royal College of Music u Londonu. Profesor muzike hist na Royal College of Music (od 1938); predavao je na Univerz u Oxfordu i Glasgowu. O 1925 muziki kritiar lista The T a 192745 urednik Folksong Journal i The Journal of the En Folk Dance and Song Society. Osobito se bavio pitanjima mu; estetike i psihologije te engleskim folklorom i suvremenom gleskom muzikom.
DJELA: The Borderland of Music and Psychology, 1926; Willi,i>n 1928; The Appreciation of Music, 1928; Beethoven: Orchestral Works, A Key to the Art of Music, 1935; A Key to Opera (sa Ph. Hope-Wallac 1939; The Music of William VCalton (2 sv.), 1941; Full Orchestra, 1942; Mind and Music, 1948; Music: 1945 1950, 1951; The Music of Ralph Val Williams, 1955 (novo izd. 1965); The Chellenham Festival, 1965.

HOVVARD, Walther, njemaki psiholog i muziki pisac engleskog podrijetla (Leipzig, 8. V 1880 Wenum, 16. III 1963). Studirao na Univerzitetu i Konzervatoriju u Leipzigu i u Jeni; 190305 prouavao u Kini muziku i filozofiju. God. 192335 predavao klavir, violinu i psihologiju u Berlinu, zatim je iz politikih razloga otiao u vicarsku i Nizozemsku (1937). Jedan je od utemeljitelja Volksmusikschule u Berlinu. Osobito se bavio problemom primjene psihologije i fiziologije u muzici, te je u tom smislu predlagao reformu muzike nastave.
DJELA: Wie lehre ich das Notensystem, 1912; Rhythmik, Metrik, Ton- und Stillehre, 1919; Lehre vom Lernen, 1925; Auf dem Wege zur Musik (29 sv.), 1926 27; Sozialismus und Musik, 1930; Grundubungen fiir Klavier, 1930; Praxis der Grundiibungen, 1931; Kleiner Hauskonzertfuhrer (3 sv.), 193135; VPissenschajtliche Harmonielehre des Kunstlers, 1932; Probleme der Musikpddagogie, 1936; Die Psycho-Padagogik, 1940; Aesthetik und Musik, 1946; Die Tontnittel der Musik in ihren nalurlichen Beziehungen, 1950; Notenbilderbuch, 1951; La Musigut el Venfant, 1952; Musiaue et Sexualite (sa I. Aurasom), 1957. LIT.: Festschrift zur 50. Geburtstag, Berlin 1930. J. Auras, Walter Howard, Lagenlchre fur Streichinstrumente, Apeldoorn 1948. Isti, Material zur einer Walter Howard Biographie, Apeldoorn 1951.

HOYER, Dore, njemaka plesaica i koreograf (Dresden XII 1911 Berlin, izmeu 29. XII 1967 i 4. I i< Uenica H. Anlaxenburga i G. Palucce u Dresdenu. K ko vrijeme baletna plesaica u Plauenu i Oldenburgi zatim postala lanica baletne grupe M. Wigmanove s kojoi nastupala kao solist na brojnim turnejama. God. 1945 prei baletnu kolu od Wigmanove, nazvavi je Dore-Hoyer Su Iste godine debitirala kao koreograf, nastupajui i dalje kao aica. U njezina najbolja koreografska ostvarenja idu: Con< in D (Stravinski), Der holzgeschnitzte Prinz (Bartok), Der Fr< i Drei Tdnze mit Schlagzeug (Wiatovi), Amal i noni posjt (Menotti) i dr. Kao plesaica najvie se istakla u djelima: Je d'Arc (Honegger), Moiraton Athenae (Wilkens) i Le Sacri printemps (Stravinski). Od 1960 djelovala u Junoj Americi, di teajeve slobodnog plesa; 1962 osnovala kolu plesa u Bu' Airesu. Od 1963 ponovno u Evropi. HOYER, Karl, njemaki orgulja i kompozitor (Weissen 9. I 1891 Leipzig, 12. VI 1936). Uenik M. Regera, K. Strau S. Krehla i K. Pembaura na Konzervatoriju u Leipzigu. Orgi u Revalu (1911), Chemnitzu (1912 26) i od 1926 u Leipz gdje je istodobno bio i profesor orgulja i teorije na Konzervatoi
DJELA: introdukcija i chaconne za orgulje i orkestar; Concertino u st: stilu za orgulje i gudaki orkestar. KOMORNA: kvintet za etiri gud instrumenta i tenor; serenada za duhaki kvintet; sonata za violu i klavir; S' za flautu i klavir. Klavirske kompozicije. ORGULJSKA : sonata; passac i dvostruka fuga; 10 kcralnih predigri; fantazija i fuga na koral Jerusalen hochgebaule Stadt; fantazija na staroholandsku zahvalnicu; suita Memento t varijacije; tokata. Zborovi; sMo-pjesme.

HOWE, Mary, amerika pijanistica i kompozitor (Richmond, Virginia, 4. IV 1882 Washington, 14. IX 1964). Klavir uila na Peabody Institute of Music u Baltimoreu (E. Hutcheson, H. Randolf) i u Dresdenu (R. Burmeister), a kompoziciju kod G. Strubea i kod N. Boulanger u Parizu. Od 1915 ivjela u Washing tonu. Koncertirala solistiki i vrlo esto kao lan razliitih komornih sastava.
DJELA. ORKESTRALNA: Spring Pasloral za violinu i 13 instrumenata, 1936; Dirge, 1931; Sand, 1932; Poeme, 1934; Coulennes, 1936; Mists; suita Potomac, 1940; uvertira, 1949: Rock, 1955. Gudaki kvartet, 19 40; seherzo i fuga za gudaki kvartet, 1936; suita za klavirski kvintet, 1923; sonata za violinu i klavir, 1922. Klavirske kompozicije. Balet Cards, 1936. VOKALNA. Zborna: Chai-Gang Song, 1925; Robiti Hood's Heart, 1934; Filddler's Reel. 1936; Preradila Bachov koral Sheep may safely graze za 2 klavira. LIT.: M. Goss, Mary Howe, Modern Music Makers, New York 1952.

HOYOUL (Hoyou, Hoyol, Hoyeux, Huiol, Hujus),* lonska obitelj muziara. 1. Balduin, kompozitor (Liege, 1547 ili 1548 Stuttj 26. XI 1594)- Ve kao djeak lan dvorske kapele u Stuttga za vrijeme mutacije uio kod Orlanda di Lassa (156465), z; ponovno altist i kompozitor na wiirttemberkom dvoru1589 dvorski kapelnik. Umro je od kolere. Njeg ovi su ue bili H. K. Raab i T. Salomo.
DJELA. Objavljena: Sacrae cantiones za 510 glasova, 1587 i Geist Lieder und Psalmen za 3 glasa, 1589. U rukopisu: Missa Anchor che col pari Missa super tRossignoles qui ehanter au vert; oko 40 moteta; 8 Magniflcata njemakih duhovnih pjesama; 2 moteta intavolirana za orgulje.

HOVVELLS, Herbert Norman, engleski kompozitor i pedagog (Lidney, Gloucestershire, 17. X 1892). Uenik H. Brewera, orguljaa katedrale u Gloucesteru, zatim Ch. V. Stanforda (kompozicija), W. Parratta (orgulje) i H. Parryja (dirigiranje) na londonskom Royal College of Music. Od 1920 profesor kompozicije na istoj koli i urednik njena glasila. Boravio zatim u Junoj Africi, gdje je 1921 bio dirigent u Cape Townu, zatim u Kanadi i SAD. God. 1925 -37 profesor harmonije na Morley Collegeu u Londonu, od 1935 muziki direktor St. Paul's Girls' School, od 1952 profesor londonskog Univerziteta. U svojim kompozicijama H. katkad nastoji spojiti klasinu formu s impresionistikim nainom izraavanja. Njegov je muziki govor, meutim, ipak potpuno suvremen; povremena primjena tradicionalnih sredstava samo proiruje izraajnost njegove muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir (I, 1914); koncert za violonelo, 1951; koncert za gudaki orkestar, 1939; suita za gudaki orkestar, 1944; suita Pegeantry za duhaki orkestar, 1934; Puck's Minuet za mali orkestar;

2. Johann Ludivig, pjeva (Stuttgart, 30. VIII 1575 XII 1612). Sin Balduina; od 1599 tenorist w(irttemberke dvoi kapele u Stuttgartu. God. 1606-08 i od 1610 zamjenik kapeln a 1607-09 i nadstojnik djeakog zbora. 3. Friedrich (Jorgen), instrumentalist (Stuttgart, oko 1 Kobenhavn, 26. VII 1652). Brat Johanna Ludwiga; ue dvorskog trubljaa J. Ninquitza, 1602 postao dvorski muzia Stuttgartu, ali je uskoro preao u slubu izbornog kneza u He ii bergu. Kasniji njegov ivotni put ne moe se rekonstruirati, pa pouzdano da je djelovao u Miinchenu i na danskom dvoru. HRANILOVI, Vlasta, orguljaica (Zagreb, 1. IV 1932 25. XI 1971). God. 1953 diplomirala na pedagokom i 1954" koncertantnom odsjeku Muzike akademije u Zagrebu, 1966 bila na specijalizaciji i usavravanju kod F. Germanija na kon;
LIT. B. Meier, Hovoul, 1. Balduin, 2. Johann Ludwig i 3. Friedrich, M 1 VI, 1957-

HRANILOVI HRIBAR-JERAJ
vatoriju Santa Cecilia u Rimu i stekla stupanj Magistra orgulja. Od 1954 djelovala u Zagrebu na Srednjoj baletnoj koli i od 1957 na muzikoj koli Vatroslav Lisinski; 196164 profesor na mu zikoj koli Ivan Mateti-Ronjgov u Rijeci, od 1965 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Osim u zemlji (Zagreb, Beograd, Ljubljana, Dubrovake ljetne igre) koncertirala i u inozemstvu, istiui se kao orgulja velike tehnike spreme i istanana smisla za zvukovne odlike svoga instrumenta. K. Ko. HRAOVEC, Silva, pijanistica (Novo Mesto, 7. VI 1910 ). Studij zavrila 1938 na umjetnikom i pedagokom odjelu Visoke muzike kole za klavir u Ljubljani (J. Ravnik). Nastavnik klavira u Ljubljani: na Srednjoj muzikoj koli, na Glasbenoj matici i, nakon osloboenja, na muzikim kolama u Centru, iki i Beigradu; predavala honorarno i na Akademiji za glazbo. H. ide u ugledne i veoma aktivne klavirske pedagoge; prije rata nastupala u komornom duu na dva klavira s Martom Osterc, a poslije osloboenja kao pratilac mladih instrumentalista, gudaa i pjevaa, osobito na Radio-televiziji. Posebno se istakla svojim izdanjima klavirske literature za omladinu.
DJELA. Zajedno sa Zorkom Brada objavila klavirske zbirke: Prvi koraki; Pogumno naprej; Prvi uspehi; Veselo k cilju; Mladi virtuoz; Mali Bach; Skladbe 16. do 19 sto letja; Etude za nijo stopnjo; Skladbe Rista Savina; Mladinski album; Novi akordi i Dobri tovarii za klavir 4-runo. K. Be.

165

funkcije u Ljubljani, meu ostalim 1590 bio zborovoa, a 1591 uitelj u katedralnoj koli.
LIT.: A. Koblar, I.jubljanani 17. st., Izvjestja Muzejskega drutva, 1900.

HRAZDIRA, Cyril Metodej, eki kompozitor i dirigent (Rajec, 16. I 1868 Brno, 3. XII 1926). Uenik L. Janaeka na Orguljakoj koli u Brnu; 189198 zborovoa i nastavnik u Moravskoj Ostravi, krae vrijeme vojniki dirigent u Sevasto polu i zatim ponovo u Moravskoj Ostravi. God. 190307 dirigent opere u Brnu (tu je ravnao praizvedbom Janaekove opere Jeji pastorkyna Jenufa), a onda nastavnik u Velikom Mezifiu. God. 1911 zborovoa pjevakog drutva Zvonimir u Splitu, 1912 13 dirigent Filharmonije u Ljubljani, pa 1913 14 operetni dirigent u Zagrebu, te ponovo zborovoa i dirigent Filharmonije u Splitu, gdje je mnogo pridonio razvoju muzike kulture.
DJF.LA. ORKESTRALNA: uvertira Neklan; Dramatina uvertira; suita Jami idyla; Valasky motiv. Kompozicije za klavir i harmonij. DRAMSKA. Opere: Osudnd sdzka, 1892; Jeminek, 1902 i Poklad (neizvedena). Operete: Avialik Meridon, 1910 i Greta (neizv.). Balada o topiovych oich za recitatora i orkestar (tekst J. Wolker), 1931; melodram Vltava, 1927; scenska muzika. VOKALNA: kantate Zasniena zem, 1899 i Na hymnus, 1899; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: Te Deum laudamus; eka misa za enski zbor i orgulje, 1907 i dr. Harmonizacije ekih i hrvatskih narodnih napjeva. LIT.: S. Obenrauchovd, Cyril Metodej Hrazdira (diplomska radnja na Uni verzitetu u Brnu), 1959. K. Ko.

2. Toma, ljubljanski biskup (Ljubljana, 13. XI 1566 Gornji Grad, 10. II 1630). Brat Andreja; glavni pobornikkontrareformacije u Sloveniji. Da bi u provoenju kontrareformacije po stigao to vee uspjehe, osobito je njegovao muziku: u ljubljanskoj katedrali uzdravao je vrlo dobar pjevaki zbor i orkestar, za koji je pozivao izvoae i iz eke; nabavio je velik broj crkvenih i svjetovnih kompozicija najznaajnijih suvreme nih autora; stipendirao je muziare za potrebe katedrale; organizirao muziku pratnju kod procesija; brinuo se za muzike izvedbe kod ljubljanskih isusovaca. Sastavio je nacrt za slovensku katoliku pjesmaricu, ali je nije dovrio zbog otpora isusovaca. Njegova nastojanja na muzikom polju nehotice su pomogla da tekovine reformacije u muzici nisu bile unitene.
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v pretcklih dobah, Ljubljana 1890. J. Mantuani, O jugoslovanski glasbi, Zbori, 1927. D. Cvelko, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1964. D. Co.

HROK, Dragutin, violinist (Zagreb, 3. XI 1923). Studij violine zavrio 1954 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (V. Huml, I. Pinkava). Od 1942 lan orkestra i 195561 koncertni majstor opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazalita; od 1954 ujedno prva violina i od 1961 koncertni majstor Zagrebakih solista i Simfonijskog orkestra RTV Zagreb. Solistiki nastupao u brojnim gradovima Evrope, Amerike i Azije. Istakao se i kao komorni muziar, osobito u gudakim kvartetima Jarnovi i Pro arte. HRELJANOVI, Ivo, pjeva, bariton (Verona, 1864 Zagreb, 23. IV 1908). Potomak senjske obitelji, pjevanje uio na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (I. Zajc). Od 1884 lan Zagrebake opere, a zatim operni solist u Wiirzburgu, Augsburgu, Karlsruheu i Ziirichu. Poto je 1889 ukinuta Zagrebaka opera, organizirao 1891 (august, septembar) za Gospodarske izlone Prvu opernu stagionu s djelima I. Zajca, D. F. E. Aubera, Ch. Gounoda, G. Donizettija i G. Verdija, a 1893 (maj, juni) s dirigentom N. Fallerom Drugu opernu stagionu u toku koje su uz vie repriza premijere doivjele Mascagnijeva Cavalleria rusticana, Bizetova Carmen i Wagnerov Lohengrin (prvo Wagnerovo djelo u Zagrebakoj operi). Nakon toga vodio je knjiaru u Senju, razvivi u njoj i nakladniku djelatnost. God. 18981902 inten dant Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu (nasljednik S.Mi letia). Za njegove uprave izvedena su na zagrebakoj opernoj pozornici po prvi put djela V. Berse, F. S. Vilhara i S. Albinija, a operni je ansambl 1901 prvi put gostovao u Splitu. Veliki uspjeh ovog gostovanja bio je od znatnog ne samo umjetnikog nego i politikoga znaenja s obzirom na prilike koje su vladale u tadanjoj Dalmaciji pod austrijskom upravom (S. Batui). Od 1902 vodio je dalje knjiaru u Senju. H. se kao pjeva u Zagrebu posebno istakao kao Nikola ubi Zrinjski (Zajc), Rigoletto (Verdi), Va lentin (Gounod, Faust), Luna (Verdi, Trubadur), Escamillo (Bizet, Carmen) i Telramund (Wagner, Lohengrin), a u Njemakoj i vicarskoj doao je na glas kreacijama u Wagnerovim operama. Nastupao je i na koncertnom podiju. K. Ko. HREN (Chren, Chronn, Kron), 1. Andrej, muziar (oko 1562 Ljubljana, 20. I 1645). Ide medu one protestantske kantore i uitelje, koji su u XVI st. mnogo pridonijeli razvoju muzikog ivota u Sloveniji. Kasnije preao na katolicizam. Vrio razne
K. Ko.

HRENJIKOV (Hrennikov), Tihon Nikolajevi, sovjetski kompozitor (Elec, 10. VI 1913). Muziku studirao na Moskovskom konzervatoriju (Gnjesin, Litinski, ebaljin). God. 1941 54 djeluje u Centralnom kazalitu sovjetske armije; od 1948 vrlo aktivno sudjeluje u radu Saveza sovjetskih kompozitora, kojemu je kroz vie godina glavni tajnik. Komponirati poeo veoma rano. Njegova instrumentalna djela oituju tehniku spremu i svjeinu invencije, scenska muzika uspjeno karakterizira oprene dramske situacije i raspoloenja pojedinih protagonista; opera B 6ypio, meutim, manje je uspjela. Tenja da stvori to jednostavniju i pristupaniju muziku dovela je Hrenjikova do zloupotrebe gradskih kafan-skih pjesama i do harmonijske
T. N. HRENJIKOV

ukalupljenosti. Lirske i borbene pjesme Hrenjikova raznolike su po izraajnim sredstvima; zbog markantnih ritmova i melodike narodnog prizvuka postigle su iroku popularnost.
D J E L A . O R K E S T R A L N A . D v i j e s i m f o n i j e : u b - m o l u , 1 9 3 3 3 5 i u cmolu, 1940 43; koncert za klavir, 1932 33; koncert za violinu, 1959; kon cert za violonelo, 1964; suite za orkestar. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere B 6ypw, 1939 (preraena 1952); <Ppoji CKodeee, 1950 i Mamb, 1957. Scenska muzika: Afv/c (N. estakov), 1934; M HOZO uiy.ua U3 tmueeo (Shakespeare), 1936; Bes SUHU eunoeambie (A. Ostrovski), 1937; XloH-Kuxom (M. Bulgakov), 1941 i dr. Filmska muzika. Masovne pjesme; solo-pjesme; romance. lanci u CoBercKaH My3biKa i drugim asopisima. LIT.: JI. JJy6poecKu, THXOH XpeHHHKoB, HOBOCTH HcKvccTua, 1937, 5- li. RiepltCUHCKUU, XpeHHHKOB T. 3aMeTKH O COBeTCKOH MV3bIKC, H3BecTHH 28. XII 1939. A. K ajim am, T. H. X pem iHK O B, M ocK B a H JleH ifiirpa/i 1946. B. KyxapcKuu , T. H. XpeHHnKOB, MocKBa 1956. Isti, T. H. XpeHHHKOB , MocKBa 1957. T. Eoeanoaa, T. H. XpeiiHHKoB, KHH0-My3biKa, 1961. H>. KpeMJiets, T. H. XpeHHHK OB, MocKBa 1963.

HRIBAR, Angelik, kompozitor (Tuhinj, 3. III 1843 Ljubljana, 6. IV 1907). Muziku uio kod K. Maeka, A. Nedveda i A. Foerstera u Ljubljani. Od 1873 regens chori franjevake crkve i uitelj za klavir, koralno i figuralno pjevanje na orguljakoj koli u Ljubljani. Sudjelovao u slovenskom cecilijanskom pokretu.
DJELA: zborovi i solo-pjesme. Mnoge crkvene kompozicije, meu njima 3 latinske mise, 1 rekvijem, 10 Tantum ergo. LIT.: F. Rakua, Slavensko petje vpreteklih dobah, Ljubljana 1890. D. Co.

HRIBAR-JERAJ, Vida, violinistica (Be, 4. V 1902 ). Ki Karla Jeraja; studij violine zapoet u Beu na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost nastavila na Konzervatoriju u Lju bljani (J. lais), a zatim se usavravala kod L. Capeta u Parizu. Nas tavnik violine u Celju i Ljubljani, gdje je uspjeno debitirala kao

166

HRIBAR-JERAJ HRISTI
DJELA. ORKESTRALNA: Poem, 1959; Passacaglia, 1959; Omagi Euripide, 1960; koncert za komorni orkestar, 1964; Ad perpetuam rei mernc 1967; RO, 1968. KOMORNA: gudaki kvartet, 1958; trio za violinu i 1958; M. P. 5 za violinu, violu, violonelo, saksofon i klavir, 1966; Dire za duhaki kvintet, 1967 69. Sonate: 3 za flautu i klavir, 1957 62; za vi i klavir, 1957; za klarinet i klavir, 1962; za violu i klavir, 1965. Mers-T, violinu solo, 1968; invencije za violonelo i klavir, 1963. KLAVIRSh Tri sonate: I, 1955 65; II, Sonata piccola, 1959 i III, Sonata Picasso, i< 64. Suita classica, 1957; 13 Piesele, 195564. Kompozicije za orgulj Eksperimentalna: 2 Musiaue pour RA za klavir i magnetofonsku vrpcu, 19c VOKALNA: kantate Nous aimons la vie actuelle (tekst M. Banus) i C'etait stellaire . . . (tekst S. Mallarme). Zborovi; solo-pjesme (Riul, 1959; Mi auditu, 1968; Patru sen, 1969). Filmska i scenska muzika. Uredio z Neue rumanische Klaviermusik, 1969.

solist, prireujui manje nastupe koji su upozorili na njezino teme ljito tehniko znanje i muzike sposobnosti. Od 1948 vie se ba vila muziko -organizacijskim poslovima. Bila je referent za mu ziku u Ministarstvu za kulturu i prosvjetu u Ljubljani (1947 53) i direktor Srednje muzike kole; od 1955 urednik je i ef odjela za gramofonske ploe kod Mladinske knjige. Objavila je niz lanaka s podruja muzikog odgoja u dnevnim listovima, tjedniku Nai razgledi i drugim strunim asopisima; izdala je i zbirku pjesama za pretkolsku djecu. K. Be. HRIMAL^, eka obitelj muziara. 1. Vojtech (I), orgulja i kompozitor (Blatna, 18. IX 1809 Moskva, 26. X 1880). Uenik J. Fiale i J. Bohma; 183574 orgu lja u Plzefiu i zatim u Moskvi. Ko mponirao crkvena i svjetovna djela. 2. Vojtech (II), kompozitor i violinist (Plzen, 30. VII 1842 Be, 15. VI 1908). Sin Vojtecha (I); studij violine zavrio 1861 na Konzervatoriju u Pragu (M. Mildner). Koncertni majstor opernog orkestra u Rotterdamu i od 1862 u Goteborgu; 1868 74 u Pragu (187374 dirigent Njemakog kazalita) i 187487 dirigent Filharmonijskog drutva u ernovicama (danas erno vey, SSSR Od 1887 na istom poloaju u Lavovu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1889; uvertira Jan Hus; 2 serenade; Triumfdlnipochod. KOMORNA: gudaki kvartet, 1876; za vio linu i klavir: sonata; Legenda; Molitba i Tarantella; 3 kompozicije za violonelo i klavir; duo za violinu i violonelo. DRAMSKA: opere Zakletv princ, 1872 i vanda d uddk, 1896. Scenska muzika za drame. VOKALNA: rekvijem za sole, zbor i orkestar, 1907. Zborovi; solo-pjesme (Pit pisni; est pisni; ciklusi Lidskd due i Anif). Instruktivna djela za violinu (Tondini a rytmickd studia pro houslistyj ; lanci.

HRISIK, Taki, kompozitor i horovoa (Kruevo, 27.1 1920). Srednju muziku kolu zavrio u Skopju. Nasta muzike u Kruevu (1944), u Uiteljskoj koli u Bitolju (ic kratko vreme muziki urednik Radio -Skopja i zatim pono\ Bitolju nastavnik na gimnaziji i horovoa KUD Stiv Nam Njegova- Sveana pesma predloena je 1969 od strane Sa kompozitora Jugoslavije za dravnu himnu.
DJELA. ORKESTARSKA: fantazija Vo mrakot, 1943; suita Razc 1944; Ilindenski melodii, 1949; simfonijski stav Proletna, 1953. VOKAL horovi; solo-pesme; masovne i borbene pesme. Zbirka 500 makedonsk rodni pesni; Zbirka 100 vlaki narodni pesni; Zbirka Soo odbrani narodni i LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. T.

3. Jan (u Rusiji poznat kao Ivan Vojcechovi Grimali), violinist (Plzen, 13. IV 1844 Moskva, 24. I 1915). Brat Vojtecha (II); uenik M. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. God. 1862-68 koncertni majstor u Amsterdamu, od 1869 u Moskvi koncertni majstor Carskog orkestra i od 1874 profesor Konzervatorija (naslijedio F. Lauba). Bio je lan gudakog kvarteta (H. G., N. Dulov, N. N. Sokolovski, A. E. Glen) i prireivao soli stike koncerte. Njegovi su uenici bili S. Barcewicz, J. Kotek, R. M. Gliere, Lea Luboic (Liiboschiitz), I. Barmas i M. Press. Objavio Tonleiterstudien und Vbungen in Doppelgriffen fiir die Violine (1895) i priredio novo izdanje prirunika Methode de violon J.-F. Mazasa. 4. Jaromir, violonelist (Plzefi, 23. IX 1845 Helsinki, 25. VI 1905). Brat Jana; studij zavrio na Konzervatoriju u Pragu (J. Goltermann, J. Schmidt, M. Wagner). Orkestralni muziar u Pragu i od 1872 solist opernog orkestra u Helsinkiju. Istakao se kao komorni muziar, a nastupao je i solistiki. 5. Bohuslav, violist i dirigent (Plzen, 18. IV 1848 Hel sinki, 11. X 1894). Brat Jaromira; studij zavrio na Konzervatoriju u Pragu (M. Mildner). Djelovao u Plzefiu i Pragu kao solist i lan gudakog kvarteta, od 1875 operni dirigent, vojni kapelnik i uitelj klavira. Komponirao kominu operu Carevniny stfeviky, 1886. 6. Otakar, kompozitor (ernovice, danas ernovcy, 20. XII 1883 Prag, 10. VII 1945V Sin Vojtecha (II); studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Beu (R. Fuchs); 1908 poloio i dok torat filozofije. Od 1909 u Moskvi, , profesor Konzervatorija (191016), dirigent opere i kompozitor. Prikljuio se revolu cionarnom pokretu i sudjelovao u organizaciji muzikog ivota u SSSR (1919 -22 muziki inspektor Komesarijata za narodnu prosvjetu). God. 1922 39 dirigent i kompozitor u ernovicama, od 1939 u Pragu, profesor instrumentacije (od 1940) i kompozicije (od 1943) na Konzervatoriju. Plodan kompozitor smjelih i iz vornih koncepcija, H. je bio blizak sovjetskim nazorima o socija listikom realizmu u umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Seda m simfonija: I, op. 3, 1910; II, op. 7, 1911; III, op. 23, 1928; IV, op. 33, 1936; V, op. 34, 1937; VI, op. 38, 1940 i VII, op. 41, 1944. Simfonijska pjesma Ganymed, 1908; koncert za violinu, 1930; koncert za klavir, 1933; Concertino na rumunjske teme za klavir op. 32; Fantaste Capriccio op. 9; varijacije na rusku temu Ej uhnjem, 1920; suita, 1940. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1910 i 1928; klavirski kvartet, 1938; klavirski kvintet, 1919; gudaki kvi ntet, 1924; 2 sonate za violinu i klavir, 1911 i 1930; sonata za violonelo i klavir, 1923. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1909; II i I I I 1922; Preludes, 1911; Varijacije na vlastitu temu, 1912; Melodies et impressions, 1922; 2 koncertne parafraze na Straussove valcere za 2 klavira, 1929. DRAMSKA: opera Idyla Bileho lotosu, 1922; baleti Souboj s pfizrakem, 1942 i Pfiblhy ertika, 1943. VOKALNA. Kantate: Hlad, 1921; Ballades des cloches, 1929 i alm, 1929. Solo-pjesme: op. 20, 21 i 27; Solfeggio za sopran i klavir. K. Ko.

HRISANIDE, Alexandru, rumunjski kompozitor i pijanist (Petrila, 15. VI 1936). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (M. Jora, A. Mendelsohn, A. Pascanu) i na American Conservatory of Music u Fontainebleauu (N. Boulanger); pohaao 1966-67 Internationale Ferienkurse u Darmstadtu. God. 195962 srednjokolski profesor i od 1962 nastavnik na Konzervatoriju u Bukuretu. Kao pijanist koncertira u domovini i inozemstvu.

HRISTI, Stevan, kompozitor i dirigent (Beograd, 19. 1885 21. VIII 1958). Uz oca diplomatu koji se slubeno selio, H. je detinjstvo proveo, a i prva znanja u muzici dol neredovno, na vie mesta: posle prvih poduka u violini u Ri on ih nastavlja u Beu kod P. Stojanovia, zatim u beograd Srpskoj muzikoj koli, gde je pored violine (J.Ruika) uio tec kod S. Mokranjca i klavir kod C. Manojlovia. Definitivno o) deljenje na muziki poziv nastaje 1904, kada, posle zavrene re u Beogradu, odlazi na Konzervatorijum u Leipzig. Tamo sunastavnici S. Krehl i R. r marni za teoretske predme A. Nikisch sa dirigovanje. povratku sa zavrenih stu on je 190809 nastavni! Srpskoj muzikoj koli, a sledee godine odlazi kao pendista Arhijerejskog sal radi usavravanja u crkve muzici u Moskvu, Rim i Pa Vrativi se ponovno u pre: niu 1912, vri dunost stavnika pevanja u Bogoslc i dirigenta u Narodnom pc ritu. Za Prvog svetskog i boravi u Nemakoj, a akti' stupa u muziki ivot Beogr 1923, kada postaje ef t osnovane Beogradske filharr nije, a sledee godine i direl i dirigent Opere, koje duni vri do 1934. Posle nekol godina odsustvovanja iz javi ivota, S. HRISTI H. ponovno nasti 1937 kao jedan od osnivaa i profesora Muzike akademije, kome je poloaju ostao do 1950 (194344 rektor). Za dopisi lana Srpske akademije nauka izabran je 1948, a za redovnog 19 Vie godina posle Osloboenja bio je predsednik Udruenja ko pozitora Srbije, a po osnivanju Saveza kompozitora Jugosla' (1950) bio je prvi predsednik. Povremeno se bavio i muzik kritikom u dnevnim listovima i asopisima. Smrt ga je zatekli funkciji sekretara Odeljenja za likovnu i muziku umetnost SA Poto se 1907 predstavio prvim svojim radovima, muzik za komad Guuk Stanu M. PetroviaSeljanice i Simfonijsk fantazijom za violinu i orkestar, H. je do Prvog svetskog r od krupnijih oblika dao jo i oratorijum Vaskrsenje kojim je naj vestio osobenosti potonjeg kompozitora irokih dramatskih lin Muzika drama Suton (1925) je ne samo potvrdila te kvalit nego i Hristievu sposobnost doaranja atmosfere ambijenti psiholokog tumaenja teksta. Raen na principima muzii drame, u kojoj vokalne partije izviru iz psiholoke sadrajne teksta dok orkestar podvlai dramatiku radnje, Suton je u prvob noj verziji imao punu stilsku jedinstvenost jedne intimne kamei opere. U drugoj verziji ( 1954), u kojoj je opera proirena na ina ubacivanjem jednog baletskog divertissementa u stilu barok muzike, Suton je izgubio od svoje jedinstvenosti, a isto tako uka2 na to da je apsolutna muzika manje prisna ovome autoru i nam potvruju i klavirske Skice, Simfonijska fantazija i Rapsod za klavir i orkestar nego muzika inspirisana tekstom. Iak( solopesme, pojedini horovi, a naroito Opelo u b-molu predsi vljaju dela koja nose u sebi, pored iskrenosti, jednostavnost

HRISTI HRISTOVA
neposrednosti, jo i kvalitete obdarenog polifoniara, ipak je u nevelikom opusu S. Hristia Ohridska legenda zauzela vrhunsko mesto. Kao to je u mnogim obradama narodnih melodija za glas i mali orkestarski ansambl umeo da se izdigne iznad sirovog materijala i da mu utisne svoj umetniki peat, tako je i u Ohridskoj legendi osnovno nadahnue crpao iz narodnih motiva koje je dao u blistavoj simfonijskoj transformaciji. Uslovljeni radnjom, tu se pojavljuju i raznorodni stilski elementi meu koje se upo redo prep liu iroka deskriptivnost i snani ritmiki impulsi narodnih igara. Ohridska legenda je stekla veliku popularnost u naoj zemlji svojim pristupanim umetnikim jezikom, dobro pogoenim nacionalnim tonom i jarkim koloritom u orkestraciji. Sama fabula, koja oivljava stare motive patriotske borbe i ro mantine idile iz nae narodne knjievnosti, zajedno sa narodnim igrama koje su bliske irokim slojevima, umnogome je doprinela omiljenosti ovog baleta, a samim tim i njegovom uvrenju medu klasina nacionalna dela. Sintezu svoga stvaralakog izraza H. je najoiglednije dao upravo u prvom (scenska muzika za uuk Stanu) i posljednjem svom krupnijem delu (Ohridska legenda). Tu su paralelno izraene naklonosti kako prema evropskim stilskim smerovima tako i prema narodnim motivima kao osnovi za umetniko ovaploenje. Bitno obeleje Hristieva stvaralatva ini i odluno izbegavanje klasinih oblika i velika privrenost slobodnim fcrmama koje su mogle vie dati maha njegovim sklonostima ka razvijanju dra matike i njegovom u osnovi lirskom temperamentu. U pogledu harmonskog jezika H. je bio dosledan pristalica jasnog i pristupanog tonalnog izraza koji je esto obogaivao impresionistikim izraajnim sredstvima. Tesno vezan za scenu ve kao dugogodinji pozorini i operski dirigent, a i kao umetnik koji je imao blizak afinitet prema dramskim i knjievnim delima, H. je najbolja ostvarenja dao u oblasti muzike za pozorite. Tome su doprineli kako njegova bogata i iskrena melodijska invencija tako i majstorsko vladanje orkestrom i njegovim zvunim mogunostima. Iako je Hristievo kompozitorsko delo ilo uglavnom ve utabanim sta zama zapadnoevropske muzike romantinog i impresionistikog pravca, ono je u srpskoj muzici na poetku veka znailo vidan korak napred u pogledu kompozicione tehnike i harmonskog jezika. Ono se samim tim logino ugradilo kao spona izmeu osnova koje je dao S. Mokranjac i novih dostignua potonjih modernih srpskih kompozitora.
DELA. ORKESTARSKA: Simfonijska fantazija za violinu i orkestar, 1908; Rapsodija za klavir i orkestar, 1944; Vranjanska svita za mali orkestar, 1948; Poema zore, 1912; Mar slobode; simfonijski stav Na selu i dr. Skice za klavir, 1904. DRAMSKA: muzika drama Suton (iz Dubrovake trilogije I. Vojnovia), 1925 (preraeno 195 4). Balet Ohridska legenda, I in, 1933; celokupno delo, 1947; dopunjeno i proireno, 1958. Scenska muzika za drame: uuk Stana (M. Fetrovi -Seljanica), 1907; Sunce (A. anti), 1908; Lazarevo vaskresenje (I. Vojnovi), igi3;Uobraeni bolesnik (J. B. Moliere), 1921; Hamlet (W. Shakespeare); Veiti mladoenja (J. Ignjatovi); 1932; Bura (W.Shakespeare), 1935 i dr. Filmska muzika: Sofka i Bila sam jaa. VOKALNA: oratorijum Vaskresenje (D. Ilij) za solo, hor i orkestar, 1912; Pesma slobode za hor i orkestar. Horovi: 2 Opela (II u b-molu, 1918); Zvezda; Jesen; Dve pobone pesme; Dubrovaki reguiem i dr. Deji horovi. Solo -pesme: Bila jednom . . ; Lastavica; Elegija; Behar; Novembar; Pono; Vee na kolju i dr. Obrade narodnih pesama za glas i orkestar. LIT.: B. Dragutinovi, S. Hristi, Zvuk, 1932 33. R. varc, 25-godinjica kompozitorskog rada Stevana K. Hristia, Radio Beograd, 1933. Jubilej Stevana Hristia, Pozorite, 1933. M. ivkovi, Znaaj kompozitorske linosti Stevana K. Hristia, Muzi ki glasnik, 1933. P. Bingulac, Ohridska legenda, Muzika, I, 1948. Isti, Zaslueno priznanje, Savremeni akordi, 1955. Zvuk, 1958 (trobroj posveen Hristiu). B. Dragutinovi, Stevan Hristi (18851958), Izraz, 1958. N. Mosusova, Ohridska legenda Stevana Hristia. Povodom 80- godinjice kompozitorovog roenja, Zvuk, 1966. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.

167

operne umjetnike dananjice. Osim u Rimu, Firenci, Veneciji, Napulju (San Carlo), Milanu (Scala), Veroni (Arena) i drugim talijanskim opernim kazalitima gostovao u Francuskoj, Engleskoj, panjolskoj, Portugalu, Junoj i Severnoj Americi _ i drugim zemljama svijeta. lan milanske Scale. H. nastupa kao stalan gost na muzikim festivalima u Firenci, Veneciji, Edinburghu, Salzburgu, Luzernu i dr. Najpoznatije njegove operne kreacije su Boris Godunov (Musorgski), Ivan Hovanski (Musorgski, Hovanina); Konak i Galicki (Borodin, Knez Igor), Ivan Susa-njin (Glinka), Filip (Verdi, Don Carlos), Amonasro (Verdi, Aida), Mefisto (Gounod, Faust) i Don Kihot (Massenet). Svestran B. HRISTOV kao Boris Godunov umjetnik, H. je podjednako majstor vokalne lirike (Brahms, Schubert, Schumann, Musorgski) i oratorijske muzike. Snimio je i velik broj gramofonskih ploa. HRISTOV, Dobri, bugarski kompozitor, dirigent i pedagog (Varna, 14. XII 1875 Sofija, 23. I 1941). Prvu pouku u muzici dobio kao lan djeakoga crkvenog zbora; inae samouk. Kao uitelju osnovne kole, zbog njegove osobite muzike nadarenosti, omoguili su mu sugraani dalje uenje te je 190003 studirao kompoziciju kod A. Dvofaka na Konzervatoriju u Pragu. Svrivi studij, isprva nastavnik i zborovoda u Varni, od 1907 u Sofiji nastavnik na gimnaziji, zborovoda u novoosnovanoj operi (1908), uitelj Dravne mu zike kole (191820 direktor) i 1922-33 profesor muzike teorije i dirigiranja na novoosnovanoj Muzikoj akademiji. Od 1935 dirigent zbora katedrale Aleksandar Nevski u Sofiji. God. 1930 izabran kao prvi muziar za lana bugarske Akademije znanosti. Najistaknutiji bugarski kompozitor svoje generacije, ostavio brojna djela u kojima je udruivao narodni duh i umjetniku formu. Osobito su popularna njegova vokalna ostvarenja. H. je propagirao irenje kulture u svojoj zemlji, napose D. HRISTOV bugarsku narodnu muziku.Pro-uavao je narodne napjeve, izdavao zbirke pjesama i teoretske rasprave o bugarskom muzi kom folkloru. Izvrstan dirigent, H. je organizirao prve oratorijske izvedbe u Bugarskoj (Pergolesi, Stabat Mater; Haydn, Die Schopfung i dr.).
DJELA. ORKESTRALNA: sveana uvertira Ivajlo, 1906; 2 Balkanske suite, 1903 i 1916; Tutrukanska epopeja, 1917; Sveani mar za gudaki orkestar, 1905. VOKALNA : fuga na narodni napjev Dafinka za zbor i gudaki orkestar, 1933; ciklusi zborskih kompozicija: Balkanske pjesme, 1912 i Makedonske pjesme, 1928; balada Dobrinka i sunce, 1931. Pjesme za glas i klavir: Mladike i Hajduke, 1914; zbirka pjesama za kolsko i kuno muziciranje Izvor pjeva, 1936 (375 pjesama). CRKVENA: dvije liturgije, 1925 i 1934; crkvene pjesme na starobugarske crkvene melodije; razna crkvena djela. Brojne obradbe narodnih napjeva za razliite voka lne i instrumentalne sastave. SPISI: Ritmike osnove bugarske narodne pjesme, 1913 (bugarski); Tehnika grada bugarske narodne muzike, 1928 (bug.);rasprave i lanci; vie udbenika za teoriju muzike i pjevanje. LIT.: O. Kabakijeva, Stvaralatvo Dobri Hr istova, Sofija 1940. 5. Braovanov, Dobri Hristov, Jahrbuch 1942 der Deutsch-bulgarischen Gesellschaft, Leipzig 1942. /. Kamburov, Dobri Hristov, Sofija 1942. 5. Braovanov, Dobri Hristov (Christow), MGG, II, 1952. V. Krstev, Dobri Hristov, Sofija 1954.

HRISTI, Zoran, kompozitor (Beograd, 30. VII 1938). Studije zavrio 1963 na Muzikoj akademiji u Beogradu (S. Rajii). Od 1966 profesor na muzikoj koli Mokranjac u Beogradu. H. je jedan od najoriginalnijih i najsmelijih srpskih'kompozitora mlade generacije koji istrauje nepoznale putove, oslukuje nove zvune svetove i prodire u tematski i formalno neistraene predele savremene muzike. Bizarnost zvuka postie esto neobiajenom primenom tehnike sviranja na pojedinim instrumentima.
DELA: Momenti u 12 za fagot i gudaki orkestar, 1962; Prazne ice pa punije za gudaki orkestar, 1968. KAMERNA: Sonata Visa za klarinet i klavir, 1962; 4 za E za klavirski trio, 1966; Bajke XX za klavir, deji klavir i violinu, 1967; 4 nemira za 14 gudaa, 1967. Varijacije (Bach, Schonberg, B-bap) za klavir, 1961. VOKALNA: Naslovi za hor i orkestar, 1963; Potop ili raanje slike, muziko-dramski esej za hor i orkestar (L. da Vinci), 1967. Muzika za pozorite, radio i televiziju. R. Pej.

HRISTOV, Boris, bugarski operni pjeva, bas (Plovdiv, 18. V 1914). Zavrio studij prava u Sofiji, temelje vokalne umjetnosti stekao u Akademskom z boru i pjevakom drutvu Gusla, a zatim uio kod R. Stracciarija u Rimu. Tamo 1945 javno nastupio na koncertima konzervatorija Santa Cecilia. Iste godine dobitirao na opernoj pozornici u Reggio di Calabria kao Colinne (Puccini, La Boheme) i odmah se uvrstio u prve

HRISTOVA, Elena, bugarska pjevaica, sopran (Plovdiv, 23. IX 1938 ). Na Dravnom konzervatoriju u Sofiji zavrila studij klavira; pjevanje uila privatno kod B. Levijeva. Na opernoj pozornici debitirala 1964 u Skopju kao Rosina (Rossini, Seviljski brija) i ondje angairana. Od 1966 lanica je Zagrebake opere. U njezinom repertoaru lirskog i koloraturnog soprana istiu se ove uloge: Gilda (Verdi, Rigoletto), Violetta (Verdi, La Traviata), Lucia (Donizetti, Luda di Lammermoor) , Constanza (Mozart, Otmica iz Seraja), Mirni (Puccini, La Boheme) i Rosalinda (J.

168

HRISTOVA HRVATSKA MUZIKA


J- 60 Solo
Zapisao: N.Karabai,Dobrinj, otok \

Strauss, imi). Istie se i kao koncertna pjevaica. S uspjehom je gostovala i u inozemstvu. K. KO. HROVATIN, Radoslav, kompozitor i etnomuzikolog (Ptuj, 8. II 1908 ). Studij kompozicije zavrio 1935 na Konzervatoriju u Ljubljani (S. Osterc) i 1938 na etvrttonskom odsjeku Konzer vatorija u Pragu (A. Haba); u muzikologiji uenik Z. Nejedlyja i J. Huttera na Univerzitetu u Pragu; doktorirao 1939. Od 1936 u Ljubljani suradnik raznih asopisa i strunih revija, od 1940 bibliotekar Glasbene matice, od 1946 predava na Akademiji za glasbo i od 1953 na Srednjoj muzikoj koli. Od 1963 profesor na Zavodu za glasbeno in baletno izobraevanje. Dopisni lan International Folk Music Councila u Londonu (1951) i jedan od utemeljitelja Saveza muzikih folklorista (1952), Saveza udruenja folklorista (1955) i Slovenskega etnografskega dru tva. Sakupio vie od 4000 slovenskih narodnih napjeva. U sreditu njegova znanstvenog istraivanja su partizanske i radnike pjesme (lan je
Centre International pour les recherches de la chanson onvriere);
DJELA. ORKESTRALNA: Prleki indara za mali orkestar, 1941; Dialonika serenada za duhae; 1942; suita Kmeko delo za duhaki orkestar, 1942. KOMORNA: gudaki trio, 1938; gudaki kvartet, 1940; trio za rogove, 1940. KLAVIRSKA: etide u etvrttonskom sistem u, 1937; suita Koleda, 1941; Domai plesi, 1943. VOKALNA: Pesmi za glas i klavir; Slovenske ljudske pesmi za enski ili omladinski zbor, 1940 (II izd. 1941); Orglar za sopran, tenor i mjeoviti zbor, 1942; Na tovari Stane za mjeoviti zbor, 1947 48 ( I I izd. 1959); Zdravljica za omladinski zbor, 1957. SPISI. Knjige: Hudebni prvky slovinskych lidovych ndpevu (disertacija), Etnolog, 1943; Pregled zgodovinskega razvoja slovenske glasbe, u Zgodovina glasbe, 1948; zbirka mjeovitih zborova Naa pesem, 1949; Partizanska pesem, 1953; slovenske narodne pjesme u Folk Songs of Europe (red. M.Karpeles), 1956; Slovenska partizanska pesem i Opombe k pesmim, u Naa partizanska pesem (red. R. Gobec) 1959; Opombe k pesmim, u Umetnost in revolucija, Zborovske pesmi (red. R. Simoniti), 1970. STUDIJE: Partizanska pesem naa ljudska pesem, Cbzornik, 1951; O slovenskem Ijudskem plesu, Slovenski etnograf, 1952; Medsebojni odnosi folklore in umetne glasbene tvornosti na Slovenskem, Slovenska glasbena revija, 1951 52; Les rapports reciproques du folklore et de la creation musicale artistiaue en Slovenie, Journal of the International Folk Music Council, 1952; Pomen ritminih kvantitet v slovenskih ljudskih napevih, Slovenski etnograf, 1957; Intonacijski alfabetar i grafika melodija za leksikografiranje, Kongres folklorista, Zagreb, 1958; Me- trini kriteriji za sistematiko jugoslovanskih ljudskih melodij, Kongres folklorista, Cetinje, 1958; Muzikoloka oznaba pesmi v folklori ob jugoslovansko -avstrijsko-madarskem tromejniku, Kongres folklorista, Zagreb, 1959; Muzikologickd charakterizacia folkloru v panonske}i oblasti Slovinska, Slovensky narodopis, 1959; Kinetske oznabe v slovenski ljudski plesni terminologiji, Slovenski etnograf, 1959; Organizacija priprav za kvaliteten program v radijskih emisijah narodne muzike, Kongres folklorista, Beograd, 1960; Metrika teksta in melodije na Gorenjskem, ibid., Ljubljana, 1960; Slovenska partizanska pesem kot predmet znanosti, ibid.; Slovenska partizanska pesem v znanosti, Zbornik radova SAN, 1960; Problemi studija narodnih pesama i igara u vezi sa radom, Kongres folklorista, Beograd, 1961; Partizanska pesem in znanost 0 ljudski kulturi, Slovenski etnograf, 1961; Marginalije k zbirki Odbora za zbiranje slovenskih narodnih pesmi z napevi, ibid.; Problemi zapisovanja in metrike slovenskih ljudskih pesmi, ibid., 1962; Kvintna pentatonika na Slovenskem, ibid., 1964; Kategorisierung des Partisanenliedes in Jugoslazvien, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1964; Bordunske citre v Sloveniji, Kongres folklorista, Ohrid, 1964; Pentatonika u Jugoslaviji, ibid., Cetinje, 1964; Problemi istraivanja radnike pesme u Sloveniji, Narodno stvaralatvo, 1964; Partizanska pesem predmet znanosti o ljudski kulturi, Slovenski etnograf, 1966; Origine et formalion de la chanson ouvriere, Narodno stvaralatvo, 1966; Bioloki vplivi na metr ino-ritmine relacije v ljudskih pesmih, Kongres folklorista, Ljubljana, 1968; Metro-ritmikite karakteristiki na ilindenskite borbeni pesni, Makedonski folklor, 1968; Plurale tantum v terminologiji muzinih instrumentov, Narodno stvaralatvo, 1969; Proces nastajanja revolucionarne pesme Svobodna Slovenija", Makedonski folklor, 1969; Primer kontaminacije v metriki ljudske pesmi, Slovenski etnograf, 1970; Mirliton nunalca, Kongres folklorista, Sarajevo, 1971. D. Co.

duo

lo zvo-(no)mz

zvo ---- ne.

mo ---- ga. rtuga.

no -Ino) se.

Ti se intervali znatno razlikuju od sisLema temperiranih 12 jedi kih polustepena, neki su ui (tjenji) od temperiranih. U svi dviju -> sopila mala sopila izvodi i dva uzastopna polusteper
= 120 Zapisao: N. Karabai, Dobrinj,otok Ki

sudjelovao na vie meunarodnih simpozija.

-J^-J^

Karakteristino je i stalno dvoglasje u paralelni m malim tercai i velikim sekstama koje na kraju pjesme ili svirke zavrava unisonu, odnosno u oktavi. Mjerenja su pokazala da se m; terce esto javljaju neto smanjene, a velike neto uveane; 0 stupanja su tolika da se u pojedinim primjerima moe govor o neto uveanim velikim sekundama i neto umanjenim mal: septimama. Glasovi srodnog registra, osobito na otoku Krk pjevaju se u paralelnim tercama dok u srednjoj Istri ee u p ralelnim sekstama (gornji glas u falsetu). Dvoglasje u falsetu kombinacija mukog i enskog glasa u narodu je poznato k pjevanje na tanko i na debelo, odakle i nazivi tanka i debe sopila (takoer mala i vela). U odreenim predjelima ovog muziko -folklornog podrui u sjevernoj Istri (iariji), na otoku Cresu, kao i u Vinodo od rao se poneto drukiji oblik dvoglasja, tzv. bugarenje jo eim i tijesnim intervalima (umanjene male terce ili ne uveane velike sekunde). U paralelnom kretanju takvi interv ostavljaju dojam uzastopnih paralelnih sekundi. Posebno obilje; tog dvoglasja je zavretak u dvoglasju umanjene terce, odnos velike sekunde:
Zapisao: N. Karabai, Mune, Ist

HRVATSKA MUZIKA. Narodna. Folklorna muzika u SR Hrvatskoj na svoj nain odraava drutveno -ekonomske i kulturne prilike u kojima je ivjelo i u kojima ivi stanovnitvo pojedinih pokrajina, (geografski smjetaj Hrvatske (primorje s otocima, planine s krakim poljima, ravnice i breuljci Panonske nizine) i historijska zbivanja na njezinu teritoriju, osobito migracije stanovnitva za ratova s Turcima, raznoliko su utjecali na razvoj folklorne muzike. Razlike se zapaaju u svim osnovnim muzikim elementima. Najoitije su u meusobnim odnosima tonova, u tonskim nizovima i oblicima vieglasja. Zbog sve veih dodira stanovnika susjednih geografskih regija i etnografskih zona dolazi u narodnoj pjesmi i svirci i do paralelnih pojava i preplitanja razliitih muzikih obiljeja. Osim toga, na istom se terenu sve ee uoava istodobno postojanje muzike tipino seoskog (ruralnog) stanovnitva i stanovnika urbanih naselja (-> Varoke narodne pjesme). Urbaniziranjem sela u posljednje vrijeme dolazi i do mijeanja ruralne i urbane folklorne muzike. Prema dananjem stanju istraivanja tonskih odnosa (1972) u folklornoj muzici na teritoriju SR Hrvatske postoji est muziko -folklornih podruja: 1. Istra i Kvarner, 2. Dinarsko podruje (brdovito zalee Dalmacije, dio najueg obalnog pojasa sjeverno od Zadra i sjeverozapadni zadarski otoci, Lika, Kordun i Banija), 3. Dalmacija (otoci i najui obalni pojas osim podruja sjeverno od Zadra), 4. Slavonija i Baranja, 5. Meimurje i Gornja Podravina, 6. Sjeverozapadna Hrvatska (Hrvatsko Zagorje, Turopolje, Gornja Posavina, Bilo gora, umberak i Gorski Kotar). I. Muziko - folklorno podruje Istre i Kvarnera obiljeava u prvom redu ljestvini niz u kojem se uzastopno izmjenjuju polustepen i cijeli stepen (tzv. istarska ljestvica):

stra vi e ro-ho va. ti

U vokalnoj muzici rubnih predjela, u Vinodolu i na otol Susku, javljaju se i dijatonski ljestvini nizovi s polustepeno izmeu drugog i treeg tona u odnosu na zavrni ton napje' u nizu/1 g1 a1 b1 c2 d2 (zavrni ton napjeva tampan je polumasnc U dvoglasju ostaje unisono na zavrnom tonu:
J = 88 Zapisao*. N.Karabai, Novi Vinodolski Solo

Ritmiki obrazac plesa

Ka.-da. se

Pa.-vZe . i

go-spo-du.

c_r r
slciL-p^CL-e.

L _r r ^
r tb*)
, , j r s

^fPp* / ^g- -M fes /^ f C _ 4 r


(Tip dvoglasja sva.-te

-----, i r

l[

h~J r r_

iz primjera br. 5 susree se i na sjeverozapadnoi zadarskom otoku Premudi.)

HRVATSKA MUZIKA

ANEOSKI KONCERT, freska u crkvi sv. Martina, Beram, poslije 1431

HRVATSKA MUZIKA

Gore lijevo: DIPLAR iz Donjih Vinjana, Imotski; gore desno: SVIRA LIJERICE, Lastovo; dolje: DRME iz okolice Zagreba

HRVATSKA MUZIKA
J>= 160 Solo Zapisao: N.Karabai , otok Su ak

169

Zbor z Sto. si me u- cvi- H-jo vi 7w-si- te, U) i u. cr-no ti za- vijo ?

IJ
r - vi, ku. mi

U vieglasju su veoma karakteristini dvoglasni zavreci u velikoj sekundi. Unutar napjeva dolazi do paralelnih pomaka velikih sekunda:
208 (J-10*) 9 Zapisao: J. Bezi, Jabuka, Sirijska krajina

jiz vas TTW - Um da. mi

o-pro-sti-te.
1

Posebna su zanimljivost ovog muziko -folklornog podruja srednjoj Istri oblici dvoglasnog pjevanja u paralelnim sekstama ivijeg datuma. Njihove se dionice razvijaju u dijatonskom :stvinom nizu, ali zadravaju zavretke u oktavi:
Zapisao:A.Bonrfa"itS,Grdoselo, Istra

g? '""!* J

I J

J UJ
mu -je

UJ

Oj, Ja iu. - ko, se lo ma,

t ft*
J = 60

U si

pa^ti

a-lo,

[thlv.0

1
sam. mi-lu. ineg - ka sve sporcL-i vas to, : (Me -------------------------------------------------------------------------------------------(h)u!3

i r " T r

Pu-stz-Za.

J LJ ' PT
a sad ni ^

Ai
j Tce

hK I

?
vas.

p r r r;
' do- irajo.

U sjeverozapadnim predjelima Dinarskog podruja, na Baniji, dvoglasni kromatski napjevi zavravaju unisono. esti su pri mjeri dvoglasja gdje drugi (nii) glas ostaje gotovo stalno na prateem bordunskom tonu (Notni primjer 7). Troglasje i kromatiku u solistikom uvodnom stihu sadre like rozgalice:
Zapisao. N.Hercigonja, Liko Lee Jedan ftjevai: _ zoricL-ja-Io. kuja. v&cSlu7ya.,

nekim mjestima Istre i Kvarnera mogu se uti i varoke pjesme duru. 2. Dinarsko podruje obiljeavaju to nski nizovi s intervalima )ji znatno odstupaju od sistema 12 jednakih polustepena. Oni javljaju u kromatskim i dijakromatskim nizovima. Kod kromat;ih istiu se oni sastavljeni od 2, 3 pa i 4 uzastopna poluste Zapisao: J.Bezi , PodvaroS-Sinj 10

J>=152

w? ''" "p PT PTTT


Solo: ZctlajaJa kuja, vi&Slunja.
0-00

J-120

rf^J
of i-voj-ko) (oj di-voj- Jeo,

i t8 t iit* ";
B
1

rr

JI JJ
mi-le moja., (oj i -voj-7a>, oj i -voj-ko,)

Oj i-voj-ko,

Od oblika vokalne i vokalno-instrumentalne folklorne muzike u kromatskim tonskim odnosima v alja posebno istai pjesme s potresanjem glasa, poznatim pod nazivom ->- ojkanje (Notni primjer 7), pripovjedne pjesme uz gusle:
Zapisao: J. Bezi , Kruvar-Dicmo

11 Gusle 51

J-152 j>=304)

(mi-le moja.,

mi-le mo-ja.,)

[0

Pjeva

^iS i
J= 120

i-

i-

! i-

\ d-

'

ri

J' g- I^I^L/ J'J)jJ1


tri-de^et ser-Ucra. i trideset i tri hzpe-&uia

11
(mi-le mo-jo,, mo-jo.

J?. ILLM , r

rm

J J JJ
mo-ja., mi-le moja.

-vO

'ostoje i nizovi s labilnim, promjenljivim tonovima:


J>=152 Zapisao: J. Bezi, Podvaro-Sinj . ^ ^ . r-

3- .

IJHJ'
A,moj Jo- zo, i -ko moja., tu.-hm.Uje i -ma. tvoja.,

'i K p ;

'| p p ;
u. si miji' po-vri- i -jo

Jo-zo,Jo-zo, TOj-Tte moje, ta po-vridi ra.- ne moje,

i kratke pjesme gdje drugi glas umjesto teksta pjeva mukle vokale (gange, rere; notni primjer 9). Posebna pojava su tzv. oligotonski nizovi, kao npr. trikord sastavljen od velike male sekunde sa zavretkom na najdubljem tonu. U starijem dijatonskom pjevanju susreu se tetrakordi, pen takordi i heksakordi s polustepenom izmeu prvog i drugog tona (g1 as1 b1 c2) ili izmeu drugog i treeg tona (g1 a1 b1 c2).

170

HRVATSKA MUZIKA

I ovdje intervali izmeu pojedinih stupnjeva odstupaju od sistema temperiranih 12 polustepena. U takvim se nizovima kreu jedno glasne i dvoglasne pripovjedne pjesme:
Zapisao: J. Bezi , Jabuka, Sirijska krajina 12

Vi-no pi-je Mu/o i A - li-Ze krcuji - TU .

ria Udrbi-ni na. turskoj

hi______

Kl +=F v v v
Pi-li vi-no ne-di-lju da.-nn.-Tca., J = 144
13

V on-avtZC Mu-jo sa. Ud- ti- ne

Napjevi koji se temelje na tetrakordu s polustepenom na etku ili u sredini izvode se preteno jednoglasno; to su u pi redu pripovjedne pjesme. Jednoglasje je proireno osobil junoj Dalmaciji gdje se, osim pripovjednih, tako izvode i tovske pjesme: I
Zapisao: S. Stepanov, Dunave,!

Zapisao: J. Bezi, Bibinje kraj Zadra

P '
Gor-Tco cvi-li su.-aiij V7a-di-mi - re
Aj'-7rw i - grat'} 'cri'-mD pje-vat'

Dijatonsko dvoglasje esto je u obliku borduna sa zavretkom u velikoj sekundi. Noviji dijatonski odnosi oituju se u relativno novijim dvo glasnim (mjestimice i troglasnim) napjevima koje narod zove bas ili na bas. Najvie su se proirili u brdovitom zaleu sjeverne i srednje Dalmacije, t e u Lici, a susreu se takoer i na Kordunu i 1Baniji. Ti napjevi obuhvaaju pentakord ili heksakord f1 g 1 a1 b c2 (d2) (Z1 temeljni je ton tonskog roda, g1 zavrni ton vodeeg glasa). 1Tom se nizu u dvoglasju dodaje ista kvinta ispod zavrnog tona (c ):
J = 96 (>= 192) No- va mo-a mx> ~ da u Zapisao: J.Bezi ,Luane,Sinjska krajina

o - Jeo
17

7ie - vje

----- J& - ^r.

nnn V "
LT
--

'-"
TW~VCL

na-ih be-a,-r&, (nooa, Tno-da.)

Na uskom obalnom pojasu od ua Neretve do Dubrovnika javljuju se i poneka obiljeja folklorne muzike iz susjedne Hi govine, kao npr. kromatski tetrakord 1/21/21/2 ili pove sekunda u tetrakordu 1/2 1 1/2 1/2 na otoku ipanu. 4. Slavonija i Baranja odlikuju se dijatonskim pentakoi nim i heksakordalnim tonskim odnosima: 1 1 1/2 i odnosno f1 g1 a1 b1 c2 a"1. Dvoglasje, mjestimino i troglasje, s danom istom kvintom ispod zavrnog tona l oblikuje pos tonski rod durskih karakteristika s velikom tercom iznad temel tona f1 u kojem vodei, vii, glas zavrava na drugom stu] (g1)Zapisala:! Brun&mid,Stari Mikanovci, Slav

e-U

/
u Tui-ih be 6a.

Tcufoj,

zo ----- ro

moja.!]

H- to Tri je tr - ve

Ovaj primjer pokazuje bogato oblikovanje pjevanog teksta to nastaje ponavljanjem stiha i dijelova stiha. Ta znaajka dinarskog podruja dolazi i u kromatskim napjevima. Posebno su zanimljivi vieglasni oblici u kojima se uz zavrnu veliku sekundu javlja i ista kvinta ispod zavrnog tona vodeeg glasa. U planinskom zaleu srednje Dalmacije, kao i u Lici pojavljuju se u novije vrijeme i vieglasne dalmatinske narodne pjesme. 3. Dalmatinski otoci i najui obalni pojas relativno su maleno muziko-folklorno podruje. Ono se odlikuje posebnim oblicima dijatonskih odnosa koji u dvoglasju formiraju durski tonski rod. Na istom podruju postoje uz to karakteristini dijatonski nizovi koji se temelje na tetrakordima 1 1/21 i 1/211. Napjevi u duru javljaju se u tzv. -> varokim pjesmama koje imaju relativno veliku tradiciju. Za melodijsku liniju karakteristino je postepeno sputanje, VII stupanj (vodica) u kadenci silazi na tercu tonikog trozvuka. Postoje razliiti oblici varokih narodnih pjesama: od starijih, povremeno troglasnih i etvoro glasnih s vodeim glasom u najvioj dionici, koje se izvode samo a cappella, preko jednostavnijih dvoglasnih novijih koje se pjevaju redovito uz instrumentalnu pratnju:
Zapisao; J. Bezi , Stanovi kraj Zadra J = 60 (J> = 120) Mu ki zbor

f.&t do - te

m-Ie

oj,

Za. de

oj !) i

Ponekad melodijska linija vodeeg glasa svojim tonskim odnos ukazuje i na drukije modalne znaajke:
Zapisao: V. ganec, Rakit Donji Miholjac,Podravska Slavi

Ji-80
18

J J'
P P P p P
e - vo o -ri
7ia.~ e sneu - e uo -ri

W - ji) T

P P P P P P fe ji)
o - ri
duo

e - vo

P T
STUL - e

r-f 7 UL - e

15 <L v\, ft

s n... SE ? '->
tva. l/e -po- ta.,

J^.J-t-W-T-

Uz navedene nizove javlja se osobito u vodeem glasu s' 1 benih pjesama samo tetrakord 1 1/2 1 (f^a^b ) uz koji se is zavrnog tona (g1) dodaje ista kvinta. Karakteristino je c toku napjeva zavrni ton vodeeg glasa esto prati donja ve sekunda (f1) : Umjereno
Zapisao: S.Jankovi, Mrzovi, Slavi

j4rei?- o^rfet

ff

T~T r

^d feHji^.')

E^b ^H f" f

19 feA^ i'ij il J v v r

J"1 lii^ 1 ^
p
ot-

f
po ----ta.,

U- dat u. se kudmije ma. -

ska.

r ^W

(u-dat u

ot kud.

mi. je ma.-

HRVATSKA MUZIKA
Posebna je znaajka Slavonije i Baranje poveana sekunda; ona se javlja u toku itavog napjeva ili samo jednom kao alite racija: Umjereno
20
Zapisao: S. Jankovi \Privlaka, Slavonya

171

ton melodije kao najdublji ton tonskog niza. Znaajka Hrvatskog Zagorja su i promjenljivi stupnjevi tonskih nizova, uglavnom trei stupanj ljestvice; ponekad u takvim napjevima ima tonova koji u veoj mjeri odstupaju od niza temperiranih polustepena:
Zapisao: V. ganec,Poznanovec,Hrv. Zagorje

(Zju - oo vio ja)

{i sr - ce

u. vje tar -njom.

Kromatski djeluje i snieni esti ton u nizu /' g1 a 1 b 1 c2 des2. U heptakordu g1 a1 b1 c2 d2 es2 f2 izvode se razliite varijante -> bearca, veoma rairenog u Slavoniji i Baranji. Uz navedene tonske nizove susreu se, osobito u pokladnim pjesmama, dijaton ski pentakord i heksakord (g1 a1 h1 c2 d2 e2) kojemu je poetni ton niza ujedno zavrni i temeljni ton. Durski tonski rod u Slavon iji i Baranji predstavljaju tzv. varoke pjesme, nastale u heterogenom sastavu stanovnitva gradova i veih mjesta podrijetlom najvie iz Njemake i eke. U prvoj polovini XX st. varoke su pjesme uhvatile korijen i u selima tog podruja. Nedavno su u Slavoniji i Baranji bile jo rairene jednoglasne pjesme, kao i dvoglasne sa zavretkom u unisonu (Notni primjer 28), vezane uz obiaje (dodolske, svadbene i dr.) koje su se kretale u tonskim nizovima s karakteristinom malom tercom. Starijem sloju folklorne muzike pripadaju pjesme u kromatskom nizu 1/2 11/2, veim dijelom u paralelnim tercama i zavretkom u unisonu, srodne napjevima iz Bosne i primorske Hrvatske. 5. Obiljeje kojim se Meimurje i Gornja Podravina izdvajaju od ostalih muziko-folklornih podruja Hrvatske jesu elementi pentatonike. ista anhemitonska pentatonika javlja se rjee:
Anairfe moderato
21

Poveana sekunda javlja se rijetko. U sjeveroistonom predjelu Hrvatskog Zagorja, u iroj ravnici oko Varadina, prevladavaju tonski odnosi Gornje Podravine i jednoglasje. U ostalom je Zagorju uz jednoglasje razvijeno i dvoglasje, a ponegdje i troglasje. Pored dvoglasnih napjeva sa zavrecima na tonici i unisonu karakteristine su pjesme (osobito etvene') koje zavravaju velikom tercom na tonici. U tom se dvog lasju pojavljuje i ista kvarta:
J' 80 Zapisao: V. ganec, Luka, Hrv. Zagorje

f i r \ VU K . J i i lep je vr- ek 0 - gm jen., lep je vr- eh

o - gra. jen.,

(a^laj), lep je

vr- dc

a gra. - jerv.

Zapisao: V.ganec, Donji Vidovec, Meimurje

0 , I. r , I'

M
Be-d,vu.-U, zip-ki-ctL zja-vo-ro-uog rev-e-ca.

Ostala manja muziko -folklorna podruja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pokazuju stanovita zajednika obiljeja. U Gornjoj Posavini (jugoistono od Siska i oko Novske), u Turopolju i u umberku javljaju se kromatski tonski odnosi u nizu 1/211/2 11/2(1) (tzv. istarska ljestvica):
J-100 *Ab mestu*
Zapisao: S.Stepanov,Donja Letina,Posavina

fe^
ja pak bo-dsm.

ft p' 1 '
can.~dri.ce z ma^Tai-vo-ga. cve ti-a..

25 ft. g J li d
Sad se e-ni I Ka. to U,

J J Tcadse e-ni, I' Zla-to moje!I

ei su pentatonski elementi u dorskoj i eolskoj ljestvici. Od starih naina susree se i miksolidijska ljestvica. Meu dijatonskim nizovima za Gornju 1je1 Podravinu osobito karakteristian penta kord I11/21 (f g a1 b1 c) sa zavretkom na drugom stupnju /_ V-i tog niza:
J>=112 Zapisao: V.ganec,Torec, Podravina

! J
I ' f

e - ni Tcad.se

F=p

t ~'J

i J *-r ' r r
Se -nja.-m.-ne
/

i>j J I JL J J
is * ~" p > T

Ze-pa dekli-Ga. scbtavI- VCL-IOL, (rabiti na o -ie.

o~kre pol dcb -na.).

esto se javljaju pentakordi i heksakordi (111/211) u kojima je prvi ton niza ujedno zavrni i temeljni ton. Pored dru gih tetrakordalnih, pentakordalnih i heksakordalnih dijatonskih nizova pojavljuje se u Gornjoj Podravini i kromatska poveana se kunda. Druga karakteristina znaajka Meimurja i Gornje Podravine je jednoglasno pjevanje. Uza nj se, premda u manjoj mjeri, javljaju melodije velikog opsega koje zahvaaju i preko oktave. Poseban oblik veeg ambitusa nastaje kod melodija iji je drugi melodijski redak transponiran za istu kvintu vie. Melodije s kvintnom transpozicijom preteno su etverodijelne (A A5 B A), to je jedan od oblika tzv. novog stila u madarskoj narodnoj muzici. Tree obiljeje kojim se Meimurje i Gornja Podravina razlikuju od ostalih hrvatskih podruja je izmjenjivanje binarnih i ternarnih ritmikih skupina u okviru istoga takta; to dovodi do asimetrinih mjera nejednakih jedinica. 6. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj ima nekoliko manjih muzikofolklornih podruja koja su sauvala svoja obiljeja. Hrvatsko Zagorje odlikuje se dijatonikom. Najveim brojem napjeva za stupljeni su pentakord i heksakord u nizovima 111/21(1), 1-1/2-i1(1/2 ili 1) i 1/21111/2, uzimajui zavrni

I Ka U-ce, I

1 r~ oj, sr-ce, _________daj i dar

"

|I

J J

do me-ne'.

Drugo je zajedniko obiljeje tih podruja dvoglasje, kromatsko i dijatonsko. U novije se vrijeme ukorjenilo i dijatonsko dvoglasje sa zavretkom u istoj kvinti, koje je veoma proireno u Slavoniji. U Gornjoj Posavini dolaze i promjenljivi stupnjevi u tonskom nizu, osobito drugi kao velika i mala sekunda. Uz kolo se pjevaju dvoglasne pjesme izgraene na pentakordu 1-i1/21. Slini tonski odnosi postoje i na podruju Bilogore, samo to tamo nema tzv. istarske ljestvice; u napjevima ponekad dolazi poveana se kunda. Tu se sauvalo jednoglasno obredno pjevanje vrlo malog ambitusa:
Zapisao: Z. Lovren evi, Jakopovac, Bilogora

Ogledaj se)

seJa> nor&z.,

zo-ve,

majka te zo-ve.

Od svih muziko -folklornih podruja u Hrvatskoj najmanje je istraen Gorski Kotar. Prikupljeni podaci upuuju na pretpo stavku da narodna muzika tog kraja sadri elemente susjednih podruja.

172

HRVATSKA MUZIKA
obiaja. U sklopu prvog osobito se istiu svadbene pjesme i ricaljke, kao i ljubavne pjesme koje esto nisu vezane uz obii Osim odreenih svadbenih pjesama obredni su karakter sau pjesme uz godinje obiaje. j. Be U Hrvatskoj pjevaju obredne pjesme redovito djevojk to na odreene kalendarske dane spojene s kakvim obre< ili obiajem. Obino to ine prilikom obilaska pojedinih k u grupi po etiri, obuene u bijelo narodno ruho. Postave gotovo bez izuzetka, tako da dvije djevojke stoje suelice dru dvjema. Pjevaju naizmjence. Jedan stih pjevaju dvije djeve a druge dvije upadnu s istim stihom, i to jo prije nego su ] zavrile predanji stih. Pjeva se obino jednoglasno, a upad; se izvodi kao kanon. Melodije su uska ambitusa, redovito u te kordu. Ritam je ivahan, okretan i veoma raznolik. Sadra povezan s obredom, a pjesma je pozdrav domainu i lanov njegove obitelji; eli se obilje u domu, plodnost stoke i d( rod polja. Tako uoi 1. maja idu, u oveim grupama, starije djev< u filipovicu (u Otoku, Slavonija). Na grabovim granama pri razlino tkanje i arene otarke, to su ih izatkale za svatove prolaze selom i pjevaju:
Zapisao: J. Lovreti, Otok, Slavo

Vokalna muzika moe se prema izvoaima podijeliti na nekoliko skupina: a) U solistike napjeve idu pripovjedne pjesme, uspavanke, naricaljke, putnike i pastirske (obanske) pjesme. b) Napjevi za dva ili tri pjevaa najei su u veini muziko -folklornih podruja. Pjesmu redovito zapoinje jedan pjeva (u Slavoniji npr. poimalja)> dok se drugi (ili drugi i trei) priklju uje jo u toku prvog stiha ili tek nakon njega, to je tono utvreno lokalnom predajom. c) Napjevi za skupinu pjevaa javljaju se obino u tri ob lika: i. jedan glas predvodi, a svi ostali pjevaju drugi glas (po nekad i trei), kao npr. u pjesmi uz slavonsko kol o; 2. pjevaju svi pjevai bez solistikog uvoda i 3. pjevaju dvije skupine naizmje nino. Osim tonskih odnosa znaajni su elementi vokalne folklorne muzike u Hrvatskoj ritam i muziki oblici.. Ritam se pojavljuje kao tzv. ritam rijei (rubato) i tzv. ritam pokreta (giusto). Ritam rijei nalazi se osobito u solistikim pjesmama koje su vezane uz tekst i doivljavanje izvoaa (naricaljke i pripovjedne pjesme). On je u neto manjoj mjeri prisutan i u dalmatinskim varokim pjesmama sporog tempa (Notni primjer 15). Na ritmu pokreta temelje se pjesme uz ples, kao i mnoge druge u strogo odreenim dobama. Uz jednostavne, sloene i mjeovite mjere javljaju se i asimetrine s nejednakim jedinicama (Notni primjer 22). Oblikovanje mjere, raspored naglasaka i trajanje pojedinih tonova unutar istoga takta u vokalnoj narodnoj muzici ovisi o metrici stihova, osobito u pripovjednim pjesmama. Tako su za deseterake stihove veoma proireni neki osnovni ritmiki obrasci, kao npr.:

1
J^' Z J ^ D 28 z Ja ~ Tcob

p p E=g
go
TU.

2D

27

J7T3| JTJ1 ! J J

JT73| J J>/3! J J>

\ \ Q i1
(drv-ce ze le
TW,

1 1 1
Jaj-ce
CL -T? -TW ).

JTJI i J>J
Ritmiki obrasci novijih narodnih varokih pjesama u kojima je teite na melodiji ne potuju strogo metriku teksta. U pogledu forme razlikuju se dvije osnovne skupine melostrofa. U prvoj odluujuu ulogu ima oblikovanje teksta (ponavljanje cijelog stiha ili dijelova). Tako je npr. dvostih Mjeseina ekala vedrine, /a ja lolu tri, etri godine u sinjskoj reri razraen na ovaj nain: Mjeseina ekala vedrine, ekala vedrine, a ja lolu tri, etri godine, tri, etri godine, mjeseina ekala vedrine. Za drugu skupinu melostrofa mjerodavni su muziki elementi. Te se melostrofe sastoje od jednog, dva ili vie melodijskih re daka na jedan ili vie stihova (A A, A A A B, ABC D). Prva skupina ima mnogo razliitih oblika, osobito kad im se jo pridruuju pripjevi. Krai pripjevi samo proiruju napjev, a vei su muziki samostalni. Prema svojoj funkciji u narodnom ivotu i obiajima vokalna je muzika posebno vezana uz tzv. ivotni ciklus i godinji ciklus

Na Hvaru pjevaju na taj dan momci pod prozorom svoje < vojke. Slini se obiaji spominju na Visu, Krku, u Dubrovni a i u hrvatskoj koloniji u junoj Italiji. Uoi Spasova idu u Slavoniji od kue do kue grupe dje jaka. Nosei krst, pjevaju kod svake kue razline mitolol legendarne pjesme. Zovu ih kriarice, krstari, krstonoe. U no doba njihove su funkcije preuzeli pastiri. Uz kriarske pjes pjevaju se i dodolske da padne kia. U Slavoniji i Baranji idu prvi i drugi dan Duhova krai ili Ijelje selom pjevajui kraljike pjesme. Kraljicama se nazi\ djevojke, sam obiaj, a i pjesme. Obiaj je zabiljeen u oke Osijeka, u Drenju, Boboti (Srijem), Otoku, Mitrovici, Beravcii Somboru, Subotici i dr. Uoi Vidova, Ivanja i Petrova vri se na otoku ipanu ob radovanje. Mlade nagomila uz mali bor podosta drva, a mlai podveer zapale tu hrpu. Zatim se zametne kolo ispred ogn bora. Nekoliko djevojaka i mladih ena, okrenutih prema k i skupljenom narodu, pjeva pred boriem poskonice (balac romance u osmerakom stihu). Krijesne pjesme pjevaju djevojke uz obred paljenja krije i obilazei nakon toga kue u selu. Danas se taj obiaj samo fr mentarno sauvao u pojedinim krajevima. Pjesme koje se o J jevu pjevaju zovu se i ladarskim pjesmama, jer mnoge od r imaju za pripjev povik Lao; pjevaice nazivaju ladaricai

SI. 1 Zvonari, Marelji, Istra

SI. 2 Guslar iz Sinjske krajine

SI. 3 Ples uz pratnju lirice, Konavli

HRVATSKA MUZIKA
U drugim krajevima zovu ih krisnice, kresovalje, pokresniarke, pokresnice, toledarke, ivanice, ivanjske dekle. U selima Slavonije, Srijema, Podravine, pa i u Istri obuku, za vrijeme sue, jednu djevojicu u zeleno granje, vode je po selu od kue do kue i zajedno s njom pjevaju pjesme da padne kia. Ta djevojica je dodola, a pjesme su dodolske. Djeca pjevaju tradicionalne pjesme koje po muzikoj strukturi pokazuju veliku starinu. Njihov tekst sadrava motive za kiu. U Otoku (Sla vonija) pjevaju: Naa doda moli boga /oj, - oj, - dodo, oj! da nam pada rosna kia /oj, - oj, - dodo, oj! Buarac je pokladna narodna popijevka iz Slavonije. Pjevaju je buari ili krabulje, o pokladama, obilazei selo i pravei ale. Veselit, veseljanje zovu u Blatu i Veloj Luci na otoku Koruli narodni obiaj kad mladii, nazvani veseljaci, obilaze uoi
SI. 4 Cimbal u instrumentalnom ansamblu, Molve, Podravina

173

sit

Boia, Mladenaca i Triju kraljeva kue i pjevaju prigodne pjesme: Na osvit sveta Boia, Mladinci mladi i Tri kralja jezdahu. Napjevi su im uglavnom jednaki i u trodijelnoj su mjeri u duhu narodne muzike. U mnogim drugim mjestima Dalmacije ovakav se obiaj zove kolendanje, a uesnici kolendari. Oko boinih blagdana pjevaju se u seljakim domovima, izvan liturgijskih obreda, boine pjesme o pastirima, o talici, 0 ovcama, oslu i volu, o darovima to ih pastiri nose u talicu itd. Velik je broj takvih pjesama kod kajkavskih i akavskih Hrvata. Melodije su esto graene na nain sviranja gajdaa, dudaa ili sviraa u dvojnice. Gotovo na cijelom podruju Hrvatske uobi ajeno je o Boiu pjevanje boinih koleda. Pjevaju ih djeaci idui od kue do kue i estitajui domainima boine praznike 1 Novu godinu. U ophodima se pjeva i uoi Jurjeva kao i uz jurjevske krijesove. V. c. Instrumentalna muzika. U narodne muzike instrumente ubrajaju se svi instrumenti na kojima se tradicionalno izvodi folklorna muzika. To mogu biti proizvodi kune radinosti, seoskih maj stora kao i tvornica. Idiofoni instrumenti slue kao pratnja obiajima ili za razo nodu djeci. Od instrumenata na kojima se zvuk dobiva udaranjem istiu se velika zvonca to ih u karnevalsko vrijeme nose zvonari iz Kastavtine i [stre (si. i); od instrumenata koji treskaju poznate su razliite krebetaljke; a od onih koji proizvode zvuk prevlaenjem i struganjem djeje guslice od kukuruzovine. Membranofoni instrument u Hrvatskoj je samo bubanj na Baniji, koji oblikom podsjea na vojniki bubanj. Medu kordofonima najbrojniji su instrumenti iz porodice lutnja. Od skupine kojima se ice trzaju javlja jl ~^ ^^^=4=^__^ 1= __ B| se - tambura sa inica, dangubica, bra, bugarija, berde) ; najvie se upotrebljava u Slavoniji. U obalnim i otokim mjestima uhvatila je korijen gitara tvornike izrade. U instrumente na kojima se ton proizvodi gudalom idu -> gusle sa jednom icom (si. 2), rjee sa dvije, -> Urica sa tri ice (si. 3), kao i violina i kontrabas (tvornike izrade). Od instrumenata na kojima se po icama udara batiima susree se samo -> cimbal (cimbul) u sjevernoj Hrvatskoj (si. 4).
SI. 5 Tunturaa, okolica Crikvenice

Aerofoni instrumenti javljaju se u etiri skupine: i. sviraljke tipa flaute; 2. sviraljke s jednostrukim jezikom (tipa klarineta); 3. sa dvostrukim jezikom (tipa oboe) i 4. instrumenti iz obitelji rogova. Prvoj skupini pripadaju instrumenti bez piska, kao npr. trstenke u sjevernoj Hrvatskoj, zatvorene SI. 6 Gajda iz Pikorevca, Slavonija sviraljke bez rupica u obliku panove frule, frula stranica zvana ifajfa, otvorena sviraljka s rupicama za prebiranje. Brojni su instrumenti s piskom, od najjednostavnije fukalice do otvorene sviraljke jedinke, altve, veglice, svrdonice, urlika i dvojnica (svirala, vidulica). Posebni oblici su jednocijevne sviraljke s piskom (sa i bez rupica) kojima se cijev od kore drveta produuje umecima (si. 5). Slokinje su dvojnice; na cijevi sa 6 rupica se prebire, a druga daje bordunsku pratnju. Raspored rupica na svim folklornim aerofonim instrumentima obino je u podjednakim razmacima, pa tonovi samo priblino odgovaraju nizovima odreenog folklornog podruja. U instrumente s jednostrukim udarnim jezikom tipa klarine ta idu dvocijevne -> diple (sa i bez mijeha), jednocijevne diplice, -> gajde sa dvocijevnom prebiraljkom (si. 6) i -> dude sa trocijevnom. Toj skupini pri padaju takoer jedt| <$> <$ , <$ ; ... | ==> 1? nostavni instrumenti od trstike (si. 7) i od ______________________________ slame, najee djeje sviraljke. Tipu oboe SI. 7 Bribiraa od trstike s piskom, Vrbnik sa dvostrukim jezikom pripadaju -> sopile i banjske svirale, a od rogova upotrebljava se volovski rog (sa i bez piska) za davanje razliitih signala (si. 9). U XX st. u narodnoj muzici Hrvatske vrsto se ukorijenila harmonika (na dugmad i klavirska), bilo k ao solistiki instrument za pratnju plesova, bilo u mjeovitim instrumentalnim sastavima. Izvodilaki oblici i sastavi. Instrumentalna narodna muzika javlja se u veini sluajeva kao variranje nekoliko osnovnih motiva i njihovo improvizacijsko nizanje:
120 # 7 t > v i *r*r

I
29

D -HI

Zapisao: J.Bezi , egar,Dalmacjja

&

razliitih veliina i
naziya (samica> bher_

174

HRVATSKA MUZIKA
4. ritam plesnih koraka jedini je muziki element, npr. kod lik kola:
Zapisao: I. Ivanan, Lik<

30 J J I J J I J J :|| J J I J I J :||

J J I J J l ^ J -| J J I J>J>J I J>J> J -I

SI. 8 Gudaki sastav, Meimurje

Kada je svirka muzika pratnja plesu javljaju se konture muzikih forma. Do jo jasnijih oblika dolazi instrumentalna muzika kad izvodi melodije pjesama. Od izvoakih sastava najvei su tamburaki zborovi: oni se sastoje od bisernica, braca, bugarije i berde (-> Tamburaki zbor). U iroj okolici Zagreba i u sjevernoj Istri guci (gunci, tj. gudci; muikai; veselniki) gudaki su sastav od 2 violine i basa (si. 8). U Podravini pridruuje im se cimbal. U novije doba esto se susreu mjeoviti sastavi: tambure i bas; 2 violine i tamburaki zbor (si. 10); violina, harmonika, SI. 9 Volovski rog, Aljma, Slavonija bugarija (gitara) i bas; bisernic a, bra, bugarija, violina, bas i cimbal; harmonika, gitara (bugarija), bas i klarinet (trublja). U Istri i Kvarneru velika i mala sopila sviraju uvijek zajedno (si. 11), dok se ostali instrumenti javljaju redovito samo solistiki. Zajedno sviraju i dvije svirale i bubanj na Baniji. Vokalno-instrumentalna muzika nema svojih posebnih oblika. Instrumentalna dionica vezana je uz tekst kad prati pjevanje, a slobodna samo u instrumentalnim meuigrama. Od izvoakih sastava veoma je poznat guslar koji svoje pjev anje prati sviranjem u gusle. Javljaju se razliiti izvoaki sastavi. Dok guslar sam prati svoje pjevanje, pjesmu u slavonskom kolu prate tamburai, a na Baniji pjeva se uz svirku dvojnica. Poseban oblik vokalno-instrumentalne muzike na podruju Istre i K varnera su dvoglasne pjesme kod kojih jednu dionicu izvodi pjeva, a drugu mala sopela. Muzika pratnja narodnih plesova javlja se u vie oblika: 1. svirka podrava i ojaava ritmike obrasce plesa, bilo da je izvodi jedan ili vie instrumenata; 2. pjevanje uz ples moe se pokla pati ili razlikovati od ritmikog obrasca plesa (Notni primjer 4); 3. pjevanje uz instrumentalnu pratnju podrava ritam plesa i

Rad na prikupljanju, prouavanjui objavljivanju folklt ne grae. Prvi poznati zapisiva folklorne muzike u Hrvatsl bio je P. Hektorovi koji je u svom Ribanju (1568) objavio d\ melodije, za pripovjednu bugarticu i lirsku pisan (si. 12). Ne je kasniji izvor zapisanih narodnih melodija rukopisna Pavlin: pjesmarica iz 1644. Od 44 stare hrvatske crkvene i pobone pjesi neke od njih pokazuju vidljivu srodnost s napjevima svjeto\ narodne muzike koja se uvala do poetka XX st. Tiskani zbori Cithara octochorda (1701 i kasnije) sadri oko stotinu hrvatsl crkvenih narodnih melodija. Iz XVIII i poetka XIX st. pozn su samo rijetki zapisi koji obuhvaaju veoma mali broj narodnih melodija. Prvi hrvatski etnomuziko-log bio je F. K. Kuha, koji je u vlastitoj nakladi objavio 1600 narodnih melodija, SI. 11 Svirai sopila, Istra preteno iz Hrvatske. Znatnu grau prikupio je i eh L. Kuba koji je posebno istraivao i zapisivao folklornu muziku u Dalmaciji. Zbirku od 476 melodija iz srednje Dalmacije sakupio je V. Bersa poetkom XX st. Otprilike u isto doba M. Braja-Raan biljei narodne napjeve u Istri i na otoku Cresu. Pred Prvi svjetski rat zapoinju melografskim radom I. Mateti Ronjgov u Istri i V. Zga, u Meimurju. Nakon Prvoga svjetskoga rata prikupljanje folklorne muz dobiva organiziraniji oblik. Zagrebaki Etnografski muzej on guava fonografska snimanja koja obavljaju M. Gavaz B: irola, V. ganec i dr. (prikupljeno je 120 votanih valjaka se snimke uvaju na magnetofonskim vrpcama u Phonogram Archivu Akademije znanosti u Beu). U izdanju JAZU obj; ljene su 2 knjige hrvatskih pukih popijevaka iz Medimu (192425) to ih je melografirao V. ganec, a B. irola sv zapise tiska u Akademijinom Zborniku za narodni ivot i obi (ZNO). On uz to prouava narodne muzike instrumente pie prve sintetine radove o hrvatskoj narodnoj muzici. Znansti noj obradi muzikog folklora znatno su pridonijele i smotre narod pjesme, svirke i plesa koje su se odravale u Zagrebu pred t etak Drugoga svjetskog rata, kao i zapisi tiskani u asopi Sv. Cecilija. U tom pogledu vano mjesto zauzima i Odbor narodni ivot i obiaje JAZU koji ima preko 3000 zabiljeei melodija i neto manje magnetofonskih snimaka. Nove, vee mogunosti nastaju osnivanjem (1948) Institi za narodnu umjetnost u Zagrebu (INU) oko kojega se okup vei broj melografa (Josip Andri, Antun Dobroni Nikola Her gonja, Slavko Jankovi, Nedjeljko Karabai, Zvonko Lovrenei Luka Luki, Ivan Mateti-Ronjgov, Vladimir Stahuljak, Stjep Stepanov, Zlatko poljar, Vinko ganec i Franjo idovec). Me< sakupljaima narodnih napjeva posebno se istie V. gan koji je objavio grau iz Hrvatskog zagorja, iz okolice Koprivni i dr. Akustike osebine narodnih instrumenata prvi je znanst \ nim metodama prouavao Ivo Kirigin. Klasifikaciju narodnih melodija na temelju tonskih odn< prvi je u Hrvatskoj proveo B. irola (1940). On je hrvatsku 1 rodnu muziku podijelio u tri velike skupine: 1. oblast tzv. istars ljestvice (podruja ojkanja, sekundnih dvopjeva i dvogla; u paralelnim tercama i sekstama u nizovima sa snienim pet stupnjem); 2. kajkavsko-meimursko i 3. slavonsko-srijems podruje. Varoku narodnu pjesmu prouavao je posebno, izv navedenih podruja.

SI. 10 Tamburai i gudai, Oborovo, Hrvatsko zagorje

HRVATSKA MUZIKA
V. ganec izradio je klasifikaciju takoer na temelju tonskih odnosa, ali je muziki folklor rasporedio u stilove, odnosno u kategorije. Kao mjerilo za odreivanje pojedinih kategorija po stavio je odnos zavrnog tona melodije (u vieglasju vodeeg glasa) i temeljnog tona tonskog roda (modusa) u kojem se kree melodija (u razvijenijim tonskim rodovima to je tonika). Kad je folklorne melodije transponirao na zavrni ton g 1, ustanovio je da zapisi tih melodija mogu zavravati trojako: na temeljnom tonu (tonici), na velikoj sekundi iznad tonike ili na velikoj terci iznad tonike. Prvu skupinu svrstao je u kategoriju ^-tonaliteta, drugu u /-tonalitet, treu u ^ -tonalitet. Prema dananjem stanju istra ivanja hrvatska se narodna muzika moe podijeliti na 6 muziko-folklornih podruja, kako je to uinjeno u ovom prikazu.
ZBIRKE NARODNIH NAPJEVA (izbor): K. Catinelli (Bevilaqua-Obradovi), Junoslavjanske puke pesme, Wien 1849. F. Kuha, Juno-slovjenske narodne popievke, 4 sv., 1878 81 i 5. sv., 1941 (6. sv. priredio za tisak V. ganec). L. Kuba, Slovanstvo ve sv^ch zpevech: sv. IX Chorvatske i X Dalmatske, Praha 1892 i 1893- Isti, Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, ZNO, 1898 i 1899. Af. Braja -Raan, Hrvatske narodne popijevke iz Istre (50) svjetske i crkvene, Pula 1910. M. Lang, Samobor, ZNO, 1911 14. V. ganec, Hrvatske puke popijevke iz Meimurja (2 sv.), Zagr eb 1916 20. Isti, Hrvatske puke popijevke iz Meimurja (2 sv., izd. JAZU), Zagreb 1924 25. A. Zaninovi, Nekoliko kolenda iz Dalmacije, Sv. C, 1931 35 i 1937 38, J. Mateti Ronjgov, akavsko -primorska pjevanka, Zemun 1939. B. irola, umberake narodne popijevke, Etnografska istraivanja i grada, IV, Zagreb 1942. V. Bersa, Zbirka narodnih popievaka iz Dalmacije, Zagreb 1944. V, ganec, Hrvatske narodne pjesme kajkavske, Zagreb 1950. Isti, Narodne popijevke Hrvatskog zagorja (3 sv.), I, 1950; II, 1952 i I I I , 1971. Isti i N. Sremec, Hrvatske narodne pjesme i plesovi, Zagreb 1951. J. Njiko, Kad zapiva pusta Slavonija, Osijek 1954 (II proireno izd. pod naslo vom Slavonijo, zemljo plemenita, Osijek 1970). N. Karabai, Muziki folklor Hrvatskog primorja i Istre, Rijeka 1956. V. ganec, Meimurje u svo j i m pjesmama, Zagreb 1957. S. Stepanov i /. Furi, Narodne pjesme i kola iz Slavonije, Zagreb 1963. Isti, Narodne pjesme Donje Letine, Narodna umjetnost, 1964 65 i 1966. Isti, Muziki folklor Konavala, Anali Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku 1966, X XI. 5. Jankovi, o kake pismice (2 sv.), Vinkovci 1967 i 1970. J. Andri, Slavonske narodne pjesme Poeke doline, Slavonska Poega 1969. S. Stepanov, Narodne pjesme iz Gorjana i Potnjana, ZNO, 1971. LIT : F. Kuha, Prilog za poviest glazbe junoslovjenske (Opis i poviest narodnih glazbala junih Slovena), Rad JAZU, 1877, 38, 39, 41; 1878, 45; 1879, 50; 1882, 62 i 63. Isti, Josip Haydn i hrvatske puke popievke, Vienac 1880. J. A. Brli, Uspomene na stari Brod, to su u starom Brodu pjevali, akovo -1888. M. Braja -Raan, Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme, Vienac, 1896. F. Kuha, Beethoven i hrvatske narodne popievke, Prosvjeta, 1894. L. Kuba, Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, ZNO, 1898 i 1899. F. Kuha, Die Volksmusik in Kroatien und Slavonien, Oester reichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild, 1901. R. Lach, Volkslieder in Lussingrande,SBIMG, 1902 03. Isti, Alte Weihnachts- und Ostergesange auf Lussin, ibid. F. Kuha, Osebine narodne glazbe, naroito hrvatske, Rad JAZU, 1905, 160; 1908, 174 i 1909, 176. A. Dobroni, Ojkanje, ZNO, 1915. L. Kuba, Einiges iiber das istrodalmatinische Lied, Haydn-entenar feier, III. Kongress der Internationalen Musikgesellschaft. Bericht vorgelegt vom Wiener Kongressausschuss, Wien 1909. V. ganec, Meimurska spri avanja, Sv. C, 1916. B. Sokol, Puko crkveno pjevan je na otoku Krku, ibid., 1917. B. irola, Istarska puka popijevka, Savremenik, 1919. Af. Gavazzi, Prilog narodnim melodijama u Cithari octochordi, Sv. C., 1919. Isti, Narodni elementi u Cithari octochordi, ibid., 1920. V. ganec, Tako zvana istarska ljestvica, ibid., 1921. F. Lui, Proslava sv. Jurja u Turopolju, ibid., 1921. N. Kalogjera, Veselenje i nabrajanje u Blatu na otoku Koruli, ibid., 1923. P. Kovai - Vrbani, Jafkanje u samoborskoj okolici, ibid. L. Luki, O pukom pjevanju u Slavoniji, ibid. /. Ocvirk, Narodna glazbala u cetinjskoj (sinjskoj) krajini u Dalmaciji, ibid. St. Preprek, Istarska ljestvica, ibid. Af. Murko, Gusle i tamburica sa dvije strune, Buliev zbornik, 1924. Af. Gavazzi, S fonografom kr oz Meimurje, Sv. C.^ 1924 25. /. Mateti -Ronjgov, O istarskoj ljestvici, ibid., 1925. Isti, O biljeenju istarskih starin skih popijevki, ibid. /. Kokot, Ivanjske popijevke u Sv. Jani, u Prigorju, ibid. A. Schneider i B. irola, Najstarije zapisano hrvatsko kolo, ibid., 1926. L. Luki, Stare svatovske popijevke iz varoa kod Broda na Savi, ibid., 1928. Z. poljar, Izvori za melodije Krajaevievih crkvenih pjesama, ibid.. 1929. Af. Gavazzi, Jadranska lira lirica, Narodna starina, 1930, 22. B. irola, Problemi naega muzikog folklora, ZNO, 1930. Isti, Puka muzika u Hrvata akavaca, Narodna starina, 1930, 22. F. idovec, Ivanjske popijevke iz Podravine, Sv. C., 1930. B. irola i Af. Gavazzi, Muzikoloki rad Etno grafskog muzeja u Zagrebu, Narodna starina, 1931, 25. B. irola, Etnografski zapisi s otoka Raba, ZNO, 1931. Isti, Fukalice. Sviraljke od kore svjeeg drveta, Zagreb 1932. Isti, Sopile i zurle, Zagreb 1932. B. Mari, Jadran ska Urica u pratnji dubrovakog kola, Sv. C., 1932. Af. Gavazzi, Pregled ka- . rakteristika puke muzike junih Slavena, Lud Stowianski, I I I , Krakow 1934. B. irola, Sviraljke s udarnim jezikom, Zagreb 1937. P. V. Brotnse, Floten, Schalmeien und Sackpfeifen Siidslaviens, Briinn 1937. B. irola, Novalja na Pagu. Narodni ivot i obiaji, ZNO, 1938. Isti, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. B. Sokol, Gospin pla na otoku Hvaru, Sv. C.,1939. R. Taclik, Narodne popijevke iz Skakavaca kraj Karlovca, ibid., 1 940. J. Slavenski, Nae narodne melodije, Muziki glasnik, 1941 i Muzike novine, 1946. /. Kokot, Ladanje u bjelovarsko-krievakom kraju, Sv. C.^ 1941. V. Miklaui, etva u starom Turopolju, ibid. Isti, Sa stare turopoljske svadbe, ibid., 1942. K. Kovaevi, Das Kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet (disertacija), Leipzig 1943 (rkp.). B. irola, Horvat nepi hangszerek (Hrvatski narodni muziki instrumenti), Kodalv Emlekkonvv, Budapest 1943. V. ganec, Muziki folklor na smotri hrvatske seljake kulture, Muzike no vine, 1946. /. Kirigin, Akustiki temelji istarske ljestvice, ibid. V. ganec, Hrvatski folklor na festivalu plesova i pjesama naroda Jugoslavije u Opatiji, Kulturni radnik, 1951. /. Kirigin, Tonski niz istarskih sopela (rkp. u Insti tutu za narodnu umjetnost u Zagrebu). Af. Murko, Tragom srpskohrvatske narodne epike, Zagreb 1951. V. ganec, Istarski muziki folklor, Istra i Slo vensko primorje, Beograd 1952. N. Karabai, Muziki folklor Hrvatskog pri morja i Istre, Rijeka 1956. /. Ivanan, Narodni plesovi Hrvatske (3 sv.): 1. Slavonija i Baranja, Zagreb 1956 (II izd. 1964); 2. Podravina, Zagreb 1963 i 3. Bilogora, Zagreb 1969. V. ganec, Folklore elements in the Yugoslav Orthodox and Roman Catholic liturgical chant, Journal of the International Folk Music Council (JIFMC), VIII, Cambridge 1956. Isti, Muziki folklor (otoka Suska), Otok Suak zbornik, JAZU, 1957. Isti, The Tonal and modal structure of Yugoslav folk music, JIFMC, X, 1958. S. Stepanov,

175
P I S A N .

Ichlice

deuoy

cba, Vochlke
I . _

deuoy

eha
. _1_ t

r i i ____ __ I _ * ______X

Tofcclice

demy

cba mladami cere gn^

dana,

Mlada

te re gi^

daua, fabrig bet

la dcuoy-cha ditnaya.

TESI. 12 Stranica iz Hektorovieva Ribanja i ribarskog prigovaranja, Venecija 1568 Muziki folklor Baranje, Osjeki zbornik, VI, 1958. Isti, O nekim nainima pjevanja romanca i balada na podruju Hrvatske, Rad Kongresa folklorista Jugo slavije u Zajearu i Negotinu 1958, Beograd 1960. Isti, Problem starosti muziko - folklorne batine, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije^ VI, Bled 1959, Ljubljana 1960. J. Bezi, Neki oblici starinskog otegnutog dvoglasnog pjevanja na sjeverozapadnim zadarskim otocima, ibid. V. ganec, Melodije bearca, ZNO, 1962. Isti, Muziki folklor I, uvodne teme i tonske osnove, Zagreb 1962. 5. Stepanov, Muziki folklor otoka Mljeta, Ljetopis JAZU za 1960, 1963. V. ganec, Metrika i ritmika u verzifikaciji narodnog deseterca, Narodna umjetnost, 1963. Z. Lovrenevi, Tambura samica u okolici Bjelovara, Narodno stvaralatvo, 1963, 5. V. ganec, La Gamme istrienne dans la musique populaire vougoslave, Studia Musicologica, IV, Budapest 1963. /. Ivanan, Istarski narodni plesovi, Zagreb 1963. Z. Lovrenevi, Jedinka i dvojnice u bjelovarskoj okolici, Rad VII kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Ohridu 1960, Ohrid 1964. /. Ivanan, Istarska svirala urla, ibid. S. Stepanov, Svirale i bubanj na Baniji, ibid. J. Bezi, Diple s mijehom na zadarskom podruju, ibid. S. Stepanov, Narodne pjesme Donje Letine, ibid., 1964 65 i 1966. V. ganec, Prouavanje pjevanja Gospina plaa, Ljetopis JAZU za 1963, 1965. J. Bezi, Odnosi starije i novije narodne muzike na zadarskom podruju, Narodna umjenost, 1966. A. Stojanovi, Jadranska lira, ibid. S\ Ivanan, Konavoski narodni plesovi, ibid. J. Bezi, Muziki folklor Sinjske krajine, ibid., 1967 68. D. C. Rihtman, Aerofoni instrument urlin na otoku Brau, Narodno stvaralatvo, 1969, 29 32. 5". Zlati, Narodna muzika Istre, Hrvatskog primorja i sjeverojadranskih otoka, Istra (zbornik), Zagreb 1969. J. Bezi, Kakve je napjeve Hektorovi priloio svom Ribanju i ribarskom prigovaranju?, Arti musices, 1969, 1. L,. Zupanovi, Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene muzikoloke interpreta cije, Zvuk, 1969. J. Bezi, Etnomuzikoloki osvrt na napjeve u Hektorovie vom Ribanju, ibid., 1970. V. ganec , Slavonski muziki folklor kao izraz tradicionalne muzike kulture Slavonije i Baranje, Zbornik radova I Znanstve nog Sabora Slavonije i Baranje, Osijek 1970. Z. Lovrenevi, Dude u Bilogori, Rad XV kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, S arajevo 1971. /. Ivanan, Liki narodni plesovi, Narodna umjetnost, 1971. A. Bonifai, Narodno pjevanje na otoku Krku u sklopu muzike rijekog podruja, Krki zbornik 1971, 2. J. Bezi, Aussermusikalische Daten Iiber Volksmusik in Kroatien bis 1500, Studia Musicologica, 13, Budapest 1971. V. ganec, Odnos glagoljakog crkvenog i svjetovnog narodnog pjevanja u Kvarnerskom podruju, Rad XVII kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije Pore 1970, Zagreb 1972. 5. Zlati, Tonski niz narodne muzike Istre, Hrvatskog primorja i sjeverojadranskih otoka, ibid. J. Bezi, Zapisi i snimci istarskog muzikog folklora u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu, ibid. D. C Rihtman, Polifoni oblici druge kategorije u narodnoj muzici Hrvatske, ibid. S1. Jankovi, Lingvistiki appekt u biljeenju narodnih napjeva, ibid. J. Bez.

Umjetnika. Poput ostalih Slavena, i Hrvati su razmjerno kasno postigli samostalnost svoje muzike kulture. Procvat vo kalne polifonije u zapad noj Evropi, razvoj muzikog baroka s novim, dalekosenim mogunostima umjetnikog izraza u vokalnoj monodiji i brojnim oblicima instrumentalne muzike, sve je to prolazilo gotovo nezapaeno u Hrvatskoj, gdje su prilike za po stanak i razvitak muzike umjetnosti kroz itavo to vrijeme bile nepovoljne. Hrvatska narodna povijest ispunjena je vjekovnom borbom za opstanak, za stjecanje i uvanje nacionalne slobode, za ostvarenje socijalne pravde. Narod u Hrvatskoj stoljeima se ilavo opirao Turcima, prolijevaju i krv za interese zapadnog feudalizma, kojemu se kasnije morao opirati, kad je ovaj pokuao da mu nametne svoje gospodstvo i ugrozi njegovu slobodu. Razumljivo je, to u takvim okolnostima nije bilo mogue stvoriti podesne preduvjete za razvoj umjetnosti uope, a muzike napose. Razvoj muzike u Hrvatskoj moe se podijeliti u pet odsjeka, od kojih prvi i najdulji obuhvaa razdoblje od prvih poznatih

176

HRVATSKA MUZIKA
tom djelu Sacrae Cantiones, tampanom u Veneciji 1620, izravan odraz ranog muzikog baroka. Ta zbirka od 27 motel razne vokalne sastave (15 glasova) i continuo, odaje monod tenje za isticanjem individualnosti, koje pod utjecajem kasu nesansnih, svjetovnih shvaanja prodiru u to doba u crkvenu ziku i potiskuju izrazitu openitost, kolektivnost polifonog ' XVI st. U svojim djelima Lukai se oituje kao darovit umje koji umije snano naglasiti liriku i patetinost pojedinih odlon teksta, ali znalaki vlada i vieglasnim slogom. Njegove kompoz svjedoe i o razmjerno visoko razvijenoj izvodilakoj praksi c doba u Dalmaciji. Lukai je u tom smislu vjerodostojan svje jer je decenijima bio orgulja i zborovoda stolne crkve u Sp U ostale hrvatske kompozitore XVI i XVII st., kojih si djela ponajvie tiskala u Veneciji, idu: Andrija Patricij (Pet Creanin, od koga su se sauvala etiri 4-glasna madrigala, sadr: u zborniku II primo libro de Villote, to ga je A. Barges ] objavio kod Gardana u Veneciji. Ti su madrigali dosad najst: poznata kompozicija svjetovne muzike, koju je napisao hrv; kompozitor. Julije Skjaveti (Schiavetti) bio je u doba ' dentskog crkvenog sabora muziar u slubi ibenskog bisl G. Savorgnana. Schiavettijevi moteti objavljeni su 1564 u Vene pisani su za 5 i 6 glasova a cappella, a ima ih 18. Po umjetni su vrijednosti znaajan prilog duhovnoj muzici Dalmacije iz sre< XVI st. God. 1563 tampana je u Veneciji i zbirka madrigala c umjetnika, ali se nije sauvala u potpunom obliku. Vinko J roen u Rijeci 1596, ivio je u Grazu i Zabernu (Alzacija). Ost je tri zbirke moteta: Parnassia militia (Strasbourg 1622) Arion I i Arion II (obje iz 1627, ali obje nepotpune). Parm militia sadrava 24 moteta za 14 glasa i continuo, a uz to ricercara za kornet i trombon. I ta je vrijedna zbirka obilje; ranobaroknim znaajkama srodnima spomenutoj Lukaio zbirci. Vana je bila i djelatnost, to ju je razvio Toma Cecc (oko 15801644), Talijan po roenju, dirigent stolnih crka\ Splitu i Hvaru, autor madrigala, moteta, misa, psalama. U njeg op. 23 (Venecija 1628) nalazi se 8 sonata, od kojih 7 za jedan listiki instrument i b. c. Te su sonate najstarije dosad pozi instrumentalne kompozicije nastale u Hrvatskoj. Postoje podaci i za nekolicinu hrvatskih muziara, koji s Dalmaciji, kao i izvan Hrvatske djelovali u XVIII st. Stjepan (zvan Spadina), o kome ima vrlo malo podataka, bio je pozn

Svirac vielle. Reljefna korskim sjedalima u splitskoj katedrali, XIII St.

podataka do kraja XVIII st. Drugi odsjek ispunjen je djelatnou u vrijeme narodnog preporoda u prvoj polovini prolog stoljea. U treemu je teite na stvaralakom i organizatorskom radu Ivana Zajca i umjetnika iz njegova kruga, a odvija se preteno u drugoj polovini XIX st. Idue razdoblje poinje oko Prvoga svjetskog rata i traje do Drugoga svjetskog rata. Poseban peat udara mu uspjeno obnavljanje muziko -nacionalnih smjernica na novoj osnovi. Peti odsjek zapoinje po zavretku Drugoga svjetskog rata. Za nj je najkarakteristinije naputanje veze s narodnom muzikom u djelima mladih i najmlaih muziara. i. Konkretni podaci o radu pojedinih hrvatskih muziara seu do u XVI st. Jo prije toga, sauvani dokumenti svjedoe o gajenju crkvene muzike po crkvama i samostanima. U takve kulturne spomenike idu brojni kodeksi, misali, antifonari, sakramentari. Najstariji je od njih vjerojatno iz X st., a nije iskljueno, da potjee iz St. Gallena. Podaci o djelatnosti hrvatskih muziara u XVI, XVII i XVIII st. odnose se gotovo svi na muziare iz primorskih krajeva i na ne koliko umjetnika kojima je ivot ponajvie protekao u inozemstvu. Da se ba na obalama Jadrana uzmogao razviti intenzivniji kul turni ivot, nije sluaj. Dok se u ostalim hrvatskim krajevima vodila s Turcima teka borba za opstanak, Dalmacija je dodue pod mletakim jarmom ipak imala stanovite koristi od blizine susjedne, visoko razvijene talijanske kulture, im su pojedini njeni gradovi ojaali ekonomski i trgovaki. To osobito vrijedi za grad Dubrovnik koji je elastinom politikom umio kroz dugo vremena sauvati punu ekonomsku i politiku nezavisnost. U Dubrovniku je u toku XVI i XVII st. knjievno stvaranje doivjelo bujan cvat i dalo dotad najznatnija djela u cjelokupnoj hrvatskoj knjievnosti. U dubrovakoj se knjievnosti zarana razvila pastorala i dram ska igra s pjevanjem i plesom. Muziki odlomci iz takvih djela nisu se sauvali; ini se, da se u nekima neprekidno pjevalo, pa moda ne bi bilo pretjerano ustvrditi, da se jo tada rodila prva hrvatska opera (moda je to bila Palmotieva Atalanta iz 1629). O dubrovakim muziarima XVI i XVII st. malo se znade. Oni, kojima se sauvalo ime i pokoji biografski podatak, pripadaju sveenikom i redovnikom staleu, tako Antun Tudrovi (umro J570)} Benedikt Babi (umro 1591), Gavro Temparii (Tampa rica, umro potkraj XVI st.), Sekundo Brugnoli (umro u poetku XVII st.), Nikola Gaudencije (umro 1601), Serafin Razzi (umro 1611), Frano Gueti-Paprica (umro 1658). Bogatiji su, meutim, podaci, koji se od nose na muziare iz sjevernijih primorskih gradova i mjesta. Njihov rad oituje povezanost s nastojanjima i strujanjima ondanje muzike kulture u Italiji. Takav napredni umjetniki stav objanjava injenicu, da je najistaknutiji tadanji kompozitor u Hrvatskoj, Ivan Lukai (oko 1587'1648) u svom jedinom pozna-

Svetaki lik sa zvoncem, glagoljski Evanelistar iz Berama, Istra, XV st.

HRVATSKA MUZIKA

03

c
T3

N > J

2
u o o >u
05

HRVATSKA MUZIKA
izvan domovine- Neke su njegove kompozicije za violinu bile objavljene u Parizu (u zborniku J.-B. Cartiera iz 1798 i 1804). Lijenik Julije Bajamonti (1744 1800), sve strano naobraen, bio je orgulja stolne crkve u Hvaru, pa dirigent i orgulja stolne crkve u Splitu. Komponirao je uglavnom crkvena djela. Sakupljao je i narodne napjeve. Crkvene kompozicije pisao je i Josip Raffaelli (17671843) sa Hvara. Mnogo poznatiji od ovih umjetnika bio je Ivan Mane Jarnovi (Jarnozvich, Giornovichi; oko 17451804), violinist svjetskog glasa. Koncertirao je u Francuskoj, Njemakoj, Austriji, Poljskoj i Skandinaviji. Dulje je vremena ivio u Engleskoj, a u posljednjim godinama ivota nastanio se u Rusiji, gdje je i umro. Medu njegove brojne kompozicije, pisane pod oitim utje cajem Mozartovim, idu violinski koncerti, gudaki kvarteti, vio linski dueti, djela za klavir. ini se, da je Jarnovi prvi uveo ro mancu u polagani stavak koncerta za violinu i orkestar. O muzikom ivotu u Dubrovniku iz druge polovine XVIII st. i prvih decenija XIX st. svjedoe djela Luke Sorkoevia (17341789) i njegova sina Antuna Sorkoevia (17751841), u novije vrijeme pronaena u arhivu samostana Male brae u Dubrovniku. Pripadaju ponajvie komornoj i orkestralnoj muzici. U XVIII st. pada i djelovanje uglednog graditelja orgulja Petra Nakia (Nachini; 16941770) iz Knina u Dalmaciji. On je sagradio oko 500 orgulja, veinom za talijanske crkve. U dalmatinskim crkvama nalazi se danas petnaestak instrumenata ovog majstora. Podaci o muzikoj kulturi sjevernih hrvatskih krajeva ne spo minju mnoge muziare, ve se uglavnom odnose na sauvane zbornike i pjesmarice, veinom duhovnog karaktera. Ti podaci go vore, meu ostalim, o nizu sauvanih obrednih knjiga sa zapi sanim napjevima (najstariji je iz XI st.), o prvoj zapisanoj duhovnoj narodnoj pjesmi u Hrvatskoj (Bog se rodi v' Vitliomi, i? druge polovine XV st.), o sveeniku Nikoli, koji je 1359 bio orgulja u crkvi sv. Marka u Zagrebu (to je najstarija vijest o orguljama u Hrvatskoj). Iz XVIII st. potjee nekoliko pjesmarica i zbirki: rukopisna Pavlinska pjesmarica iz 1644, u kojoj se nalaze ponajvie hrvatske crkvene pjesme; Molitvena knjiica Nikole Krajaevia, tiskana prije 1628 (to se izdanje nije sauvalo, ve ono iz 1640), u kojoj je autor, prema uobiajenoj ondanjoj praksi, podmetao nabone tekstove pod poznate i omiljele napjeve narodnih pjesama; pjesmarica, koju je 135 u Beu objavio Atanazije Jurjevi {Georgiceo, Grgievi; oko 1590 oko 1640) iz Splita; u njoj se nalazi manji broj pjesama uz jednostavni, neifrirani bas. Jurjevi-Dalmata, kako se sam potpisuje u jednom pismu Dubrovakom senatu, autor je stihova i melodija u kojima se opaa u tjecaj narodnih napjeva. Po ljepoti, raznovrsnosti i opsegu, sve navedene pjesmarice nadmauje zbornik Cithara octochorda, djelo anonimnog redaktora (vjerojatno je to bio Toma Kovaevi) i nepoznatih kompozitora. Objavljen je tri puta: 1701 i 1723 u Beu te 1757 u Zagrebu, u treem, najopsenijem izdanju. Sadraj svog zbornika podijeljen je prema crkvenoj godini u osam odsjeka [otuda mu i naziv). U njemu ima latinskih i hrvatskih crkvenih pjesama. Potonje svjedoe, da je za vrijeme bogosluja narod pjevao u crkvi na svome kajkavskom narjeju pjesme uobiajene j posebnom zagrebakom obredu (ukinutom tek 1788, kad je iveden rimski obred u zagrebaku katedralu). Pjesme ovog zbor lika, nastale pod utjecajem korala, kao i hrvatskih narodnih napjeva, nnogi su hrvatski kompozitori objavljivali, harmonizirali i obrativali. 2. Prvi deceniji XIX si. u kulturnoj su povijesti Hrvata veoma ;naajno razdoblje. Iz redova ojaalog graanskog stalea potekla u tada intenzivna nastojanja koja su, u jeku evropskog romantizma, irobudene nacionalne svijesti i tenja k slavenskoj uzajamnosti, itjela pribaviti Hrvatima punu politiku i kulturno -umjetniku amostalnost. U Hrvatskoj, zemlji kojom se upravljalo iz Bea, ojoj su Madari htjeli nametnuti vlast i jezik, skupina je mlaih udi razliitih zvanja povela borbu za opsean politiko -kulturni reobraaj. Prozvavi se Ilircima, tj. potomcima starog balkan kog plemena Ilira, pripadnici te skupine eljeli su stvoriti melje za iroku slavensku uzajamnost, u prvo m redu za jedin:ven jezik i pravopis junoslavenskih naroda. Ilirizam nije sasvim imonikla pojava, bez uzora izvan Hrvatske. To je odraz ope acionalno-romantike ustalasanosti u Evropi, jakih tenja koje su i za Napoleonove diktature, a osobito nakon n jegova pada, bile adene parolama Francuske revolucije i gledale svoje visoke ciljeve punom postizavanju nacionalnih i politikih sloboda. Ilirski su voe zarana spoznali snagu muzike; uvidjeli su a ona moe potencirati mo i domet rijei i uiniti da ova bre i eposrednije djeluje. Muzika tada u Hrvatskoj stupa u slubu atriotizma. Budnice i davorije niu u velikom broju, uznosei ubav k narodu i vjeru u njegovu budunost, promiui misao o obodi kao najveem blagu, o jedinstvu i slozi kao najsi gurnijem uru na kojemu se sloboda moe postii i sauvati. Ali najtrajnije
MUZ. E.,11,12

777

Svira s rogom. Freska u dvorcu Miljana, Hrvatsko zagorje, XVIII st.

plodove, to ih je dala muzika u ilirizmu, ne treba traiti u takvim, esto prigodnim, a vrlo esto diletantskim naporima potenih muziara-rodoljuba. Najzdravije ideje o znaenju muzike umjetnosti u svom pokretu formulirali su Ilirci na drukiji nain, za drukije ciljeve. Njima je kao cilj lebdjela pred oima umjetnika muzika, koja e se temeljiti na narodnoj, na folkloru. Iz njega e kompozitori crpsti gotove melodije ili e to je mnogo vanije stvarati u duhu muzike koja nastaje u narodu. Tada e mislili su nastati izvorna djela, djela, koja e u usporedbi s mu zikim tvorevinama drugih naroda oito vati vlastitu fizionomiju jer takvu ima i narodna umjetnost, koja e im posluiti kao izvor. Takvo je rezoniranje pogodovalo ilirskoj tezi o potrebi pune politike i kulturne afirmacije Hrvata. Uz to se smatralo da e i sam narod lake, trajnije primati muzika djela u kojima bude otkrivao i nalazio sebe. U uskoj vezi s tim zahtjevom naglaavali su ilirci i hitnu potrebu za prikupljanjem i prouavanjem narodnih napjeva. Meu muziarima-ilircima nije bilo mnogo znatnijih talenata. Najvei je svakako Vatroslav Lisinski (1819 1854), tragian lik nadarenog i napaenog, razoaranog stvaraoca, prvi profe sionalni hrvatski muziar, prvi koji je osjetio potrebu da svoj struni odgoj dopuni i usavri u jednom velikom slavenskom centru. Jo prije polaska na studij u P rag, Lisinski je napisao prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba (1846). U Pragu je nastao najvei dio njegove druge i posljednje opere Porin, prikazane istom 1897. Iako Porin oituje nesumnjivu nadarenost i za karakteri zaciju i oblikovanje dramskih prizora, sposobnost Lisinskog prikazuje se u pravom svjetlu tek u njegovim brojnim zborovima i solo-pjesmama (na hrvatske, eke i njemake tekstove), u kojima preteu elegina, mekana raspoloenja izrasla iz izvorne, svjee melodijske invencije. Ilirskom cil ju, stvaranju umjetnike muzike na osnovi narodne, pribliio se Lisinski vie od ostalih muziara

178

HRVATSKA MUZIKA
njima su se najvie istakli uro Eisenhuth (18411891), dirige violinist, autor opera i kraih vokalnih kompozici ja (zbore pjesama); Vatroslav Kolander (18481912), dobar orgulja; improvizator, kompozitor uspjelih djela za orgulje; Franjo Vil (1852-1928), Slovenac po roenju, u ije radove idu brojni te< pisani zborovi, opere i operete; Vilko Novak (18651918), au vrlo dobrih zbornih kompozicija, vjerojatno najboljih koje su stale u Zajevu krugu. U ovo razdoblje pada i djelatnost Franje Kuhaa (1834191 najznatnijeg dotadanjeg hrvatskog folklorista i muzikog pis Na dugim putovanjima kroz zemlje balkanskih Slavena Kul je decenijima sabirao narodne napjeve. Objelodanio ih je li 81 u opsenom zborniku (4 sv.; V sv. posth. 1941), ali se r ograniio samo na to da ih zapie i harmonizira, ve je temelj prouavao njihovu strukturu, iznosei rezultate svojih zapaa u nizu rasprava (od posebne je vanosti Osebine puke glaz naroito hrvatske, 1909). Kuha je napisao i prve biogra Lisinskog i drugih ilirskih kompozitora. On je prvi upozorio injenicu, da je Haydn (a ponegdje i Beethoven) uzimao hrvati napjeve za teme svojih simfonijskih i komornih djela. U vremenskom odsjeku 18701914 muziki ivot Zagre kulturnog centra Hrvatske, postaje znatno bogatiji. Nakon razdot Zajeva upravljanja Opera je, osobito zaslugom intendanta Miletia i dirigenta Nikole Fallera (18621938), obnovila s repertoar, proirila ga i nainila suvremenijim (1895 Zagreb dobio i veliku, reprezentativnu kazalinu zgradu); organizir; se izvedbe veih oratorijskih i simfonijskih djela, sve su ei 1 stupi istaknutih inozemnih umjetnika i ansambla, koji moguno usporeivanja djeluju na postepeno podizanje artistikog niv> 4. Prvi svjetski rat vremenska je granica Zajeva razdobl Nove politike prilike nakon 1918, nove potrebe i moguno; nova gledanja, donose i reviziju ciljeva hrvatske umjetnike muzi] do koje je djelomino dolo ve i u toku Prvoga svjetskog ra U tom smislu znaajan je simfonijski koncert, odran u Zagrel u februaru 1916, na kojemu je skupina mladih kompozitora (I ranovi, Dobroni, Dugan, Pejaevi, Stani, irola) pokaz; odlunu volju , da muziku u Hrvatskoj uputi novim stazan Nastaje doba, kad hrvatsko muziko stvaranje postaje zr ajnije i kvalitetom i kvantitetom, kad se u novom zamahu m zikog nacionalizma pojavljuju vrijedna djela, kad hrvatska m zika konano osvaja i podruja koja dotad s raznih uzroka nisu njoj bila temeljitije i uspjenije zastupana. Pomaljaju se i obr meunarodnog priznanja. Djelomino pod utjecajem velikih tradicija i rezultata nai nalnog muzikog smjera u Rusiji i ekoj, muziki folklor p novo sve vie privlai interes hrvatskih kompozitora, koji prou vaju narodne plesove i pjesme iz ve postojeih zbirki ili odlaze narod, gdje sluaju i zapisuju narodne napjeve, upoznavajv njihovu ulogu u svakidanjem ivotu. Kao da ponovo oivlju ideali iliraca! Ali mladi hrvatski kompozitori ne nalaze se vie 1 poloaju starih prvoboraca hrvatskog kulturnog i umjetniki preporoda. Oni imaju temeljitije znanje, steeno u domovini, j Zagrebakom konzervatoriju, koji djelatnou nekolicine istaknut pedagoga dosie znatan nivo visoke muzike nastave; oni odla: u inozemstvo (esto u Prag), gdje usavravaju strunu izobrazt i upoznavaju tekovine suvremene evropske muzike. Njezin stuc otkriva im i sutinu jednog drugog temeljnog pitanja koje rjeava

iz ilirskih redova. Meu njima je Ferdo Livadi (17991878) najvie uspio solo -pjesmama, a Franjo Pokorni (18251859) scenskom muzikom za kazalina djela; Josip Juratovi (1796 1879) autor je preteno crkvenih djela (rekvijem), dok je Ivan Padovec (18001873) koncertnim turnejama u domovini i inozemstvu stekao glas vrlo vjetog gitarista. Josip Runjanin (1821 1878), po zvanju oficir, u muzici potpun amater, autor je hrvatske himne Lijepa naa domovina. Komponirao ju je 1846 na tekst A. Mihanovia. U to je doba stvarao i franjevac Fortunat Pintari (17981867); njegove svjee, mozartovski obojene klavirske kompozicije i danas ive u nastavi klavira u Hrvatskoj. Vie znanja od navedenih muziara imao je Juraj Wisner-Morgenstern (1783' 1855), Madar po roenju. Doavi u Zagreb 1823, razvio je za manu aktivnost kao pedagog, koralist stolne crkve i kompozitor. On je instrumentirao operu Ljubav i zloba V. Lisinskog. Pod pritiskom politikih promjena nastaje polovinom sto ljea novo stanje u kulturnom ivotu Hrvata. Habsburki apsolu tizam poinje otro potiskivati napredne ideale izrasle iz sve razvijenijih patriotskih osjeaja i elje za politikom i kulturnom nezavisnou. Mnoge kole bile su tada zatvorene; novine su prestajale izlaziti, a patriotskim drutvima zabranjena je djelatnost. Sve to nije moglo povoljno utjecati na razvoj muzike, naroito ne onakve, kakvu su ilirci eljeli. Meutim, zbog pogoranog poloaja Austrije u meunarodnoj politici i novog porasta nacio nalnih snaga na njezinim teritorijima, poela su oko 1860 popu tati nastojanja za sistematskom germanizacijom. U kulturnom ivotu Hrvata to se smjesta odrazilo, pa tako i na muzikom sek toru. Pjevaka drutva u Zagrebu i pokrajini opet su proradila, zagrebako Drutvo prijatelja muzike u Hrvatskoj i Slavoniji (osnovano jo 1827; kasnije e se nazvati Glazbeni zavod pa Hrvatski glazbeni zavod) razvilo je razgranatu aktivnost u muzikoj nastavi. Trebalo je tada poekati, da se pojavi umjetnik, koji e znanjem i nadarenou odvesti hrvatsku muziku dalje na njezinu razvojnom putu i nastaviti s uklanjanjem zapreka, to su ometale njen puni procvat. 3. Takav je umjetniki lik svakako u izvjesnom smislu bio Ivan Zajc (18321914), druga krupna stvaralaka figura nakon Lisinskog. On je u Zagreb doao 1870 iz Bea, gdje je ve bio stekao ugled kao operetni kompozitor. Osjeaj dunosti prema narodu naveo ga je da napusti sjajne izglede za vlastitu karijeru i doe u glavni grad Hrvatske, gdje ga je oekivao golem posao. Kroz niz decenija svoje bogate aktivnosti, Zajc je neprekidno djelovao u dva pravca. On je bio u prvom redu vrlo plodan kompozitor pjesama, zborova, kantata, oratorija, opera (najpopularnija i najuspjelija je Nikola ubi Zrinjski, 1876), instrumentalnih kompozicija; s druge strane, kao dirigent Zagrebake opere (187089) i ravnatelj muzike kole Glazbenog zavoda (18701908) vrlo se uspjeno borio protiv diletantizma i malograanskih zastarjelih predrasuda. Meutim, iz 1200 Zajevih kompozicija ne zrai snaga narodne muzike koja njegovo stvaralatvo nije mogla oploditi onako, kako su ispravno eljeli ilirski kompozitori. To je i shvatljivo. Zajc se kao umjetnik odgojio u Italiji, talijanska opera s Verdijem na elu, zarana je postala idealom, koj~m je do kraja ostao vjeran. Kao sredinja umjetnika linost u zagrebakom muzikom ivotu Zajc je vrio snaan utjecaj na sredinu u kojoj je d jelovao, pa se to primjeuje i u radu onih kompozitora kojih stvaranje dopunjuje razvojno kretanje tadanje hrvatske muzike. Meu

Staro kazalit e na Markovu trgu u Zagrebu. Rekonstrukcija A. Freudenreicha

Hrvatski glazbeni zavod u Zagrebu, stubite

HRVATSKA MUZIKA
vie ili manje individualno: oni spoznavaju da ne mogu ostajati ravnoduni pred suvremenim muzikim strujanjima i nastoja njima, kako su to inili eklektici iz Zajeva vremena; njima je jasno da treba drati korak s naprednom evropskom muzikom, usvajajui njene zdrave tekevine, a odbacujui eks tremne i pomodne, te nai most izmeu tih pozitivnih dostignua i duha kojim je proeto narodno stvaralatvo. Tu su u prvom redu iskrsavali harmonijski i ritmiki problemi, odnos prema disonanci i njezi noj novoj ulozi medu sredstvima muzikog izraavanja te tretiranje novih, nepravilnih ritmikih i poliritmikih figura. U rje avanju tih krupnih pitanja hrvatskim je suvremenim kompozi torima u mnogoemu sam narod pomagao harmonijskim osebujnostima svojih napjeva, u kojima oporosti i tvrdoe postaju odrazom narodnog muzikog osjeaja. A i nepravilnosti i zamrenosti mjere i ritma u suvremenoj evropskoj muzici imaju dodirnih toaka s obiljejima narodnih plesova. Suvremenim kompozitorima u Hrvatskoj pomau i sve povoljniji uvjeti za izvoenje muzikih djela. Postepeno se stvaraju znaajna orkestralna i komorna udruenja, reproduktivne mogunosti opere i baleta u Zagrebu dostiu za-mjernu razinu; zagrebaka pjevaka drut va favoriziraju postanak znatnih zbornih kompozicija. Djelatnost brojnih domaih solista takoer veoma plodno djeluje na razvoj i Bukoveva zavjesa (Hrvatski preporod) u obogaivanje vokalne i instrumentalne muzike u Hrvatskoj. U prijelaznom razdoblju izmeu Zajeva doba i afirmacije nove nacionalne struje znaajna je djelatnost petorice muziara. To su: B. Bersa, F. Dugan, J. Hatze, V. Rosenberg-Rui i D. Pejaevi. Blagoje Bersa (1873 1934) pojavio se kao stvaralac jo u Zajevo vrijeme, ali je do kraja Prvoga svjetskog rata ivio u Beu, gdje se kolovao i upoznao suvremenija muzika nastojanja. Bersa je prvi podigao hrvatsku orkestralnu muziku do evropske razine, o emu svjedoe partiture njegovih simfonijskih pjesama (Sunana polja, Sablasti), kao i operna djela, od kojih je Oganj u vrijeme svog postanka (oko 190506, premijera 1911) znaio najvrednije i najnaprednije scensko-muziko djelo u Hrvatskoj. Bersa je godinama predavao kompoziciju i instrumentaciju na zagrebakoj Muzikoj akademiji, odgojivi niz istaknutih hrvatskih kompozitora. Njegov je ui suvremenik Franjo Dugan (1874 1948), izvrstan kontrapunktiar, teoretiar i orgulja, takoer dugogodinji nastavnik Muzike akademije u Zagrebu, autor znaajnih djela za orgulje (preludiji i fuge), kao i komornih radova, poneto akademski obiljeenih. Josip Hatze (18791959) je svu svoju djelatnost povezao uz Split. Autor je opera (veristika jednoinka Povratak), zborova i, nadasve, uspjelih solo -pjesama. Napisao je i vie teoretskih radova. Vjekoslav Rosenberg-Rui (18701954) dao je prve znaajnije klavirske sonate u Hrvatskoj i niz solo-pjesama, od kojih su neke prilino uspjele. Dora Pejaevi (18851923) ostavila je niz ozbiljnih instrumentalnih kompozicija, klavirskih, komornih i simfonijskih. U vremenu od 1918 do Drugoga svjetskog rata gotovo svi hrvatski kompozitori pristaju uz nacionalni muziki smjer. Stoga ih je i nemogue svrstati u skupine razliitih umjetnikih orijen tacija. U djelima, to ih je ostvario Antun Dobroni (18781955), nacionalno-umjetniki stav oit je i snano naglaen. Nakon studija u Pragu kod V. Novaka, Dobroni je prvi poveo borbu za obnovu hrvatske muzike u duhu muzikog nacionalizma. Veoma plodan, napisao je vei broj opera (Udovica Rolinka, Goran, Sluga Jernej), baleta, simfonijskih djela, komornih kompozicija, zbornih djela, pjesama. Istakao se i kao muziki pisac i folklorist. Ivan Mateti-Ronjgov (18801960) dao je u svojim vokalnim, osobito zbornim djelima sjajne uzore kompozicija proetih duhom istarskog folklora. Njegova tubalica za zbor ae moj vanredno je potresna i snana. Fran Lhotka (18831962) osobito je obogatio

179

hrvatsku baletnu muziku (baleti avo u selu, Balada o jednoj sredovjenoj ljubavi, Luk, Dua mora). Djelovao je i kao teoretiar i dirigent. Krsto Odak (18881965) izraziti je polifoniar, koji svoja najznaajnija djela stvara u komornoj (4 gudaka kvar teta) i duhovnoj muzici. U operi Dorica plee upotrebio je iskljuivo meimurske napjeve. Mnogostranu djelatnost razvio je Boiar irola (1889-1956) kao kompozitor, folklorist i muziki pisac. On je autor prve povijesti hrvatske muzike (1922). Kao kompozitor dotakao je gotovo sva podruja: operu (Grabancija) oratorij (ivot sv. brae irila i Metodija, a cappella), komornu muziku (14 gudakih kvarteta), klavir (8 sonata), manje vokalne forme (brojni ciklusi solo-pjesama). Temeljit polifoniar i teoretiar polifonije, Franjo Lui (18891972) autor je prve opsenije simfonije u novijoj hrvatskoj muzici (1917). Ivo Para (1890 1954) je u prvom razdoblju svog stvaranja pisao u duhu bliskom talijanskoj muzici (sluio se i talijanskim tekstovima). Kasnije je svoje kompozicije gradio na obiljejima hrvatske i jugoslavenske narodne muzike. Najuvjerljivije djeluju njegove solo-pjesme. Jedan od najistaknutijih hrvatskih dirigenata Kreimir Baranovi (1894) utemeljitelj je modernog baleta u Hrvatskoj. Njegov balet Licitarsko srce (1924) privlai suvremenou fakture i zanimljivou obradbe narodnih motiva, kao i Hrvatskom narodnom kazalitu, Zagreb blistavom instrumentacijom. Pisao je opere, balete (Kineska pria), simfonijska djela, pjesme (ciklus za bariton i orkestar Z mojih bregov). Medu najpoznatije hrvatske kompozitore u inozemstvu ide Jakov Gotovac (1895 ), autor vokalne, orkestralne i operne muzike. On umije doarati i oivjeti duh narodne muzike, pri emu osobito dolazi do izraaja njegov smisao za muziki humor. Njegova su najuspjelija djela zborne kompozicije Jadovanka za teletom i obred Koleda, briljantno Simfonijsko kolo i popularna komina opera Ero s onoga svijeta (1935)-'J0Sip Slavenski (18961955), dugogodinji profesor Muzike akademije u Beogradu, jedna je od najmarkantnijih figura suvremene hrvatske muzike. U svoje vrijeme jedan od najnaprednijih, najrevolucionarnijih hrvatskih kompozitora, napisao je vie osebujnih klavirskih djela (sonata, Jugoslavenska suita, Sa Balkana, Balkanske pjesme i igre), niz komornih kompozicija (4 gudaka kvarteta), Balkanofoniju za orkestar, Simfoniju Orijenta za zbor i orkestar. Zlatko Grgoevi (1900) komponira gotovo iskljuivo vokaJnu muziku, a Rudolf Matz (1901) pie uz to i brojna komorna djela, istiui se i kao zborovoa i pedagog u nastavi za violonelo. Na podiuju vedrog muzikog kazalita istakao se Ivo Tijardovi (1895), autor opereta Mala Floramve, Splitski akvarel i dr. 5. Muziari navedeni u 4. toki o vog pregleda uglavnom su ve dosegli vrhunsku toku svog stvaranja. Ukoliko i dalje komponiraju, pridravaju se utrtih putova pa prema tomu ne pridonose mnogo oblikovanju suvremene hrvatske muzike u uem smislu rijei. Kompozitori, koji aktivnije izgrauju dananju muziku kulturu Hrvatske, roeni su svi u XX st. Nekolicina meu njima uspjeno je zapoela svoj stvaralaki put jo prije Drugoga svjetskog rata, dok su se drugi u muzikom ivotu Hrvatske pojavili tek poslije njega. Drugi svjetski rat, velika p rekretnica u historiji ovjeanstva, bio je to i za hrvatsku muziku. Usporedimo li sliku muzikog stvaranja u Hrvatskoj izmeu oba rata sa slikom, koju nam ono danas prua, lako emo uoiti krupne razlike. Do perioda 194145 hrvatska je muzika bila homogena. Rijetka su djela izlazila iz okvira nacionalnih muzikih smjernica. Nakon 1945 inilo se, da e taj smjer i dalje ostati putokazom muziarima u Hrvatskoj, to je, neposredno nakon velike narodne borbe za slobodu i opstanak, bilo i shvatljivo. Brojna djela nastala u prvim godinama iza 1945, povezana uz likove i zbivanja iz okupatorskog terora i borbe protiv njega ili uz napore za obnovu i izgradnju zemlje, svjesno su ostajala

180

HRVATSKA MUZIKA
u Hrvatskoj (5 simfonija, 3 simfonijete, 13 koncertantnih d koji se uspjeno ogledao i na podruju vokalne muzike (cil solo-pjesama Pjesme za bezimenu, Bez povratka, Gitanj; opere i baleta; Ivo Lhotka-Kalinski (1913), pjeva i pjev pedagog, autor opera (komine jednoinke Analfabeta, P vanje, Dugme, Vlast), simfonijskih pjesama, solo-pjes; Stjepan ulek (1914), violinist i nastavnik kompozicije, rr dananjim hrvatskim kompozitorima, sigurno je najtem el poznavalac instrumentacije, a uz to i inventivan polifoniar. K pozicije mu odaju osebujnu sintezu baroknih i kasnoromanti elemenata, s virtuoznim timungima lakoe i svjeine, ali i sumo -dramatskim odrazima stvarnosti; od njegovih djela (6 simfoi 3 klasina koncerta za orkestar, 8 solistikih instrumenta koncerata, opere Koriolan i Oluja) najvei je domet posi Druga simfonija (Eroica). Natko Devi (1914) danas ve< gradi na elementima folklora, ali je svoj najvei uspjeh u pr stvaralakom razdoblju postigao orkestralnom Istarskom suite u njoj se vrlo uspjeno inspirirao duhom istarske narodne mu; koji proima njegovu operu Labinska vjetica i Concert za violinu i orkestar. U drugom stvaralakom razdoblju, koj< temelji na tekovinama avangardnih muzikih stremljenja, isti Deviev Koncert za komorni sastav i balet DIA ... Pobo suvremene muzike bio je i Ivo Kirigin (19141964; simfoi Concertino za klavir i orkestar).
Koncertna dvorana u kazalitu August CesarfCj Varad in

u blizini muzikog folklora. Meutim, kako su godine odmicale i nova se lica pojavljivala u razvoju muzike u Hrvatskoj, slika se postepeno mijenjala. Preorijentacija u muzikoj nastavi, novi kontakti s inozemstvom, a s tim u vezi usmjerivanje stvaralake znatielje k novim ciljevima, inili su da je mlada i najmlaa generacija hrvatskih muziara uglavnom postala ravnoduna prema folkloru i muzici, koja na njemu gradi. Nasuprot nekadanjoj jedinstvenosti, dananja je slika muzike u Hrvatskoj prilino heterogena: dok pojedini muziari srednje generacije, odgojeni u tradicijama nacionalnog smjera, kome su i sami dali znaajnih priloga, i dalje u veoj ili manjoj mjeri po dravaju taj smjer (povremeno ga, dodue, i naputajui), mladi piu atonalno, politonalno, a u zadnje vrijeme usvajaju avangaidne tekovine suvremene muzike. Medu likovima istaknutih kompozitora srednje generacije, koji su se u muzikom ivotu Hrvatske afirmirali jo prije Dru goga svjetskog rata, poseban poloaj zauzima pijanist Boiar Kune (1903-1964). Ponajvie je pisao djela za svoj instrument (koncert, sonate, preludiji i dr.) u stilu prilino bliskom francu skim impresionistima, od kojih ga razlikuje vrstoa arhitektonike i lina nota, izrasla iz ukusne kromatizacije. Jedan je od naj plodnijih i tehniki najzrelijih hrvatskih suvremenih kompozitora Boris Papandopulo (1906), veoma aktivan i kao dirigent. Njegovo stvaranje samo je djelomino obiljeeno duhom folklora. Pisao je opere (Rona), balete, oratorije, zborove, pjesme, komorne kompozicije (gudaki kvarteti, izvrstan Concerto da camera), simfonije, koncerte. U njegova najbolja ostvarenja idu Sinfonietta za gudaki orkestar, koncert za klavir i gudaki orkestar, kantata Legende o drugu Titu i oratorij Muka gospodina naega Isukrsta. Izraziti je komorni kompozitor Milo Cipra (1906 ), koji u svojim radovima invenciozno rjeava probleme muzike forme. I on trai put k izvornom jeziku narodnog prizvuka, iako se u pojedinim radovima priklanjao neoklasicistikim smjerni cama. Uz komorne kompozicije (5 gudakih kvarteta), napisao je orkestralnih i klavirskih djela, mnogo scenske muzike i niz vokalnih djela (Kantata o ovjeku). U svojim kompozicijama (5 simfonija, Triptihon za sole, zbor i orkestar, opere Ekvinocij i Zlato Zadra), Ivan Brkanovi (1906) oituje elementarnu izraajnu snagu i smjelost u traganju za autohtonim jezikom, osnovanim na narodnim muzikim tvorevinama. Na obiljejima istarskog fol klora gradi Slavko Zlati (1910), autor preteno vokalnih djela (Varijacije na narodnu temu za alt, enski zbor i klavir, kantata Grudo motovunska) i istaknut zborovoda, dok se Nikola Hercigonja (1911) u svojim najznaajnijim radovima inspirira tematikom iz Crne Gore (opera Gorski vijenac). itav niz kompozitora pojavio se u muzikom ivotu Hrvatske iza 1945. Njihova je uloga najvie pridonijela da se slika hrvatske muzike bitno izmijenila. Za razliku od ranijeg razdoblja, kada su se gotovo svi hrvatski kompozitori napajali na izvorima narodne muzike, sada se snano ispoljuje tendencija za kozmopolitskim muzikim govorom, osobito u pravcu neoklasinih i baroknih smjernica. Od kompozitora kojih stvaranje preteno ili sasvim pada u to razdoblje istiu se: Bruno Bjelinski (1909), preteno instrumentalni kompozitor, najplodniji predstavnik koncertantne muzike

U srednjoj generaciji hrvatskih kompozitora panju su ' vukli: Silvije Bombarelli (1916), autor baleta (Stranac, klade, Edip), opere Adam i Eva, kantata, zborova i s pjesama; Emil Cossetto (1918), koji se najvie afirmirao podruju vokalne muzike; Miroslav Mileti (1925), komi muziar i plodan stvaralac; Zlatko Pibernik (1926 ; Kon za tri orkestra, Peta koncertantna muzika) i Anelko Klobi (1931), vrstan orgulja, ija se djela odlikuju zvukovnim bo; stvom i tehnikom dovrenou (Piece en mosaique za orgi Muzika za komorni sastav). Neto stariji od nj ih, Kreh Fribec (1908) nadovezao se na nacionalni smjer, ali zaotrava disonancu do ekstrema doao je na pozicije Eeke atonalne l (balet Vibracije, orkestralna Heliofonija, Lamento za gud Muzika za violu solo, 2 violine i violonelo). Uz njega treba s menuti Branimira Sakaa (1918), kompozitora koji je prv Hrvatskoj eksperimentirao s tzv. konkretnom muzikom. Njeg djela istiu se osebujnim rjeenjima (Doppio za gudaki kvai Omaggio Canto della commedia za zbor, violinu i udaral Turm-musik za orkestar). Razvoju muzike avangarde u Hrvatskoj znatno je pridc Zagrebaki muziki biennale koji se od 1961 odrava redo' svake druge godine. Dok su se dotada samo pojedinci deklari za novi zvuk, otada sve vie hrvatskih kompozitora prihvaa kovine avangardnih pravaca, to je otvorilo put njihovim djel: u inozemne koncertne dvorane i muzika kazalita. Na prvom mje treba spomenuti Milka Kelemena (1924), utemeljitelja i pr sjednika Zagrebakog muzikog biennala, koji djeluje u Njema] Medu njegovim orkestralnim kompozicijama istiu se Koncert tne improvizacije, Skolion, Ekvilibri, Sub rosa i Surpri od koncertantnih Transfiguraciie za klavir i orkestar, Changej za violonelo i orkestar i Compose za 2 klavira i orkestra grupe, a od komornih Kontrapunktike etide za 5 duhaa, ] diant za komorni sastav i Motion za gudaki kvartet. Veo zapaeni su Kelemenovi baleti Heroj i njegov dvojnik i 1 putene, kao i opere Novi stanar i Opsadno stanje. Kom zitor Ivo Malec (1925),koji ve niz godina ivi u Parizu,poset panju posveuje traenju novih zvukovnih kombinacija (I mina za 12 gudaa, Vokatif za orkestar, Cantate pour elle sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu, Lied za 39 gudaa i glasova, muziki plakat Vicror Hugo Jedan protiv svil Malec se ogledao i na podruju eksperimentalne i tzv. konkr ne muzike. Istaknuti predstavnici hrvatske muzike medu mladim ko pozitorima su: Stanko Horvat (1930 ), koji je tradicionf muziki govor proirio tekovinama Nove muzike i krenuo \ titim putovima (Koral i Perpetuum mobile za gudae, k< cert za klavir, Rondo za gudaki kvartet, televizijska op Tri legende, kantata Jama); Ruben Radia (1931) u svoj djelima nastoji da tzv. totalnu organizaciju podredi ideji ( i 10 za zbor i orkestar, Sustajanje za orgulje i orkestar, op< Ranjeni dlan); Dubravko Detoni (1937) slui se takoer i kovinama konkretne i elektronske muzike (Assonances ZE violonela i orkestar, Elucubrations za orkestar i klavir, scena za sviraa, embalo i elektroniku); Igor Kuljeri (1938autor baleta Posljednja uloga, koncerta za rog, Figurazioni c tromba za trublju i orkestar, Continuazioni za orkestar. Hrvatsku jazz-muziku obogatili su Miljenko Prohaska (1925s kompozicijama Intima, Koncert br. 2, Skice i Folklor

HRVATSKA MUZIKA
meditacije, Tomica Simovi (1931; etiri plesne metamoforze) i Zlatko Krui (1936; Ariana), a u novije doba Boko Petrovi (1935) i Ozren Depolo (1930). Na podruju lake orkestralne muzike istakli su se Zvonimir Bradi (1904), Ferdo Pomykalo (19151973), Bojan Hohnjec (1922) i Milivoj Kerbler (19301971), a na podruju vedrog muzikog kazalita Josip Dei (1904), Boris Krnic (1900)> Ljubo Kuntari (1925), Stjepan Mihaljinec (1935) i Alfi Kabiljo (1935). Od velikog broja hrvatskih kompozitora koji su stvorili niz veoma uspjelih zabavnih melodija neka budu spomenuti: Miroslav Biro, Nenad Grevit, Dragia Duki, Zvonimir Krklju, Milutin Vanekar, Heda Pili, Mario Nardelli, Pero Gotovac, Nikica Kalogjera, Branko Mihaljevi, Stipica Kalogjera, Stjepan Mihaljinec, Milivoj Kerbler, Alfi Kabiljo, Alfons Vuer, Drago Dikli, Ivica Stama i Marija Radi. Autori popularnih ansona su Zvonimir Golob, Pero Gotovac, Zvonko pii i Arsen Dedi. 6. Tradic ija javne muzike nastave u Hrvatskoj see jo u XVIII st., kada su u sastavu tzv. glavnih kola postojale u Zagrebu, Rijeci, Karlovcu i Donjem Miholjcu i muzike kole. God. 1788 otvorena je u Zagrebu i muzika kola kao zasebna jedinica sa svojim nastavnim planom i programom sa svrhom da obrazuje uiteljski kadar, ali i da koristi graanstvu. Druga muzika kola utemeljena je 1820 u Rijeci, a zatim u Donjem Miholjcu i Varadinu (1828). God. 1927 osniva se u Zagrebu muziko drutvo pod na zivom Musikverein, koje organizira muzike priredbe i zabave s obaveznim muzikim tokama. Uskoro, 1829, otvara drutvo svoju muziku kolu, koja kontinuirano radi do danas. U toku vremena djelokrug te kole neprekidno se proiruje, ali ne izlazi iz okvira potpune srednje muzike kole. Istom 1920 predaje je drutvo (koje je meutim ve oko sredine prolog stoljea promijenilo svoj naziv, a od polovine dvadesetih godina XX st. nosi ime Hrvatski glazbeni zavod) dravnoj vlasti na upravu. kola, sada u rangu fakulteta, dobiva naziv Muzika akademija. Pod tim imenom djeluje i danas. Rezultati koji su u ovom zavodu kroz vie od pet decenija njegova postojanja postignuti, dobrim su dijelom zasluga njegovih nastavnika, od kojih su neki irinom ope i strune kulture, naprednou pedagokog stava i umjetnikim ostvarenjima stekli velik ugled, odgojivi gotovo sve najistaknutije dananje hrvatske kompozitore i muzike umjetnike. Medu te nastavnike idu ve spomenuti kompozitori B. Bersa (kompozicija i instrumentacija), F. Lhotka (harmonija), F. Dugan (kontrapunkt, fuga, orgulje), F. Lui (kontrapunkt i fuga), M. Cipra (kompozicija), B. Bjelinski (kontrapunkt i fuga), N. Devi (harmonija), K. Odak (kompozicija), 5. ulek (kompozicija), zatim Vdclav Huml (1880 1953; violina), Svetislav Stani (18951970; klavir), Ivan Pinkava (1912 ; violina), Ivo Maek (1914 ; klavir), Ladislav aban (1918; klavir), Lav Vrbani (1904; solo-pjevanje), Vladimir Rudjak (1922 ; solo-pjevanje) i dr. Danas (1972) djeluje u Hrvatskoj 12 potpunih srednjih muzikih kola: u Puli, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Varadinu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu i tri u Zagrebu. Reproduktivna muzika djelatnost temelji se na aktivnosti opernih kazalita, orkestralnih i komornih udruenja te solista. Najintenzivniji je svakako muziki ivot u Zagrebu, ve odavna kulturnom centru Hrvatske. Opere se u Zagrebu prikazuju kroz cijelo XIX st., najprije od strane putujuih inozemnih kazalinih druina. God. 1870 utemeljena je u Zagrebu stalna opera, koja izuzevi dva prekida (188994 i 190209) do danas stalno djeluje. Zagrebaka opera (a uz nju i balet) izvela je sva standardna djela klasinog i romantinog repertoara, a i vie djela iz suvremenog stvaranja. Osobito u naem stoljeu, ona je posebnu panju posveivala operi slavenskih naroda. U pokrajini operna kazalita nisu stalno djelovala. Danas postoje opere u Splitu, Osijeku i na Rijeci. Orkestralne priredbe oduvijek su najbrojnije u Zagrebu. Tu je u toku prolog stoljea djelovao orkestar Hrvatskog glazbenog za voda, uz druge amaterske orkestralne sastave. Operni orkestar nastupao je ve od 1871 i kao simfonijski orkestar (od 1920 pod nazivom Zagrebaka filharmonija), prireujui stalne simfonijske koncerte i dajui poticaja domaim kompozitorima za stvaranje orkestralnih djela. Njezinu je ulogu nakon 1945 preuzeo Simfonijski orkestar Radio-Zagreba (kasnije Dravni simfonijski orkestar) koji se od 1955 zove Zagrebaka filharmonija. Uz ovaj orkestar, koji nastupa vie puta mjeseno, u pretplatnim i vanpretplatnim priredbama, istiu se u Zagrebu jo Zagrebaki solisti i Simfonijski orkestar Radio-Televizije. Od komornih udruenja, koja su se od kraja XIX st. do danas u Zagrebu pojavila i djelovala dulje ili krae vrijeme, svakako je najistaknutije Zagrebaki kvartet. Na estim nastupima u domovini i turnejama po Evropi, on je u vremenu od 1919 do Drugoga svjetskog rata stekao znatan ugled. Djelatnost ovoga komornog tijela uvelike je pridonijela nastajanju prilinog b/oja gudakih kvarteta, koji su u znatnoj mjeri unapr ije-

181

dili hrvatsko komorno stvaranje. Njegovu ulogu nastavio je 1955 pod istim imenom ansambl koji vodi violinist Josip Klima. Posebnu su ulogu odigrala pjevaka drutva, ne samo u Zagrebu, ve i u pokrajini. U Zagrebu su pjevaka drutva Kolo, Lisin ski, Glazbeno drutvo intelektualaca (GDI) i Mladost (kasnije Mladost-Balkan) s jedne strane podupirala izgraivanje hrvatske zborne literature, osobito izmeu oba svjetska rata, dok su s druge omoguivala izvedbe velikih oratorijskih djela. Od pokr ajinskih zborova istakli su se Zora iz Karlovca, Kuha i Lipa iz Osijeka i Zvonimir iz Splita. Drugi svjetski rat dokrajio je rad navedenih pjevakih drutava, ali su u NR Hrvatskoj utemeljena nova, tako u Zagrebu Bratstvo i jedinstvo, Joa Vlahovi, Vinko Jeut, Vladimir Nazor. Znaajan je zbor radio -stanice u Zagrebu, koji na svojim javnim nastupima esto izvodi vanija djela iz suvremene evropske zborne literature. Konano, u Hrvatskoj je djelovao i djeluje ovei broj solista, od kojih je veina stekla strunu izo brazbu u Zagrebu i u njemu se nastanila. Mnogi su svoje znanje dalje usavravali u inozemstvu (osobito u Parizu), a ima ih koji su u inozemstvu ostali i tamo stekli veliki ugled. Medu pjevaima jo su se u drugoj polovini prolog stoljea istakli Matilda Mallinger, prva Eva u Wagnerovoj operi Majstori pjevai, Milka Tmina, lanica Metropolitan -opere u New Yorku i kasnije Maja Strozzi-Pei. Danas su u inozemstvu dobro poznata imena Zinke KuncMilanov (New York), Marijane Raev, ure Milinkovi (Miinchen), Sene (Srebrenke) Jurinac (Be), Nade Puttar-Gold, Rue Pospi -Baldani (New York), Boene Ruk - Foi, Majde Radi, Tina Pattiere, Josipa Gostia, Vladimira Rudjaka (Hamburg), Tomislava Neralia (Berlin), Tugomira Franca (Be) i dr. Meu prvacima Zagrebake opere istiu se nadalje Anica Mitrovi, Vilma Noini, Nada Toni, Mirka Klari, Branka Stilino vi, Josip Kriaj, Dragutin Bernardi, Jeronim unec, Franjo Paulik, Franjo Petruanec. Ostale soliste predstavljaju violinisti Zlatko Balokovi (SAD), Ljerko Spiller (Buenos Aires), Stjepan ulek, Dragutin Hrdok i Tonko Nini, pijanisti Antonija Geiger-Eichhorn, Melita Lorkovi, Dora Gui, Branka Musulin (Stuttgart), Boidar Kune (SAD), Ivo Maek, Jurica Murai, Darko Luki, Ranko Filjak, Stjepan Radi, Pavica Gvozdi i Vladimir Krpan, dirigenti Milan Sachs, Kreimir Baranovi, Lovro Matai, Mladen Pozaji, Berislav Klobuar, Milan Horvat (Be), Mladen Bai, Nika Bareza i Vladimir Beni. Od smrti Franje Kuhaa, svog utemeljitelja, hrvatska se mu zika nauka postepeno dalje razvijala, iako ne onako kao umjetnika muzika i muzika reprodukcija. Jo uvijek se osjea pomanjkanje strunjaka, koji bi morali izvriti zadatke muzike znanosti u Hrvatskoj. Dosad je razmjerno najvie uinjeno na podruju raznih ogranaka muzike teorije i folklora, dok u povi jesti hrvatske muzike ima jo uvijek muziara i razdoblja koja oekuju svoje temeljite monografije. Kuhaev muzikoloki rad nastavili su B. irola i V. ganec. Boidar irola (1889^1956) bavio se sabiranjem grae za povijest hrvatske muzike i proua vanjem folklora (Pregled povijesti hrvatske muzike, Hrvatska narodna glazba, Hrvatska umjetnika glazba). U svojim rado vima irola je prvenstveno iao za fiksiranjem muzikog materijala na terenu, ali je uspjeno, posebno u vezi s narodnim instrumen tima, zalazio i u istraivanje njihova postanka, povijesnog razvoja i rasprostranjenosti. Vinko ganec (1890 ) istaknuti je etnomuzikolog i melograf koji je u toku svoga dugogodinjeg djelovanja

Zavrno kolo iz Gotoveve opere Ero s onoga svijeta

182

HRVATSKA MUZIKA HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD


u razvoju nae muzike kulture, Zvuk, 1970. J. Andreis, Musicologv in atia, Arti musices, Special Issue, 1970. Isti, Prvi muziki asopisi u h skoj, Arti musices/II, 1971. K. Kovaevid, Hrvatska glazba, zbornik E ska<% Zagreb 1972. J. /

skupio i zapisao vie od 15 000 melodija s tekstom iz Meimurja, Hrvatskog zagorja, Bake, Baranje, Podravine, Pokuplja, Istre, Dalmacije, Gradia (Austrija) i Gjurske upanije (Madarska). Vrijedne priloge gradi za prouavanje hrvatske muzike kulture dao je i Antun Goglia (18671958), autor brojnih povijesno-biografskih radova. Medu suvremenim muzikolozima istie se Pavao Markovac (19031941), rtva okupacijskog terora, koji je prvi u Hrvatskoj postavio prouavanje muzike povijesti na dijalektiko-materijalistikoj osnovi, tumaei je u vezi s drutveno -ekonomskim odnosima odreene sredine i doba. Posebno je za sluan Dragan Plamenac (1895 ), koji je vrlo uspjeno istraivao hrvatsku muziku prolost, osobito XVI i XVII st. Prouavanjem

Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb

starije hrvatske muzike uspjeno se bavio i Albe Vidakovi (1914 1964), jedan od najznaajnijih predstavnika suvremene crkvene muzike u Hrvatskoj, kao i Ladislav aban (1918 ). Na podruju suvremene hrvatske muzikologije treba spomenuti jo Josipa Andreisa (1909 ), koji je objavio vie prirunika i monografija (Historija muzike, Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj), Kreimira Kovaevia (1913 ; Hrvatski kompozitori i njihova djela, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965), Ivu Supiia (1928 ; Elementi sociologije muzike, Musique et societe), Lovru upanovia (1924 ; monografija Vatroslav Lisinski), Jerka Bezia (1929 ) i Koraljku Kos (1934 ). Unapreenju istraivanja hrvatske muzike prolosti pridonose i kritika izdanja djela hrvatskih kompozitora to ih objavljuju Muziki odjel JAZU (osnovan 1954), Muzikoloki zavod Muzike akademije u Zagrebu (osnovan 1967) i Drutvo hrvatskih skladatelja. Pokuaji oko utemeljenja periodikih muzikih publikacija javljaju se u Hrvatskoj potkraj XIX st. Oni su se nastavili i kasnije, ali su gotovo svi bili kratka vijeka. Jedino se asopis Sv. Cecilija odrao, postavi ogledalom muzikog ivota u Hrvatskoj u tom razdoblju (190744 i od 1969 dalje) (-> Prilog).

muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. Isti, Rezultat

1_

__

TT ____ -._ i __

T-\_ 1

T AT T T

_ .. s -

TS-

TS-

v.

_'

r\: -

HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD (HGZ), utemeljen u grebu 1827, djeluje neprekidno do danas kao najstarija mu2 ustanova u Hrvatskoj. Osnovan u razdoblju jaanja grada klase u Hrvatskoj kao odraz tenja i potreba za promicanjem zike umjetnosti, HGZ je u toku svoje duge djelatnosti preuzi i uspjeno rjeavao krupne zadatke bez kojih nije mogue z; sliti izgradnju ire muzike kulture. Postepeno, u djelo! Hrvatskog glazbenog zavoda ulo je osnivanje, uzdravan proirivanje muzike kole, organiziranje koncertnih prirei u izvedbi domaih i stranih umjetnika, utemeljenje vlasi orkestra, knjinice i arhiva, izdavanje djela hrvatskih kompozii U asu svog osnutka, HGZ nije nosio dananje ime. Neke ljubitelja muzike i muziara, koji su se sastajali u kui zagreba< trgovca ure Popovia, dalo mu je ivot pod nazivom Mi verein (tj. Muziko drutvo). Jo prije odobrenja drutvenih vila (8. V 1827) novo je drutvo odralo 18. IV 1827 svoju { koncertnu priredbu. Dvije godine kasnije otvorilo je vlas muziku kolu ( 16. II 1829). U koli se u poetku podua samo pjevanje i sviranje na gudakim instrumentima. Nas je trajala tri godine, kasnije etiri, uz petu godinu usavrava U tom prvom razdoblju postojanja Musikvereina, koje traje promjene njegova imena, moralo se drutvo boriti s jakim finar skim tekoama i utjecati se velikodunosti crkvenih velika: plemikih krugova. God. 1847 drutvo je promijenilo ime u Skladnoglasja dru zagrebako, a etiri godine kasnije u samom poetku apsol stike, reakcionarne austrijske ofanzive na kulturni ivot i ro ljublje u Hrvatskoj u Drutvo prijateljah muzike u Hrvat, i Slavoniji. Tada dolazi do preureenja muzike kole, u h nastava obuhvaa dva trogodinja teaja, nii i vii. God. 18 na molbu drutva da mu kola bude pretvore na u konzervatc Sabor donosi odluku o promjeni naziva u Narodni zemal glazbeni zavod i dodjeljuje mu stalnu dravnu pomo. Svjesna injenice da zavodu nedostaje sredinja umjetni linost koja bi znanjem i autoritetom pomogla da se poi] nivo nastave u koli, uprava zavoda pozvala je 1867 Ivana Za koji je tada ivio u Beu kao ugledan operetni kompozitor, preuzme rukovodstvo kole. Visoko shvaajui svoje duni prema domovini i njenim kulturno-umjetnikim potrebama, Z se pozivu odazvao i 1870 zapoeo dugogodinju aktivnost kao rektor kole HGZ i njezin nastavnik, djelujui na tom mje do umirovljenja (1908). God. 1872 otvorio se u koli i klavii odjel, a poduavali su se i duhaki instrumenti. God. 1886 uv< se u nastavni plan i harmonija. Da bi dokrajila i zvjesne pro narodne tenje i pojave koje su se oitovale u povremenoj upotp njemakog jezika kod predavanja, a i na ispitima, uprava zavc je 1877, slavei pedesetogodinjicu osnutka, odredila da se 1 predavanja koli ispiti u narodnom jeziku drati imadu . . . tim u vezi zavod je poduzeo akciju za izgradnju i uvoenje hrvat: muzike terminologije, ali taj pokuaj, kojemu je za osnovu 1 sluilo nazivlje to ga je Kuha objavio u svom prijevodu Lobec Katekizma glazbe (1875), nije bio sretno rijeen, ni u to vrijen ni kasnije. Meutim, jedan drugi pothvat, o kojemu je ovis pravilno djelovanje i zavoda i njegove kole, doveden je do sretn ostvarenja: god. 1876 dovrena je prva zgrada Hrvatskog glazt nog zavoda u Gundulievoj ulici. U njoj je bilo dovoljno kolsk prostora; uz to je Zagreb dobio reprezentativnu koncertnu d\ ranu; po akustinosti ona je i danas (1972) najbolja zagreba dvorana za komorne i solistike priredbe. God. 1895 dovrena i druga zavodska zgrada, sagraena uz prvu i s njom povezai Kroz itav niz decenija, o kojima je dosad govoreno, Zavod je granicama mogunosti organizirao koncertne nastupe doma i stranih umjetnika, kako bi to potpunije odgovorio svojoj svr Potkraj stoljea (1890) nova reforma kole poboljava njei ustrojstvo, kao i poloaj nastavnika. kola ima tri odjela: za i strumente, za pjevanje, za kompoziciju. U prva dva, nastava tri est godina, a u treem dvije, ali taj odsjek mogu polaziti samo c uenici koji su uspjeno zavrili odjel za instrumente. Vlastiti snagama ili u zajednici s osobljem Hrvatskog narodnog kazali izvodi Zavod i O'perne predstave. Postepeno dolazi do nove promjene imena Zavoda i njego kole. God. 1895 on se pretvara u Hrvatski zemaljski glazbe zavod, a 1925 u Hrvatski glazbeni zavod, pod kojim imenom djelu i danas. kola dobiva 1916 naziv Konzervatorij Hrvatskog zemaljsk glazbenog zavoda ili, krae, Hrvatski konzervatorij. Meutii ratne tekoe, poveavan broj polaznika (kola je 1920 ima 594 uenika!), nemogunost da se osiguraju novana sredstva : uzdravanje nastavnikog osoblja, navedoe ravnateljstvo Zavo<

HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD HRVATSKO NARODNO KAZALITE 183


da (nakon viekratnih uzaludnih pokuaja, uinjenih jo u prolom stoljeu) zatrai jo jednom od vlade neka preuzme upravu kole u svoje ruke. Toj je molbi bilo udovoljeno, pa je kola zapoela svoj novi ivot. Primopredaja je izvrena i. IX 1920, a kola je dobila naziv Hrvatska zemaljska glazbena kola. Godinu dana kasnije (2. VIII 1921) njeno je ime promijenjeno u Kraljevski konzervatorij u Zagrebu, a 18. X 1922 u Kraljevsku muziku akademiju. Time je zapoelo razdoblje koje traje jo i danas, s tim da od 1951 u starim prostorijama HGZ djeluje Muzika akademija u rangu fakulteta, a u Gundulievoj ulici br. 4 srednja muzika kola Vatroslav Lisinski kao samostalna ustanova. Rijeen briga oko uzdravanja kole, HGZ se mog ao znatno vie posveivati ostalim svojim zadacima. God. 1917 osnovao je koncertnu poslovnicu koja je do kraja djelovanja (1929) organizirala golem broj koncerata (191727 oko 450). Ti su uvelike pridonijeli upoznavanju zagrebakog opinstva s istaknutim stranim izvodiocima i vrijednim djelima starije i novije muzike lite rature. Znaajni su bili i brojni nastupi zavodskog orkestra (1922 37), kao i organiziranje Intimnih muzikih veeri (192328), povjereno Arturu Schneideru, zaslunom dugogodinjem t ajniku HGZ. Na tim se veerima posebna panja obraala izvoenju djela iz suvremenog domaeg i inozemnog muzikog stvaranja. U nizu aktivnosti HGZ valja spomenuti i nakladniku djelat nost. Sbirka razliitih hrvatskih napjevah iz 1862 i Sbirka pjesama za glas i klavir, namijenjena kolskoj upotrebi, objavljena 30 godina kasnije u 4 sveska, prvi su koraci u tom pravcu. Izmeu dva svjetska rata, te od 1948 do danas Zavod je izdao veliki broj kompozicija hrvatskih autora, s razliitih podruja vokalne, kla virske, komorne i orkestralne muzike. U tim su izdanjima podjednako zastupljena djela klasika hrvatske muzike, kao i pripadnika najmlaih generacija. God. 1950 osnovan je Muziki lektorij, kojemu je bila svrha da javnim predavanjima upozna i ire krugove lju bitelja muzike s pojavama iz muzike povijesti, estetike i teorije. HGZ povre meno organizira kompozicijske veeri pojedinih hrvatskih kompozitora. On omoguuje i nastupe hrvatskih muzikih umjetnika mlae i najmlae generacije u okviru vlastitih drutven ih koncerata, oslobaajui ih svakog tereta reijskih trokova. To posebno vrijedi za samostalne nastupe odlinih apsolvenata Muzike akademije, nagraenih drutvenim nagradama u spomen Vatroslava Lisinskog, Franje Kuhaa, Pavla Markovca, Vaclava Humla i Svetislava Stania. Ne manje vaan udio u razvoju hrvatske muzike kulture imao je, a ima jo i danas, drutveni arhiv, najbogatija zbirka muzikalija u Hrvatskoj, koja stoji na raspolaganju svim muzikim ustanovama u zemlji, orkestrima, drutvima i p ojedincima. Inventar muzikog arhiva, skupljan decenijima iz djela koja su se nabavljala za drutvene koncerte i kolske priredbe, proiren je 1935 ve likom zbirkom iz ostavtine naeg uglednog zemljaka Nikole Udine Algarottija, koju je on zavjetao rodnom e Krku. Algarottijeva biblioteka, s vie od 3000 svezaka starih muzikih izdanja i rukopisa, djelomice i domaih kompozitora, ima veliko umjetniko i kulturno-historijsko znaenje.
LIT.: A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod 1827 1927, Sv. C, 1926 27 (obj. i kao separat, 1927). Isti, Hrvatski glazbeni zavod u deceniju 1927 1937, ibid., 1937 (obj. i kao separat, 1937). J. Andreis, Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svoga postojanja, Zagreb 1952. K. Kovaevi, 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda, Zvuk, 1967. L. aban, Muzika kola Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, Razvoj muzikog kolstva u SR Hrvatskoj 1788 1968, Zagreb 1968. Isti, Poeci Hrvatskog glazbenog zavoda (1827 1829), Iz starog i novog Zagreba, IV, 1968. B. Rakija, Ugovor o pripojenju zagrebake Muzike kole iz XVIII st. koli Musikvereina, Arti musies, I, 1969. J. As.

HRVATSKI PJEVAKI SAVEZ osnovan je 17. V 1875 u Sisku. Poticaj je dalo Hrvatsko pjevako drutvo Kolo 1874 prigodom proslave otvorenja Zagrebakog sveuilita. Na poziv Kola toj je sveanosti prisustvovalo nekoliko pjevakih drutava, koja su postigla naelni sporazum i formirala privremeni Savez, koji je konano utemeljen slijedee godine. Osim Kola, osnivai Saveza bila su pjevaka drutva Zora (Karlovac), Danica (Sisak), Slavulj (Petrinja), Zvono (Krievci), Sokol (Glina), Tamburica (urevac) i Lika (Velika Gorica); kasnije su pristupili Davor (Slavonski Brod) i Sokol (Kostajnica). Savez je utemeljen s ciljem da podupire razvitak i napredak pjevakih drutava, da promie narodnu muziku umjetnost, nabavlja, sabire, tiska i iri izvorne hrvatske kompozicije i si. Aktivnost Saveza bila je u prva dva decenija veoma mala. Nekoliko puta mijenjana su i dopunjavana pravila; 1891 organizirana je prva pjevaka proslava; 1892 proireno je djelovanje Saveza na Dalmaciju; iste je godine zakljueno (ali zbog pomanjkanja materijalnih sredstava nije realizirano) izdavanje glasila Saveza (asopis Gusle vrio je neko vrijeme ulogu glasila Saveza). God. 1897 izala je Jeka hrvatskog pjevakog saveza u redakciji F. Ks.

Kuhaa (svega jedan svezak). Da bi se podigao kvalitet zborske reprodukcije, uvedena su 1902 natjecanja pjevakih zborova. God. 1905 poeo je Savez izdavati mjesenik Pjevaki vjesnik. asopis je izlazio neprekidno do 1912, a ureivao ga je Ante Javand. Osim toga Savez je svake godine izdavao Glazbeni dar hrvatskog pjevakog saveza s kompozicijama nagraenim na natjeajima Saveza. Potkraj prvog desetljea XX st. Savez je uspostavio suradnju sa Zvezom slovenskih pevskih drutev, pa je Savezov Vjesnik postao i glasilo Zveze, a iz te je suradnje, kao i iz suradnje sa Ustfedny jednoty zpeveckyh spolku eskoslovanskych niknula ideja o osnivanju Sveslavenskog pjevakog saveza (ostvarena tek 1928). Prvi svjetski rat prekinuo je djelovanje Saveza. Rad je nastavljen 1922, a dvije godine kasnije (1924) Savez je reorganiziran. Za predsjednika izabran je Nikola Faller, a tajnikom je postao Rudolf Matz. Tom je prilikom teite nastojanja Saveza preneseno sa preteno patriotskog na struni teren. Prema novim smjernicama glavna zadaa Saveza je sistematski rad oko poboljanja opih muzikih prilika, pjevako-tehnika izobrazba pjevaa, te izgradnja specifine hrvatske muzike kulture. Savez je organizacijski podijeljen na 13 upa (s ukupno 60 lanova): Kuha (Osijek), Faller (Bjelovar), Kusan (Koprivnica), Livadi (Samobor), Lisinski (Zagreb), Tvrtko (Sarajevo), Zajc (Karlovac), Novak (Slavonski Brod), Klai (Zemun), Padovec (Varadin), Hektorovi (Split), Eisenhuth (Sisak) i jedna upa za Ameriku sa sjeditem u Chicagu. Iste godine zapoelo je prireivanje pjevakih smotri, a 1925, u povodu proslave 50-godinjice Saveza, uprilien je prvi pjevaki festival, na kome je uz smotru odranu u kazalitu nastupio uvjebani masovni muki zbor od oko 1000 pjevaa. Tom je prilikom donesen zakljuak o potrebi postojanja Sveslavenskog pjevakog saveza, koji je osnovan tri godine kasnije, u aprilu 1928, prigodom Sveslavenskog pjevakog festivala u Pragu. God. 1927 nastavljeno je s izdavanjem glasila, ovoga puta pod nazivom Glazbeni vjesnik. Taj su mjesenik ureivali S. Stranicki, P. Markovac, M. Ne hajev i R. Matz; izlazio je do 1931, kad je s Hrvatskom narodnom pjesmom, to ju je izdavala Seljaka pjevaka upa Hrvatskog pjevakog saveza Matija Gubec, fuzioniran u dvomjesenik Sklad, koji je postao glasilo novoosnovane istoimene zadruge. Do kraja 1940 revija je imala tekstovni i notni dio, a kasnije je donosila samo kompozicije. Djelovanje Saveza, koji je zastupao ideju hrvatske kulturne individualnosti u okviru sintetikog jugoslavenstva, bilo je oteano ve od 1923 kad je propao pokuaj, da se Savez raspusti i da svi njegovi lanovi uu u novoosnovani Junoslavenski pjevaki savez a naroito poslije 1929, dok nije konano 2. IX 1934 odlukom tadanje Banske uprave Savske banovine bio rasputen s obrazlo enjem da se njegovo djelovanje . . . kree, razvija i manifestira sa nedozvoljenom politikom tendencom protivno kako cilju udruenja tako i dravnom poretku. Nakon odbijene albe Saveza, Dravni savjet, na tubu predsjednika Nikole Fallera, ponitava odluku o rasputanju kao protuustavnu, pa je Savez uspostavljen 2. XI 1935. Za vrijeme raspusta kontinuitet Saveza odravala je zadruga Sklad, u kojoj su uz grupu nezavisnih autora bila okupljena sva drutva Saveza. Savez je postepeno proirivao svoju djelatnost. Od 1926 odravan je svake godine u Zagrebu i ostalim mjestima Hrvatski pjevaki dan, 1928 postigao je zbor Saveza na festivalu u Pragu snaan uspjeh; nakon uspostave Saveza 1935 uestale su smotre, a 1937 odran je u Zagrebu II Festival sa smotrama pjevakih drutava, nastupima masovnih upskih zborova i velikog saveznog zbora. Nakon smrti Nikole Fallera (1938) za predsjednika Saveza izabran je Rudolf Matz. Iste godine donesen je pravilnik o umjetnikom radu Hrvatskog pjevakog saveza, upa i drutava. Pri stupilo se natjecanju za prvenstvo pojedinih upa, na kojima je bilo obvezatno i pjevanje jednog stavka prima vista. upe su s uspjehom provele ta natjecanja, koja su pokazala visok umjetniki nivo veine drutava. Natjecanje za prvenstvo Saveza omeo je Drugi svjetski rat. Za okupacije postavljen je Savezu povjerenik. Rad je u Savezu zamri, a nakon Osloboenja Savez je prestao s djelovanjem.
LIT.: Hrvatski pjevaki savez, Obzor, 1877, 109. J. Milakovi, Hrvatskom pjevakom savezu, Vienac, 1900. M. Cihlar-Nehajev, Pjevaka natjecanja, Jutarnji list, 1926, 5. R. Herceg, Kako se dre hrvatski pievai, Dom, 1930. . Harambai, Velebna pr iredba Hrvatskog pjevakog saveza, Jutarnji list, 1934, 7984. N. krgi, Drugi festival hrvatskog pjevakog saveza, Pravda (Beograd), 1937, 11 719. A. Tropsch, Hrvatski pjevaki savez i Nikola Faller, Hrvatska obrana, 1939. A. To.

HRVATSKO NARODNO KAZA LITE u Zagrebu ima status slubeno priznate javne ustanove od 1861. Dotad je zagre baki kazalini ivot imao karakter domaeg amaterskog djelova nja (predstave aka isusovake gimnazije u Gornjem gradu, uenika bogoslovije na Kaptolu i dr.), dok su profe sionalni glumci

184

HRVATSKO NARODNO KAZALITE HUBAD


djeluje drama, opereta, opera i balet. Tek od 1950, kad je osnovi kazalite Komedija, operete se, u pravilu, vie ne izvode u Hl (kazalite je slubeno dobilo taj naziv u vrijeme Banovine Hrvats 28. IV 1940; ranija su imena bila Narodno kazalite, Kraljev zemaljsko hrvatsko kazalite i dr.). Baletni ansambl, mnogo ; dina pod kompetencijom operne direkcije, postao je 1965 samos lan kao trei ravnopravan partner Opere i Drame. Vlad; 1921 kupila zgradu u Frankopanskoj ulici, u kojoj se dotad : lazio kinematograf Helios; adaptacije su dovrene i kazali te 1929 53 djelovalo u sklopu Narodnog kazalita. Od 1953 toj je zgradi Zagrebako dramsko kazalite (koje 1970 dobiva na Dramsko kazalite Gavella). Zgrada Hrvatskoga narodnog kazalita i njezini ureaji tol su u toku vie od 70 godina upotrebe dotrajali da se 31. I ic zgrada morala zatvoriti na gotovo tri godine. Sredstva za rekonstri iju su namaknuta, i to preteno od radnih kolektiva ustane i poduzea. Glavni projektant rekonstrukcije i modernizac (zgrada je u arhitektonskom pogledu, kao cjelina i u p retei veini detalja, zadrala svoj prvotni izgled) bio je B. Rasica. P kazalita u vrijeme rekonstrukcije nije bio prekinut, nego se od jao na drugim scenama. Kazalina kua je nanovo otvorena S' anim koncertom 27. XI 1969.
LIT.: N. Andri, Spomen-knji ga Hrvatskog zemaljskog kazalita, Zag 1895- 5. Mileti, Hrvatsko glumite, Zagreb 1904. M. Ogrizovi, Pede godina hrvatskog kazalita (18601910), Zagreb 1910. M. Begovi, II tea naz io na le croa to d i Za ga bria, M ila no 19 2 6. A. G. Ma t o, Thea t ra I i II (18971913), Zagreb 1940. S. Batui, Pedesetgodiniica kazaline zg de, Zagreb 1945. J. Badali, Bibliografija hrvatske dramske i kazaline kl evnosti, Zagreb 1948. B. Gavella, Hrvatsko glumite, Zagreb 1953. Cindrii, Razvitak jugoslavenskoga kazalita, Zagreb 1963. A. enoa, Kazali: kritike, Zagreb 1964. Le Theatre en Yougoslavie, Pari 1966. P. Cind, Trnovit put do samostalnosti (do 1860), Hrvatsko narodno kazalite 1894 19 enciklopedijsko izdanje, Zagreb 1969. S. Batui, Vlastitim snagama (i86( 1941), ibid. J. Kavur, I svijetli svjetlo u tami (1941 1945), ibid. A. K ehing, Na pragu novog doba, ibid. R.

Hrvatsko narodno kazalite, Zagreb

bili stranci. U skladu s germanizatorskim tendencijama prisutnim u ostalim granama javnog ivota, profesionalno kazalite bilo je u rukama njemakih trupa punih 80 godina (1780-1860). Vei kontinuitet u kazalinom ivotu poinje 1797, kada se uvode javne predstave u palai grofa A. Pejaevia u Demetrovoj ulici (danas Prirodoslovni muzej). Zgradu je 1807 kupio grof A. Amade de Varkonvi; po njemu je kazalit e prozvano Amadeovo kazalite; radilo je do 1834. God. 1834 podigao je trgovac Kristofor Stankovi (novcem dobivenim na lutriji u Beu) prvu javnu kazalinu zgradu u Za grebu (sa 750800 mjesta) na uglu Trga Stjepana Radia i irilometodske ulice. Graditelji su bili Ch. i A. Cragnolini. Zgradu je Stankovi iznajmljivao raznim dramskim i opernim druinama i poduzetnicima. Nastojanjem Drutva ilirske itaonice dola je 1840 u Zagreb kazalina druina iz Novog Sada (Letee diletant sko pozorite), koja je 10. VI 1840, u jeku ilirizma, odigrala prvu dramsku predstavu na hrvatskom jeziku, dramu Juran i Sofija ili Turci kod Siska I. Kukuljevia Sakcinskog. Poto su Novosa dani, kao Domorodno teatralno drutvo, odigrali u Zagrebu, Karlovcu i Sisku oko 200 predsta va, otputovali su poetkom 1842, a dramske su predstave na hrvatskom jeziku kroz 18 godina (do 1860) usamljeni sluajevi. Prvu hrvatsku operu, Ljubav i zloba V. Lisinskoga, ija je praizvedba bila 28. III 1846, prikazali su iskljuivo dobrovoljci ( -> Opera u Jugoslaviji). God. 1851 vlada otkupljuje Stankovievu zgradu (akciju je pokrenuo D. Demeter) i izdaje proglas kojim apelira na rodoljube za beskamatni zajam. Ujedno je imenovan kazalini odbor koji je trebao vriti funkciju uprave. U prijelomnoj godin i 1860, vlada raspisuje natjeaj za zakup kazalita i nudi subvenciju, a posebnu potporu zajamuje onome tko bi preuzeo prikazivanje hrvatskih predstava. Freudenreichovom Crnom kraljicom 29. IX 1860 zapo;inje kontinuitet dramskih izvedaba na hrvatskom jeziku. Demonstracije rodoljubne omladine, odrane 24. XI iste godine na izvedbi drame Peter von Szdpdr, uinile su kraj dramskim izvedbama na njemakom jeziku i otada se u kazalitu glumilo iskljuivo na hrvatskom. Ovo se injenino stanje slubeno potvr uje 24. VIII 1861, kad Sabor jednoglasno prihvaa Zakonski lanak LXXVII 0 kazalitu jugoslavenskom Trojedne Kraljevine. Kazalite je stavljeno pod zatitu i ingerenciju Sabora (od 1870 bit e pod izravnom kompetencijom vlade). Sabor imenuje Kazalini odbor, a odbor imenuje neposredne organe uprave. Ustanovi je zajamena stalna subvencija. Istim je aktom odreeno da se u kazalitu s vremenom ustroji opera jugoslavenska. Dvije godine nakon toga (1863) uvedena je opereta, a 1870, po dolasku Ivana Zajca u Z agreb i nakon to je Sabor kazalitu odobrio mnogo " viu godinju potporu, poela je radom i opera. Njezin je rad bio prekidan u dva navrata (1889 94 i 1902 09). God. 1871 barun Eduard Jelai Buimski oporuno ostavlja zakladu za podizanje pet ustanova, od kojih je jedna hrvatsko kazalite. God. 1876 pokrenuta je prva konkretna inicijativa; 1881 poinje sabirna akcija irokih razmjera; iste godine u Saboru je donesen zakon o izgradnji novog kazalita. Meutim, do ostva renja plana proao je jo niz godina. U novoj zgradi, sagraenoj na dotadanjem Sajmitu prema nacrtima bekih arhitekata Hel mera i Fellnera, bilo je sveano otvorenje 14. X 1895. Baverova Vila lutaka, prikazana 3. II 1892, prvi je cjeloveer nji balet koji se davao u Zagrebu; umjesto baletnih plesaa, glavne uloge igrali su dramski umjetnici. Sustavno njegovanje baleta datira od 1894, iz doba intendanture S. Miletia ( -> Balet u Jugoslaviji.) Od toga vremena u Hrvatskom narodnom kazalitu

HRI, Drago (pseudonim Karl Drago), pjeva, barit (Zagreb, 2. II 1896 ). Pjevanje uio kod M. Vukovia i, Jastrzebskog u Zagrebu i Ranieri-Horbowskog i F. Steineral Beu. Na opernoj pozornici debitirao 1919 u Zagrebu kao Da (Hatze, Povratak). Kao lan Zagrebake opere (do 1945) ostvai je gotovo cijeli repertoar lirskog baritona. Meu njegovim kl acijama posebno se istiu naslovne uloge u Verdijevim opera: Falstaff, Rigoletto i Simone Boccanegra, zatim Knez Hovan: (Musorgski, Hovanina), Jelecki (ajkovski, Pikova dama), to chele (Puccini, Plat) i Arcezije (d'Albert, Mrtve oi). Gostov je u Austriji, Njemakoj i Rumunjskoj, a istakao se i kao koncertni pjeva. Uspjeno se bavio pjevakom pedagogijom. H. je bio jedan od prvih hrvatskih muzikih umjetnika koji su snimili gramofonske ploe za inozemne firme. K. KO. HUBAD, 1. Matej, mu ziki pedagog i zborovoa (Po-vodje, 28. VIII1866 Ljubljana, 2. V 1937). Studirao na Konzervatoriju u Beu. Uitelj na koli Glasbene Matice u Ljubljani (od 1917 direktor), od 1919 direktor i profesor solo pjevanja na novoosnovanom konzervatoriju Glasbene Matice. God. 192327 upravnik Narodnog gledalia. Kao zborovoa Glasbene Matice podigao zbor na visok nivo i time utjecao na razvoj zborske reM. HUBAD produktivne umjetnosti i zbor-skih kompozicija. Pod njegovim je utjecajem slovenska muzici kultura napredovala i u koncertnom smjeru. Kao pedagog odgoj: niz znaajnih slovenskih pjevaa i pjevaica. Ureivao izdan Glasbene Matice i harmonizirao slovenske narodne pjesme. 2. Samo, dirigent i kompozitor (Ljubljana, 17. VII 1917 Sin Mateja; studij zavrio 1941 na Konzervatoriju u Ljubljan God. 194251 dirigent Ljubljanske opere (1947 51 direktor zatim ef-dirigent Slovenske filharmonije i od 1966 Simfonijske orkestra Radio-televizije Ljubljana. God. 195964 bio je ist( dobno stalni gost Zagrebake opere i Zagrebake filharmoniji Kao dirigenta odlikuje ga ne samo tehnika dovrenost, nego velika invencija i smisao za izvornu interpretaciju djela. U svojii programima posveuje punu panju djelima slovenskih kompc
LIT.: Matej Hubad (1866 1925), Zbori, 1926, 9 10. /. Peruz. Matej Hubad, ibid., 1932, 1, 2, 6 i 1933, 3 6. M. Lipovek, Ob smrti Mate Hubada, Ljubljanski zvon, 1937, 5 6. D. Co.

HUBAD HUBER
zitora, osobito mlade i najmlae generacije, utjeui tako na stvaralatvo. Kao operni i koncertni dirigent s uspjehom je gostovao u brojnim evropskim zemljama i u Japanu.
DJELA: duhaki kvartet; duha ki trio; Vizija za violinu i klavir. Passacaglia za 2 klavira. Muzika bajka Rdea kapica; scenska muzika za Shakespeareova Hamleta. Psalam za mjeoviti zbor; solo -pjesme. D. Co.

185

Parikom konzervatoriju, usavravao se u Beu kod F. Weingartnera. Direktor Konzervatorija u Versaillesu 1942573 zatim profesor Konzervatorija u Parizu. Suosniva drutva Muica da camera (1938). Koncertirao po Evropi i sjevernoj Africi. Kao kompozitor H. ne pripada ni jednoj koli; njegov je muziki govor veoma originalan, forma mu je uvijek podreena ideji. Po mnogim svojim elem entima njegova se muzika nadovezuje na tradiciju starih francuskih majstora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1939; koncert za violon elo, 1946; Concerto Heroique za klavir, 1946; koncert za violinu i violonelo^ 1958. Tableaux Hindous, 1934. KOMORNA: gudaki trio; duhaki kvintet; Sonatine humoresque za flautu, klarinet, rog i klavir, 1942; sonata za violinu i klavir, 1941; sonata za trublju i klavir, 1943. Klavirske kompozicije (sonata). DRAMSKA. Baleti: Trois Fables de la Fontaine, 1945; La Fiancee du diable, 1945 i Un Coeur de diamant, 1949. Filmska muzika. VOKALNA: kantata La Legende de Roukmani, 1934. Za glas i klavir: Trois rondes pastorales i Rondel et ballades (F. Villon). LIT.: A. Machabey, Portraits de trente musiciens franca is, Pari 1949. G. Ferchault, Jean Hubeau, MGG, VI, 1957.

HUBAY (pravo ime Huber), 1. Karl, madarski violinist i kompozitor (Varjas, 1. VII 1828 Budimpeta, 20. XII 1885). Studirao na Konzervatoriju u Aradu. God. 185271 koncertni majstor Narodnog kazalita u Budimpeti; uz to profesor violine na S. HUBAD Konzervatoriju (185285) i na Muzikoj akademiji (od ic Koncertirao po Evropi (1856 na turneji s braom Doppler), bio lan budimpetanskog gudakog kvarteta (od 1857) i od 1881 vodio Dravno pjevako drutvo.
DJELA: orkestralne kompozicije. Gudaki kvarteti; fantazije za violinu. DRAMSKA. Opere: Szekely ledny, 1858; A kirdly csokja, 18751 Udvary Bal, 1889. Opereta A vig cimbordk, 1863. Zborovi; muki vokalni kvarteti (Talpra Magyar)\ solo-pjesme. kola za violinu: Hegediitan a budapesti zenedeben valo tanitdsra, 1853 (u Madarskoj vrlo rairen udbenik).

2. Jeno (Eugen), violinist i kompoz itor (Budimpeta, 15. IX 1858 12. III 1937). Sin i uenik Karla; prvi put nastupio sa 11 godina, zatim nastavio studij kod J. Joachima na Visokoj mu zikoj koli u Berlinu (187176). Koncertirao najprije u Madar skoj 187677, a 1878 u Parizu na koncertima Pasdeloup, gdje stjee meunarodnu reputaciju. U Parizu se sprijateljio sa H. Vieuxtempsom ije je posthumne kompozicije dijelom i dovrio; njega je 1882 naslijedio na Konzervatoriju u Bruxellesu. Od 1886 bio je profesor Kon zervatorija u Budimpeti, a od 1911 vodio je tamo majstorsku kolu na Muzikoj akademiji (191934 direktor). Uspo redo koncertira po evropskim zemljama, osvajajui osobito ro mantinim nainom i ljepotom tona. Istakao se i kao komorni muziar, pokreta i lan gu dakog kvarteta Hubay-Popper koji je znatno pridonio razvoju komorno-muzike kulture Ma darske. Kao pedagog stvorio je kolu svjetskoga glasa, odgojivi itav niz violinskih virtu oza i nastavnika. Njegovi su ^' HUBAY uenici bili F. Vescey, J. Szigeti, E. Telmanvi, Jelly d'Aranvi, E. Rubinstein, E. Brown i E. Zathureczkv. Kao kompozitor unio u Madarsku duh fran cusko-belgijske muzike (Vieuxtemps, Massenet). Najvei uspjeh postigao melodijski bogatim operama. Za violinsku nastavu znaajna su njegova instruktivna djela i izdanja.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, op. 26, 1885; II, op. 93 sa zborom, 1915; I I I , op. 118 Vita nuova (ili simfonija Dante) za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1921 i IV, op. 119 Petb'fi za sole, zbor i orkestar, 1925. etiri violinska koncerta: I, u a -molu op. 21; II,u E-duru op.91; III, u g-molu op. 99, 1907 i IV, u C-duru Concerto all'antica op. 101, 1908. Za violinu i orkestar: Csdrdajelenetek (Szenen aus der Czdrda) op. 12, 30 i 60; Variations sur un theme hongrois op. 72 i Perpetuum mobile op. 88. Conzertstiick za violonelo i orkestar op. 20 (prer. i za violu). KOMORNA. Za violinu i klavir: Sonate romantique op. 22; ciklusi Szenen aus der Czdrda op. 9, 13, 18, 32 34 i 41; ciklusi Blumenleben i Atair. Krae kompozicije za violinu solo; 10 Etudes concer-tantes; etide op. 63 i 64. DRAMSKA. Opere: Alienor, 1891; A Cremonai hegediis, 189394 (najpoznatija); A Falu rossza, 1896; Moharizsa, 1903; Lavotta szerelme, 1906; Anna Karenina, 1915; Az dlarc, 1931; A Miloi Venusz, 1935. Baleti Der grosse Egoist, 1936 i Szenen aus der Czdrda (nedovreno, instrumenti-rao J. Kenessev), 1937. Melodram Judith Simon (J. Kiss). Zborovi; solo--pjesme. IZDANJA: nova instruktivna izdanja violinskih djela R. Kreutzera (etide), P. Rodea, J. S. Bacha, J.Mavsedera, N. Paganinija, P. Gaviniesa, Vieux-tempsa i dr. LIT.: A. Siklos, A Hubay- Popper vonosnegves, A ene, 1937. Z. Kodaly i D. Bartha, Die ungarische Musik, Budapest, Leipzig i Milano 1943. B. Polli, Jeno Hubay e la Sua scuola, Rivista musicale italiana, 1943. H. Hasse, Hubay (Huber), 1. Karl, 2. Jeno, MGG, VI, 1957I- A.

HUBER, Hans, vicarski kompozitor (Eppenberg kod Aaraua, 28. VI 1852 Locarno, 25. XII 1921). lan pjevakog zbora u Solothurnu, 1870 74 uio muziku na Konzervatoriju u Leipzigu (A. Richter, K. Reinecke, E. F. Wenzel, O. Paul). Nastavnik u Wesserlingu i Thannu (Alsace), 1877 89 profesor klavira, a 18961918 direktor Muzike kole u Baselu. Koncertirao kao pijanist. Po vrijednosti svojih djela H. ide medu najistaknutije vicarske kompozitore svoje generacije. U poetku pod utjecajem R. Schumanna i J. Brahmsa, kasnije i R. Straussa. U historiji vicarskog muzikog stvaralatva vano mjesto pripada Huberovim programnim simfonijama. One odaju majstora forme velikog znanja i razvijena smisla za kolorit.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, Teli, 1881; I I , Bocklin, 1900; I I I , herojska, 1902: IV, akademska za gudaki orkestar i orgulje, 1909; V, Der Geiger von Gmund, 1906; VI, u A-duru; VII,Schmeizerische, 1917; VIII, u F-duru, 1920 i IX, u A - duru. etiri koncert a za kl avi r: 1,1878; II, 1891; I I I , 1899 i IV, 1911. Dva koncerta za violinu, 1878 i 1886; suita za violonel o 1 orkestar, 1919; Lustspielouverture; simfonijska oda An das Vaterland, 1898; 2 serenade: Sommernd'chte, 1885 i Wintemachte 1895; Rdmischer Carneval i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1896; 4 klavirska trija; Triophantasien za Klavirski trio; sonata za 2 violine i klavir; 2 klavirska kvarteta; 2 klavirska kvinteta; kvintet za klavir i duhae; sekstet za klavir i duhae, 1900; 9 sonata za violinu i klavir; suita za violinu i klavir; 4 sonate za violonelo i klavir; suita za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije dvoruno i etvororuno; 3 sonate za 2 klavira. -Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Weltfruhling, 1894; Kudrun, 1896; Der Simplicius, 1912; Die schone Belinda, 1916 i Frutto di mare, 1918. Festspiel der Kleinbasler Gedenkenfeier, 1892; Festspiel der Basler Bundesfeier, 1901. Scenska muzika. VOKALNA: oratoriji Der heilige Hain, 1910 i Weissagung und Erfiillung, 1913; kantate; zborovi; kvarteti i dueti; solo-pjesme. Tri mise, 1919, 1920 i 1921; Missa Jestiva, 1920. INSTRUKTIVNA: Arpeggienschule; Tonleiterschule; Der erste Bach; Der erste Schritt zur Technik des Klassizismus. LIT.: C. Refardt, Hans Huber, Monographien moderner Musiker, I, Leipzig 1906. E. Isler, H. Huber, Neujahrsblatt der Allgemeinen Musikgesellschaft in Ziirich, 1923. G. Bundi, Hans Huber. Die Personlickheit nach Briefen und Errinnerungen, Basel 1924. E. Refardt, H. Huber, Leben und Werk eines Schweizer Musikers, Zurich 1944. Isti, Hans Huber, MGG, VI, T 957- M. Boller, Verzeichnis der im Druck erschienen Werke von Hans Huber, s. a.

HUBER, Klaus, vicarski kompozitor (Bern, 30. XI 1924 ). Na Konzervatoriju u Ziirichu uio kod W. Burkharda (kompozicija) i S. Gavera (violina), kasnije se usavravao kod B. Blachera u Berlinu. Od 1950 nastavnik violine na Konzervatoriju u Ziirichu, 1960-6i predavao povijest muzike i teoriju u Luzernu, a 1961 64 na Konzervatoriju u Baselu. Od 1964 profesor je bazelske Muzike akademije. Sasvim u sebe zatvorena, daleko od svakog vanjskog ukraavanja, Huberova djela ne idu sluaocima ususret. Inspirirana esto na veoma mistinim religioznim tekstovima, ona potiu na meditativno razmiljanje, nameui se beskompro misnom dosljednou i iskrenou.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu Tempora, 1969; Alveare vernat za flautu i gudae, 1965; Inventionen und Choral, 1956; Litania instrumentalis, 1957; Studie iiber Terzen, 1958; Cantio-Moteti-Interventiones za gudae, 1963 (II verzija pod naslovom Moteti-Cantiones za gudaki kvartet); Tenebrae, 1967; James Joyce Chamber Music za harfu, rog i mali orkestar, 1967- KOMORNA: Concerto per la camerata za 6 instrumenata, 1955; Zwei Sdtze za 7 limenih instrumenata, 195758; Drei Sdtze in zwei Teilen za duhaki kvintet, 1959; Sonata da chiesa za violinu i orgulje, 1953; Noctes Intelligibilis Lucis za obou i em balo, 1961; Ascensus za flautu, violonelo i klavir; Sabeth za alt-flautu in G, engleski rog in F i harfu; To Ask the Flutist za flautu solo, 1966. ORGULJSKA: Chaconne, 1954; In Memoriam Willy Burkhard, 1955; In te Domino speravi, 1964; Cantus cancricans, 1965. La Chause za embalo. VOKALNA: Soliloquia I za soliste, 2 zbora i orkestar, 1960 62; Soliloquia II: Cuius Legibus Rotandur Poli zasole, zbor i orkestar, 1959 60 i Soliloquia III za sole, zbor i orkestar, 1960. Ouem terra za sopran, alt, jednoglasni zbor, flautu, fagot, trublju, harfu, violu i kontrabas, 1955; Antiphonische Kantate (Psalam 136) za zbor i orkestar, 1956; Te Deum laudamus za soliste i zbor, 1955 56; Oratio Mechtildis za alt i komorni orkestar, 1956; Des Engels Anredung an die Seele za tenor, flautu, klarinet, rog i harfu, 1957; Auf die ruhige Nachtzeit za sopran, flautu, violu i violonelo, 1958; Askese za flautu, recitatora i magnetofonsku vrpcu, 1966; Psalm of Christ, 1967; Kleine deutsche Messe za zbor i instrumentalni sastav, 1969; . . . inzvendig voller figur . . . za zbor i orkestar, 1970. Solo-pjesme. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966.

HUBEAU, Jean, francuski kompozitor i pijanist (Pariz, 22. VI 1917 ). Uenik J. i N. Gallona, L. Levvja i P. Dukasa na

HUBER, Kurt, njemaki muziki pisac (Chur, 24. X 1893 Berlin, 13. VII 1943). Muzikologiju studirao u Munchenu

186

HUBER HUCBALD
LIT.: A. Della Corte, L'interpretazione musicale e gli interpreti, 1 1952. H. Goetz, Branisiav Huberman and the Unity of Europe, Roma

(A. Sandberger, Th. Kroyer). Od 1920 do smrti (smaknut zbog uea u studentskim antifaistikim demonstracijama) predavao filozofiju i psihologiju na Univerzitetu u Miinchenu (1937 38 predsjednik odjela za narodnu muziku na Institutu za muzika istraivanja u Berlinu). Od 1925 snimao za Njemaku akademiju u Miinchenu starobavarske narodne pjesme (od 1928 sa P. Kiemom); prouavao i narodne pjesme na Balkanu, u junoj Francuskoj i panjolskoj. Osim etnomuzikologijom bavio se osobito tonskom psihologijom i muzikom estetik om.
Elementarmotive, eine Experimentalpsychologische Untersuchung, 1923; Oberbayrische Volkslieder mit Bildern und Weisen (sa P. Kiemom), 1930; Die Vokalmischung und das Qualitatensystem der Vokale, Archiv fiir die gesamte Psychologie, 1934; Der Aufbau deutscher Volksliedforschung; Wege und Ziele neuer Volksliedforschung und Volksliedpflege, Mitteilungen der Deutschen Akademie, 1934; Herders Begrtindung der Musikasthetik (I), AFMF, 1936; Die Volkskundliche Methode in der Volksliedforschung, ibid., 1938; Bosnienfahrt (sa W. Wunschom), Deutsche Alusikkultur, 1938 39; W. Leibniz, Bildnis eines deutschen Menschen (fragment), 1941 42; Musikasthetik (obradio i izdao O. Ursprung, 1954); Grundbegriffe der Seelenkunde (posth. obj. J. Hanslmeier, 1955). Objavio zbirke: Altbayerisches Liederbuch fiir Jung und Alt (sa P. Kiemom), 1936; Musik der Landschaft. . . Aus dem bajuzvarischen Rau*n (sa C. Orffom), 1942 i Niederbayerisches Liederbuch (sa L. Sinberkom).

HUBERTI, Gustave-Lon, belgijski kompozitor, mu pedagog i kritiar (Bruxelles, 14. IV 1843 Schaerbeek Bruxellesa, 28. VI 1910). Studirao na Konzervatoriju u Bn lesu; 1865 osvojio Prix de Rome. Nakon boravka u Italiji i Njei koj, 187477 direktor Muzike akademije u Monsu, zatirr rigent i nastavnik u Antvverpenu i Bruxellesu. Tamo je postao profesor harmonije na Konzervatoriju, a 1893 i din muzike kole Saint-Josse-ten-Noode.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie funibre; koncert za klavir; romantique; In den Garade; Triomffeesl za orkestar i orgulje. Komorne pozicije. KLAVIRSKA: Etude; Conte d'enfant; Tarantelle; Imprm Historiette; Etude rythmique; Valse lente. VOKALNA. Oratoriji: Een I Zonnestraal, 1874; Bloemardinne i Willem van Oranjees do od. Kantate La de Jephti, 1865 i Verlichting (Fiat Lux), 1884; simfonijska pjesma Kind en Leed za zbor i orkestar; mnoge francuske, flamanske i njemake pjesm Apercu sur Vhistoire de la musique religieuse des ltaliens et des Neerlandais, eseji i lanci. LIT.: L. Solvay, Notice sur Gustave Huberti, Bruxelles 1919. ;

HUBER-ANDERACH, Theodor, njemaki kompozitor i dirigent (Kempten, Allgau, 14. III 1885 Uffing, 13. IX 1961). Sin i uenik Clemensa Hubera, studirao u Miinchenu (A. Schmid-Linder, L. Thuille, F. Mottl). Korepetitor opere u Miinchenu (1907 09), operni dirigent u Danzigu (1909 u) i Regensburgu (191112), zatim dirigent orkestra Muzike akademije u Miinchenu, 192024 vodio zborove Miinchener Liedertafel i dr. Od 1927 srednjokolski nastavnik i 194851 lektor Univerziteta u Miinchenu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijska pjesma Ein Seeidyll; Lustspielouvertiire; mala suita za gudaki orkestar; fantastini scherzo. KOMORNA: gudaki kvartet, 1950; Eine kleine Hausmusik za 3 violine; sonata za violonelo i klavir; suita za violinu i klavir. Oko 50 klavirskih kompozicija. DRAMSKA : plesne pantomime Nolturno allegro i Spiel um Liebe ; opereta Er und Sie. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: boina kantata Stille Nacht; kantata Das sterbende Moor; zborovi; oko 50 solo-pjesama. Graduali; ofertoriji. LIT.: L. K. Mayer, Theodor Huber-Anderach, MGG, VI, 1957.

HUBERTY (Huberti), Antoine, muziki nakladnik flan skog podrijetla (?, oko 1722 Be, 13. I 1791). God. 1756nakladnik u Parizu i tamo izmeu 1760 i 1767 kontrabasist o nog orkestra. Nakladniku djelatnost nastavio kasnije u B Izdavao instrumentalna djela (simfonije, trija, sonate) njem kole, najvie iz Mannheima (J. Chr. i Ph. E. Bach, G. Be: N. Jommelli, D. Ferrari, G. B. Pergolesi, F. X. Richter, J. Stan G. Ch. Wagenseil i, od 1765, F. J. Haydn).
LIT.: C. Johansson, French music publisher's catalogues of the 2end of the i8th. Centurv, Stockholm 1955. A. Weinmann, Wiener Musikver und Musikalienhandler von Mozarts Zeit bis gegen 1860, Wien 1956. Dufour i A. Weinmann, Antoine Hubertv, MGG, VI, 1957.

HUBOV, Georgij Nikiti, sovjetski muzikolog (Kars, A Azija, 9. V 1902 ). Studij muzike zapoeo na Konzervatc u Tbilisiju, a nastavio na Skrjabinovu tehnikumu u Moskvi i 1926, na Moskovskom konzervatoriju. God. 1931 suradnik avne akademije nauka i docen t za povijest muzike na Kon vatoriju u Moskvi. God. 195257 urednik asopisa Coeemc My3bixa. Suraivao u mnogim asopisima i dnevnicima (Ilpae Urednik i savjetnik moskovske radio-slube. Objavio preko studija i lanaka o stvaranju ruskih i inozemni h kompozit o problemima narodne muzike, estetike, kazalita i dramatur;
DJELA: Maccosan My3UKajibnaR pa6oma u npo6jieMbicunmemuHecKuxi Maccoeoea ucKyccmea, 1932; A. 11. Eopodun, MoHoipafiun, 1933,* Ceact Eax, My3biKaHm-<>u/i030<j), 1936 (IV izd. 1964); ApaM Xa*iamypnH, (III izd. 1966); )Ku3Hb A. Cepoea, 1950; O 3adanax pa36umun coeemcKou 3biKu, 1953; O My3biKe u My3biKanmax, 1959. Izdao H36pdHHbie cmam, Sjerova, 1950 57.

HUBERMAN (Hubermann), Bronislavv, poljski violinist (Czestochowa kraj Varave, 19. XII 1882 Corsier sur Vevey, vicarska, 15. VI 1947). Uio na Varavskom konzervatoriju kod M. Michalowicza i I. Lotta, usavravao se 1892 u Berlinu kod J. Joachima. God. 1893 odlazi na prvu veu koncertnu turneju u Be, Amsterdam, Pariz i Bruxelles, 1894 u London, a 1985 nastupa u Beu s pjevaicom A. Patti. Do 1926 ivio u Berlinu, zatim do 1936 u Beu (dvije godine predavao na B. HUBERMAN Muzikoj akademiji), pa u Tel Avivu gdje je iste godine osnovao Palestine Orchestra (od 1948 Israel Philharmonic Orchestra) sa zadatkom da propagira djela jevrejskih autora (1936 37 dirigent). God. 1937 45 boravio u SAD, zatim u vicarskoj. H. ide meu najvee violiniste svih vremena. Koncertirao je u svim veim gradovima Evrope, SAD i Palestine. Savreno izgraena tehnika vjetina udruivala se kod njega s izvanredno muzikalnom, produhovljenom interpretacijom. Podjednako istaknut kao solist i kao komorni muziar, imao je veoma raznolik repertoar, no najradije je izvodio klasinu muziku, a rijetko kada virtuozne kom pozicije.
DJELA: Aus der VCerkstatt des Virtuosen, 1912; Artists and Concert Life as Affected by the War, Music and Letters, 1921; Mein Weg zu Paneuropa, Paneuropa, 1925; Jazz!, Acht-Uhr- Blitter, 1928; Soli die Musik verdorren? Kunst im Zeitalter des Mechanismus, Vossische Zeitung, 1931; Europa im Spiegel seiner Musikkultur (rukopis), 1932; Vaterland Europa, 1932; Offener Brief an die deutschen Intellektuellen, The Manchester Guardian, 1936. Autobiografsko pismo J. Wasielewskom, 1910 (rukopisna kopija u Hubermanovu arhivu u Tel-Avivu); pisma i koncertni programi, ibid. Obradbe i transkripcije za violinu kompozicija F. Chop ina (pojedini valceri i mazurke, meu njima mazurke op. 68 br. 13 s primjenom nove vrste violinske tehnike, koja omoguuje izvoenje harmonija) i F. Schuberta (Andante sostenuto; Marche caracteristique op. 121/1).

HUCBALD (Hucbaldus, Hugbaldus, Ubaldus, Uc baldus), muziki teoretiar (oko 840 Saint-Amand, 20. 930 ?). Benediktinac. koluje se u manastiru Saint-Amand Tournaia u Flandriji (gde pevaku kolu vodi njegov roak M u Neversu i Saint Germain d'Auxerreu. Po Miloovoj smrti 1 pevaku kolu u Saint -Amandu. Zatim osniva kolu u St. Bert a kasnije sa Remijem od Auxerrea kolu u Reimsu. Pre 905 vi se u Saint-Amand i tu pie ivote svetaca, po kojima je po: jednim od najznatnijih hagiografa karolinkog vremena. M. Gerbert objavio je u Scriptores, I (1784) nekoliko trak kao Hucbaldove; meu njima su najvaniji De Institutione h monica, De Alia Muica i Muica Enchiriadis sa Scholia Enchi dis. Danas se uglavnom smatra da je samo De Institutione Har nica autentino Hucbaldovo delo; ostali traktati oznauju se anonimni ili pseudohucbaldovski. De Institutione Harmonici pokuaj, tipian za karolinko doba, da se stvori sinteza gr boecijske muzike teorije i savremenog crkvenog pevanja, d; uskladi instrumentalna sa vokalnom teorijom, da se pronae ni notiranja tane visine tona. H. navodi etiri autentina modi protos, deuteros, tritos i tetrardos uz njihove plagalne lestv sa finalisom na d, c, f i g. Meu pseudohucbaldovskim rast vama najvanije su Muica Enchiriadis i De Alia Muica. Mu Enchiriadis bila je jedan od najrairenijih muzikih traktata, kojeg se sauvalo preko 40 rukopisa, veinom anonimnih, : ostalima nije mogue autora sa sigurnou identifikovati. I guim autorima smatraju se, osim Hucbalda, Odo od Clur (879 942) i jo tri osobe. Datum postanka kree se (prema raznim miljenjima) meu ranog IX v. i X v. To je prvo teoretsko razlaganje or numa, paralelnog pevanja u kvintama, kvartama i oktavama, njemu su prvi put upotrebljene linije radi fiksiranja vis tonova: slogovi teksta su zapisani na horizontalnim linija (praznine izmeu linija se ne koriste), a sa strane je slovim (tonus ceo stepen) i i (semitonium polustepen) oznaen interval razmak izmeu linija:

HUCBALD HUG
^.' ..... J A i. /
<
\ J

757

..... ...-4 , - < " .....................................................................................................................................................

DJELA: Briljantna polka za klavir op. 1. V elici za bas, muki zbor i klavir; Zvezde za bar iton, muki zbor i klavir; Tantum ergo i druge crkvene pjes me. Objavio Wesen und Bedeutung der Tonkunst. M. pe.

f, --------------

------- <L-

HUDOVSKY, Zoran, muzikolog (Zagreb, 16. IX 1930 ). Zavrio studij na Historijskom odjelu Muzike akademije u Za grebu (J. Andreis, K. Kovaevi) i studij muzikologije na Univerzitetu u Grazu (H. Federhofer, O. Wessely), gdje je i doktorirao. Kasnije se specijalizirao u bizantinskoj muzici na Univerzitetu u Oxfordu kod E. Wellesza. lan opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazalita u Zagreb u, 195962 profesor na Muzikoj koli u Karlovcu i 1962'68 na muzikoj koli Pavao Markovac u Zagrebu. Sada ivi u Londonu.
DJELA: Historijat muzike kole u Karlovcu, 1962; Beitrdge zur Musikgeschichte der Stadt Zagreb von II. bis zum Ende des 17. Jahrhundert (disertacija), Graz 1964; Die Tdtigkeit der Klagenfurter Musiker zuahrend des 17. Jahrhunderts in Zagreb, Carinthia, I, 1964; Missale Beneventanum MR 166 della Biblioteca Metropolitana a Zagabria, Jucunda Laudatio, Venezia 1965 (takoer i separat); Benedictionale MR 89 of the Metropolitan Library in Zagreb, Studia Musi^ologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 1967 (takoer i separat); Die Organisten und Spielleute im mittelalterlichen Zagreb, ibid., 1968; Razvoj muzike kulture u Zagrebu od XI do konca XVII stoljea, Rad JAZU, 1969; Neumatski rukopis Agenda pontificalis MR 165 Metropolitanske knjinice u Zagrebu, Arti Musices, II, 1971; B. Papandopulo kao muziki pisac i kritiar, ibid., IV, 1973. K. Ko.

Fragment iz Hucbaldova djela Z)e Institutione Harmonica Rukopis iz Gemblouxa, XI st.

Ovaj nain notacije namenjen je samo uvebavanju poetnika, inae se autor slui Azsi'a-notacijom, upotrebljavajui etiri tonska simbola koji se u svakom tetrakordu belee u drugaijem poloaju. Podela tonskog sistema na tetrakorde odstupa od uobiajene, jer tetrakordi meusobno nisu povezani.
GA B c \ d e f g ah c1 d1 j e1 fis1 g1 a1 | h1 cis2.

HUDSON, Frederick, engleski orgulja i muzik olog (Gateshead, Durham, 16. I 1913 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Durhamu (E. Bairstovv). God. 1941 48 orgulja i zborovoa Alnuiick Parish Church, 194849 muziki direktor samostana u Hexhamu; od 1949 profesor muzikologije Univerziteta u Durhamu na Kings College u Newcastle-upon-Tyne. U sreditu Hudso novih znanstvenih istraivanja su J. S. Bach i G. F. Handel. Posebno treba istaknuti njegovu rekonstrukciju Bachovih svadbenih kantata (Trauungskantaten, Neue Bach-Ausgabe, I, 33, 1957) i Handelovih Sechs Concerti grossi op. 3 (Hallische Handel-Ausgabe).
LIT.: A. Du'rr, Eine rekonstruirte Bach- Kantate, Muica, 1956. H. F. Redlich, Frederick Hudson, MGG, VI, 1957.

Polustepen je uvek u sredini tetrakorda. Scholia Enchiriadis, u obliku dijaloga dodana Muici Enchiriadis, sadrava optu mu ziku teoriju i ponovo raspravlja o organumu.
DELA (Hucbaldova i pseudohucbaldova): De Institutione Harmonica; De Citra et Vera Divisio; De Dimensione Monochordi; De Alta Muica; De Men -suris Organicarum Fistularum; De Cymbalorum Ponderibus; De Quinque Sympho-niis; Muica Enchiriadis; Scholia Enchiriadis; Incipit Commemoratio Brevis de Psalmis Modulandis (sva ova dela su tiskana u J.-P. Migne, Patrologia Latina, 139); De Organo (tampano u Ch. -E.-H. de Coussemaker, Scriptorum de Mu ica Medii Aevi.Nova Series, 11). LIT. : E. Coussemaker, Memoire sur Hucbald et sur ses traites de musique, Pari 1841. H. Miiller, Hucbalds echte und unechte Schriften iiber Musik, Leipzig 1884. Ph. Spitta, Die Muica Enchiriadis und ihr Zeitalter, VFMW, 1889. G. Morin, L'Auteur de la Muica Enchiriadis, Revue Benedictine, 1891 i 1845. W. Muhlmann, De Alia Muica, Quellenfrage, Umfang, Inhalt und Stammbaum, Leipzig 1914. E. J. Grutchfield, Hucbald: A Millenarv Commemoration, The Musical Times, 1930. H. Sowa, Textvariationen zur Muica Hnchiriadis, ZFMW, 1935. J. Handschin, Etwas Greifbares iiber Hucbald, AML, 1935. R. Weakland, Hucbald as Musician and Theorist, MQ, 1956. Isti, Hucbald, MGG, VI, 1957. J. Chailley, Alia muica, Pari 1965. V. Pe.

HUE, George-Adolphe, francuski kompozitor (Versailles, 6. V 1858 Pariz, 7. VI 1948). Studirao kod E. Paladilhea i na Parikom konzervatoriju (N. H. Reber); krae vrijeme uio or gulje kod C. Francka. God. 1879 dobio Prix de Rome. Proputovao cijelu Evropu, a zatim Orijent, Afriku i Ameriku i nakon toga ivio stalno u Parizu. Utisci s tih putovanja odrazili su se u nekim njegovim kompozicijama. Najuspjelija su mu dramska djela i solo-pjesme, u kojima se oituje njegov smisao za scenu i nastojanje da muziku uskladi s tekstom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjes ma Emotions, oko 1918; romanca i fantazija za violinu i orkestar; fantazija i nokturno za flautu i orkestar. Za komorni orkestar: Reverie en si b, 1886; Se'renade en re mineur, 1886 i Causerie, 1893. Kompozicije za razne instrumente (violina, flauta, viola) i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Les Pantins, 1881; Le Roi de Pari, 1901; Titania, 1903; Le Miracle, 1910; Dans Vombre de la Cathedrale, 1921 i muzika komedija Riquet a la houppe, 1928. Baleti Coeur brie, 1890 i Siang-Sin, I924;scenska muzika. VOKALNA: simfonijska legenda Riibezahl za sole, zbor i orkestar, 1886; kantata Mede'e, 1879; Resurrection za sopran, zbor i orkestar, 1892. Zborovi; solo-pjesme: Vingt melodies; Melodies; Trois poemes maritimes; Deux poemes japonais. LIT.: G. Samazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947. G. Ferchauh, Georges-Adolphe Hiie, MGG, VI, 1957.

HUCKE, Helmut, njemaki muzikolog (Kassel, 12. III 1927 ). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1952 na Uni verzitetu u Freiburgu (Breisgau), a zatim boravio 1953 56 u Italiji. Od 1957 profesor je Univerziteta u Frankfurtu na Majni i urednik asopisa Musik und Altar.
DJELA: Untersuchungen zum BegrifI Antiphon und zur Melodik der Offiziumsantiphonen (disertacija), Freiburg 1952; Die beiden Fassungen der Oper Didone abbandonata von D. Sarri, Hamburg 1956. Studije: Psalmodie als melodisches Gestaltungsprinzip, Musik und Altar, 1952 53; Die Einfiihrung des Gregorianischen Gesanges im Frankenreich, Romische^ Quartalschrift, 1954; Gregorianischer Gesang in altromischer und frdnkischer Uberlieferung, AFMW, 1955; G.e O. Pitoni und seine Messen im Archiv der Cappella Giulia, KMJB, 1955; Di gregorianische Gradualzceise des 2. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen, AFMW, 1956; G. B. Pergolesi. Umzuelt, Leben, dramatisches Werk, 1969 70.

HUEFFER (HUFFER), Francis (Franz), engleski muziki pisac n jemakog podrijetla (Miinster, 22. V 1843 London, 19. I 1889). Studirao jezike i muziku u Londonu, Parizu, Berlinu i Leipzigu. Kao muziki kritiar djelovao zatim u Londonu (The North British Revieiv, The Fortnightly Reviezv, The Acaemy, Times od 1878). Bio je i redaktor asopisa The Musical World (od 1886) i zbirke The Great Musicians (od 1881). H. je pridonio razumijevanju Wagnerovih umjetnikih principa u Engleskoj.
DJELA: Richard Wagner and the Music of the Future, 1874; The Trouba-dours, 1878; zbor nik lanaka iz Timesa i Fortnightlv Review Musical Studies, 1880; The Life of Wagmr, 1881; Italian and Other Studies, 1883; memoari Half a Century of Music in England, 1837 1887, 1889. Libreta za opere Colomba i The Troubadour (A. Mackenzie) te Sleeping Beauty (F. Cowen). Preveo na engleski korespondenciju Wagnera i Liszta (1888). LIT.: H. F. Redlich, Franz (Francis) Huffer, MGG, VI, 1957.

HUDI, Paula, baletna umjetnica (Zagreb, 9. VI1900). Uenica Baletne kole Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu (A. Godler-Fiala) i kasnije M. Froman. Plesaku karijeru zapoela u Zagrebu jo kao dijete (1913) i ubrzo se uvrstila u baletne soliste. U svojoj dugogodinjoj umjetnikoj karijeri (191647) ostvarila je niz zapaenih karakternih uloga u baletima: Kopelija (Delibes), elkunik (ajkovski), Kutija igraaka (Debussv), Petruka i ar-ptica (Stravinski), Seherazada i Capriccio espagnol (Rimski-Korsakov), Svatovac (Zajc-Baranovi), Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotka) i dr. K. Ko. HUDOVERNIK, Ludvik, zborovoa i kompozitor (Stina, VIII 1859 Maribor, 16. V 1901). Teologiju studirao u Ljubljani i Mariboru; u muzici uenik K. Maeka i H. Sattnera. Najprij e vikar u Celju, od 1891 bio je kapelnik katedrale i biskupski kolaudator u Mariboru. Uz to je vodio zbor Cecilijanskog drutva i u sjemenitu pouavao koral.

HUG & Co., vicarsko muziko nakladno poduzee. God. 1791 osnovao je Georg Nageli u Zurichu trgovinu muzikalija i nakladno poduzee, koje su od 1807 vodila njegova braa Jakob Cristoph i Caspar Hug (Georg Nageli & Comp.; od 1817 Gebrtider Hug, zatim Hug & Co.). God. 1834 preuzeo je upravu poduzea Jacob Christoph ml. (180152), sin Jakoba Christopha; njega je naslijedio sin Emil (18421909), a zatim su nakladu vodili njegovi sinovi Arnol (18661905) i Adolf (18671943). U to se doba naklada naglo razvijala. Otvorene su podrunice u Baselu, Luzernu, St. Gallenu, Winterthuru, Neuchatelu, Solothurnu, Luganu, Lorrachu i Leipzigu (1885). Meunarodni ugled postiglo je poduzee izdanjima zbornih djela. Gradilo je i instrumente, a od 1876 izdavalo je list Schmeizerische Musikzeitung. Od 1943 upravljaju poduzeem Adolf H. (1904) i njegov neak Hanns Wolfensberger (1903 ). Podrunica u Leipzigu vodila je punih

188

HUG HULLAH
DJELA: 7 koncerata za flautu; 18 duos za 2 flaute op. 1, 2 i 4; 6 Duos certantes za 2 flaute op. 9; 36 Petits airs faciles et progressifs za 2 flaute; 6 za 2 flaute i b. c. op. 6 i 7; Variations sur des themes connus za flautu solo 5; 6 sonata za flautu i b. c. op. 12; 2$ Grandes etudes ou exercices za flautu 13; 23 Grandes etudes za obou op. 13; 6 Sonates faciles za flautu solo; 6 Gr solos et rondos ou etudes za flautu. Prirunik Me'thode de flute (dovrio J Wunderlich, 1804).
H

6 decenija ivahnu internacionalnu trgovinu muzikalijama, osobito sa Sjevernom i Junom Amerikom i Japanom.
LIT.: S. Miiller, Hug & Co., MGG, VI, 1957. Isti, Ein Haus der Musik, aus 150 Jahren Hug & Co., Ziirich 1957.

HUGHES, Anselm, engleski muzikolog (London, 15. IV 1889 ). Benediktinac, studirao u Londonu, Oxfordu i na Theological College u Elyju (orgulje). God. 1912 22 zborovoa u vie londonskih crkava, 192226 muziki direktor samostana u Pershoreu i od 1926 u Burnhamu (193645 prior). Vrio razliite funkcije u Plainsong and Mediaeval Music Society (od 1926), bio predsjednik drutva Guild of Saint Gregory (od 1945) i Faith Press Ltd., od 1947 lan uprave Gregorian Association. Kao predava gostovao na vie inozemnih univerziteta. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Early English Harmony, II, 1913; Latin Hymnody, 1923; \Vorcester Mediaeval Hartnony oj the I3th and I4th Centuries, 1928; The House of my Pilgrimage, 1929; Anglo-French Sequelae, Edited from the Papers of the Late Dr

LIT.: R. Colte, Antoine Hugot, MGG, VI, 1957.

HUGO VON REUTLINGEN (Hugo Spechtshart i Reutlingen), njemaki muziar (Reutlingen, 12851359 ili 131 Iz vrlo oskudnih podataka o njemu vidi se samo da je bio svece u Reutlingenu. Napisao u pedagoke svrhe raspravu s komei rom Flores musicae omnis cantus Gregoriani (oko 133242; < 1488) i kroniku, u kojoj je opisao putovanja flagelanata za vrije kuge 1349 i ujedno zapisao melodije njihovih pjesama.
NOVA IZD.: Flores musicae obj. su C. Beck (s prijevodom na njem., V ispravci obj. u MFM, 1870) i K.-W. Giimpel (1958); flagelantske pjesme P. Runge (1900). LIT.: K. Bihlmeyer, Hugo Spechtshart v. Reutlingen, ein Geschichtsscri ber und Schulmann des 14. Jahrhunderts, Historisch-politische Blatter das katholische Deutschland, 1917. K. \V. Giimpel, Hugo von Reutlin MGG, VI, 1957.

scripts at Peterhouse, Cambridgej 1955; Septuagesima. Reminiscences of the Plainsong and Mediaeval Music Society, and of Other Things, Personal and Muica I,

HUGHES, Arvvel, velki kompozitor i dirigent (Rhosllanerchrugog, Wrexham, 25. VIII 1909 ). Studirao na Royal College of Music u Londonu (R. Vaughan Williams). Najprije pumoni orgulja crkve sv. Margarete u Westminsteru, zatim orgulja i crkveni zborovoa u Oxfordu (St. Philip, St. James) ; od 1935 muziki urednik Radio -stanice u Cardiffu i od 1950 dirigent Welsh National Opera Company. H. ide u glavne pobornike velke nacionalne muzike, osobito na opernom podruju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; Anatiomaros, 1943; pre ludij, 1945; suita, 1947; Eantasia za gudae, 1936. Gudaki kvartet, 1950. Opere: Menna, 1953 i Serch Yw'r Doctor, 1960. Scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Giveddi, 1944; A Song of Deliverance, 1945 i Dezvi Sant, 1950. Za tenor i orkestar: The Passing i Hedd Wyn Elegy. Solo-pjesme; zborovi. LIT.: H. F. Redlich, A Welsh Folk Opera, Music and Letters, 1956. Isti, Arwel Hughes, MGG, VI, 1957.

HUGUES DE BERZ (Hugues IV, seigneur de Ber -le-Chatel), trouvere (oko 1170 poslije 1225). Najstariji tn vere iz Bur gundije; potjee iz velikake obitelji ije je sjed: bilo Berze-le-Chatel. Sudjelovao na koncilu u Citeauu i u et tom kriarskom ratu (120204); neko vrijeme boravio i u C; gradu, kasnije se vratio u domovinu. Oko 1220 spjevao si riki ep u 800 stihova Bible au seigneur de Berze u kojemu pada nedostojno ponaanje klera. Uz to je sauvano osam r govih pjesama, dijelom sa odgovarajuim napjevima; medu nji je kriarska pjesma S'onques nus hom pour dure departie, spjev; 1202 i sauvana u 13 francuskih i 3 prov ansalska rukopisa imaju odgovarajue melodije). To je najznaajnija francuska i arska pjesma uope; u njoj je vrlo sugestivno izraena pjes kova unutarnja borba izmeu vlastitih dubokih osjeaja i konvi cionalnih vitekih obaveza u asu rastanka.
LIT.: P. Aubry, Les plus anciens monuments de la musique franca Pari 1905 (donosi i faksimil napjeva iz rkp. Reg. Christ, 1490 Vatikan biblioteke). Isti, Le Chansonnier de l'Arsenal, Pari 1910 (donosi faksi napjeva iz rkp. parike Bibliotheque de l'Arsena l 5198). J. Bedier i P. Aut Les Chansons de croisade, Pari 1909 (sadri i melodiju kriarske pjesme pre rukopisnom izvoru). F. Lecoy, Le Bible au seigneur de Berze, Pari 19 F. Gennrich, Troubadours, trouveres, Minne - und Meistergesang, K 1951. Isti, Hugues de Berze, MGG, VI, 1957.

HUGHES, 1. Herbert, irski folklorist i kompozitor (Belfast, 16. III 1882 Brighton, i. V 1937). Studirao na Royal College of Music u Londonu (W. Parrat, G. Garcia, Ch. Wood). Orgulja i zborovoa u Halevu i dirigent Simfonijskog drutva u Here fordu. Predavao muziku na Univerzitetu u Cambridgeu. Suosniva Irish Folk-Song Society (1904), ureivao publikacije tog dru tva. Suraivao u mnogim asopisima {New Age; 191132 muziki urednik i kritiar londonskog lista Daily Telegraph)
DJELA: Satirical Songs za violinu, flautu, klarinet i fagot; Brian Bom's March za klavir. Scenska i filmska muzika (za komediju And So To Bed). Paradies za glas i orkestar (2 sv.); ciklus Shockheaded Peter za sopran, bariton i klavir; solo-pjesme; studije u imitaciji Nursery Rhymes (2 sv.). Izdao zbirke narodnih pjesama: Irish Counlry Songs (4 sv.), 190936; Old Irish Melodies; Historical Songs and Ballads of Ireland; Songs of Uladh i Booseyeve Modem Festival Series.

2. Spike, kompozitor i muziki kritiar (London, 19. X 1908 ). Sin Herberta; uenik E. Wellesza u Beu, studirao zatim u Cambridgeu i Londonu. God. 1933 37 muziki kritiar dnev nika Daily Herald, kasnije djelovao na Engleskom radiju (BBC); bavio se jazz-muzikom.
DJELA: sonata za violonelo solo, 1926. Pictures Unframed za klavir, 1923. DRAMSKA : opera St. Pacrick's Day, 1947; televizijska-opera Cinderella, 1938; balet High Yellozv, 1932; opereta Bianca, 1937. Scenska i filmska muzika SPISI: Opening Bars, 1946; Nights at the Opera, 1948 (sa B. MacFadveanom); Second Movement, 1951; Great Opera Houses, 1956; Famoits Mozarl Operas, 1956; The Toscanini Legacy, 1959; Famous Puccini Operas, 1959; Glyndebourne, 1965; Famous Verdi Operas, 1967.

HUIZAR (Garcia de la Cadena), Candelario, meki kompozitor indijanskog podrijetla (Jerez, Zacatecas, 2. II 1883 Mexico, 3. V 1970). Kao djeak svirao gitaru i saksofon; vojni mu ar i lan duhakog orkestra Banda del Estado Mayor u Mexii gdje je na Konzervatoriju uio kompoziciju (G. E. Campa). Od 15 kornist, zatim trombonist i bibliotekar u Orquesta Nacional Mex i od 1931 nastavnik i bibliotekar Nacionalnog konzervatori Zbog bolesti povukao se 1944 iz javnog ivota. Jedan od glavr predstavnika meksikog nacionalnog muzikog stila, u svoj djelima upotrebljavao i doslovne citate iz indijanskih narodr napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1930; I I , Oxpanit 1936; I I I , 1938 i IV, 1942. Simfonijske pjesme: Imdgenes, 1929; Pueblarit 1931 i Surko, 1935. KOA1ORNA: gudaki kvartet, 1938; sonata za klari i fagot, 1928; sonata za trublju i klavir; andante za violonelo 1 klavir. Bi Preludio y Fuga, 1943. VOKALNA: Priere pour ma mere za glas i orkest zborovi; solo-pjesme. Instrumentirao i preradio djela Bacha, Handela, valdija, B. Galindo-Dimasa, J. M. Aldane, J. Rosasa i dr. | LIT.: N. Slonimsky, Music of Latin America, New York 1945. ' Galindo Dimes, Candelario Huizar, Nuestra Miisica, 1946. J. C. Rome Candelario Huizar, ibid-, 1952. A. Fuchs, Candelario Huizar, MGG, 1 1957-

HUGON, Georges, francuski kompozitor (Pariz, 23. VII 1904 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Parizu (T. Gallon, G. Caussade, P. Dukas); 1926 osvojio nagradu G. Bizet. God. !93441 direktor Konzervatorija u Boulogne-sur-Mer, od 1941 profesor Parikog konzervatorija za solfeggio i od 1948 za harmoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1941 i 1949; simfonijske pjesme Au Nord, 1930 i La Rein de Saba, 1933; koncert za klavir; De lumiere et d'ombre za gudae, 1964. KOMORNA: gudaki kvartet, 1931; klavirski tr io; Pre-lude a 4 e'glogues de Virgile za 3 duhaa i harfu; Nocturne za violinu i klavir, 1930; sonata za flautu i klavir, 1965. Klavirske kompozicije (Eaux-fortes, 1963). VOKALNA: oratorij Chants de deuil et d'esperance, 1947; zborovi; solo--pjesme. LIT.: A. Machabey, Portrait de trente musiciens francais, Pari 1949.

HULL, Arthur Eaglefield, engleski muziki pisac, pedag i kompozitor (Harborough, 10 III 1876 Huddersfield, 4. I 1928). Uitelji su mu bili H. J. Wood, T. Matthav i Ch. Peai u Londonu; dovrio studije 1903 na Univerzitetu u Oxford Od 1904 orgulja i zborovoa u Huddersfieldu, gdj e je 1900 c novao drutvo za komornu muziku i 1908 muziku kolu. Utem ljitelj (1918) i predsjednik (191921) Britanskog muzikog dr tva. Od 1912 urednik asopisa The Monthly Musical Recoi
DJELA: Organ Playing, its Technique and Expression, 1911; Modem Hi mony, its Explanation and Application, 1914; The Sonata in Music, 1916; Skr bin, 1916; A Short History of Music, 1916; Modem Musical Styles, 1916; I sign on Construction in Music, 1917; Cyril Scott, 1918; Music. Classical, Romau and Modem, 1927 (povukao 1928); Contemporary Music, 1927. Preveo engleski biografije R. Rollanda Haendel i Vie de Beethoven. Izdao cjelokup djela za orgulje J. S. Bacha i F. Mendelssohna, ureivao Music Lover's Lribra, Library of Music and Musicians, Diclionary of Modem Music and Muicu (na njem. preveo i preradio A. Einstein pod naslovom Das neue Musiklexik( 1926). Komponirao djela za klavir i orgulje, oratorij The Resurrection Momi i solo-pjesme.

HUGOT, Antoine (nazvan Le Jeune), francuski flautist i kompozitor (Pariz, oko 1761 18. IX 1803). Potomak obitelji muziara; uenik kreolskog flautiste Atysa. Djelovao u Parizu kao lan orkestra u Thedtre Italien (The'dtre Feydeau) i muzike Nacionalne garde; od 1795 bio je i profesor novoosnovanog Konzervatorija.

HULLAH, John Pyke, engleski pjevaki pedagog, kompozit i muziki pisac (Worcester, 27. VI 1812 London, 21. II 188/ Uenik W. Horsleva, kasnije D. Crivellija na Royal Academy Music u Londonu. God. 1840 upoznao u Parizu popularnu metoc

HULLAH
pouavanja u pjevanju G. L. Wilhema, pa je 1841 osnovao kolu pjevanja za uitelje po toj metodi: Singingschool for Schoolmasters u Exeter Hallu, u Londonu. kola je imala golem uspjeh (do 1860 kroz nju je prolo preko 25 000 uenika). Za koncerte ue nika ove kole sagraena je 1847 posebna koncertna dvorana St. Martin's Hali (izgorjela 1860). God. 184474 nastavnik pjevanja na King's College, kasnije i na Queen's College i na Beford Collegeu. Od 1858 orgulja u Charter House. Kad je 1872 postao inspektor muzike nastave u kolama, zapoeo je borbu protiv metode Tonic-Sol-Fa. Rezultat je bio negativan: njegova metoda (Wilhem-Hullah) pretrpjela je poraz.
DJELA: Grammar of Vocal Music, 1843; Grammar of Musical Harmony, 1852; Grammar of Counterpoint, 1863; History of Modem Music, 1861; The Third or Transition Period of Musical History, 1865; The Cultivalion of ihe Speaking Voice, 1869; Music in ihe House, 1877; lanci. Preradio i preveo na engleski Wilhemov udbenik pjevanja Wilhem's Method of Teaching Singing Adapted to English Use, 1841. Redigirao i izdao pjesmarice: Part Music, 1842; The Psalter, 1843; The Book of Praise Hymnal, 1868; Sacred Music, 1868; Sea Songs. Komponirao igrokaze The Village Coquettes, 1836; The Barbers 0} Bassora, 1837 i The Outpost, 1838; psalme, antheme i pjesme. LIT.: F. Hullah, Life of John Hullah, London 1886. B. H. Groombridge, John Pyke Hullah, MGG, VI, 1957.

HUMANIZAM

189

utjecaju moe se odreeno govoriti sa etiri aspekta: 1. odnosa tona i rijei, 2. pojave humanistike ode, 3. kultiviranja prigodnih kompozicija i 4. muzike teorije. Vokalna polifonija XV i XVI st. ne vodi mnogo rauna o jezinom akcentu. Muzika deklamacija, koja se prilagouje go vornoj, pojavljuje se najprije u muzikim oblicima koji su praktiki bez cantus firmusa (vieglasni psalmi, vieglasna evanelja). Melodijski je stil silabian, melizmi sve rjei. U tom potovanju rijei nesumnjiv je udio humanistikog gledanja. ini se, da je i prodira nje homofonije u drugoj treini XVI st. djelomino uvjetovano i humanistikim nazorima. Tzv. humanistika oda (njem. Humanistenode; potkraj XV st. do XVII st.) slui didaktikoj

HULLMANDEL, Nikolaus Joseph, pijanist i kompozitor njemakog podrijetla (Strasbourg, 23. V 1756 London, 19. XII 1823). Uenik Ph. E. Bacha u Hamburgu, djelovao u Milanu (1775), od 1776 u Parizu i od 1790 u Londonu, gdje se sklonio pred Francuskom revolucijom. H. je bio vrlo istaknut pijanist i virtuoz na harmonici, a velike uspjehe postizao je i kao pedagog. On je, osobito u Francuskoj, popularizirao klavirska djela njemakih kompozitora. Njegove klavirske sonate idu medu najbolja djela te vrste.
DJELA. KLAVIRSKA: 27 sonata (neke i s violinskom pratnjom); divertimenti; arije s varijacijama. Principles of Music and Instructions for the Pianoforte. Klavirska verzija opere C. Ph. E. Bacha Amadis. LIT.: G. de Saint-Foix, Nicolaus Joseph Hiillmandel, RM, 1923. D. E. Pike, Hiillmandel, Music and Letters, 1940. E. Reeser, Nikolaus Joseph Hullmandel, MGG, VI, 1957. R. Benlon, Nikolaus-Joseph Hiillmandel, Revue de Musicologie, 1961. Isti, Nikolaus Joseph Hullmandel and French Instrumental Music in the 2 11 Half of the 18"1 Centurv (disertacija), Ann Arbor, 1961.

HUMANIZAM, oblik naobrazbe i odgoja, koji se temelji na studiju antikne grke i rimske kulturne ostavtine, prvenstveno antikih spisa, interpretirajui ih u raznim epohama na razne naine, koristei ih za etiko i estetsko oblikovanje ovjeka. U tome irokom smislu h. je konstantna pojava u povijesti evropske kulture od ranoga srednjeg vijeka do danas. Vrhunci tih stremljenja su h. XII st. u Francuskoj i Engleskoj, renesansni h. XIV-XVI st. i h. u doba njemake klasike u drugoj polovini XVIII i prvim decenijima XIX st. Renesansni h. jest h. u uem smislu; on je jedini zahvatio ovjeka u itavu rasponu njegove egzistencije. Nastao je u Italiji (prva velika linost koja ve u sebi sjedinjuje sve bitne karakteristike novog pokreta je F. Petrarca, 1304^1374), odakle se proirio na ostalu Evropu i stoljeima utjecao na njezinu kulturu. Nosioci humanizma uglavnom su predstavnici graanske klase i profanih zvanja. U Italiji su od druge polovine XV st. i dvorovi bili vana rasadita humanistike kulture. U sreditu je interesa ovjek kao individuum, ovjek stvaralac umjetnikih djela i etikih vrednota, kojemu ivot nije vie etapa na putu u vjenost, ve mogunost da izgradi svoju ovozemnu linost na nain vrijedan antiknih uzora. Ideal je humanista Cic eron, a njegova teza da je studij knjievnosti (studia litterarum) najdostojniji put kojim se izgrauje skladna ovjenost (studia humanitatis) trajno je utjecala na humanizam. U prvom redu se studiraju rimski klasini autori. Piu se djela u klasinim l atinskim stihovima i prozi. Najvea se panja posveuje jeziku i govoru. Nastaje opsena pedagoka literatura. ovjek se ne odgaja samo kao individuum, ve i kao odgovoran lan ljudskog drutva. U doba svoga cvata h. nastoji reformirati drutvo i dravu. Ideal humanistikog ovjeka, koji ujedinjuje viteke vrline i humanistiko znanje u znaku grazie (prijatnosti, drai, elegancije), prikazan je u knjizi II Cortegiano B. Castiglionea (1528). S vjerskog stajalita h. pokuava nadvladati suprotnosti antike i kranstva u tolerantni joj formi kranstva. Rijetko se susree potpuno slobodno misli latvo. Nastojanja da se antika misao dovede u sklad s kranskom vjerom filozofski su produbljena u firentinskom neoplatonizmu; evropsko znaenje dobila su u djelu Erazma Rotterdamskog (14661536), pa su u tom obliku nala sljedbenike u Francuskoj, Engleskoj i panjolskoj. Ulogu humanizma u muzici teko je nedvosmisleno odrediti. H. kao klasino nauenjatvo u najirem znaenju rijei samo se u veoma ogranienoj mjeri mogao direktno odraavati u samoj muzikoj fakturi. Muziari iz doba razvoja humanizma (talijanski, njemaki i nizozemski), usprkos tijesnim vezama sa poznatim humanistima, bili su u svome muzikom ukusu konzervativni. Humanistiki muziki stil nikad nije postojao, a o humanistikom

HUMANIZAM. Mandola i lutnja, bjelokosni reljef, XIV st.

svrsi; pjevala se u Njemakoj na gimnazijama i univerzitetima Prvotno su to bile kompozicije na Horacijeve ode. Pokreta je te vrste humanistiki uenjak i pjesnik C. Celtis, a prvi kompo zito r njegov uenik Tritonius. Humanistika je oda napisana u jednostavnom homofonom slogu i jasnoj formi; svi glasovi pjevaju tono, gotovo mehaniki, u skladu s metrom klasine poetike (graenom na principu kvantiteta); muziki metar sastoji se od samih duih i kraih nota u odnosu 2 : 1 . Akordika struktura nije nova. Nov je jedino metar, koji je iskljuivo diktiran tekstom. Humanistike ode komponirali su jo P. Hofhaimer, L. Senfi, B. Ducis, M. Agricola i dr., na razliite latinske tekstove (Horacije, Ovidije, Katul, Vergilije, Prudencije). U humanistiko su se doba mnogo kultivirale prigodne kompozicije na latinske tekstove, osobito u Njemakoj: u njima se veliaju vla dari i druge ugledne linosti prilikom roenja, vjenanja, smrti i si. Iako je tekst humanistiki inspiriran, muzika se forma principi jelno ne razlikuje od crkvenog moteta. U ostalim je zemljama glavna humanistika vrsta kompozicije motet na klasino -rimske tekstove, npr. na odlomke iz Vergilijeve Eneide (Josquin Des Pres, A. Willaert, J. Arcadelt, C. de Rore i dr.). U mnotvu humanistikih spisa koji iznose nazore i pouke o ivotu, govori se i o muzici, prvenstveno o njenu djelovanju na ovjeka, pa se i njena vrijed nost, pod utjecajem Platonovih ideja, prosuuje s toga gledita. Medu muzikim teoretiarima valja razlikovati humaniste koji su se bavili i muzikom teorijom (Glareanus, uenjak i univerzitetski nastavnik) i muziare na koje je utjecao humanizam (Tinctoris, praktini muziar i kompozitor). Humanistika misao u muzikoj teoriji vie je ideoloke prirode; ona ne daje konkretne kompozi -

190

HUMANIZAM HUMMEL
1902 12 dirigent putujuih opernih druina, od 1916 po ni dirigent Filharmonijskog drutva u New Yorku, gdje j 1914 vodio i drutvo MacDozoel Club. H. je temeljito pozr umjetnost J. S. Bacha. Njegova bogata knjinica (kasnije vlasn drutva MacDozoel Colony u Peterboroughu) sadri jedm najveih amerikih zbirki Bachovih djela. Komponirao je < stralnu suitu (1911), Southern Fantaste za orkestar (1913), drai scenu Iphigenia (1913) i pjesme. HUML, Vaclav, violinski pedagog (Beroun, eka, 18 1880 Zagreb, 6. I 1953). Studij zavrio 1899 na Konzervat u Pragu kao uenik O. evika. Poslije toga koncertni ma Filharmonije u Lavovu, uz to koncertira po Poljskoj i Rusiji 1903 nastavnik violine na muzikoj koli Hrvatskog glazb zavoda i od 1923 redovni profesor Muzike akademije u Zagi Tu je dunost vrio do smrti izuzev okupacije (194145), je umirovljen. Pedesetogodinje Humlovo djelovanje u Zagrebu bilo je bino uspjeno i plodno, te je u velikoj mjeri pridonijelo raz muzikog ivota u Hrvat: U poetku sljedbenik peda kih metoda svog uitelja : ika, on je intuitivno u nedostatke te kole, te pt peno stvorio vlastitu meti koja je danas openito poz pod nazivom Humlova ki U prvom razdoblju svog i u Zagrebu H. je nastupao listiki i u komornim sa vima, osobito u Zagrebal kvartetu, kojemu je jedan utemeljitelja. Kasnije se o: niio na pedagoki rad, oc jivi niz koncertantnih i kon nih muziara, violinskih vi oza i nastavnika. Medu nj V HUML Lj. Spiller, M. Jovano V. Koli, Dora Pejaevi, Mary eelj, M. epi, A. Szegt Z. Topolski, S. ulek, A. Dermelj, Lj. Dobronv, J. Kiirschi L. Marjanovi, I. Pinkava, Marijana Schon, A. Ganoci, M. Szen I. Weiland, I. Franji, F. Matheis, M. Tarbuk, V. Prucki P. Tokov, N. Vicey, J. Klima i dr. U spomen V. Hu: Hrvatski glazbeni zavod utemeljio je godinju nagradu pod ] govim imenom za najbolje diplomiranog studenta violine na h zikoj akademiji u Zagrebu. K. K< HUMLE (ved. hummel, nizoz. hommel), danski naro iani instrument, vrsta citre. Ormari za rezonanciju nalik je violinu, a hvataljka bez prenica protee se cijelom duljinom

cijsko-tehnike norme. Takve norme u teoretskim spisima postoje, ali se ne obrazlau humanistikim argumentima, niti se dadu protumaiti humanistikom idejom. Jedna je od karakteristinih crta humanistikih muzikih teoretiara da su u svojim izlaganjima skloni deskriptivnosti (Tinctoris). Humanistike tendencije nale su specifian izraz u francuskoj homofonoj musique mesuree koju je zagovarala Academie de Poesie et de Musique, to ju je 1570 osnovao J.-A. de Baif. Muzika se pie na francuske stihove, sastavljene po principima antikne metrike, i ona vodi strogo rauna o metru teksta. U toj se vrsti kompozicije naroito istiu C. Le Jeune i O. di Lasso. Od njemake humanistike ode razli kuje se musigue mesuree viim umjetnikim kriterijima i ekspresivnou.
LIT.: H. Birtner, Studien zur niederlandisch-humanistischen Musikanschauung, Heidelberg 1930. D. P. Walker, Der musikalische Humanismus im 16. und friihen 17. Jahrhundert, Kassel 1949. H. Chr. Wolff, Die geistlichen Oden des Georg Tranoscius und die Odenkomposition des Humanismus, MF, 1953. Th. Georgiades, Musik und Sprache, Berlin, Gottingen i Heidelberg 1954. H. Osthoff, Vergils Aeneis in der Musik von Josquin Desprez bis Orlando di Lasso, AFMW, 1954. Musique et Poesie au XVI e siecle, Colloques Internationaux du Centre National de la Recherche Scientifique, Pari 1954. H. Albrecht, Musik und Dichtkunst im 16. Jahrhundert, MF, 1955. Isti, Humanismus, MGG, VI, 1957. K. W. Niemoller, Die Musik im Bildungsideal der allgemeinen Padagogik des 16. Jahrhunderts, AFMW, 1960. W. Kahl, Das Geschichtsbewusstsein in der Musikanschauung der italie nischen Renaissance und des deutschen Hu manismus, H. Albrecht in memoriam, Kassel 1962. R.

HUMBERT, Georges, vicarski muziki pisac (St. Croix, 10. VIII 1870 Neuchatel, 1. I 1936). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (G. L. Huberti i A. de Greef) i Leipzigu te na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. Bargiel). Bio je istodobno profesor muzike historije na Konzervatoriju u enevi (1892 1912), orgulja tamonje crkve Notre-Dame (189296), dirigent Socie'te de l'Orchestre u Lausannei (18931901) te orgulja i zborovoda u Morgesu (1898 1918). Od 1918 do smrti direktor Konzervatorija u Neuchatelu. Ureivao asopise Gazette musicale de la Suisse romande (189496), La Vie musicale (191824) i glasilo Konzervatorija u Neuchatelu Les Pages musicales (192435).
DJELA: Notes pour servir a l'e'tude de l'histoire de la musique, I, 1940 (sv. II ostao u rukopisu); manje studije i lanci. Preveo na francuski djela H. Riemanna: Musiklexikon, 1899; Vereinfachte Harmonielehre, 1899 i lilemente der musikalischen Asthetik, 1906.

HUME, Tobias, engleski kompozitor (? London, 16. IV 1645). Vojnik po zvanju, istupio iz vojske u inu kapetana i po svetio se muzici kao svira na violi da gamba i kompozitor.
DJELA. Zbirke: The First Part of Ayres, French, Pollish, and others To gelher, Some in Tabliture, and Some an Pricke Song . . . , 1605; Captain Hume's Poelicall Musicke. . . , 1607; The True Petilion of Colonel Hume, 1642. LIT.: E. H. Fellouies, English Madrigal Verse (1588 1632), Oxford 1920. P. Warlock, The English Ayre, London 1926. E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946. N. Fortune, Tobias Hume, MGG, VI, 1957.

HUMEL, Gerald, ameriki kompozitor ekog podrijetla (Cleveland, Ohio, 7. XI 1931 ). Studirao u New Yorku i Londonu, gdje se ubrzo uvrstio u istaknute muzike stvaraoce svoje generacije. Od 1960 ivi u Berlinu. Usavravao se kod B. Blach era i J. Rufena.
D J ELA. O RK ES TR ALN A - k o nc e rt z a fla ut u, 1 9 6 1 ; K a m m e r k o n z er t za rog, klavir i gudaki orkestar, 1965; koncert za violonelo, 1969; koncert za duhae, 1970; Temno za violonelo i orkestar, 1968. KOMORNA. Sonate: za klarinet i klavir, 1960; 2 za violinu i klavir, 1961 (A Journey to Praha) i 1967; za violu solo, 1963: za violonelo i klavir, 1964; za flautu i gitaru, 1965. Praeluaium i Scherzo za flautu solo, 1960; fantazija za 2 flaute, violonelo i klavir, 1962; duo za violu i violonelo, 1963: trio za flautu, violu i violonelo, 1964; Flashes za komorni ansambl, 1968. DRAMSKA: opere The Proposal, 1949 i The Triangle, 1957; baleti Erste Liebe, 1965 i Herodias, 1967.

HUMLE

HUMFREY (Humphrey, Humphrys, Humfreyes), Pelham, engleski kompozitor (London ?, 1647 Windsor, 14. VII 1674). Pjeva u djeakom zboru kraljevske kapele (1660, dirigent H. Cooke), a zatim se kao kraljev tienik usavrava u Parizu kod J.-B. Lullvja i u Italiji. Od 1667 lan dvorske kapele; 1672 nasli jedio Cookea kao dirigent djeakog zbora i postao, 1673 uz Th. Purcella, kompozitor dvorskog orkestra (Violins to His Majesty). Njegov uenik bio je H. Purcell. U njegovim kompozicijama oit je francuski i talijanski utjecaj. Osobito je nastojao da u reci tativu uskladi muziku s melodikom govora. estom upotrebom disonanca postizavao izvanredne zvukovne efekte.
DJELA. VOKALNA: pjesme za Shakespeareovu The Tempest; 3 ode; svjetovne pjesme; oko 20 anthema u zbornicima (Cathedral Music W. Bovcea; Harmonia Sacra; Choice Ayres, Songs and Dialogues; Muica Antiqua H. S. Smitha) i u rukopisu. LIT.: K. Elliott, Pelham Humfrey, MGG, VI, 1957. B. Jordan, The Songs of Pelham Humfrev, u knjizi P. A. Pisk, Essay in his honour, Austin, Texas 1966.

Duboke ice, koje slue kao pratnja, ugodene su na tonici i do i nanti. ice se trzaju trzalicom. HUMMEL, Ferdinand, njemaki harfist i kompozitor (E lin, 6. IX 1855 24. IV 1928). Ve kao sedmogodinji dje nastupao kao virtuoz na harfi. God. 186264 uio harfu kod Zamare u Beu; 186467 na turneji po Njemakoj, Ska ndi viji i Rusiji. Zatim je 1868-71 studirao na Kullakovoj akader te 187175 na Visokoj koli za muziku i koli za kompozic Umjetnike akademije u Berlinu. Tu je od 1875 harfist u orkes B. Bilsea, a od 1892 vodi orkestar Dvorskog kazalita. Prvi uveo u njemaku muziku verizam tipa opere Cavalleria rustici P. Mascagnija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D -duru op. 105, 1908; kon za klavir, 1884; Grosse Fantasie za harfu i orkestar, 1884; uvertira. KOMi NA: klavirski kvartet i kvintet; sonata za violinu i klavir; 4 sonate za violon i klavir; sonata za rog i klavir; dua za violonelo i klavir; Fantasiestiicke za lonelo i klavir te za flautu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMS1 Opere: Mara, 1893; Angla, 1894; Ein treuer Schelm, 1894; Assarpai, 18 Sophie von Brabant, 1899; Die Beichte, 1899 i Die Gefilde der Seligen, ic Scenska muzika. Melodrami. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: H sel und Gretel; Columbus; Jung Olaf; Germanenzug; Herr Oluf. "LSL muki z a cappella: 2 Germanenlieder; 3 deutsche Volkslieder i dr. Solo-pjesme. LIT.: Th.-M. Langner, Ferdinand Hummel, MGG, VI, 1957.

HUMISTON, William Henry, ameriki orgulja, dirigent i kompozitor (Marietta, 27. IV 1869 New York, 5. XII 1923). Uenik W. S. B. Mathewsa (klavir) i C. Eddvja (orgulje). God. 189193 orgulja u Chicagu, 189394 u Lake Forestu, a 1894 nastavio u New Yorku studij klavira (W. B. Keeler), orgulja (R. Huntington Woodman) i kompozicije (E. A. MacDowel). God.

HUMMEL, Johann Nepomuk, austrijski pijanist i kom] zitor (Bratislava, 14. XI 1778 Weimar, 17. X 1837). Prvi u

HUMMEL HUMPERDINCK
telj muzike bio mu je otac Joseph, direktor muzike kole u Bratislavi, zatim operni dirigent u Beu. Najprije uio violinu, ali je toliko bio nadaren za klavir, da ga je Mozart, na vlastitu elju, poduavao dvije godine. Poslije prvog uspjelog javnog nastupa u Dres-denu (1787) poao je s ocem na turneju u eku, Njemaku, Dansku, Englesku i Holandiju. Zatim je u Beu studirao kontrapunkt kod J. G. Albrechtsbergera i kompoziciju kod A. Salierija, a neko vrijeme i orgulje kod J. Havdna. God. 180411 dirigent kneza Ester-hazvja u Eisenstadtu, zatim nastavnik u Beu; od 1816 dvorski dirigent u Stuttgartu i od 1819 u Weimaru. Odatle je esto polazio na koncertne turneje (Rusija 1822, Pariz 1825 i 1829, Holandija i Belgija J. N. HUMMEL 1826, Be 1827, Varava 1828 i Engleska 1830 i 1833). U Londonu je bio dirigent njemake opere na King's Theatru. Bogato iskustvo klavirskog virtuoza i racionalnu metodu prstometa prenio je H. na svoje uenike F. Hillera, A. Henselta i S. Thalberga. Njegov stil izvoenja, ivahan i graciozan, odra ava se i u njegovim kompozicijama, punim ukrasa i pasaa. U njima ornamentika, koja izvire iz tehnikih mogunosti instru menta, nadomjetava toplinu osjeaja. H. upotrebljava zanim ljive harmonijske obrate, koje povezuje u nove zvune kombina cije. Vjeta se instrumentacija istie osobito u skupini duhakih instrumenata. U Hummelovim ranim klavirskim koncertima osjea se Mozartov utjecaj.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 koncerata za klavir; koncert za fagot; Concerlino za klavir i orkestar; varijacije na Das Fest der Handzuerker; fantazija Oberons Zauberhorn; Potpourri za violinu (violonelo) i orkestar, 1822; varijacije za obou (klarinet) i orkestar. KOMORNA : gudaki kvarteti; klavirska trija; klavirski kvinteti i septeti; sonate za violinu i klavir, za flautu i klavir i za violonelo i klavir; Grand Concerto za violinu i klavir. KLAVIRSKA: 10 sonata; 2 sonate etvororuno; varijacije; ronda; preludiji; fuge; fantazije; ba gatele; etide; plesovi (kotski, njemaki, madarski); dueti. DRAMSKA: 9 opera (Malhilde von Guise, 1810); baleti; pantomime; scenska muzika. VOKALNA: kantate; zborovi (Tanze fiir den Apollosaal) ; pjesme. etiri mise; graduali. INSTRUKTIVNA: Ausfuhrlich theoretisch-practische Anzoeisung zum Pianofortespiel (sa 2200 notnih primjera), 1828. LIT.: J. Balka i E. Wodianer, Johann Nepomuk Hummel biographische Skizze zur Enthiillung des Hummel-Denkmals, Pozsonv 1887. W. Meyer, J. N. Hummel als Klavierkomponist (disertacija), Kiel 1922. G. Sporck, L'Interpretation des sonates de J . N. Hummel, Pari 1934. K. Benyovszky, J. N. Hummel, der Mensch und Kiinstler, Bratislava 1934. W. Kahl, Johann Nepomuk Hummel, MGG,VI,i957. O. Zimmerschied, Die Kammermusik J. N. Hummels (disertacija), Mainz 1967. F. Broer, The Solo Piano Sonatas of J. N. Humel (disertacija), Indiana Universitv 1967. K. Ko.

191

ziciji u kojoj opisuje razgovor brbljivih ena, u Haydnovu oratoriju Die Schopfung, pa u orkestarskom delu C. Saint-Saensa Le carnaval des animaux (u stavu Les personnages a longues oreilles koji vrlo duhovito i impresivno imitira njakanje magaraca). Ovakvi primeri podraavanja kominih pojmova iz ivota u mu zikim su delima vrlo esti. Ovamo ide i kompozicija za embalo La poule J. Ph. Rameaua, u kojoj se kokodakanje podraava na nain koji izaziva smeh, zatim imitiranje sviranja na verglu u sviti Petruka /. Stravinskog. I u delima R. Straussa nailazimo na humor, tako u nekim scenama simfonijskih poema Tili Eulenspiegel (scena na trnici), i Don Quixoteu (blejanje ovaca). No, pored ovakvog oponaanja, u muzikim delima nailazimo i na humor izazvan stvaranjem kominih situacija, datih muzi kim jezikom, pri emu se spajaju dva pojma koja ne idu jedan uz drugi. Primer je za ovakvu vrstu humora u muzici stav Kornjae iz pomenutog Saint -Saensovog Karnevala ivotinja, gde se humor stvara na taj nain to se izrazito lagani hod kornjae prikazuje u vrlo sporom tempu melodije koju smo navikli da sluamo kao vrlo brzu, ivu i poletnu (to je melodija iz operete Orphee aux Enfers J. Offenbacha). U istom delu pun je humora i stav Pijanisti: pored toga to su pijanisti uvrteni u karneval ivoti nja, vrlo smeno deluje i njihovo predstavljanje sviranjem tehni kih vebi. U operama, oblicima u kojima postoji toliko mogu nosti za primenu muzikog izraza prilikom tumaenja teksta, oseanje humora, kao i komike u opte, javlja se vrlo esto, naro ito parodiranjem. Pravi su majstori u tome: J. B. Pergolesi u operi La Serva Padrona (arija Serpine), W. A. Mozart (Le Nozze di Figaro), C. M. Weber (Freischutz; Abu Hassan), G. Verdi (Falstaff). U operskim, kao i u orkestarskim delima humor se stvara i obilatim korienjem pojedinih instrumenata, naroito podesnim za parodiju. Humor u muzici nalazimo i u jednom drugom obliku, stvorenom ne podraavanjem spoljnih strana konkretnih pojmova i striktnom obradom teksta (to je najee sluaj), ve muzikim izrazom i muzikim miljenjem i logikom. Ovakav humor, iako se zasniva na osnovnim prin cipima kominog (sudar oekivanog i neoekivanog), mogao bi se nazvati pravim muzikim humoromTakav humor nalazimo u Mozartovom Dorfmusikantensextett, u kojem se upotrebom pogrenih nota doarava sviranje seoskih muzikanata, pa u Straussovom Tili Eulenspiegelu, u sceni u kojoj se Tili javlja kao propovednik, pri emu se kroz izrazito nameteno ozbiljni ton propovedi stalno provlai osnovni motiv nestaluka. Slian primer je stav Seoski filozof u delu Petra Konjovia Svita sa sela u kome se korienjem fagota i kontrafagota, upotrebljenih staccato u niskom registru, doarava, isto muzikim jezikom, mudrovanje seoskog filozofa.
LIT.: R. D. Chenneviere, Eric Satie and the Music of Irony, MQ, 1919. H. F. Gilbert, Humor in Music, ibid-, 1926. Th. Veidl, Beethoven als Meister des musikalischen Humors, 1928. V. P. Heinrich, Komik und Humor bei Mozart (disertacija), Wien 1931. E. Szvoboda-Funk, Der musikalische Humor in Smetanas Opernschaffen (disertacija), Wien 1940. H. J. Moser, Der Humor in der Musik, Neues Musikblatt, 1943. A. S. Alorner, j. Haydn, Musikens Humorist, Stockholm 1945. D. Sn.

HUMO, Anka, pijanistkinja (Zadar, 27. IV 1903 Sarajevo, 5. I 1962). Studij klavira zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani). Do 1941 nastavnica u Mostaru i Sarajevu. Poslije osloboenja profesor na Uiteljskoj koli u Mostaru, a od 1947 na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu. Nastupala je kao koncertant i uestvovala u javnom muzikom ivotu Sarajeva, G. J. HUMORESKA, instrumentalna (esto klavirska) kompozi cija, veinom kraeg opsega s vie ili manje izraenim elementima muzikog humora i sa irokim rasponom ekspresivnosti, od kapricioznosti do melankolije. U muzikoj literaturi naziv h. prvi je primijenio R. Schumann. Poznata je njegova Humoreske op. 20 (opseno djelo s nizom kontrastnih odsjeka) i Humoresky A. Dvofaka op. 101 (naroito u Ges -duru). HUMOR U MUZICI. Kako je muzika jedan od naina izraavanja ovekovih oseanja i raspoloenja, to je izmeu ostalog i oseanje kominog predmet koji se esto obraduje u muzikim delima. Pri tome ne treba zaboraviti da muziki jezik ne moe izraavati konkretne pojmove, ve samo daje opte komplekse oseanja i raspoloenja. Tako se u okviru mogunosti izraza muzi kim jezikom obraduje u muzikim delima ono to je osnovno u oseanju kominog nesuglasica izmeu normalnog i nenormalnog, odnosno oekivanog i neoekivanog. Gotovo svi oblici u muzici u kojima se osea humor scherzo, burleska, burla, humoreska, parodija, travestija, satira, groteska i karikatura b aziraju se na muzikom opisivanju, najee putem podraa vanja, pojmova i situacija, koje i u ivotu izazivaju komino raspoloenje, odnosno smeh. Zbog toga humor u muzici sreemo prvenstveno u delima programne muzike kod kojih ve naslov objanjava ta se eli delom izraziti. Humor izazvan podraava njem sreemo, na primer, kod C. Jannequina, u horskoj kompo-

HUMPERDINCK, Engelbert, njemaki kompozitor (Sieg burg, Rheinland, 1. IX 1854 Neustrelitz, 27. IX 1921). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Hiller, G. Jensen) i 1876 78 na Muzikoj koli u Miinchenu (F. Lachner, J. Rheinberger). Kao dobitnik prve nagrade Mendelssohnove zaklade u Berlinu putuje po Italiji, gdje upoznaje R. Wagnera. Na njegov nagovor dolazi 1881 u Bavreuth i sudjeluje u pripremama za praizvedbu Parsifala. Zatim putuje u Italiju, Francusku i panjolsku, gdje 188586 predaje na Konzervatoriju u Barceloni. Godine 1887 nastavnik Konzervatorija u Kolnu, 188091 lektor izdavake kue Schott. Godine 189096 predavao harmoniju na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu; tamo je bio i muziki kritiar Frankfurter Zei-tunga. Neko vrijeme ivi u Boppardu na Rajni i posveuje se iskljuivo komponiranju.Godine 190020 profesor kompozicije na Berlinskoj muzikoj akademiji, tu vodi i majstorsku kolu. God. 1947 osnovao je njegov sin Wolfram Humperdinckovo drutvo u Siegburgu. Meunarodni ugled Humperdickov poiva na uspjehu operne prie Hansel und Gretel. Bez obzira na stvarnu E. HUMPERDINCK

192

HUMPERDINCK HUPFELD
Advertiser (189597), The New York Sun (190012), The J ladelphia Press (1917), The Nezv York Times (1918) i The i York World (191921). Svestrano obrazovan istakao se 01 nalnim zapaanjima i lijepim stilom.
DJELA: Mezzotints in Modem Music, 1899; Chopin: The Man anc Music, 1900; Melomaniacs, 1902; Overtones in Music and Literature, 1904; noclasts: A Bookfor Dramatists, 1905; Egoists: A Book of Supermen, 1909; F Liszt, 1911; Old Fogy, 1913; Ivory Apes and Peacocks, 1915; May Garden, I The Philharmonic Sodety of New York and its S7th Anniversary, 1917; Ste, jack: an Autobiography, 1919; Letters (2 sv., posth.), 1922 i 1924; zbirke e posth. (red. H. L. Mencken), 1929. Izdao zbirke klavirskih kompozic solopjesama J. Brahmsa, F. Chopina, R. Straussa i P. I. ajkovskog. LIT.: B. De Casseres, James Gibbons Huneker, New York 1925. Broder, James Gibbons Huneker, MGG, VI, 1957. A. T. Schwab, Ja Gibbons Huneker: Critic of the Seven Arts, Stanford (California) 1963.

vrijednost ove partiture, ispunjene ljupkom muzikom, sretnim kontrastima i melodikom, bliskom narodnom duhu, opera Hansel und Gretel odigrala je znaajnu historijsku ulogu: pojavivi se u vrijeme, ka d je u Njemakoj cvalo Wagnerovo epigonstvo i kad je onamo poela prodirati veristika opera, to je djelo donijelo u njemako kazalite duh iskrene, nenamjetene, jednostavne umjetnosti, podjednako udaljene od simbolike wagnerijanskog otkupljenja, kao i od brutalnosti krvave veristike ljubomore. Svojom svjeinom, spontanou, ali i majstorstvom filigranske tehnike ono je oznailo prekretnicu i put, kojim su poli mnogi njemaki kompozitori uz Humperdincka i poslije njega.
DJELA: Humoreske za orkestar, 1879; Maurische Rhapsodie za orkestar, 1898. Gudaki kvartet, 1920; klavirski kvintet, 1875; sonatina za 4 violine. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Hansel und Gretel, 1893 (jug. premijera Zagreb i Ljubljana 7. XII 1895); Die sieben Geislein, 1895: Die Konigskinder (1898 izvedena kao melodram, 1910 preraena u operu); Dornrbschen, 1902; Die Heirat wider Willen, 1905; Die Marketenderin, 1914; Gaudeamus, 1919. Scenska muzika za djela Shakespearea (The Merchant of Venice, 1905; The Winter's Tale, 1906; The Tempest, 1906 i As You Like It, 1907), Aristofana (Lisistrata, 1908) i Maeterlincka (L'oiseau bleu, 1910). VOKALNA: zborovi a cappella ili s orkestrom; zborne balade Das Gliick von Edenball (Uhland) 1879; Die Wallfahri nach Kevelaar (H. Heine) za sopran, tenor, zbor i orkestar, 1878; oko 80 solo-pjesama. SPISI: System der Plastik (skice), 1879 81; Ensayo de un Metodo del Armonia, 1885; Parsifal-Skizzen. Personliche Erinnerungen an R. Wagner und die erste Auffuhrung des Buhnemveihfestspiels, Die Zeit, 1907. LIT.: A. Engelfred, Hansel e Gretel, RMI, 1894. G. Miinzer, Engelbert Humperdinck, Leipzig. 1906. O. Besch, E. Humperdinck, Leipzig 1914. F. Brusa, Haensel e Gretel, Milano 1925. H. Kuhlmann, Stil und Form in der Musik vom Humperdincks Oper Hansel und Gretel (disertacija), Mar burg 1930. H. F. Schaub, Wie Hansel und Gretel entstand, ZFM, 1938. L. Kirsten, Motivik und Form in Humperdincks Konigskindern (disertacija), Jena 1942. K. W. Piillen, Die Schauspielmusiken Humperdincks (diserta cija), Koln 1951. E. Thamm, Die Quellen zura lvrischen Vokalschaffen E. Humperdincks (2 sv.; disertacija), Mainz 1951. W. Pfannkuch, Engelbert Humperdinck, MGG, VI, 1957. IV. Humperdinck, Das Leben meines Vaters, Frankfurt a. M. 1965. J. As.

HUMPERT, Hans, njemaki kompozitor (Paderborn, 19. IV 1901 Salerno, Italija, 15. IX 1943). Studirao na Konzervatoriju u Frankfurtu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. Gmeindl); 1928 nagraen je njegov Koncert za gudaki kvartet 1 komorni orkestar Mendelssohnovom nagradom. Od 1930 djelovao kao kompozitor u Paderbornu, 1940 postao nastavnik za kompo ziciju na Muzikoj koli u Miinsteru; poginuo na ratitu. God. 1954 osnovano je u Paderbornu Hans Humpert-Gesellschaft. Nje gova preteno linearno koncipirana djela temelje se najvie na gregorijanskom koralu i orguljskoj muzici.
DJELA. O RKESTRALNA: 2 s imfo nije, 1937 i 1942; ko ncert za gu daki kvartet i orkestar, 1928; 3 koncerta za orgulje, 1932, 1937 i 1942; Musik, 1936; Serenada, 1940; Bauerliche Suite. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1924, 1930 i 1931; gudaki trio, 1927; Divertimento za 9 instrumenata, 1929; Kammermusik za 2 violine, violu i klavir, 1932; Kammermusik za flautu, violinu, violu i klavir, 1939. Sonate: za violinu i klavir, 1938; za violu i klavir, 1940 i za flautu solo, 1943. KLAVIRSKA: sonata, 1934; Klavierstiicke op. 8, 1927; 2 sonate za klavir 4- runo. ORGULJSKA: Fughette iiber B-A-C-H, 1919; Orgelmusik, 1928; Praludium und Trio, 1930; 12 Orgelstucke, 1934; Praludium und Toccata iiber Nun bitten wir den heiligen Geist t 1934; Praludium, Canzone und Fuge iiber den Choral Der Tag der ist so freudenreich, 1934; Kleine Praludien, 1934; Choralvariationen iiber Da Jesus an dem Kreuze hing, 1934. VOKALNA. Kantate: Volkshymne zum Lobe der Arbeit; Aber das Leben pocht ezvig i Hymne an die Arbeit. Wanderstruch, 1933; Herbsttag, 1934; Zwei Lieder za glas i komorni sastav, 1925. CRKVENA. Tri kantate: Christnacht, 1930; Te Deum, 1931 i Die kleine Schopfung, 1933. Za zbor a cappella: 4 mise i 6 psalama. LIT.: G. Hoffmann, Hans Humpert. Zur Wiederkehr seines 10. Todestages, Muica, 1953. Isti, Hans Humpert, Music und Altar, 1954. H. Haase, Hans Humpert, MGG, VI, 1957.

HUNI-MIHACZEK, Felicie, madarska pjevaica, s oj (Pecs, 3. IV 1891 ). Studij pjevanja zavrila na bekoj Muzii akademiji (R. Papier-Paumgartner); debitirala 1919 u B< gdje je odmah i angairana. God. 1925-45 prvakinja Dra opere u Munchenu, od 1945 djelovala kao pjevaki pedagog nastupala je i na ko ncertima. Izvrsno kolovana pjevaica, rijeru zapoela kao koloraturni sopran, ali je kasnije preko lir; uloga dola i do dramskog faha. U razdoblju izmeu dva : ubrajala se u najpoznatije Mozartove interprete, osobito Fiordiligi (Cosifan tinte), Konstanze (Otmica iz Seraja), Kral noi (arobna frula) i Donna Anna (Don Giovanni). Uz te posebno istakla kao Eva (Wagner, Majstori pjevai) i Marsa (R. Strauss, Kavalir s ruom). HUNOLD, Christian Friedrich (pseudonim Menant njemaki pjesnik (Wandersleben, 29. IX 1681 Halle, 6. V 1721). Doktorirao pravo na Univerzitetu u Jeni, od 1700 djelo u Hamburgu i od 1707 u Halle (Saale). Kao libretist i operni 1 retiar predstavnik tzv. galantnog razdoblja. Njegove tekst uglazbili su R. Keiser (Singspieli Salomon, 1703 i Der gesttin und ivieder erhohte Nebucadnezar, 1704; oratorij Der blutige ; sterbende Jesus, 1704; Musicalische Land-Lust, bestehen in t sehiedenen moralischen Cantaten za glas i embalo, 1714) i J. Bach (4 kantate).
LIT.: H. Vogel, Christian Friedrich Hunold (Menantes), Leipzig li A. Schmidl-Temple, Studien zur Hamburger Lyrik im Anfang des 18. ]i hunderts (Kantaten, Serenata, Oratorien), C. F. Hunold, Miinchen 1898. W. Neumann, J. S. Bach. Samtliche Kantatentexte, Leipzig 1956. F. Wodtke, Christian Friedrich Hunold, MGG, VI, 1957. A. Diirr, Die K taten von Johann Sebastian Bach, 2 sv., Kassel, Basel, Tours i London 1

HUNT, Richard, engleski graditelj muzikih instrur nata (? oko 1683). Djelovao u Londonu kao uitelj lutnji St. Paul's Churchyard. Objavio The Circle, or Conversation Love and Gallantry . . . Augmented zvith Several New Songs . 1676 i The Genteel Companion, Being Exact Directions for Recorder . . . Carefully Composed and Gathered by H. Sal 1683. ,
LIT.: E. Halfpenny, Richard Hunt, MGG, VI, 1957.

HUMPHREY, Doris, amerika plesaica, koreograf i pedagog (Oak Park, SAD, 17. X 1895 NewYork, 29. XII 1958). Uz klasini balet studirala folklorne plesove i salonske igre ve od svoje osme godine. Od 1917 solistica trupe modernog plesa Denisshozv u Los Angelesu. God. 192526 putuje zemljama Istoka i prouava stare tradicionalne plesove; 1928 sa Ch. Wiedmanom osnovala kolu i plesnu grupu Humphrey Wiedman. Pionir modernog plesa u Americi, H. je po Labanovu uzoru stvorila vlastitu teoriju koja poiva na pokretu i ravnotei ljudskog tijela. Bit njene teorij e su osnovni zakoni kretanja i ravnotee, principi premjetanja i vra anja tijela, koji omoguuju uspostavljanje iste ravnotee u jednom odreenom prostoru izmeu dvije toke, tzv. prostora pokreta. Najpoznatija koreografska ostvarenja, u kojima se bavi problemima ovjeka u drutvu, su Color Harmony (1927), Water Study (1928), Dances of Women (1931), American Holidays (1938), Inguest (1944) i Day of Earth (1947). Za trupu Jose Limona stvorila vei broj koreografskih djela. Napisala The Art of Making Dances (posth. 1959; II izd. 1962) i autobiografiju New Dance (posth. 1966). HUNEKER, James Gibbons, ameriki muziki pisac i kri tiar (Philadelphia, 31. I 1860 Brooklvn, New York, 9. II 1921). Uio klavir kod M. Crossa u Philadelphiji, Th. Rittera i G. Math iasa u Parizu i R. Joseffvja na National Conservatory u New Yorku, na kojoj je ustanovi 188898 nastavnik klavira. Uz to muziki kritiar listova The New York Recorder (189195), The Morning

HUNTEN, Franz, njemaki pijanist i kompozitor (Koble 26. XII 1792 22. II 1878). Prvu poduku u muzici dobio oca orguljaa Danijela Huntena; studirao na Konzervatoriju Parizu (klavir kod L.-B. Pradhera, kompoziciju kod A. Rei< i L. Cherubinija). Po svretku studija (1821) do 1848, kad se vra u Koblenz, bio uitelj klavira u Parizu. H. je pisao pomodne ko pozicije malih forma (osobito ronda, varijacije, valcere), salonsl i zabavnog karaktera koje su u prvoj polovini XIX st. bile v popularne. I kao klavirski pedagog bio je H. veoma traen
DJELA: 4 klavirska trija; kompozicije za violinu i klavir i za flautu i kl; (varijacije; valceri; duettini; quadrilles itd.). Golem broj kompozicija klavir (dvoruno i etvororuno): ronda, valceri; poloneze; varijacije; fantaz bagatele; airs; cavatine; obradbe opernih melodija i dr. Solo-pjesme. Klavirska k ola Methode de Piano (IV izd. 1833). LIT.: M. Vidor, Zur Begriffsbestimmung des musikalischen Charakten ckes mit besonderer Beriicksichtung des Charakterstiickes fiir Klavier (dis tacija), Leipzig 1924. G. Zollner, Franz Hiinten, MGG, VI, 1957. i Franz Hiinten, sein Leben und sein Werk, Koln 1959.

HUPFELD (Houpfeld, Houbfeldt, Huppfeld), Bernhai njemaki kompozitor (Kassel, 24. II 1717 Marburg, 22, 1796). lan djeakog dvorskog zbora u Kasselu, gdje ga je violini poduavao J. Agrell. Boravio u Beu i u Madarskoj, 1740 vojniki kapelnik. God. 1749 nastavio studij violine u C moni i Veroni, 1753 postao Directeur und Concert-Meister km Sayn-Wittgensteina u Berleburgu; od 1775 do smrti univerzit ski koncertni majstor u Marburgu.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; Conceno a flauto concena KOMORNA: Six aises Solos op. i za violinu i b. c.; Six Trios za 2 vioi i b. c. op. 2; Six aises Trios za 2 violine i b. c. i 2 roga ad libitum op. 3; Six T za 2 violine i continuo. Sonate za embalo. Kantata Auf die hohe Verm lung za 3 soprana, zbor i orkestar; solo -pjesme. LIT.: H. Engel, Die Musikpflege an der Marburger Philipps -Univers seit ihrer Griindung 1527, Marburg 1957. Ch. Engelbrecht, Bernhard H feld, MGG, VI, 1957.

HURE HUSMANN
HUR, Jean, francuski orgulja i kompozitor (Gien, Loiret, 17. IX 1877 Pariz, 27. I 1930). Muziku uio u Angersu. Prije Prvoga svjetskog rata koncertirao kao orgulja i pijanist na tur nejama u Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Rumunjskoj, Turskoj i panjolskoj. Crkveni orgulja u Parizu (St.-Martin-des-Champs, St.-Severin, Sacre Coeur i od 1925 St.-Augustin); 1910 osnovao Ecole Normale de Musique u kojoj su se odgajali budui nastav nici, 1914 Sodete Mozart, a 1924 pokrenuo asopis L'Orgue et les Organistes, koji je do smrti ureivao. Izvrstan improvizator. U svojim kompozicijama, pisanim u slobodnim oblicima svjeim i poletnim stilom, sluio se suvremenim izraajnim sredstvima, osobito u harmoniji.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije ( I I za zbor i orkestar); koncert za violinu; Air za violonelo i orkestar, 1902; koncertna kompozicija za sakso fon i orkestar; Petite suite sur des chants bretons za komorni orkestar, 1913; Pre-ludes de Jeanne Marie; Noclurnes. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1921; serenada za klavirski trio, 1920; klavirski kvintet, 1914; sonata za violinu i kla vir, 1920; 3 sonate za violonelo i klavir, 1907, 1913 i 1920; sonatina za violinu i klavir, 1909. Klavirske kompozicije (2 sonate, sonatine). Kompozicije za orgulje. DRAMSKA: opere Hypdtie (nedovrena) i Roland; balet Au Bois sacre, 1921; 2 operete; misterij Le Chevalier d'ombre; scenska muzika.' Te Deum, 1907; 3 mise; moteti. INSTRUKTIVNA: La Technique du piano, 1909; Dogmes musicaux, Monde Musical, 1909: Introduction a la technique du piano, 1910; La Technigue de l'orgue, 1918. SPISI: Chansons et danses breton-nes . . . , 1902; Defense et illustration de la musique francaise, 1915; L'Estheti-que de l'orgue, 1923; Saint Augustin musicien, 1924; lanci. Prijevod i komentar djelu Micrologus G. d'Arezza. LIT.: G. Migot, Jean Hure, Pari 1926. J. Bonfils, Jean Hure, MGG, VI, 1957-

193

kvintet za duhace i klavir, 1904. Sonate: za violinu i klavir, 1897; za violonelo i klavir; za fagot i klavir i za klarinet i klavir. Kompozicije za violinu i klavir te za klarinet i klavir. KLAVIRSKA: sonata, 1894; capriccio; 5 minijatura; varijacije; valceri. Melodrami. VOKALNA: Eliza za sole, zbor i orkestar, 1900; balada Alfred the Great za zbor i orkestar, 1904; A Litany (1898) i Love-sick Strephon (1899) za enski zbor i orkestar; oko 25 solo pjesama. Obradio za gudaki orkestar Purcellovu suitu za embalo . LIT.: H. G. Nezcell, William Yeates Hurlsfone, London 1936. K. Hurlstone, William Hurlstone, London 1949. R. Neftel, William Yeates Hurlstone, MGG, VI, 1957.

HURNIK, lija, eki kompozitor i pijanist (Poruba, 25. XI 1922 ). Klavir uio kod V. Kurza i na Muzikoj akademiji u Pragu kod I. Stepanove; kompoziciju studirao privatno kod V. Novaka. Djeluje kao kompozitor i koncertni pijanist u domovini i inozemstvu. Jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene eke muzike, H. je izvoran stvaralac ija se djela odlikuju ritmikim poletom i instrumentalnim koloritom.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za obou, e mbalo i gudae, 1953; za flautu 1953; za 10 instrumenata i timpane, 1956 i za obou, 1958. Kyklopes, 1965. Za gudaki orkestar: Matinspevnik, 1945 ; serenada, 1954 i Aiusica da camera, 1962. KOMORNA: gudaki kvartet, 1949; klavirski trio, 1953; klavirski kvin tet, 1953; 2 duhaka kvinteta, 1944 i 1949; Balet za 9 instrumenata, 1954; Moments musicaux za 11 instrumenata, 1963; suita tvero ronich d ob za komorni ansambl, 1952; Sonata da camera za flautu, obou,.violonelo i embalo, 1953; kompo zicije za violinu i klavir, za violonelo i klavir, za obou i klavir. KLA VIRSKA: Prvni melodie, 1931; Letni sonatina, 1937; Groteska, 1940; 2 tokate; preludiji, 1943; Etuda impetuosa, 1943; sonatina, 1952; DRAMSKA: opera Die Lady und die Gangster, 1969; balet Ondra, 1951. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Noe, 1958; kantate Maryka, 1948; Moravske pisniky o zviralech, 1948 i Ezop, 1965. Za glas i orkestar: Bohatyr Muromec, 1945: Sleszke pisne, 1946 i Shulamit, 1964. Solo-pjesme. LIT.: J. Buga, l i j a Hurnik, MGG, VI, 1957.

HUREL DE LAMARE, Jacques-Michel, francuski violoneJist (Pariz, i. V 1772 Caen, 27. III 1823). Uenik J.-L. Duporta u Parizu, od 1794 lan kazalinog orkestra u Theatre Feydeau. Izvanredan majstor na violonelu, koncertirao u Njemakoj i Rusiji (1801 09); od 1815 nije vie javno nastupao. Poznata su 4 koncerta za violonelo pod njegovim imenom , ali njihov je autor njegov prijatelj D.-F.-E. Auber. HtJRKA, Frantiek Bedfich, eki pjeva (tenor), kompo zitor i pedagog (Merklin, 19. II 1762 Berlin, 10. XII 1805). Muziko obrazovanje stekao kao lan djejeg crkvenog zbora u Pragu. Kasnije se razvio u izvrsnog tenora; operni pjeva u Leip zigu (1784), vedskoj (1788) i kratko vrijeme u Dresdenu. God. 17891802 lan Singakaemie i profesor pjevanja u Berlinu. Njegove pjesme na njemake tekstove u duhu njemakih narodnih napjeva, protkane se ntimentalnou, bile su vrlo popularne.
DJELA. Ciklusi pjesama: Scherz und Ernst (2 sv.), 1787 i 1791; 12 deutsche Lieder (2 sv.), 179394; Die Farben, 1795; J5 deutsche Lieder, 1797; Die fu'nf letzten Lieder i dr. Mnoge pojedinane pjesme (Schillerova Die Glocke; Hol-tvjeva Totengrdber). Auszvahl maurerischer Gesdnge von verschiedenen Compo-nisten, 1803. LIT.: L. Hoffmann-llrbrecht, Friedrich Franz Hurka, MGG, VI, 1957.

HURUM, Alf Thorvald, norveki kompozitor i dirigent (Oslo, 21. IX 1882 ). Muziku uio u Oslu (M. Knutzen, I. Holter), na Visokoj muzi koj koli u Berlinu (R. Kahn, M. Bruch, J. Viana da Mota), u Parizu i Petrogradu (M. tejnberg). Kao dirigent debitirao 1921 u Bergenu; 1924 27 profesor Konzervatorija i dirigent Simfonijskog orkestra u Honolulu, 1927 28 u Kaliforniji; od 1928 u Bergenu, a od 1934 ivi n Honolulu i bavi se iskljuivo slikarstvom. Kompozitor nacionalnog smjera, sluio se i suvremenijim tekovinama kompozicijske tehnike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1927; simfonijska pjesma Bene-dik og Aarolilja, 1923; Eksotisk suite, 1918; Evenlyrland, 1920. KOMORNA: gudaki kvartet, 1914; 2 sonate za violinu i klavir, 1911 i 1916. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme op. 11 14.

HURLEBUSCH, Conrad Friedrich, njemaki kompozitor (Braunschvveig, 1696? Amsterdam, 17. XII 1765). Uio kod oca klavir i orgulje, vjerojatno i kompoziciju. God. 1715 koaeertirao u Hamburgu, 1716 u Beu, 171821 u Italiji i zatim u Miinchenu. Bio je dvorski dirigent u Stockholmu (172225), u Braunschweigu (1726) i Hamburgu (172737), a od 1743 do smrti orgulja u Amsterdamu. H. je prihvaao nove tendencije svoga vremena, naginjao homoibnomr stogu bogato] harmonici i obiljejima- tzv. Empfindsamer Stila. Osobito su mu uspijevali mali oblici, u prvom redu vokalni.
DJELA: k oncert za embalo i gudae; koncert za violinu i orkestar; con certo grosso. Sonata za violinu; 12 sonata za embalo, oko 1746; Compositioni musicali per U embalo (2 sv.), oko 1735. Dvije fuge za orgulje. Opere: L'Innocenza difesa, 1722; Armenio, 1724 i Flavio Cuniberto, 1727. Komorne kantate; 72 ode tampane u Sammlung verschiedener und auserlesener Oden J. F. Grafea (4 sv.), 1737 43; De 150 Psalmen Davids, 1746. Traktat Vaslstelling en Leere dat de oneindige veranderde musicq uit drie grondbeginselen of principia afkomstig is (izgubljen). NOVA IZD.: Concerto grosso obj. A. Schering (DDT, 1907); Compositioni musicali za embalo obj. M. Seiffert (Uitgave van ondere Meesterzverken, 1912); sonate za embalo (2 sv.) obj. A. Jambor (196667); 4 pjesme obj. M. Friedlander (Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 1902); po jednu pjesmu obj. G. Adler (Handbuch der Musikgeschichte, 1924; II izd. 1930) i H. J. Moser (Alte Meister des deutschen Liedes, 1914; III izd. 1953). LIT.: M. Seiffert, Konrad Friedrich Hurlebusch, Tijdschrift der Vereeniging vor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 1904. L. Bense, Conrad Friedrich Hurlebusch, MGG, VI, 1957.

HUSA, Karei, eki kompozitor i dirigent (Prag, 7. VIII 1921 ). Studij kompozicije zavrio na. Konzervator iju u Pragu CJ. Ridky), a zatim se usavravao u Parizu kod A. Honeggera i N. Boulanger (kompozicija) i kod J. Fourneta, A. Cluytensa i E. Bigota (dirigiranje). Od 1954 profesor je i dirigent Simfonijskog orkestra univerziteta Cornell u Ithaci (New York).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; simfonijeta, 1947; Fresque, 1947; Fantasia, 1956; Divertimento za limene instrumente i udaraljke, 1958; Mosaiaue, 1961. Koncerti: za klavir, 1949; za 5 lime nih instrumenata i gudae, 967; za saksofon i jazz-band, 1968. Za gudaki orkestar: Divertimento, 1948; Portrait, 1953 i 4 Pezi faciliiu 1. poziciji), 1955. Apotheosis za duhaki orke star, 1971. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1948, 1954 i 1966; Uvocations of Slovakia za klarinet, violu i violonelo, 1951; sonata za violinu i klavir, 1945; Elegija za saksofon i klavir, 1961; Poema za violu i klavir, 1962. KLAVIRSKA: sonatina, 1944; sonata, 1950. Dvanaest moravskih napjeva za sopran i klavir, 1964.

HUSCHEN, Heinrich, njemaki muzikolog (Moers, Nie derrhein, 2. III 1915 ). Muzikologiju studiraa.u Berlinu i Kolnu (K. G. Fellerer, A. Schering, E. Biicken), doktorirao 1943. Od 1948 asistent, a od 1961 profesor na Univerzitetu u KolfruT H. se posebno bavi manje poznatim muzikim teoretiarima XVI st.
DJELA: Der Musiktraklat des Bernhard Bogentantz (disertacija), Koln 1943 (rkp.); Das Cantuagium des H. Eger von Kalkar, 1952; Textkonkordanzen im Musikschriftum des Mittelalters (habilitacija), 1955. Studije; lanci; ras prave.

HURLSTONE, William Yeates, engleski pijanist i kompozitor (London, 7. I 1876 30. V T9o6). Na Royal College of Music u Londonu bili su mu uitelji Ch. V. Stanford (kompozicija), A. Ashton i E. Dannreuther (klavir). Od 1905 predavao na toj ustanovi kontrapunkt. Ubrzo se istakao kao pijanist, ali je zbog slaba zdravlja rijetko javno nastupao. Za svoj kompozitorski rad nalazio je uzore u djelima J. Brahmsa i E. Griega, te engleskih virginalista i H. Purcella. Najbolja su mu komorna djela.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1896; suita The Magic Mirror, 1896; suita za gudae; varijacije, 1897; fantazija i varijacije na v edski napjev, 1904; varijacije na madarski napjev; 5 plesova. KOMORNA: gudaki kvartet, 1899; Fantasy String Ouartet, 1906; klavirski trio; klavirski kvartet, 1897 99; trio za klarinet, fagot i klavir, 1900; kvartet za duhae i klavir; MUZ. E. II, 13

HUSEIN, Ekrem, plesa (Skopje, 6. I I I 1943 ). lan baleta Makedonskog narodnog teatra u Skoplju. Istakao se ni zom karakternih uloga, meu kojima su Petruka (Stravinski), Merkucio (Prokofjev, Romeo i Julija), Petar Pan (Bjelinski) i dr. HUSITSKI KORAL, naziv za eke narodne duhovne pje sme, nastale u husitskim ratovima, u poetku XV st. One su jednostavne, ali esto potresne i proete snanim borbenim duhom. Pojedine medu njima (npr. Vi boji borci, koju je Smetana upotrebio u simfonijskoj pjesmi Tabor) postale su himnama husitske revolucionarnosti. H. k. je snano djelovao na kasniji razvitak eke duhovne pjesme. Husitske melodije sauvane su u vie zbornika, od kojih je najstariji Jistebnicki' kancional iz poetka XV st., pronaen tek 1872. HUSMANN, Heinrich, njemaki muzikolog (Koln -Siilz, 16. XII 1908 ). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Gottingenu (F. Ludwig) i Berlinu (A. Schering, J. Wolf, F. Blume, E. M. v. Hornbostel). Doktorirao 1932. Od 1933 asistent Muzikolokog instituta u Leipzigu, gdje je od 1941 predavao na Univerzitetu. God. 1949 predstojnik Muzikolokog instituta i 195660

194
profesor Univerziteta u Hamburgu. Univerzitetu u Gottingenu.

HUSMANN HYPORHEMA
Od 1960 profesor je na
DJELA: R. Strauss, 1898; Orkest en orkestspel na 1600, 1903; W. A. zart, 1905 (II izd. 1926); De geschiedenis van het orkest, 1926; F. Chopin, : G. Mahler, 1927; Wagner, 1928; De symphonieen van Beethoven, 1928; Bn 1929; R. Strauss, 1929; Een en ander uit de geschiedenis der militare muziek, ] Grepen uit de geschiedenis van de piano en van het pianospel, 1930; De so van Beethoven, 1930; Consonanten en dissonanten, 1930 (uspomene); De an keling der symphonie door Haydn, Mozart en Beethoven, 1931; De prograi muziek, 1933; De geschiedenis der kamermuziek, 1935; Musiciana, 1938 (ss Kusemanom).

DJELA: Die dreistimmigen Organa der Notre-Dame-Schule (disertacija), 1932; Die Offiziumsorgana der Notre-Dame-Zeit, PJB, 1935; Olympos. Die Anfange der griechischen Enharmonik, ibid., 1937; Die tKunst der Fuge* als Klavierwerk, Bach-Jahrbuch, 1938; Die Form in Bachs Spdtmerhen, Bach-Gedenkschrift, 1950; Zur Grundlegung der musikalischen Rhythmik des mittelalterlichen Lieds, AFMW, 1952; Zur Rhylhmik des Trouviregesangs, MF, 1952; Sing- und Instrumentalstil in ihren Voraussetzungen, Kongressbericht, Bamberg 1953; Vom Wesen der Konsonam, 1953; Der Aufbau der Gehorzvahrnehmungen, AFMW, 1953; Sequenz und Prosa, Annales Musicologiques, 1954; Die St. Galler Sequenztradition bei Notker und Ekkehard, AML, 1954; Antike und Orient in ihrer Bedeutung fiir die europaische Musik, Kongressbericht, Hamburg 1956; Harald Hecktnann, 1957 i Einfiihrung in die Aiusikwissenschaft, 1958; Die Aielodie des chaldaischen Breviers Commune, 1967. Redigirao i izdao: Kunst der Fuge J. S. Bacha, 1938; Drei- und vierstimmigen Notre-Dame-Organa, 1940; Fiinf- und Siebenstellige Centstafeln, 1951; Die mittelalterliche Alehrstimmigkeit, Das Musikwerk, 1955. Ureivao seriju Musicologica, od 1955 nadalje.

HUSS, Henry Holden, ameriki pijanist, kompozitor i mu ziki pedagog (Newark, New Yersey, 21. VI 1862 New York, 17. IX 1953). Muziku uio kod svoga oca i na Konzervatoriju u Miinchenu (J. G. Rheinber ger). Kao pijanist nastupao esto sa svojom enom sopranistkinjom Hildegardom Hoffmann. Pre davao teoriju i klavir na Hunter Collegeu u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjes me Life's onflicts, 1921 i La Nuit (prvobitno za klavir, 1902; orkestrirano 1939); koncert za klavir; koncert za violinu; rapsodija za klavir i orkestar, 1885; In Memoriam, 1937. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; klavirski trio, 1921. Sonate: za violu i klavir; za violinu i klavir, 1926; za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. VOKALNA: Cleopatra's Death za sopran i orkestar, 1899; The Rie of Paul Revere za sopran, enski zbor i orkestar, 1920; solo -pjesme. Psalm XXIII.

HtJTTENBRENNER, Anselm, austrijski kompozitor (C 13. X 1794 Ober-Andritz kraj Graza, 5. VI 1868). U E. A. Grella u Grazu i 181518 A. Salierija u Beu. Bio je Si bertov prijatelj, a Beethoven, kojega je posjeivao, umro jt njegovim rukama. God. 1825 39 dirigent drutva Steiermi scher Musikverein u Grazu. Koncertirao kao pijanist i pisao tike. H. je najistaknutiji kompozitor tajerske u prvoj pole XIX st. Teite njegova stvaranja lei u vokalnoj muzici (zboi solo-pjesme).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1837; II, 1856 i I I I , : Concertino za violinu, 1846; 10 uvertira, 1816 57; koranice; plesovi. gudaka kvarteta, 1817 i 1847; gudaki kvintet. KLAVIRSKA: 2 so 1823 i 1829; 72 preludija, 1827; 24 fuge, 1851; krae kompozicije. DR SKA. Opere: Armella, 1827; Leonore, 1835; Oedip zu Colones, 1836 i Kar England, oko 1827. VOKALNA: prigodne kantate; oko 120 mukih zboi oko 220 pjesama. CRKVENA: 6 misa, 182161; 3 rekvijema, 1825, i 1840; 7 graduala; ofertoriji i dr. Bruchstucke aus dem Leben des Lieder, poniten F. Schube rt, 1854 (obj. 1906). LIT.: O. E. Deutsch, Anselm Hiittenbrenners Erinnerungen an Schu Grillparzer-Jahrbuch, 1906. K. Kurth, Anselm Hiittenbrenner als Li< komponist (disertacija), Koln 1932. H. Federhofer, Anselm Huttenbrer MGG, VI, 1957. O. E. Deutsch, Schubert, Die Erinnerungen seiner Freu Leipzig 1957. D. Glazuischnig, A. Hiittenbrenner, Graz 1969.

HUSSLA, Viktor, portugalski violinist i kompozitor njemakog podrijetla (Petrograd, 16. X 1857 Lisabon, 14. XI 1899). Otac mu je bio operni dirigent. Muziku studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (F. Hermann, H. Schradieck), Luganu (C. Thomson) i Nici. God. 1887 postao direktor Real Academia de amaores de muica u Lisabonu. Kasnije je s tom ustanovom povezao kolu za izobrazbu orkestralnih sviraa. Sam je kao vio linski pedagog odgojio niz istaknutih violinista. Komponirao je orkestralna djela (3 Portugalske rapsodije; Portugalska suita) i brojne violinske kompozicije. HUTCHESON, Ernest, ameriki pijanist i kompozitor (Melbourne, Australija, 20. VII 1871 New York, 9. II 1951). Klavir uio najprije u Melbourneu (G. W. Torrance, M. W. Vogrich) te je ve kao dijete koncertirao; kasnije studirao muziku na Konzervatoriju u Leipzigu (K. H. Reinecke, B. Zvvintscher, S. Jadassohn) i u Weimaru (B. Stavenhagen). God. 1898 1900 nastavnik klavira na Sternovu konzervatoriju u Berlinu i 1900 12 na konzervatoriju Peabody u Baltimoreu. Od 1914 djelovao u New Yorku, gdje je od 1924 predavao na Juilliard School of Music (1937 45 direktor). Nastupao je i solistiki.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijske pjes me; koncert za klavir; koncert za 2 klavira; koncert za violinu; suita i dr. Komorne i klavirske kompozicije. SPISI: The Elemenls of Piano Techniaue, 1907; Elektra by Richard Strauss, a Guide to the Opera, 1910; Ring des Nibelungen by Richard Wagner, 1940; The Literature of the Piano, 1948 (III izd. 1969).

HUTSCHENRUYTER, nizozemska obitelj muziara. 1. Wouter (I), dirigent i kompozitor (Rotterdam, 28. XII 1796 18. XI 1878). Uio violinu i rog; djelovao kao kapelnik muzikih drutava, od kojih je mnoge i sam utemeljio {Eruditio Muica; Musis Sacrum; Euterpe). Niz godina orkestralni dirigent u Schiedamu.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; 2 uvertire; Konzertstuck za 8 timpana i orkestar; oko 150 kompozicija za duhaki orkestar. Sonata za violonelo i orkestar. Opera Le Roi de Boheme, 1833. Kantate; mise; solo-pjesme.

HVATALJKA (engl. fingerboard, franc. touche, njem. Griffl tal. tastiera), drvena daica, nalijepljena na prednji dio v gudakih i nekih trzalakih instrumenata. Preko hvataljke pre napete ice. Kad se prstom pritisne ica na hvataljku, skrai se onaj dio ice, koji titra, i time se dobiva to vii ton, to se vie krati. Kod trzalakih instrumenata (gitare, mandoline, teo: tambure itd.) privrene su preko hvataljke prenice. One si uju ustitranu icu na onome mjestu, gdje ica dodirne pren kad prst pritisne icu na hvataljku pokraj (iza) prenice. HYBBINETTE, Samuel, vedski pjeva, tenor (Osterl kraj Stockholma, 1876 Stockholm, 12. II 1939). Lijeni profesor Medicinskog fakulteta u Stockholmu. U pjevanju 1 nik G. Bratta, jo od studentskih dana koncertirao u dome i inozemstvu; kasnije uglavnom samo u dobrotvorne svrhe. Un tnik bogate izraajnosti i profinjene muzikalnosti, isticao se dinstvenom interpretacijom i ljepotom glasa. Snimio je i neko] gramofonskih ploa. HYDE, Walter, engleski pjeva, tenor (Birmingham, 6. 1875 London, 11. XI 1951). Studirao na Royal College of A sic u Londonu (G. Garcia, Ch. Stanford, W. Parratt). Umjetni' karijeru zapoeo 1905; 1908--23 lan Covent Gardena u L donu, zatim u British National Opera Company. Povukavi sa scene postao profesor pjevanja na Royal College of Musit Londonu. Gostovao na mnogim svjetskim opernim pozornica i snimio vie gramofonskih ploa. HYLLESTED, August, danski pijanist i kompozitor (Sto holm, 17. VI 1858 Blaumore, 5. IV 1946). Muziku uio I H. Dahla i na Konzervatoriju u Kobenhavnu. God. 1876 orgulja katedrale u Kobenhavnu, 1879 studirao muziku u B linu (Th. Kullak, F. Kiel), a zatim 3 godine kod Liszta. Od li koncertirao u Skandinaviji, Njemakoj, Engleskoj, SAD i Kana 1 88691 pomoni direktor Chicago Musical College, 1891 direktor klavirskog odjela Gottschalk Lyric School. Poslije vel turneje po Evropi 1894 -97 ivio stalno u Chicagu.
DJELA: Suite romantique i Marche triomphale za orkestar. Dva klavir trija. KLAVIRSKA: sonata; Scandinavian Dance; varijacije; suite; fan zije; mazurka; 2 poloneze; Albumleaf; impromptu. Scenska muzika za ve< igru Die Rheinnixe. Simfonijska pjesma Elizabeth za dvostruki zbor i or star.

2. Willem Jacob, kornist, pijanist i dirigent (Rotterdam, 22. III 1828 19. I 1889). Sin Woutera; kornist opernog orke stra i muzikog drutva Eruditio Muica u Rotterdamu. Od 1865 do 1885 kapelnik gradske muzike. 3. VVouter (II), dirigent i muziki pisac (Rotterdam, 15. VIII 1859 Hag, 14. XI 1943). Sin Willema Jacoba; od 1890 drugi dirigent orkestra Concertgebouio u Amsterdamu. God. 18941917 dirigent Gradskog orkestra u Utrechtu, 1917 25 direktor Gradske muzike kole u Rotterdamu. Nakon toga po vlai se u Wassenaar kraj Haga, gdje se potpuno posveuje hi storiji muzike. Ogledao se i kao kompozitor (koncert za klavir i orkestar; Nokturno za rog i orkestar; komorna djela).

HYMENEJ (gr. u|jiva[.o?), u staroj Grkoj, svatovs pjesma, to su je nevjestini pratioci pjevali uz instrumental pratnju i ples, vodei mladu u mladoenjinu kuu. HYPATE -> Grka muzika HYPER; HYPO -> Hiper; -> Hipo HYPORHEM (gr. uTrop^Tjjia),, antiko - grka kors pjesma u kretskim stihovima, s plesom i pantomimom.

IBACH, jedna od najstarijih i najpoznatijih njemakih tvor nica klavira. Osnovao ju je 1794 u Bevenburgu (Barmen) Johannes Adolf I. (Bevenburg, 17. X 1766 Unterbarmen, 14. IX 1845). Zapoevi vrlo skromno, preselio ju je i8oouRittershausen, 1806 u Wupperfeld, 1817 u Unterbarmen. Upravu poduzea preuzeli su 1839 njegovi sinovi Carl Rudolf (Wuppertal, 22. II 1804 Unterbarmen, 26. IV 1863) i Richard (Barmen, 181324. X 1889). God. 1869 Richard se odijelio od brata i osnovao vlastitu tvornicu klavira i orgulja koja je djelovala do 1901. Najmlai sin Johannesa Adolfa, Gustav Adolf, vodio je 1862 98 vlastitu radionicu klavira u Barmenu. Rudolf (Unterbarmen, 3. I 1843 Herrenalb, 31. VII 1892), sin Carla Rudolfa, prvi je pribavio tvornici meunarodni ugled. Od njegova vremena poduzee nosi svoj dananji naziv: Rud. Ibach Sohi. On je podigao nove tvornice u Barmenu, Schwelmu i Neuer\vegu, ustanovio nagradu za mlade pijaniste (Ibach-Preis) i utemeljio muzej muzikih instrumenata (kasnije prikljuen velikoj Heverovoj zbirci u Kolnu, danas u L*eipzigu). Rukovodstvo je i nadalje, iz generacije u generaciju, ostalo u porodici Ibach. Do 1969 poduzee je proizvelo 116 000 klavira. Danas poduzee vodi Johann Adolf Ibach (Berlin, 5. I 1911 ) kojemu se 1969 pridruio sin Rolf (Wuppertal, 1940 ).
LIT.: H. Neupert, Ibach, MGG, VI, 1957. Dokumente. 175 Jahre Ibach, Schvvelm 1970.

IBERT, Jaccjucs, francuski kompozitor (Pariz, 15. VIII 1890 Pariz, 5. II 1962). Prvu poduku u muzici dobio od svoje majke pijanistkinje, 1910 zapoeo redovan studij na Parikom konzervatoriju (kontrapunkt A. Gedalge, kompozicija P. Vidal). God. 1919 dobio Prix de Rome za kantatu Le Poete et la fee. Od 1937 direktor Academie de France (Vitla Medici) u Rimu, 195556 direktor obiju parikih opera. Za brojnih putovanja e sto dirigira svoja djela. Od 1956 lan Francuskog instituta. Kao pripadnik nezavisnihc, I. je u svim muzikim obli cima pokazao majstorsko svladavanje kompozicijske tehnike, eleganciju, invenciju i nadasve dobar ukus. Za razliku od svojih prijatelja Honeggera i Milhauda, koji su poli radikalnim putevima, I. je na svoj nain nastavio Ravelovo stvaranje, unosei u nj klasicistiku odmjerenost. On je bio jedan od tipino francuskih kompozitora svoga doba, o emu moda J. IBERT najrjeitije govore upravo njegove razliite kompozicije za duhake instrumente, gdje se sjajno povezuje francuski kreativni duh sa superiornom francu skom kolom duhakih instrumenata. Ibertovo ime ide svakako u red najistaknutijih u Francuskoj u prvoj polovini XX st.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ballade de la Geole de Reading, 1924 (izv. kao balet, 1947); Jeux, 1926; Donogoo, 1932 i Natio-

nale, 1937. Koncert za violonelo i duhake instrumente, 1926; koncert za flautu,, 1934; Concertino da camera za saksofon, 1935; Symphonie concertante za obou i gudaki orkestar, 1950; Ouverture de fete, 1945; Escales, 1924; Chant de folie (sa zborom), 1925; Feerique, 1925; Divertissement za komorni orkestar, 1931; Suite symphonique, 1932; suita Diane de Poitiers, 1936; Suite Elisabethaine za orkestar, sopran i zbor, 1946; Le Chevalier errant, t 9 5 i ; Louisville concert, 1954. KOMORNA: gudaki kvartet, 1944; trio za violinu, violonelo i harfu, 1944; Piece za duhaki trio; Cinq pieces za duhaki trio; duhaki kvart et, 1920; Deux interludes i Trois pieces breves za duhaki kvintet, 1930; Deux Mouvements za 2 flaute, klarinet i fagot, 1923; Capriccio za 10 instrumenata, 1939; sonata za vio linu i klavir; sonatina Jeux za flautu ili violinu i klavir, 1924-27; La Cage de cristal za fagot i klavir; Etude-caprice pour Un tombeau de Chopin, 1950 i Ghirlazana za violonelo solo, 1951; Piece za flautu solo, 1936; Carignane za fagot; 6 kompozicija za harfu solo, 1917-19; Francaise za gitaru. KLAVIRSKA: Pieces romantiques; Noel en Picardie, 1914; Le Vent dans les ruines; Matin sur l'eau; Mistoires, 1922; Les Rencontres, 1924; Toccata sur le nom de Roussel; Pe tite suite en quinze images, 1914. Chorale i 3 kompozicije za orgulje, 1920. DRAMSKA. Opere: Angelique (opera-bouffe), 1926; On ne saurait penser d tout, 1928; Persee et Andromede, 1929; Le Roi d'Yvetot, 1929; Gonzague, (opera-bouffe), 1955; L'Aiglon (sa A. Honeggerom), 1937; Les Petites Cardinales (sa A. Honeggerom), 1938; radio-opera Barbe-Bleue, 1951 i druge radio-opere. Baleti: Les Rencontres, 1924; Diane de Poitiers, 1934; Le Chevalier errant (s recitacijom i zborom), 1934 51; Les Amours de Jupiter, 1947; Le Triomphe de la purete. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Chant de folie za sole, zbor i orkestar; Chanson du rien za glas i duhaki kvintet; Aria za glas, flautu i klavir, 1932; Berceuse du petit Zebu, 1936 i Deux Chants de Carnaval (Machiavelli) za 3 enska glasa, 1924; La Verdure doree, 1924; Chanson de Don Ouichotte za glas i klavir, 1957 i brojne druge solo -pjesme. LIT.: R. Bruyr, L'Ecran des musiciens, Pari 1927. A. Liess, Jacques Ibert und sein Opernschaffen, Schweizerische Musikzeitung, 1938. G. Sarnazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947. J. Bruyr, Jacques Ibert, Muica, 1955. G. Michel, Jacques Ibert, MGG, VI, 1957. J. Feschotte, Jacques Ibert, Pari 1958. G. Michel, Jacques Ibert, Pari 1968. I. Me.

ICHIYANAGI, Toshi, japanski kompozitor (pokrajina Hyogo, 2. IV 1933 ). Uenik T. Ikeno'uchija u Tokiju, usavravao se u SAD (195261); dobitnik nagrade Aaron Copland na muzikom festivalu u Berkshireu, SAD. Na njega kao kompozitora znatno je utjecao susret s Johnom Cageom (1957).
DJELA: Life-Music; Distance; Einladung an die Dunkelheit; Aiusik for Piano I 7, 1960- 61; Sapporo, 1962; Dueli; Appearance; Opera from th IV'orks of Tadanori Yokoo, 1968.

ICTUS (lat. udarac), naglasak, akcent u prozodiji. U gre gorijansko pjevanje uveli su ga benediktinci iz Solesmesa kao znak za ritmiko uporite (appoggio). Prema koli iz Solesmesa i. nema nikakve veze s tekstovnim akcentom; on esto pada na nenaglaen slog. I. nije znak za intenzitetsko isticanje, naglai vanje ili produivanje pojedine note, nego slui samo kao upozo renje da u ritmikom pogledu nota s tim znakom, u odnosu na note arzikog karaktera, ima oprenu tendenciju. I. se u soles meskim izdanjima biljei okomitom crticom ispod nota i slui kao neposredna pomo pri razdiobi melodije na osnovne ritmike jedinice od dva (binar) ili tri lana (ternar). A. ViIDELSOHN, Abraham Zwi(Zebi), izraelski muzikolog (Filzburg u Litvi, 13. VII 1882 Johannesburg, 14. VIII 1938). Muziku uio na konzervatorijima u Konigsbergu, Berlinu i Leip zigu (S. Jadassohn, S. Krehl, H. Kretzschmar). Kantor u Regensburgu 1903-05. God. 190621 ivio u Jeruzalemu, gdje je prouavao muziku Palestine i 1910 osnovao Institut za hebrejsku muziku. God. 1922 30 boravio u SAD. Tu je od 1924 predavao na Hebrezo Union College u Cincinnatiju. Od 1930 ivio u Johannesburgu. I. je neobino zasluan za istraivanje i prouavanje he brejskih napjeva i njihove strukture. Te je napjeve traio i nalazio ne samo u Palestini, ve i u susjednim i udaljenim krajevima, tako u Jemenu, Perziji, Afganistanu, Turskoj, Egiptu, Tunisu, Aliru, Maroku i drugdje. Tragajui za najstarijim slojevima hebrejske melodike, on je ustanovio i veliku srodnost izmeu pojedinih

196

IDELSOHN ILEBORGH VON STENDAL


dije, nastavnik na Muzikoj koli u Tbilisiju (189899), .1948 profesor Moskovskog konzervatorija (192429 rek Pijanist velikog formata, nastupao mnogo u Rusiji i inozems njegovao klasini i romantini repertoar, osobito ruski, a oi njao modernistiku muziku. Istaknuti pedagog, utem eljitelj ji od najznaajnijih sovjetskih pijanistikih kola; medu njege uenicima bio je i L. Oborin. Redaktor izdanja klavirskih 1 Rubinsteina, Rahmanjinova, Ljadova, Glazunova i Skrjabina ostalo napisao 14'cno.vmme.tbCKue u nedaioeimecKiie npunifunu, 1
LIT.: A. Ajibiueam, CoBeTCKHe IUKOJIM nnaHH3Ma, K. H. HrvMitc ero uiKojia, CoeeTCKaa my3MKa, 1938. -^. Muabuimeun, HcnojiHHTejH H neAarorimecKite npHHUMntt K. H. HrvMnona, MacTepa COBCTCKOH nm TH^ecKoii njKOJitt, MocKna 1954.

napjeva u gregorijanskom koralu i u folkloru jemenskih, bagdadskih i perzij skih Jevreja, to ukazuje na zajedniki njihov izvor u staroj Palestini. Najpoznatiji je rezultat Idelsohnova prikupljanja hebrejskih napjeva monumentalni zbornik u 10 sv. Hebrdisch-Orientalischer Melodienschatz.
DJELA: Die Maqamen der arabiscken Musik, SBIMG, 191314; Parallelen zlvischen gregorianischen und hebrdisch-orientalischenth Gesangzveisen, ZFMW, 192122; Song and Singers of the Synagogue in the l8 Century, Hebrew Union College Annual, 1925; Manual of Musical Illustrations. . . on Jezvish Music, 1926; Collections of and Literature on Svnagogue Song, 1929; Jezvish Music in Its Historical Development, 1929; Jezvish Liturgy and Its Development, 1932; The Features of the Jewish Sacred Folk Song in Eastern Europe, AML, 1932; Musical Characterislics _of East-European Folk Song, MQ, 1932; Deutsche Elemente im alten Synagogengesang Deutschlands, ZFMW, 193233; Paralle's betmeen the Old-French and the Jezvish Song, AML, 1933. Zbornik hebrejskih napjeva iz paznih zemalja Hebrdisch Orientalischer Melodienschatz (10 sv.), 191432. Komponirao opere Jephta, 1922 i Elijah. LIT.: E. Gerson Kizvi, Abraham Zwi Idelsohn, MGG, VI, 1957.

IDILA, instrumentalna (esto orkestralna) kompozicija, u kojoj se doarava smireno, pastoralno raspoloenje iz ivota u prirodi s vie ili manje naglaenom lirskom komponentom. Kod nas su orkestralne idile pisali B. Bersa i B. Kune. IDIOFONI INSTRUMENTI (gr. l'& io; vlastiti i cpwvr, glas), udaraljke od elastinog materijala koje proizvode zvuk same bez posebnih naprava, mehanizama ili membrana. Prema tome u ovu skupinu ne idu bubnjevi, koji tvore odijeljenu grupu udaraljki, -> membranofone instrumente. Zvuk se na idiofonim instrumentima proizvodi udaranjem, treskanjem, trzanjem i struganjem. U idiofone instrumente idu triangel, gong, zvona, Glockenspiel, ksilofon, celesta, kastanjete, sistrum, glasharmonika i drugi, dijelom egzotini instrumenti. IDZIKOWSKI, S^anislav, poljski plesa (Varava, 1894). Uenik E. Cecchettija. Plesaku karijeru zapoeo u londonskom Empire Theatru. Sjajan tehniar, neobino velikog skoka, ista kao se kao karakterni plesa u brojnim ulogama u trupi Ane Pavlove; od 1915 lan Ballets Russes S. Djagiljeva u kojoj je ostvario veoma zapaene role u baletima La Boutigue fantasgue (Rossini) i Le Tricorne (de Falla). God. 1926 napustio trupu Djagiljeva, da bi joj se 1928 ponovno vratio. Umjetniku karijeru nastavio u Vic Wells Ballets u Londonu gdje se uspjeno bavio i pedagokim radom. Sa C. Beomont napisao je A Manual of the Theory and Practice of Classical Theatrical Daticing (1922), o metodi E. Cecchettija. IGLESIAS, Roberto, meksiki plesa (Guatemala, oktobar 1926 ). Studirao klasini balet, panjolske i moderne plesove i pantomimu kod S. Fedorove, M. Fokina, Martineza i dr. Nekoliko godina bio je partner uvene plesaice Rosario, a 1956 osnovao trupu Le Ballet Espagnol de Roberto Iglesias. Njegove najpoznatije koreografije su Tragedie d'un costume de toreador (1956) i Idolos de Arena. IGLESIAS VILLOUD, Hector, argentinski kompozitor (San Nicolas kraj Buenos Airesa, 31. I 1913 ). Studij zavrio 1946 na Dravnom konzervatoriju u Buenos Airesu.'Od 1941 predavao muziku na Sljepakom zavodu Roman Rosell i od 1962 na Sljepakom zavodu San Martin u Buenos Airesu; od 1946 istodobno profesor na Dravnom konzervatoriju, od 1965 na Gradskom konzervatoriju i od 1969 na Konzervatoriju Juan Josi Castro.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Escenas indoamericanas, 1949; Sinfonia independenda, 1967; Leyenda del lago andino. 1939; 2 impresiones breves za komorni orkestar, 1951. Gudaki kvartet. KLAVIRSKA : suita Amerindia, 1943; Chango de Huacalera, 1945; sonatina, 1945. Kompozicije za gitaru. DRAMSKA. Opere: La Noche colonial, 1938; El Oro del Ina, 1953 i Redencion, 1955. Baleti Amancay, 1937 i El Malon, 1943- VOKALNA: Concierta universitario za sole, 2 zbora i instrumentalni ansambl, 1952; zborovi (Estampascorales, 1956"!; solo-pjesme (3 cancieros nortenas, 1939; Guerrero del Ina, 1945 \<:anlares de la tierra mia, 1955). INSTRUKTIVNA: Solfeo inspirado en las modalidades de la muica indigena y criolla, 2 sv., 1950; Guida praciica para la interpretacion de la muica folkloristica arg entina, 1955-

IKENO'UCHI, Tomojiro, japanski kompozitor (Tokijo, X 1908 ). Studij kompozicije zavrio 1936 na Konzervatc u Parizu (H. Busser). God. 1938 48 profesor univerziteta N u Tokiju, od 1946 na Dravnom univerzitetu umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA: Tenebreuse, 1932; Mago Uta, 1938; s 1950; 2 simfonijska stavka, 1951. s KOM ORNA : 3 gudaka kvarteta; 0 1938; sonatina za violinu i klavir, 1956; sonatina za violonelo i klavir, : Sonatina za klavir, 1954. Muzika za igrokaz (No) Yuya, 1942. > Ob udbenike za harmoniju i za kontrapunkt kfugu. Preveo na japanski < de composition musicale V. dTndvja. \

IKONEN, Lauri, finski kompozitor i muziki kritiar (JV keli, 10. VIII 1888 Helsinki, 21. III 1966). Svrivi 1910 1 zofiju na Univerzitetu u Helsinkiju uio muziku na tamon Konzervatoriju i 1910-14 u Berlinu (P. Juon). God. 1914predavao na Konzervatoriju u Wiipuriju, zatim na Konzervatc u Helsinkiju; 192329 izdavao muziki asopis Suomen Mu kilehti.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Sinfonia innomata; 1942; IV, 1943 i V, 1945. Dva koncerta za klavir: I, 1943 i II, Concerto ini 1956; koncert za violinu, 1941; Concerto meditativo za violonelo, 1942; 3 za gudak i orkestar. KOAjORNA: gudaki kvartet, 1956; klavirski trio.i sonata za violinu i klavir; djela za razne gudake instrumente i klavir. virske kompozicije (sonata i 2 sonatine, 1955). Kantata Kuolemaantuaon mielialoja (Osjeaji osuenog na smrt); Elamdn lahja za solo, zbor i orke 1956; zborovi; solo-pjesme.

IKONOMOV, Bojan, bugarski kompozitor i dirigent (Ni pol, 14. IX 1900). Uenik N. Atanasova (teorija) i Toran (violina), kasnije studirao u Parizu na Scholi Cantorum (V. d'Ini kod N. Boulanger i A. Roussela. Dirigiranje uio kod F. We gartnera u Baselu. Do 1937 ivio u Parizu. esto nastupao dirigent izvodei prvenstveno djela bugarskih autora. Gosto u Lyonu, Lausannei, Bgu -t'Rimu. Vrativi se u domovinu je u Sofiji muziki urednik na radio-stanici, muziki diret Bugarske kinematografije (194856), naelnik muzikog odj Ministarstva za kulturu (195657), te glavni muziki ured: radio-stanice (195760). I. je jedan od najistaknutijih suvremei bugarskih kompozitora. U poetku pod utjecajem francuske : vremene muzike, vremenom se njegova muzika sve vie pri! ava duhu bugarskog narodnog stvaralatva. Najbolja su mu < kestralna i komorna djela.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1937; I I , 1947 i I I I , i< Simfonijeta za komorni orkestar, 1934; simfonijske piesme; koncert za viol 1951; koncert za klavir, 1958; 2 suite, 1951 i 1953; simfonijska slika ar plan 1942; Rodopska poema, 1948; Herojski preludij, 1953; Bugarska pjesma, 15 Herojska uvertira, 1960. ' KOMORNA. est gudakih kvarteta : I, 1933; 1937; III, 1941; IV, 1944; V, 1945 i VI, 1949. Suita za duhaki kvintet, ic sonata za violonelo i klavir, 1930; rapsodija Hajduk za violinu i klavir, i< DRAMSKA: opera Indze vojvoda, 1960; baleti Sedam smrtnih grijeha, 1 i Tragedija Otela, 1935; djeja opereta, 1960. Filmska muzika. - VOKALt kantata, 1954; balade za soliste, zbor i orkestar; oko 40 masovnih pjesama solopjesama. Studije i lanci.

IGLI-CIMERMAN, Jelka, pjevaica, sopran (Ljubljana, 26. X 1911). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Ljubljani (J. Foedransperg) i istodobno pohaala Dramsku i Baletnu kolu. Umjetniku karijeru, zapoetu 1933 u Ljubljanskoj drami, na stavila 1934 u operi; 1936 59 operna solistica u Mariboru, od ega dvije sezone u Grazu. Ostvarila oko 70 opernih i operetnih uloga, medu kojima su se isticale: Norina i Adina (Donizetti, Don Pasquale i Ljubavni napitak), Rozina (Rossini, Seviljski brija), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Mirni i Musette (Puc-cini, La Bokeme), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Vio-letta (Verdi, La Traviata) i Snjeguroka (Rimski-Korsakov)."
M. pe.

IGRE -> Kolo; -> Plesovi IGUMNOV, Konstantin Nikolaj evi, sovjetski pijanist i klavirski pedagog(Lebedjan, 1. V 1873-Moskva, 24. III 1948). Uio kod N. S. Zvjereva, a na Moskovskom konzervatoriju kod A. I. Silotija, P. A. Pabsta i. S..I. Tanjejeva. .Poto je 1894 dovrio stu -

IKONOMOVA, Petrova Fanka, pevaica, sopran (Vel. Trnovo, Bugarska, 1920 ). Muziku diplomirala na Akaden u Sofiji 1944. U Skopju uila solo -pevanje kod N. Kuneli. ( osnivanja opere u Skopju (1947) njen je stalan lan. Pevala partije: Nedda (Leoncavallo, Bajazzo), Blonda (Mozart, Otm iz Seraja), Euridika (Gluck, Orfej i Euridika), Musette (Pucci La Boheme), Micaela (Bizet, Carmen), Pamina (Mozart, arol frula), ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Jelena (Zajc, Niki ubi Zrinjski) i dr. T. Si. ILEBORGH VON STENDAL, Adam, njemaki muzii XV st. Sastavio je, a moda i vlastoruno napisao tabu laturu orgulje (1448); u tom djelu naziva se frater i rectoriatus u Ste dalu kraj Magdeburga. Bio je vjerojatno franjevac. Ileborgh rukopis, danas u Curtis Institute of Musical Art u Philadelphi jedino je svjedoanstvo rane sjevernonjemake orguljske umj< nosti. Sadrava pet preludija bez taktovne raspodjele, djelomi s dvostrukim pedalom, i tri mensurae (kompozicije koje su u vec ili manjoj mjeri podvrgnute taktnim shemama); sve tri mensur obrauju svjetovni c. f. froive al myn hoffen an dir leyed. Od osa kompozicija, etiri su od poetka do kraja troglasne; one su n; stariji primjeri troglasne muzike za orgulje; troglasje se povremei proiruje u etveroglasje i petoroglasje. Tabulatura je istodobi prvi dokument za upotrebu orguljskog pedala.

ILEBORGH VON STENDAL ILLICA


NOVA IZD.: 5 preludija i dijelove mensurae obj. W. Apel (Die Tabulatur des Adam Ileborgh, ZFMW, 1934); sve preludije i mensuraeob). G. Most (dodatak djelu Die Orgeltabulatur von 1448 des A. Ileborgh aus Stendal, 1954). LIT.: W. Apel, Die Tabulatur des Adam Ileborgh, ZFMW, 1934. Isti, Early German Kevboard Music, MQ 1937. G. Knoche, Der Organist Adam Ileborgh von Stendal, Beitrage zur Erforschung seiner Lebensumstande,Franzis kanische Studien, Werl 1941. W. Apel, Masters of the Kevboard, Cambridge (Mass.) 1952. Isti, The Notation of Polvphonic Music, 900 1600, Cambridge 1953 (IV izd.). G. Most, Die Orgeltabulatur von 1448 des Adam Ileborgh aus Stendal, separat iz Altmarkisches Museum Stendal, 1954 - M. Reimann, Adam Ileborgh von Stendal, MGG, VI, 1957.

197

stila na bazi svojstvenog, veoma ivog i originalnog harmonskog jezika.


DELA. ORKESTARSKA: Simfonijska poema, 1947; Simfonija narodna, 1949; Kolo; oeka igra; svita za gudaki orkestar. Opere Zona Zamfirova, 1943 i anko, 1955. VOKALNA: kantate Spomen na ustanak, 1950 i Narodne zagonetke, 1957. Meoviti, muki i deji horovi; solo -pesme. Obrade narodnih melodija. Duhovne kompozicije. S. D. K.

ILI, Borivoje, kompozitor (Strumica, 25. III 1918 ). Zavrio uiteljsku kolu u Jagodini; na Muzikoj akademiji u Beogradu diplomirao 1943 na nastavnikom odseku i 1954 na odseku za kompoziciju i dirigovanje (M. ivkovi). Od 1947 muziki urednik narodne muzike u Radio-Beogradu i neko vreme dirigent ansambla za izvo enje obrada narodnih melodija, a vodio je i horove KUD Braa Stamenkovi, Nikola Tesla, Abrae vi i dr. Dela su mu preteno lirski intonirana i zasnovana na elementima folklora, uz primenu umereno savremenih izraajnih sredstava. I. radi i na podizanju m uzikog amaterizma.
DELA. ORKESTARSKA: Prizrensko kolo; muzika za koreografske po stavke narodnih igara: iptarska svita; Tekoto; Trojno; Igre iz Timoke Krajine. KAMERNA: sonata za violinu i klavir, 1949; duvaki kvintet, 1950. Va rijacije za klavir, 1950. Muzika za marionetski komad Sreko medu buhama, 1962. VOKALNA: Kamata za bariton, meoviti hor i orkestar (B. Radie vi), 1953; ciklus Prizrenski filigrani za sole, hor i orkestar, 1957; Pelica za deji hor i kamerni orkestar, 1962. Horovi : Svita iz Makedonije, 1949; Lirska pesma, 1952; Goro zelena, 1955; Partizansko kolo, 1971. Pesme za glas i klavir (Grm, 1948). Preko 100 obrada narodnih melodija za vokalno-instrumentalni sastav. V. Pe.

ILIEVSKI, Metodij-Kreola, peva, bas (Bitola, 20. IV 1914 ). Solist Opere Makedonskog narodnog teatra u Skopju. Ostvario je vie basovskih uloga, medu kojima se istiu: Ramphis (Verdi, Aida), Zaccharia (Verdi, Nabucco), Filip (Verdi, Don Carlos), Dulcamara (Donizetti, Ljubavni napitak), Goce (Makedonski) i dr. D. Ov. ILIFFE, Frederick, engleski orgulja i kompozitor (Smeeton -Westerby, Leicester, 21. II 1847 Oxford, 2. II 1928). Od 1883 orgulja u St. John's Collegeu i od 1900 na Univerzitetu u Oxfordu.
DJELA: orkestralne kompozicije; kompozicije za klavir i za orgulje; ora torij The Visions of St. John the Divine, 1880; kantata Lara, 1885; Szveet Echo za 8glasni zbor i orkestar; crkvena muzika. > Spis 48 Preludes and Fugues of Bach, 1897 (analiza djela Das zvohltemperierte Klavier).

ILI, Danica, pevaica, sopran (Beograd, 21. II 1914 Be, 15. II 1965). Pevanje uila na Muzikoj koli Stankovi u Beogradu (Taralo-etinina) i usavravala se privatno u Ber linu. Tamo je debitovala na operskoj sceni 1936 kao Nedda (Leoncavallo, / Pagliacci) i bila angaovana do 1938; 193847 lanica Dravne opere u Beu. U njujorkom Metropolitanu nastupala je 194751 u ulogama Desdemone (Verdi, Otelio), Leonore (Verdi, Trubadur), Amelije (Verdi, Bal pod maskama), Aide (Verdi) i Gioconde (Ponchielli). Gostovala je i u ehoslovakoj, Italiji, Austriji i Junoj Americi. Neobino talentovana pevaica izvan rednih glasovnih kvaliteta, raspolagala je veoma izraajnim i sonornim dramskim sopranom velikog raspona, ujednaenim u svim registrima. Od 1959 ivela je povueno u Beu. s. . K. ILI, Miodrag, kompozitor (Mladenovac, 4. X 1921 Miinchen, 24. VIII 1971). Diplomirao na Pravnom fakultetu; studij kompozicije zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Beo gradu (S. Rajii). Muziki saradnik i od 1950 urednik Radio -televizije Beograd. Pored melodiozne, dopadljive muzike za serije dejih televizijskih emisija, komponovao muziku za pozorine komade i filmove.
DELA: koncert za klarinet i orkestar, 1960 (nagraen Hristievom nagra dom); Tema i igra za violinu i gudaki orkestar, 1967. Gudaki kvartet 1957; Balkanska impresija za violinu i klavir, 1964. Klavirske varijacije, 1961. DRAMSKA : baleti Srpska rapsodija (za baletsku trupu Mojsejeva) i Smrt Miloa Obilia. Muzika za pozorine komade Sablja dimiskija; Ljubinko i Desanka i dr. Muzika za deje pozorite lutaka: ira II; ilo i vuk; Doivljaji maka Toe; Gradi veseljak; Ginjol u nevolji; Sve, sve ali zanat; Na slovo, na slovo; Pardon, paradni truljak; Ponovo na slovo, na slovo; Palia; Dr'te lopopa i dr. Filmska muzika: Jutro; Nije lako biti mali; Pusti snovi; Podne; Silom otac; Bubainter. Muzika za televizijske filmove: Arhitektura u Jugoslaviji; Na slovo, na slovo; Hiljadu zato; U susret eljama i dr. Popularne pesme. R. Pej.

ILIJEV, Konstantin, bugarski dirigent i kompozitor (Sofija, 9. III 1924 ). Na Muzikoj akademiji u Sofiji studirao violinu (V. Avramov), kompoziciju (P. Vladigerov) i dirigiranje (M. Goleminov); u kompoziciji se usavravao 194647 kod J. Ridkyja i A. Habe, a u dirigiranju kod P. Dedeeka i V. Talicha na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu. Umjetniku karijeru zapoeo 1947 kao dirigent Simfonijskog orkestra u Rusama; 1948 49 dirigent baleta Narodne opere u Sofiji, zatim ponovno u Rusama i 1952 -56 dirigent Dravnog simfonijskog orkestra u Varni. Od 1956 dirigent je Sofijske filharmonije (1957 58 i od 1962 glavni dirigent). Osim u domovini dirigirao i u inozemstvu; gostovao i u Jugoslaviji. Kao kompozitor u prvom se razdoblju oslanjao na obiljeja bugarske narodne muzike (Concertino za flautu, I simfonija), da bi zatim ostvario vlastiti stil na tekovinama suvremenog muzikog govora (IV simfonija). Bavi se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1947; II, za duhae i udaraljke, 1951; III, 1954; IV, za glas i gudaki orkestar, 1957 i V, 1960. Simfonijska pjesma Pjesma ljudske radosti, 1951; Concertino za flautu i orkestar, 1946; 2 improvizacije za guda e, 1948. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; 10 stavaka za kvintet; Concerto grosso za gudae, klavir i udaraljke, 1950. Za violinu i klavir: sonata; suita. Opera Bojanski majstor, 1962. Filmska muzika. - Monografija Ljubomir Pipkov, 1958.

ILIJIN, Milica, etnokoreolog (Panevo, 30. VI 1910 ). Studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu zavrila 1939. Do Osloboenja gimnazijski profesor, a otada na dunostima umet nikog rukovodioca folklorne grupe taba Prve armije, referenta za folklor u Poverenitvu za kulturu i prosvetu AP Vojvodine u Novom Sadu i u Savetu za nauku i kulturu Vlade FNRJ u Beogradu. Od 1950 nauni je saradnik (za narodne igre) Muziko lokog instituta u Beogradu.

ILI, Petar, dirigent i kompozitor (Sremski Karlovci, 2. VII 1868 Arandelovac, 1957). Muziku je isprva uio privatno u Sremskim Karlovcima, a zatim je 1903 zavrio teoretski odsek Srpske muzike kole u Beogradu kod S. Mokranjca. Bio je nas tavnik muzike u Uiteljskoj i Muzikoj koli u Skopju, horovoda pevakih drutava u Beogradu {Radniko pevako drutvo, 1898), Smederevu i Skopju. Poslednjih godina ivota bio ie dirigent orkestra Abraevi u Aranelovcu. Komponovao je velik broj horskih dela, solo-pesama, masovnih pesama i tamburakih spletova, veinom u duhu nacionalnog romantizma. U scenskoj muzici za komad Staro Skoplje naroito se istie hor Trakala Tinka.
S. D. K.

DELA (izbor): Slovenske l'udove tance vo Vojvodine, 1953; Maarske na rodne igre iz Vojvodine (sa M. Debeljak), 1953; Narodne igre u Boki Kotorskoj, Spomenik SANU CIII, 1953; Meunarodni uticaji narodnih igara raznih anti kih grupa u Prizrenu, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Varadinu, 1959; Narodne igre u Timokoj kr ajini, Rad Kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Zajearu i Negotinu, 1960; Partizanske igre u Srbiji, Zbornik radova SANU XLVIII, 1960; Narodna srpska umetnost u oblasti Titovog Uzica, Rad VIII kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije, 1961; Narodne igre u okolini Beograda (sa O. Mladenovi), Zbornik radova Etnografskog instituta, 1962; Obredno ljuljanje u prolee. Rad IX kongresa Saveza folklorista Jugoslavije, 1963; Infiuences redproaues des danses urbaines et traditionelles en Yougoslavie, Acta Musicologica, Budapest 1965. S. . K.

ILINSKI, Jan Stanislaw, poljski kompozitor (Dvorac Romanov, 1795 Brody, 23. XII 1860). Uio muziku u Beu (A. Salieri, L. v. Beethoven). Od 1853 carev tajni savjetnik u Petrogradu.
DJELA: simfonija u F-duru; 2 konc erta za klavir i orkestar; vie uvertira i koranica. Osam gudakih kvarteta. Klavirske kompozicije. Solo--pjesme. ' Tri mise (c-mol; D-dur; 4-gl. a cappella); 2 rekvijema; psalmi; Te Deum; Stabat Mater; De profundis; Miserere.

ILI, Vojislav, dirigent i kompozitor (Rosoma kod Pirota, 28. XII 1911 ). Posle zavrene Muzike kole u Beogradu studirao kompoziciju (H. Grabner) i dirigovanje (W. Furtwangler, K. Thomas, W. Gmeindl) na Dravnoj visokoj koli u Berlinu, gdje je diplomirao 1940. Horovoda Prvog beogradskog pevakog drutva (193237), potom urednik za narodnu muziku i sekretar Muzikog odeljenja u Radio -Beogradu, dirigent Radio-Skopja i dirigent u Narodnom pozoritu u Beogradu. God. 1945-50 bio je u Novom Sadu profesor muzike kole Isidor Baji, dirigent i direktor Opere i dirigent Novosadske filharmonije. Krae vreme zamenik naelnika Muzikog odeljenja Ra dio-Beograda II, od 1951 profesor je horskog dirigovanja na Muzikoj akademiji u Beogradu. Njegove kompozicije nose izrazito obeleje folklornog

ILLERSBERG, Antonio, talijanski kompozitor (Trst, 16. IX 1882 21. VI 1953). Studirao u Trstu (G. Rota) i na Konzervatoriju u Bologni (G. Martucci, L. Torchi). God. 1907-52 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Trstu i zborovoa. Njegovi uenici bili su G. Vi ozzi i L. Dallapiccola.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za violinu; Variazioni e fuga su un tema di Corelli; Interludio per una vecchia farsa. Dva gudaka kvarteta. Operni triptihon Carneval - Nadal - La strada e le stelle, 1949. Le Ciaramelle za mezzosopran, zbor i orkestar; zborovi.

ILLICA, Luigi, talijanski operni libretist (Castell' Arquato, Piacenza, 9. V 1857 16. XII 1919). Izdao zbirku pjesama, napisao nekoliko komedija, bio urnalist; 1892 posvetio se sasvim pisanju libreta, kojih je napisao vie od 80. Pripadao je milan skom krugu knjievnika i muziara oko A. Boita, pa i kao lib retist slijedi njegov put. Libreta mu imaju knjievnu vrijednost, a usklaena su i s potrebama scene.

198

ILLICA IMITACIJA
IMBIMBO, Emanuele, talijanski knjievnik, kompozitc teoretiar (Napulj, 1765 Pariz, 1839). Uenik G. Sigismond Od 1808 djelovao u Parizu kao pedagog.
DJELA: kantata // disinganno in amore, 1789; dramatski prizor Lo spel 6 ariette italiane za sopran i klavir (2knj.); Salve Regina s orkestrom, 1793; 2 teta za 3 glasa i orgulje. Spis Observations sur Venseignement mutuel appl a la musique, et sur quelques abus introduits dans cet art: precedees d' une notict les conservatoires de Naples, 1821. Udbenici: Partimenti ou basses chiffrei Fenaroli, divisees en 6 livres d' exemples; Suite de Partimenti de Fenaroli Bxercices d' harmonie vocale et instrumentale sur des basses fuguees.

DJELA. Operna libreta (izbor): Wally, 1892 (muzika A. Catalani); Cristoforo Colombo, 1892 (Franchetti); Manon Lescaut, 1893 (Puccini); Nozze istriane, 1895 (Smareglia); Andrea Chenier, 1896 (Giordano); Iris, 1898 (Mascagni); Le Maschere, 1901 (isti); Germama, 1902 (Franchetti); Siberia, 1903 (Giordano); Hellera, 1909 (Montemezzi); Isabeau, 1911 (Mascagni). Sa F. Pozzom: II vassallo di Szigeth, 1889 (Smareglia). Sa G. Giacosom: La Bohime, 1896 (Puccini); Tosca, 1900 (isti) i Madama Batterfly, 1904 (isti). LIT.: P. Nardi, Luigi Ulica, MGG, VI, 1957.

ILOSVAY, Maria von, madarska pjevaica, alt (Budimpeta, 8. V 1913). Studirala na Konzervatoriju u Budimpeti i na Muzikoj akademiji u Beu (L. Hillgermann, M. Budanowitz, Madame Kaschowska); 1937 osvojila prvu nagradu na meu narodnom pjevakom natjecanju u Beu. God. 193739 lanica opere u Salzburgu, od 1940 na Dravnoj operi u Hamburgu. Nakon Drugog svjetskog rata gostovala u Beu, Miinchenu i Stutt gartu, na Covent Garenu u Londonu (1954 59), na festivalima u Bavreuthu, Salzburgu, Edinburghu i Nizozemskoj; 1956 57 pjevala na Metropolitanu u New Yorku. Njezin tamno obojen glas neobine izraajnosti isticao se podjednako u opernom kazalitu kao i na koncertnom podiju. Snimila je velik broj gramofonskih ploa. IL VERSO, Antonio, talijanski kompozitor (Piazza Armerina, Enna, oko 1565 Palermo, august 1621). Uenik P. Vincija, boravio u Veneciji oko 1600, poslije toga se nastanio u Palermu, gdje je 1608 poduavao u samostanu 5. Domenico. Njegovi su uenici G. B. Cali i F. A. Formica.
DJELA: // 1 Ubra de Madrigali a 5 v., 1590; // 1 libro de Madrigali a 6 v., 1594; // J libro de Madrigali a 5 v. t 1595; // 1 libro della Muica a 2 v., 1596; Madrigali a 5 v. libro 4, 1600; Madrigali a 6 v. libro 2, 1601; L' 8 libro de Madrigali a 5 v., 1603; // 2 libro de Madrigali a 3 v., 1605; // J libro de Madrigali a 6 v., 1607; // 1 libro delle Villanelle a 3 v., 1612; // 75 libro de Madrigali a 5 v. op. 36, 1619. Motecta quae partim 3, partim 4, alia 5, alia 6 vocibus Liber I, 1606; Sacrarum cantionum quae 2 4 v. cum Dialogo 6 v. et Bassus ad organum Liber 4, 1611. Neke druge kompozicije tampane u zbirci Di Pietro Vinci U 2 libro de Motetti e Ricercari a 3 v. con alcuni ricercari di A. II Verso suo disce-polo i u drugim zbirkama onog vremena. LIT.: A. Garbelotto, Musicisti siciliani in una sconosciuta tampa del'500, Intermezzi letterario-musicali, Padova 1958.

IMBRIE, Andrevv Welsh, ameriki kompozitor i pijai (New York, 6. IV 1921). Uio kod L. Ornsteina, N. Boul; ger, R. Sessionsa i R. Casadesusa; takoer studirao u Princentc i na University of California (Berkeley, Calif.), na kojemu je 1949 bio nastavnik. Dobio ameriki Prix de Rome i u dva navr boravio u Rimu.
DJELA. ORK ESTRALN A: 3 si mfo nije, 1966, 1969 i 1970; Leg, 1959; Little Concerto za klavir etveroruno, 1956; koncert za violinu, 1954; laa, 1947 - KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1942, 1953 i 1957; klavi trio, 1946; Divertimento za flautu, fagot, trublju, violinu, vio lonelo i kla 1948; Serenata za flautu, violu i klavir, 1952. Sonata za klavir, 1947. Of Three Against Christmas, 1964. Kantata Drum Taps za alt, zbor i orkes 1961; On the Beach at Night za zbor i gudae, 1948; zborovi.

IMBROGLIO (tal. zbrka, pomutnja), nastaje kad se d\ ili vie dionica, koje zvue istodobno, harmonijski poklapa a razlikuju ritmiki i metriki. I. remeti osjeaj takta, pa se e primjenjuje u opernim scenama, kad se muzikom eli prika2
Don GioVanni

=3
Leporello
Imbroglio

VV.A.Mozar

Orkestar

ILJINSKI, Alcksandr Aleksandrovi, ruski kompozitor (Carskoje selo, danas Putan, 24. I 1859 Moskva, 23. II 1920). Studirao u Berlinu kod W. Bargiela (kompozicija) i Th. Kullaka (klavir). Vrativi se u Moskvu 1885, postao profesor na Muzikoj koli Filharmonijskog drutva i na Konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijske skice Psyche; simfonijski skerco; 3 suite; Danses des Croates. Gudaki kvartet; kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera EaxnucapaucKuu (pouman, 1911. Koreografske slike Hyp u Auumpa, 1907. Opereta. Scenska muzika za Sofoklove tragedije Kralj Edip i Filoktet. VOKALNA : kantate (PycaJina) ; zborovi; romanse. Napisao: Kpanmoe pyKoeodcmeo K tipaumunecKOM u3yHenuw uucmpyMeHmoeKu, 3 sv., 1917. Redigirao ruske i inozemne autore u leksikonu Euoipa$uu KOMnojumopoe c IV do XX ee., 1904.

IMBART DE LA TOUR, Georges, francuski pjeva, tenor (Pariz, 20. V 1865 1911). Pohaao vojniku akademiju u St. Cyru; pjevanje uio na Konzervatoriju u Parizu. Na opernoj pozornici debitirao 1890 u enevi kao Raoul (Meverbeer, Hugenoti). God. 189395 nastupao na Opera comique u Parizu, zatim u Marseilleu i od 1897 na Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu. Gostovao meu ostalim u londonskom Covent Garenu i njujorkom Metropolitanu. U njegova najvia dostignua ile su uloge: Radames (Verdi, Aidd), Don Jose (Bizet, Carmen), Faust (Gounod) i Tannhauser (Wagner). IMBAULT, Jean-Jerome, francuski violinist i muziki na kladnik (Pariz, 9. III 1753 15. IV 1832). Uenik P. Gavi niesa, udo od djeteta, rano zapoeo solistiku karijeru. Nastupao na najuvenijim koncertnim priredbama Pariza; bio j e lan Carske kapele (od 1810) i solist u Operi. God. 1787 osnovao muziko-izdavako poduzee. Medu kompozitorima kojih su dje la izila u njegovoj nakladi nalaze se Haydn, Mozart, Clementi, Dussek, Cramer, Viotti, Jarnovi, Boccherini. Izdao i tridesetak rodoljubnih i revolucionarnih pjesama. Oko 1814 nakladu je preuzela Janet & Cotelle.
LIT.: M. Brenet, Les Concerts en France sous l'ancien regime, Pari 1900. L. de La Laurencie, L'Ecole francaise de violon, II, Pari 1923. C. Hopkinson, A Dictionarv of Parisian Music Publishers 1700-1950, London 1954. C. Johannsson, French Music Publishers' Catalogues of the Second Half of the Eighteenth Centurv, Stockholm 1955. B. Dufour, Jean-Jerome Imbault, MGG, VI, 1957.

opi mete ili duevna borba pojedinog lica. Najpoznatiji primjeri imbroglia u opernoj literaturi ulina scena u Wagnerov: Majstorima pjevaima (zavretak II ina) i plesna scena u Mozi tovu Don Giovanniu (- primjer). I. je est i u s uvremenoj kaz lisnoj muzici (Stravinski, Petruka i dr.). K. KO. IMITACIJA (lat. imitatio oponaanje; engl. i franc. imitatic njem. Nachahmung, tal. imitazione), temeljna kompozicijska tehni svih oblika polifone muzike (kanon, fuga, motet itd.). Zasni se na naelu opetovanja: muzika misao (motiv, fraza) izloe: u jednoj dionici (glasu) opetuje se (imitira) nakon nekoliko ta tova, u istom ili slinom obliku, u bilo kojoj drugoj dionici. M zika misao, koju iznosi prva dionica, naziva se tema (ili propost antecedente), a imitacija se zove odgovor (risposta, conseguente Tema za imitaciju redovito je jezgrovita i karakteristina, pa moe lako pamtiti, pratiti i raspoznavati. Temom se smatra on dio poetne dionice koji traje do nastupa odgovora odnosno im tacije; dionica, koja je donijela temu, nastavlja kontrapunktir njem odgovoru. Pojedini dijelovi teme zovu se imitacijski motii I. teme moe se provesti na svakom intervalu, pa prema ton postoji imitacija na primi (in unisono), na gornjoj ili donjoj sekun (in secunda), terci (in tertia), kvarti, kvinti, seksti, septimi oktavi. Prema obliku odgovora i. moe biti stroga i slobodm stroga je, kad se tono ponavljaju svi intervali teme, tj. kad odgovor vjerna transpozicija teme na odreeni stepen; slobodna j kad se pojedini intervali teme ne imitiraju vjerno, ve se velik sekundi moe odgovoriti malom sekundom, velikoj terci malo: tercom, velikoj seksti malom sekstom i obrnuto. I. se moe provesti sa dva, tri, etiri i vie glasova:
1 J. S. Baci

&E

IMBERT, Hugues, francuski muziki pisac i kritiar (Mou lins-Engilbert, Nievre, 11. I 1842 Pariz, 15. I 1905). Suradnik niza asopisa; dugo godina pariki urednik belgijskog muzikog asopisa Guide musical (od 1900 glavni urednik). Duhovit kritiar, objavio i niz vrijednih historijskih i biografskih studija.
DJELA: Profils de musiciens, 1888; Nouveaux Profils de musiciens, 1892 i Profils d'artistes contemporains, 1897. Symphonie. Milanges de critique litteraire et musicale, 1891; Portraits et Etudes, 1894; Rembrandt et Wagner, 1897; Charles Gounod. V Autobiographie et les Memoires, 1897; La Symphonie apres Beethoven (Reponse a Mr. F. Weingartner), 1900; Me'daillons contemporains, 1902; J. Brahms, Sa vie et son oeuvre (izd. E. Schure), 1906. LIT.: F. Raugel, Hugues Imbert, MGG, VI, 1957.

Meustavak

IMITACIJA IMPRESIONIZAM

199

1. se moe izvesti na razliite naine. S obzirom na smjer kretanja razlikuje se: i. imitacija u istom smjeru (imitatio aequalis motus ili motu recto), kod koje se odgovor kree u istom smjeru i istim redoslijedom tonova kao i tema. U toj se vrsti najjasnije oituje tehnika imitacije, jer je u odgovoru zadran melodijski tok teme. 2. i. u protupomaku, odnosno s -> obratom teme (imitatio inaequalis motus, imitatio motu contrario), to znai da se uzlazni intervali teme pri odgovoru pretvaraju u silazne i obratno. Ta vrsta imitacije moe biti takoer stroga i slobodna. 3. i. u -> retrogradnom pomaku ili tzv. rakova imitacija (imita tio motu retrogrado ili imitatio cancricans), kod koje se odgovor na temu kree obrnutim re doslijedom od posljednjeg tona prema prvome:

fes J
^

^ J

XIV st. (ljetni kanon u Engleskoj; francuska chace; talijanska caccia). U razdoblju tzv. burgundske kole (XV st.) izgrauje se, u motetu i misi, tzv. uvodna (nastupna) imitacija, a razvija se i motet bez cantus firmusa (G. Dufay) u kojemu se i. poinje protezati na sve dionice. Josquin Des Pres i nizozemski polifoniari njegova doba (oko 14601520) uvode tehniku tzv. skroz provedene imitacije (prema Riemannu durchimitierender Stil) koja postaje kompozicijsko-tehniko pravilo renesansnog vie glasja; tema odnosno pojedini motivi oblikovani prema tekstu provode se, svaki u jednom odlomku kompozicije, imitacijski kroz sve glasove koji su postali ravnopravni. Redoslijed nastupa glasova obino je u uvodnoj imitaciji pravilno rasporeen, a unutar kompozicije veinom se razvija slobodno. Tehnika skroz provedene imitacije prela je, u XVIXVII st., i u instrumentalne oblike (ricercar, canzona, fantazija) i postala osnovom razvitka fuge. U doba baroka i. je temeljna tehnika kontrapunktski graenih oblika. Ali poev od XVIII st. ona se sve vie prilagouje metri koj periodizaciji te se, u doba klasike i romantike, ukljuuje u harmonijski koncipiranu mu ziku, najee na mjestima gdje treba da pojaa zgusnutost ili dinaminost razvitka, npr. u sonatnoj provedbi; u takvim je sluajevima nastup imitacije esto jo jae naglaen kontrastnom instrumentacijom. U muzici XX st. sklonost oivljavanju renesansnih i baroknih oblika otvorila je nove iroke mogunosti i tehnikama tih razdoblja, pa se i. vrlo esto susree u linearno graenim oblicima dananje muzike.
LIT.: G. Adler, Die Wiederholung und Nachahmung in dcr Mehrstimmigkeit, VFMW, 1886. H. Riemann, Lehrbuch des einfachcn, doppelten und imitierenden Kontrapunkts, Leipzig 1888 (IV VI izd. 1921). W. Gurlitt, Burgundische Chanson- und deutsche Liedkunst des 15. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Basel 1924. M. Schneider, Zur Satztechnik der Notre-Dame-Schule, ZFMW, 1931 32. W. Apel, Imitation in the I3 th and I4th Century, Essays on Music, Festschrift A. Th. Davison, Cambridge (Massachusetts) 1957. C. Dahlhaus, Ch. Bernhard und die Theorie der modalen Imitation, AFMW, 1964. D. Harbinson, Imitation in the Early Motet, Music and Letters, 1964. J. Kerman, Byrd, Tallis and the Art of Imitation, u djelu Aspects of Me dieval and Renaissance Music, New York 1966. F. L. i I. A.

4. i. u retrogradnom pomaku s obratom (imitatio cancricans motu contrario), kod koje odgovor donosi temu obrnutim redom i u obratu (protupomaku). I. se moe provesti i s promjenama ritmikih vrijednosti: u * augmentaciji (per augmentationem), to znai da odgovor donosi tonove teme u dvostrukom (ili trostrukom i si.) notnom trajanju; polovinke se produljuju na cijele note, etvrtinke na po -lovinke, osminke na etvrtinke itd. Ako odgovo r donese tonove teme u skraenim trajanjima, tj. umjesto cijele note donese polovinku, umjesto polovinke etvrtinku, umjesto etvrtinke osminku itd., nastaje diminucija (imitatio per diminutionem). Ako i. pone prije svretka teme, tj. dok jo prvotna dion ica izvodi temu, nastaje stretta ili tjesnac. U stretti je imitacija ujedno i kontrapunkt onome dijelu teme s kojim zajedniki nastupa. U ritmike oblike ubraja se i imitacija s prekidima (imitatio interrupta) , to znai da njen nastup prekidaju pau ze. Svi se ovi oblici mogu jo na razliite naine meusobno kombinirati, npr. i. u augmentaciji moe se provesti jo i u pro tupomaku itd. Posebnu vrstu stroge imitacije predstavlja kanonska i. u kojoj dionica koja izvodi imitaciju, tj. nastupa druga (tre a, etvrta itd., ve prema broju glasova), ponavlja itavu melodiju poetne dionice od poetka do kraja kompozicije, stavka ili odlomka, a ne samo onaj njen dio koji poetna dionica izvodi do nastupa odgovora. Suprotna je kanonskoj i. koja model, odnosno temu, slijedi samo u odreenom opsegu, kao to je to sluaj u fugi, motetu, a takoer i u tehnici tzv. motivike imitacije koja se na razliite naine primjenjuje i u oblicima graenim u osnovi homofono, a ne kontrapunktiki. Ovisno o vrsti i obliku komp ozicije i. se moe provesti kroz sve dionice (glasove) koje je sainjavaju ili se moe ograniiti samo na dvije ili tri dionice; ona se moe protezati na itavo djelo ili obuhvatiti samo pojedine odlomke, pridonosei organskom razvitku i arhitektonskoj cje lini. Budui da u imitaciji mogu sudjelovati samo ravnopravni glasovi, dionica cantus firmusa iskljuena je iz imitacijskog procesa ukoliko se javlja u svom izvornom obliku. Najstariji primjeri imitacije susreu se u XIII st. u conductusima i u pojedinim dionicama dvoglasnih i troglasnih organuma kole Notre Dame. Razvijeniju vrstu predstavljaju rani oblici kanona

IMMYNS, John, engleski muziar (London ?, oko 1700 15. IV 1764). Samouk pjeva, vrstan svira na flauti, violini, violi da gamba, embalu i lutnji. Prijatelj Pepuscha, lan londonske Academy of Ancient Music. God. 1741 osnovao u Londonu Madrigal Society. Od 1752 svirao lutnju u Kraljevskoj kapeli. Bio je jedan od pionira u sabiranju djela starih majstora.
LIT.: Ch. L. Cudzvarth, John Immyns, MGG, VI 1957.

IMPERFICIRANJE (lat. imperfeetus nepotpun), postupak u menzuralnoj notaciji, prema kojemu se trodijelne (perfektne) notne vrijednosti pretvaraju u dvodijelne (imperfektne) pod utjecajem susjednih nota. To se redovito dogaa, kad se pred trodijelnom notom (longa, brevis, semibrevis) ili iza nje nae nota iduega stupnja nie vrijednosti (iza longae brevis, iza brevis semibrevis, iza semibrevis minima). Npr.:
= 00+ o

IMPETUOSO (tal. buran, estok), OO+O oznaka za interpretaciju. Najee dolazi u vezi s allegrom. Izraz allegro impetuoso javlja se ve u Tartinijevim kompozicijama. Susree se i oznaka con impeto, srodna znaenja. IMPRESARIO (tal. poduzetnik, preduzima), prvobitno osoba koja je vodila kazalinu ili opernu druinu. Danas se i. bavi umjetnikim posredovanjem, zastupa interese pojedinih umjetnika, brine se za njihove angamane i nastupe, pregovara i zakljuuje ugovore u njihovo ime. Za to dobiva odreeni postotak od umjetnikova honorara. Slino znaenje ima i engleska rije manager. IMPRESIONIZAM, pravac koji se u evropskoj umetnosti javio u drugoj polovini XIX v., prvenstveno kao posledica potrebe za smirivanjem strastvenosti i preteranosti romantike i njene este izvetaenosti i patetinosti. Umetnost impresionista, pasivna i povuena u sebe, nala je pogodno tle za razvijanje u Francuskoj, gde je posle nesrenog rata sa Pruskom 1870-71 i kapitulacije u Sedanu, nastupila opta potitenost i razoarenje. Kao ideolo ko -stilski pravac muziki i. u Francuskoj nastao je po ugledanju na i. u slikarstvu (Manet, Monet, Sislev, Renoir, Degas) i na simbolizam u poeziji (Verlaine, Rimbaud, Mallarme, Maeterlinck). Slikari impresionisti (naziv potie od Monetove slike Impression: soleil levant, izloene 1874) naputaju atelje i odlaze u pri rodu, gde predmeti nisu izolovani ve zdrueni u punom kontinuitetu svetlosnih prelaza i preliva. Impresionisti vide u prirodi vie nego konture objekata kombinacije boja koje se neprekidno

1=1+1=1H

200

IMPRESIONIZAM IMPROMPTU
kao i drugih elemenata muzike Dalekog istoka ali i nekih evropskih krajeva (panija); 5. melodije koje se temelje na starocrkvenim tonalitetima (karakteristino je s tim u vezi izbegavanje vodice); 6. slobodnu primenu akorda potpuno stranih tonalitetu, odnosno neposredno spajanje niza akorda, od kojih svaki pripada drugom, ponekad i vrlo udaljenom tonalitetu; 7. dodavanje sekunde koja ulazi bilo gde u trozvuk, odnosno viezvuk i ivi potpuno samo stalno, bez ikakve potrebe da se resi; 8. bogatu upotrebu kromatskih pomaka i alteracija. Pomou osebina koje proizlaze iz nabrojenih pojava i. je zna tno obogatio izraajna sredstva francuske i evropske muzike. Impresionistiki kompozitori piu redovito tonalno, ali se u nji hovim delima granice tonaliteta proiruju, pa ak i rue povreme nim dodirivanjem politonalnosti i atonalnosti. Osniva i glavni predstavnik muzikog impresionizma je Claude Debussy (L'impressionisme c'est Debussv), naroito u svojim orkestarskim i klavirskim delima, u solo-pesmama i operi Pelleas et Melisande (prema M. Maeterlincku). Debussv je vie i bolje od svih impresionista u muzici znao stvarati posebna raspoloenja sugerisana vanmuzikim elementima; on je u svojim delima uspeno izgraivao tipino impresionistike zamagljene atmo sfere, sazdane na neodreenosti i rafiniranosti zvukova i njihovih spojeva. Iz njegove muzike ne izbija agresivnost, zvukovna snaga i patos, ve suzdranost, nenametljivost i intimnost. I. je izvrio najvei uticaj u romanskim zemljama, u Francu skoj, paniji i Italiji (D. de Severac, P. Dukas, A. Roussel, donekle M. Ravel, I. Albeniz, M. de Falla, G. Puccini, O. Respighi) ali i u Engleskoj (F. Delius, C. Scott), Norvekoj (E. Grieg) Nemakoj (F. Schreker, W. Niemann, donekle i R. Strauss), x ehoslovakoj (V. Novak, J. Suk), Rusiji (A. Skrjabin), Jugoslaviji (M. Milojevi, S. Hristi, M. Vukdragovi, P. Miloevi B. Kune, L. M. kerjanc) i drugde. Krajem Prvog svetskog rata i. je postepeno prestao da budt izvorom umetnikog stvaranja. Oborili su ga upravo Francuz (E. Satie, J. Cocteau, estorica) u valu antiromantikih ten dencija koje su se nakon 1918 poele javljati u umetnosti mnogil evropskih zemalja. Muziki i. je u Francuskoj izvrio vanu istorijsku misiju on je, dodue, vodio ponekad umetnike u individualistiku, su bjektivistiku zakopanost i povuenost, ali je upravo on konane oslobodio francusku muziku od Wagnerova upliva i stvorio nov tipino francuski izraajni stil, koji je obogatio i svu evropski muziku.
LIT.: W. Niemann, Die Musik der Gegenwart, 1921. P. Landormy Le Declin de l'impressionnisme, RM, II. O. Wartisch, Studien zur Harmoni des musikalischen Impressionismus (disertacija), Erlangen 1928. H. F. Kolscl Der Impressionismus bei Debussy, 1937. R. Lyr, Les Musiciens impressionni stes, Pari 1938. H. G. Schulz, Musikalischer Impressionismus und impres sionistischer Klavierstil (disertacija), Wiirzburg 1938. A. Capri, Le Origir deirimpressionismo musicale, RAM, XI. R. Moser, L'impressionnisme frar cais, Geneve i Lille 1952. H. Albrecht, Impressionismus, MGG, VI, 195" E. Kroher, Impresionismus in der Musik, Leipzig 1957. J. As. i M. i .

E. DEGAS, Primabalerina, pastel

menjaju pod uplivom svetla koje se i samo stalno menja. Otuda je za njihove oi ivot u svom spoljanjem izgledu samo niz a sovitih impresija koje se nuno i neprekidno smenjuju. Cilj ovih umetnika i nije drugo, ve zabeleiti poneku od tih impresija. Pesnici simbolisti ponirali su u neistraena podruja duevnog ivota, u podsvesna ovekova reagovanja, izraavajui se nesvakidanjim renikom, uspostavljajui neuobiajene, este simbolike veze medu recima i zbivanjima i naglaujui na poseban nain muzikalne elemente stiha i sroka. Jedna i druga nastojanja odrazila su se moda jo uverljivije i neposrednije u impresionistikoj muzici, kako instrumentalnoj, tako i vokalnoj i scenskoj. Impresionistika je muzika, poput impresionistikog slikarstva i simbolistike poezije, morala izgraditi posebna tehnika sredstva svog umetnikog izraza. Pri tomu su se manifestovale analogije sa impresionistikim slikarstvom, koje je napustilo isto u konture, linije i postavilo boju u prvi plan. U impresionistikoj muzici neemo vie nai raspevane melodije, istih obrisa, ve suzdrane melodijske pomake, ponekad fragmentarne, kojima e naroito znaenje davati harmonijski kompleksi, novi i neuobiajeni. Muziari impresionisti bave se u prvom redu manjim formama, osobito klavirskom minijaturom i solo-pesmom. Ti su oblici vrlo podesni za stvaranje asovitih, prolaznih raspo loenja i doaravanje impresija. Impresionistiki kompozitori svladavaju i vee forme, ali u njima redovito razbijaju tradicionalne sheme i nadometaju ih mozaikim nizanjem manjih for malnih vrednosti. Impresionistike su kompozicije esto programnog karaktera, to je i shvatljivo: njihovi autori polaze od slika, raspoloenja i zbivanja iz spoljanjeg sveta kojima nastoje dati tonski korelat. Impresionisti rado prenose na svoj nain u muziku one pojave iz prirode koje se temelje na akustikim fenomenima (igra vode). Detaljnije ispitujui tehnike elemente na kojima gradi impresionistika muzika, treba istaknuti kao najkarakteristinije: i. paralelne sekunde, kvarte, kvinte, kao i paralelne kvintakorde, septakorde, nonakorde, bilo u temeljnom obliku ili u obratu; 2. interval poveane kvinte u trozvuku i ostalim viezvucima, kao i interval tritonusa; 3. primenu celostepene lestvice i akorda koji iz nje proizlaze; 4. upotrebu pentatonskih lestvica i melodija,

IMPROMPTU (franc. bez smiljanja, bez pripreme, od Ia1 in promptu esse biti pripravan), vrsta instrumentalne, poglavit klavirske kompozicije, improvizacijskog karaktera, rairene doba romantizma. Izraz se javlja u XVII st., ponajprije kao nalo pjesme spjevane bez pripreme, u asu nadahnua, ili scensk meuigre fMoliere, L'Impromptus de Versailles, 1663). U muzu se susree ve kod Matthesona (1739) kao oznaka jednog kanon spjevanog i komponiranog u drutvu, s nogu, bez pripravi U klavirskoj muzi ci romantiara i. ima veinom oblik dve dijelne ili trodijelne pjesme, ronda ili varijacije na neku poznat temu, rjee sonatnu formu. God. 1822 objavili su klavirske im promptue u obliku lirskih minijatura J. H. Vofiek (op. 7) i F Marschner (op. 22 i 23), a 1824 komponirao je F. Liszt Imprompt
pour le piano sur des themes de Rossini et Spontini u varijacijskoi

obliku s izraenim karakterom improvizacije. Pojam impromptu kao romantiarske lirske klavirske minijature reprezentiraju pravom smislu Schubertovi Impromptus op. 90 (naslov im je da izdava) i op. 142 (br. 1 ima sonatni oblik, br. 3 varijacijski Schumannovi Impromptus sur une romance de Clara Wieck oj 5 oblikovani kao ciklus ostinatnih varijacija udaljuju se od prve bitnog improvizacijskog znaaja impromptua. Jo su vee razmjer poprimili Chopinovi Impromptus op. 29, 36, 51 i 66, koji imaj trodijelni oblik A B A: izmeu dva simetrina, brza, kao nabaen dijela, nalazi se kontrastni srednji dio, sanjalaki i sentimentalai Klavirske impromptue komponira li su jo P. I. ajkovsl (op. 1), A. Dvorak (op. 52), A. Skrjabin (op. 10, 12, 14), A. Gl; zunov (op. 54), A. Rubinstein (op. 7, 16 i 26), G. Martuci (op. 17, 56 i 83 br. 1), J. Sibelius (op. 5 i 24 br. 1), F. Pouler (1920) i mnogi drugi. I. za orkestar napisao je W. Fortner (1957
LIT.: J. Mattheson, Der Vollkommene Capellmeister, Hamburg 1731 W. Kahl, Das lyrische Klavierstlick Schuberts und seine Vorganger se 1810, AFMW, 1921. Isti, Aus der Fruhzeit des lyrischen Klavierstuck

IMPROMPTU INDIJANSKA MUZIKA


ZFM, 1922. II. H. Eggebrecht, Studien zur musikalischen Terminologie, 1955. L. Misch, Ein unbekantes Impromptu von Beethoven, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1956. M. Ca.

201

IMPROPERIJE (lat. improperia prijekori), antifone i responzoriji koji se pjevaju za vrijeme liturgije Velikoga petka. Tekstovi za i. sastavljeni su od tri odlomka iz starozavjetnih knjiga proroka (Popule meus, Quia eduxisti, Quid ultra debui), na koje se nadovezuje trisagion i izvjestan broj kraih izreka, koje se pjevaju naizmjenice s Popule meus. Glavna stilska snaga improperija krije se u snanim antitezama, a sudei prema pripjevu Agios 0 theos ini se, da i. potjeu s Istoka. U rimsku liturgiju uvedene su (oko 1200) iz galikanskog obreda. Palestrina je izvorne gregorijanske napjeve improperija obradio za 4-glasni mjeoviti zbor u strogom stilu note-protiv note (falso bordone) i izveo ih u Sikstinskoj kapeli 1560. Kasnije su T. L. de Victoria i drugi majstori polifonije obraivali ove tekstove u istom s tilu. A. Vi. IMPROVIZACIJA (lat. improvisus nepredvien), u muzici, sposobnost istovremenog iznalaenja i izvoenja muzikih misli. Ona je primarni impuls za komponovanje uopte. Javlja se kao spontana potreba iskazivanja odreenih duevnih stanja m uzikom. Najstariji oblik improvizacije nalazi se u narodnoj muzici, a nastaje u trenutku kad narodni umetnik sastavlja i izvodi melodiju na reci neke pesme ili je potaknut ritmom igre. Do pronalaska savremene notacije sva muzika dela bila su u veoj il i manjoj meri izloena improvizaciji izvoaa u pogledu raznih melodijskih ukrasa, figura, menjanja tempa, pa ak i ritma, di namike i harmonizacije. H. C. Colles smatra da se kontrapunktska umetnost crkvene muzike razvila u prvom redu zbog uporne elje pevaa da improvizuju dodatke, ukrase i protivmelodije na dati cantus planus te da se celokupna istorija komponovane muzike od J. Dunstablea do Beethovena moe opisati kao proces osiguranja kompozitora od prepada improvizatora. Meutim, ovo se moe samo delimino prihvatiti, jer su u operskoj i instrumentalnoj muzici XVII i XVIII v. kompozitori namerno davali punu slobodu izvoaima u izvoenju ukrasa ili kadence. ela umetnost obeleenog basa je u stvari vetina skladne i inventivne improvizacije. Bach i Handel poinju da ograniavaju ove slobode tanim obeleavanjem harmonija i ispisivanjem deonica za sve instrumente. Posle Beethovena i. se zadrava samo u kadencama instrumentalnih koncerata, pa i tu ne uvek, jer kompozitori, naroito u novije vreme, redovito sami piu kadence. Slobodna i. je u muzikom vaspitanju veoma vaan faktor koji doprinosi razvijanju mate i sposobnosti izraavanja. Najvei majstori improvizacije bili su Bach, Handel (oni su svojim orguljskim improvizacijama tokatama, fantazijama i preludijumima stvorili itav novi rod muzike), Mozart, Beethoven, Mendelssohn, Chopin, Franck, Saint-Saens i Bruckner. U muzici XX v. ponovo se javlja i. kao veoma vaan vid muzikog izraavanja. Ona igra znatnu ulogu u mnogim kompozi cijskim sistemima koji su se pojavili oko 1950, kao npr. u serijelnoj tehnici i osobito u aleatorici. I. je i temelj na kojem se razvio dez. U poetnim fazama muziari deza iskljuivo su improvizovali. Element improviza cije primeuje se u svim razvojnim etapama te vrst i muzike, mada je gdekad ogranien samo na improvizacijsku slobodu aranmana.
LIT.: E. Home, Improving, New York 1922. M. Dupre , Traite d'improvisation a l'orgue, Pari 1924. F. Wehle, Die Kunst der Improvisation (3 sv.), Miinster i. W. 1925 32. M. Fischer, Die organistische Improvisation dargestellt an J. Chr. Bachs 44 Choralen zum Praambulieren, Kassel 1928. A. Epping i H. Tauscher, Einfiihrung in die Improvisation am Klavier,Berlin 1932. E. T. Ferand, Die Improvisation in der Musik, Zurich 1939. M. Fritsch, Variieren und Improvisieren, Kassel 1941. J. Ahrens, Improvisation als Grundlage der Musikerziehung Musikblatter, 1947. R. Wangermee, L'Improvisation pianistique au debut du I9 e siecle, Gent 1950. /. Horsley, Improvised Embellishment in the Performance of Renaissance Polvphonic Music, Journal of the American Musicological Societv, 1951. H. Chr. Wolff, Die Gesangsimprovisation der Barockzeit, Kongress-Bericht, Bamberg 1953. A. Hodeir, Hommes et problemes du jazz, Pari 1954 (engl. New York 1956). E. T. Ferand, Die Improvisation, Koln 1956 ( I I izd. 1961). Isti, Improvisation, MGG, VI, 1957. Ili, G. Guerson's Rules of Improvised Counterpoint, Barcelona 1961. A. M. Dauer, Jazz die magische Musik, Bremen 1961. H. A. Low. Die Improvisation im Klavierwcrk L. van Beethovens (disertacija), Saarbriicken 1962. D. J.

INCH, Herbert Reynolds, ameriki kompozitor (Missoula, Montana, 25. XI 1904 ) Muziku uio na Montana State University u Missouli, nastavio na Eastman School of Music u Rochesteru, N. Y. (H. Hanson) i na Amerikoj akademiji u Rimu 1931 34. Nastavnik na Eastman School of Music u Rochesteru (do 1931). God. 1934 boravio u Indiji i Australiji; od 1937 predaje na Hunter College u New Yorku, od 1961 na City University.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1932; 3 simfonijete, 1948,1950 i 1955; simfonijska pjesma To Silvanus, 1933; koncert za klavir, 1940; koncert za violinu, 1947; Northzuest Overture, 1942; suita za mali orkestar, 1929; Va-riations on a Modal Theme, 1927; 3 Pieces za mali orkestar, 1930; Sercnataza mali orkestar, 1939; Anstvers to a Ouestionnaire, 1942. KOMORNA: gu daki kvartet, 1936; Mediterranean Sketches za gudaki kvartet, 1933; Three Conversations za gudaki kvartet, 1944; Homily za klavirski trio, 1934; klavirski kvintet, 1930; Divertimcnlo za 2 trublje, 2 roga, 2 trombona i tubu, 1934; sonata za violonelo i klavir, 1941; balada za violinu i klavir, 1937. Tri klavirske sonate, 1935, 1946 i 1966. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. T. Howard, Our Contemporarv Composers, New York 1941. C. Reis, Composers in America, New York 1947. J. T. Howard, Our American Music, New York 1954.

INCIPIT (lat. zapoinje), prve rijei liturgijskog teksta u gregorijanskim napjevima; intonira ih celebrantili solist, a nastavlja zbor (obino od mjesta obiljeena zvjezdicom): npr. (solist) Gloria in excelsis Deo (zbor) et in terra pax. U psalmodiji je i. isto to initium (inceptio), a u motetima rane polifonije XIII i XIV st. to su poetne rijei tenora po kojima se zna odakle je uzet motiv za melodiju tenora, npr. Manere znai, da je bogato razvijeni melizam iznad rijei manere u melodiji graduala Exiit sermo (... V. Sed sic eum volo manere...) posluio kao motiv za tenor.
A. Vi.

INCORONATA (tal. ineoronare okruniti), znak kojim su kompozitori u vokalnim djelima oznaivali mjesta, gdje pjevai moraju uzeti dah. Uveo ga je oko 1600 E. Cavalieri. INDIA, Sigismondo d', talijanski kompozitor (Palermo, oko 1580 Modena?, vjerojatno prije 19. IV 1629). Oko 1608 u Firenci, a 161123 direktor komorne muzike na dvoru vojvode Karla Emanuela I Savojskog u Torinu. God. 1623 24 na dvoru u Modeni, 1624 26 u slubi kardinala Ma uricija Savojskog u Rimu, 1626 ponovo u Modeni, ali se potkraj iste godine vraa u Rim, gdje poslije kratkog vremena naputa slubu kod kardinala Mauricija Savojskog. Poslije toga je moda ivio u Modeni. Poput mnogih Talijana onoga vremena, I. je komponirao i polifono i monodiki; katkad se oba stila susreu u istom djelu. Instrumenti slue samo podupiranju solistikih glasova; b. c. je obino samo jednostavna harmonijska osnova; istih instru mentalnih odlomaka (uvoda, ritornella i dr.) nema. U nekim polifonim djelima I. se ograniava na upotrebu basso seguente. Meu svjetovnim polifonim kompozicijama vana je njegova prva knjiga petoroglasnih madrigala; od kasnijih madrigala najbolji su mu koncertantni madrigali (manje brojni od polifonih). Unutar monodijskog stila I. ide u red najboljih kompozitora ranog XVII st. Sto je Monteverdi na polju monodije uglavnom primjenjivao u svojim operama, upotrebljavao je I. u svojoj eksperimentalnoj i smionoj komornoj muzici (A. Einstein).
DJELA: Zalizura, pastoraln a pria u 3 ina s prologom (autor L. d'Aglie), oko 1612; muzika za crkvenu dramu VS\ Eustachio L. d' Agliea, 1625. Sedam knjiga madrigala, za 5 glasova, 1606 24 (knj. I-VI11; VI knj. ne postoj i); 2 knjige villanella za 3 5 glasova, 1608 i 1612; 5 knjiga Musiche (monodije, arije i komorni dueti), 160923; Le musiche e balli a 4 voci con U basso continuo, 1621; Canzonetta maritima, 1610. CRKVENA: misa Domine elamavi ad te; Novi concentus ccclesiastici za 23 glasa, 1610; Liber secundus sacrorutn concentum za 3 6 glasova, 1610; 1 knjiga moteta za 4 glasa, 1627. NOVA IZD.: Madrigali a 5 v., libro I, izd. F. Mompellio (/ Classici Musicali llaliani, X, 1942); pojedine monodijske kompozicije, I duet i brojni fragmenti raznih kompozicija obj. u djelima F. Mompellija (S. d' India e U suo primo libro di "Musiche da cantar solo", 1953 i 5. d'India musicista palermitano, 1956). LIT.: L. Torri, U primo melodramma a Torino, RMI, 1919. .V. Cordero di Pamparato, I Muici alla corte di Carlo Emanuele I di Savoia, Bi blioteca della Societa Storica Subalpina, Torino 1930. F. Mompellio, predgovor izdanju I knjige madrigala, I Classici Musicali Italiani, X, Alilano 1942. Isti, S. d' India e il suo primo libro di Musiche da cantar solo, Collectanea Historiae Musicae, Firenze 1953. N. Fortune, S. d'India, an Introduction to I l i s Life and Works, Proceedings of the Royal Musical Association, 1954 55. F. Mompellio, Opere recitative, balletti et inventioni<' di S. d'India per la corte dei Savoia, Col lectanea Historiae Musicae, I I , Firenze 1956. Isti, S. d'India musicista palermitano, Milano 1956. Isti, Sigismondo d'India, MGG, VI, 1957.

INCERTI, Bruno, vicarski violinist i kompozitor talijan skog podrijetla (Ferrara, 10. VIII 1910 ). Diplomirao 1929 na Liceo musicale u Bologni; poslije toga uio kod V. Breroa. Od 1929 koncertni majstor u orkestru Radio-Beromiinstera i Radio-Zuricha. God. 1942 osnovao Ziiricher Klaviertrio; od 1945 dirigent orkestra Tonhalle u Zurichu. Nastupa i kao solist i komorni muziar u zemlji i u inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violinu op. 19, 1962; za 2 violine, 1966 i za violinu i violonelo op. 17, 1962; Concertino za violinu i komorni orkestar op. 7, 1955; fantazija za violinu i orkestar op. 14, 1960; suita op. 3, 1942; Muica per un balletto op. 4, 1948. etiri pjesme (D'Annunzio) za alt i gudaki kvartet op. 15, 1959.

INDIJANSKA MUZIKA. Medu brojnim indijanskim plemenima, razliitih jezika i obiaja, neka su ostala primitivna ili na niskom stupnju razvitka. Ovamo se ubrajaju Indijanci SAD i Kanade (djelomino), Brazila i Argentine. Druga plemena imala su do panjolskih osvajanja visoku kulturu, a nastavala su terito rij dananjega Meksika i Gvatemale, Ekvadora, Perua i Bolivije. Muzika Indijanaca Sjeverne Amerike. To je vjerojatno najpotpunije istraena primitivna muzika. U vrijeme Kolumbovih osvajanja ivjelo je sjeverno od Meksika oko milijun Indijanaca (ukljuivi Eskime), s oko 1000 razliitih jezika i isto toliko ple mena. Indijanci iz pustinje Nevade ili Utaha bili su potpuno primitivni, dok su Pueblo-Indijanci i neki stanovnici jugoistonih

202

INDIJANSKA MUZIKA
nirali evropski umjetnici utjecaj indijanske muzike oituje simfoniji Iz novoga svijeta A. Dvofaka i u I knjizi Indianh Tagebuch za klavir F. Busonija (1915). Muzika Indijanaca Latinske Amerike. Samo se u mi broju indijanskih plemena sauvala muzika za koju bi se m pretpostaviti da potjee iz pretkolumbovskih vremena; ve latinskoamerikih indijanskih stilova, naprotiv, bar su djelom poprimili panjolski karakter. U neprestanom dodiru s bijele indijanski stil se u pretenom broju plemena izgubio, pa se dam indijanska muzika moe istraivati samo u zajednicama koje posve jednostavnim ivotom. Moda su nekadanje jako razvi indijanske kulture utjecale na muziku koju su uveli Evrop (kultura plemena Azteka i Maya bila je rairena preko terit Meksika i Gvatemale; drugu zonu inilo je carstvo Inka, a prote se u poetku XVI st. preko Ekvadora, Peru a i Bolivije); meu taj je utjecaj ogranien na malobrojne elemente (npr. ljesti izbor instrumenata). O indijanskoj muzici Latinske Ame gotovo se ne mogu stvoriti openiti sudovi; potrebno je o niiti se na pojedinane primjere. Iz injenice d a se u Ju Americi nailazi na panovu frulu, kao i iz nekih karakteristika kalne muzike zakljuuje se da je postojala veza s muzikom Oce; (premda je ta teza predmet diskusije). Znanje o tome kak\ bila muzika u jako razvijenim indijanskim kulturama temelj (osim na hipotetskim ostacima u dananjoj muzici) na pronae starim instrumentima, na likovnim prikazima na staroindijan keramici, na iskazima u pojedinim kronikama osvajaa, na mel kim kodeksima (pretkolumbovskim rukopisima Azteka i M< Da je stara mek sika kultura poznavala vieglasje, zaklju se iz ovih podataka: kodeksi Maya prikazuju grupe melodij instrumenata na kojima se svira istodobno, pri emu mora d nastajala bar neka vrsta heterofonije; u dananje vrijeme jec stavno vieglasje (kano, bordun, heterofonija) uobiajeno je jugu Sjedinjenih Drava, meu plemenima koja su bila pod ja utjecajem meksike kulture, to takoer upuuje na vjerojatno pc janje razvijenijih takvih oblika kod Azteka i Maya. U ins mentariju staroga Meksika igraju najvaniju ulogu aerofoi idiofoni instrumenti; medu idiofonima vrlo je karakterist teponaztli, drveni bubanj (njem. Schlitztrommel), koji daje tona u razmaku velike sekunde ili male terce, nadalje egrta od kornjaevine i instrumenti na ko jima se zvuk proizvodi stn njem. Zastupani su takoer duhaki instrumenti od keran (esto u obliku ptice) i muziki lukovi. Da li je pleme Maya in notno pismo, do danas nije poznato. U podruju Inka i hovih prethodnika nalo se pri iskopavanju mn ogo instrumen Najvanije su bile panove frule, razne vrste flauta i frula jedii bubnjevi, egrtaljke, trublje napravljene od koljke, a moe muziki luk. Panove frule od trstike i od zemlje naroito su ra: jene; sastavljene su u nizovima od 3 do 9, a i vi e cijevi. Pose je pojava gorostasna panova frula iz Perua, dugaka do oko metra, koju su morale nositi tri osobe. Ugaanje panovih' fi postalo je u novije vrijeme predmet vanih raspravljanja m etnomuzikolozima. Premda se na tim instrumentima moe t izvesti vie od pet tonova, smatra se (prema danas postoji vokalnoj muzici) da je tipian tonski niz Inka bila anhemitor pentatonska ljestvica. ini se da kod Inka nije postojalo razvij vieglasje. Srodnosti izmeu muzike latinskoamerikih i vernoamerikih Indijanaca primjeuju se naroito u nainu voenja kod pjevanja. Ima, meutim, i drugih dodirnih toi Najjednostavnija indijanska muzika obaju kontinenata, r stanovnika Ognjene zemlje, plemena s gornjeg toka Amazc

INDIJANSKA MUZIKA. Muziari sa zvekama, zidna slika iz Bonampaka, Meksiko, VII/VIII st.

predjela SAD ivjeli na visokoj kulturnoj razini. Openito je stup nju kulture odgovarao i muziki nivo. Danas su se plemena smjetanjem u rezervatima pomijeala. Usprkos tome mijeanju i evropskom utjecaju, indijanska se muzika odrala bolje od mnogih drugih elemenata indijanske kulture. U ivotu Indijanaca muzika je igrala vanu ulogu. Ona je bila i jeste gotovo uvijek povezana s nekom drugom djelatnou. Prvenstveno slui kultu, to ne ukljuuje samo ceremonije, nego i lijeenje, ljubavno aranje, ratnike plesove itd. Postoji i muzika za drutvene plesove, za pratnju natjecanju u igri, nadalje ima djejih pjesama, radnih pjesama i pjesama to se pjevaju uz pri anje pria. Pravih pripovjedakih pjesama (npr. balada) gotovo da i nema. Jedina ista instrumentalna muzika (izuzevi rijetka plemena) jesu ljubavne pjesme, koje se izvode na instrumentu srodnom blokflauti. Muzika u nekim plemenima ima veliku vrijednost; napjevi se mogu naslijediti, kupiti, pa i ukrasti (npr. na zapadnoj obali). U nekim krajevima itava zajednica potpuno pozna repertoar. Postoje, meutim, i specijalisti, koji znaju naro ite pjesme i jedini su ovlateni da ih izvode. Openito imaju mukarci mnogo vei udio u muzici nego ene. Kompozicije su redovito fiksirane i ne mijenjaju se mnogo, iako je muzika tradicija samo usmena. Sama kompozicijska tehnika jo je slabo istraena. Improvizacija igra neznatnu ulogu. Gotovo je sva i. m. jednoglasna. Melodika je veoma razvijena. Veina se melodija kree silazno. Ritmika je nadasve sloena; taktovi jednog napjeva redovito su razliitih duina. Pjesma je esto strofno sagraena, rijetko prokomponirana; u mnogo sluajeva dolazi do nekog kompromisnog rjeenja, do nepravilne alternacij e nekoliko fraza ili odlomaka. Za tehniku pjevanja karakteristino je napinjanje glasnica, koje se u pojedinim krajevima jae ili slabije prakticira. U nekim elementima postoje slinosti izmeu muzikih stilova Indijanaca Sjeverne, Srednje i June Amerike, mada su im kulture prilino razliite, a jezici potpuno drugaiji. Pretpostavlja se da je u prethistorijsko doba moda postojao neki kentakt izmeu sjevernog i junog kontinenta. Instrumentarij se sastoji uglavnom od flauta, zvidaljki, e grtaljki i bubnjeva. Flauta (neka vrsta blokflaute) jedini je vaan melodijski instrument. Zvidaljke se grade od kosti, drva ili gline, a proizvode samo po jedan ton. Medu idiofone instrumente ubrajaju se: svinjska kost, koja se strue zupastom palicom; drvena egrtaljka, u ijoj se unutranjosti nalaze metalni koluti koji zvekeu; konata vreica napunjena zrnjem ili ljunkom. Bubnjeva ima u svim veliinama, od malih runih bubnjia do golemih pri mjeraka, koji su esto samo izdubeni i koom presvueni panjevi. Bubnjevi se uvijek udaraju palicama; rukom gotovo nikad. Tekst mnogih indijanskih pjesama sastoji se od samih slogova bez smisla. Neke pjesme imaju djelomino takav tekst, a djelo mino normalan. Pojedine se melodije mogu pjevati na nekoliko tekstova, a nek i tekstovi uz razliite melodije. Posljednjih de cenija nastalo je i neto indijanskih melodija s engleskim tekstom; muzika tih pjesama nije direktno pod evropskim utjecajem. Indijanska muzika utjecala je na sjevernoameriku umjetniku muziku. E. MacDowell upotrebljava indijanske melodije u drugoj (Indijanskoj) orkestralnoj suiti (1897); C. S. Skilton u Ttvo Indian Dances za gudaki kvartet (1915) i Suite Primeval za orkestar (1920); C. W. Cadman u Thunderbird Suite za orkestar (1914), Four American Indian Songs (1909) i operi Shanezois (1918); F. Jacobi u Indian Dances za orkestar (1927 28); C. T. Gri-ffes u Two Sketches on Indian Themes za gudaki kvartet (1922); V. Herbert u operi Natoma (1911). H. W. Loomis, A. Farwell, Th. Lieurance, C. Trover, H. F. Gilbert i dr. napisali su obradbe indijanskih pjesama. Meu djelima to su ih kompo -

INDIJANSKA MUZIKA u plemenu Erigpactsa, Mato Grosso, Brazi

INDIJANSKA MUZIKA INDIJSKA MUZIKA

203

INDIJSKA MUZIKA ima oko 3000 godina staru tradiciju; Eskima i sjeverne Kalifornije, oituje nesumnjive slinosti. Openito je srednjoamerika i junoamerika indijanska muzika jedno- prvi su dokumenti vedske knjige, 4 velike zbirke religiozne poglasna; obino se izvodi vokalno (solistiki ili zborno); veoma su ezije, od kojih je prva, Rigveda, moda nastala prije doseljenja Indoeste pentatonske i od pentatonike izvedene ljestvice. U ritmikom Arijaca u Indiju. Sva indijska muzika, pa i svjetovna, potjee od toku javlja se samo malen broj notnih duina, ali je metrika po - prastare liturgijske tradicije Rigveda i Samaveda (prve dvije zbirke djela tih vrijednosti vrlo sloena i nepravilna. Mjestimice se su - Veda); tradicija s.e do danas odrala na ivotu. Za muziki razvoj sree jednostavno vie glasje (npr. kvintne paralele stanovnika ima veliku vanost i trea zbirka, Atharvaveda, jer se smatra da je Ognjene zemlje), ali se iz tih pojava nije razvila praksa koju bi Bharata iz nje crpio nauavanje o osjeajnom sadraju muzike. sva plemena prihvatila. ista instrumentalna muzika nije tako Melodije i interpretacije Rig i Saman strogo se razlikuju. Magian rijetka kao u Sjevernoj Americi. Postoje regionalne muzike sadraj tekstova Rigveda vezan je uz rije; sveana re citacija karakteristike, ali dosad se indijanska muzika latinskoamerikih upotrebljava tri akcenta, svakom od njih odgovara jedna visina krajeva nije mogla geografski podijeliti na stilska podruja. (B. tona; melodijski ambitus iznosi malu ili veliku tercu. Saman se Nettl dijeli muziku sjevernoamerikih Indijanca na 6 stilskih naprotiv slui melodijom koja se velikim dijelom odvojila od rijei podruja.) Dananji instrumenti preteno su idiofoni; njihov broj i ivi autonomno. Umetanjem besmislenih slogova tekst se raskida, i raznolikost daleko nadmauju instrumente te grupe na sjevernom postaje nerazumljiv, a moe i posve izostati. Melodijski opseg je kontinentu; ima egrtaljka i bubnjeva u mnogo varijanata; uobi - vei; neke vedske himne imaju ambitus o ktave. Dok se ajeno je i udaranje po raznim dijelovima tijela. Medu aerofonim Rig upotrebljava u dnevnim obredima, Saman je ezoterina instrumentima najbrojnije umjetnost, koja se prakticira su blokflaute od drva ili samo kod odreenih velikih i kosti. Panove frule nalaze posebno sveanih se u najveem broju na ceremonija. Najstarija sjeveru June Amerike. obredna muzika poela se Rudimentarni oblici trublja, oko <- III do *- II st. kao i aerofo-nih djelomino mijenjati pod instrumenata s je-zicem, utjecajem muzike niih kasta upotrebljavaju se u Srednjoj i tradicija nearijskih prastai u Junoj Americi. novnika; s kultom neKordofoni instrumenti su arijskog boga Sive u in-1' preteno uvedeni pod TS dijskoj se muzici, pored evropskim utjecajem; prije dostojanstvenosti ved-skih evropskih osvajanja obreda, pojavila i ulna Indijanci su poznavali radost. Peta knjiga Veda, muziki luk, a i neke oblike Natyaveda, nastala razvijenijih trzalakih najranije u -s- II st., instrumenata. Sviranje je sadrava nauku o kazalinoj redovito povezano s pjevanjem. Kod INDIJSKA MUZIKA. Svirai i plesai boga Indre, reljef, XI st. umjetnosti Natyaastra, koju je sastavio nekih se plemena nisu nali nikakvi legendarni Bharata. Pisac u traktatu na instrumenti (npr. kod bolivijskih Indijanaca Siriono). Kao i u mitolokoj pozadini daje kratak prikaz obredne i svjetovne drugih primitivnih naroda, indijanska muzika slui religiji i plesu. indijske umjetnike muzike. To je najstariji indijski muzikoNe zna se mnogo o postanku kompozicija; sigurno je, meutim, da teoretski spis. Bharata se moda oslanja na vrlo staru tradiciju. Svoju i najprimitivnija plemena imaju stalan repertoar fiksiranih nauku temelji na dva tonska sustava; svaki od njih je sedmotonska napjeva i da je ista improvi zacija rijetka. ljestvica u opsegu oktave; intervali su poluste-peni te mali i veliki cijeli stepeni. Veliinu tih triju intervala definira ovako: polustepen je LIT.: O. Abraham i E. M. Hornbostd, Phonographierte Indianermelodien sastavljen od dva manja intervala, zvana ruti; mali cijeli stepen ima aus Britisch-Columbia, F. Boas Anniversary Volume, New York 1906. E. M. Hornbostel, Uber einige Panpfeifen aus Nordwest-Brasilien, u djelu T. Kochtri, veliki cijeli stepen etiri ruti. Ako se zbroje intervali svake Gruenberg, Zwei Jahre unter den Indianern, Berlin 1910. F. Densmore, ljestvice (grama) pojedinano, dobiva se za svaku ljestvicu zbroj Chippewa Music; Papago Music; Pawnee Music i dr. brojne studije o pojedi od 22 ruti u oktavi. Ti sitni intervali, neto v ei od etvrt nim stilovima sjevernoamerikih Indijanaca, Washington 1910 43. R. i M. d'Harcourt, La Musique indienne chez les anciens civilises d'Amerique, stepena, ne dobivaju se dijeljenjem oktave, niti se njihova Lavignac, Encvclopedie de la musique, I, 5, Pari 1922. E. M. Hornbostel, tona veliina odreuje matematikom operacijom. Jedino Musik der Makuschi, Taulipang und Yekuana, u djelu T. Koch-Gruenberg, Vom Roroima zum Orinoko, III, Stuttgart 1923. Ch. W. Mead, The Mumjerilo je uho, praktiki i teoretski. Svaki od sedam ste pena ima sical Instruments of the Inces, Anthropological Papers of the American Mu svoje ime (skrauje se na prvi slog). Dvije osnovne skale zovu seum of Natural Historv, 1924. F. Densmore, The American Indians and se prema svom poetnom tonu sa-grama i ma-grama. Stupnjevi their Music, New York 1926. Isti, Music of the Tule Indians of Panama, Washington 1926. G. Herzog, The Yuman Musical Style, Journal of Ame imaju u obje ljestvice jednake nazive, ali razliite inter-valske rican Folklore, 1928. H. H. Roberts, Form in Primitive Music, New York razmake. Tako npr. pa u sistemu sa-grama ima kao peti ton 1933- F. Bose, Die Musik der Uitoto, Berlin 1934. G. Herzog, Speech; intervalsku veliinu velikoga cijelog stepena, a u sistemu ma Melodv and Primitive Music, MQ, 1934. Isti, Plains Ghost Dance and Great Basin Music, American Anthropologist, 1935. Isti, Special Song Types grama kao drugi ton veliinu maloga cijelog stepena. (Broj ruti in North American Indian Music, Zeitschrift fiir vergleichende Musikwissenuvijek se odnosi na razmak izmeu spomenutoga tona i tona schaft, 1935. K. G. Izikowitz, Musical and other Sound Instruments of koji lei ispod njega.) the South American Indians, Goteborg 1935- H. H. Roberts, Musical Areas
in Aboriginal North America, New Haven 1936. G. Schitnemann, Musikinstrumente der Indianer, AFMF, 1936. G. Herzog, Music in the Thinking of the American Indian, Peabody Bulletin, 1938. Isti, A Comparison of Pueblo and Pima Musical Styles, Journal of American Folklore, 1938. L. H. Correa de Azevedo, Escala, ritmo e melodia na muica dos indios brasileiros, Rio de Janeiro 1938. R. Gallop, The Music of Indian Mexico, MQ, 1939. Isti, Otomi Indian Music from Mexico, ibid., 1940. E. M. Hornbostel, The Music of the Fuegia ns, Ethnos, 1948. G. Herzog, Salish Music, u knjizi M. W. Smith, Indians of the Urban Northwest, New York 1949. C. Hayviood, A Bibliography of North American Folklore and Folksong, New York 1951. A. P. Merriam, Flathead Indian Instruments and their Music, MQ, 1951. W. Rhodes, North American Indian Music, a Bibliographical Survev of Anthropological Theory, Notes, 1952. B. Nettl, The Shawnee Musical Style, Southwestern Yournal of Anthropology, Albuquerque 1953. Isti, North American Ind ian M usic al Styles, Philadelphia 1954. Isti, Notes on Musical Composition in Primitive Culture, Anthropological Quarterly, 1954. C. W. Gould, An Analysis of the Folk Music in the Oaxaca and Chiapas Areas of Mexico (disertacija), Northwestern University (111.) , 1954. S. Marti, Instrumentos musicales precortesianos, Mexico 1955. B. Nettl, Musical Culture of the Arapaho, MQ, 1955- P. Collaer, Musique carai'be et maya, Studia memoriae Belae Bartok Sacra, Budapest 1956., 5. L. Moreno, La muica de los Incas, Quito 1957 - B. Nettl, Indianermusik, MGG, VI, 1957. R. i M. d'Harcourt, La Musique des Avmara, Journal de la Societe des Americanistes, 1959. 5. Marti, Canto, danza y muica precorte sianos Mexico, 1959. B. Nettl, Lateinamerikanische Volksmusik, MGG, VIII, 1960. D. P. McAllester, The Role of Music in Western Apache Culture, Men and Cultures, Fifth Congress of Anthropological and Ethnological Sciences, Philadelphia 1960. B. Nettl, Polyphony in North American Indian Music, MQ, 1961. B. A.

INIM 11 1 1 1 11 1 1 11 I N I 1 (II M
MaM grama

Sagrama s

RG

Dh N

S ) M II)

lili II

P Dh N S R G 1 1 1 11 1 11 11 I N I 1 (II

Smatralo se da je osnovna razlika tih dvaju nizova u intervalu terce izmeu prvoga i treeg stupnja: u sistemu sa -grama terca je mala, a ma-grama velika. Na svakom od 7 stupnjeva izgrauje se po jedna ljestvica modalnog karaktera: 4 su uzete iz sa-grama, 3 iz ma-grama. Meutim, i ti modalni nizovi (murcchana) predstavljaju samo sirov materijal za gradnju stvarno upotrebljavanih modusa (jati); u karakterizaciju takvih,-u ivoj praksi postojeih naina, idu jo (osim samog ljestvinog niza): poetni, sredinji i zavrni ton melodije, sredinja kadenca, poloaj modusa u odnosu na temeljni ton sistema i broj stupnjeva ljestvice. Bharata razlikuje 7 istih jati, koji se poklapaju sa 7 murcchana i uvijek su heptatonski,te 11 mijeanih jati, kombiniranih od dva ili od vie istih jati. Iz razlika u funkcijama pojedinih tonova ljestvice nastaju jo

204

INDIJSKA MUZIKA
note za polovicu (na isti nain kao toka u evropskoj r iji); uz dvodijelne postoje i trodijelne mjere, a i petorodi; i sedmorodijelne. Tri ili (najee) 4 takva takta (koji, medi: nisu zamiljeni svaki zasebno, jer indijskom ritmikom osje ne odgovara sistem taktne crte), ine cjelinu (tala) koja nas etiri puta uzastopce. U sjevernoj Indiji postoji bezbroj u junoj Indiji razvio se i u ritmici sistem, koji nabraja 35 svrstanih u 7 osnovnih oblika, svaki sa pet varijanata. Dok j ruka bubnjara udara osnovnu shemu, druga udara u ritmi kontrapunktu, a glas ini treu ritmiku komponentu. Po nek; kombiniraju i etiri razliita ritma. Budui da je sva indijska mi modalno monodijska, ritam se kao protutea melodiji posebno is Ritmika profinjenost u tehnici bubnjanja ravna je melodi profinjenosti raga. Instrumenti su ve u Bharatinu traktatu podijeljeni u tiri grupe (idiofoni, membranofoni, iani i duhaki in< menti). Instrumenti koji su danas u upotrebi veinom su a skoperzijskog podrijetla; u posljednjim decenijima uli u indijske sastave i evropski instrumenti, kao violina, gita klarinet. Oni su se mogli prilagoditi potrebama indijske mu: dok se instrumenti s temperiranom udezbom (klavir, harm harmonika) ne mogu uskladiti s indijskim tonskim sustavom je njihova prisutnost imala samo negativne posljedice. Iz g: idiofonih instrumenata susreu se zvonca i vrsta inela (fr cymbales antigues; njem. Zimbeln) u obrednoj i svjetovnoj mi i u umjetnikom plesu; slue potertavanju ritma. Od membr; fonih instrumenata zastupan je velik broj bubnjeva; ako je bu! dvostruko napet, druga membrana daje oktavu, kvintu ili kv temeljnog tona; meutim, veinom se upotrebljavaju dva razl: ugodena bubnja. Bubanj se nikad ne udara palicom, nego u\ prstima ili rukom, to omoguuje veliku raznolikost i iznijansira zvuka. Medu instrumentima sa icama preteu trzalaki ins menti. U toj grupi najvanija je -> vina; smatra se posebno rakteristinom za indijsku muziku. Sitar (setar) je vrsta lu s dugim vratom, 16 20 pominih prenica i 37 ica; jeda od najvanijih instrumenata sjeverne Indije. Grupi lutnja prif i sarod, s hvataljkom bez prenica i malim brojem bordun ica, kao i tambura, sa 4 ice koje se udeavaju u glavnim tono\ odreenog raga i trzaju prazne kao bordunska pratnja melo Od icanih instrumenata koji se sviraju gudalom u upotreb sarangi (srodan puki oblik: sarinda), instrument puna z\ s veim brojem bordunskih ica, nadalje dilruba i esraj, dva strumenta tiha i umiljata zvuka (esto ih sviraju ene) i ravanc popularan instrument sa dvije ice kojemu je rezonator koko; ljuska presvuena pergamentom; na gudalu su esto privr zvonii; nosiva je zvuka. Od duhakih instrumenata najraire je flauta od bambusa; svira se uzduno i popreno. arma instrument sa dvostrukim jezicem (almaj) koji uvijek nas't u paru: jedan svira izvodi melodiju, drugi izdrava pedalnL Gajde pripadaju narodnoj muzici, isto tako i instrument kojim se slue krotitelji zmija. Indijska svjetovna muzika zadrala je sve do novih vrerr vrstu vezu s religijom; stoga se u bit indijske muzike goto' ne moe ui bez poznavanja njezine religiozne i filozofske pozad Klasina i. m. postajala je u toku stoljea (poslije X st.) vie dvorska umjetnost, a veza s narodom se postepeno pc izgubila. Muzika je profinjena umjetnost koja se gaji na dvorov brojnih indijskih vladara. U posljednjim decenijima engli vladavine bilo je sve manje kneeva s visokom muzikom 1 turom. Danas dvorova vie nema, muzika se mora prilage novim prilikama. Njezin stil je takav da se za izvoenje u koncer

INDIJSKA MUZIKA. Minijatura s muzikim prizorom, XVII/XVIII st.

dalje modifikacije, koje vode do izgradnje sistema raga. Bharata upotrebljava rije raga u njenu izvornom znaenju, tj. za pojam boja, dra. Definicija raga u dananjem smislu susree se prvi put u traktatu Matange (oko X st.); dalje su teoriju razradili arngadeva (XIII st.) i kasnije Venkatamakhiii i Damodara (XVII st.). Raga je ljestvini model koji ne karakteriziraju samo stupnjevi, poetni i zavrni tonovi, kadence itd. nego i emocionalan odaziv u dui sluaoca. Pojedine raga pripadaju odreenim o sjeajnim sadrajima: srdbi, tuzi, samoi, radosti, oekivanju; sve nijanse osjeajnosti treba da se putem raga izraze. Osim toga, raga pripadaju pojedinom godinjem dobu i l i satovima u danu i odnose se na brojna boanstva hinduskog vjerovanja. Prvotnih 18 jati prema Bharati nisu vie bili dovoljni da izraze svjetla i sjene unutranjeg ivota; tako je nastajalo sve vie raga. arngadeva (XIII st.), iji je traktat Sangitaratnakara (Ocean muzike) glavni izvor muzike teorije poslije Bharate i temelj za veinu kasnijih indijskih muzikih spisa, napravio je podjelu na muke raga i enske ragini. U stoljeima poslije arngadeve dolo je, u dotad jedinstvenoj kultnoj i dvorskoj muzici, do stilskog razdvajanja izmeu sjeverne i june Indije. Promjene su, u prvom redu, bile posljedica tuinskih osvajanja. Dok je Sjever potpao pod utjecaj Islama i arapsko-perzijske muzike, Jug je dalje gajio stare tradicije. Na sjeveru nikad nije stvoren jedinstven muziki sistem; nastalo je samo mnotvo meusobno srodnih tradicija . S vremenom se ostvarila neka fuzija arapsko-perzijskog i indijskog stila. U junoj Indiji napisao je Venkatamakhin oko 1630 vaan muziki traktat Caturdandiprakaika. On je izgradio sistem od 72 tonska niza (melakarta), koji se razdvajaju u dvije paralelne skupine od po 36 nizova; odluujua je razlika u odnosu prvog i etvrtog stupnja (u 36 nizova ista, u ostalim poveana kvarta); ljestvice su uvijek heptatonske i tako svrstane da po 6 ljestvica s istim donjim tetrakordom ine jednu grupu. Svaki je mel akarta temelj za niz raga i ragini. U praksi ne dolaze u upotrebu svi nabrojeni melakarta; meutim, usprkos svojoj spekulativnoj konstrukciji, Venkatamakhinov sistem ostao je do danas teoretska podloga junoindijske muzike. Muzika je jednoglasna i preten o vokalna; instrumenti prvotno sudjeluju samo kao melodijska i ritmika potpora pjeva nju. Vokalni i instrumentalni stil su srodni. Dok je isprva instrument nastojao imitirati ljudski glas, razvio se kasnije vokalni stil koji se elio pribliiti instrumentalnim efektima (ornamenti), pa ak i zvuku instrumenata. Improvizacija igra veliku ulogu. Prava veliina muziara lei u nainu, kako umije materijal izabrane raga novo oblikovati. Veliko umijee variranja indijskih muziara istie se u obliku teme s varijacijama, nadalje u neto stroem obliku koji je prvobitno bio povezan s poezijom, a srodan je rondu; ta se klasina forma u junoj Indiji veinom zove kirtanam. U svakoj kompoziciji muziar na poetku izvedbe improviziranom introdukcijom (alapa) uvod i sebe i sluaoce u raga koji je izabrao; ovaj dio moe trajati svega nekoliko mi nuta, ali i nekoliko sati. Pravila za alapa ne postoje; redovito se izvodi u slobodnom ritmu i bez pratnje bubnjeva. Poslije uvoda slijedi prava kompozicija, uvijek uz pratnju bubnjeva. Ostali instrumenti koji sudjeluju sviraju bordun na glavnim tonovima onog raga u kojemu se izvodi kompozicija. Klasina i. m. ne pozna veih sastava. Najstarija i. m. poznavala je samo tri trajanja; laghu (lagano), guru (teko) i pluta (oteg nuto); kasnije su se prikljuile jo dvije manje vrijednosti: druta i anadruta. Za ovih pet trajanja postoje grafiki znakovi nalik na znakove za mjeru u evropskoj menzuralnoj notaciji. Crtica uz znak produuje trajanje

INDIJSKA MUZIKA. Karakteristini instrumentalni sastav tabla, tam] i sitar.

INDIJSKA MUZIKA INDONEZIJSKA MUZIKA


dvorani mora mijenjati. Veliku opasnost za indijsku tradiciju znai susret sa zapadnjakom muzikom; pogotovu se zabavna muzika proirila putem filma i radija. Dolo je do sukoba dvaju muzikih sustava koji se ne mogu sjediniti. Postoji i danas niz klasino orijentiranih muziara; moda e, zahvaljujui njima, ta velika tradicija i dalje postojati, premda u donekle izmijenjenom obliku.
LIT.: E. Felber i B. Geiger, Die indische Musik der vedischen und klassischen Zeit, Wien 1912. R. Simon, Die Notationen der vedischen Liederbiicher, Wiener Zeitschrift fiir die Kunde des Morgenlandes, 1913. A. H. Fox-Stratigways, The Music of Hindostan, Oxford 1914 (novi otisak New York 1966). C. Sachs, Die Musikinstrumente Indiens und Indonesiens, Berlin 1915 (I I izd. 1923). H. A. Popley, The Music of India, London 1921. O. Abraham i E. M. Hornbostel, Phonographierte indische Melodien, Sammelbande fiir vergleichende Musikwissenschaft, I, 1922. B. Breloer, Die Grundelemente der altindischen Musiknach demBh5ara-tiya-natya-astra (disertacija), Bonn 1922. E. Rosenthal, The Story of Indian Music and Its Instruments, London 1928. A. Bake, Indian Music, London 1932. E. M. Hornbostel i R. Lachmann, Das indische Tonsystem bei Bharata und sein Ursprung, Zeitschrift fiir ver gleichende Musikwissenschaft, 1933. A. Majumdar, Die nordindische Musik der Gegenwart (disertacija), Konigsberg 1941. C. Marcel-Dubois, Les Instru ments de musique de lTnde ancienne, Pari 1941. A. Bake, Der BegrifT Nada in der indischen Musik, Kongressbericht Basel, 1949. Isti, Some Aspects of the Development of Indian Music, Proceedings of the Royal Musical Asso ciation, 1949 50. A. Danielou, Northern Indian Music, 2. sv., London i Calcutta, 1949 54. A. Bake, Die be^den Tongeschlechter bei Bharata, Kon gressbericht Liineburg, 1950. A. Danielou, A Catalogue of Recorded Classical and Traditional Indian Music (engleski i francuski), UNESCO 1951. P. Sambamoorthy South Indian Music, 5 sv., Madras 1951 56. Isti, A Dictionary of South Indian Music and Musicians, 2 sv., Madras 1952 59. F. Bose, Indische Musik, Atlantis, 1954. Isti, Volksmusik in Indien, Muica, 1954. O. Gosvami, The Story of Indian Music, Bombay 1957. L. Frederic, La Danse sacree de PInde, Pari 1957. A. Bake, Indische Musik, MGG, VI, 1957. 5. Prajnananda, The Historical Development of Indian Music, London 1960. T. V. S. Rao, Studies in Indian Music, London 1962. Bh. A. Pingle, History of Indian Music, Calcutta (III izd.) 1963. B. A.

205

INDJI, Eugen, pijanista (Beograd, 11. III 1947 ). Kao deak preselio se u SAD, gde je uio klavir kod A. Borovskog, A. Rubinsteina, na Juilliard School of Music u New Yorku i na univerzitetu Harvard u Bostonu (L. Kirchner). Ve kao 11 -godinji deak nastupao sa simfonijskim orkestrom u Springfieldu; sa orkestrom Boston Pops odrao preko 50 koncerata. Gostovao u Danskoj, paniji, Italiji, Jugoslaviji i Poljskoj. Na meunar odnom takmienju pijanista 1970 u Varavi dobio etvrtu nagradu.
S. D. K.

INDONEZIJSKA MUZIKA. Na Indonezijskom arhipelagu razvile su se razliite muzike kulture, s bogatom muzikom povijeu. U toj golemoj skupini otoka mnoge su se rase i kulture susrele, jedna na drugu utjecale i meusobno se smjenjivale. Staroindonezijsko kulturno nasljee (vjerojatno i samo produkt raznih jo starijih kulturnih komponenata) u toku je -^ II tisuljea sa svojim nosiocima u nekoliko valova prodrlo na otoje i ondje moda doivjelo jo neke promjene (dodir sa starosjedio cima; poetno pomanjkanje veza medu otocima). Ta je muzika zatim, u I tisuljeu bila podvrgnuta indijskim i kineskim utje cajima, poslije toga arapskim, a od XVI st. zapadnjakim (portugalskim i nizpzemskim). Utjecaji su se javljali u nejednakoj mjeri i na razliite naine; stoga svaki otok, a vrlo esto svaki dio otoka i svako pleme ima vlastite muzike znaajke, premda je svugdje prisutna zajednika indonezijska osnova. Posebnu panju zasluuje muzika na ovim otocima: Java (-> Javanska muzika), Bali i Flores. Na Sumatri i otocima koji je okruuju primjeuje se u instrumentariju, a esto i u pjevanju jak utjecaj perzijsko -arapske kulture (izuzev neka pogansko-kranska podruja). Za to su po druje karakteristini instrumenti: gambus, trzalaka lutnja sa jednom jednostrukom icom i tri dvostruke; rebana ili redep, jednostruko napet bubanj s drvenim okvirom (njem. Rahmentrommel); malen, plitak, dvostruko napet bubanj, obino zvan marzoas; bangsi, blokflauta od bambusa te drveni duhaki instrument tipa almaj, preteno pod imenom serunai. Pored tih instrumenata, svugdje se nailazi i na prave indonezijske instrumente, kao to su drombulja genggong i dvostruko napet bubanj kendang. U krajevima Bataka i na otoku Niasu susreu se, uz neke od spo menutih instrumenata, i flaute u nekoliko oblika, nadalje ksilo foni, citre od bambusa i lutnje koje se sviraju gudalom; u batakim zemljama este su i njeno oblikovane trzalake lutnje sa dvije ice od palmini h vlakana, zvane katjapi, takoer veliki i mali -> gongovi, djelomino izraeni na Sumatri, a djelomino uvezeni sa Jave. Za otok Nias karakteristini su i brojni, vrlo lijepi bubnjevi (neki su jednostruko napeti s rezonatorom u obliku uskog i visokog pehara, a katkad su dugi 7>\i-3 m; jedan od naziva je tamburu). Najosebujniji instrument sa Niasa je druri dana, zujalica od bambusa: na valjkasti rezonator (koji slui i kao drak) privrene su dvije lamele, kojima se udara po zglobu lijeve ruke ili po koljenu, pri emu se proizvode dva tona. Instrument se susree i u nekim drugim krajevima Indonezije. U krajevima Bataka ima i cijelih skupina bubnjeva udenih tako da

zajedno daju ljestvini niz; udaraju se palicama. Vjeti svirai na njima izvode virtuozne kompozicije s kanonskom imitacijom i vrlo fino izdiferenciranom ritmikom. Za junu Sumatru i june krajeve srednje' Sumatre karakteristini su plesovi mladih djevojaka uz pratnju pet ili deset malih gongova, nekoliko bubnjeva i jednog velikog gonga. Na otoju Riau -Lingga nailazi se na udnovatu riblju egrtaljku (poznati sistrum morskog psa, oro-oro); treskanjem te egrtaljke, pola u vodi a pola iznad nje, lovci na morske pse vabe svoj plijen. Muzika june Sumatre po kazuje tragove razliitih kultura, koje su na nju utjecale u toku posljednjih 2000 godina. Instrumenti su preteno javanski, ili arapski. Obale otoka Bornea (Kalimantan) bile su oduvijek izloene stranim utjecajima. Malajci i strani AziJEti, koji nastavaju obale, nemaju svoju posebnu karakteristinu muziku ni instrumente. Na jugu se jo uvijek zamjeuje jak javanski utjecaj, koji se moe pratiti unatrag do u XIV st., a izraava se u plesovima djevojaka i instrumentalnim ansamblima koji ih prate; ti sastavi tono odgovaraju istono-javanskom -> game-lanu. Dajaci (u unutranjosti otoka) svojim nainom pjevanja djeluju na evropsko uho vrlo monotono. Jedan od njihovih instrumenata, kledi, proizvodi vrlo lijep zvuk nalik na orgulje; sastoji se od est (u Saravvaku ponekad i osam) nejednako dugakih bambusovih cijevi, utaknutih u plod nalik na bundevu s dugakim kljunom, koji slui kao usnik; najdublji je ton bordunski, dok se s pomou ostalih cijevi izvodi melodija. Stanovnici oblinjeg otoja Sulu jo uvijek poznaju (ili su donedavna poznavali) muziki luk, kojemu usna upljina slui kao rezonator. Juni dio otoka Celebes (Sulawesi), koji nastavaju malajska plemena INDONEZIJSKA MUZIKA Plesaica s otoka Bali Makasar i Bugi, podruje je pjevanih junakih pjesama (sinrili'). Pjeva sam sebe prati na lutnji koja se svira gudalom. Medu brojnim drugim instrumentima (i tu se, kao u svima mu slimanskim predjelima Indonezije, susree rebana) valja istai dvostruki klarinet od bambusa basing-basing, inae rijedak u Indoneziji. Pored instrumenata ugodna zvuka, juni Celebes pozna i takve kojima je svrha da rastjeraju zle duhove, a zvuk im je odbojan ili iznenaujui. Meu njima je tjuriga, eljezni instrument, nalikuje na no, za koji su privreni lanci, koji prilikom tres-kanja zvekeu. U srednjem Celebesu (Toradja) pjevanje je jednolino i ograniava se na mali broj tonova; meu instrumentima istie se jednoiana, esto lijepo izrezbarena i areno obojena lutnja duga vrata s rezonatorom od kokosove ljuske ili drva; svira se gudalom; uvijek nastupaju po dva ili tri instrumenta zajedno, pri emu nastaju ugodni dvozvuci i trozvuci (esto trileri u tercama). Vane su i bambusove uzdune i poprene flaute; i one se ukrauju. Prilino su rairene i jednoiane citre, kojima koko sova ljuska slui kao rezonator. Na poluotoku Minahasa (sjeverni Celebes) jo se (usprkos stranim utjecajima) ponegdje nailazi na primitivno polifone pjesme uz etelaka kola. Kraj koji granii s Minahasom, strogo islamski Bolaeng-Mongondo\v, ima tipino muslimanski instrumentarij. Otoja Sangihe i Talaud sjeverno od Celebesa pod utjecajem su misionara gotovo posve napustila stare napjeve i instrumente. Medu instrumentima koji jo postoje nalazi se i lut nja s dugim vratom koja se svira gudalom, arababu, tipian gudaki instrument i na Molucima. Mali Sundski otoci u muzikom izrazu i instrumentalnim oblicima istiu se raznolikou. Otok Maura uven je po trkama bikova (karapan), koje prati mali orkestar: njegovi su instrumenti ugoeni bubnjevi s prorezom , almaj i dvostruko napet bubani.

206

INDONEZIJSKA MUZIKA INDY


Odrastao je u Parizu u veoma muzikalnoj sredini; klavir i solfeg uio kod A.-F. Marmontela i (1862 65) L. Diemera, a harr niju i kontrapunkt (od 1864) kod A. Lavignaca, koji ga je li uveo u osnove instrumentacije. Drugovao sa H. Duparcc itao s njime partiture Wagnera i Liszta i oduevljavao se njii vom muzikom te komponirao svoja prva djela. Vrativi se francusko-pruskog rata (u kojemu je sudjelovao kao dobrovolji studirao 187172 pravo na Sorbonnei, ali proiruje i dalje sv muziku naobrazbu. God. 1872 uio kod C. Francka fugu i ko poziciju, a 187375 orgulje u njegovoj klasi na Konzervator: Iako je obitelj eljela da I. bude samo izvrsno kolovan muzi amater (muziarsko zvanje protivilo se obiajima aristokrats: krugova kojima je pripadao), odluuje da e postati profesions muziar. Prihvaa slubu orguljaa crkve Saint-Leu-la-Fo\ timpanist je u Opera-Comique, dirigent zbora i drugi timpar na Concerts Colonne sve do 1878. Nekoliko puta putuje u Njemal slua njemake opere i upoznaje Liszta, Bramhsa. Tada nast niz njegovih kompozicija, koje i kritika i publika primaju veoi povoljno. I. je vrlo aktivan u Societe Nationale de Musique, drul koje od 1871 radi na obnovi i promicanju francuske muzi Svojim kompozitorskim i organizatorskim radom on postaje i vaniji faktor u toj obno sekretar je drutva^ 876 (od ih zajedno sa E. Chaussonor Brojna hodoaa u Bavrei otkrivaju mu Wagnerovu ' tralogiju i Parsifala. Wagi je, uz C. Francka, njegov id Obuzet eljom da francusi muzici dade nov tip ope opredjeljuje se za Wagnerc muziko-scenske principe. Ri vija se tada i u izvrsnog rigenta; od 1879 nastupa nel liko decenija u Francuskoj, j tovo itavoj Evropi i SA izvodei prvenstveno francus muziku, osobito modernu: v tita djela, Franckova, L bussvjeva, Ravelova. Zami nivi bolesnog H. Duparca, p staje voa V. d ' IN D Y franckistiko-wagr rijanskih sljedbenika. Oko 1885 sazrijeva u njemu uvjerenje da mu je muzika suv: pod njemakim utjecajem te odluuje da e svojim literarnirr muzikim temama dati izrazitiji francuski karakter. Otad se es u njegovim djelima javlja narodni melos njegova zaviaja, Vivarai: gdje boravi svakog ljeta; uz to sakuplja i obraduje narodne rr lodije svoga kraja. Poslije smrti C. Francka (1890) I. postaje pre sjednik Societe Nationale, gdje otada potpuno prevladavaju n govi nazori (zbog toga neki naputaju drutvo i s muziarima suprotnog tabora osnivaju 1909 Societe Musicale Independant God. 1896 otvara se Schola Cantorum koju je I. osnovao (zajed: sa Ch. Bordesom i A. Guilmantom) i vodio do svoje smrti. N stava se zasniva u prvom redu na upoznavanju tradicional crkvene muzike i klasine polifonije, ali se s vremenom prosi vala. Indvjeva predavanja o kompoziciji privlae na Scholu s vei broj uenika iz svih krajeva svijeta. Njegovo nauavar izaziva i mnoge kritike, osobito kod Debussvjevih pristaa. Ma. se oba umjetnika meusobno cijene, pobornici njihovih dvi potpuno oprenih estetika sukobljavaju se. Kritiar E. Vuillerm napada fetiizam forme i diktaturu kontrapunkta koji vlada na Scholi. I. se suprotstavlja principima to ih debussvjevci i vode iz Debussvjeva djela, koje je po d'Indvjevu miljenju ger jalno, ali nema sistema. Usprkos gotovo desetogodinjem ra (190514) izmeu d'indvjevaca i debussvjevaca, Schole i Koi zervatorija, Societe Nationale i Societe Musicale Independam I. postaje na Konzervatoriju 1912 profesor u klasi orkestra, 1914 i u dirigentskoj klasi. Uvijek borben, a ne mogavi se vi saivjeti s novim, kritizira Stravinskog, Prokofjeva, Schonberg estoricu. Izvanredno vitalan, I. je do kraja ivota neprekidi aktivan kao dirigent, pedagog i kompozitor. V. d'I., ovjek i muziar, sloena je pojava, puna proturjej Njegovo doktrinarstvo udno se protivi irini, kojom prihva djela suprotnih estetika; despotizam njegove vladavine u Setu i u Societe Nationale naoko je nespojiv s njegovim nesebinim skromnim sluenjem muzici i muziarima; u teoriji nepokoleblj pristaa apsolutne muzike, protkao je svoja djela nizom takto1 deskriptivnog karaktera; vatren rodoljub, trai uzore u njemak muzici; velikoduan i plemenit, napada svoje protivnike krut' bezobzirno i pristrano. Liberalnost i konformizam sukobljavaj se na svakom koraku.

Premda je na muziku otoka Bali, osobito u XIV i XV st., snano utjecala muzika s Jave, dananja je muzika toliko razliita da se stanovnicima Balija javanska muzika ini dosadnom, a Javancima je muzika Balija barbarska. Dok su na Javi sultanati bili uvari muzike tradicije, dotle su na Baliju sela nosioci mu zike kulture. Stoga je muzika Balija manje fiksirana, premda je i ona vezana na tradiciju. Usprkos formalizmu, nema svjesno izgraene muzike teorije. Vokalna muzika je jednoglasna. Pje vaju se i recitiraju staroindijski junaki epovi Ramayana, Mahabharatai dr.,na starojavanskom jeziku; nadalje se na sveanostima u hramovima pjevaju pjesme iz srednjojavanskog jezinog raz doblja; trea su vrsta vokalne muzike djeje i narodne pjesme; neke se pjevaju i uz plesove u obredu kojim se istjerivaju zli duhovi. Postoji nekoliko ljestvica od pet tonova, nadalje dva heptatonska sistema, koji se, meutim, praktiki nikad ne upotreb ljavaju cijeli, nego se iz njih izvode petotonski modusi. Stara balijska sela bila su u prolosti, a djelomino su i danas, autonomne seoske republike s vlastitim obiajima. Ugaanje gamelana razlikuje se od sela do sela po povienju, odnosno po snienju jednog ili vie tonova skale. Na Baliju ima vie od 20 vrsta gamelana; najvaniji se mogu podijeliti u pet grupa. Stanovnici brdovitog otoka Flores bili su zbog nepovoljne formacije tla oduvijek meusobno odijeljeni pa su do danas sauvali raznorodni karakter, koji se odraava i u muzici. Instrumenti su, dodue, (uz neke izuzetke) svugdje isti, ali u vokalnoj muzici razlike su znatne. Dok pripadnici jednog plemena pjevaju na prilino rapsodian nain, upotrebljavaju dugo drane tonove u jednoglasnim, ritmiki nenaglaenim melodijama, drugi esto pjevaju dvoglasno ili vieglasno, izvode sloene kanone, ritmiki strogo oblikovane. Neki imaju dvostruke i trostruke flaute te udnovato graene basove flaute. U nekim napjevima oituju se nedvojbeno staroportugalski utjecaji, premda su dananje melodije u toku stoljea postale svojinom domorodaca. U istonom dijelu otoka susreu se ve vrlo iskrivljene portugalske crkvene pjesme (donijeli su ih dominikanci u XVI st.), koje su zadrale i okrnjen latinski, rjee isto tako okrnjen portugalski tekst. U nekim obalnim se lima jo se mogu uti i napjevi iz sjeverozapadne Evrope iz XVI st. U kulturnohistorijskom i muzikom pogledu Flores je jedan od najzanimljivijih otoka cijelog Indonezijskog arhipelaga. Openito su se na Malim Sundskim otocima do danas sauvali brojni stari instrumenti, to je vie posljedica otcijepljenosti od svijeta koja je trajala donedavna, nego rezultat svjesnog odra vanja starih kulturnih dobara. Na Molucima se tek tu i tamo susreu ostaci starih kulturnih tekovina. Instrumentarij je prilino jednolian; tipini su instru menti, uz uvezene gongove: jednoiane lutnje s gudalom, duga vrata od bambusa i rezonatorom od kokosove ljuske; citre od bambusa; rogovi od koljke; bubnjevi u obliku peh ara.
LIT.: C. S. Myers, A Study of Sarawak Music, SBIMG, 1913 14. C. Sachs, Die Musikinstrumente Indiens und Indonesiens, Berlin 1915 (II izd. 1923). J. Kunst i C. J. A. Kunst van Wely, De Toonkunst van Bali, I, Koninklijk Bataviaasch Genootschap van Kunsten en Wetenschappen, 1925. J. Kunst, De Toonkunst van Bali, II, Tijdschrift voor Indische Taal-, Land en Volkenkunde, 1925. W. Kaudern, Mus. Instruments in Celebes, Goteborg 1927. J. G. Huyser, Indonesische muziekinstrumenten, Nederlandsch Indie Oud & Nieuw, 1928. J. Kunst, Verslag van een musicologische expeditie over Flores, Ned.-Ind. Oudheidkundig Verslag, 1930. Isti, Over zeldzame fluiten en veelstemmige muziek in het Ngada en Nageh-gebied, dodatak I uz Ned.-Ind. Oudheidkundig Verslag, 1930 31. - S. B. Abas, De muziek der Bataks, Caecilia-Muziekcollege, 1931. R. Goris, Inheemsche tooneel kunst, danskunst en muziekbeoefening op Bali, Haag 1932 33. C. Me Phee, The Absolute Music of Bali, Modern Musik, 1935. Isti, The Balinese Wayang Koelit and Its Music, Djawa 1936. J. Kunst, Musicological Exploration in the Indian Archipelago, Asiatic Review, 1936. C. Me Phee, Angkloeng Music in Bali, Djawa 1937. Isti, Children and Music in Bali, Djawa 1938. A. C. Kruyt, De West-Toradia's op Midden-Celebes, Amsterdam 1938.' Isti, De fluit in Indonesie, Tijdschrift Bataviaasch Genootschap, 1938. J- Kunst, Music in Nias, Internationales Archiv fiir Ethnographie, 1940. C. Me Phee, Figuration in Balinese Music, Peabodv Bulletin, 1940. Isti, The Technique of Balinese Music, Bulletin of the American Musicological Societv, 1942. J. Kunst, Music in Flores, a Study of the Vocal and Instru mental Music among the Tribes living in Flores, Mededelingen der Afdeeling Volkenkunde van het Koloniale Institut, Leiden 1942. Isti, De waardeering van exotische muziek in den loop der eeuwen, Haag 1942. Isti, Muziek en dans in de Buitenge-westen, Amsterdam 1946. Isti, The Cultural Background of Indonesian Music, Amsterdam 1949. C- Me Phee, Dance in Bali, Dance Index, 1949. E. Schlager, Bali, MGG, I, 1949 51. J. Kunst, Die 2000-jahrige Geschichte Sud-Sumatras im Spiegel ihrer Musik, Kongressbericht Liineburg, 1950. N. Adriani i A. C. Kruyt, De Bare'e-sprehende Toradia's van Midden-Celebes, Amsterdam, II izd., 1951. J. Kunst, Kulturhistorische Beziehungen zwischen dem Balkan und Indonesien, Amsterdam 1953. Isti, Ethno-Musicology, Haag 1955. Isti, Flores, MGG, IV. 1955. J. Bouzvs, Die Musikpflege bei den hollandischen ost- und westindischen Kompagnien, MF, 1957. J. Kunst, Indonesische Musik, MGG, VI, 1957. H. Husmann, Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur, Berlin 1961. A. M. Jones, Africa and Indonesia. The Evidence of the Xylophone and Other Musical and Cultural Factors, Leiden 1964. C. Me Phee, Music in Bali, Leiden 1966. B. A.

INDY, Vincent d', francuski kompozitor, pedagog, dirigent, teoretiar i pisac (Pariz, 27. III 1851 2. XII 1931). Od najranijeg se djetinjstva privikavao na disciplinu i neumoran rad.

INDY
Po svojim tenjama i shvaanjima u pedagokom radu i kao kompozitor I. je u prvom redu voda kole C. Francka, a istodobno i glavni pobornik Wagnerove muziko-scenske estetike u Francuskoj. D'Indvjeve lirske drame jasno otkrivaju utjecaj Wagnera, osobito Fervaal i L'Etranger, koje su proete tetralogijskom i parsifalskom simbolikom. U tim djelima ima veoma vrijednih detalja, ali i ozbiljnih nedostataka : dramaturkih, tekstovnih i stilskih. Po uzoru na Wagnera I. upotrebljava u svojim dramama lajtmotiv. Uza sve to, njegov osobni muziki izraz prevladao je Wagnerov utjecaj. Osobito se d'Indijev orkestar udaljuje od Wagnera, te je svugdje, u kazalinim i simfonijskim djelima, francuski lagan i prozraan, u instrumentalnim bojama ist. Majstor orkestra, I. je stvorio mnoge nove i smione instrumentalne kombinacije. On je i veliki polifoniar; u bogatstvu kontrapunktike gotovo mu nema premca u Francuskoj. Harmoniji svjesno ne pridaje vanosti; ona je esto opora zbog sukoba horizontalnih linija. Ali usprkos svojoj tvrdnji da je studij akorda kao takvih, s muzikog gledita apsolutna estetska zabluda, d'Indvja esto privlae raznolike mogunosti harmonije. M odulacija je besprekidna, povremeno upravo ekscesivna. S druge strane, I. poklanja veliku panju tonalnoj konstrukciji. Po formi je klasik. Prednost daje sonatnom obliku, a posljednjih decenija prihvaa i staro francuske oblike suite, koncerta. U mnogim djelima motiv provodi cikliki. Jedna od slabijih strana mu je melodijska invencija: veinom oskudna, njegova se melodija tek ponegdje raskono raspjeva. Sitne melodijske elije, vie sheme nego prave melodije, niu se, suprotstavljaju i razvijaju, zaodijev aju se rafiniranim zvukom. I. vie putaiskoriuje gregorijanske i narodne napjeve; on je jedini u svoje doba crpao iz francuskog folklora. Nasuprot stanovitoj melodijskoj suhoi, ritmika mu je iva i raznolika. U mnogoem I. nastavlja Franckove koncepcije: po uzdizanju iste umjetnosti nad tehniko znanje, po irini zamisli, po emocionalnoj dubini, po formalnoj izgradnji. U cijelosti, meutim, njegova je muzika cerebralnija, kompleksnija. Moda je katkad I. svoje primarno muzikantstvo isuvie podvrgavao k ontroli. Druga bitna razlika lei u deskriptivnom karakteru d'Indvjeve muzike. Najprivlaniji su dio njegova opusa poetske evokacije prirode. Sva mu djela govore o svestranoj kulturi, o izvanrednom poznavanju zanata. Vrhunci njegova stvaranja nalaze se u orkestralnoj muzici (Symphonie sur un chant montagnard franfais za orkestar i klavir; II simfonija u B-duru; Jour d'ete a la montagne;
Poeme des rivages; Diptyque me'diterraneen), klavirskoj (Poeme des montagnes ; sonata; Fantaisie sur un vieil air de ronde frarifaise) i

207

V. d'INDV, h'ervaah autograf

Kao muziki pisac izdao je, uz mnoge, esto polemike lanke, studije, o C. Francku, o Beethovenu, o Wagneru. Sve tri knjige sadravaju vrijednih detalja. Moda se ne moe pravilno ni pravedno prosuditi d'Indyja, ako se ne razlui njegova tura doktrina od ovjeka i umjetnika. >Njegova muzika izmie njegovoj vlastitoj kandiji (E. Vuillermoz). >>U V. d'Indvju ovjek je nadmoan umjetniku, a umjetnik doktrinaru (T. Aubin).
op. 57, 1902 03; Jean Hunyade op. 5, 187476; Symphonie sur un chant montagnard francais za orkestar i klavir op. 25, 1886 i Sinfonia brcvis de bello gallico op. 70, 1916 18. Simfonijske pjesme : Souvenirs op. 62, 1906 i Sauge fleurie op. 21, 1884. Koncert za flautu, violo nelo i gudaki orkestar op. 89, 1926; Lied za violonelo i orkestar op. 19, 1884; Fantaisie za obou i orkestar op. 31 (na francuske narodne teme), 1888; Choral varie za saksofon i orkestar op. 55, 1903. Uvertire: Wallenstein, 3 simfonijske uvertire prema F. Schilleru (i. Le Camp, 2. Max et Thecla [u svom prvobitnom obliku kao samostalna kompozicija pod naslovom Ouverlure des Piccolomini, 1874] i 3. La Mort de Wallenstein) op. 12, 1873 81 1 Antoine et Cleopdtre op. 6, 1876. Suite: Suite en re dans le style ancien 7.% trublju, 2 flaute 1 gudae op. 24, 1886; Tableaux de Voyage op. 36 (preradba istoimenog klavirskog djela), 1891 i Poeme des Rivages op. 77, 1919 21. Simfonijska balada La Foret enehantee (prema Uhlandu; prvobitni naslov Harald) op. 8, 1878; Serenade et Valse za mali orkestar op. 28 (preradbe iz klavirskih djela Quatre Pieces pour Piano op. 16 i Helvetia op. 17), 1887; simfonijske varijacije Istar op. 42, 1896; Chansons et danses, divertissement za duhae op. 50, 1898; Aiarche du 76 eme Regiment d' Infanterie op. 54, 1903; simfonijski triptihon Jour d'ete a la Montagne op. 61, 1905; Diptyque mediterraneen op. 87, 192526. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u D -duru op. 35, 1890; I I, u E-duru op. 45, 1897 i I I I , u Des-duru op. 96, 1928 29. Gudaki sekstet u B -duru op. 92, 1928. Klavirski trio u G-duru op. 98, 1929; klavirski kvartet u a-molu op. 7, 1878 88; klavirski kvintet u g-molu op. 8i, 1924; sonata za violinu i klavir u C -duru op. 59, 1903 04; sonata za violonelo i kl avir u D-duru op. 84, 1924 25; trio za klarinet, violonelo i klavir u B -duru op. 29, 1887; Sarabande et Menuet za flautu, obou, klarinet, rog i fagot op. 72 (preradba iz Suite en re dans le style ancien op. 24), 1918; suita za flautu, violinu, violu, viol onelo i harfu op. 19, 1927. KLAVIRSKA: sonata op. 63, 1907; Petite sonate dans la forme classique op. 9, 1880; Quatre Romances sans Paroles, 1869 (novo definitivno izdanje, bez etvrte romance, pod naslovom Trois Romances sans Paroles op. 1, 1894); Poeme des Montagnes, simfonijska pjesma za klavir op. 15, 1881; Quatre Pieces op. 16, 1882; Helvetia (3 valcera) op. 17, 1882; Noctume op. 26, 1886; Promenade op. 27, 1887; Schumanniana op. 30,-1887; Tableaux de Voyage op. 33, 1889; Menuet sur le Nom de Haydn op. 65, 1909; Theme varie, fugue et ehanson op. 86, 1925; suita Contes de fee op. 86, 1925; Fantaisie sur un vieil air de ronde francaise op. 99, 1930; Petite ehanson gregorienne za klavir etvororuno op. 60, 1904; Sept chants de tcrroir za klavir etvororuno op. 73, 1918. ORGULJSKA: Prelude et petit Canon op. 38, 1893; Vepres du commun des martyrs op. 51, 1899; Piece u es-molu op. 66, 1911. DRAMSKA. Opere: Attendez-moi sous forme (komina opera u i inu) op. 14, 1876 82; Le Chant de la Cloche (vlastitilibreto prema F. Schil leru), dramatska legenda za sole, dvostruki zbor i orkestar op. 18, 1879 83; Fervaal (vlastiti libreto) op. 40, 1881 95; L'Etranger (vlastiti libreto) op. 53, 1898 1901 i La Legende de Saint Christophe (duhovna drama na vlastiti libreto) op. 67, 1908 15. Muzika komedija Le Rive de Cinyras (X. de Courville) op. 80, 1922 23. Scenska muzika: Karadec (za dramu A. AIexandrea) op. 34, 1890; Medee (za dramu C. Mendesa) op. 47, 1898 i Veronica (za dramu Ch. Gosa) op. 76, 1920. VOKALNA: kantata Sainte Marie-Madeleine za sopran, enski zbor, klavir i harmonij op. 23, 1885; Pour finauguration d'unc statue, kantata za bariton, muki zbor i orkestar op. 37, 1893; Ode a Valence za sopran, muki zbor i orkestar op. 44, 1897; La Vengeance du Mari za 3 solo-glasa, zbor i orkestar op. 105, 1931; Clair de lune (V. Hugo), dramatska studija za sopran i orkestar op. 13, 1872 81; Le Forgeron za mjeoviti zbor i gudaki kvartet op. 104, 1931. Vie zborova. Madrigal d deux voix za sopran i violonelo (Ch. d'Orlans) op. 94, 1928; Le Bouquet de Printemps za 3 glasa bez pratnje op. 93, 1928; Chanson pour deux voix za sopran i bariton u obliku kanona op. 102, 1931. Solo-pjesme: Au Galop (R. de Bonnieres), 1872 (prer. pod naslovom La Chevauchee du Cid, panjolsko -maurska scena za bariton, zbor i klavir op. 11, 1876, kao i za orkestar, 1879); L'Amour et le Crdne (Ch. Baudelaire); Mirage, Les ycux de l'Aimee (na vlastiti tekst) i dr. CRKVENA: Cantate Domino za 3 glasa i orgulje op. 22, 1885; Les Noces du Sacerdoce za glas i harmonij op. 46, 1898; Pentecosten op. 75, 24 puka gregorijanska napjeva za zbor unisono, 1919; moteti. Obradbe francuskih narodnih pjesama: Chansons populaires recueillies dans le Vivarais et le Vercors (predgovor i biljeke J. Tiersota), 28 melodija za glas i klavir, 1892; Chansons populaires du Vivarais za glas i klavir, 2 zbirke, op. 52 i 101, 1900 i 1930; Trois Chansons populaires francaises za zbor a cappella op. 82, 1924; Six Chansons anciennes du Vivarais, 1926; Six Chants populaires francais za zbor a cappella, 2 zbirke, op. 90 i 100, 1927 i 1930. INSTRUKTIVNA: Treize pieces breves pour piano op. 68, 190815; Pour les enfants de tous ges (3 sv.) op. 74, 1919; Cent themes d'karmome et realisations op. 71, 1907 18 i dr.
SPI SI : Cours de Composi t i on musi cal e ( 3 knj. ) : I, 1903; I I , u 2 svesk a, 1909 i 1 9 3 3 ( d r u g i s v e z a k u s u r a d n j i s a A. S e r ie yxo m ) i I I I , 1 9 5 0 ( u r e d a k c i j i G . d e D J E L A. O R K E S T R A L N A . S i m fo n i j e : I , u A - d u r u , 1 8 7 0 7 2 ; I I , u B - d u r u

komornoj (trio za klarinet, violonelo i klavir; II gudaki kvartet). S velikim se arom, pravom strau, posvetio svom pedago kom pozivu. Ipak su o rezultatima njegove pedagogije miljenja podijeljena. Samo su dva vana kompozitora proizila iz Schole: A. Roussel i D. de Severac. Moda je d'Indvjevo nauavanje bilo suvie dogmatsko i sistematsko, suvie jednolino usmjereno na klasicizam forme i polifoni izraz. Sr predavanja na Scholi tiskana je u njegovu Cours de composition musicale. Velika je d'Indyjeva pedagoka i kulturno -historijska zasluga to je u svojoj koli kultivirao stare, tada gotovo zaboravljene majstore (Monteverdija, Rameaua, Glucka) i gregorijansko pjevanje.

V. d'INDY, La Legende de Saint Christophe, maketa dekoracije. Rad M. Denisa

Lioncourta); Projet d'organisation des etudes du Conservatoire de musique de Pari, 1892; Une ecole de musique repondant aux besoins modernes (govor prigodom inau guracije kole za liturgijsko pjevanje, koju je utemeljila Schola Cantorum), 1896; De Bach a Beethoven, 1899; Les trois styles de Beethoven, 1903; Cesar

208

INDY INITIUM
INGEGNI TEATRALI, strojevi kojima su se u ban operi postizavali razliiti scenski efekti, osobito u fantasti odlomcima dramske radnje (pojavljivanje demona iz podzi ili anela na oblacima, naglo uruivanje graevina i si.). Po skim efektima to su ih ostvarivali i. t. naroito je bila po: venecijanska opera. Ime scenografa, koji se brinuo za prin strojeva, redovito je bilo navedeno na programu, pa i onda, bi ponekad izostalo kompozitorovo ime. INGENHOVEN, Jan, nizozemski kompozitor i dir (Breda, 29. V 1876 Hoenderlo, 20. V 1951). Muziku u( Rotterdamu (L. F. Brandts Buys) i Miinchenu (F. Mottl). Dir: mtinehenskog Filharmonijskog orkestra i Orkestralnog dru a 190912 solistikog vokalnog ansambla Munchner Madt Vereinigung, s kojim je nastupao u Njemakoj i inozemstvu, dobno gostovao kao dirigent simfonijskih orkestara u Mannhe Hagu, Berlinu, Parizu, itd.; od 1914 ivio u Parizu, zatim u v skoj. I. je nastojao prilagoditi vokalni stil XV i XVI st. dana umjetnosti. Linearna polifonija njegovih komornih"djela neol je prozirna, ritam izdiferenciran, a melodija, puna ornamen melizama, izbjegava tradicionalnu periodizaciju.
DJELA. ORKESTRALNA: Drei symphonische To nstiicke: I (lyt 1905; II idramatisch), 1907 i I I I (romantischj, 1908; fantazija Braba Holland, 1911; 4 kompozicije za 3 k larineta, 3 roga, timpane i gudae, KOMORNA: 4 gudaka kvarteta: Kammermusik za klarinet i gudafc i l i gudaki orkestar, 1926; duhaki kvintet, 1911; 2 sonate za violinu i t 1920 i 1921; 2 sonate za violonelo i klavir, 1919 i 1922; sonata za klarinet i 1> 1917; sonatina za klarinet i violinu, 1925: 3 Pieces pour trois Instruments c 1918. Klavirske kompozicije. VOKALNA: Nordische Landschafl za 1 zbor i orkestar, 1910. Za glas i orkestar: Zarathustras Nachtlied (F. Nietz 1906 i Klaus Tink, 1909: zborovi: solo-pjesme (Blumenlieder j. LIT.: D. Ruyneman, De Komponist Jan Ingenhoven, Amsterdam E. Reeser, Jan Ingenlioven, MGG, VI, 1957.

Franck, 1906-j Beethoven, 1911; Emmanuel Chabrier et Paul Dukas, 1920; Richard Wagner 1930; Introduction a I'e tue de Parsifal de Wagner (nedovreno), 1937. Brojne studije i lanci u raznim asopisima (Tablettes de la Schola; Le Courrier musical; Le Guie musical; Le Figaro; Revue musicale de la Socie te Internationale de Musique; La Tribune de Saint-Gervais; Comedia i dr.). Preradbe i obradbe djela raznih kompozitora. Sudjelovao u izdavanju cjelokupnih Rameauovih djela. Priredio nova izdanja Monteverfjevih opera Orfeo i L'Incoronazione di Poppea. LIT.: H. Imbertj Vi-ncent d'Indv, Profils de musiciens, Pari 1888. P. de Breville i H. Gauthier-Villars, Fervaal: etude analytique et thematique, Pari 1897. L. de La Laurencic, Le d'Indvsme, L'Art Moderne, februar 1903. F. Starczezoski, La Schola Cantorum de Pari, ou V. d'Indv considere comrne professeur, Warszawa 1905. L. Lalov, Les Partis musicaux en France, Grande Revue, decembar 1907. R. Rolland, Vincent d' Indy, Revue d'art dramatique. februar 1908 (pretampano u Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908). L. Borgex, Vincent d' Indy, sa vie et son oeuvre, Pari 1913. A. Serieyx, Vincent d'Indy, Pari 1914. C. Saint- ae~ns, Les Idees de M. Vincent d'Indy, Pari 1918. D. G. Mason, Vincent d'Indv, Contemporary Composers, New York 1929. M. Af. Fraguier, Vincent d'Indv: souvcnirs d'une eleve, acomf>agnes de lettres inedites du maltre, Pari 1933. A. Gabeau, Aupres du maltre Vincent d'Indy: souvenirs des cours de composition, Pari 1938. L. Vallas, Vincent d'Indv (2 sv.), Pari 1946 50. R. R. Guenthcr, Vincent d'Indy (disertacija), New Vork 1948. N. Danuth, Vincent d'Indy 1851 1931. Champion of Classicism, London 1951. J. Canteloubc, Vincent d'Indy, Pari 1952. F. Biran, Les Modes gregoriens dans I'oeuvre de Vincent d'Indy, Quebec 1953. G. Fcrchault, Vincent d'Indy, MGG, VI 1957. B. A.

INFANTAS, Fernando de las, panjolski kompozitor i teolog (Cordoba, 1534 ?, poslije 1609). Uitelji su mu vjero jatno bili A. de Vieras i orgulja Chacon. God. 1572 putovao u Veneciju radi tampanja svojih kompozicija. Proveo niz godina u Rimu, gdje se suprotstavio reformi Graduale Romanum F. Anerija i F. Soriana. Pridobivi za svoju stvar Filipa II uspio je da rad na reformi bude prekinut. Od 1584 posvetio se iskljuivo teolokom radu; oko 1597 vratio se u panjolsku. Posljednje go dine proveo u siromatvu ', od 1600 boravio u Parizu. I. je u prvom redu kontrapunktiar. Djelo Plura modulationum genera je zbirka modela za kompozicije u kontrapunktskom slogu, nalik na 1 $y contrapunti e canoni... sopra del canto fermo ... G. Nanina. Kao kompozitor ini se da je bio pod Moralesovim utjecajem.
DJELA (muzika): Sacrarum var i i styli cantionum, tituli Spiritus Soneti -, Liber Primus za 4 glasa, 1578; Liber Sccundus za 5 glasova, 1578; Liber Tertius za 6 glasova, 1579; Plura modulationum genera quae vulgo contrapuneta appellantur super excelso gregoriano cantu, omnibus musicam prufitentibus utilissima, 1579-Daljnja tri 6-glasna moteta tampana u 2. njemake zbirke onoga vremena (L. Lechnera i F. Lindnera), 1583 i 1585. NOVA IZD.: sekvencu Victimae pasehali laudes za 6 glasova obj. S. W. Dehn (Sammlung alterer Alustk aus devi 16. und 17. Jahrhunden, 1837) i H. Eslava (Liva Sacro-IIispana, I, 1869). LIT.: R- Mitjana, Don F. de las Infantas, Teol ogo y Muico, Madrid 191S. J. de Les Torry y Del Cerro, F. de las Infantas, Muico y Teologo, CViroba 1931. M. Qucrol, Fernando de Las Infantas, MGG, VIII, 1960.

INGHELBRECHT, Desire-Emile, francuski dirigei kompozitor (Pariz, 17. IX 1880 14. II 1965). Uio na Pari konzervatoriju (P. Rougnon, A. Taudou, L.-A. Bourgi Ducoudrav, G. Gaussade). Debussvjev prijatelj, svoju dirig sku reputaciju stekao izvoenjem njegovih djela. Dirigei] Thedtre des Arts i Theatre des Champs-Elysees; 192023 gl dirigent vedskog baleta u Parizu. Od 1924 direktor O Comigue, od 1927 n Operi, i od 1933 ponovno u Opera-C> gue. Od 1934 djelovao na Francuskom radiju i tamo osnov vodio Orchestre National.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie brevi, 1930; simfonijska Ion, 1951; simfonijske skice Automne, 1905; Poeme sylvestre za duhae, ] Pour le jour de la premiere neige au vieux Japon, 1908; Rhapsodie de print, 1910; El Greco, Evocations synlphoniques (prikazano i kao balet), 1920; 5 mes danses, 1925; Carnaval romantiquc, 1936; Vezelay, 1952. KOMOR gudaki kvartet, 1954; kvintet za gudae i harfu, 1917; sonata za violinu i k 1950; sonatina za flautu i harfu, 1918; Deux esouisses antiques za flautu i h 1902; Nocturne za violonelo i klavir (orkestar), 1905; Prelude et Saltarel violu i klavir, 1907; Impromptu za violu i klavir, 1922. KLAVIRSKA: esquisses, 1903: Suite petite-russienne, 1908; La Nursery, 4 zbirke kompo; na narodne teme, 1911 32; Paysages, 1918. DRAMSKA. Opere: La venitienne (prema A. de Mussetu), 1908 i Le Chene et le tilleul, ope a-balet, ] Baleti: La bonne aventure,o gaif, 1912; Le Diable dans le befjroi (prema I Poeu), 1922; Jeux de couleurs, 1933; La Metamorphose d' Eve, 1937. Ope A tire d'aile, 1946 i Voyage dans bleu, 1947. VOKALNA: ora ori) Tan Noel durera, 1943; Le Cantique des creatures de Saint Francois za zbor i orkt 1919; La Legende du grand St. Nicolas za solo, zbor i orkestar, 1932; Ali (R. Kipling) za recitatora, bariton, zbor i orkestar, 1946; zborovi; solo-pjesm Requiem, 1941. Orkestracije kompozicija F. Couperina (Dominos), I. Alb' (Iberiaj i drugih. SPISI: Comment on ne doil pas interpreter Can Faust" et Pelleas, 1933; Diabolus in muica, 1933; Mouvement con <aire venirs d'un musicien, 1947; Le Chef d'orchestre et son eauipc, 1949; Claude Deb 1953; Le Chef d''orchestre parle au public, 1957. LIT.: D. Sordel, Douze chefs d'orchestre. Pari 1924. P. Lan .c La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. J. Bruyr, InghelbMuica, 1955.

INF ANTE, Manuel, panjolski kompozitor i dirigent (Osuna kraj Seville, 29. VII 1883 Pariz, 21. IV 1958). Uio klavir kod E. Morere. Od 1909 ivio u Parizu, gdje se oenio viol onelisticom Y. Casadesus. Veoma aktivan kao dirigent koncerata panjolske muzike. Odrao velik broj predavanja o panjolskoj muzici.
DJELA. KLA VIRSKA: Variations sur un theme populaire et dame originale; El Vito; Sevillana; Guadalquivir; Gitanerias; Pochades andalouses. Za dva klavira: Trois danses andalouses; Ritma ^ Grada et Sentimento. Opera L'Amour trahi. lanci o panjolskoj muzici.

INGEGNERI, Marco Antonio, talijanski kompozitor (Verona, oko 1547 Cremona, 1. XII 1592). Vjerojatno uenik V. Ruffa; od 1576 Musicis Cathedralis Praefectus u Cremoni, od 1581 maestro di cappella. Uitelj C. Monteverdija. Znaajan predstavnik gornjotalijanske kole u posljednjoj treini XVI st., podjednako vaan na podruju madrigala i crkvene muzike. Njegovi madrigali odlikuju se naglim i neposrednim promjenama ritma i tempa (pod utjecajem teksta), finom i izraajnom, ali ne suvie estom kromatikom, umjerenim sredstvima tonskog slikanja i zanosnom melodikom. Po polifonom postupku u svim se njegovim kompozicijama prepoznaje majstor, kolovan na nizozemskoj tradiciji. Dvadeset i sedam responzorija za Veliki tjedan smatrani su Palestrinim djelom, dok nije F. X. Haberl 1897 utvrdio pravog autora. Ingegnerijev doprinos instrumentalnoj muzici su dvije Canzoni francesi iz 1579.
DJELA: 2 knjige etvoroglasnih madrigala, 1570 i 1579; 6 knjiga petoro glasnih madrigala: I, 1572; II i I I I , 1580; IV, 1584, V, 1587 i VI (posth.), 1606; knjiga estoroglasnih madrigala, 1586. Dvije knjige misa za 5 8 glasova, 1573 i 1587: 4 knjige Sacrarum Cantionum: I (5-gl.), 1576: II (4-gl.), 1586; I I I (za 7 16 glasova uz instrumente ad libitum), 1589 i IV (6-gl.), 1591. Lamentacije (4-gl.), 1588; Responsoria Hebdomadae Sanctae ... (4-gl.) i Miserere (6-gl.;, 1588: knjiga etvoroglasnih himni (pos th-) 1606^NOVA IZD.: 44 madrigala (4-gl. i 5-gl.), Kyrie i Gloria obj. G. Cesari i G. Pannain {Istituzioni e monumenti dell'ane musicale italiana, 1939); Res ponsoria ... obj. F. X. Haberl (izdanje sveukupnih djela Palestrine, XXXII); Jerusalem surge obj. J. Wolf (Sing- und Spielmusik, 1926: II izd. 1931). LIT.: F. X. Haberl, Marcantonio Ingegneri, Eine bio-bibliographische Studie, KMJB, 1898. R. Cashniri, Mare Antonio Ingegneri, Note d'Archivio, 1926. J. Tiersot, Mare Antonio Ingegneri, RMI, 1935. B. Dohm, Mare Antonio Ingegneri als Madrigalkomponist, Hannover 1936. R. Alonterosso, Una Firma autografa di Mare Antonio Ingegneri, Cremona 1947. //. Fuge!, Mare Antonio Ingegneri, MGG, VI, 19S7.

INGHILLERI, Giovanni, talijanski pjeva, bariton (P Empedocle, Sicilija, 9. III 1894 Milano, 10. XII 1959). 1 prije operni korepetitor; kao pjeva debitirao 1921 u rimsl kazalitu Costanzi. Uskoro angairan na milanskoj Scali, 1 donskom Covent Gardenu (1928:35), na operi u Chicagu i dru opernim pozornicama, osobito u panjolskoj i Francuskoj. Na Pr voga svjetskog rata lan milanske Scale i gost opei festivala u Firenci i Veroni. Od 1956 bio je profesor Konzerv rija u Pesaru. Jedan od najuglednijih talijanskih opernih barit svoje generacije, posebno se istakao svojim kreacijama u oper: Aida (Verdi), Madame Butterfly i La Boheme (Puccini). INGLESBY, Mona, engleska plesaica i koreograf (Lonc 1918). Uenica M. Rambert i L. Jegorove. Plesaku kari; zapoela u Bali et Rambert; 1939 dolazi na Covent Garden trupu Ballet Russe V. Dandrea. God. 1940 osnovala vlastitu tri International Ballet za koju radi mnoge koreografije, najuspjt Endymion, Amoras, Everyman i Coimts. Umjetniku karij zavrila 1953. INITIUM (inceptio; lat. poetak), prvih nekoliko ton (2 ili 3) kojima zapoinje pojedini stih psalma (> Incipit).

INNOCENTE INSTITUT ZA PROUAVANJE FOLKLORA U SARAJEVU


INNOCENTE (innocentemente; tal. nevino, bezazleno, neizvjetaeno), oznaka za interpretaciju. IN NOMINE (lat. in nomine u ime), naziv velikog broja instrumentalnih djela engleskih kompozitora XVI i XVII st. koja se temelje na cantus firmusu: fddcfgfga... Motiv ovog cantus firmusa nema nikakve veze s gregorijanskom melodijom introita In nomine Jesu, nego je istovjetan s napjevom antifone Gloria tibi Trinitas (iz blagdana Sv. Trojstva; prema Antiphonale Sarisburiensis):

209

smrti nastavnik na konzervatoriju 5. Onofrio; uz to 177481 orgulja, zatim kapelnik napuljske katedrale. Insanguineove opere openito (izuzevi L'Osteria di Mareehiaro i Adriano in Siria) nisu imale mnogo uspjeha. Ostavio je vie muziki besprijekornih i vrijednih arija.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Lo Funnaco revotato, 1756; L'Osteria di Mareehiaro, 1768; La Didonc abbandonata (P. Metastasio), 1770; Adriano in Siria (P., Metastasio), 1773; Calipso, 1782 i dr. Canlata profana za 3 glasa i zbor, 1770; arije. CRKVENA:Passio dcl Venerdi Santo za 4 glasa i orgulje; / Voti di David per Salomonc, espressi ncl Salmo LXXI, kantata za 3 glasa i orkestar, 1775; Cantata per la Traslazione del Sanguc di S. Gennaro; mise; Te Deum; moteti i dr. LIT.: A. Mondolji, Giacomo Insanguine, MGG, VI, 1957.

4 -6- o =

"

~~ o o cr .."

Podrijetlo naziva nije meutim vezano uz tekst te antifone nego ima drugaije korijene. Antifonu Gloria tibi Trinitas upotrijebio je J. Taverner kao cantus firmus svoje istoimene mise, a u Renedictusu se ta melodija javlja na tekst In nomine Domini i to jedan jedini put, u srednjem glasu (meius) u jednakomjernim, polaganim notnim vrijednostima, dok joj drugi glasovi ivo kontrapunktiraju. ini se da je Tavernerov etvoroglasni misni stavak postao vrlo omiljen, pa je doivio i instrumentalnu obradbu, prvu u dugom nizu instrumentalnih kompozicija koje su je slijedile, ali su otada pisane izvorno instrumentalno. Pored imena ta su djela preuzela i neka kompozicijska obiljeja Tavernerova Benedictusa: cantus firmus se isprva nalazi redovito u srednjoj dionici i svojim se smirenim, jednakomjernim tokom jasno izdvaja iz sve ivljeg kretanja drugih dionica; neki su kompo zitori preuzimali ak i poetnu motiviku grau Tavernerovih kontrapunktirajuih glasova. Ali I. n. poslije Tavernerova djela nema vie veze s crkvenom muzikom nego postaje prva izvorno instrumentalna kompozicijska vrsta engleske muzike, neovisna o liturgiji, a i plesu. Komponira se za lutnju i za instrumente s tipkama, ali najvie za sastav viola. U odnosu na oblik I. n. se u poetku jedva razlikuje od vokalnog moteta s cantus firmusom, no ve sredinom XVI st. zapoinje proces njegova instrumentaliziranja slino kao kod > fancyja. Postepeno se I. n. razvio u odreenu formu koja se, neovisno o obliju cantus firmusa, sasto jala od vie dijelova, kasnije meusobno jasno odijeljenih i sve kontrastnije graenih. Gotovo svi znaajniji engleski kompozitori od Tavernerovih vremena do Purcella pisali su I. n., i to veinom za 4 do 7 -glasni sastav viola ili za embalo (orgulje). Najvie kompozicija nastalo je izmeu 1560 i 1610, a najznaajniji je majstor te vrste Ch. Tye, zatim N. Strogers, Th. Tallis, W. Byrd, R. Whyte, J. Buli, A. Ferrabosco ml., O. Gibbons, W. Lawes, J. Jenkins i mnogi drugi. Neke I. n.-kompozicije dobile su ime prema cantus firmusu Gloria tibi Trinitas, a neke su oznaene posebnim naslovima, kao npr. Ch. Tveova Farezvell iny good lord for ever ili glasovita Cries of London O. Gibbonsa za pjevake glasove i sastav viola. U kasnijoj fazi susreu se i djela naslovljena I. n.,koja nemaju veze s prvobitnim cantus firmusom, a ima i takvih koja se nazivaju I. n.-fantazije s tematskom gradom oblikovanom prema napjevu antifone, ali bez cantus firmusa. Meutim, u velikoj veini I. n.kompozicija melodija cantus firmusa ostala je neizmijenjena i javlja se u svom izvornom obliku. Posljednje znaajne priloge toj vrsti dao je H. Purcell. U novije doba unio je R. Strauss jedan In nomine J. Bulla u svoju operu Die schmeigsame Frau (1935), a A. Bush je u okviru svoje Engleske suite za gudae (1946) komponirao stavak In nomine.
LIT.: li. H. Aleyer, Die mehrstimmigc Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord- und Mitteleuropa, Kassel 1934. Isti, The In Nomine and the Birth of Polyphonic Instrumental Music in England, Music and Letters, 1936. Isti, English Chamber Music, London 1946 (II izd. 1951). G. Reese, The Origin of the English In Nomine, Journal of the American Musicological Soc iety, 1949. R. Douington i Th. Dart, The Origin of the In Nomine, Music and Letters, 1949. D. Slevens, Les Sources dc V "in nomine% u djelu La Musique Instrumentale de la Renaissance, Pari 1955. II". Coates, In Nomine, MGG, VI, 1957. R. K'. \\"eidner, New Insights on the Early I n Nomine", Revuc Relge dc Musicologic, 1961. I. A.

-" o ^

o o o

INSCENACIJA (lat. in u i gr. rjxr,VT) pozornica), 1. postavljanje kazalinog djela na scenu. Cjelokupan rad oko scenske realizacije. U taj su proces ukljueni svi elementi izvedbe: gluma, kulise, razne tehnike naprave itd.,pod vodstvom reisera i scenografa. U operama je vaan udio dirigenta, a kod baleta takoer i koreo grafa. 2. Priprema vidljivog scenskog aparata, tj. kulisa, kostima, rasvjete. INSTITUT ZA FOLKLOR U SKOPJU (ranije Folkloren institut) osnovan je maja 1950 kao samostalna i samoupravna nauno-istraivaka radna organizacija. Zadatak mu je: da vri nauna istraivanja u oblasti folklora; prikuplja, sreuje 1 uva folklornu gradu; objavljuje rezultate svoje naune delatnosti; daje strunu pomo ustanovama, organizacijama i pojedincima te razvija naunu suradnju sa drugim srodnim institucijama i pojedincima u zemlji i inostranstvu. Rad Instituta podeljen je u ove organizacione jedinice: Odsek za narodnu muziku i narodnu koreologiju; Odsek za narodne obiaje i igre; Odsek za tekstilnu narodnu ornamentiku; Biblio teka i arhiva i Opti odsek. Institut je (do kraja 1970) prikupio: 36 720 narodnih pesama, 6461 pripovetku, 480 obiaja, 267 na rodnih plesova, 1984 instrumentalne melodije i r. Od prikup ljenog materijala melografirano je i muziki analizirano 12 000 narodnih, pesama i 500 instrumentalnih melodija, koreografirano 267 ple sova, a obraeni su i obiaji mnogih mesta i oblasti.
Institut je objavio: Makedonska narodna ora, 1953; Makedo>iski muziki folklor, Pesni I II, 1953 i 1959; Makedonski narodni vezovi, 1953 i Makedonskite melograji od krajot na XIX vek, 1962.

Od 1968 izlazi asopis Makedonski folklor: 1968, 12 i 1969, 34. Uz to su saradnici Instituta objavili vei broj radova u na im i stranim asopisima. A. Ln. INSTITUT ZA NARODNU UMJETNOST U ZAGREBU osnovan je 1948. Njegovi su odsjeci: za folklornu muziku, za narodne plesove, za usmenu i puku knjievnost, za folklorno ka zalite i za narodne obiaje. Institut ima biblioteku, odsjek za dokumentaciju (rukopisne zbirke, fonoteka, fototeka, filmoteka i razliite strune kartoteke). Djelatnost ustanove kree se (1 972) u nekoliko osnovnih smjerova: 1. kompleksno istraivanje folklorne tradicije pojedinih regija u Hrvatskoj (prvenstveno narodna muzika, ples, usmena knjievnost i obiaji); 2. istraivanje transformacija folklornih tradicija u suvremenoj kulturi; 3. pripremanje monografija o hrvatskoj pukoj knjievnosti, kritikih izdanja zbirki narodnih umotvorina i tematskih kataloga narodnih pripovjedaka i pjesama; 4. rad na dokumentaciji (transkribiranje magnetofonskih snimaka, sreivanje bibliografija i kartote ka); 5. suradnja u popularizaciji i primjeni folklora. U rukopisnim zbirkama instituta uva se preko 20 000 zapisa narodnih melodija, preteno vokalnih, preko 33 000 zapisa tekstova epskih i lirskih pjesama bez napjeva, a uz to velik broj opisa obiaja, pripovijedaka i ostalih oblika usmene i puke knjievnosti. U posebnim su zbirkama popisi narodnih plesova i kinetogrami (obraeno preko 300 plesova iz Hrvatske); u zbirkama crtea obuhvaeni su i narodni muziki instrumenti. Institutska fonoteka sadri 600 kolutova magnetofonske vrpce, od ega su dvije treine mu ziki snimci. Institut izdaje godinjak Narodna umjetnost i pojedinane monografije.
LIT.: Z. Palok, Petnaest godina rada Instituta za narodnu umjetnost, Narodna umjetnost, 1962. M. llokovi -Stulli, Uz dvadesetu godinjicu In stituta za narodnu umjetnost (1948 1968), ibid., 1967 68 (s popisom ruko pisnih zbirki i bibliografijom radova suradnika instituta). J. Bez.

INSANGUINE (nazvan Monopoli), Giacomo, talijanski kompozitor (Monopoli kraj Barija, 22. III 1728 Napulj, 1. II T 795)- Uio na konzervatoriju 5". Ono/rio u Napulju (F. Feo, G. Abos, F. Durante). God. 1756 82 komponirao brojne opere, koje su veinom doivjele praizvedbu u Napulju. Od 1767 do

INSTITUT ZA PROUAVANJE FOLKLORA U SARA JEVU osnovan 1947 kao samostalna ustanova za ispitivanje narodne umjetnosti i obiaja. Prvi direktor bio je Cvjetko Rihtman; njega je 1957 naslijedio piro Kulii. God. 1958 institut je pri pojen Etnografskom odjelu Zemaljskog muzeja u Sarajevu kao Odsjek za folklor. Uz opsenu strunu bib lioteku Institut je posjedovao vie od 5000 zapisa, iskljuivo s teritorija BiH, te drago cjenu zbirku muzikih instrumenata, od kojih su neki bili ranije sasvim nepoznati. Muziki zapisi, kao i zbirke instrumenata ukazuju na naroiti muziki sistem i na posebne oblike u trai -

210

INSTITUT ZA PROUAVANJE FOLKLORA INSTRUMENTACIJA


tovati na podruju kolorita. Nestaje pompozna, monumenta muzika umjetnost feudalnih dvorova, palaa i kazalita. Poc se graanska klasa i izgrauje svoju, novu umjetnost, blisku; votu i stvarnosti. Promjene se javljaju i u instrumentariju, se naravno odraava i u instrumentaciji. Niz baroknih duha instrumenata nestaje iz upotrebe, tako Bomhart, Zink, Krummb 1 dr. Ve spomenuti klarineti i rogovi, pa fagoti ulaze postepi u orkestar. Sredinom stoljea oblikuje se orkestralni sas tav, 1 e u toku vremena dobiti naziv klasini orkestar. Uporedi fiksiranjem instrumentarija raste i tenja za poveavanjem br srodnih, osobito gudakih instrumenata, kao i za ostvaren) nove akustike ravnotee. Znameniti orkestar u Mannhei posjedovao je (1756) 20 violina, 4 viole, 4 violonela, 2 kont basa, 4 flaute, 2 oboe, 4 fagota, 4 roga, 12 trublji i 2 timpana Odluan korak ka konanom oblikovanju klasinog orkesi nainili su, nakon pokuaja pretklasinih kompozitora, Glu Haydn i Mozart. Temelj njihova, a potom i klasinog orkes jesu gudaki instrumenti, u sastavu: prva i druga violina, vic violonelo i kontrabas (budui da je kontrabas vrlo esto izvoi violonelovu dionicu za oktavu dublje, radilo se ponajee etiri samostalne gudake dionice). Medu duhakim instrumenti: klasinog orkestra nalaze se 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fage 2 roga, 2 trublje i 1 par timpana (ugoenih na tonici i domina glavnog tonaliteta). Za posebne efekte operni su orkestri sadr: vali 3 trombon a (u simfonijski orkestar Beethoven e trombe uvesti istom u finale Pete simfonije), dok su se timpanima katl pridruivali veliki bubanj, ineli i triangel. Sav kasniji razvoj instrumentacije u XIX st. povezan je ovaj klasini orkestralni sastav, kojemu se tada dodaju novi : strumenti, dok se broj ve postojeih poveava. Romantizam un u instrumentaciju nov smisao za iskoritavanje instrumentali boja, pomou kontrastiranja ili njihova mijeanja, to kompo torima dobro dolazi u okviru programne muzike koja se upra u XIX st. snano razvija. Na instrumentaciju toga doba poseb su utjecala nastojanja slavenskih kompozitora koji u muziku unc obiljeja muzikog folklora svoje zemlje. Sastav gudakih instrumenata nije doivio promjena u sii fonijskom i opernom orkestru XIX st. A nije ih ni mogao do: vjeti, jer je pruao kompozitorima maksimum zvukovne u dnaenosti, uz veliku raznovrsnost boje i kvalitete tona. Lije i, naroito, desna ruka sviraa na gudakim instrumentima mo znatno preobraziti osnovnu boju tona i izazvati otre i efekt kontraste, kojima se spretan instrumentator moe vrlo umje i vjeto posluiti (flageolet, legato, staceato, martellato, tremo pizzicato, col legno, sul ponticello i dr.). Ipak je i instrumentacija na podruju gudakih instrumen; doivjela svojevrsnu preobrazbu pojavom Beethovenovih sij fonijskih djela. Dok je u orkestralnim kompozicijama Hayd i Mozarta jo uvijek vladala stanovita tipizacija, shematizac u funkciji pojedinih gudakih instrumenata (basova dionica redovito bila p ovjerena violonelima i kontrabasima, melod: u viim registrima vodile su prve violine, katkada u zajedn s drugim violinama), Beethoven uvodi meu gudake dioni ravnopravnost, osobito to se tie viola koje su spadale u instr mente pratnje; violonelo je napustio zajedniki ivot s konti basom, koji je takoer postao samostalniji. Zahtjevi, to ih kompozitori XIX st. postavljaju na guda u orkestru, postaju sve tei i dostiu vrhunac u partiturama Wagnera i R. Straussa. Uz to, to se vie ide prema kraju stoljec broj gudakih instrumenata sve se vie poveava. To je dobri dijelom bila posljedica istodobnog poveavanja broja orkestraln duhakih instrumenata, to bi, bez odgovarajueg poveanja g daa, bilo izazvalo poremeenje potrebne akustike rav notei Donekle izniman sluaj je Berliozova Symphonie fantaslique, kojoj autor ve 1830 trai 15 prvih i 15 drugih violina, 10 vio] 11 violonela i 9 kontrabasa, ali je ta glomaznost razumljiva Berliozovih sklonosti i simpatija za monumentalnost zvukovni uinka. Znatno kasnije trait e R. Wagner u operi Gdtterdai merung (1874) 16 prvih i 16 drugih violina, 12 viola, 12 violone i 8 kontrabasa. Isti broj zahtjeva i R. Strauss u partituri sve simfonijske pjesme Ein Heldenleben (1899). Bogat broj gudak instru menata omoguio je kompozitorima traganje za novi efektima putem dalje pregrupacije. Tako R. Wagner u predig opere Lohengrin dijeli violine u etiri jednake skupine, upotr bljavajui uz to i etiri solo-violine, ime ostvaruje eljeni efe prozranosti, eterinosti. Daleko znaajnije promjene doivjela je instrumentacija XI st. u oblasti duhakih instrumenata. Njihov sastav, naslijedi od klasinog orkestra, poveao se i izmijenio, teei k troglasj koje je svakoj grupi omoguavalo izvoenje potpunih kvintakord a zatim i k punoi i zaokruenosti etvoroglasja. Dodatkom dva; rogova nastaje kvartet rogova; novi kvartet stvara se u nii:

cionalnoj narodnoj muzici Bosne i Hercegovine. U Institutu je neko vrijeme djelovao s velikim uspjehom i likovni odsjek, a sakupljen je takoer i bogat materijal za prouavanje narodnih igara. Institut je izdao 3 biltena (urednik C. Rihtman), te nekoliko posebnih izdanja, medu kojima su Rjenik turcizama u narodnom govoru i knjievnosti BiH (A. kalji) i Pregled folklorne grae u asopisu Behar (A. Nametak). M. Poz. INSTRUMENTACIJA, 1. postupak kojim kompozitor pri razraivanju orkestralne partiture utvruje uloge pojedinih in strumenata i instrumentalnih skupina. Izraz i. pojavio se prvi put 1807 u muzikom leksikonu Kurzgefasstes Handzvorterbuch der Aiusik H. Ch. Kocha (Instrumentierung). Kao sinonim za instrumentaciju ponajee se upotrebljava izraz orkestracija, iako neki autori prave razliku u njihovu znaenju, smatrajui instru mentaciju preteno naukom o instrumentima, njihovu mehanizmu i ostalim njihovim obiljejima, dok u orkestraciji vide nauku o tretiranju orkestra kao cjeline, tj. o akustikim i drugim odnosima medu orkestralnim instrumentima. Dobar instrumentator mora temeljito poznavati mehanizam i osobine svakog instrumenta, kao i mogunosti njegova spa janja s osobinama drugih instrumenata. Osim toga mora imati unutranju zvukovnu predodbu 0 realnom zvuku onoga to pie za orkestar. 2. Instrumentacija se poinje snanije razvijati tek u mu zikom baroku, u trenutku osamostaljenja orkestra. Temeljni kamen tog procesa je partitura Monteverdijeve opere Orfeo (1607), iako se ni kod ovog djela jo ne moe govoriti o sistematski iz graenom orkestralnom tijelu. I u ovom kao i drugim sauva nim scenskim radovima Monteverdija, kompozitor ve pronalazi, odnosno primjenjuje posebne instrumentalne efekte na osjetljivim mjestima dramske radnje (tremolo i pizzicato gudaa, sordini rane trublje). U XVII st. etvoroglasni gudaki sastav tvori kroz dulje vremena temelj orkestra talijanskih- kompozitora, u kojima duhaki instrumenti podvostruuju gudake dionice. Znatan korak dalje uinili su A. Stradella i A. Scarlatti u tenji k samo stalnosti duhakih instrumenata (trublja). Pojavljuje se alternativna upotreba gudaa i duhaa, u instrumentalne dionice prodire ti pino barokni koncertantni duh. Srodna su nastojanja H. Purcella u Engleskoj. U Francuskoj Lullvjev operni orkestar poiva na gudakom petoroglasju, uz zanimljivo iskoritavanje duhaa 1 udaraljki, osobito u baletnim tokama i deskriptivnoj muzici pojedinih scena. J. Ph. Rameau uvodi u francuski orkestar klari net i rog i time mu pribavlja nove izvore boje i ivopisnosti. Na instrumentaciju njemakih muziara baroknih vremena utjecalo je esto i brojno izvoenje talijanskih opera (osobito napuljske kole) u Njemakoj i Austriji. Njemaki su kompozitori upotre bljavali u srodnim opernim prizorima (zazivi, preklinjanja, tu aljke) srodne instrumentalne efekte, posebno na gudakim in strumentima (pizzicato, tremolo, con sordino). R. Keiser uvodi rogove u operni orkestar. Talijani su na Nijemce utjecali i na podruju instrumentalne muzike, tako A. Corelli na G. F. Han dela (Concerti grossi). Prema sredini XVIII st. nastaju znatne promjene u opoj stvaralakoj koncepciji kompozitora. Polifonija baroka ustupa mjesto novoj homofoniji, prozranosti i jednostavnosti. Izra ajni stil tei k veim kontrastima, koji e se kasnije posebno oi -

FROLOGO
U M V S I C A.

aimm libim K ptf N>*r .1 tr

INSTRUMENTACIJA. Monteverdijeva opera La Favola d'Orfeo (l6O7),poetak

INSTRUMENTACIJA
registrima limenih duhaa time to se grupi od tri trombona pri druuje tuba. U skupini drvenih duhaa ve je Beethoven iz mijenio princip strogog a 2, uvodei malu flautu i kontrafagot. Konana podjela a 3 postignuta je spajanjem dviju flauta s ma lom flautom (piccolo), dviju oboa s engleskim rogom, dvaju klarineta s bas-klarinetom i dvaju fagota s kontrafagotom. Prijelaz a 4 izvren je poveanjem broja osnovnih instrumenata (3 flaute i mala flauta, 3 oboe i engleski rog, itd.). Pojedini kompozitori pojaavat e prema potrebi korpus limenih instrumenata, traei 8 rogova, 4 6 trublji, 4 trombona, 2 tube. U instrumentaciji drvenih duhaa takoer je Beethoven na inio odluan korak dalje. Nasuprot Havdnu i Mozartu, koji drvene duhae koriste za pojaavanje opeg zvukovnog uinka ili kao kontrast gudaima u sonatnoj provedbi, Beethoven prvi in dividualizira te instrumente, bogato iskoritavajui njihova obi ljeja. Jo dalje ide C. M. v. Weber, utemeljitelj romantinog orkestra, koji u drvenim duhaima gleda ne samo nosioce odre ene boje, ve i simbole odreenih raspoloenja, koristei po jedine njihove, dotada zapostavljene registre, za nove, osobito dramatske efekte. Otada, kroz itavo XIX st. drveni duhaki instrumenti izvrsno slue kompozitorima za koloristike uinke, kako u operama R. Wagnera, tako u opernim i simfonijskim radovima N. Rimski-Korsakova i impresionistikim orkestralnim kompozicijama C. Debussvja. Slino bi se moglo rei i za novu ulogu limenih duhakih in strumenata u orkestru XIX st., u koje spadaju rogovi, trublje, tromboni i tuba. I tu je Beethoven obogatio njihov doprinos, iako jo nije posjedovao instrumente s ventilima. On je znatno osamostalio dionice trublje i roga, koji sudjeluju u iznoenju melodijskih zamisli. Ovdje valja posebno istaknuti rog koji se, iako izraziti limeni instrument, izvrsno stapa s drvenim duhak im instrumentima u skladnu, zaobljenu cjelinu. U tom' smislu su ga upotrebljavali i klasiari i romantiari. No rog u orkestru prolog stoljea postaje posebnim sredstvom za evociranje odreenih raspoloenja (idilikih, lovakih, lirskih, ali i grotesknih). Njegovu je viestranost naglasio R. Schumann nazvavi ga duom orke stra. Dobivi ventile, koji su omoguili izvoenje kromatske ljestvice, i rog i ostali duhaki instrumenti postali su mnogo po kretniji, sigurniji i bogatiji, ime su kompozitorima pruili sasvim nove, dotad nepojmljive mogunosti. Tomu treba dodati i efekte izobliavanja boje zvuka, koji kod limenih duhaa nastaju primjenom sordine. U romantikom orkestru trublja i dalje ostaje predestiniranim instrumentom za signalizaciju i za stavke tipa fanfare. Na podesnim mjestima jedino ona moe dati orkestru potreban sjaj i bljetavilo, osobito kao eksponent melodije u skupini duhaa. Tromboni s tubom uli su definitivno u orkestar XIX st. i otada postali njegovim trajnim sastavnim dijelom. Instrumentatori ih osobito uspjeno koriste u sveanim raspoloenjima. Izvrsni primjeri za upotrebu ovih instrumenata susreu se u operama R. Wagnera koji je u orkestar tetralogije Ring des Nibelungen uveo niz tuba zbog specijalnih efekata (u tomu ga je u nekim svojim simfonijama slijedio i A. Bruckner). Evoluciju su u XIX st. doivjele i udaraljke kao jedno od osnovnih sredstava za isticanje orkestralnog kolorita. Njihov se broj poveao i obogatio. Od jednog para timpana prelo se na dva i vie pari. Beethoven im u IX simfoniji daje ak i solistiku ulogu. Timpani su posebnim postupcima (razliitim vrstama udara i batia) postali instrument bogato diferenciranih efekata. Sku pina udaraljki obogatila se i mnogim drugim instrumentima, dotad samo povremeno upotrebljavanim. Medu ove spadaju veliki i mali bubanj, triangel, ineli (podesni za viestruke efekte boje prema tome da li se udara jednim tanjurom o drugi ili se batiima udara u jedan od njih), gong, ksilofon, zvonii, celesta, kastanjete, bubnji s praporcima i neki drugi. Najvei broj tih instrumenata nalazi primjenu u djelima s programnog podruja. Jo u XVIII st. (Gluck, Orfeo), ali navlastito u XIX, ulazi harfa kao vrlo znaajan sastavni dio u simfonijski i operni orkestar. Instrumentatori je mnogostruko i jedinstveno iskoritavaju, kako samu, tako i u spoju s drugim instrumentima. Gledajui na instrumentaciju XIX st. kao na cjelimi, treba istaknuti, da u njoj najvanije etape predstavlja stvaranje C. M. v. Webera, H. Berlioza, G. Meverbeera, R. Wagnera, N. RimskiKorsakova, R. Straussa i, sasvim potkraj stoljea, C. Debussvja. Instrumentacija XX st. donosi nove promjene i mogunosti. Ona se uglavnom razvija u dva pravca: kao koloritna instrumentacija, koja se i dalje temelji na mijeanju boja i traganju za koloristikim uincima, i kao instrumentacija koja ih svjesno izbje gava te prvenstveno istie istou melodijskih obrisa u preteno polifonom tkivu. Prvom pravcu pripadaju u prvom redu djela impresionista, Ravela, Respighija, de Falle, ali i ekspresionista (A. Schonberg, A. Berg, A. Webern, koji uvodi poseban pojam Klangfarbenmelodie), pa O. Messiaena; na podruju drugog

211

pravca istiu se djela tzv. neoklasiara, koji oivljuju baroknu motorinost i polifonu misao (I. Stravinski, E. Bloch, P. Hihdemith, E. Kfenek). Nadalje, nova instrumentacija naeg stoljea naputa glomaz ne orkestralne sastave, kakve su u svojim djelima upotrebljavali A. Bruckner, R. Strauss i G. Mahler. Ti su sastavi odgovarali emocionalno prezasienoj atmosferi kasne romantike. U nae vrijeme, iako pojedini kompozitori piu za prilino brojna i raz novrsna instrumentalna tijela, instrumentatori daju prednost ogranienijim sastavima, to je u izvjesnoj mjeri posljedica afori stikog izraavanja i naputanja opsenih arhitektonskih oblika. U tom smislu karakteristino je komorno tretiranje orkestra, solistiko razraivanje orkestralnih dionica. Ali se izmijenio i nain instrumentiranja. Instrumentatori, ija djela odaju tipino antiromantike, antisubjektivisti ke znaajke u vremenu izmeu Prvoga i Drugoga svjetskog rata i za nose se prvenstveno linearnim, polifonikim koncipiranjem, mo rali su svoje umjetnike tenje ostvariti i u podesnoj instrumen taciji orkestralnih kompozicija. Za takva je djela karakterist ino, da gudaki instrumenti, odvajkada najizrazitiji nosioci emocio nalnih vrijednosti, nisu vie eksponirani kao prije; njihova je uloga mnogo trijeznija. Naprotiv, glavnim nosiocima melodijskog kretanja postaju esto duhaki instrumenti kojih je mogu nost da izraze osjeajne izljeve, oduvijek bila ograniena. Jedan od najpounijih primjera je svakako mali, komorni sastav u Histoire du soldat I. Stravinskog. Orkestar naeg doba se takoer obogatio. U njemu se esto susree klavir, ne kao solistiko -koncertantni instrument, ve ravnopravan ostalima; on je vie puta, pod utjecajem jazza, tretiran kao udaraljka za preciziranje suhe, mehanike pratnje. Mnogi suvremeni kompozitori rabe vei ili manji broj udaraljki, esto izbjegavajui koloristike efekte . Ponekad instrumentarij udaraljki u orkestru poprima neuobiajene dimenzije i stvara potpuno nove zvukovne uinke (tako u operi Antigonae C. Orffa u kojoj je uz udaraljke zaposleno 15 muziara!). U orkestar ulaze i elektrini instrumenti, osobito Ondes Martenot. Muzika XX st. je veoma heterogena i rada se iz razliitih '':e sto sasvim suprotnih umjetnikih gledita i smjernica. Zboj oga je i nemogue govoriti o instrumentaciji XX st. kao o jedinstvenom pojmu. Kontrasti su golemi. Dok se velik broj muzi ara jo uvijek slui tehnikom orkestriranja, kojoj je uglavnom osnova instrumentacija N. Rimski-Korsakova, drugi se, u orkestralnim djelima, koja su izrasla iz dodekafonikih naela, slue poentilistikom tehnikom, stalno prebacujui razjedinjene estic e muzike misli iz jednog instrumenta u drugi, uz otro naglaavanje oprenosti boja i registra. 3. Iako se u pojedinim teoretskim prirunicima prije sre dine XVIII st. nalaze upute i savjeti o pisanju za orkestralne sastave i o mehanizmu i osobinama pojedinih instrumenata (M. Praetorius, P. Trichet, M. Mersenne, J. Mattheson, J. A. Scheibe), prvim se prirunikom instrumentacije, dodue vrlo skromna opsega, smatra Essai d'instruction a l'usage de ceux, qui composent pour la clarinette et les cors (1764) V. Roessera. Ali prvo epohalno djelo s tog podruja je Grand traite d? instrumentation et d'orchestration modernes (1844) H. Berlioza, jednog od najveih instrumentatora svih vremena. Djelo se temelji na romantikoj koncep ciji instrumentiranja i predskaz uje rasko Wagnerova orkestra. Berliozov prirunik obradio je R. Strauss (1905) dodavi mu vri jedne dopune. U nizu prirunika, koji su se poslije Berliozova pojavili, neobino je znaajan Ocuoeu opuecmpoeKii (1913) N. A. Rimski-Korsakova, u kojem autor, s luei se bogatim izborom primjera iskljuivo iz vlastitih djela, postavlja teite na postizavanje akustike ravnotee u orkestru, kao i mnogobrojnih koloristikih efekata. Taj je udbenik bio rairen gotovo po svim evropskim zemljama. Na njemu su se odgajali nebrojeni evropski kompozitori. Od ostalih prirunika za instrumentiranje neka budu navedeni kronolokim redom: F. A. Gevaert, Traite general d'instrumentation, 1863 (1885 kao Nouveau traite d'instrumentation); E. Prout, Instrumentation, 1877; L. Bussler, Instrumentation itnd Orchestersatz . . . , 1879; S. Jadassohn, Lehrbuch der Instrumentation, 1889; R. Hofmann, Praktiscke Instrumentationslehre (7 sv.), 1893; F. Corder, The Orchestra and Hozv to Write for it. A Practical Guide, 1898 (VI izd. 1923); Ch. M. Widor, La Technique de l'orchestre moderne, 1904; E. Guiraud, Traite pratique d'instrumentation, 1909 (novo iza1, obradio H. Busser, 1933); H. Riemann, Handbuch der Orchestrierung (II izd.), 1910; C. Forsvth, Orchestration, 1914 (II izd. 1935); V. Ricci, V Orchestrazione . . . , 1920; E. Evans, Method of Instrumentation (2 sv.), 192627; E. Wellesz, Die neue Instrumentation (2 sv.), 1928'29; A. O. Anderson, Practical Orchestration, 1929; G. Jacob, Orchestral Technique (II izd., 1940); G. Grovlez, L'Imitation a Vorchestration, 1946;

212

INSTRUMENTACIJA INSTRUMENTALNA MUZIKA


bio isti. Umjetnost pjevanja dostigla je visok, moda ak i na stupanj u vokalnoj polifoniji XVI st., kad se i. m. tek poela o badati od podreenog poloaja i pronalaziti vlastiti put. T( bez sumnje povezano s nerazvijenou instrumenata, s njihen tehnikom zaostalosti. No kada su se u doba renesanse pc sve vie upoznavati i koristiti prirodni zakoni, primijenjena nova iskustva i na usavravanje instrumenata, na orgulje, emb violinu i duhake instrumente, pa se i. m. sve jae ra zvijala. St je povijest instrumentalne muzike dobrim dijelom i povijest, strumenata. \ I. m. bila je iroko rasprostranjena u robovlasnikim c lizacijama starog vijeka. Njihovi instrumenti i nain muz ranja oduvijek su bili predmetom likovnog prikazivanja. ' premda se zna kako se sviralo, nije poznato to se sviralo. O te postoje samo pretpostavke. U cijelom historijskom razdol prije nae ere izdvaja se izrazitije jedino i. m. starih Grka. Da prednost vokalnoj muzici i kitari, instrumentu koji je pratio ] vanje, Grci nisu zanemarivali ni isto instrumentalnu muzi God. <- 586 Sakadas iz Argosa, pobijedivi na Pitijskim igrt svojom svirkom na aulosu, pridonio je da su auletici (svirci aulosu) priznali ravnopravnost s ostalim umjetnostima. Sli je uspjeh postigao dvije godine kasnije Agelaj iz Tegeje svoj vjetinom na kitari (kilaristika). Auleti su imali bogat repertc glavna je njihova forma pitijski nomos u kojemu se svirkom aulosu opisivala borba Apolona sa zmajem Pitosom: raspoloe prije borbe, izazov, borba, Apolonova pobjeda i njegova pobj nika pjesma. Openito se misli da se instrumentalno muzicira tada svodilo na improvizaciju i da se, kako kod Grka tako i 1 susjednih istonih naroda, i. m. nikad nije izdigla iznad te rai Kao pratnja, i kitara i aulos slijedili su pjevanje u unisonu ili tavi, izvodei ukrase i krae meuigre. Upravo su ova dva inst menta simboli dvaju osnovnih starogrkih vjerskih obreda, k koje se projiciraju ne samo dva oprena raspoloenja, nego i c suprotna nazora, dvije osnovne antit eze grke kulture: Dioni; je olienje strasti, zanosa, orgi|astikog pijanstva, stihije, a A] Ion, sklada, ravnotee, razuma, logosa. U legendarnom natjeca: izmeu Apolona koji svira kitaru, i satira Marsijasa, predstavn dionizijskog kulta koji svira aulos , pobjeuje Apolon. Antit se rjeava u prilog apolonijskog principa, racionalnog nad irat_ nalnim; to je znailo prednost vokalne muzike pred instrumi talnom. I tako e ostati jo i kroz cijeli srednji vijek. Uvruj sve odlunije svoj utjecaj, crkva je vodila otru borbu protiv p fanih instrumenata, davi u poetku samo pjevanju udio u vj skom obredu, to se u istonim crkvama odralo do danas. Tal je stav bio i jedan od razloga za kasni razvoj instrumentalne n zike. Sviranje na limenim instrumentima (salpinx, tuba, tuus, buceina) jae se razvilo u rimskoj eri. Ono se ograniav na izvoenje signala u vojsci, na sveanosti i javne ophode, tada, kao ni kasnije u srednjem vijeku, nisu limeni instrume odigrali neku znaajniju ulogu u razvoju instrumentalne m uzi Od kasnoga srednjeg vijeka do danas jasno se zamjeuju faze u razvoju instrumentalne muzike: prva, u kojoj je i. m odnosu na vokalnu podreena (12501600), druga, u kojoj ravnopravna (1600 1750), i trea, u kojoj je nadmona (i" do danas). U prvom peri odu najvanija je pojava razvoj gud; kih instrumenata. Uneseni u Evropu posredstvom panjolsl Maura, ti se instrumenti javljaju u razliitim oblicima i pod zliitim imenima (prema pojedinom kraju: fidel, viola, vielle,gig gige, geige, rebec itd.); upotrebljavaju se uglavnom za prati pjesama (trubaduri), ali i kao solistiki instrumenti uz ples (c gleri). S vremenom izgraeni do klasinog savrenstva, guda instrumenti e poslije 1600, uz orgulje 1 embalo, postati glavn nosiocima instrumentalne muzike. Ideal velikih graditelja v lina, tako oplemenjen ton da uzmogne izdrati suparnitvo lji. skoga glasa, ostvaren je u radionicama Cremone (Amati, Gu neri, Stradivari). Tu je u radovima majstora-graditelja stvore jedna od vanih osnova za drugi i trei period. I jedan drugi : strument, lutnja, takoer iz panjolske, odigrao j e , osobita XVI st., znaajnu ulogu u razvoju instrumentalne muzike,' njenoj rasprostranjenosti svjedoe brojni prikazi na slikama ts janskih, francuskih, a posebno nizozemskih slikara. Prigrlili je svi drutveni slojevi: Mogla se uti u domovima gradai na ulici, na izletima, u salonima, akademijama i feudalnim d\ rovima. Sluila je za pratnju pjevaa, za solistike nastupe k su ponekad poprimali koncertantni karakter, ali naroito za pl Brojni sauvani zbornici kompozicija za lutnju puni su pleso' kao to su passamezo, saltarello, padovana i l i parana, galliarc brani, tordion, allemande. Uz to se kroz gotovo tri stoljea, XV do XVII, na lutnju prenosila vokalna muzika onoga vremei Prisiljeni da na lutnji, izrazito homofonom instrumentu, izvo polifone vokalne kompozicije, svirai su morali vriti aranmai transkripcije; u tim, esto vrlo duhovitim postupcima, prona

A. CasellaV. Mortari, La Tecnica delVorchestra contemporanea, 1950; K. W. Kennan, The Technique of Orchestration, 1952; G. Read, Thesaums of Orchestral Devices, 1953; Ch. Koechlin, Traite d'orchestration, 3 sv., 195456; W. Piston, Orchestration, 1955; L. Parrott, Metod in Orchestration, 1956; H. Kunitz, Die Instrumentation, 12 sv., 195660; H. Erpf, Lehrbuch der Instrumentation und Instrumentenkunde, 1959.
LIT.: H. Lavoix, Histoire de l'instrumentation depuis lc seizieme siecle jusqu'a nos jours. Pari 1878. A. Pougin, L'Orchestre de Lully, Lc Menestrel, 1896. W. Kleefeld, Das Orchestcr der Hamburger Oper 1678 1738, SBIMG, 1899 1900. E. v. Kotnarczynski, Mozarts Kunst der Instrumentation, Stuttgart 1906. R. Haas, Zur Frage der Orchesterbesetzung in der zweitcn Halfte des 18 Jh., Kongressbericht der IMG, 1909. G. Cucuel, Etudes sur un orchestre au XVIII eme siecle. L'instrumentation chez les symphonistcs de la Poupliniere, Pari 1913. H. D. Bruger, Glucks dramatische Instrumentationskunst und ihre geschichtliche Grundlagen, Heidelberg 1922. O. Karsten, Die In strumentation R. Schumanns, Wien 1923. H. Erpf, Grundfragen der neucren Instrumentation, Melos 1924 25. A. Carse, The History of Orchestration, London 1925. F. Bayer, Ober den Gebrauch der Instrumente in den Kirchenund Instrumentalvverken W. A. Mozarts, SMW, 1927. H. J. Moser, Die Anfange der Instrumentationskunst 1600 b is 1750, Das Orchester, 1927. R. Sondheimer, Die Entwicklung des Orchestcrs in der vorklassischen Sinfonie, ibid. M. Hasse, Die Instrumentation J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch 1929. H. v. Vi'altershausen, R. Wagners Instrumentation, Das Orchester, 1931. U". Nedwed, Die Entwicklung der Instrumentation von der Wiener Klassik bis zu den Anfangen R. Wagners, Wien 1931. G. Fitelberg, Aspects of Instrumen tation to-day, Modern Music, 1931. \V. Gertler, Die Instrumentation Mendelssohns, Das Orchester, 1931. R. Welz, Die Instrumentation R. Schumanns, ibid. H. Hartenstein, H. Berlioz' Instrumentationskunst und ihre geschi chtliche Grundlagen, Freiburg i. Br. 1932. .S\ Terry, Bach's Orchestra, Lon don 1933. A. Schaefers, G. Mahlers Instrumentation, Bonn 1935. C. Thierne, Der Klangstil des Mozartorchesters. Ein Beitrag zur Instrumentationsgeschi chte des 18. Jh., Leipzig 1935. R. Tenschert, Zur Frage der Brahmsschen In strumentation, AM, 1937. K. Herbst, Instrumentieren und Orchestrieren, Die Musikwoche, 1939. F. Oeser, Die Klangstruktur 111 der Bruckner-Symphonien, Leipzig 1939. A. Carse, The Orchestra in the 18 Ccntury, Cambridge 1940. J. A. IV'estrup, Monteverdi and the Orchestra, Music and Letters 1940. A. Carse, The Orchestra from Beethoven to Berlioz, Cambridge 1948. A. F. Aiarescoui, Nouveaux principes d'orchestration, Schvvcizerischc Musikzeitung, 1951. H. Ch. \\"olff, Von der spatromantischen zur modernen In strumentation, Das Musikleben, 1954. .V. Kiihler, Die Instrumentation als Mittel musikalischer Ausdrucksgestaltung, Leipzig 1955. lltM. Becker i L. K. Mayer, Instrumentation, MGG, VI, 1957. R. L. IV'eazi'er, i6 Centurv Instrumentation, MQ, 1961. M. Becker, Geschichte der Instrumentation, Koln 1964. A. D. McCredie, Instrumentarium and Instrumentation in the North German Baroque Opera (disertacija), Hamburg 1964. J. As.

INSTRUMENTALNA MUZIKA, za razliku od vokalne, muzika koja se izvodi na instrumentima. Ne moe se tono utvr diti koja je muzika starija, vokalna ili instrumentalna; i najstariji spomenici u rijei, a naroito u slici, svjedoe da je svagda uz pjevanje bilo i sviranja. Tempo razvoja kroz historiju nije, meutim.

INSTRUMENTALNA MUZIKA. Skupina duhakih instrumenata. Rad nepo znata majstora, XV st.

INSTRUMENTALNA MUZIKA
zili su specifinosti instrumentalnog stila. S druge strane, tenja prema jednoglasnom pjevanju (monodiji) koja se u toku XVII st., osobito u njegovoj drugoj polovini, sve jasnije zamjeuje, nai e u lutnji svoga znaajnog pomagaa, naroito u djelima 7,a solo-glas uz pratnju lutnje. U doba muzike renesanse (XVI st.) javljaju se prvi znaci osamostaljenja instrumentalnih oblika. I. m. prelazi iz drugog plana u prvi. Ona je u poetku naprosto vokalna muzika, izvedena na instrumentima. U tom stadiju razvoja snaan utjecaj vri na instrumentalnu muziku visoko razvijena zborna polifonija renesanse. Osloboena od rijei, preputena sebi, i. m. razvija nove oblike: nove u poetku samo po imenu, jer se ricercar i fantazija jo sasvim oslanjaju na madrigal i motet, a instrumentalna canzona na vokalnu. U to doba jo nije dovoljno dozrela svijest o razlici vokalne i instrumentalne muzike. Ipak se ve u kompozicijama, u kojima se primjenjuje naelo ornamentiranja, improvizacije, a naroito variranja, u tnccati, capricciu i preludiju, osjea slobodniji duh, koji e instrumentalnu muziku osloboditi od stoljetnih vokalnih spona. Sve veu vanost dobivaju u XVI st. orgulje i embalo, kojima su uglavnom i namijenjene ove nove, instru mentalne forme. Oni su, dodue, svoje puno znaenje stekli tek poslije 1600, medu ostalim i kao instrumenti na kojima se u slobodnoj improvizaciji realizirao basso continuo, tipian za cijeli muziki barok. Najznaajniji doprinos muzici za embalo dali su, u drugoj polovici XVI st., Englezi virginalisti, koji su naroito razvili tehniku varijacije i pripremili grau za kasnije obli kovanje suite. U Engleskoj se u toku XVI st. poinje intenzivno razvijati i komorna muzika za razliite instrumentalne sastave, od kojih je veoma omiljen ansambl viola (consort of vioh); medu kompozicijama za komorne sastave prevladava forma In nomine i Fancy. Drugo razdoblje instrumentalne muzike, muziki barok, mo e se okarakterizirati kao epoha u kojoj se produljuje i zavrava proces diferencijacije. Postepeno nestaju kompozicije s oznakama za pjevanje ili sviranje ili s oznakom za svaku vrstu instrume nata. I. m. oslanja se na vlastite snage i nalazi s\oj vlastiti put. Javlja se kao komorna i orkestralna muzika, te muzika za solo-iustrument: za embalo, orgulje, violinu, itd. U svakoj od tih vrsta diferencijacija se nastavlja, razvijaju se karakteristini ob lici. _ Poetak tog razdoblja oznaen je jednim od najkrupnijih zahvata u historiji muzike; to je pojava monodije. Renesansni princip individualnosti javlja se u jednoglasnom pjevanju uz instrumen talnu pratnju, sa zakanjenjem od jednog stoljea. Novi monodijski stil ubrzo je prihvaen i primijenjen na instru mente, poglavito na violinu. U okviru komorne muzike nastaje, kao sredinji oblik, sonata uz pratnju bassa continua. Basso continuo (generalbas) drugo je veliko otkrie barokne epohe. Svijest o vertikalnim harmonijskim funkcijama, o akordima i njihovoj izraajnosti razvija se od nejasnih slutnja do punog umjetnikog izraza. Pojava ima slinosti s otkriem perspektive: i muzika je pomou harmon ije dobila dubljinu. Linearni (polifoni) i harmonijski princip, te dvije antiteze, nalaze na kraju baroka u djelima J. S. Bacha svoju veliku sintezu. Ve spomenuti oblik sonate javlja se oko 1650 kao sonata da ehiesa i sonata da camera. Prva se oslanja na shemu: adagio allegro (obino s izrazito kontrapunktikim elementima: fugato) adagio allegro; druga je slobodnija, ima obino i vie stavaka, odaje jae veze s plesnom suitom. Najrairenija bila je sonata a tre ili trio-sonata, koja je za razvoj in strumentalnih oblika najvanija; javlja se po slije 1650. Od nje vodi izravan put preko Mannheimske kole do komornih oblika beke klasike. Izvode je dva gudaa (obino dvije violine) i basso continuo (embalo s violom da gamba ili violonelom). Tipian j e oblik orkestralnog muziciranja te epohe concerto grosso. U njemu je manja skupina izvoaa, nazvana concertino, a sastavljena obino od ansambla trio -sonate ili od nekoliko violina, nastupala uz drugu, veu skupinu, nazvanu concerto grosso ili ripieno, kojoj se esto u dijalogu suprotstavljala. Dionice concertina imale su solistiki karakter, s naglaenim obiljejima tehnikog virtuoziteta, dok su dionice vee izvodilake skupine pisane mnogo jednostavnije. U istoimenim djelima G. V. Handela kao i u Bran denburkim koncertima J. S. Bacha con certo grosso nadivljava svoju epohu. Suivanjem concertina na svega jednog izvodioca razvio se iz concerta grossa solistiki koncert. Plesna suita, koja se razvila u literaturi za lutnju i embalo, prenosi se i na orkestar, te tako nastaje orkestralna suita. Na njeno preoblikovanje naroito je utjecao J. -B. Lullv, izgraujui po seban oblik orkestralne suite, koja se sastojala od plesnih (baletnih) stavaka, a zapoinjala je francuskom uvertirom; takav oblik suite, esto nazvan samo uvertira, rairen je osobito u njemakoj orkestralnoj muzici sve do 1750. Solistika literatura obiluje mnotvom oblika. Glavni su: sonata, suita, toceata, fuga, chaconna, passacaglia; javljaju se i drugi, kao fantazija, preludij, invencija, simfo-

213

INSTRL'MENTAI.NA MUZIKA. Koncert u Ziirichu, 1777. Bakrorez J. R. Holzhalba

nija, ali njihov oblik nije tako jasno odreen. U tim se oblicima naroito sretno ukrtavaju i izmjenjuju dvije osnovne tendencije baroknog stila: polifonija i monodija, linearni i harmonijski iz raaj. Glavni solistiki instrumenti jesu orgulje, embalo i vio lina. U formiranju izrazitog embalistikog stila vanu su ulogu odigrali D. Scarlatti i F. Couperin, a violinski stil izgraivali su osobito A. Corelli, A. Vivaldi i G. Tanini. Sve tadanje oblike instrumentalne muzike razvio je u posljednjim decenijama toga razdoblja, a na pragu sasvim nove stilske epohe, J. S. Bach do savrenstva, koje dotad nije bilo dostignuto. M. Ca. Razdoblje tzv. rokokoa izvr ilo je u muzikoj kulturi Evrope velik preokret. Graanska klasa trai novu umjetnost, drukiju od monumentalne feudalno-barokne. Prijelaz iz polifonije u monodiju, izvren pred vratima baroka, ponovio se jo jednom na prijelazu u rokoko, odnosno pretklasiku. Nova instrumentalna muzika daleko je prozranija, jednostavnija, leernija. U njoj se jedna melodija nad svime istie; ostale dionice sainjavaju ponajee pratnju, u kojoj se vrlo esto primjenjuju rastavljeni trozvuci i etvorozvuci (albertinski basovi). Nov duh instrumentalne muzike ulazi i u sama feudalna sredita putem muziara -namjetenika, pripadnika graanskih slojeva. Velik pothvat muzikog rokokoa jest pripremanje razvoja klasinih simfonijskih, komornih i klavirskih oblika. Iz proi rene uvertire talijanskog tipa razvija se simfonija u koju (kao i u ostale instrumentalne forme) ulazi menuet, tipian izdanak graanskog drutva, odomaen i na dvoru. Vanjsko obiljeje toga stilskog preokreta svakako je naputanje continua, izrazito ba roknog rekvizita. Dok instrumentarij simfonije postepeno raste i obogauje se, dajui uvijek nove pobude mati kompozitora, taj se isti instrumentarij ponegdje i smanjuje, prema prilikama i mogunostima izvoakih kolektiva. Smanjivanje je esto ilo tako daleko, da se simfonija pretvarala u trio. Taj je proces, meutim, imao dalekosenu posljedicu: raanje komornih ansambla i muzike za njih. Stvara se gudaki kvartet i klavirski trio, u kojemu se embalo vraa u instrumentalnu muziku ansambla, ne vie kao sredstvo za realizaciju basove dionice continua, ve kao nosilac samostalne, razraene dionice. Na putu izmeu komornih i orkestralnih simfonijskih forma stoji divertimento (srodni su oblici serenada i kasacija), pisan za nestalan broj stavaka i instrumenata. Simfonija se u doba svog cvata sastoji od etiri stavka, od kojih je prvi redovito pisan u sonatnoj formi, a posljednji esto u obliku ronda ili njegove kombinacije sa sonatnim oblikom,

214

INSTRUMENTALNA MUZIKA
prema vanmuzikim dogaajima, koje eli doarati. Uz to je 1 lioz i velik majstor orkestra iz kojega umije izvabiti mnogo no neoekivanih efekata. On je pravi otac velikog koloritnog ron tikog orkestra. Ono, to Berlioz u borbi s tradicionalnim simfonijskim i virom nije uspio do kraja provesti, uinio je F. Liszt. On je pustio podjelu simfonijskog djela na vie stavaka i utemeljio s fonijsku pjesmu u jednom stavku koji se, nevezan uz unapr fiksiranu formalnu okosnicu, moe mnogo lake prilagoditi j gramu. Znaajnih je priloga dao Liszt i tadanjoj klavirskoj i ici (monumentalna jednostavana sonata, pandan jednostava simfonijske pjesme), ali su mnoge njegove klavirske kompozi ispunjene ispraznom vanjskom dekorativnou; ona kao da p sjea na nebrojena klavirska djela tog vremena, koja su se i; ljavala u bljetavo-salonskim, dekorativnim parafrazama i v< jacijama na popularne operne melodije. U drugoj polovini XIX st. evropska instrumentalna mu2 slijedi dva velika pravca: s jedne strane javljaju se nastavi beethovenovskih klasinih tradicija, a s druge nacionalne k koje ponajvie grade na programnosti i koloritu. Za prvi je sn karakteristino stvaranje niza njemakih kompozitora: J. Brahi (velikog i na polju komorne i koncertantne muzike), A. Bru nera, G. Mahlera (koji po uzoru na Beethovenovu Devetu sirn niju u nekoliko svojih simfonija uvodi soliste-pjevae i zbor, c bito u Osmoj simfoniji) i M. Regera. R. Strauss, naprotiv, potpi stvara na osnovi programnosti i nadovezuje na Liszta, iako sasvim specifian nain. Njegov Tili Eulenspiegel je remek-dj novije simfonijske pjesme. U Francuskoj C. Franck obnavlja strumentalnu muziku te zemlje; on se uglavnom pridrava k sinih uzora, ali uvodi cikliku koncepciju, prema kojoj se gla' teme prvog stavka javljaju i u jednom ili u vie slijedeih stava Nov dah svjeine, ivosti i boje ulazi u evropsku muziku ] javom nacionalnih kola, u prvom redu slavenskih, a zatim i manskih i skandinavskih. Voeni romantinim zanosom u krivanju vlastitog folklora i njegovih izvornih osebina, kom] zitori mnogih naroda, koji dotad u evropskoj muzici nisu nik; igrali odluujuu ulogu, zapoinju dalekosenu afirmaciju umj nike muzike svojih zemalja. Folklor, program i kolorit, gla su elementi iz kojih raste instrumentalna muzika Rusa, < i Poljaka, kao i balkanskih Slavena, panjolaca i Norveana. muzika, doista nova i inventivna, silno obogauje i ritmiku i n lodiku Evrope. Predstavnici toga smjera slue se uglavnom k virom i orkestrom, iako ne zaputaju ni komorne forme. U t< je smislu u Rusiji karakteristian rad N. Rimski-Korsakova, Borodina, pa i M. Musorskog, dok je P. ajkov ski, iako aui tipino ruske muzike, preteno orijentiran prema zapadnoevrc skim formalnim obrascima, u koje unosi vlastite crte, prilagouji ih svojim potrebama. Znatnih priloga dala je instrumentali muzici i slijedea generacija ruskih kompozitora (A. Skrjab A. Glazunov). U ekoj je drugom od navedenih pravaca bliz B. Smetana, autor velianstvenog ciklusa simfonijskih pjesan Ma vlast, dok A. Dvorak pokazuje oit afinitet prema prve pravcu kao izrazit simfoniar i autor brojnih komorno -muzil djela. U panjolskoj I. Albeniz u svojim klavirskim minijatura] oivljuje pejzae i tradicije svoje zemlje; na sjeveru Evrope Grieg ini to isto, uzimajui za ishodite norveki muziki folkl Na prijelazu u XX st. udara u Francuskoj C. Debussy 1 melje novom pravcu evropske muzike koji je odjeknuo dale izvan francuskih granica: impresionizmu. Iako je Debussyj muziki impresionizam, izrastao iz prisnog kontakta s likova impresionizmom i knjievnim simbolizmom, dao odlinih rezi tata i u vokalnoj muzici, on je svoje pravo podruje naao u ki viru i u orkestru koji je, jedini, mogao do kraja oivjeti profinjene i preljeve impresionistikih atmosfera. M. Ravel, uz Debuss; drugi veliki majstor novije francuske i evropske instrumental muzike, samo je djelomino impresionist, jer za razliku od izvj sne formalne rascjepkanosti mozaikog impresionistikog tku daje prednost vrstoi i uravnoteenosti formalnih obrisa. U instrumentalnoj muzici XX st. ogledaju se bitna dostign a muzike naeg vremena, njezina heter ogenost i bogatstvo pi vaca i struja. Sve radikalne reforme, koje su se u muzici na stoljea pojavile, rodile su se u instrumentalnoj muzici. Polit nalnost, atonalnost, dodekafonija, etvrtstepena muzika, ne barok, sve je to oivjelo u muzici za instrumente. Alinae vrijer kao da nije dalo bitno novih instrumentalnih oblika. Kompozitc se uglavnom pridravaju ustaljenih naziva s podruja apsolut: muzike, iako unutar tradicionalnih okvira slobodno rasporedu odnose meu temama. Interes za programnu muiiku u o ito je opadanju, osim u zemljama sa socijalistikim dravnim ur enjem, gdje se programne forme smatraju vrlo podesnima oivljavanje likova i zbivanja iz narodne prolosti i iz sadanjos Instrumentalne kompozicije naeg doba esto odaju saeto:

dok su ostali stavci adagio (kojiput u obliku teme s varijacijama) i menuet. Takva simfonija susree se prvenstveno u djelima nje nih klasika iz XVIII st., Havdna i Mozarta. Ali do nje su vodili napori mnogih muziara, u prvom redu predstavnika uvene Mann heimske kole sa ehom J. V. Stamitzom na elu, pa Beke kole (G. M. Monn) i Sjeverno-njemake kole, u kojoj se istiu eh F. Benda i C. Ph. E. Bach. Ovaj posljednji je znatno unaprijedio klavirsku muziku rokokoa i pripremio put Havdnovim i Mozartovim sonatama. Na podruju klavi rske i simfonijske muzike znatnu je ulogu odigrao i drugi sin J. S. Bacha, Johann Christian. Udio u izgraivanju novih instrumentalnih oblika dali su i Tali jani, G. B. Sammartini i, nadasve, L. Boccherini, majstor nove komorne muzike. Vrhunci su simfonijske, komorne i klavirske muzike u drugoj polovini XVII st. u djelima Haydna i Mozarta; Haydn ie prvi individualnije tretirao simfonijski orkestar, koji je u njegovim simfonijama i zadobio oblik, to e ga dugo vremena zadrati. Haydn je prvi nainio od prov edbe centralni dio simfonijsko-sonatnog stavka, unijevi u nj dramatinost i dinaminost i iz graujui ga na elementima polifonije, koji sretno i snano kon trastiraju s ekspozicijom i reprizom. On je i prvi veliki majstor gudakog kvarteta. Mozart je gr adio na Havdnovim uzorima, ali ga je esto nadmaio ljepotom melodike misli, smjelou modu lacija, koloritom orkestra, dubljinom razradbe. Nedostian vrhunac doivljuje instrumentalna muzika prvih decenija XIX st. u djelima L. van Beethovena. On preuzima naslijeene oblike, ali uskoro njegova snana linost unosi u njih nove elemente. Beethoven znatno proiruje opseg simfonijskih stavaka, koji je potencijalno sadran u bogatstvu njegovih zami sli. On zamjenjuje menuet scherzom koji prua kompozitoru daleko veu slobodu koncepcije, ne sputavajui ga unaprijed fiksiranim ritmikim okvirom i raspoloenjem. Dijete svog doba, zadojen idejama Francuske revolucije, Beethoven u instrumentalnim djelima reagira i na presudna zbivanja svoga vremena (Eroica) dajui uz to u njima i osebujne ispovijesti svog napae nog i napregnutog ivota (Pastoralna simfonija). On rui tradicionalne okvire gdjegod to osjeti potrebnim: u Devetoj simfoniji uvodi u izvoaki sastav pjevae i zbor; broj stavaka u klavirskim sonatama i gudakim kvartetima smanjuje i poveava, unosei promjene i u okvir i opseg pojedinih stavaka. Posljednji deceniji Beethovenova ivota ve su obiljeeni pobjedom romantikih strujanja, koja e poput golemog vala pre plaviti Evropu i sva njena stvaralaka nastojanja u knjievnosti, likovnim umjetnostima i muzici. Prelazei iz jedne emotivne kraj nosti u drugu, romantiari preteno u malim formama izraavaju nestalnost, asovitost i naglost svojih duevnih stanja. Nije sluaj da se u romantizmu razvila klavirska minijatura i da je solo-pjesma proivjela razdoblje nesluena cvata. Ali romantiko je stvaranje sloen proces sintetikog karaktera. To je neminovno moralo dovesti muziare do toga da izvan muzike trae pobude za stva ranje. Pjesma, slika, pejsa , historijski dogaaj, vlastiti doivljaj, igra mate, sve je to vanmuziki materijal koji sada oplouje kompozitora. Raa se programna muzika novog tipa, koja vie nije nekadanje tonsko slikanje, s naivnim fotografiranjem akustikih pojava. Kompozitor se u svojim instrumentalnim djelima povodi za uvenom Beethovenovom izrekom, nastalom u povodu komponiranja programne Pastoralne simfonije: Vie izraz osjeaja nego slikanje, to znai da programno instrumentalno djelo po staje subjektivni odraz obj ektivne vanmuzike injenice. Ne moe se rei da romantiari naputaju tradicionalne in strumentalne oblike. Oni i dalje, iako u manjem broju, piu sim fonije, kvartete i sonate. Poneki od njih ak svjesno izbjegavaju programnost i piu djela koja se mogu mjeriti s ostvarenjima klasika, dok su drugi oito sputani klasikim okvirima i ne uspijeva postii ravnoteu forme i sadraja. U prvoj polovini XIX st. najvei doprinos evropskoj i instrumentalnoj muzici dali su Nijemci: pored Beethovena, F. Schubert, R. Schumann, F. Mendelssohn i dr. Schubert se posebno istie kao izvorni simfoniar i zaetnik romantike klavir ske minijature, a Schumann kao velik predstavnik romantike klavirske muzike, golemog bogatstva mate i invencije. Schu mann i Mendelssohn piu i veoma uspjele koncerte i nastavljaju tradicije ovog oblika koji s formalne strane jo od Haydnovih vremena nije pretrpio veih promjena. Meu ostalim kompozi torima instrumentalne muzike tog vremena dva se lika snano uzdiu: Chopin i Berlioz. Dok Chopin snano proiruje granice klavirske tehnike stavljajui je u slubu iste romantiarske poe zije, esto nadahnute poljskim muzikim folklorom, i gaji pre teno klavirsku minijaturu u kojoj nema izrazito programnih crta, Berlioz je velik obnovitelj orkestralne programne muzike. Njegova Fantastina simfonija znaajna je prekretnica u orkestralnoj muzici, djelo koje mono odaje nov stav kompozitora

INSTRUMENTALNA MUZIKA INSTRUMENTI


aforistinost i naputaju glomazne orkestralne sastave Bruckne rovih, Mahlerovih i Straussovih partitura, upadajui pri tome kat kada i u krajnost pretjerane kratkoe (A. Webern). Orkestralna muzika oituje i potpun o novu koncepciju orkestriranja u kojoj teite nije vie na gudakim instrumentima. Antiromantian, objektivistiki stav mnogih evropskih kompozitora poslije Prvoga svjetskog rata, izazvao je sklonost k isticanju poneto hladnih boja duhakih instrumenata , koji postaju u prvom redu nosioci melodije. Otuda i poveanje interesa za duhake komorne ansamble. U XX st. znaajniji su predstavnici instrumentalne muzike u Francuskoj J. Ibert, A. Honegger i O. Messiaen, u Njemakoj A. Schonberg, P. Hindemith i K. A. Hartmann, u Italiji O. Respighi, A. Casella, G. Petrassi i L. Dallapiccola, u ekoj L. Ja naek, V. Novak i B. Martinu, u Rusiji I. Stravinski, S. Prokofjev i D. ostakovi, u Poljskoj K. Szvmanovvski, u Madarskoj B. Bartok, u panjolskoj M. de F alla, u Engleskoj R. Vaughan Williams, u Jugoslaviji J. Slavenski, L. M. kerjanc, M. Risti, B. Bjelinski, S. Rajii i S. ulek ( -> Prilog).
LIT.: J. W. Wasielewski, Geschichte der Instrumentalmusik im 16. Jahrhundert, Berlin 1878. L. Torchi, La Mu ica instrumentale in Italia nei secoli XVI, XVII e XVIII, RMI, 1898 1901 K. Nef, Zur Geschichte der deutschen Instrumentalmusik in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Beihefte der IMG, 1902. A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts bis auf die Gegenvvart, Leipzig 1905 Ch. Van den Borren, Les Origines de la musique de clavier en Angleterre, Bruxelles 1912. H. Botstiber, Geschichte der Ouverttire, 1913- Ch. Van den Borren, Les Origines de la musique de clavier dans les Pays-Bas, Bruxelles 1914. K. Nef, Geschichte der Sinfonie und Suite, Leipzig 1921. F. Blume,. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im 15. und 16. Jahrhundert, Leipzig 1925. L. Schrade, Die handschriftliche Oberlieferung der altesten Instrumentalmusik, Lahr 1931. R. Tobel, Die Formenwelt der klasischen Instrumentalmusik, Bern 1935. P. M. Young, Instrumental Music, London 1955. Y. Rokselh, Instrumental Music of the Middle Ages and Early 16"1 Centurv, New Oxford History of Music, 1960. J. Eppehlieim, Das Orchester in den Werken J.-B. Lullys, Tutzing 1961. H. M. Brozvn, Instrumental Music Printed Before 1600, Cambridge (Mass.) 1965. J. As.

215

INSTRUMENTI, sprave koje proizvode zvukove odreene ili neodreene visine. Kao stalni sastavni dio muzike kulture svih vremena i naroda, i. su se poeli javljati jo u doba prvobitne drutvene zajednice. Otada pa do danas nastao je golem broj instrumenata najrazliijeg oblika, veliine, opsega i boje zvuka. Ta je okolnost ve odavna nametnula potrebu za preglednom kla sifikacijom instrumenata, pa se tenje oko njihove sistematizacije zamjeuju ve u XVII st. Danas se sistematika instrumenata provodi s vie gledita, prema tome, da li se govori o instrumentima u uem ili irem smislu rijei, kao i s obzirom na kriterij o kojemu ovisi podjela instrumenata. I. u uem smislu rijei samo su oni, koji se upotrebljavaju u simfonijskom orkestru (njihova sistematika bit e izloena u lanku Orkestar), dok se pod instrumentima u irem smislu razumijevaju i svi ostali, bez obzira da li se jo upotrebljavaju ili ne, i kojem kontinentu, odnosno narodu pripadaju. to se tie kriterija za podjelu, ve odavna se i. dijele prema izvoru zvuka na tri velike skupine: gudake instrumente, duhake instrumente i udaraljke. Polazei od takve grupacije izradio je najprije V. Mahillon, a nakon njega C. Sachs sa E. M. v. Hornbostelom (Systematik der Musikinstrumente, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1914, 45) detaljniju podjelu na kojoj se temelji i Sachsov Handbuch der Musikinstrumentenkunde (1920). Ta je podjela openito prihvaena, a obuhvaa etiri grupe instrume nata, od kojih su prve dvije nastale rastavljanjem skupine udaraljki na dvije nove grupe. U klasifikaciji Sachsa i Hornbostela navedene etiri grupe instrumenata imaju ove nazive: 1. idiofoni, 2. membranofoni, 3- kordofoni, 4. aerofoni. Danas im se mora dodati i peta grupa, u koju idu elektrofoni instrumenti. 1. Idiofoni i. (prva grupa udaraljki; gr. i'Sio? vlastiti cpaiuV) zvuk) su oni, koji samom elastinom materijom, od koje su nai njeni (metal, drvo) proizvode zvuk. Oni se dalje dijele na instru mente, koji daju zvuk: a) udaranjem: kastanjete, ineli, triangel, gong, zvona, zvonii (Glockenspiel), ksilofon, celesta i mnogo brojni egzotini i. iz vanevropskog prostora (javanski gamelan); b) treskanjem: ovamo idu naj razliiti je egrtaljke i klepetaljke, i. kojih se osnovni princip sastoji u tome da o metalnoj ili drvenoj podlozi (u obliku trokuta, obrua, tapa i dr.) vise sitni metalni predmeti (zvonii, praporci), koji pri treskanju instrumenta proizvode zvukove; ovoj grupi pripadaju sistrum, crescent (Schellenbaum), def i dr.; c) trzanjem: drombulja, brojne muzike kutije; d) prevlaenjem, struganjem, trljanjem: Glasharmonika, Nagelgeige (kod ovog se instrumenta obinim violinskim gudalom prevlaci preko niza eljeznih klinaca, koji imaju oblik slova U, a zabodeni su u polukruni drveni rezonator ). 2. Membrano/oni i. (druga grupa udaraljki; lat. membrana koa) proizvode zvuk pomou napete membrane, koja je ponaj ee konata, ali moe biti ak i od papira. Membrana daje zvuk: a) udaranjem: ovamo idu timpani i sve vrste bubnjeva kojima obiluje naroito vanevropski folklor (osobito azijski i afriki); b) trljanjem: neke vrste bubnjeva imaju u membranu

utaknut tap, koji treba trljati, da bi se dobio zvuk; c) sutitranjem kao kod tzv. mirlitona (cijevi, koja je s jedne strane otvorena, a s druge zatvorena pomou membrane; u otvorenu se stranu cijevi pjeva, ali glas zbog membrane dobiva nazalni, gotovo groteskni prizvuk) ili kod kombiniranja membrane i elja. 3. Kordofoni i. (lat. chorda ica) su oni kod kojih zvuk pro izvodi napeta ica. Klasifikacija unutar ove grupe provodi se najobinije prema obliku instrumenta i poloaju ica. Na taj se nain dobivaju ove porodice srodnih instrumenata: a) porodica citra (shema instrumenta: ice su napete preko horizontalno poloene ravne drvene podloge); ova se porodica dalje dijeli na tri odsjeka: prvi sadrava instrumente, kojima se ice trzaju (psalterij, citra, kantele, qanfln, gusli i posebna grupa s klavija turom: embalo, virg inal, spinet); u drugi idu i. kod kojih se udara batiima po icama (dulcimer, cimbalom, pantaleoni i s kla vijaturom: klavir); u trei odsjek ulazi klavikord kod kojega zvuk nastaje struganjem tangente po ici; b) porodica lutnja (shema instrumenta: o valan trup s izduenim vratom); dijeli se u dva odsjeka: u prvom su instrumenti kojima se ice trzaju (svi instru menti tipa lutnje i gitare, tambure), a u drugom oni na kojima se tonovi proizvode gudalom (vielle, rebec, rebab, viole sa svim pod vrstama, violina, viola najnovijeg tipa, violonelo, kontrabas, Trumscheit, gusle, lirica, itd.); c) porodica lira (shema instru menta: oblik potkove, kojoj su oba kraka pri vrhu spojena transver zalom, od koje se vertikalno sputaju ice pr ema rezonatoru); ovamo idu lira, kitara, crwth i dr.; d) porodica harfa (shema instrumenta: trokut, u kojemu su ice nekada bile koso poloene, a kasnije vertikalno). 4. Aerofoni i. (grki dojp zrak) su oni u kojima titranje zranog stupca proizvodi ton. Prema nainu na koji se titranje izaziva dijele se na: a) limene duhake instrumente, u koje idu rogovi, trublje, tromboni, tube, kornet, razliiti instrumenti iz vojnih duhakih ansambla i drugi, stariji i najstariji (serpent, lituus, buccina); kod limenih instrumenata akcija sviraevih usana odgovara ulozi jezica kod drugih duhakih instrumenata; b) Drvene duhake instrumente; ovi se dalje dijele na instrumente tipa flaute i instru mente s jezicem. Kod instrumenta tipa flaute (obina popre na flauta, mala flauta, uzduna flauta [blokflauta], flageolet, Panova frula, okarina, frula, dvojnice) udara zrana struja u otar brid instrumenta i ulazi u njegovu unutranjost. Instrumenti s jezicem, kod kojih proizvodnja tona ovisi o titranju jezica u usniku, dijele se dalje u instrumente s jednostrukim i instrumente

U i!

^r
r i ! *

1
L
I

Ml

g/ f

ft* -f"

: i
*f

Li ^ ^:

L
i

1.
[. r
E

\
=0
L

i.
c

'4 1 \t V
* * * *

ii

'* -

<

i
30

. i
s

V
i

t ir :
i
i

S,
J 4

L
-a

jp-ii'nn

INSTRUMEN T TI. Praetoriusova sistematizacija instrumenata u djelu De Oiganographia, detalj, Wolfenbiittel 1619

216

INSTRUMENTI INTERMEDIJ
menti musicali, Firenze 1942. C. Moritz, Die Orchesterinstrumente in stischer und technischer Betrachtung, Berlin 1942. K. Geiringer, Mi Instruments, their History ..., New York 1943. H. H. Drager, Pri einer Systematik der Musikinstrumente, Kassel 1948. R. Donington, The struments of Music, London 1949- E. Valentin, Handbuch der Instrumen kunde, Regensburg. 1954. A. Buchner, Musikinstrumente im Wandel Zeiten, Praha 1956 ( I I izd. 1962). H. H. Drager, Instrumentenkunde, M VI, 1957. K. Reinhard, Beitrag zu einer neuen Svstematik der Musikin: mente, MF, 1960. H. Marcuse, Musical Instruments. A Compreher Dictionary, Garden City 1964. F. L. Harrison i J. Rimmer, European Mu Instruments, London 1964 i New York 1965. E. Winternitz, Die schon Musikinstrumente des Abendlandes, Miinchen 1966. J. Ai

s dvostrukim jezicem. Meu prve idu klarinet, bas -klarinet, basetni rog, clarinette d'amour, saksofon, chalumeau, gajde, diple, a meu druge oboa, engleski rog, fagot, kontrafagot, oboe d'amore, oboe da caccia, Heckelphon, Sarrusophone, bomhart, sopile. U instrumente s jezicem idu i orgulje, harmonij i harmonika. 5. Elektrofoni i. (grki rj7,zy.Tpo'j jantar) proizvode zvuk na elektroakustikim principima. Najpoznatiji su Theremin, Trauto nium i Ondes Martenot. Izloeni pregled i klasifikacija instrumenata obuhvaa u po jedinim odsjecima ponajvie evropske instrumente, uzimajui za ishodite njihovo razvrstavanje u srodne kategorije. S obzirom na njihov historijski slijed, na kronologiju, u kojoj su se javljali na evropskom teritoriju, znaajna je pojava, koja ih je pratila do ne daleke prolosti: njihovo postepeno nestajanje iz muzike prakse. I za instrumente je, naime, karakteristino, da prolaze kroz raz doblja uspona, procvata i pada, nakon ega bivaju sasvim zaboravljeni. Dodue ne ba svi, jer upravo u nae vrijeme sve vie pristaa zadobiva pokret, koji zagovara izvoenje muzikih djela od baroka naovamo, na originalnim instrumentima, na kojima su se ta djela i nekad izvodila. Ali ta okolnost ne umanjuje znaenje navedene injenice, koju potkrepljuju brojni primjeri. Kakva e biti budu nost dananjeg orkestra, s te toke gledita nemogue je rei, po gotovu ako se pomisli da se dananji orkestralni instrumentarij u toku vremena tako stabilizirao, da ne pokazuje kolebanja. U staroj Grkoj glavni su i. bili kitara, lira i aulos,akod Rimljana tuba i lituus. Grci su instrumente upotrebljavali u kunom mu ziciranju, na natjecanjima, u vjebalitu i u kazalitu, dok su se rimski i. koristili preteno u cirku i vojnikom ivotu. S pojavom kranstva javlja se i antipatija crkvenih vlasti prema instrumen tima, svakako i zbog toga, to se njima slue putujui svirai i pjevai, ljudi izvan zakona, nepoudni crkvi, koja nije voljela ni njihovo katkad suvie slobodno vladanje ni tekstove njihovih pjesama, u kojima je bilo i nepoeljnih satirikih crta. O njihovim instrumentima kao i o drugim instrumentima, koji su se upotrebljavali u srednjem vijeku, mnogo podataka daju likovni spomenici iz toga doba. Oni upuuju u oblik i nain dranja pojedinih in strumenata, to je od osobite vanosti za nesauvane tipove. Meu srednjovjekovnim icanim instrumentima ima ih, kojima su se ice trzale (harfa, lira, psalterij, lutnja), kao i gudakih (rebec, fidel, vielle, Trumscheit); susreu se duhaki instrumenti (trublje, rogovi, flaute, gajde), pa instrumenti iz kategorije orgulja (portativ) i klavira (embalo, klavikord) te udaraljke (bubnjevi, kastanjete i dr.). Mnogi od navedenih instrumenata vuku podrijetlo s Istoka, otkuda su u Evropu doli vjerojatno posredstvom Arapa. U XV i XVI st. (a i kasnije) likovni spomenici ostaju i dalje vanim izvorima za upoznavanje razvoja instrumenata, njihova usavravanja i evoluiranja. U XVI st. posebno se razvijaju orgulje, embalo i lutnja, putem kojih instrumentalna muzika stjee samostalnost, osvajajui nove, specifino instrumentalne forme. Ali to je i doba pojaanog interesa za duhake instrumente. Uz to, i. nastupaju u srodnim, homogenim grupama, na to se pazi i kod njihove gradnje (veinom su to skupine od po 4 instrumenta). U baroku karakteristian razvoj doivljuju gudaki i., p orodica viola i, osobito, violina, koji uz druge instrumente svoje kategorije postaju postepeno jezgrom komornih i orkestralnih ansambla. Procvat doivljuju neki duhaki i., tako oboa sa svojim podvrstama foboe d'amore, oboe a caccia). U XVIII st. normalizira se tip klasinog evropskog simfonijskog orkestra u koji ulazi klarinet. XIX st. donosi orkestralnoj praksi nove instrumente (bas-klarinet, engleski rog, obnovljeni, trajni interes za harfu), a kunom i umjetnikom muziciranju klavir s batiima, koji potpuno potiskuje embalo i klavikord. Veliku popularnost stjee harmonika, koja u XX st. evoluira u jo popularniji tip: klavirsku harmoniku. U nae vrijeme, u mnogim zemljama Evrope sve vie pristaa dobiva sviranje na blokflauti (flute a bec, recorder).
LIT.: A. J. Hipkins, Musical Instruments, Historic, Rare and Uniquc, Edinburgh 1888 (novo izd. 1921). V. Mahillon, Catalogue descriptif ct anatytique du Musee instrumental du Conservatoire royal de musique de Bruxelles (5 sv.), Gcnt i BruxeIIes 1893 1922. A. Bonaventura, Storia degli strumenti musicali, Livorno 1908. K. Schlesinger , A Bibliography of Musical Instruments and Archaeologv, 1912. F. Volbach, Die Instrumente des Orchesters, ihr Wesen und ihre Entwicklung, Leipzig i Berlin 1913 ( I I izd. 1921). C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumente, Berlin 1913. E. M. v. Hornbostel i C. Sachs, Systematik der Musikinstrumente, Zeitschrift fur Ethnologie, 1914, 45. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde, Leipzig 1920 ( I I izd. 1930; reprint izd. 1966). R. Braucour, Histoire des instruments de musique, Pari 1921. J. Schlosser, Unsere Musikinstrumente, Wien 1922. K. Nef, Geschichte unserer Musikinstrumente, Leipzig 1926 (novo izd., Basel 1949). G. Guerrini, Origine, evoluzione e carattere degli strumenti musicali, Milano 1926. E. Teuchert i E. W. Haupt, Musikinstrumentenkunde in Wort und Bild (3 sv.), 1928. C. Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. IV. Heinitz, Instrumentcnkunde, Potsdam 1929. A. Schaeffner, Origine des instruments de musique, Pari 1936. F. H". Galpin, A Textbook of European Musical Instruments, Ncw York 1937. H. \V. Schzvartz, The Story of Musical Instruments, 1938. C. Sachs, The Historv of Musical Instruments, Nevv York 1940. ,V. Bessaraboff, Ancient European Musical Instruments, Nevv York 1940. R. Profeta, Storia e letteratura degli stru-

INTAVOLIRANJE (intabuliranje; njem. Intabulieru tal. intavolatura), postupak kojim su se, prvenstveno u XVI vokalne kompozicije (ili openito kompozicije za ansamble) p raivale za instrumente s tipkama ili lutnju i pri tome iz origina (menzuralne) notacije prenosile u -> tabulature. Postupak se i ograniavao kao kod dananjih klavirskih izvadaka samo na r haniko prenoenje originalnih dionica u dva sistema. Intavolir notni tekst bio je esto obogaen razliitim ukrasima, prohodr tonovima, pasaama i figuracijama, a nerijetko i saet izostav njem ponekih fragmenata, pa i cijelih dionica iz originalne p titure. Svrha nije bila toliko da se sauva to vea vjernost p< fonom originalu, koliko da se djelu poda izrazito instrumenti karakter. B. AC INTEGER VALOR (NOTARUM) (lat. potpuna vrijedi nota), u menzuralnoj muzici XV i XVI st., uobiajena, sred duljina trajanja pojedinih notnih vrijednosti (brevis, semibrei za razliku od skraenog ili produljenog trajanja, koje nai diminucijom, augmentacijom ili proporcijom. Od XII do X1 st. mijenjao se i. v. u nekoliko navrata. Tako je u XIII st. n brevis po duljini trajanja odgovarala ininimi iz XVI st., odno: semiminitni (dananjoj etvrtinki) iz XVII st. U traktatu organographia (1619) odredio je M. Praetorius za i. v. note bre 1/10 minute; prema njemu dolazi 80 semiminima na minutu, odgovara prosjenom trajanju i dananje etvrtinke. K. K O INTERFERENCIJA, akustika pojava koja nastaje kad is vremeno titraju dva ili vie zvunih valova. Ako valovi, koji mijeaju (interferiraju), imaju isti broj titraja, tj. ako se njih trbusi i vorovi poklapaju, tada e se njihove am plitude spe u novu amplitudu koja e biti ravna zbroju amplituda prvobit valova. Kod interferencije valova razliitog broja titraja vor i trbusi se uvijek ne poklapaju, pa je i veliina amplitude no -\ zvunog vala mjestimino jednaka zbroju, a mjestimino raz prvobitnih valova. INTERLUDIJ (meuigra; lat. inter izmeu i ludus igi instrumentalni odlomak, koji se umee u vokalno -instrumenta ili scensko-muzika djela, s razliitom svrhom. U operama, g ga ee zovu intermezzo, orkestralni i. pri praznoj pozorr stvara posebna raspoloenja diktirana dramskom radnjom, solopjesmi klavirski i., obino kratak, komentira i produblj karakteristina mjesta pjevanog teksta. Pri pjevanju korali melodija (psalmi, himni) orguljski interludiji povezuju pojedi njihove verse. Nekad su se takvi interludiji na orguljama impro zirali, pa se nisu ni unosili u tiskane zbornike koralnihnapje INTERMEDIJ (lat. inter izmeu i medius srednji; en intermedium, franc. intermede, njem. Intermedium, tal. intermedi u dramskim djelima XV XVII st., meuigre koje su se izi dile za razonodu ili popunjavanje stanke meu inovima. P movi intermedij i -> intermezzo u biti znae jedno te isto, govorene i muzike umetke u izvedbama scenskih djela od 1 do XVIII st., ali se radi jasnijeg historijskog i stilskog razluiva: izraz i. upotrebljava za stariji oblik, a rije intermezzo za komk muzike meuigre u operi seriji XVIII st. Intermediji potjeu iz Italije i njihov je razvoj vezan s proi tom renesansnog svjetovnog kazalita. Podrijetlo vuku po s' prilici od talijanskih duhovnih prikazanja (rappresentationi sacr proirenih svjetovnim epizodama. U pretee intermedija ubraj; se i muzike toke, plesovi, prizori s maskama, ivotinjama (p: vim ili umjetnim), maioniarima, akrobatima i udesnom ma nerijom to su se prikazivali na sveanim dvorskim banketin Takvi prizori zvali su se intramesse ili intermezzi (francuski sinon entremets). Podudarnost tih pojava nije neobina, jer je pozn: da su se u ono doba esto sjedinjavali razliiti oblici drutve razonode, kazaline predstave, banketi, drutveni plesovi, it pa se na dvorovima obino prije ili poslije banketa izvodila jed komedija ili kraa ekloga, farsa ili samo dijalog. Svakako je 0 1487 ve posve ulo u praksu umetanje intermedija izmeu ine kazalinih djela, osobito komedije; te se godine izvodi u Ferr mitoloki igrokaz Niccoloa a Coreggia Cefalo (oblikovan uzoru na Polizianovu sacra rappresentazione Orfeo iz 1480) p praen plesovima i pjevanjem meu inovima: zborom nim, eklogom Coridona i Tirse, plesom fauna uz zvuke instrumena

00

KONCERT U PRIRODI. Flamanska tapiserija, oko 1500

INTERMEDIJ INTERNATIONALE GESELLSCHAFT


alopojkom muza i plesom (balio) nimfa. Muziku je za tu pred stavu komponirao Giampietro della Viola. Jo je podrobnije opisana izvedba Plautova djela Menaechmi u Ferrari (1491) sa 3 intermesse od kojih je druga predstavljala Apola s muzama kako pjevaju uz pratnju lire (lutnje). Sadraji intermedija veinom su bili alegoriki, mitoloki, pastoralni, satiriki ili komini; oni ne samo da nisu imali veze s radnjom dramskog djela nego esto nisu bili ni izmeu sebe povezani jednom jedinstvenom akcijom. Svaki je i. za sebe obraivao kakvu mitoloku zgodu, alegoriki ili komini prizor, npr. harmo niju sfera, scenu iz Tartara, ljubavnu scenu Venere i Apola, viteku igru, trijumfalni pohod i si. Muzika se sastojala od poli fonih, madrigalski ili motetski oblikovanih zborova, zatim plesova (balli, moresche), a kasnije i od dijaloga graenih monodijski uz pratnju lutnje, embala i si., te od instrumentalnih sinfonija. Pored intermedija koji su se odigravali na sceni (tal. intermedi apparenti vidljivi intermediji) postojali su isti muziki intermediji koji su se izvodili izmeu inova dramskog djela, bez scenskih prizora (tal. intermedi non apparenti nevidljivi intermediji). Iako su takvi muziki intermediji veinom izgubljeni, izvjetaji o predstavama svjedoe da se u instrumentalnim intermedijima pridavala velika vanost upotrebi razliitih instrumenata i njihovu meusobnom usklaivanju (izvedba Ariostova djela Suppositi, 1519, s vie muzikih intermedija). Katkad su se u okviru jedne dramske predstave izvodile obje vrste intermedija (B. Taccone, Danae, izvedena 1496 u Milanu). U scenskim intermedijima jak ie bio udio pantomime. Muzika, iako veinom bogato zastupljena, nije se obavezno javljala u svim intermedijima. Dvorski intermediji sveanog stila njegovali su se u Ferrari, Milanu, Urbinu, Pistoji, Veneciji, Rimu, i nadasve u Firenci. Sauvana je muzika F. Corteccije za 7 intermedija izvedenih 1539 u Firenci prigodom svadbenih sveanosti Cosima I Medicija i Eleonore od Foleda. Znameniti su bili i intermediji, to su se 1589 izvodili 1a Toskanskom dvoru, prigodom vjenanja Ferdinanda Medicija Kristine od Lotaringije. Muziku tih Intermedi et Concerti kompolirali su L. Marenzio, E. de'Cavalieri, C. Malvezzi, G. Bardi, J. Peri i A. Archilei. Znaajno je da su se u tim intermedijima po avile i solistike partije uz pratnju instrumenata, ali jo uvijek 1r madrigalistikom stilu. U uvodu Malvezzijevim intermedijima z ijekom se kae, da se 6-glasni i 8-glasni zborovi mogu izvoditi tako, da pjeva samo jedan sopran, ali da e u tom sluaju ostale lionice biti povjerene instrumentima. Pojedine toke izvodio je balet uz instrumentalnu pratnju. U XVII st. dvorski intermediji su rjei, u sveanim zgodama na ljihovo mjesto sve ee dolazi opera. Javlja se tenja da intermeiiji razviju samostalnu i jedinstvenu radnju, pa se tako pojavljuju :jelovita ostvarenja, zapravo zaokruena scenska djela koja, rasavljena inovima drame, ponekad poprimaju oblije manje opere. Fakav operni karakter ima npr. intermedij Orfeo dolente D. Bellija zvoden 1616 uz Tassovu pastoralu Aminta. Recitativni stil odrazio >e i u intermediju i potisnuo izvanjske efekte. Istodobno se u ranim jperama zavreci inova potcrtavaju zborskim scenama i plesom ;oji imaju znaenje intermedija, iako ne nose taj naziv. Fanta itini prolozi, instrumentalne sinfonije i raskone zavrne scene 1 operama poprimaju obiljeja pra vih dvorskih intermedija; :akav je primjer Flora M. da Gagliana (1628), gdje je svaki in :avravad arobnim baletima, ili Monteverdijev Orfeo (1607) 1 kojem se javljaju instrumentalne sinfonije na kraju inova, nagovjetavajui etos idueg ina. Intermedije izvode katkad koniari; taj se obiaj nastavlja do kraja stoljea; takvi intermediji maju ve neke znaajke intermezza iz opere buffe XVIII st. 3d muzike dvorskih intermedija sauvali su se rijetki primjerci; ) vrsti muzike ostalih intermedija vie se nagaa nego znade. Uspio pokuaj obnove intermedija je Ariadne auf Naxos R. straussa, osobito u prvotnom obliku, kao umetnuto muziko -scen;ko djelo u Moliereovu komediju Le Bourgeois Gentilhomme.
igini del teatro itatiano, 2 sv., Torino i - le, [565, Miscellaneous Studies in the History of Music, N
r v __ - _' T J ' ^ _________ __^. _ j 11 ____________ . ^ j " -n \ x t -~-. T ~"

217

na dva dijel a, koja poput dvaju inova posebnog, samostalnog djela, ispunjaju oba meuina opere serije (redovito pisane u 3 ina) i teku paralelno s njom. Sadrajno oni tvore potreban i sretan kontrast s operom serijom, u koju su umetnuti, pa su redovito kominog karaktera. Takvi intermezzi, iji vrhunac razvoja pada u XVIII st., vani su doprinosi razvitku opere burTe u Italiji. Najuveniji je primjer Pergolesijev i. La Serva padrona, umetnut u njegovu operu seriju // Prigioniero superbo (1733). Posljednja etapa u razvitku kazalinog intermezza obiljeena je njegovim otcjepljenjem od opere serije; i. se tada potpuno pretapa u kominu operu. 2. Izraz i. susree se i u duhovnoj muzici baroka, s razlii tim znaenjem. Ponekad su to lirski solistiki odlomci (H. Schiitz, Weihnachtsoratorium, 1664), ponekad instrumentalni ili vokalno-instrumentalni umeci. 3. Opseniji orkestralni odlomak u opernom djelu. Izvodi se pri praznoj pozornici (uveni je primjer u operi Cavalleria rusticana P. Mascagnija). -> Interludij. 4. Instrumentalna, ponajee klavirska kompozicija leer nijeg karaktera. Naziv je prvi upotrebio R. Schumann za svoj op. 4 (1832). Klavirske intermezze pisali su i piu mnogi kompo zitori, meu ostalima S. Heller i J. Brahms. I. se javlja i kao jedan od stavaka sonatnog ciklusa (Schumann, sonata op. 11). INTERNACIONALA, meunarodna revolucionarna himna proletarijata. Tekst je napisao 1871 pariki komunar, proleter -pjesnik Eugene Pottier, dok je muziku 1888 komponirao radnik
LIT.: A. Solerti, Gli Albori del meloramma, Torino 1903. A. Drila Corte, L'Opera comica italiana ncl' 700, III, Bari 1923. J. As.

De - bout! les

damnes ds la

bout! les

foi^gais de la faim)

LCL rcu,r son, tonneen sonort

- - re. C'est e - rup - Uorv

de

I J) J) H 1) I
-sons tct-ble

,n i = d

ra - - se, Fouiees - cla.~oe, de -

- boiUf de - bout.

/* I

mart de

vct changep de t

^m
se:
*

n i -

,
J. I-

Jfefrain/
------------ "

^ ------Cest la

Nousne som-mes ren,,

so - yons

tout'

J ------ .lut - te
K^ I

^S
ft - na=R

le, Groupons nous


-J.

^i^t^

^r~bU
et
i)

de - mairv,
I I =K=

Allegro
L'in - ter - - na -tlo - ricL le,
fv - -

se

- ra
n a. -

le

-K I I ^ genre hu<- - main. C'est la

l ui - t e

Grou-pons nous,

- - le,

se - ra

le

et de -maln, \ L'in - ter - - na - tio 3=

genre hu - mcusi

INTERMEZZO (tal.), i. muzika toka namijenjena i zvoenju u meduinovima dramskih i opernih djela, osobito u XVIII >t. Naziva se i intermedij (o razgranienju znaenja -> Intermedij). U poetku ulaze intermezzi u meuinove opere serije tako, da >vaki meuin donosi samostalan i. bez sadrajne veze s in termezzom idueg meuina. Ali u daljem razvoju i. se proiruje

INTERN'ACIONALA

Pierre Degeyter (1849 1932). Nakon Oktobarske revolucije I. je do 1944 bila dravna himna SSSR.

LIT.: A. PyoaKuH, Tlbep JierenTcp anTop 'IIinvpHaunoHa.Ta", CoBeTcKan My3biKa, 1956.

INTERNATIONALE GESELLSCHAFT FUR MUSIKWISSENSCHAFT (od 1949 International Society for Musicologv; franc. Societe Internationale de musicologie), meunarodno drutvo za muzikologiju, utemeljeno 1927 na mu zikolokom kongresu u Beu, na poticaj H. Prunieresa, u svrhu

218

INTERNATIONALE GESELLSCHAFT INTERVAL


pisanog muzikog djela i sluateljstva. Tu funkciju vri interj koji se mora uivjeti u autorovu muziku misao, izraenu u not slici, i prikazati je to vjernije. Interpret je vezan na uputstv oznake za predavanje to ih je autor oznaio na notnoj slici; to i na stilske osobine razdoblja, naroda, sredine i kompozitor linosti, ali on mora imati i svoju predodbu o kompozitore zamisli. Nemogua je potpuna nepristranost interpreta u odn' prema kompozitoru. Ocjenjujui udio interpreta govori se o stilskoj ili nestilsl objektivnoj ili subjektivnoj, historijskoj ili suvremenoj, uvjerlji ili neuvjerljivoj, prihvatljivoj ili neprihvatljivoj interpreta< Posebnu ulogu u interpretaciji igra odziv sluateljstva, koji o 0 tome, moe li sluatelj slijediti razvojni proces muzike m u okviru pojedine muzike forme, moe li se u taj proces uni 1 uspostaviti prisan dodir s osjeajnom komponentom djela. U, liko je djelo vie osnovano na motorinosti, igri ili konstruktivne utoliko interpret ima manje slobode u linom iivljavanju; napro ukoliko su osjeajnost i ekspresivnost jae naglaene, vei ji udio interpretove osjeajnosti. Prije razdoblja tzv. muzike klasike kompozitori nisu smat: vanim jasno oznaivanje interpretacije na samim kompozicija! Postojala su tada opa uputstva o koloriranju, improvizirar ornamentiranju, variranju i diminuiranju, o realiziranju genei basa i o kadenciranju; svi su ti propisi ostavljali izvodiocu mn( slobode i mogunosti izbora. Stoga notna slika, koja se sauv; esto ne odgovara nekadanjoj izvedbi. Tempo, dinamika i agog takoer nisu bili tono fiksirani. Kompozicije su se esto podvr vale zahtjevima prolaznog, trenutanog ukusa . Tako se u X\ st. djelima za zbor a cappella dodavao basso continuo, a kraj XVIII st. preudeavale su se narodne kompozicije za onda; orkestar. Tek od vremena beke klasike postaje notna slika obav nom podlogom za interpretaciju, jer kompozitori otada redo\ unose u svoja djela obavezne upute i oznake za interpreta. Suv meno gledanje trai u prvom redu vjernost originalu, za koju moraju boriti talent i znanje udrueni sa smislom za stil. U te vremena izgradila se ustaljena izvodilaka praksa, osobito djela od XVI st. dalje, dok je za muziku ranijih razdoblja uvijek poneto nesigurna. Vano su pomagalo dananjih interp ta gramofonske snimke, osobito one na kojima kompozitori vode vlastite kompozicije, kao dirigenti ili solisti. (> Izvodila* praksa.)
LIT.: H. Leichlenlritt, Zur Vortragspraxis des 17. Jahrhundcrts, Berich des Kongress der IMG, \Vien 1909. A. Dnlmetsch, The Interpretation the Music of the 17" 1 and 18"' Centuries, London 1915 ( I I izd. 1946). Fabian, Die Objektivitat in der Wiedergabe von Tonkunstwerken (disertac: Hamburg 1929. A. Pirro, L'Execution musicale 1380 1950, Liege, Kongri izvjetaj, 1930. G. M. Gatti, Dell' Interpretazione musicale, Atti del Pri Congresso Internazionale di Muica, Firenze 1933. A. Cortot, Cours d'in pretation, Pari 1934 ( I I I izd. tal. prijevoda, Milano 1959). H. Waltz, h sikalisehe Vortragslchre, Berlin 1936. F. Balio, Interpretazione e trascrizic RAM, 1936. S. Pugliatli, L'Interpretazione musicale, Messina 1940. AI. Bitsch, LTnterpretation musicale, Par i 1940. G. Brelet, L'Interpn tion creatrice, Pari 1951. A. Della Corte, L'Interpretazione musicale e interpreti, Torino 1951. G. Graziosi, L'Interpretazione musicale, Tot 1952. Th. Dart, The Interpretation of Music, London 1954 (njem prije pod na slovom Practica Muica, Bern i Munchen 1959). Th. G. Georgia Die musikalisehe Interpretation, 1954. E. Jammers, Interpretationsfra mittelalterlicher Musik, AFMW, 1957. M. Pincherle, On the Rights of Interpreter in the Performance of 17" 1 and 18" 1 Centuries Music, MQ, 1958 B. Waher, Von der Musik und vom Musizieren, Frankfurt 1957 (tal. Milano 19; T. \Vohnh-as, Studien zur musikalischen Interpretationsfrage (disertaci Erlar.gen 1959. E. Fubini, Notazione musicale e interpretazione, R^ 1961. Zbornik Vergleichende Interpretationskunde, Berlin 1962. Donington, The Interpretation of Early Music, London 1963. A. Geofj -Dechaume, Les secrets de la musiquc ancienne. Rscherches sur l'interr. tation XVI e , XVII-' et XVIII e siecles, Pari 1964. R. Hammerstein, Mi als Komposition und Interpretation, Deutsche Vierteljahrsschrift flir Literat wissenschaft und Geistesgeschichte, 1966. P. Si

meunarodne muziko - znanstvene suradnje. Sjedite je drut va u Baselu gdje je i informativni centar. Prvi poasni predsjednik bio je G. Adler, predsjednik P. Wa gner, a potpredsjednici E. J. Dent (Engleska), A. Pirro (Francuska) i J. Wolf (Njemaka); uz to se .biraju iz raznih zemalja redoviti lanovi Savjeta. Drutvo organizira, u razmacima od po nekoliko godina, kongrese, svaki put na drugom mjestu (1930 Liege; 1933 Cambridge; 1936 Barcelona; 1949 Basel; 1952 Utrecht; 1967 Ljubljana itd.). Publikacije svojih lanova Drutvo je objavljivalo isprva u obliku biltena (Mitteilungen der I. G. M.; Bulletin de la S. I. M.) koji je u pravilu izlazio kao etvrtgodinjak, 1928 30; od 1931 slubeno glasilo Drutva izlazi pod naslovom Acta musicologica (AML) i donosi lanke na vie jezika, zatim prikaze novih knjiga, bibliografiju muzikalija i druge informacije. IGM na neki nain zapravo nastavlja djelatnost ranijeg Me unarodnog muzikog drutva ( -> Internationale Musikgesellschafi). U novije doba IGM surauje s Meunarodnim udrue njem muzikih knjinica (Association internationale es bibliotheques musicales) na objavljivanju nadasve znaajnog izdanja Repertoire International des sources musicales; drutvo objavljuje periodiki i izdanja faksimila pod naslovom Docinnenta Musi
cologica. I. A.

INTERNATIONALE MUSIKGESELLSCHAFT (IMG), meunarodno muziko drutvo koje je djelovalo od 1899 do 1914, sa sjeditem u Leipzigu. Utemeljio ga je O. Fleischer, uz suradnju M. Seifferta i drugih, u svrhu meunarodne znanstvene suradnje muziara i muzikologa. Predsjednici drutva bili su O. Fleischer (18991903), H. Kretzschmar (190308 i 1914) i A. Mackenzie (190813). Pojedine zemlje, ulanjene u IMG, zastupale su nacionalne sekcije. Uz to je drutvo pokualo, prvi put, da uvede metodu grup nog rada, pa su se organizirale unutar zemalja lanica i lokalne skupine (Ortsgruppen) sa zadatkom da odravaju sastanke, pre davanja, diskusije i si. Svoje su nacionalne sekcije imale: Austrija, Belgija, Danska, Engleska, Finska, Francuska, Indija, Italija, Nizozemska, Njemake zemlje, Rusija, panjolska, vedska, vicarska i SAD. Drutvo je izdavalo dva asopisa: mjesenik Zeitschrift er Internationalen Musikgesellschajt (ZIMG) i etvrt godinjak posveen veim studijama Sammelbdnde der Internatio nalen Musikgesellschaft (SBIMG). Uz to su se znaajnije mono grafije izdavale posebno u svescima (Beihefte IMG). lanci su se tiskali alternativno na engleskom, francuskom, njemakom i talijanskom. Francuska sekcija je od 1907 izdavala svoj posebni asopis Revue de la Societe internationale de Musique (RSIM). U svim tim periodikim publikacijama sakupila se opsena i vrlo vrijedna muziko -historijska literatura. Drutvo je organiziralo i kongrese, 1904 u Leipzigu, 1906 u Baselu, 1909 u Beu, 1911 u Londonu, 1914 u Parizu; materijali s tih kongresa objavljeni su u posebnim izvjetajima. Razgranata muzikoloka djelatnost drutva prekida se poetkom Prvog svjetskog rata. Dio aktivnosti IMG preuzeo je --> Internationale Geselhchaft fiir Musiktvissenschaft. I. A. INTERNATIONAL SOCIETY FOR CONTEMPORARY MUSIC (ISCM), meunarodno drutvo za suvremenu muziku, utemeljeno 1922 u Salzburgu u svrhu promicanja nove muzike. Obuhvaa velik broj zemalja lanica iz svih krajeva svijeta i od 1923 organizira redovito godinje muzike festivale, svaki put u drugome gradu. Djela koja se izvode na tim festivalima podvrgnuta su dvostrukoj selekciji: najprije ih odabire komisija svake zemlje za svoje lanove, a zatim meunarodni iri, sastavljen od delegata nacionalnih sekcija. Sjedite je Drutva u Londonu, a prvi predsjednik bio je E. J. Dent (192238); njega je naslijedio E. Evans (1939 45), a zatim su predsjednici bili E. Clark, H. Searle, G. Petrassi i H. Strobel. Festivali se od 1923 odravaju redovito (izuzev 194346]. Na programima su zastupljena suvremena djela bez obzira na stil ili kolu; ponekad ih izvode sami autori. Okupljajui muzi are iz svih krajeva svijeta i promiui nova djela jo nepoznatih kompozitora ISCM je sa svojim godinjim festivalima mnogo pridonio upoznavanju i njegovanju suvremene muzike, kao i afirmaciji mladih kompozitora. O znaenju drutva govori golem broj zemalja lanica medu kojima su: Argentina, Australija, Au strija, Belgija, Brazil, Bugarska, ehoslovaka, ile, Danska, Egi pat, Engleska, Francuska, Grka, Indija, Irska , Island, Izrael, Italija, Japan, Jugoslavija, Kina, Madarska, Nizozemska, Nor veka, Poljska, Portugal, Rumunjska, panjolska, vedska, vi carska, Turska, SAD i dr. 1. A. INTERPRETACIJA (lat. interpretatio tumaenje), nain na koji se muziko djelo iznosi pred sluatelja. Za razliku od drugih umjetnosti, muzika uvijek trai posrednika izmeu za -

INTERVAL (lat. intervallum meuprostor, udaljenost, raznu vremenski razmak), razlika u visini izmeu dva tona: harmonij i. nastaje kad dva tona istodobno zazvue, a melodijski kad zazvi uzastopce. Kod odreivanja intervala ne igra apsolutna vis: tona nikakvu ulogu; jedino je vaan relativan odnos visine dv; tonova. Intervali dobivaju ime prema broju ijatonskih stepei koje obuhvaaju: tako sekunda ukljuuje dva dijatonska stepei terca tri, itd. Postoji fizikalno-akustika i muziko-teoretska ( viem stupnju muziko-estetska) nauka o intervalima. Jedna osv tljuje fizikalnu prirodu, druga muzikalnu (elementarno -t( retsku i doivljajno -estetsku) stranu istog fenomena. Akustiko odreivanje intervala. Intervali se mogu ozi iti i simbolima i njihovim omjerima, npr. oktava je O -= kvinta Q - , terca T - . Slaganjem intervala dobivaju novi, a oni se obiljeavaju na dva naina, kao suma, odnosno r; lika njihovih simbola ili, ako se operira s omjerima, kao prou odnosno kvocijent omjera. Polazei od toga, intervali se mo izraunavati pomou zbrajanja i odbijanja. Svi intervali mo

INTERVAL
se izraunati iz tri osnovna: oktave (O = 2), kvinte I Q = I i v e lik e te rc e \ T = j. Ta k o je , n p r. , d e c i ma O + r f = 2 X = =

219
priblino =

Da bi se izbjeglo raunanje sa decimalnim razlomcima, mnoe se ovi logaritmi faktorom:----- (= 3986, 4000).

I, a kvarta O Q I = 2 : = J itd. Nizom

od dvanaest uzastopnih kvinta dobiva se ton koji se gotovo ne razlikuje od sedme oktave. Interval razlike ovih dvaju tonova naziva se pitagorej-

Na taj je nain oktava podijeljena u 1200 jednakih intervala, centa, a polustepenski interval u 100 centa. Preraunavanje bilo kojeg intervala i u cente vri se pomou formule:
1
I20

log 1 X ------ , odnosno 400 X log 1. Tako je, npr., kvinta I Q = I jednaka 4000 x = 702 centa, dok je kvinta u kromatskoj ljestvici jednaka: 7 x 100 = 700 c. Pitagorejska koma je 4000 x log = 24 centa, sintonicka koma 4000 x log = 21,5
80 polustepen 4000 X log
2 RT

(|"3"]I2
=

ol2 : 2' = ~ =

log|- =

53I44I = 74 524288 73 Ovaj nain raunanja moe se jo pojednostavniti, ako se zanemari oktava, tj. faktor 2, jer se mnoenjem potencijama broja 2 moe zapravo u oktavama doi samo do jednog jedinog tona unutar oktave, 1 do 2. (Npr., mnoenjem s potencijama od 2 intervala i, -|-, 3,6, itd. uvijek se dobiva u toj oktavi kvinta, 4 8 ). Sada preostaju samo dva intervala: kvinta Q i terca T, a budui da su potencije od 2 zanemarene, dobivaju se kao vrijed nosti cijeli brojevi Q = 3, T = 5. Ovim simbolima operira se jednako: sumi odgovara produkt, razlici kvocijent Q je reciprona vrijednost od 3, tj. , 2 T je potencija od 5, tj. 5 2. Npr.: 1. velika seksta = T Q = . 2. Prirodna se ljestvica rauna ovako: sekunda = 2 Q = 9, odn. -w
^r = =-: kvarta

centa,

kromatski

= 70 centa, i slino.

4 Pored mjerenja u centima postoje i druge jedinice za mjerenje intervala: 1 savart (301 savart u oktavi) = ----, , .. 1200

= 4 centa

1200 6 = ------ = centa 1000 5 , . . 1200 1 centiton (600 centitona u oktavi) ^ - ------- 2 centa.
600

... , . .... , 1 mihoktava (1000 mihokta va u oktavi)

=Q=,

odnosno x 4 = ; seksta = T Q = ; velika septima = T + Q = 5 X 3 , odnosno 15 x = ~ , prema tome je:

c I

(T) (3"+Q) (-2) (<2) H D E F G A X5 5/ s /. */. /3 / /a 3. Pitagorina ljestvica graena je uzastopnim k vintama. Terca
81

(2<2)

je u toj ljestvici . Razlika je izmeu ove terce i terce u prirodnoj 64 ljestvici: AQ T = , odnosno, x = , a to je sintonika koma. Ovo raunanje moe se provesti i u obrnutom smjeru. Neka se, polazei od tona c, odredi: 1. interval ; budui da je 15 = 3 x 5, slijedi da je to: QT = (Q + T), tj. des.
27

16

00

2. Interval budui da je 27 == 3 3, a 25 = 5 2, slijedi: 3<2 2r, tj. <fo, meutim navedeni intervali nisu potpuno jednaki; oni se razlikuju za 3<2 -2.T [ (Q + T)] = 4Q T = , odnosno x x = -, a to je sintonicka koma.
16 80
1 81 . . . . . .

3. Razlika izmeu des I li d (~\ jest: 2<2 (3<2 2T) = 2T Q = ~, odnosnog x - = -i , a


3 3 o 24 to je kromatski polustepen. Iz ve izloenog vidi se da se intervali niu u aritmetikoj pro gresiji, a njihovi omjeri (ili frekvencije) u geometrijskoj, stoga je osobito prikladno raunanje s logaritmima intervala. Tako, npr., sumi intervala j, + i v odgovara suma logaritama frekvencije lg/i + logA) to je zapravo log (f, x /2). Da bi se olakalo raunanje, uzima se kromatska ljestvica, kojom je oktava podijeljena u 12 jednakih polustepenskih intervala, ovako: I, i, i*, i3, i4, i5, i', ', i, i", i1", t11, in (=2) c cis d dis e f fis g gis a ais h c, Prema tome je i = /2I a logaritam je . Ovako mjereni in12

Muzikalno odreivanje intervala. Prema osjetnom dojmu i logikoj interpretaciji, razlikuju se konsonantni i disonantni intervaM. Eksperimenti na naivnim sluaocima, to ih je vrila tonska psiho logija, pokazali su da u razlikovanju konsonance i disonance primarni osjetni moment igra samo ogranienu ulogu: najhitnije j'e muziki-logino shvaanje odreene epohe. Intervali imaju jedan, odnosno dva osnovna oblika. Unisono, oktava, kvinta i kvarta (kao i njihova oktavna proirenja, npr. undecime i duodeci cime) imaju samo1 jedan osnovni oblik, npr.: ista kvinta c g, ista oktava c c . Svaka kromatska promjena osnovnog oblika tih intervala dovodi do poveane, odnosno smanjene forme, npr. smanjena kvinta cges, poveana oktava c cis1, dvostruko smanjena kvarta cisfes, dvostruko poveana kvinta cesgis. Terce i sekste, sekunde i septime (kao i njihova oktavna proirenja, none, decime itd.) imaju dva osnovna oblika, veliki i mali: postoji, prema tomu,velika i mala sekunda (cd, odnosno ef), terca (fa, odnosno df), seksta (esc, odnosno/ud), septima (cishis, odnosno cb),itd. Kromatskim proirenjem velikog ili kromatskim suenjem malog osnovnog oblika nastaju poveane, odnosno smanjene forme tih intervala, npr. poveana seksta dhis, smanjena septima cisb, smanjena sekunda gisas, dvostruko poveana terca fesais, itd. Iako je temperirana ugodba brisala razliku u realnoj visini enharmonijskih tonova (fis i ges, h i ces), pojmovno se (po znaenju u muzikom kontekstu i po ortografiji) enharmonijski intervali razlikuju: cas je, npr., mala seksta, cgis poveana kvinta, hisas dvostruko smanjena septima. Enharmonijskog je odnosa intervala dobrim dijelom nestalo u muzici XX st., a atonalnost ga naelno negira. Konsonantni su intervali nealterirani oblici prime, kvarte, kvinte, terce i sekste, a disonantni sekunda i septima, kao i kromatske alteracije svih osnovnih oblika intervala (tj. intervala graenih od nealteriranih stupnjeva dijatonske ljestvice). Zaseban je sluaj tritonus, disonantan interval poveane kvarte izmeu etvrtog i sedmog nealteriranog stupnja dur -ljestvice (fh), i umanjena kvinta, koja se javlja izmeu drugog i estog stup nja molljestvice. Odreivanje konsonantnosti i disonantnosti protee se i na obrate pojedinih intervala: konsonance daju i u svom obratu konsonancu, a disonance disonancu (npr., obrat je iste kvinte ista kvarta, obrat velike sekste mala terca, obrat poveane kvarte umanjena kvinta). U klasinoj se harmoniji svaki disonantni interval rjeava u konsonantni. Neki intervali, koji su po sebi konsonantni, mogu prigodice vriti funkciju disonance, kao npr. ista kvarta u ulozi prohoda ili zaostajalice. Pojam konsonance i disonance kod melodijskih je intervala utoliko drugaiji nego kod harmonijskih, to je melodijska dijatonska sekunda konsonantan interval. Kromatska melodijska sekunda, naprotiv, je disonantan interval. Historija teoretskog odreivanja muzikog intervala poinje za Evropu s Pitagorom (<- VI do <- V st.). U historijskom razvoju muzike prakse i teorije pojam muzikog intervala nerazdruiv je od pojma konsonance i disonance. Tako je bilo sve do poetka XX st. Otada je to razlikovanje prihvatio jo samo dio evropskih muziara, dok su mnogi u svojoj muzici i svojim gledanjima razlikovanje konsonance i disonance uklonili, prihvaajui ih kao ekvi-

tervali imali bi ove vrijednosti:


cis = 0,0251, d = 0,0502, ............... , h = 0,2759, c r = 0,3010.

220

INTERVAL INVENCIJA
LIT.: K. Nef, Die Intraden von A. Orologio, Spomenica Fr. Scheuerleei 's-Gravenhage 1925. M. Reimann, Materialien zu einer Definition der Intrac MF, 1957. J. As.

valentne zvukovne fenomene. Pojam konsonantnih i disonantnih intervala nije nipoto bio uvijek jedan te isti od helenske kulture do danas. esto je i praksa ila u raskorak s teorijom, kao npr. kod mnogih srednjovjekovnih teoretiara, koji su problem intervala obraivali vie spekulativno, nego u vezi s muzikom svoga vremena. Intervali su, prema raznim teorijama i u razliitim muzikim prak sama, imali i razne veliine (po odnosu frekvencija); postojale su razne veliine polustepenih, cijelostepenih i drugih intervala. Odreivanje intervala ogranieno je i prostorno-geografski. Izvanevropska muzika pozna muzike sisteme, izgraene na intervalima koji nemaju nikakve veze sa zapadnjakim.
LIT.: C. E. Naumann, t)ber die verschiedenen Bestimmungen der Tonverhaltnisse (disertacija), Leipzig 1858. H. Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfindungen, Braunschweig 1862. A. Oettingen, Harmoniesystem in dualer Entwicklung, Dorpat i Leipzig 1866. O. Hostinsky, Die Lehre von den musikalischen Klangen, Prag 1879. C. Stumpf, Tonpsychologie, I i I I , Leipzig 1883 i 1890. E. M. Hornbostel, Melodie und Skala, PJB, 1912. A. Oettingen, Das duale Harmoniesystem, Leipzig 1913. Isti, Die Grundlage der Musikwissenschaft und das duale Reininstrument, Leipzig 1916. A. Haba, Die Theorie der Vierteltone, Grundlagen der Tondifferenzierung, Von Neuer Musik, Koln 1925. E. M. Hornboslel, Psychologie der Gehorserscheinungen, Handbuch der normalen und pathologischen Physiologie, Berlin 1926. J. Handschm, Cber reine Harmonie und temperierte Tonleitern, Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikvvissenschaft, 1927. E. M. Hornbostel, Musikalische Tonsysteme, u djelu Geigera i Scheela, Handbuch der Physik, Berlin 1927. A. VCellek, Gehortypen und Gehorbildung, Die Musikpflege, 1932. W. Dupont, Geschichte der musikalischen Temperatur, Nordlingen 1935. J. Handschin, Der Toncharakter, Basel 1948. H. Pfrogner, Die Zwolfordnung der Tone, Ziirich, Leipzig i Wien 1953. F. VCinckel, A. Wellek, M. Ruhnke i J, Rohwer, Intervali, MGG, VI, 1957. H.-G. Lichthorn, Zur Psychologie des Intervallhorens (disertacija), Hamburg 1962. 5. Smedeby, Interval Notation, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1963. H.-P. Reinecke, Experimentelle Beitrage zur Psychologie des musikalischen Horens, Schriftenreihe des musikwissenschaftlichen Insti tuts der Universitat Hamburg, 1964. R.

INTRODUKCIJA (lat. introductio), uvod, osobito u pr stavke instrumentalnih djela (simfonije, sonate, kvarteta), obino nije duga, iako katkad ima vee razmjere (prvi stavak Beeth venove VII simfonije). Redovito je u polaganom tempu. I. ponekad sinonim za opernu uvertiru, ali je u starijoj operi i n ziv za prvu vokalnu toku, koja slijedi nakon uvertire. INTROITUS (lat. ulaz), u zapadnoj liturgiji, zajedni naziv za antifonu i psalam, koji su se nekad pjevali prije sveca mise, dok je celebrant iao od sakristije k rtveniku. I. je uveo liturgiju papa Celestin I (oko 400) i odredio da ga izvodi schc cantorum. U dal jnjem razvoju obreda i. je bio skraen, tako je antifona bila zadrana u cijelosti, a od psalma se pjevao samo jed vers s dodatkom male doksologije (Gloria Patri . .), nakon e se antifona opet ponavljala. U obnovljenom crkvenom bog sluju nakon Drugog vati kanskog koncila pjeva se i. ponovno svom izvornom, neskraenom obliku. Tekstovi za i., uzeti obi iz Sv. pisma, izraavaju glavnu misao pojedinoga blagdana. Ne su nedjelje u toku liturgijske godine dobile ime prema prvi rijeima antifone u introitu (npr. Dominica Laetare je etvi nedjelja u korizmi, Dominica Gaudete trea nedjelja u adventi I. se redovito izvodi prema gregorijanskom napjevu koji je srednjem vijeku bio esto proiren tropima; u doba renesam a ponegdje jo i danas, slobodno je komponiran za vieglas zborni sastav.
LIT.: R. Staquet, L'Introit ad Te levavi, Muica sacra, 1950. F. Ta Die liqueszierenden Neumen des Introitus in der Tradition des Codex ' von St. Gali, Kultischer Gesang der abendlandischen Kirche, 1950. Freistadt, Introitus-Psalmodie in Aachener Handschriften des ausgehenc Mittelalters, Festschrift L. Schiedermair, 1956. A. Vi.

INTONACIJA (engl. intonation, njem. Intunation, tal. intonazione), 1. ton, interval ili akord koji dirigent ili zborovoda odsvira ili otpjeva prije izvoenja - vokalne kompozicije a cappella, da bi pjevai uli poetni ton svoje dionice. Kod izvoenja gregorijanskih napjeva intonaciju daje od XIV st. i orgulja, izvodei krai odlomak improvizatorskog karaktera. U XVI st. venecijanski su majstori zapoeli izdavati zbirke takvih uvodnih kompozicija. Njihove intonacije redovito zapoinju dugo dranim akordom iza kojega u sve brem tempu slijede pasae;koncipirane su homofono uz pratnju akorda, a zavravaju najee trilerom. Najstariji su sauvani primjerci od A. Gabrielija; uz vlastite preludije objavio ih je G. Gabrieli (Intonazioni d'organo . . . , 4 sv., 159395). Intonaciju prije poetka izvedbe daje i pratilac na klaviru instrumentalnom solistu, da prema klaviru ugodi svoj instrument, a oboist ostalim lanovima orkestra. 2. Isto to i > incipit. 3. Kod gradnje instrumenata postupak koji poduzima gradi telj na zavretku da bi odstranio manje nedostatke kod pojedinih tonova, a naroito da bi ujednaio boju zvuka u raznim registrima. 4. U sovjetskoj muzikoj terminologiji oznauje i. jo muziki motiv ili cjelovitu muziku zami sao, temu, frazu. V. A. Bjeli daje i ovakvu definiciju: Intonacijom se moe nazvati melodijski lik, koji posjeduje stanovit izraajni smisao i karakter te je tipian za razvoj jedne muzike cjeline, jednog muzikog djela.
LIT.: E. B. Acatfbee, My3BtKaj ii>HaH jopMa Kan npouecc (2 sv.), MocKBa i HeHHHrpa/i 1930 47. H. H. Eggebrecht,' Studien zur musi kalischen Terminologie, Mainz 1955. H. Goldschmidt, Musikalische Gestalt und Intonation, Beitrag zur Musikwissenschaft, 1962. R. Kluge, Definition der Begriffe Gestalt und Intonation . . . , ibid., 1964. K. Ko.

INTONIRANJE ORGULJA, umjetniko usklaivanje svih zvukovnih i tehnikih osobina instrumenta. Ovo se umijee oituje u sposobnosti graditelja da ostvari: tonu visinu tona svirala, lagan i brz izgovor svirala, odreene boje i karakteristike regi stara, izjednaenu snagu zvuka u cijelom opsegu svakog registra, tzv. jednolinu temperaturu ( -> Temperiranje tonova), opi sklad u stapanju svih registara u jednu zvunu cjelinu i prilago ivanje zvunosti prostoriji, u kojoj se instrument nalazi. INTRADA (lat. intrare ulaziti; engl. entry, franc. entree, njem. Intrada, panj. entrada, tal. entrata), u XVI st. krai uvodni stavak, sveana, blistava karaktera, preteno u homofonom slogu, prvotno za duhake, a kasnije i za gudake instrumente; ima i primjera vokalnih intrada. I. je pratila sveani dolazak vladara, a kasnije je najavljivala poetak kazaline priredbe ili oratorijske izvedbe. U XVII st. susree se na elu suite, katkad i u sredini. Obino j e u 4/4 mjeri, polaganog tempa (lento) i malog opsega (16 taktova). Mozart (Bastien und Bastienne) i Beethoven (Wellingtons Sieg) upotrijebili su naziv i. i za krae predigre. Primjeri klasinih intrada nalaze se u zbirkama M. Francka, Demantiusa, H. L. Hasslera, J. Stadena, J. Scheina i P. Peuerla (neke su obj. u djelu Musikgeschichte in Beispielen A. Scheringa, 1931). U nae vrijeme piu neki kompozitori (J. Ahrens, C. Orff, E. Pepping) intradc u viestavanim instrumentalnim djelima pod utjecajem neobaroknih strujanja.

INVENCIJA (lat. inventio pronalaenje, otkrie, iznaa, dar izmiljani a), prigodni naziv za kompozicije; javlja se od X1 st. esto da bi se njime naglasilo neto novo ili neobino u forn tematici ili grai. Tako je C. Janequin naslovio svoje deskriptiv chansone Inventions musicales... (2 sv., 1555); L. Viadana : istaknuo novi nain svojih Cento concerti ecclesiastici (1602) podnaslovom Nova inventione; B. Marini je izdao zbirku razliit instrumentalnih kompozicija Sonate, symphonie... e alcune sonc capricciose... con altre curiose e moderne inventioni (op. 8, 162 i dao naslov inventioni, po svemu sudei, djelima koja n uspio svrstati u postojee oblike, a G. B. Vitali je oznaio 2 neobi: pisana balletta iz zbirke Arteficci musicali (1689) kao inventic curiosi: kod jednoga su glasovi razliito menzurirani, a k drugog su notirani s razliitim predznacima. U XVIII st. F. Bonporti je prozvao Invenzioni a violino solo e basso contin (1713) zbirku od 10 suitnih kompozicija (4 od tih uita-part pronaene su u prijepisu J. S. Bacha pa su se dugo vremena njen pripisivale). J. S. Bach je ostavio zbirku od 15 dvoglasnih klav: skih kompozicija napisanih oko 1720 prvotno s naslovom Prdambu, na to se nadoyzuje zbirka od 15 troglasnih klavirskih komp zicija prvobitno naslovljenih Sinfonien. Obje te zbirke Bach u uvodnom tekstu konane svoje verzije iz 1723 nazvao Invention Iz Bachovih uvodnih rijei razabire se da je djelo napisano didaktine potrebe, ali da predstavlja i zbirku primjera za stu kompozicije. Analiza rokazusje da je Bach tim raznolino oblik vanim invencijama zaista dao svojevrstan uvod u polifono st\ ranje, prikazavi kako se polifone tehnike (imitacija, inverzi kanon, dvostruki i trostruki/ kontrapunkt) primjenjuju u komp ziciji. Shvati li se to djelo i kao zbirka studija, onda naslov odgovara znaenju koje su tom pojmu dali muziari i teoretici u razdoblju baroka. I. se u baroknoj poetici i muzikoj nar. dodue prosuivala kao uroeno svojstvo, no istodobno su teoi tiari razvili opirnu muziku teoriju invencije zasnovanu vjetini kombiniranja, variranja, na naelima imitacije i na nai o muziko-retorikim figurama. Upravo se taj muziko -retorii smisao invencije oituje u Bachovom uvodnom tekstu: ... gu Inventiones nicht alleine zu bekommen, sondern auch selbi wohl durchzufiihren, ... U novije doba javlja se itav niz kompozicija naslovljer i., koje se nadovezuju formalno na tip Bachovih invencija Ahrens, 5 kleine Stiicke s invencijama, 1938) ili su blie prv bitnom vokabularnom znaenju te rijei (E. Pepping, Inventi za orkestar, 1931). Najblia su kompozicijskom naelu Bacho \ invencija ona djela u kojima se iz jedne tematske zamisli razv muziko tkivo, kao npr. u III inu Bergove opere Wozzeck na jedan ton, jedan ritam, jedan estorozvuk, itd.) ili u I dijelu Jelinekove zbirke Zzvolftonzverk (4 Zzveistimmige Inventionen klavir na jednu seriju, 1947).
LIT.: A. Schering, Geschichtliches zur ars inveniendi in der Musik, P 1929. F. Jode, Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen, Wolf( biittel 1926. K. v. Fischer, Zum Formproblem bei Bach, Studien an c

INVENCIJA IPPOLITOV-IVANOV
Inventionen, Sinfonien und Duetten, Bach-Gedenkschrift, Ziirich 1950. C. Sartori, Bibliografia della muica strumentale italiana, Firenze 1952. H. H. Eggebrecht, Studien zur musikalischen Terminologie, 1955. M. Reimann, Invention, MGG, VI, 1957. zbor, vokalni kvartet, tenor i bariton solo i klavir, 1889; zborovi. Solo-pjesme: Pozabil sem mnogokaj, dekle, I. A.Marija, i M. Ca. 1901; Ciganka 1905; Mak zari, 1907; Oblaku, 1905; Menih, 1906, Na poljani, 1909 i dr. D. Co.

221

INVERZIJA

Obrat

INZENGA, Jos, panjolski kompozitor (Madrid, 3. VI 1828 28. VI 1891). Uio pjevanje i klavir kod svoga oca, zatim na Konzervatoriju u Madridu (Zamora, P. Albeniz i Bordalonga) i 1842 46 na Konzervatoriju u Parizu. Od 1847 zborovoda parike Ope'ra-Comiaue. esto koncertirao kao pijanist, 1847 osnovao u Parizu drutvo Santa Cecilia. Vrativi se u Madrid, posvetio se komponiranju zarzuela; od 1860 bio nastavnik pjevanja na Escuela Nacional de Muica. I. je suosniva lista Gaceta Musical de Madrid (1855). Bavio se i sakupljanjem panjolskih narodnih pjesama i plesova, koje je izdao u zbirci Cantos . . .; vaan je predgovor tom djelu, u kojemu donosi vrijedne podatke o panjolskoj narodnoj muzici. Najbolja mu je kompozicija zarzuela Si yo fuera rey.
DJELA. DRAAiSKA. Zarzuele: Para seguir una mujer, 1851; Don Simplicio Bobadilla, 1853; Un dia de reino, 1854; El campamento, 1861; Si yo fuera rey!, 1862 i dr. SPISI: Arte de acompahar la piano; La Ml'tsica en el templo catolico; Impresiones de un artista en Italia. Izdao zbirku panjolskih narodnih napjeva Cantos y Bailes Populares de Espana (i pod naslovom Ecos de Fspaiia; 3 sv.), 1874 (i kasnije). LIT.: A. Krumscheid, Jose Inzenga, MGG, VI, 1957.

3. Gustav (entjur pri Ce lju, 15. VIII 1831 20. VIII 1908). Brat Alojzijai Benjamina; lijenik u entjurju. Po stilu ro mantik, s izrazitim smislom za jednostavnu melodiku, u svojim se kompozicijama oslanja na osjeajne elemente slovenske na rodne pjesme. Suraivao u reviji Novi Akordi.

IOANNIDIS, Yanis, grki kompozitor (Atena, 8. VI 1930 ). Studirao na Konzervatoriju u Ateni i na Muzikoj akademiji u Beu (O. Siegl, H. Swarowsky, K. J. Walter, E. Harich -Schneider). God. 196368 vodio muziki odjel na Pierce Collegeu u Ateni; od 1968 u Caracasu profesor kompozicije na institutu Intermusica i dirigent Komornog orkestra instituta Nacional de Cultura y Bellas Artes.
DJELA. ORKESTRALNA: Triptico, 1966; Tropic, 1967; Metaplasis A, 1969; Metaplasis B, 1970. KOMORNA: gudaki kvartet, 1961; duo za violinu i klavir, 1962; Arioso za nonet, 1967; Versi za klarinet solo, 1967; Proyecciones za komorni ansambl, 1968; Fragmento za violonelo i klavir, 1969; Actinio za duhaki kvintet, 1969. KLAVIRSKA: 3 piezas, 1965; Peouena fantasta, 1967. Obrade grkih na rodnih napjeva.

4. Josip (entjur pri Celju, 21. XII 1873 8. II 1921). Sin Gustava; studirao medicinu i bio lijenik u svome rodnom kraju. Rano se poeo baviti muzikom; kao student medi cine bio je zborovoda akadem skog pjevakog drutva Triglav u Grazu, to ga je potaklo na komponiranje. Stilski se orijen tirao prema kasnoj romantici; njegova je muzika puna svjee invencije i po izrazu bliska pukom osjeanju.

DJELA: koranice; plesovi. Oko 60 zborova: Savska', Planinska roa; Zveer; Oblaek; Pozdravljam te, gorenjska stran; Kje so moje roice; Slo venec sem i dr. Dueti; 5 solo-pjesama; djeje pjesmice. D. Co. G. 11'AVIiC

IPARRAGUIRRE Y BALERDI, Jose Maria de, baskijski narodni pjeva i gitarist (Villareal de Urrechu, Guipu'zcoa, 12. VIII 1820 Zozobastro de Isacho, Guipiizcoa, 6. IV 1881). Provodio nestalan ivot, pjevajui zortzicos (baskijske narodne pjesme u 5/4 mjeri), koje je sam komponirao. Boravio i u Americi, a 1877 vratio se u domovinu. Njegova pjesma Gernikaho Arbola postala je neka vrsta revolucionarne baskijske narodne himne.
LIT.: J. M. Salaverria, El ultimo bardo, Madrid 1932.

IPAVEC, slovenska obitelj muziara. 1. Alojzij (Aloyse), kompozitor (entjur pri Celju, 1815 G>6r, Madarska, 1849). Studirao medicinu u Beu; djelovao u Gyoru kao vojni lijenik. Njegove kompozicije stilom se osla njaju na ranu romantiku, a mjestimice odavaju ve i romantina obiljeja; u njima se osjeaju Chopinovi, Schubertovi i osobito Beethovenovi utjecaji.
DJELA. KLAVIRSKA: Trauermarsch (Zalna koranica); Schneeglockchen op. 4; Heimats-Kldnge op. 5; Sirenen op. 6 i Fantaisie en forme d yune Polonaise. Pjesme: kerjanek i Fahre tvohl (Slovo). M. Kar.

DJELA: kompozicije za klavir i orgulje. Pantomima Moiek, 1901 (prva slovenska romantina kompozi cija te vrste; kasnije ju je instrumen-tirao V. Parma, a sadrajno preradio P. Golovin pod naslovom Usodna na-paka doktor ja Bartola). Zborovi; solo-pjesme. LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. Pesmarica Glasbene Matice, 1897. J. Barle, Ipavci, Dom in svet, 1909. G. J. IPAVEC Krek, Dr. Benjamin Ipavec, Novi akordi, 190809. J. Mantuani, O jugoslovanski glasbi, Zbori, 1927. D VI, '1957 Cvetko, Benjamin Ipavec, MGG, in Isti, Skladatelji Ipavci slovenska kultura, entjur pri O ivljenju in Celju, 1972. M. Kartin, delu skladateljev Ipavcev, ibid. D. Co. IPPISCH, Franz,

2. Benjamin (entjur pri ....................................................... Celju, 24. XII 1829 Graz, 20. XII 1908). Brat Alojzija; studirao medicinu u Grazu i Beu, a muziku u Grazu, gdje je 187198 i lijenik. Poeo komponirati ve kao student u Grazu, i tamo je bio 1850 izabran za zborovodu pjevakog drutva Slovenija. I. je po stilu romantiar. Ipak se jo os lanjao na klasicistike ele mente, to se naroito odraava u njegovoj Serenadi za gudaki orkestar. U izraaju slijedio je osjeajnost slovenske narodne muzike. Njegova muzika odraava iv i dubok smisao za me-lodiku, bogat zvuk i preciznu formu. I. je zajedno sa A. FoerB. IPAVEC sterom i F. Gerbiem poloio temelje romantici kod Slovenaca te predstavlja jednu od najizvornijih i najznaajnijih linosti u razdoblju slovenskog muzikog romantizma.
DJELA(izbor): Serenada za gudakiorkestar, 1898. KLAVIRSKA: Poloneza, 1901; Mazurka, 1900; Fuga, 1901; Fantazija, 1905. Opera Teharski plemii, 1892; opereta Tinik, 1862. I'OK^LAM.Kantate: NaPresernovem grobu za zbor, vokalni kvartet, bariton solo i orkestar 1903 i Vodniku za muki

austrijski kompozitor (Be, 18. VII 1883 Guatemala City, 20. II 1958). Uio na Konzervatoriju u Beu (violonelo kod R. Hummera, klavir kod J. Hoffmana, kompoziciju kod H. Gradenera), zatim privatno kod F. Schmidta. God. 190333 solo-violonelist u bekoj Volksoperi; bavi se i nastavom, a kao komorni muziar jedan od osnivaa kvarteta Sedlak-Winkler. God. 193438 dirigent vojne muzike u Salzburgu; od 1939 u Gvatemali ef vojnih orkestara i profesor na Conservatorio Nacional (do 1954). Kasni romantik I. se nadovezao na beku muziku tradiciju. Zasluan za promicanje muzike kulture u Gvatemali.

DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonij e. 1926 46 (trea nazvana Sinfonia Guatemalteca) ; simfonijeta, 1951; koncert za klavir, oko 1943; 2 koncerta za violinu, 1913 i 1943; koncert za violonelo, oko 1943; fantazija za violonelo i komorni orkestar, 1927; Lustige Ouverture, 1932; uvertira Baby, oko 1937; suita za gudae, 1931; simfonijske varijacije za duhae, oko 1936. KOAiORNA: duo za violinu i violonelo, 1925; 5 kompoz icija za 2 violine, 1933; 2 gudaka trija, 1921 i 1923; 13 gudakih kvarteta, 190446; 23 varijacije za gudaki kvar tet, 1956; gudaki kvintet, 1922; gudaki sekstet, 1922; klavirski trio, 1924; klavirski kvintet, 1943; kvintet s klarinetom, 1942; duhaki kvintet, 1926; sonata za violonelo, 1923; suita za violonelo solo, 1927; kompozicije za obou i klavir, 1927. Klavirske kompozicije. Pjesme uz orkestar; zborovi; solo-pjesme. Deutsche Aiesse za soliste, zbor i orkestar, oko 1925; Te Deum za zbor i orkestar, 1942. LIT.: H. Jancik, Franz Ippisch, MGG, VI, 1957.

IPPOLITOV-IVANOV (Ipolitov-Ivanov), Mihail Mihajlovi, ruski kompozitor, dirigent i pedagog (Gatina kod Petro grada, 19. XI 1859 Moskva, 28. I 1935). Studirao kompoziciju na Petrogradskom konzervatoriju (187582), kod N. Rimski -Korsakova. Od 1883 direktor Muzike kole, direktor i dirigent Carskog muzikog drutva, a od 1884 i dirigent kazalita u Tifli su. Od 1893 profesor kompozicije na Moskovskom konzervatoriju, a 190522 uz to direktor i zborovoda Ruskog zbornog udruenja te dirigent Velike opere. Njegovi su uenici bili S. Vasi ljenko, R. Gliere, A. Goljdenvejzer i dr. Uvjeren pristaa tradicija ruske klasine muzike, odbacivao je sve modernistike tendencije. Njegov stvaralaki lik oblikovao se pod utjecajem Cajkovskog i Rimski-Korsakova. Najbolja simfonijska djela Ippolitov-Ivanova povezana su s likovima iz narodnog ivota i izvornim

222

IPPOLITOV-IVANOV IRELAND
melodijama narodnih pjesama i plesova. On je prvi poeo zapisivati i prouavati pjesme i plesove kavkaskih naroda, osobito gruzinskog.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije

simfonije: I, u e-molu, op. 49, 1907 i I I , Kapduc, 1935; simfonijeta op. 34. Simfonijske pjesme: H6epua,l%95; Mubipu (prema Ljermontovu), 1923 27 i J917 2od. Simfonijski seherzo. Tri uvertire :flp-xMenb (na ruske narodne napjeve), 1882; Becna i Meden. Tri suite: KaeKa3CKue 3CKU3bi, 1894; B crne-nax TypKMenucmaHa i My3uKa;ibHbis KapmunKU y 36eKucmana. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta ;klavirski kvartet: sonata za violinu i klavir; kompozicije za violinu i klavir i za violonelo i klavir. DRAMSKA.Opere: Py<p~b, 1887; Alpa, 1890; ACH (prema Turge-njevu), 1900 :ll3MeHa, 1909; One U3 Hop-dnaHa, 1915; flocnejia.H 6apuxada (prema A. 1933. VOKALNA: 4 kantate; M. M. IPPOL1TOV-IVANOV Sumbatovu), FUMH mpy-dy za mjeoviti zbor i orkestar; solo-pjesme (10 opusa); dueti. Psalam 132 i 133 za mjeoviti zbor. Obradbe narodnih pjesama. Dovrio operu M. Musorgskoga jKemunboa. SPISI: Tpy3UHCHan Hapodnan necHH u e'e coape.ueHHoe cocmoaHue, ApTHCT, 1895, 45; yneHUe 00 aKKOpdax, ux noempoenue u pa3peuienue, 1897; KOM Menmapuu K opxecmpoaou ctoume KaenascKue 3cKU3bi on. 10, CoBeTCKaH My3bfl<a, 1933, 3; 50 nem pyccKou My3UKu e MOUX eocnoMunaHUnx, 1934.

LIT.: C. M. *-IeModaHoe, MnxaiiJi MnxaHJiOBHM Hnno/iHTOB-HsaHOB, AlocKaa 1933. C. EyzocjiaecKuu, M. M. HnnoJlHTOB-MBaHOB, MocKBa 1936. M. Montagu-Naihan , Michail Michailowitsch Ippolitow -Iwanow, MGG, VI, 1957. JI. II. LIod3eMCKaR, HnnojtHTOB-PlBaHOB u rpy3HHCKaa My3biKajibHaH i<yjibTypa, T6HJTHCH 1963.

IPUCHE-RIVA, Pedro, urugvajski kompozitor (Montevideo, 26. X 1924 ). Studirao na Konzervatoriju u Montevideu, a 1962 usavravao se na Konzervatoriju u Parizu kod J. Riviera i N. Gallona. Nastavnik na Konzervatoriju i na koli zbornog pje vanja u Montevideu; surauje na radiju i televiziji i u urugvajskim asopisima.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1962 i 1965; simfonijeta, 1960; simfonijska pjesma Hl Arbol Solo, 1961; koncert za violonelo, 1962; Fantasta Coticertante za trublju, 1963; Concerto grosso za gudae, 1960; koncert za mali orkestar, 1966; uvertira La discreta Enamorada, 1961; muzika za balet, 1964; tri kompozicije, 1965 66. KOMORNA: gudaki kvartet, 1962; suita za gudaki kvartet, 1959; kvartet za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1963; sonata u D-duru za violinu i klavir, 1961; sarabanda, recitativ i allegro za obou i klavir, 1958; Elegina kompozicija za violinu i klavir, 1963; mala suita za saksofon i klavir, 1966; Primera Scrie de Productos Quimicos za flautu, klarinet, trublju i fagot, 1965; Scgunda Serie de Productos Ouimicos za obou, saksofon, violonelo i kontrafagot, 1965; Espejo roto za rog, violinu i klavir, 1966; tri kompozicije (Lasry-Baschetove zvukovne strukture), 1965; Melodia a la Memoria de Sara Iglesias za flautu, 1962; Suite arcaica za gitaru, 1966. KLAVIRSKA: Fantasta quasi una sonatina, 1962; introdukcija i rondo, 1956; Suite barocea, 1960; kompozicija, 1963. Elegia za 2 klavira, 1959. Kompozicije za orgulje. Scenska muzika za Pedro de Vrdemalas, 1966. VOKALNA: oratorij La prueba de Abraham, 1965; kantata Los Motivos del Lobo, 1963; Cantata a Artigas, 1964; Cancion Lejana za zbor i orkestar, 1962; ciklusi solo-pjesama. Crkvene kompozicije a cappella (misa, 1959; El Nacimiento de Cristo Nuestro Seiior, 1960).

zaca i oko 360 napjeva. I nadalje se njeguju drevne obredne him (gata), a javljaju se i svjetovne ode (gasida). Perzijanci su me prvim narodima poznavali i ljubavnu pjesmu (gazal). Kad su Arapi zagospodarili Perzijom oni su preuzeli mne znaajke njihove muzike kulture, pa je upravo utjecaj koji perzijska muzika izvrila na arapsku, jedan od najvanijih izvi za upoznavanje stare perzijske muzike prakse. Na kalifatski dvoru u VIII i IX st. dvorski su pjevai veinom Perzijanci. C su donosili i svoje instrumente medu kojima su najraireniji luti duga vrata (rut, rubab), uspravna (ang) i vodoravna harfa (vai gudaki instrument kamane, bubnjevi (daira, koba, dunba< timpani (kos), te svirale tipa flaute (nay) ili oboe (surnay). Perziji je u to vrijeme slubeni jezik arapski, pa su i muzici teoretska djela pisana na arapskom. O perzijskoj muzici govt i radovi velikog arapskog muziara Alfarabija (oko 870 0 950). Perzijanac Safi al Din'Abd al Mumin (oko 1230 1294) aul je dvaju traktata, koji su tri stoljea bili temelj perzijske muzi teorije. On dijeli oktavu na 17 intervala. Njegov se melodiji sustav temelji na 12 glavnih (maqamat) i 6 sporednih melodijsl modusa, a ritmiki na nizu ritmikih modusa (durub). Prvom ziko-teoretsko djelo na perzijskom jeziku nastalo je na prijela u XIV st. U tom stoljeu ivi i pjeva Rizvan ah, popular na cijelom Orijentu. Najstariji zapis perzijske muzike nalazi u traktatu 'Abd al-Qadiz ibn Gaibija (? 1435). U XV st. j aju turski, mongolski i turkmens ki utjecaji. Preporod doivljava perzijska muzika u XVI st. za vladar domaih ahova Safavida. Broj melodijskih modusa u odno na Safijev sustav znatno se poveava. Uz njega se uvrijeic jednostavniji sistem od 12 modusa kojega je osnova pitagorejs podjela oktave na 12 intervala. Kao u veini istonih zema i u Perziji je narodna i umjetnika muzike jednoglasna. Drevi

IRANSKI PSALTERIJ, SANTIR Moravski muzej, Brno

IRADIER (Yradier), Sebastian de, panjolski kompozitor (Sauciego, Alava, 20. I 1809 Vitoria, Alava, 6. XII 1865). Nastavnik pjevanja u Madridu i u Parizu (njegova uenica bila je i francuska carica Eugenie); neko vrijeme ivio na Kubi. Komponirao niz panjolskih plesova i pjesama, od kojih su neke postale veoma popularne (La Paloma i Ay Chiquita). Autor je habanere El arreglito, koju je Bizet upotrijebio u operi Carmen. Njegove su pjesme interpretirale P. Garcia Viardot, M. F. Malibran, A. Patti i druge znamenite pjevaice. Obj. zbirke Echo 'Espagne i Fleurs a" Espagne (1864). IRANSKA MUZIKA. Muzika kultura stare Perzije razvila se vjerojatno iz starije asirsko-babilonske muzike. O tome svjedoe sauvani likovni spomenici iz <~ IX do <- VI st. Na reljefima iz toga vremena prikazani su muziari s bubnjevima, harfama i sviralama, zbor dvorskih pjevaica (^- VII st.) i svirai icanog instrumenta tipa lutnje. Herodot (-<- V st.) opisuje muziciranje u hramovima i spominje profesionalne pjevae (zan -hvan). O udjelu muzike u ivotu na dvoru govori Ksenofont (< V st.), a Strabo (<- I st.) o znaenju koje su Perzijanci pridavali muzici u odgoju mladei. Kad je Aleksandar Veliki <- 330 pokorio Perziju dolo je do meusobnog utjecaja izmeu perzijske i heleni stike muzike kulture, premda stari Perzijanci nisu preuzeli Pi t agorina naela na kojima se temeljila grka muzika teorija. Perzijska muzika umjetnost doivljava procvat za vladanja domae dinastije Sasanida (druga etvrtina III st. sredina VII st.). Usavravaju se ve postojei instrumenti, npr. lutnja (barbat), timpani (kos) i trublja (aipur), a javljaju se i svirale tipa oboe (surnay) te male usne orgulje (bia1 i muta). Na dvor dolaze plesaice i pjevai iz Indije. Medu muziarima najpoznatiji je Barbad. Njemu predaja pripisuje pronalazak sedam kraljevskih melodijskih modusa, oko 30 tipiziranih melodijskih obra-

tradicionalna perzijska muzika izumire u drugoj polovini XVIII : Njeni se tragovi danas mogu nazreti jo u folkloru zabaeni) krajeva. U XIX st. poinju u Perziju prodirati utjecaji zapadnoe ropske umjetnike muzike. Pri tome su vanu ulogu odign vojniki orkestri koji su dolazili iz Evrope. Oni su Perzijam upoznali s vieglasjem i funkcionalnim tonalnim sustavom. Frai cuz A. Lemaire, od 1868 dirigent u ahovoj slubi, osnovao u Teheranu muziku kolu. Najistaknutiji iranski muziar XX st. 'Ali Naqin Kan Vazi kolovan je u Evropi. Stekao je velikih zasluga kao pedagog organizator. I u svojim kompozicijama nastojao je ostvariti sintes perzijske i zapadnoevropske muzike tradicije. God. 1930 osnov: je u Teheranu orkestar u ijem su sastavu bili i neki tradicionali perzijski instrumenti. Izvrstan muzikolog Mahdi Barkashli z; vrio je studij u Evropi. Njegovi radovi o staroj perzijskoj muzii koj teoriji i praksi temelji su muzike nauke o toj zemlji. Med suvremenim iranskim muziarima istiu se kompozitor i pijani; Z. Aslanjan, pijanist T. Aot -Arutjunjanc, pijanistiki pedago G. Emir Hosrovi te pjevai F. Seba i F. Panah.
LIT.: F. Gladutin, An Essay On Persian Music, New Asiatic Miscellan 1789. V. Advielle, La Musique chez les Persans en 1885, Pari 1885. < Knosp, Notes sur la musique persane, Guide Musical, 1909. F. Sarre, D Kunst des alten Persien, Berlin 1923. H. G. Farmer, The Old Persian Music Modes, Journal of the Royal Asiatic Society, 1926. A. Christensen, La V musical dans la civilisation des Sassanides, Bulletin de l'Association Francai: des Amis de l'Orient, 1936. H. G. Farmer, An Outline History of Mus and Musical Theory in Persia, A Survey of Persian Art, 1939. P. Ackerma, The Coraster of Persian Music, ibid. 1939. 5. Nilkraszova, O muzyce pe skiej, Studia iranskie, 1945. D. N. \Villror, Persian Village Songs, Bulleti of the Iranian Institute of America, 1946. Al. Barkashli, L'Art sassanid Base de la musique arabe, Teheran 1947. Isti, La Gamme de la musique in nienne (disertacija), Pari 1950. H. G. Farmer, Persische Musik, MGG, > 1962. M. Rczvani, Le Theatre et la d anse en Iran, Pari 1962. K. Kha sehi, Der Dastgah. Studien zur neuen persischen Musik, Regensburg 196: B. Ee.isei, IlepcH/TcKHe TeciiHtbbi, MocKBa 1963. M. Kun.

IRELAND, John Nicholson, engleski kompozitor (Bovvdor Cheshire, 13. VIII 1879 Washington, Kent, 12. VI 1962; Studirao na Royal College of Music u Londonu (kompoziciju koi

IRELAND IRSKA MUZIKA


Ch. V. Stanforda, klavir kod F. Cliffea). ivio uglavnom u Londonu (Chelsea), gdje je niz godina predavao kompoziciju na Royal College of Music, i povremeno u Zapadnom Sussexu. God. 1904 26 orgulja crkve sv. Luke u Chelsei (London). Njegovi uenici bili su B. Britten, A. Bush, E. J. Moeran i H. Searle. Nastupao kao pijanist i dirigent vlastitih kompozicija. __ Stil Ajerlenda je prilino jednostavan, svesno i namerno razumljiv, ak i racionalan, i suvie racionalan za muziara koji je bio ma i najkrae vreme pod uticajem Debisija. Od Bramsa mu je ostala jaka naklonost ka arhitekturi i ka solidnosti strukture ... Kod Stravinskog zavo-leo je, osim zbijenosti i J. IRELAND odse-nosti izraza, ritmiku vitalnost i na mesto neutralnog Bramso-vog zvuka onaj otriji, pikantniji, ljui zvuk orkestra koji su Rusi doneli na zapad ... Medu najkrupnija Ajerlendova dela ... spada nesumnjivo koncerat za klavir u kome se nalaze sakupljene sve kompozitorove najbolje osobine: siguran zanat kao i u veini dela i ozbiljnost koncepcije, jer i pored svih sjajnih klavirskih efekata nemamo utisak da kompozicija ima da slui egzibiciji virtuoza, nego je ona simfonijsko delo u kome i klavir ima da da svoju vanu re (P. Bingulac). Irelandov muziki izraz karakterizira uz to suzdranost emocija i sklonost prema solo-pjesmi i kla-virskim minijaturama. Na njegov su umjetniki razvoj snano utjecale pripovijetke A. Machena {The Forgotten Rite, 1913).
DJELA. O RKES TRALNA: ko ncert z a kla vir u E - uru, 1932; Legend za klavir, 1938; A Comcdy Overture za limene duhae, 1934; A London Overture, 1937; uvertira Satyricon 1946; A Maritimc Overture za vojnu muziku, 1946; A Dozvland Suite za limene duhae, 1932; The Forgotten Rite, preludij, 1918; Mai-Dun, simfonijska rapsodija, 1923; Concerlino pastorale za gudae, 1939; Epic March, 1942. KOMORNA. Tri klavirska trija: Phantasy Trio u a-molu, 1908; trio br. 2 u jednom stavku, 1918 i trio br. 3, 1938. Dvije sonate za violinu i klavir, 1911 i 1917; sonata za violonelo i klavir, 1924; Fantasy Sonata za klarinet i klavir, 1945. KLAVIRSKA: sonata, 1920; sonatina, 1928; Ballade, 1931; rapsodija, 1917; Preludes, 1918. Niz manjih kompozicija povezanih u cikluse: Leaves from a hild's Sketchbook, 1918; London Pieces, 1920; Two Pieces, 1921; Two Pieces, 1925; Greenzvays, 1938; Three Pastels, 1941 i dr. Kompozicije za orgulje. Muzika za Shakespeareovu dramu Julius Caesar, 1942. Filmska muzika VOKALNA: These Things shall be za bariton (tenor), zbor i orkestar, 1937; jednoglasni i dvoglasni zborovi uz pratnju klavira; etvoroglasni zborovi a cappella; oko 90 solo-pjesama na tekstove W. Blakea, D. G. Rosettija, M. Coleridgea, A. Huxleya,T. Hardvja, E. Bronte, A. E. Housmana, J. Jovcea i dr. (ciklusi: Marigold, 1917; The Land of Lost Content, 1921; Five Poems, 1927; We'll to the Woods no more, 1928). CRKVENA: 5 Services (Morning Service; Communion Service; Evening Service); Greater Love hath no Man, motet za sopran, zbor i orgulje i dr. LIT.: A. Eaglefield-Hull, A Modem English Classicist, Musical Opinion, 1919. Isti, Ireland's Songs, ibid. W. Lyle, Songs of J. Ireland, Sackbut, 1922. J. i W. Cheslcr,]. Ireland, London 1923. E. Evans, J. Ireland, Cobbettov Cyclopedic Survev of Chamber Music, I I , Oxford 1930. J. Holbrooke, Contemporarv British Composers, London 1931. E. Blom, Ireland's Piano Concerto, The Monthlv Musical Record, 1931. E. J. Moeran, J. Ireland as Teacher, ibid. A. E. F. Dickinson, The Progress of J. Ireland, The Music Review, 1940. A". Tozvnsend, The Achievement of J. Ireland, Music & Lettres, 1943. E. Blom, Some New Ireland Works, Tempo, 1944. 5". Goddard, J. Ireland's Fantasv-Sonata for Clarinet and Pianoforte, ibid. P. Bingulac, Don Alerlend, Savremeni akordi, 1955. P. Crosslcy-Holland, John Nicholson Ireland, MGG, VI, 1957. H. Rutland, J. Ireland, The Musical Times, 1959. K. Ks."

223

meunarodnih nagrada (Japan, Italija, Austrija), djeluje kao profesor na Muzikoj koli univerziteta Toho Gaku'en u Tokiju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncertna uvertira, 1948: simfonijeta, 1953; Ricercare za 13 izvodilaca 1954; dvostruki koncert za violinu i klavir, 1955 ; koncert za grupe gudaa, duhae i udaraljke, 1957. KOMORNA : Concertj da camera za 7 instrumenata, 1951; gudaki sekstet, 1950: gudaki kvartet, 1945; klavirski trio, 1948: sonata za violonelo i klavir, 1945; 3 stavka za violonelo, 1969; muzika za vibrafon i klavir, 1961. Elektronska muzika. Televizijska opera Aya no Tsuzumi, 1962. Oratorij Ichino-lani, 1966. Prirunik o dodekafoniji Ijunion no Ongaku, 1953. Preveo na japanski Musik der Gegenzvart K. H. Wornera (1955). Die Komposition mit zwolj Tonen J. L. Rufera (1957) i Musik des technischen Zeilalters F. K. Priberga (1963).

IRIARTE (Yriarte), Tomas de (anagramatski pseud. Tirso Imareta), panjolski pjesnik i kompozitor (Puerto de la Cruz de Oratava na Teneriffi, Kanarski otoci, 18. IX 1750 Madrid, 17. IX 1791). God. 1764 doao u Madrid i uio do 1771 evropske jezike, povijest, geografiju, matematiku i fiziku; uz to upotpunio muziko obrazovanje (A. Rodriguez de Hita). Upoznao djela Glucka i Havdna i postao velik poklonik njegove umjetnosti. Poema La Muica imala je velik i dugotrajan uspjeh u Evropi i Americi. Od 1771 slubeni prevodilac u Dravnom sek retarijatu, a od 1776 arhivar Vrhovnog ratnog vijea. God. 1779 inkvizicija ga je optuila zbog polemikog i antikonformistikog duha.
DJELA (muzika): melodrama Guzman cl Buno, 1790; kanon Canon de sociedad za 3 glasa. Didaktina poema u 5 pjevanja La Muica, 1779 (djelo je doivjelo brojna izdanja; tal. prijevod 1789; franc. 1799; engl. 1807). LIT.: E. Cotarelo y Mori, Iriarte y su epoca, Madrid 1897. Isti, Proceso inquisitorial contra Don T. de Iriarte, Revista de areh., bibl. y mus., 1900 J. Subira, Los melologos de Rousscau, Iriarte . . . , Revista de la Biblioteca del Ayuntamiento de Madrid, 1928. Isti, El compositor Iriarte y el cultivo espanot del melologo, 2 sv., Barcelona 1949 - 50. Isti, Tomas de Iriarte, MGG VI 1957.

IRSKA MUZIKA. Irska narodna pjesma slui se irsko -gaelskim i engleskim jezikom. Gaelski su tekstovi stariji. U tom su jeziku srednjovjekovni dvorski pjesnici sastavljali svoje skandirane metre. Pjevaa ili recitatora tih pjesama pratio je harfist. Od te muzike, koja se najvie kultivirala od XIII do XVI st., nita se nije sauvalo. Usporedo s bardskom poezijom postojala je i narodna prozodija, izgraena na drukijoj metrikoj osnovi (naglaeni i nenaglaeni slogovi) i na asonanci (podudaranje vokala kao princip sroka). Uz te narodne stihove iskljuivo se vezala irska muzika poslije propasti gaelske kulture (sredina XVII st.). Metrika irsko-gaelske narodne poezije temelj je ritmike strukture irskog melosa, pa i onda kad je tekst engleski. Melodije se mogu podijeliti na toliko klasa, koliko ima vrsta metrike grade u narodnom pjes nitvu. U pogledu sadraja, najbrojnije su ljubavne pjesme; mnogo ima i uspavanka, humoristikih i pobonih pjesama, tubalica, napitnica te pjesama uz seljake radove (oranje, muenje, predenje). Tipino su irske strukture pjesme u trodobnoj mjeri (G. Petrie ih naziva pripovjedakim) i melodije na daktilske etvorostihove. Medu pjesmama engleskog teksta treba razlikovati transplantacije engleskih i kotskih pjesama od domorodakih tvorevina. Engleski su tekstovi na niem poetskom nivou od gaelskih. Meu narodnim instrumentima prvo mjesto pripada harfi, a drugo gajdama. Irska je, pored Velike Britanije, kolijevka evropske harfe, koja se na Britanskom otoju pojavljuje najk asnije u VIII st. Harfisti su bili stoljeima jedni od glavnih nosilaca irske muzike kulture. esto su sami bili jo i kompozitori i stihotvorci. Veina harfista bili su putujui svirai. Prvi harfist kompozitor, koji se poimence spominje, jest Rory Dali O Cathdin (sredina XVI st. sredina XVII st.). Meu najvee harfiste ubrajaju se D. Murphy, C. Lyons, T. Carolan (sva trojica u ranom XVIII st.) i D. Hempson (16951807). Prireivali su se i sastanci harfista (Harpers' Assembly). Na takvu festivalu u Be lfastu 1792 zapisao je irski sakuplja E. Bunting melodije posljednjih irskih harfista. Irske plesove prvi put preciznije spominje engleski pisac i svjetski putnik F. Morvson, koji je 1600 03 boravio u Irskoj, u knjizi An Itinerarv (1617); on opisuje ples s maevima i ples vatre. Dananji su narodni plesovi jig, reel, hornpipe i set dance; tradicionalni instrumenti na kojima se izvode su uuion pipes (vrsta gajda), gusle i flauta. Najopseniju zbirku irskih narodnih plesova sastavio je F. O'Neill (1903 i 1907). Najranija zapisana irska melodija nalazi se u zbirci William Ballet's Lute Book, nastaloj vjerojatno prije 1622. Irskih melodija ima u zbornicima Fitzvvilliam Virginal Book (oko 1620), Playfordovu The Dancing Master (1650 1728), u zborniku Pi'lls to Purge Melanchoh (1698 1720) Th. Durfeya. Prve zbirke, koje sadravaju same irske melodije, izdali su J. i W. Neale u Dublinu (oko 1721 i oko 1725). U engleskoj baladnoj operi (XVIII st.) pojavili su se mnogi irski narodni napjevi. Medu znatne sistematske sakupljae, odnosno izdavae irskog muzikog folklora ubrajaju se E. Bunting (17731843), Th. Moore (17791852), H. Hudson (17981889), G. Petrie (17891866), P. W. Jovce

IRINO, Yoshiro, japanski kompozitor (Vladivostok, 13. XI 1921). Uenik S. Moroja u Tokiju; 1946 utemeljio dru tvo mladih kompozitora pod nazivom Shimeika. Dobitnik brojnih

IRSKA MUZIKA. Minstrel uz gozbu, drvorez iz 1581

224

IRSKA MUZIKA ISABELLA LEONARDA


po sredini izmeu Josquinove gipke elegancije i Obrechtove 6 tine i plastinosti. Zajedno s njima razvio je, pod tali jans] utjecajem, smisao za zvunu harmoniju i akordiku strukturu odmjereno i ujednaeno, polifono tkivo- Njegove njemake pjes: s kompozicijama H. Fincka i P. Hofhaimera, utrle su put njerr kom polifonom Liedu XVI st. U pjesmi Innsbruck ich muss c lassen moe biti utjecaja talijanske frottole, kao i njemakog ali dikog Lieda. To je pjesma bez cantus firmusa, s glavnom i lodijom u diskantu (postoji i Isaacova pjesma s tom melodij kao cantus firmusom u tenoru). Velika popularnost te pjes zasjenila je njegove mise, motete, ehansone, talijanske i njema pjesme, kao i velianstveni Choralis Constantinus.
DJELA: oko 40 kompozicija u tabulaturama za orgulje ili za lutnju; 90 svjetovnih vokalnih ili instrumentalnih kompozicija za 3 i 4 glasa na njema francuske i ta lijanske tekstove; neodreen broj kompozicija bez naslova i tel medu njima 11 za 3 glasa, 4 za 4 glasa i r za 5 glasova. CRKVENA: 37 r za 46 glasova; 15 Creda za 4 glasa; 2 Benedictusa za 3 glasa; Choralis Constant zbirka propriuma mise (ukupno 97) za cijelu crkvenu godinu u 3 sv. (dov L. Senfl; djelo je tampano poslije Isaacove smrti, 1550 55); vie od 70 1 teta za 2 6 glasova. NOVA IZD. (najvanija): svjetovne kompozicije (uz nekoliko moteta) J. Wolf (DTO, XIV, 1907, 1 i dodatak DTO, XVI, 1909, 1). Choralis C stantinus, I dio, obj. E. Bezecny i W. Rabi (DTO, V, 1898, 1); Isto, II dio, A. Webern (DTO, XVI, 1909,1); Isto, I I I dio, obj. L. Cuvler (Universit Aiichigan Publications, 1950). Aiissu Carminutn obj. R. Hevden (Das Choru 193); 4 mise, obj. F. Fano (Archivium musicies metropolitanum meiolant 1962); 4 moteta obj. M. Just (Das Chorzvcrk, 1965). LIT.: O. Kade, Heinrich Isaak, Allgemeine Deutsche Biographie, Ler 1881. A. Thiirltngs, Isaac in Augsburg (?) und Konstanz, DTB, III, 2, L zig 1903. J. Wolf, Zur Isaac-Forschung, ZIMG, 1906 07. Isti, Isa; Firenze, Nuova Muica, Firenze 1907. H. Riemann, Kleine Studien zu hannes Wolf*s neuestem Isaak-Band, SBIMG, 1908 09. H. Rietsch, H. I; und das Innsbrucklied, PBJ, 1917. P. Blaschke, Der Choral in H. Is; Choralis Constantinus (disertacija), Breslau 1926. H. Osthoff, Zu Isaac Senfls deutschen Liedern, ZFMW, 1931 32. F. Ghisi, Le musiche di I: per il San Giovanni e Paulo di Lorenzo ii Magnifico, RAM, 1943. L. Cuy The Sequences of Isaac's Choralis Constantinus, Journal of the American M cological Societv, 1950. Isti, Critical and Analvtical Commentarv, u izd. c Choralis Constantinus, I I I , Ann Arbor 1950. B. Becherini, La canzone , battaglia di Isaac Revue Belge de Musicologie, 1953. R. Alabchold, H. Is; Beitrage zur Kompositionstechnik an Hand der choralisch-polvphon alternie] den Messen (disertacija), Munchen 1954. G.-R- Patzig, Liturgische Gru lagen und handschriftliche Uberlieferung von H. Isaacs Choralis Constantii (disertacija), Tiibingen 1956. H. Albrecht, Henricus Isaac, MGG, VI, i< F. A. D'Accone, The Singers of San Giovanni in Florence During the 1 Centurv, Journal of the American Musicological Societv, 1961. Isti, A. Sqi cialupi e il codice mediceo 87, L'Ars Nova nell' It alia del Trecento, Cert; 1962. Isti, H. Isaac in Florence, MQ, 1963. F. Ghisi, Alcune note in marg alle fonti italiane profane intonate da Arrigo il tedeseo, Studien zur italienis -deutschen Musikgeschichte, II (obj. H. Hucke), Koln i Graz 1965. M. 5, helin, Quellenstudien zu Hi Isaac und seinem Messen-Oeuvre (disertac Basel 1967. W. P. Mahrt, The Missae ad organum* of H. Isaac (disertac: Stanford Universitv (California), 1969. B. A

(18271914), A. M. Freeman, E. Costello, C. G. Hardebeck, P. A. Wahh, M. Hannagan, S. Clandillon i 5. 0'Boyle.


LIT.: (ukljuene su i zbirke narodne muzike): E. Bunting, Ancient Irish Music, I i II, London 1796 i 1809, III, Dublin s. a. (prve 2 zbirke prema rukopi sima nanovo izd. D. J. O'Sullivan, The Bunting Collection of Irish Folk Music and Songs, London 1927 39). G. Petrie, Ancient Music of Ireland, Dublin 1855. Isti, Music of ireland, Dublin 1882 (ove zbirke i druge Petrijeve zapise obj. C." v. Stanford, The Complete Collection of Irish Music as noted by George Petrie, London 1902 05). Journal of the (English) Folk Song Societv, I-VIII, London 1899 1931 (sv. VI sadrava zbirku melodija iz zapadnog dijela Corka A. M. Freemana). R. B. Armstrong, The Irish and the Highland Harps, Edinburgh 1904. Journal of the Irish Folk Song Societv, I-XXIX, London 1904 37 (sv. XVI sadrava zbirku E. Costella Amhrain Mhuighe Seola). W. H. Granan Flood, A Historv of Irish Music, Dubim 1905. F. O' Neill, The Dance Music of Ireland, Chicago 1907. C. G. Hardebeck, Seoda Ceoil (3 sv), Dublin od 1908 dalje. P. W. Joyce, Old Irish Folk Music and Songs, Dublin s. a. i London 1909. H. Hughes, Irish Countrv Songs, I, 1909; IIIV, London 1915 36. H. Morris, Cead de Cheoltai Uladh, Dublin 1915 (tekstovi bez melodija, a l i uz vrijedne napomene i komentare). P. A. Walsh, Arg Ceol Feinig, Dublin 1920. C G. Hardebeck, A Collection of Jigs and Reels (2 sv.), Dublin 1921. D. Corkery, The Hidden Ireland, Dublin 1925 (nema melodija, ali sadrava vrijedan literarni materijal). M. Hannagan i -S. Clan dillon, Londubh an Chairn, Oxford 1927. W. Danckert, Das Europaische Volkslied, Berlin 1939. C. G. Hardebeck, Fuinn Fiadha Fuinidh (2 sv.), Dublin 1940. S. O'Boyle, Cnuasacht de Cheoltai Uladh, Dublin 1944. Isti, Irische Musik, MGG, VI, 1957. R.

IRTENKAUF, VVolfgang, njemaki muzikolog (Goppin gen, 9. I 1928 ). Studirao teologiju i muzikologiju na Univerzitetu u Tiibingenu i tamo 1953 doktorirao s disertacijom Die Choralhandschriften der Wiirttembergischen Landesbibliothek Stuttgart. Od 1955 bibliotekar i zatim rukovodilac Rukopisnog odjela Zemaljske biblioteke u Stuttgartu.
DJELA (izbor): Das neuerivorbene Vt'eingartner Tropar der Stuttgartcr Landcsbibliothek (Cod. brcv. 160), AFMW, 1954; Eine St. Pauler Handsckrifl aus dem Jahre 1136, Carinthia, 1955; Bachs Magnificat und seine Verbidung zli Weihnachten, Musik und Kirche, 1956; Choral und Choraiforschung in tmscrer Zeit, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1956; Das Seckauer Cantionarium vom Jahre J 345 (Hs. Graz 756J, AFMW, 1956; Die Alleluja-Tropierung der Weingartner Handschriften, Festscririft Klosters Weingarten, 1956; Die Weihnachtskomplet im Jahre 1345 in Seckau, MF, 1956; Melhodisches sur Arbeit an Choralhandschriften, Muica sacra, 1956; Der Computus ecclesiasticus in der Einstimmigkeit des Mittelalters, AFMW, 1957; Ein neuer Fund zur liturgischen Ein- und Mehrstimmigkeit des 15. Jahrhunderts, MF, 1959; Abecedar-Sequenzen, ibid., 1963; Mirakel und Musik im Mitteiaitcr, ibid., 1964; Zur ntitlelalterlichen Liturgie- und Aiusikgeschichte Ottabeurem, Festschrift der Abtei Ottobeuren, 1964.

ISAAC (Yzaac, Ysac), Henricus, kompozitor flamanskog podrijetla (?, oko 1450? Firenca, 26. III 1517). O njegovu kolovanju nita nije poznato. God. 1484 doao u Firencu na poziv Lorenza Medici (ii Magnifico) i boravio niz godina na njegovu dvoru; bio pjeva u krstionici 6". Giovanni katedrale 5. Aiaria del Fiore i u crkvi SS. Ammnziata; moda je bio i kapelnik. Us koro poslije protjerivanja obitelji Medici iz Firence (1494) naputa grad. God. 1496 postao je kompozitor dvorske kapele cara Maksimilijana I u Beu, odakle je esto posjeivao Firencu. God. 150305 boravio nekoliko puta na dvoru Ercolea I d'Este u Ferrari, a 14971500 podravao vezu sa saskim knezom izbornikom Friedrichom Mudrim. Izmeu 1503 i 1514 boravio ee u Konstanzu. Posljednje godine ivota proveo u Firenci, moda u diplomatskoj misiji. Isaacovi su uenici L. Senfl, B. Resinarius, a moda i B. Ducis. I. je neobino mnogostran muziar. Historiari esto istiu njegov kozmopolitski karakter, tj. sposobnost uivljavanja u raz ne muzike dijalekte. Firenca je Isaacu bila druga domovina; odatle mu je bila i ena. Usvojivi mnoga talijanska muzika obr ljeja, on je ipak uvijek ostao Nizozemac; zajedno s Josqui nom i Obrechtom stvorio je stil vokalne (preteno etvoroglasne) po lifonije u kojoj sve vie primjenjuje princip imitacije. I. se nalazi

ISAAC-LELONG, Adele, francuska pjevaica, sopran (Cal; 8. I 1854 Pariz, 1915). Uenica G. -L. Dupreza, debitir 1872 u Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu (Herold, Le Pre c Clercs). Angairana 187383 na Opera-Comique u Parizu, velikim uspjehom nastupala u francuskom repertoaru i u Moz tovim operama. Poto je 2 godine pjevala u Operi, zatim u Lie i Lvomij vratila se 1878 u Opera-Comique. God. 1888 nastup u kazalitu Apollo u Rimu. Povukla se s pozornice poslije 18'
LIT.: H. de Curzon, Croquis d' artistes, Pari 1898.

ISAACS, Edvvard Maurice, engleski pijanist i kompozi (Manchester, 14. VII 1881 31. VII 1953). Studirao na V toria University u Manchesteru {Bachelor of Music 1901), uz na Royal Manchester College of Music (diplomirao 1902). Posl kratka boravka u Berlinu, Beu i Leipzigu ivio u Mancheste: 1932 potpuno oslijepio. Od 1923 do smrti direktor Podnevnih kc cerata. Istakao se kao klavirski virtuoz i interpret. Na njegov ko: pozitorski stil utjecali su Brahms i Mendelssohn.
DJELA: koncert za klavir u cis-molu, 1907; klavirski trio u Es-duru, 19 sonata za violinu i klavir, 1910. KLAVIRSKA: 2 Caprice-Etudes op. 1898; 4 etide op. 1, 1900; 6 Miniatures, 1904; Etude-Variatiom on an Origi Theme, 1905; Moonlight and Siciliano op. 8, 1915; Caprice on an i8ifl Cent, Country Dance of Gretry, 1917; Arabesque on a Czerny Study, 19^7^ Prelude a Ferdinand Hiller Chcrale, 1925; Minuet, Hutnoreske, Scherzoso and Ritorn i dr. Brojne solo-pjesme. Spis The Blind Piano Teacher, 1945 (u sljepak pismu) i 1948. IZDANJA: C. Fuchs, Violoncello Works for Teaching , Pcrforming . . . zvith Accompaniments by E. Isaacs, 1911; Szvift Edition of Class, and Modem Composers for the Pianoforte. Edited and fingered by E. Isaacs. LIT.: L. Duck, Edward Maurice Isaacs, MGG, VI, 1957- ISABELLA

LEONARDA (zvana La musa novares talijanska kompozitorica (Novara, oko 1620 oko 1700). V; rojatno uenica G. Casatija. Redovnica u urulinskom samosta: u Novari (od 1686 predstojnica samostana).

Glorta pani & filio

St fpiritui

fano

Slan tat a x

H. ISAAC. Strana iz zbirke mole ta Choralis Constantinus, Numberg 1550

DJELA: Sonate a 1 4 istromenti op. 16, 1693. CRKVENA : Sacri c: certi a 1 4 v. op. 3, s orguljama, 1670; Alessa e Salmi concertati et a capp con istromenti ad lib. op. 4, s orguljama, 1674; Aiotetti a voe sola istromenti e parte senza op. 6, 1676; Motetti a i 4 v. op. 7^ s orguljama, 16 Vespro a cappella della Beata V erg ine e Aiotetti concertati op. 8, za 4 glasa i orgu 1678; Aiotetti a v. sola op. n, 14, 1 5 1 17, 1684, 1687, 1690 i 1695; Aiotetti c sola op. 12, s orguljama, r686; Aiotetti a 1 3 v. con violini e senza op. 15, 16 Messc a 4 v. concertate con stromenti et Aiotetti a l 3 v. pure con stromenti 18, 1696; Salmi concertati a 4 v. con stromenti op. 19, 1698; Aiotetti a v. sola istromenti op. 20, 1700. LIT.: V. Fedeli, Le cappelle musicali di Novara, Istituzioni e Monume dell' Arte Musicale Italiana, I I I , Milano 1939.

ISAMITT ISLER
ISAMITT, Carlos, ileanski kompozitor i slikar (Rengo, 13. III 1887 ). Studij muzike zapoetu Santiagu na Conservatorio Nacional de Muica (P. H. Allende), nastavio u Italiji, Parizu, Madridu i Hagu. Bavio se muzikom i slikarstvom. Predavao na raznim kolama. Prouavanje muzike araukanskih Indijanaca trajno je utjecalo na njegovo muziko stvaralatvo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Friso araucano za violinu i orkestar;

225

kompozicije (sonata Evocacion araucana). DRAMSKA. Baleti: Ei Pozo de Oro, 1944; Lautaro, 1968 i El grito de la sangre, 1969. Vokalne kompozicije uz pratnju orkestra, gudakog kvarteta ili klavira.

ISFAHANI, AL- (Abu'l Farad, Ali ben al Husain ben Muhammad), arapski pjeva, muziar i historiar (Isfahan, 897 21. XI 967). Odgojen u Bagdadu; kao najvei uenjak svoga vremena vei dio ivota putovao, ali se neko vrijeme zadrao na dvorovima sultana od Hamadana Saif-ad-Daule u Alepu i prineva od Buwaiha. Pisanju svoga golemog djela Kitab al-agani al' kabir posvetio je itav ivot; veliki arapski historiar Ibn Haldun naziva to djelo registrom (dizvan) Arapa i osnovnim izvorom za studenta knjievnosti. Knjiga je prava riznica informacija o svemu to je u vezi s arapskom muzikom i pjesnitvom od najranijih poetaka do X st.

NOVA IZD. (samo glavnog djela): tekst obj. u Bulaku 1868 u 20 sv., do-

vidirano iza. tampalo se u is.airu oa 1927. i_jjeiomican irancustu pnjevoa t. m. Quatremerea obj. u Journal Asiatique, Pari 1835; djelomian latinski prijevod J. G. L. Kosegartena (Alii hpahanensis Liber Cantilenarum Magnus) obj. u Greifswaldu 1840 43. LIT.: H. G. Farmer, History of Arabian Music, London 1929. Isti, Sources of Arabian Music, Bearsden 1940. Isti, Ali ben al-Husain ben Muhammad Abu'l Farag Al-Isfahani, MGG, I, 1951.

ISHII, 1. Kan, japanski kompozitor (Tokyo, 30. III 1921 ). Uenik T. Goha, T. Ikeno'uchija i H. Odake na muzikoj koli Musashino u Tokiju, usavravao se na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (1952 54) kod C. Orffa. Dobitnik vie nagrada; od 1956 profesor je na muzikoj koli univerziteta Toho Gaku'en u Tokiju, od 1966 na Universitetu Aichi u Nagovi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Ainu; simfonijska pjesma Yama, 1954; simfonijski stavak YMCA; baletna suita Marimo. Sonata za klavir, 1948. DRAMSKA: opere En-no-Gyoja, 1966 i Kesa to Morilo, 1969. Baleti: Kami 10 bajaderj, 1950; Ningen tanjo, 1954 i Marimo, 1963.

2. Maki, kompozitor (Tokyo, 28. V 1936') Brat Kana; uenik A. Ifukube i T. Ikeno'uchija u Tokiju, studij zavrio 1961 na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (B. Blacher, J. Ru fer). Dobitnik vie meunarodnih nagrada.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 stavaka, 1961; Transitionen, 1962; Kyo-So za udaraljke i orkestar, 1969. KOMORNA: Vorspiel und Variationen za 9 izvodilaca, 1961; Aforizmi za udaraljke, klavir i gudaki trio, 1963; La-sen (spirale) za komorni orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1963.

songuru lidijski, sa zavrnom kadencom na f gornjoj kvinti. Muzika uz ples bila je u-vijek vokalna. Narodna instrumentalna muzika dugo se vremena malo njegovala. Tradicionalni su instrumenti lang-spil i fidla. Langspil je vrsta citre s gudalom, koja ima jednu ili dvije jednako ugodene ice i treu za oktavu dub-blju, bordunsku. Ima i langspila samo s jednom icom. Gudalom se povlai preko jedne ice (ispod nje se nalaze prenice); ostale slue za rezonanciju. Fidla je takoer gudaki instrument, stariji od Wr langspila, najee sa dvije ice; guda lom se povlai preko obje ice. Od crkvene muzike ISLANDSKA MUZIKA. Stranica misala, ouvao s'e kao najraniji oko 1600 rukopisni dokument asoslov u stihovima Officium Sancti Thorlaci (konac XIII st.). Poslije 1550 gregorijansko pjevanje zamijenjeno je protestantskim koralom (grallara sb'ngur). Od kraja XVI st. izdavale su se zbirke protestantskih korala, veinom jednoglasnih. U toku stoljea ko- ralna se melodija sve bogatije melizmatski ukraivala; dananji je koral, naprotiv, ravnomjerno ritmiziran. Individualne kompozicije javljaju se u drugoj polovini XIX st. Dio islandskih kompozitora pie pod narodnim utjecajem. Mnogi se koluju u velikim evropskim sreditima. Prvu zbirku narodnih pjesama izdao je 1906 09 B. Thorsteinsson (1861 1938). Prvom i zasad jedinom islandskom muzikologu H. Helgasonu (1914) povjerila je drava zadatak da skupi, obradi i izda narodne melodije. U Revkjaviku postoji simfonijski orkestar i kazalite, u kojem se povremeno izvode opere, zatim nekoliko muzikih drutava, dvije muzike kole, dva pjevaka drutva, drutvo pjevaa narodnih epova, jedan muziki asopis i dva muziko-izdavaka drutva.
LIT.: A. Hammerich, Studien iiber islandische Musik, SBIMG, 1899 1900. H. Wiehe, Om Islandsk tonekunst og musikliv, Dansk-islandske samfunds smaskrifter, X, Kobenhavn 1922. J. Leifs, Islandsk tonekjensl, Oslo 1924. Isti, Islandische Volkslieder, 2FMW, 1929. B. Thorsteinsson, Islenzk vikivakalog, Reykjavik 1929. E. M. Hornbostel, Phonographierte islandische Zvviegesange, Deutsche Islandforschung, Breslau 1930. B. Thorsteinsson, Thjo legt songlif a Islandi a fornu og nyju, Siglufjor ur 1931. Isti, Folkelig Sang og Musik paa Island, Nordisk Kultur, Kobenhavn 1934 - B. K. Thorolfsson, Rimur fyrir 1600,1934. 5. Sveinbjo'rnsson, Icelandic Folksongs, Edinburgh, Pentland i Reykjavik 1949 (II izd.). H. Helgason, Islandische Musik, Singt und spielt, Ziirich 1949. F. Metzler, Tonalitat und melodische Struktur der alteren deutschen und nordischen Volksweise mit besonderer Beriicksichtigung der islandischen Kleinmelodik (disertacija), Tiibingen 1950. J. Leifs, Islands kunstlerische Anregung, Reykjavik 1951. P. Mies, Islandische Volksweisen und -lieder, Deutsche Sangerbundes -Zeitung, Monchen-Gladbach 1953. II. Helgason, Das jiingere Heldenlied in Island (disertacija), Zurich 1954. Isti, Das Heldenlied in Island heute, Deutsche Sangerschaft, Bremen 1955 - Isti, Island, MGG, VI, 1957. M. S. Selden, The Music of Old Iceland, American-Scandinavian Review, 1957. H. Helgason, Das Bauernorganum auf Island, Kongressbericht Koln, 1958. B. A.

ISIDOR BAJI, muzika kola, Novi Sad -> Muziko kolstvo u Jugoslaviji , ISLAMEJ, kabardinski i adigejski narodni ples u brzom tempu. Naziv je poznat u umjetnikoj muzici po istoimenoj kla virskoj fantaziji M. Balakireva. ISLANDSKA MUZIKA. Historija islandske umjetnike muzike poinje u XIX st. Tradicija narodne muzike, naprotiv, veoma je stara. Prvi doseljenici na Islandu bili su, vjerojatno, kotski i irski redovnici. U drugoj polovini IX st. doli su skandinavski Vikinzi, koji su veinom potjecali iz Norveke i iz norvekih naseobina na Britanskim otoc ima. Oko god. 1000, poto je uve deno kranstvo, nastali su na Islandu zapisi razgranatih obitelj skih kronika (saga), pjesama, povijesnih traktata, mitolokih rasprava i dr. Najpoznatija je starija Edda, zbirka mitolokih i junakih pjesama; njeni stihovi predavali su se na nain koji se po razvijenosti melodijske linije nalazi po sredini izmeu govornog tona i prave melodije; takva praksa jo je danas rairena u deklamiranju narodnih epova. Pjevanje kojim poinje Edda, Voluspa, sadrava tzv. Himnu stvaranja svijeta, ija se melodija smatra najstarijom islandskom narodnom pjesmom, zapisanom izravno po usmenoj predaji. Najraireniji oblik narodnog pjevanja jesu rimur (od rima), nastali oko polovine XIV st., junake strofne pjesme (zvane, za razliku od pjes ama iz Edde, mlae ju nake pjesme), koje su katkad samo dijelovi velikih (do nekoliko tisua stihova dugakih) epopeja. Sa svakim dijelom epopeje (pa i ee) mijenjao se metar, a s njim i melodija (polupjevnog, polugovornog karaktera). I danas ima mnogo narodnih pjevaa. U islandskom narodnom pjevanju jo je ivo dvoglasje u paralel nim kvintama u stilu ranog organuma, nazvano tvisongur. Prakticiralo se osobito u sveanim zgodama. Najei je modus u tvi MUZ. E., II, 15

ISLER, Ernst, vicarski muziki pisac i orgulja (Zurich, 30. IX 1879 26. IX 1944). Studirao na Muzikoj koli u Ziirichu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (E. Rudorff). Vrativi se u Zurich, od 1902 crkveni orgulja, zborovoa i na Konzervato riju profesor klavira (1909 20), zatim ef orguljskog odjela (191942). Uz to od 1902 do kraja ivota muziki kritiar lista Neue Zurcher Zeitung i 191029 redaktor asopisa Schiveizerische Musikzeitung. Priredio je velik broj orguljskih koncerata, izvodei opsene historijske programe i djela suvremenika. U mladosti se bavio i komponiranjem. Djelujui preko etrdeset godina kao muziki kritiar iroke kulture i nepogreiva osjeaja za prave vrijednosti, I. je u velikoj mjeri utjecao na muziki ivot Ziiricha i itave vicarske. On je, prvi u svojoj zemlji, zagovarao muziku M. Regera, zatim O. Schoecka, Hindemitha, Honeggera, W. Burkharda i mnogih mladih kompozitora. Znaajnu je ulogu odigrao i kao koncertni orgulja i pedagog, pobuujui interes za taj instrument; odgojio je dvije generacije vicarskih orguljaa.
DJELA. Knjige: Carl Attenhofer, 1915; Max Reger, 1917; Hans Huber, 1923; Eiihrer durch die Musik von O. Schoecks Penthesilea, 1928; Das ziircherische

226

ISLER ISTEL
reda u La Valletti. Od 1800 rni kompozitor u Parizu. 1 1802 osnovao sa L. heru jem, E. Mehulom, P. Rode R. Kreutzerom izdavako p zee Le Magasin de Musiqu Isouardova djela nejednak vrijednosti. U prvim decerii XIX st. njegove su opere opere buffe, a jo ee, oj comique) odigrale vanu u i doivjele veliki uspjeh, za Ijujui njegovoj zanatskoj si nosti, melodijskoj invenciji vosti, vedrini i izvrsnim lib ma. Isouardovoj populan mnogo su pridonijele i pje
(romances).
DJELA. DRAMSKA.Oko 4c ra :V'Avviso aimaritati,l794 ; IIBa di Siviglia (prema Beaumarchaisu 1796; Le Petit Page ou La Prison d'Etat, 1800; La Statue ou La Femme A 1802; La Ruse inutile] ou Les Rivaux par convention, 1805; Les Rendez Bourgeois, 1807; Un Jour a Pari ou La Lecon Singuliere, 1808; Cendrillon, ] Joconde ou Les Coureurs d' Aventures, 1814; Jeannot et Colin, 1814; Les Mari, 1816. Kantate; airs; canzonette; romances (pjesme). Mise; ps; moteti. LIT.: F. Feti, N. Isouard, Revue et Gazette Musicale de Pari, 1 E. Wahl, Nicolo Isouard: sein Leben und sein Schaffen auf dem Gebiel opera comique (disertacija), Miinchen 1906. U. Rolandi, Muica e ^ cisti in Malta, Livorno 1932. M. Briauet, Nicolas Isouard, MGG, VI, ] N. ISOUARD

Musikleben seit der Erb'ffnung der neuen Tonhalle (2 sv.), 193536. lanci i studije (izbor): Instrumentalsolisten, Das Atlantis Buch der Musik, 1934; 25 Jahre Schtueizer Musik, SMZ, 1939; Die evangelische Kirche der deutschen SchtveizunddieMusik,u djelu W. Schuha SchzveizerMusikbuch,l939;Das neue GesangBuch der evangelisch-reformierten Kirche der deutschen Schzveiz, SMZ 1941; Vergleichende Charakteristik von c- und d-moll Werken Bachs und Beethovens, ibid., 1943; G. F. Handels Orgelkonzerte, ibid., 1944. LIT.: H. Spelti, Zum Riickritt E. Islers als Organist, SMZ, 1942. H. Funk, E. Isler, der Organist und Orgellehrer, ibid., 1944, 2. E. Isler zum Gedachtnis (s prilozima H. Grossmanna, W. Schuha, K. Matthaeia i drugih), Zurich 1944. W. Schuh, Ernst Isler, MGG, VI, 1957.

ISMAGILOV, Zagir Garipovi, sovjetski kompozitor (Verhnee-Semjanovo, Orenburg, 8. I 1917 ). Studirao na Moskovskom konzervatoriju, kompoziciju kod V. G. Ferea. Autor prve bakir ske muzike komedije Kodaca (1959); djela su mu melodijski bogata, tijesno povezana s bakirskim muzikim folklorom.
DJELA: simfonijska uvertira na teme dviju bakirskih narodnih pjesama, 1951. Sonata za flautu i klavir, 1949; poema za violinu i klavir, 1950. DRAMSKA: Opere Canaeam K>Aaea, 1955 i HIaypa, 1963. Muzika komedija Kodaca (CsoHHeuuua), 1959. VOKALNA: kantate O Jlenum, 1949 i IJucbMO, 1952; vokalno-koreografska suita HefpmnnuKU 1953; solo-pjesme; ro-manse. Obradbe narodnih pjesama.

ISNARD, francuska obitelj orguljara. 1. Jean-Esprit (Bedarrides, Vaucluse, krten 21. I 1707 Tarascon, pokopan 16. III 1781). Zaredio se vjerojatno u domini kanskom samostanu u Tarasconu. Najranija vijest o njegovoj djelatnosti potjee iz 1734. Aktivan uglavnom u Provansi. Nje govo se ime susree u mnogim gradovima: Aix (katedrala, 1746), Marseille (dominikanska crkva, 1746), Nimes (katedrala, 1752), Tarascon (dominikanska crkva, 175456), Carpentras (St. Siffrein, 1755), Avignon (St. Pierre, 1758, 176667), Arles (St. Trophime, 1767, 1780, Grands Augustins, 1779 ili 1780), Rodez (I775)> Albi (katedrala, 1778), Mende (katedrala, 1780) i dr. Njegovo najvanije djelo su orgulje dominikanskog samostana u St. Maximinu (Var) sa 43 registra i 4 manuala, sagraene 1772 uz suradnju neaka Josepha. Instrument je izvrsno sauvan. 2. Jean-Baptiste (Bedarrides, 24. VI 1726 Orleans, 18. VIII 1800). Neak Jean -Esprita. ini se da je oko 1754 napust io junu Francusku (moda po zavretku naukovanja kod svog strica); 1756 se nastanio u Orleansu gdje je reparirao orgulje crkve St. Aignan; od 1758 djelovao u Bloisu (sagradio orgulje opatije St. Laumer) i od 1777 ponovno u Orleansu. Njegovo su najvee djelo orgulje sagraene 178489 u crkvi St. Salomon u Pithiviersu kraj Pariza, sa 44 registra i 4 manuala; instrument je djelomino sauvan. 3. Joseph (Bedarrides, 5. IV 1740 Bordeaux, 9. IV 1828). "rat Jean-Baptistea; uenik i kasnije suradnik svoga strica Jean-Esprita. Oko 1761 zdruio se s bratom, zatim otiao u Pariz i stupio u radionicu F. H. Clicquota; od 1768 kompanjon- A. de L'Epinea; tada je izradio orgulje u crkvi St. Laurent u Nogent-sur-Seineu (Auba) ; kratko vrijeme poslije toga vratio se u junu Francusku. Radio sam ili u zajednici sa stricom u Draguignanu (samostanska crkva, 1772), St. Maximinu (dominikanska crkva, 1772), Marseilleu (pavlinski samostan, 1778), Albiju (katedrala, !779)> Cavaillonu (katedrala, 1782), Tarasconu (Ste. Marthe, 1789) i drugim gradovima. Oko 1790 nastanio se u Bordeauxu.
LIT.: F. Raugel, Les Isnard, Art Sacre, 6, Pari s. a. P. M.-R. AArbus, Une Merveille d'Art Provencal, Ie Grand Orgue de la Basilique de St. Maximin-la-Ste-Baume (o Jean-Espritu). J. Brossec, Silhouettes musicales Orleanaises: Jean-Baptiste Isnard, Blois 1921. F. Raugel, Recherches sur quelques maitres de l'ancienne facture d'orgue francaise, Pari 1925 (o Josephu). N. Dufourcq, Orgues Comtadines et Orgues Provencales, Memoires de 1' Academie de Vaucluse, Avignon 1935. J. E. Laffont, Glanes sur un facteur d'orgues du Comtat Venaissin au XVIII eme siecle, ibid. Ar . Dufourcq, Documents inedits relatifs a 1' orgue Francais, 2 sv., Pa ri 1935. Isti, Orgues Comtadines et Orgues Provencales, Supplement, Pari 1955. J. Bonfils, Isnard, 1. Jean-Esprit, 2. Jean-Baptiste 3. Joseph, MGG, VI, 1957.

ISNARDI, Paolo, talijanski kompozitor (Ferrara, 1536 1596). Ne smije se zamijeniti sa svojim suvremenikom, redovnikom iz Montecassina Paolom iz Ferrare (Paolo Ferrarese). Kapelnik katedrale u Ferrari 1573 90 i uz to muziar i poslanik vojvode od Ferrare Alfonsa II d'Este. U svojim kompozicijama oituje se kao spretan kontrapunktiar. Pripadao je krugu muziara oko L. Luzzaschija.
DJELA. VOKALNA: 3 knjige madrigala za 5 glasova, 1568, 1577 i 1581; 1 knjiga madrigala za 6 glasova, 1589; 13 madrigala za 5 8 glasova u zbirkama onoga vremena, odnosno u rukopisu. CRKVENA: 1 knjiga misa za 4 glasa, 1573; 2 knjige misa za 5 glasova, 1568 i 1581; 1 knjiga misa za 6 glasova; 1590; Missa et Motettae cum 8 v., 1594; psalmi za 4 i 5 glasova; Magnificat za 46 glasova; lamentacije; moteti. LIT.: C. Sartori, Paolo Isnardi, MGG, VI, 1957- A. Cavicchi, Contributo alla bibliografia di A. Corelli, Ferrara 1961.

ISPITIVANJE MUZIKE NADARENOSTI, postupa okviru eksperimentalne muzike pedagogike, koji se sasto muziko-psiholokom promatranju muzikih sposobnosti i e: skog doivljavanja muzike kod djece i omladine. Ispituje se c tljivost sluha (s obzirom na visinu, intenzitet i boju tona), eventu; posjedovanje apsolutnog sluha, stupanj muzike inteliger koja se oituje u zapaanju i razlikovanju kretanja tonova melo< u analitikom prepoznavanju dvoglasja, akorda i istodobnog ; enja raznih melodija, te u pamenju, vjetini reproduciran identificiranju melodija, ritmova, muzikih oblika i instrume ije. Ispituje se i stvaralaka sposobnost i estetsko razumijev (vrednovanje) sadraja muzikih djela. Kod takva ispitiv uzimaju se u obzir i batinjene sposobnosti i muzikaln ost sre< iz koje dolazi ispitanik. Ispitivanja njemakog psihologa E. Walkera, izvrena kod' setak tisua djece od 6 do 15 godina, dala su ove rezultate: ot like do devete godine djeca vole otro ritmiziranu i bojama gatu muziku. Od desete do dvanaeste god ine oduevljavaji priproste narodne pjesme i koranice. Tek od trinaeste goc sklona je omladina sluati i izvoditi osjeajnu muziku i inter] tirati pjesme i zborove patriotskog sadraja. Ispitivanjem muzike nadarenosti kolskih obvezanika d se do podjele ispitanika na tipove koji prosjeno odgovaraju hovu uzrastu i psihikoj konstituciji. Na osnovi ispitivanja Insti za psihologijska istraivanja u Berlinu, kolska djeca mogi podijeliti na nekoliko tipova. U prvim godinama kolovanja ] vladava senzorian tip kojemu godi eufonija i arenilo tom Od tree kolske godine prevladava motorian tip koji se zai pokretnim elementima muzike. Istodobno se javljaju i objektiv emocionalni tipovi to vole muziku odreenog raspoloi (veselo, sjetno, njeno, itd.). Sve do osme godine kolovanja sa jeva asocijativno-imaginativni tip, koji svoje doivljavanje mu: oslanja na vanmuzike predodbene komplekse (slike, pr doivljaje u prirodi i si.). U toku osmogodinjeg kolovanja d< se rijetko susree reflektivni tip koji prima muziku na temelju sv duhovnog razmatranja. Taj je tip normalan nakon dovre procesa biolokog sazrijevanja. Znaajni su i rezultati amerikih psihologa (C. E. Seashi J. Kvvalvvasser, P. Dvkema).
LIT.: C. Seashore, Measurement of Musical Talent, Yowa Studie Psychology of Music, 1935. H. VPing, Tests of Musical Abilitv and Apprecial British Journal of Psychology, Monograph Supplements, 1948. Z. Gi<

ISOUARD, Nicolas (Nicolo de Malte), francuski kompozitor (Malta, 6. XII 1775 Pariz, 23. III 1818). Muziku studirao na Malti, zatim kod Amendole u Palermu, N. Sale i P. A. Guglielmija u Napulju. Prva mu se opera, na talijanski libreto, izvodi 1794 u Firenci. Orgulja, a godine 179598 dirigent je Maltekog

ISTARSKA LJESTVICA -> Hrvatska muzika, naroi ISTEL, Edgar, njemaki muziki pisac i kompozi tor (Mai 23. II 1880 Miami, Florida, 17. XII 1948). Studirao u Mirne nu muzikologiju (A. Sandberger), uz to kompoziciju i klavir Thuille). Djelovao u Miinchenu (190013) i Berlinu (1914: gdje je bio docent za estetiku muzike na Humboldtovoj akaderr a od 1919 na Lessing-Hochschule. Od 1920 u Madridu; pos izbijanja panjolskoga graanskog rata krae boravio u Eng skoj. Od 1938 ivio u SAD. Istaknuti muziki pisac i kriti suraivao u brojnim strunim asopisima. Bavio se osobito ist ivanjem historijskog razvoja opere. Njegov rad o opernom libn

ISTEL IVA NI
(pogotovo u novom izdanju od 1922) slovi kao standardno djelo. Zasluan je i kao izdava tekstova P. Corneliusa i E. T. A. Hoff manna.
DJELA: Singspielouvertiire za orkestar, 1905. DRAMSKA : Opere: Der fahrende Schiiler, 1906 (prer. 1918 kao Marienzauber); Des Tribunals Gebot, 1916 (i pod naslovom Verbotene Liebe, 1919); Endlich allein, 1920. Muzike komedije: Wenn Frauen traumcn, 1920 i Wie lernt man lieben, 1931. Igrokaz Spanisches Abenteur. Scenska muzika. VOKALNA: Hvmnus an Zeus za zbor i orkestar; tri pjesme za glas i orkestar op. 15; Zzvet Lieder in Kanonform za zbor op. 12; dvopjevi; solo-pjesme. SPISI: Das deutsche Weinachtsspiel und seine Wiedergeburt aus etn Geiste der Alusik, 1900; J. J. Rousseau als Kotnpo-nist seiner lyrischen Szene Pygmalion (disertacija), 1901; R. Wagner im Lichte eines zeitgenossischen Briefzvechsels (pisma H. Essera F. Schottu, s komentarom), 1902; Peter Cornelius, 1906; Die Entstehung des deutschen Melodramas, 1906; Die komische Oper, 1906; Die Bliitezeit der musikalischen Romantik in Deutsch-land, 1909; Das Libretto, IVesen. Aufbau und Wirknng des Opembuches, 1914 (prer. pod naslovom The Art of Writing Opera Librettos, 1922; preveo Th. Baker); Die moderne Oper seit dem Tode R. IVagners bis zum Weltkrieg, 1915 (II izd. 1923); Das Kunstzverk R. Wagners, 1916 (II izd. 1919); Niccolo Poganini, 1919; Revolution und Oper, 1919; Das Buch der Oper, 1919; Bizet und Carmem. Der Kunstler und sein Werk, 1927; Die Freimaurerei in Mozarts Zauberflote", 1928; Wagnerstudien, 1929. Studije i lanci: Dittersdorfiana, ZIMG, 1902; E. T. A. Hoffmann als Musikschriftsteller, Neue Zeitschrift fur Musik, 1903; J. J. Rousseaus musikgeschichtliche Stellung, AM, 1904; De Vinfluence de J. J. Rousseau sur V evolution de ta musigue, Le Menestrel, 1912; Carmen: Novel and Libretto. A Dramaturgic Analysis, MQ, 1921; Goethe and Aiusic, MQ, 1928; Schubert's Lyric Style, ibid.; /. Albeniz, ibid., 1929; Rimsky~Korsakov i the Oriental Wizard, ibid.; Gluck's Dramaturgv, ihid., 1931; P. Cornelius, ibid., 1934 i dr. IZDANJA: J. J. Rousseau, Pygmalion (obradba), 1904; studije P. Corneliusa o umjetnosti i muzici, 1905; autobiografija K. D. v. Dittersdorfa, 1909; spisi E. T. A. Hoffmanna: Alusikalische Schriften (izbor), 1907; Musikalische Novcllen, 1910; Dichter und Komponist, 1913 i dr.; Album panjolskih pjesama Fern im Stid (obradba i prijevod), 2 sv,, 1926. LIT.: R. Louis, Die deutsche Musik der Gegenwart, Miinchen, I I I izd. 1912. R. Schaal, Edgar Istel, MGG, VI, 1957.

227

i kao orkestralni dirigent; od 1936 vodio nekoliko sezona Rochester Philharmonic Orchestra (N. Y., SAD), s kojim je nastupao i kao pijanist; od 1956 bio je dirigent Gradskog orkestra u Valenciji, zatim vodi Simfonijski orkestar Bridgeporta (Connecticut). Njegova sestra, pijanistica Amparo hurbi (1899 1969) nastupala je s njim u klavirskom duu.
DJELA: Fantasy za klavir i orkestar; Seguidillas i Soliloquy za orkestar; Pequena danza espanola i Cradle Song za klavir; preradba Gershwinove Rhapsody in Blue za 2 klavira.

ITURRIAGA, Enrique, peruanski kompozitor (Lima, 3. IV 1918 ). Uio kod Lily Rosay i Sas -Orchasala i na Nacionalnom konzervatoriju u Limi (Holzmann, C. Arrospide), usavravao se kod A. Honeggera u Parizu. Profesor kompozicije na Conservatorio Nacional de Muica u Limi i od 1964 na Universidad Nacional Mayor de San Marcos.
DJELA. ORKESTRALNA: Preludio y dama, 1955; suita, 1957; Obertura para una comedia costumbrista, 1964; Vivencias, 4 orkestralna fragmenta, 1965. Expresiones za violinu solo, 1967. VOKALNA: Cancion y muerte de Rolando za glas i orkestar, 1947; 3 canciones za zbor i orkestar, 1956; solo-pjesme; zborovi a cappella.

ISTOIMENI TONALITETI, dva tonaliteta razliitog ton skog roda (dur i mol), s istom tonikom. Zajednike su im. i neke harmonijske funkcije, prvenstveno tonike i dominantne. ISTOMIN, Evgenij, ameriki pijanist ruskog podrijetla (Ne \v York, 26. XI 1925 ). Studirao kod R. Serkina na Curtis Institutu u Philadelphiji, te kod A. Silotija i M. Horszovvskog. God. 1943 dobio Seventritt Azvard za izvedbu Drugog klavirskog koncerta J. Brahmsa. Koncertira po Americi, Evropi i Japanu; esto nastupa kao pratilac glasovitih virtuoza (P. Casals, A. Busch). ISTOMINA, Avdotja Iljinina, ruska plesaica (Petrograd, 17. I 1799 8. VII 1848). Uenica Ch. Didelota u Carskoj ba letnoj koli. Prvi put nastupila u esnaestoj godini (Acis i Galateja). Veoma talentirana plesaica, udesne elevacije, gracilnosti i lakoe. Medu prvim plesaicama die se na prste i u balet uvodi pantomi mu. A. Pukin joj posvjeuje stihove u poemi Evgenij Onjegin. Najljepe je uloge ostvarila u baletima Zefir i Flora, Bagdadski Kalif, Ruslan i Ludmila, Fedora i La FiJle mal gardee. Umrla je od kolere. ISTORIJA MUZIKE ~> Historija muzike ITVANj Miloslav, eki kompozitor (Olomouc, 2. IX 1928 ). Studirao kod J. Kvapila na Janaekovoj akademiji mu zikih umjetnosti u Brnu. Na istom zavodu predaje od 1952. Nadareni kompozitor, t ei za novim izraajem i tehnikama; naj vei uspjeh postigao simfonijskim freskama Balada o jugu i ehoslovakom suitom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1952; Koncert-symfonie za klavir i orkestar, 1958; koncert za francuski rog, klavir i gudae, 1949; 3 s imfonijske freske Balada o jihu, 1960; Concertino za violinu, gudae, klavir i udaraljke, 1961; eko slovenska suita, 1951; suita Inverno za gudae i klavir, 1956; Mlddenicke pisni, 1952. KOMORNA : gudaki kvartet, 1963; klavirski trio, 1950; trio za kl arinet, violonelo i klavir, 1958; Partita za flautu^ klarinet i fagot, 1957; Dodccamcron, 12 kompozicija za 12 izvoaa, 196264; sonate za violinu i klavir, 1956 i za klarinet i klavir, 1954; suita za francuski rog i klavir, 1955 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 i 1959; 6 Impromptus, 1956; Miniatury. Scenska muzika. Kantate: Neprojdou vdlcni hdri, 1952 i Fuik jde s ndmi, 1953. O souasnem stavu hudebni tvorby, Zbornik Janaekove akademije muzikih umjetnosti, 1959.

IVANAN, Ivan, etnokoreolog i koreograf (Molve, 15. VI 1927 ). U Zagrebu zavrio studij na Kemijsko -tehnolokom fakultetu (1954), a zatim diplomirao (1962) i doktorirao iz etnologije na Filozofskom fakultetu. God. 1951 52 preparator Etnografskog muzeja i od 1955 suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Uz to 194951 i od 1952 umjetniki rukovo dilac OKUD Joa Vlahovi. Ue je podruje njegova znanstve nog rada istraivanje narodnih plesova u Hrvatskoj; bavi se i publicistikom. I. je organizirao brojne folklorne festivale, medu kojima i zagrebaku Smotru folklora; osnovao je i vodi Ljetnu kolu narodnih plesova na Badiji kraj Korule.
DJELA. Knjige: Narodni plesovi Hrvatske, 3 sv.: I, Slavonija i Baranja, 1956 (II izd. 1964); II, Podravina, 1963 i III, Bilogora, 1969; Istarski narodni plesovi, 1963; Narodni obiaji korulanskih kumpanija, 1967; Folklor i scena, 1971. Studije i lanci (izbor): Elementi alpskih plesova u Hrvatskoj, Rad kon gresa folkorista Jugoslavije, Bled 1959, 1960; Partizanski ples u Hrvatskoj, Zbor nik radova SANU, 1960; Prilozi istraivanju socijalne uloge plesa u Hrvatskoj, Narodna umjetnost, 1963; Istarska svirala urla, Rad kongresa Saveza folklo rista Jugoslavije u Ohridu, 1964; Geografska podjela narodnih plesova u Jugosla viji, Narodna umjetnost, 1964 65; Konavoski narodni plesovi, Anali Historij skog instituta JAZU u Dubrovniku, 1966; Svatovi u Molvama nekad i danas t Narodna umjetnost, 1966; Narodni plesovi Sinja i okolice, ibid., 1968; Vinko ganec, zapisiva narodnih plesova, Narodno stvaralatvo, 1968; Liki narodni plesovi, Narodna umjetnost, 1971. lanci i kritike o scenskom postavljanju na rodnih plesova; brojne koreografije narodnih plesova. J. Bez.

ITALIAN SIXTH (engl.; talijanska seksta), uobiajeni na ziv u engleskoj muzikoj teoriji za akord koji se sastoji od velike terce i poveane sekste, tj. za alterirani, odnosno poveani sekstakord:

-> French Sixth, -> German Sixth, -> Sekstakor, -> Alterirani akordi ITURBI, Jose, panjolski pijanist, dirigent i kompozitor (Valencia, 28. XI 1895 ) Kao dijete uio kod J. Malatsa u Barceloni; kasnije studirao na Parikom konzervatoriju. God. 1918'23 nastavnik klavira na Konzervatoriju u enevi, zatim se posvetio koncertnom pijanizmu. Koncertirao samostalno i s najboljim simfonijskim orkestrima u mnogim muzikim sreditima u Evropi, Indiji, Junoj Americi, Rusiji, Meksiku i SAD. Od 1933 nastupao

IVANI-BLEIVVEIS, onja, pjevaica, koloraturni sopran (Gorica, 31. VII 1913). Studij pjevanja zavrila 1939 na Kon zervatoriju u Ljubljani (J. Foedransperg), a zatim se usavravala u Milanu (A. Bettinelli) i Rimu (A. Pescia). Od 1940 solistica Ljubljanske opere u kojoj se istakla kao Lucia di Lammermoor (Donizetti), Gilda (Verdi, Rigoletto), Norina (Donizetti, Don Pasquale), Konstanca (Mozart, Otmica iz Seraja) i Rosina (Rossini, Seviljski brija); 1943 45 nastupala je u klasinim operetama. Od 1947 korepetitor na Akademiji za glasbo u Ljubljani, od 1949 profesor pjevanja na muzikoj koli Centar i od 1951 na Srednjoj muzikoj koli. A. Rij. IVANI, Amando (Amandus Ivancic, Ivancz itz, Ivanschitz, Ivanschiitz, Ivantzitz), kompozitor i orgulja iz XVIII st. Pavlin, djelovao veinom izvan domovine. O njemu se znade da je 1758 pripadao pavlinskom samostanu Maria-Trost kraj Graza (ex monasterio Mariae consolatricis) i da je 1756 za 20 fl. prodao jednu svoju kantatu i 5 litanija Isusovakom kolegiju u Grazu. U crkvi istog kolegija izvodi 1758 i jednu vlastitu kompoziciju. Poto je Josip II dokinuo isusovake i pavlinske samo stane, bio je neko vrijeme orgulja stolne crkve u Grazu. Po daci 0 Ivanicu u leksikim djelima Eitnera, Dlabaa i Pazdireka ogra niuju se iskljuivo na ono to donose naslovne strane njegovih kompozicija. Na nekima od njih (kao npr. na Litanijama u C -duru) potpisivao se I. kao Reverendo Patre Amando Ivanschitz, Ordinis Scti Pauli, a na drugima, kao i na raznim prijepisima, nalazi se da potjeu Del Sigre Amando Ivanschitz ili samo Del Sig. Ivanschitz. injenica da veina prijepisa njegovih djela, oznaenih i s godinama nastanka, pripadaju razdoblju iz meu 1763 i 1772 navodi na pretpostavku da ih je I. napisao sre dinom XVIII st. i da je prema tome roen u prvoj polovini toga stoljea. I. je bio razmjerno veoma plodan kompozitor. Dosada se moglo utvrditi da je napisao oko 50 kompozicija, koje se uvaju po knjinicama i arhivima u ekoj, Moravskoj, Njemakoj i Austriji, a kod nas u Zagrebu (Simfonia in C) i Ljubljani (Missa Pastoritia). Pretean dio njegovih kompozicija namijenjen je crkvenoj upotrebi, ali ih je znatan broj napisao i za razne orkestralne i komorne sastave. Ivanieve crkvene kompozicije (mise, moteti, litanije 1 jedan oratorij) su vokalna djela za sola i zbor, ali redovito uz pratnju ne samo orgulja, nego i raznolikih instrumentalnih sa-

228

IVANI IVANOV-BORECKI
na koje je bio postavljen, nije nastupio. Klizajui se jedne \ preko zaleene Vltave u Pragu, izgubio je ivot u njenim tala: Tako nije uspio da ispuni nade koje su se opravdano u nj poia
DELA: Venac, kariik (potpuri) za orkestar; Devojako kolo za ori Radeniko kolo za klavir. VOKALNA. Horovi: Devojin i slavujev sva Laku no (posveeno Srpskom pevakom drutvu Jedinstvo u Kotoru); F i Opelo. Uimo se za 3 enska glasa; dueti: Teakova pesma u prolee i Kc Jelene za djeje glasove; Slovenskim sejama ljubiice srpskih gora (3 pjes Ljubovanka za jedan glas, violonelo i klavir (stihovi J. Jovanovi -Zmaj' LIT.: P. o, Prvi kompozitor iz Crne Gore, Glas Crnogorca, 188 27. J. Gornjopoljski, Crnogorski umjetnici, Bosanska Vila, 1910, it J. Gri, Portreti s pisama, IV, Zagreb 1926. V. R. Dordevi, Priloz grafskom reniku srpskih muziara, Beograd 1950. G. ]

stava. U svoje je vrijeme bio poznat po misama i litanijama, koje po oblikovanju' i izraajnim sredstvima pokazuju jo znaajke kasnoga baroka. Kontraste postizava izmjenjivanjem sol istikih i zbornih stavaka. Recitative rijetko upotrebljava. Orkestralni uvodi eksponiraju osnovne teme, solistiki odlomci, iskieni koloraturama, oblikuju se kao prvi dio arije da-capo napuljskog tipa, dueti su graeni u dvodijelnom i trodijelnom obliku. Zborovi su preteno ho -mofoni s istaknutom deklamacijom teksta. U Ivanievim instrumentalnim djelima, kao to su trija, divertimenti i simfonije, jasno se oituju sve razvojne tendencije na prijelazu od baroka u klasiku. O-sobito je u simfonijama izraen postepeni nastanak sonatnog oblika. Simfonije se sastoje od 3 ili 4 stavka (Allegro Anante - Allegro) s jasnopro-vedenim dualizmom tema. Kada imaju etiri stavka, trei je stavak menuet sa triom. Kontrastna druga tema nastupa u tonalitetu dominan te ili supeitonike. Provedba je nedovoljno razraena, jer se oslanja samo na glavnu temu, a ponekad je i potpuno zamijenjena kratkim medustavkom koji nije vezan uz A. IVANIC. Naslovna strana simfonije u C -duru, ekspoziciju. Repriza autograf ponavlja sve glavne teme izloene u ekspoziciji. Unato dosta konvencionalnim temama I. je svojim oitim smislom za neposredno, lagano i vedro razvijanje muzikih misli uspio ostvariti privlaiva vokalna i instrumentalna djela, u doba kada su pretklasina beka simfonija i Mannheimska kola bile na vrhuncu svojih uspjeha. Time je u isto vrijeme dao i svoj obilan prilog razvoju evropske muzike kulture.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfo nije u G - uru; 2 simfo nije u Cduru; simfonija u B-duru; simfonija u A-duru. Divertimenti u F-duru i fmolu; 2 trio-sonate u G-duru; 3 trio-sonate u C-duru; trio-sonate u D-duru i F-duru; 2 trija u G-duru; trio u F-duru. CRKVENA: Missa solemnis S. Caeciliae in C; Missa solemnissima S. Oltiliae in C; Alissa fesliva S. Anlonii de Padua in C; Missa S. Ambrosii in D; Missa Pastoritia; 4 mise in C: Kyrie in C; 2 Sub tuutn praesidium; Oralorium Xaveriannm; Litaniae in C; Litaniae in A; Litaniae in B; Litaniae in G. Izgubljene su 2 3 mise u C-duru, 2 litanije, 2 trio-sonate i 7 kompozicija iz zbirke Panhiae a Quadrc. NOVO IZD.: L. upanovi obj. simfoniju u G -duru (Spomenici hrvatske
glazbene prolosti, I I , Iz renesanse u barok, 1971).

IVANIIC, Pero (pseudonim Pero Crnkovaki), koi zitor (Vrbica kod akova, 21. VI 1900 Zagreb, I. XI 1 Studirao filozofiju u Zagrebu; doktorirao iz filozofije i teolog Rimu; muziku uio privatno u Zagrebu i Rimu. U akovu davao na bogosloviji i bio dirigent u katedrali. Komponir; iskljuivo crkvena djela na hrvatske i latinske tekstove (i moteti, psalmi, litanije i pjesme). U prilozima Sv. Cee objavljena je uz mnoge zborove i Missa Mater Dei za 3-gl. n zbor i orgulje. Ivaniieve kompozicije odaju svjeu i neposr invenciju, a raene su jednostavnim i skromnim sredstvin
A. 1

IVANOV, Georgi, bugarski kompozitor (Sofija, 23. ' 1924 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Mi (V. A. Bjeli, J. aporin). God. 195458 sekretar Saveza buga kompozitora, 195861 muziki urednik Bugarske radio -tele' i od 1961 dirigent Omladinskog kazalita u Sofiji.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; Legenda o Lopjanskoj 1950; suita, 1958; Diverlimento za violinu, klarinet, klavir i komorni ori 1962. Klavirske kompozicije. VOKALNA: Partizanska balada, zborovi: solo-pjesme; masovne i borbene pjesme. Filmska muzika.

IVANOV, Janis, latvijski kompozitor (Preili, 9. X 190c Kompoziciju, klavir i diri giranje uio na Konzervatoriju u gdje od 1946 predaje kompoziciju. Od 1944 muziki urednik r; -stanice u Rigi. Nastupa i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA. Trinaest simfonija: I, Sinfonia-poema, \ II, 1935 : III, 1937; IV, Atlaniida I94I;V, 1945; VI, Latgales, 1950; VII,' VIII, 1955; IX, 1960; X, 1963; XI, 1965; XII, 1967 i XIII 1969. Simfo pjesme: Gora pod nebom, 1938; Varaviksne 1938 i Laplesis, 1957; koncert z lonelo, 1938; koncert za violinu, 1951; koncert za klavir, 1959; suite. gudaka kvarteta, 193 3, 1946 i 1961. Klavirske kompozicije (2 sonate, i 1962; preludij; varijacije i dr.). Filmska muzika. Solo-pjesme. Ob latvijskih narodnih napjeva. LIT.: H. (piontfieAbi), HHHC AH/ipeeRH'l Hnanon, Mocicna 1959.

LIT.: R. Kohlbach, Der Dom zu Graz, Graz 1948. J. Racek, eka hudba od najstarich dob do poatku 19. stol. .Praha i Brno 1949. Th. Strahova, O neznamem skladateli pfedklasickeho obdobi (P. Amandus Ivanschitz a jeho vztah k otazce vyvoje sonatove formy na nai pud), asopis Moravskeho musea v Brne, 1949. H. Federhofer, Alte Musikalien-Inventare der Kloster St. Paul (Karnten) und Goss (Steiermark), KMJB, 1951. Isti, Musikleben in Steiermark, Die Steiermark, Graz 1959. A. Kellner, Musikgeschichte der Stiftes Kremsmiinster, Kassel i Basel 1956. H. Federhofer, Amandus Ivan schitz, MGG, VI, 1957. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I II, Ljubljana 1958 59. J. Andreis i D. Cvelko u knjizi Historij ski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. A. Vi.

IVANOV, Lav Ivanovi, ruski plesa, koreograf i ped (Petrograd, 2. III 1834 24. XII 1901). God. 1852 zavrio Ca baletnu kolu u Petrogradu i bio angairan u Manjinskom te gdje je debitirao kao partner T. Smirnove (LM Fille mal gar, Od 1858 nastavnik na Baletnoj koli u Petrograd u. God. 1 postao drugi Maitre de ballet. Njegove izvanredne koreogn sposobnosti teko su mogle doi do izraaja uz M. Petipa, gla koreografa, koji mladom talentiranom umjetniku nije dozvolj da samostalno stvara. U suradnji sa drugim koreografima 1 je na mnogim baletima, no pouzdano se zna da su elkunik i I Labueg jezera njegova djela. Sa Cecchettijem postavio Mlada (1892). Njegove samostalne koreografije bile su: Zaa uma (1887), arobna frula (1893) i Ki Mikada (1897). ' IVANOV, Mihail Mihajlovi, ruski kompozitor i mu pisac (Moskva, 23. IX 1849 Rim, 20. X 1927). Studin Konzervatoriju u Moskvi i u Rimu. God. 1876 1917 mu suradnik brojnih listova (vodio muziki feljton u listu / epeMH). Borio se protiv Petorice. Od 1917 ivio u Italiji.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Majska no -, simfonijska pj simfonijski prolog Savonarola', uvertire; Suite Champetre. Klavirske kc zicije. DRAMSKA: 4 opere (Potemkinova sveanost, 1888; Oholica i balet Vestalka, 1899; scenska muzika. Solo-pjesme. Rekvijem. St IIyiui<UH e My3bixe, 1889; Hcmopun My3. pa3sumu.i e Poccuu (2 sv.), 191c Preveo na ruski Hanslickovu raspravu Vom musikalisch- Schonen i Nohlovu historisehe Entivicklung der Kammermusik.

IVAN DAMASCENSKI (Jovan Damaskin, Jovan Chrysorrhoas), sirijski crkveni pisac i kompozitor himni (Damask, oko 675 S. Saba kod Jeruzalema, 749). kolovanje zavrio u Jeruzalemu, zaredio se u samostanu sv. Sabe, gdje je ivio do smrti. Napisao tri vane rasprave protiv ikonoborakog krivovjerja, izmeu 726 i 730. Pisao kanone s klasinim jambskim trimetrom, obnovio Oktoih (osmoglasnik) i za svaki glas napisao po jednu uvodnu pjesmu. Sudjelovao u reformi crkvene notacije. Svoja djela potpisivao je 'Ioravvv;!; (Aova/o;. Napisao je neke od najljepih himni istone crkve (uskrnji ili zlatni kanon). IVANIEVI, Jovan, kompozitor (Cetinje, 7. I 1860 Prag, 26. XII 1889). God. 1875 preselio se u Srbiju i u Beogradu, pod veoma tekim uslovima, zavrio Uiteljsku kolu. God. 1882 uitelj u Terazijskoj osnovnoj koli, a zatim u Jevrejskoj osnovnoj koli na Dorolu. Dobivi pomo od srpske vlade otiao 1885 na Konzervatorijum u P rag da dovri muzike studije kod Z. Fi bicha; diplomirao je 1889 kao prvi Srbin, bar u Srbiji, koji je ovakav ispit poloio (Odjek, Beograd). Mjesto vojnog kapelnika,

IVANOV, Nikolaj Kuzmi, ruski pjeva, tenor (Pol 22. X 1809 Bologna, 8. VIII 1880). Muziku uio kod M. Gl i 1830 32 u Italiji (C. Bianchi, J. Fodor-Mainville). Od lan jedne talijanske operne druine s kojom je gostovao na r gim talijanskim pozornicama te u Parizu i Londonu (1834 i 1837). Pjeva meunarodnog ugleda, izvanredne tehnike i zikalnosti; oduevljeni pristaa i prijatelj G. Rossinija. : IVANOV-BORECKI, Mihail Vladimirovi, sovjetski zikolog i kompozitor (Moskva, 26. VI 1874 1. IV 1936).! solvirao pravo; kompoziciju uio kod N. S. Klje novskog u skvi, A. Falconija u Firenci i N. Rimski-Korsakova u Petrogr God. 190105 u Bologni studirao povijest muzike. lan i ti savjeta Dravnog instituta za muzikologiju (1921); profesor katedre za historiju i teoriju na muzikolokom fakultetu Mos,

IVANOV-BORECKI IVES
skog konzervatorija (1922); lan Dravne akademije umjetnosti (1922). Mnogi sovjetski muzikolozi njegovi su uenici.
DJELA: simfonijska suita, 1893. Gudaki trio. Klavirske kompozicije. Opere: Adoljfina; Afroditin nakit; Vjetica, 1918; Godine 1792; mu zika komedija Festival elektriciteta, 1925. Solo-pjesme. SPISI: Ta6-jtuiibl no oOuteu ucmopuu My3biKU, 1924; Ilepeodbimnoe Aiy3. uCKyccmeo, 1925 (II izd. 1929): My3blKa/lbHO-ucmopuveCKax xpecmOMamun (3 sv.), 1929 (II prer. izd. u 2 sv., 193336); Mamepun.ibl u doKyMeHtnu no ucmopuu My3biKu (2 sv.), 1934; biografije Palestrine, Mendelssohna, Schumanna, i dr.

229

fonskih ploa RTB. Jedan od osnivaa Udruenja dez-muziara Srbije, I. je u podjednakoj meri doprineo razvijanju savremenog naina interpretacije i produkcije vokalne i instrumentalne za bavne muzike. Njegove najpoznatije zabavne melodije su: Pod IVANOV-RADKEVI, Nikolaj Pavlovi, sovjetski kompozitor (Krasnojarsk, 10. II 1904 Moskva, 4. II 1962). Studirao na Moskovskom konzervatoriju kod R. Glierea (kompozicija) i S. Vasilenka (instrumentacija). Od 1930 profesor instrumentacije na Konzervatoriju u Moskvi, 1952-62 ef katedre za instrumentaciju na Institutu vojnih dirigenata Sovjetske Armije. Mnogo je pridonio razvitku sovjetske muzike za duhae.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1928, 1932, 1937 i 1944; Cu.vtfJOHUHecKan 6biAuna, 1948; fepcuHecKan no3Ma, 1942; Pyccxan ye-epmiopa, 1938; Top^icecmaeHHan yepmwpa na yMypmcnue meMbi, 1944; Pancodun na yKpaun-cKue nap. me.ttbi, 1944; 12 suita: VII, na ruske nar. teme; VIII na albanske nar.

sjajem zvezda (1958), Jedno popodne (1959), Sneg (1959), Daleko od Beograda (1960) i Pesma pilota. v a . Ba.

IVANOVICI, Ion (Iosif), rumunjski kompozitor (Banat, 1845 Bukuret, 16. IX 1902). Muziku uio u Galatiju i Iasiju. Muziar (flauta i klarinet) i 188095 kapelnik vojne muzike u Galatiju, 18951901 inspektor rumunjskih vojnih muzika i od 1901 ef-dirigent vojnikog orkestra u Bukuretu. Istakao se na podru ju zabavne muzike za duhaki orkestar i za klavir. Od 150 njegovih plesova svjetsku je popularnost stekao valcer Valurile Dundrii (Dunavski valovi), 1880.
LIT.:

IVANOVI, 1. Aleksa, horovoda i muziki pedagog (Cetinje, 17. II 1888 Podgorica, 1 0. III 1940). Muziko obrazovanje dobio kao deak u Vojnoj muzici na Cetinju, a zatim 1911 zavrio Konzervatorijum u Pragu. Iste godine odlazi za nastavnika cetinjske gimnazije, borei se za podizanje muzike kulture. Tu po novo organizuje Radniko tamburako drutvo sa kojim postie odline rezultate; kratko vreme i horovoda Prvog crkvenog pe vakog drutva Njego. Na poziv ljubitelja muzike poao u Niki da organizuje Graansku muziku, ali se zbog rata vratio na Ce tinie, gde je jposle Prvoga svetskog r ata muki hor Njegoa proirio na meoviti. Verovatno od 1921 delovao u Podgorici (dananji Titograd). Tamo reorganizuje pevako drutvo Branko, vodi tamburaki orhestar, a 1930 osniva salonski gudaki orhes tar. U sklopu pevakog drutva Branko 1937 osnovao Muziku kolu koju je pohaalo preko 200 uenika. 2. Cvjetko, dirigent i kompozitor (Podgorica, 18. IV 1929). Sin Alekse; studij zavrio na Muzikoj akademiji u Beogradu, a zatim se usavravao na Aiozarteumu u Salzburgu, na akademiji Santa Cecilia u Rimu i kod F. Previtalija i L. Mataia. Od 1955 dirigent KUD Stanko Dragojevi u Ti-togradu, 1957 postao glavni muziki urednik Radio-Titograda; 1959 osnovao Simfonijski orhestar. Bio je takode profesor na Srednjoj muzikoj koli i na Vioj pedagokoj C. IVANOVI akademiji. Od 1971 predsednik je Saveza kompozitora Jugoslavije. Sa horom Stanko Dragojevi osvojio vie meunarodnih nagrada. Kao dirigent gostovao u ehoslovakoj, Poljskoj, Rumuniji, SSSR, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Austriji. U svom stvaralatvu inspirira se narodnim muzikim blagom, odavajui smisao za oblikovanje finih, pevljivih i iznijansiranih gudakih deonica.
DELA. ORKESTARSKA; 2 rapsodije; 2 suite; 2 igre; 2 Andante za violinu i orkestar; Fantazija; Moto sinfonico; Simfonijska poema. Instrumentirao dcla iz zaostavtine Mirka Petrovia, Jelisavete Popovi i Jovana Ivanievia. Obradio vie narodnih melodija iz Crne Gore. G. Kr.

V.

Cosma,

Maiorul

I.

Ivanovici

(1845 1902),

Bucureti

1958.

sonata za violinu i klavir, 1935; sonata -poema za violu i klavir; sonata za klarinet i klavir; 2 kompozicije za obou i klavir. KLAVIRSKA : suita KapnmuKu pyccKou npupodbi; 8 polifonikih kompozicija; 6 kompozicija za 2 klavira. Filmska muzika. Kantata posveena V. M. Molotovu, 1940; pjesme. Instrumentirao za duhaki orkestar dra vnu himnu SSSR. Napisao: OCmjue ocno8bi uHCtnpyMeumo8KU dnn dyxoeoeo opKecmpa (sa E. Vilkovirom), 1937.

IVANOVSKI, Blagoje, kompozitor (Skopje, 28. II 1921 ). Muziku uio u Vojnoj muzikoj koli u Vrcu i 194853 na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. Logar, Lj. Mari). Pre davao na Srednjoj muzikoj koli u Skopju i bio umetniki ru kovodilac Ansambla za narodnu muziku Radio-Skopja. Kasnije je preuzeo dunost muzikog urednika, a potom efa Muzike produkcije Radio-televizije Skopje. U svojim preteno si mfonijskim delima umerenog savremenog izraza, I. se oslanja na tradicionalnu narodnu muziku, inspirirajui se dramatinim dogaa jima iz istorijske prolosti. DELA. ORKESTARSKA: G. Kr. simfonijska poema Razmisluvanje, 1954; Simfonija lesta, 1956; Istorijska poema, 1965; Freska, 1967; Samuilova epopeja, 1971.
KAMERNA: Pastorale za gudaki kvintet, flautu i obou; svita za violonelo i klavir, 1953. Minijaturi za klavir, 1956. Muzika za deje radio --drame. VOKALNA. Solo-pesme: Vo polskata kukika, 1954; Junak i buku, J 955; Zima, 1957; Ko si ti, 1958. Obrade narodnih pesama. LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. D. Ov.

IVANOVI, Milivoj, violinist i dirigent (Grahovica, Gornji Milanovac, 1912 ). U Beogradu zavrio studij violine na mu zikoj koli Stankovi (P. Stojanovi), zatim diplomirao na teoretsko-nastavnikom odjelu Muzike akademije. Dirigentski teaj dovrio na Mozarleumu u Salzburgu (I. Markevi). God. 194752 dirigent Radio-stanice u Beogradu, 195258 dirigent Simfonijskog orkestra i muziki direktor Radio-stanice u Novom Sadu. Od 1958 profesor muzike kole u Zemunu. Kao dirigent vodio golem broj radio-emisija, a nastupao je, osim u SFRJ, i u Austriji, Finskoj, Italiji. Prireuje instruktivna izdanja djela za violinu {Sistematska studija skala, 5 sv.); bavi se i obraivanjem narodnih napjeva, a djeluje i kao kritiar. R. IVANOVI, Predrag, truba, kompozitor i araner (Beograd, 24. VII 1930 ). Studirao graevinu; trubu uio na Muzikoj akademiji u Beogradu (B. ivojinovi), 1969 zavrio kurs za komponovanje i araniranje na Barkelay School of Music u Bostonu, SAD. Od 1950 solista dez -orkestra Radio-televizije Beograd, 1951 osnovao vokalni kvartet pod svojim imenom, a 1966 ansambl Stari traceri sa kojim je realizovao scensku, filmsku i deju muziku, kao i muziku za radio, televiziju i produkciju gramo -

IVELLIO, Rade, dirigent (Dubrovnik, 1902 Zagreb, 31. V 1947). Studij dirigiranja zavrio 1922 na Muzikoj akademiji u Zagrebu i odmah zapoeo umjetniku karijeru u Hrvatskom narodnom kazalitu kao operni korepetitor i operetni dirigent. Od 1938 dirigent Zagrebake opere, 194143 direktor opere u Osijeku i zatim ponovno u Zagrebu. K. Ko. IVELJA, Stjepan, pjeva, tenor (Dubrovnik, 1903 ). Pje vanje uio u Zagrebu, Mariboru, Ljubljani i Grazu. Kazalinu karijeru zapoeo u Mariboru, a zatim preko Ljubljane i Graza doao 1933 u Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu, gdje je u toku godina ostvario niz zapaenih operetnih tenorskih uloga. U Mariboru i Grazu nastupao je i u operi, a bavio se i koncertnom djelatnou. Meu njegovim opernim ostvarenjima isticale su se uloge: Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Ernesto (Donizetti, Don Pasguale), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Roolpho (Puccini, La Boheme), Bojan (Gotovac, Morana) i Joek (Odak, Dorica plee). K. Ko. IVES, Charles, ameriki kompozitor (Danburv, Connecticut, 20. X 1874 New York, 19. V 1954). Njegov otac George bio je nastavnik violine, klavira i teorije i vojni dirigent. I. je uio klavir i orgulje, te rano postao crkveni orgulja (tu je dunost vrio kroz 40 godina); na Univerzitetu u Yaleu diplomirao 1898 kompoziciju kao uenik H. Parkera. elei da bude materijalno obezbeen i nezavisan, kako bi sve slobodno vreme mogao po svetiti muzici, izabrao je pos lovnu karijeru (lan jednog osi guravajueg preduzea.) Naj znaajnije kompozicije napisao je 190020 godine, u vreme svog najveeg poslovnog uspo na. To je i razlog to veinu svo jih dela nije tada objavljivao strahujui da eventualna prizna nja ne budu upuena Ivesu -finansijskom magnatu, a ne Ivesu-kompozitoru. Tako je i Tre a simfonija, napisana 1904, izvedena prvi put tek 1947; iste godine nagraena je Pulitzerovom nagradom. CH. IVES

230

IVES IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA


pjevanja na Muzikoj akademiji u Beu i 195059 na Visi muzikoj koli u Berlinu. Lijepim glasom, muzikalnou i izvri glumakom interpretacijom stekla je svjetski ugled. Cijenjena i koncertna pjevaica. Gostovala u Salzburgu (Sveane ij Londonu (Covent Garden), Chicagu. Uz uloge iz standard opernog repertoara, istakla se kao Ighino (Pfitzner, Palestri Laura (Korngold, Der Ring des Polykrates) i Slavuj (Brauns Die Vogel). Vrhunac svoje umjetnosti dosegla je u ulozi Kral noi (Mozart, arobna frula). 1
LIT.: H. Kiihner, Maria Ivogiin, MGG, VI, 1957.

Za Ivesa se moe rei da je bio revolucionar u muzici. Jo za vreme kolovanja ivo se zanimao za akustiku i njene proble me. Pre A. Habe eksperimentisao je sa etvrtstepenom muzikom (Chorale for Strings, 1913 14); pre I. Stravinskog upotrebljavao je poliritmiku (drugi stav u Three Places in New Englan, 1903 14; drugi stav u etvrtoj simfoniji, 1910 16), davno pre D. Milhauda politonalne kombinacije (Variation on America, 1891). Nezavisno od A. Schonberga, ak i pre njega, koristio je u velikoj meri dvanaesttonski sistem i harmonske sklopove na bazi kvarti (klavirska sonata). Ivesove kompozicije odlikuju se temeljnim tehnikim znanjem, naroito uspelim kontrapunktskim radom i osobenom metodikom na bazi amerikog folk lora. Mada je njihov

IVI, Matija, kompozitor (Bok kod Siska, 5. II 1894 Zagreb, 12. X 1963). Muziku uio najprije kod F . Dugana u Zagrebu, a kada je postao sveenik nastavio studij na Papinsl institutu za crkvenu muziku u Rimu; tamo je 1932 diplomira kompozicije i gregorijanskog korala. Bio je nastavnik muzike Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Osnovao je 1933 zbor Zat baka polifonija s kojim je promicao duhovna djela renesans majstora. Komponirao je preteno crkvenu muziku (mise, mot pjesme) te preludije i fuge za orgulje. Istaknuto je njegovo d; Misa Majci Bojoj od Kamenitih vrata za mjeoviti zbor a capp (6-gl.); u njoj se pokazuju glavne znaajke njegova stila: str polifonija po uzoru na Palestrinu i rimsku kolu. U nekim Ivi vim kompozicijama osjea se i utjecaj hrvatske narodne pjesi Kao pristaa cecilijanskog pokreta I. je pisao lanke i krit (Sv. C, irilometodski vjesnik), drao teajeve i prireivao konci ne turneje, a nastupao je i samostalno kao orgulja.
LIT.: Matija Ivi, kompozitor liturgijske glazbe, Hrvatska straa, l< 262. M. Paveli, Matija Ivi, ibid., 1937, 131. A. Vi

Cl-i. IVhS, 'l'hrec-Page Sonata, autograt

stilski izraz dosta raznolik, sve su proete amerikim duhom koji se ogleda kako u izboru melodijskog materijala (mnoge su teme njegovih dela, naroito orkestarskih, amerike duhovne himne ili popularne narodne pesme), tako i u izboru sadraja, koji se esto odnosi na ameriku prolost, mesta ili obiaje.
DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije: I, 1896 98; I I , 1897 1902 (izv. 1951); I I I , 190104 (izv. 1947) i IV, 191016. A Symphony: Holidays, 1904 13; Universe Symphony (fragmenti), 1911 16; Brovjning Ouverlure, 1911; Three Places in Netv England, 1903 14; Calcium Light Night, 1898 1907; Three Outdoor Scenes, 18981911 ; 2 Orchestral Set, 1904II i 191215; The Unanszvered Question, 1908; Tone Roads, 1911; The Gong on the Ilookand Ladder, 1911; Chorale for Strings, 1913 14. KAAIERNA: 2 gudaka kvar teta, 1896 i 1907 13; klavirski trio, 1904 11; trio za violinu, klarinet i klavir, 1902 03. etiri sonate za violinu i klavir: I, 1908; I I , 1910; I I I , 1902 14 i IV, 1915. Vie kraih programnih dela za razliite kamerne sastave. KLAVIRSKA: Three-Page Sonata, 1905; 2 sonat e: I, 1909 i I I , Concord, Massachu- setts, 184060, 190915; vie pojedinanih kompozicija i etida; Three Qnarter--Tone Piano Pieces, 190324. Variation on Arnerica za orgulje, 1891. VOKALNA: kantata The Celeslial Country za soliste, meoviti hor, gudake i limene instrumente i orgulje, 1899; Let Thcre be Light za muki hor, gudae i orgulje, 1901; Lincoln, the Great ommoner za hor i orkestar, 1912; The New River za hor i kamerni orkestar, 1912; December za muki hor i duvae, 1912 13; General William Booth's Entrance Into Heaven za hor i duvae, 1914; AeschylUs and Socrates za hor i gudaki orkestar i l i kvartet, 1922; 114 solo-pesama, 1884 1921. CRKVENA: mise; himne; psalmi; anthemi i dr. SPISI: Essays Before a Sonata, 1920; Some Quarter~Tone Impressiom, Franco-American Music Societv Quarterly Bulletin, 1925. LIT. H. Bellamann, Charles Ives The Man and His Music, MQ, 1933. A. Copland, 114 Songs, Modern Music, 1934. E. arter, Ives Today: His Vision and Challenge, ibid-, 1944. M. Goss, Modern Music-Makers, New York 1952. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954. E. Helm, Charles Ives, American Composer, The Musical Times, 1954. H. i 5. Cozvell, Charles Ives and His Aiusic (s popisom dela), New York 1955. G. Chase, America's Music, New York 1955. -V. Slonimsky, Charles Edward Ives, MGG, VI, 1957. E. Helm, Ch. Ives, Pioner der modernen Musik, Melos, 1958 (na slovenskom, Ch. Ives, pionir moderne glasbe, Nai razgledi, 1967, 14). K. Stone, Ive's Fourth Symp ho ny: A Review, MQ, 1966. P. Cooper, Charles Ives i njegova muzika, Zvuk, 1966. Ph. E. Nezvman, The Songs of Charles Ives (2 sv., disertacija), State Universitj of Iowa 1967. J. Bernlef i R. dc Leeuiv, Ch. Ives, Amsterdam 1969. A. R. Frank, The Mu sic of Ch. Ives,... (disertacija), Columbia University 1969. C. W. Hendcrson, Quotation as a Style Element in the Music of Ch. Ives (disertacija), Washington University 1969. D. J.

IVOGUN, Maria (pravo prezime Kempner; umjetniko prezime izvedeno iz majina imena Ia von Giinther), njemaka pjevaica, sopran (Budimpeta, 18. XI 1891 ). Uila pjevanje na Muzikoj akademiji u Beu (A. Schlemmer -Ambros); 191325 bila angairana u Miinchenu, 192533 lanica Dravne opere u Berlinu. Povukavi se sa scene, 194850 profesorica

IVVAKI, Hiroyuki, japanski dirigent (Tokyo, 6. IX 1932Udaraljke i dirigiranje uio na dravnom univerzitetu Geida, Tokiju (H. Saito, A. Watanabe). Od 1952 bubnjar orkes NHK (Nihon Hoso Kyokai), od 1954 pomoni dirigent; ] dirigent prvi put nastupio 1957 (od 1965 zajedno sa Y. Tovam direktor). God. 1967 preselio se u Hamburg i djeluje kao sloboc umjetnik u Evropi, Americi i Japanu. Promicatelj suvremene n zike u Japanu, 195760 s orkestrom NHK izveo 235 moden kompozicija, medu kojima i avangardna djela K. Stockhause P. Bouleza, O. Messiaena i L. Dallapiccole. S orkestrom NI gostovao u Evropi (1960), jugoistonoj Aziji (1962) i Amei (1966). IZBJEGNUTA KADENCA -> Kadenca IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA, u irem smislu, obuh-a sveukupno stvaralatvo jednog muziara objavljeno u tiskani obliku. Prema dananjim kriterijima i. c. d. treba da dade potpu znanstvenim metodama utvreni pregled i popis djela pojedir autora (prema tome da izlui eventualna krivo pripisana) i predoi tekst u kritikom obliku pogodnom za prouavanje praktiku primjenu. Srednjovjekovna muzika djela sauvana su redovito rukopisne predajom u zbornicima pojedinih repertoara (npr. kole Noti Dame), pa se obraduju i izdaju kao muziki izvori. Postojanje notr autografa iz vremena prije 1500 nije utvreno. Praksa imenovat autora i sabiranja cjelokupnih njegovih djela preuzeta je iz litei ture. Stoga su i prvi zbornici sveukupnih kompozicija jedn autora nastali kao dio cjelokupnog izdanja literarnih teksto pjesnika koji su ujedno bili i znameniti muziari, kao to su Ada de la Halle (rukopisni zbornik iz XIV st.) i G. de Machai (XV st.). Meutim, do potkraj XVIII st. pojavili su se sar pojedinani pokuaji da se u jednom izdanju sakupe djela nek< istaknutijeg muziara, ali ih se ne moe uvrstiti u cjelokupna i danja, jer redovito obuhvaaju samo izbor kompozicija pojedin autora ili se ograniuju na jednu vrstu (npr. zbirke moteta O. Lassa Magnum opus musicum, koju su objavili 1604 njegovi ino' ili 5 svezaka djela H. Praetoriusa koje izdaje 161622 grad Har burg). Prvi ozbiljniji pokuaj cjelokupnog izdanja u pravom smis predstavlja pothvat S. Arnolda koji 1787 pokree izdanje svei kupnih djela G. F. Handela u 49 svezaka (do 1797 obj. 36 sv. Zatim su slijedila izdanja djela W. A. Mozarta (od 1798 Breitko] & Hartel u Leipzigu), J. S. Bacha, Beethovena i drugih. Me njima se razlikuju dva tipa: izdanja koja donose popis djela i tek koji je autorizirao sam kompozitor (npr. i. cd. Havdna, 179' ili njegovi nasljednici (npr. izdanje djela Mozarta, Mendelssohn Schumanna, itd.) i izdanja koja su nastala na temelju znanstvene istraivanja (S. Arnoldovo izdanje Handelovih djela, zatim i; danje djela J. S. Bacha, pa Beethovena i dr.). Ali obje te vrst imaju danas ve povijesno znaenje, jer su se tokom vremena izmje nili izdavaki kriteriji i tehnika, pa se namee potreba njihov ponovne obrade i izdavanja. Zahtjevi, koji se postavljaju na izdanj cjelokupnih djela jednog kompozitora, neprekidno se poveavaj; usporedo s razvitkom muzike nauke. Prireivanje takvih izdanj mora se danas temeljiti na usporeivanju svih izvora do kojih )

IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA


mogue doi; treba konzultirati ne samo rukopise, ve i prijepise, rana i kasnija izdanja, preradbe. Stupanj dananje muzikologije trai da prireiva u posebnom komentaru obrazloi svoje postupke i ukae na razmimoilaenja meu izvorima i izdanjima kojima se sluio. On mora dati i to je mogue vjerniju, a opet notno jasniju, pristupaniju sliku (otuda se danas u takvim izdanjima naputaju stari kljuevi). U priloenom pregledu izdanja cjelokupnih djela, to su se pojavila od kraja XVIII st. do danas, kompozitori su navedeni alfabetskim redom. Abel, Karl Friedrich. Izdaje W. Knape, dosad objavljena 2 sv., Cuxhaven od 1963 dalje. Adam de la Halle, Oeuvres completes. Objavio E. de Coussemaker, Pari 1872. Bach, Johann Sebastian. Objavljuje Bach-Gesellschaft, 46 sv., Leipzig 1851 99; 47. dopunski svezak, 1926; novi otisak: Ann Arbor, Michigan, SAD 1948. Institut J. S. Bacha u Gottingenu i Bach-Archiv u Leipzigu poeli su objavljivati u Kasselu i Baselu novo izd. cjelokupnih Bachovih djela predvieno u 8 serija (84 sv.), pod vodstvom redakcijskog kolegija; od 1954 dalje izalo je 34 sv. i 2 dodatna sveska. Barbireau,Jacob, Opera omnia. Objavljuje American Institute ofMusicologv (CorpusMensurabilis Musicae, 7),red.B. Meier,izlaziu Amsterdamu od 1954. Beethoven, Ludmigvan. .Objavljeno u 24serije, Leipzig 186265; 1 dopunski sv. 1888; novi otisak: Ann Arbor, Michigan, SAD 1949; dopune tom izdanju uredio W. Hess, 14 sv., Wiesbaden 1959 69. Beethoven-Archiv u Bonnu izdaje od 1961 novo sveukupno izdanje; dosad objavljeno 11 sv.,Munchen 1 Duisburg. Berlioz, Hector. Objavili Ch. Malherbe i F. Weingartner u 9 serija (20 sv.), Leipzig 190007. Berzvald, Franz. Ureuje I. Bengtsson i drugi suradnici, izlazi u Monumenta mu sicae sveciae, Kassel, od 1966, obj. 4 sv. Bo'hni, Georg. Redigirao J. Wolgast, objavljeno kao Veroffentlichung des Kirchenmusikalischen Instituts der evang.-lutherischen Landeskirchein Sachsen, 2 sv., Leipzig 1927 33; prvi svezak ponovo objavio G. Wolgast u 2 dijela, Wiesbaden 1952. Brahms, Johannes. Objavljuje Gesellschaft der Musikfreunde in Wien, 26 sv., Leipzig 1926 28; sv. 1 10 redigirao H. Gal, sv. 11 26 E. Mandycze\vski; novi otisak: Ann Arbor, Michigan 1949. Bruckner, Amon. Objavljuje Osterreichische Nationalbibliothek, Wien i Internationale Bruckner-Gesellschaft, redigirao R. Haas uz suradnju A. Orela, od 1946 glavni uredni k L. Nowak; od predviena 22 sv. izalo je 11, Augsburg, Wien i Leipzig 1930 44; zatim od 1951 dalje, 18 sv., Wien i Wiesbaden. Bruhns, Nicolaus. Uredio F. Stein, objavljeno u kolekciji Das Erbe deutscher Musik, 2 sv., Braunsch\veig 193739. Brumel, Antoine. Objavljuje American Insti tute of Musicologv, red. A. Carapetvan, izlazi u Rimu od 1951. Buxtehue, Dietrich. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino u zajednici sa berlinskim Institut fur Musikforschung, dosad izalo 8 sv., sv. 12 u redakciji W. Gurlitta, Klecken 1925 26, sv. 3 red. K. F. Rieber, Hamburg 1930, sv. 4 7 H. Trede, Hamburg 193137, sv. 8, D. Kilian, Berlin 1958. Byrd, William. Uredio E. H. Fellovves, u 20 sv., London 193750. Cabanilles, Juan. Ureuje H. Angles, izlazi u Publicaciones del Departement de Muica de la Biblioteca de Catalunva, 3 sv., Barcelona 1927^
36, IV sv. ibid., 1956. Champion de Chambonnieres, Jacques.

231

Objavili P. Brunold i A. Tessier u zbirci Les Maitres francais du clavecin, 1 sv., Pari 1925. Charpentier, Marc-Antoinc. Redigira G. Lambert, dosad objavljeno 15 sv., Pari 194853. Chopin, Frederic. Uredili W. Bargiel, J. Brahms, A. Franchomme, F. Liszt, C. Reinecke, E. Rudorff, 13 sv. s dopunskim svescima i izvjeta jima za sveske V, IX i XIV, Leipzig 1878 80. Novo izdanje sveukupnih djela uredili I. J. Paderewski, J. Turczvriski i L. Bronarski, izdaje Polskie Wydawnictwo Muzvczne, 21 sv., Varava 194963. Clemens non Papa. Objavljuje American Institute of Musicologv (Corpus Mensurabilis Musicae, 4), red. K. P. Bernet Kempers, izlazi u Rimu, od 1951 izalo 16 sv. Corelli, Arcangelo. Uredili J. Joachim i F. Chrvsander, 5 sv., London 1888 91. Cornelius, Peter. Uredili M. Hasse i W.v. Bausznern, 5 sv., Leipzig 190506. Couperin, Francois. Glavni urednik M. Cauchie, redaktori P. Brunold, A. Gastoue, A. Tessier, 12 sv., Pari 1932-33. Couperin, Louis. Uredio P. Brunold, I sv., Pari 1936. Novo cjelokupno izdanje objavio Th. Dart, 1962. ajkovski, Pjotr Ilji. Ureuju B. V. Asafjev i drugi, predvieno oko 70 sv., od 1946 obj. 44 sv., Moskva i Lenjingra. Dufay, Guillaume. Objavljuje American Institute of Musicologv (Corpus Mensurabilis Musicae, 1), uredili G. de Van, A. Carapetyan, H. Besseler, 6 sv., Rim 1947 64. Dvorak, Antonin. Ureduje J. Hanu, izdaje Dvofakovo drutvo u Pragu od 1955, dosad izalo 45 svezaka. - Fasck, Carl Friedrich Christian. Objav ljuje Singakademie u Berlinu, 2 sv., 1839 (nedovreno). Froberger, Johann Jakob. Uredio G. Adler, 3 sv., Wien 1897 1903

, -Joseph-Fux-Gesellschaft u Izdaje Grazu,Johannod VI2 Fux, Johann Joseph. 2 i X,). 1960, dosad obj. 9 svezaka. g, (DTO,

Gesualdo da Venosa. Izlazi u Hamburgu i Leipzigu, u 10 sv., u redakciji W. Weismanna (I VI) i G. E. Watkinsa (VII X), 195767. Glinka, Mihail Ivanovi. Ureduje D. ostakovi, izlazi od 1955 u Moskvi, dosad objavljeno 17 svezaka. Gluck, Christoph Willibald. Objavljuje Institut fiir Musikforschung, Berlin, ureuje R. Gerber, predvieno oko 40 sv., izalo 20 sv., Kassel od 1951 dalje. Gombert, Nicolaus. Objavljuje American Institute of Musicology (Corpus Mensurabilis Musicae, 6), red. J. Schmidt-Gorg, izalo 6 sv., Rim od 1951 dalje. Gretry, AndreErnest-Modeste. Objavljuje belgijska vlada, redaktori F. A. Gevaert, T. Radoux, E. Feti, A. Wotquenne, A. Wouters, E. Mathieu, L. Solvay, E. Closson, 49 sv., Leipzig i Bruxelles 1883 1937 (nedovreno). Hdndel, Georg Friedrich. Uredio S. Arnold, 36 sv., London 1787-97 (nedovreno). Novo izd. objavljuje Deutsche Handel-Gesellschaft, u redakciji F. Chrysandera, 93 sv. (148, 5094; br. 49 nije obj.), uz to 6 dopunskih svezaka, Leipzig 18581903. Od 1955 izlazi u Kasselu tzv. Hallische Handel-Ausgabe, izdaje ga Georg Friedrich Handel-Gesellschaft, ureduju M. Schneider i R. Steglich, dosad izalo 23 sv., Kassel od 1955 dalje. Haydn, Joseph. Oeuvres complettes, 12 sv., obj. Breitkopf & Hartel pod nadzorom samog autora, 180006 (sadri samo djela za klavir i za komorne sast ave s klavirom). Prvo kritiko cjelokupno izd. uredili E. Mandyczewski, F. Weingartner, M. Friedlander, K. Pasler, H. Schulz, izalo 11 sv., Leipzig 1908 33; nastavak objavljuje Haydn Society, Inc., Boston, Wien, Leipzig i Wiesbaden, glavni urednik J. P. Larsen, 2 serije (4 sv.) 1950-51. Od 1958 preuzima izdavanje cjelokupnih djela Joseph Haydn-Institut u Kolnu, pod vodstvom J. P. Larsena, u redakciji kolegija, predviene su 34 serije, dosad izalo 20 svezaka. Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus. Uredio G. Becking, 3 sv., Leipzig 192227 (nepotpuno). Jacopo da Bologna. Uredio W. Th. Marrocco, Los Angeles 1954. Josauin Des Pres. Objavljuje Vereeniging voor Nederlandse Muziekgeschiedenis, red. A. Smijers, izalo 55 sv., Lei pzig i Amsterdam 1929 69. Landini, Francesco. Objavljeno u okviru Studies and Documents of the Mediaeval Academy of America 3, uredio L. Ellinvvood, 1 sv., Cambridge Mass., SAD 1939 (II izd. 1945). Novo cjelokupno izd. u redakciji L. Schradea, u seriji Polyphonic Music of the Fourteenth Century, IV, Monaco 1958 (uz to separatno komentar). Lanner, Josef. Uredio E. Kremser, 14 sv., Be 188889. Novo cjelokupno izd., isti urednik, u 8 sv., Leipzig 188991. Lasso, Oriando di. Urednici F. X. Haberl i A. Sandberger, 21 sv., Leipzig 1894 1927, nedovreno; nastavak cjelo kupnog izd. preuzela Belgijska kraljevska akademija i Bavarska akademija znanosti, pod urednitvom W. Boettichera, od 1956 objavljeno 6 sv., Kassel. Lechner, Leonhard, Objavljuje Neue Schiitz-Gesellschaft, red. K. Ameln, predvieno 15 sv. Od 1954 izalo 8 sv., Kassel i Basel. Liszt, Franz. Objavljuje Franz Liszt-Stiftung, redaktori F. Busoni, P. Raabe, A. Stradal, J. V. da Motta, B. Kellermann, B. Stavenhagen, B. Bartok, O. Taubmann, Ph. Wolfrum i dr., 34 sv., Leipzig 1907 36, nepotpuno; dopune objavljuje Liszt-Society, 4 sv., London 195054. Lobo, Duarte. Ureduje M. Joaquim, od 1945 objavljen 1 sv., Lisabon. Loezve, Carl. Redigirao M. Runze, 17 sv. (samo vo kalna djela s klavirom), Leipzig 1899 1904. Liibeck, Vincem. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino, uredio G. Harms, 1 sv., Klecken 1921. Lully, Jean-Baptiste. Urednik H. Prunieres, 10 sv., Pari 193039, nedovreno. Machault, Guillaume de. Urednici F. Ludvvig, sv. I III u zbirci Publikationen alterer Musik, Leipzig 1926 30 i H. Besseler, IV sv., Wiesbaden 1954. Novo cjelokupno izdanje objavljuje American Institute of Musicology (Corpus Mensurabilis Musicae 2), red. G. de Van, od 1949 izdao 1 sv., Rim. Mahler, Gustav. Objavljuje Internatio nale Gustav-Mahler-Gesellschaft, ureduje E. Ratz, od 1960 izalo 6sv.,Berlin,Wiesbadeni Wien. Marenzio,Luca. Objavljeno u zbirci Publikationen alterer Musik, uredio A. Einstein, 2 sv., Leipzig 192931, nedovreno. Mendelssohn-Bartholdy, Felix. Uredio J. Reitz, 19 serija (36 sv.), Leipzig 1874 77. Novo cjelo kupno izd. objavljuje Internationale Felix-Mendelssohn Gesell schaft, od 1961 objavljen 1 sv., Leipzig. Milan, Luys. Objavljeno u zbirci Publikationen alterer Musik, uredio L. Schrade, 1 sv., Leipzig 1927. Mome, Philipp de. Urednici Ch. van den Borren, G. van Doorslaer i J. van Nuffel, 31 sv., Brugge i Dusseldorf 192739, nedovreno. Monteverdi, Claudio. Urednik G. F. Malipiero, 16 sv., Asola 192642; nastavljeno 195467. Morales, Christobal. Urednik H. Angles, objavljeno u zbirci Monumentos de la muica espaflola, 5 sv., 195257, Barcelona. Mozart, Wolfgang Amadeus. Oeuvres complettes ..., objavljuje Breitkopf & Hartel, u 3 dijela s dodatkom (nepotpuno), Leipzig 17981806. Kritiko cjelokupno izd. uredili J. Brahms, F. Espa gne, O. Goldschmidt, J. Joachim, L. v. Kochel, G. Nottebohm, C. Reinecke, E. Rudorff, Ph. Spitta, P. Graf, P. Waldersee, V.

232

IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA IZIDOR IZ SEVILLE


Basel i St. Louis. Weber, Carl Maria von. Urednik H. J. Mos obj. 3 sv., 192628 i 1939, Augsburg, nedovreno. Weckma, Matthias. Urednik G. Ilgner, 1 sv., Leipzig 1942 (skupa s izdanj' DDT, 6, ovaj svezak obuhvaa sva Weckmannova djela). Willaert, Adrian. Objavljuje American Institute of Musicolc u Rimu (Corpus Mensurabilis Musicae 3), ureduju H. Zer i W. Gerstenberg, predvieno 15 sv., dosad objavljeno 7, od ic dalje. Zachozv, Friedrich Wilhelm. Uredio M. Seiffert, 2 s Leipzig 1905 (DDT, XXI i XXII).
LIT.: W. Schmieder, Gesamtausgaben, MGG IV, 1955. I. A

Wilder i F. Wiillner, 24 serije (67 sv.), Leipzig 1876 -1907; novi otisak u 40 sv., Ann Arbor, Michigan, SAD 1951- 56. Novo sveukupno izd. predvieno u 120 sv. (10 serija) objavljuje Internationale Stift ung Mozarteum Salzburg, od 1955 izala 42 sv. i 6 dodatnih svezaka, Kassel i Basel. Obredu, Jacob. Objavljuje Vereeniging voor Noord-NederlandsMuziekgeschiedenis, red. P. Wolf, 30 sveia, Amsterdam i Leipzig 190821. Novo cjelokupno izd. objavljuje Vereeniging voor Nederlandse Muziekgeschiedenis, u redakciji A. Smijersa, 1953 56 izala 3 sveska, nastavak u redakciji M. Antonowycza, 5 sv., Amsterdam. Ockeghem, Johannes. Ureduje D. Plamenac, I sv., u zbirci Publikationen alterer Musik, Leipzig 1927 (II izd. s uvodom na engleskom, New York 1959 u kolekciji Studies and Documents udruenja American Musicological Societv), II sv. takoer objavljuje American Musicological Societv, Studies and Documents, 1947 (III izd. obaju svezaka, 1966). Palestrina, Giovanni Pierluigi da. Redaktori Th. de Witt, J. N. Rauch, F. Espagne, F. Commer, F. X. Haberl, 33 sv., Leipzig 1862 1907. Novo sveukupno izdanje objavljuje Istituto Italiano per la Storia della muica u Rimu pod redakcijskim vodstvom R. de Rensisa, u 33 sv., IXV sv. red. R. Casimiri, 1939 43, XVIXVII red. L. Virgili, XVIII XIX red. K. Jeppesen, 1954, XX XXXIII L. Bianchi, 195566. Pergolesi, Giovanni Battula. Uredio F. Caffarelli, 27 sv. (opere, samo u klavirskom izvatku), Roma 1939 42 i Kassel 1942. Praetorius, Michael. Uredio F. Blume uz suradnju A. Mendelssohna i W. Gurlitta, 21 sv., Wolfenb(ittel i Berlin 192859. Pujol, Juan. Objavljuje Publicaciones del Departemento de Muica de la Biblioteca de Catalunva, uredio H. Ang'es, 2 sv., Barcelona 192632. Purcell, Henry. Objavljuje Purcell-Societv, 26 sv., London 18781928, nedovreno; nastavlja 1962 The New Purcell Societv, dosad izalo 5 svezaka. Rameau, Jean-Philippe. Uredili C. Saint-Saens, M. Emanuel, M. Teneo, 18 sv., Pari 1895-1929. Reger, Max. Objavljuje Max-Reger-Institut u Bonu od 1954, izalo 20 sv., Wiesbaden. Rener, Adam. Objavljuje Institute of Mediaeval Music; od 1964 iza ao 1 sv., New York. Rhau, Georg. Objavljuje Landesinstitut ftir Musikforschung u Kielu, zapoeto pod glavnim urednitvom H. Albrechta, od 1955 izalo 5 sv.: I -II i V sv., red. I. Schroder; III sv. H. Albrecht, IV sv. H. J. Moser, Kasel, Basel, London i New York. Rimski-Korsakov Nikolaj Andrejevi. Ureduju B. V. Asafjev i dr., od 1946 izalo 42 sv., Moskva. Scarlatti, Domenico. U redakciji C. Czernvja objavljeno 2 sv., Wien 1839 (nepotpuno). Novo sveukupno izdanje uredio A. Longo, 10 sv., 1 dodatni sv, i 1 sv. katalog, Milano 190737 (samo klavirska djela). Scheidt, Samuel. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino, ureuju G. Harms (1923 34) i Ch. Mahrenholz (od 1934 dalje), izalo 16 sv., Klecken i Hamburg 192362. Schein, Johann Hermann. Uredili A. Priifer, K. Hasse i B. Engelke, 7 sv., Leipzig 1901 23, nepotpuno. Novo sveukupno izd. ureuje A. Adrio, od 1963 objavljeno 2 sv., Kassel. Schonberg, Arnold. Ureuje J. Rufer, od 1966 objavljen 1 sv., Mainz i Wien. Schubert, Franz. Redaktori J. Brahms, J. Briill, A. Door, J. Eppstein, J. N. Fuchs, J. Gansbacher, J. Hellmesberger, F. Mandyczewski, 21 serija (41 sv.), Leipzig 1884^97. Novo sveukupno izdanje objavljuje Internationale Schubert-Gesellschaft, od 1964 izd. 1 sv. i 2 dodatna sveska, Kassel. Schiitz, Heinrich. Uredili Ph. Spitta, A. Schering, H. Spitta, 18 sv., Leipzig 1885 1927. Novo sveukupno izdanje objavljuje od 1955 Neue Schutz-Gesellschaft, od 1963 Internationale Schutz-Gesellschaft, od 1955 izalo 16 sv., Kassel. Schumann, Robert. Objavila Clara Schumann, 14 serija (31 sv.), XIV seriju uredio J. Brahms, Leipzig 1879 93. Senf I, Ludzvig. Objavljuje Landesinstitut fiir Musikforschung, Kiel i Schvveizerische Musikforschende Gesellschaft, dosad 8 sv., IIV u seriji Das Erbe deutscher Musik, 193640, VVIII sv., od 1949 dalje. Sporer, Thomas. Redigirao H. J. Moser, I sv., Kassel 1929. Stranss, Johann st. Uredio J. Strauss ml., 7 sv., Leipzig 188789. Szveelinck, Jan Pieterszoon. Objavljuje Vereeniging voor Noord-Nederlands Muzikgeschiedenis, uredio M. Seiffert, 10 sv., Haag i Leipzig 1894 1901: 2 dodatna sveska uredili A. Annegorn i B. Van den Sigtenhorst Meyer, Wiesbaden 195758. Telemann, Georg Philipp. Objavljuje Gesellschaft fiir Musikforschung, izlazi u Kasselu od 1944 i od 1953 dalje, dosad 18 svezaka. Theile, Johann. Ureuje W. Maxton, od 1955 objavljeno 10 sv., Diisseldorf. Victoria, Tomas Luis de. Redigirao F. Pedrell, 8 sv., Leipzig 190213. Vivaldi, Antonio. Objavljuje Istituto Italiano Antonio Vivaldi, pod vodstvom A. Fanne, glavni urednik G. F. Malipiero, redaktori U. Amendola, A. Ephrikian, B. Maderna, G. Prato i dr., izlazi u Milanu, od 1947 obj. 475 sveia (predvieno oko 525). Wagner, Richard. Uredio M. Balling, 10 sv., Leipzig 191229, nedovreno. Walter, Johann. Urednik O. Schroder (I sv.) i M. Schneider (od II sv. dalje), predvieno u 6 sv., od 1953 objavljeno 4 sv., Kassel,

IZIDOR IZ SEVILLE (Isidorus Hispalensis), biskup viljski, teolog, filozof i historiar (Cartagena, oko 570 evi! 4. IV 636). Posljednji od crkvenih otaca zapadnoga svijeta. Open

flST,

IZIDOR IZ SEVILLE, stranica iz djela Btymologiae ..................

0 muzici raspravlja u svome filozofskom djelu Etymologiae sr. origines (III/15-23), a o liturgijskom pjevanju u istome dje! (VI/19 i VII/12) i u teolokim raspravama De ecclesiasticis offia 1 Regula monachorum. U svome izlaganju oslanja se djelomir na Kasiodora, a djelomino je posve samostalan. Uz Augustin Boetija i Kas iodora I. iz S. je izvrio najjai i najtrajniji utjec na duhovni ivot srednjega vijeka. Kolik je bio utjecaj njegovi muzikih rasprava, vidi se iz injenice^ da se u muzikim trakt; tima XV i XVI st. esto nailazi na formulacije, koje su neposredr preuzete od Izidora. Na koncilu u Toledu (633) proveo je sjed njenje elemenata liturgije zapadnih Gota s latinskom (mozarapsk pjevanje).
NOVA IZD. Sveukupna djela obj. su: M. de la Bignc, 1580; J. B. Pere; J. Grial, 1599; J. du Breuil, 1601 i 1617; F. Arevalo, 17971803; J. P. Mign Patrologia latina, 1850. Liturgia Alozarabica secundutn regulam Beati I side obj. J. P. Migne, 1850. Etymologiae sive origines obj. su: G. Zainer, 1472; Mentelin, 1472, 1493 i 1577; F. W. Otto, 1833; Gerbert, Scriptores, I, 1874 W. M. Lindsay, 1911 (novi otisak 1957). LIT.: H. Dressel, De Isidori originum fontibus, Torino 1874. H. Hert berg, Die Historien und die Chronik des Isidor v. Sevilla I: Die Historien (d sertacija), Gottingen 1874. K. Schmidt, Quaestiones de musicis scriptoribi Romanis (disertacija), Darmstadt 1899. B. Kiibler, Isidor-Studien, Herme 1890. M. Klussmann, Excerpta Tertullianeain Isidori Hispalensis Etvmologii 1892. A. Schenk, De Isidori Hispalensis De natura rerum libelli fontibu Jena 1909. C. E. Beeson, Isidor-Studien, Miinchen 1913. J. Sofer, L; teinisches und Romanisches aus der Etvmologiae Isidors, Gottingen 193 Miscellanea Isidoriana, Roma 1936. H. Angles, La Muica anterior siglo XI en Toledo, Miinster 1938. L. Aranio-Costa, San Isidoro, Madri 1942. H. B. Brozvn, The Printed Works of Isidore of Seville, Lexington 194

IZVODILAKA PRAKSA

C. DE PREDIS (ili kola), PRIZOR U VRTU, minijatura, prije 1470

KINESKA MUZIKA

IZIDOR IZ SEVILLE IZVODILAKA PRAKSA


Gurlilt, Zur Bedeutungsgeschichte von musicus und cantor bei Isidor illa, Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur, 1950. H. Hiischen, Isidor von Sevilla, MGG, VI, 1957.

233

^MJENINA DOMINANTA -> Dominanta dominante ZMJENINA HARMONIJA, IZMJENINI AKORD ->
mini ton

ZMJENINI KVARTSEKSTAKORD -> Kvartsekstakord ZMJENINI TON (engl. auxiliary tone, returning note ili nating note; franc. broderie, njem. Wechselnote, tal. nota iata), neakordiki ton koji se s nekim akordikim tonom jenjuje, a nalazi se sekundu vie ili nie od njega (primjer 1). (-> Akordiki tonovi, -* Neakordiki tonovi, -* Sluajne tonije.) I. t. moe biti i alteriran, kao u primjeru br. 2. Izmje -

(Marx - Bayer rs Harmonielehre,1933)

J J

* # r-1 . i
J -4 (R.Louis i L.Th (j(^) Harmonielehre 1 * uille ,1913)

r
**

priblino jednakim ritmijskim obrascima ( -> Stile familiare). Suprotan je pojam polimetrija. (-> Poliritmika.) IZORITMIJA (gr. i'ao; isti i puEV(j.o; mjera, takt), naziv koji je 1902 uveo njemaki muzikolog F. Ludwig (Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, SBIMG, IV), da obiljei vrlo est i veoma znaajan postupak u kompozicijskoj praksi XIV st., osobito u motetima (otuda i naziv izoritmiki motet). U izoritmikoj koncepciji moteta kompozitor bi jedan koralni napjev povjerio tenoru. Taj napjev, baza moteta, doivio bi osebujan preobraaj, jer bi kompozitor meu pojedine, znatno produl jene tonove ili grupe tonova iz prvog dijela napjeva umetao pauze (vjerojatno da omogui pjevau uzimanje daha) i time stvorio potpuno novu ritmiku okosnicu, koju bi vie puta ponovio, sluei se pri tome bilo nastavkom napjeva, bilo novim melodijskim materijalom. Upravo je to ponavljanje istog ritmikog okvira dalo naziv ovom postupku. Ta temeljna ritmika shema nazivala se talea. Nad taleom odvijao se slobodan tok ostalih dionica, od kojih je svaka imala svoj poseban tekst na francuskom jeziku. Ukoliko nakon viekratnog ponavljanja taleje tekst ne bi jo bio do kraja iscrpen, dionica tenora donosila je taleju u umanjenim notnim vrijednostima (tzv. color). U razvoju izoritmikog moteta i. se primjenjivala ne samo u dionici tenora, ve i u ostalim dionicama . A ponekad je tenor bio potpuno slobodno sastavljen, dok se i. primjenjivala samo u gornjim dionicama. Izoritmiju su osobito esto upotreb ljavali Ph. de Vitry i G. de Machault. Primjer: Motet br. 1 G. de Machaulta. Koralni napjev Amara valde poinje ovako:

y i

H =t

A ma.

iz ovog dijela napjeva Machault je nainio ovakvu taleju: di=:si Ritmika shema taleje ponavlja se jo dva puta (tonovi su, razumije se, drugi). Nakon toga dolazi color, tj. talea u reduciranim notnim vrijednostima:

-------

ni tonovi mogu nastupiti istodobno i u dva ili vie glasova u alelnom pomaku (primjer br. 3) ili u protupomaku (primjer 4), a i itav akord moe imati ulogu izmjeninog akorda ili ijenine harmonije, kao tzv. izmjenini kvartsekstakord (-> >artsekstakord) ili akord des-f-h u primjeru br. 5. Osim ovakvih ijeninih tonova koji nastupaju i odlaze postepenim pomakom, stoje i brojne varijante gdje se jedan od postepenih pomaka njenjuje skokom. Tako u primjerima br. 6 i br. 7 i. t. nastupa )kom, nakon njega akordiki ton slijedi p ostepenim pomakom, 1 primjerima br. 8, br. 9 i br. 10 poslije izmjeninog tona, koji uslijedio postepenim pomakom, nastupa novi akordiki ton jkom. Izmjenini tonovi mogu i kruiti oko akordikog tona, 0 u primjeru br. 11; iako je melodijska linija ovdje ista kao i u imjeru br. 9, ton e, koji dolazi na etvrtu osminku, nije vie njenini, nego su zbog drukije harmonizacije tonovi 1 d, koji dolaze na drugu i treu osminku, izmjenini tonovi, oni krue oko akordikog tona e. Kod klasifikacije izmjeninih tonova, koji su kombinirani skokovima, ne postoji precizna i jedinstvena terminologija, arijantu gdje nakon izmjeninog tona, vezanog silaznim poste :nim pomakom uz prethodni akordiki ton, dolazi u istom njem skok na novi akordiki ton, a zatim postepeno kretanje suprotnom smjeru, neki nazivaju Puxov izmjenini ton ili cambiata irimjer br. 8). Meutim, izraz cambiata primjenjuje se i na sluaj id i. t. nastupa skokom, a nakon toga slijedi akordiki ton po epenim pomakom u suprotnom smjeru (primjeri br. 6. i br. I. Osim toga, u francuskoj, a ponegdje i u engleskoj muzikoj :rminologiji upotrebljava se za i. t., uveden postepenim pomakom akon koga novi akordiki ton nastupa skokom u suprotnom njeru, izraz echappee (primjer br. 9). I, konano, i. t . u primjeru r. 10 mogao bi se takoer oznaiti kao slobodna anticipacija gdje : anticipirani ton c pojavljuje opet u narednoj harmoniji u nekom rugom glasu kao akordiki ton. ( -> Cambiata, -> chappee, + Anticipacija.) N. D. IZOD (Izdavako odjeljenje). Osnovao ga Savez kompoitora Jugoslavije 1957 u Zagrebu. U toku godina Izod je u vlastitoj tampariji objavio vie stotina djela jugoslavenskih kompozitora, to je znatno pridonijelo promicanju jugoslavenske muzike kul ure u zemlji i inozemstvu. Od 1967 odjeljenje djeluje u okviru Drutva hrvatskih skladatelja. K. Ko. IZOMETRIJA (gr. uco? jednak i [ji-jpov mjera), naziv za iluaj,kadse u vieglasnim kompozicijama sve dionice kreu u

J. As.

IZRAELSKA MUZIKA -> Jevrejska muzika IZVODILAKA PRAKSA. Muzika se umjetnost razli kuje od ostalih umjetnosti u prvom redu po tome, to je izmeu nje i onih kojima se obraa uvijek potreban 'posrednik, interpret, koji e znakove na papiru pretvoriti u tonove. Otuda je i poloaj muzike specifian ne samo zato, to bez interpreta ona ne ivi, ve i stoga, to njena historija, promatrana iz aspekta interpre tacije, i nije drugo ve nastojanje za sve savrenijim i tonijim fiksiranjem kompozitorovih namjera uz pomo znakova na notnom crtovlju, kao i za sve savrenijim i tonijim deifriranjem tih zna kova. U interpretaciji muzike notni je tekst svakako najznaaj nija komponenta. Ali osim nje postoje i druge: namjena, svrha muzikog djela, mjesto na kojemu se izvodi, broj i vrsta instru menata, odnosno glasova koji ga izvode, nain smjetanja izvodi laca, sloboda u tretiranju notnog teksta, uloga improvizacije, itd. Svi ti elementi ulaze u pojam izvodilake prakse koja, kao i sve ljudske aktivnosti, podlijee promjenama i evoluiranju. Svaka ve lika muzika epoha, svako stoljee ima svoju izvodilaku muziku praksu, koja je u mnogoemu ovisna o razvoju drutvenog ure enja i o njegovim promjenama. Poznavanje izvodilake prakse od velike je vanosti ne samo zato, to upotpunjuje ope poznavanje povijesti muzike, ve i stoga, to se jedino prouavanjem i upoznavanjem izvodilake prakse minulih razdoblja moe postii relativna stilska vjernost kod dananje izvedbe djela iz tih vre mena. 1. Grka antika poznavala je samo jednoglasnu muziku. Je dino su u tzv. heterofoniji vjerojatno nastajala neka odstupanja od unisona putem slobodnog ornamentiranja. Nismo temeljitije upueni u starogrku muziku praksu, ali je poznato, da je u zborskim nastupima sudjelovalo od 12 do 60 pjevaa. Zborovoa je snano udarao takt nogom, sputajui je na tezi, a podiui na arzi. U instrumentalnoj pratnji sudjelovali su ponajvie glavni starogrki instrumenti aulos i kitara (lira). Bilo je i samostalnog

234

IZVODILAKA PRAKSA
pjeve: sekvence su povezane uz opsene jubilacijske melizme luje, a tropi prvenstveno uz Kyrie. Sekvence su neto kasnije ( prerasle u posebnu vrstu crkvenih napjeva, po strukturi sasvim ijih od koralnih. Od tropa su se postepeno razvile liturgijske me (boine i pasijske igre), u kojima su nastupali i instrun frule, gajde, lutnje, viole, bubnjevi i dr. Pasijske igre imaju i drugi izvor: recitiranje pasije u crkvi pomou podijeljenih (Kristove rijei izgovarao je sveenik, pripovjedaeve, tj. ev listove, akon, rijei ostalih osoba subdakon, a rijei naroda : - U pojam jednoglasne srednjovjekovne muzike ulazi i m trubadura, truvera i Minnesangera. Oni su svoje pjesme dili sami pjevajui i pratei se ponajvie viellom, ali su (os trubaduri) esto povjeravali njihovo izvoenje onglerima su putovali od jednog feudalnog dvorca do drugoga, propagi umjetnost svojih gospodara.' Jednoglasje Minnesangera pri su dalje Meistersingeri, ponajvie obrtnici iz graanskih re O njihovoj izvodilakoj praksi govore sauvani propisi nji kola (Niirnberg), prilino uskogrudni i konzervativni. R. gner ih je ismijao u operi Die Meistersinger von Nurnber Velik preokret u razvoju srednjovjekovne evropske m nastupio je s pojavom vieglasja, od paralelnih kretanja u numu do oblika Ars antiquae i Ars novae i prve generacije zemskih polifoniara. U izvedbama vieglasnih vokalnih ko zicija sudjelovali su i instrumenti (orgulje, harfa, lutnja, psa viella, gajde). Pojedini su kompozitori ak i sami upozor da se njihove kompozicije mogu izvoditi sasvim instrumer ("dakle i bez sudjelovanja pjevaa). Teoretski spisi i sauva kovni spomenici iz tog doba upuuju donekle na instrumer sastave u kojima se muziciralo, kao i u tehniku zbornog dirigi: Naroita se panja polagala na razgovijetno izgovaranje ti Svi su izvodioci vokalne muzike morali temeljito poznavati r Guida d'Arezza o solmizaciii i mutacijama. 3. U doba renesanse cvate u Evropi vokalna polifonija a pella, to ne znai da je vokalna praksa napustila sudjelo instrumenata. Pojedini zborni ansambli crkvenih ustanov feudalnih dvorova dostiu meunarodni ugled, tako pap zbor koji je u XVI st. brojio 2436 pjevaa, pa beka i miinch( dvorska kapela (ova je pod Lassovim vodstvom brojila 60 nova). Mnogo se pjevalo u falsetu; u XVI st. javljaju se i kasti pjevai koji e tek u XIX st. ieznuti iz izvodilake prakse, vai su redovito ukraivali svoje dionice dodavanjem novi] nova (tzv. diminuiranje, gorgia) na bazi improviziranja ko otada kroz cijeli barok odigrati vrlo znaajnu ulogu. Mu; su se vjebali u improviziranju. Oni su bili kadri da jednoj '. poziciji pisanoj za manji (npr. 2-glasni) ansambl dodaju pot novu improviziranu dionicu . U zbornu izvodilaku praksu (jo potkraj XV st.) znaajna novost: podjela zbora na dvije' pine (ori spezzati, najprije u crkvi sv. Marka u Veneciji), nastupaju naizmjence i zajedno. Takav nain muziciranja, j. san za efekte jeke koje su muziari XVI st. esto i rado primj vali, vodio je prema proiivanju zamrenog kontrapunkti tkiva u korist homofonih elemenata. Od zbornih pjevaa tr se veliko znanje, temeljito poznavanje kontrapunkta i brzo laenje u tzv. zagonetnim kanonima. U renesansnoj rumentalnoj muzici u se lutnja i instrun s tipkama (orgulje, balo, klavirkord). In menti su nastupali si stalno i u pratnji p a. Za ples se pona upotrebljavala lutnj u instrumentalnoj n ci postojala je praksi proviziranja, ukra nja, diminuiranja, 1 riranja. Improvizira osobito esto na org ma koje su u tzv. guljskim misama pri male naroitu funk izvodei sve vokalne nie osim melodije tus firmusa koju je vao zbor u jednogl; Sklonosti instrumei nom improviziranju vele su ve u XVI si izgraivanja specif instrumentalnog stil

Crkveni pjevai, freska u crkvi S. Frediano, Lucca. Rad A. Aspertinija, 1506

instrumentalnog muziciranja (auletika, kitaristika). to se tie muzike u starogrkoj tragediji, ona se vjerojatno svodila na ulogu svojevrsnog recitativa koji je potencirao muzikalne elemente stiha. Pojaavanjem zvukovnog dometa rijei, udovoljavalo se i zahtje vima velikih povrina otvorenih grkih kazalita. U starogrkoj nastavi muzika je igrala znaajnu ulogu, jer joj se pridavala velika mo u oblikovanju karaktera. Ali Platon je smatrao da ista instru mentalna muzika tetno djeluje na omladinu. 2. U crkve noj muzici srednjeg vijeka, u kojoj je sredinje mjesto zauzimao gregorijanski koral, temeljila se i. p. na suprotstavljanju pretpjevaa, odnosno kantora, veoj skupini pjevaa, zboru, koji je pjevao napamet. Kantor je stajao na povienom mjestu. Crkvena se muzika s posebnom panjom njegovala u samostanima. Tu se razvilo antifonijsko pjevanje: zbor bi se podijelio u dvije skupine pjevaa koje su pjevale naizmjence. Muzika nastava se temeljitije mogla razvijati otkako je papa Grgur I (590 604) ustanovio u Rimu Scholu cantorum: u njezinu zboru bilo je i do 100 pjevaa. Zborovoda je vodio zbor rukama, slijedei pokretima priblian tok melodije. Na tadanju izvodilaku praksu utjecala je struktura koralnih napjeva koji se mogu grupirati oko dva pola, tzv. accentus i concentus. Napjevi iz grupe accentus su recitativi s dugim ponavljanjima istog tona; primjenjuju se, kad je potrebno, da vjernici to bolje razumiju tekst (evanelja, po slanice, pasije). U grupi concentus prevladava pjevnost, melizmatika. O tome, kako treba interpretirati neumatsku notaciju, kojom su zapisane koralne melodije, vodile su se duge rasprave. Tzv. aequalisti (benediktinci iz Solesmesa) smatraju da sve note u neumatskoj notaciji jednako traju, bez obzira na njihov oblik, dok menzuralisti (H. Riemann, O. Fleischer i dr.) zastupaju suprotno gledite, uzimajui za osnovu interpretacije specifino muziki ritam. Stajalite P. Wag-nera je negdje po sredini. Danas je gotovo posvuda prihvaen stav aequalista. Od X st. ulaze u crkvu orgulje, preuzimajui postepeno sve vanije funkcije. U doba propadanja koralne prakse, zbog naglog razvoja vieglasne muzike, orgulje su nadomjetale koral; one su preuzimale i izvedbu pojedinih muzikih dijelova mise, a ponekad su nastupale naizmjence s pjevaima. Znaajna je u izvodila-koj praksi srednjovjekovne crkvene muzike pojava sekvenca i tropa. I jedni i drugi nastali su umetanjem novih tekstova u ve postojee na-

Muki muziki klub. Crispin de Passe, st., Radoznale iene, grafika, po. XVII st.

IZVODILAKA PRAKSA
embalu (engleski virginalisti). Meu ostalim instrumentima, koji su sudjelovali u izvedbama duhovnih i svjetovnih djela, spominju se flauta, Schalmei, Bomhart, viola, Zink, trublja, trombon. Zajedniko nastupanje instrumenata bilo je preputeno prilikama, mogunostima i sluaju, bez ikakva nastojanja da se grupiraju samo odreeni, unaprijed utvreni tipovi instrumenata. 4. Oko 1600 doivljuje evropska muzika epohalnu prekretnicu. Zapoinje doba muzikog baroka (16001750) u kojemu te ite muzikog izraaja i sadraja prelazi s kolektiva na individuum. Monodija veliko otkrie baroka trai novu kompozicijsku tehniku, to ne ostaje bez utjecaja na izvodilaku praksu. Soli stika muzika baroka ima svoj akustiki oslonac, dionicu continua, koju izvodi generalbas, basovu dionicu, na kojoj su se, ispoetka skromno, a kasnije sve bogatije, ispisivale brojke za oznaku inter vala, odnosno akorda to ih je izvodilac improviziranjem imao realizirati (na embalu ili na orguljama). Generalbas, po kojemu se muziki barok naziva i doba generalbasa, ulazi i u sve ostale forme baroknog muziciranja: instrumentalne, vokalno-instrumentalne i scenske. Znaenje generalbasa u baroku toliko je, da on ostaje njegovim najtrajnijim vanjskim obiljejem i nestaje za jedno s barokom iz svih svjetovnih oblika (u crkvenoj muzici zadrat e se dulje). Barok uvodi nov odnos izmeu tona i rijei, inauguriran kasnorenesansnim nastojanjima oko oivljavanja sta rogrke tragedije. Na bazi ispravnog deklamiranja raa se osebujna melodika linija koja odraava prije svega osjeajni ivot pojedi nca, njegove strasti i individualna talasanja duevnog ivota. Meutim, stara praksa slobodnog ukraivanja, ornamentiranja, diminuiranja poinje se ubrzo primjenjivati i u baroknoj vokalnoj solistikoj muzici, tako da se rijetko koja solistika dionica izvodila onako, kako je zapisana. Najpoznatiji i najpogodniji primjer je tzv. Da capo aria, sheme A-B-A, u kojoj je kod ponavljanja od lomaka A pjeva mogao po volji varirati i ukraivati melodijsku liniju, pa je njegov ugled dobrim dijelom poivao na vjetini ko jem je to inio. Improviziranje od primarnog znaenja u reali zaciji generalbasa, u ornamentiranj u solistikih dionica, pa i u izboru instrumenata ostat e jednom od tipinih baroknih znaajki. U baroku poinje ivot opere, a s njom i novog pojma: opernog orkestra. On je u poetku jako neodreen (Monteverdi prvi u partituri opere Orfeo odreuj e koji instrumenti imaju su djelovati), kasnije se povodi za razvojem skupnog instrumentalnog muziciranja u kojemu okosnicom postaju gudaki instrumenti, s violinama na elu. Operni je orkestar u poetku smjeten iza pozornice, zatim s obje njezine strane i konano ispred nje. U baroku se stvaraju ne samo vee instrumentalne forme (concerto grosso s karakteristinim suprotstavljanjem concertina i ripiena), ve i ansambli komorno-instrumentalne muzike, prije svega barokna trio-sonata (ponajee dvije violine i continuo, uz kakav duboki basov gudaki instrument). Poseban razvitak doivljuje violina, ija se tehnika ubrzo obogauje svima karakteristinim postupcima (pizzicato, tremolo, col legno, sul ponticello, seordatura). to je reeno za ornamenti ran je barokne solistike muzike vokalnog karaktera, vrijedi i za instrumentalnu muziku kojoj upravo bo gatstvo raznovrsnih stereotipnih ukrasa daje specifian izgled. Razvija se i tehnika instrumenata s tipkama (s djelom S. Scheidta Tabulatura nova, 1624, orgulje naputaju tabulaturu i prelaze na uobiajenu notaciju). Ali za cijeli barok ostaju znaajni nagli prijelazi s jedne dinamike plohe na drugu (sa / na p i obrnuto), jer ni embalo ni orgulje nisu mogli proizvesti crescendo i diminuendo koji se nisu primjenjivali ni kod ostalih instrumenata. to se tie broja izvoaa, on je u baroku umjeren. J. S. Bachu bilo je dovoljno po 3 pjevaa za .svaku dionicu (Matthauspassion se izvela sa 24 pjevaa i 34 instrumentalista); u izv edbi Handelova oratorija Messias sudjelovalo je 55 izvoaa. 5. Nakon baroka unosi rokoko nove elemente u izvodilaku praksu. Mlaa graanska klasa, ekonomski sve jaa, trai forme na kojima e izgraivati vlastitu umjetnost. Ona se suprotstavlja baroknoj, feudalistikoj pompoznosti i monumentalnosti i tei prema novoj jednostavnosti, odbacujui polifone konstrukcije, koje su se u kasnom baroku visoko bile razvile, i naglaavajui mono dijske Vrijednosti. Dolazi do novog prevladavanja subjektivno-osjeajnog elementa (galantni stil). Sve to se na podesan nain oituje u graanskoj operi buffi, koja u razliitim varijantama cvate u velikim evropskim zemljama (Singspiel, Opera comique, Tonadilla, Ballad-Opera) i razvija naroitu tehniku recitiranja (parlando). U rokokou se naputa generalbas, dionice se do kraja izrauju i ispisuju, sve je manje slobodnog ukraivanja i orna mentiranja koje se i nadalje zadrava u kadencama solistikih koncerata. Pozicije embala i klavikorda ozbiljno su ugroene prodiranjem modernog klavira (s tehnikom batia) koji e ih u poetku XIX st. sasvim potisnuti. Orkestar zadobiva konture koje se, u biti, vie ne e mijenjati. On se naroito obogauje klarinetima i sve veom samostalnou duhakih instrumenata,

235

aj, biljar i muziciranje u graanskoj obitelji XVIII st. J. J. Zick, Obitelj Remy u Koblenzu, grafika, 1776

kao i novim dinamikim mogunostima postepenih prijelaza iz jedne dinamike plohe u drugu. Pojavljuju se tenje za poveanjem broja izvodilaca (u orkestru je znalo biti po 40 violina, 10 viola, 8 violonela, 10 kontrabasa, uz brojano jako zastupane duhake instrumente). U kuno muziciranje ulaze novi komorni ansambli, prije svega gudaki kvartet. Preobraava se i tehnika dirigiranja. to dalje, u operi e sve rjee dirigent sjediti za em balom. Nee vie dirigirati ni prvi violinist, ve samostalan, po seban dirigent, nepovezan uz instrument. Sva ta nastojanja dobit e svoj vrsti temelj u razdoblju klasike, upravo beke klasike. Osnovna crta novije muzike izvodilake prakse, potivanje notnog teksta, postaje ba u vrijeme beke klasike, tj. u posljednjim de cenijima XVIII i prvim decenijima XIX st. jednim od temeljnih kriterija svakog muziciranja. Bit e dodue i izuzetaka; veliku i dugu borbu oko centralnog problema izvodilake prakse: treba 1 1 notni tekst smatrati neim definitivnim, to se ni u kojem slu aju ne smije preinaivati, ili je on samo baza za dalje razraivanje i dopunjavanje, rijeilo je tek XIX st. u korist prve koncepcije. 6. Romantika vremena dalje obogauju izvodilaku praksu. Pronalaskom metronoma (1816) omogueno je tono fiksiranje tempa. Pronalaze se i ventili za limene duhake instrumente, koji mogu izvoditi kromatsku ljestvicu; time se uvelike obogauje njihova uloga u orkestru. Demokratizacija muzike sve se intenzivnije provodi, sve dostupnija postaje muzika umjetnost irim graanskim slojevima. Javni koncertni ivot, zapoet jo u XVIII st., stalno dobiva u kvalitetu i kvantitetu. Uporedo s njim velik je i broj ljubitelja koji redovno kod kue muziciraju i postaju glavnim izvodiocima komorno-muzikih djela. Zanimljivo je uspo rediti programe javnih i privatnih koncertnih priredaba iz prve polovine prolog stoljea s dananjima. Na jednom koncertu Beethovenovih djela iz 1807 izvedene su Prva, Druga, Trea i et vrta simfonija, etvrti klavirski koncert, arije iz Fidelia i uvertira Coriolan. Na koncertu Beethovenovih djela, odranom 1824, izvedena je uvertira Zur Weihe des Hauses, tri opsena odlomka iz Missae solemnis i cijela deveta simfonija. Uporedo s duljinom izvedaba, koje su trajale po 4 sata, rastao je i izvodilaki aparat. Karakteristina je u tom pogledu jedna, dodue iznimna, izvedba Havdnova oratorija Die Schopfung iz 1843, u kojoj je sudjelovalo 660 pjevaa i 320 orkestralnih muziara. Javljaju se prvi veliki dirigenti (Weber, Spontini, Berlioz); pri dirigiranju oni upotrebljavaju smotak notnog papira ili tapie razliite duljine. Veliki solisti (Paganini, Liszt) razvijaju solistiki koncert do nesluenih mogunosti. Stara praksa, prema kojoj su kompozitori istodobno i izvodioci vlastitih djela, nestaje. Reproduktivni umjetnici postaju posrednicima izmeu kompozitora i publike. To vrijedi za klavirsku i gudaku literaturu, kao i za solo-pjesmu koja ba u romanici doivljuje pravi procvat (Schubert, Schumann). Koncerti se u prvoj polovini XIX st. odravaju preteno u podnevnim satovima, a u drugoj polovini uveer. Sve se vie panje polae na pokuse, na kojima se temeljito prouavaju pojedinosti; potivanje i naj - -manjeg detalja u notnom tekstu postaje osnovnim uvjetom javnog izvoenja. Vie nema mjesta nikakvim slobodama izvodilaca. U XIX st. proiruje se operni i simfonijski orkestar instrumentima koji su se dotad rijetko upotrebljavali ili ih u njemu uope nije bilo (harfa, engleski rog, bas-klarinet, razne vrste tuba kod R. Wagnera). Wagner uvodi i znaajnu novost: sakriveni operni orkestar u svom kazalitu u Bavreuthu.

236

IZVODILAKA PRAKSA
prema tome, na kojoj grupi instrumenata kompozitor posta' teite (tako npr. C. Orff specijalno istie skupinu udaralj U muzikom kazalitu naeg doba znaajna su nastojanja 1 gotovo oratorijskog koncipiranja opere, u kojoj se susreu i r< tatori, odnosno zborovi s ulogama koje nedvosmisleno podsje na kor u starogrkoj tragediji. Novo poglavlje u povijesti izvodila prakse otvorilo se pronalaskom mehanike reprodukcije muz (gramofon, radiodifuzija, magnetofon), to je izazvalo nove r gunosti u isticanju i spajanju tonskih obiljeja s razliitih izvc Pojavu za sebe predstavljaju u nae vrijeme razmjerno usp pokuaji da se instrumentalna muzika djela iz daleke proli (renesansa, barok) izvedu na originalnim starim instrumenti koji su i nekada sudjelovali u uzvoenju. S tim u vezi treba taknuti jak interes muzikih krugova za embalo. Na izvodilai praksu u najnovije vrijeme utjee i tzv. elektronska muzika, sa i u vezi s tradicionalnim izraajnim sredstvima (> Prilog).
LIT.: H. Daffner, Ober die Instrumentalpraxis des 18. Jahrhunde Neue Zeitschrift fur Musik, 1907. H. Mersmann, Beitragc zur Auffiihrur praxis der vorklassischen Kammermusik, AFMW, 11. R. Haas, Auffiihrur praxis der Musik, Biicken, Handbuch der Musikwissenschaft, Potsdam ic A. Schering, Auffuhrungspraxis, Leipzig 1932. F. Dorian, The Hist of Music in Performance, 1942. H. Hoffmann, Auffuhrungspraxis, MC Ij 1951 (sadrava iscrp nu literaturu). Tk. Dart, The Interpretation of Mu London 1954. H. Engel, Probleme der Auffuhrungspraxis, Mozart-Jahrbi 1955. K. Blaukopf, Historische Klangtreue und Auffuhrungspraxis J GrE saner Blatter, 1956. H. Topel, Klangasthetik und Auffuhrungspraxis, ^ 1956. P. C. Aldrich, The Authentic Performance of Baroque Music, F schrift A. Th. Davison, Cambridge (Mass.), 1957. D. J. Grout, On Hist. Auti city in the Performance of Old Music, ibid. M. Pincherle, On the Right: the Interpreter in the Performance of I7 th and l8 111 Centurv Music, MQ, ic C. Dahlhaus, Zur Auffiihrungspraxis des 16. Jahrhunderts, Musik und Kirc 1959. R. Matthes, Lebendige Auffuhrungspraxis, SMZ, 1959. F. Rothscl The Lost Tradition Music Performance in the Times of Mozart an d Beet ven, London 1961. R. Donington, On Interpreting of Early Music, Lom 1963. G. Frotscher, Auffuhrungspraxis alter Musik, Locarno 1963. ]. As

Telefonski koncert u Sala del Fotiografo, Milano. Drvorez prema crteu G. Amata u listu L'illustrazione Italiana, Milano, 1892

U XX st. ulaze u orkestralnu izvodilaku praksu nove crte povezane uz nov stav kompozitora prema ulozi orkestra. Oko Prvoga svjetskog rat a javlja se sve ee komorno tretiranje or kestra, koji stoga nuno poprima mnogo skromnije obrise, pre lazei katkada u drugu krajnost; nasuprot velikim, prebogatim orkestrima R. Straussa, G. Mahlera i A. Schonberga (Gurrelieder) stoji u Histoire du soldat I. Stravinskog orkestar od svega 7 instrumentalista. Orkestralni sastavi doivljuju i drugaije preobrazbe,

JACCHIA, Agide, talijanski dirigent i kompozitor (Lugo kod Ravenne, 5. I 1875 Siena, 29. XI 1 932). Muziku uio na konzervatorijima u Parmi, Milanu i Pesaru CP. Mascagni). Od 1898 dirigent opere u Bresciji; 1902 prati P. Mascagnija na turneji po SAD. Do 1906 orkestralni i operni dirigent u raznim talijanskim gradovima (Brescia, Ferrara, Venecija, Milano, Siena); 1906 09 gostuje s jednom milanskom opernom druinom u SAD i Srednjoj Americi; 1909 10 direktor Muzike akademije u New Yorku, 191016 dirigent opernih udruenja u Montrealu, New Yorku i Bostonu. God. 1919 osnovao Bostonski konzervatorij, kojemu je do 1924 direktor; 1928 vratio se u domovinu. Komponirao orkestralna djela, kantate i solo-pjesme. JACCHINI, Giuseppe Maria, talijanski violonelist i kompozitor (Bologna, oko 1670 nakon 30. IV 1727). Uio kompoziciju i violonelo. Od 1688 lan Accademia dei Filarmonici; od 1689 do smrti violonelist u orkestru katedrale San Petronio u Bologni. J. je komponirao iskljuivo instrumentalnu muziku. Prednost daje obliku crkvene sonate i koncerta. Djela op. 4 1 5 nadovezuju na bolonjsku tradiciju koncerta. U koncertima za jednu ili dvije trublje primjeuje se jak utjecaj Torellija.
DJELA. INSTRUMENTALNA : Sonate a Violino e Violoncello et a Vio loncello solo per camera op. i; Sonate da camera a 3 e 4 strumenti col Violoncello obligato op. 2, 1695; Concerti per camera a Violino e Violoncello selo, e ncl fine 2 Sonate a Violoncello solo col Basso op. 3, 1697; Concerti per camera d 3 e 4 strumenti cnn Violoncello obligato op. 4, 1701; Trattenimenti per camera d 3, 4, 5 e 6 strumenti, con alcune d una e due Trombe op. 5, 1703. U izdanju Trattenimenti musicali per camera a Violino e Violoncello di vari Autori obj. jedna sonata za violinu i violonelo. U rukopisu sauvane 3 sonate za trublju, gudae i b. c, 1690 95 i 2 Sinfonie za 2 trublje, gudae i b. c, 1695. NOVA IZD.: 2 sonate za violonelo i klavir (op. 1 br. 7 i 8) obj. F. Vatielli, bez god. LIT.: F. Vatielli, Arte e vita musicale a Bologna, Bologna 1927. F. Giegling, Giuseppe Maria Jacchini, MGG, VI, 1957.

izraz koji je odgovarao duhu vremena, kasnoj renesansi. Karakteristini su madr igali u koncertantnom stilu: petoroglasni sa 3 istaknuta koncertantna glasa, inspirirani i posveeni trima glaso vitim pjevaicama s dvora u Ferrari. J. je ostvario tijesnu vezu izmeu rijei i muzike i medu prvima upotrebljavao, mjestimice, homofoni slog da bi postigao jai dramatski efekt, pa se njegovi dramatski madrigali iz VII i VIII knjige mogu svakako smatrati preteama Monteverdijeva stile concitato.
DJELA. VOKALNA. Jedanaest knjiga madrigala za 5 glasova: I, 1558; II, Madrigali del fiore, 1561; III, 1563; IV, 1567; V (sadrava i midrigale za 67 glasova), 1571; VI, 1577; VII, 1581; VIII, 1586; IX (za 5 i 6 glasova), 1588; X, 1591 i XI, 1595. // 1. libro di madrigali a 4 v., 1561; // 4. libro de madrigali a 6 v., 1567; // I. libro delle canzonette villanelle a 5 v., 1589; 52 madrigala u talijanskim, nizozemskim, njemakim, engleskim i danskim zbirkama onoga doba; madrigali u rkp. CRKVENA: Motectorum s voeum liber primus, 1566; // 2. libro di moteti a 5 v., 1571; Modulationum cum 6 vocibus liber primus, 1581; Modulationum Sacrarum 5 et 6 voeum libri 3 in unum volumen redacti, 1583 (novo cjelokupno izd. t r i j u prethodnih zbirki); Hymni, 1590; Vana mundi bea-titudo quam vocibus 4 decantavit, 1653; 7 misa (neke nepotpune) u rukopisima i zbirkama; Passio secundum Marcum (rkp., nepotpuno); 2 Magnificata; vie moteta i psalam u razliitim zbirkama i rkp. Devet kompozicija u instrumentalnim zbirkama (tabulaturama). NOVA IZD.: 5 madrigala obj. A. Einstein (The Italian Madrigal III, 1949); pojedine madrigale i motete obj. W. B. Squire, F. Commer (Muica Sa era, 1882), A. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I 1947) i dr. Cjelokupna djela izlaze u redakciji C. MacClintocka (dosad obj. 8 sv. madri gala u seriji Corpus Mensurabilis Musicae, 196168). LIT.: A. Ramazzini, Giaches de Wert e Tarquinia Molza, Archivio storico Lombardo, 1879. A. Bertolotti, La Muica alla corte dei Gonzaga in Mantova dal secolo XV al secolo XVIII, Milano 1890. /. Bogaert, Giaches de Wert: zyn betrekkingen met bekende tvdgenooten, Vlaamsch Jaarboek voor Muziekgeschiedenis, II III, 1940. A. Einstein Die Anfange des Vocalkonzertes, AML, 1931. A.-M. Baulier-Regnier, Jacques de Wert (1535 1596), Revue Belge de Musicologie, 1950. C. MacClintock, The 5-parts Madrigals of Giaches de Wert, Bloomington 1955. Isti, Some Notes on the Secular Music of Giaches de Wert, Muica Disciplina, 1956. A.-M. Bautier-Regnier, Jaches de Wert, MGG, VI, 1957- C. MacClintock, Giaches de Wert (1535 1596): Life and Works, Roma-Dallas, 1966. Isti, New Light on Giaches de Wert, u djelu Aspects of Medieval and Renaissance Music, New York 1967. I. A.

JACHES DE WERT (Giaches, Jacques, Jakob, Werth, Vuert), nizozemski kompozitor (Antwerpen ili Weert, provincija Antwerpen, 1535 Mantova, 6. V 1596). U ranoj mladosti dospio u Napuljsko kraljevstvo i sluio najprije kao zborski djeak na dvoru markize od Padule. Oko 1558 na dvoru je Alfonsa Gonzage u Novellari, oko 1561 na dvoru u Parmi gdje ga poduava Cvprien de Rore, tamonji dvorski dirigent. God. 1563 povjere no mu je vodstvo kapele generalnog guvernera Milana Gonzalva Fernandeza od Cordobe, a od 1565 vodi kapelu crkve S. Barbara i dvorsku kapelu vojvode Gonzage u Mantovi. Na tom je poloaju ostao do kraja ivota, puna 3 decenija; pod njegovom su upravom la novi kapele bili G. G. Gastoldi, C. Monteverdi (1590 -96) i G. Pallavicino. J. je esto putovao u pratnji svojega gospodara (1566 na dvor Maksimiliana u Augsburg), a neko vrijeme proveo je i na dvoru u Ferrari gdje se sentimentalno vezao s pjesnikinjom Tarquinijom Molza, jednom od triju dvorskih dama, pjevaica. Neobino plodan kompozitor, J. je uivao velik ugled medu suvremenicima. O njegovom umijeu govore Th. Morley, G. Artusi, G. B. oni, Monteverdi, Palestrina (virtuoso cosi raro) i dr., a djela su mu objavljena u vie antologija tiskanih izmeu 1558 i 1640. Kao muziki upravitelj na jednom od najbogatijih renesansnih dvorova imao je dunost, pored ostalog, da komponira muziku za dvorske sveanosti, madrigale za koncerte, te baletnu muziku i muziku za igrokaze (intermedije) koja se, izuzev arhivskih podataka, nije sauvala. U madrigalima je oitovao posve izvornu nadarenost, izraajnu snagu i smisao za novi, dramatini

JACHET IZ MANTOVE (Jacobus Collebaudi; zvan takoer Jachetto, Jacquet, Jachettus Gallicus), francuski kompozitor (Vitre, Rennes, oko 1495 Mantova, oko 1559). Njegova prisutnost u Mantovi spominje se prvi put 1527. Od 1534 magister puerorum u kapeli kardinala Ercolea Gonzage; esto pratio kardinala na putovanjima i boravio nekoliko puta u Rimu; od 1539 kapelnik katedrale u Mantovi. Komponirao iskljuivo crkvenu muziku. Njegova djela ne odaju autora originalne invencije, ali su ga suvremenici veoma cijenili. Spretan kontrapunktiar, esto pie u imitacijskom stilu, primjenjujui i ostala izraajna sredstva razvijene vokalne polifonije XVI st. S imenom Jachet bilo je u XVI st. nekoliko kompozitora rodom iz Francuske ili Nizozemske, koji su djelovali u Italiji, pa su djela oznaena tim imenom esto stvarala tekoe pri odreivanju autorstva.
DJELA. CRKVENA: jedna misa za 4 glasa, 1554; 2 knjige misa za 5 glaso va, 1554 i 1555; 2 knjige Messe del Fiore za 5 glasova, 1561; jedna misa za 6 glasova, 1557; 12 misa u raznim zbirkama onoga vremena; zbirka moteta za 4 glasa, 1539; 5 knjiga moteta za 5 glasova, 1539 65; oko 140 moteta u suvremenim zbornicima; 7 Magnificata; himne; Orationes; psalmi. -est moteta u tabulaturama onoga vremena (1 u talijanskoj, 1 u nizozemskoj tabulaturi i 4 u panjolskim tabulaturama). NOVA IZD.: 4 moteta obj. R. J. Van Maldeghem (Tresor musical, I, 1865 i XVII, 1881); 1 motet (iz tabulature L. Venegasa) obj. H. Angles (La Muica en la corte de Carlos V, 1944); 1 motet obj. H. Zenck (Adriani VCillaert opera omnia, IV, 1952); Passio die Veneris obj. A. Schmitz (Musikalische Denkma'ler, I, 1955). LIT.: R. Eitner, Jachet da Mantoa und Jachet Berchem, MFM, 1890. K. Huber, Die Doppelmeister des 16. Jahrhunderts, Sandberger-Festschrift

238

JACHET IZ MANTOVE JACKSON


D. Yodera); Spiritual Folk-Songs of Early America, 1937 (III izd. 1965); D East Spirituals and Others, 1943 (II izd. 1953); White and Negro piriti 1944; Another Sheaf of While Spirituals, 1952.

1918. A. - M. Bautier- Regnier, Jachet de Mantoue, contribution a l'tude du probleme des Jachet au XVI e siecle, Revue Belge de Musicologie, 1952. K. Widmaier, Jachet von Alantua und sein Alotettenschaffen (disertacija), Freiburg i Br. 1953. A. - M. Bauticr-Rcgnicr, Jachet von Mantua, MGG, VI, 1957-

JACHIMECKI, Zdzisiaw, poljski muzikolog, dirigent i kompozitor (Lavov, 7. VII 1882 Krakov, 26. X 1953). Studirao na Konzervatoriju u Lavovu (S. Niewiadomski, H. Jarecki) i na bekom Univerzitetu (G. Adler) i kod H. Graedenera i A. Schonberga. Doktorirao 1906 disertacijom o psalmima M. Gomolke. God. 1906 11 nastavnik na Konzervatoriju u Krakovu, od 1911 predavao muzikologiju na Univerzitetu (1917 profesor). Dirigirao simfonijskim orkestrima u Krakovu (1908-24). Poslije Prvoga svjetskog rata predaje o poljskoj muzici (naroito o Cho pinovoj) na univerzitetima u Rimu, Firenci, Padovi, Bologni, Veneciji, Frankfurtu na Majni, Beu i Budimpeti. lan poljske Akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik njezinog muzikolokog odjela. Njegova djela osnivaju se na temeljitom studiju izvora. Mnoga djela starih poljskih kompozitora priredio je za izvedbe. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Mozart, 1906; Hugo Wolf, 1908; Joseph Haydn, 1909; Wplywy zuloskie zv muzyce polskiej, 1911; R. Wagner, 1912; Muzyka na dzvorze krola Wladyslawa Jagielly, 1424 1430, 1915; Historia muzyki polskiei, 1920; .S. Moniuszko, 1921; R. Wagner. ycie i tzvorczo, 1922; Fryderyk Chopin. Rys tycia i tzuorczoci, 1927; K. Szymanowski, 1928; Latinska piein do zv. Sla nislazva z XV wieku, 1935; Aluzyka polska zv rozzvoju historycznym (2 sv.), 194851; Aiuzykologia i pimiennictzvo muzycne zv Polsce, 1948; Wybor listovi Chopina, 1949; Muzyka Antoniego Radzizvilla do Fausta Goethego, 1958. Prilozi u izdanjima poljske Akademije znanosti, te u poljskim i inozemnim aso pisima. Preveo na poljski vie opernih libreta. LIT.: J. Reiss, Podre.czna encvklopedia muzvki, Krak?w 1950. K. Szvaryczezoska, Zdzislaw Jachimecki, MGG, VI, 1957.

JACKSON, Mahalia, amerika pjevaica (New Orlea 26. X 1911 Evergreen Park, Illinois, 27. I 1972). Pjevala kao petogodinja djevojica u Chicagu u crkvenom zboru. U r liitim baptistikim crkvama zapoela i karijeru pjevaice go< songa. Ubrzo se istaklakao je. od najboljih interpreta tog o ka crnake duhovne muz premda se okuala i kao pjev; ca bluesa. Nastupala na broji koncertnim turnejama u Si a 1952 i 1961 s velikim je us] hom gostovala i u Evropi. S jelovala je i na festivalima JE -muzike (Newport 1958 i 19 Lenox, 1957). Glumila i pjei u nekoliko filmova. Sa E. } -Leod Wylie napisala Mo\ on up (1966).
Lit.: E. Kayser, Mahalia J; son, Wetzlar 1962 E. Uylc Vorstin van de gospel: Mahalia J; son, Den Haag 1962.

JACHINO, Carlo, talijanski kompozitor (San Remo, 3. II 1887 Rim, 23. XII 1971). Studij zavrio 1909 u gradu Lucca (G. Luporini), usavravao se u Leipzigu (H. Riemann), Londonu i Parizu. God. 192750 profesor kompozicije na konzervatorijima u Parmi, Napulju i Rimu, a 195153 direktor konzervatorija u Napulju. Pozvan u Bogotu (Kolumbija), gdje je organizator i direktor Konzervatorija. Od 1961 bio je umjetniki direktor kazalita 5. Carlo u Napulju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1953 i 1957; koncert za violonelo Canti delta Toscana; Sonata drammatica za violinu, 1931; suita iz opere Giocondo e U suo Re, 1933; Preludio di feta, 1932; Pastorale di Natale za mali orkestar, 1932; Fantasia del rosso e nero, 1935; varijacije za orkestar Pagine di Ramon, 1937; L'ora inquieta za gudae, 1953. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1925, 1928 i 1930; klavirski trio, 1911; trio za klavir, flautu i violonelo 1955; kvintet za klarinet, rog, violinu, violu i violonelo, 1956; Sonata breve za violonelo i klavir, 1947; sonata za 9 instrumenata, 1924. Klavirske kompozicije. Preludio e Passacaglia za orgulje, 1955. DRAMSKA. Opere: Notturno, 1913; Cena di Berlingaccio, 1913; Giuditta, 1914; Giocondo e U suo Re, I924i // Re dei Ribaldi, 1940. Baleti: Le Babuccie fatate; Fiore divalle, 1927. VOKALNA: Carine secolare za zbor i orkestar, 1953; Filottete a Letnnos za glas i orkestar, 1913; Nebbia za glas i orkestar, 1913; // Dono degli Eroi za zbor a cappella, 1951; Cinque melologhi za recitatora i gudaki kvartet, 1913; Tre madrigali za glas, flautu i harfu, 1951; solo -pjesme. SPISI: Lohengrin di R. Wagner, 1924; Salome di R. Strauss, 1924; Gli strumenti d'orchestra, 1946; Tecnica dodecafonica, 1948.

JACKSON, Remena, < gleska plesaica (Invercarj Novi Zeland, 1926 ). Sti baleta zapoet u koli Laws -Pomeli u Wellingtonu nasta1 1946 u koli M. JACKSON Sadler's Wells ba ta. Izvrsna tehniarka, ples je glavne uloge u velikim klasinim baletima od kojih su Tri ruica (ajkovski), Les Patineurs (Meverbeer) i Variation 01 Theme of Purcell njena najuspjelija ostvarenja. Iz javnog umj nikog ivota povukla se 1959.
:

JACKSON, r. William I (zvan Jackson of Masham), < gleski orgulja i kompozitor (Masham, Yorkshire, 9. I 1815 Bradford, 15. IV 1866). Samouk, svladao harmoniju i kontrapui i nauio svirati brojne instrumente. Od 1832 crkveni orgul u Mashamu; od 1852 u Bradfordu suvlasnik trgovine muzil lija te orgulja u crkvi St. John's i (od 1856) u kapeli Horton Lar od 1856 takoer dirigent Bradford Choral Society. Njegov zboj stil nastavlja se na Handela i Havdna. Djela su mu tehniki zre ali bez vee invencije.
DJELA: Praise of Music, simfonija za orkestar i zbor, 1866. A Slozv A vement and Rondo za klavir, 1844. VOKALNA. Oratoriji: The Delivera of Israel from Babylon, 1845 i Isaiah, 1851. Kantata The Year za zbor i orkesl 1859 (najpoznatije djelo); glees; zborovi; solo -pjesme. CRKVENA: rr. u E-duru za 4 glasa i orgulje, 1846; Full Service u G-duru, 1864; CIII psal za sole, zbor i orkestar, 1841 (druga verzija za sole, dvostruki zbor i orkes' 1856); anthemi. OBRADBE: The Bradford Tune Book, oko 1860; Jacksi Hymn Tunes and Chants, oko 1860; Congregational Psalmody, 1863. Irunik pjevanja A Singing Class Manual, 1849.

jACKEL, Robert, austrijski oboist, pijanist i kompozitor (Be, 22. I 1896 Salzburg, 1. V 1970). Studirao na bekoj Muzikoj akademiji klavir (J. Mever), obou (P. Baumgartel) i kompoziciju (F. Schreker). God. 1917 45 nastavnik za obou i klavir na Mozarteumu u Salzburgu.
DJELA. ORKESTRALNA: komorna simfonija za kvartet op. 7, 1920; klavirski trio, 1922; klavirski kvartet, 1935; trio za violinu, obou i violu, 1923; duhaki kvintet, 1952; sonata za violinu i klavir, 1928; va rijacije za obou i klavir, 1951; romanca za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA :

2. VVilliam II, orgulja (Bradford, 1853 Ripon, 10. ] 1877). Sin i uenik Williama I. Orgulja u Morningside Pari Church u Edinburghu; komponirao je nekoliko zborova i pjesan
LIT.: J. S. Smith, The Life of VCilliam Jackson, the Miller Muici Leeds 1926. N. M. Temperley, Jackson, 1. William (Jackson of Mashari 2. William, MGG, VI, 1957.

JACKSON, George K., engleski orgulja i kompozitor (Oxford, 1745 Boston, 18. XI 1822). Kao djeak pjevao u Kra ljevskoj kapeli. Postao doktor muzike 1791 u Londonu. Od 1796 ivio u Americi kao orgulja i muziki pedagog (od 1804 u New Yorku, dirigent St. George's Chapel; od 1812 trajno u Bostonu). Ostavio nekoliko svezaka crkvene muzike (The Choral Companion, 1817) i traktat First Principles, or a Treatise on Practical Thorough Bass, 1795. JACKSON, George Pullen, ameriki muziki pisac (Mon son, Maine, 20. VIII 1874 Nashville, Tennessee, 19. I 1953). Studij zavrio na Univerzitetu u Chicagu (doktorirao 1911); 191843 predavao njemaki jezik na univerzitetu Vanderbilt u Tennesseeu. U sreditu njegova muzikog istraivalakog r ada bili su spirituali.
DJELA (izbor): The Genesis of the Negro Spiritual, American Mercurv, 1932; White Spirituals in the Southern Uplands, 1933 (novo izd. 1965 s uvodom

JACKSON, VVilliam (zvan Jackson of Exeter), engle; kompozitor, orgulja i pisac (Exeter, 29. V 1730 5. VII 180 Uio mu ziku u rodnom gradu, zatim u Londonu kod orguljj J. Traversa. ivio u Exeteru, ali uvijek ostao u tijesnoj vezi muzikim ivotom Londona. Od 1777 do kraja ivota orgulj; Lay-Vicar, kantor i zborovoda katedrale. J. je u prvome re< vaan po svojim knjigama, koje sadravaju dragocjene podat o muzikom ivotu tadanjeg vremena i vane kritike osvrte (prem Jacksonovo kritiko gledanje nije posve lieno predrasuda). Koi pozicije su mu za ivota bile veoma popularne. Jacksonove odli dolaze najpotpunije do izraa ja u svjetovnim vokalnim djelin Bio je i nadaren slikar amater.
DJELA. KOMORNA: koncert za 7 gudakih instrumenata, oko 17, Eight Sonatas for ihe Harpsichord, tzvo Violins and a Violoncello op. IO, 17' Six Sonatas for the Harpsichord accompanied by a Violin op. 2, oko 1765..-DRA. SKA; Opere: Lycidas (prema Miltonu), 1767; The Lord of the Manor, 1780 i J Metamorphosis, 1783. VOKALNA: An Anthem . . . and an Ode written by Po oko 1770; An Ode to Fancy, oko 1770; arija Oueen of Every Moving Measv 1796; 6 madrigala za 2, 3 i 4 glasa, oko 1786; 6 epigrama za 2, 3 i 4 glasa, c 1786; kvarteti; terceti; canzonete i pastorale za 2glasa; elegije, oko 1770; so pjesme. CRKVENA: Church Services; Hymns in three parts, oko 17; brojni anthemi. SPISI: Thirty Letters on Various Subjects, 1782; Obser, tions on the Present State of Music in London, 1791; The Four Ages, Toget zvith Essays on Various Subjects (autobiografija), 1798 (nanovo tiskano 188 NOVA IZD.: etvoroglasne obradbe Jacksonovih canzonetta obj. F. C der (zbirka Novello's Part Song Book, II, 1893); 2 dueta i 1 pjesmu obj. S. I ring Gould (English Minstrelsie, VI, 1895 96) i dr.

JACKSON JACOBI
LIT.: E. Mackerness, Fovargue and Jackson, Music & Letters, 1950. Isti, W. Jackson at Exeter Cathedral 1777 1803, Devon and Cornwall Notes & Queries, 1956. Ch. L. Cudworth, William Jackson (of Exeter), MGG, VI, 1957-

239

JACOB (Jacobs), Benjamin, engleski orgulja (London, 15. V 1778 24 VIII 1829). Orgulja u Londonu: od 1788 u Salem Chapel, od 1794 u Surrey Chapel, od 1824 u St. John's Church (Waterloo Road). Teoriju uio kod S. Arnolda. Jedan od najboljih engleskih orguljaa, pripadao grupi koja je, predvoena S. Wesleyem, oko 1808 zapoela Bachovu renesansu u Engleskoj. Kasnije su Wesley i J. postizali znatne uspjehe zajednikim izved bama Bachove muzike u Surrey Chapel. Pod naslovom National Psalmody izdao je 1817 zbirku crkvenih melodija s instrumentalnim ritornellima, podmetnuvi melodijama izbor psalamskih tek stova.
LIT.: S. Wedey, Letters to . . . Mr. Jacob, Relating to the Introduction to This Country of the Works of J. S. Bach, London 1875. H. F. Redlich, Anfange der Bachpflege in England, Bachprobleme, Leipzig 1950. Isti, Benjamin Jacob, MGG, VI, 1957.

koncerte u Toulouseu, Albiju i drugim gradovima. Jacobova isprva vrlo jednostavna, kasnije naglaenije disonantna harmonija u biti je uvijek ostala tonalna i podvrgava se izraajnoj melodijsko; liniji. Vide se utjecaji gregorijanskog korala, G. Faurea i E. Satiea, u neto manjoj mjeri i D. Milhauda.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta funebre, 1947; komorna simfonija, 1953; koncert za klavir, 1961; uvertira, 1923; Serenade, 1928. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta; 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za v i o l o n e lo i k la v i r ; s o na t a z a fl a u t u i k la v i r , 1 9 6 6 ; El o g e d e l a p a i x p o u r l a m e e t p i a n o , 1 9 5 0 . K L A VI R S K A : 1 6 s o na t a , 1 9 2 9 5 2 ; S i x petits preludes, 1927; ouze Feuillets d'album, 1957; Triptyque, 1965 i dr. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA: komina opera Blaise le savetier, 1926. Scenska muzika za drame J. Superviellea, P. Claudela, Ch. -P. Peguva i J. P. Altermanna. VOKALNA: oratorij Le Vitrail de Ste Therese, 1952; Le Chemin de la croix za recitatora i gudae, 1966; Quatre chansons entre l'ame et Vepoux za zbor, 1948; Voa Mariam za zbor, 1950; terceti. Solo-pjesme: Six poemes de G. Apollinaire, 1925; Cartes postales (Cocteau), 1927; Sept chansons d'amour du 18 ime siecle 1928; Rondel du i;e siicle, 1936; Deux Noels, 1942; Vergers (Rilke), 1945; Six chansons de Ste Therese a" Avila, 1948; A Picasso 6 pjesama (P. Eluard), 1949; Le Bois atnical (P. Valerv), 1953 i mnoge druge. CXXIV psalam za 4 glasa. LIT.: M.-R. Clouzot, Maxime Jacob, MGG, VI, 1957. Isti, Souvenirs a deux voix. De Maxime Jacob a Dom Clement Jacob, Toulouse 1969.

JACOB, Gordon Percival Septimus, engleski kompozitor (London, 5. VII 1895 ). Studij svrio na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, R. Vaughan Williams, A. C. Boult, H. Hovvells); na tom zavodu 192653 profesor kompozicije i instrumentacije. Na festivalima u pokrajini i na londonskim Promenade Concerts esto dirigirao vlastite kompozicije; kasnije, pored dirigentske djelatnosti na Royal College of Music, stalni dirigent u Royal Amateur Orchestral Society. J. je izvanredan instrumentator. Djela su s izvodilakoga gledita pisana vrlo zahvalno, ali nisu nikad usmjerena na vanjske efekte. Druge su odlike njegova stvaralatva vitalna ritmika, raspjevana melodika i smisao za mu ziki humor. J. ne izbjegava izraajnost. Sam se nazvao tradi cionalnim zbog toga to je njegova muzika djelomino pod utjecajem prethodne generacije; ona ponekad podsjea na R. Vaughan Williamsa, E. Elgara i G. Holsta.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1929 i 1944; simfonija za gudae, 1943; A York Symphony za limene duhae, 1971. Tri simfonijete: I, 1944; II, za mali orkestar, 1951 i III, za gudae, The Cearne, 1953; koncert za klavir i gudae, 1927; koncert za klavir, 1957; Concertino za klavir i gudae, 1956; koncert za vio linu i gudae, 1954; koncert za vio lu, 1925; koncert za violonelo i gudae, 1955; koncert za obou i gudae, 1933; kon cert za obou br. 2, 1956; koncert za fagot, gudae i udaraljke, 1942; koncert za rog i gudae, 1951; koncert za trombon, 1955; rapsodija za engleski rog i gudae, 1948; Denbigh Suite, 1929; tri suite, 1941, 1949 i 1949; Variations on an Air by Purcell za gudae, 1930; Passacaglia on a Well-knozvn Tune, 1931; Variations on an Original Theme, 1936; Galop joyeux, 1937; Divertimento, 1938; Chaconne on a Theme by Vaughan Williams, 1942; Russian Interlude, 1943; Festival March, 1948; Fantasy on the Alleluia Hymn, 1949. Kompozicije za limeni orkestar. KOMORNA: tercet za gudae, 1930; Six Shakcspearean Sketches za gudaki trio, 1946; gudaki kvartet u C -duru, 1928; klavirski trio, 1955; kvartet za obou i gudae, 1938; kvintet za klarinet i gudae, 1942; Divertimento za harmoniku i gudaki kvartet, 1954; Serenade za oktet drvenih duhaa, 1949; sonatina za violu (klarinet) i klavir, 1948; sonata za violonelo, 1957; 3 invencije za flautu i obou, 1934; preludij, passacaglia i fuga za violinu i violu, 1948. Sonata za klavir, 1956. DRAMSKA. Baleti: The Jew in the Bush, 1923 i Uncle Remus, 1930. Scenska muzika za nekoliko Shakespeareovih drama (sve za kazalite Old Vic u Londonu). Filmska muzika. VOKALNA : djeja kantata The Birthday, 1932; Donald Caird (W. Scott) za zbor i orkestar, 1930; A Goodly Heritage za enski zbor, gudae i klavir, 1951; The Nun's Priest's Tale (Chaucer-Coghill) za zbor i orkestar, 1954; Helen of Kirkconnell za bariton i orkestar, 1938; zborovi; Songs of Innocence (Blake) za sopran i gudaki trio, 1922; 3 pjesme za sopran i klarinet, 1931; solo-pjesme. Laudate Dominum za zbor i orkestar, 1954. SPISI: Orchestral Technique, a Manual far Students, 1931; How to Read a Score, 1944; The Composer and His Art, 1956. Preradbe za orkestar djela drugih autora: W. Byrda, O. Gibbonsa, F. Couperina, G. Tartinija, F. Mendelssohna, R. Schumanna, F. Liszta, F. Chopina, A. Ch. Lecocqa, E. Elgara i G. Holsta. LIT.: M. Scott, Gordon Jacob, Monthlv Musical Reco rd, 1929. H. Foss, The Music of Gordon Jacob, The Listener, 1951. D. Barlow, Gordon Jacob, MGG, VI, 1957. B. A.

JACOB DE SENLECHES (Jacopinus Selesses, Jacomi), muziar XIV XV st. (? St. Lug, sjeverna Francuska, ?). Ide u krug muziara koje je na svom dvoru zaposlio Ivan I Ara gonski (kralj 1387-95). U rukopisima mu je ime oito iskrivljeno; vjerojatno se zvao Jacobus de Sentluch. U arhivima u Barceloni zove se Jacomi; meutim, Ivan I namjestio je kod sebe 7 muziara imenom Jacobus. Kao linost identina s Jacobom de S. dolaze u obzir Jacomi Capeta i Jacomi lo Begue. Jacomi Capeta, uveni gajda, bio je u slubi na aragonskom dvoru vjerojatno do 1404; u izvjeta jima se spominje od 1372. Obojica Jacomija putovala su 137879 u Brugge zbog kolovanja. Jacomi lo Begue otputen je iz slube 1379. H. Angles smatra da je on autor balade Fuions de ci, nastale 1382 povodom smrti kastilijske kraljice Eleonore Aragonske. Jacomi Capeta bio je nekoliko puta otputan s aragonskog dvora i ponovo pozvan da se vrati. Oba pjevaa posjetila su tokom vremena itav niz dvorova. J. de S. jedan je od najvanijih pred stavnika kasne Ars Novae, koja se istie sloenom notacijom i ritmikom. Posebno mu je lijepa balada En attendant esprance.
DJELA. VOKALNA. Balade za 3 glasa: Fuions de ci; En altendant esperance i Je m'emerveil aucune fois- J'ay plusieurs fois. La harpe de melodie za 3 glasa. Virelaiji za 3 glasa: En ce gracieux temps joli i Tel me voit et me regarde. NOVA IZD. Sve kompozicije (osim La Harpe de melodie) obj. W. Apel (French Secular Music of the Late Fourteenth Century, 1950); baladu En atlendant obj. A. T. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I, II izd. 1949). Pojedina djela u faksimilu obj. F. Gennrich (u knj. Abriss der Mensuralnotation des XIV. Jh. und der ersten Halfte des XV. Jh., 1948); W. Apel (u knj. French Secular Music of the Late Fourteenth Century, 1950 i The Notation of Polyphonic Music 900 1600, IV izd. 1950). LIT.: H. Angles, Cantors und Ministrers in den Diensten der Konige von Katalonien Aragonien im 14. Jahrhundert, Bericht iiber den musikwissenschaftlichen Kongress in Basel 1924, Leipzig 1925. Isti, El music Jacomi al servei de Joan I. i Marti I. durant el anys 1372 1404, Homenatge a A. Rubio i Lluch, I, Barcelona 1936. W. Apel, French Secular Music of the Late Fourteenth Century, Cambridge (Mass.) 1950. G. Reaney, The Manuscript Chantilly, Musee Conde 1047, Muica Disciplina, 1954. Isti, Jacomi, MGG, VI, I957-

JACOB (Jakob), Gunther Vaclav, eki kompozitor (Gossengriin, danas Kacefov, Sokolov, 30. IX 1685 ?, 21. III 1734). Kao djeak pjevao u zborovima benediktinskih samostana; stu dirao na Prakom univerzitetu pravo i filozofiju, zatim teologiju te 1710 stupio u benediktinski red u samostanu sv. Nikole u Pragu. Od 1707 pomoni orgulja, od 1721 glavni orgulja samostanske crkve. God. 1719 20 u Manetinu uitelj M. Laanske. Njegov je uenik (od 1718) bio F. Benda.
DJELA. CRKVENA: 8 misa; 2 Reauiema; 3 Te Deuma; 1 StabatMater; Psalmi Vespertini pro omnibus anni festivitatibus, 1726; Cantata Pentecostalis za bas, 2 violine i orgulje; Aria de Gloriosae Ascensione Domini za bas, 2 violine, violu i orgulje i dr. Sauvana su takoer 3 teksta za oratorij, do k su mnoge kompozicije izgubljene. LIT.: E. Trolda, P. Gunther Jacob, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte der Deutschen in Bohmen, 1915. R. Ouoika, Die Musik der Deutschen in Bohmen und Mahren, Berlin 1956. Isti, Gunther Wenzel Jacob, MGG, VI, 1957.

JACOBI, Frederick, ameriki kompozitor i dirigent (San Francisco, 4. V 1891 New York, 24. X 1952). Kompoziciju uio u New Yorku (R. Goldmark), na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (P. Juon) i kod E. Blocha. God. 1913 17 korepetitor opere Metropolitan u New Yorku; poslije toga nekoliko godina istrauje muziku Indijanaca Pueblo u Arizoni i New Mexicu; od 1924 predavao harmoniju na majstorskoj koli United Arts u New Yorku, od 1936 kompoziciju na Juillard School. Suraivao u mnogim strunim asopisima. U svojim ranijim djelima J. esto upotrebljava indijanske motive, dok se u kasnijim priklanja kozmopolitizmu; povremeno primjenjuje i ritam jazza. Znaajna su Jacobijeva djela nami jenjena jevrejskom bogosluju (Sabbath Evening Service).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1922 i 1947; simfonijske pjesme The Pied Piper, 1915 i The Eve of Saint Agnes, 1919. Koncerti: za violonelo, 1932; za klavir, 1935 i za violinu, 1937. Concertino za klavir i gudaki orkestar, 1946; r apsodija za harfu i gudaki orkestar, 1940; Night Piece za flautu i mali orkestar, 1941; uvertira Music Hali, 1948; A California Suite, 1918; Indian Dances, 1928; Two Pieces in Sabbath Mood, 1946 i dr. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, na ameriko -indijansku temu Yibiche, 1924; I I , 1933 i II I, 1945. Hagiographia za klavirski kvintet, 1939; scherzo za duhae; Music for Monticello za flautu, violonelo i klavir, 1945; Impressions from the Odyssey za violinu i klavir, 1947; Meditation za trublju i klavir, 1947. KLAVIRSKA: sonata-fantazija, 1945; preludij; tokata; kompozicije za djecu. est crkvenih kompozicija za orgulje. Opera The Prodigal Son, 1944. VOKALNA: vie djela za sole, zbor i orkestar (The Poet in the Desert, 1925); Two Assyrian Prayers za glas i orkestar, 1923; zborovi; solo-pjesme. Sabbath Evening Service za bariton i zbor, 1931 i druge jevrejske crkvene kompozicije. LIT.: L. Hill, The Americ Hebrew, 1931. J. T. Hoaiard, Our American Music, New York 1954.

JACOB, Maxime (Dom Clment), francuski kompozitor (Bordeaux, 13. I 1906 ). Uio u Parizu kod Y. Nata (klavir), Ch. Koechlina (harmonija) i A. Gedalgea (kompozicija). Pripadnik grupe Ecole d'Arcueil. God 1929 stupio u benediktinski samostan En-Calcat (Tarn), bavio se gregorijanikom i uio orgulje kod H. Cabiea i M. Duruflea; ubrzo postao orgulja samostana i prireivao

JACOBI (Jacoby), Georg (Georges), njemaki violinist, dirigent i kompozitor (Berlin, 13. II 1840 London, 13. IX 1906). Uio violinu kod E. i L. Ganza u Berlinu, Ch. -A. Beriota u Parizu i na Parikom konzervatoriju kod L. -J. Massarta;

240

JACOBI JACOPO DA BOLOGNA


drama; muzika za radio-drame (Men of God, serija od 6 radio-drama). KALNA. Kantate: The Lady of Shalott, 1942 i The Hound of Heaven, 1 Pjesme za jedan i vie glasova. LIT.: 5. Sadie, Maurice Jacobson, MGG, VI, 1957. ;

u harmoniji i kompoziciji bili su mu uitelji N. -H. Reber, F.-A. Gevaert i V.Cheri. God. 1861--68 prvi violinist Parike opere, a zatim dirigent kazalita Bouffes-Parisiens. U Londonu dirigent kazalita Alhambra (187198), kasnije vodio ljetnu pozornicu u Crystal Palae; od 1896 i profesor na Royal College of Music. Odigrao vanu ulogu u zabavnoj muzici u posljednjoj treini XIX st. Kao suradnik Offenbachov i kasnije Lecocqov, neobino plodan baletni kompozitor, J. pripada historiji englesko-francuske op erete i muzike komedije.
DJELA: 2 koncerta za violinu; koncert za violu; Barcarolle za 2 violine i klavir i druge kompozicije za violinu. DRAMSKA: opera Boccaccio ; operete; vie od 100 baleta i baletnih divertissemenata (Yolandc; The Szvans; Antiope; Ali Baba; Titania; Lochinvar). LIT.: H. F. Redlich, Georg (Georges) Jacobi (Jacobv), MGG, VI, 1957.

JACOBSTHAL, Gustav, njemaki muzikolog (Pyritz, P< mern, 14. III 1845 Berlin, 9. XI 1912). Studirao na Unive tetu u Strasbourgu, gdje se 1872 habilitirao; tamo je 1875 1 predavao muzikologiju (od 1897 profesor). Njegovi su ue bili A. Schvveitzer, F. Ludvvig i P. Wagner. Od 1905 ivio u I linu. J. je medu prvima istraivao muziku Srednjeg vijeka osnovi izvora.
DJELA. SPISI: Die Mensuralnotemchrift des 11. und 13. Jahrhun, (disertacija), 1871; Die chromatische Alteration im liturgischen Gesang der ab landischen Kirche, 1897. Studije: Die Anfange des mehrstimmigen Gesang Mittelalter, AM, 1873; Uber die musikalische Bildung der Meislersdnger, 1 sehrift fiir deutsches Altertum und deutsche Literatur, 1876; Die Texu Liederhandschrift von Montpellier H 196, Zeitschrift fur romanisehe Philol187990. LIT.: /". Ludznig, Gustav Jacobsthal, ZIMG, 1912 13. H. Besi Gustav Jacobsthal, MGG, VI, 1957.

JACOBI, Michael, njemaki kompozitor (Sanne, Altmark, 1618 Liineburg, 19. X 1663). Jedini biografski podaci o njegovim mladim danima nalaze se u pohvalnim pjesmama J. Rista, koji spominje da je J. upoznao Dansku, vedsku, Francusku i Italiju i da je svirao nekoliko instrumenata. Najkasnije od 1649 kantor u Kielu, a od 1651 kantor u crkvi St. Johannis u Liineburgu.

DJELA. VOKALNA. Zbirke pjesama na tekstove J. Rista: Das Friedezvilnschende Teutschland, 1649; Das Friedejauchzendc Teutschland, 1653 (1 pjesma za 4 glasa, 2 trublje i b. c, 1 za 2 glasa i b. c, ostale za glas i b. c.) i Neue Musikalische Kreutz-Trost-, Lob- und Dank Schuhle, 1659 (70 pjesama). 36 pjesama kao doprinosi trima zbirkama J. Rista, 1651 56. Und da Jacob vollendet hatte, pogrebna muzika za 5 glasova i b. c. 1656; Timor Domini, optima mentis humanae cum divina harmonia, tum vocibus, tum instrumentis musicis, harmonice proposita za 11 glasova, 1663; nekoliko kompozicija za 1 2 glasa uz pratnju 2 violine i b. c, i l i samo continua. NOVA IZD.: 1 pjesmu u 4-gl. obradbi J. Crugera obj. C. Winterfeld (Der evangelisehe Kirchengesang, II, 1845); 21 pjesmu obj. M. Schletterer (Zwei Schauspielej. Rists, 1864); 13 pjesama bez b. c. obj. J. Zahn (Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1888 93); 1 pjesmu obj. W. Krabbe (Johann Rist und das deutsche Lied, 1910; 4 pjesme obj. W. Vetter (Das fruhdeutsche Licd, II, 1928); 1 pjesmu za m uki zbor obradio W. Lott (1938). LIT.: M. Ruhnke, Michael Jacobi, MGG, VI, 1957.

JACOBUS DE BROUCK (Bruck, Pruckh, Prugg, \ den Broeck), nizozemski kompozitor (vjerojatno Brugge Broek kraj Amsterdama, prije 1540 ?, poslije 1583). G 1565 u slubi biskupa u Breslauu; oko 1567 pjeva i odgoji u dvorskoj kapeli nadvojvode Karla II u Grazu (najdulje do ltf 157376 altist dvorske kapele cara Maksimilijana II; 1583 gojitelj paeva na dvoru nadvojvode Ernsta. Usprkos nevelik broju djela, de Brouckovo je stvaralatvo bilo mnogostrano emu najbolje svjedoi svezak Cantiones. Zastupa ideale gene ije O. di Lassa kojoj pripada. Bio je veoma darovit kompozi kasnonizozemskog razdoblja.
DJELA: 2 kompozicije posveene Karlu II i Maksimilijanu II. 1568; ( tiones lum sacrae (quae vulgo Moteta vocantur) tum profanae 5, 6 & 8 v., 1 (moteti, ehansoni, njemake pjesme); 3 estoroglasne mise (2 mise Chan buvons, 1 misa Quand'io penso); Aiagnificat za 12 glasova; 8 moteta. NOVA IZD.: 2 moteta i 2 ehansona obj. H. Federhofer i R. John (i derldndische und italienisehe Musiker der Grazer Hofkapelle Karls II. 156 1590, DTO, 1954)LIT.: H. Federhofer. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in terreich, Anzeiger der philosophischhistorischen Klasse der osterreichisc Akademie der Wissenschaften 1956. Isti, Jacobus de Brouck, MGG. 1957-

JACOBI, Wolfgang, njemaki kompozitor (Bergen, Rugen, 25. X 1894 Miinchen, 15. XII 1972). Zavrivi studij kompozicije na berlinskoj Visokoj muzikoj koli (F. E. Koch), predavao do 1933 teoriju i kompoziciju na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzvenka u Berlinu. Od 1935 ivio u Munchenu, gdje je 1946 sa H. Mersmannom osnovao Studio fiir Neue Musik, a 1948 postao profesor kompozicije Visoke muzike kole. J. je komponirao u suvremenom stilu, ali se nije sluio dodekafonikom tehnikom. Muziki mu je govor saet i jasan; osnovni izraajni element je ritam. Bio je vrstan organizator.
DJELA (pre ma vlastito m po p is u). ORKES TRALNA: Kleine Sinfo nic za gudaki orkestar i udaraljke, 1955; koncert za embalo, 1956; Capriccio za klavir, 1956; Gretry~Suite, 1932. (nanovo instrumentirano 1953); Miisik za gudae; Niederdeutsche Volkstdnze za orkestar harmonika, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; trio za flautu, violinu i klavir, 1947; sonata za violu i klavir, 1956; sonata za saksofon i klavir; sonata za elektronijum i kl avir i dr. Dvije sonate za klavir, 1956; 4 Klavierstilckc za klavir 4- runo, 1954; Musik fiir 2 Klaviere. kolska opera Die Jobsiade, 1957. VOKALNA: Cantata za sopran, violinu i klavir; Der Memchenmaulumrf za bariton, zbor, recitatora i orkestar, 1947; Barocklieder za tenor i orkestar; // Pianlo della Vergine za soliste i mjeoviti zbor, 1952; Laude za zbor a cappella, 1952; Fraucnchb're auf Kinderreime: 2 italienisehe Lieder za sopran. INSTRUKTIVNA: Kla-vierschule (2 sv.), 1947 (sa W. Gebhardtom i H. Mersmannom); Harmonielehre, 1947 (sa W. Gebhardtom i H. Schmidt-Garreom); Kontrapunkt, 1949; Lehrbuch der Fuge und des Choralvorspiels, 1951. Preveo na njemaki djelo A. Caselle i V. Mortarija Tecnica delV ochestra contemporanea. LIT.: W. Zentner, W. Jacobi, Muica, 1949. Isti, Wolfgang Jacobi, MGG, VI, 1957.

JACOBY, Hanoch, izraelski kompozitor i violist njemal podrijetla (Konigsberg, 2. III 1909 ). Zavrio studij u Berli gdje je uio i kod P. Hindemitha; od 1930 violist na Frankfurtsk radiju. God. 1934, poto je neko vrijeme kao lan kvarteta bora u Turskoj, nastanio se u Jeruzalemu; tamo je profesor na Konz vatoriju i Muzikoj akademiji i od 1958 lan Izraelske filharmon
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1944, 1951 i 1960; konceri violinu, 1942; Concertino za violu, 1939; 2 suite za mali orkestar; Capriccu raelien; simfonijski preludij, 1948; King David's Lyre, 1948 (takoer u ve za violinu ili violu i klavir). KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1937 i l< klavirski trio, 1942; varijacije i finale za klavir, violinu i violonelo, 1942; dl ki kvintet, 1946. Klavirske kompozicij e (7 minijatura, takoer u orkest noj verziji). Kantata The Day Will Come.

JACOBS, Arthur (David), engleski muziki kritiar i lek sikograf (Manchester, 14. VI 1922 ). Studirao u Oxfordu (Master of Arts). Muziki kritiar novina Daily Express (194752), pisao brojne lanke za Radio Times, Musical Times i druge engleske i strane muzike asopise. Putovao u Australiju i u SSSR. Po monik direktora mjesenika Opera.
DJELA: A Music Lover's Anthology, 1948; Gilbcrt and Sullivan, 1952; A Nezv Diclionary of Music, 1958.

JACOBY, Josephine, amerika pjevaica, alt (New Yc 1875 13. XI 1948). Studirala u New Yorku i tamo zapot umjetniku karijeru kao pjevaica u sinagogi. Nakon uspjeha koncertnom podiju u Bostonu, Nevv Yorku i drugdje, 1903 lanica Metropolitana. Od 1908 nastupala samo povremeno koncertnom podiju; bavila se pjevakom pedagogijom u 1 \ Yorku. Giacomelli, Geminiano JACOMELLI, Geminiano JACOPO DA BOLOGNA (Jacobus de Bononia; Ja( bus Bononiensis), talijanski kompozitor iz XIV st. O njege ivotu gotovo nita nije poznato. Bio je u vezi s dvorovima u ^ roni (vjerojatno oko 134045) i Milanu (vjerojatno oko 1345< F. Villani spominje da se J. na veronskom dvoru natjecao s kom] zitorom Johannesom de Florentia. Nije iskljueno da je zauzin i kakvo nastavniko mjesto, u Bologni ili drugdje, jer mu se j pisuje traktat L'Arte del biscanto misurato secondo el mestro Jaci da Bologna. J. pripada najistaknutijim predstavnicima rane t; janske Ars novae. U izboru tekstova oituje istanan knjie ukus. Premda su Jacopova danas poznata djela nastala u raspe od svega 1015 godina, ona pokazuju da je njegov stil proao 21 tan razvojni put. To se osobito jasno vidi u dvoglasnim madri; lima. Karakteristike su njegova zrelog razdoblja neovisnost g sova u pogledu melodijskog oblikovanja i deklamacije teksta, i mika raznolikost i melodijska gibljivost tenora i njegova va; harmonijska uloga. Jacopov 5-gI. motet ima vanjski oblik fri cuskog moteta (modalna ritmika, brzo kretanje u triplumu, po gano u motetusu, tenor gotovo iskljuivo u vrijednostima long brevis), ali mijenja njegov konstruktivni princip utoliko to se tenoru ne nalazi cantus firmus, nego slobodno komponirana me dija, koja ima zadatak da gornje glasove harmonijski istakni upotpuni. Jacopova djela izvodila su se jo dugo vremena posl

JACOBSON, Maurice, engleski pijanist, muziki izdava i kompozitor (London, 1. I 1896 ). Studirao klavir u Londonu na Modem School of Music (I. Epstein), zatim kompoziciju na Royal College of Music (C. V. Stanford, G. Holst). God. 1922 33 koncertni pijanist. Od 1933 direktor izdavake kue J. Curwen & Sons (od 1950 predsjednik). Bavi se problematikom muzike pedagogije; sudjelovao u organiziranju brojnih engleskih muzikih festivala. Kao kompozitor je eklektiar.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska suita za gudae, 1953; suita iz baleta David; Prelude to a Play, 1947; Theme and Variations, 1947; Lament za gudae, 1954. KOMORNA: guda ki kvartet u G-duru, 1923; Fantasy on Sea Shanties za klavirski trio. 1939; Fantasta on Bcggar's Opera Airs za 2 vio line, violonelo i klavir, 1929; sonatina za 2 violine, violonelo i klavir, 1929; suita za violinu ili flautu, violonelo i klavir, 1946; Lament za violonelo i kla vir; 1941; Berceuse za violu i klavir, 1946 i dr. KLAVIRSKA: A Nutshell Novel, suita 1930; 2 fuge, 1931; Lament, 1941; Romantic Theme and Variations, l946;Prelude toaPlay za 2 klavira, 1939; baladaza2 klavira, 1939 i dr. \ DRAMSKA: balet David, 1936. Scenska muzika za nekoliko Shakespeareovih

JACOPO DA BOLOGNA JAELL


njegove smrti, o emu svjedoe i preradbe nekih njegovih kompo zicija, zapisane oko 1420.
DJELA: 32 madrigala za 2-3 glasa; 2 Cacciae za 3 glasa; 1 Iaude za 2 i 3 glasa. Pripisuju mu se i 2 anonimna i nepotpuna moteta (o jednomu je D. Pla menac referirao na kongresu u Oxfordu 1955). Zapisi (nastali oko 1420) pet Jacopovih kompozicija, u preradbi za instrument s tipkama, pohranjeni s u u Gradskoj biblioteci i u Faenzi. L'Arte del bhcanto misurato. NOVA IZD.: L'Arte del biscanto misurato, izd. i na njem. preveo J. Wolf (Theodor Kroyer-Festschrift, 1933); cjelokupna djela obj. W. T. Marrocco, pod naslovom The Music of Jacopo da Bologna, 1954 (sadrava takoer engleski prijevod spisa L'Arte del biscanto misurato i nekoliko faksimila); 28 kompozicija obj. J. Wolf (Der Squarcialupi-Codex, 1955). LIT.: A. v. Konigsldw, Die italienischen Madrigalisten des Trecento, Wiirzburg 1940. E. Li Gotti, La Poesia musicale italiana del secolo XIV, Palermo 1944. Isti, L'Ars nova e il madrigale, Atti della R. Accademia di Scienze, Lettere e Arti di Palermo, Serie IV, Vol. IV, Parte I I , 1944. A'. Pirrotta, Per l'origine e la storia della caccia e del madrigale trecenteseo, RMI, 1946 47. D. Plamenac, Kevboard Music of the I4th Centurv in Codex Faenza 117, Journal of the American Musicological Societv, 1951. Isti, Nevv Light on Codex Faenza 117, Kongressbericht Utrecht, 1952. N. Pirrotta, Note su un codice di antiehe musiche per tastiera, RMI, 1954. W. T. Marrocco, The Music of Jacopo da Bologna, Berkelev 1954. D. Plamenac, Another Paduan Fragment of Trecento Music, referat na kongresu, Oxford 1955. N. Pirrotta, Jacobus de Bononia, MGG, VI, 1957. B. A.

241

Die Lehre vom Canon und von der Fuge, 1884; Die Formen in den Werken der Tonkunst, 1885; Lehrbuch der Instrumentation, 1889; Die Kunst zu modulieren und zu prdludieren, 1890; Allgemeine Musiklehre 1892; Elementar-Harmonielehre, 1895; Methodik des musiktheoretischen Unterrichts, 1898; Das Wesen der Melodie in der Tonkunst, 1899; Das Tonbewusstsein, 1899; Erlduterung der in J. S. Bachs Kunst der Fuge enthaltenen Fugen und Kanons, 1899; Melodik und harmonik bei Richard Wagner, 1899; Der Generalbass. Eine Anleitung fu'r die Ausfuhrung der Continuostimme in den Werken alter Meister, 1901. ORKESTRALNA: 4 simfonije; 2 klavirska koncerta; 2 uvertire; 3 serenade. KOMORNA: gudaki kvartet; 4 klavirska trija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; klavirski sekstet. Preko 60 opusa za klavir dvoruno i etvororuno. Zborovi; vokalni dueti i kvarteti; pjesme. LIT.: G. Feder, Salomon Jadassohn, MGG, VI, 1957. JADIN, 1. Louis

JACOTIN. Ovo je ime nosilo n ekoliko muziara u rasponu od 80 godina; njih je nemogue identificirati, kao i utvrditi, nisu li, u stvari, neki od njih bili jedna te ista osoba. Jedan se Jacotino, podrijetlom iz Pikardije, javlja 147394 medu cantori de camera milanskog vojvode. Jednom muziaru imenom Jacob Godebrye, alias Jacotyn, pjevau u katedrali u Antwerpenu, dodijeljena je prebenda te crkve 1479; na tom je poloaju ostao do smrti (1529). Na popisu pjevaa Papinske kapele nalazi se 151619 ime Jacottin Level. I konano, Jacques ili Jacotin Le Bei bio je pjeva i canonicus ordinarius francuske kraljevske kapele 153255. Atribucija pedeset djela, sauvanih pod imenom Jacotin, veoma je teka. Moda se moteti, tampani u Petruccijevim izdanjima, mogu pripisati Jacotinu s milanskog dvor a, a djela izila u pari kim zbornicima 152978 mogla bi potjecati od Jacotina Lebela. Ova se druga pretpostavka najbolje dade braniti, kako s kronolokog, tako 1 sa stilskoga gledita.
DJELA: ehansoni, tampani 1529 78 u izdanjima raznih nakladnika u Wittenbergu, Veneciji, Ntirnbergu, Parizu i dr.; moteti, tampani 1519 87 u Niirnbergu, Veneciji, Parizu i Augsburgu; magninkati, tampani 1534 u Parizu. LIT.: N. Bridgma n, Jacotin, MGG, VI, 1957.

Emmanuel, francuski kompozitor (Ver-sailles, 21. IX 1768 Pariz, n. IV 1853). Page de la musique na dvoru Luja XVI. Od 1789 drugi, od 1791 prvi embalist u Thetre de Monsieur. God. 1792 stupio kao muziar u Nacionalnu gardu, za koju je napisao vie rodoljubnih i prigodnih kompozicija; 1802 naslijedio brata Hvacinthea kao profesor klavira na Konzervatoriju; uz to (od 1796) dirigent kazalita Moliere; 1814 30 muziki odgojitelj djeaka u Kraljevskoj kapeli. Poslije 1830 ivio u blizini Montfort l'Amaurvja. Izvanredno plodan kompozitor.
DJELA: Symphonie militaire za duhae; Symphonie concertante za 2 klavira, uz 2 violine, violu, bas, klarinet, fagot i rog; koncert za klavir, uz 2 violine, violu, bas, rog i obou ad libitum; 2 uvertire; La grande bataille d'Austerliz za veliki orkestar (u svoje vrijeme uvena kompozicija). Mnogo kompozicija za razne komorne sastave i za klavir. Vie od 30 opera. Kantate i prigodna djela za patriotske sveanosti {Ennemi des Tyrans za zbor i orkestar; Citoyens, levez-vous za zbor i orkestar); tropjevi uz pratnju klavira ili harfe; airs za 1 ili 2 glasa i dr. Crkvena djela. Klavirski izvadak opere A. Sacchinija Oedipe d Colone; brojne preradbe dijelova opera drugih autora za klavir, za klavir i violinu, za glas i klavir.

2. Hvacinthe, francuski pijanist i kompozitor (Versailles, 1769 Pariz, 1802). Brat Louisa Emmanuela; 1790 1802 profesor novoosnovanog Konzervatorija u Parizu. Osobito se istakao kao koncertant u kazalitu Feydeau (179697).
DJELA: 4 ko ncerta za klavir; uvertira za duhae. Gudaki kvarteti: sonate za klavir i violinu. Sonate za klavir; duo za klavir etvororuno. Brojne preradbe.

Kompozicije L. E. i H. Jadina nastale su u vrijeme kad je poeo prodirati klavir; tada su potpourri i fanta zija bili veoma popularni. Njihova muzika oslanja se na prvorazredne uzore, ali se ne odlikuje ni originalnou ni dubinom.
LIT.: G. de Saint-Foix, Les Freres Jadin, RM, 1925. G. Ferchault, Jadin, MGG, VI, 1957.

JACQUE-DUPONT (pravo ime Jacques Dupont), francuski kompozitor i pijanist (Pariz, 7. VIII 1906 ). Na Konzervatoriju u Parizu studirao klavir (A. Cortot, T_. Levy) i kompoziciju (P. Vidal, H. Busser); 1931 dobio Prix de Rome. God. 193743 direktor Konzervatorija i dirigent orkestra Muzikog drutva u Toulonu, 1940 43 istodobno dirigent simfonijskih koncerata u Cannesu, od 1943 koncertni pijanist i 1945 49 lan muzikog savjeta Francuskog radija. God. 1954 postao glavni muziki nadzornik Generalne direkcije umjetnosti, 1962 posvetio se koordiniranju muzike nastave u Francuskoj. Kao kompozitor najvie se istie na podruju muzikog kazalita.
DJELA. ORKESTRALNA: Divertissement 48 za klavir, gudae i udaraljke, 1948; Navarrianas za violonelo i orkestar, 1943. KOMORNA: oktet za gudaki kvartet, klarinet, fag ot i 2 klavira, 1930; Aulos za flautu i klavir, 1953. KLAVIRSKA: 3 etide, 1933; 3 Pie'ces, 1934; 2 Impromptus, 1934; Nocturne, 1935; Soirs aJuan-les-Pins, 1935 ; 6 plesova, 1961; Scherzo, 1961. DRAMSKA: koreografska, dramska i lirska evokacija Septentrion, 1945; dramatska i lirska freska San Martin, l'homme d l'epee de lumiere za sole, zbor i orkestar, 1950; balet Le Bal du Pont du Nord, 1951; koreografska simfonija Amduscias, 1954; opera Le Roy fol, 1959. VOKALNA: Messe de St Francois za sopran, zbor i orkestar, 1952; La Clef des songes, 1952; Fait divers, 1953; Selection-Beach, 1953-

JADLOVVKER, Hermann, latvijski pjeva, te nor (Riga, 20. VII 1877 Tel Aviv, 13. V 1953). Studij zavrio na Konzervatoriju u Beu (J. Gansbacher); debitirao 1899 u Kolnu. God. 1900 09 operni solist u Stettinu, Rigi, Karlsruheu, Berlinu i Beu; 191012 na Metropolitanu u New Yorku, gdje se osobito istakao kao Faust (Gounod). Pjevao u Stuttgartu na praizvedbi opere Ariadne auf Naxos R. Straussa (1912), a 1913 angairan u Kraljevskoj operi u Berlinu, gdje je ostao do 1920. Idue go dine naputa scenu, ali nastupa na koncertima. Od 1932 u Rigi kantor sinagoge. Od 1938 ivio u Tel Avivu. Posljednji put nastupio 1943 u Jeruzalemu u Verdijevoj operi Krabuljni ples (na hebrejskom jeziku). JAEGGI, Osvvald, vicarski kompozitor i zborni dirigent (Basel, 3. I 1913 Glarus, 25. IV 1963). Zaredio se u benediktinskom samostanu Einsiedeln. Muziku studirao u Beu, Baselu, Einsiedelnu i na papinskoj Muzikoj akademiji u Rimu. God. 1947-50 zborovoa samostana Einsiedeln; od 1950 samostanski muziki direktor i dirigent pjevakog drutva Leonhard Lechner u Bolzano-Griesu; vodio takoer komorni zbor drutva, koji je osnovao 1952. Jedan od vodeih vicarskih crkvenih muziara XX st. Radio je na obnovi katolike crkvene muzike u duhu gregorijanskog korala, ne zazirui pri tom od upotrebe suvremenih sredstava.
DJELA: Sei fanfare per radioscene zu 3 trublje, 2 roga, 3 trombona i tamtam, 1956; VCeihnachtsrondo za gudaki kvartet, flautu i klarinet, 1934; kora nice; 4 suite za orgulje. Opera Thomas Morus, 1961; muzika za film La Ran-

JACQUOT, Jean, francuski muzikolog (Le Havre, 27. III 1909 ). Doktor knjievnosti, maftre de recherches u Centre National de la Recherche Scientifique u Parizu (od 1953). Organizirao mnoge muzikoloke sastanke i proveo redakciju objavljenih spi?a; vodi seriju publikacija Le Choeur des Muses.
DJELA. SPISI: Echos anglais de controverses sur la musiaue francaise et ilalienne (1700 a 1750), Spomen spis P. M. Mason, 1955; La Musique pour luth, kongresni izvjetaj, New York 1961, I; L'Eloge de la musiaue, grandeur et decadence d'une sheme de culture, Revue belge de musicologie, 1966 i dr. IZDANJA: La Musique instrumentale de la Renaissance, 1955; Les Files de la Renaissance, 2 sv., 1956 i 1960; Le Luth et sa musiaue, 1958. Izd. takoer Musick's Monument Th. Macea, 1967.

JADA SOHN, Salomon, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Breslau, 13. VIII 1831 Leipzig, 1. II 1902). Stu dirao u Breslauu, kod F. Liszta u Weimaru i M. Hauptmanna u Leipzigu. Tamo je djelovao kao nastavnik klavira, dirigent pje vakog drutva Psalterion, muzikog drutva Euterpe i sinagogalnog zbora; od 1871 bio je nastavnik teorije, kompozicije, instrumentacije i klavira na Konzervatoriju (od 1893 profesor). Dosta konzerva tivan pedagog. Njegova se metoda nije odlikovala ivim stilom i fantazijom, ali su njegovi udbenici doivjeli mnoga izdanja, na raznim jezicima. Jadassohnov opsean kompozitorski OJJUS danas je ve zaboravljen. \
DJELA. SPISI: Lehrbuch der Harmonie, 1883 (XXIII izd. 1923); Lehrbuch des einfachen, doppelten, drei- und vierfachen Contrapunkts, 1884 (VII izd. 1926);

solo-pjesme. CRKVbNA: 5 misa; pojedini stavci mise; lat. 1 njem. mo teti i himne (Regensburger Motette za 8-gl. dvostruki zbor, 1950); Marianischer Chorzyklus za zbor, 1953. Der Codex einsiedlensis 366 und seine Stellung in der Einsiedler Musikgeschichte (disertacija), 1948. 1947 LIT.: P. Neumann, P. Osvvald Jaeggi. Der alpenlandisehe Kirchenchor, 1947. L. Bdrdos, Chorwerke von O. Jaeggi, Magyar Korus, 1950. K. Thomann, Gute Aussichten fiir Tirols Chormusik. Ein Besuch bei Dr. O. Jaeggi, Alpenpost, 1956. H. Lemacher, Profile. O. Jaeggi, Muica sacra, 1957. R. Oberpertinger, Das Spiel vom deutschen Bettelmann von O. Jaeggi, Dolo miten, 1957. A. Hiebner, Oswald Jaeggi, MGG, VI, 1957- P. Steiner, In memoriam P. Oswald Jaeggi, Muica sacra, 1963.

JAELL, 1. Alfred, austrijski pijanist i kompozitor (Trst, Jv III 1832 Pariz, 27. II 1882). Uenik svoga oca Eduarda

MUZ. E., II, 16

242

JAELL JAHNS
rauu do 1654, u Saganu, Eckersdorfu (1663) i nekim dru; leskim mjestima. Posljednjih je godina bio vjerojatno kai u Ohlauu.
DJELA: kantata Selig sind die Toten; zbirka Musicalische Jubel-Frewa 7 do 22 glasa i b. c, 1644; zbirka od 50 korala Passionale melicum (4-gl.), 1 Begrabniskomposition (4-gl.), 1654; Jesu dulcis memoria (5-gl.), 1662; Lm Lieder (5-gl.), nakon 1663; Genfer Psalter (5-gl.), nakon 1663; zbirka od pogrebnih napjeva Euthanasia melica, nakon 1663. LIT.: 5\ Formacon, Martin Jahn, MGG, VI, 1957.

(violina i klavir) i C. Czernvja. Prvi put javno nastupio 1843 u Veneciji; kasnije koncertirao u mnogim evropskim gradovima. God. 184854 boravio u SAD; od 1856 dvorski pijanist u Hannoveru. Od 1866 ivio u Parizu i odlazio na koncertne turneje sa svojom enom. J. je upoznao talijansku publiku s Brahmsovom muzikom; prvi je svirao njegove klavirske kvartete u Londonu i prvi izveo Schumannov klavirski koncert u Parizu. Komponirao je koncertne parafraze i druga djela briljantnog karaktera za klavir. 2. Marie (rod. Trautmann), francuska pijanistica, pedagog i kompozitor (Steinseltz, Alsace, 17. V III 1846 Pariz, 7. II 1925). ena Alfreda; uenica Hamme u Stuttgartu i kasnije I. Moschelesa. Prvi put nastupala sa 9 godina. Prijateljski povezana sa C. Franckom i C. Saint-Saensom, koji su je pouavali u kompoziciji. Od 1882 boravila svake godine nekoliko mjeseci kod Liszta u Weimaru; pomagala mu i kao tajnica. Posljednjih 30 godina ivota posvetila se iskljuivo pedagokom radu (njezin je uenik bio i A. Schweitzer). Njezini spisi odlikuju se dobrim zapaanjima i ivim stilom; neki su prevedeni i na njemaki. Ona je medu prvima uoila vanost svjesne intelektualne kontrole pokreta prstiju te je tako metodiku klavirske nastave oslobodila mehanikog vjebanja. Kompozicije su ponekad pod Schumannovim i Lisztovim utjecajem.
D J ELA. O RK ES T RA LN A: s imfo n ij s k a p jes ma O s s i a n e ; 2 k o nc e rt a za klavir; koncert za violonelo; Harmonies d' Alsace- KOMORNA: kvartet u g-molu; sonata za violinu; sonata za violonelo; romanca za violinu i klavir. Brojne klavirske kompozicije (sonata posveena Lisztu). Sur la tombe d'un enfant za zbor i orkestar; kompozicije za glas i orkestar; solo-pjesme. Psalam za 4-gl. zbor. SPISI: Le Toucher, Enseignement du piano base sur la physiologie, 3 sv., 1895; La Musique et la psycho-physiologie, 1896; Le Aiecanisme du toucher, 1897; Les Rythmes du regard et la dissociation des doigts, 1901; L'Intelligence et le rythme dans les mouvements artistiques, 1904; Un nouvel etat de Conscience, la coloration des sensations tactiles, 1910; La Risonance du toucher et la topographie des pulpes, 1912; Le Toucher tnusical par Veducation de la main; La Alain et la pensee musicale i dr. LIT.: L. Laloy, M. Jaell, RM, 1925- J.-O. B. La Secretaire de Liszt, M. Jaell, Mercure de France, 15. I I I 1925. J. Bosch van's Gravemoer, L' Oeuvre de M. Jaell, Le Monde Musical, 1925. E. Minivielle, M. Jaell, essai sur ses recherches d' esthetique musicale, La Nouvelle Revue, 1925. A. Schvjeitzer, Selbstdarstellung, Leipzig 1929- J. Bosch van's Gravemoer, L' En seignement de la musique par le mouvement conscient, Pari 1938. J. Chantavoine, Lettres de Liszt a M. et A. Jaell, Revue internationale de Musique, 1952. H. Kiener, M. Jaell, Problemes d'esthetique et de pedagogie musicales, Pari 1952. H. Waddington, M. Jaell et la formation musicale, Revue Triades, Pari 1957. H. Kiener, Jaell, Alfred i Marie, MGG, VI, 1957. M. Lang, H. Kiener i A. Klipffel, M. Jaell, pianiste, compositeur, auteur, Strasbourg 1967 (katalog izlobe). B. A.

JAGEL, Frederick (pseudonim Federico Jeghelli), ameriki pjeva, tenor (Brooklvn, New York, 10. VI 1897-). Pjevanje uio u New Yorku (W. Brady) i Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1924 u Livornu kao Rodolfo (Puccini, La Boheme). Nastupao u Italiji i Nizozemskoj, od 1927 lan njujorkog Metropolitana, na kojem je kroz vie od 25 godina djelovanja ostvario cijeli niz veoma zapaenih kreacija, osobito u talijanskom oper nom repertoaru. Od 1931 bio je stalni gost opere u San Franciscu, a 1928 i 193941 Teatra Colon u Buenos Airesu. God. 194970 nastavnik pjevanja na New E:igla:id Conservatory u Bostonu. JAGUT, Marijan, plesa (Zagreb, 1937 ). Uenik N. Lhotke, postao 1955 lan baletnog zbora HNK. God. 195758 i 196162 solist Zagrebakog baleta, a 1958-59 i 1961 Beogradskog baleta. Od 1962 djeluje u Njemakoj, sada u Wuppertalu. Na pozornici HNK ostvario nekoliko zapaenih solistikih kreacija, osobito u baletima Labue jezero (ajkovski), Mrea (Scarlatti), Prije doruka (Malec) i u operi Mediurn (Menotti). K. KO. JAGUT, Mladen, dirigent (Sunja, 10. XII 1924 ). Studij dirigiranja zavrio 1949 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Zaun); umjetniku karijeru zapoeo kao dirigent studentskog pjevakog drutva Ivan Goran Kovai u Zagrebu (1945). God. 194951 dirigent Komornog zbora Radio-Zagreba, 195157 korepetitor i dirigent Zagrebake opere i istodobno 195557 vodio Drutveni orkestar HGZ. Od 1957 rukovodilac umjetnikog ansambla Doma JNA u Beogradu i uz to od 1960 prvi dirigent Simfonijskog orkestra Radio-televizije Beograd. Od 1966 prvi dirigent i direktor Opere u Novom Sadu i zatim ponovno dirigent orkestra RTV Beograd. Umjetnik profinjene muzike kulture, iskonskog temperamenta i sugestivne izraajnosti, kao dirigent posebno se istakao na podruju oratorijske muzike. Gostovao je na Kubi, u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, ehoslovakoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Rumunjskoj, SSSR, Turskoj i dr. Dobitnik je vie javnih priznanja i nagrada. K. Ko. JAHN (Janus), Martin, njemaki kompozitor (Merseburg, oko 1620 Ohlau, leska, oko 1682). Muziku je naobrazbu stekao vjerojatno kao lan katedralne pjevake kole u rodnom gradu. Od 1644 studirao teologiju u Konigsbergu, kasnije u Steinauu. Progonjen zbog prelaska na protestantizam sklonio^se 1651 najprije u Meissen, a zatim je djelovao kao crkveni kapelnik UxSo-

JAHN, Otto, njemaki filolog, arheolog i muzikolog (K 16. VI 1813 Gottingen, 9. IX 1869). Studirao u Kielu, Le igu i Berlinu. U muzici se temeljito kolovao u Kielu kod gr skog kantora i orguljaa G. Ch. Apela; promovirao 1836 u Ki klasinu arheologiju; propu vao Dansku, Francusku, carsku i Italiju (183639). 1842 profesor arheologije i V sine literature u Greifsvvalc od 1847 u Leipzigu. God. li suspendiran; pripadnik libei nog Deutscher Vereina. ' 1854 bio je profesor klasine lologije i arheologije na Univ zitetu u Bonnu. U historiju muzike nai J. je uao zbog svog kapitaln djela o Mozartu, prvoj mu koj monografiji pisanoj k tikohistorijskom metodo Nasuprot starijim anegdot nim Mozartovim biografijan ova se temelji na injenica! i analizi. Solidnom muzici -teoretskom znanju i ana tikoj O. JAHN sposobnosti pridrui se izdiferenciran smisao za st Slabost je Jahnova djela pretjerano romantino idealiziranje, j dnostrano isticanje formalne ljepote Mozartove muzike, uz zan marivanje muziko-historijskih relacija. H. Abert je u obradi Jahnova djela unio potrebne korekture i studiju historijski pr dubio, ne oduzevi joj nita od njezine originalne naune i lit rarne vrijednosti. Djelo o Mozartu izraslo je gotovo mimo Jahno volje iz irokih predradnja ostvarenih s namjerom da napie m nografiju o Beethovenu. Gomilali su se i podaci za knjigu o Hay nu. Prikupljenim materijalom posluili su se A. W. Thaver i 1 F. Pohl u svojim monografijama o L. van Beethovenu i J. Haydn
DJELA. SPISI: Ober F. Mendelssohn-Bartholdy' s Oratorium Pauh 1842; W. A. Mozart, I IV, 1856 59 (II izd. 1867; III izd., u obradbi H. D< tersa, 1889 91; IV izd. 1905 07; V izd., potpuno nanovo obradio H. Abe 1919 2l; VI izd. 192324; VII izd. objavila A. A. Abert, 1955); Beethov und die Ausgaben seiner Werke, 1864; Gesammelte Aufsatze uber Musik, 18' (II izd. 1867. O G. Chr. Apelu, Mendelssohnu. Berliozu, Wagneru, Mozart Beethovenu i muzikim festivalima u Dusseldorfu 1855 56). KOMPOZ IJE: pjesme za 4-gl. mjeoviti zbor; 32 solo -pjesme (4 sv.). Redigirao ki tiko izdanje klavirskog izvoda opere Leonore L. v. Beethovena (u verziji iz i8o( 1853. LIT.: E. Burek i R. Scha al, Otto Ja hn, MGG, VI, 1 957. - W. K ai Otto Jahn und das Rheinland, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 196

JAHN, VVilhelm, austrijski dirigent (Dvorce, Moravsk 24. XI 1834 Be, 21. IV 1900). Bio je izvrstan poznavali talijanskih opernih djela, osobito buffo-opera. Od 1854 dir gent u Budimpeti, Amsterdamu i Pragu. God. 1856 dirigirs u Zagrebu opernim predstavama Blattnerove kazaline druini God. 1864. 81 dirigent kazalita u Wiesbadenu; 18815 muziki direktor Dvorske opere u Beu. Naslijedio ga je G. Mahle Komponirao je solo-pjesme. jAHNS, Friedrich VVilhelm, njemaki pjevaki pedagoj muziki pisac i kompozitor (Berlin, 2. I 1809 8. VIII 1888 Studirao pjevanje, klavir i kompoziciju. Kao pjevaki pedago odgojio u Berlinu preko 1000 uenika. God. 1845 osnovao i d 1870 vodio vlastito pjevako udruenje Ja'hnscher Gesangvereir, 1849 muziki direktor, 1881 profesor za retoriku na Scharwen kinu konzervatoriju. Najznaajniji je njegov rad o C. M. Weberi o kojemu je sabrao bogatu zbirku dokumenata (rukopisi, skic< pisma, tampana djela u prvom i svim ostalim izdanjima). P Kochelovu uzoru J. je kronolokim redom i s kritikim opaskam izradio tematski katalog umjetnikovih djela uz podatke o rukopisi izdanjima i izvedbama. Bio i izdava veine svezaka Weberovi! djela. Zbirka dokumenata o Weberovu djelovanju prodana j 1883 dravnoj knjinici u Berlinu.
DJELA: komorne kompozicije (klavirski trio op. 10; sonata za violinu klavir). Razne klavirske kompozicije. Vokalna muzika (Schottische Lieder oko 150 djela za jedan ili vie glasova). Monografija C. M. von Weber in seine, Werken, 1871 (tematski katalog djela); C. M. von Weber. Eine Lebensskizze nai authentischen Quellen, 1873. lanci u muzikim listovima.

JAHNS JALAS
JAI, Marijan, melograf i kompozitor (Slavonski Brod, 4." VII 1795 Budim, 4. VIII 1858). Kao franjevac slubovao u Vukovaru i Osijeku, bio dva puta provincijal, a posljednje je godine proveo u Budimu (1850 58) kao gvardijan i definitor. Pored izvornih i prevedenih djela nabona sadraja J. je sastavio zbirku Vinac bogoljubnih pisama (Budim 1827) koja je doivjela 7 izdanja. Isto djelo, u obliku molitvenika, objavljeno je do 1903 u 20 izdanja. J. je napjeve za ovu zbirku skupljao po Madarskoj, Bakoj, Banatu i Slavoniji i objavio 1850 u Budimu pod naslovom Napivi bogoljubnih pisama. Uz puke pjesme u zbirci ima i koralnih melodija, misa i preludija raznih autora, pa kako sam u predgovoru spominje i nekih njegovih vlastitih kompozicija, koje meutim nije posebno oznaio. U muzikoj redakciji Jaiu je pomogao J. K. Derlik, budimski uitelj i orgulja.
LIT.: P. K., ivoto opisne crtice o otcu M. Jaiu, kapistranu, Katoliki list, 1860, 23. V. Rudolf, O. M. Jai, sastavlja prvog hrvatskog kancionala, Obzor, 1935, 217. A. Vi. LIT.: W. Virnesiel, Friedrich Wilhelm Jahns, MGG, VI, 1957. R. Sietz, F. W. Jahns und F. Hille r, MF, 1968.

243

Scriptores, II, obj. je Coussemaker VI i VII knj. traktata (1867; anastatski pretisak 1931). U novije vrijeme obj. je W. Grossmann prvih 19 poglavlja I knjige {Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae, Sammlung musikwissenschaftlicher Einzeldarstellungen, III, 1924); potpunu I knjigu obj. je R. Bragard u Corpus Scriptorum de Muica, III (1955). Po miljenj u R. Bragarda, J. iz L. je autor i rasprava Tractatus de consonantiis musicalibus (obj. u Scriptores, I, Coussemakera kao djelo Anonymusa I) i Tractatus de intonatione tonorum.
LIT.: W. Grossmann, Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae von J. de Muris, Sammlung musikwissenschaftlicher Einzeldarstellungen, I I I , Leipzig 1924. H. Besseler, Studien zur Musik des Mittelalters, I, AFMW, 1925. G. Pietzsch, Die Klassifikation der Musik von Boethius bis Ugolino von Orvieto, Halle 1929. J. Smits van Waesberghe, Muziekgeschiedenis der Middeleeuwen, I, Tilburg 1936 39. E. De Bruyne, Etudes d'esthetique medievale, II, Brugge 1946. Ch. van den Borren, Geschiedenis van de Muziek in de Nederlanden, I, Antwerpen 1948. J. Smits van Waesberghe, Some Music Treatises and Their Interrelation. A School of Liege (ca. 1050 1200)?, Mu ica Disciplina, 1949. 5. Clercx, Jacques d' Audenaerde ou Jacques de Liege?, Revue Belge de Musicologie, 1953. R. Bragard, Le Speculum musicae du compilateur Jacques de Liege, Mu ica Disciplina, 1953 54. H. Hiischen, Jacobus von Liittich, MGG, VI, 1957. F. J. Smiih, Jacobus Leodiensis. Speculum Musicae. A Commentarv, New York 1966. B. A.

JAKEEVI, Gavro, muziki pedagog i kompozitor (Carevo polje kod Jajca, 1. V 1911). Muziku uio u Sarajevu (F. Maejovski) i Ljubljani (S. Osterc, L. M. kerjanc). Od Osloboenja (1945) profesor i 1955 71 direktor Srednje muzike kole u Sarajevu. Aktivan i kao dugogodinji horovoda.
DJELA: kompozicije za gudake sastave i za klavir. Horovi; solo-pjesme; masovne i borbene pjesme. Misa u As- duru za mjeovit i hor i orkestar. M. Poz.

JAKL, Anton, kompozitor (Uhlifske Janovice, 24. VII 1873 Ljubljana, 20. XII 1948). Uio violinu i klavir kod F. aura u Uhlifskim Janovicama i harmoniju kod J. Foerstera u Pragu. inovnik u Ljubljani. Faktura njegovih kompozici ja dosta je invenciozna.
DJELA: valceri; koranice; muzika uz razne igre; vijenci slovenskih na rodnih pjesama. D. Co.

JAKONI, Joko, kompozitor (Gorica, 19. III 1903 5. IV 1954). kolovao se u Gorici i Grazu te na Pravnom fakultetu u Beu i Bologni; odvjetnik u Kanalu na Soi i u Gorici, kasnije profesor na slovenskoj srednjoj koli u Gorici; klavir uio kod J. Michla na Glasbenoj matici u Gorici. Na Konzervatoriju u Beu studirao kompoziciju (E. Lustgarten) i dirigiranje (R. Nilius). Bio je pod utjecajem F. Schrekera, A. Schonberga i M. Kogoja; stvarao je u skladu s naelima kasne romantike i ekspresionizma; njegove lirske kompozicije odlikuju se unutranjom izraajnou. Nakon bezuspjenih pokuaja da mu kompozicije budu izvedene u Ljubljani i Gorici , kao i nakon to su faisti zapalili Trgovaki dom u Gorici gdje je izgorjelo pet njegovih partitura, prestao je komponirati.
DJELA. ORKESTRALNA: Andanle br. I u Es-duru, 1922; Andante br. 2 u Es-duru, 1923; L'ullimo sospiro, 1923; De profundis (V. Mole) za recitatora i orkestar, 1922; Frine pred sodniki (A. Akerc) za recitatora i orkestar, 1924. Tri glasbene misli za violinu i klavir, 1922 23. 24 preludija za orgulje. Opera Der Apotheker. VOKALNA: Mlatiti za zbor, 1921; Propala (J. M. Krinik) za glas i orkestar , 1922; misa za soliste, orgulje i orkestar. LIT.: A. S(ever), Goriki skladatelj Joko Jakoni, Soa, Gorica, 16. i 23. VI 1956. P. Merku, Joko Jakoni, slovenski skladatelj, Sodobnost, 1970. ' P. Me.

JAKI, Duan, dramski glumac, peva, kompozitor i pisac tekstova (Karlovac, 5. VI 1927 ). Diplomirao glumu na Akademiji za pozorite, film, radio i televiziju u Beogradu; muziku uio na Srednjoj muzikoj koli pri Muzikoj akademiji. lan Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu, Beogradskog dram skog pozorita i zatim prvak Savremenog pozorita u Beogradu. Znaajna su mu glumaka i pevaka ostvarenja u musicalima Slatka Irma, Laku no, Betina i ovek od La Mane. Kao vokalni interpretator J. se naroito istakao u oblasti ansona, romansi i starih gradskih pesama, to je ostavilo traga i u njegovoj kompozitorskoj delatnosti. Snimio je preko 70 gramofonskih ploa. Njegove najpoznatije zabavne melodije su: Julijana (1961), Otila si sa lastama (1963), erge (1964), Drugovi, stanite drugovi (1965), Jedno leto izmeu solitera (1969) i Jedno leto JAKI, ura, dirigent i muziki pisac (Karlovac, 30. IV 1924 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu uio violinu; 1945 48 u Pragu studirao di-rigovanje (P. Dedeek, A. Klima) i kompoziciju (E. Hlobil) na Konzervatorijumu, a muzikologiju (J. Hutter) na Univerzitetu; diplomirao 1949 na odseku za dirigovanje Muzike akademije u Zagrebu (F. Zaun). Umetniku karijeru zapoeo kao dirigent Simfonijskog i Kamernog orkestra Radio-Beograda (195052), 195265 bio stalni dirigent Beogradske filharmonije. Od 1966 direktor je muzike kole Josip Slavenski u Beogradu; od >. JAKIC 1967 istovremeno i dirigent kamernog ansambla Pro Muica. Dirigent nenametljivog gesta, koncentrisan na iznalaenje sutinskih vrednosti izvoenih dela, J. u svojoj interpretaciji ispoljuje znalaku studiju, istanan ukus i stilsku autentinost. J. je saraivao u asopisima Zvuk, Savremeni akordi, kao i u drugim domaim i stranim listovima i asopisima; 1964 pokrenuo je asopis Pro Muica, iji je odgovorni urednik. Redigovao je i preorkestrirao Simfoniju u c-molu i poemu 1804 Serbia liberala P. Konjovia, te orkestrirao njegovu baladu Minadir kao i niz dela K. Stankovia, S. Binikog, M. Tajevia, S. Hri stia i dr. S. . K. JAKUBENAS, Vlada, litavski kompozitor i pijanist (Birai, 15. V 1904 ). Muziku studirao u Kaunasu i kod F. Schrekera na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Berlinu. Od 1932 n astavnik teorije i klavira na Konzervatoriju u Kaunasu; od 1949 djeluje u Chicagu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1932, 1939 i 1942; preludij i kvartet u a-molu, 1930; Melodie za violinu i klavir, 1932; serenada za violonelo i klavir, 1936. VOKALNA: Mano pasaulis za zbor, soliste i orkestar, 1944; kantata De profundis za zbor i klavir (orgulje), 1966; From Far Away Wilt Thou Love the Country za zbor, 1956.

sa njom (1970). va. Ba.

JAKOV IZ LIEGEA (Jacobus Leodiensis, Jacobus de Leodio, Jacobus van Luik, Jaccjues de Liege), srednjo\jekovni muziki teoretiar i pisac (vjerojatno Liege ili kraj Liegea, oko 1260 vjerojatno nakon 1330). O njegovu ivotu zna se veoma malo; smatra se da je mladost proveo u Liegeu, a zatim u Parizu studirao teologiju, filozofiju i slobodne nauke, medu njima osobito muziku. Kasnije se vratio u Liege. Jakov iz Liegea autor je velikog traktata Speculum musicae (koji se dugo pripisivao Johannesu de Murisu), nastalog oko 1330. Ovo najopsenije srednjovjekovno muziko-teoretsko djelo sastoji se od 7 knjiga sa 520 poglavlja; u njemu autor sistematski obraduje cijelu tadanju muziku teoriju. Prva knjiga bavi se definicijom, klasifikacijom, podrijetlom i uinkom muzike te njenim svojstvima ka o umjetnosti pokreta i vremena; ostale knjige govore o intervalima, proporcijama, konsonancama i disonancama, o monokordu, tetrakordima, o jednoglasnoj i vieglasnoj muzici. Autor potkrepljuje svoja iz laganja mnogim imenima, meu njima su Platon, Aristotel, Aristoksen, Boecije, Izidor, Odo, Berno iz Reichenaua, Guido d'Arezzo, Franco, Petrus de Cruce. Speculum musicae po sadraju i opsegu nije samo kolski traktat, nego djelo enciklopedijskih dimenzija, u kojem je opirno prikazano cjelokupno znanje o muzici onoga vremena. Jakov iz Liegea brani ideje Ars antiquae i, zastupajui konzervativna gledita, bori se protiv umjetnosti Ars novae. Djelo se sauvalo u tri anonimna rukopisa talijanskog podrijetla iz XV st.: dva se nalaze u Bibliotheque Nationale u Parizu (jedan je potpun; drugi sadrava prvih 5 knj.), trei u Biblioteca Laurenziana u Firenci (samo 85 poglavlja iz knjiga I, II, V VII). U

JALAS, Armas Jussi Veikko (pravo ime Blomstedt), finski dirigent i pijanist (Jyvaskyla, 23. VI 1908 ). Uenik Konzervatorija u Helsinkiju i privatno kod I. Krohna. Studirao 1933

ruka fuga u dmolu za gudae 1929; rapsodija u emolu 1937; suita Forest

II!

244

JALAS JANACCONI

34 u Parizu (P. Mortteux, Rhene-Baton), zatim u Njemakoj, Austriji i Italiji. Vrativi se u Helsinki bio je 194465 profesor dirigiranja na akademiji Sibelius i od 1945 dirigent Finske cpere. Kao pijanist i dirigent koncertirao u domovini te na gostovanjima u raznim evropskim zemljama i u Americi (1950 i 1955). esto je nastupao s pijanistom Aulikkijem Rautawaarom. Komponirao je kraa orkestralna i klavirska djela. Harmonizirao je finske narodne napjeve. Preveo je na finski brojna operna libreta. JALEO, panjolski narodni ples umjerenih pokreta u trodobnoj mjeri; izvodi ga jedan plesa ili plesaica uz pratnju kas tanjeta. JAMB (gr. lajj^o?, lat. iambus), dvoslona stopa u anti koj poeziji, sastavljena od jednoga kratkog i jednoga dugakog sloga (J^J ); u dananjoj metrici od jednoga nenaglaenog i jednoga naglaenog sloga. Po analogiji upotrebljava se termin i u muzikoj metrici. U modalnoj ritmici XIII st. jambski je drugi ritmijski modus u kojem se ponavlja obrazac J J j J J |. U da nanjoj metrici jambu odgovara trodijelna mjera t ipa | J i J J j J. JAMBE DE FER, Philibert, francuski kompozitor (Champlitte, Haute Saone, oko 1508 Lyon, 1566). Bliih podataka o njegovu djelovanju nema. Zna se jedino da je ivio u Lyonu gdje su datirani razliiti njegovi predgovori. Njegova sauvana djela, protestantski psalmi u slobodnoj motetskoj formi ili tehnici nota protiv note, latinski moteti i jedna chansona, ne zaostaju za kompozicijama mnogih poznatijih muziara toga doba. Posebnu vrijed nost ima njegov Epitome musical, jedan od najstariji h prirunika za flautu i violinu koji je znaajno vrelo podataka o dotadanjoj vokalnoj i instrumentalnoj praksi. Tu je, po svemu sudei, prvi put opisana violina sa 4 ice, u tri udezbe.
DJE L A: E pi t ome musi cal des t ons, Sons et accordz t s voi x humai nes, f l uest es d' Alleman, fluestes a 9 trous, violes, violons, 1556. Chansona Femme qui honneur v e u l t a v oi r z a 4 g la s a u z b ir c i D i x i e s m e L i v r e , 15 5 2. C R K V E NA : L es Cerit psalmes de David mi s en f rancois par Jean Poictevin za 4 glasa, 1549; Psalmoide de Quarante et un pseaumes royaux z a 4 glasa, 1559; Les vingt-deux octonnai res du psal me CX IX de Davi d z a 4 glasa, 1561; Ccnt et ci nquant e Pseaumes de Davi d mi s en ri me f rancoise par Cl. M arot et T li. de B eze za 4 i 5 glasova, 1561; Les Psaumes mis en musique de'dies a. Cliarles IX, 1563; Les CL Pseaumes de David Avec les dix commandemens de la lov za 4 i 5 glasova, 1564; 1

trom), 1927; Miniver Cheevy, 1947 i Richard Cory, 1947. Zborovi; solo-l CRKVENA: Missa imaginum za zbor i orkestar, 1929; Psalam 150. Z orkestar, 1940; Stabat Mater Speciosa za zbor i orkestar, 1930; anthem LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. N. 1 Philip James, MGG, VI 1957.

JAMES, William Garnet, australski kompozitor i pi (Ballarat, Victoria, 28. VIII 1895 ). Zavrivi 1914 stud Konzervatoriju u Melbourneu, uio u Bruxellesu i Lon< Tu je 1915 debitirao kao pijanist. Nakon koncertnih tu 192957 direktor muzikog odjela Australskog radija. U te svojstvu mnogo pridonio razvoju muzikog ivota svoje ze Kao kompozitor stekao popularnost vrijednim i lako prisi nim vokalnim djelima, osobito pjesmama.
DJELA: 4 orkestralne suite; krae klavirske kompozicije. Balet By dlelight, 1918; opereta The Golden Girl, 1920; scenska muzika. Zb solopjesme. LIT.: A. Silbermann, William Garnet James, MGG, VI, 1957. j

JAMMERS, Evvald, njemaki muzikolog (KolnLinder 1. I 1897 ). Studirao na Univerzitetu u Bonnu (L. Schit mair). Bibliotekar u Dresdenu (1927 -45), gimnazijski pro u Bergheimu (1945 50), bibliotekar u Diisseldorfu (1951i zatim do 1962 bibliotekar i profesor muzike paleografiji Univerzitetu u Heidelbergu. Objavio je niz izvornih i vrije radova o srednjovjekovnoj crkvenoj muzici.
DJELA. Untersuchungen uber die Rhythmik und Melodicn der Jenaer L handsehrift (disertacija), 1925; Das Karlsoffizium Regali natus, 1934; Der gorianisehe Rhythmus, 1937; Die Essener Neumen-Handschriften der Landes Stadtbibliothek Diisseldorf, 1952; Der nlittelalterlicher Choral, 1954; Ah der abendldndischen Musik, 1955; studije, rasprave i lanci.

JAMPOLJSKI, Izrail Markovi, sovjetski muzikok violinist (Kijev, 21. XI 1905 ). Studirao na Konzervatc u Moskvi, kompoziciju (Gliere, Mjaskovski) i historiju (KUJ cov). God. 192732 koncertirao kao violinist, 1934-49 pred: na Moskovskom konzervatoriju, 1950 59 bio glavni urei za muziku Velike sovjetske enciklopedije.
DJELA. SPISI: Ocnoeu CKpunuHnou annnuKamypbi, 1933 (III dopui izd. 1955; engl. prijevod 1966); Pyccnoe cKpunuunoe ucxyccmso t 1951; A. pejiAu (sa K. A. Kuznjecovom), 1953; RoKopdovze 3uecKy 1956; My3UKaK>^ suu,
1958; H. Il ai aHUHU, 1961 ( I I dopunjeno izd. 1966) ; Couambi u napm dnH CKpunKU COJ I O II. C. E axa, 1963; JJ. Oucmpax, 1964.

JAMES, Dorothy, ameriki kompozitor (Chicago, i. XII 1901 ). Studirala u Chicagu na Konzervatoriju i na Musical Collegeu. Od 1929 predavala na Michigan State Normal College. Bila je predsjednica drutava Music Research Comitee i Michigan Federation of Music Clubs. Profesor je na Univerzitetu u Ypsilantiju.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 pastorale za klarinet, harfu i gudae, 1933; Symphonic Fragments, 1931; The Jumblies, 1935; Elyptic Poeni, 1937; divertimento, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet (u 1 stavku), 1932; suita za gu daki kvartet, 1926; recitativ i arija za gudaki kvintet, 1943; rapsodija za klavir ski trio, 1930. Opera Paolo and Francesca, 1931. Scenska muzika. Dvije kantate za zbor a cappella: The Jumblies, 1934 i Cantata, 1937; zborovi.

motet i 1 psalam u antologijama. LIT.: O. Douen, Clement Marot et le psautier huguenot, 2 sv., Pari 1878 79- F. Lesure i G. Thibault, Bihliographie des editions musicales publiees par N. Du Chemin, Annales musicologiques, I, 1953. P. A. Gaillard, Philbert Jambe de Fer, MGG, VI, 1957. P. Pidoux, Le Psautier huguenot du XVI e Siecle, 2 sv., Kassel 1962.

JAM SESSION, muziciranje jazz-muziara bez unapr odreenog sastava; izvodi se u slobodnoj improvizaciji bez siranih aranmana i u naelu bez publike. Takvi sastanci, na jima se svira i pjeva iskljuivo zbog vlastite radosti u muzicira] bili su raireni ve i u New Orle ansu i u Chicagu, a osobit doba swinga. Kasnije su se te improvizacije poele snimati ploe, a bili su organizirani i javni nastupi, pa je j. s. izgubio s prvotni smisao. Od ansambla koji taj improvizacijski nain i guju i na koncertima istakao se -> Jazz At The Philharmo JAN, Karl, njemaki muziki pisac (Schweinfurt, 22. V i Abelboden, vicarska, 3. IX 1899). Studirao klasinu fil( giju na Univerzitetu u Berlinu. Bavio se povijeu muzike klasi Grke, pa je o tome objavio niz znaajnih radova; prouava crkvenu muziku.
DJELA (izbor): Uber die altgnechischen Tonarten, Allgemeine mus lisehe Zeitung, 1878; Diaulos, ibid., 1881; Die Musikinstrumente der Grie und Rb'mer, Landsberg 1884; Die Handschriften der Hymnen des Mesomedt Jahrbuch fur Altertumskunde, 1890; Die Harmonie der Spharen, Philologus, Rousseau als Musiker, Preussisches Jahrbuch, 56. Priredio novo kritike danje tekstova grkih muzikih pisaca: Muici scriptores graeci (Arislotele, clides, Bacchius [Cleonides], Nicomachus, Gaudentius, Alypius), 1895 s dodati sauvanih zapisanih napjeva Melodiarium reliquiae (nadopunjeno i popravlj izd. 1899 (novi otisak 1962). Objavio Exequien iz 136 i 122. Psalam H. S.-hii LIT.: W. Vetter, Karl Jan, MGG, VI, 1957. JANACCONI (Jannaconi,

JAMES, Harry Hagg, ameriki jazz-trublja (Albanv, Geor gia, 15. III 1916 ). Trublju uio kod svoga oca i u Texasu na Beaumont School. lan razliitih jazz -orkestara pod vodstvom L. Hancocka, H. Waldmana, 1935 36 B. Pollacka, 1936 39 B. Goodmana i dr.; 1939 osnovao vlastiti ansambl s kojim je gostovao po SAD i u Evropi. J. je jedan od najboljih jazz-trubljaa. Nastupao je i u filmovima (The Benny Goodman Story). Bio je i lan ansambla Metronom Ali Stars. JAMES, Philip, ameriki dirigent, kompozitor i pedagog (Jersev City, N. J., 17. V 1890 ). Studirao muziku u New Yorku. Poslije Prvoga svjetskog rata dirigent vojne muzike; 191923 crkveni zborovoa u Montclairu (N. J.) i New Yorku. Dirigent Nezv Jersey Symphony Orchestra (1922-29), Brooklyn Orchestral Society (192730) i Bamberger Little Symphony Orchestra (192^36). Neko vrijeme nastavnik muzike na Columbi.i University u New Yorku; od 1927 predavao na muzikom odjelu Nezo York University (1933-55 proelnik). Premda se u kompozicijama povremeno obilato sluio disonancom, J. je ipak konzervativan kompozitor. Njegovi se anthemi esto izvode.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1943 i 1949; simfonijeta za komorni orkestar, 1946; Sea Symphony, 1928. Simfonijske pjesme Song of the Night, 1931 i Chaumont za mali orkestar, 1948; 3 uvertire; 4 suite; rapsodija Gtvalia, 1937; Brennan on the Meor, 1939; Perstare et Praestare, sveana koranica, 1946; Passacaglia on an Old Cambrian Ground Bass, 1957. Kompozicije za duhaki orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1924 (prer. 1939); klavirski kvintet, 1938 (prer. 1948); suita za duhaki kvintet, 1936. KLAVIRSKA: suita Our Totvn, 1945; 12 preludija, 1946 51. Brojna djela za orgulje (sonata, 1929; Pastorale, 1949; Alleluia-Toccala, 1949). Scenska muzika za Arms for Venus, 1937; maska Foundedfor Freedom, 1940. VOKALNA: The Nightin-gale of Bethlehem za sole, zbor i orkestar, 1919; General IVilliam Booth enters into Heaven zz tenor solo, muki zbor i komorni orkestar, 1932. By the Waters of Babylon za zbor i orkestar, 1921; IVorld of Tomorrozv za zbor i orkestar, 1938 i druge kompozicije za is t i sastav. Za recitatora i orkestar: Jitdith (s malim orkes-

Jannacconi, Gianacconi), Gi seppe, talijanski kompozitor (Rim, 1741 16. III 1816). U nik S. Rinaldija i G. Carpanija; kasnije uenik, suradnik i naslj nik P. Pisarija, tovatelja i imitatora Palestrine. Pisari mu ostavio u nasljedstvo cio studijski materijal koji je sakupio; je rezultate svojih prouavanja i svoje znanje prenio svom ueni G. Bainiju, koji je tu gradu upotrijebio u svojoj knjizi o Palestri jednom od temeljnih djela o tom majstoru. J. je od 1811 do sm bio zborovoa bazilike sv. Petra u Rimu. Kao kompozitor jed je od posljednjih zastupnika Palestrinina stila i moda najbe meu njima. Glavni dio stvaralatva posvetio je crkvenoj muz a cappella i koncertantnoj crkvenoj muzici.
DJELA: Gotovo sve Janacconijeve kompozicije bile su sakupljene u bifr teci opata F. Santinija u Rimu. Poslije njegove smrti (1862) rukopisi su ratrk po evropskim bibliotekama i mnogi su izgubljeni. Sauvano: 4 mise (1 zj glasa i orgulje, 1 za 4 glasa, i zbor i orgulje; 1 za 8 glasova; 1 za 16 glasov Te Deum za 16 glasova; 2 Magnificata za 8 odn. 9 glasova; Kyrieza 16 glaso 2 psalma; O sacrum convivium za bas, zbor i orgulje; ofertoriji; moteti (mn za 4 glasa i orgulje); nekoliko fuga i kanona. Dva gudaka kvinteta. NOVA IZD.: Kyrie, Exaltabo te Domine i Benedictus obj. F. Comrr (Muica Sacra, VI, 1839 87, 28 sv.); Laetamini in Domino obj. J. P. Huli (Pari Music, II, 1842); Et ecee terrae motus obj. u Repertoire de musique, Schc LIT.: C. Sartori, Giuseppe Janaccon . MGG, VI, 1957.

JANAEK
JANAEK, Leo, eki kompozitor (Hukvaldv, kraj Pribora, 3. VII 1854 Moravska Ostrava, 12. VIII 1928). Muziki dar nasleduje od deda i oca, oba uitelja i orguljaa. U Brnu svrava uiteljsku kolu na kojoj stie teorisko i praktino muziko obra zovanje kod P. Kfikovskog (klavir, orgulje, violina) 11873 preuzima njegovu slubu organiste i dirigenta. Istovremeno je pomoni uitelj u osnovnoj koli i horovoda (187376) zanatlijskog drutva Svatopluk. Tada pie svoje prve kompozicije, horove u tradicional nom stilu eke horske literature (Tovaovsky) i niz horova na narodni tekst (u stilu Kfikovskog), oslanjajui se na moravsku narodnu pesmu. God. 1874 odlazi u Prag na Orguljsku kolu (F. Blaek, F. Z. Skuhersky) i zavrava je za jednu godinu. Potom se vraa u Brno za uitelja pevanja na uiteljskoj koli i 1876 88 vodi, sa izvesnim prekidima, filharmonijsko drutvo Beseda brnenskd. God. 1879 studira na Konzervatorijumu u Leipzigu (teoriju i kompoziciju kod O. Paula i L. Grilla, klavir kod E. F. Wenzela, orgulje kod W. Rusta), a 1880 u Beu (J. Dachs, F. Krenn). Tu doivljavaju njegova ubedenja prvi udar, ali ih se on i dalje dri, nasuprot novoromantiarskim tendencijama koje preovlauju, a s kojima se nikad nije sluio, to ga je udaljilo od Smetane i pribliilo Dvofaku. Ubrzo se vraa u Brno i razvija svestranu aktivnost kao dirigent, instrumentalista, nasta vnik, muziki kritiar i organizator; 1881 1919 upravlja novoosnovanom Orguljskom kolom koja je njegovom zaslugom postala 1919 (nakon stvaranja Republike) dravni Konzervatorijum. Na ovoj koli razvija svoje samonikle muziko-teoretske nazore sa kojima je povezan njegov zamani muziko-literarni rad i njegov udio u reformi eke crkvene muzike. Kao teoretiar i kritiar u poetku se oslanja na estetska i muziko-psiholoka gledanja R. Zimmermanna i L. F. Helmholtza. Tih godina izrauje kritiku ocenu dela Wagnera i Smetane. Svestan koliko je njegova ua domovina, Moravska, tada zasebna austrougarska provincija, nacionalno ugroena i izloena germani zaciji, J. se pridruuje narodnim stremljenjima, da bi svojim stvaralakim, organizatorskim i folkloristikim. radom pomogao kulturnom i nacionalnom uzdizanju i afirmaciji eke misli u celoj Moravskoj, a naroito u Brnu. U periodu od etiri godine doivljava teku unutranju krizu i kao kompozitor u to vreme ne radi, da bi se uskoro pokazao u novom vidu, jer v e njegova tvefice muskych sboru (1885), posveena prijatelju Dvofaku, pokazuju realistiki odnos prema narodnoj pesmi, samostalnije tumaenje teksta i odluniji korak ka vlastitom stilu. Sa operom drka zavrava se prvo razdoblje njegovog stvaranja (do 1888), koje je u znaku tradicije. Horovi na narodni tekst vode ga muzikom folkloru koji, pored komponovanja i teoretsko- naunog rada, predstavlja jo jednu oblast njegovog doivotnog interesovanja. U poetku drugog razdoblja, u kojemu se suprotstavlja be ivotnom tradicionalizmu, J. se sav posveuje tom radu; sa F. Bartoom, istraivaem dija lekata, prouava narodne pesme i dolazi do posebnih rezultata koji su i njegovom stvaranju dali osobeni peat. Ve 1889 nastaje zbirka Narodni pisne moravske u zajedni ci sa folkloristom F. Bartoom, a 189193 zbirka za klavir Narodni tance na Morave, iz kojih je nastao orkestarski ciklus Valaske tance (1889) i Rdkos Rdkoczy (1891), jedino njegovo baletsko delo. Znaajnu veliku zbirku Narodni pisne moravske v nove nasbirane izdaje sa Bartoom (1899 1901) i uz nju pie kao predgovor svoju najveu studiju o narodnoj pesmi. Prisan odnos prema narodnoj pesmi i nastojanje da ude u sr narodnog stvaranja dovelo ga je do otkria novog izvora muzike: do melodije govorene reci, napevkv mluvy (doslovno: napevi govora). U njima je odraz celokupnog stanja jednog organizma i svih faza njegove duevne aktivnosti, u njima se ukazuje ljudsko bie u odreenoj fazi ivota oni su prozor na ljudskoj dui, kae J., a bez tih studija prema prirodi ne moe, po njegovom miljenju, da bude istinitosti u umetnikom delu, naroito dram skom. Sa naunikom preciznou i strau oslukuje i belei sve akustike pojave, ne upotrebljavajui ih nikad doslovno u samostalnom stvaranju. Beleke mu slue kao potsticaj, a prepo ruuje ih i drugima kao studij. God. 1894 sa tano nasluenim, ali jo neformulisanim novim tekovinama, pristupa stvaranju svog najznaajnijeg operskog dela Jeji pastorkyna, u svetu poznatog kao Jenufa, na prozni tekst drame G. Preissove iz moravskog seoskog ivota, i dovrava ga 1903. U Jenufi ostvaruje svoj osobeni dramski stil, nasuprot Wagneru, realistian, izgraen na fleksijama ljudskog govora, sav u saetoj osobenoj stilizaciji, sa teitem u vokalnom delu partiture. Ta novina, kao i posebna, nesimfonijska orkestracija, neposrednost i istinitost muzike, natopljene tragikom i zasiene lirizmom, ine Jenufu jednim od najuspelijih, najznaaj nijih dela novije operske literature. Delo je izvedeno po prvi put 1904 u Brnu, a istom 1916 u Pragu. U to doba sve se vie ispolja -vaju Janaekove simpatije za rusku kulturu i ruski narod. On polazi u Rusiju 1896, 1902 i 1903 i paljivo prouava dela Borodina i Musorgskog. Njegov rad na teorijsko- naunom planu takoe je

245

intenzivan: g. 1897 izdaje raspravu O skladbe souzvukuv a je-jich spojitv, a 1912 13 nauku 0 harmoniji (Oplna nauka 0 harmonii), u kojoj primenjuje najnovija otkria na polju akus tike i psihologije, stvarajui za nove, pa i za stare pojmove svoju terminologiju. Iz peda gokog iskustva nastao je 1898 uput za nastavu pevanja. Posle Jenufe, sve do pune afirmacije (1916), nastaje naj tee razdoblje njegovog ivota, doba usamljenosti i potpunog nerazumevanja od strane okoline, ali i upornog daljeg rada 1 borbe za vlastite umetnike principe. Jedno svedoanstvo ovih raspoloenja je klavirska L. JANACEK sonata /. X 190$ Z ulice, posveena uspomeni na ubi jenog ekog radnika F. Pavlika. God. 1904 trai pre vremena^ i dobija penziju kao nastavnik uiteljske kole, da bi se mogao potpuno posvetiti komponovanju. Tada energino kri sebi put stvaranjem novog, homofonog, bogato izraajnog, krajnje dra matinog i smionog horskog stila u nizu mukih horova na tekst P. Bezru a: Kantor Halfar (1906), Maryka Magdonova (1908) i Sedmdesdt tisic (1909). Ovi horovi (izvelo ih je Pevako dru tvo Moravskih uitelja) ubrajaju se u najznaajnija horska dela svetske literature tog perioda (1900 20). Opere Vylet pana B rouka do Mesice i Vylet pana Brouka do XV. stoleti, zavrene J9 1?! predstavljaju novi, groteskno- satirini tip eke komine opere; u njima se izobliava graanski omekala hiperromanti nost nekih tadanjih umetnika. Dela se odlikuju originalno u muzike, ali trpe zbog nedostatka dramske radnje. U meuvre menu nastaje prva simfonijska poema umafovo ite (1912). Od 1916, kada je dirigent K. Kovafovic, posle izvesnih retua i preinstrumentiranja, izveo Jenufu sa golemim uspehom u Pragu, a naroito od 1918, posle njenog izvoenja u Dvorskoj operi u Beu i posle stvaranja SR, nastaje preokret u Janaekovom ivotu. Mladalaki sve i bujan stvaralaki elan uzdie ga u prve redove majstora Moderne. U tom treem stvaralakom raz doblju zavrava simfonijsku rapsodiju u tri dela Taras Bulba (1918), u kojoj upeatljivo prikazuje ivot i smrt ukrajinskog junaka; 191719 komponuje jedinstvenu kantatu (ciklus od 22 pesme) za tenor i klavir, uz sudelovanje alta solo i tri enska glasa iza kulisa, Zapisnik zmizeleho na stihove nepoznatog pesnika, u kojoj na dramatian i vanredno kantabilan nain opeva traginu ljubav seoskog mladia sa cigankom-ergaicom; posle simfonijske poeme Balada blanickd (1920) pie 1919 21 tragediju Kdt'a Kabanovd po drami Bura od A. N. Ostrovskog, u kojoj daje opet punu meru prooseane dramatinosti, ostvarujui i ovde svoj melodijski stil iz melodije govora, ee uobliene u vee celine, naroito u sceni javnog kajanja i konanoj katarzi, slino Jenufi; opera Pfihody Liky Bystrouky dovodi na scenu umsko zverinje to izaziva nove tonove, nove orkestarske boje i esto ire melodijske linije; ta opera, gotovo kominog karaktera, sazdana od svoje vrsnog impresionistikog tkiva, jedna je od njegovih lirski i melo dijski najbogatiji h muzikih drama. Daljnji stepen razvoja nje govog muziko -dramatskog principa predstavlja opera Vec Makropulos (192325) po drami K. apeka, u kojoj obrauje fanta stinu temu o produenju ivota pomou ivotnog eliksira. Tih godina J. komponuje itav niz kamernih dela od kojih se istiu gudaki kvartet inspirisan Tolstojevom Kreutzerovom sonatom (192324), sonata za violinu i klavir (1921), duvaki sekstet Mladi (1924) i Concertino za klavir i kamerni. orkestar (1925 26); u njima stvara svoj osobeni kamerni stil, a u Simfonijeti (1925 26) svoj originalni orkestarski izraz. U simfonijeti mi je uspelo, kae sam J., da se najtenje pribliim misli obinog ekog o veka. Po tom putu hteo bih da idem dalje. Velikih razmera i snana je Glagolska me (1926) u kojoj se u potpunosti manifestovala Janaekova vitalnost i izrazitost, bez njemu stranih pobo nih oseanja. Za svoju poslednju operu, Z mrtveho domu (1927 28), uzima opet sadraj iz ruskog ivota (po Dostojevskom). Iako pojedine scene idu u red njegovih najboljih ostvarenja, ipak se ne moe govoriti o punoj jedinstvenosti dela. Intimna oseanja izraava J. u Drugom gudakom kvartetu, zvanom Listy duverne

246

JANAEK JANEEK
DELA. ORKESTARSKA: simfonijeta, 1926; simfonijske poeme i fovo diti, 1912 i Balada blanickd, 1920; Concertino za klavir i kamerni orkt 1925; Capriccio za klavir (leva ruka) i kamerni orkestar, 1926; simfonijska ra dija Taras Bulba, 1915 18; Valaske tance, 1889 90; Handcke tance, 18 90; Srbske kolo, 1899; svita za gudaki orkestar, 1877; svita (nazvana i sereri za veliki orkestar op. 3, 1891; Idylla za gudaki orkestar, 1878. KAMER Dva gudaka kvarteta: I, u e -molu, 1923 i I I , Listy duvlrne, 1927 28; Mladi za duvaki sekstet, 1924; sonata za violinu i klavir (4 verzije), oko 19 21; Romance za violinu i klavir, 1879; Dumka za violinu i klavir, 1880; Poh za violonelo i klavir, 1910. KLAVIRSKA: sonata 1. X 1905 (Z ul 1905; Po zarostlem chodniku (2 zbirke), 1901 08; Elegija, 1903, Mora tance ( eladenski, Pilky), 1905; V mlhdch, 1912; Vzpominka, 1928; Nar tance na Moravi (sa L. Bakeovom i X. Behalkovom) za 2 klavira, 1891- DRAMSKA. Opere: drka, 1897 (kasnije preraivana, konana ve 1924); Podtek romanu, 1891; Jeji pastorkyria (Jenufa), 1894193 (Brno, I 1904; jug. premijera, Zagreb, 29. VI 1920); Osud-Fatum, 190304; Vylet i Brouka do Miice i Vylet pana Brouka do XV.stoleti, 190817; Kat'a Kaba> 1919 21; Pfihody Liky Bystrouiky, 1921 23; Vic Makropulos, 1923 2: mrtveho domu, 1927 28. Balet Rdkos Rdkczy, 1891. VOKALNA. Kant Amarus, oko 1897; Na Solani artdk, 1911; Vine evangelium, 1914; Glagc me za sole, hor, orkestar i orgulje, 1926; Zdpisnik zmizeleho za tenor, alt, tri ska glasa i klavir, 1917 19; Rikadla za soliste, klavir i kamerni ansambl, ] 27; Potulny ilenec za sopran solo i muki hor, 1922. Muki horovi: Ohlas nd nichpisnt'd hora), 187576; Zplvnd duma, 1876; iverice muskych sbori, li drlivec, 1888; tvero muskych sboru moravskych, 1904; Kantor Halfar, l\ Maryka Magdonova, 1906; 70.000, 1909; Perina, 1914; eka legie, 1918; / vlajka sa 2 solo-soprana, 1926 itd. enski horovi: Hradanskepisniky, 1916; I par Rucky sa solo-sopranom, 1916; Vii stopa za enski hor, sopran solo i kla Meoviti horovi: Slavnostni Sbor, 1877; Kaena divokd, 1885; Elegie na smrt dt Olgy, 1903 i dr. Jamipisen za glas i klavir, 1897. CRKVENA: misa (prem; Lisztovoj misi za orgulje), 1900; Hospodine pomiluj ny za vokalni kvartet, c struki zbor, orgulje, harfu i limene duvae; Ote na za tenor, hor, orgul harfu, 1901; Svaty Vdclave sa pratnjom orgulja, oko 1902; Deset eskych z} z Lehnerova kanciondlu, 1881; Cirkevni zpivy eke vicehlas z pfiborsk kanciondlu, 1904; vie moteta. Obrade narodnih pesama: Krdlovniky, vojake igre i plesovi, za glas i klavir (sa F. Bakeom), oko 1889; Kytice z rodnich pisni moravskych, jednoglasne pesme bez pratnje (sa F. Bartoo oko 1890; Ukvalskd Udova poesie o pisnich, 13 pesama uz klavir, 1898; Ukva pisni, 6 pesama za meoviti hor, 1899; 26 balad lidovych za glas i klavir, 19 Lidovd nokturna, dvoglasne pesme uz klavir, 1906; Pisni detvanske sa klaviri 1916; 5 ndrodnich pisni za glas, hor i klavir ili harmonijum, 1916 18: Sle* pisni (10 pesama iz zbirke H. Salichove), 1918 ; Moravske Udovi pisni sa klavin oko 1922. Zbirke narodnih pesama: Narodni pisni moravske v novi nasbir (sa F. Bartoom), 1889; Moravske pisni milostne (sa G. Vaom), 1928. SPL O skladbi souzvukuv a jejich spojuv, 1897; Navod pro vyuovdni zpivu, 18 0 hudebni strance ndrodnich pisni moravskych, 1901; Oplnd nauka o harnu (2 sv.), 1912 13. Mnogobrojni teorijski lanci o muzikim problemima, 1 mnogobrojni zapisi melodije govora (ndpevky mluvv) tampani su u raznim sopisima, prvenstveno u Hudebni listy kojeg je J. ureivao 1884 88, zatin Hlidka (od 1887), Moravske listy (od 1890) i u Lidove novinv (stalni sarad 1893 1928); mnogi su lanci ostali u rukopisu.Popis Janaekovih kom pozi i obrada izdao je B. tedron ( Seznam Jandkovych skladeb a uprav), 19 potpuni katalog muzikih spisa objavljen je prigodom Janaekove izlobe u Bi (1948) pod naslovom Leo Jandek, obraz ivota a dila, u redakciji J. Race Celokupno izdanje studija o narodnoj pesmi i narodnoj muzici objavio l< J. Vvslouil pod vodstvom I. Raceka. Korespondencija je objavljena do dana 9 sv. u izdanju Janaekovog arhiva (izdavai A. Rektorvs i J. Racek), 1934 LIT.: M. Brod, Leo Janaek, ivot a dilo, Praha 1924 ( nemaki, W 1925). Janakuv sbornik, Hudbeni rozhledv, 1924 25, 3 4 i 1928, 4 J. Borecky, Dejinv eke hudby, 1928. D. Muller, Leo Janaek, Ps 1930. J. Racek, Leo Janaek, Poznamky k tvurimu profilu, Olomouc 19 O. Jeremid, L. Janaek, Praha 19 38. G. Gavazzeni, L. Janaek, RA 1938. L. Firkuny, L. Janaek a brnenske divadlo, Brno 1939. V. Helfi Leo Janaek. Obraz ivotniho a umeleckeho boje I. V poutech tradice, Bi 1939- J- Racek, L. Janaek a souasni moravski skladatele, Brno 1940. M. Oadlik, Svet orchestru, I I , 1946. B. tidron, Janaek ve vzpominkJ a dopisech, Praha 1946 (engleski i nemaki prevod, Prag 1955). P. Konjoi Leo Janaek, zbirka eseja Knjiga o muzici, Novi Sad 1947. R. Smeta, Vvpraveni o L. Janakovi, Olomouc 194 8. J. Vogel, Leo Janaek dramat 1948. V. Helfert, O Leoi Janakovi, Soubor stati a lanku, Praha 19, J. Prochdzka, Laske kofeny ivota a dila Leoe Janaka, Frydel -Misi 1948. L. Kundera, Janakova varhanicka kola, Olomouc 1948. J. Rac Slo varske prvky v tvorbe L. Janaka, Brno 1951. Janakuv sbornik (izc J. Racek), Musikologie, 1954. Janaek, zbornik Tschechische Komponistt M^usik der Zeit, sv. 8, Bonn 1954. J. Racek i L.Firkun^,!,. Janaek als Schr steller, Berlin i Leipzig 1957. J. Racek, Leo Janaek, MGG, VI, 1957. Isti, Leo Janaek in der Tradition der tschechischen Musik, Musik und C sellschaft, 1958. J. Vogel, Leo Janaek, Leben und Werk, Kassel 1959 (en prevod London 1963). J. Racek, Leo Janaek, Mensch und Kunstler, L ei zig 1962. H. Hollander, Leo Janaek, Leben und Werk, Ziirich 1964 (no izd.). L. V. Poljakova, Operno stvaralatvo L. Janaeka (ruski), Mosk 1968. J. Bur.

Opte priznanje njegovog dela odraava se i u njegovom i votu: 1919 p ostaje profesor kompozicije na Majstorskoj koli u Pragu gde odgaja niz istaknutih moravskih kompozitora. Njegov uticaj je znatan i van granica zemlje. Njegova dela naroito ne guju udruenje, opera i Akademija lepih umetnosti Jandek u Brnu. Od 1948 odrano je u Brnu vie muzikih festivala i izlo ba Janaekovih dela. Za razliku od zapadnjake orijentacije kod Smetane novoromantiarskog smera, kod Dvofaka klasicistiko-romantiarskih tendencija J. u ekoj muzici zastupa istonoslavensku, rea listiku orijentaciju, duboko ukorenjenu u domaem tlu, a u evropsku muziku, u kojoj jo nije dovoljno uoen i istaknut, unosi oso benost, neposrednost i toplinu svog i bitno i po stilizaciji novog, lapidarnog i krajnje ekonominog izraza, kao i intenzivnu dra matinost kojom je proeto svako njegovo, pa i nescensko delo.

L. JANAEK. Zavretak opere Z mrlveho domu, autograf

Janaekov zreli stil (od Jenufe dalje) zasniva se na tenji za krajnje tanom deklamacijom i na uskoj povezanosti sa narodnom melo dikom. Mada skoro nikad nije u svojim delima neposredno obradio ili citirao neku eku melodiju, njegova je muzika skroz nacionalno obojena. Uzimajui za osnovu svojih melodijskih motiva melodijsku i ritmiku strukturu ekog govora, J. je razvio u svojoj muzici neku vrstu stilizacije govora. Otuda je teite nje govog stvaranja u vokalnom, premda njegova vokalna melodika esto ima izrazito instrumentalni karakter. U njegovoj muzici dominira mali, pregnantni motiv, saeto oblikovan i ritmiko vrlo vrsto organizovan, koji meutim ni kad ne poprima karakter lajtmotiva, niti se ne razrauje u smislu provedbe, ve se esto ponavlja da bi pojaao odreeni efekat ili tu i tamo iskrsava variran, promenjen u izraaju, da bi ga naj zad zamenio jedan novi motiv. Skoro bi se moglo rei da je J. nadomestio zakonitu tematsku motiviku razradu jednim otrim motivikim dinamizmom i estokom agogikom, a pri tome njegove izraajne namere podupire izmena zvunih boja njegovog bogatog orkestarskog aparata (J. Racek). Formalna grada Janaekovih dela veinom se zasniva na ciklikim ili svitnim oblicima ili na formi ronda. Formalno jedinstvo, koje ugroava elementarna sila saetih motiva, uvruje njegova snana ritmika. J. se slui normalnim tonalitetima, ali ih modalno menja na osnovu ekog folklora i te modifikacije provodi na taj nain da je u njegovoj muzici retko kada odreeni tonalitet uvren. U pogledu harmonske grae zanimljivo je da se u poslednjoj stvaralakoj fazi pribliava Debussvju, to se oituje u uestalom redanju uridecimakorda iznad kojih slobodno teku melodijski nizovi, nadalje u primeni figuriranih ostinata, paralelnih nizova prekomernih trozvuka na celotonskoj skali i u rafiniranom koritenju orkestarskih boja. Janaekovu muziku svrstavaju u impre sionizam, pa ak i u poentilizam zbog fragmentarnosti u strukturi njegove fraze, i u naturalizam obzirom na njegov oslonac na prirodu (melodija govora); meutim, stvaralatvo mu je samoniklo, a razvojni put, logian i organski povezan, ide od romantiara (Kfikovskv), preko impresionista do posve linog ekspresioni stikog naina.

JANDER, Owen Hughes, ameriki muzikolog (Moui Kisco, New York, 4. VI 1930 ). Studirao na University of Vi ginia i na Harvard University. God. 196063 predavao na Welle ley Collegeu. Urednik zbirki The Wellesley Edition i The Wellesh Edition Cantata Index Series. Objavio studiju A. Stradella ar His Minor Dramatic Works (disertacija, 1962) te katalog Stradell nih rukopisa pohranjenih u amerikim i evropskim knjiniari (1960; rev. 1962). JANEEK, Ivan Franc, slovenski orgulja u XVIII s God. 173240 spominje se kao graditelj orgulja i orgulja Celju (173233 gradio orgulje u katedrali); 1737 popravio orgul u Lepoglavi. i
LIT.: J. Mantuani, Zbori, 1927. D. Co.

JANEEK, Karei, eki kompozitor i muziki teoretici (Czestochowa, 20. II 1903 ). Uenik Prakog konzervatori (J. Kfika, K. B. Jirak) i Prake visoke muzike kole (V. Novak Predavao od 1929 na Konzervatoriju u Plzenu; od 1941 u Prag profesor na Konzervatoriju i od 1946 na Muzikoj akademij Uz to je 1952 54 predavao i na tamonjem Univerzitetu. J. pr

JANEEK JANIGRO
mjenjuje izraajna sredstva tehnike i blizak je P. Hindemithu. suvremene kompozicijske
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1935 40 i 1954; simfonijski triptih Lenin, 1953; Molto sostenuto, 1922; Allegro non troppo, 1923; uvertira, 1927; Legenda 0 Fraze, 1958. KOMORNA: Tri gudaka kvarteta: I, 1924; II, 1927 i III, 193 4; gudaki trio, 1930; Ditske trio za klavirski trio, 1940; du haki trio, 1931; Divertimento za duhaki trio, 1943; Divertimento za oktet, 1926; Male symposion za duhae, 1959; nonet, 1960. KLAVIRSKA: sonata, 1945; sonatina, 1931; suita, 1938; introdukcija i fuga, 1940; varijacije, 1942. Orgulj-ske kompozicije. SR1SI: Zaklady moderni harmonie, 1949; Hudebni formy, 1955; Metodika, 1956; Tektonika. Nauka o stavbS skladeb, 1958; Tvorba a tvur-ci, 1968 i dr. LIT.: J. Buga, Karei Janeek, MGG, VI, 1957. J. Smolka, Sborove tvorbe K. Janeka, iva hudba, IV, 1968.

247

JANEQUIN (Jannequin), Clment, francuski kompozitor (Chatellerault, oko 1485 Pariz, januar, 1558). O njegovom kolovanju ne zna se nita, osim da je bio svetenik. God. 1529 ivi u Bordeauxu; od
:

Melz; La Jalousie; Le Chant des oiseaux; La Chasse du Lievre; La Chasse au Cerf; La Caquet des Femmes; Le Rossignol; L'Alouette i Les Cris de Parts. DUHOVNA. Na latinski tekst: 2 etvoroglasne mise; motet Congregati sunt za 4 glasa; Sacrae cantiones seu moteetae za 4 glasa. Na francuski tekst, preko 100 vieglasnih psalama; oko 50 etvoroglasnih duhovnih ehansona. NOVA IZD.: Extraits des maitres musidens de la Renaissance francaise obj. H.Expert, 1905 (8 ehansona); Clement Janequin, 30 ehansons a 3 et 4 voix obj. M. Cauchie, Pari 1928; FloriUge du concert vocal de la Renaissance, I, obj. H. Expert, 1928 (5 ehansona); Anthologie de la chanson parisienne au XVI e siecle obj. F. Lesure, Monaco 1952 (5 ehansona) i dr. LIT.: M. Cauchie, Clement Janequin. Recherches sur la famille et sur lui-meme, Revue de Musicologie, 1923. Isti, Clement Janequin ehapelain du duc de Guise, Le Menestrel 1927. J. Levron, Clement Janequin, musicien de la Renaissance. Essai sur sa vie et ses amis, Grenoble i Pari 1948. F. Le sure, Clement Janequin, Recherches sur sa vie et son oeuvre, Muica Disciplina, 1951. Isti, Clement Janequin, MGG, VI, 1957. D. Sn.

upnik u Avril-leu (pokraj Angersa) uz to vodi od 1535 pevaku kolu (psal-lette) katedrale Sa-int-Maurice u Angersu. God. 1548 upnik u Unverreu (pokraj Chartresa) i student na Univerzitetu u laftre, Ma raiguSse *Jo$ i ycti!x Log mo pii.fi: moa Angersu. Od 1549 u Parizu; studira na Univerzitetu (verovatno zato da bi se pomou akademske svedodbe domogao znatnijih prebenda). Neprestano se nalazi u novanim tekoama. Od 1555 u kraljevskoj kapeli, isprva kao ehantre ordinaire (redovni dirigent), zatim (oko 155557) sa najviom titulom compositeur ordinaire du roi (kraljev redovni kompozitor). Usput ima i naslov kapelana C. JANEQUIN, Chanson Petite Xymphc folastrc, vojvode od Guisea. Ni te dionice soprana i tenora ga asti ne spaavaju od finansijskih problema. Slavan u itavoj Evropi, djela su mu se tampala u Parizu, Lyonu, Veneciji, Rimu, Ant werpenu, Niirnbergu i dr., ali umire u siromatvu. Janequinova duhovna dela sa latinskim tekstom od neznatne su vanosti po broju i kvalitetu. Vanije su duhovne kompozicije na francuski tekst, psalmi i duhovni ehansoni. No najznaajnije je njegovo stvaralatvo u oblasti svetovne muzike 263 ehansona za 3, 4 i 5 glasova. Po ovim kompozicijama J. se danas najvie ceni, po njima je stekao slavu jo za ivota. Najvie se govori 0 njegovim programnim ehansonima koji su postali osnova i uzor deskriptivne i imitativne programatinosti u muzici po svojoj slikovitosti, ivosti i realizmu. Veina od tih dela poseduje vrlo esto izvesnu naivnu duhovitost. Takve su: Le Chant des oiseaux, L'Alouette, Le Caquet des Femmes i dr. U svojem najpopularnijem ehansonu La Bataille de Marignan (izvorni naslov La Guerre ili La Bataille), napisanoj u spomen bitke iz 1515 izmeu Fran cuza 1 vicaraca, prikazuje grmljavinu topova, zveket alebardi, zvuk truba i vojnike komande vrlo skromnim vokalnim sredstvima, ali je mestimino efekat zvuka tako uspeo da podsea na prikaz bure u Beethovenovoj Pastoralnoj simfoniji. Posebno je znaajno njegovo delo Les Cris de Pari, koje bogatom paletom prikazuje zvuno pulsiranje Pariza (uzvike kupaca i prodavaa, agor na ulicama), tako da se moe nazvati pravom vokalnom simfonijom. Mada J. nije bio inicijator deskriptivno-imitativne vokalne mu zike, njegovom se zaslugom programna muzika proirila vie nego svi pokuaji u tom pravcu iz XIV i XV v. u Italiji i Francuskoj. Programna dela sainjavaju malen deo njegovog celokupnog opu sa, pa bi bilo potpuno krivo prosuditi ga samo po njima. Mnogi ehansoni priaju anegdote, ili su neno lirski, ili duboko emotivni. Forma sledi tekstovnu strukturu i jasno je ocrtana. Iako je J. na pustio polifoni slog Josquinova tipa, on je odlian kontrapunkti ar i vesto pie u strogom kanonu. Od 1556 oseaju se utica ji talijanske madrigalne hromatike.
DELA. SVETO VNA: 263 ehansona, ma nji broj za 3 glasa, veina za 4 i 5 glasova, tampani kod raznih izdavaa CP. Attaingnant, N. Du Chemin, J. Moderne i dr.). Od programskih ehansona najpoznatiji su: La Bataille (ili La Guerre); La Prise e Reduction de Boulogne; La Guerre de Renty; Le Siege de

]i tu: <i_v 1 N.

Sup. 8c Tenor. 1533

JANET & COTELLE, francusko izdavako poduzee. Osnovali su ga 1810 u Parizu Pierre-Honore Janet i Alexandre Cotelle. U poetku su se bavili i prodajom muzikalija i gudakih instrumenata, ali ubrzo su se posvetili objavljivanju romanca. God. 1822 udruili su se s tvrtkom Decombe, 1824 s Boieldieuovom nakladom, a 1825 s izdavakom kuom Ozi & Co. Nakon reorganizacije izdavali su djela raznih autora, najee Boi'eldieua i Boccherinija. Tvrtka je djelovala do 1892 kada je pripojena poduzeu Enoch freres et Costallat.
LIT.: B. Dufour, Janet et Cotelle, MGG, VI, 1957-

JANIEWICZ (Yaniewicz), Felix, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Vilnius, 1762 Edinburgh, 21. V 1848). Od 1777 u Varavi, violinist na dvoru kralja Stanislava Augusta. Vjerojatno na kraljev troak studirao neko vrijeme u Nancvju i 1785 u Beu gdje je upoznao Havdna i Mozarta. Boravio je oko 3 godine i u Italiji. Tu je stekao ugled brojnim koncertima osobito u Milanu. Zatim je u Parizu svirao na Concerts Spirituels et Olympiens i bio lan dvorskog orkestra vojvode od Orleansa. Nakon kraeg boravka u Poljskoj, od 1829 nastanio se u Engleskoj. U Londonu je nastupao na koncertima J. P. Salomona. Djelovao je i u Manchesteru i Liverpoolu gdje je 1803 otvorio trgovinu muzikalija. Sudjelovao je i kod osnivanja londonskog Philharmonic Society (1813). Djelovao je zatim u Edinburghu i 1815, 1819 i 1824 dirigirao na tamonjim festivalima. Uivao je veliki ugled kao od lian dirigent i violinist. Njegova djela stilski pripadaju ranoj klasici, a odlikuju se dubokom izraajnou. U me lodici i ritmici esto primjenjuje elemente poljske narodne muzike.
DJELA: 5 koncerata za violinu i orkestar; 6 trija za 2 violine i violonelo; 6 divertimenta za 2 violine (divertimento obj. 1951); sonata za klavir i obligatnu violinu i violonelo ; sonata za klavir i obligatnu violinu; Polacca Favorite i mazurka za klavir. Zbirka preradbi i transkripcija The Ladies' Collection of Pianoforte . . , 1803. LIT.: K. Swaryczewska, Felix Janiewicz, MGG, VI, 1957 J. Bermaldt, F. Janiewicz, Krakow 1966.

JANIGRO, Antonio, talijanski violonelist i dirigent (Mila no, 21. I 1918 ). Studij zavrio 1934 na Konzervatoriju u Milanu (G. Crepax) i zatim se usavravao kod D. Alexaniana na cole Normale de Musique u Parizu i 1935 postigao Licence de Concert. God. 1939 55 profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu; 1954 osnovao Ansambl zagrebakih solista (kasnije Zagrebaki solisti), kojemu je do 1968 bio dirigent i solist na violonelu. God. 196567 vodio orkestar Angelicum u Milanu i od 196872 dirigent je Komornog radio-orkestra u Saarbriickenu; uz to od 1965 profesor je violonela na konzervatoriju Robert Schumann u Diisseldorfu i od 1972 dirigent Beogradskog kamernog orkestra. J. zauzima jedno od najistaknutijih mjesta medu suvremenim muzikim umjetnicima na svijetu. Njegovo sviranje odli-kujese golemom tehnikom spremom, dubokim poniranjem u muziki sadraj i izvanrednim umjetnikim temperamentom. Briljantna izvodilaka dovre-nost i voluminozni zvuk ine njegovu kantilenu raskonom, a lakoa s kojom svladava i najsloenije instrumentalne probleme zadivljuje. Kao umjetniki JANIGRO rukovodilac i dirigent Zagreba-kih solista J. je stekao reputaciju umjetnika ija interpretacija osvaja iskrenou lirskih emocija, profinjenim zvukovnim oblikovanjem i stilskom istoom. P od njegovim vodstvom Zagrebaki solisti su na brojnim turnejama gostovali u mnogim evropskim i izvanevropskim zemljama, doivljujui posvuda velika priznanja. Kao violonelist i dirigent J. je nastupao u najveim svjetskim muzikim sreditima, a sni mio je i brojne gramofonske ploe.
LIT.: 23. Cavoty, Antonio Janigro, Genf 1962. K. Ko.

248

JANIS JANOVKA
arobna frula), Knez Igor (Borodin) i Onjegin (ajkovski Jankovo ime tijesno je povezano s razvojem Ljubljanske opei izmeu dva rata. D. CO. JANKOVI, 1. Ljubica, etnokoreolog (Aleksinac, 14. V 1894 ). Profesor knjievnosti, kustos Etnografskog muzeja Beogradu; dopisni lan Srpske akademije nauka i umetnos (1963). 2. Danica, etnokoreolog (Lenica, 7. V 1898 Bec grad, 18. IV 1960). Sestra Ljubice. Profesor knjievnosti, biblic tekar i prevodilac sa engleskog i francuskog jezika. Zajedniki etnokoreoloki i etnomuzikoloki rad sestara poinje oko 1933. One su prve u Jugoslaviji propagirale negovanj narodnih igara i prve se bavile sistematskim skupljanjem i prot avanjem narodnih igara na terenu. Stvorile su sopstveni opisi sistem beleenja narodnih igara i postavile temelj prouavanj narodnih igara savremenim naunim metodama. Njihova glavn zbirka Narodne igre (9 sv.) sadri pored teoretskih prikaza poje dinih koreografskih oblasti i oko 900 opisa igara i melodija i raznih krajeva Jugoslavije. Opus sestara J. upotpunjuje i velil broj lanaka i studija u domaim i stranim asopisima. U po; ljednje vreme Ljubica se bavi preteno analitiko -sintetikii studijama koje se odnose na odreene pojave i zakonitosti u ras voju jugoslovenskih narodnih igara.
DELA. Narodne igre, 9 sv.: I, 1934; II, 1937; IH. 1939; IV, 1948; 1 1949; VI, 1951; VII, 1952; VIII, 1964 i IX, neobj.; Melodije narodnih igar 1937 (Danica J.); Uputstva za prikupljanje grade o narodnim igrama, 1940 (Lji bia J.); Dvadeset narodnih igara, 1948; Dances of Yugoslavia, 1952; Prilog pn uavanju ostataka orskih obrednih igara u Jugoslaviji, 1957; Problem i teorija p. jedinane aritminosti u ritminosti celine izvoenja orske igre i melodije, 19 (Ljubica J-); Narodne igre za decu, 1971. M. In.

JANIS, Byron, ameriki pijanist (McKeesport, Pa., 24. III 1928 ). Uenik J. i Rosine Lhevinne, Adele Marcus i V. Horowitza, debitirao u svojoj petnaestoj godini sa Simfonijskim orkestrom u Pittsburghu. Koncertantni umjetnik u Americi i Evropi, 1967 nastupio prvi put kao dirigent i solist u Parizu (III koncert za klavir S. Prokofjeva).
LIT.: J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Miinchen 1965.

JANITSCH, Johann Gottlieb, njemaki kompozitor (Schvreidnitz, leska, 19. VI 1708 Berlin, oko 1763). Muziku naobrazbu stekao u rodnom gradu i u Breslauu. U Frankfurtu na Odri studirao 1729 33 pravo i zatim bio u diplomatskoj slubi u Berlinu i od 1736 u Rheinsbergu. Tu je 1740 postao lan dvorskog orkestra Friedricha II i osnovao muziku akademiju Freitags-Akademie. Kasnije je u Berlinu vrlo aktivno sudjelovao u muzikom ivotu. Kao kompozitor pripada sjevernonjemakoj (berlinskoj) koli i ne pokazuje veu izvornost.
D J E L A . I N S T R U M E N T A L N A : 7 s i mfo n ij a ; 2 k o n c e r t a z a e mb a lo i orkestar; uvertira; 15 kvarteta (z' flautu i gudae ili za obou i gudae); 20 sonata da camera za razliite sastave .s sonata da chiesa za razliite sastave uz orgulje; 5 trija; 6 sonata za emh - 1 - 3 sonate za orgulje. VOKALNA: kantata Che debbo rimirar; prigodna ka.-.a'a, 1731; 3 serenade, 1729, 1731 i 1732; 2 Trauermusik, oko 1730; Abendmusik, 17^1; Kronungsmusik, 1751. Te Deum, 1745LIT.: H. Becker, Johann Gottlieb Janitsch, MGG, VI, 1957.

JANKLfiVITCH (Jankelewitch), Vladimir, francuski muziki pisac (Bourges, 31. VIII 1903 ). U Parizu studirao na Ecole Normale ruski jezik. Predavao 1927 33 u Pragu filozofiju na Francuskom institutu. Vrativi se u domovinu, postao je 1939 profesor na univerzitetima u Lilleu i Toulouseu. Nakon rata ponovno u Lilleu, a od 1952 na katedri za filozofiju Parikog univerziteta. U svojim djelima J. oituje izvanredno poznavanje muzike literature i teorije, iroku opu obrazovanost, izvanredni knjievni dar i otroumnost.
DJELA: Gabriel Faure, ses melodies, son eslhetique, 1938 (II izd. 1951); Ravel, 1939 (II izd. 1956; tal. prijevod 1962); Debussy et le mystere. 1949; La Rhapsodie, Verve et Improvisation musicale. 1955; ^e Nocturne. Chopin et la nuit, Satie et le matin, 1957; La Musique et Vinefable, 1961; studije i lanci. LIT.: L. de Sugar, Vladimir Jankelevitch, MGG, VI, 1957. L. Vax L'Esthetique negative de Vladimir Jankelewitch, Revue philosophique, 1964'

JANKO, Pal (Paul von), madarski konstruktor klavira i pijanist (Totis, Madarska, 2. VI 1856 Carigrad, 17. III 1919). Muziku studirao u Beu (A. Bruckner, H. Schmidtt, J. Krenn) i Ber linu (H. Ehrlich). God. 1882 konstruirao novi tip klavira sa 6 redova tipaka poredanih jedan iznad drugog u kosoj ravnini. Dva najnia reda klavijature su osnovni i najvaniji; polustepeni se dobivaju neprestanim koso uzlaznim, pa koso silaznim pokretom. Na taj nain postaju/, g, a, h (bijele) gornje tipke, a fis, gis, ais (crne) donje tipke. Ostala etiri reda dopunjuju sistem na taj nain, to neki ton izazvan pritiskom tipke na jednom od dva donja reda zazvui i na dva od etiri gornja reda, tj. svakoj polugi klavijature odgovaraju tri tipke u tri razliita reda. Na Jankovom klaviru lako je izvoditi paralelna glissanda u raznim intervalima ili akordikim kombinacijama, kao i u kromatskoj ljestvici. Osim toga, veoma je jednostavno sviranje oktava, jer je normalni raspon prstiju znatno smanjen. Sve ljestvice mogu se svirati istim prstometom (npr. durske ljestvice). No, uza sve prednosti Jankov klavir se nije odrao u praksi, iako je svojedobno pobudio veliku panju. Uz Janka, na ovakvom su klaviru koncertirali Gulvas, K. Wendling i W. Rehberg, a H. Schmitt napisao je vie kompo zicija za taj instrument. God. 1905 osnovan je u Beu Janko-Verein, a 1906 otvoren je na Scharwenkinom konzervatoriju u Berlinu posebni razred za ovaj klavir. Meutim, taj pokuaj nije uspio. Od 1892 J. je ivio u Carigradu kao inovnik turskog dravnog monopola.
DJELA: Eine neue Klaviatur, 1896; Ober mehr als 12-stufige gleichschzue-bende Temperaturen, Beitrage zur Akustik und Musikvvissenschaft, izd. C. Stumpf, 1901. LIT.: H. Schmitt, Zur Geschichte der Janko-Klaviatur, Wiener Rundschau, 1889. R. Hansmann, Die Janko-Klaviatur, Schwerin 1892. C. K. Marschner, Das Janko-Klavier, 1899. R. Hansmann, Das Janko-Klavier und seine technische Vervollkommnung, ZIMG, 1903 04. H. F. Miinnich, Materialien fur die Janko-Klaviatur, 1905. H. H. Drager, Paul von Janko, MGG, VI, 1957.

JANKO, Vekoslav, pje va, bariton (Rue kod Maribora, 17. V 1899). Za studija solo-pjevanja na koli Glasbene Ma tice u Mariboru pjevao u tamonjem kazalitu kao operetni tenor; 192223 tenor Zagrebake operete, 192324 vodio kazalite u Celju. God. 192425 bariton Mariborske opere i od 1925 lan Ljubljanske opere. U meuvremenu studirao na Ljubljanskom konzervatoriju i neko vrijeme u Beu (R. Danieli). Pjevao u svim veim mjestima Jugoslavije. Osnovao ljetno kazalite u Ruama i tamo odgojio kadar glumaca te organizirao niz kvalitetnih predstava (Miklova Zala; Divlji lovec; Rokovnjai; Od pohorskega prava vam hoem zapet'). Glas mu je bio mekan i barunast, velikog opsega. Najuspjeliji likovi su mu Figaro (Rossini, Seviljski brija), Germont (Verdi, La Traviata), Papageno (Mozart,

JANKOVI, Sofija, lirski sopran (Beograd, i. XII 1921 Diplomirala odsek za solo-pevanje 1948 u klasi N. Cvejia r Muzikoj akademiji u Beogradu. Od 1948 solista Opere u Beogradi gde je ostvarila niz uloga od kojih su znaajnije: Suzana (Mozar Figarova enidba), Konstanza (Mozart, Otmica iz Saraja), Gilc (Verdi, Rigoletto), Violetta (Verdi, Traviata), Marenka (Smt tana, Prodana nevesta), Snjeguroka (Rimski-Korsakov). KE koncertna pevaica, nastupila u vie gradova SFRJ, a uestvovah i na Meunarodnom festivalu savremene muzike u Stockholmi 1955D. Sn. JANKOVI, Stanoje, peva, bariton (Sremski Karlovci, ' V 1905 ). Pevanje i muziku studirao privatno u Beogradu Beu. Od 1926 do 1966 solista i prvak Beogradske opere, u koji je kreirao velik broj istaknutih rola lirskog baritona. Izvesno vrem bio je lan Dravne opere u Beu. Gostovao u svim opernim pc zoritima Jugoslavije, kao i u Nemakoj, vajcarskoj, Austrij Holandiji, Grkoj, Bugarskoj, Maarskoj, Poljskoj i Izraeh Njegove operske kreacije odlikovale su se celovitou i skladnoj uravnoteenou izmeu pevakog i dramskog elementa, sa finoi vokalnom kulturom i izrazitim lirskim naklonostima. Medu na znaajnijim njegovim ostvarenjima na operskoj sceni isticali s se Figaro (Rossini, Seviljski berberin), Don Giovanni (Mozart Evgenije Onjegin (ajkovski) i Germont (Verdi, Traviata). ls koncertnom podijumu izvodio je klasine, romantiarske i si vremene solo-pesme. s. D. K. JANKU, Hana, eka pjevaica, sopran (Brno, 25. X 194 ). Pjevanje uila u Brnu i tamo 1960 debitirala u muzikoj baj] Lucerna (Novak). lanica Dravne opere u Brnu i uz to stali gost Njemake opere u Berlinu i Njemake opere u Diisseldor Duisburgu, nastupala je u milanskoj Scali, na Dravnoj ope u Beu, u Munchenu, Hamburgu, Stuttgartu, z atim u Buenc Airesu (Teatro Coldn) i na drugim svjetskim opernim pozorn ama. Sopranistica mlado -dramskog faha, ostvarila je niz zapi enih kreacija meu kojima su Desdemona (Verdi, Otelio), Eli (Wagner, Lohengrin), Rusalka (Dvofak), Tosca i Turandot (Pu< ini), Ariadna (R. Strauss, Ariadna na Naksosu) i dr. JANOTHA, Natalia, poljska pijanistica i kompozitor (Va: ava, 8. VI 1856 Hag, 9. VI 1932). Zavrivi berlinsku Visok muziku kolu kao uenica E. Rudorffa, debitirala 1874 u Leipzigi Kasnije studirala kod C. Schumann i J. Brahmsa, te kod W. Ba; giela (kompozicija). Prireivala este koncertne turneje; 18c dobila u Berlinu naslov dvorskog pijanista; od 1916 u Hagi gdje nastupa rijetko, kao pratilac i koreograf plesaice Ange Sydow. Izvrstan interpret djela F. Chopina; na temelju podatal sakupljenih u njegovoj obitelji pisala studiju o njemu i izda vie njegovih neobjavljenih kompozicija.
DJELA: oko 400 klavirskih kompozicija (mazurke; gavote; suite). C kvena muzika (Ave Maria za solo i zbor). Prijevod i dopune djela J. Klecz^nskl Chopin w celniejszych siooich utworach, 1883 (na njemaki, 1898 i na englesk 1896). LIT.: Z. Lissa, Natalia Janotha, MGG VI, 1957.

JANOVKA, Toma Baltazar, eki muziki pisac (Kutn Hora, oko 1660 ?, vjerojatno nakon 1715). Magister filozofiji

JANOVKA JANJI
od 1691 orgulja u P ragu. J. je napisao leksikografsko djelo Clavis ad Thesaurum Magnae Artis Musicae (1701; II izd. 1715) koje sadri 165 muzikih pojmova. To je poslije Tinctorisova Terminorum musicae diffinitorium najstariji muziki leksikon. Jedinice su poredane alfabetskim redom; za neke autor navodi samo definiciju, dok o vanijima (Tactus, Tonus, Scala, Figurae Musicae i dr.) donosi i opsenije lanke.
LIT.: G. B. Dlabacz, Kiinstlerlexikon fiir Bohmen, Prag 1815. A. Burda, esky prinos moderni hudebny teorii: T. B. Janovka (disertacija), Praha 1946. M. Ruhnke , Thomas Balthasar Janowka, MGG, VI, 1957-

249

1962; Landru, 1962; Marie Chantal contre le Docteur Kha, 1965; La 317e section, 1965; Le Scandale, 1966; Les Biches, 1967; La Femme infidele, 1968; Flammes sur VAdriatiguc, 1968; Objectif 500 millions, 1968; Que lafete meure, 1969; Le Boucher, 1969; La Rupture, 1970; Juste avant la nuit, 1970; Le Sauveur, 1970; La Decade prodigieuse, 1971.

JANOVVITZ, Gundula, njemaka pjevaica, sopran (Berlin, 8. II 1937 ) Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Grazu (H. Thony); 1959 pozvao ju je H. von Karajan n a Dravnu operu u Be, uz koju je povezan njezin brz umjetniki uspon. Ve 1960 nastupila na Sveanim igrama u Bavreuthu, 1964 na festivalu u Glvndebourneu i zatim u Salzburgu. Gostovala na prvim evropskim opernim pozornicama u veoma opsenom repertoaru koji see od Cherubina (Mozart, Figarov pir) do Carice (R. Strauss, ena bez sjene). Istie se takoer kao koncertna i oratorijska pjevaica; snimila je vie gramofonskih ploa. JANSA, Leopold, eki violinist, kompozitor i muziki pedagog ( Usti nad Orlii, 23. II I 1795 Be, 25. I 1875). Uio violinu kod J. Zizija u Usti, kasnije kompoziciju kod E . F o r s t e r a u B e u , g d j e je od 1824 lan Dvorskog orkestra. G. JANOWITZ God. 1845 obnovio djelatnost biveg upanieva (Schuppanzigh) gudakog kvarteta, s kojim je prireivao javne izvedbe komornih djela. Od 1847 nastavnik violine na bekom Konzervatoriju; to je mjesto izgubio, jer je 1849 priredio u Londonu koncert u korist madarskih politikih izbjeglica. Do 1868 ivio u Londonu kao violinski pedagog; tad a se vraa u Be; posljednji je put koncertirao 1871. U svoje doba slavljeni violinski virtuoz 1 istaknuti pedagog, odgojio je mnoge violiniste, medu kojima su: V. Normanova-Nerudova, K. Goldmarck i dr. Jansine brojne kom pozicije pisane su s mnogo vjetine, ali bez osobite izvornosti; njego vi violinski dueti jo se danas upotrebljavaju u nastavi tog instru menta.
DJELA. ORKESTRALNA: Variations brillanles sur un theme original op. 45: varijacije za violinu i orkestar op. 39; Rondo-bolero za violinu i orkestar op. 55; Rondo concerlant za 2 violine i orkestar op. 33 i dr. KOMORNA: 4 gudaka trija, op. 41 i 73; 15 gudakih kvarteta, op. 8, 12, 44, 51 i 68; varija cije za gudaki kvartet op. 49; Concertino za violinu i kvartet op. 54; 115 dua za 2 violine; dua za violinu i violonelo, za violinu i violu; trija i kvarteti za razne guda ke sastave; varijacije i dr. Etide za 2 violine; 20 koncertnih etida za violinu i klavir (3 sv.) i dr. Ofertorij Paratum cor meus za tenor i vio linu solo, zbor i orkestar op. 17. Brojne varijacije na operne arije; obradbe i parafraze. LIT.: J. W. v. Wasielewski, Die Violine und ihre Meister, Leipzig 1869. A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. M. Pincherle, Feuillets d'Histoire du Violon, Pari 1927. J. Marak i V. Nopp, Housle, Praha 1944. A. Wirsla, Leopold Jansa, MGG, VI, 1957.

JANSON (Jannson, Jeanson), i. Jean-Baptiste-Aine-Joseph, francuski vio lonelist i kompozitor (Valenciennes, oko 1742 Pariz, 2. IX 1803). Uenik M. Berteaua; debitirao sa 13 godina u Parizu na Concerts Spirituels postigavi veliki uspjeh. God. 176671 u slubi kneza od Braunschweiga kojega je pratio na putu po Italiji. Nako n brojnih koncertnih turneja ivio od 1788 u Parizu i 17951802 bio profesor na Konzervatoriju. Izvanredan violonelist, J. je uivao ugled i kao kompozitor.
DJELA: 3 simfonije, 1783; 15 koncerata za violonelo i orkestar (po 6 kon certa, 1780 i 1799 te 3 koncerta); 9 gudakih kvarteta; 3 koncertantna gudaka kvarteta, 1784; 6 gudakih trija, 1777; 18 sonata za violonelo i bas (po 6 so nata, 1765, 1768 i 1777); sonate za klavir i obligatnu violinu, 1769.

2. Louis-Auguste-Joseph le jeune, violonelist i kompozitor (Valenciennes, 8. VII 1749 Pariz, oko 1815). Brat i uenik Jean -Baptiste-Aine-Josepha; koncertirao u Parizu (od 1779) i na gostovanjima. Od 1789 violonelist opernog orkestra. Uz brau Duport i svog starijeg brata najistaknutiji violonelist svog vremena..
DJELA: 3 koncerta za violonelo i orkestar; 6 t r i j a za 2 violine i bas; 6 gudakih trija; 6 dua za 2 violine i violonelo. LIT.: R. Cotte, Janson, 1. Jean-Baptiste- Ain -Joseph, 2. Louis-Auguste-Josephe le jeune", MGG, VI, 1957.

JANSSEN, Herbert, ameriki pjeva njemakog podrijetla, bariton (Koln, 22. IX 1895 New York, 3. VI 1965). Pjevanje uio u Berlinu (O. Daniel) i tamo na Dravnoj operi zapoeo umjetniku karijeru. God. 192639 stalni gost Covent Gardena u Londonu, 193037 sudjelovao na Sveanim igrama u Bavreuthu; 1937 napustio Njemaku iz politikih razloga. God. 193952 lan Metropolitana u New Yorku; kasnije se bavio pjevakom pedagogijom. Nastupao na brojnim opernim scenama Evrope, Sjeverne i June Amerike. Njegov bari ton odlikovao se osobitom toplinom i tonskom zaobljenou. Na opernom podruju po sebno se istakao u Wagnerovim operama: Parsifal (Amfortas), Tannhauser (Wolfram), Sumrak bogova (Gunther), Tristan i Izolda (Kurwenal) i Majstori pjevai (Kothner), a na koncertnom podiju stekao je glas jednog od najveih interpreta Lieda svojega doba. Snimio je vie gramofonskih ploa. JANSSEN, Werner, ameriki dirigent i kompozitor (Nevv York, 1. VI 1899 ). Uio na Darthmouth Collegeu u Hanoveru (New Hampshire), gdje je diplomirao 1921, zatim na University of California i od 1930 u Rimu (instrumentaciju kod O. Respighija). Gostovao kao dirigent u mnogim evropskim gradovima. U Americi nastupio prvi put 1934 s Njujorkim filharmonijskim orkes trom. Dirigent Simfonijskog orkestra u Baltimoreu 1937 39, poslije toga u Hollywoodu, gdje osniva orkestar Janssen Symphony of Los Angeles; djelovao takoer u Salt Lake Citvju (194647), Portlandu (1947 49) i San Diegu (1952 54). Od 1957 ponovo na koncertnim turnejama po Evropi.
DJELA. ORKESTRALNA: Louisiana Symphony, 1932; simfonijska pjesma New Year's Eve in New York, 1930 (sudjeluju instrumenti jazza); Louisiana Suite, 1930; Foster Suite, 1937; Dixie Fugue, 1932. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1934 i 1935; Kaleidoscope za gudaki kvartet, 1932; Miniature Fantasy on Ameriean Popular Melodies za gudaki kvartet, 1932; Obseguies of a Saxophone za 6 gudakih instrumenata i bubanj, 1930. An Old Love Song i Ragamuffin, obje za klavir. Filmska muzika. Pjesme.

JANSEN, Jacques, francuski pjeva, bariton (Pariz, 22. XI 1913 ). Pjevanje uio u Parizu (L. Jouvet, Ch. Panzera); ka rijeru zapoeo kao koncertni pjeva. Na opernoj pozornici debi tirao 1941 u parikoj Opera-comique kao Pelleas (Debussv, Pelleas i Melisande) koja uloga ide u njegova najbolja ostvarenja. Od 1949 lan londonskog Covent Gardena i njujorkog Metropolitana; gostovao na Dravnoj operi u Beu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu i drugim svjetskim opernim kazalitima. Svoje najvee uspjehe postigao kao interpret talijanskog opernog repertoara. Jansena su ubrajali u najznamenitije francuske interprete Lieda njegove generacije. JANSEN, Pierre, francuski kompozitor (Roubaix, Nord, 28. II 1930 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Bruxellesu (A. Souris) i zatim pohaao Ljetne teajeve za novu muziku u Darmstadtu. Bio je suradnik (1959) Centre National de la Recherche Scientifigue kod transkripcije tabulatura za lutnju za Corpus des luthistes francais. Kao kompozitor posebno se istie na pod ruju filmske muzike.
DJELA: Suite concenante za klavir i 14 instrumenata, 1958; Concert audio-visuel, 1960; Un Voilc qui s'illumine de soi za gudaki orkestar, 1970; Sphene za 5 harfa; koncert za alt i 14 instrumenata, 1972. Muzika za filmove: Les bonnes femmes, 1960; Les Godelureaux, 1960; L'Oeil de malin, 1961; Ophelia,

JANSSENS, Jean-Fran9ois-Joseph, belgijski kompozitor (Antwerpen, 29. I 1801 3. II 1835). Uio kod svoga oca i kasnije kod J. F. Lesueura u Parizu; studirao i pravo. Od 1826 javni biljenik u Hobokenu kraj Ant -vverpena; preselio se 1829 u Berchem, a 1831 u Antwerpen; 1832 boravio u Njemakoj; prilikom poara hotela u Kolnu izgorjeli su mnogi rukopisi njegovih djela.
DJELA: 2 simfonije. Fantazije za duhake instrumente. DRAMSKA. Opere: La johe fiancee, 1820; Le Pere rival, 1824; Les trois hussards; Gillette de Narbonne (nedovrena). VOKALNA. Kantate: De Toonkunst, 1818; Winterarmoedc, 1830 i Le Roi, 1831. Solopjesme. CRKVENA: 5 misa za 4 glasa i orkestar; Te Deum; 15 moteta; psalmi; himne. LIT.: P. J. N. Hendriek, Simple histoire. Boutades biographiques a l'occasion du 25e anniversaire de la mort de J.-F.-J. Janssens, Antwerpen 1860. E. van der Straeten, J.-F.-J. Janssens, Bruxelles 1866.

JANJI, Miroslav, pjeva, bas (Travnik, 9. II 1923).

M. JANJI

250

JANJI JAPANSKA MUZIKA


(carski dvor; budistiki hramovi; intoistika svetita) nije p stojala jedinstvena muzika kultura; pojedinane najstarije tr dicije ule su s vremenom djelomino u repertorar nacionali japanske muzike. Poslije god. 400 prodrla je u Japan viso! razvijena korejska instrumentalna muzika s plesovima, sankangaK koja se osobito njegovala u VII st. u budistikim hramovima i dvoru. U to je doba bio posebno omiljen gigaku, maskirani p] uz pratnju instrumenata; izvodio se u budistikim hramovim na dvoru su u drugoj polovini VII st. imale mnogo uspjeha ples igre toragaku. Oko sredine VII st. poinju ivi diplomatski i kv turni odnosi s Kinom, pa japanski muziari odlaze studirati Kinu. Meutim, utjecaji velike kineske muzike kulture ne p hvaaju se bez plana, nego nalaze svoje odreeno mjesto u okvi dvorske organizacije. Oko god. 700 stvoren je Gagakurio, upra carske dvorske muzike, koja vodi evidenciju o broju pjevak majstora, pjevaa, plesnih majstora, plesaa, instrumentali; i drugih osoba namjetenih u pojedinim dvorskim an sambli: (razliitim po imenu, podrijetlu i karakteru). U toku VIII prevladava u Japanu togaku, muzika kineske dinastije T'ang. U prvoj polovini IX st. na dvoru je provedena tzv. reforma m zikog sistema, a sastojala se u stvaranju normiranog orkesi koji udovoljava svim muzikim potrebama. Neki stariji instrume ti su uklonjeni. Sredinom stoljea broj uenika muzike drasti je smanjen; time poinje stvaranje carske muziko -inovni klase; glasoviti rodovi muziara, koji postoje jo danas, njegu i uvaju utvrene muzike forme i tradicije; oni su zasluni su sauvani najstariji muziki i plesni oblici velike azijske k\ ture. Za dvorsku muziku IXXII st., koja u to doba ve ir svojstva klasine umjetnosti, opi je naziv gagaku (elegantna, 1 mjena muzika); obuhvaala je starojapansku vokalnu i plesi umjetnost (intoistiku ceremonijalnu muziku kagura-, pjesme plesove istonih provincija azuma-asobi, dvorski enski ples 1, sei-no-mai), zatim orkestralnu muziku, unesenu u Japan iz osta] krajeva Azije, osobito Kine, ili u tim stilovima nastalu u Japan te noviju japansku vokalnu muziku uz pratnju instrumenata (pje me saibara, roei i imaj6). Preuzete muzike kulture pretoplje su u IX st. u muziku izrazito japanskih obiljeja. Javljaju se pt muziari kojima se zna z a ime i djela. Vokalna muzika dob je svoj izgraeni oblik i obavezni izvodilaki stil. Notnim zn kovima zapisano je 37 pjesama kagura Onoa izemaroa (? 88( praoca muziarskog roda Ono, koji postoji do danas. Sauvao i neto manji broj pjesama saibara (narodne pjesme prilagode dvorskom muziciranju) i roei (pjevane recitacije lirskih teksto uz instrumentalnu pratnju). U XII st., kad se javljaju prvi znt feudalnog ureenja, u muzici dolazi do rascjepa. Uz klasini g gaku, koji se uvijek iznova uspio odrati, usprkos politikim pr mjenama, pojavljuju se zogei (mijeane umjetnosti), ehanse s plesovima, koje su oduevljeno prihvatili i sami dvorjani Pod budistikim utjecajem razvijaju se muziki oblici i obi koji e prodorom feudalnog vitetva doi u prvi plan; s njima zapoeti novo doba japanske muzike povijesti. Od XIII i XVI st. prevladava utjecaj pjevanih forma budistike liturgi On se osobito proirio na melodramatske recitacije epskih teksto\ na plesnu i kazalinu umjetnost, to su se razvijale izvan carsk' dvora i nezavisno od ivotnog stila dvorskog plemstva. Karakt ristike budistike pjevane recitacije sekta ingon i Tendaj, diiij ubrzo su se odrazile u vokalnim profanim oblicima (upotrel gipke melizmatike unutar vrstih tipova melodija sa skokovir u kvartama i dvostrukim kvartama; izmjenino pjevanje soli i zbora). Za fiksiranje recitacija omjo redovnik Kakui izum je notno pismo (XIII st.) koje se u sekti ingon uz neke promje: i danas upotrebljava; jo ranije (XIXII st.) Rjonin je izum notaciju za sektu tendaj; oba sistema kombinirana su u XIII : i jo se danas upotrebljavaju na visokim kolama obiju sekta, a 1 male promjene i u drugim budistikim sektama. Izvoder dijaloga i zbornog pjevanja na liturgijski nain pozitivno se odr ilo i na oblikovanje sveenikih scenskih igara Enen-no-mai (Pl sovi za produenje bivstvovanja), vrste revija starih i novih i: strumenata, plesnih i pjevanih oblika s elementima jui-Saruga, (budistiko magino bajanje). Postojali su i drugi oblici muzik kazalita, u prvom redu Dengaku i Sarugaku, muziko-drams! vrste pukog podrijetla. Poslije otrih estetskih sukoba pobij dila je igra sarugaku, koja dobiva definitivan oblik izmeu sredii XIV i sredine XV st.; ime je te scenske igre sarugaku-no-no, u n vije vrijeme samo no ili igra no. To je muzika zborna drama, ijem se sreditu nalazi ples simbolinog, kultnog znaenja, stroj stiliziran, bez imalo realizma. Pjevanje se odvija naizmjenii izmeu (redovito) dva glavna glumca i zbora; muziko oblikovan ograniuje se na devet pjevanih obrazaca koji su u svim igran jednaki i uvijek se vraaju, prekidani dugim recitativima. Instri mentarij se sastoji od tri bubnja i jedne flaute; njihovi se tono notiraju u tabulaturama. Za notaciju pjevanih odlomaka dovolji

Uenik R. Ertla; debitirao 1946 u Sarajevu kao Miha (Smetana, Prodana nevjesta) i tamo 1947 angairan kao operni solist. Od 1961 lan je Zagrebake opere. Umjetnik izrazite glumake na darenosti, ostvario je vie zapaenih basovskih kreacija, kao to su Figaro (Mozart, Figarov pir), Don Giovanni (Mozart), Bartolo i Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Don Pasquale (Donizetti), Ramfis (Verdi, Aida), Filip (Verdi, Don Carlos), Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Boris Godunov (Musorgski), Konak (Borodin, Knez Igor), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Hadi-Toma (Konjovi, Kotana), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Rade (Logar, etresetprva). J. se istie i kao koncertni i orato rijski pjeva. K. Ko. JANJIARSKA MUZIKA (turska muzika), grupa membranofonih i idiofonih instrumenata, koji su iz muzike janjiar skih trupa preuzeli u XVIII st. u evropske vojne muzike, a kasnije

Svirai janjiar.ske vojske - I l u s t r a c i j a

iz turskog rukopisa, oko 1650

djelomino i u orkestre. U tu grupu idu obino timpani, mali i veliki bubanj, inele, triangel i instrument koji se sastoji od zvonia privrenih na tapu s brojnim ukrasima; na vrhu tapa je polumjesec ili predmet u obliku eira koji podsjea na kineski krov (turski chaghdna, njem. Schellenbaum, engl. Turkish crescent ili Jingling Johnny, franc. chapeau chinois). U evropskoj vojsci prvi je (oko 1720) imao janjiarsku muziku poljski kralj August II, a dobio ju je na dar od turskog sultana; u Rusiji se pojavila 1725. Turska vojna muzika, naroito janjiarska, osim ovih instrumenata imala je jo svirale tipa oboe i flaute u raznim veliinama. S takvom je kapelom barun Trenk uao u Be (1741). Oko 1770 gotovo sve evropske vojske imale su janjiarsku muziku. Nova instrumentalna boja janjiarske muzike potakla je mnoge kompozitore da takve instrumente uvedu u svoje orkestre. Neki instrumenti janjiarske muzike veliki bubanj, timpani i inele nisu u Evropi bili novi. Nova je -bila kombinacija instrumenata i nain upotrebe. Gluck je uveo inele i veliki bu banj u operu La Rencontre imprevue (1764), a triangel i mali bubanj u lphigenie en Tauride (1779); kod Gretrvja se triangel javlja u La Fausse magie (1778); Mozart pie dionice za janjiarsku muziku u operi Die Entfiihrung aus dein Serail (1781); Havdn za Militdr-Symphonie (1784); Beethoven koristi ove instrumentalne boje u Die Ruinen von Athen (1812), u Die Schlacht bei Vittoria (1813) i u finalu devete simfonije (1824; odlomak za tenor solo Froh
ttrie deine Sonnen fliegen); Zajc u Nikoli Subiu Zrinjskom (1876).
LIT.: //. G. Farmer, Rise and Development of Militarv Music, London 19 12. M. Brenct, La Musique militaire, Pari 1917. H. G. Farmer, Turkish Instruments of Music in the Seventeenth Centurv, Glasgow 1937. P. Panoff, Das musikalisehe Erbe dcr Janitscharen, Atlantis, XX, 1938. K. Bessaraboff, Ancient European Musical Instru ments, Cambridge (Massachusetts) 1941. //. G. Farmer, Handel's Kettledrums and Other Papers on Military Music, London 1950.. C. Al. Allar, W. A. Mozart im Lichte osmanisch-osterreichischcr Beziehungen, Revue Belge de A4usicologie, 1956. H. G. Farmer, Janitscharenmusik, MGG, YL 1957. B. A.

JAPANSKA MUZIKA. Prema najstarijim podacima, pojedini krajevi i rasno razliita plemena u Japanu imala su vlastitu muziku tradiciju. Sve do izgradnje velikih muzikih sredita

JAPANSKA MUZIKA
su 34 znaka nalik na neume. Igra no, izrasla na estetskim nae lima ezoterinog budizma zen, postala je najuzvieniji izraz ja panske kulture; sve do potkraj XVII st. No je privilegirana umjetnost vitezova. Svoj izvorni oblik zadrao je bez bitnih promjena do danas. Izmeu XVI st. i prve polovine XIX st. vladala je politika zatvaranja Japana od ostaloga svijeta. Poezija i muzika crpu iz samoniklog svijeta doivljaja, pa su se u to doba iskris talizirali tipini japanski oblici, kojih se iva tradicija nastavlja sve do danas. Jezik i knjievnost su u prvom planu; muzika je gotovo uvijek vezana uz rije. Presudno su utjecala dva instrumenta: amizen, koji se pojavio poslije 1550, i koto (preoblikovan stari dvorski instrument se-no-koto). Nastaje vrlo velik repertoar vokalne muzike raznih oblika i naziva, koja se pjeva uz jedan od tih instrumenata. Ji-uta je skupni naziv za nekoliko oblika pjesme uz pratnju lamizena; u tu grupu idu naga-uta, ha-uta i brojni drugi oblici. Katarimono je knjievni tekst, melodramatski reci tiran uz pratnju instrumenta; uao je u kazalinu muziku XVII i XVIII st. pod nazivom joruri. Muzika za koto dijeli se u nekoliko osnovnih oblika. Solistike kompozicije za koto zovu se irabemono ili damono; kompozicije koje prate pjevanje, utamono. Kumi je niz kratkih pjesama, spojenih u jedinstvenu kompoziciju. Dramska se muzika osobito razvila s procvatom kazalita lu taka i drame kabuki. Klasino kazalite lutaka nastalo je kad se muziko recitiranje katarimonoa spojilo s lutkarskim predstavama. Dok su rani joruri pod budistikim utjecajem imali pobono --odgojni sadraj, s vremenom su prevladale slobodno izmiljene ili historijske teme. Nastalo je nekoliko stilova, razliitih po nainu recitiranja (od barbarski grube i divlje romantine do meke, elastine i profinjene interpretacije); neki su utjecali na kazalite kabuki (puka drama, za razliku od aristokratskog no). Najvei majstor jorurija je Takemoto Gidaju (16511714); stil koji se najvie afirmirao, po njemu je prozvan gidajubui. Taj melodramatski stil impozantne snage nailazio je na velik odjek u graan skom drutvu. Svi osjeaji dolaze do izraaja realistiki i drastino. Sredinom XVIII st. gidajubui je postao svojina kazalita kabuki.

251

Stari oblik predstava s lutkama danas se jo njeguje u kazalitu Bunrakn-Za u Osaki. Teorija japanskih ljestvica uzima kao temelj 12 netemperiranih polustepena u oktavi. Glavna ljestvica je polustepenska pentatonska ljestvica hirajei koja se najee sastoji od tonova cd esgas (c). Glavni japanski instrument koto obino je tako ugoden (sredinji ton japanskog ljestvinog sistema je fis, koji je ovdje radi preglednosti trans-poniran na ). Dva modusa hirajoija su Japanski iani instrument biva kumoi (fgasc d f) i iivato (d cs g as c d ) . Hirajoi moe imati i modifikacije: cdesga(c) ili cdegas(c). Postoje i druge ljestvice, ali one ne pripadaju hirajoiju. Kao i sva istonjaka muzika, tako je i japanska u biti jednoglasna. Vieglasni elementi susreu se u povremenoj heterofoniji. Ponekad se javlja i suzvuanje dvaju tonova u intervalu velike sekste, male septime i l i oktave. Najraireniji japanski instrument koto je vrsta citre s blago izboenom glasnjaom i 13 ica s pominim konjiima (koji omoguuju razliito ugaanje); donji dio poiva na zemlji, gornji dio lei na dvije noi ce; svira sjedi na zemlji (na svojim petama) nasuprot in strumentu; ice se trzaju pomou 3 trzalice koje se privruju na palac, kaiprst i srednji prst desne ruke. Svaki se ton pritiskom lijeve ruke moe povisiti za polustepen i za cijeli stepen. amizen je japanska gitara s rezonatorom od maje koe i sa 3 ice ugodene u intervalu 1 kvarte i 1 kvinte, odnosno 2 kvarte, katkad i 2 kvinte. Kokju slii amizenu, neto je manji, sa 4 ice, koje su obino ugodene na gis, cis,fis,fis (gornje dvije ugaduju se i sviraju unisono). Od druge polovine XIX st. prodire u Japan zapadna kultura i civilizacija. Meutim, Japanci su kao i u prolosti uspjeli domo rodnu kulturu sau vati od propasti i zaborava. God. 1870 ponovo je uspostavljeno nadletvo za dvorsku muziku; gagaku se izvodi ne samo na dvoru, nego i na javnim koncertima, u amaterskim drutvima; kultiviraju ga takoer muziari i plesai koji slue u velikim svetitima i hramovima. S druge strane, muziari se koluju u evropskom tonskom sistemu, evropska muzika ui se u kolama; na visokim muzikim kolama predaju i japanski i strani muziari. Dravna muzika akademija u Tokiju ima po seban odjel za japansku muziku. Tradicionalna j. m. gaji se u kazalitu i u kuama. Ponekad nastaju djela u staroj tehnici, ali u drugaijem sastavu, npr. kompozicije za dva i vie kotoa. Kompozicije u evropskom stilu poinju se javljati oko 1920. Od konca XIX st. j. m. ne samo moderna, ve i tradicionalna i narodna tiska se u evropskoj notaciji.
LIT.: O. Abraham i E. M. Hornbostel, Studien iiber das Tonsystem und die Musik der Japaner, SBIMG, 1902 03. Ch. Leroux, La Musique classique japonaise, Pari 1910. E. Fmollosa i E. Pound, Noh or Accomplishment, a Study of the Classical Stage of Japan, London 1916. H. Izvaki, Japans Musikleben, Musikblatter des Anbruch, 1920. - H. Eckardt, Zum Verstandnis der japanischen Musik, Yamato, Berlin 1929. J. Obata, Acoustical Investigations of some Japanese Musical Instruments Svakuhati, Svamisen, Tudumi and Koto, Tokyo 1930. W. Danckert, Ostasiatische Musikasthetik, Ostasiatische Zeitschriftj 1931. K. Sato, Japanische Musik zum Shamisen, Yamato, Berlin 1931. G. Schiinemann, Japanische Schulmusik, Die Musikpflege, 1932. AT. Peri, Essai sur les gammes japonaises, Pari 1934. K. Pringsheim, Eine Schicksalsfrage des japanischen Kompon'Sten, Ongaku-kenkyu, Tokyo 1936. H. Tanabe, Japanese Music, Tokyo 1936. H. Eckardt, Wesensziige der japanischen Musik, Nachrichten der Deutschen Gesellschaft fur Natur und Volkerkunde Ostasiens, 1937. K. Takano, Beitrage zur Geschichte der japanischen Musik, AFMF, 1937. V. Canzoneri, A Theory of the Modes in Japan. Popular Tradional Music, T6yo-ongaku-kenkyu, 1938. E. Cunningham, The Japanese Ko-uta and Ha-uta, the Little Songs of the l8th Century, MQ, 1948. H. Eckardt, Gagaku, die altklassische Musik Japans, Das Musikleberij 1949. E. Harich-Schneider, Gagaku, Muica, 1949. Ista, Die Gagaku in der Musikabteilung des japanischen Kaiserhofes, Kongressbericht Liineburg, 1950. H. Eckardt, Das No, vom lyrischen Chordrama der Japa ner, Muica, 1952. E. Harich-Schneider, The Present Condition of Japanese Court Music, MQ, 1953. N. Kaneko, Geschichte der abendlandischen Musik in Japan, Osterreichische Musikzeitschrift, 1953. G. Kataoka, Musikerziehung in Japan, ZFM, 1955. E. Harich-Schneider, The Earliest Sources of Chinese Music and Their Survial in Japan, Monumenta Nipponica, 1955. R. Umemoto i Y. Ishizazva, Introduction to the Classical Dances of Japan, Tokyo 1955. M. Murai, Der gegenwartige tand der Musik in Japan, Kon gressbericht Wien, 1956. P. Arnold, Le Theatre japonais: no, kebuki, shimpa.

Geie uz amizen i bubanj. Drvorez Shokija

252

JAPANSKA MUZIKA jARDANYI


Suite de ballet; 6 Danses romandes, 1941; 5 Pieces pittoresques; varijacije La est belle. KOMORNA : gudaki kvartet; Rythmes de dance za gudaki kva Andante cantabile et rondo za violinu, violonelo i klavir, 1906; Canzone el al scherzando za flautu, violinu i klavir, 1906; za klavirski trio: Echo du dan 1924 i 12 Nouvelettes et caprices, 1924; za violinu i klavir: Rondo scherzc 1892; Romance op 29 i 27; 2 Berceuses, 1894 i 1899; Fantasta appassionata, i 3 Historiettes, 1906; za violonelo i klavir: suita op. 9, 1891; 3 Esquisses, 1 Rythmes delaisses, 1924; 3 Novelettes za flautu i klavir i dr. KLAVIRS. 2 Feuilles d'album op. 7, 1894; 6 Miniatures op. 5, 1903; 6 Esauisses op. IO, I 12 Danses, 1913; 7 Rythmic dances;l2 Petites images pour enfants, 1928; Ja, d'enfants, 1930; Musique en zig-zag, 1935; Figurines, portraits et caracl 1935 i dr. DRAMSKA. Opere i operete: La Soubrette, 1883; Riquet Houppe, 1883; Par les bois, 1888; L'Ecolier, 1890; Lc Violon maudit, 1893; J, 1894; Sancho Panca, 1897; Respect pour nous, 1898; Onkel Dazumal, (takoer pod naslovom Le Bonhomme jadis); Les Jumeaux de Bcrgame, i Le petit roi qui plcure, 1932. Sveane igre: Le Poeme alpestre, 1896; Le Je feuillu, 1900; Le Festival vaudois, 1903; Echo et Narcisse, 1912; La Fete de 1914; Les premiers souvenirs, 1918; Les belles vacances, 1920; Le Fete da la nesse et de la joie, 1923 i Notre pays, 1928. VOKALNA. Kantate: La Ve 1892; Au Siecle nouveau, 1899; Coucou, 1899; Le bel oiscau, 1906; Larmes, i Geneve chante, 1937. Zborovi: Le petit moussse, 1899; psalam, 1914; On qu'on aime son pays; Chansons des Montagnards, 1938; Chanson de la nuit a 1938 i Le joli bleu du lac. Zbirke solo-pjesama: Chez nous, 1895; Des Cham 1898; Chansons populaires romandes op. 33, 2 sv., 1899; Premieres rondes en tines op. 34, 1899; Nouvelles rondes op. 37, 1900; Chansons religicuses op. 3 sv., 1901; Chansons de VAlpe op. 41, 1902; Chansons d'enfants op. 42, l< Chansons de gestes op. 50 i 60, 1902 i 1905; Chansons de roule op. 63 65, 3 1904; 6 Chansons napolitaines, 1905; Chansons rustiques, 1909; En Famille, i< Notre Geneve, 1935', Entrons dans la Ronde, 1936; Les trois dges, 1937; Des J des rondes, des chansons, 1937; 14 Chansons du temps de guerre, 1940; oko 50 jedinanih solo -pjesama. SPISI: Le Coeur chante, impressions d'un musu 1900; Vorschlage zur Reform des musikalischen Schulunterrichts, 1905; La Rytl que, 2 sv., 1903 18; La Portee musicale; Methode Jaques-Dalcroze, 3 sv., I 07; Les Gammes et les tonalites, le phrase et les nuances, 3 sv., 1906; La Ri ration et l'innervation musculaire, 1906; La Plastique animee, 1917; Rhythi Musik und Erziehung, 1922; Souvenirs, notes et criliaues, 1942; La Musiqu nous. Notes de notre double vie, 1945; Notes bariolees, 1948. INSTRUKTIV (izbor): Exercices pratique d'intonation, 1894; Petites Pieces avec instrumen, percussion; Esquisses rythmiques za klavir, 2 sv., 1916; La iolie musique, jeu: exercices pour les petits, 1918; Metrique et rythmiquc, 200 etida za pjevan klavir, 1937; Les petits symphonistes za klavir i udaraljke, 1939. LIT.: P. Boepple, Der Rhythmus als Erziehungs mittel fiir das Le und die Kunst. Sechs Vortrage von E.Jaqucs-Dalcroze zur Begriindung sei Methode der rhythmischen Gymnastik, Basel 1907. W. Dohrn, Die Bildung: stalt Jaques-Dalcroze, Dresden 1912. P. Bekker, Die Dalcroze-Schule Hellerau, Leipzig 1912. K. Storck, Jaques-Dalcroze, Seine Stellung und P gabe in unserer Zeit, Stuttgart 1912. F. Bachmann, Jaques-Dalcroze und se Bestrebungen, M, 1912. A. Seidl, Die Hellerauer Schulfeste und die dunganstalt Jaques-Dalcroze, Regensburg 1912. Al. E. Sadler, The Eurhj mics of Jaques-Dalcrose, London 1912. H. Brunet-Lecomte, Jaques-Dalcn sa vie, son oeuvre, Geneve 1950. H. Tauschcr, Emile Jaques-Dalcrose, MC VI, 1957. F. Martin (red.), Emile Jaques-Dalcroze, Thorntne, le composie le createur de la rythmique, Neuchatel 1965. I. Me

shingcki. Pari 1957. T. Minagazoa, Japanese Noh Music.

York 1967.

B. A.

JAPART, Jean (Johannes), francusko-flamanski kompozitor (? XVI st.). Prijatelj Josquina des Presa, vjerojatno pjeva na dvoru u Ferrari. G. Petrucci objavio je 150103 u zbirci Harmonices Musices Ohecaton (Canti B, Canti C) 16 njegovih etvoroglasnih chansona. Uz to su jo 3 njegove chansone sau vane u rukopisu.
NOVA IZD.: 10 chansona ob j. H. Hewitt (faksimil dijela Petruccijeve zbirke Ohecaton, 1942); 7 chansona obj. isti i I. Pope (1946); po 2 chansona obj. O. Gombosi (J. Obrecht, 1925), C. L. W. Boer (Chansonvormen op het einde van de eeuzv, 1938) i F. Torrefranca {II Segreto del Quattrocento, 1939); po 1 chanson obj. A. Schering (Die niederldndische Orgeimesse im Zeitalter des Josquin, 1912 i Geschichte der Musik in Beispielen, 1931) i F. J. Giesbert {Ein altes Spielbuch, 1936) LIT,: A7 . Bridgman, Johann Japart, MGG. VI, 1957. JAQUE DE

CISOING, francuski truvere (Cysoing, Lille, druga polovina XIII st.). Vjerojatno plemi; o njegovu se ivotu nita ne zna. Sauvano je 9 njegovih pjesama s napjevima. Obja vili su ih F. Gennrich (Studi Medievali, 1943) i R. Zitzmann (Zeilschrift fiir romanische Philologie, 1949). JAQUES-DALCROZE, mile, vicarski kompozitor i muziki pedagog (Be, 6. VII 1865 eneva, 1. VII 1950). Muziku studirao na Konzervatoriju u enevi, u Beu (R. Fuchs, A. Bruckner) i Parizu (L. Delibes). God. 1890 92 dirigent u Aliru, gdje upoznaje arapsku narodnu umjetnost. Osebujnost arapskog plesa i ivost ritma u muzici toga naroda utjecali su na oblikovanje Jaques-Dalcrozeove linosti. God. 1892 postaje u enevi profesor solfeggia i harmonije na Konzervatoriju. U elji da proiri bazu muzikog odgoja gradi J.-D. sistem uenja i svladavanja ritmike na temelju koordinacije muzike i tjelesnih pokreta, izgrauje tzv. ritmiku gimnastiku, ritmiki odgoj koji treba da olaka i obogati nastavu muzike, plesa i gimnastike. Praktiki izlae svoju metodu 1905 na muzikom festivalu u Solothurnu, a ve idue godine dri teajeve za uitelje. Budui da mu nije uspjelo dobiti suglasnost za primjenu svoje nastavne metode na Konzervatoriju u enevi, odlazi u Njemaku, gdje u Hel lerauu kraj Dresdena osniva kolu ritmike. Ondje razvija i usavrava metodu ritmikog odgoja, koja stie sve iri ]':. JAQUES -DALCROZE krug sljedbenika. On i skupina njegovih studenata posjeuju 1912 Englesku i time potiu P. B. Inghama da u Londonu otvori kolu Dalcro -zeove euritmike. Otvaranjem slinih instituta iri se Dalcrozeova ritmika gimnastika i u drugim evropskim gradovima (Pariz, Berlin, Stockholm, New York i dr.). Poetkom Prvoga svjetskog rata zatvara J.-D. kolu u Hellerauu i utemeljuje u enevi Institut Jaques-Dalcroze. Osjeaj za ritam razvija J. -D. kod uenika odreenim pokre tima ruku i nogu. Pokreti ruku obiljeavaju takt, a pokreti nogu naznauju notna trajanja. Kombinacije razvijaju smisao za poli ritmiku, a brzu reakciju na promjenu ritma omoguuje uite lj, improvizirajui na klaviru muziku razliitih ritmova i raznog tempa. Jaques-Dalcrozeova ritmika gimnastika postigla je osobito veliku primjenu u Njemakoj; prihvatili su je i mnogi muziki pedagozi iz ostalih zemalja, a utjecala je i na razvoj modernog karakternog plesa, kao i na nastavu gimnastike. J.-D. je obrazloio i opravdao principe svoje metode nizom teoretskih radova, a nekim svojim kompozicijama dao je izrazito edukativni smisao. Kao kompozitor stekao je u vicarskoj popularnost brojnim solo-pjesama.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu u c -molu op. 50, 1902; Pome za violinu i orkestar, 1911; Tanzsuite, 1911; Tableaux romands op. 66; LIT.: F. Gennrich, Jaque de Cisoing, MGG, VI, 1957.

JARABE, meksiki narodni ples iz XIX st., koji se raz' iz panjolskog plesa zapateado. Muzika jarabea donekle je sli mazurki, a ples prikazuje kako zaljubljeni momak slijedi d vojku koja ga izbjegava. JARC, Andrej, pijanist (Ljubljana, 12. VI 1939 ). Dip' mirao 1962 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (A. Ravni] postdiplomski studij zavrio 1965 (Z. Zarnik). Usavravao se k G. Agostija u Sieni (Academia Chigiana, 1962, 1965), kod ( Silvestrija u Rimu {Academia Santa Cecilia, 196364) i kod Raucha i J. Palenieka u Pragu (196768), gdje je uio i emb; kod Z. Ruikove. Koncertira u domovini i inozemstvu solisti i kao pratilac. Od 1968 profesor je klavira na Srednjoj koli 2 voda za glasbeno in baletno izobraevanje u Ljubljani; od 19; s prekidima, korepetitor Komornog zbora Radio-televizije Lju ljana. A. Rij. JARDA, Tudor, rumunjski kompozitor (Cluj, 11. II 1922 Studij zavrio na Konzervatoriju u Cluju, na kojemu od 19 djeluje kao profesor harmonije; 1945 48 bio je lan opern orkestra.
DJELA: simfonija u a-molu, 1951; koncert za flautu, 1952. Trio obou, violonelo i klavir, 1943. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opi Neamul Soimdrestjlor, 1956 i Pdurea vulturilor, 1960; lirska alegoriia Drep la viata, 1965; baleti Irinca, 1968 i Cu turca, 1969. VOKALNA: Cant, otelarilor, 1957; Ion al Saftei za solo, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. Udbenik Curs de armonie, 1963.

jARDANYI, Pal, madarski kompozitor i etnomuzikol' (Budimpeta, 30. I 1920 29. VII 1966). Studirao na Muzik akademiji u Budimpeti kod Z. Kodalva (kompozicija) i E. Za hureckog (violina), te na Univerzitetu etnologiju (promovir; 1943). God. 194348 muziki kritiar, 194659 profesor b dimpetanske Muzike akademije. Od 1948 lan Madarske ak demije nauka; istraivao madarsku narodnu muziku i bio l; redakcije Corpus Musicae Popularis Hungaricae. U kompoziciji pod utjecajem B. Bartoka i Z. Kodalva, u svo djela unosio je elemente madarskog folklora (pentatonika, sl< eni ritmovi, nepravilni metriki akcenti). Kao folklorist proi avao posebno socijalne uvjete muzikog ivota i prakse u mjesni: zajednicama. S toga podruja najvanije mu je djelo A kidei >m gyarsdg vildgi Zeneje (Svjetovna muzika Madara iz Kide).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Vorosmarty, 1952; simfonijetai gudae, 1940; simfonijska pjesma Tisza mentin, 1951; koncert za harfu, 195 Concertino za violinu i gudaki orkestar, 1964; Divertimento concertante, 194

JARDANYI JARNOVI
Tdnczene za komorni orkestar, 1950; Honved- diszinuld za duhaki orkestar, 1952; Borsodi rapszodia, 1953; Vivente e moriente, 1963. KOMORNA: gudaki trio, 1961; 2 gudaka kvarteta, 1948 i 1954; duhaki kvintet, 1955; so nata za violinu i klavir, 1944; Conccrtino za violinu i klavir, 1953; sonatina za flautu i klavir, 1952; dua za 2 violine, 1943; suita za 2 flaute, 1944; varijacije za 2 violine i violonelo, 1955. KLAVIRSKA: 3 sonatine, 1940, 19521 1958; Bolgdr ritmusok 4-runo, 1956; sonata za 2 klavira, 1942 i dr. VOKALNA; Aiissa brevis in modo Grcgoriano ad duas voces inequales, 1940; zborovi; solo--pjesme. Vie instruktivnih djela za klavir, klarinet^ violinu u skupnim prirunicima. SPISI: A kidei magyarsdg vildgi ene je (disertacija), 1943; Haug-nmitipusok a magyar nepzeneben (Razliiti tipovi tonaliteta u madarskoj naro dnoj muzici); Zenetudomdnyi Tanulmanyok \ 3 1953; The Determining of Scales and Solmisation in Hungarian ntusical folklore, u Studia memoriae B. Bartok sacra, 1956; Vber Anordnung der Melodicn und Formanalyse in der Gregorianik, Acta Ethnologica, 1959; Magyar ne'pdaltipusok (Tipovi madarske narodne pje sme), 2 sv., 1961; Die Ordnung der ungarischen Volkslieder, Studia musicolo-gjca 1962; Bartok und die Melodieordnung, 1963. Vei broj studija i lanaka u madarskim i stranim strunim asopisima. LIT.: J. Bartok, Honved diszindulo, Zenei Szemle, 1953- A. Alilialy\ Jardanvi Vorosmartv szimfoniaja. Uj zenei szemle, 1953. J. S. Weissmann, The Contemporarv Movement in Hungarv, u antologiji Music Today, London 1946. Isti, Pal Jardanvi., MGG, VI, 1957.

253

i klavir op. 9; 2 sonate za violinu solo, op. 8 i 13; sonatina za violonelo i klavir; sonatina za flautu i klavir op. 12, 1919; 3 sonate za flautu i klavir prema G. Plat tiju; sonata za flautu i klavir prema H. Purcellu; balada za violinu i klavir, 1911; 3 rapsodije za violinu i klavir (komorni dueti) op. 20, 1927 KLAVIRSKA: sonata, 1952; sonatina <Romanzero I) op. 18, 1925; Sonatine uber eine mittelalterliehe Volkszoeise; 3 Klavierstiicke op. 17 (Ballabile, Sarabande, Burlesca), 1924; Das Amrumer Tagebuch op. 30, 1947 i dr. Konzertstiick (Romanzero III) op. 21 za orgulje, 1930. VOKALNA: preludij, molitva i sakralni ples iz Das Wandbild (scenski tekst F. Busoni) za enski zbor i orkestar op. u; pjesme uz pratnju orkestra (2 Lieder des Narren prema Shakespeareu op. 24); solo -pjesme uz klavir na tekstove Ronsarda, Verhaerena, Maeterlincka, Leconte de Lislea, Baudelairea, Munchbausena, Heinea, Rilkea i dr. Izdanja, preradbe i obradbe : 6 Volkslieder fiir hohe Singstimme uz klavir op. 29 (5 pjesama iz Lochamer Liederbuch, esta je Die Briinnlein, die da fiiessen; iste melodije takoer uz pratnju gudakog kvarteta i l i gudakog orkestra) i dru ge obradbe narodnih pjesama; dovrio operu F. Busonija Doktor Faust, 1925 ; klavirski izvodi Busonijevih opera Arlecchino, Turandot i Doktor Faust. LIT.: K. Herbst, Ph. Jarnach, Die Musik, 1930. H. Me rsmann i E. G. Klussmann, u publikaciji Philipp Jarnach zum 60. Geburtstage, Hamburg 1952. H. Wirth, Philipp Jarnach, MGG, VI, 1957.

JARECKI, 1. Henryk, poljski kompozitor i dirigent (Varava, 6. XII 1846 Lavov, 18. XII 1918). Uio kod S. Moniuszka na Varavskom muzikom, institutu. Od 1872 dirigent Poljskog teatra u Po2nariu, 1873 1900 Opernog kazalita u Lavovu; s tim ansamblom od 1879 gostovao redovito, po nekoliko mjeseci godinje, u Krakowu. Izrazito dramski muziar, sljedbenik Moniuszka, trajniji uspjeh postigao je dramatiziranom baladom Pozurot taty (Mickievvicz).
DJELA: simfonija, 1871; uvertira, 1873. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; klavirski trio; sonata za violonelo i klavir. Szkice charakterystyczne minijature za klavir. DRAMSKA. Opere: Mazepa, 1876; Nocleg w Apeninach, 1876; Alindozvc, 1880; Jadiviga, 1886; Barbara Radziwillowna 1893 i dr. Dra matska balada Pnvnrrit T.atv. T 8Q7. Srpnskn muzika. --- VOKAI.I*JA : nnirnn

jARNEFELT, Edward Armas, finski dirigent i kompozitor (Viipuri, 14. VIII 1869 Stockholm, 23. VI 1958). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Wegeliusa, klavir kod F. Busonija); studij kompozicije nastavio u Berlinu (A. Becker) i Parizu (j. Massenet). God. 1896 97 korepetitor kazalita u Magdeburgu, Breslauu i Diisseldorfu, 18981903 dirigent u Viipuriju; nakon toga u Helsinkiju. God. 1907 32 operni dirigent u Stockholmu, zatim do 1936 dirigent opere u Helsinkiju. Kao dirigent gostovao i u inozemstvu. Jarnefeltove kompozicije imaju romantiarsku, lirsku notu s profinjenim in dividualnim obiljejem u malim formama. U orkestralnim djelima osjea se utjecaj J. Sibeliusa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Korsholm, 1894; simfonijska fantazija Heimatklang, 1895; manje orkestralne kompozicije (Prelude; Berceuse); 2 uvertire; 2 suite. Klavirske kompozicije. VOKALNA: 12 kantata; oko 60 pjesama za glas i klavir (orkestar). Filmska muzika. LIT.: N.-E. Ringbom, Edward Armas Jarnefelt, MGG, VI, 1957.

LIT.: Z. Lissa, Henryk Jarecki, MGG, VI, 1957.

2. Tadeusz, kompozitor (Lavov, 31. XII 1888 New York, 29. IV 1955). Sin i uenik Henryka; studirao jo kod S. Niewiadomskog na Konzervatoriju u Lavovu, S. Tanjejeva u Moskvi i E. Jacques-Dalcrozea u vicarskoj. Od 1920 vodio Njujorki ko morni ansambl i dirigirao kao gost brojmm amerikim orkestrima. God. 193235 ponovo u Poljskoj, djelovao u Lavovu, bio u Stanislavu direktor muzike kole i dirigent drutva Towarzystzvo Muzyczne. Od 1936 djelovao u Parizu i Londonu i od 1946 ponovno u New Yorku. U poetku bliz kasnoj romantici, osobito Wagneru; kasnije upotrebljav ao i suvremenija izraajna sred stv?, poliritmiku i politonalnost i dr. Za teme svojih djela uzimao u ranijem razdoblju esto poljske narodne napjeve (III i IV simfonija, polagani stavak V simfonije).
D J E L A. O R K E S T R A L N A : 5 s i m fo n i j a ( S i n f o n i a B r e v e ; I I I , S y mf o n i a miasta Krakoiva; IV, na narodne pjesme iz okolice Varave); simfonijska pjesma Chimere, 1928; Concerto; simfonijska suita La Foule; Orchestral Sketches. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; 2 trija. Klavirske kompozicije (sonata). VOKALNA: kantate (Kraj naszych sere); zborovi; Trzy poematy za sopran i klavirski trio; solo-pjesme. SPISI: Kompozytor a spolec-zenstvio, spomenica o 100. obljetnici Chopinova roenja, 1912; Problemy instrumentarij dzisiejszej, Muzvka, 1932; O muzyce kwartelowej, ibid., 1933; O kulturze muzyeznej Ameryki, Orkiestra, 1934; O pochodze niu Chopina, Ruch Muzyczny, 1947; The Most Polish of Polish Composers, u zborniku Frederic Chopin, 7Hro 1849, 1949 i dr. LIT.: Z. Lissa i J. M. Glozvaeki, Tadeusz Jarecki, MGG, VI, 1957. JARNACH,

JARNO, Gyorgy (Georg), madarski kompozitor (Budimpeta, 3. VI 1868 Wroclaw, 20. V 1920). Uio u Budimpeti kod S. Nikolitsa. Djelovao kao kazalini dirigent u vie njemakih gradova (Freiberg, Halle, Magdeburg, Metz, Bremen, Stuttgart, Berlin, Breslau); kasnije ivio u Beu. U svoje doba veoma poznat kao operetni kompozitor, djelomice srodan Kalmanu. Trajni uspjeh postigao je operetom Die Forsterchristel.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Die schviarze Kaschka, 1895; Der Riehter von Zalamea, 1899; Der zerbrochene Krug, 1903. Operete: Die Forsterchristel, 1907; Der Goldfisch, 1909; Das Musikantenmadel, 1910; Die Marine-Gustl, 1912; Das Farmermadchen, 1913; Mein Annerl, 1916; Jungfer Sonnenschein, 1918; Die Csikosbaroness, 1919. LIT.: K. Westermeyer, Die Operette im Wandel des Zeitgeistes, Miinchen T 931. H. Olte, Die Wiener Operette, Wien 1947. O. Schneidereit, Opcrettenbuch, Berlin 1955. E. Nick, Georg Jarno, MGG, VI, 1957.

Philipp, njemaki kompozitor i pijanist (Noisy, 26. VII 1892 ). Sin katalonskog kipara Estebana Jarnacha i majke Flamanke, roene u Francuskoj. Studirao na Parikom konzervatoriju (klavir kod E. Rislera; harmoniju kod A. Lavignaca). Od 1914 ivio u vicarskoj, 191821 nastavnik na Konzervatoriju u Zlirichu. Od presudnog znaenja za njegov umjetniki put bilo je prijateljstvo s Busonijem s kojim je 1921 otiao u Berlin. God. 192749 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Kolnu i od 1949 70 na Konzervatoriju u Hamburgu (194959 direktor). Njegovi su uenici K. Weill, W. Maler, H. Degen i dr. Jedan od najranijih pobornika progresivnih tendencija u njemakoj muzici. Isprva pod jakim utjecajem Francuza (Roussel, Debussv, Ravel), oko 1917 nalazi svoj lini stil. Prijateljevanje s Buso nijem dalo mu je smjer koji je bio u skladu s njegovom vlastitom umjetnikom linou. Premda se J. poslije 1920 sa P. Hindemithom nalazio u prvim redovima avangarde, nikad nije pripadao ni jednoj grupi. Jarnachovom muzikom vladaju snani melodijski impulsi, ali i bogata harmonija, koja nikad ne naputa vezu s tonalnim
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis nelo i g d e ma G Plattiju op 31 193 te Musik mit Mozart op. 25, 1935. i op. 16, 1924; Musik zum Gedachtnis tk iji za gudaki dki kt der Einsamen za gudaki kvartet, 1952 (takoer u verziji orkestar, 1952); gudaki kvintet (posveen F. Busoniju) op. 1 0, 1920; sonata za violinu

JARNOVI, Ivan Mane, violinist i kompozitor (na brodu kod Dubrovnika, 1740 ili 1745 Petrograd, 23. XI 1804). Prezime se javlja u mnogo varijanta: Jarnovic, Jarnovich, Jarnovits, Jarnovik, Jarnowick, Jarnovvitz, Janovich, Giarnovicchi, Giornovichi, Giornovick, Giernovick, Garnovik, Cernovichi, Zarnovitv i si. Mjesto Jarnovieva roenja i njegova nacionalnost dali su povoda nejasnoama i diskusijama. Njegov suvremenik V. Jirovec navodi u svojoj autobiografiji da se J. rodio na brodu u vodama grada Raguse. Gradovi tog imena postoje na Siciliji i na Jadranu (Ragusa je talijansko ime za Dubrovnik), ali budui da sicilijanska Ragusa lei prilino duboko u unutranjosti otoka, brod na kojemu se J. rodio nalazio se oito u blizini Dubro vnika. Ime Jarnovic susree se u Hrvatskoj od XVI st. (u karlovakom kotaru postoji selo toga imena), ali mu nema traga u Dubrovniku. Hrvatsko podrijetlo Jarnovievo potvruju i mnogi inozemni historiari i leksikografi novijeg vremena (F. Abbiati, I. Belza, A. Chy-biriski, A. Della Corte i G. M. Gatti, kao i H. Riemann). Nije poznato da li je J. boravio u domovini. Svi brojni podaci o njegovu ivotu odnose se iskljuivo na njegov boravak po evropskim zemljama. U tom dugogodinjem ivotu u inozemstvu treba traiti uzroke tolikim varijantama Jarnovieva prezimena, u emu 1. M. JARNOVI se posebno ispoljio utjecaj talijanske kulture i pravopisa (Giornovichi i si.). J. je uio violinu vjerojatno kod A. Lollija (moda izmeu 1760 i 1770 u Stuttgartu). Od 1770 do 1777 ili 17 79 ivio je u

sreditem.

254

JARNOVI - JAROCINSKI
shema; solistu povjereva briljantne prijelaze s mnogo ornan tiranja. U finalima susreu se poloneze, kao i ruski napjevi, katl varirani. Njegov je orkestar u koncertima za violinu dosta skroi (gudai, 2 oboe, 2 roga, ponegdje jo i flaute, fagoti i timpa duhaki su instrumenti prilino nesamostalni (ipak, u X konce srednji stavak, nazvan Pastorale, posjeduje idilian ugoaj, ostvaruju fagoti). A. Schering (Geschichte des Instrumentalkonzei navodi da je J., po svoj prilici, uveo romancu u violinski konc Jarnovievi gudaki kvarteti raeni su pod vidljivim Mozarto utjecajem. Mnoga Jarnovieva djela, osobito violinski konci objavljena su za njegova ivota, neka ak i vie puta. Tiskan; u Parizu (J. G. Sieber, Le Duc, Pleyel, Bailleux, Imbault, derman, Boyer), Lvonu (Guera), Berlinu (J. J. Hummel), Of: bachu (J. Andre), Beu (G. Cappi, Artaria), Hamburgu (Giii & Bohme), Londonu (Longman & Broderip, Hamilton), Nap (Marescalchi).
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; 20 violinskih koncerata (od sauvano 16 koncerata za violinu i orkestar u dionicama, a 4 u preradbi za vic i klavir; prvih 6 koncerata nastali 1773 77, ostali od 1783 dalje; drugi i d koncert obradio F. Lhotka); Rondeau za violinu i orkestar. KOMOR 3 (6) gudakih kvarteta (kvartet u F -duru preradio V. Markovi za guc orkestar); 2 sonate za violinu i embalo; sonata za harfu i violinu; A Faz Rondo za violinu i embalo; nekoliko zbirki dueta za 2 violine (2 dueta ob L. Miranov 1939 u Zagrebu, u izdanjima HGZ); duet za violinu i violu; varies za violinu i violonelo; Duo Favorit za violinu i violonelo; Tu Italian Alenuets za 2 violine i bas. KLAVIRSKA: Fantasia in rondc embalo o pianoforte. Sa A. Grtrvjem i drugima sudjelovao u komponir opere Abroad and at Home, London 1796. LIT.: Af. Brenct, Les Concerts en France sous l'ancien regime, Pari 1 /.. de La Laurencie, L'Ecole francaise de violon de Lulli a Viotti (3 Pari 1922 24. M. Pincherle, LTlletre Jarnovick, Musique, Pari 1927 Ivan Mane Jarnovi (1745 1804), Obzor, Zagreb 1959, 153. V. K., A< Jarnovi, virtuoz iz Dubrovnika i Wolfgang Mozart zajedno su koncert u Beu, Novosti, eZagreb 1940, 187. A. Schneider, Un virtuose croatt France au XVIII siecle: Ivan Mane Jarnovi, Annales de l'Institut Frar de Zagreb, VI VII, 1942 43. Isti, Iva n Mane Jarnovi, hrvatski gusl skladatelj 18. stoljea, Zagreb 1944 ( separat iz Sv. C,e 1943). R. A. Mo. Violinistes-compositeurs italiens cn Russie au XVIII siecle. VIII. Giova -Mane Giornovicchi, dit Jarnovvick, RMI, 1950. Isti, Annales de la mus et des musiciens en Russie au XVIII e siecle, Geneve 1951. A. Wirsta Haase, Giovanni (Ivan) Mane Jarnowick, A1GG, VI, 1957. 5. uri -K, Un Contemporain de Mozart, Ivan-Mane Jarnovi, Kongress -Bericht W Mozartjahr 1956, Graz i Wien 1958. K. Kovacvi, Hrvatski kompozitc njihova djela, Zagreb 1960. Al. Graf, Der Geiger und Komponist I. Jarnovi, Das Orchester, 1967. N. K. Nunamaker. The Virtuoso Vi Concerto bcfore Paganini (disertacija), Indiana Universitv 1968. J. As

I. M. JARNOVI, Duo Favorit pour violon et viohmcelU, naslovna strana

Parizu, gdje je od 1773 nastupao na Concerts spirituels i Concerls des Amateurs. Svojom darovitou i vjetinom stekao je ubrzo velik ugled medu muziarima i ljubiteljima muzike, ali je ve tada ispoljio svoju naglu, nasrtljivu i svadljivu narav, koja e ga i tada i kasnije voditi iz jedne afere u drugu (Jarnoviev buran ivot u Parizu postao je gotovo legendaran; on je ostavio traga i u fran cuskoj knjievnosti. God. 1844 pojavila su se dva djela u kojima je J. glavni junak: roman Jarnotoick, to ga je napisao G. Desnoiresterres-Le Brisovs, i novela Une Lefon de Jarnovich, koju je u zbirci Scenes de la vie d'artiste objavio P. Smith. Jarnovia spominje i njemaki kompozitor i knjievnik E. T. A. Hoffmann u noveli Der Schiiler Tartinis). God. 1779 J. je u Njemakoj, gdje koncertira u Frankfurtu, Berlinu i u drugim gra dovima. Neko je vrijeme bio i prvi violinist u orkestru pruskog princa Fri drika Wilhelma. God. 1782 nastupao je u Varavi, a 1783 u Petrogradu. Tu je kroz dvije i pol godine bio u slubi carice Katarine II. U Petrogradu je upoznao ruske narodne napjeve, koje je u nekim svojim djelima upotrijebio. God. 1786 dolazi u Be. O njemu i njegovim bekim nastupima izraavaju se vrlo laskavo u svojim autobiografijama V. Jirovec (Gyrowetz) i K. Ditters von Dittersdorf, smatrajui ga jednim od najslavnijih ondanjih umjetnika na violini. Oni osobito hvale istou njegova tona i toplinu i iskrenost muziciranja. Gvrovvetz iznosi i jedan detalj o Jarnoviu-kompozitoru, kojemu je zbog nedovoljnog poznavanja kompozicijske tehnike pomagao u izradbi pratnje za violinske koncerte. Od 1790 do 1799 ivio je J. u Engleskoj i nastupao u Londonu i drugim gradovima ne samo kao veoma cijenjen violinist, ve i kao dirigent. Nakon duljeg boravka u Hamburgu odlazi 1802 ponovo u Petrograd, gdje je i umro. J. je imao i ue nike, medu koje spada F. Clement. Dok je Jarnovieva biografija dobro poznata, zahvaljujui prvenstveno iscrpnoj studiji A. Schneidera, njegova djela nisu jo temeljito prouena. Nije do kraja rijeen ni problem bib liografije Jarnovievih kompozicija, ni problem njihovih stilskih obiljeja i odreivanja umjetnike vrijednosti. Uspostaviti tonu bibliografiju prilino je teko, jer se izvori koji govore o Jarnovievim djelima (uglavnom muziki leksikoni iz XIX i XX st.) meusobno ne podudaraju, pa su nepouzdani. Trebalo bi podatke iz tih izvora usporediti s inventarom mnogih evropskih muzikih b iblioteka. Zbog tih potekoa je i popis Jarnovievih djela u ovom lanku nuno nepotpun, a ponegdje moda i netoan. J. je svakako jedan od vanijih predstavnika francuskog violin skog koncerta u drugoj polovini XVIII st. Njegov je jezik jedno-

2. Pierre-Louis Hus-Desforges, kompozitor, violone i dirigent (Toulon, 14. III 1773 Pont-le-Voy, Blois, 20. I 183 Prema Ftisu unuk Ivana Maneta, a prema novijim podaci njegov neak. Vodio nemiran umjetniki ivot. ini se da je osmoj godini bio zborski djeak katedrale u La Rochelleu; 17' kao trublja neke lovake regimente, sudjeluje u bitkama Re1 lucije. Od 1796 violonelist u Grand Thedtre u Lyonu, zatim preselio u Pariz i na novoosnovanom Konzervatoriju studii violonelo kod J. B. A. Jansona; istodobno je bio lan parisk Theaire des Troubadours. Oko 1800 nalazi se u Petrogradu kao 1 rigent tamonje francuske operne druine. Potkraj 1810 vra se u Francusku i iduih godina priredio vie koncertnih turn po provinciji; 1817 postao prvi violo nelist u orkestru parisl Thedtre de la Porte Saint-Martin; 1820 utemeljio je Muzit kolu u Metzu, ali se doskora vratio u Pariz i 182829 bio anj iran kao dirigent na Thedtre de Gymnase Dramatigue, a 1831 na Thedtre du Palais Royal. Karijeru je zavrio kao nastavi na Muzikoj koli u Pont -le-Voyu (kraj Bloisa). Od njego' uenika najpoznatiji su L. J. Jacquard i L. Decortis. Suv menici su ga vrlo cijenili kao virtuoza na violonelu, osobito zb plemenita fraziranja. Imao je uspjeha i kao kompozitor, ali njegova djela nisu trajnije odrala kao ni njegova, svojedob rairena kola za violonelo.
DJELA; Symphonie concertante za violinu, violonelo i orkestar; 5 koncer za violonelo i orkestar (op. 12 s velikim orkestrom). KOMORNA: 3 Ti za violonelo, violin u i bas, op. 15, 16 i 17; 4 kvinteta za 2 violine, violu, viol elo i kontrabas; 6 kvinteta za 2 violine, violu i 2 violonela; Soirees muica Thmes Varies za violonelo, violinu i bas, br. 1 -9; Duos za 2 violonela, 7, 30, 31 i 47; Sonates za violonelo op. 3, 2 knjige. Misa za 3 glasa i ve orkestar, op. 68. Aie'thode de violoncelle a Vusage des commencants, 1828 LIT.: E. Van der Straeten, Historv of the Violoncello, II, London 19 A. VC'irsta i H. Haase, Jarnowick, Pierre-Louis Hus-Desforges, MGG, ^ 1957I- A

Jar no vi cvo pis mo kerki Mir ni, Lo ndo n, 6.

III

1791

JAROCltfSKI, Stefan, poljski muzikolog CWiela.tki, Vi ava, 16. VIII 1912 ). Studirao na Univerzitetu u Varavi k J. Pulikovvskog (muzikologija), zatim u Parizu kod Nadije Boula ger i M. Spisaka. God. 1947 52 direktor kazalita Po ljskog 1 dija u Varavi, zatim urednik muzikog odsjeka asopisa Prz glqd kulturalny (do 1958). Od 1950 suradnik Instituta za umjt nosti Poljske akademije nauka.
DJELA: Wolfgang Amadeusz Mozart, 195456; Antologia polskiej kryt muzycznej w 19 i 20 w., 1955; Orfeusz na rozdrozu. Sylwctki muzykow 20 wiet 1958; Debussy a impresjonizm, 1966. Vei broj lanaka u poljskim i stran asopisima (Studia Muzvkologiczne, Ruch Muzyczny, L' Approdo muica itd.). Uredio izdanje Polish Music, 1965.

stavan, teme su ljupke i dopadljive, bliske duhu rokokoa i Mozartovih kompozicija, prema kojima je J. oito osjeao jak afinitet. U svojim koncertima za violinu ne pridrava se J. uvijek ustaljenih

JARRE JAVANSKA MUZIKA


JARRE, Maurice, francuski kompozitor (Lyon, 13. IX 1924 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (J. de la Prele, L. Au bert, F. Passerone) i kod A. Honeggera. Od 1951 muziki direktor Vilarova Theatre National Populaire u Parizu. Dobitnik vie meunarodnih nagrada, posebno se istie kao kompozitor muzikih ilustracija, tzv. decor sonore.
DJELA. ORKESTRALNA: Mouvements en relief, 1953; Passacaille a la memoire d'Arthur Honegger, 1956; Polyphonies concertantes za klavir, trublju, udaraljke i orkestar, 1959; Mobiles za violinu i orkestar, 1961. DRAMSKA: opera-balet Armida, 1954; muzika komedija Loin de Rueil, 1961; baleti Fdcheuse renconlre, 1958 i Notre-Dame de Pari, 1966. Scenska i filmska muzika (The Longest Day, 1962; Lazvrence of Arabia, 1962; Judex, 1964; Doctor ivago, 1966). Muzika za radio i televizijske drame.

255

JARUSTOVSKI (Jarustovskij), Boris Mihajlovi, sovjetski muzikolog (Moskva, 14. V 1911 ). Studij muzike historije zavrio na Konzervatoriju u Moskvi 1937 (V. E. Ferman); doktorirao 1952. Od 1956 profesor Moskovskog konzervatorija i od 1959 nauni suradnik Instituta historije umjetnosti u Moskvi. Njegovi su najuspjeliji radovi s podruja ruskoga muzikog kaza lita u XIX i XX st. Posebno se bavio umjetnikim likom P. I. ajkovskoga.
DJELA. SPISI: Majma II. H. HauKoecnoto , u zborniku Ma3ena, 1938; 77. II. LfauK08CKuu, 1940; CueiiunecKati ucmopun "Ilszenun Oitezuna, u zborniku HaHKOBCKHii 11 Tearp, 1940 (sa I. V. Njestjevom); Onepnan dpaMamypzun
ilauKoecKOeo, 1947; JIpa.\tamypzuH pyccKou onepnou K.iaccitKu, 1952; HeKomopbie npo6jie.\ibi coeemcKoto My3biKaahuoto meampa, 1957; Ihopb CmpasuHCKUu, 1964;

JASTRZEBSKI, Stanislav (pravo ime ulem Hassman), pjeva poljskog podrijetla, tenor (Krakov, 1879 Osijek, 25. IV 1921). Kazalinu karijeru zapoeo 1905 u Ljubljani. Od 1908 lan HNK u Zagrebu, od 1919 solist Osjeke opere. U Zagrebakoj operi ostvario niz standardnih tenorskih uloga. Bio je prvi Tristan (Wagner, Tristan i Izolda), Samson (Saint-Saens, Samson i Dalila), Herod (R. Strauss, Saloma) i Princ (Dvorak, Rusa/ka), a na pra izvedbama djela hrvatskih kompozitora nastupio je kao Adam (Zajc, Prvi grijeh), Robert (Bersa, Oganj), Ivo (Hatze, Povratak) i Georges Fripon (Albini, Bosonoga plesaica). Uspjeno je glumio i operetne uloge. K, KO. JAUBERT, Maurice, francuski kompozitor (Nica, 3. I 1900 Azerailles-sur-Moselle kraj Baccarata, 19. VI 1940). Studirao na Konzervatoriju u Nici. Od 1920 ivio u Parizu. Uglavnom samouk, bio je pod snanim utjecajem linosti i muzike A. Honeggera. Pridruio se nadrealistikom umjetnikom pokretu. Od 1930 bio je muziki direktor ParAc-filma, a djelovao je i kao dirigent. Izraajnost, jasnoa i neposrednost karakteriziraju nje gov opus; posebno se istakao u solo-pjesmi i scenskoj muzici.
DJELA: Lc Petit Chaperon rouge, Suite bwlcsque za mali orkestar, 1932; Intermezzo en forme de Rondo za orkestar i klavir (koji treba da svira dirigent), 1930; Intermedes za gudae, 1938. Sarabande za gudaki trio, 1 939; La Sonata a due za klavir, violinu i violonelo; suita u A -duru za violonelo i klavir, 1926. Impromptu, 1926 i Six Inventions, 1928, oboje za klavir. DRAA1SKA: on trebande (prema G. Neveuxu), opera u 1 inu; Lc Jour (prema J. Supervielleu), balet s pjevanjem, 1931. Scenska muzika za drame: Alagicien prodigieux (prema Calderonu), 1928; Juliette ou la Clef des Songes (G. Neveux), 1930; La Guerre de Troie n'aura pas lieu (J. Giraudoux), 1935. Muzika za brojne filmove, medu kojima: Quatorze juillel R. Claira, 1932; Carnet de bal J. Duviviera, 1937; Quai des Drumes M. Carnea, 1938; La Vic d'un Fleuve (sadrava malu koncertnu suitu). VOKALNA: oratorij Jeannc d'Arc (prema Ch. Pguyju), 1937; Cantate pour lc Temps Pascal, 1938; Proses za zbor i orkestar, 1938; Les Psaumes pour le Temps de Guerre za zbor, 2 harfe i klavir, 1939; lls etaiait trois za zbor i klavir, 1938. Za glas i klavir: ehanson A Pari, daus chaque faubourg (iz filma Oilatorze juillet); Valse grise (iz filma Carnet de bal); La Chanson de Tessa (J. Giraudoux); ciklus L'Eau rive (J. Giono); Saisir, 5 pjesama (J. Supervielle) i dr. LIT.: J. Bruyr, M. Jaubert, L'Ecran des musiciens, Pari 1937. N. Slonimsky, Music since 1900, New York, I I I izd. 1949. C. Rostand, La Musique francaise contemporaine, Pari 1952. J. llruvr, Maurice-Jacques-Joseph Jaubert, MGG, VI, 1957.

CyM<fiOHuit 0 aoune u .nupe, 1966; vie studija i lanaka; vodii kroz 4, 5. i 6. simfoniju P. I. ajkovskoga.

JARZEBSKI, Adam (Harzebsky, Harzembski, Carzebski, Zarzebski), poljski kompozitor, violinist i arhitekt (Warka na Pilii, oko 1590 Varava, 1648 ili 1649). Od 1612 violinist u Dvorskoj kapeli brandenburkog kneza izbornika u Berlinu s kojom je koncertirao po Njemakoj; 1615 na studijskom putovanju u Italiji. Poslije toga vjerojatno ponovno u Berlinu, gdje je ostao do 1619, kada je po svemu sudei postao lan Dvorske kapele u Varavi (kasnije se spominje kao jedan od njenih naj starijih lanova). God. 1635 imenovan je dvo rskim arhitektom poljskoga kralja. Ranije poznat prvenstveno kao autor putopisa s vrijednim podacima o arhitekturi Varave, J. je u novije doba, poto je E. Bohn pronaao glavno njegovo djelo Canzoni e Concerti, uvrten u najznaajnije poljske kompozitore XVII st. Zbirka sadrava 28 instrumentalnih kompozicija u talijanskom koncertantnom stilu. Dijelom su to preradbe, vrlo slobodne, vokalnih predloaka (npr. moteta Palestrine, Lassa i dr.), a dijelom originalne kompozicije Jarzebskog. Oblikovane su kao et vorodijelne canzone, concerti ili varijacijski ricercari. Prevladava trio sastav, a neobina je upotreba viole bastarde. U melodici i ritmici jasno se oituje veza s poljskom narodnom muzikom; u IV koncertu javljaju se, npr., citati jedne poljske boine pjesme iz XVI st. Zanimljivi su naslovi pojedinih djela, po njemakim gradovima koje je J. na svojim putovanjima posjetio, npr. Berlinesa, Spanesa, Konigsberga, Norimberga, ili prema karakteru glazbe, npr. Chromatica, Tamburetta itd. U usporedbi s ranijim instrumentalnim djelima Poljaka, Jarz;bskijeva zbirka znai velik napredak i predstavlja posve jedinstveni dokument poljske komorne muzike baroka.
DJELA: zbirka Caiizoni e Concerti a Due, Tre e Quattro Voci cuui Bc. Di Adamo Harzebsky Polono..., 1627 (rkp. u gradskoj biblioteci u Wroclawu). More vetemm kanon za 2 glasa (obj. medu muzikim primjerima u raspravi Cribrum Musicum M. Scacchija, 1643). Putopis Gociniec albo krotkie opisanie Warszawy z okolicznoiciami jej dla kompanii dzvorskiej, 1643. NOVA IZD.: kompoziciju br. 9, Tamburetta obj. H. Opienski (La Alttsicjue Polonaise, 1928); isto djelo, zatim Nova asa, Chromatica i Bentrovata obj. M. Szczepaiiska i K. Sikorski ( Wydawnictzuo Davmej Muzyki Polskiej, 1955). LIT.: R. Bohn, Die musikalischen Handschriften des XVI und XVII Jahrhunderts in dcr Stadtbibliothek zu Breslau, Breslau 1890. C. Sachs, Musik und Oper am kurbrandenburgischcm Hof, Berlin 1910. Z. Jachimecki, Wptywy wloskie w muzvce polskiej, I, Krakow 1911. A. Simon, Polnische Elemente in der deutschen Musik, Zurich 1916. H. Opienski, La Musique polonaise, Pari 1928. H. Feicht, Przyczynki do dziejow kapeli krolowskiej w Warszawie za rzadow kapelmistrzovvschich M. Scacchiego, Kwartalnik Muzyczny, 1929. J. J. Dunicz, Adam JarzQbski i jego Canzoni e concerti, Lwow 1938. K. Swaryczetvska, Adam Jarz^bski, MGG, VI, 1957. Razni autori, Z dzijow polskiej kultury muzycznej, I, Krakow 1958. W. Domanski, Technika instr. utworow A. Jarze.bskego (disertacija), Warszawa 1963. P. Ludwig, Tworczos instr. A. Jarze.bskego na tle wloskiej muzyki skrzypcowej 1 wier ci XVII w. (disertacija), Warszawa 1966. I. A.

JAUSIONS, Paul, francuski muzikolog (Renncs, 15. XI 1834 Vincennes, Indiana, SAD, 9. IX 1870). Benediktinac; zaredio se u samostanu Solesmes, gdje je bio u toku pokret reforme crkvenog pjevanja. Pod vodstvom P. Guerangera zapoeo studij gregorijanskoga korala zajedno sa J. Pothierom; Pothierovo djelo Me'lodies gregoriennes (1880) plod je zajednikoga rada. God. 1864 objavio Directorium ehori monasterii (sa J. Pothierom). Jausionsova je zasluga izvoenje gregorijanskoga korala koje zastupaju benediktinci iz Solesmesa. J. je osnovnim principom gregorijanskoga pjevanja smatrao toniki akcent" (aecent tonique). Popis Jausionsovih radova objavljen je u Bibliographie des
Benedictins de la congrgation de France (1906).
LIT.: Dom Guepin, nekrolog u novinama Semaine religieusc de Rennes, 16. IX 1871. D. Cagin, L'Oeuvre dc Solesmes dans la restauration du ehant gregorien, Rasscgna gregoriana, I I I , 1904. W. Irtenkauf Paul Jausions, MGG, VI, 1957-

JASPER, Bella, madarska pjevaica, sopran (Szony, 18. II 1937 ). Muziki studij (pjevanje, harfa, klavir) zavrila na mu zikoj akademiji Franz Liszt u Budimpeti. Umjetniku karijeru zapoela na Budimpetanskoj operi; od 1960 lanica Opere na Gartner-trgu u Miinchenu, od 1962 u Frankfurtu na Majni i od 1964 na Njemakoj operi u Berlinu (od 1970 komorna pjeva ica). S velikim uspjehom gostovala u Londonu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Beu, Tokiju i dr. Snimila je vie gramofonskih ploa, a istakla se i kao koncertna i oratorijska pjevaica.

JAVA, ples u trodijelnoj mjeri, prilino brza tempa. U dru tvene evropske plesove uao nakon Prvoga svjetskog rata. JAVANSKA MUZIKA. Od svih danas ivih muzikih kul tura jugoistone Azije, javanska je na najviem stupnju po bogat stvu vokalne melodike i sloenosti kompozicija za orkestar. U prvom tisuljeu n. e. bila je j. m. pod kineskim i indijskim utjecajem, zatim arapskim, a od XVI st. i zapadnjakim (portu galskim i nizozemskim). J. m. slui se sa dva tonska sistema: slendro i pelog. Slendro je graen od pet tonova unutar oktave; intervali su priblino jednaki. Skala se re dovito sastoji od dva neto vea i tri neto manja intervala koje evropsko uho obino ispravlja u male terce, odn. velike sekunde. Vei intervali ne maju fiksirano mjesto u ljestvici i mogu se nalaziti na bilo kojem stupnju, samo nikad dva uzastopce. Meutim, odreena se kompozicija na raznim, razliito udeenim instrumentalnim ansamblima (-> Gamelan) izvodi uvijek na isti nain. Stoga se moe rei da se slendro-ljestvica sastoji od jednakih intervala. Sistem peloga na prvi je pogled heptatonski, jer se na instrumentima (koji sviraju kompozicije u pelogu) moe izvoditi sedam tonova u oktavi. Meutim, ti su tonovi samo materijal, iz kojeg se sastavlja nekoliko pentatonskih ljestvica. I pelog-ljestvica se gradi s pomou d'va vea i tri manja intervala; meutim, te dvije skupine jae se meusobno razlikuju po veliini, a veliki se intervali nalaze u ljest vici uvijek na istome mjestu. Evropsko uho pelog-skale ispravlja u nizove s ovim slijedom intervala: mala sekunda, velika sekunda, velika terca, mala sekunda i velika terca. Praksa poznaje tri ljestvice peloga: s poetnim tonom na prvom, odnosno etvrtom ili petom stupnju materijalne (sedmotonske) ljestvice. Vokalna muzika upotrebljava i u slendru (izmeu svih pet tonova) i u pelogu (samo kod velikih intervala) nekoliko meustepena.

256

JAVANSKA MUZIKA JAZZ


sluaju sveenik-narod), koja se javlja i u drugim muzikim formama amerikih Crnaca (npr. u radnoj pesmi). Blues, forma solistike sve-tovne narodne pesme, nastala oko 1870, imala je u nekoliko navrata znatnog uti-caja na jazz (npr. na Boogie-Woogie; (radne pesme) imaju koncizni tekst i vrst radni ritam. U ekstazi izvoenja ova muzika se koristi i za igru. Improvizacija. Muzika amerikih Crnaca je improviza-cijskog tipa. Moda je razlog ovome, pored velike JAZZ-UDARALJKI-, XX S t . priroene improvizatorske sposobnosti, i injenica da Crnci usled svoga socijalnog stanja mogli da se muziki opismene i obrazuju. Improvizacija se, npr. spirituala, izvodila masovno, na melodiju, na tekst i m tam, pri emu se udaljavalo i od prvobitnog raspolo i sadraja. Tako su se u crnakim kvartovima New Orleansa | u crkvi pevale improvizovane duhovne pesme, a posle tog; po lokalima i na ulici na te pesme igralo. Kada su kasnije C dobili mogunost i priliku da se muziki obrazuju, improviz; je ostala kao jedna od bitnih odlika stila. Najea forma je \ ranje melodije i ritma, dok harmonska struktura ostaje ne] menjena. Uz melodijsku i kolektivnu improvizaciju u savremei se free-jazzu susree i slobodna improvizacija. Melodija i harmonija. Kod prvih oblika jazza i u form koje mu prethode, upotrebljavala se evropska dijatonska lesti neto izmenjena crnakim sistemom skala, tzv. blues-lesti koja bi se mogla opisati kao lestvica sa neisto intonira tercama i septimama (c, d, es-e, /, g, a b-h). Terca i septima, zvane blue notes (tune note), nalaze se negde izmeu vclil male terce, odnosno septime. U melodici se esto upotrebi glissando. Harmonija, evropska i funkcionalna, najkonvencio niji je deo jazza. Iako se j. u raznim fazama posluio mno harmonskim sredstvima, etvorozvucima do estorozvukova, a racijom i bitonalnou, on je uvek iao utrtim harmonskim zama. Ritam je smeo i ne obian. U ritmu je najvei udeo crr koga muzikog stila u stvaranju jazza. Sinkopiranje je u ja pravilo i princip. Pogreno bi, meutim, bilo smatrati da su ritma jazza lei u makinalnom naglaavanju slabih taktov doba. Crnako oseanje za ritam mnogo je finije izdiferencirs Ritam jazza nemogue je egzaktno definirati. Jedino se m opisivati dojam gipkosti, elastinosti i otputenosti pored najint zivnije dinamike (timing; feeling; szving). Postoje duboke raz u osnovnim ritmovima pojedinih stilova. Izraz. Izvoenje jazz -muzike je vrlo ekspresivno, pri e se u sviranoj melodiji imitira izraajnost pevanja. Boja tona ja sviraa poseduje veliku koncentraciju izraza i napetost zvuka dovodi do ekstatinog sviranja neto to bi se moglo naz' fanatizmom zvuka. Sa tim u vezi je i izraz hot (vru), koji ozna ne samo jedan od stilova jazza, ve i nain intonacije, u kojo; vaniji ekspresivni kvalitet zvuka od njegove istote; stav hotintonacija esto trai neto nii poetak tona, a zatim po; peno uspinjanje na njegovu pravu visinu. Mnogo se upotreblj: vibrato. Instrumentarij. Svakom, bilo veem ili manjem sastavu, sv stvena je solistika postava. Princip muziciranja nije stvara homogenog zvuka, ve naprotiv isticanje razlika u instrumentaln bojama. Svaki veliki solist ima svoj individualni, nezamen ton. Instrumenti dele se u tri grupe: melodijsku, harmonski ritmijsku. Ansambli pojedinih stilova razlikovali su se po br< i vrsti instrumenata, kao i po pripadnosti pojedinog instrumei ritmijskoj ili melodijskoj skupini. Vaniji instrumenti stari stila bili su truba (kornet) i klarinet, koji je kasnije izgubio vanosti. Bubnjevi se u doba be-bopa obogauju serijom afi kubanskih instrumenata. Gudai, osim violine i kontrabasa, n: imali vanije uloge. Gitara, nekad u ritmi jskoj grupi, danas p
Har-lem Worksongs jump).

Velik dio javanskih djejih napjeva (ako nisu pod utjecajem mu zike za gamelan) temelji se na ljestvici koja nije ni slendro ni pelog, nego ista anhemitonska pentatonska ljestvica koja je, ini se, identina sa starokineskom. Muzika javanskog orkestra gamelana ponekad je sama sebi svrhom, ali mnogo ee ima odreenu funkciju, npr. kao pratnja plesu ili wajangu (javanskom kazalitu). Sadraji kaza linih predstava uzeti su iz indijskih ili jtarojavanskih mitova. Prikazivanja indijskih tema prate se muzikom slendro, a starojavanskih, muzikom pelog; budui da se indijski mitovi izvode mnogo ee, na Javi ima znatno vie slendro-gamelana nego peloggamelana. Na otoku se ukupno n alazi vie od 17 000 orkestara. U brdovitim zapadnim krajevima otoka, gdje ive Sundajci, muzika je neto drugaija; naime, j. m. se dalje razvijala i specijalizirala, dok je muzika Sundajaca preteno sauvala muziko nasljee. Muzika krontjong, koju E vropljani esto smatraju tipino indonezijskom, ak i tipino javanskom, nastala je pod portugalskim utjecajem. U njenu sastavu nalaze se instrumenti sa icama evropskog podrijetla, katkad flauta i tamburin; njima se pridruuje glas koji pjeva malajski tekst. Udomauje se i u javanskim krugovima, na tetu mnogo vrednije domae muzike. Muzika je sastavni dio javanskog ivota; ne samo svetko vanje, nego i najskromniji rad ispunjen je muzikom; ona pripada zajednici.
LIT.: J. Kunst, Hindoe-javaansche Muziekinstrumenten, Studien over javaansche en andere indonesische muzik, II, Weltevreden 1927. Isti, Dc toonkunst van Java, 2 sv., 's Gravenhage 1934 (engl. Hag 1949). 5. Djanco i Ai. M. Darocsman, Krontjongmuziek Contact, 1937. Anonimno, Hoe de krontjong hier geboren werd, Indonesiische Documentatic, 1951. AI. L. Hood, The Nuclear Theme as a Determinant of Javanese Patet, Groningen 1954. J. Kunst, Javanische Musik, MGG, VI, 1957. B. A.

JAVORSKI, Boleslav Leopoldovi, sovjetski muzikolog i pijanist (Harkov, 22. VI 1877 Saratov, 26. XI 1942). Studij kompozicije zavrio 1903 na Konzervatoriju u Moskvi (S. Tanjejev). God. 190616 predavao na moskovskom Narodnom konzervatoriju; 1916ai profesor Kijevskog konzervatorija i 193842 Konzervatorija u Moskvi. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: CmpoeHue My3UKanbH0u penu, 3 sv., 1908; YnpaoKHenuH ti o6pa30eanuu cxeM nadoeozo pumAta, 1915 (II izd. 1928): OcnoeHbie 3AeMenmbi My3UKu, McKyccTBO, 1923. Redigirao udbenik S. Protopopova OjieAtemnu cmpoenun My3biKajibHou penu (2 sv.), 1930. Izdao klavirske suite J. S. Bacha. God. 1964 obj. je prvi svezak knjige BocnoMUHCmun, cmamu u nucb.ita.

JAZZ, potpuno ili delimino improvizovana muzika XX v. proizala iz folklora amerikih Crnaca, u kojoj se elementi evrop ske harmonije i evropsko-afrike melodike stapaju sa afrikom ritmikom i intonacijom. Mesto postanka jazza je na Jugu SAD, gdje je dolo do naroito ivog susreta muzikih idiom a crne i bele rase. Afriki Crnci u Louisiani dolazili su u dodir sa raznim for mama muzike sa narodnim pesmama, salonskim igrama, crkvenom muzikom, vojnikim marevima i dr. Ove forme su bile veinom evropskog porekla. Prilikom interpretiranja tih raznih vrsta, Crnci, veoma muzikalni i sa velikom moi fantazije i improvizacije, daju uvek svoj peat, naroito obojen ritmikim izrazom i tako se stvorio posebni afro-ameriki muziki jezik u oblicima spirituala, bluesa, radne pesme i muzike za igru, koji predstavljaju vrela iz kojih se razvio jazz. Spirituali su narodne duhovne pesme nastale na bazi evropskih crkvenih pesama u crnakoj interpre taciji, a kasnije to su i originalne kompozicije. Karakteristina je antifonalna tehnika izvoenja, tzv. call and rcsponse (u ovom

JAZZ. Crnci metodisti pjevaju duhovne pjesme u Philadelphiji. Akvarel P. P. Svinina, oko 1810

JAZZ
pada preteno melodijskoj. U be-bopu, naprotiv, melodijski se instrumenti, truba i saksofon, ponekad pridruuju ritmijskoj skupini. U najnovije vreme ulaze tu i tamo flauta i oboa u jazz-band. Klavir, mada je na njemu nemogua hot-intonacija, osvojio je zbog mnogih drugih prednosti vrste pozicije u jazzu. Klasini se instru mentarijum u savremenom jazzu obogauje nizom novih, preteno retkih instrumenata, naroito iz folklora raznih zemalja. Tako se u free-jazzu upotrebljavaju alpski rog, sitar, frule i razliite udaraljke. Uz njih se susreu i tradicionalni instrumenti sa elektrinim pojaalima, kao to su gitara, kontrabas, klavir i vibrafon, pa trube i saksofoni (multivider). Sve to pronalazi se zbog novih zvukovnih r eenja, novih boja i izraajnih sredstava. esto se mesa pojam autentinog jazza sa pojmom lagerske muzike za igru. Moderna muzika za igru, detaljno fiksirana notama, je komercijalizovana vrsta, koja se razvila pod uticajem jazza (koji je i sam usko povezan sa igrom), ali se od njega razlikuje i po niem umetnikom kriterijumu i po odsutnosti improvizacije. htorijat i razvoj. Jazz se rodio u New Orleansu na poetku XX v. Osnovu za razvoj jazza ine ve spomenuti oblici, spiritual, blues i radna pesma, nad alje prvi igraki oblik sa sinkopiranim ritmom, ragtime, koji se rairio po New Orleansu oko 1895. To je prvobitno klavirski oblik sa jednostavnom melodijom po karakteru slinom polki ili maru. Crnci su oko 1880 stvorili u New Orleansu svoje prve duvake sastave. Kreativnim stapanjem svih navedenih vrsta sa muzikama za povorke, igre, vonje brodom po Mississippiju i pogrebe nastao je j. new-orleanskog stila. On je u parnom ritmu i sastoji se od tri samostalne linije, izvoene u isto vreme na kornetu (trubi), trombonu i klarinetu uz bateriju, klavir, banjo ili gitaru, kontrabas ili tubu. Tema se uglavnom sastoji od 32 ili 16 taktova u formi AABA, ili je melodija bluesa (ija je shema najee dvanaestotaktna, podeljena u tri grupe od po etiri takta). Tema se nekoliko puta varirano ponavlja. Jedno odsviravanje teme zove se chorus. Polifonija starog jazza vie je kondenzovana tehnika call and responsea, nego kontrapunkt u evropskom smislu. Jedan od stvaralaca new-orleanskog stila (hot-jazz) je Louis Armstrong, do danas najvea linost u historiji jazza. Ameriani-belci u New Orleansu oduevljavali su se ovom muzikom i stali da je imitiraju na nain koji nema crnaku ritam sku vitalnost; ta varijanta naziva se dixieland-jazz. U daljem razvoju dixieland-stil nije ostao iskljuivo beli stil; on openito znai modernizovanje new-orleans-stila. Oko 1920 prebacilo se teite jazza u Chicago. Za ikaki jazz -stil je karakteristino jae isticanje solistike linije, u kojoj se smenjuju razni instrumenti virtuozno tretirani. Tada se uvodi saksofon kao vaan melodijski instrument. Svi dosad navedeni stilovi pripadaju tzv. klasinom jazzu. Oko 1930 Paul Whiteman stvara simfonijski jazz, koji, izvoen sa velikim orkestarskim sastavom, predstavlja vrstu kvali tetne zabavne muzike s primesom jazza. U isto vreme formira se novi stil u jazzu, szving, sa tipinim velikim sastavom (big band) ili malim sastavom. Pojavljuje se vibrafon i itave familije truba, trombona i saksofona. Meu najpoznatije predstavnike ovog pravca idu Benny Goodman, Count Basie i Lionel Hampton. Improvizacija sada iz tehnikih razloga ne moe vie da bude kolektivna, ve se ograniava na soliste. ista improvizacija kul tivie se na eksperimentalnim sastancima malih grupa muziara izvan radnog vremena, na tzv. jam sessions. Formiraju se i combos, mali ansambli od najboljih sviraa velikih sastava. Varijanta bluesa je boogie-zooogie, klavirski stil sa karakteristinim punktiranim pokretom u basu. Na vrhuncu ere swinga (oko 1946) poinje novo doba jazza renesansom klasinog jazza, new-orleanskog stila. Nova posleratna strujanja nastala su kao reakcija na dopadljivu vrstu komercijalizovanog big band swinga. God. 1945 u nonim lokalima Harlema stvoren je nov pravac be-bop. Naziv je dobio po improvizacijskom ponavljanju besmislenih slogova pri scat pevanju: be-bop, be-bop (pevanje ovih ili drugih besmislenih slogova u stilu be-bop naziva se scat-chorusses ili bop-vocals). Prema drugima, naziv je onomatopejski izraz za neobine silazne intervale na kraju fraza. Be-bop se izvodi veinom u malim sastavima, a izvoai, pored talenta za improvizaciju, pokazuju veliku tehniku spremu i poznavanje disciplina ozbiljne muzike. To je stil Crnca-intelektualca. Najznatniji pretstavnici be-bopa su Charlie Parker, Dizzy Gillespie i Thelonius Monk. Nasuprot crnakom, ekstatinom i zagrejanom be -bopu stoji jo noviji stil coll-jazz (hladni j.), nastao oko 1950, mnogo mirniji, u izvesnom smislu apstraktniji i pod prilinim uticajem moder nistikih pravaca ozbiljne muzike. U ovim delima, izrazito kontrapunktski raenim, dolazi do vrhunca obrada materijala teme, koja je vrlo mirna i saeta, a postupno se razvija i dobija vrlo sloenu strukturu. Majstori ovog pravca su: Lee Konitz, Stan Getz i Lennie Tristano. Tristano svoje jazz-koncerte zapoinje uvek sviranjem Bachovih invencija.

257

Progressive jazz pokuava da sjedini j. sa stilom moderne koncertne muzike (Stan Kenton, Woody Herman). On naputa jedinstvo tempa i ritma unutar jedne kompozicije. U Kaliforniji je nastao West Coast jazz, koji izvodi manje kompleksnu, vedriju muziku na tehniki retko savren nain (Gerry Mulligan, Shorty Rogers). Nova njujorka kola (East Coast jazz ili Hard-Bop) je, za razliku od kalifornijske, delo Crnca (nastala oko 1954). U centru panje je blues. Iz toga kruga proizaao je Modem jazz sa svojim cizeliranim kamernim stilom, a da pri tom nije izgubio nita od primarnog muzikanstva (John Lewis, Milt Jackson). Jazz tzv. tree struje, iji su protagonisti John Levvis i Gunter Schuller, pokuava d a ujedini u malom jazz-sastavu ili velikom orkestru elemente jazza i ozbiljne muzike. U Jugoslaviji su se tim pokuajima bavili Boris Papandopulo i Miljenko Prohaska. U razdoblju pedesetih godina javio se, preteno u New Yorku, i tzv. dixielan revival, sa svima karakteristikama starog dixielanda, ali sa modernim ritmom. Poetkom ezdesetih godina iri se i najsavremeniji stil jazza, tzv. free-jazz (Eric Dolphy, John Coltrane, Ornette Coleman, Don Cherry). U traenju novih zvukovnih reenja taj stil unosi u orkestar nove instrumente, esto folklornog porekla. U isto vreme on zanemaruje neke ranije osnovne elemente jazz-muzike, kao npr. stalan ritam i harmonske okvire u improvizaciji. Izvedbe postaju, vremenski, neogranieno duge. Znaajnije linosti u razvoju jazza su: trubai King Oliver, Louis Armstrong, Muggsy Spanier, Bix Beiderbecke, Roy Eldrige, Dizzy Gillespie, Miles Davi, Don Cherry; trombonisti: Jack Teagarden, Tommy Dorsey; klarinetisti: Sidney Bechet, Johnny Dodds, Benny Goodman, Woody Herman, Buddy de Franco; altsaksofonisti: Benny arter, Charlie Parker, Lee Konitz; te-norsaksofonisti: Coleman Hawkins, Bud Freeman, Lester Young, Stan Getz, Ornette Coleman, John Coltrane; pijanisti: Fats Waller, Art Tatum, Count Basie, Duke Ellington; pevai: Bessie Smith, Billy Holiday, Ella Fitzgerald, arah Vaughan, Billy Eckstine; bubnjari: Baby Dodds, Chick Webb, Max Roach, Art Blakey, Elvin Jones, Gene Krupa; gitaristi: Django Reinhardt, Charlie Christian, Billy Bauer, Les Paul. Za razvoj i popularisanje jazza naroito su veliku ulogu odigrali radio i gramofonske ploe. J. je uticao i na neka dela ozbiljne muzike. Takav uticaj vidimo u kompozicijama I. Stravinskog (Histoire du Soldat; Ragtime za mali orkestar; Piano Rag-Music; Ebony Concerto), A. Honeggera, M. Ravela, P. Hindemitha, E. Satiea, D. Milhauda, K. Weilla, E. Kfeneka i dr. G. Gershwin je jedan od onih koji su taj stil usvojili kao svoj umetniki stil i j. provejava kroz sva njegova dela (opera Porgy and Bess; klavirski koncert; An American in P ari; Rhapsody D Sn in Blue). - Jugoslavija. Jazz se u Jugoslaviji javlja polovinom dvadesetih godina, kada poinju djelovati sastavi Milutina Negodea u Ljub ljani (1922), Zvonimira Bradica u Zagrebu (1923) i Milana Pavlovia u Beogradu (1925). Od jugosla venskih gradova najaktivniji bio je Zagreb, gdje se osnivaju orkestri, najvie studentsko-amaterski. Tako uz Bingo Boys Zvonimira Bradica, pojavljuju se Kiby i Mickey Mouse Uroa Jurkovia, The Rhythm Boys (B. Hoffman, K. Radinger), The Dezvils (Moa Marjanovi), Colibri (Kreimir Kovaevi) i dr. Od jazz -muziara istakli su se: Bojan Hohnjec Johan i Johnny Remenar, Branko Kralj, Charlie Pavli, Ingo Donat, Srdan Krizman, Sreko Tekauc, Vladimir Franceti, Joe Novak, Samuel akes, Jeni Odhazel, pjevaica Nina Selak i dr. Odmah nakon Osloboenja Radio -Zagreb organizira jazz-orkestar pod vodstvom Zlatka ernjula, a zatim se osnivaju plesni i jazz orkestri kojima su na elu Milivoj Kerbler, Boris Sorokin, Miljenko Prohaska, Branko Kenda, Mihajlo varc i Nikica Korbar. Uz njih male sastave vode Vladimir Bobevi, Tomica Simovi i dr., a pedesetih se godina javljaju nova imena, medu kojima Zvonimir Skerl, Stanko Brichta, Draen Boi, Radan Bosner, eljko Posari, Marijan Domi, Branko Stiploek i Petar Spasov. God. 1959 utemeljen je Zagrebaki jazz -kvartet, dosad nesumnjivo najznaajniji jazz sastav u Jugoslaviji, a 1960 skupina entuzijasta osniva Jugoslavenski jazz festival na Bledu (od 1967 u Ljubljani). Medu pojedincima se istiu Boko Petrovi, Miljenko Prohaska, Ozren Depolo, Ladislav Fidri, Davor Kajfe, Io Kelemen, Stanko Selak i dr. Nakon Negodeova sastava u Ljubljani je prije rata za razvoj jazz-muzike bio najzasluniji Bojan Adami, koji je ve 1932 vodio vlastiti orkestar. U to doba sastav Johny vodi Danilo vara, a isticao se i saksofonist Milo Ziherl. Od ansambla treba spomenuti: Rony Nevj Star, Nocturno, Odeon, Ajax, New Boys i Akordeon. Samo Hubad utemeljio je 1939 u Ljubljani i vodio sastav Siving Rhythm. Za razvoj jazz-muzike u Sloveniji zasluan

MUZ. E., II, 17

258

JAZZ JEANNIN
Ein Essay, Miinchen 1957. A. M. Dauer, Der Jazz. Seine Urspriinge seine Entwicklung, Kassel 1958. A. Francis, Jazz, Pari 1958. R. Harrh Rust, Recorded Jazz: A Critical Guide, London 1958. Zbornik Kings of London 1959. J. Gonda, Jazz, Budapest 1965. A. Clargeat, Dictioni du jazz, Pari 1966. M. Perrin, Histoire du jazz (Encyclopedie Larou Pari 1966. L. Feather, The Encyclopedia of Jazz in the Sixties, New 1966 67. G. T. Simon, Big Bands, New York 1967. J. E. Berendt, Jazzbuch. Von Nevv Orleans bis Free Jazz, Frankfurt a. M. i Hamburg 1 C. G. Herzog zu Mecklenburg, International Jazz-Bibliography, Strasb i Baden-Baden 1969. B. Jargensen i K. Sandvej, Jazz, Kabenhavn 196c C. Bohldnder i K. H. Holler, Reclams Jazzfiihrer, Stuttgart 1970. Dek Krali, Mazur, Vrdoljak i Skale, Eseji o jazzu, Ljubljana 1972. M. Ma:

je klub i orkestar Veseli berai (Oto Jugovec). Uz navedene muziare istakli su se jo Tone Martinc, Aleksander Skale, Duan Weble, Miha Gunzek, Leo Ponikvar, Duan Prevorek i dr. Nakon rata osnovan je Plesni orkestar Radio-Ljubljane pod vodstvom. Bojana Adamia, koji se uvrstio u vodei slovenski jazzsastav, iako se uz jazz preteno bavi plesnom muzikom. Od 1955 djeluje i Ljubljanski jazz-ansambl, a malo zatim Studentski plesni orkestar. Na prvim jazz-festivalima na Bledu sudjelovali su muziari Urban Koder, Borut Buar, Ati Soss, Jure Ro -benik, Mojmir Sepe i dr., koji su se uvrstili u prve redove slovenske jazz-muzike. Kasnije se javljaju Joe Privek, danas di rigent Plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, i Janez Gre-gorc, voa sastava Ad hoc i nastavnik na Institutu za jazz-muziku Visoke muzike kole u Grazu. Uz Franceta Kapusa, dirigenta Studentskog jazz-orkestra, medu mladim slovenskim muziarima se istiu trublja Pero Ugrin i trombonist Mi so Trtnik, a od ansambla Mladi levi. God. 1928 osnovan je u Beogradu Jolly Boys (Mile Marjanovi), a kasnije ansambl Sado i 1933 Melody Boys (M. Marjanovi). U razdoblju izmeu dva rata veoma je popularan bio harmonika Miodrag tule Jovanovi, koji je 1937 prvi u Srbiji uveo swing; uz njega su aktivni bili jo ore Karaklaji, Aca Fetkovski, Ilija Geni, Miodrag Ili Beli, Bora Simi i dr. Po slije rata prvi jazz-orkestar sastavio je Mladen Gutea, a u ansamblu Dinamo pod vodstvom Vojislava Sirnica svirali su Vojislav Donovi, Milan Stojanovi, Predrag Ivanovi i Bora Rokovi; 1953 Vojislav Simi preuzeo je od Mladena Gutee ansambl na Radio -Beogradu koji se tada slubeno nazvao Jazz -orkestar. U daljem razvoju broj jazz-muziara se poveao. M edu njima su Robert Hauber, Mirko ouc, Karlo Taka i Aleksandar Neak, a neto kasnije jo Mihajlo ivanovi, Spasa Milutinovi, Eduard Sadjil, Branko Pejakovi, Milorad Pavlovi i Duko Gojkovic. Jazz-orkestru RTB pridruio se kasnije veliki ansambl KUD Branko Krsmanovi koji je vodio Milan Kotli. Uz njih u Beo gradu djeluju vokalni kvartet Predraga Ivanovia, sekstet Mirka ouca i kvintet ae Subote. Od pojedinaca istiu se pijanisti Vasilije Beloevi, Vladimir Vitas i aa Radoji, saksofonisti Dragoljub Davidovi i Milivoje Markovi, bubnjar Branislav Kovaevi, kao i sastav iz Kragujevca 7 mladih. Meunarodnu reputaciju stekli su srpski jazz-muziari Duko Gojkovic, Milorad Pavlovi, Branko Pejakovi, Bora Rokovi i Branislav Kovaev, Osim u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu jazz-muzika njegovala se u Novom Sadu, Sarajevu, Karlovcu i Kranju, kao i u nekim drugim jugoslavenskim gradovima.
LIT.: R. Goffin, Aux frontieres du jazz, Pari 1931. H. Panassie, Le Jazz Hot, Pari 1934. E. Levi i G. Testoni, Introduzione alla muica di Jazz, Milano 1938. W. Hobson, American Jazz Music, 1939. F. Ramsey jun. i Ch. E. Smith (izdavai), Jazzmen, New York 1939. A. Coeuroy, Histoirc generale du jazz, Pari 1942. H. Panassie, The Real Jazz, New York 1942 (skraeno izd. La Musique de Jazz et le Swing, Pari 1945). R. Goffin, Jazz, from the Congo to the Metropolitan, New York 1944. E. Willems, Le Jazz et l'oreille musicale, Geneve 1945. E. Bernhard i J. de Vergnics, Apologie du jazz, Bruxelles 1945. R. Blesh, Shining Trumpets, a History of Jazz, New York 1946. R. Goffin, Jazz, from Chicago to Swing, London 1946. A. Hodeir, Le Jazz, cet inconnu, Pari 1946. W. Sargeant, Jazz: Hot and Hybrid, New York 1946.. M. Mezzrozu i B. Wolfe, Reallv the Blues, New York 1946. J. Sypniewski, Ein Problem der Gegenwartsmusik: Jazz unter besonderer Beriicksichtigung des svmphonischen Jazz (disertacija), Ziirich 1947. G. Criel, Swing, Pari 1948. 5". Finkelstein, Jazz: a People's Music, New York 1948. R. Goffin, Nouvelle histoire du jazz, du Congo ou Bebop, Bruxelles 1948. . A. Hodeir, Introductoin a la musique de jazz, Pari 1948. L. Cerri, Jazz-musica d'oggi, Milano 1948. J. Lang, II Jazz (Jazz in Perspective), Milano 1950. C. Bohldnder, Jazz-Harmonielehre, Frankfurt a. M. 1950. J. E. Berendt, Der Jazz. Eine zeitkritische Studie, Stuttgart 1950. A. Lomax, Mister Jelly Roll, New York 1950. H. Panassie, Discographie critique des meilleurs disques du jazz, Pari 1951 (novo izd. 1958). M. Bouvier-Ajam, Connaissance du jazz, Pari 1952. L. Malson, Les Maitres du jazz, Pari 1952 (III izd. 1958). H. Nathan, The First Negro Minstrel Band and Its Origins, 1952. H. Panassie, La veritable musique de jazz, Pari 1952. Isti, Quand Mezzrow enregistre, Pari 1952. D. Schulz-Kohn, Wesen und Gestalten der Jazz -Musik, 1952. B. Ulanov, A Historv of Jazz in America, New Yor k 1952 (franc. prijevod. Pari 1955). J- E. Berendt, Das Jazzbuch. Entwicklung und Bedeutung der Jazzmusik, Frankfurt a. M. i Hamburg 1953. W. Laade, W. Ziefle i D. Zimmerle, Jazz-lexikon, Stuttgart 1953. G. Legrand, Puissance du Jazz, Pari 1953. G. C. Testmii, Enciclopcdia del jazz, Milano 1953. W. Tzviltenhoff, Jugend und Jazz. Ein Beitrag zur Klarung, Mainz 1953. A. Hodeir, Hommes et Problemes du Jazz, Pari 1954. C. Bohldnder, Das Wesen der Jazzmusik, Frankfurt a. M. !954- H. Panassie i M. Gautier, Dictjonnaire du Jazz, Pari 1954. R. G. Reisner, The Literature of Jazz. A Preliminarv Bibliographv, Ncw York 1954. H. Panassie, Petit guide pour une discoteque de jazz, Pari 1955. A. P. Merriam, A Bibliographv of Jazz, Philadelphia 1955. L. Hughes, The First Book of Jazz, New York 1955. L. Feaiher, The Encyclopedia of Jazz, New York 1955 ( I I izd. 1960). W. Grossman i J. W. Farell, The Heart of Jazz, New York 1956. A. Heerkens, Jazz, London 1956. 5. Longstreet, The Real Jazz. Old and New, Louisiana 1956. A. Morgan i R. Horricks, Modern Jazz: a Survey of Developmcnts since 1939, London 1956. H. Panassie i M. Gaptier, Guide to Jazz, London i Boston 1956. M. W. Stearns, The Story of Jazz, New York 1956. B. Holiday i B. Dufty, Lady Sings the Blues, Ncw York 1956. L. Armstrong, B. Beiderbecke i D. Ellington, Ecoutez-moi ca. L'Histoire du jazz racontee par eux qui l'ont faite, Pari 1955. J. E. Berendt, Variationen tiber Jazz. Aufsatze, Miinchen 1956. E. Condon i R. Gehma/i (redaktori), Eddi Condon's Treasurv of Jazz, New York 1956. W. Burkhardt, Jazz, MGG, VI, 1957. B. Ulanov, A Handbook of Jazz, New York 1957. 6\ Longstreet i A. M. Dauer, Knaurs Jazzlexikon, Miinchen i Ziirich 1957. J. E. Berendt, Blues.

JAZZ AT THE PHILHARMONIC (JATP), ansambl ji muziara koji je 1942 organizirao producent N. Granz. Prv koncert odran 1944 u Los Angelesu u dvorani Philharmt Auditorium po kojoj je dobio i ime. Otada JATP prireuje konci na turnejama po SAD, Australiji, Evropi i Japanu. Ansar je postigao veliku popularnost slobodnim improvizacijskim r ziciranjem na nain > jam session. Mnogi poznati jazz-muzi< bili su lanovi JATP (D. Gillespie, L. Young, O. Peterson, Fitzgerald, C. Hawkins). JEAN-AUBRY, Georges, francuski muziki pisac i k: evnik (Le Havre, 13. VIII 1882 Pariz, 14. XI 1949). Od i< putovao po Evropi i svojim predavanjima pridonosio upoznava suvremene francuske muzike. U Londonu izdavao asopis '. Chesterian (191930).
DJELA: Claude Debussy et la musique moderne en Angleterre, SIM, li La Musique francaise d'aujourd'hui, 1910; La Musique et les nations, 1922; Centenaire de la Malibran, Revue de Pari, 1936; Necrologie de M. Ravel, Cr rion, 1938; Claude Debussy, Lettres a deux amis (sa R. Godetom), 1942; At Gide et la musique, 1945. Brojni lanci u asopisima The Musical Times i r Chesterian. LIT.: L. de Sugar, Georges Jcan-Aubry, MGG, VI, 1957.

JEANMAIRE, Rene (Zizi), francuska plesaica (Pari, 20. 1924 ). Klasini balet uila kod A. Volinina i B. Kniaseff: u Baletnoj koli 1 riske opere. Ples; ku karijeru zapo u Soirees de Pa 1944 45. God. 1 g nastupila u bali Aubade (Poulenc) ansamblom Nouve Ballet de Monte-Ct lo. Najvei uspjel internacionalnu s: vu postigla 1949 baletu Carmen (I zet) s trupom Bal de Pari R. Petif God. 1950, muzi kom komedijom 1 Croquese de diaman zapoinje novo po lavlje njene umjetr ke karijere kao pj vaice i filmske di (filmovi: Hans Cn tian Andersen, Foh Bergere) i kao bro< vejskog stara (T. Girl in the Pit Tights, 1953). Ga 1961 nastupala Parizu u music-hal R- JEANMAIRK kao Carmen u baletu na muziku Alhambra, a od 1963 G. Bizeta, London 1949 takoer i u Thedtre National Populai (TNP) u Parizu i dr. JEANNIN, Jules Cecilien, francuski muzikolog (Marseill 6. II 1866 Hautecombe, Savoie, 15. II 1933). Benediktina studirao na Konzervatoriju u Marseilleu. Orgulja samostana Hautecombeu; proveo nekoliko godina u Siriji, gdje je uspi zapisati oko 900 melodija sirijskoga crkvenog pjevanja. Na ti melju vlastitih istraivanja nastalo je njegovo glavno djelo, zbi: ka sirijskih i kaldejskih liturgijskih melodija. Dok su Jeannino\ zasluge za prouavanje sirijske muzike bile svugdje priznate, nje gova ritmika interpretacija gregorijanskoga korala izazvala j otar otpor benediktinaca iz Solesmesa, osobito A. Mocquereau;
DJELA: Le Chant liturgique syrien, Journal asiatique, 1912 13; La Pr, nonciation romaine du latin (polimique, histoire, pratique), 1913; L'Octoech syrien. Elude historique, etude musicale, Oriens Christianus, nova serija, II 1913; Melodies liturgiques syriennes et chaldeennes, 2 sv., 1925 i 1928 (sa J. Pi yadeom i A. Chibas-Lassalleom); Eludes sur le rythme gregorien 1926; Rythn gregorien. Reponse d Dom Mocquereau, 1927; Accent bref ou accent long en cha> gregorien, 1929; Nuove osservazioni sulla ritmica gregoriana, 1930; La Que tion rythmique gregorienne, RM, 1930; Rapport de l'accent latin et du rytme mi sical au moyen age, 1931; L'Origine des modes gregoriens, Revue du chant gn gorien, 1931 i dr.

JEANNIN JEHAN DE GRIEVILER


LIT.: L. Bonvin, Dom Mocquereau versus Dom Jeannin, Gregorius -Blatt, 1926. P. Wagner, Recenzija Jeanninova izdanja sirijskih i kaldejskih liturgij skih melodija, ZFMW, 1926 27. L. Bonvin, Der gregorianische Rhythmus nach den Forschungen Dom Jeannins OSB, KMJB, 1930. Isti, Dom Jeannins Schrift Kurzer Akzent oder langer Akzent im gregorianischen Gesang, ibid. G. M. Sunol, Introduction a la Paleographi e Musicale Gregorienne. Pari 1935- W. Irtenhauf, Jules Jeannin OSB, MGG, VI, 1957.

259

JEANSON, Bo Gunnar, vedski muziki pisac (GSteborg, 10. X 1898 Stockholm, 20. I 1939). Studirao na Konzervatoriju i na Filozofskom fakultetu (historija muzike) u Stockholmu (T. Norlind); doktorirao 1926. Od 1926 docent za historiju muzike na Visokoj koli u Stockholmu; 192730 urednik asopisa Svensk Tidskrift for Musikforskning.
DJELA: August Soderman, 1926; Musiken genom tiderna, 2 sv., 1927 31 (sa J. Rabeom; III izd. 1946); Gunnar Wenncrberg som musiker, 1929; lanci. LIT.: C. Brodin i C.-A. Moberg, u asopisu Svensk Tidskrift for Musik forskning. 1939.

1642 postao muziki upravitelj na dvoru grofa od Hanau -Miinzenberga. Odgojen u sreditu njemake ranobarokne pjesme, u Niirnber gu, J. je jedan je od prvih njemakih muziara koji su putovali u Italiju. Glavno mu je djelo zbirka svjetovnih pjesama Stuentengartlein za koje je, po svemu sudei, sam spjevao tekstove. To su iste strofne pjesme, vrijedne osobito zbog jednostavnog pu kog izraza i vanredne usklaenosti muzike s rijeima. Oblikovane su u osnovi kao homofoni diskantski stavak koji mjestimice djeluje posve monodijski. Melodijske i harmonijske varijante, ritmika leernost i krianje glasova upuuju na utjecaje talijanske canzonette. Zbirka sadri i lirske stavke motetskog k araktera i plesove (allemande i galliarde).
DJELA: Studentengartleins Erster Theil, Neuer lustiger zveltlicher Liedlein mit 3, 4 und 5 Stimmen, 1605; Studentengartleins Ander Theil... za 4 5 glasova, 1614; Schone ausserlesene liebliche Tricinia, hiebevor von Laurentio Medico in Wellscher Sprach aussgangen..., 1610 (zapravo preradba, odnosno njemaki prijevod talijanskih canzona don Lorenza Medicija). Geistliche Psalmen und Kirchengesa'ng... D. Martini Lutheri und anderer frommen Christen,... za 4 glasa, 1607 (proireno izd., 1629); Anddchtiges Bettbiichlein, 1631 i druge tiskane zbirke, izgubljene. NOVA IZD.: sveukupno izd. zbirke Studentengarllein obj. R. Gerber (Das Erbe Deutscher Musik, XXIX, 1958); 26 kompozicija iz zbirke Geistliche Psalmen und Kirchengesdng obj. L. Schoeberlein (Schats des liturgischen Chorund Gemeindegesangs, IIII, 186572). LIT.: P. Epstein, Die Frankfurter Kapellmusik zur Zeit J. A. Herbst's, AFMW, 1924. W. Vetter, Das fruhdeutsche Lied, I. Munster i. W. 1928. G. Gieseke, Johannes Jeep. Der Braunschweigische Orpheus, Zeitschrift der Gesellschaft fiir niedersachsische Kirchengeschichte, 1936. W. Jeep, Die Familie Jeep, 1540 1940, Bremen 1940. W. Brennecke, Johann(es) Jeep, MGG, VI, 1957. Isti, Die I.eichenpredigt auf J. Jeep, AFMW, 1958. I. A.

JEDINKA (svirala, veglica, altva, kavela, urlik), jednocijevna svirala s piskom. Gradi se uglavnom u dva oblika: u prvomu je rupa glasnica (labium) izrezana na prednjoj strani prebiraljke, na kojoj su ueene i rupice za prebiranje; na dru gom obliku ta je rupa glasnica izrezana na stranjoj strani pre biraljke. Prvi je oblik jedinke jednostavniji i proireniji. Paljeni ukrasi prevladavaju u Hrvatskom Zagorju, a rezbarije u nekim drugim krajevima. Najdotjeranije su rezbarije u Bosanskoj Krajini, oko Rame i u iroj okolici Petrinje u Hrvatskoj. Dobro ugodena jedinka daje tonove dur-ljestvice; temeljni je ton ovisan o duini zvune cijevi. Na malu sapu tonovi su tihi i njeni, a na veliku sapu (u gornjoj oktavi, izvedeni jaim puhanjem) puniji i dosta prodorni. Poseban oblik jedinke urlik s tubastom plosnatom glavom i prebiraljkom koja je po sredini odebljala preuzet je ili je nastao pod utjecajem istonjakog kulturnog vala; urlik se nalazi u Bosni, Hercegovim i u Vrlikoj krajini podno Dinare.
LIT.: B. irola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. Isti, Kako se grade veglice. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena JAZU, 1932. B. a.

JEDINSTVO, srpsko pjevako drutvo u Kotoru. Osnovali ga kotorski pjevai koji su 18. X 1830 prisustvovali na Cetinju sahrani crnogorskog mitropolita Petra I Petrovia Njegoa, zbog ega su ih, po povratku, austrijske vlasti uhapsile sa vodom Tripom Marinoviem na elu. Odobrenje za rad drutva Austrijanci su odugovlaili devet godina, do 1839, kada drutvo zvanino poinje sa radom. Prvi horovoda bio je eh Bure, dirigent vojne muzike. Tada je muki hor brojio 50 lanova, a ograniavao se na crkvenu muziku. Drutvo je postojalo do 1941 i unato svim tekoama (naroito u vrijeme prvog i drugog Krivoijskog ustanka, 1869 i 1882, kao i oslobodilakih ratova 187678) bilo je vrlo aktivno (orkestar osnovan 1866, enski hor 1865 i na kraju mjeoviti). Meu horovodama Jedinstva istakli su se Niko uak (1843-52), piro Jovovi (185269), piro Ognjenovi, Spiridon Jovovi, Jerolim Fiorelli, Antun ulc i Jovo Kadija.
LIT.: J. v. Budin, Pregled rada Srpskog pjevakog drutva Jedinstvo u Kotoru od 1839 do 1929, Kotor 1929. A. B., Proslava stogodinjice Srpskog pjevakog drutva Jedinstvo, Zetski glasnik, 1939, br. 776. R. .

JEFFRIES (Jeffreves), George, engleski kompozitor (? Little Weldon, V ili VI 1685). lan Kraljevske kapele i orgulja u Oxfordu, od 1648 u slubi lorda Hattona u Little Weldonu. U njegovoj muzici, kao i u muzici njegovih suvremenika, vidljivo je kolebanje izmeu stroge upotrebe kontrapunktskog stila iz elizabetanskog doba i slobodnijeg sloga koji vodi prema drami restauracije.
DJELA: 8 fantazija za 3 viole; fantazija za 2 viole i orgulje. Muzika za maske (masques) i komedije. Kantata Felice pastorella; petoroglasni zborovi; dueti i terceti; dijalozi. Brojni moteti; servicei; anthemi. LIT.: M. Tilmouth, George Jeffries, MGG, VI, 1957. JEFFRIES

(Jeffreys), Matthevv, engleski kompozitor (?, XVIXVII st.). Predak, a moda i otac Geor gesa Jeffriesa. Ime mu se prvi put spominje 1583 u jednom kupoprodajnom dokumentu kaptola katedrale u Wellsu s naslovom vicar-choral, a ubrzo zatim postao je master of the Choristers. God. 159394 podijeljen mu je naslov Bachelor of Music u Oxfordu. U to je doba mogao biti orgulja ili muziar jedne od kapela oxfordskih koleda. Od njegovih kompozicija sauvalo se u rukopisu 9 anthema za 5 6 glasova i 2 servicea. Stilski ta djela pripadaju kasnom XVI st., izuzev dva anthema koji ve poprimaju novi oblik verse anthema sa solistikim partijama. Muziki izraz je prirodan, svje i svjedoi o majstorovu smislu za vokalne koloristike efekte.
LIT.: P. G. le Huray, Matthevv Jeffries, MGG, VI, 1957.

JEDNOGLASJE -> Monofonija JEDNOSTRANI POMAK (lat. motus obliquus; njem. Seitenbemegung, tal. moto obliquo), u dvoglasju ili vieglasju, nain kretanja glasova (dionica): dok jedan glas ostaje nepokretan, drugi se kree uzlazno ili silazno, iznad ili ispod njega. Karakteristian je primjer Organum suspensum iz vremena Guida Aretinskog:

JEHAN BRETEL, francuski trouvere (oko 12101272). Potomak vrlo ugledne i imune graanske obitelji iz Arrasa. lan arraske Confrerie de Jongleurs i Prince du Pui. Morao je biti dulje na elu drutva pjesnika i pjevaa, jer su se njihova natjecanja u Arrasu (-> Puy) pod njegovim vodstvom razvila u sredite li terarne djelatno sti sjevernofrancuskog podruja u drugoj polo vini XIII st. Ostavio je 6 chansona (samo stihovi) i 92 natjecateljske pjesme, jeux partis, s odgovarajuim napjevima.
LIT.: G. Raynaud, Les Chansons de Jehan Bretel, Bibliotheque de l'Ecole de Chartres, 1880 (sa tekstovima chansona). A. Guesnon, Nouvelles recherches biographiques sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1902. A. Langfors, Recueil general des Jeux partis, Pari 1926 (sadri novo izd. jeux partis). F. Gennrich, Jehan Bretel, MGG, VI, 1957.

J. p., u kojemu samo jedna dionica realno kontrapunktira, najmanje je znaajan kontrapunktski pomak. Ipak, i on moe pro izvesti jak uinak (npr. u tzv. Orgelpunktu na kraju fuge). B. S. JEEP (Jepp), Johann (Johannes), njemaki kompozitor (Oransfeld, Hannover, 1582 Hanau, 19. XI 1644). Zborski djeak Dvorske kapele u Celleu, oko 1600 otiao u Niirnberg, zatim u Altdorf, po svoj prilici radi daljnjih studija. Neko vrijeme na putovanjima u Francuskoj i Italiji, 1613 dobio je mjesto muzikog upravitelja na dvoru grofa Friedricha von Hohenlohe u Weikersheimu (Wiirttemberg). Od 1635 zamjenjivao je J. A. Herbsta u slubi orguljaa stolne crkve u Frankfurtu (Main) i, poto ga je Herbst preporuio za nasljednika, imenovan je 1637 dirigentom i orguljaem. God. 1640 nastanio se u Hanauu i

JEHAN DE BRAINE, francuski trouvere (oko 11951240). Sin grofa Roberta II od Dreuxa. God. 1224 naslijedio Vilima V od Macona i Vienne. Umro je za kriarskog rata, 1240. Od njega su sauvane 3 chansone s odgovarajuim melodijama; jedna je pastourelle.
LIT.: H. Petersen Dyggve, Onomastique des Trouveres, Annales Academiae Scientiarum Fennicae, B XXX, 1. Helsinki 1934. F. Gennrich. Jehan de Braine, MGG, VI, 1957.

JEHAN DE GRIEVILER, francuski trouvere (XIII st.). Moda rodom iz Grievillers-les-Bapaumea. Pripadao je svjetovnom kleru. Oko 1253 lan Confrerie des Jongleurs et Bourgeois d'Arras. Na pjesnikim natjecanjima u Arrasu (Pui d'Arras) natjecao se vie puta kao partner Jehana Bretela (u 24 jeux partis), a izazvao ga je, medu ostalima, Adam de le Halle. Ubraja se meu najmarkantnije linosti pjesnikog kruga iz Arrasa. Sauvano je oko 30 njegovih jeux partis i 8 chansona s melodijama.

260

JEHAN DE GRIEVILER JEKA


(1786 1 867). Najstariji od njih izuio je zanat kod Hamai i zatim radio kod dresdenskog graditelja orgulja i klavira J. ' Kavsera. God. 180206 sva su tri brata bila zaposlena kod K sera. Poslije su utemeljili u Dresdenu vlastitu tvrtku Jehm Gebr. i radili najvie po Saskoj i ekoj. Najznaajnija su im dj( orgulje gradske crkve u KSnigsteinu (Elba) sa 37 registara manuala (1811), zatim u spomen-crkvi u Lauensteinu (Erz birge) sa 20 registara i 2 manuala (1818) te obnavljanje pojedi vrijednih orgulja Z. Hildebrandta (Dresden-Neustadt, Dreikon, kirche, 1833) i G. Silbermanna (Dresden, Frauenkirche, 18^ Najmlai brat, Johann Gottlieb, osamostalio se i 1839 otvc radionicu u Zvvickauu; on je sagradio nove orgulje u mjes crkvi sv. Marije sa 40 registara i 2 manuala (183942) i v vrijedne orgulje u Elsterbergu (s bratom Johannom Gotthelfc sa 34 registra i 2 manuala (1848). Naslijedio ga je sin Karl Edu, pod ijim se vodstvom radionica u Zvvickauu odrala do 18 God. 1862 Karl Eduard je preuzeo i tvrtku J. u Dresdenu oda je izvodio gradnje svojih velikih djela: u Dresden-Plauenu, gulje u Auferstehungskirche sa 47 registara i 3 manuala (1878) Chemnitzu, u crkvi St. Pauli (1881), sa 46 registara i vanreci uspjelom dispozicijom (niz alikvota, miksture). Naslijedili su ga sinovi Emil (18541940) i Bruno koji su bavili mnogo pregraivanjem, odnosno modernizacijom stari orgulja. Od njihovih novih instrumenata izdvajaju se orgulje Eisenachu u crkvi St. Georga sa 75 registara, 3 manuala i elektr nom trakturom, u starom baroknom prospektu (1911). Od 1935 tvrtku vode dva Emilova sina: orguljar Heinr, Otto i trgovac Paul Rudolf. Oni su izmeu 1935 i 1955 izgrac 219 novih orgulja, meu ostalim u Zavjetnoj crkvi u Rosenth; sa 40 registara i 3 manuala (1949), u Annenkirche u Dresdenu 47 registara i 3 manuala (1951) i u Tanumu (vedska) sa 18 i gistara i 2 manuala (1955). Osim toga su se posvetili (od 19; restauraciji mnogih vrijednih starih instrumenata, a u novije dc grade ponovno orgulje na principu zranicas pomicaljkama (Schh laden), tako u Visokoj muzikoj koli u Leipzigu 1951 gdje su u intonaciji i menzuriranju ugledali u Schnitgera. Prema evidenciji koja see do 1944, tvrtka J. izgradila je 6. jo uvijek postojeih orgulja i to veinom veeg formata. Za n in gradnje Jehmlicha karakteristino je da se uglavno m d: klasinog orguljskog tona, nadovezujui se na tradiciju Silbf manna. Stoga su jo oko 1890 gradili instrumente s mehanike trakturom na principu zranica s pomicaljkama.
LIT.: F. Oehme, Handbuch iiber altere und neuere beriihmte Orgelwe: in Sachsen von 1710 an bis zur Gegenwart, 3 sv., 1889 97. M. Allihn, I vielfach freie Kombination in der Jehmlichschen Form, Zeitschrift fiir Inst: mentenbau, XXXI, 419. E. Flade, Die Orgelbauerfamilie Jehmlich in Dresc und Zwickau, Zeitschrift fiir Kirchenmusiker, 1934. Isti Jehmlich, MG VI, 1957. I. A.

LIT.: A. Ldngfors, Recueil general des Jeux partis, Societe des anciens textes francais. Pari 1926 (sadri novo izd. jeux partis). M. Spaziani, Le Canzoni di Jehan de Grieviler, troviero del secolo XIII, Cultura Neolatina, 1954 (s tekstovima chansona). F. Gennrich, Jehan de Grieviler, MGG, VI, 1957.

JEHAN DE NUEVILE, francuski trouvere (oko 1200 prije 1250 ili 1253). Potjee iz roda plemenitaa, gospodara od Nuevilea koji su imali sjedite u mjestu NeuvilleVitasse blizu Arrasa. Pripisuje mu se 9 pjesama sauvanih u rukopisnom chan sonnieru parike Bibliotheque Nationale (fonds francais 844). Jedna je od njih pastourelle, a jedna tualjka (complainte), to je jedinstveni primjerak te vrste oblikovane prema provansalskom planhu (planctus), ali prilagoene sjevernofrancuskom duhu. Samo su tri pjesme sauvane s napjevima.
NOVA IZD.: tekstove obi. M. Richter (Die Lieder des altfranzosischen Lyrikers Jehan de Nuevile, disertacija, 1904). LIT.: A. Guesnon, Publications nouvelles sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1909. F. Gennrich, Jehan de Nuevile, MGG, VI, 1957.

JEHAN ERART, francuski trouvere (oko 1205 1258 ili 1259). Graanskog podrijetla i po zvanju pjesnik; iz njegovih se posveta vidi da je bio povezan s bogatim graanima Arrasa, koji su ga vjerojatno potpomagali. Sauvano je 25 Erartovih pje sama i to u 60 razliitih verzija, od ega 59 s melodijama. Taj razmjerno velik broj rukopisa govori da su njegove melodije bile vrlo popularne to potvruje i injenica da su neke posluile za uzor drugim autorima. Po sadraju to su ljubavne chansone, pas tourelle, tualjke i scene pukih sveanosti, te moteti. Stihovi su umjetniki vanredno dotjerani, jezino bogati, a uz to izraajno neposredni i prirodni.
LIT.: A. Guesnon, Nouvelles recherches biographiques sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1902, 159. F. Gennrich, Jehan Erart, MGG, VI, 1957. G. Muraille, Le Duc Henri III de Brabant et le trouvere Jehan Erart, Les lettres romanes XII, 1958.

JEHAN MONIOT DE PARI, francuski trouvere (XIII st.). ivio vrlo vjerojatno u Parizu i bio redovnik, to se moe zakljuiti iz dodatka imenu Moniot (deminutiv od franc. moine). Sauvano je od njega 9 chansona s odgovarajuim melodijama i to u 29 rukopisnih verzija teksta sa 28 melodijskih verzija. Pjesme imaju posve individualan karakter, neuobiajen u toj vrsti poezije. Sve su s refrenom to znai da se ubrajaju u drutv ene pjesme kojima su refren pjevali prisutni. Neke slikaju scene iz Pariza ili ivota na selu. Melodije su pukog karaktera i ini se da su bile vrlo popularne, jer se javljaju kao modeli drugih pjesama. Oblikovane su u sekvencama.
NOVA IZD.: tekstove obj. G. Ravnaud, Jehan Moniot de Pari, Trouvere du XIIIe siecle (Bulletin de la Societe de l'Histoire de Pari, 1882) i H. Petersen Dvggve, Moniot (TArras et Moniot de Pari (Memoires de la Societe neophilologique, 1938). LIT.: R. Lejeune, Moniot d'Arras e t Moniot de Pari, Neuphilologische Mitteilungen, 1941. F. Gennrich, Jehan Moniot de Pari, MGG, VI, 1957.

JEHANNOT DE L'ESCUREL (de Lescurel, Jehan de Lescureul), francuski pjesnik i muziar (? vjerojatno 1303). U rukopisu Roman de Fauvel (-> Fauvel), koji se nalazi u parikoj Bibliotheque Nationale, sauvane su njegove kompozicije: 32 balade, rondeaua i virelaija i 2 dits entes (govorene pjesme s pjevanim refrenima), od kojih prvi ima 24 refrena, a drugi 28. Kompozicije su zapisane menzuralnom notacijom; osim jednoga troglasnog homoritmikog rondeaua, sve su jednoglasne. Iz melodike i notacije vidi se da je autor sljedbenik Petrusa de Crucea. Muzika je za to doba mjestimice veoma napredna i usmjerena prema stilu kojemu e kasnije G. de Machaut dati ustaljeni oblik. Sauvane pjesme su vjerojatno samo dio vee zbirke. J. de L. vjerojatno je smaknut 1303.
NOVA IZD.: tekstove obj. A. de Montaiglon (Ckansons, Ballades et Rondeaux de Jehannot de Lescurel, 1855); tekstove i muziku obj. F. Gennrich (Ron~ deaux, Virelais und Balladen, I, 1921). LIT.: P. Aubry, Les plus anciens monuments de la musique francaise, Pari 1905. Isti, Le Roman de Fauvel, Pari 1907. F. Gennrich, Rondeaux, Virelais und Balladen: I, Dresden 1921 i I I , Gottingen 1927. Ch. Langlois, Jean de Lescurel, Poete francais, Histoire litteraire de la France, XXXVI, 1927. G. Reaney, Jehannot de L'Escurel, MGG, VIII, 1960.

JEHAN I dit le Roux, comte de Bretagne, francuski trouvere (? 1250). Od 1237 do 1250 bio na elu grofovije Bretagne. Sauvano je est njegovih pjesama: 1 jeu parti, 1 duhovna pjesma i 4 ljubavne chansone; tri su od njih popraene melodijama. Pje sniki tekst napisan je prilino individualno, s odstupanjima od ustaljenih pravila truverske poezije.
NOVA IZD.: tekstove pjesama obj. J. Bedier pod naslovom Les Chansons du Comte de Bretagne (Melanges de Linguistique et de Litterature offerts a M. Alfred Jeanrov, 1928). LIT.: H. Petersen Dyggve, Onomastique des Trouveres, Annales Academiae Scientiarum Fennicae, B XXX, 159. F. Gennrich, Jehan I er dit le Roux Comte de Bretagne, MGG, VI, 1957.

JEHMLICH, njemaka obitelj orguljara, najstarija u Saskoj, koja je i danas aktivna. Zaetnici su njezine graditeljske djelatnosti tri brata roena u Neuwernsdorfu kraj Sayde: Friedrich Gotthelf (17781827), Johann Gotthold (17811862) i Johann Gottlieb

JEKA (eho, od gr. '75x0) glas, zvuk, jauk; engl. i njem. Ecl franc. eeho, tal. eco), 1. u akustici, pojava vraanja zvunih valo zbog odbijanja o neku povrinu, tako da se reflektirani zvuk u sa zakanjenjem u odnosu na izvorni, tj. u odreenom vremensko razmaku. Prava se jeka postie kada je vremenski razmak izmet primarnog i reflektiranog zvunog vala vei od 0,1 sek., to odg vara duljini puta po prilici od 34 m ili udaljenosti reflektiraju povrine od 17 m. Kod manje udaljenosti, nastaje mijeanje oba valova to djeluje kao pojaanje zvuka. Kod izgradnje koncertn: i kazalinih dvorana jedan je od glavnih problema kako da izbjegne jeka. 2. U muzici se akustiki fenomen jeke esto oponaa. Kon pozicijski efekt jeke postie se opetovanjem jednog motiv a, fra: ili kraeg odlomka u zvukovno ili dinamiki izmijenjenom obliki na slabijem stupnju jaine (u istoj ili u gornjoj ili donjoj oktav ili s drugaijim zvunim medijem (vei i manji zborski sasta-glasflauta, itd.). Primjera za takve postupke ima nebrojeno mnog i u vokalnoj i u instrumentalnoj muzici. Javljaju se osobito est od XVI st. nadalje, usporedo sa irom primjenom i diferenciji ijom dinamike. U vokalnoj su se polifoniji efekti jeke postizava tehnikom imitacije ili kanona (O. di Lasso, villanella O la c) bon eco, 1581); ponekad se jedan od gornjih glasova imitacijsl ukljuivao u vieglasni slog, pjevajui rijei jeke (Bertoldo, Spe in Dio, 1561), a ponekad su se dva zborska sastava, jai i slabi) postavljeni na udaljenosti jedan od drugog, izmjenjivali popi dijaloga (L. Marenzio, Dialogo a otto in risposta d'Eco, 1580 Jeku su mnogo koristili talijanski majstori madrigala, L. Marenzic P. Agostini {UEco et Enigmi musicali a 6, 1581; // nuovo Ecc 1583), O. Vecchi i dr. U Francuskoj se javlja ee, poev od C Le Jeunea (1585), a u Njemakoj je njeguju sljedbenici Lassa S pojavom monodije, opere, kantate i oratorija, dolazi d sve ire primjene efekta jeke, posebice u djelima pastoralnog mitolokog sadraja gdje katkad poprima simboliko znaenj vezano uz mitoloki lik nimfe Eho (C. Monteverdi, Orfeo, 1608

JEKA JELI
A. Cavalli, Narciso et Eco, 1612; A. Scarlatti, Le Nozze con l'inimico, 1695; J. B. Lully, Atys, 1670, itd.). Scene jeke, komponirane kao igra pitanja i odgovora, nalaze se u operama Purcella (The Fairy Queen, 1692), Glucka (Orfeo ed Euridice 1762), Humperdincka (Hansel und Gretel, 1893), R. Straussa (Ariadne auf Na-xos, 1912) i dr. U oratorijskim djelima poznati je primjer jeke dao G. Carissimi (Jephte), a u crkvenoj muzici Anerio, J. Gallus, B. Klingenstein (Eco de Corpore Christi, 1602), C. Monteverdi i dr. U instrumentalnoj muzici jeka se najvie oponaa u djelima za orgulje i embalo, odnosno klavir, i to preteno u slobodnim formama fantazije ili varijacije (A. Banchieri, Fantasta in Eco, 1603; J. P. Sweelinck, Fantasien op de manier van een echo; ]. E. Kindermann, Echo mit 2 Clavirn; J. S. Bach, posljednji stavak uvertire u h-molu s naslovom Echo; J. Brahms, koralni preludij br. 11, op. 122). I u djelima za komorne i orkestralne sastave jeku su esto obraivali, ne samo kao dinamiki efekt nego kao igru razliitih zvunih sastava; tako npr. B. Marini (Sonata in Eco con tre violini, 1629), A. Vivaldi (6 Eho-koncerata), K. Stamitz (Sinfonia in echo a 2 chori, 1700), J. Haydn (Echo za 2 gudaka trija), W. A. Mozart (Notturno za 4 orkestra) i P. Hindemith (Echo za flautu i klavir, 1944). 3. Na orguljama se od sredine XVII st. jedan od registara, obino iz grupe flauta, naziva Echo. U Italiji i Francuskoj se jedan od manuala s registrima njenijeg zvuka naziva gdjekad (po sebice u XVIIXVIII st.) organo eco, odnosno clavier d'e'cho.
LIT.: Th. Kroyer, Dialog und Echo in der alten Chormusik, PJB, 1909. Ch. Mahrenholz, Die Orgelregister, ihre Geschichte und ihr Bau, Kassel 1930. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2sv.), 1935 36 (II izd. 1959). J. Bolte, Das Echo in Volksglauben und Dichtung, Sitzungsberichte der Preussischen Akademie der Wissenschaften, Philo logisch-historische Klasse, 1935. H. Engel, Echo, MGG, III 1954. I. A.

261

Pefra, i poto je mutirao glasom, doputeno mu je da se uz privolu dirigenta Pietra Antonija Bi-anca i uobiajenu ot-pravninu vrati na Rijeku. Ve idue jeseni (1610) odlazi ponovo u Graz, ali sada kao pitomac nadvojvode Ferdinanda boravi do 1615 u Ferdinan-deumu, odakle polazi najprije gimnaziju, a onda univerzitet. Kroz to vrijeme dalje se usavrava u muzici, sudjeluje kod muzikih izvedaba u dvorskoj crkvi, a u toku 1616 stupa u dvorsku kapelu kao instrumentalni muziar. Zavrivi humanistike nauke vraa se 1616 u FerY. JELI, Parnassia mililia, op. 1, naslovna strana

JELACIC, Anka, pjevaica, alt (Gornji sv. Ivan, 27. I 1909 Zagreb, 9. I 1968). Uenica M. Vukovia; na opernoj pozor nici debitirala 1931 u Zagrebu u Hatzeovoj operi Adel i Mara. God. 193337 lanica Beog radske opere, 193741 operni solist u Zagrebu, 194145 na Volksoperi u Beu i zatim ponovno u Zagrebu. Ostvarila je niz altovskih uloga meu kojima su Amneris (Verdi, Aida), Azucena (Verdi, Trubadur), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Carmen (Bizet), Grofica (aj-kovski, Pikova dama), Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila) i dr. Gostovala u Italiji, Njemakoj, ehoslovakoj i dru gim evropskim zemljama.
K. Ko.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta za gudaki orkestar, 1963; Varijacije za gudaki orkestar, 1967; Koncertantna muzika za komorni orkestar, 1970; koncert za klarinet, 1971. KOMORNA: Elegija za violinu i klavir, 1956; Scherzo i Nocturne za flautu i klavir, 1958; Scherzo za klarinet i klavir, 1968; duvaki kvartet, 1969; Improvizacija za klarinet solo, 1969. KLAVIRSKA: Romantina etida, 1955; Mala djeja suita, 1962; Dvije toccate, 1963. Solo-pjesme; masovne i zabavne pjesme. Kompozicije za djecu. S. p.

JELENI, Julijan, histo riar (Rijeani kod Modrica, 29. VIII1877 Zagreb, 5. VIII 1931). Rektor franjevake teo logije u Sarajevu, profesor na A. JELAI Teolokom fakultetu i lan JA u Zagrebu. U svom opsenom djelu Kultura i bosanski franjevci (2 sv.; Sarajevo 191215) prikazao je muziko djelovanje mnogih bosanskih franjevaca te opisao i reproducirao pojedine stare muzike rukopise iz franjevakih arhiva. M. Poz. JELIANIN, Milan, kompozitor i dirigent (Dobrljin, 17. II 1935 ). Polazio muziku kolu Stankovi u Beogradu; na Muzikoj akademiji u Sarajevu zavrio 1959 studij muzike teo rije i 1970 kompozicije (D. kerl); u dirigovanju uenik M. Pozajia. Djeluje kao profesor Srednje muzike kole u Sarajevu i horovoa kulturno-umj etnikih horova Slobodan Princip Seljo i Proleter.

JELI, Vinko (pravo ime Jelii), kompozitor (Rijeka, 1596 Zabern, nakon 1636). U dokumentima njegovo se ime javlja u varijantama: Jelicich, Jelichich, Jeletschitsch, Jelich, Jelisch, Jele, Jullig, July i Felich. Prvu mladost proveo je na Rijeci, gdje se poeo upuivati u muziku. God. 1606 postao je (zajedno sa svojim starijim bratom Petrom) pjeva (Capel Khnabe) dvorske kapele nadvojvode Ferdinanda u Grazu. Tu je povjeren na brigu i poduku Matthiji Ferraboscu. Poetkom 1609, nakon smrti brata

dinandeum i ui teologiju. God. 1617 nalazi se u Zabernu (Alza cija), najprije kao dvorski tenorist, a zatim kao instrumentalni muziar u slubi nadvojvode Leopolda, koji je tada upravljao biskupijama u Strassburgu i Passau. Tu je 1618 zareen za sve enika i imen ovan vikarom kolegijalne crkve sv. Marije. J. je, zajedno s dvorskim dirigentom Raimundom Ballestrom (ta koer nekadanjim lanom gradake dvorske kapele), razvio znat nu muziku djelatnost, koja je meutim bila kratka vijeka, jer je Tridesetogodinji rat zahvatio i Alzaciju, a Zabern je postao podruje borbe i razaranja (1622). Kada se 1625 Leopold odrekao uprave biskupija i napustio Zabern, J. se, postavi u meuvremenu kanonikom, i nadalje potpisivao njegovim kapelanom i instrumentalnim muziarom. U borbama, koje se od 1632 opet vode oko Zaberna, izmjenjuju se vojske veana, Francuza i Austrijanaca (s odredima hrvatskih vojnika), te je grad, potpuno razoren 1636, preao konano u ruke francuskih vlasti. Jo dva dana prije ulaska Francuza u Zabern (24. VII) gradske isprave navode posljednji put ime V. Jelia. Nakon toga mu se gubi trag. J. ide, uz renesansnog lautista F. Bosanca (F. Bossinensis), polifonike A. Patricija i J. Skjavetia, te ranobaroknog majstora duhovnog koncerta I. Lukaia, meu najist aknutije hrvatske kompozitore, koji su svojim djelima dali znatan doprinos tadanjoj evropskoj muzici. Glavne znaajke Jelieve muzike otkriva zbirka duhovnih koncerata Parnassia militia, jer je to djelo nastalo u vrijeme, koje se neposredno nadovezuje na njegovo uenje i boravak u Grazu, te je raeno s mladenakim poletom i u duhu firentinskih mono dista. Zato se u njemu oituju sve osnovne karakteristike ranobarokne duhovne monodije koncertantnog stila. Melodika mu proizlazi iz deklamacije teksta, a raz nolikou motiva nastoji transpo nirati svaku pjesniku misao u muziki govor, niui izraajne elemente u stalnoj gradaciji prema konanoj kadenci ili kodi. Pri tome su znaajni uvodni motivi koji su, iako u izvanjskom pogledu zaokrueni, sadrajno opren i i djeluju kao teza i antiteza. Daljnja je razradba motiva ili motetska (sa samoimitacijama) ili monodijska ili kolorirana. Tonalna osnova melodijskih kretanja i harmonijske strukture koleba izmeu starocrkvenih naina i dur-mol tonaliteta, a harmonijs ka sredstva seu do dominantnog septakorda i njegova prvog obrata. Rijetka upotreba poveanih i umanjenih intervala, kao i kromatike, a tome nasuprot obilno kadenciranje i tereni pomaci, karakteriziraju nastojanje da se uz primjenu raznolikih ritmikih obr azaca i stalnim suprotstavljanjem odlomaka sa dvodobnom i trodobnom mjerom (osobito u Alleluia-refrenu) postignu opreni timunzi, omiljeni u ranom baroku. Raznolikost oblika J. ostvaruje na vie naina: ili tako da prokomponira itav tekst, ili fraze rasporeuje kao u odrazu zr cala (ABCDBA), ili ponavlja i varira motive, ime se dobiva do jam slobodnog ronda. J. postizava kontraste izmjenjivanjem polaganih i brzih tempa, a kao novost u odnosu na svoje suvremenike uvodi itav niz oznaka potrebnih u tu s vrhu (npr. Tardi, Allegro, Presto, Allegrissimo, Tardissimo) i upotrebljava oznake za isticanje opreka u dinamici (piano, forte) i u izvodilakom sastavu (soli, tutti). Odnos izmeu pjevake dionice i instrumentalnog basa pokazuje da se u jednoglasnim kompozicijama bas

262

JELI JEMNITZ
u knjizi Anleitung zur Zivolftonkomposition, koju je ilustri: cikliki koncipiranim kompozicijama Zzod'lftonzverk i Zvib'lfu fibel. Brojnim predavanjima znatno je pridonio upoznavanju c dekafonije.
DJELA (bez zabavne muzike). ORKESTRALNA: 6 simfonija: Symph, in D op. 2, 1930; Sinfonia ritmica (Muica in modo dijazz) za jazz-band i orke op. 6, 1929; Heitere Symphonie za limene duhae i udaraljke op. 8, 1931; Sinfc concertante za gudaki kvartet i gudaki orkestar op. 12, 1931; Sinfonia br, op. 16, 1950 i Sinfonia concertante op. 22, 1953. Rai Buba za klavir i orkes 1962; fantazija za klarinet, klavir i orkestar, 1951; Concertino za gudaki kva i gudaki orkestar, 1951; Vorspielzu einer Comoedie, 1942; suita za gudae, 19 rondo Rather fast, 1929; Sonata ritmica za veliki jazz-orkestar, 1944; Preli Solenne, 1956; Drei Satze za gudae, 1957; Parergon, 1957. KOMOR\ gudaki trio, 1950; 2 gudaka kvarteta: op. 10, 1931 i op. 13, 1935; sonata violinu solo op. 27, 1957; suita za violonelo solo; Dodekaphonische Fingerubun za 2 violine, 1964; preludij, passacaglia i fuga za flautu, klarinet, rog, fagt gudaki kvintet, 1922; Sonatina a tre za obou, engleski rog i fagot, 1951 kanona za 2 flaute, 1950; 6 Aphorismen za 2 klarineta i fagot, 1923 30; Dive mento za klarinet in Es, basetni rog in B i bas-klarinet, 1952; Selbstbildnis desM Aurel, minijature za recitatora, flautu (ili violinu), violu i bas -klarinet, 19 Three Blue-Sketches za ansambl duhakih instrumenata, vibrafon, kontrabs udaraljke, 1956; Ollapotrida, 3 stavka za flautu i gitaru. (Neke od navede: kompozicija sainjavaju Zzveite Reihe Jelinekova Zwolftonwerk op. 15). KL VIRSKA: sonatina, 1930; Erste Folge iz zbirke Zzvoltftonwerk op. 15 s kom] zicijama: 4 dvoglasne invencije; Sechs kleine Charakterstiicke; Drei Tanzstiic 4 tokate i Suite in E, 1947 48; Vier Structuren, 1952; Zivolftonfibel, 12 (239 kompozicija i 120 dodekafonikih ljestvica), 1953 54. Filmska muz: VOKALNA. Kantate: Die Heimkehr, 1954; Unterzvegs za sopran, vibra i kontrabas, 1957. Osam pjesama za srednji glas i komorni orkestar, 1919 An Schzvager Kronos za bariton i orkestar, 1927; Ganymed za sopran i orkes 1929; Prometheus za bariton i orkestar, 1936; solo-pjesme (tri pjesme op za glas i violinu, ostale uz klavir). SPISI: Musikalisches Hexeneinmaleins , t Reportage, Osterreichische Musikzeitschrift, 1951; Versuch tiber den Sinn Verzuendung von Zwolftonreihen, Melos, 1951; Anleitung zur Ztvolftonkom sition (uz zbirku kompozicija Zzvd'lftonzuerk), 2 sv-, 1952 58 (II izd. 196 Studienmaterial fu'r den Zugang zur Zzvolftonkomposition, Osterreichische A sikzeitschrift, 1965; Musik in Film und Fernsehen, ibid., 1968. LIT.: R. Tenschert, Hanns Jelinek, SMZ, 1951. H. A. Fiechtner, Hai Jelinek, Melos, 1953. W. Maler, H. Jelinek. Anleitung zur Zwolftonkomj sition, ZFM, 1953. E. Kfenek, Anleitung zur Zwolftonkomposition by Jelinek, MQ, 1954. F. Wildgans, Hanns Jelinek, MGG, VI, 1957. B. A.

strukturalno ukljuuje u muziku pratnju, a u vieglasnima je sa mostalan. Voenje pjevakih dionica u jednoglasnim koncertima ima izrazito monodijske karakteristike, a u vieglasnima te su karakteristike oslabljene unato raznim postupcima pri razvijanju drugih dionica i primjenom prividne polifonije. U pogledu takta J. stoji takoer na modernijem stajalitu, jer sve probleme tempa rjeava primjenom spondejskog tactus aegualisa (predznak C) i trohejskom proporcijom tripla (tactus major) s predznakom 3. Od stare notacije zadrava jedino hemioliju. Dionica continua sadrava uglavnom sve vanije akcidentalne znakove. Instrumen talna se pratnja sastoji od orgulja, u op. I i od 2 violine koje se organiki uklapaju u muziko tkivo (sinfonia, ritornelli, ripieno), a u op. II i od tri trombona. Samostalne kompozicije za kornet i trombon (4 ricercara u op. I) nose ope karakteristike poet nih oblika fuge, a kompozicije za sastave trombona ili fagota i violina ili korneta (u op. III) slijede vokalno voenje dionica. Umjetniko djelo Vinka Jelia pokazuje razliite tendencije, kako u koncepcijama, tako i u muzikim realizacijama. Dok je Parnassia militia vrlo napredno koncertno djelo (A. Adrio) nesumnjivih umjetnikih kvali teta, dotle se u Arionu primusu osjea neko odstupanje od zapoetog razvojnog puta, a u Arionu secundusu vraanje na poetke monodijskih shvaanja. Uzroci ovakvu kretanju mogli bi biti s jedne strane zahtjevi i potreba svakodnevne muzike prakse, a s druge teke ope i umjetnike prilike, u kojima je J. radio. Unato svima tim razlozima, s kojima su nuno bila povezana i njegova kolebanja, traenja i poneka konvencionalna rjeenja, Jelieva su djela znatan doprinos i udio u oblikovanju jednog novog umjetnikog stila. A injenica da se medu njegovim kompozicijama nalazi i velik broj djela, koja otkrivaju iskrenu i duboko doivljenu muziku, potvruje da je Jeli bio ne samo jedan od veoma plodnih kompozitora srednjoevropskog ranog baroka, nego da se i danas moe smatrati pravim majstorom komornog duhovnog koncerta (H. Federhofer).
DJELA: Parnassia militia op. I, sadrava: 24 duhovna koncerta za 1 4 solo-glasa i bassus ad organum (2 koncerta i uz pratnju 2 violine) i 4 ricercara za kornet i trombon, Str assburg 1622 kod P. Ledertza (potpun primjerak sauvan u Univerzitetskoj biblioteci u Frankfurtu na Majni, ostali u Londonu i Breslauu); Avion primus op. II, sadrava: 33 duhovna koncerta za 1 4 solo-glasa i bassus pro organo, 1 koncert za alt,*3 trombona i orgulje, Strassburg 1628 kod P. Ledertza (itavom djelu nedostaje dionica tenora, a ostale su sauvane djelomino u Miinchenu i Parizu); Arion secundus op. III, sadrava: Vers. Domine ad adjuvantum, 8 psalama s Magnificatom, Salve regina za 4 glasa i bassus pro organo i u dodatku 8 psalamskih tonova za 4-gl. instrumentalne sastave trombona ili fagota i violina ili korneta, Strassburg 1628 kod P. Ledertza (pojedine dionice sauvane u Miinchenu i Parizu, a dionica tenora nedostaje). NOVA IZD.: Neke kompozicije iz op. I i II obj. J. Donfried u svojim zbornicima duhovne muzike Promptuarium musicum, Strassburg 1627 (knj. III, br. 6, ni, 285 i 286) i Viridarium musico-mdrianum, Strassburg 1627 (br. 15 i 104). A. Vidakovi obradio je i objavio zbirku Parnassia militia s opsenom uvod nom studijom (1957) te izbor iz op. II, pod naslovom Vincentius Jelich, Sechs Motetten aus Arion primus (1628), Graz 1957. LIT.: M. Vogeleis, Quellen und Bausteine zu einer Geschichte der Musik und des Theaters im Elsass 500 1800, Strassburg 1911. H. J. Moser, Geschichte der deutschen Musik, II, Stuttgart i Berlin 1922. A. Adrio, Die Anfange des Geistlichen Konzerts, Berlin 1935. H. Federhofer, Zur Musikpflege der Jesuiten in Graz im 17. Jahrhundert, Aus Archiv und Chroni k, 1949. Isti, Matthia Ferrabosco, Muica disciplina, 1953. Isti, Vincenz Jelich, AFMW, 1955. Isti, Vincenz Jelich, MGG, VI, 1957. A. Vidakovi, Vinko Jeli (1596 1636?) i njegova zbirka duhovnih koncerata i ricercara Parnassia militia (1622), Zagreb 1957. H. Federhofer, Musikpflege und Musiker am Grazer Habsburgerhof der Erzherzoge Karl und Ferdinand von Inneroster reich (1564 1619), Mainz 1967. A. Vi.

JELlNEK (Gelinek), Josef, eki pijanist i kompozitor (Sedl 3. XII 1758 Be, 13. IV 1825). Pohaao isusovaku gimnaz u Pfibramu, teologiju studirao u Pragu, gdje je 1786 zarede u muzici uenik J. Seegera (orgulje i kompozicija) i J. G. Albrecht bergera u Beu. Na Mozartovu preporuku postao kapelan i uiti klavira na dvoru kneza Ph. Kinskog u Pragu i zatim u B& (od oko 1795). Bio je sprijateljen s Beethovenom i J. Havdnoi J. je jedan od najistaknutijih klavirskih pedagoga i kompozitc svojega doba u Beu. Medu njegovim brojnim uenicima b je i austrijska carica Maria Luisa.
DJELA. KOMORNA: 2 trija za embalo, violinu i violonelo op. i< 21, 1797 i 1802; sonate za flautu i klavir i za violinu i klavir. KLAVIRSK 3 sonate; Trois rondeaux; 65 ciklusa varijacija na popularne operne teme Moza (Don Giovanni, arobna frula, Figarov pir), Paisiella (La Molinaraj, Beetr vena (Fidelio), Paera (Achille), Rossinija (Seviljski brija), Dalavraca (Nin i dr.; fantazije; plesovi. LIT.: K. M. Komma i F. Vernillat, Joseph Gelinek, MGG, VI, 1957-

JELMOLI, Hans, vicarski kompozitor, pijanist i muzi pisac (Ziirich, 17. I 1877 6. V 1936). Studirao na Hochovu koi zervatoriju u Frankfurtu na Majni, gdje su mu uitelji b: I. Knorr, B. Scholz, E. Humperdinck (kompozicija) i E. Engessi (klavir). Operni dirigent u Mainzu i Wiirzburgu, zatim iv u Ziirichu kao nastavnik kompozicije, pijanist^-muziki pisa> Najpoznatije su mu pjesme u dijalektu i Canti Ticinesi.
DJELA: Schauspielouverture za orkestar, 1899. Klavirski kvintet, 189 Divertimento za klavir i 9 instrumenata, 1909; 3 intermezza za violinu i klav; Varijacije na kotsku pjesmu za klavir 4 - runo. DRAMSKA. Oper Sein Vermdchtnis i Die Schweizer; bajka Prinz Goldhaar und die Ga'nsehiru Scenska muzika za drame Marignano (C. F. Wiegand) i Am Lebensquell (Biihlei igrokazi Die Badener Fahrt i Das Gespenst auf dem Petersturm; sveana ig Aphtodite. VOKALNA: kantata za tenor solo, zbor i orkestar s tekstom Des Knaben Wunderhorn; Canti Ticinesi za sole, zbor i klavir; zborovi; sol -pjesme. SPISI: Studien und Landschaften, 1906; Franz Curti, Neujahrsbh der Allgemeinen Musikgesellschaft in Ziirich, 1909; Festschrift zum fiinfzi jdhngen Jubildum des Konservatoriums fur Musik in Ziirich, 1926; Fcrrucc Busonis Zurcher Jahre, Neujahrsblatt der Allgemeinen Musikgesellschaft Ziirich, 1929.

JELINI, Frano, plesa i baletni pedagog (Tijesno kraj ibenika, 1922 ). Uenik Ane Roje i O. Harmoa u Splitu i Zagrebu. Od 1945 lan baletnog zbora i kasnije solist u Zagrebu. Od 1952 studirao na Visokoj baletnoj koli N. Legata u Londonu i zatim djelovao kao baletni pedagog u SAD i u londonskom Festival Balletu; 1970 71 direkto r Zagrebakog baleta. Kao plesa istakao se posebno u baletima Trnoruica i Labue jezero (ajkovski), Romeo i Julija (Prokofjev) i Bahisarajska fontana (Asafjev). K. Ko. JELINEfc, Hanns, austrijski kompozitor (Be, 5. XII 1901 27. I 1969). U teoriji i kompoziciji uglavnom samouk; mnoge poticaje i savjete dobio od A. Schonberga i A. Berga (1918 19), zatim od F. Schmidta, kod kojega je 1920 posjeivao teaj harmo nije i kompozicije. Vie godina pijanist u kinematografima i no nim lokalima, zatim (poslije 1930) instrumentator i kompozitor filmske muzike. Kasnije se bavio pedagogijom. Od 1958 predavao na Muzikoj akademiji u Beu. U poetku stvara u duhu kasne romantike, a od 1935 sve vie prihvaa Schonbergovu atonalnost i dodekafoniju, te sva djela s podruja ozbiljne muzike komponira u dvanaesttonskoj tehnici, koju interpretira individualno. Uz pregnantnost ritma i muzikantsku poletnost tematske invencije njegove se kompozicije odlikuju i tehnikom virtuoznou. I na podruju z abavne muzike stvorio je J. niz uspjelih djela; u njima se ispoljava njegov smisao za parodiju, kao i tendencija da tu granu muzike podigne na vii umjetniki nivo (opereta Bubi Caligula). Svoje pedagoke misli izloio je J. saeto i otroumno

JELYOTTE (Jeliote, Glvotte), Pierre de, francuski pj< va (Lasseube, Basses-Pvrnees, 13. IV 1713 Chateau d'Esto n. IX 1797). U Toulousei na koli St. Etienne uio embalo, g taru, violonelo i kompoziciju. Solist zbora katedrale u Toulouse God. 173355 pjevao u operi u Parizu i uz to do 1765 na dvorskii koncertima, na kojima je koncertirao i kao gitarist i violonelis Komponirao komediju-balet Zeliska (1746).

LIT.: M. Lafon, Le Chanteur des Pvrenees, histoire de Jelvotte, le r de l'Opera, Le Musee des familles, 1859. J.-G. Prod'Homme, Pierre de Je yotte (1713 1797), SBIMG, 1901 02. A. Pougin, Un Tenor de l'Opei au XVIII e siecle: Pierre Jelvotte et les chanteurs de son temps, Pari 190 A. Menetrat, Pierre Jelvotte, MGG, VI, 1957.

JEMNITZ, Sandor, madarski kompozitor, dirigent i muzici pisac (Budimpeta, 9. VIII 1890 Balatonfoldvar, 8. VIII 1963 Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti kod H. Koesslei (kompozicija), usavravao se u Leipzigu kod M. Regera, K. Strat bea (orgulje) i H. Sitta (violina). God. 191721 kazalini korepe

JEMNITZ JENKO
titor u Bremenu i orkestralni dirigent u ernovicama, Jihlavi i Scheveningenu; 1921 24 uio kod A. Schonberga u Berlinu, zatim se vraa u Budimpetu. Otada djelovao kao pedagog, mu ziki kritiar novina Nepszava i stalni dopisnik stranih listova. Izmeu dva rata djela su mu esto izvoena na meunarodnim festivalima suvremene muzike. Pod utjecajem Regerove kontrapunktike i Schonbergove dodekafonije razvio vlastiti izrazito instrumentalni, naglaeno kontrapunktiki muziki govor. U kas nija djela unosio i obiljeja novije madarske muzike (Bartok).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za komorni orkestar op. 12, 1931 (izvedeno kao balet s naslovom Divertimento, 1947); Concerto za gudaki orkestar op. 61, 1954; Nyitany (beke-unnepelyre) op. 58, 1951; preludij i fuga op. 13, 1933; Het miniatiir op. 14, 1948. KOMORNA. 2 gudaka trija: op. 2, 1925 i Serenade op. 24, 1929; gudaki kvartet op. 55, 1950; 4 duhaka trija: I, op. 19, 1923; II, op. 20a; III, op. 20b i IV, op. 70, 1958; trio za violinu, violu i gitaru op. 33, 1932; kvartet sa trubljom op. 7, 1925; 3 sonate za violinu i klavir: op. 10. 14 i 22, 1921 25; sonata za violonelo i klavir op. 17, 1922; Duoszondta za violu i violonelo op. 25, 1927; sona ta za flautu i klavir, 1931; Duoszondta za saksofon 1 banjo op. 28, 1934; 2 suite za violinu i klavir op. 57 i 60, 1952 53; Partita za 2 violine op. 29, 1932; 3 sonate za violinu solo: op. 18, 37 i 44, 1922 38; po jedna sonata za violu solo, za violonelo, za kontrabas, za flautu, za trublju i za harfu. KLAVIRSKA. Pet sonata: I, op. 8, 1914; I I , Tdncszondta, 1927; I I I , op. 26, 1929; IV, op. 30, 1933 i V, op. 64, 1954; 2 sonatine; 17 bagatela i dr. ZA ORGULJE: 2 sonate, op. 68 i 72, 1959; sonata za orgu ljski pedal, 1938; Introuctio, passacaglia e fuga. VOKALNA: zborne kompozicije; ciklusi solo-pjesama na stihove Uhlanda, Adyja, Kosstolanvja i drugih. SPISI: Bachlol Bartkig (Od Bacha do Bartoka), I, 1937; Szenvedelyek szinpaddn (Na pozornici strasti), 1943; Schumann elete leveleiben (Schumannov ivot u pismi ma), 1958; Mendelssohn, 1958; Beethoven elete leveleiben (Beethovenov ivot u pismima), 1960; Chopin, 1960; Mozart 1961. LIT.: O. Gombosi, Ungarische Musik der Gegenwart, Melos 1927. L. Pollatsek, Alexander Jemnitz und seine Kammermusik, Auftakt, 1930. A. Salazar, Alexander Jemnitz, El Sol, 1935. B. Szabalcsi, Jemnitz Ady-korusa, Nepszava, 1937, 225. J. S. Weissmann, The Contemporarv Movement in Hungarv, Music To-Day, 1949. I. A.

263

JENKINS, John, engleski kompozitor i virtuoz na lutnji (Maidstone, 1592 Kimberlev u Norfolku, 27. X 1678). Komorni muziar na dvoru Charlesa I i Charlesa II. Jenkinsov neobino velik instrumentalni opus povezuje polifonu fantaziju za violu elizabetanskog doba sa troglasnim do osmoroglasnim fantazijama H. Purcella. Svoje suvremenike H. Lawesa i M. Lockea nadmauje irinom i mnogostrukou stvaranja i sposobnou prihvaanja novih muzikih tendencija. Jenkinsova svojedobno znamenita, a sad izgubljena zbirka 12 Sonatas for 2 Violins and a Base (1660) sadravala je (prema R. Northu) imitacije talijanskih trio- sonata; to su prve engleske sonate s continuom tampane u Engleskoj. Jenkinsova muzika za gudake instrumente, u kojoj se najvie istiu fantazije za consorte viola, dijeli se u tri stilske skupine: strogo polifone, svjesno konzervativne etvoroglasne fantazije; petoroglasne i estoroglasne fantazije, pavane i In Nomine u mnogo laganijem, popularnom tonu i, najzad, kasne kompozicije koncertantnog stila. Iako su (prema R. Northu) Jenkinsova djela bila veoma popularna, tampano je samo nekoliko plesnih kompozicija (u zbornicima J. Plavforda Courtly Masquig Ayres, 1662, Musick's Handmaid, 1678, Apolo's Banquet, 1690 i dr.). I danas se gotovo sva njegova instrumentalna djela nalaze u rukopisu (najvie u Oxfordu).
DJEL A. INSTRUMENTALNA: 12 Sonat as for 2 Vi olins and a Base zuith a Thorough Base for the Organ or Theorbo, 1660; sonate za viole da gamba i continuo; arija s varijacijama za violinu, violu da gamba i continuo; nekoliko stotina suita za 2 4 glasa; oko 200 fantazija za 2 6 glasova; The Lady Katherine Audley's Bells za 2 glasa, 1662 (troglasna verzija tampana 1776); mnogo plesova (Mitter Rant, 1678; The Fleece Tozvern Rant i The Peterborough Rant, 1690; baletti; sarabande; allemande i dr.). VOKALNA: Elegy on the Death of Will Lawes, 1648; Theophila, or Love's Sacrifice, aires, 1652; A Boat, a Boat i Come, Pretty naiden, dva rounda (catcha), 1652; Why Singhs thou, Shepherdy?, dijalog za sopran, bas, zbor.i continuo, 1669; nekoliko pjesama; himne; dva moteta. LIT.: J. Pulver, A Biographical Dictionary of Old English Music, London 1927. E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord- und Mitteleuropa, Kassel 1934. H. J. Sheper, J. Jenkins and the English Fantasia-Suite, Bulletin of the American Musicological Society, 1940. E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946. R. A. Warner, The Fantasia in the Works of J. Jenkins (disertacija), Ann Arbor (Michigan) 1951. P. Evans, Seventeenth Century Chamber Music Manuscripts at Durham, Music and Letters, 1955. H. F. Redlich, John Jenkins, MGG, VI 1957. J. Troy Johnson, How to Humour J. Jenkins' Three-Part Dances: Performance Directions in a Newberry Library MS, Journal of the American Musi cological Society, 1967. A. Ashbee, J. Jenkins's Fantasia-Suites for Treble, Two Basses and Org., I, Chelys I, 1969. G. Dodd, Provisional Index of Works by J. Jenkins, ibid., 1969. K. Ko

postao slovenska himna. U srpskoj sredini nastavljao je J. rad u istom pravcu kao meu Slo vencima. Njegova je uloga meu Srbima utoliko znaajnija, to je srpska umjetnika muzika prije njegova dolaska u Panevo i Beograd bila jo u povojima, i tek ju je J. stao ozbiljnije i sistematski praktino razvijati. Od osobitog je znaenja bio Jenkov kompozitorski rad u okviru beogradskog Narodnog pozorita, jer je na podruju srpske scenske muzike bilo dotada malo pokuaja, D. JKNKO bez osobitog znaenja. Njegova scenska djela uglavnom su tipa igrokaza s pjevanjem; Vraara je zapravo prva srpska opereta, a Pribislav i Boana, njegovo najbolje djel o, pribliuje se romantikoj operi C. M. Webera. Na podruju instrumentalne muzike, koje srpska muzika do tada jo nije imala, najvanije su njegove uvertire, djelomino za kazaline komade, a djelomino samostalne. Formalno ih je gradio ili po klasinim naelima ili po slobodnoj fantaziji. U svome stvaralakom razvoju preao je J. naroit put. Romantini stilski okvir nije naputao. to je postajao zre liji, sve je vie bio sklon veim muzikim oblicima. Imao je izr azit smisao za melodiku, ivu zvunost i jasnu arhitektoniku. U arhitektonici bio je J. preteno homofoniar, iako se u njegovim instrumentalnim kompozicijama mogu zapaziti i polifoniki elementi, osobito ondje gdje oituje simfonijsko razraivanje. U poetku osjeaju se u njegovoj muzici razni utjecaji, od Glucka, preko Schuberta, Webera, Mendelssohna do Smetane. Prvenstveno se ti utjecaji odnose na formalnu i tehniku kompozicijsku stranu njegove muzike koja je po svom duhu slovenska i slavenska. Kasni je se sve vie oslobaao tih uzora te se u moti vima sve jae naslanjao na elemente srpskog muzikog folklora. Njegov prijelaz na srpski nacionalni muziki stil svjedoi da se on pribliio ideologiji K. Stankovia. Svojim djelom J. je postavio temelje srpskoj umjetnikoj muzici koja se bez njega ne bi mogla ni tako brzo, ni tako uspjeno razvijati. U srpskim razmjerima bio je gotovo revolucionaran, otvorio je nove vidike i utro nove putove srpskoj muzici. Za slovensku muziku znaajan je kao jedan od prvih zastupnika romantizma; oko 1860 igrao je u slovenskom muzikom razvoju veliku ulogu. Jenkov je kompo-

JENKO, Davorin, kompozitor (Dvorje, 9. XI 1835 Ljubljana, 25. XI 1914). Muziki se obrazovao veinom sam (djelomino u Pragu, 186970). God. 185962 zborovoda Slovenskoga pjevakog drutva u Beu, 186365 dirigent Srpskog crkvenog pevakog drutva u Panevu, 186577 zborovoda Beogradskog pevakog drutva, 18711902 dirigent i kompozitor Narodnog pozorita u Beogradu. Jenkov kompozitorski rad otpoinje 1858, u doba kada je svjesno stao sudjelovati u buenju slovenskih narodnih osjeaja. Kao zborovoda Slovenskoga pjevakog drutva komponirao je zborove koji su brzo postali popularni. Najznaajnija je kompo zicija iz toga doba zbor Naprej, zastava slave koji je kasnije

D. JENKO. Iz uvertire Kosovo s autograf

264

JENKO JENTSCH
ibid., 195859 (sa K. Amelnom); Zzvinglis mehrstimmige Kompositionen, Zwi ana, 1960; Geschichte des deutsch-schzoeizerischen evangelischen Gesangbuc) 16. Jahrhundert, 1962; Neue Hypothesen zur Enstehung und Bedeutung von fete Burg", Jahrbuch fiir Liturgik und Hvmnologie, 1964; Zvjinglis Sit zur Musik im Gottesdienst, 1966; Das neue katholische Kirchengesangbucl Schweiz, Musik und Gottesdienst, 1967; The Hymns of Zwingli and Lu A Comparison, Cantors at the Crossroads, Spomenica W. E. Buszin, 1967 Zukunft des evangelischen Kirchengesanges, Wort und Gemeinde, Festsc E. Thurnevsen, 1968; Ein Verlegerstreit um ein geistliches Gesangbuch, h und Verlag, Festschrift K. Votterle, 1968; Liedpsalmen und Psalmlieder im Ein) gesangbuch?, Musik und Altar, 1970; Zum Problem des neuen Gemeindeli Musik und Gottesdienst, 1970.

zitorski rad zanimljiv i po tome, to je traio jugoslavenski mu ziki stil; pokuaj nije uspio, pa je ova injeni ca zanimljivija za Jenkovu nacionalnu orijentaciju, nego za njegov umjetniki rad. Njegova muzika ostala je uglavnom iva i svjea do danas, te nema samo historijsko, ve i umjetniko znaenje.
DJELA. ORKESTRALNA. Uvertire: Kosovo, 1872; Milan, 1873; Srpkinja, 1888; Dido, 1892; Vraara; Jurmusa i Fatima; Potera; Tri svetla dana i Aleksandar, 1902. Fantazija Prvo Doba Srbije; obradbe narodnih plesova i napjeva; koranice. Obradbe slovenskih narodnih pjesama za klavir. DRAMSKA : muzika za oko 90 koma da s pevanjem (igrokaza) domaih i stranih knjievnika; meu domaima nalaze se: Blago cara Radovana (S. Jefti); estitam (K. Trifkovi); etiri miliona rubalja (S. Jefti); Divlji lovac (F. S. Fingar); Dobrila i Milenko (M. Ban); Duan Silni (M. P. apanin); ido (J. Veselinovi i D. Brzak); Izbiraica (K. Trifkovi); Jurmusa i Fatima (T. Pinterovi); Knez Dobrosav (M. Ban); Krvni mir (S. orovio); Ljubavno pismo (K. Trifkovi); Markova sablja (J. orevi); Merima (M. Ban); Milo! Obrenovi (M. R. Mak simovi); Milo u Hatinima (M. P. apanin); Mladost Dositejeva (K. Trifkovi); Palanake novine (D. Brzak); Potera (J. Veselinovi I. Stanojevi); Pribislav i Boana (D. J. Ili); Proslavljanje kneza Mihajla (M. Ban); Saurica i iubara (I. Okru gi); Seoba Srbalja (D. Jaki); Slikar (N. ori); Srpske Cveti (M. Ban); kolski nadzornik (K. Trifkovi); okica (I. Okrugi -Sremac); Tri svetla dana (M. Cveti i D. Brzak); Tera opoziciju (K. Trifkovi); Vanda (M. Ban); Vidosava (N. V. ori); Vuk Brankovi (M. S. urii); Za veru i slobodu (D. J. Ili); Zadubina (M. P. apanin) i ivot za dinar (M. Milenkovi i . Rajkovi). VOKALNA: oko 110 zbornih kompo zicija; 10 dvopjeva; oko 20 solo-pjesama. Oko 15 crkvenih kompozicija. LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. K. Manojlovi, O crkvenoj muzici kod Srba, Sv. C, 1921. M. Tomandl, Davorin Jenko kao horovoda Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva, Letopis Matice srpske, 1935. J. Barle, Davorin Jenko u Pragu god. 1879, Sv. C-, 1936. 6". Sumarovi, Pozorite kod Srba, Beograd 1939. V. R. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950. D. Cvetko, Davorin Jenko i njegovo doba, Beograd SAN, 1952. Isti, Davorin Jenko. Doba, ivlenje, delo, Ljubljana 1955. 5". uri -Klajn, Istorijski razvoj muzike kulture u Srbiji, Beograd 1971. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Co.

JENSEN, 1. Adolf, njemaki kompozitor (KSnigsberg, i ! 1837 Baden-Baden, 23. I 1879). Njegovo muziko kolovi bilo je nemetodiko i esto prekidano; od 1852 uio preteno s. Njegovi su uitelji kratko vrijeme bili L. Ehlert, L. Kohler i Marpurg. Namjestio se 1856 kao kuni muziki uitelj u Ru: poslije toga kazalini dirigent u Poznanu, Bvdgoszczu i Kob havnu; tu su mu pomagali strunim savjetom N. W. Gade : P. E. Hartmann. Vrativi se u KSnigsberg, djelovao kao dirig Musikalische Akademie, nastavnik i koncertni pijanist; 1866 bio je nastavnik klavira na Tausigovu institutu u Berlinu, za u Dresdenu. Posljednji decenij ivota proveo u Meranu, Gr i Baden-Badenu. U Jensenovim lirskim klavirskim kompozicijama vidi se Sci manov, Chopinov i Lisztov utjecaj. Iako ponekad djeluju su\ sentimentalno, meu njima ima djela koja se mogu mjeriti s ost renjima njemakih majstora romantike. Meutim, izvorni me dijski talent J. je pokazao u vokalnoj lirici, osobito u kasnijim so pjesmama; one su veinom prokomponirane sa samostalno raz jenom klavirskom dionicom.
DJELA: koncertna uvertira; Der Gang nach Emmaus, za orkestar. Ki VIRSKA: sonata u fis-molu op. 25; Vier Impromptus op. 20; Wanderbi op. 17; 25 etida op. 32; Deutsche Suite op. 36; Idyllen op. 43; Erotikon op. Scenes Carnavalesgues op. 56 i dr. Opera Turandot. VOKALNA. Za s zbor i orkestar: Jephthas Tochter i Donald Caird ist zvieder da. Kompozi za solo, zbor i instrumente; za sole, zbor i klavir; za zbor a cappella; et voropj Brojne solo-pjesme, esto u ciklusima, na tekstove Geibela, Heinea, Schefl Goethea, Chamissa, EichendorrTa, Storma, Heisea, Uhlanda i dr. >. Jensenova pisma obj. P. Kuczinski (Aus Briefen A. Jensem, mit einem Von des Empfa'ngers, 1879).

JENNER, Gustav, njemaki kompozitor (Keitum, o tok Sylt, 3. XII 1865 Marburg, 29. VIII 1920). Studirao u Kielu (H. Stange, T. Gange) i Beu (J. Brahms, E. Mandyczewski); jedini pravi Brahmsov uenik. Od 1895 muziki direktor i dirigent Akademskog koncertnog udruenja u Marburgu.
DJELA: serenada za orkestar, 1912. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1908, 1910 i 1911; klavirski kvartet, 1905; trio za klavir, klarinet i rog, 1900; dvije sonate za violinu i klavir, oko 1896 i 1905; sonata za violonelo i klavir, 1901; sonata za klarinet i klavir, 1900. Sonata za klavir, 1899. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Johannes Brahms als Mensch, Lehrer und Kunstler, 1905; War Marxsen der rechte Lehrer fiir Brahms?, M, 1912; brojni lanci u raznim asopisima. LIT.: W. Kohleick, Gustav Jenner, Musik und Schrifttum, Wurzburg 1943. R. Schaal, Gustav Jenner, MGG, VI, I9S7-

JENNY, Albert, vicarski kompozitor i dirigent (Solothurn, 24. IX 1912 ). Studirao na Konzervatoriju u Bernu (L. Lehr), Frankfurtu na Majni (B. Sekles, H. v. Schmeidel) i Kolnu (W. Braunfels, Ph. Jarnach), gdje je 1934 diplomirao. Od 1936 kapelnik kolegija St. Fidelis u Stansu (Nidwalden), zatim u Luzernu nastavnik na Konzervatoriju i na koli za katoliku crkvenu mu ziku; uz to vodi oratorijski zbor Caecilienverein u Solothurnu te gradsko koncertno drutvo i zbor meunarodnih Sveanih muzi kih tjedana u Luzernu. Pored crkvenih djela, J. je stvorio i vrijedne svjetovne kompozicije. Dvanaesttonska tehnika imala je u njegovu stvaranju samo epizodnu ulogu; J. smatra da mogu nosti tonaliteta jo ni izdaleka nisu iscrpljene te da se osobito mo dernom upotrebom crkvenih naina mogu postii neslueni re zultati.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za obou i gudae, 1942; Konzerlanle Musik za violonelo i gudae, 1938; rapsodija za saksofon i gudae, 1938; Lustspielouvertiire za gudae, 1939; Kleine Suite, 1935; suita za gudae, 1947; scherzo, 1938; Symphonische Musik, 1939. KOMORNA. Tri gudaka trija: 1927, 1936 i 1940; gudaki kvartet, 1931; sonata za violinu i klavir, 1944; 2 sonatine za violinu i klavir, 1933 i 1954; suita za 13 duhakih instrumenata, 1933; duo za obou i fagot, 1934; Kammermusik za flautu, obou i violinu, 1954; Spielmusik za 2 violine i violu, 1939; rapsodija za saksofon i klavir, 1936; adagio i allegro za obou i klavir, 1944; elegija za rog i klavir, 1946. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1930 i 1933 (u 1 stavku); 2 sonatine, 1930 i 1952; Tanzstucke, 1931 i dr. Kompozicije za orgulje (preludiji; fantazije). DRAMSKA: kolske opere Der Rubin, 1937 i Der Zerrissene, 1941; 4 sveane igre, 1947, 1949 i 1957. VOKALNA: oratorij Dem unbekannten Gott, 1956. Kantate: Von den letzten Dingen, 1936; Kleine Weihnachtskantate, 1945; Das gute Ziel, 1957 i Singen und Spielen in Vollendung, 1962. Das Lied von der Schopfung (CIII psalam) za sole, zbor i orkestar, 1959; Antigone, 7 zborova za mjeovite glasove, duhae i udaraljke, 1945; Liederkreis, 9 pjesama za glas i gudae, 1944; Liedersuite na teme starih vicarskih napjeva za vokalni kvartet i 8 instrumenata, 1954; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA. 9 misa (Missa dorica, 1938; Missa brevis, 1939; Einsiedler Feslmesse, 1948; Franziskus-Messe, I96iidr.); Te Deum, 1951; Freudeund Schmerz-Reguiem, 1953; moteti. LIT.: Musik der Zeit, Schweizer Komponisten, Bonn 1955. 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Bodensee 1956. H. Ehinger, Albert Jennv, MGG, VI, 1957.

2. Gustav, njemaki violinist i kompozitor (Konigsbe 25. XII 1843 Koln, 26. XI 1895). Brat Adolfa; studirao Berlinu kod S. Dehna i F. Lauba teoriju, a kod J. Joachima v linu. Violinist u KSnigsbergu, 187295 profesor harmonije kontrapunkta na Konzervatoriju u Kolnu.
DJELA: simfonija u B-duru i druge kompozicije za orkestar. KOA1C NA: gudaki kvartet op. n; klavirski trio op. 4; sonata za violinu i klavir op sonata za violonelo i klavir; 3 suite za violinu i klavir; kompozicije op. 15 i 18 za violinu solo. Kompozicije za klavir. Zborovi; solo-pjesme. Iz Klassische Violinmusik, antologiju stare muzike za violinu. Preveo udbe Cours de Contrcpoint L. Cherubinija pod naslovom Theorie des Contrapunk 1896. LIT.: A. Niggli, A. Jensen, Zurich 1895. Isti, A. Jensen, Berlin ic G. Schzveizer, Das Liedschaffen A. Jensens (disertacija), Giessen 1933. H. Engel, A. Jensen, Ostpreussische Musik, 1937. B. Witt, A. Jensen, A 1937. R. Sielz, Adolf Jensen, MGG, VII, 1958.

JENSEN, Ludvig Paul Irgens, norveki kompozitor (C lo, 13. IV 1894 Piazza Armerina, Sicilija, 11. IV 1969). U i klavir; u kompoziciji preteno samouk. Po stilu djela mu pripada kasnoj romantici; u njima se oituje jak utjecaj norveke narod muzike. esto je primjenjivao princip varijacije i polifoniju.
DJELA ORKESTRALNA: simfonija, 1942; Partita sinfonica, 19: varijacije i fuga, 1925; Passacaglia, 1926; Canto d'omaggio, 1950 i dr. K virski kvintet, 1931; sonata za violinu i klavir, 1924. Scenska muzika. Oratorij Heimferd, 1929 (1947 preraen kao opera); solo -pjesme. j LIT.: O. Gurvin, Ludvig (Paul) Irgens Jensen, MGG, VII, 1958. ' Kortsen, Noen modale saertrekk i L. I. Jensens musikk, Norsk musikktidsskr 1967.

JENSEN, Niels Peter, danski kompozitor fKobenhav 23. VII 1802 14. X 1846). Slijep od djetinjstva, uio flaut orgulje i (kod F. Kuhlaua) teoriju, razvio se u vrsnog orgulja i flautista. Od 1827 orgulja crkve sv. Petra u Kobenhavnu.
DJELA: koncert za flautu. Dvije sonate za flautu i klavir. Kompozic za flautu solo (dua; varijacije; fantazije; etide). Kompozicije za klavir. Singspiel Robinson, 1834. Scenska muzika za klavir uz tragediju A. Oehlensch gera Voeringerne i Miklagard. Nekoliko kantata. , LIT.: 5. Lunn, Niels Peter Jensen, MGG, VII, 1958. i

JENNY, Markus, vicarski muzikolog (Stein kraj St. Gal lena, 1. VI 1924 ). Zavrio studij teologije u Baselu; tajnik Meunarodne grupe za himnologiju i suradnik asopisa Jahrbuch fiir Liturgie und Hymnologie.
DJELA (izbor): Ausfiihrliches systematisches Verzeichnis zum neuen deutsch-schzveizerischen Kirchengesangbuch, 1955; Die beiden bedeutendsten deutsch-schioeizerischen Kirchengesangbiicher des 17. Jahrhunderts, Jahrbuch fiir Liturgik und Hvmnologie, 1955; Die dlteste plane Fassung der Weise von Ein fete Burg', ibid., 1957; Zur Enstehungszeit und Herkunft der Strassburger Lutherzoeisen,

JENTSCH, Max, njemaki kompozitor i pijanist (Zies; kraj Brandenburga, 5. VIII 1855 Stendal, 9. XI 1918). Uen Sternova konzervatorija (187680), zatim nastupao kao koncerti pijanist. God. 1884 89 u Carigradu, nakon toga u Berlinu (c 1892), gdje djeluje kao klavirski pedagog; 1894 preselio se u Be od 1899 nastavnik kompozicije na Kaiserovoj muzikoj kol Kasnije u Stendalu (najranije 1914). Pijanist lisztovskih karakter stika; u svojim briljantnim klavirskim kompozicijama oslanja se na Lisztovu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijska pjesma; klavirs koncert; Serenade. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; 2 sona

JENTSCH JEREMlA

265

LIT.: O. Wessely, Max Jentsch, MGG, VII, 1958.

JEPPESEN, Knud, danski muzikolog i kompozitor (Kobenhavn, 15. VIII 1892 ). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Kobenhavnu (A. Hammerich) i kod Th. Lauba, a kompoziciju kod C. Nielsena; 1916 poloio dravni ispit iz orgulja na Konzervatoriju, 1917 apsolvirao magisterij muzikologije na Univerzitetu; promovirao 1922 na Bekom univerzitetu (G. Adler). Od 1920 nastavnik teorije i muzike historije na Konzervatoriju u Koben havnu (od 1932 sudirektor). Uz to 1917 47 crkveni orgulja. Od 1947 redoviti profesor muzikologije na Univerzitetu u Aarhusu i 195057 direktor Muzikolokog instituta. God. 193154 glavni urednik Acta musicologica. Izvrstan poznavalac talijanske polifone muzike XVI st., napisao niz vrijednih radova s toga podruja.
DJELA: simfonija Sjaellandsfar, 1946; koncert za prirodni rog, 1942. Kleines Sommer-Trio za flautu, violonelo i klavir, 1957. Za orgulje: preludij i fuga, 1953; 50 koralnih predigra, 1957; Intonazione boreale, 1958. Opera Rosaura (prema Goldoniju), 1950. VOKALNA. Kantate: Reformationskantate, 1936; Dagcn viger og gaar bort za alt solo, zbor, gudae i orgulje, 1952; Herrjon za zbor a cappella, 1954; boina kantata Hjerte, loft din Glaedes Vinger za solo, zbor, orgulje i orkestar, 1954; Domine, refugium factum est za sopran, flautu i violinu, 1958; Op, I Kristne, rusler Eder za zbor a cappella, 1958. Te Deum Danicum za sole, zbor i orkestar, 1945; Lave og Jon za zbor i orkestar, 1939; Zwei pathetische Lieder (Whitman) za zbor i orkestar, 1940. Za zbor a cappella: Danske Motetter, 1936; Danske Sange, 1943 i Vier Skakespeare-Lieder, 1951. Solo-pjesme. SPISI: Der Palestrinastil und die Dissonanz (disertacija), 1923 (njemako proireno izd. 1925, engl. 1927 i 1946); Das Sprunggesetz* des Palestrinastils, Kongressbericht Basel 1924, 1925; Ddnen, poglavlje u djelu G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924; J. J. Fux und die moderne Kontrapunkttheorie, Kongressbericht Leipzig, 1925; Das isometrische Moment in der Vokalpolyphonie, Peter Wagner-Festschrift, 1926; Uber einen Brief Palestrinas, ibid.; Die Textlegung in der Chansonmusik des spateren 15. Jahrhunderts, 1927; Die neuentdeckten Biicher der Lauden des Ottaviano dei Petrucci, ZFMW, 192930; Wann entstand die Marcellus-Messe?, Adler-Festschrift, 1930; Kontrapunkt (prirunik klasine vokalne polifonije; danski), 1930 (njem. 1935, III izd. 1962; engl. 1939); Die 3 Gafurius-Kodizes der Fabbrica del Duomo, Milano, AML, 1931; Ein venezianisches Laudenmanuskript, Krover-Festschrift, J 933; Ober einige unbekannte Frottolenhandschriften, AML, 1939; Venetian FolkSongs of the Renaissance, Papers Read by Members of the American Musi-cological Societv, 1939; Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinoue-cento, AML, 1941; Nepi dallamelemek Octavio Petrucci Frottola-Kiadvdnyaiban {1504 1514), (Blago narodne pjesme u knjigama frottola O. Petruccija), Emlek-kbnyv Kodaly Zoltan, 1943; Marcellus-Probleme, AML, 194445; Zur Kritik der klassischen Harmonielehre, Kongressbericht Basel^ 1949; The Recently Disco-vered Mantova Masses of Palestrina. A Provisional Communication, AML, 1950; Die dlteste italienische Orgelmusik, Atti del Congresso internazionale di Muica Sacra, 1950; Pierluigi da Palestrina, Herzog Guglielmo Gonzaga und die neugefun-denen Mantovaner-Messen Palestrinas. Ein ergdnzender Bericht, AML, 1953 i dr. IZDANJA: Der Kopenhagener Chansonnier, 1927 (sa V. Brondalom); Vaerker af Mogens Pederson, Dania Sonans, I, 1933; Die mehrstimmige italienische Laude um 1500, 1935 (sa V. Brondalom); Die italienische Orgelmusik am Anfang des Cinauecento, 1943; La Flora (tal. arije i dueti), 3 sv., 1949; Le Messe di Mantova, I i II (sv. XVIII XIX Palestrininih cjelokupnih djela), Istituto Italiano per ja Storia della Muica, 1954; Italia Sacra muica, 3 sv., 1962; Antichi balli veneziani per embalo, 1962. LIT.: S. Sorensen, K. Jeppesen, AML, 1962. A. Vi.

tim postao i laureat II jugoslavenskog natjecanja mladih muzi kih umjetnika. Solist Simfonijskog orkestra RTV Zagreb, po svetio se kasnije iskljuivo koncertantnoj karijeri; afirmirao se u zemlji i inozemstvu kao instrumentalist vlastite umjetnike fizionomije. je. Ko. JEREA, Hilda, rumunjski kompozitor (Iai, 17. III 1916 ). Studiral a u Iasiju i na Konzervatoriju u Bukuretu (M. Jora, D. Cuclin, F. Musicescu); u kompoziciji se usavravala u Pa rizu (N. Gallon) i Budimpeti (P. Kadosa). Koncertna pijanis tica i profesor klavira na Konzervatoriju u Bukuretu (194849), 1966 utemeljila komorni ansambl Muica nova. Suradnik vie strunih muzikih asopisa.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1946; Patru recitdri, 1944; suita, 1945. Dansuri romdnesti za violinu i klavir, 1948. Kompozicije za klavir {Suita in stil romdnesc, 1939; suita Tabara de muntd, 1960). Opera asa Bernardei Alba, 1966; balet Haiducii, 1956. VOKALNA: oratorij Sub soarele pdcii, 1951; zborovi, solo pjesme.

JEREB, Peter, kompozitor (Cerkno na Gorikem, 1. VII 1868 Litija, 3. X 1951). Uio na Orguljakoj koli u Ljubljani. Orgulja u Litiji, gdje je vodio i pjevako drutvo Lipa. Njegovi zborovi vrlo su popularni zbog dopadljive, iskreno doivljene melodike. Imao je solidnu tehniku i mnogo smisla za finese vokalne dionice.
DJELA. Muki zborovi: Pelin roa i Napitnica; mjeoviti zborovi: Na Posavju i Zimska. Crkvene kompoziciie. LIT.: Nai skladatelji, Zbori, 1926. D. Co.

JEREMlA, eka obitelj muziara. 1. Bohuslav, kompozitor i muziki pedagog (Restokv, okrug Chrudim, 1. V 1859 eke Budejovice, 18. I 1918). Sin kantora Josefa Jeremi aa, uio najprije u Hradcu Kralovemu, zatim na Orguljakoj koli u Pragu (F. Z. Skuhersky). Od 1885 regens chori u Chocnu; od 1887 u Piseku, utemeljio i vodio muziku kolu, amaterski orkestar i muki zbor, te organizirao koncerte istaknutih umjetnika (eki kvartet) i izvedbe velikih oratorijskih djela i opera. God. 1905 postao direktor Muzike kole u ekim Budjovicama i podigao taj zavod medu najznaajnije u ekoj. U kompoziciji sljedbenik B. Smetane, vezan na nasljee muzikog folklora; u crkvenim djelima pristaa Gecilijanskog pokreta. Zasluan i kao pedagog, odgojitelj veeg broja muziara, napisao u svoje vrijeme vrlo cijenjenu kolu pjevanja.
DJELA: Scherzo i Slavnostnipochod za orkestar. Kompozicije za klavir {Alb um pro mlade, 4 sv. za klavir 4- runo). VOKALNA: Kantata Komenskemu; Jubilejni kantdta cisafi; Veznik za bariton^ zbor, klavir i komorni orke star; Hej, Slovane za zbor, harmonij i klavir; mjeoviti i muki zborovi; enski tropjevi; solo-pjesme: Monolog stareho vevody; Mne* zddlo se; Piseh Zajmy; Stary mlddenec. CRKVENA: misa, 1885; Vdnoni me; eke reguiem; Vdnoni zpv pastyfti za alt, zbor, orgulje i komorni orkestar i dr. INSTRUKTIVNA: Posvatne zpvy pro stfedni koly, 1890; kola zpvu, 3 sv., 1907 I I ; Cviebnice zpvu, Sbornik stfednich kol (pjesmarica), 4 sv., 1888 92; Narodni pisn unisono; Pobonost jinocha studujiciho, 3 sv. (u suradnji s Nedvidekom). lanci i polemike.

JEPSON, Helen, amerika pjevaica, sopran (Titusville, Pennsvlvania, 28. XI 1904 ). Pjevanje uila na Curtis Institute of Music u Philadelphiji (Q. Mario) i na tamonjoj operi zapoela umjetniku karijeru. lanica opere u Montrealu, nastupala na radiju s orkestrom P. Whitemana, 1935-43 solistica njujorkog Metropolitana i 193640 istodobno opere u Chicagu. Od 1943 djeluje kao nastavnik pjevanja na Bergen Junior Collegeu u New Yorku. Posebno se istakla kao interpret uloga u talijanskom i francuskom opernom repertoaru. JERAJ, Karei, violinist (Be, 4. VII 1874 Ljubljana, 30. XII 1951). Studirao na Konzervatoriju u Beu. Nastavnik violine na koli Glasbene Matice u Ljubljani (1893 95), violinist na Imperial Institute u Londonu, koncertni majstor Filharmonijskog orkestra i Dvorske opere u Beu (190019), profesor violine na Konzervatoriju u Ljubljani i lan opernog i filharmonijskog or kestra. U Ljubljani organizirao i vodio omladinske koncerte i osnovao Orkestralno drutvo Glasbene Matice (1919). Mnogo se brinuo oko muzikog odgoja slijepe omladine. Koncertirao u raznim evropskim mjestima. Komponirao za omladinu.
LIT.: Nai skladatelji, Zbori, 1934. D. Co.

2. Jaroslav, kompozitor i pijanist (Pisek, 14. VIII 1889 eke Budejovice, 16. I 1919). Sin Bohuslava; prvu poduku u klaviru dobio od majke; 1906 09 studirao na Konzervatoriju u Pragu, orgulje i kompoziciju kod K. Steckera, klavir kod A. Mike; zatim se usavravao kod V. Novaka. God. 1910 11 na stavnik na Muzikoj koli u ekim Budjovicama, 191112 dirigent Ljubljanske opere; poslije se nastanio u Pragu i djelovao kao klavirski virtuoz, pedagog i kompozitor. Koncertirao u do movini i na turnejama po Njemakoj, Belgiji, Francuskoj (1913), Italiji i vicarskoj (1914); bio je lan Prakog trija (J., A. Synek, A. Reiser). Posljednju koncertnu turneju poduzeo s pjevaicom O. Borovom-Valoukovom, 1918, po Jugoslaviji. Veoma nadaren, J. je svoje stvaralatvo zapoeo na tradiciji Smetane i Dvofaka; stajao je i pod utjecajem njemakih kasnih romantiara (R. Wagner). Nastojei da izgradi vlastiti izraz, oitovao matovitost, vitalnost i smionost u savladavanju velikih oblika; svoje je umjetnike tenje pokuao opravdati i teoretski, brojnim lancima u strunim asopisima. Najznaajnije mu je djelo oratorij Mistr Jan Hus.

JERAJ-KERJANC, Karola, violonelistica (Be, 24. III 1911 ). Ki Karela Jeraja i ena Lucijana M. kerjanca. Od 1918 u Ljubljani, gdje je studirala na Dravnom konzervatoriju i di plomirala 1938 (B. Leskovic, G. Miiller, E. Beran). God. 1939 66 predavala u Ljubl jani violonelo na muzikim kolama Sloge i Glasbene matice, na Akademiji za glasbo, u Zavodu za slepo mladino i Zavodu za glasbeno in baletno vzgojo. Odgojila niz uenika koji danas djeluju kao solisti i lanovi orkestara u Jugosla viji. D. Co. JERBI, Marijan, violonelist (Ljubljana, 11. II 1939 ). Studij zavrio 1961 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Jo kao student osvojio prvu nagradu na Janigrovom natjecanju, a za-

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Vitlzstvi idealu, 1909; Jami romance; Podzimni ndlada za gudae. KOMORNA: sonata za violon elo i klavir, 1908; sonata za violu i klavir, 1910; suita za violinu i klavir, 1909; 2 elegije za violu i klavir, 1907; Arabeska za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Stary krdl, 1912 i Rimoni (nedovrena). Melodram Raport, 1913; Scenska muzika: Sestra Beatrice (Maeterlinck), 1914; Tristan {]. Maria), 1915 i Nu (O. Dymov), 1916. VOKALNA: oratorij Mistr Jan Hus, 1915; Satansky dar za zbor i orkestar, 1908; zborovi; dvopjevi; solo-pjesme s orkestrom (TH panny) i s klavirom (Matino srdce). SPISI: Ad voem: Jandkova Pastorky ha a Smetana, 1916; Pozndmky k vyznamu J. Suka, eka revue. 1917 i dr. LIT.: J. Maria, Pamatnik Jaroslavu Jeremiaovi, Praha 1919. B. Bilohldvek, Jaroslav Jeremia (s cjelokupnim popisom djela), Praha 1935.

3. Otakar, kompozitor i dirigent (Pisek, 17. X 1892 Prag, 5. III 1962). Brat Jaroslava; studirao 1907 09 na Prakom kon zervatoriju, orgulje kod J. Klike, teoriju i kompoziciju kod K. Steckera; uz to uio privatno violonelo kod J. Buriana; 1909

266

JEREMlA JERSILD
io usavravao se u kompoziciji kod V. No vika. God. 191113 lan eke filharmonije i Prakog trija; 1913 18 nastavnik i 1918 29 direktor Mu zike kole u ekim Budejovicama; ondje je osnovao (1920) i vodio pjevako drutvo Foerster i kao dirigent nastupao u
O. JEREMlA

studirao na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost i koc Schalka u Beu; studij muzikologije s doktoratom zavrio ] na Univerzitetu u Fribourgu (vicarska). Od 1922 kontrab; orkestra Dravne opere i Bekih filharmoniara, od 1938 J tavnik na bekoj Muzikoj akademiji. Od 1948 djeluje u Luzei nastupa i kao dirigent. Od 1958 direktor je Bruckner-konze torija u Beu.
DJELA. ORKESTRALNA: Klassische Sinfonie, 1944; Sinfonia t salisburgemis; Concerto grosso za gudae i klavir, 1936; Partita, 1934; Si sche Varialionen u'ber ein Choralthema, 1938; Theresianische Fete, 1944. gudaka kvarteta. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: oratorij Hymm den Herrn, 1938; kantata Es schaut der weite Kreis der Erde, 1936; Magnifica zbor, orkestar, i orgulje; solo-pjesme. SPISI: Der Weg zu den Saitenin menten. Der Kontrabass, 1935; Die IViener Philharmoniker. Erbe und Senc 1942; Constantin Reindl, ein unbekannter Zeitgenosse W. A. Mozarts, Mo Jahrbuch, 1954; Musikerbrevier, 1954. Redigirao zbirke pisama: E an die Wiener Philharmoniker, 1942; Liebesbriefe grosser Musiker, 1950; Wai -Nietzsches Briefmechsel Vldhrend des Triebschener Idylls, 1951; W. A. Mo Briefe und Zeugnisse aus seiner Zeit, 1955.

novoosnovanom Opernom kazalitu. God. 1929 postao ef-dirigent novoosnovanog Simfonijskog orkestra Prakog ra dija koji je vodio do 1945 i razvio u znaajan ansambl. Uz to kao gost dirigira ekom filharmonijom i opernim predstavam a u Nacionalnom kazalitu. Od 1945 direktor opere Prakog na cionalnog kazalita, 1951 povukao se zbog bolesti. Vrlo aktivan i kao organizator, suosniva drutva O. Ostril (1935) i Z. Fibich (1940) te od 1941 predsjednik udruenja za suvremenu eku muziku Pfitomnost. Mnogostrana umjetnika linost, J. se u svom stvaralakom radu nadovezao na eku muziku tradiciju (Smetana, J. B. Foer ster, Fibich), povezujui je s aktualnim slobodarskim tenjama svojega naroda. Razvijajui se, u velikim simfonijskim i dramskim djelima, pod utjecajem neoromantizma, preao je oko 1918 (pje sma Jen dal) sa subjektivizma na herojski nacionalizam. Glavna su obiljeja njegova muzikog jezika, iroka, patetina melodika povezana s disonantnim harmonijama, efektna instrumentacija te dinamiko i agogiko kontrastiranje. Kao dirigent zasluan je za razvoj Simfonijskog orkestra prake Radio-stanice, kao i za izvoenje znaajnih djela svjetske, a napose eke klasine, ro mantike i suvremene muzike. Odgojio je vie istaknutih kompo zitora; njegovi su uenici bili J. Hanu, V. Nejedlv, J. M. Burghauser i J. Doubrava.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u c-molu op. 4, 1910 11 1 II, u g-molu, op. 11, 1914 15; Jami ouvertura op. 9, 191 2; Pisni jara za mali orkestar, 1907 08; Podzimni suita za gudaki orkestar, 1907 08; Chordlni pfedehra (preradba noneta Fantaste na staroeske chordly), 1939. KOMORNA'. gudaki kvartet u d -molu op. 3, 1910; Suita ve starem slohu za gudaki kvartet op. 6, 1910; gudaki kvintet u c -molu op. 7, 1911; klavirski trio u A-duru op. 2, 1909 10; klavirski kvartet u e-molu op. 5, 1911; Fantasie na staroeske chordly za nonet, 1939; Ndlady za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate op. I, 1909 i op. 10 (u I stavku), 1913; ciklus Zdltskeho raje; Tri pastorely ; Ciacona na thema V. Novaka, 1910; Variace na thema hebrejskeho chordlu op. 8, 1913 i dr. DRAMSKA. Opere: Bratfi Karamazovi (prema Dostojevskom), 1928 i Enpigl, 1949. Melodrami: Romance o Karlu IV, 1917 i Vyzva, 1936. Muzika za vei broj scenskih djela i filmova. VOKALNA. Kantate Tvurci Fausta (prema Goetheu), 1932 i Piseh o rodne zemi (J. Hora), 1941. Pfisaha za zbor, zborno recitiranje, simf. i duhaki orkestar, 1932; Fantasie za orkestar i 2 mjeovita zbora, 1915; Cigdnovy housle za sole, muki zbor i orkestar, 1908 (ponovo instrumentirao V. Smetaek, 1936); Jen dal!, mar za orkestari mjeoviti zbor, 1937 (kao trio mara upotrebljena istoimena solo -pjesma iz 1918); Duddcke pisne za soliste i mjeoviti zbor. Brojni muki, enski i mjeoviti zborovi: ciklusi Zborov, 1927 i Pred novym dnem, 1933; Z lesa; Ostrava; Jami piseh; V zemi eke i dr. Dvopjevi: Umlklo stromu umni; Jami i dr. Solo-pjesme uz orkestar (Laska, 1921; Dva zpSvy 1930) i uz klavir (10 pisni; Motiv divi; Setkdni; Modhtba). Obradbe: eke narodni pisne i Moravske a slovenske narodni pisni za sole, zbor i orkestar, 1932 33; Tri sme~si narodnich pisni pro diti za sole, djeji zbor i orkestar, 1934 42. SPISI: L. Jandek, 1938; Praktiki pokyny k instrumentaci symfonickeho orchestru, 1942 (novo izd. 1959); Praktike pokyny k dirigovdni, 1943 (IV izd. 1959); brojne studije i lanci (K vyvoji souasne hudby, Hudebni Rozhledv, 1924; Mravnost v umni. eka Hudba, 1934 i dr.). LIT.: H. H. Stuckenschmidt, Briider Karamasow als Oper, Melos, 1928. J. Plavec, Otakar Jeremia, Praha 1943. J. Vdlek, Narodni umelec O. Jeremia, Hudebni Rozhledv, 1950 51. J. Plavec, K edesatym narozeninatn Otakara Jeremiae, ibid., 1952. Z. Nejedly, O. Jeremia, ibid., 19 54. H. Hlavsova, Otakar jeremia: Bratfi Karamasovi, Praha 1958. J. Buga, Jeremia, 1. Bohuslav, 2. Jaroslav, 3. Otakar, MGG, VII, 1958. M. Jeremid-ovd Budikovd 3 Ze vzpominek na O. Jeremiae, iva hudba 1968. I. A.

LIT.: W. Jerger, Wilhelm Jerger, MGG, VII, 1958.

JERITZA, Maria (pravo ime Mitzi Jedlika), eka pjc ia, sopran (Brno, 6. X 1887 ). Uila kod S. Auspitzera u Br gdje je pjevala u kazalinom zboru. Karijeru zapoela kao opere pjevaica u Miinchenu (190810). Na opernoj pozornici debiti: 1910 u Olomoucu kao Elsa (Wagner, Lohengrin); 1911 angair u Beu na Volksoperi, a 191221 na Dvorskoj operi. U tom i dobiju gostovala u Pragu, Budimpeti, Odessi, Berlinu, Breme Stuttgartu (Ariadna na svjetskoj praizvedbi Straussove opere Ariadna na Naksosu, 1912) i Stockholmu. God. 192132 lanica opere Metropolitan u New Yorku i na turnejama po Americi, Francuskoj, Engleskoj (Covent Garden), Danskoj, Madarskoj i dr. God. 1935 povukla se sa scene; ponovo nastupala poslije rata na Metropolitanu {Tosca, 1948; imi, 1951) i Beu {Salome, 1950; Tosca i edo zapada, 195354). Njezin snani glas i jaki dramski talent omogui vali su joj u prvom redu scenski sugestivnu interpretaciju efektnih likova kao to su M. JERITZA Carmen (Bizet), Tosca i Turandot (Puccini), Violanta i Marietta (Korngold, Violama i 1 tote Stadt), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Jem (Janaek) i Salome (Strauss), ali je velik uspeh postigla i kreacija Wagnerovih likova (Elsa, Senta, Sieglinde)! Snimala je i na filr Napisala autobiografiju Sunlight and Song, 1924.
LIT.: W. Wymetal, Maria Jeritza, Wien 1922. O. Iro, Maria Jeri Die Stimmbildung, 1925. E. Decsev, Maria Jeritza, Wien 1931. H. Kuh Maria Jeritza, MGG, VII, 1958.

JERGER, Alfred, austrijski pjeva, bas -bariton (Brno, 9. VI 1889 ). Na Muzikoj akademiji u Beu studirao dirigiranje i muzikologiju (R. Fuchs, H. Gradener, G. Gutheil) i 1913 postao operetni dirigent u Passauu, zatim u Winterthuru i Ziirichu. Na opernoj pozornici debitirao 1917 u Ziirichu kao Lothario (Thomas, Mignon). God. 1919 21 solist opere u Miinchenu i od 1921 kroz vie od tri decenija lan Dravne opere u Beu. Napustivi pjevaku karijeru djelovao u Beu kao redatelj Volksopere i profesor na Muzikoj akademiji (od 1947). Dugogodinji gost Sveanih igara u Salzburgu, posebno se istakao u M ozartovim operama kao Don Giovanni, Guglielmo (Cosi fan tutte), Grof Almaviva (Figarov pir) i kao Pizzaro (Beethoven, Fidelio). J. je obradio libreta opera Don Pasquale (Donizetti) i Dvije udovice (Smetana) te operete imi (J. Strauss). JERGER, Wilhelm Franz, austrijski kompozitor i muzikolog (Be, 27. IX 1902 ). Odgojen u Bekom djeakom zboru,

JERMOLAJEV, Aleksej Nikolajevi, sovjetski ples koreograf i pedagog (Petrograd, 23. II 1910 ). Klasini b uio na Baletnoj koli u Lenjingradu kod Ponomarjeva i Vaganove; diplomirao 1926 briljantnom interpretacijom u bali Talisman. Iste godine angairan u Lenjingradu, pokazao kao izuzetan plesa, muevan, obdaren udesnim skokom i sn; nim glumakim talentom, u ulogama herojskog karaktera. 1 1930 lan je Velikog teatra u Moskvi i partner M. Semjono God. 1937 kreirao glavnu ulogu u baletu Plamen Pariza (Asafje Nakon povrede noge tumaio pantomimske uloge u kojima ispoljio svoj dramatski talenat. Njegove su zapaene koreogral Slavuj (Kroner) i Plamena srca (Zolotarjev). Bavi se i pedagok radom: sada je umjetniki direktor Moskovske baletne kole. JERSILD, Jorgen, danski kompozitor (Kobenhavn, 17. 1 1913 ). Na Univerzitetu u Kobenhavnu zavrio 1940 stui muzikologije; kompoziciju uio kod P. Schierbecka i kasnije k< A. Roussela u Parizu, klavir kod A. Stoffregena. God. 1939 sekretar muzikog odsjeka Danskog radija, od 1943 nastavu na Konzervatoriju u Kobenhavnu (od 1953 profesor). Jersildo stvaralatvo stoji pod francuskim utjecajem. Sredinje mjes u njegovu opusu zauzimaju balet Lunefulde Lucinda, duha kvintet At spille i Skoven i klavirska suita Trois pieces en conce: J. je znatno pridonio razvoju muzikog kolstva u Danskoj, os bito na podruju odgoja sluha.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Pastorale za gudae, 1946; Kleine Su iiber alte ddnische und schtvedische Spielmannsmotive 7.2, gudae, harfu, timpa i udaraljke; At spille i Skoven za duhaki kvintet, 1947; kvartet za klarinet, fag violinu i violonelo, 1931; Ouartettipiccoli za gudaki kvartet, 1950. KLA VL SKA: sonata, 1957; Capriccio, 1940; Trois pieces en concert, 1945; Duo concertai za 2 klavira, 1956. Balet Lunefulde Lucinda, 1954. Scenska muzika. VOKA

JERSILD JEUNESSES MUSICALES


NA: 3 koncertsange, 1944; To strofiske sange, 1944; 3 Madrigaler za mjeoviti zbor; zborovi; djeje pjesme i dr. SPISI: Loerebog i Solfege (2 sv.), 194851 (njemaki prijevod Lehrbuch der Gehorbildung, 1957); De gamle danske Voegtervers, 1951; studije i lanci; kritike. LIT.: N. Schiaring, Jorgen Jersild, MGG, VII, 1958.

267

JEROV, Ivan Vasiljevi, sovjetski pjeva, tenor (Mali Nesvetaj kraj Novoerkaska, 20. XI 1867 Takent, 21. XI 1943). Studij muzike zavrio 1893 na Konzervatoriju u Petrogradu (A. G. Rubinstein, A. K. Ljadov) i tamo jo iste godine debitirao na pozornici Marijinskog kazalita. Nakon to se u pjevanju usavravao u Italiji, djelovao u Petrogradu (Lenjingradu) kao operni solist Marijinskog kazalita (18951929) i profesor na Konzervatoriju (1916 43). Jedan od najistaknutijih sovjetskih opernih umjetnika svoje generacije, ostvario niz kreacija dramskog tenorskog faha koje su se odlikovale muzikom ljepotom i scenskom uvjerljivou. U njegove najbolje uloge ubrajale su se Florestan (Beethoven, Fidelio), Otelio (Verdi), Sobinin (Glinka, Ivan Susanjiri), Car Berendej i Sadko (Rimski-Korsakov, Snjeguroka i Sadko) i dr.; posebno se istakao u Wagnerovim operama Tannhduser, Lohengrin i Tristan i Izolda. Podjednako zapaen bio je J. i kao koncertni pjeva.
LIT.: 3. CmapK, neTep6yprcKaH onepa H ee Macrepa (1890 1910), JleHHHrpaA i MocKBa 1940. B. EoedaHos-EepesoecKuu, HBaH EpmoB, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. JI. Koiau, HBaH EpuioB, CoBe-rcKaH My3biKa, 1956.

dr. Izmeu 1874 i 1885 odrala 669 koncerata. Nastup ala i kao komorni muziar, zajedno sa H. Wieniawskim i K. Davidovom u Parizu. God. 18931908 predavala klavir na Petrogradskom konzervatoriju. Uenici su joj bili L. Kreutzer, A. Borowski, S. Prokofjev i mnogi drugi.
LIT.: T. EepKMau, A. M. EcnnoBa, MocKBa i JleHHHrparj 1948. H. EeptneHCOH, A. M. EcunOBa, JleHHHrpa/j 1960.

JESSEL, Leon, njemaki kompozitor i dirigent (Stettin, 22. I 1871 Berlin, 4. I 1942). U muzici uenik C. Pohla, H. Rowea i C. A. Lorenza u Stettinu. Operni dirigent u Bielefeldu, Stettinu, Freibergu (Saska), Chemnitzu, Liibecku, Bremenu i Kielu. Posvetivi se iskljuivo kompoziciji zabavne muzike, ivio u Liibecku i od 1911 u Berlinu. Od 1934 do 1945 njegova se djela nisu smjela izvoditi u Njemakoj, 194142, do pred samu smrt, zatoen u logoru. Od njegovih su djela najveu popularnost doivjeli karakterni komadi Die Parade der Zinnsoldaten op. 123 i Der Rose Hochzeitstag op. 216, a od opereta Schzvarzvialmadel.
DJELA. Operete, Singspieli, vodvilji: Die beiden Husaren, 1913; Wer zuletzt lacht, 1914; Schwarzwaldmddel, 1917; Ohne Mdnner kein Vergniigen, 1918; Die ndrrische Liebe, 1919; Verliebte Frauen, 1920; Die Postmeisterin, 1921; Die Schzualbenhochzeit, 1921; Das Detektivmddel, 1921; Ein modernes Mddel, 1922; Des Konigs Nachbarin, 1923; Der keusche Benjamin, 1924; Meine Tochter Otto, 1924; Prinzessin Husch, 1925; Die kleine Studentin, 1926; Mddels, die man liebt 1927; Die Luxuskabine 1929; Junger Wein, 1933; Die goldene Muhle, 1936. Zborovi; solo- pjesme; marevi; plesovi i dr. LIT.: O. Keller, Die Operette, Leipzig 1926. K. Westermeyer, Operette im Wandel des Zeitgeistes, Munchen 1931. 5. Czech, Das Operettenbuch, Stuttgart 1950. A. Wiirz, Reclams Operettenfuhrer, Stuttgart 1951. E. Nick, Leon Jessel, MGG, VII, 1958. O. Schneidereit, Operettenbuch, Berlin 1961 (VIII izd.).

JERVIS-READ, Harold Vincent, engleski kompozitor (Powyke, Worcestershire, 14. III 1883 Salisbury, 15. XII 1945). Nastavnik kompozicije na Royal Academy oj Music u Londonu. Njegove kompozicije odlikuju se poetinou.
DJELA: preludij, varijacije i koda za violinu, violonelo i orkestar; Concenino da camera za 2 violine, klavir i gudae, 1928. Gudaki sekstet, 1927. Brojne klavirske kompozicije (2 sonate). The Hound of Heaven za tenor, djeaki zbor, orkestar i orgulje, 1923. Za zbor i orkestar: Dream Tryst, 1922; That Land; To the Daughter of Earth i dr. Solo-pjesme.

JESINGHAUS, Walter, vicarski kompozitor i dirigent (Ge nova, 13. VII 1902 Canton Ticino, 17. IX 1966). Uio violinu na Konzervatoriju u Milanu (E. Polo) i u Luganu (C. Thomson), 1918 20 studirao na Konzervatoriju u Ziirichu kompoziciju (V. Andreae) i teoriju (Ph. Jarnach), zatim na Konzervatoriju u Baselu bio uenik H. Sutera i G. Haesera. God. 1921 zapoeo dirigentsku djelatnost u kazalitima u Elberfeldu i Barmenu, kas nije u Mannheimu, Duisburgu i Bbchumu. Od 1926 ivio u Lu ganu kao orgulja, zborovoa i kompozitor. Iako je potivao iz raajna sredstva suvremene muzike, u svojim kompozicijama ko ristio ih je umjereno. Pronaao je mnoga djela iz XVII st. nastala u kantonu Ticino i zalagao se za njihovu renesansu. God. 1932 56 esto je sudjelovao kao virtuoz na violi d' amore u izvedbama te stare muzike na radio-stanici Monte Ceneri.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1958; Conceno gregoriano za orgulje; 2 Concenina za violu d'amore; Festliche Musik za 2 flaute, trublju, klavir i gudae, 1939; Concertino, 1932; Spielmusik za gudae, 1934; sonata, 1948; Praeludium festivum, 1951; La Leggenda della Madonna Pellegrina, 1953; La Leggenda del Tesoro, 1953; 5 Leggende Ticinesi; Augusto Piccard. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; gudaki trio, 1930; suita za gudaki trio, 1921; gudaki sekstet; klavirski trio, 1927; Serenata delV Abruzzesiana za violinu, violu d'amore i violonelo, 1958; Sinfonietta da camera za oktet; sonata za violinu i klavir, 1922. Za violu i klavir: sonata; Sonatina festiva, 1939 i sonatina, 1948. Sonata za violinu solo, 1922; 3 sonate i Sonatina nostalgica za violu solo, 1951. Za violu d'amore solo: sonate; Sonatina bucolica, 1951; Concertino, 1950 i partita, 1957. Sonatina za violonelo i klavir; suita za violonelo solo, 1923. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1922 i 1924; sonatina, 1923; suita, 1927; koncert za 2 klavira. ZA ORGULJE: Pastorala, 1921; Concertus gregorianus, 1923; fantazija, 1927; suita i dr. DRAMSKA: igrokaz Tartuf! (Moliere), 1924; legenda Schwester Beatrix (M. Maeterlinck), 1928; Bellinda e il Mostro; La Luna e la citta (Garcia Lorca); Sonata, 1948. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Hymne an die Freundschaft (Holderlin); Marieniieder, 1926; Cantico dclla terra (G. F. de Lamorte), 1942; Symphonia Coralis, 1944. Zborovi (Das Hohelied); solo-pjesme uz orkestar (Der sternhelle Weg; Ausfahrt) i oko . ^^r^v 20 uz klavir (Cerchi a"Argento; Liederzyklus na tekstove Rilkea, Morgensterna, Chiese, Gozzana i dr.). Obradio Missa sine nomine (Tadei da Gandria). Napisao brojne lanke u strunim publikacijama; izdao Festschrift fiir Friedrich Klosc zum 80. Geburstag 29. XI 1942. LIT.: D. Poli, Walter Jesinghaus, Milano 1926. Isti, Pretesti musi-cali, Milano 1956.

JESSNER, Irene, amerika pjevaica austrijskog podrijetla, sopran (Be, 1909 ). Studirala na Muzikoj akademiji u Beu; debitirala 1930 u Teplicama (eka) kao Elsa (Wagner, Lohengrin). Pjevala na Njema koj operi u Pragu, u Brnu i Miinchenu; 193652 lanica Metropolitana u New Yorku. Gostovala u Chicagu, San Franciscu i na Teatro Colon u Buenos Airesu. Napustivi opernu pozornicu posvetila se pjevakoj pedagogiji u New Yorku. Svoj najvii umjetniki domet ostvarila u mladodramskom repertoaru i to kao interpret uloga u operama R. Straussa. JEU (d' orgue), francuski naziv za registar u orguljama, tj. za niz svirala (od najdubljeg do najvieg tona) koje daju istu boju zvuka. Registri se dijele openito na tri glavne grupe: jeu de fonds su temeljni labijalni registri; jeu d'anches su jezinjaci; jeu de mutation su mjeanice (miksture). Gr and jeu i plein jeu je danas isto to i tutti, tj. zajedniki nastup svih registara u orguljama ili harmoniju. JEUNE FRANCE, francuska kompozitorska skupina u kojoj su se okupili Andre Jolivet (1905 ), Yves Baudrier (1906 ), Daniel-Lesur (1908 ) i Olivier Messiaen (1908 ). Utemeljili su je 1936, kao reakciju na tendencije starije francuske generacije i na apstrakciju u muzici, s tenjom za ponovnom humanizacijom muzike. Skupina je djelovala do 1939, kada je mobilizacijom i ratom prekinut njen rad. U Manifestu grupe (1936) stoji, medu ostalim: . . . tendencije ove grupe razliite su i slau se samo u elji za uzajamnom iskrenou, potovanjem i kritikim povjerenjem; njen je cilj stvaranje ive muzike . . . Ona se takoer nada, da e ohrabriti francusku kolu koju indiferentnost puta da umre . . .. Deviza skupine izraena je rijeima: iskrenost, ovjenost, svijest o odgovornosti, dalekosenost. lanovi skupine bili su vezani samo zajednikim idejnim programom, dok su u stvaralakom radu krenuli meusobno posve neovisno, vlastitim putevima. Ope estetske tenje grupe okupile su s vremenom velik broj francuskih kompozitora koji su pod utjecajem J. F. izvrili zaokret prema ljudskom i humanistikom u muzici. Grupa J. F. istupala je pred javnou skupnim izvedbama djela svojih la nova.
LIT.: J. J. Brothier, La Jeune France: Y. Baudrier, A. Jolivet, Daniel-Lesur, O. Messiean, Pari 1956.

JESIPOVA (Esipova), Anna Nikolajevna, ruska pi janistica (Petrograd, 12. II 1851 18. VIII 1914). Stu dirala kod T. Leschetickog na Petrogradskom konzervatoriju. Debitirala u Petrogradu 1874 i poslije uspjeha na koncerti ma po Rusiji, koncertirala u Londonu (1874), Parizu (1875), u Sjevernoj Americi (1876) i

A. N. JESIPOVA

JEUNESSES MUSICALES (Fderation internationale des jeunesses musicales, F. I. J. M.) meunarodni savez or ganizacije muzike omladine, utemeljen 1946 u Bruxellesu, sa zadatkom da razvija i iri medu mladei smisao i ljubav za muziku putem koncertnih i kazalinih priredbi, popraenih strunim ko mentarima. Osnivanje svjetske federacije nadovezalo se na rad koji su zapoele belgijske i francuske J. M. jo za rata. God. 1939 pokrenuo je Marcel Cuvelier u Belgiji, a 1941 Rene Nicoly u Francuskoj, muziku omladinsku organizaciju, koja je kod omladine imala probuditi interes i razumijevanje za muziku da bi na taj nain podigla opu kulturu omladine i djelovala na nju odgojno. Ta su nastojanja iz skromnih poetaka prerasla u Meunarodni savez koji obuhvaa blizu milijun lanova grupiranih u sekcije velikog broja zemalja Evrope, Amerike, Afrike i Azije. Federaciji pripadaju organizacije muzike omladine Argentine, Austrije, Belgije, Brazila, Engleske, Francuske, Italije, Izraela, Jugoslavije

268

JEUNESSES MUSICALES JEVREJSKA MUZIKA


a) b)

(od 1962), Japana, Luxemburga, Meksika, Nizozemske, Portugala, panjolske, vicarske, Urugvaja, itd. U organizaciji Saveza, od nosno pojedinih sekcija F. I. J. M., prireuju se (otkupljuju) kon certi i kazaline predstave u izvedbi prvorazrednih umjetnika uz vrlo niske ulaznine. Specijalno birani i sastavljeni programi izvode se uz komentare, kako bi se pomou njih mladi sluatelji i teoretski uputili i pripra vili na praktini dio priredbe. Programi obuhvaaju djela razliitih razdoblja muzike povijesti, a i suvremene muzike ili su posveeni posebnim temama: historijskom pregledu muzike jed nog naroda, prikazu razvitka odreenog muzikog oblika, stva ranju jedne linosti, itd. Federacija organizira i godinje kongre se sviju sekcija kojima prisustvuje po nekoliko tisua lanova omladinaca. -> Muzika omladina Jugoslavije.
LIT. : M. Cuvelier, Les Jeunesses Musicales dans le Monde, Le Musique dans le Monde, RM : 1958.

c) d)

r 1 0 JU.
a) Miinsterov zapis; b) varijanta iz sjeverne Evrope; c) i z Maroka; Egipta i Sirije

JEU PARTI (starofranc. podijeljena igra; provansalski joc partit), vrsta srednjovjekovne natjecateljske pjesme. Izgradili su je trubaduri, a njegovali trouveri osobito na pjevakim natjeca njima to su ih organizirala udruenja pjesnika i pjevaa (-> Puy) kao jednu vrstu pjevakog rata. Izvo dili su je dva pjesnika, odnosno pjevaa koji su odmjeravali svoju vjetinu pjevajui naizmjence, svaki po jednu strofu pjesme. Najprije je pjeva, koji izaziva na takmienje, izloio u uvodnoj strofi neko sporno pitanje, veinom na temu dvorske ljubavi, pozivajui partnera da iznese svoje miljenje. Poto se drugi pjeva opredijelio za jedrio od dvaju moguih rjeenja prvi je prihvatio suprotno, izlaui u iduoj strofi protuargumente. Oba partnera morali su se pridravati iste vrste strofe, s istim brojem stihova, jednakom shemom sroka i istom melodijom kakvu je spjevao pjeva-izaziva. Opseg strofe varirao je izmeu 615 stihova, a veina sauvanih pjesama ima 6 strofa. Pjesma je esto zavravala sa dvije krae zakljune strofe (envoi) u kojima partneri, svaki za sebe, pozivaju u obranu svojega miljenja po jednog ili vie sudaca, imenujui obino odlinike ili svoje zatitnike da bi im na taj nain zapravo izrazili pohvalnicu. Osobita dra tih pjesama bila je u domiljatoj', originalnoj i vjeto vodenoj argumentaciji. Ali se u j. p., za razliku od -> tenso, izbjegavala polemika. Za j. p. su karakteristine upravo spontane, duhovite replike sa znatnim udjelom erotike. Najstarija j. p. nastala je izmeu 1181 i 1186, a sauvalo se u svemu 182 pjesme od ega je velika veina spjevana na Puy u Arrasu. Melodije su najvjerojatnije kontrafakta, tj. otprije poznate, to potvruje, pored ostalog, injenica da je od 10 sauvanih zbirki samo 4 popraeno melodijama.
LIT.: K. Knobloch, Die Streitgedichte im Provenzalischen und Altfranzosischen (disertacija), Breslau 1886. F. Fiset, Das altfranzosische Jeu parti, Romanische Forschungen, 1906. A. L&ngfors, Recueil general des jeux partis francais (sadri izdanje tekstova), Pari 1926. F. Gennrich, Der Gesangwettstreit im Parfait du Paon, Romanische Forschungen, 1947. E. Kohler, Zur Geschichte des altprovenzalischen und altfranzosischen Streitgedichts, Wissen schaftliche Zeitschrift der Universitats Leipzig, 1951 52. F. Gennrich, Jeu parti, MGG VII, 1958. I. A.

U nekim krajevima i obredima isti se znak odnosi na ' melodikih formula, prema tome, u kojoj se biblijskoj knjizi mjenjuje. Kod pjevanja molitava uzimaju se kao podloga starir teme ili motivi koji se najee pretvaraju u slobodn u impr< zaciju, ponekad virtuoznog karaktera. Ovo se pjevanje zove canut, a pjeva molitava kacan. Napjevi novije ritualne mu: potjeu iz IX st. Mnogi od tih napjeva pokazuju da su nas iz nejevrejskih vrela. Tako, npr., poznati Kol Nidre djelomi potjee iz gregorijanskog pjevanja, Maoz Zur iz protestants korala (Nun freut Euch Ihr frommen Christen), a Ade Melek iz Verdijeve Traviate. Osim ritualnih napjeva pos i nabone pjesme, tzv. zmirot, koje se pjevaju kod kue, a za prave puke pjesme (npr. l jubavne, svatovske, plesne, uspava i si.) u kojima se odraava itav osjeajni i drutveni ivot, osol Jevreja iz istone Evrope. U XVII st. jevrejski kompozitori naputaju svoju tradii nalnu muziku i uvode suvremeni nain izraavanja u formaln i sadrajno m pogledu (npr. Salomone Rossi u svojem Hai Aer Lilomo iz 1622), a u XVIII st., nakon uvoenja orgi i pjevakih zborova u sinagoge i u nedostatku prikladne mu za ovakve sastave, poseu za svjetovnim, esto ak opernim i plesi kompozicijama. Kao ustuk ovakvu stanju dolazi do reformacije 1 dicionalnog pjevanja. Zapoeli su je A. Beer (17381821) i Jacobson (17681828), a proveo Salamon Sulzer (180418c Zbirke jevrejskih napjeva objavili su, meu ostalima: 5. Nai bourg, Recueil de ehants . . . des Israelites, 1876; J. S. i Cremien, Chants hebraiques . . . , 1885; Fr. Consolo, S( szire Israel . . . , 1892; A. Danon, Recueil des romances jud espagnoles . . . , 1896; A. Z. Ielsohn, Hebraisch-orientalisc Melodienschatz (10 sv.), 1914 32; E. de Sola i D. Agui, The Ancient Melodies of the . . . Jews, 1931; A. de Larrea * lacin, Cancionero judio ... (4 sv.), od 1952; Out-of-Print Cl sics of Svnagogal Music (25 sv.), 195355; Ch. Vinaver, Anti logy of Jewish Music, 1955; O. Camhy, Liturgie sephan 1959; E. Werner, Hebraische Musik, 1961.
LIT.: A. Z. Ielsohn, Parallelen zwischen gregorianischen und hebrai: -orientalischen Gesangweisen, ZFMW, 1921 22. S. B. Finesinger, Mu Instruments in the Old Testament, 1926. D. Lauko, Die jiidische Mi 1926. A. Hemsi, La Musique de Ia Torah, AIexandria 1929. A. Z. 1 sohn, Jewish Music in Its Historical Development, New York 1929 (II izd. 19 P. Neal, Some Early Jewish Musicians, MQ, 1931. A. Z. Ielsohn, wish Liturgv, New York 1932. Isti, Deutsche Elemente im alten Svnagoj gesang, ZFMW, 1932 33. R. Lachmann, Jewish Cantillation and Sonj the Ile of Djerba, Jerusalem 1940. E. Kolari, Musikinstrumente und : Vervvendung im Alten Testament, Helsinki 1947. H. Loewenstein (Avena, Etudes sur le cancionero judeo-espagnol, Sefarad, 1960. E. Gerson-K Halleluia and Jubilus in Hebrew -Oriental Chant, Spomenica H. Besselt Leipzig 1961. H. Loezvenstein (Avenary), Studies in the Hebrew, Svrian Greek Liturgical Recitative, Tel Aviv 1963. B. Bayer, The Material Re of Music in Ancient Palestine. . . , Tel Aviv 1963. E. Werner, Die Bedeut der Totenmeerrollen fiir die Musikgeschichte, Studia musicologica, 1963. E. Gerson-Kiwi, The Bards of the Bible, ibid., 195. /. Adler, Les Chs synagogaux . . . , Revue de Musicologie, 1965. A. Vi

JEVENIJEVI -BRANDL, Nada, violinistica (Maribor, 18. VII 1899 ). Violinu studirala na Muzikoj akademiji u Beu (A. Rose) i na Muzikoj akademiji u Zagrebu (V. Huml). God. 1929 osnovala Brandl-trio i s njim prireivala koncerte u domovini i inozemstvu (Njemaka, Austrija, ehoslovaka, Madarska, Bugarska, Francuska, panjolska). Poslije Drugoga svjetskog rata lan mnogih komornih sastava, medu kojima i u Slovenskom triju sa O. Bajdeom i M. Lipovekom. Nastupala esto i so listiki. M. Spe. JEVREJSKA MUZIKA. 1. Prema podacima iz Biblije j. m. je odvajkada sluila prvenstveno bogosluju, koje se obavljalo u jeruzalemskom hramu i u sinagogama. Izvodili su je odabrani sveenici-leviti pjevanjem i sviranjem na raznim instrumentima (hasosra-STthxn& truba, magrefa-orgulje, nevel-haite, kinor-lira, Aa&V-dvostruka oboa i dr.). Dok je instrumentalna muzika nakon razorenja hrama (70) pala u zaborav, pjevanje odlomaka iz Biblije, osobito psalama, odralo se do danas. U nekim psalmima sudjelo vali su i vjernici pjevajui Hallelujah ili Amen, a ima tragova koji pokazuju da se pjevalo i u dva zbora, na antifonalni nain. Najstarija vrsta hebrejskog pjevanja bila je kantilacija, tj. itanje biblijskih proznih tekstova uz primjenu nekih utvrenih melodijskih formula, z abiljeenih posebnim znakovima (ta'~ amiri). Muziko znaenje ta'amina prenosilo se usmenom pre dajom i znatno razlikovalo kroz stoljea. Premda su neki od tih znakova sauvani u rukopisima iz IX, i XI XII st., istom su u XVI st. J. Reuchlin (De accentibus, 1518) i S. Miinster (Institutiones Hebraicae, 1524) otkrili njihovo pravo znaenje. Tako je, npr., jedan od tih znakova t'lia gadola doivio ove varijante:

JEVREJS KA MUZIKA. Svira ofara u sinagogi, talijanska minijatura, XV

JEVREJSKA MUZIKA JEVSEJEV


2. Staru tradiciju sinagogalnog pevanja nisu prekinuli mnogi vekovi ivota jevrejskog naroda van otadbine. Sakuplja i istra iva jevrejskih narodnih melodija A. Idelsohn dokazao je u svojim zbirkama i radovima (Hebraischorientalischer Melodienschatz, IO sv.) da su obredni napevi najstarijih jevrejskih zajednica u Persiji i Jemenu identini ili bar veoma slini melodijama kojima se u istim prilikama (npr. pri recitovanju starozavetnih tekstova) slue Jevreji u najnovije vreme u Poljskoj, Nemakoj i junoj Francuskoj. Konzervativizam jevrejskog predanja sauvao je autentini izvorni karakter ovih napeva. Pored ovih starih obrednih melodija nicale su u jevrejskim zajednicama na istoku Evrope (Poljska, Rusija) i nove narodne pesme svetovnog karaktera. Usprkos mnogim stranim uticajima (preteno slovenskim) ove pe sme; nose takoer specifino jevrejsko obeleje. Pod vodstvom Joeld Engela osniva se 1908 u Petrogradu Udruenje za jevrejsku narodnu muziku sa tenjom da stvori umetniku muziku Jevreja na osnovi istonojevrejskoga narodnog melosa. Prenoenjem ideolokog i kulturnog centra jevrejstva u Palestinu, ta su nastojanja, zajedno sa glavnim predstavnicima ovog kruga, Engelom i drugima, prela takoer u staru otadbinu i udarila u njoj prve temelje muzike Izraela. Na tlu Izraela nie i razvija se i nova narodna pesma. Dok su prvi naseljenici (uglavnom iz istonoevropskih zemalja) pe vali jo svoje stare pesme koje su doneli sa sobom, jidi-pesme sa psihologijom geta, preteno melanholinog prizvuka, karakter pesama iz temelja se izmenio kada je odrasla nova generacija, roena u Izraelu, iji je materinji jezik bio hebrejski. Pod novim uslovima ivota, zbog uticaja sredine i meanja raznovrsnih fol klornih elemenata useljenika iz najrazliitijih krajeva sveta, stvara se nova narodna pesma vezana za novi nain ivota u novoj dravi. Muzika Izraela, dotada vekovima samo religiozna molitva i tuni vapaj, poprima vidove slin e muzici svakoga drugog naroda: ona je duhovna i svetovna, sveana i vesela, praznina pesma i pesma uz rad, deja i kolska pesma, kao i patriotska i vojnika, muzika u koncertnim dvoranama i muzika uz narodne i drutvene igre. Umetnika muzika Izraela hrani se iz etiri glavna izvora: iz starih obrednih sinagogalnih napeva uz koje se od najstarijih vremena recituje tekst Biblije; iz melodija istonoevropske narodne pesme; iz uticaja muzike kulture onih zemalja iz kojih su doli doseljeni kompozitori (Rus ija, Nemaka, eka, Madarska) i najzad iz posebnih uslova nove izraelske stvarnosti i njenog sveta. Ovamo treba ubrojiti i folklor jemenskih Jevreja i druge azijsko-orijentalne folklorne uticaje crpene iz pesama koje su sa sobom donele u Izrael mnoge gr upe useljenika sa arapskih podruja. Uopte: spajanje, sinteza orijentalnih elemenata izvornog jevrej skog folklora i ambijenta same zemlje sa tradicijama i dostignuima evropske kulture, koju su poneli sa sobom useljenici iz Evrope, pretstavlja jedan od glavnih problema umetnike muzike Izraela. Pioniri muzike Izraela bili su ve pomenuti Joel Engel (1868 1927) i Gabrijel Grad (18901950). Njihovi radovi temelje se na korienju istonoevropske jevrejske narodne pesme. Na stavljai tog smera, koji bi se mogli nazvati istonoevropskom nacionalnom kolom, jesu: Jichak Edel (1896) i Moe Rapaport (1903 ). Istoj koli pripadaju Joahim Stutchevsky (1891) u ijem se stvaranju ispoljuje uz to i uticaj savremene beke kole, zatim Aviasaf Barnea (Bernstein, 1903) i Josef Kaminski (1906), autor uspelog Concertina za trublju i orkestar, koji u svom stvaranju naroito neguje muziki humor. Nasuprot njima, kompozi tori druge grupe oslanjaju se ponajvie na tekovine savremene evropske muzike. Istaknuta linost meu njima je Erich Walter Sternberg (1898). Preteni deo njegovih kompozicija raen je na jevrejske i biblijske sadraje, ali njegova muzika ne nosi speci fino jevrejski ili izraelski karakter, ve je blia nemakoj neoromantici i C. Debussvju (simfonijske varijacije Dvanaest plemena Izraela; orkestarska svita Josip i njegova braa). Pristae impresionizma su i Karei Salomon (1897) i Avraham Daus (1902). Pod uticajem P. Hindemitha komponuju Hanoh Jacoby (1909) i Josef Tal (Griintal, 1910), autor simfonijske poeme Exodus i simfonijske kantate Mati se raduje. Kompozicije poznatog knjievnika Maxa Broda (18841968) srodne su umetnosti G. Mahlera. Schonbergovoj koli pripadaju Stefan Wolpe (1902), Bernd Bergel (1909), Herbert Brun (1918) i Jehoua Lakner (1924). Potaknut delovanjem B. Bartoka Odon Partos (1907) nastoji da u svoja dela unese specifina ritmika obeleja jevrejske narodne muzike; on se bavi i naunom obradbom jevrejskog mu zikog folklora. Meu uenicima francuske kole istiu se Menahem Avidom (1908) i Arthur Gelbrun (1913). Izvoran i znaajan smer predstavlja tzv. istonomediteranska kola. Ona tei stva ranju junjake muzike, proete jarkim i prozranim, jasnim svet lom Sredozemlja, tvrdih, esto asimetrinih ritmova, sa up ornim ponavljanjima i bogatom istonjakom raznovrsnou varijacija,

269

sa monodijskim, gdekad sasvim jednoglasnim stavom inspi-risanim folklorom jemenskih Jevreja u kome i slika izraelskog predela i klime ima 3: gdekad vaan uticaj. Glavni predstavnici ovog pravca jesu: Paul Ben-Haim {Frankenburger, 1897 ), najistaknutiji autor savremene jevrejske simfonijske muzike, i DE Aleksander Uria Boscovich (1907 1964), kompozitor veoma uspelih koncerata za obou i za Saflbs violinu, Semitske svite za orkestar i brojnih scenskih muzika. Ovoj grupi pripada i jedan od najplodnijih i najpopularnijih izraelskih muziara Mare Lav-ry sa: (1903); on je napisao prvu izraelsku operu Dan tTO Haomer (uvar Dan) i prvi izraelski oratorij Pesma nad pesmama (na biblijski tekst). Uz njega istie se i Jehuda H. Wohl (1904). Od mlaih izraelskih kompozitora, koji su se kolovali veinom u otadbini, znaajni su: Haim Aleksander (1915 ), Mordehaj Seter Starominski (1916), Moa Lustig (1922), Robert Starer (1924), Ben--Zion JEVREJSKA MUZIKA. Stranica iz djela De Orgad (1926 ) i accentibus et orthographia Hebraeorum J. Reuchlina, 1518 Gazi Bertini (1927 ). Muziki ivot u Izraelu bujan je i raznovrstan. Muzike kole i organizacije, radio i televizija, pozorita, vei i manji orkestri, kamerni ansambli i solisti ostvaruju njegovo bogatstvo. Muziko kolstvo Izraela potie jo iz 1910 kad je utemeljen Tel Aviv i u njemu osnovana prva muzika kola. Nekoliko godina posle otvorena je muzika kola u Jeruzalemu (direktor A. Z. Idelsohn). Danas deluju u Izraelu 2 muzike akademije u Tel-Avivu i Jeruzalemu i niz srednjih i niih muzikih kola u raznim mestima. Orke stri, kamerni ansambli, zborovi i opera postojali su ve u dvadesetim godinama ovog veka. Stalna opera zapoela je radom 1923. God. 1929 osnovano je Udruenje za savremenu muziku. Neobino je znaajna 1936 godina, kad je zapoela delatnost Palestinskog orkestra (danas Izraelski filharmonijski orkestar) i radio-stanice u Jeruzalemu. U mladoj jevrejskoj muzikologiji istaknuto mesto zauzimaju A. Z. Idelsohn (18821938) i P. E. Grademoitz (1910). Nadovezujui na rad pionira jevrejske muzike znanosti J. Engela oni istrauju osebine narodne umetnosti i istorijski razvoj umetnike muzike Izraela, kao i jevrejskih zajednica van otadbine; njihov rad obuhvata i crkvenu muziku sinagoga i svetovne pesme jevrejskog naroda. Znaajno dostignue jevrejske muzikologije je velika zbirka (10 sv.) narodnih pesama koje je sabrao i 1914 32 izdao A. Z. Idelsohn; njegov rad na sakupljanju narodnih pesama nastavio je 193539 R. Lachmann, a od 1947 E. Gerson-Kiwi. Najvee delo E. P. Gradenvvitza je istorija jevrejske muzike The Music of Israel (1949) u kojoj iznosi niz dragocenih podataka. Uz Idelsohna i Gradenvvitza istiu se muzikolokim delovanjem H. Avenary (Loezaenstein), H. Schmueli i J. Spector.
LIT.: P. Nettl, Alte jiidische Spielleute und Musik, Praha 1923. A. Z. Idelsohn, Jewish Music in Its Historical Development, New York 1929. J. Edel, Hair ha-erec-jisraeli (Izraelska pesma), 1942. C. Sachs, The Rise of Music . . . . New York 1943. E. P. Grademoitz, The Music of Israel, Its Rise and Growth trough 5000 Years, New York 1949 (panski Buenos Aires 1949; nemaki Kassel 1965). M. Brod, Die Musik Israels, Tel-Aviv 1951. A. M. Rothmuller, Die Musik der Juden. Versuch einer geschichtlichen Darstellung ihrer Entvricklung und ihres Wesens, Zurich 1951 (engl. prevod, Lon don 1953 i New York 1954), S. Sendrey, Bibliography of Jevrish Music, New York 1951. E. P. Gradenviitz, Music and Musicians in Israel, Jerusalem 1952. /. Rabinovjitsch, Of Jewish Music, Ancient and Modern, Montreal 1952. A. Wehser, The Modern Renaissance of Jewish Music, 1953. E. Gerson-Kiuii, Musicology in Israel, AML, 1958. Ista i G. B. Pinthus, Jiidi sche Musik, MGG. VII, 1958. D. Lapson, Jewish Dances of Eastern and Cen tral Europe, Journal of the International Folk Music Council, 1963. A. U. Boskovttck, La Musique israelienne contemporaine, ibid., 1964. A. L. Ringer, Musical Composition in Modern Israel, MQ, 1965. A. Pr.

JEVSEJEV (Evseev), Sergej Vasiljevi, sovjetski kompozitor i pijanist (Moskva, 25. I 1894 16. III 1956). Uio najprije kod G. E. Konusa (klavir) i N. Medtnera (teorija), zatim kod S. Tanjejeva (kontrapunkt i fuga); diplomirao na Moskovskom konzer-

270

JEVSEJEV JIMENEZ MABARAK

vatoriju, klavir kod A. Goljdenvejzera, kompoziciju kod G. Katuara. God. 191930 nastavnik, zatim direktor muzike kole Tanjejev; istodobno od 1922 docent i od 1935 profesor Moskovskog konzervatorija; 193641 profesor Centralnog dopisnog muzi-kopedagokog instituta. Niz godina prouavao rusku narodnu pjesmu i njezinu ulogu u umjetnikoj muzici Rusije. Vodio posebne teajeve na teme: Suvremena harmonija (192730) i Osnovi ruske harmonije i polifonije (194148). Glavna su obiljeja njegova kompozicijskog stila primjena narodnog, preteno ruskog melosa i njegova raz rada u okviru sonatne forme, u veim ciklikim djelima komorne ili simfonijske muzike. Dalje su mu znaajke, briljiva dotjeranost oblika, umjerenost harmonijskih sredstava i posebna sklonost komornoj i klavirskoj muzici.
DJELA. ORK ES TRALN A. Tri s imfo nije : I, 1925; II, sa zboro m, 19 33 i III, 1943. Koncert za klavir, 1932; koncert za klarinet, 19 43. KOMORNA: gudaki kvartet, 1939; trio PepounecKan no3Ata, 1924; Conama CKa3i<a za violinu i klavir, 1928; JJpaMamunecKati conama za violonelo i klavir, 1941. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1921 i 1952. Za 2 klavira: KoHuepniHan conama, 1946; lJo3Ma conama, 1948. Za vokalne sastave i klavir: 3 kompozicije na teme ruskih nar. pjesama, 1923, 1927 i 1948; ciklus marijskih i mordvinskih narodnih pjesama, 1940. JIumupaM za glas i klavir. SPISI: yne6nuK zapMO-Huuy 1937 (III izd. 1947); yne6nUK no pyccKou napodnou nojiutjjouuu, 1956 (novo izd., 1960). Studije: TIoMufroHUR pyccKou napodnou necnu u ee npuMenenue e nedaioeunecKou npanmuKe, 1941; PyccKan Hapodnan necun e pyccKou KjiaccunecKou My3bine, 1942; Peopeuu Jlbeoeuu Kamyap. Onbim xapaKmepucmuKu, COBeTCKan MV3biKa 1941, br. 5; Hap. u nau. Kopnu Mys. H3biKa C. H. Taneeea, 1963 (posth.); PyccKan napodnan necHH s o6pa6omKu A. JIsdoea (posthumno priredio B. V. Budrina), 1965.

JEEK, Jaroslav, eki kompozitor (Prag, 25. IX 1906 New York, 1. I 1942). Studirao na Konzervatoriju u Pragu, kla kod A. ime, kompoziciju kod K. B. Jiraka i na Majstorskoj k kod J. Suka. God. 1928 38 angairan u prakom Osvobozt Divadlo, suraivao sa J. Voskovecom i J. Werichom komponii jui muziku za njihove avangardne revije i angairane politii satire. God. 1939 emigrirao u SAD gdje je utemeljio i vodio ( hosiovaki pjevaki zbor (1941). U koncertnim djelima sklon harmonijskom, ritmikom i f< malnom eksperimentiranju. Svojim pjesmama i plesnom muzike prvi je u veoj mjeri pridonio stvaranju umjetniki vrijedn popularne muzike u ekoj. Uoi Drugoga svjetskog rata izg divao tip eke politike i masovne pjesme. Mnoge njegove p sme postale su vrlo popularne (Proti vetru; Hej rup; N, na zemi).
DJELA. ORKESTRALNA: Symfonicka baseh, 1936; koncert za kla\ orkestar i jazz-band, 1927; koncert za violinu i duhaki orkestar, 1930; fanta: za klavir i orkestar, 1930 31. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 193 1941; duhaki kvartet, 1929; duhaki kvintet; sonata za violinu i klavir; duo 2 violine. KLAVIRSKA: sonata, 1941; sonatina, 1928; Suita pro etvrttom klavir, 1927; Mala suita, 1928; Bagatelles, 1933; tokata, 1939 i dr. DRA SKA: balet Nervy, 1928. Scenska muzika za djela Shakespearea, Moliei M. Acharda, J. Cocteaua i dr. Muzika za mnogobrojne igrokaze i revije J. Vosl vea i J. Wericha (pjesme, baletne i plesne toke, orkestralne predigre, koran itd.). Filmska muzika. VOKALNA: zborovi; solo-pjesme {Lamento e trion tyfi pisni; Dvi pisni na Pukina s pratnjom gitare). LIT.: Zbornik J. J eeka (obj. njegovi prijatelji), New York 1942. \ Kardsek, J. Jeek, bojovnik proti faismu, Hudebni rozhledv, 1952, 1. A. Brousil, Hudba v naem filmu, Praha 1948.

JEZIAC (engl. reed, franc. anche, njem. Zunge, Blatt, Rohrblatt, tal. ancid), malen, elastian komad trske ili metala, privren na sviralu samo jednim krajem, tako da drugim moe slobodno titrati i, pod djelovanjem zrane struje, proizvesti zvuk. J. je izvor zvuka u pisku mnogih drvenih i drugih duhakih instrumenata (oboe, klarineta, fagota, saksofona), te kod harmonija, harmonike, a djelomice i kod orgulja. Jezici se prema razliitim kriterijima dijele u idiofone i heterofone, jednostruke i dvostruke, slobodne i udarne. Idiofoni su jezici nainjeni od tvrde, otporne materije, obino od metala. Oni proizvode samo jedan ton, kojemu visina ovisi o njihovoj duljini i debljini. Takve jezike imaju harmonij, har monika (rastegaa i usna), jezine svirale n a orguljama i dr. Heterofoni jezici nainjeni su od lagane, mekane materije, obino od trske. Oni mogu proizvesti velik broj tonova, ukoliko su privreni uza cijev u kojoj visina zranog stupca odreuje visinu tona. Heterofone jezike ima najvei broj drvenih duhakih instrumenata. Kod njih zatvaranje i otvaranje rupica pomou prstiju ili poklopaca krati i produljuje visinu zranog stupca u cijevi. Jednostruki i dvostruki jezici su podvrsta heterofonih jeziaca. Kod jednostrukih samo jedan jeziac titra (npr. kod klarineta i saksofona), dok dvostruki (kod oboe i fagota) imaju dvije ploice, udubljene poput lijeba i prislonjene konkavnim stranama jedna uz drugu. Slobodni i udarni jezici veinom su podvrste idiofonih jezi aca. Slobodni jezici pri titranju bez zapreke prolaze kroz otvor lijeba, kroz koji struji zrak i vraaju se u prvobitni poloaj. Udarni su jezici neto iri od otvora na lijebu pa ne mogu proi skroz, ve samo udaraju u otvor zatvarajui ga i otva rajui. Limeni duhaki instru menti nemaju jeziaca. Njihovu funkciju preuzimaju usne svi raa. J. As. JE, Jakob, kompozitor (Botanj, 23. XI 1928 ). Studij zavrio na Muzikolo kom odsjeku Akademije za glasbo u Ljubljani; kompoziciju uio privatno. Profesor na Pedagokoj akademiji u Ljubljani. Kompozitor intimnih ispovijedi, J, JE Jeevu muzikom govoru najbolje odgovaraju kratki muziki oblici. Karakteristine crte njegova muzikog izraza najvie se oituju u vokal nim djelima, u kojima povezuje liriku sa suvremenim kompo- zicijskim izraajnim sredstvima.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za violinu i gudae, 1962; Strofe za obou, klarinet i gudae, 1966. KOMORNA: sonatina za flautu i klarinet, 1961; Elegija za flautu i klarinet, 1963; Stihi za obou i violu, 1966; Asonance za obou, harfu i klavir, 1966; Nomos za 12 instrumenata, 1969; Nomos II za klarinet, trombon i violonelo, 1970; Nomos III za 2 violine, 1970; Nomos IV za violonelo; Nomos V za trublju, rog, trombon i klavir, 1972. ' KLAVIRSKA : Mali popotnik, 1960; / otroka suita, 1951; Tri etude, 1967. VOKALNA: Kantate: Do fraig amors za dvostruki mjeoviti zbor, mandolinu, lutnju, gitaru

JIG (jigg), engleski izraz neodreena podrijetla ( - gigi i viestruka znaenja. U muzici oznauje: 1. puki ples udomaen na britanskim otocima od XVI i jo danas iv u udaljenim predjelima Irske i sjeverne Englest Dvodjelne je mjere (2/4, 6/8 i si.) i pripada baladnoj vrsti, a ra likuje se od ostalih plesnih pjesama svojim podrugljivim tekstoi Prvi muziki zapisi jiga potjeu iz elizabetanskog doba kada taj puki ples dospio i na dvor. 2. Posebna scenska vrsta, igrokaz s muzikom i plesom, r iren u Engleskoj i nekim evropskim zemljama (Nizozemsl Njemaka, Skandinavija) izmeu 1550 i 1750. U Engleskoj d ivljuje procvat u elizabetansko doba. Podrijetlo vue po sv prilici iz sjevernih krajeva emu u prilog govore esti naslc Northern jigg i Scottish jigg, a nastao je povezivanjem impr viziranih starijih popularnih pjesama sa starim tradicionalni ritualnim plesovima. Sredinom XVI st. j. dobiva svoj ustalje scenski oblik krae burleskne komedije za 25 lica s popularni pjesmama i plesom, koju redovito izvodi ansambl profesiora nih komedijanata. Prvi sa uvani podatak o scenskoj izvedbi ji] u Londonu potjee iz 1582, a prvi tiskani primjerak pojavio se godina kasnije. Od 1590 do 1625 j. se izvodio u londonskim pokrajinskim kazalitima obino kao zavrna toka (rjee mec inovima) tragedije ili drame; u toj su se zavrnici producir: mnogi slavni komiari, o emu svjedoe naslovi kao Kemp's J (glumac William Kemp), Slaggin's Jig, itd. Dramski sadraj ji; bio je vezan uz stvarne dogaaje i lica i protkan duhovitim dosk iama, dvosmislenim izrazima i si., ali se ve poetkom XVII : poinje vulgarizirati i postaje trivijalan tako da potpada pc cenzuru. Uskoro zatim j. se preobraava u krau proznu far; ili, pod utjecajem dvorske masque, u elegantnu predstavu sasta' ljenu od pjesme i plesa (od ove vrste jiga vodi jasna razvojna 1 nija do engleskih opera Lockea, C. Gibbonsa i Purcella). Uspi redo s procvatom u domovini, engleske su glumake druine pres: ivale j. u Skandinavske zemlje, Nizozemsku i Njemaku gd je ta dramska vrsta utjecala na razvoj Singspiela. Mnogi napje koji su se pjevali u jigu bili su vrlo popularni i ope poznati k; jig-tunes, te se ponekad javljaju u razliitim engleskim i njemai kim verzijama.
LIT. : E. Bolte, Singspiele der englischen Komodianten und ihrer Nac folger in Deutschland, Holland und Skandinavien, Leipzig 1893. E. Chambers, The Elizabethan Stage, Oxford 1923. C. R. Baskervill, The EH2 bethan Jig, Chicago 1929. D. O'Sullivan, Irish Folk Music and Song, Dubi 1952. J. F. i T. M. Flett, Dramatic Tigs in Scotland, Folklore, 1956. i Dean-Smith, Jig, MGG, VII, 1958. I. A.

JIMENEZ MABARAK, Carlos, meksiki kompozitor (T; cuba, 31. I 1916 ). Muziku uio u Santiagu de Chile, na Konze vatoriju u Bruxellesu (M. Wouters) i kod R. Leibovvitza u Pariz Djeluje kao profesor harmonije na Nacionalnom konzervatori; u Mexicu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1945 i 1962 (u jednom stavku koncert za klavir, 1944; Balada del Pdjaro y las Doncellas, 1947; Balada c Venado y la luna, 1948; Balada Mdgica o Danza de las Cuatro Estanciones, 195 El Nahual Herido, 1952; Balada de los Ouetzales, 1953. Za mali orkestar: 1

JIMNEZ MABARAK JIROVEC


Muneca Pastillita, 1942 i uvertira Pirrimplin en la Luna, 1943; Retablo de la Anunciacion za gudae, 1950. KOMORNA: koncert za klavir, ksilofon i udaraljke, 1961; Concierto del Abuelo za klavir i gudaki kvartet, 194 7; preludij 1 fuga^za klarinet i klavir, 1937; El Retrato de Lupe za violinu i klavir, 1953. KLAVIRSKA: Sonata del majo Enamorado, 1936; Allegro romantico, 1935; 2 panjolska plesa, 1936; Retrato de Mariana Sdnchez, 1952; La Fuente armoniosa, 1957. DRAMSKA: opera Misa de Seis, 1962. Baleti: El Amor del Agua, 1945; Recuerdo a Zapata, 1951; La Maestra Rural, 1952 i El Raton Perez, 1955. Scenska muzika za drame Caligula, 1947 i Neron, 1952. VOKALNA: kantata Los Ninos Heroes, 1947; Traspie entre dos Estrellas za recitatora i 6 instrume nata, 1957; zborovi; oko 20 solo-pjesama.

271

JINDRICH, Jindfich, eki kompozitor i folklorist (Kleni pod erchovem, 5. III 1876 Domalice, 23. X 1967). Od 1897 uitelj u Domalicama; kompoziciju uio kod V. Novaka, klavir kod K. Hoffmeistera. Koncertirao solistiki, kao pratilac (K. Buriana, E. Destinnove) i s komornim sastavima. Odrao po e koj oko 900 koncerata. U Domalicama poduavao klavir, pje vanje i kompoziciju, a neko vrijeme vodio i pjevaki zbor. Znaajan nadasve po svojoj folkloristikoj djelatnosti, koju je posvetio rodnome kraju Chodovu. U svom opsenom djelu Chosky zpevnik (9 sv.) sakupio i obradio vie od 1400 napjeva i 4000 tekstova, poprativi ih odgovarajuim komentarom. Utemeljio u Doma licama etnografski Jindfichovo chodske museum. Komponirao pod utjecajem V. Novaka, crpei iz muzikog folklora hodova; vei uspjeh postigao solo-pjesmama. Djelovao je i kao muziki pisac i kritiar.
DJELA: Svitdni v hordch, 1911 i Elegie, 1906 za gudaki orke star. Komorne kompozicije. Klavirni skladby, I III, 1902 12; Z kraje Psohlavcu (20 chodovskih plesova) za klavir, 1932 34 (III izd. 1943). DRAMSKA. Melodrami: Holoubek, 1901 i Chodsky kraj, 1932. VOKALNA: vei broj mjeovitih, mukih, enskih i djejih zborova. Ciklusi solo -pjesama: Sny o Idsce, 1905; Jaro, 1907; Pamdtce Vrchlickeho, 1912; Pisni Heydukovy, 1916; Sovovy pisn, 1916 18; Mackarovy pisni, 1917 18; Kvapilovy pisni, 1918 19; Sladkovy pisni, 192324 i dr. Obradbe narodnih pjesama. Za glas i klavir: 12 chodskyh pisni, 1903; 30 narodnih pisni a tancu z Dotnazlicka, 190809; 15 lidovych pisni a tancu z Domalicka, 1908; Burianovo album, 1914; 53 Udove pisni moravske, 1915; 32 chodske pisni, 192425; Poklad Chodska (102 pjesme i plesovi), 1940 i dr. Za zbor: Rodny kraj, I III, 1923 26; Chodske, I III, 1929 32 i dr. IZDANJA : zbirka narodnih pjesama Chodshy zplvnik, I IX, 1926 30 (novo izd. I II, 1951 52, III V, 1953 55). LIT.: L. Hovorka, Jindfich Jindfich, Praha 1936. A. pelda, Mus ke sbory J. Jindficha, Pevecka obec eka 1948. Isti, Hudebni dilo J. Jindficha, Plzeii 1955.

kestar op. 17, 1918; Rhapsodie za violinu i orkestar op. 44, 1942; Symfonicke variace op. 40, 1940; Symfonicke scherzo za duhaki orkestar op. 65a, 1950 (verzija za ve liki orkestar op. 65b); Pfedehra k Shakespearovske komedii op. 22, 1921; simf. predigra Mladi op. 43, 1941; Legenda op. 74, 1954; serenada za gudaki orkestar op. 38, 1939; serenada za duhaki orkestar op. 45a, 1944; serenada za mali or kestar op. 69, 1952. KOMORNA. Sedam gudakih kvarteta: I, op. 9, 1915; II, op. 31, 1927; III, op. 41, 1940; IV, op. 63, 1949; V, op. 67, 1951; VI, op. 80, 1958 i VII, 1960. Gudaki sekstet s altom solo op. 14, 1916; Divertimento za gudaki trio op. 28, 1925; klavirski kvintet op. 50, 1945; duhaki trio, op. 76, 1956; duhaki kvintet op. 34, 1928. Varijacije, scherzo i finale za nonet op. 45a, 1943. Sonate: za violonelo i klavir, 1918; za violinu i klavir, 1920; za violu i klavir, 1925; za flautu i klavir, 1927; za klarinet i klavir, 1947; za rog i klavir, 1952 i za obou i klavir, 1954. Sonatina za violinu i klavir, 1946; Smuteni hudba za violu i orgulje, 1946; Introduction and Rondo za rog i klavir, 1951 i dr. . KLAVIRSKA: 2 sonate, 1926 i 1950; ciklusi Lani noi, 1914; Mala suita, 1916; Suita ve starem slohu, 1920; Na rozhrani, 1923; Dvandct skladeb pro diti I95o; Pit miniatur. 1954 i dr. Pit malych preludii a fug za orgulje, 1957. DRAMSKA: opera ena a Buh 1913 (prvobitni naslov Apollonius z Tyany). Scenska muzika: ena vraednice, 1921 i Nova Oresteia, 1923 (A. Dvofak); Peter Brand, 1922 (H. Ibsen) i dr. VOKALNA: alm XXIII za mjeoviti zbor i orkestar; Reauiem za sole, zbor i orkestar. 1952; Tri sbory. 1928; Krdsnd zem 7 mukih zborova, 1946. Ciklusi solo-pjesama: Tragikomedie. 1914; Mijive stisti, 1916; Tfindct prostych pisni (stihovi iz zbirke Des Knaben Wunderhorn), 1917 (instrumentirano 1940); Tri zpivy domova 1919; Veer a due, 1921; Probuzeni, 1925 (prer. i s orkestrom); Duha, 1926 (s orkestrom, 1939); Usmi-feni, 1940; Milodijne kviti, 1943; Hlas nejsladi, 1945; Pisni samoty, 1946; Three Songs 1951 i dr. SPISI: Z. Fibich, 1947; W. A. Mozart_ 1948;?. Hef-man, 1949. A. Dvofak, 1961. Studije i lanci: Vychodizapad?', Smetana, 1914; O. Zich, ibid. 1916; O lepi hud. vychovu, Hudba a kola, 192829; J. B. Foerster, Der Auftakt, 1929; Die moderne tschechische Oper, Der Auftakt, 1930; O. Ostril, Hudebni vestnik, 1935; Hudebni kritika a rozhlas, Tempo, 1937; Konene vdnd studie o razhlase, ibid., 1938; L. Janaek, Rytmus, 1943 i dr. Udbenik Nauka o hudebnich formdch 1924 (V izd. 1946; na srpski preveli P. Miloevi i M. Vukdra -govi, 1948). LIT.: M. Oadlik K. B. Jirak, Osobnost a dilo, Praha 1941. J. Fiala, Skladby K. B. Jiraka, Praha 1941. H. Tischler, Jirak's Fourth String Quartet, MQ 1951. Isti, Karei Boleslav Jirak, MGG, VII, 1958. I. A.

JIRAK, Karei Boleslav, eki kompozitor, dirigent i mu ziki pisac (Prag, 28. I 1891 hicago, I 1972). Kompoziciju studirao u Pragu (V. Novak) i Beu (J. B. Foerster), a muzikologiju na Karlovu univerzitetu u Pragu (Z. Nejedlv). God. 1915 18 dirigent Opere u Hamburgu, 1918 19 u Brnu; 1920 30 profesor kompozicije na Prakom konzervatoriju; uz to zborovoda Hlahola (192021), drugi dirigent eke filharmonije (1920 __ 21) i muziki referent lista Narodni Osvobozeni (192430). God. 193045 direktor muzikog odjela ekog radija i dirigent radio-orkestra; u tom razdoblju poduzimao niz turneja po Evropi (Miinchen, Berlin, London, Pariz, Poljska, Rumunjska, 1932 Zagreb, 1937 Beograd itd.). God. 1947 emigrirao u SAD gdje je od 1949 bio ef katedre za muziku teoriju na Roosezvelt University u
Chicagu.

JIRANEK, I. Josef, eki pijanist i kompozitor (Ledce, 24. III 1855 Prag, 9. I 1940). God. 1865 72 uenik B. Smetane koji ga je posinio; 1872 74 studira na Prakoj orguljakoj koli kod A. Starieka (harfa), A. Hfimalvja i M. Angra (violina). Karijeru zapoeo kao harfist u ekom zemaljskom kazalitu u Pragu, 187791 nastavnik klavira, harfe, pjevanja i teorije u Harkovu, 18911923 profesor klavira na Prakom konzervatoriju. Kao klavirski virtuoz koncertirao sve do 1937 po domovini i inozemstvu (Be, Njemaka, Rusija, Jugoslavija) i bio cijenjen poglavito po autentinoj interpretaciji djela B. Smetane, V. Novaka i J. Suka. Nastupao i kao komorni muziar, pratilac i lan ekog kvarteta. Odgojio je niz istaknutih pijanista i muziara, J. Fameru, R. Frimla, B. Kfidla, Vit. Novaka, K. Strnada; objavio vie znaajnih teoretskih djela i metodikih prirunika za klavir.
DJELA: Ballada u g-molu, 1875 i Fantasticke scherzo, 1876, za orkestar. Klavirski kvintet; Elegie za violinu, violonelo i kl avir; Drei Stimmungsbilder za violonelo i klavir; 2 kompozicije za 3 violine. Kompozicije za klavir. Pjesme i zborovi. INSTRUKTIVNA: Cvieni ithozu, 1901 (njemako izdanje kao Anschlagsubungeh); Stupnice ve dvojhmatech, I II, 1901 (obj. i na njema kom i engleskom); Technicke cvieni, I III, 1903 (i na njemakom i engleskom); J. Pacher: Schule der Verzierungen, 1904 (potpuna preradba); kola akordove hry a akordovych rozkladu, 1905 (i na francuskom, njemakom i engleskom); Nova kola st upnicove hry, I II, 1905; Nova kola techniky a pfednesu, IIX, 191013 (i na njemakom); Conus-Jirdnek: 32 rhytmische Studien, I II, 1917; Nova kola zbihlosti, I VI, bez god. (na njemakom kao Gelaufigkeitsstudien); Methodika podteniho vyu. hfe klavirni, 2 sv., 1920. SPISI: B. Smetana uitel, Hudebni vychova, 1924; Smetana jako dirigent, Divadlo. 1924; Pri tyfrulni hfe s ohluchlym Smetanou, Lid noviny, 1924; Stidry veer u B. Smetany, Hudebni besidka, 1924 25; Vzpominky na Dvofaka, Za hud. vzdelanim, 1926; O klavirnich pfednesu, 1926; O Smetanovych klavirnich skladbdch a jeho klavirni hfe, 1932; Nekolik vzpominek na prvni dobu innosti es. kvarteta, 1932; O idku Vit. Novakovi, Zbornik V. Novaka, 1932; O B. Smetanovi a iinych slavnych les. mistrech, Sbornik konservatofa, 193* ' dr. IZDANJA: Album homof. skladeb starich es. skladatelu, 1927; jifi Benda: sonate i sonatine, 1928. LIT.: A. ima, J. Jiranek, Hudebni vychova, 1940, 2 4. V. Novak, 0 sobe a o jinych, Praha 1946. B. Pistoriusovd, J. Jiranek. Vspominky a korespondence s B. Smetanou, Praha 1957-

U kompoziciji isprva slijedi eke uzore, posebice Z. Fibicha i O. Ostrila, zatim se pribliio njemakom kasnoromantiarskom smjeru (G. Mahler, R. Strauss). Dvadesetih godina, potaknut suvremenim evropskim strujanjima (grupa estorice), K. B. JIRAK preao na antiromantiki, neoklasiki stil, oitujui sklonost otrim disonancama i kontrapunktici. Iz toga razdoblja znaajna su mu djela Druga simfonija (192123), klavirski ciklus Na rozhrani (1923), ciklus pjesama Probuzeni (1925) i Drugi gudaki kvartet (1927). Kada se poslije viegodinjeg prekida (192938) vratio kompoziciji, izraz mu je postao umjereniji, blii ekoj tradiciji, ali stilski uglavnom neoklasiarski odmjeren. Najznaajnija su mu djela iz tog razdoblja Simfonijske varijacije (1940), uvertira Mladi (1941), etvrta simfonija (1945) i Trei gudaki kvartet (1937 40). J. je odgojio itav niz istaknutih kompozitora: J. Bartoa, J. Je-eka, M. Kabelaa, I. Krejija, K. Slavickog. Kod njega su uili i S. Osterc, M. Vukdragovi i M. Logar.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. e st s imf o nija : I, u c - mo lu op. 10, 1 91 5; II, u F-duru op. 25, 1923 25; III, op. 37, 1929 38; IV, E pisoda ze ivota umelcova (u I stavu) op. 52, 1945; V, op. 60, 1949 i VI, 1971. Synfonietta za mali orkestar 194344 (orkestralna verzija noneta); koncert za klavir, op. 55, 1946; Concertino za violinu i mali orkestar op. 78, 1957; Hudba noi za violinu i mali or-

2. Alois, kompozitor (Ledce, 5. IX 1858 Prag, 24. V 1950). Brat Josefa; uio kod Z. Fibicha i na Orguljakoj koli u Pragu. Od 1881 djelovao u Rusiji najprije kao zborovoda pjevakog zbora Agrenjeva-Slavjanskog s kojim je poduzimao uspjene turneje, zatim kao nastavnik klavira u Harkovu. Od 1907 ponovno u Pragu, posvetio se kompoziciji i pedagokom radu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Touha, 1907; uvertira; Valse de Fleur. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta u F -duru i A-duru; klavirski trio. Za gudaki kvartet: suita; 2 Impromptus i Starodavne tance. Sonata za violinu i klavir. KLA VIRSKA : 2 sonatine; Dvl suity z es. tancu; Polka ; 4 Skladby; Pozdrav z Ruska fantazija na ruske pjesme. Transkripcije za klavir opera Knez Igor A. Borodina i Evgenij Onjegin P. I. ajkovskog. Albumi {eke operni album 2- i 4- runo), potpuriji, obradbe tuih djela. DRAMSKA. Opere: Leetinsky kovaf, 1901; Dagmar, 1908 i enitba (prema Gogolju). Muki 1 mjeoviti zborovi; solo -pjesme. lanci. I. A.

JIROVEC, Vojtch (Gyrowetz, Adalbert), eki kompozitor (eke Budejovice, 20. II 1763 Be, 19. III 1850). Studirao pravo, muziku uio kod svog oca. Kao tajnik grofa od Funfkirchena doao u Be, gdje je upoznao Haydna i Mozarta. Zatim je dvije godine uio muziku u Napulju kod N. Paisiella i N. Sale. Krae vrijeme boravio u Milanu i Parizu; 1789 92 ivio u Londonu, piui opere za tamonja kazalita; mnoga njegova djela izvedena su

272

JIROVEC JOCHUM
Joachim Nachlass, Bericht der Staatlichen Akademischen Hochschule fiii sik, Berlin 1931 32. W. Boetticher, Joseph Joachim, MGG, VII, R. Dettling, Joseph Joachim, Musik in Unterricht, 1960. IO. Epun Ho>Kecp HoaxHiw, nejiaror H HcnoJiHHTeJTb, MocKBa 1966. K. I

u to doba u najpoznatijim londonskim koncertnim dvoranama zajedno s Haydnovim, a neki njegovi kvarteti izdani su u Parizu pod Havdnovim imenom. Vrativi se u Be J. je bio u diplomatskoj slubi, a 180431 uz to dirigent Dvorskog orkestra i Dvorske opere. U vremenu izmeu 1790 i 1820 J. je uivao veliku po pularnost u Austriji i u ostalim evropskim zemljama, posebno u Francuskoj i Engleskoj. Njegova neposredna, jednostavna i iskrena muzika bliska je Havdnovu i Mozartovu muz ikom je ziku, premda ne dosee dubinu njihovih muzikih misli. Sonatni oblik kod njega usprkos vjernom prenoenju Havdnove for malne sheme nema uvjerljivu snagu Havdnovih i Mozartovih sonatnih allegra, jer mu nedostaje kontrastnost tema, a provedba ima esto epizodni karakter. U mnogim Jirovecovim kompo zicijama osjea se i prizvuk eke narodne umjetnosti. Meu njegovim brojnim operama istie se lagana i leprava komedija Der Augenarzt.
DJELA. ORKESTRALNA: oko 40 simfonija; nekoliko Sinfonia concertante za razne ansamble solistikih instrumenata i orkestar; 2 koncerta za klavir, 1796 i 1800; koncert za basetni rog; serenade; divertimenti; plesovi (mnogi preraeni i za klavir). KOMORNA : 43 gudaka kvarteta; 2 gudaka kvin teta; brojna klavirska trija (veinom pod naslovom sonata za violinu, violonelo i klavir); 6 trija za flautu, violinu i violonelo; 3 kvarteta za flautu i gudae; kvintet za flautu i gudae i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. 26 opera: Agnes Sorel, 1806; Emericke, 1807; Das zugemauerte Fenster, 1810; Der Augenarzt, 1811; Feerica ed Aolfo, 1812; Helene, 1816; II finto Stanislao, 1818; Aladin, 1819; Der Geburtstag, 1828; Felix und Adele, 1831; Hans Sachs im vorgeriickten Alter, 1834 i dr. Singspieli; 40 baleta. VOKALNA : terceti; dueti; pjesme; arije i dr. CRKVENA: 19 misa; Te Deum; graduali; ofertoriji i dr. Autobiografija, 1848 (novo izd. A. Einstein u djelu Lebenslaufe deutscher Musiker, 1915). Pojedina djela Jiroveca izdali su u novije vrijeme H. Albrecht, H. P. Schmitz i dr. LIT.: K. Mey, A. Gyrowetz und seine neu aufgefundene Hans -Sachs-Oper, M, 1903. H. C. Robbins Landon, Adalbert Gyrowetz, MGG, V, 1956. R. Schaal, Unbekannte Briefe von A. Gyrowetz, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1966. K. Ko.

2. Amalie roena Weiss (zapravo Schneevveissj, austi pjevaica, alt (Maribor, 10. V 1839 Berlin, 3. II 1898). ; Josepha; debitirala 1853 u Troppauu, 1854 pjevala u Herm stadtu i na Karntnertortheateru u Beu, 1862 i 186566 a irana u Dvorskoj operi u Hannoveru. God. 1866 povukla pozornice i posvetila iskljuivo koncertiranju stekavi vi reputaciju kao interpretkinja solo-pjesama J. Brahmsa i R. S manna. Gostovala u Engleskoj i SAD. U posljednjim godii ivota predavala pjevanje na konzervatoriju Klindzvorth-Si vienka u Berlinu.
LIT.: O. Plaschke, Amalie Joachim, Berlin 1899. 5. Ch. v. Seli, Erinn gen an Amalie Joachim, Neue Musikzeitung, 1899. H. Riemann, Musika Riickblicke, II, Berlin 1900. W. Boetticher, Amalie Joachim, MGG, 1958.

JOACHIM, Otto, kanadski violist i kompozitor njema podrijetla (Diisseldorf, 13. X 1910). Muziku uio u Dii dorfu; 1933 49 djelovao u Kini, od 1949 u Montrealu violinist Simfonijskog orkestra. Karijeru nastavio u Quel kao profesor violine, viole i komorne muzike na Konzervatc Utemeljio je i vodi Societe de Musigue de Notre Temps.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Asia, 1939; Conce? za violinu, gudaki orkestar i udaraljke, 1958; Concertante za gudaki orke gudaki kvartet, 1962; Illuminations II za 10 instrumenata, recitatora i dirig

JOACHIM, 1. Joseph, njemaki violinist i kompozitor madarskog podrijetla (Kopcsenv kraj Bratislave, 28. VI 1831 Berlin, 15. VIII 1907). Studirao u Be u kod G. Hellmesbergera st. i J. Bohma i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Hauptmann, F. , ' ' - %: , '.-"i David). Sa 12 godina nastupa u Gezoandhausu, sa 13 u Londonu. Neko je vrijeme zamjenik koncertnog majstora u orkestru Gezuandhausa; od 1849 koncertni majstor u Weimaru; od 1853 koncertni majstor i solo-violi-nist hannoverskoga kralja. Od 1886 profesor i direktor na Lehranstalt fiir ausiibende Ton-kunst u Berlinu. J. je najvei violinist i violinski pedagog svoje generacije. Njegovo sviranje odavalo je snanu umjetniku linost, a odlikovalo se savrenom tehnikom i profinjenim predavanjem. Uzorna je bila njegova interpretacija Beethovenova i Brahmsova violinskog J. JOACHIM koncerta. Prvi je svirao Bachove violinske solo-sonate bez pratnje continua. Programe je sastavljao u duhu Schumannove reforme. Borio se protiv samovoljne i protustilske interpretacije. God. 18691907 nastupao s gudakim kvartetom (koji je osnovao 1869 u Berlinu, a sastav je vie puta mijenjao) na mnogim koncertima, izvodei veinom Beethovenove posljednje kvartete i Brahmsova komorna djela. Njegovom zaslugom Berlin je postao sreditem njemakih violinista. Broj njegovih berlinskih uenika ocjenjuje se na 400. Za Joachima su napisali violinske koncerte R. Schumann, M. Bruch, J. Brahms, A. Dvorak i dr. Kao kompozitor bio je pod utjecajem F. Mendelssohna, R. Schumanna i F. Liszta, a kasnije J. Brahmsa.
DJELA. ORKESTRALNA. Za violinu i orkestar: koncerti u g-molu, d-molu (In ungarischer Weise) i G-duru; varijacije u e-molu; Andantino und Allegro sckerzoso; Nocturno. Uvertire za Hamleta; Demetriusu H. Grimma; Dem Andenken H. v. Kleists gemidmet i dr. KOMORNA. Za violinu i klavir: kompozicija i romanca. Za violu i klavir: Hebrdische Melodien i varijacije na vlastitu temu. Szene der Marfa za mezzosopran solo i orkestar; pjesme i dr. Kadence za violinske koncerte u D-duru i A-duru (K. V. 211 i 219) W. A. Mozarta, za Beethovenov i Brahmsov violinski koncert. Violinska kola u 3 sv. (sa A. Moserom). IZDANJA : sonate za violinu i klavir L. v. Beethovena; gudaki kvarteti L. v. Beethovena (sa A. Moserom); sonate i partite za violinu -solo J. S. Bacha (sa A. Moserom). Pisma objavio A. Moser: Johannes Brahms im Briefioechsel mit Joseph Joachim (2 sv.), 1908; Briefe von und an Joseph Joachim (3 sv.), 1911 13. LIT.: A. Moser, Joseph Joachim, ein Lebensbild, Berlin 1898. D. F. Tovey, Joseph Joachim, Maker of Music, Mounthlv Musical Record, 1902. K. Storck, Joseph Joachim, eine Studie, Leipzig 1902. M. D. Calvocoressi, Joseph Joachim, ourier Musical, 1904. J. A. Fuller-Maitland, Joseph Joachim, Living Masters of Music, London i New York 1905. L. Brieger-Wasservogel, Joachim-Gedenkbuchlein, Dresden 1907. G. Schiinemann, Aus Joseph

JOAO (Ivan) IV, portugalski kralj (Vila Vicosa, 19. 1604 Lisabon, 6. XI 1656). Kao i njegov otac Todor od . ganze bio je i J. obrazovan muziar. Uenik Roberta Tor i zatim Josaoa Soaressa Rebella; proirio je i obogatio dje O. di Lassa, L. Maurenzia, C. Monteverdia, T. Morleya ; Villaerta i O. Vecchia znamenitu dvorsku biblioteku koju je novao njegov djed. U testamentu je ostavio pravilnik o od vanju biblioteke; 1755 unitio ju je meutim potres; sai se samo katalog.
DJELA. CRKVENA: 12 moteta 1657; Magnificat za 4 glasa; Dixit minus za 8 glasova; Laudate Dominum za 8 glasova; Crux fidelis za 4 glasa; AL nos Domine za 4 glasa; figurirana odradba Ave Mari Stella i dr. SPISI vedeni i na tal.): Defensa de la Muica Moderna ..., 1649; Rcspuestas a las c que se pusieron a la missa Panis quem ego dabo del Palcstrina, 1654. LIT.: /. de Vasconcellos, Index da Livraria de Muica do Rey Dom 0 IV, Oporto 1874. Isti, El-Rey D. Joao o 4% Oporto 1900. L. de Fi Branco, D. Joao IV, Muica, Lisabon 1956. S. Kastner, Johann IV, M VII, 1958.

JOBIN, Raoul, kanadski pjeva, tenor (Quebec, 8. IV 1906Pjevanje uio u Quebecu i na Konzervatoriju u Parizu i ti 1930 zapoeo umjetniku karijeru. God. 193740 i 1946lan Opere u Parizu, 1939 50 Metropolitana u New Yoi uz to nastupao u Chicagu, San Franciscu, Rio de Janeiru, Bue Airesu i na evropskim opernim kazalitima. U njegovu repertc posebno su mjesto zauzimale uloge u djelima francuskih kom zitora: Don Jos (Bizet, Carmen), Julien (Charpentier), Wen (Massenet), Hoffmann (Offenbach, Hoffmannove prie) i Sam (Saint-Saens, Samson i Dalila). God. 1957 utemeljio je u M trealu vlastitu pjevaku kolu. JOBST, Anton, kompozitor (Brdo pri mohorju, 12. 1894). Uio u Orguljakoj koli u Ljubljani. Od 1912 orgu 1 zborovoda, od 1950 gimnazijski nastavnik u irima.
DJELA: klavirske kompozicije za djecu. Mjeoviti, muki i enski zbor djeje jednoglasne pjesme uz klavir. est cerkvenih pesmi; Postne pesmi; P* sv. Treh kraljev i dr. D. Cc

JOCHUM njemaka obitelj muziara. , 1. Otto, zborovoda i kompozitor (Babenhausen, Bavars 18. III 1898 Bad Reichenhall, 24. X 1969). Studirao na K zervatoriju u Augsburgu i na Muzikoj akademiji u Miinchi kompoziciju (R. Haas), dirigiranje i klavir. God. 1932 nali je svog uitelja A. Greinera kao direktor Gradske pjevake l u Augsburgu, kojoj je 1935 prikljuio seminar za uitelje j vakih kola (prvi u Njemakoj). Poslije Drugoga svjetskog 1 neko vrijeme vodio Jochum-Chor u Augsburgu; od 1951 i u Weisabachu kraj Bad Reichenhalla (Bavarska). U crkver kompozicijama primjeuje se utjecaj Brucknerove muzike. < se u vokalnim djelima oslanjao na narodnu pjesmu i koral. Vel popularnost stekla je njegova zbirka obradba narodnih pjesa Singschulgarten.
DJELA. ORKESTRALNA: Goethe-Sinfonie op. 77 (sa zavrnim zbore 1940; Florianer Sinfonie op. 84, 1946; koncertna passacaglia i fuga za org op. 12a, 1929; Christ und die Welt, Paraphrase iiber ein altes Weihnachtsliec komorni orkestar op. 9a, 1929. Komorne i klavirske kompozicije. Pa: caglia i fuga za orgulje op. 12b, 1929. Castulus, duhovna scenska muzika

JOCHUM JOHANNES DE GARLANDIA


7, 1926; scenska muzika za dramu Ritter, Tod und Teufel op. 55, 1934. VOKALNA. Oratoriji: Der jungste Tag, 1931; Reigen des Jahres, 1936; Ein Weih-, nachtssingen, 1942; Cantica sacra, 1957. Oko 100 kantata. Zborovi uz pratnju ;' orkestra, komornog sastava, orgulja ili klavira; zborovi a cappella; djeji zborovi; dueti; solo-pjesme. CRKVENA: 15 misa (Adventsmesse, 1928: Missa Angelica, 1929; Messe zur Christnacht, 1931; Missa symphonica, 1935); Lobgesang (psalam CXLV) za mjeoviti zbor i orkestar (ili orgulje), 1950; Unseres Herrn Jesu Christi Geburt, ein Weihnachtsspiel, 1953; Gradualzverk za mje oviti zbor a cappella (ili uz orgulje), 5 sv., 1929 31; Offertoriumiverk za isti sastav, 5 sv., 1929 31 i dr. PRERADBE I OBRADBE: Der Singschulgarten, zborne obradbe vie od 200 narodnih pjesama, 34 sv., 1928' 38 (ukupno obradio oko 400 narodnih pjesama.) Preradio pojedinana Corneliusova, Brucknerova, Mo -zartova i dr. djela.

273

LIT.: H. Hochner, Die Musik in der deutschen Jugendbevvegung, Wolfenbiittel 1927. H. Nohl, Die Padagogische Bewegung in Deutschland und ihre Theorie, Frankfurt am Main, IV izd. 1949. E. Kraus, F. Jode zum 70. Geburtstag, Musik im Unterricht, 1957. R. Stapelberg (izd.), Fritz Jode, Leben und Werk, Trossingen i Wolfenbuttel 1957. Isti, Fritz Jode, MGG, VII, 1958. W. Tzvittenhoff, Fritz Jode, Initiator der Jugendbewegung,Kontakte, 1962. G. Trautner, Die Musikerziehung bei F. Jode, Quellen und Grund lagen, Wolfenbuttel 1968.

2. Eugen, dirigent (Babenhausen, Bavarska, i. XI 1902 ). Brat Otta; studirao klavir i orgulje na Konzervatoriju u Augs burgu, a zatim dirigiranje na Muzikoj akademiji u Munchenu (S. v. Hausegger). Njegov dirigentski poziv vodio ga je od 1925 preko Monchen-Gladbacha, Kiela, Mannheima, Duisburga (ge neralni muziki direktor 193031) do Berlina na Gradsku operu i radio-stanicu (193234); poslije toga generalni muziki direktor Dravne opere i dirigent Dravnoga filharmonijskog orkestra u Hamburgu (1934 49); 194960 prvi dirigent simfonijskog or kestra Bavarskoga radija u Munchenu. Vrlo esto nastupa kao gost; dirigira i na raznim festivalima (Luzern, Miinchen, Besancon, Edinburgh, Bavreuth, Vatikan). Od 1961 dirigent orkestra Concertgebum (uz B. Haitinka) u Amsterdamu i od 1969 dirigent Bamberkih simfoniara. Istaknuo se najvie kao dirigent Bruck nerovih i Mozartovih djela.
DJELA. SPISI: Zur Interpretation des Finales der Vierten Sinfonie voi Anton Bruckner, Festschrift zum 50. Geburtstag von Romano Guardini, 1935; Bemerkungen zur Neueinrichtung von Glucks Iphigenie, Das Programm der Hamburgischen Staatsoper, 1938; Die Originalfassungen der Brucknerschen Sinfonicn, Festfolge Brucknerfest Hamburg, 1938; Zur Phdnomenologie des Dirigierens, 1938. LIT.: E. Valentin, O. Jochum, ZFM, 1934. E. Jochum iiter sich selbst, Vier Viertel, Zeitschrift fur Musik und Tanz, Berlin 1948. W. Klink, O. Jochum, Mitteilungsblatt der Joseph Haas-Gesellschaft, 1953. F. Herzfeld, E. Jochum, Magie des Taktstocks, Berlin 1953. A.KSberle, Zum 50. Geburtstag des siiddeutschen Meisterdirigenten E. Jochum, Rheinischer Merkur, 1953. K. Blaukcpf, E. Jochum, Grosse Dirigenten, Teuffen, Aarga u, 1954.

JODLANJE (njem. Jodeln), naroit nain pjevanja, kojim stanovnici planinskih predjela vicarske i Austrije (Tirol) izvode svoje narodne napjeve. Ono se sastoji u estom i brzom prijelazu iz prsnog registra u visoki falset. Pjesme, u kojima je u pripjevu primijenjen takav nain pje vanja, redovito bez teksta, zovu se Jodler; karakteristina je upotreba vokala a, o za duboke, a vokala e, i za visoke tonove. Jodler se najee izvodi dvoglasno ili troglasno; simetrine je strukture, a melodika mu se temelji na elementima rastavljenih trozvuka.
LIT.: A. Tobler, Ktihreihen oder Kiihreigen, Jodel und Jodellied in Appen '/li r\ y"W T C *~\^-V _____ ^t ).-tai* u A A A Tf> JlnH
n -n

C? n * i _______ 1

-*-n-v

1~t

_ * ____

3. Georg Ludwig, dirigent (Babenhausen, 10. XII 1909 Duisburg, 1. XI 1970). Brat Otta i Eugena; studirao na Kon zervatoriju u Munchenu, a umjetniku karijeru zapoeo 1932 u Miinsteru. Dirigent Museums-)g.oncexata. i koncertni majstor opernog orkestra u Frankfurtu (1935 37). Operni dirigent u Plauenu (1937 40), direktor Opere u Linzu i direktor Bruckne rova festivala u Sankt Florianu (1943 46); mnogo je pridonio razvoju muzikog ivota u Duisburgu, gdje je od 1958 bio direktor Konzervatorija. Niz godina stalni gost Bamberkih simfoniara i Simfonijskog orkestra RIAS u Berlinu. Gostovao u mnogim zemljama Evrope i u SAD.
W. Falcke, Jochum, i. Otto, 2. Eugen, 3. Georg Ludvvig, MGG, VII, 1958.

jODE, Fritz, njemaki muziki pedagog i pisac (Hamburg, 2. VIII 1887 20. X 1970). Isprva uitelj osnovne kole, posvetio se posvema muzici tek oko 1920. U Leipzigu studirao muzikologiju kod H. Aberta (192021). Od 1923 profesor zbornog dirigiranja i narodnog mu zikog odgoja na Akademiji za kolsku i crkvenu muziku u Berlinu; iste godine osnovao prvu Dravnu kolu za omladinsku muziku (Staatliche Jugendmusikschule), a 1925 sa H. Reichenbachom prvu kolu za narodnu muziku u Berlinu. Od 1926 u Otvorenim satovima pjevanja znatno pridonio muzikom aktiviranju irokih slojeva. U Njemakoj i inozemstvu vodio teajeve za socijalnu i pedagoku muziku praksu (1933 35). God. 1935 u Berlinu otputen iz slube iz politikih razloga; 193943 na visokoj muzikoj koli Mozarteum u Salzburgu; do 1944 nastavnik na Konzervatoriju u Braunschweigu; 1947 51 u Hamburgu predstojnik za kolsku i omladin sku muziku i proelnik odjela za muziki odgoj na novoosnovanoj Visokoj muzikoj koli. Od 1952 vodio Internationales Institut fur Jugend- und Volksmusik u Trossingenu i Hamburgu. Sabirao narodnu, popularnu i staru muziku i objavljivao je u brojnim zbirkama. Propagirajui muziku umjetnost, J. je stekao velike zasluge; utjecao je i na oivljavanje stare muzike i starih instru menata, na muzikologiju i na muziko -izdavaku djelatnost. Iz davao 8 asopisa {Die Musikantengilde, 192331; Zeitschrift fiir Spielmusik, 194045; Junge Musik, 195054).

JOFFREY, Robert (pravo ime Abdullah Jaffa Anver Bey Khan), ameriki plesa, koreografi pedagog (Seattle, SAD, 24. XII 1930 ). Debitirao 1948 i usavravao se u New Yorku na koli American Ballet (A. Fedorova, M. O'Donnel). Pedagokim radom se bavio u New Yorku (195055), a koreografirati poeo 1953. Suraivao sa trupama Ballet Rambert i New York City Opera Company (195761) i na televiziji. S vlastitom trupom gostovao u Indiji, SSSR i SAD. Najznaajnija koreografska ostvarenja su: Pas de deesses i (Field, J955); Pierrot lunaire (Schonberg, 1956); Kaleidoscope (1959) i A la Gershtuin (1963, oba Gershvvin). JOHANNES AFFLIGEMENSIS, srednjovjekovni muziki teoretiar (ivio oko 1100). Njegova linost ostala je preteno nerasvijetljena. Donedavno se smatralo da je J. A. bio Englez i da se zvao Cotto; meutim danas prevladava miljenje da je J. A. bio uenik opata Fulgentiusa (10891121) u samostanu Affligem pokraj Bruxellesa. J. A. napisao je vaan traktat o muzici u 27 poglavlja, od kojih su 23 posveena nauku o muzici u uem smislu, dok posljednja 4 sadravaju tonarius. Kao ilustracija teoretskim izlaganjima osobito o intervalima i modusima navode se brojni notni primjeri. U poglavlju o zapisivanju melodija J. A. se tui na nedostatke neumatske notacije i jedi no odobrava notno pismo s linijskim sistemom Guida d'Arezza. Dijafoniju, odnosno organum tumai neobino zorno (za razliku od mnogih suvie apstraktnih ranih muzikih pisaca). Openito je njegova namjera da o muzici ne pie teoretski -spekulativno, nego da prui praktinu poduku, to se vidi i iz same njegove definicije muzike: Muzika je skladno kretanje glasova. Kao Aribo Scholasticus i Guilelmus Hirsaugensis (Wilhelm von Hirsau), J. A. je direktan sljedbenik Guida d' Arezza. Premda je po nekim postavka ma (npr. simbolikom tumaenju modusa kao i po slo vima notacije) ukorijenjen u tradiciji, svojim izlaganjima o vie glasju zastupa suvremeno tendencije stoljea u kojem je ivio. Muziki traktat Johannesa Affligemensisa sauvao se u 29 rukopisa (djelomino potpunih, djelomino fragmentarnih), ve inom iz XIIXIV st. Nalaze se u bibliotekama u Rimu, Beu, Leipzigu, Munchenu, Baselu i dr. Traktat su obj. M. Gerbert (Scriptores ecclesiastici de muica sacra potissimum, II, 1784), J. P. Migne (Patrologia latina, CL, 184455) i J. Smits van Waesberghe (novo kritiko izd. u Corpus Scriptorum de Muica, I> 1950).
LIT.: U. Kornmuller, Der Traktat des Johannes Cottonius iiber Musik, KMJB, 1888. H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9. bis 19. Jahrhundert, Leipzig 1898. J. Pulver, English Theorists I, John Cotton, The Musical Times, 1933. J. Smits van VCaesberghe, Muziekgeschiedenis der Middeleeuwen, I, Tilburg 1936 39. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. L. Ellinzvood, John Cotton or John of Affligem, Music Librarv Association Notes, 2nd series, VIII, 1951. J. Smits van Waesberghe, John of Affligem or John Cotton?, Muica Disciplina, 1952. H. Hiischen, Johannes von Affligem, MGG, VII, 1958. E. F. Flindell, Johannes Cottonis, Muica Disciplina, 1966. B. A.

JOHANNES DAMASCENOS -> Ivan Damascenski JOHANNES DE FLORENTIA -> Giovanni da Cascia JOHANNES DE GARLANDIA (Garlangia; Johannes Anglicus), srednjovjekovni muziki teoretiar, podrijetlom vjerojatno Englez. Moda identian s engleskim gramatiarom i pjesnikom istoga imena (oko 1190 poslije 1252) koji je uio u Oxfordu, zatim se oko 1217 preselio u Pariz. Zna se jo da je 1229 32 predavao na Univerzitetu u Toulousei, zatim na Univer MOZ. E., II, 18

274

JOHANNES DE GARLANDIA JOHANNES DE MURIS


JOHANNES DE LIMBURGIA (Lymburgia, Liburj flamanski kompozitor (XV st.). Potjee moda iz nizozemske vincije Limburg ili jo vjerojatnije iz istoimenog belgijskog dia kraj Verviersa. Pripada generaciji starijih suvremenika Dufaya. Bio je, prema najnovijim istraivanjima, poetkom st., kapelan u crkvi St. Jean VEvangeliste u Liegeu, zatim od ] do 1419 succentor crkve St. Jean, a od 1411 i katedrale sv. Pi God. 1436 imenovan je kanonikom crkve Notre-Dame u mj Huy. Sva njegova djela, 46 kompozicija, sauvana su u jedi rukopisnom zborniku iz gornje Italije napisanom prije 1440 ( logna, biblioteka G. B. Martini, ms. Q 15), pa se smatra d J. de L. svakako tada boravio u Italiji, a moda i sam sudjek u sastavljanju tog zbornika. Meu kompozicijama su dva mo u ast zatitnika Vicenze i Padove, gradova koji su u to doba pod Venecijom, te jedan motet posveen glasovitom venecijansl patriciju Giovanniju Contariniju, pa se pretpostavlja da je J. L. boravio najvjerojatnije u Veneciji. Stilski je J. de L. si benik Dufaya, ali mjestimice se u njegovoj muzici naziru utje sjevernotalijanske laudistike prakse.
DJELA. CRKVENA: 1 misa za 3 glasa; 2 puta po 2 misna stavka Gl< Credo za 3 glasa; 2 Kyrie za 3 glasa; 1 Gloria i 1 Credo za 3 glasa; 12 mi za 3 glasa; 4 moteta za 4 glasa; 5 Magnificata za 2, 3 i 4 glasa; 4 himne za 3 g] 5 lauda za 3 glasa; 1 Introitus, 1 Antifona, 1 Alleluja za 3 glasa. LIT.: H. W. Rosen. Die liturgischen Werke des Johannes von Limbi (disertacija), Innsbruck 1929. G. de Van, Inventorv of Ms. Bologna, L Mus. Q 15 (olim 37), Muica Disciplina. 1948. H. Besseler, The Ms. Boh Bibl. Universitaria 2216, ibid.j 1952. G. Reese, Music in the Renaissa New York 1954. G. Reaney, Johannes de Limburgia, MGG, VII, 1

zitetu u Parizu, ali o njegovom ivotu nita poblie nije poznato. Pripisuju mu se dva traktata: De muica mensurabili positio koji se sauvao u prijepisu, u djelu Hieronvmusa de Moravie Tractatus de muica (Pari, Bibliotheque Nationale Ms. lat. 16663; objavio H. Coussemaker, Scriptores I, str. 97117) i De muica mensurabili (Rim, Biblioteca Vaticana, Ms. 5315; objavio Coussemaker, Scriptores I, str. 175 182). Ovaj drugi traktat zapravo je izvod iz prvoga pa ima isti sadraj, izuzev neznatnih odstupanja. Prvi traktat De muica mensurabili positio napisan je vjerojatno oko 1240. U njemu se obraduje prijelazno razdoblje od modalne na menzuralnu notaciju, pa su u itanju ligatura zadrani ostaci starijeg modalnog naina, ali trajanje pojedinih nota i pauza ve slijedi novi sistem. Johannes de Garlandia tumai i izraz color kao skupni naziv za razliite vrste melodijskih ukrasa, pa iscrpno govori o ponavljanju, odnosno imitiranju kao sredstvu muzikog umijea. Obraene su i vieglasne kompozicije oncga doba i medu njima autor izdvaja kao najznaajnije Perotinova Quadrupla. Oba svoja traktata, i izvorni prvi, i izvod, popratio je nizom notnih primjera. Nije iskljueno da je J. napisao i traktat De muica plana, o emu govori na poetku rasprave De muica mensurabili, ali taj se nije sauvao. U drugoj polovini XIII st. veoma cijenjen i esto citiran autor, J. je jedan od najstarijih teoretiara menzuralne muzike i istodobno prvi muziki pisac koji govori o troglasju i etvo roglasju, tj. o triplumu i quadruplumu. Od ostalih djela gramatiara Johannesa de Garlandije zanimljiv je Dictionnarius metricus, rjenik termina poredanih prema predmetnim grupama, koji sadri i muzike izraze, osobito imena muzikih instrumenata. Neki muziki historiari smatraju da je postojao i Johannes de Garlandia mladi, aktivan oko 1300. Njemu se pripisuju traktati Introductio musicae (rukopis biblioteke Saint-Die objavio Coussemaker, Scriptores I, str. 157175) i Optima introductio in contrapunctum (rukopisi u Univerzitetskoj biblioteci u Pii i u Zakladnoj biblioteci u Einsiedelnu, Ms. 689; pod imenom Johannes de Garlandia obj. Coussemaker, Scriptores III, str. 1213). U raspravi Introductio musicae obraeni su tonski slogovi, slova, intervali, tonaliteti, solmizacija i mutacija. Traktat o kontrapunktu donosi najvanija pravila od kojih su neka postala te melji kasnije teorije kontrapunkta; prema njima, glasovi treba da se kreu u protupomaku, ako je to mogue, a kompozicija treba da pone i zavri u savrenoj konsonanci. Autor ovoga traktata, odnosno J. de Garlandija mlai, u koliko je postojao, ve se nalazi na pragu novoga doba, Ars novae, nagovjetajui kontrapunktsku nauku Johannesa Murisa i Jakova iz Liegea.
LIT.: A. F. Gatien-Arnoult, Jean de Garlande, docteur-regent de grammaire a l'universite de Toulouse de 1229 a 1232, Revue de Toulouse 1886. \V. Nietnann, Ober die abweichende Bedeutung der Ligaturen in der Mensuraltheo rie der Zeit vor Johannes de Garlandia, dodatni svezak br. 6 pub likacije IMG, Leipzig 1902. E. Habel, Johannes de Garlandia, Mitteilung der Gesellschaft fur deutsche Erziehungsund Schulgeschichte, 1909. E. Faral, Les Arts poetiques au XII XIII e siecle, Pari 1923. L.J. Paetovi, The Life and Works of John of Garland, Memoirs of the University of California, 1927. M. F. Bukofzer, Geschichte des Englischen Diskants und des Fauxbourdons nach den theoretischen Quellen, Strasbourg 1936. J. Puher, Johannes de Garlandia, The Musical Times, 1933. 5. M. Cserba, Hieronvmus de Moravia O. P. Tractatus de Muica, Regensburg 1935. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. W. Apel, The Notation of Polyphonic Music 900 1600, Cambridge, Mass. 1942. A. Machabey, Johannes de Garlandia, Compositeur?, RM, 1953. H. Huschen, Johannes de Garlandia, MGG, VII, 1958. R. Stevenson, A Neglected Johannes de Garlandia Manuscript (1486) in South America, Notes 1967. I. A.

JOHANNES DE GROCHEO, muziki teoretiar (prijelaz iz XIII u XIV st.). O njemu nema biografskih podataka. Oko 1300 napisao De Muica. Ovaj kodeks donosi najopirnije dosad poznate informacije o svjetovnoj muzici do 1300 (muica civilis seu vulgaris). G. raspravlja o odreenim oblicima svjetovne muzike (stantipes, ductia, cantilena, cantus coronatus), daje tehnike upute u kompoziciju, govori o nekim instrumentima. Grocheova De Muica je smion i usamljen pokuaj novog gledanja na muziku. U doba kada se srednjovjekovni univerzalizam susree s novoprobuenim interesom za prirodne nauke (R. Bacon, pariki oc camisti), G., kolovan u aristotelovskom empirizmu, shvaa muziku kao drutvenu realnost; ograniivi se na pariko muziko zbivanje, pie socioloki fundirano muziko -teoretsko djelo. U novije vrijeme izdali su Grocheova djela J. Wolf na lat. i njem. jeziku pod naslovom Die Musiklehre des Johannes de Grocheo (SBIMG, 18991900) prema rkp. 2663 dvorske biblioteke u Darmstadtu; H. Miiller: Zum Texte der Musiklehre des Johannes de Grocheo (ibid., 1902) prema rkp. u Londonu i E. Rohloff na lat. i njem. jeziku pod naslovom Der Musiktrakt des Johannes de Grocheo, 1943, prema rkp. 2663 dvorske biblioteke u Darmstadtu.
LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation, Leipzig 1904 05. E. Rohloff, Studie zum Musiktrakt des Johannes de Grocheo, Leipzig 1930. H. Besseler, Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931. Isti, Zur Ars Musicae des Johannes de Grocheo, MF, 1949. G. Reaney, Johannes de Grocheo, MGG, VII, 1958.

JOHANNES DE MURIS, francuski matematiar, astror i muziki teoretiar (Lisieux, Normandija oko 1290 mo Pariz, poslije 1351)- Studirao na Univerzitetu u Parizu gdji stekao naslov magister artium i od 1321 drao predavanja, poziv pape Klementa VI sudjelovao 1344 u Avignonu u refo kalendara. Suraivao s Philippeom de Vitrvjem kojemu je svetio raspravu o brojkama u heksametrima (Epistola Johannis Muris ad Philippum de Vitriaco episcopum Meldensem). Prvenstveno matematiar i astronom, J. de M. i u svo muziko-teoretskim djelima prouava tonski sistem, polazei naela brojke. Za muziku ima fundamentalno znaenje nje; traktat u 2 dijela Ars novae musicae; u prvome, Muica pract istrauje brojane odnose tonova i intervala, a u drugome no trajanja, te po prvi put formulira, tj. zapravo anticipira, n menzuralni sistem razdoblja Ars nova koji se u praksi upr; izgraivao. J. de M. provodi podjelu na 4 grupe menzura, perfe nih i imperfektnih, i naziva ih gradus (I modus major, II mo minor, III tempus i IV prolatio); zatim utvruje meusobne omj notnih trajanja i, to je najvanije", prvi put tretira dvodije mjeru kao jednakopravnu trodijelnoj. Ova njegova etvorostn podjela vremenskih vrijednosti posve je odgovarala novoj 1 mii koju su Ph. de Vitry i njegov krug uveli s izoritmikim n tetom. U traktatu Muica speculativa, namijenjenom muzi nastavi, J. de M. tumai odabrane odlo mke Boethiusove raspr; De institutione muica. U svom posljednjem muzikom trakta Libellus cantus mensurabilis, obraduje sva dostignua Ars no; i meu ostalim razlae, po prvi put, pojmove -> color i -> tat vane za tadanju motetsku tehniku. To je djelo k ompendij n zike nauke Ars novae. Rad Johannesa de Murisa imao je dalekoseno znaer kako u Francuskoj gdje je udario temelje tzv. parikoj koli ti retiara i dao osnove bogatoj naunoj tradiciji, tako i u drug zemljama gdje se pojedine njegove rasprave javljaju u mnoj brojnim kopijama i preradbama jo i u iduem stoljeu. Osob je iroko odjeknuo u njemakim zemljama; ondje se u nast muzike teorije na umjetnikim fakultetima davala redov prednost njegovoj nauci (muica Muris), a njegova se rasprs Muica speculativa susree u razliitim prijepisima sve do poei XVI st. (u Beu 1515, u Mainzu 1538). U Italiji se proir najvie rasprava Libellus cantus mensurabilis. Poetkom XV komentira je Prasdocimus de Beldemendis, a oko 1450 prerac ju je Ugolino de Orvieto.
DJELA. SPISI (muziki): Ars novae musicae, I II, 1319 (II dio c i zasebno pod naslovom Muica practica, 1321); Muica speculativa secund Boetium, 1323 (postoji i skraena verzija); Questiones super partes musicae ( koder i s naslovom Accidentia muice magistri Johannes de Muris in Muica s, culativa practica)', Libeltus cantus mensurabilis secundum Johannes de Muris, c 1340 50. Sauvano je i nekoliko anonimnih rasprava koje potjeu iz k J. de Murisa: Ars contrapuncti secundum J. de M.; Ar s discantus secundum de M.; De octo tonis; Tractatus de proportionibus i dr. Dvostruki motet i grama protho paret Valde honorandus est beatus Johannes (pripisuje se Murisu). NOVA IZD. : Veinu rasprava J. de Murisa obj. M. Gerbert (Scripto ecclesiastici de muica, III, 1784), a raspravu Libellus cantus mensurabilis i tri tate iz de Murisove kole obj. E. Coussemaker {Scriptores de muica medii ae III, 1869); pojedine dijelove iz Ars novae musicae obj. O. Strunk (Source Rt dings in Music History, 1950).

JOHANNES DE MURIS JOHNSON


LIT.: R. Hirschfeld, Johannes de Muris (disertacija), Leipzig 1884. W. Grossmann, Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae, Leipzig 1924. G. Pietzsch, Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto, Halle 1929. E. Wemer, The Mathematical Foundations of Philipe de Vitry*s Ars nova, Journal of the American Musicological Society, 1956. H. Besseler, Johannes de Muris, MGG, VII, 1958. N. C. Carpenter, Music in the Medieval and Renaissance Universities, Norman 1958. G. Reaney, Ars Nova, Pelican Historv of Music, I, London 1960. I. A.

275

JOHANNES GALLICUS (Jean de Namue, Johannes de Mantua, J. Mantuanus, J. Carthusiensis), flamanski pjeva i muziki teoretiar (Namur, 1415 Parma, 1473). Kartuzijanac u Mantovi; uitelj muzikog teoretiara N. Burtiusa (1450 - 1518). Njegov muziki traktat tampan je u IV svesku zbirke Scriptorum de muica medii aevi nova series Ch. E. H. de Coussemakera (186476), a nastao je izmeu 1458 i 1464. Sastoji se od tri glavna dijela. Prvi sadrava nauku o ljestvici, tetrakordima, intervalima i nainima, drugi nauku o tonskim slovima i slogovima, mutaciji i solmizaciji, trei o matematskim i muzikim proporcijama, diobi ice na monokordu i menzuri orguljskih svirala. Neke je postavke preuzeo od Boethiusa i Marchetusa iz Padove, a moda i od Augustina i Johannesa de Murisa. J. G. otro kritizira podjelu cijelog stepena na pet diesisa Marchetusa iz Padove, a Guidovim solmizacijskim slogovima pretpostavlja drugaije slogove. Po sadraju i opsegu njegov se spis ubraja medu najvanije traktate izmeu 1420 (Muica Ugolina iz Orvieta) i 1482 (Muica Ramisa de Pareje).
DJELA. Naslovi triju dijelova traktata: 1. Rilus canendi vetustissimus et novus; 2. Vera quamque facilis ad cantandum atgue brevis introduclio', 3. Trac-tatus in tam admirabilem quam facilem et quietissimam numerorum continentiam. LIT.: H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9. 19. Jahrhundert, 1898 ( I I izd. 1921). H. Hiischen, Johannes Gallicus, MGG, IV, 1955.

JOHANSON, Sven Eric, vedski kompozitor (Vastervik, Kalmar, 10. XII 1919). Orgulje studirao na Kraljevskoj akademiji u Stockholmu, kompoziciju privatno kod H. M. Melchersa i H. Rosenberga. God. 1944 50 crkveni orgulja u Uppsali, od 1952 u Goteborgu orgulja i od 1954 profesor orgulja i muzike teorije na Konzervatoriju. Djeluje i kao muziki kritiar lista Ny Tid.
DJELA. ORKESTRALNA: Tri simfonije: I, Sinfonia ostinata, 1943; II, 1954 i III, 1956; Serenata za mali orkestar; varijacije na narodnu temu, 1963. KOMORNA : 4 gudaka kvarteta; Suite Urica za obou, klarinet, fagot i recitatora. Kompozicije za klavir i za orgulje. Opere Bortbytingarna, 1955 i Kunskapens vin, 1959. VOKALNA: komorni oratorij Aff Sancto Christofforo, 1948; The Hazetrees za sopran, klarinet, violinu, violu i klavir, 1961; etvrta simfonija za zbor a cappella, 1958.

JOHNEN, Kurt, njemaki muzikolog (Burtscheid kraj Aachena, 3. I 1884 Quedlinburg, 27. II 1965). Muzikologiju studirao u Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf, F. Blume, E. M. v. Hornbostel, C. Stumpf); doktorirao 1927. Nastavnik klavira u Berlinu i Amsterdamu; od 1937 vodio vlastitu muziku kolu u Berlinu (Charlottenburg) i 194552 u Quedlinburgu, zatim profesor na Visokoj muzikoj koli u Halle (Saale) i od 1955 u Berlinu.
DJELA: Neue Wege sur Energetik des Klavier-Spiels (disertacija), 1927 (I I izd. 1950); Der Anfang im Klavier-Spiel, 1950; Allgemeine Musiklehre, 1957; Die Berufskrankheiten der Pianisten, ihre Ursachen und Heilung (rkp.). LIT.: K. Johnen, Kurt Johnen, MGG, VII, 1958.

JOHANNES SALISBERIENSIS (Sarisberiensis, Sarisburiensis), engleski filozof i muziki teoretiar (Salisburv, oko 1115 vjerojatno Chartres, 25. X 1180). Studirao teologiju i filozofiju u Parizu i Chartresu. Vratio se u Englesku 1147, gdje ga je Theobald, nadbiskup od Canterburvja, imenovao svojim tajnikom. U sukobu izmeu kralja Hen rika II i Thomasa Becketa (nadbiskup od Canterburvja 116270) bio je na Becketovoj strani te je zbog toga pao u nemilost kod kralja i napustio zemlju. Posljednje godine ivota proveo kao biskup od Chartresa (od 1176). Autor je brojnih traktata filozofskog i crkveno-historijskog sadraja te mnogih epistola kojima se obraao najuglednijim lino stima svoga vremena. O muzici govori samo u djelu Polycraticus (prva vanija srednjovjekovna teorija drave, u 8 knj., 1159), u Vi poglavlju prve knjige. Naslov je poglavlja De muica et instrumentis et modis et fructu eorum. Pisac se ograniuje na openita i principijelna izlaganja. Prvenstveno govori o biti i djelovanju muzike i pri tom oituje jaku povezanost s tradicijom. Tako, npr., raspravlja o harmoninom redu u svemiru i u ovjeku, te o terapeutskoj moi muzike. Poziva se jedino na Platona. Govorei 0 crkvenoj muzici, zastupa miljenje da u njoj treba da sudjeluju 1 instrumenti. Otrim rijeima osuuje svaki element ulnosti u crkvenim napjevima; suprotstavlja se prodiranju svjetovnog stila u crkvenu muziku.
NOVA IZD.: Sveukupna djela obj. J. A. Giles (5 sv., 1848) i J.P.Mi gne (serija Patrologia latina, 1855); pojedine spise obj. W. Amdt (1868) i C. C. J. Webb (1909 i 1929). LIT.: C. C. J. Webb, John of Salisbury, Oxford 1932. H. Huschen, Johannes von Salisburv, MGG, VII, 1958.

JOHNER, Franz Dominicus, njemaki muzikolog (Waldsee, Wurttemberg, i. XII 1874 Beuron, 4. I 1955). Benediktinac; studirao filozofiju u Beuronu, teologiju u Cucujaesu (Portugal), a muziku u Beuronu (P. A. Kienle, P. R. Molitor) i Stuttgartu (J. Haas). Nastavnik gregorijanskog korala u Beuronu i od 1925 na Visokoj muzikoj koli u Kolnu. Jedan od najboljih poznavalaca gregorijanskog korala, borio se za reformu katolike crkvene mu zike. Njegovi radovi, koji uz originalne zakljuke donose i niz praktikih uputa, mnogo su pridonijeli popularizaciji ideja cecilijanskog pokreta. Bavio se i kompozicijom crkvenih djela.
DJELA. SPISI: Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, 1906 (VIII izd. 1956); Die Psalmodie der Vaticana, 1911; Choral-Singiibungen, 1913; Canlus ecclesiastici, 1914 (V izd. 1925); Litaniae Lauretanae, 1921 (II izd. 1927); Der gregorianische Choral, 1924; Die Sonn- und Festtagslieder des vatikanischen Graduale, 1928; Wie gelangen vjir zu einem tviirdigen Vortrag des gregorianischen Chorals?, 1928; Erklarung des Kyriale, 1933; Wort und Ton im gregorianischen Choral, 1940; Der kultische Gesang der abendla'ndischer Kirche, 1950; studije i lanci u Gregoriusblatt, Der Kirchensanger, Cacilienvereinsorgan i dr. LIT.: F. Bo'ser, P. Dominicus Johner, Cacilienvereinsorgan, 1935. M. Pfaff, Zu Pater Johners 80. Geburtstag, Muica, 19 55. W. Irtenkauf, Dominicus Johner, MGG, VII, 1958.

JOHNSEN, Henrik Filip, vedski orgulja i kompozitor njemakog (?) podrijetla (?, 1717 Stockholm, 12. II 1779). God. 1743 doao iz Eutina u Stockholm i tamo ostao do smrti. Bio je crkveni i dvorsk i orgulja, koncertirao je kao embalist; ugledan uitelj orgulja, 177172 nastavnik na novoosnovanoj Kraljevskoj akademiji. Meu njegovim uenicima bila je kraljica Luisa Ulrika.
DJELA. INSTRU MEN TALNA: 2 s imfo nije za gudae; ko nce rt za 2 fagota i gudae; X Sonates d deux violons et basso; sonata za violinu i continuo; Six fugues pour les orgues ou le clavecin', 6 sonata za embalo. DRAMSKA: opere Acis och Galathea, 1773 i Procris och Cephal, 1778; opere-baleti Aegle, 1774 i Neptun och Amphitrite, 1775; baletni divertissement za Birger Jari G.F. Gvllenborga, 1774; serenada Die verkaufte Braut, 1742. LIT.: H. Eppstein, Tili fragan om H. Ph. Johansens harkomst, Svensk Tidskrift for musikforskning, 1950. Isti, Hinrich Philip Johnsen, MGG, VII, 1958.

JOHANSEN, David Monrad, norveki kompozitor (Vefsen, fjord Vefsna, 8. XI 1888 ). Studirao u Oslu (klavir kod K. Nissena, harmoniju kod C. EUinga) i Berlinu (R. Kahn, E. Humperdinck); 1910 debitirao kao pijanist, a 1913 kao kompozitor. God. 191819 izdavao asopis Norsk Musikerblad, 192545 kritiar asopisa Aftenposten. U svojim djelima povezuje nacionalni smjer sa suvremenim tekovinama muzike tehnike.
DJELA: simfonijska pjesma Pan; suita za orkestar, 1915; simfonijska fantazija, 1936. Klavirski kvartet, 1947; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. VOKALNA: kantate Me vigjer vaa song, 1930 i Ignis ardens, 1931; Fo/uspaazasole.zboriorkestarj 1926; Sigvart Skald za glas i orkestar, 1928; Draumkvaedet za muki zbor, 192 1; solo-pjesme (djelomino s narodnim tek stovima). Obradbe trubadurskih pjesama s pratnjom harfe i flaute. Biografija Edvard Grieg, 1934 (III izd. 1956; engl. izd. 1938; novo engl. izd. 1945). LIT.: 0. Gaukstad i O . M. Sandvik (urednici), D. M. Johansen i skrifT og tale (s popisom djela), Oslo 1968.

JOHANSON, Christian, vedski plesa i pedagog (Stockholm, 1817 Petrograd, 1903). Baletni studij zapoeo na Kraljevskoj baletnoj koli u Stockholmu, kasnije uenik Bournonvilla u K0benhavnu i 1857 partner M. Taglioni u Stockholmu i njen posljedni partner u Rusiji (1842). Nastupao kao prvi plesa u Petro gradu u baletu La Gitana Schmidta i Aumera (koreografija F. Taglioni, 1841). Od 1860 posveuje se pedagokom radu, a nakon zavrene plesake karijere, 18 69 postaje profesor na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu. Njegovi uenici bili su M. Kesinska, O. Preobraenska, P. Gerdt, T. Karsavina i dr.

JOHNSON, Edward, kanadski tenor (Guelph kraj Toronta, 22. VIII 1878 20. IV 1959). Pjevanje uio u New Yorku (Ma dame von Feilitsch) i Firenci (V. Lombardi); debitirao 1912 u Padovi kao Andrea Chenier (Giordano). Pjevao na prvim svjetskim opernim pozornicama, od 1913 na milanskoj Scali, od 1916 na Teatro Colon u Buenos Airesu, od 1917 u madridskom Teatro Real, od 1918 u rimskom Teatro Costanzi, zatim u Chicagu i 192235 na Metropolitanu u New Yorku, kojoj je ustanovi 1935 50 stajao kao direktor na elu. Od 1950 vodio je operni studio na Univerzitetu u Torontu. JOHNSON, Horace, ameriki kompozitor i muziki pisac (Waltham, Mass., 5. X 1893 Tucson, Arizona, 30. V 1964). Studirao kompoziciju u SAD (B. Crist), zatim boravio radi studija u Italiji i Engleskoj (192427), kasnije (192930) u Francuskoj. Suradnik brojnih amerikih listova (Musical Observer; Musician; Etude; Musical America; Delineator) ; 193139 izdavao Musical Courier; od 1941 glavni urednik Sermon Publications Inc.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Astarte, 1929; suite Imagery, 1924 i Streets of Florence, 1930; In the American Manner, 1932; Joyance za gudae; Three Eour, 1942; Music for Strings, 1945. Klavirske kompozicije (Trees at Night). VOKALNA: Babe of Bethlehem za zbor, 1929; solopjesme: ciklusi Fragments, 1924; Cursory Rhymes, 1927 i To My Lady, 1927; The Pirate; When Pierrot Sings; The Three Cherry Trees; Thy Dark Hair.

JOHNSON, Hunter, ameriki kompozitor i pedagog (Benson, North Carolina, 14. IV 1906 ). Uio na University of North

276

JOHNSON JOLIVET
profesor muzike. Veoma plodan stvaralac, ogledao se gc u svim muzikim vrstama.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Passaeaglia and Epilogue (froi John), 1960; Quintet for Groups, 1966; koncert za duhaki ansambl i tirr 1951- KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: II, 1964 i III, 1965; sep duhaki kvintet, violonelo i kontrabas, 1958; Nine Variations za gudaki tet, 1959; Knocking Piece za 2 bubnjara i klavir, 1962; Knocking Piece 2 ZE dreeni broj bubnjara i elektronske zvukove, 1968. Kompozicije za klavi nata for Microlonal Piano, 1965). Plesne kompozicije za jazz-orkests VOKALNA : kantata Night za bariton, en ski zbor i komorni ansambl, Of Vanity T.2L zbor i 2 bubnjara, 1964; Ci-Git Satie za 8-gl. zbor i jazz-ir mente, 1966; solo-pjesme. SPISI: Scalar Order as a Compositional Res Perspectives of New Music, 1963 64; Proportionality and Expanded M Pitch Resources, ibid., 196667.

Carolina (Chapel Hill, N. C), zatim na Eastman School of Music u Rocheste ru (N. Y.), gdje je 1929 diplomirao. Proelnik odjela za kompoziciju na Univerzitetu u Michiganu (Ann Arbor) do 1933, kad dobiva Prix de Rome te 2 godine studira u Evropi. God. 194447 profesor teorije kompozicije na Univerzitetu u Manitobi (Kanada), 1959 62 u IUinoisu i zatim u Texasu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1931; koncert za klavir i komorni orkestar, 1935; Elegy za klarinet i gudae, 1936; For an Unknoum Soldier za flautu i orkestar, I944;preludij,l929;adagiozagudae. Sonatina za violinu i klavir,1937; Serenade za flautu i klarinet, 1937. Sonata za klavir,i934. Baleti (za Marthu Graham): Letter to the World, 1940 i Deaths and Entrances, 1943. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. R. A. Monaco, The Music of Hunter Johnson (disertacija), Univerzitet Cornell, N. Y., 1960.

JOHNSON, James, kotski muziki nakladnik (?, oko 1750 Edinburgh, 26. II 1811). Tiskarski zanat izuio vjerojatno kod J. Reeda u Edinburghu; tamo je 1772 90 vodio vlastitu radionicu, a onda se udruio sa drugim majstorima (Johsonn & Co) i uz tampariju otvorio i trgovinu muzikalija. Izmeu 1787 i 1803 redigirao i tiskao 6 svezaka zbirke The Scots Musical Museum koja sadri oko 600 pjesama, napjeva i plesova. Nakon Johnso nove smrti radionicu su dalje vodili njegova udovica i raniji uenik John Anderson (Johnson & Anderson).
LIT.: F. Kidson, British Music Publishers and Engravers: from Queen Elizabeth's Reign to George the Fourth's, London 1900. C. Humphries i W. C. Smith, Music Publishing in the British Isles, London 1954. C. Humphries, James Johnson, MGG, VII, 1958.

JOHNSTONE, John Alfred, irski pijanist i pedagog ( fovija Cork, Irska, 6. VII 1861 Sidmouth, Engleska, 21. 1941). Studirao klavir i kompoziciju u Dublinu (R. Stew Od 1882 u Melbourneu privatni uitelj klavira, zatim nasta na muzikoj koli Athenaeum, kasnije direktor. Na prijelazu u st. bio je jedan od najistaknutijih klavirskih pedagoga u Austr
DJELA: Piano-Touch, Phrasing and Interpretation, 1908; The Art of ching Piano-Playing, 1910; Hozv to use the Pedal in Piano-Playing ; The A Expression in Piano-Playing; The Simplicity Piano-Tutor; The Royal M for Octave- and Wrist-Technique; The Royal Method for Scales and Arpe Elementary Ear-Tests; Piano Technique; Essentials in Piano-Playing, ] Rubato, or the Secret of Musical Expression; Hints on the Interpretation of Be ven's Pianoforte Sonatas; The Metronome and Bach; Muscular Relaxa Weight Touch and Rotary Movement; The Beginner's Harmony; Individi in Piano-Touch. LIT.: A. Silbermann, J. Alfred Johnstone, MGG, VII, 1958.

JOHNSON, James Louis (Jay Jay), ameriki jazz-kompozitor i trombonist (Indianopolis, 22. I 1924 ) Kao trombonist razvijao se pod utjecajem T. Younga, J. Teagardena i D. Wellsa. Od 1941 javno nastupao sa B. arterom, M. Roachom i C. Ba sieom. J. je jedan od najistaknutijih predstavnika be-bopa. Vodio je nekoliko vlastitih jazz-ansambla. Najveu je popularnost po stigao sastav Kai and Jay (195456) koji je osnovao sa K. Windingom. Svira i u simfonijskim orkestrima. Najpoznatije su mu kompozicije El Camino Real, Sketch za trombon i orkestar i Perceptions (1961). JOHNSON, 1. John, engleski lautist (?, oko 1540 London, oko 1594). Od 1579 do smrti lautist na dvoru engleske kraljice Elizabete I. Rukopisi njegovih kompozicija za lutnju esto se zamjenjuju s djelima njegova sina. 2. Robert, lautist i kompozitor (London, oko 1583 prije 26. XI 1633). Sin Johna; muziko obrazovanje stekao na dvoru sira G. Carevsa (drugi lord Hunsdon). Od 1604 do smrti dvor ski lautist. Jedan od najboljih engleskih kompozitora solo-pje-sama svoje generacije (Care-charming sleep, Wood, rocks and mountains). Njegov uenik bio je J. Wilson mladi.
DJELA. Scenska muzika: The Witch, 1610; Masque of Oberon, 1611; The Tempest, 1612; The Captain, 1612; The Lover's Progress, 1613; The Valentinian, 1614; The Duchess of Malfy, 1614; The Old Couple, 1615; The Gypsies Metamorphosed, 1621; The Chances, 1625. Oko 12 zbirka svjetovnih solo-pjesama u zbornicima onoga vremena. Dvanaest kompozicija za lutnju. LIT.: J. P. Cutts, Robert Johnson. King's Musicians in His M ajestv's Public Entertainment, Music and Letters, 1955. V. Duckles, John i Robert Johnson, MGG, VII, 1958.

JOIO, Norman dello -> Dello Joio, Norman JOKSIMOVIC, Boidar, kompozitor (Svilajnac, 20. 1868 Beograd, 23. XI 1955). Posle zavrene Uiteljske ] studirao muziku u Beogradu na privatnom konzervatoriji Toe Andrejevia, potom na Konzervatorijumu u Pragu, gd< zavrio odsek kompozicije (K. Knittl, K. Stecker). Kao mu2 pedagog delovao u enskoj uiteljskoj koli i muzikoj koli 5: kovi u Beogradu. Prikupljao narodne melodije, saradivao u p> dinim muzikim i knjievnim asopisima, bio horovoda vie vakih drutava. Po osnovnom duhu i karakteru svojih kom zicija J. nadovezuje na stil komada sa pevanjem i kapelmajstor muziku XIX v. sa naglaenom patriotsko-romantinom eru ograniava se uglavnom na narodne motive koje obrauje sa skrc nom invencijom.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijska poema Za tast i slavu, 1943; 1 cert za violinu u E-duru, 1930; uvertire: Mladost I, 1899 i Mladost II, 1 Uspomena, 1921; Vila Ravijojla, 1932; Apoteoza igre, 1934; Kapetan Sla 19 40. Veliki broj mareva, fantazija, narodnih kola i spletova narodnih i| Gudaki kvartet; duvaki kvintet. DRAAiSKA: opera enidba Mi Obilia (tekst Drag. Ilica), 1901 (scenski neizvedena); balet Skoi-devc 1942. Scenska muzika: Mladost (M. Petrovi -Seljanica), 1903; Srpstvo u 1 gradu (P. S. Pavlovi), 1909; Ugaeno ognjite (. Lazarevi), 1910; Na but (D. Ivanovi), 1942. Opereta eir (A. Gavrilovi), 1907. Filmska muzika VOKALNA : veliki broj meovitih, mukih, enskih i dejih a cappel la hor preteno na bazi narodnih motiva. CRKVENA: Liturgija srpska; Litw ruska; Liturgija patrijarhova. SPISI: Pitanja za prikupljanje muzikih aja u Srba, 1899; Muziki bukvar, VIII izd., 1938. S. . K

JOHNSON, Patricia, engleska pjevaica, mezzosopran (London, ? ). Studirala glumu na Guildhall School of Music and Drama i plesanje na Royal Academy of Dancing iji je bila lan; pjevanje uila kod Marije Linker u Berlinu. God. 1953 59 solist u Sadler's Wells Opera i gost Covent Gardena u Londonu, zatim lanica Gradske opere u Baselu i od 1962 na Njemakoj operi u Berlinu (od 1970 komorna pjevaica). JOHNSON, Robert Sherlavv, engleski kompozitor i pijanist (Sunderland, Durham, 21. V 1932 ). Studirao u Nevvcastle-on-Tyneu, na Royal Academy of Music u Londonu i u Parizu. Od 1965 predaje muziku na Univerzitetu u Yorku i od 1970 na Univerzitetu u Oxfordu.
DJELA (izbor): 2 sonate za klavir, 1963 i 1967; gudaki kvartet, 1966; The Resurrection of Feng-Huang, 1968; 7 stavaka za klavir, 1969; The Praises of Heaven and Earth za sopran, klavir i magnetofonsku vrpcu, 1969.

JOLAS, Betsy, francuska kompozitorka (Pariz, 5. VIII i< ). U SAD uila kompoziciju (P. Boepple), orgulje (C. We rich) i klavir (Helene Schnabel), a na Konzervatoriju u Par fugu (S. Ple-Caussade), kompoziciju (D. Milhaud) i muzi< analizu (O. Messiaen). Od 1955 suradnica je Francuske rad televizije u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za mali orkestar, 1957; D'un o{ de voyage za 22 instrumenta, 1967; Quatre plages za gudaki orkestar; Wh music za orgulje i mali orkestar, 1970. KOMORNA: Figures za 9 instrumen 1956; Ouatuor II za koloraturni sopran i gudaki trio, 1964; Episode za fla solo, 1964; J. D. E., studija za komorni ansambl, 1967; Tranche za harfu, ic VOKALNA: Plupart du temps za mezzosopran i klavir, 1949; Cinq poe de J. Dupin za sopran i klavir (orkestar), 1959; 2 radio -kantate: L'Oeil eg i Dans la ehaleur vacante za soliste i orkestar, 1961 i 1963; Mots za 5 vokal i 8 instrumenata, 1963; Motet II za 12-gl. zbor i mali orkestar, 1965; Po d'aube za alt i 13 instrumenata, 1968; zborovi. Scenska i filmska muzi

JOHNSON, William Geary (Bunch, Bunk), ameriki jazz-kornetist i trublja (New Orleans, 27. XII 1879 New Iberia, Louisiana, 7. VII 1949). Uenik W. Cutche va, prvi put javno nastupio s orkestrom Adama Oliviera. Svirao kornet u sastavu Buddvja Boldena od 1896. Bio je lan gotovo svih vanijih or kestara starog New Orleansa i rijenih brodova (Riverboat). Jedan je od najzanimljivijih predstavnika New Orkanskog stila. God. 193237 bio se povukao iz muzikog ivota, a zatim je ponovno bio vrlo aktivan u razdoblju New Orleans Revival. Svirao je tada u Yerba Buena Jazz Band, u bostonskom sastavu S. Becheta i snimio niz ploa. JOHNSTON, Benjamin (Ben), ameriki ko mpozitor (Macon, Georgia, 15. III 1926 ). Studirao na univerzitetima California u Berkelevu i Illinois u New Jersevu, gdje sada djeluje kao

JOLIVET, Andr, francuski kompozitor (Pariz, 8. VIII 19 ). Uenik P. Le Flema i kasnije E. Varesea, ije su ideje osob snano utjecale na oblikovanje njegove muzike estetike. G( 1935 pristupio drutvu za njegovanje avangardne komorne muzi i uspostavljanje veza sa stranim muziarima, La Spirale; 19 udruio se sa O. Messiaenom, Daniel -Lesurom i Y. Baudrierc u umjetniku grupu La Jeune France. Od 1945 dirigent orkesi Comedie Franfaise. God. 1963 imenovan predsjednikom Conce Lamoureux, a 1966 profesorom kompozicije na Parikom konz vatoriju. Oko 1935 formulirao je J. kanon svoje estetike: Vrat muzici njen izvorni antiki smisao, kad je ona bila magiki i vr binski izraz religioznosti ljudskih zajednica. U tehnikom poglec osloboditi se od tonalnog sistema, ne usvajajui, meutim, teo ri dodekafonije . . . Polazei od tih postavki, J. trai muziku kc bi bila zvuna manifestacija u direktnom odnosu s opim kozrr kim sistemom. On pronalazi nove harmonijske, ritmike, din

JOLIVET JONAS
mike i zvukovne putove, sluei se gdjekad i modernim elekt-roakustinim ili mehanikim instrumentima; nastoji da muzi ka umjetnost bude upravljena uvijek ovjeku. U kasnijim djelima, primjenjujui istodobno elemente muzikog izraza suvremene Evrope i vanevropskih sredina, pokuava ostvariti muziki jezik, jednako razumljiv Zapadu i Istoku. Stapanjem ovih pokuaja s ranijim principima, J. otkriva svojom muzikom neobine, prije njega nepoznate svjetove, u kojima se tvrda i neumitna zakonitost kozmikoga sistema povezuje s mekoom iste ljudske lirike.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1953, 1959 i 1964; sim fonija za gudae, 1961; Symphonie de Danses, 1940. Koncerti: za Martenotove valove, 1947; za flautu A. JOLIVET i gudae, 1949; za klavir, 1950 (takoer u verziji za 2 klavira, bez orkestra); za harfu, 1952; za fagot, gudae, harfu i klavir, 1954; za trublju, 1954; za udaraljke, 1958 i 2 za violonelo, 1962 i 1966. Concertino za trublju, gudae i klavir, 1948; simfonijska suita Guignol et Pandorc, 1943; Suite transoce'ane, 1955; Suite francaise, 1957; Ariadne, suita iz baleta, 1965; Defile i Soir za duhae, 1937; Cosmogonie, Prelude, 1938; Andanie za gudae, 1943; Psyche, 1946; Trois Interludes de la Verite de Jeanne, 1956; Adagio, 1961; Ce'remonial pour percussion (en hommage d Edgar Varse), 1968. KOMORNA: gudaki kvartet, 1934; sonata za flautu i klavir, 1958; sonatina za flautu i klarinet, 1961; sonatina za obou i fagot, 1963; Petite suite za flautu, violu i harfu, 1941; Suite delphique za flautu, obou, klarinet, trublju, trombon, 2 roga, Martenotove va love, harfu, timpane i udaraljke, 1942; Suite en concert za flautu i 4 udaraljke, 1966; Suite rhapsodiaue za violinu solo, 1965; Suite en concert za violonelo solo, 1965; Pastorak de Noel za flautu, fagot i harfu, 1943; Rhapsodie a 7 za klarinet, fagot, cornet a pistons, trublju, udaraljke, violinu i kontrabas, 1957; 12 Inventions za 12 instrumenata, 1966; Trois Poemes za Martenotove valove i klavir, 1935; Cinq Incantations za flautu solo, 1936 (verzija za violinu solo, 1967); Incantation za violinu solo ili Martenotove valove ili flautu, 1937; Chant de Linos za flautu i klavir (ili za flautu solistiki, violu, violonelo i harfu), 1944; Serenade za obou i klavir (ili za duhaki kvintet s oboom solo), 1945; preludij za harfu, 1965 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1945 i 1957; Mana, 6 kompozicija, 1935; Cinq danses rituelles, 1939 (takoer u orkestralnoj verziji); Etude sur des modes antiques, 1944; Hopi Snake Dance za 2 klavira, 1948 i dr. DRAMSKA : opera Dolores ou Le Miracle de la femme laide, 1947. Baleti: Les quatre verite's, 194 1 ; Guignol et Pandore, 1944; L'Inconnue, 1950 i Ariadne, 1965. Scenska muzika za drame: Le Malade imaginaire (Moliere), 1944; Britannicus (Raine), 1946; Horace (Corneille), 1947; Les Caprices de Marianne (Musset), 1953; Promethe'e enchaine (Eshil), 1954; Coriolan (Shakespeare), 1956 i dr. Muzika za ra-diodrame. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij La Verite de Jeanne, 1956; kantata Le Coeur et la maliere (Teilhard de Chardin) za sole, zbor i orkestar, 1965; La Tentation derniere de Jeanne d'Arc za recitatora, zborove koji recitiraju i pjevaju i orkestar, 1941; Trois chants des hommes za bariton i orkestar, 1937; Epithalame za 12-gl. zbor, 1953; Suite liturgique za glas, engleski rog, obou, violonelo i harfu, 1942; Madrigals za 4 glasa (ili zbor) i 4 instrumenta (M. jacob), 1963; Les Trois complaintes du soldat za glas i klavir (ili orkestar), 1940 i dr. Messe dite pour le jour de la paix za pjevanje, orgulje i tamburin, 1940; misa Uxor lua za 5 glasova i 5 instrumenata ili orgulje, 1962; Hymne a St. Andre za glas i orgulje, 1947. SPISI: Rameau, 1946; Ludivig van Beetho-ven, 1955; lanci u muzikim asopisima; uvodni tekst u nizu depnih parti tura djela velikih majstora, tiskanih u nakladi Heugel, 1952 54. LIT.: G. Michd, Andre Jolivet, Essai sur un svsteme esthetique musical, RM, 1947. F. Golbeck. The Strange Case of A. Jolivet, MQ, 1949. S. Moreux, Un nouveau Bela Bartok, La Revue francaise, 1952. C. Rostand, Le Concert de Jolivet adoucit les moeurs, La Table ronde, 1952. B. Skalsky, A. Jolivet, Musical America, 1952. J.-J. Brothier, La Jeune France . . . Documentation, Pari 1955. V. Fedorov, Andre Jolivet, MGG, VII, 1958. 5. Demarquez, Andre Jolivet, Pari 1958. M. Cadien, A Conversation with Andre Jolivet, Tempo, 1961, 59. A. Golea, Die zwei VCelten A. Jolivets, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1965. I, Me.

277

53 u Rimu, gdje postaje lan Arcadie', 175369 dvorski je kompozitor u Stuttgartu. Tu upoznaje suvremenu njemaku mu ziku, odrava veze s man nheimskim krugom, pa se otad u njegovim djelima zamjeuju i njemaki utjecaji, tako u pogledu harmo nije, uloge orkestra u operi i u primjenjivanju nove orkestralne dinamike. Kad je rasputena opera u Stuttgartu, J. se vratio u Napulj, ali nije vie postizavao prijanje uspjehe. Novi elementi u njegovoj muzici bili su strani talijanskoj publici, koja ih je osuivala kao previe njemake (troppo tedesco). J. je odigrao znaajnu ulogu u nastojanju da talijanskoj operi seriji dade ozbiljniji karakter. On je jedan od glavnih predstavnika onoga opernog smjera koji zavrava s Gluckom, a koji je teio k obnavljanju metastazijanske opere pomou ponovnog uvoenja zbora, ansambla, plesa i samostalnih orkestralnih odlomaka, kao i izbjegavanjem, odnosno produbljivanjem secco-recitativa. Njegova je narav ozbiljna, meditativna, patetina (zvali su ga talijan skim Gluckom). .Velianstvenost proima i njegove oratorije, na koje je utjecao Hasse, kao i njegove crkvene kompozicije, medu kojima se istiu majstorska djel a: Reguiem, Magnificat i Miserere (H. Abert).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; koncert za embalo; uvertire za mali orkestar; Ciaccona. KOMORNA: trija za 2 flaute i b. c.; sonate za 2 flaute (2 violine) i b . c . ; 6 divertimenta. [Sonate za embalo etvororuno. DRAA1SKA. Osamdeset i dvije opere (53 sauvane): L'Errore amoroso, 1737; Odoardo, 1738; Ricimero, 1740; VAslianatle, 1741; Ezio, 1741 (prer. 1748 i 1749); Merope, 1741 (prer. 1749); Eumene, 1742; Demojoonle, 1743 (prer. 1764); Didone abbandonata, 1746 (prer. 1749 i 1763); Artaserse, 1749; Achille in Sciro, 1749 (prer. 1771); Ifigenia in Aulide, 1751; Talestri, 1751; Fetonte, 1753 (prer. 1768); Allilio Regolo, 1753; Demetrio, 1753; La Clemenza di Tito, 1753; Pelope, 1755; Enea nel Lazio, 1755; Alessandro nelle Indie, 1760; L'Olimpiade, 1761; Vologeso, 1766; Armida Abbandonata, 1770; Ifigenia in Tauride, 1771; // Trionfo di Clelia, 1774; Griselda (prema stilskim obiljejima vjerojatno nastala u Stutt gartu). Intermezzi i pasticci. VOKALNA. Oratoriji: Betulia liberata, 1743; Isacco, 1750; La Nativita di Maria Vergine, 1759. Kantate; serenade. CRKVENA: mise (Missa pro defunctis, 1756); ofertoriji; psalmi; Miserere u g-molu za 5 glasova; Miserere za 8 glasova; Magnificat (s jekom); Miserere za 2 soprana i orkestar; moteti; himne; sekvence; antifone; graduali; responzoriji; duhovne pjesme. LIT.: S. Mattei, Elogio del Jommelli, Napoli 1785. P. Alfieri, Notizie biografiche di Niccolo Jommelli, Roma 1845. F. Florimo, La Scuola musicale di Napoli e i suoi Conservatori, Napoli 1882. H. Abert, Niccolo Jommelli als Opernkomponist, Halle 1908. A. d'Angeli, Niccolo Jommelli e Gluck nel giudizio di Metastasio, Cronaca musicale, 1914. M. Berio, Un Centenario silenzioso: Niccolo Jommelli, RMI, 1915. A. della Corte, L'Opera comica italiana nel" 700, Bari 1923. A. Mondolfi, Niccolo Jommelli, MGG, VII, 1958. H. P.

JONAS, Alberto, panjolski pijanis t (Madrid, 18. VI 1868 Philadelphia, 9. XI 1943). Studirao na Konzervatoriju u Madridu (Mendzibal), Bruxellesu (De Greef, Gevaert), a 1890 u Petrogradu uio kod A. Rubinsteina. Priredio vie od 2000 koncerata u brojnim evropskim sreditima. God. 1894-98 nastavnik na muzikoj koli University of Michigan u Ann Arboru, 18981904 direktor Michigan Conservatory of Music u Detroitu. Nakon boravka u Berlinu (190414), ugledan pedagog u New Yorku; poduavao i u Philadelphiji.
DJELA. KLAVIRSKA: Fantasy Pieces op. 12; Northern Dances; tokata u A-duru; valcer u cis-molu i dr. INSTRUKTIVNA: Beginner's Master C//i/i/i/ j-if f^nmhino/i Pi'/ inn ^(ctving Solfeggio, Rhvthtn, Eur Tvaining and Sight

F. A. Gevaerta.

JOMMELLI, Niccolo, talijanski kompozitor (Aversa kod Na pulja, 10. IX 1714 Napulj, 25. VIII 1774). Muziku uio u Napulju na Conservatorio di Sant' Onofrio (F. Feo) i na Con servatorio della Pietd de'Turchini (N. Fago). Od 1737 kompo nira opere za talijanska kazali ta; 1741 upoznaje u Bologni Padre Martinija i postaje lan bolonjske Accademia Filarmonica. Nakon uspjeha opere Merope (1741) u Veneciji, postaje na preporuku J. A. Hassea direk tor tamonjeg Conservatorio degli Incurabili (do 1747). God. 174748 komponirao za rim ska kazalita, a ujedno je maestro coadiutore Papinske kapele i lan rimske Accademia di S. Cecilia. Od 1748 djeluje u Beu, gdje se susree s Metastasijem, a 1750 N. JOMMELLI

JONAS, mile, francuski kompozitor (Pariz, 5. III 1827 St.-Germain-en-Laye, 21. V 1905). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (F. Le Couppev, M. E. Carafa), 1849 osvojio drugi Prix de Rome. God 184765 profesor solfeggia na Konzervatoriju, vodio i muziku u portugalskoj sinagogi; uz to dirigent muzike Nacionalne garde.
DJELA. Operete: Le Duel de Benjamin, 1855; La Parade, 1856; Le Roi boit, 1857; Les petits prodiges, 1857; Job et son ehien, 1863; Le Manoir de la Renardiere, 1864; Avant la noe, 1865; Le deux Arlequins, 1865; Le Canard a trois becs, 1869; Desire, sire de Champigny, 1869; Cinderella, 1872; Javotte, 1871; La bonne aventure, 1882; Le premier baiser, 1883 i Marlborough s'en va-t-en guerre, 1867 (s Bizetom, Legouixom i Delibesom). Instrumentalne i vokalne kompozicije. Objavio zbirku Recueil de chants hebraiques, 1854. LIT.: J. Feschotte, Emile Jonas, MGG, VII, 1958.

JONAS, Oswald, austrijski muzikolog (Be, 10. I 1897 ). Pravo i muzikologiju studirao na Univerzitetu u Beu; muziko obrazovanje dopunio pod vodstvom H. Schenkera. God. 1931-35 predavao na Sternovu konzervatoriju u Berlinu i suraivao u asopisima Allgemeine Musikzeitung i Zeitschrift fiir Musikioissenschaft, 1935 osnovao na Bekom novom konzervatoriju i nstitut Schenker i pokrenuo asopis Der Dreiklang. God. 1938 emigrirao u SAD; od 1940 profesor je teorije na Roosevelt University u Chicagu, od 1966 na University of California u Riversiden.
DJELA: Das Wesen des musikalischen Kunslvierks, 1934: Die Bedeutung der Zeichen Keil, Strich und Punkt bei Mozart, 1956. Studije: Das Autograph von Beethovens Violinkonzert, ZFMW, 1930 31; Beethovens Skizzen, ibid., 1934; The Autograph of Beethoven's Eight Symphony, Music and Letters, 1940; An Unknomn Sketch by Beethoven, MQ, 194; A Lesson with Beethoven by Correspondence, ibid., 1952; Die Variationen fu'r eine liebe Freundin* von J. Brahms,

278

JONAS JONES
njar u orkestru C. Basiea. Svirao je zatim u razliitim con sastavima, a neko je vrijeme vodio i vlastiti ansambl Jo J Special. J. je jedan od najboljih i najpoznatijih virtuoza na i raljkama. Prvi je u jazz-sastavima primenjivao inele ravnopra s ostalim udaraljkama. Koristio je udaraljke i kao melodi instrumente i time postavio temelj modernom shvaanju u udaraljki u jazzu. JONES, John, engleski orgulja i kompozitor (London, 172S 17. II 1796). Crkveni orgulja u Londonu (od 1755 tako u katedrali sv. Pavla). U sreditu njegova svaralatva su k( pozicije za embalo u kojima je oitovao bogatu invenciju, c bito u ritmiki pregnantnim brzim stavcima.
DJELA: Eight Setts of Lessons for Harpsichord (2 sv.), 1761.Sixty Chants, pozicije obj. posebno. NOVO IZD.: sonatinu in C obj. A. 2, 1918). LIT.: S. Saie, John Jones, MGG, the Harpsichord, 1754; Lessons for Single andDouble, 1785; 3 vokalne k Rowley (Early English Sonatinas y \ VII, 1958.

AFMW, 1955; On the Sluy of Chopin's Manuscripts, Chopin-Jahrbuch, 1956; Brahmsiana MF, 1958. Preveo na engleski Harmonielehre i Der freie Satz H. Schenkera. LIT.: O. Jonas, Osva ld jo nas, MGG, VII, 1958.

JONCIERES, Victorin de (pravo ime Felix Ludger Rossignol, pseudonim Jeunius), francuski kompozitor (Pariz, 12. IV 1839 26. X 1903). Studirao na Parikom konzervatoriju (A. Elwart, F. Laborne); 1871 1900 muziki kritiar asopisa La Liberte. J. pripada najborbenijim pristaama umjetnosti R. Wagnera u Francuskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie romantique, 1873; koncert za violinu, 1869; Serenade hongroise, 1879; suita Les Nubiennes, 1892; Marche slave. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Sardanapale, 1867: Les derniers jours de Pompei, 1869; Dimitri, 1876; La Reine Berthe, 1878; Le Cheva-lier Jean, 1885 i Lancelot, 1900. Scenska muzika za dramu Hamlet (Shakespeare), 1863. Simfonijska oda La Mer za mezzosopran, zbor i orkestar, 1881. LIT.: G. Ferchault, Victorin de Joncieres, MGG, VII, 1958.

JONES, Charles, ameriki kompozitor kanadskog podrijetla (Tamworth, Kanada, 21. VI 1910 ). Od 1928 u SAD; muziku uio na Juilliard Gratuade School u New Yorku i kod A. Coplanda na Berkshire School. Djelovao na Mills Collegeu u Kaliforniji, bio dirigent Simfonijskog orkestra u San Franciscu i predavao na Juilliard School u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1939; I I , 1957 i III, 1962; simfonija u 5 kratkih stavaka, 1965; koncert za 4 violine, 1963; Cowboy Song za obou, klavir i gudae, 1941; Galop, 1940; Overture, 1942; Five Melodies, 1945; Cassation, 1948; Hymn, 1948; Suite after a Notenbook of 1762, 1957. KOMORNA : 5 gudakih kvarteta, 193661; 5 valcera za duhaki kvartet, 1948; Epiphany za recitatora i 4 instrumenta, 1952; Sonata a 3, 1952. Za violinu i klavir: sonata, 1958: sonatina, 1942; suita, 1945; Duo, 1947; sonatina za violinu solo, 1938. Sonata piccola za piccolo i embalo, 1961; Threnody za violu solo, 1947. KLAVIRSKA: sonata, 1946; 3 stavka, 1943; Dedicalions, 1944; 7 Holidays, 1945; sonata za 2 klavira, 1946. Balet Dovm with drink za enski zbor, klavir i udaraljke, 1943. Kantata The Seasons, 1959.

JONES, Kelsey, kanadski kompozitor (South Norw; Connecticut, 17. VI 1922 ). Od 1945 u Kanadi, us avra se kod E. McMillana, H. Willana i L. Smitha u Torontu i I N. Boulanger u Parizu; 1951 stekao doktorat muzike na Univ zitetu u Torontu. Profesor je kontrapunkta i fuge na univerzit McGill u Montrealu, gdje ujedno nastupa kao embalist u Sim nijskom orkestru i Baroknom triju.
DJELA: Miratnichi Ballad za orkestar, 1954; suita za flautu i gudaki kestar, 1954. KOMORNA: Mosaic za flautu, violu i embalo, 1956; S OK da camera za flautu, obou i embalo, 1957; preludij, fughetta i finale za violi violonelo i embalo, 1963; introdukcija i fuga za violinu i klavir, 1959; Ro za flautu, 1963. KLAVIRSKA: Passacaglia, 1961; 4 stavka, 1964; terr varijacije za klavir 4-runo, 1961. VOKALNA: kantata Prophecy of Mit 1964. Zborovi: Nonsense Songs, 1955; Songs of Experience, 1955 i Songs of Ti 1955. Solo-pjesme (ciklus To Music, 1957).

JONES (Jenkin), Daniel, engleski kompozitor (Pembroke, 7. XII 1912 ). Muziku uio u Svvanseu i na Royal College of Music u Londonu (H. Wood, H. Farjeon), a zatim se usavravao u Rimu i Beu; studij nastavio nakon Drugoga svjetskog rata i 1951 stekao doktorat muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1945: U, 1950; III, 1951 i IV, 1954; 4 suite: I, 1930; I I , Hiroshige, 1934; III, Italian, 1936 i IV, Dobra Niva. 1956; simfonijske pjesme: Cystuddiau Branvien, 1938; The Flute Player, 1942; Cloud Messenger, 1943; Scenes from the Mabinogion, 1946 i The Betrothal of Branvien, 1946. Serenade, 1935; Serenade za gudae, 1936; 3 uvertire, 1937, 1951 i 1956; Concertino za klavir, 1943. KOMORNA. Devet gudakih kvar teta: I, 1932; I I , 1932; III, 1933; IV, 1934; V, 1935; VI, 1936; VII, 1937; VIII, 1946 i IX, 1957; gudaki kvintet, 1933; 5 gudakih trija: I, 1932; II, 1934; III, 1935; IV, 1937 i V, 1946; k lavirski trio, 1935; septet, 1949; duhaki nonet, 1950. Sonate: za 3 timpana, 1947; za violu i klavir, 1937 i za violonelo solo, 1948; suita za violu i violonelo, 1949. KL A V IRSKA : 6 sonata, 1930 39; 3 sonatine, 1933 43; varijacije u Des-duru, 1941; varijacije i fuga u Cis-duru, 1945; 7 stavaka, 1955. Opera The Knife, 1963. VOKALNA: Kyrie za zbor a cappella, 1949; oko 50 solo-pjesama. Objavio Aiusic and Aesthetics, 1954; lanci u muzikim asopisima.

JONES, Edward, engleski muziar i pisac (Ll anderfel, Merionethshire u Walesu, 29. III 1752 London, 18. IV 1824). Virtuoz na velkoj harfi, od 1783 u slubi princa od Walesa. Sa brao bogatu zbirku knjiga i rukopisa. Napisao nekoliko instruktivnih djela i kompozicija za harfu.
DJELA. IZDANJA: A Collection of Favourile English. Scotch Irish &French Songs, 1778; Six Favourite New Minuets, oko 1780; A Collection of Easy Lessons, Marches, Minuets, oko 1780; A Book of Sonatas, Rondo's, Military Airs, Madrigah & Preludes, 1781; A Choice Collection of Italian Songs, 1781; 225 melodija iz Walesa u 3 sveska: I, Musical and Poetical Relicks of the Welsh Bards, 1784; I I , The Bardic Museum, 1802 i III, The Cambro-Brilish Melodies, oko 1825; A Miscellaneous Collection of French and Italian Ariettas, 1785; A New Set of Favourite Country Dances, Gotillons and Allemands, oko 1785; Three Sonnets Now Most in Vogue at Pari Harmonized for the Harp, 1788; Musical Remains: or the Compositions of Handel, Bach, Abel Guiliani, ecc, 1796; Miscellany for the Harp or Harpsichord & a Number of French Songs, ^J9"J', Popular Cheshire Melodies, 1798; The Musical Bouquet, or Popular Songs and Ballads, 1799; Lyric Airs: Consisting of Specimens of Greek, Albanian, Walachian, Turkish, Ara bian, Persian, Chinese and Moorish National Songs and Melodies, 1804; Maltese Melodies, oko 1805; Minstrel's Serenades, oko 1805; A Selection of the Most Admired and Original German Waltzes, 1806; Musical Curiosities: or a Selection of the Most Characteristic National Songs & Airs, 1811; The Musical Hive; or a Selection of. . . National Melodies, 1812; Therpsicore's Banguet or Select Beauties of various National Melodies, 1813. LIT.: T. Ellis, Edward Jones, Bardd y Brenin, London 1957. Ch. Humphries, Edward Jones, MGG, VII, 1958.

JONES, Parry, engleski pjeva, tenor (Blaina, Monmouthshi 14. II 1891 ). Studirao na Royal College of Music u Londo (A. Visetti), u Weimaru (K. Schiedemantel), Milanu (E. Co: i ponovo u Londonu (J. Coates). Profesor pjevanja na Guildh School of Music u Londonu. Debitirao 1914, a ubrzo poslije te koncertirao po SAD. Nakon povratka u Englesku (1915) pjeva ne vrijeme u D'Only Carte Opera i Beecham Opera Company, kasn jedan od prvih lanova British National Opera Company; esna sezona pjevao u kazalitu Covent Garden, a 26 uzastopnih sezo: nastupao na Promenade Concerts. Gostovao u zemljama Evro i June Afrike. Pjevao na svim glavnim britanskim festivalima i istaknutim simfonijskim orkestrima; poslije Drugoga svjetski rata angairan na festivalima u Amsterdamu, Kobenhavnu i Osi Isticao se interpretacijom tenorskih partija u prvim engleski izvedbama suvremenih muzikih djela, kao to su Wozzeck (Berg Doktor Faust (Busoni), Gurrelieder (Schonberg) i dr. JONES, Quincy (Delight J. Jr.)> ameriki jazz trublja kompozitor (Chicago, 14. III 1933 ). Trublju zapoeo ui 1947; 1950 postao uenik C. Terrvja. lan orkestra B. Blackwel (1948 50), L. Hamptona (1951 53) i D. Gillespiea (1951 s kojim je gostovao u Evropi (1956 u Jugoslaviji)ji na Prednje] Istoku. God. 1957 59 bio na velikoj turneji po Evropi (1959 u Jugoslaviji) s vlastitim velikim orkestrom, kasnije direkte amerikog diskografskog poduzea Mercury Records. Araner mnc gih poznatih jazz-orkestara, komponirao je niz pjesama (Jessica Day, Stockholm Sioeetnin', Evening in Pari). JONES, Robert (I), engleski kompozitor (?, oko 1485 ' oko 1536). Kao djeak pjevao u Kraljevskoj kapeli; od 1513 Geni leman te kapele; u tom svojstvu pratio dva puta kralja Henrik VIII u Francusku (1513 i 1520). God. 151419 ivio u Eas Greenwichu. Th. Morlev u traktatu A Platne and Easie Intrc duetion to Practicall Musicke (1597) navodi Jonesa medu onir praktinim muziarima, koji su odluujue utjecali na nje ga na njegov sistem. Jonesova sauvana djela znae tehniki napreda: prema W. Cornvsheu i W. Craneu i dostojnu pripremu na po lifono majstorstvo Th. Tallisa i W. Byrda.
DJELA: Pjesma Who Shall Have My Fair Lady za 3 glasa (tiskana u zbirc W. de Wordea Song Book, 1530). Misa Spes nostra; Magnificat (oboje u rkp.; LIT.: W. H. Granan Flood, Early Tudor Composers, London 1925. H. F. Redlich, Robert Jones, MGG, VII, 1958.

JONES, Gwyneth, engleska pjevaica, sopran (Pontnewynydd, 7. XI 1936 ). Pjevanje uila na Royal College of Music u Londonu, na akademiji Chigiana u Sieni, u Meunarodnom opernom studiju u Zurichu i kod M. Carpija u enevi. lanica londonskog Covent Gardena i Beke dravne opere, stalni je gost Sveanih igara u Bavreuthu, a nastupa na prvim evropskim opernim pozornicama, kao i u New Yorku, Buenos Airesu, San Franciscu i Tokiju. U njezinom opsenom repertoaru posebno se istiu kreacije: Donna Anna (Mozart, Don Giovanni), Senta (Wagner, Ukleti Holandez), Aida (Verdi), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly) i Tosca (Puccini). JONES, Jo (Jonathan), ameriki jazz -bubnjar (Chicago, 10. VII 1911 ). Nakon krae pjevake karijere, 193548 bub-

JONES, Robert (II), engleski virtuoz na lutnji i kompozito: (oko 1577 ?). O njegovu ivotu, zna se samo da je zavrit studij muzike na Univerzitetu u Oxfordu (1597), a 1610, odnosne 1615, dobio sa Ph. Rosseterom i jo dvojicom ovlatenje za izgradnju prve djeje kole, zatim djejeg kazalita (za koje su meutim, kasnije vlasti traile da se porui prije nego je bik dovreno) u Londonu. Od njegovih madrigala sauvalo se same devet potpunih. Mnogo je znaajniji J. kao kompozitor 105 pje sama (ayres) za lutnju. J. se uz Ph. Rossetera ubraja medu najbolje predstavnike malih, poletnih engleskih kompozicija za taj instrument.

JONES JONSKI NAIN


DJELA: The First Booke of Songes and Ayres of Foure Parts zvitk Tableture for the Lute, 1600; The Second Booke of Songes and Ayres, 1601; The First set of Madrigals za 3 8 glasova, 1607; Ultimum Vale, or the Third Booke of Ayres za 1 2 i 4 glasa, 1608; A Musical Dreatne, or the Fourth Booke of Ayres, 1609; The Muses Gardin for delights, or the Fift Booke of Ayres, 1610; 3 anthema i 1 madrigal u zbornicima onoga vremena. LIT.: E. H. Fellomes, The Engl. Madrigal Composers, 1921 (II izd. 1948). Ph. Heseltine, Robert Jones and His Prefaces, The Musical Time, 1923. E. H. Fellovies, The English Madrigal, London 1925. Isti, The English Madri gal School, London 1926. Ph. Heseltine, The English Ayre, London 1926. E. H. Fellovies, The Text of the Song-Books of Robert Jones, Music & Letters, 1927. AT. Fortune, Robert Jones, MGG, VII, 1958.

279

JONES, Sidney, engleski kompozitor i dirigent (Islington, London, 17. VI 1861 Kew, London, 29. I 1946). Klarinetist u orkestru u Leedsu, a zatim diri gent putujue operne trupe. Od 1905 direktor kazalita Empire u Londonu. Postigao velike uspjehe svojim muzikim komedijama i operetama. Njegovo najpoznatije djelo, opereta The Geisha (doivjela 769 izvedaba), moe se po vrijednosti staviti uz Sullivanovu The Mikado.
DJELA: Ma Jeanette, polka-koranica, 1893; Merry Thought, polka, 1893. DRAMSKA : komina opera My Lady Molly, 1902; dijelovi komine opere See, See. Muzike komedije i operete: A Gaiety Girl, 1894; An Artist's Model, 1895 (neke pjesme od drugih autora); The Geisha, 1896; A Greek Slave, 1898; San Toy, 1899; King of Cadonia, 1908; A Persian Princess, 1909; The Girl from Utah, 1913 (sa P. A. Rubensom); The Happy Day, 1916 (sa P. A. Rubensom); dijelovi muzike komedije The Medal and the Maid. Jedan vokalni duet; nekoliko solo-pjesama. LIT.: W. F. VCilliamson, Sidney Jones, MGG, VII, 1958.

JONES, Trevor Allan, australski etnomuzikolog i kompozitor (Sydney, 18. XII 1932 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Sydneyu, a zatim se specijalizirao na univerzitetima Harvard u SAD, u Cambridgeu i Londonu. God. 1958 65 docent na univerzitetima u Sydneyu i Perthu, od 1965 profesor na Monash University u Melbourneu.
DJELA. SPISI: Arnhem Land Music, Oceania, 1956 i 1958; The Nature of Australian Aboriginal Music, Hemisphere, 1962; The Elhnomusicologists Role in Music Education, International Music Educator, 1962; The Didjeridu. Some Comparisons of Its Typology and Musical Functions zvith Similar Instruments Throughout the World, 1967. KOMPOZICIJE: suita Observatory Hill za orkestar, 1960; sonata za flautu i klavir, 1963; Yankee Doodle Variations za komorni ansambl, 1963; djela za klavir; zborovi; solo -pjesme. LIT.: A. D. McCredie, Catalog of 46 Australian Composers and Selected Works, Canberra 1969.

za kantatu Comala Prvu rimsku nagradu, koja mu omogu uje putovanje i boravak u glavnim sreditima Njemake, Italije i Francuske. God. 1902 postao profesor harmonije na Konzervatoriju u Liegeu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata boravio u Engleskoj, gdje je osnovao klavirski kvartet, s kojim je u toj zemlji mnogo nastupao. Koncertirao i na orguljama. God. 1919 vratio se u Liege, a idue godine preu zeo mjesto profesora fuge na Konzervatoriju u Bruxellesu (192539 direktor). God. 1919 26 vodio je tamo Concerts spirituels. Ishodite je Jonge-nova nova razvoja stil Francko-ve kole; kasnije se J. JONGEN prolazno priklonio smjeru Schole Cantorum, a zatim je isto tako prolazno bio pod utjecajem impresionizma, da bi na kraju naao vlastiti umjetniki jezik. Jongenova je muzika vezana za tradiciju. Premda se nije ograivao od eksperimenta, ostao je izvan avangardnih strujanja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 15, 1899; Symphonie concer-tante s orguljama op. 81, 1926; simfonijska pjesma Lalla-Rookh op. 28, 1904; koncert za klavir op. 127, 1943; koncert za violinu op. 17, 1900; koncert za vio lonelo op. 18, 1900; koncert za harfu op. 129, 1944; Concertino za trublju op. 41, 1913; fantazija za violinu op. 14, 1898; dvije poeme za violonelo, op. 16 i 46, 1899 i 1914; dvije uvertire; tri suite (jedna za violu i orkestar); Fantaisie sur deux Noels populaires zvallons op. 24, 1902; Prelude et Danse op. 31, 1907; Deux Rondes ivallonnes op. 40, 1912; Impressions d'Ardennes op. 44, 1913; Pages intimes op. 55, 1917; Passacaille et Gigue op. 90, 1929; Bourree dans le style ancien op. 123, 1942; In Memoriam op. 133, 1947 i dr. KOMORNA: guda ki trio OP- J35, 1948; 3 gudaka kvarteta op. 3, 50 i 67, 1894, 1916 i 1921; dvije Sere-nade za gudaki kvartet op. 61, 1918; Deux Esguisses za gudaki kvartet op. 97, 1932; Prelude et Chaconne za gudaki kvartet op. 101, 1934; dva klavirska trija T op. 10 i 30, 1897 i 1907; klavirski kvartet op. 23, 1902; duhaki kvintet op. 98, 933; Concerto za duhaki kvintet op. 124, 1942; Concert a cinq za flautu, violinu, violu, violonelo i harfu op. 71, 1923; 2 sonate za violinu i klavir, op. 27 i 34, 1903 i 1909; sonata za violonelo i klavir op. 39, 1912; sonata za flautu i klavir op. 77, 1924; razne kompozicije za violinu i klavir, violu i klavir, vio lonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: Suite en forme de Sonate op. 60, 1918; sonatina op. 88, 1929; Crepuscule au Lac Ogwen op. 52, 1916; tokata op. 91, 1929; Vingt-quatre petits preludes dans tous les tons op. 116, 1941 i dr.; djela za klavir etvororuno. Djela za orgulje i za harmonijum. Opera Felyane (ne dovrena), 1907. Balet S'Arka op. 36, 1910. VOKALNA: kantate Callirhoe i Comala : zborna djela s klavirom i a cappella; pjesme uz pratnju raznih instrumenata. Crkvene kompozicije.

JONES, VVilliam (nazvan Jones of Nayland), engleski teolog, filozof i kompozitor (Lowick, Northamptonshire, 30. VII 1726 Navland, Suffolk, 6. I 1800). Sveenik; slubovao u raznim mjestima, od 1775 u Naylandu i od 1798 u Hollingbourneu. Dobar poznavalac orgulja, J. u svojim spisima odaje smisao za pravilno rasuivanje o muzici; od njegovih kompozicija do danas je sauvala svjeinu samo melodija St. Stephen.
DJELA (muzika): A Treatise on the art of music . . . , 1784; Ten Church Pieces for the Organ with Four Anthems in Score . . . , 1789; Morning and Evening Service . . . , 1795; Sweet, Lovely, Chaste, 3-gl. arija, obj. 1828. LIT.: Ch. L. Cudviorth, William Jones, MGG, VII, 1958.

JONES, VVilliam engleski orijentalist (London, 28. IX 1746 Calcutta, 27. IV 1794). Od 1783 ivio u Indiji kao pravnik i tamo razvio ivu aktivnost na podruju etnologije. God. 1784 utemeljio Asiatic Society of Bengal u kojemu je odrao brojna predavanja. Vaan izvor za prouavanje indijske muzike njegov je traktat On the Musical Modes of the Hindus, 1784.
LIT.: A. J. Arberry, Asiatic Jones, The Life and Influence of Sir William Jones, London, New York i Toronto 1946. G. II. Cannon jun., Sir William Jones, Orientalist, An Annoted Bibliographv of his Works, Honolulu 1952.

2. Lon, belgijski pijanist, orgulja i kompozitor (Liege, 4. III 1884 Bruxelles, 18. XI 1969). Brat Josepha; studirao na Konzervatoriju u Liegeu. Orgulja u crkvi St. Jacques u Liegeu do 1904. God. 1913 dobio Prvu rimsku nagradu za kantatu Les Fiances de Noel, zatim kao pijanist koncertirao po Evropi do 1914. Nakon Prvoga svjetskog rata na turnejama u sjevernoj Africi, Indiji, Indoneziji, Kini i Japanu. God. 1927 29 direktor i dirigent francuske opere u Hanoju. Od 1934 profesor fuge na Konzervatoriju u Bruxellesu (1939 49 direktor).
DJELA. ORKESTRALNA: Prelude, Divertissement et Final za klavir i orkestar, 1937; fantazija za klavir i orkestar, 1938; Rhapsodia Belgica za vio-t linu i orkestar, 1948; Ouverture pour Oedipe*Roi, 1908; Musiaue de scene pour un conte persan; Le Reve d'une Nuit de Noel, 1917; Malaisie, 1935; Fanfare, 1939; Quatre Miniatures za mali orkestar, 1949; Improvisation en mode lyrique po fragmentima iz madrigala O. di Lassa, 1955- KOMORNA: klavirski trio, 1936; trio za duhae, 1937; trio za flautu, violinu i violu, 1938; Divertissement za 4 saksofona, 1937 i dr. Klavirske kompozicije. In Memoriam Regis za orgulje, 1935 (prer. za orkestar 1936). DRAMSKA. Opere: L'Ardennaise, 1909; Le Reve d'une Nuit de Noel, 1917; Thomas l'Agnelet, 1923. Baleti: Musiaue pour un ballet, 1954; Le Masaue de la Mort Rouge, 1956. Opereta Les cinq filles de Benjamin. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Geneviive de Brabant, 1907; La Legende de saint Hubert, 1909 i Les Fiances de Noel, 1913. Trilogie de Psaumes za 4 solista, zbor i orkestar, 1940; Six Fables de La Fontaine za enski ili djeji zbor i orkestar, 1952; L'Eau za zbor a cappella, 1939; Le Legs za glas, klavir i violonelo; solo -pjesme. lanci u asopisima. LIT.: L. Jongen, Notice sur Joseph Jongen, Annuaire de l'Academie ro vale de Belgique, 1954. A. Van der Linden, Joseph-Marie-Alphonse-Nicolas, Charles-Marie-Victor-Leon Jongen, MGG, VII, 1958.

JONG, Marinus de, flamanski kompozitor i pijanist (Oosterhout, 14. VIII 1891 ). Uenik L. Mortelmansa (kompozicija) i E. Bosqueta (klavir) na Konzervatoriju u Antwerpenu. Nakon Prvoga svjetskog rata zapoeo karijeru koncertnog pijaniste u Evropi i SAD; od 1931 profesor klavira i 1941 56 kontrapunkta i fuge na Konzervatoriju u Antwerpenu (te predmete predavao od 1926 i na Konzervatoriju u Malinesu). ivi u Kapellenu (Nizozemska).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1932; simfonijska pjesma Hiatvatha, 1945. Koncerti: 3 za klavir, 1924, 1952 i 1956; za trublju, 1937; za violonelo, 1946 i za violinu, 1954. Vlaamse Rhapsodie, 1935; Heidestemmingen, 1932; Fantasie op vlaamse Volksliederen, 1940; Aphoristich Triptiek, 1953; Rhapsodie op Griekse Volksliederen, 1953. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, 1922 II, 1930; III, 1938; IV, 1945; V, 1956 i VI, 1956; nonet, 1939; duhaki kvintet, 1954; sonata za violinu i klavir, 1927. KLAVIRSKA : 2 sonate, 1935 i 1936; 3 sonatine, 1926, 1938 i 1947; 6 preludija, 1922; Vlaamse Rhapsodie, 1933; nokturno, 1943; Drie Schilderijen van Van Gogh, 1947. Za orgulje: preludij i fuga, 1917; preludij, interludij i postludij, 1929; Passacaglia i fuga, 1954; Triptych of Concert Pieces, 1954. Opera Esmoret, 1970. VOKALNA: kantate Ode aan Peter Benoit, 1946; Summum bonum, 1955 i Civitas Dei, 1957; solo-pjesme. CRKVENA: Missa Ave Maria, 1915; Missa in honorem omnium Sanctorum, 1929; Missa in honorem Sancti Francisci, 1931; moteti. Udbenici: Theoretische en practische Harmonieleer i Het Klassiek, Modem, Vocaal e In~ strumentaal Contrapunt. LIT. : K. De Schrijver, Levende Componisten uit Vlaanderen, Leuven 1954-

JONGEN, 1. Joseph, belgijski kompozitor (Liege, 14. XII 1873 Sart-lez-Spa, 12. VII 1953). Muzike studije zavrio na Konzervatoriju u Liegeu. Orgulja crkve St. Jacques; 1897 dobio

JONGLEURS -> ongleri JONSKI NAIN, u najstarijoj grkoj muzici zacijelo samo stalna ljestvica (poput eolske, jer su i u grkom pjesnitvu eolski i jonski elementi najstariji). U <- IV st. potisnuta je, odnosno pretvorila se u hipofrigijsku i ovoj identinu, samo za oktavu viu, hiperlidijsku. Aristoksen je ponovo uveo j. n., ali u novome zna enju, koje s povijesnim nema nieg zajednikog. Nova jonska ljestvica (ais, gis, fis, eis, dis, cis, his, ais, odnosno b, as, ges, f, es, des, c, b) dobila je i svoje vie (hiper) i nie (hipo) izvedene ljes tvice. Od XVI st. jonskim se nainom naziva medu starocrkvenim nainima XI tonus, tj. sedmi autentini, koji je i mao opseg c d
e fgahc. A. Vi.

280

JONSSON JOSEPHSON
JORDAN, Jules, ameriki pjeva, kompozitor i dirigi (Willimantic, Connecticut, 10. XI 1850 Providence, Rh( Island, 5. III 1927). Studirao pjevanje u Bostonu, Londc i Parizu. Nastanio se u Providenceu 1870 i djelovao kao pjev zborni dirigent i nastavnik; vodio 40 godina pjevako drui Arion Club. Na amerikoj premijeri dramatske leg ende Dami tion de Faust H. Berlioza (1880) pjevao ulogu Fausta. Autor uspjenih kolskih opereta.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Rip Van Winkle, 1897 i Nisida. Vedre opi Star of the Sea; An Eventful Holiday; The Buccaneers; Princess of the Blc Her Crovm oj Glory i A Leap Year Furlough. kolske operete: The Alphai Cloud and sunshim i dr. Vaudviljski skeevi: Cobbler or King; Manage Tactics i dr. Kantate: The Wind-Swept Wheat; The Night Service; Barb Frietchie.

JONSSON, Josef Petrus, vedski kompozitor i muziki kritiar (Enkoping, 21. VI 1887 Norrkoping, 9. V 1969). Uio klavir; u kompoziciji samouk. Od 1922 kritiar dnevnika Ostergotlands Folkblad; od 1938 lan Kraljevske muzike akademije.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Norland op. 23, 1919 22; II, op. 34 i III, op. 50, 1947; komorna simfonija op. 51b, 1949; suita, 1915; Ouverture da concerto op. 12; Via dolorosa za gudae op. 45; va rijacije i fuga za gudae, 1949; suita za duhae i udaraljke op. 53, 1951; suite; uvertire. KOMORNA: klavirski kvintet op. 15; Fantasta elegiaca za violinu i klavir op. 4; Romance za violinu i klavir op. 40. Kompozicije za klavir. VOKALNA : simfonijska pjesma Korallrevet za bariton, zbor i orkestar op. 10, 1915; Mitt Land za tenor, muki zbor i orkestar op. 49. Missa solemnis za zbor, orgulje i orkestar op. 37. LIT.: G. Percy, En tonsattare i Norrkoping, Musikrevv, 1951.

JOOSS, Kurt, njemaki plesa i koreograf (Wasseralfingen, Wiirttemberg, 12. I 1901 ). Sin pjevaice, rano je zavolio mu ziku. Na Konzervatoriju u Stuttgartu studirao pjevanje i klavir; uporedo pohaao i teaj dramske umjetnosti. Od 1920 uenik R. Labana i zatim (1923) njegov asisten t i prvi plesa u trupi. God. 1924 postao reiser pokreta na Gradskom kazalitu u Miin steru. Sa suradnicima S. Leederom, kompozitorom F. Cohenom i A. Simolom osnovao plesnu grupu Neue Tanzbiihne. Znanje klasinog baleta proirio u Parizu i Beu. Po povrat ku u Essen, 1927 osnovao sa Leederom kolu Folkvoang, a idue godine Studio plesnog teatra Folkivangbuhne; od 1930 baletni pedagog u Essenskoj operi, u iji je sastav ula njegova plesna trupa. God. 1932 na natjeaju, koji organiziraju R. de Mare i Intern acionalni arhiv plesa u Parizu, osvaja prvu nagradu baletom Der grune Tisch (Cohen). Nakon ovog uspjeha, koji ga je uinio poznatim irom svijeta, plesna grupa postaje Ballet Jooss. Po dolasku nacista na vlast, Jooss 1934 naputa Njemaku i odlazi u Engles ku gdje boravi 15 godina i prima englesko dravljanstvo. J. je utemeljio vie kola (u Dartington Hollu i Cambridgeu). Od 1949 ponovno djeluje u Essenu. Temelji Joossove umjetnosti poivaju na Labanu. No, shva tivi potrebu da ples mora biti suvremena umj etnost, pronalazi vlastiti stil koji ujedinjuje klasini balet sa tekovinama modernog plesa. Tako nastaje koreografski jezik sposoban da izrazi bit odabrane teme. Kao izvrstan poznavalac muzike Jooss ekspe rimentira, traei prevagu koreografije nad glazbom. U tenji za nezavisnou on odabire muziku nakon izrade koreografije ili surauje s kompozitorima. Neki njegovi baleti uope nemaju muzike. U njegovim baletima isti principi odnose se i na dekor i kostime. Joossove najvee koreografije su: Die Brautfahrt, Larven i Der grune Tisch (1932), Grossstadt 1926, Ballin Alt-Wien i Pavane pour une infante de'funte (1939), Company at the Manor (1944), Pandora i dr. N. Hg. JOPLIN, Scott, ameriki pijanist i kompozitor (Texarkana, Texas, 24. XI 1868 New York, 1. IV 1917). Glavni predstavnik ragtimea, 1885 93 svirao u razliitim klubovima i salonima u Chicagu, St. Louisu i drugim amerikim gradovima. Sa L. Chauvinom i T. Turpinom osnovao sastav koji je izvodio ragtime. Njegove se klavirske kompozicije (Original Rag, 1897; Maple Leaf Rag, 1899; The Chrisantemum, 1904; Euphorie sounds, 1909), kao i muziko -scensko djelo Tremonisha (1911) temelje na stilskim znaajkama ragtimea. JORA, Mihail (Michael), rumunjski kompozitor (Roman, Moldava, 14. VIII 1891 Bukuret, 10. V 1971). Diplomirao pravo i uio muziku u Ias.iju; muziki studij nadopunio u Leipzigu 191214 (S. Krehl i M. Reger, kontrapunkt i kompozicija; R. Teichmiiller, klavir). Poslije Prvoga svjetskog rata djeluje u Bukuretu kao pijanist, dirigent i kritiar; 192833 muziki direktor rumunjskog radija; 1929 62 profesor Konzervatorija u Bukuretu (194147 direktor). Njegovi su uenici D. Lipatti, P. Con stantinescu, I. i G. Dumitrescu. U kompozicijama primjeuje se znatan utjecaj Stravinskoga, pogotovo u djelima burleskno-parodistikog sadraja, u kojima je esto spretno i duhovito upotre bljavao motive rumunjskih gradskih pjesama, ponekad i trivijalnog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 17, 1937; suita u d-molu (Enescuova nagrada 1915); Privelisti moldovenesti, 1924; Sase cintece si~o rumba, 1932; Burleska, 1949. KOMORNA: gudaki kvartet op. 9, 1926; sonata za violinu i klavir op. 46, 1962; sonata za violu i klavir op. 32. 1951; mala suita za vio linu i klavir, 1917. KLAVIRSKA: sonata op. 21, 1942; sonatina op. 44, 1961; suita Joujoux pour ma dame, 1915', varijacije na Schumannovu temu, 1943; Poze si pozne op. 25, 41 i 48, 1948, 1959 i 1963; 13 preludija op. 42, 1960. DRAMSKA. Baleti: La piafa, 1928; Demoazela Mariuta, 1940; Curtea veche, 1948; Cind struguriise coc, 1953; Intoarcerea din adincuri, 1959. VOKALNA: balada za bariton, zbor i orkestar, 1955; Poveste indic za tenor i orkestar, 1920; zborovi; brojne solo-pjesme. LIT.: P. Constantinescu, Din albumul muzici i noastre. Mihail Jora, Muzica, 1958. /. Dumitrescu, Mihail Jora la 70 de ani, ibid., 1961. P. Bentoiu, Mihail Jora, ibid., 1964. Z. Vancea i . Petra - Basacopol, Mihail Jora, ibid., 1966. G. Sbdrcea, Mihail Jora. Biografia uneu compozitor roman din sec. XX, Bucuresti 1969.

JORDAN, Olga, sovjetska plesaica (Petrograd, 1907 Klasini balet uila u Lenjingradskoj baletnoj koli; debitir 1926 u baletu Talisman sa A. Jermolajevim. Tokom svoje umj' nike karijere interpretirala najpoznatije uloge klasinog i rr dernog repertoara. Temperamentna plesaica sjajne tehnike, % sebno se istakla kao Diva u Zlatnim Godinama, Gamzatti u Ba^ deri, Tao-Koo u Crvenom maku, Odilija u Labuem jezeru (G kovski). Povukavi se s baletne scene posvetila se pedagoke radu na baletnoj koli u Lenjingradu. JORDAN, Sverre, norveki kompozitor i pijanist (Os 25. V 1889 ). Studirao u Berlinu klavir (V. da Motta, C. Ansorg i kompoziciju (W. Klatte). ivi od 1914 u Bergenu kao nastavn klavira i pratilac; 1917 32 muziki kritiar lista Morgenavise 192232 zborni dirigent drutva Harmonien; 193257 dirige Narodnoga kazalita. Polazei od Griega uspio je oblikov: melodijski i orkestralno individualni stil.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za klavir, 1945; za violone 1947 i za rog, 1957. Ouverture til lystspill av Shakespeare, 1941; nekoliko sui Norvegiana, 1921; Holbergsilhouetter, 6 orkestralnih minijatura, 1938; No Rapsodia, 1950. Dvije sonate za violinu i klavir; sonatina za flautu i klal 1951. Klavirske kompozicije. Scenska muzika. VOKALNA. Kanta Melodramaet Feberdigte, 1917 i Norge, 1928; Smeden za zbor i orkestar; zboro oko 150 solo-pjesama. Edvard Grieg. En oversikt over hans liv og verker, 19 (suplement 1959). LIT.: O. Gurvin, Sverre Jordan, MGG. VII, 1958.

, Karl, ameriki pjeva njemakog podrijetla, ten (Riga, 5. I 1873 Denver, Colorado, 19. XII 1947). Pjevan uio u Berlinu (Schiitte -Harmsen, Jacobs, Madame Ress); det tirao 1896 u Freiburgu (Breisgau) kao Lvonel (Flotow, Maru Nakon Zliricha i Hamburga, 1902 08 na Dvorskoj operi u Be linu i 1908 14 na Metropolitanu u New Yorku. God. 1916 pi mio ameriko dravljanstvo i posvetio se trgovini. Od 1928 p novno operni pjeva, posebno se istakao kao Tristan (Wagnt Tristan i Izoldd); od 1932 vodio vlastitu pjevaku kolu u Ne Yorku i kasnije u Denveru. U poetku preteno lirski tenor, k snije preuzeo herojski fah. JOROPO, venezuelanski narodni ples u brzoj 3/4 mjer Kratke fraze i pratnja u jednostavnom ritmu s karakteristinii naglascima glavne su oznake tog plesa; u obalnim predjelin Venezuele javljaju se u pratnji jorope povremeno i umjerer sinkope. JOSEFFY, Rafael, madarski pijanist (Hunfalu, Madarski 3. VII 1853 New York, 25. VI 1915). Nakon studija na Kor zervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, E. Wenzel) uio kod K. Tai siga i F. Liszta. God. 1870 79 koncertirao u mnogim evroj skim gradovima; 1879 prvi put u New Yorku, gdje je 1888 19c bio profesor Konzervatorija. Istakao se kao interpret djela Me zarta, Beethovena, Schuberta, Schumanna, Chopina, Liszta Brahmsa.
DJELA. KLAVIRSKA: Die Muhle; Romance sans paroles; Souvem d'Amerique; Mazurka-Fantasie; Spinnlied i dr. School of Advanced Piam Playing, 1902. Redigirao cjelokupna Chopinova djela (15 knjiga, s kritiki: i historijskim uvodom J. G. Hunekera); izdao instruktivne kompozicije Cze nyja, Henselta, Moschelesa, Schumanna i dr. LIT.: E. Hughes, R. Joseffvs Contribution to Piano Technic, MQ, 1911

JOSEPHS, Wilfred, engleski kompozitor (Nevvcastle upo: Tyne, 24. VII 1927 ). Studirao na Guildhall School of Musi u Nevvcastleu i kod M. Deutscha u Parizu. God. 1963 osvoji prvu nagradu na prvom Meunarodnom natjecanju kompozitor kazalita La Scala i grada Milana svojim Reguiemom op. 39.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za violonelo op. 3A koncert za klavir op. 48; komorni koncert za violinu, embalo (klavir) i guda op. 25; Comedy-Ouverture The Antst; Elegija za gudae op. 13- KOMORNA Concerto a dodici za 12 duhaa op. 21; gudaki kvartet op. 32. Dvije sonal za klavir. Muzika za film i televiziju. VOKALNA: Mortales za zbor orkestar; 4 kineske pjesme op. 41 i dr.

JORDAN, J. D. -> Drozdowski, Jan

JOSEPHSON, Jakob Axel, vedski kompozitor (Stockholm 27. III 1818 Uppsala, 29. III 1880). Uenik J. Schneidera (or gulje) u Dresdenu i M. Hauptmanna i N. W. Gadea (kompozicija u Leipzigu. Nakon boravka u Italiji, od 1849 muziki direkto na Univerzitetu u Uppsali, gdje je iste godine osnovao Filhar monijsko drutvo, 1874 dobio naslov profesora.

JOSEPHSON JOSQUIN DES PRES


DJELA: simfonija, 1844. - Klavirske kompozicije. Kompozicije za zbor i orkestar: Islossningen, 1844; Korsriddarne utanfor Jerusalem, 1850 i Quando Corpus, 1850. Tri kantate; 154 pjesme. Nigra momenter lili en karakteristik af den nyaste musiken, 1842; Elementar-ldra i musik, 1860; studije i lanci. LIT.: K. Nyblom, Jakob Axel Josephson, Stockholm 1926. S.-R. Hulten, Jacob Axel Josephson, MGG VII, 1958.

281

JOSIF, Enriko, kompozitor (Beograd, 1. IV 1924 ). Diplomirao kompoziciju 1950 na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. ivkovi); 196162 na studijskom boravku u Rimu. Nastavnik u muzikoj koli Vo-jislav Vukovi (195053) i Muzikoj koli Stankovi u Beogradu (195557); od 1957 asistent, zatim docent i od 1970 profesor na Muzikoj akademiji u Beogradu. U svom do sada (1972) prilino obimnom opusu ogledao se u raznim formama muzikog stvaranja. Stilski i sadrajno orijentisan sa jedne strane prema savre-menim muzikim stremljenjima, a sa druge prema stilskim karakteristikama i kompozicio-nim formama ranog baroka, pa i ranijih perioda (XIII i XIV v.). U mnogim delima naginje ka evociranju arhainog zvuka, izraza i forme (Iseak; Oratorio profano da camera; Smrt Stefana Deanskog; Sonata antica). U sintezi ovih dvaju stremljenja ovejava stalna tenja za postizanjem linog muzikog etosa. Orkestarski E. JOSIP zvuk mu je bogat, originalan i smeo u nastojanju da ostvari unutarnji spontani izraz, a bez primene spoljnog bleska orkestarske palete.
DELA. ORKESTARSKA : simfonija, 1953; Lirska simfonija za 4 flaute, harfu i gudaki orkestar, 1956 (Beograd, 10. XII 1957); Simfonija u jednom stavu (Monoptih), 1964 (Beograd, 24. I 1966); Sinfonietta (Beograd, 21. XII 1954); Sinfonietta di tre re (Beograd, 18. III 1968); suita, 1950; Sonata antica, 1955 (Beograd, 6. XI 1956); koncert za klavir (Beograd, I7.XII 1959). KAMERNA: Improvizacije na narodnu temu za 14 duvakih instrumenata, 1949; gudaki kvar tet, 1953; Koncertdntnd parodija za violinu i klavir; Snovidjenja za flautu, harfu i klavir (Beograd, 26. II 1964); scenske vizije Hamlet za flautu, klavsen i violu d a ga mb a , 1 9 6 9 ( Be o g r a d , 2 9 . V 1 9 7 0 ); Za p is i z a d u v a k i k v in te t (Beograd, 12. X 1971); Vatrenja za klavirski trio. 1972. KLAVIRSKA: Sonata brevis, 1949 (Beograd, 7. V 1952); etiri skice, 1957; etiri prie, 1957; Tri psalma, 1966 (Beograd, 6. XII 1967). DRAMSKA : dramski letopis Stefan Deanski (tekst: kompozitorova obrada srpske srednjovekovne lirike i itija Grigorija Camblaka) za recitatore , soliste, meoviti hor i orkestar (Beo grad, 7. X 1970); balet Ptico, ne sklapaj svoja krila (scenarij Vere Kosti prema R. Tagori), 1970 (Beograd, 7. X. 1970). Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Oratorio profano da camera za sopran, recitatora, elestu, klavir i udaraljke, 1956; komorni moteti Smrt Stefana Deanskog za recitatora, soliste, meovit hor i 16 instrumenata, 1956 (Beograd, 28. XII 1957); ciklus pesama za sopran i klavir, 1954; Pesma nad pesmama za enski hor i mali instrumentalni ansambl, 1957. LIT.: D. Skovran, Simfonija u jednom stavu, Zvuk, 1966, 67. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Sn.

u Ferrari, kome je iz Flandrije pribavljao pjevae. Slubu u Fer rari u svojstvu dvorskog dirigenta nastupio je 1503, ali nije poznato, koliko je na tome mjestu ostao. Posljednje godine ivota proveo je u mjestu Conde-sur-1'Escaut kao prior crkve Notre Dame. Godina njegove smrti nije sasvim pouzdana. Moda je ivio jo 1524. Nekoliko muziara iz kasnije generacije (Glarean us, A. Petit Coclico, J. Manlius) zabiljeilo je svoje dojmove o Josquinu kao ovjeku i umjetniku. Prema njima J. je bio veoma auto-kritian; svoja je djela uvijek dotjerivao i objavljivao tek nakon duljeg vremena. Nije do putao nikakvih samovolja od strane pjevaa, nikakvo dodavanje ukrasa, koji nisu bili u dionici zapisani. J. nije bio nastavnik, ali je u praktinom radu s pjevaima mnoge izobrazio, zauzimajui se osobito za muziare koji su po kazivali posebnu darovitost za kompoziciju. Svoj golemi ugled stekao je postepeno, i kad je, prevalivi davno pe desetu, postao princeps omnium, njegova je slava bila zaista JOSO.UIN DES PRES posvemanja. U pohvalama natjecali su se muziari s knjievnicima: usporeivali su ga s Vergilijem i Michelangelom. Kroz itavo XVI st. nema nijednog znaajnijeg teoretiara koji ga ne bi spominjao ili uzimao primjere iz njegovih djela. Josquinove su se kompozicije tiskale u gotovo svim evropskim zemljama, pojedinano i u kolektivnim zbornicima. Njihov je utjecaj na muziare iz prve polovine XVI st. bio velik. Djela Josquina des Presa dovela su razvoj nizozemske polifonije do vrhunca, koji e jedino umjetnost O. di Lassa prema iti. Josquinovi nizozemski prethodnici esto su besciljn o lutali u krugu zatvorenog konstruktivistikog formalizma. I J. pozna sve kontrapunktike vjetine ranijih nizozemskih polifoniara; on ih i esto primjenjuje, ali u svoja djela unosi novu, bitno hu -

JOSQUIN DES PRS, nizozemski kompozitor (oko 1440 Conde-sur-1'Escaut, 27. VIII 1521?). Njegovo se ime pojavljuje u nekoliko varijanata: Jusquinus Pratensis, Jodocus Pratensis, Jodocus a Prato, Josquin des fde) Pres, Josse Despres, Josguin Desprez, Juschino, Jusquino, Josquin Dascanio (d'Ascanio) i si. Rodno mjesto Josquinovo nije poznato, ali je on 1479 sam sebe oznaio kao Picardus, te bi prema tome njegova domovina bila u ondanjoj Burgundiji. Prema navodu C. Hemerea iz 1633, J. je kao djeak pjevao u kolegiatskoj crkvi u St. Quentinu. Vjerojatno mu je ui telj bio J. Ockeghem; tako tvrde u XVI st. Zarlino, Bartoli i Zacconi. J. je rano otiao u Italiju. Prema najnovijim istraivanjima (C. Sartori) utvreno je da je 145972 bio pjeva u zboru mi lanske katedrale. Poetkom 1473 stupio je u slubu porodice Sforza u Milanu i na tom poloaju ostao svakako do 1479. Pjevaka ka pela na dvoru Sforza bila je tada najvea i najuglednija u Italiji. J. je u njoj bio namjeten kao pjeva, a povremeno i kao prepisiva nota. Oko 1479 J. je ve pripadao sveenikom staleu. God. 148694 (a moda i dulje) bio je lan papinske pjevake kapele u Rimu (uz povremene prekide). U to doba bio je J. povezan s kardinalom Ascaniom Sforza, u ijoj se pratnji esto nalazio (otuda i pridjevak d'Ascanio, to ga je j. dodavao svom imenu). Izmeu 1494 i 1500 ima vrlo malo podataka o Josquinovu ivotu. God. 1496 spominje ga uz pohvalu znameniti teoretiar F. Gafori u svojem traktatu Practica Muica. God. 1501 i 1503 nalazio se u Francuskoj. Dobre veze s kraljem Louisom XII, kojemu je posvetio nekoliko kompozicija, uzrok su da je J. navodno dobio mjesto kanonika u St. Quentinu. Prema drugim navodima J. je neko vrijeme ivio i u Cambraiu i Antwerpenu, a radio je i za dvor
JUb'JUIN DES PRES, Kyrie iz mise Ave mari stella

282

JOSQUIN DES PRES JOUBERT

manistiku crtu. Ovaj veliki humanist muzike uvijek je teio za to istinitijim izraavanjem osjeaja, ne obazirui se mnogo na pravila koja je krio, kad je to od njega traila njegova umjetnika istina. U njegovim kompozicijama ljestvica emocija raznovrsna je i bogata, od radosti u srei do duboke tuge; J. je, navodi ruski muzikolog Gruber, prvi pokuao i uspio izraziti humor muzikom, a karakteristino je da je u njegovu humoru ponekad bilo i zajed ljive ironije. Iako velik polifoniar, J. je nainio krupan korak dalje u razrjeivanju kompleksnog polifonog spleta nizozemskih maj stora, koji se u njegovim rukama pribliuje i akordikoj jasnoi homofonih stavaka. Josquinova je melodika esto bliska narodnoj, koju je veoma volio. Nije sluajno to se cantus firmus tolikih njegovih misa temelji na narodnim napjevima i to vie na lirskim. J. je bio majstor minijature u motetu i chansonu, ali se njegova slava temelji na monumentalnim ciklusima misnog ordinarija. Premda i u misama iz ranijeg stvaralakog razdoblja ima remek-djela (L'Ami Baudichon i Malheur me bat), Josquinove su mise iz srednjeg razdoblja ono najbolje, to je on stvorio. Vrhunci su mise na napjev L'Homme arme i misa Ave mari stella. U posljednjem stvaralakom razdoblju nastaje uvena misa De beata Virgine, koju je humanist-teoretiar Glareanus oznaio kao perfectissimum corpus. Poput svojih suvremenika, i J. je dugo bio zaboravljen. Kad se u XIX st. probudio historijski i istraivaki duh, kad je traganje za nepoznatim vrijednostima prolosti uzimalo sve vie maha, oivjela je i umjetnost ovog velikog humanista i poela sve trajnije ulaziti u izvodilaku praksu.
DJELA. SVJETOVNA: oko 70 chansona Za 3 6 glasova, ponajvie na fran cuske tekstove; nekoliko ih je komponirano i na talijanski i latinski tekst. Pr ipisuje mu se jo 10 15 chansona, ali nije sigurno, da li ih je on komponirao. CRKVENA. Dvadeset misa za 4 6 glasova ( za neke druge nije sigurno, jesu li njegove): Missa ad fugatn; Missa AHez regretz; Missa Ave mari stella; Missa Da pacem; Missa de beata Virgine; Missa Di dadi; Missa D'ung aultre amer; Missa Faisant regretz; Missa Fortuna desperata; Missa Gaudeamus; Missa Hercules Dux Ferrariae; Missa La sol fa re mi; Missa L'Ami Baudichon; Missa L'Homme arme sexti toni; Missa L'Homme arme super voces musicales; Missa Malheur me bat; Missa Mater Patris; Missa Pange lingua; Missa Sine nomine; Missa Una Musque de Buscaya. Vie pojedinanih misnih stavaka; oko 90 mo teta za 2 8 glasova (za oko 30 drugih nije sigurno, da li su njegovi); himne; Magnificat. J . je ostavio i nekoliko stavaka bez teksta, veinom kanona. Ti su stavci vjerojatno namijenjeni instrumentima. NOVA IZD. Cjelokupno izdanje Josquinovih djela izlazi 1921 69uAmsterdamu, u redakciji A. Smijersa te M. Antonowyeza (od 1957) u suradnji sa W. E ldersom (od 1965) i obuhvaa 55 svezaka. Josquinove su kompozicije u XVI st. tiskane u velikom broju zbornika, zajedno s djelima drugih autora. U no vije vrijeme izdavali su ih F. Blume (Das Chorzverk) 3 H. Besseler, A. Schering, R. Gerber, A. T. Davison i W. Apel. LIT.: Ch. Burney, A General Historv of Music (4 sv.), London 1776 89. R. G. Kieseioetter, Die Verdienste der Niederlander um die Tonkunst, Am sterdam 1829. E. Vanderstraeten, La Musique aux Pays-Bas (8 sv.), Bruxelles 1867 88. E. Motta, Muici alla corte degli Sforza, Archivio storico Lom bardo, 1887. A. Schering, Die niederlandische Orgelmesse im Zeitalter des Josquin, Leipzig 1912. P. Wagner, Geschichte der Messe, I, Leipzig 1913. Th. W. Werner, Anmerkungen zur Kunst Josquins und zur Gesamtausgabe seiner Werke, ZFMW, 1924. O. Ursprung, Josquin des Pres, Bulletin SIM, 1926. A. Smijers, Josquin des Prez, Proceedings of the Musical Association, London 1927. F. Blume, Josquin des Pres, Jahrbuch Der Drachentoter, Wolfenbiittel 1929. L. K. J. Feininger, Die Fnihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdetten i. W. 1937. E. E. Lowinsky, Secret Chromatic Art in the Netherlands Motet, New York 1946. Ch. van den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden, I, Antwerpen 1948. C. Sartori, Josquin des Pres cantore del Duomo di Milano, Annee Musicologique, 1956. H. Osthoff, Besetzung und Klangstruktur in den Werken von Josquin des Prez, AFMW, 1952. Isti, Zur Echtheitsfrage und Chronologie bei Josquins Werken, Kongressbericht IMG Utrecht 1952, Amsterd am 1953. W. Wiora, Der religiose Grundzug im neuen Stil und Weg Josquins des Prez, MF, 1953. H. Chr. Wolff, Die Musik der alten Niederlander, Leipzig 1956. M. Antonowytsch, Renaissance Tendenzen in den Fortuna desperata Messen von Josquin und Obrecht, MF, 1956. H. Osthoff, Josquin Desprez, MGG, VII, 1958. Isti, Josquin des Prez (2 sv.), 1962 65. J. As.

JOTA. Crte G. Dorea Indian Serenade za tenor i orkestar, 1922; A une Madone za tenor i orkes 1929; zborovi; oko 50 solo-pjesama. LIT.: J. T. Hozvard, Our American Music, New York, III izd. 1956. Werner Josten, 1885 1963, A Summarv of His Compositions with Press 1 views, New York 1964.

JOTA, panjolski narodni ples. Melodija se ili pjeva uz pr nju gitare i pucketanje prstima ili izvodi na bubnju i svirali, na gajdama ili, u novije vrijeme, na gitarama. Parovi stoje jec nasuprot drugima s uzdignutim rukama, ali za vrijeme plesa r jenjaju poloaje. Ples je u pravilu polagan, no u nekim se pokn nama plee i brzo. Kod jote ritmike formule mnogostruko va raju, a harmonijske funkcije melodije dolaze vie do izraaja ne kod drugih panjolskih plesova. J. se javlja i kao pjesma bez ple Pjeva se uz pratnju instrumenata; sastoji se od dva dijela ca 1 estribilla. etiri ili pet stihova cople podijeljena su na 7 muzici fraza. Pretpostavke nekih muzikologa o arapskom podrijetlu j< po tpuno su bez osnova. J. je ula i u umjetniku muziku. Jed od najpopularnijih melodija upotrebili su F. Liszt u panjolsl rapsodiji br. 16 (Folies d'Espagne et Jota Aragonese) i M. Glin (Jota Aragonesa), dok se ostali primjeri nalaze u djelima M. Falle (balet El Sombrero de tres picos), C. Saint-Saensa, I. Albeniz dr.
LIT.: /. Ribera y Tarragd, La Muica de la Jota Aragonesa. Madrid 19 A. de Lavrea, Preliminares al estudio de la jota aragonesa, Anuario music I947- M. Schneider, Jota, MGG, VII, 1958. K. Ko.

JOTEYKO, Tadeusz, poljski kompozitor i pedagog (Pouj' Ukrajina, 1. IV 1872 Cieszvn, 20. VIII 1932). Od 1889 studir u Bruxellesu kod F. A. Gevaerta i na Konzervatoriju, zatim Varavskom konzervatoriju (Z. Noskowski), gdje je 1895 diplon rao. Posvetivi se prvenstveno zbornom dirigiranju i organizatc skoj djelatnosti, osnivao pjevaka drutva u pokrajinskim grad vima te irio muziku umjetnost medu kolskom omladinoi Od 1914 u Varavi nastavio rad kao profesor Konzervatorija, zb rovoda i (do 1918) dirigent Varavske filharmonije. U kompozic je oitovao lirske crte; sluio se konzervativnim izraajnim sre stvima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru op. 1, 1895; simfoniji pjesme: Zwqtpienie i zviara i Wigilia Boego Narodzenia ; koncertna uvert na poljske teme; Polska Suita Ludoiua; Suita Tatrzanska; Suita Legionou Szkice morskie; Rapsodia Polska, simfonijska poloneza; Andante sinfonico. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, op. 17 i 46; klavirski trio op. 39; sonata violinu i klavir op. 47; sonata za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSK. 2 sonate; 4 sonatine; fantazija, 1925; Fantazja gralska, 1928; Suita polsl 24 preludija i dr. DRAMSKA. Opere: Rybak; Grajek, 1919; Zygmunt A gust, 1925; Kilinski; Kroloiua Jadzviga, 1928. Balet Tatrzanski. Scenska m zika. VOKALNA. Kantate VCidziadlo za bariton, zbor i orkestar i Wes vnejskie za zbor a cappella; melodram uz klavirsku pratnju Pogrzeb Kazimier Wielkiego, 1913; zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Podreczi do nauki szkolnej spiezvu zbioroivego (4 sv.), 191719; Nozuy podrecznik do nai muzyki zv szkolach oglnoksztalcqcych (6 sv.), 1924 26; Materialy do audy szkolnych w gimnazjum zvyszym, 1929; Zasady muzyki, 1914; Poradnik c chrzv amatorskich, 1924. SPISI: Historia muzyki polskiej i potuszehnej zarysie, 1916; Stanislav) Moniuszko (1819 1872), 1932; monografija o J. E neru, 1934; brojni lanci. Obradbe narodnih pjesama za muki zbor i mjeoviti zbor. LIT.: S. Nievnadomski, Pamie.ciTadeusza Jotevki, Muzvka, 1932. F. Ste czemski, T. Jotevko, pievvak, 1933. Z. Lissa, Tadeusz Jotevko, MGG, VI 1958.

JOSTEN, Werner, ameriki kompozitor njemakog podrije tla (Elberfeld, 12. VI 1885 New York, 6. II 1963). Studirao u Miinchenu, enevi (E. Jaques -Dalcroze) i Parizu. God. 1918 21 operni dirigent u Miinchenu; 1921 emigrirao u SAD, gdje je 1923 postao profesor kontrapunkta i kompozicije na Smith Collegeu u Northamptonu (Mass.); uz to dirigent tamonjeg or kestra. Priredio je prve amerike scenske izvedbe opera C. Mon teverdija (U Incoronazione di Poppea, Orfeo), Handela (Giulio Cesare, Serse, Rodelinda) i J. J. Fuxa (Costanza e fortezza). Dok je J. isprva sklon izrazito ekstremnom smjeru suvremene muzike, kasnije njegov muziki govor postaje umjereniji, ubla ujui oporost disonanca suzdranim lirizmom melodijske linije i bogatstvom harmonijske obradbe.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1936 i II, 1946 (za gudae); Concerto sacro br. 1 i 2 za klavir i gudae, 1925; Jungle (prema slici H. Rousseaua Foret exotique), 1929; Serenata za gudae, 1934; Canzona za gudae, 1939; Rhapsody, 1957. KOMORNA: gudaki trio, 1942; gudaki kvartet, 1934; duhaki trio 1941; trio za flautu, violonelo i klavir, 1943; sonata za violinu i klavir, 1936; sonata za violonelo i klavir, 1938; sonata za rog i klavir, 1944; sonatina za violinu i klavir, 1939; Canzona seria za flautu, obou, klarinet, fagot i klavir, 1957. Klavirska sonata, 1937. DRAMSKA. Operni misterij Abraham and Isaak. Baleti: Batouala, 1931; Joseph and His Brethren, 1932 i Endymion, 1933. VOKALNA: Ode for St. Cecilia's Day za sopran, bariton, zbor i orkestar, 1925; Hymnus to the Quene of Paradys za zbor, gudae i orgulje, 1921;

JOUBERT, Clestin, francuski muziki nakladnik (St.-Sav: de Blaye, 23. VII 1861 Varava, 11. VI 1934). Svojoj parisk nakladi pripojio 1891 poduzee svoga tasta Bathlota (od 18c Editions Jouberi), posvetivi se preteno izdavanju tada veon popularnih pjesama. U firmu je kasnije ula i naklada Maqu et Brandus, a J. se postepeno orijentirao na djela C. Frand

JOUBERT JOVANOVI
(Beatitudes), H. Berlioza (Messe des morts), J. Offenbacha, C. Saint-Saensa, G. Rossinija i dr . Poduzee danas vodi Joubertov sin Robert Andre. JOUBERT, John, junoafriki kompozitor (Capetovvn, 20. III 1927 ). Muziku studirao na Diocesan Collegeu u Capetovvnu (W. H. Bell) i na Royal Academy of Music u Londonu (H. Ferguson); 1950 postigao stupanj baccalareusa na Univerzitetu u Durhamu. Djeluje na Univerzitetu u Hullu kao nastavnik muzike i lektor, dirigent i kompozitor. U svojim kompozicijama J. tei za jednostavnou stila i izraaja, osobiti smisao pokazuje za oblikovanje polaganih stavaka.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1956; Symphonic Study, 1948; Symphonic Prelude, 1954; simfonijeta, 1962; koncert za violinu, 1954; koncert za klavir, 1958; 2 uvertire, 1953 i 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1955; Miniatur String Ouartel; sonata za violu i klavir, 1952; Sonata a 5, 1963. Kompozicije za klavir (sonata, 1956) i orgulje. DRAMSKA. Opere: Antigone, 1954; In tke Droukgt, 1956 i Silas Marner, 1961. Balet The Legend of Princess Vlei, 1952. VOKALNA: kantata Urbs beata, 1963; ballad-kantata Leaves of Life, 1962; solo-pjesme. CRKVENA: Te Deum za zbor i orgulje; misa; moteti. LIT.: J. Bouzvs, La Musique sudafricaine, SMZ, 1955. Isti, John Joubert, MGG, VII, 1958-

283

JOURDAN-MORHANGE, Helene, francuska violinistkinja i muziki pisac (Pariz, 30. I 1892 ). Uenica Parikog konzervatorija (Nadaud). Do 1926 koncertirala izvodei preteno djela G. Faurea i M. Ravela (mnoga na prvoj izvedbi, a neka su njoj i posveena). Oko 1917 pridruila se skupini umjetnika Le Six i E. Satieu. Bila je suradnica raznih francuskih asopisa (L'Amour de l'Art, La Republigue, Le Guide du Concert, La Revue de Pari i dr.) i dopisnica mnogih inozemnih listova (vicarskih, ruskih, poljskih i talijanskih).
DJELA. SPISI: Ravel et nous, 1945; Au milieu du monde; Ravel d'aprs Ravel, 1955; Aft's Amis musiciens; lanci o suvremenim francuskim muziarima.

Na scenama u zemlji i inostranstvu bila tuma velikog broja uloga lirskog soprana, medu kojima su se isticale Marcelina (Beethoven, Fidelio), Liu (Puccini, Turandot), Pamina (Mozart, arobna frula). Nastupala i na koncertnom podijumu u oratorijumima i kantatama (Haydn, Godinja doba; Mozart, Reauiem i Krunid bena misa; Vukdragovi, Vezilja slobode i dr.). s. D. K. JOVANOVI, Lazar, peva, tenor (Zemun, 11. IV 1911 Sulmona kod Rima, 26. III 1962). Pevanje uio na muzikoj koli Stankovi u Beogradu i privatno kod A. Rua, a kasnije se usavravao kod M. Stabilea u Milanu. Od 1942 lan hora, a odmah potom solista Beogradske opere. Od 1950 delovao u Ziirichu i Milanu. Zapaen po izrazitoj muzikalnosti, izvanrednom glasovnom materijalu, jasnoj dikciji i tenji ka realistikim glu makim ostvarenjima. Ostvario niz kreacija dramskog tenora, medu kojima su: Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Maks (Weber, arobni strelac), Cavaradosei (Puccini, Tosca), Don Jose (Bizet, Carmen), Radames (Verdi, Aida), Otelio (Verdi), Lenski i Herman (ajkovski, Evgenije Onjegin i Pikova dama), Bogdan (Glinka, Ivan Susanjin), Grigorij (Musorgski, Boris Godunov), Ovlur (Borodin, Knez Igor), Milo (Konjovi, Knez od Zete) i dr. Osim u domovini, nastupao u Rumuniji, Izraelu, Italiji, Austriji i drugim evropskim zemljama. JOVANOVI, 1. Milan-Braca, violinista (Novi Sad, 12. V 1904 London, 16. II 1964). U svojoj 14 godini diplo mirao violinu na Muzikoj akademiji u Beu; privatno uio kod O. evika i V. Humla. Prve koncerte odrao 1913 u Rusiji; posle Prvoga svetskog rata koncertirao u Jugoslaviji, Francuskoj, En gleskoj, SAD, Australiji, Novom Zelandu i Junoj Africi. Velik broj koncerata odrao sa raznim evropskim i amerikim orkestrima pod dirigovanjem B. Paumgartnera, S. Koussevitskog, J. Barbirollija, H. Wooda, M. Sargenta, E. Goossensa i dr. Posle 1945 retko nastupao. Od 1937 bio profesor violine na Guildhall School of Music u Londonu. s. D. K. 2. Duan, pijanista (Novi Sad, 9. II 1907 ). Brat Milana- Brace; klavir studirao kod G. Lalewicza u Beu, I. Phillippa u Parizu, J. Epsteina i M. Verne u Londonu. Nastupao kao so lista, ali se vie istakao kao pratilac svoga brata violiniste, sa kojim je izveo bogat repertoar kamerne literature. Od 1937 privatni nastavnik klavira u Londonu. s. D. K. JOVANOVI, Milorad, peva, bas (Velika Plana, 12. V 1899 London, 25. II 1961). Isprva studirao prava, potom solo-pevanje na Parikom konzervatorijumu. Bio je lan opera u Beo gradu (do 1941), Bruxellesu (Thedtre de la Monnaie) i Monte Carlu. Nastupao i u ehoslovakoj, Bugarskoj, Francuskoj, Holandiji i dr. Po osnivanju Muzike akademije u Beogradu bio je 193741 honorarni profesor solo-pjevanja. Izraziti basso_ cantante, J. je bio umetnik ija se interpretacija odlikovala produbljenom studijom karaktera, sugestivnom glumom i odlinom dikcijom. U velikom nizu njegovih kreacija dramskog, herojskog i buffo stila istiu se, pored mnogih wagnerovih likova, Boris Godunov (Musorgski), Don Kihot (Massenet), Mefisto (Gounod, Faust), Kecal (Smetana, Prodana nevesta), Otac (ostakovi, Katarina Izmajlova), Hadi Toma (Konjovi, Kotana) i dr. s. D. K. JOVANOVI, Milorad (Mile), baletski igra i pedagog (Beograd, 13. IV 1904). Studirao kod J. Poljakove (Beograd), O. Preobraenske, N. Legata, Lj. Jegorove, kao i u trupi S. Djagiljeva. Nastupao kao solista baleta Narodnog pozorita u Beo gradu (192427 i 1934 37), u trupi Ruski baleti S. Djagileva, u baletu Ruske opere u Parizu, Thedtre municipal u Parizu, kao i na samostalnim i grupnim koncertima po Francuskoj i drugde. Od 1932 vodio u Beogradu vlastitu baletsku kolu, a 1940 postavljen je za nastavnika baleta na Srednjoj muzikoj koli pri Muzikoj akademiji; 195255 bio je ef baleta, koreograf i baletski pedagog Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Odgoj io vei broj baletskih umetnika. Kao koreograf postavio vie baleta, medu kojima se naroito istiu: Labudovo jezero, Francesca da Rimini i Zaarana lepotica (ajkovski), Les Sylphides (Chopin), Apollon Musagete (Stravinski), eherazada (Rimski-Korsakov) i Polovecke igre (Borodin, Knez Igor). D. Sn. JOVANOVI, Olga, pijanistkinja (Beograd, 23. III 1925 ). Studij klavira zavrila 1948 na Muzikoj akademiji u Beogradu (E. Hajek). Od svog prvog resitala 1949 u Beogradu nastupala u mnogim jugoslovenskim gradovima, kao i na gostovanjima u Bu garskoj, SSSR, ehoslovakoj, Rumuniji, Madarskoj, Italiji i dr. Inteligentna i oseajna umetnica izvanredne tehnike, J. dopire do sri izvodenih kompozicija, ostvarujui temperamentnim zamahom reljefne kontraste. U njenom opsenom repertoaru naroito mesto zauzimaju dela Chopina i Debussvja, kao i kompozicije jugoslovenskih autora. R. Pej.
R. Pej.

JOURET, 1. Thodore, belgijski muziki kritiar (Ath, u. IX 1821 Bad Kissingen, Bavarska, 16. VII 1887). Profesor kemije na vojnoj koli u Bruxellesu. Od 1846 muziki kritiar asopisa Revue de Belgigue (vie od 30 godina), suraivao takoer u Revue trimestrelle, Etoile Belge, Observateur, Nord i Guide Musical. Bavio se i kompozicijom (opera Le medecin ture, 1845). 2. Leon, kompozitor (Ath, 17. X 1828 Bruxelles, 6. VI 1905). Brat Theodora; zavrio studij na Konzervatoriju u Bru xellesu i tamo, od 1847, bio profesor solfeggia. Istakao se kao izvrstan orgulja.
DJELA. DRAMSKA: opere Ouentin Metsys, 1865 i Le Tricorne enehante, 1868; scenska muzika za Esther J. Racinea i dr. VOKALNA: Invocation a la Patrie, 1872; kantate; zborovi. Izdao zbirku Chants populaires du pays d'Ath.

JOURNET, Marcel, francuski pjeva, bas (Grasse kraj Nie, 25. VII 1867 Vittel, 9. IX 1933). Debitirao 1891 u Beziersu kao Baltazar (Donizetti, La Favorita), a zatim uio pjevanje u Nici i na Konzervatoriju u Parizu. God. 1892 97 operni solist kazalita De la Monnaie u Bruxellesu, 18971907 lan Covent Gardena u Londonu i 1900 08 Metropolitana u New Yorku. Od 1908 pjevao naizmjence u Bruxellesu, Parizu i Monte Carlu, a nakon Prvoga svjetskog rata angairan pod Toscaninijem u milanskoj Scali, gostujui istodobno na brojnim svjetskim opernim pozornicama; nastupao je gotovo do smrti. J. je bio jedan od najistaknutijih basova svojega doba. Njegov repertoar obasezao je preko 60 uloga iz francuske literature, 27 iz talijanske i cjelokupne Wagnerove opere. Najvee je kreacije os tvario kao Hans Sachs (Wagner, Majstori pjevai), Golo (Debussv, Pelle'as i Melisanda), Vilim Teli (Rossini), Mephisto (Gounod, Faust), Mefistofele (Boito), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. Uz izuzetne muzike i glasovne kvalitete posjedovao je i osobit smisao za glumu. JOUY, tienne de (pseudonim L'Ermite de la Chausse d'Antin), francuski libretist i dramatiar (Jouy-en-Josas, Seine-et-Oise, 12. IX 1764 St.-Germain-en-Laye, 4. IX 1846). Slubeni libretist Parike opere, najvie je suraivao sa Spontinijem i Cherubinijem. lan Francuskog instituta, svoje radove u Gazette de France potpisivao je pseudonimom.
DJELA. Libreta za Spontinija: Milton, 1804 , (s 4 Dieu (s a v o ) ; Vestal, 1807; Fernand Cortez ou La conquete du Mexique, exique,1809 1809 ( (sa A. Esmenardom) i Pl L i l i 8 Z C h b i i i jij E E L ii

JOVANOVI, Katarina, pevaica (sopran) i muziki peda gog (Temivar, 21. VIII 1906 ). Pevanje studirala na Muzikoj akademiji u Beu (Th. Lierhammer); 193233 operski solist u Essenu, potom prvakinja Beogradske opere (do 1941). Od 1945 profesor solo-pevan ja u muzikoj koli Mokranjac u Beogradu.

284

JOVANOVI JUDIN
JUAREZ, Manuel, argentinski kompozitor (Cordoba, IV 1937 ). Uenik R. Ehrlicha (klavir) i H. Siccardija i G. Gr zera (kompozicija); 1962 66 nastavnik muzike na Univerzi u Buenos Airesu, od 1970 predstojnik Odjela za simfonijst komornu muziku u argentinskom Autor skom drutvu (SADA.
DJELA: Elegia vln memoriam Honorio Siccardi za orkestar, 1969. MORNA: gudaki kvartet, 1961; Cdnones ritmicos za ansambl udaraljki, 1 Desplazamientos za 3 trublje, 3 trombona, klavir i udaraljke, 1967; In memc Stephen Dedalus za gitaru i udaraljke, 1970; Condensaciones za komorni orke 1971. Baleti Primera aproximacidn, 1965 i Tema para un silencio, 196 Kompozicije za klavir. Zborovi a cappella; solo-pjesme.

JOVANOVI, ivojin -Vitalis, horovoda i peva, tenor (Temivar, 1818 Panevo, 21. XII 1864). Uio pevanje u Beu. U dva maha, 1840 i 1842, bio horovoda Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva, a potom je u Zemunu imao svoj pe vaki kvintet s kojim je davao koncerte i u Beogradu. Komponovao Noca je tija i Nadea.
LIT.: M. Tomandl, Spomen ica Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva 18381938. M. To.

JOVII, Jovan, gitarista i kompozitor (Vrdnik, 5. VII 1926 ). Profesor fizike na Univerzitetu u Beogradu; studije gitare zavrio 1961 na akademiji Chigiana u Sieni (A. Segovia). Umetnik izvanredne tehnike, izrazitog temperamenta, prefinjene interpretacije i izvrsnog poznavanja stilova svih perioda. Dobitnik nagrada na meunarodnim konkursima za interpretaciju (1957 u Moskvi) i kompoziciju (1958 u Rimu), J. ima preko 1000 koncertnih nastupa u Jugoslaviji i vie od 150 u inostranstvu, oko 200 emisija na radiju i televiziji, kao i 7 snimljenih gramofonskih ploa. Go stovao u brojnim evropskim zemljama, Libanu, Siriji, Iranu, Pakistanu, Indiji i dr. God. 1962 nagraen Oktobarskom nagradom.
DELA (sve za gitaru): Balkanska igra; Koncertna etida; Makedonska rap sodija. Muzika za pozorine komade, radio i televiziju; muzika za filmove. Instruktivna: kola za gitaru, 5 sv., 1969 72; zbirke etida i dr. Kompozicije na folklorne teme, 4 sv., a ranirane za gitaru. R. Pej.

JUBILACIJA (jubilus), u liturgijskom pjevanju zapa crkve, naziv koji potjee od milanskog biskupa sv. Augustin odnosi se na zavrnu vokalizu u promjenljivom misnom sta Alleluia (-> Aleluja). Ova se vokaliza pjevala na posljednjem vokalu a, te je irii i bogatstvom melodijske linije predstavljala izraz smjernog, zanosnog veselja: ;
Jubilus Al ----
^ ---------------- A " llL -

JOYEUSE (Joyeux), Jean de, francuski orguljar (Chemerv-sur-Bar, 1635 40 Narbonne, 15. III 1698). Od 1661 djelovao u Parizu, od 1674 u Lyonu, zatim u Carcassonneu i od 1690 u Toulousei. Konstruirao, izgradio i rekonstruirao niz orgulja u Francuskoj. Medu njima posebno treba istaknuti nove instrumente u Carcassonneu, 168487 (crkva St. Michel), Perpignanu, 168889 (katedrala) i Auchu, 168894 (katedrala), kao i rekonstrukcije katedralnih orgulja u Toulousei (167778), Beziersu (1679 83) i Narbonnei (zapoeo 1697; dovrili drugi majstori). J. je bio i vrstan orgulja.
LIT.: N. Dufourcg, Jean de Joy-euse et la penetration de la facture d'orgues pariesienne dans le Midi de la France au XVII me siecle, Pari 1958.

i f . rj ^=^=

JOZEFOVI, Oskar, dirigent i kompozitor (Karlovac, 22. IX 1890 Split, 6. XI 1941). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak); instrumentaciju o. JOZEFOVI _ uio kod Ch M Widora u Pa rizu. God. 192039 dirigent Zagrebake opere i od 1939 do smrti direktor opere u Splitu. Umjetnik velike erudicije, vladao je vrlo opsenim opernim repertoarom, a nastupao je i kao dirigent Zagrebake filharmonije. U njegovim kompozicijama nacionalnog prizvuka osjea se utjecaj i mpresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Osvit (Zagreb, 5. II 1928); Predigra veseloj igri; Simfoniki seherzo (Zagreb, 22. I 1940). Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir.. Sonatina za klavir. VOKALNA: kantata Na Nilu; zborovi (Kosci, Zdravo Marija i dr.); solo-pjesme (ciklus Veeri na stihove V. Nazora). Scenska muzika za drame, osobito Shakespeareove. K. Ko.

cijeli zbor. Zbog obilnog niza razvijenih melizama sastavlje od raznih neumatskih grupa, j. se u srednjem vijeku nazi 1 i neuma. A. v JUCH, Emma, amerika pjevaica, sopran (Be, 4. 1863 New York, 6. III 1939). Pjevanje uila u Detroitu (b rio-Celli); na opernoj pozornici debitirala 1881 u Londonu (. Majesty's Theatre), za gostovanja jedne amerike trupe kao I line (Thomas, Mignori). Nastupala u SAD, Kanadi i Meki ali ve 1894 napustila opernu karijeru. Suvremenici su vec hvalili njezinu izvanrednu dikciju, kao i velik opseg glasa i joj je omoguavao da s podjednakim uspjehom kreira Kral; noi (Mozart, arobna frula), Valentinu (Meverbeer, Hugem Aidu (Verdi) i Sentu (Wagner, Ukleti Holande). JUDENKUNIG, Hans, njemaki virtuoz na lutnji (Sch' bisch-Gmund, izmeu 1445 i 1450 Be, 4. III 1526). Vjeroja se bavio i izraivanjem lutnji. Prije 1518 doao u Be, gdje ivio do smrti. J. je napisao opseno instruktivno djelo za lut Utilis & compendiaria introduetio . . . koje ide u najstarije ud nike za taj instrument. Uz paljive i precizne upute o tehnici i ranja na lutnji (transpo zicija, prstomet, promjena poloaja i d J. donosi i kratke elementarne vjebe kao i manje kompozic Djelo sadrava 32 ode od kojih je 20 na tekstove P. Tritoni preraenih za lutnju. Judenkiinigov udbenik znaajan je iz podataka o izvodilakoj praksi na lutnji, o izgledu lutnje i nje udezbi na prijelazu u XVI st. I po sadraju i po nainu intavi ranja njegove su tabulature srodne djelima Franje Bosanca
DJELA: Utilis & compendiaria introduetio, qua ut fundamenta iacto q facillime musicum exercitium, instrumentorum & Lutinae & quos vulgo Geygen minant . . , oko 1515; Ain sehone kunstliehe underzveisung in diesem buech leychtlich zu begreyffen den rechten grund zu lernen auff der Lautten und Gey, 1523. NOVA IZD.: god. 1911 obj. je A. Koczirz 21 kompoziciju iz Juden nigovih djela (DTO, XVIII, 2). LIT.: E. Radecke, Das deutsche weltliche Lied in der Lautenmusik i 16. Jahrhunderts, VFMW, 1891. O. Korte, Laute und Lautenmusik bis Mitte des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1901. A. Koczirz, Der Lautenist H Judenkunig, SBIMG, 1904 05. E. Engel, Die Instrumental-Formen der Lauten-Musik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1915. J. Di, mann, Die in deutscher Lauten-Tabulatur uberlieferten Tanze des 16. Jahrh derts, Kassel 1931. \V. Boetticher, Hans Judenkunig, MGG, VII, 195*

jj nJ*^ Jubilaciju je prvotno izvodio samo jedan* pjeva, JjJj.dok je danas pj


----------

JOA VLAHOVI, omladinsko kulturno-umjetniko dru tvo, osnovano 29. V 1945 u Zagrebu kao organ Ujedinjenog saveza antifaistike omladine Hrvatske (US AOH), najprije pod nazivom Kulturno-umjetnika grupa Glavnog odbora USAOH-a Joa Vlahovi. U poetku je drutvo imalo samo pjevaki zbor i manje vokalne sastave (oktete); kasnije su utemeljeni zbor narodnih plesova i pjesama, literarna, likovna, dramska i zabavna sekcija. Pjevaki zbor, koji od osnutka vodi Emil Cossetto, nastupio je prvi put 2. IX 1945 u Zagrebu. Brojnim kasnijim koncertima i kvalitetom izvedaba afirmirao se kao jedan od najboljih jugoslavenskih vokalnih tijela, osvojivi vie puta prva mjesta na raznim natjecanjima, a stekao je i meunarodnu reputaciju. Od brojnih priznanja to ga je dobio mjeoviti zbor posebno se istie Nagrada Vladimir Nazor. Za domae i strane firme zbor je snimio niz gramofonskih ploa. Zbor narodnih plesova i pjesama ide u red najboljih jugosla venskih kolektiva te vrste, pa je na brojnim meunarodnim na tjecanjima osvajao najvie nagrade, medu kojima su zlatne me dalje 1957 i 1959 u Agrigentu, 1962 u Helsinkiju i 1969 u Buku retu. K. Ko.

JUDIN, Gavriil Jakovljevi, sovjetski kompozitor, dirig i muziki pisac (Vitebsk, 12. VI 1905 ). Na Lenjingradsk konzervatoriju zavrio studij dirigiranja (N. Malko) i komj zicije (V. Kalafati). Bio nastavnik muzike u Arhangelsku, Gork i u Moskvi. Od 1924 stalno djeluje kao operni i orkestralni dirige
DJELA: 2 suite za orkestar, 1949 i 1952; uvertira-rapsodija na teme nap; donskih Kozaka, 1952. Dva gudaka kvarteta, 1925 i 193132. Of MnmeDtc, 192630. Oratorij 25 jiem Kpacnou ApMuu, 1943; kantata Cypc lodoeutuna, 1942; simfonijski prolog Bo3Me3due (A. Blok) za soliste, zb< orkestar, 1926; zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. ; digirao i instrumentirao vie kompozicija A. Glazunova (medu njima IX sin niju). . SPISI: EeienuO MpaeuncKuu, 1948; Haman PUXAUH, 1949; PyKonui nacAedue A. K. rjia3yHoea, 1954. Studije i lanci.

JUDIN, Mihail, Aleksejevi, sovjetski kompozitor (Pet grad, 29. IX 1893 Kazan', 8. II 1948). U Petrogradu zavr Univerzitet i 1923 Konzervatorij (V. Kalafati). Predavao muzu

JUDIN JULLIEN
teoriju na Lenjingradskom, a p osljednjih pet godina ivota na Kazanjskom konzervatoriju. Najbolja su Judinova djela romance, pojedini dijelovi kantata i osobito poetski drugi stavak violinskog koncerta. Uspjele su mu i obradbe tatarskih narodnih pjesama. Kazanjsko razdoblje kompozitorova rada karakterizira utjecaj tatarske melodike.
DJELA. ORKES TRALNA : koncert za violinu; Concerto grosso za 2 flaute, 2 trublje, klavir i gudaki orkestar, 1935; koncert za orgulje i gudaki orkestar, 1934; IJosAta, 1926. Komorne kompozicije (2 gudaka kvarteta). Klavirska sonata. Opera <%>apuda, 1943. Scenska muzika. VOKALNA: oratoriji; kantate (lOnue nampuomu) ; PyccKan cjoutna za djeje zborove, soliste i orkestar; EbtJiuna o JXo6puHe HuKumuue za sole, mjeoviti i djeji zbor i orkestar, 1941; PeneueM naMHmu C. M. Kuposa za soliste, djeje glasove, mjeoviti zbor i orkestar, 1935; masovne pjesme; zborovi; djeje pjesme; pjesme na tekstove tatarskih pjesnika. Obradbe tatarskih narodnih pjesama. LET.: A. KopcyHCKax i M. A. IO AHH , CoBeTCKaH MV3biKa, 1948, 3.

285

JUGOSLAVENSKA MUZIKA TRIBINA, osnovana 1964 u Opatiji, godinja je smotra jugoslavenskih muzikih ostvarenja nastalih u prethodne dvije godine. Tribina se odrava svake je seni, a cilj joj je da okupi kompozitore, muzike umjetnike, kriti are i muzike pisce, domae i strane muzike producente, predstavnike radio-televizijskih stanica i gramofonskih kua, izda vae, efove simfonijskih orkestara, zborova i komornih ansambla, kao i jugoslavensku i inozemnu muziku javnost. U slobodnoj konfrontaciji sviju stilskih pravaca, kako u nainu komponiranja tako i u izboru kompozicijsko-tehnikih sredstava, J. m. t. prido nosi afirmaciji vrijednih djela suvremenog jugoslavenskog muzikog stvaralatva u zemlji i inozemstvu. U okviru Tribine djeluje Muziki informativni centar (MIC) koji u svrhu promicanja domae muzike tvorbe izdaje posebne kataloge i informativne biltene, a posreduje i kod iznajmljivanja muzikih partitura i izvedbenog materijala. U suradnji s Festi valom jugoslavenske muzike na radiju, MIC izdaje i gramofon ske ploe s djelima jugoslavenskih autora. K. Ko. JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE, HOR I ORKESTAR (Umetniki ansambl Doma Jugoslovenske na rodne armije Beograd). Meoviti hor i simfonijski orkestar ovoga ansambla stekli su na brojnim koncertima zavidan ugled u Beogradu, u celoj domovini, kao i van granica nae zemlje. Ansambl razvija veoma bogatu delatnost muzikog vaspitanja po domovima JNA, vojnim akademijama i vojnim jedinicama putem koncerata i sistematskih ciklusa, a ne manje znaajna je i njegova bogata delatnost na podijumima koncertnih dvorana u zemlji i inostranstvu. Radi uspenijeg obavljanja ovog zadatka u ansamblu, pored osnovnih jedinica, meovitog hora, simfonijskog i revijsko -zabavnog orkestra, postojali su muki hor, enski hor, slovenaki kvintet, grupa pevaa narodnih pesama, grupa vokalnih solista i narodni orkestar. Muki hor je osnovan 1945, a 1948 proiren je u meoviti hor. Nastavljajui tradiciju partizanskih horova iz NOB, meo viti hor, sastavljen od 80 pevaa, razvio se pod rukovodstvom dirigenata I. Rupnika, D. Krstia, M. Jaguta, V. Ilica i Iva Drainia u impozantno telo sveeg glasovnog materijala, bogatog zvuka i savladane tehnike horskog pevanja. Na repertoaru ovoga hora nalaze se brojna dela jugoslovenske i strane literature, a sa posebnim uspehom hor neguje klasinu i modernu, domau i stranu oratorijsku literaturu. Meoviti hor uestvovao je sa ansamblom Beogradske opere u snimanju opera Ivan Susanjin i Pikova dama za gramofonske ploe DECCA, a znaajan je bio i nastup

JUILLIARD KVARTET

na koncertima u okviru Jugoslovenskih dana na Svetskoj izlobi 1958 u Bruxellesu. Simfonijski orkestar je formiran 1947 i pod upravom dirigenta K. Bace, I. Rupnika, M. Pajora, F. Klinara i Angela ureva razvio se u veoma solidno simfonijsko telo koje neguje domau i stranu simfonijsku, a u suradnji sa meovitim horom, i orato rijsku literaturu. Veliki revijski orkestar sa dirigentom B. Gajiem igra znaajnu ulogu u negovanju umetniki profilisane zabavne muzike. Ansambl je do kraja 1971 dao 3470 koncerata, od toga 79 u inostranstvu. Gostovao je u Belgiji, vajcarskoj, Austriji, Bu garskoj, ehoslovakoj, Poljskoj, Madarskoj, Rumuniji, Ne makoj, vedskoj i SSSR. Za svoje uspjeno delovanje dobio je visoke nagrade i odlikovanja (Vukova nagrada 1965; Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem 1967; Getvrtojulska na grada 1969). D. Sn. JUILLIARD MUSICAL FOUNDATION, muzika zaklada u New Yorku, osnovana 1919 za unapreivanje muzike, osobito muzikog kolstva. Sredstva za osnivanje ostavio je oporuno industrijalac Augustus D. Juilliard. Zaklada je otvorila 1923 Juilliard Graduate School, visoku muziku kolu, a 1926 preuzela i najvaniju muziku kolu u New Yorku Institute oj Musical Art (osnovana 1905). God. 1945 proveo je W. Schuman reformu nastave u obje kole i spojio ih u jedinstvenu ustanovu Juilliard School of Music. Cilj je ovoga najveeg i najpoznatijeg konzervatorija u New Yorku odgoj profesionalnih muziara. kola ima dva studentska orkestra, studentski operni studio i nekoliko studentskih komornih ansambla. Svi oni redovito nastupaju u velikoj opernoj, velikoj koncertnoj ili manjim koncertnim dvoranama, koje se nalaze u kolskoj zgradi. Mnoga djela suvremenih amerikih autora, osobito opere, izveli su po prvi put polaznici Juilliard School of Music. kolski ansambl je i Juilliard String Quartet, koji je 1946 utemeljio W. Schuman u sastavu: Robert N. Mann (danas lan direktorija kole), Robert Stoff (od 1957 Isido re Cohen, od 1966 Earl Carlyss), Raphael Hillyer (od 1969 Samuel Rhodes) i Arthur Winograd (od 1953 Claus Adam). Kvartet se ubrzo razvio u ansambl meunarodnog glasa, iji repertoar obuhvaa klasinu, romantiku i suvremenu muziku (osobito amerikih kompo zitora). M. Kun. JULLIEN, Lucien-Adolphe, francuski pisac i kritiar (Pa riz, 1. VI 1845 30. VIII 1932). Zavrio pravo; muziku uio privatno kod Bienaimea. Suraivao u asopisima Le Menestrel, Revue et Gazette musicale, Chronique musicale, u dnevniku Journal des Debats (18931929) i dr. U njegovim studijama, kritikama i lancima oituje se iroka muzika naobrazba; bio je pri staa H. Berlioza i R. Wagnera.
DJELA (izbor). SPISI: VOpera en 1788, 1873; La Musique et les philosophes Ju XVIII' siecle, 1873; Un Potentat Musical, 1876; L'glise et l'opera en 173S; Weber a Pari en 1826, 1877; Airs varies: histoire, critigue, biographies musicales et dramatigues, 1877; La Cour et l'opera sous Louis XVI; Marte Antoinette et Sacchini, Salieri, Favart et Gluck, 1878; Goethe et la musique, 1880; L Opera secret au XVIII' siecle, 1880; Mozart et Wagner a l'egard des Francais, 1881;

HOR I ORKESTAR JNA, BEOGRAD

1909. LIT.: F. Delhasse, Adolphe Julien, Pari i Bruxelles 1884. L. de Sugar, Lucien Adolphe Jullien, MGG, VII, 1958.

286

JUMENTIER JURATOVI
Reger ah Orcheslerkomponist, 1910; Tannhduser in Sage und Dichtung, Gralsage und Graldichtung des Mittelalters, Sitzungsberichte der kaiser] Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-historische Klasse, 1911 Bedeutung der Schlusskadenz im Musikdrama, 1926; Handbuch des Tanzes, Die taktviechselnden Volkstanze, Schriftenreihe des Staatlichen Institut Deutsche Musikforschung, 1938. Izdao jednu misu Nicolausa Bacha i n Christopha Bacha. Obradio Mozartovu operu Mitridate, Re di Ponto.

JUMENTIER, Bernard, francuski kompozitor (Chavannes, Eure-et-Loir, 24. III 1749 St. Quentin, 17. XII 1829). Muziko obrazovanje stekao kao lan djeakog zbora katedrale u Chartresu (M. Delalande). God. 1776 postao crkveni kapelnik u St. Quentinu; 1793 izgubio mjesto zbog revolucionarnih zbivanja, ali se opet vratio na isti poloaj, gdje je uz to do 1825 vodio i pjevaku kolu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; Caprice za klavir i orkestar; 9 romanca. Baleti Cloris et Medor, 1783 i Pantomime el Ballet, 1795. CRKVENA: oratoriji LesFureurs de Saul i Le Passage de la Mer Rouge, 1816; 10 misa; Reauiem; 2 Stabat Mater; 8 Magnificata; 3 Te Deuma; oko 150 moteta za 1 i 2 glasa uz orkestar. Petit traite de chant sur le Uvre, 1783. LIT.: F. Raugel, Bernard Jumentier (1749 1829) maitre de la chapelle de la Collegiale de Saint-Quentin et ses oeuvres inedites, Kongress~-Bericht, Bamberg 1953. Isti, Bernard Jumentier, MGG, VII, 1958.

JUNKER, Carl Ludwig, njemaki muziki pisac i kor zitor (Kirchberg an der Jagst, 12. VI 1748 Ruppertsh Baden-Wiirttemberg, 30. V 1797). Pastor; muziki diletant. S divao u asopisima Miscellaneen, Museum fiir Kunstler (Meus Musikalische Korrespondenz (Bossler). U svojim radovima o veliku opu kulturu; u njima obrauje teme s podruja teolc likovnih umjetnosti od antike do svog vremena, te muzike tetike. Pristaa je nauke o afektima. <
DJELA. SPISI: Zzvanzig Componisten, eine Skizze, 1776; Tonkust, (Zzuanzig Componisten i Tonkunst objavljeno 1792 pod zajednikim naslovom tefeuillefur Musikliebhaber) ; Betrachtungen iiber Mahlerey, Ton- und Bildhauert 1778; Einige der vornehmsten Pftichten eines Kapellmeisters oder Musikdire 1782; Die musikalische Geschichte eines Autodidakts in der Musik, 1783; 1 kalische Almanache za godine 178284; Uber den Werth der Tonkunst, : brojni lanci i studije. KOMPOZICIJE: 24 simfonije; 3 koncerta za kl orkestar; koncert za flautu i orkestar. Kvarteti. Kantata Die Nach Zacharid za deklamatora, klavir, violinu i bas, 1794. Klavirske kompozici; Melodram Genofeva im Turm, 1790; muzika za nekoliko pantomima. LIT.: U. Siegele, Carl Ludwig Junker, MGG, VII, 1958. R. E. H Karl Ludwig Junker: Sentimental Music Critic (disertacija), Ann Arbor

JUMILHAC, Pierre-Benoit de, francuski muziki teore tiar (Chateau de St.Jean -de-Ligourre kraj Limogesa, 1611 Pariz, 21. III 1682). Benediktinac; prior samostana St. Julien u Toursu, od 1666 u St. Germain-des-Presu. Napisao La Science et la pratique du plain-chant (1673), prirunik u kojem se oitovao kao pretea modernog tumaenja gregorijanskog korala.
LIT.: Th. Nissard, Biographie de Dom Benoit de Jumilhac, Pari 1867. M. Brenet, Additions inedites de Dom Jumilhac, Pari 1902. W. Irtenkauf, Pierre-Benoit de Jumilhac, MGG, VII, 1958.

JUNEK, Ciril (Cyril), kompozitor i muziki pedagog e koga podrijetla (Prag, 31. X 1872 Zagreb, 5. XI 1928). Studij zavrio na Konzervatoriju u Pragu; umjetniku karijeru zapoeo kao lan eke filharmonije (1895) i zborovoda pjevakog drutva kroup. Od 1896 djelovao u Hrvatskoj. Bio je zborovoda pjeva kog drutva Sklad i nastavnik na Pomorskoj akademiji u Bakru (189698), kapelnik, orgulja i zborovoda pjevakog drutva Vijenac u Slavonskoj Poegi i zatim u Zagrebu nastavnik na mu zikoj koli HGZ (1903 20) i kasnije na srednjim kolama.
DJELA: uvertira Eva. Opera u jednom inu Dunia na rijei R. Katalinia Jeretova (neizv.). Balada Kameni svatovi; zborovi (Mlin u dolini); Boina misa i dr. Napisao prirunik Glazbeno nazivlje, 1910; pre veo sa ekoga Nauk 0 harmoniji J. Foerstera pod naslovom Nauk o sazvuju, 1908. LIT.: A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod 1827' 1927, Sv. C 127 (ta koer i separat). K. Ko.

JUNGI, Belu, kompozitor, dirigent i violonelist (Sarajevo, 1. XII 1892 8. X 1968). Muziku uio u Sarajevu (F. Mae jovski) i Beu. Nastavnik na muzikoj koli u Sarajevu, dugo godinji povremeni dirigent Sarajevske filharmonije i 192141 dirigent Narodnog pozorita. Urednik narodne muzike na sara jevskoj radio-stanici. Niz godina sabirao i obraivao muziki folklor BiH.
DJELA: 2 Jugoslavenske suite za orkestar. Muzika za komade s pjevanjem: Almasa (vlastiti libreto) i Na Strugi duan da imam. Instruktivna: kola za violonelo; 30 melodijskih vjebi za rog (revidirao M. Pozaji ). Obradio oko 600 narodnih napjeva za 1 i vie glasova, uz pratnju instrumentalnih sastava. M. Poz.

JUON, Paul, rusko-njemaki kompozitor vicarskog pc jetla (Moskva, 6. III 1872 Vevey, 21. VIII 1940). Stud na Moskovskom konzervatoriju (violinu kod J. Hfimalvja, k poziciju kod S. I. Tanjejeva i A. S. Arenskog) i u Berlinu Bargiel). God. 189697 poduavao violinu i teoriju na Kon vatoriju u Bakuu. Od 1897 ivio u Berlinu; 190634 prof kompozicije na Visokoj muzikoj koli; od 1919 lanBerlii akademije. Za Drugoga svjetskog rata prebjegao u vicar Znaajne su u prvom redu njegove komorne instrumentalne k pozicije u kojima nastavlja Brahmsove smjernice. Snagu s individualnosti oituje najvie u zanosnoj melodici i izra: ritmici.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in A op. 23, 1903; Kleine Sin op. 87, 1930; Sinfonietta capricciosa op. 98, 1940. Tri koncerta za violini op. 42, 1909; II, op. 49, 1912 i III, op. 88, 1931; tipisodes concertantes za vio violonelo, klavir i orkestar op. 45, 1912; Mysterien za violonelo i orke 1928; fantazija na danske narodne napjeve Wdchterweise op. 31, 1906; Serenadenmusik op. 40, 1909; suita Aus einem Tagebuch op. 35; Rhapsod Sinfonie op. 95, 1939; 5 stavaka za gudae i tamburin op. 16, 1901; Sere op. 85, 1929; Divertimento za gudae i klavir adlib. op. 99, 1933. KOMOR Tri gudaka kvarteta: I, op. 5, 1898; II, op. 29, 1905 i III, op. 67, 1920. Pet virskih trija: I, op. 17, 1901; II, op. 39, 1908; III, op. 6o, 1915; IV, op 1920 i V, op. 83, 1930. Dva klavirska kvarteta: I, op. 37, 1907 i II, op. 50, 1 2 klavirska kvinteta: I, op. 33, 1906 i II, op. 44, 1909; duhaki kvintet op 1930; sekstet za klavir i gudae op. 22, 1902; oktet op. 27 a, 1905; Trio-! za violinu, violonelo i klavir op. 89, 1932. Sonate: 2 za violinu i klavir c 1 69, 1898 i 1920; 2 za violonelo i klavir op. 4 i 54; za violu i klavir op. 15, 1 za flautu i klavir op. 78, 1924 i za klarinet i klavir op. 82, 1924. Kompozici 2 violine i klavir i dr. KLAVIRSKA: Satyre und Nymphen op. 18, i 1 10 Praludien und Capricen op. 26, 1903; Intime Harmonien op. 30, 1905; , dertrdume op. 74, 1921; kompozicije za klavir 4-runo. Balet Psyche, 1 SPISI: Praktische Harmonielehre, 1901; Aufgabenbuch fiir den einfa Kontrapunkt, 1905; Handbuch fiir Harmonie, 1913; Anleitung zum Moduli 1929. Preveo na njemaki biografiju P. I. ajkovskog od M. ajkovs 1904. LIT.: E. Preussner, Paul Juon, AM, 1926. R. Stapelberg, Paul Ji Leben und Werk, Wolfenbuttel 1957. Th.-M. Langner, Paul Juon, M VII, 1958.

JUNGK, Klaus, njemaki kompozitor i muzikolog (Stettin, I. V 1916 ). Flautu, klavir i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Stettinu, studij muzikologije zavrio s doktoratom 1938 na Univerzitetu u Berlinu (disertacija Tonbildliches und Tonsymbolisches in Mozarts Operri). Od 1938 tonski majstor filmskog poduzea Tobis, od 1948 tehniko-umjetniki rukovodilac Mosaik-Filma i zatim ef tonskih majstora Sjevernonjemakog radija u Berlinu (od 1954 Sender Freies Berlin), gdje sada vodi Odjel ozbiljne muzike na radiju i televiziji. Nastupao je i kao koncertant na flauti.
DJELA. ORKESTRALNA: Musih za gudaki orkestar i timpane, 1950; suita za gudae, 1952; Concertino za flautu i gudae, 1954; Elegie, 1964. KOMORNA: gudaki kvartet, 1965; duhaki kvintet, 1947; Musik za trautonium 1 gudaki kvartet, 1952; Divertiminto za drvene duhake instrumente, 1954; Konversation za klarinet i gudaki kvartet, 1963; Alterationen za violinu, violon elo i klavir, 1964; Appunti za flautu, 1965; Petite suite za 4 klarineta, 1968. Sonate: za violonelo i klavir, 1950; za violinu i klavir, 1955 i za flautu i klavir, 1956. KLAVIRSKA: sonata, 1951; Musiaue a la chaine, 1967; suita za 2 klavira, 1968. DRAMSKA: balet Die Vogel, 1954- Scenska i filmska muzika; muzika za radio i televiziju. VOKALNA: Visionen des Todes za mjeoviti zbor, gudaki kvartet, harfu i udaraljke; solo -pjesme. Chansone. SPISI (izbor): Musik in Film, Theater der Zeit, 1947; Gedanken iiber Praxis und Asthetik des Films, Foto-Kinotechnik, 1951; Wie ein Tonfilm entsteht, 1952; Religiose Lieder religiose Songs, Musik und Kirche, 1958; Musik in Film und Fernsehen 1961; Wege zum zeitgenossischen Musiktheater im Fernsehen, Theater und Zeit, 1965 66. lanci u asopisima Muica, Musik im Unterricht, Rufer und Horer i dr.

JUNK, Victor, austrijski knjievni historiar, kompozitor i muziki pisac (Be, 18. IV 1875 Frohnleiten, tajerska, 5. IV 1948). Studirao filozofiju na Bekom univerzitetu, g dje je kasnije profesor. U muzici uenik A. Sturma. Osnovao i vodio zbor Wiener Bachgemeinde i bio muziki referent raznih asopisa.
DJELA: simfonijska pjesma Diirnstein; baletna suita iz opere Don Pablo. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera Die Wildfrau (prema G. Hirschfeldu); komina opera Don Pablo; muzika za Nestrovevu komediju Wohnung zu vermieten, 1924. VOKALNA: oratorij Legende von der Liebe (prema pjesmi J. Gregora); Spieglein an der Wand za 2 glasa i veliki orkestar; muki zborovi; pjesme. SPISI: Goethes Fortsetzung der Zauberflb'te, 1900; Max

JURANI, Ida (pravo ime Ida Karoly, udata Justi pjevaica, sopran (Heidelberg, 1903 Zagreb, 14. VI 191 Uenica Nade Eder-Berti na Muzikoj akademiji u Zagre usavravala se u Beu, Pragu i Milanu. Na opernoj pozori debitirala 1927 u Ljubljani Leonora (Verdi, Trubd, God. 192831 solist Zagre ke opere, 193132 u Hage a zatim nastupala u Njema] Austriji, Italiji i Madarsl te gostovala u Zagrebu i na d gim jugoslavenskim operi pozornicama. Njezin sopran lika volumena i jaine bio izrazito dramskog karaktera, njezinu repertoaru isticale se uloge: Aida (Verdi), Ame (Verdi, Krabuljni ples), Se (Wagner, Ukleti Holandez), za (Wagner, Lohengriri), 1 ha (Halevv, idovka), Ma (d' Albert, U dolini) i Santi za (Mascagni, Cavalleria
sticana).

I. JURANI

JURATOVI, Josip, ko pozitor (Karlovac, 31. J 1796 Zagreb, 29. VIII 187

JURATOVI JURJEVI
Muziku uio najprije kod F. Lange ra, a kasnije kao sveenik vjerojatno kod J. Wisnera. Uitelj pjevanja u zagrebakoj bogosloviji, zatim orgulja i konano 182571 regens chori stolne crkve u Zagrebu; uz to dugo godina lan ravnateljstva HGZ. Komponirao je preteno crkvena djela. Pisao j e budnice i prireivao orkestralne preradbe opera za koncerte muzikog dru tva Skladnoglasje. Najznaajnije njegovo djelo, Rekvijem, pokazuje da je J. bio snana muzika individualnost, zrele kompo zitorske tehnike i svjee invencije. J. je obradio za muki zbor 31 crkvenu pjesmu (neke iz Cithare octochorde) i objavio ih u Zbirci crkvenih etvoropjevah (Zagreb 1865). Po njegovu prijedlogu i dispoziciji izgraene su 1833 nove orgulje u zagre bakoj stolnoj crkvi, a kad one u tehnikom pogledu nisu vie zadovoljavale, postavio je opet uz Juratovievu suradnju E. F. Walcker (iz Ludwigsburga) 1855 druge, koje su i danas najznaajniji instrument te vrste u naoj zemlji.

287

DJELA: Rekvijem za sole, muki zbor, orgulje i orkestar, 1840; Te beum za 3 muka glasa i orkestar; Veni Sancte Spiritus za muki zbor; Kerstjanom na nebu za 2 tenora i bas; Pomiluj me, Boe za muki zbor; Ustanitno brao mila za tenor, bas i klavir; Brao draga ujte sad za tenor i orkestar; Valja bratjo danas pivat asno za muki zbor i orkestar; Romaparens za 2 tenora, bas i orkestar; Mille pennas per stellata za muki zbor; Pastiru blagi za muki zbor. LIT.: F. Dugan, Juratovieve obradbe adventskih moteta, Sv. C, 1930. ' Isti, Requiem J. Juratovia, ibid -, 1931. A. Goglia, Josip Juratovi, ibid., 1934. A. Vi.

glasovnih kvaliteta, sugestivne uvjerljivosti u prrNi ZA oblikovanju so-pranskih opernih likova, u svojoj je NAYPOGLA. bogatoj pjevakoj karijeri VITIYE, NAYfVETIYR ostvarila niz uloga razliita i navvefelve dni fvega godischia karaktera. Pored kreacija u Mo-zartovim operama po- fioxenc: i kakofeuOrgane f jednim glafom mogu fpivati, sebno se istakla kao Desdemona (Verdi, Otelio), napravglieno. Eva (Wag-ner, Majstori Po pjevai), Margareta (Gounod, Faust), Michaela (Bizet, Carmen), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Oktavijan i Maralica (R. Strauss, Kavalir s ruom), Morana (Gotovac) i Sunanica (Papandopulo). S velikim je uspjehom gostovala na brojnim Iz Pritifkopifa MateaFormiiuu evropskim festivalima (Salzburg, Firenca, Edinburgh, Glvndebourne, Bay-reuth, Dubrovnik) i u opernim ka zalitima (milanska Scala, parika Opera, londonski Covent Garden, napuljski San Carlo), a snimila je i mnoge gramofon ske ploe. Ubraja se medu najpoznatije A. JURJEVI, Pisni za naypoglavitiye, naysvetiye oratorijske i koncert-ne i nayveselye dni svega godischia sloxene .. ., Be 1635, naslovna strana pjevaice.
LIT.: U. Tamussino, Sena Jurinac, Augsburg 1971. K. Ko. V Vrbm Aittmt. ili Tft JURJEVI, Afyovi/thitnja Blmx tanazije, pisacikom-pozitor
Pilio.

JURCA, Maksimiljan, muziki teoretiar (Petkovec, 7. IX 1913 ). Diplomirani pravnik; studirao orgulje na Dravnom konzervatoriju u Ljubljani (M. Tome), 1953 diplomirao na Teoretskom odjelu Srednje muzike kole (J. Gregorc). God. 1951 56 nastavnik teoretskih predmeta na muzikoj koli ika, od 1956 na Srednjoj muzikoj koli Zavoda za glasbeno in baletno izobraevanje u Ljubljani. Vrstan strunjak za nastavu solfeggia, od 1965 predaje taj predmet honorarno na Akademiji za glasbo. Sudjelovao u nizu seminara kao predava za nastavnike teoretskih predmeta. Svojim poznavanjem metodolokih problema solfeggia i vlastitim pedagokim sposobnostima stekao velik ugled u zemlji i inozemstvu.
DJELA. SPISI: Osnove teorije glasbe in enoglasni solfeggio (poglavlja Diatonika i Kromatika), 1958 (sa J. Gregorcem); 300 ritminih vaj, 1960; Solfeggio za nije glasbene sole, I, 1964 (sa P. Kalanom). A. Rij.

JURGENS, Udo, austrijski pjeva i kompozitor zabavne muzike (Klagenfurt, 30. IX 1934 ). Iz obitelji rusko-njemakog podrijetla. Ubrzo nakon zavretka muzikih studija postigao niz znaajnih uspjeha; 1966 osvojio prvo mjesto na Grand Prix Eurovision de la Chanson u Luksemburgu pjesmom Merci cheri. Uglazbljuje sam vlastite tekstove, nastupa i kao pijanist i showman. JURGENSON (Jiirgenson), Petar Ivanovi, ruski muziki nakladnik (Reval, 17. VII 1836 Moskva, 2. I 1904). God. 1861 osnovao u Moskvi trgovinu muzikaliia. Posredovanjem N. Rubinsteina uao u moskovske muzike krugove i postao dobavlja Moskovskog dravnog konzervatorija, a zatim lan direktorija Carskog ruskog muzikog drutva. Kao najutjecajniji muziki izdava u Rusiji znatno je pridonio uspjehu ajkovskoga; kva litetom i pristupanou izdanih djela unaprijedio je rusku muziku kulturu (njegov je katalog obuhvaao preko 20 000 brojeva). Iz davao je najvie djela ruskih kompozitora (Glinka, Rimski -Korsakov, ajkovski); objavio sveukupna klavirska djela Mendelssohna (186364), Schumanna (1869 70) i Chopina (1873). Nakon njegove smrti nastavili su njegov rad sinovi Boris i Grigorij. Prvi je 1897 izdao tematski katalog djela P. I. ajkovskoga. JURI -NUNZI, Tatjana, pjevaica, sopran (Firenca, 18. VII1923 ). Na Konzervatoriju u Firenci uila klaVir (P. Scarpini), studij pjevanja zavrila na Mu zikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani); na opernoj pozornici debitirala 1954 u Sarajevu kao Michaela (Bizet, Carmeri). Operna prvakinja kazalita Ivan Zajc u Rijeci, u svojoj je plod noj karijeri ostvarila niz zapa enih kreacija, posebno dram skog faha. K. Ko. JURINAC, Sena (Srebrenka), pjevaica, sopran (Tra vnik, 24. X 1921 ). Studij pje vanja zavrila na Muzikoj aka demiji u Zagrebu (M. Kostreni); na opernoj pozornici debi tirala 1942 u HNK kao Mimi (Puccini, La Boheme) i odmah 944 pj je Dravne opere u Beu. S. JURINAC kao Kompozitor u Umope- ri Arijadna na Naxosu R. letmca izvanrednih muzikih 1 a Straussa ngairana. Od 1944 prvakinja j D B U
LIT.: G. VPaldmann, Peter Jurgenson, MGG, VII, 1958.

(Split, oko 1590 Be?, oko Ojr! 1640). kolovao se najprije u Splitu, zatim na isusovakom univerzitetu u Grazu (1609 11), gdje je zavrio filozofiju. U meuvremenu bio je A. JUR JE VI , Posl an bi od B oga . . . u zbir c i Pisni . . ., Be 1635 tajnik biskupauBambergu, a onda jo dvije godine uio pravo u Beu. U Grazu je boravio kao stipendist cara Ferdinanda II; u dvorskim ispravama bio zapisivan kao Athanasius Georgiceus, Dalmata, kako se i sam potpisivao. Drugi autori, osobito u novije doba prevodili su njegovo latini-zirano ime kao Georgicevich, Grgievi, Georgijevi i si. Meutim, u svom pismu Dubrovakom senatu, upuenom 4 - X 1618 iz Bea (objavio ga P. Sager u zagrebakom Vjesniku, 28. XI 1971) on se potpisuje: Athanas Georgiceo alias JurievichDalmata, to nedvojbeno potvruje da je njegovo prezime Jurjevi, a ne Grgievi (od Gregorius). Zbog visoke naobrazbe i znanja slavenskih jezika Ferdinand ga uzima za savjetnika (consiliarius) i povjerava mu poslanike misije (npr. u Poljskoj, u Bosni i dr.), te ga zato kasnije nagrauje imanjem vara kraj Karlovca (1629). J. je ivio u Grazu, Beu i Rijeci, ali preteno u Zagrebu. Iako nije pripadao sveenikom staleu, on je izraziti predstavnik jezuitskih kulturnih nastojanja u naim krajevima u drugoj polovini XVI st. Napisao je nekoliko djela nabonog sadraja, od kojih su etiri na hrvatskom jeziku (akavsko -ikavsko narjeje) tiskana u Beu. Pisni su plod njegove muzike izobrazbe koju je primio u Grazu kao ak Ferdinandeuma. To je prva do danas poznata puka pjesmarica s notama na hrvatskom jeziku. Sastoji se od 12 pjesama za razne svetkovine u toku crkvene godine, a od tih je 5 marijanskih, to je karakteristino za razdoblje baroka. J. tei za pukim izrazom kako u pogledu teksta, koji je spjevao

pp

288

JURJEVI JUZELIUNAS
1946 angairan u Americi u trupi Ballet Theatre. Ostvario ljantnu karijeru zahvaljujui svojoj izvanrednoj scenskoj po neobino velikom skoku i muevnoj snazi. Od 1944 ama dravljanin. Njegove su najzapaenije uloge Oficir u La Gi parisienne; Bijeli plesa u L'etrange Farandole; Aleko; Gt (Adam); Romeo i Julija (Prokofjev) i dr. JUST, Vilim, kompozitor (Frankfurt na Odri, 19. XII 1 Slavonska Poega, 6. IV 1883). U Poegi osnovao Poeg, Liedertafel (od 1860 Poeko pjevako drutvo), a 1881 pjevs drutvo Vijenac, kojima je bio i zborovoda. Iako po roenju jemac, na programe je stavljao uvijek poneku ilirsku budn a njegove su kompozicije esto u duhu hrvatskih narodnih napji
DJELA: koranice za duhaki orkestar. Zborovi: Rua spava; Du. ljuti k nam dolazi; Po hrvatskoj gori; Stan pjesnikov; Ribar; Ljubav; Sirota Solopjesme: Kraljevi Marko; Jutro; Hrvatski barjak; Slavenska pje. Njoj kad ode; Sjeaj se mene i dr. Harmonizacije narodnih napjeva. LIT.: J. Kempf, Hrvatski glazbotvorac Vilim Just, Sv. C, 1927. K. K

prema liturgijskim predlocima, tako i u muzici koja je koncipi rana jednoglasno, s prizvucima plesnih elemenata. Kratki motivi esto slijede jedan za drugim kao sekvence, da bi se ponavljanjem zaustavili na konanoj kadenci ili refrenu. Oit je utjecaj i starocrkvenih tonaliteta. Pratnja se sastoji od orguljskog bassa con tinua koji je voen neovisno i slui samo kao harmonijska pod loga. Ne moe se prihvatiti pretpostavka J. Mantuanija da bi J. kao kompozitor bio uenik G. Valentinija. Prije e biti da su mu uzori bili Procopius od Templina ili Johannes Werlin (H. Federhofer).
DJELA: Od naslidovanya Isukarstova kgnighe cetvere, parvo po bogogliubnomu Tomi od Kempisa u latinski yazik sloxene, a sada po Atanasiu Georgiceu u gnegov yazik obrachiene i u pisni sastavgliene, 1629; Prilike i promisglienja arca clovicanskoga skupgliena i sloxena, 1633; Naslidovanyd duhovna u koiih se uzdarxi nain kako bi moga svaki dobar Kdrstjanin svaki dan i u koje vrieme Boga i stvorcza moliti, s inimi molitvami i pismi B. D. M. i ostalih svetih, a navlastito na poglavite blagdane duhovno i koristno sebe zabaviti, 1633; Pisni za naypoglaviliye, naysvetiye i nayveselye dni svega godischia sloxene: i kako se u organe s' yednim glasom mogu spivati, napravgliene. Po Atanasiu Georgiceu, 1635; rukopisna djela na talijanskom jeziku. LIT.: M. V. Batini, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JA, 1885. J. Mantuani, Hrvatska crkvena pjesmarica iz god. 1635, Sv. C, 1915, 4 6 (uz lanak obj. je svih 12 pjesama). M. Kombol, Povjest hrvat ske knj'evnosti do preporoda, Zagreb 194 5. H. Federhofer, Athanasius Georgiceus, MGG, IV, 1955. A. Vi.

JUROVSKI, Vladimir Mihajlovi, sovjetski kompozitor (Taraa, Ukrajina, 20. III 1915 ). Studij kompozicije zavrio 1938 na Konzervatoriju u Moskvi (N. Mjaskovski).
DJELA. ORK ESTRALN A. etiri simfo nije : I, 1934; II, za gudak i orkestar, 1955; III, 1956 i IV, OmejiAo, 1963; 9 simfonijskih pjesama (Kpacmn n/ioufadb, 1963); koncert za klavir, 1940; koncert za violonelo, 1965; Ulecmeue naMnmu Jlenuna, 1935; MOCKOBCKUU Kapnaean, 1936; 3 simfonijske balade 0 V. I. Lenjinu, 1953; TepounecKan nosMa 1958; Eezenun Fpande 1960; CUM$. noBecnib naMnmu A. TI. T4exom, 1961; PyccKUe xydootcHUKu, 1961; 3 uvertire; 6 suita; divertimento, 1947. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta, 1934 i 1948 i dr. DRAMSKA : opera JXyMa npo Onauaca, 1939. Baleti :Aabie napyca, 1942; Hynna, 1948: IJod HB6OM Hmanuu, 1952; Ueped pacceemOM, 1964 i 3oAOmaH anmujiona, 1965. Filmska i scenska muzika. VOKALNA: oratorij Tlodeui napoda, 1950. Poeme: Omejino za recitatora, zbor i orkestar, 1959 i FepoungCKan nO3Ma za recitatora, violonelo, klavir i orkestar, 1959. Kantate: IJecHb o sepoe, 1949; lOuocmb, 1951; 3on, 1952 i dr. Solo-pjesme.

JUSTINIANA -> Giustiniana JUSUPOV, Niko laj Borisovi, knez, ruski muziki p i kompozitor (Petrograd, 1831 Baden-Baden, 31. VII i8< Uenik A. Vieuxtempsa. Muziki mecena. Posjedovao kvalit orkestar.
DJELA. KOMPOZICIJE: simfonija sa solo-violinom; Concerto symphor, za violinu i orkestar. Djela za violinu i klavir. Balet d'Espagne (Gonz de Cordova). SPISI: Luthomonographie, historique et raisonnee, 1856; stoire de la musique en Russie. Premiere partie: Musiaue sacree suivie d'une c de morceaux de chante d'Eglise, 1862.

JUROVSKtf, irnon, slovaki kompozitor (Ul'manka, Ban ska Bvstrica, 8. II 1912 Prag, 8. XI 1963). Studirao na Muzikoj akademiji u Bratislavi kod A. Movzesa (kompozicija) i J. Vincoureka (dirigiranje). Usavravao se u Beu kod J. Marxa. Od 1940 urednik i 194851 predstojnik muzikog odjela ehoslovakog radija u Bratislavi; od 1951 vodio muziki odjel Povjerenitva za kolstvo i prosvjetu i od 1956 bio direktor Opere u Bratislavi. U kompoziciji prvenstveno lirik, sklon bogato razvijenoj melodici 1 improvizaciji. Inspirirao se slovakom narodnom muzikom, ali je nikad nije citirao niti oponaao.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, za klavir i gudae, 1950 i II, s orguljama, 1962; simfonijska pjesma Zaatd cesta, 1948; koncert za violonelo, 1953; Concertino za klavir i gudae, 1962; simfonijski scherzo, 1941; Radostne suenie scherzo za veliki orkestar, 1949; 2 suite: I, Pastordlna, 1939 i II, za mali orkestar, 1944; serenada za gudaki orkestar, 1940. KOMORNA : gudaki trio u d -molu, 1948; Melodie a dialogy za gudaki kvartet. 1944; Va~ ridcie na Vudovu piesen za duhaki kvintet, 1948; Romanca za violinu i klavir. Suita i Nocturno za klavir. DRAMSKA: opera Abelove keri, 1961. Baleti: Beckov, 195657 i Rytierska balada, 1960. Scenska muzika za vie drama. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Hymnus prdce, 1949; Kantdta Gottzcaldovi, 1950; Slovensko i Sumi hora vodnd, 1960; Plesne o novem ivote za mjeoviti zbor i orkestar, 1954; Tri uspdvanky za sopran, gudaki orkestar, klavir i harfu, 1947; ciklus pjesama Mukdt za sopran i klavir, 1946 (prer. sa orkestrom, 1947) i dr. OBRADBE: fantazija na slovake naro dne napjeve V spevavej doline za sole, enski zbor i orkestar, 1939; Slov. narodne piesne za solo, zbor i veliki orkestar, 1941; Piesne o vine za tenor i orkestar, 1944; Piesne Zdhordck$ch mld-dencov za solo glas, muki zbor i orkestar, 1950 i dr. Kritike i osvrti u aso pisima Elan i Kultura. LIT.: J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. E. Zavarsky, Suasna slovenska hudba, Bratislava 1947. Z. Novdek, Suasna slovenska hudobna tvorba, Bratislava 1955. Z. Bokesovd, imon Jurovskv Profil skladatel'a, Bratislava 1955. E. Zavarsky, imon Jurovskv, MGG, VII, 1958. M. Filip, Filmova hudba . J., Slovenska hudba, 1958. Z. Novdek, umi hora rodna, ibid., 1959. Isti, K 50- inam . Jurovskeho, ibid., 1962. A. Aichovd, ivotne jubileum . Juro vskeho, Hudebni rozhledv, 1962.

JUVANEC, 1. Ferdo st., kompozitor (Sv. Vid nad Cerkn 3. IV 1872 Ljubljana, 25. VI 1941). Uitelj u Cerknici 1 Rakeka i u Postojni, kasnije slubovao u prosvjetnom odjelu likog upanstva u Ljubljani. Muziku uio kod A. Nedveda i Gerbia. Komponirati poeo rano, pisao je muke, enske i n ovite zborove, solo-pjesme i muziku za igrokaze. Neki njeg zborovi izvode se jo i danas (Slovenska zemlja, Spomin na zin veer); kompozicije mu se odlikuju izrazitom melodikom i o: ajnou. Djelovao je i kao zborovoda, medu ostalima vodio Uiteljski meani pevski zbor.
LIT.: A. Groebming, Ferdinand Juv anec, Uiteljski tovari, 1922,15, Slovenski biografski leksikon, III, 1928. D. Co

2. Ferdo ml., kompozitor (Ljubljana, 18. XII 1908 Sin Ferda st.; studirao na Konzervatoriju u Ljubljani. Od i< profesor u Novom Mestu, Ljubljani, Ptuju i Mariboru; od i< lan orkestra Slovenske filharmonije u Ljubljani; sada u mirovi
DJELA. ORKESTRALNA: List v album za gudaki orkestar; Pastor, preludij za gudaki orkestar, klavir i flautu; Tragini intermezzo za kom< orkestar; suita za gudae i harfu; Tri skladbe za gudaki orkestar; Humore za gudae i klavir. KOMORNA. Za violu i klavir: Nocturno; Fantazi, Mala suita. Za violonelo i klavir: Romantini intermezzo; Legenda; Capric> Allegro con brio i Adagio lirico; Pet fragmentov za rog i klavir; Dvoglasneinven za flautu i klavir; suita za flautu i violu; trio za flautu, violu i violonelo; aki trio; gudaki kvintet. VOKALNA. Za glas i gudaki kvartet: ^ pesmi; Senca oran&ne vejice i Iz kitajske lirike; Kri za sopran, violonelo i kla' D. Co.

JUSKEVI, Igor, ruski plesa (Moskva, 1912 ). Poslije Prvoga svjetskog rata doao u Jugoslaviju; u Beogradu studirao kemiju, a bavio se intenzivno atletikom. Klasini balet poeo uiti tek 1932 u Parizu kod O. Preobraensk e. Debitirao na baletnoj sceni u trupi Opera Russe de Pari, a zatim nastupao u trupama B. Nizinske i Ballet Woizikowsky. Sa Ballet Russe de Monte-Carlo gostovao 1939 u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata od

JUYOL, Suzanne, francuska pjevaica, sopran (Pariz, 1. 1920 ). Studij zavrila na Konzervatoriju u Parizu i tamo 19 na Opera comigue debitirala kao Margared (Lalo, Le Roi d'y Od 1945 lanica parike Opere, s velikim je uspjehom gostov u Njemakoj, panjolskoj, Belgiji, vicarskoj i drugim evropsk zemljama. Jedna od najveih suvremenih francuskih dramsl sopranistica. Najprije nedostina kao Ariadna (Dukas), Charlo (Massenet, Werther), Carmen (Bizet) i Tosca (Puccini), preuzi je kasnije Wagnerov repertoar: Izolda (Tristan i Izolda), Kund (Parsifal), Briinnhilde (Prsten Nibelunga) i dr. JUZELIUNAS, Julius Alexandro, litavski kompozit (eimelis, 20. II 1916 ). Studirao na konzervatorijima u Ka nasu i Lenjingradu. Od 1952 profesor je kompozicije na Konzer\ toriju u Vilniusu. Njegovi su uenici V. A. Lauruas, J. Bainsk; A. Rekaius, V. Kairiuktis, V. Jurgutis, T. Makainas i L. Poi laitis.

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, 1948; II, 1951 i III, solistu, zbor i orkestar, 1965; Herojska poema, 1950; Afrikietiki eskizai, I9f Passacaglia-poema, 1962; koncert za tenor i orkestar, 1955; Poema-konc za gudaki orkestar, 1961; koncert za orgulje, violinu i gudaki orkestar, 1965. Kompozicije za komorne sastave (gudaki kvartet) i za klavir (sonata). Op< Sukileliai, 1960 i Avarie, 1968. Balet Ant marili kranto, 1953. VOKALN. simfonijska pjesma Pelenu lopine, 1963; zborovi; solo-pjesme. Obrad narodnih napjeva.

KAAN, Jindich z Albstfi, eki pijanist, kompozitor i pedagog (Tarnopol, Galicija, 29. V 1852 Roudna, Tabor, 7. III 1 926). Uenik V. Blodeka i F. Z. Skuherskog u Pragu. Kao koncertni pijanist nastupao u mnogim evropskim zemljama; 1884 sa A. Dvofakom putovao u London; od 1889 profesor klavira na prakom Konzervatoriju (190718 direktor).
DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nijska pjes ma Sakunta la, 1877 ; 2 koncerta za klavir, op. 1 i 37; suita, 1891; Jarni eklogy. KOMORNA: 2 klavirska trija, op. 2 i 29; 2 sonate za violinu i klavir, op. 4 i 5; sonata za violon elo i klavir op. 9 i dr. Brojne kompozicije za klavir (3 balade op. 19; 30 etida op. 38). Sonata za orgulje op. 17. DRAMSKA: opere Na itteku, 1895 i Germinal, 1908. Melodrame Pevec i Totnan a lesni panna. Balet Bajaja, 1889. Pantomima Olitn, 1903. Solo-pjesme. Preradbe i obradbe za klavir djela Bacha, Schuberta, Mendelssohna, Gounoda, Smetane i dr. LIT.: L. Vrkoova - tepdnkova, Jindfich Kaan, Praha 1960.

KABALEVSKI, Dmitrij Borisovi, sovjetski kompozitor (Petrograd, 30. XII 1904 ). God. 1919 upisao se u muziku ko lu Skrjabin u Moskvi, gdje je zavrio klavir 1925, uei istodobno kompoziciju kod G. Catoirea. Studij je nastavio 1925 na Moskovskom konzervatoriju kao uenik A. Goljdenvejzera iz klavira (diplomirao 1930) i N. Mjaskovskog iz kompozicije (diplomirao 1930). Ve je tada predavao klavir na koli Skrjabin. God. 1932 postao je docent za kompoziciju Konzervatorija u Moskvi (1939 profesor). Bavio se muzikom publicistikom i kritikom; 194046 bio je urednik asopisa i zbornika CoeemcKan My3bma. U traganju za vlastitim izrazom K. je proao kroz utjecaje Musorgskog, Borodina i ajkovskog. Izradio je postepeno svoj umjetniki jezik, svje, mnogostran, ali u sutini jednostavan, bez ulaenja u zakuaste formalne i sadrajne probleme. Budno pratei presudna zbi vanja svog vremena i svoje zemlje on ih esto uzima za teme svojih scenskih i vokalnih djela. Njegovi radovi govore o revolucionarnoj borbi sovjetskog naroda, o prosjenom, jedinstvenom sovjetskom ovjeku, heroju Domovinskog rata, o sovjetskoj omladini. Njoj je namijenio nekoliko znaajnih instrumentalnih kompozicija (violinski koncert, koncert za violonelo, trei klavirski koncert, brojna druga klavirska djela). Opera Kabaljevskog Kona BproubOH jedno je od najuspjelijih ostvarenja suvremene sovjetske opere. U tom djelu, napisanom prema romanu R. Rollanda, naslovni D. B. KABALEVSKI junak, uoavajui nepravednosti drutvenog ureenja, optimistiki vedro prolazi kroz ivot i razbija zapreke koje mu prijee put do sree.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I (sa zborom), u cis -mo lu op. 18, 1932; II, u c-molu op. 19, 1934; I II (sa zborom), PeKsueM naMmnu B.II. fleuUHG u b-molu op. 22, 1933 i IV, 1956. Tri koncerta za klavir: I, u a-molu op. 9, 1929; II) u g-molu op. 23, 1936 i III,D-duru op. 50,1952. Koncert za violinu u C-duru op. 48, 1949; 2 koncerta za violonelo: I, u g -molu op. 49, 1949 i II, 1964; suita KoMeduanmu za mali orkestar, 1940; suita iz opere Kona Epwnbon 1941; suita za jazz-orkestar, 1940. Dva gudaka kvarteta: u a -molu op. 8, 1928 i u g-molu op. 44, 1945. KLAVIRSKA. Tri sonate: op. 6, 1927; op. 45, 1945 i op. 46, 1946. Dvije sonatine, 1930 i 1933; preludij i fuga, 1966; vie zbirki preludija; 30 demcKux ttbec, 193738. DRAMSKA. Opere: Kona

EpKHbOH (prema R. Rollandu), 1938; B ozne (Flod MOCKSO O), 1943; CeMbx Tapaca, 1950 i HuKuma BepmunuH, 1955. Balet 3o/iombie Kojiocbn, 1940. Scenska muzika za vie kazalinih djela i radio -drama. Opereta Berna noe'm, 1957. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Flojua 6opb6u, 1930; Poduua ae/iu-nan, 1942; Hapodnbie Mcmumejiu, 1942; PensueM, 1963; O podHou 3eM/ie, 1966 i JlenuHJjbi, 1967. Borbene i masovne pjesme; solo-pjesme. Transkripcije djela J. S. Bacha, M. P. Musorgskog i N. Mjaskovskog. SPISI: H. P. MHCKO8CKUU, 1951; PuMcnuu-KopccKoe u ModeprtujM, 1953; E. B. Acaifibes (Hwpb Fnedoe), 1954; lanci u asopisu CoeemcKan My3biKa. LIT.: G. Abraham, Dmitrv Kabalevsky, Eight sovjet composers, London 1943. IO. Kendbiiu, Ha nyTH onepHoro peaJiH3iwa, CoBeTCKan My3tiKa, 1951, 3. A. nojiRKoea, Onepa KaSajieBCKoro CeMtH Tapaca, MocKBa 1953. JI. JJanuneeuH, JIMHTPHU Ka6aJieBCKiiH, CoBeTCKan My3bri<a, 1954, 12. Isti, ^IMHTPHH KaSajieBCKHH, MocKBa, 1954. E. fpomeea, ,H,. Ka6ajieBCKHH, MocKBa 1956. B. S. Steinpress i G. Waldmann, Dmitrij Borissovvitsch Kabalewski, MGG, VII, 1958. F. JX. A6paMoecKuu, Ka6aJieBCKHH, MocKBa 1960. f. K. A6paMoecnuu, cf>opTenHaHHbie cOHaTbt, MocKBa 1962. JI. Hauujiesuv, TBOP^CCTBO JX. B. Ka6ajieBCKOro, MocKBa 1963. JI. JJapaeaH, KnHOMy3t.iKa JX. Ka6aneBCKoro, MocKBa 1965. J. As.

KABALIN, Fedor, dirigent i kompozitor fZagreb, 12. VII 1920 ). Studij dirigiranja zapoet na muzikim akademijama u Zagrebu i Beogradu zavrio 1944 na Muzikoj akademiji u Beu; iz kompozicije diplomirao 1954 na Eastman School oj Music u Rochesteru. U dirigiranju se usavravao kod C. Kraussa i H. Swarowskog u Salzburgu te kod W. Steinberga u Pittsburgu (SAD). Krae djelovao kao operni dirigent u Chicagu i San Franciscu (195960), gdje je uz to do 1961 bio dirigent i proelnik teoretskog odjela na Music and Arts Institute; kasnije docent i direktor opernog studija na State Collegeu u Indiani (Pennsvlvania), pa dirigent Simfonijskog orkestra u Midlandu (Michigan) i kompozitor na Delta Collegeu. Bavi se i muzikom publicisti kom. U poetku pod utjecajem folklora, K. kasnije prihvaa asimetrinost i promjenljivu ritmiku. Iako u svojim kompozicijama odaje afinitet prema suvremenim umjetnikim pravcima, on ne prelazi granice tradiciononalnog nasljea.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto da camera za flautu i guda e, 1962; Zidanje Skadra, 1949; serenada, 1951; Reflections, 1952; A Cronide of Discovery and Conquest, 1953; Symphonic Torso, 1953; Invocation and Thanksgiving, 1961. KOMORNA: Poem and Rhymes za klavirski trio, 1958; Divertimento za duha ki septet, 1949. KLAVIRSKA: sonata, 1944; 2 sonatine, 1944; tokata, 1942. DRAMSKA: komorna opera A Fable, 1954; filmska muzika (El pao maldito Ukleti klanac). Zborovi (Cantos anejos) ; solo-pjesme. Kritike i lanci. V. Man.

KABASTA, Oswald, austrijski dirigent (Mistelbach, 29. XII 1896 Kufstein, 6. II 1946). Uio na Muzikoj akademiji u Beu. Od 1924 dirigent u Wiener Neustadtu i Badenu, od 1926 u Grazu; kasnije dirigent bekog Drutva prijatelj'a muzike. U Beu je od 1931 bio i nastavnik dirigiranja na Muzikoj aka demiji; uz to je reorganizirao muziki odjel radio -stanice; 1938 postao dirigent Munchenske filharmonije. S bekim radio -orkestrom gostovao po svim veim evropskim gradovima i u Engleskoj. Kabastine sklonosti prema muzici romantike najsnanije su se manifestirale u interpretaciji simfonija A. Brucknera, J. Brahmsa i F. Schmidta.
Kabasta, Muica, 1956. W. Zentner, Osvvald LIT.: .J. Herrmann, O. Kabasta, MGG, VII, 1958.

KABELA, Miloslav, eki kompozitor (Prag, 1. VIII 1908 ). U Pragu studirao najprije tehniku, zatim na Konzervatoriju kompoziciju (K. B. Jirak), dirigiranje (P. Dedeek) i klavir. God. 1933 41 muziki referent i dirigent radio -stanice u Pragu. Za nacistike okupacije djelovao pod pseudonimom Jaromir Blaha. God. 194554 ponovo dirigent na radiju. U njegovim kompozicijama, koje se odlikuju originalnom melodij-

MUZ. E., II, 19

290

KABELA KADENCA
KADENCA (od lat. cadere pasti, zakljuiti; engl. i fn caence, njem. Kadenz, tal. cadenza). i. melodijski i harmor. pomak kojim zavrava neka kompozicija, ili njen odlomak, pojedina muzi ka misao. Sam izraz k. u znaenju zakljui uveli su u muziku terminologiju talijanski teoretiari XVI (P. Aron, G. Zarlino i dr.), a u srednjovjekovnim i renesans teoretskim djelima zavrne su se formule nazivale - claus conclusio, fini, terminatio itd. Kako se zavreci u srednjovjeko^ i renesansnoj muzici temelje na primarno horizontalnom, m dijskom postupku, to se i u novijoj literaturi oni redovito ozna pojmom klausula dok se izraz k. u uem smislu odnosi na ve kalni, harmonijski, odnosno akordiki koncipirani zavretal U razdoblju rane vieglasne muzike (IXXIV st.) harmo je potpuno podreena kontrapunktu, pa se i kadence izvode pr< naelima i pravilima melodijskog kretanja glasova. Postep pomak s pretposljednjega na posljednji ton u svim glasovi to je opa karakteristika prvih kadenca. Najvanija medu nj: bila je clausula vera (ili clausula perfecta), gdje tenor, tj. glas 1 izvodi cantus firmus, dolazi silaznim pomakom, a glas koji izv kontrapunkt, uzlaznim pomakom na finalni ton pojedinog i dua, tako da oba glasa tvore na kraju interval oktave ili pri (primjer i). K. na nekom drugom tonu (a ne na finalnom) z\ se clausula ficta, clausula subsidiaria ili clausula imperfecta; i u kojoj cantus firmus i kontrapunkt ne tvore na kraju oktavu primu, nego neki drugi interval, zvala se clausula ficta ili claus irregularis. Petnaesto st. donosi troglasni zavretak; kontrate tu skae za oktavu navie, na kvintu zavrnog akorda, pa rasi zavrna formula slina kasnijoj autentinoj kadenci (primjer j
a)
A

skom invencijom, saetom formom i dramatskom snagom, zapaa se utjecaj L. Janaeka i V. Novaka.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfo nija: I, za gudae i udaraljke, 1942; II, 1947; III, za orgulje, duhae i timpane, 1957; IV, za komorni orkestar, 1958; V, Dramatica (sa sopranskom dionicom bez teksta), 1960; VI, Concertante za klarinet i orkestar, 19 1; VII (s recitatorom), 1968, i VIII Antiphonien, 1970. Simfonijeta, 1931; fantazija za klavir i orkestar, 1934; 2 uvertire, 1940 i 1947; suita Delem za mali orkestar, 1956; passacaglia Mysterium asu, 1956; Hamletovska improvizace, 1963. KOMORNA: duha ki sekstet, 1940; 8 invencija za udaraljke; Sonata quasi Ballata za violinu i klavir, 1956; sonatina za rog i klavir, 1936; sonatina za obou i klavir, 1955; suita za saksofon i klavir, 1959. KLAVIRSKA: passacaglia, 1937; suita, 1939; 8 preludija, 1956; suita za klavir etvororuno, 1962. Djela za orgulje. Scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Mala vdnoni kantdta, 1939 i Neustupujte za muki zbor, duhae i uda raljke, 1939; Moravske ukole'bavky za sopran i komorni orkestar, 1951; 6 mukih zborova uz orkestar, 1942; 6 Ukole'bavky za enski zbor i komorni orkestar, 1956; solo-pjesme. LIT.: J. Buga, Miloslav Kabela, MGG, VII, 1958.

KABILJO, Alfi, kompozitor i araner (Zagreb, 22. XII 1935 ). U Zagrebu zavrio muziku kolu Vatroslav Lisinski (1958) i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Kompozitor zabavnih melodija, ansona, lake orkestralne, scenske i filmske muzike, posebno se istakao na podruju vedrog muzikog kazalita (mu sical Jalta, Jalta). Producent gramofonskih ploa, 1965 djelovao kao araner u Parizu. Stv aralac bogate melodijske invencije, osvojio je velik broj nagrada na festivalima zabavne muzike u zemlji i inozemstvu; snimio i brojne gramofonske ploe.
DJELA. LAKA ORKESTRALNA: Helium, 1965; Bolero, 1965; Makedo, 1967. DRAMSKA: muzika komedija Velika trka, 1969; musicali Porodimo stablo, 1970; Dramolet po Ciribilijit, 1971 i Jalta, Jalta (tekst Milan Grgi), 1971 (Zagreb, 7. I 1972). Filmska muzika: Putovanje na mjesto nesree, 1970; Prvi valcer, 1971; Ave Maria, 1971; Mora, 1971; Poslije podne jednog fazana, 1972; Kui, stari moj, 1973. Scenska muzika za kazaline i televizijske drame. VOKALNA. Masovne pjesme: Stopama heroja; U slavu ustanka; U zemlji bratstva; U nove zore; Nek pjesma nas vodi; Straari mira. Zabavne melodije; ansone i dr. LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Za greb 1966. M. Maz.

b) , ,. cantus firmus

KABUKI, japanski teatar koji se razvio iz plesova hramske plesaice Izumo No Okuni (1603). Za razliku od starijega kaza lita No, privilegirane umjetnosti dvora i plemstva, k. je puko kazalite. Suprotno Nou, u kabukiju su nastupale i ene, sve dok poslije zabrane zajednikog nastupanja (1628) nisu i enske uloge preuzeli mukarci; to se ve i ranije prakticiralo u Vakau-kabukiju (Kabuki mladia). Umjesto maska to ih glumci kazalita No stavljaju pred lice, u kabukiju se maska stvara samo minkom. Kazalini instrumentalni sastav razlikuje se prema vrsti muzike koja se izvodi. Ponekad je prisutan samo amizen kao pratnja pjevanju recitatora; esto se uz sastav uobiajen u Nou, flautu i 3 bubnja, pojavljuje amizen, kokju, 0 taiko (veliki bubanj), rin (zvono budistikih hramova), dora (gong) i inbari (timpani); u nekim djelima sudjeluje vie od 30 muziara. Tradicija kabukija iva je i danas; svoj definitivni oblik k. je dobio jo 1670. Velike su linosti u historiji kabukija glumci Sakata Tojuro (16451709) i Iikava Danjuro I (16601708), a njegovi najznatniji pjesnici ikamacu Monzaemon (1653 1724) i Takeda Izumo (1691 1756). Potkraj XIX st. pojavilo se kazalite inkabuki, koje je odbacilo strogi stil. ( -> Japanska muzika.)
LIT.: A. C. Scott, The Kabuki Theatre of Japan, London 1955 - E. Ernst, The Kabuki Theatre, ibid., 1956. B. A.

cantus firmus

Autentina kadenca, tj. k. sa trozvukom petoga stupnja 1 pretposljednjim, a sa trozvukom prvoga stupnja kao posljednj akordom, i plagalna k., koja se od autentine razlikuje u to to je pretposljednji akord trozvuk etvrtoga stupnja, pojavlji se oko 1450. Zavrni je akord u obje te kadence, sve do XVI redovito jo uvijek nepotpuni trozvuk (prima-kvinta-oktava) U XVI st. autentina je k. esto ukraena zaostajalicom (j mjer 3a), a u XVII st. anticipacijom (primjer 3b).
a) j b)

==
ACorelli: II sonata j

KAEROVSKI (Kaerovsky), Bogomir, violonelist i kompozitor ekoga podrijetla (Litomil, 7. IX 1873 Zagreb, 10. II 1945). Svrio uiteljsku kolu u Petrinji, a 1896 muziku kolu Glazbenog zavoda u Zagrebu. God. 1898 1916 nastavnik na Uiteljskoj koli u Sarajevu, gdje je sudjelovao na svim podrujima javnog i privatnog muzikog ivota; 191726 predavao na Uiteljskoj koli u Zagrebu.

Nisu bili rijetki ni sluajevi istodobne upotrebe anticipaciji zaostajalice u dva gornja glasa, pa je nastajala otra disonant kombinacija:

jj=P

DJELA: vie klavirskih kompozicija. Solo-pjesme salonskog karaktera. Vie crkvenih kompozicija. Njegove zbirke bosanskih sevdalinki uz pratnju klavira izdao J. Studnika u Sarajevu. LIT.: F. Kuh a, Bogomir Kaerovskv i njegove sevdalinke, Banovac, 1907, 42 i Obzor 1907, 159. M. Poz.

DJELA. SPISI: M. Le Maistre, 1862; Der neu aufgefunene Luthercoiex vom Jahre 1530, 1871; Die deutsche zueltliche Liedmeise in ihrem Verhaltnisse zu dem mehrstimmigen Tonsatze, 1874; Die 25 jahrige Wirksamkeit des Grossherzoglichen Schlosschores in Schzverin, 1880; H. Isaak, 1881; J. Keuchenthal. 1882; D. Koler, 1882; Entgegnung in Sachen der Musikgeschichte von Ambros, 1883; Die dlteren Musikalien der Stadt Freiberg in Sachsen (sa R. Kadeom), 1888; Die dltere Passionskomposition bis zum Jahre 1631, 1893; tematski katalog Die Musikaliensammlung des Grossherzoglichen Mecklenburg-Schzueriner Fiirstenhauses aus den letzen zzoei Jahrhunderten (2 sv.), 1893 (dodatak 1899). Izdao zbirke protestantskih crkvenih pjesama. Objavio Wittenbergisch Gesangbiichlein von 1524 J. Walthera, 1878 i zbirku starih pasija nastalih prije H. Schiitza (4 sv.), 1891 93. Redigirao petu knjigu (notni primjeri) Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, 1882 i priredio II izd. tree knjige, 1893. LIT.: R. Schaal, Otto Kade, MGG, VII, 1958.

KADE, Otto, njemaki muzikolog (Dresden, 6. V 1819 Doberan kraj Rostocka, 19. VII 1900). Do 1860 djelovao u Dresdenu, gdje je 1848 osnovao Cecilijansko drutvo za gajenje starije crkvene muzike. Od 1860 u Schwerinu muziki direktor i diri gent zbora. K. je bio izvrstan poznavalac starije protestantske crkvene muzike, osobito iz XVI st.

Usporedno s postepenim utvrivanjem tonaliteta dura i mi raste sve vie vanost trozvuka prvoga, etvrtog i petog stupi ljestvice, pa prema tome i vanost autentine i plagalne kaden u kojima se ta tri trozvuka i pojavljuju. Budui da oni poste glavnim nosiocima tonaliteta, jasno je da i kadence, u kojir oni nastupaju, vrlo uvjerljivo potvruju tonalitet. Osobito uspj no vri tu ulogu autentina k., jer njen pretposljednji ako sadrava vodicu koja prirodno vodi u toniku, tj. u centar ton liteta. Stoga autentina k. postaje najeom zakljunom fc mulom do kraja itavoga razdoblja dura i mola, dakle do kr XIX st. I autentina i plagalna k. javljaju se u tom razdoblju, mnogobrojnim varijantama: '
5 a) autentina kadenca E.Grieg-. Albumblad iz Op.'

KADENCA
b) plagalna kadenca R.Wagner:Tristan i Izolda

291

Zbor

> _ _ __ fi

D. M i I h a LJ d: L'Enlevement d1 Europe ^- - ^. >

Harmonijski razvoj od kraja XIX st. donosi opet nove oblike kadenca. U impresionistikoj muzici esto se u ulozi zavrnih akorda pojavljuju sklopovi koji bi se po principima klasine harmonije smatrali disonantnima, dakle akordima koje treba razrijeiti u konsonancu. Takvi akordi djeluju ovdje, meutim, samo svojom zvunom bojom; oni uope ne trae rjeenja:
M. Ravel; Les grands vents venus d'outre mer

Orkestar

I. Stravinski- Petruka

| S
W-|

" * -S---

4
Kadence klasinoga harmonijskog sistema detaljno su prou ene i klasificirane u muziicoj teoriji. Prema toj klasifikaciji autentina i plagalna k. su savrene, ako im se oba akorda nalaze u temeljnom obliku, te ako posljednji, dakle toniki akord, ima
a) b) A.N.Skrjabin: V! sonata za klavir

Disonantni zavrni akordi ne susreu se samo kod impresioni sta; kod mnogih kompozitora, razlinih umjetniko -stilistikih orijentacija, oni postaju pravilom (-> Konsonanca i disonanca):

Modalno obojene kadence, kakve su ve uveli neki nacionalno usmjereni kompozitori XIX st. (primjer 8), ule su i u harmo A. Dvorak-. V simfonija

u najgornjem glasu toniku (primjer u). U autentine kadence ubraja se i sloena ili mjeovita kadenca koju ini slijed svih triju harmonijskih funkcija u poretku: SDT (primjer 12). U sloenoj kadenci dominantnome trozvuku esto prethodi tzv. kadencirajui kvartsekstakord, tj. kvartsekstakord kao zaostajalica (primjer 13). Nesavrene kadence razlikuju se od savrenih po tome, to
12

4 A
^

i A

A A

'H f
nijski rjenik autora XX st., koji se oslanjaju na muziki folklor (primjer 9a), kao i onih autora koji oivljavaju harmonijske po stupke predbarokne polifonike muzike (primjer 9b). I bitonalni
B.Bartok'. Trei koncert za klavir i orkestar a) >. Klavir /U u ..Tini 13

AA

AA
6
5 S

AA
6
"t D-

Orkestar

kod njih toniki akord ima u najgornjem glasu tercu ili kvintu umjesto oktave (primjer 14). Nesavrenima se nazivaju i kadence

Y-\\ "

Ar^'
RHindernith: Sonata za klavir

------

\|,/ <l' ------ ] 1" u kojima se posljednji ili pretposljednji akord, ili oba, pojavljuju u nekom obratu. Takve nesavrene kadence nazivaju se, meu tim, esto i nepotpunima (primjer 15). Kadence sa zavrnim dominantnim ili subdominantnim trozvukom su polovine kadence (primjer 16). Poseban je sluaj tzv. frigijska kadenca: to je polovina k. u molu sa trozvukom petoga stupnja kao posljednjim,

i politonalni (primjer 10a), te pandijatonski postupci isto su se tako odrazili u zakljunim formulama suvremene muzike (pri mjer 10b).

292

KADENCA KADOSA
vrsnim ukrasima, isprva se nisu notama zapisivali nego impr zirali, a svrha im je bila, prvenstveno, da omogue izvodi solistu (tada je to bio vrlo esto sam autor djela) da pokae si tehniku i improvizatorsku vjetinu. U vokalnoj i instrumenta muzici XVI i XVII st. zavrne se formule ukrauju stereo nim koloraturama, pasaama, trilerima i si. Virtuozne impr zirane kadence bile su u XVIII st. redovita pojava u solojama talijanske opere. U instrumentalnoj muzici se iz -> peda tona na dominanti (A. Corelli) razvila kadenca solo-kono (G. Torelli, A. Vivaldi). Prethodili su joj i opseniji umec koncertima Torellija) zasnovani na neprestanom opetovanju, dnostavnih motiva ( esto razlomljeni trozvuci). U klasinom i romantikom solo -koncertu, k. se obino vlja na poetku zavrne kadence stavka (prvog ili posljedn ili obadvaju), poto je orkestar pripravio njen nastup dugo d nim tonikim kvartsekstakordom (u dominantnoj funkci ji). Fo je kadence slobodna. Tematski sadraj obraen je briljan esto se provode modulacije u daleke toralitete, a izbjegai se pomaci ili akordi koji imaju karakter zavretka ime se p ava uinak zaustrvljanja, odugovlaenja, svojstven koncer kadenci. Od druge polovine XVIII st. improviziranje ies iz prakse, pa poinje i pismeno fiksiranje koncertnih kadei Sastavljali su ih sami kompozitori (W. A. Mozart za neko koncerata, L. van Beethoven) ili veliki virtuozi (J. N. Humr I. Moscheles). S Beethovenovim klavirskim koncertom u duru (I stavak) k. postaje, umjesto umetka, integrirani dio k< pozicije.
LIT.: E. M. Lee, Cadences and Closes, Proceedings of the Royal Mu Association, 1904 05. A. Schering, Die freie Kadenz im Instrumentalkor des 18. Jahrhunderts, Kongress der Internationalen Musikgesellschaft, I 1906. H. Knb'dt, Zur Entwicklungsgeschichte der Kadenzen im Instrur talkonzert, SBIMG, 1913. H. J. Moser, Die harmonischen Funktionen ir tonalen Kadenz, ZFMW, 1918 19. A. Casella, L'Evoluzione della mi a traverso la storia della cadenza perfetta, London 1923. R. Tenschert, Kadenzbehandlung bei R. Strauss, ZFMW, 1925 26. C. Artotn, Cader pseudocadenzen, RMI, 1927. H. Neumann, Struktuikadenz bei Beetho Leipzig 1931. H. J. Moser, Das Schicksal der Penultima, PJB, 1935. Stockhausen, Die Kadenzen zu den Klavierkonzerten der Wiener Klasi (disertacija), Wien 1936. E. Ferand, Die Improvisation in der Musik, Zi 1938. M. E. Brockhoff, Die Kadenz bei Josquin, Kongress-Bericht, Uti 1952. A. Schmitz, Die Kadenz als Ornamentum musicae, Kongressber Bamberg 1953. J. Werner, The Mendelssohnian Cadence, The Musical mes, 1956. W. Pfannkuch, Kadenz und Klausel, MGG, VII, 1958. Schjelderup-Ebbe, PurcelFs Cadences, Oslo 1962. K. Stockhausen, Kadenzrh mik bei Mozart, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, IV, Mainz 19 B. A(

16

=8=

a sekstakordom etvrtoga stupnja kao pretposljednjim akordom (primjer 17 a). Naziv frigijska dobila je zbog toga to je ta k. zapravo samo potpuno harmonizirana varijanta stare zakljune formule (clausula vera) u frigijskom nainu (primjer 17 b). Varava kadenca
a) b)

17

cenfus ftrmus

(engl. interrupted cadence, franc. cadence rompue, njem. Trugschluss, tal. cadenza d'inganno) nastaje kad u zavrnoj harmonijskoj formuli iza dominantnog akorda dolazi umjesto oekivanoga toninog neki drugi trozvuk, veinom trozvuk estoga stupnja (primjer 18). Ako je, meutim, taj drugi akord neki

^ <b

te

KADENCIRAJUI KVARTSEKSTAKORD -> Kvartse, akord fto


0

alterirani ili uope dison antni akord, koji priprema modulaciju u kakav drugi tonalitet, kadence ovdje, u smislu zavrne formule, uope i nema. Stoga je najbolje sve takve sluajeve nazvati izbjegnutim kadencama (primjer 19). Kod svih je kadenca normalno da posljednji akord padn e na naglaenu dobu takta. Padne
b)
tj & ------------

^ R ------

0 ---------^ --------------

li posljednji akord na nenaglaenu dobu takta, takva se k. naziva enska k. ili enski zavretak; spomenuti, normalni zavretak naziva se mukom kadencom ili mukim zavretkom. enski zavreci rijetki su u klasinoj muzici; romantiki kompozitori, naprotiv, rado su ih upotrebljavali (primjer 20).
20
R.Schumanrv. Impromptu iz op.

KADOSA, P&l, madarski pijanist i kompozitor (Levice IX 1903 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpt klavir kod A. Szekelva, kompoziciju kod Z. Kodalva. God. 1 43 predavao na muzikoj koli Fodor, od 1945 profesor, za ef katedre za klavir na Muzikoj akademiji u Budimpeti 1957 lan ravnateljstva). God. 1928 utemeljio, s nekolicinom n dih, grupu Moderni madarski muziari koja se doskora spe s Drutvom za novu madarsku muziku i kao nacionalna sek IGNM (Internacionalnog drutva za novu muziku) propagi: modernu muziku. K. je bio vodea linost drutva. Kao pija: koncertirao po zemlji i inozemstvu. Njegov pijanistiki stil us reivali su, zbog snana udara, jasna fraziranja i iva ritmici pulsiranja, s Bartokovim. Jedna od najjaih linosti madarske muzike poslije Bart K. se u kompoziciji oslanja i na madarske i na evropske izvcOd madarskih elemenata u njegovim je djelima, posebice kla skim, osobito izraena ritmika komponenta, a o d evropske r zike jake su mu poticaje dali neoklasicizam i Nova objektivr dvadesetih godina (Stravinski, Hindemith). Na tim je osnova razvio linearno, kontrapunktiko muziko tkivo s karakteris nim saetim motivima i vrstom ritmikom; s vremenom je oito veu suzdranost izraaja, strogost u oblikovanju i sklonost roknim formama. Poslije Drugog svjetskog rata vie se posv< operi i vokalnoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, op. 33, 1942; II, Capr, op. 39, 1948; III, op. 50, 1957; IV, za gudae op. 53, 1959; V, op. 55, l< VI, 1966; VII, 1967 i VIII, 1968. Komorna simfonija za 13 instrumenata, 1 etiri koncerta za klavir: I, op. 15, 1931; II, Concertino op. 29, 1939; III, 47) T953 i IV op. 52, 1966. Dva koncerta za violinu op. 19, 1932 i op. 32, i( koncert za violu op. 27, 1937; koncert za gudaki kvartet i komorni orke op. 26, 1936; Divertimento op. 20a, 1934; Zenekari darab op. 28b, 1937; J lita op. 34, 1944; Gydszoda (Tubalica) op. 36a, 1945; uvertira Mdrcius 36b, Mezei csokor op. 42f, 1951; Pian e fone op. 59, 1962; 3 suite 1951, 1 i 1962; Serenada za 10 instrumenata, 1967. KOMORNA'. 2 gudaka op. 12, 1930 i op. 49b, 1954. Tri gudaka kvarteta: op. 22, 1935; op 25, 1 1 op. 52, 1958; klavirski trio op. 49d, 1958; duhaki kvintet op. 49a, l i 2 sonate za violinu i klavir op. 5, 1925 i op. 58, 1962; sonatina za violinu i kl: 1962; sonatina za violonelo i klavir, 1924; sonatina za flautu i klavir, 1; sonatina za violinu solo, 1923; sonatina za violonelo solo, 1924; Partita za linu i klavir, 1931; Magyar nepdalok za violinu i klavir, 1931; Improvizd

Terminologija za sve navedene vrste kadenca nije, na alost, ni u naem ni u stranim jezicima, jedinstvena, pa ne valja ni na zive upotrebljene u ovome lanku smatrati openito prihvae nima, N. D. 2. Od XVI st. nadalje kadencom se naziva (G. Bassani, 1585) i solistiki, instrumentalni ili vokalni odlomak, slobodnog, im provizacijskog i virtuoznog karaktera, umetnut redovito pri kraju kompozicije ili stavka. Takvi zavrni odlomci, popraeni razno -

KADOSA KAHN
za violonelo i klavir, 1957 i dr. KLAVIRSKA. etiri sonate: op. 7, 1926; op. 9, 1927; op. 13. 1930 i op. 54, 1959; 6 sonatina, 1927, 1931 (3 lake sonatine), 1935 i 1958; 4 suite, 1921 35; 7 bagatela, 1923; Toccatina, 1935; preludiji; 10 bagatela op. 51, 1957; etide; capriccia i dr. Sonata za 2 klavira op. 37, 1946; mala suita za klavir 4- runo. DRAMSKA: opere Az dllam is tevedhet (I drava moe biti u zabludi), 1947 i Huszti Kaland (Dogaaj u Husztu), 1951. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Nipdalhcmtdta za glas, violinu, violonelo i klarinet, 1938; De amore fatali, 1940; Terjed a feny, 1949; Sztdlin eskiije, 1950; Beke katondi, 1950 i Mdrcius fia, 1952; zborovi; solopjesme na stihove madarskih pjesnika. Studije i lanci u strunim aso pisima. LIT.; O. Gombosi, Modem Magvar Muzsikusok I bemutato estje, Cres cendo, 1928, br. 6 7. H. Strobel, Die IGNM sucht neue Talente, Melos, 1931, 7- 5- Veress, Paul Kadosa, Der Weihergarten, suplement Melosa, 1932. J. Marthy, Kadosa Pal narom kantataja, Uj Zenei Szemle. 1950, 3. A. Mihdly, Kadosa-Szabolcsi: Huszti Kaland, ibid. 1952, 2. J. S. Weissmann i F. Blume, Pal Kadosa, MGG, VII, 1958. F. Bonis, Kadosa Pal, Budapest 1965. I. A.

293

KAEGI, Werner, vicarski kompozitor (Uznach, St. Gallen, 17. VI 1926 ). Klavir, klarinet i kompoziciju uio privatno; kasnije se usavravao u Zurichu, Baselu, Heidelbergu, Salzburgu i Parizu; uitelji su mu bili medu ostalima L. Aubert i P. Hindemith. God. 1949 stekao doktorat filozofije s disertacijom o problemima strukture kod J. S. Bacha. Od 1953 djeluje u Zurichu.
DJELA. ORKESTRALNA: De Bach chumit za jazz i simfonijski orkestar, 1955; Nuit blanche, 1960; Suite de ballet, 1962; koncert za jazz-kvartet i gudae, 1961. KOMORNA: trio za klarinet, violu i klavir, 1943; 2 fuge za klarinet, engleski rog i fagot, 1952; sonata za klarinet i klavir, 1956; Miniaturen za obou, fagot i embalo, 1960; Les guatres solitudes za violone lo-solo, 1964; Mystic Puzzle za embalo i klavir, 1964; Mystic Puzzle II; Roulette za klarinet-solo, 1964; Thai Clarinet za magnetofonsku vrpcu i klarinet, 1970. Ariadne in Zu'rich za klavir 4-runo, 1957. ELEKTRONSKA: Suisse vigilanle, 1964; La porte noire, 1964; Edipses, 1964. VOKALNA: duhovna drama Kaedmon za zbor, recitatora i orkestar, 1955. Kantate: Horch, wie es die Nacht durchhallt, 1950; Gott, der Dreieinigkeit, 1956; Wenn der Holunder bliiht, 1958 i Voe tnagna ad Dominum damo (Psalam 141.), 1967. Mirades za sopran i 8 instrumenata, 1962. SPISI: Die simultane Denkzveise in J. S. Bachs Inventionen, Sinfonien und Fugen, 1952; Was ist elektronische Musik, 1967.

vokalna solista, govorni zbor i komorni ansambl, 1957 58; Transicion I za elektronske zvukove, 1958 59; Transicion II za klavir, udaraljke i dva magnetofona, 1958 59; Sur scene, komorno- muziki kazalini komad za recitatora, glumca, pjevaa i 3 instrumentalista, 1959 60; Sonant za gitaru, harfu, kontrabas i instrumente od koe, 1960; Heterophonie za orkestar, 1959 61; Improvisation ajoutee za orgulje, 1961 62; Antithese za elektronske i javne zvukove, 1962; 4 melodrame Phonophonie za 2 glasa i ostale zvune izvore, 196365; Match za 3 sviraa, 1964; Diaphonie za zbor, orkestar i projektore, 1964; scenska montaa teksta Tremens, 196365; Pas de cinq za 5 izvodilaca, 1965; Die Himmelsmechanik, kompozicija sa scenografijom, 1965; Camera obscura, kromatska igra za izvore svjetla s glumcima, 1965; Musik fur Renaissance-Instrumente za 23 sviraa, 1966; gudaki kvartet, 1967; Kommentar + Extempcre, razgovori sa sobom uz mimiku, 1966 67; Variationen za pjevae i glumce, 1967; Phantasie za orgulje s obligatnim instrumentima, 1967; Montage za razline izvore zvuka, 1967; Montage umjesto predstave, 1967; Halleluja za glasove, 1967 68; Der Schall za 5 sviraa, 1968; Omithologica multiplicata za egzotine i domae ptice, 1968; Synchronstudie za pjevae, umove i filmske projekcije, 1968; Ludmig van, Hommage a Beethoven za komorni orkestar, 1970; Klangzvehr za ophodni muziki ansambl, zbor koj i glumi i direktni televizijski prijenos, 1970; antio pera Staatstheater, 1971; Probe, pokuaj za improvizirani kolektiv, 1971; General Bass, 1971 72. Filmovi: Antithese, 1965; Match, 1965 66; Solo, 1967; Duo, 1968; Hallelujah, 1968; Ludviig van, 1969. Igrokazi: Ein Aufnahmezustand, 1969; Innen, 1970; Guten Morgenf, 1971. SPISI: Tcn-Cluster, Anschldge, Obergdnge, Die Reihe, V, 1959; Tramlation-Rotation, ibid., VII, 1960; Mote med en ny musikalisk tid. Kommentarer krir.g Transicin I och II, Nutida musik, IV, 1960 61; Om or ceh rb'st i Anagrama, ibid., V, 1961 62; Den instrumentala teatern, ibid. i u Dansk musiktidsskrift, 1962; Komposition Notation Interpretation, Notation Neuer Musik (red. E. Thomas), Mainz 1965; Fu'nf Antworten auf funf Fragen, Melos, 1966; Der Umzveg zur Hoheren SubFidalitdt, Interfunktionen, 1970, 4; Introduzione ad Ertvartung, Lo Spet-tatore musicale, 1971, 1. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Munchen 1966. J. Romano, PSLT., Kagel, Kropfl: tres revitalizadores de la muica argentina contem poranea, Sonda, 1967, 1. F. Rzezuski, Musikens inspiiation och dodlighet, Nutida musik, 1967 68. H. R. Zeller, Komposition gegen Komposition, Melos, 1968. L. Pinzauti, A Colloquio con Mauricio Kagel, Nuova Rivista musicale italiana, 1969. J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. D. Schnebel, Mauricio Kagel, Kbln 1970. H. Krellmann, Mauricio Kagel, SMZ, 1971. K. Ko.

KAFENDA, Frico, slovaki kompozitor, pijanist i pedagog (Moovce, 2. XI 1883 Bratislava, 3. IX 1963). Studirao 1901 06 na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmiiller, S. Krehl, A. Nikisch). Zborovoa u Zwickauu, Tilsitu, Bieltzu i Colmaru te 190809 na Opernoj koli u Berlinu. God. 1913 osnovao u Dresdenu vlastitu muziku kolu. Za rata zatvoren, od 1920 profesor i 1922 48 direktor Konzervatorija u Bratislavi, zatim do 1953 profesor klavira na bratislavskoj Akademiji za muziku umjetnost. Odgojio niz istaknutih pijanista i kompozitora, od kojih je najpoznatiji E. Suchori. Kafendine kompozicije stilski se oslanjaju na kasnu njemaku romantiku, ali se u njima oituje i utjecaj slovake narodne pjesme.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet, 1916; sonata za violonelo i klavir, 1905; sonata za violinu i klavir, 1917. KLAVIRSKA : Klavirna suita v starom slohu, 1904; 3 klavirske kompozicime, 1954; varijacije i fuga za klavir, 1958. Zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. LIT.: J. Andrii, Slovaka glazba, Zagreb 1944. M. Palovik, Frico Kafenda, Bratislava 1957. E. Zavarsky, Frico Kafenda, MGG, VII, 1958.

KAHL, VVilli, njemaki muzikolog (Zabern, 18. VII 1893 Koln, 3. X 1962). Studirao klasinu filologiju i muzikologiju u Freiburgu (Breisgau), Miinchenu i Bonnu. Muziki kritiar listova Kolnische Zeitung i Westdeutsche Wochenschrift. God. 1923 bibliotekar Univerzitetske knjinice u Kolnu i privatni docent za muzikologiju na tamonjem Univerzitetu (od 1938 profesor).
DJELA. SPISI: Das lyrische Klavierstiick zu Beginn des 19. Jahrhunderts und seine Vorgeschichte im 27. und 18. Jahrhundert (disertacija), 1919 (obj. djelomi no u AFMW, 1921 i ZFMW, 1922); Musik und Musikleben im Rheinland, 1923; Verzeichnis des Schrifttums iiber Franz Schubert 1828-1928, 1938; Selbstbiographien deutscher Musiker des 18. Jahrhunderts, 1948; Sinfonische Wahrzeichen in der Musik der Nationen, Musikleben, 1948, I; Pergolesi und sein Stabat Mater. Zum Problem der fruhvollendeten Musik, Kirchenmusik, 1951, 35; Studien zur Kb'lner Musikgeschichte des 16. und 17. Jahrhunderts, 1935; Repertorium der Musikzvissenschaft. Musikschrifttum, Denkmdler und Gesamlausgaben in Ausvjahl (1800 1950), 1953 (sa W. M. Lutherom); brojne studije i lanci. Redigirao zbirke: Lyrische Klavier-Stiicke der Romantik, 1926; Ausgeivdhlte Lieder N. Burgmullera, 1928; Deutsche Klavier-Musik des 18. Jahrhunderts (7 sv.), 1933-36; sonatine za klavir G. Bende, 1933; klavirske kompozicije J. A. P. Schulza, 1935; Das Charakterstiick, 1955 i dr. LIT.: W. Falcke, Buch und Leben, Willi Kahl zum Gruss, ZFM, 1953. W. Kahl, Willi Kahl, MGG, VII, 1958. H. Hiischen, Willi Kahl zum Gedachtnis, MF, 1963. F. E. Kirby, A Short Historv of Keyboard Music, New York 1966.

KAGEL, Mauricio, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 24. XII 1931 ). Na Univerzitetu u Buenos Airesu studirao filozofiju i literaturu; klavir, muziku teoriju, violonelo i dirigiranje uio privatno, u kompoziciji samouk. Od 1949 umjetniki savjetnik u Agrupa-pacion Nueva Muica u Buenos Airesu, 1950 suosniva arge-tinske Cinemathetjue, od 1955 korepetitor Komorne opere i dirigent Teatra Colon, kao i muziki savjetnik Univerziteta u Buenos Airesu. Od 1957 u Kolnu suradnik Studija za elektronsku muziku i umjetniki rukovodilac Ansambla za suvremenu muziku. God. 1960 66 predavao na Ljetnim teajevima u Darmstadtu, od 1968 vodi Skandinavske teajeve za Novu muziku u Goteborgu. Od 1967 gost-docent na Filmskoj i televizijskoj akademiji u Berlinu; uz to vodi Institut za Novu muziku u Kolnu. Dobitnik je vie meunarodnih priznanja i M. KAG EL nagrada. Kao kompozitor i muziki umjetnik neumorno promie su vremenu muziku avangardistikog karaktera. Bavi se konkretnom i elektronskom muzikom; u nekim djelima udruuje tradicionalni instrumentarij s elektronskim izvorima zvuka. Osobito su mu uspjeli eksperimenti na podruju muzike za kazaline komade, film i televiziju u kojima je i kompozitor i redatelj.
DJELA (izbor): Variadones para cuarteto mixto (flauta, klarinet, violina 1 violonelo), 1952; gudaki sekstet, 1953 (revidirano 1957); Anagrama za 4

KAHLERT, Karl August Thimotheus, njemaki muziki pisac i knjievnik (Breslau, 5. III 1807 29. V 1864). God. 1840 46 profesor filozofije na Univerzitetu u Breslauu. Suraivao u muzikim asopisima Cacilia i Allgemeine musikalisehe Zeitung. Zalagao se za napredak muzikog ivota u Breslauu. Ubraja se meu najistaknutije filozofski kolovane muzike pisce iz kruga romantiara Schumannove generacije. Njegov System der Asthetik, nastao pod utjecajem Handa i Schellinga, jedan je od najboljih teoretskih radova iz tog kruga. Sa Schumannom je K. bio povezan i linim prijateljstvom. Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI (muziki, izbor): Bldtter aus der Brieftasche eines Musikers, 1832; Ober F. Chopin's Klavierkompositionen, Der Gesellschafter, 1834; Tonleben, Novellen und vermischte Aufsdtze, 1838 (br. III, Beilrag zur Asthetik der Tonkunst: a) Ober die Bedeutung des Romantischen in der Musik; b) Ober Liedertexte, d) Das musikalisehe Element in der Sprache); Gothe's Verhdllniss zur Tonkunst, Der Freihafen, 1838; Gegenwart und Zukunjl der Tonkunst, Die Jahreszeiten, 1839; System der Asthetik, 1846; Ober das Verhdltnis der Musik zum Theater..., Jahr-buch fiir dramatisehe Kunst und Literatur, 1949. LIT.: H. Heckel, Schlesische Lebensbilder, I, Breslau 1922 (poglavlje A. Kahlert). W. Boetticher, Karl August Thimotheus Kahlert, MGG, VII, 1958.

KAHN, Robert, njemaki kompozitor i dirigent (Mannheim, 21. VII 1865 Biddenden, Kent, 29. V 1951). Muziku studirao u Mannheimu, Berlinu (F. Kiel, J. Joachim), Miinchenu (J. G. Rheinberger) i Beu. God. 18941930 nastavnik kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Berlinu; 1937 preselio se u Englesku. Kao kompozitor blizak kasnoj romantici i J. Brahmsu; najbolja ostvarenja dao je na podruju komorne muzike i solo -pjesme.
DJELA: Konzertstuck op. 74 za klavir i orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1890 i 1914; 4 klavirska trija: I, 1893; II, 1900; III, 1902 i IV, 1922; 3 klavirska kvarteta: I, 1891; II, 1899 i III, 1904; kvintet za klavir, violinu, klarinet (violinu), rog (violu) i violonelo, 1910; 3 s onate za violinu i klavir, 1886, 1897 i 1907; 2 sonate za violonelo i klavir, 1903 i 1911. Zvnschen Sommer und Herbst (3 sv.) i dr. za klavir. VOKALNA: Festgesang za sopran

294

KAHN KALI
1878; Kullervo, 1881; 2 finske rapsodije, 1882 i 1889; simfonijska fantazija (sa zborom), 1885; Cortege, 1892; Impromplu, 1926; krae kompozicije z. aki orkestar. Kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompos Djela za harfu. - VOKALNA: 2 kantate, 1874 i 1917; 2 himne za z orkestar, 1900 i 1910; Soumen pdivd za zbor i orkestar, 1917; zborovi; -pjesme. Obradbe narodnih pjesama za orkestar. LIT.: O. Andersson, Robert Kajanus, Muzik och muziker, Helsingfors . T. Haapanen, R. Kajanus, Soumen saveltajia, 1945. Y. Suomalc Robert Kajanus, hanen eiamansa ja toimintansa, Helsinki 1952. N. E. Ring Robert Kajanus, MGG, VII, 1958.

zbor, orgulje i orkestar; Mahomets Gesdnge (Goethe) za zbor i orkestar; zborovi a cappella i uz orkestar; kanoni; dueti; solo -pjesme. LIT.: E. Radecke, R. Kahn, Leipzig 1894. M. Chop, R. Kahn, Berlin. W. Altmann, R. Kahn, M, 1909 10. R. Schaal, Robert Kahn, MGG, VII, 1958.

KAHNT, Christian Friedrich, njemaki muziki nakladnik (Leipzig, 10. V 1823 5. VI 1897). God. 1851 osnovao je u Leipzigu muziko nakladno poduzee i vodio ga do 1886. Od 1857 izdavao Schumannov asopis Neue Zeitschrift ftir Musik, a poslije smrti K. F. Brendela (1868) bio i urednik asopisa. Poduzee C. F. Kahnt Nachfolger sa sjeditem u Lindauu na Bodenseeu (od 1958) ubraja se medu najpoznatije njemake muzike naklade.
LIT.: K. Votterle, Christian Friedrich Kahnt, MGG, VII, 1958.

KAHOVVEZ, Giinter, austrijski kompozitor (Vocklabruck, Gornja Austrija, 4. XII 1940 ). Studirao na konzervatoriju Bruckner u Linzu i na Muzikoj akademiji u Beu (K. Schiske).
DJELA. ORKESTRALNA: Schichtungen, 1963; Ouverlure & Pantomime, 1964; Plejaden II, 1966. KOMORNA : duhaki kvintet, 1959; gudaki kvartet, 1960; Fldchengitter za flautu, 1962; Duale za klarinet i gitaru, 1963; Kleine Serenade za 2 melodijska instrumenta i klavir, 1965; Structures za piccolo, obou, klarinet, rog, fagot i klavir, 1965. Klangrhytmen za klavir, 1962. Megalyse za elektronske instrumente, 1962.

KAIM, Franz, njemaki muziki impresarij (Kirchheim unter Teck kraj Stuttgarta, 13. V 1856 Miinchen, 17. XI 1935). Studirao filologiju i predavao na Visokoj politehnikoj koli u Stuttgartu. God. 1893 osnovao u Miinchenu orkestar, koji je u vlastitoj dvorani prireivao poznate Kaimkonzerte, a 190408 i popularne simfonijske koncerte. God. 1908 orkestar je rasputen. KAINZ, austrijska obitelj pjevaa. 1. Joseph ,Wolfgang, bas-bariton (Salzburg, 23. X 177313. II 1855). Muziku nao brazbu stekao kao lan djeakog zbora samostana St. Peter u Salzburgu. Debitirao u dvorskom kazalitu u Salzburgu; poslije Innsbrucka, Linza i Graza doao 1807 u Be i pjevao u Kdrntnertortheater i Theater an er Wien; prije 1816 pozvan na Stavovske divadlo (danas Tylovo divadlo) u Prag i bio dugi niz godina jedan od najuglednijih lanova toga kazalita (182434 direktor i glavni redatelj opere). Povukao se sa scene 1839; posljednje godine i vota proveo u Salzburgu. Suvremenici su hvalili njegov izvanredno kolovan glas; velik glasovni opseg doputao mu je interpretaciju basovskih i baritonskih uloga. 2. Kathinka, rod. Schrof(f)el (Bavarska, 26. VI 1767 ?). ena Josepha Wolfganga; uila kod G. E. Valesija. U pjevanju dostigla visok umjetniki domet i bila openito muziki neobino obrazovana, ali nije bila operna pjevaica. 3. Marianne Katharina Theresia, sopran (Innsbruck, 19. V 1800 Brno, 21. III 1866). Ki Josepha Wolfganga; ui telji pjevanja bili su joj roditelji i J. A. Rockel. Debitirala pod rav nanjem C. M. Webera na Stavovske divadlo u Pragu i tu nastu pala dvije godine, a zatim nastupala u mnogim gradovima (Be, Prag, Dresden, Hamburg, Amsterdam, Zurich, Milano i dr.). God. 1836 napustila opernu scenu i ivjela kao nastavnica pje vanja u Konigsbergu, od 1838 u Revalu. Bila je istaknuti dramat ski i koloraturni sopran; svoj najvii domet ostvarila je u Mozar tovim operama Don Giovanni (Donna Anna i Donna Elvira), arobna frula (Pamina), Otmica iz Seraja (Constanze) i La Clemenza di Tito (esto), u Weberovoj operi Strijelac vilenjak (Agathe) i dr. 4. Marie rod. Holland, sopran (Riga, 12. V 1833 Stettin, 6. VIII 1902). Ki Marianne Kainz iz prvog braka; debitirala sa pet godina u Revalu u ulozi Lilly (Kauer, Das Donauzveibchen), za tim putovala po Rusiji kao udo od djeteta. God. 184751 subreta u Odessi, Moskvi, Kijevu i drugim gradovima, zatim koncertirala i dalje uila u Italiji. Njene su glasovne mogunosti rano poele poputati. Od 1853 nastupala u operi u Olomouc u, Lavovu, Danzigu, Rostocku, Stettinu, Aachenu, Mainzu i Berlinu (Kroll-Oper); oko 1870 otila u vedsku, zavrila opernu karijeru 1874, kasnije bila nastavnik pjevanja u Berlinu.
LIT.: O. Wessely, Kainz, Joseph Wolfgang, Kathinka, Marianne Katharina Theresia i Marie HoUand, MGG, VII, 1958.

KAJMAKALAN, pevako drutvo u Bitoli, osnovano 1; prvi mu je dirigent bio Josip Sloboda. Ovaj se hor kvalitetom s\ rada isticao u predratnoj Jugoslaviji. Njegovi su zasluni c genti bili Milivoje Pavlovi i Milosav Jovii. T. s KAKOFONIJA (gr. xay.o<pcx>via lo glas), neugodan doj to ga ostavlja kakav muziki odlomak ili niz akorda zbog ot nagomilanih disonanca u horizontalnom i vertikalnom smj< Izraz k. ima samo relativan smisao, u zavisnosti o evoluciji muzii izraajnih sredstava. Mnoga djela, koja s u suvremenici ne nazivali kakofonikima (opere R. Wagnera), izgubila su ve oda taj epitet, jer na kasnije generacije ne djeluju vie kakofoni KALABIS, Viktor, eki kompozitor (erveny Kostelec, II 1923 ). Kompoziciju studirao u Pragu 194548 na Konzei toriju, a 1948 52 na Muzikoj akademiji na kojoj po svre studija predaje teoretske predmete. Kasnije radi na radio-star,
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije: I, op. 14, 1956 i II, op. l S ; i fonia pacis, 1960; koncert za violonelo, 1951; koncert za klavir, 1955 ; kon za violinu, 1959; uvertira, 1950; suita Strdnice, 1953; varijacije, 1964; kom 1966. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1949 i 1962; Divertimento za haki kvintet, 1952; nonet, 1956; sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za rinet i klavir, 1949; suita za klarinet i klavir, 1946; suita za obou i klavir, i' Dvije klavirske sonate, 1947 i 1948. Ciklus solo-pjesama Plaisvatby, i<

KALAN, Pavle, muziki pedagog i kompozitor (Ljublja 9. III 1929 ). Studij historije muzike zavrio 1951 na Aka miji za glasbo u Ljubljani. God. 194851 muziki urednik 1 dio-Ljubljane, 1951 63 profesor gimnazije i Uiteljske kc zatim pomonik direktora Zavoda za glasbeno in baletno izob evanje u Ljubljani i od 1964 pedagoki savjetnik za muzi odgoj na Zavodu za kolstvo SR Slovenije. Honorarni preda' metodike muzike nastave na Akademiji za glasbo i na Filozofski fakultetu.
DJELA: omladinske kompozicije za klavir i za Orffov instrumentarij; z rovi; solo-pjesme. SPISI: Uvod v melodiko glasbenega pouka (skripta); u benik solfeggia Mi-Re-Do (sa M. Jure); suraivao u skriptama za gimna; Uvod v umevanje glasbene umetnosti; lanci u muzikim revijama Grlica, Muz i kola i dr. K. Be.

KALA, Julius, eki kompozitor (Prag, 18. VIII 1902 Muziku studirao u Pragu na Konzervatoriju (uenik J. B. Foersti 1 J. Kfike, zatim u majstorskoj klasi J. Suka); diplomirao 19; Istodobno studirao i pravo. Od 1930 do 1948 u dravnoj financ skoj slubi. Nakon toga je postao profesor na Akademiji za muzi umjetnosti u Pragu gdje, na Filmskom fakultetu, predaje films muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Domalickd, 1927 28; simfonij pjesme Vzkfieni, 1944 i Slavik a rue za flautu i orkestar, 1956; koncert za v lonelo, 1949;2 koncert za violinu, 1950; fantazija za violonelo i orkestar, 19; 2 uvertire, I9 4 i !93i; serenada za gudae, 1944; slika Bubny miru, 1960. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1928 i 1939; gudaki kvintet, 1924; serens klavirski trio, 1963; sonata za violinu i klavir, 1962. Klavirske kompozic; DRAMSKA: opera Nepokoreni, 1961. Balet Slavnost v Coqueville (po Zoli), 1956. Operete. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: .7 nem Pan, 1939; Kejklif, 1939; Jen dal!, 1951 i Polka jede, 1952. Zboro solo-pjesme. lanci u strunim publikacijama. LIT.: J. Malejek, Tschechische Komponisten von heute, Prag 19;

KAJANUS, Robert, finski kompozitor i dirigent (Helsinki, 2. XII 1856 6. VII 1933). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju, zatim u Leipzigu (K. H. Reinecke, E. Richter, S. Jadassohn) i Parizu (J. Svendsen). God. 1882 utemeljio u Helsinkiju prvi finski Simfonijski orkestar koji je pod njegovim vodstvom postigao ugled jednog od najboljih orkestara Evrope. God. 1886 osnovao je u okviru te filharmonije kolu za orkestralne svirae, a 1888 veliki zbor. Izvrstan organizator, K. je svojim radom znatno podigao nivo reproduktivne muzike umjetnosti u Finskoj. Premda u svome stvaralakom radu nije oitovao veu originalnost, K. po tematici svojih kompozicija i estim citatima iz narodne muzike ide u red prvih finskih umjetnika nacionalnog pravca.
DJELA. O RK ESTRALNA: s imfo nijeta, 1915; s i mfo nijska uve rt ira, 1926; suita Sommarminnen, 1894; suita za gudaki orkestar, 1930; In memoriam,

KALBECK, Max, austrijski muziki pisac i kritiar (Bre lau, 4. I 1850 Be, 4. V 1921). Studirao pravo, filozofiju muziku u Miinchenu. Od 1875 muziki kritiar u Breslauu (Schl sisehe Zeitung; Breslauer Zeitung), a od 1880 u Beu (WienerAllg tneine Zeitung; od 1883 Presse; od 1890 Wiener Montags Revue od 1886 Neues Wiener Tageblatt). U kritiarskom i publicistiko: radu K. je ustajao protiv novonjemake kole, osobito protiv ] Wagnera, A. Brucknera i H. Wolfa, te se zalagao za djela J. Brahm: i njegova kruga. Kalbeckova opirna biografija J. Brahmsa, boga pouzdanim podacima, temeljno je djelo za poznavanje ivota rada toga velikog stvaraoca.
DJELA. SPISI: Nibelungen, 1876; Das Buhnenfestspiel zu Bayreut 1877; Parsifal, 1882; Biographie D. Spitzers, 1894; J. Brahms (4 sv.), 1904 1 lanci i kritike obj. su u vie zbirki: Gereimtes und Ungereimtes, 1885; Wien Opernabende, 1885; Humoresken und Phantasien, 1896 i Opernabende, 2 sv., 189 K. je izdao korespondenciju J. Brahmsa sa H. i E. Herzogenbergom (2 sv 1906), sa F. Simrockom i sa J. V. Widmannom. Pisao je i prevodio operr libreta. LIT.: A. Wurz, Max Kalbeck, ZFM, 1950.

KALI, Josip, kompozitor (Trnie kod Maribora, 12. I 1912 ). Studirao na Konzervatorijumu u Ljubljani (L. M. kei janc, S. Osterc) i na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Dugar F. Lhotka, F. Lui). Od 1941 nastavnik uiteljske kole u Kri evcima, 1943 interniran u logorima Stara Gradika i Jasenovac

KALI KALKBRENNER
Po Osloboenju naelnik za prosvetu krievakog sreza, profesor Partizanske gimnazije u Zagrebu, 1946 47 profesor gimnazije i dirigent hora jugoslavenske manjine u Temivaru, zatim u Beo gradu direktor Savezne koncertne poslovnice i inspektor Saveznog ministarstva za prosvetu i kulturu. Od 1950 deluje u Radio-Beogradu (195363 rukovodilac muzikog sektora, sada glavni ured nik programskog sektora produkcije gramofonskih ploa), uz to i na drugim dunostima (predsednik muzike komisije Jugosla venske radio-difuzije i dr.). Kompozitorskim radom poeo se intenzivnije baviti relativno kasno, ali je brzo evoluirao od tradicionalnog muzikog jezika ka savremenom izrazu, koji ukljuuje emotivnu napetost i zvunu reskost ekspresionizma, kao i tehnike tekovine avangardnih smerova (Tape-music dela namenjena izvoenju sa magnetofonske trake ili sa kombinacijom ivog i snimljenog zvuka).
DELA. ORKESTARSKA: koncert za klavir, 1961; Za stotinu, 1967; Phonochromia za orkestar i magnetofon, 1969; Simfonijska slika 72, 1972; Postludij za orgulje, duvaki orkestar i udaraljke, 1972. KAMERNA: duvaki kvintet sa udaraljkama, 1968; Preludij za kamerni sastav, 1970. Balet Igra opinja (scenarij S. Brki) za orkestar i magnetofon, 1969. VOKALNA. Kantate: Pevcu (tekst F. Pree rn), 1955; Dani u tami (G. Tartalja), 1959; Krik treba ponoviti (V. Popa, A. Lane, M. Pavlovi), 1964 i Ljudskoj solidarnosti (S. Brki), 1971. Madrigal za meoviti hor i orgulje (S. Brki), 1962; Anagram za meoviti hor, kamerni orkestar i magnetofon (S. Brki), 1962; Ciklame za tenor i kamerni sastav (vlastiti tekst), 1963; Priziv za meoviti hor i kamerni sastav (S. Brki), 1971. Tape-music: Improvizacija za orgulje, 1962; Improvizacija II za em balo, klavir, orgulje i udaraljke, 1967. LIT.: V. Peri i, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pe.

295

1897; 2 simfonijske pjesme, HuMtpbi, 1899 i Kedp u na.uMa, 1898; suita 1892; 2 intermezza (obj. 1928). Gudaki kvartet. Klavirske kompozicije. Kantata Moann JJa.uacKUH, 1892; balada Pyccanna 7.2. sole, zbor i orkestar; solopjesme. LIT.: B. riacxajioet BacmiHti CepreeBHH KajiHHHHKOB, >KH3H> n TBOpMecT B O , MocKsa i JleHHHrpaa 1938 (skraeno izd. 1947; novo izd. 1951). C. VCaldmann, VCassili Ssergejewitsch Kalinnikovv, MGG, VII, 1958. BaCMJIHIt KaJIHHHHKOB. IlHCbMa, JIOKVMeHTbl, MaTepHHJlbl (2 SV.), M0CKBa 1959- M. HiopHoepz, BacHJinii CepreeBH^i KajiHHHHKOB, MocKBa i JleHHHrpa;i 1964.

KALISCHER, Alfred Christlieb Salomon Ludvvig, njemaki muziki pisac ( Torun, 4. III 1842 Berlin, 8. X 1909). Od 1873 djelovao kao urednik Neue Berliner Muzikzeitung, a suraivao i u mnogim drugim asopisima. Bio je nastavnik u razlinim muzikim kolama (od 1884 docent u Humboldtovoj akade miji u Berlinu). Glavno je podruje njegova rada istraivanje biografije L. van Beethovena.
DJELA. SPISI: Musik und Moral, 1888; G. E. Lessing als Musikaslhe tiker, 1889; Die unsterbliehe Gelieblet Beethovens, 1891; Wagneriana, 1904; Beethoven und seine Zeitgenossen (4 sv.), 1908 IO (I, Beethoven und Berlin; II i I I I , Beethovens Frauenkreis i IV,Beethoven und Wien); brojni lanci o Beethovenu u razlinim asopisima. Izdao Neue Beethoven-Briefe, 1902; cjelokupna Beethovenova pisma (6 knj.), 1906 09 (II izd. 1909 11; engl. prijevod 1909, II izd. 1926). Priredio nova izdanja: Biographische Notizen iiber Ludwig van Beethoven V. G. Wegelera i F. Riesa, 1906; Aus dem Schzuarzspanierhaus G. v. Breuninga, 1907; Beethoven N. v. Lenza, 1908 i Beethoven A. Schindlera, 1909. LIT.: R. S chaal, Alfred Christlieb Salomon Ludwig Kalisch er, MGG, VII, 1958.

KALEF-SIMONOVI, Breda, pevaica, mezzosopran (Beo grad, 7. XII 1930 ). Studije pevanja zavrila 1951 na Muzikoj akademiji u Beogradu (Z. Gjungjenac) i 1962 63 usavravala se kod M. Carbone na Konzervatorijumu u Veneciji. Od 1962 solistikinja Beogradske opere, 196364 bila angaovana u Operi Tel-Aviva. Postigla zapaene uspehe kao Dulcineja (Massenet, Don Kihot), Carmen (Bizet), Azucena (Verdi, Trubadur) i Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila), a istakla se i u operama Evgenije Onjegin (ajkovski), Knez Igor (Borodin), Soroinski sa jam i Hovanina (Musorgski), Otmica Lukrecije (Britten), Ljubav to je glavna stvar (Radi), etrdeset prva (Logar) i dr. Pevaica lepo obojenog, zaobljenog glasa ujednaenih registara, naglaene muzikalnosti i emotivne vibrantnosti. Gostovala je u Austriji, vajcarskoj, Italiji, paniji, Belgiji, Francuskoj, Nemakoj, Ma darskoj i Sovjetskom Savezu. R. Pej. KALIGRAFIRANJE NOTA, vjetina pisanja notnih znakova rukom radi umnaanja litografskim, opalografskim ili drugim tiskarsko-tehnikim putem. KALIK, Vaclav, eki kompozitor i dirigent (Opava, 18. X 1891 Prag, 18. XI 1951). Na Karlovu univerzitetu u Pragu studirao povijest, povijest umjetnosti i muzikologiju (O. Hostinsky, O. ich, Z. Nejedly); u kompoziciji uenik V. Novaka i J. Suka. Muziar i muziki pedagog naizmjenino u Pragu i Nym burku; kao zborni dirigent poznat u ekoj i u inozemstvu. Ob javio brojne muzike lanke. Kalikov melos nadovezuje se na e ku romantinu muziku i na narodnu pjesmu. Njegova vokalna djela pripadaju stalnom repertoaru ekih pjevakih drutava.
DJELA. ORKESTRALNA: Mirova S ymfonie za sopran i orkestar, 1927; II simfonija, 1943; simfonijska pjesma More, 1924; fantazija, 1915; preludij za gudae, 1931; Venezia, simfonijski triptih, 1932. Sonata za violinu i klavir, 1919. Suita za klavir. Opere: Jami jilro, 1933; Ldsky div, 1943 i Posve~eni mladi, 1946 (nedovrena). VOKALNA. Zborna (veinom sastav ljena u cikluse): Muj kraj, 1916; Jeji kraj, 1917; O pfebolenem bolu, 1933; Z domoviny, 1936; est starych eskych tancu, 1940; Tri eke tance, 194C; Praske obrazy, 1948 50 i dr. Zla laska, ciklus za sopran, violinu i klavir, 1919. Obradbe ekih narodnih pjesama za zb or. LIT.: J. Plavec, Za velkym realistou sborove tvorbv, Hudebni rozhledv, 1952. Isti, Mirova svmfonie Vaclava Kalika, ibid., 1956. /. Stolafik, Vaclav Kalik, Cerveny kvt, 1956. J. Buga, Vaclav Kalik, MGG, VII, 1958.

KALISTRAT, Zografski (graansko ime Krstan Sandak), makedonski kompozitor duhovnih napeva (Struga, ? Sveta Gora, 1913). Potie iz kole Nauma Miladinova. Kao arhimandrit Zografskog manastira preveo sa grkog na crkveno-slovenski jezik slube sv. Klimenta, sv. Nauma, svete Sedmorice i dr., kao i mnoge duhovne pesme grkih i rumun-skih autora. U njegovim kompozicijama vizantijsko-slovenskog crkvenog pevanja vidljivi su uticaji struke gradske pesme i ruske duhovne muzike XIX v. K. je preneo dela Jovana Kuku-zela sa neovizantijske na Hri-santovu neumsku notaciju.
D. Ov. i s. Gi.

KALIVODA (Kallivvoda), J. K. V. KALIVODA Jan Kftitel Vaclav, eki violinist i kompozitor (Prag, 21. II 1801 Karlsruhe, 3. XII 1866). Uenik Konzervatorija u Pragu; 181723 violinist u tamonjem kazalinom orkestru, 182353 dirigent na dvoru kneza Fiirstenberga u Donaueschingenu, od 1853 u Karlsruheu. Najbolja Kalivodina djela su simfonije.
DJEL A. ORKES TRALNA . Sed am si m fo n ija: I, u f -m o lu o p . 7 , 1 8 2 5; II, u B-duru op. 17, 1829; III, u d-molu op. 32, 1830; IV, u C-duru op. 60, 1835; V, u h-molu op. 106, 1840; VI, u g-molu, 1841 i VII, u F-duru, 1843; koncert za violinu op. 9, 1821; 5 Concertina za violinu: I, op. 15, 1829; II, op. 37, 1833; IH, op. IOO, 1839; IV, op. 113, 1844 i V, op. 151, 1848; Concertino za obou op. lio, 1844; Grosses Rondo za klavir i orkestar, 1830; Variations brillantes za violinu i orkestar op. 22, 1831; Introduction et Rondo za rog i orkestar, 1834; Variations et Rondo za fagot i orkestar, 1856. Za 2 violine i orkestar: Variations brillantes op. 14, 1829 i Concertante op. 20, 1831; 4 Divertimenta: za violinu, 1834; za 2 roga; za flautu, 1834 i op. 203; 18 uvertira. KOMORNA : 3 gudaka kvarteta; klavirski kvartet, 1843; 3 klavirska trija, 1844 53. Sonata za violinu i klavir op. 176, 1851. Kompozicije za klavir. Opere Prinzessin Christine von Wolfenburg, 1829 i Blanda, die silberne Birke, 1847. Zborovi; solo-pjesme. Crkvena djela (10 misa). Instruktivna djela za violinu i dr. LIT.: F. Brendel, Kallivvoda, Prager Morgenpost, 1858. K. Strunz, Johann Wenzel Kallivvoda, Wien 1910. R. V. Knab, Johann Wenzel Kallivvoda, Musik am Oberrhein, 1939. H. Kaller, J. W. Kallivv oda, Muica, 1951. W. Kramolisch, Johann Wenzel Kallivvoda, MGG, VII, 1958.

KALINIKOV (Kalinnikov), Vasilij Sergejevi, ruski kompozitor (Voin, Orlovska gu-bernija, 13. I 1866 Jalta, 11. I 1901). Uio je na moskovskoj Filharmonijskoj muzikoj koli. Zbog bolesti morao je ve 1894 prekinuti dirigentsku djelatnost. Prvenstveno je liriar, a najbolja su mu djela simfonije i simfonijske pjesme. Premda ne upotrebljava citate iz folklora, njegova bogata melodijska invencija odie duhom ruske narodne muzike. Stilski je muzika Kalinikova bliska djelima P. I. ajkovskog i A. Borodina. i
DJELA. ORKES TRALNA: f i j J simfonije, u g-molu, 1895 i u A-duru, V. S . KALI NI KO V

KALKANT (lat. calx peta), ovjek koji ima zadau da nogama ili rukama pokree polugu crpeega mijeha kod orgulja i na taj nain omogui strujanje zraka iz mijeha u zranice, odnosno svi rale. Danas je, osobito kod veih orgulja, njegov rad zamijenjen centrifugalnim ventilatorom na elektrini pogon. KALKBRENNER, i. Christian, njemaki kompozitor i mu ziki pisac (Minden, Vest falija, 22. IX 1755 Pariz, 10. VIII 1806). Uio kod orguljaa J. Beckera i violiniste C. Rodevvalda u Kasselu i tamo zapoeo umjetniku karijeru na Francuskoj operi kao zborist i violinist. 1874 imenovan poasnim lanom Filhar monije u Bologni, a 1878 postao dvorski dirigent u Berlinu i 1790 u Rheinsbergu. Od 1790 bio je Maitre des Choeurs et des Ecoles na parikoj Operi.

Francais en Angleterre, 1798; La Mort par spiculation, 1799; Oenone, 1805; lirska scena Pygmalion, 1799 i dr. VOKALNA: oratorij Saul, 1803; arije;

296

KALKBRENNER KALOGJERA
Najprije muziki kritiar (Pesti Napl) i advokat u Budimpei posvetio se zatim muzici i preselio u Be, gdje je djelovao 1938. Emigrirao u vicarsku i 1940 u SAD (dravljanin od 194 odakle se 1949 vratio u Evropu. Uz F. Lehara najistaknutiji mad; ski operetni kompozitor. U svojim djelima vjeto je povezivao be arm s elementima madarske narodne muzike, odavajui poseb smisao za oblikovanje dramatino uvjerljivih prizora (Jesenji manevri, Ciganski prima, Kneginja ar da a, Bajadera, Grofica Marica, Cirkuska princeza).
DJELA. DRAMSKA. Operete: Tatdrjdrds, 1908 (u njemakom prije vodu Ein Herbstmanover, Be 1909; jug. premijera Osijek 1910); Azobsitos, 1910; Der Zigeunerprimas, 1912; Der kleine Konig, 1912; The Blue House, 1912; Zsuzsi Kisasszony, 1915; Die Csdrddsfiirstin, 1915 (Be 1915, jug. premijera Zagreb 1916; nova verzija 1950); Die Faschingsfee, 1917; Das Hollandzveibchen, 1920; Die Bajadere, 1921 (Be 1921; jug. premijera Osijek 1922); Grafiti Mariza, 1924 (Be 1924; jug. premijera Osijek 1925); Die Zirkusprinzessin, 1926 (Be 1926; jug. premijera Zagreb 1929); Golden Daztrn, 1927 (sa H. Stothartom); Die Her-zogin von Chicago, 1928; Das Veilchen vom Montmartre, 1930; Der Teufels-reiter, 1932; Kaiserin Josephine, 1936; Marinka, 1945; Arizona Lady, 1954. Scenska i I. KALMAN filmska muzika. Simfonijska pjesma Endre und Johanna, 1905; melodram Abschied des Mikes za zbor i orkestar, 1907. Kompozicije za kla (sonata, 1903). Solo-pjesme; ansone. LIT.: J. Bistron, Emme ric h Ka lma n, Wie n 1932. F. Hadamous i H. Otte, Die Wiener Operette, Wien 1947. R. Oesterreicher, Emmerich K: man, Ziirich, Leipzig i Wien 1954. O. Schneidereit, Operettenbuch, Ber 1955 (VIII izd. 1961). E. Nick, Emmerich Kalman, MGG, VII, 1958. V. Kalman, Griiss'mir die siissen, die reizenden Frauen. Mein Leben mit Ei merich Kalman, Bavreuth 1966.

solo-pjesme. SPISI: Theorie der Tonkunst mit dreyzehn Tabellen, 1789; Kurzer Abriss der Geschichte der Tonkunst, 1792 (francuski prijevod Histoire de la musiaue, 1802). Preveo na francuski traktat F. X. Richtera Harmonische Belehrung, oder Griindliche Anzveisung zur musikalischen Tonkunst, 1804 (Traite d'harmonie et de composition).

2. Friedrich Wilhelm Michael, pijanist i kompozitor (izmeu Kassela i Berlina izmeu 2. i 8. XI 1785 Enghien-les-Bains kod Pariza, 10. VI 1849). Sin Christiana; uio na Konzervatoriju u Parizu klavir (L. Adam) i harmoniju te u Beu kontrapunkt (J. G. Albrechtsberger). Od 1806 ivio u Parizu kao pijanist, kompozitor i veoma ugledan nastavnik klavira. Od 181423 boravio je u Londonu, a 1824 postao suvlasnik Plevelove tvornice klavira u Parizu, gdje je otvorio i vlastitu kolu za naprednije uenike klavira i predavao na Konzervatoriju. K. se ubraja medu najpoznatije pijaniste i klavirske pedagoge. U instruktivnim djelima, od kojih se neka i danas upotrebljavaju, poklanjao je osobitu panju 1-'. W. M. KALKBRENNER tehnici lijeve ruke i pravil noj primjeni pedala. Kalkbrennerove kompozicije odaju virtuoznost i formalnu jasnou, ali se ne odlikuju izvornom invencijom.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 koncerta za klavir; koncert za 2 klavira; krae koncertne kompozicije za klavir i orkestar. KOMORNA: 5 klavirskih trija; klavirski kvartet; 2 klavirska kvinteta; 2 klavirska seksteta; 2 septeta; sonata za violinu i klavir; brojna dua osobito za klavir i violinu. KLAVIRSKA: 13 sonata; 2 sonate za klavir 4-runo; fantazije; varijacije; ronda; valceri; capricci; scherza; 72 etide (op. 120, 126. 142, 161); Etudes faciles op. 169. INSTRUKTIVNA : Methode pom upprtndre le pianoforte a l'aide du guide -mains, contenant les principes de la musique, 1830; Traite d'harmonie du pianiste, 1849. LIT.: L. Boivin, Notice biographique sur Kalkbrenner, Pari 1842. A. Marmonlel, Les Pianistes celebres, Pari 1878. W. C. M. Kloppenburg, De Ontwikkelingsgang van de Pianomethoden, Utrecht 1951. R. Sietzt, Kalkbrenner, Christian i Friedrich Wilhelm Michael, MGG, VII, 1958.

KALLENBERG, Siegfried, njemaki kompozitor (Schachen, 3. XI 1867 Munchen, 9. II 1944). Uenik Konzervatorija u Stuttgartu i Muzike akademije u Miinchenu. Od 1892 direktor privatnog konzervatorija u Stettinu i zatim nastavnik u Konigsbergu, Hannoveru i (od 1910) Miinchenu. Stvarao je u duhu romantike, uz sklonost k simbolizmu, koja ga gdjekad pribliuje i impresionizmu. God. 1921 utemeljen je u Miinchenu Kallenberg-Verein za promicanje njegovih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; simfonijeta; Konzertanle Phantasie za klavir i orkestar; 5 impresija. KOMORNA: gudaki trio; gudaki kvartet; gudaki kvintet; klavirski trio, 1972; Romantisches Trio za klavir, klarinet i rog; sonata za violinu i klavir; serenada za klavir, flautu i rog. KL A VIRSKA : 3 sonate; tokata; fantazija; minijature. DRAMSKA. Opere: SunLiao, 1918; Das Goldene Tor, 1920; Die lustigen Musikanten i Der Diener zzveier Herren. Dvije pantomime. VOKALNA: Germania an ihre Kinder za solo, zbor i orkestar; Eine kleine Passionsmusik za sole, zbor, gu daki orkestar i orgulje; zborovi; dueti; oko 300 solo-pjesama. SPISI: Musikalische Kompositionsformen (2 sv.), 1913; Richard Strauss, 1926; Max Reger, 1930.

KALNIN (Kalnyn), 1. Alfreds Ianovi, latvijski kompo; tor i dirigent (Zehsis, Riga, 23. VIII 1879 Riga, 23. XII 195] Studirao u Rigi i na Konzervatoriju u Petrogradu kod L. Horu liusa (orgulje) i N. Solovjova (kompozicija). God. 191127orgulj u Liepaji, Tartuu i Rigi, 1927 33 djelovao u New Yorku i zati u Rigi orgulja katedrale i dirigent opernog orkestra; 1944< profesor i rektor na tamonjem Konzervatoriju. Bavio se i muzi kom kritikom. Komponirao prvu latvijsku nacionalnu operu B, njuta (1920).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Latvija, 1919; 2 uvertii 1918 i 1949; 3 suite, 1916, 1917 i 1950. Kompozicije za komorne sastao klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: Banjuta, 1920; Salimeki, 1925 i Dzien, Atmoda, 1933. Balet Staburags, 1943. Scenska muzika. VOKALNA : 7 kants za zbor i orkestar; vie narodnih latvijskih napjeva za glas i orkestar; oko r zborova; oko 200 solo-pjesama. LIT.: J. Vitolins, A. Kalnin, Riga 1968.

2. Janis, kompozitor (Riga, 3. XI 1904 ). Sin Alfredsa I; novia; muziku studirao u Rigi i Leipzigu. God. 192433 dirigei Latvijskog narodnog kazalita i 193344 opernog orkestra u Rij! Od 1948 u Kanadi, gdje djeluje kao dirigent Gradskog orkestr orgulja i zborovoda u Frederictonu.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphony of the Beatitudes, 1951; konce za violinu, 1948. Kompozicije za komorne sastave (gudaki kvartet, 193* DRAMSKA. Opere: Hamlet, 1936; Lolita's Magic Bird'i In the Fire. Bali Jesen i Slavuj i rua, 1938. Zborovi; solo-pjesme.

KALLSTENIUS, Edvin, vedski kompozitor (Filipstad, 29. VIII 1881 Stockholm 22. XI 1967). Studirao prirodne nauke na Univerzitetu u Lundu, a muziku u Leipzigu na Konzervatoriju te kod S. Krehla. Od 1907 ivio u Stockholmu. Pisao je muzike kritike za razliite listove, bio arhivar Radio -stanice (192746) i funkcioner u Drutvu vedskih kompozitora (1933 57). Kallsteniusova djela po formalnoj strukturi bliska su klasinom naslijeu; upotrebljava neobine harmonije, esto impresionisti koga karaktera, a u nekim kasnijim kompozicijama primjenjuje i principe dodekafonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Sinfonia concentrata, 1926; II. !935; IH) 1948; IV, Sinfonia a fresco, 1954 i V, Sinfonia su temi dodici-tonicij 1960. etiri simfonijete: I, 1923; II, 1946; III, Sinfonietta dodicitonica, 1956 i IV, Sinfonietta semi-seriale, 1958. Sinfonia concertata za klavir, 1922; Sonata concertante za violonelo, 1951; Sista striden, 1908; Serenada, 1918; Dalarapsodia, 1931; 2 uvertire, 1934 i 1938; passacaglia i varijacije, 1939; Passacaglia enarmonica, 1943; varijacije, 1947; Muica sinfonica, 1953. KOMORNA : 8 gudakih kvarteta, 190461; kvintet za klarinet i gudaki kvartet, 1930; duhaki kvintet, 1930; Trio divertente za flautu, violinu i violu, 1950; Piccolo trio seriale za duhae, 1956; Trio svagante za klarinet, rog i violonelo, J959; Lyrisk svit za flautu, saksofon i violonelo, 1962. Sonate: za violonelo i klavir, 1908; za violinu i klavir, 1909; za violonelo, 1961 i za violinu, 1965. Klavirske varijacije, 1949. VOKALNA: kantata Sdngoffer (Tagora), 1944; zborovi; solo-pjesme. Rekvijem, 1919. SPISI: autobiografija, 1948; Ver-ket, exekutoren och tonsdttaren, 1949 i Min fb'rsta symfoni, 1957. LIT.: L. Reimers, Edvin Kallstenius, MGG, VII, 1958.

KALOGJERA, 1. Nikica, kompozitor, dirigent i araner (Be( grad, 19. V 1930 ). Zavrio studij medicine u Zagrebu; kon poziciju i dirigiranje uio na muzikim akademijama u Beograd (M. ivkovi) i Zagrebu (F. Lhotka, F. Zaun). God. 19454 korepetitor Beogradske opere; od 1947 u Zagrebu pijanist u z; bavnim ansamblima, 1953 57 dirigent i pijanist Plesnog ork( stra i od 1957 dirigent i araner u Muzikoj proizvodnji RTi Autor zabavnih melodija, ansona, djeje, filmske, scenske i lak orkestralne muzike, istakao se kao producent gramofonskih plo: organizator zabavnih muzikih festivala (Zagreb, Pore, Split K. je jedna od najznaajnijih linosti jugoslavenske zabavne mi; zike; njegove melodije u izvedbi istaknutih domaih i strani interpreta stekle su veliku popularnost u domovini i inozemstvu dobitnik je mnogih priznanja i nagrada. Njegove su kompozicij snimljene na gramofonskim ploama u vie stranih zemalja.
DJELA. DRAMSKA. Filmska muzika: Lito vilovito; ovik od svita Bitka na Neretvi i dr. Muzika za televizijsku seriju 20 slavnih. Zabavne mi lodije i ansone. Muzika za djecu. LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Za greb 1966. M. Maz.

KALMAN, Imre (Emmerich), madarski kompozitor (Sio fok na Blatnom jezeru, 24. X 1882 Pariz, 30. X 1953). U Budimpeti studirao pravo; na Muzikoj akademiji uenik H. Koesslera.

2. Stipica, trublja i kompozitor (Beograd, 24. V 1934 ) Brat Nikice; zavrio studij medicine u Zagrebu; trublju i viol ini uio na muzikoj koli Vatroslav Lisinski. Od 1958 lan Plesnoj orkestra Radio-Televizije Zagreb. Kompozitor zabavnih melodija

KALOGJERA KAMINSKI
scenske i filmske muzike, te autor brojnih aranmana za razliite orkestralne sastave. Njegove su najpopularnije zabavne melodije: Ti si moja obala (1960), Krovovi (1962), Adresa moje mladosti (1966), Bit e uvijek moja (1967), Vino i gitare (1967), Traim (1968), Dolina mog djetinjstva (1967), Pusti da te vodim (1970), Tvojih pola sata (1971) i Ti koju znam (1972). M.OTaz. KALOMIRIS, Manolis, grki kompozitor (Smirna, 26. XII 1883 Atena, 3. IV 1962). Viu muziku naobrazbu stekao u Istambulu i na Konzervatoriju u Beu kod W. Raucha i A. Sturma (klavir) i H. Graedenera (kompozicija). God. 1906 10 profesor klavira na Konzervatoriju u Harkovu, zatim predavao klavir, teoretske predmete i kompoziciju u Ateni. God. 1926 postao direktor Atenskog konzervatorija, koji je i osnovao. Suraivao je u mnogim literarnim i muzikim asopisima. Muzika Kalomirisa odie duhom grke narodne umjetnosti, premda u njoj nema citata iz grkoga muzikog folklora. Bujna M. KALOMIRIS iz-raajnost i zvukovni sjaj briljantne instrumentacije, bliske R. Straussu, uzdiu njegova djela medu najbolja ostvarenja grke muzike nacionalnog smjera. Najuspjelije su mu opere i solo-pjesme.
DJELA. ORK ESTRALN A. Tri s imfo nije : I, sa zboro m, 191 8; I I , za sole, zbor i orkestar, 1930 i I I I , Palamica, za recitatora i orkestar, 1955. etiri simfonijske pjesme, 1922 44; koncert za klavir, 1935; Concertino za violinu, 1956; suita za violinu i orkestar, 1928; suita, 1906; suita grkih plesova, 1930; triptihon, 1938 i dr. KOMORNA: klavirski kvartet, 1912; klavirski trio, 1921; kvartet za harfu, flautu, engleski rog i violu, 1922; kvintet za glas, 2 violine, violu i klavir, 1912; sonata za violinu i klavir, 1949. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Muzike drame: Graditelj, 1916 (prer. 1929); Uklete voe (W. B. Yeats), 1951; i Konstantin Paleolog, 1962; muzika legenda Majin prsten, 1917; muzika bajka Zora, 1945. Scenska muzika. VOKALNA: 2 suite Jambi i anapesti za glas i orkestar, 1912 i 1914; 4 melodrame za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Klavirska kola, 1922; 10 sv. zborskih pjesama, 1914 56; Teorija muzike (3 sv.), 1923 35; Muziki oblici (2 sv.), 1937 i 1957. SPISI: autobiografija Moj ivot i moja umjetnost, Nea Hestia, 1944 45; L'Evolution de la musique en Grecz, 1924; studije i lanci. LIT.: Manolis Kalomiris, Atena 1932. M. E. Dounias, Manolis Kalomiris, MGG, VII, 1958.

297

KAMIENSKI, Lucjan, poljski kompozitor i muzikolog (Gniezno, 7. I 1885 Torun 27. VII 1964). Muziku uio u Breslauu i Berlinu, gdje je studirao kompoziciju (R. Kahn, M. Bruch) i muzikologiju (H. Kretzschmar, J. Wolf). God. 1909 19 muziki redaktor lista Allgemeine Zeitung u Konigsbergu, 1922 39 profesor Univerziteta u Poznariu, a 1948 57 nastavnik u Toruiiu; 1957 preselio se u Kanadu. Kao kompozitor K. je neoromantiar, u ijoj se muzici oituje utjecaj njemake umjetnosti.
DJELA: lqsk piewa za orkestar, 1928; sonata za violinu i klavir, 1923. Klavirska sonata, 1908; Suita staropolskich tdncozv za klavir, 1935; 60 valcera za klavir. Opere: Thamar, 1917; Tabu, 1917 i Damy i huzary, 1932. Dvije kantate; Sinfonia paschalis za sopran, zbor i orkestar, 1928; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Die Oralorien von J. A. Hasse (disertacija), 1912; Jan Stobeusz z Grudziadza, 1928; Z bodan nad piezvem i muzykq ludu p olskiego, 1934; Mono grafija pieini zmowinowej z Kaszub potudniowych, Polski Rocznik Muzvkologicznv, 1935; Kaszub'scie-nuty (2 sv.), 1936; brojne studije i lanci u razliitim strunim publikacijama. Izdao zbirke nar. pjesama pievinik IVielkopolski, 1936 i Spiezvnik Pomorski, 1938. LIT.: Z. Lissa, Lucjan Ka mienski, MGG, VII, 1958.

KAMIENSKI, Maciej (Matthias), poljski kompozitor slovakoga podrijetla (Sopron, Madarska, 13. X 1734 Varava, 25. I 1821). Nastavnik i dirigent u Varavi, K. je autor prvog muziko-scenskog djela na poljskom jeziku. To je vesela igra s pjevanjem Nedza uszczeliviiona (Usreena bijeda), izvedena 1778, u kojoj su zamjetljivi utjecaji bekog i talijanskog muzikog kaza lita. K. je posjedovao svjeu melodijsku invenciju, ali je nje govo tehniko znanje bilo skromno.
DJELA; klavirske kompozicije (poloneze). DRAMSKA. Igrokazi: Nedza uscze'sliwiona, 1778; oska, 1779; Prostota cnotlizva, 1779; Tradycja dozvcipem zalatzviona, 1789; Balik gospodarski, 1780; Slozvik, 1790 i dr. Njemaki igrokazi Sultan VPampum, 1794 i Anton und Antoinette, 1795. VOKALNA: oratoriji; kantata povodom otkria spomenika J. Sobieskom u Varavi 1788. Mise, ofertoriji i druga crkvena djela. Krotki rys o egzystencji najpierivszej ory-ginalnej opery polskiej (izgubljeno). LIT.: M. EeA3a, HCTOPHH noJibCKoii My3biKajibHoH KVjibTvpbi, I, MocKBa I954-! K. Swaryczewska, Maciej Kamienski, MGG, VII, 1958. H.Harley, Maciej Kamienski i pierwsza polska opera, Poradnik muzyczny, 1964.

KAMARINSKAJA, ruski plesni napjev ivahnoga, humoristi kog karaktera u 2/4 (katkad 3/4) mjeri, bogata raznolikim ples nim figurama i temperamentnim skokovima. Postoje mnoge vokalne i instrumentalne varijante. Orkestralna kompozicija M. I. Glinke <PaHina3un na meMU deyx pyccxux neceu csadeSnou u n.tHcoeou, kasnije nazvana KaMapuucKan, karakteristina je za rusku simfonijsku muziku XIX st., jer je ona, kako kae ajkovski, sadrana u Kamarinskoj kao itav hrast u iru.
LIT .: B. l !yKKepMUH, KaMapHHCKaH F J I HHK H H ee Tpa^HMHH B pycCKOH My3bU<e, MocKBa 1957. E. IUmeuHtipecc , K TBopnecKOH HCTOPHH KaMapHHCKOH, ConeTcKaH My3biKa, 1962.

KAM INSK I, H einrich, njem aki kompozitor (Tiengen, 4. VII 1886 Ried, Bavarska, 21. VI 1946). Muziku uio u Heidelbergu (Ph. Wolfrum) i Berlinu (W. Klatte, H. Kaun, P. Juon). Izuzev razdoblje 1930 33, kada je bio profesor Pruske akademije umjetnosti u Berlinu i dirigent gradskih koncerata u Bielefeldu, proveo je itav ivot povueno, u tiini bavarskog sela Ried. Nacistiki reim ga je progonio i sprijeio da 1938 postane Hindemithov nasljednik na Visokoj koli za muziku u Berlinu. Umjetnost Kaminskog, esto duhovnog karaktera, oivljuje stroge forme srednjovjekovne i barokne polifonije. U tom smislu K. se pojavio kao pobornik neoklasicizma jo prije Stravinskog i Hin demitha.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orkestar uz klavir, 1936; Concerto grosso za dvostruki orkestar, 1922; Dorische Musik, 1933; Tanzdrama, 1942. KOMORNA: gudaki kvartet u F -duru, 1913; preludij i fuga na ime ABEGG za gudaki kvartet, 1927; gudaki kvintet u fis - molu, 1916 (prer. za gudaki orkestar, 1927); kvartet za klavir, klarinet, violu i violonelo, 19 12; kvintet za klarinet, rog i gudaki trio, 1924; Musik za 2 violine i embalo, 1931; Musik za violonelo i klarinet, 1938; Hauskonzert za violinu i klavir, 1941; preludij i fuga za violinu i orgulje, 1929. KLAVIRSKA: Klavierbuch (3 sv.), 1934; IO kleine Ubungen fiir das polyphone Klavierspiel, 1935; Klavierbiichlein, 1948. ZA ORGULJE: korama sonata, 1926; tokata, 1923; tokata i fuga, 1939; koralne predigre i dr. DRAMSKA. Opere: Jiirg Jenatsch, 1929 i Das Spiel von Kb'nig Aphelius, 1946 (izv. 1950); scenska muzika za starofrancuski misterij Passion, 1920. VOKALNA: In Memoriam Gabrielae za alt, violinu i orkestar, 1940; zborovi; brojne solo-pjesme. CRKVENA: Introitus und Hymnuszaso\e, violinu, violu, violonelo, zbor i orkestar, 1920; Psalam LXIX za tenor, mje oviti zbor, djeji zbor i orkestar, 1920 (prer. 1930); Psalam CXXX za zbor, 1922; 6 korala, 1922; Magnificat za sopran, obou, orkestar i enski zbor, 1926; moteti. Obradbe narodnih i crkvenih pjesama. Sabrane studije i lanci iz razliitih strunih publikacija objavljeni pod naslovom Gesammelte Aufsdtze von H. Kaminski, 1930. LIT.: J. Muller-Blattau, H. Kaminski, Die Singgemeinde, 1927 28. H. J. Moser, H. Kaminski, ZFM, 1929. H. Strobel, Chormusik von H. Ka minski, Musikblatter des Anbruch, 1931. K. Schleifer, H. Kaminski und sein Werk, Musik und Kirche, 1942. Isti, Heinrich Kaminski, Kassel 1945. H. Hoffmann, H. Kaminski, Melos, 1946. K. Schleifer i R. Schuiarz-Schilling, H. Kaminski: Werkverzeichnis, Kassel 1946. K. Schleifer, H. Kaminski, Leben und Werk, Neue Muzikzeitung, 1947. Isti, H. Kaminski, Muica, 1947. F. Seebass, Neues von und iiber H. Kaminski, Deutsche Rundschau, 1955. /. Samson, Das Vokalschaffen von Heinrich Kaminski mit Ausnahme der Opern (disertacija), Frankfurt a. M. 1956. Isti, Grundlinien einer Kaminski- Biographie, Muica, 1958. Isti, Heinrich Kaminski, MGG, VII, 1958. J. As.

KAMBUROV, Ivan, bugarski muzikolog (Leskovac, 26. IX 1883 Sofija, 23. I 1955). Muziku naobrazbu stekao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Krehl i M. Reger). Djelovao u Plovdivu i od 1918 u Sofiji kao nastavnik muzike, suradnik Etnografskog muzeja i 192831 urednik asopisa Muzikalen ivot. Obraivao je muzike probleme i drugih slav enskih naroda (Poljaka, eha), pa je tako napisao i zaokruen pregled povijesti hrvatske muzike (od kraja XVIII st.). Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI: EhiizapcKama My3UKa, ig26;OnepHO u3Kycmeo, 1926; My3u~ Ka u napod, 1929; Mnycmposan My3uKanenPCHHUK, 1933; E*taHyuA Manonoe,1934; My3una 3a BCUHKU, 1937; FIojicKa uy3UKa, 1939; EimapcKU napoduu necnu, 1940; JleopMcaK, 1941; My3UKaAHu cmyduu u cmamu, 1941; Xpeamct<a My3UKa, 1942; JXo6pu Xpucmoe, 1942; Knuza 3a onepema, 1943; My3UKama 3 CteemcKa Pycun, 1945; Ameji EyKopeufjiuea, 1946; flpu useopume na HCXOCAO eaiuKama My3UKa, 1948; Mejioduume ua Eomeeu necnu, XPHCTO EOTCB, 1949. Oko 800 lanaka i studija.

KAMEKE, Ernst-Ulrich, njemaki orgulja i kompozitor (Potsdam, i. III 1926 ). Studirao orgulje, kompoziciju i muzikologiju (T. Georgiades). Od 1954 kantor i docent na Rajnskoj crkvenoj muzikoj koli u Diisseldorfu, od 1959 kantor i orgulja crkve St. Petri i od 1962 docent na Visokoj muzikoj koli u Ham burgu. Sa svojim crkvenim zborom gostovao u skandinavskim zemljama, u Kanadi, SAD i Junoj Americi.
DJELA. ORGULJSKA: Toccala variata, 1961; Toccata, Strophen und Finale, 1968 i dr. Kammermusik za instrumentalni ansambl, 1969. VOKALNA: Geistliches Konzert Herr, mache mich zum Werkzeugs za alt i orgulje, 1968; Kantate iiber Psalm 100 za trublju, engleski rog, bas-klarinet, udaraljke, orgulje i zbor, 1969; 2 moteta za 4 6 gl. djeji zbor, 1969; 12 psalama za razliite sastave (Osterpsalm /970 i Psalm 139, 1970).

KAMINSKI, Josef, izraelski kompozitor i violinist ruskog podrijetla (Odessa, 17. XI 1903 ). Studirao u Varavi, Berlinu i Beu; 1935 se nastanio u Tel Avivu, gdje je 193769 bio koncertni majstor Izraelskog simfonijskog orkestra. U svojim kompozicijama tei za sintezom izraelskog melosa i suvremenih zvu nih predodaba.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za vio linu, 1951; Concertino za trublju, 1931; balada za harfu i komorni orkestar, 1945; varijacije za engleski rog i gudae, 1958; Ouverture Joyeuse, 1944; Ha'Alijah, varijacije za orkestar, 1942; Legenda za gudae; Introdukcija i ples za gudae; 3 Israeli Sketches, 1958; simfonijska uvertira, 1968. Gudaki kvartet, 1945. Suita, 1958 i Triptih, 1958, za klavir.

II

298

KAMPANOLOGIJA KANCONA
povremeno sudjeluju u izvoenju oratorijske muzike. Calixa vallee (18421891), daroviti kompozitor iz francuskog d Kanade, autor najpopularnije kanadske rodoljubne pje O Canada, bezuspjeno je pokuavao utemeljiti narodnu kanai operu i konzervatorij. Svjetski je ugled u to doba stekla kanai pjevaica Mme Albani (18471930; pravo ime Emma Lajeune. Na prijelazu u XX st. sve vei broj kanadskih kompozitora oc na studij u Evropu, u prvom redu u Pariz i Leipzig. Izm dvaju svjetskih ratova krupnu je ulogu odigrala radiofonija, je promicanje muzike umjetnosti u irim slojevima, ba u Kan odvajkada suoavalo s golemim prostornim udaljenostima. Od prilino velikoga broja kanadskih kompozitora, kojih djf nost pada u XX st., vaniji su: Healey Willatn (18801968), ai opera, simfonija, veih zbornih djela; AlfredLaliberte (188219 Skrjabinov uenik; Ernest MacMilan (1893), cijenjen kao 01 lja i pedagog. Claude Champagne (18911963) i Hector Gra (1900) stvaraju esto u duhu narodnih napjeva francuskog p rijetla. Mladi kanadski kompozitori trae uzore u suvremei evropskim muzikim strujanjima, ili se zanose nacionalisti idealima, pa tee za stvaranjem specifino kanadskoga muzi stila i poseu ne samo za narodnom pjesmom nekadanjih doseljei i njenim obiljejima, ve i za indijanskim, pa i eskimskim napjevi Iz generacije kompozitora roenih 191020 istiu se dodekafon: John Weinzweig, Violet Archer, Alexander Brott, Godfrey Rii Jean Papineau-Couture, Maurice Blackburn i Maurice Dela, i generacije roene 192030 Harry Somers, Pierre Mercure, Fr fois Morel i Clermont Pepin. Prouavanjem kanadske muzike his rije bave se H. Kallmann i E. MacMillan, a medu etnomuzi lozima istiu se E. F. Fowke, W. Sargeant i R. Johnston. Najpoz tiji muziki asopisi su The Canadian Music Journal (1956( The Journal Musical Canadian i Opera in Canada. Canadian Mi Centre (osnovan 1959) u Torontu posjeduje veliku biblioteku i foi teku. Njegova je zadaa i promicanje djela kanadskih autor; zemlji i u inozemstvu. Najstariji simfonijski orkestar osnovan j< Quebecu 1902. Uz njega svjetski su ugled postigli i odlini sim nijski orkestri u Montrealu, Torontu, Winnipegu i Vancouve U Kanadi nema vee stalne operne kue. Vie od 30 opernih ansa bla (najpoznatiji je Canadian Opera Company) prireuje opei izvedbe na turnejama po razliitim gradovima. I baletne trv putuju po cijeloj zemlji. Najuglednije su National Ballet, Roi Winnipeg Ballet i Grands Ballets Canadiens. Postoje i mni komorni ansambli kao i zborovi (Mendelssohn Choir i Feti; Singers u Torontu, Bach Choir u Montrealu). Muzika je obave; predmet na svim opeobrazovnim kolama. Pri svim je univerzi tima i katedra za muzi) U svakom veem gra djeluju razliite priv ne muzike kole, a Montrealu i Torontt dravni konzervatoriji
LIT.: B. Gagnon, Chi sons populaires du Cana Quebec 1865 (III izd. 185

KAMPANOLOGIJA (lat. campana zvono i gr. XOYO<; rije, nauka), znanost koja se bavi pitanjima u vezi s lijevanjem, upotrebom i povijeu zvona. Medu stranim kampanolozima istiu se K. Walter, H. LSbmann, L. C. Will, P. Griesbacher, J. D. Blavignac, a od naih F. Buli, F. Dugan i F. Kimovec.
LIT.: K. Walter, Glockenkunde. Regensburg 1913. K. Dokal, Naa zvona i njihovi Iijevaoci, Zagreb 1942.

KAMPER, ietrich, njemaki muzikolog (Melle, 29. VI 1936). Muzikologiju studirao u Kolnu i Ziirichu; promovirao 1963 u Kolnu i tamo se 1967 habilitirao. God. 1965 67 rukovodilac Istraivalakog odjela Univerziteta u Kolnu za rajnsku historiju muzike. Od 1969 urednik je biblioteke Rheinische Musiker.
DJELA: F. Wiillner. Leben, VCirken und kompositorisches Schaffen (disertacija), 1963; R. Strauss und F. Wullner im Briefzuechsel, 1963; Ein unbekanntes Brahms-Sludienblall aus dem Briefvjechsel mit F. Wiillner, MF, 1964; Zur Frage der Metronombezeichnungen R. Schumanns, AFMW, 1964; Das Lehr- und Instrumentalduo um 1500 in Italien, MF, 1965; La Gamba. Folia-Bearbeitungen fur Instrumentalensemble um die Afitte des 16. Jahrhunderts in Italien, Kongressbericht, Leipzig, 1966; P. Fassbaender i E. Schvnckerath, Rheinische Musiker, 1967; Studien zur instrumentalen Ensemblemusik im 16. Jahrhundert in Italien (habilitacija), 1970.

KAMUSI, Karlo, pjeva, bariton (Trst, 22. X 1914 Maribor, 30. I 1968). Pjevanje studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani). Umjetniku karijeru zapoeo 1939 kao operni i operetni solist u Mariboru. Za vrijeme rata lan opere Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku i zatim ponovo u Mariboru. Njegove najbolje kreacije bile su: Marcel i Konzul (Puccini, La Boheme i Madame Butterfly), Valentin (Gounod, Faust), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Grof (Mozart, Figarov pir), Poquelin (Liebermann, kola za ene), Gianni Schicchi (Puccini) i Mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Uspjeno je djelovao i kao operni redatelj. M . pe. KANADSKA MUZIKA. Narodna muzika Kanade ukljuuje folklor starosjedilaca Indijanaca i Eskima te narodne napjeve doseljenih Evropljana, prvenstveno Francuza, a zatim i Engleza. Folklor domorodaca izumire. Sauvani napjevi (u Kanadskom narod nom muzeju uvaju se snimke oko 3000 indijanskih napjeva) posjeduju sva obiljeja indijanskog muzikog folklora, znaajnog za muziku tog naroda du cijelog amerikog kontinenta. (-> Indijanska muzika.) Narodni napjevi doseljenika, osobito Francuza, zadrali su svoj izvorni oblik. Mnoge znaajke autentine narodne umjetnosti sauvane su u Kanadi u veoj mjeri nego u evropskim sredinama iz kojih su ti napjevi potekli. Indijanska muzika nije na njih nita utjecala. Muzika u Kanadi dugo se razvijala pod utjecajem evropskih doseljenika, Francuza i Engleza. Prve vijesti govore o muzikom odgajanju naseljenih Francuza u Quebecu, nekoliko godina nakon osnutka grada (1608). Poduavala se jedino crkvena muzika. God. 1661 ve se spominju orgulje. Katoliku crkvenu muziku irili su misionari i medu indijanskim domorocima. Svjetovna muzika poinje u Kanadi djelatnou britanskih vojnikih duhakih sastava u XVIII st. Zna se, da su se simfonijski koncerti povremeno odravali jo prije poetka XIX st. Tada se javljaju i prvi kompozitori : amater francuskog podrijetla Joseph Quesnel (17491809; igrokaz Colas et Coli-nette, 1790), pa Nijemac Frederic Glackemeyer (17511836). Theodore Molt (oko 1796 1856) napisao je prve muzike KANADSKA MUZIKA. Filharmonijski koncert u Torontu, 1877 prirunike. Bujniji, raznovrsniji muziki ivot razvio se u Kanadi sredinom prolog stoljea, kada se znatno poveao broj stanovnika, kad je procvala trgovina i industrija i kad se zemlja stabilizirala u konfederaciji. U svim veim gradovima postojala su muzika drutva (najee tzv. Philharmonic Societies). Sve povoljnije prometne prilike omoguile su u drugoj polovini stoljea mnogim istaknutim evropskim umjetnicima da na amerikim turnejama posjeuju i Kanadu. Dolaze i strane operne druine, a ameriki orkestri

tionnaire biographique i musiciens canadiens, Lach 1935. H. Kallmann ( daktor), Catalogue of Canadi Composers, Toronto 19 W. Sargeant, Folk a Primitive Music in Canai Journal of the Internatioi Folk Music Council, 1952. E. F. Fouike i R. Johnst, Folk Songs of Canada, VC terloo (Ontario) II izd. 19? E. MacMillan (redakto Music in Canada, Toror 1955. R. i M. d'Harcou Chansons folkloriques fra caises au Canada, Quefc 1956. H. Kallmann, K nada, MGG, VII, 1958. Isti, A Historv of Music

D i c

Canada 1534 1914, Toron 1960. M. Barbeau, Can dian Folk Songs, Journal the International Folk Mus Council, 1961. A Bi Bibliographical Finding List of Canadian Musicians, Ottawa 1961. Catalogi of Canadian Music for Orchestra, Toronto 1963. R.

KANCELA (lat. cancella pregrada), drveni kanal u orgi ljama koji na svojoj gornjoj strani ima izbuene rupice i u nji usaen niz svirala odreene zvukovne boje (npr. registar flaute Kad se zrak iz mijeha dovede kroz zrani i registarski kanal kancelu, potreban je samo pritisak na tipku klavijature ili pedal; da odreena svirala dobije zrak iz kancele i da na taj nai nastane ton. > KANCONA -> Canzona 1

KANKA KANON
KANKA, i. Jan Nepomuk (I), eki muziki amater (Prag, 17441798). Pravnik; izvrstan violonelist, prireivao je u svojoj kui muzike veeri i akademije. Njegova su djela Balli Tedeschi (preradbe iz Mozartove opere Figarov pir) i Aria Pastorale (sa ekim tekstom). 2. Jan Nepomuk (II), kompozitor (Prag, 10. XI 1772 15. IV 1865). Sin Jana Nepomuka I; zavrio studij prava, muziku uio kod Dienzenhofera. God. 1796 upoznao Beethovena, bio njegov veliki tovatelj i sakupljao njegova pisma. God. 1814 dekan pravnog fakulteta, 182830 rektor Univerziteta u Pragu. Osnovao Cecilijansko drutvo 1840; lan Udruenja za crkvenu muziku i uprave Konzervatorija. Stil je njegovih kompozicija eklektian, izrazit je Mozartov utjecaj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru, 1808; 2 koncerta za klavir, u D-duru i Es- duru; koranice. KOMORNA: 7 klavirska kvinteta; klavirski sekstet; 4 kvarteta za duhake instrumente i klavir. 2 sonate i druga djela za klavir. Ein musikalischer Scherz, operna scena za 3 lica. VOKALNA. Kantate: Lieblichste der Huldgottinnen za zbor i orkestar; O Freundschaft za sopran, zbor i orkestar i dr. Zborovi; vokalni kvartet; solo -pjesme. LIT.: P. Nettl, Kanka, Johann Nepomuk (I) i Johann'Nepomuk;(II),MGG, VII, 1958. 3tZEZp

299

m
r

Budui da je u kanonu na primi i oktavi druga dionica vjerno ponavljanje tonova prve dionice odnosno teme, a razlikuje se od prve samo svojim kasnijim nastupom, moe se takav k. bilje iti na jednom crtovlju, a nastup druge dionice obino se oznauje znakom:
(sopran)
f

^ir^^^;
-ftTT
^

KANON (gr. xocvo>v mjerilo, propis, pravilo; lat. canon; engl. i franc. canon, njem. Kanon, tal. canone), 1. u antiko doba, ime naprave za mjerenje matematikih zakona titranja ice, od II st. nazvane -> monokord. 2. U bizantskoj liturgiji, jedan od glavnih oblika himnodije. Sastojao se najee od 9 oda, prepjevanih prema 9 biblijskih kantika, a svaka je oda imala po nekoliko strofa, tropara. Prva je strofa bila model heirmos (gr. sipkog) prema kojemu su formalno i melodijski oblikovani ostali tropari pojedine ode. Me lodije su, po svemu sudei, bile prvotno silabike, a postepeno su poprimile melizmatiki oblik. K. se pojavio potkraj VII st. i ubrzo je potisnuo -> kontakion. Njegovali su ga mnogi crkveni pjesnici medu njima i Ivan Damascenski. 3. U vieglasnoj muzici, najstroi oblik imitacijske tehnike. Temelji se na naelu stroge imitacije, tj. oponaanja cjelokupnog melodijskog toka jedne dionice, teme. Javlja se kao autonomna kompozicija koja je u cijelosti oblikovana prema pravilima kanon ske tehnike ili kao kanonski dio ukljuena u gradu jedne kompo zicije i prema potrebi povezana sa jednim ili vie slobodnih gla sova. Postoje raznoline mogunosti provoenja kanona, uvjeto vane intervalskim odnosima dionica (glasova), njihovim nastupom, smjerom kretanja, odnosima mjere itd. Pojedini tipovi sistemati zirani su u teoretskim prirunicima prema tim znaajkama. Kanonska imitacija moe se provesti na svim intervalima, no najei je k. u primi, oktavi, kvinti i kvar ti. Tema za imitiranje naziva se (prema tal.) proposta (ili antecedente, guida), a imitacija teme risposta (ili conseguente). K. moe biti dvoglasan, troglasan, etvoroglasan i vieglasan, ali u praksi prevladava dvoglasni i etvoroglasni. K. s veim brojem glasova trai veliku vjetinu kontrapunktskog kombiniranja dionica i teko se moe pri slu anju slijediti; stoga ima vie svrhu da predoi, putem teoretske analize, sve mogunosti kanonskih tehnika. U kolskom primjeru dvoglasnog kanona (primjer 1) najprije jedna dionica donese temu (a); zatim tu temu imitira druga dio nica na odreenom intervalu, U ovome sluaju oktavi (a), a poetna dionica kontrapunktira toj imitaciji teme tj. risposti (b). Taj se kontrapunkt smatra novom temom (ili produenjem t eme) i prenosi se i u dionicu koja imitira; kontrapunktu u dionici risposte suprotstavlja se daljnji kontrapunkt (c), koji se opet imitira, a ovoj se imitaciji opet kontrapunktira (d); na taj e nain stavak produljuje, dok se ne zakljui kadencom. K. se moe provesti, da se na pogodnom mjestu, prije kadence, ponovi otpoetka, od nosno od znaka repeticije. Broj opetovanja nije ogranien. Takav se k. zove beskonani ili kruni kanon (lat. canon infinitus ili perpetuus, njem. Zirkel-Kanon, tal. canone infinito ili c. circolare):

iP u ^ -------------------- 1
i)

f -------------------------------------------------------------------------

j ^
d J \ rl
i

^ "^=

"rrir^

rrm

K., zabiljeen na jednoj liniji, naziva se zatvoreni k. (tal. canone chiuso), a ispisani se zove otvoreni k. (tal. canone aperto). Navedeni tipovi kanona smatraju se jednostavnima, jer se melodija svih dionica koje imitiraju, kree u istom smjeru i u is tim ritmikim vrijednostima kao melodija poetne dionice (lat. canon simplex per motum rectum). U poseban tip ubraja se k. u -> obratu ili protupomaku (lat. canon motu contrario, tal. canone inverso), u kojemu se svi intervali u imitaciji teme obru: uzlazni postaju silazni i obrnuto. Kod rakova kanona (lat. canon cancricans, tal. canone cancrizzante ili retrogradd) glas koji imitira melodiju proposte donosi njezine tonove u obratnom smjeru, tj. poinje posljednjim to nom proposte, da bi zavrio prvim. Postoji i rakov kanon u obratu (lat. canon cancricans motu contrario) kod kojega se imitacija teme kree obrnutim smjerom od posljednjeg tona prema prvome i u protupomaku. Kada imitacija teme nastupa u obratu, tj. protupomaku, al istodobno s temom, radi se o kanonu u zrcalu (tal. canone a specchio, njem. Spiegelkanon); taj tip kanona moe se kombinirat i i s rakovim pomakom (njem. Spiegelkrebskanon) to se, prema mogunostima, izvodi na taj nain da dva pjevaa (sviraa) stoje jedan naprama drugome itajui istodobno jedan te isti notni tekst (kao u zrcalu). K. moe biti i u augmentaciji ili diminuciji. K. u augmentaciji nastaje, kada se poetna melodijska linija dosljedno imitira u produljenim notnim trajanjima (dvostrukim, trostrukim itd.). K. u diminuciji nastaje, kada dionica koja imitira, donosi melodiju proposte u skraenim (na polovinu, treinu, i td.) notnim trajanjima. K. te vrste obino je kratak, jer je imitacija za polovicu kraa od proposte. Ima zatvorenih kanona, u kojima nije oznaen nastup nove dionice, ve se mora pronai interval, odnosno stupanj, na ko jemu treba da nastupi risposta. Nain, na koji se ima ostvariti imitacija, sadrava uputa napisana zagonetnom izrekom. Takav se k. zove zagonetni (tal. canone enigmatico, njem. Rdtselkanori). Zagonetni k. najvie se njegovao u vrijeme nizozemskih polifo niara (XVXVI st.). Nain realizacije kanona trebalo je esto pronai pomou rjeenja kakve latinske uzreice ili poslovice, koju bi autor dodavao kanonu, npr.: diem in noctem vertere znailo je, da imitirajua dionica mora itati bijele note kao da su crne; clama ne cesses upuivalo je, da treba izostaviti pauze iz proposte, tj. pjevati bez prestanka; Qui se exaltat humiliabitur, Qui se humiliat exaltabitur znailo je da risposta treba da se kree suprotnim smjerom od proposte, tj. uzlazno naprama silaznoj temi i obrnuto. Kad proposta kanona prolazi kroz tonalitete kvintnim ili kvartnim krugom, poput sekvence, nastaje kruni kanon (lat. canon per tonos; njem. Spiral-Kanon). K. se esto popunjuje dodavanjem jedne ili vie slobodnih kontrapunktikih dionica, tj. takvih, koje ne sudjeluju u imitaciji. Dionice koje popunjuju k. moraju biti jednostavne, jer se prvenstveno mora uti kretanje kanonskih linija. K. se esto javlja u kombinaciji s cantus firmusom. K. moe biti dvostruki, trostruki, etvorostruki itd. Dvostruki k. nastaje, kad se dvoglasje (dvostruka proposta) imitira na kanonski nain. Postupak je isti kao i kod obinog kanona (sa jednoglasnom propostom i rispostom). I drutveni k. moe se komponirati na nain dvostrukoga kanona. Stroga imitacija, odnosno oponaanje, jedno je od praiskonskih naela muziciranja. Stoga se k. ne ograniuje na pojedine

300

KANON KANT
su panju posvetili kanonu R. Schumann, J. Brahms (12 kan za enski zbor itd.) i M. Reger. U XX st. ponovo oivljuje ii res za renesansne barokne forme i tehnike, pa tako i za ka koji se susree kod mnogih kompozitora (P. Hindemith, I. S vinski, B. Bartok, O. Messiaen, L. Dallapiccola, L. Nono, E. i nek). Znaajnu ulogu dobivaju kanonske tehnike u djelima pol nika dodekafonije A. Schonberga, A. Berga, A. Weberna i hovih sljedbenika. U muzikoj nauci i odgoju velika se vai oduvijek pridavala kanonskim tehnikama koju su mnogi smat najviim stupnjem kompozicijskog umijea.
LIT.: O. A. -Klauivell. Die historische Entvvicklung des musikalisi Kanons (disertacija), Leipzig 1875. F. Jode, Der Kanon, 3 sv. (opsena zt primjera vokalnih kanona), Wolfenbtittel 1925. P. Mies, Der Kanon mehrsatzigen klassischen Werk, ZFMW, 1925 26. F. Jode, Vom Geist Gesicht des Kanons in der Kunst Bachs, dargestellt an seinen Inventio Wolfenbuttel 1926. L. K. J. Feininger, Die Friigeschichte des Kanons Josquin des Prez (disertacija), Heidelberg 1937. F. Blankenburg, Vom strumentalkanon, Collegium musicum, 1939. E. Wellesz, A Historv of zantine Music and Hymnography, Oxford 1949 (II izd. 1961). W. Wi Der mittelalterliche Liedkanon, Kongressbericht, Liineburg, 1950. W. B kenburg, Die Bedeutung des Kanons in Bachs Werk, Bericht iiber die Wis schaftliche Bachtagung der Gesellschaft fiir Musikforschung 1950, Lei 1951. H. J. W. Tillyard, Twenty Canons from the Trinity Hirmologi Boston 1952. R. Leibotvitz, Le Canon-Enigme des Origines a nos Jo Liege 1952. W. Gurlitt, Canon sine pausis, Melanges d'histoire et d' es que musicale ofFerte a P.-M. Masson, I, Pari 1955. .7. J- A. van der VC Die Kanongestaltung im Werk Palestrinas (disertacija), Koln 1956. M.St B. Nettl i W. Blankenburg, Kanon, MGG, VII, 1958. J. D. Robinsan, ' Vocal Canon of the Classical Era (disertacija), Indiana University 1959. F. L. i I. A .

muzike epohe, ve se, sad u veoj, sad u manjoj mjeri, njeguje u razliitim stilskim razdobljima, tehniki se prilagoujui i po lifoniji i homofoniji, i tonalnosti i atonalnosti. U srednjovjekovnoj vieglasnoj muzici sam izraz k. znaio je isprva uputu, izreku koja se dodavala odreenim kompozicijama da bi uputila kako da se iz jedne ispisane dionice izvedu ostali glasovi. Sam k. kao kompozicijska tehnika ili oblik oznaivao se najprije rijeju -> fuga (XIV XV st.)- Kasnije je izraz k. znaio ne samo naputnicu nego i sam postupak stroge imitacije, tj. kanonsku tehniku. Najstariji primjeri kanonske tehnike potjeu iz XII st. (dvoglasna himna Nunc Sancte nobis spiritus, rkp. u Oxfordu, Bodleian Librarv) i XIII st. (troglasni Benedicamus Domino, rkp. u Firenci, Biblioteca Mediceo-Laurenziana), a temelje se na tzv. izmjeni glasova (njem. Stimmtausch). Rani primjer kanona kao samostalne, zaokruen e kompozicije predstavlja tzv. Ljetni kanon Sumer is icumen in (zabiljeen oko 1300 u engleskoj opatiji Reading); radi se o kombinaciji etvoroglasnog kanona u gornjim glasovima i dvoglasnog kanonskog ostinata, takoer graenog na principu izmjene glasova. Sva tri primjera pripadaju krunim oblicima rondellusa i ->- rote koji su se njegovali osobito u Engleskoj u XIIIXIV st. Na kontinentu se k. gaji najprije kao vrsta drutvenog muziciranja i javlja se u izrazito kanonskim oblicima francuske -* chasse (XIV st.) i talijanske -* caccie, zasnovanim na naelu progresivnog, a ne krunog razvoja. G. de Machault je ostavio 20 troglasnih kanona, dijelom naznaenih kao chace. Od njega potjee prvi rakov kanon, notiran kao zagonetni kanon, s uputom za imitaciju: Ma fin est mon commencement et mon commencement ma fin (Moj je kraj moj poetak, a moj poetak moj kraj). Oko 1400, kanonske tehnike prodrle su i u glavne oblike crkvene muzike, misne stavke i motet i to veinom notirane na jednom crtovlju, pod nazivom fuga i s odgovarajuim canonom (uputom). Kompozitori tzv. burgundske kole (G. Dufay) poloili su temelje svim onim tipovima kanona koje su njegovali nizozemski polifoniari. Do najvieg procvata dovela je kanonsku imitaciju generacija polifoniara sa J. Ockeghemom, Josquin Des Presom i P. de La Rueom na elu. U to doba razvio se itav niz razliitih, esto vrlo zakuastih varijanata: jednostavni k., kom binacija dvaju ili vie kanona, proporcijski k. (istodobni poetak pojedinih glasova, u razliitim menzu rama), k. u protupomaku itd. Missa prolationum J. Ockeghema prvi je poznati primjer iste kanonske mise, bez slobodnih kontrapunktskih dionica. Vrhunski domet predstavlja Deo Gratias za 36 glasova istoga majstora, zapravo devetoroglasni etvorostruki k. (tj. kombinacija od devet kanonskih dionica, svaka u etvoroglasju). U XVI st. opada interes za posve artificijelne tehnike kanona, iako se kanonska imitacija i dalje iskoriuje osobito unutar po lifonih djela veeg formata (mise Palestrine). Bogat razvoj doivljuje k. u djelima engleskih majstora (W. Byrd, J. Buli) i u tradicionalnim engleskim kanonskim oblicima (catch). Pojava monodije i novih oblika istisnula je kanonsku imitaciju iz vokalne muzike, ali istodobno ona dobiva veliku vanost u kontrapunk tskim oblicima barokne instrumentalne muzike, posebice u ricercaru, tokati, canzoni, i orguljskom koralu, prilagoena harmonijskom

KANONICI (od gr. xav<iv pravilo), mu ziki pisci st; Grke, koji su odreivanju intervala prilazili s matematskog s jalita. Svoje su uenje preuzeli od egipatskih sveenika, a os valo se na matematskom izraunavanju odnosa meu razliit duljinama ica na monokordu. Uz Pitagoru, glavni predstavi kanonika ili prema osnivau kole pitagorejaca, bili su n tematiari Eratosten (<- 276 do -- 195), Euklid (oko <- 30c Klaudije Ptolomej (oko 140). ( -> Harmonici) KANSAS-CITY-JAZZ, stil jazza, poznat pod rjeim j ivom Middle Western Style. Razvi li su ga izmeu 1925 i 15 u Kansas Citvju orkestri Andvja Kirka, Jaya McShanna, Benn Motena i Counta Basieja. Znatan su utjecaj na stvaranje toga si imali muziari"koji su u Kansas City dolazili iz jugozapadi drava, posebno iz Texasa. Nasuprot kolektivnoj improvizai New-Orleans-stila za K.-C.-J. je karakteristino muzicira] solistikih dionica praeno tzv. -> riffovima, prodornim ostin nim figurama koje kao odgovor ili upadicu neprestano pona\ orkestralni sastav duhaa i ritmikih instrumenata. Tipian za K.-C.-J. i elastini -> bounce ritam; teme su vrlo jezgrovi jednostavne, a vanu ulogu ima blues koji poprima oblik boo, zoogieja. K.-C.-J. je znaajna stilska faza koja pripravlja razvit modernog jazza. Karakteristini su primjeri toga stila snim orkestra Counta Basieja: One O'Clock Jutnp, Sivingin' The Blu Sent For You Yesterday i Doggin' Around.
LIT.: H. Panassie, Dictionary of Jazz, London 1956. M. Maz.

C.uioni IOPPVO

Dvostruki kanon J. S. Bacha ; autograf

tkivu tih oblika. Vrhunski su domet kanonskih tehnika u doba baroka djela J. S. Bacha: Goldberg-Variazionen; Kanonische Verdnderungen iiber Vom Himmel hoch; Das Musicalische Opfer; Die Kunst der Fuge. U doba klasike i romantizma k. nije bitni sastavni dio tada aktualnih oblika ve se javlja prigodice, ukljuen npr. u son atni ili simfonijski stavak ili kao ogledna studijska kompozicija. Veu

KANT, Immanuel, njemaki filozof (Konigsberg, 24. ] 1724 12. II 1804). Na Univerzitetu u Konigsbergu studir filozofiju, matematiku i prirodne nauke. God. 1746 objavio s\ prvi spis iz tzv. pretkritikog razdoblja s podruja filozofije pi rode. Habilitirao se 1755 u Konigsbergu; 1770 dobio tamon katedru za logiku i metafiziku; njegov filozofski razvoj, m utim, koji ga je doveo do vlastitoga kritikog stajalita (kritic zam), dovren je tek objavljivanjem triju poznatih kritika (Krit der reinen Vernunft, Kritik der Urteihkraft i Kritik der prah schen Vernunft); iduih godina, do 1799, K. je napisao preosta velika djela u kojima utemeljuje i primjenjuje svoju transcendei talnu filozofiju. K. se u svojoj estetici suprotstavlja mnogi tezama filozofije svoga vremena koja od Leibniza preko Wblf vodi do Baumgartena (autora prve estetike u smislu teorije lij poga, 175058). Kod tih triju filozofa teite je interesa usmjerei na sam objekt spoznavanja. K. naprotiv smatra da je bit lijepe ovisna o apriornoj strukturi svijesti. U Kritici rasudne moi {Krit der Urteihkraft, 1790) istrauje samo u transcendentalnoj namjeri estetski sud i umjetniko stvaranje. Estetski lijepo i uzvier on definira kao svrsishodnost bez svrhe, a estetski pristu (sa svojstvom opeg vaenja) kao svianje bez interesa (Lijep je ono to se svia samo po sebi, bez interesa za realnu eg zistei iju i za posjedovanje predmeta). K. nauava transcendentali formalizam, tj. isti oblik zora (prostora i vremena) kao subjel tivnu pretpostavku oblika i u muzici. Time muziki oblik ni; odredio kao oblik vremena, nego kao prolaznu mnogostrukos kao igru. Daljnja razmatranja K. je posvetio djelovanju muzik kao nosioca afekata i estetskih ideja i pri tom razradio neke mis tadanje francuske i engleske estetike. K. nije bio posebn muzikalan. Njegova djela ne odaju poznavanje kompozicija onog vremena. Usprkos tomu, otroumnost i analitiki dar omogui

KANT KANTATA
su mu da utemelji specifinu muziku estetiku svoga vremena, koja jo i danas zasluuje panju.
DJELA. Samo dva Kantova djela sadravaju izlaganja o muzikoj estetici: Kritik der Vrteihkraft, 1790 i Anthropologie in pragmatischer Hinsicht, 1798. Ostali su izvori njegove teorije muzike rukopisna ostavtina (objavljena u izd. Pruske akademije) kao i tui zapisi Kantovih predavanja, meu kojima su naj aniji: Immanuel Kants Menschenkunde, izd. F. Chr. Starke (1831) i Antkropogia docente Prof. Kant, izd. A. Kowalewski (Die philosophischen Hauptvorleungen Immanuel Kants, 1924). LIT.: F. Marsckner, Kants Bedeutung fiir die Musikasthetik der Gegenwart, Kantstudien, VI, 1901. P. Moos, Moderne Musikasthetik . . . , Berlin 1902 (proireno izd., pod naslovom Die Philosophie der Musik, Stuttgart, Berlin i Leipzig 1922). H. Kretzschmar, I. Kants Musikauffassung und ihr Einfluss auf die folgend Zeit, PJB, 1904. K. Nef, Kant und die Musik, Die Grenzboten, 1905. A. Schering, ur Musikasthetik Kants, ZIMG, 1909 10. A. Maecklenburg, Die Musikanschauung Kants, M, 1914 15. K. Mayer, Kants Stellung zur Musikasthetik, ZFMW, 1920 21. K. Klinkhammer, Kants Stellung zur Musik (disertacija), Bonn 1926. G. Wieninger, Immanuel Kants Musikasthetik (disertacija), Munchen 1929. C. Dahlhaus, Zu Kants Musikasthetik, AFMW, 1953. K. Huber, Musikasthetik, izd. O. Ursprung, Ettal 1954. D. Henrich, Immanuel Kant, MGG, VII, 1958. B. A.

301

KANTATA (od lat. i tal. cantare pjevati), kompozicija viedjelna oblika za jedan ili vie glasova i instrumentalnu pratnju. Preteno je lirskog, meditativnog karaktera, a po sadraju komor no, koncertno ili duhovno djelo. Tonije odreivanje karaktera kantate trai ogranienje s jedne strane prema oratoriju, a s druge prema madrigalu i motetu, kojih je drutvenu ulogu k.' naslije dila i nastavila u XVII st. Od oratorija se k. razlikuje opsegom i sadrajem, a od madrigala oblikom i izraajnim sredstvima. U kantati nema ni jaih dramskih ni epskih elemenata, a obino je i kraih razmjera od oratorija. Nasuprot oratoriju, koji se moe definirati kao drama bez vidljive akcije, k. je ponajvie koncertna lirska scena. S druge strane, madrigal i motet jedinstveniji su po formalnoj gradi od kantate, koja se odlikuje naizmjeninim redanjem kontrastnih toaka, solistikih arija i recitativa, zatim i an sambla i zbora, te posebno instrumentalnom pratnjom; ovoj se u toku razvoja kantate pridaje sve vea i znaajnija uloga. K. se razvila poslije 1600 u Italiji gdje se do sredine XVIII st. njeguje kao glavna vrsta vokalne komorne muzike. Isprva se izrazom cantata sasvim openito oznaivalo kompoziciju za pjevanje, za razliku od naziva sonata (tal. sonare zvuati), kojim se prvobitno, isto tako openito, naslovljavala instrumentalna kompozicija. Uz operu i oratorij, k. je trea znaajna vokalno -instrumentalna tekovina muzikog baroka. Sve tri vrste imaju svoj korijen u monodiji, u novom ekspresivnom stilu koji predstavlja tako odlunu prekretnicu iz objektivnog vokalnog vieglasja re nesanse (Palestrina, O. di Lasso) u subjektivni stil baroka (C. Monteverdi). K. je nastala (po rijeima R. Rollanda) iz tenje tadanjih talijanskih kompozitora da dramatiziraju i koncertne forme. Drutvena sredina u kojoj se razvija ova nova forma vokalno-instrumentalnog muziciranja ista je kao i kod madrigala: to su saloni aristokratskih obitelji. Tek se kasnije, s protestant skom duhovnom kantatom (H. Schiitz, J. S. Bach), razbija ovaj uski socijalni okvir. Poetni stadij razvoja kantate (do 1630) nazire se u pojedinim arijama i madrigalima iz zbirke Nuove musiche G. Caccinija (1602) i u kompozicijama iz zbirke Le Varie musiche J. Perija (1609). Tako u kompozicijama br. 12 14 iz Perijeve zbirke svaka od tri strofe teksta ima drukiju melodiju, izgraenu na istoj basovskoj osnovi. U svakoj od triju strofa razabire se jedan pjevni, ariozni i jedan recitativni dio. Kratke meuigre (ritornello) povezuju strofe. Iako se ime k. javlja tek kasnije prvi put 1620 u naslovu zbirke Cantade et arie a voe sola A. Grandija u Perijevoj kompoziciji Se tu parti nalaze se ve svi elementi talijanske komorne kantate. Kod A. Grandija i njegovih suvremenika (G. P. Berti, C. Milanuzzi) kompozicije nazvane k. oblikovane sii kao slijed od 59 prokomponiranih strofa na stalni bas (za razliku od arije koja ima istu muziku na sve strofe). Susreu se u toj ranoj fazi i kantate u obliku ronda, dijaloga ili dramatskog lamenta (F. Turini, C. Monteverdi). Za dalji razvoj znaajna su djela pjesnika i kompozitora B. Ferrarija {Musiche varie, 3 sv., dobrim dijelom na vlastite tekstove, 163341); u njima se ve jasno oituje tenja za razdvajanjem recitativnog i arioznog dijela, odnosno pripovjedakog i promatrakog teksta i u budue karakteristinog za kantatu. Sredinom XVIII st. zapoinje, s mnogobrojnim djelima kompo zitora rimske kole (L. Rossi, G. Carissimi), prvi procvat kantate. Poslije 1650 obogauje se muzika graa kantate; tekst se obrauje sve slobodnije. Usporedni razvoj instrumentalne canzone da sonare (oko 1650 isto to i sonata) utjee na daljnji oblik kantate, u kojoj se obrisi i raspored pojedinih dijelova uvruju; recitativ i arija posve se jasno razdvajaju, a opseg im se proiruje. Strofni tip kantate sve se rjee javlja, na njegovo mjesto dolazi viedjelni oblik u kojemu se izmjenjuju recitativi i arije u obliku da capo. Jedinstvo djela postignuto je, usprkos promjenjljivom broju arija, cjelovitou teksta, a i muzikim sredstvima, instrumentalnim

ritornelima i o stinatnim basom. Najznaajniji su majstori tali janske barokne kantate u drugoj polovini XVII st. kompozitori venecijanske kole F. Cavalli, M. A. Cesti i G. Legrenzi, zatim A. Stradella koji proima kantatu opernom dramatinou, pa A. Stefani koji komponira i kantate u obliku komornog dueta. Pored kantate s pratnjom bassa continua razvija se u to doba i cantata con stromenti, tj. s pratnjom orkestra ili solistikih koncertantnih instrumenata; uvode je majstori bolonjske kole (G. M. Bononcini, G. B. Bassani, P. Colonna, F. Gasparini) i zatim njeguju osobito kompozitori napuljske kole (F. Provenzale, G. C. R. d' Astorga i dr.). Najplodniji je meu njima A. Scarlatti koji je ostavio oko 700 kantata od ega vei dio solistikih uz continuo, tridesetak za 2 glasa i continuo i sedamdesetak za 1 -2 glasa, instrumente i continuo; oblikovao ih je raznoliko, dvodijelno, trodijelno i viedijelno (5 arija i 5 recitativa) s uvodnim simfonijama i ritor nelima, postiui bogatstvom tematike i harmonija i sugestivnou izraaja najvii domet u toj vrsti kantate. Pravilno viestruko, gotovo simetrino izmjenjivanje recitativa i arija postalo je tada stereotipnom shemom kantate te se u toku XVIII st. pretvara u puki formalizam; poslije Scarlattija standardizirao se trodijel ni ili etvorodijelni oblik (shema: arija-recitativ-arija ili recitativ-arija-recitativ-arija) u kojemu su arije sve vie iskiene bravuro znim koloraturama ime se eljelo zadovoljiti ambicije pjevaa i ukus publike. Takav tip kantate njegovali su L. Leo, L. Vinci, N. Jommelli, J. A. Hasse i dr. Poslije 1750 komornu kantatu su u Italiji potisnule koncertna arija i tzv. operna scena. U Francuskoj prve kantate komponira oko 1683 M. A. Charpentier (16341704), uenik Carissimija. Ali istom poslije smrti Charpentiera, usvajaju francuski kompozitori talijansku kantatu prilagodivi je svom ukusu, to se odrazilo u tenji, da se muziki to vjernije izrazi smisao teksta (najznaajniji autor stihova: J. B. Rousseau). U kratkotrajnom razdoblju procvata (oko 1710 30) nastao je itav niz kantata, uglavnom na francuske tekstove; komponirali su ih meu ostalima A. Campra, M. Bernier, M. Mon teclair, N. Clerambault i J. Ph. Rameau. U Njemakoj se k. kao oblik svjetovnog komornog muzici ranja nije dublje ukorijenila , ve se, pod utjecajem domae tra dicije, razvila u vrst duhovne muzike koja je u XVIII st. postala sredinjim oblikom protestantskog crkvenog bogosluja. Pretho dili su joj razliito naslovljavani viedijelni oblici njemake rano barokne crkvene muzike, poglavito koncertantni zborni motet i vokalni duhovni koncert, koji su postepeno, djelomice i pod talijanskim utjecajem, poprimali obiljeja kantate (npr. Buxtehu deove prokomponirane strofne kompozicije s naslovom Aria). U tim su se preteama, odnosno ranim kantatnim djelima iz druge polovine XVII st., obino izmjenjivale solistike partije s instrumentalnim i zborskim dijelovima koji e ostati karakte ristian element njemake protestantske kantate. Osim toga, pojedine su strofe teksta rijetko bile povjerene jednom te istom solistikom glasu, nego razliitim vrstama glasova, kao i duetima i tercetima. Tekstovi su bili sloeni od biblijskih izreka, protes tantskog korala i slobodno spjevanih dijelova (npr. oda), to je takoer specifino njemako obiljeje. Znaajnu je ulogu u izgra ivanju protestantske kantate odigrao pjesnik E. Neumeister koji je oko 1700 spjevao duhovne pjesme u slobodnom stilu Geistliche Cantaten statt einer Kirchen-Music upuujui u uvodu da kan tatu treba komponirati poput opere, tj. kao slijed recitativa i arija (da capo). Tako su, njegovim posredstvom, definitivno uli u nje maku kantatu recitativ i arija, umjesto dotada veinom ariozno oblikovanih solistikih toaka. Neumeisterove tekstove uglazbili su J. Ph. Krieger, F. Telemann i dr., a posluili su i pjesni cima kao uzor. Razliite kombinacije biblijskih, koralnih i slobo dno spjevanih tekstova omoguile su stvaranje sadrajno i muziki raznolinih tipova, kao to su tzv. koralna k., biblijska k., dijaloka k. itd. Sve te mnogostruke mogunosti muziki je bogato iskori stio J. S. Bach; njegovim je opsenim opusom (oko 200 sauva nih djela) protestantska kantata doprla do vrhunca. Svoj naslov dobiva k. i kod Bacha, kao i kod nj egovih njemakih prethodnika, po prvom stihu, npr.: Ich hatte viel Bekiimmernis, Ein' Jeste Burg ist unser Gott, Gottes Zeit ist die allerbeste Zeit (nazvana Actus tragicus), Bleib bei uns, denn es mili Abend merden . . . S formalne strane Bachove kantate sastoje se ponajee od 5 do 7 stavaka u kojima se izmjenjuju solisti, manji ansambli, i zbor. Oni su sinteza svih elemenata baroknoga vokalnog muziciranja: arije i ariosa, dramskog recitativa, sloenih polifonih oblika. Mnoge Bachove kant ate zapoinju velikim uvodnim zborom uz pratnju orkestra, a ponekad se, umjesto zbornog, javlja orkestralni uvodni stavak u koji su upletene zborske dionice. Bach je ostavio i nekoliko solistikih kantata; u leipzikom razdoblju posvetio se najvie koralnoj kantati koju redovito zapoinje velikim polifo nikim koralom zbora, a zavrava homofonim zborskim koralom (glasovita k. br. 78 Jesu der du meine Seele).

302

KANTATA KANUN
ili etvoroglasnim kantilenskim kompozicijama jezgru predsta zapravo cantus s tenorom, a slog se samo proiruje na trogl dodavanjem instrumentalnog contratenora ili tripluma ili, sluaju etvoroglasja, obiju tih dionica. Sve su dionice kantilens sloga oblikovane na strofni nain, a pojedini reci u paru s veinom se razlikuju otvorenim (ouvert) i zatvorenim (c zavretkom. K. s. se odrazio i na talijansku vieglasnu pjes XIV st. ballatu. U Francuskoj se poslije smrti Machaulta 1 guje vie nego motetski nain i dobiva, usporedo s razvojem tacije, ritmika, melodijska i zvukovno vanredno dotjerana gr; U to doba dolazi do prepletanja utjecaja izmeu motetskog i k tilenskog sloga pa se meu kantilenskim pjesmama susreu i ritmike i dvostruko tekstirane; i motetski i misni stavci ra nizozemskih majstora (Dufay) katkad su takoer graeni na k tilenski nain (Besseler ih naziva Kantilenenmotette, 1950, a L wig Balladenmesse, 1925). Poslije 1400 utjecaj kantilenskog si opaa se i na drugim vokalnim vrstama, kao to su lauda, frotl i villaricico koji se esto susreu sa tekstom samo u gornjoj dion Meu kompozicijskim vrstama toga doba k. s. je jedan od glav tipova sve do vremena Ockeghema. Tada se naputa razdvajs pjevanih od sviranih dionica i oblikovanje struktura s teil na glavnoj dionici, u korist ravnopravnosti i neizdvojivosti s1 glasova, to je postalo karakteristino za slog novije pjesme (eh sone).
LIT.: F. Ludrvig, Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, 1902 03. J. Hanschin, Musikgeschichte im Uberblick, Luzern 1948 izd. 1964). H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. Reancy, Fourteenth Century Harmony and the Ballades, Rondeaux and Vir< of G. de Machaut, Muica Disciplina, 1953. U. Giinther, Der musikali; Stilwandel der franzosischen Liedkunst in der 2. Halfte des 14. Jahrhundf dargestellt an Virelais, Balladen und Rondeaux von Machaut sowie datierb; Kompositionen seiner Zeitgenossen (disertacija), Hamburg 1957. E. At Beitrag zu einer Geschichte der Satztechnik von dem friihen Motette bis B; I, Miinchen 1964. I. A

U drugoj polovini XVIII st. opada muzika produkcija protestantske crkvene kantate, dijelom zbog prosvjetiteljske kritike uperene protivu njezina necrkvena karaktera. Poetkom XIX st. namjesto kantate dolazi u protestantsko bogosluje koralna pjesma. Istodobno nastaju kantama djela veih razmjera, za soliste, zbor i orkestar, koja nemaju vie ulogu barokne komorne ili crk vene kantate nego su namijenjena koncertnom podiju ili su prigodnog karaktera (u Francuskoj, natjeajna kompozicija za Prix de Rome); sadraj im je duhovni ili svjetovni, a oblik granii s oratorijem ili zborskom baladom, odom, lirskom scenom, misterijem, legendom i si. Takve prigodne ili koncertne kantate komponirali su klasiari Haydn, Mozart i Beethoven, a jo vie ro mantiari Schubert, Weber, Schumann, Mendelssohn, Berlioz, Franck, Gounod, Liszt i mnogi drugi. U novije vrijeme obje vrste kantata, duhovna i svjetovna, ive intenzivnijim ivotom, crpei sadrajnu tematiku iz prolosti, kao i iz suvremenih zbi vanja (A. Webern, 2 kantate na poeme H. Jonea).
LIT.: E. J. Dent, The Italian Chamber Cantatas, The Musical Antiquary, 1911. A. Schering, Uber die Kirchenkantaten vorbachischer Thomaskantoren, Bach-Jahrbuch, 1912. E. Schmitz, Geschichte der Kantate und des geistlichen Konzerts, I Geschichte der weltlichen Solokantate, Leipzig 1914 (II izd. 1955). P. Brausch, Die Kantate (disertacija), Heidelberg 1921. M. Prunieres, The Italian Cantata of the 17 th Century, Music and Letters, 1926, 1. K. F. Rieber, Die Entwicklung der deutschen geistlichen Solokantate im 17. Jahr hundert (disertacija), Freiburg im Breisgau 1932, F. Treiber, Die thuringisch-sachsische Kirchenkantate zur Zeit des jungen J. S. Bach (etwa 1700 23), AFMF, 1937. G. Schwanbeck, Die dramatische Chorkantate der Romantik in Deutschland (disertacija), Berlin 1938. M. Lange, Die Anfange der Kantate (disertacija), Dresden 1938. F. Blume, Das Kantatenwerk Dietrich Buxtehudes, PJB, 1940, 10 39. A. Diirs, Uber Kantatenformen in den geistlichen Richtungen S. Francks, MF, 1950. W. Neumann, Handbuch der Kantaten J. S. Bachs, Leipzig 1953 (II izd.). L. F. Tagliavini, Studi sui testi delle cantate sacre di J. S. Bach, Kassel i 1Bassel 1956. E. T. Feraud, Embellished Parody Cantatas in the Early 18" Century, MQ, 1958. H. Engel, H. Hucke, D. Launay, S. Wallon, G. Peder i R. Schaal, Kantate, MGG, VII, 1958. H. Melchert, Das Rezitativ der Kirchenkantaten J. S. Bachs (disertacija), Frankfurt am Main 1958. W. G. VPhittaker, The Cantatas of J. S. Bach, Sacred and Secular, 2 sv., London 1959. F. Krummacher, Die Oberlieferung der Choralbearbeitung in den friihen evangelischen Kantaten, Berlin 1965. M . C a. i I. A .

KANTELE, finski narodni iani instrument, vrsta psaltira, nalik na poloenu harfu s ormariem za rezonanciju od drva omorike i od brezovine. Najstariji primjerci nisu imali donje daske,

KANTOR (lat. cantor pjeva), openito pjeva, u srednj vijeku crkveni pjeva, zatim i crkveni slubenik koji je prop vao i nadzirao pjevanje u kaptolu katedralnih i kolegijalnih cr va. Pod imenom kantora razumijeva se u renesansno doba sv pjeva, lan scholae cantorum ili cappellae musicale. Kasnije osobito kod njemakih protestanata, k. bio direktor kora koji imao dunost da vodi i zasebnu pjevaku kolu (tako je npr. J. Bach od 1723 do smrti bio k. kole i crkve sv. Tome u Leipzig Kod katolika je k. orgulja i dirigent zbora u crkvi (u Francus! se zove maitre de chapelle), a u jevrejskim hramovima je to so -pjeva koji se zove i chazzan.
LIT.: W. Ehmann, Das Musizierbild der deutschen Kantorei im Jahrhundert, Festschrift M. Seiffert, Kassel 1938. D. Krickeberg, Das f testantisehe Kantorat im 17. Jahrhundert, Berlin 1965.

KANTELE

a p^et ica od konjske strune bilo je ugodeno: gl- a1- b1- c2- d2. Noviji oblik ima zatvoren trup i 20 -30 elinih ica ugodenih u g- molu, rjee u G - duru. ice se trzaju prstima, bez trzalice. K. se esto spominj e u finskom epu Kalevala; pretea je ruskih gusala (zycjiu), litvanskoga kafiklesa i estonskoga kannela.
LIT.: A. O. Vdisanen, Wirklichkeitsgrund der flnnisch-estnischen Kantele-Runen, Acta Ethnologica, 1938. F. Bose, Die fininsche Kantele, die alteste Zither Europas, Atlantis, 1952. K. Ko.

KANTUER, Boidar, kompozitor (Pavlovski vrh k Ormoa, 5. XII 1921 ). Kompoziciju uio kod S. Koporca Ljubljani 1941 48; usavravao se 195253 kod O. Messiae i na Ljetnim teajevima u Darmstadtu. Od 1950 ivi u Pari suosniva kompozitorske skupine Groupe 84 (195154) i od 19 direktor BIMC (Bibliotheque Internationale de Musique Conte, poraine) u Fontainebleauu koju je sam utemeljio. Nadovezuji na romantiki muziki izraz, K. je preko ekspresionizma i dv naesttonske tehnike izgradio vlastiti muziki govor, koji n podreen avangardnim zahtjevima, ali je otvoren za tekovi suvremenog muzikog stvaralatva i determinira ga muziki sadr
DJELA. ORKES TRALNA: Komorna sim fonija, 1954; simfonija za gudae, 1965; koncert za flautu i gudae, 1962 (rev. 1968); koncert za violon elo, 1963 (rev. 1968); su ita Sire Halezvyn, 1960 61; suita za udaraljke, 1964; uvertira, 1968: Fla manska legenda, 1971. KOMORNA: 3 gudaka k va rt e t a , 1 9 5 3 , 1 9 5 9 i 1961; trio za flautu, violu i klavir, 1961; Sonata da camera za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1963; Deux images za instrumentalniansambl, 1963; Largc za klarinet, fagot i klavir, 1969; Evocations za rog i klavir, 1963. KLA VIRSKA: pre lud ij i fuga, 1946 (takode i za orgulje); Tri skladbe, 1952; Tri bagatele, 1954. Samospevi za bariton i klavir, 1959. B. Lk.

KANTILENA (lat. cantilena napjev, pjesma), openito, pjevna melodija lirskog karaktera. Izraz se u tom irem znaenju proirio u XIX st., a odnosi se i na pjevnu instrumentalnu melodiju. Raniji autori oznaivali su kantilenom pjesmu, pjevanje (Brossard, 1703) ili kompoziciju s razvijenim melodijskim kretanjem (Koch, 1802). KANTILENSKI SLOG, pojam kojim se u novijoj muziko-historijskoj literaturi oznauje tip pjesme XIVXV st. s tekstiranom, solistiki pjevanom dionicom - cantusa i i-3 instrumentalne dionice. Izraz je uveden u vezi s nazivom -> cantilena koji je u XIII XV st. znaio i vieglasnu pjesmu. K. s. razvio se u Francuskoj kao kasni oblik diskanta i jedan tip vieglasne pje sme koji je potisnuo cantilenu XIII st. s tekstom u svim glasovima. To je tvorevina Ars novae, nastala pod djelovanjem truverske pjesme s improviziranom pratnjom i francuskog moteta sa slobodno komponiranim instrumentalnim tenorom. Umjetniki razvijenu i posve solistiki koncipiranu gradu dao je kantilenskom slogu pjesnik i muziar G. de Machault u refrenskim oblicima balade, rondeaua i virelaija za 2, 3 ili 4 glasa. Temelj je kantilenskog sloga dionica cantusa komponirana za visoki ili srednji muki glas, kojoj je instrumentalni tenor dodan slobodno. I u troglasnim

KANUN (qanun, al-qanun, arap., od gr. xocvo>v), arapski

ARAPSKI KANUN

KANUN KARABAI
iani instrumen t, vrsta psaltira odnosno citre pravilna trapezna oblika (podloga dugaka 75100 cm, iroka oko 40 cm). Veinom ima 26 trostrukih ica (po 3 za jedan ton) koje 2se trzaju prstima ili plektronom. Opseg instrumenta obino je E-a . K. se u kasnom srednjem vije ku rairio i u Evropi (pod imenom canon), a u novije se doba u zemljama Prednjeg istoka mnogo upotrebljava za virtuozno sviranje.
LIT.: H. G. Farmer, The Canon and Eschaquiel of Arabs, The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland, London 1931. Isti, Studies in Oriental Musical Instruments, I, London 1931. E. Gerson-Kizvi, Predhistorija klavirskih instrumenata, harfistiki, qanunski i santurski instrumenti Prednjeg orijenta (na hebrejskom), Tel Aviv 1958. K. Ko.

303

DJELA. ORK ES TRALN A. D vije s imfo nije : I, Rod oljub na u c-mo lu, 1943 i II, Estonska u g-molu, 1954. Simfonijska pjesma Osvetnik, 1930; uvertira Kalevipoeg, 1938; 6 suita i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1935; klavirski trio, 1930; 2 sonate za violinu i klavir, 1936 i 1943; sonata za violonelo i klavir, 1948. - Klavirske kompozicije (ciklus Slike iz Tallina, 1950; Concertino za 2 klavira). DRAMSKA. Opere: Plameni osvete, 1943 i Pjeva slobode, 1950; djeja opera Zimska bajka, 1958. Baleti Kalevipoeg, 1947 i Zlatna preslica, 1956. Scenska i filmska muzika. Kantata Mo naroda, 1949; zborovi; solo-pjesme. Obradbe estonskih narodnih napjeva. LIT.: f. A. FIojiHHoecKuu, 3yreH Kann, MocKBa i JlemiHrpart 1951. A. UlasepdjiH, IleBeii CBOOO/TBI, CoBercKaH My3tlKa, 1952, 6. Mvatrna COBCTCKOH 3CTOHHH, TaJiJiH 1956. X. Kupeumc, 3yreH Kann, MocKBa i TajiJimi 1959-

KAPELA (od srednjovjekovnog lat. capella, engl. chapel, franc. chapelle, njem. Kapelle, tal. cappelld), u poetku crkvica, ponajvie sa jednim oltarom, odnosno posebno ograen i odi jeljen oltar u veoj crkvi; takoer privatne crkvice u dvorovima vladara, velikaa, crkvenih dostojanstvenika, kao i cjelokupno osoblje dodijeljeno slubi u takvim crkvicama, ukljuujui i mu ziare. Otuda se pod izrazom k. dugo vremena razumijevalo pje vaki zbor u crkvi (npr. uvena Sikstinska k. u Rimu), zatim i pjevaki zbor i orkestar na feudalnim dvorovima (dvorske kapele u Munchenu i Beu, King's Chapel u Londonu i dr.). Danas naziv k. slui ponajvie za orkestar, redovito skromnijeg opsega. Od izraza k. potjee kod nas i naziv kapelnik, tj. dirigent (franc. maitre de chapelle, njem. Kapellmeister, tal. maestro di cappelld), U srednjem vijeku, po prilici do 1500, magister capellae je bio naslov vrhovnog duhovnika (a ne muziara) koji je vodio bogo sluje, pa je imao vrhovni nadzor i nad pjevaima crkvene ka pele. Meutim od XVI st. izraz se odnosi na upravitelja dvorske muzike (u Francuskoj u XVIIXVIII st. Surintendant de la musique du Roi; u Engleskoj Master of the King's Musi). Rije kapelnik danas se upotrebljava esto u negativnom smi slu Za rutinerskog dirigenta. j. As. KAPELLMEISTERMUSIK (njem.), podrugljiv naziv za kompozicije koje su po svom obliku i tehnikoj iz radbi korektne, ali im nedostaje pravi umjetniki sadraj. Nekada su kompo zitori bili u isto vrijeme i dirigenti; kasnije, kad je zvanje dirigenta poelo bivati samostalnije, trailo se od dirigenta da znade kom ponirati. Nastao je tada znatan broj dj ela, tehniki dotjeranih, ali bez invencije, u kojima se oponaaju veliki uzori. Nekad po asni naslov za dirigenta Kapellmeister, postao je staromodni pro vincijalizam u znaenju muziara neznatnih sposobnosti, a K. njegov manjevrijedni proizvod. A. Vi. KAPLAN, Josip, kompozitor (Krko, 23. X 1910 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu uio fagot; studij kompozicije zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Nastavnik na pokrajinskim muzikim kolama u Hrvatskoj, danas profesor muzike kole Ivan Mateti-Ronjgov u Rijeci. Djelovao i kao dirigent i zborovoa. Mnoge njegove kompozicije inspirirane su ivotom u prirodi i djejim svijetom, koji doarava s mnogo uivanja i topline.
DJELA: Rondo za gudaki orkestar, 1951; koncert za violinu i orkestar. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1947 i II, Istarske impresije, 1951; Serenada za duhaki kvintet, 1950; trio za flautu, violu i violonelo, 1952: Mi nijatura za 5 violonela; Pjesma i ples za 4 violonela. DRAMSKA : djeja opera Guliverska zemlja, 1959. Igrokazi i bajke za djecu: Pepeljuga, 1950; Mali ptiari, 1952; Mali pali, 1953; Labudovo pero, 1953. Scenska muzika za dramu Kwej-Lan. VOKALNA : solo-pjesme (Zorja, moja zorja; Lan; Bele roe; Lipa; Mjeseina; Popevka: Stara klet) ; djeje pjesme (ciklusi Cvijetni puteljak; Djeca u slobodi; Djeca u prirodi); borbene i masovne pjesme (Na stijeg se vije; Pjesma u zoru; Naoj armiji; Pjesma etelaca; Pjesma o Titu; Geslo antifaista; Roendan Tita; Pjesma pionira). Obradbe narodnih napjeva. J. As.

3. Villem, kompozitor (Suure-Jaani, 7. IX 1913 ). Neak Eugena; na Konzervatoriju u Tallinu diplomirao kompoziciju (A. Kapp) i orgulje. Na toj ustanovi predaje od 1944 kompoziciju i teoretske predmete. U njegovim djelima, vokalnim i instrumentalnim, zamjeuju se obiljeja estonskoga muzikog folklora. Osobito su mu uspjele solo-pjesme i zborne kompozicije.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1947 i 1954; simfonijska pjesma Za mir, 1951; Elegija za gudaki orkestar, 1939; Narodni ples za duhaki orkestar, 1953. Klavirski trio, 1941; kompozicije za violonelo i klavir. Klavirska djela (sonata, 1939). Opera Lembitu, 1961. Kantata Pozdrav, 1949; oko 50 zborova; solo-pjesme.

KAPP, Julius, njemaki muziki pisac (Steinbach, 1. X 1883 Hinang, Altstadten-im-AUgau, 18. III 1962). Nakon zavrenog st udija na filozofiji u Marburgu, Berlinu i Miinchenu poeo se baviti muzikom i knjievnou. God. 1921 pokrenuo Blatter der Staatsoper (Berlin). Od 1923 dramaturg na Berlinskoj dravnoj (do 1948) i gradskoj operi (do 1954). Vane i vrijedne su njegove biogr afije muziara u kojima donosi obilje podataka, a odlikuju se i ljepotom stila. Njegovo je najuspjelije djelo monografija o R. Wagneru.

1949; memoari Ein Leben fiir die Oper, 1958; brojne studije i lanci. IZDANJA: F. Liszt, Gesammelte Schriften (4 sv.), 1910; R. Wagner, Gesammelte Schriften und Dichtungen (14 sv.), 1914; sa E. Kastnerom obj. korespondenciju R. Wagnera (10 sv.), 1914 33; R. Wagner, Gesammelte Dichtungen, 1938 i dr. Preveo i preradio libreta mnogih opernih djela. LIT.: R. Schaal, Julius Kapp, MGG, VII, 1958.

KAPR, Jan, eki kompozitor (Prag, 12. III 1914 ). Sin muziara; studirao u Pragu na Konzervatoriju (J. Ridky) i na Visokoj koli (J. Kfika). God. 193946 muziki redatelj prake radio-stanice; 1948 postao muziki kritiar novina Lidove Noviny i umjetniki direktor muzikog izdavakog poduzea Orbis. Od 1950 djelovao u razlinim nakladnim, poduzeima; od 1961 profesor kompozicije na muzikoj akademiji Jandek u Brnu.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1943; II, 1946; I I I , 1956; IV, 1956 (nova verzija 1958); V, 1959; VI, 1960 i VII, 1968. Simfonijeta, 1940; simfonijska slika Zitra, 1953; 2 koncerta za klavir, 1938 i 1953; koncert za vio linu, 1955; Concertino za violinu, 1964; varijacije za flautu i orkestar, 1958; fantazija za violinu i orkestar, 1960; scherzo Marathon, 1939; rapsodija Doatd, 1950; suita, 1956. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, 1937; II, 1941; III, r 955; IV, 1958; V, 1961 i VI (s baritonom), 1963. Divertimento za duhaki trio, 1943; suita za duhaki kvintet, 1940; duhaki nonet, 1943; tyri ndlady za duhaki nonet, 1959; sonatina za violinu i klavir, 1948; Dialogy za flautu i harfu, 1965. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1945; II, 1947 i III, 1958. Dvije rapsodije, 1939; Domov, 1955; Drobnosti, 1957; Chvilky, 1957. DRAMSKA: opera Muzikantskd pohadka, 1962. Balet Revolu ni variace, 1949. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Piseh rodne zemi, 1940 i V sovtske zemi, r95o; zborovi. Ciklusi solo-pjesama: 4 na narodne tekstove, 1938 39; Krystal, 1944; Vyzndni, 1952; Milostne pisni, 1953 i dr. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: .7. Matjek, Tschechische Komponisten von heute, Praha 1957. M. Kuna, Nove uzravani tvurich sil J. Kapra, Hudebni rozhledy, 1964.

KAPP, estonska obitelj muziara. 1. Artur, kompozitor i orgulja (Suure-Jaani, Estonija, 28. II 1878 Tallin, 14. III 1952). Na Konzervatoriju u Petrogradu uio orgulje (F. Homilius) i kompoziciju <N. A. Rimski -Korsakov). God. 1904 20 direktor muzike kole u Astrahanu, kasnije predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Tallinu, gdje je odgojio niz istaknutih estonskih kompozitora (E. Kapp, G. Ernesaks): K. je jedan od utemeljitelja simfonijske muzike u Estoniji i njezin najvaniji predstavnik.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Quasi una fantasia, 1924; II, 1945; II I, 1947; IV, Sinfonia giovanile, 1949 i V, Sinfonia della pae, 1951. Simfonijska pjesma Sudbina, 1939; koncert za klarinet i rog, 1925; 2 koncerta za orgulje, 1934 i 194 6; koncert za violonelo, 1946; rapsodija za klavir i orkestar, T 945; Praznina uvertira, 1947; uvertira Don Carlos, 1900; 4 suite, 1906 47; 9 koranica. KOMORNA: gudaki kvintet, 1918; gudaki sekstet, 1951; trio za violinu, violonelo i orgulje, 1936; sonata za violinu i klavir, 1898. Za orgulje: dvije sonate, 1897 i 1948; koralne varijacije, 1902 i dr. VOKALNA : oratorij Job, 1928. Kantate: Raj i Peri, 1900; Suncu, 1910 i Probudi se, narode, 1919. Zborovi (vie od 100); solo -pjesme.

KAPRAL, Vaclav, eki kompozitor i pijanist (Urice, 26. III 1889 Brno, 6. IV 1947). Uenik L. Janaeka na Orguljakoj koli u Brnu; u klaviru se usavravao u Pragu (A. Mike) i Parizu (A. Cortot). Od 1911 vodio vlastitu klavirsku kolu u Brnu, od 1927 lektor na Masarvkovu univerzitetu. God. 1936 postao profesor na Konzervatoriju u Brnu, a 1946 profesor na Akademiji za muziku umjetnost. Njegove klavirske kompozicije odaju vanredno poznavanje klavirske tehnike i razvijen smisao za boju tona.
DJELA: Svatebnipohod za orkestar, 1932; Dve idylky za orkestar, 1931. Dva gudaka kvarteta, 1925 i 1927. KLAVIRSKA. etir i sonate; I, 1912; II, 1921; III, 1924 i IV, 1936. Tri sonatine: I, 1930; II, Sonatina bucolica, 1937 i III, Hradit'skd idyla, 1943; zbirka Lyrica, 1909 27; Suita romantica, 1918; Miniatury, 1922; fantazija, 1943 i dr. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: J. Buzga, Vaclav Kapral, MGG, VII, 1958. L. Kundera, Vaclav Kapral, Brno 1968.

2. Eugen, kompozitor (Astrahan, 26. V 1908 ). Sin Artura; kompoziciju studirao kod oca na Konzervatoriju u Tallinu, gdje je 1935 postao asistent. Nakon 1940 K. je aktivno sudjelovao u reor ganizaciji muzikog ivota republike. Od 1947 profesor, a od 1952 direktor Tallinskog konzervatorija.

KARABAI, Nedjeljko, muziki folklorist (Malinska, 20. I 1924 Rijeka, 26. IX 1958). Filozofski fakultet i srednju muziku kolu zavrio u Zagrebu. S abrao je preko 1000 narodnih pjesama i plesova Hrvatskog Primorja, Istre i Kvarnerskih otoka.

304

KARABAI KARDOS
robljenikom logoru kod P. Miloevia u Niirnbergu. Rukovi lac Muzikog ansambla Radio -televizije Beograd i dirigen odelenju Muzike prod ukcije; sudelovao u stvaranju Veli narodnog orkestra i grupe pevaa narodne muzike i osniva i ske grupe umadija kojom i danas rukovodi. Obraduje nare i gradski melos i bavi se problemima folkloristike.
DELA: Tri narodne igre za orkestar. Scenska muzika za drame: ira i pop Spira; Pokondirena tikva; Poar strasti; Vukadin; eir proft Koste Vujia i dr. Solo-pjesme. Oko 500 obrada narodnih melodija i 100 obrada starih gradskih pesama. Folklorni radovi: 3 Zbirke naro pesama i igara, 1951, 1953 ' r 955; 3 Zbirke narodnih melodija za ake hor 5 Zbirki gradskih pesama; Zbornik par tizanskih napjeva, 1962 (sa N. Hercigonjom). R. Pej,

U studijama i lancima o muzikom folkloru tog podruja iz nosio esto originalne i zanimljive zakljuke. Bio je lan vie folkloristikih drutava i suradnik razliitih znanstvenih ustanova (Institut za narodnu umjetnost u Zagrebu).
DJELA: krae kompozicije za orkestar. Obradbe narodnih pjesama za tamburaki zbor, za enski zbor, za glas i klavir. Objavio zbirku od 42 melodije s op irnim komentarom pod naslovom Muziki folklor Hrvatskog Primorja i Istre, 1956. Studije u Ljetopisu JA i Zborniku za narodni ivot i obiaje ( Zapisivaeva razmiljanja 0 narodnim popijevkama Istre i otoka Krka; O dvoglasju u istarsko-primorskoj muzici) ; lanci i kritiki osvrti u dnevnim listovima. V. Fa.

KARADOV, Dimitr, bugarski kompozitor (Plovdiv, 18. XI 1885 Sofija, 23. I 1923). Muziku studirao u Beu, Dresdenu i Berlinu. Do 1920 ivio u inozemstvu, najvie u Beu. Tada se vratio u Sofiju. Umjetnik velikoga znanja i kulture. Pisao gotovo jedino za muziko kazalite, pri emu se katkad sluio izraajnim sredstvima koja podsjeaju na francuske impresioniste.
DJELA. Opere: Pilatova ki; Mladi kralj; Na morskoj obali; Milkana. Scenska muzika. Himna suncu za zbor, orgulje i orkestar. Knjievna djela.

KARAEV, Kara Abduljfaz ogli, azerbajdanski kompozitor (Baku, 5. II 1918 ). God. 1946 zavrio studij kompozicije (A. Aleksandrov, S. Vasilenko, D. ostakovi) na Moskovskom konzervatoriju. ivi u Bakuu. God. 194142 bio je umjetniki direktor Filharmonije, 194953 direktor Konzervatorija (od 1946 profesor kompozicije). K. ide u red najistaknutijih azerbajdanskih kompozitora. Uz umjetnost P. I. ajkovskog i S. Prokofjeva na oblikovanje njegova individu alnog muzikog jezika najvie je utjecala narodna pjesma njegova rodnog kraja.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Uspomeni heroja iz velikoga rala u h-molu, 1944; II, u c-molu, 1946 i III, 1965. Simfonijska pjesma Lejla i Medinun, 1947; Poema radosti za klavir i orkestar, 1937; passacaglia i trostruka fuga za klavir i orkestar, 1937; Azerbajdanska suita, 1939; suita Vijetnam, 1955; Don Ouichote, 1960; 3 nokturna za jazz-orkestar, 1958; 4 koranice za duhaki or kestar. Dva gudaka kvarteta, 1942 i 194 6; sonata za violinu i klavir, 1960. Dvije sonatine za klavir, 1940 i 1944; 24 preludija za klavir (2 sv.), 1951 i 1953. DRAMSKA: opere Ajna, 1941 i Veten, 1945. Baleti Sedam ljepotica, 1952 i Put grmljavine, 1958. Scenska i filmska muzika. Kantate Pjesma srdaca, 1938 i Pjesma radosti, 1947; solo-pjesme. lanci i kritike. LIT.: L. Karagitschevia, Kara Abdulfas ogly Karajew, MGG, VII, 1958. JI. Kapaeuneaa, Kapa KapaeB, MocKBa 1960.

KARA, Vjekoslav, slikar i muziar (Karlovac, 19. V 1821 9. VII 1858). Istaknuti slikar ilirskoga doba; bavio se i muzikom. Za boravka u Rimu (183948) kao samouk studirao pjevanje, muziku teoriju, flautu i gitaru. Sauvala su se neka Karasova vokalna djela: solo-pjesme i 34 zbora (od toga 30 kompozicija za muki zbor). Po tekstu i muzici Karasova zborna djela veinom su patriotskog tipa ilirske budnice (18 kompozicija); neke su lirskog obiljeja (9 pjesama), a 8 zborova su napitnice.
M. Kun.

KARAJAN, Herbert von, austrijski dirigent (Salzburg, 5. IV 1908 ). Uenik F. Schalka u Beu i Mozarteuma u Salzburgu. God. 192734 operni dirigent u Ulmu, 1930-34 vodio uz to dirigentske teajeve Ljetnog seminara u Salzburgu, 1935 dirigent Opere u Aachenu, od 1941 u Berlinu. Poslije 1945 nastanjuj'e se u Beu i postaje dirigent Beke filharmonije, Bekih simfoni ara i udruenja Gesellschaft der Musikfreunde. Uz to gostuje u Njemakoj i Italiji. Od 1950 koncertira po cijeloj Evropi i SAD. Kao gost preuzima povremeno i umjet niko rukovodstvo milanske Scale, Sveanih igara u Luzer-nu i Bavreuthu (od 1957 direktor),a 1957 i 1958 umjetniki je rukovodilac Sveanih igara u Salzburgu. Povremeno je vodio Londonsku filharmoniju; 1955 nasljeduje W. Furtvvanglera kao stalni direktor Berlinske filharmonije, a 1957 K. Bohma kao direktor Beke opere (do 1964). God. 1967 utemeljio je Uskrnje sveane igre u Salzburgu. Izvanredne organizatorske sposobnosti omoguile su Karajanu, da istodobno djeluje kao H. VON KARAJAN vodea linost brojnih drutava i ustanova u razliitim gradovima. Temperamentan dirigent s izvanrednom memorijom, ide u red najveih muziara naega vremena. Istie se osobito bljetavom i poletnom interpretacijom djela klasike i kasne romantike.
LIT.: H. A. Fiechtner, H. von Karajan, klassisch und modern, Mui ca, 1953- B. Gavoty i R. Hauert, Karajan, Monaco i Geneve 1954. W. Bollert, Dirigentenportrat: H. von Karajan, Muica, 1955. B. Gavoty, Herbert von Karajan, Geneve 1956. B. Pac'an, Dirigent-magnat, Savremeni akordi, 1957, vanredni broj. R. Schaal, Herbert von Karajan, MGG, VII, 1958. F. Herzfeld, Herbert von Karajan, Berlin 1959. E. Haeussermann, Herbert von Karajan, Gutersloh 1968.

KARASOWSKI, Maurycy (Moritz), poljski muzikolog V. KARA, autoportret i violonelist (Varava, 22. IX 1823 Dresden, 20. IV 1892). Nakon studijskih putovanja bio je od 1864 dvorski komorni n ziar u Dresdenu. Njegova djela posebno radovi o histoi poljske opere i o F. Chopinu vaan su i pouzdan izvor za pro avanje poljske muzike kulture.
DJELA. SPISI: Mlodo Chopin a, 1852 (II izd. 1869); Rys historyc. opery polskiej, 1859; ycie Mozarta, 1868; Friedrich Chopin, sein Leben, s> Werke und Briefe, 1877 (IV izd. 1916; proireno izd. u 2 sv. na poljskom jezi 1882; na engl. 1878, IV izd. 1938; na japanskom 1923); brojni l anci. Kc pozicije za violonelo i klavir; nekoliko solo -pjesama. LIT.: Z. Lissa, Maurycy Karassowski, MGG, VII, 1958.

KARATIGIN (Karatygin), Vjaeslav Gavrilovi, ru: muziki pisac (Pavlovsk, 17. IX 1875 Lenjingrad, 23. XII 192; God. 190718 muziki kritiar asopisa Per; od 1916 profes muzike historije i estetike na Konzervatoriju u Lenjingrad Pobornik suvremenih tenji u ruskoj muzici i jedan od najbol; poznavalaca umjetnosti M. P. Musorgskoga.
DJELA: Nekoliko pjesama. Monografije: A. Skrjabin, 1916; M. ' Musorgshi, 1922 i F. aljapin, 1922. ' LIT.: Zbornik B. r. KapaTbirmi. >Kn3Hb, ^eHTeJibHocTb, daTbH TepHaJibi, JleHHHrpa^ 1927.
H A

KARBUSICKf, Vladimir, eki muzikolog i sociolog (V lim, 9. IV 1925 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Pragu i 19: promovirao disertacijom Pfehledne dejiny nai delnicke pis do let devadesatych. Od 1954 suradnik eke akademije znanos
DJELA: Bibliografie zplvnikit eskych dilnickych pisni, 1957 (sa V. Pletkon Vjzkum souasne hudebnosti, 2 sv., 1964 i 1969 (sa J. Kasanom); Strldovi epika a podtky eke hudby, 1964; Teoreticke pfedpoklady empiricko-sociologicke v^zkumu hudby, 1965; Hudebni sociologie v eskoslovensku, 1966; Zu den hisi rischen Wurzeln der Metrik der russischen Bylinen, Anfange der slavischen Mus 1966; Zur empirisch-soziologischen Musikforschung, Beitrage zur Musikwisse schaft, 1966; K pojmu a estetice tlehke hudbyt, Hudebni veda, 1967; Mezi dovou pisni a lagrem, 1968; Electronic Music and the Listener, The World Music, 1969; K technologii pamfletu o hudby> z let 1948 1952, Hudebni vec 1969; Ideologie der Kunst und Kunst der Ideologie. Zum VCesen der musikalisch Pamphletliteratur 1948 1952, Ober Musik und Politik, 1971. Izdao zbornil DUnicke pisne, 2 sv., 1958 i esky revoluni zpvnik, 1953 (sa J. Vanickym

KARDOS, Istvan, madarski kompozitor (Debrecen, 1891 Diplomirao pravo i na Muzikoj akademiji u Budimpeti kompc ziciju (1913). Dirigent kazalinih orkestara u Budimpeti, Dt brecenu i Bernu, zatim na radi ju u Berlinu. Izmeu 1925 i 193 na turnejama po Evropi (Njemaka, Danska, Engleska, Nizozemsk itd.). Od 1948 profesor Muzike akademije i od 1952 Kazalin akademije u Budimpeti.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir (II, 1963); Concertii za violinu i orkestar; Unnep, 1922; Viragszvit, 1923; Viam magyar nyitdn} Magyar Scherzo; Hb'si nyitdny, 1956; Janus, 1957 i dr. KOMORNA: gudaka kvarteta (III, 1952; IV, 1963); kvartet za klavir i duhae, 1957; duhal kvintet, 1959; trio s harfom, 1959. Sonate: za violinu i klavir, 1952; 2 za flaut i klavir (II, 1962); za kontrabas i klavir, 1964. Divertimento za violinu i klavi 1959; Concertino za violu i kontrabas, 1964; Bipartitum za flautu i klavir, 196; Concertino za kontrabas, 1959. Klavirska i orguljska djela. DRAMSKA opera Mdtyds didk, 1953. Scenska muzika: Az ember tragedidja, 1937; Az IOOJ

KARAKLAJI, ore, dirigent i kompozitor (Titovo Uzice, 24. III 1912 ). Muziku uio privatno u Titovom Uzicu i u za -

KARDOS KARLOWICZ
ejszaka i dr. Solo-pjesme na stihove Petofija, Adyja i dr. SPISI: studije i lanci u madarskim asopisima; instruktivno djelo Harmonika-iskola (kola za harmoniku), 1952; prijevodi opernih libreta.

305

KARDO, Dezider, slovaki kompozitor (Nadlice, 23. XII 1914 ). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Bratislavi, a kompoziciju kod A. Movzesa i na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak). Referent muzikog odjela radio-stanice u Preovu, od 1945 u Koicama; od 1952 dirigent je Slovake filharmonije u Bratislavi. Predaje kompoziciju na Bratislavskoj muzikoj aka demiji. U ranijim djelima K. naginje konstruktivizmu. Njegove kasnije kompozicije odaju utjecaj slovake narodne pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1942; II, 1956; IH, 1961; IV, 1962 i V, 1964; uvertire Moja rodna, 1946 i Vychodoslovenskd predobra, 1951; Allegro sinfonico, 1937; koncert, 1957; Hrdinskd balada za gudae, 1959. KOMORNA: gudaki kvartet, 1936; duhaki kvintet, 1938. Tri suite za klavir, T 934J T937 i 1956; bagatele za klavir, 1948. VOKALNA. Kantate: Zem moja rodna, 1949; Mierovd kantdta, 1950 i Pozdrav veVkej zemi, 1953- Zborovi: solopjesme. Obradbe slovakih narodnih pjesama. LIT.: J. Andri, Slovaka glazba, Zagreb 1944. Z. Novaiek, Dezider Kardo, Bratislava 1955. E. Zavarsky, Dezider Kardo, MGG, VII, 1958.

7 pezzi op. 63, 1962; Figure transformate op. 78, 1966; Tripartita op. 82; Metamorphosen op. 89, 1968. KOMORNA: suita za embalo i gudae op. 67, 1963; Textum per areni op. 87, 1968; Orientalisker bilder op. 66c za violinu ili klavir (takoer za klavir 4 -runo), 1968. Monopartita za klavir op. 99, 1969; Poema del sole za orgulje op. 97, 1969. VOKALNA: Gesang des Abgeschiedenen za bariton i klavir (orkestar) op. 48, 1960; 5 Tagoresanger za tenor i klavir, 1962.

KARKOSCHKA, Erhard, njemaki kompozitor (Moravska Ostrava, 6. III 1923 ). Studirao kompoziciju i dirigiranje na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu, muzikologiju na Univerzi tetu u Tiibingenu; promovirao 1959. Od 1958 predaje na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (1964 profesor). Objavio vei broj monografija i studija o suvremenoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za komorni orkestar, 1952; Symphonische Evolutionen, 1953; Streichersonate za veliki gudaki orkestar, 1954; kleines Konzert za violinu i komorni orkestar, 1955; Veni Sancte Spiritus za dvo struki duhaki orkestar, 1957; polyphone studie in 2 stufen, 1957; undarum continuum, 1960; vier stufen, 1966. KOMORNA: gudaki kvartet, 1952; du haki kvintet, 1952; Esslinger Festmusik za duhaki sekstet, 1954; trio za violinu, klarinet i klavir, 1954; quattrologe za gudaki kvartet, 1966; antinomie za du haki kvintet, 1968; aus dreien fiir sechse za flautu, klarinet, violinu, violonelo, klavir i dirigenta, 1970; Tempora mutantur za g udaki kvartet, 1971; Duett za violinu i violonelo, 1951; Variationen iiber ein islandisches Volkslied za flautu i klavir, 1951; Beviegungsstrukturen za 2 klavira, 1960; szene fiir zwei celli, 1968; Mitjgegen sich selbst za pijanistu kojemu su stavljeni n a raspoloenje 2 klavira, celesta, embalo, tam -tam i magnetofonska vrpca, 1970; Szene im Schlagzeug za udaraljkaa, 1970. ZA ORGULJE: Toccata und Fuge iiber zzvei Osterchorale, 1954; Partita iiber Komm o komm, du Geist des Lebens, 1956; desideratio Dei, 1963; triptychon iiber B-A-C-H, 1966. ELEKTRONSKA MUZIKA: Drei Bilder aus der Offenbarung des Johannes, 1960. VOKALNA: Das Feuer Das Frei macht olimpijska himna za tenor solo, mjeoviti zbor i 8 instrumenata, T 955; freie situationen fantastini melodram za govornika, violu, violonelo i klavir, 1957; koordinaten za sopran i gudaki kvartet, 1959; sechs konstellationen nach E. Gomringer za sopran i 4 instrumenta, 1962; omnia ad maiorem Dei gloriam za tenor i 12 instrumenata, 1963; psylex za mezzo-sopran, flautu i magneto fonsku vrpcu, 1968; homo sapiens 1968 za 16 solo-glasova i dr. SPISI (izbor): Studien zur Entwicklung der Kompositionstechnik im Friihwerk A. Weberns (disertac'ja), 1959; Zur rhythmischen Struktur in der Musik von heute, KongressBer ;cht, Kassel 1962; Zur Problematik einer temperierten Notaticn, spomenica W. Gerstenberg, 1964; Zum Terminus Strukturell, u djelu Terminologie der Neuen Musik (red. R. Stephan), 1965; Das Schriftbild der Neuen Musik, 1966; Neue Methoden der musikalischen Analyse, spomenica F. K. Marx, 1967; Das musikalische Kunstuoerk in unserem Jahrhundert, Musik und Bildung, III, 1971; Aspekte der Gruppenimprovisation, Melos, 1971; Eine Horpartitur elektronischer Musik, ibid.; Kurzer Bericht von einem Seminar iiber Musikkritik, u djelu t)ber Musik und Kritik (red. R. Stephan), 1971. I. A.

KAREL, Rudolf, eki kompozitor (Plzeri, 9. XI 1880 Terezin, 6. III 1945). U Pragu studirao pravo i muziku (J. Klika, K. Knittl, K. Stecker, A. Dvofak). Do 1914 privatno poduavao muziku. Poetak Prvog svjetskog rata zatekao ga u Rusiji; 191517 nastavnik na muzikoj koli u Taganrogu, a zatim na novoosnovanoj muzikoj koli u Rostovu na Donu. God. 1918 lan eke legije, od 1919 dirigent njena orkestra, s kojim prireuje brojne koncerte po cijeloj Rusiji. Vrativi se nakon rata u Prag, 1923 40 profesor kompozicije i instrumentacije na Konzervatoriju. Umro je u logoru. Djela mu se odlikuju bogatstvom harmonija i estim polifonim voenjem dionica.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Renaissanni op. 15, 1911; II, za violinu i orkestar, 1914 (preraena 1924) i III, Jami op. 38, 1935 38. Simfonijske pjesme: Idedly, 1906 09 i Demon, 1918 20. Capriccio za violinu i orkestar 1914 (preraen 1924). Uvertire: Veseloherniouvertura, 1905; Revoluni pfedehra, 1938 41 i Slavnostni pochod, 1903. Suita, 1904. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1903; 1 907 10 i 1936; klavirski trio, 1903 05; klavirski kvartet, 1916; nonet, 1945. Klavirska djela (sonata, 1910). DRAMSKA. Opere: Ilseino srdce, 1906 19; Smrt kmotfika, 1929 32; Zkroceni zle eny, 1944 i Tfi vlasy dida V'sevida, 1945. VOKALNA: kantate V zkfieni, 1927 i Sladkd balada detska, 1929; ciklus Zborov za muki zbor a cappella, 1922; solo -pjesme. LIT.: O. ourek, Rudolf Karei, Praha 1947. J. Buga, Rudolf Karei, MGG, VII, 1958.

KARG-ELERT, Sigfrid, njemaki kompozitor (Oberndorf, Wurttemberg, 21. XI 1877 Leipzig, 9. IV 1933). Uenik Konzervatorija u Leipzigu (K. Reinecke, S. Jadassohn, R. Teichmiiller) gdje je od 1919 bio profesor. Majstor na orguljama i harmoniju, gostovao je u Engleskoj i SAD. U biti minijaturist, dao je najbolja djela u lirskim kompozicijama za orgulje i u malim klavirskim formama. Kao teoretiar razradio je Oettingenovu nauku o polaritetu dura i mola.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis, 1897; Kammer-sinfonietta u Aduru, 1919; 2 koncerta za klavir, u d-molu, 1901 i u Des-duru, 1913; suita prema Jeux d'enfants G. Bizeta, 1902. KOMORNA: Espressionata za gudaki kvartet, 1921; partita Renaissance za gudaki sekstet, 1920; klavirski trio, 1899; duhaki trio, 1902; duhaki kvintet, 1904. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1914 i 1925; za violonelo i klavir; za flautu i klavir; za obou i klavir; za klarinet i kla vir te Sonata auasi Canzona za violinu i orgulje u fis-molu, 1927. Partita retrospet-tiva za 3 duhaka instrumenta i klavir, 1919; Sinfonietta exotica za 4 duhaka in st ru me nta i ha rfu, 1 92 1. K LAVI RSK A. Pe t so na ta : u fis - mo lu, 19 0 4; u b-molu, 1912; Sonata Carla Madonna, 1919; Sonata patetica u cis-molu, 1920 i Sonata esaltata, 1921. Tri sonatine, 1910; Aus dem Norden, 1903; ciklus Aphorismen, 1905; minijature Patina, 1923; Dekameron, 1904; partita, 1923 i dr. ZA ORGULJE: sonata u a-molu op. 74, 1909; 66 koralnih improvizacija, 1908 10; chaconne i fuga 1912; partita, 1922; passacaglia i fuga na ime BACH. ZA HARMONIJ: 2 sonate, u h-molu, 1905 i u b-molu, 1912; 3 sonatine, 1906; passacaglia, 1905; partita u D-duru, 1906;Portraits, 1913 23 i dr. Zborovi a cappella. Crkvena muzika. SPISI: Die Kunst des Registrierens (3 sv.); Akustische Ton-, Klahg- und Funktionsbestimmung, 1930; Polaristische Klangund Tonalitatslehre, 1931; Das moderne Harmonium; Das Stiefkind in der Musikinstrumentenbranche i dr. LIT.: H. Avril, S. Karg-Elert, Kompositionsverzeichnis . . . , Berlin 1908. A. Eaglefield Huli, Karg-Elert, The musical Times, 1913. P. Schenk, Sigfrid Karg-Elert, eine monographische Skizze, Leipzig 1927. G. Sceats, The Organ Works of Karg-Elert, London 1940. R. Sietz, Sigfrid Karl-Elert, MGG, VII, 1958. S. E. Young. The Organ Works of S. Karg-Elert (disertacija), Universitv of North Carolina 1968. W. Kwamick, Sigfrid Karg-Elert, Sein Leben und Werk in heutiger Sicht, Nister (Westerwald) 1971.

KARIIK (potpourri), rapsodiki niz muzikih toaka, po najee za salonske i limene duhake orkestre. K. sadrava na rodne napjeve, odlomke iz pojedinih opera i opereta, pa ak i iz razliitih djela jednoga kompozitora. KARKOFF, Maurice, vedski kompozitor (Stockholm, 17. III 1927 ). Uenik L. -E. Larssona u Stockholmu, V. Holmboea u Ksbenhavnu, A. Joliveta, M. Deutscha i W. Vogela u Parizu. Od 1965 predaje muziku u Stockholmu. Njegov muziki govor kree se u rasponu izmeu slobodnog lirskog romanticizma i serijelnog ekspresionizma.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 5 simfonija (III, 1959); Sinfonietta grave op. 95, 1969; 9 aforistika varianter op. 43, 1959; varijacije op. 58, 1962; M U Z. E. , I I, 2 0

KARLIN, Igor, klarinetist (Ljubljana, 24. XI 1936 ). Stu dij klarineta zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (M. Gunzek); 196162 usavravao se kod P. Fourniera i H. Dioneta na cole normale de musigue u Parizu, postigavi diplomu Licence de concert de clarinette. God. 195760 solist Simfonijskog orke stra RTV Ljubljana, od 1960 solist Slovenske filharmonije. Od 1971 proelnik je duhakog odjela na Srednjoj muzikoj koli Zavoda za glasbeno in baletno izobraevanje u Ljubljani. Bio je lan Pihalnega kvinteta RTV Ljubljana (195760) i ansambla Slavko Osterc (195863); od 1962 lan je Ljubljanskega pihal nega trija. Kao solist nastupa u domovini i inozemstvu, izvodei esto nova djela slovenskih kompozitora. A. Rij. KARLOVAC, Elza, pjevaica, alt (Split, 14. II 1910 Lju bljana, 23. VI 1961). Muziku studirala u Splitu. God. 1933 38 lan Zagrebake opere; od 1938 pa sve do smrti solist Ljubljanske opere. Pjevaica velike muzike kulture, lijepo obojena baruna sta glasa. Najbolje su joj kreacije bile Carmen (Bizet), Charlotte (Massenet, ]Verther), Crkvenjarka (Janaek, Jenufa), Marfa (Musorgski, Boris Godunov) i Konakovna (Borodin, Knez Igor). Istakla se i kao koncertna pjevaica. D. Co. KARLOWICZ, 1. Jan, poljski filolog, etnolog, hist oriar i kompozitor (Subortovvicze, Litva, 28. V 1836 Varava, 14. VI 1903). Povijest i filologiju apsolvirao u Moskvi 1857, zatim se usavravao u Parizu, Heidelbergu, Bruxellesu i Berlinu, gdje je i doktorirao. U vrijeme studija uio violonelo i teorij u (u Bruxellesu bio upisan na Konzervatorij). Od 1871 nepunih godinu dana djelovao kao pedagog na Varavskom Muzikom institutu, zatim se sasma posvetio znanstvenom radu na polju slavenske filologije i etnografije, osobito poljske, prouavanju prastarih kultura i poljskom folkloru; istodobno pisao i prevodio muziko -teoretska i muziko-historijska djela; bio redaktor poljskog etnografskog asopisa Wisla (188799), te u njemu objavio brojne radove. Nastupao je kao violonelist, sudjelovao u komornim sastavima; mnogo se bavio i leksikografskim radom, kojemu u prvome redu zahvaljuje svoje mjesto u poljskoj nauci i kulturi. U Varavskom muzikom drutvu organizirao 1891 sekciju za prouavanje stvaralatva S. Moniuszka, a 1899 sekciju za studij F. Chopina.
DJELA. KOMPOZICIJE: nekoliko minijatura za violonelo i klavir; preludiji i mazurke za klavir; muki zborovi; tropjevi a cappella; dvopjevi uz pratnju klavira; solo-pjesme; crkvene kompozicije. SPISI (muziki): Poradnih dla zbierajqcych rzeczy ludoive, 1871; Projekt novjego pisma nutowego, 1882; Studia nad treiciq i formq polskiej plesni ludovjej, Prawda, 1882; Rys zywota i tviorczosci S. Moniuszki, Echo Muzvczne i Teatralne, 1884 85; Systematyka pieni polskiego ludu, Wisla, 188995; Kobza i skrzypce, Wis!a, 1890 i dr. Priredio za tampu pievmiki domozve S. Moniuszka. PRIJEVODI: E. F. Richter, Lehrbuch der Harmonie, pod naslovom Zasady harmonii, 1863 (II izd.,

306

KARLOWICZ KASSOWITZ-CVIJI
1871, upotpunjeno prijevodom djela K. F. Weitzmanna Harmoniesystem i zbirkom poljskih melodija kao primjera za harmonizaciju); J. C. Lobe, Lehrbuch der musikalischen Kotnposi-tion, pod naslovom Zasady kompozycji muzycznej; E. Schoultz-Adajewski, Vber Wiegenlieder, pod naslovom O kolysankach i uz dodatak poljskog materijala, 1894.

2. Mieczyslaw, poljski kompozitor (Wiszniewo, n. XII 1876 kod Zakopana, 8. II 1909). Sin Jana; muziku uio u Varavi (P. Maszvnski, G. Roguski, Z. Noskovvski) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (H. Urban, O. Flei-scher), gdje je na Univerzitetu sluao predavanja iz muzikolo-gije i filozofskih disciplina. God. 190406 direktor Muzikog drutva u Varavi; M. KARLOWICZ zatim do 1907 uio u Leipzigu dirigigiranje (A. Nikisch). Oduevljeni planinar, nastanio se 1908 u Za kopanima, malom mjestu u Tatrama, te se potpuno posvetio komponiranju. Naao je smrt za vrijeme izleta; zasula ga snjena lavina. Pripadao je grupi Mlada Polska koja je nastojala da se poljska muzika oslobodi epigonstva i da se istaknu njezine specifine nacionalne crte. Najvrednija ostvarenja dao je K. na podruju orkestralne muzike, osobito simfonijske pjesme. Tu je vrstu, prvi u Poljskoj njegovao, oblikujui je u neoromantinom duhu, po programnoj koncepciji i orkestralnom slogu blisku djelima R. Straussa, a po harmonijskim elementima srodnu Wagnerovu Tristanu. O slavenskom podrijetlu toga nadarenog kompozitora svjedoi uz ukusnu primjenu poljskih folklornih motiva i izraajna melodijska linija; u njoj se topla lirika preplee s du bokom misaonou, a zanosno sanjarenje s melankolijom i pesimizmom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Odrodzenie u e-molu, 1903 04; simfonijski triptih Odivieczne plesni, 1906. Simfonijske pjesme: Powracajqce fale, 190304; Rapsodia liteivska, 1906; Stanislazu i Anna Oiwiecimowie, 190607; Smutna opozvies, 1908 i Epizod na maskaradzie (dovrio i instrumentirao G. Fitelberg, 1911). Koncert za violinu, 1902; serenada za gudaki orkestar, 1897. KOMORNA: menuet za gudaki kvartet, 1895; kompozicije za violinu i klavir, za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: sonata u jednom stavku; sonatina; preludij i dvostruka fuga; fuge i dr. Scenska muzika za dramu J. Nowiiiskog Biala golabka, 1900. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Nie wydane dotqd pamiqlki po Chopinie, 1904 (franc. prijevod 1904); Zyciorys Moniuszki, Echo Muzvczne, Teatralne i Arthystyczne, 1900; Henryk Urban, ibid., 1900; Notatki o dawnych polskich shrzypcach, Kvartalnik Muzyczny, 1911 i dr. LIT.: F. Starczeivski, Dzialatno muzvzna J. Karlovvicza, Warszawa 1904. W. Zahorowski, MieczysJaw Karlovvicz, Warszawa 1909. M. Liebeskind, Mieczyslaw Kark>wicz (disertacija), 1927. F. Kecki, Mieczyslaw Karlowicz, Warszawa 1934. A. Chybinski, H. Opienshi, Z. Wasielewski, M. Zaruski i J. Mlodziejozoski, Mieczyslaw Karlowicz w 25 rocznice smierci, Poznan 1934. F, Kecki, A Cataiogue of Music Works of Mieczyslaw Kariowicz and S. Moniuszko, Warszawai936. A. Chybinski, Alieczyslaw Karlovricz, Warszawa 1939 Isti, Mieczyslaw Karlowicz, Krakov 1949. /f. B343a, Me^HcjiaB KapjiOBHti, MoCKBa i JleHHHrpag 1951. Z. Lissa, Karlowicz, Jan i Miecz ysW, MGG, VII, 1958. T. Marek, Poematy symfoniezne M. Karlowicza, Krakov 1960. E. Dzieboivska, Poematy symfo niezne M. Karlo wicza (disertacija), Warszawa 1966. E. Trenkler, Ze vvspomnien o M. Kar)owiczu, Ruch muzyczny, 1968. B.A.

tove. Debitirala 1902 na baletnoj pozornici Manjinskog kazalii baletu Javotte; prve znaajne uloge povjerene su joj 1904 u baletima Le Reveil de Flore, Le Jugement de Damis i Grazii God. 1906 odlazi na turneju po Rusiji s baletima klasinog rer toara Labue jezero (ajkovski), Paquita (Minkus), Konji g> nji. Prima-balerina postala 1909; iste godine lan trupe Ba> russes S. Djagiljeva na prvom gostovanju u Parizu. Vanrei nadarena umjetnica, savreno sigurne tehnike, lagana i nad gracilna, gotovo neogranienih plesakih i glumakih mogune K. je u Parizu doivjela veliki trijumf, pa je uz Nizinskog i zaslunija za prodor ruskog baleta u Evropu. Suraivala sa Fokinom koji je za nju stvorio svoje najbolje koreografije A cisse, Le Dieu bleu (R. Holm, 1912), Tamar, Daphnis i Ci (Ravel, 1912), Le Coq d'or (Rimski-Korsakov, 1910); od njih ar ptica (Stravinski, 1910) i Poziv na ples (Weber, 1911) vrh ski dometi njezine umjetnosti. Nakon udaje za engleksog dip matu H. Brucea (1915), K. boravi u mnogim evropskim grac vima. Od 19 17 ivjela u Londonu. Posvetivi se pedagok radu i suraujui istodobno s trupom Ballet Rambert kao ple ia dala je veliki doprinos procvatu baleta u Engleskoj. Za mla generaciju engleskih plesaa ona je znaila tijesnu vezu sa velik tekovinama ruskog baleta. Objavila je knjigu uspomena Thea Street, 1930. Napisala: Ballet Technigue. A series of Prach Essays (1956, proireno 1968) i Classical Ballet (1962).
LIT.: V. Svetlav, T. Karsavina, Pari 1922. A. L. Haskell, T. K savina, London 1930.

KASACIJA (od tal. cassatione; engl. i franc. cassation, nje Kassatiori), u XVIII st., viestavana kompozicija za solisti instrumentalni sastav, srodna ->- ivertimentu i serenadi. Izvo< se ponajvie na otvorenu prostoru i imala karakter podokn: Broj stavaka varirao je od 2 do vie desetaka, kao i instrumenti sastav; ipak, prevladavaju djela za duhae s gudaima. Muz je preteno vedra, jednostavna, leerna; stavci su isprva vein plesni, kasnije raznolini. esto uvodni i zavrni stavak im oblik koranice. Ali k. se ne moe formalno razgraniiti od src nih oblika, divertimenta i si., to vie, to se i u razliitim izdaiiii ili prijepisima iz onoga doba esto javljaju jedna te ista djela pod naslovom Cassatio, as Divertimento ili Notturno i si. ti srodni oblici instrumentalne muzike za razonodu zapravo spona izmeu barokne suite i klasi nog kvarteta ili simfon Kasacije su komponirali medu ostalima Leopold i W. A. Mozs te Michael i Joseph Haydn.
LIT.: P. Nettl, Die Wiener Tanzkomposition in der zweiten Halfte XVII Jahrhunderts, STMW, 1921. G. Haussuiald, Mozarts Serenaden, Lei[ 1951. R. Hess, Serenade, Cassation, Notturno und Divertimento bei Haydrr (disertacija), Mainz 1963. I. Ad

KASILAG, Lucrccia, filipinska kompozitorica (San Fi nando, 31. VIII 1918 ). Studirala u Manili i na Eastman Sch of Music Univerziteta u Rochesteru. Dekan na Fakultetu za rr ziku i lijepe umjetnosti Univerziteta u Manili, predsjednik L filipinskih kompozitora, tajnik odbora National Music Coum Regional Music Commission of South East Asia i dr.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1960; Diverti. ment; Amada za komorni orkestar, 1970. KOMORNA: Toccata za duh 1 udaraljke, 1958; klavirski kvintet, 1965. VOKALNA: Filiasana za mjeo zbor i azijske instrumente, 1965; Trichotomy za glas, azijske instrumente i magi tofonsku vrpcu, 1967; Dulataaran Golden Salakot, scensko-koreografsko dj za zbor, soliste, ansambl plesaa i azijske instrumente, 1969; ciklus Love Si za visoki glas i orkestar, 1956; 5 filipinskih narodnih pjesama za enski zb 1957. CRKVENA: Missa brevis za enski zbor, 1963; Misang filipino mjeoviti zbor, gitaru i orgulje, 1965.

KARSAVINA, Tamara, ruska plesaica (Petrograd, 9. III 1885 ). Potie iz umjetnike obitelji, otac joj je bio poznati plesa Platon Karsa-vin. Veoma mlada, 1894 1902 pohaala kolu Carskog baleta u Petrogradu (Ch. Johanson, E. Cecchetti, A. Gorski). God. 1904 odlazi na usavravanje U Milano kod Beret-

KASSERN, Tadeusz Zygfryd, poljski kompozitor (Lave 19. III 1904 New York, 2. V 1957). Muziku uio na Konzerv toriju u Lavovu (M. Soitvs) i 192226 u Poznanu (H. Opiensk 1931 se usavravao u Parizu; zavrio je i pravo (1926). Djelov je u Poznanu kao pravnik, a uz to se bavio i komponiranjem muzikom publicistikom. Od 1945 poljski kulturni atae, general konzul i izaslanik za kulturu pri Ujedinjenim nacijama u Ne Yorku. Napustivi diplomatsku slubu postaje docent na Thi Street Music School Settlement i na Jaques-Dalcrozeovu institut
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Dies irae, 1935 2 2 koncerta za gudaki orkestar, 1934 i 1944. Koncerti: za koloraturni soprs 1927; za flautu, 1934; za kontrabas, 1940; Teen Age Concerto za klavir, 1951 4 omladinska koncerta za klavir, 1950 55. Concertini: za obou i gudaki orkest; 1946; za klavir i mali orkestar, 1946 i za flautu, ksilofon, celestu i gudaki c kestar, 1948. Suita Tatrzanska, 1948; Suita Pastoralna, 1937. KOMORN Concertino za flautu, klarinet i fagot, 1936; sonatina za flautu i klavir, 19* KLA VIRSKA: 2 sonate, I926i 1937; Sonata brevis, 1945; 4 sonatine, 1936 51; preludiji: mazurke. DRAMSKA: Opere: The Anointed, 1949 5 Sun-Up (u j ednom inu), 1953 54; Comedy about the Dumb Wife, 1953 i Ei and Psyche (nedovrena). VOKALNA: djeja kantata Malotoanki, 193 Septem sidera, 4 moteta N. Kopernika, 1937; zborovi Ojczyzna, 1938 i Sui orazvska, 1938; solo-pjesme (Tryptyk gregorians ki; Tryptyk alobny, 1945 i dr LIT.: Z. Lissa, Tadeusz Kassern, MGG, VII, 1958.

T. KARSAVINA

baletu Puldnella

KASSOWITZ- CVIJI, Antonija, knjievnica i muzici pisac (Zagreb, 17. I 1865 18. XII 1936). Zavrila uiteljsk

KASSOWITZ-CVIJI KAIN
kolu u Beu. Kao uiteljica u Zagrebu bila pionir djejih vrtia u Hrvatsko). Uz djela beletristikog i pedagokog karaktera ob javila i nekoliko muziko -historijskih radova amaterskog obiljeja u kojima ima dosta zanimljivih, ali ne i pouzdanih, podataka.
DJELA (muzika): Valroslav Lisinski u kolu Ilira, 1919; Antun varc i glazbene prilike sa njegova vijeka, Vijenac, 1923; Franjo . Kuha. Stari Osijek i Zagreb, 1924; Sliice 0 Ivanu pl. Zajcu, 1924; Radna soba maestra Zajca; Franjo Krema, gusla i komponista, Vijenac, 1926. Tekst za Krasuljicu I. Zajca, 1911; prijevodi opernih libreta. LIT.: D. Jerand, ivot i rad Antonije Kassowitz - Cviji. Povodom pet godinjice njezine smrti, Napredak, 1942. B. I.

507

zbor, 1854 i 1855; romance i balade za glas i klavir; oko 50 solo-pjesama. Zbirka Livres partitions (5 sv.), u kojoj je svaku temu (ukupno pet tema) obradio kao programnu kompoziciju i historijsko-filozofsku studiju, 1852 1866. SPISI: Traite general d'instrumentation, 1837; Tableau synoptique de lecture musicale..., 1838; Methodes e'lementaires de chant, piano, violon, flagzolet..., 1838 (II izd. 1845; njemaki 1846); Cours d'instrumentation considere sous les rapports poetiques et philosophiques de Vart, 1839 (dodatak 1844); Grammaire musicale, 1840; Theorie abregee du contrepoint et de la fugue, 1840; Metkode des Methodes de piano, 1843; Methode complete et raisonnee de timbales, 1845; Manuel general de musique militaire, 1848; brojni lanci i studije.

KASTALJSKI (Kastal'skij), Aleksandr Dmitrijevi, ruski kompozitor i folklorist (Moskva, 28. XI 1856 17. XII 1926). Studirao na Moskovskom konzervatoriju kod ajkovskog, N. Huberta i S. Tanjejeva. Od 1887 u Moskvi nastavnik klavira na Sinodalnoj koli, 191222 nastavnik fuge i zborovoa na Filharmonikoj koli i od 1923 profesor zbornog pjevanja na Konzervatoriju. K. je predstavnik novoga strujanja u ruskoj crkvenoj muzici. On upotrebljava dotad neuobiajena sredstva kontrapunkta i harmonije u obraivanju starih crkvenih napjeva. Zasluan je kao istraiva narodne muzike: istiu se njegove obradbe na rodnih pjesama, a nadasve knjiga Ocodemocmu Hapoduo-pyccKou
My3UKajibHou cucmeMU. DJELA: Ce/ibCKOxO3HucmseHHan CUM$OHUH za glas i orkestar, 1923. Zbirka lio Fpysuu, 8 kompozicija za klavir na gruzinske teme, 1901; kompozicije za klavir 4-runo. Opera Kjiapa MUJIUU. (po Turgenjevu), 1906 (izv. 1916). Scenska muzika za drame Cmenan Pasun (Kamenski), 1918; Kralj Lear (Shakespeare), 1919 i Hannele (G. Hauptmann), 1920. Kantata 1905 eod, za zbor a cappela, 1925; Kapmumi HapoHbix npa3dHoeanuu za zbor, 1913; zborovi. Rekvijem za pale heroje saveznike armije Epamcnoe noMunosenue, 1916; crkvene kompozicije. SPISI: Ocoeniocmu HapodHO-pyccKOu My3biKajib-HOU cucmeMbi, 1923; OCHOSU Hapodnoeo MHOIOZOJIOCUH (obj. 1948); MOH My3bi-Ka/ibnaii Kapbepa, My3fciKajibHbiH coBpeMeHHK, 1915 i MQ, 1925, 4. LIT.: B. IJacxajioe, A. JX. KacTaJibCKHii, KaK 3THorpa(b u pecbopjviaTop pvccKoro CTHJIH B MV3biKe, My3famam>Hoe o6pa3OBaHHe, 1927. W. S. Pring, Kastalskv and Russian Folk Polyphony, Music and Letters, 1929. JI. B. JKumoMupCKuu, H^eH JL A. KacraJibCKoro, CoBeTCKaH My3blKa, 1951. K. A. Petrozoa i G. Waldmann, Alexander Dmitrijetvitsch Kastalski, MGG, VII, 1958. M. B. )KumoMUpcKu (urednik), A. H- KacTaJibcKtr. CTaTbH, BOCIIOMHHaHHH, MaTepHajiki, MocKBa 1960. M. E. MauKeeun, A. JX. KacTajibCKHH, MocKBa 1969.

2. Georges Frdric Eugne, fiziar (Strasbourg, 10. VIII 1852 Bonn, 6. IV 1882). Sin Johanna Georga; prouavao fiziku i akustiku, posvetio se istraivanju zakona o vibracijama. Izumio instrument -> pyrophon.
DJELA: Theorie des vibrations et conside'rations sur Velectricite, III izd. 1876; Le Pyrophone. Flammes Chantantes, IV izd. 1876. LIT.: H. Ludwig, Johann Georg Kastner (3 sv.), Leipzig 1886. PhSpitta, J. G. Kastner, Musikgeschichtliche Aufsatze, Berlin 1894. F. Mullen Johann Georg Kastner, MGG, VII, 1958.

KASTNER, Macario Santiago, engleski muzikolog i embalist (London, 15. X 1908 ). Muziko obrazovanje stekao u Amsterdamu, Leipzigu i Barceloni. Muzikologiju studirao kod H. Anglesa u Barceloni. Od 1933 ivi u Lisabonu, gdje je od 1947 profesor na Visokoj muzikoj koli. Koncertirao na embalu i klavikordu u mnogim evropskim zemljama, a na brojnim univerzitetima drao predavanja o panjolskoj i portugalskoj muzici. Kao muzikologa posebno ga privlai muzika za instrumente s tipkama XVIXVIII st. Od 1947 stalni je suradnik panjolskog dravnog instituta za muzikologiju u Barceloni; 194650 vodio teajeve za strance na Univerzitetu u Madridu.
DJELA. SPISI: Muica Hispdnica, 1936; La Musique de clavier portugaise, La Musique dans les pays latins, RM, posebni broj, 1940; Contribucion al estudio de la muica espanola y portuguesa, 1941; Tres Libros desconocidos con muica orgdnica en las Bibliotecas de Oporto y Braga, Anuario Musical del Instituto Espafiol de Musicologia, 1946; Carlos Seixas, 1947; Federico Mompou, 1947; Los Manuscritos tnusicales numeros 48 y 242 de la Biblioteca General de la Universidad de Coimbra, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1950; Portugiesische und spanische Clavichorde des 18. Jahrhunderts, AML, 1952; Parallels and Discrepancies betzoeen English and Spanish Keyboard Music of the I6th and ljth Century, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1952; Le 'Clavecin Parfait de Bartolomeo Jobernardi, ibid., 1953 (u skraenom obliku u djelu La Musique instrumentale de la Renaissance, 1955); Rapports entre Schlick et Cabezon, ibid.; Invloed van de Vlaamse Orgelkunst op de Spaanse in de XVIe en XVIIe eeuvo, De Praestant, 1954, 1 2; Relations entre la musiaue instrumentale francaise et espagnole au XVIe siecle, I i II, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1955 i 1956; Una intavolatura d' organo italiana del 1598, Collectanea historiae musicae, 1956; Notas sobre la muica en la catedral de Tuy, 1958; Organos antiguos en Espana y en Portugal (siglos XVI XVIII), 1958 61; La muica en la catedral de Badajoz (anos 1601 1700), 1960. Mnogo lanaka o suvremenim kompozitorima i recenzija o modernoj muzici. IZDANJA: Cravistas Portugueses, I i II, 1935 i 1950; 5 Tentos de P. M. Rodrigues Coelho, 1936; Francisco Correa de Arauxo, Facultad Orgdnica (uvod i transkripcija), I i II, Monumentos de la Muica Espanola, Instituto Espanol de Musicologia, 1948 i 1952; Antonio de Cabezon: Claviermusik, 1951; P. Antonio Soler: 6 Conciertos para dos instrumentos de tecla (uvod i transkripcija), Serie M uica de Camara, Instituto Espanol de Musicologia, 1952; Hommage a V Empereur Charles-Ouint (djela A. Schlicka, F. Tomasa de Santa Maria i A. Cabezona), 1954; Silva Ibericd, 1954; Antonio de Cabezon, Sdmtliche Tientos und Fugen aus den Obras, 1957; Franc isco Salinas: De Muica, 1958; Flores de Muica, 2 sv., 1959 i 1961 i dr. B. A.

KASTANJETE (panj. castafia kesten; engl. castanets, franc. castagnettes, njem. Kastagnetten, panj. castanuela, tal. castagnette), instrument iz grupe udaraljki. Sas toji se od dviju drvenih koljki, irokih 36 cm, koje se privrste o palac i po kreu ostalim prstima, tako da udaraju jedna o drugu. Na taj nain nastaje suh, otar, rezak um, vrlo prikladan za isti canje i naglaivanje plesnih ritmova. K. su vjerojatno nastale na azijskom tlu, a nalaze se u razliitim oblicima i vrstama prikazane na brojnim antikim spomeni cima. Danas su panjolski narodni ins trument, kojim panjolci vrlo vjeto ru kuju pratei karakteristine plesove, kao to su bolero i fanango. Osim u pa KASTANJETE njolskoj, susreu se k. i u Italiji (kod Napulja prate sorentinsku tarantellu). K. su ule i u simfonijski i operni orkestar (G. Bizet, Carmen), ali je tu njihovo rukovanje znatno pojednostavnjeno: koljke su pri vrene na stalku, koji se dri u ruci i trese. j. As. KASTL, onja, plesaica 1 koreograf (Zagreb, 14.VIL1929). Pohaala glumaku kolu i baletni studij M. Froman u Zagrebu, zatim uila kod M. Jovanovia i . Fukar. Od 1954 lan balet nog zbora i ubrzo solist Baleta HNK u Zagrebu (1965 70 di rektor). Veoma muzikalna i tehniki spremna plesaica, ostvarila je brojne uloge klasinog karaktera, osobito u baletima Trnoruruica (ajkovski), Coppelia (Delibes), Romeo i Julija (Prokofjev), udesni mandarin (Bartok), Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu i Balada 0 jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Lhotka). Od 1959, zajedno s Nevenkom Biin, uspjeno se bavi koreografijom. Na pozornici HNK u Zagrebu postavila, medu ostalima, balete Sim fonija 0 mrtvom vojniku (Saka), Susreti (Kirigin), ovjek pred zrcalom (Kelemen), Simfonija in Re (Sorkoevi), Varijacije (Depalj), Posljednja uloga (Kuljeri), Soba (Auric) i Dubrovake skice (Bjelinski). K. Ko. KASTNER, 1. Johann Georg, francuski muziki pisac, teoretiar i kompozitor (Strasbourg, 9. III 1810 Pariz, 19. XII 1867). U Strasbourgu bio dirigent vojne muzike. Od 1835 ivio u Parizu. U izvornim esejistikim radovima o muzici K. je nastojao povezati fenomen muzikog stvaralatva s filozofsko-historijskim postavkama. Muzika mu je eklektika.
DJELA: razliite instrumentalne k ompozicije. Pet opera {La Maschera, 1841; Le dernier roi de Juda, 1884). ' Dramatska simfonija Les Romnitschels za zbor i orkestar, 1850; djela za zbor i orkestar; 2 zbirke kompozicija za muki

KASTRATI, pjevai sopranisti i altisti, iji su glasovi, po opsegu slini enskim i djeakim, a razlikuju se od ovih bojom i snagom. Zbog operativnog zahvata prije puberteta ne nastupa kod djeaka mutacija. Tjelesnim rastom oni se dalje normalno razvijaju, pa njihov glas kasnije ima izvanrednu snagu i posebnu boju. Na kastrate (obiaj preuzet s Orijenta) nailazi se ve u III st. u Italiji i to u svjetovnoj muzici. Kao prvi kastrat papinske kapele spominje se 1562 Francesco Soto. Potkraj XVI st. u miinchenskom zboru Orlanda di Lassa pjeva 56 kastrata. U drugoj polovini XVII st. enske uloge u venecijanskoj operi pjevaju go tovo sami kastrati. Iz rimske i venecijanske opere rairilo se kastratsko pjevanje po itavoj Evropi i bilo je u praksi do kraja XVIII st. Francuska nije prihvatila kastrate zbog specifinog karaktera francuske opere. Stanovita neprirodnost kastratskih glasova imala je za publiku poseban ar, p a su se kod nastupa najslavnijih kastrata (Farinelli, Senesino, Bernacchi, Caffarelli, Crescentini) uli iz publike povici: Evviva il coltello! (ivio kirurki no!). Posljednji kastrat papinske kapele A. Moreschi pjevao je jo 1914 (sauvana je gramofonska snimka njegova pjevanja). Znamenite negdanje kastratske uloge, koje danas pjevaju ene, rijetko se susreu u novijem opernom repertoaru. U njihov red idu uloge Orfeja u istoimenoj Gluckovoj operi (prva verzija) i Idamantesa u Mozartovu Iomeneu.
LIT.: G. Monaldi, Cantanti evirati celebri del teatro italiano, Roma 1921. F. Habock, Die Gesangskunst der Kastraten, Wien 1922. Isti, Die Kastraten und ihre Gesangskunst, Berlin i Leipzig 1927. H. B. Bozvman, A Study of the Castrati Singers and Their Music (disertacija), Indiana University, 1952. A. Heriot, The Castrati in Opera, London 1956. H. Hucke, Die Besetzung von Sopran und Alt in der Sixtinischen Kapelle, Miscelanea en homenaja a H. Angles, Barcelona 1958 61. W. Ruth, Die Kastraten und ihre Gesangskunst, Biihnengenossenschaft, 1963. L. Vr.

KAIN, Daniil Nikiti, ruski kompozitor (Moskva, 1769 22. XII 1841). Uenik G. Sartija; dirigent (17901800) i

308

KAIN KAUER
schola cantorum imala je zadau da odgaja pjevae za vr slube u bazilikama sv. Petra i sv. Ivana Lateranskog. Pje \ zborovi sastojali su se od djeaka koji su izvod ili visoke dic i od odraslih pjevaa. Ve su u IX st. doli na glas i zborov ostalim vanijim sreditima crkvene muzike (Metz, Pariz, Fi St. Gallen i dr.), a njihova je vanost jo i porasla, kada j( umjetniko pjevanje gregorijanskih melodija trebalo pris ti i izvoenju prvih oblika vieglasja (organum, faux bourd U stolnim i zbornim kaptolima kanonici su nekada, pc redovnika, pjevali cijeli asoslov ili neke njegove dijelove. I svrhu postojao je i kanonik-pojac (lat. cantor) koji je predvi pjevanje antifona i psalama. Kasnije je ovu slubu preuzeo svje njak pod imenom koralist (ili subcantor), a i samo je pjevanje stepeno prelazilo iz kora kanonika na pjevaki zbor sastao od nekolicine koralista i djeaka koji su se u tu svrhu odg u posebnim zavodima ili pa k bili odabrani izmeu pitomaca log i velikog sjemenita. U naim su krajevima ovakve pjevs kole postojale kroz itav srednji vijek po mnogim samostan u Dalmaciji; kasnije su se zadrale jo u nekim sreditima bi; pija, a danas samo pri prvostolnoj crkvi u Zagrebu.
LIT.: D. Kniezeald, Proprium de tempore zagrebake stolne crkve ic 1788, 1941. A. Vidakovi, Crkvena glazba u zagrebakoj stolnoj crkvi u st., Zagreb 1945. A. V

profesor na Univerzitetu u Moskvi; 1840 osnovao vlastitu mu ziku kolu. Izdavao je asopis )KypuaA omeuecmeeHHOu juy3biKti (1806 07). Veliku su popularnost uivale njegove pjesme.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1790; uvertira. Klavirski trio. Klavirske kompozicije. Pet opera (HamaAb/i, 6onpcKafi dovb, 1800; Cejib-CKUU npaaHUK, 1807; Onbia. TIpeKpacuaH, 1809). Kantate Heeuiibi Kpacasuijbi; zborovi 12 mopMcecmeeHHbix xopoe; solo-pjesme. Izdao zbornik ruskih narodnih pjesama, 1830 34 (108 pjesama u 3 knj.). LIT.: E. B. Acatfibee (H. Fjteoe), PvccKaa My3brKa OT Ha<iajia XIX CTOJieTHH, MocKBa i JleHHHrpa^ 1930. G. Waldmann, Daniil Nikitisch Kaschin, MGG, VII, 1958.

KAKIN, Nikola) Dmitrijevi (pseudonim N. Dimitrijev), ruski muziki pedagog i kritiar (Vorone, 9. XII 1839 Kazan, 15. III 1920). Suradnik mnogih strunih i dnevnih listova. God. 186696 profesor Konzervatorija u Moskvi. Njegov publicistiki rad mnogostran je i vaan za muziki ivot Rusije. Najznaajniji su njegovi teoretski prirunici, a i kritike, u kojima naroito pa ljivo prati rad velike petorice i ruske pjevake kole.
DJELA. SPISI: Udbenik elementarne teorije, 1875; BocnoMunanun o II. li. HaiiKoacKOM, 1896 (posljedne izd. 1954); Onepuan cifena Eonbtuozo MOCKoecHoio meampa, 1897; PyccKue KOHzepsamopbi u coepeMenHbie mpeoeaHun uc~ Kyccmaa, 1906; OnepK ucmopuu pyccKou My3biKu, 1908; zbirka lanaka o ruskoj muzici i ruskim muziarima, obj. 1953. LIT.: B. Hnosjies, HHKOJiaH JJMHTPHCBHM KauiKHH, 1950. G. Waldmann, Nikolai Dmitrijewitsch Kaschkin, MGG, VII, 1958.

KAMAN, Josip, pjeva, bariton (Mali Loinj, 14. VII 1850 Rim, 7. II 1925). Pjevanje uio kod I. Zajca u Zagrebu i kasnije kod A. Giovanninija u Milanu. U Zagrebu nastupao 186975, a na otvaranju prve hrvatske stalne opere (1870) pjevao naslovnu ulogu u Zaj-evu Mislavu. God. 1875 dezertirao iz austrijske vojske i pobjegao u Italiju; tamo na opernoj pozornici prvi put nastupio 1876 u Torinu kao Al-fonso (Donizetti, La Favorita). Osim u Veneciji, Milanu (Sca-la), Rimu (Teatro Apollo), Napulju (San Carlo) i drugim talijanskim i evropskim gradovima gostovao u Barceloni, Madridu i Petrogradu, a 1883 84 i 189596 bio je, kao prvi Jugoslaven, lan opere Metropolitan u New Yorku; 1892 pjevao u Bavreuthu Amfortasa u Parsifalu i Tannhausera. U Hrvatsku se, zbog politikih prilika, vratio tek 1909, kada je gostovao u J. KASMAN Zagrebu. Oprostivi se 1922 u Rimu od operne pozornice, bavio se pedagokim radom. Jedan od najveih pjevaa to ih je dala Hrvatska; ubrajali su ga u najeminentnije operne umjetnike njegova doba; zvali su ga kralj baritona. Posebna Kamanova domena bio je talijanski operni repertoar u kojem je u svoje vrijeme bio nenadmaan. KAPEROV, Vladimir Nikiti, ruski kompozitor i nastavnik pjevanja (Simbirsk, 1827 Romancevo, 8. VII 1894). U Berlinu se sprijateljio sa M. I. Glinkom, koji je utjecao na njegov operni stil. God. 1857-65 ivio u Italiji; 186672 bio je profesor pjevanja na Konzervatoriju u Moskvi, gdje je osnovao i besplatne teajeve za zborno pjevanje.
DJELA. Opere: IIumHbi, 1850; Mapurt Tmdop, 1859; Puenuu, 1863; KoHcy3Ao, 1865 (neizvedena); rpo3a, 1867 (libreto A. Ostrovski); Eoapim Optua, 1880 (po Ljermontovu); Tapac Eyjib6a, 1893. Vie solo-pjesama.
BonoMUnanuH o M. II. FjlUHKe, 1869.

LIT.: C. Gatti, II Teatro alla Scala nella storia e nell' arte (1778 1963), Milano 1964. K. Ko.

KATES, Stephen, ameriki violonelist (New York, 7 1943 ). Diplomirao 1963 na Juilliard School of Music u > Yorku. Otada koncertira u SAD i u Evropi. esto nastupa Pittsburkim simfonijskim orkestrom. Neko se vrijeme usavi vao kod A. Piatigorskog u Los Angelesu. Dobitnik je mnc vrijednih nagrada. KATSKI (de Kontski), poljska obitelj mu ziara. 1. Karol, violinist i kompozitor (Krakow, 6. IX 1815 riz, 27. VIII 1867). Koncertirao ve kao sedmogodinji dje Kasnije uio u Parizu kod A. Reiche. Nakon turneja po iji Evropi, sve do Petrograda, nastanio se u Parizu. Tu je djelokao pedagog. Komponirao je gudaki kvintet i nekoliko guda kvarteta te kraa djela za violinu i klavir. 2. Antoni, klavirski virtuoz i kompozitor (Krakov, 27. X 1! Ivanovie kraj Novgoroda, 2. XII 1899). Brat Karola; ue J. Fielda u Moskvi, studirao je i na Konzervatoriju u B( (S. Sechter). Nastavnik u Parizu (1836), Petrogradu (1853J New Yorku (1867). Pijanist izvanrednih sposobnosti; koncerti] je gotovo po cijelom svijetu. Napisao je vie od 400 klavirskih ko pozicija, koje po karakteru pripadaju lakoj salonskoj muz Komponirao je i orkestralnu muziku, a objavio je i prirunik pijaniste (1860). 3. Apolinarv (Apollinaire), violinist i kompozitor (Vara 23. X 1825 29. VI 1879). Brat i uenik Karola; koncerti] kao udo od djeteta ve u svojoj petoj godini. Upoznavi 18 Pag aninija vjerojatno je neko vrijeme kod njega i uio. Bio koncertni violinist u raznim gradovima Belgije, Njemake, Pc ske i Rusije gdje je od 1853 u slubi na dvoru u Petrogradu. ( 1861 bio je direktor Varavskog konzervatorija. Komponii je kraa orkestralna, violinska i klavirska djela.
LIT.: J. Ekiert, Katski, 1. Karol, 2. Antoni, 3. Apolinary, MGG, V 1958.

LIT.: B. Kucejiee, A. H. OcTpoBcKHH u B. H. KauinepoB, u zbirci A. H. OCTPOBCKHH u pyccKne KOMnoSHTopbl, IlnCiMa, MoCKBa i JleHHHrpaa 1937.

KATTNIGG, Rudolf, austrijski kompozitor i dirigent (Obt dorf, 9. IV 1895 Be, 2. IX 1955). Uio je kod J. Marxs F. L6wea na Muzikoj akademiji u Beu, gdje je od 1923 b nastavnik. God. 192834 direktor Muzike kole u Innsbruck ivio je zatim u vicarskoj i u Berlinu, a od 1939 u Beu. U Kattni govim djelima, pa i u onim zabavnog karaktera, udruuje se buj i originalna melodika s tehnikom dotjeranou i bljetavom instr mentacijom
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u C-duru op. 6, 1925 i u g-m< op. 10, 1930; koncert za klavir, 1934; Concertino za klavir, flautu i gudaki ori star, 1940; 4 kompozicije za klavir i orkestar; burleskna suita, 1924; suita 194 suita Bilder aus Siidkdrnten, 1952; divertimento Abendmusik, 1935; partita gudaki orkestar; koncertni valceri. KOMORNA : gudaki trio; gudaki kv; tet, 1940; klavirski kvartet, 1924; sonata za violinu i klavir; rapsodija za violin klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: komina opera Donna A randa, 1952; balet Tarantella, 1942; nekoliko opereta; scenska muzika. Sol pjesme. Crkvena djela. LIT. H. Jancik, Rudolf Kattnigg, MGG, VII, 1958.

KATCHEN, Julius, ameriki pijanist ( Long Branch, New Jersev, 15. VIII 1926 Pariz, 29. IV 1969). Prvi put javno nastupio ve 1937 uz pratnju orkestra u Philadelphiji. Muziki studij nastavio u New Yorku (D. Saperton) i na Haverford Collegeu. Izvanredan interpret Beethovenove, Schubertove i Brahmsove muzike; istakao se i kao operni dirigent. Posljednjih godina ivota djelovao u Parizu.
LIT.: J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Miinchen 1965.

KATEDRALNI ZBOROVI (njem. Domchor), stalni i organizirani skupovi pjevaa koji izvode vokalne kompozicije crkvene muzike u katedralnim (stolnim) crkvama. Nastali su iz nekadanjih pjevakih kola (lat. schola cantorum) koje su se u doba irenja gregorijanskoga korala osnivale pri stolnim i samostanskim crkvama. Medu prve ide svakako ona to ju je u poetku IV st. osnovao papa Silvestar, a u VI st. obnovio Grgur Veliki. Rimska

KAUER, Ferdinand, austrijski kompozitor (Male Dyjak< vie, Moravska, 18. I 1751 Be, 13. IV 1831). Od 1777 ivio Beu, gdje je bio najprije orgulja, nastavnik klavira i korekti muzikoga nakladnog poduzea Artaria & Co., a nakon osnutl kazalita Leopoldstddter Theater, uz krae prekide, violinist i dir gent muzikog ansambla. Istaknuti je predstavnik Singspiela r prijelazu u XIX st.
DJELA: 26 simfonija; koncerti za solistike instrumente i orkestar; uve tire. Komorne kompozicije. Klavirska djela. Preko 160 opera i Singspie (Das Donauvieibchcn, 1798; Das Waldweibchen, 1800; Das Sternmddchen i

KAUER KAY
Maidlinger Walde, 1801; scenska muzika. Oratoriji; kantate, pjesme. Oko 20 misa; 4 rekvijema; moteti. Instruktivna djela za razliite instrumente. LIT.: K. Manschinger, Ferdinand Kauer (disertacija), Wien 1929. D. Baura -Shoda, Ferdinand Kauer, MGG, VII, 1958.

309

KAUFFMANN, Georg Friedrich, njemaki kompozitor i orgulja (Ostermondra, Tiringija, 14. II 1679 Merseburg, 24. II 1735). Uenik J. H. Buttstetta u E rfurtu i J. F. Albertija u Merseburgu. Od 1698 zamjenik i od 1710 Albertijev nasljednik na poloaju dvorskog i katedralnog orguljaa u Merseburgu; kasnije direktor crkvene muzike. K. je bio na glasu kao kompozitor koralnih predigra. Njegova velika zbirka Harmonische Seelenlust zauzima istaknuto mjesto u historiji protestantskog orguljskog korala.
DJELA: Harmonische Seelenlust Musikalischer Gbnner und Freunde . . ., 1733 36 (98 koralnih predigra i 66 orguljskih korala; izdavanje zbirke poslije Kauffmanno ve smrti dovrila, prema rukopisima, njegova udovica). VOKALNA: oratorij Die Himmelfahrt Christi; 3 crkvene kantate za 4 solista, 6 odnosno 9 instrumenata i b. c.; kantata za sopran, 2 violine i b. c. Spis Introduzione alla Muica antica & moderna . . . (izgubljen). NOVA IZD.: pojedini orguljski korali uli u starije zbirke; 2 orguljska korala obj. G. Frotscher (Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik, IX, 1937); P. Pidoux obj. sve koralne predigre (pod naslovom koji u originalu ukljuuje i korale: Harmonische Seelenlust, 1951) i sve orguljske korale (62 Chordle mit beziffertem Bass, 1951). LIT.: F. W. Riedel, Georg Friedrich Kauffmann, MGG, VII, 1958.

KAUL, 1. Oskar, njemaki muzikolog (Heufeld, n. X 1885 Untervvossen, 17. VII 1968). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu; filozofske i muzikoloke studije zavrio 1911 u Bonnu i Miinchenu (A. Sandberger, Th. Krover). God. 1912 45 na stavnik klavira na muzikoj koli u Wiirzburgu (od 1924 direktor) i uz to 192245 predavao muzikologiju na Univerzitetu. Od 1958 bio je predsjednik Drutva za bavarsku h istoriju muzike.
DJELA: Die Vokalzverke Anton Rosettis (disertacija), 1911; Geschichte der Wurzburger Hofmusik im 18. Jahrhundert, 1924; Von deutscher Tonkunst, 1925; Athanasius Kircher als Musikgelehrter, 1932; Zur Musikgeschichte der ehemaligen Reichsstadt Schzveinfurt, 1935; brojne studije u razliitim publikacijama. Izdao neka djela A. Rosettija (simfonije u DTB, XII, 1 i komorna djela u DTB, XXV), C. Ph. E. Bac ha, J. Ha yd na i dr.

KAUFMANN, Armin, austrijski violinist i kompozitor (Itzkanv, Bukovina, 30. X 1902 ). Kompoziciju studirao u Brnu (B. Weigl) i na Muzikoj akademiji u Beu (J. Mara), u violini se usavravao kod K. Prilla. Nastavnik violine i muzike teorije na Bekom konzervatoriju (192838); od 1938 lan orkestra Bekih simfoniara. Nastupao kao komorni muziar.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 18, 1929; Kuckucksinfonie op. 65, 1953; koncert za mandolinu op. 66; Burlesca op. 21, 1930: Scherzo capriccioso op.39; Leberbliimchensuite op.44; Festmusik op. 51; Hausmusih op, 57; Zupfmusik op. 58; Konzertstuck za violonelo i orkestar op. 7; Musik za rog i gudae op. 35; Musik za trublju i gudae op. 38; Musik za violu d'amore i orkestar op. 42, 1951. Za gudaki orkestar: Grosse Musik op. 34, 194, Andante lirico op. 45 a; Kleine Musik op. 45 b. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta , op. 4, 9, 16 i 17; suita za gudaki kvartet op. 25; Ouartettino II za mandolinu, violinu, violu i violonelo op. 47; Ouartettino III za gitaru, violinu, violu i violonelo op. 52; klavirski trio op. 20; trio za klarinet, rog i harfu ili za violinu, violon elo i klavir op. 49; trio za violinu, gitaru i kontrabas op. 56, 1950; trio za violu d'amore, kontrabas i klavir op. 71; 2 sonate za violonelo i klavir, op. 12 i 26, 1936; sona tina za trublju i klavir op. 53; suita za 3 gitare op. 29; rapsodija Schipot II za klarinet i klavir op. 48; suita za 2 gitare op. 55. KLAVIRSKA: 2 sonate, op. 5 i 24; 3 fuge op. 8; Aphorismen op. 23 a, 1934; 3 stavka za desnu ruku op. 67. 1953. kolska opera Der Krach im Ofen, 1955. VOKALNA: Chorsin-fonie op. 28; balada Das alizarinblaue Zzuergkind op. 37; Von der Liebe op. 43; In der Traube west der Sonne Glut op. 61; Der Masslose op. 70. LIT.: R. F. Brauner, Armin Kaufmann, Oesterreichische Musikzeitschrift, 1951. F. Grasberger, Armin Kaufmann, MGG, VII, 1958.

2. Alexander, pijanist (Wiirzburg, 29. VII 1926 Miinchen, 24. XII 1969). Sin Oskara; studirao na konzervatoriju u Wiirzburgu i u Parizu (Y. Loriod, O. Messiaen). Razvio ivu koncer tantnu djelatnost u domovini i inozemstvu, osobito u skandinavskim zemljama. KAUN, Hugo, njemaki kompozitor (Berlin, 21. III 1863 2. IV 1932). Muziku uio u Berlinu privatno i na Visokoj mu zikoj koli. God. 18871902 pijanist, zborovoda i nastavnik u Mihvaukeeu (SAD), poslije nastavnik u Berlinu, gdje je od 1922 profesor kompozicije na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzoenka. Po stilu Kaunova djela pripadaju kasnoj romantici, s utjecajima R. Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, An mein Vaterland u D-duru, 1898; II, u c-molu, 1910 i III, u e-molu, 1914. Simfonijske pjesme: Vineta, 1888; Im Urvtald, 1902; Hiazvatha, 1903 i Sir John Falstaff, 1905. Tri koncerta za klavir i orkestar: I, 1889; II, 1903 i III, 1923; uvertire: Maria Magdalena, 1904; Am Rhein, 1912; Hanne Nu'te, 1918 i Juventuti et patnae, 1929; 3 suite: 1888, 1913 i 1929. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1898; II, 1900; III, 1907 i IV, 1921; gudaki kvintet, 1893; 2 klavirska trija, 1896 i 1904; oktet, 1891; sonata za violinu i klavir 1908. KLAVIRSKA: sonata; 3 sonatine, 1917 i dr. Kompozicije za klavir 4- runo. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Der Pietist (kasnije Oliver Brovm), 1895; Sappho, 1917; Der Fremde, 1920 i Menandra, 1926. VOKALNA: oratorij Mutter Erde, 1911; kantate Wachet auf, 1928 i Festkantate. Za bariton, zbor i orkestar: simfonijska pjesma Auf dem Meer; Normannenabschied, 1898 i suita Alt-Heidelberg, 1930. Zborovi a cappella i uz pratnju; solo-pjesme. Rekvijem; psalmi; moteti. Harmonie-und Modulationslekre, 1915; Aus meinem Leben, 1932. LIT.: W. Altmann, Hugo Kaun, Leipzig 1906. G. R. Kruse, H. Kaun, M, 1909 10. F. Stege, H. Kaun, ZFM, 1931. R. Schaal, Hugo Kaun: Leben und Werk, Regensburg 1948. Isti, Hugo Kaun, MGG, VII, 1958.

KAUFMANN, Harald, austrijski muzikolog (Feldbach, tajerska, 1. X 1927 Graz, 9. VII 1970). Stekao doktorat filozofije i prava; djelovao u Grazu kao muziki kritiar dnevnika Neue Zeit. God. 1967 utemeljio i vodio Institut fiir Wertungsfor-schung na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Grazu; od 1968 ureivao novoosnovani asopis Studien zur Wertungs-forschung.
DJELA: Neue Musik in Steiermark. Ein kritisch-chronologischer Versuch, 1957; Eine biirgerliche Musikgesellschaft. 150 Jahre Musikverein fiir Steiermark, 1965; H. E. Apostel, 1965; Spurlinien. Analytische Aufsa'tze Uber Sprache und Musik, 1969; Fingeriibungen. Musikgesellschaft und Wertungsforschung, 1970. Studije i lanci (izbor): Zur Asthetik der Kritik, Osterreichische Musikzeitschrift, 1961; Wandlungen im Mdzenatentum, ibid., 1965; C. Orffs Musik heute, Prometheus, 1968; Versuch uber das Osterreichische in der Musik, Oster reichische Musikzeitschrift, 1970.

KA VAL, narodna labijalna sviraljka Makedonaca i Bugara. Labium joj je na samom rubu zvune cijevi. Sastoji se od drvene valjkaste uplje cijevi vrlo tankih stijenki (najee od imiro vine). Ima est ili sedam rupica za prebiranje i jednu (straga) za palac. U blizini donjeg otvora nalaze se jo tri rupice koje se zajednikim imenom nazivaju dunik. Gornji rub cijevi, u koji se due, vrlo je otra brida. Redovito se svira u dva kavala enski i muki. K. je dug 7085 cm. Ambitus tonova obuhvaa kod vjetih sviraa i do dvije oktave. Lik kavala nalazi se na freskama u manastirima Lesnovo i Staro Nagoriane iz XIV st. Omanji k. (dugaak 3236 cm) nazivlje se kavale.
LIT.: V. R. Dordevi, Skopske gajderdije i njihovi instrumenti muziki. Glasnik Skopskog naunog drutva, 1926. Narodni muziki instrumenti Jugoslavije, Beograd 1957. V. Klikova, Narodni muziki instrum enti u Makedoniji, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Zajearu i Negotinu 1958, Beograd 1960. B. a.

KAUFMANN, Walter, kanadski kompozitor i dirigent ekog podrijetla (Karlovy Vary, i. IV 1907 ). Kompoziciju i muzikologiju studirao u Pragu (F. Finke, G. Becking, P. Nettl) i Berlinu (F. Schreker, C. Sachs). Poslije kraeg djelovanja u ta dva grada bio je 193446 ef muzikog odjela Radio -stanice u Bombavu. Od 1947 ivi u Kanadi, gdje je predavao klavir na Konzervatoriju u Halifaxu; od 1957 profesor je na Univerzitetu u Bloomingtonu (Indiana). K. je mnogo pridonio irenju evropske muzike kul ture u Indiji. Oitovao je znatan interes za muziku Orijenta; sabirao je narodne pjesme, a u svome stvaranju esto je primjenji vao elemente istonjakoga tonskog sistema.

Cavatina KAVATINA KAY, Hershy, ameriki kompozitor (Philadelphia, 17. XI 1919 ). Zavrivi studij muzike na institutu Curtis djeluje u New Yorku kao araner.
DJELA: koncert Grande Tarantella za klavir i orkestar, 1958. Balet Western Symphony, 1954. Brojni aranmani, medu ostalim za On The Tovm (1944), Peter Pan (1951) i Candie (1956) L. Bernsteina.

DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, za gudae, 1931; II, 1935; III, 1936; IV, 1938; V, Sinfonietta, 1949 i VI, 1956. Dva koncerta za klavir, 1935 i 1949; 2 koncerta za violinu 1943 i 1944; koncert za violonelo, 1950; Concertino za klavir i gudaki orkestar, 1947; suita Navaratnam za klavir i komorni orkestar, 1945; 2 uvertire, 1930 i 1948; suita Praha, 1932; fantazija Madrass express, 1948; divertiment o za gudaki orkestar, 1949; Faces in the Dark, 1950; nokturno, 1953; Three Dances, 1956. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1925 i 1930; 10 gudakih kvarteta, 193546; gudaki sekstet, 1927; 3 klavirska trija, 1935 46; sonata za orgulje (klavir), 1926. KLAVIRSKA: Concertino, 1932; sonata, 1951; 2 sonatine, 1948 i 1956; suita, 1957. DRAMSKA. Opere: Der grosse Dorin, 1932; Esther, 1932; The Cloak, 1933 50; Der Hammel bringt a an den Tag, 1934; A Parfait for Irene, 1952; The Research, 1951; The Golden Touch, 1953; Sganarelle, 1955; The Scarlet Leller, 1961. Baleti: Visages, 1950; The Rose and the Ring, 1950; Wang, 1956. Operete. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Galizische Bdume, 1932; Coronation Cantata, 1953 i Rubayyat, 1954. Zborovi; solo-pjesme. The Art-Music of Hindusthan; studije i lanci. LIT.: P. Nettl, Walter Kaufmann, MGG, VII, 1958.

KAY, Ulvsses Simpson, ameriki kompozitor (Tucson , Arizona, 7. I 1917 ). Studirao muziku u Arizoni, Rochesteru (H. Hanson i B. Rogers) i na Yale University (P. Hindemith). God. 194952 boravio u Rimu. Od 1952 jedan od organizatora muzikih emisija amerike radio-mree; 1954 postaje i dirigent simfonijs kog orkestra u Tucsonu. Njegova muzika naglaenih ritmova i umjereno modernog izraza postie u Americi znatne uspjehe. Ovaj ugledni kompozitor crnakog podrijetla napisao je i brojna djela namijenjena kolskim i omladinskim zborovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; Western Symphony, 1955; simfonijeta, 1939; koncert za obou, 1940; Brief Elegy za obou i gudae, 1946; Ancient Saga za klavir i gudae, 1947; uvertire Of Netv Horizons, 1944 i A Short Overture, 1947; koncert, 1948; serenada, 1954; fantazija s varijacijama, 1963; Umbrian Scene, 1964. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1953. II, 1956 i III, 1961; suita za gudaki kvartet, 1941; serenada za gudaki kvartet, 1960; klavirski kvintet, 1949; kvintet za flautu i gudae, 1947; serenada za 4 roga, 1957; suita za obou i klavir, 1942. Sonata za klavir, 1940. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA: opere The Boor, 1955 i The Yuggler of Our Lady, 1956; balet Dance Calinda, 1941. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Song ofjeremiah, 1954; 3 Pieces after Blake za sopran i orkestar, 1955; zborovi; solo-pjesme. LIT.: N. Slonimsky, Ulvsses Kay, Bulletin of the American Composers Alliance, 1957.

310

KAYE KEESBACHER
DJELA: simfonija; uvertira; 2 orkestralne suite. Opere: KHHSb Cep Hbiu, 1892; Tlau cotttHuK, 1902 i komina ope ra Map$uubKa. KantataP> i druga djela za zbor.

KAYE (Korev), Nora, amerika plesaica ruskog podr i j e t l a ( N e w Y o r k, 17 . I 1920 ). Uila u New Yorku na baletnoj koli Metropolitima, a kasnije na koli American Bal-leta kod M. Fokina, A. Vilzaka, A. Tudora i dr. Debitirala u njujorkom Metropolitanu; od 1939 lanica American Theatre Balleta L. Chase. God. 1942, nakon velikog uspjeha u baletu Pillar of Fire (Schonberg), postala prvakinja trupe. Savrena tehniarka, svoja najbolja ostvarenja dala je u baletima u kojima je mogla da razvije i svoju dramatsku nadarenost, kao to su npr. Fali river Legend (M. Gould, 1948) i naroito The Cage (Stravinski, 1951). KAYN, Roland, njemaki kompozitor (Reutlingen, 3. IX 1933 ). Studirao u Berlinu kod B. Blachera. Bavi se elektronskom muzikom, pa je bio suradnik elektronskih studija u Kolnu, Miinchenu i Varavi (:959)- Djeluje na Sjevernonjemakoj radio-stanici. lan je ustanove N. KAYE Gruppo internazio-nale di improvvisazione Nuova Consonanza, osnovane u Rimu 1963.
DJELA: Meditationen 1954 za orgulje, 1954; Spektren za gudaki kva rtet, 1956; Ouanten za klavir, 1957; Seguenzen za orkestar, 1958; Aggregate za limene duhake instrumente, udaraljke i gudae, 1958; elektronska kompozi cija Impulse za 7 zvunika, 1960; Vectors I za komorni orkestar, 1960; Vectors II za komorni orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1960; Phasen (Obelisco pet Auschzvitz) za 4 glasa koji artikuliraju razliite slogove i 4 skupine udaraljki, 1961; Metamorphosen za klarinet i gudaki orkestar; komorni koncert za duhaki sekstet i udaraljke; Schzvingungen za 5 instrumentalnih skupina, 1962; Galaxis za skupinu instrumenata neodreena stava, 1962; Allotropie za orkestar, 1964 66; Diffusion za 1 do 4 elektroakustine orgulje, 1965; Cybernetics za vokalne efekte i 77 instrumenata, 1966; Entropy, 1967; Entropy Pe 31, 1970.

KAZAOK, narodni ples u Rusiji (ukrajinski k., kubi k., terski k.) u 2/4 mjeri. Najraireniji je ukrajinski k. Vrlo j> vopisan i temperamentan. Poinje u umjerenom tempu, a z se pokreti sve vie ubrzavaju; na kraju prelaze u divlje, robi skokove i karakteristine unjeve na jednoj nozi. Melodije kozakog plesa, koji se izvodi uz pratnju balalajki, umjetnici obradili mnogi ruski kompozitori (A. S. Dargomiski, simf ska pjesma MajiopoccuucKuu Ka3anoK). KAZANDI EV, Vasil Ivanov, bugarski kompozitor i rigent (Ruse, 10. IX 1934 ). Na Dravnom konzervatorij Sofiji uio kompoziciju (P. Vladigerov) i dirigiranje (V. Simeon od 1957 dirigent Sofijske opere. Kompozitor nacionalnog sn izrazita smisla za soan orkestralni zvuk.
DJ ELA. O RK ESTRALN A: s i mfo nij eta, 19 53 ; k o nce rt i : za t ru 1955; za klavir i saksofon, 1957 i za violinu, 1961; Divertimento za mali orki 1957; uvertira Septembar 1923 godine, 1960. KOMORNA: duhaki kvi 1951; varijacije za 7 instrumenata, 1954; duhaki trio, 1957; Perspektive za gu< kvartet; sonata za rog i klavir, 1955; sonata za klarinet i klavir, 1956; si za violinu solo, 1957. Kompozicije za klavir (sonata, 1957). Filmska mu Zborovi.

KAZI, Josip, kompozitor i muziki teoretiar (Zagreb, III 1917 ). Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akade: u Zagrebu. God. 194149 na razliitim dunostima u Ra< stanici, od 1949 profesor muzike kole Pavao Markovac u Z rebu. Djelovao i kao zborovoda. U nastavi harmonije primjen vlastitu metodu ifriranog napjeva koja se, za razliku od gene basa, moe upotrijebiti bez obzira u kojoj se dionici nalazi zad melodija.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za violinu i gudaki orke 1958; Passacaglia i fuga za gudae, 1942; Iz naih krajeva, 1951. Bal pria Petrica Kerempuh (uz klavir), 1942. Muki zborovi. INSTRl TIVNA: repetitorij Harmonija (2 sv.), 1956; Osnovi kontrapunkta, l< vjebe za solfeggio i analizu Kako nastaje melodija, 1966. K. Kc

KAYSER, Leif, danski kompozitor i orgulja (Kobenhavn, 13. VI 1919 ). Studirao na Konzervatoriju u Kobenhavnu, kod T. Manna i H. Rosenberga u Stockholmu i kod Nadije Boulanger u Parizu. U Rimu zavrio i studij teologije. Od 1949 kapelan i zborovoda katedrale u Kobenhavnu. Koncertira na radiju kao orgulja, pijanist i zborovoda.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: 1,1938; II, 1939 i III, 1943 53. Koncert za rog, 1941 51; uvertira Kong Kristian's tod, 1940; Studije I III, 1955 57. Gudaki kvartet, 1951; kompozicije za violinu, za violonelo, za flautu. Klavirske kompozicije. Djela za orgulje (sonatina, 1956; suita; varijacije). Filmska muzika. VOKALNA: Juleoratorium, 194347; solo-pjesme; djeje pjesme. CRKVENA: 3 psalma za solo i orgulje, 1954 56; Te Deum za mjeoviti zbor i orkestar, 1946 53; moteti. Obradba danskih djejih pjesama za 3 flaute. LIT.: N. Schiaring, Leif Kavser, MGG, VII, 1958.

KAOTI (Casottus, Gazotti), Augustin, biskup zag baki (Trogir, oko 1260 Lucera, 3. III 1323). Zasluan za u denje bogosluja u zagrebakoj katedrali. Kantual Zagreba stolne crkve iz 1751 (Cantuale processionum) donosi uz Kaoti lik i posvetu (Suscipe iure tuum Pignus, quod Sponsa redonc izraavajui misao da je K. obnovio crkveno pjevanje stolne crk Prema rjeima Te magistrum, te auctorem eorum (tj. cantut habere glorior zakljuivalo se da je K. autor tekstova i napji u nekim himnama i popijevkama. Osim ove ive i pisane tradic drugih sigurnijih dokaza za to nema.
LIT.: D. Kniezuald, Obred i obredne knjige zagrebake stolne crkve 109 1788, Zagreb 1940. D. Nei, BI. Augustin Kaoti, Kulturno povie zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944. P. Grge, BI. Augustin j oti, Zagreb 1963. M. Demovi, Glazbena dje latnost Augustina Kao (1260? 1323), Sv. C, 1969, 3 4. A. Vi

KAYSER, Philipp Christoph, njemaki kompozitor (Frank furt na Majni, 10. III 1755 Zurich, 24. XII 1823). Od 1770 uitelj klavira u Frankfurtu; 1775 preselio se u Zurich; u tom gradu stekao ugled vrsnog nastavnika klavira i teorije. Jo od mladih dana povezan s Goetheom i poznat kao kompozitor njegovih pjesnikih tek stova.
DJELA: Deux Sonates en symphonie pour le Clavecin avec V accompagnement d'un violon et deux cors de chdsse, oko 1784. Klavirska fuga u d-molu. DRAMSKA: opera // Feudatario; balet Hurtuto e Mirana, 1784; Singspiel Scherz, List und Rache (Goethe). Scenska muzika, koju je Goethe Kavseru naruio za svoju tragediju Egtnont, nije sauvana. Weihnachtskantate za 2 glasa i gudake instrumente, 1780; solo - pjesme (djelomino tampane, a djelomino u rukopisu u Goetheovu notnom svesku iz 1778). Esej Etnpfindungen eines Jiingers in der Kunst vor Ritter Glucks Bildnisse, 1776 (obj. anonimno u Wielandovu asopisu Der deutsche Merkur). NOVA IZD.: pojedine pjesme obj. u raznim publikacijama. LIT.: C. A. H. Burkhardt, Goethe und der Komponist Ph. Ch. Kayser, Leipzig 1879. H. Spienss, Ph. Ch. Kavser und Goethes Notenheft vom Jahre 1778, Goethe-Jahrbuch, 1931. W. Schuh, Die friihesten Schweizer Goethe-Vertonungen, Neue Ziircher Zeitung, 1932, br. 531 (i separat.) Isti, Ph. Ch. Kavsers Kompositionen fur de n Freundeskreis im Schonenhof, SMZ, 1947. E. Refardt, Der Goethe-Kavser, Zurich 1950. Isti, Philipp Christoph Kavser, MGG, VII, 1958.

KEATS, Donald, ameriki kompozitor (New York, 27. 1929 ). Kompoziciju studirao na Manhattan School of Mu na Yale University (Q. Porter, P. Hindemith) i na Columbia U versity (D. Moore, H. Cowell), a muzikologiju kod A. Einstei: L. Schradea i P. H. Langa. Doktorirao na Univerzitetu u Mini soti. Od 1954 ivi u Evropi, najprije u Hamburgu gdje je 1 uenik Ph. Jarnacha, a zatim u Italiji.
DJELA. Dvije simfonije: I, 1952 i II, Elegiac, 1964; Divertimento za hae i gudae, 1949. Dva gudaka kvarteta, 1956 i 1965; gudaki trio, 19 sonata za klarinet, 1948. Klavirska sonata, 1960; varijacije za klavir is The Hollow Men za zbor i instrumentalni sastav, 1955; The Naming of C za zbor, 1961.

KEE, 1. Cor, nizozemski orgulja i kompozitor (Zaandai 24. XI 1900 ). Orgulje studirao kod J. Zwarta i J. B. de Pauv a kompoziciju kod S. Dresdena. Orgulja protestantske crkve Amsterdamu, postigao je veliki ugled kao odlian improvizati Nastupao i u emisijama radio-stanice. Od 1957 predaje impi vizaciju na Muzikoj akademiji u Haarlemu. U svojim djelir K. sretno spaja stare polifone oblike sa suvremenim izraajni sredstvima.
DJELA. ORGULJSKA: varijacije na napjev Merck toch hoe sterek; p tita, 1945; 2 postludija, 1963; mala partita na nizozemski narodni napjev; Ree veranderingen, 1966; preludiji i fuge. Capriccio na staru holandsku temu Glockenspiel. Magnificat. Revidirao orguljske kompozicije iz XVIII

KAZAENKO, Grigorij Aleksejevi, ruski kompozitor (Petrograd, 3. V 1858 Lenjingrad, 18. V 1938). Uenik N. Rimski-Korsakova na Konzervatoriju u Petrogradu (187483); zborovoda na Carskoj operi od 1883 i orkestralni dirigent u Petrogradu i Parizu (1898). Od 1924 profesor zbornog pjevanja na Konzervatoriju u Lenjingradu. U njegovim se djelima zamjeuje prizvuk ruske i ukrajinske narodne muzike.

2. Piet, orgulja i kompozitor (Zaandam, 30. VIII 1927 Sin i uenik ora; studirao na Konzervatoriju u Amsterdam diplomirao klavir 1948. Orgulja u Alkmaaru i Haarlemu; uz predaje na Muzieklyceumu u Amsterdamu. Cijenjen kao koncert orgulja, nastupao u domovini i inozemstvu. Uz djela za orgul komponirao je i violinsku sonatu i solo-pjesme. K. ide u red na boljih suvremenih orguljaa.
LIT.: E. Lemaire, Kee, 1. Cor, 2. Piet, MGG. VIII, 1960.

KEESBACHER, Friedrich, muziki pisac (Schwarz, T rol, 9. VII 1831 Ljubljana, 6. VIII 1901). Lijenik, sanitets

KEESBACHER KELEMEN
referent u Ljubljani. Bio je dobar pjeva (tenor) te je od 1862 sudjelovao u radu Filharmonijskoga drutva, koje je od toga vre mena i vodio. U svome spisu Die philharmonische Gesellschaft in Laibach (1862) K. je prikazao djelovanje Filharmonijskoga drutva od osnutka Academiae Philo-Harmonicorum do 1862. Njegovi podaci su vaan izvor za prouavanje muzikoga ivota Ljubljane, osobito od 1794. Na temelju Keesbacherove grae objavio je prikaz E. Bock (1902), dok je proirena verzija, koju je priredio P. P. Radics, ostala u rukopisu. D. Co. KEIL, Alfredo, portugalski kompozitor (Lisabon, 3. VII 1850 Hamburg, 4. X 1907). Muziku uio u Lisabonu. Bavio se i slikarstvom, pjesnitvom i arheologijom. Ubrajaju ga medu najistaknutije portugalske kompozitore iz druge polovice XIX st. K. je autor prve velike opere na portugalskom jeziku Serrena, koja se u njegovoj domovini jo i danas izvodi s velikim uspjehom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Uma cacada na Corte, 1884 i Orientaes, 1886; skice India i Simdo o Ruivo; 3 suite. DRAMSKA. Opere: Don Branca, 1888; Irene, 1893 i Serrena, 1899. Opereta Suzanna, 1883. Scenska muzika. VOKALNA: kantate Patria, 1890 i Primavera; solo-pjesme {A Portuguesa, od 1911 nacionalna himna).

311

KEILBERTH, Joseph, njemaki dirigent (Karlsruhe, 19. IV 1908 Miinchen, 20. VII 1968). Korepetitor u Dravnoj operi u Karlsruheu (1925), a 1935 njen glavni dirigent. God. 1940 postao dirigent Njemake filharmonije u Pragu, a 1945 51 bio je direktor dravne opere u Dresdenu. Zatim vodio hambur-ki Filharmonijski orkestar i poduzimao s njime niz turneja, kao i s Bamberkim simfoniarima (to je u stvari bivi njemaki orkestar iz Praga). Dirigirao u Bavreuthu (1952 56) i na drugim muzikim festivalima. God. 1958 naslijedio F. Fricsava kao dirigent opere u Miin-chenu. Istakao se osobito interpretacijom njemakih romantiara, a uspjeno se zalagao i za djela suvremenih J. KEILBERTH autora.
LIT.: L. Schrott, J. Keilberth, ZFM, 1950, IO. R. Schaal, Joseph Keil-berth, MGG, VII, 1958.

Der Hamburger Jahrmarkt oder Der gluckli'che Betrug, 1725; Die Hamburger Schlachtzeit oder Der misslungene Betrug, 1725; Der lacherliche Prinlz Jodelet, 1726. VOKALNA. Svjetovne kantate: zbirka Gemuths-Ergot-zung (6 kantata), 1698; Divertimenti serenissimi... (9 kantata), 1713; Musi-kalische Landlust (moralne kantate), 1714 i dr. Ora-torijske pasije (najznatnija Der fiir die unde der Welt gemarterte und sterbende Heiland Jesus u F-duru, na tekst B. H. Brockesa, 1712); mise; psalmi. NOVA IZD.: operu Der hochmiilhige... Croesus i odlomke opere L'Inganno fedele obj. M. Schneider (DDT, 1912); operu Der lacherliche Printz Jodelet obj. F. Zelle (PGM, XVIII, 1892), a operu Die edelmiithige Octavia M. SeifTert u dodatku cjelokupnom izdanju Handelovih djela F. Chrysandera (1902). LIT.: F. A. Voigt, Reinhard Keiser, VFMW, 1890. H. Leichtentritt, Reinhard Keiser in seinen Opern (disertacija), Berlin 1901. R. Pelzold, Die Kirchenkompositio-nen und weltlichen KantatenReinhard Keisers, Dii- R. KEISER, Nebucadnezar, stranica iz partiture, autograf sseldorf 1935.H. Becker, Reinhard Keiser, MGG, VII, 1958. K. Ko.

KELDI (Keldv), Jurij Vsevolodovi, sovjetski muzikolog (Petrograd, 29. VIII 1907 ). Muzike nauke studirao na Moskovskom konzervatoriju (M. V. Ivanov Borecki), gdje je 193050 predavao historiju muzike. God. 1950 -57 u Lenjingradu direktor Istraivakog instituta za kazalite i muziku. Od 1957 ponovo profesor Moskovskog konzervatorija i uz to do 1960 glavni urednik asopisa CoeemcKan jny3UKa. Podruje njegova istraivanja je ruska muzika historija, kojoj je posvetio svoja najopsenija i najznatnija djela.
DJELA: MyzoptcKuu u npo6neMa uacAedcmea, u zborniku MvcoprcKHti, GraTbl u MaTepnajiH, 1932; PoMancoean nupUKa MycopzCKOto, 1933; Xydo~ otcecmeeHo MUpoeo3penue B. B. Cmacoea (disertacija), 1946; Opamopua u Kanmama, zbornik OMePKH coBe-rCKOro MV3biKajibHOro TBop^ecTBa 1947; Hcmopun pyccKou My3biKu (3 sv., Keldievo najznatnije djelo), 194754; O napodnoemu spycCKOU KjiaccuHecKouMy3uKe, ibid., 1950; CoBeTCKaHMy3brKa, 1948; HdeuHue npomueopenuH e meopnecmee Cxpn6uHa, ibid. ,jg5O;HdeuHO-o6utecmeennbie npednoccbuiKu pa36umuH pyccKoii My3UKu e KOHue XVIII u nemajte XIX sena, zbornik O^epKH HCTopiiii pvccKoB MV3biKn, l956;La Musigue russe au XIXme siecle, Cahiers d'histoire mondiale (UNESCO), 1957; OKmn6pcKaR penojtmuun u My3bina, COBCT-CKan My3btKa, 1957; CoeemcKan pyccKan My3uKa, 1958; PyccKax My3bma XVIII ., 19 65. LIT.: /. Eoljan, Jurij (Georg) Keldvsch, MGG, VII, 1958.

KEISER, Reinhard, njemaki kompozitor (Teuchern kraj Weissenfelsa, krten 12. I 1674 Hamburg, 12. IX 1739). Od 1685 uenik kole sv. Tome u Leipzigu (J. Schelle). Krae vri jeme boravio na dvoru u Braunschvreigu, gdje mu se oko 1693 izvodi prva opera Basilius. God. 1695 ili 1696 odlazi u Hamburg, glavno mjesto svoga rada, i ubrzo postaje glavni kompozitor hamburke opere. U deceniju oko 1707-17 ini se da je bio tijesno povezan sa J. Matthesonom. God. 171920 boravio na wurttemberkom dvoru u Stuttgartu, a 1721 vratio se u Hamburg. Od kraja 1721 do 1723 ivio naizmjence u Kobenhavnu i Hamburgu, a 1724 opet se nastanio u Hamburgu. God. 1728 naslijedio Matthesona na poloaju kantora hamburke katedrale. Mnogostran i vrlo plodan kompozitor, osobito na opernom podruju. Toan broj njegovih opera (bit e ih svakako vie de setaka) nije jo utvren. U njima se K. esto oslanja na narodni melos; prikazuje komine situacije, uvodi u njih realistine mo mente i crta ljude iz svakidanjeg ivot a koji govore u dijalektu; u nekima se izruguje aristokraciji. Podjednako majstorski izraava potresnu tragiku i najfinije lirske preljeve. Mjestimice se slui i neobinim instrumentalnim kombinacijama. Dramatski recitativi, kojima je poklanjao veliku panju, pokazuju esto istaknutu melodijsku liniju. Keiserova crkvena muzika historijski je vana, jer je u nju uveo kazalini stil. G. F. Handel obilato se sluio Keiserovom tematikom u operi Agrippina i u oratoriju Joshua. K. je utjecao i na J. S. Bacha.
DJELA: koncert za 2 flaute, violino principale, 2 violine, 2 oboe, violu i b. c.; trio-sonate. DRAMSKA. Opere (izbor): Der konigliche Schafer oder Basilius in Arcadien, 1693 O)\ Mahumet II, 1696; Circe, 1702; Die Romische Unruhe oder Die Edelmiithige Octavia, 1705; Stortebecker und Jodge Michael, 1701; Der angenehme Betrug oder Der Carneval von Venedig, 1707; Le Bon Vivant oder Die Leipziger Messe, 1710; Der hochmiithige... Croesus, 1711 (Prer- 1730);

KELEMEN, Milko, kompozitor (Podravska Slatina, 24. III 1924). Klavir uio kod Melite Lorkovi; studij kompozicije zavrio 1951 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek). Usa vravao se kod O. Messiaena i T. Aubina na Konzervatoriju u Parizu (195354), V. Frazzija na Ljetnim teajevima Accademte Chigiane u Sieni (1954, 1955), W. Fortnera na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Freiburgu (195860), na Teajevima za novu muziku u Darmstadtu i 1966 68 u Siemonsovu Elektronskom studiju u Miinchenu. God. 1953 postao asistent i 1961 docent za kompoziciju na Muzikoj akademiji u Zagrebu; 196869 Composer-in-Residence u Berlinu i 196972 profesor na konzervatoriju Robert Schumann u Diisseldorfu; od 1973 profesor je kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu. K. je ute meljitelj i predsjednik Zagrebakog muzikog biennala (1960). Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. K. stoji na elu skupine kompozitora koja je u hrvatsku mu ziku unijela tekovine apstraktne muzike umjetnosti. Autor vie simfonijskih djela neobaroknog i neoklasinog stila, on se nakon studija u Pariz u oitovao kao izraziti antiromantiar, da bi se preko dodekafonije, serijalnih struktura, aleatorike i drugih suvremenih muzikih postupaka okuao i na podruju elektronske muzike. Najpopularnije Kelemenovo djelo iz njegova prvog stvaralakog razdoblja su Koncertantne improvizacije; klasian harmonijski princip zamijenjen je u njima karakteristinim tonom prema kojemu gravitiraju raznoliki harmonijski sklopovi. Uz atonalne i politonalne elemente karakteristino je stalno izmjenjivanje vanjskog oblika tematske grade. Pojedina se tema u svakom novom nastupu slobodno varira, lomi, ili pojavljuje samo nekim

312

KELEMEN KELLER
solo, 1961; Radiant za komorni ansambl, 1961 (Darmstadt, 1962); Ent za duhaki kvintet, 1966 (New Hampshire, 12. VIII 1966); Motion za gi kvartet, 1968; Passionato za flautu i 3 zbora, 1971; Varia melodia za gi kvartet, 1972; Fabliau za flautu solo, 1972. KLAVIRSKA: Tema i v ije, 1949; sonata, 1954 (Siena, 14. IX 1954); 5 klavirskih studija, 1958; 6 d komada Der Esel geht am Meer spazieren, 1960; Dessins commentees, 1964 tija, 18. XI 1964). Fabliau za orgulje, 1972. Sintetska kompozicija J 1966. DRAMSKA. Opere: Novi stanar, prema romanu Le Nouveau loc E. Jonesca, 1964 (Miinster, 20. IX 1964; jug. premijera Zagreb, 18. V 1 Ko'nig Ubu, 1965 (Hamburg, 1965) i Der Belagerungszustand (Opsadna sh prema Kugi A. Camusa, 1968 69 (Hamburg, 10. I 1970; jug. premijera ZE 9. V 1971). Baleti: Le He'ros et son miroir (ovjek pred zrcalom), 1959 (] 10. V 1961; jug. premijera Zagreb, 15. V 1963); Abbandonate (Napu; na libreto I. Sertia prema romanu Dom Bernarda Albe G. Lorre, 1964 beck, 4. XI 1964; jug. premijera, Zagreb, 18. V 1965). Filmska muzik VOKALNA: Igre, ciklus za bariton i gudae (V. Popa), 1955; Epitaf za r sopran, violu i udaraljke, 1961; kantata O Primavera za tenor i gudae, : Les Mots za mezzosopran i 2 orkestra, prema Sartrovim Rijeima, 1965 Mots II za mezzosopran i 2 orkestralne grupe, prema Sartrovim Rijeima, ] Musik fiir Heissenbiittel za glas i komorni sastav, 1967; Passionato za flautu i 1971; Yebell za recitatora i komorni ansambl, 1972; For You za glas s ring< dulatorom, 1972. Zborovi: Oglasi, 1958 i Hommage a Heinrich Schiitz, ] 2 pjesme Garcije Lorce, 1958. LIT.: K. Kovaevu, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb, ] Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. Turkalj, Milko Kelemen, Telegram, 9. V 1969. J. Hausler, Musik in Jahrhundert, Bremen 1969. K. K

svojim elementom. Za razliku od kompozicija u kojima je prednost bila na strani melo-dike, u Ekvilibriju K. jae naglaava boj u zvuka, to se oituje u primjeni brojnih udaraljki. Oslobaanje od serijalnih struktura fiksirano je prvi put u orkestralnom djelu Sub rosa, u kojima se K. pokuava adaptirati na tzv. pratipove muzike (npr. mirum, tremendum, maje-stas), poseui i za suvremenom instrumentacijom apsurda. Svoj vrhunski domet na podruju koncertantne muzike K. je ostvario u Transfiguracijama za klavir i orkestar i u Change-antu za violonelo i orkestar. Od M. KELEMEN pregnantnih zatvorenih o-blika nastaju u Transfiguracijama postepeno amorfne tonske mase, da bi se potom i one pretvorile u vrste oblike i stupile u meusobno nove funkcionalne odnose. Instrumentacija je bogata osebujnim zvukovnim kombinacijama; u gudakom sastavu nema violina i kontrabasa, a od skupine drvenih duhakih instrumenata zastupane su samo tri flaute; klavirska dionica tretirana je sasvim nekonvencionalno. Veoma efektni Chan-geant, nabijen unutranjom napetou, prua unato ogranienoj primjeni aleatorike dovoljno slobode za kreativnu igru muziara. Udaljujui se od ritmike i intonativne preciznosti, okvirna notacija upravo navodi na pretapanje zvunih elemenata, kako se istie i u samom naslovu. Nakon opera Novi stanar prema E. Jonescu, prvog eksperimenta u jugoslavenskoj muzici na podru ju tzv. teatra apsurda, i Kralj Ubu, K. je u Opsadnom stanju svjesno ustao protiv konvencionalnog muzikog kazalita XIX stoljea. Eminentno suvremen sadraj A. Camusa (Kuga), u kojemu se pokazuje da je izlaz iz apsurdnog, mehaniziranog i neslobodnog bivstvovanja jedino u borbi protiv smrtne prijetnje, protiv diktature to obezvreuje

KLER, Bela (pravo ime Adalbert von Kler), mada violinist, dirigent i kompozitor (Bartfa sada Bardejov, 13. II 1 Wiesbaden, 20. XI 1882). Uio najprije kod F. Schiffer Bartfi. God. 184554 violinist bekog Theater an der Wi uz to studirao kod S. Sechtera. Od 1854 dirigent kapele J. Gur u Berlinu, 1855 preuzeo, poslije smrti J. Lannera, njegov orke; u Beu; 1856 austrijski vojni dirigent. Od 1860 djelovao u Budi pesti gdje je utemeljio orkestar, 186370 kapelnik na dvoru Nas u Wiesbadenu, 187072 u mjestu Spa. Poduzimao koncer turneje po Njemakoj, Engleskoj, Danskoj i vicarskoj. Komj nirao preteno zabavnu i plesnu muziku, u svoje vrijeme veo popularnu, protkanu madarskim prizvukom i mjestimic e ser mentalnim lirizmom. Pojedine uvertire i valceri izvode se i dan
DJELA. ORK ESTRALN A. Dva naest uvert ira : Ouverture romani, op. 72; Lustspiel-Ouverture op. 73; Rdkczi-Ouverture i Ungarische-Lusts{ Ouverture op. 108. Soldatenleben op. 62; 27 valcera (Hoffnungsstrahlen; Wiener Freizvilligen; Die Sprudler; Am sehonen RkeinJ; 22 koranice (Kossi indulo; Preussens Aar;\Prinz\Friedrich-Marsch^Wiesbadener FeuerviehrMarsi 19 polka (Sophie-Polka; Souvenir de VCiesbadenj ; 13 galopa (Hurrah); 10 n zurka; 14 csardasa (Verboczi-csardds; Bdrfai emlek) ; 4 etvorke. Kompc ije za kornet. Balet Die Schmetterlingsjagd, Vokalne kompozicije LIT.: Z. Sztehlo, Kler Bela, Budapest 1930. E. Nick, Bela Keler, MC VII, 1958.

KELKEL, Manfred, francuski kompozitor njemakog pc rijetla (Siersburg, 15. I 1929 ). Muziki studij zavrio u Sa briickenu (P. Auclert, E. Stekel), usavravao se kod J. Rivii i D. Milhauda u Parizu. Dobitnik prve nagrade na natjecai u Liegeu 1956. Od 1957 muziki direktor parike naklade Heug Kelkelova djela sretna su sinteza njegova germanskog podrije i uzora koje mu je nametnuo francuski odgoj sklonosti pi gravanju s najrazliitijim kontrapunktskim oblicima i rafinii nosti harmonijskih struktura i briljantnosti orkestralnih faktur
DJELA. ORKESTRALNA. Za solistu i orkestar: Concertino za violon i komorni orkestar op. 4, 1954; Musique funebre (a la memoire des victimes innocen d'une guerre) za obou op. 5; koncert za klavir op. 8; koreografska poema 5. O op. 10 za Ondes Martenot, 1957; Concertino za saksofon i komorni orkestar, 19c Rhapsodie za saksofon op. 12, 1962; koncert za fagot op. 13, 1963; Conce, de Zagreb za gitaru, 1969 (Zagreb, 5. IV 1972). KOMORNA : 2 gudaka kv; teta op. 6; Divertimento za 3 duhaa op. 3; Aphorismen za 5 intrumenata i udaralj op. 7, 1953. Toccata za klavir op. 2, 1951. DRAMSKA: balet Le Coe froid, 1958; psihodrama La Mandragore-Alraune za sole, zbor i orkestar op. ] 1967. Solo-pjesme. Transkribirao Petite suite u g-molu F. Campiom Petite suite u d-molu R. De Viseea.

M. KELEMEN, Changeant, stranica iz partiture

svako ljudsko dostojanstvo, dobio je Kelemenovom muzikom i izvanredno funkcionalnim teatarskim efektima novu dimenziju. Kelemenov balet ovjek pred zrcalom izgraen je na principima serijalne tehnike komponiranja, a balet Naputene, koji se temelji na motivu iz romana Dom Bernarde Albe G. Lorce, dokument je jednoga razvoja u kojemu K., negirajui klasinu orga nizaciju zvuka, slobodno primjenjuje sredstva za proizvoenje tonova i umova, tako i njihove formalne strukture.
DJELA. ORKESTRALNA: Preludio, aria e finale za gudaki orkestar, 1948 (Zagreb, 14. V 1948); simfonijeta, 1950; simfonija, 1951 (Zagreb, iS. II 1952); Koncertantne improvizacije za gudae, 1955 (Zagreb, IO. V 1955); Adagio i allegro za gudae, 1955 (Zagreb, 16. II 1956); Concerto giocoso za komorni orkestar, 1956 (Zagreb, 4. I 1957); Simfonijska muzika 1957 (Zagreb, 4. VI 1958); Konstelacije za komorni orkestar, 1958 (Zagreb, 27. IV 1960); Skolion, 1958 (Dubrovnik, 24. VIII 1960); Cinq Essays za gudaki orkestar, 1959; Ekvilibri za 2 orkestra, 1961; Sub rosa, 1964 (Zagreb, 23. V 1965); Surprise za komorni orkestar, 1967 (Zagreb, 13. V 1967); Floreal, 1970; Tantana (verbalna partitura), 1971. KONCERTANTNA. Koncerti: za klavir, 1952 (Zagreb, 22. XII 1953); za violinu, 1953 (Zagreb, 19. IV 1957) i za fagot, 1956 (Zagreb, 11. IV 1957); Tri plesa za violu i gudae, 1956 (Venecija, 19. IX 1957); Concertino za kontrabas, 1958 (Zagreb, 11. X 1963); Transfiguracije za klavir i orkestar, 1961 (Hamburg, 6. IV 1962); Compose za 2 klavira i orkestralne grupe, 1967 (Donaueschingen, 22. X 1967); Changeant za violonelo i orkestar, 1967 68; Oliphant za duhake instrumen te i komorni orkestar, 1971; Sonabile za klavir s ringomodulatorom i orkestar, 1972. KOMORNA: Muzika za violinu solo, I957J Etudes contrapunctiques za duhaki kvintet, 1959 (Pariz, 2. II 1959); sonata za obou i klavir, 1960 (Donaueschingen, 8. VIII 1960); Studija za flautu

KELLER, Hans, engleski muziki pisac i kritiar austrijske podrijetla (Be, 11. III 1919 ). God. 1938 emigrirao u Engleski U Londonu zavrio Royal Academy of Music. Vrlo zapaeni] kritikama u brojnim engleskim listovima i asopisima (Sunda Times, Manchester Guardian, Music Survey) stekao ugled jedne od vodeih dananjih muzikih kritiara u Engleskoj.
DJELA: The Need for Competent Film Music Criticism, 1947; Benjam Britten, The Rape of Lucretia, 1947; Benjamin Britten, Albert Herring, 194 Mozart and Boccherini, Music Review, 1947; Film Music, Music Survev, 194950; The Audibilily of Serial Technique, Monthlv Musical Record, 1955; Maty, Seiber, Musical Times, 1955; Strict Serial Technigue in Classical Music, Temp 1955; The Chamber Music, zbornik Mozart Companio, 1956; Rhythm: Gershw\ and Stravinsky, The Score, 1957; Elgar the Progressive, Musical Review, 195' Functional Analysis: Its Pure Application, ibid-, 1957 i dr. Sa D. Mitchelloi uredio zbornik B. Britten: A Commentary on His Works from a Group of Specialist 1952. LIT.: H. F. Redlich, Hans Keller, MGG, VII, 1958.

KELLER, Hermann, njemaki muzikolog i orgulja (Stutt gart, 20. XI 1885 Freiburg im Breisgau, 17. VIII 1967) Studirao klavir, orgulje i kompoziciju u Miinchenu, Stuttgarti i Leipzigu (R. Teichrruiller, K. Straube, M. Reger). God. 19101< nastavnik na Muzikoj koli i gradski orgulja u Weimaru, zatin orgulja u Stuttgartu, gdje je od 1919 predavao na Visokoj teh nikoj koli, a 192052 na Visokoj muzikoj koli (1946 i 195; direktor).

KELLER KELTERBORN
DJELA: Reger und die Orgel, 1923; Die musikalische Artikulation, besonders bei J. S. Bach (disertacija), 1924; Die Orgeltverke Bachs, 1948; Kleine Bachbiographie, 1948; Die Klavierzverke Bachs, 1950; Phrasierung und Artikulation, 1955; Domenico Scarlatti. Ein Meister des Klaviers, 1957; Das Wohltemperierte Klavier von J. S. Bach, 1966; brojne studije i lanci. INSTRUKTIVNA: Schtile des klassischen Triospiels, 1928 (IV izd. 1955); Schule des Generalbasspiels, 1931 (III izd. 1956); Schule der Choralimprovissation, 1939; Die Kunst des Orgelspiels, 1941. Komponirao sonatu za violonelo i klavir, kraa djela za orgulje i solo-pjesme. Izdao mnoga djela J. S. Bacha, G. F. Telemanna, D. Buxtehudea, G. Scheidta i drugih starih majstora.

313

KELLER, Wilhelm, austrijski kompozitor, muziki pedagog i teoretiar (Wels, Gornja Austrija, 8. VIII 1920 ). Studirao na Mozarteumu u Salzburgu kod F. Frischenschlagera (kompozicija), C. Kraussa (dirigiranje), E. Valentina (muzikologija) i E. Preussnera (muzika pedagogija), zatim na Konzervatoriju u Leipzigu kod J. N. Davida i H. Abendrotha. God. 1945 49 predavao na Mozarteumu, 1950-60 docent za muziku teoriju na Muzikoj akademiji u Detmoldu, uz to od 1951 vodi koncerte Muica Viva; 196062 docent na Visokoj pedagokoj koli u Liineburgu, a od 1962 vodi sredinjicu za Schulzoerk na Orffovu institutu u Salzburgu (1964 profesor); uz to od 1969 predaje i na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu.
DJELA. INSTRUMENTALNA :Save our sculs, orkestralna invokacija, 1953; Acht Weisen za flautu solo, 1946; Organa nova, koralne predigre za orgulje, 1953; Psalmenzueisen za violu i orgulje ili embalo, 1954; Klein Vogelpredigt za blokflautu (ili druge duhae), 1957. Balet Uroboros za sole, zbor, plesae, udaraljke i klavir, 1957- Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Apokalipse, 1949 i Cantata humana, 1957. Lied der Freundin za sopran, flautu i harfu, 1950; Mignon, 3 pjesme za sopran i udaraljke ad lib., 1954; Die Auftakteule, 13 i- I; Galgenlieder za sastav ad lib., 1954; Organa domestico za pjevae i svirae ad lib., 1954; Ouibus, quabus pjesme za djecu i roditelje, 1956; Der Sonnenkdfer: Singund Spielbuch fiir Kinder, 1956; Wandsbeker Weisen za I ili vie glasova, 1956; Mb'rderwelt post Christum nalum, 3 recitacije za bariton, klavir i udaraljke ad lib., 1957; Versbhnung, balade za glas, klavir (embalo), harfu, obou i udaraljk e, 1966. Zborna djela (cikius Laterne, Nacht urA Sterne) ; solo-pjesme; omladinska muzika. SPISI: Carl Orffs Antigonae, Versuch einer Einfiihrung, 1950; Einfiihrung in Musik fiir Kinder (sa F. Reuschom), Orff-Schulwerk, 1954; Handbuch der Tonsatzlehre, 2 sv., 195759; Tonsatzanalytische Verfahren zur Darstellung von Stilkriterien Neuer Musik, u seriji Stilkriterien der Neuen Musik, 1961; C. Orff, u Stilportrats der Neuen Musik, 1961 (II izd. 1965); Zur Entideologisierung der Musikersiehung, u publikaciji E. Krausa Musik und Bildung in unserer Zeit, 1961. Brojne rasprave i lanci u muzikim asopisima. LIT.: W. Kriiger, Zur Wiederkehr des Organum-alteste und jiingste Mehrstimmigkeit, Muica, 1955. E. Valentin, MC'ilhelm Keller, MGG, VII, 1958.

leichte Prdludien, 14 leichte Choralvorspiele, 10 mit der vollen Org., 4 triomdssig, 1 Fantasie, 1 Fuge, 1 Org-Quartett fiir 2 Personen und Ped. op. 17, I; Neue Orgelstiicke op. 17. II; 14 Orgelstiicke, bestehend in leichten Vor- und Nachspielen, zzvischen neuen Choral-Vorspielen op. 20; I; Caffe fugetta za klavir; 2 Fugen mit 4 Handen fiir die Org. oder das Klavier; Six Fugues tres faciles pour l'orgue ou piano; 3 Fugen fiir die Orgel; Zwey Nachspiele und eine Fuge fiir die Orgel; Marsch der Leibgarde zu Hessen-Cassel s varijacijama za klavir; razliite kompozicije za klavir u zbirkama. Singspiel Die Schadenfreude, 1782. Tri kantate u rukopisu i moda koja od 4 kantate navedene kod brata Johanna Petera. Prirunik Grundriss des Generalbasses, eine theoretisch-praktische Anleitung fiir die ersten Anfdnger entzvorfen op. 16, I, oko 1783. LIT.: H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavier -Konzerts von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. H. Uldall, Das Klavier-Konzert der Berliner Schule, Leipzig 1928. R. Sietz, Die Orgelkompositionen des Schulerkreises um J. S. Bach, Bach Jahrbuch, 1935. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition, II, Berlin 1936. G. Kinsky, Die Originalausgaben der Werke J. S. Bachs, I, Wien 1937. W. Georgii, Klavier-Musik, Ziirich-Freiburg i. Br. 1950 (II izd.). H. Loffler, Die Schiiler J. S. Bachs, Bach Jahrbuch, 1935. L. Hoffmann-Erbrecht, Deutsche und italienische Klavier-Musik zur Bachzeit, Jenaer Beitrage zur Musikforschung I, Leipzig 1954. Gedenkschrift anlasslich der J. P. Kellner-Festwoche in Grafenroda, Grafenroda 1955. Ch. Engelbrecht, Die Hofkapelle des Landgrafen Carl von Heseen-Kassel, Zeitschrift des Vereins fiir hessische Geschichte und Landes kunde, 1957. L. Hoffmann-Erbrecht, Kellner, 1. Johann Peter, 2. Johann Christoph, MGG, VII, 1958. I. A.

KELLNER, 1. Johann Peter, njemaki orgulja i kompozitor (Grafenroda, Thuringen, 28. IX 1705 19. IV 1772). Uio kod J. Schmidta (orgulje) u Zelli i H. F. Kehla (kompozicija) u Suhlu. Od 1728 pomonik kantora i od 1732 kantor u Grafenrodi. Su vremenik G. F. Handela i J. S. Bacha s kojima se osobno poznavao. Veliki Bachov potovalac, izradio je itav niz kopija njegovih kompozicija koje su vrijedan prilog istraivanju izvornika, ostavio je i prijepis Bachova prirunika za generalbas (Vorschriften und Grundsatze zum vierstimmigen Spielen des Generalbasses iz 1738) koji sadrava neke Kellnerove dodatke i korekture. Od .mnogobrojnih njegovih uenika u Grafenrodi istie se J. Ph. Kirnberger. Kao kompozitor pribliava se svojemu uzoru Bachu jedino mjestimice u orguljskim djelima (npr. preludij u d-molu). Korali su mu dijelom pisani na nain Pachelbela, a dijelom zasieni ljupkom melodikom talijanskog tipa. Klavirske kompozicije imaju preteno karakter pomodne amaterske muzike za razonodu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Certamen musicum bestehend aus Prdludien, Fugen, Allemanden, Couranten, Sarabanden, Giguen wie auch Menuetten und dergl., 6 suita za embalo, 173949 (II proireno izd. sadri 8 suita, 1749 56); Preludes, Fuguee, Allemandes, Courantes, Sarabandes et Gigues pour le cla-vecin, 1740 (moda identino sa zbirkom Certamen musicum); Trois Sonates pour le clavecin, 1752; Manipulus Musices, oder: Eine Hand voli kurztueiliger Zeitvertreib vors Klavier, 4 suita odnosno sonata, 1753 56; Choral Herzlich thut mich verlangen oder Ach Herr mich armen Sundert za 2 klavira i pedale. U rukopisu: Zwey Sonaten vor das Clavier; Kleine Variationen iiber ein Thema von 8 Takten za klavir; 3 koralne obradbe za 2 klavira i pedal; 2 trija za orgulje, odnosno za 2 klavira i pedal; 2 preludija i fuge, 6 fuga i 3 preludija za orgulje. VOKALNA : 1 oratorij i 46 crkvenih kantata u rukopisu (4 kantate potpisane samo s prezimenom Kellner mogle bi biti i djelo Johanna Christopha). Autobiografija obj. u F. W. Marpurgovoj periodici Histcrisch-kritische Beytrage zur Aufname der Musik, I, 1755.

KELLY, Gene, ameriki koreograf (Pittsburgh, 23. VIII 1912 ). Prvi i jedini koreograf do danas koji je vidio mogunosti koje film prua plesnoj umjetnosti, te je realizirao nekoliko izvornih baletnih filmova. Posjedujui veliko scensko iskustvo sa Broad waya, gdje je bio zapaen ve 1940, K. je kao umjetnik iroke kul ture i velikog poznavanja baletne umjetnosti, ubrzo postao veoma traen u Hollywoodu. U filmu Poziv na ples povjerena mu je bila uz koreografiju i reija (glumci su bili J. Garland, R. Hay vvorth, L. Caron i C. Sombert), Kellyjevi najuspjeliji baletni filmovi su Amerikanac u Parizu i Pjevajmo na kii. God. 1960 za Pariku operu koreografirao je balet Pas de Dieux (Gershwin). KELLY, Michael (zapravo Michael O'Kellv; u Italiji zvan Occhelli), irski pjeva (bas) i kompozitor (Dublin, 25. XII 1762 Margate, London, 9. X 1826). Pjevao je u Napulju, Palermu, Firenci, Bologni i Veneciji. God. 1783-87 lan Beke dvorske opere, gdje se sprijateljio sa W. A. Mozartom. Bio je zatim niz godina solist opere Drury-Lane-Theater u Londonu. Istakao se 1 kao izvrstan koncertni pjeva; od 1793 bio je i direktor Kraljev ske opere, a 1802 11 vodio je u Londonu i trgovinu muzikalija. Kellyjeva su djela (scenska muzika za 62 kazalina komada i brojne solo-pjesme) dopadljiva, ali esto i banalna. Znaajna je meutim njegova knjiga uspomena Reminiscences oj Michael Kelly (1826).
LIT.: S. M. Ellis, The Life of Michael Kelly, Musician, Actor and bon viveur, 1762 1826, London 1930. A. Hvatt King, Michael Kelly. MGG, VII, 1858.

KELTERBORN, Rudolf, vicarski kompozitor (Basel, 3. IX 1931 ). Muziku studirao u Baselu (J. Handschin), Zurichu (W. Burkhard), Detmoldu (W. Fortner, G. Bialas) i Salzburgu (I. Markevi). Od 1955 nastavnik teoretskih predmeta na Konzer vatoriju i dirigent u Baselu, 196068 profesor na Muzikoj akademiji u Detmoldu i od 1968 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Zurichu. God. 1969 preuzeo od W. Schuha urednitvo asopisa Schzveizerische Musikzeitung (SMZ). K. ide u red najistaknutijih vicarskih kompozitora svoje generacije. Oduevljeni pristaa dodekafonije, o kojoj je objavio i vie zanimljivih lanaka u strunim publikacijama, svoj je najvii domet ostvario u gudakim kvartetima, oitujui se kao umjetnik profinjena smisla za tonsko nijansiranje. Kelterbornova mnogostranost dolazi do izraaja i u njegovim vokalnim djelima, crkvenim i svjetovnim, u kojima se nerijetko nadovezuje na tradicionalni vokalni slog.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1968 i 1970; 2 Kammersinfonie: I, za violinu i mali orkestar, 1960 i I I, za gudaki orkestar, 1966; koncert za vio lonelo, 1962; Mouvements, 1957; Canto appassionato, 1959; Aletamorphosen, 1960; varijacije za obou i gudae, 1960 ; Scenes fugitives za blokflautu i orkestar, 1961; Vier Nachtstilcke, 1963; Phantasmen, 1966; Miroirs za duhae, harfu, klavir, udaraljke i kontrabase, 1966; Musik za klarinet 1 orkestar, 1966; Fu'nf Madrigale za orkestar sa 2 pjevaa, 1968; Traummusik za mali orkestar, 1971. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1954, 1956, 1962 i 1970; Kammermusik za flautu, violinu i klavir, 1957; Lyrische Kammermusik za klarinet, violinu i violu, 1959; Meditationen za 6 duhaa, 1962; Sonata sacra za 10 limenih instru menata, 1967; Fantasta a tre za klavirski trio, 1967; Kammermusik za klarinet, fagot, rog i gudaki kvintet, 1969; Vier Stiicke za klarinet i klavir, 1971; Inventionen und Intermezzi za 2 viole da gamba i embalo. KLAVIRSKA: sonata za i klavira, 1955; Metamorphosen, 1956; Monosonata, 1965, ORGULJSKA: 2 sonate; Monumentum, 1971. DRAMSKA: opere Die Errettung Thebens (vlastiti tekst), 1963 i Kaiser Jovian (tekst H. Meier), 1967; scenska muzika za drame. VOKALNA. Dvije komorne kantate: Elegie (tekstovi Sappho i G. Trakl), 1956 i Der Traum meines Lebens verdammert (japanska lirika), 1966; Fu'nf Madrigale za sopran, tenor i orkestar, 1968. CRKVENA: oratorij Die Flut, 1965; misa za soliste, zbor i orkestar, 1961; Tres cantiones sacrae za 7-gl. zbor a cappella, 1969; Muica spei za zbor, orkestar i sopran, 1970. SPISI: Gegensdtzliche Formprinzipien in der zeitgenb'ssischen Musik, SMZ, 1957; Kriterien bei der Festlegung einer Zwolftonreihe, Muica, 1960; Formale Aiehrschichtigkeit, SMZ, 1964; Die Problematik der Formbegriffe in der Neuen Musik, Terminologie der Neuen Musik (red. R. Stephen), Berlin 1965; Kompositorische Gestaltung des Tonraums, Muica, 1966; Grenzen der Neuen Musik, ibid-, 1967; Etiiden zur Harmonielehre, Kassel 1967 (sa G. Giildensteinom); Mozartsche Themen mit variabler formaler Funktion, Kassel 1968; Die Bedeutung historischer

2. Johann Christoph, orgulja i kompozitor (Grafenroda, 15. VIII 1736 Kassel, ?, 1803). Sin i uenik Johanna Petera; uio i kod G. Bende u Gothi i nakon boravka u Amsterdamu i Hagu postao dvorski orgulja i crkveni kantor u Kasselu. Plodan kompozitor orguljske i klavirske muzike, K. se u klavirskim koncertima kree posve u okviru galantnog stila. I u orguljskim djelima pro vodi nain karakteristian za kasno XVIII st.: u preludijima daje prednost izrazito homofonom slogu, u fuge unosi sonatne elemente, a tokate oblikuje na nain pjesme, figurativno. U ono doba bila je vrlo traena njegova knjiga o generalbasu, koja je do 1796 doivjela 7 izdanja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Concerto pour le clavecin op. 3; Trois Conc. pour le Clavecin op. 5; Trois Conc. pour le clavecin op. 8; 3 Sonate za embalo ili klavir s pratnjom violine i violonela op. 9; Serenade fiir das Clavier allein und auch fiir 2 V., 2 FL, 2 Hr. und B. op. 13; Sonata pour le clavecin ou Pfte., mit I FL oder V. und Vc. op 19; 3 Vor- oder vielmehr Nachspiele, 3 Fugen, 3 Choral-Vorspiele, im Trio mit dem Canto firmo fiir die Orgel op. 14, I; Orgelstiicke verschiedener Art op. 14, II; 31 neue Orgelstiicke, ndhmlich: 12 Kurze

314

KELTERBORN KENTON
Musik fu'r den zeilgenb'ssischen Komponisten, Muica, 1969; Geistliche und Hturgische Musik der Gegenzvart, ibid., 1970. LIT.: E. Mohr, Zur Kompositionstechnik Rudolf Kelterborns, Mu ica, 1960. D. Larcse i F. Goebels, Rudolf Kelterborn. Eine Lebensskizze, Amriswil 1970. W.-E. von Lezvinski, Schwierige Musik zum Verstehen. Der Komponist Rudo lf Kelterborn, Mui ca, 1970.

KEMANE (arap. kaman-ga, perzijski kemane), narodni gudaki instrument mnogih naroda Srednjeg Istoka. Sastoji se od malena tijela za rezonanciju (najee od ljuske koko sova oraha preko kojega je napeta zmijska koa), dugaka vrata i noge; ima 13 ice (gdjekad i 4); pri sviranju dri se vertikalno, oslonjen na koljeno. KEMPE, Rudolf, njemaki dirigent (Niederpovritz kod Dresdena, 14. VI 1910 ). God. 1928 prvi oboist u Dortmundu, a 1929 u orkestru Ge-ivandhaus u Leipzigu. Od 1933 posveuje se dirigiranju. Ko-repetitor, pa kazalini dirigent u Leipzigu, Chemnitzu (od 1942) i generalni muziki direktor u Weimaru (1948). God. 1949 preuzeo KEMANE iz Perzije vodstvo Saskog dravnog orkestra u Dresdenu (opera i koncert), a 1952 54 bio direktor Dravne opere u Miinchenu. Nakon brojnih turneja po Evropi i Americi (njujorki Metropolitan), od 1960 dirigent orkestra Philharmonia u Londonu i od 1963 dirigent orkestra Tonhalle u Ziirichu.
LIT.: G. Haussmald, R. Kempe, ZFM, 1950. - H. Jdckel i G. Schmicdel Bildnis des schaffenden Kiinstlcrs: ein Dirigent bei der Arbeit, Leipzig 1954. - R. Schaal, Rudolf Kempe, MGG VII, 1958.

Poslije toga ivio u Potsdamu (predava na majstorskim teajevima Njemakog muzikog instituta za strance), zatim u Thurnauu kraj Bavreutha (T945)J i u Ammerlandu na Starnberkom jezeru (1958). Premda je i kao kompozitor K. Ko. dao vrijednih djela (opere Konig Midas i Familie Gozzi; koncert za violinu), svjetski je ugled postigao kao pijanist, prvenstveno kao interpretator klasine i romantine klavirske literature. Veoma je cijenjen pedagog.
simfonije, u Es-duru, 1923 i u d-molu, 1926; simfonijske pjesme; koncert za klavir u b-molu, 1915; koncert za violinu u g-molu, 1932; Totentanz, W. KEMPFF koncert za klavir i zbor, 1931; Legende za klavir, 1947; 2 suite i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u d -molu i u Es-duru; kvartet za ki flautu, violinu i violonelo, 1925; sonata za violinu solo u cis -molu, KLAVIRSKA: 2 sonate, u Fis-duru, 1911 i u g-molu, 1945; 2 i suite, 1923; 2 fantazije, 1921; Frtinkisches Bilderbuch, 1950; Italienische Kla stiicke, 1953. Sonata za orgulje u g-molu. DRAMSKA. Opere: Die von Sanssouci, 1918; Konig Midas, 1931; Familie Gozzi, 1942 i Die Fas. von Rottzucil, 1935. Balet Der Spiegel des Hamlet, 1947. Scenski oratorij N. rium von der Geburt des Herrn, 1925. DeuCsches Schicksal, dramatska ka za sole, orkestar i orgulje, 1937; solo-pjesme i dr. Autobiografija Untet Zimbelstern. Das Werden eines Musikers, 1951 (franc. prijevod Cetle note g 1955)- Izdao ukupna klavirska djela R. Schumaiina, 7 sv., 1952 i A des Barock und Rokoko, preradbe za klavir Bachovih i Mozartovih kompo: od 1931. LIT.: B. Gavoty i R. Hauert, W. Kempff, Les grands interpretes, Ge 1954- D. Sasse, Wilhelm Kempff, MGG, VII 1958. J. Kaiser, G: Pianistcn in unserer Zeit, Miinchcn 1965.

DJELA.

ORKHSTRALNA:

KEMPEN, Paul van, nizozemski dirigent (Leiden, 16. V 1893 Amsterdam, 8. XII 1955). Studirao muziku u Amsterdamu; koncertni i operni dirigent u Oberhausenu (1932), 1934 44 vodio filharmoniju u Dresdenu. God. 1942 44 kao nasljednik H. v. Karajana dirigirao Simfonijskim orkestrom u Aachenu. Od 1945 ivio u Nizozemskoj, gdje je od 1949 bio direktor Filhar monije Radio-stanice u Hilversumu. Niz godina predavao na dirigentskim teajevima u Sieni; 195355 djelovao u Bremenu. K. je postigao ugled jednog od najboljih suvremenih dirigenata, zahvaljujui to najvie upornom i uspjenom odgajanju orkestral nih sviraa, od kojih je traio maksimalnu tehniku i interpreta tivnu tonost.
LIT.: K. Laux, P. van Kempen, M, 1936. W. Abendroth, P. van Kempen, Muica, 1952. 5. van Ameringen, P. van Kempen, ibid., 1956. R. Schaal, Pa ul va n Ke mpe n, MGG, VII, 1958.

KEMPIS, Nicolaus a, belgijski kompozitor i orgu (XVII st.). O njegovu ivotu zna se veoma malo. Vjero no je roen u Firenci; od 1628 djelovao je kao orgulja u E xellesu. Objavio znaajnu zbirku Symphoniae . . . (5 sv., 1 49) za I5 violina i basso continuo, kojom je zapoela re ansa instrumentalne muzike u zemljama sjeverne Evrope, su sonate da ehiesa, veinom etvorostavane, a namijenj su i kunom muziciranju. U novije vrijeme objavio je H. I mann i 2 Kempisove instrumentalne kompozicije.
LIT.: F. H. Meyer, Nicolaus a Kempis, MGG, VII, 1958. '

KEMPER (E. Kemper & Sohn), jedna od najveih radionica za gradnju orgulja u Njemakoj, osnovana 1868 u Liibecku, bila je do kraja XIX st. radionica za popravak orgulja. Obitelj K. potjee iz Vestfalije, a poetkom XIX st. se stalno nastanila u Liibecku. lanovi obitelji bili su orguljai, uitelji muzike i graditelji klavira i orgulja kroz vie generacija. Peter Kemper (rod. 1734) djelovao je kao graditelj orgulja u Porajnju. Emanuel Kemper, koji je poduzee u Liibecku poslije 1919 znatno proirio, bio je istodobno 1872 1930 orgulja u crkvi sv. Jakoba. Dananji vlasnik zove se takoer Emanuel Kemper. Restauratorskim radom na sjevernonjemakim baroknim orguljama K. je (katkad u su radnji sa H. H. Jahnnom) nastojao instrumentima vratiti njihov prvobitni zvuk (npr. 1937 orgulje u crkvi sv. Marije u Liibecku). Meutim, K. je ponekad, iza baroknog prospekta, proveo i pot punu obnovu instrumenta (npr. 1916 orgulje u crkvi sv. Egidija u Liibecku). Danas K. gradi razne vrste orgulja (ne samo prema tipu sjevernonjemakih baroknih orgulja), a bavi se i konstruk cijom klavikorda i embala. Sagradio je brojne orgulje, medu njima za crkvu sv. Marije u Gdaiisku, benediktinsku opatiju San Anselmo u Rimu, crkvu sv. Martina i crkvu sv. Nikole u Siegenu.
LIT.: E. K. RSssler, Ke mper, MGG, VII, 1958.

DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 Sonates za violinu, violonelo i t balo op. 1 ; 6 Sonates za violinu i continuo op. 2; 6 Sinfonie a auattro op. 3; sonates za violinu i b. c; 6 Sonates za 2 violine op. 4; VI Trio da camera op. 6 Tnos za violinu i continuo; Sei sonate a tre op. 8; Six quatuors za 2 violi violu i continuo XI op.; Six sonates za 2 violine op. 11; 6 Duos za 2 violine 12; Racolta delV Harmonia, collezione decima sexta op. IX; Racolta delV Han nia, collezione quarantesima op. XI i dr. Motet za 4 glasa i orgulje; zbor Responsoria pro defunelis.

KENNIS, 1. Guillaume-Gommaire (VVillem), nizozem violinist i kompozitor (Lier, kraj Antvverpena, 30. IV 1717 Leuven, 10. V 1789). Uio kod svog oca Pierrea i kao zboi djeak na koli crkve St. Gommaire u Lieru. Ve 1728 lan crk nog orkestra (II violina), 1742 naslijedio svog uitelja na polo crkvenog dirigenta. God. 1749 preselio se u Leuven i postao rigent crkve sv. Petra. Tamo je djelovao punih 39 godina 1 muziki uitelj zborskih djeaka, a dunost mu je bila da voc crkveni zbor i orkestar. Uz to je koncertirao po nizozemskim p vincijama (Burnev ga ubraja medu najslavnije violiniste t( doba).

2. Guillaume Jacques Joseph, violinist i kompozitor (Le ven, 21. V 1768 Anuverpen, 8. IV 1845). Sin i uenik Guilla me-Gommairea koga je naslijedio na poloaju crkvenog dirigen u Leuvenu (178997). Od 1803 do 1845 vodio crkvenu muzi] katedrale u Antvverpenu koju je, nakon francuskih osvajanja, o novio i usavrio. Sakupio vrijednu, golemu biblioteku (sauva u arhivu antvverpenske katedrale) koja sadrava povijesno zanir ljive tiskane partiture tadanjih i starijih djela, meu njima vel broj kompozicija Havdna, Mozarta i Beethovena. Od samog Ke nia sau vala se samo kantata Rubens (1840).
LIT.: Ch. Burney, The Present State of Music in Germanv and the >s derlands, London 1773. E. Van der Straeten, La Musique aux Pays-Bas av le XIX siecle, IV, Bruxelles 1878. Ch. Piot, G. G. Kennis i G. J. J. Kenn Biographie Nationale, X. Ch. van den Borren, Geschiedenis van de Muzi in de Nederlanden, II, Antwerpefi 1951. W. Dehennin, Kennis, 1. Guilla meGommaire, 2. Guillaume Jacques Joseph, MGG, VII, 1958.

KEMPFF, Wilhelm, njemaki pijanist i kompozitor (Juter bog, 25. XI 1895 ). Studirao u Berlinu klavir (H. Barth) i kompoziciju (R. Kahn) i 1916 zapoeo koncertnu karijeru orguljaa i pijaniste. God. 1924 29 direktor Konzervatorija u Stuttgartu.

KENTON, Stan (pravo ime Stanley Newcomb), ameri jazz-muziar (Wichita, Kansas, 19. II 1912 ). Uio kod svoj: roditelja i privatnih uitelja u Kaliforniji. Prvi je aranman n: pisao 1928, od 1934 angairan kao pijanist i araner; 1941 je o: novao vlastiti orkestar u Balboa Beachu. God. 1943 prosl av; se serijom kompozicija iz opusa Artistry, kao i za ono doba me

KENTON KERLL
dernim aranmanima i posebnim zvunim efektima svog orke stra, sastavljenog od niza odlinih solista. God. 1953 odlazi na prvu turneju po Evropi, 195963 vodi teajeve jazza (tzv. Jazz Clinics) na Indiana University i na Michigan State University te od 1966 i na Redlands University (California). God. 1965 utemeljio, sa lanovima svog ranijeg big-banda, Los Angeles Neophonic Orchestra s kojim izvodi niz kompozicija iz podruja tzv. Thirdstream Jazz uz gostovanje istaknutih solista, F. Gulde, D. Gillespieja, G. Mulligana i dr. Glavni predstavnik tzv. progresivnog jazza (-* Progressive Jazz), K. je nastojao da ostvari sintezu elemenata moderne koncertne muzike (Debussv, Stravinski, Hindemith) i jazza; stoga je i naslovljavao svoje kompozicije Invention, Concerto, Choral, Improvisation; eksperimentirajui na polju pseudo-simfonijskog jazza (oko 1950 pod geslom Innovations in Modem Music), proirio je sastav svog orkestra na 40 lanova (5 trubalja, 5 trombona, 5 saksofona, poveana ritmika grupa), a da bi postigao simfonijske efekte koristio je i gudae, drvene duhae i rogove. S vlastitim je orkestrom snimio velik broj ploa, suraujui esto i s pjevaicama Anitom C 'Day, June Christv, Ann Richards i Chris Connor, te s aranerima Peteom Rugolom, Johnnvjem Richardsom i Billom Holmanom. God. 1969 snimio je didaktiki film The Substance oj Jazz.
LIT.' J. G. Jepsen, Discography of S. Kenton, Brande (Danska) 1950 (II izd. 1960). H. J. Diuzel i H. H. Lange, Stan Kenton, Berlin 1959. D. Schulz-Kohn, Stan Kenton, Wetzlar 1961. E. Edwards, Discography of Stan Kenton and His Orchestra, 2 sv., Brande 1963. M. Sparhe (sa P. Venudorom i J. Hartleyem), Kenton on Capitol, Hounslow (Middlesex) 1966. M. Maz.

375

Obitelji K. pripada vjerojatno i Jean-Baptiste (? ?), sveenik koji je djelovao u Antwerpenu kao orgulja crkve sv. Jakova i 1687 u katedrali.
NOVA IZD.: kompozicije Abrahama obj. J. Watelet (u Monumenta Musicae Belgicae, II 1933). LIT.: S. Clercx, Le 17= et l8 e siecle, u La Musique en Belgique du moyen age a nos jours, Bruxelles 1950. R. Wangermee, Les Maitres de chant des 17et 18 siecles a la Collegiale des SS. Michel et Gudule a Bruxelles, Bruxelles 1950. R. B. Lenaerts, Van den Kerckhoven, MGG, VII, 1958. M. Aubrion, Un Organiste bruxellois du XVII e siecle: A. van den Kerckhoven, L'Orgue 1967. I. A.

KERBLER, Milivoj, kompozitor i pijanist (Zagreb, 3. V 1930 1., II 1971). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God. 1953 57 dirigent zabavnog orkestra i 1961 62 muziki urednik Radio -Zagreba, od 1962 slobodan umjetnik i profesor muzike. Veoma aktivan u mnogim oblastima umjetnikog i drutvenog ivota; kao kompozitor najvie se istakao na podruju zabavne muzike. Pokrenuo i uredio Antologiju hrvatske glazbe na gramofonskim ploama (obj. 1973). Bavio se i zatitom autorskih prava.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 Folklorne impresije, 1955, 1956, 1964 i 1965. Za klavir i orkestar: Nocturne, 1955; Elegina rapsodija, 1961 i Skice, 1964. Laka orkestralna: Gledam te, 1951; Tri male prie, 1952; 2 divertimenta za trublju i orkestar: Tri male prie, 1952 i Bez rijei, 1956; Melodija, 1960; Osamljenost, 1961. Za jazz-orkestar: U sumraku (Sequenzen), 1952; Jesenska melodija, 1954; Koncertna suita, 1955; Varijacije za alt-saksofon, 1956; Tri stavka za trublju i orkestar, 1961; Poljevai ulica, 1962. DRAMSKA : opereta Na moru, 1961; musical Plava limuzina, 1964 (Zagreb, I 1964); m uzika ko medija Turci su svemu krivi, 1965 (Zagreb, 5. VI 1966). Muzika za film. VOKALNA. Solo-pjesme: Tri kajkavske (D. Domjani); In memoriam (C. Dujin -Ribar); djeje pjesme. Zabavne melodije. LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1956. K. Ko.

KERLE, Jacob van (Jacobus de Kirl), flamanski orgulja i kompozitor (Ypern, Flandrija, 1531 ili 1532 Prag, 7. I 1591). Od 1555 orgulja u Orvietu, a zatim na dvoru kardinala O. Truch sessa u Augsburgu, Rimu (1562) i Dil-lingenu u Bavarskoj (1564). Nakon ras-putanja kardinalove kapele (1565) orgulja u Ypernu i Rimu. God. 156879 orgulja u Augsburgu, a poslije toga tri godine kanonik u Cam-braiju; 1582 kratko vrijeme u slubi kneza G. Truchsessa u Kolnu, a u jesen iste godine postaje dvorski kapelan na dvoru Rudolfa II u Beu i Pragu. U svojim djelima, koja odaju savreno vladanje polifonijom, upotrebljava K. dodue rjee, ali na neobian nain homofoniju, kroma-tiku i dvozbornost. Njegove se kompozicije odlikuju istoJ . V AN KERLE, Ouatuor Missae, naslovna strana 1583

KERCKHOVEN, van den, belgijska obitelj muziara iz XVIXVIII st. iji su lanovi djelovali na kraljevskom dvoru u Bruxellesu. Svi su redom bili orguljai ili kantori. Njihove se rodbinske veze ne mogu posve tono utvrditi, pa se navode kronolokim redom. Najstariji je Antoine (?, 1566 ?, 1627), izmeu 1598 i 1626 orgulja zakladne crkve Ste Gudule u Bruxellesu. Abraham (Bruxelles, krten 2. V 1627 9. I 1702), orgulja i kompozitor; od 1647 dvorski muziar nadvojvode Leo polda Wilhelma od Austrije i od 1656 prvi orgulja kraljevske kapele. God. 1673 ) se nalazio u toj slubi. Prema podacima iz crkvenih knjiga neko je vrijeme bio uz to i orgulja crkve sv. Katarine. U rukopisima Kraljevske biblioteke u Bruxellesu (br. 3526) sauvano je vie njegovih orguljskih kompozicija: preludija, fuga, fantazija, versetta u 8 crkvenih tonova, jedan Salve Regina i jedna Fantasta pro duplici organo. Ta se djela odlikuju bogatstvom invencije i tehnikom zrelou; po kompozicijskim postupcima moe se zakljuiti da je poznavao i usvojio orguljsku vjetinu svojih prethodnika Sweelincka, Frescobaldija i P. Corneta, osobito u figuriranju i tehnici fuge. Philippe (??) se navodi u biljenikim dokumentima iz 1688 kao maitre-organiste, ali se pretpostavlja da je bio moda orguljar. Na jednom popisu osoblja Kraljevske kapele iz 1707 nalazi se jo jedan Philippe, ali pjeva, pa se oito radi o drugoj osobi. Ovaj je drugi Philippe bio 1725 i 1730 tenorist (taille) kraljevske kapele pod vodstvom J. Fiocca. Na istom popisu osoblja navodi se i Jean Baptiste (? 1755) kao pjeva kraljevske kapele, koji je na dokumentima izmeu 1729 i 1751 naznaen kao taille-chantante (tenor). Melchior (? 1758) je bio u isto doba drugi orgulja Kraljevske kapele (izmeu 1707 i 1729), zatim prvi orgulja (dokumenti iz 1737 i 1749). Ignace (? ?) je bio izmeu 1725 i 1737 pjeva, altist u Kraljevskoj kapeli. God. 1725 bio je lan Kraljevske kapele i Jean-Philippe ( ? ?).

om stila 1 posve jasnom deklamacijom teksta, pa su upravo njegova djela (Preces speciales) navela Tridentski koncil (1562) da odustane od prvobitne namjere, prema kojoj je polifoniju trebalo ukloniti iz crkvene muzike. Na koncilu je, naime, polifonija bila otro napadnuta; predbacivali su joj da se zbog nje teko razumije i prati tekst crkvenih kompozicija.

DJELA: // primo libro capitolo del triumpho d'amore de Petrarca t 1570; knjiga 4-gl. madrigala, 1570. CRKVENA: Hymni totius anni, 1558; Magni-ficat odo tonorum, 1561; Preces speciales pro salubri generalis concilii successu . . ., 1562; 6 misa, 1562 i 1583; Cantiones sacrae, 1571 i 1575; Liber moulorum . . . contra Turcas, 1572. Preces speciales . . . obj. O. Ursprung (DTB, XXXIV, 1926). LIT.: O. Ursprung, Jacobus de Kerle. Sein Leben und seine Werke (disertacija), Miinchen 1913. W. Brennecke, Jacobus de Kerle, MGG, VII, 1958. G. Haydon, The Hymns of J. de Kerle, u Aspects of Medieval and Renaissance Music, New York 1967.

KERLL (Kerl, Kherl, Cherle), Johann Kaspar, njemaki kompozitor (Adorf, Saska, 9. IV 1627 Miinchen, 13. II 1693). Muziku je uio u Beu (G. Valentini) i Rimu (G. Carissimi, G. Frescobaldi). Od 1656 bio dirigent na dvoru u Munchenu, gdje je ubrzo postao vodea linost muzikoga ivota. God. 1673 pre selio se u Be; ondje je od 1677 bio dvorski orgulja; 1684 vraa se u Miinchen. Jedan je od najistaknutijih orguljaa svoga doba. Prenosei u svoja djela obiljeja ranoga talijanskog muzikog baroka, zadrava strogost germanske polifonike misli. Naj izraziti j i je u crkvenim kompozicijama, osobito u duhovnim koncertima.
DJELA. INSTRUMENTALNA : 4 sonate za 2 vio line, vio lu i b. c.; nekoliko sonata za isti sastav izgubilo se. Za instrumente s tipkama: Modulatio organica super Magnificat octo tonis, 1686; tokate, canzone, suite, varijacije i dr. u razliitim zbir kama onoga vremena. DRAMSKA : 10 opera (sauvani samo tekstovi) 165772; kolska muzika drama Pia etfortis mulier in S. Natalia, 1677. CRKVENA: 26 J. K. KERLL duhovnih koncerata.

316

KERLL KETELBEY
u Dordrechtu. God. 1888 osnovao u Amsterdamu orkestar certgebouw, koji je vodio 7 godina. Pod njegovim vodstvon sambl se razvio u jedan od najboljih evropskih orkestara. 189698 dirigent u Glasgowu, 1898 1904 u Moskvi, gd djelovao i kao direktor Muzike kole; 190526 vodio je ori i Muziku kolu u Coblenzu. Bio je izvanredan violinist, dir i organizator. Njegovi koncertni programi odlikovali su se ljivim izborom djela, dobrim dijelom iz suvremene litera Za razvoj nizozemske muz ike kulture nadasve je vaan nj rad s orkestrom Concertgebouzo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru; 2 koncerta za vi koncert za violonelo; uvertire. Komorna djela (sonate za violinu i k Klavirske kompozicije. Balada Der Taucher za sole, zbor i orkestar rovi; solo-pjesme. Orkestrirao Etudes Symphoniques R. Schumanna te mczzo op. 118, varijacije op. 9 i sonatu za klavir op. 1 J. Brahmsa. ; LIT.: E. Reese, Willem Kes, MGG, VII, 1958.

1669; 3 duhovna koncerta (rkp.); 12 misa; 4 mise (izgubljene); pojedini di jelovi mise; responzoriji, graduali i ofertoriji i dr. u suvremenim zbirkama. K. je vjerojatno autor teoretskoga djela Modo componendi. NOVA IZD.: A. Sandberger obj. 22 Kerllo ve kompozicije za orgulje ili klavir, 9 duhovnih koncerata i sonatu za 2 violine, violu i basso co ntinuo (DTB, II, 1901); G. Adler obj. 2 mise (157*0, XXV, 1918) i 1 misu {DTO, XXX, 1923); R. Walter je redigirao novo izd. djela Modulatio organica.. ., 1956. Pojedine Kerllove kompozicije obj. su i F. Commer, F. Redlich, A. Farrenc, F. J. Feti, F. A. Gui lma nt, W. Nie ma nn, K. Stra ube i dr. LIT.: H. Botstiber, Ein Beitrag zu J. K. Kerll's Biographie, SBIMG, 1905 06. A. Sandberger, J. K. Kerll, Ausgewahlte Aufsatze, Miinchen 1921. O. Kaul i F. W. Riedel, Johann Kaspar Kerll (Kerl, Cherl), MGG, VII, 1958. F. W. Riedel, Eine unbekannte Quelle zu J. K. Kerlls Musik fur Tas teninstrumente, MF, 1960. R. Schaal, Quellen zu J. K. Kerll, Wien 1962. L. F. Tagliavini, Un' importante fonte per la muica cembalo -organistica di J. K. Kerll..., Collectanea Historiae Musicae, IV, Firenze 1966. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

KERMAN, Joseph W., ameriki muzikolog (London, 3. IV 1924 ). Studirao klavir i orgulje kod O. Strunka; promovirao 1951 na Princeton University s disertacijom o elizabetanskom madrigalu. Od 1948 kritiar lista Huson Reviezv i od 1951 nastavnik na University of California u Berkelevu (od 1958 profesor).
DJELA. Knjige: Opera as Drama, 1956; The Elizabethan Madrigal: A Comparative Study, 1962; The Beethoven Quartets, 1967; A History of Art and Music, 1968. Studije i lanci: Master Alfonso and the English Madrigal, MQ, 1952; Morley and The Triumph of Oriana, Music and Letters, 1953; Byrd's Motets: Chronology and Canon, Journal of the American Musicological Societv, 1961; The Elizabethan Motet: A Study of Texts for Music, Studies of the Renaissance, IX, 1962; On W. Byrd's Emendemus in melius, MQ, 1963; Byrd, Tallis, and the Art of Imitation, Aspects of Medieval and Renaissance Music, Spomenica G. Reese, 1966; Beethoven Sketchbooks in the British Museum, Proceedings of the Royal Musical Association, 1966 67; Beethoven's Early Sketches, MQ, 1960. IZDANJA: L. van Beethoven. Autograph Miscellany frotn circa 1786 to 1799. British Museum Additional Ms. 2981, ff. 39 162, 2 sv. CI, faksimile i II, transkripcija), 1970 71.

KERN, Jerome David, ameriki kompozitor (New York, 27. I 1885 11. XI 1945). Poznat kao kompozitor opereta (musical comedy), a od 1929 i filmske muzike. Zbog lako prihvatljive melodike njegova je muzika naila na velik odaziv kod publike, no ona nosi i peat autorove strune spreme. Njegov se utjecaj osjea medu ostalim i u djelima G. Gershvvina i R. Rodgersa.
DJELA: Scenario (po melodijama iz operete Shov) Boat) za orkestar i Mark Tmain, a Portrait za orkestar. DRAMSKA. Operete (muzike komedije): The Red Petticoat, 1912; 90 in the Shade, 1915; Nobody Home, 1915; Very good, Eddie, 1915; Oh Boy, 1917; Oh Lady, Lady, 1918; Head over Heels, 1918; Sally, 1920; Stepping Stones, 1923; Sunny, 1925; The City Chap, 1925; Show Boat (najuspjelija), 1927; The Cat and the Fiddle, 1931; Music in the Air, 1932; Roberta, J933' Gentlemen unafraid, 1938; Very Warm for May 1939 i dr. Filmska muzika. LIT.: D. Ezoen, The Story of Jerome Kern, New York 1953. N. Broder, Jerome David Kern, MGG, VII, 1958. D. Ewen, The World of Jerome Kern, New York 1960.

KESOVIJA, Tereza, pjevaica zabavnih melodija (Dubro 3. X 1938 ). Zavrila Srednju muziku kolu u Dubrovj na Muzikoj akademiji u Zagrebu apsolvirala studij flaute, profesionalna pjevaica debitirala 1961 na festivalu u Oj (pjesma Plavi aneo) i otada nie uspjehe u zemlji i inozem: Od 1965 gostuje u Parizu na muzikim pozornicama Si (1966) i Olympia (1967); 1969 nastupila na Pjesmi Evrope u M cu. Osvojila prve nagrade na Cup d'Europe de la Chanson u B (1971), na festivalu Split JI i 75 i dr. Od jugoslavenskih pjev; zabavnih melodija K. je postigla naj vei meunarodni usj Pjevanje joj se odlikuje ekspresivnou i temperamentom. Sni je velik broj gramofonskih ploa u zemlji i inozemstvu. M. K KESSEL, Barnev, ameriki jazz-muziar, gitarist (Muskc Oklahoma 17. X 1923 ). U muzici samouk. Svirao u ansamb Bena Pollacka (1943), Charlija Barneta (1945), Artie Shawa (i< Jazz At The Philharmonic (195253) i u triju Oscara Peters nastupao i u vie filmova i na televiziji. Djeluje kao slobodan un nik na radiju, televiziji i filmu. Jedan je od najznaajnijih gita modernog jazza u kojemu nastavlja tradiciju glasovitog Cha Christiana. Snimio je vei broj ploa, a dobitnik je nagrada lis Esauire (1947) i Down Beat (1953, 1959). 1 KESSLER, Thomas, vicarski kompozitor (Ziirich, IX 1937 ). Romanistiku i germanistiku studirao u Zur i Parizu, kompoziciju na Dravnoj visokoj koli u Berlinu. Dje u Berlinu, gdje je osnovao vlastiti elektronski studio; lan jCj sambla Gruppe Neue Musik Berlin.
DJELA. ORKESTRALNA: Revolutionsmusik, 1968; koncert za tron 1968; Smog za trombon i orkestar, 1971. Beat for Orpheus za magnetofo vrpcu, 1967. KOMORNA: Konstellationen I za flautu, trombon, kl violonelo, 1965; Konstellationen II za flautu, klarinet, violinu i violor 1967; 4 stavka za gudaki kvartet, 1968; gudaki trio, 1967 . DRAMS balet Countdonm fiir Orpheus, 1967; anti-opera Nationale Feiertage, 1968.

KERNIC, Blaenka -> Krnic, Blaenka KERR, Harrison, ameriki kompozitor (Cleveland, Ohio, 13. X 1897). Nakon zavrenog kolovanja u Clevelandu studirao na Amerikoj muzikoj koli u Fontainebleauu kompoziciju (N. Boulanger) i klavir (I. Philipp). Pedagog u Clevelandu i New Yorku, od 1949 dekan College of Fine Arts u Oklahomi. God. 193235 izdavao asopis za suvremenu muziku Trend. K. se ubraja medu vrlo napredne amerike kompozitore. U svom stva ranju prihvaa mnoge tekovine evropske muzike avangarde.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. e tiri s imfo n ije : I 1 93 7; II 19 4 5; III 19 4 5 i IV 1954. Koncert za violinu, 1950; Contrapuntal Suite, 1936; Movement za gudae, 1936. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1925 i 1937; klavirski trio, 1938; trio za klarinet, violonelo i klavir, 1936; sonata za violinu i klavir, 1955; sonata za violinu solo, 1954; suita za flautu i klavir, 1941; suita za violonelo i klavir, 1946. Balet Dance Sonata za 2 klavira i udaraljke, 1938. VOKALNA: Wink of Eternity za zbor i orkestar, 1937; 3 Songs za glas i komorni orkestar, 1928; zborovi; Notations on a Sensitized Plate za glas, gudaki kvartet, klarinet i klavir, 1935; pjesme (songs).

KERTESZ, Istvan, madarski dirigent (Budimpeta, 28 VIII 1929 Tel Aviv, 16. IV 1973). Studirao kompoziciju (L. We iner, Z. Kodalv) i dirigiranje (L. Somogvi) na Muzi koj akademiji u Budimpeti i tamo 1953 zapoeo umjetniku karijeru kao dirigent Dravne opere. Od 1957 djelovao u Njema koj; od 1958 kao muziki direktor gradskih kazalita u Augsburgu i od 1964 kao glavni muziki direktor Opere u Kolnu; 196568 bio je i ef-dirigent londonskog Simfonijskog orkestra. Uz svoju redovitu dunost u Kolnu 1973 preuzeo i mjesto efa dirigenta Bamberkih simfoniara. K. je stekao veliku meunarodnu re putaciju, nastupajui sa s imfonijskim i filharmonijskim orkestrima Bea, Berlina, Amsterdama, Detroita, New Yorka, u Kanadi, Izraelu i Japanu, kao i gostovanjima u opernim kuama Londo na (Covent Garden), Buenos Airesa (Teatro Colon), Hamburga (Dravna opera), na festivalima u Salzburgu, Edinburghu, Montreuxu, Luzernu, Spoletu i dr. KES, Willem, nizozemski violinist, kompozitor i dirigent (Dordrecht, 16. II 1856 Munchen, 21. II 1934). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (F. David), u Bruxellesu (H. Wieniavvski) i Berlinu (J. Joachim). God. 1876 83 koncertni majstor u Amsterdamu, od 1884 direktor Muzike kole i dirigent

DJELA. SPISI. Vie rasprava i lanaka o muzikom odgoju: Muzikerzit und Musikpflege, 1921; Schulmusikunterricht in Preussen, 1927; Wege zur Ent\ lung deutscher Musikerziehung, M, 1927; Musikpflege im Kindergarten, 1 Schulmusik und Chorgesang, 1930; Jahrbuch der deutschen Musikorganis, 1931, I93I; Der Privatunterricht in der Musik, V izd., 1932; Bezuegte Z< Musisch-musikantische Lebenserinnerungen, 1961 i dr. IZDANJA: Mus Volk, Schule und Kirche, 1927; Musikpadagogische Gegenzvartsfragen, I Der Musiklehrer, III izd., 1928; Musikpadagogische Bibliothek I, 1929. LIT.: F. Blume, Schulmusik am Rande des Verderbens, Das Musikle 1949. G. Braun, Die Schulmusikerziehung in Preussen, 1957. Isti, Kestenberg, MGG, VII, 1958. H. Fischer, Das Reformwerk Leo Kei bergs, Musik und Bildung in unserer Zeit, Mainz 1961.

KESTENBERG, Leo, izraelski pijanist i muziki pisac darskog podrijetla (Ruomberok, 27. XI 1882 Tel Aviv, I 1962). Studirao na Kullakovoj akademiji u Berlinu klavir Kullak, F. Busoni) i kompoziciju (F. Draeseke). Nastavni! Sternovu konzervatoriju i na Konzervatoriju Klindtaorth-Se vienka u Berlinu. Od ranih dana povezan sa socijalistikim kretom; osnovao Berliner Volkschor. God. 191833, kao sai nik za muziku u pruskom Ministarstvu znanosti, umjetr i narodne prosvjete, proveo napredne reforme u muzikoj stavi. Od 1921 profesor na Akademische Hochschule u Beri 1933 emigrirao u Prag, gdje je osnovao i vodio Medunarc drutvo za muziki odgoj i organizirao nekoliko meunaroc muzikih kongresa (Prag 1936; Pariz 1937). God. 193845 ac nistrativni direktor Palestinskog simfonijskog orkestra (di Izraelski filharmonijski orkestar) u Tel Avivu, zatim u tom gr direktor Instituta za izobrazbu muzikih pedagoga.

KETELBEY, Allbert \Villiam, engleski kompozitor (Birn gham, 9. VIII 1875 Cowes, otok Wight, 26. XI 1959). Podrijet iz Danske, studirao u Birminghamu i na Trinity College of M, u Londonu. God. 1891 orgulja crkve St. John u Wimbledo 1895 odlazi na turneju kao dirigent neke glumake drui Poslije bio direktor muzikog odjela u Columbia Gramoph Company i glavni urednik u poduzeu Chappell's Music Publisl Co. Poznat najvie kao autor zabavne muzike, posebice po kom ziciji Na perzijskom sajmu; esto je svoja djela objavljivao \ razliitim pseudonimima {Anton Vodorinski, itd.).

KETELBEY KIEPURA
DJELA: Capriccio i Konzertstiick za klavir i orkestar. Klavirski kvartet; kvintet za duhae i klavir. Vie zabavnih kompozicija, najp oznatije: In a Persian Market; In a Monastery Garden; Sanctuary of the Heart; In a Chinese Temple Garden.

317

glasa, fagot, engleski rog i 2 trombona, 1964. Misa da casamento za zbor i orgulje, 1965. SPISI: Historia e significado das formas musicals, I, 1970; Elementos da Hnguagem musical.

KETTING, i. Piet, nizozemski pijanist i kompozitor (Haarlem, 29. XI 1905 ). Studirao na Konzervatoriju u. Utrechtu (W. Pijper). Muziki kritiar u Utrechtu i Rotterdamu, zatim profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu; od 1945 direktor Konzervatorija u Rotterdamu. Na svojim solistikim nastupima i u komornim sastavima zalae se za djela suvremenih kompozi tora; kao stvaralac ubraja se u najistaknutije pobornike suvremenog muzikog izraza u Nizozemskoj. Povremeno nastupa i kao dirigent.
DJELA: simfonija, 1929. KOMORNA: gudaki trio, 1925; 3 gudaka kvarteta, 1927 29; duhaki trio, 1929; sonata za flautu, bas -klarinet i fagot, 1929; sonata za violinu i klavir, 1930; sonata za flautu, obou i klavir, 1936; Parlita za 2 flaute, 1936. KLAVIRSKA: 4 sonatine; preludiji i fuge; suita. Opera Eumenide (po Eshilu). VOKALNA: kantate De Havenstad, 1933 i De verheerlijkte kokila, 1937; Ballade du jeune marin, 1934; Liedecken e Deuntje, 1940. Solo-pjesme {Tri soneta na Shakespeareove stihove, 1938).

KIEFER, Siegfried (Fred), violonelist (Veliki Bekerek, 13. XII 1919 Zagreb, 29. I 1972). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (U. Fabbri). God. 1942 48 lan opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu i zatim solist Zagrebake filharmonije i Simfonijskog orkestra RTZ. Nastupao solistiki i u komornim sastavima, osobito u Zagrebakom kvar tetu i Zagrebakim solistima. K. KO. KIEL, Friedrich, njemaki violinist i kompozitor (Puder bach, Vestfalija, 7. X 1821 Berlin, 13. IX 1885). Najprije ga u muzici poduavao otac, a kasnije je muziko znanje dopunio kod K. Kummera u Koburgu i S. W. Dehna u Berlinu. God. 186670 u Berlinu nastavnik kompozicije na Sternovu konzervatoriju, a zatim profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli, gdje je odgojio mnoge istaknute kompozitore.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1864; 7 koranica za orkestar, 1865 70. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta op. 53, 1868; 7 klavirskih trija, 1850 -71; 3 klavirska kvarteta, 1866 67; 2 klavirska kvinteta, 1874; 4 sonate za violinu i klavir, 1860 68; sonata za violu i klavir, 1871; kompozicije za violinu i klavir te za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: varijacije; 55 fuga, 1850; suita, 1864; humoreske; valceri, nokturna, impromptui; fantazije; 15 kanona za klavir ili orgulje. Fantazije, fuge i dr. za orgulje. VOKALNA: oratoriji Christus, 1870 i Der Stern von Bethlehem, 1884; kamata Idylle, 1882; zborovi; ciklusi solo-pjesama. CRKVENA. Za sole, zbor i orkestar: Missa solemnis, 1865; 2 rekvijema, 1861 i 1881; Te Deum, 1866; Stabat Mater, 1863; 130. psalam, 1864; moteti i druga kraa crkvena djela. LIT.: R. Succo, Das Oratorium Christus von F. Kiel, AM, 1874. W. Altmann, Friedrich Kiel (s popisom Kielovih kompozicija), M, 1901. H. Wetzel, Die Klaviermusik F. Kiels, ibid., 1908 09. K. Thiessen, F. Kiel, ein vergessener Meister der Kammermusik, Rheinische Musik und Theater zeitung 1909. E. Reinecke, Friedrich Kiel (disertacija), Koln 1937. R. Sietz, Friedrich Kiel, MGG, VII, 1958.

2. Otto, kompozitor (Hag, 3. IX 1935 ). Sin Pieta; djelovao kao lan (trublja) Filharmonijskog orkestra u Hagu.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; Passacaglia, 1957; Fanfare et cortege, 1960; Intrada Festiva za duhae i udaraljke, 1956; Fanfares za duhae, 1956; Due canzoni za 9 duhaa, harfu i udaraljke, 1958; Variazioni; Concertino za 2 trublje i orkestar, 1958; Concertino za jazz-kvintet i orkestar, 1960; simfonija za violonelo i orkestar, 1964; 9 Collages za razliite instrumentalne sastave. KOMORNA: varijacije na narodnu nizozemsku temu za klarinet, fagot 1 klavir, 1958; trio za flautu, klarinet i fagot; sonata za 2 trublje, rog i trombon; Intrada za trublju i orgulje; kompozicija za flautu i klavir, 1967; kompozicija za dugaki kvintet, 1968. KLAVIRSKA: Komposition mit zzvolf To'nen; sonatina, 1962. -*- Koncert za orgulje solo. DRAMSKA: balet Het laatste Ceridit, 1962; koreografski komentar Pas de deux, 1961.

KEUSSLER, Gerhard, njemaki kompozitor i dirigent (Schwanenburg, Letonija, 5. VII1874 Niedervvartha kod Dresdena, 21. VIII 1949). Studirao u Leipzigu na Konzervatoriju (J. Klengel, S. Jadassohn) i na Univerzitetu (H. Riemann, H. Kretzschmar). Dirigent u Berlinu, Dresdenu i Pragu (1906 18), gdje je vodio dva njemaka pjevaka drutva i simfonijske kon certe (Musiker-Verband) te predavao na Athendumu. God. 1918 postao direktor Pjevake akademije i dirigent Filharmonijskih koncerata u Hamburgu. Gostovao u Njemakoj i inozemstvu (Australija, 183235), a izvodio je preteno vlastite kompozicije. Od 1934 vodio majstorsku klasu na Umjetnikoj akademiji u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu, 1925 i u C-duru, 1928. Simfonijske pjesme: Auferstehung und jiingstes Gericht, 1904; Morgenldn-disehe Phantasie, 1905 i Australia, 1936. ' DRAMSKA. Muzike drame (na vlastite tekstove): Wandlungen, 1903; Gefdngnisse, 1914; An den Tod, 1922 i Die Geisselfahrt, 1923. VOKALNA. Oratoriji: Jesus aus Nazareth, 1917; Die Mutter, 1919; Zebaoth (I, Vor der hoken Stadt i II, In den Gefilden des Herrn), 1924 i In jungen Tagen, 1928. Asma za alt i orkestar, 1931; solo-pjesme na vlastiti tekst (4 sv.), 1925. SPISI: Die Grenzen der Aesthetik (disertacija). 1902; Das deulsche Volkslied und Herder; Hdndels Kulturdienst und unsere Zeit, 1919; Die Berufsehre des Musikers, 1927; Paulus Bucaenus, 1931. Studije i lanci. Obradio Mozartov Reauiem (bez Sussmaverova svretka). LIT.: E. Siemens, Gerhard von Keussler, Praha 1934. E. Janatschek, Musik und Nationalitat. Aus dem Nachlass von G. von Keussler, ZFM, 1953. E. Kroll, Gerhard Keussler, MGG, VII, 1958.

KEY (engl.), u engleskoj muzikoj terminologiji oznauje: 1. tipke na klaviru, orguljama i si.; 2. poklopce za pokrivanje i otkrivanje rupica na drvenim duhakim instrumentima; 3. tona litet; 4. klju; 5. predznake (key-signature). Key-note je tonika. KEYBOARD (engl.), klavijatura. Keyboard instruments su instrumenti s tipkama u razdoblju prije 1750. Tako se i izraz keyboard music odnosi na muziku za instrumente s tipkama, nastalu prije 1750, kad esto nije bila jasna razlika izmeu muzike za orgulje, embalo ili klavikord. KEYS ARENAS, Guillermo, meksiki plesa i koreograf (Mexico, 29.1 1928 ). Studirao istodobno klasini balet i moderni ples u Evropi i Americi (J. Limon, M. Granam D. Humphrv). Umjetniku karijeru zapoeo 195758 kao pedagog Balleta National u Gvatemali. Od 1962 djeluje u Meksikom folklornom baletu. Najuspjelije koreografije su mu: Fecundiad (1949), Suite de Danzas (1951), La Poseida (1952), Adagio, La Noche de los Mayas (1960) i dr. KIEFER, Bruno, brazilski kompozitor njemakog podrijetla (Baden-Baden, 9. IV 1923 ). Flautu i kompoziciju studirao u Porto Alegre i tamo zapoeo umjetniku karijeru kao lan Simfonijskog orkestra i komornog ansambla SOCIBA Instituta lijepih umjetnosti. Od 1969 profesor je muzike povij esti na Univerzitetu u Rio Grande do Sul i profesor muzikih oblika u Umjetrikom centru Univerziteta Santa Maria.
DJELA: Didlogo za klavir i orkestar, 1966; Convertimento za flautu, klarinet, fagot i gudaki orkestar, 1970. KOMORNA: 2 gudaka kvartet a (II, 1959); Incognitas za klavir, violinu, violu i violonelo, 1971. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1958 i 1959; Terra selvagem i Prenuncios za 2 klavira, 1971. VO KALNA: Cantata do encontro za komorni zbor i duhaki kvintet, 1967; No cimo das copas za sopran i duhaki kvintet, 1963; 5 motetos profanos za 2 enska

DJELA. ORKESTRALNA: Abendstimmungen za harfu i gudaki or kestar; Das Mdrchen vom Dornroschen; Seliges Waldesgeheimnis; 3 suite i dr. Tri gudaka kvarteta. KLAVIRSKA: Aus meinem Tagebuch (3 sv.); Tanzbilder (3 sv.); Dichterreise (3 sv.); Carneval (2 sv.); Neue Klavierstiicke (2 sv.); O sehone Jugendtage (3 sv.); 20 Stiicke in Ldndlerform (2 sv.) i dr. 8 Choralvorspiele (2 sv.) za orgulje. DRAMSKA. Opere: Urvasi, 1884; Heiltnar der Narr, 1891 i Hassa der Schvjdrmer, 1921. Muziki igrokazi: Der Evangelimann, 1894 (najpopularniji); Der Kuhreigen, 1911 i Hans Kipfel, 1926. Tragikomedija Don Quixote, 1897; boina pria In Knecht Ruprechts Werkstatt, 1907; komedija Das Testament, 1916; alegorija Sanctissimum, 1922. Zborovi; brojne solo-pjesme. SPISI: Die musikalisehe Deklamation (disertacija), 1880; R. Wagner. Die Gesamtkunsi des XIX. Jahrhunderts, 1904; Meine Lebenszoanderung . . . , 1926. Zbirke lanaka: Miszellen, 1886; Aus Kunsl und Leben, 1904; Im Konzert, 1908 i Betrachtungen und Erinnerungen, 1909. LIT.: M. Morold, Wilhelm Kienzl, Leipzig 1909. Festschrift zum 60. Geburtstag von W. Kienzl, Graz 1917. Festschrift zum 80. Geburtstag, Wien 1937. K. Traumbauer, W. Kienzls Opernstoffe (disertacija), Wien 1950. H. Sittner, Wilhelm Kienzl, MGG, VII, 1958.

KIENZL, Wilhelm, austrijski kompozitor i muziki pisac (Waizenkirchen u tajerskoj, 17. I 1857 Be, 3. X 1941). Studirao u Grazu, Leipzigu i Beu; doktorirao 1880. Nastavnik mu zike u Munchenu; 1883 84 operni dirigent u Amsterdamu, zatim u Krefeldu; kazalini dirigent u Hambu rgu (1889) i do 1893 na Dvorskoj operi u Munchenu. God. 1897 1917 dirigent tajerskog muzikog drutva u Grazu; od 1917 ivio u Beu. Kienzlova klavirska djela i solo-pjesme namijenjene su kunom muziciranju, a odlikuju se jednostavnou muzikog izraza i lirinou. K. je uz Lortzinga jedan od najistaknutijih predstav nika jednostavne, puke opere koja se pojavila u Njemakoj kao reakcija na Wagnerovu muziku dramu.

KIEPURA, 1. Jan, poljski pjeva, tenor (Sosnovviec, 24.VI 1902 Harrison, New York, 15. VIII 1966). Pjevanje studirao u Varavi (Warmuth, T. Lewila, W. Brzezinski), gdje je 1923 debitirao na koncertu, a 1925 u operi kao Faust (Gounod). God. 192628 lan Dravne opere u Beu, zatim u Italiji (na milanskoj Scali 1929 i 1931), Njemakoj i dr. Preavi u Ameriku, pjevao isprva u latinskim zemljama, zatim u SAD, gdje se i nastanio. God. 193842 bio stalni lan opere Metropolitan. Najuspjelija mu je operna uloga bila Ro-dolfo (Puccini, La Boheme). Sa svojom enom, pjevaicom Marthom Eggerth, nastupao u muzikim filmovima i operetama, a pjevao je i zabavnu muziku. Iz SAD poduzimao je brojne turneje po Evropi (1958 pjevao
J. KIEPURA

u Poljskoj). 2. Martha (rod. Eggerth), madarska pjevaica i glumica (Budimpeta, 12. ili 17. IV 1912 ). ena Jana; debitirala 1924 u Budimpeti u operi Hoffmannove prie J. Offenbacha. Karijeru

318

KIEPURA K'IN
1969; Le petit Savoyard, 7 francuskih narojilih napjeva za sopran i 7 instr nata, 1956; 8 pjesama (po Shakespeareu) za tenor, violinu, klarinet, fagot,) i udaraljke, 1955; Blasons anatomiques du corps feminin za sopran, klarinet, linu, violonelo i klavir, 1968; za sopran, klavir i udaraljke: 5 RSveries, i 5 romanca, 1954; za bariton I klavir: Drei Gesdnge, 1965 i kantata Salvu fac, 1971. Zborovi a cappella: Canti amorosi (sopran, tenor i mjeoviti z 1954; Lieder, Oden und Szenen (Goethe), 1962; Geistliche Hymnen und Ge (Raine), 1964; Cantetto, 1971; 16-gl. Lauda, 1967; Romantische Chor, za 3- gl. muki zbor, 1965; Sept rondeaux za 6- gl. enski zbor, 1967. 1 brevis, 1954. Rasprava Sprache als Musik, Melos, 1972.

filmske glumice zapoela 1928, a najvei je uspjeh postigla u filmu Leise flehen meine Lieder (1933)3 ekraniziranoj biografiji F. Schuberta. Od 1938 ivi u SAD. Glumila u nizu muzikih filmova. Pjevala brojne uloge u razliitim muzikim komedijama u SAD i na gostovanjima u Njemakoj, Austriji, Italiji, Engleskoj i Francuskoj. KIESEWETER, Peter, njemaki kompozitor (Markthei denfeld, Unterfranken, 1. V 1945 ). Klavir, orgulje i muziku teoriju studirao na Konzervatoriju u Augsburgu, kompoziciju na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Miinchenu (G. Bialas); na tom zavodu djeluje kao docent za muziku teoriju i odgoj sluha i vodi ansambl Musik unserer Zeit.
DJELA (izbor): Ariel's Songs (prema Shakespeareovoj Oluji) za sopran i embalo, 1967; Szenen za flautu, obou i klavir, 1968; Divertissement d'apres Lully za komorni ansambl, 1968; musik unter tage za obou i magnetofonsku --'"' ' 2 flaute i klavir, 1968; ... und Isolde?, collage za

rpc . - . . kvartet, 1971

KILPINEN, Yrjo (Henrik), finski kompozitor (Helsi 4. II 1892 2. III 1959). Muziku studirao u Helsinkiju Kuula), Beu (R. Heuberger, J. Hoffmann) i Berlinu (O. Ta mann, P. Juon). Profesor Konzervatorija u Helsinkiju od i( Najvanija njegova djela su solo-pjesme, kojih je napisao oko (vie nego Schubert!) na finske, vedske i njemake teksti U njima je nastavio liniju njemakog Lieda. Panja to ju je klanjao deklamaciji i vana uloga klavira pribliuju ga H. Wo Njegov kasnoromantini stil nije evoluirao, ali on se, kra j t stilskog anahronizma, izraavao individualno, s mnogo precizn u tretiranju rijei i velikom psiholokom jasnoom (zbirke Tut rilauluja i Kanteletar). \
DJELA: sonata za violonelo i klavir op. 90; suita za violu da gamba i vir op. 91. est sonata za klavir; 3 suite za klavir. Ciklusi solo-pjesj op 3 1915; p 4 1918 7 1918 192 922 qi4*J, iyzy, up. .^u ^o, iyju, up. 4^, iyji, up. 59, 1934; up. DUoz, 1 op. 75, 1934; op. 77, 1934; op. 79, 1934; op. 48 51, 1947; op. 80, 1957; 95 99, 1957; op. 100, Kanteletar-lauluja, 1953 54 i dr. LIT.: W. Legge, The Songs of Yrjo Kilpinen, London 1936. V. Pe Yrjo Kilpinen, Soumen savdtajia, 1945. JV. E. Ringbom, Yrjb Kilpinen, Mi VII, 1958. M. Pulkkinen (red.), Yrjb Kilpinen, Verzeichnis der gedruc Kompositionen, Berlin 1965.

KIESEWETTER, Raphael Georg, austrijski muzikolog (Holeova, Moravska, 29. VIII 1773 Baden kraj Bea, 1. I 1850). Studirao filozofiju i pravo u Olomoucu i Beu; u mu zici (generalbas i kontrapunkt) uenik J. G. Albrechtsbergera i Hart manna. Rasprave i lanke objavljivao 182645 u Allgemeine Musikalische Zeitung (Leipzig). U svojim radovima K. je odstupio od dotadanjih metoda prouavanja muzike historije. On je na pregledan nain, jasnim stilom i jezikom donosio ne samo mnotvo podataka i muzikih primjera, nego i vlastita miljenja i poglede. K. ide u osnivae suvremene muzikologije i najistaknutije uenjake na tom podruju u XIX st. Bio je sprijateljen s Beethovenom. Svoju bogatu zbirku muzikih rukopisa ostavio je Dvorskoj biblioteci u Beu.
DJELA. SPISI: Die Verdienste der Niederlander um die Tonkunst, 1828 (holandski 1829); Geschichte der europdisch-abendlandischen oder unserer heutigen Musik, 1834 (II izd., 1846; engl. 1848); Ober die Musik der neueren Griechen, nebst freien Gedanken iiber altdgyptische und altgriechische Musik, 1838; Guido von Arezzo, sein Leben und Wirken, 1840; Schicksale und Beschaffenheit des vieltlichen Gesangs vom friihen Mittelalter bis zur Erfindung des dramatischen Stils und den Anfdngen der Oper, 1841; Die Musik der Araber, 1842; t)ber die Oktave des Pythagoras, 1848; studije u Allgemeine musikalische Zeitung, Cacilia i drugim strunim publikacijama; u rukopisu ostavio vie muziko -teoretskih radova. Izdao kataloge starih partitura iz svoje zbirke: Catalog der Sammlung alter Musik . . .,1847 i Galerie alter Kontrapunktisten, 1847; priredio izdanje djela Uber das Leben und die Werke des G. Pierluigi da Palestrina, genannt der Fiirst der Musik F. S. Kandlera. LIT.: W. H. Riehl, Rafael Georg Kiesewetter, Allgemeine Zeitung, Augs burg 1850. A.Fuchs, Raphael Georg Kiesewetter, Blatter fur Musik, Theater und Kunst, 1855. O. Wessely, Raphael Georg Kiesewetter, MGG, VII, 1958.

KIMOVEC, Franc, kompozitor (Glinje, Cerklje na Gon skom, 21. IX 1878 Ljubljana, 12. I 1964). Studirao muz kod A. Foerstera i 1911 13 na Akademiji za muziku r dram umjetnost u Beu. Regens c) - . ; ljubljanske katedrale i ui harmonije, orgulja i korala ljubljanskoj Orguljakoj k Ureivao prvih pet god: muzike revije Pevec. Surai u
Cerkvenom

KILAR, VVojciech, poljski kompozitor (Lavov, 17. VII 1932 ). Muziku kolu pohaao u Katowicama gdje je na Visokoj muzikoj koli diplomirao 1955 kod B. Woytowicza s kojim je zatim radio privatno do 1958. Sudjelovao na Ljetnim teajevima za suvremenu muziku u Darmstadtu 1957. God. 1959 60 studirao u Parizu kod N. Boulanger.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaki orkestar, 1955; Sinfonia concertante za klavir, 1956; koncert za flautu i gudaki orkestar, 1953; koncert za 2 klavira i udaraljke, 1958; Dedica za klavir i orkestar, 1959; Piccola ouverture, 1955; Rondo, 1960; Continuo, 1961; Riff 62, 1962; Generique, 1963; Springfield Sonnet, 1965. KOMORNA: duhaki kvintet, 1952; 1 far 3 za saksofon, yibrafon i kontrabas, 1963; Oda in memoriam Bela Bartok za violinu, duhae i 2 udaraljke, 1957; oro za 20 duhaa , 1960; Training 68 za klarinet, trombon, klavir i violonelo, 1968; sonata za rog i klavir, 1954; sonatina za flautu i klavir, 1951. KLAVIRSKA: sonata, 1952; 2 suite, 1949 i 1950; tokata, 1950; 12 preludija, 1951; varijacije na Paganinijevu temu, 1951. DRAMSKA: balet Maska czerzvonej mierci (E. A. Poe), 1960. Scenska muzika. Muzika za televizijske i radio drame. Filmska muzika. VOKALNA: kantate Kolysanki za sopran, 3 klarineta, fagot, rog, harfu i klavir, 1957 i Herbsttag (E. M. Rilke) za alt i g udaki kvartet, 1960; pavana Wyczarozvanie za bariton, flautu, gudaki kvartet, harfu i tam-tam, 1952; Suita beskidzka za tenor, zbor i mali orkestar, 1956; Diphtongos za zbor i orkestar, 1964; Solenne za mezzosopran i orkestar, 1967; nekoliko solo-pjesama.

vrijeme muziki kritiar dn nika Slovenec i revije Dom svet. Njegove su kompozi* graevne veinom polifono svjetovnim djelima sluio elementima slovenske naroi pjesme.
DJELA: zborovi; mise {Su slovenska misa za mjeoviti zbor, gulje i orkestar, Missa in hon Caeciliae za mjeoviti zbor i orgu Missa s. Josephi za muki zl Missa in hon. ss. Cordis Jesu za n oviti zbor i or gulie); antifone; ] vijemi i dr. Priredio Rihai pjesme, koje je izdao pod nasloi Rihar renatus. Sakupljao i han nizirao F. KIMOVEC slovenske narodne napj Muzika za razline igrokaze. LIT.: A. Dolinar, Dr. Franc Kimovec, Pevec, 1926, 1 2. Nai skl; telji, Zbori, 1929, 6. D. Co

glasbeniku;

n<

KILLMAYER, Wilhelm, njemaki kompozitor (Miinchen, 21. VIII 1927 ). Studirao u Miinchenu klavir, dirigiranje i kompoziciju, a zatim muzikologiju. U kompoziciji se usavravao kod C. Orffa, iji se utjecaj vidi u cjelokupnom njegovu stvaranju. God. 195558 nastavnik na Trappovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni, 196164 baletni dirigent na Bavarskoj dravnoj operi u Miinchenu i zatim ponovno u Frankfurtu. Preteno autor vokalnih kompozicija, K. oituje sklonost naglim ritmikim obratima i neoekiv anim efektima.
DJELA. ORKESTRALNA. 2 simfonije: Fogli, 1968 i Ricordanze, 1969, koncert za klavir, 1956; koncert za trublju; Tre danze za obou i udaraljke, 1959; Pezzi e intermezzi za violonelo, klavir i orkestar, 1968; Kammermusik za ansambl jazz-instrumenata, 1956; Fin al punto za komorni orkestar; Per 9 strumenti 1968. DRAMSKA: opera-balet La Buffonata, 1961; baleti: La Tragedia di Orfeo, 1961; Pas de deux classique, 1965 i Encores, 1970; lakrdija Yolimba oder Die Grenzen der Magie, 1964 (nova verzija 1970); 27 lekcija i intermezza na francu skom i njemakom jeziku za pjevae i glumce u dva dijela Der weisse Hut (Une lecon de francais, 1966 i Der zveisse Hut, 1967); scenska muzika za kazalite lutaka. VOKALNA: Sappko, 5 grkih pjesama za sopran i mali orkestar, 1960. Za bariton i orkestar: Tre canti di Leopardi, 1965; Antiphone, 1967 i Preghiere,

K'IN, kineski iani isntrument, vrsta citre, 120 cm du: 20-cm irok. Blago izboena drvena daska za rezonanciju poiva ravnoj donjoj daski, koja obino ima etiri noice. Ormari se bli suzu je prema donjem zaokruenom kriju. K. je prvotno imao obino 57 svilenih ica, a kasnije sedam. One su na irem gor njem kraju napete preko konjia, a na donjem su kraju pri vrene na vijke za ugaanje. Najdublja, melodijska ica ima prenice. ice se tr zaju prstima, a ugodene su u pentatonskom nizu c, d, f, g, a, c1, d1. K. se prvi put spominje u knjizi i King (Knjiga pje sama, <- IX do <VI st.). Bio je prven stveno obredni inK'IN, kineska skulptura iz V st.

K'IN KINESKA MUZIKA


strument; posebno se taoizam (od < VI st.) spekulativno bavio k'inom. U doba dinastije Ming (13681644) k. se najvie svirao; iz toga vremena potjee vaan spis K'in en i liufa (16 pravila za tonove k'ina) Leng iena (oko 1375). Staru kinesku notaciju poti snulo je novije, vjerojatno budistiko notno pismo (sa vie. od 200 znakova).
LIT.: R. H. von Gulik, The Lore of the Chinese Lute, Monumenta Nipponica, I III, 1938 40, Tokyo 1940 (dodatak Tokyo 1951). Isti, Hsi K'ang and His Poetical Essay on the Lute, Tokyo 1941. H. Trefzger, Das Musikleben der T'ang-Zeit, Sinica, 1938. Isti, Ober das K'in . . . , SMZ, 1948. B. A.

319

KINDERMANN, Johann Erasmus, njemaki kompozitor (Niirnberg, 29. III 1616 14. IV 1655). Uenik J. Stadena. God. 1634 ili 1635 odlazi na studij u Italiju. Od 1640 do smrti orgulja crkve Sankt Egidien u Niirnbergu. Brojni istaknuti muziari bili su njegovi uenici, medu njima G. C. Wecker i J. Agricola. Kindermannova djela obuhvaaju veinu instrumentalnih i vokalnih formi rairenih u prvoj polovini XVII st. Kao izvrstan kontrapunktiar njemake tradicije, upuen u nove tekovine talijanske muzike, on je najvea niirnberka linost izmeu J. Stadena i J. Pachelbela. Trideset plesnih stavaka, pisanih u izrazito klavirskom slogu, rani su primjeri klavirske suite, a Canzoni i Sonatae predstavljaju ranu njemaku specifino violinsku literaturu.
DJELA. INSTRUMENT ALNA: Deliciae stuicsorum (4 dijela; 126 suitnih stavaka za komorne sastave), 1640 43; Neu-verstimmte Violen Lust za 3 viole i b. c, 1652; Canzoni, Sonatae za 1 4 viole i b. c. (2 sv.), 1653; 30 suitnih stavaka za instrument s tipkama (sauvani u rukopisn om zborniku); Harmonia organica (preambuli, fantazije, fuge itd. za orgulje), 1645. VOKALNA', svjetovne pjesme u suvremenim zbornicima. DUHOVNA: Can-tiones naih)Tixal za 34 glasa i b.c, 1639; Concentus Salomonis za 2 glasa i b. c, 1642; Dialogus Mosis Plag, Siinders Klag, Christi Ablrag za I6 glasova i b. c, 1642; Musicalische Friedens Seuffzer za 3 4 glasa i b. c, 1642; Opitianischer Orpheus za 12 glasa, 3 viole i b. c. (2 sv.), 1642; Muica Catechetica za 5 glasova i b. c, 1643; brojne pjesme u ra zliitim zbornicima onoga vremena. Prigodne kompozicije. NOVA IZD.: izabrana djela, s opirnom biografijom i bibliografskim po dacima, obj. F. Schreiber (DTB, XIII, 1913; dodatak B. A. Wallnera u umetku DTB, 21 24, 1924); plesne kompozicije za klavir izd ao R. Baum (III izd.), 1950; orguljske kompozicije obj. u redakciji Fr. Reuscha (Hirschberger Orgelbuch, 1936). LIT.: R. Eitner, Johann Eras mus Kindcrmann, Bibliographie, MFM, 1883. F. Schreiber, Der Niirnberger Organist J. E. Kindermann (disertacija), Mtinchen 1913. E. v. Rumohr, Der Nurnbergische Tasteninstrumentalstil im 17. Jahrhundert (disertacija), Miinster 1938. H. E. Samuel, Johann Erasmus Kindermann, MGG, VII, 1958. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

KINESKA MUZIKA. Najstariji kineski muziki pisac, ije se djelo do danas sauvalo, Lii Pu-We ( <- III st.), navodi da moe govoriti o muzici samo sa ovjekom koji je shvatio smisao svijeta. Ova reenica tumai osnovni stav Kineza prema muzici. Muzika izraava sklad neba i zemlje {Li i, Povijest obreda), ona stvara harmoniju izmeu ljudi i duhova (u Ging, Knjiga povijesti). Kinezu je muzika usko povezana s filozofijom prirode, koja je temelj kineskih religija. U kineskoj misli brojka ima vano simb oliko znaenje. Brojevi iz kozmogonije povezuju se s brojevima u muzici (npr., brojani odnosi tonova kvintnog intervala sa sim bolikom numerikom relacijom neba i zemlje). Mjere i teina povezane su s muzikom. Muzici se pridaje veliko politiko zna enje. Njezin moralni utjecaj jedan je od glavnih kriterija njezine vrijednosti. Konfucije (Kong Ce, -- 554 do <- 479) veoma cijeni muziku i njenu ulogu u ovjekovu ivotu. Prvi poeci kineske muzike datiraju, po tradiciji, iz poetka <- III tisuljea , za cara Fu Hsi, prvog od pet legendarnih boanskih vladara (koji zapravo ne oznauju pojedine careve nego itava razdoblja kineske povijesti). vre temelje dobiva muzika (po legendi) od cara Huang Ti, treeg boanskog vladara, koji uvodi huang ung i 12 liu. Dokumentirana kineska muzika historija poinje za dinastije ang ( <- 1766 do <- 1122). Najstariji dosad sauvani muziki instrumenti potjeu iz te epohe, kao i dvije ode s nekoliko muzikih podataka. U *- III st., kad pie Lii Pu-We, carski dvor ve ima goleme orkestre. Muzici se u Kini posveuje tolika panja da svako dinastiko historijsko djelo sadrava poglavlje o muzici. Car i Huang Ti smatra da se kult muzike tjera na utrb praktinih poslova, agrikulturnih, socijalnih i politikih, te nareuje da se spale sve knjige, note i instrumenti (*- 212). Dinastija Han ( <- 206220) vraa muzici stari ugled. Car Wu (-- 141 do *- 87) utemeljuje Carski muziki ured; tu se ustanovljuje tona apsolutna visina tona, nadgledava se muzika praksa, stvara arhiv narodnih melodija. S vremenom se javljaju strani utjecaji: novi instrumenti, pa i itavi orkestri, uvode se iz drugih zemalja. God. 581 nalazi se na kineskom dvoru sedam orkestara, medu njima po jedan iz Koreje, Indije, Buhare. Najvei sjaj ini se da je k. m. postigla za dinastije T'ang (618 906); car Ming Huang (713 756) uzdrava oko 2000 muziara. Dvor ski muziari (instrumentalisti i pjevai) i plesai obrazuju se u prvoj Carskoj muzikoj akademiji, osnovanoj 714. Razdoblje dinastije Sung (9601297) predstavlja, pored doba vladavine

KINESKI ORKESTAR

dinastije T'ang, klasinu eru kineske muzike. Mongolska di nastija Juan (1280 1368) obogauje Kinu novim instrumentima i ljestvicama, drama se razvija do klasinog savrenstva. Dolas kom katolikih misionara za dinastije Ming (13681644) dolo je do utjecaja evropske muzike; ti utjecaji pojaavaju se u posljednja tri stoljea (doba dinastije 'ing, 16441912); ta stoljea ujedno znae i polaganu muziku dekadencu. Kineski tonalni sistem temelji se na kvintnom krugu. Huang ung (uto zvono) je osnovni ton apsolutne visine (ta se visina danas ne moe vie tono odrediti; smatra se da se nalazila iz meu D i Es; ovdje se u nastavku navodi/); on je istodobno vjeni princip i temelj drave. Visina se ustanovljuje pomou cijevi od bambusove trske (kasnije od ne-frita, jade ili bakra) propisane duljine. Poput ciklikog kretanja prirode, a identino s Pitagorinim * Vt 4 sistemom, tonovi nastaju jedan iz drugoga (poevi od temeljnog tona huang ung) u uzlaznim prirodnim istim kvin -tama. Tonovi dobiveni kvintnom progresijom zovu se, zajedno s temeljnim tonom, Uu. Da bi se dvanaest tako dobivenih tonova smjestilo u malen
ambltUS, pronalazi se Svirai na klnu ; bubnjiu po -fu iz djela Memoire

metoda naizmjenine

la Musique des Chinois De Bertina, 1776

320

KINESKA MUZIKA KING


u konfucijevskim hramovima i na carskom dvoru. Danas se \ kad jo moe uti u dvorskoj muzici (Gagaku) u Japanu. U koliko himna sauvana je, vjerojatno, vie od 3000 godina si muzika. Njihova pentatonska melodija pjeva se u dugim izdi nim notama. Od instrumenata, neki se kreu u unisonu s pjevanji a drugi izvode figuriranu pratnju. Sama vokalna melodija ma je zanimljiva od instrumentalne pratnje, veoma kompleksn suptilne u kombiniranju boja. Komorna je muzika svojina f zofa i pjesnika. Ovamo se ubrajaju instrumentalne kompozi za k'in ili p'ip'u, proete profinjenim sjenanjem, i pjesme instrumentalnu pratnju. Vokalna melodija usko je povezana s zinom intonacijom. U kineskom jeziku znaenje pojedinih i gova ovisi o akcentu i melodijskoj infleksiji. Mijenjati muzik jezinu melodiju i akcent, znailo bi, dakle, mijenjati smisao jei. Klasina muzika drama (poeci u XIV st.) razlikuje 1 stila: stroi sjeverni (Ca-ii) i slobodniji juni (Hsi-wen). Kar teristino je muko pjevanje u falsetu (mukarci su od oko XVII do poetka XX st. igrali i enske uloge). Kineski vokalni uglavnom je visoko intoniran, nazalan i stalno primjenjuje poi mento. Sredinom XIX st. dolazi do dekadence klasine drai Moderno je muziko kazalite melodramatske prirode, bun neprofinjeno; prihvatilo je neke cirkuske elemente (akrobati igr znatnu ulogu). Muzika je prisutna od poetka do kraja, povezuj deklamaciju, pjesme (povjerene samo glavnim osobama u naji budljivijim trenucima) i pantomimu. Muziku po ulicama i kc certnim dvoranama izvode male grupe muzikanata, mukar i ena, veinom bez muzike naobrazbe. Instrumenti slijede g u unisonu, svaki uz vlastito ornamentiranje, ili izvode interlud Te skupine pjevaa - sviraa muziciraju i kod vjenanja, pogn i drugih prigoda. Narodna muzika slinog je sadraj a kao i u dru; naroda. Pjevaju se radne pjesme, uspavanke, patriotske i pol: ke pjesme. Veoma su stari napjevi, koji su nekad pripadali c redima i sveanostima oko promjene godinjih doba. -> PriU U dananjoj Kini muzici se pridaje velika vanost. Vrlo rairene himne i pjesme komunistikog pokreta. Opere se izvo ne samo u gradovima nego i u selima. Muzika je dio kolskog 1 stavnog plana. Umjesto kompliciranog starog notnog pisma uj trebljava se notacija s arapskim brojkama (brojevi 1 do 7 za seds stupnjeva dijatonske ljestvice). Nastoji se oivjeti i ouvati st; umjetnika muzika (Muzika akademija u Pekingu). -> Prilc
LIT.: J. Amiot, Memoire sur la musique des Chinois, tant anciens modernes, Memoires concernant l'histoire, les Sciences, les arts, etc, des Chin par les missionnaires de Pekin, 1779 80. J. A. van Aalst, Chinese mu Shanghai 1884 (II izd. Peiping 1933). Isti, Expose de la musique chinc L'Echo musical, Bruxelles 1890. G. Soulie de Morant, La Musique en Ch Pari 1911. L. Laloy, La Musique chinoise: etude critique, Pari 1914. M. Courant, Chine et Coree, Lavignac, Encyclopedie de la musique, I, P 1924. R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. Chao-MeiLa Cloche jaune, Bruxelles 1932. J. H. Levis, Foundations of Chinese Mus Art, Peiping i London 1936. H. Scherchen, Die Musik des chinesischen TI ters. Muica Viva, Zurich 1936. C. Sachs, A History of Musical Instrumei New York 1940 i London 1942. Ma-Hiao-Ts'iun, La Musique chinoise style europeen Pari 1941. /\ UlHeepcon, My3i>n<ajibHaH KyjibTypa KHT MocKsa 1952 (njem. prijevod 1955). K. Robinson i H. Eckardt, Chinesisi Musik, MGG, II, 1953. Volkskunst im neuen China, Peking 1955. Pischner, Musik im neuen China, Berlin 1955. F. Kornfeld, Die tonale Str tur chinesischer Musik, Modlig bei Wien 1955. K. Reinhard, Chinesis Musik, Eisenach i Kassel 1956. My3btKaJibHbte HHCTpyMeHTk! KHTa, A CKBa, 1957. Kau Nakaseko, Symbolism in Ancient Chinese Music Thec Journal of Music Theory, I, 1957. Kalvodova- is - Vani, Das chinesisi Singspiel, Prag 1957- O KuTaficKoH My3bme (2 sv.), I, MocKBa 1958. L. Kagan, Music and the Hundred FIowers Movement, MQ, 1963. B. A

progresije po uzlaznoj kvinti i silaznoj kvarti. Tako nastaju dva niza od 6 liu, tj. dvije cjelostepene heksatonske ljestvice; one se podudaraju sa dva posvuda prisutna oprena principa koji se meuso bno upotpunjuju, jang i jin; neparni liu zovu se jang (jedno od znaenja: muki) liu, a parni, jin (jedno od znaenja: enski) liu. Smjeteni unutar jedne oktave, dvanaest liu daju kromatsku ljestvicu. Meutim, kromatski melodijski pomak nikad nije postojao u kineskoj muzici. Dvanaest kromatskih liu samo su materijal za transpoziciju, koja je bitna za kinesku muziku praksu: oni su temeljni tonovi kineskih ljestvica. Najvanija je primjena cik likog sistema anhemitonska penta-skala. Najstarija od njih sastavljena je od pet poetnih, ljestvino poredanih liu: f-g-a-c--(f). Heptatonska ljestvica nije nikada imala isto znaenje kao pentatonska. Dva od sedam tonova redovito su sporednog znaenja i igraju ulogu prohoda. Najstarija je heptatonska skala f-g-a-(h)--c-d(e)-(f). Mongolski osvajai uvode ljestvicu sa istom kvar -tom na IV stupnju. Fuzijom starokineske i mongolske skale nastaje Juanljestvica f-g-a-b-h-c-d-e-(f). Isputanjem svih hemi -tonskih intervala dolazi do novog pentatonskog modusa f-g-b-c-d-~(f). Kasnija heptatonska ljestvica Ming (prema nekima 'ing) dodaje ovoj penta-skali kao sporedne tonove a i e. Ona se jo danas upotrebljava. Da bi se prebrodila zapreka pitagorejske kome, nastaju sistemi veeg broja liu: sistem 64 liu (oko <- 200), 53 liu (oko <40), 360 liu (V st.). S druge strane, trai se kompromisno rjeenje jednake temperature. Postoje indicije da je temperirani sustav bio poznat davno prije paljenja knjiga ( <- 212). Nakon pokuaja iz IVV, VIVII i X st., egzaktnu formulu za temperiranje pronalazi princ Tsai-Ju (XVI st.). Meutim, do danas nije poznat ni jedan temperirani kineski instrument. ini se da je pronalazak temperature imao samo teoretsko znaenje. U Kini je nastalo mnogo instrumenata koji se odlikuju ljepotom zvuka i oblika. Najvanija uloga pripada idiofonima i aerofonima. Instrumenti se dijele prema materijalu od kojeg su napravljeni, u osam kategorija, nazvanih pa jin. Filozofska je pozadina te podjele pa-kua (osam simbola) cara Fu Hsi (osam trigrama, koji prikazuju kombinacije oprenih principa jang i jin). Podijeljeni u kategorije prema materijalu, vaniji su ovi instrumenti: 1. metalni: runa zvona (to), visea zvona (ung), nizovi zvona (pien ung) ; gongovi (lo, t'ong-ku), nizovi gongova (jun-lo) ; cimbali (po); 2. od kamena: veliki zvuni kamen u obliku tupokutnog slova L (k'ing), niz zvunih kamena (pien-k'ing). Zvuk 'unga i k'inga nastaje, kad se po njima udara pustenom palicom; 3. zemljani: hiin je vrsta flaute, nalik na okarinu; 4. od koe: bubnjevi svih veliina (jing-ku, cu-ku, po-fu); 5. instrumenti sa svilenim icama: veoma su stari k'in i Se, kineske citre s promjenljivim brojem ica: od 5 i 7 do 50; najdu blja, melodijska ica ima prenice; sviranje zahtijeva veoma slo enu tehniku, koja ukljuuje naroite zvukovne efekte: glissando, vibrato (ima 26 vrsta vibrata), itd.; kung-hou je vrsta harfe perzij skog podrijetla; p'ip'a, mala lutnja sa 4 ice, takoer potjee iz zapadne Azije; 6. drveni: ku, u obliku etvorouglastog muara za riu, po kojem se iznutra udara drvenom palicom; ju, tigar sa zupastim hrptom; zvuk nastaje udarcima po tigrovoj glavi ili prelaenjem po zupastom hrptu rasjeckanom bambusovom trskom; 7. od bundeve: eng, kineske usne orgulje. U bundevu utak nut je odreen broj bambusovih svirala. Svira pue kroz zasebnu cijev, uvedenu u bundevu; 8. od bambusa: p'ai-siao, varijanta Panove frule; vrste flaute
ti, 'ih, jo, hsiao.

Kinesko notno pismo staro je vjerojatno vie od 2000 godina, ali u preciznosti mnogo zaostaje za dananjim evropskim. Postoje tri vrste muzikih znakova: tonalna notacija, tabulature i neume. Najvanija je oduvijek tonalna notacija, koja oznauje tonu vi sinu zvuka. Upotrebljavaju se znakovi prvih slogova naziva 12 liu ili imena ljestvinih stupnjeva. Tabulature (za citre i flaute) ne oznauju tonu visinu tona, nego poloaj prsta, a esto i teh nike detalje, npr. ornamentiranje. Neume imaju dosta primitivan oblik; one u vokalnim kompozicijama biljee samo glavno melodijsko kretanje. Notna trajanja i ritmovi obino se ne biljee. Postoje, meutim, i za to znakovi, koji se mogu dodati tonalnoj notaciji i tabulaturi. etvorodijelna mjera jedina je doputena u muzikoj teoriji; ipak je praksa vrlo razliita. Uz povremenu pojavu harmonijskog intervala kvinte i kvarte, ili heterofonih elemenata, k. m. je u osnovi monofona. Kineska muzika praksa' obuhvaa pet glavnih podruja: ob rednu muziku (konfucijevska i carska), komornu muziku, muziku dramu, muziku pjevaa -sviraa (na ulici i u koncertnoj dvorani) i narodnu muziku. Obredna muzika prakticirala se donedavna

K'ING, kineski idiofoni instrument od kamena. Ima obi tupokutnog slova L; objeen je uzetom za okvir: Zvuk nast kad se po duem kraku udara palicom ili ekiem. Pojavljivao pojedinano, ili u nizovima (pien-k'ing) od 16, u starijim vremer ma i 12 , 14 ili 24 kamena objeena u dva reda; svaki od d reda tvori niz cijelih stepena, gornji red je za polustepen vii 1 donjeg. Takav raspored omoguavao je sviranje svih tradicionaln (u principu pentatonskih) melodija, njihovu transpoziciju, kao svaku promjenu modusa. Instrument se upotrebljavao u hram vima i na dvoru.
LIT.: P.-M. Cibot, Essai sur les pierres sonores de Chine, Mimoires cc cernant l'histoire, les sciences, les arts . . . des Chinois, Pari 1780. A. Moule, A List of the Musical and Other Soundproducing Instruments of t Chinese, Journal of the North China Branch of the Royal Asiatic Socie 1908. F. A. Kuttner, A Pythagorean Tone-System in China . . ., Kongrei bericht, Koln 1958. B. A.

KING, AIexander Hyatt, engleski muzikolog (Beckenhai Kent, 18. VII 1911 ). Studij zavrio s doktoratom 1933 u Can bridgeu. Od 1934 bibliotekar Britanskog muzeja u Londoi (od 1944 rukovodilac muzikog odjela); uz to zauzimao niz uglei nih drutvenih funkcija.
DJELA. Knjige: Chamber music, 1948; Mozart in Retrospect, 1955 (1 revidirano izd. 1970); Mozart im Spiegel der Geschichte {1756 1956), 195 Some British Collectors of Music c. 1600 7690, 1963; Four Hundred Yec of Music Printing, 1964 (II izd. 1968); Handel and His Autographs, 1967; Mozc Chamber Music, 1968; English Books on Music, 1650 1949. A Classified C talogue, bez god. Studije i lanci (izbor): Music for the Stase, Schubert,

KING KIPNIS
Symposium, 1946; Schubert Bibliography, ibid.; The Music Librarian and His Tasks, National and International, Fontes artis musicae, 1959; The History and Growth of the Catalogues in the Music Room of the British Museum, Festschrift 0. E. Deutsch, 1963; C. G. Roder's Music-Printing Business in l88s, Brio, 1965 (takoer u Fontes artis musicae, 1966); B. Goodison and the First Complcte Edition" of Purcell, Festschrift K. Votterle, 1968. Katalozi: Exhibition of HandeVs Messiah, 1951; Music in the Hirsch Library, 1951; Catalogue of the Bi~centenary Exhibition of Music, 1953; Mozart in the British Museum, 1956; Henry Purcell (I6S9 '69S) and G. F. Handel (1685 1759). Catalogue of a Centenary Exhibition. Izdao faksimile izd. The Modem Musick-Master or The Universal Musician P. Prelleursa, 1965 i II izd. The Letters of Mozart and His Family (2 sv.) E. Andersonsa, 1966. LIT.: V. Fedorov, King of the Music Room, Fontes artis musicae, 1971.

321

fesor na prvoj amerikoj muzikolokoj katedri. Jedan od uteme ljitelja i u dva navrata predsjednik Amerikog muzikolokog dru tva (193436 i 194042).
DJELA. Knjige: Orgel und Klavier in der Alusik des 16. Jahrhunderts (disertacija), 1910; What we Know about Music, 1946; The Artist and Scholar, 1946. Studije i lanci (izbor): Luzzasco Luzzaschi's Solomadrigalien, SBIMG, 190708; Music Education and Public Libraries, National Education Association Journal od Proceedings, 1916; Beginnings of Beethoven in America, MQ, 1927; A Notable Scholar Passes on: Oscar G. T. Sonneck, Musical America, 1928; A Jezvish Dancing Master of the Renaissance: Guglielmo Ebreo, Spomenica A. S. Freidusu, 1929 (novi otisak 1966); Waldo Selden Pratt, MQ, 1940; To Alfred Einstein, Notes, 195051. Objavio Harmonische Freude musikalischer Freunde P. H. Erlebacha, DDT, 1914. LIT.: E. Dent, Otto Kinkeldey, MQ, 1938. G. S. Dickinson, Otto Kinkeldev. An Appreciation, ibid. asopis Notes posvetio je Kinkeldeyu posebni broj povodom 70- godinjice iv ota, 1948 49. R. S. Hill, Otto Kinkeldev, MGG, VII, 1958. E. T. Ferrand, Otto Kinkeldey, MF, 1959. Otto Kinkeldey, MQ, 1967.

DJELA. ORKESTRALNA. Za vojniku muziku: The Siege of Valenciennes, oko 1794; The Princess of Walles Minuett, oko 1797; The Mary-le-Bone March, oko 1798; The British March, oko 1798. Kvintet za klavir, flautu, violinu, violu i violonelo op. 16. KLAVIRSKA: Six Sonalas op. 1, 1788 (sve godine oznaene priblino); Three sonatas op. 2, 1790; Six sonatinas op. 4 r 795; Six Sonatas op. 5, 1795; Cape St. Vincent, a grand sonata ... op. 8, I797j Peace, a grand characteristic sonata op. 14, 1801; La Fete militaire, a divertissement, 1807; The Coronation, a Grand Sonata Sinfonia, 1820.- DRAMSKA. Komine opere: Matrimony, 1804; False Alartns, or My Cousin, 1807 (s J. Brahamom); Up Ali Night or The Smugglers' Cave, 1809; Oh This Love or The Masaueraders, 1810; The Americans, 1811 (sa J. Brahamom) i Love, Law and Physic, 1812. Romantina opera One O'Clock, or the Knight and the Wood Demon, 1811 (sa M. G. Lewisom). Farse: Too Many Cooks, 1805 i Turn Out, 1812. Melodrame: The Weathercock, 1805; Ella Rosenberg, 1807; Plots, or The North Tozver, 1810; Titnour the Tartar, 1811 i The Fisherman's Hut, 1819 (s Davyjem). VOKALNA: oratorij The Intercession, 1816; 6 gleea; 4 solopjesme i dr. SPISI: Thorough Bass Made Clear to Every Capacity, oko 1810; A General Treatise on Music, Particularly Harmony or Thoroughbass, oko 1812. LIT.: E. R. Jacobi. Die Entwicklung der Musiktheorie in England nach der Zeit von J.-Ph. Rameau, Strasbourg 1957. Ch. L. Cudvjorth, Matthew Peter King, MGG, VII, 1958.

KING, B. B. (Blues Boy; pravo ime Riley King), ameriki jazz-pjeva i gitarist (Indiana, 16. IX 1925 ). Kao pjeva bluesa razvio se pod utjecajem svoga oca, uenika Big Billa Broonzvja. lan razliitih crkvenih zborova, od 1958 vodio vlastiti orkestar Rhythm and Blues s kojim je koncertirao u mnogim gradovima SAD. Osnova njegovih bluesa su narodni napjevi amerikih crnaca. K., meutim, pokazuje i izuzetno muziko obrazovanje i profi njen ukus po emu se razlikuje od mnogih interpreta bluesa. Stekao je veliki ugled, o emu svjedoi i nadimak The Great B. B. King. KING, James, ameriki pjeva, tenor (Dodge Citv, Kansas, 22. V 1928 ). Studirao u Louisiani i na Univerzitetu u Kansas Citvju; debitirao kao bariton, a nakon daljeg studija u Firenci preuzeo tenorski fah. God. 195261 profesor muzike na Univerzitetu Kentuckv, od 1962 lan je Njemake opere u Berlinu (1970 komorni pjeva). Nastupao na festivalima u Salzburgu (od 1962) i Bavreuthu (od 1965) i na njujorkom Metropolitanu (1966). Uz to je stalni gost milanske Scale, Bavarske dravne opere u Miinchenu, Dravne opere u Beu, londonskog Covent Gardena i drugih uglednih opernih pozornica. Posebno se istie svojim kreacijama uloga dramskog karaktera. KING, Matthew Peter, engleski kompozitor (London, oko 1773 ?, I 1823). Muziku uio vjerojatno kod C. F. Horna i veoma se rano afirmirao kao kompozitor. Najvie se istakao na podrujvi muzikog kazalita i vokalne muzike.

KINO-ORGULJE, posebna vrsta orgulja, namijenjena za pratnju nijemog filma u kino-dvoranama. Potjeu iz Amerike, a svrha im je bila, da neobinim bojama svojih registara i posebnim spravama za izvoenje raznolikih umova pojaaju efekt prikaza nih scena na filmskom platnu. Naglaenu upotrebu uobiajenih tehnikih sredstava, kao to su tremola razliitih frekvencija, pro mjenljivi registri (ehangeant), oktavne kopule, transmisije, registri s titravim zvukom, crescendo-valjci i aluzije za sve manuale, a osobito mnogobrojni mehaniki registri za oponaanje zvona, grmljavine, zviduka lokomotive, hica iz pitolja, mandoline, sire ne, konjskog topota, ptijeg cvrkuta, telefonskog zvonca, oluje i si. stvorila je na ovom instrumentu bogate mogunosti za realistiko oivljavanje izvanjske radnje. Uvoenjem zvunog filma k.- o. postale su suvine. Budui da za izvoenje klasi nih kompozicija nisu nikad odgovarale, k.-o. su se odrale kao solo-instrument za zabavnu muziku ili kao sastavni dio suvremenih jazz-orkestra.
LIT.: R. Foot, The Cinema Organ, London 1932. A. Vi.

KING, Robert, engleski kompozitor (XVII XVIII st.). O njegovu djetinjstvu i mladosti nema podataka. God. 1680 naslijedio je J. Banistera kao dirigent dvorskog ansambla violinista, a 1689 imenovan je dvorskim kompozitorom. Sa J. W. Franckom prireivao 169197 javne koncerte, a 170002 bavio se i nakladnikim radom. Posljednji se put spominje 1728 kao dvorski dirigent. Njegove instrumentalne kompozicije pokazuju utjecaj francuske muzike, dok je u vokalnima slijedio domae uzore (H. Purcell, J. Blow).
DJELA. INSTRUMENTALNA: 15 airs u zbirci Tripla Concordia . . . , 1676; preludij za violinu u Selected Preludes or Voluntarys . . . (4 sv.), 168587; uvertira za flautu i b. c. u 40 Airs Anglois . . . , 170102; Pieces za 3 do 4 glasa, ibid., 1701 02; airs za 2 flaute u A Collection of Airs . . . , 1703; sonata za 2 violine i b. c. (rkp.); sonata za flautu i b. c. (rkp.). VOKALNA. Pjesme u zbirkama: Choice Ayres, Songs and Dialogues, 1664; Comes Amoris, 168892;Songs for One, Two and Three Voices . . . , 1690; The Gentleman's Journal, 1692 94; Thesaurus Musicus, 169596; The Divine Companion, 1701; Wit and Aiirth . . . , 1719 20. Arije i dueti za meuigre u raznim kazalinim djelima. LIT.: H. C. de Lafontaine, The King's Music, London 1909. M. Tilmouth, Robert King, MGG, VII, 1958.

KINOR, stari hebrejski trzalaki instrument, vrsta lire, slian grkoj kitari. Imao je deset crijevnih ica koje su se trzale plek tronom. Upotrebljavao se u svim sveanim zgodama kod bogoslu ja kao pratnja pjevanju. Na kinoru je svirao kralj David (taj in strument mnogi esto pogreno nazivaju harfom). KINSKY, Georg Ludvvig, njemaki muzikolog (Marien werder, zapadna Pruska, 29. IX 1882 Berlin, 7. IV 1951). U muzici samouk. God. 1909 26 vodio Heverov Musikhistorisches Museum u Kolnu, za koji je sastavio vrlo iscrpan i vrijedan katalog. Mnogo pridonio proirenju te znanstvenom i praktinom iskoriivanju te uvene zbirke ( -> Heyer, W.). Iz rada u muzeju proizali su ne samo mnogi od njegovih brojnih muzikolokih traktata, nego i disertacija kojom je 1925 promovirao. God. 1921 32 na Muzikolokom institutu Kolnskog univerziteta predavao nauku o notaciji i instrumentaciji, muziku bibliografiju i izdava ku tehniku. Progonjen od nacista, morao se postepeno povui iz javnoga ivota. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata unitena je njegova velika biblioteka, vrijedna muzi ka zbirka i materijal koji je sakupio za muzikoloke radove. Od 1945 ivio u Berlinu. K. je bio jedan od najznatnijih poznavalaca instrumenata svoga vremena. Od njegovih znanstvenih radova posebnu panju za sluuje jedinstvena historija muzike u slikama (Geschichte der Musik in Bildern) sa 1560 slika, na kojima je prikazan razvoj muzike kulture od davne prolosti do poetka XX st. Druga njegova veoma vana djela jesu tematsko-bibliografski katalog Beethovenovih kompozicija i katalog zbirke muzikih autografa Louisa Kocha, oba objavljena poslije njegove smrti.
DJELA. SPISI: Musikhistorisches Museum von Wilhelm Hcyer in Kolu: Katalog (4 sv.; III nije objavljen), 1910 16; Kleiner Katalog der Sammlung alter Musikinstrutnente, 1913; Doppelrohrblatt~Instrumente mit Windkapsel (disertacija), AFMW, 1925; Geschichte der Musik in Bildern (suraivali R. Haas i H. Schnoor; obj. i talijansko, francusko, englesko, ameriko i finsko izd.), 1929; Die Handschriften von Beethovens Egmont~Musik, 1933; Die Originalausgaben der WerkeJ. S. Bachs, 1937; Manuscripte, Briefe, Dokumente von Scarlatti bis Stravinsky. Katalog der Musikautographen-Sammlung Louis Koch (izd. M. A. Souchav), 1953; Das Werk Beethovens. Thematisch-bibliographisches Verzeichnis samtlicher vollendeten Kompositionen (izd. H. Halm), 1955 i dr. Oko 150 eseja i prikaza u raznim asopis ima. IZDANJA: pojedina djela J. S. Bacha, L. v. Beethovena, N. Paganinija, F. Schuberta i J. Brahmsa i jedna Schubertova preradba djela W. Matiegke. Obj. Glucks Briefe an Franz Kruthoffer, 1927. LIT.: E. H. Mueller v. Asozv, Georg Kinsky, MF, 1951 (s popisom djela). K. Dreimiiller, Georg Kinsky zum Gedachtnis. Ein Kolner Musikgelehrter wird rehabilitiert, Kolnische Rundschau, 19. VIII 1956. Isti, Georg Ludwig Kinsky, MGG, VII, 1958.

KINKELDEY, Otto, ameriki muzikolog (Nevv York, 27. XI 1878 19. IX 1966"). Muziku i historiju muzike uio na univerzitetu Columbia u New Yorku (E. Mac Dowell). Orgulja i zborovoa, u orguljama se usavravao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu i tamo studirao muzikologiju na Univerzitetu (O. Fleischer, M< Friedlander, J. Wolf, H. Kretzschmar); promovirao 1909. God. 190709 u Berlinu za redakciju DDT katalogizirao arhivski materijal pokrajinskih knjinica; 1909 14 bio nastavnik orgulja i muzike teorije na Institutu za crkvenu muziku u Breslauu, gdje je uz to od 1910 predavao i na Univerzitetu. Od 1915 u SAD, naizmjence bibliotekar u New York Public Library (191523 i 1927-30) i proelnik muzikog odjela na Cornell University (Ithaca, N. Y.), gdje je 1930 46 bio proMUZ. E., II, 21

KIPNIS, Alexander, ameriki pjeva ruskog podrijetla, bas (itomi r, Ukrajina, 13. II 1891 ). Debitirao 1915 u Hamburgu u Weberovoj operi Strijelac vilenjak. God. 191822 lan Dravne opere u Berlinu, odakle je krenuo u Ameriku i nastupao na German Opera Company u Nevv Yorku i na Operi u Chicagu. God. 1923 35 doivljavao goleme uspjehe pjevajui kao gost u velikim oper nim kuama u Njemakoj, Skandinaviji i Americi, u kazalitu Covent Garden u Londonu i na festivalima u Glvndebourneu, Bavreuthu i Salzburgu. Bio 1934 38 lan beke Dravne opere,

322

KIPNIS KIRCHNER
E. Katz, Die musikalischen Stilbegriffe . . (disertacija), Freiburg 192 O. Kaul, Athanasius Kircher als Musikgelehrter, Festschrift zum 375 -jah Bestehen der Universitat Wurzburg, 1931. W, Richter, A. Kircher (dis ija). F. Tutenberg, Musurgia Universalis. Zum 350. Geburtstag A. Kircher, ZFM, 1952. W. Stander, Athanasius Kircher, MGG, VII, :

192641 gostovao na scenama June Amerike, a 1938 kao koncertni pjeva posjetio Australiju i Novi Zeland. Od 1939 lan opere Metropolitan; napustio opernu scenu oko 1945. Od 1966 predavao pjevanje na Juilliard School of Music u New Yorku. esto nastupao i na koncertima kao interpret njemakog Lieda. Njegove najvee uloge bile su kralj Marke (Wagner, Tristan i Izolda), Hagen, Hunding (Wagner, Prsten Nibelunga), Mefisto (Gounod, Faust), Ochs von Lerchenau (R. Strauss, Kavalir s ruom), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), a napose kralj Arkel (Debussv, Peleas i Melisanda) i Boris Godunov (Musorgski).
LIT.: H. Kuhner, AIexander Kipnis, MGG, VII, 1958.

KIRALY, Erno, kompozitor i etnomuzikolog (Subotica, 16. III 1919 ). Muziku naobrazbu stekao u Subotici, a potom se usavravao kao samouk. lan subotikog Gradskog i Pozorinog orkestra; od 1953 muziki urednik Radija i saradnik muzikolokog odeljenja Vojvoanskog muzeja u Novom Sadu.
DELA. ORKESTARSKA: Diptihon, 1958; Kompozicija No. III, 1958; Preludio, 1958; Kompozicija No. V, 1959; Mala melodina svita, 1960. KAMERNA: Tema con variazioni za gudaki kvartet, 1956; Rapsodija za violinu i klavir, 1958; Maarske narodne pesme iz Vojvodine za klarinet i klavir, 1967; Tri komada za flautu i klavir, 1967; Minijature za obou i gudae, 1968; Take i linije za glasove, instrumente i magnetofon, 1972. Za tamburaki orkestar: 3 maarske narodne pesme, 1964; 2 studije, 1964 i 1969; 5 refleksije za glas i tam buraki orkestar (transkripcija), 1968. KLAVIRSKA: 2 sonatine, 1957; 12 komada, 195362; Tri maarske narodne pesme, 1958; Toccata pentatonica, 1972. DRAMSKA : deja opera A telhetetlen gomboc (Prodrljivko), 1962; sintetika muzika Hajnali kb'ltemeny (Poema o zori), 1960; Nebo, 1962. Scenska muzika za radio-igre. VOKALNA. Kantate: Bucsu (Oprotaj) za bariton, alt, meoviti hor, flautu i timpane, 1957; Hosi enek (Herojska pesma) za meoviti hor i orkestar, 1961 i Ejfe'li rondo (Pononi rondo) za soliste, meoviti hor i orke star, 1965. Zborovi: Deliriumok albumdbol (Iz albuma delirijuma) za meoviti hor i klavir, 1967; Vocalizzazioni, 1969; Vokalizdciok (Vokalizacije) za enski hor, 1970; A kendert szedeget leany (Berake kudelje), apsurdna pria za 10 reci tatora, hor i udaraljke (K. Ladik), 1971. Solo-pjesme: 10 pesamd na tekstove vojvoanskih maarskih pesnika, 1953 68; Cantus No. I XI za glas i razne instrumente i sastave, 1969; Refleksije No. I V za glas, gitaru i seljaku citru; 1967 70; Refleksije No. VI za glas i gudaki orke star, 1971; Negy fekete 16 mdgottem reptil, sirato (etiri vranca lete za mnom), naricaljka za glas i kamerni orkestar, 1972; Kelemen Zidar, balada za sole, meoviti hor, udaraljke i trzalake instrumente, 1970; Flores, maarske ljubavne pesme za 2 glasa i instrumente, 1972. Deje pesme i dr. SPISI: Trdgom revolucionarnih pesama kod Maara u Vojvodini, Zbornik radova SANU, Etnografski institut, III, 1960; Magyar nepdalok (Maarske narodne pesme), 1962; Citra, narodni muziki instrument kod Maara u Jugosl aviji, Rad vojvoanskih muzeja, 1964, 1213; Zajednike crte i uzajamne veze sprskohrvatske i maarske narodne muzike u Vojvodini, 1965; Melodije narodnog tipa koje se uzajamno pevaju kod Maara i Slovaka u Vojvodini, 1967; Perspektive muzikog folklora Maara u Jugoslaviji u savremenim drutvenim previranjima, Rad Kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, 1972. Udbenik za citru. S. D. K.

KIRCHMEYER, Helmut Franz Maria, njemaki m kolog (Diisseldorf, 30. VI 1930 j. Na Konzervatoriju u Dii< dorfu uio klavir (F. Goebels) i kompoziciju (J. Baur); st muzikologije s doktoratom zavrio 1954 na Univerzitetu u K< (disertacija /. Strawinsky Zeitgeschichte im Personlichkeitsi Grundlagen und Voraussetzungen zur modernen Konstrukti technik, obj. 1958). Od 1955 muziki kritiar u Kolnu, od 1 predava za muzikologiju na Visokoj tehnikoj koli u Aach i od 1965 takoer na Rajnskoj muzikoj koli u Kolnu.
DJELA (izbor): Die Rekonstruktion der Bachtrompete, Neue Zeitsc fiir Musik, 1961; Vom Sinu und Unsinn musikliterarischer Schlagzvortzitat ibid.; Vom historischen Wesen einer rationalistischen Musik, Riickblicke, 1 Liturgie am Scheidezveg..., 1962; Ein Kapitel A. B. Marx. (jber Sendun, zvusstsein und Bildungstand der Berliner Musikkritik zzvischen 1824 und 1 Beitrage zur Geschichte der Musikanschauung im 19. Jahrhundert, 1 Der Fali Woldemar. Materialien zur Geschichte der Beethovenpolemik seit 1 Beitrage zur Geschichte der Musikkritik, 1965; Schonberg und Hauer..., I Zeitschrift fiir Musik, 1966; Situationsgeschichte der Musikkritik und des r kalischen Pressetvesens in Deutschland. .., IV, 1968; Aufbruch der jungen M Von IVebern bis Stockhausen, 1970 (sa H. W. Schmidtom).

KIRCHNER, Leon, ameriki kompozitor (Brooklvn, > York, 24. I 1919 ). Muziku studirao na University oj Califo\ u Berkelevu, usavravao se kod E. Blocha i A. Schonb erg; 1942 u New Yorku kod R. Sessionsa. Od 1947 predavao na Unh zitetima u Berkelevu, Los Angelesu i Oaklandu; od 1961 pr< sor je na Harvard University (Cambridge, Mass.). Aktivan i pijanist i dirigent. U Kirchnerovim djelima prevladava opoi dison?nce i rapsodinost koncepcije; osjeaju se i utjecaji mu; kog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia in two parts, 1951; 2 koncert; klavir, 1953 i 1963; koncert za violinu, violonelo, 10 duhakih instrumen; udaraljke, 1960; Piece za klavir i orkestar, 1946; tokat a za gudae, solist duhake instrumente i udaraljke, 1955. KOMORNA: 2 gudaka kvari 1949 i 1958; klavirski trio, 1954; Sonata concertante za violinu i klavir, 11 duo za violinu i klavir, 1947. Sonata za klavir, 1948; mala suita za kl; 1949. Dazvn za zbor i orgulje, 1946; solo-pjesme. LIT.: A. L. Ringer, Leon Kirchner, MQ, 1957. E. W. Schzueit Generation in String Quartets of arter, Session, Kirchner, and Schuller sertacija), Rochester, 1966.

KIRBY, Percival Robson, kotski muzikolog i kompozitor (Aberdeen, 17. IV 1887 ). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Aberdeenu, kompoziciju na Royal College of Music u Londonu. Od 1914 djelovao u Junoj Africi; od 1921 nastavnik i kasnije rukovodilac muzikog odjela univerziteta Witwaters Rand (do 1952). Danas (1972) ivi u Grahamstownu, Junoafrika Unija.
DJELA. SPISI. Knjige: The Kettle-drums. A Bcok for Composers, Conductors an Kettle -rummers, 1930; The Musical Instruments of the Native Races of South Africa, 1934 (novi otisak 1953; II izd. 1965); autobiografija Wits End. An Unconventional Autobiography, 1967. Studije i lanci (izbor): Weber's Operas in London. 1824 1826, MQ, 1946; Washington Irving, Barham Livius and Weber, Music & Letters, 1950; Rossini's Overture to William Teli, ibid., 1952; Captain Goron, the Flute Maker, ibid., 1957; A Musicologist Looks at Africa, South African Archaeological Buletin, 1961. Niz vrijednih studija s podruja etno muzikologije. KOMPOZICIJE: Syntphonic Variations on an Old Capstan Shanty, oko 1920; kineska uvertira The Willow Pattern, oko 1920. Scenska muz ika za klasine grke drame. The Flute of Krishna za sopran i orkestar, 1943; Three African Idylls za glas i gudaki kvartet; solo -pjesme i dr. LIT.: V. Bryer, Professor Percival Robson Kirby, A Bib liographv o f His Works, Capetown 1965.

KIRCHNER, Theodor Fiirchtegott, njemaki kompozi orgulja (Neukirchen kraj Chemnitza, 10. XII 1823 Hambu 18. IX 1903). Muziku uio u Chemnitzu, Leipzigu (J. Knorr, K. F. Becker) i Dresdenu (J. Schneider). God. 184362 orgulja u Winterthuru, 186272 djelovao u Ziirichu, a 187376 vodio muziku kolu u Wurz-burgu. Boravio zatim u Leipzigu, a od 1883 bio je nastavnik na Konzervatoriju u Dresdenu; od 1890 ivio u Hamburgu. K. se istakao osobito kao kompozitor kratkih klavirskih stavaka povezanih u cikluse, nastavljajui tako na klavirske minijature R. Schumanna s kojim je bio i osobno povezan.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvintet op. 20; klavirski kvartet op. 84; Nur Tropfen, ganz kurze Stiicke za gudaki kvintet. Za klavirski trio: Serenade op. 15; Kindertrios op. 58; Noveletten op. 59 i 2 terceta op. 93, Za violinu i klavir: TH. F. KIR C HN ER Schlummerlied und Romanze op. 63 i Phantasiestucke. KLAVIRSKA (oko 70 opusa): 5 sonatina op. 70; Klavier-Stucke; Phanta, stiicke; Skizzen; Albumbld'tter; Bunte Bldtter; Geenkbldtter; Notturnos; Lit ohne Worte; Neue Davisbilndlertdnze ; Legenden; Aquarellen; Nachtbila Capricen; Phantasien am Klavier; Vier Elegien; Kinder- und Kiinstlertan Humoresken; An Stephan Heller; Florestan und Eusebius. Nachklange; N Kinderszenen; Miniaturen; Alte Erinnerungen; Au s er Jugendzeit; preludiji; eti seherzi; valceri; mazurke; poloneze; romance. Za klavir 4-runo: 12 Or, nalKompositionen; 2 mara; Variationen iiber ein eigenes Thema; valcer op. Kompozicije za orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Klavirske transkript solo-pjesama J. Brahmsa i A. Jensena. Pisma Th. Kirchnera iz 1860 izdao P. O. Schneider, 1949. LIT.: F. Wallerstein, Theodor Kirchner, Neue Zeitschrift fiir Mu; 1885. A. Niggli, Theodor Kirchner, Leipzig 1886. Ch. Struthers, Kirchn The Monthlv Musical Record, 1903. J. Sittard, Kirchner, Die Musik, 190^ 04. W. Wintzer, Personliches von Theodor Kirchner, Neue Zeitschi fiir Musik, 1904. O. Klauzvell, Theodor Kirchner, Langensalza 1909. Niemann, Th. Kirchners Hausmusik, Turmer, 1910 n. J. Wirth, Kirchi und J. Stockhausen, SMZ, 1927. R. Hunziker, Theodor Kirchner in Wint thur, ibid., 1935. R. Sietz, Theodor Kirchner, MGG, VII, 1958. / Brahms und Kirchner, MF, 1960.

KIRCHER, Athanasius, njemaki muziki pisac (Geisa kraj Fulde, 2. V 1601 Rim, 27. XI 1680). Profesor na Univerzizitetu u \v*urzburgu, odakle se pred strahotama tridesetogodinjega rata sklonio 1621 u Avignon; od 1622 ivio je u Rimu. Ueni isusovac, objavio je vie radova iz podruja prirodnih znanosti, u kojima pravlja i rasakustici. o muzikoj teoriji i

A. Hirscha, 1662); Oedipus Aegyptiacu (3 sv.\ 1652 54; Phonurgia Novasiz


KsUtljUgiu/n rrivvrilititcU'-priliitLurn sinis ei

LIT.: L. Pfaff, Vita A. Kircheri, Fulda 1831. iV. Seng, SelbstbiograA. KIRCHER, bakrorez, 1664 phie des P. A. Kircher, Fulda 1901.

Naturae . .. , 1673 (na njem. kao Neu Hali- u nd Th onkunst pre ve o 1684 A. Cario).

KIRCHNER, Volker David, njemaki kompozitor i viol: (Mainz, 25. VI 1942 ) Uenik konzervatorija Peter Corneli

KIRCHNER KIRSANOVA
u Mainzu, na Visokoj muzikoj koli u Kolnu studirao violinu, violu i komornu muziku (G. Kehr, T. Varga) i kompoziciju (G. Raphael). Od 1963 solist (viola) Rajnskog komornog orkestra u Kolnu i od 1966 lan Simfonijskog orkestra Hessenskog radija u Frankfurtu na Majni; uz to je lan komornog sastava Ensemble jo u Wiesbadenu.
DJELA: Miniaturen za gudae, 1960; Fragmente za orkestar, 1966; Toccata 2a violonelo i mali orkestar, 196 7; Choralvariationen za 14 gudaa, 1969; Epechesis za komorni sastav, 1970; Spezzati za duhaki komorni sastav, 1970; Riten za pjevaicu, plesaicu, svjetlo, udaraljke, klavir, violonelo i dirigenta, 1970; Nachttnusik za flautu, clarin, violu, violonelo , kontrabas, udaraljke i klavir, 1971.

323

KIRKENDALE, 1. Warren, kanadski muzikolog (Toronto, 14. VIII 1932 ). Studirao na Univerzitetu u Torontu i zatim u Njemakoj, Austriji i Italiji; promovirao 1961 u Beu. Od 1963 bibliotekar muzikog odjela Kongresne biblioteke i zatim asistent na Univerzitetu u Los Angelesu; od 1967 predsje na muzikom odjelu Duke University u Durhamu (N. C.). Od 1966 suradnik je Drutva za izdavanje DTO.
DJELA: KV 405: Ein unverbffentlichtes Mozart-Autograph, Mozart-Jahrbuch, 196263; The Great Fugue Op. 133. Beethoven's Art of Fuguen, AML, 1963; More Slotv Introductions by Mozart to Fugues of J. S. Bach?, Journal of the American Musicological Societv, 1964; Segreto comunicato da Paganini, ibid., 1965; Fuge und Fugato in der Kammermusik des Rokoko und der Klassik (disertacija), 1966; New Roads to Old Ideas in Beethoven's Missa solemnis, MQ, 1970; L'Aria di Fiorenza, id est il Balio del Gran Duca, 1970.

KIREJKO, Vitalij Dmitrovi, ukrajinski kompozitor (irokoje, Dnjepropetrovsk, 23. XII 1926 ). Studirao na Konzervatoriju u Kijevu, kompoziciju kod L. Revuckoga. Od 1949 predaje na istom zavodu (docent). Muzika mu je povezana s ukrajinskom narodnom pjesmom, melodijski pjevna. Najuspjelije su mu lirske kompozicije proete poetinim izrazom.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfo nije, I, yt<pamcbKa, 1948 i II, na teme ukrajinskih narodnih pjesama, 1953; koncert za violonelo, 1961 ; simfonijska suita yKpaincbKi maHtji, 1958; 2 uvertire i dr. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA : opera JJicoea nicun (vlastiti libreto), 1958. Balet Tini aa6ytnux npednie, 1961. Scenska muzika. VOKALNA : poema Mamb za zbor i orkestar, 1949; tlecna tfiujiapemoa za zbor i orkestar, 1949; zborovi i solo-pjesme na tekstove ukrajinskih i rus. pjesnika. Obradbe ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. LIT.: JI. Apxu.Moeut, BmajiHft KvipeHno, MocKBa 1958. JI. E$peMoea, Onepa MoJioAoro KOMrro3HTopa, CoBeTCKan My3HFa, 1959, 8.

2. Ursula, muzikolog njemakog podrijetla (Dortmund, 6. IX 1932 ). ena Warrena; studirala u Miinchenu, Beu i Bonnu, gdje je promovirala 1961. God. 1964 67 predavala muziku historiju na univerzitetu Southern California; od 1968 na Duke University u Durh amu (N. C.). Od 1966 suradnik Drutva za izdavanje DTO; 196970 bila je gost-profesor na univerzitetu Columbia.
DJELA: The War of the Spanish Succession Reflected in Works of A. Cal dara, AML, 1964; A. Caldara. Sein Leben und seine venezianisch-romischen Oratorien, 1966; The Ruspoli Documents on Handel, Journal od the American Musicological Societv, 1967.

KIRIAC (Chiriac), Mircea, rumunjski kompozitor (Bukuret, 19. V 1919 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (M. Jora, C. Brailoiu) i kod Th. Rogalskog i A. Alessandrescua. Muziki urednik na Rumunjskoj radio -difuziji (1941-47), suradnik Folklornog instituta u Bukuretu (194953), nastavnik na Pedagokoj akademiji i od 1963 profesor harmonije na Konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA: Poeni za violinu i orkestar, 1953; simfoni jeta, 1965; koncert za gudaki orkestar, 1 969; Simfonia da camera, 1969; Nocturnd 1945; 2 rapsodije, 1951 i 1955; Simfonijski plesovi, 1952; Uverturd festivd, 1953. KOMORNA: gudaki kvartet, 1945; Serenadd za violinu i klavir, 1937! kompozicije za violonelo i klavir i dr. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: balet lancu Jianu, 1962; koreografske poeme: Trei dansuri din Ndsdud, 1951; Tara primaste oaspefii, 1953; Toamnd bogatd, 1959; Holde aurii, 1965 i dr. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: zborovi; solo-pjes me. Obradbe narodnih napjeva za razliite ansamble. Principu de armonie, '959-

KIRIGIN, Ivo, kompozitor (Zadar, 2. II 1914 Zagreb, 21. X 1964). Kompoziciju i dirigiranje studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (diplomirao 1938), a zatim se usavravao u Rimu (I. Pizzetti, B. Molinari) i u Sieni (V. Frazzi, A. Guarnieri). God. 194042 operni dirigent u Splitu, od 1942 u Zagrebu, dirigent Opere (1942 46), ef muzikog odsjeka Jadran -filma i direktor Zbora narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lao (1955 62). U svom kompozitorskom radu najvie se inspirirao tematikom i dogaajima iz nedavne jugoslavenske prolosti (Poema za klavir; simfonija; kantate). Ishodite Kiriginova harmonijskog govora je tonalno, ali samostalno i neovisno voenje dionica nerijetko dovodi do bitonalnih i politonalnih sukoba u kojima jedan karakteristian ton preuzima ulogu centra. U kasnijim je radovima primjenjivao i dodekafonsku tehniku. Bio je sklon polifoniji, to je uz melodiku koja se esto temeljila na tzv. istarskoj ljestvici, davalo zanimljive rezultate. K. se bavio publicistikom i muzikom kritikom. Znaajne su njegove studije o filmu u kojima je na te melju vlastitog iskustva i prouavanja rezultata jugoslavenske i strane kinematografije pokuao odrediti strukturnu zakonitost filma, a posebno ulogu muzike u filmu. Napisao je i nekoliko studija s podruja muzikog folklora.
fonijska poema (Kameni horizonti), 1955; Concertino za klavir i orkestar, 1946 (Zagreb, 25. I 1947); Vesela predigra, 1942; Dramatska predigra, 1947; suita, 1939; Pet stavaka za gudae, 1958 (Zagreb, 17. III 1958). KOMORNA: Tri skice za gudaki kvartet, 1941; suita za duhaki kvintet, 1956; Mala suita za violonelo i klavir, 1941; Capriccio za violinu i klavir, 1947. KLAVIRSKA: Dvije male suite po narodnim temama, 1942; Preludij i fuga na ime BACH, 1944; Poema, 1948. DRAMSKA: baleti Grubila se eni, 1961 i Susreti, 1962 (Zagreb, 15. V 1963). Scenska muzika za drame: Elektra (Sofoklo); Robinja (H. Lui) i Kua na krSu (V. Rabadan). Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Poziv u kolo, 1944; Pjesma o zemlji, 1952; Poema o zastavi, 1959 i Vrata pobjede, 1961. Tri narodne za bariton i orkestar, 1943. Zborovi: Pjesma novih zora; Mi smo poput zemlje; Zemlja je naa blaga; Narod gnjev i narod tiina. Solo-pjesme: Murasaki; Soror dolorosa; U dubokoj noi. Borbene i masovne pjesme. Obradbe narodnih napjeva za razliite sastave. SPISI: Muzika idejno-umjetnika komponenta filma. Film, 1948; Odnos muzike prema ostalim komponentama u filmu, Muzika revija, 1951; Ak ustiki temelji istarske ljestvice. Muzike novine, 1946; O nacionalnom i anacionalnom smjeru u muzikom stvaralatvu, ibid., 1952; O nekim pitanjima muzike folkloristike, ibid.; Some Theoretical Statements on the Art of musical folklore, Journal of the International Folk Music Council, 1952; Tone Series of Serbian Pipes (sa A. Gojkovi), Ethnomusicologv, 1961. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Andreis, Ivo Kirigin 1914 1964, Telegram, 13. XI 1964. K. Kovaevi, Ivo Kirigin 1914 1964, Zvuk, 1965, 63. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvat koj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.

KIRKOV, Konstantin, violinist (Titov Veles, 7. VI 1942 ). Srednju muziku kolu zavrio u Skopju; diplomirao 1971 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeifer). God. 1965 71 zamjenik koncertnog majstora i od 1971 koncertni majstor or kestra Slovenske filharmonije. God. 1962 63 lan ansambla Slovenskih solista, od 1963 violinist u ansamblu Slavko Osterc. Tehniki i muzikalno dovreno sviranje uvruje Kirkova medu ugledne jugoslovenske violiniste, izrazite sklonosti komornom muziciranju. Kao komorni muziar gostovao u Italiji, Njemakoj, Francuskoj, Poljskoj, Bugarskoj i drugdje; nastupao i kao solist uz pratnju Slovenske filharmonije u Ljubljani, Mariboru, Za grebu, Skopju i Grazu. K. Be. KIRNBERGER (Kernberg), Johann Philipp, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Saalfeld, krten 24. IV 1721 Berlin, 27. VII 1783). Uenik P. P. Kellnera, H. N. Gerbera i J. S. Bacha (173941 u Leip-zigu). God. 174150 djelovao je u Poljskoj kao kuni uitelj muzike mnogih plemikih obitelji. Vrativi se 1751 u Njemaku, bio je lan dvorskog orkestra u Berlinu, od 1754 u slubi markgrofa Rheinsberga i od 1758 dirigent i nastavnik kompozicije pruske princese Anne Amalije. Kirnbergove kompozicije pripadaju galantnom stilu, no ne pokazuju vee originalnosti. Vaan je, meutim, njegov rad na podruju muzike teorije. Njegove postavke temelje se na principima Bachove polifonije.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncerti za klavir (izgubljeni); 2 uvertire; suite. est trio -sonata. Sonate i fuge za klavir; sonate, fuge i obradbe J. PH. KIRNBERGER korala za orgulje. VOKALNA. Kantate: Ino; Der Fali der ersten Menschen i Christus ist des Gesetzes Ende. Ode; pjesme. Mise (izgubljene); obradbe korala; moteti. SPISI: Die Konstruktion der gleichschtvebenden Temperatur, oko 1760; Die Kunst des reinen Satzes in der Musik aus sicheren Grundsdtzen hergeleitet und mit deutlichen Beispielen versehen (2 sv.), 17711776 (najvrednije djelo); Grundsdtze des Generalbasses, als erste Linien zur Komposition, 1781; Gedanken iiber die versehiedenen Lehrarten in der Komposition als Vorbereitung zur Fugenkenntniss, 1782; Anleitung zur Singecomposition, 1782. Satiriki spisi: Der allezeit fertige Polonaisen- und Menuettenkomponist, 1757; Sonaten aus'm Ermel zu Schuddeln, 1783. Izdao je djela C. H. Grauna, H. L. Hasslera i XJ. S. Bacha. Traktat Die luahren Grundsdtze zum Gebrauch der Harmonie, 773, na pisao je prema Kirnbergerovim predavanjima njegov uenik J. A. P. Schultz. K. je suraivao u Sultzerovu djelu Theorie der schb'nen Kiinste. NOVA IZD.: U no vije vrije me obj. su pojedina Kirnbergerova djela: L. Kohler, A. Pauer, A. Farrenc, H. Wehrle, H. Rei mann, M. Friedlaender, E. O. Lindler i dr. Pisma J. Th. Kinbergera obj. su H. Bellermann (.AM, 1871 i 1872) te C. H. Bitter (1868). LIT.: M. Seiffert, Aus dem Stammbuch J. Ph. Kirnbergers, VFMW, 1889. A. Schering, J. Ph. Kirnberger als Herausgeber Bachscher Choralc, BachJahrbuch, 1918. A. Kirnberger, Geschichte der Familie Kirnberger, Mainz 1922. 5. Borris-Zuckermann, Kirnbergers Leben und Werk und seine Bedeutung fiir den Berliner Musikkreis um 1750 (disertacija), Berlin 1933. R. Sietz, Die Orgelkompositionen des Schulerkreises um J. S. Bach, Bach -Jahrbuch, 1935. F. Bose, Anna Amalie von Preussen und J. Ph. Kirnberger, MF, 1957. G. v. Dadelsen, Johann Philipp Kirnberger, MGG, VII, 1958. W. S. Newman, Kirnberger's Method for Tossing of Sonatas, MQ, 1961.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950 (Zagreb, 14. V 1951); Sim-

KIRSANOVA, Nina, balerina, koreograf i pedagog (Moskva, 21. VII 1899 ). Zavrila Koreografsku i Viu glumaku kolu

324

KIRSANOVA KISS
na univerzitetu Harvard; 1934 sa G. Balanchineom utemt School of American Ballet; 1940 osnovao Dance Archives of Museum of Modem Art u New Yorku i 1942 pokrenuo Dt Index, biblioteku publikacija o plesnoj umjetnosti. Na nje poticaj nastalo je vie baleta (Jeu des cartes i Agon I. Stravins i dr.).
DJELA (izbor): Fokine, 1943; Dance, 1935 (III izd. pod naslovom Book of Dance, 1942); Blast at Ballet, 1937; Ballet Alphabet, 1939; Wh Ballet Ali About. An American Glossary, 1959 (posljednje 3 knjige zajedno naslovom Three Pamphlets Collected, 1967); The Classic Ballet. Basic Tech and Terminology, 1953 (sa M. Stuartom i C. Dverom); Dance. A Short Hi: of Classical Theatrical Dancing, 1969.

Velikog teatra u Moskvi (N. Legat). God. 192123 primabalerina u Lavovu, 1923 26 u Beogradu, 192627 lanica ansambla Opera Russe u Nici i Buenos Airesu; sa trupom Ane Pavlove gostovala 192731 u Indiji, Malaji, na Javi, u Australiji i Argentini. God. 193134 ef baleta, koreograf i primabalerina u Beogradu, a 193437 u Monte Carlu; 1939, posle turneje po Evropi, vraa se u Beograd. God. 1951 proslavila je 35-godinjicu umet-nikog rada, a zatim se posvetila arheologiji; 1969 postala magistar nauka na Beogradskom N. KIRSANOVA univerzitetu sa tezom Muzika i muziki instrumenti drevnog Egipta. Izrazito temperamentna igraica, solidnih tehnikih mo gunosti, igrala je glavne uloge u klasinom baletskom reper toaru. Njen dugogodinji umetniki, koreografski i pedagoki rad u beogradskoj i skopskoj operi veoma je znaajan za razvoj jugoslovenskog baleta. Mnogi njeni uenici (D. Sifnios, D. Trni ni, S. Momilovi, T. Pokorni, N. Penuliska) na elu su baletnih ansambala u zemlji i inostranstvu. M. In. KIRSCH, VVinfried, njemaki muzikolog (Dresden, 10. IV 1931 ). Studij zavrio 19 58 na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni s disertacijom Studien zum Vokalstil der mittleren und spdten Schajfensperiode A. Bruckners; habilitirao se 1971 (Die Motetten des A. de Silva. Studien zur Geschichte der Motette im 16. Jahrhundert). God. 196271 asistent Muzikolokog zavoda Univerziteta u Frankfurtu i nastavnik za historiju muzike na Visokoj muzikoj koli.
DJELA: Ein unbeachtetes Chorbuch von 1544 in der Osterreichischen Nationalbibliothek Wien, MF, 1961; Die Verbindung von Magnificat und Weihnachtsliedern im 16. Jahrhundert, Festschrift H. Osthoff, 1961; Varianten und Fragmente des liturgischen Te Deum-Textes in den mehrstimmigen Kompositionen des 1$. und 16. Jahrhunderts, KMJB, 1964; A. de Silva, ein Meister aus der ersten Hdlfte des 16. Jahrhunderts, Analecta musicologica, II, 1965; Die Quellen der mehrstimmigen Magnificat- und Te Deum-Vertonungen bis zur Mitte des 16. Jahrhunderts, 1966; Zur Kompositionstechnik der mehrstimmigen Alternatim-Te Deum im 15. und 16. Jahrhundert, Anuario musical, 1967; Die Klavier-Walzer op. 39 von J. Brahms und ihre Tradition, Jahrbuch des Staatlichen Instituts fiir Musikforschung, 1969; Muica dei donum optimi. Zu einigen zveltlichen Motetten des 16. Jahrhunderts, Festschrift H. Osthoff, 1969. Izdao A. de Silva. Opera omnia: I, moteti za 3 4 glasa-, 1970 i II, moteti za 5 6 glasova, 1971-

KISELJAK, Mara, pjevaica (alt) i vokalni pedagog (Zagj 18551939). Pjevanje uila na muzikoj koli HGZ u Zagr (E. Simm, V. Lichtenegger, I. Wimberger) i na Konzervato u Beu (L. Ress). Umjetniku karijeru zapoela na Operi u I nu; 1884 pjevala u Wurzburgu. God. 18861903 nastavnica muzikoj koli HGZ u Zagrebu, gdje je kao vrstan pedagog gojila niz istaknutih pjevaica (B. Krnic, G. Horvat, M. Ko ec, M. ugh, V. Engel). Medu njezinim opernim ulogama r uspjelija je bila Ortrud (Wagner, Lohengriri). J. As KISHIBE, Sigheo, japanski muzikolog i historiar (Tol 16. VI 1912 ). Studij zavrio u Tokiju; od 1941 srednjokol nastavnik i od 1950 profesor orijentalne historije s osobitim 1 irom na muzikologiju na Univerzitetu u Tokiju i suradnik A demije umjetnosti; 195758 profesor-gost vie amerikih u verziteta. Jedan je od najboljih poznavalaca kineske muzike nastije Tang (618906). Urednik je asopisa Tdy-ongaku-kenl ( The Journal of the Society for Research in Asiatic Music) i HSga, no-tomo i suradnik muzikog leksikona Ongaku-jiten (12 s
DJELA (izbor): On the Origin of the P'i-p'a, Transaction of the Asi Societvof Japan, 1940; The Character of the Shihpu-chi of the T'ang Dyna T6yo-ongaku-kenkyu, 1951; On the Four Unknozvn Pipes of the Sho Usce Ancient Japanese Court Music, ibid. (sa L. M. Travnorom); The Origin of K'ung-hou, ibid., 1958; Todai ongku no rekishiteki kenkyu, 2 sv., 1960 A Chinese Painting of the T'ang Court Women's Orchestra, Spomenica C. Sa< 1965; Japanese Music Conflict or Synthesist, The World of Music, 1967; Mt of Preservation and Diffusion of Troditional Music in Japan, Kongress-Berii Berlin 1967; The Tradition Music of Japan, 1969.

KISIELEVVSKI, Stefan, poljski kompozitor i publii (Varava, 7. III 1911 ). Muziku studirao na Konzervator u Varavi (K. Sikor ski, J. Lefeld) i u Parizu. God. 1935 tajnik redakcije asopisa Muzyka Polska; 1945 49 predav na Konzervatoriju u Krakovu i ureivao asopis Ruch Muzyczi Bavio se i knjievnim radom (romani). Kao publicist zastu krajnje moderna strujanja u poljskoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1937 (izgubljena); 1951; III, komorna simfonija, 1959 i IV, simfonija za 15 izvoaa, 1963. vertimento za flautu i komorni orkestar, 1964; koncert za komorni orkestar, 19 uvertira, 1938; mala uvertira, 1953; uvertira Sygnaly sportozue, 1966; Rapso rustica, 1950; Perpetuum mobile, 1955; Podr w czasie u jednom stavku gudae, 1965. KOMORNA: gudaki kvartet, 1935; trio za obou, klarim fagot, 1937; sonata za violinu i klavir, 1932; sonata za klarinet solo, 1944; si za violinu i klavir, 1942; suita za obou i klavir, 1954; suita za flautu i klarin Intermezzo za klarinet i klavir, 1953; Capriccio energico za violinu i klavir, 19 KLAVIRSKA: 2 sonate, 1936 i 1945; varijacije, 1933; tokata, 1944; ple: suita, 1951; suita, 1955; 6 preludija i fuga i dr. Baleti System doktora Sm, i doktora Pierza (prema E. A. Poeu), 1962 i Wesole miasteczko, 191 Muzika za kazalite lutaka i za film. Melodia kurpiozvska za zbor, 1951; so pjesme. SPISI: Eseji Polityka i sztuka, 194648; Poematy symfoniczne Straussa, 1955; Z muzyka przez lata, 1957; Gzviazdozbior muzyczny. I, 19, Eseji, recenzije, dopisi i razni lanci u poljskim muzikim asopisima. LIT.: Z. Lissa, Stefan Kisielewski, MGG, VII, 1958.

KIRSCHHOFER, Antun, violinist i kompozitor (Budimpeta, 8. VI 1807 Podgrae, Marija Bistrica, Hrvatsko zagorje, 25. II 1849). Muziku uio vjerojatno u Budimpeti. God. 1829 postao prvi uitelj violine na novoosnovanoj koli drutva Musik-Verein (kasnije Hrvatski glazbeni zavod) u Zagrebu. Osim toga vodio drutveni orkestar, bio dirigent orkestra njemakog ka zalita i nastupao kao solist. Njegovi uenici bili su M. Hajko, F. Pokorni i dr.
DJELA: Ouverture brillante za orkestar. Za violinu i klavir: Varijacije varhu domorodne teme i Fantazija s varijacijama na au strijske puke napjeve. Muzika za melodrame: Der Ausbruch der Verzzveiflung; Lord und Rduber i Diamantni prsten i golub listonoa. Pjesme; crkvena djela. LIT.: A. Goglia, Anton Kjrschhofer, Sv. C, 1937. K. Ko.

KIRSOVA (rod. Wittrup), Helena, danska plesaica, koreograf i pedagog (Danska, 1910 London, 22. II. 1962). lanica trupe Ballets de Monte-Carlo u kojoj je 1936 ostvarila zapaenu ulogu leptira u baletu L'epreuve 'amour (Mozart). Sa trupom Colonel de Basil gostovala u Australiji (193637); 1941 nastanila se u Svdneju i tamo otvorila baletnu kolu i osnovala vlastitu trupu Ballet National Australien. Zapaene koreografije su: ha Revolution des parapluies (1940); En valsant avec Mathilde; Faust (prema Heineu). Plesaku karijeru zavrila 1947. Izdala knjigu
Ballet in M OSCOVJ to-day, 1956.

KIRSTEN, Dorothy, amerika pjevaica, sopran (New Yer sey, 6. VII 1917 ). Pjevanje studirala na Juilliard School of Music u New Yorku (L. Dornav, B. Dornay-Culp) i kod A. Pescie u Italiji; na opernoj pozornici debitirala 1940 u Chicagu kao Poussette (Massenet, Manon). Od 1945 lanica njujorkog Metropolitana. Gostovala u Junoj Americi, Engleskoj, SSSR i dr. Istakla se kao Mirni (Puccini, La Boheme), Louise (Charpentier), Margareta (Gounod, Faust), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly) i u drugom standardnom repertoaru, nastupala i u opereti (Lehar, Vesela udovica), a s tenorom M. Lanzom snimila 1951 film Veliki Caruso. KIRSTEN, Lincoln Edvvard, ameriki baletni pisac i di rektor Nezv York City Balleta (Rochester, 4. V 1907 ). Studirao

KISS, Lajos, etnomuzikolog i kompozitor (Sombor, 14. I 1900 ). U Budimpeti zavrio 1923 studije muzike esteti sa doktoratom, a 1925 diplomirao kompoziciju na Muzikoj ak demiji. God. 192739 direktor Muzike kole i horovoda u Son boru, 193941 nastavnik Muzike kole Stankovi i dirige: Jugoslovenskog pevakog drutva u Beogradu, zatim 194144 Novom Sadu i 194550 u Gyoru. Od 1950 do 1970 vii naui saradnik Muzikolokog instituta Madarske akademije nauka i urec nik Magyar Nipzene Tara (Corpus Musicae Popularis Hungaricae Sakupio preko 20 000 madarskih, jugoslovenskih, slovaki! ekih, bugarskih, turskih i albanskih narodnih pesama.
DELA: A szlavdniai szigetmagyarsag ne'pzeneje, Kalangva, 1941; Szl voniai magyar nepdalok, Kodaly-Emlekkonyv, 1943; Pusztafalusi lakodahn dalok, Uj Zenei Szemle, 1952; Lajtha Ldszl nepzenei monogrdfiai, I II Osztaly Kozlemenvei, 1952; A szlavdniai magyar nyelvsziget ne'pzeneje, ibic 1958; A bukovinai szekelyek tdnczene'je, Tanctudomanyi Tanulmanyok, 195 Bitne znaajke madarske narodne muzike, Rad kongresa folklorista Jugoslavi u Varadinu, 1959; Nepi verbunkdallamainkrol, Tanctudomanvi Tanujmanvo 1960; O zapevkama i naricanju u okolini Sombora, Rad VIII kongresa Save: folklorista Jugoslavije, 1961; Tipovi muzikog folklora madarske manjine Slavoniji, ZNO, 1962; Les Traits caracterestiaues de Vexecution vocale et instn mentole, Studia Musicologica, 1962; Vber den vokalen und instrumentalen Vo, trag ungarischer Volkszveisen, Journal IFMC, 1963; A szlavdniai magyar virrasztt -enekek zenetortineti jelentosege, Osztaly K6zlemenyei, 1965; Asimetrini ri movi u kompozicijama Bartka, Rad XIII kongresa Saveza folklorista Jugoslavij' 1968; Bulgarische Rhytmen in Bartoks Musik, H3BCCTHH Ha HncTHTVTa 3aMJ 3HKa EAH, 1969; Dve kraljike iz Bake, ZNO, 1971. Kompozicijt gudaki kvartet; klavirska dela; horovi. Obrade narodnih melodija za gh i klavir i za hor. S, . K.

KISTNER & SIEGEL


KISTNER & SIEGEL, njemako muziko nakladno poduzee sa sjeditem u Leipzigu; firma je nastala 1923 spajanjem dvaju nakladnikih kua, F. Kistner, i C. F. W. Siegel, koje su ve imale bogatu tradiciju. Tvrtku F. Kistner utemeljio je Friedrich Kistner (Leipzig, 3. III 1797 21. XII 1844) otkupivi 1831 poduzee Musikalien-Verlagshandlung koje je 1823 osnovao u Leipzigu H. A. Probst. K. je isprva vodio poduzee pod naslovom H. A. Probst -F. Kistner, a od 1835 pod vlastitim imenom. Ve prethodno afirmi ranu nakladu sa teitem na muzici istaknutijih suvremenika, K. je znatno proirio izdajui djela Hauptmanna, Mendelssohna, Moschelesa, Chopina, Schumanna i drugih. Sva su se izdanja redovito opremala u vlastitom tisku. Friedricha Kistnera naslijedio je brat Julius (Leipzig?, 1805 15. V 1868) koji vodi tvrtku od 1845 do 1866. On je poveao nakladu na otprilike 3000 brojeva, uvrstivi djela F. Liszta, R. Volkmanna, N. W. Gadea, B. Smetane i A. Rubinsteina, a razvio je i trgovinu s inozemnim firmama. God. 1866 ustupio je poduzee svojemu dugogodinjem suradniku Carlu Friedrichu Ludiuigu Gurckhausu (Leipzig, 17.IV1821 22.V l884)koji je napustio tiskaru a izdavanje prosirios djelima R.Franza, A. Jensena, M. Brucka, J. Rheinbergera, H. Goetza i dr. Naslijedili su ga 1884 sinovi: Ludzvig (Leipzig, 28. I 1862 21. VII 1918) i Otto Gurckhaus. Oni su proirili poduzee, posveujui se posebno zborskoj literaturi (F. Draeseke, H. Zollner, R. Wetz i dr.). God. 1919 nakladu F. Kistner otkupila su braa Carl (1872 ?) i Richard Linnemann (1874'1932), tada ujedno i vlasnici tvrtke C. F. W. Siegel. Poduzea su se 1923 ujedinila pod zajednikim imenom K. & S. Od 1928 urednik izdavakog plana bio je Walter Lott (18921948), kasniji suvlasnik. U vremenu do 1943 poduzee je razvilo veoma razgranatu djelatnost. God. 1923 pokrenuo je M. Seiffert ediciju Organum u 4 serije (praktino izdanje komorne, orguljske i vokalne, svjetovne i duhovne muzike bachovskog i predbachovskog doba, kasnije proireno do klasike); 1921 43 izalo je cjelokupno izdanje djela Josquina Des Presa, u re dakciji A. Smijersa (21 broj), a u seriji Motetten i Messen objavljena su djela Senfla i Rhaua (193742). Poseban katalog Musik aus vier Jahrhunderten donosi popis mnogobrojnih pojedinanih izdanja kompozicija iz 14001800. Uz to su u nakladi K. & S. objavljena popularna izdanja zborske i orkestralne muzike (zbirke Kantorei, Alte Gesangsmusik, Das kleine Svmphonieorchester, itd.), kao i instruktivna izdanja za kole i kuno muziciranje. Tvrtka je izdavala i asopise: Die Musikpflege (193345) i Archiv fiir Musikvvissenschaft (AFMW, 191926). Poslije smrti R. Linnemanna poduzee je vodio od 1932 nje gov sin Friedrich. Naklada je proirena na otprilike 30 000 brojeva, do 1943 kada je poduzee bombardiranjem gotovo posve uniteno. Otada radi dalje u Leipzigu u prilino ogranienom opsegu. Istodobno je Rudolf Lott, brat muzikologa Waltera, utemeljio 1948 u Lippstadtu (Westfalija) nakladno poduzee Kistner & Siegel &.C0. koje izdaje najvie zbornu muziku, zatim stariju orguljsku muziku (zbirka Die Orgel) i u posebnoj seriji orguljska djela suvremenika. Medu autorima ija se djela najvie izdaju su H. Grabner, H. Tiessen, P. Hoffer i dr. Ova je tvrtka preuzela i nastavila zbirku leipzikog poduzea Organum (sada u redakciji H. Albrechta s teitem na muzici i z 17801810 i s novom serijom klavirske muzike), a izdaje i vrijedne muzikoloke publikacije (novo izd. kodeksa Squarcialupi). Od 1965 sjedite tvrtke K. & S. & Co. je u Kolnu.
LIT.: Verzeichnis des Musikalien-Verlags F. Kistner in Leipzig, 2 sv., Leipzig 1894 i 1905 (dopune, 1907, 1909, 1911, 1913). R. Linnemann, F. Kistner 1823 1923. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Musikverlages, Leipzig 1923. Ad libitum, glasilo firme K. & S. (urednik W. Lott), Leipzig 1929 31. W. Neumorni, Kistner & Siegel, MGG, VII, 1958. R. Lott, Kistner & Siegel & Co., ibid. H. M. Plesske, Beitrage zur Geschichte der Buchwesens, III (izdavai K. H. Kalhofer i H. Rotzsch), Leipzig 1968. I. A.

K1TSON

325

nizaciji Zagrebakih ljetnih veeri, Smotre folklora, zabavnih festivala, posebno Melodija Istre i Kvarnera, i dr.; pod njegovim vodstvom odravaju se od 1971 i Meunarodni susreti muzi kih akademija u Rovinju, K. KO.
KIT ~> Pochette

KITARA (gr. xif>apa), jedan od najistaknutijih starogrkih instrumenata, u stvari usavrena lira, od koje se razlikuje prvenstveno u namjeni: dok je lira preteno kuni instru ment intimnog muziciranja, k. je namijenjena javnim priredbama i natjecanjima. Oblik je kitare etvoro uglast; iroki je rezonator nalik na masivnu kutiju. ice su postavljene okomito, svaka od njih moe proizvesti samo je dan ton, kojemu visina zavisi o napetosti i debljini ice; na kitari se, iako rijetko, primjenjivao posebno postupak, koji je omoguivao promjenu vi sine tona: ica se pritiskivala prstom kod njena donjeg kraja, pa bi se tako ton mogao povisiti za etvrt stepena, za polustepen i za cijeli stepen. Svirajui na kitari muziar bi, stojei ili sjedei, drao instrument pred sobom poput tita. Tonove je proizvodio trzajui ice prstima ili trzalicom (tzv. plektron). Kod solistikog nastupa kitare desna se ruka sluila trzalicom za izvoenje melodije, a lijeva je pratila bez K I T A R A n a g r k o j v a z i i z - - V s t . trzalice. Broj ica na kitari (kao i na liri) mijenjao se u toku vremena ona ko, kako se mijenjala i grka melopeja. Primitivni, prvobitni instru menti imali su 7 ica, pa 8 (Terpandar); oko sredine < V st. bilo je na kitari 11 ica, a potkraj toga stoljea ili u poetku < - IV st. dobila je k. jo 4 ice: najdublju (proslambanomenos) i 3 najvie. Tih 15 ica obuhvaalo je cijeli grki tonski sistem, ali je k. mogla imati i 16 18 ica. Uz kitare sa 15 ica neprekidno su se upotrebljavali i manji tipovi sa svega 8 9 ica. K. i lira, usko povezane s Apolonovim kultom, najraireniji s u instrumenti stare Grke.
LIT.: C. Sachs, Musik des Altertums, 1924. Th. Reinach, La Musique grecque, Pari 1926. H. Huchzermeyer : Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija), Miinster i. W., 1931. T. Norlind, Lyra und Kithara in der Antike, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1934. M. Gulliemin i J. Duchesne, Sur 1' origine asiatique de la cithare grecque, L' Antiquile classique, 1935. B. Aign, Die Geschichte der Musikinstrumente des agaischen Raumes bis um 700 v. Chr. (disertacija), Frankfurt 1963. J. As.

KI, Ivica, pjeva, tenor (Slavonski Brod, 13. XII 1914 ). Pjevanje uio kod R. upana i Z. ira u Zagrebu. Od 1933 lan opernog zbora HNK u Zagrebu, zatim solist u opereti i od 1952 operni epizodist. Od njegovih opernih ostvarenja istiu se uloge: Cajus (Verdi, Falstaff), Bezazleni (Musorgski, Boris Godunov), Goro (Puccini, Madame Butterfly) i Arso (Konjovi, Kotana), a od operetnih glavne uloge u Marrizelle Nitouche (Herve), Tri djevojice (Berte), imi (J. Strauss), eva (Lehar), Svadba u Malinovki (Aleksandrov) i dr. K. Ko. KI, Vojko, pijanist i muziki organizator (O sijek, 5. V 1911 ). Diplomirani pravnik; studij klavira zavrio na Muzikoj akademiji u Beu (J. Wolfsohn). Od 1945 profesor na Muzikoj koli u Osijeku (194952 direktor), 195260 direktor Koncertne poslovnice Hrvatske u Zagrebu i od 1960 muziki urednik Ra-diotelevizije Zagreb (od 1969 pomonik direktora Radija). Vie od 300 puta nastupio kao klavirski pratilac. Veoma aktivan u kulturno-umjetnikim drutvima, istakao se kao suradnik u orga -

KITARISTIKA (gr. juS -apia-n^rj), u staroj Grkoj, svi ranje na kitari. Glavna panja sviraa bila je, kako se ini, us mjerena na to vjetije ornamentiranje. Vie cijenjena bila je -* auletika. KITARODIJA (gr. xi9 -apu8ia), u staroj Grkoj, solo -pjevanje uz pratnju kitare. Pratnju je izvodio sam pjeva (xt9-apcoSo?), poinjui preludijem (proemij). Kitarodi su izvodili pjesme razliita sadraja (politiko-satirike, ljubavne i dr.). Glavna je forma kitarodije Apolonov nomos, a njezin najznaajniji predstavnik Terpandar (oko *- 675). KITSON, Charles Herbert, engleski orgulja i muziki teoretiar (Levburn, Yorkshire, 13. XI 1874 London, 13. V 1944). Studirao orgulje u Cambridgeu. Orgulja i od 1920 profesor muzike na Univerzitetu u Dublinu, od 1935 profesor harmonije i kontrapunkta na Royal College of Music u Londonu; autor izvrsnih teoretskih prirunika.
DJELA. SPISI: The Art of Counterpoint, 1907 (novo izd. 1924); Studies in Fugue, 1909; The Evolution of Harmony, 1914 (novo izd. 1924); Applied Strict Counterpoint, 1916; Elementary Harmony (3 sv.), 1920; Modem Harmony . . ., 1925', Ruditnents of Music, 1926; Invertible Counterpoint and Canon 1927; Countrepoint for Beginners, 1927; Elements of Fugal Construction, 1929; Six Lectures on Accompanied Vocal Writing, 1930; Contrapuntal Harmony for Beginners, 1931; Rudiments of Music for Junior Classes, 1931; The Elements of Musical Composition, 1936. Napisao je i nekoliko kompozicija za klavir i za orgulje te niz svjetovnih i duhovnih zborskih djela (3 mise; Alagnificat; Te Deutri). LIT.: W. F. Williamson, Charles Herbert Kitson, MGG, VII, 1958.

326

KITTEL KLARINET
i dirigent Diletantskog orkestra Hrvatskog Sokola u Zagr (188291); gotovo 40 godina aktivno sudjelovao u radu Hr skog glazbenog zavoda, te kao proelnik tehnikog odbora reo nizirao muziku kolu i izradio novi statut. God. 1892 pokrei sa V. Novakom, muziki asopis Gusle koji je izlazio godinu d; Njegovi radovi o V. Lisinskom vrijedni su prilozi prouavi ivota i djelatnosti toga istaknutog hrvatskog kompozitora. I se bavio kompozicijom; veoma popularna bila je njegova pje: Svraanje.
DJELA: uvertira Posljednja nada. Vijenac slavenskih napjeva za zl klavir. Solo-pjesme uz klavir: Pod prozorom; Na Nehaju; Svraanje i dl SPISI: Vatroslav Lisinski i prve dvije hrvatske opere, 1919; Vatroslav Lis kao nadzornik glazbene kole, Sv. C, 1919; Uitelji pjevanja u hrvatskom koi vatoriju, Jugoslavenska njiva, 1919; Dragutin Klobuaru, Sv. C, 1925. C i rasprave. Uredio i objavio zbirku Hrvatska pjesmarica, 1893. LIT.: J. Barle, Vjekoslav Klai (nek rolog), Sv. C, 1928. A. Gc V. Klai i diletantski orkestar Hrvatskog Sokola u Zagrebu, ibid., 1928 Isti, Hrvatski glazbeni zavod 1827- 1927, ibid., 1927 (separat). K. Kc

KITTEL, Johann Christian, njemaki orgulja i kompozitor (Erfurt, 18. II 1732 17. IV 1809). Jedan od posljednjih uenika J. S. Bacha; orgulja i uitelj u Langensalzi, od 1756 u Erfurtu. Ide u red najveih orguljaa i nastavnika tog instrumenata.
DJELA. KLAVIRSKA: 6 sonata; fantazija, 1787; varijacije na njemaku duhovnu pjesmu Nicht so traurig, 1797. ORGULJSKA: Grosse Prdludien, 2 sv.; 24 kurze Choralvorspiele; 24 leichte Choralvotspiele; Variationen iiber 2 Chordle; 24 Chordle mit 8 verschiedenen Bassen iiber eine Melodie von Kittel, (izdao Kittelov uenik J. H. Ch. Rinck), 1811. Instruktivna djela Der Angehende praktische Organist, 3 sv., 180108 i 4 St. Chordle mit Vorspielen. Neues Cho~ ralBuch fiir Schleswig~Holstein, 1804. LIT.: A. Dreetz, Johann Christian Kittel, der letzte Bach-Schuler, Leipzig 1932. R. Sietz, Johann Christia n Kittel, MGG, VII, 1958.

KITTL, Jan Bedfich (Johann Friedrich), eki kompo zitor (dvorac Orlik, 8. V 1806 Leno, Poljska, 20. VII 1868). Studirao u Pragu pravo i muziku (J. V. Tomaek). Nakon smrti F. D. Webera od 1843 direktor Prakoga konzervatorija. Od 1865 ivio u Lenu. R. Wagner, F. Liszt i H. Berlioz bili su mu prijatelji. Kittlova su djela ukorijenjena u staroekoj koli ernohor -skog i u njemakoj romantici. U skladu s buenjem eke nacio nalne svijesti pisao je zborove na eke tekstove. Za razvoj eke muzike kulture vana je i njegova pedagoka djelatnost. Medu njegovim uenicima bio je i hrvatski kompozitor V. Lisinski.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije (najpoznatija Jagdsinfonie op. 9); 2 koncertne uvertire; 4 Defiliermdrsche op. 31 i 32. KOMORNA: klavirski trio; scptet za klavir, 5 duhakih i nstrumenata i kontrabas; nonet za klavir, flautu, obou, klarinet, 2 roga, violu, violonelo i kontrabas. Brojne kompozicije za klavir (Impromptus; Aquarellen; sonata za klavir etvororuno). DRAMSKA. Opere: Daphnis Grab, 1825; Die Bilderstiirmer, 1848; Bianca und Giuseppe oder Die Franzosen vor Nizza (tekst R. Wagnera), 1848; Die Waldblume, 1852. VOKALNA: Jubelkantate; zborovi na njemake i eke tekstove; dvopjevi; solo pjesme. Misa. Praktische Orgelschule fiir Prdparanden, 1861. LIT.: W. Neumann, Johann Friedrich Kittl, Kassel 1857. E. Rychnowski, Johann Friedrich Kittl, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte der Deut schen in Bohmen, Prag 1904 05. R. Quoika, Die Musik der Deutschen in Bohme n und Mahren, Berlin 1956. Isti, Johann Friedrich Kitt l, MGG, VII, 1958.

KLAMI, Uuno (Kalervo), finski kompozitor i kritiar (V: lahti, 20. IX 1900 Helsinki, 29. V 1961). Studirao na Kom vatoriju u Helsinkiju, u Parizu kod M. Ravela i Beu. Muz: kritiar lista Helsingin Sanomat (od 1932). K. ide medu najist nutije finske kompozitore. Briljantna orkestracija te duhovii 1 svjeina invencije odlike su veine njegovih djela. U mnogi su izrazita folklorna obiljeja, ali s njima postupa na moder antiromantian nain.
DJELA. ORKESTRALNA. 3 simfonije: Symphonie enfantine, 1930 1938 i II, 1945. Simfonijske pjesme Lemminkdinen, J934 i Aurora borealis, l< 2 koncerta za klavir: I, Unenuit a Montmartre, 1925 i II, 1950; koncert za violi 1943 (Prer> 1954); Ceremiska fantazija za violonelo, 1931; Tema, 7 varijacija i daza violonelo, 1954; uvertira drami A. Kivija Nummisuutarit, 1937; konce] uvertire Sveaborg-Suomenlinna, 1939 i Karelijski sajam, 1948; uvertira za Sha! peareovu dramu King Lear, 1944; AlV Overtura, 1953; suite: Serenades espai les, 1927 (prer. 1944); Merikuvia, 1928; Piices enfantines, 1929; Maalaisku 1929; etiri narodne pjesme za gudae i klavir , 1930; Karelijski plesovi, i< Hommage a Hdndel za gudae i klavir, 1931; Kalevala, 1932 (prer. 1943; je od najboljih djela) i suita za mali orkestar, 1947. Habanera, 1923; Carelian Rt sody, 1927; Opernredoute, 1930 i dr. Klavirski kvartet, 1921; klavirski k tet, 1923. Balet Sammon taonta, 1950. Scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: Psalmus (J. Cajanus) za sole, zbor i orkestar, 1936; Wipus kdynti (iz Kalevale) za bariton, zbor i orkestar, 1939; nekoliko djela za zb orkestar; Laulu Kuurjdvestd z a bariton i orkestar, 1957; muki zborovi. i Kalevalasvitens utveckling och kompositionsfaser, Modern nordisk musik, I< LIT.: N.-E. Ringbom, Uuno (Kalervo) Klami, MGG, VII, 1958.

KIYOSE, Yasuji, japanski kompozitor (Oka, 13. I 1900 ). Uenik K. Yamade, K. Komatsua, K. Pringsheima i A. erepnjina, izdava je muzikog asopisa Ongaku Jumpo, lan irija natjecanja Ongaku i Japanskog drutva za novu muziku u Tokiju.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1955; gudaki trio, 1949; suita za klavir; Scherzo za 2 klavira. Budistika kantata Mountain Itaziki, 1955; rekvijem Nepoznati vojnik; zborovi; obradbe japanskih narodnih napjeva i dr.

KJELLSTROM, Sven, vedski violinist (Lulea, 30. III 1875 Stockholm, 5. XII 1950). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu (C. J. Lindberg) i kod G. Remvja u Parizu, gdje je zatim djelovao kao lan orkestra Colonne i gudakog kvarteta Viardot. Od 1909 u Stockholmu. Veoma aktivan kao solist i komorni muziar, od 1910 profesor na muzikoj koli R. Andersoona i 192940 direktor Konzervatorija. God. 1914 reorganizirao Koncertno drutvo (191417 i 192428 dirigent). Od 1912 bio je lan Kraljevske muzike akademije u Stockholmu. Revidirao je gudake kvartete F. A. Bervvalda, A. Wesstroma i J. Wikmansona i objavio Beethoven strakkavartetter, en orienttring (1936).
LIT.: O. Otlelin, Sven Kjellst-rom och folkets musikliv, Stockholm 1945-

KJERULF, Halfdan, norveki kompozitor (Oslo, 17. IX 1815 Grefsen, kraj Osla, 11. VIII 1868). Muziku uio najprije u Oslu kod C. Arnol-da. God. 184549 zborovoda Norvekog studentskog zbora; 184850 studirao kod N. W. Gadea u Kobenhavnu i zatim kod E. F. Richtera na Konzervatoriju u Leipzigu. Djelovao u Oslu kao istaknuti nastavnik klavira i kompozicije te zborovoda. K. je komponirao vie od 100 soloH. KJERULF pjesama; za mnoge od njih napisao je tekst njegov prijatelj B. Bjornson. Nastale su veinom pod utjecajem R. Schu manna i F. Mendel ssohna, a idu u red najboljih norvekih djela s tog podruja.

KLAI, Vjekoslav, historik (Garin, 28. VII 1849 Zagreb, 1. VII 1928). God. 18821922 profesor historije na Univerzitetu u Zagrebu. Muzikom se bavio od mladosti. Osniva

KLANGEREIGNIS -> Zvuni dogaaj KLANGFARBENMELODIE -> Melodija zvunih boja ! KLAPPENHORN (njem.; engl. key bugle, franc. bugU clefs; tal. cornetta a chiavi), limeni duhaki instrument koji oko 1770 razvio iz Biigelhorna. U poetku je imao pet, a kasn est ili sedam rupica s poklopcima, s pomou kojih se na njer mogla izvoditi i prirodna ljestvica. U drugoj polovini XIX istisnuli su ga iz muzike prakse instrumenti s ventilima. KLARI, Mirka, pjeva! ia, sopran (Donji Vidovec, Meimurje, 10. IV 1934 ). Zavrila studij filozofije; pjevanje uila u Zagrebu (L. Vo-maka), gdje je 1955 debitirala na opernoj pozornici kao San-tuzza (Mascagni, Cavalleria ru-sticana). God. 195556 operna solistica u Sarajevu, od 1956 lanica je Zagrebake opere. God. 1962 usavravala se u Milanu (Scuola per perfezio-narsi u Teatro alla Sccda). Vrlo muzikalna pjevaica blistavih visina i scenske uvjerljivosti ostvarila je velik broj zapaenih sopranskih kreacija. Meu njima su: Desdemona (Verdi, Otelio), Manon Lescaut i Tosca (Puccini), Madeleine (Giordano, Andrea Chenier), Liza (ajkovski, Pikova dama), Jaroslavna M. KLARlC (Borodin, Knez Igor), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Katarina Izma lova (ostakovi), Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), u (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Morana (Gotovac). S velikii je uspjehom gostovala na brojnim evropskim opernim pozorni ama, a istie se i kao oratorijska pjevaica. K. KO. KLARINET (engl. darinet, franc. clarinette, ital. clarinetu nem. Klarinette), drveni duvaki instrument sa jednostrukim j< zikom. C. Sachs misli da je pratip klarineta poreklom iz stare Egipta i Azije, odakle je u starom veku prenet u Evropu.

KLARINET KLASIKA
Popularan francuski instrument srednjeg veka chalumeau, rairen kod seoskih muzikanata i igraa, usavrio je oko 1700 J. Ch. Denner; on je na njemu primenio iskustva steena u gra enju flauta i oboa te tako stvorio k. koji je trebao da zameni ta danju trublju clarino; tako je i postao naziv k. {clarinetto je na italijanskom. deminutiv od clarino). Uporedo sa sve eom upotrebom klarineta rasli su i napori graditelja oko njegova usavravanja. God. 1812 sagradio je ruski klarinetista I. Miiller instrument sa 13 poklopaca, sa istotom intonacije kakva je dotad bila nepoznata. Poslednju i najvaniju reformu proveo je 1843 H. Klose, prenevi na k. Bohmov sistem poklopaca. Time se uvelike olakala tehnika sviranja i poboljala mogunost iste intonacije te se i danas svira uglavnom na instrumentima toga sistema. Instrument se gradio u razlinim veliinama sa razlinim os novnim tonovima. Tako su postojali visoki klarineti u Es, E, F, As, C i D (rede u A i B), zatim dublji instrumenti clarinette d'amour u G ili As, basetni rog u F i Es, bas-klarinet u C, B i A i kontrabas--klarinet u B. Vremenom je taj veliki broj sveden na 5, i to: u A, B, C, D i Es, te bas-klarinet u B (rede u A) sa opsegom za oktavu niim od obinog, kao i veoma retko upotrebljavani kontrabasklarinet u B sa opsegom za 2 oktave niim od obinog. Dananji k. u C dug je 59 cm. On ima pet osnovnih delova: usnik ili kljun (nem. Mundstiick, Schnabel), glavicu ili kruku (nem. Kopfstiick, Birne), gornji i donji deo (nem. Oberstilck, Unter-stiick) i zvunicu (nem. Schallstiick, Schallbecher). Usnik je nepravilna oblika, na gornjoj strani od sredine ka vrhu koso iseen. Na usnik je metalnim obruem sa zavrtnjem privren fino istanjeni i izglaani jeziak. On se pravi od jedne vrste trske (Arundo donax), naroito pogodne za ovu svrhu. Jeziak je vrlo vaan deo i od njegova kvaliteta mnogo zavisi ton i sviranje na klarinetu. Duvajui u usnik svira prouzrokuje vibriranje elastinog jezika koji naizmenino spreava ulazak vazduha u cev (zatvarajui usnik) i ponovo ga proputa (vraajui se). Treperenjem jezika stavlja se nepomini vazduni stup u cevi instrumenta u longitudinalno talasanje. Na usnik se nadovezuje glavica ili kruka koja se produuje u cev (gornji i donji deo). Na cevi se nalaze rupice i poklopci; zatvaranjem (ili otvaranjem) rupica skrauje se (ili produljuje) cev klarineta, odnosno stub vazduha koji talasajui u cevi proizvodi ton; tako se dobijaju tonovi razline visine. Cev je ujedno i rezonator koji tonu daje punou i boju. K. zavrava zvunicom u obliku levka. K. ima mnogo vei opseg nego oboa ili flauta iste duine. Preduvava se u duodecimu, tj. trei (neparni) alikvotni ton, a onda, preskaui u drugu oktavu , u peti, pa u sedmi ton. Za ispunjenje hromatskog reda osnovnih tonova izmeu e i h 1 (prvi osnovni i njegov trei alikvotni ton) potrebno je 18 otvora za tonove, odnosno poklopaca (nasuprot 11 na instrumentima koji se preduvavaju u oktavu); to u znatnoj meri oteava i komplikuje aplikaturu i nain sviranja. Usprkos tome k. ide medu najokretnije duvake instrumente; na njemu se i u brzom tempu mogu izvoditi pasae, rastavljeni akordi i razline melodijske figure. Za sve vrste klarineta uvek se pie u violinskom kljuu. Kako je k. transponujui instrument, notacija ne odgovara realnom zvuku (osim na klarinetu u C). Tako npr. na klarinetu u Es pisana nota c1 zvui kao es1, na klarinetu u D kao d1, na klarinetu u B kao b, a na klarinetu u Al kao a. Hromatski opseg (notirani) je e-c*. Duboki registar (do e ) blag je i pun; zatim sledi nekoliko slabijih i praznijih tonova (do 2); najpovoljniji je pun, svetao 2 3 sjajan registar g - ; najvii tonovi klarineta otri su i reski. Ime k. prvi put je dokumentovano 1716 u Amsterdamu. Rane kompozicije za taj instrument potiu iz prvih decenija XVIII v. (J. Ph. Dreux, 1716; G. Ph. Telemann, 1721). Kao koncertantni i orkestarski instrument k. se uvruje u vreme mannheimskih simfoniara zahvaljujui mnogostranosti i izdanosti svog re gistra, izraajnim mogunostima i velikim zvunim suprotno stima tona koji su odgovarali predstavi to su je o zvunom idealu imali kompozitori toga vremena. W. A. Mozart esto upotrebljava k. koji u delima L. van Beethovena definitivno zauzima mesto u simfonijskom orkestru. Zvuk klarineta potpuno su iskoristili tek romantiari. Danas se najvie upotrebljavaju klarineti u B i u A, naroito prvi. Najuvenija dela za k. napisali su W. A. Mozart (koncert u Aduru, K. V. 622; kvintet u Es- duru za duvae, K. V. 452; trio u Es-duru za k., violu i klavir K. V. 498; kvintet u A-duru za k. i gudae, K. V. 581), L. van Beethoven (septet u Es-duru za k., rog, fagot, violinu, violu, violonelo i kontrafagot op. 20; sekstet u Esduru za 2 klarineta, 2 fagota i 2 roga op. 71), C. M. Weber (koncerti u Es-duru i f-molu; Concertino u Es-duru), R. Schumann iPhantasiestiicke za k. i klavir op. 73; Mdrchenerzdhlungen za k., violu i klavir op 132), J. Brahms (2 sonate za k. i klavir: u f-molu i u Es-duru op. 120; trio za k., violonelo i klavir u e-molu op. 114; kvintet za k. i gudae u b -molu op. 115), C. Debussv (rapso-

327

KLARINET

dija za k. i klavir), M. Reger (sonate za k. i klavir: u As-duru i u fismolu op. 49 i u B-duru op. 107). Medu kompozitorima naega vremena pisali su za k. P. Hindemith (koncert; kvintet za k. i gudae op. 30; sonata za k. i klavir); A. Berg (etiri kompozicije za k. i klavir op. 5), A. Honegger (sonatina), B. Bartok (Contrasts), D. Milhaud (koncert), F. Poulenc (sonata za k. i fagot), I. Stravinski (Berceuses du chat za glas, dva klarineta i basklarinet; 3 kompozicije za k. solo).
LIT.: W. Altenburg, Die Klarinette,Heilbronn 1904. Isti, Zur Entwiecklungsgeschichte des Klarinettenbaues eitschrift fur Instrumentenbau, 1905. G. Cucuel, La Question des clarinettes dans l'instrumentation du XVIII siecle, ZIMG, 1910 11. A. Carse, The Clarinet in the 18. Century, The Sackbut, 1921. E. Elsenaar, De clarin, Hilversum 1929. F. Mixa, Die Klarinette bei Mozart (disertacija), Wien 1929 (rukopis). O. Kroll, Das Cha lumeau, ZFMW, 1932. Isti, Die Klarinette in der Kammermusik, Die Musikwoche, 1936. V. Aschoff, Experimentelle Untersuchungen an einer Kla rinette, Akustische eitschrift, 1936. P. Gradenwitz, The Beginnings of Clarinet-Literature, Music and Letters, 1936. A. Gabuzzi, Origine e storia del clarinetto (II izd.), Milano 1937. G. Lavo, Cenni storici sull' origine del cla rinetto, Salerno 1938. R. B. Chativin, Some Notes on the History of the Clarinet, Musical Progress and Mail, 1938. R. Dunbar, Treatise on the Cla rinet, London 1939. H. Boese, Die Klarinette als Soloinstrument in der Musik der Mannheimerschule, Dresden 1940. L. W. Goster, A Directory of Clarinet Music, Pittsfleld 1940. R. Maramotti, II Clarinetto, Bologna 1941. Ch. Koechlin, Les Instruments a vent, Pari 1948. R.B. Chatzvin, Handel and The Clarinet, The Galpin Society Journal, 1950. Th. Dan, The Earliest Collections of Clarinet Music, ibid., 1951. W. Kolneer, Die Klarinette als Concertino-Instrument bei Vivaldi, MF, 1951. F. G. Rendall, The Clarinet, London 1954 (II izd. 1957). H. Becker, Zur Geschichte der Klarinette im 18. Jahrhundert, MF, 1955. F. Thurston, Clarinet Technique, London 1956. A. Baines, Woodwind Instruments and their History, London 1957. H. Kunitz, Die Klarinette, Leipzig 1957. H. Becker, Klarinette, MGG, VII, 1958. K. Opperman, Repertory of the Clarinet, New York 1960. O. Kroll, Die Klari nette, ihre Geschichte, ihre Literatur, ihre grossen Meister (obradio D. R iehm), Kassel 1964. D. J.

KLASIKA, pojam koji ima normativno i historijsko znaenje. Izrazima klasika i klasicizam (klasian, klasicistian) isprva se u muzici openito oznaivalo jedno djelo ili vrsta ili razdoblje u kojemu je historijski razvitak dosegao najvii domet, oblije uzorne i trajne vrijednosti. Tako je npr. Palestrina nazivan klasikom crkvene muzike, L. Marenzio klasikom talijanskog madrigala Schubert klasikom njemakog Lieda, itd., bez obzira na stilska razdoblja kojima njihova djela pripadaju. Znaenje odreenog stila i razdoblja dobiva pojam k. istom u historijskoj muzikoj literaturi XIX st., da bi se njime oznaila ona muzika koja je svojom skladnom ljepotom u suprotnosti s pretjerano izraajnom romantikom. U tom smislu, u muzic i se izraz romantian po svemu sudei javio prije nego klasian; na njemakom jezinom podruju k. postaje muziki termin oko 1800, a prema Dameriniju izraz je prvi upotrijebio A. E. M. Gretrv (Memoires ou Essavs, 1789). Poetak stilskog razdoblja koje se otada oznauje klasinim pada u prvu polovinu XVIII st., oko 1740. Ali zavretak se ne moe tono odrediti, jer se klasina strujanja javljaju tokom i tavog XIX st. usporedo s romantikima i u protivnosti s njima; tovie, klasika doivljuje u XX st. prividnu obnovu u neoklasici. I same kompozicijsko-tehnike postupke i oblike, koje je razvila klasika, romantiari su izraajno preobrazili, ali ih u osnovi nisu mijenjali. Stoga neki noviji historiari (F. Blume) smatraju da klasiku ne treba odijeliti od romantike nego je razmatrati upravo u odnosu prema njoj, samo kao jednu etapu vee, jedinstvene klasino-romantike epohe. Razvoj klasinog stila dijeli se veinom u dvije faze: u ranoklasinu (po nekima pretklasinu), koja see od prvih pojava po prilici do 1770, a obuhvaa tzv. -> galantni i osjeajni stil

328

KLASIKA
ve kod J. Ph. Rameaua, G. F. Hdndela i D. Scarlattija, da se vrlo rano uvodi naelo koje e ostati temeljno kroz : klasino-romantinu epohu: naelo periodike mjere i izdifi cirane ritmike. Pravilno opetovanje jednakih, obino osmo n ih metrikih perioda, provodi se isprva ak i stereotipno su beki klasiari unosili u takve periodike metrike struk nepravilnosti i raznolinosti. Meutim, unutar metrikih pei dolo je do vanredne diferencijacije ritma; umjesto jednakomji motorine ritmike baroka, ritmika se graa u klasinoj m mijenja i varira na najrazliitije naine: punktiranjem, ligatur; sinkopiranjem, izmjenjivanjem duola i triola, rabatima, itd. ! dobno, ritmika postaje sve znaajnije sredstvo izraaja; obliki karakteristine ritmine motive, pojedini umjetnici ostva neobino sugestivne, ponekad neponovljive izraajne ei (npr. ritam glavne teme prvoga stavka u Beethovenovoj V sii niji). U doba rane klasike postalo je pravilo i oznaivanje ten raspon, koji se uglavnom zadrao do d anas, ide od larga i ad do presta. Uz to, tempo kod klasiara dobiva sve veu ulog karakterizaciji i individualizaciji izraza; i neznatna odstup mogu posve iskriviti karakter kompozicije. Tenja za jednostavnim, pristupanim muzikim jezi] bitno je izmijenila i odnos prema tonalitetu i harmonijskoj gi U fazi rane klasike suava se izbor tonaliteta i daje prednost dl stavci u molu su iznimka, jer su namijenjeni posebnim izra nim sferama. I u izboru modulacija su rani klasiari vrlo su: ani. Harmonije se svode uglavnom na tri glavne funkcije, toniku, dominantnu i subdominantnu, to u usporedbi s han nijskim bogatstvom kasnoga baroka znai zapravo osiromae Meutim, na prijelazu u visoku klasiku harmonijski se spe sve vie diferenciraju; provode se enharmonske i kromatske mo lacije, razvija harmonijsko kontrastiranje s pomou naglih obi nenadanih promjena tonaliteta i si., uvode se disonance i 1 matika; u obogaivanju harmonijskog izraza najdalje su oi J.Haydn, W'. A. Mozart i L.van Beethoven, koji pripravljaju eksi sivni harmonijski jezik romantike. Od forma i vrsta kompozitori su prihvatili veinu postojei osobito u dramskoj i vokalnom muzici, ali su ih postepeno pr braavali, prilagoujui ih novim shvaanjima. U fazi rane 1 sike njeguje se i dalje nekoliko izrazito baroknih oblika, posel trio-sonata i concerto-grosso, a neki posve odumiru, kao n francuska uvertira i suita. Iz naslijeenih baroknih osnova razvio se i sredinji ot klasine instrumentalne muzike i klasike uope -> sonatni ol na kojemu se temelje glavne instrumentalne vrste klasike: son, za klavir (ili za klavir i melodijski instrument), kvartet (ti kvintet) i simfonija, a u izvjesnoj mjeri i koncert. Nadovezuj1 se na barokno nasljee cikliki sonatni oblici su se dugotraj izgraivali. U ranoklasinoj fazi, njihovu su oblikovanju znat pridonijeli Talijani (D. Scarlatti, G. Tartini, G. B. Platti, Sammartini, B. Galuppi, D. Alberti, N. Jommelli, G. B. Pergoles zatim Austrijanci (M. G. Monn, G. Ch. Wagenseil), Nijen (Bachovi sinovi, Mannheimovci) i Francuzi (J. M. Leclair, L. Guillemain, J. J. Mondonville). Ali su u utvrivanju konane klasinog etvorostavanog oblika simfonije i kvarteta odlunu ul gu odigrali beki klasiari Haydn, Mozart i Beethoven. I sam sonatni oblik, dugo i postupno stvarao, pa ekspozicija sa dv teme postaje pravilo tek od Beethovena, a provedba zasnova na tematskoj razradbi uvodi se s djelima J. Havdna koji je i graduje u gudakim kvartetima. S ovim je sonatnim vrstai beka klasika dola do svog vrhunca; to su, u okviru ins tr mentalne muzike, najpotpunija, dakle trajna, klasina ostvarer novih izraajnih htijenja klasiara. Pored sonate, kvarteta i simfonije, intenzivno se njegv. solistiki koncert u kojemu se dulje zadralo barokno konet tantno naelo i trostavana forma. Klasini violinski konc< izgrauju Francuzi (J. M. Leclair, Simon Le Duc, P. Gai nies i dr.), Talijani (P. Nardini, G. Pugnani, A. Lotti, L. Bocch rini, G. B. Viotti) i Nijemci (E. Eichner, C. G. Toeschi, F. Bend K. Stamitz, J. Franzl, Ch. Cannabich); toj je vrsti dao vrijedi priloge i /. M. Jarnovi. Koncert za klavir obogauju osobi Nijemci (Bachovi sinovi Wilhelm Friedemann, Philipp Emanuel Johann Christian, zatim K. H. Graun, G. Benda, E. W. Woi C. F. Abel) i beki majstori (Wagenseil, Leopold Hofmann, . Haydn), ali je tek Mozart dao klavirskom koncertu pravo klasici oblije; Beethoven je svojim klavirskim koncertima zaprai zakljuio klasiku i dao uzor koji slijede mnogi romantiari. I orguljski koncert, koji se u doba klasike dalje ivo gaji u Engleske u koncertnu literaturu ulazi i sve vei broj novih solistikih ii strumenata, kao violonelo, klarinet, rog i drugi. U okviru instrumentalne muzike za razonodu velik procv doivljuju divertimento, kasacija i serenada, oblici koji se z;

(Empfindsama Stil), i u visoku klasiku, otprilike od 1770 do 1830, koja se obino naziva i beka k. zato to su njezini glavni predstavnici djelovali u Beu. Prijelaz iz baroka u klasiku pripravljao se u jednakoj mjeri na talijanskom, francuskom i njemakom tlu. Oko 1740 razvila su se tri arita znaajna za stvaranje ranoklasinog stila: rana Beka kola oko G. Ch. Wagenseila (G. M. Monn, F. Aspelmayr, J. Starzer); Sjeverno njemaka ili -> Berlinska kola oko Ph. E. Bacha (J. J. Quantz, braa Benda i Graun) i Mannheimska kola (J. V. Stamitz, F. X. Richter, A. Fils). Time zapoinje procvat i prodor njemake instrumentalne muzike koja e u Evropi domi nirati gotovo do poetka XX st. Meutim, njemaki muziari nisu ili za tim da ostvare specifian njemaki nacionalni stil, tovie, oni su, osobito u ranoklasinoj fazi, zagovarali, a i pro vodili, mjeoviti stil (krilatica je bila der vermischte Geschmack) koji sjedinjuje najpozitivnije elemente talijanske, francuske i njemake muzike. Konaan cilj bio je stvaranje univerzalnog, opeovjeanskog muzikog jezika koji bi bio razumljiv svima narodima. Prvi znaci nove estetike seu ak u generaciju J. S. Bacha, a oitovali su se u izrazitoj tenji za pojednostavnjenjem svih oblika i izraajnih sredstava, te u svjesnom naputanju visokosloenih tehnika kasnoga baroka. Novo estetsko stajalite zastupaju J. Mattheson i J. A. Scheibe koji u Bachovoj muzici kritizira izvjetaenost i sloenost to zamagljuje prirodnu ljepotu (1738). U iduoj generaciji kojoj pripadaju J. J. Ouantz, J. A. Hasse, braa Graun, G. B. Sammartini, G. Tanini, a jo vie u generaciji Bachovih sinova i G. B. Pergolesija, J. V. Stamitza i Wagenseila, ve je svima muziarima, bez obzira na podrijetlo, zajednika tenja da stvore muziku koja bi bila lijepa, dirljiva, dojmljiva i uzviena (Scheibe). Ova su nastojanja dovela do posvemanjeg raskida s dotadanjim, tradicionalnim vrednotama i do pojedno stavnjenj a, to je u odnosu na muziku kasnoga baroka, djelovalo kao osiromaenje. Estetiari klasike posve su odbacili baroknu nauku o efek tima i oponaanju, rairenu jo i u prosvjetiteljsko doba, da bi postepeno izgradili novo, idealistiko shvaanje po kojemu j e muzika sama sebi svrhom, dakle posve autonomna, i prema tome osloboena svake izvanmuzike zadae. Kompozitor stvara slo bodno, na temelju vlastitog nadahnua, a slualac treba muziku da doivljuje nevezan nametnutim tumaenjem. Oblikujui svoje za misli i unutarnje doivljaje u muziku formu, umjetnik ih zapravo sublimira u simbole i daje im opeljudsko znaenje. Prema kla sinom shvaanju, umjetniko je djelo sveobuhvatno i opeovjeansko i to je vie proeto idejom humanosti, to je na viem stupnju. elja za stvaranjem pristupanog, svima razumljivog jezika pobudila je interes za narodnu umjetnost, koji je podjednako prisutan i u ranoj i u zreloj fazi klasike. Mnogi su kompozitori u tematsku gradu unosili narodne napjeve ili ritmiku narodnih plesova poev od mannheimskih majstora do Havdna i Beet hovena. U muzikoj gradi najizrazitiju promjenu doivio je odnos prema melodiji: umjesto vie-manje ravnopravnog vieglasja kompozicijom dominira melodija jednoga glasa, poduprta jednostavnom akordikom pratnjom. Stoga ljepota djela kod klasiara ovisi prvenstveno o izvornosti i neposrednosti melodike. S novom, dominantnom ulogom melodije, nametnula se potreba drugaijeg naina njezina oblikovanja. Naputaju se nekadanje konvencionalne formule i figure da bi se melodiji dalo to individualnije, to izrazitije, a uz to i privlano oblije. Osamosta ljenje melodike koje se pripravlja ve u talijanskoj operi (J. A. Hasse), ostvaruje se najprije u inostrumentalnoj muzici rane klasike s pomou tzv. pjevajueg Allegra (Singendes Allegro) i pjevne melodike polaganih stavaka (J. Ch. Bach), a zatim i u vokalnim oblicima, tako da je oko 177080 ve posve izgraen melodijski stil zrele klasike. U oblikovanju klasine teme veliku vanost dobivaju karakteristini mel odijsko-ritmiki motivi koji u sebi sadre klicu razvitka itave kompozicije ili stavka. Njihova konstruktivna svojstva iskoriuju se u tematskom radu koji postaje temeljnim kompozicijskim naelom. U konstrukciji djela provodi se, umjesto jednakomjernih b aroknih struktura, naelo kontrastiranja s po mou tzv. tematskog dualizma, harmonijskih i tonalnih opreka i si., zatim naelo dramatske napetosti i neprestanog izmjenjivanja grae. Motiv i tema podvrgnuti su u klasinoj muzici, ritmikim, harmonijskim, dinamikim i agogikim promjenama, ali pri tom zadravaju svoj individualni, uvijek prepoznatljivi oblik (npr. teme Beethovenove III ili V simfonije). U ritmiko - metrikoj grai takoer je dolo do izrazitih stilskih promjena. Prijelaz na novi nain naz ire se mjestimice

KLAVIKORD

ANELI MUZICIRAJU. Skulptura A. van Wesela, XV st.

KLASIKA KLASINC
avo mogu smatrati novim tvorevinama klasike. Njeguju se jsvuda tokom itavog XVIII st. (vrhunac su djela Haydna i tozarta) i oko 1800 vrlo brzo posve iezavaju. Te su vrste SVOTI pukim elementima i zanimljivim sastavima, posebice duham, odigrale znaajnu ulogu u izgraivanju melodijskog i rit ikog stila bekih klasiara. Veliki zamah koji u doba klasike doivljava instrumentalna uzika nije umanjio zanimanje za operu koja se njeguje ponajije u obliku naslijeene talijanske opere serije, a stilski je uzor ipuljska kola s libretom prilagoenim klasinom izrazu (P. [etastasio od 1723 nadalje). Francusku varijantu ozbiljne opere 'ragedie lyrique) obogauje i preobraava ve J. Ph. Rameau. redinom XVIII st. skupina napuljskih majstora (N. Jomtnelli, . Traetta, G. F. e Majo) usavrava i talijansku operu seriju, a njih se nadovezuje Ch. W. Gluck koji svojom reformom stvara sadrajno i muziki izrazito klasini tip opere. Od Gluckove )ere vodi put izravno do Beethovena (Fidelio) i L. Cherubinija. U isto vrijeme dolazi do procvata talijanske komine opere )ju takoer izgrauju majstori napuljske kole (G. Latilla, F. rovenzale, G. B. Pergolesi, D. Cimaros, A. Sarti, G. Paisiello). Tojim realistikim, puki obojenim izrazom i otrim racionalizom opera buffa je dala poticaj mnogim muziarima da se oslo )de od ukruenih kalupa tradicije i da progovore slobodnijim zikom. Talijanska buffo opera djelovala je prije svega na raztak francuske graanske opere comiquc (J. J. Rousseau, A. Auvergne) koja je takoer vrlo brzo osvojila evropske pozornice, lavni predstavnici: E. R. Duni, F. A. Philidor, P. A. Monsigny i . E. M. Gretry). ezdesetih godina francuska komina opera iprima i tragine akcente (slino kao i talijanska) pa se javlja 11 obliku graanske drame. U Njemakoj su talijanski, francuski :ngleski uzori (ballad-opera) utjecali na razvoj Singspiela (J. A. iller, Ch. G. Neefe, R. Zumsteg, J. Andre) koji su posljednjih ;cenija XVIII st. usavrili beki majstori, osobito Mozart. todobno dolazi i do pokuaja stvaranja nacionalne njemake ibiljne opere (Mozartova arobna frula; Beethovenov Fi :lio), kojoj e konani oblik dati tek romantiari. U oratoriju se, slino kao u operi, veina junonjemakih :alijanskih kompozitora sve do XIX st. pridrava naslijeenog etastasijanskog tipa, ali se uz to javlja i napredniji, klasini tip '. E. Eberlin). Engleski se majstori (W. Boyce, Ch. J. Stanley, h. Arne, S. Arnold i dr.), nadovezuju na tradiciju Handelova blijskog oratorija, a J. Haydn u svojim posljednjim oratorijima :dinjuje Handelove poticaje s elementima klasine simfonije, lere, crkvene muzike pa ak i pjesme i postie u punoj mjeri asini ideal univerzalnog muzikog izraza, puki jednostav ig, a istodobno umjetniki dotjeranog. Sveope tenje za jednostavnim, pristupanim jezikom nalaze .dasve pogodan oblik u solo-pjesmi koja se ve na prijelazu u asiku razvija kao protutea virtuoznoj talijanskoj opernoj ariji melodijskoj ornamentici baroka. Klasian oblik jednostavne ofne pjesme uz instrumentalnu pratnju dali su toj vrsti prije ega sjevernonjemaki majstori, pripadnici tzv. Prve berlinske ole (braa Graun, Ph. E. Bach, F. Benda, J. J. Quantz, F. Agrila, Ch. Nichelmann) i Druge berlinske kole (K. F. Zelter, J. F. Hchardt, J. A. P. Schultz i dr.). U junonjemakim zemljama pridonijeli oblikovanju pjesme J. R. Zumsteeg, Ch. Rheineck, r ). Schubart, a u Austriji J. A. Steffan i Holzer; Haydn, Mozart ieethoven dali su takoer nekoliko znaajnih priloga tom obliku. U doba klasike temeljito se mijenja odnos prema zvunim :dstvima i sastavima. U tom je razdoblju izgraen moderni kestar, koji se u osnovi nije izmijenio do danas, zatim standardni morni sastavi, posebno gudaki kvartet koji svojom zvunom i'noteom utjelovljuje klasini ideal skladne ljepote, i najzad, to se doba razvio moderni klavir. U orkestru se gudaki korpus poveava, ali se naputa ba kni petoroglasni sastav i uvodi etvoroglasni (2 violine, viola, )lonelo). Duhai dobivaju posve novu ulogu: otkrivaju se skoriuju njihove specifine boje; u skupinu drvenih duhaa izi klarinet, a meu limenim instrumentima postaje obliga 1 rog koji se dotad koristio samo prigodice. Uz to orkestar inje dosljedno izvoditi dinamike gradacije i zvuno nijan anje za to su zasluni osobito Mannheimski i Stuttgarski kestar. Razvija se i moderna orkestralna tehnika, zasnovana na ogoj izvodilakoj disciplini, jedinstvenom potezu gudala, :noj artikulaciji i homogenosti zvuka. U solistikom muziciranju violina je zadrala potpunu pred >st pred ostalim instrumentima. Gamba i viola d'amore poslije :dine stoljea iezavaju, a violonelo se razvija u sve izrazitiji kestralni i solistiki instrument. Lutnja je oko 1750 - takoer ila iz solistike prakse, a blokflauta ustupa mjesto poprenoj uti koja je u ranoklasinoj fazi preteno instrument solistikog uziciranja, a kasnije orkestralni. Potkraj XVIII st. postaje i

329

harfa rairen instrument solistikog muziciranja. Kod orgulja se, slino kao i u orkestru, naputa zborno dijeljenje zvuka i opo naaju se sve vie zvune boje orkestra, a uvodi se i dinamiko stupnjevanje i nijansiranje zvuka. embalo i klavikord istisnuli su oko 1770 iz prakse klavir. U muzikoj praksi udareni su teme lji modernog koncertnog ivota. Dok se u vrijeme baroka muzika gajila preteno u dvor skim i crkvenim okvirima, u doba klasike ona je postala pristupana i emancipiranom graanstvu. Pokreu se redoviti javni koncerti u organizaciji posebnih koncertnih podu zea, a usporedo s tim javljaju se koncertni virtuozi koji nastupaju uz odreenu nagradu. Tokom XVIII st. utemeljen je itav niz koncertnih ustanova, u veim i manjim muzikim sreditima (pariki Concerts spirituels postali su uzorom itavom nizu slinih poduzea). Istodobno koncertiraju i putujui virtuozi (K. Stamitz, G. B. Viotti, 1. M. Jarnovi, M. Clementi), ali oni izvode veinom vlastita djela; reproduktivni muziki umjetnik kao posebno zvanje susree se tek u Beethovenovo doba. Velik procvat doivlj uje, u doba klasike, i kuno muziciranje u graanskim krugovima. Usporedo s promjenama u muzikoj praksi poinje se u doba klasike mijenjati i drutveni poloaj muziara; odumiru slube dvorskog i crkvenog muziara i uvodi se status slobodnog umjet nika. On je, dodue, vezan na narudbu (i potporu), ali nije vie sputan formalnim konvencijama i zadacima, nego komponira prema vlastitom afinitetu i nadahnuu. Meutim, dok je muziaru dotada bilo sa stalnom slubom osigurano i izvoenje njegovih djela kao i st alno sluateljstvo, sada je postao ovisan o mnogo iroj raznovrsnijoj publici, posve nestalna ukusa. Socijalna nezavisnost i stvaralaka sloboda nametnuli su mu problem materi jalne egzistencije i prema tome potrebu neprestanog umjetnikog potvrivanja i javnog priznanja. Ovaj proces drutvenog preslojavanja odvijao se vrlo polagano i u svakoj zemlji drukije, ali se od sredine XVIII st. umjetnici sve rjee vrsto veu uz tradicionalne dunosti. Materijalna ovisnost muziara o javnom vrednovanju potak nula je razvitak strune muzike publicistike i kritike koju uvode jo u Bachovo doba J. Mattheson i J. A. Scheibe, a zatim je u duhu nove prakse izgrauju F. W. Marpurg,J. N. Forkel, J. F. Reichardt, J. A. Hiller, J. J. Rousseau i dr. Velik zamah doivljava i muziki tisak, a sve odluniji utjecaj ire muzike javnosti na stvaralatvo nametnuo je doskora potrebu organiziranja muzikog odgoja na iroj osnovi. Oko 1780 stupa u javnost niz velikih muzikih pedagoga i teoretiara koji zagovaraju uvoenje openarodnog muzikog odgoja (J. F. Reichardt, J. A. P. Schultz, J. A. Hiller, H. G. Nageli, C. A. Zeller, J. N. Forkel, C. F. Zelter). Sa Zelterom i Schulzom prvi put se u povijesti muzike javlja ideja o uvoenju muzike nastave pod zatitom drave.
LIT.: E. J. Dent, Italian Opera in the i8 Ih Century and its Influence on the Music of the Classical Period, SBIMG, 1913. W. Fischer, Zur Entwicklungsgeschichte des Wiener klasischen Stils, STMW, 1915. P. Moos, Die Philosophie der Musik von Kant bis E. von Hartmann, Stuttgart 1922 ( I I izd.). H. Abert, Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923. G. Becking, Klassik und Romantik, Kongress-Bericht, Leipzig 1925 (separatno 1926). P. Mies, Zur Musikauffassung und Stil der Klassik. Eine Studie aus dem Goethe-Zelter-Briefweschsel 1799 1832, ZFMW, 1931. E. Biicken, Die Musik des Rokoko und der Klassik, u s e r i j i Handbuch der Musikwissenschaft, Potsdam 1931. A. Schering, Kiinstler, Kenner und Liebhaber der Musik im Zeitalter Haydns und Goethes, PJB, 1932. H. G. Bauer, Der Einfluss der franzosischen Klavier-Musik auf die Wiener Vorklassiker (diserta cija), Wien 1932. E. Preussner, Die biirgerliche Musikkultur, Hamburg 1935 (II izd. 1950). E. Rebling, Die soziologischen Grundlagen der Stilvva ndlung in Deutschland um die Mitte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1935. R. v. Tobel, Die Formenwelt der klassischen Instrumental-Musik (disertacija), Bern i Leipzig 1935. K. Weslphal, Der Bergriff der musikalischen Form in der Wiener Klassik, Leipzig 1935. W. Werkmeister, Die Stilwandel in der deutschen Dichtung und Musik des 18. Jahrhunderts (disert?cija), Gbttingen 1936. U. Lehmann, Deutsches und italienisches Wesen in der Vorgeschichte des klassischen Streich-Quartetts (disertacija), Berlin 1938. J. Gaudefroy-Demombynes, Les Jugements allemands sur la musique francaise au XVIII me siecle, Pari 1941. A. Damerini, Classicismo e Romanticismo nella muica, Firenze 1942. F. Strich, Deutsche Klassik und Romantik oder Vollendung und Unendlichke'it, Bonn 1949 (IV izd.). R. Gerber, Klassischer Stil in der Musik, Die Sammlung, IV, 1949. - Th. Georgiades, Zur Musiksprache der Wiener Klassiker, Mozart-Jahrbuch, 1951. K. Stephenson, Die Musiklalische Klassik, Koln 1953. J. C. Singleton, The Rationality of 18 th-Century Musical Classicism (disertacija), 2 sv., New York 1954. H. H. Eggebrecht, Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahrschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1955. R. Engldnder, Die Dresdner Instrumental-Musik in der Zeit der Wiener Klassik, Acta universitatis Upsaliensis, 1956. L. Hoffmann-Erbrecht, Sturm und Drang in der deutschen Klavier-Musik vom 1753 1763, MF, 1957. F. Blume, Klassik, MGG, VII, 1958. Isti, Classic and Romantic Music, New York 1970. I. A.

KLASINC, Roman, pijanist i muziki pedagog (Pragersko, 16. VII 1907 ). U Beu studirao klavir na Akademiji za muziku i likovnu umjetnost, muzikologiju na Filozofskom fakultetu; doktorirao 1934 s disertacijom Die konzertante Klaviersatztechnik seit Liszt; na Univerzitetu zavrio i teaj iz harmonije i kontra punkta, a na Akademiji pohaao dirigentsku kolu. God. 1935 41 profesor na koli Glasbene matice u Mariboru, 194144 docent za klavir na Visokoj koli za muziki odgoj u Eggenbergu

330

KLAS INC KLAVIKORD

kraj Graza i od 1946 profesor klavira i teoretskih predmeta na Srednjoj muzikoj koli u Mariboru. Nastupao kao solist i ko morni muziar. M. pe. KLATTE, Wilhelm, njemaki muziki pisac (Bremen, 13. II 1870 Berlin, 12. IX 1930). Muziku je studirao u Leipzigu i kod R. Straussa u Weimaru. Od 1897 muziki kritiar novina Lokalanzeiger u Berlinu; od 1904 predavao je na Sternovu konzervatoriju, a od 1925 i na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu.
DJELA. SPISI: Richard Strauss, ine Charakterstuie (sa A. Seidlom), 1895; Zur Geschichte der Programmusik, 1905; Franz Schubert (2 sv.), 1907; Grundlagen des tnehrstimmigen Satzes, 1922; Aufgaben fu'r den einfachen Kontrapunkt ( I I izd.), 1915.

KLAUWELL, Otto Adolf, njemaki muzikolog (Langensalza, 7. IV 1851 Koln, 12. V 1917). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1875 profesor muzike historije, teorije i klavira na Konzervatoriju u Kolnu (od 1905 direktor).
DJELA: Die historische Entivicklung des tnusikalischen Kanons (disertacija), 1875; Musikaliscke Gesichtspunkte, 1881 (II izd. kao Musikalische Bekenntnisse, 1892); Der Vortrag in der Musik, 1883 (engl. 1890); Der Fingersatz des Klavierspiels, 1885; Die Formen der Instrumentalmusik, 1894 (II izd. 1918); Geschichte der Sonate, 1899; Beethoven und die Variationenform, 1901; Theodor Gouvy, sein Leben und seine Werke, 1902; Studien und Errinnerungen, 1906; Geschichte der Programm-Musik, 1910. Komponirao nekoliko uvertira, komorna djela, dvije opere (Das Madchen vom See, 1889 i Die heimlichen Richter, 1902), zborove i solo-pjesme. Priredio novo izdanje djela Cours de contrepoint M. L. Cherubinija, 1896.

Njemaki klavikord, XVII st.

KLAUZULA (lat. clausula zakljuak), 1. u XII i XIII st. (ars antiqua), naziv za polifonu kompoziciju, kojoj je kao cantus firmus sluio krai melizam iz graduala ili aleluje. Tenor u klauzulama nije donosio potpun tekst, ve jednu ili dvije rijei, a katkad i samo jedan slog (-> Incipit), koji je upuivao na njegovo podrijetlo. Tako npr. tenor klauzule GO, koji se susree u mnogim vokalnim stavcima onog vremena, uzet je iz graduala Benedicta es et venerabilis, i to iz stiha koji zapoinje rijeima Virgo dei genetrix:
Be 7i ~ ic ta,

Vir go

P I VJ J

J'l '

J. J

60

Sve su se dionice klauzula pjevale vokalizacijom, u gornjem primjeru na vokal o. Velik broj klauzula (preko 500) sauvan je iz prakse parike crkve Notre-Dame. Nastale u doba Magistera Perotina, one su sluile kao zamjena za pojedine dijelove organuma Magistera Leonina, koji su sadrani u zbirci Magnus liber organi iz XII st. 2. Kadenca, naroito formule kadenca u polifonoj muzici XVI st., obino protkane improviziranim ornamentalnim tono vima. Muziki teoretiari XVII i XVIII st. razradili su u brojnim traktatima klasifikacijski i terminoloki sistem klauzula (-* Glosa).
LIT.: F. Luduiig, Repertorium organorum recentioris et motetorum ve tustissimi stili, 1910. Isti, Die geistliche nichtliturgische und weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhunderts, u G. Adlerovu, Handbuch dei Musikgeschichte, I, Frankfurt a. M. 1930. K. Ko.

KLAVICYLINDER -> Chladni, Ernst Florens Friedrich KLAVIJATURA (tastatura; engl. keyboard, franc. clavier, njem. Klaviatur, prije Klavier, tal. tastiera, prije tastatura), sveukupan broj tipaka na instrumentima, kod kojih su tipke sastavni dio mehanizma za proizvodnju zvuka. Takvi su instrumenti orgulje, embalo, klavikord, klavir, harmonij, celesta, klavirska harmonika. KLAVIKORD (lat. davi tipka i chorda ica; engl. i njem. Clavichord, franc. clavicorde, tal. clavicordo), iani instrument s tipkama, pretea dananjeg klavira, najstariji tip instrumenta te vrste. Razvio se iz -> monokorda sa vie ica kojemu su dodane tipke i tangente. Vrijeme i mjesto postanka klavikorda nije tono utvreno. Pretpostavlja se da je nastao u drugoj polovini XIV st. u Italiji. Najstariji pisani podaci o njemu potjeu iz XV st.; sam naziv clavicordium spominje se prvi put 1404 u pravilima za Minnesangere; najstariji poznati traktat o klavikordu napisan je

oko 1410 (Volens facere clavichordium); prvi likovni prikaz strumenta sadrava Weimarer Wunderbuch (oko 1440), a najsi sauvani primjerak izrad io je Talijan Domenicus Pisaure 1543. U XV st. k. je ve rairen po srednjoj i sjevernoj Evr njegov oblik i opseg mijenjali su se tokom vremena ovisno o b ica, veliini tipaka, itd. Trup klavikorda obino je imao oblik pravokutne, plos kutije, duge 90180 cm, iroke 3060 cm, visoke 1020 Isprva je to bio prenosivi instrument koji je svira prigodom ranja stavljao na stol, a kasnije su mu dodane etiri noge; kv. prvotno od meka drva, kasnije se gradila od sve plemeni drva i bogatije se ukraavala (naroito u doba rokokoa). Konstrul klavikorda veoma je jednostavna: u kutiji su napete ice u sm lijevo-desno, uporedo s uzdunom stranom kutije; klavijatu mehanizam s tangentama zapremaju dvije treine kutije i smje; su veim dijelom na lijevo od sviraa, a rezonantna ploa, 1 (kobilica) preko kojega prelaze ice i vijci oko kojih su one o tane, zauzimaju jednu treinu kutije i nalaze se na desnoj st kutije. Rezonantna ploa izraena je od birana drva, obino o rike ili ciprese (u Italiji) i ukraena izrezbarenim otvorom za zonanciju (rozeta). Tipke su redovito prevuene plemen materijalom, ebanovinom, limunovim drvom, cipresom ili novaom, kornjaevinom itd., a boja im nije ustaljena; esti donje tipke ute ili smee (XVIXVII st.) ili ak crne (oso u XVIII st.), a gornje bijele, dakle suprotno dananjem ra: redu klavijature koji se ustalio istom u XIX st. Tipke dopin. ispod ica. Na stranjem kraju svake tipke okomito je usac tangenta, isprva drvena, kasnije redovito metalna, duga oko 2 Pritiskom prsta na prednji dio tipke njen stranji kraj pole vis, a tangenta udari o icu koja zatitra i proizvede slab i neizda ali vrlo njean, ugodan i modulativan ton. ice su veinom ut struene. U prvo vrijeme k. je imao vie tipaka nego ica, p svaka ica sluila za proizvodnju vie tonova. Visina proizvede tona ovisila je o mjestu, odnosno dijelu ice na kojem je tangi udarila o nju. Pri lijevom kraju bile su medu ice umetnute sukr vrpce, koje su priguivale mrtvi dio ice. Na klavikordu ti konstrukcije, zvanom vezani &.; bilo je jedva mogue viegk sviranje. Stoga je poetkom XVIII st. konstruiran tzv. sloh k. sa toliko ica (razliite duljine), koliko klavijatura ima tip; tek je takav instrument mogao imati temperiranu udezbu. Opseg k. obuhvaao je u poetku dvije i pol do tri 3i pol okt; kasnije (XVII st.) proiren je na etiri oktave (C-c ), oko 1 na pet oktava (tF /3), a poetkom XIX st. ak i na est. Mehai klavikorda osobito je pogodna za dinamiko nijansiranje; t( jedini instrumenat s tipkama na kojemu svira moe utje cati ton i nakon udarca, budui da tangenta ostaje u dodiru sa ii tako dugo, dok svira ne digne prst sa tipke. Laganim mijenjan intenziteta pritiska prsta na tipku, uz neznatno njihanje n produljuje se trajanje proizvedena tona i postie efekt slian vibi na gudakim instrumentima. Takva se tehnika sviranja (nj Bebung, franc. balancement) posebno oznauje i u notaciji. K. je bio instrument kunog muziciranja i muzikog odg Rairen je bio najvie u panjolskoj, Portugalu, Njemake Skandinavskim zemljama dok se u Italiji, Francuskoj, Nizozi skoj i Engleskoj u XVII st. vie davala prednost embalu, spin i virginalu. Praetorius navodi k. kao Fundament sviju klavirs instrumenata ... na kojemu se u poetku moraju i orguljaki uei instruirati {Syntagma musicum, II, 1619), a 1789 jo ga uv preporuuju kao instrument pogodan za poduku (Tiirk). U XV st. se pod pojmom klavira podrazumijevao zapravo klavik

KLAVIKORD KLAVIR
(osobito u njemakim zemljama). Sva klavirska muzika nastala izmeu 1500 i 1800 moe se izvesti i na klavikordu. Posebno su za taj instrument komponirali panjolci A. Cabezoh, J. Bermudo, Tomas de Santa Maria, F. Correa de Arauxo, A. Soler, od Nijemaca J. Froberger, J. Pachelbel, D. Buxtehude, J. Kuhnau, Ph. E. Bach, G. Ph. Telemann, J. Haydn i mnogi drugi, a od Talijana B. Galuppi. Osim standardnog oblika, gradili su se i posebni tipovi: klavikord s pedalima (-> pealni klavir), pa -> embalo d'amore itd., ali se ti instrumenti nisu uveli u iru praksu. K. je izaao iz prakse poetkom XIX st. U novije doba ponovno nalazi na primjenu u oivljavanju stare muzike na autentinom instrumentariju; njegove specifine osobine ine ga veoma po godnim za intimno muziciranje (-> Prilog).
LIT.: F. A. Goehlinger, Geschichte des Klavichords (disertacija), Basel 1910. C. Auerback, Die deutsche Clavichordkunst des 18. Jahrhunderts (disertacija), Kassel 1930 (II izd. 1953). E. Harich-Schneider, Anmut und Kunst beim Clavichordspiel, Leipzig 1937. - F. Trendelenburg, E. Thienhaus i E. Franz, Zur Klangwirkung von Klavichord, embalo und Flugel, Akustische Zeitschrift, 1940, 6. A. Kreutz, Was ist auf dem Clavichord spielbar?, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1940. J. Worsching J Die historischen Saitenklaviere und der moderne Clavichord- und Cembalobau, Mainz 1946. H. Neupert, Das Klavichord, Geschichte und technische Betrachtung des eigentlichen Claviers . . . , Kassel 1948 (II izd. 1956). Isti, Clavichord, MGG, II, 1952. M. 5. Kastner, Portugesische und Spanische Clavichorde des 18. Jahrhunderts, AML, 1952. D. H. Boalch, Makers of the Harpsichord and Clavichord, London 1956. R. Russell, The Harpsichord and Clavichord, London 1959. A. To.

331

KLAVIR (od lat. clavis klju; engl. i ital. pianoforte, franc. piano, nem. Klavier, Flugel, Hatnmerklavier), od XVIII st. dalje jedan od najrairenijih muzikih instrumenata; razvro se iz em bala, spineta i njima srodnih instrumenata s dirkama, koji su se ranije openito i oznaivali pojmom k. u smislu instrumenata sa klavijaturom (od -* clavis dirka, franc. clavier klavijatura). Glavni su sastavni delovi klavira rezonantni korpus, ice i mehanizam sa klavijaturom i pedalima. U horizontalnom, na tri noge poloenom, drvenom sand uku (od mahagonija, oraha, palisandra) koji ima oblik krila (engl. wing krilo; franc. queue rep; ital. coda rep; nem. Flugel, krilo), smeten je metalni okvir nalik na poloenu harfu. On se sastoji od zbira preaga u okviru od livenoga gvozda koji dri prag ivija i na kojemu je montirana rezonantna ploa. Na tom metalnom okviru razapete su ice, hromatski timovane po sistemu jednake temperacije, za 88 tonova i to: za 10 tonova (2A ^is) po jedna, za 16 (aG Ais) po dve i za 62 (Hc5) po tri ice. One su privrene stranjim krajem za iljke na okviru, dok im je prednji kraj, poto je preao kobilice (agrafe), omotan oko ivija, uvrnutih u prag. Dno sanduka je drvena rezonantna ploa, od jelovine, pojaana sa donje strane rebrima. Na prednjoj, iroj str ani sanduka nalazi se5 klavijatura koja obuhvata 7 oktava i jednu malu tercu (2A c ). U svakoj oktavi ima 12 dirki: 7 belih, obloenih slonovaom, koje odgovaraju dijatonskoj C -dur lestvici, i 5 crnih od ebanovine za polustepene. Pritiskom prsta na dirku pokree se mehanizam za proizvoenje tonova. Medu dvema prednjim nogama klavira nalaze se pedali: desni (nem. Klang-Pedal, Harmonie-Pedal, ital. pedale di risonanza, pedale del forte), levi (nem. Verschiebung, ital. pedale del piano, una corda) i srednji (pedale tonale, sostenente). Svaki k. ima desni i levi pedal, a srednji je kod savremenih instrumenata redak. Desni je pedal spojen sa priguivaima na svim icama. Za vreme dok je desni pedal no gom potisnut prema dole svi su priguivai podignuti i zbog toga ne prekidaju titranje ice ni nakon putanja dirke. Upo treba desnog pedala omoguuje i jau vibraciju ica alikvotnih tonova ime se postizava vea zvunost. Levim pedalom pomera se klavijatura i eli mehanizam udesno, pa ekii udaraju samo po dve (nekad jednu) ice. Zbog toga ton dobiva drugu boju, a neto je i tii. Srednjim pedalom podiu se priguivai samo sa pojedinih ica; njime se postiu efekti u boji tona. Instrumenti sa dirkama koji su prethodili klaviru, klavikord i embalo, nisu mogli zadovoljiti potrebu za veim zvunim volumenom, pa se, sudei po literarnim dokumentima, prilino rano poelo eksperimentirati sa mehanizmom drukije vrste. Mehanizam, u osnovi slian klavirskom, spominje francuski organolog Henri-Arnaut de Zwolle u svom traktatu o gradnji instrumenata sa dirkama (oko 1460), a italijanski graditelj Paliarino navodi 1598 instrument sa imenom pian e forte. Ali prvi klavirski instrument sa potpuno izgraenim mehanizmom ekia konstruisao je Bartolomeo Cristofori u Firenci, verovatno 1709 (prema nekim autorima 1708). Cristoforijev izum, prozvan gravecembalo col piano e forte detaljno je tehniki opisao i oslikao S. Maffei u Giornale dei Letterati d' Italia, 1711 (nemaki prevod izd. Mattheson u Critica muica, II, 1725); do danas sauvana su dva Cristoforijeva instrumenta: u Metropolitan Museum of Art u New Yorku uva se jako restauriran klavir iz 1720, a u Musikvvissenschaftliches Instrumenten-Museum Univerziteta u Leipzigu, dobro je uuvan klavir, nerestaurir an, iz 1726.

Cristoforijev klavir iz 1720

Cristoforijev mehanizam ima sve karakteristike i bitne delove mehanizma dananjeg klavira: 1. eki (bati) koji, nezavisan od dirke i smeten u posebnom okviru, udara icu; 2. oslobada (nem. Ausloser, tal. scappamento) koji obezbeuje vraanje ekia po izvrenom udaru da bi oslobodio icu za vibriranje; 3. priguivae (nem. Ddmfer, tal. stnorzatore) koji gue vibraciju ice nakon putanja dirke i 4. hvatalo (tal. paramartello) koje doekuje eki i usporava njegov pad.

Cristoforijev mehanizam a je dirka, b pokretni jeziak (tal. linguetta mobile), c zubac za jeziak ispod poluge za oslobaanje, oznaene sa k. Ovoj poluzi, pokrivenoj na kraju koom, zadatak je da podie drku ekia d. Glava ekia je e. Opruga i, ispod dirke, zadrava poloaj jezika u zupcu, pomognuta malom oprunom zaprekom h. austavlja ekia je /, a priguiva g. austavlja priguivaa je /.

Skoro istovremeno i nezavisno od Cristoforija doli su do slinih, iako mnogo nesavreni jih izuma Jean Marius (Pariz 1716) i Gottlieb Schroter (Dresden 1717), ali njihovi instrumenti se nisu uveli u praksu. I Cristoforijev izum je ostao gotovo nepoznat iroj javnosti, pa je zasluga Gottfrieda Silbermanna to je oko 1730 poeo graditi instrume nte prema Cristoforijevom mehanizmu. Pokazao ih je i J. S. Bachu koji mu je posle naknadnih popravki izrazio svoje zadovoljstvo. Silbermannov uenik Johannes Zumpe je preao u Englesku i tamo izraivao klavire sa mehanizmom na istim principima, ali sa neznatno modificiranim sistemom udara ekia. Kod toga udarnog mehanizma fnem. Stossmechanik) eki dodiruje icu posredstvom metalnog udarnog jezika, uvrenog na dirku. Udarni mehanizam je usavrio 1772 Americus Backers, izgradivi tzv. englesku mehaniku koju su dalje doterivali Robert Stodart i John Broadzvood. Drugi Silbermannov uenik Anreas Stein iz Augsburga i njegov naslednik Andreas Streicher u Beu proizvode klavire sa tzv. nemakim ili bekim mehanizmom, na drukijim principima. Kod njih eki n ije nezavisan od dirke, nego je uvren na njenom drugom kraju. Bez dvostruke repe ticije (kao i engleski u to vreme), a jednostavan i trajan, ovaj odbojni mehanizam (nem. Prellmechanik) je predstavljao ozbiljnu konkurenciju engleskom.

332

KLAVIR
F gurnula eki prema ici. Ali, poto je glava ekia doi 3 mm od ice, grana G oslobaaa je naila na dugme V i p ugao se zaustavio naputajui eki koji je nastavio svoj put 1 steenom brzinom. U istom momentu jedan metalni de obliku obrnutog slova T, uvrnut ispod drke ekia, blizu v naslonio se na kraj male poluge nosei eki, tako da, ma malo odigli dirku od dna, osloboda je ponovno doveden valjak pa moemo ponavljati notu velikom brzinom ... 1 sputajui dirku, diemo veliku polugu, njen zadnji kraj pril je obrtuku P u koju je uvrnuta drka koja nosi glavu prigui Ova obrtuka silazi oslobaajui icu priguivaa i putaji da slobodno vibrira. im se dirka digne i velika poluga obrtuka gurana svojom oprugom ponovno se popne i prigu zauzme svoje predanje mesto pod icom (M. Blondel, L' Enc pedie de la Musique). I ostali delovi klavira doiveli su, u traenju veeg zvu obima, promene, uglavnom kvantitativne: u veliini, obli vrsti materijala. ice su od bakrenih postale gvozdene i el poveala im se duina, debljina i napetost, uzete su po dve za jedan ton, a u basu su omotane bakrom, pored toga su ukr Bluthner uvodi 1890 aliquot-sistem: etvrtu icu iznad post tri, timovanu za oktavu vie, a u viem registru unisono, a i way tako postavlja kobilicu da i mrtvi deo ice sudeluje u vibr Da bi izdrao napon veeg broja i debljih ica, okvir je n dobio metalna pojaanja (Broadivood, 1821), a zatim je zami potpuno metalnim, od livenog gvozda ili elika {A. Babcc Bostonu, 1825; William Allen u Londonu, 1831). Obim klavij se postepeno poveavao od C -/3 do dananjeg obima. eki u poetku obloeni koom, a od 1826 filcom. Pored standardnog klavira, sa korpusom u obliku krila, pc se u toku XVIII i XIX St. vei broj klavira posebnog o ili modificirane konstrukcije kao npr. -> Giraffenklavier (f piano-giraffe), Pyramiden-klavier, Querfortepiano, Lyrafliigel Svi ti tipovi nisu se dulje odrali osim etvorougaonog kl koji je imao veliku prou u Evropi sve do poetka XIX st. Americi otprilike do 1880. Poetkom XIX st. uvodi se uspravni klavir, -> pianino, p modelu Engleza R. Wornuma iz 1811, usavrenom 1826. tip, sa udarnim mehanizmom prilagoenim uspravnom korf vrlo brzo se rairio i postao popularan klavirski instrurr pogodan naroito za kuno muziciranje. U poznatije fabrike klavira ubrajaju se: u Austriji Bosendc u Nemakoj Bechstein, Bluthner, Ehrbar, Forster (do 1945 sa og kom u ehoslovakoj), Grotrian-Steinzoeg, lbach, Ronisch, Si i Schiedmayer; u Francuskoj Erard, Gaveau, Herz i Pleye Engleskoj Broadioood (najstarija do danas postojea fabrika kla osnovao ju je 1728 Burkhard Tschudi), Chappell, Brinsm u Nizozemskoj Rippen; u SAD Baldzuin, Chickering, Ki Steinway; u Japanu Yamaho. K. je u istoriji muzike odigrao veoma znaajnu ulogu, ose u XIX v., kad je postao tipinim instrumentom romanti: nacionalnih muzikih pokreta i, pri kraju stolea, impresioni; Mnoge tekovine muzike tehnike prolog veka u melodici, har niji i ritmici, 'oitovale su svoje osebujnosti ba u oblasti klavi muzike. Ve od bekih klasika pa sve do danas k. je uz vio najvaniji solistiki koncertni instrument. Bogata je literaturi k. i orkestar kao i koncertantna muzika za k. solo. K. je uz veoma est instrument kamernih ansambla. Znaajna je i drutt uloga klavira. On je postao najomiljelijim instrumentom ku muziciranja u okviru graanske klase, koja je pomou njega n put do mnogih velikih dela muzike umetnosti. Prema tome je i odlino sredstvo muzike propagande, ali i instrumenat koje pripada sredinje mesto u muzikoj nastavi. On je podjedn potreban dirigentu, kompozitoru, solistu, horovoi, nastavr teoretskih muzikih disciplina. Kao odlian stimulans za imj vizovanje, k. je odavna bio i ostao plodan pokreta komp torove stvaralake fantazije.
LIT.: P. rard, Perfectionnements, apportees dans le mecanisme du r. par les rard, Pari 1834. ' J. Fischhof, Versuch einer Geschichte des Cla baues, Wien 1853. C. A. Andre, Der Clavierbau in seiner Geschichte, s< technischen und musikalischen Bedeutung, Offenbach a. M. 1855. H. cker von Gontershausen, Der Clavierbau in.seiner Theorie, Technik und Gescl te, Frankfurt am Main 1855 (IV izd. 1870). C. F. Rimbault, The P: its Origin, Progress and Construction, London 1860. O. Paul, Geschi des Claviers, Leipzig 1868. F, Biich, Du Piano, Rouen 1869. J. Bliii i H. Gretschel, Lehrbuch des Pianofortebaues, Weimar 1872 (IV izd. Lei 1921, novo izd. kao Der Pianofortebau, Leipzig 1952). C. Ponsicchi, II Pi sua origine e sviluppo, Firenze 1876. A. F. Marmontel, Histoire du p de ses origines, Pari 1885. 5. Hansing, Das Pianoforte in seinen akustisi Anlagen, Schwerin 1888 (novo izd. Stuttgart 1950). E. Brinsmead, His of the Pianoforte, London 1889. D. Spillane, The Historv of the Amei Pianoforte, New York 1890. Af. Allihn, Die Hausinstrumenten Klavier Harmonium, ihr Bau, ihre Stimmung, Pflege und Besserung, Quedlinburg I A. J. Hipkins, A Description and Historv of the Pianoforte . . . , Lond New York 1896. O. Bie, Das Klavier und seine Meister, Munchen ] (III izd. 1921). Van de Velde, Le Mecanisme du Piano, Saint-Amand I W. Miinnich, Mechanik und Technik des Pianofortebaus, Berlin 1901

U to vreme su se u Engleskoj vie gradili etvorougaoni klaviri (engl. sguare piano; ital. pianoforte a tavolo; franc. piano carre; nem. Tafelklavier), koje je uspeno lansirao Zumpe. To su u stvari najpre bili pregraivani klavikordi (sa udarnim mehanizmom), kao to su se i klaviri u obliku krila sve do druge polovine XVIII st. veinom izraivali pregradnjom embala. Englesku mehaniku prilagodio je 1777 i klaviru u obliku krila R. Stodart.

Streicherov (beki) mehanizam a je dirka, b jeziak, i opruga je zika, I je stub na kome je smetena drka eki a d, e je glava ekia, a ; produetak na drci ekia. Dugme - oslobaa je h, zapreka je /, priguiva g.

Vrhunac razvoja engleske mehanike i poslednja kvalitativna promena je izum francuskog graditelja Sebastiana jSrarda (Pariz, 1821), tzv. dvostruka repeticija (franc. double echappement). Ona omoguuje, ne samo da eki po izvrenom udaru ostane u blizini ice, nego i da njegov ponovni udar usledi iz bilo koje faze njegove putanje, bez potrebe da se dirka podigne do samog vrha. Erardov mehanizam, uproen i usavren od Henri Herza (oko 1840), predstavlja i danas osnovu na kojoj grade skoro sve moderne fabrike.

Erardov mehanizam Dirka ije je uporite u At deluje na mehanizam posredstvom stuba B, uzglobljenog u B' u dirku i u C u veliku polugu. Ova velika poluga, pokretna u -D, nosi na svom prednjem kraju oslobaa u obliku pravougla GEF, pokretnog u E. Kad mehanizam miruje, grana F oslobaaa koji prolazi kroz malu polugu smetena je pod valjkom koji se nalazi ispod drke ekia. Na delu H privre no je hvatalo AT koje prolazi kroz drku ekia blizu glave i ima zadatak da sprei kolebanje glave poto je ova udarila icu. Iz istog dela H polazi dvokraka poluga iji jedan krak dri na mestu malu polugu, a drugi oslobaa.

ta se deava kad udarimo dirku? Velika poluga, podignuta stubom BC, digla se, a sa njom i oslobaa GEF, ija je grana

Engleski klavir s rardovim mehanizmom, oko 1830

KLAVIR KLAVIRSKA MUZIKA


L. Passagni, II Pianoforte, Milano 1901. B. esi, Storia del pianoforte, Milano 1903. E. Rapin, Histoire du Piano et des Pianistes, Lausanne 1904. W. B. IVhite, Theory and Practice of Pianoforte Building, New York 1906. O. Bie, Klavier, Orgel und Harmonium. Das Wesen der Tasteninstrumente, Leip zig 1910 (II izd. 1921). L. Riemann, Das Wesen des Klavierklanges und seine Beziehungen zum Anschlag, Leipzig 1911. A. Dolge, Pianos and Their Makers, Covina (California) 1911. S. Wolfenden, A Treatise on the Art of Pianoforte Construction, London 1916. J. A. Wiernsberger, Le Piano et ses predecesseurs, Pari 1916. A. Bonaventura, Storia e letteratura del pianoforte, Livorno 1918. P. Rougnon, Mon piano, Pari 1921. C. Sachs, Das Klavier, Berlin 1923. J. Goebel, Grundzuge des modernen Klavierbaus (III izd.), 1925 (IV izd. 1952). H. Neupert, Vom Musikstab zum modernen Klavier, Bamberg 1925. L. M. Nalder, The Modern Piano, London 1927. P. James, Early Keyboard Instruments, London 1930. R. Harding, Experimental Pianofortes and the Music written for them, Proceedings of the Musical Asso ciation, 1930 -31. H. Junghanns, Der Piano- und Flugelbau, Leipzig 1932 (II izd. Berlin 1952, III izd. Frankfurt am Main 1962). R. Harding, The Piano-forte. Its History Traced to the Great Exhibition of 1851, Cambridge 1933. H. Brunner, Das Klavierklangideal Mozarts und das Klavier seiner Zeit, Augsburg 1933. M. Grutzmacher i W. Loltermoser, Elektro-akustische Untersuchungen am Klavier, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1937. A. Casella, II Pianoforte, Roma 1939 (III izd. Milano 1954). T. Norlind, Geschichte des Klaviers, Hannover 1939. O.Funke, Theorie und Praxis des Klavierstimmens, Dresden 1940 (II izd. Das Klavier und seine Pflege, 1946; III izd. 1962). E. Closson, Histoire du piano, Bruxelles 1944 (engl. prevod London 1947). P. Locard, Le Piano, Pari 1948 (III izd. 1959). N. E. Michel, Piano Atlas (II izd.), Rivera (California) 1949. A. De Santis, Costruzione e funzionamento delle singole parti del Pianoforte, Roma 1950. H. Spielmann, Vom Klavier, Kbln 1951.. B. Milankovi, Osnovi pijanistike umetnosti, Beograd 1952. K. Hahn, Cber die Zusammenhange von Klavierbau und Klavierstil (disertacija), Berlin 1952. Th. E. Steinway, People and Pianos, New York 1953. A. Loesser, Men, Women and Pianos, New York 1954. Michel, Old Pianos, Rivera 1954. F. J. Hirt, Meisterwerke des Klavierbaus, Olten 1955. F. W. Riedel, H. Neupert, K. Jung i H. Unverricht, Klavier, MGG, VII, 1958. P. Montani, Viaggio intorno al pianoforte, Milano 1959. A. H. Carmi, The Immortal Piano, New York 1960. R. Benton, The Early Piano in the United States, New York 1961. O. R. Ortmann, The Physiological Mecha nics of Piano technique, New York IQ 62 A. Tri.

333

KLAVIRSKA MUZIKA. Iako se pod nazivom k. m. razumijevaju prvenstveno djela napisana za moderni klavir s batiima, ipak se u taj pojam redovito ukljuuje i sva literatura za embalo, odnosno klavikord, to je i shva tljivo i opravdano, kad se pomisli na duboku srodnost izmeu tih instrumenata i klavira. Za renesanse (XVI st.), a i kasnije, u ranom baroku, esto je teko razluiti, da li su pojedina djela namijenjana klaviru ili orguljama. Ipak, ve se u XVI st. susree velik niz kompozicija pisanih iskljuivo za instrumente tipa embala ili klavikorda. Takve su kompozicije brojni plesovi, sauvani u rukopisima (rukopis H. Kottera iz 1515) ili tampani (Quatorze gaillards . . ., to ih je 1529 izdao pariki nakladnik P. Attaingnant). U drugoj polovini XVI st. karakteristina su djela njemakih kolorista (N. Amerbach, B. Schmid, J. Paix, J. Woltz) i, naroito, engleskih virginalista (J. Buli, O. Gibbons, W.Byrd, Th.Morley, G.Farnaby, T. IVeelkes), koji vrlo inventivno razvijaju tehniku varijacije i snano osamostaljuju instrument, koristei se njegovim specifinostima i utemeljujui stil izrazito pijanistikih efekata. Znaajne su i polifone kompozicije J. P. Szveelincka. U doba muzikog baroka (1600^1750) klavirska literatura dalje gaji stiliziranu plesnu muziku (organiziranu u suite) i varijaciju, ali se obogauje i novim formama. One nastaju pod utje cajem vokalne polifonije (fuga) ili se raaju iz obiljeja samog instrumenta, naglaujui njegove izraajne moguno sti (preludij, tokata). Posebnu skupinu tvore programne minijature i vei kompleksi tipa barokne sonate. Pri kraju baroka klavir se ve udruuje s orkestralnim sastavom kao nosilac samostalne, solistike dionice u klavirskom koncertu (embalo je i dotad bio sastavni dio instrumentalnih grupa; na njemu se realizirao basso continuo). U Italiji su najznaajniji predstavnici barokne klavirske muzike G. Frescobaldi, B. Pasquini, A. Scarlatti, D. Zipoli, F. Durante i D. Scarlatti, ije jednostavane sonate ve nagovijetaju muziki rokoko i naputaju mnoge tipino barokne crte (osobito dosljednost i gustou polifonije). U Francuskoj se istakao niz kompozitora, od J.-Ch. de Chambonnieresa do J.-Ph. Rameaua. Najznaajniji je meu njima F. Couperin, autor brojnih programno razraenih suita. Njemaku predstavljaju J. J. Froberger, utemeljitelj klasinog tipa etvorostavane suite, J. K. Kerll, J. J. Kuhnau (karakteristine naivno-programne Biblijske sonate), G. F. Handel (ukopan u razvoj engleske muzike) i, osobito, J. S. Bach, ija su klavirska djela pravi kompendij baroka, njegov nenadmaeni vrhunac. U Engleskoj je, uz Handela, H. Purcell majstor barokne klavirske muzike, a u panjolskoj A. Soler. Muziki rokoko (otprilike 173070) donio je razvoju muzike nove vidike. Probuenom i ojaanom graanstvu nije vie trebala pompoznost feudalnog baroka. Ono trai novu jednostavnost, vie ljudske neposrednosti i lirske topline. U galantnom stilu nove muzike, koja pobjeuje oko sredine XVIII st., jedna se melodija istie, esto ukraena i kitnjasta. To razdoblje nove monodije ogleda se i u klavirskoj muzici tog doba u kojoj, uz djela velike vrijednosti to pripremaju zrelost muzike klasike, susreemo i mnotvo beznaajnih, povrnih kompozicija. Jednu od glavnih uloga u oblikovanju muzike rokokoa odigrali su svojim

sonatama sinovi J. S. Bacha Carl Philipp Emanuel i Johann Christian. Dok prvi od njih vodi k Havdnu, drugi je bio uzor mladom Mozartu. Uz Bachove sinove istie se niz talijanskih kompozitora, u koje idu A. Porpora, D. Paradisi, B. Galuppi, G. M. Rutini i Padre Martini. Premda je B. Cristofori izumio moderan klavir jo na po tku XVIII st., ovaj je tek pri kraju rokokoa potisnuo embalo i klavi kord. Prve poznate kompozicije za novi klavir su sonate L. Giustinija iz 1732, ali prve kompozicije, koje iskoriuju nove akustike izraajne mogunosti modernog klavira, vjerojatno su sonate M. Clementija iz 1773. Zanimljivo je da gotovo sva prva izdanja Beethovenovih klavirskih sonata ukljuivo do op. 27 (dakle do 1802) nose napomenu pour le clavecin ou pianoforte. Razdoblje beke klasike (kraj XVIII i poetak XIX st.) znai u razvoju klavirske muzike nova velika, dalekosena, dugotrajna dostignua. Haydnove sonate, pa Mozartove sonate i, posebno, njegovi klavirski koncerti, te golem Beethovenov doprinos u ciklusu od 32 sonate i pet koncerata, vrhunac su u razvoju klavirske muzike, koji do danas nije vie bio premaen. Preokret, to ga je Beethoven izvrio u simfoniji i gudakom kvartetu, odrazio se i u njegovoj muzici za klavir kojoj je ukazao nesluene mogunosti i u sadraju i u formi. U neprekidnom nastojanju da novim mislima dade i nov oblik, Beethoven je traio i pronalazio nova, neuobiajena rjeenja, ruei tradicije i unosei i u svoju klavirsku muziku produbljenost, toplinu, i iskren odraz svojih duevnih stanja. Subjektivne crte njegova stvaranja vode ga i ovdje do praga romantike. Kasniji razvoj evropske muzike vjerno se ogleda u klavir skim djelima to su ih pisali evropski kompozitori u XIX i XX st. Romantika uvodi u klavirsku literaturu minijaturu, esto programno zamiljenu, na bazi umjetnikog fiksiranja asovitih dojmova i raspoloenja. U rukama romantiara klasina se sonata defor mira, prelazei esto u rapsodino nizanje timunga. Romantiari na poseban nain unose u klavirsku muziku kolorit, ali i bljeta vilo virtuoziteta koji nerijetko prelazi u ispraznu dekorativnost. Veliki su majstori romantike klavirske muzike: F. Schubert, R. Schumann, F. Mendelssohn, F. Chopin, F. Liszt, J. Brahms, C. Franck. Dodir s prirodom doveo je romantiare do kontakta sa selom i folklorom. U okviru romantike raaju se stoga i vrlo uspjena nastojanja oko afirmacije pojedinih nacionalnih kola, koje obogauju evropsku muziku svjeom melodikom i ritmikom izraslom iz narodne umjetnosti. S tim u vezi dovoljno su znaajna imena B. Smetane, A. Dvofaka, I. Albeniza, E. Granadosa, E. Griega, a kasnije i M. de Falle. Prijelaz u XX st. donosi suptilnu, profinjenu muziku C. Debussyja i impres i onizma u kojemu treba traiti i korijene stvaranja M. Ravela. Debussv provodi na klaviru svojevrsnu revoluciju u harmoniji, potkapajui funkcionalnu bazu tonaliteta i nadomjetajui je novim, smionim akordikim spojevima i ni zovima. Uporedo s tenjama impresionistikog kolorizma razvijaju se neoklasicistike tendencije kontrapunktiara M. Regera. Ekstatina djela A. Skrjabina i kompozicije 5\ Rahmanjinova predstavljaju tadanju rusku klavirsku muziku. Velika prekretnica u muzici XX st.: potpuno naputanje tonaliteta, usvajanje atonalnih, politonalnih, a zatim i dodekafonikih naela, ogleda se u klavirskoj muzici, u kojoj se prvi put i poja vilo. A. Schonberg, otac atonalne i dodekafonike muzike, dao je prve rezultate u tim oblastima upravo u svojim klavirskim kompozicijama. Atonalna se muzika rodila u njegove tri kompozicije za klavir (Drei Klavierstucke, 1908), a dodekafonika u jednom stavku iz 5 kompozicija za klavir op. 23 (1923). Klavirsku muziku piu gotovo svi kompozitori XX st., bez obzira kojemu pravcu pripadaju. Uz dodeka foniare i punktua liste (K. Stockhausen, P. Boulez), klavirska muzika naeg vre mena odaje i tenje neoklasiara i njihovih simpatija za baroknu motorinost i linearnost, kao i nastojanja kompozitora, koji pri staju uz nacionalni muziki smjer i dalje se inspiriraju foklorom. F. Busoni, I. Stravinski, B. Bartok, P. Hindemith, A. Casella, S. Prokofjev, D. ostakovi, O. Messiaen, i drugi istaknuti predstavnici klavirske muzike naeg stoljea odrazuju u svojim klavirskim radovima svu heterogenost suvremene muzike, sve njezine suprotnosti i ideoloke nepomirljivosti. K. m., kao i muzika svih ostalih oblasti, oivijuje tek u interpretaciji reproduktivnog umjetnika. Vjekovima, sve do XIX st., kompozitori su bili i izvoai vlastite' muzike za klavir, pa se moe rei da su svi znaajniji predstavnici klavirske muzike tih vremena bili i izvrsni pijanisti. U XIX st. sve se vie razdvajaju muziki umjetnik i kompozitor koji sve ee povjerava vlastita djela tuoj izvedbi. Broj kompozitora-pijanista i dalje je znatan. Meu njima su markantna imena: Weber, Mendelssohn, Chopin, Liszt, Brahms, Saint-Saens, Debussy, Rubinstein, Skrjabin, Rahmanjihov, Busoni, Bartk, Stravinski, Prokofjev, Casella i dr. Ipak, XIX st. stvara tip pijanista kojemu je izvoenje tuih dj ela jedino zvanje. Iz

334

KLAVIRSKA MUZIKA KLEBE


gove upotrebljivosti (H. v. Biilovv, iji se k. i. Wagnerove o Tristan i Izolda smatra naroito uspjelim). Klavirski izvaci 0 dugo su sadravali iskljuivo klavirsku dionicu, u koju se kat upisivao tekst. Kasnije je prevladao mnogo pregledniji i ur niki opravdaniji sistem, prema kojemu klavir izvodi jedino ti kripciju orkestralnih dionica, dok se pjevake dionice ispisu cijelosti iznad klavirske. K. i. igra vanu ulogu kod uvjeba\ muziko-scenskih djela, kao i openito pri upoznavanju mu; literature. Ovo posebno vrijedi za etvororune klavirske iz \ simfonijskih kompozicija.
LIT.: K. Grunsky, Die Technik des Klavierauszugs. Entvvickelt am d Akt von Wagners Tristan, Leipzig 1911. E. Friedlaender, Vierha Klavierpartitur, AM , 1915. Isti, auszugs, Detmold 1922. Wagner, Liszt und die Kunst des Kl: Eine Rundfrage, M, 1923 M. Broesike-Schoen, Der moderne Klavierai Neue Muzikzeitung, 1925. 24. Hartmann, Der moderne Klavierau 1 M. Hansetnann, Der Kla Kehl, Der C. M. v. Weber (disertacija) moderne Opernauszug, AM, VII, 1958. E. Valentin, vierauszug in Deutschland von den Zeitschrift fur Musik, 1959 Anfange , Berlin 1940. R. Schaal, Klavierauszug, AVom Klavierauszug zum Partitur-Auszug, }. 1

golemog broja pijanista prolog i naeg stoljea izdvajaju se kao najpoznatiji (od njih su mnogi bili i kompozitori i izvrsni pedagozi): F. W. Kalkbrenner, C. Czerny, J. Field, Clara Schumann, A. Dreyschock, H. Herz, I. Moscheles, S. Thalberg, S. Heller, K. Tausig, T. Carreno, Anton Rubinstein, T. Leschetizky, E. d'Albert, I. Paderezoski, M. Rosenthal, E. Sauer, I. Friedmann, L. Godomski, C. Ansorge, L. DUmer, R. Pugno, A. Cortot, A. Schnabel, H. Bauer, O. Gabrilozoitsch, E. Fischer, W. Backhaus, Artur Rubin stein, W. Gieseking, E. Ney, M. Long, W. Landozoska (embalistica), A. Goljdenvejzer, N. Magalov, K. Igumnov, L. Oborin, C. Arrau, E. Gileljs, A. Ciccolini, W. Kempff, M. de la Bruchollerie, F. Gulda, G. Bachauer, S. Richter, R. Firkuny, Ph. Entremont, Fou Ts'ong, F. Zadra, Z. Ruikova (embalistica), M. Haas, S. Mercier, V. Akenazi, Van Cliburn, M. Pollini, N. Petrov, V. Postnikova, Sh. Cherkassky, A. Watts, A. Weissenberg i dr. Od jugoslavenskih pijanista istakli su se, medu ostalima: 5. Stani, E. Hajek, A. Trost, M. Lorkovi, B. Kune, P. ivic, B. Musulin, D. Guii, M. Lipovek, O. Mihailovi, J. Murai, D. Luki, R. Filjak, S. Radi, D. Trbojevi, D. Tomi, N. Vujii, P. Gvozdi, V. Krpan, M. Vukdragovi, O. urdevi i dr.
LIT.: K. F. Weitzmann, Geschichte des Clavierspiels und der Clavierliteratur, Stuttgart 1863 (II izd. 1879; I sv. I I I izd. priredio M. Seiffert, Leipzig 1899). A. Mereaux, Les Clavecinistes de 1637 a 1790, Pari 1868. C. van Bruyck, Die Entwicklung der Klaviermusik von Bach bis Schumann, Leipzig 1879. A. Prosniz, Handbuch der Klavierliteratur (2 sv.), Wien i Leipzig 1884 1907 (IX izd. 1918). O. Bie, Das Klavier und seine Meister, Miinchen 1898 ( I I I izd. 1921). M. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, Leipzig 1899. O. Klauwell, Geschichte der Klaviersonate von den Anfangen bis zur Gegenwart, Koln i Leipzig 1899. L. A. Villanis, L'Arte del clavicembalo, Torino 1901. Ch. F. H. Parent, Repertoire Encyclopedique du Pianiste (2 sv.), Pari 1901 07. J. S. Shedlock, The Pianoforte-Sonata, London 1905. W. Niemann, Das Klavierbuch. Geschichte der Klaviermusik und ihrer Meister bis zur Gegenwart, 1907 (XI izd. Leipzig 1922). L. A. Villanis, L'Arte del pianoforte in Italia, 1909. O. Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1909. H. E. Krehbiel, The Piano forte and its Music, New York 1911. H. Ordenstein, Fiihrer durch die Kla vierliteratur, 1912. Ch. van den Borren, Les Origines de la musique de clavier en An gleterre, Bruxelles 1913. B. Selva, La Sonate, Pari 1913. A. Ruthardt, Wegweiser durch die Klavierliteratur (VIII izd.), Leipzig 1914 (X izd. 1925). A. Bonaventura, Storia e letteratura del pianoforte, Livorno 1918. W. Niemann, Die nordisehe Klaviermusik, Leipzig 1918. Isti, Die Virginalmusik, Leipzig 1919. Isti, Meister des Klaviers, Leipzig 1919. G. Pannain, Le Origini e lo sviluppo delParte pianistica in Italia dal 1500 al 1730, Napoli 1919. E. Schmitz, Klavier, Klaviermusik und Klavierspiel, Leipzig 1919. H. Westerby, The Historv of Pianoforte Music, New York 1924. C. G. Hamilton, Piano Music. Its Composers and Characteristics, London 1925. A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari 1925. H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavierkonzerts von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. R. Teichmiiller i K. Herrmann, Internationale moderne Klaviermusik, Leipzig i Zurich 1927. A. Cortot, La Musique francaise de piano (3 sv.), Pari 1932 -44. A. Brugnoli, La Muica pianistica italiana dalle origini al 1900, Torino 1933.P. Egert, Geschichte der Klaviersonate in der Romantik, Berlin 1934. A. Casella, II Pianoforte, Milano 1937 (II izd. 1951). G. Schiinemann, Kurze Geschichte der Klaviermusik, Berlin 1940 (III izd. 1956). G. Piccioli, II Concerto per pianoforte e orehestra da Mozart a Grieg, Como 1940. W. Georgii, Klavier musik, Zurich 1941 ( I I I izd. 1956). D. Brook, Masters of Kevboard, London 1946 ( I I izd. 1951). W. Apel, Masters of the Kevboard: a Brief Survev of Pianoforte Music, Cambridge 1947. P. Hissarlian Lagonette, Style et technique des grands maitres du piano ( I I izd.), Geneve 1948 (srpskohrv. prijevod: Stil i tehnika velikih majstora klavira, Beograd 1957). E. Hutcheson, The Li terature of the Piano. New York 1948. G. S. Bedbrook, Kevboard Music from the Middle Ages to the Beginning of the Baroque, London 1949. B. li. My3ajie6cxuu, PvccKan cpopTenHaiman MV3biKa, MocKBa T 949- C Rostand, Les Chefs-d'oeuvre du piano, Pari 1950. E. Damais, Le Concerto pour piano et orehestre, Pari 1950. G. Favre, La A-Iusique fr ancaise de piano avant 1830, Pari 1953. E. Bosquet, La Musique de clavier, et par extension de luth; manuel encyclopedique, historique et pratique, Bruxelles 1953. K. Dale, Nineteenth Centurv Piano Music. A Handbook for Pianists, London 1954. L. Agueltant, La Musique de piano, des origines a Ravel, Pari 1954. J. Friskin i J. Freundlich, Music for the Piano. A Hand book of Concert and Teaching Material from 1580 to 1952, New York 1954. F. Liessen, Die Entwicklung der Klaviertechnik in den Sonaten der Wiener Klassiker (disertacija), Innsbruck 1955. U. Unger, Die Klavierfuge im 20. Jahrhundert, Regensburg 1956. A. D. Alexejew, Geschichte der Klaviermusik und ihrer Interpretation, Berlin 1956. N. Demuth, French Piano Music, Pa ri 1958. W. Pfannkuch, Klaviermusik, MGG, VII, 1958. W. S. Neviman, The Sonata in the Baroque Era, 1959. F. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fiir Tasteninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 1960. H. C. Schonberg, The Great Pianists, New York 1963 (njemaki pri jevod 1965). J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Munchen 1965. H. Grundmann i P. Mies, Studien zur Klavierspiel Beethovens und seiner Zeitgenossen, Bonn 1966. J. As.

KLAVIRSKI KVARTET, komorna kompozicija, naje klavir, violinu, violu i violonelo. Razvila se u drugoj pok XVIII st. (Mannheimska kola) iz klavirske sonate, kao i iz raene klavirske dionice u trio -sonati. Najpoznatiji su priri u literaturi klavirski kvarteti W. A. Mozarta, F. Mendelsso R. Schumanna, J. Brahmsa, A. Dvofaka, M. Regera, V. dTn i G. Faurea.
LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klavierquartettspie ler, Wolfent 1937-

KLAVIRSKI KVINTET, komorna kompozicija, naj za klavir i gudaki kvartet. Poznati su klavirski kvinteti R. S( manna, J. Brahmsa, M. Regera, H. Pfitznera, F. Schmitta Blocha, D. ostakovia i dr. F. Schubert je u svom klavirsl kvintetu poznatom pod naslovom Forellenquintett upotrij kontrabas.
LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klavirquintettspieler, Wolfenb 1936.

KLAVIRSKI TRIO, komorna kompozicija, najee za kl; violinu i violonelo. U sastav klavirskog trija ponekad ulaz viola (umjesto vi olonela) ili koji duhaki instrument (klari rog). Poznata klavirska trija pisali su J. Haydn, W. A. Mo; L. v. Beethoven (op. 70 i 97), F. Schubert, F. Mendelssc R. Schumann, J. Brahms, B. Smetana, A. Dvorak (Dnm, P. I. ajkovski, C. Saint -Saens, V. d'Indy, M. Ravel, V. NoD. ostakovi.
LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klaviertriospieler, Wolfenbuttel ]

KLAVIRSKI IZVADAK, prenoenje na klavir muzikog djela za glasove i instrumente ili za instrumente. Razvoj klavirskog izvatka proao je nekoliko faza. U drugoj polovini XVIII st. pojavili su se prvi put brojni klavirski izvaci opera, igrokaza i drugih muziko -scenskih djela, ali u vrlo primitivnoj formi, tako da se u njima nisu odrazivale karakteristine crte itave partiture. Takvi su jednostavni klavirski izvaci bili namijenjeni kunom muziciranju amatera. Ozbiljnija faza u razvitku klavirskog izvatka poinje od C. Al. v. Webera (k. i. za njegovu operu Abu Hassari), a osobito od F. Liszta, utemeljitelja klavirskog izvatka novijih vremena, koji je dao izvrsne primjere za klavirske izvatke simfonijskih djela (Beethovenove simfonije, Berliozova Fantastina simfonija'). Pojava opera R. Wagnera uputila je k. i. u dva pravca: jed an je vie naglaavao virtuoski moment (K. Tausig, K. Klindvvorth), dok je drugi vie pazio na praktinu stranu nje -

KLAVIZITERIUM -> Clavicytherium KLEBE, Giselher, njemaki kompozitor (Mannhe 28.VI 1925 ). Kompoziciju uio u Berlinu na Kittelovu kon vatoriju (K. v. Wolfurt) i zi kod J. Rufera i B. Blachera. 1948 radio u Muzikom od Berlinskog radija, potom sic dan umjetnik i od 1957 prof kompozicije na Visokoj mu koj koli u Detmoldu. Uz H. Henzea i K. Stockhausena ide u najuglednije njerru kompozitore svoje generai Njegov muziki govor ten se na dodekafonikoj teh koju modificira prema vlasti potrebama. U poetku pod v ajem Blacherove kole, u S' je djela unosio bogatu 01 mentiku i motoriku, daleke nalitete i karakteristine riti ve. Meutim, kasnije on 1 ziku temelji na antagoni2 izmeu G. KLEBE tonalnosti i atonalnc teei k novom harmonijsk struktuiranju, ne naputajui spone s klasinim naslijeem, sebno kasnom romantikom, to se odrazuje i u profinje instrumentaciji.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, za 42 gudaa op. 12, l< II, op. 16, 1953; III, op. 52, 1966 i IV, Das Testament op. 61, 1971; kon za violinu, violonelo i orkestar op. 18, 1954; koncert za violonelo op. 29, i' Divertissement joyeux op. 5, 1949; Die Zzvilschermaschine, metamorfoze na i; menu sliku P. Kleea, 1950; Deux nocturnes, 1951; Omaggio, 1959; Adagio i. na motiv iz Wagnerove Walkure, 1962; simfonijska scena Herzschlage.Fm Bitte und Hoffnung za beat-band i orkestar, 1969. KOMORNA: 2 gud; kvarteta, 1951 i 1963; 2 sonate za violinu solo op. 8 i 20, 1952 i 1955; sonat violinu i klavir op. 14, 1953; Elegia appassionata za klavirski trio, 1956; duh kvintet, 1948; sonata za violu i klavir, 1949; Dithyrambe za gudaki kvaj 1957; 2 studije za udaraljke: I, Estatico op. 30, 1956 i II, Adagio und Ali

KLEBE KLEMETTI
op. 48, 1965; 7 bagatela za basetni rog, trombon, harfu i zvona, 1961; 9 duettina za flautu i klavir, 1962; Recitativo, aria e duetto za alt-flautu i gitaru op. 44; Concerto a cinque za klavir, embalo, harfu, udaraljke i kontrabas, 1965; klavirski kvartet Quasi una fantasta, 1967; Scene und Arie za 3 trublje, 3 trombona, 2 klavira i 8 violonela, 1968. KLAVIRSKA: Neun Stilcke, 1952; nokturni op. 6 b, 1949; 4 invencije, 1956; sonata za 2 klavira, 1949. ORGULJSKA: Introitus, aria ed alleluja, 1965; Passacaglia op. 56; Fantaste und Lobpreisung, 1970. DRAMSKA. Opere: Die Rduber (prema Schilleru), 1952 56; Die todlichen Wiinsche (prema Balzacu), 1959; Die Ermordung Ctisars (prema Shakes-peareu), 1959; Alkmene (prema Kleistu), 1961; Figaro lasst sich scheiden (O. von Horvath), 1963; Jakobowsky und der Oberst (prema Werfelu), 1965 i Das Mdrchen von der schonen Lilie (prema Goetheu), 1969. Baleti: Pas de trois, 1951; Signale, 1955; Fleurenville , 1956 i Menagcrie, 1958. Dramatina scena Raskolnikcnv's Tratim (prema Dostojevskom), 1956; lirska scena Die todlichen IViinsche (prema Balzacu), 1959- VOKALNA: Romische Blegien za recitatora, klavir, embalo i kontrabas, 1952; kantata za bariton, zbor i orkestar (stihovi H. M. Enzensberger), 1960; Fiinf Lieder nach romanlischen Tcxten za glas i orkestar (klavir), 1962; 4 vokalize za 4 enska glasa a cappella, 1963. CRKVENA: mise Miserere nobis za 18 duhakih instrumenata, 1965 i Gebet ciner armen Seele za zbor i obligatne orgulje, 1966; Stabat Mater za soliste, zbor i orkestar, 1964. LIT.: W.-E. von Letuinski, Giselher Klebe, Die Reihe, 1958. K. H. W6rner, Giselher Klebe, MGG, VII, 1958. A. D. McCredie, Giselher Klebe, The Music Review, 1965. K. Ko.

335

Musicians and Mummers, 1925; Great Women-Singers of My Time, 1931, The Golden Age of Opera, 1933. Suraivao na izdavanju djela M. Garcije Hints on Singing, 1894, na izdanju Musical Notes 1886 1889 i na prevoenju vie od 60 pjesama F. Schuberta, R. Schumanna, J. Brahmsa (Lieder in English).

KLEIN, Jacques, brazilski pijanist (Aracati, Ceara, 10. VII 1930 ). Studirao na Conservatorio Brasileiro de Muica u Rio de Janeiru (Liddy Chiaffarelli Mignone, Lucia Branco), kod W. Kapella u New Yorku i kod Seidlhofera na Muzikoj akademiji u Beu; 1953 osvojio prvu nagradu na Meunarod nom natjecanju u enevi. Koncertant svjetskog glasa, nastupa na gotovo svim kontinentima; dri redovito godinje teajeve iz interpretacije na Conservitrio Brasileiro de Muica, na Academia de Muica Lorenzo Fernandez i na Visokoj muzikoj koli Univerzit eta u Rio de Janeiru, kao i na Univerzitetu u Miamiju. KLEIN, Lothar, ameriki kompozitor njemakog podrijetla (Hannover, 27. I 1932 ). Rano doao u SAD i tamo studirao na Univerzitetu u Minnesoti; 1958 60 usavravao se kod J. Ru fera u Berlinu. Djeluje kao docent na Univerzitetu u Texasu.
DJELA. ORKESTRALNA : 2 simfonije, 1955 i 1965; koncert za 4 duhaa i orkestar, 1958; Symmetries u 4 dijela, 1959, 1960, 1962 i 1964; Trio concertante za gudae i orkestar (u spomen na Hemingwaya, Camusa i J. F. Kennedvja), 1964; Design za udaraljke i orkestar, 1971. Kompozicije za komorne sastave. Kantate; solo-pjesme. Studija The Twelwe-Tone Evolution, Spomenica P. A. Pisk, 1966.

KLECKI, Pawel -* Kletzki, Paul KLECZYNSKI, Jan, poljski pijanist i muziki pisac (Janie vvicze, Wolyn, 8. VI 1837 Varava, 15. IX 1895). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (A.-F. Marmontel, F.-E. Bazin, M.-E. Carafa). Nastupajui na mnogim koncertnim turnejama, isticao se osobito interpretacijom Chopinovih djela. Na Konzervatoriju u Varavi poduavao 186789. Od 1877 stalni suradnik, a od 1879 glavni urednik asopisa Echo Muzyczne. K. je najistaknutiji poljski muziki kritiar u drugoj polovini XIX st.
DJELA: O wykonyivaniu dziel Chopina, 1879 (prevedeno na franc. 1880, na ruski 1897, na engl. 1913, na holandski 1931, na panjolski 1949): Chopin w celniejszych swoich utvjorach, 1886; O muzyce goralskiej, 1888; Slozonik wyrazozu uzywanych w muzyce, 1893. Studije (u Echo Muzvczne), od kojih su najvrednije: 0 Macieju Kamienskun, 1880; O picsniach }iarodowych Slowian poludniowych, 1881; O kompozycjach Fr. Liszta, 1881; O estetyce librctta operowego, 1892. LIT.: Z. Lissa, Jan Kleczvnski, MGG, VII, 1958.

KLEIN, Richard Rudolf, njemaki kompozitor (Nussdorf, 21. V 1921 ). Studirao u Trossi ngenu, na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (Ph. Mohler) i 194850 dvanaesttonsku tehniku kod W. Fortnera. Od 1949 docent na Muzikoj akademiji u Det moldu i od 1960 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu na Majni.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1947; koncert za orgulje i gudaki orkestar, 1952; 3 partite, 1958 61; 6 komornih koncerata, 1960 71. KOMORNA: gudaki trio, 1946; gudaki kvartet, 1949; Divertimento za flautu i violinu, 1940; 3 fantazije: I, za klarinet i gudaki k vartet, 1959; II, za gudaki trio, 1971 i I I I , za duhaki kvintet, 1971. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1946 i 1952; 6 sonatina, 1970. Ouvertiire, Rezitativ und Rondo za 2 klavira, 1968. VOKALNA: 3 Jugendkantaten nach eigenen Texten, 1951, 1954 i 1955; zborska igra Die Stunde des Zorns za recitatore, zborove i orkestar, I955;scensk; oratorij Schzvarze Sonne (prema Kleistovu Die Verlobung in San Domingo), 1961 LIT.: E. Valentin, Richard Rudolf Klein, ZFM, 1952.

KLEIBER, 1. Erich, austrijski dirigent (Be, 5. VIII 1890 Zurich, 27. I 1956). Muzike studije zavrio na Konzervatoriju u Pragu. God. 191223 operni dirigent u Pragu, Darmstadtu, Wuppertalu, Diisseldorfu i Mannheimu; 1923 postao generalni muziki direktor Dravne opere u Berlinu. God. 1935 u znak politikog protesta emigrirao je u Junu Ameriku, gdje kao gost dirigira na operama u Argentini, Brazilu, ileu, Peruu i Urugvaju, a kasnije i u Meksiku, na Kubi i u SAD. Od 1936 bio je dirigent na Teatro Colon u Buenos Airesu, a 1947 48 orkestra NBC. Iao je u red najistaknutijih dirigenata sadanjice, ne samo zbog velikog repertoara, u kojemu je suvremena muzika zapremla istaknuto mjesto, ve u prvome redu i zbog jasno izraenog principa vjerne reprodukcije partiture, a protiv subjektivne interpretacije. K. je ravnao praizvedbom opere A. Berga Wozzeck (1925). 2. Carlos, argentinski dirigent (Berlin, 3. VII 1930 ). Sin Ericha; muziku uio privatno u Buenos Airesu. Karijeru opernog dirigenta zapoeo 1952 u La Plati; 1953 volonter u miinchenskom kazalitu na Gartnerplatzu i od 1954 dirigent u Pots damu. God. 1956 64 dirigent Njemake opere u Diisseldorfu 1 Duisburgu, 1964 66 u Ztirichu i od 1966 na Dravnoj operi u Stuttgartu. Gostovao i u drugim evropskim zemljama i na festi valima u Beu i Pragu.
LIT.: J. Russel, Erich Kleiber: A Memoir, London 1957 (njem. Munchen _ W. Brennccke, Erich Kleiber, MGG, VII, 1958. K'. Reich, Erich Kleiber und Alban Berg, SMZ, 1958.
195 8).

KLEINHEINZ, Franz Xaver, njemaki kompozitor (Nassenbeuren kraj Mindelheima, Allgau, krten 26. VI 1765 Budimpeta, 29. I 1832). Najprije uio u Memmingenu i Munchenu. Doavi u Be (1799), uio je kod J. G. Albrechtsbergera i ubrzo postao vrstan nastavnik. God. 181415 i 181724 bio je direktor Opere u Budimpeti. Upoznao je i Beethovena, koji ga je veoma cijenio.
DJELA: koncert za klavir u Es -duru. KOMORNA: trio za klavir, klarinet i violonelo; duhaki kvintet (izgubljen); duhaki oktet; oktet za duhae i gudake instrumente; 4 sonate za viol inu i klavir: I III, 1789 i IV, 1802. KLAVIRSKA: 8 sonata, 1800 03; tokata; varijacije; sonata za klavir 4-runo. DRAMSKA: opera Harald, 1814; opereta Der Kdfig, 1816. Scenska muzika. VOKALNA: kantate // Ciclope i Die Huldigungsfeier; pjesme na tekstove F. Schillera. CRKVENA: oratoriji Vater unser i La Passione di Gesii Christo, 1813; 2 mise. Preradio Beethovenove klavirske sonate za gudaki kvartet. LIT.: A. Sandberger, F. X. Kleinheinz, Ausgewahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, I I , Munchen 1924. E. Haraszti, Les Compositions inconnues de Kleinheinz, R, 1930. H. Jancik, Franz Xaver Kleinheinz, MGG, VII, 1958.

KLEIN, Bernhard Joseph, njemaki kompozitor (Koln, 6. III 1793 Berlin, 9. IX 1832). Uenik M. L. Cherubinija u Parizu, kasnije muziki direktor katedrale u Kolnu. Od 1818 ivio u Berlinu, gdje je 1820 postao profesor kompozicije na Institutu za crkvenu muziku te muziki direktor i nastavnik pjevanja na Univerzitetu. K. je bio izvrstan pedagog; principe njegove metodike razradio je kasnije njegov uenik S. Dehn. Vrijedne su Kleinove vokalne kompozicije, osobito crkvene. U razvoju njemakog Lieda vano mjesto pripada njegovim jednostavnim, no dramatski snanim baladama i pjesmama.
DJELA: varijacije za gudaki kvartet. Tri sonate za klavir; varijacije za klavir; sonate za klavir 4-runo. Opere Dido, 1823 i Ariadne, 1823. VOKALNA: oratoriji Jephta, 1829 i David, 1830; kantate Hiob, 1822 i Johanna Sebus (W. Goethe); balade, pjesme i romance za glas i klavir. CRKVENA: misa, 1815; Pater nostcr za 2 zbora, 1827; Stabat Mater; psalmi; himne; responzoriji; magnifikati; moteti i dr.

KLEMENI, Ivan, muzikolog (Otrelj, 26. X 1938 ). Studij' historije muzike zavrio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1967 vodi muziku zbirku u Narodnoj i univerzi tetskoj biblioteci u Ljubljani. Muziki pisac, kritiar i komenta tor; surauje u sastavljanju muzike terminologije za rjenik slovenskog knjievnog jezika.
DJELA. SPISI: Razvoj opere, Umetnost in kultura, 1961 ; Stilno estetska podoba Kogojeve opere Crne maske", Tribuna, 1963; Portret Marija Kogoja, Nai razgledi, 1966, 67; Glasbeni rokopisi in tiski na Slovenskem do leta 1800, katalog, 1967 (sa J. Hoflerom); Problematika muzike bibliografi je u Jugoslaviji, Zvuk, 1968 (na engleskom Problems of Music Bibliography in Yugoslavia, Bloomington 1970); Kogojeva scenska glasba "V kraljestvu palkov, Muzikoloki zbornik, VII, 1971. J. Se.

KLEIN, Herman, engleski muziki kritiar (Norvvich, 23. VII 1856 London, 10. III 1934). Uio pjevanje kod M. Garcije. God. 18811901 muziki kritiar u tjednicima London Sunday Times i Illustrate London Nevis; 1902 09 djelovao u New Yorku kao suradnik lista Herald. Vrativi se u London, pisao je mu zike kritike u asopisu Saturday Reviezv (191721).
DJELA. SPISI: Thirty Years of Musical Life in London, 1903; Unmusical Yew York, 1910; The Reign of Palli, 1920; The Art of the Bel Canto, 1925;

KLEMETTI, Heikki, finski zborovoa i kompozitor (Kuortane, 14. II 1876 Helsinki, 26. VII 1953). Studirao filozofiju na Univerzitetu u Helsinkiju; muziku uio u Berlinu na Sternovu konzervatoriju (190306) i na Akademiji za crkvenu muziku. Od 1898 dirigent studentskoga zbora Ylioppilaskunnan Laulajat; 1900 utemeljio znameniti zbor Suomen Laulu (isprva muki, od 1907 mjeoviti) kojim dirigira 190042. S tim zborom odlazi na mnoge turneje po inozemstvu (Skandinavija, Engleska, Nizozemska, Belgija i Njemaka 190125; SAD 1939). U njegovim kompozicijama, pisanim kasnoromantiarskim stilom, zapaaju se i arhaini elementi. Ureivao muzike asopise Saveletar (190711) i Suomen Musiikkilehti (1930; 193345); od 1919 bio je muziki kritiar u listu Uusi Suomi.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: Lirs ka uv ert ira, 19 2 2; uve rt ira u C -d uru; 3 suite za gudaki orkestar; Cantilena, 1948. Klavirske kompozicije. Kompozicije za orgulje. Melodrama Elon leikkua, 1944. Zborovi; solo-pjesme. Mise. Obradbe narodnih pjesama. SPISI: Ohjeita sointupuhtauden

336

KLEMETTI KLENGEL
33). Kao orkestralni dirigent gostovao u Rusiji, Sjeverni i Junoj Americi, u Beu, Parizu, Londonu i Budimpe! God. 193338 vodio je Filharmoniju u Los Angelesu; 194750 d rektor Opere u Budimpeti, a onda opet u SAD. K. ide u red naji taknutijih suvremenih dirigenata. Osobito je bila zapaena njego' interpretacija djela L. van Beethovena, A. Brucknera, G. Mahler R. Straussa i mnogih predstavnika suvremene evropske muzik
DJELA: Simfonija, 1962. Klavirske kompozicije. Opera Das Zi Solo-pjesme. Misa u C-duru za sole, zbor, orgulje i orkestar; Ave Mari Psalam 42 za bas, orgulje i orkestar. Napisao: Meine Erinnerungen an > Mahler und andere autogriphische Skizzen, 1960 (na madarskom 1964, pr ireno engl. izd. 1964). LIT.: A. Weissmann t Kopfe im Profil: O. Klemperer, M, 1928. I Bollert, O. Klemperer, Muica, 1955. R. Schaal, Otto Klemperer, MGG, V' 1958.

karioittamiseksi kuorlaulussa (Upute za istou zbornoga pjevanja), 1913; Musiikin historia (Povijest muzike; 2 sv.)> 1916 26; Kuoralaulun opas (Prirunik zbor noga pjevanja), 1917; Suomen kirkkomusiikki protestanttisuuden alkuaikoina (Crkvena muzika u Fins koj na poetku protestantizma), 1921 i dr. Izdao nekoliko zbirki djela za orgulje. LIT.: V. Pesola, Heikki Klemetti, Suomen saveltajia, 1945. N. E. Ringbom, Heikki Klemetti, MGG, VII, 1958.

KLEMM C. A., njemako nakladno poduzee, trgovina muzikalija i posudbena biblioteka koju je 1821 utemeljio Carl August K. (? 1830) u Leipzigu. Posudbena biblioteka, iji je popis ve oko 1830 obuhvaao 14 000 naslova, a 1858-91 vie od 57 000, odigrala je vanu ulogu u leipzikom muzikom ivotu prije uvoenja javnih biblioteka. Izdavaka djelatnost tvrtke zapoinje oko 1822, isprva preteno s pomodnim plesovima, opernim fantazijama, klavirskom i gitaristikom muzikom. Doskora su se na popisu naklade nale i kompozicije Schumanna, Mendelssohna, Moschelesa, Schuberta, Lortzinga, Marschnera i dr. U katalogu iz 1876 navodi se ve 900 naslova izdanja. Poslije smrti Carla Augusta poduzee su vodili 183038 njegovi nasljednici pod naslovom C. A. Klemms Erce , zatim do 1886 Christian Bernhard K. koji je 1876 imenovao sudionicima svoje sinove: Oszualda, Clemensa i Felixa. U meuvremenu otvorene su podrunice u Dresdenu (1840) i Chemnitzu (1856). Odlaskom Bernharda sva su tri poduzea zajedniki vodili Oswald (sjedite u Dresdenu) i Felix (Leipzig), i to od 1888 pod firmom Koniglich-Sachsische Hofmusikalienhandlung. Felixa je naslijedila 1914 njegova udova Susanne K., a suvlasnik je postao Bernhard, sin i nasljednik Oswalda (umro 1908). Odjel naklade, proiren na oko 1900 izdanja, kupio je 1933 leipziki nakladnik Wilhehn Gebauer, a 1937 trgovinu muzikalija kupio je Botho Becker koji je vodi jo i nakon rata (1958). Podrunice su poslije rata pre stale da rade.
LIT.: Hauptkatalog der Leipziger Leihanstalt tur Musik C. A. Klemm, 1852 i dopunski svesci 1858, 1868 78, 1887 91. Musikalien-Verlagskatalog C. A. Klemm, 1876 s dopunama 1881, 1885, 1889, 1893, 1896, 1900 i 1908. Das 75 jahrige Jubilaum der Koniglich-Sachs. Hofmusikalienhandlung von C. A. Klemm in Leipzig, asopisi Signale, br. 34 i Leipziger Tageblatt br. 248, 1896. W. Neumann, C. A. Klemm, MGG, VII, 1958.

KLENAU, Paul August von, danski kompozitor i dirigei (Kobenhavn, 11. II 1833 31. VIII 1946). Uio violinu kc Ch. P. Hilmera, a kompoziciju kod O. Mallinga u Kobenhavni studij nastavio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu i u Miincher (L. Thuille). Operni dirigent u Freiburgu (Breisgau) i Stuttgart gdje je bio uenik M. von Schillingsa. God. 1914 vratio se Kobenhavn i tamo 1920 osnovao filharmonijsko drutvo (Dan, fdharmonisk Selskab) koje je vodio do 1926. God. 1922 ; dirigent Konzerthaus-Gesellschafta u Beu. Kao kompozitor I je proao razvojni put od kasne romantike do ekspresionizma 1 Schonberga i suvremenog neoklasicizma. Kao dirigent zalagao za djela suvremenih kompozitora.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. Se da m s i mfo nij a : I, u f - mo l u, 1 90 8; : 1911, I I I , Te Deum za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1913; IV, Dante, 191 V, Triptikon, 1941; VI, Nordische Sinfonie i VII, Sturmsinfonie. Simfonijs pjesme Paolo und Francesca, 1913 i Jahrmarkt bei London, 1922. KOA1ORN* gudaki kvartet: klavirski kvintet. Kompozicije za klavir. DRAMSK Opere: Sulamith, 1913; Kjartan und Gudrun, 1918 (prer. 1924); Die Ldsterschu 1927; Michacl Kohlhaas, 1933; Rembrandt van Rijn, 1937 i Elisabeth von Engla! 1939. Baleti Klein-Idas Blumen, 1916 i Marion, 1920 VOKALNA. Za barit i orkestar: Ebbe Skaminehen i To Arabesker; Gesprdche mit dem Tod za ali orkestar, 1915; Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke za t riton, zbor i orkestar, 1921. Solo-pjesme. LIT.: W. Matthes, Paul Klenau, ZFMW, 1939. H. Rosenberg. P August von Klenau, MGG, VII, 1958.

KLEMM, Eberhardt, njemaki muzikolog (Zvvickau, 4. IX 1929 ). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu (E. Bloch, W. Serauky, H. Ch. Wolff, R. Eller); 1954 65 asistent Muzikolokog zavoda u Leipzigu; 1966 promovirao s disertacijom Stu-dien zur Theorie der muslkalischen Permutationen.
DJELA: Notizen zu Alahler, Festschrif* H. Besseler, 1961; Uber ein Spa'tzvcrk G. Mahlers, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1961; Bemerkungen zur Zzvolftontechnik bei Eislcr und Schonberg, Sinn und Form, 1964; Symmctrien im Chorsats von A. Webern, Deutsches Jahrbuch der Musikwisenschaft, 1966; Vber Regcr und Szymanowski, Beitrage zur RegerfbrSchung, 1966; Zur Theorie der Reihenslruktur und Reihendisposition in Schonbergs 4. Streichquartett, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1966; Zur Theorie einiger Reihen-Kombinalionen, AFMW, 1966; Inlcrpretationskritik: G. Alahlers I. Sinfonic, Musik und Gesellschaft, 1969.

KLEMM (Klemme, Klemmius), Johann, njemaki kompo zitor, orgulja i nakladnik (Oederan kraj Zvvickaua, oko 1593 vjerojat no Dresden, poslije 1651). God. 1605 zborski djeak, 1612 instrumentalist Saske dvorske kapele u Dresdenu; 1613 15 uio kod Ch. Erbacha u Augsburgu, zatim kod H. Schutza u Dresdenu. Od 1625 dvorski orgulja u Dresdenu. Uz to je radio i kao nakladnik, najprije u suradnji s lepzikim orguljaem Danielom Weixerom, zatim s Alexanderom Heringom iz Bautzena. Od njihovih izdanja izdvajaju se: Symphoniarum Sacrarum Secunda Pars (1647) i Geistliche Chormusik (1648) H. Schutza.
DJELA: Tcutsche Gcislliche Aladrigalien za 4-6 glasa i b. c, I dio, 1629 (izgubljeno); kantate Lobe den Herren meine Seele za 6 glasova (rkp.) i Wohl dem, der in Gottes Furcht steht za 10 glasova (izgubljeno). Partitura scu Ta~ bulatura Italica exhibens Triginta sex Fugas, 2, 3 & 4 v. sadri po 12 fuga poredanih prema 12 starocrkvenih naina, 1631. LIT.: M. Furstenau, Zur Geschichte der Musik und des Theaters in Dresden, I II, Dresden 1861 62. F. W. Riedcl, Johann Kle mm, MGG, VII, 1958. Isti, Quellen-kundliche Beitrage zur Gcschichte der Musik fiir Tasteninstrumcnten in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts (vor-nehmlich in Dcutschland), disertacija, Kassel 1960.

KLENGEL, 1. Paul, njemaki pijanist, dirigent i kompozit (Leipzig, 13. V 1854 24. VI 1935). Na Konzervatoriju u Leipzij studirao violinu (F. David), klavir (C. Reinecke) i kompozici (E. F. Richter, O. Paul); na Univerzitetu doktorirao 1876 die tacijom Zur Asthetik der Tonkunst. Violinist orkestra Gezvandha u Leipzigu, 188186 operni dirigent u Stuttgartu i zatim ponovi u Leipzigu, 1891 98 zborovoda drutva Arion. Nakon to 18981902 vodio Liederkranz u New Yorku, zborovoda Arioi u Leipzigu (do 1921) i od 1907 profesor kla vira i muzike teori na Konzervatoriju. Izvrstan zborovoda i pedagog, K. je mnoj pridonio razvoju muzikog ivota u Leipzigu. Vane su i njego" preradbe djela starih majstora. Njegove kompozicije kasnoromai tikih obiljeja nemaju vee originalnosti.
DJELA. KOMORNA: 14 preludija za violinu solo op. 62, 1932; za violine: 5 Stucke op. 9; 6 Vortragsslucke zur Entzvicklung des Doppelgriffspie op. 31, 1903 i dr.; 2 suite za violinu i klavir, 1909 i 1911; Pastorale za violini orgulje op. 17, 1902; za violu i klavir 6 Stucke op. 39, 1910; 3 Romanzen op. < oko 1911; 4 Phantasie-Stiicke op. 48, oko 1912. Kompozicije za klavir. V1 KALNA: 4 Gesdnge za enski zbor i klavir op. 43; Die deutsche Mutter za a enski zbor i klavir op. 50; zborovi; solo-pjesme. Brojne preradbe koncertai nih, komornih i instrumentalnih djela starih majstora.

KLEMPERER, Otto, nje maki dirigent (Breslau, 15. V 1885 Zlirich, 7. VII 1973). Studirao na Konzervatoriju u Frankfurtu na Maj ni i u Berlinu Q. Kwast, H. Pfitzner, Ph.Scharwenka). Operni dirigent u Pra gu (1907 10), Hamburgu (191013), Strassburgu (1914), Kolnu (191724), Wiesbadenu (192427) i Berlinu (1927

o.

KLEMPERER

DJELA. ORKESTRALNA. etiri koncerta za violonelo: I, op. 4, 188 II, op. 20, 1887; I I I , o p . 31, 1895 i IV, op. 37, 1901; 2 koncerta za 2 violone 1908 i bez god.; 2 koncerta za violinu i violonelo I, op. 6 1, 1926 i I I , op. ( 1930; Serenade za gudae, oko 1889; koncertna uvertira, oko 1900. K< MORNA: 2 gudaka kvarteta, 1888 i 1895; klavirski trio, 1890; sekstet, 19: Za violonelo solo: Caprice in Form ciner Chaconne unter freier Benutzung eii Themas von R. Schumann, 1905; suita, 1923; Chaconne, 1931. Za violonelc klavir: sonata, 1888; 6 sonatina, 1911 15; 3 suite, 1881, 1903 i 1919; 3 Co certina, 1885, 1904 i 1909; Andante sostenuto, 1919; Ein Musikantenleben, 193 Suita za 2 violonela, 1888; 3 Stucke za 2 violonela i klavir (orgulje), 193 Kleine Suite za 3 violonela, 1924. Za 4 violonela: 2 Stiicke, 1884; Variation iiber ein eigenes Thema, 1886; Thema mit Variationen, 1892; Impromptu ul bekannte Melodien, 1892 i 4 Stucke, 1895; Hymnus za 12 violonela, 1920. INSTRUKTIVNA: Technische Sludien durch alle Tonarten (4 sv.), 190 Tdgliche Uebungen (3 sv.), 1911. Redigirao suite za violonelo solo, 190c sonate za violonelo i klavir, 1908 J. S. Bacha, sonate za violonelo i klavir c 38 i 99 J. Brahmsa, kao i koncerte za violonelo C. Davidova, J. Haydna, Schumanna, B. Romberga i R. Volkmanna. LIT.: hl. Unger, Julius Klengel, Neue Zeitschrift fur Musik, 1919. E. Klengel, Stammtafel der Familie Klengel, Leipzig 1929. H. Grabtu Julius Klengel zu seinem 70. Geburtstag, Deutsche Tonkiinstler -Zeitung, 192 R. Ellcr, Klengel, Julius i Paul MGG, VII, 1958. K. Ko.

2. Julius, violonelist i kompozitor (Leipzig, 24. IX 18; 27. X 1933). Brat Paula; u violonelu uenik E. Hegara, kompoziciji S. Jadassohna. Od 1874 violonelist orkestra G zvandhaus u Leipzigu (18811924 solist) i od 1881 istodobi profesor na Konzervatoriju. Nastupao solistiki i u komorni sastavima, osobito u Gezoandhausquartettu. Umjetnik velike mi zike kulture i briljantne tehnike, K. je kao izvrstan poznaval; svih muzikih stilova bio izvanredan interpret djela starih i si vremenih kompozitora. Odgojio je niz uenika (gotovo tisui: meu kojima je bio i G. Pjatigorskv.

KLENZ KLIMA
KLENZ, William, ameriki kompozitor i muzikolog (La Connor, Washington, 24. V 1915 ). Studij zavrio na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, doktorirao na Univerzitetu u North Carolini (1958). God. 1946 47 predavao violonelo, muziko logiju i kompoziciju na univerzitetu Michigan u Ann Arboru i 1947 60 na Duke University u Durhamu (N. C); od 1965 profesor je Univerziteta u Binghamptonu (New York).
DJELA. KOMPOZICIJE: Te Deum za zbor i 6 limenih instrumenata, 943; Sonata 1945 za violonelo i klavir, 1945; Carillon za orgulje, 1962; kantata Pacem in terris, 1965; String Quartet 1966, 1967. SPISI: G. M. Bononcini of Modena: A Chapter in Baroaue Instrumental Music (disertacija), 1962; The Hand of God. A Natural History of the Cantatas of J. S. Bach, Studies in Musicologv, spomenica G. Havdon, 1969; Per Aspera ad Astra or The Slairway to Jupiter, The Music Review, 1969.
J

337

KLEONID (gr. K\ovi8-i)Q), grki muziki pisac na poetku II st., autor muziko-teoretskoga traktata EaaycoY7) ap[xovix7) koji se temelji na teorijama Aristbksena, uenika Aristotelova; sma tralo se da ga je napisao matematiar Euklid. Taj traktat objavili su Johannes Pena (Pariz 1557) i Marcus Neibom (Amsterdam 1652). Oni su kao autora oznaili Euklida, premda je Georgius Vala objavio to djelo jo 1497, u Veneciji, pod Kleonidovim ime nom. J. A. Cramer izdao ga je pod imenom Pappos (1893). Novo izd. objavili su K. Jan u Muici scriptores graeci ..., 1895 i H. Menge (s latinskim prijevodom) u Eudidis opera omnia, VIII, 1916. KLEPA, Rudolf, fagotist (Majerje kraj Varadina, 30. III 1913 ). Studij fagota zavrio u Zagrebu. Dugogodinji lan i solist Zagrebake f ilharmonije, opernog orkestra HNK i Komornog orkestra Radio-televi-zije Zagreb, od 1955 lan orkestra Mozarteum i profesor na Visokoj muzikoj koli Mozarteum u Salzburgu, gdje istodobno vodi i Salzburki komorni duhaki ansambl. Kao solist nastupao u brojnim muzikim sreditima Evrope i Amerike. K. uiva meunarodni ugled jednog od najveih umjetnika na fagotu. Osim standardnog repertoara za svoj instrument izvodi i niz koncerata jugoslavenskih kompozitora (B. Bjelinski, S. ulek, U. Krek, M. Kelemen), djelomice nasta-lih na njegov poticaj. Snimio je vie gramofonskih ploa. K. Ko. KLERK DE, 1. Jos, nizozemski kompozitor i muziki kritiar (Merksem, Antwerpen, 8. R. KLEPA I 1885 Haarlem, 5. XI 1969). Na Konzervatoriju u Antwerpenu uio flautu (T. Anthonie) i solo-pjevanje (H. Fontaine, Van Dijk), a u Leipzigu kompoziciju (H. Zollner). Djelovao od 1917 u Haarlemu kao crkveni zborovoa, muziki kritiar lista Haarlems Dagblad i nastavnik kompozicije na muzikoj koli.
DJELA: opera Baas Ganzendonck, 1919. Scenska muzika za drame. Kantata Zo song de Gouden Eeuw; muki zbor De Fluyt van Pan; solo-pjesme. Izdao zbirku Uit de Schatkamer der Nederlandse Polyphonie.

pool, 5. III 1973). Violinist Filharmonijskog orkestra u Lodu. Od 1919 studirao na Konzervatoriju u Varavi, zatim kod J. Werthei-ma (kompozicija) i kod E. Mlvnarskog (violina); kasnije u-io i u Berlinu (F. E. Koch). God. 1932 dirigent Berlinskoga filharmonijskog orkestra. Idue godine naputa Njemaku. Od 1935 u Milanu nastavnik na Scuola Superiore di Muica; 1938 sklonio se P. KLETZKI pred nacizmom u vicarsku, gdje je djelovao kao dirigent i kompozitor i od 1940 kao nastavnik na Konzervatoriju u Lausannei. Od 1954 glavni dirigent Liverpool Philharmonic Orchestra, od 1958 Simfonijskog orkestra u Dallasu (Texas) i 1967 -70 orkestra Suisse Romande. Na brojnim turnejama po Evropi i Americi interpretirao osobito djela suvremenih kompozitora. Kompozicije su mu umjereno moderno orijentirane. Njegov stvaralaki impuls posebno se istakao u II simfoniji i u koncertima.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu op. 17, 1927 i u g-molu op. 18, 1928; simfonijeta za gudaki orkestar; koncert za klavir, 1931; koncert za violinu; Konzertmusik za gudae, solistike duhake instrumente i timpane; Uvertira za tragediju, varijacije. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, op. 1, 13, 23 i bez op.; klavirski trio, 1926; sonata za violinu i klavir, 1924; sonata za violinu solo, 1933 i dr. KLAVIRSKA: preludiji; fantazija; partita i dr. Solo-pjesme. LIT.: R. Schaal, Paul Kletzki, MGG, VII, 1958-

KLEVEN, Arvid Parly, norveki kompozitor (Trondheim, 29. XI 1899 Oslo, 23. XI 1929). Studirao u Oslu i Parizu. Izobrazio se i kao flautist pa je 192029 bio lan filharmonijskog orkestra u Oslu. K. je istaknuti predstavnik muzikog impre sionizma u Norvekoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia libera, 1927; simfonijske pjesme Lotusland, 1921 i Skogens Sovn. 1923; simfonijska fantazija; 1926. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1925; Poeme za obou i klavir, 1922; Canzonetta za violinu i klavir, 1923. Klavirske kompozicije. Solo -pjesme. LIT.: O. Gurvin, Arvid Parly Kleven, MGG, VII, 1958.

KUKA, Josef, eki orgulja i kompozitor (Klatovv, 15. XII 1855 28. III 1937). Uenik Konzervatorija (A. Bennewitz) i Orguljake kole u Pragu (F. Skuhersky). God. 187681 kazalini dirigent, a poslije toga nastavnik pjevanja na srednjim kolama. Od 1885 profesor na Orguljakoj koli, a od 1889 na Konzerva toriju (192024 profesor majstorske kole); ujedno 189097 zborovoa Hlahola. U poetku pod utjecajem B. Smetane, u zrelijim je djelima osobito u kompozicijama za orgulje i za harfu oitovao znatnu originalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje op. 48; fantazija, 1875; Svalebni hudba s orguljama, 1876. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; kvartet za 2 violine i 2 viole; gudaki kvintet; klavirski trio; sekstet; koncert za orgulje i klavir; brojne kompozicije za harfu. Klavirske kompozicije. ZA ORGULJE: sonata; preludiji; fuge; fantazije i dr. Komina opera Spanild mlyndrka, 1888. Scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Pohfeb na Kanku, 1885; Hymnus, 1890; alm 47, 1892; Pfichod echu na Rip, 1894 i Lumiruv odkaz, 1905; zborovi; solo-pjesme. Sedam misa; moteti i druga crkvena djela. LIT.: A. Smotak, Jose f Klika (izd. O. ermak), KIatovy 1925. R. Quioka, Josef Klika, MGG, VII, 1958.

2. Albert, orgulja, dirigent i kompozitor (Haarlem, 4. X 1917 ). Sin Josa; na Ko nzervatoriju u Amsterdamu uio or gulje (C. de Wolf, A. van der Horst), klavir (A. Tierie, G. van Renesse, W. Smalt) i kompoziciju (E. Mulder, H. Andriessen); diplomirao 1939. Od svoje esnaeste godine crkveni orgulja u Haarlemu, 1946 naslijedio H. Andriessena kao nastavnik orgulja na Katolikoj crkvenoj koli u Utrechtu. Od 1956 prvi je orgulja grada Haarlema. Dirigent Bachova drutva u Nizozemskoj i zbora Katholiek Haarlem; sa J. Muiem i H. Strategierom osnovao skupinu Tres Pueri, koja je za njemake o kupacije Nizozemske izdavala ilegalne novine.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti uz pratnju gudaa: 2 za orgulje, 1941 i 1967 i Organa corale, 1964. Cantabile, 1952. KOMORNA: sonatina za violinu i violonelo; fantazijaza violinu i klavir; Sarabanda za flautu i obou. ORGULJSKA: sonata, 1942; preludiji fuga, 1940; Inventionen, 1945; Ricercar, 195; Octo Fantasiae super tkemata gregoriana, 1953; Improvisatie op Saltenella van Tilmann Susato; varijacije na O Jesu soet, verleent doch confort. Opera De Tooverviool. VOKALNA: Adagium suite za zbor i mali orkestar, 1961; 5 Noels francais za alt i duhaki orkestar, oko 1963. CRKVENA: Laudate Dominum za zbor i orkestar, 1968; Missa ad modum tubae s orguljama; Missa Mater sanctae laetitiae, oko 1964; Missa ecce sacerdos; Missa in honorem Paus Pius de Tiende. Za zbor i orgulje: Christi Virgo dilectissima; O salutaris hostia; Ave verum corpus. Stabat Mater za sole i komorni orkestar, 1952; zbirka moteta Vitis florigera, 1950; psalmi za glas i orgulje. Obradbe nizozemskih narodnih napjeva u zbirkama Com nu tnet sang i Ons Volkslied.

KLETZKI, Paul (Klecki, Pawel), vicarski violinist, dirigent i kompozitor poljskog podrijetla (Lod, 21. III 1900 LiverMUZ. E.,

KLIEN, Walter, austrijski pijanist (Graz, 27. XI 1928 ). Studij zapoet na Konzervatoriju u Grazu nastavio na Muzikoj akademiji u Beu (J. Dichler); u klaviru se usavravao kod Benedetti-Michelangelija i u kompoziciji kod P. Hindemitha. Osvojio nagrade na vie meunarodnih pijanistikih natjecanja. Od 1963 lan je komornog dua s violinistom W. Schneiderhanom. Gostovao i u Jugoslaviji. KLIMA, Alois, eki dirigent (Klatovv, 21. XII 1905 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Pragu (J. Klika, J. Ridky). Dirigent Radio-orkestra u Koicama (1936), Moravskoj Ostravi i Brnu (193945) i zatim u Pragu (od 1950 ef-dirigent Simfonijskog radio-orkestra). KLIMA, Josip, vio linist (Varadin, 3. III 1927). Uenik V. Humla, apsolvirao Muziku akademiju u Zagrebu, a 1951-53 studirao i diplomirao kod Yvonne Astruc na cole Normale de Musique u Parizu. Od 1950 u nekoliko navrata koncertni majstor Zagrebake opere i Zagrebake filharmonije, 1954-57 u ansamblu Zagrebakih solista, 195961 profesor Nacionalnog konzervatorija u Kairu i od 1961 ponovno u Zagrebu. Od 1951 prvi je violinist Zagrebakog kvarteta (195155 Akademski gudaki kvartet). Je-

II,. 22

338

KLIMA KLOBUARI
dan od najistaknutijih jugoslavenskih koncertanata, nastupao u zemlji i inozemstvu, zalaui se osobito za djela naih kompozitora. Violinist izrazito virtuoznih sposobnosti, K. je i kao voda Zagrebakog kvarteta mnogo pridonio promicanju jugoslavenske komorne muzike.
K. Ko.

linu kod J. Joachima). Djelovao u Berlinu, 1901-02 kao konc majstor Filharmonije i 190335 kao profesor violine na Vi muzikoj koli. Od 1905 violinist u kvartetu J. Joachima; godine osnovao kvartet pod svojim imenom, koji je vodii 1935 i ponovno od 1945. Njegov kvartet odlikovao se vanred ujednaenou tona i preciznou tehnike. K. je od 1950 u Miinchenu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncertza violinu. KOMOi 3 gudaka kvarteta; gudaki trio; klavirski kvintet, 1929; sonata za violu i I sonata za violonelo i klavir; duo za 2 violonela. Solo-pjesme. Die C lagen des Violinspieh, 1921.

KLIMOV, Valerij Aleksandrovi, sovjetski violinist (Kijev, 16. X 1931 ). Studij zavrio 1956 na Moskovskom konzervatoriju i zatim se 1956 59 usavravao kod D. Ojstraha. Dobitnik prvih nagrada na Meunarodnom natjecanju Prako J. KLIMA proljee (1956) i na meunarodnom natjecanju ajkovski u Moskvi (1958); djeluje u Moskvi kao solist Dravne filharmonije i profesor na Konzer vatoriju. Osim u domovini, koncertirao je na turnejama po Evropi, Sjevernoj i Junoj Americi, Japanu, Indiji, Kini i Australiji. KLINAR, Franc, dirigent (Celje, 27. IX 1915). Zavrio studij dirigovanja na Muzikoj akademiji u Beogradu 1954 (M. Vukdragovi), a usavravao se na Muzikoj akademiji u Beu (1956'57) i kod I. Markevia i L. Mataia na Mozarteumu u Salzburgu. Kao dugogodinji dirigent Simfonijskog orkestra Doma JNA u Beogradu (194966) koncertirao u zemlji i inostranstvu (Austrija, Nemaka, Bugarska, Francuska, Poljska, ehoslovaka, Maarska). Danas je rukovodilac Reprezent ativ nog orkestra JNA, jednog od najboljih duvakih orkestara u zemlji, i profesor muzike kole Stankovi (od 1954). Istaknuta je njegova ozbiljnost, entuzijazam, energija i upornost, sistema tinost i disciplina u radu, zatim ritmika stabilnost i izraena manuelna tehnika. R. pej. KLINDVVORTH, Karl, njemaki pijanist (Hannover, 25. IX 1830 Stolpe kraj Potsdama, 27. VII 1916). Ve se u djetinjstvu istakao kao pijanist i violinist. God. 1849 dirigirao njemakom operom u Amsterdamu; zatim je bio ueni k F. Liszta u Weimaru. Kao nastavnik klavira i koncertni pijanist djelovao je 1854 62 u Londonu, a 1868 #4 u Moskvi. Bio je zatim (uz J. Joachima i F. Wiillnera) dirigent Filharmonijskih koncerata u Berlinu, gdje je osnovao i klavirsku kolu (1893 spojenu s institutom X. Scharvvenke), u kojoj je predavao i njegov prijatelj H. Biilow. Na koncertnim turnejama K. je nastupao po cijeloj Evropi i SAD. Trajniju vrijednost od kraih, briljantnih klavirskih kompozicija imaju Klindworthova instruktivna djela za klavir (zbirke etida i prstnih vjebi) posebno Elementar-Klavierschule (2 sv.; 1903). Pisma K. Klindworth H. Biilow objavio je R. du Moulin Eckart (1927).
LIT.: O. Lessmann, K. Klindworth, AM, 1916. H. Leichtentrilt, Das Konservatorium der Musik Klindworth-Scharwenka 1881 1931, Berlin 1931. D. Sasse, Karl Klindworth, MGG, VII, 1958.

KLOBUAR, r. Berislav, dirigent (Zagreb, 28. VIII 192. Muziko obrazovanje stekao na Muzikoj akademiji u Zagi dirigiranje uio kod L. Mataia (194043) i kod C. Krt u Salzburgu. God. 194351 dirigent Hrvatskog narodnog zalita u Zagrebu, od 1953 do danas (1973) dirigent Dr< opere u Beu; uz to 196171 istodobno direktor Opere i Sim fonijskog orkestra u Grazu (Generalmusikdirektor fiir Steiermark). Gostovao u Palermu i Bruxellesu (1959), Toulousei i Nici (1960), na Teatro Colon u Buenos Airesu (1961), u Stockholmu (od 1965), na milanskoj Scah (196667) i njujorkom Metropolitanu (1968), na festi valima u Bregenzu, Bavreuthu i drugim svjetskim opernim pozornicama i koncertnim po dijima. K. je jedan od najistak nutijih dirigenata svoje genera cije, a interpretacije mu se odli kuju stilskom vjernou i suge stivnom izraajnou. U nje govu opsenom repertoaru po sebno se istiu djela R. Wagne ra, R. Straussa, G. Puccinija, B. KLOBUAR G. Verdija i slavenskih kompo zitora, kao i predstavnika muzike XX st. (A. Berg, P. Hinden D. Milhaud, F. Martin). K. K 2. Anelko, kompozitor (Zagreb, 11. VII 1931). ] Berislava; studij zavrio 1955 na Muzikoj akademiji u Zagrt u orguljama se usavravao kod A. Novvakovskog u Salzbi (195960), u kompoziciji kod A. Joliveta u Parizu (1965 Od 1958 srednjokolski profesor u Zagrebu, 1958-63 mu2 suradnik Dubrava-fihna, od 1963 profesor na muzikoj Blagoje Bersa i od 1968 docent na Muzikoj akademiji. Kompoz izrazite sklonosti za polifono oblikovanje, osobito u vokal oblicima, na podruju instrumentalne muzike najvie ga priv problemi zvukovnih boja. Vrstan orgulja, koncertirao je u Aust Njemakoj, Italiji, SSSR i Engleskoj. Za reproduktivnu djelati dobio 1970 Nagradu Milka Tmina Udruenja muzikih umjetr Hrvatske.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1966; varijacije, 1955; suita revo novo ruho, 1958; Studija, 1970; koncert Muica festiva za rog i ans; limenih instrumenata, 1972. Za gudaki orkestar: Passacaglia, 1953; Tri sta 1954; Muzika za gudae, 1967. KOMORNA. Sonate: za violonelo i kl 1967; za klarinet i klavir, 1968; za rog i orgulje, 1970 i 2 za violu i klavir, i 1972; Diptih za violonelo i klavir, 1966; klavirski trio, 1971; kvartet klarii 1971; duhaki kvintet, 1971; duo za flautu i harfu, 1968; suita za obou i kl 1959. Za klarinet i klavir: Elegija, 1964; Pet minijatura, 1966; Kontrasti, i suita, 1970. Muzika za 10 instrumenata, 1965; Muzika za komorni sastav, 1 Diptih za harfu, 1968; Studija za harfu, 1971. KLAV1RSKA: Mala si 1952; Invencije, 1954; Minijature, 1955; sonatina, 1964 i Skice, 1966. GULJSKA: 2 sonate, 1966 i 1968; Passacaglia, 1952; Toccata, 1959; Pi diji, 1963; Triptih, 1965; Piece en mosaiaue, 1969; Fantazija i Toccata, I Scenska muzika za igrane, crtane i dokumentarne filmove. VOKALI Balade Petrice Kerempuha za mj eoviti zbor i 2 klavira, 1960 (prer. za zb komorni orkestar 1965); Skromna kantata za mjeoviti zbor i orkestar, 1 Zborovi: Madrigali, 1956 60; Naa zemlja, 1956 i Ljubav, 1957. Solo-pjes U spomenar za bariton i gudaki orkestar, 1959; Jesen za alt i klavir, 1960; ( vode za sopran i klavir, 1972. Studija Franjq Dugan, ivot i rad, Rad ] 351, 1969. Rekonstruirao oratorij Prijenos sv. Dujma I. Bajamontija, I K. Ko

KLING, Henri-Adrien-Louis, vicarski kompozitor fran cuskog podrijetla (Pariz, 14. II 1842 eneva, 2. V 1918). Vojni kapelnik, od 1862 kornist opernog orkestra u enevi i od 1866 nastavnik za rog na tamonjem Konzervatoriju. Bio je i zborovoa u vie pjevakih drutava (Liederkranz; La Muse; Union Chorale), a 1882 utemeljio je i vodio amaterski orkestar Symphonia; istodobno od 1881 crkveni orgulja. Bavio se i mu zikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma L'Escalade de Geneve en 1602, 1877; pastoralna fantazija Hirtenleben in den Alpen; simfonija, 1884; koncert za rog. Za duhaki orkestar: uvertire Ariane, 1875; Le Saleve, 1877; Les Joursdusoleil; Le Collier de diamants, 1889; Plumes de paon, 1889; La Esme-ralda; Le Retour des hirondelles; Ce que disent les muguets; Corneille et Raine; Le Diamant noir; Chant nacional suisse; Le Chemin des etoiles; Une Noe villa geoise i L'Etoile polaire; posmrtna koranica Couronne d'immortelles. KOMORNA : 72 Duette fiir verschiedene Blas-Instrumente; Fanfare pour 4 Trompettes; sonata za rog i klavir. Kompozicije za klavir. VOKALNA: muki zborovi (Le Voix du lac; Vivre ou mourir); Album populaire Suisse (40 melodija); La Machine Singer i dr. DRAMSKA. Opere: Le Dernier des Paladins, 1863; Les deux rivam, 1866; L'Echafaud de Berthelier, 1866; Le Flutiste, 1877. SPISI: Elementar-Prinzipien der Musik nebst popularer Harmonielehre, 1890; Praktische Antvendung zum Transponieren fiir Gesang-Stimme, Streich-, Holz-und BlechInstrumente, sozuie speziell fiir Klarinett, Kornett, Trompete, Wald -horn, 1885; Das Gesamtgebiet der Schlag-Instrumente im Orchester, 1885; Voll-stdndig theorelisch-praktische Trommel-Schule zum Selbstunterricht, 1885; Leicht-fassliche praktische Schule fiir Jdgerhorn, Xylophon, Mandoline, Kontrabass, 1885; Methode pour cor, 2 sv. Izdao Mozartove koncerte za rog (K. 412, 417, 447 i 495) i Konzert-Rondo K. 371.

KLINGLER, Karl, njemaki violinist i kompozi tor (Strasbourg, 7. XII 1879 Miinchen, 18. III 1971). Studirao u Strasbourgu i Berlinu (kompoziciju kod R. Kahna i M. Brucha, vio-

KLOBUARI, Dragutin (Karlo), pravnik i muziar (: greb, 20. VII 1794 27. III 1886). Sudac u Karlovcu (1: 51) i Zagrebu (185184; slubovao 71 godinu). Vrstan I rinetist; zabiljeen je njegov nastup 1839 u Bratislavi, kada izveo Varijacije na pjesmu ilirinu Nek se hrusti aka mala. I stasa ilirskog pokreta, bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsji nik Ilirskog itanja drutva u Karlovcu. Po povratku u Zag: aktivno suraivao u HGZ (od 1862 do smrti predsjednik), 1 je njegovim zalaganjem 1861 proglaen Narodnim zemaljsl glasbenim zavodom.
LIT.: V. Klaic, Dragutin Klobuari (1794 1886), Sv. C, 1925. K. K

KLOIBER KLUSSMANN
KLOIBER, Rudolf, njemaki dirigent (Munchen, 14. XI 1899 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Miinchenu dirigiranje (S. Hausegger, H. Rohr), klavir (P. Zilcher) i teoriju (W. Courvoisier); studij muzikologije kod A. Sandbergera zavrio 1927 s disertacijom Die dramatischen Ballette von Christian Cannabich. Umjetniku karijeru zapoeo 1928 kao dirigent putujue opere; od 1935 operni i simfonijski dirigent u Regensburgu, 1947 49 dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u Miinchenu, 195058 ef-dirigent Simfonijskog orkestra u Reutlingenu i od 1960 stalni gost Stuttgartske filharmonije. S uspjehom nastupao i u inozemstvu.
DJELA. Prirunici: Taschenbuch der Oper, 1951 (VII izd. pod naslovom Handbuch der Oper, 1966); Handbuch der klassischen und romantischen Symphonie, 1964; Handbuch der Symphonischen Dichtung, 1967.

339

je takoer po Stainerovu modelu; vie je puta u svoje instrumente umetao i Stainerove ceduljice. Rad mu je lijep i precizan, a lak crvenkastosme. Ton instrumenata vrlo je dobar i pun.
LIT.: J. Macon, Die Entwicklung der Geigenindustrie in Mittenwald (disertacija), Erlangen 1913. W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 sv.), Frankfurt a. M. 1922. B. Menth, Mathias Klotz, Schweizerische Zeitschrift fiir Instrumentalmusik, 1932. W. Senn, Familie Klotz, MGG, VII, 1958. A. Layer, Matthias Klotz von Mittenvvald, ein beruhmter Geigenmacher der Barokzeit, Feldafing 1961.

KLOKOKI, Franjo, pjeva,, tenor (Zagreb, 1898 ). Pje vanje uio na koli HGZ i Muzikoj akademiji u Zagrebu, a umjet niku karijeru zapoeo u opernom zboru Zagrebake opere. God. 192126 prvi tenor Osjeke opere i operete, zatim u Beogradu, Novom Sadu (1930 32), Zagrebu (1932 36), Splitu (1946 48) i Osijeku (193646, 1948-60). Vrlo pouzdan pjeva zvon kih visina ostvario je gotovo stotinu tenorskih uloga razliitog karaktera iz opernog i operetnog repertoara. Njegove su najbolje kreacije bile Don Jose (Bizet, Carmeri), Cavaradossi (Puccini, Tosca) i Mia (Gotovac, Ero s onoga svijeta) u kojoj je nastupio preko 150 puta. Od njegovih operetnih uloga posebno treba spo menuti Sou-Chong (Lehar, Zemlja smijeka) koju je pjevao vie od 250 puta. Glumio je i u drami. K. Ko. KLOPI, Rok, violinist (Ljubljana, 27. I 1933 ). Stu dirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani i zatim se usavrava o kod M. Rostala u Londonu i tamo diplomirao na Royal College of Music; bio je i uenik H. Szervnga. Profesor je na Akademiji glasbe u Ljubljani; javlja se i kao pisac komentara i lanaka s podruja violinske literature. Gostovao je u vie evropskih zemalja. Uz djela klasine muzike njegov repertoar obasee bogat izbor djela slovenskih kompozitora, medu kojima posebno M. Lipove ka, L. M. kerjanca, V. Ukmara, A. Srebotnjaka i dr. Umjetnik virtuozne tehnike i plemenito zaobljena tona, K. se istie kao temperamentan instrumentalist ija studiozna interpretacija nosi peat njegove individualnosti. J. Gc. KLOSE, Friedrich, vicarski kompozitor (Karlsruhe, 29. XI 1862 Ruvigliana kod Lugana, 24. XII 1942). Uio muziku u Karlsruheu i enevi; 188689 ak A. Brucknera u Beu. God. 1906 postao profesor kontrapunkta i kompozicije na Konzervatoriju u Baselu; 190719 predavao na Muzikoj akademiji u Miinchenu. Otada boravio u vicarskoj.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Jeanne d'Arc, 1882; Loreley, 1884; Das Marchen, 1893 i Das Leben ein Traum (po Grillparzeru) s orguljama, zborom i deklamatorom, 1896; Konig Elf, 1884 i dr. Gudaki kvartet, 1911. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Luki (u I .), 1882 i Ilsebill, das Mdrlein von dem Fischer und seiner Frau (po H. HofTmannu), 1903; igrokazi Arno i Karin; opereta Der Schzveinehirte; scenska muzika. VOKALNA: oratorij Der Sonnegeist (A. Mombert), 1917; melodram Die Wallfahrc nach Kevelaar (H. Heine) za zbor, orgulje, orkestar i recitatora, 1911; Ein Festgesang Neros za tenor, zbor, orgulje i orkestar, 1912; zborovi; solo-pjesme uz klavir (ciklus Giordano-Bruno Lieder, 1918) i uz orkestar. Misa, 1889; motet Vidi aquam, 1892. SPISI: Instrumentenkunde, 190607; Meine Lehrjahre bei Anton Bruckner (4 sv.), 1927; Bayreuth, 1929. LIT.: R. Louis, Friedrich Klose, Deutsche Musik der Gegenwart, 1909. II. Knappe, Friedrich Klose, eine Studie, Munchen 1921. Spomenica Friedrich Klose zu seinem 80. Geburtstag (izd. W. Jesinghaus), Lugano 1942. F. de Ouervain, Friedrich Klose, SMZ, 1943. E. Refardt, Der kompositorische Nachlass Friedrich Kloses, ibid., 1953. W. Zentner, Friedrich Klose, MGG, VII, 1958.

KLUGHARDT, August Friedrich Martin, njemaki kompozitor i dirigent (Kothen, 30. XI 1847 Rosslau kraj Dresdena, 3. VIII 1902). Kazalini dirigent u Poznariu i Liibecku(i86769), zatim u Weimaru (186973), Neustrelitzu (187382) i Dessauu. Njegovo djelovanje stajalo je pod neposrednim utjecajem R. Wagnera i novonjemake kole. Bio je izvrstan dirigent, a inten zivno je njegovao i komorno muziciranje. Kao kompozitor K. je eklektik; najuspjelija djela su mu simfonija Leonora, neke komorne kompozicije i oratoriji.
DJELA. ORK ESTRALN A. Pet simfo nija : I, Leonora op. 27, 1873; II, u f-molu op. 34, 1876; I I I , u D-duru op. 37, 18*79; IV, u c-molu op. 57, 1890 1 V, op. 71, 1897. Koncerti: za violonelo, 1894; za violinu, 1 895 i za obou i or kestar. Uvertire i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u F -duru 1883 i u D-duru 1898; gudaki kvintet, 1894; gudaki sekstet, 1892; klavirski trio, 1886; klavirski kvintet, 1884; duhaki kvintet, 1894; nonet, 1876. DRAM SKA. Opere: Mirjam, 1871; Iwein, 1879, udrun, 1882 i Die Hochzeit des Monchs, 1886. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Die Grablegung ChriDie Zerstorung Jerusalems, 1899; Judith, 1901 i Die heilige Nacht. Brojni zborovi; sti; solo-pjesme. LIT.: L. Gerlach, August Klughardt, Leipzig 1902. \V. Pfannkuch, August Klughardt, MGG, VII, 1958.

KLUSAK, Jan, eki kompozitor (Prag, 18. IV 1934 ). Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Pragu (J. Ridky, P. Bofkovec). Istaknuti pr edstavnik suvremene eke muzike, proao razvojni put od neoklasinih stilskih smjernica, preko serijelnosti i punktualizma do eksperimenata s avangardnim muzikim, tekovinama.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1956, 1959 i 1960; Concerto grosso, 1957; 5 invencija: I, za komorni orkestar 1961; II, za komorni orkestar, 1962; III, za gudae, 1962; IV, za orkestar, 1964 i V, za duhaki kvintet, 1965; varijacije na Mahlerovu temu, 1962; Fantaisie lyrique (Hommage a Grieg), 1965. Partita za gudae, 1955; 2 eka plesa; koncert za fagot, 1955; Concertino za flautu i gudae, 1955. KOMORNA: sonata za violinu i 11 gudaa, 1965; Concertino za 8 instrumenata, 1960; Obrazy za 12 duhaa, 1960; Etudes d'apres Kafka za recitatora i 11 duhaa, 1960; Hudba k vodotrysku za gudaki kvartet; 2 gudaka kvarteta, 1961 i 1962; Monoinvenzione za violonelo solo, 1962; Risposte za violinu

solo, 1965. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA: opera Proces (po Kafki), 1964; balet Princezna Pampelika, 1954 57. VOKALNA. Zbo rovi: Honzovy loulky, 1957; Plave madrigaly, 1959; erne madrigaly, 1961. Solo-pjesme: tyfi pisniky, 1957; Pfislovi, 1959; tyfi mala klasova cvieni, 1960; 4 odlomka i z Boanstvene komedije, 1964.

solo,

1963;

1 - 4 - 3 - 2 - 5 - 6 - 7 - 10- 9 - 8 - 1 1

za

flautu

KLUSEN, Karl Heinrich Ernst, njemaki muzikolog (Dtts seldorf, 20. II 1909 ). Studirao u Kolnu na Dravnoj visokoj muzikoj koli i na Univerzitetu; promovirao iz muzikologije 1938 u Bonnu. Od 193S srednjokolski nastavnik, 1939 utemeljio u Viersenu Nieerrheinisches Volksliedarchiv, a 1953 preuzeo vodstvo i Rheinisches Volksliedarchiv u Bonnu. Od 1961 u Neussu profesor na Visokoj pedagokoj koli i od 1964 istodobno direktor Instituta za istraivanje narodne muzike.
DJELA (izbor): Das Krefelder Musikleben von seinen Anfdngen bis 1870, 1938; Das Volkslied im niederrheinischen Dorf (disertacija), 1941; Der Stammescharakter in den Weisen neuerer deutscher Volkslieder, 1953; Differences in Style Unbroken and Revived Folk-musik-Traditions, Journal of the International Folk Alusic Council, 1957; Gregorianischer Choral und friihprotestantisches Kirchenlied, Kongress-Bericht, Koln, 1958; Ober gregorianisches Melodiegut im rheinischen Volkslied, Festschrift K. G. Fellerer, 1962; Ouartenstrukturen im fruhprotestantischen Volkslied, Kirchenmusikalisches Jahrbuch, 1967; Volklsie. Fund und Erfindung, 1969; Dokumentationsprobleme musikalischer Volkskunde im Lichte ivissenschaftlichen Selbstverslandnisses, Jahrbuch fur Volksliedforschung, 1970; Bevorzugte Liedtypen Zehn bis Vierzehnjdhriger, 1971. Komponirao 2 gudaka kvarteta, kantatu Teatrum mundi, 1966 i dr.

KLOSlS, Hyacinthe-leonore, francuski klarinetist (Krf, 11. X 1808 Pariz, 29. VIII 1880). Uio na Konzervatoriju u Parizu kod F. Berra, kojega je i naslijedio na poloaju profesora (1839 68). Usavrio mehanizam klarineta (1843), prenijevi Bohmov sistem poklopaca na taj instrument. Uz kraa djela za klarinet komponirao je i nekoliko koranica za duhaki orkes tar. Napisao je tri udbenika za saksofon i Grande methode pour la clarinette a anneaux mobiles (1844, novo izd. 1942; na engl. 1874 i 1906). KLOTZ (Kloz, Cloz, Glotc), obitelj austrijskih graditelja gudakih instrumenata iz Mittenwalda u Tirolu. Prvi predstav nici obitelji Klotz spominju se u XVII st., a do danas radilo je u svojstvu graditelja gudakih instrumenata 36 lanova te obitelji. Najvaniji su: 1. Matthias I (Mittenvvald, 11. VI 1653 16. VIII 1743), prvi je istaknuti graditelj iz te obitelji. Vjerojatno je uio kod J. Stainera, ali je sigurno da je radio kod G. Railicha u Padovi, a moda i kod N. Amatija u Cremom. Ugledao se uglavnom na Stainerove modele. Lak smee boje nije lijep, ali je ton instru menata vrlo dobar. 2. Aegidius Sebastian (Mittenvvald, 1. IX 1733 8. VIII 1805). Unuk Matthiasa; najbolji je majstor tog imena. Radio

KLUSSMANN, Ernst Gernot, njemaki kompozitor (Hamburg, 25. IV 1901 ). Uenik J. Woyrscha (kompozicija i orgulje) i A. Winternitza i I. Fromm-Michaelsa (klavir), studij nastavio kod J. Haasa (kompozicija) i S. von Hauseggera (dirigiranje) u Miinchenu. Umjetniku karijeru zapoeo 1925 kao korepetitor Sveanih igara u Bavreuthu i jo iste godine postao nastavnik muzike teorije na Rajnskoj muzikoj koli u Kolnu; 194250 direktor kole za muziku i kazalite u Hamburgu i 195056 zamjenik direktora Visoke muzike kole.
D J ELA. O RK ES T RA LN A. O s a m s i mfo n i j a : I, 1 9 3 4 ; II, 1 9 3 8 ; III, 1939; IV, 1941; V, 1946; VI, 1964; VII, 1967 i VIII, 1970. Koncerti: 2 za violonelo, 1932 i 1968; za orgulje, 1933. Epilog zu einer antiken Tragodie, 1931; Edda-Suite; uvertira, 1968. KOMORNA: klavirski kvintet, 1925; gudaki kvartet, 1927; Volkslied-Variationen za 3 violine i violonelo, 1939. DRAMSKA: opere Rhodope, 1963 i Helena, 1966; scenska muzika. VOKALNA: Hol-derlinHymne za zbor i orkestar, 1932; Ultima Thule za sopran, zbor i orkestar, 1950. Zborovi: Hymne an Zeus, 1954; 5 Kanons, 1955 i dr. Solo-pjesme: Secks Dichtungen aus dem Zyklus Die Geliebten von R. Binding, 1945; Die Kurtisane, 1955 i 1957 i dr. Redigirao i izdao klavirske izvatke opera R. Straussa: Friedens-tag; Daphne; Die Liebe der Danae i Capriccio, 1935 41. LIT.: E. Laaff, Ernst Klussmann, ZFM, 1936. F. Feldmann, Ernst Gernot Klussmann, MGG, VII, 1958.

340

KLJUARJOV KNAB
Do kraja XVIII st. klavirska dionica za desnu ruku pisala se diskantovu kljuu. Jo u vrijeme J. S. Bacha bila je upotreb; tova kljua za donji registar violine veoma uobiajena, to" upotrebljavao se i basov k. (premda samo u unisonu gudai orkestra, pa su violine i viole zvuile oktavu vie). Evo preg! kljueva:
Diskantov Mezzosopranov Altov

KLJUARJOV, Aleksandr Sergejevi, sovjetski kompozitor (Kazan', 19. II 1906 ). Muziku uio u Orenburgu i u Kazan'u te na Konzervatoriju u Moskvi. Suradnik Instituta za znanstvena i straivanja u Ufi i Kazan'u. Prouavao je bakirsku i tatarsku narodnu muziku. Od 1937 vodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Tatarske ASSR.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Bo.ua, 1954; simfonijska pjesma Canaeam, 1935; 5 suita, 1933 63; simfonijska slika ypan, 1935; koncertni valcer, 1955. Gudaki kvartet, 1943; seherzo za klavirski trio, 1955 - Tokata za klavir, 1957. DRAMSKA: opera HaeMUfUK, 1961; balet, 1951. Scenska i filmska muzika; muzika za radio-drame. Ciklus od 10 bakirskih narodnih pjesama za zbor i orkestar, 1951; zborovi; romance. Obradbe narodnih napjeva.

Tenorov

Subbastn

Basov

Baritonov Violinski ft

KLJUEVI (klju; lat. davi; engl. i franc. def, njem. Schlussel, tal. chiave), na poetku crtovlja znak koji odreuje visinu nota na tom crtovlju (kao i nota s pomonim crtama izn ad toga crtovlja i ispod njega). Prvobitno su ti znakovi bili tonska slova (odatle i nazivi F-k., C-k., G-k.). Nota, koja se nalazila na istoj crti gdje i slovo/, bila je nota/; nota na crti sa slovom c, nota c, itd. Razvitak dananjih triju kljueva (F, C i G) iz latinskih slova vidi se iz ove tabele koja prikazuje nekoliko naina pisanja tih kljueva u toku historije:

=
Sva 4 C-kljua oznauju c1 Sva 3 F-kljua oznauju /: Oba violinska kljua
v-V

Francusk i violinski

1 1 = 1 1
IHl o *)'
*): o

F f

F )

/ , . . =fe oznauju g

c c c | s | E : l E i r i Hl K
18
Sve do 1750 kljuevi nisu imali stalno mjesto na linijskom sistemu, nego su se premjetali prema potrebi vie ili nie da note ostanu unutar crtovlja, tj. da se izbjegnu pomone crte. Trebalo je, dakle, za vie note k. premjestiti u nii poloaj i obratno, prema pravilu: koliko se k. sputa, toliko raste visina tona. Najprije su se upotrebljavali F-k. i C-k., tj. znakovi onih nota, ispred kojih se nalazio polustepen. Kasnije im se pridruio i G - klju. U XV i XVI st. primjenjuje se taj klju kao znak za transpoziciju crkvenih naina u gornju kvintu, s povienjem tona / na fis (tako da je i G-k., kao i ostali, implicirao subsemitonium, tj. polustepen ispred tona obiljeenog kljuem). Ako fis nije bio potreban, biljeio se G- k. znakom b u prostoru tona /. Katkad su se u tom sluaju pisala i dva i>: |(W(,

i
C G

U da: nanjoj muz ici tri su kljua u upotrebi:

F-k. pie se (danas) samo na etvrtoj crti; G -k. samo drugoj; C-k. se upotrebljava u dva poloaja: na treoj crti (a k.) i na etvrtoj (tenorov k.). Altov se k. upotrebljava za vio neke druge instrumente slina opsega; tenorski za visoki regi violonela, za fagot, tenorski trombon i dr. Svi pokuaji refor ranja, prema kojima bi se u partiturama upotrebljavali s; F-k. i G-k., ostali su dosad bez uspjeha, jer npr. ni jedan dl klju nije u stanju idealnije lokalizirati violu od C -kljua; visini tona koji oznauje on se nalazi tono u sredini izm< F kljua i G-kljua. U dananjim partiturama za mjeoviti z nema vie C-kljua. Solistike i zborske dionice tenora obilje se danas G-kljuem, ali tonovi zvue oktavu nie.
LIT.: R. Ehrmann, Die Schlusselkombinationen im 15. und 16. Jahrl dert, STMW, 1924. H. Federhofer, Hohe und tiefe Schliisselung im 16. J hundert, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. B. <

J
Upotrebljavao se 2pokatkad i k. y (gamma, simbol za veliki G), kao i k. dd (za d ), ali uvijek zajedno sa drugim kljuevima. U starim muzikim rukopisi ma nalazila su se katkad po dva, pa i po tri kljua na istom crtovlju. U tabulaturama XVI st. bio je g-k. (u cantusu), bez veze s transpozicijom modusa, ve posve udomaen, a esto se javljao u zajednici s dd-kljuem. Budui da opseg glasova u naelu nije smio prekoraivati granice crtovlja, muzika je praksa u toku vremena utvrdila najpogodnije mjesto na linijskom sistemu za kljueve pojedinih glasova. A cappella-muzika XV st. poznavala je ova 4 pjevaka kljua:
-kl ju | ||^ za alt: za bas: C na prvoj crti diskant: C-klju | 1 1;) na treoj crti

na etvrtoj crti za tenor: C-klju F-klj na etvrtoj crti

7-

-klju HE
^r

KMENTT, Waldemar, austrijski pjeva, tenor (Be, 2. 1929 ) Klavir i pjevanje studirao na Visokoj muzikoj ] u Beu i tamo 1950 debitirao kao solist u Beethovenovoj IX s foniji. Od 1951 lan Dravne opere u Beu i uz to od 1958 st; gost Njemake opere na Rajni (Diisseldorf -Duisburg). Lii tenor, osobito se istie u Mozartovim operama; gostovao u 1 lanu, Rimu, Parizu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stuttgartu i drug evropskim gradovima. Podjednako uspjeno nast upa u kazali i na koncertnom podiju. Snimio je brojne gramofonske plc KNAB, Armin, njemaki kompozitor (Neu-Schleichach, 19 1881 Bad Worishofen, 24. VI 1951). U Wiirzburgu zavi studij prava (promovirao 1904); na tamonjem Konzervatoi uio klavir i teoriju (M. Meyer-Obersleben). Od 1934 profe kompozicije na Visokoj koli za muziki odgoj i crkvenu muz u Berlinu; od 1943 u Wiirzburgu i kasnije u Kitzingenu. Povui i sklon lirici, pisao isprva solo-pjesme, a zatim postepeno ol hvaao sve vee i raznovrsnije muzike oblike. K. je elio posi obnovu njemake vokalne lirike, vraajui je k jednostavne i k pjevnoj melodici. Poetske sadraje tekstova istaknutih n makih pjesnika (S. George, R. Dehmel, A. Mombert, J. Eichi dorff, J. Kerner, J. W. Goethe, E. Morikke, Th. Storm, H. Cl; dius, A. Silesius, R. M. Rilke i dr.) K. je izrazio produhovljen muzikim govorom i jednostavnim harmonijskim sredstvin
DJELA. ORKESTRALNA: Marionettenspiel-Ouverture, 1906 Cp 1944); Bustelli-Suhe, 1949; Sutle im alten Stil za gudaki orkestar, 19 Festlicher Reigen za gudae, 1943. KOMORNA: Variationen iiber ein eigt Kinderlied za gudaki kvartet, 1931; sonata za 2 blokflaute i embalo, 193 38; Pastorale e Allegro za 2 blokflaute i lutnju, 1938 39. KLAVIRSK sonata, 1928; Aus alten Marchen, 1939; 5 Landliche Tame, 1927 (prerad. gudaki kvartet i za gudaki orkestar); Polyphone Studie, 1942 i dr. DRA SKA: melodrama In Bulemanns Haus, 1918; scenska muzika; radio-dram bajke; filmska muzika. VOKALNA: oratorij Das gesegnete Jahr, 1935 Kantate: Mariae Geburt, 1921 23; Weihnachtskantate, 1931 32; Das hei Ziel (F. Holderlin), 1935 36; Vom Baumlein das andere Bldtler hat gezv (F. Riickert), 1944; Deutsche Jahreskantate, 1944; Vanilas mundi (A. Grvphii 1946; Engelsgruss, 1946, Tili Eulenspiegel (H. Claudius), 1950. Vee zbo kompozicije; solo -pjesme uz orkestar, uz gudaki kvartet, uz klavir (cikh Naturlieder, 190306; Wunderhorn~Lieder, 190420; Kinderlieder, 1906 Litauische Lieder, 1919 26 i dr.), uz lutnju i druge instrumente. Bro

U starijoj muzici pisao se F-k. takoer na najgornjoj crti,


kao subbasov k.: 1 1/ ----

te na srednjoj crti, kao baritonov k.:

I ti:

G-k. upotrebljavao se (npr. u partiturama J.-B. Lullvja) i na najdonjoj crti, te se zvao francuski violinski klju (za violinu i za blokflautu):

KNAB KNIPLOVA
obiadbe narodnih pjesama Izbor iz lanaka pod naslovom Denken und Tun obj. 1958. H. Wegener. deutscher Liedkunst, Miinchen

341

u seriji Das Musikvierk, IX, izd. K. G. Fellerer); motet Sic Deus dilexit za 5 glasova iz Dulcissimae Cantiones (s njem. tekstom Also hat Gott die Welt geliebt tiskan u zbirci M. Praetoriusa Musae Sioniae, V, 1607) obj. F. Blume i H. Koltzsch (izdanje ukupnih djela M. Praetoriusa, V, 1937). LIT.: W. Scholz, Zu Johannes Knoffel, AFMF, 1942. L. Hubsch-Pfleger, Johan Knofe l, MGG, VII, 1958.

KNAPPERTSBUSCH, Hans, njemaki dirigent (Elberfeld, 12. III 1888 Miinchen, 25. X 1965). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Steinbach, O. Loh-se). Umjetniku karijeru zapoeo kao kazalini dirigent u Miihlheimu. God. 1912 i 1918 vodio je Wagnerove festivale u Nizozemskoj; 191318 bio je direktor opere u Elberfeldu, a zatim prvi dirigent na Gradskom kazali tu u Leipzigu. God. 1919 naslijedio kao direktor opere F. Mikoreva u Dessauu, a 1922 B. Waltera u Miinchenu. God 193845 direktor Dravne opere i filharmonije u Beu; od 1945 ponovo u Miinchenu; od 1951 bio je stalni dirigent sveanih igara u Bavreuthu. Gostovao kao dirigent po cijeloj Evropi. Njegove interpretacije djela Bee-thovena, Brucknera, Brahmsa i
H. KNAPPERTSBUSCH

KNEIF, Tibor, njemaki muzikolog madarskog podrijetla (Bratislava, 9. X 1932 ) Na Univerzitetu u Budimpeti stekao 1955 doktorat prava; studij muzikologije, filozofije i romanistike zavrio 1963 u Gottingenu s disertacijom Zur Entstehung der musikalischen Mediavistik; 1971 habilitirao se na Univerzitetu u Berlinu, gdje je od 1967 bio asistent Muzikolok og instituta. U sreditu njegova znanstvenog istraivanja preteno su filozofsko-socioloke teme.
DJELA: Die geschichtlichen und sozialen Voraussetzungen des musikalischen Kitsches, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1963; Forkel und die Geschichtsphilosophie des ausgehenden 18. Jahrhunderts, MF, 1963; E. Bloch und der musikalischeExpressionismus,Ji.Rlochzu ehren..., 1965; Der Gegenstand musiksoziologischer Erkenntnis, AFMW, 1966; Gegenzoartsfragen der Musiksoziologie.Ein Forschungsbericht, AML,I966; Das triviale Bezvusstsein in der Musik, Studien zur Trivialmusik des 19. Jahrhunderts, 1967; Deutung des musikalischen Geschmacks, Uber das Musikleben der Gegenwart, 1968; Der prddikative Mensch, ibid.; Historismus und Gegenzoartsbetousstsein, Die Ausbreitung des Historismus uber die Musik, 1969; Die Idee des Organischen bei R. Wagner, Das Drama R. Wagners als musikalisches Kunstvverk, 1970; Wagner: eine Rekapitulation, ibid.; Ideen zu einer dualistischen Musikdsthetik, The International Revievv of Music Aesthetics and Sociologv, 1970; Bedeutung, Struktur, Gegenfigur Zur Theorie des musikalischen Meinens, ibid., 1971; Musiksoziologie, 1971.

R. Straussa pribavile su mu ugled jednog od najznaajnijih dirigenata svoga doba.


LIT.: R. Betz i W. Panofsky, Knappertsbusch, Ingolstadt 1958. K. Schumann, H. Knappertsbusch ein Siebziger, Bavreuth 1958. W. Zentner, Hans Knappertsbusch, MGG, VII, 1958. J. Hermann, Hans Knappertsbusch 70 Jahre, Muica, 1958.

KNEIP, Gustav, njemaki kompozitor (Beningen, Lothrin gen, 3. IV 1905 ). Uenik H. Abendrotha, H. Ungera i Epsteina na Konzervatoriju u Kolnu, umjetniku karijeru zapoeo kao kazalini dirigent u Bonnu (1924-27). Suradnik Radija u Kolnu i 193745 u Saarbriickenu, od 1945 bavi se iskljuivo kompozicijom.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Heliodor, 1927; Des Pudels Kern, 1928; Joda, 1928; Bretonische Hochzeit, 1941 i Schinderhannes, 1942; djeja opera Christkinds Erdenreise, 1929. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Das duetsche Vaterunser, 1932; 4 kantate, 1930; solo-pjesme i dr. Izdao zbirku Deutschland im Volkslied, 1959.

KNECHT, Justin Heinrich, njemaki orgulja, kompozitor i muziki teoretiar (Biberach, Wiirttemberg, 30. IX 1752 1. XII 1817). God. 1771 1806 orgulja i dirigent u Biberachu, 180608 dvorski dirigent u Stuttgartu i zatim ponovno u Biberachu, gdje je organizirao koncerte i vodio kazaline predstave.
DJELA: simfonija Le Portrait musical de la Nature, oko 1784. KOMORNA: sonata za klavirski trio; 4 sonatine za klavir; kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Die treuen Kohler, 1772; Der Erntekranz, 1788; Der lahme Husar, 1797; Die Aeohharfe, 1807; Singspieli: Die Entfilhrung aus dem Serail, 1787; Der Schulz im Dorf, 1789; Der Musenchor, 1791; Feodora, 1812 i dr. CRKVENA: kantate; mise; 23 psalma, 1783; Magnifikat, 1791; 2 zbirke korala, 1799 i 1802. INSTRUKTIVNA: zbirka preludija, fantazija, fuga, fughetta i dr. za klavir ili orgulje (8 sv.), od oko 1790; Kleine praktische Klavier-schule (4 sv.), 1792 98; Gemeinniltzliches Elementarzverk der Harmonie ... (3 T sv.), 179298; Kleines alphabetisches Worterbuch der ... tnusikalischen Theorie, 795; Vollstdndige Orgelschule (3 sv.), 179598; Bezva'rtes Methodenbuch beim ersten Klavierunterricht, oko 1800; Theoretisch-praktische Generalbassckule; Allgemeiner musikalischer Catechismus, 1802 i dr. LIT.: E. Kauffmann, J. H. Knecht, Tiibingen 1892. A. Bopp, J. H. Knecht, Ein Bild seines Lebens und Schaffens, Biberach 1917. G. Reichert, Justin Heinrich Knecht, MGG, VII, 1958.

KNEPLER, Georg, austrijski muzikolog (Be, 21. XII 1906 ). Na Bekom univerzitetu studirao muzikologiju (G. Adler, W. Fischer). Operni korepetitor i dirigent u Mannheimu, Wiesbadenu i Beu; u Berlinu je vodio radnike zborove. Za Drugoga svjetskog rata ivio u emigraciji u Engleskoj. Od 1949 djeluje u Njemakoj Demokratskoj Republici, gdje je 195059 bio rektor Visoke kole za muziku u Berlinu. Od 1959 profesor je muziko logije na tamonjem Humboldtovu univerzitetu. God. 195969 bio je istodobno direktor Muzikolokog instituta. U svojim broj nim studijama, lancima i predavanjima vrlo uspjeno povezuje razvoj muzike umjetnosti s drutvenim razvitkom pa donosi mnoge nove i zanimljive poglede.
DJELA: Die Form in den Instrumentalzverken Johannes Brahms' (disertacija), 1930; Bemerkungen zum Wandel des Bach-Bildes, Bach-Tagung, 1950; Gustav Mahler, Bild eines grossen Musikers und Menschen, Musik und Gesellschaft, 1952, I2; Die VCiderspiegelung der VCirklichheit in Beethovens Musik, Beetho-venFestschrift, 1952; Hector Berlioz, Musik und Gesellschaft, 1953, 2; Glinka und die deutsche Musikgeschichtsschreibung, ibid., 1954, 67; Dvorak und Wien, DvofakFestschrift, 1954; Musikgeschichte im Uberblick (sa E. H. Goldschmid-

KNEF, Hildegard, njemaka kazalina i filmska glumica i ansonjerka (Ulm, 28. XII 1925). Afirmirala se poslije Drugog svjetskog rata u berlinskim kaza litima i na filmu (Die Morer sind unter uns, 1946). Snimala zatim u Francuskoj, pa u Americi (The Sntnvs of Kilimanjaro) ; na Brodwayu je velik uspjeh postigla nastupajui u musicalu Silk stockings (Ninoka) 1955. Nakon to se vratila u Njemaku posvetila se osobito pjevanju. Djelomice je sama napisala tekstove chansona koje interpretira. Snimila je vie ploa. Poznata je njezina interpretacija chansone Die Welt tvar jung s primjesom drutvene kritike, te ansone specifinog berlinskog tipa (Ich bin von Kopf bis zu Fuss . . .). KNEFFEL (Knofel, Knobel, Knopflin, Knofelius), Johannes, njemaki kompozitor (Lauban, leska, oko 1530 vjerojatno Prag, poslije 1592). Oko 1560 kantor na koli u Goldbergu; od 1565 crkveni orgulja i 156971 dvorski kapelnik u Liegnitzu; 157683 kapelnik na dvoru falakoga kneza izbornika u Heidelbergu; 1592 orgulja i kantor crkve sv. Henrika u Pragu. Vjero jatno je neko vrijeme djelovao i u Breslauu.
DJELA: Nezve teutsche Liedlein mit fiinff Stimmen, welche den mehrern theil den brauch dieser Welt beschreiben, 1581. CRKVENA: Missa 5 v. ad imitationem Cantionis Orlandi fin me transierunt, 1579; Dulcissimae auaedam cantiones, numero XXXII za 57 glasova, 1571; Cantus choralis . . . 5 v . . . per totutn anni curriculum praecipuis diebus festis, 1575 (dijelovi propriuma i ordinariuma mise te proze, himne i kratki psalamski stihovi za blagdane crkvene godine); Cantiones piae za 5 6 glasova, 1580; Novae Melodiae za 5 8 glasova, 1592 (moteti). NOVA IZD.: motet Haec est dies za 5 glasova iz Cantiones piae obj. F. Commer (.Muica sacra, XIX, 1878); misu Qui confidunt Domino obj. K. Strecker (1904); madrigal Wunder bin ich za 5 glasova iz Newe teutsche Liedlein obj. H. Osthoff {Das deutsche Chorlied vom l6.Jahrhundert bis zur Gegenivart, bez god.;

mantik,

Ch opin ov

k on g r e s n i

i z v j a j ,

9;

der sotojetischen Musikkultur, Musik und Gesellschaft, Bild im Wandel der Geschichte, ibid. 1971. LIT.: H. A. Brockhaus, Georg Kneplers Konzeption der musikalischen Historiographie, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1967.

KNIASEFF, Boris, ruski plesa, koreograf i pedagog (Petro grad, 1. VII 1900) Uenik K. Goleizovskog. God. 1920 imigrirao u Bugarsku, a etiri godine kasnije u Francusku, gdje je u Parizu postigao veliki uspjeh kao plesa u Theatre Femina i Casino de Pari. Od 1932 do 1934 pedagog u parikoj Opera-Comigue. God. 1937 otvorio plesnu akademiju i zahvaljujui izvrsnom sistemu poduavanja dobio naslov tnaitre des etoiles. Njegovi uenici bili su Y. Chauvire, R. Jeanmaire, Y. Algoroff, L. Tcherina i dr. Od 1953 djeluje u vicarskoj; otvorio baletne kole u Lausannei i enevi. Koreografirao u baletnim trupama Cie du Colonel de Basil, Ballets de Pari i dr. Najuspjelija su mu ostvarenja: La Legenda du bouleau (1930), Berioska (1931), Piccoli (1947) i Simfonijske etide (1948). God. 1955 gostovao u Zagrebu. KNIPLOVA, Nada, eka pjevaica, sopran (Moravska Ostrava, 18. IV 1932 ). Studirala u Pragu na Konzervatoriju (J. Vavrdova) i na Muzikoj akademiji (K. Ungroyd, Z. Otava), umjetniku karijeru zapoela 1957 kao operni solist u Usti na Labem. Od 1959 angairana u Brnu, 1964 postala lanica Opere Narodnog kazalita u Pragu. Dramski sopran velike izraajne snage, svoje najvee kreacije ostvarila je kao Milada (Smetana, Dalibor), Aida (Verdi) i Brunhilda (Wagner, Gotterdammerung). Na gostovanjima

342

KNIPLOVA KNJIEVNOS T I MUZIKA


DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in G; Symphonische Phai 1899; uvertira; 2 suite; passacaglia i fuga, 1907 i dr. KOMORNA: gu kvartet; klavirski kvartet; klavirski kvintet; trio za flautu, violinu i violu. virske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Dunja, 1904; Die Hochzeil, i Durchs Fenster, 1908. VOKALNA: Marienlegende za sole, zbor i ork 1906; Ukrainische Liebeslieder za vokalni kvartet i klavir, oko 1895; zb< solopjesme. INSTRUKTIVNA: Aufgaben fur den Unterrichl in der monielehre, 1903 (VI izd. 1926); Lehrbuch der Fugenkomposition, 1911; Di gen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung, 1912 (II izd. 1 Vber alterierte Akkorde, 1913 14. Biografija Tschaikowsky, 1900. LIT.: M. Bauer, Iwan Knorr, Frankfurt a. M. 1916. H. Harti Ivvan Otto Armand Knorr, MGG VII, 1958.

u Beu, Hamburgu, Berlinu, njujorkom Metropolitanu i drugim svjetskim opernim pozornicama postie trijumfe najvie u Wagnerovim operama. KNIPPER, Lev Konstantinovi, sovjetski kompozitor (Tbilisi, 3. XII 1898 ). U mladosti sam ui klavir. Kao vojnik proveo pet godina na Dalekom Istoku. Studira muziku kod Ph. Jarnacha u Berlinu, J. Weismanna u Freiburgu (Breisgau), te kod R. Glierea, E. Gnjesine, D. Rogala-Levickog i N. iljajeva u Moskvi. U poetku pod utjecajem ekspresionista, kasnije I. Stravinskog, a ponekad i impresionista, K. unosi u svoja djela i znaajke muzikog folklora Tadikistana. Njegove simfonije lirskog su karaktera; u finale esto uvodi zbor. Pjesma stepskih konjanika iz IV simfonije popularna je pjesma Crvene armije Tl noAe.
DJELA. ORKESTRALNA: 14 simfonija, 1929 54; 4 simfonijete: 1932, 1942 (za gudaki orkestar), 1953 i 1961 (za ansambl viola i violonela). Simfonij ske pjesme: Ha FlepeKoncKOM ea/iy, 1940; flecHn 0 KOHnuue, 1942; JJOM S Cmanumpade, 1955 i <PpoHtnoeoMy dpyzy, 1958. Cata, simfonijska pjesma za violinu, zbor i orkestar, 1963. Koncert za violinu, 1943; koncert za violonelo, 1952; mali koncert za violinu i gudae, 1963; Konuepm MOHOJIOZ za violonelo, 7 limenih duhaa i timpane, 1962; simfonija -koncert za guda ki kvartet, 1964; uvertira 25 Jiemna, 1944. Suite: Cna3Ku euncosoeo ooucKa, 1927; BaHH, 1937; O6pasbi TypKMenuu, 1940; TypKMencKue 3CKU3U, 1940; Mauy, 1942; KypyMKan, 1946; CojidamcKue necnu, 1948 i dr. Fopnan cepenada za gudae, 1942. KOMORNA: gudaki kvartet, 1942; 12 kompozicija za obou i klavir, 1946; 12 pre ludija za klarinet i klavir, 1946. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: CesepHbiu semep, 1930; Mapun, 1938; AKmpuca, 1942; Ha Ea&Kajie, 1948; Kopent 3KU3HU, 1949; Mypam, 1957 i Cepdtje mafau, 1958. Opera-ba-let Kandud, 1927. Baleti: HeipumeuoK 03611, 1929 (sa L. Polovinkinom i L. So-kovninom); HcmoHHUK cHacmbn, 1951 i Kpacaeuua Amapa, 1958 (sa B. Jampilo-vom). VOKALNA. Kantate: Becna, 1947; JJpyMc6a nepyuiuMa, 1954 i Ilod-euz, 1955. Romance i solo-pjesme. Autobiografski lanci u My3tIKajibHaH caMonesrrejibHocTb, 1933 i CoBeTCKan My3biKa, 1933. Zapisi narodnih pjesama Tadikistana i Burjat -Mongolije. LIT.: G. Abraham, Lev Knipper, The Monthlv Musical Record, 1942. S. Siw, Lew Konstantinowitsch Knipper, MGG. VII, 1958.

KNORR, Julius, njemaki pijanist i klavirski pedagog (Lei] 22. IX 1807 17. VI 1861). ivio u Leipzigu kao veoma ugli klavirski pedagog. Prvi je medu metodiarima uoio va tehnikih vjebi u nastavi klavira. Njegova instruktivna djela zbog preglednosti i loginog provoenja temeljnih pedagc principa u red najboljih radova s toga podruja. K. je bio sp tcljen sa R. Schumannom (on je Julius u Davidovu sai i s njim je suraivao u Neue Leipziger Zeitschrift fiir Musik.
DJELA: Neu Pianoforte-Schule in 184 Obungen . . . , 1835 (II izd. Pianoforteschule der neuesten Zeit in 280 technischen Ubungen, 1841); Mater fur das mechanische Klavierspiel. . . , oko 1844; Methodischer Leitfaden fiir vierlehrer, 1849; Scalen in Oktaven und Gegenbezvegung . . . , oko 1852; Wegz fiir den Klavierspieler im ersten Stadium . . . , oko 1853; Ausfiihrliche Kh methode (2 sv.), 185859; Fiihrer auf dem Felde der Klavierunterrichtslitei 1861. Prirunik Erkldrendes Verzeichniss der hauptsachlichsten Musik-K zvorter, 1854. LIT.: G. Stieglitz, Julius Knorr, MGG, VII, 1958.

KNIE, Frantiek Max, eki kompozitor (Drahelice, 7. IX 1784 Prag, 23. VII 1840). Kompoziciju uio kod J. V. Tomaeka u Pragu; tamo se izobiazio za fagotistu, gitaristu i violistu. Crkveni zborovoda, u svojim se kompozicijama oslanjao na narodni melos.
DJELA. Za gitaru: Fundamente fiir die Guitarre nebst praktischen Beispielen; Vollstandige Guitarreschule, 2 sv., 1820; Vierzehn Hefte verschiedener Studien fur die Guitarre; XII Ldndler op. 6; VI fortschreitende Lectionen op. li;XII Monferrina op. 19; transkripcije za gitaru. VOKALNA: solo-pjesme op. 12, 17, 18, 21 i 22; Charakteristische Singubungen fiir Sopran- oder Tenorstimme. CRKVENA: 5 misa za zbor, instrumente i orgulje; 2 ofertorija i 1 graduale za zbor, mali orkestar i orgulje. LIT.: R. Quoika, Frantiek Max Knie, MGG, VII, 1958.

KNOSP, Gaston, belgijski muzikolog i kompozitor (Mil; 29. V 1874 Bruxelles, 6. II 1942). Studirao na Konzerv riju u Parizu (J. Massenet, A.-J.-A. Lavignac, A. Gedalge onda se posvetio etnomuzikologiji, proputovavi prije Pn svjetskog rata Aziju i Sjevernu Ameriku. Neko vrijeme mu; kritiar dnevnika La libre Belgique i nastavnik na cole des ha etudes musicales u Bruxellesu; 1934 dobio je od drave zad da studira muziku u Kongu. Rezultati tih istraivanja trebs budu objavljeni u zbirci pokrenutoj 1968 Enquete sur la vie) sicale au Congo Belge (do danas samo prvi svezak). '
DJELA. SPISI: Rapport sur une mission d'e'tude musicale en Indoc 1911; Le Tryptique de Puceini, 1937; F. Lehdr, 1937; J. Strauss, la vie 1 valse, 1941; Anciennes provinces de Le'opoldville et Ccquilhatville, posth. (s predgovorom P. Collaera). lanci u enciklopediji Lavignac i s trunim pisima. DRAMSKA. Opere: Criguette, 1919; La Yakounine, 1928; Slu -Sultane, 1934; Le Perroquet chinois, 1937; La Fiesta a Valencia; La jeunt d'Ohcaka; La Princesse Madhoura; Les Amants de Yeddo; L'Impromptu pe \ Cydalise i Les Sabots d'or. Balet Ma-Tchou-Tchin, 1927; scenska muzik dra me. INSTRUMENTALN A: Ex Oriente Lux za orkestar; ko mpo; za violinu i klavir i za klavir; japanska skica Koto za harfu. Solo-pje LIT.: 117. Dehennin, Gaston Knosp, MGG, VII, 1958. J. Houz Gaston Knosp, un musicien belge meconnu, Tilff 1970.

KNORR, Ernst-Lothar, njemaki violinist, kompozitor i muziki pedagog (Eitdorf, Porajnje, 2. I 1896 ). Violinu, kompoziciju i dirigiranje studirao na Konzervatoriju u Kolnu. Poslije Prvoga svjetskog rata nastavnik violine na Muzikoj akademiji u Heidelbergu, gdje takoer studira na Univerzitetu; istodobno je nastavnik violine na Visokoj muzikoj koli u Mannheimu i koncertni majstor orkestra u Ludwigshafenu. God. 1925 preselio se u Berlin, a 1926 postao direktor Volksmusikschule. Od 1937 poduavao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (od 1940 profesor), a od 1941 na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu na Majni. Od 1946 direktor Visokokolskog instituta za muziki odgoj u Trossingenu, 1952 61 na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Hannoveru, koja se njegovom zaslugom pretvorila u Visoku kolu, i do 1969 direktor Visoke kole za muziku i ka zalinu umjetnost u Heidelbergu. K. je istaknuti muziki pedagog; u njegovu stvaralatvu odlunu je ulogu odigrao susret s pokretom Jugendmusik.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 Concerta grossa; koncert za 2 orkestra; koncert za klavir, zbor i mali orkestar; Introduction und Allegro za violonelo; Introduction und Rondo brillant za harmoniku i orkestar harmonika, 1948; Englische Suite za 3 harmonike i orkestar harmonika, 1951; simfonijski stavak; Weihnachtspastorale; Serenade. KOMORNA: gudaki trio; 3 gudaka kvar teta; 2 Bldsermusiken; kompozicije (sonate, sonatine, suite) za razne sastave ili soloinstrumente, t akoer za blokflautu, za harmoniku, za lutnju. Kompozicije za klavir; za orgulje; za elektronske instrumente. VOKALNA. Kantate: Bru'der, wir halten Totentvacht; Aus allem Eins; Vom Werden und Vergehen; Weihnachtskantate i dr.; 2 kantate za djeaki zb or; kompozicije za zbor i orkestar (Marienleben) ; brojni zborovi a cappella i solo-pjesme. Instruktivna djela. LIT.: W. Pohl, Ernst Lothar von Knorr (s popisom djela), Muica, 1953, 5 E. Valentin, Ernst-Lothar von Knorr, MGG, VII, 1958.

KNORR, Ivvan Otto Armand (pseudonim I. O. Armand), njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Mewe, Prusija, 3. I 1853 Frankfurt na Majni, 22. I 1916). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Reinecke, I. Moscheles, S. Jadassohn). Nastavnik muzike u Harkovu (1874 83), od 1883 profesor teorije i kom pozicije na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (od 1908 direktor). Izvrstan organizator i pedagog; medu njegovim brojnim uenicima bili su i H. Pfitzner, B. Sekles, W. Renner, W. Braunfels i E. Toch. Teoretska djela pribavila su mu u svoje vrijeme ugled jednog od najboljih poznavalaca polifonije. Od su vremenika najvie su na nj utjecali P. I. ajkovski i J. Brahms.

KNJIEVNOST I MUZIKA. Odnosi izmeu muzik knjievnosti vrlo su sloeni i oituju se na raznolike naine gledita ope estetike srodnost je izraena u spoznaji da su obje i jetnosti vremenske, da se realiziraju u vremenskom slije Meutim, to jo ne razjanjuje tenje zbog kojih se one I esto privlae. Tek historijska analiza razvojnih crta pojed: umjetnikih grana otkriva estetsku zakonitost i znaenje te poj; Samo se tako mogu zapaziti mnoga dodirna podruja i same na taj nain ona mogu donekle sustavno razluiti po oblici funkciji i estetskoj izraajnosti. Najire od tih podruja obilje je prisnom povezanou ili ak osebujnom estetskom sinte; muzike i rijei (opera, oratorij, kantata, solo -pjesma i druge \ vokalne lirike). Drukije se prema knjievnom djelu odnose kom zitori koji u pjesnikoj rijei vide izvor dojmova koje ele izr u instrumentalnom tkivu, bez neposrednog sudjelovanja rij pa stvaraju tzv. programnu muziku. Mogunosti uzajamnih ve utjecaja upotpunjuju se napokon stvaralatvom pisaca koj i kazuju izrazitu sklonost muzici pa nastoje da jezikom doai neke njezine karakteristike ili da fenomene muzike kulture i maju kao temu za svoja djela. Bogatstvo izraajnih iskust steenih na te naine ipak ne moe posve potisnuti sumnju e: tiara u opravdanost nekih od tih stilskih tendencija. Muzil pjesnika rije kadto postiu sklad; najsavrenije knjievno d ipak ne tei za muzikom, a najsavrenijoj muzici nisu potrei rijei (R. Wellek). 1. Povezanost muzike i rijei odavna je jedno od obilje nekih vrsti scenske umjetnosti. Tradicija poinje s antik dramom i ide preko barokne opere do moderne opere ( -> Ope, Uloga teksta u razvitku opere razliito se oitovala, i po znae i po vrijednosti. Ravnopravan, pa povremeno i dominantan loaj osigurala mu j e (stotinjak godina poslije srodnih refoi Ch. W. Glucka) tek romantika estetika XIX st.; zamaan izraz toga stanja Wagnerova misao o estetskoj sintezi u muzi drami (Gesamtkunstzoerk). U Wagnerovim se djelima ujed oituje stvaralako jedinstvo kompozitora i nadarena pjesnika jednoj linosti. Historiji muzike, a i knjievnosti, pripadaju nadt

KNJIEVNOST I MUZIKA
podjednako i vrijedni originalni libreti to su ih istaknuti knjievnici napisali suraujui s kompozitorima. Tu treba spomenuti tekstove H. v. Hofmannsthala za opere R. Straussa (Der Rosenkavalier, Ariadne auf Naxos, Die Frau ohne Schatten), tekstove J. Cocteaua za djela I. Stravinskoga (Oedipus Rex) i A. Honeggera (Anti-gone), a plod su takve suradnje i satirike opere, odnosno operete B. Brechta i K. Weilla (Die Dreigroschenoper, Aufstieg und Fali der Stadt Mahagonny). Operni kompozitori rado su posezali za knjievnim djelima da ih obrade za muziku scenu; pri tom su se sluili veinom samo fabulom za dramsku radnju, a tek iznimno i originalnim tekstom; stoga je pojava knjievne grae u muzici estetski katkad vrlo neugledna, jer su obradbe ponekad proizvod povrnih libretista (napose u XIX st.). Sklonosti kompozitora razlinih epoha knjievnoj gradi, a i privlanu snagu pjesnikih djela neka pokae saeti izbor takvih muzikih djela. Jedan od prvih kompozitora koji su posegli za pjesnikim tekstom visoka dometa jest Ch. W. Gluck (J. Raine, Iphigenie en Aulide); zanimanje za uvena knjievna djela znaajno je za stvaralatvo G. Verdija (Ernani prema V. Hugou; Luisa Miller i Don Carlos prema F. Schilleru; Macbeth, Otelio i Falstaff prema W. Shakespeareu); francuski operni kompozitori XIX st. rado se crpli gradu iz djela J. W. Goethea (Ch. Gounod, Faust; A. Thomas Mignon lik iz romana Wilhelm Meisters Lehrjahre; J. Massenet, Werther); u ruskoj operi istiu se libreti prema velikim djelima ruskih pisaca, npr. A. Pukina (Ruslan i Ljudmila M. Glinke; Evgenij Onjegin i Pikova dama P. I. Cajkovskoga; Boris Godunov M. P. Musorgskoga), N. Ljeskova (D. ostakovi, Lady Macbeth mcenskog okruga), L. N. Tolstoja (S. Prokofjev, Rat i mir); vrijedna muziko-scenska ostvarenja XX st. osnivaju se na obradbi vrijednih knjievnih izvora: Pelleas et Melisande C. Debussvja (na tekst M. Maeterlincka); Zapisi iz mrtvoga doma L. Janaeka (prema F. M. Dostojevskom) i Katja Kabanova (prema N. Ostrovskom); opera A. Berga Wozzeck (zapravo drama Woyzeck G. Biichnera) i Lulu (prema F. Wedekindu); u nas Suton S. Hristia i Ekvinocij I. Brkanovia (obje opere prema I. Vojnoviu), muzika obradba P. Konjovia drame Kotana B. Stankovia, Crne maske M. Kogoja (prema L. Andrejevu), djela Pohujanje v dolini entforijanski i Hlapec Jernej M. Bravniara (oba na tekstove I. Cankara), opera Scena iz Shakespearea M. Logara i dr. I na tom podruju oituje se u muziko-historijskom razvitku tenja za umjetnikom integracijom pjesnikog teksta, za izraajnim skladom muziko -jezine cjeline u kojoj su stilske vrednote teksta ravnopravan estetski faktor. Vrhunska su ostvarenja u tom pogledu spomenuta djela C. Debussvja, L. Jana eka i A. Berga. I oratorij i kantata po svom su karakteru esto upueni na lite rarnu gradu ili na vrijedne originalne tekstove; u tim oblicima, lienim scenske komponente, pjevana rije vri neposrednu funkciju i umije elementarno djelovati. Bogata su vrela stoljeima bila staroidovska mitologija i biblijski tekstovi (npr. u obradbi u pasijama J. S. Bacha, u oratorijima G. F. Handela, u Ein deutsches Reauiem J. Brahmsa, oratoriju Le Roi David A. Honeggera, u Simfoniji psalama I. Stravinskoga). Romantika epoha zanosila se za snane pjesnike likove (Faust u djelima H. Berlioza i R. Schumanna), a u stvaralatvu dananjice dominira grada iz povijesti, odnosno suvremena tematika (Pjesme prostora Ljubice Mari, The Survivor oj Warsaw A. Schonberga, Stojanka majka Knepoljka B. Papandopula);unas uz to djela na tekstove iz knjievnosti naih naroda: Sonetni venec L. M. kerjanca (F. Preern), Gorski vijenac N. Hercigonje (P. P. Njego), kantate Tome Proeva i Stanka Horvata na tekst Jame (I. Goran Kovai). Nove se izraajne mogunosti muziko-govornoga sklada trae u povezivanju vokalne partiture s recitacijom ili u spoju govora i muzike artikulacije (Schonbergov Sprechgesang). Posebno mjesto zauzima vokalna lirika (solo-pjesma). Pjesniki tekstovi iz svjetske literature zastupani su u njoj u golemu broju, osobito lirika koja je po svojoj strukturi prikladna za uglazbljivanje (promuzikalna lirika za razliku od lirskih pjesama koje su i same muzikalne, tj. proete profinjenom jezinom zvukovnou). Sloenija pjesnika djela zahtijevaju od kompozitora da ih adekvatno uglazbi, da tonsko tkivo prilagodi sadraju pojedinih strofa (to znai da tekst odreuje muziku formu). Stihove velikih pjesnika uzorno su uglazbili mnogi maj stori pjes me: F. Schubert ( 80 pjesama J. W. Goethea) , R. Schumann (H. Heine, J. Eichendorff), H. Wolf (J. W. Goethe, E. Morike), C. Debussy (F. Villon, Ch. Baudelaire, P. Verlaine, S. Mallarme), M. Ravel (S. Mallarme), A. Schonberg (S. George), P. Hindemith (R. M. Rilke, G. Trakl), B. Britten (Michelangelovi soneti); u nas npr. K. Baranovi (B. Radievi, F. Galovi, V. Nazor, I. Goran Kovai), J. Gotovac (V. Nazor), M. Tajevi (iz Balada Petrice Kerempuha M. Krlee), M. Cipra (J. Katelan), B. Bjelinski (kineska lirika), S. ulek (D. Cesari).

343

2. U instrumentalnoj muzici pojavljuju se na pragu XVIII st. prvi sustavni pokuaji programne muzike, tj. muzike u kojoj struktura kompozicije ne izvire iz primarno muzikih misli, ve se ravna prema odreenim izvanmuzikim intencijama. Ve i u toj prvoj fazi kompozitori duguj u poticaje i knjievnosti. Tako J. Kuhnau nastoji u nizu klavirskih sonata (1700) naivnim tonskim karakteriziranjem doarati prizore iz biblije, npr., u jednoj sonati, borbu izmeu Davida i Golijata. U razvoj nom razdoblju velikih instrumentalnih obl ika, klasine sonate, odnosno simfonije, literarni se poticaji samo povremeno oituju. Treba spomenuti simfonije C. D. v. Dittersdorfa nadahnute Ovidijevim Metamorfozama; u njima kompozitor tei za tim da pjesnike dojmove uklopi u oblike apsolutne muzike. irok odjek lirskog romana Die Leiden des jungen Werthers J. W. Goethea (1774) odrazio se u jednoj izgubljenoj simfoniji G. Pugnanija. I instrumentalna muzika umjetnika klasine epohe samo se tu i tamo temelji na izvanmuzikim predodbama, pa su programsk a tumaenja simfonija J. Havdna, W. A. Mozarta i L. v. Beethovena veinom plod tue interpretatorske mate. Muzika logika Beetho venovih uvertira Koriolan i Egmont shvatljiva je i bez programa. Muzika se s knjievnou najprisnije zdruila u razdoblju romantizma. Ta je pojava odraz romantike estetike koja je teila za sinte zom razliitih grana umjetnosti. Jedno je od dominantnih obiljeja te stilske epohe tendencija da se izraajne mogunosti pojedinih umjetnosti oplode i proire uzajamnim proimanjem: pisci nastoje da zvukovnost i strukturu pjesnikoga jezika obogate ugledajui se u muziku pa svjesno poseu za muzikalnim efektima, a kompo zitori i likovni umjetnici nalaze mnogo stvaralakih poticaja u knjievnoj grai i pjesnikim djelima. Instrumentalno stvaralatvo muzikoga romantizma uvelike se priklanja programnoj muzici; svoje programe kompozitori velikim dijelom crpu iz knjievnosti i iz podruja kulture koja su joj srodna: stvaraju pod dojmom lir skih pjesama, dramskih i epskih djela, iznose sv oje shvaanje velikih simbolikih likova pjesnike mate ili uranjaju u fanta stini svijet mitova i bajki iz narodne predaje. U prvoj fazi ro mantizma muzika se struktura temelji uglavnom jo na tradi cionalnim oblicima. Uvertira F. Mendelssohna (npr. za komediju A Midsummer Night's Dream W. Shakespearea; Meeresstille und gliickliche Fahrt, po istoimenim pjesmama J. W. Goethea) po formalnom su tipu srodne djelima beke klasike, ali na kon genijalan nain ostvaruju pjesnike ugoaje. To vrijedi i za Efterklang af Ossian N. V. Gadea i za predigru Manfred (G. G. Byron) R. Schumanna. I H. Berlioz se u svojim programnim simfonijama jo oslanja na tradicionalne sheme ispunjujui ih, meutim, fan tastinim kolom poetskih vizija. Harold en Italie nadahnut je junakom iz epa Childe Harold G. G. Bvrona, a dramska simfonija Romeo et Juliette muziki transponira prizore iz tragedije W. Shakespearea. Doivljaj Shakespeareova djela izrazio je Berlioz i u predigri tragediji Le Roi Lear, a junakom W. Scotta zanio se u uvertiri Wawerley. Ugledavi se u Berlioza, F. Liszt je poao korak dalje i stvorio adekvatan oblik programne muzike: simfonijsku pjesmu; u brojnim djelima te vrsti ostvario je blistavim i patetikim stilom svoje vizije romantikih programa, veinom literarnih. Osnivaju se na motivima i ugoajima iz pjesama fra cuskih romantiara: V. Hugoa (Ce qu'on entend sur la montagne, Mazeppa) i A. Lamartinea (Les Preludes). U njima se odrazuje filozofska refleksija {Die Ideale, prema pjesmi F. Schillera) i zanos za pjesnike likove (Hamlet) ; tonski portret velikoga pjesnika dao je u poemi Tasso. Posebno mjesto pripada dvjema iroko zasnovanim programnim simfonijama; prva karakterizira likove Fausta J. W. Goethea (tri stavka: Faust, Margareta, Mefistd), druga prua muziku ilustraciju Boanstvene komedije Dantea (Pakao, istilite). Zanimljiva je upotreba muziko-tematskih lajtmotiva koji treba da izraze karaktere likova, odnosno osnovne misli tih pjesnikih djela. Prizori iz epske pjesme N. Lenaua Faust programski su okvir dviju orkestralnih epizoda (uveni Mefistov valcer). I brojne klavirske kompozicije Lisztove proete su literarnim dojmovima ili nose naslove pjesnikih djela: fantazija-sonata plod je lektire Danteova epa, u trima sonetima zvukovno je prepjevao stihove F. Petrarke, a ciklus Harmonies poetiaues et religieuses duguje naslov lirskoj zbirci A. Lamartinea. Odjek Lisztova stvaralatva relevantan je za razvitak programskih stru janja u novijoj muzici: izvanmuzika logika pjesnike ideje na svoj je nain nametala muzici svoju zakonitost i ucrtavala nove putove tonske izraajnosti. Poetskoj su programatici bile sklone nacionalne kole XIX st. (bliske romantizmu), a privlaila ih je arolika graa: bajke i puka mitologija (B. Smetana, A. Dvofdk, E. Grieg, A. K. Ljadov), orijentalna matanja (eherezada N. Rimskog Korsakova), narodna predaja (J. Sibelius, ciklus s motivima iz finskoga nacionalnog epa Kalevala); P. I. ajkovski je teio za tim da u svoju muziku pretoi dramatske sukobe iz velikih knjievnih djela (simfonija Manfred, uvertira Romeo i

344

KNJIEVNOST I MUZIKA KOCH


KOBZA (rus. od. arapskog i turskog qopuz), trzalaki instrument tipa lutnje s kratkim vratom, nekoliko parnih vijc ima smjetenim po strani. Vjerojatno arapskog podrij k. se u srednjem vijeku posredstvom Turaka rairila u Ukr istom tipu pripada i srednjovjekovni madarski koboz i rumur cobza. ak se u Njemakoj spominje poetkom XIV st. instrui slinoga imena: Heinrich von Neuenstadt navodi u Gottes Zul die kobus mit der luten. U Ukrajini je k. postala narodni strument kojim se pratilo pjevanje epskih pjesama, duma; 1 se i za same epske pjevae uveo naziv kobzari. Od XVI si poprima obiljeja > bandure koja ju je kasnije i istisnula iz pra K. novijega doba ima obino 4 pari ica, u svakom parv jednu od strune i jednu metalnu. Ugoene su C G d g (met za oktavu vie). Instrument se svira s plektronom, a virt istodobno trzaju i prstima. U dananjem orkestru narodnih strumenata k. se javlja u donekle modificiranom obliku.
LIT.: A. C. <PaMUHUbm, ,UoMpa H cpoAHMe eu My3b(KaJibHbie HHC MeHTbi pvccKoro Hapo^a. EaJiaJiaHKa-Ko63a-EaHflypa-Top6aH-rHTapa, CE -IIeTep5ypr 1891. M. B. Jlucenuo, Hapo^ni My3HMHi iHCTpyMeH-nyKpaimi, KHIB 1955. M. Ulozo.^b, yKpaiHCbKa Ko63a-6aHaypa, Mi HTBO , 1956, 3. M. R. Gazimihdl, Kopuz, Ankara 1960. I. A

Julija, Hamlet, Francesca da Rimini). Na pragu XX st. programna muzika dostie vrhunac u simfonijskim poemama R. Straussa u kojima se ogleda bogatstvo izraajnih tekovina, ali i opasnost koja se krije u mehanikom oponaanju programskih predodbi pod svaku cijenu. U ranim djelima Strauss je najvie cijenio literarne programe (N. Lenau, Don Juan; W. Shakespeare, Macbeth; Tili Eulenspiegels lustige Streiche, sa zgodama iz njemake puke knjige XVI st.; Also sprach Zarathustra, podnaslov: Slobodno prema Nietzscheu', Don Quixote, o pustolovinama viteza tunog lika M. Cervantesa). Remek -djela francuske programne muzike poslije Berlioza jesu orkestralni scherzo UApprenti-sorcier P. Dukasa (prema baladi Der Zauberlehrling J. W. Goethea) i Prelude a Vapres-midi d'un faune C. Debussvja. Meutim, u Debussvjevu impresionizmu ne treba traiti programnu okosnicu u Lisztovu i Straussovu smislu; tu valja oekivati samo profinjen odraz ugoaja pjesme S. Malarmea. Sklonost impresionista i neoromantiara da dojmove crpu iz pjesnitva oituje se i u brojnim drugim instrumentalnim djelima: M. Ravel, Gaspard de la nuit (prema stihovima Bertranda); M. Reger, Eine romantische Suite (nadahnuta lirikom J. Eichendorffa), u djelima mladoga A. Schonberga (Verklane Nacht, po R. Dehmelu: Pelleas und Melisande) ; posebno mjesto pripada rapsodiji Taras Buljba L. Janaeka (po pripovijetki N. V. Gogolja) kojoj je strana sinestetika ulnost romantike i impresionistike estetike. I jugoslavenski su kompozitori nastojali da se otmu ilustrativnosti, a privlai ih pjesnika refleksija (simfonijske pjesme Hamlet B. Berse; Burevjesnik V. Vukovia, po pjesmi M. Gorkoga; simfonija Duma B. Arni a, nastala pod dojmom poeme O. upania). U suvre menoj muzici, napose na Zapadu novi su konstruktivni principi apsolutne muzike (dodekafonije) i neoklasicizam uvelike potisnuli programnu estetiku. 3. Pojedine su knjievne epohe i struje u svojoj stvaralakoj poetici isticale muziku kao uzor umjetnikog izraza. Otud i tenja njemake romantike i francuskoga simbolizma za muzikaliza cijom pjesnitva. Taj metaforiki izraaj meutim oznauje raznolike stilske tendencije. Istaknuta zvukovnost u lirici (npr. P. Verlainea) samo je jedna od pojava te vrsti; posve se drukije oituje sklonost nekih pisaca da djela strukturiraju ugledajui se u muzike forme, npr. rondo, sonatu i si. (Tieck, C. Brentano, Th. Gautier, Symphonie en blanc major, Ruben Dario). Rezultat su veinom tek sekundarne analogije; bitne stilske znaajke i tih djela mogu se izraziti samo specifinim pojmovima literarne analize. I tehnika tzv. literarnog lajtmotiva, napose u Th. Manna, koji se poziva na Wagnera, temelji se na osebujnoj ulozi odavna poznatih epskih postupaka. Svijet muzike dao je grau, likove, motive, pa i terminologiju, brojnim pripovjedakim djelima. Tu treba spomenuti E. T. A. Hoffmanna, F. Werfela (Verdi), R. Rollanda (Jean Cristophe, M. Prousta i dr.); posebno se istie Mannov roman Doktor Faustus u kojemu su opisi junakovih kompozicija plod literarne fikcije osnovane na kreativnoj i strunoj sposobnosti pievoj i na njegovu poznavanju suvremene muzike.
LIT.: O. Klauzvell, Geschichte der Programmusik, 1910. A. Coeuroy, Musique et Litterature, Pari 1923. O. Walzel, Gehalt und Gestalt, Berlin -Potsdam 1923. F. Baldensperger, Sensibilite musicale et romantisme, Pari 1925. R. IVellek i A. Warren, Theory of Literature, New York 1948. C. Sachs, The Commonwealth o f Art-Style in the Arts, Music and the Dance, New York 1946. E. Souriau, La Correspondance des arts (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Odnos medu umetnostima, Sarajevo 1958). C. 5. Brown, Music and Literature A Comparison of the Arts, Atlanta 1948. K. G. Jitst, Musik und Dichtung, u zborniku Deutsche Philologie im Aufriss, III, Berlin 1957. V. mega, Die Musik im Schaffen Thomas Manns, Zagreb 1959- Mittenzwei, Das Musikalische in der Literatur, Halle (Saale) 1962. Th. W. Adorno, Einleitung in die Musiksoziologie, Frankfurt/M 1962. Isti, Quasi una fantasia. Musikalische Schriften II, Frankfurt/M 1963. _ H. Petri, Literatur und Musik, Gottingen 1964. V. m.

KOCH, Eduard Emil, njemaki himnolog i muziki hi: riar (Stuttgart, 20. I 1809 27. IV 1871). Sveenik; napisa^
opseno djelo Geschichte der Kirchenliedes und Kirchengesat der christlichen, insbesondere der deutschen evangelischen Kir (2

sv.), 1847 (III izd. u 8 sv., 1866 -76, osmi sv. posth. iz< R. Lauxmann). U njemu daje obilje podataka o razvoju jednoj snoga crkvenog pjevanja od starih Izraelaca i ranoga kranstva svoga vremena, pa to djelo ide u temeljne radove o historiji crkv pjesme.
LIT.: W. Blankenburg, Eduard Emil Koch, MGG, VII, 1958.

KOCH, Friedrich Ernst, njemaki kompozitor (Ber 3. VII 1862 30. I 1927). Muziku studirao u Berlinu. Viol elist Dvorskog orkestra (188291) i (od 1900) nastavnik u E linu, gdje je od 1917 vodio odjel za kompoziciju na Visokoj r zikoj koli. Izvrstan pedagog; njegovi su uenici bili B. Blacl P. Kletzki i W. Wolf.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu Von der Nordsee 4, 1891 i u G-duru op. 10, 1892; koncert za violinu, 1907; simfonijska f 1891; Romantische Suite, 1920. KOMORNA: gudaki trio op. 9; komp ije za violinu i klavir i za violonelo i klavir. DRAMSKA. Opere: Die H, ger, 1896; Lea; Die Hugelmuhle, 1918 i Die Himmelsschuhe. VOKAL? oratoriji Von den Tageszeiten, 1905 i Die Sintfiut, 1910. Kantate; zborovi; s -pjesme; madrigali; moteti. Der Aufbau der Kadenz und anderes. Ein Bei zur Harmonielehre, 1920. LIT.: Th.-M. Langner, Friedrich Ernst Koch, MGG, VII, 1958.

KOCH, Heinrich Christoph, njemaki muziki teoreti i violinist (Rudolstadt, 10. X 1749 19. III 1816). Od i' djeluje kao violinist na dvoru u Rudolstadtu. K. je najznaaj teoretiar svoga vremena. Njegova knjiga Versuch einer Anleiti zur Komposition ide po rijeima F.-J. Fetia i H. Riemanna me najbolje radove te vrste. K. je znatno utjecao na druge teoretia Svojim postavkama o muzikoj logici pretea je H. Riemani
DJELA. SPISI: Versuch einer Anleitung zur Komposition (3 knj.), I 93; Musikalisches Lexikon (2 dijela), 1802 (skraeno izd. pod naslovom Kur: fasstes Handwb'rterbuch der Musik, 1807; nova obradba A. Domm'era l8f Handbuch bey dem Snidium der Harmonie, 1811; Versuch, aus der harten weichen Touart jeder tuje der diatonisch-chromatischen Leiter vermiltels des harmonischen Tonwechsels in die Dur- und Molltonart der ubrigen auszuweici 1812; lanci. Komponirao je nekoliko prigodnih djela. LIT.: H. Riemann, H. Ch. Koch als Erlauterer unregelmassigen Them aufbaues, Praludien und Studien II, Leipzig 1900. A. Feil, Satztechnis Fragen in den Kompositionslehren von F. E. Niedt, J. Riepel und H. Ch. K< (disertacija), Heidelberg 1955. H. H. Eggebrecht, Heinrich Christoph Ko MGG, VII, 1958.

KNJINICE, MUZIKE -> Muzike knjinice i zbirke KOBAL, Ljubo, pjeva, tenor (Ajdovina, 30. VII 1920 ). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Ljubljani (Wistinghausen, K. Kuej-Novak). Od 1941 lan opernog zbora Slovenskog na rodnog gledalia u Ljubljani, od 1954 solist. Lirski tenor izra zita smisla za scensku umjetnost. Nastupio u n izu manjih i veih opernih uloga. Posebno se istakao kao Ecco (Kogoj, Crne maske), Vaek (Smetana, Prodana nevjesta) i Altoum (Puccini, Turandot). K. Be. KOBILICA -> Konji KOBLER, Vladimir, dirigent (Ljubljana, 12. VI 1926 ). Studirao na Akademiji za gla sbo u Ljubljani; 1968 zavrio studij III stupnja. God. 1951 -53 operni dirigent Hrvatskog narod nog kazalita u Osijeku, 195355 direktor Srednje muzike kole i Filharmonije u Subotici, 1955 61 direktor Opere u Osijeku i od 1962 direktor Mariborske opere . Dirigirao vie od 40 opera i opereta iz domaeg i stranog repertoara, kao i djela s podruja simfonijske i baletne literature. M. pe.

KOCH, Lothar, njemaki oboist (Velbert, Rheinland, , VII 1935 ). Studij zavrio u Essenu; 195357 solist Filh monijskog orkestra u Freiburgu (Breisgau), od 1957 u Berlii solist Filharmonije i (od 1961) docent na Gradskom konzen toriju; od 1968 docent je na Dravnoj visokoj muzikoj k< u Hannoveru. Na meunarodnom natjecanju Prako proljt (1959) osvojio prvu nagradu za obou. K. je suosniva i lan F harmonijskih solista u Berlinu (1961) i od 1959 lan ansamt Camerata instrumentale Telemannova drutva u Hamburgu. KOCH, 1. Richert Sigurd Valdemar, vedski komp zitor (otok Agno kraj Stockholma, 28. VI 1879 Stockhoh 16. III 1919). Uio klavir i kompoziciju u Stockholmu; stuc kompozicije nastavio u Berlinu i Dresdenu i 1912 ponovo u Berlit (K. Kampf). Do 1916 ivio na otoku Ornou kraj Stockholma k: slobodan umjetnik; 191115 poduzeo vie putovanja po skand navskim zemljama kao klavirski pratilac; od 1916 u Stockholn muziki kritiar lista Stockholms Tidningen. Jedan je od posljednj: vedskih nacionalnih romantinih kompozitora. Njegove se ii dividualne crte najjasnije istiu u solo-pjesmama, za koje je najr; dije birao egzotine tekstove.

KOCH KOCOR
DJELA. ORKESTRALNA: Romanca i Serenada za violinu i orkrestar, 1914; ba lada za k la vir i o rkestar, 1 919; lirska fa ntaz ija / Pans marker, 1917. KOMORNA: klavirski kvintet, 1916; sonata za violinu, 1913; sonata za violonelo, 1913. Klavirske kompozicije. Oko 75 solo-pjesama: Exotiska sdnger, 1914; Istonjake ljubavne pjesme, 1917; Gammalszvenska Wijsor, 1919 i dr.

345

2. Sigurd Christian Erland, kompozitor i dirigent (Stockholm, 26. IV 1910^). Sin Richerta Sigurda Valemara; Muziku uio u Stockholmu i Berlinu. Od 1939 nastavnik na Muzikoj koli i od 1953 na Visokoj muzikoj koli u Stockholmu. God. !943-45 dirigent vedskog radija, a 194648 predsjednik muzikog drutva Fylkingen. Nastupao i kao dirigent. iv i razno lik ritam Kochove muzike izvire iz jazza. Rado upotrebljava i narodne plesne ritmove i tehniku sviranja (prazne ice, borduni). Svoje kompozicije, pa i za veliki orkestar, K. koncipira redovito komorno; mnogo primjenjuje polifoniju, katkad i bitonalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije: I, 1938; II, Sinfonia Dalecarlica, 1944; I I I , 1948 i IV, Sinfonia seria, 1953. Sinfonietta, 1948. Koncerti: 2 za klavir, 1936 i 1962; za violinu, 1937; za violu, 1946; za violonelo, 1951; za saksofon, 1958. Triptyk za violinu, 1948; mala suita, 1933; Suite rustica za gudae, 1946; Concertino za gudae, 1938; Nordisk Capriccio, 1943; Serenata giocosa, 1948; Arhipelag, 1950; Alusica malinconica za gudae, 1952; koncertna muzika, 1955; koncert za maliorkestar 1955; varijacije Oxberg 1956; Lapplandsmetamorfoser. 1957; Dansrapsodi, 1957; Tolv skandinaviska danser 195960; Impulsi, 1964. KOMORNA: 6 gudakih kvarteta, 1934 63; 2 sonatine i druga djela za violinu i klavir. Dvije sonatine i druga djela za klavir. DRAMSKA: djeja opera Pelle Svanslos, 1948; Singspiel Lasse Lucidor, 1943; balet Askungen, 1942; scenska muzika; filmska muzika. Concerto piccolo za sopran, altsaksofon i gudae, 1962; zborovi; oko 80 solo -pjesama. LIT.: F. H. Tornblom, Sigurd v. Koch, Ord och bild, 1936. Erland v. Koch svarar pa fragor om sig sjalv, Musikvarlden, 1945. A. Helmer, Erland v. Koch, Musikrevv, 1958. Isti, von Koch, 1. Richert Sigurd Waldemar, 2. Sigurd Christian Erland, MGG, VII, 1958.

KOCHAN, Giinter, njemaki kompozitor (Luckau, Niederlausitz, 2. X 1930). Uio na Visokoj koli za muziku u Berlin-Charlottenburgu (K. F. Noetel, H. Wunsch, B. Blacher); 1950 53 polazio majstorsku klasu (H. Eisler) na Umjetnikoj akademiji u Berlinu (DDR). Od 1950 nastavnik i od 1967 profesor na Visokoj koli za muziku u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije sa zboro m, 1963 (rev. 1964) i 1968; Sinfonietta, 1960; koncert za klavir, 1958; koncert za violinu, 1952; koncert za violonelo, 1967; Concertino za flautu, 1964; Frohliche Ouverture za mali orkestar, 1960; mala suita, 1957; Italienisches Capriccio; suita, 1961; Polkas, 1955; koncert, 1962; varijacije na temu C. M. Webera, 1964. KOMORNA: 5 kompozicija za gudaki kvartet, 1961; klavirski trio, 1954; Divertimento za flautu, klarinet i fagot, 1956; sonata za violinu i klavir, 1962; sonata za violon elo i klavir, 1958. Kompozicije za klavir. Muzika za film i za radio-drame. VOKALNA: kantate Die VCelt ist jung, 1952; Ernst Thalmann, 1959; Die Asche von Birkenau, 1965 i Aurora, 1966; 1848 (6 kompozicija) za zbor, 1957; Das Testament von Ho Chi-minh za recitatora, komorni orkestar i 9 instrume nata, 1971; masovne i omladinske pjesme (Signale der Jugend; Wir lieben unsere Heitnat) ; solo- pjesme, takoer uz pratnju orkestra.

operi u baletu Don Qichotte (Minkus). Nakon dvije godine prelazi u Gradsku operu; 1955 angairan kao prvi plesa u Frankfurtu. Ostvario niz velikih uloga u klasinom repertoaru, meu kojima u baletima Pelle'as et Me'lisande (Faure), Hamlet (Blacher), La Boutique fantasgue (Rossini). Plesa savreno iste tehnike, izvanrednog skoka i snane individualnosti, K. je jedan od najboljih suvremenih njemakih plesaa. KOClAN, eka obitelj muziara. 1. Julius, violinist i muziki pedagog (Usti nad Orlii, 22. V 1852 31. X 1913). Zavrio uiteljsku kolu; u violini neko vrijeme uenik O. evika u Pragu. Od 1873 uitelj u Usti nad Orlii; tamo je vodio crkveni zbor i prireivao orkestralne i vo kalne koncerte; utemeljio je i pjevaku kolu. Dobar violinist, izdao prirunike Zdkladove hry na housle, 1888 i Podtky hry na housle, 1902 (zajedno sa sinom Jaroslavom). 2. Petr, orgulja (Usti nad Orlii, 7. I 1864 4. I 1931). Brat Juliusa; muziku uio kod V. Sychre i na Orguljakoj koli u Pragu. Od 1883 crkveni orgulja samostana u Vvsim Brode, od 1891 do smrti u Usti nad Orlii. Bavio se i kompozicijom (Divadelni pochod za gudaki orkestar; 7 Pange lingua i dr.). 3. Jaroslav, violinist (Usti nad Orlii, 22. II 1883 Prag, 7. III 1950). Sin Juliusa; na Konzervatoriju u Pragu studi rao violinu kod O. evika i kompoziciju kod A. Dvofaka. Mnogo je koncertirao po Evro pi, Americi i Australiji. God. JAROSLAV KOClAN 192443 bio je profesor na Majstorskoj koli Prakog kon zervatorija; njegovi uenici bili su M. Hlounoa, A. Plocek, J. Suk i E. Zathurezky. Briljantna tehnika, mekan i pjevni ton, a osobito profinjena interpretacija obiljeja su po kojima se K. uvrstio u najistaknutije eke umjetnike na violini.
DJELA. Za violinu i klavir: Dumka, 1901; Old Folks at Home, 1907; Serenata i Humoreska op. 17, 1909; Meditation du soir, Intermezzo pittoresaue, Hymne au Printemps, 1911; Lullaby, 1911; Serenada. Zborovi. Poatky hry na housle, 1902 (s ocem Juliusom); zbirka Preludii e intermezzi, 1946. LIT.: V. Polivka, S Kocianem kolem sveta, Praha 1945. Zbornik Jaroslav Kocian, Praha 1953. Z. Vyborny, Jaroslav Kocian, MGG, VII, 1958.

KOCHANSKA-SEMBRICH, Marcelina - Sembrich, Marcella

KOCHEL, Ludvvig Alois Ferdinand (Ritter von), austrijski muzikolog (Stein kod Kremsa na Dunavu, 14. I 1800 Be, 3. VI 1877). Pravnik, botaniar i mineralog. Uz temeljitu monogra fiju o J. J. Fuxu, znaajna s u i njegova izdanja neobjavljenih Beethovenovih pisama, a osobito je zasluan za sistematiziranje Mozartovih kompozicija; sva kasnija izdanja Moza-ovih djela temelje se na njegovu vrlo savjesnom popisu (uz ostala i cjelokopno izdanje, koje je ob-iavila naklada Breitkopf und Hartel). Inicijali K. V. ili samo V., koji se gotovo redovno nalaze uz naslove Mozartovih djela, znae Kochel--V erzeichnis.
DJELA. SPISI: Musik am ostcrreichischen Hofe, 1856; Uber den Umfang der Produktivitat W. A. Mozarts, 1862; Chronologisch-thema-tisches Verzeichnis sdmtlicher Tonwerke W. A. Mozarts, 1862 (dopune obj. sam K. u Allgemeine Musikalische Zeitung, 1864; II izd. priredio P. Waldersee, 1905, a III L. A. F. KOCHEL i IV dopunjeno izd. A. Einstein, 1937, novi otisak Ann Arbor, SAD, 1947 i Leipzig 1958; G. Sievers, 1964; V izd. Wiesbaden 1961; VI izd. priredili F. Giegling, A. Weinmann i skraeno izda nje H. Haasea Der kleine Kochel, 1951); Die Pflege der Musik am Osterreichi-schen Hofe . . . , 1866; Die Kaiserliche Hofmusikkapelle zu Wien von 1543 bis 1567, 1869; Johann Joseph Fux, 1872. Izdao 83 neitaufgefundene Originalbriefe Ludvjig van Beethovens an den Ersherzog Rudolf, 1865 i 4 Briefe Beethovens an den Grafen Brunszvick, 1867. LIT.: E. Krause, Kochels chronologisch-thematisches Verzeichnis, Neue musikalische Rundschau, 1908. E. F. Schmid, Ludvvig Alois Ferdinand Kochel, MGG, VII, 1958. O. E. Deutsch, Aus Kochels Jugendtagen, Festschrift H. Engel, Kassel 1964.

KOCIJANI, Josip, kompozitor (Kanal ob Soi, 16. III 1849 10. IV 1878). Studirao pravo u Beu i slubovao kao inovnik. U muzici je kao samouk vodio zborove i sabirao narodne napjeve. Promicanjem slovenske narodne pjesme pridonosio je buenju narodne svijesti. Njegovi zborovi, harmonijski jedno stavni, ali melodijski invenciozni, tipini su produkt ro mantinoga zanosa nadarenog muziara koji se, zbog prerane smrti, nije mogao potpuno razviti.
DJELA: 8 kompozicija u ti v napevih za muki zbor. Izdao Slovenske narodne pesmi (2 sv.), 1876 i 1877 (ili 1878; 3. sv. bio je pripremljen za tampanje, ali se izgubio). LIT.: A. Ferjani, Spo min na Josipa Kocijania, Novi akordi, 1913. G. Krek, Kocijanievo glazbeno delo , ibid. J. Leban, Josip Kocijani, ibid. D. Co.

, Ivan Nepomuk, violonelist i kompozitor (Varadin, 21. IV 1820 ?). Muziku uio kod I. Lindenthala u Varadinu i J. Merka u Beu. God. 1845 koncertirao u Varadinu i Zagrebu i zatim prihvatio mjesto violoneliste u bekom kazalitu An der Wien; oko 1860 otiao u Bratislavu gdje je nastupao kao glumac-komiar i afirmirao se kao kompozitor. God. 186263 boravio u Beu, a zatim mu se gubi svaki trag. Meu Kockovim sauva nim kompozicijama posebno se istiu opera Die Waise aus Fryzvalden (Bratislava, 30. XI 1861) i opereta Kriegers Heimkehr (Sereanin), izvedena u Bratislavi (6. IV 1862), Beu, Pragu, Zagrebu (24. III 1864) i opronu.
LIT.: A. Goglia, Dva violonelista Varadinca, Sv. C, 1939, 2. K. Fili, Glazbeni ivot Varadina, Varadin 1972. K. Ko.

KOCHERMANN, Rainer, njemaki plesa (Chemnitz, 13. II 1930). Uenik T. Gsovske; debitirao 1949 u berlinskoj Dravnoj

KOCOR (Katzer), Korle Awgust, luikosrpski kompozitor (Zahor, Budiin, 5. XII 1822 Ketlice, 19. V 1904). U Budiinu zavrio uiteljsku kolu i uz to uio muziku. Djelovao kao uitelj. K. je prvi vei luikosrpski kompozitor. Autor je prve luiko srpske opere Jakub a Kata; njegov oratorij Naleo smatra se najveim djelom luikosrpske muzike prolosti. Od 1845 K. je redovito organizirao festivale luikosrpske muzike.
DJELA: Komorne i klavirske kompozicije. Dvije opere (Jakub a Kata, 1871). est oratorija (Nallo); zborovi; zbirka luikosrpskih pjesama za glas i klavir, 1861. Serbski reauiem.

346

KOCZALSKI KODALY
madarsku narodnu muzi] ubrzo je uvidio da je mad; muziki folklor u velikoj r iskvaren i zasjenjen tudins varokim i osobito cigam muzikim elementima, te ga treba oistiti od tih nat i uspostaviti njegovu izv< istou i prvobitne oblike, toga cilja vodila je samo ji metoda: slijediti narodni na do njegova izvora. To je dalya navelo na putovanjt zemlji radi sabiranja naroi melodija. God. 1906 objavi svoju doktorsku disertaciji strojnoj strukturi madarske rodne pjesme. U to vrij udruio se, u svom folk z. KOD ALY stikom radu i putovanjirr Belom Bartokom koji je, voen srodnim nazorima, takodei traivao izvorni madarski muziki folklor. Ve su 1906 c vili prvu zajedniku zbirku od 20 Madarskih narodnih nap (V izd. 1967) i ubrzo su svoja istraivanja proirili i na nare muziku susjednih naroda. Otada je njihov dugogodinji zaje ki rad davao sve znaajnije plodove: rauna se da su Ko i Bartok sakupili oko 10 000 madarskih i pc nekoliko tisua vakih i rumunjskih napjeva. God. 1906-07 K. putuje u Berlin i Pariz gdje na Konze toriju pohaa predavanja Ch. Widora i upoznaje muziku Debussvja to je ostavilo trag na n jegovu formiranju. Vra se u Budimpetu (1907), postavljen je za profesora teorije Muzikoj akademiji, a idue godine i za nastavnika kompozi Za prve madarske komune, 1919, postao je zamjenik direk te ustanove zbog ega je 191921 disciplinski kanjen, p istom 1922 ponovo nastupio profesorsko mjesto. Kao kompo; odrao je svoj prvi autorski koncert 1910 u Budimpeti (za virom je bio Bartok), ali njegov, za ono doba nov i smion mu; jezik nije naiao na puno priznanje. Pravi trijumf doivio je 1923 izvedbom svoga najpoznatijeg djela, Psalmus Hungar, koje mu je ubrzo pribavilo i meunarodni ugled. Otada K. diri izvedbama vlastitih djela, ne samo u Madarskoj, ve i u Njer koj, Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, SAD, SSSR i drug God. 193133 drao je predavanja na Budimpetanskom uni zitetu o narodnoj muzici; a 1941 povukao se s profesorskog loaja na Muzikoj akademiji i posvetio redakciji sakuplje folklornog materijala na Madarskoj akademiji nauka; po Bartokova odlaska sam je vodio taj opsean rad na priprem; i izdavanju serije Corpus Musicae popularis Hungaricae iji ; svezak objavljen 1951. Poslije rata izabran je za predsjedi Madarske akademije nauka (194649), zatim je vodio pre: budimpetanske Muzike akademije i Saveza kompozitoj od 1951 predsjedavao akademijinoj Komisiji za muzikoloj Od 1961 do smrti bio je i glavni urednik asopisa Studia musicolo i od 1963 predsjednik International Folk Music Council (IFJV Dobio je vie nagrada i poasti u zemlji i inozemstvu, a njem ast objavljeno je nekoliko jubilar nih spomen-spisa. K. je, uz Bartoka, najznaajnija linost madarske mu XX st. Duboko srodan svom kolskome drugu i prijatelji znanstvenom pristupu folkloru, on se od njega kao kompo? razlikuje. Po naravi lirik, K. je ve u prvim djelima oitovao je posve individualnu crtu: izrazito vokalni nain muzikog misije Taj primarno melodijski stil, karakteristian i za njegova ins mentalna djela, pomogao mu je da se zarana oslobodi sv mladenakih uzora, bekih klasiara, Brahmsa i Debussvja. Kodalvev dalji razvoj odsudno je djelovala starija madai narodna pjesma; njezina modalnost, pentatonika, ornamentil rubato ritmika dali su peat Kodalvevoj melodici. Uz to j svojim vokalnim djelima nedjeljivo povezao melodijsku gr s madarskim jezikom i govornim metrom. Kasnij e mu je j poticaje dala jo i vokalna polifonija XVI st., posebice mu; Palestrine. U komornim djelima unosi u klasine formalne ok1 improvizacijsku rapsodinost i atmosferu pukog muzicira: I orkestralna djela gradi prema naelima pjesme, oitujui srni za instrumentalni kolorit. Izgradivi suvremeni madarski muz jezik K. je odbacio romantiarsku patetiku i dao prednost > saetom, jezgrovitom nainu izraavanja. Majstor poetinih skih raspoloenja, sugestivno je prikazao i tragine dogaaje madarske povijesti, osobito u svojemu remek-djelu Psah Hungaricus. Posve drugaiji karakter ima igrokaz Hdry Jd u kojemu prevladavaju elementi fantastike, groteske i kom: Podjednako je vaan i Kodalvev doprinos suvremenoj etnomv.

KOCZALSKI, Raul, poljski pijanist i kompozitor (Varava, 3. I 1885 Poznan, 24. XI 1948). Uio kod K. Mikulija u La vovu, H. Jareckog i L. Mareka. Prvi je koncert priredio 1892 (sa 7 godina), a ve 1896 slavio je svoj 1000. nastup. Nakon duljeg boravka u Njemakoj ivio neko vrijeme u Parizu, kasnije u ved skoj; poslije Drugoga svjetskog rata vratio se u Poljsku, gdje je do 1948 bio profesor na Visokoj muzikoj koli u Poznanu. U svoja djela, osobito u klavirske kompozicije, esto je unosio poljske narodne napjeve.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija; 2 simfo nijske pjesme. K oncerti: 6 za klavir; za violinu i za violonelo. Simfonijska legenda. KOMORNA: 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir; Romantina suita za violu i klavir. KLAVIRSKA: 8 sonata; 6 suita; 3 nokturna; 24 preludija i dr. DRAMSKA. Sedam opera: Rymond, 1902; Mazzeppa; Die Siihne, 1909; Jacaueline; Semrud, i dr. Balet Renata. Oko 250 solo-pjesama. SPISI: Frederic Chopin. Betrachtungen, Skizzen, Analysen, 1936; Uber die Auffiihrung Chopinscher Werke (prevedeno i na druge jezike). LIT.: B. Vogel, Raul Koczalski, Leipzig 1896. M. Paruszewska, Szkic biograficznv i artystyczna kariera R. Koczalskiego, Poznan 1936. J. Ekier, Raul Koczalski, MGG, VII, 1958.

KOCZIRZ, Adolf, austrijski muzikolog ekoga podrijetla (Verovanv, Moravska, 2. IV 1870 Be, 22. II 1941). Studirao u Beu pravo, a od 1889 i muzikologiju (G. Adler). Bio je lan Komisije za istraivanje muzike za lutnju u okviru IMG. K. ide u red prvih muzikologa koji su sistematski prouavali staru muziku za lutnju; njegovi radovi o literaturi za taj instrument odlikuju se znanstvenom tonou, a osobito su vrijedne njegove upute o transkripciji tabulatura za lutnju.
DJELA. SPISI: Der Lautenist Hans Judenkunig (disertacija), SBIMG, 190405; Zur Geschichte des Luython'schen Klavizimbels, ibid., 190708; Klosterneuburger Lautenbilcher, Muica Divina, 1913; Osterreichische Lautenmusik zzvischen 1650 und 1720, SMW, 1918; Verschollene neudeutscke Lautenisten, AFMW, 1921; Die Gittarenkompositionen in Miguel de Fuenllana's Orphenica lyra (1554), ibid., 1923; Bohmische Lautenkunst um 1720, Alt-Prager Almanach, 1926; Uber die Fingernageltechnik bei Seiteninstrumenten, Studienzur Musikgeschichte, 1930 i dr. IZDANJA: Osterreichische Lautenmusik im 16. Jahrhundert, DTO XVIII, sv. 37; Osterreichische Lautenmusik zioischen 1650 und 1720, DTO XXV, sv. 50; Wiene> Lautenmusik im 18. Jahrhundert, 1942; pojedina djela starih majstora za lutnju. LIT.: E. K. Bliimmel, Dr. Adolf Koczirz, Zeitschrift fiir die Gitarristik, 1924 25. G. Adler, Personliche Erinnerungen, Festschrift A. Koczirz zum 60. Geburtstag, Wien 1930. O. Wessely, Adolf Koczirz, MGG, VII, 1958.

KOVARA (Kocwara, Kotzwara), Frantiek (Franz), eki kompozitor (Prag, oko 1750 London, 2. IX 1791). Oko 1780 ivio vjerojatno u Londonu, 1788 u Irskoj, 1790 angairan kao violinist u orkestru King's Theatrea u Dublinu i zatim je ponovno u Londonu, gdje 1791 sudjeluje na komemorativnim sveano stima u ast Handela. Mnogostrani muziar, K. je svirao vie instrumenata, a bio je cijenjen i kao kompozitor simfonijskih 1 komornih djela (klavirske i violinske sonate). Veoma je popularna bila njegova programna kompozicija The Battle of Prague (oko 1788), sauvana otprilise u 30 razliitih izdanja (posljednje iz 1884).
DJELA. INSTRUMENTALNA: A periodical overture in 8 parts op. 10, Nr. 1 2, oko 1790; Trois serenades op. i za violinu, violu, violonelo i 2 roga, oko 1775; Six sonatas bez opusa (3 z a violinu, blokflautu i violonelo, 2 za 2 violine i violonelo i 1 za 2 viole, violonelo i 2 roga) oko 1775; Six sonatas za 2 violine i bas, oko 1775; Six trios op. 5 za 2 violine i bas, oko 1780; Six easy duetts op. 8, za violinu i blokflautu, oko 1780; Six trios op. 9 za 2 violine i bas, oko 1790; The Battle of Prague, a favourite sonata op. 13, za klavir ili embalo s violinom i violonelom, oko 1788 (verzija za 2 klavira oko 1800 i kasnije; verzija za embalo ili klavir, violinu, violonelo i bubanj s naslovom Grande Battaille ..., oko 1800); 3 zbirke od po 3 sonate za embalo ili klavir i violinu: I, op. 34, oko 1790; II, op. 35, oko 1791 i III, op. 38, oko 1791; Six easy duetts op. 37 za 2 violine, oko 1790; Trois sonates pour forte piano op. 36, oko 1790; Three solos or sondtas... za violu i bas, oko 1790; The Agreedble Surprize sonatni potpuri, oko 1791; A duettfor two performers on one hpd., oko 1900. Six Songs s pratnjom klavira ili harfe, oko 1790; The Lover's petition, a favourite Song, oko 1790. LIT.: W. T. Parke, Musical Memoirs, 2 sv., London 1830. Ch. Cudmorth, Franz Koczwara, MGG, VII, 1958.

KODALLI, Nevit, turski kompozitor (Mersin, 12. I 1924 ). Studirao na Konzervatoriju u Ankari (N. K. Akses) i na Hcole Normale de Musique u Parizu (A. Honegger). Od 1953 predavao kontrapunkt, muziku analizu i instrumentaciju na Konzervato riju u Ankari, od 1955 dirigent i sada direktor Opere.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonijeta, 1949; Passacaglia i fuga, 1945; suita Telli Turna, 1969. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1947 i 1966; gudaki sekstet, 1946; Poema za violinu solo, 1954. Kompozicije za klavir (sonata, 1950). DRAMSKA: opere Van Gogh, 1957 i Gilgamesh, 1962. Balet Antigona, 1958. Scenska muzika za drame. VOKALNA: oratorij Atatiirk, 1952; vie ciklusa solo -pjesama; zborovi. Obradbe narodnih napjeva za zbor.

KODALY, Zoltan, madarski kompozitor, folklorist, dirigent i muzikolog (Kecskemet, 16. XII 1882 Budimpeta, 6. III 1967). Djetinjstvo preoveo u Galanti kraj Bratislave, gimnaziju polazio u Trnavi (tada Nagvszombat u Ugarskoj); uz to uio klavir, violinu i violonelo i poeo komponirati. Sistematski muziki studij zapoeo je 1900 u Budimpeti, gdje je na Muzikoj akademiji uio kompoziciju, a na Univerzitetu madarski i njemaki jezik i literaturu. U kompoziciji je, zajedno sa B. Bartokom, bio uenik H. Koesslera. Oko 190304 poeo je prouavati

KODALY KOECHLIN
kologiji, kao i njegov pedagoki rad. Odgojio je itav niz istaknutih madarskih kompozitora mlae generacije (T. Serly, A. Dorati, F. Szabo, S. Veress), napisao vie didaktikih djela i reorganizirao madarsku muziku nastavu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1961; Concerto, 1939; uvertira, 1897; orkestralna slika Nydri este (Ljetna no), 1906 (prer. 1930); Regi magydr Katondalok (Stare madarske vojnike pjesme), 1917 (verzija za violonelo i klavir pod naslovom Magyar Rondo, 1917); Balettzene, 1925 (prvotno uz igrokaz Hdry Jdnos); Szinhdzi nyitdny (kazalina predigra, prvotno za Hdry Jdnos), 1927; suita iz muzike za igrokaz Hdry Jdnos, 1927; Marosszeki tdncok, 1930 (verzija za klavir, 1927); Galdntai tdncok, 1933; Felszdllott a pdva varijacije na madarsku na rodnu pjesmu, 1938 39; Minuetto serio (prema muzici Csmka Panna), 1953. KOMORNA: gudaki trio, oko 1900; 2 gudaka kvarteta op. 2, 1908 09 i op. 10, 1916 18; sonata za violonelo i klavir op. 4, 1909 10; sonata za violonelo solo op. 8, 1915; sonatina za violonelo i klavir, 196566; serenada za 2 violine i violu op. 12, 1919 20; Duo za violinu i violonelo op. 7, 1914; Adagio za violinu i klavir, 1905; Intermezzo za violinu, violu i violonelo, 1905; Capriccio za violonelo solo, 1915. KLAVIRSKA: Meditation sur un motif de Claude Debussy, 1907; Zongoramuzsika (kasnije s naslovom Kilenc zongoradarab), op. 3, 1909; Het zongoradarab (7 klavirskih komada) op. 11, 191018; 24 kis kanon a fekete billentyukon (24 mala kanona na crnim tipkama), 1945; Gyermek-tdncok (Djeji plesovi), 1945. Za orgulje: Preludij, 1931; Csendes mise (Tiha misa), 1942. DRAMSKA. Puki muziki igrokazi: Hdry Jdnos, 1926; Szekelyfono, 1932 i Czinka Panna, 1948. Scenska muzika. VOKALNA: Psalmus Hungaricus za tenor, zbor, djeji zbor i ork estar op. 13, 1923; Vertanuk sirjdndl (Na grobu krvnih svjedoka) za zbor i orkestar, 1945; Kdllai Kettb's za mjeoviti zbor i orkestar, 1950; Molndr Anna za glas i mali orkestar, 1942 (prer. 1959); Kadar Kata za alt imali orkestar, 1943; An Ode: The Music Makers za mjeoviti zbor, 2 trublje, 2 trombona i gudae, 1964; veliki broj kompozicija za zbor, mjeoviti, muki, enski i djeji, meu njima: Ave Maria; Este (Veer); Hegyi ejszakdk (Noi u brdima); Gyermekkrok (10 Djejih zborova); Mdtrai kepek (Slike iz Matre); Four Italian Madrigals; Karddi notdk (Pjesme iz Karada); Szekely keserves (Sekeljska tualjka); Angyalok es pdsztorok (Aneli i pastiri) za dvostruki djeji zbor; Huszt; A magyarokhoz (Madarima); Balassi Bdlint elfeledett eneke (Zaboravljena pjesma B. Balassija); Csatadal (Ratnika pjesma); Zrinyi szozata (Budnica Zrinjskog); Kis emberek dalai (50 pjesama za male ljude); Mohdcs i dr. Ciklusi solo- pjesama na stihove mad. pjesnika: Enekszo op. 1 (16 pjesama); Hdront dal; Megkesett melodidk (Zaka njeli napjevi) i dr. CRKVENA: Missa brevis za sole, zbor i orkestar, 1944; Budavdri Te Deum za sole,zbor, orkestar i orgulje, 1936; Sik Sdndor Te Deuma za zbor, 1961; Stabat Mater; 5 Tantum ergo; psalmi i dr, INSTRUKTIVNA. Prirunici i pjesma rice: Bicinia Hungarica, 4 knj. 1937 42 (na engleskom uredio i obj. G. Russel-Smith, u 2 sv., 1968); 333 olvaso gyakorlat (333 vjebe, kao uvod u madarsku nar. muziku), 1943; O'tfoku ene (Pentatonska muzika) 440 napjeva u 4 knj., !945 48; 4 zbirke vjebi za dv oglasno pjevanje, I III 1954, IV, 1962; Tricinia, 1954; Az eneklo ifjusdghoz, 1962 i dr. IZDANJA: Erdelyi magyarsdg. Nepdalok (sa B. Bartokom) 150 napjeva erdeljskih Madara, 1923; Nagyszalontai gyujtis 42 napjeva iz Nagvszalonte, 1924; Magyar nepdalok es nepies dalok (Madar ske narodne i puke pjesme), 3 sv., 1961. U seriji Corpus musicae popularis Hungaricae madarske nar. pjesme koje su zajedniki sakupljali i biljeili Bart6k i K.: I, Gyermekjdtekok (red. Gy. Kerenvi), 1951 (II izd. 1957); II, Jeles napok (red. Gy. Kerenvi), 1953; III, Lakodalom (red. L. Kiss), 1955 56; IV, Pdrositk (red. Gy. Kerenvi), 1959 i V, Siratok (red. L. Kiss i B. Rajeczkv), 1964. Obradbe mad. nar. pjesama: Magyar nepdalok (sa B. Bartokom) za glas i klavir, 1906; Magyar ne'pzene za glas i klavir, 10 sv., 1924 32 i XI sv., 1964 itd. SPISI: A tnagyar nepdal strofaszerkezete (Strofna struktura mad. nar. pjesme), 1906; Az iij egyetemes nepdalgyujtemeny tervezette (Plan nove sve obuhvatne zbirke nar. pjesama; sa B. Bartokom), Ethnographia, 1913; Otfoku hangsor a magyar nepzeneben (Pentatonika u mad. nar. pjesmi), Zenei Szemle, 1917; Argirus notdja (Argirusova pjesma), 1921; Neprajz es zenetortenet (Etno grafija i povijest muzike), 1933; Sajdtsdgos dallamszerkezett a cseremisz nepze neben (Samosvojna graa melodije u eremikoj narodnoj muzici), 1935; A magyar nipzene (Madarska narodna muzika), 1937 (III izd. s primjerima L. Vargyasa, 1952, V izd. 1969; na njemakom 1956 i 1967; na engleskom 1960 ^1965; na ruskom 1961); Magyar tdncok 1729-bol (Madarski plesovi iz 1729.), Uj Zenei Szemle, 1952. Brojni lanci i studije u madarskim i stranim asopi sima, sabrani i obj. pod naslovom A ene mindenkie (uredio A. Sz6llosy), 1954 i Visszatekintes (uredio F. B6nis), 2 sv., 1964. LIT.: M. D. Calvocoressi, Zoltan Kodaly, Monthly Musical Record, 1922. B. Szabolcsi, Die Instrumentalmusik Z. Kodalvs, Musikblatter des Anbruch, 1922. E. Desderi, Zoltan Kodalv, II Pianoforte, 1925. B. Szabolcsi, Die Lieder Z. Kodalvs, Musikblatter des Anbruch, 1927. Isti, Die Cho're Z. Kodalvs, ibid. 1928. A. Toth, Zoltan Kodalv, RM, 1929, 9 10. G. Pannain, Zoltan Kodalv, Musicisti dei tempi nuovi, Torino 1932 (II izd. Milano 1954). E. Haraszti, Zoltan Kodalv, Nouvelle Revue de Hongrie, 1933. A. Molndr, Kodalv Zoltan, Budapest 1936. A. Szolosy, Kodalv miiveszete, Budapest 1943. B. Guna (urednik), Spomen-spis povodom 60. roendana Z. Kodalva, Budapest 1943. E. Haraszti, Zoltan Kodly et la musique hongroise, RM, 1946, 2. /. Sonkoly, Kodalv, az ember, a miivesz, a nevelo, Nyiregyhaza 1948. B. Szabolcsi i D. Bartha (urednici), Spomen- spis povodom 70. roendana Z. Kodalva, Zenetudomanvi tanulmanvok, I, 1953. J. S. Weissmann, Ko dalvs spate Qrchesterwerke, Ungarische Komponisten (serija Musik der Zeit, sv. 9), Bonn 1954 (ranije objavljeno u asopisu Tempo, London 1950 51, 17 18). J. Gergely, Zoltan Kodalv, muico hungaro e mestre universal, Lisabon 1954. L. Eosze, Kodalv Zoltan, elete es munkassaga, Budapest 1956 (na en gleskom 1962; na njemakom 1964). B. Szabolcsi i D. Bartha, Spomen-spis u povodu 75. roendana Z. Kodalva, Zenetudomanyi tanulmanvok VI, 1957. B. Szabolcsi, Zoltan Kodalv, MGG, VII, 1958. Isti (urednik), Z. Kodaly octogenario sacrum (spomen-spis s popisom djela), Zenetudomanvi tanulmanvok 1962 (i u Studia musicologica 1962). 5". L. Erdely, An Essay on Method and Principles of Hungarian Ethnomusicology. Four Studies of Z. Kodalv (diserta cija), Western Reserve University, Ohio 1962. L. Bdrdos, Heptatonia secunda. Egy sajatsagos hangrends zer Kodalv muveiben, Magyar ene, III IV, 1962 63. P. M. Young, Zoltan Kodalv, London i New York 1964 (na njemakom, Budapest 1964). G. Friss, Musik und, Musikerziehung in Ungarn. Zu Z. Kodalvs musikpadagogischer Reform und ihren Ausvvirkungen, Orff -Institut, Godinjak 1964 68. J. Gergely, Z. Kodalv et Ia conscience musicale de son pays, Etudes finno-ougriennes, 1965, 2. L. Eosze, Kodalv Zoltan, Budapest 1967. F. Hoffding, Z. Kodalv (nekrolog), Dansk musiktidsskrift, 1967, 4. C. Jolly, Z. Kodalv, Tempo 1967 68, 83. asopis Muzsika (broj posveen Kodalvu), 1967, 5. /. Kecskemeti, Kodalv balladakolteszete, Magyar ene VIII IX, 1967 68. H. Stevens, The Choral Music of Z. Koalv, MQ, 1968. P. Collaer, Hommage a Z. Kodalv, Kodalvs Principal Writings on Folk Music Research, Journal of the International Folk Music Council, 1968. J. Ribiere-Raverlat, L' Education musicale en Hongrie, Pari 1968 (na engle skom 1971). /. Martinov, Z. Kodalv (na ruskom), Moskva 1970. L. Eosze, ivo tno djelo Zoltana Kodalja, Zvuk, 1970, 106 107. I. A. i R. A.

347

KODER, Urban, kompozitor i trublja (Ljubljana, 4. III 1928 ). Zavrio studij medicine; trublju uio na Srednjoj mu zikoj koli u Ljubljani (F. Kara); u kompoziciji samouk. God. 194571 lan Plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana,, 1955 70 vodio Ljubljanski jazz-ansambl. Od 1971 redaktor je televizijskih muzikih i baletnih emisija RTV Ljubljana. U poetku komponirao djela za jazz; kasnije ga je privukla scenska i filmska muzika, kojoj se od 1961 potpuno posvetio (4 nagrade Jugoslavenske radio-televizije za muziku u djejim radio -igrama). Njegove kompozicije odlikuju se dobrim ocrtavanjem raspoloenja i bogatstvom zvunih boja.
DJELA. DRAMSKA. Djeji televizijski baleti: Pajac i Princesa z slatimi stopali; omladinski musical udoviti zanesenjaki (Jones); muzika za djeje radio-igre: Nad streho Sevemica (Puntar); A (isti); Medvedek zleze vae (isti) i Rumeni bonboni (Marine). Muzika za radio-igre: Smrt Jamesa Deana (Andersch); Porodilo o kugi v Londonu 166$ (Hoffman); Mala suita akanja (Richard); V uri pred zoro (SufTrand) i dr. Muzika za televizijsku djeju igru Nina in Ivo; muzika za televizijske drame: Balada o temi (Vuga); Johnnie Walker pie materi (Mostar); Atentator in kralj (upan). Scenska muzika za drame: Obisk (mavc); Pierrot in Pierrette (Grum); Veter v vejah sasajrrasa (Obaldia); Ples smeti (Bor); Volpone (Johnson) i dr. Muzika za cjeloveernje filmove: Onkraj i Mrtva laa. ansone. B. Lk.

KOECHLIN, Charles, franc uski kompozitor i muziki teoretik (Pariz, 22. XI 1867 Le Canadel, 31. XII 1950). Na Parikom <onservatorijumu studirao je harmoniju (A. Taudou), kontrapukt i fugu (A. Gedalge), te kompoziciju (J. Massenet, G. Faure). Dugo vremena K. je samo komponovao; od 1917 stao se baviti i poduavanjem i pisanjem muziko -teoretskih dela (o harmoniji, kontrapuktu i dr.). Predavao je modalnu polifoniju na Scholi Cantorum u Parizu (1937). Sjajan teoretik harmonije, kontrapunkta i orkestracije; kao pedagog vaspi-tao je mnoge mlade francuske kompozitore, medu njima F. Poulenca i H. Saugueta. Ovaj veliki znalac ne pripada nijednoj koli, nijednom pravcu. Ve 90-tih godina prologa veka on uvodi harmonske novine i smelosti, tako npr. poli-tonalne postupke koji se ire primenjuju tek poetkom XX v. Slui se i CH. KOKCHLIN atonalnou, i dva-naesttonskom tehnikom, i modalnou, i egzotinim lestvicama, a definicija njegova stila e sto izmie bilo kakvoj kategorizaciji; izraz je uvek individualan, ist u liniji, harmoniji i konstrukciji. Njegove najtraenije kom binacije zasnivaju se na melodici dijatonskoga karaktera. Ta melodika, dugog daha, ima mnogo dodirnih taaka sa fran cuskom narodnom pesmom i sa starom srednjovekovnom muzikom.
DELA. ORKESTARSKA. Dve simfonije: I, op. 57b, 1927 i II, op. 196, 1943. Simfonijske poeme: En Mer, la nuit op. 27, 1904; Nuit de Walpurgis classique sa 5 horna op. 38, 1907; Nocturne, vers la plage lointaine op. 43 br. 2, 1909; The Bride of a God op. 106, 1929; Vers la voute etoilee op. 129, 1933; Le Buisson ardent sa orguljama i Ondes Martenot: I, op. 203, 1945 i II, op. 171, 1938; Le Docteur Fabricius sa orguljama i Ondes Martenot op. 202, 1941 44 i dr. Balada za klavir i orkestar, 1913 ; Trois chorals za orgulje i orkestar op. 49,1920 21; Poeme za horn i orkestar op. 70b, 1927; Silhouttes comiques za fagot i orkestar op. 193, 1943; 2 sonatine za obou d'amore i kamerni orkestar op. 194, 1943. Suite: Les Saisons, 1896 1918; Etudes antigues op. 46, 1908 14; Suite legen-daire op. 54, 1915 i The Seven Stars 1 Symphony (u 7 delova) op. 132, 1933. Partita za kamerni orkestar, 1945; Symphonie d'hymnes (delovi: Hymne au soleil op. 127, 1933; Hymne au jour sa Ondes Martenot op. 110, 1929; Hymne a la nuit op. 48 br. I, 1912; Hymne a la jeunesse op. 148, 1934 i Hymne d la vie sa horom op. 69, 1918); Le Livre de la jungle sa orguljama u 4 dela, 1925 39; Le Jeu de la nativite, mystere du moyen-dge op. 177, 1941 i dr. KAMERNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1913; H, op. 57, 1915 16 i III, 1917 21. Klavirski kvintet op. 80, 1921; trio za flautu, klarinet i fagot, 1924; duvaki trio, 1945; Suite en guatuor za flautu, violinu, violu i klavir op. 55, 1915; 2 kvinteta za harfu, flautu, violinu, violu i violonelo (Prtmavera, 1936 i op. 223, 1950); Sonate d sept za obou, embalo (ili harfu) i gudaki kvartet op. 221, 1949; duvaki septet, 1937; sonata za violinu i klavir, 1916; sonata za violu i klavir, 1915; sonata za violonelo i klavir 1917; sonata za flautu i klavir, 1913; sonata za obou i klavir, 1916; 2 sonate za klarinet i klavir, 1923; sonata za fagot i klavir op. 71, 1919; sonata za klarinet op. 70, 1918 25; sonata za 2 flaute, 1920; Sonatine modale za flautu i klarinet op. 155, 1936 i dr. KLAVIRSKA: 4 Nouvelles sonatines op. 87, 192324; 24 Esquisses, 190515; Les Heures persanes op. 65, 1916 19 i dr. Dela za orgulje (sonatine; korali). DRAMSKA: biblijska pastorala Jacob chez Laban u 1 inu (na vlastiti tekst), 18961908. Baleti La Foret paienne, 1916; La divine vespree, 1917 i L'Ame heureuse, 1948. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: L'Abbaye, I deo za sole, hor i orkestar op. 16, 1899 1902 i II deo za hor, orgulje i orkestar op. 42, 1906 08. Za hor i orkestar: La Fin de Vhomme (L. de Lisle) op. u, 1895; La Lampe du ciel (L. de Lisle) op. 12, 1896 i Chants des bateliers de la Volga. Solo-pesme. SPISI: Etude sur les notes de passage, 1922; Evolution de Vharmonie. Period* contemporaine, depuis Bizet et Cesar Franck jusqu' d nos jours, Lavignac, Encvclopedie de la musique, II dio, I sv., 1923; Precis des regles du contrepoint, 1927; Traite de Vharmonie (3 sv.), 1927 30; Traite du choral, 1930; Abregi de la

348

KOECHLIN KOGOJ
1967 i druge solo-pjesme. CRKVENA: Missa Pro fidei propagatione,\ moteti; himne. Spis Zur Missa Pro fidei propagatione, ZFM. LIT.:

theorie de la musique, 1935; Theorie de la musique, 1935; Debussy, 1927 (novo izd. 1955); Fauri, 1927 (novo izd. 1949); Traiti de V orchestration (4 sv.), 1954 59; Traite de la polyphonie modale; vie studija i eseja. LIT.: M. D. Calvocoressi, Charles Koechlin, Paris 1920. Isti, Le Opere strumentali di Charles Koechlin, II Pianoforte, 1926. J. Herscher-Clement, L'Oeuvre de Charles Koechlin, RM, 1937. P. Renaudin, Ch. Koechlin (notice biobibliographique), Paris 1952. Isti, Charles Koechlin, MGG, VII, 1958. P. Collaer, La Musique moderne, Paris 1955. J. Roy, Charles Koe chlin, Musique francaise, Paris 1962. A. Pr.

E. Valentin, Alfred Koerppen, MGG, VII, 1958.

KOEGLER, Horst, njemaki muziki pisac i kritiar (Neuruppin, 22. III 1927 ). Muzikologiju i historiju umjetnosti studirao na Univerzitetu u Kielu; 1949 51 asistent reije i drama turgije u Gorlitzu, zatim muziki publicist u Berlinu i od 1959 u Kolnu. Suradnik njemakih i stranih dnevnika i asopisa :Stuttgarter Zeitung, Suddeutsche Zeitung, Theater heute, Opera (London), Dance Magazine (New York) i dr.; od 1965 ureduje godi njak Ballett.
DJELA. Knjige: Modernes Ballett in Amerika, 1959; Ballett international. Versuch einer Bestandsaufnahme, 1960; Y. Georgi, 1963 i Balanchine und das moderne Ballett, 1964. Studije i lanci: 5. Diaghilezv als Freund und Anreger neuer Musik, Schweizerische Musikzeitung, 1955; Im Zeichen des Spitzenschuhs, Musikstadt Berlin zwischen Krieg und Frieden, 1956; Ballett in Deutschland, Neue Zeitschrift fur Musik, 1958; Choreographen adaptieren moderne Musik, Melos, 1961; Oper als Triumph der Melodie. Ober Bellinis und Domzettis Biihnenzverke heute, fono forum, 1964; Junge Choreographen setzen sich mit Strawinsky auseinander, Melos, 1968; The Cologne Opera, Opera, 1969; West Berlin's Opera, ibid-, 1971.

KOESSLER, Hans, njemaki kompozitor i pedagog (' deck, Bavarska 1. I 1853 Ansbach, 23. V 1926). Uen Rheinbergera u Munchenu; 1877 81 nastavnik na Konzi toriju i zborovoda u Dresdenu i zatim krae vrijeme dir: kazalita u Kolnu. God. 18821908 i 1920 25 predava orgulje i kompoziciju na Konzervatoriju u Budimpeti, gdj medu ostalim njegovi uenici bili i E. Dohnanvi, Z. Kodal; Bartok i E. Kalman. Koesslerova djela, u kojima se oituje v tehniko znanje, pripadaju kasnoj romantici.
koncert (passacaglia) za violinu, 1914; koncert za violonelo. KOMORI gudaka kvarteta (II, 1902); gudaki kvintet, 1913; gudaki sekstet, 190: nata za violinu i klavir; suita za violinu i orgulje. Klavirske kompozic: Opera Der Miinzenfranz, 1902. VOKALNA: svjetovni rekvijem Sylz glocken za sola, zbor i orkestar, 1897; Hymne an die Schonheit T.2L muki : orkestar, 1912; zborovi; solo-pjesme; 2 psalma za dvostruki zbor. LIT.: R. Sietz, Hans Koss ler, MGG, VII, 1958.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Symphonischevariationen,

KOELLREUTTER, Hans Joachim, brazilski kompozitor i flautist njemakog podrijetla (Freiburg im Breisgau, 2. IX 1915 ). Studirao u Berlinu (K. Thomas, C. A. Martienssen, H. Scherchen, P. Hindemith) i enevi (M. Moyse); 1937 emigrirao u Brazil. Profesor na Conservatrio brasileiro de muica u Rio de Janeiru (do 1952) i na Instituto mtisical u Sao Paolu (194244). Utemeljio ansambl Miisica Viva Brasil (1939) i Ouinteto instrumental de Sao Paolo (1943) za njegovanje suvremene muzike. Uz to je bio prvi flautist Brazilskog simfonijskog orkestra i rukovodilac ljetnih teajeva u Teresopolisu (do 1963 i 196970); 195262 vodio je novoosnovani Simfonijski orkestar u Bahiji. Djelovao zatim na Goetheovu institutu u Munchenu (1963 65) i u New Delhiju (1965 -69); od 1969 direktor je Goetheova instituta u Tokiju.
1942; Vdridcoes, 1945; Muica, 1947; Sinfonia da cdmerd, 1948; Muica concertante za klavir, udaraljke i instrumentalni sastav, 1946; Systatica za flautu, udaraljke, ples i orkestar, 1955; Concretion, 1960; Constructio ad synesin, 1962; Sunyata za flautu i komorni orkestar s indijskim instrumentima. KOMORNA: Variacoes 1941 za 4 limena instrumenta; Muica 1947 za gudaki kvartet; Invencoes za obou, klarinet i fagot, 1940; 2 sonate za flautu i klavir, 1938 i 1939; sonata za violinu i klavir, 1939; Muica 1942 za violinu solo. KLAVIRSKA: Tre Bagatelas, 1939; Preludio, coral y fuga, 1940; Muica 1941 i dr. VOKALNA. Za zbor i orkestar: American Psalm, 1945 i Proletarian Psalm, 1946; Acht Haikai des Pedro Xisto za bas, flautu, gitaru, klavir i udaraljke, 1963; India Reportza sopran, recitatora, komorni i govorni zbor i komorni orkestar s indijskim instrumentima, 1969; solo-pjesme za glas i klavir; zborovi. Instrumentirao za flautu i gudaki trio Kunst der Fuge J. S. Bacha. SPISI: Attitudes of Consciousness in Indian and Western Music, Sangeet Natak, III, 1966; Three Lectures on Music, 1968 i dr. LIT.: L. Heitor, 150 Anos de Muica no Brasil (1800 1950), Rio de Janeiro 1956. F. C. Lange, Hans Joachim Koellreutter, Muica, 1958.

KOETSIER, Jan, nizozemski kompozitor i dirigent (Am dam, 14. VIII 1911 ). Studirao u Berlinu na Sternovu zervatoriju i na Visokoj muzikoj koli. Dirigent u Liibt Berlinu i Hagu, od 1942 drugi dirigent orkestra Concertgei u Amsterdamu. God. 194950 vodio je Residentie Orke Hagu i zatim Simfonijski orkestar Bavarskog radija. Od profesor je dirigiranja na Dravnoj visokoj muzikoj ko Munchenu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, op. 29, 1945; II, o[ 1946 i III, op. 40, 1954; suita, 1937; Symphonische muziek, 1939; Sinfot 1943; uvertira Valerius, 1943; Muica za 2 gudaka orkestra, 3 trublje, 3 tron i timpane, 1943; Muica za 4 orkestra, 1944; Muica za komorni orkestar, Valerius-Suite, 1966; Valerius-Rhapsodie, 1967; Symphonietta concertan mali orkestar, 1967; Homage to Gershzvin, 1969; Miihldorfer Serenade, 197] Concertina: I, za obou i orkestar, 1936; II, za klavir i orkestar, 1936 i I violu i orkestar, 1940; Duo concertante za flautu, violinu i orkestar, 1936; kc za violonelo, 1938; koncert za trublju, trombon i orkestar, 1965; Kreish za 2 klavira i orkestar, 1965; Concertino lirico za violinu, violonelo i ork 1968. KOMORNA: Divertimento za duhaki kvintet i klavir, 1962; k za flautu, obou, violinu, violu i violonelo op. 3, 1964 (nova verzija); du oktet, 1968; Bamberger Promenade za 2 trublje i 3 trombona, 1970; 5 impror za 4 trombona, 1970; sonatina za klavir i trublju, 1970; sonatina za trom tubu, 1970; trio za flautu, violu da gamba i embalo, 1971; Pdrtita za ti i orgulje, 1971. DRAMSKA: Frans Hals, 1951. Balet Demeter, VOKALNA: Der Mann L recitatora, bariton, muki zbor i c tar, 1962; 7 madrigala Von Gotu des Menschen Wesen za mjeoviti i 7 instrumenata, 1969; ciklus 1 ma Vor Bildern L. Feiningers, zborovi; solopjesme.

DJELA. ORKESTRALNA: 4 Peca, 1937; Intrata za limene instrumente,

KOENIG, Gottfried Michael, njemaki kompozitor (Mag deburg, 5. X 1926 ). Klavir, violinu i orgulje uio u Braunschweigu, kompoziciju na Muzikoj akademiji u Detmoldu (G. Bialas), elektronsku mu ziku na Visokoj muzikoj koli u Kolnu. God. 195864 predavao elektronsku muziku i 1963 64 kompoziciju u Kolnu, od 1964 profesor je i umjetniki direktor za elektron sku muziku na Univerzitetu u Utrechtu. Predavao je na teaje vima za elektronsku muziku u Stockholmu, Bilthovenu i dr. Jedan od glavnih predstavnika elektronske muzike u Njemakoj, u kompoziciji se slui i kompjuterima.
DJELA. 3 Orchesterstucke: I, za veliki orkestar, 1961; II, za duhae i gu dae, 1961 62 i III, za orkestar, 1963; Projekt l z a duhae i gudae, 1966 (II verzija za komorni sastav, 1967). Gudaki kvartet, 1962; 2 duhaka kvinteta, 1959 i 1965; Zwei Klavierstiicke, 1957; Projekt 2 za klavir, 1969. ELEKTRONSKA: Klangfiguren 1 1 2 , 1955 i 1956; Essay, 1958; suita, 1961; Terminus 1 i 2,1962 i 1967; Funktionen: Gelb, 1968; Orange, 1968; Rot, 1968; Blau, 1969; Indigo, 1969; Violett, 1969, Grau, 1969. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. U. Sturzbecher. Werkgesprache mit Komponisten, Koln 1971.

KOGAN, Leonid Bor vi, sovjetski violinist (E propetrovsk, 14. XI1924'] olinu uio na Moskovskom zervatoriju (A. Jampoljski); dij zavrio 1948. Nastupao kao d eak ' - God- J948 d prvu nagradu na Meuna nom omladinskom natjecali Pragu, a 1951 na violinskorr tjecanju u Bruxellesu. Kao jetnik L. B. KOGAN izuzetne nadarenosti lemoga tehnikog znanj iskonske muzikalnosti stekao je svojim koncertima u SS SAD, Engleskoj, Jugoslaviji, Kanadi, Kini i drugdje, medunan ugled kao jedan od vodeih violinskih virtuoza naega vrein Predaje na Moskovskom konzervatoriju od 1952.
LIT.: B. Padeu, JleoHH KoraH, CoBeicnaH MV3b(Ka, 1952. HMnojtbcKuu, JleoHHfl KoraH, ibid., 1956. J. Hartnack, Grosse G unserer Zeit, Miinchen 1967.

KOERPPEN, Alfred, njemaki kompozitor (Wiesbaden, 16. XII 1926 ). Od 1948 predaje kompoziciju na Muzikoj akademiji u Hannoveru (od 1965 profesor). Njegove zborske kompozicije istiu se koncentriranom zvunou, a dramatski intenzitet i muzikantska razigranost opere Virgilius prenosi se i na instrumentalna djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Die Apokalypse des Johannes, 1947; Sinfonietta in D, 1946; Serenade in F za flautu, violinu i violu, 1952; Concerto grosso in B, 1947; Concerto in D, 1953. Sonata in B za flautu i klavir, 1958. Kompozicije za klavir (Orpheus in Thrazien, 12 kompozicija, 1950; suita Der Jahrmarkt, 1958). Opera Virgilius, der Magier von Rom, 1953; balet Arachne, 1968. VOKALNA: oratoriji Der Turmbau zu Babel, 1951 i Das Feuer des Prometheus, 1956; kolska kantata Scholaria, 1954; 4 madrigala, 1946; 5 balada za muki zbor, 1949; Sonnenhymnus des Echnaton, 1966; Dauer der Freude,

KOGOJ, Marij, kompozitor (Trst, 27. V 1895 Ljublj 27. II 1956). Istupio iz osmog razreda gimnazije u Gorici i svetio se muzici. Neko vrijeme studirao kontrapunkt i komp iju kod F. Schrekera u Beu, a zatim instrumentaciju koc SchSnberga. God. 1920 priredio je samostalan koncert svojih k pozicija; 192232 bio je korepetitor i dirigent Narodnoga dalita u Ljubljani. Uz to je neko vrijeme predavao harmo na koli Glasbene Matice i vodio ljubljansko pjevako dru Slavec. K. je vie godina bio muziki kritiar dnevnika Slove a suraivao je i u razliitim revijama. Gotovo dva i po posl nja decenija ivota proveo je kao teki duevni bolesnik. Kogojeve sadrajno produbljene kompoz icije odraza 1 zanos, izraajnu snagu i napetost. Najkarakteristinije i naj' nije je njegovo djelo opsena opera Crne maske, prema istoimi drami L. Andrejeva, koja je u tadanjem slovenskom operr stvaranju izazvala pravu revoluciju. Napisana je u ekspresio:

KOGOJ KOKOAR
likom stilu, harmonij ski plastino i ivo, ritmiki karakteristino, u osebujnoj sintezi poli-fonije i homofonije, ova je opera vrhunac i kraj Kogojeva stvaranja. Ono to je pisao u doba bolesti fragmentarno je i neuravnoteeno. Kao jedan od najznaajnijih, najdarovitijih i najoriginalnijih predstavnika slovenske muzike Moderne K. je utjecao i na druge kompozitore, osobito na M. Bravniara koji je bio neko vrijeme njegov uenik u kompoziciji, i na V. Ukmara. U svojim kritikama K. je pokazao mnogo smisla za anali zu, zastupajui dosljedno gledi te da u slovenskoj muzici treba da dou do izraaja su vremena stilska obiljeja.

349

KOHLER, Siegfried, njemaki kompozitor i muzikolog (Meissen, 2. III 1927 ). Na Akademiji za muziku i kazalite u Dresdenu uenik F. F. Finkea (k ompozicija) i E. Hintzea (dirigiranje); studij muzikologije s doktoratom zavrio 1955 na Univerzitetu u Leipzigu (W. Seraukv). God. 1957 63 direktor Meunarodne muzike biblioteke u Berlinu, 1963'69 umjetniki rukovodilac Dravne naklade gramofonskih ploa i od 1969 profesor kompozicije i rektor Visoke muzike kole u Dresdenu. Istaknuti kompozitor Njemake Demokratske Republike, u svojim izrazito lirskim djelima nalazi izvrsnu ravnoteu izmeu pregledne forme i sadraja proetog pjevnim linijama (solo -pjesme). Svojim spisima K. je pridonio razvoju socijalistike muzike kulture u svojoj domovini.

M. KOGOJ

DJELA: suita za orkestar Foxtrott, Chopiniana, Tango, 1927. Andante za violinu i klavir, 1930. KLAVIRSKA: 2 sonate Piano, 1921; 2 suite; Skica, 1921; dvostruka fuga u g-molu, 1925; trostruka fuga u G-duru, 1925. Opera Crne maske, 1924 27 (Ljubljana, 7. V 1929); zborovi za Sofoklovu dramu Kralj Edip. VOKALNA: Requiem za muki zbor, 1922. Mjeoviti zborovi: Barica; Nageljni poljski; Veerni zvon i Trenutek. Solo-pjesme za glas i klavir: Sprekod v zimi, 1919! Istrski motiv, 1919; Tri pesmi, 1921; Otonost, 1921; Ave Mariji, 1922; Letski motiv, 1929; Otroke pesmi (12 napjeva). Libreto za operu Bogomila. LI T.: Marij Kogoj, Gledaliki list Narodnega gledalia v Ljubljani, 1928 29, 15. V. Ukmar, Spominu Marija KLogoja, Nai zbori, 1956, 3. AI. Lipovek, Marij Kogoj, Naa sodobnost, 1956, 9. 5. Premrl, Nekaj spominov na ivljenje in delovanje Marija Kog oja, Slovenska glasbena revija, 1957, 4. J. Traven, Marij Kogoj kot gledaliki kritik, Gledaliki list v Ljubljani, Opera, 195758, str. 7275. H. Lcskoek, Kogojeve Crne maske, ibid., str. 52 62. S. Hubad, Glasbeni problemi Kogojevih Crnih mask, ibid., str. 49 51. P. ivic, Crne maske Marija Kogoja, Zvuk, 1958, 15 16. D. Cvetko, Marij Kogoj, MGG, VII, 1958. B. Loparnik, Dramaturka in kompozicijska zasnova Kogojeve opere Kar hoete, Muzikoloki zbornik, II, 1966. Isti, Kogojevi pogledi na slovensko narodno pesem, ibid., IV, 1968. Isti, Prvine melodine dikcije v Kogojevih otrokih pesmih, ibid., V, 1969. /. Klemeni, Kogojeva scenska glasba V kraljevstvu palkov, ibid., VII, 1971. D. Co.

DJELA. ORKESTRALNA: Prolog, 1959; Kleine Festmusik za gudae, 1959; S infoni e fiir die Jugend, 1965; simfonijeta Perspektiven, 1971. KLAVIRSKA: Hausmusik, 1952; 2 sonatine, 1958; Aiusik fiir Kathrin, 1961. Opera Der Richter von Hohenburg, 1963. VOKALNA: oratorij Reich des Menschen, 1962. Kantate: Deutsche Alotette, 1955; Deutschland, du unsere Heimat, 1953; Tausend Sterne sind ein Dom, 1954; Lied der Jugend, 1957; Spanische Visionen, 1957; Greif zu den Sternen, Kind der Zeit, 1963; Bericht iiber Lenin, 1970; Land meiner Liebe, 1971. Aspekte za glas i nonet, 1968; oda za tenor, rog i gudaki orkestar, 1971. Zborovi; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. SPISI: Die Instrutnentation als Mittel musikalischer Ausdruckgestaltung (disertacija), 1955; Instrumentation als Ausdruckskunst im Opernschaffen W. A. Mozarts, MozartKongress-Bericht, Prag, 1956; Leo Jandeks Progressivitdt und der musikalische Modernismus in der zuestlichen Welt, Janaek -Kongress-Bericht, Brno, 1958; Verschiedene Stromungen i Komponisten der Deutschen Demokrdtischen Republik, u Konzertbuch K. Schonewolfa, 1959; lanci; studije.

KOHN, KarI, ameriki kompozitor austrijskog podrijetla (Be, 1. VIII 1926 ) Studirao u New Yorku na CoJlege of Music i na Harvard Univer$ity (W. Piston, L Fine, R. Thompson). Nakon studijskog putovanja po Evropi, profesor na PomonaCoIlegeu u Claremontu (Kalifornija).
DJELA. ORKESTRALNA: Overture za gudae, 1956; Interludes, 1966; za klavir i orkestar: Sinfonia concertante, 1951 i Episodes, 1967; za klavir i komorni ansambl: Castles and Kings, 1958; Three Scenes, 1960 i Concerto mutabile, 1962. KOMORNA: klavirski kvartet, 1952; kvartet rogova, 1957; gudaki trio, 1949; duhaki kvintet, 1955; Divertimento za flautu, obou, klarinet i fagot, 1959; Serenade za duhaki kvintet, 1961; Capriccios za harfu, flautu, klarinet, violonelo i klavir, 1962; Little Suite za duhaki kvintet, 1963; Sonata da camera za flautu, klarinet i klavir, 1964; sonata za violinu i klavir, 1956; Four Short Pieces za gudaki kvartet, 1964; Encounters za piccolo i klavir, 1966. Kompozicije za klavir i za orgulje. VOKALNA: When to Her Lute za sopran i klavir, 1963; Paxwax Stretching za glas, klarinet i violonelo, 1964; Leisure and Other Songs, kantata za bariton i komorni sastav, 1965; Romanca za bariton i klavir, 1965; madrigal za mjeoviti zbor i koncertantni klavir, 1966.

DJELA : vie simfonija; uvertire. Komorne kompozicije. Klavirska djela. Opere: Prinz und Maler, 1843; Marta Dolores, 1844 i Gil Blas. Balet Der Zauberkomponist, 1846. Scenska muzika za Euripidovu dramu Helena, 1842. Zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. SPISI: Die Melo-die der Sprache, 1853; Die Gebruder Muller und das Streichquartett, 1858; Die neue Richtung in der Musik, 1864; Einige Betrachtungen iiber Sonst und Jetzt, 1867; Johannes Brahms und seine Stellung in der neueren Musikgeschichte, 1880; izbor lanaka i studija objavio E. Kroll, 1933. INSTRUKTIVNA: Syste-matische Lehrmethode ftir Klavierspiel und Alusik (2 sv.), 1857 58 (III izd. objavio H. Riemann 1882); Fiihrer durch den Klavierunterricht, 1858; Der Kla~ vierunterricht oder Studien, Erfahrungen und Ratschldge, 1860; Der Klavier-fingersatz, 1861; Leichtfassliche Harmonie- und Generalbasslehre, 1861. (III izd. 1881); Der Klavierpedalzug, 1882; Allgemeine Musiklehre, 1883; Theorie der musikalischen Verzierungen, 1887; preko 10 udbenika za klavir; preko 80 sve zaka etida i tehnikih vjebi za klavir. Izdao je zbirke klasine klavirske li terature Les Aiaitres du Clavecin (13 sv.) i Klassische Hochschule fiir Pianisten, 186067. LIT.: R. Musiol, Louis Kohler, Der Klavierlehrer, i88r. A. Reiser, Louis Kohler, Neue Musikzeitung, 1882. E. Kroll, Louis Kohler, ZFMW, 1935- Isti, Christian Louis Heinrich Kohler, MGG, VII 1958.

K^HLER, Christian Louis Heinrich, njemaki klavirski pedagog, muziki pisac i kompozitor (Braunschvveig, 5. IX 1820 Konigsberg, 16. II 1886). Muziku uio u Braunschvveigu i Beu; kratko vrijeme kazalini dirigent u Marienburgu i Elbingu, od 1847 nastavnik klavira i muzike teorije, zborovoa, te muziki kritiar u Konigsbergu. K. ide meu najpoznatije klavirske pe dagoge XIX st.; njegova instruktivna djela upotrebljavala sue dugo vremena u cijeloj Evropi.

KOHOUTEK, Ctirad, eki kompozitor (Zabfeh, Moravska, 18. III 1929 ). Studirao na Konzervatoriju u Brnu i zatim se tamo usavravao kod J. Kvapila na akademiji Jandek. Najprije asistent, a od 1956 profesor na akademiji Jandek u Brnu. Nadovezujui na tradiciju, K. je u svom drugom stvaralakom razdoblju skrenuo s utrtih staza, primjenjujui nova izraajna sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1960 i 1963; koncerti: za violu, 1952; za violinu, 1958; Memento, koncert za udaraljke i duhake instrumente, 1967; Concertino za violonelo i komorni orkestar, 1964; simfonijske pjesme Unor 1948, 1953 i Mnichov, 1953; suita Hore dedinu, 1951; Festivalovd pfedehra, 1956; Velky prelom, 1961; Simfonijski plesovi, 1961; Preludiji za komorni orkestar, 1967; Panychida letni noi za violu, klavir i udaraljke, 1968; Divadlo sveta, ro-tazione sinfonica in quattro scene, 1969. KOMORNA: Miniatury za violinu, violu, violonelo, klarin et i fagot, 1951; suita za violu i klavir, 1955; suita za duhaki kvintet, 1958; gudaki kvartet, 1959. Melodram; scenska muzika. VOKALNA: kantata Za vsechny deti, 1951; solo-pjesme i dr. Knjige: Novodobe skladebne teorie zdpadoevropske hudbv, 1962 (II izd. 1965) i Projek-tovd hudebni'komposice, 1969.

Kt)HLER, Karl-Heinz, njemaki muzikolog (Blankenhain, 24. X 1928 ). Studirao na Visok oj muzikoj koli u Weimaru i na Univerzitetu u Jeni, gdje je promovirao 1956 s disertacijom Die Triosonate bei den Dresdner Zeitgenossen J. S. Bachs. Od 1955 bibliotekar Dravne biblioteke u Berlinu (od 1956 diiektor mu zikog odjela); od 1965 istodobno predaje muziku paleografiju na berlinskom Humboldtovu univerzitetu.

DJELA (izbor): Zur Problematik der Violinsonaten mit obligatem embalo, Bach-Jahrbuch, 1958; Der unbekannte junge Mendelssohn, 1960; Zwei rekonstruierbare Singspiele von F. Mendelssohn~Bartholdy, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1960; C. M. von Webers Beziehungen zu Berlin, Festschrift H. Besseler, 1961; Die Musikabteilung, Deutsche Staatsbibliothek 1661 1961, 1961; Das Jugendtverk F. Mendelssohns, Deutsches Jahrbuch fur Musikwissenschaft, 1962; Beethovens Gesprdche.. ., Festschrift H. Engel, 1964; W. Rintels Zauberflote, II. Teil"y Mozart-Jahrbuch, 1964; F. Mendelssohn-Bartholdy, 1966; Mozarts Kompositionstveise. Beobachtungen am Figaro Autograph, Mozart-Jahrbuch, 1967; Figaro-Miscellen. Einige dramaturgische Alitteilungen zur Quellensituationen, ibid., 196870; Beethovens Gesprdche. Biographische Aspekte zu einem modernen Beethovenbild..., Beitrage zur Musikwissenschaft, 1970. IZDANJA: Mendelssohnova djela: koncert za 2 klavira i orkestar u E-duru, 1961; koncert za 2 klavira i orkestar u As-duru, 1961 i Singspiel Die beiden Pddagogen, 1966. Objavio faksimile-izdanja Das Wohltemperierte Clavier (sa H. Pischnerom) i Passio Domini nostri J. C. secundum evangelistam Matthaeum J. S. Bacha, 1965 i 1966. Sa G. Herreom izdaje Beethovenove Konversationshefte (do sada svesci IV i V, 1968 i 1970).

KOKI, Kazimir, plesa i baletni pedagog (Primoten, 21. III 1911 ). Pohaao Glumaku kolu u Zagrebu; od 1929 lan baletnog zbora i zatim solist Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Umjetniku karijeru nastavio na Gradskom kazalitu u Ziirichu i u trupi Ballet Russe de Monte Carlo. Kao partner plesaice A. D. Danilove poetkom Drugoga svjetskog rata otiao u SAD, nastupajui na turnejama po mnogim gradovima. Poslije rata provedenog na Pacifiku isprva solist baletnih druina i zatim baletni pedagog u New Yorku. K. Ko. KOKKONEN, Joonas, finski kompozitor (Iisalmi, 13. XI 1921 ). Zavrio studij muzikologije na Univerzitetu (1948) i klavira (1949) na muzikoj akademiji Sibelius u Helsinkiju, na kojem je zavodu od 1959 profesor za kompoziciju. lan je Finske akademije (1963) i od 1965 predsjednik Saveza finskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1960, 1961 i 1965; Musiikkia jousiorkesterille (Muzika za gudaki orkestar), 1957; Sinfonia da camera, 1962; Opus sonorum, 1964; koncert za violonelo. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1955 i 1966; klavirski kvintet, 1953; klavirski trio, 1948. VOKALNA: ciklus solo-pjesama Lintujen tuonela (Svae ptica), 1959; zborovi: Missa a cappella, 1963; Laudatio Domini, 1966 i dr. LIT.: W.-E. von Levoinski, Ein Finne lernt von der Wiener Schule, Melos, 1971.

KOKOAR, Ivan, muziar (Huda Juina pri Oblokah, 13. IV 1860 Grahovo, 16. V 1923). Sveenik; u muzici uenik M. Komela i D. Fajgelja, bi o je uitelj pjevanja u gorikom sje menitu. Zborovoa i jedan od utemeljitelja Cecilijanskog drutva u Gorici; sabrao je oko 700 narodnih napjeva.

350

KOKOAR KOLINDE
KOLAUDACIJA ORGULJA (lat. collaudare pohval struni pregled koji se obavlja nakon zavrene gradnje ili vee gradnje orgulja. Instrument pregledava obino strunjak za dnju orgulja ili iskusniji orgulja koji je nainio i dispoziciju gulja. Zadaa je kolaudatora da na temelju ugovora i dispoz pregleda sve sastavne dijelove instrumenta i praktiki ispita nj: rad. Na temelju kolaudacije sastavlja se zapisnik o uspjehu gleda i unose se primjedbe o kvaliteti i funkciji izvedenih rad o eventualnim odstupanjima od ugovora i njihovim razloim; 0 karakteru zvuka pojedinih registara, registara svakog man 1 cjelokupnih orgulja. Zapisnik je javna isprava koja obave obje ugovorene strane, a potpisuje ga kolaudator, graditelj i ruitelj orgulja.
LIT.: F. Dugan, Nauk o glasbalima, Zagreb 1944. W. Ellerhorst, H buch der Orgelkunde, Einsiedeln 1936. W. E. Ehrenhofer, Taschenbucr Orgelbaurevisors, Graz i Wien 1909. A. V

DJELA: solo-pjesme. Crkvene kompozicije (graduali; ofertoriji; rekvijemi ; antifone na latinski i slovenski tekst). Harmonizacije narodnih napjeva. . lanci o cecilijanskoj muzici u Cerkvenom glasbeniku. LIT.: R. Pahor, Ivan Kokoar, Cerkveni glasbenik, 1923, 7 8. V. Vodopivec, Spomini na skladatelja Ivana Kokoarja. Ob 20 le tnici njegove smrti, ibid., 1943, 11 12. D. Co.

DJELA. INSTRUMENTALNA: Uspomena na Ondrika za violinu i klavir; 6 klavirskih kompozicija. Za orgulje: Fantazija u c-molu; Pastoralna fantazija u D-duru; preludij i fuga u D-duru; preludij u D-duru; Pastoralni preludij i fuga u g-molu; Preludij i fuga na ime BACH u G-duru; 2 fughette; 11 preludija. VOKALNA : 17 svjetovnih kompozicija za muki zbor; duet Sakri blijede tvoje zrake za sopran, alt i klavir. CRKVENA. Tri mise za mjeoviti zbor i orgulje: I, u B-duru; II, u
C-duru i III, Missa pastoralis; Missa a cappella za mjeoviti zbor; Hrvatska misa u G-duru za glas i orgulje; Te Deum za muki zbor i or gulje; Haec dies za mjeoviti zbor i orkestar; 8 moteta. Sa K. Kind-Ieinom izradio i izdao Pjevnik crkvenih popijevaka, 1895. LIT.: Z. Kolander, Vatroslav Kolander, Sv. C, 1910. F. Dugan, Vatroslav Kolander, ibid., 1912. Vatroslav Kolander, Pjevaki vjesnik, 1912.

KOLACIO, Aleksandar, pjeva, bariton (Suak, 24. IX 1912 Comodoro Rivadavia, Argentina, 17. VII 1955). Pjevanje uio kod M. Reizera na Muzikoj akademiji u Zagrebu i kod A. Anceschija u Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1935 u Lju bljani kao Valentin (Gounod, Faust). God. 193638 lan Ljub ljanske i 1938 41 Beogradske opere; djelovao zatim u Beu, Pragu, Ziirichu (1946) i Buenos Airesu. Njegove glavne kreacije bile su: Amonasro i Silvano (Verdi, Aida i Krabuljni ples), Lord Ashton (Donizetti, Luda di Lammermooor), Evgenij Onjegin (ajkovski), Jelecki (ajkovski, Pikova dama), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Silvio (Leoncavnllo, Pagliacci), Chaunard (Puccini, La Boheme) i Levi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski). Nastupao je i kao koncertni i oratorijski pjeva. K. KO. KOLANDER, Vatroslav, kompozitor i orgulja (Varadin, 31. V 1848 Zagreb, 10. IV 1912). Uio na Orguljakoj koli u Pragu (F. K. Skuhersky) i kod T. Prokscha (187274), zatim studirao na Konzervatoriju u Beu (1875). Od 1875 do smrti orgulja stolne crkve u Zagrebu, neko vrijeme istodobno uitelj klavira na koli HGZ, kasnije vodio i vlastitu klavirsku kolu. Kao priznati virtuoz na orguljama odrao niz koncerata. Osobito se istakao vanrednim improvizacijama koje su otkrivale bogatu fantaziju, smisao za smjelo harmonijsko moduliranje i logiki tematski rad u okviru zaokruenih muzikih oblika. Kompozicijom se poeo zarana baviti. Pisao je djela za orgulje, zbor, orkestar i klavir; neke od njih objavio je u Sv. Cedliji, Bi-sernici i drugim muzikim V. KOLANDER asopisima. Kao muziki pedagog odgojio je znatan broj pijanista i orguljaa. K. je bio jedan od zaetnika cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj.

KOLB, Kamilo, kompozitor (Okuani, 31. VII 1887 VII 1965). Franjevac konventualac; muziku uio kod F. Dug; te na konzervatorijima u Ljubljani i Zagrebu. Nastavnik mu u Virovitici, Varadinu i Osijeku, orgulja u Zagrebu. Nastu i kao pjeva (bas), osobito u oratorijskim izvedbama. Pris cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj, K. se drao umjerene, srei linije: svojim kompozicijama, koje se odlikuju pjevnom i sp tanom melodijom, romantinim harmonijama, tehniki z radenim, veoma se dobro prilagodio ukusu i izvoakim mog nostima naih zborova.
DJELA. TAMBURA KA: Sveana uvertira: Mala simfonija; kora 1 Za dom; Na majinu krilu. VOKALNA: oratorij Smrt sv. Franje; pj'e za zbor, sole i instrumentalne sastave. CRKVENA: 4 mise za zbor, org i orkestar; 7 misa za zbor i orgulje; 2 mise za zbor a cappella; moteti; respoi r i j i i dr. LIT.: J. Andri, Tamburaka glazba, Slavonska Poega 1962. A. \

KOLEKTIV, kod orgulja, naprava koja omoguuje vezivanje i zajedniki nastup itave skupine registara. Na ve> instrumentima postoje i kolektivi koji iskljuuju po jedine skup registara iz opeg zvuka orgulja ( -> Registri kod orgulja). KOLESSA, 1. Filaret Mihajlovi, ukrajinski muzikolog (r rasko, istona Galicija, 17. VII 1871 Lavov, 3. III 19* Filozofiju i muziku studirao u Lavovu, Beu (A. Bruckner, Adler) i Berlinu (O. Abraham, E. Hornbostel). God. 189: 1930 bio je gimnazijski nastavnik, a od 1939 univerzitetski p fesor u Lavovu. Kolessina djela o ukrajinskoj narodnoj pje: idu u najbolje i najtemeljitije radove o obliku, ritmici, meku i historijskom razvoju narodne muzike toga kraja.
DJELA: Ritam ukrajinskih narodnih pjesama (na ukrajinskom), 1906Phonographierte Melodien der ukrainischen rezitierenden Gesdnge, 191013 (t jinski i njem.); Das ukranische Volkslied, seinmelodischer und rhythmischer Au) 1916; Razli ita vremenska razdoblja i karakteristine oznake ukrajinskih na nih melodija (na ukrajinskom), 1918; O podrijetlu ukrajinskih narodnih prip> akih pjesama (na ukrajinskom), 1921 -22; Ukrajinska narodna pjesma ii nih Karpata (2 sv.; na ukrajinskom), 1922 23; Ukrajinska etnologija (na u jinskom), 1938 i dr. lanci i kritike u asopisima i listovima. Ratni kva za mjeoviti zbor, 1915. Obradbe ukrajinskih narodnih pjesama. LIT.: H. UIycm, <J>iJiaper MHxaHjioBHH KoJiecca, KHIB 1955. C. , ua, My3HMHo-clJojibKJiopncTHMHa ^lHJiLHicTb <J>. M. KoJleccH (1871ic Hapo^na TBOP^icTbcTa exHorpa<i>ifl 1957, 1. M. Antonowytsch, Phi Kolessa, MGG, VII, 1958. D. Clegg, Ph. Kolessa's Classification of Ukrainian Recitative Songs, Journal of the International Folk Music Cou 1965.

KOLARI, Pajo, kompozitor i tamburaki zborovoa (Osijek, 17. I 1821 13. XI 1876). Utemeljitelj tamburakog pokreta u Hrvatskoj, 1847 osnovao u Osijeku prvi tamburaki zbor i tako tom narodnom instrumentu dao novu funkciju u hrvatskom muzikom ivotu. Danas u Jugoslaviji djeluje preko 2500, a u inozemstvu, osobito u Americi, oko 600 tamburakih ansambla. K. je komponirao 12 pjesama uz pratnju tambura, od kojih su narodnom P. KOLARI svojinom postale Miruj, miruj srce moje (P. Preradovi) i eto sam se gori doli. Njegov uenik bio je Mijo Majer.
LIT.: J. Njiko, Pajo Kolari, prvi osniva tamburakog zbora, Slavonija danas, 1954, 1. Isti, Pajo Kolari, Tamburaka glazba, 1956, 1. B. irola, Napjevi Osjeanina Paje Kolaria, ibid. J. Andri, Znaenje Paje Kolaria u povijesti tamburake glazbe, ibid. Isti, Tamburaka glazba, Slavonska Po ega 1962. J. Njiko, Pajo Kolari. Uz 150 -godinjicu roenja, Zvuk, 1971, i l i 112. K. Ko.

2. Mikola Filaretovi, kompozitor i dirigent (Sami Vi. Sin Filareta Mihajlovia; studirao Ukrajina, 1. I 1904A. ). muzikoj koli Lisenko u Lavovu i kod V. Novaka na Konzei toriju u Pragu; tamo je zavrio i studij filozofije. Od 1931 u Lav profesor Konzervatorija (od 1944 direktor), 194446 direl Filharmonije i od 1947 direktor Opere. Njegovi uenici S. Tur i J. Luciev.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1950 i 1965; varijacije, i< suita B zopax, 1935. Klavirski kvartet, 1930. KLAVIRSKA: 2 s i 1928 i 1934; sonatina, 1939; komadi za djecu, 1947; KapmuuKu Fyuyjtuft 1958. Filmska i scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Prirui
OCHOBH TeXHlKH flHpiirVBailH, 1960.

LIT.: C. Fpuua, Minona <t>HjiapeTOBHH Konecca, KHIB, 1962.

KOLINDE (colinda, colind, corinda), stare rumunj narodne popijevke s pripjevom, kojeuboino doba pjevaju sts seljaci obilazei kue. Melodije novijih vrsta, tzv. cdntece stea, pribliuju se vie zapadnjakoj muzici, a tekstovi umjetnik pjesnitvu; izvode ih mlai djeaci i djevojke. Stihovi kolii trohejski su osmerci ili dvanaesterci s cezurom u sredini sti Refreni imaju i drukije metrike oblike, a uz troheje mogu in i daktile. Melodije bogate melizmima kreu se najvie u ambit tetrakorda, pentakorda ili heksakorda. Rumunjske k. nemaju mnogo zajednik ih crta s drugim munjskim narodnim melodijama. Pentakordnim i heksakordr tonskim sustavom znatno se vie pribliuju jugoslavenskim kc darskim pjesmama. K. se obino izvode naizmjence u dva zbc Jedna skupina pjevaa otpjeva cijelu strofu, a druga je odm

KOLINDE KOLO
bez ikakve pauze, prihvaa i ponavlja, esto i prije nego je prva dovrila.
LIT.: C. Brailou, Colinde si cantece de stea, Bucuresti 1931. B. Bartok, Melodien der rumanischer Colinde, Wien 1935. V. c.

351

KOLLER, Hans, austrijski jazz-muziar, saksofonist i kla rinetist (Be, 12. II 1921 ). Studirao klarinet na Muzikoj akademiji u Beu. Diplomirao 1939 i doskora preao na tenor saksofon. Svirao s vlastitim malim jazz-sastavima, a kasnije i s najpoznatijim evropskim jazz-muziarima Jutt om Hipp, Albertom Mangelsodorffom i Rolandom Kovaem. Suraivao i s po znatim linostima amerikog jazza, Dizzvjem Gillespiejem, Leejom Konitzom, Oscarom Pettifordom i Kennvjem Clarkeom. Jedan od najznaajnijih evropskih poslijeratnih jazz -muziara, K. je ranije bio pod utjecajem Lestera Younga, a zatim hladne kole Leeja Konitza i Lenniea Tristana. Snimio je vie gramo fonskih ploa.
LIT.: L. Feather, The New Encyclopedia of Jazz, New York 1960. C. Bohldnder i K. H. Holler, Jazz Fiihrer, Stuttgart 1970.

KOLLO, Ren, njemaki pieva,tenor (Berlin,20. XI 1937 ). Studirao kod Else Varena u Berlinu, na opernoj pozornici debitirao 1965 u Braunschvveigu. God. 1967-71 lan Njemake opere u Diisseldorfu i Duisburgu; od 1969 nastupa na Sveanim igrama u Bavreuthu kao Kormilar i Erik (Ukleti Holandez) i Lohengrin; 1971 pjevao na Dravnoj operi u Beu ulogu Parsifala. Uz to gostovao na milanskoj Scali, u Barceloni, Lissabonu, Veneciji, Hamburgu, Munchenu i drugdje, istiui se svojim krea cijama uloga dramskog tenora. KOLLO, 1. Walter (pravo ime Elimar Walter Kollodzieyski), njemaki kompozitor (Niedenburg, Istona Pruska, 28.1 1878 Berlin, 30. IX 1940). Muziku studirao u Sondershauenu. Na stanio se u Berlinu. Veoma je rano postigao popularnost korani cama, humoristikim pjesmama i kupletima. Neobian su uspjeh doivjela njegova brojna djela za zabavno kazalite: isprva je stvarao lakrdije s muzikom i plesom, kasnije operete i muziku za revije. Primjenjivao je i amerike plesne ritmove. Pojedini odlomci iz njegovih kazalinih djela popularni su jo i danas. Pisao je i filmsku muziku. 2. Willi (pseudonim Edgar Allan), kompozitor i libretist (Konigsberg, 28. IV 1904 ). Sin Waltera; muziku uio pri vatno u Berlinu. Autor filmske i operetne muzike, na glas je doao kao pisac libreta za operete, muzike komedije, revije i filmove. God. 1930 utemeljio vlastito nakladno poduzee Willi Kollo-Verlag, a 1960 preuzeo vodstvo naklade Edition Vuvag u Berlinu.
DJELA. DRAMSKA. Operete (tekst i muzika): Sehminke, 1935; Besuch am Abend, 1938; Die hellgelben Handschuhe, 1949. Revije i filmovi (tekst i muzika): Die blonde Machtigall; Meine Frau, die Hochstaplerin i dr. Zabavne melodije: Lieber Leierkastenmann; Das zvar sein Milljoh; Nachts ging das Telefon ; Zzcei in einer grossen Stadt; Jetzt geht's der Dolly gut. Libreta za operete, osobito za njegova oca: Marietta; Was eine Frau im Fruhling traumt; Warte, nur ein Weilchen; Olly-Polly; Die Frau ohne Kuss; Das ist der Fruhling von Berlin; Lieber reich, aber glucklich i dr. LIT.: E. Nick, Kollo, Walter i Willi MGG, VII, 1958.

KOLO IZ VRLIKE

KOLNEDER, Walter, austrijski muzikolog (Wels, 1. VII 1910). Studirao na Mozarteumu u Salzburgu, pa na Univerzitetu u Beu i Innsbrucku (promovirao 1949). Predavao u Grazu na Konzervatoriju (193639) i na Visokoj koli za muziko obrazovanje (193945). Od 1953 direktor Konzervatorija u Luxemburgu, od 1956 profesor muzikologije na Univerzitetu u Saarbriickenu.
DJELA: Die vokale Alehrstimniigkeit in der Volkstnusik der oslerreichschen Alpenldnder (disertacija), 1949; < uffuhrungspraxis bei Vivaldi, 1955; Antonio Vivaldi. Neue Studien zur Biographie und zur Stilistik seiner Werke, 1956; Die Solokonzertform bei Vivaldi, 1961; Geschichte der Musik, 1961; Anton Webern. Einfuhrung in Werk und Stil, 1961; A. Vivaldi: Leben und Werk, 1965; Singen, Horen, Schreiben, 1967. Obj. oko 30 zbirki narodne muzike alpskih zemalja. Priredio nova izdanja djela starih majstora.

KOLO, izraz koji u folkloru naroda Jugoslavije ima dva znaenja: 1. Naziv za kolektivni ples, proiren po cijeloj Jugoslaviji, bogat u vrstama i podvrstama. Poredak i broj igraa veoma su razliiti, kao i stilovi i tehnika pojedinih tipova kola tako da raznolikosti postoje po sadraju, namjeni, karakteru, tehnikom sa stavu i obliku. Broj igraa obino nije odreen, moe biti paran i neparan. Osnovni je poredak krug, i to zatvoren ili otvoren, lanast, spojen ili nespojen (ovo posljednje ukoliko se rukama izvode popratne radnje). Nekada k. prelazi u parove ili trojke. Koraci su veoma razliiti: obini, etni, polutrei, trei, skakutavi poput skokova, klecavi, sa zibanjem u kukovima, ukrteni itd. Igrake fraze mogu biti sastavljene od jednog, dvaju, triju i vie koraka. Smjer koraka, a time i kretanja kola kao cjeline moe takoer biti razliit: udesno, ulijevo, naprijed, natrag, ukoso, po krunici, sa okretanjem oko sebe. Tijelo plesaa nekad miruje, nekad se vie ili manje uvija i talasa. itavo k. dobija katkad

posebnu sliku zbog naroitih radnji (igra se u vijugama, u pue vim zavojima, plesai se provlae ispod dignutih ruku drugih plesaa, pljee se dlanovima itd.). Tempo igranja je spor, polagan, osrednji, umjereno brz, brz. On moe biti jednak kroz cijelu igru ili razliit u pojedinim njenim dijelovima. K. se najee plee uz vokalnu, ponekad uz instrumentalnu ili vokalno- instrumentalnu pratnju, rjee bez pratnje; katkada uz komandu kolovoe ili uz uzviice. Pjesme koje prate k. veoma su razliita sadraja. Ako nema muzike pratnje, zamjenjuj e je ponekad ritmiko udaranje raznim predmetima (kaike, fildani i dr.). U istom kolu pratnja je katkada neujednaena, pa se prvi dio kola odvija uz pjesmu, a drugi bez nje ili se u prvom dijelu pjeva, a u drugom svira. Nazivi kola ilustriraju u mnogoem u njihovu raznovrsnost koja ovisi o spolu (momako k., djevojako k.), o vremenu kad su nastala, o prilikama u kojima se izvode (proljetno k., k. 0 piru, mrtvako k.), o pratnji ili pomanjkanju pratnje (nepjevanok.),o smjeru kretanja (namjestu, na dvije strane), o poretku plesaa (okruglo k., dvostruko k.), o broju koraka (dvojka, etverac), o talasanju tijela, o vrsti koraka (trkako k.,poskakua), o naroitim radnjama, o imenima kraja ili oblasti (bako k., sremsko k.) itd., Nekad su i obrtniki cehovi (esnafi) imali svoja kola (kalajdijsko k.). Ponekad k. dobiva ime po prvom stihu pjesme koja ga prati (Lepa Anka). Nekim je nazivima danas ve nemo gue uoiti znaenje; takva kola potjeu iz davnih vremena pa se smislu njihova naziva zameo trag. 2. K. je naziv i za skup koji plee k., pa i igranku uope. Vo dim ker u kolo veli mati kad vodi kerku u drutvo, na javnu igranku. Po narodnom obiaju, djevojka koja nije dorasla za udaju ne ide u k. Za ples u kolu djevojke se posebno ukraavaju raznim nakitom, osobito zlatnim i srebrnim novcem. Plesai ne ulaze u k. nepripremljeni. Oni ga poinju uiti ve kao odraslija djeca, gledajui starije dok pleu (-* Plesovi). J. Dop. KOLO, pjevako drutvo u Zagrebu, utemeljeno 8. VII 1862. Pred javnost izalo je ve 26. X iste godine. Od osnutka K. je bilo vaan faktor kulturnoga ivota Zagreba i Hrvatske u nacio nalnom, drutvenom i umjetnikom pogledu. Pod krilaticom Tko pjeva zlo ne misli drutvo je kao osnovni zadatak postavilo njegovanje i promicanje hrvatske muzike. Zbog nacionalnih hrvatskih tendencija drutvo je nailo na potekoe ve prigodom osnivanja, a 2. IV 1870 bilo je rasputeno s motivacijom da je politikim agitacijama prekorailo granice oznaene u drutve nim pravilima: imovina drutva bila je zaplijenjena. K. je uspostavljeno 22. III 1871. U poetku je K. imalo muki pjevaki zbor; 1875 osnovan je orkestar (djelovao je do 1879); 1885 utemeljen je enski zbor; dvije godine kasnije (1887) drutvo je preuzelo tamburaki zbor ranijeg sveuilinog drutva Hrvatska lira; 1912 osnovan je drutveni gudaki orkestar. Nosilac reproduktivnog muzikog djelovanja Kola bio je za cijelo vrijeme postojanja drutva pje vaki zbor. Taj je ansambl povremeno proivljavao i krize: 1874, kada je dio lanova ist upio i osnovao Hrvatsko tipografsko pjevako drutvo Sloga; 1910, kad je istupilo esnaest lanova koji su 1911 osnovali Hrvatsko pjevako udruenje Lisinski, te 1930. Te je godine veina izvrujuih lanova, nezadovoljna politikom

352

KOLO KOMA
mejki prelazi kod pjevanih u rubato i parlando s punktiranii mom. Struktura melodije je dvodijelna. Stihovi pjevanih kolo su etrnaesterci s cezurom nakon osmoga sloga. U njima se, zuju sve pojave u narodnom ivotu, pa podsjeaju na nae' terake dvostihove, tzv. kratke pismice. Sline plesne melodije bez teksta, s poneto izmijen ritmom, zovu se kod Rumunja ardeleana. K. su preuzeli i Ma To su kandsztdnc sa etvorodijelnom strukturom iz kojih su po miljenju B. Bartoka razvile najprije kuruc-dalok, ak i verbunkoi, pjesme kojima su se u feudalno doba mamili s u plaeniku vojsku. Melodije tipa kolomejka javljaju se u sjeverozapadnoj vatskoj, npr. u meimurskoj Tu za repu, tu za len u pri Pepelnica zarunica, fanik mladoenja ili u poznatoj kolo, igra kolo u dvadeset i dva gdje se ponavlja prvi deseterakog stiha.
LIT.: B. fHamwK, KOJIOMHHKH, IIII, ETHorpa4>iHHHH 36ipHHK, 1905. B. Bartok, Das ungarische Volkslied, Berlin i Leipzig 1925. Dezso, A ruszin nepdalkolteszet kolomojkai, Zopra-Hajnal, 3 4, Uhorod -l 1942. M. O. rpinneHKO, KOJIOMHHKH, BHflpaHe, KHIB 1959. V.

uprave, istupila (disidenti su osnovali Hrvatsko kulturno drutvo Napredak); zbog toga je zbor bio rasputen, a zatim je ponovno formiran i dvaput reorganiziran (1932 i 1934)- Prilike u zboru normalizirale su se tek 1936, kada su se nakon promjene u vodstvu drutva vratili lanovi koji su istupili 1930. Osim brojnih uspjenih nastupa u Zagrebu i mnogim drugim mjestima Hrvatske treba istaknuti koncert Kola u Trstu (1913), kao i dvije velike inozemne turneje: po Italiji, Francuskoj i vicarskoj (1925) i po Njemakoj (I941)-Vaan je i koncert Kola na petom meunarodnom festivalu internacionalnoga drutva za suvremenu muziku u Frankfu r t u n a M a j n i (1927), gdje je prvi put izvelo oratorij ivot i spomen slavnih uitelja sv. brae irila i Metoda B. irole. Osim vrijednih domaih i stranih zborskih kompozicija, izvodilo je K. i vea vokalno-ins- Z Bogom mati, ijubca Mali mi je ocelnjava. trumentalna djela. Nakladna djelatnost na 26. listopada 1862, kao dan sveanoga otvorenja hrvatskoga pjevakoga drutva Kola poela je ve nj,, boj. Haprej itd. godinu dana nakon KOLO" osnutka kada je odlueno 3. Slavjanska ouvertura,, Vlasta" od SI. Napravnika da se izdaju zborske za glasovir, etveroruCki. kompozicije u sveiima pod nazivom Milovan: i-zalo je K O L O , st r ani c a p ro g r am a p r vo g a k on c e rt a , 18 6 2 kod veterBje bave o prostorija* streljakih ukupno pet svezaka (1863 et tri, 1872 Proslov. Naprej" slovensk ibor od Jenka. etvrti i 1873 P i svezak); 2 Naprej zastava Slave. je prosila boj juDSika kri'. rala rila 1868 tampan je kalendar Na Roke Za blsgor ofetnjsve e plahala ila: za 1869; prigodom Haj putka govori. u ostani ljubi oroijeni in desnico proslave 30-godinjice, Z vragu grom. 1892, objavljen je Pfeimo Zapisat v hri pravico Jubilejiski spis (sastavio K< lirj, jo naJ dom. ga Benjamin Zeininger); god. 1894 izala je zbirka izabranih hrvatsko-slovenskih mukih zborova (uredio Nikola Faller; drugo, popunjeno izdanje objavljeno je 1905); povodom 60godinjice objavljena je Spomenica (redaktor Ljudevit Kraj ai); takva je spomenica izdana i prigodom proslave 80-te godinjice 1942 (izdao A. Goglia). U skladu s rodoljubnim drutvenim intencijama K. je 1874 potaklo osnivanje Hrvatskoga pjevakog saveza; dulje vrijeme dok se Savez nije aktivirao bilo je nosilac njegove djelatnosti, a kad bi ona zamrla, K. bi je oivljavalo. Sve do 1930 K. je ilo u red najagilnijih i u strunom pogledu najboljih lanova Saveza. God. 1930 uprava Kola donijela je zakljuak o istupanju drutva iz HPS; idue godine K. je pristupilo Junoslavenskom pjeva kom savezu; 1936 ono se ponovno ulanilo u HPS. To manevri ranje bila je posljedica tadanjih politikih prilika i otpora to ga je HPS davao nastojanjima oko stvaranja integralnog jugoslavenstva. Jo 1868 K. je poelo s akcijom za gradnju drutvenoga doma, koji je dovren 1884, na dananjem Trgu Marala Tita. God. 1893 K. je od Alberta Ognjena trige otkupilo dio rukopisa Vatroslava Lisinskoga, a 1900 preuzelo drugi dio ostavtine Lisinskoga to ju je od F. K. Kuhaa bila o tkupila tadanja zemaljska vlada. Osim kratkoga prekida (1870 71) rad drutva bio je zamro za Prvoga svjetskog rata, jer su drutvene prostorije bile pretvorene u bolnicu, a drutvu je bilo doputeno da organizira priredbe samo u karitativne ratne svrhe. I Drugi svjetski rat nepovoljno je utjecao na rad drutva. God. 1948 K. je prestalo djelovati.
A. To.

KOLORATURA (od lat. color boja; tal. coloratura vanje ukraeno (kolorirano) veoma brzim pasaama, taki na pojedini slog rijei dolazi vie nota ili figura. Koloral i figurirano pjevanje nalazimo ve u koralu, a kod Meistersii 1 trubadura obino na zavretku kitica. A. Banchieri spoi u djelu La Cartella (1609) vie naziva za ukrasne figure u vanju gorgia, tremolo, accentus (prohodne note), gi (dvostruki udar), trillo (na istoj noti, G. Caccini), tiratae, cas passaggi itd. U XVII st. kastrati su ukrasima i improviziranim tuoznim koloraturama isticali svoju pjevaku vjetinu, p a je to jedan od glavnih uzroka dekadencije opere serije u XVIII
LIT.: H. Goldschmidt, Die Lehre von der vokal en Ornamentik, I 1907. L. Medicus, Die Koloratur in der italienischen Oper des 19. Jahrhur (disertacija), Ziirich 1939. R. Fasano, Storia degl i abbellimenti muice cant o gregori ano a V erdi , Rom a 1949. L. "N

KOLORATURNI SOPRAN -+ Sopran KOLORIRANJE (lat. color boja). 1. Postupak u menzur; notaciji prema kojemu su se umjesto bijelih nota upotreblja crne (u poetku crvene), da bi se jasnije odr edilo trajanje jedinih tonova. Osnovni je princip: 3 crne note traju kolii 2 bijele (-> Menzuralna notacija). 2. Postupak u muzici za orgulje iz druge polovine XV] koji se sastojao u figuriranju preuzetih vokalnih stavaka (mol uz pomo stereotipnih formula, esto prilino beznaajnih.
LIT.: A. G. Ritter, Zur Geschichte des Orgelspiels, 1884. A. Frot! Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkornposition, 1935. J. A

KOLORIZAM (lat. color boja), izraz preuzet iz terminolc likovnih umjetnosti, pri emu se polazi sa stajalita da je tirr zvuka ekvivalent boje i da se mijeanjem i suprotstavljanjem n itih timbara mogu proizvesti efekti tonskog bojenja. Kolorist; nastojanja posebno su se oitovala u XIX st., u doba muzi romantizma. Muziki k. je najkarakteristiniji u orkestralne klavirskoj muzici. Izraziti su predstavnici kolorizma kompozi tzv. nacionalnih kola (slavenskih i romanskih) u XIX i XX kao i muzikog impresionizma, koji je boju podigao u prvi f izraajnih sredstava. Veliki su koloristi orkestra i klavira C. v. Weber, F. Mendelssohn, R. Wagner, N. Rimski-Korsai A. Ljadov, C. Debussv, M. Ravel i M. de Falla.
LIT.: H. Riemann, Uber Programmusik, Tonmalerei und musikalisc Kolorismus, Praludien und Studien, I, Leipzig 1895. J. As

KOLOFONIJ, vrsta tvrde smole dobivene iz terpentina; nazvana tako po gradu Kolofonu u Maloj Aziji. Upotrebljava se za mazanje struna na gudalu, da bi ice p ri dodiru s njime snanije zatitrale. KOLOMEJKE (kolomijki), ukrajinske narodne plesne melodije, rairene osobito medu Rusinima u Potkarpatju. Njihov osnovni ritmiki obrazac je ovaj:

rm\ rm

J J I

Postoje brojne melodijske varijante u dvodijelnoj i trodijelnoj mjeri no uvijek bez melizmatike. Tempo giusto kod plesnih kolo-

KOLPAKOVA, Irina, sovjetska plesaica (22. V 1933God. 1951 zavrila Lenjingradsku koreografsku kolu (A. Vaganova). Od 1951 lanica lenjingradskog kazalita Kir Njen ples se odlikuje virtuoznom tehnikom, muzikalnou, lirizm' i smislom za oblikovanje likova. Najvee uspjehe postigla u 1 letima Trnoruica (ajkovski), Don Kihot (Minkus), Gisele (Adai Romeo i Julija (Prokofjev), Bahisarajska fontana (Asafjev Kameni cvijet (Prokofjev). KOMA, u akustici, neznatna razlika u visini izmeu c priblino jednaka tona do kojih se dolo razliitim putem, temelju Pitagorina matematikog izraunavanja intervala dol se do tzv. pitagorejske kome koja pokazuje da se ton, dobi\ nizanjem 12 kvinta, razlikuje od tona nastalog nizanjem 7 okt za jLfL_ tj J p0 za . Pristae Aristoksena pokus p prilici p 524288' 73 su, nasuprot pitagorejcima, rasporediti intervale prema naravne tonskom nizu u prirodnom harmonijskom sistemu. Ako se om; njihove velike terce, koji iznosi , usporedi s omjerom pitag . 64 , , . , 4 64 320 80 rejske velike terce , dobit ce se : = ----- = . Pitag

KOMA KOMNEN
rejska je terca, dakle, vea od prirodne terce za , a ta se razlika naziva Didimovom (prema Didimu, roen oko <- 63) ili sintonikom komom ( -> Temperatura). A. Vi. KOMADINA, Vojin, kompozitor (Karlovac, 8. XI 1933 ). Kompoziciju studi rao na muzikim akademijama u Beogradu (M. Logar) i Sarajevu (B. Trudi), gdje je diplomirao 1959; kasnije se usavravao na ljetnim kursevima u Darmstadtu (1969) i na Majstorskom kursu kompozicije 1970 u Kolnu kod M. Kelemena. God. 195966 profesor Srednje muzike kole u Tuzli, od 1966 u Sarajevu, gdje je muziki urednik Televizije i Radija. U poetku pod uticajem folklorne tradicije jugosloven-skih naroda (Koncert za klavir); nakon zavrenog studija prihvaa smjernice neoklasicizma (I gudaki kvartet, Simfonijeta), da bi ubrzo poeo sve inten zivnije slijediti tokove savre-mene evropske muzike avangarde. Kao kompozitor afirmi-sao se i u inostranstvu, a za svoj stvaralaki rad dobio je desetak nagrada (estoaprilska nagrada grada Sarajeva 1972 za balet Satana).
DJELA. ORKESTARSKA: koncert za klavir, v- KOMADINA 1959; simfonijeta, 1959; Rondo za trubu i gudae, 1963; Koncertantne improvizacije, 1965; Kolone, 1967; Poema Eroico 41, 1966; I simfonija Most, 1970 (Sarajevo, 2. XI 1970; II verzija 1971); Svita igara, 1972; KAMERNA: 2 gudaka kvarteta; Refrain I za violinu solo, 1969; Refrain II za violonelo solo, 1970; Sekvence za violinu i klavir, 1971. KLAVIRSKA: Mikrosonate, 1966; sonata, 1969. DRAM SKA: koreografska svita Ruka do ruke, 1970; mikro-opera Kupac kupuje, pro dava prodaje, 1970; balet Satana, 1971 (Sarajevo, 4. III 1972). Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Titov Naprijed za bas, recitatora, hor i orkestar 1966; Mikrokantate, 1968 i Herojski triptihon za hor i orkestar, 1969 (Sarajevo, 23. IV 1969). Pesme jedaog kaludera za bariton i klavir, 1959; Pogled, ciklus za mezzosopran i kamerni orkestar, 1965; Trenjev cvet za sopran, flautu i 9 uda raljki, 1968; Lorkine pjesme za sopran i kamerni orkestar, 1969; Gange za sopran i violinu, 1971. Horovi: 7 rukoveti; Tri minijature, 1966. Z. Ku.
ol

353

Komadi. s pjevanjem kultivirali su se jo i u Bosni, ali tek poslije 1918 (dakle u doba kad u Srbiji ve odumiru), a popu larni su bili najvie izmeu dva rata. Njihova je pojava vezana uz samostalni rad kazalita u Sarajevu (od 1921) i Banjaluci (od 1930). Predstavnici su te kazaline forme u Bosni F. Maejovski, V. Miloevi, B. Jungi i drugi. Za razliku od srpskih komada s pjevanjem, bosanski imaj u obino manju knjievnu vrijednost i esto su, u stvari, samo povod za stvaranje muzikih toaka s primjenom bogatog i arolikoga bosanskog muzikog folklora. Nakon Osloboenja ti se komadi u Bosni uglavnom vie ne izvode.
LIT.: J. Bandur, Dva poglavlja iz istorije srpske opere, Zvuk, 1933 34, 12. S. umarevi, Pozorite kod Srba, Beograd 1939. M. Tomandl, Srpsko pozorite u Vojvodini, Novi Sad 195354. 5. uri -Klajn, Istorijski razvoj jugoslovenske opere, Muzika i muziari, Beograd 1956. J. As.

KOMAD S PJEVANJEM, scensko djelo u prozi, popraeno muzikim tokama, solistikim, zbornim, plesnim i orkestral nim. Pojavio se kao vrsta domaeg Singspiela u Srbiji i Vojvodini i njegovao tokom XIX st. pa sve do 20-tih godina XX st. Rodio se usporedo s otvaranjem kazalita u osloboenoj Srbiji. Prvi komadi s pjevanjem izvedeni su na dvorskom Knjaevsko -serbskom teatru kneza Miloa u Kragujevcu 183536, a ubrzo zatim izvode se i na beogradskim pozornicama. Bile su to nacionalno obojene romantiarske drame s muzikim solo-tokama, zbornim nastupima, uvertirama, intermezzima, kao npr.: najderski kalfa (1835, tekst J. Vuji prema drami K. Henzlera), zatim Zerama cara Duana (1840), Kraljevi Marko i Arapin (1841) i Zidanje Ravanice (sve tri na tekst A. Nikolia), pa San Kraljevia Marka (1847, J. Sterija Popovi) itd. Muziku za sve te prve komade s pjevanjem komponirao je dirigent J. lezinger. K. s p. je njego vao i N. urkovi u svom Diletanskom pozorinom drutvu u Panevu, 1844, zatim u Beogradu, 1847. Ta je kazalina forma bila vrlo prikladna da se putem pozornice potie iv patriotski duh u borbi to su je Srbi u Vojvodini vodili s austro -ugarskim vlastima branei nacionalnu nezavisnost. Otuda u pojedinim komadima izrazito borbeni rodoljubni zbor ovi, kao to su Ustaj, ustaj Srbine (N. urkovi i J. lezinger), Rado ide Srbin u vojnike (N. urkovi) i slini. Rad na kultiviranju komada s pjevanjem uspjeno se nastavio u Novosadskom kazalitu uz sudjelovanje nekolicine ekih dirigenata kompozitora i, osobito, A. Maksimovia (muzika za komade K. Trifkovia i L. Kotica) te I. Bajia (Seoska lola; uuk Stana; Rakija; Divljua). U drugoj polovini prolog stoljea, k. s p. se snano razvija u Beogradu, gdje mu je glavni predstavnik Slovenac D. Jenko (ido; Pribislav i Boana; Devojaka kletva; Potera; Markova sablja i dr.). On se u svojim najpopularnijim djelima te vrste uspjeno oslanjao na srpski muziki folklor. Uz Jenka i nakon njega komponirali su komade s pjevanjem S. Mokranjac (Ivkova slava), I. Marinkovi (Suaje), P. Krsti (Aja; Kotana; Knjeginja Maja), S. Hristi (uuk Stana). Poslije Prvoga svjetskog rata nisu se pojavili novi komadi s pjevanjem, dok se stariji jo uvijek odravaju na repertoaru. Ko mad s pjevanjem je u Srbiji odigrao ne samo znaajnu nacionalno-rodoljubnu ulogu, nego je znaio i pripremni stadij stvaranju srpske opere.

KOMAR, Janez, dirigent (Ljubljana, 4. III 1927 ). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani studirao kompoziciju (L. M. kerjanc) i dirigiranje (D. vara); diplomirao 1951, a 196263 se usavravao kod F. Previtalija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. God. 1951 52 kornist orkestra Slovenske filharmonije, 195262 operni dirigent u Mariboru, 1963 70 korepetitor i dirigent opere u Grazu, od 1970 dirigent opere u Munsteru. Nastupa i na koncertnom podiju. Svoj najvii domet ostvario je na podruju romantinog opernog repertoara. Njegova inter pretacija odlikuje se smislom za preglednost oblika, zvukovno nijansiranje i muziku neposrednost. B. Lk. KOMBINACIJE KOD ORGULJA, ureaji koji omoguuju da se pritiskom na polugu ukljui niz registara koji daju odreenu boju ili snagu zvuka. Kod obinog sviranja na orguljama primjenjuje se tzv. runa registracija koja se sastoji u odabi ranju i pojedinanom ukljuivanju registara prikladnih za izvo enje odreene kompozicije. Ako je, meutim , potrebno da se za vrijeme sviranja naglo promijeni snaga ili boja zvuka, onda orgulja nema ni vremena, a ni mogunosti da najprije rukom iskljui sve nepotrebne registre i ukljui nove, nego se promjena registracije postizava upotrebom tzv. stalnih ili slobodnih kom binacija. Stalne su kombinacije ureaji koji omoguuju zajedniki nastup stanovite skupine registara, sastavljene ve pri gradnji orgulja tako da stvaraju odreenu snagu zvuka (npr. kolektiv P ukljuuje sve tihe registre orgulja, kolektiv MF sve registre srednje jakosti, a kolektiv F sve snane registre itd.). Slobodne kombina cije (njihov izumitelj je francuski graditelj orgulja A. Cavaille-Coll) su ureaji s pomou kojih se mogu prije sviranja odabrati i pri praviti bilo koji registri (- Registri kod orgulja). A. Vi. KOMBINACIJSKI TONOVI. Kada dva tona, ije se frekvencije neznatno razlikuju, zazvue istodobno, uju se udari. Ako se meutim njihove frekvencije razlikuju za 30 Hz ili vie, onda se osim osnovnih tonova uju jo dva tona. Jedan od njih ima frekvenciju jednaku razlici frekvencija osnovnih tonova; to je diferencijalni ton. Frekvencija drugoga odgovara zbroju frekvencija osnovnih tonova; taj se ton zove sumacijski ton. Diferencijalni i sumacijski ton zovu se zajednikim imeno m k. t. Diferencijalni ton otkrio je G. Tartini 1714, a opisao ga je 1754 u djelu Trattato di muica secondo la vera scienza dell'armonia ( -> Terzo suono). Neki violinisti (npr. Tartini) preporuivali su diferencijalni ton kao kontrolu za tonu intonaciju kod sviranja dvoglasa, jer malena netonost u visini tonova dvoglasa uzrokuje lako zamjetljivu promjenu u visini tona diferencije. Zanimljivi su rezultati znanstvenih istraivanja u posljednje vrijeme. Prema njima neke tonove ljudi uope ne uju, tj. oni i ne postoje, a ton koji uju zapravo je ton diferencije gornjih alikvotnih tonova (npr. neki tonovi na - ici kod violine).
LIT.: F. Krueger, Zur Theorie der Combinationstone, Philosophischc Studien, 1901. J. P. Fricke, Uber subjektive Differenztone hochster horbarer Tone und die angrenzenden Ultraschalls im musikalischen Horen, Re gensburg 1960. A. Ku.

KOMEDA (Trzcinski), Krzvsztof, poljski kompozitor, pijanist i araner (Poznari, 27. IV 1931 Varava, 23. IV 1969). Zavrio studij medicine; klavir i muziku teoriju uio privatno. Od 1950 vodi vlastite jazz-sastave, meu njima i sekstet s kojim je nastupio na prvom jazz-festivalu u Sopotu. Gostovao u mnogim evropskim muzikim sreditima (Jazzhus Montmartre u Parizu, jazz-festivali u Pragu, Varavi, Bledu). iru reputaciju stekao kao autor muzike za filmove A. Vajde (No u vodi), H. Carlsena (to je s nama?) i nadasve Romana Polanskog. Komponirao muziku za 40 filmova. Autor je i Baletne etide, izvedene u koreografiji W. Gruca na varavskom Jazz Jamboreeu. Pijanist modernog jazza inspiriran B. Evansom, nazvan je ocem poljskog jazza. Snimio je plou Jazz und Dichtung (1967). KOMITAS, Sogomon - Armenska muzika KOMNEN, Vinko (Vincentius Comnenus), muziki pi sac i kompozitor (Slano, 23. IV 1590 Dubrovnik, 1667). Ueni

MUZ. E., II, 23

354

KOMNEN KOMOROUS
U izvodilakoj praksi k. o. se pojavio poetkom XX st. reakcija na glomazne orkestre kasne romantike (Bruckner, ME R. Strauss) u tenji za sastavima mnogo manjih dimenzija, omoguuju solistiko tretiranje instrumenata i prozranije, tre instrumentiranje. Takvi sastavi mogu naroito uspjeno od: linearno, polifoniko koncipiranje, toliko karakteristino za mi naeg doba. Prvom kompozicijom XX st. za k. o. smatra se Komorna fonija A. Schonberga za 15 solistikih instrumenata (1 Postepeno su gotovo svi istaknutiji kompozitori naeg vrei poeli pisati za k. o. solistikog tipa ili to je jo ee mali orkestar s uviestruenim dionicama, tako B. Bartok (Mi za gudae, udaraljke i celestu), A. Berg, E. Bloch,' B. Brittei Casella {Scarlattiana za klavir i 32 instrumenta), A. Cop' L. Dallapiccola, J. Francaix, P. Hindemith (niz kompozic koncertantnim instrumentom i bez njega), A. Honegger (Past d'ete), J. Ibert, L. Janaek, A. Jolivet, E. Kfenek, G. F. Malip F. Martin (Petite Symphonie Concertante), B. Martinu, D. haud, F. Poulenc, S. Prokofjev (Klasina simfonija), M. Ravel Reger, A. Roussel, A. S chonberg, D. ostakovi (koncei klavir, trublju i gudae), I. Stravinski (Ragtime, Dumbi Oaks), H. Villa-Lobos, A. Webern (simfonija op. 21), a nas R. Bruci, M. Cipra, M. Kelemen, U. Krek, B. Papando (Concerto da camera, simfonijeta), M. Risti, S. ulek i dr K. o. se ne pojavljuje samo u koncertnoj dvorani, ve kazalitu (gdje je sastavni dio tzv. komornih opera), u TI emisijama i filmskoj muzici. U novije vrijeme su se pojt orkestri specijalizirali iskljuivo za izvoenje djela namijer komornim orkestrima. Medu njima poznati su Basler Kam orchester (dirigent P. Sacher), k. o. iz Stuttgarta (dirigent K. h chinger), talijanski ansambli / virtuosi di Roma i Muici, eng Boyd Neel Orchestra, ameriki Philadelphia Chamber S\ Orchestra i Boston Chamber Orchestra i drugi, a kod nas Zagrel solisti, Komorni orkestar Radio-televizije Zagreb, Ansai Slavko Osterc u Ljubljani i Beogradski kamerni orkestar.
LIT.: M. Pincherle, L'Orchestre de chambre, Pari 1948. R. M. Jt The Chamber Ensembles of C. Ph. E. Bach (dise rtacija), Iowa 1964. J. /

dominikanac; filozofiju studirao u Napulju. Napisao vie knjiev nih djela i rasprava. O muzikoj teoriji govori u djelu Adnota-tiones in Geometriam, Arithmeticam, Musicam et Astrologiatn. Od kompozicija sauvane su i tiskane tri, i to sve na isti tekst: Vaghe ninfe e voi tritoni; jedna je za glas i b. c, druga za 2 glasa i b. c.j a trea za 3 glasa a cappella.
LIT.: L. Miniati, Le Glorie cadute, 1663. S. Crijevii (Cerva), Bibliotheca Ragusina, III i IV. A. Vi.

KOMORNA MUZIKA (engl. chamber music, franc. musigue de chambre, njem. Kammermusik, tal. muica da camera), skupni naziv za kompozicije pisane za manje instrumentalne sastave kod kojih svaku dionicu izvodi samo jedan instrumentalist. Prema broju izvodilaca razlikuje se duo, trio, kvartet, kvintet, sekstet, septet, oktet, nonet, decimet. Duo obino sainjava jedan gudaki ili drveni duhaki instru ment uz klavir (ali postoje i drukije kombinacije, npr. dva gudaka instrumenta). Trio je gudaki (violina, viola, violonelo) i klavir ski (najee klavir, violina i violonelo, ali ima kombinacija i s duhakim instrumentima). Kvartet je najee gudaki (2 violine, viola i violonelo) ili klavirski (klavir, violina, viola i violonelo). Kvintet moe biti gudaki (2 violine, 2 viole i violonelo ili 2 violine, viola i 2 violonela), klavirski (klavir i gudaki kvartet) ili duhaki (flauta, oboa, klarinet, fagot i rog). Sekstet je gudaki, ali nastaje i spojem gudaa i duhaa, to je karakteristino i za ostale komorne sastave s vie od 6 instrumentalista. Formalna struktura komornih djela, od Havdnovih vremena do XX st., podudara se sa strukturom klasike i romantike sonate. Izraz k. m. mijenjao je u toku vremena znaenje. Podrijetlo mu je svakako u injenici da se muzika za manje instrumentalne i vokalne sastave izvodila u manjoj prostoriji, komori (tal. camera, franc. chambre) feudalnih dvoraca. Komornu muziku spominju ve 1555 N. Vicentino u raspravi L'Antica muica ridotta alla moderna, a jo 1732 navodi J. G. Walther u svome muzikom leksikonu, da se pod komornom muzikom razumijeva ona, koja se izvodi u odajama velikaa (dakle ne u sveanim dvoranama). Premda se poeci komorne muzike u dananjem znaenju mogu susresti u XVI st., ona se bogatije razvija istom u baroku, koji donosi tipino komorne oblike trio-sonate, sonate da camera i sonate da chiesa, pa ak i solo-sonate za gudake instrumente (J. S. Bach). Zlatno doba komorne muzike obuhvaa razdoblje od Havdnovih gudakih kvarteta, preko Mozartovih i Beethovenovih, do rane romantike (Schubert, Schumann) i dalje, do Brahmsa, Borodina, Dvofaka, C. Francka. XX st. dalo je komornoj muzici znaajnih priloga u djelima M. Regera, C. Debussvja, M. Ravela, B. Bartka, P. Hindemitha i dr. Komorna muzika je izgradila svoj specifini stil intimnog muziciranja, tzv. komorni stil, na bazi pune ravnopravnosti sudjelujuih instrumenata, koja omoguuje postizavanje idealne zvukovne ravnotee. Epitet komorni upotrebljava se i izvan podruja komorne muzike u uem smislu. Tako se komornim orkestrom naziva manji orkestralni sastav, u kojemu su dionice pr eteno komorno treti rane; govori se nadalje o komornoj simfoniji, tj. simfoniji pisanoj za komorni orkestar, i o komornoj operi, u kojoj nastupa manji broj izvodilaca na pozornici i u orkestru. Komornim zborom naziva se vokalni sastav s manjim brojem pjevaa, koji preteno izvodi crkvenu i svjetovnu polifonu muziku renesansnih i predrenesansnih vremena.
LIT.: L. Nohl, Die geschichtliche Entwicklung der Kammermusik, Braunschweig 1885. F. D. Caffarelli, Gli Strumenti ad arco e la muica da camera, Milano 1894. N. Kilburn, The Story of Cha mber Music, London i New York 1904. E. Krause, Die Entwicklung der Kammermusik, Hamburg 1904. W. Altmann, Kammermusikliteraturverzeichnis seit 1841, Leipzig 1910 (VI izd. 1945). T. F. Dunhill, Chamber Music, London 1913. A. Heuss, Kammermusikabende, Leipzig 1919. W, W. Cobbett, Cyclopedic Surwey of Chamber Music (2 sv.), London i New York 1929 30 (II izd. red. C. Mason 1963). N. Ruet, Musique de chambre. Pari 1930. H. Mersmann, Kammermusik, H. Kretzschmar, Fiihr er durch den Konzertsaal (4 sv.), Leip zig 1930 33. N. Kilburn, Chamber Music and its Masters, London 1932. G. Sratton i A. Frank, The Playing of Chamber Music, Oxford 1935. E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946. A. Hyatt King, Chamber Music, New York 1948. H. Ulrich, Chamber Music: the Growth and Practice of an Intimate Art, London i New York 1948 (II izd. 1953). i?. Halle Rozven, Early Chamber Music, New York 1949. A. Cohn, Chamber Music: a Comprehensive Guide, New York 1951. O. Alain, La Musique de cham bre, Pari 1955. H. Renner i tfr.,Reclams Kammermusik-Fiihrer, Stutgart 1955 (VI izd. 1966). - A. Robertson (redaktor), Chamber Music, London 1957. H. Wirth, Kammermus ik, MGG, VII, 1958. J.F.Richter, Kammermus ik -Katalog, Leipzig 1960. J. As.

KOMORNI STUDIO ZAGREBAKE FILHARMOf> osnovan je 1971 sa zadaom da mladim lanovima orkestra p mogunost da muziciraju u komornom sastavu i da se afirmi kao solisti. Iako kratka vijeka, ansambl je pod vodstvom dirig Tonka Ninia stekao priznanja na koncert ima u zemlji, i inoz stvu, osobito svojim nastupima na Ljetnim igrama u Dubrovn Uz njegovanje djela klasinog nasljea K. s. se posebno zalaz muziku jugoslavenskih kompozitora. K. K KOMORNI TON (engl. chamber pitch, franc. ton de chan njem. 1 Kammerton, Stimmton, tal. diapason), apsolutna vi tona a , odreena brojem titraja u sekundi (Hz), koja slui , jedinstveno mjerilo za ugaanje instrumenata. Ranije nije propisana jedinstvena apsolutna visina komornog tona pa je titraja za a 1 znatno oscilirao od zemlje do zemlje; tako je j u Berlinu iznosio 422 Hz (1752), u Parizu 423 Hz (1810) Londonu 453 Hz (1858). Parika Akademija nauka propi je 1858 za Francusku 435 Hz, a na konferenciji u Beu 1 potvren je taj broj kao meunarodna apsolutna visina, i utim, na londonskoj konferenciji International Federation the National Standardizing Associations (ISA) utvrena je jedinstvena meunarodna apsolutna visina tona a1 440 Hz temperaturi od 20C, to je ponovo potvreno na II konferei u Londonu 1951.
LIT.: A. J. Ellis, The History of Musical Pitch, London 1880 (novo Amsterdam 1963). F. Hatnel, Die Schwankungen des Stimmtons, Deut Musikkultur, 1944. A. Mendel, Pitch in the i6 th and Early XVII th Centu MQ, 1948. Isti, On the Pitches in Use in Bach's Time, ibid. 1955. <\. V

KOMORNI ORKESTAR, instrumentalni sastav znatno manji od velikoga simfonijskog orkestra; sainjavaju ga ponajee I i II violine, viole, violoneli, kontrabasi, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje i timpani. Ali k. o. se moe sastojati i od samih gudakih instrumenata (to je onda gudaki orkestar) ili od skupine gudaa, kojima se dodaje jo samo ne koliko drugih instrumenata. K. o. se esto susree i u kompozici jama koncertantnoga karaktera.

KOMORNI ZBOR RTV LJUBLJANA, osnovan 1934 16 pjevaa. Prvi dirigent bio je A. Dolinar, kasnije F. Kimo' a od 1936 D. M. ijanec, pod ijim je vodstvom ans ambl 1 povean; 194546 zbor je vodio dirigent C. Cvetko. Ansai je 1947 obnovio F. Marolt (najprije muki zbor, potom mjeovi u tom obliku pristupio je 1948 zboru Slovenske filharmor Godine 1950 ponovno osamostaljen pod naslovom Ljubljai komorni zbor, koji se 1958 prozvao Komorni zbor RTV Lj ljana. Utemeljitelj i dirigent 195862 bio je M. koberne. ] upravom dirigenta L. Lebia (196271) ansambl je doivio v umjetniki uspon. Gostovao je u jugoslavenskim muzikim sr tima, u Italiji i Austriji, kao i na meunarodnim festivalim Bvdgoszczu (Poljska), Bruxellesu i Jihlavi. Od 1971 dirigen M. Munih. B. Lk KOMOROUS, Ruolf, eki kompozitor i fagotist (Pi 8. XII 1931 ). Na Konzervatoriju i Muzikoj akademiji Pragu studirao kompoziciju (P. Bofkovec) i fagot (K. Pivofil

KOMOROUS KOMPJUTOR U MUZICI


195961 usavravao se u fagotu i komornoj muzici na Konzervatoriju u Pekingu. Od 1961 u Pragu lan orkestra Narodnog divadla i ansambla Muica Viva Pragensis', 1969-71 profesor na Mucalester Collegeu u St. Paulu (SAD) i od 1971 na University of Victoria (Kanada).
DJELA: Bare and Dainty za orkestar, 1970. KOMORNA: Statnd chvile, 1957; Kvitecky, 1961; Sladkd krdlovna za klavir, harmoniku i veliki bubanj, 1964; Olympia za 2 harmonike i udaraljke, 1964; Le Totnbeau de Malezcitch, 1965; Anatomie melancholie, 1966; York za komorni sastav, 1967. Komorna opera Lady Whiterose } 1966.

355

KOMPARATIVNA MUZIKOLOGIJA (engl. comparalive


musicology; franc. musicologie comparee; njem. vergleichende Musik-

zoissenschaft), grana muzikologije, koju su oko 1900 razvili i tako prozvali C. Stumpf i E. M. Hornbos tel, a predmet joj je prouavanje muzike izvanevropskih naroda. Svrha je te nauke da usporeivanjem pojedinanih stilskih elemenata muzikih kultura spozna podudarnosti i razlike i s pomou dobivenih rezultata stvori zakljuke u svjetskim razmjerima o meusobnim kulturnim odnosima, kulturnim razmjenama i o promjenama oblika. Izraz k. m. nije najprikladniji, jer se komparacijom slue sve nauke, a u samoj komparativnoj muzikologiji usporeivanje je samo dio mnogo ire zasnovanog istraivakog rada. Stoga s e termin danas vie ne upotrebljava, to vie to sadanja istrai vanja nisu usmjerena samo na usporedbu pojedinih elemenata, npr. tonskih sistema, ljestvica, ritmova, melodija, instrumenata, nego se sve vie panje posveuje cjelovitosti i samosvojnosti muzike kulture. Dananji je naziv za tu granu muzike nauke -> Etnomuzikologija. Dok se k. m. u Sjevernoj Americi bavila opisivanjem muzikih stilova primitivnih naroda, u prvom redu Indijanaca, dotle je u Evropi, osobito u Njemakoj, pod utje cajem historijski usmjerene etnologije, tj. beke kole i njene teorije o kulturnim krugovima (W. Schmidt, W. Koppers, J. Frobenius i dr.). Ta je teorija postojanje pojedinih kulturnih elemenata u raznim dijelovima svijeta pokuala tumaiti kao posljedicu kulturne ekspanzije, koja je potekla iz neke fiktivne pradavne kolijevke (smatralo se da je bila smjetena u podruju kasnije razvijenih kultura oko Eufrata i Tigrisa) i proirila se u koncentrinim krugovima. U skladu s tom teorijom k. m. je pojedinane pojave, npr. vokalne i instrumentalne ljestvice (Hornbostel, 1911), ili tipove instrumenata (C. Sachs, 1929), nastojala objasniti u okviru takvog krunog irenja kulture. U muzici dananjih primitivnih naroda k. m. nije toliko gledala sadanju etapu na putu duge tradicije i historijskog razvoja, koliko produenje starog stanja koje treba smatrati predstupnjem muzike historije ovjeanstva. Takav postupak ubrzo je naiao na otpor etnologa i muzikologa, pa i u vlastitom krugu (R. Lachmann). Dananje etnoloko muziko istraivanje smatra da su muzike primitivnih naroda, kao i velike muzike kulture u Aziji, Ame rici i Evropi produkt tisuljetnog razvoja. Istraivanja i danas nastoje ii tragom razvoja i vraati se najstarijim izvorima, ali izbjegavaju spekulativne zakljuke na temelju analize izdvojenih kulturnih elemenata. Umjesto toga, muziku treba promatrati u sklopu cjelokupne kulture, tj. zajedno s jezikom, pjesnitvom, liko vnim umjetnostima, religijom, ekonomijom i socijalnom strukturom.
LIT.: E. M. Hornbostel, t)ber ein akustisches Kriterium fur Kulturzusammenhange, Zeitschrift fur Ethnologie, 1911. G. Schiinemann, Cber die Beziehungen der vergleichenden Musikvvissenschaft zur Musikgeschichte, AFMW, 1919 20. R. Lach, Die vergleichende Musikwissenschaft, ihre Methoden und Probleme, Sammelbande der Akademie der Wissenschaften in Wien, 1924. C. Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. Uli, Vergleichende Musikwissenschaft in ihren Grundzligen, Musikpadagogische Bibliothek, Leipzig, 1930 (II prer. izd. Heidelberg 1959). W. Kbnig-Beyer, Die Volkerkunde im Lichte vergleichender Musikwissenschaft, Reichenberg 1931. B. A.

nata (parametara) i o njihovu nizanju po odreenom redoslijedu (seriji). Koritenje kompjutora u kompozicijske svrhe pretpostavlja osim toga i poseban nain mu zikog miljenja, analogan onome, to se nalazi ve kod -> ahatorike, gdje kompozitor fiksira samo neke elemente svoga djela, dok se ono u cjelini realizira tek u procesu izvedbe, te tako njegov konaan oblik ovisi o vie ili manje upravljanom sluaju. Slino je i
Dio kompjutora za dobivanje zvukovnih boja sintetikim putem

KOMPJUTOR U MUZICI (od engl. computer raunar). Primjena elektronikog digitalnog raunala, kompjutora, u muzici temelji se na injenici da se pojedini -> parametri, kao to je npr. visina tona, trajanje ili jaina, mogu izmjeriti i brojano izraziti, kao to se moe uostalom i cjelokupna muzika predoiti slijedo vima brojaka dakle opet brojano. Prema tome je mogue raunskom stroju, kao to je kompjutor, povjeriti i izvedbu odreenih kompozicijskih zadataka, ali samo onda kada kompozitor pristupa komponiranju s unaprijed razraenim planom i unaprijed odreenim elementima, kao i unaprijed razraenim principima i pravilima po kojima se pojedini elementi dovode u meusobne odnose, odnosno po kojima se od pojedinih elemenata grade cjeline. I tada je potrebno te kompozicijske principe i pravila logiki formulirati i kompjutorskim jezikom izraziti, tj. nainiti program (engl. routine), po kome e kompjutor detaljno izra ivati zamiljenu kompoziciju. Drugim rijeima, kompozitor u stvari povjerava kompjutoru izvedbu logikih kompozicijskih zadataka, koji se mogu matematikim putem izvesti iz niza una prijed odreenih, datih, osnovnih veliina, kao to je npr. sluaj i kod -> serijelne muzike uope ili kod bilo kojeg pojedinog serijelnog postupka, dakle gdje se radi o izboru nekih eleme-

kod kompjutora, kojemu se programom fiksiraju samo pojedini elementi (tonovi), a izvoenje muzikih -> struktura iz tih elemenata odreuje se (takoer pomou programa) samo stupnjem vjerojatnosti, tako da i ovdje oblik djela ovisi o sluaju (-> Teorija informacije u muzici). Programiranje kompjutora je posebna vjetina, ne sam o zbog toga, to mu se svaki zadatak mora izraziti matematikim jezikom, nego i zato, to kompjutor predstavlja binarni sistem, gdje svaki njegov element moe zauzeti samo dva stanja, tj. ima struje i nema struje (odnosno dati dva odgovora: da ili ne), koja se izraavaju brojkama 1 i o, pa prema tome mora i itav program biti izraen pomou te dvije veliine. A to pretpostavlja profe sionalno znanje jednako iz matematike, kao i iz elektronike, kojim kompozitor u pravilu ne raspolae. Stoga e on redovito trebati suradnju posebnog strunjaka, programera, tako da se u tom sluaju rad obavlja timski. No i u takvoj organizaciji posla programiranje iziskuje mnogo vremena, meutim se ono poslije kompenzira velikom brzinom kojom kompjutor, ve jednom programiran, izvodi raunske operacije, odnosno povjerene mu kompozicijske zadatke. Jednako kao to treba sve zadatke, koji se povjeravaju kompju toru, prevesti na njegov jezik, isto tako treba rezultate kompjutorova rada deifrirati, odnosno prenijeti u muziku notaciju, a to je takoer dugotrajan posao, ali se moe i eliminirati tako, da se u itav proces ukljui jo i kompjutor, koji e gotov rezultat odmah tampati notnim pismom. U sluaju kada pak kompozitor koristi kompjutor za stvaranje muzike iz elektronski proizvedenih zvukova (koja s.e ne moe ni tradicionalnim instrumentarijem izvesti, niti tradicionalnom notacijom zabiljeiti) prikljuuje se na kompjutor poseban pretvara (engl. converter, njem. Umzvanler), koji realizira brojane rezultate kompjutorova rada u zvunom obliku. Tako dolazi do digitalno-analognog procesa (engl.digit brojka): brojke se pretvaraju u odgovarajue elektrike napetosti (voltae), koje se sprovode u zvunik da bi proizvele zvuk, a taj se onda moe snimiti i pohraniti na magnetofonsku vrpcu. Sam pretvara ima pak ulogu sintetizatora koji automatski, neposredno i precizno obavlja sav onaj konkretni, manipulativni posao, to se inae vri u odijeljenim fazama i uz veliki utroak vremena u klasinom elektronskom studiju (-> Elektronska muzika, -> Sintetizator). Da bi se izbjeglo ponavljanje cjelokupnih procesa programiranja kod stvaranja novih kompozicija, gdje se kompozitori slue istim ili slinim zvunim materijalom, pribjegava se ve sistemat skoj izradbi tzv. potprograma (engl. subroutine) za proizvodnju pojedinih zvukova. Ovakve potprograme mogu tada kompozitori doslovno primjenjivati, a takoer u manjoj ili veoj mjeri modifi cirati i varirati. Na taj nain potprogrami poprimaju ulogu slinu onoj, to su je neko imali akordi, kojima su se svi kompozitori koristili kao zajednikim dobrom, ali su ih pri tom ipak modifi cirali prema vlastitim individualnim sklonostima i potrebama. Najpoznatiji niz takvih potprograma, pod nazivom MUSIC V, proizveo je Max Mathews u Bell Telephone Laboratories izmeu 1958 i 1967, a 1969 je Jean-Claude Risset izdao An Introductory Catalogue of Computer Synthetized Sounds, izraen u istim laboratorijima. Ali kolikogod se daleko moe razvoj kretati, kompjutor izvodi uvijek ono, to mu se daje kao program. On povisuje ljudsku inteligenciju, ali je ne nadomjetava (U. Dibelius). Primjena kompjutora u kompozicijske svrhe datira od 1956, kada su L. Hiller i L. Isaacson, na Univerzitetu Illinois u Urbani

356

KOMPJUTOR U MUZICI KONCERT


u okvirima odreene stilske situacije vremena. Historijski se sada pojavljuju kao konzultativne instance u kojima uenik r (uz pomo nastavnika) savjet i pomo. Ovakav postu pak od nastavnika veliku snalaljivost, elastinost i iskustvo; svestrano razviti individualni talent, u tome je sutina odgi nosti. Konano, ima kola iz kojih izlaze sami vie -manje v sljedbenici uiteljevi (sluaj Schonbergove kole). Mnogi su A kompozitori uivali (i uivaju) glas odlinih pedagoga; r njima su J. Ockeghem, Josauin des Pres (njegovu metodu iz je Adrianus Petit Coclico: Compendium musices descriptui Adriano Petit Coclico discipulo josquini de Pres, 1552), Ori di Lasso, Palestrina, J. S. Bach, L. Cherubini, C. Franck Rimski-Korsakov, F. Busoni, P. Hindemith. Veliko didaktiko znaenje imaju radne metode komponir Tri su oblika najvanija: a) improvizacija i fantaziranje, b) liziranje djela, njihovo nasljedovanje i p renoenje gotovih sr (npr. formalnih), stvaranje po analogiji ili suprotnosti kao r< tat kritike, svjesne ili nesvjesne, i c) eksperimentiranje.
LIT.: G. W. Becking, Zur Typologie des musikalischen Schaffens, Konj Bericht, Basel 1924. J. Gehring, Grundprinzipien der musikalischen G tung, Leipzig 1928. H. Jancke, Beitrage zur Psvchologie der musikali Komposition, Leipzig 1928. J. Bahle, 7.\ir Psvchologie des musikali Gestaltens . . . uber das Komponieren, Leipzig 1930. F. Brandt, Wie ei eine Komposition, Diisseldorf 1936. T. Harsdnyi, L' Inspiration et le r musical, Beaux-Arts, 1936. J. Bahle, Der musikalische Schaffenspn Leipzig 1936. W. Fortner, Musiklehre und Kompositionsunterricht, Deu Musikkultur, 1936. R. H. Robbins, Beitrage zur Geschichte des Komponi von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berlin 1938. M. Graf, From Beetl to Shostakovitch: the Psychology of the Composing Process, New York L. Dallapiccola, Kompositionsunterricht und Neue Musik, Melos, H. J. Moser, Kompositionsunterricht als Stillehre, Musikblatter, 195' P. Hindemith, A Composer's World: Horizons and Limitations, Camh (Mass.) 1952 (na njemakom Freiburg i. B. i Zurich 1959). B. Blacher musikalische Komposition unter dem Einfluss der technischen Entwicklun; Musik (obj. F. Winckel u ediciji Klangstruktur der Musik), Berlin 195 W. Friedlander, Moderner Kompositionsunterricht, ZFM, 1955. G. 1 Jacob, The Co mposer and His Art, London 1956. L. Dallin, Techn of Twentieth Century Composition, Dubuque (Iowa) 1957. H. Haase, I position, MGG, VII, 1958. B. Schdffer, Nowa muzyka. Problemy \ leczesnej techniki kompozytorskiej, Krakow 1958. E. Apfel, Uber das haltnis von Musiktheorie und Kompositionspraxis im spateren Mitte (etwa 1200 1500), Kongress-Bericht, Kassel 1962. P. Boulez, Musikde heute, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik V, Mainz 1963. M. C

(SAD), zapoeli i slijedee godine zavrili Illiac-Suite za gudaki kvartet (primjer). Takoer ameriki kompozitor, R. Baker, prvi je ukljuio u kompozicijski proces jo jedan specijalni kompjutor, odnosno pretvara koji je jednu njegovu krau kompoziciju sinpp
CODA

cresc.
L.Hilleri L.Isaacson: Illiac-Suite

tetskim putem pretvarao odmah u zvuk, a L. Hiller i R. Baker Su takav postupak primijenili na irem planu 1963 u svome zajednikom djelu Computer-Cantata.
LIT.: R. Nett i 5. A. Hetzler, An Introduction to Electronic Data Processing, Glencoe 1959. L. A. Hiller, Informaiionstheorie und Computermusic, Mainz 1964. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. J. Cage i L. Hiller, HPSCHD, Urbana 1968. H. Kirchmeyer i H. G. Schmidt, Aufbruch der jungen Musik, Von Webern bis Stockhausen, Koln 1970. Music and Technologie, La Revue musicale 1971 (poseban broj asopisa posveen gornjoj te mi). H. Briin, Uber Musik zum Co mputer, Karlsruhe 1971. H. W. Franke, Computergraphik- Computerkunst, Miinchen 1971. N. D.

KOMPOZICIJA (lat. compositio sastav, slaganje), opi, sveobuhvatni naziv muzikog umjetnikog djela, posebice pjesme, simfonije, opere ili (s obzirom na sastav) vokalnog, vokalno-instrumentalnog ili instrumentalnog djela (kompozicije), grafiki utvrenog notnim pismom. Izrazom k. oznauju se i sami tehniko-stvaralaki postupci koji uvjetuju postanak jedne kompozicije i koji je prate u svim fazama njezina nastajanja, tj. sami ini kompo niranja poevi od raanja odreene muzike zamisli do njezina zvukovnog uobliavanja i predoivanja s pomou notn ih znakova. U tom smislu k. je i naziv posebnog predmeta u nastavnom planu konzervatorija i muzikih akademija. U irem smislu k. obuhvaa itav sistem disciplina i vjebi, od elementarne muzike teorije i diktata preko harmonije i kontrapunkta do teoretskog (analitikog) i praktikog ovladavanja muzikim formama u svim njenim vi dovima, od malih oblika do simfonije, od solo-pjesme do opere. U razliitim nastavnim sistemima ovi se predmeti predaju vie ili manje odvojeno, kao zasebne discipline, pa mogu sami za sebe postati sredinjim predmetom muzikog studija (sistem Parikoga konzervatorija). Muzike ideje koje stvaralac kompozicije, kompozitor, namjerava izraziti odreuju trajanje djela (od nekoliko minuta do ne koliko sati), izbor sredstava (glas, tradicionalni instrumenti, mehaniki ili elektronski ureaji), drutvenu funkciju (ozbiljna ili zabavna muzika itd.), nain izraavanja (tradicionalan, konformistian, revolucionaran), kao i samu tehniku (homofonija, poli fonija, dodekafonija, serijelna tehnika). Cjelokupni sistem i nain izraavanja uvjetovani su stupnjem historijskog razvitka zvukovnog (tonskog) materijala (tonski sistemi, odnos prema zvuku i glasu, problem disonance i konsonance, mjerenje trajanja tona s pomou menzure, odnosno takta). Ali neovisno o stupnju razvitka i stilskom razdoblju postoje, od najranijeg doba do dananjice, odreena temeljna naela i postupci kompozicijske konstrukcije, kao to su: opetovanje (ovamo se ubraja i sekvenca), oponaanje (-> imitacija), mijenjanje (-> varijacija) i ukraavanje [diminucija, figuriranje, koloriranje itd.). U samoj nastavi kompozicije pojavljuju se, ve prema sistemu kole i individualnosti nastavnika, razliite tendencije. Jedni zastupaju miljenje da je svrha kole: rekapitulacija historijskog razvitka kompozicije, sistematsko izuavanje teoretskih tradi cionalnih postavki i rad prema klasinim uzorima. Takav se stav naziva i akademski. Osnovna je zabluda takva stajalita uvjerenje da postoje vjeni, vanhistorijski aksiomi umjetnikog stvaralatva, pa se djelotvornost takva rada svodi na imitaciju i kopiranje ve zakljuenih, definitivnih vrednota. Kako e se mladi kompozitor snai u aktualnoj suvremenosti, preputeno je njegovoj nadare nosti i snalaljivosti. Drugi polaze od specifine uenikove nadarenosti, pa nastoje da uenik ve u toku studija razvije lini stil,

KONCERT, 1. (od tal. -* concerto; engl. i franc. cona njem. Konzert), viestavana kompozicija za solistiki ins ment, obino jedan, rjee dva ili tri, i orkestar. Solist i o stralni sastav ravnopravni su, ali se solistu daje prilika da oi svoju tehniku vjetinu (virtuozitet). Prema solistikom ins mentu razlikuju se koncerti za klavir, violinu, violonelo, orgi trublju, obou, flautu, klarinet i si. Klasini koncert dobio je konani, u osnovi do najnovijeg doba neizmjenjeni oblik pot XVIII st. To je redovito trostavano djelo oblikovano kao sini sonatni ciklus sa stavcima brzi polagani brzi. ] stavak ima obino sonatnu formu, trei formu ronda ili son a drugi je slobodan. etvrti stavak, scherzo, javlja se rjed uvode ga romantiari (Brahms, Kl avirski koncert u B-duru 83). Sonatni stavak ima poneto izmijenjeni oblik to je u tovano prije svega istaknutijom ulogom solistikog instrume Ekspoziciju tema donosi obino orkestar ?am. Ova prva ekspoz: itava je u tonalitetu tonike, a ne zavrava u ton alitetu dc nante, ili u paralelnom duru (ako je stavak u molu), ka standardnoj sonatnoj formi. Zatim se cijeli taj dio ponavlja sudjelovanje solista; ponavljanje nije doslovno, ve je obrad slobodno. Druga tema ovdje nastupa u tonalitetu kao u eks ziciji s onate. Pri zavretku prvoga stavka (a ponekad, i dru ili treeg) solistu se nekada omoguivalo da u slobodnoj imr vizaciji (kadenci) virtuozno obradi prethodni tematski mater Ova se praksa u toku vremena sve vie naputala, te kompi tori, poevi od Beetho venova Klavirskog koncerta u Es-d P- 73 (!8O9)) sami piu i kadence svojih koncerata. Posto kadence, to su ih komponirali znaajni muziki umjetnici pojedine koncerte (Mozartove, Beethovenove itd.). U historiji koncerta razlikuju se dva glavna tipa, stilsl sadrajno prilino razliita: barokni i klasini koncert. Bare koncert proizaao je iz konstruktivnog naela -> Concerta I se temelji na suprotstavljanju razliitih sastava, solistikog i t tija. Stoga se muzika graa raspreda u njemu poput kom zacije, odnosno dijaloga izmeu soliste i instrumentalnog zb( dok se u klasinom, sonatno oblikovanom koncertu razvija naelima dramatskog sukobljavanja dviju tema i protagonista. Barokni solistiki koncert izgraivali su ponajprije majsi bolonjske i venecijanske kole koji su komponirali gudake sini nije ili sonate s kraim, virtuoznijim partijama za jedan ili < solistika instrumenta, posebice za tada omiljenu trublju (n G. B. Bononcini, op. 3, 1685), ili alternativno za obou ili violi Prve koncerte izriito napisane za solistiku violinu komponi: su G. Torelli (op. 6 i op. 8, 1698 i 1709) i T. Albinoni (op.

KONCERT

357

170102), a za violonelo-solo G. Jacchini (op. 4, 1701). Kona- vom koncert za orkestar, tj. bez solista. Ta praksa znai oivlja nom izgraivanju oblika, tematike i instrume ntalne tehnike vanje baroknog concerta grossa po upotrebi komornog orkestra, koncerta najvie je pridonio A. Vivaldi koji je ostavio preko 440 manjem isticanju instrumentalnih solista, prevladavanju koncerata za raznovrsne instrumente, od toga najvei broj za motorike i linearnosti. violinu, zatim i za violonelo, violu d'amore, mandolinu, obou, Meu hrvatskim kompozitorima pisali su koncerte za solo -flautu, fagot. Uz Vivaldija i poslije njega znaaj niji su majstori instrument i orkestar: Dora Pejaevi (za klavir), J. Slavenski koncerta u Italiji E. Dali' Abaco, F. M. Veracini, P. Locatelli, (za violinu), F. Lui (za orgulje), B. Papandopulo (za klavir, zatim G. Tartini i njegovi uenici P. Nardini i G. Pugnani koji za violinu, za trublju, za timpane), P. Dumii (za klavir), B. ve nagovijetaju klasiku. U Francuskoj je glavni predstavnik Kune (za klavir, za violinu), B. Bjelinski (za klavir, za violinu, koncerta toga doba J. M. Leclair. U Njemakoj su barokni kon- za violu, za violonelo, za duhake instrumente), I. Lang (za cert njegovali osobito G. Ph. Telemann (111 djela), Ch. Graupner, klavir), S. ulek (za klavir, za violinu, za violu, za violonelo, J. F. Fasch i, nadasve, J. S. Bach koji uvodi, svojim djelima za za klarinet, za fagot), M. Kelemen (za klavir, za violinu, za fagot), 14 klavira (zapravo preradbe violinskih koncerata), klavirski S. Horvat (za klavir), M. Mileti (za violu), B. Gagi (za klavir), koncert. Istodobno zapoinje s djelima G. F. Hand ela razvitak B. Ulrich (za klavir), I. Kuljeri (za rog) i dr. Meu srpskima orguljskog koncerta. P. Stojanovi (za violinu, za flautu, za rog, za violu, za klavir, za Prijelaz od baroknog u klasini koncert (175080) provode violinu), J. Bandur (za violinu), M. Logar (za violinu, za klarinet), u prvom redu sinovi J. S. Bacha, od kojih se Johann Christian S. Rajii (za violinu, za klavir), S. Nastasijevi (za violinu, za moe smatrati neposrednim preteom Mozarta. Oblikovanju harfu, za klarinet), Lj. Mari (za violinu), B. Trudi (za violinu, za klasinog koncerta violonelo), M. Risti (za pridonijeli su i Talijani L. klavir, za violinu), J. Kali Borghi i L. Boccherini, (za klavir), R. Bruci (za Francuz P. Gavinies, pa trombon), D. Kosti (za pojedini beki klavir, za violinu), D. ranoklasiari (G. Ch. Despi (za klavir), E. Josif Wagenseil) i mann(za klavir), V. Mokranjac heimovci (Ch. Canna(za klavir), A. Obradovi bich, K. Stamitz), zatim (za klarinet), Z. Vauda (za osobito G. B. Viotti. klarinet), R. Maksi-movi Posve zaokrueni oblik (za klavir) i dr. Medu klasinog sonatnog cislovenskim kompozitorima klusa dao je koncertu L. M. ker-janc (za klavir, W. A. Mozart koji je za violinu), B. Arni (za ostavio blizu 50 koncerata klavir, za violinu), M. za sve instrumente svojega Bravni-ar (za violinu, za doba izuzev violonela i rog), U. Krek (za violinu), trombona. Poevi od P. Ramov (za klavir, za Mozarta sredinje mjesto u 2 klavira, za fagot), D. koncert-noj literaturi kerl (za klarinet), J. dobiva klavirski koncert. Matii (za klavir), I. Petri Klasina se forma nije (za flautu, za klarinet) i P. bitno mijenjala sve do Merku (za klarinet) i dr., a dvadesetih godina XX st., od bosanskohercegovakih uza sve KONCERT. Rad M. von Schwinda V. Miloevi (za violinu i za kontrabas) i V. stilske i sadrajne promjene do kojih dolazi Komadina (za klavir). poglavito u XIX st. Ve je Beethoven u svojih pet klavirskih 2. (engl. i franc. concert), muzika priredba, na kojoj se iz koncerata orkestar razvio simfonijski (Mozartov se orkestar kod vode kompozicije pred veim brojem slualaca. Koncerti solista nastupa sola uglavnom ograniuje na ulogu pratnje). Kod romantiara javlj a se sklonost tematskom povezivanju stavaka nazivaju se jo i -> recital (od franc. redi). Do pojave javnih koncerata muzike su se priredbe odra (Mendelssohn, Schumann, Pfitzner) te tjenjem i ravnopravnijem vale u crkvama i na dvorovima, u plemikim, graanskim i stu sjedinjavanju orkestra i solista koji se esto posve ukljuuje u orkestralni sastav. Pored toga razvija se, u toku XIX st., uporedo dentskim drutvima, poput razliitih -* akademija i muzikih s porastom instrumentalnog virtuoziteta, i tip koncerta kolegija (- Collegium musicum), uz pristup ogranienog broja naglaeno virtuoznog karaktera, u kojemu je solist jae istaknut i sluatelja, lanova drutva a katkad i gostiju. Jo su se potkraj suprotstavljen orkestru (N. Pa-ganini). Svojom se gradom i XVIII st. sluatelji veinom priputali koncertima samo po dru poetinim izraajem izdvajaju u tom razdoblju klavirski koncert tvenim vezama, a ne kao publika u dananjem smislu. Moderni u a-molu R. Schumanna i dva klavirska koncerta (u d-molu i B- koncerti, koji se javno oglauju, na koje svatko ima pravo pristupa duru) J. Brahmsa. Radikalnu izmjenu izvrio je F. Liszt; u svoja uz ulazninu, a organizira ih impresario ili odreena koncertna dva klavirska koncerta (u Es-duru i A-duru) ne samo to je sve ustanova, bilo pojedinano ili u serijama uz pretplatu, razvili su stavke povezao u jedan, nego je, upotrebom istoga tematskog se najprije u Engleskoj. Prve javne koncerte, na koje je imao materijala kroz itavu kompoziciju, stvorio novu vrstu formalnog pristupa svatko tko je kupio ulaznicu, pokrenuo je engleski viojedinstva. Veina autora komponira, meutim, i nadalje linist J. Banister u svojoj kui u Londonu, 167278; njegov je koncerte u klasinom obliku (P. I. ajkovski, E. Grieg). U XX primjer slijedio londonski trgovac Th. Britton, 1678 1714; st. koncert se esto po formi, izrazu ili zvunoj fakturi pribliava zatim R. King zajedno s opernim poduzetnikom J. W. Franckom, baroknom koncertu. Od velikih muziara ovog stoljea pisali su 169093 (u vlastitoj koncertnoj dvorani). God. 171092 odraklavirske koncerte M. Ravel, I. Stravinski, S. Prokofjev, P. vaju se javni koncerti londonske Academy of Ancient Music, 176582 koncerti Bach-Abel (abonentski), na koje se nadovezuju Hindemith, B. Bartok i dr. Violinski koncert nije od doba klasike naovamo tako bogato glasoviti Professional Concerts, 178393 i Salomon Concerts, zastupljen kao u doba baroka. Znaajnija su djela komponirali: 179195. Prvi promenadni koncerti takoer se organiziraju u W. A. Mozart, R. Kreutzer, L. Beethoven, N.Paganini, L. Spohr, Engleskoj od 1895. F. Mendelssohn, E. Lalo, J. Brahms, P. I. ajkovski, C. Saint -U Francuskoj prve javne koncerte odrava lutnjist J. Gallot, Saens, K. Szymanowski, I. Stravinski, A. Schonberg, A. Berg, od 1683, jedanput tjedno u Parizu. Od 1713 izvodi se na tzv. P. Hindemith i B. Bartok. U znatno manjem broju se komponi- Concerts italiens preteno talijanska komorna muzika, a 1725 raju koncerti za druge instru mente: violonelo, violu, orgulje, pokrenuo je A. D. Philidor pa rike Concerts spirituels koji se flautu, klarinet, obou, fagot, rog, trublju, saksofon, harfu te u smatraju najranijim koncertnim poduzeem velikog formata s XX st. i za Martenotove valove i druge elektroakustike instru - vlastitim orkestrom i zborom, te kvalitetnim izvedbama i solismente kao i za udaraljke (Bv Papandopulo, Koncert za 4 timpana). tikim nastupima (odrali su se do 1791, a obnovljeni su 1805). U Njemakoj su se prvi javni koncerti odravali u bogatijim Koncerte za vie solistiki h instrumenata komponirali su gradovima, u Frankfurtu na Majni {Grosse Konzerte, 173940), J. S. Bach (za 2 violine, za 2 4 embala), W. A. Mozart (za 2 i Berlinu (Musikiibende Gesellschaft, 1749) i Hamburgu gdje je za 3 klavira, za flautu i harfu), L. v. Beethoven (za klavir, violinu 1761 otvorena velika koncertna dvorana s pretplatnikom sei violonelo), J. Brahms (za violinu i violonelo) i dr. Neki kompozitori XX st. (E. Bloch, B. Bartok, P. Hindemith, W. Piston) komponiraju djela pod naoko protuslovnim naslo-

JftJ

358

KONCERT KONITZ
Engleskoj i SAD. Interpi praizvedbe mnogih kon ija N. Mjaskovskog, S. I fjeva i D. Sotakovia. najistaknutije suvremene s ske i evropske dirigente. K hove sasvim neznatnim kr ma, a zatim odmah erupti eksplozivnou on aktivii skrivene mogunosti orkt ostvaruje kreacije koje , ivo u pamenju. KONDRATJEVA, i\ na, sovjetska plesaica (Li grad, 1. II 1934 ). ; 194452 uenica baletne' Boljog teatra u M< Solistica tog K. P. KONDRAIN baletnog ansai istakla se u klasinom (A Giselle) i suvremenom baletnom repertoaru (Prokofjev, Pept i Romeo i Julija; Haaturjan, Spartak). KONDRATOV, Jurij Grigorjevi, sovjetski plesa (Me 6. II 1921-). Debitirao 1939 na pozornici moskovskog V< kazalita u baletu veana (Klebanov). Od 1940 prvi pli partner O. Lepeinskaje i G. Ulanove. Izvrstan tehni vanredno siguran partner. Najzapaenija mu je uloga Don I (Minkus, Don Kihoi). Gostovao u mnogim zemljama Evrope 1943 predaje na Moskovskoj koreografskoj koli (od 1960' jetniki rukovodilac). KONETZNI, 1. Anny, austrijska pjevaica, sopran (Be, 12. II 1902 6. IX 1968). Pjevanje uila na Konzervat u Beu (E. Schmedes); kao sopran debitirala 1925 u Beu : alt 1927 u Chemnitzu. Operni solist u Berlinu (1931 35^ Metropolitanu u New Yorku (1934 35), na Covent Gar u Londonu (1935 39) i 1935 54 na Dravnoj operi u B 1954>57 bila je docent na bekoj Muzikoj akademiji. Iz redna wagnerijanska pjevaica, najvie se istakla u ulogama di skog soprana. 2. Hilde, pjevaica, sopran (Be, 21. III 1905 ). St Anny; pjevanje uila na Konzervatoriju u Beu i u Pragu Prochaska-Neumann); debitirala 1929 u Chemnitzu kao Siegl (Wagner, Walkilrd). God. 193236 lanica Njemakog kaza u Pragu i od 1936 na Dravnoj operi u Beu. Gostovala u S na Covent Gardenu u Londonu, na festivalima u Salzburgu 1936), Zurichu i dr. Posebno se isticala kao interpret ope: uloga u djelima R. Wagnera i R. Straussa. Nastupala je i koncertna pjevaica. Kt)NIGSLOW, Johann VVilhelm Cornelius von, maki orgulja i kompozitor (Hamburg, 16. III 1745 - Liib 14. V 1833). Sin muzikog uitelja, od 1758 uio u Lubecku i A. C. Kuntzena, sudjelujui kao diskantist na njegovim ' Abendmusiken. Od 1772 Kuntzenov pomonik i od 1781 nasljed Svojim velikim organizatorskim sposobnostima ivo se zauzii za unapreenje koncertnog ivota u Lubecku (Abendmusil Koncerti velikog petka, Koncerti ljubitelja muzike, Zimski k certi). Pod njegovim ravnanjem odran je 1810 posljednji u si koncerata Abendmusiken, koji su se izvodili kroz gotovo stoljea.
DJELA: koncert za klavir, 1781; uvertira za orkestar. ORGULJSl 60 Fugeti fiir Freunde und Liebhaber des Orgelspiels (u 5 sv.); Introductio Fuga G; Fuga C; knjiga orguljskih korala uz crkvenu pjesmaricu Lubeck; 1790 (zadran continuo A. C. Kuntzena). VOKALNA. Abendmusil Des jungeil Tobias Verheirathung, 1781; Die Zuhausckunft des jungen Tot 1782; Sara Ankunft bey Tobias, 1783; Joseph, 1784; Davids Thn.nbesteig, 1785; Jojada, der Hohepriester, 1786 (prije zavrnog zbora umetnut Heili 2 zbora Ph. E. Bacha); Esther, 1787; Die Rettung des Kindes Mose, 1788; geborene VCeltheiland, 1788; Die eherne Schlangc, 1789; Tod, Auferstehung Gericht, 1790; Petrm, 1791; Paulus (I dio M. A. Bauck), 1792; Davids K, atn Hamon nach dem 42ten Psaltn, 1793; Davids Sieg u'ber die Philister, 17 Saul und David im Kriege, 1800. Nekoliko kantata. LIT.: A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. W. Su Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Lubeck 1937. J. Hennings i W. Stahl, Musikgeschichte Liibecks, 2 sv., Kassel 1951 G. Karstddt, Johann Wilhelm Cornelius von K6nigslow, MGG, VII, 19

rijom koncerata; najpoznatiji su koncerti -> Gezvanhaus u Leipzigu, od 1781, proizali iz koncertnih priredba koje je 1743 pokrenuo J. Doles (Grosse Konzerte). Znaajnije rane koncertne ustanove su jo Tonkunstler-Societa't u Beu (1772) i koncerti Felix Meritis u Amsterdamu (1777). Prilian broj koncertnih poduzea javlja se u XVIII st. i u Americi: 1731 u Bostonu, oko 1732 u Charlestonu, 1736 u New Yorku, oko 1741 u Bethlehemu (Pennsvlvania), 1757 u Philadelphiji. Velike drutvene promjene to ih je donijel a Francuska revolucija i za njom napoleonski ratovi, te odumiranje mecenatstva dalo je poticaje irem pokretanju koncertnih ustanova i javnog koncertiranja. Istodobno je sve bogatiji razvoj simfonijske muzike dao povod osnivanju stalnih simfonijskih orkestara, s redovitim vlastitim abonentskim koncertima, u svim veim muzikim sreditima. Poboljanje prometnih veza omoguilo je esta i daleka putovanja muzikih umjetnika. Koncertni programi su se u XVIII st. sastavljali aroliko i esto nekritino, a tek se pod utjecajima F. Liszta, R. Wagnera i H. Biilowa poelo s odabiranjem prvenstveno vrijednih kompozicija. Koncerti s posebno sloenim programom stilski zaokruene starije ili suvremene muzike pri reuju se uglavnom u okviru -> festivala.
LIT.: M. Brenet, Les Concerts en France sous l'A ncien Regime, Pari 1900. A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts, bis auf die Gegemvart, Leipzig 1905 (novi otisak Hildesheim, 1965). H. Daffner, Die Entwicklung des Klavierkonzerts bis Mozart, Leipzig 1906. H. Weber, Das Violoncellokonzert des 18. und beginnenden 19. Jahrhunderts (disertacija), Tubingen 1922. F. Blume, Die formgeschichtliche Steliung der Klavierkonzerte Mozarts, Mo zart-Jahrbuch, II, 1924. K. Meyer, Das Konzert, Stuttgart 1925. H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavierkonzertes von Mozart bis zu Liszt, Leipzig 1927. H. Neurath, Das Violinkonzert in der Wiener klassischen Schule, SMW, 1927. H. Lungershausen, Das Violinkonzert in der norddeutschen Schule (disertacija), Berlin 1928. J. Amster, Das Virtuosenkonzert in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts: ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Klavier konzertes, Wolfenbiittel 1931. Th. Stengel, Die Entwicklung des Klavier konzerts von Liszt bis zur Gegenwart, Berlin 1931. H.Engel, Das Instrumentalkonzert (u seriji Fuhrer durch den Konzertsaal), Leipzig 1932. G. Picdoli, II Concerto per pianoforte ed orchestra da Mozart a Grieg, Como 1932. K. S. Sorabji, The Modern Piano Concerto, Around Music, London 1932. B. F. Szualin, Das Violinkonzert der deutschen Romantik (disertacija), Wien 1932. E. Preussner, Die burgerliche Musikkultur, Hamburg 1935 (II izd. Kassel 1950). G. Mange, Concert, Pari 1937. R. Wangermee, Les Premiers concerts historiques a Pari, Mela nges E. Closson, Bruxelles 1948. A. Veinus, The Concerto, London 1948. F. Giegling, Sinn und Wesen des concertare, Kongressbericht, Basel 1949. J. Culshaw, The Concerto, London 1950. H. Rutz, Das Konzert-Leben von heute, Europa-Archiv, 1951, 6. H. H. Eggebrecht, Zur Geschichte des Konzertbegriffs, Jahrbuch der Niederrheinischen Musikfeste, Aachen 1952. R. Bauer, Das Konzert, Berlin 1955. P. M. Young, Concerto, London 1957. E. J. Simon, The Double Exposition in the Classic Concerto, Journal of the American Musicological Societv, 1957. D. D. Boyden, A. Adrio, A. Forchert i H. Engel, Konzert, MGG, VII, 1958. A. J. B. Hutchings, The Baroque Concerto, London 1961. W. Kolne'der, Die Solokonzertform bei Vivaldi, Strasbourg i Baden-Baden 1961. H. Engel, Das Solokonzert, Koln 1964. M. Ca.

KONCERTANTNA MUZIKA, i. skupni naziv za instrumentalna muzika djela pisana za jedan ili vie solistikih instrumenata i orkestar, bez obzira da li je rije o koncertima ili o kraim kompozicijama za solo instrumente i orkestar kao to su npr. Romance L. v. Beethovena za violinu i orkestar. Mjeovitu formu predstavljaju simfonijska djela koja ve u nazivu udruuju pojmove simfonije i koncerta, tako npr. Koncertantna simfonija u Es-duru za violinu i violu K. V. 364 W. A. Mozarta. 2. U suvremenim muzikim nastojanjima, koja otklanjaju pro gramno koncipiranje i trae da muzika djeluje samo putem svojih autonomnih sredstava, esto se u naslovima kompozicija susree izraz koncertantan. Njime kompozitor oito eli istaknuti da tei za slobodnom igrom zvukova, bez bilo kakve vanmuzike pobude (npr. Koncertantne improvizacije za gudae M. Kelemena).
J. As.

KONCERTNI MAJSTOR (engl. leader, concertmaster, franc. violon solo, chef d'attague, njem. Konzertmeister, tal. violino primo), u orkestru, violinist koji vodi dionicu prve violine; njemu je povjerena izvedba violinskih solo-toaka. Kao predstavnik cijelog orkestra on pomae dirigentu kod uvjebavanja programa, a ako je potrebno i zamjenjuje ga. KONDAKARNO PJEVANJE, nain izvoenja blagdanskih pohvalnih himni (kondakd) u Kijevskoj Rusiji XI-XII st. Odlikovalo se brojnim i razliitim ukrasima i modulacijama, a biljeilo se posebnim, jo nedeifriranim znakovima. K. p. je odgovaralo tenjama vladajue klase Kijevske Rusije prema raskoi i sjaju, kako su se oitovale u arhitekturi, slikarstvu i namjetaju. S propadanjem Kijeva kao sredita dravne vlasti nestaje i pra ksa kondakarnog pjevanja. KONDRAIN, Kiril Petrovi, sovjetski dirigent (Moskva, 6. III 1914). Studirao na Moskovskom konzervatoriju. Korepetitor muzikog kazalita Stanislavski, od 1937 dirigent Malog opernog kazalita u Lenjingradu, od 1943 u Velikom kazalitu. Od 1960 ef dirigent Moskovske filharmonije. Gostovao u Poljskoj, Bugarskoj, Madarskoj, Jugoslaviji, Njemakoj, ehoslovakoj,

KONITZ, Lee, ameriki jazz-muziar, saksofonist ( 13. X 1927). Samouk; prva iskustva stekao svirajui u ori strima T. Povvella i J. Walda. Zatim studirao na koledu Roosevt Prve ploe snimio s orkestrom C. Thornhilla (194748), posl nastupao u sastavima M. Davisa (194850), S. Kentona (1952 53), L. Tristana i G. Mulligana. Od 1954 vodi vlastiti sasta od 1960 i uitelj saksofona u New Yorku i u Evropi. Jedan od utemeljitelja i glavnih predstavnika tzv. cool jazu kojemu je osobito znaajna njegova suradnja sa L. Tristanor Njegovo sviranje odlikuje se karakteristinim tonom i iroko razv

KONITZ KONSONANCA I DISONANCA


jenim melodijskim linijama, pri emu zaputa ritmike elemente. K. je jedan od rijetkih jazz-muziara koji se slui elektronskim pojaalom instrumenta (multivider). Snimio niz samostalnih ploa, te s najpoznatijim predstavnicima cool jazza. KONIUS (Conus), Georgij Eduardovi, sovjetski kompozitor i muziki teoretiar (Moskva, 30. IX 1862 28. VIII 1933). Uio klavir kod S. I. Tanjejeva, a teoriju kod A. S. Arenskog na Moskovskom konzervatoriju. Od 1902 predavao na koli Filharmonijskog drutva u Moskvi, zatim 1912^20 na Konzervatoriju u Saratovu i od 1920 na Konzervatoriju u Moskvi (od 1921 dekan Muziko-teoretskog fakulteta). Razvio zanimljivu teoriju o muzici koja se temelji na zakonima metrike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (sa zboro m), 1902; simfonijske pjesme Jlec my.Hum, 1890 i II3 Mupa UJIAW3UU; koncert za violinu; suite; Carmagnole; koranica; himna. - Serenada za duhaki septet. Klavirske kompozicije.- Balet Jlauma, 1896. Suita M3 demcKou otcu3nu, za zbor i orkestar, 1893; solo-pjesme. SPISI: KpumuKa mpaduifuoHHOu meopuu e oAacmu My3uKanb HOU ifiopMbi, 1932; MempomeKmoHunecKoe uccjiedoeanue My3biKanbnou (ftopMU, 1933; HayuHoe o6ocHOeamie My3bmanbnozo cuntnancuca, 1935; udbenici iz muzike teorije, harmonije, instrumentacije. Preveo na ruski Traite pratiquc d'instrutnentation E. Guirauda. LIT.: 17. JI. Kpunoe, Y. 3. KOHIOC, MocKBa 1932. F. FonoeuHCKuu (redaktor), I\ 3. KOHIOC. CTa-rbt. MaTepiiaJibt. BocnoMHHanHH, MocKBa 1965.

359

KONSERVATORIJ, DRAVNI u Ljubljani nastao 1926 reorganizacijom Prvog jugoslovanskog konservatorija Glasbene matice (191926) koji se razvio iz prijanje muzike kole Glasbene matice. D. k. je imao niu, srednju i visoku kolu. Visoka kola, s odjelima za klavir, violinu, violonelo, solo -pjevanje i kompoziciju, odgojila je niz istaknutih slovenskih kompozitora, reproduktivnih muzikih umjetnika i pedagoga. Konzervatorij su vodili M. Hubad (1919; 1926 33) i J. Betetto (193339). God. 1939 D. k. je prerastao u Glasbenu akademiju (od 1945 -> Akademija za glasbo).
LIT.: Poroila Dravnega konservatorijain sole Glasbene matice v Ljubljani, 193136. D. Cvelko, Obris razvoja in naloge slovenske Akademije za glasbo, Popotnik, 1949, 8 10. D. Co.

KONKORDANCIJA I DISKORDANCIJA (lat. concor-dare slagati se i discordare ne slagati se), kombinacije tonova (trozvuka, etvorozvuka i dr.) koje ugodno ili neugodno djeluju na uho. Te je nazive uveo psiholog C. Stumpf, a upotrebljavaju se vie u estetskom nego u tehnikom smislu.
LIT.: H. Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfindungen als phvsiologische Grundlage flir die Theorie der Musik, 1863. C. Stumpf, Tonpsvchologie, 1883 90. Isti, Geschichte des Konsonanzbegriffs, 1897. H.Riemann, Stumpf's Konkordanz und Diskordanz, ZIMG, 1911 12.

KONKRETNA MUZIKA (franc. musique concrete), posebna tehnika komponiranja, kojoj je ime dao njen zaetnik Pierre Schaeffer. K. m. polazi od konkretne, eksperimentalno realizirane grae, dok se muzika inae koncipira apstraktno, biljei simbo likim notama i konkretizira tek na instrumentima. K. m. se rodila iz elje da se izraajna sredstva proire to je mogue vie izvan tonskih granica, utvrenih tradicionalnom muziko m, te predstavlja jedno od posljednjih srodnih nastojanja koja su se pojavila u toku ovoga stoljea. Njenim se poetkom smatra djelo JEtudes aux chemins de fer, aux Tourniguets, aux Casseroles, koje je 1948 realizirao P. Schaeffer, poto se due vremena bavio ispitivanjem umova i doao na ideju, da snimljene zvukove primijeni po sistemu montae na gramo fonskom tanjuru. Od ovih prvih muzikih kolaa, Schaeffer je, uz pomo svojih suradnika, preao na daljnje eksperimentiranje i realizaciju s pomou magnetofona i ostalih elektroakustikih aparata meu kojima je na prvome mjestu fonogen, koji omoguuje i kromatsku i kontinuiranu (glissando) transpoziciju zvunog objekta; morfofon i neki drugi aparati takoer usavravaju tehniki postupak, iz kojeg rezultira estetski izraz. Centar eksperimentiranja i istraivanja konkretne muzike nalazi se u laboratoriju Francuske radio-difuzije i televizije u Parizu, gdje je radila Groupe de Recherche de musique concrete. Pod rukovodstvom P. Schaeffera u njoj su suraivali Pierre Henry, Jacques Poullin, Michel Philippot, Bernard Collin, Philippe Arthuvs i dr. Nakon intermezza, kada su uz asistenciju lanova grupe konkretnu muziku pisali i neki eksterni kompozitori (D. Milhaud, K. Stockhausen, H. Sauget, O. Messiaen, P. Boulez, H. Scherchen), Schaeffer je 1958 osnovao Groupe de Recherches Musicales, iji su lanovi bili Ivo Malec, Roman Haubenstock-Ramati, Michel Philippot, Yannis Xenakis, Luc Ferrari, Francois-Bernard Mache i dr. Njihov cilj nije bio samo komponiranje, ve temeljito i sistematsko istraivanje i pronalaenje znanstvenih metoda na podruju koje povezuje muziku i akustiku (-> Elektronska muzika). Osim Maleca, od jugoslavenskih su se kompozitora konkretnom muzikom bavili Branimir Saka, Josip Kali i dr. Neka vanija djela konkretne muzike: P. Schaeffer, Etude aux chemins de fer, Variations sur une flute mexicaine, Suite pour 14 instruments; P. Schaeffer i P. Henry, Symphonie pour un homme seul, Orphee 53; P. Henry, Le Voile d'Orphee, Concerts des ambiguites, Le Microphone bien tempere; O. Messiaen i P. Henry, Timbres-Dure'es; Ph. Arthuys, Boite a musiaue, Pau Alma legende musicale; I. Malec, Mavena, Dahovi; Y. Xenakis, Diamphoses; L. Ferrari, Tautologos I-II; F. Bayle, Espaces inhabilitables i dr.
LIT.: P. Schaeffer, Introduction a la musique concrete, Poliphonie, 1950, 6. Isti, A la recherche d'une musique concrete, Pari 1952. G.-W. Baruch, Was ist Musique concrete, Melos, 1953. W. Keller, Elektronische Musik und Musique concrete, Merkur, 1955. /. Malec, Ciljevi i dostignua konkretne muzike, Zvuk, 1958, 17 18. P. Schaeffer, Musique concrete et conpaissance de l'objet musical, Revue Belge de Musicologie, 1959. F. K. Prieberg, Muica ex machina, Berlin, Frankfurt a. M. i Wien 1960. F. C. Jndd, Electronic Music and Musique Concrete, London 1961. P. Schaeffer,Trs.it.6 des objets musiraux, Pari 197. /. Malec, Musique Concrete 1948 1958, Melos, 1969, 2. I. Me.

KONSOLA (od franc. console), romanski naziv za samostalni sviraonik kod orgulja. Sastoji se od posebnog ormaria u kome su ugraene klavijature jednoga ili vie manuala, pedala i sve naprave za ukopavanje i spajanje registara. Kod mehanikog i pneumat skog sistema orgulja k. se nalazi ispred ormara za svirale i mijeh, a kod elektrinog sistema moe se postaviti na bilo koje mjesto, budui da je k. elektrinim vodovima spojena s ormarom (-> Sviraonik). KONSONANCA I DISONANCA (lat. consonantia suzvuanje, suglasje i dissonantia nesuglasje, nesklad glasova). Konso-nanca je suzvuk, odnosno harmonija, ili uope svaka istodobna kombinacija tonova unutar neke muzike kompozicije, koja kod sluatelja izaziva ugodu. Disonanc a je, naprotiv, suzvuk, odnosno harmonija, ili uope svaka istodobna kombinacija tonova unutar neke muzike kompozicije, koja na sluatelja djeluje neu godno. Neugodno djelovanje disonance oituje se u negativnoj psihofiziolokoj reakciji (neugodan nadraaj sluha, osjet otrine zvuka) koja izaziva potrebu prijelaza u pozitivnu reakciju, odnosno tenju da se disonanca rijei u konsonancu. Kriterij ugode ili neugode, odnosno potrebe prijelaza iz neugode u ugodu, ipak nije apsolutan; to je kategorija drutve no-historijski odreena, pa prema tome podvrgnuta razvoju. Svako razdoblje u historiji muzike dalo je karakteristine pojavne oblike konsonance i diso nance te donijelo svoje principe, iskustva i navike pri graenju i spajanju konsonantnih i disonantnih akorda. Historija konsonance i disonance, od prvih poetaka vie glasne muzike u IX st. pa do danas, pokazuje razvojnu liniju od jednostavnoga k sloenome. To se konkretno oituje u neprekidnom poveavanju broja konsonantnih suzvuka i kombinacija koje postaju sve sloenije. U konsonance su najprije bile svrstane samo kvarta i kvinta na kojima se temelji rani organum IX XI st.; tek kasnije, u XIIXIV st., pridruuju im se terca i seksta ali kao nesavrene konsonance (consonatitiae imperfeetae) koje u muzikoj grai poprimaju znaenje antiteze naprama savre nim konsonancama, oktavi i kvinti. To je znailo da se terca i seksta smiju kretati paralelno, ali se na zavretku odlomka ili itave kompozicije moraju razrijeiti u savrenu konsonancu. Taj slijed pokazuje svakako i neku analogiju s poretkom intervala u nizu alikvotnih tonova. Sve vei razvitak harmonijskog naina muzi kog miljenja postepeno je prebacio klasifikaciju konsonanca i disonanca s intervala na akorde. U razdoblju muzike klasike susreu s e tako kao konsonance dur-trozvuk i mol-trozvuk sa svoja dva obrata, tj. sa sekstakordom i kvartsekstakordom, a kao disonance umanjeni i poveani trozvuk, dominantni septa kord i nonakord, sporedni septakordi, alterirani akordi i disonantne harmonijske kombinacije koje nastaju upotrebom - neakordikih tonova. U disonance treba ovdje ubrojiti i tzv. prividne konsonance (njem. Scheinkonsonanz ili Auffassungsdisso-nanz). To su suzvuci koji se, unutar odreenoga harmonijskog kretanja, pojavljuju kao disonance, iako odvojeno promatrani u svojoj vertikalnoj strukturi pokazuju samo konsonantne odnose, npr. sekstakord ili kvartsekstakord, koji upotrebljeni kao zaostajalice zahtijevaju rjeenje:

w
Razdoblje muzike romantike (XIX st.) daje nove oblike disonantnih suzvuka (nonakordi, undecimni i tredecimni akordi, akordi graeni po kvartama, sve sloenije kombinacije u vezi s neakordikim tonovima, sve bogatija alteracija akorda uope), a u podruje konsonance poinje da uvodi dojueranje diso -

360

KONSONANCA I DISONANCA KONTRAEKSPOZICIJA


KONTARSKY, 1. Aloys, njemaki pijanist (Iserlohn,: falija, 14. V 1931). Uenik Else Schmitz-Gohr (klavir) Franka (komorna muzika) na Visokoj muzikoj koli u K 1955 osvojio, zajedno sa svojim bratom Alfonsom, prvu nai za klavirski duo na Meunarodnom natjecanju njemakog u Munchenu. Od 1960 docent je na Meunarodnim ljetnim ti vima za novu muziku u Darmstadtu, od 1962 uz to suradn Stockhausena. Jedan od najistaknutijih pobornika avangardne zike, bio je interpret brojnih djela nastalih upravo na njego ticaj. Osim u Evropi koncertirao na turnejama po Sjever Junoj Americi, junoj Africi, Japanu i Prednjem istoku. Reda gost Zagrebakog muzikog biennala. 2. Alfons, pijanist (Iserlohn, Vestfalija, 9. X 1932). Alovsa; na Visokoj muzikoj koli u Kolnu studirao klavi Schmitz-Gohr) i komornu muziku (M. Frank); usavravao s E. Erdmanna (klavir) u Hamburgu. God. 1955 osvojio, za sa svojim bratom Alovsom, prvu nagradu za klavirski duo m unarodnom natjecanju njemakog radija u Munchenu; 1962 vodio klavirski seminar na Meunarodnim ljetnim teajc za novu muziku u Darmstadtu; od 1967 profesor je klavi] Visokoj muzikoj koli u Kolnu, gdje uz to vodi seminar za muziku (sa H. Eimertom i S. Palmom). Istaknuti pobornik i gardnih muzikih stremljenja, sam i u klavirskom duu s br proputovao na koncertnim turnejama Evropu, Sjevernu i J Ameriku, junu Afriku, Japan i Prednji istok. Objavio Sti zum Spielen Neuer Musik fiir Klavier (1971). KONTRABAS (engl. double-bass, franc. contrebasse, 1 Kontrabass, tal. contrabasso, contraviolone), najdublji gu< instrument u dananjem o tru, razvio se iz contrabas viola. Gradio se u razli oblicima i veliinama. Dan razlikuju dva oblika kontra Njemaki je oblik ostao u nom nalik na staru gambu bodom, to se strmo die p vratu, ravnim dnom i \rlo svedenom glasnjaom. D glasnjaa ne prelaze svojin bom obod. Talijani daju 1 nost kontrabasima u obliku line s malo uzdignutim obe prema vratu. Ugoaj je ko basa u kvartama \E-\A G; katkad se dodaje i peta iC. Poseban ureaj na iv moe dio etvrte ice pr iti do iC. KONTRABAS Visina je d; njega kontrabasa oko 180 Gudalo se kod kontrabasa dri na dva naina, ili dlanom p gore, kako ga je drao D. Dragonetti, ili dlanom prema dolje, ga je drao G. Bottesini. Tonovi zvue za oktavu dublje negi su napisani. Postoji vrlo malo solistike literature za k. (koncerti K. Dit dorfa, J. B. Vanhala, C. Stamitza; sonata P. Hindemitha; Co, tino M. Kelemena). ee se primjenjuje u komornoj m (kvinteti L. Boccherinija, F. Schuberta, A. Dvoraka), a upotreb se i u jazzu. Znameniti virtuozi na kontrabasu bili su: JV Monteclair, D. Dragonetti, K. G. W. Wach, A. Miiller, G. B sini, V. Sladek, A. Scontrino, J. J. Abert, S. A. Kusevicki Laska, a u jazzu su se istakli O. Pettiford i Ch. Mingus.
LIT.: F. Warnecke, Ad infinitum. Der Kontrabass, seine Geschichtt seine Zukunft, Hamburg 1911. M. Flechzig, Spielkultur auf dem Kontri Leipzig 1934. E. Halfpenny, A Note on the Genealogv of the Double The Galpin Societv Journal, 1948. H. Drdger, Kontrabass, MGG, 1958. A. Planyavsky, Der Kontrabass in der Kammermusik, Osterr sehe Musikzeitschrift, 1958. M.

nantne akorde. Tako npr. zavrni akord Preludija op. 28, br. 23 F. Chopina po vertikalnoj strukturi septakord f-a-c-es proizvodi potpuno konsonantni uinak. Sto je vie napredovalo takvo proirivanje konsonantnoga rjenika, to je i granica iz meu konsonance i disonance sve vie blijedila. Suvremeni harmonijski razvoj, koji je poeo nakon raspada kasnoromantike harmonije (te posljednje konsekvence klasinoga harmonijskog sistema), prua zbog svoje raznolikosti i raznorodnosti vrlo malo mogunosti za daljnju klasifikaciju i kategorizaciju konso nanca i disonanca. U impresionistikoj muzici disonanca postaje bojom, kao i konsonanca, pa tako nestaje potreba za rjeavanjem; drugim rijeima, disonanca se izjednauje s konsonancom. No vija, nacionalno obojena, kao i neoklasicistika strujanja, to su se pojavila nakon impresionizma, davala su unutar svojih okvira konsonanci i disonanci ulogu koja je zavisila o veem ili ma njem prihvaanju tradicionalnih harmonijskih elemenata uope. Spomenuti smjerovi pokazivali su, naime, u harmonijskom po gledu, esto vie eklektikih crta negoli obrisa nekoga zaista no vog sistema. Dananja pak, suvremena, muzika potpuno odba cuje svaki izraz koji bi se temeljio na suprotstavljanju konsonance disonanci i u svome obraunavanju s muzikom tradicijom svjesno izbjegava konsonantne odnose (-> Atonalnosi). K. i d. predstavljale su, a to su jo i danas, jedan od krupnih problema u muzikoj nauci. Mnogobrojni su bili pokuaji da se pojam konsonance i disonance objasni na osnovu matematiko -akustikih zakona (kao npr. Helmholtzova teorija udara i teorija srodnosti zvukova, njem. Klangvermandschaft), ili na temelju muziko -psiholokih eksperimenata (npr. Stumpfo va teorija stapanja tonova, njem. Tonverschmelzung). Sve takve teorije ele da objasne konsonancu ili disonancu na intervalu kao izo liranome laboratorijskom fenomenu istodobnoga zvuanja dvaju tonova. A k. i d. nisu-ni matematsko-akustiki ni muziko-psiholoki fenomeni (iako sadre elemente i jednoga i drugoga); one su u prvome redu muziko -estetske kategorije, pa se prema tome i ne mogu objasniti izvan odreene umjetnike muzike materije u kojoj se (i po kojoj se) pojavljuju.
LIT.: H. von Helmholz, Die Lehre von den Tonempfindungen, Braunschweig 1863 (VI izd. 1913). C. Stumpf, Geschichte des Konsonanzbegriffes, Abhandlungen der Baverischen Akademie der Wissenschaften, Munchen 1897. H. Riemann, Zur Theorie der Konsonanz und Dissonanz, Praludien und Studien, III, Leipzig 1901. 5. Krehl, Die Dissonanz als musikalisches Ausdrucksmittel, ZFMW, 1918 19. E. Hartmann, Konsonanz und Dissonanz, zur Geschichte ihres Begriffs und ihrer Theorien (disertacija), Marburg 1923. K. Lenzen, Geschichte des Konsonanzbegriffes im 19. Jahrhundert (disertacija), Bonn 1933. E. Kickton, Das Problem der Konsonanz (disertacija), Berlin 1947. H. Husmann, Vom Wesen der Konsonanz, Heidelberg 1953. C. Dahlhaus, Uber den Dissonanz-Begriff des Mittelalters, Kongress -Bericht, Koln 1958. Isti, Intervalldissonanz und Akkorddissonanz, Kongress-Bericht, Kassel 1962. A. Wellek, Musikpsychologie und Musikasthetik, Frankfurt a. M. 1963. N. D.

KONT, Paul, austrijski kompozitor (Be, 19. VIII 1920 ). Na Muzikoj akademiji u Beu uio dirigiranje (J. Krips, H. Swarowsky); kompoziciju studirao kod D. Milhauda, A. Honeggera i O. Messiaena u Parizu. Djeluje u Beu kao kompozitor serijel nih djela na temelju statistikih vrijednosti (umjesto nizova).
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Komplex E, 1956; koncert za violonelo, 1961; simfonija za gudae sa quodlibetom, 1969; Concerto a la gloire de J. Ph. Rameau, 1969; Konzerte fiir Blechbldser und Streicher, 1969; Concerto i Concertino za komorni orkestar, 1970. KOMORNA : 2 kvarteta za duhae, 1947 i 1953; trio za flautu, violonelo i harfu, 1948; Divertimento za gudaki trio, 1949; Op. 61 (Serenata a tre in maniera materiale za flautu, violinu i violu; Concerto lirico in maniera pura za flautu, klarinet, violinu, violu i violonelo i Septett in gemischter Aianier za flautu, klarinet, fagot, violinu, violu, violonelo i kontrabas), 1967. Kompozicije za klavir. DRAMSKA : muzike drame Lysistrate, 1961 i Traumleben, 1963; scenska melodrama Der Storm, 1968; opera za glumce Libussa, 1969; komorna muzika za osobe i instrumente Peter und Susanne oder die osterreichische Schivermut, 1959; misterij nae ga doba Inzwischen, 1967; scenska kantata Indische Legende, 1951; totalni teatar Celestina, 1966; komorne plesne igre Annoncen, 1956; Die traurigen Jager, 1958 i Italia passata, 1967; koreografska simfonija Migof, 1970. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Vom Alanne und vom Weibe, 1970; ciklusi solo-pjesama. Knjiga Antianorganikum. Beobachtungen zur Neuen Musik, 1967; lanci i studije. LIT.: R. Klein, Paul Konts Vision einer Neuen Tonalitat, Osterreichische Musikzeitschrift, 1971.

KONTAKION (gr. xovrbaov svitak pergamene), u bizantskoj muzici VI i VII st., liturgijska oda (himna), koja se sastojala od uvoda (i2 kitice) i 18 ili 24 jednako graenih kitica, svaka s pripjevom; uvod je katkad u drukijem metru. Kao i kod drugih bizantskih himnikih kompozicija (troparion, kanon), i kod kon takiona su se sve strofe pjevale na istu melodiju, koju je istodobno s tekstom izmiljao pjesnik. Glavni stvaraoci kontakiona bili su Roman i Sergije (-> Vizantijska muzika). Najopseniju zbirku kontakiona (s vrijednim uvodom) objavio je C. Hoeg (Monumenta Musicae Byzantinae, 1956).
LIT.: P. Maas, Das Kontakion, Bvzantinische Zeitschrift, 1910. E. Wellesz, Kontaktion und Kanon, Atti del congresso internazionale di muica sacra, Roma 1950. M. Stohr, Kontakion, MGG, VII, 1958. E. Wellesz, Zum Stil der Melodien des Kontakion, Miscelanea en homenaje a H. Angles, Barcelona 1958 61. C. Floros, Das Kontakion, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geschichte, 1960. K. Levy, The Slavic Kontakia and Their Bvzantine Originals, New York 1964. K. Ko.

KONTRADANCA, ples parova u umjerenoj dvodobnoj m Razvio se u XVII st. u Engleskoj, a preko Francuske i It prodro u XVIII st. i do Dubrovnika. F. Kuha je zabil; sedam dubrovakih kontradanca pod posebnim naslovima. I od njih (Povirua i Majka Maru) sadre melodije s muzi znaajkama naih varokih pukih napjeva. Kuhaeve zapise o dili su za klavir neki suvremeni hrvatski kompozitori (B. j pandopulo, P. Dumii, I. Lhotka-Kalinski). KONTRAEKSPOZICIJA (lat. contra protiv i expositio 1 ganje), u fugi, druga ekspozicija koja se nadovezuje na prvu na krae meuigre. U kontraekspoziciji tema se javlja samo dva p i to obrnutim redoslijedom, najprije kao comes (odgovor), a ZJ kao dux. K. nije bitni sastavni dio fuge pa se javlja rjee, i 1 dvoglasnim ili troglasnim kompozicijama (-* Fuga).

KONTRAFAGOT KONTRAPUNKT
KONTRAFAGOT (engl. contra-bassoon, double-bassoon, franc. contrebasson, njem. Kontrafagott, tal. contrafagotto), instrument tipa fagota, s kojim ima zajedniki mehanizam i p rstomet. Opseg je kontrafagota 2B-es, ali se tonovi biljee za oktavu vie nego to zvue. K. najbolje zvui u najdubljoj oktavi dok mu je u srednjem, a oso bito u gornjem registru zvunost znatno slabija. Treba izbjegavati bre nizanje tonova, jer k. teko i naporno izgovara. Ovaj je instrument konstrui ran jo 1620, ali se zbog razliitih nedostataka rijetko upotrebljavao (G. F. Handel, Coronation Anthem, 1727 i oratorij L'Allegro, 1740; J. Haydn, oratorij Die Schopfung; L. van Beethoven, Peta i Deveta simfonija). Tek je 1877 tvornica Heckel (Mainz) nainila k. bez prijanjih nedosta taka. J. As. KONTRAFAKTURA (tal. contrafacere preokrenuti, uiniti protivno), u vokalnoj literaturi, izostavljenje ve postojeeg teksta neke melodije i nadomjetanje novim tekstom. Ponajee se izmjena zbiva na taj nain da se svjetovni tekst zamijeni duhovnim ili obrnuto. K. je bila osobito razvijena u XVI st. U velikom broju protestantskih korala upotrebljene su tada ve postojee melodije s novim tekstovima. uveni nizozemski zbornik psalama Souterliedekens (1540) ima u muzikom dijelu iskljuivo narodne napjeve iz tog doba. Kod nas je tako postupio O. Nikola Krajaevi u svojoj knjizi Sveti Evangeliomi (1651). U njoj se, npr., tekst Zdrava budi Marija ima pjevati na melodiju narodnog napjeva Posejal sem. baulek, a Smiluj se mene o Boe na melodiju Lepo mi poje crni kos. K. se susree i u svjetovnim kantatama J. S. Bacha.
LIT.: K. Hennig, Die geistliche Kontrafactur im Jahrhundert der Reformation (disertacija), Konigsberg 1909. F. Gennrich, Lateinische Contrafacta altfranzosischer Lieder, Zeitschrift fiir romanische Philologie, 1930. H. Albrecht, Zur Rolle der Kontrafaktur in Rhaus Bicinia von 1545, Festschrift M. Schneider, Leipzig 1955. K. von Fischcr, Kontrafaktur und Parodien italianischer Werke des Trecento und fruhen Quattro cento, Annales Musicologiques, 1957. J. Muller-Blattau, \o^J Kontrafaktur im alteren geistlichen Volkslied, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. F. Gennrich, Die KONTRAFAGOT Kontrafaktur im Liedschaffen des Mittelalter, Summa mu -sicae medii aevi, 1965. J. Aengenvoort, Die Kontrafaktur in der Geschichte des geistlichen Liedes, Musik und Altar, 1966. W. Braun, Die evangelische Kontrafaktur, Jahrbuch fiir Liturgik und Hymnologie, 1966. J. As.

361

KONTRAPUNKT (srednjovjekovno lat. contrapunctus od punctus contra punctum nota protiv note; engl. counterpoint, franc. contrepoint, njem. Kontrapunkt, tal. contrappunto), tehnika vieglasnog (polifonog) komponiranja, tj. voenja i kombiniranja dviju ili vie istodobnih muzikih linija koje su melodijski i ritmiki samostalne, ali se moraju meusobno uskladiti prema odree nim naelima. Pojam k. odnosi se i na nauku o kontrapunktikoj tehnici komponiranja; nadalje oznauje i pojedinu dionicu vie glasnog stavka koja se suprotstavlja, tj. kontrapunktira datom cantus firmusu, a i itavu kompoziciju graenu prema kontra punktikim naelima. Obino se pojmovi k. i harmonija tretiraju kao suprotni, i to k. kao horizontalno, a harmonija kao vertikalno graena struktura, ali takvo se suprotstavljanje moe u uem smislu odnositi samo pa muziku od XVII st. dalje, dok za raniju kompozicijsku praksu ima samo uvjetnu vrijednost. U srednjovjekovnoj i renesansnoj terminologiji pojmovi k. i harmonija nisu bili tako izdiferencirani; k. je u irem smislu znaio isto to i kompozicija, a harmonia istodobno zvuanje glasova, dakle vieglasje. Istom je u razdoblju generalbasa harmonija postala pojam primarno vertikalne, akordike strukture, dakle suprotan kontrapunktu kao primarno horizontalnoj strukturi, iako je zapravo i u horizontalnim, kontrapunktikim strukturama neophodna vertikalna koordinacija tonova (-> Harmonija). Izraz k. javlja se u muzikoj terminologiji poev od XIV st. i isprva se odnosi na tehniku note protiv note, to je zapravo jednostavni diskant (discantus simplex) u kojemu su doputene samo savrene i nesavrene konsonance. Iako je taj rani kontrapunkt ogranien na konsonance i dvoglasni slog note protiv note u nj emu je ve sadran onaj sistem pravila koji e stoljeima ostati mjerodavnim temeljem vieglasja. Promjene kojima su u historiji vieglasja bila podvrgnuta kontrapunktska naela i tehnika, izloene su u mnogobrojnim naukama o kontrapunktu. Ve je poetko m XV st. u teoriju kontrapunkta ukljueno i kontrapunktiranje u tehnici diminucije (vie nota naprama jednoj), zatim i disonance, pa troglasje itd. Prva opsenija nauka o kontrapunktu, Liber

de arte contrapuncti J. Tinctorisa (1477), nastala je u doba kada, s nizozemskim polifoniarima, zapoinje procvat kontrapunktikih tehnika. U tom je djelu prvi put jednakopravno obraena tehnika note protiv note, naznaena kao contrapunctus simplex i diminuirani k. nazivan otada contrapunctus diminutus (ili floridus). Tinctoris je utvrdio i razlike izmeu improviziranog kontrapunkta (tzv. contrapunctus absolutus ili kasnije nazivan contrapunto a mente) koji doputa izvjesne slobode, i komponiranog, tj. notiranog k. (tzv. res facta) koji je stroi. Tinctorisovo nauavanje i metoda izlaganja (s notnim primjerima) postali su uzorom i oponaali su se u nizu prirunika sve do sredine XVI st. Tada su nastala dva nova djela kapitalnog znaenja: L'antica muica ridotta alla moderna prattica N. Vicentina (1555) i Istitutioni harmonine (III knj.) G. Zarlina (1558). Oba autora obuhvatili su kontrapunktsko nasljee i nove pojave, posebice slobodnu kompoziciju nevezanu uz cantus firmus, zatim tehniku kanona, imitacije, dvostrukog kontrapunkta i viezbornosti, spoznavi vanost melodijski ravnopravnog voenja sviju glasova kao i njihova vertikalnog (harmonijskog) usklaivanja. Dok je Vicentino obradio kontrapunktsku tehniku u instrumentalnoj i vokalnoj muzici (svjetovnoj i duhovnoj), Zarlino se ograniio samo na duhovnu vokalnu kompoziciju. Ali njegovo je izlaganje metodiki jasnije i iscrpnije, pa se njegov traktat smatra prvim sveobuhvatnim prikazom cjelokupnog tadanjeg kontrapunktskog sistema. Zarlinovu su teoriju preuzeli, preraivali, skraivali ili pojednostavnjivali mnogi teoretiari idueg razdoblja (Artusi, 1586-89; Diruta, 1609; Zacconi, 1622), a doprla je i do Engleske (preko Morleva) i Njemake (preko Calvisiusa i J. P. Sweelincka), pa se njezini tragovi proteu sve do J. J. Fuxa. U doba baroka, razvitak monodije s akordikom pratnjom generalbasa, naputanje kontrapunktike ravnopravnosti glasova i osamostaljenje harmonije dovelo je u kontrapunktskom sistemu do razdvajanja na dvije vrste, na tzv. contrapunto osservato (nazvan i prima practicd) koji se i dalje njegovao u crkvenoj muzici, a temelji se na strogim pravilima, i na tzv. contrapunto commune (seconda practica), slobodniji kontrapunkt koji se prakticirao u svjetovnoj muzici. Ta podjela na strogi i slobodni k. zadrala se do danas u teoriji kontrapunkta. U XVII st. napisan je velik broj rasprava i prirunika o kontrapunktu koji se uglavnom mogu svrstati u dvije skupine: u prvoj su se autori ograniili samo na obradu pravila strogog kontrapunkta (Diruta, Cerone, Zacconi, Herbst, Bontempi i dr.), a u drugoj su autori uz to priznavali i pojavu modernog kontrapunkta, smatrajui da je potrebno svla dati i njegovu tehniku, kako bi se moglo komponirati u novom izraajnom stilu (Lippius, Coperario, Banchieri, Bononcini, Be-rardi). Uspjenu je sintezu obaju stajalita ostvario Ch. Bernhard {Tractatus compositionis augmentatus, oko 1660) koji je proveo podjelu prema kompozicijsko-tehnikim postupcima (bez obzira na vrstu unutar koje se javljaju) na contrapunctus gravis (ili stylus antiauus) i contrapunctus luxurians (stylus modernus) ; on je iscrpno opisao razliite mogunosti upotrebe disonance, navodei primjere iz djela naprednih kompozitora onoga doba, C. Monteverdija, F. Cavallija, G. Carissimija, L. Rossija i dr. Meutim, iako je u razdoblju baroka dolazilo do sukoba izmeu uvara tradicije i pobornika novog stila, koji su smatrali kontrapunktska pravila krutim i praktiki zastarjelim, ipak nitko nije dovodio u pitanje vanost svladavanja strogog kontrapunkta u muzikoj izobrazbi. Mnogi autori uzimaju za mjerilo savrenog kontrapunktskog stila muziku Palestrine koja je u svojoj istoi, tehnikoj dosljednosti i strogosti bila neobino podesna da se obuhvati pravilima strogog kontrapunkta. A. Berardi npr. donosi u traktatu Arcani musicali (1690) 13 opih kontrapunktikih pravila za duhovne kompozicije a cappella, koje se temelje na primjerima iz Palestrininih misa. I veliki kontrapunktiar J. J. Fux smatra Palestrinin stil uzornim; u svom priruniku Gradus ad Parnassum (1725) on je obuhvatio i obradio opepoznata pravila i propise kontrapunkta sa zadanim cantus firmusom. Posebna je vrijednost Fuxova traktata u tome to je uveo novi progresivni sistem: on poinje ?a dvoglasnim stavkom, a zatim prelazi na troglasni i etvoroglasni. U svakom stavku, u dvoglasju, trog lasju i etvoroglasju obrauje odreeni cantus firmus na pet naina: 1. nota protiv note; 2. dvije note prema jednoj; 3. etiri note prema jednoj; 4. sinkope; 5. contrapunctum floridum. Fuxova metoda postala je temeljem nastave kontrapunkta ne samo u njem akim zemljama nego i u Italiji (posredstvom padre Martinija), te u Francuskoj (izdanja Fetia i dr.) i Engleskoj. Tu metodu slijede gotovo svi znaajniji teoreti ari kontrapunkta do poetaka XX st.: J. G. Albrechtsberger (Grundliche Amveisung zur Komposition, 1790), L. Cherubini (Cours de contrepoint, 1835), J. H. Bellermann (Der Contrapunkt, 1862), Th. Dubois (Traite de contrepoint et de fugue, 1901), J. G. Merkel i dr.; njihovi se prirunici razlikuju uglavnom samo u razdiobi i opsegu materije koju obra uju.

362

KONTRAPUNKT KONZERVATORIJ
KONTRASUBJEKT (lat. contra nasuprot i subiectum; eno, podreeno; engl. Countersubject, franc. contre-sujet, Gegensatz, tal.' controsoggetto), u fugi, stalan kontrapunki prati glavnu temu (dux); nastupa obino u ekspoziciji fuge s stavljajui se prvom nastupu odgovora (comes) ili, rijetko.* i javlja se zatim redovito pratei svaki ponovni nastup 1 K. mora imati svojstva dvostrukoga kontrapunkta, jer si pratilac teme javlja as ispod, as iznad nje. Izrazom k. oznai ponekad druga i trea tema u dvostrukoj, odnosno trostrukoj fugi, u irem smislu nazivaju se tako i sve dionice koje stalno, kao kontrapunkt, prate temu jedne kompozicije u imitacij-skom stilu (npr. Bachove invencije, preludiji i si.). (-> Fuga) KONTSKI, DE, obitelj -> Kqtski KONWITSCHNY, Franz, njemaki dirigent (Fulnek, Moravska, 14. VIII 1901 Beograd, 28. VII 1962). Violinu i dirigiranje uio u Brnu i Leip -zigu gdje je djelovao kao violinist, violist i dirigent. Bio zatim dirigent u Stuttgartu, Freibur-gu (1933 3?), Frankfurtu na Majni (1938 45)> te 194649 u Hannoveru i Hamburgu. God. 1949 preuzeo F. KONW ITSC HNY vodstvo znamenitog orkestra Geviandhaus u Leipzigu, 1953 postao istodobno direktor opere u Dresc a 1955 opere u Berlinu. U interpretaciju koja se temeljit vrstom tehnikom znanju i iskustvu unosio je impulzivan ui niki temperament. Bio je jedan od najistaknutijih suvren njemakih dirigenata.
LIT.: R. Schaal, Franz Konwitschny, MGG, VII, 1958.

Posve je drugaija od Fuxove metode nauka J. J. Kirnbergera (Die Kunst des reinen Satzes in der Musik, I II, 1771 79), koji polazi od etvoroglasnog (a ne dvoglasnog) sloga, smatrajui da se svaka kontrapunktika kompozicija temelji na akordikom kretanju, a za uzor uzima djela svog uitelja J. S. Bacha. Toj je metodi slina teorija E. F. Richtera (Lehrbuch des einfachen und doppelten Kontrapunkts, 1872, XV izd. 1920), takoer zasnovana na etvoroglasnom slogu, i zatim S. Jadassohnov, u svoje doba vrlo rairen udbenik (Lehrbuch des einfachen, doppelten, drei- und vierfachen Kontrapunkts, 1884). U novije doba, uporedo s oivljavanjem zanimanja za polifo niju i linearno oblikovanje, sve se jasnije oitovala potr eba za novim, suvremenijim pristupom studiju kontrapunkta. Pobor nici novog smjera, medu kojima je i E. Kurth (Grundlagen des linearen Kontrapunkts, 1917), tvrde da je metoda kontrapunktiara XIX st. zastarjela i da ne odgovara potrebama dananjeg polifono g izraza. Napose istiu da je izradba est vrsta kontrapunkta na cantus firmus u cijelim notama, u dvoglasju, troglasju i etvoro glasju bez prave svrhe, jer se to nije ni u nekadanjoj kontrapunkt skoj praksi redovito provodilo. Stoga noviji autori veino m zasnivaju svoje nauavanje kontrapunkta na kritikom osvjetljavanju i prouavanju stvarne kompozicijske prakse starih majstora. Ve je H. Riemann u svojo) Grosse Kompositions-Lehre (II, Der polypho-ne Satz, 1903) pokuao formulirati kontrapunktika prav ila na temelju studija predbachovske muzike. R. O. Morris ide jo dalje te prouava kontrapunktsku tehniku engleskih majstora XVI st., ukljuivi modalitet, melodiku, harmoniju i ritmiku (Contrapunctal Technique in the Sixteenth Century, 1922). K. Jeppesen (Kontrapunkt, 1930) je u svojemu priruniku naunom metodom analizirao cjelokupni opus Palestrine i zatim se posebno osvrnuo na funkciju disonance (studija iz 1925, odnosno 1946), a E. Kfenek je kritiki osvijetlio kontrapunktsko umijee Ockeghema (studi ja iz 1953) te je svoje rezultate usporedio s pravilima koje je bio izloio Tinctoris. Usporedo s ovim nastojanjima, javljaju se i teoretiari koji istrauju kompozicijsku praksu Bacha i njegovih bliih i daljih suvremenika kao osnovu za izuavanje tonalno g kontrapunkta (E. Kurth, 1917; B. Me Hose, Contrapunctal Harmonic Technigue of the Eighteenth Century, 1947; W. Piston, Counterpoint, 1947 i dr.). Problem studija kontrapunkta uglavnom se u prirunicima iz prve polovine XX st. rjeava na ta dva retrospektivna naina, zasnovana na prouavanju modalnog kontrapunkta XVI st. ili tonalnog kontrapunkta XVIII st. Utvrivanju kontrapunktikih pravila za suvremenu, slobodno disonantnu ili atonalnu muziku pridonio je u izvjesnoj mjeri P. Hindemith (Unterzneisung im Tonsatz, 193739) koji, dodue unutar tonalnih okvira, obraduje aktualne probleme disonance, ali smatra melodijsko kretanje preteno ovisnim o pomacima temelj nih (akordikih) tonova. Posve je suprotno stajalite A. Schon -berga (Preliminary Exercises in Counterpoint, obj. L. Stein, 1963) koji smatra sve akordike sklopove sluajnim rezultatom kontrapunktikog kretanja slobodnih linija. U sreditu je izmeu tih suprotnih stavova E. Kfenek (Studies in Counterpoint, 1940; na njemakom kao Zmolfton-Kontrapunkt-Studien, 1952); on obraduje kontrapunktika naela dodekafonike muzike u ijim su okvirima oivjele brojne ve zaboravljene kontrapunktske tehnike (kanon, inverzija, raje kretanje, diminucija, augmentacija itd.) i takoer nalazi da je linearni element ( zasnovan na dvanaesttonskoj seriji) pokretaka snaga kompozicije; ali upozorava da treba voditi rauna i o harmonijskim komponentama.
LIT.: W. Hohn, Der Kontrapunkt Palestrinas und seiner Zeitgenossen, Regensburg 1918. R. O. Morris, Contrapuntal Technique in the l6 th Century, Oxford 1922. K. Jeppesen, Der Palestrinastil und die Dissonanz, Leipzig 1925 (na engleskom 1927, II izd. 1946). C. Seeger, On Dissonant Counterpoint, Modern Music, 1930. M. Schneider, Geschichte der Mehrstimmigkeit (2 sv.), Berlin 1934 35 ( I I izd. 1964). F. Breidert, Stimmigkeit und Gliederung in der Polyphonie des Mittelalters (disertacija), Leipzig 1937. R. Robbins, Beitrage zur Geschichte des Kontrapunkts von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berlin 1938. A. T. Aierritt, Sixteenth-Century Polyphony, Cambridge (Massachusetts) 1939. E. Kfenek, A Discussion of the Treatment of Dissonances in Okeghem's Masses as Compared with the Contrapuntal Theory of Johannes Tinctoris, Hamline Studies in Musicology, II, 1947. R. Hennings, The Use of Contrapuntal Techniques by Contemporary Composers (disertacija), 1947. C. W. Fox, Modern Counterpoint, Notes, 1948, 46. G. Marquis, Contra puntal and Harmonic Tendencies in 14" 1 Century France (disertacija), California 1950. J. Hein, Die Kontrapunktlehre bei den Musiktheoretikern im 17. Jahrhundert (disertacija), Koln 1954. 5. Souderes, Le Sens actuel de Ia pensee contrapunctique, Polyphonie, 1954. H. Searle, Twentieth Century Counterpoint, London 1954 (II izd. 1955). C. V. Palisca, Kontrapunkt, MGG, VII, 1958. J.M. Chomiriski, Historia harmonii i Kontrapunktu, 2 sv., Krakow 1958 62. Th. W, Adorno, Die Funktion des Kontrapunkts in der neuen Musik, Klangfiguren, Frankfurt am Main 1959. R. L. Crocker, Discant, Counterpoint and Harmony, Journal of the American Musicological Society, 1962. C. Dahlhaus, Zur Theorie des klassischen Kontrapunkts, KMJB, 1961. Isti, Bach und der lineare Kontrapunkt, Bach Jahrbuch 1962. E. Apfel, Beitrage zu einer Geschichte der Satzte chnik von dem friihen Motette bis Bach, I II, Munchen 1964 65. F. L. i I. A .

K(5NYA, Sndor, madarski pjeva, tenor (Sarkad, 23 1923). Studij pjevanja zapoet na Konzervatoriju u Budim nastavio na Konzervatoriju u Detmoldu i Milanu; debi 1951 na Gradskom kazalitu u Bielefeldu kao Turiddu (Mase Cavalleria rusticana) i tamo angairan. God. 195455 u D stadtu, od 1955 na Gradskoj operi u Berlinu i od 1961 na M politanu u New Yorku. Gostovao na milanskoj Scali, Opi Parizu, u Rimu, Budimpeti, San Franciscu, na njemakim, njolskim, portugalskim i sjevernoamerikim opernim pozi ama, kao i na festivalima u Edinburghu, Bavreuthu, Rimu Tenor blistava sjaja, najvii domet ostvario kao Lohengrin (Waj i u Puccinijevim operama kao Rodolfo (La Boheme), Pinke (Madame Butterfly) i Mario Cavaradossi (Tosca). KONZERTSTUCK (njem. koncertni komad, koncertna 1 pozicija), jednostavano djelo pisano za solistiki instrume orkestar (npr. K. za klavir i orkestar u /-molu op. 79 C. JV Webera). Taj se izraz upotrebljava i za druge solistike kon zicije (bez orkestralne pratnje), namijenjene izvoenju na 1 certnom podiju. KONZERVATORIJ (od lat. conservare uvati; engl. cor vatory, franc. conservatoire, njem. Konservatorium, tal. servatorio), struna muzika kola u kojoj se ue sve grane zike. Izraz k. javlja se najprije u Italiji kao naziv za sirotita ( servatorio dei poveri) u kojima su muziki nadarena djeca dobi muziku poduku. Isprva su ih pripremali za crkvene pjeva instrumentaliste, a u XVII st., kada je dolo do procvata op teite konzervatorijskog odgoja preneseno je na opernu muz Najstarija je takva ustanova Conservatorio di Santa Mario Loreto u Napulju, utemeljena 1537. U XVI st. osnovana s Napulju jo tri konzervatorija toga tipa: Conservatorio di S Onofrio a Capua (1576; 1720 spojen s konzervatorijem di Lore Conservatorio di Santa Maria della Pieta dei Turchini (1583 i Conservatorio dei Poveri di Gesti Cristo (15891744). God. 1 sjedinjeni su konzervatoriji di Loreto i dei Turchini u jednu ui novu koja djeluje i danas (Conservatorio di Muica San Pit a Majella). U Veneciji se u dobrotvornim ustanovama slinoga tipa ( pedale) takoer uvodi u XVI st. muzika nastava kao dio op obrazovanja; otprilike od 1630 na takvim se zavodima angair profesionalni muziki uitelji; tako su npr. na Ospedale di Incurabili (15171777) djelovali B. Galuppi, J. A. Hasse, Jommelli i mnogi drugi, a na Ospedale della Pieta je niz god vodio orkestar A. Vivaldi.

KONZERVATORIJ KONJOVI
Poslije talijanskih konzervatorija najdulju tradiciju ima k. u Parizu. Osnovan je 1784 kao Ecole Royale de Chant et de Declamation sa zadaom da koluje operne pjevae, 1793 proiren je na druge discipline i dobiva naslov Institut National de Musigue; od 1795 djeluje pod nazivom Conservatoire de Musiaue, razvivi se u uzornu visoku kolu za muziki odgoj. Po tipu tog zavoda organizirane su u XIX st. muzike kole u mnogim evropskim gradovima. God. 1811 utemeljen je k. u Pragu, 1813 u Bruxellesu, 1817 u Beu (isprva Singschule a od 1821 Konservatorium der Gesellschaft der Musikfreunde i sada Akademie ftir Musik und darstellende Kunsi), 1821 u Varavi, 1843 u Leipzigu, decenijima najznaajnija visoka muzika kola u Njemakoj. U doba nacionalnog buenja u pojedinim zemljama konzervatoriji su bili arita nacionalne muzike kulture. U mnogim zemljama strune muzike kole tipa konzervatorija nose naslov akademije ( -> Muzika akademija i -> Muziko kolstvo).

363

drame sa realistinom ekspresivnom deklamacijom kako sam kae i simfonijskim tretiranjem orkestra (Knez od Zete; Kotana; Seljaci). Upoznavanje sa delima i stvaralakim naelima L. Janaeka najoiglednije se odraava u Kotani, Konjovievom najpoznatijem delu. Njega je Stankovi-evoj realistinoj drami privuklo ne samo folklorno obeleje teksta i mogunost korienja i izvlaenja latentnih kvaliteta vokalnog narodnog melosa, nego i osnovni emocionalni ton drame izraen u sukobu stras ti u alu LIT.: R. Schaal, Konservatorium, MGG VII, 1958. I. A. KONJI (engl. bridge, franc. chevalet, njem. Steg, tal. ponti- za mladou i njenim radostims i u zanosu za pesmom i lepotom. cello), fino izrezbarena daica od javorova drva, preko koje se Kotana je ujedno pruila nateu ice na gudakim instrumentima. Postavljen je izmeu mogunost kompozitoru da dade oba / otvora. Kod trzalakih instrumenata k. je obino od kosti maha svom dramatskom ili ebanovine i dosta je nizak. temperamentu i da njemu inae blizak P. KONJOVI KONJOVI, Petar (pseudonim, do 1914, P. K. Boinski), sevdalijski patos izdigne na vii umetniki kompozitor i muziki pisac (urug, Baka, 5. V 1883 stepen. Kao tanan poznavalac scene i njezinih zakona K. je Beograd, 1. X 1970). U uiteljskoj koli u Somboru, koju zavrava stalno traei bolja dramaturka i muzika reenja Kotanu 1902, dobija prve podstreke za muziku kao ivotni poziv. Dve vie puta preraivao, kao to je to inio i sa enidbom godine boravi u Starom Beeju kao uitelj , potom odlazi u Prag, Miloevom i Knezom od Zete. Posle prve prerade Kotane nastao je gde na Konzervatorijumu studira teoretske predmete kod K. simfonijski triptihon Kotana, sastavljen od interludijuma i delova Steckera. God. 1906 dolazi u Zemun za uitelja muzike i horovou opere Sobina, Kestenova gora, Velika oeka igra u Srpske crkvene pevake zadruge. Uporedo s tim vri dunost pogledu orkestarskih boja i ritmikih impulsa najizrazitiji i nastavnika u Srpskoj muzikoj koli u Beogradu i osniva privatnu najsnaniji Konjoviev simfonijski opus. muziku kolu u Zemunu. Od poetka Prvog svetskog rata ivi Sa sklonostima pesnika i literate (sam je pisao pesme i objavljiu Somboru, a 1917 prelazi u Zagreb, gde je prireen njegov prvi vao ih u Letopisu Matice srpske i Savremeniku), K. je i u muzikom kompozicioni koncert i izvedena prva njegova opera Vilin veo stvaranju najbolja dostignua dao u kompozicijama inspirisanim (enidba Miloevaj. U to vreme pie kritike u Hrvatskoj njivi i knjievnim ili poetskim motivom ili vezanim za literarni tekst. objavljuje lanke o muzici i pozoritu u raznim asopisima. Posle U njegovim solo-pesmama ogledaju se bitna obeleja njegovih ujedinjenja kratko vreme boravi u Novom Sadu na politikoj stvaralakih naklonosti. Stotina pesama sabranih pod nazivom dunosti; 1921 postaje inspektor za muziku u Ministarstvu t>ro - Moja zemlja (narodne melodije iz raznih krajeva Jugoslavije), svete u Beogradu. God. 1921 26 je direktor Opere u Zagrebu, ispoljava njegov bliski odnos prema zvuku i ritmu narodnog u kojoj povremeno diriguje, a debituje i kao reditelj; 1927 33 melosa, dok u Liriku (u kojoj su sakupljene 24 originalne kompoje upravnik Narodnog kazalita u Osijeku, Splitu i Novom Sadu, zicije), pored impresionistikih elemenata u tretiranju vokalne a 193335 na istoj dunosti u Zagrebu. U Beogradu zauzima partije i klavira, neizbeno prodire opet neodoljiva naklonost 193950 poloaje profesora Muzike akademije (193943 i prema sevdahu (Sevdah; Grivna; Sabah), naroito izraena u 1945 47 rektor) i upravnika Muzikolokog instituta SANU pesmi Pod penderi na vlastiti tekst, koja je u tolikoj meri prodrla (1948 54). Od 1938 bio je zagranini lan eke akademije u narod da je esto pogreno smatrana narodnom tvorevinom. U nauka i umetnosti, a 1946 postao je redovni lan SANU. God. horskim kompozicijama, meu kojima se po neposrednoj impre1960 dobio je Sedmojulsku nagradu SR Srbije za ivotno delo. sivnosti izdvaja Vragolan, takode se ogleda, uporedno sa tehnikom K. se poeo baviti kompozicijom jo kao ak uiteljske kole, sloenou, tenja za stvaranjem u narodnom duhu. zahvatajui ve tada dve oblasti koje e mu tokom celog ivota Iako stvarano pod raznolikim uticajima, Konjovievo kompoostati najprisnije: solo-pesmu i operu. Boravak u Pragu presudno zitorsko delo nosi peat jake i izrazite umetnike individualnosti je uticao na njegovo umetniko formiranje, a naroito na usvajanje koja je umela da podredi sebi sve to je primala sa strane. U stilskih principa kojih se dosledno drao u svima kasnijim delima. razvoju srpske muzike K. donosi najvie razraen i uvren Upoznavanje sa stvaralatvom Smetane, Novaka i ruske Petorice nacionalni smer koji je zasnovao Mokranjac. doprinosi njegovom od Kao muziki pisac lunom opredeljenju za j, K. je svoje zbirke la folklor kao izvor inspis. j^ naka i ogleda, kao i racije i sredstvo umet- ............................... ~ x * -, monografije o Miloju nikog izraza. To svoje Milojeviu i Stevanu gledite K. kasnije i teo J Mokranjcu, pisao bez retski izlae u vie studi 'j muzikolokih pretenzija, ja i lanaka, stavljajui u ==| kroz prizmu subjektivprvi plan tezu o folkloru .] nog stava prema odre kao oploditelju umet'" enim linostima, zani nike muzike i u osnovi majui se prvenstveno za odbacujui sve anacio , probleme koji ga kao nalno i kosmopolitsko ,, ,r ........... _ JUl kompozitora interesuju. u savremenom stvaranju. Njegov knjievni rad doKao umetnika iroke kulpunjuju jo i mnogi pre vodi libreta,medu kojima ture, Konjovia estetski P. KONJOVI, Jadranski capriccio, autograf su Faust (Gounod), Lohengrin i Walkiira problemi stalno preokupiraju i proimaju se sa (Wagner), Samson i Dalila (Saint-Saens) i Hovanina njegovom kompo-zitorskom praksom. Tako on veoma dosledno (Musorgski). primenjuje u svojim kompozicijama i princip graenja i DELA. ORKESTARSKA: simfonijska poema Serbia liberala, 1906 (u izrastanja muzikih motiva iz akcenatskih fleksija i plastike preradi D. Jakia izvedena: Beograd, 13. III 1970); simfonija u c -mclu, 1907 govorene reci, koji proiruje ak i na instrumentalnu muziku. No, (Zagreb, 18. III 1923; u preradi . Jakia: Beograd, 1. IV 1955); simfonijske gotovo asketska beskompromis nost u pridravanju ovih principa varijacije Na selu, 1915 (Beograd, I 1920); Jadranski capriccio za violinu i orkestar, (Radio-Beograd, 9. V 1939; javno izvoenje: Beograd, 4. XI 1952); simponekad je dovodila i do sputavanja emocionalnog izraza i ne retko 1937 fonijski triptihon Kotana, 1935 (Beograd, 11. IV 1938; kao balet: Beograd, 14. do sloenih kompoziciono--tehnikih reenja i teko ostvarljivih IV 1962); simfonijska poema Makar udra, 1944 (Beograd, 15. II 1946); Tri psalma za gudaki orkestar, 1964. KAMERNA. Dva gudaka kvarteta: I, izvoakih zahteva u njegovim delima. Muzika skrivenih slutnja u d-molu, 1907 17 (Zagreb, 3. III 1917) i II, u f-molu, Na osnovi takvih gledita K., posle enidbe Miloeve, koju 1937 (Zagreb, 19. XI 1937); 2 svite za duvaki kvintet: San lelnje noi, 1941 i svita, 1945. Za violinu i klavir: Psalam, 1917 i Sonata quasi una fanpie u neoromantinom stilu sa izvesnim vveberovskim prizvukom, Koncertna tasia, 1944. Za violonelo i klavir: Hajduka i Igra, 1913. KLAVIRSKA: u kasnijem stvaranju za scenu usvaja formalne okvire muzike Deux morceaux, 1904; Legenda, 1908; Dve narodne (koncertna obrada S. Stania),

364

KONJOVI KOPULA
zatim u vedskoj a od 1949 predaje klavir na Konzervat u Kobenhavnu. Istaknuti pijanist, gostovao je u Skandin Engleskoj, Holandiji, Francuskoj i Njemakoj. U poetku sft pod utjecajem ekspresionizma, oitujui i sklonost za jazz^ kc privlai naglaenim ritmikim elementom. Kasnije ostvario 1 vidualni muziki govor.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1930; II, 1943; III, IV, 1946 i V, 1955; Sinfonia breve, 1957; simfonijeta, 1945. Koncerti: klavir, 1932 48; za violinu, 1928; za klarinet, 1941; za violinu i violu, za violonelo, 1952. Dva Concertina za gudaki orkestar, 1938 i 1957; 2 tire, 1934 i 1939; varijac ije za komorni orkestar, 1934; muzika za gudaki star, 1930; muzika za jazz-orkestar, 1932. KOMORNA. Tri gudaka teta: I, 1929; II, 1939 i III, 1945- Klavirski kvintet, 1953; sonatina za dv kvintet, 1932; trio za violinu, klarinet i violonelo, 1931; sui ta za flautu i gi trio, 1935; suita za flautu i klavirski trio, 1936; Divertimento pastorale za violinu i violonelo, 1955; sekstet za klavir i duhaki kvintet, 1942; son; violonelo i klavir, 1956. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1928 i 1950; vari i fuga, 1929; suita 1934 i dr. Scenska i filmska muzika. Oldkvad za 1934; oko 25 solo-pjesama. TriDavidovapsalma za tenor, zbor i orkestar, 10 pjesama na tekstove iz Biblije. LIT.: A'. Schinrring, Herman David Koppel, MGG, VII, 1958. i

1921; Mala. svita, 1921. DRAMSKA: opera Vilin veo, 1916 (Zagreb, 25. IV 1917; II verzija pod naslovom enidba Miloeva, Zagreb, 4. X 1922); muzika drama Knez od Zete, 1926 (Beograd, 1. VI 1929; II verzija Beograd, 29. XII 1946); opera Kotana (I verzija Zagreb, 16. IV 1931; II verzija Beograd, 29. V 1940; III verzija Zagreb, 4. IV 1948); narodna opera Seljaci, 1951 (Beograd, 3. III 1952); dramski posvetni prikaz Otadbina, 1960. Scenska muzika za tragediju Pera Segedinac (L. Kosti), 1939 i za komediju San letnje noi (Shakespeare), 1940. VOKALNA. Za meoviti hor i orkestar: Himna srpskoj pesrni s 1910; Na Vardaru, 1915; Pola Vanka na vodu, 1931 i Pozdrav Dubrovniku za meoviti hor uz pratnju mandolina i gitara ad libitum, 1957. Tatko Stojanov za tenor i muki hor, 1908; Najtei greh za bariton, meoviti hor i klavir, 1905. Meoviti hoiovi: Seljanice, 1906; Rane, 1901; Merida, 1903; Tamara, 1912; Muzika duhovna, 1900 r5 (ta kode za muki i za enski hor). Za enski hor i klavir: Aneo Srba, 1901; Tri zbora, 1916; Zagorski pejzai, 1917. Muki horovi: Proett.a se; Zato *ne rodi majko; Ditirantb; Ao, nebo, plavo nebo; abe 1 dr. Lojkova pesma iz Makar udre (Gorki) za bas i orkestar. Solo-pesme: Nane, kai tajku; San zaspala; Tama; Sevdah; Balada; Noni lotos; No; Chanson; Prisen; Prazna no; Ja nosim lik tvoj u dui; Iekivanje; Veernja pesma; Reci meni bijeli krine; Grivna; ekanje; O, pogledaj; Pod penderi; Devoje vrae; Sabah; Pesma 0 dvoje; Ukop; Popevka; Minadir (i sa orkestarskom pratnjom . Jakia) i dr. Solo-pesme su objavljene u zbirkama Dvadeset pesama za jedan glas i klavir, 1921 i Lirika, 1948. Zbirka obrada jugoslovenskih narodnih pesama za glas 1 klavir Moja zemlja (.5 sv.): I III, 1921 24 i IV V, 1954 55. SPISI: Linosti, 1920; Knjiga 0 muzici, 1947; Miloje Milojevi, 1954; Stevan Mokranjac, 1956 i Ogledi 0 muzici, 1965. LIT.: P. Miloevi, Petar Konjovi, Zvuk, 1933, 2. M. Milojevi, Tri opere Petra Konjovia, Muzike studije i lanci, II, Beograd 1933. 5". uri -Klajn, Predgovor za Knjigu o muzici", Novi Sad 1947. P. Bingulac, Kotana Petra Konjovia u novoj obradi, Muzika, 1949, 2. D. Cvetko, Petar Konjovi, njegovo glasbeno delo in pomen, Slovenska glasbena revija, 1953. S. Duri -Klajn, Petar Konjovi, Pozorini ivot, 1963, 22. Zvuk, 1963, 58, broj po sveen 80 - godinjici P. Konjovia (prilozi V. Petrovia, D. Hadnaeva, L. Minskog, S. Batuia, M. Logara, P. Stefanovia, D. Cvetka , J. Kulundia, D. Jakia, N. Mosusove, M. angalovia, B. Babica i . Zdravkovia). V. Popovi (red.), Poasni lanovi Matice srpske, Petar Konjovi, Novi Sad 1964. . Zdravkovi, Predgovor za Oglede o muzici", Beograd 1965. P. Miloevi, Opersko stvaranje Petra Konjovia, Srpsko narodno pozorite, Opera, sezona 1966/67 (program predstave Knez od Zete), Novi Sad. N. Mosusova, Kako ie nastao Knez od Zete, ibid. L. Dotli, Petar Konjovi i novosadsko pozo rite, ibid. Pro muica, 1968, 37, broj posveen 85 -godinjici ivota P. Konjo via (prilozi N - Mosusove, S. uri - Klajn, D. Skovrana, P. Miloevia, J. Gordine i dr.). N. Mosusova, Petar Konjovi na sceni beogradske Opere, Scena, 1968, 6. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beo grad 1969. N. Aiosusova, O Kotani Petra Konjovia, Arti musices, 1971, ">.. Ista, Fetar Konjovi 1 Tihomir Ostoji iz korespondencije, Zbornik Matice srpske za knjievnost i umetnost, 1971, 1. Ista, Petar Konjovi In memoriam, Pozorina kult ura, 1971, i- . uri -Klajn, Istorijski razvoj muzike kulture u Srbiji, Beograd 1971. Spomenica posveena preminulom akademiku Petru Konjoviu, Posebna izdanja SANU, Beograd 1971. N. Mosusova, Perar Konjovi, 1972. S. D. K.

2. Thotnas Herman, kompozitor i pijanist (Orebro, 27 1944-^-). Sin Hermana Davida; klavir uio kod oca na Konzt toriju u Kobenhavnu, u kompoziciji samouk. God. 1968 osn beat-grupu Savage Rose.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Concert heroigue op. 22, 1966; O ture solennclle op. 26, 1967. Tri gudaka kvarteta: I, op. 8, 1963; II, o\ 1964 i III, op. 25, 1966. DRAMSKA: opere Historien om en moder, 1 Be'renice; scenska muzika za drame. Kantata Phrases, 1966. \

KOPELENT, Marek, eki kompozitor (Prag, 28. IV 1932 ). Studij kompozicije zavrio 1955 na Muzikoj akademiji u Pragu (J. idky). Djeluje u Pragu kao urednik Dravne muzike naklade i artistiki direktor an sambla Muica viva Pragensis. U svojim suvremeno koncipiranim djelima sretno povezuje znaajke tradicionalne muzike svoje zemlje s tekovinama evropske muzike avangarde.
verture, 1954; Satanela, 1955; simfonijska pjesma Den, 1956; 3 stavka za gudae, 1958; Ouverture za mali orkestar, 1960; Rozjimdni, 1966; Krik s kria za klavir i orkestar 1970; Inti-missimo za 14 instrumentalista u 2 grupe, 1971. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1954; I I , 1955; III, 1963 i IV, 1970; klavirski trio, 1956; Preludes za 3 flaute, 1958; Nenie avec flute, 1961; Reftexes za flautu, violinu, violu i violonelo, 1962; Piccole pantomime za duhaki kvintet, 1961; trio za flautu, klarinet i fagot, 1962; trio za flautu, bas-klarinet i klavir, 1962; M. KOPELENT Canto intimo za flautu i vibrafon, 1963 ; Musiaue pour j, 1964; Hommage a Vladimir Holan za 9 instrumenata, 1965; Stilleben za komorni ansambl, 1966; Snehah za glas, instrumente, udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1967. Halleluja za orgulje, 1967; Bijou de Boheme za embalo. VOKALNA: Miniatures za bariton i klavir, 1962; aloby za 2 zbora, trublje i udaraljke, 1970.

KOPTSKA CRKVENA MUZIKA. Egipatski krani zivaju se Koptima (to je arapska iskrivljenica Qibt od gr] Alyinzoq), a nastavaju uglavnom june predjele svoje ze (Said). U njihovoj crkvenoj muzici razlikuju se: strogo liturg napjevi, himni i vjerske puke popijevke. Mnogi himni i popij sauvani su u nizu rukopisa. Neki od njih zapisani su jednos nom ekfonetskom notacijom koja se u mnogoemu razlikuje dosad poznatih slinih notacija. Himni su strofikoga karaki a napjevi graeni u osam tonova. Napjevi su neobino bc i izraajni, a sauvali su se vie usmenom predajom nego pia znakovima, jer su gotovo svi narodni pjevai slijepci. Kao u bizantskoj i latinskoj, tako je i u koptskoj liturgiji muzika v; faktor, tovie, ima i znaajniju ulogu, jer se pjevaju i oni dijel koji se inae samo recitiraju, npr. rijei konsekr acije (done su prema zapisu L. Badeta):

DJELA.

ORKESTRALNA:

Ou-

Ge

chi oit- dm L -voZenkketf

ti

ron:

pJia&gkerpe pcb-sd TRO,

etoti

imfock, egert thi nozi

epcho'e-volen-te ni-nn viphai

antf e-pcb-erpJi -TTW voi.

KOPORC, Sreko, kompozitor (Dobrni kod Trebnja, 17. XI 1900 Ljubljana, 19. II 1965). Uio kod svog oca i I. Hladnika, zatim kod M. Kogoja, J. Michla te u Beu i Pragu, gdje je 1929 zavrio Kon zervatorij. Zborovoda i dirigent, neko vrijeme uitelj muzike na gimnaziji u Suaku. Veinom se bavio privatnom podukom. God. 1952 65 predavao najprije na Dravnoj muzi koj koli., a zatim na Srednjoj odgojiteljskoj koli u Ljubljani. Po stilu bio je ekspresionist.
DJELA: 2 simfonije, 1942 i 1957; simfonijeta; simfonijska pjesma Posvetitev noi, 1957. Gudaki kvartet, 1920; trio za flautu, fagot i klavir, 1929; divertimento za duhake instrumente, 1929. Dvije suite za orgulje, 1922 i 1923, Srednjeveki psalm za sole, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Osnovne kompozicijske tehnike; Skrivnost dvanajstih tonov; Glasbena hierogramatika; Prolegomena bioritmike (sve u rukopisu). lanci, kritike, studije. D.Co.

LIT.: L. Badet, Chants liturgiques des Coptes, 1899. C. Sachs, Tonkunst des alten Agyptens, AFMW, 1920. Isti, Die Musikinstrum des alten Agyptens, 1920. Recueil des travaux du Congres de Musique Ai 1934. J. Muyser, Maria's Heerlijkleid in Egypte, Leuven 1935. H. I niann. Sur les survivances de la chironimie egyptienne dans le chant liturg copte, Kairo 1949. Isti, Quelques observations sur la musique liturg copte, Roma 1950. J. Muyser, Le Psali copte, Le Museon, 1952. R. nard, La Musique copte, Les Cahiers Coptes, 1952. Isti, Note sur les m ques arabe et copte, ibid., 1952. Isti, Notation et transcription de la mus copte, ibid., 1953. Isti, Une tape de l'art musical egyptien, la musique a RMI, 1954. Isti, Koptische Musik, MGG, VII, 1958. Isti, Koptische M ibid., VII, 1958. R. Muftah, Koptska muzika (arapski), Bulletin de l'I: tut des Iitudes Coptes, 1958. A. V:

KOPPEL, 1. Herman David, danski pijanist i kompozitor poljskog podrijetla (Kobenhavn, i. X 1908 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Kobenhavnu. Krae vrijeme ivio u Berlinu,

KOPULA (lat. copula spoj), prvotno orguljski registar (zapr kratica od njem. Coppelflote) koji se nekad tako zvao, jer se 1 stapao sa svakim drugim registrom. U dananjim se orgulja pod kopulom razumijevaju naprave koje pritiskom na poli omoguuju sviranje registara jednog manuala na tipkama drug ili sviranje registara bilo kojeg manuala na tipkama pedala. Sv je ovog spajanja mijeanje registara iz razliitih manuala, a pre tome i stvaranje veih mogunosti za pronalaenje razliitih kc binacija u snazi i boji zvuka. Postoje takoer kopule s pomi kojih se na pojedine tonove spajaju njihove gornje (super) donje (sub) oktave. To su superoktavne i suboktavne kopi Kod veih orgulja izgraene su i posebne kopule koje ujedinji funkcije meusobnih spajanja manuala s oktavnim spojevi (npr. superoktav II1). A. Vi

KOR KORAL
KOR (gr. xPQ)> ! u starogrkoj tragediji skupina od 12 do 15 lanova (tzv. koreutd), koja je stajala uz pozornicu, na posebnom okruglom podiju i lagano se kreui, nastupala u meui novima tragedije komentirajui dramsku radnju. Katkada se k. upletao u radnju i u toku pojedinih inova. Na elu kora bio je
korifej.

365

2. Mjesto u crkvi, redovito uz orgulje, na kojemu se okuplja crkveni pjevaki zbor. KORANICA (engl. march, franc. marche, njem. Marsch, tal. marcid), kompozicija kojoj je svrha da u hodu, u maru usklauje korake skupine ljudi, ponajee vojnika. Srodna je plesu, posebice onim vrstama koje se izvode koraanjem kao npr. intrada, pavana, poloneza. Pravilnoj izmjeni lijeve i desne noge odgovaraju u koranici parni taktovi: 4/4 ili 2/2 (alla breve), rjee 12/8 ili 6/8 takt (brze koranice, konjaniki marevi), kod ega je vrijednost od 3/8 vremenska jed inica mjere. Ritam koranice mora pobuivati na akciju; jaki motoriki poticaji esto dolaze od punktiranih ritmova. Oblik vojnike koranice osniva se na 8 -taktnoj ili 16-taktnoj periodi, obino graenoj po dvodijelnoj shemi: (: 8a + 8a:) (: 8b + 8b :). K od stiliziranih koranica u umjetnikoj muzici ova se formula esto modificira i proiruje. Poev od XIX st. redovito se koranici dodaje trio (kao kod menueta ili scherza). To je kontrastni, mirniji, pjevniji dio, takoer graen dvodijelno i veinom u tonalitetu subdominante ili nekom drugom srodnom tonalitetu. Shema cjelokupne koranice je u tom sluaju: K^K,, (trio)-^ = KTK, ili sa dva trija: KTiKT 2 K. Prvobitno vojnika muzika, vezana uz ratnike pohode, k. je tokom vremena dobila iroku drutvenu primjenu kao popratna muzika razliitih sveanosti, slubenih ceremonija, proslava i si., pa su se u vezi s njenom namjenom razvili razni tipovi: trijumfalna, svadbena, pogrebna (sporijeg tempa), obredna (crkvena) itd. U antikoj Grkoj k. se izvodi kod ratnih pohoda uz svirku aulosa> te kod dionizijskog veselog ophoda komosa, odakle, je ula u komediju kao uvodni i zakljuni mar. K. novijeg doba razvila se na tradiciji kasnosrednjovjekovnih procesijskih pjesama, te pjesama putujuih kriara i vojnika; njezini se zaeci nalaze ve u stilizaciji motiva fanfara, kao i u pjesmama to su ih izvodili duhai (flautisti) uz ritmiku pratnju bubnjeva; medu najstarije zabiljeene ritmove koranice za bubnjare ubrajaju se marevi francuske pjeadije i vicarske strae u slubi Francuske iz XVI st. Kasnije, uporedo s uvoenjem stalnih vojnih jedinica, svaka je zemlja izgradila svoj tradicionalni repertoar vojnih koranica. U umjetnikoj muzici, rani se primjeri obradbe elemenata koranice nalaze u nizu battaglia iz XVI st. od kojih je najpoznatija La Bataille de Marignan C. Janequina (1528). Jo je jae izraen karakter koranice u kompozicijama za virginal s naslovima The Marche of the Footemen i The Marche of the Horsmen iz glasovitih engleskih zbirka My Lady Nevells Booke (1591) i Fitzmilliam Virginal Book (oko 1630). Stilizirani oblici koranice raireni su otada osobito u klavirskoj muzici, ponajprije unutar barokne suite (J. Fischer, J. Ph. Krieger), zatim i u sonati (Mozart, Beethoven) i drugim slobodnijim formama (Schubert, Marches heroique op. 27 i Marches militaires op. 51; Schumann, Marche des Davidsbundler contre les Philistins iz Carnavala op. 9). U operi i baletu dao je znaajnu ulogu koranici J. B. Lully koji je uz to komponirao, po narudbi kralja, vie prav ih, umjetniki dotjeranih vojnikih mareva. Bogato je zastupljena k. i u opernim i oratorijskim djelima G. F. Handela iji je mar iz opere Scipione postao paradni mar britanske grenadirske garde (British Grenadier Guards). Nasuprot francuskom tipu, ritmiki naglaene, poletne koranice, razvila se u XVIII st. u napuljskoj operi k. s jae izraenom melodikom. Ve prema dramskoj situaciji k. u operi ponekad gubi prvobitni vojniki karakter, kojim je npr. proeta poznata arija Figara Non piu andrai iz Mo zartova Figarovog pira. Tako Ch. W. Gluck u Alcesti i W. A. Mozart u arobnoj fruli daju koranici obredni karakter. U instrumentalnim formama divertimenta, kasacije i serenade esto se javljaju kora nice i to preteno s obiljejima talijanskog i junonjemakog (austrijskog) stila. Nadiranje Turaka do pred same zidine Bea ostavilo je trag i u brojnim marevima alla turca, od kojih su poznati Mozartovi iz Singspiela Otmica iz Seraja i iz finala njegove Klavirske sonate u A-duru, te Marcia alla turca u baletnoj muzici Die Ruinen von Athen L. van Beethovena. Ritam koranice unio je Beethoven i u svoja simfonijska (III i V simfonija; Wellingtons Sieg) i komorna djela (septet op. 20; sekstet op. 71). Za francuske Revolucije nastale su mnogobrojne revolucionarske himne i marevi s punktiranim ritmom (Marseillaise), otada vrlo rairenim u koranici. U XIX st. stvaraju se i ko-

ranice s novim, nacionalnim obiljejima, posebice slavenskim i madarskim (poznati Rakoczy-mar koji je H. Berlioz obradio u La Damnation de Faust, a F. Liszt u Madarskoj rapsodiji br. 15). Originalni spoj scherza i mara dao je P. I. ajkovski u treem stavku Patetine simfonije. U operi XIX st. kompozitori se u koranicama esto povodeza sjajnim reprezentativnim scenama iz francuske ve like opere. uvene su operne koranice u Faustu Ch. Gounoda, Tannhduseru i Lohengrinu (Svadbena k.) R. Wagnera i Aidi G. Verdija (Trijumfalna k.). Od pogrebnih (posmrtnih) koranica najpoznatije su primjere dali L. van Beethoven (Klavirska sonata u As-duru op. 26 i Trea simfonija, Eroica), F. Chopin (Klavirska sonata u b-molu P- 35) i R- Wagner (Die Gdtterda'mmerung). U suvremenoj muzici mnogi su kompozitori obradili ritam koranice, bilo u scenskim (baleti) ili u instrumentalnim djelima. K. se u njihovim djelima katkada karikira ili pretvara u duhovitu grotesku (S. Prokofjev, P. Hindemith) ili poprima herojske crte, osobito u vezi s doaravanjem utisaka iz Drugoga svjetskog rata. Ritam koranice dobiva novo oblije u jazz -muzici, posebice u swingu (two beat-jazz) i hot jazzu.
LIT.: K. Strom, Beitrage zur Entwicklungsgeschichte des Marsches in der Kunstmusik bis Beethoven (disertacija), Miinchen 1926. H. Spitla, Der Marsch, 1931. L. Degele, Die Militarmusik, Wolfenbuttel 1937. G. Kandler, Zur Geschichte der Soldatenmusik, Leipzig 1937. H. Schmidt, Militar-und Marschmusik, Hohe Schule der Musik, Potsdam 1938. B. Panoff, Mi litarmusik in Geschichte und Gegenwart, Berlin 1938. E. Nick, Marsch, MGG, VIII, 1960. R. Beling, Der Marsch bei Beethoven (disertacija), Bonn 1960. R. Steglich, Uber Beethovens Marsche, Festschrift A. Orel, Wien i Wiesbaden 1960. M. Ca.

KORA, Aleksandar, kompozitor, araner i autor tekstova (Subotica, 27. XI 1934 ). Apsolvirao Prirodno-matematiki fakultet u Beo gradu i studirao na Akademiji za pozorite, film, radio i televiziju. Neko vre.me orkestarski muziar, kasnije muziki saradnik Radio-Beograda. K. je jedan od najplodnijih i najpopularnijih jugoslovenskih kompozitora zabavne muzike.
ulice, 1964. Televizijska serija Mladii i devojke. Muzika za decu: ablja pa rada s drugog kraja grada, 1964 i Moj mali nemirni brat, 1967. Zabavne melo dije: Zdravo, zdravo, 1965; Oprosti, 1967; Ne krivite mladoga vojnika, 1967; ura, 1969; Obrisi suze, draga, 1970; Vie nee biti moja, 1970; Zemi mome Makedonce, 1970; Plai na ramenu mom, 1970. Va. Ba.

DELA. INSTRUMENTALNA: Pria iz Antiba, 1960; Deaci moje

KORAL (lat. cantus ehoralis zborno pjevanje; engl. plainsong, franc. plain ehant, njem. Choralgesang). Prvobitno znaenje izraza k. odnosi se na starokransko jednoglasno pjevanje koje se naziva i gregorijanski k., odnosno gregorijansko pjevanje, a drugotno znaenje na njemake protestantske popijevke, koje su stvorili M. Luther i njegovi suvremenici. Gregorijansko pjevanje je slubena liturgijska muzika ka tolike crkve. Ono je vokalno, jednoglasno, solistiko i zborno, dijatoniko, slobodnog ritma i graeno na osam starocrkvenih ljestvica. Upotrebljava se kod sveanih misa, asoslova i drugih obreda u toku liturgijske godine. Izvodi ga celebrant i drugi slu benici oltara, pjevaki zbor i prisutni narod. Temelji se na orato rijskoj deklamaciji latinskog jezika i na tom se jeziku do 1963 posvuda pjevao. (U hrvatskim krajevima, gdje je bila doputena staroslavenska liturgija, izvodio se na staroslavenskom.) Nakon Drugoga Vatikanskog koncila (196265), kad je u crkveni obrednik uveden narodni jezik, izvode se ponekad i koralni napjevi s tekstom na ivom jeziku odreene zajednice. Prema koncilskom dokumentu Constitutio de sacra liturgia (1963) k., meutim, ostaje i u reformiranom katolikom bogosluju najprikladniji oblik crkvenog pje vanja. Povijest gregorijanskog pjevanja poinje s prvim danima kranstva. Unato razliitim miljenjima i pretpostavkama o njegovu postanku, novija istraivanja (A. Z. Idelsohn) pokazuju da se gregorijansko pjevanje temelji na nekim orijentalnim elementima, i to u prvom redu idovskim, a zatim helenistiko -rimskim. irenjem kranstva i postepenim razvojem liturgije mu ziki elementi dobivali su sve vee znaenje. Budui da razvoj liturgije nije tada jo bio usmjeren jedinstvenim pravcem, razliiti utjecaji i izvori izazvali su postojanje na samo rimske, nego i ambrozijanske, galikanske i mozarapske liturgije, s posebnim muzikim izrazom i repertoarom. No, zauzimanjem pape Grgura Velikog (590-604), po kojemu je liturgijsko pjevanje nazvano gregorijanskim, provedena je revizija muzikog repertoara i sauvano prvenstvo rimske liturgije. Od ostalih se liturgija jedino ambrozijanska sauvala do nedavno, zahvaljujui nekim specifinim muzikim elementima (npr. himnodiji i bogatoj, osebujnoj melodici), kao i uspomeni na njena zaslunog osnivaa, sv. Ambrozija (333397). Uenici Grgura Velikog prenijeli su gregorijansko pjevan je u Englesku i Francusku odakle se ono proirilo po cijeloj zapadnoj Evropi. Do XI st. gregorijansko je pjevanje u sadrajnom, izraajnom i formalnom pogledu dostiglo svoj vrhunac te je tvorilo temeljnu vrstu zapadne muzike emu su mnogo pripomogle i gl asovite

366

KORAL
Zbog veih tehnikih i muzikih zahtjeva na izvoae, mel melizmatikog i neumatskog stila povjeravale su se odvajkada vaima scholae cantorum (primjer c). Himni i sekvence u stilskom su pogledu preteno silabic karaktera. Od napjeva s proznim tekstom razlikuju se po ritm strukturi kojom se pribliuju menzuralnoj muzici. Stilske znaajke gregorijanskih napjeva nisu posljedice si nih raspoloenja nepoznatih kompozitora, nego smiljena i p liturgijskih zahtjevima provedena obradba odreenih tekstc tono predvienom namjenom i prilagoena pjevakim mogi stima izvoaa. Oblici gregorijanskih napjeva mogu se po svojoj stru: svrstati uglavnom u tri skupine: 1. prokomponirani napjevi ( Gloria, Credo, Sanctus iz ordinarija i Grauale, Offertorii Communio iz proprija mise) bez obzira na mjestimino ponavl motiva, slobodne su muzike interpretacije tekstova i njih znaenja s naglaenim dramatskim i op isnim elementima strofiki napjevi pravilno konstruiranim frazama i njihovim navijanjem u nizu brojnih strofa stvaraju zaokruene cjeline s pukoj crkvenoj pjesmi. U ovu skupinu ulaze prvenstveno hi a djelomino i sekvence. Dosta zajednikih elemenata s ovim kom imaju pojedini Kyrie i Agnus Dei iz jednostavnijih misa : i Te Deum laudamus; 3. cikliki napjevi ponavljaju odrei odlomke po stalnoj i utvrenoj zakonitosti i donekle nalii prve zametke ronda. Tonalitet gregorijanskih napjeva temelji se na osam si crkvenih naina (modusa). U dananjim je zbornicima pred kom melodijom brojem naznaen i modus u kojem se i (npr. Intr. I. znai, da je Introit u prvom ili dorskom autenti nainu). Iako se napjevi stvarno u veini sluajeva krei: zakonu odreenog tonaliteta, to ne znai da ne postoje i stan< odstupanja od utvrenih pravila. Ima sluajeva gdje se poje napjev zbog prevelika opsega (ambitusa) ili iz drugih raz kree u vie naina (mjeoviti naini). Tako se npr. Offert Inveni David na poetku ini kao da je u 2. ili 3. nainu; tenoi je iz 3. naina s kadencom na kvinti tonike; kod rijei aux bitur ei zavrava s kadencom iz 5. naina, da bi se posije odlomak opet zapoeo sa 3., a zavrio sa 8. nainom i time oprav oznaka na elu kompozicije. Gradual Christus factus est, taki zbog velikog opsega, izlazi iz okvira 5. i dotie razliite druge, ine: Ritam je u interpretaciji gregorijanskih napjeva za posljed

pjevake kole (npr. u Metzu, St. Gallenu, Chartresu i dr.). I u razdoblju od XI do XIII st. imalo je gregorijansko pjevanje znaajnih promicatelja (Alcuin, Notker Balbulus, Bernardo iz Clairvauxa), ali tada ve rairena upotreba sekvenca i tropa nagovijeta stanovito naputanje prvotne istoe i prijeti dekadencijom koja je pojavom vieglasja (organum, fauxbourdon) postala neizbjeivom. Razliitim neumjetnikim ritmikim preradbama, a osobito skraivanjem (pojednostavljivanjem) i pretiskivanjem u Medicejskim izdanjima (161415) gregorijanski su napjevi toliko osiromaili i izgubili svoj prvotni karakter, da je sve to samo pos pjeilo konano propadanje ove klasine i jedinstvene umjetnosti. Obnova gregorijanskoga pjevanja nastupila je nakon iskustva s posljednjim pokuajima oivljavanja medicejskih izdanja (1848 u Malinesu i 187781 u Regensburgu). Glavna zasluga za to pripada benediktincima iz Solesmesa u Francuskoj (Gueranger, Pothier, Mocquereau, Gajard), koji su, upotrijebivi sva suvremena muzikoloka sredstva (sakupljanje, katalogiziranje, poredbene analize, teoretske obradbe pisama, stilistike, estetike, ive interpretacije), uspjeli rekonstruirati gregorijanske napjeve u njihovoj izvornoj istoi i ljepoti. Istom se nakon prvih rezultata njihova rada (Kyriale, 1905; Grauale, 1908; Antiphonale, 1912) vidjelo pravo znaenje ove obnove. Liturgijska upotreba gregorijanskih napjeva u sveanim obre dima u toku itave godine moe se razdijeliti na etiri skupine: 1. Ordinarium (Divini officii) obuhvaa tekstove i napjeve koji se izvode na sve nedjelje i ostale dane u tjednu, kada se ne slave posebne svetkovine; 2. Proprium e tempore obuhvaa blagdane Gospodnje i Trojstva (ovamo pripadaju i najglavnije svetkovine, kao npr. Boi, Uskrs itd.); 3. Proprium sanctorum, tj. blagdane pojedinih svetaca, kao to su Bogorodica, sv. Petar, Pavao, i dr.; 4. Commune sanctorum, blagdane svetaca sa zajednikim obrascem tekstova i napjeva (npr. obrasci za apostole, muenike", djevice itd.). Svi se napjevi mogu nadalje podijeliti na one koji se izvode za vrijeme sveane mise, i na ostale koji se upotrebljavaju u drugim slubama (officium). Prema svojoj namjeni muziki su tekstovi rasporeeni u zasebnim zbirkama od kojih su Grauale romanum (misa) i Antiphonale romanum (asoslov) najglavniji ( -> Liturgijske knjige). Tekstovi gregorijanskih napjeva preteno su prozni i naj ee uzeti iz psalama. itavi se psalmi pjevaju samo u asoslovu, a njihovi pojedini dijelovi kao stihovi (versiculi) u nekim misnim stavcima (Introit, Grauale, Alleluia, Tractus), zatim u antifonama i responzorijima, kao i u obliku ofertorija i komunija. Izvanbiblijski tekstovi tvore osnovicu za ordinarij mise (Kyrie, Gloria, Creo, Sanctus, Agnus Dei), srednjovjekovni pjesniki tekstovi za himne i sekvence, a polupjesniki tekstovi za antifone Marijine. Stil je proznih gregorijanskih napjeva trojak: 1. Silabiki obuhvaa melodije u kojima na jedan slog teksta dolazi redovito samo po jedna nota, a rjee po jedna od jednostavnih neuma sa dvije ili tri note. Ovamo pripada veina recitativnih tonova asoslova (tonovi psalama, lekcije i oracije), mise (ton ovi oracija, epistole, evanelja, glorije itd.), kao i mnoge antifone, neki himni i varijante Creda (primjer a).

Chri - stas me - uis est pro no

stotinu godina bio predmetom mnogih istraivanja i raspri Istraivanjem poetaka pentatonike ustanovljeno je da i m gregorijanskim napjevima ima mnogo primjera, graenih ljestvicama od pet tonova bez pripadnih polustepena. U C01 6. In splendoribus okosnicu ine tonovi/# a kojima su dodani d' d i gornji c bez polustepena e i h:

Pa.

trem. om-ni-po- ten-tem

Bo - ra, te coe U

e sa

per

on te la ci fe-ruia M-le

2. Neumatski obuhvaa napjeve u kojima se na jedan slog izvodi po jedna neuma od dvije ili vie nota. Medu napjeve ovoga stila dolaze u prvom redu dijelovi ordinarija mise (Kyrie, Sanctus, Agnus Dei), zatim Introiti, Communiji (esto i Graduali), neki responzoriji asoslova, kao i vei broj glorija (primjer b). 3. Melizmatiki je svojim nizom bogatih koloratura, koje se izvode na jedan slog, karakteristian za najrazvijenije napjeve misnog proprija (Grauale, Alleluia, Tractus i mnogi ofertoriji).

Polazno stajalite muzikologa ide od injenice da se usmena r. daja ive interpretacije s pojavom menzuralne muzike jo u X st. izgubila, a neumatski zapisi i kasnije Medicejska izdanja pro rokovae razliita shvaanja koja su dovela do menzuralisti i mnogih drugih proizvoljnih tumaenja. Pokuaj J. Pothiera, nae rjeenje u akcentuaciji teksta kao faktora za ritmiko raspe ivanje jednakih notnih vrijednosti gregorijanske melodije, na] stili su njegovi uenici benediktinci iz Solesmesa (Mocquere Gajard i dr.) koji su to naelo zamijenili analizom napjeva na sast ne jedinice od dvije ili tri note i njihovim ritmikim vlasti stima (binar i ternar). Na taj su nain doli do slobodnoga giba i izmjenjivanja ritmikih jedinica koje, udruene u vee sklopo

KORAL
odlomke (incise), skupine, fraze i periode, uspostavljaju jedinstvo pokreta, povezivanje pojedinih dijelova u cjelinu i odnose opega ritmikog zamaha s njegovim opim smirivanjem. Gregorijanski su napjevi s ovom ritmikom interpretacijom, obnovljenom na temelju prouavanja tzv. ritmikih neumatskih kodeksa, srednjovjekovne muzike teorije i svakodnevne umjetnike prakse, doli do svoje izvorne ljepote koja s jedne strane potvruje ispravnost postupka solesmeske kole, a s druge strane odbacuje protuslovne rezultate ostalih nastojanja (H. Riemann, P. Wagner, I. Jeannin i dr.; -> Koralni ritam). Potkraj XIX st. poelo je u Hrvatskoj zanimanje za stare crkvene pjesme koje su nastale, a djelomino i bile objavljene u XVII i XVIII st. To su Pisni za naypoglavitiye . . . dni svega godischia Atanazija Jurjevia (Georgicea), iz 1635, Pavlinska pjesmarica iz 1644 i Cithara octochorda (1701, 1723, 1757). Dobar dio ovih pjesama u stilizaciji i harmonizacijama V. Novaka, F. Dugana, V. ganeca i A. Canjuge tiskan je po razliitim zbirkama, a najvei broj u Hrvatskom crkvenom kantualu (1934). Budui da pjesme iz spomenutih zbornika potjeu uglavnom iz srednjovjekovne gregorijanske himnologije, a nastale su prevoenjem s latinskoga na hrvatski jezik te prilagoivanjem napjeva tadanjem muzikom izraaju, izdavai su ih nazvali hrvatskim koralima.
LIT.: F. X. Haberl, Magister choralis, Regensburg 1864. J. Polhier, Les Melodies gregoriennes d' apres la tradition, Tournai 1880 (III izd. 1890; njemaki 1881). W. Bdumkcr, Das katholische deutsche Kirchenlied im seinen Singweisen (4 sv.), Freiburg i. Br. 1883 1911 (novi otisak Hildesheim 1962). F. A. Gevaerl, Les Origines du chant liturgique de 1' eglise latine, Gent 1890 (njemaki prijevod H. Riemanna, 1891). P. Wagner, Einfuhrung in die gregorianischen Mdodien (3 sv.), Leipzig 1895 1921 (novi otisak Hildesheim i Wiesbaden 1962). G. Houdard, L'Art dit gregorien d' apres la notation neumatique, Pari 1897 . A. Gastoue, L' Art gregorien, Pari 1901. R. Molitor, Die Nach-Tridentinische Choral-Reform zu Rom (2 sv.), Leipzig 1901 02. A. Gastoue, Cours theoretique et pratique de chant gregorien, Pari 1901. F. Hajdukovi, Psalterium parvum, 1905. D. Johner, Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906 (VII izd. pod naslovom Grosse Choralschule, 1937; VIII izd. 1956; skraeno izd. 1910, III izd. 1932). A. Gastoue, Les Origines du chant romain, Pari 1907. A. Mocouereau, Le Nombre musical gregorien (2 sv.), Tournai 1908 27. A. Gastoue, L' Art gregorien, Pari 1911. J. Barle, Pavlinska pjesmarica iz godine 1644, Zagreb 1917 (po sebni otisak iz Sv. C). M. Zjali, Hrvatska puka crkvena popijevka, Samobor 1918. L. David, Methode pratique du chant gregorien, Lyon 1922. J. C. Jeannin, Etudes sur le rythme gregorien, Lyon 1925. H. Potiron, La Modalite gregorienne, 1928. U. Krizomali, Psalmodija, 1930. Hrvatski crkveni kantual, Zagreb 1934. P. Ferelli, Estetica gregoriana, I, Roma 1934 (francuski prijevod, Tournai 1938). K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral im Wandel der Jahrhunderte, Regensburg 1936- G. Sunol, Metodo completo di canto gregoriano, 1935 (novo izd. Roma 1952). K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral im Wandel der Jahrhunderte, Regensburg 1936. E. Jammers, Der gregorianische Rhythmus. Antiphonale Studien, Leipzig 1937. A. Robertson, The Interpretation of Plainchant, London 1937. J. K'ard, Canto gregoriano, Roma 1938. A. Vi dakovi, Benediktinci obnovitelji gregorijanskog korala, ivot s crkvom, 1939. D. Johner, Wort und Ton im Choral, Leipzig 1940 (II izd. 1952). J. Gajard, Notions sur la rythmique gregorienne, Tournai 1944 (II izd. Pari 1945). P. L. Kunz, Aus der Formenwelt des gregorianischen Chorals (4 sv.), Miinster 1946 50. H. Potiron, L' Analyse modale du chant gregorien, Pari 1948. J. Smits van Waesberghe, Gregorian chant, London 1949. P. Carraz, Initiation gregorienne, Pari 1950 (novo izd. 1955). J. Besnier, Les Tons officiels des recitatifs liturgiques; regles et exemples, Pari 1950. E. Cattaneo, Note storiche sul canto ambrosiano, Milano 1950. P. A. Kunzelmann, Einfuhrung in den gregorianischen Choral, Tiibingen 1950. C. Gindele, Lebendiger Choral, Regensburg 1951. M. J. Blanc, Introduction to Gregorian Paleography, Toledo 1951. K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral; seine Geschichte und seine Formen, Dortmund 1951. J.Gajard, La Methode de Solesmes, Pari i Tournai 19 51. Zbornik Atti del Congresso Internazionale di Muica Sacra Roma 1950, Roma 1952. A. Vidakovi, Sakramentar MR 126 Metropolitanske knjinice u Zagrebu, Zagreb 1952. F. Buchholz, Musik und der Musiker in der christlichen Gemeinde, Regensburg 1952. J. P. Schmitl, Geschichte des gregorianischen Choralgesanges, Trier 1952. B. Stablein, Cho'al, MGG, II, 1953. M. Blanc, L' Enseignement musical de Solesmes et la priere chretienne, Pari 1953. D. Johner, Wort und Ton im Choral (II izd.), Leipzig 1953. E. Jammers, Der mittelalterliche Choral. Art und Herkunft, Mainz 1954. Zbornik Etudes gregoriennes (red. J. Gajard), Tournai 1954. A. Le Guennant, Precis de rythmique gregorienne d' apres les principes de Solesmes, Pari 1954. O. Bradde i Chr. Miiller, Das Graduallied, Miinchen 1954. J. R. Carroll, The Technique of Gregorian Chambers, Folksong-Plaisong. A study in origins and musical relationships, London 1956. A. Colling, Histoire de la musique chretienne, Pari 1956. H. J. Descrocguettes, Plainsong for Musicians, Liverpool 1956. C. Eccher, Chironomia gregoriana, Roma 1956. Fonti e paleografia del canto ambrosiano (zbornik), Milano, 1956. L. Levi, Sul rapporto tra il canto sinagogale in Italia e le origini del canto liturgico, Gerusalcmme 1956. J. Samson, Musique et chant sacres, Pari 1957. C. Gindele, Gregorianisches Chordirigieren, Regens burg 1957. W. Apel, Gregorian chant, London 1958. P. M. Ernctti, II Canto gregoriano (12 sv.), Venezia i Roma 1958 64. L. Augustoni, Elementi di canto gregoriano, Padova 1959 (njem. Freiburg i. Br., Baset i Wien 1963). C. Eccher, Accompagnamento Gregoriano, Roma 1960. C. Gindelle, Gre gorianisches Singen, Regensburg 1960. J. J. Hameline, Chant gregorien, Pari 1961. E. Paccagnella, La Formazione del linguaggio musicale: II Canto gregoriano (Parte prima), Roma 1961. E. Cardine, Le Chant gregorien, est-il mesure?, Etudes gregoriennes, 1963. G. Murray, Gregorian Chant Ascording to the Manuscripts, London 1963. J. De Valois, Le Chant gregorien, Pari 1963. C. Passalacqua, Biografia del gregoriano, Milano 1964.

367

promicanje novih nazora. Umjesto dotadanjih latinskih napjeva, Luther je pruio svojim sljedbenicima pjesme na njemakom jeziku. To su bili u prvo vrijeme katoliki himni, koje je, to sam, a to uz pomo svojih suradnika, preveo (npr. Veni redemptor omnium Nun komm der Heiden Heiland; Te Deum laudamus Herr Gott Dich loben wir; Dies est laetitiae Der Tag der ist so freuden-reich), zatim svjetovni napjevi kojima su podmetnuti naboni tekstovi (npr. Einmal tat ich spazieren Von Gott toill ich nicht lassen; Venus du und dein Kind Auf meinen lieben Gott; II me suffit de tous mes maulx Was mein Gott tvill). Jo za Lutherova ivota (1524) objavljene su prve zbirke protestanskih korala (sa J. Waltherom), i to jedan svezak Achlliederbuch i dva sveska Enchi-ridion oder eyn Handbuchlein, a kasnije i mnogo drugih (Klug, Blum, Schumann, Babst). Napjevi korala odlikuju se sveanom jednostavnou, zanimljivom ritmikom, te neobinom razdiobom fraze i metra. U liturgiji su se odvajkada izvodili jednoglasno kao skupno pjevanje vjernika. Uz prve tiskane zbirke jednoglasnih napjeva niknule su i vieglasne kompozicije raene na teme korala. Bili su to najprije moteti J. Walthera, G. Rhawa i J. Spangerberga s koralom u tenoru i slobodnim imitacijama u ostalim dionicama. Kako se takvim obradbama onemoguivalo sudjelovanje vjernika u pjevanju, a time i potisnula prvotna uloga korala, kompozitori kao L. Ossiander (15431604), S. Calvisius (1556 -1615), H. L. Hassler (1564 1612) i S. Scheidt (1587 1654) obraivali su korale tako, da su napjev stavljali u najviu dionicu i harmo nizirali ga u homofonom stilu. U XVII i XVIII st. znaajne su instrumentalne obradbe korala, zatim kantate, oratoriji i pasije, koje je, nadahnute duhom tradicionalnih i vlastitih korala, doveo do savrenstva J. S. Bacn.
J.S.Bach

(5 sv.), Leipzig 186477. G. Doring, Choralkunde, Danzig 1865. Kock, Geschichte des Kirchenliedes und Kirchengesang (8 sv.), Stutt gart, 1867 77. F. Bovet, Histoire du Psautier des eglise reformees, Pari 1872. A. Fischer, Kirchenlieder-Lexikon (2 sv.), Gotha 1878 79. O. Douen, C. Marot et le psautier hugenot (2 sv.), Pari 1878 79. J. Zahn, Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder (6 sv.), Giitersloh 1888 93 (novi otisak, Hildesheim 1963). 5. Kiimmerle, Enzyclopadie der evangelischen Kirchenmusik (4 sv.), Giitersloh 1888 95. Ph. Wolfrum, Die Entstehung und erste Entwicklung des deutschen evangelischen Kirchenl iedes in musikalischer Beziehung, Leipzig 1890. G. Rictschel, Die Aufgabe der Orgel im Gottesdienste bis in das 18. Jahrhundert, Leipzig 1893. F. Zelle, Die Singweisen des altesten evangelischen Lieder (3 sv.), Berlin 1899 1910. J. Westphal, Das evangelisehe Kirchenlied nach seiner geschichtlichen Entwicklung, Leipzig 1901 J Wolf Luther und die musikalisehe Liturgie S des 17. Jahrhunderts (6 sv.), Giitersloh 1904 16. W. Nelle, Geschichte des deutschen evangelischen Kirchenliedes, Hamburg 1904. F. Spitta, Ein fete Burg ist unser Gott. Die Lieder Luthers in ihrer Bedcutung fiir das evangelisehe C Fuchs Takt und Rhytmus im Choral Berlin Leipzig 1915. i . uraJJ, oescnicnte aer aiten oouesuiensuicnen 1 den evangelischen Kirchen Deutschlands, Gottingen 1921. A. Schering, Die Mettisch-rhythmische Grundgestalt unserer Choralmelodien, Halle 1924. M. Berlhean, 400 Jahre Kirchenlied, Hamburg 1924. J. D. Heydt, Geschichte der evangelischen Kirchenmusik in Deutschland, Ber lin 1926. C. Bohm, Das deutsche evangelisehe Kirchenlid, 1927. W. Nelle, Geschichte des deutschen evangelischen Kirchenliedes, Leipzig 1928 (novi otisak, Hildesheim 1962). Th. Schrems, Die Geschichte des gregorianischen Gesanges in den protestantischen Gottesdiensten, Fribourg 1930. F. Blume, Die evangelisehe Kirchenmusik, Potsdam 1931 (II izd. Kassel 1965). U. Leopold, Die liturgischen Gesange der evangelischen Kirche im Zeitalter der Aufklarung und der Romantik, Kassel 1933. J. Petzold, Die gedruckten vierstimmigen Choralbucher . . ., Halle 1935. H. J. Moser, Die Melodien der Lutherlieder, Leipzig 1935. G. Kempff, Der Kirchengesang im lutherischen Gottesdienst und seine Erneuerung, Leipzig 1937. K. Amebi, Ch. Mahrcnholz i W. Thomas,

Protestantski koral (njem. Choral), pjesme himnikoga karaktera koje se upotrebljavaju u liturgiji njemake protestantske crkve. Muzika vanost korala lei u injenici to je on bio znaajno vrelo inspiracije i temelj njemake barokne muzike (kantate, koralne predigre). Kada je M. Luther (1480 1546) udario temelje svoga vjerskog pokreta, k. je bio jedno od glavnijih sredstava za irenje i

368

KORAL KORALNI RITAM


KORALNA NOTACIJA - Neumatska notacija \ KORALNA PREDIGRA (engl. choral prelue, njem. ralvorspiel), kompozicija za orgulje izraena na temelju ns iz protestantskog korala. Izvodi se za vrijeme liturgijskih 0 kao uvod u skupno pjevanje korala. Dok je prije bio obiaj motiv korala provodi u jednoj od srednjih dionica kao 1 firmus u obliku produenih notnih vrijednosti, kasnije se iz pr nih razloga motiv korala iznosio u najvioj dionici, a polifona 0 ba, uz potpuno slobodnu primjenu svih kontrapunktikih i moninih sredstava, u ostalim dionicama. Razdoblje izmeu i XVIII st. zlatno je doba koralne predigre (S. Scheidt,J. Pad D. Buxtehude i J. S. Bach).
LIT.: K. Straube, Choralvorspiele alter Meister, 1907. A. S Zur Geschichte des Choralvorspiels, Hildburghausen 1930. R. Kitile schichte des protestantischen Orgelchorals, 1931. P. Dietrich, Gesc des deutschen Orgelchorals im 17. Jahrhundert, Kassel 1932. J. F Die gedruckten vierstimmigen Choralbiicher fiir die Orgel der deutschen gelischen Kirche, 1935. A.

am i-uinercnorai (.disertacija;, oern 1951. 1 . K-taonei, i-as ueuiscne ei lische Kirchenlied, Berlin 1951. H. J. Moser, Die evangelische Kirchen lische Kirchenhed, Berlin 1951. M. J. moser, Die evangeliscne JMrcnenmusi in Deutschland, Berlin i Darmstadt 1954. M. Blindoiv, Die Choralbegleitung des 18. Jahrhunderts in der evangelischen Kirche, Regensburg 1957 - Zbornik Handbuch zum evangelischen Kirchengesangbuch, Gottingen 1957. A. Vi.

KORAL I ORGULJE, 1. budui da je gregorijansko pjevanje izrazito vokalna jednoglasna muzika, nije se itavo vrijeme njegova razvoja i procvata osjeala potreba za bilo kakvom instrumental nom pratnjom. Do njezine primjene dolo je tek kasnije. Premda se iz jednog izvjetaja, to ga je dao W. Strabo (umro 849), moe zakljuiti da su se ve u IX st. orgulje upotrebljavale kod bogosluja, to jo dakako ne znai, da su one sluile za pratnju gregorijanskog pjevanja, nego samo da se na njima sviralo kod bogosluja u vrijeme koje je za sviranje bilo prikladno, tj. na poetku i na kraju (preludiji i postludiji), te izmeu pojedinih pjevanja odlomaka (interludiji). U srednjovjekovnomu ranom vieglasju (organum, fauxbourdon), orgulje su se, iako kao instrument jo nedovoljno razvijene, upotrebljavale u sline svrhe, ali su muziki oblici izvedenih kompozicija bili razvijeniji i temeljili se na slobodnim obradbama gregorijanskih napjeva. Bile su to jednostavne obradbe u obliku kratkoga homofonog stavka, u melodijskom pogledu nalik na himne i psalamske tonove. Kasnije je, oko 1500, uloga orgulja sve vie uzimala maha, tako da se i samim sviranjem nadomjetalo pjevanje pojedinih odlomaka, i to najprije himana, psalamskih stihova i magnificata, a onda i dijelova ordinarija mise (npr. u Kyrie se jedan stih pjevao, a drugi svirao; isto tako u Sanctusu i Benedictusu). Jednim od prvih primjera izravne orguljske pratnje gregorijanskog pjevanja uzima se harmonizacija Creda iz Misse dominicalis L. Viadane (1607). Ovdje su primijenjena sva uobiajena pravila generalbasa, ali s tom razlikom, to se u pratnji doslovno izvodila i melodijska linija gregorijanskog napjeva. Uz ve uobiajeno izmjenjivanje pjevanja i sviranja pojedinih misnih stavaka, u XVIII st. uvedena je i pratnja celebrantova solistikog pjevanja rastavljenim akor dima (arpeggio) na orguljama. Razumljivo je da je takvo stanje u crkvenoj muzici bilo jedno od glavnih uzroka, to je u XIX st. dolo do pokreta oko obnove gregorijanskoga pjevanja i njegove tradicionalne upotrebe kod bogosluja. Povijesni, stilski i estetski razlozi zahtijevali su da se obnovljeno gregorijansko pjevanje izvodi i na tradicionalan nain, tj. bez pratnje orgulja. A razvijen osjeaj i ukus za bogatu romantiku harmoniju XIX st. teko se uivljavao u jednostavnost i izraajne ljepote jednoglasne srednjovjekovne muzike. Zato su se uporedo s radovima oko obnavljanja gregorijanskih napjeva razvile rasprave i oko upotrebe orguljske pratnje. Dok su se jedni ograniili samo na naelna pi tanja u vezi s pratnjom (Solesmeska kola, G. Bas, F. -A. Guilmant, E. Gigout i dr.), drugi su smatrali pratnju nunom potrebom i raspravljali 0 harmonijskim izraajnim sredstvima koja e biti najprikladnija za tu svrhu (Witt, Gevaert, Haberl, Delpesch, P. Wagner, Mathias 1 dr.). Velika je veina u svojim teoretskim radovima i praktikim harmonizacijama prihvatila naelo da se gregorijanski napjevi mogu pratiti samo onim harmonijskim sredstvima koja ne rue njihov dijatoniki i modalni karakter:
dies irae dies illa, sclvet saecTiurz vi fa.-vd'Ia.: teste David. __ 1 1 1 V K11 i TJ J*1 r-i h-h h 1 K rr K n

KORALNE VARIJACIJE, u prvom redu kompozici orgulje u obliku varijacija na teme koralnih napjeva, ali ih za zbor uz pratnju orkestra. U XVII st. se k. v. po obliku razlikovale od koralnih partita, budui da su se i jedne i < sastojale od varijacija uvjetovanih odreenim brojem motiv odlomaka (stanca) od kojih je bio sazdan koralni napjev. Kar pojedinih varijacija zavisio je o znaenju i mislima izraen tekstu svakog odlomka.
LIT.: K. v. Fischer, Zur Entstehungsgeschichte der Orgelchoralvar Festschift F. Blume, Kassel 1963. A.

KORALNI MOTET, zborna kompozicija u kojoj su 1 uzete iz koralnog napjeva, obraene u stilu moteta. Budui napjev korala sastoji od niza zaokruenih muzikih misli (sta omeenih dugim notama (korone) u obliku prolaznih kad u koralnom motetu se svaka od ovih zaokruenih muzikih obrauje kao fugirani odlomak i povezuje u zatvorenu jedinst cjelinu. ,
LIT.: F. Ludivig, Repertorium organorum . . . et motetorum . . . , i 1910. H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. A.

KORALNI RITAM, pojam pod kojim se razumije mu ritam gregorijanskih napjeva.

Spe

ci - e

tu, CL,

hJ ; 1 JIJ'J ' * *^, *_d J J d'*'d'J ' hj J J J J i *'

J J J J. J

Jr-JU
Spe - ci - e tu. a,,

Pojedinani pokuaji s kromatikim harmonijama (P. Griesbacher) ubrzo su naputeni. 2. Pratnja, obradbe i uope povezanost protestantskih koralnih napjeva s orguljama ostavili su bogat niz raznovrsnih djela koja se u pogledu oblika mogu svrstati u nekoliko osnovnih tipova. To su uz manje rairene cantus firmus-korale, koralne kanone, koralne fantazije i koralne fuge, koralne predigre, koralni moteti, figuriram korali i koralne varijacije.
LIT.: F. X. Mathias, Die Choralbegleitung, 1905. M. Springer, Die Kunst der Choralbegleitung, 1907. A. Scheide, Zur Geschichte des Choralvorspiels, 1930. G. Kittler, Geschichte des Protestantischen Orgelcho rals, Uckermunde 1931. F. Dietrich, Geschichte des deutschen Orgelchorals im 17. Jahrhundert, Kassel 1932. A. De Brisay, The Organ and its Music, 1935. L. Sohner, Die Orgelbegleitung zum Gregorianischen Gesang, Re gensburg 1936. H. Potiron, Lecons pratiques d'acompagnement du chant gregorien, 1938. F. Zehrer, Die Orgel als Begleitinstrument des liturgischen Gesanges, 1943. - F. Kessler, Neue Bestrebungen auf dem Gebiet des Orgel chorals, Mainz 1950. M. P. Conway, Church Organ Accompaniment, 1952. M. Blindozo, Die Choralbegleitung des 18. Jahrhunderts in der evangelischer Kirche Deutschlands, Regensburg 1957. A. Vi.

Budui da se iva predaja izvorne ritmike interpret; pojavom vieglasja jo u XIII st. poela postepeno gubiti, snija izdanja gregorijanskih napjeva (osobito Medicejsko iz 16] 15), kao i razliita shvaanja menzuralistikoga karaktera mijenjena na starije jednoglasno gregorijansko pjevanje uzroke su stanje koje je u historijskom i umjetnikom pogledu bilo tivno duhu, stilu i estetskim shvaanjima rane srednjovjefo muzike. Pokuaji u XIX st. da se obnovi i oivi prvotna lje; gregorijanskih nap jeva sukobili su se s tekoama ne samo rekonstrukcije melodije ve i ritma, pa je dolo do stvaranja d oprenih stajalita: jedno smatra da gregorijanski ritam u pr poznaje kao temeljne jedinice trajanja osminku, etvrtinku i novo sjedinjenje (etvrtinku s tokom), a drugo zastupa postoj: samo jedne temeljne vrijednosti i to osminke (u neumat notaciji punetum, virga, romb i ostale neume izvedene iz c osnovnih).

KORALNI RITAM KORNAUTH


Pristae prvoga stajalita (nazivaju ih i menzuralistimd) temelje k. r. na strogo pravilnom nizanju dugih i kratkih kvantitativnih vrijednosti (A. Dechevrens, P. Wagner, J. Jeannin, J. Bonvin, E. Jammers). Pristae drugoga stajalita (zovu se i solesmeska kola) zagovaraju ritam na temelju slobodnog izmjenjivanja dvodijelnih i trodijelnih ritmikih jedinica (binar i ternar), sastavljenih od dva ili tri osnovna vremenska trajanja. Iako je medu njima J. Pothier davao prednost tekstovnoj akcentuaciji kao glavnom faktoru organizacije osnovnih vremenskih jedinica, njegovi uenici sa A. Mocquereauom na elu napustili su ovo naelo kao nedostatno (osobito kod melizmati kih napjeva, gdje se bujna vokalizacija razvija samo na jednom slogu) i pristupili poredbenoj analizi najstarijih neumatskih zapisa, s osobitim obzirom na tzv. ritmike kodekse u ko jima neke neume imaju dosljedno proveden modificirani oblik s odreenim zna enjem, a nekima je dodan i niz tzv. ritmikih slova, npr. c (cito ili celeriter), to znai da se nota izvodi lako i brzo, ili t (traher, tenere) za notu malo zadranu ili produenu itd. Ritmiki su kodeksi prema tome svojom karakteristinom notacijom fiksirali, a time i sauvali, najstariju tradiciju ritmike interpretacije. Da bi se bolje razumjela razliita shvaanja koralne ritmike interpretacije, neka poslui kao primjer Grad. 5. Specie tua: {a = gregorijanski napjev iz slubenog izdanja; interpretacije: b Riemann, c = Houdard, d Wagner, e Jeannin, / = solesmeska kola).
LIT.: J. Pothier, Les Melodies gregoriennes d' apres la tradition, Tournai 1880. G. Houdard, Le Rythme du chant dit gregorien d'apres la notation neumatique (2 sv.), Pari 18981906. M. Foucault, Le Rythme du chant gregorien, Pari 1903. A. Dechevriens, Le Rythme gregorien, Annecy 1904. A. Mocquereau, Le nombre musical gregorien (2 sv.), Roma i Tournai 1908 1927. P. Wagner, Zur Rhythmik der Neumen, PJB, 1910. P. Ferretti, II Cursus metrico e il ritmo delle melodie gregoriane, Roma 1913. A. Mocquerau i J. Gajard, La Tradition rythmique dans les manuscrits, 1924. J. Jeannin, Etudes sur le rythme gregorien, Lyon 1926. L. Bouvin, The Measure in Gregorian Music, MQ, 1929. J. Gajard, Notions sur le rythme gre gorien, Pari 1935. Isti, Pourquoi les editions rythmiques de Solesmes, 1935. E. Jammers, Der gregorianische Rhythmus, Leipzig 1937. A. Le Guennant, Precis de rythmique gregorienne d'apres les principes de Solesmes, Pari 1954. J. W. A. Vollaerts, Rhythmic Proportions in Early Medieval Ecclesiastical Chant, Leiden 1958 (II izd. 1960). G. Murray, The Authentic Rhythm of Gregorian Chant, Bath 1959. E. Cardine, Le Chant gregorien, est-il mesure?, Etudes gregoriennes, 1963. A. Vi.

369

(kayakum ili poprena flauta) koju redovito prati ritam velikog bubnja (tehang ko). Pored uene kultne i dvorske muzike razvijala se i narodna, takoer pentatonska, ali bez polustepena. U metrici narodnih pjesama i plesova prevladavaju trodijelne mjere u koje se mjestimice upleu dvodijelne. Tradicija narodne muzike gaji se osobito u sjevernoj Koreji poslije osloboenja (1945), kada su osnovani i razliiti ansambli: Orkestar narodnih instrumenata, Ansambl pjesama i plesova Korejske narodne armije i dr. U NR Koreji postoje uz to Dravno kazalite opere i baleta, Filharmonija, Konzervatorij i Savez kompozitora.
LIT.: A. Eckdrdt, Koreanische Musik, Mitteilung der Deutschen Gesell schaft fiir Natur- und Volkerkunde Ostasiens, 1930. Chung Sik Keh, Die Koreanische Musik, Strassburg 1935. J. L. Boots, Korean Musical Instru ments and an Introduction to Korean Music, Transactions of the Royal Asiatic Society, 1940. C. S. Cho, Songs of Korea, Dubuque (Iowa) 1950. W. S. Lim, Present Status of M usic in Korea, Kongresni izvjetaj, Wien 1956. J. G. Kim, Musiktehnologische Studien uber das koreanische Volkslied (disertacija), Wien 1964. I. A.

KOREPETITOR uvjebava s pjevaima uz klavir solistike i zborne dionice. K. za zbor zove se u Italiji maestro del oro, u Njemakoj Chordirektor, u Francuskoj chef de ehoeur. KOREENKO, Arsenij Nikolajevi, ruski kompozitor i pedagog (Moskva, 18. XII 1870 Harkov, 3. I 1921). Studirao na Konzervatoriju u Moskvi klavir (S. I. Tanjejev) i kompoziciju (A. S. Arenski). God. 1891 1919 nastavnik na Konzervatoriju i na Sinodalnoj koli u Moskvi; 191920 predavao na Konzervatoriju u Harkovu. Djelovao i kao dirigent i muziki kritiar. Koreenkova muzika je inspirirana armenskim i gruzijskim fol klorom.
DJELA. ORKESTRALNA: Sytnphonielyrique ; fantazija za klavir i orkestar; ApMMHCKan cwuma; 2 simfonijske slike. KOMORNA: gudaki kvartet; kompozicij e za violinu i klavir te za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: flup EaAinaccapa, 1892; Ameji cMepmu (po Ljermontovu), 1895 i JltHHou doM, 1900. Balet BoniuedHoe 3epKajio, 1902; scenska muzika. VOKALNA: kantata Don Juan; ApMnncHan c/ouma za zbor i orkestar; zborovi; oko 80 solo-pjesama. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: G. Waldmann, Arssenij Nikolajewitsch Koreschtschenko, MGG, VII, 1958.

KORDOFONI INSTRUMENTI (gr. xopSr) ica i <pcovr) glas), instrumenti, kod kojih je napeta ica izvor zvuka. Zvuk se proizvodi struganjem uz pomo gudala, trzanjem, udaranjem batia i rijetko primjenom struje zraka. S obzirom na nain proizvodnje zvuka, glavni su predstavnici kordofonih instrumenata violina (i njoj srodni instrumenti), harfa, klavir i eolova harfa. KORDOMETAR (gr. xop87) ica i (is-rpou mjera), sprava za mjerenje debljine ice. Moe imati oblik estara s malo razmaknutim kracima, meu koje se lagano zaglavljuje ica, a na kraku se oitava mjera. K. moe biti i u obliku ploice s izmjerenim zarezima razliitih profila za razne debljine ica. Upotrebljava se kod gradnje kordofonih instrumenata. KOREJSKA MUZIKA ima zajedniku tradiciju s muzikim kulturama zemalja istone Azije koje neki noviji muzikolozi svrstavaju, zbog itavog niza jednakih ili slinih pojava i znaajki, u tzv. sino-japansku obitelj (Kina, Japan, Mongolija, Koreja, Vijetnam). O visoko razvijenoj muzikoj kulturi Koreje u ranom srednjem vijeku svjedoe podaci vezani uz japansku muziku: korejski kralj Silla poslao je 453 na pogreb japanskoga cara Ingvoa orkestar sastavljen od 80 muziara; japanski car Kimmei traio je 554 da mu se iz korejske drave Paekche poalju muziki uitelji. Odnjegovana instrumentalna muzika s plesovima prodi rala je u to doba pod imenom sankangaku (muzika triju kraljevstva) iz Koreje u Japan gdje se proirila osobito u VII st., dajui peat tadanjoj japanskoj muzici. U feudalnoj Koreji njegovala se dvorska i kultna muzika s pjevaima, solistima, zborom, ple seima i instrumentalistima. Bogata tradicija muziciranja dvorskog orkestra sauvala se do najnovijega doba. Prvi zapisi tekstova korejskih pjesama potjeu iz VII st. Muzika je u biti melodijska, a temelji se na pentatonici koja sadri i polustepene. Pjevanje je posve neobino zbog posebne vokalne tehnike: klizanja g lasa (glissando), kako u solistikom tako i u zbornom, unisonom pjevanju, falsetiranja, grlenih zvukova i jake vibracije glasa. Tradicionalno jednoglasno pjevanje katkad je popraeno dranim tonovima drugoga glasa, a ponekad i dvaju glasova (u kvarti, kvinti, oktavi). U kompozicijama za vei, orkestralni sastav svaki instrument slijedi jednu te istu melodiju vodeeg, melodijskog instrumenta, ali sa drukijim ornamentima. Karakteristian je instrument korejske muzike kayakum, vrsta citre sa svilenim icama (1219) koje su s pomou konjia podijeljene na dva dijela. Rairena je i poprena flauta (yak), zatim dvostruka flauta (konan) i neka vrsta oboe (senap), te razliite udaraljke. Pored orkestralnog muziciranja njeguje se i solistika svirka melodijskog in strumenta
MUZ. E ., II, 24

KORGANOV (Karganov), Genarij Osipovi, ruski pijanist i kompozitor (Kvareli, Gruzija, 12. V 1858 Rostov, 12. IV 1890). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Reinecke, S. Jadassohn) i Petrogradu. Od 1879 muziki pedagog i kritiar u Tbilisiju. Neke od njegovih brojnih romansa bile su vrlo popularne (Cepenada JJOH XKyaua, Ocmpom ceKupoii); stilski one pripadaju romantici, a est je u njima i prizvuk ruske nacionalne kole. K. je napisao i niz kraih kompozicija za klavir. KORITNIK, Rajko, pjeva, tenor (Lozice kraj Gorice, 24. VIII 1930 ). Pjevanje uio kod A. Dariana na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani. Od 1960 solist Ljubljanske opere. Pjeva opse nog glasa i profinjene glasovne kulture; posebno se istie u tali janskom, francuskom i veristikom opernom repertoaru. Svoj najvii domet ostvario kao Cavaradossi (Puccini, Tosca), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Nadir (Bizet, Lovci bisera), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Alfredo (Verdi, La Traviata) i Manrico (Verdi, Trubadur). j. Se. KORITNIK, Rezika, pjevaica, koloraturni sopran (Trbovlje, 22. IX 1919 ). Nastupati poela kao solistica omladinskog zbora Trboveljski slavek (193241); pjevanje uila na Konzervatoriju (F. upevc, J. Betetto) i na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani (K. Kuej -Novak). God. 1936 41 i 194556 pjevala na radio-emisijama, 193946 solistica Komornog zbora Radio-Ljubljane, od 1948 lanica Zbora Slovenske filharmonije. Od 1961 urednik je za omladinsku muziku na RTV Ljubljana. Postizala velike uspjehe u Trboveljskem slaveku; S. Osterc, I. Mateti-Ronjgov, D. vara i drugi kompozitori pisali su solistike dionice u svojim omladinskim zborovima za nju. Kasnije se istakla kao interpret djejih, omladinskih i narodnih pjesama.
LIT.: J. Skrinar, Trboveljski slavek od srca k srcu, Trborfje 1971. B. Lk.

KORNAUTH, Egon, austrijski kompozitor (Olomouc, Moravska, 14. V 1891 Be, 28. X 1959). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji (R. Fuchs, F. Schreker, F. Schmidt), a mu zikologiju na Univerzitetu u Beu (G. Adler); 1915 doktorirao s disertacijom o Havdnovim gudakim kvartetima. Neko je vrijeme (191718) predavao muziku teoriju na Bekom univerzitetu, zatim niz godina na koncertnim turnejama po Evropi, Aziji i Americi kao pratilac, lan komornih sastava (Beki trio) i dirigent. Od 1936 ponovo u Beu. Bio je nastavnik teorije na Muzikoj akademiji (od 1940) i kompozicije na Mozarteumu u Salzburgu (od 1945). Plodan kompozitor, odaje u svojim djelima podjednako utjecaje kasne romantike i suvremenoga muzikog jezika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1918; Nokturno za violinu i orkestar, 1912; varijacije za violu i orkestar, 1912; Burleska za flautu i orkestar,

370

KORNAUTH KOROEC
LIT.: R. S. Hoffmann, E. W: Korngold, Wien 1922. R. Spec W. Korngold, M, 1926 27. K. R. Brachtel, E. W. Korngold, Muica, 2. W. Pfannkuch, 1. Julius Leopold, 2. Erich Wolfgang Korngold, A VII, 1958. L. Korngold, Erich Wolfgang Korngold, Wien 1967.

1914; Balada za violonelo i orkestar, 1917; 4 suite (II je simfonijeta), 1913 40; 2 uvertire, 1914; fantazija, 1915; Elegija, 1916. KOMORNA: guda ki kvartet, 1920; 2 gudaka kvinteta, 1923 i 1938; gudaki sekstet, 1919; suita za flautu i gudaki kvartet, 1956; 2 klavirska trija (I, 1921); klavirski kvartet, 1917; klavirski kvintet, 1931; kvintet s klarinetom, 1931; oktet, 1949; komorna mu zika za nonet, 1924. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1913 i 1916; za violu i klavir, 1912; za klarinet i klavir, 1913; za violonelo i klavir, 1922. Sonatina za flautu i klavir, 1952. Klavirske kompozicije (sonata, 1912; sonatina; fantazija). Zborovi; oko 60 solo-pjesama, 1908' 36. Autobiografija, 1944. LIT.: P. Stefan, Egon Kornauth, Die Theater - und Kinowoche, 1919. Verzeichnis der Werke von Egon Kornauth, Wien 1937 (II izd. 1958). E. H. Muller v. Asozv, Egon Kornauth, Ein Bild vom Leben und Schaffen des mahrischen Komponisten, Wien 1941. B. Paumgartner, Egon Kornauth, Osterreichische Musikzeitschrift, 1957, 4. F. Racek, Egon Kornauth, MGG, VII, 1958.

KORNER, Friedrich, austrijski muzikolog i jazz-muziar (Graz, 13. XII 1931). U Grazu zavrio 1957 studij trublje na tajerskom zemaljskom konzervatoriju i 1963 promovirao na Univerzitetu iz muzikologije s disertacijom Studien zur Trompete des 20. Jahrhunderts. God. 196164 umjetniki voda i prvi trublja u Nezv Austrian Big Band, 196364 nastavnik trublje na Zemaljskoj muzikoj koli i od 1964 na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Grazu; 196465 asistent Muzikolokog instituta Muzike akademije u Grazu i od 1965 pr ofesor i predstojnik Instituta za jazz. Od 1969 ureduje (sa D. Glavvischnigom) asopis Jazzforschung Jazz Research u kojemu je objavio vie zapaenih studija i lanaka {Graz Zentrum der Jazzforschung, 1969; Instrumentenkunde und Jazz, 1969 i dr.). KORNET, I. (engl. cornet, franc. cornet a pistons, njem. Kornett, tal. cornetta), limeni duhaki instrument, po obliku slian trublji, ali krai od nje. Razvio se u Francuskoj od potan skog roga, kojemu su dodani ventili (najprije dva, a kasnije i trei). P oznat je i pod nazivom piston. Ponajee je ugoen u B, rjee u A. Pisani tonovi obuhvaaju razmak od fis do c3, a zvue za veliku sekundu, odnosno za malu tercu nie. K. nema onako sjajan, blistav zvuk kao trublja, ali je pokretniji od nje pa se, osobito u Francuskoj, u prolom stoljeu razvio u solistiki instrument. U Francuskoj je uao i u orkestar, naroito operni (upotrebljavali su ga, medu ostalima, G. Rossini, H. Berlioz i G. Bizet), dok se njemaki kompozitori nisu njime sluili u orkestru. 2. Orguljski registar iz roda jezinjaka koji se nekad upotrebljavao kao 16-stopni (grand cornet), 8-stopni (cornet), 4-stopni i 2stopni (cornettino). Pod imenom korneta danas se redovito misli na orguljski registar iz roda mjeanica (mikstura). i
Tipka -e- daje ^*

KOROLEWICZ-WAYDOWA, Janina, poljska pjevt sopran (Varava, 9. II1880 20. VI 1955). Studij pjevanja za^ na Konzervatoriju u Lavovu (W. Wysocki, A. Myszuga) i debitirala u Moniuszkovoj operi Strani dvor. God. 1898 operni solist u Krakovu i od 1900 u Varavi (191725 i 1934 direktor), s velikim uspjehom gostovala na Covent Garde, Londonu, na Scali u Milanu, u Veneciji, Lisabonu, Mad Budimpeti, Moskvi, Chicagu i Bostonu, na Metropolita drugim evropskim, amerikim i australskim gradovima, nastup sa E. Carusom, N. Melbom, F. aljapinom i drugim znamei pjevaima. Povukavi se s operne pozornice bavila se pedagog u Varavi, odgojivi niz istaknutih poljskih pjevaa. U po pjevala uloge koloraturnog soprana, kasnije preuzela lirski dramski fah, a istakla se i na koncertnom podiju, posebno interpret vokalne lirike poljskih kompozitora. Njezin oj repertoar brojio je vie od stotinu uloga. Objavila je knjigu u mena Sztuka i ycie. Moj pamietnik, 1958.
LIT.: J. Reiss, Polscv piewacy i polskie piewaczki, Lod 1948.

KORONA (engl. pause, franc. point d'orgue, tal. coi fermata), znak <? kojim se produuje trajanje nekog tona ili ak< K. moe stajati iznad note ili ispod nje, a obino produuje otprilike za polovinu njegova trajanja. Meutim, stvarno pr> enje odreuje muzikalni osjeaj izvodioca, odnosno mu sadraj fraze. Moe stajati i iznad (ili ispod) pauze. K. na tal crti oznauje cezuru izmeu taktova. Ponekad se nalazi i: pauze od cijelog takta na kraju stavka; tu oznauje osjetljiv pi prije poetka iduega stavka. Posebno znaenje ima k. u koncer na kvartsekstakordu prije solistike kadence. Ovaj akord najav nastup solista. U XVIII st. kadenca se improvizirala i nije se ivala u partituri; zbog toga esto ima koronu i poetni to akord dominante iza kadence, tako da a tempo nastupa te iduem taktu s tonikom harmonijom.
LIT.: F. Noske, Bemerkungen zur Fermate, MF, 1964. B. J

Dobro intonirani k. slian je po boji zvuka orkestralnom rogu (odatle mu i ime) i slui u prvom redu kao dopuna zvuku drugih registara.
LIT.: F. Dugan, Nauk o glazbalima, Zagreb 1944. C. Locher, I Registri dell' organo, 1940. R. Whitwort, Organstops and their use, 1951.

KORNGOLD, 1. Julius Leopold, austrijski muziki kritiar (Brno, 24. XII 1860 Hollywood, 25. IX 1945). Uz pravo studirao muziku na Konzervatoriju u Beu. God. 1902-34 muziki kritiar Neue Freie Presse (nasljednik E. Hanslicka). Od 1934 ivio u SAD. Duhovitim i zanimljivo pisanim kritikama stekao je ugled vodeega bekoga muzikog kritiara.
DJELA: sabrane kritike Deutsches Opernschaffen der Gegenzoart, 1921 i Die romantische Oper der Gegenzvart, 1922; Karl Goldmark, 1923; Arthur Nikisch, 1929.

2. Erich Wolfgang, kompozitor (Brno, 29. V 1897 Hollywood, 29. XI 1957). Sin Juliusa; muziku uio u Beu (R. Fuchs, A. Zemlinsky, K. Gradener). Ve 1910 prikazuje Beka opera njegovu pantomimu Der Schneemann, a 1916 Miinchenska opera izvodi dvije njegove operne aktovke. K. je imao mnogo smisla za dramatsku muziku, za scenske efekte i za valjano iskoriivanje pjevakih glasova. Njegove opere postigle su stoga velik uspjeh unato nesumnjivim eklektikim obiljejima, koja se u njima zamjeuju. Od 1927 predavao na bekoj Muzikoj akademiji. Nakon pripojenja Austrije Njemakoj emigrirao u SAD, gdje je uglavnom komponirao filmsku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; simfonijeta, 1912; koncert za klavir (za lijevu ruku), 1923; k oncert za violinu, 1945; koncert za violonelo, 1946; uvertire; simfonijska serenada, 1949; tema s varijacijama, 1952. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1922; II, 1935 i III, 1945. Klavirski trio, 1909; klavirski kvintet, 1921; klavirski sekstet, 1917; sonata za violinu i klavir, 1913. Dvije sonate (1910 i 1932) i druge klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Der Ring des Polykrates, 1916; Violanta, 1916; Die tote Stadt, 1920; Das Wunder der Heliane, 1927 i Kathrin, 1937. Muzika komedija The Silent Serenade, 1946; pantomima Der Schneemann, 1908. Scenska i filmska muzika. Solo-pjesme. Obradbe djela J. Straussa, J. Offenbacha, L. Falla i F. Mendelssohna.

KOROAK, Sreko, fagotist (Ljutomer, 27. II 1933 Fagot uio na Srednjoj muzikoj koli u Mariboru; diplon 1958 na Muzikoj akademiji u Beogradu (I. Turi); usavr se u Parizu, Beu i na III stupnju Muzike akademije u Beogi God. 1962 osvojio drugu nagradu na Natjecanju muzikih un nika Jugoslavije. God. 196072 solist orkestra Slovenske harmonije, od 1972 u Simfonijskom orkestru RTV Ljublj uz to honorarni nastavnik na Zavodu za glasbeno in baletno braevanje i na Akademiji za glasbo u Ljubljani. K. ide u uglednije slovenske duhae. Njegova se ostvarenja odli virtuoznom igrom, kultiviranim tonom i muziki produblje interpretacijom. Kao solist nastupa na javnim koncertima radio-televiziji. Snimio je vie djela iz strane i domae liter za fagot. K. I KOROEC, Drago, zborovoa i kompozitor (Zagorje Savi, 22. I 1911 ). Studirao matematiku na Vioj pedagc koli u Beogradu; muziku uio na Konzervatoriju i Akadt za glasbo u Ljubljani. Zborovoa, za narodnooslobodilakog suraivao u redigiranju vokalnih edicija, vodio omladn zborove i komponirao vie partizanskih pjesama. Nakon zborovoa; sa zborom Tehnike srednje kole nastupao po veniji i Dalmaciji. j. : KOROEC, Ladko, pjeva, bas-buffo (Zagorje ob 5 9. VIII 1920 ). Studirao na Akademiji za glasbo u Ljubi; Solist tamonje opere. M njegovim ulogama najuspj su Don Basilio (Rossini, Se ski brija), Kecal (Smet Prodana nevjesta), Kralj (Prokofjev, Zaljubljen u tri rance), Varlaam (Musor; Boris Godunov), Otac (Charj tier, Louise), Sano Pansa (A senet, Don Quichotte). Nai i kao koncertni pjeva, izvrstan pjeva i glumac pi gao velike uspjehe i na inoz nim operama. KOROEC, Mira, pji ia, sopran (Sisak, 1882 Split, 4. VI 1963). Pjev; uila na koli HGZ u Zagr (M. Kiseljak) i na Konzerv riju u Beu (J. Gansbach L. KOROEC gdje je osvojila zlatnu med

KOROEC KOSTIA
i na zavrnoj priredbi u ope ri nastupila u ulozi Santuzze God. 190608 operni solist u Opavi i 1908 10 u Pragu. U Zagrebu je prvi put nastupila 1908 kao gost u naslovnoj u-lozi Verdijeve Aide, a lanica Zagrebake opere bila je 1910 14; nakon toga u Hamburgu. God. 1919 se zbog udaje povukla s operne pozornice. Jedna od najistaknutijih predstavnica vokalne umjetnosti svoga doba u Hrvatskoj, M. KOROEC bila je obdarena sopranom rijetke ljepote i dramske izraajnosti. U njezine najvie umjetnike domete idu: Aida (Verdi), Leonora (Verdi, Trubadur), Senta, Elizabeta i Briinnhilda (Wagner, Ukleti Holandez, Tannhauser i Walkura), Liza i Tatjana (ajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin). Za djelovanja u Zagrebu bila je prva Eva (Zajc, Prvi grijeh), Jela (Hatze, Povratak), Lenka (Bersa, Oganj) i Lisbeth (Bersa, Postolar od Del/ta). K. Ko. KORTE, 1. Frantiek, eki kompozitor (Usti nad Orlii, 22. IV 1895 Prag, 27. VII 1962). Studirao pravo u Pragu; kompoziciju uio kod V. Novaka. Sudac u raznim ehoslovakim gradovima; uz to klavirski pratilac, korepetitor, zborovoa i dirigent komornog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1930; simfonijska pjesma O Idsce a zhlamdni, 1920; eskd rapsodie za klarinet i orkestar, 1933. Suite: Rusticana; Pelemele; ipkova Ruenka, 1936. Poetike tance 2a komorni orkestar, 1935. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir; 3 sonatine za violu i klarinet. KLAVIRSKA: Sonata eroica; 4 sonatine i dr. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: esky Honza, 1930, Brady z Irie, 1940 i Princezna z Koralie, 1944- VOKALNA : kantata Bua" prdei est!, 1937; zborovi; ciklus melodrama na pjesme S. P. ipaova, 1955; solo --pjesme. Dvije mise, 1939 i 1944; eke Stabat Mater, 1942.

371

(Mascagni, Cavalleria rus ticana).

B. Bartoka i E. Dohnanvija. God. 191617 korepetitor Budimpetanske opere, 1917 20, kao pratilac violinista F. Vecseva i J. Koncza, na koncertnim turnejama po Njemakoj, Au striji, Italiji i sjevernoj Africi; 1920 21 dirigent kazalita u Tripolisu, zatim od 1927 do 1960 profesor klavira na Muzikoj akademiji u Budimpeti. U poetku pod utjecajem Bartoka, kasnije se pribliava ekspresionizmu beke kole i najzad prihvaa vrlo jednostavan, prozraan nain izraavanja, oitujui sve veu sklonost mistici. esto je obraivao tekstove iz Biblije, srednjovjekovne literature i svijeta bajke. I u folkloru su ga privlaili baladni motivi.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, s koncertantnim klavirom, 1920 21; II, 1927; III, za mali orkestar, 1933; IV, 1947; V, za mali orkestar, 1936; VI, 1947; VII, Mohdcs, 1957; VIII, 1959 i IX, 1969. Osam suita, 1915, 1924, 1931, 1932, 1941, 1954, 1956 i 1958; Hat zenekari darab (6 orkestralnih komada), 1919 20; Nepdalfantazia, 1948; Ballada es rondo za violinu solo i duhaki orkestar, 1961. KOMORNA: gudaki trio, 1946; 8 gudakih kvar teta, 1920, 1929, 1933, 1936, 1956, 1960, 1963 i 1965; trio za flautu, violinu i violonelo, 1941; klavirski trio, 1962; kvintet za duhae i harfu, 1938; duhaki kvintet, 1960; komorna muzika za 17 instrumenata, 1928; sonata za violinu i klavir, 1937; sonatina za violonelo solo, 1928; duo za violinu i violonelo, 1964; divertimento za cimbal, 1938 i dr. KLAVIRSKA. Tri sonate: 1941, 1947 i 1956. Jutka, 12 malih komada, 1928; varijacije, 1933; 13 bagatela, 1947; divertimento, 1960 i dr. DRAMSKA. Opere: A kirdly paldstja (Kraljev ogrta), 1926; Az ket lovagok (Dva viteza), 1935; Cenodoxus, 1942; Anselmus didk, 1945; A mehek (Pele), 1946; Tartuffe, 1951; Magyar jakobinusok (Madarski jakobinci), 1952 i Pdzman lovag (Vitez Pazman), 1963. Baleti: Feher Pierrot (Bijeli pierrot), 1916; Pdn es Kore, 1918; Phaedra, 1919; David kirdly, 1937 i Enek az orok bdnatrol (Pjesma o vjenoj tuzi), 1955. Pantomime: Laterna magica, 1922; Arva Jdzsi hdrom csoddja (Tri uda siroeta Jozsija), 1932 i dr. Scen ska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Jonds, 1931; Uskrsni oratorij, 1932; Saulus, 1935; Jozsef, 1939; Elids, 1940; Krisztus, 1943; Hajnoczy, 1954 i Villon-oratorium, 1961. Kantate: Laodameia, 1924; Jb, 1933; Kuldetesr (Misija), 1948; Habakuk za sopran, gudaki kvintet i klavir, 1954 i Szol az Ur (Govori Gospod), 1957. Misterij Kincses Adam haldla za soje, zbor i orkestar, 1923; zborovi; solopjesme uz orkestar, uz komorne sastave i uz klavir, medu njima ciklusi na stihove Petofija, Kosztolanvija, Adyja i dr. CRKVENA: 2 mise; Biblikus mise (Biblijska misa) za zbor, orgulje i orkestar; Dies irae za zbor, orgulje i udaraljke; Requiem; Te Deum; Stabat Mater; 12 ofertorija i dr. LIT.: L. Pollatsek, Georg Kosa, Der Auftakt, 1925, 7. L. Fdbian, Georg Kosa, Musikblatter des Anbruch, 1926. J. Ujfalussy, Gyorgy Kosa, MGG, VII, 1958. M. Pdndi, Kosa Gyorgy, Budapest 1966. I. A.

2. Oldfich Frantiek, kompozitor i pijanist (ala, Slovaka, 26. IV 1926 ). Sin i uenik Frantieka; kompoziciju studirao na Prakom konzervatoriju; diplomirao 1949. Direktor je prakog eksperimentalnog kazalita Laterna Magica.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1949; simfonijska drama Pfibeh Hetcn, 1963; Concerto grosso za gudae, trublje i klavir; Chvdla smrti, ciklus minijatura za limene duhae i zvonie, 1948. KLAVIRSKA: sonata, 1954; suita Iniuria; Pijdkovy promeny, 1945; ciklus instruktivnih kompozicija Exkurze, 1961. Balet Orbis, 1943.

KOS-ANATOLJSKI, Anatolj Josipovi, ukrajinski kompozitor (Kolomija, Galicija, 1. XII 1909 ). Diplomirao pravo na Univerzitetu u Lavovu, a 1934 zavrio studij na Lavovskom konzervatoriju (klavir i teorija). Nastavnik na toj ustanovi od 1935DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1955 (u prvobitnoj redakciji koncert za harfu, 1954) i 1964; koncert za violinu; 3aKapnamcKan pancoduH za violinu i orkestar; uvertira FaydeaMyc, 1961; suita iz baleta FljiamOK JXos6yuta, 1955. Kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opera Haecmpeny cojinuy, 1957 (II redakcija, pod naslovom 3apeeo, 1959). Baleti: IIjiamoK JJoe6yuia, 1951; COUKUHO Kpbvio, 1956 i Opbicn, 1964. Opereta Becenuue ip03u, 1960. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: kantata EeccMepmnoe 3aeeu4anue, 1963; vokal-no-simfonijska slika Hoeaa Bepxoeuna, 1950; zborovi; solo-pjesme.

KORTE, Werner, njemaki muzikolog (Miinster, 29. V 1906). Muzikologiju studirao u Miinsteru, Freiburgu i Berlinu; promovirao 1928. God. 192831 asistent Univerziteta u Heidelbergu. Od 1932 profesor na Univerzitetu u Miinsteru.
DJELA: Die Harmonik des friihen 15. Jahrhunderts im Zusammenhang mit der Formtechnik (disertacija), 1929; Studie zur Geschichte der Musik in Italien im ersten Viertel des 15. Jahrhunderts, 1932; Deutsche Musikerziehung in Vergangenheit und Gegenwart, 1932; J. S. Bach, 1934; Beethoven, 1936; Robert Schumann, 1937; Musik und VCeltbild, 1940; Hdndel und der deutsche Geist, 1942; De Muica. Monolog iiber die heutige Situation der Musik, 1966; studije i lanci.

KORTHOLT -> Curtall KOS, Koraljka, muzikolog (Zagreb, 12. V 1934). Studij historije muzike zavrila 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu i zatim se usavravala na Muzikom fakultetu Univerziteta u Edinburghu; doktorat iz muzikologije postigla 1967 na Univerzitetu u Ljubljani. Uz to na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala historiju umjetnosti i njemaki jezik. God. 195965 struni suradnik za muziku na Radnikom sveuilitu Moa Pijade, 196771 bibliotekar i od 1971 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God. 1973 74 na studijskom boravku u Njemakoj.
DJELA: Hrvatska umjetnika popijevka od Lisinskog do Berse, Rad JAZU 337, 1965; Muzidrajoi angeli v cerkvi sv. Jurija v Lovranu, Muzikoloki zbor nik, III, 1967; Muziki instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti u Hrvat skoj (disertacija), Rad JAZU 351, 1969 (proireno izd. na njemakom jeziku Musikinstrumente ini mittelalterlichen Kroatien, 1972); Poezija Valroslava Lisinskoga, Zvuk, 1969, 9697; Teorija sloga tonske umjetnosti Vatroslava Lisinskoga, ibid.; The Depiction of Musical Instruments in Mediaeval Istrian Mural Paintings, Arti musices, Special issue, 1970; Audio-vizuelna nastavna sredstva u suvremenoj nastavi muzike, RTV-Pedagogija, Zagreb 1970; Prilog problematici folklornog i nacionalnog u opusu Vatroslava Lisinskog, Arti musices, 2, 1971 (sa J. Beziem); Primorski napjevi1' Stevana Mokranjca, Zbornik radova o Stevanu iVtokranjcu, 1971; Nekatere posebnosti vokalne melodike Vatroslava Lisinskoga. Prispevek k analizi njegovega stila, Muzikoloki zbornik, VII, 1971; Darstellung der Musik instrumente in den mittelalterlichen bildenden Kunsten in Dalmatien und Istrien, Kongressbericht, Bonn 1970; Volkstumliche Zuge in der Kirchenmusik Nordkroaliens im 17. und 18. Jahrhundert, Muica Antiqua, III, 1972; Mjesto solo-pjes me u stvaralatvu Ivana Zajca, Arti musices, 3, 1972; Nezo Dimensions in Folk Music. A Contribution to the Study of Musical Tastes in Contemporary Yugoslav Society, International Review of the Aesthetics and Sociologv of Music, 1972; Ost- und Westeuropaische Impulse in der kroatischen Musik des 19. Jahr~ hunderts, Kongressbericht, Kobenhavn 1972. lanci; kritike; predavanja na radiju i televiziji. K. Ko.

KOS-LUKINI, Ksenija, pijanistica (Zagreb, 1. I 1938 ). Sestra Koraljke Kos; studij klavira zavrila 1961 kod L. abana na Muzikoj akademiji u Zagrebu i tamo 1972 postigla stupanj magistra muzike. U meuvremenu usavravala se kod Magde Tagliaferro u Parizu. Na diplomskom ispitu dobila nagradu Franjo Kuha Hrvatskog glazbenog zavoda i 1962 osvojila nagradu na Natjecanju mladih muzikih umjetnika u Beogradu. Kao koncertant nastupala u Zagrebu i drugim jugoslavenskim gradovima, K. KO. KOSMA, Joseph, francuski kompozitor madarskog po drijetla (Budimpeta, 22. X 1905 La Roche Guyon, Pariz, 7. VIII 1969). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti i tamo zapoeo umjetniku karijeru kao operni korepetitor. U kompoziciji se usavravao kod H. Eislera u Njemakoj. Od 1933 u Parizu kompozitor baletne i filmske muzike. Svjetski glas postigao je pjesmama na tekstove J. Preverta.
DJELA. DRAMSKA. Opere: La Revolte des canuts, 1959; Un Amour electroniaue, 1962 i Les Hussards, 1969. Baleti: Le Rendez-vous, 1945; L'Ecuyere, 1947 i L'Hotel de Vesperance, 1957. Pantomime: Baptiste, 1946; Le Pierrot de Montmartre, 1952 i Le Proscrit, 1963. Opereta Les Chansons de Bilitis, 1954. Scenska muzika za drame: Desire under the Elms (O'Neill), 1954; Summer and Smoke (T. Williams), 1954; Les Mouches (Sartre), 1955; Orvet (Renoir), 1956; Vasco, 1957; L'Emigre de Brisbane, 1967 i dr. Muzika za filmove. VOKALNA: oratorij Les Ponts de Pari, 1947; kantata Ballade de celui qui ehanta dans les supplices (Aragon). Solo-pjesme: Les Feuilles mortes (Prevert); Barbara (isti); Inventaire (isti); Les Enfants qui s'aiment (isti), La bellejambe (Aragon) i dr.

K(3SA, Gyorgy, madarski pijanist i kompozitor (Budim peta, 24. IV 1897). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti, kompoziciju kod A. Siklosa i V. Herzfelda, klavir kod

KOSTEL ANETZ, Andr, ameriki dirigent ruskoga pod rijetla (Petrograd, 22. XII 1901). Studirao na Petrogradskom konzervatoriju gdje je zatim dirigent na operi. Od 1922 ivi u SAD. Korepetitor na operi Metropolitan, 1930 postao dirigent radio-kompanije Columbia Broadcasting System. Povremeno vodio vlastiti orkestar zabavne muzike. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sa svojom enom, sopranisticom Lili Pons, davao brojne koncerte za saveznike oruane snage u Evropi i Aziji. Pisao aranmane lake muzike. KOSTIA, Raili, finska pjevaica, alt (Juva, 14. VIII 1930 ). Pjevanje studirala na muzikoj akademiji Sibelius u Hel-

372

KOSTIA KOTLI
pesma, 1958. KLAVIRSKA: sonatina, 1956; Igra, 1957; koreografska Susreti, 1961. DRAMSKA: baleti Divinus circulus, 1969 i Tema sa cijamay 1969; musical Opereta, 1970. Oko 30 scenskih muzika za drame se odenu nagi (Pirandello); Nikoletina Bursa (opi); Stenica (Majal Na rubu pameti (Krlea); Kafanica, sudnica, ludnica (Crnevi); Jelena C i Razvojni put Bore najdera (A. Popovi); Kralj Ubu (Jarry); Rado id u vojnike (osi) i dr. Filmska muzika; muzika za radio i televizijske dra VOKALNA. Kantate: Opelo pesniku poginulom od bombardovanja za meoviti i deji hor, 9 duvaa, udaraljke i klavir, 1964; Svodovi senke za hor, recitatora i orkestar, 1964. i Traim pomilovanje za bas, recitatora, rr hor i orkestar, 1965. Tripesme za enski hor i klavir, 1952; etiripesme za (deji) hor i harfu, 1956; Ciganska svita za muki hor, 2 violine, trubu, koi i dobo, 1958. Meoviti horovi: Dve pesme bez rei, 1953; Sedam pripevc i Ciganska pria, 1964. Popularne i protestne pesme: Balada 0 Teodorakisu Balada o Vijetnamu, 1968 i dr. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. :

sinkiju i na Muzikoj akademiji u Beu; debitirala 1958 u Hel sinkiju kao Rosina (Rossini, Seviljski brija) i tamo angairana. lanica opernih kua u Grazu (196062), Hannoveru (1962 64) i u Njemakoj operi na Rajni (196468), gostovala u Njemakoj, Danskoj, Finskoj, Italiji, Austriji, vicarskoj, Francuskoj, Norvekoj, vedskoj i drugim evropskim zemljama, kao i na festivalima u Beu, Gottingenu i Savonlinu (Finska). Svoj najvii domet ostvarila kao Carmen (Bizet), Orfej (Gluck), Cherubin (Mozart, Figarov pir), Amneris (Verdi, Aida), Azucena (Verdi, Trubadur), Eboli (Verdi, Don Carlos), Octavian (Strauss, Kavalir s ruom) i dr. KOSTI, Duan, kompozitor (Zagreb, 23. I 1925 ). Kompoziciju i dirigovanje studirao kod P. Miloevia na Muzikoj akademiji u Beogradu, gde je diplomirao 1955, a postdiplomske studije zavrio 1962; dirigovanje usavravao kod H. Scherchena u Bavreuthu. Profesor teoretskih predmeta u muzikoj koli Mokranjac (195156), zatim muziki saradnik beogradske radio-stanice i od 1964 docent, pa vanredni profesor Muzike aka demije u Beogradu. Bavio se muzikom kritikom, publicistikom i horskim dirigovanjem. U Kostievim kompozicijama ogleda se uticaj francuskog impresionizma, dodekafonske tehnike (gudaki kvarteti) i harmonskog jezika P. Hindemitha; u nekim se delima slui i narodnim melosom (Crnogorska svita).
DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, in Sol, 1957 (Beograd, 12. II 1959); U, 1965 (Beograd, 5. II 1969) i III, 1966. Simfonijska poema Kontrasti, 1954; Crnogorska svita, 1957; Sveana uvertira, 1962; Concerto antifonale, 1971 (Opatija, 8. XI 1972); Divertimento za gudak i orkestar, 1972. Koncerti: za violinu, 1962; za klavir in As, 1967 i za trubu i kamerni orkestar, 1972. KAMERNA: 2 gudaka kvarteta, in F i in Sol; sonatina za fagot i klavir, 1952; Sonata amorosa za violinu i klavir, 1957. Klavirske kompozicije (sonata, 4 prelida, 3 etide). Opera buffa Majstori su prvi ljudi na libreto J. Putnika prema komedijama K. Trifkovia, 1962 (Beograd, 23. IV 1962). VO KALNA. Kantate: Brod, 1959; Moraa, 1959; Du duge, duge ulice, 1959; Otadbina, 1961 (Ni, 6. VII 1961); Kragujevac, 1961 (Beograd, 5. II 1962) i Jama, 1962. Horovi: Zvuna povelja; Ljubavna pesma; Ma Gazi -Mestanu; Jefimija; Serenada; Bake poalice i dr. Solo-pesme: ciklusi Severno nebo; Mala kavana i dr. S. D. K.

KOSTRENI, Marija (rod. repel), pjevaki pe< (Slavonski Brod, 26. VII 1882 Zagreb, 4. VII 1945). Na HGZ u Zagrebu zavrila 1907 klavirski i pjevaki odjel, a 190711 studirala na Muzikoj akademiji u Beu. U Zaj 1920 otvorila privatnu pjevaku kolu; 192040 predavala p nje na Muzikoj akademiji i 194044 ponovno vodila vlastitu K. je jedan od najistaknutijih i najuspjenijih hrvatskih pjev; pedagoga. Odgojila je cijeli niz izvrsnih pjevaa, medu kojin najvei uspjeh ostvarili Zlata Lipovak-Raji, Zinka Kune, Vrbani, Vera Grozaj, Bianka Deman, Ivan Franci, Zlatkc ura Milinkovi, Erika Druzovi, Dragica Martinis i Jurinac. K. J KOSZEWSKI, Andrzej, poljski kompozitor i muzii (Poznaii, 26. VII 1922 ). Pjevao u zboru stolne crkve u Pozi Muziku studirao u Poznariu (S. Poradovvski) i Varavi (T. 5 gowski), a muzikologiju na Univerzitetu u Poznaiiu (A. Chibii Nastavnik muzike u Poznaiiu, od 1957 predaje na Visokoj muz koli.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1956; uvertira, 1963; Co grosso za gudae, 1947; Adagio i gavota za gudae i klavir ili embalo, Taniec wielkopolski za mali orkestar, 1951; Allegro sinfonico, 1953- KOA NA: klavirski trio, 1950; Andante za 2 violine i klavir ili orgulje, 1947; var na Bachov koral za flautu i klavir, 1953. KLAVIRSKA: Sonata breve, Capriccio, 1947; Scena taneezna, 1953; Stilske etide, 1946 58; Intern 1962 i dr. VOKALNA: Kantata sielska, 1951; Skowronek za sopran, f klavir i gudae, 1952. Zborovi: Kolysanka, 1957; Suite kaszubska, 1956; A Fare-mi-do-si, 1960 i dr. Solo-pjesme (neke prer. za zbor, odn. za zbor kestar). Vie studija o Chopinu i dr. Preradio za zbor 5 Chopin melodija, 1960.

KOSTI, Vera, baletna igraica i koreograf (Beograd, 14. VII 1925 ). Baletsko obrazovanje dobila u Studiju Jelene Poljakove u Beogradu i tu, u Narodnom pozoritu, zapoela 1941 igraku karijeru najpre kao lan ansambla, a zatim kao solista. Od 1945 igra u gotovo svim baletima koji su na repertoaru, tumaei podjednako uspeno i isto klasine role i uloge polukarakternog anra. Tehnika perfekcija, a posebno raznovrsni okreti u klasinoj baletskoj igri svrstavaju je u red istaknutih jugosloven skih balerina. Sa baletske scene povukla se 1969. Jo u toku igrake karijere poela da se bavi koreografijom. Od 1960 postavila je niz baletskih dela za ansamble u Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu i Skopju. Zapaene postavke: ar ptica (Stravinski), Vibracije (Fribec), Simfonija (Bizet), Coppelia (Delibes), Kameni cvet (Prokofjev) i Petar Pan (Bjelinski). Poseban je uspeh postigla sa koreografijom baleta Ptico, ne sklapaj svoja krila (Josif), izvedenim prvi put u okviru Beogradskih muzikih sveanosti 1970. Postavila i 11 televizijskih baleta, meu kojima je posebno znaajan ovek koji je ukrao sunce (Vukovi), emitovan 1966 kao prvi domai televizijski balet. Za interpretaciju avolice u baletskom insertu iz opere Faust (Gounod) dobila 1950 Sedmojulsku nagradu, a na Baletskom biennalu 1972 u Ljubljani osvojila nagradu kritike za postavku etiri baletska vienja u izvoenju baletskog ansambla Makedon skog narodnog teatra iz Skopja. Sa ansamblom Narodnog pozorita u Beogradu gostovala u zemlji i inostranstvu. M. z. D. KOSTI, Vojislav, kompozitor (Beograd, 21. IX 1931). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Miloevi). Nastavnik flaute u Gradskoj muzikoj koli u Zemunu (195457) i muziki rukovodilac Savremenog pozorita u Beogradu (196063); od 1966 generalni je sekretar Saveza kompozitora Jugoslavije. Kompozitor neoklasine stilske orijentacije, u djelima savremene kompozicione tehnike K. smelim harmonijama i zanimljivim instrumentalnim bojama postie sve i spontan muziki izraz. Pokazuje izraziti smisao za muziko izraavanje kroz neobian tretman horskog stava (Sedam pripeva), za grotesku i naturalistiko evociranje sadraja (Ciganska pria), za instrumentalni karakter vokalnih deonica i prozranu orkestarsku podlogu (Svodovi senke). Atmosfera njegove scenske muzike izvrsno se uklapa u sadraj teksta. K. je i veoma plodan kompozitor songova (Balada 0 Teodorakisu).
DELA. ORKESTARSKA: Matarije, svita, 1956; 4 skice, 1964- KAMERNA: 3 minijature za flautu i klavir, 1953; svita za fagot i klavir, 1954; koreografska poema Anabel Li za klavir i recitatora, 1955; koreografska poema Picassov klovn za klavir i flautu, 1955; Narodna svita za violinu, obou, engleski rog i udaraljke, 1958; Karakteri, varijacije za klarinet, klavir i 18 udaraljki, 1958; Scherzo za violinu i klavir, 1960; sonata za violinu i klavir, 1961; duvaki kvintet, 1962; Rondino i valse za duvaki kvintet, 1963; kamerna poema Platan za flautu piccolo, fagot, harfu, udaraljke i klavir, 1964; Tema sa varijacijama za kamerni ansambl, 1968; Ostinato za 6 udaraljki, 1968. Za harfu: Fantazija, 1953 i Tuna

KOEVI -BADALI, Anka, pjevaica, mezzoso (Lipik, 5. VII 1892). Uila kod Maje Strozzi u Zagrebu i Selme Niclass-Kempner u Berlinu; 1917-24 lanica Zagreb opere. U njezine kreacije idu Mignon (Thomas), Charlotte (/ senet, Werther), Kupava (Rimski-Korsakov, Snjeguroka) i 1 (d'Albert, U dolini). Na koncertnom podiju istakla se interp: ijom djela suvremenih kompozitora u stilskim programima . cerata HGZ 192325 (Suvremena engleska popijevka; Mod francuska lirika; Suvremena ruska muzika lirika i dr.). j KOEK, Franjo (Frantiek), kompozitor i dirigent e] podrijetla (Jindfichuv Hradec, 27. VII 1872 Varadin, V 1926). Studij muzike zavrio 1890 na Orguljakoj koli u Pri u kompoziciji mu je bio uitelj F. Z. Skuherskv, u orgulj J. Klika. Vojni muziar, od 1894 opinski kapelnik i zboro \ H. P. D. Graniar u Novoj Gradiki, od 1898 kapelnik, or gi i zborovoa pjevakog drutva Danica u Sisku i od 1910 gra kapelnik, crkveni orgulja i nastavnik muzike.
DJELA: mazurke, koranice, polke i dr. za orkestar. VOKAL zborovi (Pozdrav Bosanskim Hrvatom; O jesenske duge noi} \ solo-pji (Byla mlada tichd laska; Tak jak ten mjesic). Crkvena muzika. LIT.: A. Canjuga, Franjo A. Koek, Sv. C, 1926. K. K<
B.:

KOLER, Zdenk, eki dirigent (Prag, 25. III 1928 Studij dirigiranja zavrio na Konzervatoriju u Pragu i tamo 1 zapoeo umjetniku karijeru kao korepetitor i zatim dirig Narodnog divadla. God. 1956 osvojio prvu nagradu na dirigentsl natjecanju u Besanconu i 1963 na natjecanju Mitropoulos u > Yorku. Od 1958 ef-dirigent u Olomoucu, od 1963 u Moravs Ostravi i 1965 68 ef-dirigent na Kominoj operi u Berli K )TH, Erika, njemaka pjevaica, sopran (Darmst 15. IX 1927) Da bi osigurala sredstva za studij, pjeval jednom zabavnom orkestru; 1947 osvojila nagradu na natjeca Hessenskog radija; na opernoj pozornici debitirala 1948 u Kaisi lauternu kao Philine (Thomas, Mignon). God. 195053 lai opere u Karlsruheu, od 1953 u Munchenu i Beu. K. ide u 1 istaknutije koloraturne soprane dananjice. Gostovala na Seal Milanu, Covent Gardenu u Londonu, u Rimu, Hollywoodu, i Franciscu, Budimpeti, u SSSR i drugdje. KOTLI, Milan, kompozitor, dirigent, araner i trombon; (Dobrljan, 3. II 1924). Diplomirao na Teoretskom ods( Muzike akademije u Beogradu, studirajui uporedo i medici]

KOTLI KOVAEVI
Od 1948 lan Zabavnog orkestra Radio -Beograda, od 1956 dirigent orkestara RKUD Abraevi i Braa Krsmanovi, zatim dirigent Savremenog pozorita u Beogradu i od 1963 slobodan umet nik. K. je jedan od pionira nae zabavne i orkestarske jazz-muzike. Napisao je vie od 60 vokalnih i instrumentalnih kompozicija koje su, kao i itava njegova aktivnost, uticale na formiranje savre menijeg shvatanja zabavne muzike kod nas.
DELA. ORKESTARSKA: Proletnje vele, 1953; Mali valcer, 1953; Ritam i melodija, 1956. Zabavne melodije: Mala pria, 1952; Moja najlepa zvezda, 1954; Srea na oglas, 1955; Dok je bila tu, 1963; Na grad, 1964. Va. Ba.

373

KOTO, japanski iani instrument, vrsta citre, s blago izbo enom glasnjaom i 13 ica koje se trzaju s pomou tri plektruma. Tonije ime tog instrumenta je zokuso, dok se pod nazivom k. openito razumijeva skupina instrumenata kojoj pripadaju i neki drugi iani instrumenti (npr. lutnja biva, harfa kudaragoto, kasnije tategoto). Kineski instrument ~> k'in uveden je u Japan u ranom srednjem vijeku i tu se udomaio pod imenom kin ili kinno-koto. Taj je instrument doivio velik procvat u posljednjoj etvrtini XVII st. Kin je imao 7 ica i trzao se prstima.

zasnivao na tradicionalnom karlovakom pojanju, ne udaljujui se mnogo od originala. Komponovao je i svetovne horske kompozicije. Veoma je ivo bilo njegovo uee u asopisu Brankovo kolo u kojem je, pored neposrednog pomaganja u ureivanju i administraciji, objavio velik broj svojih kritika, beleaka i lanaka 0 savremenim srpskim kompozitorima i o ekim kulturnim pitanjima. s. D. K. KOTZEBUE, August von, njemaki knjievnik (Weimar, 3. V 1761 Mannheim, 23. III 1819). Karijeru zapoeo kao advokat, ali se 1781 kao neprijatelj njemake buroazije iselio u Rusiju i tamo proveo gotovo cijeli ivot, zauzimajui visoke dravne slube (direktor Njemakog kazalita u Petrogradu; konzul; dravni savjetnik). Pao je od noa studenta K. F. Landa za osvetu to je u svom listu Literarisches Wochenblatt izvrgavao ruglu romantiarske ideale mladih njemakih patriota. Jedan od najplodnijih njemakih dramatia ra svoga vremena, ostavio je preko 200 kazalinih djela, od kojih su mnoga komponirana, to u izvornom obliku, to u obradbi. K. se ogledao i kao kompozitor, a objavio je i autobiografiju (18u).
LIT.: F. W. Wodtke, August von Kotzebue, MGG, VII, 1958.

KOUBA, Jan, eki muzikolog i himnolog (Vvsoka nad Jizerou, 28. VII 1931). Studij zavrio na Karlovom univerzitetu u Pragu (1955). Suradnik Akademije znanosti u Pragu; u sreditu njegova znanstvenog rada je eka himnologija.
DJELA: Prispvky ke z pivu Jcdnoly Bratrske (diplomski rad), Miscellanea musicologica, 1957; Kanciondly V. Mifinske'ho, ibid., 1959; I 7 - Klejch a jeho Historia o vyddni kanciondlu v narodu csketn, ibid., 1960; Blahoslavuv rejstfik autoru eskobratrskych pisni, ibid., 1962; Nejstari esky titenv kanciondl z roku i$oi jako hudebnipramen, Acta Universitatis Carolinae, Philosophica et historica, 1965; Prameny vokalni hudby 15. a 16. stoleti, Poklady hudebni minulosti,i968. KOTO i K'IN

Pod utjecajem kineskog k'ina Japan je razvio svoj koto, iji se najstariji tip najee zove jamatogoto ili vagon. Njegov oblik ostao je od VIII st. do danas u biti jednak. Vrsta kota koji se poblie oznauje kao so-no-koto ima tri oblika: gakuso, koji se upotrebljavao u dvorskoj muzici gagaku od sredine VIII st. do XIV st.; cukui-so, iz kojega je proiziao k. kakav se danas upotr ebljava, zokuso, koji se razvio u dvije meusobno poneto razliite vrste dananjega kota, dugakih 191, odn. 182 cm, a upotrebljava se u dvije kole sviranja kota, ikuta, odn. jamada. Zvuk instrumenta je pun i podsjea na harfu. Repertoar je bogat i neprestano se proiruje novim tvorevinama ( -> Japanska muzika.)
LIT.: F. T. Piggott, Principal Tunings of the Modern Japanese Koto, London 1892. J. Obata, Acoustical Investigations of Some Japanese Musical Instruments, Tokyo 1930. K. Takano, Theorie der japanischen Musik, I i II, Tohoku Psychologica Folia, Sendai 1935 46. Isti, Koto-Musik und Ziuta, eine typologisch-statistische Forschung der japanischen Musik, ibid., 1937 38. H. Eckardt, Japanische Musik, MGG, VI, 1957. Isti, Koto, MGG, VII, 1958. M. Nomura, Treatise on the Three Instruments of the Sankvoku, Tokyo 1958. W. P. Malm, Nagauto, the Heart of Kabuki Music, Rutland (Vermont) i Tokyo 1963. B. A.

KOUNADIS (Kunadis), Arghvris, grki kompozitor (Carigrad, 14. II 1924 ). Dirigiranje i kompoziciju uio u Ateni (Y. Papaioannou); u kompoziciji se usavravao kod W. Fortnera, a u dirigiranju kod C. Uetera u Freiburgu (Breisgau). Tamo je nastavnik Konzervatorija i dirigent ansambla za novu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1951; 5 Kompositionen, 1957; Ckorikon, 1958; Heterophonika Idiomela, 1967. Za glas i komorni orkestar: 3 Noclurnes nach Sappho, 1960; 3 Gcdichle des Konstantinos Kavafis, 1961; Choreia II, 1965 i Rhapsodia, 1966. Choreia I za komorni orkestar, 1962; Triptychon za flautu i komorni orkestar, 1965. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; 3 stavka za trio, 1964; Epitymbion za 6 udaraljki i 13 flauta, 1965. DRAMSKA : komina opera Der Gummisarg, 1967; mimika igra Der liebe Nachbar, 1967; baleti; filmska i scenska muzika. VOKALNA: solo-pjesme (G. Seferis), 1949; Epigrami za dvostruki zbor, 1964; 4 stavka na tekst H. M. Enzensbergera za glas, flautu, violonelo i klavir, 1968.

KOVA, Aleksander, pjeva, bas (Debrecin, Madarska, 1. V 1920 ). Pjevanje uio na Muzikoj koli u Celju (H. Lapajne). Najprije lan o pernog zbora (1948 52) i od 1952 solist Mariborske opere. U njegova najbolja ostvarenja idu uloge: Gremin (ajkovski, Evgenij Onjegin), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), Leporello (Mozart, Don Giovanni), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Sparafucille i Ferrando (Verdi, Rigoletto i Trubadur), Collin (Puccini, La Boheme) i Sano Pansa (Massenet, Don Kihot). Nastupa i kao koncertni pjeva. KOVA, Roland (pseudonim Bob Elger), austrijski kompozitor i pijanist (Be, 7. XI 1927 ). Studirao dirigiranje na bekoj Muzikoj akademiji, muzikologiju na Univerzitetu; 1952 promo virao s disertacijom Uber harmonische Phanomene des Spatbarocks. Kompoziciju uio privatno kod K. Schiskea i J. Marxa, klavir kod A. Jennera. Od 1945 vodi male jazz-sastave, a ve idue godine komponirao svoju prvu filmsku muziku (Urlaub im Schnee). God. 195457 pijanist i araner u sastavu H. Kollera New Jazz Stars, zatim surauje i s orkestrima K. Edelhagena, E. Lehna 1 H. Hermanna; nastupa i kao klarinetist i saksofonist. God. 1960 62 vodio plesni i jazz-orkestar Berlinskog radija (SFB). Jedan od najznaajnijih poslijeratnih evropskih jazz -muziara, komponirao je muziku za radio, televiziju (balet Komddianten) i film (48 Stunden nach Acapulco; Jonathan). Od njegovih djela za jazz najznaajnija su mu Concerto grosso i Motette fiir Big Band (1968). KOVA, Zdravko, pjeva, bas (Ajdovina, 24. IX 1929). Pjevanje uio kod K. Kuej-Novak; na opernoj pozornici debitirao 1952 u Ljubljani kao Vodenjak (Dvorak, Rusalka). lan Ljubljan ske opere, ostvario niz basovskih kreacija, meu kojima su: Mefisto (Gounod, Faust), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Toas (Gluck, Ifigenija na Tauridi), Dosifej (Musorgski, Hovanina), Coppelius, Dappertutto i Mirakel (Offenbach, Hoffmannove prie), Filip (Verdi, Don Carlos), Robinson (Cimarosa, Tajni brak), Collin (Puccini, La Boheme), Kralj (Wagner, Lohengrin) i dr. Pjeva svijetlo obojena glasa velikog opsega, K. raspolae opsenim oratorijskim repertoarom. j. Gc. KOVAEVI, Kreimir, muzikolog i muziki kritiar (Zagreb, 16. IX 1913). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu diplomirao 1938 iz kompozicije (F. Lhotka, F. Dugan, K. Odak);
M. Spe.

KOTONSKI, Wlodzimierz, poljski kompozitor (Varava, 23. VIII 1925-). Studij kompozicije zavrio 1951 na Konzervatoriju u Varavi (P. Rytel, T. Szeligowski) i 195658 djelovao kao muziki savjetnik u Centru za dokumentarne filmove u Var avi. Prouavao poljsku narodnu muziku, sakupljao napjeve Gorala, to se odrazilo i u njegovim teoretskim spisima i u ranim kompozicijama. Kasnije se priklonio avangardistikim stremlje njima, osobito punktualnoj muzici, a pie i djela s podruja elek tronske i konkretne muzike. K. je suradnik Eksperimentalnog studija Radio-Varave.
DJELA. O RK ESTRALN A: ko ncert za vio linu, 1955 ; Poemat, 1 949; Tance goralskie, 1950; suita Szkice baletovie, 1951; preludij i passacaglia, 1953; Muzyka kameralna za 21 instrument i udaraljke, 1958; Musique en relief za 6 orkestralnih grupa, 1959; Concerlo per guattro za harfu, embalo, gitaru, klavir i komorni orkestar, 1960; Musik fu'r 16 Becken und Streichorchester, 1969. KOMORNA: Quartettino za 4 roga, 1950; 5 miniatur za violinu i klavir, 1956; 5 miniatur za klarinet i klavir, 1957; Selection /za elektrinu gitaru, tenor-saksofon, alt-saksofon i klavir, 1962; trio za flautu, gitaru i udaraljke, i<^62;Pezzo za flautu 1 klavir, 1962; Canto per complesso da camera, 1963; Muica per fiati e timpani, 1964; 2 duhaka kvinteta, 1964 i 1967; A battere za gitaru, violu, vi olonelo, embalo i udaraljke, 1968; Pour quatre za klarinet, trombon, violonelo i klavir, 1969. Romanca i tokata za harfu, 1951. Kompozicije za klavir (sonata, 1948). Konkretna i elektronska muzika (Mikrostruktury, 1963). Muzika za filmove, osobito eksperimentalne. Prirunik Instrumenty perkusyjne we zvspolczesnej orkiestrze, 1963 (prevedeno na madarski, 1967 i njemaki, 1968).

KOTUR, Duan, muziki pedagog, kompozitor i pisac (Crkveni Bok, 10. VIII 1870 Beograd, 9. III 1936). Posle zavrene gimnazije u Novom Sadu i Bogoslovije u Sremskim Karlovcima diplomirao kompoziciju na Konzervatorijumu u Pragu. Kao prvi redovni nastavnik muzike u Sremskim Karlovcima i horovoa gimnazijskog i bogoslovskog hora, K. je veoma mnogo doprineo podizanju muzike kulture u Vojvodini. Odlian poznavalac crkvene muzike, K. je svoje duhovne kompozicije

374

KOVAEVI KOZINOVI
KOX, Hans, nizozemski kompozitor (Arnhem, 19. V 19 Studirao na Konzervatoriju u Utrechtu kompoziciju (H. Ba i klavir (J. Paanderman). Direktor je muzike kole u Doetincl ivi u Apeldoornu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1959 (za gudae) i 197c simfonija, 1956; koncert za orkestar, -1959; Balladc, 1960; Paraklesis, Pliobos, 1971; 6 jednoinki za 29 muziara, 1971. Koncerti: za flautu za klavir, 1962 i za violinu, 1963; Concertante Muziek za rog, trublju i tri 1956. KOMORNA : gudaki kvintet, 1957; gudaki kvartet, 1955; k kvartet, 1959; 4 seksteta za duhae i klavir, 195761; sonata za violonelo, 1959; sonata za violinu i klavir, 1961. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 Barcarola, 1960; 3 studije, 1962. Kompozicije za orgulje. Balet 1956; scenska i filmska muzika. VOKALNA: Amphion za recitatore, instrumente i udaraljke, 1958; VAllegria za glas i orkestar, 1967; Zoo za zbor, 1964; Litania per chorum feminarutn et orchestrum, 1965; In Thos za 3 instrumenta i 2 pjevake grupe, 1970; Requiem for Europe za 4 zbora i 01 1971; solo-pjesme. LIT.: \V. Paap, De componist Hans Kox, Mens en melodie, 1969. Werker, De lag om Arnhem muzikaal herdacht In Those Days van H ibid. Isti, In Those Days by Hans Kox, Sonorum s peculum, 19

studij muzikologije s doktoratom zavrio 1943 na Univerzitetu u Leipzigu (disertacija Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet). Operni korepetitor u Zagrebu (1936 38) i Beogradu (193839); 194050 srednjokolski profesor u Osijeku i Dubrov niku, od 1950 profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu (196171 prodekan, od 1971 dekan). Djelovao kao zborovoda pjevakih drutava Kolo u Zagrebu i Lipa u Osijeku; utemeljitelj i prvi dirigent Gradskog orkestra u Dubrovniku (194650). Muziki kritiar asopisa Zvuk (195666) i dnevnika Borba (od 1957), glavni urednik II izdanja Muzike enciklopedije, urednik asopisa Arti musices (od 1972), suradnik Enciklopedije Jugoslavije, En ciklopedije HNK (1969), Sovjetske enciklopedije, MGG, Grove's Dictionery of Music and Musicians i dr., stalni komentator koncerata Zagrebake filharmonije (od 1951), Dubrovakih ljet nih igara (od 1965), Radio-televizije Zagreb (1967'70) i dr.

DJELA. Knjige: Hrvatski kompozitori i njihova djela, 1960; Muziko stva ralatvo u Hrvatskoj 1945 196$, 1966; Od baroknog koncerta do elektronske muzike. Kompendij simfonijske i oratorijskeliterature, 2 sv. (neobj.). Studije i lanci (izbor): Muziko stvaralatvo hrvatskih kompozitora, Kulturni radnik, 1957! Poslijeratno muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1956, Zvuk, 1957; Beethoven. Simfonije i uvertire, 1958; Opera i baletno stvaralatvo u Hrvatskoj, zbornik Hrvatsko narodno kazalite 1860 1960, 1960; Die kroatische Musik des XVII. und XVIII. Jahrhunderts, Muica antiqua Europae orientalis, 1966 (takoer separat); Music Centres: Zagreb, Zvuk, 1967; Die kroatische Musik des XX. Jahrhunderts, ibid.; The History of Croatian Music of the Tzventieth Century, 1967 (poglavlje iz knjige Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965); Naciona lizam u udbenicima, lancima i opim s tudijama historije muzike, Zvuk, 1968 (engleski prijevod pod naslovom Nationalism in Textbooks, Articles and General Studies in the History of Music in Yugoslavia, u knjizi Papers of the Yugoslav-American Seminar on Music, Bloomington 1970); Dubrovnik kao muziki centar, XIX festival Dubrovnik, 1968; Dix siecles de musiaue croate, The Bridge, 1968 (takoer separat; hrvatski prijevod pod naslovom Deset stoljea hrvatske glazbe, Kolo, 1971); Uvod u suvremeno jugoslavensko muziko stvaralatvo (na hrvatskom i engleskom jeziku), Katalog Saveza kompozitora Jugoslavije, 1968; Muzika akademija u Zagrebu. Povodom 140. obljetnice, Arti musices, 1969 (engleski prije vod ibid., Special Issue, 1970); Hrvatski muzikolog Josip Andreis, ibid., 1972. Preko rooo konce rtnih komentara; muzike kritike; Kalendar muzikih doga aja SAKOJ (od 1968) i dr. K. Ko.

KOVALJ, Marian Viktorovi, sovjetski kompozitor (Pristan Voznesej, 17. VIII 1907Moskva, 15. II 1971). God. 1925 30 studirao kompoziciju na Moskovskom konzervatoriju kod M. Gnjesina, zatim privatno kod N. Mjaskovskog. God. 1948 52 redaktor asopisa CoeemcKan MyiuKa. Inspirirao se velikom ruskom poezijom (Pukin, Njekrasov), narodnom prolou, socijalistikom sadanjou, a i zapadnoevropskim i amerikim pjesnitvom. Medu njegova istaknuta djela ide oratorij EMejibHH
IJyeaHee (1939) i djeja opera BOJIK U ccuepo KO3AWH (1939).

DJELA: Balada za violonelo i orkestar; 2 orkestralne suite; Poema za orkestar. Suita na ruske teme za gudaki kvartet, 1946. Kompozicije za harfu. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: E.\teitbtm TIyiaHee, 1942; Ceeacmononbubi, 1946 i Tpa$ Hyjtun, 1949. Muzika drama 3e.HAH ecmaem, 1932; djeja opera BOAK U ceMepo K03Anm, 1939 (prer. 195); scenska i filmska muzika. VOKALNA : oratoriji EMe/ibnu nyiavea 1939 i Hapoduan csniHeuHan eouna, 1941; kantata 3ee3dbi KpeMjm za vokalni kvartet i klavir, 1947; ^Kajioe za soliste, zbor i orkestar, 1942; zborovi (brojni djeji zborovi); masovne pjes me; solo-pjesme. Obradbe ruskih narodnih pjesama za glas i klavir. LIT.: M. EpyK, MapnaH KoBaJib, MocKBa i JlemiHrpa/r 1950. C. AKCICI, no poflHoii CTpaHe xopt( M. KoBanH, CoBeTcnaH My3btna, 1953. E. HpycmoecKuu, HoBoe u dapoe B EMejibHHe JTyraqeBe, ibid., 1959.

Kovaljeva muzika duboko je povezana s ruskim klasicima, osobito s Musorgskim i s narodnom pjesmom.

KOZINA, Marjan, kompozitor (Novo Mesto, 4. VI 191 20. VI 1966). Studirao na Konzervatoriju u Ljubljani, na A miji za muziku i dramsku umjetnost u Beu, zatim na Majstc koli konzervatorija u I Bio je direktor kole Gla Matice u Mariboru (1934gdje je vodio pjevaki Glasbene Matice, zatim (i< 43) docent na Muzikoj a miji u Beogradu, a posliji lobodenja (194750) upr Slovenske filharmonije i ic 60 izvanredni profesor za poziciju na Akademiji za g u Ljubljani. Bio je redovit: Slovenske akademije znan umjetnosti. Izrazit homofoniar; s se modernim tehnikim te. nama. Nastojao je da mel oblikuje to vjernije prem; voru, pa je za njega znai recitativna struktura mel skih linija, pri emu reci esto prelazi u govor. To izlazi iz njegove M. KOZINA tenje da s muzici dade konkretan, gdj i naturalistian dramatski izraaj. Modulacije su mu esto neuol jene,a k dramatinosti je usmjerena i arhitektonika i instrument: Oslanjao se i na folklorne elemente (Bela Krajina; Ekvinol
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ilova gora, 1950; Krajina, 1955; Padlim, 1956; Proti morju, 1957 i Davnina, 1960. Suita, DRAMSKA: opera Ekvinokcij (prema I. Vojnoviu), 1946 (Ljubljar V 1946); b'aleti Diptihon, 1948 (Ljubljana, 5. VI 1948) i Na gozdnih gl 1953. Filmska i scenska muzika. VOKALNA: kantate Balada P Kerempuha za bas i orkestar, 1939 i Lepa Vida za sole i mjeov'ti zbor, Zborovi: Obro, 1946; Kovaka, 1948 i Domovina, 1957. Solo-pjesme: Tri mi Sreka Kosovela, 1951; Gigan, 1940; 4 Kilajske miniature, 1955 i 3 pesm Novy, 1957. Kritike i lanci. LIT.: M. Lipovek, Bela Krajina, simfonini skerco, Naa sodobnost, 7 8. D. Cvetko, Marjan Kozina, MGG, VII, 1958. D. Cvetko, M, Kozina In memoriam, Zvuk, 1966, 68. F. Kosma, Spomini na Ma: Kozinu, Nai zbori, 1966, 4. P. Kuret, Spomini na Marjana Kozino, G XI. 5. Samce, Posmrtno pismo Marjanu Kozini, Gledaliki list, Opera, bljana, 1966 67, 17 20. L. M. kerjanc, Marjan Kozina, Letopis S/ knj. 17. P. Kuret, Marjan Kozina. Prispevek za biografijo, Muziko zbornik, VII, 1971. D. C

KOVAftOVIC, Karei (pseudonimi: Forgeron-Marechal; Joseph Heral Charles Biset), eki kompozitor i dirigent (Prag, 9. XII 1862 6. XII 1920). Studirao na Konzervatoriju u Pragu klarinet, harfu i klavir, te kompoziciju kod Z. Fibicha. Bio je harfist Prake opere, kazalini dirigent u Brnu (1885 86) i Plzenu (1886 87), gdje je kasnije vodio muziku kolu; od 1900 veoma zasluan direktor opere u Pragu. U scenskim djelima povezao je elemente iz opera B. Smetane i J. Masseneta, eku vedrinu s francuskom gracioznou, pri emu ipak nije oitovao veu original nost.

DJELA. ORKESTRALNA : sjmfonija, 1887; simfonijske pjesme Unos Persefony, 1883 i Boufe, 1899; koncert DJELA: Pevska ola, 2 sv., 1922 23. Priredio i objavio 2 sveska za klavir, 1887. KOMORNA: 4 pjeva iz Grlice, Zdravic i Besede pod naslovom Jurij Flajman, 1929. l gudaka kvarteta; sonata za violinu . kritike. D. Cc K. KOVAftOVIC i klavir u F-duru. Klavirske komt pozicije. DRAMSKA. Opere: e KOZINOVI, Lujza, kompozitor (Slimena kraj Travni nichove, 1884; Cesta oknem, 1886; 20. III 1897). Orgulje i kompoziciju uila kod F. Dugana Noc imona ajudy, 1892; Edip krdl, 1894; Psohlavci, 1898 i Na starem belidle, 1901. Baleti: Hai, 1884; Pohddka 0 nalezenem tsti, 1886; Sedm havranu, 1889 i Muzikoj akademiji u Zagrebu. lanica drube milosrdni Nazaletech, 1909. Melodrame; scenska muzika za mnoge drame (I. Vojhopredavala muziku i pjevanje na srednjim kolama u Banjoj Li vi, Ekvinocij). VOKALNA: kantata Jarni noc, 1884; zborovi; pjesme za Sarajevu, Novoj Gradiki i Zagrebu. Sakupljala muziki folk glas i orkestar; solo-pjesme. lanci u asop isima. te staroslavensku liturgijsku muziku iz Hrvatskog primoi LIT.: R. Quoika, Karei Kovafo vic, MGG, VII, 1958.

KOZINA, Pavel, zborovoda i muziki pisac (Ljublj 6. I 1878 16. II 1945). Poslije zavrenog studija na Filozofsl fakultetu u Beu gimnazijski profesor u Ljubljani. Muziki uio na koli Glasbene Matice u Ljubljani, privatno u Be zatim kod F. Gerbia u Ljubljani; 1910 poloio je u Beu dri ispit iz solo-pjevanja. Tamo je vodio pjevaki zbor Slover 1909 zborovoda Saveza slovenskih pjevakih drutava i od 1 pjevake upe. Djelovao je i kao uitelj pjevanja na koli Glasb Matice i vodio vlastiti pjevaki kvartet. God. 1921 osnovac u Ljubljani pjevaku kolu. U svojim lancima i studijama < je posezao za problemima iz slovenske muzike kulture. Bavic ; muzikom kritikom.

KOZINOVIC KRAFT
Kompozicije joj odaju ivahnu invenciju, zvunost i jednostavnost izraza.
DJELA: gudaki kvartet. Rukoveti za muke, mjeovite i enske zborove Petnaest latinskih, staroslavenskih i hrvatskih misa; moteti. Rasprava o starocrkvenom pjevanju u Kraljevici. Obradbe pukih napjeva. Sastavila i izdala Pjesmaricu za puke kole (kao prirunik za metodu Tonika Do), 1944. LIT.: H.Ban, ovjekova batina. Dvostruki jubilej asne sestre Lujze Kozinovi, Veritas, 1969, 6, M. Lesan, S. Lujza Kozinovi. Uz 75 -godinjicu ivota, Sv. C, 1972, 3 4. A. Vi.

375

dvoru, 1792 kao nasljednik W. A. Mozarta imenovan dvorskim komornim kompozitorom. Neobino plodan, ali nedovoljno samo kritian autor; svoja djela nije dublje razraivao, te su ubrzo pala u zaborav.
DJELA. ORKESTRALNA: preko 20 simfonija; 3 Sim/oniae concertante; oko 40 koncerata za klavir; 2 koncerta za klarinet; 5 uvertira; 4 Divertimenta; plesovi; kompozicije za duhaki orkestar. KOMORNA : 15 gudakih kvarteta; preko 100 trija (veinom za violinu, violonelo i kla vir); oko 15 sonata za violinu (ili flautu) i klavir. Blizu 100 sonata i niz kraih kompozicija za klavir; oko 20 sonata za klavir 4-runo. DRAMSKA. Opere: Mazet, 1780; Debora e Sisara, 1789; Didone..., prije 1790; Telemach..., 1798 i Judith und Holofernes, 1799. Vie baleta. VOKALNA: oratoriji Mose in Egitto, 1787 i La Giuditta; 8 kantata; zborovi uz orkestar i a cappella; arije i pjesme za glas i klavir. Zbirka obradbi narodnih pjesama A Selected Collection of Original Scottish Airs za glas i instrumentalnu pratnju (4 sv.), 1793 97.

KOZLOVSKI, Aleksej Fjodorovi, sovjetski kompozitor j dirigent (Kijev, 15. X 1905 ). Zavrio Moskovski konzervatorij 1931 (N. J. Mjaskovski). God. 1931 38 dirigent Muzikog kazalita K. Stanislavskoga u Moskvi. Od 1938 u Takentu dirigent opernoga kazalia i Filharmonijskog orkestra (od 1949); od 1944 predaje uz to na Konzervatoriju kompoziciju i dirigiranje.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1934 (Xopeozpa$unecKan) i 1935. etiri simfonijske pjesme: flo upoumenuu A UHU , 1951; TaHoeap, 1951; Jlacman, 1954 i HnduucKaR nosua, 1955. VepouneCKan. ysepmwpa, 1931; 6 suita: I, B K0nX03e, 1930; II, Jlo.ta, 1937; III, Vopnan, 1948; IV, Tlpa^dnuK ypootcan, 1949 (II redakcija 1950); V, Y36eKCKaH manuesa^bnan, 1954 i VI, Tau~ iteeantHaH, 1938. CuHifioHUHecKuu tnaneu, 1938. 232 fuge za klavir, 1943. DRAMSKA. Opere: XaM3a XaKUM-3ade H UH3 U, 1936 (nedovrena); yny?6eK, 1942; Mamb, 1942 (nedovrena); Llodem EeKmaiua, 1942 i A$danb, 1942. Muzike drame /Jaspon oma, 1941 (sa T. Sadikovom) i LUepanu, 1942 (sa S. Vasiljenkom i M. Arafijem); balet Cnaaa OKmn6pK>, 1947. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij JXxcenaA-3dduH, 1944 (sa B. Arapovom); kantata Hacmaejienue MydpuM, 1948; poeme za soliste, zbor i orkestar KpacHbie Ka3aKu, 1938 i Ha 3autumy Pobunu, 1941; Hiuuu/iap yueon za bariton, zbor i orkestar, 1951 (obradba Hamzine melodije). Tauoeap, 1937 i flosMa, 1948, oboje za glas i orkestar; solo-pjesme. Obradbe uz- bekih i kineskih narodnih pjesama. Zapisi narodnih melodija (300 uzbekih).

3. Katharina, pijanistica i kompozitor (Be, 20. II 1785 12. VIII 1858). Ki Leopolda Antonina; klavir uila kod oca i kod M. Clementija. Nastupala na koncertima u Beu od 1805; oko 1820 kretala se u Beethovenovu krugu. Njene kompozicije bile su pomodnog karaktera.
LIT.: A. Mnilika, W. A. Mozart a Leopold Koeluh, Narodni Listy, 1910. Isti, Leopold Koeluh, Hudebni Revue, 1912. G. Lobi, Die Klaviersonate bei Leopold_ Koeluh (disertacija), Wien 1937. R. Fikrlc, Jan Ev. Antonin Koeluh. ivot, dilo a osobnost sv atovitskeho kapelnika, Prag 1946. O. Wessely, Johann Anton, Wcnzel, Vinzenz Emanuel, Barbara, Leopold Anton, Anton Tho mas, Katharina Koeluch, MGG, VII, 1958.

KOZLOVVSKI, Jzef, poljski kompozitor (Varava, 1757 Petrograd, 21. III 1831). Od 1773 nastavnik muzike kod grofa Ogiriskoga. U slubi kneza Potemkina (1790) doao u Petrograd, gdje je postao muziki inspektor carskih kazalita i 180319 dvorski direktor muzike. K. je uveo u Rusiju polonezu koja je potkraj XVIII st. postala slubenom muzikom formom za sveane zgode. Mnogo iskrenosti i topline ima u njegovim solo-pjesmama.
DJELA: oko 70 poloneza za orkestar. Klavirske kompozicije. Scenska muzika za tragedije Edip u Ateni, 1804; Fingal, 1805; Deborah, 1810; Kralj Edip, 1811 i Estera (Raine), 1816. Sedam kantata; solo-pjesme. est misa; Te Deum za 2 zbora i orkestar; rekvijem prigodom smrti poljskog kralja Stanislava Augusta, 1798. LIT.: B. npoKotfibee, Ocrni AHTOHOBH^ KO3JIOBCKIIH H ero ,,PocCHiicKHe necHH", My3biKa u Mv3BtKaJibHbtH 6BIT CTapofl POCCHH, JleHHurpa^ 1927. Z. Lissa, Jozef Kozlowski, MGG, VII, 1958.

KRAFT, 1. Antonin, eki violonelist i kompozitor (Ro kycany, 30. XII 1749 Be, 28. VIII 1820). Studirao u Pragu i Beu, gdje je 1778, na preporuku J. Haydna, svoga uitelja kompozicije, primljen u orkestar kneza Esterhazyja. Nakon njegove smrti bio je u slubi kod knezova Grassalkovvicza (1790 -95) i J. Lobkovitza (17951820). Uivao je ugled najveega violonelista svoga vremena. Pretpostavljalo se da je uveni Haydnov koncert za violonelo u D -duru op. 101 zapravo Kraftovo djelo.
DJELA: koncert za violonelo i orkestar u C -duru op. 4, 1792 (?). est sonata za violonelo i b. c. op. 1 i o p. 2, 1790 (?); 3 koncertantna dua za violonelo i violinu op. 3, 1792 (?) ; 2 dua za 2 violonela; Divertissemenl za violonelo i kontrabas; vie trija za dva baritona (viola di bordone) i violonelo. C. Adam objavio je njegovu sonatu za violonelo i b. c. u D-duru iz op. 2, 1948.

KOZUB, Ernst, njemaki pjeva, tenor (Duisburg -Hamborn, 1925 Bad Soden, 27. XII 1971). Pjevanje uio u Weimaru; debitirao 1950 u berlinskoj Komische Oper i tamo angairan do 1954. God. 1954 62 operni solist u Frankfurtu na Majni, od 1962 lan Dravne opere u Hamburgu. Osim u Njemakoj pjevao u Beu, Londonu (Co-vent Garen), Rimu, Napulju, Genovi, Kairu, Montevideu, istiui se kao herojski tenor U talijanskom i Wagnerovom repertoaru. KOELUH, eka obitelj muziara. 1. Jan Antonin Toma (Johann Anton), zborovoda, pedagog i kompozitor (Velvarv, krten, 14. XII 1738 Prag, 3. II 1814). Od 1748 uenik i pjeva u zboru u isusovakom samostanu Bfeznicama, kasnije (vjerojatno od 1754 ili 1755) nastavio studij kod J. Segera u Pragu. God. 1759 boravio u Rakovniku, 176162 bio na J. A. T. KOELUH stavnik u Velvarvma; 1762 crkveni pjeva u Pragu, zatim uio kod F. L. Gassmanna, J. A. Hassea, a moda i kod Ch. W. Glucka. Od 1766 u Pragu nastavnik i zborovoda; od 1784 regens chori crkve sv. Vida. Stekao je ugled u prvome redu svojim pedagokim djelovanjem, posebno nastavom pjevanja.
DJELA (poznata): 4 simfonije; koncert za fagot; koncert za obou. Opere Alessandro nelle Indie, 1769 (2 arije preraene u duhovna djela) i Demofoonte, 1772. Oratoriji La Morte d'Abele, 1776 i Gioas, re di Giuda, 1777. CRKVENA: 16 misa (osim jedne, sve su uz pratnju orkestra); 2 Kyrie i Gloria; Credo; rekvijem; 3 Te Deum; 2 litanije; lamentacije; Cum sancto piritu, osmoroglasna etvorostruka fuga za 2 etvoroglasna zbora i dr. NOVA IZD.: koncert za obou prer. za obou uz pratnju klavira obj. V. Schmid (1904).

2. Mikula (Nikolaus), violonelist i kompozitor (Eszter haz, 14. XII 1778 Cheb, eka, 18. V 1853). Sin i uenik Antonina; 1796 postao lan kapele kneza Lobkowitza, a vjerojatno i violonelist u kvartetu Schuppanzigh; 1801 se usavravao kod J.-P. Duporta u Berlinu, odakle se vratio u slubu kneza Lob kowitza. Od 1809 violonelist kazalita Karntnertor u Beu, 1814 34 komorni muziar na dvoru u Stuttgartu; uz to esto koncertirao. Ubraja se medu najznatnije violoneliste iz prve polovine XIX st. Manje se istaknuo kao kompozitor. U koncertima za violonelo sljedbenik je stila R. Kreutzera.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 4 k o nce rt a za vio lo n e lo op. 3, 4, 5 i o p. 7, oko 1810 1820; kompozicije za violonelo i orkestar (klavir) i za 2 violo nela. LIT.: O. K'essely, Anton, Nikolaus, Friedrich Anton Kraft, MGG, VII, 1958.

KRAFT, Karl Joseph, njemaki orgulja i kompozitor (Miin chen, 9. II 1903 ). Studirao u Munchenu na Muzikoj aka demiji kod L. F. Maiera (orgulje^, J. Hegara i J. Discleza (violonelo) i privatno kod G. Riidingera (teorija). Od 1923 orgulja stolne crkve u Augsburgu. U njegovim djelima vide se utjecaji M. Regera, H. Pfitznera, vokalne polifonije XVI st. i muzike njemakoga baroka.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 Concena breve, 1941 42: I, za gudae i orgulje u a-molu; II, za duhae i orgulje u d - molu; HI, za gudae i obligatnu violu u a-molu; IV, u C- duru, za gudae i obligatni klavir u C -duru; V, za gudae i obligatnu violinu u C -duru; 2 partite za gudae, 1934 i 1946; Passacaglia za duhae, oko 1942; Musikfur Orchestcr, 1946. KOMORNA : kvintet za violinu, violu, violu tenore; violonelo i kontrabas, 1948; klavirski trio, 1924; sonata za 2 violine i klavir, 1927; sonata za violinu i klavir, 1929. etiri Sonate breve, 1941 42: I, z a violonelo i orgulje; II, za obou i orgulje; I I I , za violinu i orgulje i IV, za klarinet i orgulje. Divertimento za 2 trublje, 2 roga i 2 trombona, 1934; 4 Divertimenta za 3 i 5 duhakih instrumenata, oko 1943 i dr. Skizzenbiichlein za klavir, 1923; Die Gestrampften za klavir 4-runo, 1927. ORGULJSKA: Ein-leitung, Passacaglia und Doppclfuge, 1924; Praeludiurn, Chaconne und Fuge, 1933 i Zwei Choralparliten, 1952. DRAMSKA. Plesne pantomime (baleti): Das Rad za glas, 2 plesaa i klavir, 1944; Der Himmel ist doch blau za zbor, 2 plesaa 1 klavir, 1946; Kinderspielc za plesnu grupu i gudae, 1946 i Augsburger Turamichele-Musik za 2 plesaa, 2 trublje, trombon i zvono, 1946. VOKALNA: Johannespassion za zbor a cappella, 1955; 8 kantata; nekoliko ciklusa pjesama za zbor i komorni sastav i l i orkestar. Zborovi: Seehs Gesdnge ndch Texten von Angelus Silesius,ig28; 2 zbirke po 10 madrigala, 1928 i 1929; Gesdnge zur Weihnachtslegende Die Heillige Nacht von L. Thoma, 1930 i dr. Solo-pjesme uz pratnju klavira, orgulja ili komornog sastava. CRKVENA: 15 misa; Deutsche Volks-Singmesse Ich folge deinen Rufen*, 1933; Die Brautmesse deutsch, 1948; 2 rekvijema; LXVIII psalam, 1931; Te Deum, 1933. LIT.: E. F. Schmid, Werke von Karl Kraft, Festschrift Ottobeurer Sommerkonzerte 1946, Memmingen 1946. Isti, Karl Joseph Kraft, MGG, VII, 1958.

2. Leopold Antonin, kompozitor (Velvarv, 26. VI 1747 Be, 7. V 1818). Roak i uenik Jana Antonina; studirao pravo; muziku uio jo kod F. Dueka. Od 1778 u Beu uitelj muzike na

KRAFT, VVilliam, ameriki kompozitor (Chicago, 6. IX 1923 ). Studirao na Columbia University u Ne\v Yorku kompoziciju kod O. Lueninga, a muzikologi ju kod P. H. Langa. Istie se kao bubnjar i utemeljitelj ansambla udaraljki.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae i udaraljke, 1961; 3 Miniatures, 1959; Variations on a Folksong, 1960; Concerto grosso, 1963.

376

KRAFT KRAUS
u Zagrebu. Najprije svirao u dez -orkestrima; 1941 pres u Beograd. Delovao u Senjskom Rudniku (1949 51), kao n urednik Radio-Beograda (1951 54) i Novog Sada (195 i kao urednik poduzea Diskos u Beogradu (195859). O( slobodan umetnik. K. spada u pionire jugoslovenske z; muzike. Kompozitor neiscrpne melodijske invencije, u delima uspelo primenjuje elemente folklora. Napisao je prel popularnih pesama i muziku za 32 igrana i 12 dokumer filmova.
DELA. DRAMSKA: musical Sveana otvaranje, 1971; muzika za J Zajedniki stan; Ljubav i moda; udna devojka; Ostrva; Gorki deo reke, i Julija; ivot je masovna pojava i dr. Vojnike koranice: Kada vojn puku ljubi; Kapetan e, komandire i dr. Zabavne melodije: Zato si Do, 1940; Ako se mi ne bi vie sreli, 1945; Adio, 1952; amac na Tis, Zviduk u 8, 1957; Devojko mala, 1962; Marike, 1967; Pesma erdapl Va

KOMORNA: gudaki kvartet, 1954; nonet za duhake instrumente i udaraljke, 1958; sonata za violinu i klavir, 1951; Scherzo a 2, duet za udaraljke, 1964. Scenska i filmska muzika.

KRAJAEVI, Nikola, crkveni pjesnik (Sisak, 1582 Zagreb, 9. III 1653). Sveenik; budui da je u tekstovima popje vaka, nastalih pod razliitim utjecajima, nalazio dosta raspojasanih i lascivnih stihova, naumio je spjevati ili u stihovima s latinskog prevesti druge pjesme, kojima je elio istisnuti pogane Iotrene i scsiszte, a u i sto vrijeme na laki i pjesniki nain pouiti mlade u vjerskim istinama. . . , , . - . ,^ * U tu je svrhu sastavio * dosad najstariju poznatu tiskanu zbirku hrvatskih Pszem crkvenih i pjesama: Molitvene knyisicze vszem Chri-stusevem vernem szloSilovcnzkoga venskoga jezika, pri-sztojne i Prvo izdanje objavJezika, priztoync i hasznovite. ljeno je prije 1628, ali je hafznovitc. izgubljeno. Sauvan je jedan primjerak drugog izdanja, \z-DhPUSCSBNjB. tiskanog u Bratislavi 1640. Sve su pjesme (osim etiri) ponovo objavljene i u knjizi Szveti Evan-geliomi, to ju je 1651 dao u Grazu tiskati zagrebaki biskup Petar pant. Petreti. I ovu je knjigu K. sastavio. U njoj je kod KNTISKZE.

fCHRISTtlSEVEM

KRAMOLC, Luka, kompozitor (entanel kod Pr 14. X 1892 ). Uio na orguljakoj koli u Celju i na ] muzikoj akademiji. Gimnazijski nastavnik muzike u Lju
DJELA: muzika za igrokaz J. picera Nmav ez izaro. Mjeoviti i omladinski zborovi. Crkveni i narodni jednoglasni i dvoglasni naj orgulje; koruke slovenske naro dne pjesme za omladinski zbor i klavh 10 starih boinih pjesama, 1943 i 1944. Pesmarica za srednje sole, 1935D.

KRANEVI, Dragomir, violinista (Panevo, 4. X Be, 19. V 1929). Violinu studirao u Beu kod J. Hellmi gera, pored toga uio teoriju ( M. G. Nottebohm) i klavi 1873 ivio u Panevu, prireujui koncerte u naim kraje a 1869 i 1870 i u Nemakoj. God. 1873-1901 koncertni m opere u Budimpeti; od 1901 do smrti ivio u Beu. Kon rao i solistiki i kao lan raznih kamernih ansambla. N; u spehe postigao u poetku svoje karijere; od 1901 nije vie nastupao. Napisao je nekoliko kraih kompozicija za violini je kasnije unitio.

LIT.: M. Tomandl, Jedan zaboravljeni srpski umetnik, Spomenica vakog srpskog crkvenog pevakog drutva 18381938, 1938. Isti, Dr Kranevi, Muzika, 1951, 5 5. uri -Klajn, Correspondance inedite hannes Brahms, referat na muzikolokom kongresu u Kolnu, 1958. ;

nekih pjesama izriito upo zorio na koje se narodne napjeve imaju N . KRAJAEVI, Molitvene knyisicze . . . pjevati. Tako se npr. naslovna strana Zdrava zvezda morska (Ave mari stella) pjeva na notu Hranila devojka tri sokola, O ti Gospa odiena (O gloriosa Domina) na Igralo kolo ssiroko, a Zdrava budi Maria na Poszeal szem bazulek. Krajaevievo djelo prua uvid u kajkavsko pjesniko stvaralatvo XVII st., a sauvani stihovi i upozorenja upuuju na muziki folklorni repertoar njegova doba.
LIT.: F. Fancev, Einige Be merkungen zur Geschichte des Schr ifttums in Kroatien, Archiv fiir slawiche Philologie, XV, 3 14. J. Barle, Crkvene pjesme O. Nikole Krajaevia, Sv. O, 1915. A. imik, Tekst Krajaevievih napjeva Hranila devojka tri sokola, ibid-, 1927. F. Fancev, Nikole Krajaevia (Mo litvene k njiice, kalendar Napredak, 1941. D. Kniewal, Himnodija zagrebake stolne crkve, Kulturno -poviestni zbornik zagrebake nadbiskupije, 1944. A. Vi.

KRASSOVSKA, Nathalie -> Leslie, Nataa \ KRATICE, MUZIKE ^ Muzike kratice KRATKA OKTAVA (engl. short octave, franc. octave 0 njem. kurze Oktave), poseban razmjetaj tipaka u najd \ oktavi instrumenata s klavijaturom, koji se od XVI do pol XVIII st. primjenjivao uglavnom na orguljama (u manu pedalu), ali i na ostalim instrumentima s tipkama. Raspored tipaka u kratkoj oktavi bio je: crne tipke: DEB ili (rjee) CDL bijele: CFGAH EFGA Do takva razmjetaja tonova dolo je iz praktinih razloga toga je, naime, vremena najdublji ton muzikog sistema bi Da bi proirili opseg u dubinu i dobili tonove E, D, C (Mi-Regraditelji instrumenata dodali su, radi tednje prostora, samo j' tipku za ton C (odnosno u drugom od dvaju gornjih raspo ton E). Tonove D i E (odnosno C i D) smjetali su na crne umjesto tonova Fis i Gis, koji se u to vrijeme nisu kao n upotrebljavali u basu, jer on nije sudjelovao u samost al tematskom radu, ve se uglavnom ograniivao na sviranje C punkta. Potkraj XVII st. poeli su graditi i takve instrum na kojima su prve dvije crne tipke kratke oktave bile po sr< razlomljene (razlomljena oktava, engl. broken octave, n gebrochene Oktave). Pritiskom na donje krajeve tipaka dob su se tonovi D i E, a na gornje Fis i Gis. Primjena kratke oV imala je i prednosti, utoliko to su se samo lijevom rukom mogli izvoditi akordi u irokom slogu (npr. E H e gis u pr rasporedu). ;
LIT.: G. Kinsky, Kurze Oktaven auf besaiteten Tasteninstrume ZFMW, 1919 20. K. K

KRAJNEV, Vladimir Vsevolodovi, sovjetski pijanist (Krasnojarsk, Sibir, 1. IV 1944) Studij klavira zavrio kod G. G. Nejgauza na Moskovskom konzervatoriju (1969); 1970 osvojio prvu nagradu na natjecanju ajkovski u Moskvi. Mnogo nastupao u domovini i gostovao u inozemstvu, istiui se posebno kao inter pret djela sovjetskih kompozitora.

KRAKOWIAK, poljs ki ples iz okolice Krakova, obino u 2/4 mjeri (rjee 2/8), s karakteristinim sinkopiranim ritmom i naglascima na lakom dijelu takta. Ples poinje u umjerenom tempu, a zatim se, prema zavretku, sve vie ubrzava. Oko polovine XIX st. k. je uao i u umjetniku muziku (F. Chopin, Krakozviak za klavir i orkestar op. 14); pod francuskim nazivom cracovienne esto se, u koreografskim obradbama, izvodio na pozornicama zapadne Evrope. KRALJ, Tatjana, pjevaica, sopran (Ljubljana, 19. XI 1932 ). Studij pjevanja za vrila 1959 na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani (S. Ivani - Bleiweis), zatim pohaala Opernu kolu ljubljanske Akademije za glasbo i usavravala se kod E. Rado na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Beu. God. 1963 osvojila drugu nagradu na Meu narodnom natjecanju opernih pjevaa u Verviersu (Belgija). God. 1967 68 operna solistica u St. Gallenu (vicarska), od 1968 u Wuppertalu. Gostovala u domovini i u drugim njemakim gradovima. Njezine najbolje kreacije su Rosina (Mozart, Figarov pir), Fiordiligi (Mozart, Cosifan tutte), Violetta (Verdi, La Traviata), o- o-San (Puccini, Madame Butterfly), Leonora (Beethoven, Fidelio), Leonora (Verdi, Trubadur), Liza (ajkovski, Pikova dama) i Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana). A. Rij. KRALJI, Darko, kompozitor i araner (Zagreb, 18. II 1920 ). Muziku uio privatno kod P. Dumiia i R. Schonstein

KRAUS, Alfredo, panjolski pjeva austrijskog podrij tenor (Las Palmas, Kanarski otoci, 1927 ). Na opernoj po nici debitirao 1956 u Kairu kao Vojvoda (Verdi, Rigoletto). 1961 u Rimu i uskoro zatim na milanskoj Scali; na brojnim nejama po Evropi, Sjevernoj i Junoj Americi ; stalni gost Co Gardena u Londonu, festivala u Edinburghu i dr. Lirski ti veoma izraajnog glasa, istie se posebno u talijanskom operi repertoaru (Verdi, Donizetti, Rossini); snimio je velik broj gra fonskih ploa. KRAUS, Egon, njemaki muziki pedagog ( Koln, 15, 1912 ). Studij muzikologije (Th. Kroyer, E. Bucken, K. Fellerer) zavrio na Univerzitetu u Kolnu; doktorirao u li brucku. Od 1941 srednjokolski nastavnik u Kolnu, od 1 docent na Visokoj muzikoj koli. Kao predava proputc Evropu, Sjevernu i Ju nu Ameriku i sjevernu Afriku. Gener

KRAUS KRAWC
je sekretar Meunarodnog drutva za muziki odgoj (ISME) i stalni predstavnik Savezne Republike Njemake u Meuna rodnom muzikom savjetu UNESCO. K. od 1945 nastoji obnoviti muziki odgoj, prilagoujui ga suvremenim zahtjevima, te je aktivno sudjelovao u odreivanju novih smjernica i stvaranju nastavnih planova za kole.
DJELA: Musikerziehung m der hoheren Schule, Handbuch der Musikerziehung, 1954; Der Musikunterricht, Beilrdge zu einer neuen Methodik, 1955; Wege der Erneuerung der Schulmusikerziehung seit 1900 (disertacija), 1957; lanci u asopisima Musik im Unterricht, Neue Zeitschrift fiir Musik i Junge Musik (sada Kontakte). Ureivao: asopis Musik im Unterricht (izdanje za Schulmusik; sa E. Laaffom); Musik in der deutschen Bildung, 1950; Musikerziehung in der Schule, Kongressbericht der 1. Bundesschulmusikwoche Mainz, 1955; Musik ah Lebenshilfe, Kongressbericht der 2. Bundesschulmusikwoche Hamburg, 1957. Izdao: udbenik Musik in der Schule, 7 sv-, od 1950 (sa F. Oberborbeckom); Muica Instrumentalis (serija djela za melodijske instrumente), od 1954; Europaische Lieder in den Ursprachen, 1956 (sa J. Gregorom i F. Klausmeierom); Europdische Madrigale, 2 sv., 1956; Cantare et Sonare (nova muzika za omladinu), 1957. LIT.: F. Obcrborbeck, Egon Kraus, MGG, VII, 1958.

377

svoje supruge, pjevaice V. Ursuleac. Korespondenciju C. Kraussa i R. Straussa objavili G. K. Kende i W. Schuh (Briefzoechsel), 1963 (revidirano izd. 1964) i G. K. Kende (12 unveroffentiliche Briefe), SMZ, 1966.
LIT.: A. Berger, Clemens Krauss (III izd.), Graz 1929. J. Gregor, Clemens Krauss. Seine musikalisehe Sendung, Bad Bocklet i Wien 1953. O. von Pander, Clemens Krauss in Miinchen, Miinchen 1955. G. K. Kende, Clemens Krauss iiber seine Zusammenarbeit mit R. Strauss, SMZ, 1957. F. K. Grimm, Der Prototvp des Operndirigenten, Clemens Krauss, Die Buhnengenossenschaft, 1958. G.K. Kende, R. Strauss und C. Krauss, C. KRAUSS Eine Kiinstlerfreundschaft und ihre Zusammenarbeit an Capriccio, Miinchen 1960 i 1964. Isti, R. Strauss und C. Krauss, Mu ica, 1960. Isti, R. Strauss und C. Krauss bei den Salzburger Festspielen, Osterreichische Musikzeitschrift, 1964. J. P. A. Koelink, R. Strauss, C. Krauss en Capriccio", Mens en melodie, 1968.

KRAUS, Otakar, eki pjeva, bariton (Prag, 1910 ). Pjevanje uio u Pragu i Milanu (F. Carpi); debitirao 1935 u Brnu kao Amonasro (Verdi, Aida) i tamo angairan. God. 1938 39 operni solist u Bratislavi, 1939 41 na Narodnom divadlu u Pragu; od 1941 lan Covent Gardena u Londonu. Stekao meunarodnu reputaciju nastupima na festivalima u Glvndebourneu, Edinburghu, Bayreuthu i Veneciji, kao i gostovanjima u evropskim i junoamerikim muzikim sreditima. U Glvndeburneu pjevao 1946 na praizvedbi Brittenove opere The Rape of Lucretia i 1951 u Veneciji na praizvedbi opere The Rake's Progress I. Stravinskog. KRAUS-ARANICKI, Greta, pjevaica (mezzosopran) 1 dramska umjetnica (Osijek, 1897 Zagreb, 10. X 1956). Pjevanje i glumu uila na muzikoj koli HGZ u Zagrebu (L. Briickl, M. Freudenreich), kasnije se usavravala u Beu; na opernoj pozornici debitirala 1916 u Zagrebu kao Orlovski (J. Strauss, imi). God. 191723 operni i operetni solist u Osijeku. Zbog bolesti napustila pjevaku karijeru i postala ugledna glumica (od 1927 u Zagrebu) i prvi enski redatelj u HNK. U operi se posebno istakla kao Carmen (Bizet), Pikova dama (ajkovski) i Maddalena (Verdi, Rigoletto); na podruju operetne muzike najvie je uspjeha postigla u Barunu Trenku (Albini), Poljakoj krvi (Nedbal), Mam'zelle Nitouche (Herve) i Lijepoj Jeleni (Suppe). K. Ko. KRAUSE, Ernst, njemaki muziki pisac (Dresden, 28. V 1911). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni (R. Gerber, J. Miiller-Blattau, Th. Adorno). Od 1939 muziki kritiar lista Dresdner Nachrichten; od 1952 muziki referent berlinske Tagliche Rundschau. ivi u Berlinu kao kritiar listova Sonntag i National-Zeitung. Obilno surauje i u ino zemnim asopisima. Njegova opsena monografija o R. Straussu jedno je od najznatnijih djela to su dosad napisana o tom umjetniku.
DJELA.: Briefe iiber die Oper, 1950; Richard Strauss. Gestalt und Werk, 1955; Das Bildnis Branka Musulins, 1958; Oper von A bis Z, 1960. Suraivao u kolektivnom djelu Modernes Welttheater.

KRAUTGARTNER, Karei, eki klarinetist, alt -saksofonist i kompozitor (Mikulov, 20. VII 1922). Uio klarinet kod S. Krtike i Jiraka; karijeru zapoeo u Brnu kao lan Studentskog i Plesnog orkestra. God. 1945 56 solist orkestra K. Vlacha; svirao i u sastavu G. Broma, pa u Jazz Studio 5; vodio i vlastite male sastave. Od 1960 dirigent Plesnog i jazz-orkestra ekog radija (TOCR). Nastupao na jazz-festivalima i snimao s orkestrom K. Edelhagena u Kolnu. Sada je dirigent Plesnog orkestra Beke radio-televizije. Jedan od najpoznatijih i najznaajnijih ekih jazzmuziara, komponirao i zabavnu i plesnu muziku, muziku za film i Concertino za klarinet. Snimio vie ploa. Napisao O instrumentaci taneniho a jazzoveho orehestru, 1961. KRAUTH, Ernest, pijanist i klavirski pedagog (Zagreb, 31. VIII 1876 Opatija, 17. VII 1969). Studirao na Konzervatoriju u Beu (J. Epstein, H. Reinhold, E. Mandyczewski, R. Robert). Djelovao u Zagrebu; najprije privatni uitelj, 191314 nastav nik uiteljske kole i 1916-48 profesor na Muzikoj akademiji. Dugo godina nastupao kao vrlo pouzdan pratilac brojnih umjet nika koji su gostovali u Zagrebu, a koncertirao je i solistiki. Njegovi su uenici bili, medu ostalim, P. Dumii, M. Feller, F. Doek i dr. Od 1952 ivio je u Opatiji. K. KO. KRAUTVVURST, Franz, njemaki muzikol og (Miinchen, 7. VIII 1923). Muzikologiju studirao u Miinchenu i Erlangenu (R. Steglich), gdje je 1950 promovirao s disertacijom Untersuehungen zum Sonatensatztypus Beethovens. Asistent Muzikolokog seminara u Erlangenu, habilitirao se s radnjom Die Heilsbronner Chorbiicher der Universitatsbibliothek Erlangen, Ms, 4J3, 14 (1956); od 1962 docent i od 1965 profesor univerziteta.
DJELA (izbor): Der Zzviefache, Zeitschrift fiir Musik, 1953 ; Caspar Othmayr, Die Erlanger Universitat, 1953; Taktivechselnde Volkstanze in Franken, Jahrbuch des Osterreichischen Volksliedwerkes, 1955; Grundsatzliches zu siner Filiation geistlicher Musikhandschriften der Reformationszeit, Kongress-Bericht, Koln, 1958; Ph. Melanchthon und die Musik, Gottesdienst und Kirchenmusik, 1960; K. Paumann in Nordlingen, Festschrift H. Besseler, 1961; Briefe von Ch. H. Rinck, F. Mendelssohn Bartholdy und R. Schutnann . . . in der Erlanger Universitatsbibliothek, Jahrbuch fiir frankisehe Landesforschung, 1961; Meues zur Biographie K. Pautnanns, ibid., 1962; Die erste Orgel der St. Jakobskirche in Rothenburg ob der Tauber, ibid., 1963; Das Schrifttum zur Musikgeschichte der Stadt Niirnberg, 1964; Die Musikalien der Heihbronnes Klosterbibliothek, Jahrbuch des Historischen Vcreins fiir Mittelfranken, 1964 65; Bemerkungen zu S. Virdungs Muica getulsckt (1511), Festschrift B. Stablein, 1967.

KRAUSE, Theodor, njemaki zborovoa i muziki pedagog (Halle na Saali, i. V 1833 Berlin, 12. XII 1910). Djelovao u Berlinu kao zborovoa i muziki referent listova Tribune, Reichsbote i Deutsche Rundschau, a od 1895 kao profesor pjevanja na Akademskom institutu za crkvenu muziku. Za svladavanje tehnike prima vista itanja primjenjivao je u nastavi pjevanja varijantu metode pominoga Do, koju je nazvao sistemom Wandernote. KRAUSE, Tom, finski pjeva, bariton (Helsinki, 5. VII 1934 ). Pjevanje uio na Muzikoj akademiji u Beu i u Hamburgu; 1957 debitirao kao koncertni pjeva u Helsinkiju, 1959 na opernoj pozornici u Berlinu kao Escamillo (Bizet, Carmen). God. 195962 lan Njemake opere u Berlinu, od 1962 na Dravnoj operi u Hamburgu. Stalni gost najveih svjetskih opernih kua (Nevv York, Milano, London, Bruxelles, Miinchen, Amsterdam, Koln, Helsinki), od 1962 na festivalima u Bavreuthu, Glvndebourneu i dr. Snimio vei broj gramofonskih ploa. KRAUSS, Clemens, austrijski dirigent (Be, 31. III 1893 Mexico Citv, 16. V 1954). Kao djeak, pjevao u bekoj dvorskoj kapeli; studij je nastavio na Konzervatoriju kod K. Graedenera i R. Haubergera. Dirigent u Bonnu, Rigi, Niirnbergu, Stettinu, Grazu, a zatim profesor Muzike akademije i dirigent Dravne opere u Beu. Direktor Opere u Frankfurtu na Majni (192429), Beu (192934), Berlinu (193436) i Mtinchenu (1936-38). God. 1939 reorganizira Mozarteum u Salzburgu, gdje je redovito dirigirao na Sveanim igrama. Nastupao je s najveim svjetskim orkestrima. Opere R. Straussa nale su u njemu jednog od najautentinijih tumaa (dirigirao je praizvedbom Arabelle, 1933 u Dresdenu i posthumnom praizvedbom Die Liebe der Danae u Salzburgu, 1952). Nastupao i kao pijanist-pratilac, osobito na koncertima

KRAVVC (Schneider), Bjarnat, luikosrpski kompozitor (Milstrich, Kamenz, 5. II 1861 ? 25. XI 1948). God. 1880 uitelj, orgulja i zborovoa u Rakecima (Konigsvvartha). Od 1883 studirao muziku u Dresdenu (H. Schulz-Beuthen, F. Draeseke). Tu je bio uitelj pjevanja i klavira te osnovao nekoliko zborova (Volksliederchor, 1918). Suraivao u asopisima Neue Zeitschrift fiir Musik, Prager Presse i dr. Zasluan je za propagiranje luikosrpskih narodnih pjesama. Medu njegovim kompozicijama najzanimljiviji su zborovi na luikosrpske teks tove s tematikom iz ivota Luikih Srba.
DJELA. ORKESTRALNA: uvertira Na Hrodziu; suita Ze serbskeje zemje; njemaki i slavenski puki plesovi za mali orkestar. Gudaki kvartet. Klavirski ciklus Za serbskich honovj. Pet melodrama. VOKALNA: oratorij Wojna a mr; kantata Syrotka', zborovi; terceti; dueti; solo-pjesme. Alissa solemnis. Izdao zbirke: Wendische Volkslieder (Serbske narodne pesne); 33 luickoserbskich narodnych spiwow; Volks -Kinderlieder; 35 geistliche Volkslieder i zbirku narodnih plesova. SPISI: Neto o himnolokoj literaturi Luiiikih Srba, Sv. C, 1931 32; Pjesme Luikih Srba, 1934. LIT.: B. Sirota, Krawcove zbirke Iuiko -srpskih pjesama, Jugoslavenski muziar, 1924. A. Dobroni, Bjarnat Krawc, Narodne novine, 1936. - M. Pozaji, Moje poznanstvo s Bjarnatom Krawcom, Zvuk, 1958. J. Razvp, Bjarnat Krawc-Schneider, Komponist des serbischen V'olkes, Budvin 1961. J. Andri, Bjarnat Krawc a Juhoslowjenjo, Rozhlad, 1962.

378

KREBS KREISLER
Berlinu. Najprije koncertni pjeva, 1938 debitirao u berli Gradskoj operi i tamo. angairan (194547 u Dusseldi Meunarodno priznanje na opernom podruju stekao kao Moz interpret (Belmonte u Otmici iz Seraja, Idamante u Iomenet oratorijskom podruju u Bachovim pasijama (Evanelist u Pa* Mateju i Pasiji po Ivanu). Istakao se i kao koncertni pjeva. G vao na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, hambt: Dravnoj operi, u vicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, na festiv u Salzburgu, Glvndebourneu i dr. i snimio vie gramofo: ploa. Ogledao se i kao kompozitor klavirskih i komornih solo-pjesama i dr. KREBS, Karl August (pravo ime Miedke), njemaki1 gent i kompozitor (Niirnberg, 16. I 1804 Dresden, 16. V 1 Uenik svog pooima, opernog pjevaa j. B. K rebsa i I. Seyf u Beu. Od 1827 dirigent u Hamburgu, zatim u Dresdenu 185c u Dvorskom kazalitu, od 1872 u Dvorskoj kapeli. K. ide 1 najveih dirigenata XIX st. Komponirao je veoma mnogo (ve za klavir i solo-pjesme, zatim zborove, 2 opere te kraa orkest i crkvena djela), ali njegova muzika zbog pomodnog kara nema trajnije vrijednosti. Njegova ena Alovsia (roena Mich bila je poznata pjevaica, a ki Mary (udata Brening) postij kao pijanistica velike uspjehe na turnejama po Evropi i 5
LIT.: Christern, C. Krebs als Mensch, Komponist und Dirigent, Hai i New York 1850. O. Schmid, Mary Krebs-Brening, Dresden 1892. Schaal, Karl August Krebs, MGG, VII, 1958.

KREBS, njemaka obitelj muziara. 1. Johann Tobias, orgulja i kompozitor (Heichelheim kod Weimara, 7. VII 1690 Buttstadt, 11. II 1762). Od 1710 kantor i orgulja u Buttelstedtu, odakle je odlazio u Weimar da kod J. G. Walthera ui klavir i kompoziciju; izmeu 1711 i 1716 bio je i uenik (klavir) J. S. Bacha. Od 1721 do smrti orgulja i kantor crkve sv. Mihaela u Buttstadtu. Njegove orguljske obradbe korala oituju veliko kontrapunktsko umijee. Bio je poznat i kao vrstan orgulja. Od djela za orgulje sau vana su: preludij i fuga u C-duru, trio u c-molu i nekoliko korala.
NOVA IZD.: preludij i fugu kao i trio obj. je C. Geissler pod imenom Johanna Ludvviga Krehsa u izdanju njegovih cjelokupnih djela za orgulje (1847 49); I orguljski koral obj. G. Frotschcr (Das Erbe deutscher Musik, IX, 1937).

2. Johann Ludwig, orgulja i kompozitor (Buttelstedt kraj Weimara, 10. X 1713 Altenburg, 1. I 1780). Sin Johanna Tobiasa; 1726 35 uenik J. S. Bacha u Leipzigu. Orgulja u Zvvickauu (173744), Zeitzu (174456) i Altenburgu (od 1756). Ovog izvanrednog orguljaa smatrao je Bach svojim najboljim uenikom. Kao i u djelima Bachovih sinova, i u muzici J. L. Krebsa prepleu se elementi baroka s karakteristikama galantnog stila. Najsnanije i najizvornije su mu polifone kompozicije za orgulje, u kojima gotovo dostie monumentalnost i bogatstvo Ba ehove umjetnosti.
DJELA. KOMORNA: simfonija za 2 violine, violu i embalo; 2 koncerta za lutnju, 2 violine, violu i violonelo; koncert za embalo, 2 violine, violu i b. c.; sonate za klavir i flautu; 3 sonate za flautu, violinu i b. c, 1762; 2 fantazije za obou i orgulje. KLAV'IRSKA: nekoliko sonata; 4 sv. praeambula, suita 1 dr.; zbirka Klavieriibung ; Exercices sur le clavessin; partite; suite; fuge; fanta zije i dr. ORGULJSKA: preludiji; tokate; fuge; fantazije; zbirka od 24 obradbe korala i dr. CRKVENA: Oratorio funebre. ..; kantate; misa; 2 magnincata; 2 sanetusa; moteti i dr. NOVA IZD.: cjelokupna djela za orgulje obj. C. Geissler (3 sv., 1847 49); izabrane orguljske kompozicije obj. G. W. Korner (1848); koralne predigre obj. H. Keller (80 Choralvorspiele, 1907); koral za orgulje obj. K. Straube (Choralvorspiele alter Meistcr, 1907); izbor orguljskih djela obj. Franke-Sandmann (1928); 5 korala za orgulje obj. G. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik, 1937); izbor orguljskih kompozicija obj. R. Zollner (1938); tokata za orgulje obj. H. G. Ley (1949). Fantaziju za obou i orgulje obj. J. N. David (1942); po nekoliko trio-sonata obj. H. Keller (Schule des klassischen Triospiels, 1928) i E. Kaller (1938). Tri klavirske fuge obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, 1870); 2 partite za klavir obj. E. Pauer (Alte Meister) ; nekoliko klavirskih kompozicija obj. K. Herrmann (1949).

KREHBIEL, Henry Kdvvard, ameriki muziki pisac i kr (Ann Arbor, Michigan, SAD, 10. III 1854 New York, 2C 1923). Studirao pravo u Cincinnatiju; kasnije se sasvim pos muzikoj kritici i muzikolokom radu. God. 187480 kritii The Cincinnati Gazzete, zatim do smrti suradnik u The Netv Tribune. Niz godina pisao je uz to i komentare za koncerte harmonije u Ne\v Yorku.
DJELA: Notes on the Culdvation of Choral Musie and the Oratorio i of Ncw York, 1884; Review of the New Vork Musical Season I88s 1890 ( 1886 90; Studies in the Wagncrian Drama, 1891; The Philharmonic of New York: A Mcmorial . . . , 1892; How to Listen to Music, 1896; Mus Manners in the Classical Period, 1898; Chapters of Opera, 1908; A Book 0) ras, 1909; The Pianoforte and Its Music, 1911; A Second Book of Operas, More Chapters of Opera, 1919. Izdao je zbirke: Famous Songs (4 sv.), Songs From the Operas (5 sv.), 1907 I I ; Voices From the Golden Age Canto, 1910 i Afro-American Folk-Songs, 1914. Preveo je na engl. i pr Mitsic and Musicians A. Lavignaca, 1903; Beethoven F. Kersta, 1905; Th of Beethoven A. W. Thavera (3 sv.), 1921 i dr. LIT.: R. Aldrich, Henry Edward Krehbiel, Music and Letters, 19: -V. Broder, Hcnry Edward Krehbiel, MGG, VII, 1958.

3. Johann Gottfried, kompozitor i orgulja (Z \vickau, krten 29. V 1741 Altenburg, 5. I 1814). Sin Johanna Ludvviga; od 1758 orgulja i od 1771 gradski kantor u Altenburgu. Darovit epigon, pisao je brojne kantate u tzv. Empfindsamer stilu, karakte ristinom za sredinu XVIII st.
DJELA. KLAVIRSKA: Sonata Es, 1765; Allegro G, 1775; An die Nadu, Der Christ an seinem Grabe, divertimento i sonatina, 1789; 6 divertimenata, 1796. Manja djela za orgulje. Muzika drama Die Nacht. VOKALNA: oratorij Die Auferstehung und Himmelfahrt Jesu, 1774; svjetovna kantata Die Macht der Liebe; preko 70 crkvenih kantata; Liedcr mit Aielodien I i II, 1777 i 1782. NOVA IZD.: 2 pjesme obj. E. O. Lindner (Geschichte des deutschen Liedes im 18. Jahrhundert, 1871).

KREHL, Stephan, njemaki kompozitor i muziki teorc (Leipzig, 5. VII 1864 7. IV 1924). Studirao u Leipzigu i I denu. God. 1889 1902 nastavnik Konzervatorija u Karlsn a kasnije do smrti u Leipzigu. Izvrstan nastavnik i ugl teoretiar.
DJELA: uvertira Hanneles Himmelfahn. KOMORNA: gudaki* tet; suita za gudaki kvartet; klavirski trio; kvintet za klarinet i gudaki tet; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Oko 70 klav kompozicija. Kantata Trb'stung; oko 40 solo-pjesama. SPISI: Musikc Formenlehre, 1902 (novo izd. 1938); Allgemeine Musiklehre, 1904 (III izd. ] Kontrapunkt, 1908 (novo izd. 1936; na panjolskom II izd. 1953); Fuge, i terung und Anleitung zur Komposition derselben, 1908 (novo izd. 1936; na p skom II izd. 1953); Kompositionsunterricht und moderne Musik, 1909; Mu elend, 1912; M. Hauptmann; ein Dank- und Gedenkzvort, 1918; Theorie der kunst und Konipositionslehre (2 sv.), 192022; lanci u razliitim asop: LIT.: F. Reuter, Stephan Krchl, Leipzig 1921. R. Schaal, Stephan I MGG, VII, 1958.

4. Ehrenfried Christian Traugott, orgulja (Zeitz, 15. II 1753 Altenburg, 17. IV 1804). Brat Johanna Gottfrieda; 1780 naslijedio oca kao dvorski orgulja u Altenburgu. Sauvano je njegovo djelo Sammlung einiger der vorziiglichsten Kirchengesdnge mit Verdnderungen, 1787 (5 variranih korala).
LIT.: H. LBffler, Die Schuler J. S. Bachs und ihr Kreis, Zeitschrift fur evangelisehe Kirchenmusik, 1929. Isti, Johann Ludwig Krebs, Mitteilungen iiber sein Leben und Wirken, Bach-Jahrbuch, 1930. Ili, Der Stadtkantor J. G. Krebs, Altenburger Hcimatblatt, 1934. Isti, Johann Tobias Krebs, Bach-Jahrbuch, 1940 48. R. Sietz, Der cinzige Krebs im Bache: Johann Ludwig Krebs, Das Musikleben, 1953. K. Tinel, Johann Tobias I, Johann Ludwig, Johann Tobias II, Johann Carl, Johann Gottfried, Carl Heinrich Gottlieb, Ehrenfried Christian Traugott Krebs, MGG, VII, 1958. Isti, Die Choralbearbeitungen fur Orgel von Johann Ludwig Krebs, Spomenica H. Engelu, Kassel 1964. B. A.

KREBS, Carl, njemaki muzikolog (Hanseberg, Wurttem berg, 5. II 1857 Berlin, 9. H 1037). Studirao u Berlinu muziku na konzervatoriju Klindivorth-Sch'drmenka i na Visokoj muzikoj koli (H. Barth, A. Becker, W. Bargierj^a filozofiju i muzikologiju na Univerzitetu u Rostocku. God. 18961923 profesor historije muzike na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Djelovao i kao muziki kritiar (Vossische Zeitung, 18951901; Moderne Kunst; Deutsche Rundschau; Tag, 190131).
DJELA: Girolamo Dirutas Transilvano, VFMW, 1893; Die Erauen in der Musik, 1895; Deutsche Musik im 19. Jahrhundert, 1900; Dittersdorfiana (s tematskim katalogom Dittersdorfovih kompozicija), 1900; Schaffen und Nachschaffen in der Musik, 1902; Mozart, 1906; Haydn, Mozart, Beethoven, 1906 (III izd. 1920); Krieg und Musik, 1917; Meisler des Taktstocks, 1917; brojne studije u VFMW i drugim strunim publikacijama. Obj. klavirska djela C. Ph. E. Bacha u izvornom obliku (6 sv.), 1895 (novo izd. 1935); originalni notni tekst Beethovenovih klavirskih sonata (3 sv.), 1898; zbirku citata J. Brahmsa pod naslovom Des jungen Kreislcrs Schatzkdstlein, 1908 i Brahmsovu korespondenciju sa J. Spittom i F. O. Dessoffom, 1922. LIT.: R. Schaal, Carl Krebs, MGG, VII, 1958.

KREBS, Hel mut, njemaki pjeva, tenor (Dortmund, 8. X 1913 ). Pjevanje studirao na Visokoj muzikoj koli u

KREISLER, Fritz, austrijski violinist (Be, 2. II 187: New York, 29. I 1962). Uio na Konzervatoriju u Beu (J. Hell: berger) i u Parizu (L.-J. J sart, L. Delibes). God. 18 89 odlazi s pijanistom Rosenthalom na prvu tui u SAD. Usprkos velikim u: sima, vrativi se u Be, nt kivano naputa karijeru vi skog virtuoza te studira n inu i likovne umjetnos Rimu i Parizu. God. 1899 inje ponovo koncertirati. da poduzima niz turneja Evropi i SAD te postaje y od najpopularnijih virtuoza ga vremena. K. je i sam veoma briljantne kompozi a brojna djela transkribira za violinu. Mnoge kompozi koje je pod imenom pozr autora prolih vremena (Viv v. KREISLER Pugnani, Padre Martini i dr,

KREISLER KREK
K. objavljivao u tobonjoj vlastitoj redakciji, u stvari su njegova vlastita djela. Od 1940 boravio je u SAD.
DJELA: 2 violinska koncerta. Gudaki kvartet, 1922; niz kompozic ija za violinu i klavir te za violinu solo; kadence za violinske koncerte L. v. Beetho vena i J. Brahmsa. Operete Apple Blossoms (sa V. Jacobijem), 1919 i Sissy, 1932. Solo-pjesme. Transkripcije i izdanja tuih djela. Four Weeks in the Trenches: The War Story of a Violinist, 1915. LIT.: L. P. Lochner, Fritz Kreisler, New York 1950 (njem. prijevod: Wien 1957)- O- Dotvnes, Kreisler's Delectable Musical Hoax, N. J. Times, 1935 i u djelu Olin Downes on Music (izd. I. Downes), New York 1957. W. Strecker, Fritz Kreisler, Das Musikleben, 1955. M. Pincherle i R. Hanert, Fritz Kreisler, Les grands interpretes, Geneve 1956. J. Szigeti, Memorie of Fritz Kreisler, The Strad, 1962 63. J. W. Hartnack, Grosse Geiger unserer Zeit, Gutersloh 1968. R. Nissim, I ruggri di Kreisler, Rassegna musicale urci, 1970.

379

KREJI, Ia (Frantiek), eki kompozitor i dirigent (Prag, 10. VII 1904 ). Studirao na Prakom konzervatoriju (K. B. Jirak, V. Novak) i na Univerzitetu. Kasnije se usavravao u di rigiranju kod V. Talicha. Kazalini dirigent u Bratislavi i Pragu, 1945 58 direktor Opere u Olomoucu, a zatim Opere u Pragu i uz to operni dirigent u ekim Budejovicama. U njegovim kompozicijama osjea se utjecaj francuske estorice i neoklasiara (P. Hindemith). esto pie male forme aforistikoga karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1950; II, 1957 i III, 1963; simfonijeta divertimento, 1939; Concertino za klavir i duhae, 1935; Concertino za violinu i duhae, 1936; Concertino za violonelo i orke star, 1940; 2 suite, 1933 i 1939; 20 varijacija, 1947; serenada, 1950; 14 varijacija na narodnu pjes mu, 1952. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1935; II, 1953 i III 1960. Divertimento za duhaki trio, 1935; trio za klarinet, kontrabas i klavir, 1936; nonet, 1937; Divertimento za duhaki kvartet, 1925; sonata za violinu i klavir, 1929; sonata za klarinet i klavir, 1930. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Antigona, 1932 (prer. za televiziju 1964); Pozdvieni v Efezu, 1939 45 i Temno, 1944 51. Maly balet, 1927. VOKALNA. Kantate: Zpkv zdstupu, 1925; Z duddckeho kraje; Koledy posvdtne v as vdnoni zpivane i Vojenske pisn. Zborovi; solo-pjesme. lanci. LIT.: V. Holckneht, Ia Kreji, Hudebni rozhledv, 1953. J. Kasan, Novoklasicism v dile Ii Krejiho (disertacija), Praha 1956. J. Buga, Ia Kreji, MGG, VII, 1958.

studirao na Moskovskom konzervatoriju (violonelo kod E. Glehna, kompoziciju kod L. Nikolajeva i B. Javorskog). Kontrapunkt i formu uio kod Protopopova i Koreenka na Moskovskoj filharmonijskoj koli. Nastavnik na Moskovskom konzervatoriju (191217), lan Savjeta za kolstvo (191827). Rani Krejnov opus upuuje na Griega, Skrjabina i francuske impresioniste. Od 1908 K. se bavio hebrejskom muzikom. Kasnije su mu djela dvojako usmjerena: u nekima nema istonjakih karakteristika (simfonijska pjesma Po3a u Kpecm', TpaypHan oda naMmnu B. H. JlemiHa), a druga su nastala pod izravnim utjecajem orijentalne, osobito hebrejske muzike (Pjesme Ghetta; Keddi). K. je, uz Gnjesina, bio voa hebrejsko - nacionalnog muzikog smjera u SSSR. Veliku je panju poklanjao hebrejskom teatru, za koji je napisao mnogo scenske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1925 i 1945; simfonijske pjesme ConOMen, 1913 i Po3a u Kpecm, 1921; Poema za violonelo i orkestar, 1910. Suite: Honb na cmapoM pbinKe, 1924; 2 suite iz baleta JIaypencuH, 1932; suita na kabardino-balkarske teme, 1942 i 2 suite iz baleta Tambnna, 1943. Capriccio na jevrejske te me. KOMORNA: gudaki kvartet, 1909; Lirski fragmenti za 4 violonela; elegija za klavirski trio, 1913; 2 suite EepeucKue 3CKu3bi za klarinet i gudaki kvartet, 1909 i 1910; kompozicije za violinu i klavir te za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: sonata, 1922; plesna suita; krae kompozicije. DRAMSKA: opera 3azMyn, 1930. Baleti: Omen/io, 1932; Jlaypencun, 1939 i Tambnna, 1943 (preraena 1947 kao Monb uapodd). Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata Keddi, 1922; FlecHH o coKOjie za sole, zbor i orkestar, 1948. Za zbor i orkestar Tpaypnan oda, 1926 i simfonijski ditiramb CCCPydapnan 6puzada Mupoeozo nponemapuama, 1932. Zborovi; solo-pjesme.

3. Julijan Grigorjevi, kompozitor (Moskva, 5. III 1913 ). Sin i uenik Grigorija Abramovia; 192732 studirao na Ecole Normale u Parizu (P. Dukas). Kao pijanist koncertirao u Francuskoj 1932 34. God. 1934 37 profesor instrumentacije na Konzervatoriju u Moskvi. Bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: BecemnH CUM $ OHUX za klavir i orkestar, 1935 (prer. 1959) i ApumuvecKan nojMa, 1937; 3 simfonijske pjesme, 1953; 3 koncerta za klavir: I, 1929; II, 1942 i III, 1943; koncert za violonelo, 1929 (prer. 1954); 4 suite za komorni orkestar, 1949 52. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1925; II, 1927; III, 1936 i IV, 1944. Kvintet za flautu i gudaki kvartet, 1943; sonata - fantazija za violonelo i klavir, 1955. Dvije sonate za klavir, 1924 i 1925. Solo-pjesme. SPISI. Monografije: Debussy; A. Krejn; Milhaud; Honegger; Ravel; Respighi i De Falla.LIT.: L. Sabanejev, Hebrejska na cionalna kola u muzici (na ruskom), Moskva 1924. Isti, Aleksandar Krejn (ruski i njemaki), Moskva 1928. M. E3n3a, A. KpeiiH, 1944. 5. Siw, Alexander Abramowitsch Krein, MGG, VII, 1958. IO. TW/IUH, K>JinaH rpHropteBH1 KpeiiH, CoseiCKaH My3bfKa, 1960. A. AjieKcandpoe, rOjinaH FpHropbeBH ! KpeiiH, ibid., 1963. K>. KpeiiH i H. Poeojtcuna, AjiencaH/ip A6paMOBim KpeiiH, MocKBa 1964. B. HIupuHCKuu, FpuropHH AopaMOBHM KpeiiH, CoBeTCKan My3biKa, 1965.

KREJI, Josef, eki kompozitor (Milostin kod Rakovnika, 7. XII 1821 Prag, 19. X 1881). Uio na Orguljakoj koli u Pragu. Od 1844 orgulja u Pragu, od 1858 direktor Orgulja ke kole, a 186579 direktor Konzervatorija.
DJELA: 2 uvertire za orkestar. Klavirske kompozicije. Sonata, preludiji i dr. za orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Tri mise; 2 Te Deuma; krae crkvene kompozicije. Praktiti zdkladove nauky 0 hfe na varh any. LIT.: J. S. Debrnov, Strune dejinv konservatofe praske, Praha 1878. R. Quoika, Josef Kreji, MGG, VII, 1958.

KREJI, Miroslav, eki kompozitor (Rvchnov nad Kne nom, 4. XI 1891 Prag, 29. XII 1964). Na Univerzitetu u Pragu studirao muzikologiju; u kompoziciji uenik V. Novaka (1911 13). Gimnazijski profesor u razliitim gradovima, 194353 predavao na Prakom konzervatoriju. Suraivao u mnogim asopisima (eka Hudba; Listy Hudebni Matice; Tempo). Zastupnik kompozicijskog smjera V. Novaka.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1915; II, 1946; III, 1954 i IV, 1957. Simfonijska pjesma Krdl Ldvra, 1917; koncert za violu, 1947; koncert za klarinet, 1949; koncert za violinu, 1952; 6 suita, 1916 55; serenada Mokrovratska za ko mo rni o rkestar, 1 926; 2 zb irke ek ih p leso va, 1948 i 1952. KOMORNA: gudaki trio, 1942; 7 gudakih kvarteta, 1913 56; 5 gudakih kvinteta, 192657; gudaki sekstet, 1935; klavirski trio, 1941; kla virski kvartet, 1932; klavirski kvintet, 1948; 2 duhaka kvarteta, 1938 i 1939; duhaki sekstet, 1949; 2 septeta, 1945 i 1950; 2 okteta, 1942 i 1956; 2 noneta, 1940 i 1954; serenada za 5 klarineta, 1932; serenada za duhaki kvintet, 1944; Divertimento za 10 duhakih instrumenata, 1958; kvartet za duhaki trio i kla vir, 1955. Sonate uz klavir: 2 za violinu, 1926 i 1952; 2 za rog, 1935 i 1959; 2 za violu, 1942 i 1958; za violonelo, 1943; za klarinet, 1950; za basetni rog, 1950; za obou, 1951; za kontrabas, 1952; za fagot, 1952 i za flautu, 1958. Sonate za solistiki instrument b ez klavira: za fagot, 1930; za obou, 1931; za rog, 1931 i za violonelo, 1943. Klavirske kompozicije. Dvije sonate (1943 i 1954) 1 druga djela za orgulje. DRAMSKA: opere Leto, 1937 i Mdvia, posledni hejtman, 1944; 2 melodrame. VOKALNA. Kantate: Pisen svatebni, 1926; eskemu Udu, 1939; Smrt Kristova, 1939; Laska pkneji, 1954; Rodne zemi, 1958 i Mir 1959. Vokalni symfonie, 1930. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: F. Zrno, Miroslav Kreji, eka Hudba, 1935. M. Kreji, Rytmus, 1942 43. M. Kr eji, Tempo, Praha 1946. J. Buga, Miroslav Krej i, MGG, VII, 1958. ^

KREJN, sovjetska obitelj muziara. 1. Grigorij Abramovi, kompozitor (Ninij Novgorod, 18. III 1879 Komorov kraj Lenjingraa, 6. I 1955). Studirao u Moskvi (R. Gliere) i 1905 0 8 u Leipzigu (M. Reger). ivio u Moskvi kao nastavnik violine i teoretskih predmeta. God. 192634 boravio u Parizu, a 1941 43 djelovao u Takentu. Zatim je ponovno u Moskvi do 1948 poduavao violinu i kompoziciju. U nekim djelima inspirirao se hebrejskim napjevima. Prvenstveno je komorni kompozitor.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; koncert za violinu, 1934; 2 poeme za violinu i orkestar, 1922 i 1934; fantazija za violinu i orkestar, 1948; 3 epizode Jleuuu, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet, 19 15; kvartet za kla rinet i klavirski trio, 1947; EepeucKan pancodun za klarinet, gudaki kvartet i klavir (prer. i za klarinet i orkestar), 1925; sonata za violinu i klavir, 1913. Dvije sonate za klavir, 1906 i 1924. Solo-pjesme.

2. Aleksandar Ab ramovi, kompozitor (Ninij Novgorod, 29. X 1883 Moskva, 21. IV 1951). Brat Grigorija; 18971908

KREK, Gojmir (Gregor), kompozitor i muziki pisa c (Graz, 27. VI 1875 Ljubljana, 1. IX 1942). Profesor Pravnoga fakulteta u Ljubljani; prvu poduku u muzici dobio u roditeljskoj kui od majke, a zatim uio kod E. W. Degnera u Grazu. Za vrijeme studija u Grazu dirigirao orkestrom srpskoga akademskog drutva Srbadija i vodio pjevaki zbor Triglav. God. 1901 osnovao u Ljubljani muziku reviju Novi akordi i ureivao je za cijelo vrijeme nje zina izlaenja (do 1914). Od 1920 bio je nadzornik muzikih kola u Sloveniji. Sa G. Krekom zapoinje novo razdoblje u razvoju slovenske muzike. Okupivi oko Novih akorda gotovo sve slovenske muziare, on je na njih utjecao da prekinu s romantinom tradicijom i da prihvate tekovine suvremenog muzikog strujanja iz zapadnoevropske umjetnosti. Kad G. KREK su Novi akordi od X godita dalje dobili i literarni prilog, K. je u njima objavio niz lanaka idejnog i historijskog karaktera. Kao objektivan i dosljedan kritiar on je znao da pravilno ocijeni sve pojave i da svako, staro i novo ostvarenje, stavi na pravo mjesto. Poseban uspjeh postigao je upornim zalaganjem da ne bude ni jedne muzike priredbe, niti jednog reproduktivnog umjetnika, koji u svoj program ne bi uvrstio bar jednu kompoziciju slovenskog autora. U svom nastojanj u za obnovom slovenske umjetnike muzike K. je naao mnoge istomiljenike i pobornike, A. Lajovica, E. Adamia i dr., ali je znao i da iz redova konzervativnijih muziara predobije pojedince za svoje ideje. Zbog toga nije pretjerano ako se kae da bez Kreka i Novih akorda razvoj moderne muzike u Sloveniji ne bi bio tako brz i ne bi dostigao tolik uspon. Pa ak i nakon Prvoga svjetskog rata, kada Novi akordi nisu vie izlazili, on je, osobito kao nadzornik muzikih kola, svojim organizacij -

380

KREK KRENEK
Hbie cmambu u ebicmynneHUH, 1959; ScmemuiHbie npo6neMbi coeemcKou MI 1959; BbipasumeAbHoe u u3obpa3umeAbHoe e My3biKe, 1962; FIosHaeamejibHa My3bixu, 1963; Kjiod Me6wccu, 1964; 3cmemw<a ITpoKotfieea, 1966; s lanci. Komponirao simfoniju (1943), sonate i solo -pjesme. LIT.: R. Gruber, Julij Anatoljewitsch Kremljeiv, MGG, VII, 195:

skim sposobnostima i smislom za kritina opaanja mnogo pri donio podizanju umjetnikoga nivoa medu slovenskim muziarima. Krekove kompozicije u kasnom i novoromantikom stilu odaju veliko tehniko znanje i smisao za arhitektoniku i formu. Sadraj no i formalno dotjerane one predstavljaju vrijedan prilog slovensko muzici na poetku njene moderne orijentacije.
DJEL\: kompozicije za klavir 2- runo i 4 - runo. Kompozicije za orgulje. Muki i mjeoviti zborovi; solo -pjesme uz klavir. Studije; lanc i; kritike i dr. LIT.: L. M. kerjanc, Gregor Gojmir Krek kot skladatelj, Letopis Aka demije znanosti in umetnosti v Ljubljani, 1943. D. Cvetko, godovina glas bene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. D. Co.

KREK, Uro, kompozitor (Ljubljana, 21. V 1922). Studij kompozicije zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1947 do 1957 glavni urednik muzi kog programa Radio-Ljubljane, 195767 asistent za etnomuzikologiju na Glasbeno narodopisnom institutu i od 1967 profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Krekov muziki opus napisan je preteno za instrumen talne sastave. Svoja djela izgrauje na klasinim principima oblikovanja, a sadraj obogauje izvornim harmonijskim govorom koji se mjestimice oslanja na dvanaesttonsku tehniku. Za neka njegova ostvarenja karakteristina je komorna koncepcija koja se temelji na primjeni narodnih izraajnih elemenata i na sintezi orkestralne boje i melosa. Na sonom harmonijskom jeziku, kojemu se U. KREK pridruuje profinjeni smisao za misaonu muziku izraajnost, nastao je niz izvanredno uspjelih muzika za film, dramu i radio. Instrumentalni i muziko -scenski opus dopunjuju vokalne i komorne kompozicije u kojima se zvuni kolorit i melos spajaju u suptilno muziko tkivo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1949; koncert za violinu, 1949. (prer. 1961); koncert za rog, 1960; Koncertantna glasba za fagot i komorni orkestar, 1954; Mouvements concertants, 1955; sonatina za gudae, 1958; Rapsodini ples, 1959; Inventiones ferales za violinu i gudae, 1962; Concertino za piccolo i orkestar, 1967. KOMORNA: Theme varie za trombon i klavir, 1970; Episoi concertanti za duhaki kvintet, 1971; sonatina za obou solo, 1971; sonata za 2 violine, 1972. DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Vihar (Shakespeare), 1957; el je popotnik skozi atomski vek (M. Bor), 1958; Aretej (Krlea), 1960; Antigona (Smole), 1960); Sinja plia (Maeterlinck); Pod mlenim gozdom (D. Thomas), 1967; Ojdip in sfinga (Cocteau), 1968. Filmska muzika. VOKALNA: Staroegiptovske strofe za glas, gudaki orkestar i 2 harfe, 1967. Zborovi: Marko skae; Sijaj mi sonece; Nocoj je pa ena lepa no; Prekmurska; 12 korokih ljudskih pestni; 7 porabskih ljudskih pesmi; Lirina suita za meani zbor, 1969. J. Gc.

KRENEDI, Kazimir, kompozitor i muziki kritiar (C 29. II 1896 Zagreb, 22. V 1956). Zavrio studij prava; m uio privatno u Zagrebu (F. Lhotka) i na Muzikoj akaden Miinchenu (H. Waltershausen). Bio je dugogodinji mi kritiar u zagrebakim dnevnim listovima (Obzor, Narodne m Rije, Novosti). Njegove kompozicije programnog obiljeja su inspirirane folklornim elementima. Pokrenuo i ureivao a Naa muzika (192425).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Erotikon, 1922 24; simfc pjesma Matanje, 1950; Ilirski koncert za klavir; Suita stilova za gudaki or KOMORNA: 9 gudakih kvarteta; 3 klavirska trija; klavirski kvintet; 1 kolina suita za violinu i klavir; Teme za violonelo i klavir i dr. Komp za klavir. Radio-opera Ljudevit Gaj (neizv.). Zborovi; solo-pjesn 1 Obradbe narodnih napjeva za razliite sastave. K. I

KRELJA, Zina, pevaica, sopran (Bitola, 17. II 1925 ). Studirala na muzikim akademijama u Beogradu i Zagrebu (M. Reizer) i kod R. Stracciarija u Rimu. Pevaku karijeru zapoela u Zagrebakoj operi, zatim nastupala u Sarajevu, a posle rata u Skopskoj operi, gdje je nosilac glavnih lirsko-koloraturnih partija. Gostovala na jugoslovenskim muzikim scenama, a deo svoje aktivnosti posvetila i koncertnom muziciranju. T. Si. KREMENLIEV, Boris, ameriki kompozitor i muzikolog bugarskog podrijetla (Razlog, Bugarska, 23. V 1911). Studirao u Chicagji i na Eastman School of Music Univerziteta u Rochesteru, gdje "j& promovirao 1942. Od 1947 profesor na University of California u\Los Angelesu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941; koncert za klavir, 1950; Bulgarian Rhapsody, 1953; Balkan Rhapsody, 1965. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1935 i 1957; 2 klavirska kvarteta, 1945 i 1950; kvartet s oboom, 1948. Kompozicije za klavir. Muzika za radio, televiziju i film i dr. SPISI: Asymmetric Rhythms in the Music of the Southern Slaves, Journal of the Americal Musicological Societv, 1951; Bulgarian Macedonian Folk Music, 1952; Some Social Aspects of Bulgarian Folk-Songs, Journal of American Folklore, 1956; Composers. Critic Speak Their Mind, Musical Courier, 1961; Balkans Revisited, 1962, Ethnomusicologv, 1963; Some Observations on Stress in Balkan Music, Studies in Ethnomusicologv, 1965.

KREMLJOV (Kremlev), Julij Antoljevi, sovjetski muzikolog (Jesentuki, Kavkaz, 19. VI 1908 Lenjingrad, 15. II 1971). Muziki studij zavrio 1933 na Konzervatoriju u Lenjingradu. Djelovao na muzikom odjelu lenjingradskog Dravnoga nau -noistraivakog zavoda za kazalite i muziku od 1937 (od 1957 direktor). Bio je lan redakcijskog odbora asopisa CoeemcKan
My3blKa. DJELA: licmopuH JlenumpadcKOu Koncepeamopuu, 18621937, 1938; <>pedepuK IHoneH, 1949 (II izd. 1960); <popmenuaHHbie conamu Bemxoeenat 1953; PyccKUH Mbicjib o My3biKe (3 sv.) 195460; CuM<f>OHUu TI. II. ^laitKoecKozo, 1955; OnepKU no eonpocaM My3biKanbnou acmemuKU, 1957; Sdeapd Fpue, 1958; Il36pau-

KRENEK (Krenek), Ernst, ameriki kompozitor i pi austrijskog podrijetla (Be, 23. VIII 1900 ). Muziku uic F. Schrekera u Beu (191620) i Berlinu (1920 23), gd uz to doao u blii doticaj sa F. Busonijem, H. Scherchenor Schnabelom i E. Erdmannom. God. 1925 27 asistent P. Bel na operama u Kasselu i Wiesbadenu, a zatim ivio prete Beu kao kompozitor, pijanist, dirigent i muziki publicist (ic 33 suradnik Frankfurter Zeitunga, 1933 38 Wiener Zeitu Iz toga doba datira njegovo prijateljstvo sa A. Bergom, A. W> nom i K. Krausom. Pred faizmom pobjegao 1937 iz Bc London, odakle odlazi 1938 u SAD, gdje je 1945 dobio drav stvo. Predavao je kompoziciju na visokim kolama i univerzitt u New Yorku, St. Paulu, Hollywoodu, Los Angelesu, Walth Baltimoru, Tanglewoodu i dr., a kao gost predavao na Lje teajevima u Darmstadtu i dr. Od 1966 ivi u Palm Sprii Kalifornija. K. je u svom plodnom stvaralatvu (do danas preko 200 ! pozicija, veinom opsenih) slijedio znaajne razvojne faze vremene evropske muzike, od ekspresionistike atonalno neobaroka do dodekafonije i elektronske muzike. Iako se 1 gotovo svim muzikim oblicima, teite njegova stvaranja, kazalitu. Njegov debi na opernoj pozornici bila je scenska tata Zzoingburg, izvedena 1922 u Berlinskoj dravnoj operi, je ocijenjena kao dokaz velike nadarenosti. Nakon politike s Der Sprung iiber den Schatten (1923) K. se vratio poecima O] pa je u operi Orpheus und Eurydike (1923) ekspresionistiki o mit (libreto O. Kokoschka). Razvijena smisla za realistinu ak nost, K. je u operi Jonny spielt auf (1927) iskoristio tekovine ; i stvorio svoje najpopularnije kazalino djelo (za nekoliko gc izvedeno na preko 100 muzikih kazalita u Evropi). Jedno Der Diktator i Schwergewicht (obje 1928) primjeri su grol kojom se ibaju tadanji drutveni odnosi u svijetu, a u L des Orest (1931) i Karl V (1933) K. oivljava historijske like dogaaje, to e doi do izraaja i kasnije u operi Pallas Ai uieint (1955). Kao odgovor na politiku i rasnu diktaturu na opera Turquin (1940). Iz amerikog su razdoblja jo Dark Wt (1950) i komorna opera The Belltomer (1957); u Beu je izvei komina opera Ausgerechnet und verspielt (1962), u Hambi Der goldene Bock (1964) i Dos kommt davon (1970), uz koje t spomenuti televizijsku operu Der Zauberspiegel (1966) i dr svojim scenskim radovima, za koje je veinom sam pisao tekst Kfeneka je posebno zanimao problem ljudske slobode, a zi odnos stroja i ovjeka, koji stroj, upornom nesmiljeni jednolinog ritma, unitava dividualni ivot. To je j od ideja koje dominiraju li tom opere Jonny spielt au kojemu je K. u vjeto izrade ali eklektinoj partituri sliku leernosti i iskvarer poratnog evropskog druti ismijao njegov zanos za cn kom plesnom muzikom i zom. Preselivi se u Ameriku je otpoeo komponirati isk ivo po dodekafonikim ni lima, pretvorivi se tako protivnika u apologetu dv esttonske tehnike. Njegov Studies in Counterpoint bi on the twelwe-tone techn, E. KRENEK

KRENEK KRESNIK
s tog podruja. U svom oratoriju Spiritus intelligentiae, sanctus (1956) K. se ogledao i u elektronskoj muzici. Svoj razvojni put prikazao je K. u autobiografiji Selbstdarstellung (1948) i u lanku
Notzvendige Entscheidungen (1971).
D J E L A . O R K E S T R A L N A. P et si m f o n ij a: I, o p . 7 , 1 9 2 1 ; II , o p . 1 2 , 1922; I I I , op. 16, 1922; IV, 1947 i V, 1947 49; simfonija za duhaki orkestar op. 34, 1924 25; Kleine Symphonie op. 58, 1928; simfonijeta La Brasileira za gudae, 1952; simfonijeta, 1 966; simfonijska pjesma Kette, Kreis und Spiegel, 1956 57. Kon certi: 4 za klavir (I, op. 18, 1923; II, op. 81, 1937; III, 1946 i IV, 1950); za 2 klavira, 1951; 2 za violinu (I, op. 29, 1924 i II, 1954); za violonelo, 1953; za harfu, 1951; Concertino za f lautu, violinu, embalo (klavir) i gu dae op. 27, 1924; mali koncert za klavir, orgulje i komorni orkestar op. 88, 1939 40; dvostruki koncert za violinu, klavir i mali orkestar, 1950; Capriccio za violonelo i orkestar, 1955; 2 Concerta grossa: I, za 6 in strumenata i gudae op. 10, 1921 i II, za violinu, violu, violonelo i komorni orkestar op. 25, 1924. Sieben Orchester-Stiicke op. 31, 1924; suita Der Triumph der Empfindsamkeit op. 43 a (sa sopranom ad libitum), 1927; Potpourri op. 54, 1927; Thema und 13 Varialionen op. 69, 1931; Campo Marzio op. 80, 1937; / Wonder as I Wander op. 94, 1942; Tricks and Tri/les (obrada varijacija za klavir Hurrican), 1945; Elf Transparente, 1954; Tanzstudien, 1956; Divertimento, 1956; Quaestio temporis za komorni orkestar, 1960; From three Make Seven za komorni orkestar, 1960 (II verzija za veliki orkestar, udaraljke, klavir i harfu, 1968); Horizon Circled op. 196, 1967; Perspektiven op. 199, 1967; 6 Profile op. 203, 1968; Fivefold Enfoldment op. 205, 1969. Za duhaki orkestar: Drei lustige Mdrsche op. 44, 1926; Intrade op. 51 a, 1927 i Kleine Blasmusik op. 70 a. Za gudae: Sympho-nisches Stiick op. 86, 1939; Symphonische Elegie, 1946; 5 Pieces, 1948 i 7 leichtc Stu'cke, 1955. Marginal Sounds za udaraljke, 1957- KOMORNA: gudaki trio, 1948; Trio fantaste za klavirski trio, 1929; trio za violinu, klarinet i klavir, 1946; Parvula corona musicalis ad honorem J. S. Bach za gudaki trio, 1950. Sedam gudakih kvarteta: I, op. 6, 1921; I I , op. 8, 1921; III, op. 20, 1923; IV, op. 24, 1923 24; V, op. 65, 1930; VI, op. 78, 1936 i VII, op. 96, 1943 44. Fibonacci mobile za gudaki kvartet klavir 4 -runo i koordinatora 1967; duhaki

381

Kfenek, and Hindemith (disertacija), Ann Arbor 1957. K. H. Wbrner, Ernst Kfenek, MGG, VII, 1958. F. Saathen, Ernst Kfenek, Munchen 1959. Isti, Ernst Kfeneks Botschaft im Wort, SMZ, 1959. G. Perle, Serial Composition and Atonality, London 1962. J. Wulf, Musik im Dritten Reich, Gutersloh 1963. Th. W. Adorno, Zur Phisiognomik Kfeneks, Moments musicaux, Frankfurt 1964. L. Knessl, Ernst Kfenek, Wien 1967. H. M. Wennerstrom, Parametric Analysis of Contemporary Musical Form (disertacija), Indiana University, 1967. A. G. Hietteman, Ernst Kfenek's Theories on the Sonata and Their Relations to His Six Piano Sonatas, 2 sv. (disertacija), University of Iowa, 1968. J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. W. Roggc, Ernst Kfeneks Opern. Spiegel der zwanziger Jahre, Wolfenbiittel i Zurich, 1970. H. Schony, Ernst Kfeneks Vorfahren, Genealogie, 1970. F. Wilnauer, Der unzeitgemasse Zeitgenossen, Muica, 1970. E. Kfenek, Notwendige Entscheidungen. Ein Selbsportrat, ibid-, 1971. K. Ko.

KRENZ, Jan, poljski kompozitor i dirigent (Wloclawek, 14. VII 1926 ). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Varavi, a dirigiranje i kompoziciju na Konzervatoriju u Lodu (K. Witkomirski, K. Sikorski). Od 1945 dirigent Filharmonije u Lodu; od 1949 vodio, uz G. Fitelberga, Veliki simfonijski orkestar Poljskoga radija u Katovicama; poslije Fitelbergove smrti (1953) ef-dirigent tog orkestra. Uz T. Bairda i K. Serockog K. pripada krugu mladih poljskih kompozitora koji su se okupili oko tzv. Grupe 49 (osnovane 1949) s tenjom da stvaraju u nacionalnom duhu, sluei se tekovinama suvremene evropske muzike. Kao daroviti dirigent K. esto koncertira u zemlji i inozemstvu.
DJ EL A. OR KES TR AL NA: 2 sim fo n ije, 1 9 4 7 4 9 i 1 9 57 5 8 ; to k ata za klavir i gudaki orkestar, 1943; Concertino za klavir i mali orkestar, 1952; rap sodija za ksilofon, timpane, celestu i gudaki orkestar, 1952; uvertira, 1946; Suita nokturnozv za mali orkestar, 1950; 2 serenade, 1950 51; Dialog symfoniczny, 1955; Capriccio za 24 instrumenta, 1962. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1942 i 1945; duhaki k vartet, 1950; duhaki septet, 1944; sonata za obou i klavir, 1947; kompozicije za klarinet solo. Klavirska djela (preludiji, 1942). Muzika za brojne radio -drame. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Dwa miasta za 2 zbora i orkestar, 1950; zborovi; solo-pjesme. Tance polskie z Tabulatury Jana z Lublina (obradba za orkestar), 1954. LIT.: T. Marek, Grupa 49, Muzyka, Warszawa 1953. B. Schdffer, Almanach polskich kompozytorow wspolczesnych . . . , Krakow 1956. Z. Lissa, Jan Krenz, MGG, VII, 1958.

i 1948; za violu i klavir, 1948; za violu solo op. 93 br. 3, 1942; za h klarinet Sonatine: za flautu flautu ii violu violu op. op. 92 92 br. br. 2 2 a, a,1942 1942i iza zaf lautu flautui i klarine b b, 1942. S it l t ii k klavir l i ( (gudae), d ) l i t ii kl 2 Suite: za f flautu 1954; za k klarinet k 1924; za klarinet i klavir (gudae) 1955; za violonelo op 84 19

burleska Schzvergezuicht, oder die Ehre der Nation, 1927; velika opera Leben des Orest, 1929; Karl V, 1930 33 (nova verzija 1954); Cefalo e Procri, 1933 34 (neizv.); muzika drama Tarquin, 1940; komina opera What Prie Confi dence, 194546; komina opera Dark Waterst 1950; Pallas Athene weint, 195255 (orkestralni odlomci izvode se i na koncertnom podiju kao simfonija); omorna opera The Belltotver, 1957; komina opera Ausgerecknet und ver-pielt 1962; fantastina komorna opera Der goldene Bock 1964; televizijska opera Eight Column Line, 1939 i Spass mit Karten, 1957. Scenska muzika a kazalina djela Shakespearea, Goethea, Calderona. Preradba i orkestracija Monteverdijeve opere UIncoronazione di Poppea, 1937. VOKALNA. Kantate: Kantate von der Verga'nglichkeit des Irdischen za zbor, sopran i klavir, 1932; Cantata for Wartime za enski zbor, 1943 i Ich singe zvieder, ivenn es tagt za zbor i gudae, 1955 56. Koncertne arije: Monolog der Stella za sopran i orkestar (Goethe), 1928 i Die Nachtigall za sopran, 2 flaute i gudae (K. Kraus), 1931. Dramatini monolog Medea za mezzosopran i orkestar, I95 1 - Solo-pjesme za glas i klavir (orkestar): op. 9, 1921; op. 15, 1922; op. 19, 1923; op. 30, O Lacrimosa, op. 48, 1926; Fiedellieder, op. 64, 1930; op. 82, 1937 38; sdnge op 53 1927; 3 Gesange op 56 1927; ciklusi: Reisebuch aus den oste djela obj. je O Lacrimosa, op. 48, 1926; Fiedellieder, op. 64, 1930; sdnge op. 53, 1927; 3 Gesange op. 56, 1927; ciklusi: Rei h Al 6 Dh di Nh 6

KRESANEK, Josef, slovaki kompozitor, muzikolog i fol klorist (Cimany, 20. XII 1913 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju i na Majstorskoj koli u Pragu (V. Novak), a muzikologiju na Univerzitetu. Od 1940 nastavnik u Preovu i uz to do 1944 struni muziki savjetnik Slovake matice. Asistent i od 1963 profesor Univerziteta i direktor Muzikolokog instituta Slovake akademije znanosti i umjetnosti u Bratislavi. U ranijim kompozicijama njegov je muziki govor pod utje cajem modernistikih nastojanja. Pribliavajui se estetici socijalistikoga realizma, Kresanekova djela postaju znatno jednostavnija i bliska narodnoj umjetnosti. Vrijedne su njegove studije 0 slovakoj narodnoj pjesmi.
DJELA: 2 suite za orkestar, 1951 i 1956; preludij i tokata za orkestar, 19 60. KOAiORNA: gudaki kvartet, 1935; klavirski trio, 1939; 2 suite za violinu 1 klavir, 1947 i 1951. Dvije suite za klavir, 1936 i 1938. Kantata Hore Ho!, X 937; 3 pjesme za tenor i orkestar, 1935 37. SPISI: Vzt'ahy medzi motivmi ako princip hudobnej fortny (disertacija), 1939; Dejini hudby, 1942; Zuzka Seleckd spieva, 1943; Slovenska l'udovd piesen z hl'aiska hudobneho, 1953; K proble matike socialnej funkcie hudby, Hudobnovedne etidie II, 1957; Ndrodny umelec Eugen Suckon, 1961; Socidlna funkcia hudby, 1961. LIT.: J. Andri, Slovaka glazba, Zagreb, 1944. E. Zavarsky, Josef Kresanek, MGG, VII, 1958. /. Hruovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.

1964 (Ernst Kfenek, Verzeichnis sdmtlicher Werke 1918 1964, Wien 1964). LIT.: J. M. Schneider, Ernst Kfenek, RM, 1930. H. F. Redlich, Die Ideologie in Kfenek's neuen Werken, Anbruch, 1930. Isti, Ernst Kfenek, Lesezirkel Hottingen, Ziirich 1930. Isti, Kfeneks Liedschaffen, Auftakt, 1930. W. Schuh, Zur Zvvolftontechnik bei Kfenek, SMZ, 1934. H. Rosentri\s*l'A T5m e+ T^rffnuV Tli* TirtrtlT' nf AA s^A&m P/imnAP are "M^Mur Vr\rlr T Ci A -> ___

KRESNIK, Franjo, graditelj gudakih instrumenata, amater (Be, 1865 Rijeka, 1943). Na Rijeku doao u najranijoj mladosti i tamo zavrio gimnaziju; medicinu studirao u Innsbrucku. Vrio lijeniku praksu u Ri jeci, a uz to je intenzivno gradio i istraivao violine. Sagradio je 52 violine, 2 viole i 2 violonela. U poetku kopirao Stradivarijeve violine, kasnije izradio vlastiti model koji najvie podsjea na instrumente Guarnerija del Gesu (Giuseppe Antonio). Ton Kresnikovih violina velik je i mekan; upotrebljavao je crvenkastosme ili naranastocrven lak, veoma slian starotalijanskom. Kao dobar poznavalac starih talijanskih instrumenata bio je poznat i izvan granica zemlje. Vie Kresnikovih instrumenata nalazi se u Muzeju za Hrvatsko F. K R E S N I K Primorje na Rijeci; ostala ostavtina pohranjena je u arhivu JAZU u Zagrebu.
DJELA: Vijesti iz umjetnike radionice za klasinu izradbu gusala dra Franje Kresnika, 1926; Der altitalienisehe Geigenlack und seine Eigenschaften mit Riicksicht auf die Rolle der Mare und atherischen Ole, 1932; Studio sulV antica liuteria classica italiana (hrvatski prijevod pod naslovom Starotalijansko umijee graenja gudakih instrumenata, 1951). Preveo Antoine Stradivari . . . J. J. Fetia (ru kopis neizdanog prijevoda u arhivu JAZU u Zagrebu).

382

KRESNIK KREZMA
violinist, a uz to i solist u Thedtre italien (1790) i Grand j (1801), gdje je 1817 prvi dirigent. Od 1795 djelovao je profesor novoosnovanog Parikog konzervatorija, od 180; komorni virtuoz Napoleona, a od 1815 kralja Luja XVII vanredan violinist, koncertirao je u Italiji (1796 98), Aus Holandiji. Beethoven mu je posvetio sonatu za violinu i op. 47 (Kreutzerova sonata).
DJELA. ORKESTRALNA: 19 koncerata za violinu; Symphonie lanle za 2 violine, violonelo i orkestar, 1802; varijacije za 1 ili 2 violine s t a r (La Mo l i n a r a ). K O MO RN A : 1 5 g ud a k i h k va rt e t a ; 1 5 g i trija; 7 dueta za 2 violine; 6 sonata za violinu i b. c.; 40 etida za violinu. od 40 opera (najuspjelija Lodoiska, 1791). Methode de Violon (sa P . R i P. Baillotom), oko 1810.

LIT.: M. Slik, Franjo Kresnik, Sv. C, 1933. A. Ugrenovi, Predgovor Kresnikovu djelu Starotalijansko umijee . . ., Zagreb 1951. V. Fajdeti, Dr. Franjo Kresnik, lijenik i graditelj gudakih instrumenata, Rijeka revija, 1955. Isti, Dr. Franjo Kresnik lijenik i graditelj gudakih glaz bala, Sv. C, 1970. M . .

KRETZSCHMAR, August Ferdinand Hermann, njemaki muzikolog (Olbernhau, Saska, 19. I 1848 Berlin, 10. V 1924). Studirao na Univerzitetu i Konzervatoriju u Leipzigu, gdje je 187176 nastavnik Konzervatorija i zborovoa, od 1877 docent, a zatim profesor muzikologije na Univerzitetu (od 1898 i na Konzervatoriju). God. 1904 postao je profesor muzikologije na Univerzitetu u Berlinu, gdje je ujedno od 1907 bio direktor Instituta za crkvenu muziku, a 190920 i direktor Visoke muzike kole. Uz H. Riemanna K. je jedan od najistaknutijih njemakih muzikologa svojega doba. On je u muzikim pojavama traio odreen smisao i ideju. Za njega je muzika dio ope kulture, a svakom muzikom fenomenu pravu i potpunu vrijednost daje njegova idejna i do-ivljajna (psihika) pozadina. Nadovezujui donekle na baroknu nauku o A. F. H. KR ETZSC HM AR afektima, K. je izradio poseban muzikoloki sistem, koji se naziva > hermeneulika. Najopsenije i najpoznatije je njegovo djelo Fiihrer durch den Konzertsaal.
DJELA: De signis musicis, auae scriptores . . . tradiderint (disertacija), 1871; P. Cornelius, 1880; Das deutsche Lied seit Schumann, 1881; Die deutsche Klaviermusik seit Schumann, 1882; G. F. Hdndel, 1884; J. Brahms, 1884; Fiihrer durch den Konzertsaal (3 sv.): I, Sinfonie und Suite, 1887; II, Kirchliche Werke, 1888 i III, Oratorien und tveltliche Chorzverke, 1890; Die venezianische Oper und die Werke Cavallis und Cestis, VFMW, 1892; Monteverdis Incoronazione, ibid-, 1894; Uber den musikalischen Teil unserer Agende, 1894; Musikalische Zeitfragen, 1903; Gesammelte Aufsdtze (2 sv.), 1910 i 1911; Geschichte des neuen deutschen Liedes, 1911 (novi otisak 1966); Geschichte der Oper, 1919; Einfiihrung in die Musikgeschichte, 1920 (novi otisak 1970); sabrana predavanja o J. S. Bachu Bach-Kolleg, 1922. Za izdanje cjelokupnih Bachovih djela uredio zbirku faksimila kronolokim redosljedom; uz to izdao operu Giinther von Schzvarzburg I. Holzbauera, DDT, VIII IX te pjesme Bacha i W. Herbinga, DDT, 42. Ure ivao je 190522 zbirku prirunika Kleine Handbiicher der musikgeschichte nach Gattungen, za koju je napisao vie radova. F. Noack i H. Botstiber pro irili su i dopunili I dio djela Fiihrer durch den Konzertsaal (u 2 sv.), 1932, a H. Schnoor III dio, 1939; H. Mersmann izdao je proireno poglavlje iz te knjige Die Kammermusik (4 sv.), 1930 33, a H. Engel Das Instrumentalkonzert, 1932. LIT.: Spomenica H. Kretzschmar zum 70. Geburtstag, Leipzig 1918. H. Abert, Zum Gedachtnis H. Kretzschmars, PJB, 1924. A. Einstein, H. Kretzschmar, ZFMW, 1924. W. Vetter, Hermann Kretzschmar, MGG, VII, 1958.

2. Jean-Nicolas-Auguste, violinist i kompozitor (Ve les, 3. IX 1778 Pariz, 31. VIII 1832). Brat i uenik Rode najprije privatno, zatim na Konzervatoriju u Parizu. Tu je kazalinih orkestara (17981800 Opera-Comique, 180120 O i Dvorske kapele (1804-30). God. 1826 naslijedio brata kao fesor na Konzervatoriju. Njegove violinske kompozicije (2 kon 3 sonate i kraa djela) nemaju vee vrijednosti. 3. Leon-Charles-Fran9ois, muziki kritiar i kompt (Pariz, 23. IX 1817 Vichv, 6. X 1868). Sin Jean-Nicolas-A sta. Svestrano humanistiki obrazovan pisao je kritike i l (U Union, Revue, Revue et Gazette Musicale de Pari, Revue con poraine, La Quotidienne) koji imaju veliko dokumentarno zr nje. Suraivao u izdavanju Encydopedie du XIXe siecle gd; sa E. Fournierom objavio lanak Opera i Opera-Comique s vi nim i pouzdanim podacima o historiji tih ustanova. Kompoi je 2 opere, 2 simfonije, komorna i klavirska djela te solo-pje
LIT.: K. Hering, Uber Rodolphe Kreutzers Etuden, 1858. H. Rodolphe Kreutzer, Bruxelles 1898. J. IIardy, Rodolphe Kreutzer, s nesse a Versailles, Pari 1910. A. \Virsla, Kreutzer, 1. Rodolphe, 2 Nicolas- Auguste, 3. Lon -Charles-Francois, MGG, VII, 1958. F. 1 R. Kreutzer als Opernkomponist, Chigiana, 1966.

KREUTZER (Kreuzer), Konrad (Conradin), njen kompozitor i dirigent (Messkirch u Badenu, 22. XI 1780 1 14. XII 1849). Uio u Beu kod J. G. Albrechtsbergera; djel kao dirigent u Wiirttembergu (181216), Beu (18224c prekide i 184649) i Kolnu (184042). U razdoblju roman opere, K. je predstavnik popularne lirske opere i igrokaza, s pristupanom, dopadljivom melodikom. Trajniju vrijec imaju njegove solo-pjesme, romance i balade, osobito na Ul dov tekst.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 koncerta za klavir i orkestar; var za klavir i orkestar; gudaki kvartet; 2 sonate za klavirski trio; klavirski ki kvintet; divertimento za kvintet; septet; klavirske kompozicije. DRAMi Opere (do 20): Konradin von Schwaben, 1810; Der Taucher, 1813; Libussa, Die Jungfrau, 1831; Melusinc, 1833; Das Nachilager von Granada, 1834; . lin, 1837; Der Edelknccht, 1842; Die Hochldnderin am Kaukasus, 1846. opera u I inu (Feodora, 1812; Cordelia, 1819; Des Sdtigers Fluch, 1846); mi ne opere; oko 10 Singspiela; scenska muzika za igrokaze, scenske melodrame i dr. VOKALNA: oratoriji Moses Sendung, 1814 i Die Fri feier; prigodne kantate; muki zborovi (veinom na Uhlandov tekst); prek solo-pjesama; 5 zbirki solo-pjesama i romanca; romance; oko 15 balada. KVENA: mise; Te Deum; ofertoriji; moteti i druga crkvena djela. U vrijeme obj. i neka instrumentalna Kreutzerova djela H. Schultz, a neke vc kompozicije A. Landau. LIT.: R. Krauss, Conradin Kreutzer als Stuttgart Hofkapellmeister,! Musikzeitung, 1902. H. Burkhard, K. Kreutzers Ausgang, Ttibingen R. Rossmayer, Konradin Kreutzer als dramatischcr Komponist (disert Wien 1928. A. Landau, Das einstimmige Kunstlied K. Kreutzers, L 1930. Isti, Die Klaviermusik K. Kreutzers, ZFMW, 1930 31. W. 1 Konrad (Conradin) Kreutzer, MGG, VII, 1958. H. Lcistcr, C. Krei Lieder fiir Mannerchor (disertacija), Mainz 1963. W. Huschke i K. Schu Familie und Vorfahren des Komponisten Konradin Kreutzer, Genea 1967-

KREUDER, Peter, njemaki kompozitor (Aachen, 18. VIII 1905). Muziku studirao u Miinchenu i Hamburgu; 1928 30 muziki rukovodilac Reinhardtovih kazalita u Berlinu, 193033 dirigent Schauspielhausa u Miinchenu, 1945 50 u Argentini i zatim kompozitor u Njemakoj. U razdoblju prije Drugog svjetskog rata jedan od najistaknutijih evropskih kompozitora zabavne muzike (Sag' beim Abschied leise Servus; Schon mar die Zeit; Im Leben geht alles voriiber; Einmal von Herzen verliebt sein).
DJELA. DRAA1SKA: opere Der Zerrissene, 1940 i Der Postmeister, 1966; 3 operete; musicali: Madame Scandaleuse, 1958; Bel Ami, 1960 i Lady aus Pari, 1964; preko 150 filmskih muzika. Das Bayerische Klavierkonzert za klavir i orkestar, 1968. SPISI: autobiografije Schon zuar die Zeit, 1955 i Nur Puppen haben keine Tranen, 1971.

KREUTZBERG, Harald, njemaki plesa (Reichenberg, II. XII 1902 Muri kraj Berna, 25. [V 1968). Uenik R. Labana i M. Wigmanove. Djelovao u Hannoveru i Berlinu. Svjetsku slavu postigao na gostovanjima u SAD i na Festivalu u Salzburgu kao solo-plesa. Od 1934 obiao je, na mnogobroj nim turnejama, gotovo cijeli svijet i potvrdio svoj ugled kao je dan od najdarovitijih i najinventivnijih plesaa dananjice. Njegov se izraajni ples temelji na pantomimici, a sadrajno je povezan sa suvremenim drutvenim problemima, kao i s ope ljudskom te matikom. Povremeno predavao na Ljetnim teajevima u Ziirichu, a od 1955 vodi vlastitu baletnu kolu u Bernu. Objavio autobio grafiju Uber mich selbst.
LIT.: H. Wille, Harald Kreutzberg, Leipzig 1930. H. von Taussig, Harald Kreutzberg, Wien 1933. M. Turbyfill, Ruth Page Harald Kreutzberg, 1935. E. Pirchan, Harald Kreutzberg, Wien 1941 (II izd. 1950).

KREUTZER, Leonid, ruski pijanist i pedagog njemai podrijetla (Petrograd, 13. III 1884 Tokyo, 30. X 1953). St rao na Petrogradskom konzervatoriju (A. Jesipova i A. < zunov). Koncertni pijanist i pedagog u Leipzigu i Berlinu, je 192133 predavao klavir na Visokoj muzikoj koli. C 1933 emigrirao je u SAD, a 1938 preselio se u Tokyo; ond do smrti bio profesor na Muzikoj akademiji.
DJELA: scenska muzika za pantomimu Der Gott und die Bajadere, Das normale Klavierpedal, 1915 (II izd. 1928); Das Wesen der Klavierld I9."3. Instruktivna izdanja sveukupnih djela F. Chopina, F. Liszta, J. ; Th. Kullaka. LIT.: W. Niemann, Meister des Klaviers, Berlin 1919. G. tit Leonid Kreutzer, MGG, VII, 1958.

KREUTZER, francuska obitelj muziara. I. Rodolphe, violinist, kompozitor i dirigent njemakog podrijetla (Versailles, 16. XI 1766 eneva, 6. I 1831). Ue nik A. Stamitza. God. 178392 i 1804-27 u Parizu dvorski

KREMA, Franjo, violinist i kompozitor (Osijek, 2. 1862 Frankfurt na Majni, 15. VI 1881). Kao etvorogodi: dijete uenik J. Eisenhutha na koli HGZ u Zagrebu; studij vrio na Konzervatoriju u Beu, gdje je 1875 i diplomirao. 0 187578 koncertirao Evropom, a 1879 postao koncertni maji Bielsova orkestra u Berlinu (kasnije Berlinska filharmonija). Kremino sviranje odlikovalo se svjeinom i temperamenti gracioznou i virtuoznim svladavanjem instrumenta. Kao i d gi reproduktivni umjetnici onoga doba, glavnu je panju poklar

KREMA KRIEGER
rjeavanju tehnikih problema, pri tome je postigao izvanredne rezultate. Kao koncertni majstor nastupao je i solistiki, ne samo U Berlinu, ve i u Italiji, Francuskoj, Austriji i drugdje.
NOVA IZD.: zbirka Arien . . . obj. A. Heuss (DDT, 1905); 11 arija iz te zbirke i 3 pogrebna napjeva H. Osthoff(l929); 7arijaobj. M. Seiffert (Organum, 1925); 1 kantatu obj. H. Osthoff(i948). LIT.: C. F. Becker, Der Hoforganist Adam Krieger, Neue Zeit-sehrift fiir Musik, 1849. R. Eitner, Ada m Krieger, MFM, 1897. A. Kopp, Adam Krieger, ibid., 1900. H. Osthoff, Adam Krieger, Leipzig 1929. Isti, Neue Quellen zu Adam Krieger, AFMF, 1942. Isti, Adam Krieger, MGG, VII, 1958. N. Schiorring, Wiederaufgefundene Me-lodien aus der verschollenen Adam--Krieger-Sammlung 1657, Wiora-Festschrift, Kassel 1967.

383

KRIKA, Jaroslav, eki kompozitor (Kel, Moravska, 27. VIII 1882 Prag, 23. I 1969). Muziku studirao u Pragu na Konzervatoriju (K. Knittl, J. Klika, K. Stecker) i na Univer zitetu i 1905 u Berlinu. God. 1906 09 nastavnik muzike u Jekaterinoslavu, gdje je djelovao ' ^ao dirigent. God 191120 dirigent pjevakog drutva Hla''"' u ^>ragu; l921 postao pro- fesor kompozicije na Prakom konzervatoriju (193645 vodio majstorsku klasu). Od 1953 ivio u Suicama. Proavi razdoblje utjecaja novoruske kole (osobito N. Rimski-Korsakova), a zatim V. Novaka, postigao je vlastiti kompozitorski izraz; karakterizira ga svjea melodijska invencija, esto bliska narodnoj pjesmi, sklonost humoru i groteski (naroito uspjeno izraena u muzikoj komediji Bily p&ri). Posebno se istiu njegove kompozicije iz djejeg ivota u kojima J. KRIKA uvjerljivo doarava svijet igre i bajke.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 3 uvertire; vie koranica i ple sova. KOMORNA : gudaki kvar tet; Scherzino za violinu i klavir (kri tiki revidirao i obj. L. Miranov, 1939); vie djela za violinu (objavljeno: Bosanski guslar; Iz Hrvatskog Primorja; Romanca. Ostala su djela izgubljena, medu njima Alegretto u hrvatskom smislu). Zborovi; solo-pjesme. LIT.: Franjo Krema, kratak i KRIEGER, Armando, arvotopis, Vienac, 1877, 4. ------------------------------------------------------------n, Franjo gentinski kompozitor, dirigent i Krema, Galeb, 1879, 12. F. K. pijanist (Buenos Aires, 7. V Kuha, Franjo Krema, Vienac, 1881. /. Ulnik, Franjo Krema, revija 1940). Studij klavira zavrio na Zagreb, 1934. L. Miranov, Poslje Gradskom konzervatoriju u dnji asovi Franje Kreme, Sv. C., Buenos Airesu (Montes, A. Gi1940. Isti, Franjo Krema hrvat ADAM KRIEGER ski Paganini, Novosti, 1940, 227. nastera, R. Kinsky); kasnije se V. Fajdeti, Franjo Krema, hrvatski usavravao na Centro LatinoF. KREMA virtuoz XIX stoljea (Povodom 90 -obamericano de Altos Estudios Musicales (CLAEM) kod R. Malipiera, ljetnice smrti i 110-obljetnice roe nja), Sv. C, 1971, 4. K. Ko . O. Messiaena, L. Dallapiccole, B. Maderne i A. Coplanda i kod

Y. Loriod. Koncertirao kao solist i u klavirskom duu sa A. Lanzom; suosniva ansambla Euphonia i skupine Muica Viva za promicanje suvremene muzike. Predavao je na Escuela San Pablo, na fakultetu muzikih umjetnosti unive rziteta Santa Maria de los Buenos Aires i na Umjetnikoj koli Teatra Colon, gdje je i zamjenik dirigenta.
koncert za 2 klavira, 1963; Metamorphoses d'apres une lecture de Ka/ka za klavir 1 orkestar, 1968; Angst, 1970. KOMORNA: Improvisadones (a la memoria de A. Webern) za flautu, obou, klarinet i fagot, 1958; Divertimento br. 1 za obou, klarinet i fagot, 1959; Divertimento br. 2 za 2 oboe i engleski rog, 1959; 2 gudaka kvarteta, 1960 i 1963; Elegia I za klarinet i klavir, 1960; duo za klarinet i violon elo, 1961; kvartet br. 2 za flautu, vibrafon, violu i saksofon, 1961; Aleatoria 1 za 10 duhakih instrumenata, 1961; Aleatoria II za 7 instrumenata, 1961; so natina br. 2 za violinu i klavir, 1961; Tensimies II za 12 bubnjara, 1961. VO KALNA. Dvije kantate: I, za sopran, violinu, violonelo, trublju, bas -klarinet, klavir, celestu i udaraljke, 1959 i II, za sopran, enski zbor i komorni orkestar, 1963; Elegia II za alt, 2 flaute, klavir, vibrafon i 5 bubnjara, 1961; Elegia III na biblijske tekstove za mjeoviti komorni zbor, 1964.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1959; Elegia I, 1960;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Mladi u dmolu, 1906; Lemi sim-fonie u a-molu (nedovrena), 19 0708; simfonijeta za gudaki orkestar, 1941; Sinfonietta semplice, 1962; simfonijske pjesme Vira, 1907 (prer. 1942) i Adven-tus, 1921; koncert za violinu, 1953; varijacije na Boccherinijevu temu za fagot i orkestar, 1954; uvertira Modry ptdk (za bajku M. Maeterlincka), 1911; Dytshd suite, 1906' 07; Hordckd suita, 1935; serenada za gudae i 2 timpana, 1956. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, Rusky, 1907; II, 1937 38 i III, Valasky, 1949. Dva klavirska trija: I, Doma, 1923 24 i II Divertimento famig-liare, 1934; Divertimento za duhaki kvintet, 1950; sonata za violinu i klavir, 1925; sonatina za flautu i klavir, 1950; sonatina za violinu i klavir, 1962. KLAVIRSKA: Intimni skladby, 1911; Vesele kousky, 1912; Lyricka suita, 1919; Louthovd suita, 1920; Cirkus v peti tonech, 1934. DRAMSKA: opera Jdchym a Juliana, 1948; komorne opere Hypolyta, 1916 i Zastaveniko, 1953; djeja opera Ogafi, 1918; vie muzikih komedija i opereta (Bily pdn aneb teko se dnes duehum strai, 1929). Igrokazi: Krdl Ldvra, 1939; Oi vle loutky, 1941; eke jesliky, 1948 i dr. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Pokuani na pouti, 1921; Chvalozpev ene, 1933; Studentske vzpominky, 1934; Moravska kantdta, 1936; Zlaty kolovrat, 1943; Romance o dui Jana Jabuka Ryby, 1944; Tfijezdci, 1945 i dr. Balada Zlodejka Jenny za sopran, zbor i orkestar, 1928; brojni zborovi; solo-pjesme (ciklusi Severni novi, 190910; Jifikovy pisniky, 1922 "23; Satirikon, 1927; Daniny pisniky a fikadla, 1928; Miovy pisniky, 1932; Bezruovske pisni i dr.). Reauiem in memoriam fratris dilectissi-mi, 1949; mise; kraa crkvena djela, j lanci. LIT.: J. Dostdl, Jaroslav Kfika. ivot a delo, Praha 1944. B. Vomdka, Jaroslav Kfika sedmdesatnikom, Hudebni rozhledv, 1952. J. Plavec, Pfinos Jaroslava Kfikv, ibid., 1957. J. Buga, Jaroslav Kfika, MGG, VII, 1958.

KRIEGER, Edino, brazilski kompozitor (Brusque, S. Caterina, 17. III 1928 ). Prvi uitelj bio mu je njegov otac Aldo, direktor mjesnog Konzervatorija. Studirao je zatim kod H. J. Koellrenttera, A. Coplanda {Berkshire Center u Tanglevvoodu), P. Mennina (Juilliard School of Music u New Yorku), E. Kfeneka u Brazilu i L. Berkeleya u Londonu. Od 1971 predsjednik brazilske sekcije Meunarodnog drutva za suvremenu muziku i direktor muzikog odiela u Ministarstvu za kolstvo i kulturu u Rio de Janeiru.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertante za klavir i orkestar, 1955; Divertimento za violu i gudae, 1959; Tokata za klavir i orkestar, 1968; Brasiliana za violinu i orkestar; Choro za flautu i gudae; Obertura sinfonica; Movimento misto, 1947; Muica za gudae, 1952; Variacols elementares za komorni orkestar; 1964; Ludus symphonicus, 1966. KOMORNA: gudaki kvartet, 1955; Muica da Camara za flautu, trublju, violinu i timpane, 1948; Melopea za violinu, violu, obou, saksofon i trublju; sonatina za flautu i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 i 1956; sonatina, 1957; 5 epigramas, 1947 51; sonata za klavir etvororuno, 1953. Scenski oratorij Natividade do Rio za tenor, bariton, recitatora i zbor, 1965. Scenska i filmska muzika. Fanfaras e sequncias za zbor i orkestar, 1970; zborovi; solo-pjesme.

KRIEGER, Adam, njemaki orgulja i kompozitor (Driesen, Neumark, 7. I 1634 Dresden, 30. VI 1666). Uenik S. Scheidta u Halleu, 165557 orgulja u Leipzigu (nasljednik J. Rosen miillera), a zatim dvorski orgulja u Dresdenu. K. je najistaknutiji autor baroknih pjesama, koje naziva arije. Komponirao ih je veinom na vlastite tekstove za 15 glasova uz pratnju gudakih instrumenata i b. c. To su strofne pjesme stroge formalne simetrije, koju K. naputa samo onda, kad mu je to potrebno za postizavanje odreenog efekta; redovito zavravaju instrumentalnim ritornellom (pripjevom).
DJELA: nekoliko kantata; Arien . . . . zu singen und spielen (2 sv., u svakom 50 pjesama), 1657 i 1667 (posth.); po jedinane pjesme u rkp.; 3 prigodne pogrebne kompozicije.

KRIEGER (Kriiger), 1. Johann Philipp, njemaki kompo zitor (Niirnberg, krten 27. II 1649 Weissenfels, 6. II 1725). Muziku uio u Niirnbergu i Kobenhavnu. Slubovao u Bayreuthu, odakle je radi studija putovao u Italiju. Po povratku boravio ponovo u Bayreuthu, pa u Frankfurtu na Majni i Kasselu. God. 1677 postao orgulja i dirigent na dvoru u Halleu, koji je 1680 preselio u Weissenfels; na tom dvoru djelovao je do smrti. K. je neposredno prije pojave J. S. Bacha obogatio njemaku instrumentalnu muziku talijanskim i francuskim oblicima i tehnikim postupcima. U tom pogledu najvanije su njegove dvije zbirke trio-sonata i suite iz 1704, koje oituju neposredni utjecaj J. B. Lullyja. Kao autor crkvenih djela K. je jedan od najplodnijih i najzanimljivijih kompozitora prije J. S. Bacha. Napisao je preko 2000 kantata (sauvano samo oko 80). One veinom zapoinju nastupom zbora, nakon ega slijedi ariozni odlomak solista, a zavravaju koncertantnim, esto fugiranim zborskim odlomkom.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 trio-sonata za 2 violine i b. c., 1688; 12 trio-sonata za violinu, violu da gamba i b. c, 1693; 6 suita (od kojih svaka zapoinje uvertirom) Lustige Feldmusik za 4 duhaka instrumenta, 1704; nekoliko sonata za razliite instrumente su izgubljene; arija sa 24 varijacije za klavir; passacaglia za klavir; tokata i fuga za klavir. DRAMSKA: oko 40 opera, Singspiela i dr. (sauvano sa mo oko 200 arija i dueta u 2 zbirke opernih arija Auserlesene Arien . . . , 1690 i 1692). CRKVENA: oko 2000 kantata (oko 80 sauvanih); zbirka kantata (20) Musicalischer Seelen-Friede za vokalni tercet i 1 2 violine, 1697; misa; magnifikati i dr.

384

KRIEGER KRITIKA, MUZIKA


svakoj muzikoj priredbi gledati dio vee cjeline, isjeak kupnoga muzikog ivota odreene sredine. Dunost je v shvaene muzike kritike da u toj sredini postane i regulat pertoara, i koncertnog i muziko-scenskog. Kritika mora, ukazivati na pozitivna i negativna svojstva djela izveden pojedinim koncertima i kazalinim priredbama i na kvi izvoenja; imajui pred oima muziki ivot kao cjelinu, ona upozoravati i na eventualne nedostatke u izboru djela i u izvo< na zastranjenja koja mogu ugroziti podizanje i oplemenj umjetnikog ukusa i spoznaju o drutvenoj funkciji umjet Muzika kritika e prema tome morati osuditi bilo koju r. diletantizma, kia i nezdrava, dekadentnog formalizma na pr tivnom i reproduktivnom podruju muzikoga ivota. Objavljena muzika kritika redovito sadri osvrt na koje se izvodi i na izvedbu. Govorei o djelu muziki kl nee samo prikazati njegove vrijednosti ili slabosti nego e, 1 u kraim crtama, rasvijetliti historijsku pozadinu iz kojeg je izraslo, drutvene prilike koje su uvjetovale njegovu pi eventualnu povezanost djela s vanim zbivanjima iz kompozit ivota. Vrei svoju dunost muziki e kritiar nailaziti potekoe. One se vjerojatno nee pojaviti kad je rije o standar djelima, o kojima su ve doneseni definitivni sudovi, ali svakako biti ko d rijetko izvoenih djela, osobito kod dje prolosti ili kod suvremenih kompozicija, posebno kod onih u kritiarevoj sredini doivljuju praizvedbu ili prvu izvedb takvim sluajevima kritiar se ne smije zadovoljiti jednim jec sluanjem, na samoj priredbi. Jedno sluanje samo je prvi s s novim djelom, pokuaj orijentiranja o njegovu obliku i sad) Muziki kritiar morao bi dolaziti na javnu izvedbu konce ili muziko-scenskih kompozicija pripremljen: morao bi pozn ono to e tamo sluati. Kritika djela morala bi biti gotova kritike izvedbe. Kako da se taj prijeko potrebni zahtjev ost Muziki kritiar morao bi, prije javne izvedbe, po mogu biti nazoan na kojem pokusu (osobito posljednjem), mon da proui djelo iz rukopisa ili tampanog izdanja, da se pc gramofonskim i magnetofonskim snimkama, odnosno da i snimi pokus na magnetofon, te, na kraju, da proui i svu pr panu literaturu o djelu. Ukoliko se radi o kompoziciji autori ivi u kritiarovoj sredini ili zemlji, kontakt s njim mnog mu koristio, jer bi potrebne podatke dobio iz prve ruke. Tipovi muzike kritike raznovrsni su i po sadraju i po jednosti. Na najniem stupnju nalazi se novinarsko -reporti kritika koja i nije kritika u pravom smislu rijei, ve registi koja se zadovoljava opim napomenama o programu i izvodio te o reagiranju publike. Vrednija je od nje impresionistika kl u kojoj kritiar iznosi svoje dojmove, esto literarnim stilon ulazei dublje u strunu analizu djela i izvedbe. Kritiari kultiviraju ovakvu vrstu kritike redovito imaju bogato isku poznaju velik broj djela i umjetnika, pa je temelj njihova istananost ukusa i mogunost usporeivanja. Trei, najvre tip muzike kritike je struno argumentirana kritika koja s; gurnou upozoruje na pozitivne i negativne strane djela, k< obrazlae svoje konstatacije i koja se isto tako odnosi i prema k' teti izvedbe. Pravi muziki kritiar svakako je onaj ije kritike ula2 posljednju kategoriju. Takav kritiar mora posjedovati niz oso bez kojih je njegova djelatnost nezamisliva. On mora imati str; spremu koja obuhvaa poznavanje svih muzikih disciplina i poznavanje razvoja drutva, tako da u svojoj kritici pove muzike pojave s drutvenima. Muziki kritiar mora, nad imati razvijen dar zapaanja i bogatu muziku kulturu koji mu omoguiti da uoi srodnosti, veze i utjecaje, ali i neovisr samostalnost i izvornost umjetnikoga djela. Svoje sudove n kritiar iznositi jasno, u jezino dotjeranom obliku, trudei sf po mogunosti dosegne i knjievnu kvalitetu. Muziki kril mora na kraju kao i svaki drugi kritiar imati dovoljno 1 brosti da kae sve ono to smatra istinom bez obzira na da li e ona biti neugodna i koga e pogoditi. Njegov e se ai ritet svakako temeljiti i na ovoj osobini koja e omoguiti da gov lik bude i etiki snaan i ist. Ipak je, s razloga koji se ne daju sasvim ukloniti, jer su dub ukorijenjeni u duevnom ivotu ovjekovu, gotovo nemoj postii potpunu objektivnost muzike (i ne samo muzike) krit Razlike u temperamentu, nejednakost afiniteta prema pojedii kompozitorima, ili ak i prema pojedinim kategorijama muzi djela, kao i prema odreenim nainima interpretiranja, uzrok raznovrsnosti meu likovima muzikih kritiara i ponekad iz nadujuim razlikama meu sudovima o istom djelu ili umjetni I razmjerno najobjektivniji muziki kritiar ne moe se uvijek o utjecaju subjektivnih optereenja kojih nije uvijek ni svjest Premda se na pokuaje iz podruja muzike kritike nai i prije, prava historija muzike kritike poinje istom u pr

NOVA IZD.: izbor obj. R. Eitner (MFM, 1897); 2 kantate obj. M. Seiffert (DTB, 1905); 21 crkvenu ko mpoziciju obj. isti (DDT, 1916); i kantatu obj. isti (Organum, 1924); r trio- sonatu, 1 violinsku sonatu i partitu za duhake i gud ake instrumente obj. isti (ibid., 1926); 1 trio -sonatu obj. H. Osthoff (Nagles Musik Archiv, CXXXV); 24 pjesme i arije obj. H. J. Moser (1930).

2. Johann, orgulja i kompozitor (Niirnberg, krten 1. I 1652 Zittau, 18. VII 1735). Brat Johanna Philippa; uenik i poslije njegov nasljednik u Bavreuthu (167277), zatim dvorski dirigent u Greizu (1678 80) i Eisenbergu, a od 1682 do smrti kapelnik i orgulja u Zittauu. K. je bio veoma vjet kontrapunktiar, to se naroito ispoljuje u bogato fugiranim zborski m odlomcima kantata i u klavirskoj muzici. Vaan je i njegov doprinos razvitku instrumentalne suite koju proiruje novim plesovima i pribliuje obliku Bachovih djela te vrste.
DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: 4 s uite i ca p rice io za 5 ins t ru me na ta ; 6 partita Musicalische Partien . . . za klavir, 1697; zbirka preludija, ricercara, fuga, fantazija i tokata Anmuthige Clavier-Obung za klavir, 1698; fuge, preludiji, tokate i dr. za klavir. Oko 10 opera i Singspiela (izgubljeno). VOKALNA: 184 kantate (sauvano neto vie od 30); zbirke pjesama Neue Musicalische Ergetzligkeit . . . , 1684; svjetovne i duhovne pjesme. Mise i druga crkvena djela. NOVA IZD.: nekoliko kompozicija obj. R. Eitner (MFM, 1895); 2 kantate obj. M. Seiffert (DTB, 1905); sabrana klavirska i orguljska djela obj. isti (ibid., 1917); 6 orguljskih korala obj. G. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik, 1937); 2 instrumentalne kompozicije obj. T. A. Davison i W. Apel (Historical Antology of Music, II, 1950). LIT.: R. Eitner, Johann Krieger, MFM, 1895. Isti, Johann Philipp Krieger, ibid., 1897. M. Seiffert, Johann Philipp Krieger (opsena biografija s popisom djela; separat iz DDT), Leipzig 1916. Isti, .Johann Krieger (opse na biografija s popisom djela; separat iz DTB), Leipzig 1917. R. Wagner, Beitrage zur Lebensgeschichte Johann Philipp Kriegers und se ines Schiilers Nikolaus Deinl, ZFMW, 1925 26. K. E. Samuel, Krieger (Kriiger), 1. Johann Philipp, 2. Johann, MGG, VII, 1958. K. Ko.

KRILNICA (engl. flugel horn, franc. grand bugle, njem. Fliigelhorn, tal. flicorno soprano), limeni duhaki instrument, vrsta Bugelhorna in B, sa tri ventila i unjastom cijevi, koja se prema kraju iri. Ide u skupinu diskan-tovih instrumenata, a upotrebljava se uglavnom u vojnikim duhakim orkes'trima. Opseg je krilnice eb2, a zvuk joj je slian zvuku roga, od kojega je samo neto tamniji i grublji. KRIPS, Josef, austrijski dirigent (Be, 8. IV 1902 ). Studirao na Muzikoj akademi ji u Beu (E. Mandyczewski) i kod F. Weingartnera. Od 1921 korepetitor, zborovoda i dirigent beke Volksopere, od 1926 pr/i dirigent u Dortmundu, zatim do 1933 direktor Opere u Karlsruheu, 193338 i 1945 50 prvi dirigent Dravne opere u Beu; 193839 djelovao u Beogradskoj operi. Nastupao na Sveanim igrama u S alzburgu; s Bekom filharmonijom gostovao u glavnim gradovima Evrope i Amerike. Profesor mu zike KRILNICA akademije u Beu. God. 1950 54 prvi dirigent Londonskog simfonijskog orkestra, Buffalu, a od 1963 u San Franciscu. Stalni je zatim Simfonijskog orkestra u gost Bekog simfonijskog orkestra i 1964 65 Filharmonije u New Yorku. KRISTANI, Marjan, pjeva, tenor (Podgora kraj Gorice, 27. V 1908 ). Pjevanje uio kod Golmajerove i Z. Gjungjenac. Od 1933 lan opernog zbora i od 1939 solist Ljubljanske opere. U partizanima od 1943 lan Slovenskog narodnog gledalia na osloboenom teritoriju i solist zbora Sreko Kosovel. Nakon Osloboenja najprije u Ljubljani i 194564 solist Mariborske opere. U toku pjevake karijere ostvario niz tenorskih opernih uloga, medu kojima su: Faust (Gounod), Pedro (d'Albert, U dolini), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Rodolfo, Cavaradossi i Pinkerton (Puccini, La Boheme, Tosca i Madame Butterfly), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Lenski (ajkovski, Evgenij Onjegin), Mehmed Sokolovi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Bojan i Ero (Gotovac, Morana i Ero s onoga svijeta),. Franjo (Foerster, Gorenjski slavek), Lovro (Poli, Deseti brat) i Marko (Svetel, Vinjani). M. Spe. KRITIKA, MUZIKA, javno izricanje miljenja o vrijednosti muzikoga djela i o nainu njegova izvoenja, u dnevnoj, tjednoj i strunoj tampi. Muzikoj kritici pripada veoma vana drutveno -odgojna funkcija koja se ne ograniuje samo na odreivanje vrijednosti konkretnoga muzikog djela i njegove izvedbe. Kritika mora u

KRITIKA, MUZIKA
polovini XVIII st., kad J. Mattheson izdaje u Hamburgu svoju Critica muica u sveiima (17221725). U toj publikaciji podvrgava Mattheson kritikoj ocjeni ne samo pojedine teoretske i historijske muzike spise onih i starijih vremena, ve i pojedine kompozicije. Neto kasnije objavljuje J. A. Scheibe asopis Der critische Musicus (173740), u kojemu se nalazi poznati napadaj na umjetnost J. S. Bacha kojoj Scheibe zamjera neumjerenost, pretrpanost, zamrenost kontrapunktikoga sloga i nerazumljivost. Otada poinju u periodikim muzikim publikacijama sporovi izmeu kompozitora i njihovih kritiara. U XVIII st. pojavljuju se u Njemakoj i druga imena na podruju muzike kritike: L. Ch. Mizler, F. W. Marpurg, J. N. Forkel, J. F. Reichardt i J. A. Hiller. U svom listu Wochentliche Nachrichten und Anmerkungen die Musik betreffend (1766 70) Hiller se obraa irem krugu: on naputa jezik i terminologiju uenjaka i uvodi pristupaan, publicistiki nain izraavanja. Muzika kritika u Francuskoj poinje djelatnou enciklopedista koji su utjecali i na pojedine suvremene njemake muzike kritiare. U vijeku prosvijeenosti enciklopedisti su i od muzike umjetnosti traili da oponaa prirodu te su s mnogo vie zanimanja pratili djelatnost na podruju mu zikoga kazalita nego na podruju instrumentalne muzike. Spo rovi koji su se u Francuskoj vodili oko osnovnoga problema kome treba dati prednost, dekadentnom, ocvalom virtuozitetu opere serie i anahronistikoj francuskoj dvorskoj operi ili prirodnosti i neizvjetaenosti talijanske opere buffe koja je svoje sadraje crpla iz svakidanjega ivota snano su se odrazili i u kritiarskoj djelatnosti, osobito kad se taj spor obnovljenom snagom razmahao za Gluckova boravka u Parizu. Meu francuskim predstavnicima muzike kritike XVIII st. istiu se: D. Diderot, J. L. d'Alembert, J. J. Rousseau, F. M. Grimm, J. Ph. Rameau, La Harpe, J. F. Marmontel, F. Arnaud, N. . Framery i dr. U Engleskoj se u XVIII st., na podruju muzike kritike, na Ch. Avisona nastavlja veoma zapaena djelatnost Ch. Burneya, darovita historiara muzike koji je na brojnim putovanjima po evropskim zemljama naao bogatu gradu za svoja otroumna kritika zapaanja. U Italiji predstavljaju u to doba muziko-kritiku misao B. Marcello i F. Algarotti. U prvim decenijima XIX st. pojavljuju se u Njemakoj i prvi muziari kojima je pisanje i objavljivanje muzikih kritika zvanje. Bili su toj. F. Rochlitz, koji je 1798 poeo izdavati Allgemeine musicalische Zeitung, pa J. C. F. Rellstab i njegov sin L. Rellstab koji je u razdoblju od 1820 do 1860 postao najuglednijim njemakim muzikim kritiarom. Pridruili su im se daroviti kompozitor, knjievnik i slikar E. T. A. Hoffmann, kompozitor i dirigent C. M. v. Weber i kompozitor R. Schumann. Oni unose u muziku kritiku dah romantike poezije i mentaliteta. Poneto patetino romantian ali oduevljen naprednim shvaanjima, a uz to i izvrstan stilist, bio je u Francuskoj kompozitor H. Berlioz. Pjesnik H. Heine razvio je u Parizu tip impresioru'stike feljton ske kritike. Na poetku etrdesetih godina pisao je u Parizu i R. Wagner svoja kritika pisma. U glavnom gradu Francuske razvio se u prvoj polovini prologa stoljea muziki urnalizam kojemu su predstavnici F. J. Feti, F. A. J. Castil-Blaze i J. L. dOnigue. Uspon velikih virtuoza-instrumentalista i pjevaa po jaao je tada zanimanje kritiara za analizu interpretacije, pa su oni manje panje poklanjali analizi samoga muzikog djela. U drugoj polovini prologa stoljea izazvala je Wagnerova muzika drama novu borbu miljenja, nova razilaenja u pogledima na strukturu i funkciju muziko -scenskoga djela. Borba za Wagnera i protiv njega izbacila je nova kritiarska imena; najvie se istak nuo E. Hanslick, veliki protivnik Wagnerov i zagovornik Brahmsov; unato svojim formalistikim pogledima uvelike je podigao kvalitetu muzike kritike i ostavio mala remek -djela erudicije i ljepote stila. Svoj meunarodni ugled stekao je kritikim osvr tima/to ih je objavljivao u bekim listovima Die Presse i Neue Fre^e Presse. U izdanju njegovih sabranih muzikih kritika ogleda se muziki ivot Evrope u razdoblju od 1848 do 1900. U to vrijeme pie muzike kritike i nekoliko engleskih muzikih kri tiara, meu njima H. F. Chorley, J. W. Davison i znameniti knjievnik G. B. Shaw koji je pod pseudonimom Corno di bassetto napadao antiwagnerijansku frontu u Engleskoj i odreito branio pozicije velikog opernog reformatora. U Italiji, u kojoj se prava muzika kritika pojavljuje tek 1830, piu kritiari A. Mazzucato, A. Basevi, F. Filippi (prvi pobornik Wagnerove umjetnosti na talijanskom teritoriju), F. D'Arcais, T. Locatelli i, osobito, A. Boito. Sredinom stoljea poinje se razvijati muzika kritika i u Rusiji; zastupaju je, do kraja stoljea, A. N. Serov, V. Stasov, C. Cui i H. Laroche. Od ostalih zemalja istiu se muziko -kritikom aktivnou SAD. Muzika je kritika procvala najprije u Bostonu, zatim i u New Yorku (W. H. Fry, J. S. Dmight, W. F. Aptforth, Ph. Hale, H. Th. Finck, J. Henderson i najutjecajniji H. E. Krehbiel).
MUZ. E., II, 25

385

Muzika kritika u XX st. preteno je u znaku sukoba to su ih izazvale nove tekovine na kojima se muzika naega vremena razvijala od Prvoga svjetskog rata. Na podruju muzike kritike neminovno se odrazuju sporovi izmeu naprednih i konzervativnih gledita: u XVIII st. bile su to borbe enciklopedista i pristaa dekadentne opere serije; u XIX st. borbe romantiara protiv klasicistikoga konzervativizma, a kasnije i sukobi izmeu Wagne rovih pristaa i njegovih protivnika. U naem stoljeu javljaju se u muzikoj kritici glaso vi u korist impresionizma, ekspresionizma, neobaroka, dodekafonikog i serijelnog sistema, zatim oni koji poriu muzici naeg vremena bilo kakvu izraajnu snagu; drugi pak, trezniji, upozoravaju ne samo na pozitivne osobine nove muzike ve i na njene formalistike zablude koje je udaljuju od ivota i drutva. Za prouavanje razvoja muzike kritike veoma korisno mogu posluiti antologije to su ih sastavili N. Demuth (An Anthologv of Musical Criticism from the Fifteenth to the Twenteeth Centurv, London 1948) i R. French (Music and Criticism: A Svmposium, Cambridge, Massachusetts i London 1948).
LIT.: Ch. Burney, Essay on Musical Criticism (predgovor njegova djela A General Historv of Music, III), London 1789. K. D. J. Fuchs, Praliminarien zu einer Kritik der Tonkunst, Leipzig 1871. Ch. K. Salaman, On Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 1875. J. Slainer, The Principles of Musical Criticism, ibid., 1881. F. Krome, Die Apfange des musikalischen Journalismus (disertacija), Leipzig 1897. P. Buck, Prolegomena to Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 32, 1906. F. Hellouin, Essai de critique de la critique musicale, Pari 1906. R. Strauss, Uber Musikkiitik, Neue Musikzeitung, 1909. G. Cucuel, La Critique musicale dans les revues du XVIII siecle, Anne musicale, 1912. M. M. Paget, Some Curiosities of Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 1916. M. D. Calvocoressi, The Principles and Methods of Musical Criticism, London 1923 (II izd., 1931). hti, Tovvards a Method in Musical Criticism, MQ, 1923. P. Marsop, Die schaffende Tonkiistler und die Musikkritik, Musikblatter des Anbruch, 1923 24. G. Monaldi, La Cri tica, Muica d'oggi, 1924. H. Springer, Normen und Fehlerquellen der Mu sikkritik, Melos, 1925. F. Pratella Balilla, La missione della critica giornalistica, Muica d'oggi, 1926. N. Melchiorre, Saggi di critica musicale, Lanciano 1927. F. Stege, Die deutsche Musikkritik des 18. Jahrhunderts unter d em Einfluss der Affektenlehre, ZFMW, 1927 28. A. Schering, Aus der Geschichte der musikalischen Kritik in Deutschland, PJB, 1928. H. Strobel, Neue Aufgaben der Kritik, Melos, 1928. A. Aber, Die Musik in der Tagespresse, M, 1929. M. Faller, J. F. Reichardt und der Anfang der musikalischen Jour nalistik, Kassel 1929. F. Mahling, Musikkritik, Munster 1929. W. I-hnz, Kritik der Musik, Wolfenhiittel 1929. S. Langford, Musical Criticism, 1929. E. Schmitz, Der Musikkritiker von heute, PJB, 1930. K. Hali, Musikkri tik, Der Auftakt (Prag), juli 1930. A. Patente, Critica e storiografia musicale, RAM, septembar 1930. Isti, II Problema della critica musicale, ibid., juli 1932. Atti del congresso internazionale sulla critica musicale, Firenze 193 3. A. Damerini, Gli Albori della critica musicale italiana, RAM, 1933. A. Machabey, Musique et critique, Le Menestrel, 1934. O. Thompson, Practical Musical Criticism, New York 1934. W. Abendroth, Ober die Reinheit und Wiirde der Kritik, AM, 1935. L. Saminski, Composer and Critic, Modem Music (New York), 1936, januar. H. H. Stuckenschmidt, Die Kritik als padagogisches Mittel, Auftakt, 1936. W. Tappolet, Discussion sur la critique comme force cratrice, Muica viva (Bruxelles), 1936. H. Andres, Beitrag zur Geschichte der Musikkritik, Heidelberg 1938. A. H. Fox Slrangzvays, The Criticism of Music, Proceedings of the Roval Musical Association, 1938. J. Andreis, O preduvjetima ispravne glazbene kritike, Hrvatska revija, 1940, II. /. Kolodin, The Critical Composer: The Musical Writings of Berlioz, Wagner, Schu mann, Tchaikovsky and Others, New York 1940. G. Sampson, Notes on Cri ticism, Music and Letters, 1942. M. Graf, Composer and Critic: 200 Years of Musical Criticism, New York 1946. A. Machabey, Traite de la critique musicale, Pari 1946. A. R. Oliver, The Encyclopedists as Critics of Music, New York 1947. V. Thomson, The Art of Judging Music, New York T948. P. Mies, Von Sinn und Praxis der musikalischen Kritik, Kevelaer 1949. G. Sharp, Some Problems of Music Criticism, The Music Review, 1950. W. Godley, Some Notes on Criticism, The Score, 1952. H. Raynor, Tovvards a Rationale of Criticism, The Music Review, 1952. H. H. Stuckensehmidt, Zur Problematik der Musikkritik, AFMW, 1952. A. Sychra, Parteiliche Mu sikkritik, Berlin 1953. H. Albrecht, Der musikalische Lokalreporter, Muica, 1954. C. Lachner, Die Musikkritik. Versuch einer Grundlegung, Miinchen 1954. H. F.imert, Die Kritik der Musikkritik, Melos, 1954. P. Rosenfeld, Discoveries of a Music Critic, 1956. H. H. Stuckenschmidt, Glpnz und Elend der Musikkritik, Berlin 1957. A. Ghislanzoni, La Critica musicale (TeoresiPrassi), Roma 1959. B Gavotv, La Musique adoucit les moeurs?, Pari 1959. H. H. Stuckenschmidt, Musikkritik, MGG, IX, 1961. A. Della Carte, La Critica musicale e i critici, Torino 1961. /. Benzing-Vogt, Methodik der elementaren Musikkritik, Zurich 1966. J. As.

JUGOSLAVIJA. Bosna i Hercegovina. Pojava muzike kritike i publicistike u Bosni i Hercegovini vezana je tek uz period poslije Prvoga svjetskog rata, a ovakav njen razvoj bio je uslovljen retardacijom itavog muzikog ivota ove kulturne sredine. Osim toga, dugo se vremena pie samo o muzikim dogaajima u Sarajevu, a tek se u najnovije doba biljee povremeno i zbivanja u drugim republikim centrima, u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli i Zenici. Najprije se javljaju novinske vijesti koje, obino anonimno, donose biljeke o raznim muzikim priredbama. Prvi takvi izvori datiraju, koliko je do sada (1972) poznato, iz 1881 (Bosansko-hercegovake novine donose da je u Banjoj Luci 31. V 1881 odran koncert pred mnogobrojnom i vrlo odabranom publikom kao prvi u Bosni; vijest o izvoenju opere Stradella F. Flotowa u Sarajevu). Situacija se nije bitno mijenjala ni slijedeih decenija, i tek poslije Prvoga svjetskog rata, u vrijeme kada poinje djelo vati Sarajevska filharmonija (1923), kada se u sarajevskom Narodnom pozoritu poinju izvoditi operete, a povremeno i opere,

53

i *

386

KRITIKA, MUZIKA
Faller (18621938), Janko Barle (18691941), Antun Do (18781955), Josip Cani (18791933), Andro Mitrovi 1940) i dr. Teite muzike kritike ipak je jo uvijek na rr kim amaterima, knjievnicima, publicistima i novinarima : kojima istaknuto mjesto pripada A. G. Matou (1873 ' M. Ogrizoviu (18771923), M. Cihlar-Nehajevu (18801 Viktoru Novaku (1889) i dr. Njihovi lanci, napisani ir sionistiki, esto polemikoga karaktera, odlikuju se irokim p vanjem kulturnih i muzikih zbivanja u svijetu i otrim za njima. U prvim decenijima XX st. muzika kritika prelazi postf u ruke struno obrazovanih muziara koji, dobrim dijelom lovani u inozemstvu, nastoje da se otresu romantinoga shva umjetnosti te se u svojim kritikama zalau za suvremena mu strujanja. Posebno mjesto meu njima zauzima muzikolog / Markovac (19031941), prvi hrvatski muziki publicist i kr koji u svojem djelovanju polazi od znanstvene pretpostavk je razvoj muzike umjetnosti drutveno uvjetovan i klasno ob Brojne njegove ras prave, lanci i studije te vie od 300 kt i kritikih prikaza u periodinoj i dnevnoj tampi od 192 1941 (Glazbeni vjesnik, Hrvatska revija, Izraz, Knjiev Muzika revija [osnovao ju je 1932 zajedno sa Z. Grgoevu Muziki glasnik, Zvuk, Hrvat, Hrvatski narodni ( Jutarnji list, Nova rije, Novosti i dr.) izvrili su u Hrva prekretnicu u ocjenjivanju muzikog stvaralatva i djelovanja. ', naprednog i beskompromisnog stava u pitanjima muzike ku i zbog veze s radnikim organizacijama Marko vac je ubrzo d u sukob s tadanjim reimom pa mu je javno djelovanje bilo gc onemogueno; uskoro je izgubio i ivot u ustakom logoru. U razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata pojavljuje st stranicama asopisa i dnevnih listova niz novih imena muzi kritiara koji redovito prate muzika zbivanja i koji, s vie ili m vjetine, ulaze u taj specifini posao. To su, medu ostalima, afranek-Kavi (18821940), Kreimir Beni (1887ic Stanislav Stranicki (18831945), Boidar irola (1889ic iga Hirschler (18941941), Kazimir Krenedi (1896ic Milan Majer (18951967), Zlatko Grgoevi (1900), M Graf (1894), Rudolf Matz (1901), Juraj Stahuljak (1901 Boris Papandopulo (1906), Ivan Brkanovi (1906), J Andreis (1909), Branimir Ivaki (19061943), Natko Dt (1914), Hubert Pettan (1912) i drugi. iva muzika djelatnost nakon Osloboenja traila je 1 reagiranje muzike kritike, pa se pojavljuju brojni novi recenzc meu njima su Nikola Hercigonja, Slavko Zlati, Ferdo Po kalo, eljko Klini, Joa Pogaj, Nando Roje, I vo Kirigin, 1 dimir Berdovi, Kreimir Kovaevi, Branimir Saka, Si Bombardelli, Nenad Turkalj, orde aula, Lovro upane Ivo Malec, Andrija Tomaek, Eva Sedak, Vladimir Fajdeti, / ko Rapani, Mirjana Skunca, Jagoda Martinevi i drugi. K.K Makedonija. Od 1920 poinju da se u skopskoj tampi ob; ljuju muziko-kritiki osvrti o povremenim simfonijskim kom tima vojne muzike skopskog garnizona, naroito za vreme je njima rukovodio kapelnik L. Dvorak. Muzika recenzija p i nastupe pojedinih horova, osobi to pevakog drutva Vare i kasnije Mokranjac. Panju kritiara privlaila su i povrem izvoenja opereta i popularnih komada sa pevanjem u Narodn pozoritu. Neto redovitije javljaju se prikazi o pojedinim, t jo vrlo retkim koncertima nakon 1932 u Skopskom glasniku kojem sarauje Todor Skalovski. Kasnije list Vardar donosi 1 tike osvrte i lanke Trojka Prokopieva i T. Skalovskog. U vreme moe se, iako vrlo retko, naii i na poneki prikaz muzi dogaaja i u drugim gradovima Makedonije, u Bitoli, tipu Tetovu. Naglo bujanje muzikog ivota u Makedoniji posle 19 aktivnost amaterskih horova i osnivanje profesionalnih muzici institucija, podstaklo je u dnevnoj tampi i periodici pojavu eg broja lanaka, u kojima se komentiraju dogaaji iz svakodm nog muzikog ivota, naroito u Skopju. Autori ovih lana prikaza i kritika najee su bili predstavnici starije generac muziara T. Skalovski, Petre Bogdanov-Kocko i dr. Meuti o redovnoj profesionalnoj muzikoj kritici u Makedoniji u to vreme jo uvek ne moe govoriti. Ozbiljniji pokuaj da se 0 ustali uinio je asopis Razgledi posle 1954, uvodei neko vrei muziku rubriku iji je redaktor bio P. Bogdanov-Koko; 1954 u dnevniku Makedonija muzike je kritike pisao Branko Karah Povratkom u Skopje (1956) pr vih diplomiranih strunja sa studija na muzikim akademijama u Beogradu, Zagrebu i Lj bljani, podie se muzika kritika u Makedoniji na profesional nivo. Dragoslav Ortakov pie 195663 muzike prikaze za R dioSkopje i u asopisu Zvuk; Vlado ukov je od 1962 kriti lista Nova Makedonija, Branko Gligorov je aktivni muziki p

i kada se poinju odravati koncerti na kojima, pored domaih umjetnika, nastupaju i gosti iz zemlje i inostranstva, javlja se redovitija muzika kritika i publicistika. Ovi muziko-kritiki prikazi imali su jo uvijek karakter proirene informacije ili reportae. To je bilo uslovljeno drutvenim i kulturnim prilikama, ali i ne dostatkom strunih muziara i muzikih pisaca. Katkada su se, meutim, pojavljivali i opirniji prikazi, prvenstveno pozorinih muzikih izvoenja, koji svjedoe o tome da su autori ovih napisa, preteno novinari i knjievnici, svoj zadatak shvatili ozbiljno, uz mnogo napomena koje su mogle vrlo korisno posluiti tada mladoj muzikoj sredini Bosne i Hercegovine. Medu njima su se isticali R. Rotter Progonski i E. Tremi, a naroito ugledni knjievni i dramski kritiari onog vremena bili su B. Jefti, J. Kri i J. Palavestra. U periodu izmeu dva svjetska rata najakti vniji struni muziki pisac bio je Bogdan MUankovi, direktor sarajevske Oblasne muzike kole i jedan od osnivaa Sarajevske filharmonije. Svoje kritike i publicistike lanke objavljivao je u raznim publikacijama (Srpska rije, 192021; Pregled, 1927 34; Jugoslavenski list), a ovu je djelatnost nastavio i poslije osloboenja (Zvuk, 195556). Razvoj muzike kulture u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog rata bitno je uticao i na muziku kritiku i publicistiku. Ona prerasta u sistematsku pojavu, a sve vee angaovanje stru nih muzikih pisaca daje joj novi znaaj i kvalitet. No, i u tom periodu najaktivniji muziki kritiari u poetku bili su novinari, a meu njima su se isticali M. Lasi (Osloboenje, 195256; Izraz; Odjek; 7 dana; Svijet; ivot), P. uri (Oslobo enje, 195256; Odjek, 195456; Radio-Sarajevo, 195666), P. Mateovi (Osloboenje, 195152; Svijet, 195256) i dr. Istovremeno kao kritiari i publiciste javljaju se i sarajevski mu ziari .7. uri (Brazda; ivot, 194750), G. Jakeevi (Oslo boenje, 194748; Odjek, 1950 52; ivot, 195456), T. Miri (Osloboenje; Nova brazda; Odjek; ivot), /. tajcer (Osloboenje, 194857; Odjek), A. urii (Oslo boenje, 195154) i M. Pozaji (Odjek). Tokom vremena muziku kritiku i publicistiku u Bosni i Hercegovini preuzimali su mlai struni kadrovi muzikih pisaca, a najveu aktivnost na tom podruju pokazuje Zija Kuukali (Osloboenje, od 1954; Radio-Sarajevo, od 1954; Pregled, 1958 62; Zvuk, od 1957; i dr.). Pored njega istiu se iW. Mili (Osloboenje, 195960; Odjek; Radio-Sarajevo), S. piri (Radio-Sarajevo, 197072; Osloboenje), Jasna Lipovac, Gorana Doliner, Divna Pervan i P. Luka. Z. Ku. Hrvatska. Poeci muzike kritike u Hrvatskoj tijesno su povezani s Ilirskim pokretom. Nerazvijen muziki ivot i pomanj kanje profesionalnih muziara razlozi su da Danica ilirska, od 1836 prilog Novina horvatsko-slavonskih i dalmatinskih (kasnije Novina ilirskih), nema redovite muzike recenzije. Kritikom se samo uzgred bave razliiti suradnici koji svoje lanke ne potpisuju. Tako Danica izvjeuje 1838 o koncertu na kojem su se pjevale talijanske i njemake arije na hrvatskom jeziku. Prvu opirnu kritiku u Danici napisao je 18 46 ilirski knjievnik Stanko Vraz (18101851) u povodu prve izvedbe opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Oduevivi se prvim ilirskim scenskim mu zikim djelom, Vraz je svoj prikaz intonirao poneto u povienom tonu, ali se upustio i u opisivanje muzike, dakako uglavnom samo openito. Bachov apsolutizam ugasio je nacionalni zanos i za dulje vrijeme sasvim umrtvio muziki ivot. Povremene vijesti o mu zikom zbivanju, objavljene u Nevenu i Narodnim novinama, nemaju karakter strunih prikaza. Situacija se neto popravlja 60-tih godina, osobito nakon 1870, kada zapoinje radom Zagre baka opera. Tako, npr., anonimni pisac izvjeuje 1862 u Obzoru o spjevoigri na Rieci, a 1870 novine donose (bez potpisa) lanak Narodno kazalite i opera u kojem se govori o premijeri opere Mislav I. Zajca. Osnivanje asopisa Vienac (1869), Dom i svijet (18,88) i Prosvjeta (1893) i redovito izlaenje dnevnika Narodne novine, Agramer Zeitung i dr., pospjeuje i muziku kritiku, pa se pojavljuju i kriti ki lanci historiara Vjekoslava Klaia (1849 1928), M. Vezica, . Eisenhutha (18411891), Julija Rorauera, Milana Grlovia (18521915), knjievnika Vjenceslava Novaka (18951905, u asopisu Gusle to ga je izdavao zajedno sa V. Klaiem), Dinka Politea i drugih. Temelje muzikoj publicistici i kritici u Hrvatskoj udario je Franjo Kuha (18341911) svojim lancima u Narodnim novinama, Agramer Zeitungu, u asopisu Prosvjeta i dr. Kao muziar solidnog obrazovanja, muzikolog i folklorist uputao se u strunu analizu djela i ocjenjivanje izvodilaca, pa su njegovi lanci bili daleko iznad tadanjega prosjeka. Uz Kuhaa se, na prijelazu u XX st., javljaju povremeno kao kritiari jo neki muziari kao Franjo Dugan (18741948), Mijo Majer (18631915), Nikola

KRITIKA, MUZIKA KRIAJ


sac od 1968 na Radio-Skopju, koju je dunost pre njega vrio Dragan Bojad&iev. Uz njih se povremeno javljaju i drugi pisci srednje generacije. D. Ov. Slovenija. Vijesti o muzikim priredbama i muzikim pu blikacijama javljale su se u slovenakoj tampi prije nego to su izale prve muzike revije. To nisu bile strune kritike, jer su ih pisali muziki amateri, esto u muzici potpuni nestrunjaci. N i asopis Cacilia K. Maeka nije se bavio muzikom kritikom. Istom pojavom Cerkvenog glasbenika zapoela se u Sloveniji po stepeno formirati struna muzika kritika. I asopisi Ljubljanski zvon i Dom in svet premda knjievne, a ne muzike revije donose i struna muzika obavjetenja. Vijesti u Glasbenoj Zori, F. Gerbia jo uvijek imaju popularan karakter. Vana je i djelat nost, koju su na podruju muzike kritike razvili A. Foerster i F. Gerbi u okviru Cerkvenog glasbenika i Glasbene zore, iako se oni nisu rukovodili visokim kriterijima koji bi se izdizali iznad lokalnih shvatanja. Prvu strogu i beskompromisnu muziku kri tiku uveo je G. Krek u asopisu Novi akordi. Krek se nije za dovoljavao time da pojedine slovenske kompozicije budu vrijedne u slovenskim relacijama, ve je traio da slovenska muzika prijee lokalne granice i da kvalitetom i stilskom usmjerenosti stane uz bok ostaloj evropskoj muzici. Teio je za evropskom, a ne samo slo venskom kvalitetom djela slovenskih kompozitora te je u tom smislu postavio i kriterije svoje muzike kritike. S takvim nazorima izvanredno je snano utjecao na usmjerenost i na podizanje kvali teta slovenakog muzikog stvaraltva. Zbog toga se G. Krek s pravom, smatra utemeljiteljem strune muzike kritike kod Slo venaca. Njegov nain ocjenjivanja dogaaja iz slovenskog muzikog ivota, koncerata, publikacija i ostalih pojava s podruja muzike djelatnosti ostao je uzorom-slijedeim generacijama, koje su zapo ele rad jo za njegova ivota ili kasnije, a u mnogoemu usmjeruje i danas muzike ocjenjivae ili bar privlai njihovu panju. Krekov nain ocjenjivanja uveo se posvuda, gdje je slovenska tampa dono sila ili donosi muzike obavijesti (Nova Muzika, Zbori, Grlica, Pevec, Gledaliki listOpera, Nai zbori, Slovenska glasbena revija, sve knjievne i ostale umjetnike revije, koje su donosile muzike ocjene, takoer i sva dnevna tampa). Krekov su uzor slijedili gotovo svi znaajniji muziki kritiari, od poetka ovog stoljea do danas: E. Adami, M. Kogoj, S. Osterc, S, Vurnik, A. Lajovic, M. Bravniar, L. M. kerjanc, P. Kozina, V. Ukmar, D. Cvetko, F. Kimovec, S. Premrl, M. Lipovek, D. vara, P. ivic, A. Groebming i drugi. Oni su suraivali u razliitim muzikim i knjievnim revijama, kao i u dnevnoj tampi; U svojini radovima oni, meutim,nisu puki imitatori Krekovih uzora; kao kompozitori, pedagozi i muzikolozi kolovali su se u razliitim domai'm ili stranim zavodima; osim toga su i putem vlastite individualnosti unosili u svoje napise individualna naziranja. Unato tomu oprav dano je tvrditi, da je znaenje Krekova rada na polju muzike kri tike toliko veliko i da su odjeci njegova djelovanja toliko snani, da su ostavili tragove sve do dananjeg dana. Meutim, dok su prije spomenuti kritiari, muziari razliitih profila i specijalnosti, posljednjih dvadesetak godina slovenska muzika kritika sve vie dolazi u ruke mlade muzikoloke generacije. Meu njima se uz M. Gabrijelia i P. Mihelia koji su zavrili studij kompozi cije istiu R. Ajlec, V. Golob, J. Sivec, M. pendal, P. Kuret, J. Love, B. Loparnik, V. Ukmar, A. Rijavec, I. Klemeni, K. Bedina, P. Kuar i dr. Unato razliitim nazorima koji dolaze do izraaja u njihovim lancima, sve vei broj kritiara omoguuje da se muzika podruja razdijele prema afinitetu svakog pojedinca. Ta injenica nije pozitivna samo zato to prua veu irinu estet skih pogleda na muziku, nego i zato to u slovensku muziku kri tiku unosi novu kvalitetu. D. Co. i A. Rij. Srbija. Muzika recenzija javlja se u srpskom kulturnom i votu uporedo sa prvim koracima muzike prakse. Novine srbske popraaju izvetajima ve od 1834 nastupanja J. lezingera u Kragujevcu sa orkestrom Knjaesko -srbske bande u svim prilikama u kojima je sudelovao. I listovi toga doba, tampani u Budimpeti (Magazin za hudoestvo, knjiestvo i modu, Serbske narodne novine), takoe prikazuju pojedine srpske muzike manifestacije. Muziku recenziju, u vidu kraih beleaka, najava koncerata i potom osvrta na njih, prihvataju dalje i neguju tokom XIX v. ne samo beogradski listovi nego i mnogi u provinciji (Zastava, Srbobran u Novom Sadu; Srpstvo, Budunost, Rodoljub u Vrcu; Panevac u Panevu i mnogi drugi). Veina tih napisa anonimna je, laika i novinarskog karaktera. Dosta mesta ustupaju muzikoj publicistici i pojedini knjievni asopisi (Letopis Matice srpske, Danica, Pozorite, Srbadija, Vila, Brankovo kolo, Strailovo, Javor, Nova Iskra, Zvezda, Kolo; Delo, Srpski knjievni glasnik i dr.) u kojima se, kao i u muzikim asopisima, povremeno javljaju krajem XIX v. kao pisci lanaka i kritika i prvi muziari: D. Blaek, J. lvanievi, R.
Tolinger i J. Pau.

387

Redovnija i struna muzika kritika javlja se tek uoi Prvoga svetskog rata, kada u asopisima i novinama piu 7. Baji, D. Jankovi, J. Zorko, P. Krsti, P. Konjovi, M. Milojevi i S. Hristi. U Srpskom knjievnom glasniku izgraivala se tada kritiar ska linost M. Milojevia, koji e biti gotovo jedini kritiar i esejist toga asopisa posle 1918 do kraja njegova izlaenja (1940). Poto je 1922 postao i kritiar dnevnika Politika, Milojevi se afirmirao kao prvi stalni profesionalni muziki kritiar u Srbiji. Linost iroke opte kulture i muziki erudita, Milojevi je u svojim kritikama i esejima obuhvatao najraznovrsnije probleme koji su iskrsavali u tddanjeni muzikom ivotu 'hSe sredine. Po osnovnoj estetsko-idejnoj orijentaciji bio je naklonjen idealistikom subjektivizmu i njegove su kritike i ocene najee impresionistikog karaktera, ali uporedo s tim u njima je izraena vas pitna i prosvetiteljska tendencija, to je u stvari nametala i zahte vala tadanja, muziki u mnogom pogledu jo nedovoljno razvijena sredina. Izmeu dva rata kritikom u dnevnoj i periodinoj tampi bavili su se vrernenski due ili krae i P. Krsti, J. Gri, K. Manojlovi, R. varc, P. Bingulac, B. Dragutinovi, Af, Zivkovi, P. Stefanovi, V. Novak, S. Nastasijevi, S., Vinaver, J. Dimitrijevi i dr. V. Vukovi, koji je zapoeo kritiarski rad jo kao praki student saradnjom u Zvuku, 1932, nastavio je potom delatnost muzikog pisca na prostranom polju koje je obu hvatalo kako tekue kritike u Politici, Pravdi i Nedeljnim informativnim novinama, tako i lanke i studije u naprednim knjievnim asopisima i drugim listovima. U svemu tom raznovrsnom radu Vukovi se istakao ne samo kao prvi marksistiki estetiar u Srbiji, nego i kao aktivni propagator naprednih tendencija u naoj muzikoj praksi. Najdue vreme se posvetio iskljuivo profesionalnoj muzikoj kritici B. Dragutinovi, koji se time bavio od 1921 kao kritiar dnevnika Novosti i Pravda, te Zvuka, a od Osloboenja do smrti (1971) kao stalni kritiar Politike. U svome kritiarskom radu Dragutinovi je ispoljavao, pored solidnog strunog znanja, uvek pedantno i savesno odmeravanje vrednosri analiziranog predmeta. Veoma je plodna delatnost P. Stefanovia, koji je izmeu ratova bio preteno kritiar u dnevnim listovima, dok se posle Osloboenja posvetio i duim analitikim studijama u knjievnim i muzikim asopisima. Njegov stav prema problemima muzike umetnosti, iako krajnje subjektivistiki u pojedinostima, ogledalo je vrlo iroke kulture, naroito dobrog poznavanja filozofskih disciplina i progresivnih idejnih tenji. Posle Osloboenja skoro svi dnevni listovi, pa i poneki aso pisi ustupali su svoje rubrike muzikoj kritici, a i radio -stanice donose sve ee, pored komentara uz programe (daleko najvei broj iz pera P. Bingulca), kritike i osvrte na koncertne ili operske priredbe. Tako se u poslednje vreme znatno proirio krug pisaca koji se bave muzikom publicistikom. Njome se, povremeno ili trajno, bave kako predstavnici starijih generacija muziara, tako i najmlaih.^ Meu njima se nalaze, pored ranije navedenih: K. Babi, D. oli, D. Despi, H. uri, S. uri -Klajn, D. Gosluki, S. Habi, N. Herdgonja, >. Jaki, T. Jaenko, D. Ko sti, M. Logor, D. Papadopulos, M. Pavlovi, D. Plava, A. Pre ger, M. Radenkovi, D. Skovran, J. ulhof, M. Tajevi, M. Vukragovi, A. Obradovi, P. Osghian i drugi. s. D . K. KRIZA, John, ameriki plesa i koreograf (Berwin, Illinois, 15. I 1919). Uenik B. Stonea, A. Dolina i A. Tudora. Od 1940 prvi plesa u trupi American Ballet Theatrea gdje je s velikim uspjehom interpretirao glavne muke uloge u baletima Fancy Free (Bernstein), Fali River Legend (Gould), lnterplay (Gould), Billy ihe Kid (Copland). Izvrstan klasini plesa, K. je osobito zapaen kao tuma karakternih dramskih i ko minih uloga koje donosi s puno umjetnikog oduevljenja. KRIAJ, 1. Josip, pjeva, bas-bariton (Veve kraj Lju bljane, 5. III 1887 Zagreb, 30. VII 1968). Pjevanje uio u Ljubljani (M. Hubad) i u Miinchenu. Kazalinu karijeru zapoeo kao dramski gluma c; na opernoj pozornici debitirao 1907 u Ljubljani (Gounod, Romeo i Julija). God. 190713 i 192830 lan Ljubljanske opere, 191920 pjevao u Osi jeku, 192728 u Beogradu; I9I3I9> 192027 i 193058 prvi bas-bariton Zagrebake opere i jedan od najzaslunijih j. KRIAJ

388

KRIAJ KRIANJE GLASOVA


vao suda. Isto se tako nije znalo, da li mu je to bilo jedinoj ziko djelo. Dosad se mogl6 u utvrditi da je K. napisao i da mu je (i u Rimu izdao Angelo Bernabo dal Verme djelo Asserta musi nova prorsus omnia et a nullo antehac prodita. Sam K. spor u obavijesti, koju je tiskao i priloio tom djelu, da je 1657 na neke muzike ploe poi imenom Tabulae nove exhibentes mus\ uz koje je dodao opis 30 novih figura za lake razumijevanje mi i jo posebnu uputu kako da se olaka crkveno pjevanje. Ov djelj., ostala u rukopisu. Nadalje je 1658 izumio i opisao pomagalo ili spravu na kojoj se s fjorhou brojeva i drugih zna biljee intervali i konsonance, a slui kao olakica z a zapisn i komponiranje novih muzikih djela. I ovoj je spravi, pod n vom Novum instrumentum ad cantus mira facilitate compone, priloen opis koji nije tiskan. Krianiev ivotopisac V. ^ biljei', da je K. 1658 posvetio i predao papi Aleksand ru neko svoje djelo o muzici. Da to nije bilo ni jedno od spomeni proizlazi iz teksta, to ga Jagi navodi kao dokaz. Tu se govi o knjizi koja raspravlja o muzikim proporcijama (e qui un \ Croc ta, destinato missionario, che mi ha falto instanza di preset alla Santita Vostra un libro da se compostb sulle proportioni musii Rukopis je takoer neobjavljen. S. !A. Bjelokurov navodi da ji za svoju Politika napisao, medu ostalim, jedno itavo pogl; o muzici (De Muica)", ali ne kazuje potanje sadraj toga pogla koje P. Bezsonov u svoj8i redakciji Politike (185960) nije tis Od svih Krianievih muzikih spisa, ini se, da je Ass musicalia najzanimljiviji. Premda obuhvaa samo 13 strana ve etvrtine i sadri samo 20 muzikih tvrdnja (asserta), u kojim iznose neki novi i smioni pogledi na teoretske zasade onoga mena, ovo Krianievo djelo pokazuje da se i sadrajem i sti potpuno uklapa u njegovo ostalo stvaralatvo. Ve sama posv iako upuena IvanuLippayu, govori gotovo iskljuivo o zaslug: njegova strica nadbiskupa1 Dure Li'ppava i njegovim napor oko izmirenja krana grkoga s kranima latinskog obn Za svoje tvrdnje istie da su posve nove i'da ih nitko prije n: nije iznio (nova prorsus omnia et a nullo antehac prodita). '. dalje, da ih je naumio javno na akademskom sastanku bra (In Academico congressu propugnanda). Ta sigurnost i samosvi oituje se i u odabiranju sadraja i stilizaciji pojedinih tvrdnja. ' u prvoj proglauje bajkom miljenje, da je Pitagora iz udar kovakih ekia razabrao i utvrdio razmjere zvukova. Prizr (u tvrdnji 2) potrebu poznavanja monokorda, ali odbacuje aritr tiku, geometriju i proporcije, tvrdei da nisu nune muzia Za kampanologiju je potrebna aritmetika, ali muziaru nije ; trebno ni jedno ni drugo (t. 3)! Pristaje uz 6 tonova Guidove lj tvice, odbacujui oduzimanje ili dodavanje novih tonova (t. kao to daje prednost Guidovu sistemu pred Pitagorinim (t, i 6). Za napjeve gregorijanskoga korala, umjesto sistema od 4 c i nestalnog kljua zahtijeva da se piu na sistemu od 5 crta stalnim kljuem (t. 7). U figuralnom pjevanju zabacuje starin princip proporcija (t. 8 i 9). Dodavanjem 7 ili bar 4 note dosad: njim, obeava da e se moi zapisati svi mogui napjevi i ar (t. 10). Kad bi se izgradile orgulje sa 7 registara .i 7 manua sauvao bi se karakter svih naina na svakom tonu, i rijeili pi blemi transpozicije (t. 11 i 12). Uvoenjem naroite ploe za pis nje, mogla bi se brojevima, a, i bez njih, fiksirati svaka muzi kompozicija (t. 13). Pri k omponiraniu patetinih napjeva tre se osloboditi uobiajenih muzikih pravila (t. 14), a pri odabiran konsonanca zabaciti Boethiusov sustav brojeva (t. 15) i Zarlino 1 tumaenje karaktera stupnjeva (t. 16). O razlozima ugodno: pojedinih suzvuka i njihovu broju (t. 1719} ima vlastito miljenj a za harmonijske varijacije trozvuka tvrdi, da se svaka moe sves na triput sedam trostrukih naina (t. 20). Svojim muzikim spisima, a osobito ovim tvrdnjama, K. uz Franju Bosanca, koji je u predgovoru svojim tabulaturan za lutnju i pjevanje objavio uputu pod naslovom Regula per que che non sanno cantare (Venecija 1509 i 1511) i Pavla Skali koji je 1570 tiskao u Kolnu svoj Dialogus de Lyra, najvaniji star; hrvatski muziki pisac. I kraj oitih pretjerano sti u sudovim fantastinih planova i izuma, u nekim njegovim tvrdnjama irr otroumnih zapaanja i izrazite tenje k jednostavnijem i suvrt menijem gledanju na probleme muzike teorije.
LIT.: F.-J. Feti, Biographie universelle des musiciens, II izd.. Pari 18606 G. Gaspari, Catalogo della biblioteca del Liceo musicale di Bologna, I, 18901905. V. Klai, Gjuro Kriani kao glasbenik, Gusle, 1892, 4. R. Eitne Biographisch-Bibliographisches Quellen-Lexikon, III, Leipzig 1900. I Jagi, ivot i rad Jurja Kriania, Zagreb 1917. M. Breyer, Neke muzik epizode u Jurja Kriania, Sv. C, 1930. A. Vidakovi, Asserta musicali (1656) Jurja Kriania i njegovi ostali radovi s podruja glasbe, Zagreb 1963. /. Golub, Nepoznata glazbena djelatnost Jurja Kri ania u Rusiji, Sv. C 1969, 1. A. Vi.

njezinih umjetnika. Neobino muzikalan i kulturan pjeva, bio je izvrstan glumac. U svojoj dugogodinjoj karijeri ostvario vie od 125 uloga razliita karaktera, meu kojima su se posebno isticale Boris Godunov (Musorgski) i Kecal (Smetana, Prodana nevjesta) u kojima je nastupio nekoliko stotina puta. Medu njegovim! 'znaajnim kreacijama bile -su uloge: Mefisto (Gounod, Faust), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Rocco (Beethoven, Fidelio), Figaro (Mozart, Figarov pir), Otac (Charpentier, Louise), Golaud (Debussv, Pelleas ei Melisande), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom) i u Wagnerovim operama Daland {Ukleti Holandez), Wotan (Prsten Nibelunga), Gurnemanz (Parsifal) i Hans Sachs (Majstori pjeva i). S velikim je uspjehom gostovao u Njemakoj, Aus triji, Italiji i ehoslovakoj. God. 1964 dobio za ivotno djelo Nagradu Vladimir Nazor. Istakao se i kao oratorijski pjeva. 2. Paula (rod. Trauttner), pjevaica, sopran (Ruma, 1888 ). ena Josipa; 191027, s kraim prekidima, solistica Zagrebake opere; 191920 u Osijeku. Njezine glavne kreacije bile su Mignon (Thomas), Suzana (Mozart, Figarov pir), Mirni (Puccini, La Boheme), o -o -San (Puccini, Madame Butterfly), Nuri (d'Albert, U dolini), Snjeguroka (Rimski-Korsakov), Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruom) i Vuga (Lhotka, More). K. KO. KRIANI, Juraj (Georgius Krisanich, Crisanius Croa ta), crkveno-politiki i muziki pisac (Obrh kraj Lipnika, oko 1618 pokraj Bea, 12. IX 1683). Gimnaziju uio u Zagrebu (162936), a filozofiju na Univerzitetu u Grazu, gdje je 1638 proglaen magistrom filozofije. U Bologni studirao (1638 40) teologiju, koju nastavlja u Collegium Graecum u Rimu, gdje je 1642 bio zareen za sveenika i stekao doktorat filozofije. Iste godine, dok je jo boravio u Rimu, imenovao ga je biskup B. Vinkovi zagrebakim kanonikom, a crkvene su mu vlasti dopustile da obavlja liturgiju po isto nom obredu. Iz Rima se vratio potkraj 1642 u Hrvatsku; najprije ivi u Zagrebu, a zatim je upnik u Nedeliu i Varadinu. Odrekavi se kanonikata, K. putuje 1646 preko Bea, Varave i Smo lenska prvi put u Moskvu, kamo stie potkraj 1647, i ostaje oko dva mjeseca. God. 1651 putuje iz Bea u Carigrad, 1652 je ponovo u Rimu, sada ka6 lan Zbora sv. Jeronima. U Rimu se intenzivno bavi knjievnim i znanstvenim radom. Nakon kraeg boravka u Veneciji (1657), vraa se 1658 iz Rima preko Zagreba u Be i po drugi put odlazi u Moskvu, kamo stie u jesen 1659. Carskom odredbom prognan (8. I 1661) u Sibir te provodi u Tobol-sku 15 A S S ERT A godina. Kada je 1676 pomilovan, vr a a s e n a j p ri j e u Moskvu, a 1677 odlazi u Poljsku gdje u Vilni stupa u NOVA PRORSVS OMNIA dominikanski red. ET A NVLLO ANTEHAC Poginuo je u redovima poljskih vojnika pri' PR O D I T A. opsadi Bea 1683. Im Acadanico ctngrtjfu propugnand* A K. je jo u mladosti poeo pisati rasprave o Georgio Crifanio. gramatici i aritmetici i prevoditi s talijanskog, Romx 16^6grkog i rusko-slos moda mujicos, a ntmanus carrmn* venskog jezika. NajJmfturarujn. Ecciejiasiici 44. j. znaajnija su Krianieva djela o politici, a od tih je najva nije Politika ili Razgovori ob vladateljstvu (166166). Za Kriania kao muzikog pisca malo se znalo. Tu granu njegove djelatnosti prvi Apud Angelum Bernabo dal Vermo. spominje F.-J. Feti u svojoj Biogra-phie Supcriorum ptrmijju universelle des musiciens J. KRIANI, Asserta musicalia, naslovna sirana (186065), zatim G. Gaspari (1890) i R. Eitner (1900). Kod nas o njoj izriito govore najprije E. Fermendin (Vienac, 1892), onda V. Klai (Gusle, 1892) i konano M. Brever u lanku o nekim muzikim epizodama iz ivota Jurja Kriania (Sv. Cecilija, 1930). Svima je njima bilo poznato jedino to da je K. na pisao i u Rimu izdao 1656 muzikolok o djelo Asserta musicalia. O sadraju, znaenju ili vrijednosti ove rasprave nitko nije da K. Ko.

MV S I C ALIA

KRIANJE GLASOVA (engl. crossing, franc. croisemeni njem. Stimmenkreuzung, tal. incrocid) u vieglasnom ili akordi

KRIANJE GLASOVA KROHN


kom slogu, prelaenje jednoga glasa iznad nekog drugoga gla sa koji se inae normalno nalazi iznad njega, i obratno, npr. kad u vokalnom stavku tenor pjeva iznad alta, ili sopran ispod alta, ili bas iznad tenora, itd. Kompozitori se slue krianjem glasova da dobiju to razvijeniju liniju pojedinih dionica, da isko riste karakteristine registre pojedinih glasova ili instrumenata i nji hove meusobne kombinacije ili da se uklone zabranjenim pomacima, osobito paralelnoj kvinti i oktavi (-> Registar, -> Paralelne
oktave i paralelne kvinte, -> Harmonizacija).

389

i veoma nepovjerljiv, K. nije nikada osnovao vlastitu stalnu radionicu, niti je orguljarstvu uio mlade narataje. Svoju umjetnost ponio je kao tajnu u grob. Kao uenika spominju jedino njegova posljednjeg pomonika Petera Holzla, inae vrlo prosjenog o rguljara, koji je navodno dovrio orgulje u St. Florianu.
LIT.: J. Mantuani, Franiek Ksaver Kriz man, izdelovalec orgulj, Sv. C, 1926 28. R. Lunelli, Contributi dalmati e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell'arte organaria veneziana settecentesca, Archivio Veneto, 1942. R. Quoika, Die grosse Orgel des Abbate Franz Xaver Chrismann in St. Flo rian, Mainz 1948. Isti, Die altosterreichische Orgel der spaten Gotik, der Renaissance und des Barock, Kassel 1953. O. Eberstaller, Orgeln und Orgelbau in Oesterreich, Graz 1955. L. a.

J.S.Bach: Koral izPasije po Mateju

mW
?=f
Krianje glasova javlja se u homofonom a jo ee u poli fonom stavku. Na niem stupnju nastave harmonije i kontrapunk ta namjerno se izbjegava, da bi uenici najprije mogli ovladati voenjem glasova u njihovu normalnom poretku. N. D. KRfKOVSKtf, Karei Pavel, eki kompozitor (Holasovice kod Opave, 9. I 1820 Brno, 8. V 1885). Studirao filozofiju u Olomoucu i neko vrijeme slubovao kao uitelj; 1845 uao u augustinski red. Za studija teologije (184650) usavrio je svoje muziko obrazovanje te kod G. Riegera uio teoriju i dirigiranje; 1848 postao zboro-voda u samostanu svoga reda u Brnu. God. 1860 i. osnovao je zborno udruenje Besedy Br-nenske i izveo s tim ansamblom niz koncerata duhovne i svjetovne muzike; to je drutvo kasnije postalo nosiocem eke nacionalne muzike kulture u Brnu. God. 1872 otiao je u Olomouc i 1873 postao regens chori u katedrali; 1883 vratio se u Brno. K. je bio pobornik nacionalnog smjera u ekoj muzici. Sakupljao je i K. P. KR1KOVSKV obraivao moravske i eke narodne napjeve, a esto ih je primjenjivao i u vlastitim svjetovnim kompozicijama. Od njegovih radova najvredniji su zborovi; neki idu medu najbolja djela eke zborske muzike. Zasluan je i kao muziki pedagog; njegov je uenik L. Janaek.
DJ ELA. VO K ALN A. Ka ntate : Sv a ty Cyr il a Me lh od lj, 18 50 i Pas ty f a poutnici, 1866. Zborovi (muki): Ulonuld, 1848; Dar za lasku, 1849; Odpadly od srdca, 1859; aloba, 1859; Odvedeniho prosba, 1862; Vesna, 1881 i dr. Solo-pjesme: Zahualy hory; Zabrana; Klekani i dr. Pasija, 1880; 3 mise; rekvijem, 1872; oko 15 moteta; Te Deum, 1870. Sveukupna djela P. Kfikov skoga poeli su objavljivati J. Racek i V. Steinmann (I sv. 1949). LIT.: J. Geisler, Pavel Kfikovsky, Praha 1886. K. Eichler, Pavel Kfi kovsky, Brno 1904. P. K. Mach, Kfikovsky und der kirchliche Knaben gesang, Brno 1936. J. Racek, Pavel Kfikovsky, Olomouc 1946. Isti, P. Kfikovsky tvurce eskho sboroveho slohu, Opava 1955. B. tldron, L. Janaek in Briefe n und Erinnerungen, Praha 1955 - R- Quoika, Karei Pavel Kfikovsky, MGG, VII, 1958.

KRJUKI (rus. kvaice), u ruskoj srednjovjekovnoj crkvenoj muzici, posebni notni znaci, odnosno neumatski simboli. Krjukima su ispisani zbornici u kojima su zabiljeeni napjevi ruskoga crkvenog pjevanja tzv. 3HajnsHHoe neuue (3HaMfl znak ili neuma). Ono se po uzoru na bizantsku muziku poelo razvijati u Rusiji u XII st., a svoje klasino razdoblje doivjelo je u XIII i XIV st. Premda k. potjeu od bizantskih neuma, oni su ipak dugo ostali nerazrijeeni. Sastoje se od niza veoma sloenih znakova (preko 90), od kojih neki upuuju samo na dizanje i sputanje melodijske linije, a veina oito predstavlja kratice za stanovite melodike formule. U nekim rukopisima javljaju se uporedo dvije vrste simbola, to se tumai kao nagovjetaj nekoga ranog dvoglasja. Konanu obnovu i kodifikaciju pjevanja proveo je 1668 A. Mezenec uvodei evropski notni sistem od pet crta, omoguivi tako ne smetano irenje polifonog pjevanja u ruskoj crkvenoj muzici. K. nestaje iz prakse krajem XVIII st.
LIT.: O. Riesemann, Die Notationen des altrussischen Kirchengesanges, 1909. P. Panoff, Die altslavische Kirchenmusik, Potsdam 1932. A. J. Swann, The znamenny Chant of the Russian Church, MQ, XXVI, i Papers Read by Members of the American Musicological Society, 1938. J. v. Gardner i E. Koschmieder (redaktori), Rukopisni udbenik starog ruskog neumatskog pisma (s bibliografijom), Miinchen 1963. A. Vi.

KRIZMAN (Krisman, Chrismann, Cristman), Franc Ksaver, graditelj orgulja (Rihenberk, danas Branik, Gorica, 22. X 1726 Rotenmann, 20. V 1795). Sveenik; gradnju or gu lja uio vjerojatno kod -> Petra Nakia u Veneciji. Izgradio je orgulje u Ritmici (1760), u stolnoj crkvi (1762) i crkvi uru linka (1763) u Ljubljani i zatim u Austriji: u St. Florianu (1769 73), Steyru (1779), Admontu (1782), u bekoj crkvi St. Lorenz (1788) i u Rotenmannu (1794), gdje je i umro; pogreno su mu pripisivali orgulje kod franjevaca u Novom Mestu (1764), ali one su djelo Ivana Jurja Eisla iz Ljubljane. Darovit graditelj orgulja izuzetnih sposobnosti, K. je u svojim djelima nastojao spojiti principe graditeljstva mletake (Nakieve) i junonjemako-austrijske kole. Najvee i najpoznatije njegovo djelo jesu orgulje u opatiji St. Florian (59 registara, 3 manuala), na kojima je kasnije niz godina svirao A. Bruckner. Premda u toku vremena dosta izmijenjene, ove orgulje idu u red najboljih djela ostvarenih u Evropi u XVIII st.; ubrajaju ih u najznatnije orgulje u Austriji. Nekada su imale i niz registara koji su bili Krimanov izum, ali su ih u XIX st. odstranili. Kako je po prirodi bio samoiv

KRNETI, Zvonimir, peva, tenor (Beograd, 6. XI 1936). Studije pevanja zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Stamatovi-Nikoli) i zatim stekao naziv magistra. Od 1960 solista Beogradske opere. Jedan od najistaknutijih jugoslovenskih operskih umetnika; tehniki spretno vlada svojim prijatno obo jenim, svetlim i oblim glasovnim materijalom izjednaenim u svim registrima. Istie se odnegovanom muzikalnou i kulturom i smislom za oblikovanje pevake fraze. Njegove su najbolje kreacije Jenjik (Smetana, Prodana nevesta), Vladimir (Borodin, Knez Igor) i Hoffmann (Offenbach, Hoffmannove prie). Istakao se i kao Don Carlos (Verdi), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Faust (Gounod), Lenski (ajkovski, Evgenije Onjegin), Cavaradossi i Rodolfo (Puccini, Tosca i La Bohme), Oedipus Rex (Stravinski), Stojan (Konjovi, Kotana) i dr. Gostovao je u Francuskoj, ehoslovakoj, Austriji, Grkoj, paniji, SSSR, Rumuniji i dr. R. pej. KRNIC (Kernic), Blaenka (udata Gohring), pjevaica, mezzosopran (Glina, 2. XI 1870 Hannover, 15. V 1947). Pje vanje uila kod I. Zajca u Zagrebu, a zatim se usavravala u Beu i Leipzigu; na opernoi pozornici debitirala 1888 u Zagrebu. Pjevala na operama u Breslauu, Leipzigu i Munchenu. Nastupala na broj nim njemakim opernim pozornicama, posebno se istakla na sve anim igrama u Bavreuthu kao Eva (Wagner, Majstori pjevai). U svojoj bogatoj umjetnikoj karijeri ostvarila je niz mezzosopranskih uloga u Wagnerovim operama, ali je bila zapaena i kao Mignon (Thomas), Carmen (Bizet), Margareta (Gounod, Faust), Ivica (Humperdinck, Ivica i Marica), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana) i dr. Bila je izvrsna koncertna pje vaica. Od 1892 do 1924 gostovala je u vie navrata u Zagrebu. B. I. KRNIC, Boris, kompozitor i zborovoda (Kostajnica, 21. X 1900). Zavrio uiteljsku kolu; studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God. 1931 58 srednjokolski nastavnik u Zagrebu i istodobno dirigent pjevakih drutava Prigorac (1926^,%),Jednakost, Zagreb, Lira, Vladimir Nazor, Prvi Maj i Sljeme. Pisao preteno vokalna djela (mnoga objavljena u izdanju Sklada). Kao zborovoda radnikih drutava prvi je u Hrvatskoj komponirao zborove na sadraje iz problematike radnikog ivota (Heroji drugarstva).
DJELA. ORKESTRALNA: suita Boina sveanost igraaka, 1932; Preludij i ples, 1948. Za klavir i orkestar: koncert u d-molu, 1948 i Koncertna etida, 1949. Djela za tamburaki orkestar. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera Gradski pandur, '1935; djeja opera Nikolinjski dar, 1925; operete Razoarani prosci, 1935 i Zagorska rua, 1956. Scenska muzika za kazalite lutaka i djeje igrokaze. VOKALNA: oratorij Golgota, 1936. Kantate: Heroji drugarstva, 1929 i Tvornike sirene, 1932. Solo-pjesme; zborovi; borbene i masovne pjesme (Od Zagreba do Ljubljane; Najmilija zemljo Jugo slavijo; Na putu slavnom; Jugoslavenska Narodna Armija; Omladinska; Naoj Republici) i dr. est misa i druga cr kvena djela. Obradbe narodnih napjeva za razliite sastave. K. Ko.

KROHN, 1. limari Henrik Reinhold, finski muzikolog, folklorist i kompozitor (Helsinki, 8. XI 1867 25. IV 1960). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju (R. Faltin) i na Konzer-

390

KROHN KROMBHOLC
na c, g i /), nazivala muica ficta ili muica faha (teoretiari J iz Liegea, Mnrchettus iz Padove, Prosdocimus de Beldema Johannes de Muris). Svjesno primjenjuju kromatiku muzis drugoj polovini XVI st., osobito u madrigalu. Upotreba altei nije vie toliko diktirana pravilima o intervalima, subsemiton: i konsonancama, koliko muzikim izrazom, interpretacijom te prikazivanjem intenzivnih osjeaja. Time je oznaen poetak dernog smisla za kromatiku. Upotreba alteriranih akorda po: ila je raspad crkvenih naina i postanak moderne harmo Zaetnik je toga kromatskoga vokalnog stila A. Willaert, a di glavni predstavnici L. Marenzio i G. da Venosa. U vezi s hi nistikim tendencijama nastoje se obnoviti starogrki matski tonski nizovi. Najvanije teoretsko djelo toga smjera naj je N. Vicentino {L'antica muica ridotta alla moderna prat 1555). Rije cromatico u naslovima djela iz sredine XVI st. o uje katkad upotrebu crnih nota (semiminima) umjesto bi (minima). I muziari iz doba monodije (od 1600), u poetku suzdn slue se kromatikom, osobito C. Monteverdi, C. Saracini U Engleskoj madrigalisti piu kromatskim stilom, u Njema H. L. Hassler, J. H. Schein, H. Schiitz i dr. U instrumenta muzici ima takoer mnogo kromatike (A. Gabrieli, G. Frescob; J. Elias, J. Buli, J. Blow, G. Farnabv, J. P. Svveelinck, J. J. ] berger, D. Buxtehude). Djelo J. S. Bacha ( npr. fantazija za org u g-molu) predstavlja vrhunac i zavretak te tradicije . Kon ziton opera u Italiji (A. Scarlatti) i Francuskoj (J.-Ph. Ram upotrebljavaju kromatiku u istom smislu, kao izraz afekta i to simbol. Klasika se, u usporedbi s barokom, manje slui \ matikom. W. A. Mozart je razmjerno esto pisao kromai na dramatskim vrhuncima i na mjestima gdje probija strastv ili sjetno predromantino raspoloenje. Romantika, kao po koji naglaava sve to je neobino, bolno, eznutljivo, nedosti; i raskidano, dala je najvei prilog kromatici. K. je za romantii element pojaanog harmonijskog intenziteta i senzualnoga zvuk nog doivljaja. Veliki umjetnici koji su upotrebljavali kromai bili su F. Schubert, F. Chopin i R. Wagner. Posljednji ve kromatiar, koji jo naelno zadrava vezu s tonalitetom, je Strauss. Preko slobodne atonalnosti vodi put u dvanaestton muziku, tj. u neku vrstu apsolutne kromatike koja je izgubila v s dotadanjom harmonijom, pa prema tome i s tradicionah pojmom kromatike koji je nuno uvjetovan postojanjem dijs nike.
LIT.: G. Jacobsthal, Die chromatische Alteration im liturgischen Ge; der abendlandischen Kirche, Berlin 1897. Th. Kroyer, Die Anfange Chromatik im italienischen Madrigal des XVI. Jahrhunderts, Ein Beitrag Geschichte des Madrigals, Publikationen der IMG, Beihefte, Leipzig 1902 R. Ficker, Beitrage zur Chromatik des 14. bis 16. Jahrhunderts, STMW, I E. Kurth, Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners Tristan, I 1920(11 i III izd. Berlin 1922 i 1923). J. S. Levitan, A. WiIIaert's Fan Duo Quidnam ebrietas, Tijdschrift der Vereeniging vor Nederlandse Muz geschiedenis, 1939. E. E. Lowinsky, Secret Chromatic Art in the Net lands Motet, New York 1946. J. Handschin, Der Toncharakter, Zu 1948. A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. / Moser i H. Engel, Diatonik-Chromatik-Enharmonik, MGG, III, 1954. Lowinsky, A. Willaert's Chromatic Duo Re-examined, Tijdschrift voor Muz wetenschap, 1956. H. H. Eggebrecht, Zum Figur-Begriff der Muica poe: AFMW, 1959. C. Dahlhaus, D. Belli und der chromatische Kontrapi um 1600, MF, 1962. W. J. Mitchell, The Study of Chromaticism, Jou of Music Theorv, 1962. R. Bullivant, The Nature of Chromaticism, M Review, 1963. B. A<

vatoriju u Leipzigu; promovirao 1899 u Helsinkiju. Od 1894 orgulja u Tampereu, od 1900 nastavnik na Muzikom institutu u Helsinkiju. Do 1944 predavao (uz krae prekide) muziku po vijest i teoriju na razlinim ustanovama u Helsinkiju ( 191835 profesor muzikologije na Univerzitetu). God. 1916 pokrenuo muziki asopis Saveletdr. K. je prvi predstavnik moderne muzikologije u Finskoj. Posebnu panju poklonio je muzikom folkloru svoje zemlje; sa kupljao je i prouavao narodne melodije te je proveo znanstvenu sistematizaciju finske narodne muzike. Rezultat je toga rada opseni zbornik finskih napjeva Suomen kansan savelmia to ga je K. izdavao 18881933. K. je izradio i finsku muziku termino logiju. Njegove su kompozicije inspirirane finskim folklorom.
DJELA: uvertira Bura, 1890; simfonijske suite Yksin, 1891 i Kevat, 1892; Lemminkdinen tulo Pohjolaan za orkestar, 1892. Komorne, klavirske i orguljske kompozicije. Opera Tuhotulva, 1918. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Ikiaartehet, 1912 i Voittajat, 1935. Vie kantata; Johanm.skantati, 1908; Psalter, 1946 50; psalmi; oko 140 zborova; ciklusi solo -pjesama. SPISI: Ober die Art und Entstehung der geistlichen Volksmelodien in^Finnland (disertacija), 1899; Sdvelten alalta, 1899; Ober das lexikalische Ordnen von Volksmelodien, Kongressbericht, 1905; Rytmioppijakro, 1907; Ober die typische Merkmale der finnischen Volksmelodien, Kongressbericht, Be, 1909;; Puhdasvireisen sdveltapailun opas, 1911; Musiikin teorian oppijakso (5 sv.), 1914 37; Musiikin teorian alheet, 1924; Die Entmichlung der Opernform in VCagners Frtihtverken, Bavreuther Festspielfuhrer, 1924; Psalmengesang in der Volkssprache, Spomenica P. Wagneru, 1926; Der tonale Charakter gregorianischer Rezitative, Spomenica G. Adleru, 1930; Die Sammlung und Erforschung der Volksmusik in Finnland, Memoires de la Societe Fenno-ougrienne, 1933; Merkmale der finnischen Volksmusik, AML. 1938; Der Formenbau in den Symphonien von J. Sibelius, 1942 (i finski); Der Stimmungsgehalt der Symphonien von J. Sibelius (2 sv.), 1945*46 (i finski); Einheitliche Grundzuge musikalischer Formgebung, AML, 1953; Anton Bruckners Symphonien, Untersuchung iiber Formenbau und Stimmungsgehalt (3 sv.), 1955 57 i dr. Izdao zbirku finskih narodnih napjeva Suomen kansan savelmia (3 sv.), 1888 1933; 150 Psalama, 1930 i 1951 i dr. Napisao uspomene Savelmuistoia elamani varrelta, 1951.

2. Felix (Julius Theophil), dirigent, kompozitor i muziki pedagog (Tampere, 20. V 1898 ). Sin i uenik limarija; kasnije studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Djelovao kao zborovoa, a od 1938 predavao na Muzikom institutu u Viipuriju (od 1940 direktor). Uz to je 1940 50 bio i dirigent Simfonijskog orkestra u Lahtiju.
DJELA: oko 80 instrumentalnih kompozicija (Sinfonia brevis, 1921). Djeji igrokaz Uskollinen sisar, 1945. Dvije kantate; oko 60 zborova; oko 60 solo-pjesama. Prirunik Lyhyt musiikkioppi, 1947. LIT.: asopis Musik -Kitieto, Helsinki, novembar 1937, posveien 70 -godinjici I. Krohna. Spomenica, 1937. S. Ranta, limari Krohn, Suomen saveltajia, Porvoo 1945. N. E. Ringbom, limari Krohn 90 Jahre alt, MF, 1958. Isti, Krohn, i. limari Henrik Reinhold, 2. Felix (Julius Theophil), MGG, VII, 1958.

KROLL, Georg, njemaki kompozitor (Linz na Rajni, 3. V 1934). Na Visokoj muzikoj koli u Kolnu studirao kod F. Martina i B. A. Zimmermanna. Pijanist i privatni uitelj muzike, od 1964 nastavnik na Rajnskoj muzikoj koli u Kolnu. lan je kompozitorske skupine Gruppe 8 Koln koja nieguje osobito kolektivno stvaranje muzikih djela.
DJELA: Magnificat za sopran i 6 instrumenata, 1958; sonata za alt-flautu, 1962; Cerchi per pianoforte e strumenti, 1962; Ganto za sopran i orkestar (Ezra Pound), 1964; Concertus za zbor i instrumente, 1968; varijacije za orkestar, 1968; sonata za violonelo i klavir, 1969; Invocazioni za duhaki kvintet, 1969; Estampida za gitaru, 1970; Cantio za bariton, 2 violonela, kontrabas i org ulje, 1970; Still-Leben, zapisi za orkestar, 1970.

KROMATIKA (gr. "/pw|xa boja), jednostruko, odnosno dvostruko povienje ili snienje osnovnih stupnjeva dijatonske ljestvice na kojoj je izgraen muziki odlomak:

Za razliku od dijatonske muzike, koja preteno upotrebljava dijatonske tonove, kromatska je ona koja se mnogo slui kromatskim, tj. alteriranim, obojenim tonovima. Da li je u odreenome muzikom odlomku (reenici, frazi, taktu, akordu) neki ton kro matski ili nije odluuje muziki kontekst, muzika logika, prvenstveno harmonija. Jedan te isti ton u jednoj je ljestvici kromatski, a u drugoj je dijatonski (npr. dis u C-duru, ili u Cis-duru). Upotrebom svih kromatskih meustepena dijatonske ljestvice nastaje kromatska ljestvica od 12 (tek u temperiranom sustavu potpuno jednakih) polustepena. Principijelno se u uzlaznim pomacima upotrebljavaju povisilice, a u silaznim snizilice, ako time grafiki ne nastaju stupnjevi koji se suvie udaljuju od tonaliteta. Kromatska ljestvica sastoji se najmanje od 19 tonova c-cis--ddis-e-f-fis-g-gis-a ais-h, nadalje des, es, ges, as i b te ces i fes. U antikoj je Grkoj k. bila neto drugo: jedan od tri tonska roda, uz dijatonski i enharmonijski ( -> Grka muzika). U srednjem vijeku se upotreba alteriranih tonova, tj. onih koji su se nalazili izvan sistema triju vrsta heksakorda (heksakorda

KROMATSKA LJESTVICA -> Ljestvica KROMATSKI INSTRUMENTI mogu izvesti svih ' tonova oktave u temperiranom sustavu, dakle cijelu kromat: ljestvicu. Izraz k. i. posebno se odnosi na limene instrument ventilima, kojima upravo ventili omoguuju izvoenje kromat ljestvice, za razliku od prirodnih limenih instrumenata, koji me izvesti samo parcijalne tonove svoga osnovnog tona. KROMBHOLC, Jaroslav, eki dirigent (Prag, 30.1 1918 Na Prakom konzervatoriju uio dirigiranje (P. Ddeek, Talich) i kompoziciju (V. Novak, A. Haba). God. 1940 pomoi dirigent Narodnoga kazalita u Pragu, 1944 glavni dirigent I zalita u Moravskoj Ostravi, od 1945 dirigent prakoga Nare noga kazalita. Gostovao i u inozemstvu. Jedan je od najistakn tijih suvremenih ekih dirigenata. KROMBHOLC, Karlo, kompozitor i pijanist (Budimpe 20. XII 1905 ). Na Akademiji za muziku i pozorinu umetne u Beu zavrio 1927 studije klavira (V. Ebenstein, P. Weingarte i kompozicije (R. Stohr). Do Drugog svetskog rata slobodan umi nik (nastupao u Beu, Subotici, na Radio-Beogradu i dr.), zati profesor klavira u muzikim kolama u Subotici (1945 5; u koli Stankovi u Beogradu (195356) i od 1956 u Novom S du. Poavi od neoromantinog stila, usvojio je suvremen harmonski jezik u kojem se bitonalne, pa i politonalne kombinaci organski stapaju sa modalnom dijatonikom madarskih narodn napeva, prisutnih u mnogim njegovim delima. U nekim noviji

KROMBHOLC KRSTI
kompozicijama (Sazveda) zalazi i u domen suvremene muzike avangarde.
DELA. ORKESTARSKA: Senka i sjaj (I, Vision i II, Burlesca, prvobitno za 2 klavira), 1948; Vojvoanska maarska rapsodija za klavir i orkestar, 1952 (takoe za klavir solo i za 2 klavira); Igre iz Gomboa, 1953 (takode i za klavir); Skice iz Bake za gudaki orkestar, 1955; Toccatina, 1960. Svita Slike iz prirode za violinu i klavir, 1963. KLAVIRSKA: 12 prelida, 1928; Preludijum i tokata, 1929; Tema i varijacije u klasinom stilu, 1929; Varijacije na jednu temu Beethovena, 1930; Romansa, 1931; Jesenja pesma, 1931; Legenda, 1931; Humoreska, 1931; Romantika predigra, 1932; 2 svite, 1933 i 1935; Suite miniature, 1933; Tri portreta, 1934; Knjiga*sa slikama, 1935; Maarska fantazija, T 935; Poeme, 1940; Marche-caprice, 1940; Toccala diatonica, 1940; Pripoveda, 1946; Tri narodne pesme iz Bake, 1953; 6 maarskih impresija, 1953; Igre iz Gomboa, 1953; 4 male svite Mladi muziciraju, 1954; 4 slavonske sonatine, 1956; 4 banatske sonatine, 1956; Banatska svita, 1957; Sazveda, 1961. Za 2 klavira: Romantika svita, 1930; Mar -fantazija, 1936; Tema sa varijacijama i fuga u klasinom stilu, 1937; Vision, 1947; Burlesca, 1947; Vojvoanska maarska rapsodija, 1952. Belsazar, 3 pesme na Heineove stihove, 1931. Transkripcije dela standardne klavirske literature (Bach, Liszt, ajkovski i dr.) za klavir 4runo, za 2 klavira, za klavir i orkestar. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pe. Theodor Kroyer, MF, 1948. W. Gerstenberg, Theodor Krover, MGG, VII, 1958.

391

KROMMER (Kromer, Kramar), Frantiek, eki kompozitor (Kamenice, Moravska, 27. IX 1759 Be, 8. I 1831). Orgulja i violinist, zborovoda i vojni dirigent u Beu i drugim austrijskim mjestima. Od 1815 bio je u slubi bekog dvora (od 1818 dvorski kompozitor i dirigent komorne muzike). K. je uivao meunarodni ugled kao autor instrumentalnih kompozicija, posebno gudakih kvarteta. Njegova se djela odlikuju preglednom formom, istoom stila i svjeinom invencije, a bliska su muzici J. Havdna i W. A. Mozarta.
DJELA. ORKESTRALNA: 9 simfonija (VII i VIII izgubljene), 1798 1830. Koncerti: oko 10 za violinu; 2 za flautu; 2 za obou i 2 za klarinet. 4 Concertina za flautu, obou i violinu, 1799 1808; 2 Concertina za flautu, klarinet i violinu, 1808. KOMORNA: vie od 70 gudakih kvarteta, 1793 -1828; oko 30 gudakih kv inteta; 2 klavirska kvarteta; oko 15 kvarteta za flautu, violinu, violu i violonelo; kvinteti za flautu, violinu, 2 viole i violonelo; trija za razne instrumente; 6 sonata za violinu i klavir; 3 sonate za violinu i violu; dua za razne instrumente; varijacije. Tri sonate za klavir 4-runo; klavirske kompozicije. Crkvena djela (mise, moteti). NOVA IZD.: u Muica antiaua Bohemica obj. gudaki kvartet A. Nemec (1949); izbor kompozicija obj. F. Suchy (1956) i K. H. Gutte (1957); koncert za klarinet obj. J. Racek, J. Kratochvii i L. Simon (1957). LIT.: J. Buek, Frantiek Krommer. Za nai hudebni minulosti, Hudebni vychova, 1931. H. VCalter, Franz Krommer (1759' 1831). Sein Leben und Werk mit besonderer Berucksichtigung der Streichquartette (disertacija ), Wien 1932. K. Padrta, Frantiek Krommer (disertacija), Brno 1949. O. Wessely, Franz Krommer, MGG, VII, 1958.

KRONSTAM, Henning, danski plesa (Kobenhavn, 29. VI 1934 ). Uenik H. Landera i V. Volkove; od 1952 u trupi Ballet Royal Danois. Meu niegovim ostvarenjima romantinog karaktera osobito je zapaena uloga Pjesnika (Bellini, Mjesearka). God. 1957 povjerena mu je uloga Princa u baletu Trncruica (ajkovski) kojom se proslavio u Danskoj, u SAD, Francuskoj i brojnim drugim zemljama. KROYER, Theodor, njemaki muzikolog (Miinchen, 9. IX 1873 Wiesbaden, 12. I 1945). U Miinchenu studirao kompoziciju na Muzikoj akademiji (J. Rheinberger), a muzikolo-giju na Univerzitetu (A. Sand-berger); doktorirao 1897. Kritiar lista Miinchener allgemeine Zeitung. God. 1902 privatni docent, a 1907 profesor miinchen-skog Univerziteta; 1920 profesor u Heidelbergu, 1923 u Leipzigu (nasljednik H. Aber-ta), 1932 u Kolnu. God. 1925 osnovao zbirku Publikationen alterer Musik, u kojoj su, meu ostalim, objavljena djela G. Machaulta, J. Okeghema (u redakciji D. Plamenca) i L. Marenzija. Njegovom zaslugom leipziki Muzikoloki institut postao je jedan od najuglednijih u Evropi. Glavna su podruja njegovih istraivanja srednjovjekovna muzika te muzika renesanse u Njemakoj i Italiji
TH. KROYER DJELA. SPISI: Die Anfdnge der Chromatik im italienischen Madrigal des i6.Jahrhunderts, Beiheft 4 der Internationalen Musikgesellschaft, 1902 (novi otisak 1968); Ludzvig Senfl und sein Motettenstil., 1902; Josef Rheinberger, 1906; Dialog und Echo in der alten Chormusik, PJB, 1909; A cappella und Concerto, Kretz-schmar-Festschrift, 1918; Die Muica Speculativa des Magister Erasmus Heritius, Sandberger-Festschrift, 1918; Die circumpolare Oper, PJB, 1919; Zwischen Renaissance und Barock, ibid., 1927; Walter Courvoisier, 1929; Der vollkommene Partiturspieler, 1930; Rdtsel um Bach, Kolnische Zeitung, 1933, IO; Von der muica riservata des 16. Jahrhunderts, Festschrift fiir H. Wolfflin, 1934. U DTBobj. djela L. Senfladll, 2, 1903)1 G. Aichingera (X, 1, 1909). KOMPOZICIJE: 2 simfonije, kvarteti i vokalna djela. LIT.: O. Ursprung, Theodor Krover, ZFM, 1933, 11. Theodor Kroyer Festschrift zum sechzigsten Geburtstage..., Regensburg 1933. H. Zcnck,

KRPAN, Vladimir, pija nist (Zelina, 11. I 1938 ). Studij klavira zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani) i tom prilikom dobio nagradu Franjo Kuha Hrvatskog glazbenog zavoda; usavravao se u Italiji kod R. Silvestrija i G. Agostija, a 1967 zavrio postdiplomski studij kod C. Zecchija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. U nekoliko navrata pohaao teajeve inter pretacije kod A. Benedetti-Michelangelija. Dobitnik prve nagrade na natjecanju mladih jugoslavenskih umjetnika u Za V. KRPAN grebu (1959), K. je osvojio i vi soka priznanja na natjecanjima u Bolzanu, Vercell iju, Terniju i Taormini. Pedagokim radom zapoeo 1968 na Visokoj muzikoj koli u Skopju; od 1971 pro fesor je na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Osim u zemlji s ve likim uspjehom koncertirao u brojnim evropskim i azijskim mu zikim sreditima. K. je jedan od najistaknutijih jugoslavenskih pijanista svoje generacije. Njegovo sviranje nosi peat vlastite umjetnike fizionimije, pa se njegova interpretacija odlikuje iz vornim rjeenjima. U Krpanovu repertoaru posebno mjesto zau zima muzika XIX i XX st.; vie hrvatskih kompozitora posvetilo mu je svoja djela (S. ulek, N. Devi, R. Radia, I. Kuljeri i dr.). K. Ko. KRSTEVSKI, Stojan, violinski pedagog (Dolneni, Prilep, 25. X 1914 ). Muziku uio u Bitoli, Beogradu (P. Stojanovi) i Skopju (F. Baumann). Na stavnik Srednje muzike kole u Sko pju, prvi direktor kasnije osnovane Nie muzike kole i direktor Koncertne direkcije. Odgojio vei broj violinista od kojih su neki produili studij na muzikim akademijama. D. OV. KRSTI, 1. Petar, kompozitor i dirigent (Beograd, 18. II 1877 21. I 1957). Studij kompozicije zavrio na Konzervatorijumu u Beu (R. Fuchs), gde je apsolvirao i muzikoloki odsek na Filozofskom fakultetu (G. Adler). Po povratku u Beograd postaje dirigent Narodnog pozorita (190312); potoni, posle smrti S. Mokranjca, preuzima dunost direktora i nastavnika Srpske muzike kole (191421); iste dunosti obavlja neko vreme i u Muzikoj koli Stankovi. Uporedo sa tim radio i kao nastavnik muzike u gimnaziji (1903 28), kao ef Odseka za umetn ost 1 knjievnost u Ministarstvu prosvete (192938) i ef Muzikog odseka u beogradskoj Radio-stanici. God. 1922 glavni urednik Muzikog glasnika, a u dnevnom listu Pravda saraivao kao kritiar. Nastupao i kao orke starski dirigent i horovoa nekoliko beogradskih pevakih drutava. Veoma plodan kompozitor, K. je svojim stvaranjem zahvatio mnoge oblasti. Nastavlja jui tradiciju negovanja scenske muzike u beogradskom Narodnom pozoritu, K. je, posle D. Jenka, dao najvei broj kompozicija za scenu, ostajui sa jedne strane veran ukorenje-nom narodskom stilu, sa druge oslanjajui se na nemake romantine uzore. Iako se u pretenom broju svojih dela slui narodnim melodijama koje obraduje na tradicionalan nain, u ponekim instrumentalnim kompozicijama i solo-pesmama stoji pod uticajem nordijske nacionalne kole stila L. I. Jense-na, Ch. P. KR STI Sindinga i J. S. Svendsena. Najoriginalnija njegova ostvarenja jesu horovi, pisani sa znalakim tretiranjem glasa, dobrom deklamacijom teksta i zanimljivim harmonskim i ritmikim efektima.
DELA. ORKESTARSKA. Uvertire: Patetina uvertira, 1903; Na Liparu, 1905; Kotana, 1907; Dorolska posla, 1908; Kosovska tragedija 1912 i Kneginja Maja, 1923. Svita za gudaki orkestar, 1901; scherzo, 190 2; 3 Srpske igre, 1904; alosni mar, 1912; Mar VII puka za duvaki orkestar. Fuga za violinu, violu i violonelo; rondo za violinu i klavir. - KLAVIRSKA: Pesma bez rei; 2 fuge u a-molu i e-molu; varijacije na temu Osu se nebo zvezdama; Sa srpskog

392

KRSTI KSILOFON
ming (1946). O njegovu ivotu i radu snimljen je 1959 film The Gene Krupa Story.
LIT.: A. Shazv, Gene Krupa, New York 1945. E. Edmard, G. Hali i B. Kerst (izdavai), Gene Kru pa and His Orchestra 1938 51, Cali-fornia 1968.

sela; Tuga; Preludium. DRAMSKA. Opere: Zulumar, 1927 (Beograd, 23. XI 1927) i enidba Jankovi Stojana, 1948. Scenska muzika za 20 pozorinih komada medu kojima: Novela od Stanca (M.Dri), 1903; Kotana (B. Stankovi), 1907; Dorolska posla (I. Stanojevi), 1908; Sneana i sedam patuljaka (S. Mijalkovi), 1912; Kneginja Maja (S. Beevi), 1923 i Smrt majke Jugovia (I. Vojnovi). VOKALNA: Spomen Steriji za meoviti hor i orkestar; Poetak bune na dahije za muki hor i orke star; Vojvoda Babunski za muki hor i orkestar. Oko 40 a cappella horova: Klipa, klapa; Leto u srcu; Devojka i vetar; Grakni gavrane i Od vrbe svirala. etrnaest pesama za glas i klavir. CRKVENA: Liturgija za meoviti hor; Sjedalen sv. Savi i Radujsja arhijereiev za muki hor. Oko 400 obrada srpskih narodnih pesama za glas i kamerni orkestar. LIT.: S. uri -Klajn, Petar Krsti 1877 1957, Zvuk 1957. V.Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.

2. Danica, muziki pedagog i pijanistkinja (Be, 10. XII 1873 Beograd, 9. XI 1966). ena Petra; diplomirala klavir na Konzervatorijumu u Beu (J. Dachs). Po udaji dolazi 1902 u Beograd, gde deluje dugi niz godina kao nastavnik klavira u mu zikim kolama. Nastupala esto kao solista i kamerni saradnik, tumaei naroito dela Mozarta i Beethovena. Objavila kolu za klavir (1911), koja je imala vie izdanja. s. . K. KRtJGER, Eduard, njemaki muzikolog (Liineburg, 9. XII 1807 Gottingen, 8. XI 1885). Neko vrijeme dirigent udruenja Emdener Musikverein i urednik dnevnika Neue Hannoversche Zeitung. Od 1861 profesor muzikologije i bibliotekar na Univerzitetu u Gottingenu. Kao reproduktivni umjetnik (orgulja i dirigent) meu prvima je izvodio Bachova i Handelova djela potujui originalni notni tek st autora.
DJELA. SPISI: De musicis Graecorum organis circa Pindari tempora flo rentibus (disertacija), 1830; Grundriss der Metrik, 1838; Beitrdge fiir Leben und VVissenschaft der Tonkunst, 1847; System der Tonkunst, 1866; Musikalische Briefe ausder neuesten Zeit, 1870; ovei broj manjih knjiga i broura. Njegova pisma C. v. Winterfeldu obj. A. Priifer, 1898, a 57 pisama upuenih R. Schumannu uva se u berlinskom Dravnom arhivu. LIT.: W. Boetticher, Eduard Kruger, MGG, VII, 1958. K. Hoppenrath, Eduard Kruger, Leben und VCirken . . . (disertacija), Gottingen 1964.

KRUYF, Ton de, nizozemski kompozitor (Leerdam, 3. X 1937 ). U kompoziciji najprije samouk, poticaje za stvaralatvo dobio na Ljetnim teajevima za novu muziku u Darmstadtu (P. Boulez, Gy. Ligeti, B. Maderna); od 1967 uio kod W. Fortnera u Heidel-bergu. ivi kao slobodan umjetnik u Neckarsteinachu; bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta za gudae, 1956; Mouvements symphoniques, 1957; 5 imT. DE KRUYF promptua, 1958; Sinfonia II, 1968; Concerto da camera za flautu, harfu i komorni orkestar, 1969; Continuo za embalo, 14 gudaa i 2 bubnjara, KOMORNA: Aubae za 5 limenih instrumenata, 1957; kvartet za 1 violinu, trublju i fagot, 1959; Partita za gudaki kvartet, 1961; !\ za gudaki kvartet, 1961; Monumenta in memoria di Alberto Giacomett flaute, harfu i udaraljke, 1966; Seance za 6 8 bubnjara i 2 klavira, Serenada za flautu, klarinet, harfu i gudaki kvartet, 1968; Mosaico za i gudaki trio, 1969; sonatina za flautu i klavir, 1960; Pas de deux za flautu i 1 1968; sonata za violonelo solo, 1964. KLAVIRSKA: 5 impromptua, Sgrafiti, 1960. DRAMSKA: opera Spinoza, 1971. Baletna muzika G logia II, 1968. Filmska muzika. VOKALNA: De blinde zviemmers za 3 zbora i 2 instrumentalne grupe, 1966; Tone aus der Ferne za alt i orkestar, Pour faire le portrait d'un oiseau za mezzosopran i 15 instrumenata, 1965; dem Grau . . . za mezzosopran i 10 instrumenata, 1964; Shakespeare-t za mezzosopran, flautu i violonelo, 1965. LIT.: E. Vermeulen, Freude an dem Virtuositat: Serenata von T. de I Sonorum speculum, 1969, 40.

KRUMMHORN, freska iz Karltejna, XIV st. (eka)

KRUMMHORN (Krumphorn, njem.; engl. i franc. cromorne, tal. cromorno, cornomuto torto, storto), 1. drveni duhaki instrument sa dvostrukim jezicem, rairen u XVI i XVII st. Ravna cilindrina cijev tog instrumenta svijala se na donjem kraju u polukrug, te je prelazila u koninu; na ravnom dijelu bilo je 67 rupica s gornje strane, a jedna se nalazila s donje; na svinutom dijelu nalazile su se dvije (najdonja se zatvarala poklopcem). K. je pretea basetnoga roga, a gradio se u razlinim veliinama. Opseg mu je bio neto vei od oktave, a ton nazalan. 2. Registar kod orgulja nazvan jo i cromorne ili cremona.
K. K o .

KRUPA, Gene, ameriki jazz -muziar, bubnjar i voda orke stra (Chicago, 15. I 1909 ). Uio kod E. Straighta i R. Knappa; karijeru zapoeo 1927 u sastavu Austin High School s kojim je snimio prve ploe; 1929 s orkestrom Reda Me Kenziea otiao u New York. Tamo nastupao sa R. Nicholsom, B. Beiderbackeom, H. Charmichaelom, u orkestrima New Orleans Rhythm Kings i Louisiana Rhythm Kings, te 193538 sa B. Goodmanom u i jim je sastavima imao znaajnu ulogu. Iz tog razdoblja datira i gramofonska ploa Sing, Sing, Sing, koja je postigla najveu ti rau u eri swinga. Od 1938 vodio vlastite sastave, a 1954 sa C. Coleom otvorio kolu za udaraljke u New Yorku. Gostovao vie puta u Evropi. Jedan od najznaajnijih bubnjara u historiji jazza, posebno u eri swing a, muziar izuzetne tehnike, prvi je u jazz uveo solistiku improvizaciju na bubnjevima. Poslije 1960 u ve likoj je mjeri utjecao na bubnjare pop-muzike. Dobitnik mnogih priznanja, snimio je itav niz ploa. Napisao The Science of Drum-

KSCHESSINSKA, Matilda Feliksovna, ruska ples poljskog podrijetla (Ligovo, 1872 Pariz, 6. XII 1971). K< slavnog karakternog plesaa Feliksa Krzesinskog. Zavrila lovanje 1890 na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu kao u< Ch. Johansona i E. Cecchettija. Zbog svoje precizne tehnike, : tilnosti, izvanrednog dramatskog talenta i izrazite ljepote, je idol ruske publike poetkom XX st. God. 1895 postala pr balerina Manjinskog teatra. S trupom Ballets Russes S. gileva gostovala 1911 u Londonu kao solist u Labuem je (.ajkovski) u kome joj je partner bio V. Nizinski. Svoja naj ostvarenja K. je dala u baletima Fiametta, La Fille du Phar Esmeralda, Le Talisman i dr. Udala se za velikog vojvodu And Od 1917 ivjela u Parizu, gdje je otvorila vlastitu baletnu l Objavila knjigu uspomena pod naslovom Souvenirs de Ksche ska, 1960. KSILOFON (gr. uAov drvo i (pcovv) zvuk; engl. i franc. lophone, njem. Xylophon, tal. xilofono; javlja se i pod imei Strohfiedel, Holzharmonika, gigelyra, psalterium ligneum), udar sastavljena od 4 niza drvenih ploica ili valjaka (najee nejednake veliine, koji lee na slamnatoj podlozi. Po ploici koje se ponekad grade i od aluminija, udara se drvenim tapi Opseg je ksilofona, koji moe proizvesti sve kromatske ton od c1 do d1, ali se obino biljei za oktavu dublje. Zvuk 1 instrumenta, pojaan rezonatorima smjetenim ispod plo> dovoljno je jak i tipino drven, te prikladan za apartne ko stike efekte u orkestru. Instrumente tipa ksilofona esto i trebljavaju primitivni narodi, osobito u Africi (-> Mariti U orkestrima otoka Jave svirai ksilofona postiu upravo virtuc vjetinu. U Evropi se , k. najranije spominje 1511 (A. Schlick, Spiegel der Orgelmachef), dok se sam naziv k. pojavio poetkom XIX st. U orkestru prvi ga je upotrijebio C. Saint-Saens 1875 u simfonijskoj pjesmi Dan-se macabre; zvukom ksilofona on je prikazao mukli zvuk gibanja kostura. Uz njega primijenili si i E. Humperdinck (Hansel und Gretel), H. Pfitzner (Die i vom Liebesgarten), G. Mahler (VI simfonija), R. Strauss (Salon C. Debussv (Images pour orehestre), P. KSILOFON Hindemith {Kamn

KSILOFON KUBELIK
- musik I), B. Bartok (sonata za dva klavira i udaraljke) i C. Orff (Antigone i drugdje i kao instrument djejeg instrumentarija).
LIT.: D. Seele, Xylophonschule, Leipzig 1894. O. Boone, Les Xylophones du Congo Belge, Tervueren 1936. M. Goldcnberg, Modern School for Xylophone, Marimba, Vibraphone, New York 1950. A. M. Jones, Africa and Indonesia. The Evidence of the Xylophone and Other Musicai and Cultural Factors, Leiden 1964. F. Bose, Xylophone, MF, 1967. J. As.

393

KUBA, Ludvik, eki folklorist, muzikolog i slikar (Podebra dy, 16. IV 1863 Prag, 30. XI 1956). Studirao na Orguljakoj koli u Pragu i Uiteljskoj koli u Kutnoj Hori, na slikarskim akademijama u Pragu, Parizu i Miinchenu. Mnogo je putovao po slavenskim zemljama, biljeei i prouavajui narodne pjesme, opisujui narodne instrumente i sve to je u vezi s narodnim muzikim stvaralatvom. Svoja zapaanja s dugogodinjih puto vanja, K. je izrazio i u mnogobrojnim crteima. Rezultat Kubinih melografskih radova je njegovo kapitalno djelo Slovanstvo ve svych zpevech (188493 i 192329 u 15 sv.). Jedan dio toga gradiva priloio je za zbirku Volkslied in Oesterreich. U junoslavenske krajeve dolazio je vie puta izmeu 1888 i 1912. U Bosni i Hercegovini sakupio je 1113 pjesama s tekstovima; od toga je izalo 190609 u Glasniku Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu 965 va-rokih melodija (s tekstovima). U uvodnom dijelu prikazao je K. samo teoriju o tonalitetima bosansko-hercegovakih pjesama; pored dura i mola, on je naiao i na starocrkvene moduse, kao i na nove, dotle nepoznate; u svemu je mogao ustanoviti n vrsta ljestvica, nastalih kombinacijom od 5 osnovnih ljestvinih shema. K. smatra da zavrni ton u pjesmi ima funkciju tonike. K. je prvi upoznao muziki svijet s istarskim dvoglasjem u referatu to ga je odrao 1909 u Beu na muzikolokom kongresu (u povodu stogodinjice smrti J. Havdna). Neke pjesme iz sjeverne Hrvatske i Dalmacije obradio je za klavir, a neke za zbor. Teoretske probleme nae muzike etnografije i njihovo L. KUBA tumaenje izloio je K. u mnogobrojnim lancima i raspravama u naim , ekim i njemakim publikacijama. K. je sakupio iz naih krajeva 2 673 pjesme, te je time, kao i svojim teoretskim radovima, mnogo pridonio prouavanju junoslavenskog muzikog folklora. Osim toga obraivao je i ove teme: razvoj i irenje narodne pjesme, guslarsko recitiranje i starogrki rapsodi, ljestvice, znaaj akcidentalija i harmonijske relacije, modulacija u narodnim pjesmama, formalna struktura.
DJELA. SPISI ; Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1898 99; Za pisni jihoslovanskom, Narodni Listy, Praha 1890; Huslafi, ibid.; Na Pastve ve Slavoniji, ibid.; Tambura, ibid.; V jihoslovanske krme, ibid.; Jihoslovanske kolo, ibid.; Kolo slavonske, ibid.; Hudba a tanec Udu dalmatskeho, Slovansky Pfehled, 1906; Nkolik mylenek o pisni u nas a u Jihoslovanu, Samostalnost, 1913; 0 ndpvech bosansko -hercegovskych, Slovansky pfehled, 1913; Pisen jihoslovanska a mohamedanism, Hudebni revue, 1913; Pisen dalmatinska, ibid. 1914; Narodna pjesma, Sv. C. 1923; Gesang und Musik, Die osterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Bosnien und Hercegovina; Pisen jihoslovanska, 1923; Tri hlavni formy slovanskeho tance, 1928; Kriem kfaem slovanskym svtem, 1956; Sabrane studije i lanci obj. 1935, u 2 sv. pod naslovom Cesty sa slovanskou pisni. IZDANJA: Slovanstvo ve svych zpevech (15 sv.): I, Pisni eke, 1884 88; II, Moravske, 1884 88; III, Slovenske, 1884 88; IV, Polske, 1887; V, Luicke, 1885 87; VI, Ruske, 1885 88; VII, Slovinske, 1890; VIII, ernohorske, 1890; IX, Charvatske, 1892; X, Dalmatske, 1893; XI, Srbske z krdlovstvi, 1923; XII, Bosensko-hercegovskd, 1927; XIII, Ze stareho Srbska, 1928; XIV, Makedonske, 1929 i XV, Bulharske, 1929. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, 1906 09 i dr. Obradbe narodnih napjeva raznih slavenskih naroda za zbor. LIT.: B. irola, Ludvik Kuba, Sv. C, 1922. J. Pata, Ludvik Kuba,. Praha 1926. M. Gavazzi, Ludvik Kuba, Pisne bosansko-hercegovske, Sv. C, 1928. Isti, Pisne bulharske, ibid., 1930. V. Miloevi, Melografski rad Ludvika Kube po Bosni i Hercegovini, Razvitak, 6, Banja Luka 1940. B. irola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. J. Stanislav, Narodni umelec Ludvik Kuba zamfel, Hudebni rozhledy, 1956, 24. Isti, Za Ludvikem Kubou, 1957- 3- Buga, Ludvik Kuba, MGG, VII, 1958. V. Mvi.

criolla, - conga, danzon, son i dr., dok je u XIX st. Evropu osvojio oblik kubanskog plesa i pjesme -> habanera, panjolskog podrijetla. Tipini instrumenti dananjih kubanskih plesnih or kestara jesu - conga-drum, -> bongos, maracas (izdubene tikve ispunjene sjemenkama), guiro (ovalna tikva sa ljebovima, strue se palicom), - claves. God. 1557 na Kubi je postojao samo jedan jedini muziar, Flamanac; tek se postepeno pokree primitivan muziki ivot. Prvi vaniji muziar na otoku bio je Esteban Salas (17251803); djelovao je u Santiagu gdje je organizirao crkvenu muziku, a s malim orkestrom izvodio je djela Havdna, Plevela, Gosseca i duhovne kompozicije Paisiella, Porpore i Righinija. ini se da su mnoga njegova djela (crkvene kompozicije; autos sacramentales) izgubljena. Potkraj XVIII st. u Habani su postojala puka muzika kazalita koja su izvodila -> zarzuele i -> tonadille, popularne kazaline oblike to su ih pisali i domai muziari. God. 1791 izvedena je Gretrvjeva opera Zemire et Azor, a prvi je koncert na Kubi odran 1801. Politiki dogaaji u XIX st. doveli su na Kubi do veega muzikog utjecaja Crnaca: iz Haitija i Dominikanske Republike mnogi su Crnci prebjegli na Kubu, ondje osnovali orkestre i utjecali na narodne plesove. God. 1836 Katalonac Casamitjana prvi je zapisao puke ritmove i gradske popijevke i obradio ih za duhaki orkestar. God. 1816 u Habani je utemeljena Academia Musicai de Santa Cecilia, iz koje se razvilo orkestralno drutvo. Uskoro su nastala i druga koncertna drutva (Matanzas, 1829; Sanriago, 1833; Puerto Principe, 1842; Cienfuegos, 1850; Villa Clara, 1852). Medu prvim kompozitorima bio je Antonio Raffelin (17961882), autor nekoliko simfonija i misa; Juan Pari (1759 1845) pisao je crkvena djela. Manuel Saumell (18171870) prvi je kompozitor nacionalnog smjera (kubanski plesovi; skice za nacionalnu operu). Djela Nicolasa Ruiza Espadera (1832 1890) izvodila su se u Evropi i Americi, a izdavala u Leipzigu i Parizu. Njegov prijatelj, ameriki pijanist i kompozitor L. M. Gottschalk, pronio je kubanske ritmove i melodije irom svijeta, unijevi ih u svoja djela. Najznatniji je kubanski kompozitor XIX st. Ignacio Cervantes (18471905), kojega nazivaju Glinkom kubanske muzike. On je utro put kubanskoj nacionalnoj muzici. Studirao je i dugo ivio u Parizu; ostavio je orkestralna djela, ko minu operu i vie klavirskih kompozicija, osobito plesova. Ostali su znatniji kompozitori XIX st. Laureano Fuentes (1825 1898 iz Santiaga) i Gaspar Vitlate (18511891). Na prijelazu iz stila XIX st. u modernu muziku stvara -> Eduardo Sdnchez de Fuentes (18741944), autor prve izvorne kubanske nacionalne opere Yumuri (1898). U XX st. nastala je mlada kubanska kola s izrazito vlastitim crtama. Njezini su glavni predstavnici -> Amadeo Rolddn (1900 J 939) i -* Alejandro Garda Caturla (1906 1940); obojica su teila za sintezom bijele i crne muzike. Vaan je muziar bio - Joaauin Nin y Castellanos (18791949), koji je dugo ivio u Parizu. Iz njegove su kole potekli Ce'sar Perez Sentenat, Carlo Borbolla i Gustavo Morales Ubeda. Od 1930 mladi su se kompozitori esto ujedinjavali u grupe. Njihov je teoretski voda bio u nekoliko navrata -> Jose Ardevol (1911). Meu darovite muziare dananjice idu -> Edgardo Martin (1915), -> Harald Gramatges (1918), Julian Orbon (1925), Juan Antonio Cdmara (1917), Virginia Fleitas (1916), Hilario Gonzdlez (1920), > Gisela Herndndez Gonzalo (1910) i Ester Rodriguez (1920). Gilberto Valdes (1905) vrlo uspjeno unosi afrike ritmove u simfonijsku muziku. Muziki ivot u Kubi vrlo je intenzivan. God. 1922 osnovan je Simfonijski orkestar, 1924 Filharmonijski orkestar, 1934 Komorni orkestar. God. 1931 utemeljeno je pjevako drutvo. Gradski konzervatorij u Habani, osnovan 1911, reorganiziran je po suvremenijim principima 1935. God. 1928 32 izlazio je asopis Musicalia (utemeljili A. Quevedo i M. Mufioz de Quevedo); 1960 pojavio se asopis Revista de muica.
LIT.: E. Sdnchez de Fuentes y Pelaez, Consideraciones sobre la muica cu -bana, Habana 1936. Isti, Viejos ritmos cubanos, Habana 1937. H. Cour-lander, Musicai Instruments of uba, MQ, 1942. J. Nin-Culmell, The Music of Cuba, Washington 1943. A. Carpentier, La Muica en Cuba, Mexico 1946 (II izd. Habana 1961). F. Ortiz, Los Bailes y el teatro de los negros en el folklore de Cuba, Habana 1951. Isti, Los Instrumentos de la muica afrocu bana (5 sv.), Habana 1952 55. Isti, LaAfricaniade la muica folkloricade Cuba. Habana 1952. M. Blanco Bdrzaga, Origen y evolucion de la muica en Cuba, Habana 1952. G. Tornberg, Musicai Instruments of the Afro-Cubans, JEthnos, 1954. M. Macia de Casteleiro, La Muica religiosa en Cuba, Habana 1956. K. Pahlen i V. T. Mendoza, Mittelamerika, MGG, IX, 1961. P. H. Balaguer, La Capilla de Muica de la catedral de Santiago de Cuba, Revista musicai ehilena, 1964. A. Leon, Muica folklorica cubana, Habana 1964. B. A.

KUBANSKA MUZIKA. Indijansko prastanovnitvo Kube je poslije panjolskih osvajanja gotovo iskorijenjeno pa se i njegovoj muzici praktiki izgubio svaki trag. Sauvali su se samo neki du haki instrumenti i udaraljke. Dananja kubanska narodna mu zika specifina je sinteza panjolske muzike s muzikom afrikih Crnaca, koji su kao robovi poeli naseljavati otok ubrzo poslije osvajanja. U kubanskoj zabavnoj i ozbiljnoj muzici, crnaki je utjecaj posebno oja ao u XX st. Iz novijih susreta afrikih rit mova sa panjolskim melodijama i plesovima nastali su neki popularni plesovi koji su se proirili po cijelome svijetu: -> rumba,

KUBELIK, 1. Jan, eki violinist i kompozitor (Michle, Prag, 5. VII 1880 Prag, 5. XII 1940). Studirao na Prakom kon zervatoriju kod O. evika. U to vrijeme uio i kompoziciju kod J. Foerstera, K. Knittla i K. Steckera. Javno nastupa ve

394

KUBELIK KUFFERATH
od 1880. Brojnim turnejama po velikim muzikim centrima Evrope i Amerike ubrzo je stekao ugled jednog od najistaknutijih violinista svog vremena, imponirajui briljantnom tehnikom sposobnou i neobino muzikalnim izraivanjem i najsitnijih detalja. Kao kompozitor pokazivao je smisao za kolorit, ali ne i mnogo inventivne snage. u Edinburghu, Bayreuthu, Munchenu, Beu, Berlinu i dri U njezine najvee kreacije ubrajaju se Leonore (Beethoven delio) i uloge u Wagnerovim operama: Briinnhilde (Prster belunga), Izolda (Tristan i Izolda) i Senta (Ukleti Holan KUI, Milivoj, pjeva, bariton (Zagreb, 18. V 19c Pjevanje uio na Muzikoj akademiji u Zagrebu; na op pozornici debitirao 1928 u Zagrebakoj operi kao Papi (Mozart, arobna frula) i u njoj 1933 69 ostvario niz enih baritonskih uloga. "Posebno se istakao kao mlinar (Gotovac, Ero s onoga svijeta), koji je lik kreirao vie od 200 U njegove najuspjelije uloge idu: Gianni Schicchi (Puc Grof Almaviva (Mozart, Figarov pir), Silvio (Leonca vallo, Pagh Gojen (Gotovac, Morana), Pomet (Lhotka-Kalinski, Imetar od enidbe) i dr. S ansamblom Hrvatskog narodnog lista nastupao i u inozemstvu, a uspjeno se bavio pedagc i koncertnom djelatnou. K. : KUUKALI, Zija, muzikolog i muziki kritiar (San 25. II 1929 ). U Zagrebu diplomirao 1953 historiju umj sti na Filozofskom fakultetu i 1954 historiju muzike na Historijsko-teoretskom odjelu Mu zike akademije (J. Andreis, K. Kovaevi) i dobio nagradu Pavao Markovac. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani zavrio postdiplomski studij historije jugoslavenske muzike i 1969 stekao doktorat iz muzi-kologije (D. Cvetko). Od 1955 u Sarajevu, urednik muzikog programa Radiostanice i honorarni nastavnik na Srednjoj muzikoj koli i Vioj pedagokoj koli. Od 1957 asistent i zatim profesor na Muzikoj akademiji u Sarajevu. K. je razvio bogatu muzikoloku, muziko-publicistiku i kritiar -sku djelatnost, saraduiui u brojnim domaim i stranim s nim publikacijama, kao i u radio-emisijama. Od Z. KUUKALI 1967 glav urednik asopisa Zvuk.
DJELA. Knjige: Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompo: 1961; Dvadeset godina Sarajevske opere, 1966; Osnovi muzikog obraze (2 izd.); The Development of Musical Culture in Bosnia and Hercegovina, Razvojne karakteristike i dostignua srpske romantine solo-pjesme (disen rkp.), Ljubljana 1969; Razvoj muzike umjetnosti (III izd.), 1970. S (izbor); Boidar Trudi, Odjek, 1957; Leo's Jandek i savremena muzika, Pr 1958; Simonida Stanojla Rajaia, Zvuk, 1958; 25 godina umjetnikog r, Brkanovia, ibid., 1959: ele kula Duana Radia, ibid., 1960; Stvar rad Vlade Miloevia, ibid., 1961; Deset godina Sarajevskog baleta, ibid., Jaroslav Pleciti in memoriam (1901 1961), ibid., 1961; "etrdeset prva hovila Logara, ibid., 1961; Introdukcija i Largoi Miroslava Spilera, ibid., Pjesma i ples Stavka Zlatica, ibid., 1962; Susret sa Aloisom Habom, ibid., Tribina jugoslovenske moderne muzike, Bugarska muzika, 1964; Kornelije Stai kao nosilac Vukovih ideja u srpskoj muzici, Narodno stvaralatvo, 1965; 1 Maejovski, Zvuk, 1965; Die Tonkunst Bosniens und der Herzegovina in Vi genheit und Gegenwart, ibid., 1967; Samospevi Josifa Marinkovia, Muzik zbornik, III, 1967; 60-godinjica Miroslava Spilera, Zvuk. 1967; Milan 1 stvaralaki uspon i sazrijevanje, ibid., 1968; Narodna i popularna muzika uticaj na umjetniku muziku u Jugoslaviji, ibid., 1968 (na engleskom: Folk . as an Influence on Art Music in Yugoslavia, u Papers of the Yugoslav-Am< Seminar on Music, Bloomington 1970); Solo-pjesme Vatroslava Lisins njihov znaaj u razvoju romantinog Lieda u Jugoslaviji, ibid., 1969; Prei baleta Grozdanin kikot Daneta kerla, ibid., 1970. Prikazi kompo: muzike kritike; ciklusi radio -emisija i dr. Uredio publikaciju Kompc i muziki pisci Jugoslavije, 1968. M. P<

DJELA: Ameri ka simfonija, 1937est koncerata za violinu: I, 1916; II, 1917; III, 1919; IV, 1920; V, 1923 i VI, 1924. Varijacije za violinu i komorni orkestar, 1932. Krae kompozicije za violinu i klavir. Ka-dence za violinske koncerte Mozarta, Beethovena, Paganinija, ajkovskog, Brahmsa, Foerstera. LIT.: J. eleda, Jan Kubelik, Praha 1930. B. Voldan, Seznam del Jana J. KUBELtK Kubelika, Praha 1933. K. Hoffmeister, Jan Kubelik, Praha 1941. J. Dostdl (red.), Zbornik Jan Kubelik, Praha 1942. 5. Jandih, arodej housli, Praha 1949.

2. Jeronym Rafael, dirigent i kompozitor (Bychory kod K6Hna, 29. VI 1914 ). Sin Jana; na Prakom konzervatoriju uio kompoziciju (O. in), dirigiranje (P - Dedeek) i violinu (J. Feld); ve 1934 dirigirao ekom filharmonijo m. God. 193941 glavni dirigent Opere u Brnu, 1942 48 umjetniki rukovodilac eke filharmonije u Pragu. Zatim odlazi u Englesku, odakle poduzima velika koncertne turneje po Evropi i SAD, kamo se 1950 preselio; ondje je 195053 dirigent Simfonijskog orkestra u Chicagu, ali ostaje i nadalje gost velikih evropskih orkestara i festivala, kao jedna od najjaih dirigentskih linosti, to su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. Od 1955 ponovo je u Evropi, kao direktor londonskog Covent Gardena (195558) i orkestra Radio-stanice u Munchenu (od 1961). ivi u Lu zernu. Od 1973 ef-dirigent njuJ. R. KUBELIK jorkog Metropolitana.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1934; II, Pijte pisen novou za sole i zbor 1945 i III, 1971. Dva koncerta za violinu, 1940 i 1951; koncert za violonelo, 1944; koncert za klavir, 1950; fantazija za violinu i orkestar, 1933; Concertino za flautu i komorni orkestar, 1943; Quattro forme za gudae, 1965. Tri gudaka kvarteta: I, 1938; II i III, 1946. Sonata za violinu i klavir 1932. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Veronika 1944; Cisafovy nove aty, 1946; KvStinky male Idy, 1946; Chodskd svatba; Cornelia Faroli, 1966 i Tiziano, 1967. VOKALNA : kantata Pro memoria patris, 1941; zborovi; solo-pjesme. Misa za zbor i gudaki kvartet, 1955; Reauiem pro memoria uxoris za bariton, djeji i mjeoviti zbor i orgulje, 1962; Libera nos za djeji i mjeoviti zbor, zbor recitatora i orkestar, 1963; Stabat Mater za sopran, zbor i orkestar, 1968. LIT.: Z. Vyborny i R. Schaal, Kubelik, Jan i Jeronym Rafael, MGG, VII, 1958.

KUBIZEK, Augustin, austrijski kompozitor i muziki pe dagog (Be, 15. X 1918). Na bekoj Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost zavrio studij kompozicije (A. Uhl), zborskog dirigiranja (R. Schmid) i dirigiranja (H. Swarowsky); u kompoziciji se usavravao kod J. N. Davida i P. Hindemitha. Profesor je na Visokoj koli za muziku i kazalinu umjetnost u Beu i od 1965 dirigent zbora Wiener Schutz-Kantorei koji je sam utemeljio. Urednik je asopisa Der Komponist.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonische Musik op. 17a, 1957; koncert za klarinet op. 9, 1957; koncert za violonelo op. 23, 1963; Divertimento za gu daki orkestar op. 27, 1966. KOMORNA: Sinfonia da camera za 9 instrumenata, 1965; Kammerquinteti za duhae, 1962; Quartetto da camera za gitaru, obou, klarinet i fagot, 1969; trio za klarinet, violonelo i klavir, 1969; sonata za obou i klavir, 1958; sonatina za violu i klavir, 1963. VOKALNA: Europa-Kantate za tenor, veliki i mali zbor i orkestar, 1963; 4 Volksliedsdtze za mjeoviti (muki) zbor a cappella, 1971; zborovi. Missa brevis, 1958; Neue Messe za zbor, 1970.

KUCHTA, Gladys, amerika pjevaica, sopran (Ghicopee, Mass., 16. VI 1923 ). Pjevanje studirala na Juilliard School of Music i Columbia Opera Workshop u New Yorku; pjevaku karijeru zapoela u Evropi. lanica opera u Flensburgu (1953 54), Kasselu (195458) i od 1958 na Njemakoj operi u Ber linu. Stalni gost Metropolitana u New Yorku i drugih velikih opernih kua po svijetu (Be, Hamburg, Stuttgart, Pariz, Rim, Buenos Aires, San Francisco, Tokyo), nastupa i na festivalima

KUFFERATH, njemako-belgijska obitelj muziara. 1. Johann Hermann, violinist i kompozitor (Mulheirr der Ruhr, 12. V 1797 Wiesbaden, 28. VII 1864). Studij vic ela zapoet u Duisburgu kod J. Alexandera, nastavio kD< Scheffera. God. 1823 u Kasselu ue nik L. Spohra (violina) Hauptmanna (kompozicija). Iste je godine postao muziki rektor u Bielefeldu, a 1830 u Utrechtu. Tu je vie od 30 go bio i dirigent tzv. Concerts d'hiver, direktor pjevake kole i rovoda. Od 1862 ivio u Wiesbadenu. Njegov e su kompoz (uvertire; klavirske kompozicije; Jubel-Cantate; Psalam J moteti) bliske Weberovoj i Mendelssohnovoj muzici. 2. Louis, pijanist (Miilheim an der Ruhr, 10. XI 1811 S Josse-ten-Noode, Bruxelles, 2. III 1882). Brat i uenik Johi Hermanna, kasnije studirao i u Dessauu kod F. Schneic God. 1836 direktor muzike kole u Leeuwardenu, 1850dirigent drutva Societe royale des ehoeurs u Gentu. Koncerl u Njemakoj, Belgiji i Danskoj. Komponirao salonska klavi djela, kantatu Artevelde i misu. 3. Hubert Ferdinand, violinist, pijanist, dirigent i k pozitor (Muhlheim an der Ruhr, 10. VI 1818 Saint-Jo:

KUFFERATH KUHA
-ten-Noode, 23. VI 1896). Brat Johanna Hermanna i Louisa; u Kolnu i Leipzigu uio kompoziciju (F. Mendelssohn, M. Hauptmann) i violinu (F. David). Uvaen pedagog u Bruxellesu, gdje je sa H. Leonardom i F. Servaisom 1844 organizirao komorne koncerte u kojima je i sam sudjelovao kao pijanist i violinist; od 1872 do smrti bio profesor na Konzervatoriju. Odgojio je brojne uenike (E. Tinel, Ch. ue Beriot, F. Servais).
DJELA: simfonija; koncert za klavir i orkestar. Gudaki kvartet; kla virski trio; klavirski kvartet. Klavirske kompozicije. Zborovi; solo-pjesme. Prirunik P.cole du Chcral, 1896.

395

4. Maurice, muziki pisac (Saint -Josse-ten-Noode, 8. I 1852 Uccle kraj Bruxellesa, 8. XII 1919). Sin Huberta Ferdinanda; u Bruxellesu i Leipzigu studirao pravo i povijest umjetnosti, a u muzici je bio uenik A. -F. Servaisa, F.-M. Servaisa i svog oca. Suraivao je u razliitim asopisima; od 1873 bio je urednik, a 18901914 i izdava tjednika Le Guide musical. God. 190014 i 191819 direktor kazalita La Monnaie u Bruxellesu. Oduevljeni pristaa umjetnosti R. Wagnera, K. je ostavio niz veoma zanim ljivih i literarno vrijednih studija o njegovim djelima.
DJELA: Henri Vieuxtemps, 1882; Parsifal de Richard Wagner, 1890; Grade thematique et Analyse de Tristan et Iseult, 1894; Le Thedtre de Richard Wagner de Thannhauser d Parsifal (6 knj.) 1891 98; Cours sur les evolutions de la musique moderne, 1895; Les Abus de la Societe des auteurs, compositeurs et editeurs de musique, 1897; Musiciens et Philosophes . . . , 1899; Salome . . . de R. Slrauss, 1907; U Ari de diriger (III izd.), 1909; Fidelio, 1913; studije i lanci. Komponirao operu Les Potiches de Damocles, 1879. LIT.: A. Van der Linden, Kufferath, 1. Johann Hermann, 2. Louis, 3. Hubert Ferdinand, 4. Maurice, MGG, VII, 1958.

KUHA, hrvatsko pjevako i glazbeno drutvo u Osijeku, osnovano 1891 pod imenom Osjeko dobrovoljno glazbeno drutvo. To ime drutvo je 1907 promijenilo u Hrvatsko pjevako i glaz beno drutvo Kuha. U poetku drutvo je imalo zborsku (muki i enski zbor), tamburaku i orkestralnu sekciju. Isprva je bilo orijentirano u pravcu njemake i madarske zborske muzike, ali na poetku ovoga stoljea poklanja sve veu panju kompozicijama hrvatskih autora; orijentacija u nacionalnom pravcu izazvala je 1907 i spomenutu promjenu naziva. Djelatnost drutva sastojala se u organiziranju koncerata vlastitih ansambla, sudjelovanju na razlinim proslavama, suradnji s drugim drutvima, davanju priredaba zabavnoga karaktera, kao i u organiziranju gostovanja muzikih umjetnika; po tome je Kuha postao vaan faktor drutvenog i kulturno-umjetnikog ivota grada Osijeka i cijele Slavonije. UJE koncerte u Osijeku i veim mjestima Slavonije, te u Zagrebu, drutvo je 1921 priredilo veu turneju po Hrvatskoj (Slavonski Brod, Sisak, Topusko, Plitvice, Otoac, Gospi, Ogulin i Crikvenica). God. 1928 nastupilo je na jubilarnom festivalu i sletu ehoslovakoga pjevakog saveza (tom je prilikom primilo kao odlikovanje Zlatni znak Pjevakoga saveza SR s rubinima); 1929 sudjelovalo je na Sveslavenskom pjevakom festivalu u Poznanu (Poljska), a nakon toga je nastupilo i na radio-stanici u Budimpeti; 1939 gostovalo je u Sarajevu i Dubrovniku. God. 1897 drutvo je otvorilo vlastitu muziku kolu. Podu avalo se pjevanje, violina, viola, violonelo, kontrabas, flauta, pikolo, klarinet, oboa, fagot, rog, trombon, klavir i harmonij. kola je djelovala do 1912. Osim prolazne krize 1895, rad drutva bio je paraliziran za Prvoga svjetskog rata (tada je djelomice izgubljen drutveni arhiv). Nakon rata obnovljen je 1.919 muki zbor, 1925 orkestar, a 1926 enski zbor. God. 1924 pristupa drutvo novoosnovanoj Pjevakoj upi Kuha Hrvatskoga pjevakog saveza. Ujedno je rad drutva stavljen na solidnije artistike temelje i programatski usmjeren na njegovanje domae i slavenske zborne muzike. Osim zbornih kompozicija drutvo je, od veih vokalno-instrumentalnih skladbi, izvelo: operu Cavalleria rusticana P. Mascagnija, rekvijem G. Verdija, Stabat Mater A. Dvofaka, oratorije Stvaranje svijeta J. Havdna, Paulus F. Mendelssohna i Quo vadi F. Novovviejskog. Kad j e 1927 u osjekom kazalitu bila ukinuta operna grana, poelo je drutvo Kuha izvoditi operete. Drutveni orkestar prireivao je i samostalne koncerte. U vrijeme izmeu dva rata od dirigenata Kuhaa osobito su se istakli M. Unger i L. Mirski. Za postignutu kvalitetu zborske reprodukcije na razliitim natje canjima, drutvo je primilo velik broj priznanja. Drutvo je prestalo djelovati 1945. A. To. KUHA, Franjo Ksaver, muziki pisac, folklorist i kompozitor (Osijek, 20. XI 1834 Zagreb, 18. VI 1911). Obitelj se nekada zvala Kuhaevi, a kasnije Koch. To je ime nosio i K. do 37 godine ivota. U Osijeku je polazio gimnaziju, ali je nije zavrio, jer je 1848 zbog sudjelovanja u politikim demonstracijama morao napustiti Osijek i prijei u Donji Mihohac, g dje se pripremao za uiteljsko zvanje. U to doba ve se u mladom Kuhau mani festirala sklonost sabiranju narodnih umjetnina, u prvom redu napjeva. God. 1852 otiao je u Petu, gdje je 1854 zavrio preparandiju i Muziku akademiju. Tu su mu iz klavira bi li nastavnici

F. Erkel i A. Mara, a iz kontrapunkta i kompozicije Slovak K. Thern. Ovaj ga je jo temelji tije uvjerio, kako je ispravno i potrebno prouavanje i sakupljanje narodnoga muzikog blaga. S Themom je jo radio 1856 u Leipzigu, analizirajui muziki folklor razliitih naroda. Te godine bio je u Wei-maru nekoliko tjedana Lisztov uenik, a zatim je na Lisztov nagovor otiao na neko vrijeme u Be da se okoristi savjetima uvenoga klavirskog pedagoga ekog podrijetla C. Czernvja, koji je s njim analizirao i eke narodne melodije. Vrativi se 1858 u Osijek, pouavao je privatno klavir. Do F. K. KUHA znaajne prekretnice u Kuhaevu ivotu dolo je 1859, kad je u Peuhu umro njegov stric, ostavivi mu znatnu svotu od 12 000 forinti stime da je upotrebi na diku hrvatskog naroda. K. je tada odluio, da e mu taj novac posluiti jedino za prikupljanje narodnog blaga. Otada je 12 godina svakog ljeta obilazio slavenske zemlje na Balkanu; proputovao je Hrvatsku i Slavoniju, Srijem, Vojvodinu, Istru, Dalmaciju, Sloveniju, Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Bugarsku, a bio je i u Madar skoj, Austriji i sjevernoj Italiji. Preko zime ie sreivao i prouavao sabrani materijal, koji je u toku vremena narastao do zaista velike, jedinstvene zbirke. God. 1861 utemeljio je u Osijeku pjevako drutvo izrazito hrvatskoga karaktera, koje je imalo njegovati iskljuivo slavensku muziku. To je jezgra budueg osjekoga pjevakog drutva Kuha. God. 1871 preselio se K. u Zagreb i u njemu ostao do smrti. Te je godine promijenio prezime Koch u Kuha. U Zagreb je donio zbirku od 2000 harmoniziranih na rodnih napjeva, spremnu za tisak, ali se odmah ispoetka morao boriti s nerazumijevanjem ljudi i ustanova, kojima se obraao radi tampanja. S druge strane, istupajui javno kao novinski kritiar kazalinih priredaba, ubrzo je svojim ponekad otrim perom stekao dosta neprijatelja, pa mu ivot u Zagrebu u mnogom pogledu nije bio lak ni ugodan. God. 1872 uspjelo mu je da bude postavljen za nastavnika teorije i klavira na muzikoj koli Glazbenog zavoda, ali ve na poetku 1874 bilo mu je intervencijom kazaline uprave oduzeto mjesto kritiara u Narodnim novinama i u listu Agramer Zeitung. God 1876 svojevoljno je napustio nastavniko mjesto na muzikoj koli zbog sukoba s predsjednikom Glazbenog zavoda Klobuariem. To je bio samo povod; u stvari je K. otiao, jer nije mogao suzbiti njemaki duh koji je tada jo uvijek vladao u radu te ustanove, a nije mu uspjelo ni da je reformira prema suvremenijim naelima. God. 1878 pristupio je K. konano ve likom pothvatu, izdavanju svoje zbirke Juno-slovjcnskih narodnih popievaka, do danas najveeg muziko-folklornog zbornika objavljenog u Hrvatskoj. Uz djelominu potporu dravnih vlasti i nekih kulturnih ustanova i uz teke materijalne rtve i odricanja, izdao je 187881 etiri knjige u 16 sveia (svega 1600 narodnih napjeva). Pred Kuhaem su stajala jo tri ec - 'nija ivota. Proveo ih je bez stalnog namjetenja, stjeui teka iskustva, pun gorkih razoaranja, ponek ad gotovo u bijedi. Ali nije sustajao. Uporan i neumoran, nizao je raspravu za raspravom, prouavajui i osvjetljujui u njima probleme s najrazliitijih muzikih podruja, u prvom redu s folklornog. Postepeno, dolazila su i priznanja, vie iz inozemstva nego iz domovine, gdje je do smrti imao protivnika koje u svojim polemikim lancima nije tedio. Uz znanstvene radove, koje je povremeno objavljivao u inozemnim publikacijama, Kuhau je meunarodni ugled pribavila u prvom redu spomenuta velika zbirka narodnih napjeva; o njoj su istaknuti evropski muzikolozi donosili vrlo povoljne studije i prikaze. U sredite meunarodne muzikoloke javnosti uao je K. jo jednom u povodu svoje tvrdnje o Havdnovu hrvatskom podrijetlu i o njegovu odnosu prema hrvatskim narodnim napjevima koje je upotrijebio u vie svojih kompozicija. Djelujui decenijima kao folklorist, historiar, teoretiar i kompozitor, K. je u tim oblastima ostavio veoma velik broj djela razliita opsega. U povodu 70 -godinjice ivota objavio je u brouri Moj rad (1904) popis svojih radova i kompozicija, koji dotad obuhvaa 191 tiskanu i 19 rukopisnih, djelomino i nedovrenih radnja, te 65 tiskanih i oko 60 rukopisnih kompozicija.

396

KUHA KUHLAU
K. je bio velik, iskren rodoljub. Ali ga je snagi rodoljub: osjeaja ponekad navodila na nepravilne, prenagl jene sude tako na neodrive zakljuke o hrvatskom podrijetlu Hayd Tartinija i Liszta. Meutim, sasvim su osnovane njegove tvrd 0 hrvatskim narodnim melodijama u djelima Havdna i Beet vena. Po irini istraivakog interesa, broju i opsegu znansl nih radova te dalekosenosti rezultata, K. je jedinstvena poj meu muzikim piscima u Hrvatskoj. On je udario temelj samo hrvatskoj folkloristici, nego i muzikoj historiografiji, pu cistici i kritici.
DJELA. KNJIGE: Katekizam glazbe. Prva hrv. glazbena teorija po I Lobeu . . . , 1875 (II dopunjeno izd. 1890); Prilog za poviest glasbe junosloi ske (Opis i poviest narodnih gazbala junih Slavena), Rad JA, 1877, 38, 39 i 1878, 45; 1879, 50; 1882, 62 i 63; Glazbeno nastojanje Gajevih Ilira, 1885; troslav Lisinski i njegovo doba, 1887 (II dopunjeno izd. 1904); O hrvatskom vopisu na temelju glazbene eufonije, 1889; Ilirski glazbenici, 1893; Osebine rodne glazbe, naroito hrvatske, Rad JA, 1905, 160; 1908, 174 i 1909, 17! posebnoj knjizi obj. 1909; Moj rad, 1904. STU DIJE I LANCI (izt Narodna glazba Jugoslavena, Vienac, 1869, 24 26 i 28 32; Sachliche Ei, tung zur Sammlung siidslavischer Volkslieder, Agramer Zeitung, 1873 (i sepai Kako da nam se glazbarstvo uredi!, Vienac, 1873, 14 23 (i separat); Ri naem zem. glazben om zavodu, Izvjetaj Narodnoga zemaljskog glazbenog voda, 1876; Osvrt na slavensku glazbu, Hrvatski svjetozor, 1878, 28, 29, 32 1 35; Josip Haydn i hrvatske puke popievke, Vienac 1880, 13 29 (i epaj 0 preustrojstvu opere Hrvata, ibid, 1882, 7 8; Franjo K rema violinski virtt komponista, Hrvatska vila 1882, 6 12 i 1883, 6 11; Ursprung der oesterre schen Volkshymne, Kroatische Revue, 1886; Die Zigeuner unter den Siidsla Ethnologische Mittheilungen aus Ungarn, 1889, I I I ; Die Musik in Dalmc und Istrien, Die Oesterreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und I 1890; Zadaa melografa i vriednost pukih popievaka, Vienac, 1892, 59, 111 17 19; Nova glazbena struja njemaka i sadanji talijanski kompozitori, vatska (boini prilog), 1892 (i s eparat); Ples i plesovna glazba. Prosvjeta, 1 I5 (i separat); Beethoven i hrvatske narodne popievke, ibid, 1894, 17 Starogrki motivi u hrvatskoj narodnoj glazbi, Nada, 1. II 1895; Hrvatsko g beno nazivlje, ibid, 1896, I2; Porietlo i umijee hrvatskih pukih pjeva glazbara, Kalendar Dragoljub, Zagreb 1897 (i separat); Josip lezinger, srpski kapelnik knjaevske garde, Vienac, 1897, 45, 78, 1015, 17 20 21 i 25 (i separat); Appollonova himna od god. 278. prije Isusa, Rad 1897, 130 (i separat); Josip Tanini i hrvatska puka glazba. Prosvjeta, 1 I 3; Turski zivalj u pukoj glazbi Hrvata, Srba i Bugara, Glasnik Zemalj; muzeja za Bosnu i Hercegovinu, 1898, 2 3; Odlomci iz stare zagrebake glaz povijesti, Narodne novine, 23. XII 1899; Die Volksmusik in Kroatien und vonien, Die Oesterreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild, IV, 1 1 Zbirka Juno-slovjenske narodne popievke, 4 sv., 187881 i V sv., 1941 sv. priredio za tisak V. ganec). Prva hrvatska uputa u glasoviranje (2 ; 1896 97. RUKOPISNI RADOVI: Biografski i muzikografski slo-, (nedovreno; obuhvaa hrvatske muziare i strane muziare u Hrvatsl< Glazbeni rienik (nedovreno); Uputa u pjevanje za srednje kole, 1884; Kaja u Slavena, 1890; Vuk i Vukovci, 1892; Die musikalisehe Ortographie . . . , 1! Za upoznavanje Kuhaa kao ovjeka, rodoljuba i uenjaka od velike su nosti pisma, to ih je upuivao brojnim kulturnim radnicima u Hrvatsk izvan nje. Kuhaevi prijepisi svih tih pisama uvaju se u arhivu JA (14 sveza Kuhaeva ostavtina uva se najveim dijelom u Dravnom arhivu u Zagr (popis objavio V. ganec u Muzikoj reviji, 1950). LIT.: F. Kuha, Aus meinem Elternhaus, Agramer Tagblatt, 1911 , 5. Stranicky, Franjo . Kuha, Strossmaver -kalendar, 1912. A. Ka ivilz-Cviji, Franjo . Kuha, Stari Osijek i Zagreb, Zagreb, 1924. K. Bt Franjo aver Kuha, Povodom stote obljetnice roenja velikog hrvatskog m kologa, Obzor, 1934, 269. * A. Dobroni, Franjo Ks. Kuha prema sadar naim muziko - nacionalnim nastojanjima. Povodom stote godinjice rode Narodne novine, 1934, 276. F. C, Nacionalni i tragini momenti u i \ i radu Franje . Kuhaa, Novosti, 1934, 321. B. Ivaki, Ideolog hrvats muzikog nacionalizma, Hivatska revija, 1934, 12. B. Mari, Franjo Ku Kalendar Napredak, Sarajevo, 1935. B. Papandopulo, Franjo . Kuha ideolog naih muziko -kulturnih nastojanja, irilometodski vjesnik, 1935 6 8 i 9. V. ganec, Apostol narodne popijevke. O stogodinjici Franje i haa. Kalendar Narodno kolo, 1935. B. irola, Franjo . Kuha, O st' godinjici roenja, Zvuk, 1935, I 2. A. Dobroni, Franjo . Kuha, N Evropa, 1936, 12. V. ganec, Kuhaeva literarno - muzika ostavt ina, ^ zika revija, 1950, 2 3. Isti, Kuhaev ivot, rad i znaenje za nau muzi kulturu, Zvuk, 1962, 54. B. Rakija, Novi momenti u biografiji Franje Kuhaa, ibid., 1966, 68. V. ganec, O ezdesetgodinjici smrti Franje ] haa, Sv. C, 1971, 1. J. A

K. je prvenstveno folklorist, melograf i etnolog. U oblasti prouavanja hrvatskoga muzikog folklora, tri se Kuhaeva rada posebno istiu: veliki zbornik narodnih napjeva, opis i povijest narodnih instrumenata i komparativno-muzikoloka studija Osobine narodne glazbe, naroito hrvatske. K. je prema vlastitim rijeima sakupio oko 4000 narodnih napjeva. Meutim, objavljeno je svega 2000 (1600 u 4 knjige zbornika Juno-slovjenske narodne popievke, a 400 u V knjizi objavljenoj 1941), dok se u rukopisu nalazi jedna knjiga sa oko 300 svjetovnih napjeva (u redakciji V. ganeca) i jedna knjiga sa 400 crkvenih napjeva, koju je ve K. priredio za tampu. Drugih se zapisa nije nalo. Sastavljajui svoj zbornik, K. je narodne napjeve podijelio prema sadraju njihova teksta na ljubavne (tih je najvie: 100 0, ___________________________________ i to 600 iz novijeg i po 200 iz srednjeg i starijeg doba), plesne, svatovske, napitnice, aljive, sljepake, junake. Ovakav (CHASS0H8 SATI0KA1 ES DBS SLAVB3 DU SUD.) raspored grade predstavlja nedostatak zbornika. Trebalo je materijal podijeliti prema etnikim po- UKAJD1O, GLASOVIRSKU PRATNJU IIDESIO, drujima, jer bi se jedino tako mogla uoiti muziko-folklor-na obiljeja pojedinog podruja, to je Kuhaevom 3TS5. . K-U.bXA.Ci. podjelom potpuno onemo gueno. U svoj zbornik unosio je K. seoske i varoke napjeve, dajui svakome i klavirsku pratnju; u fc.A-I . tome nije uvijek bio sretne ruke, jer K N JI GA . [* nije uvijek osjeao latentnu harmoniju narodnih melodija, pa mu je harmonizacija ponekad suha, kolska. Mnogi su napjevi popraeni n ZASEKBTJ 187S. vrlo zanimljivim napomenama razliita karaktera. Bez obzira na nedostatke, Kuhaev je Kuha, Juno-slovjenske narodne popievke, zbornik odigrao vrlo znaajnu naslovna strana ulogu u raanju nac ionalnoga muzikog smjera u Hrvatskoj u XX st., posluivi mnogim kompozitorima kao obilno vrelo za upoznavanje i prouavanje narodne muzike. Drugi je veliki Kuhaev rad na prouavanju narodne umjetnosti Prilog za povijest glazbe junoslavjanske, u kojemu je dao opis i povijesni razvoj narodnih instrumenata, od starinskih, kojima se u Kuhaevo vrijeme jedino ime znalo, do onih koje je narod tada gradio i na njima muzicirao. Najznaajniji je Kuhaev rad teoretskoga karaktera s podruja folklora Osobine narodne glazbe, naroito hrvatske. U toj opsenoj komparativno-muzikolokoj studiji, K. je iznio rezultate dugogodinjeg analiziranja golemog broja narodnih napjeva iz Hrvatske i susjednih zemalja; tu je on utvrdio mnoge osobine narodnog melosa hrvatskog u vezi s intervalima, izvodilakom praksom i strukturom, pokuavajui uzrono povezati jezine pojave s muzikima. Mnoge je zanimljive zakljuke izveo usporeujui hrvatski muziki folklor s folklorom iz susjednih krajeva. Vie radova posvetio je K. problemima muzike povijesti, posebno hrvatske. Ovamo idu u prvom redu monografije Vatro-slav Lisinski i njegovo doba i Ilirski glazbenici. Nisu ni ova djela bez nedostataka, osobito u analizama pojedinih kompozicija i u njihovoj ocjeni, ali sadravaju obilje drag ocjenih biografskih podataka i pouzdane popise djela. Od muziko -teoretskih djela istie se Katekizam glazbe (prijevod istoimenog Lobeova prirunika) u kojemu se, u obliku pitanja i odgovora, razrauje opa muzika teorija uz elemente ostalih muzikih disciplina. Ovo je djelo znaajno zbog toga, to sadrava prvi pokuaj oko izgraivanja hrvatske muzike terminologije. Taj pokuaj nije, dodue, uspio zbog ud nih, katkada i neukusnih izraza, koje je K. pronalazio u dogovoru s filolozima, ali su se pojedini nazivi ipak odrali (glasovir, suzvuk, zaostalica, prohod, stavak, uzmah, dionica, tinac i dr.). Kuhaeva pedagoka nastojanja ogledaju se u neobjavljenoj Uputi za pjevanje (za srednje kole) i u klavirskoj koli (Prva hrvatska uputa u glasoviranje), u kojoj su u vjebama upotrijebljeni narodni napjevi. Kuhaeve kompozicije uglavnom se ne izdiu iznad prosjeka ondanje plesne i salonske muzike.
II IM TEKST PE1D0D4C

KUHAR, Janez, zborovoa i kompozitor (Ljubljana, VIII 1911 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ljublja 1 Nastavnik u Ljutomeru i Ljubljani, 1943 postao muziki ruko dilac Slovenskega narodnega gledalia na oslobodjenom teri riju u rnomelju. U par tizanima je vodio i Invalidski pjeva' zbor. Nakon Osloboenja u Ljubljani niz godina dirigent djej i omladinskog zbora i urednik omladinske muzike na R?dio-te viziji; istakao se u organizaciji omladinskog pjevanja i u odgc omladinskih zborova u Sloveniji. Komponirao je vie partizansl pjesama za zbor i soliste, kao i oko 200 vokalnih kompozicija Gc omladinske zborove. J- KUHLAU, Daniel Frederik, danski kompozitor i pijan njemakog podrijetla (Uelzen kraj Hannovera, 11. IX 1786 Lvngbve kraj Kobenhavna, 12. III 1832). Uenik Ch. Schwt ckea u Hamburgu. Od 1810 u Danskoj, nastavnik klavira i muzk teorije, dvorski flautist (od 1813) i dvorski kompozitor (od 181 K. pripada epigonima bekih klasika; njegova djela usprl svjeini i formalnoj uravnoteenosti ne oituju veu originalne U historiji danske muzike vano mjesto pripada njegovim igi kazima.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1813; Concertino za r uvertire. KOMORNA: 3 klavirska kvarteta; 3 kvinteta za flautu i guda kvartet; 8 sonata za violinu i klavir; 5 sonata za flautu; kompozicije za fla solo, za 2 flaute, 3 flaute i 4 flaute. KLAVIRSKA: vie od 20 sonata; c

KUHLAU KULLAK
15 sonatina; varijacije; ronda; valceri; divertissementi; 4 sonate za klavir 4 -runo. DRAMSKA. Singspieli (opere): Roverborgen, 1814; Elisa, 1820; Lulu, 1824 i Hugo og Adelheid, 1827. Scenska muzika. Zborovi; romance za glas i lavir; oko 50 solo -pjesama. LIT.: C. Thrane, F. Kuhlau, Leipzig 1886. K. Graupner, F. Kuhlau (disertacija), Miinchen 1930. K. Siemers, Sonatinen-Kuhlaus, ZFM, 1933. H. Funck, Friedrich Kuhlau, Altonaische Zeitschrift, 1937. R. Sietz, Friedrich Daniel Rudolph Kuhlau, MGG, VII, 1958. K. Larsen, D. F. Kuh lau, ein Werkverzeichnis, Kobenhavn 1959. N. M. Jensen, Den danske ro mance 1800 1850 og dens mus. forudsaetninger, Kebenhavn 1964. J.-L. Beimfokr, Das C-Dur-Klavierkonzert op. 7 und die Klaviersonaten von F. Kuh lau, Hamburg 1971.

397

KUHNAU, Johann, njemaki kompozitor i muziki pisac (Geising u Saskoj, 6. IV 1660 Leipzig, 5. VI 1722). Kao gimnazijalac pjeva u zboru crkve sv. Kria u Dresdenu; krae vrijeme (168082) ivi u Zittauu. Od 1862 studira filozofiju i pravo u Leipzigu, gdje je 1684 orgulja (nasljednik A. Kuhnela), a od 1701 kantor (neposredan prethodnik J. S. Bacha) u crkvi sv. Tome. Do 1701 djelovao je uz to i kao advokat. Ve do 1701 stekao je velik ugled u Njemakoj kao autor klavirskih kompozicija, kojima je mnogo pridonio irenju i njegovanju kunog muziciranja na tom instrumentu. Premda je nekim od tih djela (Frische Clavier Friichte i Musicalische Vorstel-lungen einiger Biblischer Historien) davao naslov sonata, ona su po obliku tokate, preludiji i capricci, srodni kompozicijama J. J. Frobergera i G. Muffata. Zanimljive su osobito Kuhnauove biblijske historije u koje unosi programne elemente. Preteno je to naivno tonsko slikanje; ono meutim ima historijsku vanost kao jedan od ranijih pokuaja da se instrumentalnom muzikom ilustriraju izvanmuzika zbivanja. U satirikom romanu Der musikalische Quacksalber podvrgao je otroj kritici muzike prilike u Njemakoj, osobito pretjerano divljenje umjetnicima i nadri umjetnicima iz Italije. Bio je svestrano obrazovan; prevodio je s grkoga, hebrejskog, latinskog, talijanskog i francuskog jez ika.
DJELA. KLAVIRSKA: Neue Clavier-Ubung ... (2 sv., u svakom po 7 partita), 1689 i 1692; Frische Clavier-Fruchte (7 sonata), 1696; Musicalische Vorstellung einiger Biblischer Historien (6 programnih sonata), 1700; preludiji; fuge; capricci; tokate i dr. Nekoliko opera (sve su izgubljene). CRKVENA: kantate za 1 ili 2 glasa i obligatnu instrumentalnu pratnju; Marcus-Passion, 1721; mise; moteti; psalmi; himne; ode i dr. (veinom izgubljeno). SPISI: Divini numinis assistentia illustrisque Jure consultorum inflorentis . . . Jura circa musicos ecclesiasticos, 1688; satiriki roman Der musikalische Quacksalber, 1700; Fundamenta Compositionis, 1703 i dr. NOVA IZD.: Neue Clavier-Vbung, Frische Clavier Friichte i I tokatu obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, 1861); Biblische Historien obj. A. Shedlock (1895); izbor klavirskih djela obj. K. Pasler (DDT, 1901): 2 koralne predigre obj. K. Straube (Choralvorspiele Alter Meister, 1907); 3 preludija, tokatu i kantaru obj. M. Seiffert (DDT, 1918); 4 kantate ob j. A. Schering (ibid., 1918); 1 kantatu obj. A. Egidi (1929); 6 klavirskih kompozicija obj. G. Tagliapietra (Antologia di muica antica e moderna per U pianoforte, 1931 32); izbor djela za klavir obj. K. Hermann (Klaviermusik des 17. und 18. Jahrhunderts, 1934); partite i sonate za klavir obj. K. Schubert (1938); roman Der musikalische Quacksalber obj. K. Benndorf (1900). LIT.: H. Bischoff, tjber Johann Kuhnaus musikalische Vorstellung einiger biblischen Historien, Berlin 1877. R. Miinnich, Kuhnau's Leben (disertacija), SBIMG, 1901 02. B. F. Richter, Eine Abhandlung J. Kuhnaus, MFM, 1902. Isti, Verzeichnis von Kirchenmusiken J. Kuhnaus aus den Jahren 1707 1721, ibid., 1902. A. Werner, Kuhnau, SBIMG, 1907 08. R. Rolland, Le Roman comique d'un musicien au XVIII e sicle, Vovage musical au pays du passe, Pari 1920. J. Martin, Die Kirchenkantaten Kuhnaus (disertacija), Berlin 1928. R. Guttmann, Johann Kuhnau (s popisom djela), ZFM, 1939. K. Hahn, J. Kuhnaus Fundamenta Compositionis, Kongressbericht, Hamburg 1957, Kassel i Basel 1957. F. W. Riedel, Johann Kuhnau, MGG, VII, 1958. E. L. Rimbach, The Church Cantatas of J. Kuhnau, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 1966. H. P.

J. KUHNAU, Frische Clavier-Fruchte, naslovna strana

ner, Lohengrin), Amonasro (Verdi, Aida), Raimond (Donizetti, Lucia di Lammermoor), Escamillo (Bizet, Carmeri), Mefisto (Gounodj Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Timur (Puccini, Turandot), Toni (Leonvacallo, Pagliacci), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Knez Igor (Borodin) i druge. K. Ko. KUKUZEL, Jovan, makedonski kompozitor i muzik i teoretiar (Dermenci kraj Debra, XIV v. Atos, ?). Godine roenja i smrti su nepoznate. Potie iz porodice koja je dala vie muziara, meu kojima su jo Joasaf i Grigorij, ali njihov rad jo nije prouen. Prema nekim autorima, K. je iveo u XII v.s a prema drugima, ak u XV v., no najverovatnije je delovao u drugoj polovini XIV v. Podaci govore da je junoslovenskog, odnosno makedonskog porekla. K. je bio jedan od glavnih reformatora istono-pravoslavnog pevanja i notacije. Pripisuje mu se stvaranje neovizantijske notacije, koja se po njemu naziva Kukuzelovom notacijom. K. je uveo nov nain pevanja, nazvan papadikijsko pevanje, koje se odlikuje tzv. prostranou, naglaenim ornamentiranjem i bogatim dinamikim niiansiranjem. Vei broj istraivaa (Gastoue, Thibaut, Wellesz i dr.) kae da je K. uneo u vizantijsku muziku neovizantijske i varvarske elemente, za koje se moe pretpostaviti da potiu iz folklorne i duhovne tradicije makedonskih Slovena. K. je verovatno napisao i nekoliko muziko -teoretskih dela, ali su ona izgubljena.
DELA: Pridvorna heruvimska pesma, S' vie proroci; Aniksantari; Polielej Bugarke; Veliki Iso papadikijskog pevanjd; Priastno i dr. LIT.: K. Krumbacher, Geschichte der bvzantinischen Literatur (II izd.), Miinchen 1897. J.-B. Thibaut, Etude de musique byzantine, La Notation de Koukouzeles, Bulletin de l'Institut archeologique russe de Constantinople, 1900. E. Wellesz, Bvzantinische Musik, Breslau 1927. H. I. W. Tillyard, Handbook of the middle bvzantine musical notation, Kobenhavn 1935. E. Wellesz, A Historv of Bvzantine Music and Hymnography, Oxford 1949. L. Stantschezva-Braschowanowa, Johannes Kukuzeles (Joan Kukusel), MGG, VII, 1958. C. Floros, Die Entzifferung der Kondakarien-Notation, Kassel-Basel-Paris-London-New York 1967. T. Skalovski, Makedonska muzika, Istorija na makedonskiot narod, I, Skopje 1969. S. Gi.

KUHSE, Hanne-Lore, njemaka pjevaica, sopran (Schwaan> Mecklenburg, 28. III 1925 ). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Rostocku i na Sternovu konzervatoriju u Berlinu; debitirala 1951 u- Geri kao Leonore (Beethoven, Fidelio) i tamo angairana. God. 195259 solistica opere u Schwerinu, 195964 u Leipzigu i od 1964 na Dravnoj operi u Berlinu. Dramski sopran duboke izraajnosti i velike nosivosti, ubraja se u velike inter prete Wagnerove umjetnosti (Izolda, Senta, Walkura, Briinnhilda). Od ostalih njezinih uloga treba spomenuti Leonoru (Beethoven, Fidelio; Verdi, Trubadur i Mo sudbine) i Turandot (Puccini i Busoni). Osim na opernim pozornicama Njemake, gostovala u Francuskoj, Italiji, Engleskoj, ehoslovakoj, Madarskoj, Rumunjskoj, SSSR, Bugarskoj, SAD i dr. KUJAVVIAK, poljski ples iz pokrajine Kujawy, tipa mazurke, samo neto breg tempa. Parovi plesaa kreu se u krugu jed nostavnim koracima pri emu rukama izvode karakteristine fi gure i kretnje. K. je uao i u umjetniku muziku; Chopinove Mazurke op. 6 br. 6, op. 30 br. 4 i op. 41 br. 1 zapravo su kujavjaci. KUKOVEC, Duko, pjeva, bariton (Maribor, 14. VII 1926 ). Pjevanje uio u Sarajevu i tamo 1946 zapoeo kazalinu karijeru u opernom zboru. God. 195455 lan opernog zbora u Ljubljani i od 1955 u Splitu, gdje je od 1956 bio solist. Od 1967 lan je Zagrebake opere. K. je ostvario niz baritonskih uloga, medu kojima su Ukleti Holandez (Wagner), Telramund (Wag-

KULENKAMPFF, Georg, njemaki violinist (Bremen, 23. I 1898 Schaffhausen, 4. X 1948). Uenik Visoke muzike kole u Berlinu (W. Hess). Koncertni majstor Filharmonije u Bremenu od 1916, a u Berlinu od 1919, gdje je uz to 1923 26 i od 1931 bio profesor na Muzikoj akademiji. Od 1940 vodio ljetne tea jeve za violinu u Potsdamu, od 1943 predavao na Konzervatoriju u Luzernu. Priredio velik broj koncerata u Njemakoj, kao i niz koncertnih turneja po itavoj Evropi. Jedan od najistaknutijih njemakih umjetnika na violini. Istakao se i kao vrlo dobar pedagog. Napisao je Geigerische Betrachtungen (posth. 1952).
LIT.: C. Conzelmann, Erinnerung an Georg Kulenkampff, SMZ, 1959.

KULLAK, njemaka obitelj muziara. 1. Theodor, klavirski pedagog i kompozitor (Krotoszvn kraj Poznana, 12. IX 1818 Berlin, 1. III 1882). Uio kod S. Dehna (harmonija) u Berlinu i C. Czernvja, S. Sechtera i O. Nicolaja u Beu. Nakon koncertne turneje po Austriji, uitelj na dvoru u Berlinu i od 1846 dvorski pijanist. God. 1850 osnovao sa J. Sternom i A. B. Marxom Berlinski (Sternov) konzervatorij, a pet godina kasnije vlastitu muziku kolu Neue Akademie der Tonkunst. Odgojio niz istaknutih pijanista, meu kojima su H. Bischoff, X. Ph. Scharvvenka, A. Grunfeld, W. Schervvood, A. Mees, O. Neitzel, K. Sternberg, M. Moszkowski, E. Lie, M. Remmert i dr., te ide u red najveih klavirskih pedagoga. Njegova djela napisana su vrlo spretno, ali se ne odlikuju veom originalnou; neki Kullakovi instruktivni radovi upotrebljavaju se u nastavi jo i danas.

KULLAK KUNC
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert za klavir i orkestar; klavirski trio; sonata i sonatina za klavir; etide za klavir; brojne operne parafraze i fantazije za klavir. Solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Schule des Oktavenspiels (3 sv.); Schule der Fingeriibungen; Ratschldge und Studien; Materialien fur den Elementar-Klavierunterricht (5 sv.); Der prahtische Teil zur Methode des Pianofortespiels von Moscheles und Feti (2 sv.).

DJELA.: Das Musikalisch-Schone, 1858; prirunik Die Aesthetik des Klavierspieh, 1861 (VIII izd. 1920); lanci u asopisu Berliner Musikzeitung i dru gim strunim publikacijama. Krae klavirske kompozicije.

2. Adolf, muziki pisac i pedagog (Meeseritz, danas Mied zyrzecz, 23. II 1823 Berlin, 25. XII 1862). Brat Theodora; studirao filozofiju, a muziku uio kod W. Aghtea i A. Marxa. Bio je nastavnik na bratovoj Neue Akademie der Tonkunst u Berlinu. Vana su njegova djela o estetici; u njima napada E. Hanslicka, a uz to oituje napredni stav i nastoji da njegovi radovi budu prik ladni i kao prirunici u praksi. 3. Franz, klavirski pedagog (Berlin, 12. IX 1844 9. XII 1913). Sin i uenik Theodora; od 1867 proelnik orkestralnog odjela, a 188290 direktor u oevoj Neue Akademie der Tonkunst u Berlinu. Istakao se kao redaktor klasinih klavirskih koncerata.

KUMER, Zmaga, folklorist (Ribnica na Dolenjskem, 24 1924). Studirala u Ljubljani, slavistiku na Filozofskom fi tetu, a muziku historiju i folklor na Akademiji za glasbo; dc rirala 1958. Od 1949 asistent, sada vii znanstveni suradnik C beno-narodopisnog instituta u Ljubljani. Prouava slovenski ziki folklor i predaje na Filozofskom fakultetu u Ljubljan
DJELA: Gregor Rihar in slovenska ljudska pesem, Slovenska glasben vija, 195152l Znailnosti gorenjske ljudske pestni, ibid., 195354; Dva pris k studiju slovenskega folklora, ibid.; Balada o zmeanem studentu, ibid., Godevski in plesni motivi tta panjskih konn icah, Slovenski etnograf, 1957: venske prireitve srednjeveke boine pesmi Puer natus in Betlehem (disert; 1958; Plesni tip sra; pri Slovencih, III kongres folklorista Jugoslavije, Primitivna instrumentalna glasba in ples v slovenski narodni pesmi, Rad kor folklorista Jugoslavije, 1958; Predreformacijsko izroilo v slovenskih protesta: pesmaricah in poznejem razvoju, Slovenski etnograf, 1961; Die Panflte ini nien, Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde, 1961; Balada o matevanju zap ljubice. Slovenski etnograf, 1962; Balada o nevesti detomorilki, Dela 17, S, 1963; Fekonja-Primer prevrstitve mrlike pesmi v pripovedno. Slovenski etn 1964; Das Gottscheer Volkslied vom warnend\n Vogel und seine slozvenische lage, Jahrbuch fiir Volksliedforschung.l 964; Slovenski napevi legendarne pesmi korjeni grenik, u knjizi I. Grafenauera, Spokorjeni grenik, Dela 19, SAZU, Volksinstrumente der slozvenischen Maskenzvelt, Lares 31, 1965; Ljudska panonskega obmoja, Panonski zbornik, 1966; Legendarna pesem o Mar brodnikm z glasbenega vidika, I. Grafenauer, Slovensko-hrvatska pesem rija in brodnik, Dela 21, SAZU, 1966; Maria und die Turteltaube. Ein scheer Volkslied, Jahrbuch fur Voksliedforschung, 1966; Prekmurske pripo pesmi, Etnografija Pomurja, 1967; Po polju e roce cvetejo. Prispevek k ra. vanju interetninih vplivov v ljudski pesmi. Muzikoloki zbornik, III, Skladnosti in razlike v ju&noslovanskih variantah balade o razbojnikovi Narodno stvaralatvo, 1965, 25; Das slozvenische Volkslied in seiner Mannigj keit, Litterae slovenicae, Munchen 1968; Ljudska glasba med reetarji in lo, v RibniSki dolini, 1968; Zlogovanje v ljudski pesmi, Muzikoloki zbornik, X 97o; Jahresbibliographie der Volksballadenforschung, Annual Bibliograpr Folk Ballad Research, 1, 1968, Ljubljana 1970; Marko skae po zelenoj l Muzikoloki zbornik, VII, 1971. D. (

DJELA. INSTRUKTIVNA: Der erste Klavierunterricht; Der Fortschrilt im Klavierspiel; Die\hohere Klaviertechnik; Die Harmonie auf dem Klavier^- STUDIJE: Der Vortrag in der Musik am Ende des 19. Jahrhunderts, 1898 i Beethoven's Piano Playing, 1901. Komponirao kraa orkestralna i klavirska djela. LIT.: O. Reinsdorf, Theodor Kullak und seine Neue Akademie der Tonkunst, Neusalz 1870. H. Bischoff, Theodor Kullak, Der Klavierlehrer, 1880. Isti, Zur Erinnerung an Theodor Kullak, Berlin 1883. E. Breslaur, Theodor Kullak, Der Klavierlehrer, 1882. R. Sietz, Kullak, 1. Theodor, 2. Adolf, 3. Franz, MGG, VII, 1958.

KULUNDI, Josip, dramatiar i pozorini reditelj (Zemun, 1. VIII 1899 Beograd, 1. XII 1970). Posle studijskih boravaka u Dresdenu, Parizu i Pragu, na raznim dunostima u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu i Narodnom pozoritu u Novom Sadu. Od 1929 radi u Narodnom pozoritu u Beogradu, najpre kao dramski reditelj, da bi se postepeno sve vie posveivao operskoj reiji; 194758 glavni reditelj Beogradske opere; od 1953 istovremeno profesor na Akademiji za pozorite, film, radio i televiziju. Unosei u svoje operske reije nove koncepcije i strujanja, koje je preneo sa svojih studijskih putovanja po Evropi, K. preobraa va rad na reiji u Beogradskoj operi, dotle stereotipan i ablonski, i postavlja ga na nove osnove. Sa izvanrednom intuicijom brzo je prodirao u dramaturku i muziku sr operskog dela, iz ega je ponicala koncepcija o rasporedu horskih masa na sceni i o formiranju pevaa u ive likove. Od tridesetak njegovih operskih reija izuzetna su ostvarenja bile opere Saloma (R. Strauss), Kotana (Konjovi), Don Pasguale (Donizetti) i Konzul (Menotti). Scenski je postavio i niz dela domaih operskih stvaralaca (P. Konjovi, S. Hristi, K. Odak, M. Logar, S. Rajii, I. Lhotka-Kalinski).
P. M il.

KULJERI, Igor, kompozitor i dirigent (ib enik, 1. II 1938 ). Studij kompozicije zavrio 1965 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek). God. 196066 korepetitor i operni dirigent Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, od 1966 lan (embalo) Zagrebakih solista i zatim dirigent mjeovitog zbora Radio-televizije Zagreb. Kao zborski i orkestralni dirigent nastupao u zemlji i inozemstvu; honorarni je docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Pripadnik najmlae generacije hrvatskih kompozitora, privukao je panju zrelim ostvarenjima koja se uz tehniku stranu odlikuju i vlastitim stavom prema naslijeenom muzikom govoru.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za gudae, 1961; Simfonijske va rijacije, 1963; Koncertna uvertira, 1964; 2 baletne suite, 1965; koncert za rog, 1967 (Zagreb, 17. IV 1967); Sekvence za komorni orkestar, 1968; Figurazioni con tromba za trublju i orkestar, 1970 (Zagreb, 18. II 1970); Continuazioni, 1970; Solo-solisti za klavir i 13 gudaa, 1972. KOMORNA: Impulsi za gudaki kvartet i magnetofonsku vrpcu, 1969; Impulsi II za gudaki kva rtet, 1971; a 5 za duhaki kvintet, 1971. KLAVIRSKA: Passacaglia, 1961; sonatina, 1963; Momenti (za Vladu), 1968; Incontri za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1971. DRAMSKA: baletna pria Posljednja uloga, 1965 (Zagreb, 13. XII 1965). Scenska i filmska muzika. Muzika za radio i televiziju. VOKALNA: Ciklus za zbor, udaraljke, harfe i elektrine orgulje, 1970; Ommagio a Lukai (Quam pulchra es) za zbor i mali ansambl, 1972; Balade Peirice Kerempuha (M. Krlea) za soliste, 3 orkestra i 2 zbora (Zagreb, 17. V 1973). K. Ko.

KUMAR, Sreko, zborovoa i pedagog (Kojsko, Gorica, 1. IV 1888 Portoro, 9. II 1954). Zavrivi uiteljsku kolu posvetio se muzici te je studirao u Trstu i Leipzigu. Profesionalnu muziku djelatnost zapoeo u Trstu, gdje je utemeljio muziku kolu i vodio uiteljski pjevaki zbor, s kojim je u Slovenskom Primorju propagirao slovensku pjesmu. Zbog svoga nacionalnog rada morao emigrirati u Jugoslaviju. Predavao je na mnogim muzikim kolama i gimnazijama u Ljubljani, Zagrebu (1926 36) i Beogradu; ondje je osnovao zbor Josif Marinkovi. Nakon Drugoga svjetskog rata djeluje ponovno u Slovenskom Primorju, u Trstu, Gorici i Kopru. U Gorici i Kopru osnovao muzike kole. God. 193335 ureivao omladinsku muziku reviju Grlica, kojom je snano utjecao na razvitak slovenske omladinske vokalne produkcije i reprodukcije. Neko vrijeme vodio je i Uiteljski pjevaki zbor u Ljubljani. D. CO.

KUNC, 1. Boidar, kompozitor i pijanist (Zagreb, 18. 1903 Detroit, 1. IV 1964). Na Muzikoj akademiji u Zagi studirao klavir kod A. Geiger-Eichhorn i S. Stania (diplorr 1925) i kompoziciju kod B. Berse (diplomirao 1927). Od j nastupao kao pijanist, promiui stalno domau pijanist literaturu i istiui se kao interpret djela francuskih impresi sta. God. 1929 postao nastavnik i kasnije profesor na Zagreba Muzikoj akademiji, na kojoj je 194151 vodio operni stu Od 1951 djelovao u SAD. Stvaralaki lik B. Kunca najpotpunije se ocrtava u njege klavirskim djelima u kojima, uz kompozicije velikog sonal 1 koncertantnog opsega, pre dava poetska, lirska minijat esto programnog karakters tim djelima K. je razvio sp fian zasien klavirski slog rastao iz njegove sklonosti k proviziranju. Ponekad je taj blizak slogu francuskih im] sionista, na koje podsjea ral ranost Kuncovih harmoi Ali K., za razliku od impre nita, voli i preglednost a tektonike, tematski rad, jasn forme i melodijske linije. M muziarima svoje generacij Hrvatskoj K. je u izvjesr smislu osamljena pojava; su svi njegovi ui suvreme otvoreno pristajali uz nacion smjer, on je vrlo rijetko pia duhu folklora (klavirski cil B. KU NC U poljima; Baletna scena 2 klavira). Od Kuncovih ; talih radova posebno se istie rapsodiki klavirski koncert u -molu, jedno od rijetko uspjelih djela te vrste u hrvatskoj muzi literaturi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 koncerta za klavir: I, u h-m op. 22, 1934 i II, Koncert za male ruke u C-duru, 1962; 2 koncerta za viol: I, u g-molu op. 8, 1928 i II, u d-molu op. 55, 1955; Triptihon za violont orkestar op. 40; Tri epizode za klavir i gudaki orkestar op. 58, 1955 ; Svet uvertira op. 13; Predigra alobnoj igri op. 25, 1935; Idila op. I, 1926; Simfon intermezzo op. 24, 1934; Dramatini prolog op. 11, 1928 29; Marcia fun op. 31, 1936; Baletna scena op. 54. KOMORNA: gudaki kvartet u F -c op. 14; klavirski trio u fis-molu op. 17; klavirski kvartet u d-molu op. 36; virski kvintet u c-molu op. 35, 1937. Za violinu i klavir: sonatina op. 4: kompozicije op. 4; 3 kompozicije op. 28, 1936; Rondo op. 48, 1948; Aspira 1953 (takoer za violinu i orkestar). Za violonelo i klavi r: sonata u D-d op. 5, 1927; 2 kompozicije op. 10, 1929; Triptihon op. 40 (takoer za violon i orkestar); suita za 4 violonela i klavir op. 35 (III stavak, Uspavanka, p za violonelo i klavir). Ciklus For Piano and Percussion op. 60, 1956 Pastoral Fantasy za klarinet solo op. 59, 1957; Soliloquy za flautu solo op. 1957; Dance za obou solo op. 62, 1957; Buffoonery za fagot solo op. 63, ic Piece for Double-Bass solo op. 65, 1959. KLAVIRSKA. etiri sonate u Des-duru op. 12, 1930; II, u Es-duru op. 27, 1936; III, u D-duru op. ; IV, u As-duru op. 43, 1943. Ver sacrum op. 2, 1926; Slobodne varijacije oj 1926; preludiji op. 9, 1928; U poljima op. 15; Improvizacija na narodnu pijevku op. 19; Mlado lie op. 20, 1933; Legenda op. 21, 1933; Fantazija

KUNC KUNTA RI
lijevu ruku op. 26, 1935 36; 2 nokturna op. 32; Capriccio u A-duru op. 38; 5 valcera op. 39; Romanca op. 42, 1942; 6 bagatela op. 44, 1944; 3 kompozicije op. 49, 1950; Odjeci djetinjstva op. 50; Tri prizora iz crtanog filma op. 51; Toccata op. 53, 1953; 6 kompozicija (Harmless Pieces) op. 56; Dvije plesne improvizacije op. 57; &sr kompozicija za mlade; Elegija; Dance Visions op. 64, 1958; Gleanings from the Old Country op. 66, 1959; Impromptu op. 67, 1959; Two Chapters from the Book of Job op. 68, 1960; Seven Album Leaves op. 70, 1960; Brief Croatian Suite, 1959; A Good Wish, 1961; vie pojedinanih preludija. Za 2 klavira: Baletna scena op. 54, 1953 (takoer za orkestar). VOKALNA: balada Na Nilu za sopran i orkestar op. 7, 1927; 6 pjesmica z a djeji zbor i klavir op. 23 (iz zbirke Ciciban O. upania); Christmas Angels za zbor i klavir (harfu) op. 69, 1959. Za glas i klavir: 5 pjesama op. 6; 3 pjesme za sopran op. 16, 1931; Prosjak Rahitn op. 18, 1932; 3 pjesme za bas op. 29, 1936; 2 pjesme op. 30; Mrtva ljubav za duboki glas, 1941; Notturnino (vokaliza za sopran, prer. i za violonelo i klavir) op. 45, 1944; Vigilia za duboki glas, 1947; 3 pjesme na engleski tekst op. 52, 1952; De Elda's Love Songs op. 72, 1961; Tzuo Songs from Serbian Poetry op. 73, 1962 i dr. LIT.: J. An dreis, Glaso virske sklad be Bo ida ra Kunca, Sv. C, 1942, 3 4. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. J. As.

399

V. Petrelka. Uz to je 190918 kritiar lista Lidove noviny i suradnik Hudebni Revue. Kao kompozitor izraziti je predstavnik nacionalnog pravca, u poetku pod utjecajem L. Janaeka i V. Novaka. esto se oslanjao na muziki folklor svoje zemlje koji je temeljito poznavao.
DJELA: simfonijska pjesma Pisen mladi, 1914 16 (prer. 1933); Moravsky lanec za orkestar, 1935. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1909 1949; klavirski trio, 1904; sonata za violinu i klavir, 1931. KLAVIRSKA: sonata, 1903 (prer. 1958); 20 varijacija na slovaku narodnu pjesmu Kronika, 1926; eke tance, 1945 46; Lienske lidove tance, 1950; Minijatury, 1954 57 i dr. Opera Pani z ndmofi (po H. Ibsenu), nedovrena. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata Sedmdesdt tisic (P. Bezru), 1907; zborovi; solo -pjesme uz orkestar i uz klavir. Misa za sopran i orgulje, 1907 (prer. za zbor i orgulje, 1932). Brojne obradbe narodnih pjesama. lanci i prikazi u muzikim a sopisima. LIT.: B. tidron, Janaek a Kune, Rvtmus, 1942 43. Isti, K sedmdesatce Jana Kunce, Hudebni rozhledv, 1953. j. Vyslouiil, Skladetelsky profil Jana Kunce, ibid., 1958. J. Buga, Jan Kune, MGG, VII, 1958. Z. Zouhar, Skladatel Jan Kune, Praha 1960.

2. Zinka, pjevaica, sopran (Zagreb, 17. V 1906 ). Sestra Boidara; pjevanje uila privatno kod J. Oufednika i na zagre bakoj Muzikoj akademiji kod M. Trnine i M. Kostreni. Mnogo je i tada i kasnije radila s bratom Boidarom, svojim dugogodinjim korepetitorom. U toku studija izobraavala se i kao koncertna i kao operna pjevaica, pa je ve 1925 priredila svoj prvi samostalni koncert. Na opernoj pozornici debitirala je 1927 u Ljubljani kao Leo-nora (Verdi, Trubadur). God. 192836 bila je prvakinja Zagrebake opere, nastupivi za to vrijeme u 27 uloga. U inozemstvu je prvi put nastupila u Dresdenu, 1928. Za rada na Zagrebakoj operi gostovala je u Sofiji, Hamburgu, Grazu, Pragu, Brnu i drugdje. Poto je neko vrijeme pjevala na Njemakom kazalitu u Pragu, pos tala je potkraj 1937 la nica opere Metropolitan u New Yorku, na kojoj je, uz manje prekide Z. KU N C djelovala vie od 25 go dina. Od nastupa na Metropolitanu datira njezin veliki meunarodni ugled, to ga je stekla na gotovo svim velikim ameri kim i evropskim opernim pozornicama (Buenos Aires, Rio de Janeiro, Mexico, Portorico; milanska Scala, londonski Covent Garden itd.). God. 1966 oprostila se od pozornice nastupom u Melropolitanu. Najvanije operne uloge Zinke Kune pripadale su talijanskom muzikom kazalitu. Kao velik interpret Verdijevih likova pjevala je glavne uloge u operama Aida, Rigoletto, Trubadur, Otelio, Krabuljni ples, Mo sudbine, Sitnom Boccanegra i Ernani. Uz Verdijeve opere istakla se i u Puccinijevim: Manon Lescaut, Madame Butterfly, edo zapada, Turandot. Pjevala je i u nizu drugih uloga standardnog opernog repertoara, medu kojima su Norma (Bellini), Andrea Chenier (Giordano), Cavalleria rusticana (Mascagni), Gioconda (Ponchielli), Fidelio (Beethoven), Tannhduser, Lohengrin i Walkiira (Wagner), Kavalir s ruom (R. Strauss), Faust (Gounod), idovka (Halevv), Louise (Charpentier) i Pikova dama (ajkovski). Kao lanica Zagrebake opere nastupala je i u djelima hrvatskih kompozitora, pa u njezine kreacije idu Irmengarda (Lisinski, Porin), Lenka (Bersa, Oganj) i Lovica (Zajc, Ban Leget). Kao oratorijska pjevaica posebno se isticala u Verdijevu Rekvijemu, u Beethovenovoj Missi solemnis i IX simfoniji i dr. Od svih jugoslavenkih pjevaica svoje i starije generacije, K. je stekla neosporno najvie priznanja u meunarodnom svije tu. Njezin kristalno isti glas velika opsega, neobino prikladan za isticanje svih obiljeja belkanta, neobine mogunosti bojenja i nijansiranja, njezina vjernost notnom tekstu, velik raspon uivljavanja u uloge veoma razliita karaktera, kao i znatne glumake sposobnosti, uinili su Zinku Kune jednom od najzapaenijih, najistaknutijih pjevaica svoga vremena.
LIT.: D. Ewcn, Living Musicians, New York 1940. H. Rosenlhal, Sopranos of Today, London 1956. D. Brook, Singers of Today, London 1958 (II izd.). J. As.

KUNEJ, Egon, muziki pedagog i zborovoa (marje pri Jelah, 2. VIII 1912 ). Studij muzike zavrio 1936 na pedago kom odjelu Dravnog konzervatorija u Ljub ljani. God. 1938 41 u ibeniku, profesor gimnazije i dirigent pjevakog drutva Kolo; tamo je osnovao muziku kolu. God. 1945 u Celju profesor gimna zije, od 1946 direktor muzike kole. Organizator celjskog muzi kog ivota i jedan od utemeljitelja Omladinskog pjevakog festi vala. Osnovao 1945 i do 1965 vodio Omladinski mjeoviti zbor s kojim je stekao priznanja na natjecanjima i gostovanjima po Jugoslaviji. Od 1949 vodi Komorni muki zbor s kojim je osvojio prve nagrade u Llangollenu (1957), Arezzu (1963) i Gorici (1964, 1965-) B. Lk. KUNII, Vinko, muzikolog i kompozitor (Dol na Hvaru, 1. IV 1894). Dominikanac; studij filozofije i teologije zavrio 1920 u Dubrovniku; doktorat muzikologije stekao 1934 na Univerzitetu u Fribourgu (P. Wagner). Srednj okolski profesor u Zagrebu i 194449 direktor Muzike kole u Dubrovniku. ivi u Starom Gradu na Hvaru.
DJELA. CRKVENA: rekvijem Missa pro defunetis za 4-gl. zbor, 1919; 3 mise uz orgulje (Missa in honorem Reginae; Misa u ast Gospe Karmehke; Misa na ast sv. Josipa); litanije; antifone; moteti; crkvene pjesme. Kompo zicije za orgulje. Que ratio inter scriptores de muica medii aevi et philosophiam seholasticam existat, I (disertacija), 1934; lanci i studije. K. Ko.

KUNNECKE, Eduard, njemaki kompozi tor (Emmerich na Rajni, 27. I 1885 Berlin, 27. X 1953). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (M. Bruch). Najvie je uspio u djelima lake, zabavne muzike, u kojima ima svjee, dopadljive melodike.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Robins Ende, 1909; Die Circe, 1912; Coeur As, 1913; Nadja, 1930; Walter von der Vogelzveide, 1945. Operete: Wenn Liebe ertoacht, 1920; Der Vetter aus Dingsda, 1920; Die Ehe im Kreise, 1921; Verliebte Leute, 1922; Die hellblauen Schzvestern, 1925; Lady Hamilton, 1926; Klein Dorrit, 1932; Gliickliche Reise, 1932; Herz ilber Bord, 1935; Die Wunderbare, 1941; Hochzeil mit Erika, 1949 i dr. Scenska i filmska muzika. Dva klavirska koncerta, orkestralne uvertire i suite. Solo-pjesme. LIT.: E. Nick, Eduard Kiinnecke, MGG, VII, 1958.

KUNST, Jaap (Jakob), nizozemski etnomuzikolog (Groningen, 12. VIII 1891 Amsterdam, 7. XII 1960). Uio violinu (C. Schroner, L. Zimmerman), kasnije zavrio studij prava. Intenzivno prouavao muziki folklor Jave i Balija; 193034 temeljito istraio muziki folklor itavog indonezijskog arhipelaga. Vrativi se u Evropu drao predavanja u mnogim zemljama. Od 1936 konzervator etnolokog odjela Kolonijalnog instituta u Amsterdamu, gdje je od 1942 predavao etnologiju i muzikologiju na Univerzitetu. K. je bio jedan od vodeih autoriteta u pitanjima indonezijskog folklora. Zanimljive su njegove tvrdnje o vezama tog folklora s balkanskim.
DJELA: Terschallinger Volksleven, 1915 (III izd. 1951); Noord-Nederlandsehe volksliederen en dansen (3 sv.), 191618; De Toonkunst van Bali, 1925; HindoeJavaansche muziek-instrumenten (suraivao R. Goris), 1927; A Study of Papuan Music, 1931; Over zeldzame fluiten en veelstemmige muziek in het Ngada en Nageh-gebied, 193r; De Toonkunst van Java (2 sv.), 1934; Een ander over den Javaanschen gamelan, 1940 (IV izd. 1945); Music in Flores, 1942; De tvaardeering van exotische muziek in den loop der eeuiven, 1942; Een en ander over de muziek en den dans of de Kei-eilanden, 1946; De Inheemsche muziek en de ZendirG, 1947; Around Von HornbosteVs Theory of the Cycle of Blozon Fifths, 1948; The Cultural Background of Indonesian Music, t949; Music in Java, Jts History, its Theory and its Technique (2 sv.), 1949; Een en ander over Metriek, Rhythmiek en Meerstemigheid, 1950; Musicologica. A Study of the Nature of Ethno-Musicology, its Problems, Methods and Representative Personalities, 1950 (II izd. pod naslovom Ethno-Musicology, 1955); Kulturhistorische Beziehungen zviischeti dem Balkan und Indonesien, 1953; Music in Neto Guinea, Three Studies (posth.), 1967.

KUNC, Jan, eki kompozitor i muziki pedagog (Doubra vice, 27. III 1883 ). Studirao na Orguljakoj koli u Brnu kod L. Janaeka, i privatno u Pragu kod V. Novaka. Sav njegov pedagoki rad vezan je uz grad Brno gdje je 1919 postao sekretar, zatim i nastavnik Konzervatorija (1923 profesor i do 1945 direktor). Odgojio je brojne uenike od kojih je najistaknutiji kompozitor

KUNTARI, Ljubo, kompozitor (akovec, 20. VI 1925 ). Zavrio studij na Tehnikom fakultetu u Zagrebu; muziku uio privatno u Varadinu i Zagrebu. Od 1951 djeluje kao inenjer hidrogradnje u Opatiji. Kao kompozitor afirmirao se n a podruju vedrog muzikog kazalita i zabavnih melodija.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 Plesne suite, 1950 i 1952; Iz plesnog albuma, 1951; Zapleimo, 1955. Duhaki kvintet u G -duru, 1958. DRAMSKA. Muzike komedije: Skandal u Parizu, 1956; Hotel Maestral, 1958 i Afera u metropoli, 1962. Operete: Do vienja, Lelijo, 1956 i Tri srca, 1958. Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Masovne i borbene pjesme: Pjesma mladosti aka pjesma; Pjesma radu; Kroz slavnu zemlju; Pjesmi portaa. Djeije pjesme :

400

KUNTA RI KURET
NOVA IZD.: Scensku muziku za igrokaz Gyrithe obj. Ch. Barnekow (j a 3 solo-pjesme M. Friedlaender (Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, ' LIT.: B. Friis, Friedrich Ludwig Aemilius Kunzen (disertacija), 1943- 5. Lunn, Friedrich Ludwig Aemilius Kunzen, MGG, VII, 19 G. Karstddt, Kunzen, Johann Paul, Adolph Carl, ibid., 1958.

Vesela gramatika; Pjesma zrikavaca; Grudanje; zbirka Pjesmarica za malene, 1963. ZABAVNE MELODIJE: Ta tvoja ruka mala; Ako nee da te ljubim; Nina; Ti nisi samo moj san; Na jedrilici; Pave, ja i mandolina; Autobus Calypso; U nedilju, Ane; Volio bih da me voli i dr. K. Ko.

KUNZ, Erich, austrijski bas-bariton (Be, 20. V 1909 ). Pjevanje uio u Beu (Th. Lierhammer, H. Duhan); debitirao X 933 u Troppauu kao Osmin (Mozart, Otmica iz Seraja). Operni solist u Plauenu, Breslauu i od 1941 na Dravnoj operi u Beu. Pjeva velike meunarodne reputacije, osobito u buffo -ulogama, gostovao na Covent Gardenu u Londonu, Scali u Milanu, Metropolitanu u New Yorku, Teatru Colon u Buenos Airesu, na festivalima u Salzburgu, Bavreuthu, Edinburghu, Glvndebourneu i drugdje. U njegove najvee kreacije idu Figaro (Mozart, Figarov pir), Leporello (Mozart, Don Giovanni), Guglielmo (Mozart, Cosi fari tutte) i Beckmeser (Wagner, Majstori pjevai). Snimio vie gramofonskih ploa. KUNZ, Ernst, vicarski kompozitor i dirigent (Zimmervvald kod Berna, 2. VI 1891 ). Uenik F. Klosea i B. Kellermanna na Muzikoj akademiji u Miinchenu. Od 1914 djelovao kao ka zalini dirigent (Breslau, Marienburg, Rostock, 191618 u Miinchenu). Vrativi se u vicarsku, postao 1919 muzik i direktor u Oltenu, a 1927 zborovoa Uiteljskog pjevakog zbora u Ziirichu s kojima je polazio na brojne turneje. Kunzovi radovi odaju tenje za koloristikim efektima. Najvei je uspjeh postigao vokalnim kompozicijama. Istakao se kao zborovoa pjevakih drutava u Ziirichu, Oltenu, Solothurnu i Oberaargauu. Djelovao je i kao orkestralni dirigent (simfonijski orkestar u Winterthuru).
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1917; II, 1921; III, 1942; IV, 1965 i V, 1966. Koncerti: za klavir, 1929; za violinu, 1957 i za violu, 1952; Concertino bucolico za obou i gudaki orkestar, 1928; scherzo Caskel, 1930; varijacije, 1954; triptih Drei Lebensalter, 1964; suite. KOMORNA: gudaki trio; 3 gudaka kvarteta, 1916, 1925 i 1959; klavirski trio, 1920; klavirski kva rtet, 1956; kvintet za duhae i harfu, 1916; 2 sonate za violinu i klavir; sonata i rap sodija za violonelo i klavir. Dvije sonate i druge kompozicije za klavir. DRAMSKA: opera Der Facher (po Goldoniju), 1929; puka opera Vreneli ab den Guggisberg, 1937; igrokazi Die Hochzeitsreise, 1958 i dr. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Weihnachtsoratorium, 1924; Vom irdischen Leben, 1931 -49 i Psalter und Harfe (Eichendorff i odlomci iz Biblije), 1956. Kantate Huttens letzte Tage (C. F. Meyer), 1925; Einkehr (Eichendorff), 1944 i Weisheit des Herzens (u poast Pestalozziju), 1946. Ciklusi pjesama za sole, zbor i orkestar; brojni zborovi (oko 300 a cappella); solo -pjesme uz orkestar i uz klavir. CRKVENA: 2 mise, 1932 i 1934; rekvijem, 1941; moteti. Zbirka obradbi narodnih pjesama Lied und Land (4 sv.). LIT.: C. Kleiner, Ernst Kunz zum 60. Geburtstag, SMZ, 1951, 6. Isti, Ernst Kunz, 1953. H. Ehinger, Ernst Kunz, MGG, VII, 1958.

KUPFERMAN, Meyer, ameriki kompozitor (New ^ 3. VII 1926 ). Studirao u New Yorku na High School of 1 i na Queens College. U kompoziciji samouk. Od 1951 pro komorne muzike na arah Lawrence College u Brouxvilleu ( York). K. je 1961 zapoeo komponirati seriju djela pod naslc Cycle of Infinities, od kojih je svako namijenjeno drugom sas a sva su izgraena na istom dodekafonikom nizu tonova.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Chamber Symphony, II, Little Symphony, 1953; III, ?; IV, 1956 i V, Lyric Symphonie, 1958. J nijeta, 1951; koncert za klavir, 1949; koncert, 1948; divertimento za ko orkestar, 1950; varijacije, 1960; Devil Dance, 1961. KOMORNA. Pi akih kvarteta: I i II, 1946; III, 1947; IV, 1959 i V, 1960. Music za gi 1947; klavirski trio, 1947; Trio concertante za flautu, klarinet i violinu, kvartet za engleski rog i gudae, 1947; varijacije Curtain Raiser za flautu, kl rog i klavir, 1960; kvintet za fagot i gudae, 1950; duhaki kvintet, 1958 cert za sekstet, 1950; koncert za flautu , klavir i gudaki kvartet, 1955; k za 11 limenih duhakih instrumenata, 1948; Evocation za violonelo i 1951; Four Charades za flautu i klarinet, 1956; suita za violonelo, 1948; za violonelo, 1960. KLAVIRSKA: sonata, 1948; Sonata on jazz ele, 1958; partita, 1949; varijacije, 1950. Koncert za 2 klavira, 1958. DRAM Opere: In a Garden, 1950; Doctor Faustus Lights the Lights, 1953; The C Fern, 1956; Voices For a Mirror, 1956 i Draagenfoot Girl, 1957. Baleti: The Set, 1948; Goya-esque, 1948; Ready, yes Ready, 1950; Eamily Portrait, Electra, 1952; Falls the Shadozv, 1956 i Persephone, 1963. Filmska rr VOKALNA: kantate Homeric Suite, 1955 i Comicus Americanus; Pers. za sopran i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme. Ciklus djela Cycle o. nities izgraenih na istom dodekafonikom nizu: I, za flautu, 1961; II, za 1962; III, za saksofon, kontrabas i udaraljke, 1962; IV, za sopran, 196 1. dio za violonelo, 2. dio Jazz Concerto, 1963; VI, za violonelo, 3 sak< i bas, 1963; VII, za zbor , 1963; VIII, za klavir, 1963; XII, za komorni ori 1968; opera The Judgement (umjesto orkestra prikazivanje na pozornici pjevanje zbora snimljeno na magnetofonsku vrpcu), 1967; XXV, 196!

KUNZEN (Kuntzen), njemaka obitelj muziara. 1. Johann Paul, kompozitor (Leisnig, Saska, 31. VIII 1696 Liibeck, 20. III 1757). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu. God. 1718 dirigent u Zerbstu i Wittenbergu, 1723 32 operni kompozitor (do 1725 i direktor opere) u Hamburgu, od 1732 orgulja u Liibecku. Nastavljajui tradiciju veernjih koncerata (Abendmusiken), koje je osnovao D. Buxtehude (1673), K. je organizirao i niz drugih muzikih priredbi, te veoma mnogo pri donio razvitku muzikog ivota Hamburga. Od njegovih djela sauvane su samo pojed ine simfonije i uvertire, 2 koncerta za embalo i orkestar, 4 serenade i oratorij Der verlorene Sohn. 2. Adolf Carl, pijanist i kompozitor (Wittenberg, 22. IX 1720 Liibeck, VII 1781). Sin Johanna Paula; 1749 53 lan dvorskog orkestra u Schvverinu; 175457 ivio u Londonu, a 1757 naslijedio je svog oca, orguljaa u Liibecku. U njegovu opsenom opusu istiu se pjesme za glas i klavir (uz flautu ili violinu ad libitum) Lieder zum Unschuldigen Zeitvertreib.
DJELA. ORKESTRALNA: 16 simfonija. Koncerti: 5 za klavir; 21 za violinu; 1 za violonelo; 8 za flautu te 6 za obou. Pet uvertira, 175052. KOMORNA: 17 sonata za violinu i klavir; 12 sonata za embalo, 1759; 6 sonata za embalo; 6 sonatina za klavir; varijacije A Collection of Lessons for Harpsichord. . . etiri operna intermezza. VOKALNA: 14 oratorija, 1757 80; 5 pasija, 1750 77; 9 kantata, 1750 77; prigodne kantate; Lieder zum Unschuldigen Zeitvertreib (3 sv.), 1748, 1754 i 1756. Udbenik za generalbas, 1745. NOVA IZD.: 4 pjesme obj. M. Friedlaender (Das deutsche Lied im :8. Jahrhundert, 1902), a I simfoniju M. Schneider (1957).

KUPKOVI, Ladislav, slovaki kompozitor, violinist rigent (Bratislava, 17. VIII 1936). U kompoziciji samouk; linu i dirigiranje studirao 55 na Visokoj muzikoj u Bratislavi. God. 196c dirigent Filharmonijskog 1 stra u Bratislavi, 1963 ut ljio je tamo ansambl h dneka. K. je jedan od naji nutijih predstavnika slo^ muzike avangarde.
DJELA (izbor): Rozhovory utu i fagot, 1961; Skica za englesl -basklarinet, rog, trublju i tirr 1962; Otazky a odpovedi za 3 fl tam-tam, 1962; Zaltn za 4 roga, Sketch za 6 sviraa, 1962; Decoh 4 oboe, 4 trublje i 12 bubnjara, Rozhovor asu s hmotou L . KU PKOVI za fagot i bnjara, 1965; Ozveny za 31 si 1966 (takoer i za orkestar); Mas za za trombon, crkvena zvona, 6 timpana i 3 tam-tama, 1965; Pismena vokalista, 1967; Menej i viac za bas-klarinet i klavir, 1967; Pred-s-za za koi ansambl, 1967; Cluster-Dynamika-Glissando za gudaki kvartet, 1967; D, dirigenta i orkestar, 1968; Oktoedr za 4 flaute, 2 oboe, 2 trublje, 2 harfe, 2 rafona, 4 bubnjara i 8 violina, 1968; Vykfiky za komorni ansambl, 1968; gram za instrumente; Les Adieux za klavir, 1968; Akroasis za orkestar, Profily, 1968; Ad libitum, Happening, 1969; Statidchen, 1969; B-Erinner za elektronske zvukove i orkestar, 1970; Klanginvasion, makro-kompc za grad Bonn, 1970; Musikatlas za orkestar, 1970.

3. Friedrich Ludvvig Aemilius, kompozitor (Liibeck, 24. IX 1761 Kabenhavn, 28. I 1817). Sin i uenik Adolpha Carla; studirao pravo u Kielu. Djelovao najprije u Kobenhavnu. Zatim je 1789 s Reichardtom osnovao u Berlinu muziko nakladno poduzee, u kojem je izdavao asopise Musikalisches Wochenblatt (1791) i Musikalische Monatsschrift (1792). Krae vrijeme dirigent u Frankfurtu na Majni i Pragu; 1796 naslijedio J. A. P. Schulza, dvorskog dirigenta u Kobenhavnu. Svojim organizatorskim, dirigentskim i kompozitorskim radom K. je izvrio velik utjecaj na muziki ivot Danske. Kao izraziti dramatski talenat dao je najbolja ostvarenja u velikim vokalno-instrumentalnim djelima; osobiti uspjeh imali su njegovi scenski radovi, bliski umjetnosti W. A. Mozarta.
DJELA. DRAMSKA : Blizu 20 opera i Singspiela, od kojih su najpoznatiji: Holger Danske, 1789; Vinhosten, 1796; Erik Ejegod, 1798; Eropolis, 1803; Kapertoget, 1808 i Husarerne paa Frieri, 1813. Scenska muzika. VOKALNA: oratoriji i vea djela za sole, zbor i orkestar; kantate; zborovi; solo -pjesme.

KUPLET (franc. couplet, deminutiv od couple par), i. lei aljiva, pa i frivolna pjesma u vie strofa s pripjevom. 2. U pjesmama s pripjevom, one strofe kojima se teksi razliku od pripjeva, neprekidno mijenja. U izvedbi takvih pje; oprenost izmeu kupleta i pripjeva esto je naglaena i timi k. izvodi samo jedan pjeva (ili 23), a pripjev svi ostali. I injenici lei moda i podrijetlo naziva. 3. U instrumentalnoj (osobito embalistikoj baroknoj mi promjenljivi stavci ronda koji povezuju nastupe glavne I (po shemi: A-B-A-C-A-D). n<l Kupleti su obino b ili numer (kod Couperina: 1" couplet, 2 couplet, itd.). j. / KURET, Primo, muzikolog (Ljubljana, 6. VII 1935 Studij historije muzike zavrio 1959 na Akademiji za glash Ljubljani; na Filozofskom fakultetu diplomirao iz historije un nosti i 1965 stekao doktorat iz muzikologije. Bavi se i muzici kritikom.
DJELA. SPISI: Glasbeni instrumenti na srednjevekih freskah na Slove, (disertacija), Ljubljana 1965, rkp. (na srpskohrvatskom: Muziki inslrumer, srednjevekovnim freskama u Sloveniji, Zvuk, 1960); Slovenski glasbeniki v grc Ferdinandeju, Muzikoloki zbornik, I, 1965; tajerski deelni trobenta [ Globonik, ibid., II, 1966; Angeli z glasbili v Srednji vai pri enurju in v teah, ibid., III, 1967; LjtSljana muziki centar, Zvuk, 1967; Glasbila na njevekih freskah v Sloveniji, Kronika, 1967 (na srpskohrvatskom: Muzici slrumenti na srednjevekovnim freskama u Sloveniji, Zvuk, 1968); Slovensk harmonija u godinama 19081913, Zvuk, 1969; Angeli z glasbili v Mirni ni lenjskem, Muzikoloki zbornik, V, 1969; Marjan Kozina prispevek k tn fiji, ibid., VII, 1971; Hommage a la memoire de Marjan Kozina, Zbornik bene sole Novomesto, 1971. J. S

KURI-ALDANA KUSSEWITZKY
KURI-ALDANA, Mario, meksiki kompozitor (Tampuco, Tamaupilas, 15. VIII 1931 ). Studirao na Escuela Nacional de Muica u Mexicu, zatim kod R. Halfftera i L. de la Fuentea i u Buenos Airesu kod R. Malipiera, B. Maderne, A. Coplanda, L. Dallapiccole i A. Ginastere. Nastupa i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sacrificio, 1959 i II, za gudaki orkestar, 1967; koncert za klavir, 1963. Puentes za gudaki kvartet, 1965. Kompozicije za klavir. VOKALNA: oratorij Amarillo era el color de la esperanza za mezzosopran, recitatora i jazz-band, 1966; misa za zbor i i orgulje, 1969. Balet Presencias, 1966.

401

KURPINSKI, Karol Kazimierz, poljski kompozitor (Wloszakowice, 6. III 1785 Varava, 18. IX 1857). God. 1797 orgulja u Sarnowu; 1800 postao lan kunoga gudakog kvarteta F. Polanovvskog u Moskvi. Od 1810 u Varavi dirigent Naro dnog kazalita i 182440 direktor opere. Uz to predavao teoriju na koli za muziku i dramsku umjetnost, a 183540 vodio i vlastitu pjevaku kolu. Djelovao je (182542) i na dvoru. God. 1820 utemeljio i do 1821 izdavao prvi poljski muziki asopis Tygodnik Muzyczny. Prouavao poljsku muziku prolost o kojoj je objavio brojne lanke i prikaze. Od kompozicija najvrednija su mu scen ska i vokalna djela. Uz konvencionalne elemente, preuzete iz ranijih epoha, njegove su opere proete poljskim narodnim melo som; najuspjelija je Krakowiacy i Gorale. Njegova pjesma Warszaurianka bila je ustanika himna za revolucionarnih previranja tridesetih godina.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Bittoa pod Mozajskiem, 1812; koncert za klarinet, 1823; koncertna uvertira; mazurke; poloneze i dr. Komorne kompozicije. KLAVIRSKA: 50 poloneza; 6 mazurki; fantazije; fuga; varijacije i dr. DRAMSKA. Opere: Dwie chatki, 1811; Palac Lucypera, 1811; Szarlatan czyli vjskreszanie umarlych, 1814; Jadzviga krolozva Polski, 1815; Aleksander i Apellas, 1815; Mala szkola ojcoiv, 1916; Zabobon czyli Krakowiacy i Gorale, 1816; Jan Kochanoivski, 1817; Zamek na Czorsztynie czyli Bojomir i Wanda, 1819; Kazimierz Wielki, 1821; Cecylia Piaseczynska, 1829 i dr. Operete; melodrame; baleti. VOKALNA: oratorij; kantate; brojne patriotske pjesme (Warszazvianka, 1831; Lifurinska). est misa (Msza Wiejska); Te Deum; crkvene pjesme. Teoretske i druge rasprave. LIT.: H. Pomorska, Karol Kurpinski, Lod 1848. A. VCieczorek, Karol Kurpiriski, Prezegla,d muzyczny, Poznali 1931. J. Reiss, Korvfeusz muzvki polskiej, Karol Kurpinski, Wiedza i ycie, 1949, 12. T. Strumillo, Uwertury Kurpihskiego, Krakow 1954. K. Szvaryczezvska, Karol Kazimierz Kurpinski, MGG, VII, 1958. H. Harley, Dyrektorska kariera K. Kurpiiiskiego, Ruch muzyczny, 1968.

KURTZ, Efrem, ameriki dirigent ruskoga podrijetla (Pe trograd, 7. XI 1900 ). Studirao na Petrogradskom konzervatoriju i na Sternovu konzevatoriju u Berlinu. Nakon koncertne turneje po Njemakoj i Poljskoj postao 1924 dirigent u Stutt gartu. God. 1928 bio je dirigent baletne trupe A. Pavlove, a 1933 42 Ruskih baleta u Monte Carlu. Preselivi u SAD 194348 dirigent Filharmonije u Kansas Citvju, 194854 vodio Houston Symphony Orchestra, a od 1954 Simfonijski orkestar u Liverpoolu. Koncertirao na brojnim turnejama po Evropi i SAD. Kao dirigent velikog iskustva i irokog horizonta, uvelike je podizao standard orkestara koje je vodio. KURZ, Selma, austrijska pjevaica, koloraturni sopran (Biala, Galicija, 15. XI 1874 Be, 10. V 1933). Debitirala 1896 u Frankfurtu na M., a 18991926 bila je lanica beke Dravne opere. Pjevala je na mnogim evropskim i amerikim pozornicama. Suvremeni kritiari usporeivali su je s najveim umjetnicama prolosti. Njezina najuspjelija uloga bila je Gilda (Verd i, Rigoletto). Istakla se i kao koncertna pjevaica.
LIT.: H. Goldmann, Selma Kurz, Der Werdegang einer Sangerin, Bielitz 1933-

KURZINGER, 1. Franz Xaver (Ignaz), njemaki kompo zitor i pedagog (Rosenheim, Gornja Bavarska, 30. I 1724 Wiirzburg, 12. VIII 1797). U mladosti vojni muziar. Studirao kod C. H. Graunau pruskom zarobljenitvu u Berlinu. Kasnije nastavio studij u Bonnu i na putovanju po Italiji kuda ga je poveo kolnski knez Clemens August. Odi751 u Wiirttembergu dvorski dirigent, od 1763 u Wiirzburgu dvorski violinist i univerzitetski muziki direktor. Bio je cijenjen i poznat kao autor crkvene muzike i osobito kao pedagog. Njegov je uenik bio i Abee Vogler.
DJELA: David et Apollo . . . sive VIII Symphoniae solemniores za orkestar 1750. kols ka opera Fides et perfidia. Oratorij Der sterbende Heiland; kantata Wut und Liebe. Missa solemnis za zbor i orkestar, 1794; brojne crkvene kompozicije. Prirunici Getreuer Unterricht zum Singen mit Manieren und die Violin zu Spielen, 1763 i Kurze Anzveisung die Mandorra zu schlagen.

KURTAG, Gyorgy, madarski kompozitor (Lugos, Rumunjska, 19. II 1926 ). Studirao na Konzervatoriju u Budimpeti (P. Kadosa, S. Veress, F. Farkas) i u Parizu (D. Milhaud, O. Messiaen, M. Stein). U Budimpeti predavao 195863 na muzikoj koli B. Bartdk, a od 1967 djeluje ondje kao profesor klavira i komorne muzike na Visokoj muzikoj koli. Blizak Schonbergu i bekoj koli izgradio je izvoran i izraajno bogat muziki govor, koji se odlikuje bogatstvom i raznoliko u zvunih boja.
DJELA: koncert za violu, 1954. Gudaki kvartet, 1959; duhaki kvintet 1959;'8 dueta za violinu i cimbal, 1961; Jelek za violu, 1961; 8 kompozicija za klavir, 1961. Scenska muzika za Shakespearove drame Oluja, 1960 i Hamlet, 1962. Koncert Bornemisza Piter mondasai za sopran i klavir, 1968; ciklus pjesama (P. Gulyas) za glas, cimbal i violinu, 1969; zborovi; solo -pjesme.

2. Paul Ignaz, kompozitor (Mergentheim, 28. IV 1750 Be, nakon 1820). Sin Franza Ignaza; od 1775 bio lan dvorske kapele bavarskoga kneza u Miinchenu, od 1777 violinist na dvoru kneza Thurn und Taxisa u Regensburgu, gdje je 1780 3 i dvorski kazalini dirigent. Od 1786 ivio u Beu bavei se i pedagokim radom.
DJELA: 4 simfonije; 12 njemakih plesova za orkestar, 1792. Hofball-Tanze za klavir, 1816. DRAMSKA. Singspieli: La Contessina, 1775; Julie, 1780; ora und Alo nzo, 1781; Die Bergknappen, 1782; Die Illumination, 1787 i dr. Baleti: Inkle und Yoriko, oko 1780; Ulissens Ruckkunft nach Ithaka, 1781; Der von der Liebe gebdndigte Kriegsgott, 1783 i dr. Kantata La Sconfitta di Sisara; dueti; pjesme. LIT.: O. Kaul, Kurzinger, 1. Franz Xaver, 2. Paul Ignaz, MGG, VII, 1958.

KURTH, Ernst, austrijski muzikolog (Be, 1. VI 1886 Bern, 2. VIII 1946). Teoriju i klavir uio kod R. Grunda, a muzikologiju na bekom Univerzitetu (G. Adler), gdje je dokto rirao 1908. God. 1912 privatni docent Univerziteta u Bernu, od 1920 profesor. Na toj je katedri predavao do smrti. Tumaei melodijske i harmonijske pojave kao odraz duevne napetosti i poputanja, K. je na nov nain osvijetlio proces mu zikoga stvaranja u svojim kapitalnim djelima o Bachovoj poli foniji, o romantikoj harmoniji, o Bruckneru i o muzikoj psihologiji. U opsenoj studiji o Bachovu vieglasju K. je podvrgao melodiju, u monodiji i u polifonom tkivu, svestranoj analizi. Pri tom je medu njenim osobinama isticao u prvom redu linearnost i motorinost. U raspravi o romantikoj harmoniji daje nova tumaenja akorda kao nosilaca samostalnih, izrazito romantikih vrednota i odraza podsvjesnog. Njegovo veliko djelo o Bruckneru (jedno od najveih i najvanijih to su dosad napisana o tom muziaru) pokazuje u prvom redu Kurthov odnos prema formi, u kojoj on gleda rezultat stvaralakoga procesa: Forma se nikad ne moe odvojiti od duha, koji ju je dozvao u ivot. Premda su Kurthove tvrdnje esto bile objekt kritike i polemike, njima se ne moe osporiti originalnost i svjeina.
DJELA: Zur Ars cantus mensurabilis des Franko von Koln, KMJ, 1908; Die Jugendopern Clucks bis Orfeo (disertacija), SMW, 1908; Die Voraussetzungen der theoretischen Harmonik und der tonalen Darstellungssysteme, 1913; Crundlagen des linearen Kontrapunkts. Einfukrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie, 1917 (V izd. 1956); Zur Motivbildung Bachs, Bach-Jahrbuch, 1917; Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners Tristan 1920 (III izd. 1923; novi otisak 1968); Bruchner (2 sv.), 1925; Musikpsychologie, 1931 (novi otisak 1969). Redigirao novo izd. sonata i suita za violinu i za violonelo solo J. S. Bacha, 1921 i Berner Verb'ffentlichungen zur Musikforschung, 1927. LIT.: E. Bucken, Kurth als Musiktheoretiker, Melos, 1923, 7 8. W. Schul, Ernst Kurth zum 60. Geburtstag, SMZ, 1946. W. Kreidler, Ernst Kurth, MF, 1949. K. von Fischer, Ernst Kurth, MGG, VII, 1958. MU Z. E., II, 2 6

KUSSER (Cousser), Johann Sigismund, njemaki kompo zitor (Poun, danas Bratislava, krten 13. II 1660 Dublin, Irska, potkraj XI 1727). God. 1674 82 ivio u Parizu, gdje mu je bio prijatelj i uit elj J.-B. Lully. Od 1690 dirigent na novoosnovanoj javnoj operi u Braunschvveigu; zbog nesuglasica odlazi 1694 u Hamburg, gdje kao organizator, dirigent i kompozitor mnogo pridonosi procvatu tamonje opere. God. 1697 dirigent u Nurnbergu i Augsburgu, a 16981704 u Stuttgartu. ivio je zatim neko vrijeme u Londonu; 1710 postao je dvorski dirigent irskog potkralja u Dublinu. K. je uvelike utjecao na razvitak njemake orkestralne muzike uvodei u suitu, po uzoru na Lullvja, francusku uvertiru i nove plesne stavke.
DJELA. ORKESTRALNA. Zbirke suita: Composition de Musique 1682; Apollon enjoue . . . , 1700; Festin des Muses . . . , 1700 i La Cicala della cetra d' Eunomio, 1700. DRAMSKA. Opere: Julia, 1690; Cleopatra, 1691; Anadne, 1692; Narcissus, 1692; Erindo, 1694; Gensericus . . . , 1694; Pyramus und Thisbe i Der grossmiitige Scipio Africanus, '1694. Singspieli: Jason, 1692; Andromeda, 1692; Porus, 1693 i Der verliebte Wald. Kazaline serenade i divertimenti. NOVA IZD.: ariju iz opere Erindo obj. A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953); 1 uvertiru iz zbirke Composition de musique obj. H. Osthoff (Nagels Musik-Archiv); nekoliko arija, dueta i zborova iz opere Erindo obj. isti (Das Erbe deutscher Musik, 1935)LIT.: H. Scholz, Johann Sigismund Kusser. Sein Leben und seine Werke (disertacija), Leipzig 1911. H. Becker, Johann Sigismund Kusser (Cousser), MGG, VII, 1958.

KUSSEWITZKY (Kusevickij), Sergej, ruski dirigent (Vinij Voloek, 26. VII 1874 Boston, 4. VI 1951). Na koli Filharmonijskog instituta u Moskvi uio 188894 kontrabas. Prvi put nastupio kao dirigent 1908 u Berlinu na koncertu djela ruskih autora. God. 1909 osnovao u Berlinu nakladno poduzee u kojem je izdavao kompozicije ruskih muziara. Iste godine otvorio i podrunicu u Moskvi. Ondje je organizirao i vlastiti simfonijski orkestar. Od 1918 bio dirigent Dravnoga simfonij skog orkestra u Lenjingradu. God. 1920 preselio u Pariz i tamo od 1921 prireivao koncerte s vlastitim orkestrom (Concerts Symphoniques Koussezuitzky). Kao nasljednik P. Monteuxa preuzeo 1924 vodstvo Bostonskog simfonijskog orkestra. Taj je

402

KUSSEWITZKY KVAPIL
ska muzika. VOKALNA : kantata Kuolemattomitnden toivo, 1910; zb( solo-pjes me. Stabat Mater za zbor i orkestar, 1914. LIT.: T. Elmgren-Heinonen, Toivo Kuula, Elamakerta, Porvoo 193 izd. 1953). T. Elmgren-Heinonen i E. Roiha, Toivo Kuula, a Finnish Com of Genius, Helsinki 1952. J. Kokkonen, Toivo Kuula, SSvellvsluetti popisom djela), Helsinki 1953. N.-E. Ringbom, Toivo Kuula, MGG, 1958.

orkestar vodio sve do 1949 i s njim gostovao u SAD i u Evropi. Uz to do 1928 redovito koncer-tira i sa svojim orkestrom u Parizu. K. je bio dirigent iva temperamenta, s velikim smislom za kontraste i koloristike efekte. Mnoga djela istaknutih suvremenih, autora osobito ruskih, francuskih i amerikih doivjela su prvu izvedbu pod njegovim vodstvom (A. Honeg-ger, I. Stravinski, S. Proko-fjev, A. Roussel, H. Copland, G. Gershvvin). Komponirao je koncert za kontrabas i orkestar, orkestralnu passacagliju na rusku temu S. KUSSEWIT/KY (1934), uvertire te djela za kontrabas i klavir. God. 1942 utemeljio zakladu (Koussevitzky Foundation) za naruivanje novih djela kod kompozitora svih narodnosti.
LIT.: A. Lourie, S. A. Koussevitzky and His Epoch, New York 1931 (novi otisak 1969). H. Leichtentritt, Sergej Koussevitzkv, Cambridge, Massachusetts, 1946. M. Smith, Koussevitzkv, New York 1947. N. Slonimsky, Sergej Alexandrowitsch Koussewitzky, MGG, VII, 1958. H. H. Stuckenschmidt, Serge Koussewitzky, Melos, 1968. H. C. Schonberg, The Great Conductors, London 1968 (njemaki Miinc hen 1970).

KUUSISTO, Taneli, finski kompozitor, orgulja i mu kritiar (Helsinki, 19. VI 1905 ). Studirao u Helsinkiji Univerzitetu, na Institutu za crkvenu muziku i na Konzervat (diplomirao 1935) te u Parizu kod W. Pohla klavir i instrur taciju (1934) i u Leipzigu kod J. N. Davida kompoziciju i G. mina orgulje (1937). ivi u Helsinkiju. Tu je bio pomonik di tora muzikoga odjela Finskog radija (193639 i 1940 zborovoa Opere (194246) i pjevakog drutva Viipurin Lauh kat (194551). Od 1948 djeluje na muzikoj ak ademiji Sit (194855 profesor orgulja, od 1955 proelnik odjela za crk1 muziku, od 1956 i prorektor). Kao odlian pedagog i vrstan orj zator mnogo je pridonio razvoju te najpoznatije finske muzi obrazovne ustanove. Uz to je od 1953 predsjednik Finskog drv kompozitora, od 1956 i direktor festivala Suomen sdvelta viikko- Veckan for Finlands tonkonst. Bavio se i muzikom kriti (192556 Uusi Suomi). Kao kompozitor zapoinje pod utj jem Skrjabina i impresionista. Kasnije primjenjuje sve naelo linearnosti, a u najnovijim djelima i neke radikalnije su mene tehnike. Meutim, izraajno njegova muzika uvijek je ror tina.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Pastorale, 1934; noki za violonelo i orkestar, 1936; 4 intermezza za gudae, 1929; simfonijska b Laatokka, 1944; uvertira Soitto kotisendulle, 1950; tokata, 1953. KOMOR 2 gudaka kvarteta, 1925 i 1927; trio za flautu, violinu i violu, 1953; son za flautu, violinu i klavir, 1936; sonata za violinu i klavir, 1944. KIa\ kompozicije (2 sonate, 1932 i 1952). ORGULJSKA: zbirka korala, ] fantazija, 1951; 10 malih korala, 1958; zbirka od 143 koralna napjeva. Fil muzika. VOKALNA: kantata Saimaan helmi, 1949; suita starih fi: crkvenih napjeva za sole, zbor i gudae, 1941; Suomalainen rukons za z orkestar, 1939; Joulugo za zbor i orkestar, 1942; Kangastuksia za sopran i star, 1945; brojni zborovi uz orgulje; solo -pjesme. CRKVENA: P< XL za bariton, zbor, orgulje i orkestar, 1939; 2 zbirke moteta, 1943 i 194 introita uz orgulje; pjesme. Obradbe starih finskih crkvenih napjeva. SIautobiografija, Suonen saveltayid, 1945; F. A. Ehrstrom, ibid., 1945; z eseja Musiikimme eilispaivaa, 1965; lanci i kritike. LIT.: N.-E. Ringboom, Taneli Kuusisto, MGG, VII, 1958.

KUSTURICA, Abid, dirigent (Hercegnovi, 29. VI 1942 ). Studij dirigiranja zavrio 1966 na Muzikoj akademiji u Sarajevu (M. Pozaji) i 1967 stekao naslov magistra; 1971 usavravao se U SAD kao stipendist Foolbrightove zaklade. Od 1965 umjetniki rukovodilac Simfonijskog orkestra grada Mostara. Gostovao u Sarajevu, Niu, Dubrovniku i u Rumuniji. M. POZ. KUAR, Peter, muzikolog i muziki kritiar (Ljubljana, 21. XII 1940 ). Studij historije muzike zavrio 1965 na Akade miji za glasbo u Ljubljan i. Od 1966 profesor muzikog odgoja na ljubljanskoj pedagokoj gimnaziji; suradnik RTV Ljubljana i od 1969 muziki kritiar dnevnika Delo. Autor je brojnih ko mentara za radio-emisije ozbiljne muzike, strunih lanaka i prikaza. K. Be. KUEJ -NOVAK, Ksenija, pjevaki pedagog (Graz, 8. XI 1914 ). Pjevanje uila na Dravnom konzervatoriju u Ljubljani (J. Foedransperg) i Beu (Rado-Danieli); diplomirala 1944 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (J. Betetto). Kao koloraturni sopran debitirala na koncertnom podiju i opernoj pozornici 1940 u Ljubljani i tamo angairana kao stalni gost Opere. God. 1942 ostavila javni muziki ivot i posvetila se pjevakoj pedagogiji kao profesor pjevanja na Srednjoj muzikoj koli. Od 1964 profesor je na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Odgojila niz istaknutih slovenskih opernih i koncertnih pjevaa, meu kojima su S. Hoevar, H. Holzl, V. Laci, Z. Ognjanovi, B. Glavak, E. Novak -Houka, G. Dermota i Z. Kova. Od njezinih opernih kreacija treba spome nuti Kerubina (Mozart, Figarov pir), Amora (Gluck, Orfej i Euridika) i Rosinu (Rossini, Seviljski brija); na koncertnom podiju nastupala sa trijom A. Dermelj, B. Leskovic i M. Lipovek.
B. Lk.

KUZMI, Vano (Ivan Evanelista), ljekarnik, mu; arhivist i kompozitor (Dubrovnik, 30. XII 1807 31. XII 18 Franjevac; kao orgulja, pjeva i zborovoa u crkvi Male b znatno utjecao na muziki ivot Dubrovnika. Neko je vrijeme vi i Gradsku muziku kolu, a okuao se i u kompoziciji (2 Tar, ergo za bariton, orgulje i orkestar). Kao muziki arhivist K sredio, dopunio i katalogizirao najveu zbirku rukopisnih i tiski muzikalija u Dalmaciii Glazbeni arhiv Male brae. Kuzmii pripisuje i talijanski pisan nedovreni rukopis muzikog leksik* koji je F. Juri nazvao ivot tolikih glazbenika.
LIT.: . Brusina, Ivan Evanelista Kuzmi biografske crtice, Za 1881. F. Juri, Crtice o glazbenim prilikama franjevakog samostana . brae u Dubrovniku, Sv. C, 1919, 2. A. ^

KUTEV, Filip, bugarski kompozitor i dirigent (Ajtos, 13. VI 1903 ). Zavrivi 1929 studij na Muzikoj akademiji u So fiji, posveuje se dirigentskom pozivu. God. 193035 vodio orkestar drutva Rodni zvui u Burgasu; uz to je vojni dirigent, isprva u Burgasu, zatim do 1950 u Sofiji. God. 1951 osnovao, a zatim vodio dravni ansambl narodnih pjesa ma i plesova s kojim je gostovao na turneji po Evropi (1958) i SAD (1963). Mnogo se bavio zapisivanjem, harmoniziranjem i obraivanjem bugarskih narodnih napjeva. U svojim kompozicijama udruuje folklorne elemente i modernu kompozicijsku tehniku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; simfonijska pjesma Tepuan, 1940; Pastora! za flautu i orkestar, 1941; CaKapcKa crouma, 1940; scherzo, 1928; EhmapCKa pancodun, 1937; 5 plesova, 1952. Filmska muzika. VOKALNA: kantate Jleeemu cenmeMBpu, 1946 i MajiKa Kaumama 3a Cmajiun, 1949; balada Kjienajiomo 6ue za sole, zbor i orkestar, 1929; 3 suite na bugarske narodne pjesme za sole i komorni orkestar, 1937 38; Jlasapcna ctouma za sole, zbor i orkestar, 1938; solo-pjesme. Obradbe bugarskih narodnih pjesama (oko 250). LIT.: C. CmoHuoe Meanoe, <J>HJiHn KyTeB, CocpHH 1962.

K. V. (KV, K.), kratica za Kochel-Verzeichnis, kronol. popis djela W. A. Mozarta, koji je nainio -> Ludwig Koc On je 1862 izdao Chronologisch-tematisches Verzeichnis samtli, Tonzverke W. A. Mozarts; 1864 i 1889 upotpunio je taj p< u Allgemeine Musikzeitung. Drugo izd. Kochelova popisa un ie i objavio P. Waldersee, 1905; III preraeno izd. nainio Einstein, 1937 (novi otisci, kao IV-VI izd., Leipzig 1947, I i 1969). Novo, takoer kao VI izd., redigirali F. Giegling Weinmann i G. Sievers, Wiesbaden 1964. Skraeno izd., kleine Kochel, priredio H. Hase, 1951 (V i VI izd., Wiesba 1965 i 1968, prema VI izd. iz 1964). M. KUI KVADRATNA NOTACIJA (njem. Quadratnotation), i; koji je uveo F. Ludvvig da oznai notno pismo iz doba tzv. ] Notre Dame u XII i XIII st. Muziari iz tog kruga upotrije su prvi put uope kvadratni oblik za ispisivanje nota i ligati za razliku od prijanjih razdoblja (kola sv. Marcijala), u koj: je notno pismo bilo srodno ranijoj neumatskoj notaciji ( -> Neun
ska notacija).

KUULA, Toivo, finski dirigent i kompozitor (Vaasa, Finska, 7. VII 1883 Viipuri, 18. V 1918). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju i kod E. Bossija u Bologni, H. Sitta u Leipzigu i M. Labeva u Parizu. Dirigent u Helsinkiju (1912 16) i Viipuriju (191618), K. je jedan od najistaknutijih zastupnika nacionalnog smjera u finskoj muzici.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 suite za orkestar, 1909 i 1913; preludij i fuga za orkestar, 1909; klavirski trio, 1908; sonata za violinu i klavir, 1907; kompozicije za violinu i klavir; klavirska djela; kompozicije za orgulje. Scen-

KVAPIL, 1. Jaroslav, eki kompozitor, dirigent i peda (Frvtak, Holeov, 21. IV 1892 Brno, 18. II 1958). Studi na Orguljakoj koli u Brnu (L. Janaek) i na Konzervatoriji Leipzigu (M. Reger, R. Teichmiiller); u meuvremenu preda na Orguljakoj koli u Brnu. God. 191945 profesor (od 1 direktor) Konzervator ija u Brnu i zborovoa drutva Filt monickd Beseda. Od 1948 profesor kompozicije na Janaekc muzikoj akademiji u Brnu. K. je lirik bogate invencije; sti je blizak Dvofaku i Brahmsu. U tehnikoj zrelosti njegovih pa tura i estoj primjeni polifonije oituj e se i utjecaj M. Regi
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, u c -moju, 1914; I Dduru, 1922; III, u Es-duru, 1937 i IV, Vitiina, 1943. Simfonijska pjesma

KVAPIL KVARTSEKSTAKORD
lani, 1949; 2 koncerta za violinu, 1927 i 1952; koncert za obou, 1951; koncert za klavir, 1954; simfonijske varijacije, 1939. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, u g-molu, 1913; II, u e-molu, 1926; III, u Es-duru, 1931; IV, u amolu, 1935; V, u D-duru, 1949 i VI, 1951. Gudaki kvintet, 1915; klavirski trio, 1912; klav irski kvintet, 1915; kvartet za flautu i gudaki trio, 1948; 2 du haka kvinteta, 1925 i 1935; nonet, 1944; 3 sonate za violinu i klavir: I, 1910; II, 1914 i III, 1937; 2 sonate za violonelo i klavir, 1913 i 1942; sonata za vio linu i orgulje, 1931. KLAVIRSKA. Tri sonate: u g-molu, 1912; u e-molu, 1925 i u Des-duru, 1946. Sonatina, 1950; varijacije, 1914; ciklusi kraih kompo zicija. DRAMSKA: opera Pohddka maje, 1943 (prer. 1955); melodrama Cep a kosa, 1953. VOKALNA: oratorij Lvisrdce, 1931; kantata Pisen o ae, ktery umira, 1923; Italska mala kantata, 1950; Pisen vesele chudiny za zbor i orkestar, 1934; ciklus Herbar za glas i orkestar, 1933; zborovi; ciklusi solo-pjesama. Obradbe narodnih ekih i slovakih pjesama (zbirka Sto slovdckych pisni, 1914) LIT.: L. Kundera, Jaroslav Kvapil, Praha 1944. A. Balatka, Jaroslav Kvapil, Hudebni rozh!edy, 1952. J. Buiga, Jaroslav Kvapil, MGG, VII, 1958.

403

2. Ludmila, pjevaica, kontraalt (Fivtak, Moravska, 8. IX 1894 Brno, 26. XII 1948). Sestra Jaroslava; pjevanje uila u Brnu. God. 1919 22 solistica u opernoj trupi A. Neumanna, a zatim u ekom narodnom kazalitu. Pjevala prvenstveno uloge nacionalnog opernog repertoara. Na praizvedbi Janaekove opere Katja Kabanova (Brno, 1921) interpretirala naslovnu ulogu. Istakla se i kao Amneris (Verdi, Aida). Bila je odlina koncertna pjevaica. KVARTA (lat. quartus etvrti; engl. fourth, franc. guarte, njem. Quarte, tal. quarta), konsonantni interval, razlika u visini izmeu prvog i etvrtog tona dijatonske ljestvice; ista k. sa drava dva i pol stepena, a njen je titrajni omjer 4 : 3. Kromat skom promjenom pojedinog tona ista se k. moe umanjiti ili poveati (npr. c-f je ista k., cis-f umanjena, a c-fis poveana). Poveana k. obuhvaa tri cijela stepena, a u muzikoj teoriji smatra se jednom od najotrijih disonanca (-> Tritonus). Kao melodijski interval ista k. je savrena konsonanca. U polifoniji i harmoniji konsonantnost, odnosno disonantnost iste kvarte zavisi o njenu odnosu prema ostalim tonovima. Neodreeni konsonanto -disonantni karakter kvarte upotrebili su suvremeni kompozitori kao jedan od znaajnijih elemenata u proirenju i naputanju tonaliteta. Zabacujui kvintnu i terenu srodnost, na kojima se historijski izgradio durski i molski tonalitet, A. Schonberg ve 1911 u djelu Harmonielehre predlae neutralni kvartni suzvuk kao ishodite suvremene harmonijske koncepcije. Odonda do danas suvremena je muzika obilno koristila tonalna i estetsko-ekspresivna svojstva intervala kvarte (A. Skrjabin, A. Schonberg i dr.; -> Kvartni akord). KVARTET (lat. quattuor etiri; engl. quartet, franc. guatuor, njem. Quartett, tal. quartetto), kompozicija za 4 instrumenta ili 4 pjevaa; takoer ansambl, koji izvodi takve kompozicije. etvoroglasne vokalne kompozicije (za jednake ili nejednake glasove sopran, alt, tenor, bas) razvijale su se od XV st. do polovine XVI st. u najrazliitijim kompozicijskim kombinacijama. etvoroglasni je stavak ona vrsta vieglasja, u kojoj se ekonominost, gibljivost i preglednost muzikog sloga udruuje _s njegovom zvukovnom punoom u naj plemenitoj ravnotei. etvoroglasni vokalni oblici razvili su se osobito u XVI st. (u motetu, misi, madrigalu, ehansonu, frottoli, villanelli, njemakoj zbornoj pjesmi, protestantskom koralu). U stilskoj prekretnici oko 1600 potisnuo ih je u pozadinu prodor instrumentalnih forma u razvoju svjetovne muzike. U XIX st., u okviru mukih pjevakih kruoka (Liedertafel u Njemakoj, Schvieizerbund u vicarskoj), ponovo su oivjele i etvoroglasne kompozicije, t o je izazvalo bogatu literaturu za vokalni kvartet (uz pratnju ili bez nje), osobito kod njemakih romantiara (R. Schumann i J. Brahms). Vokalni se kvarteti esto javljaju u operama. Razvoj instrumentalnog kvarteta poinje za renesanse. Iz prakse da se izvorna vokalna djela mogu izvoditi i na instrumentima, razvilo se komponiranje za skupine istovrsnih instrumenata razliitih veliina i opsega (ansambli viola, ansambli flauta, ansambli bomharta itd.). Od XVII st. takav se komorni sastav ili poveava u orkestralni ili smanjuje u solistiki sastav s bassom continuom. U baroku naziv quartetto ili sonata (sinfonia) a quattro oznauje i orkestralne kompozicje. Postanak instrumentalnog kvarteta u solistikom sastavu u tijesnoj je vezi s promjenama u drutvenim osnovama i u sadrajnom svijetu muzike umjetnosti oko sredine XVIII st. (individualizacija muzikog izraza, otkrivanje osjeajnog svijeta pojedinaca). Pojavu gudakog kvarteta oko sredine XVIII st. objanjavaju dva razvojna procesa. Prvi je iezavanje bassa continua (a s njim i instrumenata s tipkama) u trio-sonati i poveanje broja realnih dionica na etiri. Drugi je redukcija baroknoga etvoroglasnog orkestralnog stavka na jedan instrument u svakoj dionici. To zaokruivanje i proiivanje sastava u vezi je i s novom nijansiranou i suptilnou naina izvoenja. Prvi gudaki kvarteti jo nemaju one karakteristike, koje bi same po sebi traile solistiki sastav. Ti kvarteti (Boccherini, Haydn u poetku) doputaju i

orkestralni sastav. Donji glas jo nije izgubio znaaj bassa continua. Po obliku gudaki se k. u svom poetku oslanjao jo na trio -sonatu, no s druge strane, polazna toka bio mu je i divertimento, ukoliko je bio namijenjen solistikom sastavu (o daljem razvoju gudakog kvarteta -> Gudaki kvartet). I klavirski kvartet razvio se iz barokne trio-sonate, tako da se basso continuo pretvorio u obligatnu klavirsku dionicu, a basovski se gudaki instrument osamostalio. Izvor je klavirskog kvarteta i barokna solo-sonata za solistiki instrument uz instrumentalnu pratnju (npr. violina i embalo). Uz sastav: klavir, prva violina, druga violina i violonelo, najobiniji je sastav bio: klavir, violina, viola i violonelo (o daljem razvoju klavirskog kvarteta -* Klavirski kvartet). Kvarteti duhaa (rogova, trombona itd.) mlai su od gudakog i klavirskog kvarteta, po izvoru blii etvoroglasnom vokalnom stavku nego instrumentalnom kvartetu s njegovim rafiniranim zvunim tkivom. R . A. KVARTI, Miran, muziki producent (Ljubljana, 20. I 1927 ). Studij historije muzike zavrio 1956 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Do 1962 profesor teoretskih predmeta na muzikoj koli u Ljubljani, zatim na Radio -televiziji Ljubljana muziki suradnik i od 1964 producent za simfonijsku i opernu muziku. Ogledao se kao kompozitor muzike za vie slovenskih i hrvatskih kratkometranih filmova. K. Be. KVARTNI AKORD, sastoji se od samih kvarta koje su smjetene jedna iznad druge (primjer 1).

Kvartni akordi poeli su se upotrebljavati tek u muzici XX st., kad je klasina terena grupacija tonova prestala biti jedinstvenim i opeobaveznim principom u tvorbi akorda ( -> Harmonija). Sistematski je upotrijebio kvartne akorde najprije A. Schonberg u I Komornoj simfoniji op. 9 (1906). Poznat je k. a. u simfonijskoj pjesmi Promete] A. Skrjabina iz 1911 (primjer 2). Rani nagovjetaj slaganja akorda po kvartama nalazi se ve i u prolom stoljeu, i to upravo kod jednog od Skrjabinovih uzora, kod F. Liszta (primjer 3).
o F. Liszt: Mephisto-Walzer I

$ U 1 , b, :i . y-i=
Harmonijski skelet bi') U =

P
N . D .

KVARTNI KRUG -> Kvintni krug KVARTOLA (lat. quarta etvrta; engl. guadruplet, njem. Ouartole), skupina od etiri note jednakih ritmikih vrijednosti. Njihovo zajedniko trajanje odgovara trajanju gru pe od tri note iste vrijednosti uz koje se k. javlja unutar pojedinoga muzikog odlomka ili stavka. Oznauje se brojem 4:

iii

r f n r J r r i

KVARTSEKSTAKORD (engl. six-four ehord, franc. aceord de quarte ei sixte, njem. Quartsextakkord, tal. aceordo di quarta e esta), drugi obrat trozvuka, odnosno akord koji se sastoji od kvarte i sekste, raunajui od najniega tona navie ( -* Obrat,

i
404 KVARTSEKSTAKORD KVINTOLA
Tako su nazvane zbog t oga to se takvo dvoglasje esto salo za rogove bez ventila, tj. za prirodne rogove (-> Se oktave i sakrite kvinte, -> Rog). KVINTET (lat. quinque pet; engl. auintet, franc. quin i auintuor, njem. Quintett, tal. auintetto), ansambl od pet pje ili pet instrumentalista; takoer i kompozicija za takav ansa Vokalni kvinteti pisani su obino za dva soprana, alt, ten bas, ili za sopran, alt, dva tenora i bas. Bogata je literatura vok; kvinteta a cappella ili s continuom (embalo, klavir), odn s pratnjom orkestra. Ovamo ide bezbroj petoroglasnih renesan i baroknih madrigala ( -> Gudaki kvintet, -> Klavirski kvir KVINTIRANJE, 1. vrsta vieglasnog pjevanja preten kvintama. Potjee iz puke prakse improviziranja, a spon se od XII st. nadalje (Gaultier de Coinci: desehanter ou q toier; J. de Conde: quintier, doubler . . . descanter). J; iz Liegea (Speculum musicae, VII) opisuje k. kao vrstu dijaf odnosno discanta (dvapentizare vel quinthiare . . .); L. Zac (1592) tumai da su este paralelne kvinte u villa nelli zap oponaanje seljakoga pjevanja. U perifernim podrujima land, Alpski krajevi, Portugal) k. se odralo do najnovijeg d 2. (engl. overblowing, franc. quintoyer, njem. Quintieren, auinteggiare) kod duhakih instrumenata sa cilindrinom c i jezicem (klarinet i srodni tipovi), prepuhivanje koje daje, ui sto gornje oktave osnovnog tona, duodecimu (tj. dvostruku kvii Kvintiraju i pojedine svirale na orguljama, poklopljenice karakteristinim treim parcijalnim tonom (duodecimom ten nog tona) koje ine np r. registar Quintaden (ili quintaton) od 8 ' il i 4 ' . LIT.: W. Bachmann, Die Verbreitung des Quintieren im europais Volksgesang des spaten Mittelalters, Spomenica M. Schneider, Leipzig I. A KVINTNA SRODNOST -> Srodnost tonaliteta i srod akorda KVINTNI KRUG (engl. cirele of fifths, franc. cycle des qui, njem. Quintenzirkel, tal. circolo delle quinte), kruni tok kro; kvinta temperiranog sistema kojim se predouje sistem tonali dura i mola. Budui da raznoimeni durski i moleki tonaliteti -> Trozvuk, -> Smanjeni trozvuk, -> Poveani trozvuk). K. se oznauje sz 6/4 (- Generalbas):

U razdoblju klasine harmonije naroito se esto upotreblja vao tzv. kadencirajui kvartsekstakord, tj. k. kao zaostajalica na dominantni trozvuk u autentinoj, odnosno sloenoj kadenci ( -* Kadenca, -> Zaostajalica, - Harmonijske funkcije, -> Harmonija):

6 4

5 #

No k. moe biti zaostajalica na svaki trozvuk uope, radilo se o kadenci ili ne:

r?
i-

esta je i upotreba kvartsekstakorda kao prohodne harmonije, tzv. prohodnog kvartsekstakorda:

i J

A ,

te kao izmjenine harmonije, tzv. izmjeninog kvartsekstakorda:

sf J
N. D. staju transpozicijom osnovne sheme za kvintu (gornju ili don to kvintni krug zorno predouje poredak tonaliteta s njiho enharmonijskim zamjenama, kao i sukcesivni porast njihe predznakova. Tonika novog tonaliteta nalazi se na kvinti odno dominanti prijanjeg tonaliteta od kojeg ima uvijek jedan pi znak vie, npr.: C-dur; G-dur, nt; D-dur, 2; A-dur, 3 itd. Z primarnosti intervala kvinte ispravno je i tonalitete sa sni; ama sistematizirati unutar kvintnog kruga i to preko donje kvii a ne u kvartnom krugu preko gornje kvarte, kako navode r autori. B. Se KVINTOLA (lat. quinta peta; engl. Quintuplet, franc. qt tolet, njem. Quintole), skupina od pet nota jednakih ritmi vrijednosti. Njihovo zajedniko trajanje odgovara trajanju gri od etiri ili est nota iste vrijednosti uz koje se k. javlja um pojedinoga muzikog odlomka ili stavka. Oznauje se brojem

KVINTA (lat. quintus peti; engl. fifth, franc. quinte, njem. Quinte, tal. quinta), konsonantni interval; razlika u visini izmeu prvog i petog tona dijatonske ljestv ice ;_ista k. sadrava tri i pol stepena, a njen je titrajni omjer 3 : 2. ista k. je savrena konso nanca; kromatskom promjenom pojedinog tona moe se umanjiti ili poveati (npr. d-a je ista k., dis-a umanjena, a d-ais poveana). U nizu alikvotnih tonova od svih intervala (osim osnovnog tona) najee se pojavljuje interval kvinte (u prvih 20 alikvotnih tonova 3 puta). Od asa, kad je muzika napustila iracionalne sisteme pri marnih tonskih kompleksa (npr. arapska ili istarska ljestvica) i izgradila sistem na osnovi alikvotnog niza tonova pa sve do danas, interval kvinte igrao je vanu ulogu u strukturi i razvoju muzike umjetnosti. KVINTAKORD -> Trozvuk KVINTE ROGOVA (engl. horn fifths, njem. Hornquinten ili Hornsatz), poseban sluaj potpuno prihvatlji vih sakritih kvinta:

U polaganom tempu k. se moe kao i petorodijelna mj shvatiti kao kombinacija 3 + 2 ili 2 + 3:

'~ o I r

KVINTSEKSTAKORD KYRIE
KVINTSEKSTAKORD, prvi obrat septakorda (- Septakord,
-> Sixte ajoutee, -* German Sixth).

405

KWAST, i. James (Jacob), nizozemski pijanist i kompozitor (Nijkerk, 23. XI 1852 Berlin, 31. X 1927). Uitelji su mu bili K. Reinecke i E. Richter na Konzervatoriju u Leipzigu, Th. Kullak u Berlinu, pa L. Brassin i F.-A. Gevaert u Bruxellesu. Od 1874 nastavnik klavira na Konzervatoriju u Kolnu, 1883 1902 na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni, a zatim u Berlinu na Klindworth-Scharwenkinu (190205) i na Sternovu konzervatoriju. K. je bio izvrstan i mnogo traeni klavirski pedagog. Odgojio je mnoge istaknute muziare (C. Friedberg, O. Klemperer, H. Pfitzner, F. Kwast-Hodapp). Komponirao je koncert za klavir i orkestar (1882), te niz kraih briljantnih klavirskih djela stilski eklektinih. Redigirao je nova izdanja klavirske literature mnogih starijih autora. 2. Frieda (rod. Hodapp), pijanistica (Bargen kraj Engena, Schwarzwald, 1.3. VIII 1880 Bad Wiessee, 14. IX 1949). ena i uenica Jamesa. Konce rtirala u mnogim evropskim gradovima, a osobito se istakla kao interpret djela M. Regera i F. Busonija. Bila je i izvrstan pedagog; predavala je u Berlinu na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka (190205) i na Sternovu konzervatoriju (190515), na razliitim teajevima za usavravanje i privatno (od 1943 u Heidelbergu).
LIT.: K. Hahn, i. James Kwast, 2. Frieda Kwast-Hodapp, MGG, VII, 1958. W. Steinmetz, Dem Andenken an Frieda Kwast-Hodapp, Bonn 1966.

jem, 4 creda, niz misnih stavaka ad libitum, tonovi za recitaciju i razliite prigodne pjesme. Naslov zbirke potjee od poet nih rijei (Kyrie eleison) prvoga stavka svake mise, a njezin sadraj istovetan je s posljednjim dijelom Graduala. Nakon II Vatikanskog koncila (1962 65) K. vie nije u upotrebi. KYRIE (gr. xipts eXstoov Gospode, pomiluj), prvi stavak ordinarija mise. Potpun tekst glasi: Kyrie eleison, Christe eleison, Kyrie eleison. Svaki od ova tri zaziva pjeva se po tri puta prema razliitim melodijskim obrascima (npr. aaa bbb ccc, ili aha cdc efe i si.). Obino je posljednji odlomak u melodijskom pogledu bogatiji i zn atno proiren. Dok su u prvim stoljeima kranstva k. pjevali svi vjernici, stavak je bio kratak i jednostavan, ali kad ga je u IX st. preuzela schola cantorum, napjev je postao mnogo razvijeniji, a motivi u svakom odlomku raznolikiji. U X i XI st. k. je bio esto puta tropiran, tj. izmeu propisanih rijei umetale su se nove (npr. Kyrie fons bonitatis eleison, Kyrie lux et origo eleison i dr.). Danas se k. s tropima vie ne upotrebljava, ali su zato tropi ostali samo u podnaslovima pojedinih misa kao oznaka za razlikovanje jedne od druge, npr. Kyrie (fons bonitatis). U misama majstora polifonije, a i u kasnijim razdobljima, zadran je pri komponiranju ovoga stavka izvoran oblik i raspored, ali tako da je srednji dio (Christe), kao kontrastni element u melodijskom i harmonijskom pogledu, bio povjeren manjem sastavu (duo ili trio), dok je posljednji odlomak (Kyrie) bio znatno proiren i polifono bogatije obraen.
LIT.: B. Capelle, Le Kyrie de la messe et le Pape Gelase, Revue Benedictine, 1934. G. Prado, El Kyriale espanol, Analecta Sacra Tarrogonensia, 1942. M. Melnicki, Das einstimmige Kyrie des lateinischen Mittelalters (disertacija), Erlangen 1954. M. Huglo, Origine et diffusion des Kyrie, Revue gregorienne, 1958. A. Vi.

KYRIALE (gr. xupio<; gospodar), zbirka gregorijanskih napjeva koja sadrava sve nepromjenljive dijelove mise (ordinarium missae). U zbirci se nalazi 18 gregorijanskih misa, rekvi-

Ifl

LA, i. u nizu solmizacijskih slogova Guida d'Arezza la ie naziv za esti ton. 2. U romanskim jezicima naziv za ton a. 3. U funkcionalnoj solmizaciji Tonika-Do i slinim metodama la oznauje VI stupanj dur-ljestvice odnosno toniku (I) mol-ljestvice (-> Solmizacija). LAAFF, Ernst, njemaki muzikolog (Wiesbaden, 4. XI 1903 ). Muzikologiju studirao u Frankfurtu na Maj ni, Miinchenu, Beu i Berlinu (H. Abert), gdje je promovirao 1931. Pedagog, muziki kritiar i dirigent madrigalskog udruenja i ansambla historijskih instrumenata u Wiesbademi, 1935 38 suradnik Deutsche Musikzeitunga u Kolnu. Od 1938 u Mainzu kod muzikog nakladnog poduzea B. Schott's Sohne; tu je poslije Drugoga svjetskog rata utemeljio asopis Das Musikleben i ureivao asopis Musik im Unterricht. Predavao i na Univerzitetu.
DJELA: Bibliographie der Schriften von Hermann Abert, Gedenkschrift fur H. Abert, 1928; Franz Schuberts Sinfonien (disertacija), 1933; Musik mit fleiss gerukket (historija notnog tiska), 1956; Aus der Musiktradition des Rheingaus, 1956; Walter Gieseking, 1957; VCendelin Weissheimer1 ein Dirigent und Kotnponist aus em Wagner -Kreis, 1959. Brojne studije i lanci. Priredio za tisak vie svezaka djela starih majstora.

LABAN, Rudolf von, madarski plesa, koreograf i teoretiar (Bratislava, 15. XII 1879 Weybridge kraj Londona, 1. VII 1958). Jedan od najznaajnijih novatora i promicatelja modernog plesa u Evropi. Od ranog djetinjstva ispoljavao naklonost za umjetnost, posebno za ples. God. 1892 93 kao gimnazijalac osnovao u Budimpeti Grupu omladinskih plesaa u kojoj je bio rukovodilac i prvi plesa. Tada poinje ozbiljno izuavati osnove klasinog baleta. God. 1903 osnovao kraj Pariza plesnu radnu zajednicu. Cilj ove grupe je bio ples u prirodi i njegovanje kulture tjelesne izraajnosti. God. 1910 utemeljio Skalu modernog umjetnikog plesa u Miinchenu, a 1915 slinu kolu u Ztirichu sa M. Wigman i K. Joossom, koji su Labanove ideje u kasnijem samostalnom djelovanju i praktiki primjenjivali u svojim scenskim ostvarenjima. L. smatra da muzika nastaje iz pokreta, a ne pokret iz muzike; plesa svojim izraajnim kretnjama stvara muziku. Labanove novatorske ideje su primijenjene u njegovim koreografskim ostvarenjima meu kojima se istiu: Rosario (Manen); Ritterballet (Beethoven, 1927); Donjuan (Gluck, 1925); Pepeljuga (J. Strauss). On je stvorio i vie baleta bez muzike pratnje, kao to su Agamemnons Tod (po Noverreu, 1924) i Nacht (1927), zatim uz pratnju udaraljki, a neke njegove koreografije nastale su prije muzike. L. je izumio sistem zapisivanja plesa, nazvan kinetografija, kojim se danas slue brojne baletne trupe za biljeenje cijelih koreografija.
DJELA. SPISI: Die Welt des Tdnzers, 1920; Gymnastik und Tanz, 1926; Des Kindes Gynlnastik und Tanz, 1926; Choreographie, 1926; Schrifttanz: Aiethodik, Orthographie, Erlauterungen, 1928; Deutsche Tanzfestspiele, 1934; Ein Leben fiir den Tanz, 1953; Effort, 1947 (sa F. C. Lawrenceom); Modem Educational Dance, 1948; The Mastery of Movement on Stage, 1950; Principles of Dance and Movement Notation, 1956. LIT.: Juana de haban, Rudolf von Laban, Scientist of Dance, Dance Observer, 1939. M. Gibbons, The Modern Dance to von Laban, ibid. K. Jooss, Rudolf von Laban ori his 6oth Birthdav, Dancing Times, 1939. Juana de Laban, Dance Notation, Dance Observer, 1940. F. Saxe, Rudolf von Laban, ibid. W. Suhr, Ein Magier des Tanzes, Neue Zeitung, Miinchen 1949. 5. Thornten, A Movement Perspective of Rudolf von Laban, London 1971. N. Hg.

1. Pierre (I), orgulja (vjerojatno Pariz, oko 1545 pos lije 1608). Od 1571 orgulja u crkvi Saints-Innocents u Parizu; 1580 se spominje kao orgulja crkve Saint-Eustache; 1580-98 orgulja u crkvi Notre-Dame. Od njegovo trinaestoro djece pe toro se posvetilo muzici. 2. Claude, embalist, orgulja i kapelnik (Pariz, krten 31. VII 1570 poslije 1615). Sin Pierrea (I); nazivao se 1596 kra ljevim embalistom, 1598 naslijedio oca na orguljama Notre-Dame; jo se 1615 spominje kao Maltre de la musiaue du rot. 3. Pierre (II), svira na lutnji i orgulja (Pariz, krten 20. IV 1572 poslije 1626). Brat Claudea; u brojnim se dokumentima spominje samo kao Maitre musiden. 4. Germain, orgulja (Pariz, krten 14. III 1579 poslije 1647). Brat Claudea i Pierrea (II); orgulja u crkvi Saint-Jacques de la Boucherie 161247. Njegov sin Sebastien bio je vjero jatno orgulja u Bourgesu. 5. Pierre (III), orgulja, embalist i kompozitor (Pariz, 1592 pokopan 31. III 1656). Sin Pierrea (I) iz drugog braka; od oko 1630 do smrti u slubi kralja Luja XIII i kraljice Ane Au strijske; uz to kraljiin embalist. etvoro njegove djece izabralo je muziarsko zvanje. Bio je vrlo ugledan pedagog.
DJELA: Tu crois, 6 beau soleil za klavir ili orgulje na temu Luja XIII (obj. M. Mersenne, Harmonie universelle, Traite des instruments, 1636 i A. Kircher, JAusurgia universalis, I, 1650); 2 Courantes i 1 Sarabande za klavir ili orgulje; Courante za lutnju. NOVA IZD.: Tu crois, 6 beau soleil obj. F.-J. Feti (Revue et Gazette musicale de Pari, 19. Vl'l 1857) i J.-B.-Th. Weckerlin (Bibliothlque au Conservatoire . . . Catalogue, 1885); Courante za lutnju obj. J. Tiersot (Une Famille de musiciens francais au XVIIe siecle, Revue de Musicologie, 1927 28); pisma obj. W. J. A. Jonckbloet i J. P. N. Land (Musique et musiciens du XVII* siecle. Correspondance, 1882), J.-G. Prod'homme (Ecrits de musiciens, II izd. 1912) i J. Tiersot (Une Famille de . . . , Revue de Musicologie, 1927 28).

6. Charles-Henry, st., embalist (Pariz, oko 1625 oko 1670). Sin Pierrea (III); od 1642 embalist francuske kra ljice Ane Austrijske i zatim kraljice Marije-Terezije (ene Luja XIV). 7. Anne, pjevaica (Pariz, krtena 3. VII 16281688). Se stra Charlesa Henrvja; na putu u vedsku zadrala se u Hagu 165253. U vedskoj boravila vie od godinu dana, a na povratku u Francusku koncertirala u Danskoj i Kasselu. Od 1661 komorna pjevaica na francuskom dvoru . Pjevala na dvorskim baletnim i opernim izvedbama i na duhovnim koncertima u Velikom tje dnu. Bila je jedna od najveih francuskih pjevaica svoga doba. 8. Joseph, ml., orgulja i svira na teorbi (Pariz, krten 21. III 1633 IV ili V 1678). Brat Charlesa Henrvja i Anne; instrumentalist u baletnim predstavama_ na francuskom dvoru; 165254 pratio sestru Annu na putu u vedsku; 1656 naslijedio oca na poloaju dvorskog orguljaa. Od kralja dobio opatiju Saint -Hilaire kraj Narbonnea kao prebendu (Abbe de La Barre), premda nije bio sveenik. Njegova djela za instrumente s tipkama oda vaju veliko kontrapunktsko umijee, ali i smisao za melodiku punu svjeine i duboke izraajnosti. Meutim, svoj najvii domet ostvario je na podruju vokalne muzike.
DJELA: 2 Courantes i 2 Allemandes (rkp. Bauyn u parikoj Bibliotheque Nationale); Quand on vous dit que Von vous ayme, 2-gl. air de cour; Airs a deux parties (za 1 glas i b. c. ili za 2 glasa, svaki air sa doubleom); Dolorosi pensieri, 3gl. arija sa b. c; 2 arije za 1 glas i b. c. s ritornellima i dr. NOVA IZD.: 2 Allemandes obj. F. Raugel {Les Mahres francais de /' Orgue, II, 1939); iste Allemandes i 2 Courantes obj. J. Bonfils (L' Organiste liturgique, 1958); ariju Allez bergers obj. J.-B.-Th. Weckerlin (Bibliotheaue du Conservatoire . . . Catalogue, 1885).

LA BARRE (pravo ime Chabanceau, prozvana La Barre, kasnije de La Barre i Chabanceau de La Barre), francuska obitelj muziara.

408

LA BARRE LABORDE
u Italiji i Rusiji. Na opernoj pozornici debitirala 1905 u St holmu (Puccini, La Boheme; Boito, Mefistofele; Mascagni, valleria rusticana; Leoncavallo, Pagliacci). Osim na evrops muzikim scenama, nastupala u New Yorku, Philadelphiji i Stonu (190810); 193034 profesor pjevanja na Konzerva u Varavi i od 1935 na Akademiji za dramsku umjetnost u Ri Njezin je repertoar jo obuhvaao Cartnen (Bizet), U dolini (d bert), Salomu (R. Strauss), Tajni brak (Cimarosa), etiri gr jana (Wolf-Ferrari) i dr. Objavila knjigu Guardare indietror, fatica! (195).
:

9. Pierre (IV), svira lutnje i teorbe (Pariz, krten 18. X 1634 XI 1710). Brat Josepha; od 1655 kraljevski komorni svira; kasnije u kapeli francuske kraljice Marije-Terezije i u slubi vojvotkinje od Burgundije.
LIT.: J. Tiersot, Une Famille de musiciens francais au XVII e siecle, Revue de Musicologie, 1927 28. S. Wallon, Pierre (I), Claude, Pierre (II), Jehan, Germain, Sebastien, Pierre (III), Charles -Henry, Anne, Joseph, Pierre (IV) La Barre, MGG, VIII, 1960.

LA BARRE, Michel de, francuski kompozitor i flautist (Pariz, oko 1675 potkraj 1743). Oko 1695 flautist kraljevske komore i Opere; 170205 uz to lan sastava Musettes et Hautbois du Poitou u kraljevoj Grande Ecurie. Njegov Triomphe des Arts jejedanje od najboljih franc. baleta onoga vremena, s recitativima i arijama u Lullvjevu stilu i neobino ivim instrumentalnim od lomcima. Prema svjedoanstvu suvremenika bio je najvei ta danji virtuoz na poprenoj flauti. Njegov Pieces en trio (1700) sadrava suite sa 811 stavaka, u kojima kao i u iduim zbir kama, b. c. oituje znatnu nezavisnost. U zbirci Pieces pour la flute traversiere (1703) nalaze se prve francuske suite izriito namijenjene poprenoj flauti i continuu. Predgovor je znaajan zbog toga to u njemu La B. etiri godine prije Hotteterrea daje vane tehnike upute za sviranje poprene flaute.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Pieces en trio pour les violons, flutes et hautbois (3 sv.), 1700 07; Pieces pour la flute traversiere avec la Bc., oeuvre 4,

3. Gianna Perea, sopran (Milano, 19. V 1908 ). Ki uste; debitirala u Vicenzi 1934 u operi Le Furie di Arlecc, (Lualdi). Specijalizirala se za koloraturne arije (Rossini, evi brija; Wolf-Ferrari, etiri grubijana i Campiello i dr.).
LIT.: B. Barilli, II Paese del melodramma, Lanciano 1929. R. Cei Maria Labia, Muica e dischi, 1953.

Sixieme(-douzieme) Uvre, 1714. Balet Le Triomphe des Arts, 1700; komedija-balet La Venitienne, 1705. Brojne arije (airs serieux; airs d boire) za 1 gl. i b. c. odnosno za 2 gl. u raznim zbirkama onoga vremena, 1694 1730. Traktat Memoire sur les musettes et hautbois, oko 1740. NOVA IZD.: Sarabande za flautu i klavir obj. L. Fleurv (bez god.); suitu za 2 instrumenta obj. E. Doflein (Altframo'sische Duette, I, za 2 violine, 1931); Sonate dite Vlnconnue za klavir i b. c. obj. R. Viollier (1952); suitu G za 2 flaute obj. G. Scheck i H. Ruf (1954); Memoire sur les musettes et hautbois obj. J. Ecorcheville (Quelques documents sur la musique de la Grande Ecurie, SBIMG, 1900 01) i J.-G. Prod'homme (Ecrits de musiciens, II izd., 1912). LIT.: S. \Vallon, Michel de La Barre, MGG, VIII, 1960.

LABARRE, Theodore (pravo ime Thodore-Francois-Joseph Berry), francuski harfist i kompozitor (Pariz, 24. III 1805 9. III 1870). Uio harfu kod R.-N.-Ch. Bochse i F. J. Nadermanna, a kompoziciju na Parikom konzervatoriju kod F.-A. Boieldieua. Od 1824 koncertirao u mnogim evropskim zemljama; ivio naizmjence u Parizu i Londonu. God. 184749 dirigent parike Opera-Comigue, a od 1851 dirigent privatne muzike Napoleona III; to je mjesto izgubio 1855 zbog politikih aluzija u operi Pantagruel. Od 1867 profesor za harfu na Parikom konzervatoriju. Njegovi su uenici J. -L. Gataves i F. Godefroid.
DJELA: fantazija za harfu i orkestar. Trija za harfu, rog i fagot; duo za harfu i klavir (sa H. Herzom); dua za harfu i flautu, za harfu i rog. Za harfu solo: Sonate de Concert; Etude composee de 8 caprices (revidirao A. J. Hasselmans); Theme et Variations i dr. Vie opera i baleta. Brojne, neko popularne, solo pjesme uz pratnju harfe ili klavira. Methode complete pour la harpe, 1844. LIT.: F. Vernillat, Theodore -Francois -Joseph Labarre, MGG, VIII, 1960.

LABEY, Marcel, francuski kompozitor i dirigent (Le Vesinet, Seine-et-Oise, 6. VIII 1875 Nancy, 21. XI 1968). Uio u Parizu klavir, harmoniju i kompoziciju (V. d'Indv). Asistent V. d'Indvja na Scholi Cantorum (od 1931 direktor); od 1935 direktor cole Cesar Franck. Niz godina tajnik uprave Societe nationale de musigue.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; Symphonie pour cordes; Triptyque symphonique; Poeme za klavir i orkestar; Ouverture pour un drame; Suite champetre; fantazija; Oraison nocturne. KOMORNA', gudaki trio; 2 gu daka kvarteta; gudaki sekstet; 3 klavirska trija; klavirski kvintet; duhaki trio; suita za duhak e instrumente; kvintet s harfom; 4 sonate za violinu i klavir; sonata za violu i klavir; sonata za violonelo i klavir. KLA VIR-SKA: sonata; suita; Prelude et scherzo i dr. Opera Berengere, 1925. Solo-pjesme. LIT.: F. Raugel, Labey, Marcel i Charlotte Sohy, MGG, VIII, 1960

LABIS, Attilio, francuski plesa i koreograf (Vincennes, IX 1936). Uenik Baletne kole Parike opere iji je prvi sa postao 1960, a godinu dana kasnije i danseur etoile. Izvanre nadaren plesa, ostvarenja mu se odlikuju poetinou i visol tehnikom. Najvei uspjeh postigao je u baletu Ikar (koreogri S. Lifar) 1962 u Parizu, kao i u baletima Pas de Dieux (19 Kralj David (1960) i Symphonie concertante (1962). Najzna niji koreografski domet ostvario je baletom Arcade (Berlioz, 191 LABITZKY (Lawitzky), austrijska obitelj muziara roc iz eke. 1. Josef, violinist i kompozitor (Schonfeld, danas Krai 3. VII 1802 Karlsbad, danas Karlovy Vary, 19. VIII 18 Uio kod K. Veita; 182022 prvi violinist orkestra u Marienb (Marianske Lane), uz to 182122 angairan na Francuskoj o u Bernu, a 1823-24 u kapeli ruskog poslanika u Miinch Nakon koncertne turneje po junonjemakim gradovima, 1 utemeljio vlastitu kapelu s kojo m je nastupao u Beu i 1829 u Varavi. Od 1835 do 1868 vodio orkestar u Karlsbadu koj razvio u kvalitetni ansambl; s njim je gostovao u Pragu, B( Varavi, Petrogradu i Londonu i prireivao simfonijske konce U svoje vrijeme vrlo popularan kompozitor plesne muz L. se moe mjeriti sa svojim suvremenicima J. Lannerom Straussom st., posebice po oblikovanju valcera u cikluse s senim orkestralnim uvodom i finalom. Instrumentacija mu dotjerana, ritmika otra, melodika svjea, inventivna. Ostavic oko 300 kompozicija, preteno plesnih, za orkestar ili kla valcere (Aurora; Sirenen; Grenzboten; Lichtensteiner; Carlsbac ciklus Le Joie op. 231), landlere, etvorke, mazurke, polke, lope ( Schlacht-Aspern-Galopp) itd.; zatim 1 Concertino za flai solo-pjesme i crkvene kompozicije (mise, rekvijem). 2. Wilhelm, violinist (Beov na Teple, 1829 Toroi 1871). Sin Josefa; studirao na Konzervatoriju u Pragu; fc jeru zapoeo kao violinist, kasnije otiao u Kanadu i bio k; dralni orgulja u Toront u. 3. August, violinist i kompozitor (Beov na Teple, 22. 1832 Reichenhall, 28. VIII 1903). Brat Wilhelma; studi violinu na Prakom konzervatoriju, a zatim se usavravao u Le igu kod F. Davida i M. Hauptmanna. Karijeru zapoeo 1 violinist u Kar lsbadskom orkestru ije je vodstvo 1868 preu od svoga oca Josefa. Nastupao i solistiki. Ostavio blizu : djela za orkestar.
LIT.: E. Rychnowsky, Josef Labitzky der Walzerkonig Bohmens, Keilbt Jahrbuch, 1909. Af. Kaufmann, Musik und Musiker, Karlsbader Hein kunde, 1927. Isti, Josef Labitzky, Sudetendeutsche Lebensbilder, II, Reicli bergi930. R. Quoika, Labitzky Josef, August i VCilhelm, MGG, VIII, is I. A.

LABIA, talijanska obitelj pjevaa. 1. Fausta, sopran (Verona, 3. IV 1870 Rim, 6. X 1935). Uila kod Marije Spezije Aldighieri; debitirala 189293 u Veroni u operama Robert avo (Meverbeer) i Mefistofele (Boito). Nastupala u Trstu, Stockholmu i Lisabonu, zatim u Torinu, Rimu, Bologni, Milanu i dr. U sezoni 1899 1900 u kazalitu La Fenice u Veneciji bila protagonistica Mascagnijeve Iris, opere koja je posebno ostala povezana s njezinim imenom. Povukla se sa scene 1908; od 19 12 bavila se pjevakom pedagogijom i pre davala na akademiji S1. Cecilia u Rimu. Na njenu su se repertoaru nalazili Hugenoti (Meverbeer), Don Giovanni (Mozart), Otelio (Verdi), Tosca (Puccini), Walkiira, Siegfried, Majstori pjevai (Wagner). Napisala knjigu L'Arte del respiro nella recitazione e nel canto (1936). 2. Maria, sopran (Verona, 14. li 1880 Malcesine del Gar da, 11. II 1953). Sestra Fauste; do 1904 koncertna pjevaica

LABLACHE, Luigi, talijanski pjeva francuskog podrijei bas (Napulj, 6. XII 1794 23. I 1858). Uio na Conservato dellaPietd dei Turchini u Napulju. Debitirao 1812 u napuljski kazalitu San Carlino kao basso buffo. Pjevao na talijanskim ] zornicama (Scala u Milanu, San Carlo u Napulju) i u Beu 1830 doivio u Londonu i Parizu prave trijumf e u Cimarosii operi Tajni brak. Do 1852 nastupao u Parizu, 1852 53 pje\ u Petrogradu; povukao se sa scene 1857. Posebno se odlikovao operama G. Rossinija, V. Bellinija i G. Donizetija i kao Lepore (Mozart, Don Giovanni). Njegov glas bio je veoma gibak i izra: jan. L. je bio i nenadmaiv glumac. Napisao Methode de eha
LIT.: Onori alla memoria di Luigi Lablache, Napoli 1858. G. Wid Luigi Lablache, Goteborg 1897. E. Gara, Luigi Lablache, La Scala, 19 H. Kuhner, Luigi Lablache, MGG, VIII, 1960.

LABORDE, Jean-Benjamin de, francuski muziki pisac kompozitor (Pariz, 5. IX 1734 22. VII 1794). Komornik Lv XV, zakupnik poreza u Parizu, giljotiran za Revolucije. Od ml dosti bavio se i muzikom. Bio je uenik J.-Ph. Rameaua i Dauvergnea. Njegove svjee i izvorne komine opere doivje su uspjeh kod parike publike; trajniju vrijednost imaju, meutii

LABORDE LACH
njegove solo-pjesme, redovito na tekstove istaknutih francuskih knjievnika. Najvanije Labordeovo djelo je enciklopedijska historija muzike Essai sur la musique ancienne et moderne, jedna od prvih i dotada vjerojatno najbolja, rezultat njegova sistematskog i upornog tridesetogodinjeg rada.

409

kvartet, 1942; sonatina za violinu i klavir, 1923; sonatina za violonelo i klavir, 1923; Prelude et Rondo za klavir i violonelo. Sonata, 1923 i etide, 1950 za klavir. Preludiji i fuge, 1944 i korali, 1950 za orgulje. Muzika za filmove. Solo-pjesme. LIT.: G. Ferchault, Yves de La Casiniere, MGG, VIII, 1960.

et moderne (4 sv.), 1700; iviemoires sur Les proporzions musicaies (.uouaiaK ujeiu Essai . . .), 1781; Lettre de Vauteur de VEssai a M. Vabbe Roussier (na poetku djela Memoires . . .); Lettre de M. de la B. d Mrs. de VAcademie des Sciences, 1781; Memoires historiques sur Raoul de Coucy, 1781. LIT.: C. Mellinet, Notice sur J. B. de La Borde, Nantes 1839. VCastil-Blaze, J. B. De La Borde, France musicale, 1852. R. Richard du Page, Un Financier dilettante au XVIII siecle, J. B. de La Borde, Revue de l'histoire de Versailles, 1926. E. Haraszti, J. B. De La Borde, RM, 1935. J. de Vismes, J. B. de La B orde, un favori des dieux, Pari 1935. M. Briquet, Jean-Benjamin de La Borde (Laborde), MGG, VIII, 1960.

LACASSAGNE (De La Cassagne), Joseph, francuski muziki teoretiar i kompozitor (biskupija Oleron, Rochefort, oko 1720 ?, oko 1780). Muziku uio u pjevakoj koli kate drale u Marseilleu; kasnije je u toj koli postao uitelj i zaredio se za sveenika. Otiao u Pariz; naavi u francuskom dauphinu (kasnijem Luju XVI), njegovoj eni Marie-Antoinetti i drugim visokim aristokratima mone zatitnike, ostao u tom gradu do smrti. Skroman teoretiar i osrednje nadaren kompozitor, elio je biti dobar pedagog i olakati muziku nastavu. Svoj Traite general des Siemens du Chant, udbenik za nastavu pjevanja i muzike, namijenio je omladini.
DJELA: Recueil de Fables mises en musique, 1754; L'Alphabet musical, 1765; Traite general des Elemens du Chant, 1766; L'Uni Clefier musical, pour servir de supplement au Traite general, 1767. LIT,: J. Rollin, Abbe Joseph Lacassagne, MGG, VIII, 1960.

LABROCA, Mario, talijanski kompozitor i muziki publicist (Rim, 22. XI 1896 2. VII 1973). Kompoziciju uio kod O. Respighija i G. F. Malipiera; diplomirao 1921 na Konzervatoriju u Parmi. God. 1936 44 bio je intendant opere u Firenci, gdje je uz to vodio i meunarodni festival Maggio Musicale Fiorentino; 194647 intendant opere La Fenice u Veneciji i organizator festivala; 194749 artistiki upravitelj milanske Scale, a od 1949 zamjenik direktora muzikog programa talijanskog radija. L. je bio izvrstan organizator; mnogo je uinio za popularizaciju instrumentalne muzike, osobito komorne. I u stvaralakom opusu njegova se linost najjae ispoljavala u djelima za manje ansamble.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; simfonija za komorni or kestar, 1930; simfonijeta za 11 instrumenata; sonata za orkestar i obligatni' klavir; 1928. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1923, 1932 i 1934; klavirski trio, 1926; sonatina za violinu i ^klavir, 1923; suita za violu i klavir, 1924. Suita za klavir, 1921; Ritmi di Marcia za klavir. DRAMSKA: opere La Principessa di Perepepe, 1927 i Le tre figliole di Pinco Pallino, 1928. Baleti La Mantide religiosa i II Serraglio. Lamento dei mariti e delle mogli, canti carnascialeschi, 1929. Scenska muzika za Sofoklovu Elektru, 1956, Plautove Menehme, 1957 i dr. VOKALNA: Tre Cantate sulla Passione secondo S. Giovanni za bariton, zbor i orkestar, 1950; 8 madrigala T. Campanelle za bariton i orkestar, 1958. Stabat Mater za sopran, zbor i orkestar, 1934. SPISI: II Flauto Magico di Mozart, !939; Parole sulla muica, 1954; Malipiero, musicista veneziano, 1957 (JI izd. 1967); L'Usignolo di Boboli, 1958; Arte di Toscanini, 1966 (sa V. Boccardijem); studije i lanci. LIT.: R. Mariani, Mario Labroca, Illustrazione, 1936. M. Mila, Mario Labroca, MGG, VIII, 1960.

LACEPEDE (La Cpede), Bernard -Germain-Etienne Medard de la Ville, francuski prirodoslovac, kompozitor i muziki pisac (Agen, Lot-et-Garonne, 26. XII 1756 Epinav kraj Pariza, 6. X 1825). Uio violonelo, klavir, orgulje i kompoziciju u Agenu i Bordeuxu. Od 1775, dopisujui se s D'Alembertom, raspravljao o pitanjima harmonije, ali se bavio i znanou. Kompoziciju uio kod F. -J. Gosseca u Parizu. lan brojnih akademija u Francuskoj i drugim zemljama; od 1796 lan Francuskog in stituta te Belgijske i Londonske akademije. Jedan od najveih prirodoslovaca svoga vremena, uspjeno se ogledao i kao kompo zitor.
DJELA: Symphonies concertantes; seksteti; sonate. DRAMSKA. Opere: Armide (Quinault), 1775; Omphale, \1~ld; Scandertierg, prije 1785; Alcine; Cyrus, prije 1785; Telemaque, prije 1785. Requiem. SPISI: Reflexions sur les progres que la musique a encore a faire; La Poelique de la musique (2 sv.), 1785 (nova izd. 1787 i 1797). LIT.: E. Perrin, Un Livre de Lacepede sur la musique, Bulletin francais de la Societe Internationale de Musique, 1907. Anonimno, A propos du centenaire de Lacepede, RM, 1925. R. Richard du Page, La Vie musicale de M. de Lacepede, Figaro, 19. XII 1925. M. Briquet, Bernard-Germain-Etienne Medard de la Ville, Comte de Lacepede, MGG, VIII, 1960.

LABUNSKI, r. Feliks Rodervk, poljski kompozitor (Ksawerynow, 27. XII 1892 ). Studirao na Konzervatoriju u Varari (L. Marczevvski, W. Maliszewski), zatim u Parizu (N. Boulanger, P. Dukas, G. Migot). Sa P. Perkowskim i S. Wiechowiczem osnovao 1927 u Parizu Drutvo mladih poljskih kom pozitora, koje je vodio 193034. Nakon dvogodinjeg rada na varavskoj radio-stanici preselio u New York. God. 1945 62 predavao u Cincinnatiju na College of Music i 196264 na Univerzitetu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u h-molu, 1955; In memoriam, simfonijska pjesma (uspomeni Paderewskog), 1941; Concertino za klavir; fantazija Kavieriana za 2 klavira; Triptyque champetre, suita, 1931; suita za gudae, 1935 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1934; klavirski kvartet; 3 bagatele za flautu, obou, klarinet i fagot, 1955; Concert champetre za 8 instrumenata, 1928; Divertimento za flautu i klavir, 1936. Dvije sonate i dr. za klavir. Balet God's Man, 1937. VOKALNA: 3 kantate; Ptaki za sopran i orkestar, 1934; Song zvithout Words za sopran i gudaki kvintet, 1946; solo -pjesme. lanci u poljskim, francuskim i amerikim asopisima.

LACERDA, Francisco de, portugalski dirigent i kompozitor (Ribeira Seca, Azori, 11. V 1869 Lisabon, 18. VII 1934). Studirao u Lisabonu (J. A. Vieira, F. Gazul, F. Guimaraes) i u Parizu na Konzervatoriju (Ch. Widor) i na Scholi Cantorum (V. d'Indv). Dirigent u Nantesu, Montreuxu, Marseilleu i Lisabonu. Osnovao Filharmonijski orkestar (1923) i drutvo Pro Arte u Lisabonu; bavio se prouavanjem portugalski h narodnih napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Adamastor; Almourol; Alcdcer i Rapsodia insular. Preludios za gudaki kvartet. Scenska muzika za drarm. Solo-pjesme. Zbirka Cancioneiro musical portugues. LIT.: A. Pinto, Muica Moderna Po rtuguesa, Lisabon 1930.

2. Wiktor, pijanist i kompozitor (Petrograd, 14. IV 1895 ). Brat Feliksa Roderyka; studirao na Konzervatoriju u Petrogradu, zatim u Varavi kod E. Mlynarskog (dirigiranje). Poslije brojnih koncerata po Evropi bio je 191928 nastavnik klavira na krakovskom Konzervatoriju. Od 1928'ivi u SAD, gdje je predavao klavir na Konzervatoriju u Nashvilleu (1928 31) i na College of Music u Memphisu (1931 37); 193758 bio je direktor Konzervatorija u Kansas Cityju (Missouri).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1936; koncert za klavir, 1939; Concertino za klavir, 1932; koncert za 2 klavira, 1950; varijacije za klavir i orkestar, 1948. KLAVIRSKA: varijacije, 1923; tokata, 1923; 2 impromptua, 1926; varijacije na Paganinijevu temu, 1943 i dr.

LACH, Robert, austrijski muzikolog i kompozitor (Be, 29. I 1874 Salzburg, 11. IX 1958). Na Konzervatoriju u Beu studirao kompoziciju (R. Fuchs), a na Univerzitetu muzikologiju (R. Wallaschek, H. Rietsch, M. Dietz, G. Adler). Od 1902 do 1909 ivio u Istri, Dalmaciji i Italiji. Gcd. 191220 direktor muzikog odjela Dvorske biblioteke u Beu; 1915 postao privatni docent muzikologije na Bekom univerzitetu, 1920 profesor komparativne muzikologije, psihologije i muzike estetike, a 1927 naslijedio G. Adlera kao predstojnik Muzikolokog instituta (umirovljen 1939); uz to 192445 predavao historiju muzike, filozofije i muzike estetike na bekoj Muzikoj akademiji. L. je kao muzikolog obuhvatio veoma iroko podruje. Bavio se historijom zapadnjake muzike, od jednoglasja srednjega vi jeka do majstora kasne romantike, osvjetljujui je s historijskog, stilsko-historijskog i estetsko-psiholokog aspekta; jo je vaniji kao veliki istraiva, a osobito sistematiar na polju komparativne
muzikologije. Djelo Studien zur Entwicklungsgeschichte der orna-

LA CASINIERE, Yves de, francuski kompozitor (Angers, 11. II 1897 ). Studij zapoet u Angersu nastavio na Ecole Normale u Parizu kod M. d'Ollonea (kompozicija), Nadije Boulanger (orgulje) i G. Caussadea (kontrapunkt). Nastavnik muzike; 1932 osnovao tiskaru. U Drugom svjetskom, ratu pripadao pokretu Otpora i proveo neko vrijeme u zatvoru. Od 1953 bio glavni inspektor za muziko kolstvo. Kao kompozitor klonio se originalnosti po svaku cijenu. Njegova djela svjedoe o dobrom ukusu, istananoj kulturi i smislu za zvukovne nijanse. Is takao se i kao vrstan pedagog.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1922 i 1930; simfonijska pjesma Persee et Andromede, 1930. Simfonijske slike: Hercule et les Centaures, 1920; Epigramme funeraire; Au rude Ares, 1930 i La Naissance de Minerve, 1957. Concertino za muziku pilu, 1930; koncertna improvizacija za orgulje i orkestar, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1929; klavirski trio, 1944; klavirski

mentalen Melopoie obuhvaa itav krug etnomuzikoloke problematike. L. je nastojao da razliite manifestacije muzikoga zbi vanja razjasni prema cjelokupnom kulturno-historijskom, kao i psiholokom, antropolokom i biolokom razvoju i obliku vrste 'homo sapiensa' te da na taj nain dopre do nekog oblika bio logije muzike. L. je i kao kompozitor bio veoma plodan, ali
nedovolino oriiimahtn. DJELA. SPISI: Studien zur Entzvicklungsgeschichte der or namentalen Melopoie fdisertacija\ 1902 (izd. 1913); Sebastian Sailers Schopfung in der Musik, 1916; U". A. Mozart als Theoretiker, 1918; Zur Geschichte des Gesellschaftstanzes im 18. Jahrhundert, 1920; Zur Geschichte des musikalischen Zunftzvesens, 1923; Eine Tiroler Liederhandschrift aus dem 18. Jahrhundert, 1923; Die Vergleichende Musikwissenschaft, ihre Melhoden und Probleme, 1924; Das Konstruktionsprinzip der Wiederholung in Musik, Sprache und Literatur, 1925; Vergleichende Kunst- und Musikwissenschaft, 1925; Gesdnge russischer Kriegsgefangener (3 sv.), 1926 52; Geschichte der Staalsakademie und Hochschule ftir

410

LACH LACHNITH
2. Franz Paul, njemaki kompozitor i dirigent (Rair Lech, 2. IV 1803 Miinchen, 20. I 1890). Muziku uio oca, zatim kod J. K. Etta u Miinchenu. U Beu do 1823 or; evangelike crkve; istodobno studirao kod S. Sechtera. Od korepetitor, od 1829 prvi dirigent kazalita Kdrntnertor; 36 dirigent u Mannheimu. P reselivi se 1836 u Miinchen. vio je ondje ivu reproduktivnu djelatnost; dirigirao je u I skoj operi, vodio koncerte Musikalische Akademie i Dvorsk pele. Stajao je na elu festivala u Miinchenu, Salzburgu i Aacl Promjene prilika, nastale dolaskom R. Wagnera i H. Bulo Miinchen (1864), potisnule su Lachnera u pozadinu te je na vlastiti zahtjev umirovljen. Kao dirigent L. je stekao vc zasluga, dotjeravi dvorski orkestar do zamjerne reproduk visine i odgojivi umjetniki ukus publike. Kao kompozitori su mu uzori Beethoven i Schubert, a u manjoj mjeri Spohr, J delssohn i Meverbeer. L. je napisao vrijednih djela, prem njegova muzika ponekad suha ili sentimentalna. U najusp ostvarenja idu orkestralne suite. Medu crkvenim kompozicijan tie se Requiem. Solo-pjesme komponirao je pod neposrednim ajem svoga prisnog prijatelja F. Schuberta.
DJELA. ORKESTRALNA: 8 simfonija, 1828 51; 2 koncerta za 1828 i 1833; konceit za flautu, 1832; 2 uvertire, 1841 i 1854; 8 suita, 186 1 dr- KOMORNA: 6 gudakih kvarteta, 1843 50; gudaki kvintet, 2 klavirska trija, 1828 i 1829; 2 klavirska kvinteta, 1868 i 1869; 2 duhaka teta, 1823 i 1829; duhaki oktet, 1850; trio za klavir, klarinet i rog, 1830; za 3 duhaka instrumenta i za 4 gudaa, 1824; nonet za 5 duhakih instrun i za 4 gudaa, 1875; sonata za violonelo i klavir, 1827 i dr. KLAVIR, 3 sonate; 2 sonate za klavir 4- runo, 1827 i 1832 i dr. Tri sonate za 01 1876; preludiji i fuge za orgulje. DRAMSKA. Opere: Die Burgschaft, Alidia, 1839; Catarina Cornaro, 1841 i Benvenuto Cellini, 1849. Scenska nv Sveane igre: Kadmos und Hermoneia; Ohne Titel i dr. VOKA. oratorij Moses, 1833; kantata Die vier Menschenalter, 1829; 2 krae ka zborovi; tropjevi; dvopjevi; oko 200 solo -pjesama (neke uz pratnju kla roga ili violonela). CRKVENA: 8 misa, 1827 56; Reauiem, 1856; 2 ^ Mater, 1856 i 1874; psalmi; moteti i dr.

Musik und darstellenden Kunst in Wien, 1927; Das Ethos in der Musik Schuberts, 1928 i dr. Brojne studije i rasprave u SBIMG (Alte Weihnachts~ und Ostergesa'nge auf Lussin, 1902 03; Volkslieder in Lussingrande, ibid.; Alte Kirchengesange der ehemaligen Diozese Ossero, 190405), ZFMW, AFMW, raznim drugim a sopisima, u spomenicama, godinjacima, izvjetajima i dr. KOMPOZICIJE: 10 simfonija; 25 gudakih kvarteta; 14 gudakih kvinteta; 8 gudakih seksteta; 6 klavirskih trija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; razliite komorne kompozicije; 2 muzike drame; 2 muzike bajke; scenska muzika za 5 kazali nih djela; zborovi; solo-pjesme; 8 misa; rekvijem i dr. Napisao i nekoliko radova s podruja filozofije, psihologije, estetike, orijentalistike i egiptologije, nadalje vei broj knjievnih djela, pjesama, proznih spisa, dramskih radova, libreta i baletnih scenarija. LIT.: G. Kotek, Universitatsprofessor Dr. Robert Lach, Das deutsche Volkslied, 1927. Spomenica Robert Lach, Persbnlichkeit und Werk (povodom 80- godinjice ivota), Wien 1954. L. Nozvak, Universitatsprofessor Dr. Robert Lach, Osterreichische Musikzeitschrift, 1958. E. Schenk, Robert Lach zum Gedachtnis, MF, 1959. O. Wessely, Robert Lach, MGG, VIII, 1960. J. As.

LACHENMANN, Helmut, njemaki kompozitor (Stuttgart, 1935 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (J. N. David, J. Uhde) i kod L. Nona u Veneciji. Od 1960 slobodan umjetnik; u Mtinchenu; uz to predavao u Ulmu i na Univerzitetu u Gentu. Od 1966 nastavnik kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu i od 1970 docent na Visokoj pedagokoj koli u Ludwigsburgu. Dobitnik nagrada gradova Miinchena (1965), Stuttgarta (1968) i Hamburga (1972). Lachenmannova djela odlikuju se suptilnom zvukovnou i tehnikom dovrenou. Naputajui tradicionalna izraajna sredstva, on posee za novim akustikim elementima, pri emu polazi od inst rumentalne akcije.
DJELA. ORKESTRALNA: Souvenir za 41 instrument, 1959; Due Giri, 1960; Notlurno (Musik fiir Julia) za mali orkestar i violonelo 1968; Air za orkestar i udaraljke, 1968; Kontrakadenz , 1971; Mein Saitenspiel za 48 gudaa i 3 klavira, 1972. KOMORNA: Fiinf Strophen za 9 instrumenata, 1961; Introversion I i II za 6 sviraa, 1964; gudaki trio, 1965; Trio fluido za klarinet, marimbafon i violu, 1966; Montage za klavir, klarinet i violonelo, 1970; Gran Torso za gudaki kvartet, 1972; Interieur za bubnjara, 1966; Pression, studija za violonelo solo, 1969; Dal niente za klarinetistu, 1970. KLAVIRSKA: Echo Andante, 1962; Wiegenlied, 1963; Guero (studija), 1969. Scenario za elektronske zvukove, 1965. VOKALNA: Consolation I za glasove i udaraljke, 1967; Consolation II za 16 glasova, 1968; Consolation III za instrumente. 1973; tema za flautu, glas i violonelo, 1968. LIT.: 7. Stiirzbecher, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971.

LA CHEVARDIERE, Louis-Balthasar de, francuski nakladnik (? ?). Djelovao u Parizu od oko 1758 do 1785. Jedini su izvori podataka o njemu razne povlastice, oglasi, katalozi i pamfleti iz onoga vremena; 1758 naziva se nasljednikom izdavaa J. Leclerca. La Ch. se najvie obraao irokoj publici, nudei joj plesove, pjesme, vaudeville, romance i dr., kao i kazalina djela oper-comique, opere buffe), te kole za instrumente, ples i pjeva nje. U svojim zbirkama objavljivao brojna vokalna i instrumentalna djela znamenitih kompozitora (Haydn, Stamitz, J. C. Bach, Holzbauer, Galuppi, Boccherini, Jommelli, Pergolesi, Gretrv, Philidor, Laborde i dr.). God. 1785 nestaje ime La Ch., a na istoj se adresi kao njegov nasljednik pojavljuje Le Duc.
LIT.: V. Fedorov, Louis-Balthasar de La Chevardiere, MGG, VIII, 1960

3. Ignaz, kompozitor i dirigent (Rain am Lech, 11. IX Hannover, 24. II 1895). Brat i uenik Franza Paula; stui u Augsburgu, Miinchenu i B eu, gdje je naslijedio brata ka( gulja evangelike crkve. Uskoro postao violinist, zatim c dirigent orkestra Dvorske opere. Od 1831 dvorski dirigej Stuttgartu i od 1842 u Miinchenu; od 1853 dirigent u Hamb i od 1858 u Stockholmu; 186175 glavni dirigent u Frankl na Majni. Premda je manje poznat od brata Franza, nek njegovih djela uspjeno su se izvodila dulje vremena. Ose popularnost uivali su jednostavni puki Singspieli idilina draja, nazvani Alpenszenen.
D J ELA ( iz b o r ). IN S TRU MEN T ALN A: 5 g ud a k i h k va rt e t a ; k \ za 3 violine i violu; kvartet za 4 violine; 6 trija za klavir, violinu i violu; 3 sor za 3 violine; 3 sonatine za 2 violine; sonata za violinu i klavir; Kindersu za klavir i 9 djejih instrumenata; 7 sonata za klavir ; sonata za 1 lavir 4-r DRAMSKA. Opere: Der Geisterturm, 1837; Die Regenbruder, 1839 i Lo 1846. Pet Singspiela (Alpenszenen), oko 1850. Solo-pjesme. Misa

LACHMANN, Robert, njemaki muzikolog (Berlin, 28. XI 1892 Jeruzalem, 8. V 1939). Studirao u Berlinu muzikologiju (J. Wolf, C. Stumpf) i arapski. Od 1927 bibliotekar u muzikom odjelu berlinske Dravne knjinice. Poduzeo nekoliko istrai vakih putovanja na Blisk i istok (1925 Tnpolis; 1926 i 1929 Tunis) i bavio se prevoenjem staroarapskih muziko -teoretskih spisa. Sa C. Sachsom, E. M. Hornbostelom i dr. osnovao Gesellschaft zur Erforschung der Musik des Orients, a 193335 izdavao asopis drutva Zeitschrift fiir vergleichende Musikaiissenschaft. Po dolasku nacista na vlast morao je napustiti namjetenje. Od 1935 vodio Institut za izvanevropsku muziku na Univerzitetu u Jeruzalemu i osnovao fonogramski arhiv. L. je bio jedan od vodeih muzikih etnologa svoga vremena i moda najbolji pozna valac istonjake muzike; njezin cjelokupan pregled dao je u djelu Musik des Orients. Povezao je raznolika svojstva orijentalne muzike u teoretski sistem, koji se temelji na nomosu. Posebno su vani njegovi radovi o arapskoj i idovskoj muzici.
DJELA. SPISI: Die Musik in den tunesischen Stadten (disertacija), AFMW, 1923; Musik und Tonschrift der No, Kongressbericht, Leipzig, 1925; Zur aussereuropdischen Mehrstimtnigkeit, Kongressbericht der Beethoven-Zentenarfeier, Wien, 1927; Musik des Orients, 1929 (panj. prijevod 1931); Musik der aussereuropdischen Natur- und Kulturvolker, u djelu E. Biickena, Handbuch der Musikwissenschaft, 1929; Musikalische Forschungsaufgaben im vorderen Orient, Bericht iiber die 1. Sitzung der Gesellschaft zur Erforschung der Musik des Orients, 1930; Von der Kunstmusik des vorderen Orients, Kultur und Schallplatte, 1931; Das indische Tonsystem bei Bhardta und sein Ursprung, Zeitschrift fiir vergleichende Musikwissenschaft, 1933; Die Vina und das indische Tonsystem bei Bharata, ibid., 1934; Musiksysteme und Musikauffassung, ibid, 1935; Jezvisk Cantilla-lion and Song in the Ile of Djerba, 1940 i dr. LIT.: B. Nettl, Robert Lach ma nn, MGG, VIII, 1960.

4. Vinzenz, kompozitor i dirigent (Rain am Lech, 19. 1811 Karlsruhe, 22. I 1893). Brat Ignaza; 1830 33 u muzike u kui grofa Mvcielskog u Poznariu, zatim u Beu, je 1834 naslijedio brata Franza na poloaju dirigenta u Ka nertortkeateru. God. 183673 bio je dirigent u Mannhei: 1842 dirigent Njemakog opernog drutva u Londonu i 1 u Frankfurtu na Majni. Od 1873 ivio u Karlsruheu. Uiva ugled kao temeljit odgojitelj orkestra i izvrstan dirigent klas muzike. Odluan protivnik novonjemakog muzikog sm istakao se kao kompozitor mukih zborova.
DJELA: 2 simfonije; 3 uvertire. KOMORNA: 3 gudaka kvartet; 27, 36 i 42 b (Variationen iiber die C-Tonleiter) ; gudaki kvintet op. 8; virski kvartet op. 10; Sechs deutsche Tanzzveisen za violonelo i klavir op. 6 Variationen iiber die C-Tonleiter za klavir; Praludium und Toccata za kl 12 Landler za klavir. VOKALNA: Die Klage der Kolma (Ossian) za mez: pran i orkestar; brojni muki zborovi; Kinderlieder za 2 soprana i klavir; b solo-pjesme. Dva psalma. LIT.: O. Kronseder, Franz Lachner, Leipzig 1903. M. Zenger, ] Lachner, M, 1903. L. K. Mayer, Franz Lachner als Instrumentalkomp (disertacija), Miinchen 1922. A. Wiirz, Franz Lachner als dramati Komponist (disertacija), Miinchen 1927. Briefe von Vinzenz Lachm Hermann Levi (izd. F. Walter), Mannheim 1931. A. Wurz, Franz Ignaz, Vinzenz Lachner, MGG, VIII, 1960. B. P

LACHNER, njemaka obitelj muziara. 1. Anton, orgulja (? Rain am Lech, Gornja Bavarska, 1822, ?). Urar; orgulja upne crkve u Rainu. Umro u mladim godinama. Imao je 4 sina i 2 keri koje je uio muziku teoriju, orgulje i klavir.

LACHNITH (Lachnitt), Ludvvig Venceslav, eki kor i kompozitor (Prag, 7. VII 1746 Pariz, 3. X 1820). lan D skog orkestra vojvode od Pfalz-Zweibriickena; 1773 s uspjel nastupio u Parizu na Concerts Spirituels; uio zatim kompozi kod Ph. A. Philidora, a rog kod J. J. Rudolpha. Od 1781 st; u Parizu, lan raznih orkestara (Concert de la reine; Concer la Loge Olympique; Opera). Kao kompozitor prouo se u pr redu po svojim opernim pasticcima (Mysteres d'Isis na Mozart operu arobna frula doivjela je 134 reprize). Od Lachnith< opera panju zasluuje L'Heureuse reconciliation.
DJELA. ORKESTRALNA: oko 20 simfonija; 6 koncerata za klav koncerta za rog. KOMORNA: gudaki kvarteti; trija i trio -sonate za 1 sastave; sonate za violinu i klavir; kompozicije za 2 instrumenta bez klavir Krae kompozicije za klavir. DRAMSKA: komine opere L'Heureuse n

LACHNITH LAO
ciliation, 1785 i Eugenie et Linval au Le mauvais fils, 1798; opera Les Fetes lacedemoniennes, 1808; L'Antiquaire, parodija muzike P. Anfossija, 1789; pasticci {Les Mysteres d'Isis, muzika W. A. Mozarta, 1801). Dua i arije; oratorijski pasticcio Saul na muziku Haydna, Mozarta, Sacchinija, Gosseca i dr., 1803 (sa F. W. Kalkbrennerom). INSTRUKTIVNA (sa J. Adamom): Exer-cices preparatoires pour le piano i Mithode ou Principe general du doigter pour le fortepiano (2 sv.), 1798. Brojne preradbe djela Pleyela, Haydna, Cherubinija. Salierija i dr. LIT.: M. Briquet, Ludwig Venceslav Lachnith, MGG, VIII, 1960.

411

LACI, Vera, pjevaica, sopran (Zagreb, 22. II 1938 ). Pjevanje studirala na Muzikoj akademiji u Beogradu (N. Cveji) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (K. Kuej -Novak), gdje je 1967 diplomirala, a 1969 zavrila i postdiplomski studij. God. 1962-64 lanica opernog zbora i od 1967 solist Ljubljanske opere. Lirski sopran velikih reproduktivnih sposobnosti, osvojila je vie nagrada na jugoslavenskim i meunarodnim natjecanjima. Medu njezinim ostvarenjima istiu se Violetta (Verdi, La Traviata), Marta (Rimski-Korsakov, Carska nevjesta), Micaela (Bizet, Carmen) i Norina (Donizetti, Don Pasguale). Nastupa i kao koncertna pjevaica. K. Be. LACOMBE, Louis (Trouillon-Lacombe), francuski kompozitor i pijanist (Bourges, 26. XI 1818 Saint-Vaast-la-Hougue, Cherbourg, 30. IX 1884). Uenik P. J. G. Zimmermanna na Parikom konzervatoriju. Poslije turneje po Evropi studirao 1834 u Beu klavir kod C. Czernvja, a kompoziciju kod S. Sechtera i I. X. Sevfrieda. Vrativi se 1839 u Pariz, napustio karijeru virtuoza i posvetio se kompoziciji. Suradnik Chronigue musicale od 1874. L. je preteno lirik, ali ponekad naginje prikazivanju herojske veliine, snanoj karakterizaciji i tonskom slikanju. Kompozicije su mu zanatski vrlo vjeto pisane, ali ne otkrivaju izrazitiju stvaralaku linost.
DJELA. ORKESTRALNA: Au tombeau d' un heros za violinu i orkestar; koncertna uvertira. KOMORNA: gudaki kvartet Le Chdteau op. 92; 2 klavirska trija; kvintet za klavir, violinu, obou, violonelo i bas -klarinet (uz to 3 razliite varijante sastava) op. 26. DRAMSKA. Opere: La Madone, 1861; Winkelried, 1892; Le Tonnelier de Nuremberg, 1897; La Korrigane, 1901. Scenska muzika. VOKALNA: dramatske simfonije Manfred, 1847 i Arva ou les Hongrois, za soliste, zbor i orkestar 1850; kantata Sapho za zbor i orkestar, 1878; zborovi a cappella i uz pratnju orgulja; solo-pjesme. Spis Philosophie et tnusique, 1896. LIT.: E. Bourdin, Louis Lacombe, Pari 1882. H. Boyer, Louis Lacombe et son oeuvre, Pari 1888. G. Ferchault, Louis Lacombe, MGG, VIII, 1960.

LACRIMOSA (lat. lacrimosus pun suza), poetna rije jedne od kitica sekvence Dies irae, u misi za mrtve (rekvijem). U kompozicijama veeg opsega stavak Dies irae dijeli se ponekad na vie samostalnih odlomaka, medu kojima je obino 1. lirski obojena naglaenim akcentima boli i alosti (npr. u rekvijemima W. A. Mozarta, G. Verdija i dr.). LACROIX, Antoine, francuski violinist i kompozitor (Rambervillers kraj Nancvja, 1756 Liibeck, 18. VI 1806). Violinu i kompoziciju uio u Nancvju kod A. Lorenzitija. Ve 178 0 bio u Parizu na glasu kao violinski virtuoz. Za francuske revolucije emigrirao u Bremen, odakle je poduzimao turneje po Danskoj i Njemakoj; djelovao i u Berlinu kao dvorski komorni muziar. Od 1796 u Liibecku gradski muziar; sa J. W. C. Konigslovvom organizirao pretplatnike koncerte; od 1799 bavio se i trgovinom muzikalija. Komponirao preteno za violinu svjea i dopadljiva djela.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvarteti op. 5, 13 i 17; sonate za violinu i klavir op. 1 i 17 (preradba dua op. 15); sonate za vio linu i violonelo op. 3; sonate za 2 violine; dua za violine op.2, 12, 14, 15, 16, 18, 20 i 21; varijacije i dr. Varijacije za klavir. LIT.: G. Karstadt, Antoine Lacroix, MGG, VIII, 1960.

LA CROIX, Franfois de, francuski kompozitor (Senlis, krten 6. I 1 683 Pariz, 9. IV 1759). Muziku uio u pjevakoj koli katedrale u Senlisu. Zaredivi se za sveenika, otiao u Pa riz, gdje je vjerojatno bio uenik N. Berniera. Od 1714 zborovoda crkve St. Paul; 172644 zborovoda i zatim kapelan u Sainte-Chpelle. Njegove kompozicije izvodile su se s uspjehom na Concerts spirituels. Bio je vrlo ugledan muziar, prijatelj A. Campre.
DJELA (sauvana): Motels a 1, 2 et 3 v. (s instrumentalnim ansamblom ili bez njega) op. 1, 1741; Motet (Vovete et reddite) pour remerder Dieu des victoires qu'il a accordees au Roy . . . , 1744 (samo tekst). Izgubljena: mise; Te Deumi i brojni moteti za veliki sastav. Divertissement L' Amour et la folie, 1728. LIT.: M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte- Chapelle du Palais, Pari 1910. D. Lanay, Francois de La Croix, MGG, VIII, 1960

LACOMBE, Paul, francuski kompozitor (Carcassonne, Aude, 11. VII 1837 5. VI 1927). Uio u Carcassonneu kod orguljaa F. Tevsserrea; 1889 dobio Prix Chartier za komornu muziku. Veoma plodan kompozitor (oko 100 tiskanih kompozicija i jo mnoge u rukopisu), dao je svoja najbolja djela u okviru malih oblika, ugledajui se u njemaku romantiku (Schumann).
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije (II, u D-duru, op. 34); Divertissement za klavir i orkestar; suita za klavir i orkestar; rapsodija za viol inu i orkestar; Serenade d' Automne za flautu, obou, rog ad libitum i gudae; Ouver-ture dramatique; Ouverture syntphonique; Suite pastorale; Legende symphonique; Sous les Etoiles; Derniere Aubade i dr. KOMORNA: 4 klavirska trija; kla-virski kvartet; 3 s onate za violinu i klavir op. 8, 17 i 98; sonata za violonelo i klavir op. 100; Dialogue sentimental za violinu ili flautu ili fagot ili violonelo i klavir i dr. Mnogo klavirskih kompozicija. Tropjevi; dvopjevi; oko 120 solopjesama. Misa; rekvijem. LIT.: L. Moulin, Paul Lacombe et son oeuvre, Pari 1924. G. Ferchault, Paul Lacombe, MGG. VIII, 1960.

LACY, Frederick St. John, irski kompozitor i pedagog (Blackrock, Corcaigh, 27. III 1862 Cork, 31. VIII 1935). Studirao na Roval Academy of Music u Londonu; bio poznat u tom gradu kao uitelj pjevanja i kao pjeva vlastitih balada, uz koje se sam i pratio. God. 1906 34 profesor na Oueen's Collegeu (kasnije University College) u Corcaighu. Oko 1900 vodio ondje sa Grossijem komorno-muzike priredbe St. John Lacy.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Serenade za guda e; svezak irskih melodija za irske vojne muzike; Idyll i The Chimes za violinu i klavir. VOKALNA: kantata Annabel Lee (E. A. Poe); 6 etvorogl. pjesama; brojne solo -pjesme (preteno balade). Anthem Like as the Hart; Magnificat; Nunc Dimittis. LIT.: D. Lee, Frederick St. John Lacy, MGG, VIII, 1960.

LACOME d'ESTALENX, Paul Jean Jacques, francuski kompozitor (Le Houga, Gers, 4. III 1838 12. XII 1920). Prva operna djela komponirao kao samouk, kasn ije uio kod J. Puig y Absubidea. Djelovao u Parizu kao muziki kritiar i kompozi tor. Bio je nadahnut melodiar i sjajan orkestrator.
DJELA. ORKESTRALNA: Arvalia (Poemes de la Terre); Clair de Lune; La Verbena; La Feria; Mascaradc; Estudiantina i dr. Klavirski trio; djela za duhake instrumente. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Operete i komine opere: Le Dernier des Paladins; Epicier par anlour, 1870; JJveux mon peignoir, 1872; En Espagne, 1872; La Dot tnal placee, 1873; Le Mouton enrage, 1873; Amphitryon, 1875; Jeanne, Jeannette et Jeanneton, 1876; Pdques-Fleuries, 1879; Le Beau Nicolas, 1880; La Nuit de la Saint-Jean, 1882; Madame Boniface, 1883; Mynille, 1885; Les Saturnales, 1887; La Gardeuse d'oies, 1888; Ma Mie Rosette, 1890; La Fille de l'air, 1890; Mademoiselle Asmodee, 1891; Le Cadeau de noces, 1893; Le Baiser de Monsieur, 1895; La Fiancee enloterie, 1896; Le Marechal Chaudron, 1898; Les Ouatre Filles Aymon, 1898. Solo-pjesme. Spisi Introduciion a la Vie musicale, 1911. Les Fondaleurs de VOpera francais, zbirka opernih arija uz klavir, 1878. LIT.: J. Feschotte, Paul Jean Jacques Lacom: d'Estalenx, MGG, VIII, 1960.

LADEGAST, Friedrich, njemaki graditelj orgulja (Hoch hermsdorf, Saska, 30. VIII 1818 Weissenfels, 30. VI 1908). Mnoge pobude dobio od uvenoga francuskog graditelja orgulja A. Cavaille-Colla. Prve orgulje sagradio 1849. God. 1855 nainio u katedrali u Merseburgu najvee dotadanje njemake orgulje (81 registar). Vrhunac njegova graditeljstva predstavljaju orgulje u katedrali u Schvverinu (84 registra; 1871). Mnogo je orgulja sagradio i u Austriji, Rusiji i drugim zemljama. Ide medu najznatnije graditelje orgulja u XIX st.
LIT.: E. K. Rossler, Friedrich Ladegast, MGG, VIII, 1960.

LADMIRAULT, Paul inile, francuski kompozitor (Nantes, 8. XII 1877 Kerbili en Kamoel, Morbihan, 30. X 1944). Uenik Konzervatorija u Nantesu i Parizu (A. Gedalge, G. Faure). Nastavnik kompozicije, kontrapunkta i fuge na Konzervatoriju u Nantesu (neko vrijeme i direktor). Najvei kompozitor Bretagne, po naravi izrazit lirik; profinjena poezija osnovna je osobina gotovo svih njegovih djela. U njima je est utjecaj narodne pjesme, to njegovoj muzici daje posebnu svjeinu i privlanost.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1910; simfor :jske pjesme Tristan au Morois, 1920 i En Foret, 1932; Valse triste za klavir i c/kestar; simfonijski preludij Broceliande au matin (iz opere Myrdhin), 1905; Suite bretonne (iz iste opere), 1908; interludij Tristan et Vseult, 1920; La Jeunesse de Cervantes, 1927; nekoliko kompozicija za vojnu muziku. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; Ballet bohemien za flautu, obou, dvostruki gudaki kvartet i klavir, 1898; Choral et Variations za duhaki kvintet i klavir, 1935; sonata za violinu i klavir u G- duru, 1901; sonata za violonelo i klavir u D -duru; sonata za klarinet i klavir i dr. Niz kompozicija za klavir 2-runo i 4 -runo; sonatina, 1888 i Epousailles, 1902 za 2 klavira. DRAA1SKA: opere Gilles de Retz, 1893 i Myrdhin (neizv.), 1902. Balet La Pretresse de Korydwen, 1926. Scenska muzika za dramu Tristan et Yseult J. Bediera, 1920. VOKALNA: Choeurs des dtnes de la foret za zbor i orkestar; zborovi; oko 20 solo-pjesama. Crkvena djela. Obradbe narodnih pjesama iz Bretagne. LIT.: G. Ferchault, Paul Emile Ladmirault, MGG, VIII, 1960.

LACOTTE, Pierre, francuski plesa i koreograf (Chatou, 1932). Klasini balet uio u Baletnoj koli Parike opere i tamo od 1953 angairan kao prvi plesa. God. 1955 osnovao vlastitu trupu Les Ballets de la Tour Eiffel za koju je koreografirao balete: La Nuit est une sorciere, Gosse de Pari i Solstice. Nakon duljeg boravka u New Yorku odlazi u Njemaku sa M. Tallchief i G. Skibineom. U meuvremenu utemeljio novu baletnu trupu za Muziku omladinu Francuske s kojom je gostovao u panjol skoj i Sjevernoj Africi. Najzapaenije koreografije su mu: Simple Symphony (Britten); Hamlet (Walton) i Dessin pour les six (ajkovski).

LAO, ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske, osnovan 1949 u Zagrebu sa zadaom da njeguje bogatu folklornu tradiciju jugoslavenskih naroda, prikazujui je u umjetniki obraenom obliku. Ranije amaterska folklorna sekcija OKUD Joa Vlahovi, koja je pod vodstvom umjetnikog rukovodioca

412

LAO LAGARDE
Stabat Mater; Tantum ergo; Ave Maria i dr. Traktat o harmoniji (izgub Griindliches Lehrbuch za nastavu klavira. LIT.: B. Studeny, Beitrage zur Geschichte der Violinsonate im 18. hundert (disertacija), Miinchen 1911. G. de Saint-Foix, Les premiers pia parisiens Ignaz Anton Ladurner, RM, 1926. A. Ladurner, Ein verges heimatlicher Komponist, Bozner Tagblatt, 11. XII 1943. M. Briguet Senn, 1. Ladurner, Franz Xaver, 2. Ignaz Anton Franz Joseph, 3. Josef. MGG, VIII, 1960.

LA FAGE, Juste Adrien Lenoir de, francuski muzilt i kompozitor (Pariz, 27. III 1805 Charenton, Pariz, 8. III li Uio kod F. L. Pernea i A. E. Chorona u Parizu i koi Bainija u Rimu. Od 1829 zborovoa parike crkve St. Etienn Mont. God. 1859 utemeljio muziku reviju Le Plain-Chant, joj je bio glavni urednik. Vana su njegova istraivanja gre] janskoga korala, starijih razdoblja muzike historije i izvor njeno prouavanje. Komponirao preteno crkvenu muzik stilu majstora XVI st.
DJELA. SPISI: Semeiologie musicale, ou Expose des principes elemen de la musique, 1837; Miscellanees musicales, 1844; Histoire de la musique la danse (2 sv.), 1844; Choron, 1844; Notice sur Baini, ecrivain musical et positeur, 1844; Nicolai Capuani presbyteri compendium musicale, 1853; . derite d Voccasion d'un memoire pour servir d la restauration du chant n en France par Vabbe Celeste Alix, 1853; Cours complet de plain-ehant (2 185556; Essais de diphtherographie musicale ou notices, description, anc extraits et reproduetions de manuscrits relatifs d la pratique, d la theorie et d l'h de la musique, 1856; Nouveau traite de plain-ehant romain, 1859 i dr. D< djelo A. E. Chorona Manuel complet de musique vocale et instrumentale (i 0 kompoziciji), 1836 38. LIT.: D. Denne-Baron, Adrien de La Fage, Pari 1863. P. Chi Juste Adrien Lenoir de La Fage, MGG, VIII, 1960.

LADO izvodi hrvatski narodni ples

Zvonka Ljevakovia 1947 u Pragu doivjela svoj prvi meunarodni uspjeh, ve u svom prvom profesionalnom razdoblju (194955 pod nazivom Dravni zbor narodnih plesova i pjesama), i dalje sa Z. Ljevakoviem na elu, obogatila je svoj repertoar brojnim plesovima i pjesmama svih jugoslavenskih naroda. Efektna plesna ostvarenja Laa odlikuju se stilski istom koreografijom, a lanovi ansambla, noeni iskonskom snagom ritma, uvijek se iznova oduevljeno preputaju magiji igre. Od nadmetanja u Bunjevakom kolu ili zanosne igre Prigorskih plesova do finih, otmjenih koraka Slavonske kraljice, od melodinih Posavskih plesova do nijemog Vrlikog kola, i tako redom iz jednog kontrasta u drugi plesai se udesnom lakoom uivljavaju u specifina obiljeja pojedinih folklornih podruja. Gotovo 2000 koncerata u zemlji i na brojnim gostovanjima po Evropi, Aziji, Africi i Americi uvrstilo je L. u najpoznatija muzika tijela iz Hrvatske; njegovoj popularnosti pridonijeli su brojni nastupi na radiju i televiziji, kao i snimke na gramofonskim ploama. Ansambl njeguje izvoran nain pjevanja u zboru, a ima i vlastiti sastav narodnih instrumenata. Posebna se panja posveuje autohtonim narodnim nonjama. Za svoja izvanredna umjetnika dostignua L. je dobio niz priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu. K. Ko. LADURNER, austrijska obitelj muziara. 1. Franz Xaver, orgulja i kompozitor (Algund kraj Merana, 13. XI 1735 20. II 1782). Oko 1760 uitelj i orgulja u Aldeinu (danas Aldin), od 1767 u na istoj dunosti u Algundu. Od lian orgulja, komponirao vie crkvenih djela. Nije utvreno da li je on autor djela Trois Sonates pour Pianoforte avec accompagnement de Violon et Violoncelle op. 1, izdanog u Parizu pod imenom Johanna Franza Antona Xavera Ladurnera. 2. Ignaz Anton Franz Joseph, pijanist, kompozitor i pe dagog (Aldein kraj Bolzana, 1. VIII 1766 Villain, Seine-et-Oise, 4. III 1839). Sin Franza Xavera; odgojen u samosta nu Benediktbeuren ( Bavarska), gdje ga je poduavao stric Innozenz L. (1745 1807). God. 1782 84 uitelj i orgulja u Algundu, zatim u Miinchenu i od 1786 u Longevilleu kraj Bar-le-Duca. Od 1788 djelovao u Parizu, gdje je doivio nagao i sjajan uspon. Bio je profesor klavira na novoosnovanom Konzervatoriju (1797 1802) i zatim niz godina na cole de Chant et de Decla mation. Njegov je uenik bio D. -F.-E. Auber. Kao kompozitor izbjegavao je rutinu i traio nova izraajna sredstva; najvie se istakao u komornoj i klavirskoj muzici.
DJELA. KOMORNA: 3 sonate za klavir, violinu i violonelo op. i; IO sonata za klavir i violinu; Introduction pour la sonate de Steibelt za klavir i violinu. KLAVIRSKA: 15 sonata, op. 1, 2, 4 (Trois grandes Sonates avec la Charge de cavalerie), 8 i 11; 3 Divertissements op. 13; 4 Caprices, op. 8 i 11; Melange harmonique op. 3 i Second Melange harmonique op. 10; Themes varies; Airs varies i dr. Opera Wenzel ou Le Magistrat du Peuple, 1793; komina opera Les Vieux fous ou Plus de peur que de mal, 1796. Manja vokalna djela.

LAFITE, 1. Karl, austrijski kompozitor, zborovoa i ziki kritiar (Be, 31. X 1872 19. XI 1945). Uenik Be konzervatorija. Do 1910 orgulja u crkvi pijarista u Beu to uitelj muzike na Zavodu za slijepe i zborovoa; sura vie listova (Neue Freie Presse); 191112 izdavao asopis und Wort. God. 1912 22 glavni tajnik Drutva prijatelja zike. Veoma cijenjen klavirski pratilac, kao kompozitor c je u okviru romantizma.
DJELA: Variationen u'ber ein russisches Thema za orkestar; 2 kompc za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Die Stunde, 1925; Als Gesch empfehlen sich, 1930; Der Musenkrieg; Das kalte Herz. Singspiel Hannei motivima F. Schube rta, zamiljena kao nastavak Berteove operete Das mdderlhaus), 1918. Muzika komedija Der Kongress tanzt, 1918. Das vom Kaufherren Kalaschnikoff za recitatora, bariton solo, zbor, orkestar i or, 1925; zborovi; solo-pjesme. Spis Das Schubertlied und seine Sdnger,

2. Peter, muziki kritiar (Be, 11. X 1908 Bad Gas 15. VI 1951). Sin Karla; 193438 kritiar dnevnika Neues W, Tagbaltt i 194044 Allgemeine Zeitung u Konigsbergu. Od ponovo u Beu suradnik Wiener Kuriera; od 1946 izdavao as Osterreichische Musikzeilschrift. j
LIT.: H. Jancik, Karl i Peter Lafite, MGG, VIII, 1960.

LAFONT, Charles Philippe, francuski violinist i komi tor (Pariz, 1. XII 1781 na putu izmeu Bagneresa i Tari juna Francuska, 10. I ili 14. VIII 1839). Ve 1792 konceri sa svojim ujakom i uiteljem, violinistom I. Bertheaumeom. dirao zatim kod R. Kreutzera i P. Rodea; u kompoziciji u H. M. Bertona. Jedan od vodeih francuskih violinista; vi turneje vodile su ga u Englesku, Nizozemsku, Njemaku, liju i Rusiju. God. 1808 14 komorni virtuoz u Petrogr: od 1815 solo-violinist na dvoru Luja XVIII. God. 1816 nast u Milanu zajedno s Paganinijem; esto koncertirao sa znamen pijanistima. Lafonta su na vrhuncu njegove karijere srna najblistavijim predstavnikom tadanje francuske violinistike i Prema Spohrovu sudu, do savrenstva mu je nedostajala je osjeajna dubina. L. je razradio tradicionalnu Viottijevu teh: 1 time pripremio elegantnu virtuoznost Beriota i Vieuxtern
DJELA. INSTRUMENTALNA: 7 koncerata za violinu; operne fant ronda, airs varies za violinu i orkestar, za gudaki kvartet, za harfu, za k! oko 20 koncertantnih dua za violinu i klavir (s poznatim pijanistima: 1 brennerom, Herzom, Moschelesom i dr.). Opera La Rivalite villag 1799. Oko 200 solo-pjesama i romanca. LIT.: G. I. C. de Courcy, Pagannini The Genoese, I, Oklahoma 19S B. Schviarz, Charles Philippe Lafont, MGG, VIII, 1960.

3. Josef Alois, kompozitor, pijanist i pedagog (Algund, 7. III 1769 Brixen, 20. II 1851). Brat Ignaza Antona; kolovao se u samostanu Benediktbeuren; 1787 92 uitelj i orgulja u Algundu. U Miinchenu, 1798 zavrio studij filozofije i teologije; uz to uio klavir, kompoziciju i kontrapunkt. Od 1798 u Bri xenu, gdje je idue godine zareen za sveenika. Bio je tajnik, arhivar, dvorski kapelan (1802) i lan duhovnog suda (1816); kratko vrijeme (1828) kapelnik augustinskog samostana Neustiftkraj Brixena. Prvenstveno se bavio klavirskom pedagogijom. U kompozicijama nije gotovo nikad naputao tradicionalne postupke.
DJELA. KLAVIRSKA: sonate; fantazije; fuge; chaconne; preludiji i dr. Preludiji za orgulje. Prigodne kantate. CRKVENA: psalmi; Te Deum;

LAGARDE, Pierre (zvan de la Garde), francuski pj (bas-bariton) i kompozitor (kod Crecvja, Aisne, 10. II 1717 poslije 1792). Od 1741 pjeva na dvoru (lan ansambla . sique du Roi), gdje je nastupao u brojnim operama; 1750bio chef d'orchestre na Operi; 1756 dobio naslov compoh de la ehambre du Roi; 1757 postao uitelj kraljeve djece. Pod nako cijenjen i kao pjeva i kao kompozito r, L. se posebno kao svojim mnogobrojnim arijama raznovrsnog karaktera, padaju tipovima airs de table, airs paysans, vaudevilles, brun (airs serieux). Neke od njih nose i predromantine prizvuke
DJELA. DRAMSKA: herojska pastorala Silvie, 1743; opera-bale Journee galame, 1750; balet Aegle, 1748. VOKALNA: oko 20 kant cantatilles, veino m jednoglasnih, medu njima La Sonate; Le Triomph V Amour; Le Songe; La Rose et le Ziphire i Enee et Didon (najvanija, i' Vie zbirka arija. LIT.: M. Briquet, Pierre Lagarde, MGG, VIII, 1960. ;

LAGKHNER LAI
LAGKHNER (Lackner), Danijel, kompozitor i orgulja (Maribor, druga polovica XVI st. ?, poslije 1607). Orgulja i symphonista u slubi baruna Losensteina u Loosdorfu.
DJELA: Melodia funebris, 1601; Soboles muica, id est Cantiones sacrae 4fl vocibus, 1602; Flores Jessaei tnusicis modulis et fere tribus paribus adaptati per illustrum Baronum a Losenstein, 1606; Neuer teutscher Lieder 1. Theil, 1606; Florum Jessaeorum semina vocibus quatuor per musicos numeros disseminata, 1607. LIT.: H. J. Moser, Die Musik im friihevangelischen Osterreich, Kassel 1954. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. H. Federhofer, Daniel Lagkhner, MGG, VIII, 1960. D. Co.

413

internationale de Musique, 1908. M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte-Chapelle du Palais, Pari, 1910. H. Prunieres, L' Opera italien en France avant Lully, Pari 1913. 5. Wallon, Elisabeth-Claude Jacquet de La Guerre, MGG, VI, 1957. Ista, Les Testaments d' Elisabeth Jacquet de la Guerre, Revue de Musicologie, 1957. Ista, Michel, Jerome, Marin de La Guerre, MGG, VIII, 1960. E. Borroff, An Introduction to Elisabeth-Claude Jacquet de la Guerre, Brooklvn i New York, 1966.

LA GRANGE, Anna Caroline de, grofica Stankovi, francuska pjevaica, sopran (Pariz, 1825 23. IV 1905). Poto se kao uenica C. M. Stamatvja ve razvila u vjetu pijanisticu, uila pjevanje kod G. M. Bordognija. Prvi put nastupila na pri vatnoj priredbi u Parizu 1840 (Flotow, La Duchesse de Guise), a na javnoj sceni debitirala 1842 u Vareseu; pjevala zatim u drugim talijanskim gradovima i u Beu. God. 1848 prvi put se po javila u Parikoj operi; od 1849 nastupala u Beu, Berlinu, Pe trogradu, Varavi i u Americi te se 1853 vratila u Pariz, gdje se proslavila u Verdijevim operama La Traviata, Ernani, Trubadur, u Mozartovu Don Giovanniju i drugim djelima, a iznad svega u Verdiievu Rigolettu i Donizettijevoj Luciji di Larnmermoor. Poslije Pariza doivjela nove trijum fe u Rusiji.
LIT.: A. Pougin, Mme Anna de La Grange, Le Menestrel. 30. IV 1908. A. Menetrat, Anna Caroline de La Grange, MGG, VIII, 1960.

LAHEE, 1. Henry, engleski pijanist, orgulja i kompozitor (Chelsea, u. IV 1826 London, 29. IV 1912). Uenik W. S. Bennetta (orgulje), C. Pottera (klavir) i J. Gossa (kompozicija); 184774 orgulja u crkvi sv. Trojstva u Bromptonu (London). Dobitnik vie nagrada za kompoziciju; uivao je glas kao vrstan nastavnik. Nastupao je i kao pijanist.
DJELA. VOKALNA: kantate The Building of the Ship i The Sleeping Beauty. Zborovi: The Unfaithful Shepherdess; Love Me Little, Love Aie Long i Bells glees; madrigali.

2. Henry Charles, muziki pisac (?, 2. VII 1856 Hingham, Mass., 11. IV 1953). Sin Henrvja; 187179 u engleskoj trgovakoj mornarici. Od 1880 u Bostonu (SAD), gdje je 1891 99 bio tajnik na New England Conservatory of Music, a zatim je do 1951 vodio vlastitu muziku agenciju.
DJELA: Famous Singers of Today and Yesterday, 1898 (novo izd. 1936); Famous Violinists of Today and Yesterday, 1899 (II izd. 1912); Famous Pianists of Today and Yesterday, 1901; Grand Opera in America, 1902; The Organ and its Masters, 1903 (revidirano izd. 1927); The Grand Opera Singers of Today, 1922; Annals of Music in America, 1922; The Orchestra: A Brief Oulline of its Development in Europe and America, 1025.

LA GUARDIA, Ernesto de, argentinski muzikolog panjolskog podrijetla (Pariz, 18. VII 1885 ). Studirao u Madridu i Parizu. God. 1911 nastanio se u Buenos Airesu. Tamo je osnovao i 191217 vodio Asociacion Wagneriana', 191522 muziki kritiar novina La Prema; profesor historije muzike i muzike es tetike na Konzervatoriju u Buenos Airesu i na Escuela de Bellas Artes u La Plati; uz to bibliotekar kazalita Colon.
DJELA (izbor). SPISI: El Ocaso de los Dioses, 1912; Vida y obra de Ricardo Wagner, 1913; Historia del Lied, 1914; El Siglo de oro de la cultura espanola, 1919; Tristdn e Isolda, 1923; Las Sonatas de Beethoven, 1923; Historia del Ouarteio, 1926; Los Quartetos de Bethoven, 1927; Las Sinfonias de Beethoven, 1927; Estudio sobre el Himno Nacional Argentino, 1927; El Odio a Wagner, 1940; Parsifal, 1944. LIT.: A. Krumscheid, Ernesto de La Guardia, MGG, VIII, 1960.

LA HELE, Georg de, nizozemski kompozitor (Antwerpen, 1547 Madrid, 19. II 1587). Od 1560 pjeva u dvorskoj kapeli Filipa II u Madridu; 1571 zareen za sveenika. Od 1572 ka pelnik u Mechelenu; od 1574 zborovoa u Tournaiu; od 1580 dvorski kompozitor Filipa II. Suvremenici su ga veoma cijenili. U svojih osam parodijskih misa (na predloke Lassa, de Rorea, Crequillona i Josquina), La H. se samo u stavku Kyrie tono dri modela; u ostalim dijelovima prevladava vrlo znalaka slo bodna kontrapunktika.
DJELA: Octo Missae za 57 glasova, 1578; Passion za 4 glasa; Lamentatio Jeremiae za 5 i 8 glasova; misni stavci; moteti; chansoni. NOVA IZD.: mise Gustate et videte i In convertendo Dominus obj. F. Harber 1 (1950 i 1956). LIT.: G. van Doorslaer, George de la Hele, Bulletin de 1' Academie Rovale d' archeologie de Belgique, Antwerpen 1924. M. Anlonowytsch, Die Motette Benedicta es von Josquin des Prez und die Messen super Benedicta von Willaert, Palestrina, de la Hele und de Monte, Utrecht 1951. F. Haberl, Georg de La Hele, MGG, VIII, 1960.

LA GUERRE, de, francuska obitelj muziara. 1. Michel, kompozitor i orgulja (Pariz, oko 1605 pokopan 13. XI 1679). God. 163375 orgulja crkve Sainte-Chapelle u Parizu; od 1661 uz to i rizniar. Njegovu muziku pastoralu Le Triomphe de l'Amour (prvi put izvedena potkraj 1654) treba smatrati prvom francuskom operom, koju su Perrin i Cambert 1659 nesumnjivo eljeli oponaati. Muzika se nije sauvala. Sudei po libretu, pastorala se sastojala od niza arija i instrumentalnih odlomaka; sudjel ovalo je 5 pjevaa i 13 instrumentalista.
DJELA: pastorala Le Triomphe de l'Amour sur des bergers et bergeres, 1654. Oeuvres en vers de divers auteurs, arije i moteti.

2. Jrome, orgulja (Pariz, oko 1655 poslije 1738). Sin Michela; 16751738 orgulja i 16771716 rizniar u crkvi Sainte-Chapelle u Parizu (1698 1704 orguljaku je dunost vrio nje gov brat Marin). 3. Marin, orgulja (Pariz, krten 1. XII 1658 16. VII 1704). Brat Jeromea; orgulja isusovake crkve u ulici Saint-Antoine u Parizu, od 1690 uz to orgulja crkve Saint-Severin; 1698 1704 orgulja Sainte-Chapelle. Poznat kao nastavnik klavira. Premda se spominje i kao kompozitor, do danas se nije doznalo ni za jedno njegovo djelo. 4. Elisabeth-Claude roena Jacquet, kompozit or, emba listica i orguljaica (Pariz, oko 1664 27. VI 1729). ena Marina; odrasla kao udo od djeteta u vrlo muzikalnoj okolini; prvi uitelj muzike bio joj je otac. God. 1773 svirala na dvoru u Versaillesu. Njezine trio-sonate, nastale najkasnije 1695, idu, uz trio-sonate J.-F- Rebela i S. de Brossarda, meu prva djela te vrste u Francuskoj (Couperinove su trio-sonate dodue 3 godine starije, ali su kasnije objavljene). U tematici i harmoniji primje uje se Corellijev i Bassanijev utje caj; u klavirskim suitama na stavlja Chambonnieresovu tradiciju. Njezine kantate prvi su primjerci te muzike vrste nastali u Francuskoj prema talijanskom uzoru.
DJELA: 6 trio-sonata za 2 violine, b. c. i violu da gamba, oko 1695; Pieces de clavecin, 1787; Pieces de clavecin . . . Sonates pour le viollon et pour le clavecin, 1707. Opera Cephale et Procris, 1694; balet Jeux a V honneur de la Victoire, 1685. VOKALNA: Cantates francoises sur des sujets tires de VEcriture za 1 glas i b. c, uz instrumentalnu pratnju ili bez nje, 1708 (6 crkvenih kantata); Cantates francoises . . . Uvre second, 1711 (6 crkvenih kantata); Semele, V Ile de Delos, Le Sommeil d'Ulisse, cantates francoises auxquelles on a joint le Raccom-modement comique, oko 1715; 1 duet bez b. c, 1710; 4 aira za glas i b. c, 1712; 1 air za glas bez b. c., 1724. Te Deum, 1721. NOVA IZD.: Sarabande i Gigue (iz Pieces de Clavecin, 1707) obj. P. Brunold (Les Maitres francais du clavecin des XVIIe et XVIIIe siecles, 1921); Pieces de clavecin (2 suite iz 1707, bez 2 ranije navedena stavka) obj. isti 1938). LIT.: M. Brenet, Quatre femmes musiciennes, I, L'Art, 1894. H. Quittard, La premiere comedie francaise en musique, Bulletin francais de la Societe

LA HOUSSAYE, Pierre (pravo ime Pierre-Nicolas Housset), francuski violinist, dirigent i kompozitor (Pariz, 11. IV 1735 1818). Violinu uio kod J. -A. Piffeta i Tartinijeva uenika A.- N. Pagina. U slubi princa od Monaca otputovao u Italiju te u Padovi studirao kod Tartinija; kompoziciju uio kod Traette u Parmi. God. 1772 dirigent talijanske opere u Londonu, 1777 dirigent Concerts spirituels u Parizu i od 1781 koncertni majstor u Comedie Italienne; oko 1790 1800 dirigent u Thedtre de Monsieur (kasnijem Thedtre Feydeau); uz to 17951802 predavao violinu na Konzervatoriju. God. 1813 ogluio. Vrlo popularan violinist i izvrstan dirigent, iju su umjetnost visoko cijenili i Feti i Viotti. Od njegovih djela sauvano je samo 6 vio linskih sonata visokih tehnikih zahtjeva (Sei Sonate a Violino Solo e Basso op. 1, oko 1770).
LIT.: A. Wirsla, Pierre La Houssave, MGG, VIII, 1960.

LAI (franc.; njem. Leich). U francuskoj i engleskoj srednjovjekovnoj literaturi izraz lai (lais) susree se od sredine XII st.; keltskog je podrijetla (staroirski loid, laid i novoirski laoi pjesma). Termin se u starofrancuskom i srednjoengleskom jeziku upotrebljavao ili u irem smislu umjesto rijei melodija, muzika ili u uem, u tri razliita znaenja, vezana uz muziku, odnosno knjievnost: 1. srednjovjekovni autori nazivali su lais bretons vrstu pjesama iji oblik i interpretacija danas nisu poznati; 2.ime 1. prenosi se potkraj XII st. sa lai breton na vrstu poezije koja je u tehnici versifikacije srodna dvorskom romanu i esto preuzima od lais bretons motive keltskih bajka i legenda; 3. 1. je od kraja XII st. naziv za starofrancusku pjesmu po obliku srodnu -> - descortu, -> estampidi, -* ductiji i ranoj -> sekvenci. U tom se smislu termin najee susree. U Njemakoj se 1. njegovao, pod nazivom Leieh, ve od 1198. Za razliku od strofnih pjesama, u kojima se formalna struktura pojedinih odlomaka (strofa) ponavlja, 1. se sastojao od nekoliko razliitih odlomaka (za njih izraz strofa ne bi bio prikladan), koji se kao cjelina teoretski ne ponavljaju. Svaki odlomak obuhvaao je neodreen broj stihova (versikula), koji s u ponekad mogli biti i nejednako dugaki, a redali su se (unutar svakoga odlomka) po principu litanija: A ( - a a a a a a ili si.), B ( _ - - b b b b ili si.), C(= cd cd cd ili si.) itd. L. je ponekad obuhvaao i do 300 versikula. To je oblik lai-a prikazan grubo shematski. Sauvane kompozicije, meutim, pokazuju nekoliko tipova, esto

414

LAI LAJOVIC

kombiniranih sa drugim, u ono vrijeme uobiajenim, muzikim oblicima (njem. Caua-Lai, Rejrain-Cauda-Lai, Reprisen-Lai, Dacapo-Lai, Strophen-Lai i dr.). Lai se mogu dijeliti u skupine i po sadraju teksta (Minne-Leich, Marien-Lai, Pastourellen-Lai i dr.). Melodija lai- a najee je jednostavna i u njoj se oituje utjecaj narodne umjetnosti, osobito ritmike narodnih plesova. Umjetnost lai-a najprije se njegovala u sjevernoj Francuskoj. L. je takoer est oblik trubadurske umjetnosti, a i njemakog Minnesanga. U Francuskoj je 1. doivio jo jedan, premda kratak, procvat u XIV st. s djelima G. de Machaulta, J. Froissarta, Christine de Pisan i drugih.
NOVA IZD.: pjesme s naslovom 1., odn. Leich, obj. su u novije doba, meu ostalima, A. Jeanrov, L. Brandin i P. Aubry {Lais et Descofts francais du XIII C stide, 1902), H. Rietsch {Gesange von Frauenlob, Reinmar von Zweter und Alexander, DTO, XX, 1913, 2), H. Kuhn i G. Reichert (Minnesang des 13. Jahrhunderts, 1954) i F. Gennrich {Der musikalische Nachlass der Troubadours, 1958). LIT.: F. Wolf, Uber die Lais, Sequenzen und Leiche, Heidelberg 1841. G. O. Gottschalk, Der deutsche Minneleich und sein Verhaltniss zu Lai und Descort (disertacija), Marburg 1908. K. Warnke, Die Lais der Marie de France, Halle 1925. H. Spanke, Eine neue Leichmelodie, ZFMW, 1931 32. F. Gennrich, Grundriss eiher Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932.. E. mising, Deutsche Leiche und Lieder, Wien 1932. H. Spanke, Sequenz und Lai, Studi medievali, 1938. F. Gennrich, Zwei altfranzosische Lais, ibid., 1942. G. Reaney, The Lais of G. de Machaut, Proceedings of the Rojfal Musical Association, 1955 56. Isti, Concerning the Origins of the Medieval Lai, Music and Letters, 1958. J. Maillard, Problemes musicaux et litteraires du Lai, Quadrivium, 1958. U. Aarburg, Lai, Leich, MGG, VIII, 1960. B. Stdblein, Die Schwanenklage. Zum Problem Lai-Planctus-Sequenz, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. J. Maillard, Lais et Chansons d' Ernoul de Gastignon, Muica Disciplina, 1963. B. A.

LAINE, Frankie (Frank Paul Lo Vecchio), ameriki pjeva (Chicago, 30. III 1913 ). Proslavio se 1947 pjesmom That's My Desire, postavi ubrzo zvijezdom zabavne muzike. Stekao priznanje i kao interpret jazza; sa jazz-trubljaem Buckom Clay tonom snimio 1956 plou. Nastupao i u nizu filmova, preteno vvesterna, u kojima esto pjeva pjesme D. Tiomkina. Pjeva irokog glasovnog raspona, veliku je popularnost stekao etrde setih i pedesetih godina interpretacijama lagera That's My Desire, Jezabel i / Believe. LAING, Hugh (pravo ime H. Skinner), engleski plesa (Barbados, 1911 ). Klasini balet uio kod M. Craske, M. Ram bert i O. Preobraenske. Debitirao na sceni Ballet Club u baletu Unbozved (1932), a zatim nastupao i u Mercury Theatre u baletima Descent of Hebe (1935), Jardin aux Lilas (Chausson, 1936) i Dark Elegies (Mahler, 1937). Od 1938 solist London Balleta. Nakon uspjene turneje u SAD, angairan tamo kao prvi plesa u trupi Ballet Theatre. Od njegovih plesakih kreacija istiu se glavne muke uloge u baletima Pillar offire (Schonberg, 1942), Aleko (ajkovski) i Romeo i Julija (Prokofjev). Od 1950 prvi je plesa New York City Balleta. LAJARTE, Thodore -Edouard Dufaure de, francuski muziki pisac i kompozitor (Bordeaux, 10. VII 1826 Pariz, 20. VI 1890). Uenik A. Lebornea na Parikom konzervatoriju. Od 1873 do smrti drugi knjiniar u Theatre de V Opera u Parizu, pa je uz tu ustanovu vezano i njegovo glavno djelo La Bibliotheque musicale du Theatre de l'Opera (popis izvedenih opera u tom kazalitu, uz popis partitura i materijala koji se nalaze u knjinici). Kao kompozitor bio je diletant.
DJELA. SPISI: Instruments Sax et fanfares civiles, 1867; Bibliotheque musicale du Theatre de V Opera (2 sv.), 1878; Grammaire de la musique, 1880 (sa A. Bissonom); Les Curiosites de /' Opera, 1883; Petit traite de composition musicale, 1884 (sa A. Bissonom); rasprave, kritike, feljtoni u st runim asopisima i u dnevnoj tampi. KOMPOZICIJE: 10 kominih opera (vei dio prikazan u parikim kazalitima); 2 baleta; zborovi i Messe militaire. IZDANJA: Chefs-d'oeuvre classigues de V Opera francais (klavirski izvaci 62 francuskih opera i baleta, u 9 serija i 38 sv.), od 1880 (sa L. Soumisom, A. Gevaertom, V. d' Indvjem, A. Guilmantom, J. B. Weckerlinom i dr.); Airs a danser de Lully aMehul. LIT.: A. Menetrat, TheodoreEdouard Dufaure de Lajarte, MGG, VIII, 1960.

Sk

A. LAJOVIC, Andante, autograf

LAJOVIC, 1. Anton, kompozito r (Vae kod Litije, 19. XII 1878 Ljubljana, 28. VIII 1960). Muziku studirao na koli Glasbene Matice u Ljubljani i na Konzervatoriju u Beu; di DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Adagio, 1900; Andante, I9or; Cc ccio, 1901; Pesem jeseni, 1940. Sanjarija za klavir, 1902 (za gudaki orkt plomirao 1902. U Beu zavrio i priredio E. Adami); Adagio za klavir 4-runo, 1902. VOKALNA: Kar studij prava. Gozdnd amota za 3- gl. enski zbor i orkestar, 1913. Zborovi: Kroparji; Sljedbenik G. Kreka, unio stirki ; Zeleni Jurij; Ples kralja Matjaia; Veseli koledniki i dr. Dueti i tei s klavirom. Solo-pjesme: Pesem Primorke', Zacvela je roa; Mesec v izbi; Pi je u slovensku muziku tekovine starca; Bujni vetri v polju; Noreva jesenska pesem; Pesem o tkalcu; Begunkc novoromantike, francuskog imzibeli; Razdvojenost i dr. Psalam 41 i Psalam 42 za tenor, mjeoviti zb presionizma i muzikog natuorkestar, 1922. LIT.: 5. Osterc, Anton Lajovic, ivljenje in svet, 1931, 26. Isti, Al ralizma. U poetku su mu Lajovic, Zvuk, 1932 33, 8 9. V. Vukdragovi, Savremena jugoslovei uzori R. Wagner, R. Strauss, horska muzika i njeni predstavnici, ibid., 10 11. M. Lipovek, Naa glast A. LAJOVIC J. produkcija Brahms, R. Schumann, H. po slovenskem impresiom'zmu. Ljubljanski zvon, 1935, 10 ]
1936, 5 6. L. M. kerjanc, S. Koelj i B. Borko, Lajoveva itanka, Lj

Wolf i C. Debussv koji su utjecali na oblikovanje melodij harmonijske i ritmi ke strukture njegovih djela. Kasnije se 0 bodio tih utjecaja te postao originalniji. Apsorbirao je duh venske narodne muzike, ali nije citirao motiviku slovenskeke pjesme, nego je prihvatio njezinu osjeajnost. Po arhitekte je izraziti homofoniar. Komponirao je preteno vokalna c (zborovi i solo-pjesme) i dosegao, osobito u solo-pjesma vrlo visok nivo. Od malobrojnih instrumentalnih djela naj' nija su Adagio i Pesem jeseni. I u instrumentalnim i u vokal djelima struktura se temelji na obliku trodijelne pjesme. U kalnim je kompozicijama razvio iroku, zanosnu i duboku 0 ajnu melodiju koja je sadrajno vezana s tekstom; u njim; pokazao i smisao za zvunost, kojom duhovito istie i uvri melodijsku liniju. L. je polagao teite na melodiku, pa je nje stavak jednostavan, pregledan, jasan i izraajan. U harmonijsl pogledu obogatio ga je tekovinama novoromantike i impresioniz oivio smionim i efektnim modulacijama i produhovio lirsl osjeajnou koja je povremeno nabijena dramatikom. Lajovic solo-pjesme i zborovi, puni smionih poteza u gradnji meloc i harmonije, izazvali su pravu revoluciju u slovenskoj mu; Zajedno sa R. Savinom, G. Krekom i E. Adamiem L. je, jedan od glavnih predstavnika prve generacije slovenske muzi Moderne, dao osnove mladoj generaciji sl ovenskih muzi Njegov utjecaj traje i danas. Uz muzike kritike pisao je i lanke o slovenskim kulturi prilikama, a dao je priloge i slovenskoj pravnoj znanosti. . je redovit lan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. 1

LAJOVIC LAKATOS
ljana 1938. M. Lipovek, Ob 60-letnici Antona Lajovca, ibid., 1939, 1 2. L. M. kerjanc, Anton Lajovic. Ob 80 letnici skladateljeva rojstva, Ljubljana 1958. D. Cvetko, Zgoovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. Isti, Anton Lajovic, MGG, VIII, 1960. D. Co.

415

2. Aleksandar, kompozitor (Tabor, ehoslovaka, 26. V 1920). Neak Antona; studij kompozicije i dirigiranja zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1952 u Mariboru profesor na srednjoj muzikoj koli Centra za muziki odgoj; uz to djeluje kao organizator muzikog ivota u okviru Muzike omladine. Po stilu kasni romantik, u svojim se kompozicijama slui i suvremenijim izraajnim sredstvima.
DJELA. ORKESTRALNA: Dramatina uvertira, 1950; Adagio, 1951; Fantasta notturna, 1959; Concertir.o za omladinski orkestar, 1957; suita iz baleta Nevsakdanjidan, 1967. Sonata breve za violonelo i klavir, 1958. KLAVIRSKA: Nesodobne miniature, 1948; sonatina, 1954; Tri skladbe, 1960; Raspoloenja, 1968. Scenska muzika. VOKALNA : kantata Nespenost za mjeoviti zbor i komorni orkestar, 1962; Pet pesmi iz kitajske lirike za tenor i orkestar, 1948; Pisma, 3 pjesme za mezzosopran i orkestar, 1959. Solo-pjesme: Preproste popevke, 1957 i tirje samospevi na besedilo A. Gradnika, 1959; zborovi. D. Co.

LAJTHA, Laszl, madarski kompozitor i etnomuzikolog (Budimpeta, 30. VI 1892 16. II 1963). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti kod V. Herzfelda (kompozicija) i A. Szendvja (klavir); usavravao se 191013 u Leipzigu, Zenevi i u Parizu (V. d'Indv). Od 1910 suradnik B. Bartoka, i Z. Kodalya, kasnije sam sabirao i istraivao madarske narodne pjesme i plesove. Od 1913 kustos u Madarskom nacionalnom muzeju, zatim vodio muziki odjel Etnografskog muzeja (do 1950). Istodobno, 191949 profesor (194549 direktor) Konzervatorija u Budimpeti i 194546 direktor Madarskog radija; 195253 predavao muziki folklor na budimpetanskoj Muzikoj akade miji. Istaknuti predstavnik prve generacije madarske muzike Moderne, isprva pobuuje panju smionim harmonijskim eksperimentima, a zatim se priklanj a polifoniji koju takoer dovodi do otrih disonanca i politonalnih struktura; u tom razdoblju komponira najvie za komorne sastave. Sredinom 30 -tih godina prihvaa jednostavniju dijatoniku akordiku i suzdrani izraz te razvija vrlo dotjerani orkestralni stil koji odaje francuske utjecaje (Ravel, Debussv). Madarski folklor u njegovoj je muzici uvijek prisutan, ali nedjeljivo povezan sa zapadnoevropskim govorom. Znaajan je i kao melograf.
D J ELA. O RK ES TR ALN A. D e ve t s imfo n ija : I, o p . 2 4 , 1 9 3 6 ; U , p . 27, 1938; III, op. 45, 1948; IV, Le Printemps op. 52, 1951; V, op. 55, 1952; VI, op. 61, 1955; VII, op. 63, 1957; VIII, op. 66, 1959 i IX, op. 67, 1961. Simfonija Les Soli za gudae op. 33, 1941; 2 simfonijete za gudae op. 43, 1946 i op. 62, 1956; simfonijska pjesma Evasion-Fuite-Liberte op. 37, 1942; In Memoriam, simfonijski stavak op. 35, 1941; koncert za violinu op. 15, 1931; 2 Divertissementa op. 25, 1936 i op. 30, 1939; II Variations sur un theme simple op. 44, !94 7 48; nekoliko suita i dr. KOMORNA. Tri gudaka trija: /, Serenade op. 9, 1927; II, op. 18, 1932 i III, Soirs Transylvains op. 41, 1945. Deset gudakih kvarteta: I, op. 5, 1923; II, op. 7, 1926; III, op. 11, 1929; IV, op. 12, 1930; V, Cinq iludes op. 20, 1934; VI, Quatre etudes op. 36, 1942; VII, op. 49, 1950; VIII, op. 53, 1951; IX, op. 57, 1953 i X, op. 58, 1953. Sekstet za gudae op. 3, 1921; klavirski trio op. 10, 1928; klavirski kvartet op. 6, 1925; klavirski kvintet op. 4, 192022; 2 trija za flautu, violonelo i harfu op. 22, 1935 i op . 47, 1949; duhaki trio (Serenade) op. 40, 1944; Quatre hommages za duhaki kvartet op. 42, 1945; kvintet za flautu, gudae i harfu op. 46, 1948; Sonate a concert za violinu i klavir, op. 28, 1939; 3 sonate za violonelo i klavir: I, op. 17, 1932; II, d concert op. 31, 1940 i III, en concert op. 68, 1962; Sonate en concert za flautu i klavir op. 64, 1958 i dr. KLAVIRSKA: sonata, 1914; Des esquisses d'un musicien, 9 fantazija op. 1, 1913; Contes I II, 1913 14, Scherzo et Toccata op. 14, 1930 i dr. DRAMSKA: komina opera Le Chapeau bleu, 1948 52. Baleti: Lysistrata, 1933; ^ Bosquet des quatre Dieux, 1943 i Capriccio, 1944- Filmska muzika (Murder in the Cathedral, 1948). VOKALNA: Quatre madrigaux za mjeoviti zbor, 1939; Trois nocturnes za sopran, fla utu i gudae, 1941; Ballada es verbunk za bariton i mali orkestar, 1950; zborovi; Vocalise-Etude za glas i klavir i dr. CRKVENA: Missa in tono Phrygio, 1949 50; misa za zbor

jeva, otuda naziv Nummeroper). Prema Wagnerovoj zamisli i ostvarenju, muzika opernog djela mora se temeljiti na simfonij skim naelima. Muziko tkivo opere poivat e na odreen om broju karakteristinih tema (lajtmotiva) koje e predstavljati ne s a m o p oj e di ne os obe i z dr a m s ke r a dnj e , ne go i pr e dm e t e k o j i u radnji imaju istaknutu ulogu, pa i pojedine osjeaje glavnih osoba, koliko im u razvoju dramske radnje pripada bitno znaenje . Ali ti se lajtmotivi ne e uti samo jednom, nego i kasnije vie puta, kad se na pozornici direktno ili indirektno (u iskazima drugih osoba) pojavi objekt uz koji su povezani. Po Wagnerovim rijeima, te se karakteristine teme provlae kroz cijelo djelo te se, slino kao u simfonijskom stavku, suprotstavljaju, dopunjuju, p r e o br a z uj u , r a z d va j a j u i o pe t s a s t a j u. . . U pr a vo j e t a k va uloga lajtmotiva dobrim dijelom omoguila Wagnerovu tzv. simfonizaciju opernog orkestra, koji u njegovim operama postaje mnog o samostalniji, elastiniji, puniji u individualnom bogatstvu dionica i njihovoj razraenosti. Od svih Wagnerovih opernih radova najbogatija je lajtmotivima tetralogija Prsten Nibelunga u kojoj ih ima oko 90. U njoj je sistem lajtmotiva i najdosljednije pr oveden. Wagnerovi su lajtmotivi pregnantni, plastini te se lako pamte. Npr. motiv Holandanina iz opere Ukleti Holandez: AUegro

f 1 f'
Izolda:

motiv ljubavi iz opere Tristan i


Langsarn und schmochtend

motiv Siegfriedova roga iz opere Siegfried:

motiv Walkiire iz opere Walkiira:


Lebhaft

r ,frfff

Sistem lajtmotiva, vie ili manje razraen, prihvatili su po slije Wagnera mnogi drugi operni kompozitori. L. se ne susree samo u operi, nego i u simfonijskoj pjesmi, kao i u solo-pjesmi uz klavir (balade C. Loewea). Primjena lajtmotiva, iako vrlo ograniena, javlja se znatno prije Wagnera, tako u operi Euriice J. Perija, u Monteverdijevu Orfeu, u Gretrvjevoj operi Richard Coeur de Lion, u nekim operama N. Mehula, C. M. v. Webera, L. Cherubinija. Vrlo je znaajna upotreba lajtmotiva u Berliozovoj Symphonie fantastigue (tzv. idee fixe koja se navraa u svakom stavku, ak i modifici rana).
LIT.: H. v. Pfordten, Das Leitmotiv als Stilprinzip, Musikalische Essavs, Miinchen 1899. E. Schmitz, Zur Geschichte des Leitmotivs in der romantischen Oper, Hochland, 1907. R. Sternfeld, Zur Entstehung der Leitmotivs bei R. Wagner, Frankensteinsches Jahrbuch, 1907. L. Hirschberg, Leitmotive: ein Kapitel vorvvagnerischer Charakterisierungkunst, 1911. E. Haraszti, Le Probleme du leit-motif, RM, 1923. G. Abraham, The Leitmotiv since Wagner, Music and Letters, 1925. R. Engldnder, Zur Geschichte des Leitmotivs, ZFMW, 1931. K. Wbrner, Beitrage zur Geschichte des Leitmotivs in der Oper (disertacija), Berlin 1931. M. Lamm, Entvvicklung des musikalischen Motivs in den Tondramen R. VCa^ners (disertacija), Wien 1932. L. Sabanejevi, Remarks on the Leitmotif, Music and Letters, 1932. S. Goslich, Leitmotiv, MGG, VIII, 1960. J. Matter, La Fonction psychologique du leitmotiv wagnerien, Schvreizerische Musikzeitung, 1961. G. Knepler, R. Wagners musikalische Gestaltungsprinzipien. Beitrage zur Musikwissenschaft 1963. J. As.

studija i lanaka o madarskoj muzici. LIT.: O. J. Gombosi, Laszlo Lajtha, Melos, 1929. C. Chamfray, Lajtha, Beaux Arts, 1936. A. Coeuroy, Bartok, Lajtha, musique hongroise, RM, 1936. A. Hoeree, Rencontres avec Laszlo Lajtha, Les Cahiers d'Informations Musicales, 1954. P. Petit, A propos d'un grand musicien, Le Conservatoire, !954. E. Leduc, Laszlo Lajtha, Musik der Zeit, 1954. R- Dumemil, Laszlo Lajtha, Le Monde, 1955. J. S. Weismann, Lajtha and His Svmphonies, The Listener, 1959. Isti, Laszlo Lajtha, MGG, VIII, 1960. I. A.

LAJTMOTIV (od njem. leiten voditi; provodni motiv), izraz to ga je 1887 upotrebio H. Wolzogen da oznai pojedine karakte ristine teme u opernim djelima R. Wagnera. Izraz nije potpuno nov, jer se nalazi ve 1871 kod F. W. Jahnsa, u njegovu tematskom popisu djela C. M. v. Webera. Sam je Wagner za ist u svrhu upotrebljavao izraz Grundthema (temeljna tema) to je i s formalne strane pravilnije, jer lajtmotivi zapravo ponajvie i nisu motivi, nego prave teme. Iako se 1. u historiji muzike susree i prije Wag nera, tek ga je on podigao do konstruktivnoga principa u kompozicijskom postupku, koji je znatno preobrazio muziko tkivo oper nog djela. Uvodei u nj mreu lajtmotiva, Wagner je prekinuo stoljetnu tradiciju prema kojoj kompozitor u operi stvara nepre kidno novu m uziku grau, tako da se i tava opera pret vara u niz meusobno odijeljenih i potpuno razliitih cjelina (tzv. bro -

LAKATOS, Istvan (Stefan), madarsko-rumunjski muzikolog i kritiar (Alsozorlenc, danas Zorlentul Mare, Transilvanija, 26. II 1895 ). Arhitekt; 1946 zavrio u Cluju studij povijesti umjetnosti, knjievnosti i etnografije (dr. phil.); violinu uio privatno u Transilvaniji (J. Mures.ianu) i Budimpeti (J. Koncz). God. 191923 predavao violinu, a 194963 povijest muzike na Konzervatoriju u Cluju. S vlastitim gudakim kvartetom Lakatos (1920 40) propagirao suvremenu muziku u Transilvaniji. God. 1955 58 glavni nauni suradnik Instituta povijesti umjetnosti u Cluju. Istraujui povijest muzike erdeljskih (transilvanskih) Madara, Rumunja i Sasa otkrio mnoge nepoznate podatke i veze s evropsko m

416

LAKATOS LALO
zbirka od 40 velikih moteta najznatnije je djelo La Landi francuske crkvene muzike njegova doba.
DJELA: zbirka instrumentalnih suita Symphonies pour les soupers du DRAMSKA: pastoralna opera L' Amour berger, 1683. Baleti: Le Bali la Jeunesse, 1686; Le Palais de Flore ili Ballet de Trianon, 1689; Ballet Paix, 1713; V Inconnu, 1720; Les Folies de Cardenio, 1720; Les Elemem A. Destouchesom), 1721 i dr. Pastorala V Amour flechy par la constance, ] divertissementi. Scenska muzika za komedije Mirtil et Milicerte, 1698 i Co, des Fees, 1699. CRKVENA: Messe des deffuns; Symphonies des Noels; z od 40 moteta za soliste, zbor (veinom 5 -gi.), orkestar i orgulje, izdana humno o troku Luja XV, 1729 (svi su moteti datirani, nastali 1684-1 zbirka od 27 moteta za isti sastav u rkp. nastalom 1689 90 (danas je po na poznat ukupno 71 La Landeov motet; neki od njih nisu sauvani); 3 Lecoi Tenebres i dr. NOVA IZD.: balet La Landea i Destouchesa Les Elements priredio t virskom izvatku i obj. V. d' Indy {Chefs-d' oeuvre de V Opera francais, 1 Symphonies des Noels i Symphonie des soupers du Roi br. 1 obj. A. Cellier (r 1955); Iere Sinfonie des Noels rev., obradio za orgulje i obj. G. Roussel (1 3eme Sinfonie des Noels na isti nain obj. D. Chirat (1957); brojne motete dinano obj. H. Letocart, J. Pagot, F. Raugel, A. Cellier, G. Roussel, D. Cl L. Boulav, Sarlit i S. Spvcket (1928 56). LIT.: H. Ouittard, Notes sur Michel-Richard de Lalande (1657 1 RM, 1902. A. Tessier, La Carriere versailleise de Lalande, Revue de Mu logie, 1928. A. Cellier, Les Motets de Michel-Richard de Lalande, 1946. N. Dufourcq (redaktor), zbornik Notes et References pour ser une histoire de Michel-Richard Delalande, Pari 1957. 5. Spycket, I Lande ou la noblesse interieure, L' Art sacre, 1957. Ista, Michel-Rk de La Lande (Delalande), MGG, VIII, 1960. J. i

muzikom. Objavio je preko 600 studija i lanaka, a bavio se i kri tikom.


DJELA (izbor): Magyaros elemek Brahms zenejeben (Madarski elementi u Brahmsovoj muzici), Erdelyi Tudomanyos Fiizetek, 1935 (na madarskom i njemakom 1943); Az uj magyar muzene (Nova madarska umjetnika muzika) ibid., 1935; A roman ene fejlodestortenete (Povijest razvitka rumunjske muzike) ibid-, 1938; A Romdn nepdal es irodalma (Rumunjska narodna pjesma i njezina literatura), disertacija, 1939; Az elso magyar dalmii (Prva madarska opera), X942j Bibliogrdfia az 191940 erdelyi szerzdkb't megjelenl magyar zenei vonatkozo munkdkrol (Bibliografija radova erdeljskih autora obj. 1919 40 u vezi s madar skom muzikom), 1943; Koddly muveszetenek utja Erdelyben (Put Kodalveve umjetnosti u Erdelju), Spomenica Z. Kodalv, 1943; Az Erde'lyi zenei elet alapvetoje: Farkas Odb'n (Utemeljitelj erdeljskog muzikog ivota: F. (5.), Magvar Zenei Szemle, 1943; Liszt Ferenc Erdelyben (F. Liszt u Erdelju), 1943; Mozart in Siebenbiirgen und Banat, 1943; Car I von Dittersdorf in Siebenbiirgen, 1943; A Kolozsvdri Zenetdrsasdg tortenete (Povijest koloszva rskog Muzikog drutva), Magvar Zenei Szemle, 1944; Egy ismeretlen Erkel - kantdta (Jedna nepoznata kantata Erkela), 1953 (i na rumunjskom); Scrisori neeunoscute a lui Erkel (Nepoznata pisma Erkela), 1954; Documente neeunoscute despre Liszt in Cluj (Nepoznati dokumenti 0 Lisztu u Cluju), 1956; Autografe neeunoscute a lui Bela Bartok in Romdnia (Nepoznati autografi B. Bartoka u Rumunjskoj), 1956; Az Erdelyi balett kezdetei (Poeci erdeljskog baleta), 1956; Legaturi muzicale romdno-maghiare de-a lungul veacurilor (sa Gh. Merisescuom; Rumunjsko-Madarski muziki odnosi u prolosti), 1957; Alte tschechische Musikalien in der Bibliothek der Musikhochschule von Klausenburg, Studia musicologica, 1964; Ferenc Erkels Opern in Klausenburg und Bukarest, ibid., 1969 i dr. LIT.: G. Breazul, Istvan (Stefan) Lakatos, MGG, VIII, 1960. I. A.

LAKEI, Ilija, kompozitor (Cetinje, 14. II 1908 ). Zavrio 1927 Vojno-muziku kolu u Vrcu i 1952 studij kompo zicije kod J. Slavenskog na Muzikoj akademiji u Beogradu; u kompoziciji se usavravao kod G. Petrassija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Radio je kao glavni muziki urednik Radio -Titograda, profesor srednje muzike kole Njego i direktor Gradskog simfonijskog orkestra u Kotoru, itd. Sva njegova djela nadahnuta su folklorom, iako u njima izbjegava doslovne citate. Bavi se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTARSKA: simfonija, 1952; simfonijska poema Moj zaviaj; Burleska; Lirski intermezzo i igra; Lirske scene; PassacagUa i fuga; Rapsodija. Kamerna djela. VOKALNA: horovi; obrade crnogorskih narodnih piesama. SPISI: Muzika gusala; Svijet muzike; lanci; kritike. C. I.

LAKS, Szvmon, poljski kompozitor (Varava, 1. XI 1901). Studirao na Konzervatoriju u Varavi (P. Rytel, R. Statkowski, H. Melcer) i na Pari kom konzervatoriju (kompoziciju kod P. Viala, dirigiranje kod H. Rabauda). Za vrijeme Drugog svjet skog rata interniran u logorima u Owiecimu i Dachauu; od 1945 djeluje u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1924; simfonijeta za gudae, 1936; simfonijska pjesma Parys, 1924; Poema za violinu i orkestar, 1954; Poljska suita, 1936; Suita na leske teme, 1945; seherzo, 1924; Blues sym~ foniczny za orkestar jazza, 1928; Z naszyeh lanom, 1945; Polska ziemia spiewa, 1946; Od strezechy do strezechy, 1950; 3 Polonezy warszawskie za mali orkestar, 1947. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1928, 1929, 1932 i 1945; Mala suita za gudaki kvartet, 1926; klavirski trio, 1950; duhaki kvintet, 1929; Sonata da concerto za violinu i klavir, 1929; sonata za violonel o i klavir, 1932; Poljska suita za violinu i klavir, 1935; Trois pieces de concert za violonelo i klavir, 1933. Kompozicije za klavir. Sonata breve za embalo, 1947. VOKALNA: Echos de Pologne, 8 pjesama za zbor, 1939; Marsz robotnikow za zbor, 1951; PassacagUa za sopran i klavir, 1946; oko 40 pjesama za glas i klavir na poljske teme. Knjiga La Musique d'un autre tnonde, 1948; razni lanci. Osam hebrejskih napjeva za glas i klavir, 1947.

LA LAURENCIE, Marie-Bertrand-Lionel-Jules de, f cuski muzikolog (Nantes, 24. VII 1861 Pariz, 21. XI 19 Prvotno zvanje umara naputa 1898, da bi se mogao potp posvetiti muzikoj nauci. Na Parikom konzervatoriju uio vio i teoriju (1891-92). Preteno se bavio historijom muzike i zikom estetikom. Od 1906 predavao na Ecole des hautes et sociales. Jedan je od osnivaa, a bio je i dva puta predsjednik, nije poasni predsjednik drutva Societe franfaise de musicol poslije smrti A. Lavignaca urednik Encyclopedie de la mu: et Dictionnaire du Conservatoire, u kojoj je prikazao razvoj f cuske muzike od Lullvja do Glucka. Suraivao je i u broj francuskim i inozemnim asopisima (Mercure musical, R musicale, Rivista musicale italiana i dr.). Jedan od najis nutijih muzikologa svoga vremena i izvrstan poznavalac st francuske instrumentalne muzike, osobito violinske, kojo; posvetio svoje najznatnije djelo L'Ecole franfaise de violor, Lully a Viotti.
LIT.:

criLicjue uu jurius

uiuricnt'iuri

tu. jtuiiuint;qiie u u

K^urimt uutuci u

ue

1 ur t$

y^.

193031 (vano za historiju instrumentalne muzike u sjevernoj Italiji); Or

LA LANDE (Lalande, Delalande), Michel-Richard de, francuski kompozitor i orgulja (Pariz, 15. XII 1657 Versailles, 18. VI 1726). Nakon uspjenog orguljakog djelovanja u vie parikih crkava zapoeo karijeru dvorskog muziara. Od 1683 Sous-Maitre de la Musigue u Sainte-Chapelle, postepeno je dobivao gotovo sva vodea mjesta u muzikom ivotu na dvoru Luja XIV (Compositeur de la musigue de la Chapelle; Surintendant de la musigue de la Chambre; Composi teur de la musigue de la Chambre). La Landeova slava tra jala je itavo XVIII st. Kasnije su ga neo pravdano zaboravili. Bio je jedan od naj veih umjetnika to ih je dala Francuska izmeu Lullvja i Rameaua. U svojim dje lima, od kojih su crkvena svakako vre dnija od svjetovnih, on je inventivno ud ruivao baroknu homofoniju i vertikalnost harmonije s ras konom linearnou staroga polifonikog M.-R. DE LA LANDE stila. Monumentalna

M. Pincherle, Lionel de La Laurencie (s popisom djela), Revi Musicologie, 1934. Isti, Marie-Bertrand-Lionel-Jules, comte de La Laurt MGG, VIII, 1960.

LALLOUETTE (Lalouette), Jean Francois, franc kompozitor (Pariz, 1651 31. VIII 1728). Uio muziku pjevakoj koli crkve St. Eustache u Parizu (Chaperon, ( Leclerc); od 1672 violinist novoosnovanog orkestra Op Bio je ujedno tajnik i pomoni dirigent J. B. Lullvja (do ifj Od 1692 crkveni kapelnik u Rouenu (katedrala), Versail (Notre-Dame) i Parizu (St. Germain VAuxerrois, Notre-Dai Oko 1689 boravio u Italiji.
DJELA (tampana): Motets za 1 3 glasa i b. c, 1726; psalam Mu za veliki zbor i himna Veni creator za 3 glasa i b. c. 173 (posth.); misa Vi za 4 glasa, 1744 (posth.). U rkp. sauvano: Messe en plain ehant; 6 moteta glasa i b. c.(S. de Brossard ih pripisuje Lallouetteu, a neki smatraju da im je Lully); motet O cibum super omnia za 2 soprana i b. c. (takoer se pripis Lullyju) i 1 menuet. NOVA IZD.: J. Delporte obj. misu Veritas (1941) i motet Regina lactare uz pratnju orgulja (dodatak uz Musigue et liturgie, 1931); isti n kao i motet O mysterium ineffabile za 1 glas i orgulje obj. G. Renard (Anth pratique de musigue religieuse des 16.18. siecles, 1935 i bez god.). LIT.: D. Launay, Jean Baptiste Francois Lallouette, MGG, VIII, 19

LALO, Charles, francuski estetiar (Perigueux, Dordo 24. II 1877 Pariz, 1. IV 1953). Od 1933 profesor na pari Sorbonnei; predavao estetiku i znanost umjetnosti. Muzic posveena njegova disertacija Esguisse d'une esthetigue mtts, scientifigue (1908; II proireno izd. pod naslovom Elements d esthetigue musicale scientifigue, 1939). L. odbacuje literarne, c matske i metafizike tendencije u filozofiji umjetnosti u ki eksperimentalne sinteze. Kao strukturalist smatra da vrijed muzikog djela nije uvjetovana pojedinim elementima (har nija, ritam i si.), nego njihovim meusobnim organskim pr manjem.
LIT.: G. Ferchault, Charles Lalo, MGG, VIII, 1960. 1

LALO LAMBERT
LALO, i. Victor Antoine Edoard, francuski kompozitor panjolskog podrijetla (Lille, 27. I 1823 Pariz, 22. IV 1892). Uio na Konzervatoriju u Lilleu zatim od 1839 studirao violinu kod F.A. Habenecka na Parikom konzervatoriju; kompoziciju uio privatno kod J. Schulhoffa i Crevecieura, 1847 dobio drugu Rimsku nagradu. Violist u kvartetu Armingaund od njegova osnutka (1855); kao kompozitor dugo se borio za priznanje koje je stekao tek operom Le Roi d'Ys (1888). Ostala su mu najpoznatija djela Symphonie espagnole za violinu i orkestar i suita iz baleta Namouna. L. je, poput C. Franckai C. Saint-Saensa, mnogo pridonio obnovi francuske orkestralne i komorne muzike u drugoj polovini XIX st. U doba kad su povrnost i kienost V. A. E. LALO. Rad 1-emherga bile este pojave u francuskoj muzici, Laloova su djela puna svjeine te njene i duboke osjeajnosti. I u kompozicijama koje imaju manje znaenje L. ostaje majstor detalja, ivopisne instrumenta cije i harmonijske jasnoe.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1886. Koncerti: za klavir u f-molu, 1889; za violinu op. 20, 1874 i za violonelo u D -duru, 1877. Za violinu i orkestar: Symphonie espagnole op. 21, 1875; Romance-Serenade, 1879; Fantaisie norvegienne, 1880 i Concerto russe, 1883; Aubade-Allegretto za 10 instrumenata ili mali orkestar, 1872; Allegro symphonique, 1875; Rapsodie norvegienne, 1881; Scherzo, 1884. KOMORNA: gudaki kvartet u Es - duru op. 19; gudaki kvartet op. 45 (nova verzija kvarteta op. 19), 1886; 3 klavirska trija: I, u c -molu, oko 1850; II, u h-molu, oko 1850 i III, u a-molu, 1881. Sonata za violinu i klavir op. 12, oko 1850; sonata za violonelo i klavir; razne kompozicije za violinu i klavir i za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Fiesques, 1873; Le Roi d'Ys (prema bretonskoj legendi), 1888 i La Jacquerie (samo I in; operu dovrio A. Coquard, izv. 1895). Balet Namouna (poznatiji u obliku popularne orkestralne suite), 1882; pantomima sa zborom Ne'ron, 1891. Dvopjevi; oko 30 solo-pjesama i romanca. Crkvene kompozicije.

417

1901 ivio u Ateni. L. je medu prvima uoio vrijednost grke narodne muzike i mogunosti koje njena osebujnost prua za stvaranje specifinoga grkog kompozitorskog izraza. U nizu rasprava, studija i knjiga on je izloio i prouio svojstva narodne muzike grkog polutoka. S tim u vezi su osobito vane njegove harmonizacije grkih narodnih pjesama i plesova. Kao kompozitor provodi principe koje zastupa kao muzikolog. Preteno je pisao vokalnu muziku, a najuspjelije su mu solo -pjesme.
DJELA. SPISI: Muzika i pjesnitvo, 1926; Nacionalizam u umjetnosti i grka narodna muzika, 1928; niz lanaka, rasprava i studija u Musical Chronicles (Language and Music, 1928; Greek Music and the Subdivisions of the Tone, 1929) i drugim strunim publikacijama. IZDANJA : zbirka od 60 harmonizacija grkih narodnih napjeva La Musique populaire grecque, 1934; oko 40 harmonizacija obj. pojedinano. KOMPOZICIJE: kraa djela za okestar i vokalne kom pozicije (brojne solo-pjesme).

LAMBERT, Constant, engleski kompozitor, dirigent i muziki kritiar (London, 23. VIII 1905 21. VIII 1951). Kompoziciju uio na Royal College of Music u Londonu (R. O. Morris, R. Vaugham Williams). Jo kao student primio od S. Djagiljeva narudbu da komponira balet za njegovu trupu; izvedba tog ba leta (Romeo et Juliette) u Monte Carlu 1926, kao i prikazivanje baleta Pomona u Buenos Airesu 1927, odluno su usmjerili Lambertovu karijeru. Od 1931 dirigent tada utemeljene baletne grupe Camargo Society, iz koje se razvila Sadler's Wells Ballet Company, kojoj je L. bio direktor i dirigent do 1947; dirigirao i na Britanskom radiju (BBC), a 194546 bio istodobno jedan od dirigenata Promenade Concerts. Vrlo je uspjeno djelovao i kao muziki pi sac i kritiar, a bavio se i pjesnitvom, slikarstvom i kiparstvom. Njegova aktuelna i polemika knjiga Music Ho! A Study of Music in Decline imala je velik odjek. L. je pratio suvremenu muziku u svim njezinim raznovrsnim previranjima. Nije prezao ni pred eksperimentiranjem, tragajui za svojim vlastitim izrazom, koji je nalazio as u neoklasicistikoj objektivnosti, as u smjelosti harmonije i zamre nosti ritmike osnove, a as u uspjeno iskoritenim elementima jazza (The Rio Grande). Najvrednija i najpoznatija su mu vokalna djela.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir i 9 instrumenata, 1933; uvertira The Bird Actor, 1925; suita, 1944; Elegiac Blues za mali orkestar ili klavir, 1928; Music for Orchestra, 1930; rondo-burleska King Pest, 1937; Aubad heroique za mali orkestar, 1944; Prizefight za limeni sastav. KLAVIRSKA: sonata, 1930; elegija, 1940; Trois piices nigres pour les touches blanches za klavir 4runo, 1950. DRAMSKA. Baleti: Romeo et Juliette, 1926; Pomona, 1927: A Day in a Southern Port, 1931; Adam and Eve, 1932; Horoscope, 1938 (takoer kao koncertna suita); Tiresias, 1951. Baleti prema muzici (preraenoj) drugih kompozitora: H. Purcella {The Birthday of Oberon, 1933; Cotnus. 1942), Aubera (Les Rendezvous, 1933), F. Liszta (Apparitions, 1936; Dante Sonata, 1940), G. Meverbeera (Les Patineurs, 1937), W. Bovcea {The Prospect Before Us, 1940) i A.-E. Chabriera (Ballabile, 1950). Maske Summer's Last Will and Testament, 1935 i The Fairy Oueen (prema Shakespeareu), 1946. Scenska muzika za Shakespeareova Hamleta. Filmska muzika. VOKALNA: The Rio Grande za mjeoviti zbor, klavir i orkestar, 1927; Dirge za sole, zbor i gudae, 1940; solopjesme. Polemika knjiga Music Ho! A Study of Music in Decline, 1934 (II izd. 1948); lanci u razliitim strunim publikacijama. Obradbe djela W. Bovcea, G. F. Handela i Th. Roseingravea. LIT.: E. Evans, Walton and Lambert, Modern Music, 1930. A. Frank, The Music of Constant Lambert, The Musical Times, 1937. Isti, Constant Lambert, The Musical Teacher, 1951. R. Buckle, Constant Lambert, Ballet, 1951. W. F. Williamson, Constant Lambert, MGG, VIII, 1960. R. McGrady. The Music of Constant Lambert, Music and Letters, 1970. B. A.

2. Pierre, muziki kritiar (Puteaux kraj Pariza, 6. IX 1866 Pariz, 9. VI 1943). Sin Edouarda; od 1896 muziki kritiar lista Journal des Debats, a 18981943 dnevnika Le Temps. O troumnim, uvijek objektivnim kritikim prikazima stekao je ve lik ugled i izvan Francuske. Suraivao u brojnim asopisima, osobito u Revne de Pari i Comoedia. Napisao je knjige Richard Wagner ou le Nibelung (1933) i De Rameau a Ravel; portraits et souvenirs (posth. 1947); izbor iz vlastitih lanaka objavio je u knjizi La Musigue, 189899.
LIT.: M. Dufour, Edouard Lalo, Lille 1908. Ch. Malherbe, Edouard Lalo, Revue de la Societe Internationale de Musique, 1910. G. Servires, Edouard Lalo, Pari 1925.J. Tiersot, Edouard Lalo, MQ, 1925. G.Ferchault, Victor Antoine Edouard i Pierre Lalo, MGG, VIII, 1960.

LALOY, Louis, francuski muzikolog i muziki kritiar (Grav, Haute Saone, 18. II 1874 Dole, Jura, 4. III 1944). Muziku studirao na parikoj Scholi Cantorum, 18991905 (Ch. Bordes, V. d' Indy). Od 1914 glavni tajnik pari ke Opere; od 1920 predavao historiju muzike na parikoj Sorbonnei, a od 1935 na Konzervatoriju. Jedan je od osnivaa asopisa Revue d'histoire et de critigiie musicale (1901); 1905 utemeljio sa J. Marnoldom asopis Mercure musical (od 1907 Bulletin francais de la Societe Internationale de Musigue; urednici Laloy i J. Ecorcheville). L. je bio veoma sposoban muziki kritiar, a njegovi su prikazi izlazili u nizu periodikih publikacija (Grande revue; Revue de Pari; Gazette des beaux-arts; Mercure de France; Revue Musicale i dr.). Izvrsno je poznavao starogrku i orijentalnu muziku kul turu, ali irinom i istananou pogleda on je duboko zahvaao i u suvremena muzika zbivanja; njegova monografija o Debus syju jedna je od najboljih koje su do danas o tom umjetniku napisane.
DJELA: Les Anciennes gammes enharmoniques, Revue de philologie, 1899; Le Genre enharmonique des Grecs, Congres international d' histoire, Pari 1900; Aristoxene de Tarente et la Musique de V Antiquite (disertacija), 1904; Notes sur la musigue cambodgienne, Bericht des Kongresses der Internationalen Musikges?llschaft, Basel 1907; Jcan-Phillippe Rameau, 1908; Claude Debussy, 1909 (novo izd. 1944); La Musique chinoise, 1912; U Opera, Cinauante ans de musiquc francaise 1874 1923, 1924; La Danse d V Opera, 1927; La Musique retrouve'e, 1928: Comment ecouter la musique, 1942 i dr. Napisao niz opernih libreta a mnoge operne tekstove preveo na francuski. Pisao je i knjievna djela, u prvom redu drame, pripovijetke i pjesme. LIT.: M. Babaian, Louis Laloy, MGG. VIII, 1960.

LAMBERT, Lucien Leon Guillaume, francuski kompozitor i pijanist (Batignolles-Monceaux, Pariz, 5. I 1858 Oporto, 21. I 1945). U mladosti koncertirao kao pijanist u Brazilu i Evropi, a poslije studirao kompoziciju u Parizu. N astanivi se u Oportu, predavao na Konzervatoriju 1922 37. Najvredniji su mu scenski radovi.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Belle au bois dormant : A la gloire de Schubert, 1929; A la gloire de Guynemer, 1934; La Mer i Prom'nons nous dans les bois. Koncert za klavir; Les Cloches de Porto za klavir i orkestar, 1912; suita Esquisses creoles; maurska rapsodija Tanger le soir; nekoliko fantazija. Gudaki kvartet. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Sire Olaf, 1887; Broceliande, 1893; Le Spahi, 1897; La Marseillaise, 1900; La Flamenca, 1903 i La Penticosa, 1904. Baletna pantomima La Roussalka. 1911; lirska scena Promethee enchaine za sole, zbor i orkestar, 1885. Solo-pjesme. Rekvijem. Instruktivna djela za klavir: Nouveaux exercices journaliers extraits des Sonates de Beethoven (2 sv.), 1882 i Le Piano en 75 lecon (2 sv.), 1894 (vjerojatno su oba djela njegova premda nije posve iskljueno da potjeu od njegova oca Charles-Luciena Lamberta). LIT.: G. Ferchault, Lucien Leon Guillaume Lambert, MGG, VIII, 1960.

LA MARA -> Lipsius, Marie LAMBELET, Gheorges, grki muzikolog i kompozitor (Krf, 24. XII 1875 Atena, 30. X 1945). Studirao u Napulju; od
MUZ. E., I I , 27

LAMBERT, Michel, francuski kompozitor i pjeva (Champigny ili Vivonne, oko 1610 Pariz, 27. VI 1696). Uitelj mu je bio P. de Nvert; on ga je uveo u metodu pjevanja na talijanski nain, kojoj L. ima zahvaliti najvei dio svojih kasnijih uspjeha. God. 1661 postao Maitre de musique de la chambre du roi, na kojem je poloaju ostao do smrti. Bio je izvrstan pjevaki pedagog, veoma cijenjen svira na lutnji i teorbi i u Francuskoj najuveniji pjeva i kompozitor aira u XVII st. Pribliio je talijanski stil francuskom ukusu i time odredio karakter tadanjeg air serieux. Pisao je i recits i dijaloge s pravim dramatskim zamahom; njegovi su dijalozi prve pastorales en musigue, prave scene u kojima se kroz ballet de cour nazire struktura opere.

418

LAMBERT - LAMOTE DE GRIGNON


koji je blii lamentu opera i kantata nego liturgijskoj muzici, lamentacija iz XVIII st. najvrednije su one francuskih au (F. Couperin, de Lalande). U XX st. tekst 1. obradili su E. Kf> (1942) i I. Stravinski (Threni, 1958).
NOVA IZD.: zbirke polifonih lamentacija obj. su G. E. Watkins ('j Books of Polyphonic Lamentation of Jeremiah 1549 64, 1954), A. T. M (Treize livres de motetsparus chez P. Attaingnant en 1534 et 1535, 10. knj., 1 i G. Massenkeil (Mehrstimmige Lamentationen aus der ersten Hdlfte des Jahrhunderts, 1965). LIT.: G. Vale, Le Lamentazioni di Geremia ad Auileia, Rassegna gre, ana, 1909. R. Casimiri, II Codice 59, Roma 1919. P. Bohn, Die Lai tation des Propheten Jeremias, Gregorius Blatter, 1913. F. Hamel, J. senmiiller, Lamentationes Jeremiae Prophetae, Hannovere 1929. A. E. St der, Les Origines des Lamentations polyphoniques au XV siecle dans les I Bas, Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952. B. Stablein, Lamentatio, M VIII, 1960. G. Massenkeil, Zur Lamentationskomposition des XV J hunderts, AFMW, 1961. Isti, Eine spanische Choralmelodie in mehrstir gen Lamentationskompositionen des XVI Jahrhunderts, ibid., 1962 63. A. V

DJELA: 3 zbirke aira, prije 1660, 1689 i posth. oko 1710; drugi Lam bertovi airi nalaze se u zbirkama tampanim izmeu 1656 i 1737, ili su sauvani u rukopisima, veinom u parikoj Bibliotheq ue Nationale. Suraivao sa J. B. Lullvjem u baletima: Ballet des Arts (4 aira, od toga 3 dijaloga), 1663; Ballet des Amours deguises (dijalog izmeu Marka Antonija i Kleopatre), 1664 i Ballet de la Naissance de Vnus (dijalog triju Gracija), 1665. NOVA IZD.: 2 aira obj. J. B. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne, II, 1780); 2 aira obj. F. Delsarte (Archives du chant, IV izd. 1856, izd. 1861); 1 air obradio i obj. J.-B.-Th. Weckerlin (Echos du temps passe, I, 1857); 5 aira obj. H. Expert (Chants de France et d' Italie, I serija, 1910); 1 dijalog obj. H. Quittard (La premiere comedie francaise en musique, Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1908); po 1 air obj. J. Ecorche -ville (Corneille et la musique, 1906 i Lully gentilhomme et sa descendance, Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1911); 3 aira obj. A. Arnheim (Ein Beitrag zur Geschichte des einstimmigen tveltlichen Kunstliedes in Frankreich im 17. Jahrhundert, SBIMG, 1909); 3 aira obj. T. Gerold (L'Art du chant en France au XVII K siecle, 1921); 2 aira obj. H. Prunieres (Les Maitres du chant, I, 1952). LIT.: A. Verchaly, Michel La mbert, MGG, VIII, 1960.

LAMBILLOTTE, Louis, belgijski muzikolog i kompozitor (La Hamaide, Hainaut, 27. III 1796 Vau girard kod Pariza, 22. ili 27. II 1855). Orgulja u Charleroiu i Dinantu; po stavi isusovac bavio se prouavanjem gregorijanskoga korala u raznim isusovakim samostanima. Najvrednije njegovo djelo je izdanie u kamenotisku kodeksa 359 iz St. Gallena. Pozi vajui se na kroniku Ekkeharda iz St. Gallena, smatrao je da je rije o antifonaru pisanom 790, koji je papa Hadrijan I poklonio Karlu Velikom. Izdanje su ubrzo otro kritizirali, pogotovu A. Schu biger, koji je dokazao da je rukopis samo prijepis. Lambillotteov jo nedovoljno istraen doprinos koralnoj teoriji ograniuje se na tradicionalna gledanja. Znatno je utjecao na A. Dechevrensa, utemeljitelja isusovake koralne tradicije.
DJELA. SPISI: Antiphonaire de saint Gregoire, fac-simile du manuscrit de Saint-Gall (s dodatkom def des melodies gregoriennes), 1851 (II izd. 1867); De V unite dans les chants liturgiques, 1851; Restauration du chant liturgique, 1854. Posthumno izdao J. Dufour: Quelques mots sur la restauration du chant liturgique, 1855; Esthetigue, theorie et pratique du chant gregorien, 1855; Pratigue du chant gregorien extrait de V Esthetigue, theorie et pratigue, 1857; Graduale romanum, 1857; Antiphonarium romanum, s. a.; Lettre sur le chant gregorien, 1860; Oeuvres posthumes du P. Lambillotte. Souvenirs de fetes de college, 1871. KOMPOZICIJE: djela za orgulje, 6 oratorija i crkvenu muziku (4 mise, moteti i dr.). IZDANJA: zbirka Musee des organistes: collection des meilleures fugues composees pour I' orgue et choisies dans les ecoles (2 sv.), 1842 44 i dr. LIT.: M. de Mcnter, Louis Lambillotte et ses freres, Pari 1871. Vi'. Irlenkauf, Louis Lambillotte, MGG, VIII, 1960.

LAMENTO (tal. pla, jadanje, tualjka), naziv za mu; tuna, elegina karaktera. Izraz 1. susree se prvi put u rar XIV st. u naslovu plesa Lamento di Tristano. I neki me Josquin des Presa imaju podnaslov 1. Po uzoru na uveni mento d'Arianna iz opere Arianna C. Monteverdija (1607) mr su operni kompozitori onoga vremena medu njima osol F. Cavalli neposredno prije dramskog raspleta stavljali u si djela veliku scenu, proetu dubokim i tunim osjeajima. Ta scena obino gradila na ostinantnom basu ( -> Tombeau).
LIT.: M. Schneider, Klagelieder des Volkes in der Kunstmusik der it nischen Ars nova, AML, 1961. W. Laade, Die Struktur der korsischen mento-Melodik, Strasbourg i Baden-Baden 1962. K. K

LAMENT, u kotskoj i irskoj narodnoj muzici, odreena vrsta tualjke namijenjena gajdama; sastoji se od melodije, ka tkad pjevane, kojoj gajda dodaje razliite pasae i tako oblikuje niz prilino nepravilnih varijacija. L. se pjeva na pogrebu lanova istaknutih obitelji ili u dru gim prigodama alobnoga karaktera. Svaka obitelj ima svoj tra dicionalni napjev; najpoznatiji su McGregor a ruaro i Mackrimmon's lament. LAMENTACIJE (lat. lamentatio tubalica), u zapadnoj liturgiji, tekstovi uzeti iz Tubalica proroka Jeremije (Stari zavjet) koji se itaju, odnosno pjevaju kao tri prve lekcije matutina uoi svaka od tri posljednja dana Velikoga tjedna (na Veliku srijedu, etvrtak i petak, poslije podne). L. zapoinju najavom (Incipit lamentatio Jeremiae prophetae ili De lamentatione J. p.), a zavravaju zazivom za obraenje Jerusolima (Jerusalem, Jerusalem, convertere ad Dominum Deum tuum). Starinski koralni napjev lamentacija psalmodikog je karaktera i izvodi se jo i danas solistiki bez pratnje (ponegdje i uz pratnju) orgulja. Od mnogih varijanta koralnog napjeva za 1. u slubenom rimskom Gradualu objavljena je samo jedna (redakcija solesmeskih Benediktinaca); ona poinje ovom melodijskom formulom:

LAMOND, Frederic Archibal, kotski pijanist i kom zitor (Glasgow, 26.1 1868 Stirling, kotska, 21. II 1948). L nik Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni; studij kla' nastavio kod H. Biilowa i F. Liszta. Debitirao 1885 u Berli priredio zatim niz turneja u Engleskoj, Rusiji, Francuskoj, > makoj i SAD. Od 1904 u Berlin u. Djelovao na Konzervato u Hagu (od 1919) i na Muzikoj akademiji u Glasgowu (1 41); povremeno vodio majstorske teajeve u Sondershause 192324 predavao na posebnim kursevima na Eastman Sci of Music u Rochesteru (N. Y.). Izvanredan pijanist, u njeg najvea dostignua idu interpretacije Beethovenovih i Lisztc djela. Osim kraih klavirskih i komornih kompozicija ostavic simfoniju u A-duru (1889), jednu uvertiru i nedovrenu opi Napisao autobiografiju The Memoirs of Frederic Lamond (po; 1949)LIT.: H. G. Farmer, Frederic Archibal Lamond, MGG, VIII, 1

LA MONTAINE, John, ameriki kompozitor (Oak P; 111. 17. III 1920 ). Studirao kompoziciju kod S. Robertsa, Hansona, B. Rogersa, B. Wagenaara i N. Boulanger, a klavir 1 M. Parkera, M. Farr Wilsona, R. Ganza i M. Landovra u C cagu, na Eastman School of Music u Rochesteru i Juilliard Sci of Music u New Yorku. God. 1962 imenovan kompozitorom Akademiji SAD u Rimu; 1965 predavao na Eastman School Music u Rochesteru.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 28; Ode za obou i orkestar 11; Birds of Paradise za klavir i orkestar op. 34; koncert op. 9, 1958; Jub, Overture op. 20; Canons op. 10a; Colloquy za gudae op. 32; Canticles op. 33 KOMORNA : gudaki kvartet op. 16; Recitativo, Aria e Finale za gudaki kvi op. 16a; kvartet za duhae op. 24a; sonata za violonelo i klavir op. 8; so za flautu solo op. 24. KLA VIRSKA: sonata op. 3 ; Toccata op. 1; A Ch Picture Book op. 7; 12 Relationships op. 10 (kanoni); Copycats op. 26. (ka] za mlade pijaniste) i dr. Sonata za klavir 4-runo op. 25. The Puppets za 2 kh op. 5. Opere: Spreading the News op. 27; Novellis, Novellis op. 31, 1961 VOKALNA: kantate Sanctuary op. 17 i God of Grace and God of Glory op. Song of the Rose of Sharon za sopran i orkestar op. 6; Fragments from the Sor, Songs za sopran i orkestar op. 29; zborovi a cappella; solo-pjesme. Te D za zbor, limene i drvene duhae i udaraljke op. 35.

>
In- ci-pit La.-Tnen.-ta,-ti- o Je-re~mi-ae Pro-p7ie-tae A-leph*.

Od XV do XVII st. mnogi su majstori klasine polifonije obraivali tekst lamentacija, nastojei izraajnim sredstvima zbora istaknuti njihov dramatski karakter. Jedan od prvih bio je J. Ockeghem (1474); 1506 objavio je Petrucci dva sveska pod naslovom Lamentationes Jeremiae Prophetae s djelima Tinctorisa, Tromboncina i dr. Lamentacije Eleazara Geneta zvanog il Carpentrasso (1532) upotrebljavale su se u Sikstinskoj kapeli mjesto koralnih napjeva do 1588, kad ih je Palestrina zamijenio svojim vlastitim kompozicijama (Lamentationum liber primus). I drugi su kompozitori razliitim polifonim sredstvima obraivali tekstove lamen tacija (P. de la Rue, Fevin, Arcadelt, Feta, Morales, Byrd, Tallis, Gallus, Vittoria, Ingegneri, Nanini i dr.), ali se i danas najee izvode obradbe Palestrine i Allegrija. U XVII st. prodiru i u lamentacije elementi monodije. Carissimi, Charpentier i Rosenmiiller uglazbili su tako tekst 1. na nain

LAMOTE DE GRIGNON, 1. Juan, panjolski dirigent i kc pozitor (Barcelona, 7. VII 1872 11. III 1949). Muziku u u Tortosi i Barceloni, gdje je od 1902 djelovao kao dirigent. G 1911 utemeljio je u Barceloni Filharmonijski orkestar; 1914 stao dirigent duhakog orkestra Banda Munidpal (oko 90 s raca); od 1917 bio i direktor Conservatorio del Liceo. God. 11 49 ivio u Valenciji kao dirigent orkestra to ga je sam osnov L. je bio izvrstan dirigent i organizator. U muzikom ivotu B celone on je jedna od najistaknutijih linosti; osobite zasluge s kao je za promicanje djela panjolskih kompozitora. Za duha orkestar preradio je brojna djela klasine, romantine i mode muzike (npr. Beethovenove simfonije, Tod und Verklarung Straussa, djela I. Albeniza).
DJELA. Simfonijske pjesme: Mati de feta; El raple de les Sabines; Medi Poema romdntica i trilogija Hispanicas. Reverie za violonelo i orkestar. 1 virske ko mpozicije. Opera Hesperia, 1907. Oratorij La Nit de Na 1 902; solo-pjesme. Misa Eucdristica; moteti; Cantos Espirituales. ' Musigue et musiciens francais a Barcelona, Musique el musiciens catalans a Pt 1935-

2. Ricardo, kompozitor, violonelist i dirigent (Barcelo 23. IX 1899 5. II 1962). Sin i uenik Juana na Conservato

LAMOTE DE GRIGNON LAMY


del Liceo u Barceloni; uio violonelo (J. Raventos, B. Galvez) i klavir (J. B. Pellicer, Frank Marshall). Poto je neko vrijeme bio violonelist u Gran Teatro del Liceo, posvetio se kompoziciji. Kasnije dirigent Simfonijskog orkestra u Geroni i 7 godina Gradskog orkestra u Valenciji, zatim se vratio u Barcelonu. Izdao nekoliko originalno koncipiranih udbenika za teoretsku muziku nastavu, koji su u upotrebi na panjolskim konzervatorijima.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia en mayor; simfonijske pjesme Nieblas i Boires; Preludios al amigo ausente; Facecia (varijacije na narodni napjev iz Ampurdana); 4 Pequenas pastorales; Ofrenda (3 panjolska plesa). Klavirski trio. Ko mpozicije za klavir (sonatina). DRAMSKA: Opere: La Caperucita verde; komina opera La Cabeza de dragon i djeja opera La Flor. Baleti Un Prado i Sueiios y Divertimento. VOKALNA: Joan de VOs za sole, zbor i duhae; Enigmas za zbor i orkestar; pjesme uz pratnju orkestra (Cuatro estancias na tekst O. Hajjama) i uz pratnju klavira. Instruktivno djelo Sintesis de tecnica musical, 1948. Preradbe za orkestar djela F. Mompoua, A. Solera i J. Serrana. LIT.: A. Krumscheid, Juan i Ricardo Lamote de Grienon, MGG, VIII, 1960.

419

LIT.: A.Jullien, Charles Lamoureux, RML, 1900. F. Raugel, Charles Lamoureux, MGG, VIII, 1960.

LAMPADARIOS, Petros, grki muziki teoretiar (Tripolis na Peloponezu, oko 1730 Carigrad, 1777). Sveenik i prvi pjeva grke crkve u Carigradu. Sredio napjeve grkog crkvenog obreda. U zapise je unio brojne tursko-arapske muzike elemente i time pridonio sve slabijem poznavanju stare bizantske notacije. L. je i komponirao crkvenu muziku, te je zapisao mnoge pjesme prenoene usmenom predajom. Bio je uz to i najpoznatiji pedagog za crkvenu muziku svoga vremena. Poznat je i pod imenom Petros
Peloponesios.
LIT.: M. Stohr, Petros La mpadarios, MGG, VIII, 1960.

LA MOTTE, Antoine Houar de, francuski pisac (Pariz, 15. I 1672 26. XII 1731). Odgojen kod isusovaca; studirao pravo, boravio kratko vrijeme u samostanu trapista, zatim se posvetio knjievnosti. U suradnji sa A. Camprom napisao tekst za operu-balet L'Europe galante, koja se 1697 izvodi u Parizu i donosi La Motteu uspjeh i slavu. Odonda je pisao libreta za najuglednije francuske kompozitore. God. 1710 postao lan Francuske akademij e. Bavio se i drugim knjievnim vrstama. Posljednjih 20 godina ivota bio slijep i uzet. Za historiju francuskoga kazali ta u prvim decenijima XVIII st. znaajan po svojim pokuajima reforme na podruju tragedije. Muziko kazalite La Motteu zahvaljuje novu tvorevinu, operu-ballet, koja je sve do Gluckova vremena uivala posebnu naklonost publike. Njegova su najus pjelija operna libreta Canente i Semele.

LAMPE, Johann Friedrich, njemaki kompozitor (Saska, 1703 Edinburgh, 25. VII 1751). God. 1725 doao u London i postao fagotist u King's Theatreu. Od 1730 komponirao muziku za pantomime koje je J. Rich izvodio u kazalitu Covent Garden. Meu Lampeovim scenskim djelima golem je uspjeh imala burleskna opera The Dragon of Wantley, duhovita satira na izvjetaenosti talijanske opere.
DJELA: The Cuckoo, a celebrated Concerto in 5 parts for traversa. .., 1740; Medley Overture. DRAMSKA. Oko 15 opernih djel a, meu njima: Amelia, 1732; The Opera of Operas, 1733; Cupid and Psyche, 1734; The Dragon of Wantlev, !737; Orpheus and Euridice, 1740. Pantomima Diana and Acteon, 1730; maska The Sham Conjuror, 1741. Kantata; solo-pjesme. Crkvena djela. Instruktivni spisi A Plain and Compendious Melhod of Teaching Thorough -Bass, 1737 i The Art of Music, 1740. LIT.: Ch. Cudzvorth, Johann Friedrich i Charles John Frederick Lampe, MGG, VIII, 1960.

DJELA. Libreta. Tragine opere: Amadis de Grece (muzika A.-C. Destouches), 1699; Marthesis, premiere reine des amazones (Isti), 1699; Canente (P. Collasse), 1700 (u preradbi de Curvja, muzika A. d'Auvergne, 1760); Omphale (Destouches), 1701; Alcione (M. Marias), 1706; Semele (Isti), 1709 i Scanderberg (s La Serreom; muzika F. Rebel i F. Francoeur), 1735. Pastorale: Isse (Destouches), 1697 i Tilon et V Aurore (d'Auvergne), 1753 (samo prolog). Opere-baleti: L'Europe galame (A. Campra), 1697 i Le Triomphe des Arts (M. de La Barre), 1700. Baletne komedije: Le Carnaval et la folie (Destouches), 1704; Le Ballcl des Ages; Le Ballet des Fees; La Venitienne (M. de la Barre; 1705; d'Auvergne, 1768) i Le Professeur de folie, 1706. Tekstovi za kantate (E. Jacqut de La Guerre, L.-N. Clerambault, Destouches). Napisao brojna druga knjievna djela: tragedije, komedije, ode, chansone, teoretske i kritike rasprave i dr. Sveukupna djela (10 sv.) izdana su 1754. LIT.: M. Briquet, Antoine Houdar de La Motte, MGG, VIII, 1960.

LAMPE, Walther, njemaki kompozitor i pijanist (Leipzig, 28. IV 1872 Miinchen, 23. I 1964). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (I. Knorr, Clara Schumann) i u Berlinu (H. Herzogenberg, E. Humperdinck). God. 1920 37 vodio majstorsku klasu Muzike akademije u Miinchenu. Izvr stan interpret Mozartovih, Beethovenovih, Schubertovih, Schumannovih i Brahmsovih djela. Kao kompozitor nadovezuje se na Brahmsa. Istaknuti komorni muziar, sa F. Berberom (violina) i J. Hegarom (violonelo) osnovao Miinchener Trio-Vereinigung.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1953 58; Tragisches Tongedicht 1903; koncert za violonelo, 1931; tema i varijacije za klavir i orkestar, 1933; simfonijske varijacije, 1895; Rhapsodie, 1911. KOMORNA: klavirski trio; Serenade za 15 duhaa, 1904; sonata za violinu i klavir, 1955; sonat a za violonelo i klavir, 1894; suita za flautu i klavir, 1950. KLAV'IRSKA:Introduktion, Passacaglia und Fuge, 1951; 4 Klavierstiicke, 1910; 73 Kinder stiicke; tema s varijacijama za 2 klavira, 1892. Izdao sve klavirske sonate W. A. Mozarta u originalnom tekstu, 2 sv., 1954. LIT.: W. Zentner, Walther Lampe, MGG, VIII, 1960.

LAMOTTE, Franz, belgijski violinist i kompozitor (1751? Hag?, 1781). Violinu uio vjerojatno ko d F. Giardinija u Londonu. God. 1766 koncertirao u Beu; nastupao zatim u dru gim evropskim gradovima; 1768 bio u Padovi i Veneciji, 1770 u Napulju. God. 1769 natjecao se sa I. M. Jarnoviem u Parizu. Od 1770 ili 1772 do smrti prvi violinist u dvorskoj kapeli Marije Terezije. Koncertirao ponovo u Parizu 1773 i 1777, a u Londonu 1776. Istaknuti suvremenici, meu njima Ch. Burnev i W. A. Mozart, bili su oduevljeni njegovim sviranjem. Smjelosti u iz voenju dvohvata i primjena scordature ine ga preteom Pa ganinija.
DJELA: 4 koncerta za violinu i orkestar. Vie sonata za violinu i b. c.; 6 Airs s varijacijama i 1 koranica s varijacijama za violinu i b. c. LIT.: O. K'essely, Franz Lamotte, MGG, VIII, 1960.

LAMPERTI, 1. Francesco, talijanski pjevaki pedagog (Savona, n. III 1813 Cernobbio, Lago di Como, 1. V 1892). Studirao u Lodiju i na Konzervatoriju u Milanu; 1850 75 predavao je na toj ustanovi pjevanje. L. ide u red najboljih talijanskih pjevakih pedagoga. Odgojio je niz pjevaa iz cijelog svijeta, od kojih su najistaknutiji E. Albani, D. M. Artot, M. Semrich, C. Everadi.
DJELA: Prime lezioni di canto; Esercizi giornalieri per soprana o mezzo-soprano; Solfeggi nello stile moderno per soprana o mezzo -soprano; Osservazioni e consigli sul trillo; Guida teoretico-pratico-elementare per lo studio del canto: L'Arte del canto i dr. Neka njegova djela prevedena su na englesk i.

LAMOUREUX, Charles, francuski dirigent (Bordeaux, 28. IX 1834 Pariz, 21. XII 1899). Na Konzervatoriju u Parizu stu dirao violinu kod N. Girarda. God. 185359 violinist u orkestru parike Opere, a istodobno uio i kompoziciju kod Ch. A. Chau veta. Oko 1860 osnovao u Parizu drutvo za promicanje komorne muzike, u prvom redu suvre mene, a 1873 udruenje Societe
de I Harmonie sacree, s kojim

2. Giovanni Battista, pjevaki pedagog (Milano, 24. VI 1839 Berlin, 18. III 1910). Sin i uenik Francesca; djelovao u Milanu, Parizu, Dresdenu (1880 1900) i Berlinu. Objavio je prirunik Scuola di canto (8 sv.), a sa M. Heidrichom Die Technik
des Bel Canto (1905).
LIT.: W. E. Brozvn, Vocal Wisdom. Maxims of Giovanni Battista Lamperti, New York 1931.

je izvodio velika oratorijska djela; uz to je 187781 bio dirigent Parike opere. God. 1881 utemeljio je drutvo Nouveaux concerts (Concerts La-

moureux) s vlastitim orkes trom; ovu ustanovu vodio je do 1897; ona je odigrala istak nutu ulogu u razvoju novije francuske muzike i u preodgajanju francuske publike, a postoji jo i danas. Kao dirigent L. je udruivao tehniko sa vrenstvo s dubinom izraa ja; on se nesebino zauzimao za djela mladih francuskih kompozitora kao i za R. Wagnera.

LAMPUGNANI, Giovanni Battista, talijanski kompozitor (Milano, 1706 oko 1785). Ve prvim operama postigao velik uspjeh, te 1743 naslijedio B. Galuppija na poloaju dirigenta talijanske opere u Londonu. Vrativi se ubrzo u Italiju, pisao opere za razliita talijanska kazalita; 1755 ponovno u Londonu, zatim do 1758 boravio vjerojatno u Njemakoj. U Milanu se u poodma klim godinama bavio pouavanjem u pjevanju, klaviru, kontrapunktu i kompoziciji; uz to je od 1770 bio maestro al embalo milanske opere. Stilski izmeu napuljske i milanske kole. Ranija mu djela pripadaju podruju opere serije po uzoru na opere J. A. Hassea. Kasnije pie i opere buf fe, u kojima se ugledao na B. Galuppija.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 9 simfonija; 3 koncerta za klavir; 2 koncerta za 2 flaute; Concerto a piti strumenti con embalo; 16 trio-sonata za 2 violine i b. c. DRAMSKA. Oko 30 opera (mnoge izgubljene): Didone abbandonata, 1739; Arsace, 1741; Semiramide riconosciuta, 1741; L' Amor contadino, opera buffa, 1760 (najuspjelija) i dr. Arije za nekoliko pasticda. Serenata // Passaggio di Maria Amalia, 1738. Veina je crkvenih djela izgubljena. Sauvane su 2 kantate za sopran, gudae i orgulje i 1 arija za bas, 2 trublje, tim pane, gudae i orgulje. LIT.: R. Munster, Giovanni Battista Lampugnani, MGG, VIII, 1960.

CH . LAMOUREUX

LAMY, Fernand, francuski dirigent i kompozitor (Chauvigny, Vienne, 8. IV 1881 Pariz, 18. IX 1966). Muziku studirao

420

LAMY LANDINO
preselio se u Rim. Tu je bio orgulja u crkvi .S. Maria dei Mi a od 1629 pjeva (altist) u papinskoj kapeli. L. ide u red ista^n kompozitora ranoga baroka. Premda je vezan uz tradicije rin kole, njegov se stil oslanja na tekovine monodije (tehnika b continua). Njegova vrijedna opera // Sant'Alessio pripada sku opernih djela nabonoga sadraja, vrlo karakteristinih za ra tadanjega muzikog kazalita u Rimu (libreto za tu operu nap je M. Rospigliosi, kasnije papa Klement IX). Ovom operom njen je znatan korak naprijed k samostalnoj opernoj pred U pojedinim kominim epizodama pojavljuju se po prvi pi opernom kazalitu stereotipni komini likovi iz talijanske comn, dett'arte; u njihovim dijalozima i tehnici parlanda lee zar kasnije opere buffe. L. se pokazao i kao majstor zborne polifc koji suvereno vlada tradicionalnim zbornim stavkom.
DJELA: Instrumentalne canzone. Opere: La Morte d'Orfeo, 1 // Sant' Alessio, 1632 i Erminia sul' Giordano, 1637. Zbirka madrigala (5 1619; nekoliko knjiga arija za jedan glas, 162038. Missa in benedictione nu rum (6-gl.), 1628; zbirka misa za zbor a cappella (4-gl. i 5-gl.), 1639; pi (4-gl.), 1629; pojedine kompozicije u razliitim zbornicima onoga vren NOVA IZD.: 2 uvertire iz opere // Sant' Alessio obj.H. Riemann (Ham der Musikgeschichte, 1888); odlomke iz iste opere i iz opere La Morte d' < obj. H. Goldschmidt (Studien zur Geschichte der italienischen Oper, i< duet iz iste opere obj. A. Della Corte (Scelta di musiche, 1928; novo izd. l< odlomke iz opere La Morte d' Orfeo obj. L. Torchi, a ariju iz // Sant' A J. Wolf (Geschichte der Musik, 1929). LIT.: G. Pavan, Un Dramma mus icale a Ro ma nel 1634: II S. Al di St. Landi, Muica d' oggi, 1921. U. Rolandi, Un trecentenario contes Rassegna dorica, 1932. A. A. Aberl, Steffano Landi, MGG, VIII, 1

na Konzervatoriju u Poitiersu, zatim u Parizu (G. Caussade), pa u Nancvju (G. Ropartz). Do 1912 dirigent vojnikih orkestara; jedan je od osnivaa Thedtre des Champs Elysees (1912) i prvi zborni i orkestralni dirigent toga kazalita. Od 1914 direktor Konzervatorija u Valenciennesu, gdje je utemeljio orkestar koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedno od najboljih muzikih tijela u Francuskoj. Od 1943 ivio u Parizu. U svojim djelima spajao impresionistiki rafiniranu harmoniju sa strogim, ali istodobno i pjevnim kontrapunktom.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Lied et Scherzo za obou i orkestar, 1908; poema Rustique za obou i orkestar, 1921; Cantabile et Scherzo za rog i orkestar, 1947; Pastorales.varie'es za obou i orkestar, 1952; suita. U Escapade, scenska muzika, 1910. La Bargue au Cre'puscule, 5 pjesama za glas i orkestar, 1905; Sur la Mort de Marie, sonet za 4 enska glasa, obou, engleski rog i fagot, 1924; solo-pjesme. Crkvena djela. Guy Ropartz, VHotnme et VOeuvre, 1948; instruktivno djelo Lecons d' Harmonie, 1905 10 (sa drugima). LIT.: M. Fremiot, Fernand La my, MGG, VIII, 1960.

LAND, Jan Pieter Nicolaas, nizozemski muzikolog i orijentalist (Delft, 24. IV 1834 Leiden, 30. IV 1897). Studirao teologiju na Univerzitetu u Leidenu, zatim se specijalizirao u semitskoj filologiji. Od 1864 profesor na Univerzitetu u Amsterdamu i od 1872 na Univerzitetu u Leidenu. Posvetio se istraivanju arapske i javanske muzike, a dao je i nekoliko vrijednih priloga povijesti nizozemske muzike XVII st.
DJELA (izbor): Noord Nederlands muziekgeschiedenis, 1874 81; De Koorboeken van de S. Pieterskerk te Leyden, 1880; Recherches sur Vhistoire de la gamme arabe, 1884; Essais de notalion musicale chez les arabes et les persans, Etudes archeologique, linguistique, et historique, dediees a M. le dr. C. Leemans, 1885; Hut Luytboek van Thysius, beschreven en toegelicht, 1889; Over onze kennis der Javaansche muziek, 1890; Nalezing op de muzikale briefwisseling van Con-stantijn Huygens, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 1891; Middeleeuvische kerkmuziek in Nederlandsche Archieven, ibid.; Note sur la Musique de rile de Java, 1896. LIT.: C. B. Spruyt, Levensbericht, u Dr. J. P. N. Land. De vvijsbegeerte in de Nederlanden, 'S-Gravenhage 1899. 7?. L. Mellema, Jan Pieter Nicolaas Land, MGG, VIII, 1960.

LANDA, Anita, engleska plesaica panjolskog podrijetla (Las Arenas, 1929 ). Klasini balet uila u Londonu (E. JBrunelleschi); debitirala u trupi Cie Ana Esmeralda 1948. Godinu dana kasnije prelazi u trupu Markova-Dolin. Bila je lanica London Festival Balleta od njegova osnutka. Ostvarila niz veoma zapaenih uloga u baletima: Harlequinade, Symphonic Impressions i Symphony for Fiin (Don Gillis; 1952). Najznaajnija joj je uloga Balerine (Stravinski, Petruka). LAND, Jean-Baptiste, francuski plesa i pedagog (? Petrograd, 26. II. 1748). L. se smatra zaetnikom baletne kole u Rusiji. Umjetniku karijeru zapoeo u Parizu i nakon kraeg boravka u vedskoj, 1734 doao u Petrograd gdje je angairan kao uitelj plesa u Kadetskoj koli. Na njegov prijedlog 1738 osnovana je baletna kola u Petrogradu. Uz njega su kao uitelji djelovali francuski plesa Th. Lebrun, autor baleta Jarb ou Didon (1762) i talijanski plesa R. Fisano. Ova kola se smatra preteom kasnije Carske baletne kole, otvorene 1783. LANDER, 1. Harald (pravo ime Alfred Bernhardt Stevnsborg), danski plesa, koreograf i pedagog (Kobenhavn, 25. II 1905). Klasini balet uio u Kobenhavnu (H. Beck i G. Uhlendorff). Sa M. Fokinom boravio u SAD i Meksiku (1926 27). Po povratku u Dansku, 1929, djelovao kao plesa, koreograf i pedagog (do 1951). Veoma plodan i zapaen koreograf izvan granica Danske, L. je postavio brojne balete od kojih su najzapaeniji: La petite Sirene (1936); La Valse (1940); Qarrtsiluni (1942). Na poziv Parike opere 1952 stvara balete: Les Caprices deCupidon (1952), tLtude (Czernv, 1948) i Proljee u Beu (1954). God. 1951 63 bio je direktor Baletne kole u Kobenhavnu. 2. Margot Florentz Gerhardt, plesaica (?, 1910 K0benhavn, 19. VII 1961). Prva ena Haralda; uenica L. Jegorove i A. Volovina na baletnoj koli u Kobenhavnu. Prva Dankinja koja je dobila naziv primabalerine (1942). Plesaica bril jantne tehnike s velikim je uspjehom interpretirala uloge klasinog re pertoara u baletima: Napoli (Helsted, Gade i Paulli; 1954), Loin du Danemark, Giselle (Adam), Les Sylphides (Chopin), Labue jezero (ajkovski). Sa baletne pozornice povukla se 1 948. 3. Toni Phil Petersen, plesaica (Kobenhavn, 1931 ). Druga ena i uenica Haralda na baletnoj koli Kraljevskog danskog baleta u Kobenhavnu. Debitirala 1951 na sceni Original Ballet Russe u Londonu; nastupala u trupi Gr and Ballet du Marquis de Cuevas 1953, na brojnim festivalima u Francuskoj, vicarskoj i panjolskoj. Od 1954 prva plesaica London Festival Balleta A. Dolina. Izvanredno nadarena umjetnica duboke izraajnosti i savrene tehnike, svoje najvee kreacije ostvarila je u ba letima: JEtudes (Czernv), Romeo i Julija (Prokofjev), La Vida breve (De Falla), elkunik (ajkovski) i La Sylphide (Schneitzhoeffer). LANDI, Steffano, talijanski kompozitor (Rim, oko 1590 oko 1655). Orgulja i crkveni dirigent u Padovi, potkraj 162 0

LANDINO (Landini), Francesco, talijanski orgulja i k( pozitor (Fiesole, oko 1325 Firenza 2. IX 1397). Otac mi bio slikar. U djetinjoj dobi izgubio je vid i otada se sve inten nije stao baviti muzikom. Proveo je ivot u Firenci kao orgi: crkve 5. Lorenzo. Najmarkantniji predstavnik talijanske novae bio je i jedan od najveih orguljaa svojega doba, poznat i imenima Franciscus caecus, Franciscus de Florentia, Magi Franciscus, Francesco degli Organi. F. Villani (Liber de civil Florentiae famosis civibus, 1847) navodi da je L. bio i pjeva i je poznavao mnoge druge instrumente (lira, avena, tibia, ribi limbuta, quinaria). Jedan je iani instrument i sam konstru: i nazvao ga serena serenorum. Pisao je i pjesme na talijansk i latinskom jeziku te je vrlo vjeto, s mnogo erudicije, rasprav o problemima umjetnosti i filozofije. Od njegovih muzikih d sauvalo se vie 1 drigala, balada i je caccia (ukupno 8 kompozicije). One se obiljeja rane nesanse: poetir humanosti, mek harmonije (parale mi terca i seks jasne obrise kader Rukopisi njego djela uvaju se u renci, Parizu i L donu.
NOVA IZD.: p Landinovih djela obi von Fischer (Studien italienischen Musik Trecento undfriihen Q trocento, 1956). Sveul na djela obj. L. E wood (1939; 8 komj ija obj. MQ, 1936) Schrade(l958); 145 k pozicija obi- J. ^ (Der Squarcialupi Cc 1955); 4 stavka obj Gleason (Examples of. sic Before 1400, ic Po 3 kompozicije obj Wolf (Geschichte aer A suralnotation, II, 19 E. Li Gotti i N. Piri (// Sachetti ..., 193 H. Husmann (Die telalterliche Mehrstitm keit, 1955). Po 2 k pozicije obj.: H. Rierr (Handbuch der Musi schichte, 1905; II 1921); A. Schering (. dien zur Musikgeschu II, 1914); H.Besseler Musik des Mittelal 1931); W. Th. Marn (Fourteenth Century Han Cacce, 1942) te Davison i W. Apel 0 lorical Anthology o/Mi I, 19 47 ; II iz d. 1 9 Po 1 kompoziciju obj. F. LANDINO. Nadgrobna ploa s E. Wooldridge, A. L" Corte, G. Reese i dl

likom kompozitora, XIV st.

LANDINO LANDOWSKI
LIT.: O. v. Gerstfeldt, F. Landino degli Organi, Deutsche Rundschau, 1905. D. Sincero, Francesco Landino, II Pianoforte, 1921. A. v. Konigslow, Die italienischen Madrigalisten des Trecento, Wtirzburg 1940. D. Plamenac, Another Paduan Fragment of" Trecento Music, Journal of the American Musicological Society, 1955. AT. Pirrotta, Francesco Landini (Landino), MGG, VIII, 1960. M. Schneider, Das Gestalttypologische Verfahren in der Melodik des Francesco Landini, AML, 1963. K, von Fischer, Ein Versuch zur Chronologie von Landinos Werken, Muica Disciplina, 1966.

421

LANDINOVA KADENCA (Landinova klauzula), poseban tip zavrne formule u kojoj sedmi stupanj (vodica) ne ide izravno na oktavu, nego silazi na esti stupanj (tzv. Landinova seksta), pa tek s ovoga na oktavu (primjer a):
F.LandinO:Non avr rnai pietaballata

U srednjem se glasu takve kadence esto javlja alternirani et vrti stupanj, odnosno lidijska kvarta (primjer b). L. k. se javlja u muzici XIV i XV st., a ime je dobila po Francescu Landinu u ijim se djelima nalazi vrlo esto. j. ,\s. LANDLER (njem.), austrijski narodni ples umjerenih pokreta u 3/8 ili 3/4 mjeri, podrijetlom iz alpskih krajeva. Susree se pod razliitim imenima (Steirer, Tiroler, Bayrischer, Egerlan-er, Siebenbiirger i dr.) u mnogim njemakim pokrajinama, pa i u Francuskoj (tyrolienne). Vrlo popularan bio je 1. poetkom XIX st., dok ga nije istisnuo valcer. U to vrijeme uao je i u umjetniku muziku (Mozart, K. V. 606; Beethoven, Elf Modlinger Tdnze; Schubert, op. 171). U Gornjoj Austriji pojavljuje se 1. i u dvodobnoj mjeri (Dreher, Schnadahupft, Schuhplattler).
LIT.: H. Gielge, Der geradtaktige Landler, Das deutsche Volkslied, 1940" E. Hama, Der Landler, Wien 1957. H. Derschmidt, Der "Steinhauser Landler, Jahrbuch des Osterreichischen Volksliedwerkes, 1960. H. Drco, Volksmusik aus den Leewinkel, ibid., 1962. K. Ko.

LANDON, Howard Chandler Robbins, ameriki muziko log (Boston, 6. III 1926 -). Studirao muziku na Szvarthtnore Collegeu i na Univerzitetu u Bostonu (K. Geiringer). God. 1947 49 muziki dopisnik u Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Austriji. Utemeljio 1949 Haydn Society sa sjeditem u Bostonu. ivi u Beu, gdje se pored muzikolokog rada bavi i muzikom kritikom (londonski Times, Saturday Reviezv of Literature i dr.). lan je Centralnog instituta za istraivanja Mozarta. Svoj muzikoloki rad posvetio je L. preteno prouavanju djela J. Havdna i W. A. Mozarta; na tom je podruju dao vrijednih ra dova, medu kojima se posebno istie studija The Symphonies of Joseph Haydn (1955). God. 1957 L. je u samostanu u Gottvveigu utvrdio da tzv. Jenaer Symphonie nije, kao to se dugo smatralo, djelo L. v. Beethovena, nego Friedricha Witta (1770 1836).
DJELA. SPISI: Die Verioendung Gregorianischer Melodien in Haydns Fruhsymphonien, Osterreichische Musikzeitschrift, 1954; The Original Versions of Haydn's First Salomon-Symphonies, The Music Rewiew, 1954; Haydn and Authenticity: Some Nevi Facts, ibid., 1955; The Symphonies of Joseph Haydn, 1955 (k tome Corrigenda and Addenda, The Music Rewiew, 1958); The Mozart Companion, 1956 (sa D. Mitchellom); The Jena Symphony, The Music Rewiew, 1957; Eine aufgefundene Haydn-Messe, Osterreichische Musikzeitschrift, 1957; Mozart fdlschlich zugeschriebene Messen, Mozart-Jahrbuch 1957, 1958; La Crise romantique dans la musique autrichienne vers 1770, Colloques Mozart 1956, 1958; Problems of Authenticity in Eighteenth-Century Music, 1958; Haydn-Ikonographie, 1959 (sa O. E. Deutschom); Das kleine Haydnbuch, 1967; Beethoven, 1970. IZDANJA: vei broj djela J. Havdna u okviru Haydn Society (serija I, sv. 5, 9 i 10, 1950 51) i Joseph Haydn-Institut iz Kolna (serija XXIII, sv. 2, 1958; serija I, sv. 6, 1959, oba sveska s Christom Landon i K. -H. Fiisslom), za koji je priredio i kritiko izdanje Havdnovih simfonija u 12 svezaka (1963'66); nekoliko djela W. A. Mozarta u novom izdanju Mozartovih cjelokupnih djela, 1956 57; pojedina djela J. Havdna i W. A. Mozarta te L. Mozarta, J. M. Havdna i F. Beka u nakladi raznih izdavakih kua; Joseph Haydn: The Collected Letters and London Nolebooks, 1959. KOMPOZICIJE: 2 uvertire; sonata za violonelo i klavir; scenska muzika i rekvijem.

LANDOWSKA, Wanda, poljska embalistkinja, pijanistkinja, pedagog i muziki pisac (Varava, 5. VII 1879 La-keville, SAD, 16. VIII 1959)Do etrnaeste godine uila klavir na Varavskom konzervatoriju (Michalovvski), zatim u Berlinu (M. Moszkowski) gdje je kod H. Urbana studirala i kompoziciju. W. LANDOTSKA God. ]90(>12 predavala klavir na Scoli Cantorum u Parizu. U to vrijeme razvio se kod nje interes za stare instrumente, posebno za embalo, na kojemu je, intenzivno radei, postala velikom umjetnicom. Na brojnim turnejama ona je upoznavala muziare i lju bitelje muzike s osebujnom ljepotom toga starog baroknog instrumenta i muzike to su je za nj pisali veliki kompozitori prolosti. 0 embalu i embalistima objavljuje u to doba vrijedne studije 1 rasprave. God. 1912 19 L. je na Visokoj koli za muziku u Berlinu vodila poseban razred za embalo, otvoren za nju. God. 1919 dolazi ponovno u Francusku, pa nedaleko od Pariza, u Saint-Leu-la-Foret, osniva vlastiti muziki zavod, Ecole de musiaue ancienne. U njemu je, do okupacije Francuske u Drugome svjet skom ratu, predavala i koncertirala (rad je prekidala novim tur nejama koje su je vodile u gotovo sve zemlje Evrope i Amerike, u Aziju i u Afriku). Taj zavod sa uvenom zbirkom instrumenata, bogatom bibliotekom barokne muzike, skupocjenom kolekcijom rukopisa i rijetkih izdanja postao je, osobito po jedinstvenosti umjetnike pojave Wande Landovvske, stjecitem svih onih koji su se poglavito njenom zaslugom stali ozbiljno zanimati za muziku embalista i embala. Ratna su zbivanja dokrajila, meutim, djelatnost W. Landovske u njezinu opljakanom i polurazorenom zavodu. Od 1940 u SAD, naprije u New Yorku, a od 1947 u Lakevilleu (Connecticut), gdje je nastavila svoj plodni rad. L. je nesumljivo najvei embalist dananjice. Golemo teh niko znanje, zadivljujua mo uivljavanja u sva vanjska i unu tranja obiljeja muzikoga baroka, fanatino potovanje notnoga teksta kojemu je prilazila s velikom znanstvenom spremom, sve je to od Landowske uinilo jedinstven lik muzikog ivota naega stoljea. Svoje vrijedne studije i rasprave pisala je L. esto u suradnji sa svoji m muem Henrijem Landowskim.
DJELA: Sur Vinterpretation des oeuvres de cldvecin de J. S. Back, Mercure de France, 1905; La Musique ancienne, 1909 (IV izd. 1921); Le Clavecin ou le piano dans Vexecution des oeuvres de Bach, 1910; Bach und die franzosische Klaviertnusik, Bach-Jahrbuch, 1910; Les Allemands et la musique francaise au XVIII e siecle, 1911; Fiir welches Instrument hat Bach sein Wohltemperiertes Klavier" geschrieben?, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1911 (francuski u RM, 1927); Pour-quoi notre musique n'est-elle pas melodique?, 1913; l}ber die C-dur-Fuge aus dem I. Teil des Wohltemperierten Klaviers, Bach-Jahrbuch, 1913; Chopin et l'ancienne musique francaise, RM, 1931; Sur les Variations Goldberg de J. S. Bach, ibid., J933; Les Suites pcur clavecin de G. F. Handel, 1937; Contmentaries for the Trcasury of Harpsichord Music, 1947. Zbirku njenih lanaka Landozvska on Music obj. D. Restout i R. Havvkins, 1964. Komponirala je orkestralna i klavirska djela, zborove i solo-pjesme. LIT.: A. Schaeffner, Wanda Landowska et le retour aux huma nites de la musique, RM, 1927. B. Gavoty, Wanda Landowska (Les grands interpretes), Geneve 1956. - E. R. Jacobi, Wanda Landowska, MGG, VIII, 1960. R. Dumesnil, Wanda Landovvska et les dimanches de Saint -Leu-La-Foret, La Scala, 1960. J. As.

LANDORMY, Paul, francuski muziki pisac i kompozitor (Issy-les-Moulineaux kraj Pariza, 3. I 1869 Pariz, 17. XI 1943). Studirao filozofiju i muziku (pjevanje kod G. Sbriglija i P. Plancona). Sa R. Rollandom organizirao seriju muzikih predavanja na cole des hautes (tudes sociales i utemeljio akustiki laboratorij koji je 1904 07 sam vodio. Muziki kritiar listova La Victoire, Le Temps i suradnik razliitih muzikih i filozofskih asopisa. Kao predava obiao gotovo sve evropske zemlje. Djela mu odaju veliko i sigurno znanje, jasnou i zanimljivost izlaganja.
DJELA: Histoire de la musique, 1910 (posljednje izd. 1952; prevedeno na engl., gr., jap., e.); Brahms, 1920 (novo izd. 1948); Le Faust* de Gounod, 1922; Bizet, 1924 (novo izd. 1950); La Vie de Schubert, 1928 (novo izd. 1942); Gluck, 1941; Gounod, 1942; La Musique francaise (3 sv.: I, De la Marsellaise a la mort de Berlioz, 1944; II, De Franck d Debussy, 1943: III, Apres Debussy, 1943). Studije (u MQ): Chopin, 1929; Lili Boidanger, 1930: Gabriel Faure, 1931; Vincent d'Itidy, 1932; Deodat de Severac, 1934; Albert Roussel, 1938. Uredio zbirku Les Chefs-d'oeuvre de la musique expliques. LIT.: F. Raugel, Paul Landormv, MGG, VIII, 1960.

LANDOVVSKI, Marcel, francuski kompozitor (Pont-1'Abbe, Finistere, 18. II 1915 ). Uenik M. Long i parikoga Konzerva torija. ivi kao slobodan umjetnik; bavi se i filozofijom; katkad nastupa kao dirigent. Od 1964 generalni inspektor za muziku nastavu u Francuskoj. L. pokazuje izrazite sklonosti za programnu muziku, ali u njoj izbjegava deskriptivno-slikarski element. Idejno i estetski orijentiran je prema romantizmu. Na njega je snano utjecao A. Honegger, koji mu je pomogao i savjetom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Jean de la Peur, 1949; II, 1963 i III, 1964. Simfonijska pjesma Edina, 1946; 2 koncerta za klavir, 1939 i 1963; koncert za violonelo, 1944; koncert za Martenotove valove, gudae i udaraljke, 1954; koncert za fagot, 1957; koncert za flautu i gudae, 1968; simfo nijska suita Le Petit Poucet, 1946; Clairs obscurs, 1938; Trois histoires de la prairie, 1950; La Passante, 1958; L'Orage, 1960. Trio za rog, trublju i klavir, 1954; 4 preludija za udaraljke, 1963. Klavirske kompozicije (sonatina, 1940). DRAMSKA. Opere: Le Rire de Nils Halerius, 1951; Le Fou, 1956; Le Ventriloque, 1957; Les Adieux, 1960; V Opera de poussiere, 1962. Baleti Ballet des Jeux du monde (iz opere Le Rire de Nils Halerius), 1953 i Die Tiefe, 1959. Scenska muzika za dramu Cyrano de Bergerac E. Rostanda, 1964. VOKALNA : oratoriji Rythmes du monde, 1941 i La Quete sans fin, 1944; kantata Jesus. es-tu la, 1948; Espoir za recitatora, zbor i orkestar, 1959. Za zbor i orkestar: Les Sorcieres, 1937; Les sept loups, 1937 i Chants de solitude, 1960. Za recitatora i orkestar: Brumes, 1944 i Notes de nuit, 1962. Cantique d'action de grdces za sopran i zbor, 1945; 5 Chants d' innocence za enski zbor, 1952; Desbat du cuer et du corps za sopran, tenor i instrumentalni trio, 1943; solo-pjesme uz pratnju orkestra i uz pratnju klavira. Monografija Honegger, 1957: studije i lanci.

422

LANDOWSKI LANGE
nachtskantate, 1951 i Allhier auf griiner Heid, 1953. Der Sonnengesang des he\ Franziskus za djeji glas, mjeoviti zbor i ro limenih instrumenata, 195 madrigala za muki zbor, klarinet i violu, 1928; Walter von der Vogelti Zyklus za tenor i mjeoviti zbor, 1931; kompozicije za zbor a cappella. i studije. LIT.: D. Sasse, Hans Lang MGG, VIII, 1960. !

LIT.: J. Chailley, Marcel Landowski, RM, 1952. C. Baigneres, Marcel Landovvski, P ari 1958. Isti, Marcel Landowski, MGG, VIII, 1960. x A. Golea, Marcel Landowski, Pari 1969.

LANDOWSKI, W. L. (pravo ime Alice VVanda), francuska muzika spisateljica (Pariz, 28. XI 1899 18. IV 1959). Studirala u Parizu klavir (M. Long) i kompoziciju (G. Bret). Predavala muziku historiju na Konzervatoriju u Clermont -Ferrandu, a od 1945 bila profesor na Konzervatoriju u Rouenu. Muziki kritiar lista Le Parisien.

LANG, Istvan, madarski kompozitor (Budimpeta, 1933 Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Budimp (J. Viski, F. Szabo). Od 1966 muziki direktor Dravnog k; lista lutaka u Budimpeti.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto per archi, 1960; Concertim ksilofon i orkestar, 1961; Variazioni cd Allegro, 1965; Gyasz-zene (Pogr muzika), 1969; Impulsioni za obou i grupu instrumenata, 1969; Romeo i J za gudaie, 1970. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta (II, 1966); 2 duh kvinteta, 1964 i 1965; duo za 2 flaute, 1963; sonata za violonelo solo, 1 Monodia za klarinet solo, 1965. DRAMSKA: opere Pathelin mester (Ma Patelinl, 1958 i A gydva (Kukavica), 1968; plesna drama Mario es a var, (Mario i arobnjak), 1962; balet Hiperbola, 1963; mini-balet Lebukott, 196! VOKALNA: kantata Laudate Hominem, 1968; komorna kantata za sof klarinet, violonelo, klavir i udaraljke, 1962; Pezzi za sopran i 5 instrumental

LANDR, 1. Willem (Guillaume), nizozemski kompozitor i muziki kritiar francuskog p odrijetla (Amsterdam, 12. VI 1874 Eindhoven, 1. I 1948). Uenik B. Zvveersa u Amsterdamu. Muziki kritiar dnevnika Oprechte Haarlemsche Courant u Haarlemu (18941900), Nieuzue Courant u Hagu (190005) i Nieuive Rotterdamsche Courant (190637); uz to nastavnik teorije, kompozicije i historije muzike na Konzervatoriju u Rotterdamu. Kasni romantik, bio je pod utjecajem francuskih impresionista.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; fantazija Le Jardin de Marguerite; In memoriam matris; Three Mood Pictures; Rotnantisches Vorspiel; Nocturne za mali orkestar. Klavirski trio; klavirski kvintet; sonata za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. Opere De Roos van Dekama, 1897 i Beatrijs, 1925. Kompozicije za zbor i orkestar (Requiem in memoriam uxoris) ; solo-pjesme. Stabat Mater za zbor a cappella.

LANG, Ivana, kompozitor (Zagreb, 15. XI 1912). Sti klavira zavrila 1937 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (A. ( ger-Eichhorn); kompoziciju uila privatno kod F. Dugana i Cipre u Zagrebu i kod J. Marxa u Salzburgu. Od 1943 pri sorica klavira na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagre Svoja djela esto temelji na istarskom muzikom folkloru.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1944 (instrumentiran 19 Groteska, 1944; Simfonijski ples, 1950. KLAVIRSKA: 2 nokturna; Grote suita; sonatina, 1947; Tri preludija, 1947; Istarska barkarola, 1948; est ludija, 1952; Dva preludija i fuge, 1953; Sedam krokija, I96i;etidei dr. DR/ SKA : opera Kastavski kapetan, 1955. Scenska muzika za kazalite lutaka i dj kazalite: Pospanko i zmaj, 1951; Plesne skice, 1952; Kako je Vilko postao pit 1957; Cvijet ivota, 1950. Balet Lani vitez, 1960 VOKALNA: Dvije drieve za sopran i orkestar, 1940 47; Tri istarske za alt i komorni orkestar, 11 Slavoniji za alt i orkestar, 1960. Zborovi: Dvije istarske, 1948; Dvije istarsk, Brajin nain, 1950; Dvije istarske iz Pazina, 1952. Solo-pjesme: ciklusi .\ reeno, 1954; Crna maslina, 1959; Nepoznatim stazama, 1960; Otuen san, 1962 Muzika za djecu i dr. K. Ko

2. Guillaume, kompozitor (Hag, 24. II 1905 Amsterdam, 16. X 1968). Sin i uenik Willema; diplomirao pravo. Muziku uio jo kod H. Zagvvijna u Rotterdamu i W. Pijpera u Utrechtu. God. 1929 41 muziki kritiar novina Telegraaf; 1947.57 glavni tajnik vladina Umjetnikog savjeta i uz to 1952 55 umjetniki direktor orkestra Concertgebouzv. U poetku pod utjecajem W. Pijpera; u njegovim kasnijim kompozicijama prevladava iroko raspjevana melodika, ali i dalje najee gradi monotematski. Po stilu je blizak kasnoj romantici, ali primjenjuje i suvremene kompozicijsko-tehnike postupke (politonalnost).
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1932, 1942, 1951 i 1955; komorna simfonija, 1952; Sinfonia sacra in memoriam Patris, 1948; koncert za violonelo, 1940; koncert za klarinet, 1958; simfonijeta za violinu i orkestar, 1941; Muica sinfonica za flautu i orkestar, 1948; Concertante za klarinet, kontrabas i orkestar, 1960; suita za gudae s klavirom; Vier stukken voor orkest, 1937; Ouatre mouvements symphoniques, 1949; Kaleioskoop, 1956; Permutazioni sinfoniche, 1957; Variazioni senza tema, 1957; Anagrammes, 1960; sonata za komorni orkestar, 1961. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1927, 1943 i 195; klavirski tri o, 1929; Quartetto piccolo za 2 trublje, rog i trombon, 1962; 2 duhaka kvinteta, 1930 i 1961; sekstet za gudake instrumente, flautu i klarinet, 1959; sonata za violinu i klavir, 1927. DRAMSKA. Opere: De Snoek, 1934; Jean Levecq, 1964; La Symphonie pastorale, 1968; Cortez. VOKALNA: Piae metnoriae pro patria mortuorum za zbor i orkestar, 1943; Groet der Martelaren za bariton i orkestar, 1944; zborovi; solo-pjesme. LIT.: W. Paap, Guillaume Landre, MGG, VIII, 1960.

LANG, Paul Henry, ameriki muzikolog madarskog p rijetla (Budimpeta, 28. VIII 1901 ). Studirao na Muzi akademiji u Budimpeti (Z. Kodalv, L. Weiner), zatim kra vrijeme u Njemakoj te 192428 na Univerzitetu u Parizu. 1928 u SAD; doktorirao 1933 na Cornell University (Ithaca, Y.) kod O. Kinkeldeva. Otada predaje na univerzitetu Colum u New Yorku (od 1943 profesor). Uz to je od 1945 urednik am< kog muzikolokog asopisa The Musical Quarterly, a od i< i muziki kritiar lista Neto York Herald Tribune. U svojim s dijama dokazao je neispravnost nekih pretpostavki o goti 1 renesansnoj muzici, a s uspjehom je istraivao i djelovanja mu cara XIV i XV st.
DJELA. SPISI: A Literary History of French Opera (disertacija), I< Music in Western Civilization, 1941 (njem. prijevod Die Musik im Abendh 2 sv., 1947; prevedeno i na panjolski, portugalski, eki i japanski jezik); Hundred Years of Music in America, 1961; The Problem of Modem Music, It Strawinski, 1963; A Pictorial History of Music, 1964 (sa O. Bettmannom); F. Handel, 1966. Brojne studije i lanci u muzikim i drugim asopisima. Izdao zbirke (uz suradnju nekih drugih muzikologa) Music and Criticisim (19 Music and Western Man (1958) i dr.

LANDSHOFF, Ludvvig, njemaki muziko log i dirigent (Stettin, 3. VI 1874 New York, 20. IX 1941). Uio u Munchenu i Berlinu, kompoziciju kod L. Thuillea, H. Urbana i M. Regera, muzikologiju kod A. Sandbergera, M. Friedlandera i O. Fleischera. Operni dirigent u Aachenu, Kielu, Wiirzburgu i Breslauu. God. 191828 dirigirao u Miinchenu koncertima Bachova drutva (Bachov festival 1927). God. 1928'33 vodi muzike emisije berlinskoga radija, 1933 odlazi, iz politikih razloga, u Italiju i Pariz, a zatim u SAD. L. je bio izvrstan poznavalac barokne muzike.
DJELA: Johann Rudolph Zumsteeg. Bin Beitrag su der Geschichte des Liedes und der Ballade (disertacija), 1902; Vber das vielstimmige Accompagnement und andere Fragen des Generalbasspiels, Sandberger-Festschrift, 1919; Die Auffuhrungspraxis Bachscher Choriverke, M, 1928'29; J. S. Bach, is dreistimmige Sinfonien, 1934. Izdao: duhovne pjesme J. S. Bacha s izraenim basso conti nuom, 1905; izbor pjesama J. R. Zumsteega, 1907; Alte Meister des Bel canto (5 sv.), 1912 27; 6 engleskih suita J. Havdna; engleske canzonette J. Havdna, 1923; Katnmerduette des 17. Jahrhunderts, 1927; Signor Bruschino (komina opera G. Rossinija), 1932; simfoniju u A-duru J. Havdna; 2 simfonije, 2 koncerta za klavir, sonatu za klavir, koncertne i operne arije J. Ch. Bacha; 2 sonate za violonelo D. Gabriellija. Nanovo izdao nekrolog za Mozarta od F. Schlichtegrolla, 1924. LIT.: R. Schaal, Ludwig Landshoff, MGG, VIII, 1960.

LANG, Walter, vicarski kompozitor i pijanist (Basel, VIII 1896 Baden, Aargau, 17. III 1966). Isprva uenik Jaques-Dalcrozea, zatim studirao klavir i kompoziciju u Mtincl nu i u Ztirichu. Od 1922 predavao klavir na Konzervatoriju Ziirichu. God. 194248 pijanist i dirigent radio-stanice Mon ceneri u Luganu, a zatim do 1963 profesor na muzikim akader jama u Ziirichu i Baselu, te na Konzervatoriju u Bernu. Izvrst klavirski pratilac i komorni muziar (Lang -trio; klavirski d sa Touty Druey). Od kompozicija najuspjelija su mu kraa k virska djela.
DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nija op. 45, 194 6; ko nce rt za k la op. 34, 1940; koncert za violonelo op. 60, 1952; Variationen uber ein ribirist Straflingslied za violu i orkestar, 1937; fa ntazija za violinu, violonelo, klav orkestar, 1941; Poema za flautu i .gudae, 1942; Etude-Caprice za klavir i orkesi 1947; koncertantna suita za 2 klavira i gudae, 1954; suita Bulgarische Vot weisen za komorni orkestar, 1928; Sonata festiva za gudae, 1936; Scherzo gato za gudae, 1939; Intermezzo u'ber ein Tessiner Volkslied, 1946; Concerti 1947; preludij, 1947; Jour de fete, 1947; Divertimento za gudae, 1957. KOMORNA: gudaki kvartet op. 6, 1925; Quartett in Form von Variation 1957; klavirski trio, 1935; Serenade, Intermezzo und Tarantelle za klavirski ti 1932; suita za flautu, klarinet i fagot, 1952; 2 sonate za violinu i klavir, op. 1922 i op. 38, 1939; sonata za flautu i klavir op. 67, 1956; sonatina za violon i klavir, 1947; suita za violonelo i klavir, 1933 i dr. KLAVIRSKA. sonate: op. 66, 1955; op. 70, 1958 i op. 75, 1966. Dvije sonatine, 1951; sonati za lijevu ruku, 1918; Bulgaria, 1928; Tagebuch (24 kompozicije), 1943; Klat skizzen, l947;Der Baumeister (30 lakih kompozicija), 1947; Ferientage (12 komj zicija), 1956; koncertne etide i dr. Introdukcija, fuga i tokata za 2 klavira, 19* Dvije fantazije za orgulje. Leggende del Ticino, sveana igra za zbor i < kestar, 1944. VOKALNA: kompozicije za zbor i orkestar; za glas i orkesti za zbor a cappella; solo-pjesme. Duhovne pjesme uz pratnju orgulja. LIT.: H. Ehinger, Walter Lang, MGG, VIII, 1960.

LANG, Hans, njemaki zborovoda i kompozitor (Weiden, Bavarska, 20. VIII 1897 Pasing, Miinchen, 17. VII 1968). Orgulje, zborno pjevanje i kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Miinchenu (J. Haas). Od 1936 direktor Gradske muzike kole i od 1942 istodobno i Gradske pjevake kole u Miinchenu; od 1958 docent na Visokoj pedagokoj koli u Eichstattu. Kao kompozitor i zborovoda L. je mnogo pridonio preobrazbi njemakoga zbornog pjevanja. U svojim preteno zbornim dje lima oslanja se na narodne popijevke, koje na razliite naine i obrauje.
DJELA: suita Tafelmusik za mali orkestar i klavir, 1935. Marchenbuch za klavir, 1955". Schneider-V ariationen ZA harmoniku, 1944. VOKALNA. Kantate: Gluckti'unsch-Kantate, 1936; Der Mond ist aufgegangen, 1939; Weih-

LANGE, Francisco Curt, urugvajski muzikolog njemakoj podrijetla (Eilenburg, Saska, 12. XII 1903 ). Studirao muz kologiju i arhitekturu u Leipzigu, Berlinu, Miinchenu i Bonn (H. Abert, E. Biicken, L. Schiedermair, A. Sandberger). Pozva

LANGE LANGLfi
1930 od urugvajske vlade da izgradi muziko kolstvo i kulturu. U Urugvaju osnovao i vodio Dravni fonogramski arhiv (1930 48), muzikoloki odjel na Instituto de Estudios Superiores (1932 48), Instituto Interamerica.no de Musicologia (od 1940) i dr.; u Argentini, muzikoloki odjel na Univerzitetu u Cuyu (provincija Mendoza; 1948 57); u Brazilu, Gradski fonogramski arhiv u Recifeu (1946) i muzikoloki odjel na Univerzitetu u Bahiji (1958). Suosniva Radio-stanice u Montevideu, predava i organizator. Bavio se muzikolokim istraivanjima u Argentini i Brazilu. Od 1958 djeluje u Brazilu kao strunjak za duhovnu muziku i etnomuzikologiju pri organizaciji UNESCO.
DJELA. SPISI: Fonografia Pedagogica, 3 sv., 1931 38; Estudios Brasilenos (Mauricinas), 1951; Archivo de Muica Religiosa da Capitania Geral das Minas Gerais, I, 1952; Vida y Muerte de Louis Moreau Gottschalk en Rio de Janeiro. El ambiente musical en la segunda mitad del segundo Imperio, 1954; La Muica eclesiastica argentina en el Periodo Colonial (7 sv.), 1954 57; Historia da Muica da Capitania Geral das Minas Gerais (6 sv.), 1958 59; Monumenta Musicae Brasiliae (2 sv.), 1959; Os Compositores na Capitania Geral das Minas Gerais, 1965; A Organizacdo musical durante o periodo colonial brasileiro, 1966; vie od 100 monografija o junoamerikoj muzici. IZDANJA: Bolet'n La-tinoAmericano de Muica (6 sv. i 5 dodatnih svezaka s muzikom), 1935 46 (standardno djelo latiriskoamerike muzike); Editorial Cooperativa Interamericana de Compositores (66 djela suvremene muzike), 1941 54; Archivo de Muica Colonial Religiosa de Venezuela (12 sv.), 194244 (sa J. B. Plaom); Revista de Estudios Musicales (7 sv.), 194956; Muica Viva, 1954; Acta Musicologica Americana, 1958.

423

Het Nieuws van de Dag, 1876 1913; Zangschool volgens de grondbeginselen der methode Galin Pari Cheve, 1882; Expose d'une theorie de la musique, en rapport avec le developpement de cet art a notre epoaue, 1908; Thoughts on Music, The Theosophical Path 1914 18. IZDANJA: Passio Domini pripisivanu J. Obrechtu u seriji TJitgave van oudere nord-nederlandsche meester-werken, 18, 1894 i Nedcrlandsch volhsliederenboek (u suradnji sa G. Kalffom), 1897LIT.: H. Viotla, Onze hedendaagsche toonkunstenaars met bijschriften, Amsterdam 1893. A. Averkamp, Levenberiht van Daniel de Lange, Leiden 1918. E. Reeser (izdava), De Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschie denis 1868 1943, Gedenkboek, Amsterdam 1943. A. Annegarn, Daniel de Lange, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, Amsterdam 1959. Isti, Lange, 1. Samuel de, 2. Samuel de (junior), 3. Da niel, MGG, VIII, 1960. I. A.

LANGE-MtJLLER, Peter Erasmus, danski kompozitor (Frederiksborg kod Kabenhavna, 1. XII 1850 Kobenhavn, 26. II 1926). Klavir krae vrijeme uio kod E. Neuperta na Kon zervatoriju u Kobenhavnu; kao kompozitor bio je autodidakt. L. je jedan od najznatnijih i najpoznatijih danskih kompozitora. Njegova djela nose izrazit nordijsko-danski nacionalni biljeg, osobito zborne kompozicije i izvanredno uspjele solo -pjesme, od kojih su mnoge postale vrlo popularne.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Efteraar, 1881 i II, 1889; koncert za violinu, 1904; romanca za violinu i orkestar, 1899; suite Alhambra i Weyerburg, 1894; Sommernat ved Sundet. KOMORNA: klavirski trio, 1898; brojne kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Tove, 1878; Spanske studenter, 1883; Fru Jeanna, 1892 i Vikingeblod, 1900. Scenska muzika za dramu Fulvia H. v. Kaalunda, 1881; za priu Der van engang H. Drachmanna, 1887 i za niz drugih kazal inih djela. Melo drame. VOKALNA: Universitet-Kantate, 1888; Kantate 1848, 1901; kantata H. C. Andersen, 1906; Niels Ebbesen za bariton, muki zbor i orkestar, 1878; Arvon za tenor, zbor i orkestar, 1906; zborovi; oko 100 solo-pjesama na danske, norveke , francuske i ruske tekstove. Tri psalma za zbor i orkestar, 1883. LIT.: J. Clausen, P. E. Lange-Muller, Kobenhavn 1938. H. Bonnen, P. E. Lange-Muller, Kobenhavn 1946. N. Schiarring, Peter Erasmus Lange.Muller, MGG, VIII, 1960.

LANGE de, nizozemska obitelj muziara. 1. Samuel, orgulja i kompozitor (Rotterdam, 9. VI 1811 15. V 1884). Uio kod J. B. van Breea i Pruvsa. Gradski carillonist i crkveni orgul ja u Rotterdamu; uz to od 1844 nastavnik na novoosnovanoj muzikoj koli drutva Maatschappij tot Bevordering van Toonkunst. Komponirao pod utjecajem klasiara i F. Mendelssohna. Za ivota bio je vie cijenjen kao orgulja i pijanist.
DTELA: kompozicije za violinu i orgulje. Klavirske kompozicije. Za orgulje: sonate; varijacije; fantazije; obradbe. Vieglasne pjesme za enske glasove i klavir; pjesme za djeji glas i klavir.

2. Samuel ml., orgulja, zborovoda i kompozitor (Rotterdam, 22. II 1840 Stuttgart, 7. VII 1911). Uio najprije kod svog oca Samuela, zatim kod J. F. Duponta i J. Verhulsta u Rotterdamu; usavravao se kod A. Winterbergera u Beu i K. Mikulija u La vovu. Karijeru zapoeo kao pijanist i virtuoz na orguljama kon certirajui u Beu, po Rumunjskoj i Galiciji; 185963 nastavnik na muzikoj koli u Lavovu. Od 1863 ponovo u Rotterdamu, orgulja i zborovoda, te nastavnik kole Maatschappij tot Bevor dering van Toonkunst; 187476 predavao na muzikoj koli u Baselu; od 1877 profesor orgulja na Konzervatoriju u Kolnu, gdje je uz to vodio Mannergesangverein i zbor Gwrzera'c/z-koncerata; 1884 93 direktor muzike kole u Hagu, a od 1894 profesor i 190008 direktor Konzervatorija u Stuttgartu. Kao orgulja i pijanist koncertirao na turnejama po vicarskoj, Njemakoj, Francuskoj. U kompoziciji eklektik, uzori su mu bili Handel, Bach i njemaki romantiari.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za klavir; serenada za mali orkestar. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; 2 klavirska trija; klavirski kvartet; klavirski kvintet; 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za violonelo i klavir; Concertstuck za violonelo. Klavirske kompozicije. Osam sonata za orgulje. VOKALNA: oratorij Mozes, 1889; kantate: De Opstanding; Die Totenklage i Eines Konigs Tra'nen; zborovi; pjesme za jedan ili vie glasova i klavir. Priredio novo izdanje Muffatove zbirke Apparatus musico-organisticus (s uputama za registraciju), 1888.

LANGHANS, VVilhelm (Friedrich), njemaki muziki pisac i kompozitor (Hamburg, 21. IX 1832 Berlin, 9. VI 1892). Na Konzervatoriju u Leipzigu uio violinu (F. David) i kompozi ciju (E. F. Richter); 1854 nastavio studij violine u Parizu kod D. Alarda. God. 185256 violinist orkestra Gezvandhaus u Leipzigu; 185760 koncertni majstor u Diisseldorfu, 1860 nastavnik u Hamburgu, 1863 u Parizu. Od 1871 ivio u Berlinu. Tu je 1874 81 predavao historiju muzike na Neue Akademie der Tonkunst T. Kullaka, od 1881 na konzervatoriju Scharzoenka (od 1891 pomonik direktora). Uz to je bio muziki kritiar listova Neue Zeitschrift fu'r Musik i Neue Berliner Musikzeitung te suradnik asopisa Echo (187389). U svojim kritikim i muzikolokim radovima zauzimao se za novonjemaku kolu i R. Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Concert-Allegro za violinu i orkestar (ili klavir); uvertira. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Solo-pjesme. SPISI: Das musikalische Urtheil, 1872; Die Konigliche Hochschule fiir Musik in Berlin, 1873; Die Musikgeschichte in 12 Vortrdgen, 1787 (II izd. 1879); Die Geschichte der Musik des 17., 18. und 19. Jahrhunderts (2 sv.; nastavak historije muzike A. W. Ambrosa), 1882 87; / Lavori di R. Wagner considerati dal lato pedagogico, 1887; Der Endreini in der Musik, 1892; studije i lanci. LIT.: Th.-M. Langner, Wilhelm Langhans, MGG, VIII, 1960.

3. Daniel, kompozitor, violonelist, zborovoda i orgulja (Rotterdam, 11. VII 1841 Point Loma, Kalifornija, 31. I 1918). Brat Samuela; uio kod svog oca, zatim kod J. F. Du ponta, J. Verhulsta i S. Ganza (violonelo), te od 1855 na Konzer vatoriju u Bruxellesu kod A. F. Servaisa (violonelo) i B. Damckea (kompozicija). Nastavnik muzike kole u Lavovu (186063), zatim koncertirao i predavao na muzikoj koli u Rotterdamu; 186470 crkveni orgulja i zborovoda u Parizu. Od 1870 u Am sterdamu, nastavnik na muzikoj koli; 1884 utemeljio sa su radnicima Amsterdamski konzervatorij na kojemu je bio profesor i 18951913 direktor. Uz to glavni tajnik drutva Maatschappij tot Bevordering van Toonkunst (18771909), dirigent Amstels Mannenkoor i drugih pjevakih drutava. God. 1914 preselio se u Kaliforniju (Point Loma) i postao direktor muzikog odjela na Isis Conservatory of Art, Music and Drama. Kao kompozitor ve zaboravljen, ubraja se meu utemeljitelje novije nizozemske muzike: kao dirigent izvodio je ne samo stariju nizozemsku vokalnu muziku nego promicao nova djela, a kao organizator i pedagog mnogo je pridonio unapreenju muzike nastave na strunim i na opeobrazovnim kolama. Suraivao je i u razliitim muzikim asopisima, a 18761913 bio je kritiar u amsterdamskom listu Het Nieuivs van de Dag, pa ga smatraju prvim muzikim kritiarem dnevnih novina u Nizozemskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za violonelo; uvertira Willem van Holland. Opera De val van Kuilenburg. Scenska muzika Hernani (V. Hugo). Vie kantata; zborovi; pjesme. Misa; rekvijem; Psalam XXII za sole, zbor i klavir. SPISI: Muzikale Kroniek, zbirka lanaka iz dnevnika

LANGLAIS, Jean, francuski orgulja i kompozitor (La Fon tenelle, Ille-et-Vilaine, 15. II 1907 ). Od djetinjstva slijep; studirao na Parikom konzervatoriju orgulje (M. Dupre) i in strumentaciju (P. Dukas). Od 1931 predaje orgulje i kompoziciju na Institution Nationale des Jeunes Aveugles u Parizu; uz to je od 1934 crkveni orgulja u Saint-Pierre de Montrouge i od 1945 u Sainte-Clotilde. L. esto i s velikim uspjehom koncertira u Francuskoj i na turnejama po Evropi i SAD; izvodi preteno djela suvremenih kompozitora. Istie se virtuoznom i inspiri ranom improvizacijom. Kompozitor je suptilnih lirskih raspoloenja i religozne med itacije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Cloches; koncert za klavir, 1936; koncert za embalo ili orgulje, 1949; koncert za orgulje; Suite concertante za violonelo i orkestar, 1936; Piece symphonique za orgulje, gudae i limene duhae, 1938; Thetne, Variation et Final za isti sastav, 1938; Trois danses za klavir, duhae i udaraljke, 1944; Essai sur I' Evangile de Noel za orgulje i orkestar, T 935; Hymne d'actions de grace, 1935. KOMORNA: trio za flautu, violinu i violu, 1935; kvintet za orgulje i g udake instrumente, 1938; Elegie za gudaki kvintet i duhaki kvintet, 1966; duo za violinu i violonelo, 1942. Klavirske kompozicije. ZA ORGULJE: Premiere Symphonie, 1949; Trois pieces evangeliques, 1932; Troisparaphrases gregoriennes, 1935; 24 pieces (za orgulje ili harmonij), 2 sv., 1939 42; Suite medievale, 1947; Suite Jrancaise, 1948; Hommage d Frescobaldi, 1951; 4 preludes, 1953; Organ Book, 1956; 8 pieces modales, 1958; Hommage a Rameau, 1965; Poem of Happiness, 1967; Poem of Peace, 1967 i dr. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij La Passion; La Voix du Vent za sopran, zbor i orkestar, 1934; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA. Mise: Messe breve, 1949; Messe solennelle; Missa in simplicitate; Missa Salve Regina, 1954 i Mass in Ancient Style. Dvije kantate, 1947; 3 moteta, 1943 i dr. LIT.: A. Machabey, Portrait de trente musiciens francais, Pari 1949. N. Dufourcq, La Musique d' orgue de Jehan Titelouze a Jehan Alain, Pari 1949. P. Denis, Jean Langlais, L' Orgue, 1949. F. Raugel, Jean Langlais, MGG, VIII, 1960. P. Giraud, Le Theme gregorien dans les oeuvres pour orgue de Jehan Langlais, L' Orgue, 1967.

LANGLE, Honore-Franc.ois-Marie, francuski kompozitor i muziki teoretiar (Monaco, 1741 Villiers-le-Bel kod Pariza,

424

LANGLfi LAPARRA
sailles i Round the Tovrn (Wenzel), On Bringhton Pier (F< Vila lutaka (Bayer), Sir Roger de Coverley (Carr) i dr.
LIT.: /. Guest, The Empire Ballet, London 1962.

20. IX 1807). Muziku uio u Napulju. God. 176568 direktor kazalita u Genovi; zatim u Parizu uitelj pjevanja, klavira i kompozicije (178491 na cole royale du chant). Od 1794 bio je bibliotekar Parikog konzervatorija (do 1802 predavao harmoniju). Cijenjen nastavnik i teoretiar, posljednje godine ivota proveo na svom dobru kraj Pariza.
DJELA: 6 simfonija za 2 klavira, 2 roga i 2 fagota, 1782. Vie opera (Antiochus et Stratonice, 1786; Corisandre, 1791). Vokalne i crkvene kompozicije. SPISI: Traite d' harmonie et de modulation, 1797; Traite de la basse sous le chant . . ., 1798; Nouvelle methode pour chiffrer les accords, 1801; Traite de la fugue 1805; brojne vjebe za solfeggio. LIT.: G. Favre, Honore Francois Marie Langle, MGG, VIII, 1960.

LANGUENDO (languente, languido; tal. eznutljivo), oznaka za interpretaciju. LANIERE (Lanier, Laneare, Lanyere), Nicholas, engleski kompozitor, pjeva, svira na lutnji i slikar (London, krten 10. IX 1588 Greenvvich, 24. II 1666). Najznaajniji lan obitelji muziara, vjerojatno francuskog podrijetla, koja je u drugoj polovni XVI i u XVII st. zauzimala mnoge poloaje u muzikom ivotu engleskoga dvora. Nicholas je od 1625 bio stalno u kraljevoj slubi. Dobar slikar i izvrstan poznaval ac likovnih umjetnosti, 162528 boravio u Italiji, gdje je kupovao slike za kraljev dvor. Za vrijeme graanskog rata ivio je u Holandiji, a po povratku u Englesku nastavio je svoju djelatnost na dvoru. L. je komponirao popularnu muziku za niz maskerada (masques) i brojne pjesme za glas i b. c. objavljene u razliitim zbirkama onog vremena. On je prvi od engleskih muziara u scenskim djelima primijenio tali janski recitativni stil, a i prvi je pisao varirane strofne pjesme. Imao je izvanredno razvijen osjeaj za melodijske osobine engleskog jezika.
NOVA IZD.: pjesme iz maskerada obj. su A. Dolmetsch (Select English Songs . . . of the 16"1 and 17"1 Centuries, 1898); G. Hayes (King's Music, 1937): V. Duckles (Journal of the American Musicologizal Society, 1948); A. J. Sabol (Songs and Dances for the Stuart Masque, 1959). LIT.: /. Spink, Laniere in Italy, Music and Letters, 1959. V. Duckles, Nicholas Laniere, MGG, VIII, 1960. McD. Emslie, Nicholas Laniere's Innovations in English Song, Music and Letters, 19 60.

LANNOY, Heinrich Eduard Josef von, austrijski kon zitor, dirigent i pedagog belgijskog podrijetla (Bruxelles, 3. 1787 Be, 28. III 1853). Studirao u Bruxellesu i Parizu. 1806 ivio u Grazu; od 1818 provodio je zimsku sezonu rede u Beu, gdje je dirigirao orkestrom Gesellschaft der Musikfreu a 183035 bio i direktor Konzervatorija. L. je ostavio oko : djela; najbolji su mu scenski radovi u kojima nadovezuje na opi umjetnost C. M. Webera i G. Rossinija; osobito velik uspjeh ivjela je njegova melodrama Ein Uhr.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 simfo nije; uvertire i razliit i p za orkestar; komorne kompozicije; niz kraih djela za klavir . DRAM. Opere: Olindo und Sophronia, 1815; Rosa, 1816; Die Morlaken, 1817; Li 1818; Die Europder in Ostindien, 1823; Der Schreckenstein, 1825. Singi Melodrame: Ein Uhr, 1822; Der Morder, 1823; Mumy Teels, 1823; Abu 1926 i dr. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. lanci. LIT.: H. Federhofer i W. Suppan, Heinrich Eduard Josef von La MGG, VIII, 1960.

LANNER, 1. Josef, austrijski kompozitor (Be, 12. IV 1801 Oberdobling kod Bea, 14. IV 1843). U muzici samouk. Utemeljivi 1819 gudaki trio s gitarom, u kojemu je svirao prvu violinu, stao je za taj sastav komponirati plesna djela i aranirati operne fantazije. Do 1824 razvio se iz toga malog ansambla veliki plesni orkestar, ijoj su neobinoj popularnosti osobito mnogo pridonijeli promenadni koncerti to ih je u Beu 1832 prvi uveo. Komponirao je lan-dlere, galope i, osobito valcere. Dok su dotadanji kompozitori (meu njima M. Clementi, L. v. Beethoven, F. Schubert) upotrebljavali u svojim djelima valcer kao kratak plesni oblik s triom L. je od njega nainio cikliku formu, promijenivi mu i karakter gipkou i stanovitom sentimentalnom crtom u melodici. Oba Johanna Straus-sa razvit e iz J . LAN N ER Lannerove os nove tipini beki valcer. Sva njegova djela (208 kompozicija) objavio je u 14 sv. E. Kremser (Breitkopf & Hartel, 188889). Izbor su objavili O. Bie (1920), A. Orel (DTO, XXXIII, 2, 1926) i drugi.
LIT.: H. Sachs, Josef Lanner, Wien 1889. F. Rebay i O. Keller, Josef La nner; Wie n 1901. F. Lange, Josef La nner und Johann Strauss, Wien 1904 (II izd. 1919). A. Weinmann, Verzeichnis der in Druck erschienenen Werke von Josef Lanner . . . Ein bibliographischer Behelf, Wien 1948. H. Jancik, Josef Lanner, MGG, VIII, 1960.

LANOVI, Zlata, plesaica (Zagreb, 29. IX 1907 ). I na Baletnoj koli Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebi Weiss) i privatno kod M. Froman. Od 1921 lan ica baletnog z i 1926-59 solistica Zagrebakog baleta. U svojoj dugogodi: umjetnikoj karijeri ostvarila je niz zapaenih uloga, ose u baletima Trorogi eir (De Falla), Kopelija (Delibes), B, (Ravel), Madarska rapsodija (Liszt), Pastirska igra (Moz Karneval (Schumann), Polovjecki plesovi (Borodin), Puki, (Stravinski), Bahisarajska fontana (Asafjev), avo u selu (Lho Figurine (afranek-Kavi), Ohridska legenda (Hristi) i C (Gotovac). K. K LANTINS (Lantinis, Lantius), r. Arnold de, flan ski kompozitor (vjerojatno Lantin kraj Liegea, ?, prva p vica XV st.). Pjeva papinske kapele u Rimu 143132. F je duhovnu i svjetovnu muziku (rukopisi se veinom nala: Liceo musicale u Bologni). Njegova tropirana misa Verbum ina tum jedan je od najstarijih primjera jedinstvene ciklike n Sauvano je i nekoliko njegovih misnih stavaka, moteta, \i i 14 ehansona.
NOVA IZD.: sve sauvane ehansone Arnolda (i Huga) L. obj. je Ch den Borren (Pieces Polyphoniques Prcfanes de Provenance Liegeoise, 1951 ehansona J. Wolf (Geschichte der Mensuralnotation, III, 1904); misu i 3 m Ch. van den Borren (Polyphonia Sacra, 1432).

2. Hugo de, flamanski kompozitor (vjerojatno Lantin Liegea, ? > ?, prva polovina XV st.). O njegovu srodst' Arnoldom nita nije pouzdano poznato. ivio oko 1420 u liji i neko vrijeme bio vjerojatno crkveni pjeva u Bariju. pojedinim crtama svojih ehansona (komponirao ih je 16) bi napredniji od svojih suvremenika, dok je u crkvenim d]e. (6 misnih stavaka, 3 moteta) vezan tradicijom.
NOVA IZD.: sve sauvene ehansone Huga (i Arnolda) L. obj. je Ch den Borren (Pieces Polyphonique Profanes de Provenance Liegeoise, 1950; 1 ehanson obj. su: J. F. R. i C. Stainer (Dufay and His Contemporaries, 1 H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912) i A. Schering (Geschicht Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953); 2 ehansona obj. A. T. Davi W. Apel (Historical Antkology of Music, I, 1947; II izd. 1950); motet i 1 stavak obj. Ch. van den Borren (Polyphonia Sacra, 1932). LIT.: Ch. van den Borren, Hugo et Arnold de Lantins, Annales de la I ration archeologique et historique de Belgique, 1932. W. Rehm, Lai 1. Arnold, 2. Hugo, MGG, VIII, 1960.

LANZA, Mario (pravo ime Alfred Arnold Cocoz ameriki pjeva (tenor) talijanskoga podrijetla (Philadelphia, I 1921 Rim, 7. X 19 59). Uio klavir i pjevanje u muzi koli u Bergshireu, kasnije se usavravao kod E. Rosatija. 1S vrijeme lan Belcanto-trija (L.-Doris Frencenz Yeend-Ge< London). Proslavio se u filmovima (The Great Caruso); sni je na brojnim gramofonskim ploama preteno zabavne i pa larne melodije. Gostovao po Evropi u operama i na koncerti Glas mu je bio neobino zvuan i velika opsega.
LIT.: C. Callinicos, The Mario Lanza Story, New York 1960.

2. Katti (Katharina), plesaica, koreograf i pedagog (Be, 14. IX 1829 London, 15. XI 1908). Ki Josefa; uila na koli Kraljevske opere u Beu (P. Ca mpilli) i tamo 1845 debitirala u Theater am Karntnertor (Guerra, Angelicd). Nakon niza kreacija koje je ostvarila u Beu, 1856 postigla golem uspjeh u Ber linu kao Giselle, nakon ega je gostovala u Dresdenu i Munchenu. Od 1862 plesaica i ef baleta u Hamburgu, gdje je koreografski postavila niz djela, meu kojima Uriella, der Damon der Nacht, Die Rose von Sevilla, Asmodeus i dr. Gostovala u skandinavskim zemljama, u zapadnoj Evropi, Rusiji, 1872 u New Yorku i dr. Od 1875 u Londonu, gdje je od 1876 vodila National Training School of Dancing i 1887 97 bila baletni majstor u Empire Theatreu. Od njezinih vie od 30 koreografija najznatnije su bile: The Sports of England, Cleopatra i The Pari Exhibition (Herve), Orfeo, Ver-

LAPARRA, Raoul, francuski kompozitor (Bordeaux, V 1876 Pariz, 4. IV 1943). Studirao na Parikom konzei toriju kod G. Faurea i J. Masseneta; 1903 kantatom Ulysse osv Prix de Rome. Do 1937 djelovao kao muziki kritiar (Le M i dr.). U njegovim se djelima osjea utjecaj verista i panjols i baskijskih narodnih napjeva koje je sabirao i prouavao.
DJELA. ORKESTRALNA: Un Dimanche basque za klavir i orke Suite italienne en forme de ballet za trublju i mali orkestar; 4 pieces espag a dauser. KOMORNA: gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir; ; ancienne en marge de Don Ouijote za violinu i klavir, 1922. Rythmes espa, za klavir. DRAMSKA: Opere: Peaua" dne, 1899; LaHabanera, 1908; La'_ 1911 i Le Joueur de viole, 1925. Zarzuele. Scenska muzika. Kantata Ul 1903; solo-pjesme. SPISI: Bizet et L' Espagne, 1934; La Musioue et la a populaires en Espagne u Lavignacovoj Encyclopedie de la Musique. LIT.: A. Krumscheid, Raoul Laparra, MGG, VIII, 1960.

LAPAURI LARO
LAPAURI, Aleksandar, sovjetski plesa (Moskva, 15. VI 1926). Studij klasinog baleta zavrio 1944 na baletnoj koli Velikog Kazalita u Moskvi. Plesa otmjene pojave, veliki tehniar i veoma pouzdan partner, L. je idealni tuma velikih uloga klasi nog repertoara. Svoj najvii domet ostvario je kao Albert (Adam, Giselle), Desire (ajkovski, Trnoruica), Kan Girej (Asafjev, Bahisarajska fontana), a osobito kao ef u Polovjeckim plesovima (Borodin, Knez Igor). LAPORTE, Andr, belgijski kompozitor (Oplinter, Brabant, 1931 ). Studirao muziku na Institutu Lenimens u Mechelenu, a muzikologiju i filozofiju na katolikom Univerzitetu u Leuvenu. Od 1960 sudjelovao u Meunarodnim teajevima u Darmstadtu i 196465 na teajevima u Kolnu. Zaposlen na belgijskoj radio-stanici.
DJELA: Jubilus za 4 trublje, 3 roga, 3 trombona, bas-tubu i 3 skupine udaraljka, 1966. KOMORNA: Story za 2 violine, violonelo i embalo; Sequenza II za 3 klarineta i bas-klarinet, 1965; Alliances za violonelo i klavir, 1968; Sequenza I za klarinet, 1964; Ludus fragilis za obou, 1967; Inclinations za flautu, 1968. Ascension za klavir, 1967. Ostinato za orgulje, 1964. Voor een dag van morgen za zbor, 1964; Strange talkings za tenor.

425

emigrirao u Zenevu. Na poticaj reformirane crkve u Nimesu izradio metodu koja olakava solmizaciju kod pjevanja psalama. Metoda se temelji na prenoenju svih napjeva u ljestvicu sa jednom snizilicom. L. je upotrebljavao samo C-klju na treoj crti s predznakom b. Ne moe se dokazati da li je L. tu metodu izumio, ali se njegov sistem primijenjivao u brojnim izdanjima psalama sve do poetka XIX st.
DJELA: Les Pseaumes de David (stihovi, C. Marot i Th. de Beze), 1651 (doivjelo velik broj novih izd. do konca XVII st.); Paraphrase des Pseaumes (A. Godeau), 1655 (II izd. 1658). LIT.: F. Bovet, Histoire du psautier des eglises reformees, Neuchatel i Pari 1872. O. Douen, Clement Marot et le psautier huguenot, 2 sv-, Pari 1878 79. M. Honegger, Antoine Lardenois, MGG, VIII, 1960. P. Pidoux, Le Psautier huguenot du XVI e siecle, 2 sv., Kassel 1962.

LA POUPLINIERE (Popeliniere, Poupeliniere), Alexandre-Jean-Joseph Le Riche, Sieur de, francuski muziki mecena (Chinon, 26. VII 1693 Pariz, 5. XII 1762). Od 1718 kraljevski generalni poreski zakupnik, P. je bio mecena cijelog niza muziara. J. -Ph. Rameau i L.-P. Gossec upravljali su muzikim priredbama u njegovu domu, na kojima su mnoga djela J. Stamitza doivjela prvu izvedbu. Na nagovor Stamitza uveo je P. 1748 u svoj kuni orkestar prvi put u Francuskoj rog, klarinet i harfu. P. se bavio i komponiranjem.
LIT.: G. Cucuel, La Poupeliniere et la musique de cha mbre au XVIII siecle, Pari 1913. P. Chaillon, Alexandre-Jean-Joseph Le Riche de La Poupliniere, MGG, VIII, 1960.

LAPPI, Pietro, talijanski kompozitor (Firenca, druga polovina XVI st. vjerojatno Brescia, oko 1630). Sveenik, zareen u Congregazione Fiesolana, ivio neko vrijeme u Lendinari; oko 1593 postao zborovoa crkve 5. Marta delle Grazieu Bresciji, gdje je djelovao do 1630. L. je gotovo iskljuivo komponirao crkvenu muziku u duhu protureformacije. Njegova djela predstavljaju sintezu Monteverdijeve crkvene muzike i milanske kole na po etku XVII st.
DJELA: zbirka instrumentalnih kompozicija Canzoni da suonare za 4 13 glasova, 1616. CRKVENA: 4 zbirke misa za 8 9 i 4 6 glasova, 1601, 1608, 1613 i 1624; Messa et Responsorii, 1625; Rosario mus. una Messa . . . Salmi, Litanie, Motetli, Canzone, 1629; psalmi za 8 glasova, 1600; psalmi za 5 glasova, 1605; psalmi za 3 i 4 zbora; 1621; Salmi concertati za 5 glasova, 1627; Salmi spezzati za 4 glasa, 1630; 2 zbirke Concerti sacri za 1 7 glasova i b. c, 1614 i 1623; himne za 4 glasa, 1628; 2 zbirke litanija za 4 8 glasova, 1607 i 1627; Sacrae Melodiae . . . za 1 6 glasova, 1614. Pojedinane kompozicije (4 mise, 3 canzoni i dr.) u zbornicima onoga vremena. LIT.: C. Sartori, Pietro Lappi, MGG, VIII, 1960.

LA PRELE, Jacques de, francuski kompozitor (Versailles, 5. VII 1888 Pariz, 1969). Kompoziciju studirao na Parikom konzervatoriju (P. A. Vidal, G. Caussade); 1921 osvojio Prix de Rome kantatom Hermione i pet godina proveo u Italiji. Od 1930 do 1943 vodio simfonijske koncerte francuskog radija, od 1937 predavao harmoniju na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je djela paljivo dotjerivao, ne povodei se za pomodnim strujanjima.
DJELA: Impressions provencales za orkestar, 1958. KOMORNA: suita za gudaki kvartet, 1929; sonata za violinu i klavir, 1914; mala suita za fagot i klavir, 1944; Chanson intime za violinu i klavir; Orientale za violinu i klavir, 1930; Orientale za flautu i klavir, 1930; Orientale za alt-saksofon i klavir, 1934; Orientale za fagot i klavir, 1946; Piece de Concert za violonelo i klavir, 1932; Scherzetto za rog i klavir, 1935; Le Jardin mouille za harfu, 1913. Vie kla virskih kompozicija (Parade fantasque; tema s varijacijama; Album d' images). VOKALNA: oratorij L' Apocalypse de St. Jean, 1929; kantata Hermione, 1921; Cocorico za tenor, zborove i klavir, 1937; Deux choeurs de Printemps, Avril, Juin za zbor, klavir i gudaki kvartet ad libitum, 1929; Ave Maria za glas 1orgulje, 1930; Pere eternel za glas i orgulje, 1930; brojne solo-pjesme. Soixante lecons d'harmonie, 1945. LIT.: G. Ferchault, Jacques Paul Gabriel Sauville de La Pr ele, MGG, VIII, 196c.

LAREDO, Jaime, bolivijski violinist (Cochabamba, 7. VI 1941 ). Uenik J. Gingolda u Clevelandu i I. Galamiana na Curtis Institute of Music u Philadelphiji. Pobjedom na meuna rodnom natjecanju 1959 u Bruxellesu (37 natjecatelja) z apoeo blistavu umjetniku karijeru u Evropi i Americi. Kao kuriozum treba spomenuti da je bolivijska vlada u njegovu ast izdala foto grafiju ispod koje su note a-d-c (= La-Re-Do). LARGA (lat.), u menzuralnoj notaciji naziv za notu najveeg trajanja koja se rijetko javlja u praksi. Muziki teoretiari XIV i XV st. biljee je znakom note maxima dodajui joj nekoliko okomitih crtica (lat. caudae): ^n LARGANDO (slargando; tal., proirujui), kao i mnogo ea oznaka > allargando, oznauje ritenuto povezan s a crescendom. LARGHETTO (tal.), deminutiv od -> largo. Oznaka za tempo bri od larga i adagia, a polaganiji od andante. Mnogi stavci simfonija i sonata nose oznaku 1., koja odreuje i opi karakter muzike. LARGO (tal. iroko), oznaka za najsporiji od svih polaganih tempa. Mnogo je duboko sadrajnih i misaonih polaganih stavaka simfonija i sonata oznaeno sa 1., /. i molto (ili molto 1.) i /. assai. L. ili largamente moe se odnositi i na pojedina mjesta unutar stavka u kojima se uz tempo modificira i karakter u smislu majestetinosti i irine. L. ma non troppo (tal. iroko, ali ne odvie) esto se upotrebljava zbog opasnosti od pretjeravanja u irini tempa. Piu 1. (tal. ire) i larghissimo (tal. najire) dolazi veoma rijetko. Prilino je neodreena oznaka poco /., koja se javlja (ak i u allegru) kao prolazna modifikacija glavnoga tempa. B. S. LARMANJAT, Jacques, francuski kompozitor (Pariz, 19. X 1878 7. XI 1952). Uio kod A. Lavignaca i A. Gedalgea na Parikom konzervatoriju. God. 191828 muziki direktor Salle Pleyel, 193034 Salle Gaveau i 193545 Konzervatorija u Rennesu; 194549 djelovao na francuskom radiju. Istakao se kao kompozitor chansona.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1946; Petit concert za saksofon i orkestar, 1941; Divertissement za klavir i orkestar, 1927 (verzija za kvartet, harfui orkestar, 1930); Fantaisie romantique za klavir i orkestar, 1932; Serenade, 1928; U Ecuyere aux cerceaux, 1934; Marine, simfonijski odlomci iz filma Chanson d' Armor, 1935. Ouatre pieces en concert za saksofon i klavir, 1951. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Gina, 1912 i Chacun pour soi, 1914. Baleti Le General malade, 1925 i Le Banquet, 1938. Le doux caboulot, koreografska poema, 1949. Scenska muzika za djelaj de Robin et Marion, 1930, La Naissance du poete F. Jammesa, 1931 i za Shakespeareova Hamleta, 1932. Filmska muzika. Zborovi; chansone; solo-pjesme. Misa. LIT.: G. Ferchault, Jacques Larmanjat, MGG, VIII, 1960.

LA ROSA PARODI, Armando, talijanski dirigent i kompozitor (Genova, 14. III 1904 ). Studirao u Genovi i Milanu (klavir kod P. Montanija i E. Perrottija; kompoziciju kod M. Barbierija, G. i C. Paribenija i C. Bossija). Od 1929 koncertni i operni dirigent u domovini i inozemstvu; esto vodi koncerte Talijanskog radija u Palermu, Genovi, Milanu i Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Omaggio a Vivaldi, 1932; Poema za violonelo i orkestar, 1935; Concerto pastorale za klavir i orkestar, 1941. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opere // Mercante e Vavvocato, 1934 i Cleopatra, 1938; scenska i filmska muzika.

LAQUAI, Reinhold, vicarski kompozitor (Molfetta kraj Barija, 1. V 1894 Oberrieden kraj Ziiricha, 3. X 1957). Studij zapoet na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae) nastavio kod F. Busonija u Berlinu. Djelovao je u Ztirichu kao nastavnik na Konzervatoriju (kontrapunkt) i crkveni orgulja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1952; simfonijeta, 1956; Sinfo,rietta rdigiosa; koncert za 6 duhaa i gudae, 1936; Konzertstiick za klavir i orkestar; 2 uvertire; 2 serenade za mali orkestar; Divertimento z? 6 duhaa, gudae i kla vir, 1936. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1944 i 1951; 2 mala kvarteta, 1935; Adagio i Allegro za gudaki kvartet, 1942; 2 gudaka trija, 1917 i 1919; kvintet za klavir, flautu i tri gudaa; 4 sonatine za violinu i k lavir, 1935 37; 3 sonatine za violonelo i klavir, 1935, 1937 i 1942; sonatina za fagot i klavir, 1938; sonatina za klarinet i klavir, 1942. KLA VIRSKA: Sonatina engadinensis; Sonatina scherzo-brevissima; varijacije na Regerovu temu. Kompozicije za orgulje. Opere Der Schleier der Tanit i Die Revisionsreisc.

LARO (Laroche), German Avgustovi (pseudonim L. Neljubov), ruski muziki historik i kritiar (Petrograd, 25. V 1845 18. X 1904). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (N. I. Zaremba, A. Rubinstein); profesor teorije i historije muzike na Konzervatoriju u Moskvi (186672 i 187376) i Petrogradu (187273 i 18761904). Izvrstan stilist, premda je bio antivvagnerovac, zastupao je zapadnjaki pravac u ruskoj muzici. Zarana je poeo cijeniti ajkovskoga ija je djela neprestano propagirao.
DJELA: M. II. F.iunKa u eeo 3Hauenue s ucmopuu My3biKit, 1868; My3UKajibHo-KpumunecKue cmambu, 1894 (izbor lanaka, izdanje V. V. Bessela; noviji izbor objavljen u Moskvi 1913 i 1922 24); studija o Schumannu; Uspomene o ajkovskom. Preveo djelo Vom Musikalisch-Schb'nen E. Hanslicka, 1895. Komponirao simfonijski allegro, uvertiru i 6 romanca. LIT.: 5. Lewit, Hermann Awgustowitsch Laroche, MGG, VIII, 1960.

LARDENOIS (Lardemov), Antoine, francuski kompozitor (XVII st.). Crkveni pjeva u Nimesu, zatim 1651 vjerojatno

426

LA ROTELLA LASERNA
sastav; De nakna trddens sangcr za zbor a cappella; solo-pjesme (neke uz pra klavira ili orkestra). Missa brevis za zbor a cappella, 1954. LIT.: B. Wallner, Lars -Erik Larson, MGG, VIII, 1960.

LA ROTELLA, Pasquale, talijanski kompozitor i dirigent (Bitonto kraj Barija, 26. II 1880 Bari, 21. III 1963). Na Conservatorio di San Pietro a Majella u Napulju diplomirao flautu ve u svojoj etrnaestoj godini i zatim uio klavir (V. Romaniello), kompoziciju (N. D'Arieno) i orgulje (M. E. Bossi); studij zavrio 1898. Zborovoda Schole Cantorum katedrale u Bariju (1902 11) i kazalini dirigent u Bariju, Parmi i Bologni (1912 55); uz to 1933 50 stalni dirigent Opere u Monte Carlu i od 1934 direktor Konze rvatorija u Bariju. Njegovi su uenici bili G. Capaldi, P. Di Cagno, F. Casavola, B. Rotondo i dr.
DJEL^V. ORKESTRALNA: Mattino della montagna, 1918; Poema di gioia, 1929; Preghiera della Vergine; Poema Sinfonico, 1955. -~ DRAMSKA. Opere: Ivan, 1900; Dea, 1903; Fasma, 1908; Corsaresca, 1933 (prva nagrada na Triennalu u Milanu, 1933); Manuela, 1948 i dr. CRKVENA: Messa su temi gregoriani; Stabal Aiater, 1960. LIT.: A. dovine, Musicisti e cantanti di Terra di Bari, Bari 1968.

LARUE, John (Adrian Jan Pieters), ameriki muzike nizozemskog podrijetla (Kisaran, Sumatra, 31. VII 1918Studirao na univerzitetima u Harvardu i Princetonu; doktori 1952 s disertacijom The Okinazvan Classical Songs. Nastav na Wellesley Collegeu (od 1949 predsjednik muzikog fakulti i od 1957 profesor na Gratuade School Univerziteta u New Yoi na kojem je poloaju naslijedio C. Sachsa.
DJELA: Elements of Style Analysis, 1965; Guidelines for Stile Anal 1970. Studije: The Okindvia Notation System_ Journal of the American M cological Societv, 1951; Major and Minor Mysteries of Identification in j8th Century Symphony, ibid., 1960; Watermarks and Musicology, AML, 1 Sastavio Union Thematic Catalogues of i8th Century Symphonies (rkp-, sa poetke oko 6000 djela).

LARSEN, Jens Peter, danski muzikolog i orgulja (Koben havn, 14. VI 1902 ). Studirao muzikologiju na Univerzitetu u K0benhavnu. Od 1928 suradnik Muzikolokog instituta u Kobenhavnu (od 1949 direktor); od 1945 profesor muziko-logije. Ujedno 193045 orgulja Vangede Kirke kraj Kobenhavna. God. 1949 preuzeo znanstveno vodstvo izdanja cjelokupnih djela J. Haydna koje je pokrenulo The Haydn Society u Bostonu (1951 obustavljeno). Rad nastavio 1955 u Joseph Haydn-Institutu u Kolnu. L. se ubraja medu najistaknutije poznavaoce Havdnove muzike; objavio je zapaene radove i s podruja danske crkvene muzike.

LA RUE, Pierre de (Petrus Platensis, Pierchon, Pi son, Pierazzon), nizozemski kompozitor (oko 1460 Court 20. XI 1518). Prema kim podacima uenil Ockeghema; 14921 bio je pjeva i kom zitor u slubi na kralj skom dvoru. S kralj Filipom Lijepim pi vao je po Francusl panjolskoj i Njema te se upoznao s mnoj istaknutim suvremei muziarima. Osobito lik ugled uivao je vladanja kraljice M garete. Posljednje god ivota proveo je u Co traiju. L. R. je bio izvrs kontrapunktiar i n stor imitacije. Su\ menici (G. Zarlino) osobito cijenili njegi tehniku kanona koj g, Fisc NJA: Drei Haydn-Kataloge se obilato sluio, te ne k lik Ad samo pojedine mi dijelove nego gdjeka cijele DJELA. SPISI: Messemise koncipirai toner, 1935; Die Haydn-Uberobliku kanona, najee dvoglasnog. U ranijim djelima gustoa lieferung, 1939; Weyses Sange, 1942; The Texl of HandeVs P. DE LA RUE. Misa O gloriosa Margareta, poetak lifonog tkiva djeluje esto izvjetaeno, Messiah, MQ, 1954; Entscheia u kasnijim se oil tenja za dende Jahre in Haydns Entpojednostavljenjem; u njima se susreu izrazitija < ljeja viicklung, Festschrift W. Fischer, 1956; HandeVs Messiah, 1957 i dr. IZDA renesansne muzike. Crkvene kompozicije ovoga nizozems JA Di H d K l Faksimile, 1941; Den danske koralbog, 1954; d f k i i l 8i umjetnika (32 mise, nekoliko misnih stavaka, 42 moteta) odralf se najdulje u Njemakoj. Njegove su mise tampali Petn (1503, 1508, 1515), A. de Antico (1516), Petrejus (1538), J yg n Faksimile, 1941; Den dans (1539), P. Attaingnant (1549) i dr. Vie misa uva se u rukop klavirska sonata u A-duru J. Haydna u faksimilu, 1958 i dr. djelomice u Bruxellesu, Mechelnu, Miinchenu i Rimu. Mote LARSEN, Niels Bjorn, danski plesa i koreograf (Keben - ehansoni nalaze se u mnogim zbornicima objavljenim izmi havn, 5. X1913 ). Uenik Kraljevske baletne kole u Kobenhavnu. 1501 i 1594. DJELA: 32 ehansona za 1, 3, 4, 5 i 6 glasova. CRKVENA: 32 r Gotovo cijela njegova plesaka i koreografska karijera odvijala se za 46 glasova; 42 moteta za 2 6 glasova; 2 Kyrie; 5 Creda; nekoliko kon u Danskoj. Medu njegovim brojnim kore ografijama istiu se: zicija pripisanih La Rueu. Dript (1950) i Lunefulde Lucinda (1954). Od 1955 direktor je kaNOVA IZD.: 24 ehansona obj. R. J. Van Maldeghem {Tresor mus Musique profane, 1884, 1885 i 1886); 4 ehansona obj. F. Blume {Das Choru zalita Tivoli. III). Po 1 ehanson obj. su: R. Eitner (1904), E. Bernoulli (1910), H. Riem LARSEN-TODSEN, Nanny, vedska pjevaica, sopran (1912), M. Cauchie (1926), H. J. Moser (1930), A. Smijers (1934), F. J. Gies (1936), K. P. Bernet-Kempers (1943), B. Disertori (1946), H. Hevvitt (l< (Hagby, 2. VIII 1884 ). Pjevanje studirala na Konzervatoriju dr. Sedam misa obj. A. Tirabassi (1941). Po 1 misu obj. su H. Expert u Stockholmu, u Berlinu i Milanu; na opernoj pozornici debiti- i Maitres musidens de la renaissance francaise, VIII), F. Blume (Das Choru rala 1906 u Stockholmu kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). XI), L. Feininger (Documenta Polyphoniaz Liturgicae, 1950) i D. Beiki (1958). Pojedine misne stavke obj. su: A. W. Ambros {Geschichte der Mi Najprije lirski sopran, kasnije preuzela dramski fah; svjetsku III izd. 1911); H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912); karijeru ostvarila nakon Prvoga svjetskog rata kada se specijalizi- 1882; Gombosi (Jacob Obrecht, 1925); A. Schering (Geschichte der Musik in Beispit rala za Wagnerov repertoar. Pjevala na milanskoj Scali (1923 1931; novo izd. 1953); H. J. Moser (Die mehrstimmige Vertonung des Evangelh A. Smijers (Van Ockeghem tot Siaeelinck, 1940 52); T. A. Davi 24), njujorkom Metropolitanu (192527), na dravnim ope- 1931); Apel (Historical Anthology of Music, I, 1947; II izd. 1950) i dr. esn rama u Berlinu, Beu, Miinchenu i Hamburgu, u Kobenhavnu, W. moteta obj. R. J. Van Maldeghem (Tresor musical, Musiaue religieuse, 1882, Amsterdamu i Bruxellesu; na Sveanim igrama u Bavreuthu (1927 1 i 1893). Po 1 motet obj. su: A. W. Ambros (1882), Ch. Bordes (1895), J- Delp H. J. Moser (1931), A. Smijers (1934), A. Bank (1950) i dr. 31) nenadmaena Izolda i Briinnhilda. Povukavi se sa operne (1931), LIT.: A. Tirabassi, L'Interpretation traditionelle des oeuvres de Pi pozornice bila je pjevaki pedagog u Stockholmu. de la Rue, Muica Sacra, 1935 i 1936. W. Rubsamen, Pierre de la Rue Messenkomponist (disertacija), Miinchen 1937. A. Auda, La Transcrip LARSSON, Lars-Erik, vedski kompozitor (Akarp kod notation moderne du Liber missarum" de Pierre de La Rue, Scriptor Lunda, 15. V 1908 ). Kompoziciju i dirigiranje studirao na en Bruxelles 1947. R. Robijns, Pierre de la Rue, Bruxelles 1952. W. Rubsai Pierre de La Rue, MGG, VIII, 1960. M. Picker, Three Unidentified Cham Konzervatoriju u Stockholmu, Beu (A. Berg) i Leipzigu. ivi by Pierre de La Rue, MQ, 1960. N. Davison, The Motets of Pierre de La I u Stockholmu, gdje je bio operni korepetitor, muziki ibid., 1962. kritiar i od 1937 dirigent na radio-stanici. Od 1947 profesor je LASERNA, Blas de, panjolski kompozitor (Corella, Navai kompozicije na Visokoj muzikoj koli. U poetku je bio pod 4. II 1751 Madrid, 8. VIII 1816). Od 1776 dirigent (maes utjecajem kasnoromantiara i neoklasicizma, kasnije se priklonio e compania) u jednom od dvaju gradskih kazalita (de la Ci i del nacionalnoj romantici. Principe) u Madridu; od 1779 compositor de compania j< nog od DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1928, 1937 i 1945; simfonijeta dva drutva koja su naizmjenino po pola godine nas! za gudae, 1932; koncert za violonelo, 1947; koncert za violinu, 1952; koncert
za saksofon i gudae, 1934; 12 Concertina za razliite solistike instrumente i gudae, 195357; 3 uvertire, 1934, 1935 i 1948; Pastoralna suita, 1938; Serenada za gudae, 1934; Divertimento za komorni orkestar, 1935; Adagio za gudae, 1962; varijacije, 1962 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1944; Quartetto alla serenata, 1955; minijature za gudaki kvartet, 1938; sonatina za violinu i klavir, 1928; duo za violinu i violu, 1931. Tri sonatine, 1936, 1947 i 1950 i dr. za klavir. DRAMSKA: opera Prinsessan av Cypern, 1936; balet Linden, 1958; scenska muzika za brojna kazalina djela; filmska muzika. VOKALNA: Forkladd Gud za bariton, recitatora, zbor i orkestar, 1939; Vaktarsanger za isti

LASERNA LASSO
pala u oba kazalita; ujedno sudjelovao u orkestru kao tanedor de dave. Od 1792 kompozi tor obaju kazalinih drutava. L. je preteno kazalini kompozitor. U ranijim tonadillama prevladava nacionalni element; kasnije se osjea utjecaj talijanskoga belkanta.
DJELA. Nekoliko instrumentalnih kompozicija. DRAMSKA: nekoliko zarzuela (La Gitanilla fin&ida ; La Isabela ) ; vie melologosa; oko 400 tonadilla 'Los Amantes chasqueados; Los Maestros de la Raboso) ; brojni sainetes. Scenska muzika za vie od 100 kazalinih djela. NOVA IZD.: 4 kompozicije obj. F. Pedrell (Teatro Lirieo Espanol . . . , II, 1897); 4 kompozicije (od tih su dvije iste kao u gornjem izd.) obj. Isti (Cancionero musicalpopular espanol, IV, 1922); 5 pjesama obj. J. Nin (Classiques espagnoh du chant, 2 sv., 1926). LIT.: J. Gomez, Don Blas de Laserna: Un Capitulo de la Historia del Teatro Lirieo Espanol visto en la vida del ultimo tonadillero (disertacija), Revista de la Biblioteca, Archivo y Museo del Avuntamiento de Madrid, 1925 26 (novo izd., pod naslovom El Muico Blas de Laserna, Corella 1952, sa J. L. de Arreseom i E. Aunosom). J. Subira, Blas de Laserna, MGG, VIII, 1960.

427

LASSALLE, Jean-Louis, francuski pjeva, bariton (Lyon, 14. XII 1847 Pariz, 7. IX 1909). Prvi uspjeh doivio je 1871 u Bruxellesu. Od 1872 bio je prvak Parike opere. esto je pjevao u inozemstvu, u Londonu (1879 82), Madridu, Milanu, Beu, Pragu i Varavi, u Rusiji, Njemakoj i SAD (18971901 lan Metropolitana u New Yorku). Od 1903 predavao pjevanje na Parikom konzervatoriju. Lassalleov je repertoar obuhvaao oko 60 uloga, od likova u Donizettijevim operama do heroja iz VCagnerovih muzikih drama. Bio je jedan od najveih pjevaa XIX st., a uz prekrasan glas posjedovao je i velik glumaki talent. LASSEN, Eduard, njemaki kompozitor danskoga podri jetla (Kobenhavn, 13. IV 1830 Weimar, 15. I 1904). Na Konzervatoriju u Bruxellesu studirao klavir i kompoziciju. God. 1857 postaje, na Lisztov zagovor, dvorski muziki direktor u Weimaru. Ovdje je, kao dvorski dirigent 1858 95, nakon Lisztova odlaska, odrao visoku umjetniku razinu muzikoga ivota.
DJELA: 2 simfonije; koncert za violinu i orkestar; uvertire. Komorne kompozicije. DRAAISKA. Opere: Le Roi Edgard (izvedeno u Weimaru 1857 pod naslovom Landgraf Ludzvigs Brautfahrt): L' Eloge des femmes, 1860; Le Captif, 1868. Scenska muzika za Kibelungen F. Hebbela; Sofoklova Konig Odipus, 1868; Goetheova Fausta, 1876. VOKALNA: Fesl-Cantate; Biblische Bilder za zbor i orkestar; solo-pjesme. Crkvene kompozicije (Te Deuml. LIT.: G. Kraft, Eduard Lassen, MGG, VIII, 1960.

LASSO, 1. Orlando di (pravo ime Orlande de Lassus, u


Belgiji poznat i kao Roland de Lattre), nizozemski kompozitor (Mons, Hainaut, 1530 ili 1532 Miinchen, 14. VI 1594). U djeakoj dobi pjevao u zboru crkve sv. Nikole u Monsu; isticao se ljepotom glasa i muzikalnou. Zbog ti h sposobnosti bio je tri puta otet i nasilno odveden (takvih je sluajeva, osobito kod djeaka lijepa glasa, u ono vrijeme bilo dosta). Roditeljima je dva puta uspjelo da ga pronau; trei put, kad je otmica bila izvrena za Ferdinanda Gonzagu, vicekralja Siciliie, L. je pristao na to da ode s njim. Tako poinje prvo vano razdoblje njegova ivota povezano uz dulji ili krai boravak na razliitim evropskim dvorovima. To razdoblje traje do dolaska u Miinchen, gdje e ostati do smrti. God. 1545 boravi u Palermu, ali ve idue godine prati svojega gospodara u Milano gdje se zadrava ne koliko godina. Za boravka u Milanu upoznao se s nastojanjima tadanje talijanske muzike, i svjetovne i duhovne. Ljepota madri gala i muzike za lutnju otvara mu nov svijet; poinj e sjajna Lassova asimilacija toliko raznorodnih izraajnih sredstava i elemenata iz koje se razvija njegova jedinstvena stvaralaka univerzalnost. U meuvremenu je kod mladog pjevaa poelo mutiranje. Njegov je glas izgubio privlanost, pa ga je Gonzaga, vjerojatno zbog toga, otpustio. Tada se za nj zauzeo neki napuljski plemi koji ga je oko 1550 odveo u Napulj. Tu ga je uzeo u slubu markiz de la Terza. Doavi u novo, vrlo istaknuto sredite talijanskoga muzikog ivota, L. je upoznao napuljsku narodnu muziku iji su elementi uli u villanellu, pored madrigala najznaajniju ta lijansku vieglasnu formu toga doba. Oko 1553 dolazi L. u Rim gdje je u znatnoj mjeri proirio svoje poznavanje crkvene muzike. God. 1553 bio je neko vrijeme dirigent u crkvi sv. Ivana Lateranskog. Dvogodinji Lassov boravak u Rimu prekinula je vijest o tekoj bolesti roditelja, koje meutim, nije vie zatekao na ivotu. Poetkom 1555 dolazi u Antvverpen gdje objavljuje svoju prvu knjigu etvoroglasnih madrigala i drugih djela (ist e godine, 1555, u Veneciji izlazi prva knjiga njegovih petoroglasnih madrigala). Ugled, to ga je L. za kratko vrijeme stekao ovim i drugim svo jim tampanim kompozicijama, zacijelo je najvie pridonio da ga je 1556 bavarski vojvoda Albrecht V pozvao na svoj dvor u Miinchen. U glavnom gradu Bavarske poinje drugo razdoblje Lassova ivota. Prestaju godine lutanja; mladi umjetn ik, ve iskusa n i zreo, povezuje svoj udes uz bavarsku prijestolnicu koju ne ostavlja do kraja ivota. Svoju djelatnost u Miinchenu za poeo je vjerojatno kao pjeva dvorske kapele, ali je nakon nekoliko godina, oko 1560, postao njenim umjetnikim vodom. Uz vojvo dino razumijevanje za umjetnike potrebe i uz Lassove velike

organizatorske i umjetnike sposobnosti ta se kapela uskoro razvila u izvrsno reproduktivno tijelo, jedno od najveih u itavoj Njemakoj. God. 1569 brojila je 61 lana, medu njima i brojne svirae, jer je na miinchenskom dvoru vladala tradicija zajednikog na stupanja pjevaa i sviraa (ta je inje nica karakteristina i za mnoge druge dvorove u XVI st.). U Miinchenu je L. razvio golemu stvarala ku djelatnost koja e od njega uiniti naj plodnijeg dotadanjeg kompozitora, s opusom od oko 2000 kompozicija, ali e i temeljito iscrpsti njegov ivani sustav; to je u mnogoemu ubrzalo i Lassovu smrt. o. Dl L AS S O Njegova je slava u Miinchenu neprestano rasla i prelazila granice Bavarske. Postao je poznat i slavljen u cijeloj Evropi. To je posebno dolazilo do izraaja u njegovim povremenim putovanjima (1571 u Pariz, pa 1574 i 1585 po Italiji). L. je na taj nain bavarskom dvoru pribavio svjetski ugled. Vojvoda Albrecht bio mu je doista za hvalan; meu njima su se s vremenom razvili prijateljski odnosi koji ni po emu nisu bili nalik na uobiajene odnose izmeu feudalaca i osoba u njihovoj slubi. Car Maksimilijan II podijelio mu je 1570 plemiki naslov. Deceniji nakon smrti toga velikog umjetnika dosudili su mu udes to ga je s njim podijelila sva muzika XV i XVI st.: on je postepeno pao u zaborav; tome je pogodovala nova umjetnika orijentacija baroka, a za njim rokokoa i klasike. Zanimanje za Lassova djela oivjelo je istom u XIX st., usporedno s procvatom muziko - historijskih istraivanja i s uspjenim nastojanjima oko obnove crkvene muzike. Njegova djela post aju tada sve pristupanija u brojnim novim izdanjima i izvedbama. U povijesti muzike L. je nesumnjivo jedan od najveih li kova, a u XVI st. svakako najvei kompozitor to ga je, uz Pa lestrinu, dalo to razdoblje. L. je velik umjetnik renesanse. Dok je Pal estrina sve svoje stvaralake sile stavio u slubu gotovo samo crkvene muzike, L. je mnogo svestraniji. Istina, mnoga njegova velika djela pripadaju crkvenoj muzici, ali irina njegova univerzalnog duha ... ._ nije se mogla zadrati jN , samo na njoj. Utisci, to ih je u mladim da nima primio mijenjajui boravita i okoli'I II I i 1 nu, suvie su bili raz novrsni i bogati; oni elcifct. su trajno utjecali na Lassovo umjetniko htijenje budei u nje mu ljubav k prirodi i ov jek u. P o ud no upijajui muzike elemente, potjecali oni iz tradicionalne nizozemske polifoni-ke misli, iz sunanih italijanskih madrigala villanella i moresca ili iz francuske elegancije chansona, L. je golemom sinteti kom snagom izgradio vlastiti umjetni ki jezik kojim se izdie iznad pravaca i
1* Ic 1 Ion
L

^-

O. Dl LASSO. Misa Supa- linum bonum, frag- renesansni ovjek, L. unosi u stvaranje inment. NUK, Ljubljana

smjerova.

Kao

pravi

428

LASSO
talijanski madrigali, kojima su autori tekstova ponajee Petra Ariosto i Tasso, odrazuju svijet srodnih djela iz Italije i njih raznovrsnost sadrajnih elemenata od pastirrkih, idilinih raspi enja, preko ljubavne enje i boli do prijenosa dramskih odlom iz popularne commedie dell'arte i spiritualnih meditacija. Last su madrigali pisani za 4, 5 i 6 glasova; najvredniji su este glasni. U villanellama polifoniko tkivo nije onako sloeno u madrigalima. Za svoje villanelle je posuivao gdjekad i 01 nalne talijanske melodije koje je povjeravao tenoru i kontrapun ki obraivao u drugim glasovima. U kompozicijama na talijar tekstove primjenjuje L. vrlo ukusno tehniku jeke kojoj je iz u specifinosti venecijanskoga dvozbornog stila. Lassova univer nost oituje se i u 1 govim nastojanjima dramske muzike 1 se potkraj njegova ii tek raala, iako joj pretee javljaju u c lom XVI st. Tu v spomenuti Lassovu 1 ziku za moresce, n dramske prizore, madrigalistiki tretii aljive dijaloge iz c medie delV arte. OVJ idu i muzike toke ih je napisao za bi de cour, izveden u rizu prigodom kru: nja Henrika III za p skog kralja. L. je poznavao i boko cijenio tadanji 1 ziki i knjievni Francuske. Kompon jui francuske stih podjednako se obra renesansnoj klasicis koj poeziji pjesnika ok ljenih u grupi Plejat C. Marotu, ija su d gdjekad bliska ivotu roda. Piui svoje eh sone, L. pokazuje raznolikost te vrste u danjoj francuskoj mu; tu se susreu ljuba raspoloenja, poneka rotiki drska, te idili aljivi, satiriki i di ugoaji, sad s ja sad sa slabijim udje kontrapunktikih vje na, ali uvijek u gr: ama francuskog uk i elegancije koju je si trani L. divnom spos nou ubrzo umio milirati. Kompozicija njemaki tekst ost; je L. razmjerno naji nje. U njima se dri me bliske jasnoj i [ kapela bavarskog glednoj villaneili. vojvode. Muelicha Meu Lassovim uenicima najuveniji su hannes Eccard i Leonhard Lechner.
DJELA. Definitivan popis Lassovih kompozicija nije mogue sast dok ne budu izdana njegova ukupna djela. Ovaj popis donosi pregled Lass kompozicija tiskanih do kraja XVII st. On je sastavljen uglavnom prema bliografskim djelima R. Eitnera (Chronologisches Verzeichnis der gedruc Werke von H. L. v. Hassler und O. de Lassus, Berlin 1874 i Quellen-Lexi 1902). Jvlise: Ite rime dolenti, 1574; Missae . . . cunt cantico beatae Mariae, I Liber missarum, 4-gI. i 5-gl., 1581; Missa Quand'io penso al martire, 4 1582; Missa quinti toni, 4-gl., 1582; Missa Locutus sum, 6-gl., 1587; M Beatus qui intelligit, 6-gi., 1587; Missae decem, 4-gl., 1588; Missae, 5-gl. i 61591; Misa In die tribulationis, 5-gl., 1607; Missa Dixil Joseph, 6-gl., If Missa Or sus a cou, 4-gl-, 1607; Missa Credidi propler, 5-gl., 1608; M\ posthumae, 6-gl. i 8-gl., 1610; Missa In te Dotnine speravi, 6-gl., 1613; <V Douce Memoire, 4-gl., 1614; Missa Sidus ex claro, 5-gl., 1614, i Missa Ja 4-gl., 1687. Prva knjiga 5-gl. i 6-gl. moteta, 1556; Sacrae Cantiones, 5 1562; II knjiga Sacrae Canliones, 5-gl. i 6-gl., 1565: III knjiga Sacrae Cantic 5-gl. i 6-gl., 1566; IV knjiga Sacrae Cantiones, 6-gl. i 8-gl., 1566; V kr 5-gl. moteta, 1568; Cantiones, 5-gl. moteti, 1569; I i II knjiga 4-gl. mo 1569; 3-gl. moteti, 1575; Cantiones, 2-gl., 1577; Cantiones seleetae, 6-gl., Sacrae cantiones, 5-gl., 1582; 6-gl. moteti, 1582; Fasciculi aliquot sacrarmn tionum, 4-gl. i 8-gl., 1582; Cantica sacra, 6-gl. i 8-gl-, 1585; Sacrae Caru 4-gl., 1585; Sacrarum cantioman moduli, 4-gl., 1587; Tertiian opus mus 4-gl. do 6-gl. lekcije i moteti, 1588; Cantiones sacrae, 6-gl., 1594; Can, quinque voeum, 1597; Cantiones sacrae, 5-gl. i 6-gl., 1601 i 1602 ("sadri i ki

dividualnu notu; izbjegavajui Palestrininu openitost, on polazi od ljudskih pobuda, pa osvjetljuje ljudske strepnje i enje. U svojim djelima dodiruje bogatu ljestvicu raspoloenja, medu kojima se po sebno istie smisao za humor, ponekad renesansno soan i smion. L. je s Palestrinom zavrna karika u razvoju vokalne polifonije, od Ars Antiquae do kraja XVI st. Po navedenim svojim osobinama on nagovijeta, meutim, nova vremena muzikoga baroka u kojima e, pod renesansnim utjecajima, ovjek, sa svojini bolima i radostima, na poseban nain ui u sredite muzikog stvaranja i doivljavanja. L. nije ostavio instrumentalnih kompozicija, ali je na podruju vokalne muzike dotakao sve postojee oblike. Na podruju crkvene muzike napisao je velik broj misa, moteta, psa-lama, magnificata, ofer-torija, himni, Stabat Mater, Te Deuma, itd. Njegove mise (oko 50) ne ubrajaju se u njegova najuspjelija djela. Vjerojatno je osjeao neku sputanost u nepromjenljivosti liturgijskoga misnog teksta; njegovu ivom, pokretnom duhu trebao je uvijek druk iji izvor nadahnua (o-tuda zacijelo i golem broj Lassovih moteta). Najpoznatije su i najvrednije Lassove mise Laudate dominum, Puis-que j' ai perdu, Missa quinti toni, Qual donna, Beatus qui intelligit. Za sebe stoji snaan majstorov rekvijem, peteroglasna Missapro defunctis. Pravog, genijalnog Lassa treba potraiti u njegovim motetima kojih je napisao oko 1200, mnogo vie nego ijedan drugi kompozitor prije i poslije njega. Tu je on dao sintezu svega to je na podruju moteta nastalo do njegove pojave. Ujedno je ovdje posvjedoio i neizmjernu snagu u individualnom tretiranju najrazliitijih tekstova. U svojim motetima L. gdjekad pie ugledajui se u nizozemske majstore uputajui se i ovdje u vrtoglavu igru zapletenih samostalnih glasova. Drugdje slijedi venecijanska dostignua, pa ostvaruje akordiko stupovlje. Posebna obiljeja podaje Lassovim motetima preuzimanje nekih postupaka iz madrigalistike tehnike: tonsko slikanje (doaravanje znaenja pojedinih rijei, izraza, reenica s pomou prikladnih tonskih pomaka), bojadisanje i sjenanje vokalnoga stavka (promjenama u broju Cl. Dl LASSO 1 muzika Minijatura H. glasova, te mijeanjem i suprotstavljanjem razliitih registara), iskoriivanje zanimljivih harmonijskih vrijednosti (karakteristina je povremena i ukusna upotreba orgelpunkta). Lassovi moteti pisani su za razliite sastave, od dvoglasnih do dvanaestoro-glasnih. Moda je najvie uspio u petoroglasnim motetima koji su i najbrojniji. Ovamo idu dragulji Lassove umjetnosti: Tristis est onima mea, Adoramus te Christe, Gustate et videte, Justorum animae. Medu ostalim Lassovim crkvenim kompozicijama snano se izdiu Pokajniki psalmi, jedno od najuvenijih muzikih djela XVI st., uzbudljiva slika slomljene due do koje jedva gdjekad dopire traak nade. Lassova svjetovna djela nastala su na talijanske, francuske i njemake stihove. Najbrojnije su kompozicije s talijanskim tekstovima. L. je za svoga dugogodinjeg boravka u Italiji teme ljito upoznao talijansku umjetnost madrigala i villanelle. Lassovi

LASSO LATOUR
pozicije Lassova sina Rudolfa); Magnum opus musicum zbirka od 576 moteta za 212 glasova; Sacrae Lectiones novem ex Propheta Job, 4-gl., 1565; Magnificat, 4-gl-> 5-g'-* 1567: I i II knjiga Moduli, 5-gl., 1571; Moduli, 4-gl. i 8-gl., 1572; Moduli, 6-gl., 7-gI. i 12-gl., 1573; IH knjiga Moduli, 5-gl., 1573; Patrocinium musices, 5 sv.; moteti, mise, oficiji, pasija, lekcije, magnifikat, 1573 76; Moduli, 3-gl-, 1576; Moduli, 4-gl. do 9-gl-, 1577; Ocfo cantica divae Mariae virginis, 5-gl- magnifikat, 1578; Ocfo cantica divae Mariae virginis, 4-gl., 1581; Lectiones sacrae novem, 4-gl., 1582; Psalmi Davidis poenitentiales, 5-gl., 1584; Jeremiae lamentationes, 5-gl., 1585; Patrocinium musices, 13 4 6 gl. magnifikata, 1587; Deutsche Psalmen, 3-gl., 1588; Lacrimae di San Pietro, 7-gl., 1595; Cinguante psaumes de David, 5~g^ 1597! Prophetiae Sibyllarum, 4-gl., 1600; Jubilus B. Virginis, 100 510 gl. magnifikata, 1619. I knjiga 5-gl. madrigala, 1555; I knjiga 4- gl. madrigala (sadri i villanelle, chansone i motete), 1555; II knjiga 5-gl. madrigala, 1559; II knjiga 4-gl. madrigala, 1560; III knjiga 5-gl. madrigala, 1563; IV knjiga 5-gl. madrigala, 1567; Madrigali novamente composti, 5-gl., 1585; Madrigali, 4-gl. do 6-gl., 1587; VII knjiga madrigala, 4gl., 1588; I I I knjiga chansona, 4-gl., 5-gl. i 6-gl., 1560; I knjiga 4-gl. chansona, 1564; IV knjiga 4-gl. i 5-gl. chansona, 1564; I i II knjiga 4-gl. i 5-gl. chansona, 1570: Melange d'Orlane de Lassus 410 gl. chansoni, 1570; 5-gl. chan-soni, 1571: Tresor de musique 4 6 gl. chansoni, 1576; La Fleur de chansons 4-gl., 5-gl-, 6-gl- i 8-gl., 1592; Neue deutsche Liedlein, 5-gl., 1567; Deutsche Lieder, 5-gl.; II dio, 1572; 6 Cantiones latinae, 4-gl., 6 deutsche Lieder, 4-gl., 6 francuskih chansona, 4-gl., i 3 dijaloga, 8-gl., 1573; Deutsche Lieder, 5-gl.; III dio, 1576; Libro de Villanelle, 4-gl. do 8-gl., 1581; Deutsche geistliche und zvelttiche Lieder, 4-gl., 1582; Neue deutsche geistliche und zoeltliche Lieder, 4-gl., 1583; Continuation du Melange, 3 10 gl. chansoni, villanelle, madrigali, jedan pokajniki psalam, 1584; Neue deutsche und etliche franzosiche Gesange, 6-gl., 1590. NOVA IZD.: mnogo Lassovih kompozicija objavljeno je i za njegova ivota i kasnije u razliitim zbornicima. U novije vrijeme obj. su Lassova djela, medu ostalima: F. Commer (12 moteta i psalme u VII i VIII sv. zbirke Collectio operum musicorum Batavorum te 12 misa, rekvijem, 22 magnifikata, 69 cantiones, 44 njemaka moteta i vie psalama u V XII sv. zbirke Muica sacra), K. Proske (2 mise, 26 moteta u zbirci M uica divina), R. J. Maldeghem (vie moteta i pjesama u zbirci Tresor musical), H. Expert (30 4-gl. chansona), S. Dehn (Pokajniki psalmi, 1838), H. Bauerle (moteti; pokajniki psalmi, 1905 i 12 himni, 1936). God. 1894, u redakciji F,. X. Haberla i A. Sandbergera, poelo je izdavako poduzee Breitkopf & Hartel objavljivati cjelokupna djela O. di Lassa. Od pred vienih 60 sv. izalo je do 1927 god. 21 sv. Izdavanje je tada obustavljeno; na stavljeno je istom 1956 (Barenreiter-Verlag), povodom 400- godinjic e Lassova stupanja u slubu miinchenskoga dvora. Redaktor je W. Boetticher. U I, III, V, VII, IX, XI, XIII, XV, XVII, XIX i XXI sv. objavljeno je, u redakciji F. X. Haberla, svih 576 moteta zbirke Magnum opus musicum. Nekoliko Lassovih pisama izdao je E. van den Straeten (Cinq lettres intimes de Roland de Lassus, Gand 1891). LIT.: H. Delmotte, Notice biographique sur Roland Delattre, connu sous le nom d'Orland de Lassus, Valenciennes 1836 (njem. 1837). A. Mathieu, Biographie de Roland de Lattre, Mons 1851. W. Bdumker, Orlandus de Lassus, der letzte grosse Meister der niederlandischen Tonschule, Freiburg i. Br. 1878. E. Destouches, Orlando di Lasso, Ein Lebensbild zum 3. Centenarium seines Todestages, Miinchen 1894 J. Declive, J. R. de Lassus sa vie et ses oeuvres, Mons, 1894. A. Sandberger, Beitrage zur Geschichte der bayrischen Hofkapelle unter Orlando di Lasso, I, Leipzig 1895. F. X. Haberl, Svnchronistische Tabelle iiber den Lebensgang und die Werke von Giovanni Pierluigi da Palestrina und Orlando di Lasso, KMJB, 1894. A. Sandberger, Orlando di Lasso. Per il terzo centenario della sua morte, Note storiche, RMI, 1894. T. Mantovani, Orlando di Lasso, Milano 1895. A. Sandberger, R. Lassus' Beziehungen zur italienischen Literatur, SBIM G, 1903 04. Isti, R. Lassus" Beziehungen zu Frankreich und zur franzosischen Literatur, ibid., 190607. H. Bauerle, Die Sieben Busspsalmen des Orlando di Lasso. Musikphilologische Studie (disertacija), Leipzig 1906. E. Schmitz, Orlando di Lasso, Leipzig 1915 (novo izd. 1954). E. Closson, Roland de Lassus, Turnhout 1919. Ch. Van den Borren, Orlande de Lassus, Pari 1920 (III izd. 1930; nova, skraena monografija, Bruxelles 1943; tal. prijevod Milano 1944). R. Casimiri, Orlando di Lasso, maestro di cappella al Laterano del 1553, Roma 1920. Ch. Van den Borren, Orlando di Lasso et la musique instrumentale, RM, 1922. A. Sandberger, Orlando di Lasso und die geistigen Stromungen seiner Zeit, Munchen 1926. L. Behr, Die deutschen Gesange Orlando di Lassos (disertacija), Erlangen 1935. E. Lowinsky, Das Antwerpener Motettenbuch O. de Lassos (disertacija), Heidelberg 1935. L. Balmer, Orlando di Lassos Motteten, Bern 1938. J. O. Huschke, O. di Lassos Messen (disertacija), Munchen 1939. J. Schmidt-Gorg, Palestrina und Lasso, Bonn 1944. F. Blwne, Lasso und Palestrina, Deutsche Musikkultur, 1944. R- Wilder, The Masses of O. di Lasso (disertacija), Cambridge, Mass. 1945 - J- J- Bezdek, The Harmonic and Contrapunctal Style of O. de Lassus (d isertacija), Rochester 1946. W. Boetticher, O. di Lasso und seine Zeit (I sv.), Kassel i Basel 1958. H. Lcuchtmann, Die musikalischen Wortausdeutungen in den Motetten des Magnum opus musicum von Orlando di Lasso, Strasbourg i Baden -Baden 1959- Isti, Orlando di Lasso, MGG, VIII 1960. F. X. Haberl i A. Sand berger, Predgovori za pojedine sveske izdanja cjelokupnih Lassovih djela. W. Boetticher, Aus Orlando di Lassos Wirkungskreis, Kassel 1963. J. As.

429

1590. S bratom Ferdinandom posthumno izdao oeva diela u zbirci Magnum opus musicum, 1604.

LASZL, AIexander (Sandor), madarski pijanist, dirigent i kompozitor (Budimpeta, 22. XI 1895 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (A. Sze ndv, A. Kovacs, V. Herzfeld). Od 1915 koncertantni pijanist u Berlinu i na turnejama sa orkestrom Bluthner. Od 1927 suradnik filmskih poduzea u Geiselgasteigu (Munchen); 1933 38 u Madarskoj. Od 1938 u SAD profesor na Institute of Design u Chicagu, 194448 u Hollywoodu i zatim na National Broadcasting Corporation^ sada vodi muziko nakladno poduzee Guild Publications of Califor-nia. Pobornik ideje o muzici izraenoj simultano zvukom i bojama, izumio poseban klavir Sonchromatoskop ( Parblichtklavier ) koji je prikazao 1925 na Festivalu u Kielu, te novi odgovarajui si stem notacije Sonchromographie. Njegov se instrument osnivao na kombinaciji muzike i usporedne projekcije uvijek novih slika koje su u tu svrhu izraivali likovni umjetnici.
DJELA. ORKESTRALNA: Mechanized Forces. Za klavir i orkestar: 4D122; Holtyzoood concerto i The Ghost Train of Marshall Pass. Kompozicije za klavir i za sonchromatoskop. DRAMSKA. Plesne pantomime: Das Ma'r-chen; Marionetten, 1961; Die schb'ne O Sang, 1919; Panoptikum; Kehraus i Fairy-Tale. Scenska muzika. Filmska muzika (oko 1500 kompozicija za film i televiziju). Solo-pjesme. Monografija Die Farblichtmusik, 1925.

LASZL<3, Magda, madarska pjevaica, sopran (Marosvasarhelv, 1919 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Budimpeti i tamo 1943 debitirala na opernoj pozornici. Meunarodnu umjet niku karijeru zapoela 1946, kada se preselila u Rim. Podjednako su zapaene njezine kreacije u operi i na koncertnom podiju. Nastupala na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, na Sveanim igrama u Glvndebourneu, u Njemakoj, Austriji, Fran cuskoj, vicarskoj, Italiji i dr. Posebno se istie kao interpret djela suvremenih kompozitora. Snimila je mnogo gramofonskih ploa. LATENTNA HARMONIJA -> Harmonizacija LATILLA, Gaetano, talijanski kompozitor (Bari, 21. I 1711 Napulj, 15. I 1788). Muziku uio u napuljskom konzervatoriju San Onofrio. Od 1738 zborovoda crkve S. Maria Maggiore u Rimu, od 1754 zborovoda na Conservatorio della Pietd u Veneciji gdje je od 1762 vodio i zbor crkve sv. Marka. Od 1772 ivio u Napulju. L. je za ivota uivao veliku popularnost kao jedan od najistak nutijih predstavnika napuljske operne umjetnosti. Pokazivao je veliku tehniku spretnost, ali mu je nedostajala vea originalna invencija.
DJELA: nekoliko instrumentalnih kompozicija. Vie od 40 opera (Demofoonte, 1738; Orazio, 1738; L'Olimpiade, 1752; Amore artigiano, 1761; Anti- , gono, 1775)- Oratorij Onnipotenza e misericordia divina, 1739 i druga vokalna djela. Crkvene kompozicije. LIT.: M. Bellucci, Saggio cronologico delle opere teatrali di G. Latilla, Japigia, rivista di archeologia, storia ed arte, 1934. A. Mondolfi, Gaetano Latilla, MGG, VIII, 1960. A. Giovine, Gaetano Latilla, Musicisti e cantanti lirici baresi, Bari 1968.

LA TOMBELLE, Fernand de, francuski orgulja i kompo zitor (Pariz, 3.. VIII 1854 Chateau de Favrac, Dordogne, 13. VIII 1928). Uenik Konzervatorija u Parizu i C. Saint-Saensa. God. 18961904 predavao je harmoniju na Scholi Cantorum. Suraivao je u publikaciji Repertoire moderne de musiaue religieuse, a pisao je i lanke za Tribune de St. Gervais. Sa svojim uiteljem A. Guilmantom pokrenuo 1878 Concerts d'orgue du Trocadero. L. ide u red najveih francuskih boraca za reformu crkvene muzike na temelju tradicije. I u njegovu stvaralakom radu najistaknutije mjesto pripada duhovnim djelima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Antar; suite Impressions matinales, 1895 i Livres dy images, 1896; pavana, 1898; intermezzi. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir. Esquisses pittoresques za klavir, 1890; ciklus Des apres-midi sous les arbres za klavir, 1898. ORGULJSKA: interludiji (2 sv.); Deux Cahiers sur des thimes gregoriens et populaires; Livres d'orgue (6 sv.); preludiji; tokate; fuge. DRAMSKA : baleti La Muse fleurie i La Roche aux fe'es. Operete Un bon numero, 1892 i Un Reve au pays bleu, 1802. VOKALNA: simfonija La Chasse za zbor a cappella, 1913. Oratoriji: Crux, 1904; Les Sept Paroles de Notre Seigneur en Croix; L' Abbaye i Jeanne d' Are. Kantate Ste Cecile i Ste Anne; Apotheose fleurie de la Cite za recitatora, bariton, zbor i duhaki orkestar, 1909; Le Chant du Travail za zbor i duhaki orkestar; zbirka zborova La Legende de la Glebe (2 sv.), 1912 13; solo-pjesme. Tri mise; nekoliko crkvenih zborova; moteti i druga crkvena djela. SPISI: L' Oratorio et la cantate i Methode d' harmonium. LIT.: G. Ferchault, Fernand de La Tombelle, MGG, VIII, 1960.

2. Ferdinand, kompozitor (Munchen, oko 1560 27. VIII 1609). Sin Orlanda; od 1583 lan Dvorske kapele u Miinchenu, od 1585 u slubi vojvode Friedricha Hohenzollerna u Hechingenu i zatim ponovno na dvoru bavarskog vojvode u Landshutu i Miinchenu (od 1602 kapelnik).
DJELA: Cantiones sacrae suavissimae a 6 v., 1587 88 i Apparatus musicus a 8 i>., 1622. U zbirkama Orlanda di Lassa: 3 kompozicije u Tertium opus musicum, 1588; 12 kompozicija u Cantiones a 5 v., 1597 i 4 kompozicije u Liber I. Cantiones sacrae Magnificat vocant a 5 e 6 v. } 1602; uz to 14 crkvenih djela u drugim zbirkama onoga doba. Zajedno s bratom Rudolphom posthumno izdao oeva djela u zbirci Aiagnum opus musicum, 1604.

3. Rudolph, orgul j a i kompozitor (Munchen, oko 1563 1626). Brat Ferdinanda; od 1589 o rgulja na bavarskom dvoru, 1609 imenovan dvorskim kompozitorom.
DJELA: Selectae aliquod cantiones a 4 v., 1606; Circus symphoniacus commissi in arenom Phonomachi 12, u, 9, saepe plures pauciores, 1607; Triga muica, qua Missae odaegue Marianae triplice jugantur; in Viadanae modo, cum vocibus 4, 5, 6 commissae, 161 2; Virginalia Eucharistica, 1615; Ad sacrum corrvivium modi sacri, novi ed selecti, 1617; Alphabetum marianum triplici cantionum, 1621; Cyneum Melos, 1626 i Missae (izgubljeno). U zbirkama Orlanda di Lassa: 25 kompozicija u Teutsche Psalmen: geistliche Psalmen, mit dreyen Stimmen, 1588; 7 kompozicija u Cantiones sacrae a 6 v., 1601; uz to 24 crkvene kompozicije i i svjetovna, takoer Missa super Vestiva i colli, u zbirci Missae quinque F. Lindnes?,

LATOUR, T., francuski pijanist i kompozitor (Pariz?, oko 17661837). Na naslovnim stranicama engleskih izdanja njegovih djela redovito se javlja inicijal T., pa se pretpostavlja da bi mogao biti u srodstvu ili ak identian sa suosnivaem glasovitog engle skog nakladnog poduzea ~> Chappell & Co.> koji se zvao Francis Tatton Latour. Prema Fetiu, L. je za francuske Revolucije prebjegao u London i uskoro postao pijanist princa od Wallesa. Prije smrti vratio se u Pariz. Komponirao je s lakoom, preteno klavirska djela.
DJELA (izbor): A Military Concert for the Pianoforte zvith Accompaniments, oko 1810; A Second Concert for the Pianoforte, oko 1810. Three Sonatas for

430

LATOUR

LAUBER
znaajni kompozitor Vitolsove generacije, vie se priklanja n; nalnom smjeru. Komponirao je prvu latvijsku nacionalnu o 'Banjuta (1920). Posljednji vaniji muziar nacionalnog pravca je Jdnis M, (1890), plodan instrumentalni i operni autor, izvrstan kok Kod slijedeih generacija kompozitora vidljivi su utjecaji no stilskih gibanja. Razliite suvremene pravce slijede V. Dar A. Feils, T. Kalnin, O. Kreimanis, J. Norvilis, A. Sili i te najdarovitiji J. Zdlits i J. Kalnin. Kalnin nastavlja s y strane tradiciju XIX st. uspjelim obradbama folklorne mu a s druge strane komponira atonalno. Vaniji kompozitor XIX st. nadalje jesu E. Ddrzin, J. Kade, D. Mili ts, A. Or Ozols, O. Sepskis, K. Zigmunds, J. Ivanov, J. Kepitis. U Rigi je postojala u XIX st. njemaka opera. God. 1 na privatnu inicijativu utemeljena je prva latvijska opera, je 1918 osnovana latvijska republika, opera je procvala pod ur nikim vodstvom J. Vitoha, a od 1919, kad je nazvana Narod operom, pod vodstvom J. Zdlitsa i T. Reitersa. Prije osloboenja Latvijci nisu imali vlastite muzike l nego su studirali obino na Petrogradskom ili Moskovskom zervatoriju. God. 1919 utemeljen je Konzervatorij u Rigi, a z vie muzikih kola u provinciji. Od latvijskih muzikih umjetnika najpoznatiji su operni vai R. Berzin, A. Kaktin,J. Niedra, P. Sakss, M. Vetra; ! certni pjevai M. Vigner-Grinberg, A. Benefelde, A. Liberte bane, M. Brechmane-tengyele; pijanisti L. Betin, K. Zakal B. Rogge; orguljai P. Jozuus i M. Gubens te violonelist O. gelmanis. Prvi je muziki asopis na latvijskom jeziku Mm Druva (1906; urednik O. Kahlin).
LIT.: A. Jurjdns, Latvju tautas muzikas materiali (1 6), Riga iS 1926. E. Melngailis, Latvieu dancis, Riga 1949. Af. Grinfelds, Pad latvijas muzikas 10 godi, Karogs, 1950. E. Darziu, Par muziku. Rakstu jums, Riga 1951. E. Aielngailis, Latvieu muzikas folkloras materiali (3 Riga 1951 53- J- Vitolin, Latvieu padomju masu dzjesmas proble Literatura un maksla, 1952. O. Fpaaumuc, KpaTKiie 6norpad}MH JlaTbtm K0MH03HTopoB, Riga 1955- i?. BumojiuHb i H. rpwH$e.ibd, JlaTBMH CCCP (II izd.), MocKBa 1957. Jaunais Riga teatris, 1908 1915, 1958. K. KyH3UHb, JlaTBHilCKiiH Tearp, MocKBa 1963. R. i

the Pianoforle or Harpsichord, tvith an Accompaniment for a Violin and Vc. op. i, oko 1796; Tzvo Sonatas for the Pianoforte with an Accompaniment for Flute or Violin op. 2, oko 1796; Tzvo Sonatas for the Pianoforte zvith an Accompanimeni for Flute or Violin op. 3, oko 1796; 10 uvertira za klavir uz pratnju violine op. 7, oko 1797 i kasnije. KLAVIRSKA: A Gr and Sonata for the Pianoforte op. 8, cko 1810; Le Retour de Windsor, a Nezv Sonata for the Pianoforte, oko 1811: 4 sonatine; Imitations of Many of the Most Eminent Professors in 26 Variaiions for the Pianoforte, 2 serije, oko 1810; brojne varijacije; fantazije; ronda; divertimenti i dr. Prirunik Latour's Nezv and Improved Method of Instruction for the Pianoforte, 1827. - The Sacred Annual comisting of Six Nezu Devotional Mclodies for One or Three Voices, 1836. LIT.: F. J. Feds, Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique, 8 sv.. Bruxelles 1835 44. Ch. Cudtvorth, T. Latour, MGG, VIII, 1960.

LATTUADA, Felice, talijanski kompozitor (Caselle di Morimondo kod Milana, 5. II 1882 Milano, 2. XI 1962). Studirao na Milanskom konzervatoriju; od 1935 direktor Muzike k ole u Milanu. L. je prvenstveno operni kompozitor, nastavlja tra dicije talijanske operne umjetnosti XIX st.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia romanika, 1912; simfonijska pjesma La Consacrazione del Bardo, 1931; suita Juvenilia; Visione medioevale, 1932; Cimitero di guerra, 1934; Incanti della notte, 1954; Divertimento rustico, 19545 // Mistero della Passione di Cristo; preludij i fuga. Dva gudaka kvarteta; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije (12 preludija). DRAMSKA. Opere: La Tempesta, 1922; Sandha, 1924; Don Giovanni, 1929; Le Preziose ridicole, 1929; La Caverna di Salamama, 1938 1 Caino, 1957. Filmska muzika. VOKALNA: Canto augurale per la Nazione eletta za tenor, zbor i orkestar, 1933: madrigali: solo-pjesme. Autobiografija La Passione dominante, 1951 r

LATVIJSKA MUZIKA. Pokrtavanje u XII st. znailo je za latvijski narod gubitak politike nezavisnosti i poetak njemake vlasti. Latvijska je pjesma bila zatirana; infiltrirala se njemaka duhovna i svjetovna pjesma. Ipak je i iz prvoga razdoblja poslije pokrtavanja sauvan velik broj narodnih pjesama. O latvijskom pjevanju u XIIIXVI st. govori Fridericus Menius (Svntagma de origine Livonarum 1632). Glavni su instrumenti staroga narodnog instrumentarija: kokles, vrsta harfe sa irokim i dugim rezonantnim dnom i sa 57 ica; aarags, govei ili kozji rog s usnikom i 34 rupice; bungas bubnjevi; stabule, sivilpe, jednostavni duhaki instrumenti. Na rodne pjesme novijeg doba imaju iri ambitus (do oktave), melo dinije su, a ritmiki arolikije i karakteristinije. Pjevaju ih po jedinci ili zbor, jednoglasno ili u oktavama. Izgraivanje latvijske nacionalne umjetnike muzike u XIX st. tijesno je povezano s nacionalnim preporodom. U to se vrijeme zapisuju narodne pjesme s tekstovima i napjevima, te instrumentalne plesne melodije. Prvi pokuaji stvaranja nacionalne umjetni ke muzike temelje se na otkrivanju toga muzikoga folklornog blaga i oslanjaju se na narodne pjesme nazvane skupnim imenom dainas. Prve latvijske umjetnike kompozicije zapravo su obradbe narodnih pjesama za etvoroglasni zbor. Poslije poetnih poku aja J. Cimzea (18141881) i E. Vignersa (18501933), put umjetnikoj obradbi narodne pjesme pokazao je uenik A. Rim-skiKorsakova A. Jurjdns (18561922). Komponirao je orkestralna djela (narodne plesove), komornu muziku, zborove, pjesme. Bio je i zasluan sabira narodnih napjeva. Vrhunac u umjetnikoj obradbi narodnih pjesama dosegao je E. MelugaiHs (18741954), koji je razvio izvoran, dosljedno dijatonski nain njihove harmonizacije. Njegovoj koli pripadaju J. CiruJis, J. Graubin, V. Ozolin, A. Salaka, A. Abels. Narodne je melodije obraivao i teore tiar P. Jurjdns. Preteno su to bile obradbe za zborne sastave. Zborno se pjevanje osobito razvilo u XIX st. i imalo veliko znaenje u latvijskom muzikom ivotu. Prvi latvijski pjevaki festival bio je u Rigi 1873; sudjelovalo je oko 1000 pjevaa. Daljnji festivali uz sudjelovanje sve veeg broja pjevaa bili su 1880, 1888, 1895 i 1910. Po tim se festivalima Latvija proula po itavoj Evropi, a njihov je utjecaj na razvoj muzike prosvjete u zemlji bio golem. God. 1926 postojalo je vie od 200 stalnih zborova. Pored kompozicijskoga pravca koji se oslanjao na muziki folklor, razvio se u drugoj polovini XIX st. klasino -romantini stil, orijentiran prema evropskim uzorima. Bez oslona na narodnu motiviku prvi je komponirao K. Baumanis (18351905), kompozitor latvijske narodne himne. Kompozitori toga pravca bili su i N. Allundns, J. Jurjdns, J. Karklin, A. Kaulin, simfoniar J. Sprogyis, J. Straume i dr. Najistaknutiji latvijski kompozitor bio je J. Vitols (18631948;. Uenik N. Rimski -Korsakova, profesor Petrogradskoga konzervatorija i od 1919 direktor Konzervatorija u Rigi, autor simfonije, simfonijskih pjesama, uvertira, suita, komornih i klavirskih djela, Vitols je pravi utemeljitelj instrumentalne kompozicijske kole u Latviji. Usprkos kozmo politskoj usmjerenosti, u njegovoj muzici izrazite su i specifine nacionalne crte. Njegovi su uenici medu ostalima V. Jurevis, H. Ore, K. Martinovskis, L. Reinhold, J. Reinhold, A. Valle, B. Valle, P. uberts, B. Sosdrs, M. Vitins, J. Vitolin. Najvaniji Vitolsov uenik Jazeps Medini f 18771947), autor dviju opera, 70 zborova i vie od 100 pjesama, koji je uveo novija kompozicijska sredstva u vokalnu muziku. Alfre Kalnin (18791951), drugi

LAUB, 1. Ferdinand, eki violinist i kompozitor (Prag I 1832 Gries, Tirol, 17. III 1875). Violinu uio na Konze toriju u Pragu (M. Mildner). lan Pruskog dvorskog orkesl Berlinu (185563) gdjeje od 1855 bio nastavnik nakonzervatc J. Sterna i prvi violinist gudakog kvarteta. Od 1866 pred; na Konzervatoriju u Moskvi; tamo je nastupao i kao diri; 1 kao prvi violinist gudakoga kvarteta. Koncertirao u Aus Njemakoj, Francuskoj, Engleskoj, Danskoj i Rusiji. Ugle komorni muziar; njegov se berlinski kvartet osobito odliki izvedbama posljednjih Beethovenovih kvarteta. Uz violinska 1 komponirao i operu Die Griesbd'cker. 2. Vaa, kompozitor i violinist (Berlin, 31. XII 1 Habarovsk, 23. XI 1911). Sin i uenik Ferdinanda; stud kod K. Bendla i na Orguljskoj koli u Pragu (1879). Isprva ai iran kao zborovoda u ansamblu D. Agrenjeva Slavjanskog 1881 nastavnik muzike na Katarinskom institutu u Mos uz to koncertirao. Od 1900 djelovao na ruskom Dalekom Isl (Port Artur, Vladivostok).
DJEL\: uvertira Hektor a Andromacha; Serenada za gudaki orke Vie klavirskih kompozicija. Kompozicije za muki i enski zbor; pji t Slazuische Lieder; Pisne ve slohu nar.). LIT.: F. idek, Ferdinand Laub, Praha 1946. JI. C. VuHiovpi . r Iay6, MocKBa 1951. B. ich, Ferdinand Laub, Praha 1951. Z. Vyb Laub, Ferdinand i Vaa, MGG, VIII, 1960.

LAUB, Thomas Linnemann, danski kompozitor i m kolog (Langaa, Nvborg, 5. XII 1852 Gentofte kraj Kobenha 4. II 1927). Studij zavrio na Konzervatoriju u Kobenhavi 188283 boravio u Italiji, prouavajui klasinu vokalnu r. foniju. Do 1925 crkveni orgulja u Kobenhavnu, kao kompo2 znatno utjecao na razvoj danske crkvene muzike poetkom X>
DJELA. CRKVENA: Kirkemelodier, 4st. udsatte til Brug ved Gudstjent 3 sv., 188890; 80 rytmiske Koraler uden Harmonisering, 1888: Udvat Sabnemelodicr i Kirkeslil, 2 sv., 18961902; Forspil og Aielodier. Forsog i kestil, 1909; Dansk Kirkesang. Gantle 0$ nye Melodier, 1918; Tilloeg til L Kirkesang- 1920; Aandeligc Sange 192S; 24 Salmer og 12 Folkeviser ud for 2 og 3 lige Stemmer, 1928 (sa M. Wotdikeom). SVJETOVNA: i musik fra det 17. og 18. Aarhundrede, 1684? (sa F. Rungom); IO Gamle dc Folkeviser udsatte for blandel Kor, 1890; Danske Folkeviser med gamle Melo 2 sv., 1899 1904; En Snes danske Viser, 2 sv., 1915 17 (sa C. Nielsen Tolv Viser og Sange af danske Digtere, 1920; Ti Aarestrupske Ritorneller, I Folkehojskolens Melodibog, 1922 (sa C. Nielsenom, C. Aagaardom i O. Ring 30 danske Sange fer 3 og 4 lige Stemmer, 1922. SPTSI: Vor Aiusikundervi. og den musikalske Dannelse, 1884; Om Kirkensangen, 1887; Luther Kirke. 1891 i Musik og Kirke, 1920. LIT.: P. Hamburger, Thomas Laub, hans Liv og Getning, Koben.1 1891. -V. Sehiorring, Thomas Linnemann Laub, MGG, VIII, 1960.

LAUBER, 1. Joseph, vicarski kompozitor (Ruswillkod Lu na, 25. XII 1864 Annecv, 27. V 1952). Klavir i kompoziciju 1 u Zurichu, Miinchenu i Parizu (J. Massenet). Bio je nasta\

LAUBER LAURENTIUS VON SCHNUFFIS


na Konzervatoriju u Ziirichu. Napisao preko 200 djela gotovo svih muzikih vrsta. Imao je afinitet prema francuskoj muzici XIX st. kao i narodnoj muzici svoje domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija; simfonijeta. Simfonijske pjesme: Sur l'Alpe; Chant du soir i Le Vent et la vague. Dva koncerta za klavir; 2 koncerta za violinu; koncert za flautu; koncertna fantazija za violonelo i orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; kla virski trio; klavirski kvartet; klavirski kvintet; kvintet za 2 trublje i 3 trombona; duhaki oktet; 3 sonate za violinu i klavir; Suite medievale, za flautu i harfu. Klavirske kompozicije. Opera Die Hexe; 7 sveanih igara. VOKALNA: oratoriji Ad gloriam Dei i K'eltenddmmerung; kompozicije za sole, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. Te Deum. Quelques considerations sur la voix chante'e a Vusage de la ieunesse, 1894.

431

2. mile, kompozitor (Luzern, 6. XI 1866 St.-Aubin kraj Neuchatela, ir. XI 1935). Brat Josepha; muziku studirao u Frankfurtu na Majni, Beu (A. Bruckner) i Parizu. Djelovao u St.-Aubinu kao gimnazijski nastavnik i uz to predavao muziku na Teolokom fakultetu u Neuchatelu. L. je sakupio i objavio brojne stare vicarske narodne napjeve, utemeljio mjesenik L'Orpheus i reorganizirao vojniku muziku. Istakao se i svojim radom u drutvu vicarskih muziara.
DJELA. DRAMSKA. Historijske opere: Chalamala, 1910; La Gloire qui chante, 1918; La Mob', 1936; La Cite sur la montagne (sa bratom Josephom). Sveane igre: Fete de la Vigne, 1925; La Ruche bourdonne, 1927; Le Temps des

tehniarka, tumaila je sve velike uloge klasinog i modernog baletnog repertoara; 1964 sa velikim uspjehom ostvarila ulogu Beatrice u baletu Beatrice Cenci na sceni Gradskog kazalita u Gelsenkirehenu. LAUNIS, Armas Emanuel (pravo ime Lindberg), finski kompozitor i muzikolog (Hameenlinna, 22. IV 1884 Nica, 7. VIII 1959). Studirao u Helsinkiju i na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Predavao na koli Filharmonijskog orkestra (190614), na Muzikom institutu (190607 i 1914 15) i na Univerzitetu u Helsinkiju (191822 docent za muziku analizu i etnomuzikologiju). Utemeljio Narodni konzervatorij u Helsinkiju (1922), zatim u sedam drugih gradova Finske. Od 1930 ivio u Nici. Sakupio i nauno obradio opsean folklorni materijal: laponske napjeve Juoigos, dotada prilino neistraene, te finske, istonokarelijske, estonske i ingermanlandske runske melodije. Od kompozicija najznaajnije su mu opere u kojima je nastojao da izgradi specifino finski recitativni stil oslanjajui se na elemente muzikog folklora.
DJELA: Suite carelienne i Suite legendaire za orkestar. Gudaki kvartet; klavirski kvartet; Suite nordique za violinu i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Seitsemdn veljestd, 1913; Kulleriao (prema Kalewali), 1917; Aslak Hetta, 1922; Noidan laulu, 1934; Taikalmivi, 1938 i Jehudith, 1940. Scenska muzika. Filmska i televizijska muzika (Les Flammes geleesl. VOKALNA: kantata Nuorison laulu, 1906; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Kertomus sdvelkeruumatkasta Inkerissd kesd.Ua vuonna, 1906 (izvjetaj o sakuplja nju narodnih napjeva po Ingermanlandiji), Suomi, 1906, 5; Lappische Juoigos--Melodien, Kongress-Bericht IMG, 1908; Ober Art, Enlslehung und Verbrei-tung der estnisch-finnischen Runenmelodien (disertacija), Memoires de la Societe FennoOugrienne, 1910; Ober die Notzvendigkeit einer einheitlichenUntersuchungs-methode der Volksmelodien, Kongress-Bericht IMG, 1911; Joiku, saamein mui-naislaulu (Juoigos, rane pjesme Laponaca), Kansanval. Seuran Kalenteri, 1922, 43; Kaipaukseni tnaa. Lapinkavijan mathamuisloja (Putne uspomene iz Laponije) 1922 i dr. IZDANJA: Suomen kanson sdvelmid, IV Runosdvelmia, 1910 30: Eesti runoviisid, 193LIT.: H. Totnasi, Armas Launis. Notes biographiques, London 1940. Anonimno, Armas Launis. Henkilotietoje 60 -vuotispaivan juhdosta. S. Ranta, Armas Launis, Suomen saveltajia 1945. N.-E. Ringbom, Armas Launis MGG, VIII, 1960.

LAUDE (lat. laudes pohvale; tal. laude). i. Drugi dio aso slova koji se nadovezuje neposredno na matutin, a po sastavu je slian vesperama, jer se sastoji od 5 p salama s antifonama, od kapitula, himna, verzikula i responzorija, te kantika Benedictus
Dominus Deus Israel.

2. Talijanske duhovne popijevke, jednostavne grade i pu koga karaktera koje su od XIII do sredine XIX st. bile glavni repertoar narodne crkvene muzike. Postanak lauda povezuje se najprije s djelatnou sv. Franje Asikog (11821226), a zatim s razliitim bratovtinama i drutvima koja su promicala crkveno puko pjevanje (tzv. Companie de Laudesi ili Laudistf). L. je upotrebljavao u Rimu sv. Filip Neri (15151595) kod svojih duhovnih konferencija kao popratnu muziku iz koje se kasnije razvio oratorij (prema oratoriumu, tj. prostoriji za molitvu, gdje su se odravale spomenute konferencije). Muziku za Nerijeve konferencije, po uzoru na stare laude, pisali su, meu ostalima, T. L. de Victoria, G. Animuccia i G. P. da Palestrina. Uz rukopise u Firenci i Cortoni, vano je vrelo za prouavanje lauda etvorodijelna zbirka Laudi Spirituali (3-gl. i 4-gl-) koju je objavio A. Gardano (Rim 1583).
NOVA IZD.: zbirke lauda obj. su K. Jeppesen i V. Brondal {Die mehrstimmige italienische Laude um 1500, 1935) i F. Liuzzi {La Lauda e i primordi della melodia italiana, 2 sv., 1935). LIT.: D. Alaleona, Le Laudi... nei secoli XVI e XVII, RMI, 1909. R. Casimiri, Laudi popolari del Seicento, Rassegna gregoriana, 1913. E. J. Dent, The Laudi Spirituali in the XVI th and XVII th Centuries, Proceedings of the Musical Association, 1916 17. G. M. Monti, Bibliografia della Lauda, La Bibliofilia, 1919 24. K. Jeppesen, Die mehrstimmige italienische Lauda des XVI Jahrhunderts, Kongressbericht, Luttich 1930. N. Garzi, Le Laudi di Cod. Cortenese, 1936. J. Handschin, Ober die Laude, AML, 1938. E. Kantorotvicz i M. Bukofzer, Laudes regiae, The Music of the Laudes, Los Angeles 1946. F. Ghisi, Strambotti e laude... Collectanea Historiae Musicae, 1953. G. Cattin, Contributo alla storia della Lauda spirituale, Bologna 1958. Isti, Laude quattrocentesche del Cod. veneto Mare. It. IX, 145, Bologna 1958. K. Jeppesen, Laude, MGG, VIII, 1960. F. Ghisi, Gli Aspetti musicali della Lauda fra il XIV e il XV secolo, Spomenica K. Jeppesenu, K0benhavn 1962. P. Damilano, Laudi latine in un antifonario bobbiese del Trecento, Collectanea Historiae Musicae, 1963. Isti, Fonti musicali della lauda polifonica intorno alla meta del secolo XV, ibid., 1963. 5. W. Kenney, In Praise of the Lauda, Spomenica G. Reeseu, New York 1966. A. Vi.

LAURENTI, talijanska obitelj muziara. 1. Bartolomeo Girolamo, violinist i kompozitor (Bologna, oko 1644 18. I 1726). Uenik E. Gaibare; violinist u vie bo lonjskih crkava (1668 1706 u S. Petronio). Nastupao kao vio linski virtuoz u mnogim talijanskim gradovima. Uz V. M. Carratija bio je 1666 jedan od utemeljitelja Accademije Filarmonica u Bologni.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Suanale per camera a violino, e vio loncello . . . op. 1, 1691; Sei Concerti a 3, cioe vi., vcl. ed org., 1720. Dvije sonate u zbirci C. Buffagnottija Sonate per camera a vi. e vcl. est oratorija.

2. Pietro Paolo, instrumentalist, pjeva i kompozitor (Bo logna, oko 1675 25. III 1719). Sin Bartolomea Girolama; uio kod G. A. Pertija. God. 16911712 u bolonjskoj crkvi 5. Petronio svirao violettu i violonelo; uz to je bio lan Accademije Filarmo nica (1701 i 1716) i kapelnik u Collegio dei Nobili. Nastupao je i kao operni pjeva u Bologni, Piacenzi i Veneciji.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Atlilio Regolo in Affrica, 1701; Enone rengiovanito, 1706; VIride dopo la tempesta, 1709; Sabella mrosa d'Truvlin, 1710; Li Diporti d'amore in villa, 1710 i II Teatro in feta, 1714. VOKALNA. Oratoriji: Sospiri del cuore umano nella nascita del Redentore, 1703; 5. Radegonda reina di Francia, 1703; La Croce esaltata, 1704; Li Giochi di Sansone, 1718; // Bambino Gesu in braecio al S. Felice de Cantalice.

3. Girolamo Nicolo, violinist i kompozitor (Bologna, ? 26. XII 1751). Brat Pietra Paola; uio kod svoga oca, zatim kod G. Torellija i T. Vitalija. Violinist u bolonjskoj crkvi 5. Petronio od 1706; 1734 preuzeo od G. A. Pertija vodstvo crkvene muzike.
DJELA: 11 koncerata za violinu; trio sonata; za violinu solo: sonata; 25 ricercara. LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. F. Valielli , Arte e vita musicale a Bologna, Bologna 1927. F. Giegling, Laurenti, 1. Bartolomeo Girolamo, 2. Pietro Paolo, 3. Girolamo Nicolo, MGG, VIII, 1960.

LAUFFENBERG (Laufenberg, Loufenberg itd.), Heinrich, vicarski pjesnik i muziar (moda Laufenburg na Rajni, oko 1390 Strasbourg, 31. III 1460). Sveenik; od 1429 kapelan u Freiburgu (im Breisgau) i uz to od 1433 dekan St. Mauritiusa u Zofingenu (Aargau); 1445 povukao se u samostan sv. Ivana u Strasbourgu. Znaajan autor kontrafaktura, prepjev ao je tekstove latinskih himni i sekvenca u oblike njemakih duhovnih pjesama i dje lomice im dodao napjeve (15) narodnog podrijetla.
LIT.: E. Miiller, Heinrich Loufenberg (disertacija), Strassburp 1888. A. Jentsch, Das Regimen sanitatis von Heinrich Laufenberg (disertacija), Strassburg 1908. P. Runge, Der Marienleich Heinrich Laufenbergs Wilkom lobes werde<<, Festschrift R. v. Liliencron, Leipzig 1910. M. Vogeleis, Quellen und Bausteine zu einer Geschichte der Musik und des Theaters im Elsass,Strass burg 1911. Ch. van den Borren, Le Manuscrit musical M 222 C 22 de la Bibliotheque de Strasbourg, Antvverpen 1924. L. Boli, Heinrich Loufenberg ein Lieddichter des 15. Jahrhunderts (disertacija), Koln 1934. J. Mu'ller-Blattau, Heinrich Laufenberg ein oberrheinischer Dichtermusiker des spaten Mittelalters, Elsass-Lothringisches Jahrbuch, 1938. B. Gillitzer, Die Tegernseer Hvmnen des Cgm 858 (disertacija), Mun^hen 1940. W. Salmen, Heinrich Laufenberg, MGG, VIII, 1960.

LAURENTIUS DE FLORENTIA, talijanski kompozitor (umro prije 1385 u Firenci). Po zvanju sveenik, bio je vjerojatno nastavnik muzike. ini se da njegove sauvane kompozicije nisu nastale prije 1350. To su: Sanctus (2-gl.), 9 dvoglasnih i jedan troglasni madrigal, caccia (3-gl.) i 5 jednoglasnih balada. L. izgrauje gornji glas u bogatim melodijskim lukovima s mnogim ukrasima, moda najobilnijim u cjelokupnoj talijanskoj Ars nova (N. Pirrotta). esto primjenjuje i imitacije.
NOVA IZD.: popis sauvanih kompozicija obj. K. von Fischer {Studien zur italienischen Musik des Trecento, 1956); sva svjetovna djela obj. J. Wolf i Sqarcialupi-Codexy 1955"1 ; cacciu obj. W. T. Marrocco (Fourteenth Century Italian Cacce, 1942) i H. Husmann {Die mittelalterliche Mehrstimmigkeit, 1955); Sanctus obj. G. de Van {Les Monuments de V Ars nova, 1939). LIT.: .V. Pirrotia, Laurentius de Florentia, MGG, VIII, 1960.

LAUMER, Denise, njemaka plesaica (Berlin, 16. XI 1930) Uenica T. Gsovske, debitirala 1947 na sceni Berlinske opere a zatim angairana u Dravnom kazalitu u NViesbadenu. Bila je lanica baletnih ansambla u Miinchenu i Wuppertalu. Odlina

LAURENTIUS VON SCHNUFFIS (pravo ime Johann Martin), njemaki kompozitor i knjievnik (Schniffis, Vorarlberg, 24. VIII 1633 Konstanz, 7. I 1702). Nakon nemirna, nestalna ivota stupio 1665 u kapucinski red i otada boravio u razliitim

432

LAURENTIUS VON SCHNUFFIS LAUTA


preuzeo mnoge elemente. Od plesnih forma za lautu potekla je barokna svita. Da je 1. kroz itavih neko liko vekova bila vana instru-menat vidi se i po tome to se i danas graditelji muzikih instrumenata sa icama u Francuskoj nazivaju luthiers. Upotreba Iaute, kao i vetina njene izrade dostie vrhunac u XVI v. Tada se najvie upotrebljavao instrumenat sa 11 ica. U XVII v. upotreba Iaute opada, a u XVIII v. ona se sasvim gubi. Razlog tome je sve vee usavravanje i proirenost embala. Ve u XVI v. osea se tendencija za poveavanjem broja ica (do 24) koje se do daju sa strane, blizu najniih. Te su dodane bas-ice timovane najee u silaznim se kundama (npr. ako je najdublji par standardnih ica

austrijskim samostanima. Kao redovnik potpisivao je svoja djela anagramom svog imena Mirant. L. je najvei junonjemaki barokni kompozitor crkvenih pjesama i jedan od predstavnika monodijskog stila u crkvenoj muzici XVII st. Na njegovu umjetnost utjecali su narodna pjesma i plesni oblici baroka (allemande, menuet, gigue i dr.). L. je ostavio i mnoga knjievna djela.
DJELA. Zbirke crkvenih pjesama za glas i b. c. (takoer i uz pratnju violine): Miranlisches Flotlin . . ., 1682; Mirantische Mayen-Pfeiff . . ., 1692; Aiirantische Maul-Trummel ..., 1695 i Futter iiber die Mirantische Maul-Trummel ......... 1698. Nekoliko pjesama sadre i Laurentiusovi romani Philotheus oder des Miranten durch die Well und Hofe ivunderlicher VC'eg (autobiografija), 1665 i Aiirantische Wald-Schallmey, 1688. U novije vrijeme objavili su pojedine pjesme W. Baumker, W. Vetter i W. Lipphardt. LIT.: A. Dorffel, Laurentius von Schnuffis, MFM, 1870. P. J. B. Baur, Laurentius von Schnuffis, der Mirant, Bregenz 1873. A. Ulmer, Laurentius von Schnuffis, Bregenz 1900. K. A. Henschel, Laurentius von Schnuffis, Konstanz, 1928. H. D. Oross, Laurentius von Schnuffis (disertacija), VC'ien 1942. H. Senninger, Die Mavenpfeiff des Laurentius von Schnuffis (disertacija), Wien 1947. A. Angyal, Laurentis von Schnuffis, barockes Weltbild im Schaffen eines osterreichischen Richters, Geistige Welt, 1948. H". Lipphardt, Laurentius von Schnuffis, MGG, VIII, 1960.

LAURI-VOLPI, Giacomo, talijanski pjeva, tenor (Rim, 11. XII 1892 ). Studirao pjevanje na rimskom konzervatoriju 5. Cecilia. Debitirao 1919 u Viterbu u operi / Puritani (Bellini), a idue godine pjevao u Rimu. Za kratko vrijeme stekao glas je dnoga od najboljih talijanskih tenora. Gostovao na najveim pozornicama Evrope i SAD (milanska Scala, opera Metropolitan u New Yorku, Teatro Colon u Buenos Airesu, Be, Berlin, London, Pariz i drugdje), u prilino opsenom repertoaru talijanskih autora (V. Bellini, P. Mascagni, G. Verdi, G. Puccini itd.). Komponirao je solo-pjesme, a napisao je i nekoliko romana te autobiografiju.
DJELA. SPISI: L'eiiuivoco, 1938; Christalli vivenli, 1948: A viso uperio, I953> Voci paralleU, 1955; Misteri delta voe umana, 1957. LIT.: A. Guastarelli, Chi e Giacomo Lauri-Volpi, Milano 1932. R. Celletti, Lauri-Volpi, PHeldentenor del melodramma celeste, Musicha e dischi, 1958. J. F. TomaselH, A Shower of Diamonds: Giacomo Lauri-Volpi, Opera News, 1959.

LAUTA iz XVII st.

G,

bas-

LAUTA (lutnja; u staroj dubrovakoj knjievnosti leut; arap. al-ud, 'ud, engl. lute, franc. luth, kal. Kuto, nem. Latite), instrument sa icama persijsko-arapskog porekla. U toku XIV v. Arabljani su ga doneli u paniju i na Siciliju, odakle se brzo rairio po itavoj Evropi. Po sauvanim slikama iz XIV i XV v., kao i po persijsko-arapskim minijaturama, vidi se da je 1. imala razliite oblike, ali je svima zajedniki trbuasti, krukoliki rezonirajui korpus, te krai ili dui vrat, koji je na vrhu, gde su zategnute ice, prav, izvijen ili prelomljen pod pravim kutom. Broj ica je razliit kao i njihovo timovanje, no najee ima 11 ica timovanih G, c, f, a, d1 g1. Sem najvie ice (g1) sve su ostale udvostruene. Zvuk se proizvodi trzanjem ica prstima desne ruke ili trzalicom zailjenim paretom drveta ili ronate materije. Prstima leve ruke skrauju se ice pritiskom da bi se dobio zvuk razliite visine. Lauti su defini tivni oblik dali evrop ski graditelji instru menata XV v., kad ona osvaja elu Evro pu i postaje jednim od najproirenijih in strumenata. U doba svoga procvata 1. se upotrebljavala i za solistiko sviranje i za sviranje u grupi sa drugim instrumenti ma, no najvie za pratnju vokalnih dela. Madrigali i caccie u XIV i XV v., kao i ba lade Guillaumae de Machauta izvodile su se uz pratnju Iaute. U XVI v. na lauti se sviraju transkripcije vokalnih dela, kao i originalni plesni i drugi samostalni ob lici toga vremena, uz primenu specifine ornamentike od koje
LAU TA. Svraica, reljef iz ni s t .

' -ice bie timovane redom F, E, D, C itd.), a budui da lebde bodno uz vrat, visina im se pritiskom ne moe menjati. Poneka njihov broj toliki da se sa strane ili u produetku dodaje nov de zatezanje ica (nem. Wirbelkasten). Paralelno sa poveanjem b ica sve se vie ire posebna prigodna timovanja, kojima je redo zadatak da olakaju izvedbu raznih zahvata i akorda. Od tih scordatura najpoznatija je ona, koju je u XVII v. pod nazivom ) veau ton uveo poznati francuski lautist Denis Gaultier (A, d, J d},fl). Uobiajeno je bilo i timovanje najdubljeg standardnoj za veliku sekundu nie, kako bi se dobila donja oktava treeg te a esto se i druga bas -ica timovala na Es umesto E. Instrum sa veim brojem ica nazivani su arciliuti (u Italiji) ili Erzlai (u Nemakoj). Medu njima se razlikuju 3 oblika: teorba ( tiorba, nem. Theorbe) sa velikim rezonirajuim trupom i vrai koji je bio izvijen tako da su se dobila dva mesta za zatezanje liuto tiorbato, slian teorbi, ali sa mnogo veim trupom; ehitan (velika gitara), slian teorbi, no izvijeni deo vrata bio je vrlo gaak tako da su se mogle zategnuti ice vee duine, sa vrlo du kim tonovima. Duina takvog instrumenta dostizala je i 2 m. > due ice bile su i trostruke. Slini lauti su angelica sa 17 ica jatonski natimovanih i colascione iz june Italije. Jedan je nj( potomak i mandolina. Za zapisivanje muzike za lautu upotrebljavala se posebna v: notnog pisma tabulatura. Ovih je bilo vie vrsta obzirom razvoj muzike teorije u XIV i XV v. U doba procvata Iaute st rena je itava kola virtuoza na lauti, kao i kompozitora. Njih se dela danas obnavljaju i izvode na gitari, ali i na lauti, jer se ! dijem Iaute i danas bavi izvestan, prilino ogranien broj rm cara (H. Neemann, W. Gerwig, K. W61ki). U Beu je 1932 novano Drutvo prijatelja Iaute. Medu znaajne lautiste i> Francesco da Milano (roen krajem XV v.), Alberto da Mantc Antonio Rotta, Francesco Spinaccino, Vincenzo Galilei, Anto Terzi, Simone Malinaro. U paniji su poznatiji vihuelisti L Milan, Miguel de Fuenllana, Esteban Daza, Alfonso Mudai Poznati francuski majstori su Denis Gaultier i Gallot. U Ner koj se istiu Arnold Schlick, Hans i Melchior Neusiedler Engleskoj John Dowland i Thomas Morlev, u Madarskoj Bakfark. Muzika za lautu sauvala se u nizu rukopisnih i tampai zbornika iz XVI, XVII i XVIII v., italijanskog, francuskog, : makog, panskog i engleskog porekla (-> Prilog).
NOVA IZD.: najvanije ant ologije dela za lautu obj. su G. Morphv ( Lulhistes espagnols du XVI e siecle, 2 sv., 1902), A. Koczirz (Oesterreichi Lautenmusik im XVI Jahrhundert, DTO, 1911), O. Chilesotti (Lautenspt des XVI Jahrhunderts, 1915), e A. Mairy i L. de La Laurencie {Chansons au i' airs de cour francais du XVI siecle, 1934), H. Neeman {Lautenmusik des X\ und XVIII Jahrhunderts, Das Erbe deutscher Musik, 1939; II izd. 1961) Jacquot {Les Luthistes, T958). LIT.: E. G. Baron, Historisch-Theoretische und Practische Untersuch der Laute, Niirnberg 1727 (novo izd. u faksimilu Amsterdam 1965). Taffert, Geschichte der Laute und der Lautentabulatur, Allgemeine deuts Musikzeitung, 1886 87. A. Vidal, La Lutherie et les luthistes, Pari li G. Branzoli, Ricerche sullo studio del Liuto, Roma 1889. Isti, Su storico delP intavolatura e metodo pratico per suonare ilMiuto, Firenze li O. Chilesotti, Liutisti deF 500. Lautenspieler des 16. Jahrhunderts, Leij 1891. Al. Brenet, Notes sur Phistoire de luth en France, RMI, 1898 O. Korte, Die Laute und die Lautenmusik bis zur Mitte des 16. Jahrhund (disertacija), Berlin 1901. O. Chilesotti, Note circa alcuni liutisti italiani, RJ 1902. W. L. Liitgendorff, Die Geigen und Lautenmacher vom Mittela je embalo bis zu Gegenwart, Frankfurt a. M. 1904kasnije (V i VI izd., 1922). J. Dodge, Or

LAUTA LAVOTTA
mcntation as Indicated by Signs in Lute Tabulature, SBIMG, 1907 08. Ista, Lute Music of the XVIth and Vllth Centuries, Proceedings of the Royal Musical Association, 1908. Ista, On Lutenists and Lute Music in England, London 1908. J. Ecorcheville, Le Luth et sa musique, SBIMG, 1908. A. Jacquot, La Lutherie lorraine et francaise, Pari 1902. E. Engel, Die Instrumentalformen in der Lautenmusik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1915. Isti, Von den Anfangen der Lautenmusik, Berlin 1915. F. Behn, Die Laute im Altertum und Mittelalter, ZFMW, 1918. B. Henze, Die Laute und ihre Meister des 18. und 19. Jahrhunderts, Berlin 1920. E. H. Fellomes, The English School of Lutenist Song-Writers, London 1920. Herntann Sommer, Die Laute in der bildenden Kunst, Berlin 1920. A. Toscanelti, II Liuto, Milano 1921. A. Koczirz, Studien zur alten Lauten musik, Die Gitarre, 1921. Hermann Sommer, Laute und Gitarre, Stuttgart 1922. Hans Sommer, Das Unterrichtswesen in den Lautentrakten des 16. und 17. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1922. M. R. Brondi, II Liuto e la chitarra, ricerche storiche sulla loro origine, Torino 1926. J. Zuth, Handbuch der Laute und Gitarre, Wien 1926 28. K. Geiringer, Vorgeschichte und Geschichte der europaischen Laute, ZFMW, 1927 28. L. de La Laurencie, Les Luthistes, Pari 1928. P. Lang, Le Luth, RM, 1928 29- J- Nin, Le Luth espagnol, Pari 1929. E. Magni Dufflocq, Storia del liuto, Milano 1931. L. Schrade, Das Problem der Lautentabulaturiibertragung, ZFMW, 1931 32. H.-P. Kosack, Geschichte der Laute und Lautenmusik in Preussen (disertacija), Koningsberg 1933. W. Apel, Early Spanish Music for Lute and Keyboard, MQ, 1934. K. Wolki, Mandoline, Gitarre, Laute, eine Instrumentationslehre, Berlin 1936. H. Neemann, Von der alten Laute und ihren Spiel, Deutsche Musikkultur, 1936. W. Boetticher, Studien zur solistischen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts, Berlin 1943. D. Lumsden, The Sources of English Lute-Music (1540 1620) (disertacija), Cambridge 1955. Isti, Anthology of English Lute-Music, London 1956. J. Jacguot (redaktor), Zbornik Le Luth et sa musique, Pari 1958. H. Hickmann i W. Boetticher, Laute, MGG, VIII, 1960. J. Muller-Blattau, Laute und Lautenmusik, MF, 1960. J. Jacguot, La Musique pour Lute, Kongresni izvjetaj, New York 1961. D. Stevens, German Lute-Songs of the Early Sixteenth Century, Spo menica H. Besselera, Leipzig 1961. H. Radke, Beitrage zur Erforschung der Lautentabulaturen des XVI XVIII Jahrhunderts, MF, 1963. Isti, Wodurch unterscheiden sich Laute und Theorbe?, AML, 1965. G. Dardo, Contributo alla storia del liuto in Italia, Quaderni della Rassegna musicale, 1965. D. Sn.

433

la chambre. Menueti, airs, kontradance i razliite kompozicije objavljene su u zbirkama onoga doba. LIT.: L. de La Laurencie, L'Ecole fran^aise de violon, II, Pari 1923. R. Cotte, Nicolas de Lavaux, MGG, VIII, 1960.

LAVIGNA, Vincenzo, talijanski kompozitor (Altamura, 21. II 1776 Milano, 14. IX 1836). Muziki se izobrazio na konzervatoriju S. Marta di Loreto u Napulju. Od 1802 embalist i kore petitor kazalita La Scala, a od 1823 nastavnik solfeggia na Konzervatoriju u Milanu. Uitelj G. Verdija, koji je isticao njegovo bogato znanje i pedagoke sposobnosti. Komponirao je desetak opera (La muta per amore ossia II medico per forza, 1803; Vimpostore avvilito, 1804; Hoango, 1807; Coriolano, 1806) i dva baleta.
LIT.: G. de Napoli, La triade me lodrammatica alta mura na: G. Tritto, V. Lavigna, S. Mercadante, Milano 1931.

LAVIGNAC, Alexandre Jean Albert, francuski muziki pisac (Pariz, 21. I 1846 28. V 1916). Uio klavir (A.-F. Marmontel) i kompoziciju (A. Thomas) na Konzervatoriju u Parizu na kome je 18711915 predavao solfeggio i harmoniju. Njegovo djelo Cours complet. . . de dictee musicale, koje sadri 1560 vjebi Crazliitim kombinacijama taj broj se poveava i na 4483) upotrebljava se u Francuskoj jo i danas. Od 1902 on je pripremao, a kasnije i ureivao veoma znaajno djelo Encyclopedie de la musi-que et Dictionnaire du Conservatoire.
DJELA: La Musique etles musiciens, 1895; Le Voyage ariistique a Bayreuth, 1897 (engl. 1898; novo izd. 1951); Les Gaietes du Conservatoire, 1900; VEducation musicale, 1902; uredio Encyclopedie de la musique et Dictionnaire du Conservatoire (2 dijela, ir sv.; dovrio L. de la Laurenci e), 1913 31. INSTRUKTIVNA: Abrege de la theorie des principes fondamentaux de la musique moderne; Solfige manuscrit 100 lecons, 1877; Cours complet thioriqueetpratiquede dictee musicale, 1882; 50 lecons de Solfige a changement de clefs, 1885; Recueil de lecons d'harmonie, 1890; Dictees musicales du Conservatoire national de musique (sa A- Thomasom), 1900; Collection complete des lecons d'harmonie (s brojnim suradnicima; 3 sv.), 1900; Notions scolaires de musique (2 sv.), 1905; Cours d'harmonie theoretique et pratique (2 sv.), 1907; Solfige des Solfeges (33 sv.), 1910 u; L'Ecole de la Pedale, posth. 1927. LIT.: J. Rollin, AIexandre Jean Albert Lavignac, MGG, VIII, 1960.

LAUX, Karl, njemaki muziki pisac i kritiar (Ludwigsha fen, 26. VIII 1896 ). Muzikologiju studirao u Heidelbergu (Th. Krover, H. J. Moser). Bio je muziki kritiar u Ludwigs hafenu (1922 26), Mannheimu (1926 34) i Dresdenu (1934 42), gdje je uz to 1936 42 bio i docent na Konzervatoriju. God. 194851 muziki redaktor lista Tagliche Rundschau (Istoni Berlin) i glavni urednik asopisa Musik und Gesellschaft. Od 1951 u Dresdenu direktor i 1956 63 rektor Visoke muzike kole.
DJELA. Joseph Haas, 1931 (II izd. 1954, prer. izd. 1958); Orchester und Kammermusik, 1934; Der Thomaskantor und seine Sokne, 1939; A. Bruckner, 1940; Der Einsame, Johannes Brahms, 1944; Musik und Musiker der Gegenzvart, I (Deutschlan), 1949; Kleine Bach-Biographie, 1950; Die Musik in Russland und in dei* Sozvietunion, 1958; Ottmar Gerster, 1961. Brojne studije i rasprave u razliitim publikacijama. Izdao spomenice 1150 Jahre Afusikalischer Akademie des Nationaltheater-Orchester Mannheim, 1929; 10 Jahre Musikleben der DDR, 1959 i Das Musikleben in der Deutschen Demokratischen Republik (1945 1959), 1963.

LAVlN, Carlos, ileanski kompozitor i etnomuzikolog (Santi ago, 10. VIII 1883 Barcelona, 27. VIII 1962). Muziku studirao u Valparaisu, Santiagu, Parizu (R. Penau, A. Caplet) i Berlinu (E. Hornbostel). Predsjednik Drutva ileanskih kompozitora, suraivao u mnogim asopisima i enciklopedijama. God. 1947 utemeljio na ileanskom univerzitetu zavod za prouavanje fol klora, a 1948 59 bio je direktor Folklornog arhiva. Od 1959 ivio je u Barceloni.
DJELA. ORKESTRALNA: Fiesta Araucana, 1926; 3 preludija za 2 violine i komorni orkestar; Album oriental za violinu i komorni orkestar. KOMORNA: Albada y cantar za gudaki sekstet; Cantar eterno za 4 violonela, 1947; Cadencias Tehuelches za violinu i klavir, 1926; Dos Versiculos Budistas za violu i klavir, 1936; 3 preludija za 2 violine, 1938; 2 Kakemonos za violonelo solo, 1936. KLAVIRSKA: Suite Andine, 1926; Mythes Araucans, 1926; Vesperales, 1928; Estampas pueblerinas, 1930; Las Noches de la Bonanova, 1936. Las Misiones za 2 klavira. DRAMSKA. Opere: La Encantada, 1925 i Friso Atacameno, 1954Baleti: Automnales, 1928; Quiray, 1930; Baile Blanco, 1936. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Los Cantos de la selva za sopran, klarinet i klavir, 1925; Lamentaciones huilliches za sopran i orkestar, 1928; 2 Estrofas Japonesas za glas i klavir, 1935; 2 Lamentos Animitas za glas i klavir, 1936.

LAVAGNINO, Angelo Francesco, talijanski kompozitor (Genova, 22. II 1909 ). Diplomirao 1932 na Milanskom konzervatoriju. Direktor Muzike kole u Genovi (192930); od 1941 docent za kompoziciju, a 194863 za filmsku muziku na Accademia Musicale Chigiana u Sieni. Veoma je plodan i istaknut autor filmske muzike. (Continenteperduto, 1954;Uultimoparadiso, 1957)
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije (II, Pocket Symphonie za gudae, 1949 i III, Le Cronache, 1951); simfonijske pjesme Volo d'api, 1932 i Tempo alto, 1938; koncert za violinu, 1941; uvertira La Locandiera, 1932; Inno vesperale; L'Annunciazione za 3 violine solo i troglasni orkestar violina, 1946. KOMORNA: gudaki trio, 1939; gudaki kvart et, 1932; klavirski kvintet, 1942; sonata za violinu i klavir, 1944. Klavirske kompozicije. Opera Malafonte, 1953. Muzika za oko 250 filmova. CRKVENA: Messa chigiana za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1941; mise; kantate; moteti. INSTRUKTIVNA: Esercizi in forma di canone za klavir; Pezzi infantili za klavir; Schema fisso per la modulatione, 1947. LIT.: Angelo Francesco Lavagnino, RAM, 1951.

LAVALLE, Calixa, kanadski pijanist i kompozitor (Vercheres, Quebec, 28. XII 1842 Boston, 21. I 1891). Studirao u Montrealu i na Konzervatoriju u Parizu (klavir i kompoziciju). God. 186080 koncertirao mnogo po Kanadi i SAD. Od 1885 nastavnik u Bostonu. L. je autor kanadske himne O Canada (1880).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; uvertire; 2 suite; rapsod ija. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Klavirska sonata, 1875; 30 studija za klavir; krae klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Lou-Lou, 1872; The Widow, 1882; Tiq, 1883; Le Jugement de Salomon, 1886. Otatorij Tu es Petrus; zborovi; oko 25 solo-pjesama. Crkvene kompozicije. LIT.: E. Lapierre, C. Lavallee, Musicien National du Canada, Montreal 1937 (novo izd. 1950).

DJELA: 5 simfonija. Koncerti: za gudaki kvartet i orkestar, 1937; 2 za violinu, 1929 i 1938; iza klavir, 1937; Concertino za flautu i orkestar, 1943; rapsodija za violonelo i orkestar; Requiem, 1925; Notturno, 1932; Ode to an Immortal, 1934; Chorale, 1936; Collegiana, 1936; Music from the Hight Sierras: (San Francisco overture), 1940; Penetrella za gudae, 1928. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1926, 1933 i 1936; klavirski kvintet, 1927; kvintet za flautu i gudae, 1943; sekstet za klavir i duhaki kvintet, 1940; oktet, 1937; 3 stavka za gudaki kvartet, 1937. Sonate: 2 za violinu 1 klavir, 1934 i 1937; za violu i klavir i za flautu i klavir; sonatina za 2 violine. Sonata za klavir. Opere Shylock, 1930 i The Enlightened One, 1955. VOKALNA: kantata The Road to Calvary, 1952; The Broken Vine za tenor, zbor i orgulje, 1921; Anima mundi za tenor i zbor, 1933; 5 pjesama za glas i gudaki kvartet, 1931. Spis Music and its Makers, 1937.

LA VIOLETTE, Wesley, ameriki kompozitor (St. James, Minnesota, 4. I 1894 ). Studij s doktoratom zavrio 1925 na Musical College u Chicagu, na kojem je zatim i sam predavao. Od 1940 djelovao u Los Angelesu kao profesor Konzervatorija (1946), orkest ralni i zborski dirigent, orgulja i predava.

LAVOIX, Henri Marie-Fran9ois, francuski muziki pisac i kritiar (Pariz, 26. IV 1846 27. XII 189J). Muziku uio kod H. Cohena. God. 1865 knjiniar u parikoj Bibliotheaue Nationale, 1887 u biblioteci Satnte-Genevieve. Suraivao u razliitim asopisima (Revue et gazette musicale; Moniteur musical; Le Globe; Revue contemporaine i dr.). Njegovi radovi nisu ni do danas izgubili vrijednost.
DJELA: Les Traducteurs de Shakespeare en musique, 1869; La Musigue dans la nature, 1873; La Musique dans l'imagerie du Moyen-dge, 1875; Histoire de Vinstrumentation, 1878; Le Chant, ses principes et son histoire, 1881 (sa Th. Lemaireom); Etude sur la musique au sicle de saint Louis, 1884 (u zbirci Recueil de motets francais des XII et XIII siecles koju je izdavao sa G. Ravnaudom 1881 84); Histoire de la musique, 1884; La Musique francaise, 1890; Les Revolutionnaires de la musique. LIT.: J. Rollin, Henri Marie-Francois Lavoix, MGG, VIII, 1960.

LAVAUX, Nicolas de, francuski kompozitor XVIII st. God. 739 spominje se u Parizu u slubi vojvode Carignana; kasnije je vjerojatno bio flautist i oboist u Comedie Italienne, za koju je komponirao razliite plesove. Kao instrumentalist susree se u dva navrata (1741 i 1749) na priredbama Concerts Spirituels.
X

DJELA: Six sonates a 2 flutes traversieres et toutes sortes d'instruments egaux op. 1. 1739; Divertissement pantomime suivi de menuets et tambourins pour les Instruments; 2 Divertissement pour la flute, hautbois ou violon avec les accomp. faits pour la chambre; 3 0 Divertissement pantomime, suivi de plusieurs airs, menuets, pour tous les instruments; 4 Divertissement de trois suites en duo, fait pour MUZ. E., II, 28

LAVOTTA, Janos, madarski violinist i kompozitor (Pusztafodemes, 5. VII 1764 Tallva, 11. VIII 1820). Studirao pravo i

434

LAVOTTA LAW
-Garcia i nastupala na Nedjeljnim popularnim koncertir Londonu. Kao profesor Moskovskog konzervatorija (od odgojila niz velikih ruskih pjevaica, medu kojima su E. I. / jeva i E. J. Cvetkova. Jedna od najistaknutijih ruskih op umjetnica u drugoj polovini XIX st., L. je svojim ude; barunastim i sonim glasom inspirirala ajkovskog za 1 Morozove u njegovoj operi Oprinik; umjetnik joj je posvetio v ni kvartet No, kao i vie svojih solo-pjesama. Na njezin p< ajkovski je komponirao ope ru Evgenij Onjegin prema Pu
LIT.: H. U. KaiuKUH, JjBa/maTHnaTHjieTHe apTHc-nmecKoft nzsmnh E. A. JlaBPOBCKOH, PvccKue Be^oMocrrt, 1893, 23. E. C. HOJIUM, JlaBpoBCKaff, CoBeTCKan My3ktKa, 1949, 3.

muziku u Pounu i Budimpeti. Nakon kraeg boravka u Beu (1786), sve ee nastupa kao violinski virtuoz i pijanist. God. 179293 dirigent Madarskog kazalinog drutva, 180204 kazalini dirigent u Kolozsvaru (danas Cluj). Poslije toga ivio kao virtuoz na raznim velikakim posjedima. L. je, sa svojim suvremenicima J. Biharijem i A. Csermakom, pridonio da se -> verbunkos razvije u virtuoznu instrumentalnu kompoziciju, obrau jui ga u veim programnim suitama. Romantine epizode iz Lavottina nestalna ivota na razliitim plemikim dvorovima inspirirale su muziko -scenska djela, operu Lavotta szerelme J. Hubava (1906) i operetu istoga naslova I. Barne. Neke njegove plesove objavili su u novije vrijeme B. Szabolczi (1947) i E. Major (1954)DJELA. INSTRUMENTALNA: Nobilium Hungariae Insurgenlium Nota Insurrectionalis Hungarica, 1797 (sadri 18 brojeva, tamp. djelomice 1857); Ungarische Werbungs Tdnze fu'r zwey Violinen und Bass (sadri i 2 Cser makove kompozicije), 1810; Verbunkos Notdk oder Aecht ungarische Nalional-Tanze, 1815; Szigetvdr ostroma, 1830 (sauvano u preradbi za klavir J. Kircha); Honi Emlek-Fiizer nehat Lavotta Janosnak Vdlogatott eredeti zenemuvei, 2 sv., 1843 (odabrana djela u klavirskoj obradbi J. Kircha). U rukopisu: Verbunkos za gudae op. 1, 16, 36, 69 i 88; Magyar Aquadro ciklusi; vei broj njem. i polj. plesova, menueta, landlera, itd. LIT.: G. Berndt, Lavotta elete, Budbpest 1857. S. Szildgyi, Lavotta Janos, Budapest 1930. Z. Gdrdonyi, Janos Lavotta, MGG, VIII, 1960.

LAVRANGAS, Dionvsios, grki kompozitor i dirigent (Ar gostoli, Kefallinia, 17. X 1864 Rasata, 30. VII 1941). Muziku studirao u domovini, na Conservatorio di S. Pietro a Majella u Napulju i kod J. Masseneta, L. Delibesa i Th. Duboisa u Parizu. Od 1894 u Ateni, dirigent Filharmonijskog drutva i nastavnik harmonije na Konzervatoriju; 1900 preuzeo vodstvo kazalita Odeion Athinon i Pirejske opere. L. je bio (1898) utemeljitelj Grke nacionalne opere u Ateni; kao dirigent gostovao u Turskoj, Rumunjskoj, Egiptu i dr. Unato zaslugama za razvoj muzikog ivota u svojoj domovini umro je sam i zaboravljen na otoku Kefalliniji.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 suite, 1904, 1923 i 1939; Impressions religieuses, 1920; Ouverture orientale; Jota Navarra; Introdukcija i fuga; 2 lirska intermezza; Romanesca; suita za gudae. KOMORNA: Caprice de concert sur 2 themes grecs za violinu i klavir, 1937; Serenade grecaue za violinu i klavir, 1937 i dr. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Elda di Vorn, 1890; La Vita e un sogno (izgubljena); Dva brata, 1900; arobnica, 1901; Spasitelj, 1903; Didona, 1909; Crni leptir, 1923; Fakanapas, 1935; Phrsso, 1940. Balet Persefona, 1936. Vie opereta. VOKALNA: kompozicije za soliste 1 orkestar; zborovi; solo-pjesme. Missa solemnis za soliste i zbor, 1931. SPISI: Rasprava o harmoniji, 1903; Rasprava 0 muzikoj umjetnosti, 1937; Knjiga uspomena, 1937.

LAVRENI, Primo, knjievnik (Vrhpolje kod Vipave, 3. VI 1703 Maribor, 10. VIII 1758). Izdao zbirku Missionske Catholish Karshanske Pejssme, 1752. Petnaest pjesama ima svoje melodije, a kod 14 je oznaeno po kojem se napjevu pjevaju. Me lodije su vjerojatno iz tueg izvora; 8 od njih preuzeo je iz pjes marice A. Sterinara.
LIT.: F. Kidri, Primo Lavreni in njegova cerkvena pesmarica, asopis za zgodovino in narodopisje, 1925. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. D. Co.

LAVROVSKI, 1. Leonid Mihajlovi, sovjetski ples koreograf (Petrograd 18. VI 1905 Pariz, 26. XI 1967). Le gradsku baletnu kolu zavrio 1922 i iste godine zapoeo ples karijeru u kazalitu Kirov u Lenjingradu. Od 1936 do 1938 ui niki je direktor Malog kazalita u Lenjingradu, a 1938 na istoj dunosti u kazalitu Kirov. God. 1944 imenovan zi rektora baleta Velikog kazalita u Moskvi. Najuspjenije k< grafije su mu bile: Fadetta (prema G. Sand, Delibes, 1934), tarina (A. Rubinstein i Adam, 1935), Kavkaski zarobljenik ( fjev, 1938), Romeo i Julija (Prokofjev, 1940), Giselle (Ai 1944), Kameni cvijet (Prokofjev, 1952), Paganini (Rahmanji 1960). Sadraje za svoja koreografska ostvarenja L. ;e uim; literature, tee tovjernijeizrazi evni tekst sred ma klasinog b Autor je filma meo i Julija ( kofjev). 2. Mihail, pl (Tbilisi, 1941) Leonida Mihajlo1 studij klasinog leta zapoeo 195 Moskovskoj kc grafskoj koli; plomirao 1961. godine debitirac sceni Velikog k lista u Moskvi u letu Stranice h Najzapaenije u sumu: Filip (ASE Plamen Pariza) bert (Adam, Gist Princ(P.I.ajko^
M. LAVROVSKI

elkunik), (Legenda o

Fei ljuba

LAVRI, Igor, zborovoa (Ljubljana, 22. III 1938 ). Nakon zavrnog ispita iz klavira na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani (A. Ravnik) studirao na Akademiji za glasbo i 1962 diplomirao u Odsjeku za historiju muzike; uz to uio orgulje (P. Ranigaj) i dirigiranje (D. vara). Baletni korepetitor u Lju bljani (1964 66), zatim direktor Muzike kole u Zagorju ob Savi i od 1970 ponovno baletni korepetitor u Ljubljanskoj operi. Zborovoa vie pjevakih drutava; vodio izmeu ostalog Aka demski pjevaki zbor Tone Tomi iz Ljubljane (196162 i 1963 64) i zbor ljubljanske Glasbene Matice (1965 70) s kojim je na meunarodnom natjecanju zborova 1967 u Hagu osvojio drugo mjesto. A. Rij. LAVRIN, Anton, kompozitor (Vinji vrh, Semi, 5. I 1908 Novo Mesto, 23. IX 1965). Uio privatno kod S. Koporca, zatim na Akademiji za muziku i dramsku umjetnost u Beu. Od 1946 nastavnik muzike u Ljubljani, zatim profesor na Muzikoj aka demiji u Sarajevu i na Pedagokoj akademiji u Mariboru.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1953; uvertira, 1936; 2 Partizanske uvertire. Gudaki kvartet; fuga na temu Katjua za duhaki kvartet. Klavirske kompozicije (Pet preludijev; Tapan, 1955). Opera Krst pri Savici. VOKALNA: kantata Od Rozlina Verjankota, 1948; zborovi; solo-pjesme (No v jei, alostinka z Raba}. LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko- hercegovakih kompo zitora, Sarajevo 1961. D. Co.

Romeo (Prokoi Romeo i Julija). God. I965,na Meunarodnom natjecanju bale umjetnosti u Varni osvojio prvu nagradu i zlatnu medalju Pas de deux sa N. Besmertnovom. Zahvaljujui lijep oj poj snanoj tehnici i osobitoj izraajnosti, L. je postao jedan od p: plesaa Velikog kazalita u Moskvi. LAVRY, Mare, izraelski kompozitor i dirigent (Riga, XII 1903 Haifa, 20. III 1967). Kompoziciju i dirigiranje i dirao na Konzervatoriju u Rigi i Leipzigu (H. Scherchen). I lovao kao dirigent u Saarbriickenu, Miinchenu, Berlinu, 1 i Stockholmu. God. 1935 preselio u Palestinu gdje je kasnije stao u Tel Avivu direktor i dirigent Narodnoga simfonijsk orkestra i zborovoa razliitih udruenja. Od 1949 bi o je i rektor muzikog odjela izraelske radio slube Kol Zion Lagolah rijeima P. Gradenvvitza, L. je vie nego ijedan drugi kompoz uspio da u svojim djelima, osobito u operi Dan Hashomer, od specifinost ivota u Izraelu.

osloboenja); 5 simfonijskih pjesama (Emek, 1947; Staljingrad, 1947); 2 kom za klavir, 194S i 1947; koncert za violinu; koncert za violonelo; Izraelski ple 1954; varijacije na palestinski narodni napjev Kukiah. Klavirske kor zicije. Opere Dan Hashomer, 1945 i Tamar. Baleti. Filmska muziks Oratorij Song of Songs (M. Brod), 1945; Rantate Leaves of Sorrom i C dren's Cantata; zborovi; solo-pjesme. Sacred Service i druga duhovna d

DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije (Tragina simfonija; Simf

LAVROVSKA (Lawrowska), Jelizaveta Andrejevna, ruska pjevaica, mezzosopran (Kain, 13. X 1845 Moskva, 4. II 1919). Studij pjevanja zavrila 18 68 na Konzervatoriju u Petrogradu (G. Nissen-Saloman); na opernoj pozornici debiti rala 1867 u Gluckovom Orfeju. God. 186872 i 187980 la nica Manjinskog teatra u Petrogradu, 179091 Boljog teatra u Moskvi. U meuvremenu se usavravala ko d Pauline Viardot-

LAW, Andrevr, ameriki pjevaki pedagog i muziki p (Milford, Connecticut, III 1749 Cheshire, Connecticut, VII 1821). Zavrio studij teologije; sveenik u Philadelphiji i 1 timoreu, kasnije se preselio u Novu Englesku gdje je podua pjevanje. God. 1802 pronaao je nov sistem notacije, u kojen upotrebljavao najprije 4, kasnije 7 razliitih vrsta nota, bez r zikog crtovlja.
DJELA: A Select Number of Plain Tunes Adapted to Congregational V ship, 1777; The Select Harmony, 1778; Collection of Best Tunes and Anti

LAW

LEADBELLY

435

1779; A Colleclion of Hymns for Social Worship, 1782; The Rudiments of Music, 1783; The Art of Singing, 3 sv., 1792 93; Harmonic Componion and Guide to Social VPorship: Being a Ckoise Selection of Tunes Adapted to the Various Psalms and Hymns, 1807; The Art of Playing the Organ and Pianoforte, 1809; Essays on Music, 1814. LIT.: F. J. Metcalf, American Psa!mody, New York 1917. Isti, American Writers and Compilers of Sacred Music, New York 1925. R. A. Crazoford, Andrew Law, American Psalmodist, Evanston, Illinois 1968.

Bagateld za kontrabas i klavir, 1927. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1915 i 1929; 3 suite, 192427; Bagateld, 1927; Pieces minuscules pour les enfants, 1929; Ttvo Roumanian Folk Danses. Balet La Bouteille de Panurge. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: G. Breazul, Filip Lazar, MGG, VIII, 1960. V. Tomescu, Filip Lazar, Bucuresti 1963.

LAWES, 1. Henry, engleski kompozitor (Dinton kod Salisburyja, 5. I 1596 London, 21. X 1662). Uz brata Williama Lawesa najpoznatiji lan neobino muzikalne obitelji. Slubovao u kraljevoj kapeli za Charlesa I te je nakon restauracije 1660 opet u kraljevoj slubi. L. je najplodniji i najbolji engleski autor pje sama (Ayre) uz b. c. svoga vremena. Oslanjajui se na talijanski recitativ, izgraivao je engleski recitativni stil s istananim osje ajem za osobine engleskog jezika. U poetku komponirao mas ke (Masque), poslije sudjelovao kao suautor prvih engleskih opernih pokuaja.
DJELA: nekoliko maska; pojedini odlomci u razliitim opernim djelima. Ayres and Dialogues za 1, 2 i 3 glasa i b. c. (3 sv.): I, 1653; II, 1655; i III, 1658. Preko 250 pjesama za glas i b. c. u zbirkama XVII st. i u rkp. A Paraphrase upon the Psalmes of David za glas i b. c, 1638; Choice Psalmes put into Musick . . . za 3 glasa i b. c, 1640. NOVA IZD.: U novije vrijeme objavili su pojedine odlomke iz maska F. Bridge (1908), T. Davison i W. Apel (1950), Th. Dart (1956) i dr. Poiedine Lawesove pjesme izdali su A. Dolmetsch (1898 i 1912), A. C. Harradine i N. C. Suckling (1927), A. Lewis (1936), H. J. Foss C1937), T. Davison i W. Apel (1950), F. Noske (1958), A. J. Sabol (1959) i dr.

LAZARO, Hiplito, panjolski pjeva, tenor (Barcelona, 13. VIII 1888 ). Debitirao kao samouk 1911 u Barceloni; nakon studija kod E. Collija u Milanu nastupao u Londonu i Manchesteru (1913) pod imenom Antonio Maruele. Meunarodnu reputaciju stekao iste godine u Milanu, gdje je na Scali pjevao na praizvedbi Mascagnijeve opere Parisina; od 1918 lan njujorkog Metropolitana, istodobno gostovao na turnejama po cijelom svijetu, osobito na Dravnoj operi u Beu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, Teatro Real u Madridu, Teatro Liceo u Barceloni, u Mexicu, Habani i na talijanskim opernim kazalitima; 192129 sudjelovao na festivalu u Veroni. Posljednji put nastupio 1950 u Habani; kasnije ivio u Barceloni. LAZAROF, Henri, ameriki kompozitor bugarskog podri jetla (Sofija, 12. IV 1932 ). Kompoziciju uio (od 1948) kod P. Ben-Haima u Jeruzalemu i 1955 57 kod G. Petrassija u Rimu; studij nastavio u SAD kod H. Shapera na Univerzitetu u Walthamu. Profesor je na University of California, 197172 bio na studijskom boravku u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Piccola serenala, 1959; Ode, 1963; Slruclures sonores, 1966; Mutazioni, 1967; komorni koncert Omaggio, 1968; Ricercar, 1968. Koncerti: za klavir, 1957; za violu, 1962; za klavir i 20 instrumenata, 1963 i za violonelo, 1968. Concordia za gudaki orkestar, 1971. KOMORNA : Tetnpi concertanti za 6 izvodilaca, 1964; oktet; Concertino da camera za duhaki kvintet, 1959; 2 gudaka kvarteta, 1956 i 1962; kvarteti za 4 klavira; 2 gudaka trija, 1957 i 1970 (Continuumj; sonata za violu solo, 1958; Inventions za violu i klavir, 1962; Asymptotes za flautu i vibrafon, 1963; Cadence II za violu i magnetofonsku vrpcu, 1969; Cadence III za violinu i 2 bubnjara, 1970.

2. William, engleski kompozitor (Dinton ili Salisburv, krten 1. V 1602 Chester, IX 1645). Brat Henrvja Lawesa; uenik J. Coperarija. lan kraljevske kapele, poginuo za opsade Ches tera. Bio je cijenjen kao pjeva, violist i svira na lutnji. Pokazivao je znatno iri interes od svog brata Henrvja te je ostavio djela sa svih muzikih podruja. Uz scenske radove najvrednije su mu komorne kompozicije, posebno fantazije i plesovi za ansambl viola. Osnovne odlike Lawesove muzike su izvorna melodika, poletan i pokretan ritam te zanimljiva harmonija zainjena esto veoma smjelim disonancama.
DJELA. INSTRUMENTALNA: zbirka The Royal Consort (66 plesnih stavaka u 6 suita) za ansambl viola; fantazije i plesovi u zbirci A Musical Banauet, 1651 i u drugim zbornicima XVII st. kao i u rkp. (British Museum Bodleian Librarv, Oxford). Oko 10 maska. VOKALNA: brojni catches; kanoni; ayres (naroito popularan Gothcr your rosebuds while you may)\ Psalmi i druge crkvene kompozicije. NOVA IZD.: u novije vrijeme objavili su pojedina Lavvesova instrumentalna djela G. Hayes (1937), E. H. Meyer (1946) i C. Arnold (1957}, a vokalna A. Dolmetsch (1898), F. H. Potter, (1915) i A. J. Sabol (1959). LIT.: F. Bridge, Twelve Good Musicians, from John Buli to Henry Purcell, London 1920. R. Erlebach, William Lawes and His String Music, Proceedings of the Musical Association, 1932-33. W. M. Evans, Henry Lawes, Musician and Friend of Poets, New York 1941. E. F. Hart, Introduction to Henry Lawes, Music and Letters, 1951. Af. Lefkoivitz, William Lawes, London 19^9. V. Duckles, Henry i William Lawes, MGG, VIII, 1960. J. P. Cutts, William Lawes' Writing for the Theater and the Court, Journal of the American Musico logical Society, 1963. R. J. McGrady, Henry Lawes and the Concept of Just Note and Accent, Music and Letters, 1969. R. A.

LAZARUS, Daniel, francuski kompozitor (Pariz, 13. XII 1898 ). Na Konzervatoriju u Parizu studirao klavir i kompoziciju. God. 193639 bio umjetniki voda parikoga kazalita Opera Comique; 194656 predavao na ticole normale, a od 1958 na Schola Cantorum. Nastupao i kao pijanist.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1933; Symphonie avec hymne (sa zborom), 1934; koncert za klavir, 1929; koncertantna suita za udaraljke i komorni orkestar, 1958. KOMORNA: gudaki kva rtet s fugom, 1948; sonata za violonelo i klavir, 1916; sonata za violinu i klavir, 1918; sonata za saksofon solo, 1948; troglasne invencije za obou i klavir, 1937. KLAVIRSKA: fantazija, 1923; tokata, 1931; Carnaval heroique, 1945. DRAMSKA: muzika drama Villustre magiden, 1924; opera La veritable Histoire de Wilhelm Meister, 1927; muzika komedija La Chambre bleue, 1938. Baleti: Zaos et les Nymphes, 1920; Le Roseau, 1920; Kryschna, 1921 i baletna lirska epopeja Trumpeldor, 1935. Scenska muzika. Vokalna kompozicije. LIT.: G. Ferchauh, Daniel Lazarus, MGG, VIII, 1960.

LAVVRENCE, Marjorie, australska pjevaica, sopran (Dean's March kod Melbournea, 17. II 1909 ). Studirala u Melbourneu i Parizu (C. Gilly); debitirala 1932 u Monte Carlu kao Elizabeta (Wagner, Tannhauser). Od 1935 lanica opere Metropolitan u New Yorku. Kao operna i koncertna pjevaica gostovala u Ev ropi, SAD i Australiji. God. 1941 oboljela je od poliomvelitisa, ali ni poslije toga nije prekinula javnu muziku djelatnost. Pje vala je sve do 1952. Istakla se u operama R. Wagnera i R. Straussa (Saloma, Elektra). Napisala je autobiografiju Interrupted Melody, the Story of My Life (1949). LAYTON, Billv Jim, ameriki kompozitor (Corsicana, Te xas, 14. XI 1924 ). Muziku studirao na New England Conservatory (C. McKinlev) i na univerzitetima Yale (Q. Porter) i Harvard (W. Piston). Dobitnik amerikog Prix de Rome (1954), stipendije iz Guggenheimove zaklade i drugih priznanja. Od 1960 profesor je na univerzitetu Harvard u Bostonu.
DJELA: ORKESTRALNA: uvertira An American Porlrail, 1953; Dance Fantasy, 1962 64. KOMORNA: Divertimento za komorni sastav, 1958 (II verzija 1960); gudaki kvartet, 1956; 5 studija za violinu i klavir, 1952. Tri studije za klavir, 1957. 3 Dylan Thomas Poems za zbor i 6 limenih instrumenata, 1954 56.

LAZARUS, Gustav, njemaki kompozitor i pijanist (Koln, 19. VII 1861 Berlin, 24. V 1920). Uio na Konzervatoriju u Kolnu (I. Seisz, G. Jensen, F. Wullner). God. 1887 99 nastavnik klavira na konzervatoriju Schanvenka u Berlinu; od 1899 direktor i nastavnik Breslaurove muzike kole.
DJELA (oko 170 kompozicija): suita za orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; sonata za violonelo i klavir; suita za flautu i klavir. KLAVIRSKA: sonatina; Lyrische Stiicke; suita; kompozicije za 2 klavira i za klavir 4-runo. Opere: Mandanika, 1899 i Das Nest der Zaunkonige. VOKALNA: kompozicije za sole, zbor i orkestar; krae zborne kompozicije; solo -pjesme. Udbenik Der moderne Pianist (4 sv.). LIT.: Th.-M. Langner, Gustav Lazarus, MGG, VIII. 1960.

LAZZARI, Svlvio, francuski kompozitor austrijskog podrijetla (Bozen, 30. XII 1857 Suresnes kraj Pariza, 10. VI 1944). Zavrio studij prava; muziku uio na Konzervatoriju u Pariz u (neko vrijeme kod C. Francka). Stajao na elu parikog Wag nerovog drutva (do 1894); u brojnim lancima promicao muziku R. Wagnera i C. Francka:
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru, 1914- Simfonijske pjesme: Effet de nuit, 1904; Au tois de misere, 1925; Ophelie, 1925; Harmonie du soir, 1925; La Chanson du moulin, 1928 i Corlege nocturne, 1929. oncertstuck za klavir i orkestar; rapsodija za violinu i orkestar, 1922. Marche pour un fete joyeuse, 1903; Impressions; Rhapsodie espagnole; 4 Tableuax maritimes. KOMORNA: gudaki kvartet, 1911; klavirski trio; duhaki oktet, 1920; sonata za violinu i klavir; Barcarolle za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Armor, 1898; L'Ensorcele, 1903; La Lipreuse, 1912; Le Sauteriot, 1918; Melaenis, 1927 i La Tour de feu, 1928. Pantomima Lulu, 1887; scenska muzika za Goetheova Fausta. VOKALNA: enski zborovi; dueti: preko 50 solo-pjesama. LIT.: E. Vuillermoz, G. Samazeuilh, A. Bochot i R. Dumesnil, Hommage i un maitre de la musique francais : S. Lazzari, L'Information musicale, 1942. G. Ferchault, Sylvio Lazzari, MGG, VIII, 1960.

LAZAR, Filip, rumunjski kompozitor (Craiova, 18. V 1894 Pariz, 3. XI 1936). Uenik A. Castaldija na Bukuretanskom, a S. Krehla na Leipzikom konzervatoriju. Od 1928 u Parizu pijanist i pedagog; sa P. O. Ferroudom osnovao drutvo za mo dernu muziku Triton. U svojim ranijim djelima teio za vlastitim nacionalnim umjetnikim stilom; njegove su teme esto konci pirane u narodnom duhu. U kasnijim se osjea utjecaj I. Stravinskog i francuske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir (II, 1934); 2 Concena grossa; komorni koncert za 12 instrumenata i udaraljke, 1934; 2 preludija; Divertimento, 1924; scherzo Tziganes, 1925; Suite valaaue;Musique pour Radio, 1931. KOAIORNA : gudaki trio: duhaki trio; sonata za violinu i klavir, 1925 ;

LAZZARINI, Adriana, talijanska pjevaica, mezzosopran (Mantova, 5. II 1933 ). Pjevanje uila u Veroni (C. Zilotti) i na Konzervatoriju u Veneciji (G. Dalla Rizza); debitirala 1952 na Teatro Nuovo u Milanu i u najkrae vrijeme stekla meunarodni ugled. U njezine najbolje kreacije idu Amneris, Azucena i Ulrica (Verdi, Aida, Trubadur i Krabuljni ples), Carmen (Bizet) i dr. LEADBELLY, Huddie (pravo ime Ledbetter), ameriki jazz-pjeva i gitarist (Mooringspoort, Louisiana, oko 1888

436

LEADBELLY LE BOEUF
LEBEGUE (Lebegue, Le Begue), Nicolas-Antoine, f cuski kompozitor i orgulja (Laon, 1631 Pariz, 6. VII 17 lan djeakog zbora katedr ale u Laonu, od 1655 u Parizu vjerojatno kod J. Ch. de Chambonnieresa i E. Richarda. Od ] do smrti orgulja u crkvi St.-Merry. Izvanredan poznavalac si instrumenta, L. se istakao ne samo kao svira, nego i kao savje kod gradnje najveih orgulja onoga doba u Francuskoj (u Blc Laonu, Versaillesu, Chartresu, St.-Quentinu, Parizu i dr.). enik Luja XIV, L. je 1678 imenovan jednim od 4 dvorska guljaa. Njegovi su uenici bili N. de Grigny, F. d'Angio i neak Nicolas Andrieu.
DJELA: Piices de clavessin, 2 sv., 1677 i 1687; Livres d'orgue, 3 sv., ] oko 1679 i oko 1685; Hymne pour la purification (obj. u Himni sacri novi, au Santalio Victorino, 1698); moteti; vespere. Kompozicije za orgulje (M ficat, 1688). Methode pour toucher Vorgue, 1676 (uniteno za II svjet rata). NOVA IZD.: Livres d'orgue obj. A. Guilmant (Archives des maitn Vorgue des XVI', XVII' et XVIII' siicles, IX, 1909); Piices de clavessin N. Dufourcq (L'Oiseau-Lyre, 1956); Noels varies obj. u Orgue et Liturgie, I 1952. LIT.: A. Tessier, L'Oeuvre de clavecin de Nicolas Lebegue, Revu Musicologie, 1923, 7. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und Orgelkomposition, II, Berlin 1936 (novo izd. 1959). N. Dufourcq, La Mus d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, Pari 1941 (II izd. 1949). Le Grand orgue et les organistes de St. -Merrvde Pari, Pari 1947. Isti colas Lebegue, Pari 1954. J.Bonfils, Nicolas Lebegue, MGG, VIII, 1 W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1

New York, 6. XII 1949). Premda samouk, ve u ranoj mladosti pjevao u razliitim zabavnim lokalima Teksasa. Od 1910 pratio Blind Lemona Jeffersona na njegovim turnejama. Osuen zbog ubojstva, proveo je u zatvoru 1918 25 i 193034. Otada prireivao koncerte u SAD i na gostovanjima u inozemstvu te sni mio veliki broj gramofonskih ploa. Jedan od najboljih pjevaa bluesa svog vremena, sam se pratio na gitari. Komponirao je nekoliko stotina bluesa, niz balada, brojne radne pjesme i dr. koje se uz izraajnu melodiju odlikuju i literarno vrijednim tek stovima (Good Morning Blues, Take This Hammer, Sylvie, Goodnight Irene). Izvrio je znatan utjecaj osobito na pjevae protestnih pjesama.
LIT.: J. A. i A. I.omax, Negro Folk Songs As Sung By Leadbelly, New York 1936.

LEADER (engl. voa, upravlja), 1. u engleskoj muzikoj terminologiji, naziv za prvog violinistu, tj. koncertnog majstora u orkestru. 2. U Americi, openito, oznaka za dirigenta (umjesto engl. izraza Conductor). U jazzu 1. znai vou malog sastava ili instrumentalne skupine unutar veeg sastava, Big Banda; dirigent velikog jazz-orkestra obino se naziva Bandleader. U jazzu se pod pojmom 1. podrazumijeva ne samo dirigent, nego i kompozitor, araner i organizator ansambla. LEANDER, Zarah (rod. Heberg), njemaka filmska glu mica i pjevaica ansona vedskog podrijetla (Karlstadt, ved ska, 15. III 1900 ). Studirala klavir i ples. God. 1917 24 nastupala kao operetna pjevaica u mnogim vedskim gradovima. Na filmu debitirala 1931 i 193743 bila najpopularnija glumica njemake kinematografije. Nakon prekida, od 1958 ponovno s velikim uspjehom koncertira u Njemakoj i Austriji. Najpoznatije su njene interpretacije ansona Kann denn Liebe unde sein?, Merci, mon ami, Der Wind hat mir ein Lied erzdhlt. Objavila autobiografiju So bin ich, und so bleibe ich (1958).
LIT.: K. Brinker, Zarah Leander, Berlin 1938.

LE BEL, Firmin, kompozitor, vjerojatno francuskoga poi jetla (Noyon, u prvoj polovici XVI st. Rim, 18. XI 15' Zborovoa u crkvama 5. Maria Maggiore (154045) i 5. L, dei Francesi (154561) u Rimu gdje je zatim do 1565 bio pje u Sikstinskoj kapeli. Po miljenju R. Casimirija L. je bio ui G. P. da Palestrine koji je pjevao u crkvi S1. Maria Maggiore upr u ono vrijeme, kad je on bio tamo zborovoa. Od njegovih d sauvano je Ave verum (5-gl.) i Puer natus est (6-gl.); obje kc pozicije objavio je R. Casimiri (Psalterium, 1922 i Note a" Archi 1924).
LIT.: R. Casimiri, F. Le Bel di Noyon, maestro in Roma di Giov; Pierluigi da Palestrina, Roma 1922. A. Cametti, F. Lebel, maestro ii Luigi dei Francesi, RMI, 1925. Isti, Firmin Le Bel, Rivista Musicale Itali 1927. C. Sartori, Firmin Lebel, MGG, VIII, 1960.

LEAR, Evelyn, amerika pjevaica, sopran (Brooklyn, New York, 8. I 1928 ). udo od djeteta, nastupala kao pijanistica i kornist, a zatim uila pjevanje na Juilliard School of Music u New Yorku i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Na opernoj pozornici debitirala 1958 u Berlinu kao Kompozitor (R. Strauss, Ariadna na Naksosu). Do 1964 lanica Njemake opere u Berlinu, a potom na svim velikim evropskim opernim scenama, na njujor-kom Metropolitanu, na festivalima u Beu, Edinburghu, Luzernu, Pragu, Salzburgu i dr. Podjednako uspjena u klasinom i suvremenom opernom repertoaru, kao i na podruju Lieda i oratorija. Njeni su vrhunski dometi uloge Cherubin, Pamina i Fiordiligi (Mozart, Figarov pir, arobna frula i Cosi fan tutte), Poppea (Monteverdi, Krunidba Poppeje), Marija (Berg, Wozzeck), Alk-mene (Klebe), Jeanne (Egk, Zaruke u San Domingu) i Lulu (Berg). Njezin je mu bariton Thomas Stevrart. LEARDINI, Alessandro, talijanski kompozitor (Urbino, XVII st. Mantova ?). U slubi plemia Sforze u Rimu, oko 1640 u Firenci s kompozitorima F. Laurenzijem i B. Ferrarijem, kao i s pjevaicom Annom Renzi sudjelovao u osnivanju prvog javnog opernog kazalita. God. 164962 kapelnik vojvode od Mantove.
DJELA. D RAMSK A: opera La finta savia, 1643 (sa F. La ure nz ije m, T. Memlom, A. Crivellijem i B. Ferrarijem); muzika pria Argiope, 1649; tragikomedija Psiche, posveena vjenanju Carla II od Mantove i Clare Austrijske, 1649; viteka igra Feta delta Barriera, 1652. VOKALNA. Kantate za sopran i continuo: Ahi dolci glorie; Penoso e quel contento; O Dio mia libertd; Non m'asciugate U pianto; moteti. LIT.: C. Sartori, Alessandro Leardini, MGG, VIII, 1960. Isti, La prima diva della Iirica italiana: Anna Renzi, Nuova Rivista Musicale Italiana,i968.

LEBI, Lojze, kompozitor i dirigent (Prevalje na Koroki 23. VIII 1934). Na Univerzitetu u Ljubljani diplomirao 11 iz arheologije; kompoziciju (M. Kozina) i dirigiranje (D. vi studirao na Akademiji za glas Umjetniku karijeru zapo kao dirigent Akademskog ] vakog zbora Tone Tor (i9596i i 196263); 196 71 vodio Komorni zbor Rac -televizije Ljubljana; 1971 r ziki urednik Radio-Ljublja od 1972 profesor Pedago akademije u Ljubljani. Na vezujui se kao stvaralac poetku na vie ili manje v bane staze, K. je postepi sve vie usvajao tekovine vijih i najnovijih avangard smjerova, proirujui ljestv instrumentalnog i vokalnog avanja. Na njegov kompozit ski razvoj utjecao je ezdese L. LEBIC godina festival suvremene n zike Varavska jesen.
DJELA: simfonijeta, 1962; Concertino per cinque, 1963: Inscriptionet 7 instrumenata, 1965; Meditacija za dva, 1965; kantata Pogana trava za i orkestar, 1966; Sentence za 2 klavira i orkestar, 1967; Impromptu za kls 1968; Kons (6) za komorni ansambl, 1968; Ekspresije za klavirski trio, ic Korant za simfonijski orkestar, 1969; Kons () za komorni ansambl, 1970; Nu za simfonijski orkestar, 1971. A. Rij

LEBAN, Avgust Armin, kompozitor (Kanal, 5. IX 1847 Gorica, 30. V 1879). Muziku uio kod orguljaa J. Schreibera u Gorici. Rani romantik, s tragovima klasicistikoga shvaanja, L. je imao mnogo smisla za melodinost.
DJELA: muki zborovi Glas s Primorja, I, 1881; mjeoviti i muki zborovi i 2 solo-pjesme pod naslovom Skladbe Avgusta Armina Lebana, I, 1883 1891; latinska misa za zbor i orgulje; crkvene pjesme i dr. LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. D. Cvelko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. D. Co.

LE BEAU, Adolphe Louise, njemaka pijanistica i kompo zitor (Rastatt, 25. IV 1850 Baden-Baden, 2. VII 1927). Studirala klavir, violinu i pjevanje u Karlsruheu, a od 1874 kompoziciju u Miinchenu (J. Rheinberger, F. Lachner). Djelovala kao pedagog i kri tiar u Wiesbadenu (188590), Berlinu (1890 93) i Baden-Badenu. ee koncertirala u Nizozemskoj.
DJELA: 2 koncerta i fantazija za klavir i orkestar. Sonata za violinu i klavir. Brojne klavirske kompozicije. Opera Der Verzauberte Kalif. Dramatske kantate Ruth, 1883 i Hadianoth. Zborovi; solo-pjesme. Autobiografija Lebenserinncrungen einer Komponistin, 1910.

LE BOEUF, Franois-Henry, francuski orgulja i kom] zitor (?, oko 1725 ili 1730 Pariz, poslije 1782). God. 1750 orj lja upne crkve u Argenteuilu, od 1756 u Parizu, slubovao samostanima; 1766 orgulja opatije Sainte-Genevieve. Pre Fetiu jo je 1782 bio iv. Ostavio je nekoliko komornih kanti tzv. cantatilla, koje se ubrajaju medu posljednja i dijelom majst ska djela tog anra; mjestimice, osobito u polaganim arijama, ] stigao je jednostavnim sredstvima neobinu dubinu izras vokalne dionice, instrumenti i continuo neprestano se izmjenji u dijalogu, a virtuozitet je posve zapostavljen. Uvod u generalb koji je Le B. napisao, oslanjajui se na Rameaua i na vlastita ] dagoka iskustva, ide u najbolje francuske prirunike te vr iz sredine XVIII st.
DJELA. VOKALNA. Cantatilles za 1 glas, 1 3 instrumenta i contin Le Sommeil de Lisis; L'Amour et le Folie, 1750; L'Esperance, 1751; Le Bei

LE BOEUF LECHNER
Umide, 1756; Petrarque et Laura, J759 i La Bergere trompee (obj~ u autorovu priruniku za generalbas). Le Triomphe de UAtnouT, divertissement za glas, instrumente i continuo, 1770; 2 ariette. Motet Miserere mei Deus quoniam za glas, instrumentalnu pratnju i b. c, 1757. Prirunik Traite d'harmonie et regles d'accompagnement servant d la composition suivant le sisteme de Mr. Rameau, 1766. LIT.: 5. Wallon, Francois-Henry Le Boeuf, MGG, VIII, 1960.

437

st. napada. Lecerfovo je djelo dalo osnovne argumente za sukob izmeu buffonista i antibuffonista koji se razvio u Parizu polovi nom XVIII st.
DJELA: Comparaison de la musique Italienne et la musique Franfoise, IIII, 1704 06 (ponovo objavljeno u nekoliko izdanja P. Bourdelotova djela Histoire de la Musique, 1721, 1725, 1726, i 1743); L'Art de decrier ce qu"on n'entendpoint, ou Le medecin musicien, 1706.

LE BORNE, Fernand, francuski kompozitor belgijskoga podrijetla (Charleroi, 10. III 1862 Pariz, 15. II 1929). Muziku uio na Parikom konzervatoriju (J. Massenet, C. Saint -Saens, C. Franck). Muziki kritiar listova Le Monde artiste, Le petit Parisien i Le Soir. Njegova bogata melodika izraena je u vrlo individualnoj formi.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; Symphonie-Concerto za klavir, violinu i orkestar; Scenes de ballets; Suite intime; Aquarelles; Temps de guerre. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir; sonate za violonelo i klavir, za flautu i klavir, za obou i klavir, za klarinet i k lavir. Suita u G-duru za klavir. DRAMSKA. Opere: Daphnis et Chloe, 1885; Hedda, 1898; Mudarra, 1899; Les Girondins, 1905; La Catalane, 1907; Cleopdtre, 1914 i Nerea, 1929. Baleti: L'Idole aux yeux verts, 1902 i Fete bretonne, 1903. Scenska muzika. VOKALNA : zborovi; pjesme uz orkestar. Crkvena djela (rekvijem). LIT.: A. Van der Linden, Fernand Le Borne, MGG, VIII, 1960.

Laurent Le Cerf de la Vieville de Fresneuse, MGG, VIII, 1960,

LE CHEVALIER (Chevallier), Amde, francuski kompozitor i muziki nakladni k (Savoja, oko 1654 Amsterdam, pokopan 5. XII 1720). Vei dio ivota proveo u Nizozemskoj, gdje je 1689 dobio 15-godinji privilegij za tampanje i prodavanje muzikalija. Oko 1698 preselio se u Gent, gdje je odmah primljen u ceh nakladnika kao pravi lan. Njegovo je ime zabiljeeno 1716 u Album Studiosorum Univerziteta u Leidenu uz oznaku musicus. U svojoj tampariji sluio se pominim znakovima P. i J. Bleaua.
DJELA: Les trios des operas de Monsieur de Lully, mis en ordre pour les concerts. Propres a. ehanter, et a jouer sur la Flute, le Violon et autres Instruments, 1690; Scelta delle piu belle Ariette e canzoncine italiane, aceomodate al suono di Flauto, Violino et altri Stromenti, 1691; Pieces choisies a la maniere italienne, de Monsieur Charles Rosiers. Propres d jouer sur la Flute, le Violon et autres Instruments, 1691; Une Methode claire et certaine pour apprendre lamusiquej. Rousseaua, 1691; Airs a 4 parties sur la paraphrase des Psaumes de Messire Antoinc Godeau, Composez par Monsieur Jacques de Gouy, 1691; Recueil d'airs noveaux, serieux et a boirej de differents autheurs a 2 et 3 parties, mis en ordre par A. Le Chevalier, 1691. etiri zbirke: Premier Uvre, 1692; Second Uvre, 1692; Troisieme Uvre i Ouatrieme Uvre (obje bez god.). Rukopisi: Solo d Flute traversiere et B. i Concerto d Flute, 2 vi. et B. LIT.: E. van der Straeten, La Musique aux Pays-Bas avant le XIX siecle, Bruxelles, 1878. A. Goovaerts, Histoire et Bibliographie de la tvpographie musicale dans les Pays-Bas, Antwerpen 1880. Ch. C. Vlam, Amedee Le Chevalier, MGG, VIII, 1960.

LE BOUCHER, Maurice, francuski kompozitor (Isygny-sur-Mer, Calvados, 25. V 1882 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Parizu (G. Faure); 1907 dobio Prix de Rome. God. 192046 direktor Konzervatorija u Montpellieru, kasnije djelovao na Francuskom radiju.
DJELA. ORKESTRALNA: Les Chameliers, 1928; Toyama, japanski ples, 1928; bolero i serenada A Mallorca, 1929; La Calanco en feto , 1929; divertissement El Gole'a, 1929; seherzo Slella Camping, 1929; Taoudeni, 1929; Au Bessin, 1930; Solennite, 1930; 3 suite; Trois morceaux symphoniques, 1944; Pour la St.-Jean za 3 violine i orkestar, 1927. KOMORNA: Aubade i Lamento za violonelo i klavir, 1912; sonata za violinu i klavir, 1910; Fantaisie concertante za obou i klavir, 1932; Seherzo appassionato za trublju i klavir, 1936. Kompozicije za klavir iza orgulje. VOKALNA: La Legende d'un jour za glas, gudaki kvarteti klavir, 1925; Jeanne La Lorraine za glas i orgulje; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA. Za zbor, orgulje i orkestar: Stabat Mater i De lamentatione Jeremiae prophetae, 1915. INSTRUKTIVNA: Vingt lefons de solfige, 1931; Enseignement du piano, 1934; Enseignement de Vharmonie, 2 sv., 1945 46.

LEBRUN, njemaka obitelj muziara. 1. Ludvvig August, oboist i kompozitor (Mannheim, krten, 2. V 1752 Berlin, 16. XII 1790). Od 1764 do smrti lan dvorskog orkestra u Mannheimu; esto je koncertirao po Njemakoj i u inozemstvu. L. je u ivao glas jednog od najboljih oboista svog vremena. Unaprijedio je tehniku sviranja na oboi, a svojim djelom dao je vrijedan prilog literaturi za taj instrument.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 koncerta za flautu i orkestar; 18 koncerata za obou i orkestar; 12 trija za 2 violine i violonelo; 6 trija za obou, violinu i bas; 6 trija za flautu, violinu i bas; nekoliko dua za gudake instrumente; 6 dua za 2 flaute. DRAMSKA. Baleti: The Celebrated Opera Dances..., 1782; Diana und Endimion; Kora und Alonzo, 1784 i dr.

2. Franziska Dorothea (rod. Danzi), pjevaica (sopran) i kompozitor (Mannheim, 24. III 1756 Berlin, 14. V 1791). ena Ludvviga Augusta i sestra kompozitora F. Danzija; debiti rala 1772 u operi Contadina in corte (Sacchini) na dvorskom ka zalitu u Schvvetzingenu. God. 1777 nastupila u londonskom King's Theatru i uvrstila se medu najvee operne umjetnike svoga doba, Ra je meu ostalim pjevala i na otvorenju milanske Scale u Salierijevoj operi Europa riconosciuta (3. VIII 1778); 178286 lanica Munchenske opere. Objavila 12 Sonates for the Harpsichor with an Accomp. for a violin (6 op. I i 6 op. 2), 1780. 3. Sophie, pijanistica i kompozitor (London, 20. VI 1781 ?, oko 1815). Ki Ludvviga Augusta i Franziske Dorotheje; uen ica A. Streichera (klavir), J. Schletta (teorija) i F. Danzija (pjevanje). Nastupala kao koncertant u vie evropskih zemalja i bila u prijateljskim vezama sa C. M. v. Weberom i L. Spohrom. God. 1799 udala se za tvorniara klavira Diilkena u Miinchenu. 4. Rosine, pjevaica i glumica (?, 29. IV 1783 Miinchen, 5. VI 1855). Sestra Sophije; uenica A. Streichera (klavir) i F. Danzija (pjevanje). Zapoela karijeru operne pjevaice, ali se kasnije posvetila glumi.
LIT.: R. Miinster, Lebrun, 1. Ludwig August, 2. Franziska Dorothea, 3. Sopie, 4. Rosine, MGG, VIII, 1960.

LECHNER, Konrad, njemaki kompozitor i dirigent (Niirn berg, 24. II 1911 ). Studirao violonelo (R. Metzmacher, H. Becker), dirigiranje (H. Knappe, C. Krauss) i kompoziciju (C. Orff, K. Marx, J. Haas, J. N . David, W. Fortner). Umjetniku karijeru zapoeo 1934 kao violonelist orkestra Bavarske dravne opere u Miinchenu, suraujui sa E. Fischerom u njegovu kla virskom kvartetu i Komornom orkestru. God. 1936 39 na brojnim turnejama s vlastitim Fidel-triom u kojem je jo svirao viellu i blokflautu; 193944 dirigent zbora miinehenskog Bach- Vereina i nastavnik na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1945 dirigent Bamberkih simfoniara, 194853 nastavnik na Visokoj muzikoj koli u Freiburgu (Breisgau) i zatim direktor Muzike akade mije u Darmstadtu, gdje predaje kompoziciju, dirigiranje, violonelo i violu da gamba.
DJELA: Symphonisches Koncert, 1948. KOMORNA: gudaki trio, 1951; Kontraste za gudae, embalo i udaraljke, 1963. KLAVIRSKA: 2 sonate; sonatina. Drei Orgelstiicke, 1962-65. Scenska muzika za Jedermann, 1947. CRKVENA: Requietn za alt i komorni sastav, 1952; Psalmenkantate, 1956 (rev. 1966); Lamento za zbor, 1955; moteti; Geistliches Konzert za tenor, zbor, violonelo i orgulje, 1961; Cantica I za mezzosopran i komorni ansambl, 1965.

LECHNER, Leonhard Athesinus, njemaki kompozitor (Etschal, oko 1553 Stuttgart, 9. IX 1606). Do 1570 pjevao u zboru Dvorske kapele u Munchenu pod vodstvom O. di Lassa, a zatim nekoliko godina putovao po Njemakoj i Ital iji. Od 1584 bio je dirigent na dvoru grofa Eitela Friedricha Hohenzollerna u Hechingenu i neto kasnije (oko 1585) u slubi wiirttember koga dvora u Stuttgartu. L. je jedan od najveih njemakih kompozitora prije H. Schiitza. Usporeuju ga i sa O. di Las som s kojim je bio blisko povezan. L. je pokazao neobinu mo asimilacije razliitih stilova od jednostavne talijanske vilanelle do virtuoznog kontrapunkta Nizozemaca pa je stvorio vlastiti muziki govor. Najveu popularnost postigao je zbirkama njem akih pjesama. Ipak su mu najbolja djela pasije.
DJELA: Sacrae cantiones 2 knj.: I, Motectae sacrae za 4 do 6 glasova, 1575 i II, 1581. Duhovne i svjetovne pjesme Nevje Teutsche Lieder za 3 do 6 glasova 8 knj.: I, 1576; II, 1577; III, 1577; IV, 1579; V, 1582; VI, 1586; VII, 1589 i VIII, posth. 1606. Sanctissimae Virginis Mariae Canticum (4-gl.), 1578; Liber missarum za 5-6 glasova 1584; Septem Psalmi poenitentiales (6-gl.), 1587; nekoliko prigodnih kompozicija; pjesme, madrigali i moteti u razliitim zbirkama onoga vremena. U rkp. su ostala djela: Die deutsche Passion, 1593; Die Historie der Passion (prema evanelju sv. Ivana), 1594; Das hohe Lied Salamonis (4-gl.), 1606 i Deutsche Spriiche vom Leben und Tod (4-gl.), 1606. NOVA IZD.: sveukupna djela (pr edvieno 15 sv.) zapoeo obj. K. Ameln (od 1954); Neioe Teutsche Lieder obj. su: II knj. iz 1577 L. Hiibsch-Pfleger (1950); IV knj. iz 1579 R. Eitner (Publikationen Alterer Praktischer und Theore-tischer Musikwerke, 1895), a V knj. iz 1582 E. Fr. Schmidt (1926). Izbor iz Newe Teutsche Lieder obj. K. Ameln (1953); Die Historie der Passion isti (1926; II izd. 1956); Das hohe Lied Salamonis isti i W. Lipphardt (1928; II izd. 1952); Deutsche Spriiche... W. Lipphardt (1929; IV izd. 1956); 10 pjesama isti (Ge-sellige Zeit, 2 sv., 193335); izbor duhovnih kompozicija K. Ameln, Chr. Ma-hrenholz, W. Thomas i C. Gerhardt (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, od 1939). LIT.: R. Eitner, Leonhard Lechner (s popiso m djela), MFM, 1878. O. Koller, Leonhard Lechner, Musikbuch aus Osterreich, Wien i Leipzig 1904.

LECERF DE LA VIVILLE DE FRESNEUSE, Jean Laurent, francuski knjievnik i muziki pisac (Rouen, 1674 9. XI 1707). Vatreni pristaa francuske muzike. Izazvan novim valom utjecaja talijanske muzike na francusku muziku i posebno raspravom F. Ragueneta (Parallele des Italiens et es Franfais . .., 1702), koja govori u prilog talijanske muzike,objavio historijsko-polemiko djelo Comparaison de la musigue . . . u tri dijela. Ovaj rad, napisan sa arom i mjestimino pristrano, vrijedno je svjedoanstvo francuskoga muzikog ukusa toga doba. L. trai jednostavnu, razumnu i prirodnu umjetnost, lijepu dijatonsku muziku s malo ukrasa i akorda i s malo modulacija, te smatra da je pravi muziki izraz ostvaren u sintezi muzike i poezije. Instrumentalnu muziku omalovaava, a stil talijanske opere iz poetka XVIII

LECHNER LE DUC
Af. Schreiber, Leonhard Lechner Athesinus (disertacija), Miinchen 1932. Isti, Die Kirchenmusik des Kapellmeisters Leonhard Lechner Athesinus, Regensburg 1935. K. Atneln, L. Lechners Bekenntnis, Musik und Kirche 1953. Isti, Leonhard Lechner, Liidenscheid 1957. U. Martin, Historische und stilkritische Studie zu L. Lechners Strophenlieder (disertacija), Gottingen 1957. K. Ameln, Leonhard Lechner, MGG, VIII, 1960. R. A. DJELA. INSTRUMENTALNA: 5 kompozicija za orkestar; sonate violinu i klavir; k raa komorna djela; 4 sveska klavirskih kompozicija. DRA SKA. Brojne operete od kojih su najpoznatije: Fleur de the, 1868; Le Carnc d'un merle (vaudeville), 1868; Gandolfo, 1869; Deux portUres pour un con 1869; Le Rajah de Mysore, 1869; Le Bcau Dunois, 1870; La Fille de Mad, Angot, 1872; Girofle'-Girofla, 1874; Les Pres St. Gervais, 1874; Le Pomi 1875; La Petite mariee, l8j6;LePetit duc, 1878; Camargo, 1878; La Petite der> selle, 1879; La Princesse des Canaries, 1883; L'Oiseau bleu, 1884; La Vie m daine, 1885; Ali Baba, 1887; La Voliire, 1888; L'Egyptienne, 1890; Nini 1896; La Salutiste, 1905; La Trahison de Pan, 1910. Baleti. Zborovi; 5 svez chansona i melodija za glas i klavir. Crkvene kompozicije. LIT.: L. Schneider, Les Maitres de l'operette francaise, Herve et Lece Pari 1924. Isti, Une Heure de musique avec Lecocq, Pari 1930. J. Fescho Alexandre Charles Lecocq MGG, VIII, 1960.

LECLAIR (Leclerc, Claire), francuska obitelj muziara, od kojih su najpoznatiji braa: 1. Jean-Marie l'AIo, violinist i kompozitor (Lyon, 10. V 1697 Pariz, 23. X 1764). U mladosti plesa i baletni majstor u Torinu, violinu uio kod G. B. Somisa. Od 1728 ivio stalno u Parizu; 1734 36 bio je lan kraljeva orkestra. Neko vrijeme i solist u Concerts Spirituels, no uskoro se povukao te poeo privatno poduavati. God. 1737 43 boravio u Holandiji. Po povratku u Pariz slubovao na razliitim velikakim dvorovima. Izvrstan violinist, komponirao je ponajvie za svoj instrument. Iako je stvarao u u doba kada su, u punoj zrelosti baroka, prevladavale zvukovne masivnosti, L. je izradio vlastiti slog proziran, mnogo blii francuskom galantnom stilu nego talijanskom baroknom izraavanju A. Corellija ili A. Vi-valdija.
J . -M. l'A. LECLAIR
DJELA: 12 violinskih koncerata op. 7, oko 1737 i op. 10, 1743; 6 trio-sonata op. 4, oko 1730; zbirka sonata Recreation (2 sv.) op. 6, 1737 i op. 8, oko 1737; uvertire i sonate za 2 violine i b. c. op. 13, 1753; trio-sonate op. 14, posth. 1766; sonate za 2 violine op. 3, 1730 i op. 12, oko 1747. Pet svezaka so nata za violinu i b. c.: op. 1, 1723; op. 2, 1728; op. 5, 1734, op. 9, 1738 i op. 15, posth. 1767. Opera Glaucus et Scylla, 1747. NOVA IZD.: sonate za 2 violine op. 3 obj. su A. Guilmant i J. Debroux (1905); pojedine sonate obj. su J. B. Cartier (1798), P. Sarasate (1889), R. Eitner (1903), Ch. Bouvet (1906), A. Moffat (1910), M. Pincherlc (1924), E. Doflein (1931 33), A. Cellier (1949), Cl. Crussard (1955), L. Boulay (1956), H. Ruf (1956 58) i dr. Izdanje cjelokupnih njegovih djela priprema M. Pincherle.

LE COUPPEY, Felix, francuski klavirski pedagog (Pai 14. IV 1811 5. VII 1887). Nakon studija na Parikom konz vatoriju predavao na tom zavodu solfeggio i harmoniju, a od 18 klavir. Objavio 6 svezaka etida pod zajednikim naslovom Co, de piano lementaire et progressif (L'ABC du piano; L'alphabei Le Progres; L'Agilit; Le Style i La Difficulte), kolu za kla Ecole du mcanisme du piano te dvije zbirke klavirskih etida ( Etudes primaires i L'Art du piano, 50 etida). Napisao je i raspra De Venseignement du piano . . . (1865). Ogledao se i kao kompozit LECUONA, Ernesto, kubanski kompozitor (Guanabacoa, VIII 1896 Santa ruz, otok Tenerife, 29. XI 1963). Stu klavira zavrio 1913 na Konzervatoriju u Habani. Kao koncer pijanist nastupao u Sjevernoj i Junoj Americi i Evropi. Utemel instrumentalni ansambl pod nazivom Lecuona Cuban Boys s li jim je na brojnim turnejama izvodio djela inspirirana karakte stinim kubanskim i panjolskim muzikim folklorom.

LEDERER, Frano, kompozitor (Ston kraj Dubrovnil 1868 Dubrovnik, 17. XII 1931). Studirao teologiju, a zat: muziku u Beu, Milanu i Varavi. Djelovao u Dubrovniku k zborovoda pjevakog drutva Gunduli, orgulja katedrale i n stavnik; 190618 profesor na uiteljskoj koli u Arbanasima ki Zadra i dirigent zadarskog Zorania. Od 1918 ponovno u Dubr vniku profesor na uiteljskoj koli, orgulja i zborovoda.
DJELA: ake operete M ali ptiari i Studentice. Pastorale za 5mjeoviti zbor i orkestar; Himna sv. Vlahu; Muka Gospodnja; vie litanija i drj Prirunik Pouka u pjevanju. LIT.: A. G., Frano Lederer, Sv. C, 1932, 1. K. Ko.

2. Jean-Marie le Cadet, violinist i kompozitor (Lyon, 23. IX 1703 30. _XI 1777). Uio kod oca i ubrzo doao na glas kao vjet violinist. lan orkestra akademije u Besanconu, 1733 vratio se u Lyon i tamo do smrti djelovao kao uitelj muzike, violinist i kompozitor.
DJELA: Premier Livre de Sonates a Violon seul et b. cont. op. 1, 1739; So~ nates a deux violom ou dessus de Viole sans Basse op. 2. 1750. Kantate: Le Rhone et la Saone, 1733 i Divertissement champetre, 1736; moteti.

3. Jean-Benoit, violinist (Lyon, 25. IX 1714 ?). lan or kestra akademije u Moulinsu (1736 39 prva violina); 1739 vra tio se u Lyon, ali se ne zna to je radio do 1748 i 175159. Od 1749 kazalini kapelnik u Bruxellesu, zatim u Gentu i Liegeu.
LIT.: L. de La Laurencie, Jean-Marie Leclair L'aine, SBIMG, 1904 05. A. A. Bachmann, Les Grands violonistes du passe (s tematskim popisom Leclairovih djela), 1913. L. de La Laurencie, L'ecole francaise de violon de Lully a Viotti, Pari 1922. Isti, Le Role de Leclair dans la musique instrumentale, RM, 1923. E. Appia, The Violin Sonatas of Leclair, The Score, 1950. M. Pincherle, Jean- Marie Leclair l'Aine, Pari 1952. - M. Lemoine, La Technique violonistique de J.-M. Leclair, RM, 1955. A. Wirsta, JeanMarie l'Aine, Jean Mane le Cadet i Jean-Benoit Leclair, MGG, VIII, 1960. R. E. Preston, The Treatment of Harmonv in the Violin Sonatas of J.-M. Leclair, Recherches, 1963. J--F- Paillard, Les Concertos de J. M. Leclair, Chigiana, 1964. G. Nutting, Jean-Marie Leclair, MQ, 1964. N. A. Zaslavi, Some Notes on J.-B. Leclair, Revue Belge de Musicologie 1965. E. Preston, Leclairs posthumous solo sonata. An enigma, Recherches, 1967.

LEDESMA, Mariano Rodriguez de, panjolski pjev i kompozitor (Zaragoza, 14. XII 1779 Madrid, 18. III 184God. 1805 u Madridu prvi tenor u Teatro de los Canos del Pen Sudjelovao u pobuni protivu francuske vladavine (komponiri je antibonapartistiku himnu En tan infausto dia), te se mori sklonuti u Englesku. God. 181114 uitelj pjevanja u London zatim ponovo u Madridu, prvi pjeva kraljeve kapele. God. 18: 31 ponovno u Londonu, gdje pouava pjevanje na Royal Ac, emy of Music. Vrativi se u domovinu, bio je do smrti dirige: kraljevske kapele. Ledesmine kompoz icije uvode u panjolsl muziku izrazito romantika obiljeja. Njegov orkestralni koloi potjee od Weberova, ali je duh njegove muzike sasvim panjolst Pisao je orkestralna, komorna i klavirska djela, te brojne crkvei kompozicije (sveane mise, Stabat Mater, moteti). Objavio i
zbirku vokaliza Coleccin de ejercicios de vocalizacion (182c LIT.: M.
Querol, Mariano Roriguez de Ledesma, MGG, VIII, 19

LE CLERQ, Tanaquil, amerika plesaica francuskog podrijetla (Pariz, 2. X 1929). Klasini balet uila na koli American Balleta; od 1946 solist u trupi Ballet Society. S velikim je uspjehom nastupala u baletima: Four Temperament* (Hindemith, 1946), Simphony in C (Bizet) i Orpheus. Zatim angairana kao primabalerina u trupi Nezv York City Ballet (ranije Ballet Society). U ovom ansamblu je njena izuzetno precizna tehnika dola do punog izraaja u baletima: Apres-midi a"un faune (Debussy, 1953), The Cage (Stravinski), La Bourree fantasque (Ghabrier, 1949), Western Symphony (Kay, 1954), Les Illuminations (1950). ena koreografa G. Balachinea; karijeru je morala naglo prekinuti 1956 zbog bolesti. LECOCQ, Alexandre-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 3. VI 1832 24. X 1918). Muziku uio na Parikom konzervatoriju (F.-E.-J. Bazin, J.-F. Halevv, F. Benoist). Uglavnom komponirao zabavnu muziku (prvu svoju operetu napisao uz pomo G. Bizeta); uz F.-R. Hervea, J. Offenbacha i E. Audrana bio je najpopularniji francuski operetni kompozitor. U Lecocqovoj muzici ima, i pored Offenbachovih utjecaja, svjeine i tipino francuske duhovitosti.

LE DUC (Leduc), r. Simon, francuski violinist i kompoziti (Pariz, prije 1748 22. I 1777). Violinu uio kod P. Gavinies ali je rano napustio koncertnu karijeru te se posvetio kompozici; nakladnikoj djelatnosti (1767 utemeljio izdavako poduzec Leduc) i radu u upravi Concerts Spirituels (od 1773 lan uprave Po svojim orkestralnim kompozicijama L. ide u najznatnije frai cuske kompozitore svoga vremena. R. otte smatra da se mog staviti uz bok djelima mladoga Haydna.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1776 77; Symphonie concertan za 2 violine, 1775; 3 koncerta za violinu, 1775 76; Suite de Noels (izgubljeni 1773- KOMORNA: sonate za violinu i b. c. (2 sv.), 1767 i 1771; 6 dua : 2 violine, 1771; 12 trija za 2 violine i bas (2 sv.), 1768 i 1772; 5 divertimenta ; kvartet.

2. Alphonse, muziki nakladnik i kompozitor (Nantes, 1 III 1804 Pariz, 17. VI 1868). Neak Simona; harmoniju ui na Parikom konzervatoriju (A. Reicha). God. 1841 preuzeo izdi vako poduzee koje je osnovao njegov stric. Naklada Leduc objs vila je vrijedne zbirke i serijska izdanja (npr. Les Maitres Mus,
ciens de la Renaissance francaise u redakciji H. Experta) i izdava] lementaire de piano (1845) i Solfege progressif (1867).

list L'Art musical (1860 95). L. je komponirao vie od 100 djela preteno za klavir, plesnoga karaktera. Napisao je Method
LIT.: R. Cotte, Simo n Le D uc, MGG, VIII, 1960. J. Feschott Leduc Alphonse, MGG, VIII, 1960. ;

LEE LEGATISSIMO
LEE, Dai-Keong, havajski kompozitor kineskog podrijetla (Honolulu, 2. IX 1915 ). Od 1937 u SAD studirao na Princeton University (R. Session), na Juilliard Graduate School (F. Jacobi) i kod A. Coplanda u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1942 i 1952; Concerto grosso; Hazvaiian Festival Overture 1942; Golden Gate Overture, 1942; Pacific Prayer, \942\Tropical Overture, 1942; Prelude and Hula; Renascence; koncert za violinu, 1946; Introduction andallegro za gudae. Gudaki kvartet. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: The Poet's Dilemma, 1940; The River; Open the Gates; Phineas and the Nightingale; Mary Magdala. Balet Children's Caprice. Filmska muzika. VOKALNA: Songs from the Rose Tree za alt i orkestar; zborovi (The Return; North Labrador; East and West); solo-pjesme.

439

Uz to je od 1954 muziki direktor na radio -stanici u Hilversumu. Pobornik dodekafonije, bavi se i elektronskom muzikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Tri simfonije: I, 1950; II, za gudae, 1951 i III, za duhae, 1963. Symphonies for Wind Instruments, 1963; koncert za klavir, 1948; 2 koncerta za violinu, 1953 i 1959; Treurmuzieh (u spomen W. Pijperu), 1947; Mouvements retrogrades, 1957; ples Nritta, 1961; Interplay, 1965; Sintaxis II, 1966; Spatial Music I ///, 1967; Homage to I. Strazvinsky (Spatial Music IV) za 12 izvodilaca, 1968. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1958 i 1964; gudaki sekstet, 1951; trio za flautu, klarinet i klavir, 1963; Schelp za gitaru, flautu i violu, 1964; Khrishna en Radha za flautu, harfu i udaraljke, 1964; sonata za flautu i klavir, 1959; sonatina za violinu i klavir, 1965. KLAVJRSKA: Studi ritmici, 1952; Studi africani, 1954; 6 plesova, 1959; Lydische Suite, 1959; Men Go Their Ways, 1964; 5 studija, 1964; sonata za 2 klavira, 1950. Introdukcija i passacaglia za orgulje, 1963. ELEKTRONSKA: Studio elettronico, 1958; Himna i koral; Syntaxis I, 1966 i dr. DRAMSKA. Opere: Alceste, 1953 i De droom, 1965; balet Ombres, 1963; scenska muzika; televizijska igra Litany of Our Time za zbor i instrumente. VOKALNA: oratorij Job, 1956; Haiku II za sopran i orkestar, 1967; Lamento pacis za zbor i instrumentalni ansambl, 1969; Missa brevis za zbor, 1953; Priere (tekstovi iz Kurana) za zbor, 1954; solo-pjesme. Muziek van de Tzvintigste Eeuw, 1964. LIT.: J. Wouters, Ton de Leeuw, Sonorum Speculum, 1964.

LEE, George Alexandre, engleski dirigent i kompozitor (London, 1802 8. X 1851). Muziku karijeru zapoeo kao operni pjeva u Dublinu, ali je 1823 preuzeo dunost dirigenta. Od 1826 u Londonu dirigent raznih kazalita u kojima je nastupala nje gova ena, popularna pjevaica Harriett Waylett (18001851). God. 183745 djelovao u Dublinu, a zatim ponovno u Londonu, gdje je neko vrijeme vodio i vlastitu trgovinu muzikalija.
DJELA. DRAMSKA: The Sublime and the Beautiful, 1828; The Invicibles, 1828; The Nymph of the Grotto, or A Daugther's Vow, 1829 (sa G. Liveratijem); The Witness, 1829; The DeviVs Brother, 1831 (engleska verzija Auberova Fra Diavold); The Fairy Lake, 1831 (preradba Auberova Le Lac des fees) i dr. Udbenik Complete Course of Instruction in Singing. LIT.: D. Lee, George Alexandre Lee, MGG, VIII, 1960.

LEE, Mary Ann, amerika plesaica (Philadelphia, 1823 1899). Uenica P. H. Hazarda u Philad elphiji gdje je 1837 debitirala u operi-baletu Le Dieu et la Bayadere (Auber). God. 1844 nastavila studij kod J. Corallija u Parizu. Nakon povratka u Ameriku (1845) susree slavnu plesaicu F. Elssler koja je sna no utjecala na njezin daljni umjetniki razvoj. Na brojnim turnejama po SAD izvodila je L. Cachuchu, La Cracovienne i Bolero, plesove koje je nauila od J. Svlvaina, mua F. Elsslerove. Najpoznatije uloge ostvarila je u baletima La Fille du Danube (Adam), Jolie Fille de Gand i Giselle (Adam). L. je prva u Americi plesala ulogu Giselle (1846). LEE, Peggy (Norma Dolores Egstrom), amerika pjevaica i kompozitor (Jamestown, North Dakota, 26. V 1922 ). Karijeru iazz-pjevaice zapoela u malim klubovima amerikog srednjeg Zapada i Kalifornije. God . 1941 pobuuje u Chicagu panju B. Goodmana koji je uzima u svoj, tada vrlo poznati or kestar. S tim je orkestrom postigla prve velike uspjehe (Why Don't You Do Right?, 1942). Meutim, 1943 napustila je pjevanje 1 posvetila se kompoziciji. Od 1952 ponovo nastupa kao pjevaica. Snimivi vie televizijskih emisija i filmova, medu njima The Jazz Singer i Pete Kelly's Blues, za koji je dobila nagradu Akade mije 1956, postala je vrlo popularna. God. 1961 priredila turneju po Evropi. Suraivala je s Ge orgeom Shearingom, Bennvjem arterom, Louom Levvjem i Quincyjem Jonesom. Prvenstveno interpret swinga, najvee uspjehe postigla s pjesmama Black Coffee i Fever. Snimila vie ploa; dobitnica je nagrade revije
Down Beat, 1946.

LEFEBVRE, Charles-douard, francuski kompozitor (Pariz, 19. VI 1843 Aix-les-Bains, 8. IX 1917). Sin slikara Ch. Lefebvrea, bio je uenik A. Thomasa na Parikom konzervatoriju; 1870 osvojio Prix de Rome za kantatu Le Jugement de Dieu. Od 1895 nastavnik na Parikom konzervatoriju. Komponirao u tradicionalnom stilu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta; uvertire Fiesaue i Toggenbourg, 1905; Dalila; suite. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki trio; klavirski kvartet; klavirski kvintet. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: Opere: Juditha, 1877; Le Tresor, 1883; Zaire, 1887; Djelma, 1894. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Le Jugement de Dieu, 1870; Judith, 1879; Eloa, 1888; Sainte Cecile, 1896; La Messe du fantome. Oko 10 zborova; 35 solo-pjesama. Studija Les Formes de la musigue instrumentale u Encvclopedie de la Musique, II/S, E- Lavignaca i L. de La Laurenciea. LIT.: G. Ferchault, Charles Edouard Lefebvre, MGG, VIII, 1960.

LEFEVERE, Kamiel, ameriki carillonist belgijskog po drijetla (Malines, 24. XI 1888 ). Studij zavrio 1924 na koli za carillon (Beiaardschool) u Malinesu kod I. Denvna. Od 1927 djelovao u Now Yorku.
DJELA. Za carillon: Allegro en Menuet; University of Chicago Suite; Carillon suite; Andante religioso; Rondino to Spring; fantazija; 3 Sketches; The Magic of the Bells; Alfred University Suite; Carillonnesque; plesovi; preludiji i dr. SPISI: Bells over Belgium i Carillon and Singing Tozvers in the United States and Canada.

LE FLEM, Paul, francuski kompozitor, dirigent i muziki kritiar (Lezardrieux, C6tes -du-Nord, 18. III 1881 ). Studirao filozofiju i knjievnost; kompoziciju uio na Parikom konzerva toriju i u Scoli Cantorum (A. Lavignac, F. Roussel, V. d'Indv). God. 190304 boravio u Rusiji. Po povratku u Pariz zborovoda kazalita Opera Comique (1924) i zbora Les Chanteurs de St. Gervais, profesor kontrapunkta na Scholi Cantorum (192339) i muziki kritiar asopisa Comoedia (190537). Njegova su djela bliska muzikom impresionizmu, a temelje se na folkloru Bretagne.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonij e, 1907 i 1958; fantazija za klavir i orkestar, 1912; koncertna kompozicija za violonelo i orkestar, 1965; Le Village, 1941; Ronde des Fees, 1944. KOMORNA: klavirski kvintet, 1910; Clair de lune sous bois za harfu, flautu i gudake instrumente, 1911; Danse desuete za harfu, flau tu i gudaka instrumente, 1911; sonata za violinu i klavir, t9O5. KLAVIRSKA: Par landes, 1907; Par greves, 1907; Chant des genits, 1912; Avril, 1912; Pour main gauche, 1961. DRAMSKA: opera La Magicienne de la mer, 1947 (izv. 1954); operna bajka Aucassin et Nicolette, 1908; tragikomine jednoinke Le Rossignol de Saint-Malo, 1938 i La Clairiere des Fees, 1944; dra matski muziki igrokaz La Maudite, 1967. Scenska i filmska muzika; muzika za radio-drame. VOKALNA: kantata Cain, 1902; Invocation za sopran, tenor i orkestar, 1920; Fete de printemps za enski zbor i orkestar, 1937; Morven le gaelique za 5 solista i instrumentalni ansambl, 1963; zborovi; solo -pjesme. lanci i kritike. LIT.: M. Imbert, Paul Le Fle m, MG G, VIII, 1960.

LEE, Samuel, irski v iolinist, dirigent i muziki nakladnik (? Dublin, 21. II 1776). Uio kod M. Dubourga; 1750 otvorio u Dublinu trgovinu muzikalija i muziku nakladu. Uz to od 1751 dirigent Gradske muzike (City Music ili Corporation Band), 17ST.56 vodio orkestar u Marlborough Greenu, a 1758 postao dirigent na Crozv Street Theatre. Ubrajao se, po svemu sudei, meu vodee irske muziare onoga doba.
DJELA: Lee's Masque, a Collection of Popular Songs, 2 zbirke, 175? 56; Shela na guira with Variations by the Late Mr. Sam Lee an d Another Favourite Irish Tune, oko 1780. LIT.: W. H. Granan Flood, A Historjr of Irish Music, Dublin 1905. D. Lee, Samuel Lee, MGG, VIII, 1960.

LEES, Benjamin, ameriki kompozitor (Harbin, Mandu rija, 8. I 1924 ). Klavir uio kod K. I. Rodetskog u San Franciscu, kompoziciju na Univerzitetu u Los Angelesu (H. Stevens, I. Dahl, E. Kanitz) i kod G. Antheila. Od 1962 profesor na konzervatoriju Peabody u Baltimoreu i zatim na Queen's Collegeu u Long Islandu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1952 i 1957; Profile, 1952; Divertimento-Burlesca, 1956; koncert za orkestar, 1959; Prologue, Capriccio and Epilogue, 1959; Spectrum, 1964; koncert za komorni orkestar, 1966. Koncerti: 2 za klavir, 1955 i 1966; za violinu, 1958; za otou, 1963 i za gudaki kvartet , 1964. Za klavir i gudaki orkestar: Declamations, 1953 i Concertante breve, 1959. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1952 i 1956; Three Variables za obou, klarinet, fagot, rog i klavir, 1956; Movement da camera ZSL flautu, klarinet, vio lonelo i klavir, 1 954; sonata za rog i klavir, 1951; sonata za violinu i klavir, T 953; Invenzione za violinu solo, 1965. KLAVJRSKA: 4 sonate. 1949, 1950, 1951 i 1964; Sonata breve, 1955; fantazija, 1953; Kaleidoscopes, 1954; 6 Ornamental Etudes, 1957; Epigrams, 1960; 3 preludija, 1962. Sonata za 2 klavira, 1951. Opere The Oracle, 1955 i The Gilded Cage. VOKALNA : kantata Vision of poets, 1961; Song of the Night za sopran i orkestar, 1952; Cyprian Songs za bariton i klavir, 1960.

LEEUW, Ton de, nizozemski kompozitor (Rotterdam, 26. XI 1926 ). Uenik H. Badingsa i kasnije O. Messiaena u Parizu. Muziku etnologiju studirao kod J. Kunsta na Univerzitetu u Amsterdamu. Predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Utrechtu.

LEGAT, Nikola) G ustavovi, ruski plesa, koreograf i pe dagog (Petrograd, 30. XII 1869 London, 24. I 1937). Uenik P. Gerdta i Ch. Johanssona, koga je naslijedio kao profesor zavrnog razreda na Carskoj baletnoj koli. Debitirao veoma mlad na sceni Manjinskog kazali ta u Petrogradu; tamo su nastali i njegovi prvi koreografski radovi: Le Chat botte (1906), La petite fleur rouge (1907) i Le Talisman (1909). God. 1923 napustio Rusiju, 192526 plesa i baletni majstor u trupi S. Djagileva. Nedugo zatim otvorio je u Londonu baletnu kolu, koja je ubrzo postala poznata; u njoj su se kolovali najbolji engleski plesai. LEGATISSIMO (tal., veo ma povezano), pojaani legato; upotrebljava se u kantileni, u is taknuto pjevnim frazama. N . G. LEGAT

440

LEGATO LEHAR
L.; studirao na Parikom konzerva toriju. Komponirao mu; za niz baleta Rolanda Petita i Genea Kellvja. Neko vrijeme lovao u SAD i stekao ugled kao autor musicala, revija i filn muzike. Stvara pod utjecajem jazza i francuske muzike tradii oitujui poseban smisao za boju tona. Komponirao je i popula muziku za film Les Parapluies de Cherbourg. LEGRENZI, Giovanni, talijanski kompozitor (Clusone '. Bergama, krten 12. VIII 1626 Venecija, 27. V 1690). N vrijeme orgulja u crkvi 5. Maria Maggiore u Bergamu; 1 65 (moda i dulje) zborovoa na Accadem'a dello Spirito Se u Ferrari. ivio zatim u Veneciji, gdje je komponirao niz op za tamonja kazalita; od 1672 bio je i direktor Conservatorio Mendicanti. God. 1681 postao je drugi, a 1685 prvi dirigen crkvi sv. Marka. Uivao je velik ugled i kao pedagog; od njege uenika najpoznatiji su A. Lotti i A. Caldara. L. oituje svugdje originalnost udruenu sa sjajem i mo mentalnou kasno venecijanske kole. Njegove su opere pis u izrazito venecijanskom stilu. U instrumentalnim kompozicija pojavljuju se po prvi put jasno profilirani oblici sonate da cam i sonate da ehiesa kao i novi monodijski oblici trio-sonate i se sonate. Primjenjujui u crkvenoj muzici elemente koncerta noga stila barokne umjetnosti, L. je mnogo pridonio pobj monodije i na tom podruju muzikoga stvaralatva.
D J ELA. IN S TRU MEN TA LN A: S o n a t e a 2 e 3 o p . 2 , 1 6 5 5 ; S u o da ehiesa e da camera . . . op. 4, 1656; Sonate a 2, 3, 5 e 6 istromenti op. 8, I' zbirka sonata La Cetra za 2 4 instrumenta op. 10 (zapravo op. n), l< Libro IV di Sonate a 2, 3 e 4 stromenti op. 10, 1682; Balletti e correnti za 5 ins menata i b. c. op. 16, posth. 1691. DRAMSKA. Oko 20 opera: Achill Sciro, 1663; La Divisione del mondo, 1675; Totila, 1677; / dne Cesari, l< Publio Elio Pertinaee, 1684 i dr. VOKALNA. Oratoriji: La Morte del c penitente, oko 1675; Sedecia, 1676; Gli Sponsali d'Ester, 1676; La Vendita cuor humano, 1667; Sisara, 1677; // Prezzo del cuore humano, posth. 1692 i ( torio del Guidizio. Cantate e canzonette (i-gl.) op 12, 1676; Idee armoniche e. (2-gl. i 3-gl.) op. 13, 1678; zbirka i-gl. kantata (24) Echi di riverenza (2 1 op 14, 1678 79; oko 15 pojedinanih kantata. CRKVENA. Zbirke mot Harmonia d'affetti devoti (2-gl. do 4-gl.) op. 3, 1655; Sentimenti devoti (: i 3-gl.) op. 6, 1660; Acclamazioni divote (i-gl.) op. 10, 1670 i zbirka i-gl. mo uz pratnju 3 instr. op. 17, posth. 1692. Zbirka 5-gl. psalama op. 5, 1657; Com musieali per uso di ehiesa (i-gl. i 2-gl. uz pratnju violine) op. 1, 1654; Comi con Lettanie et Antifone della Beata Vergine (5-gl.) op. 7, 1662; Sacri e fes concerti, messa e salmi a due ori op. 9,1667; Te Deum, 1687; mise, magnifikati i NOVA IZD.: pojedine instrumentalne kompozicije G. Legrenzija obj. Danckert (1949) i W. v. Wasielewski (Die Violine im 17. Jahrhundert) ; 1 kani obj. E. Schmitz (Geschichte der iveltlichen Kantate, 1914); arije iz opera obj Torchi, A. Parisotti, H. Prunieres i dr. LIT.: H. Ndsle, G. Legrenzi als Instrumental-Komponist (disertac: Miinchen 1917. G. Tebaldini, G. Legrenzi, Muica d'oggi, 1937. P. 1 gaceia, Giovanni Legrenzi, Bergamo 1954. C. Sartori, Giovanni Legr< MGG, VIII, 1960. S. Dalla Likera, Cronologia musicale della Basilic; S. Marco in Venezia, Muica sacra, 1961. J. A. MacDonald, The Sacred V' Music of Giovanni Legrenzi (disertacija), Ann Arb or 1964. R. h

LEGATO (ligato; tal. vezano, povezano), povezivanje to nova u neposrednom slijedu, bez prekida. Idealni 1. moe se po stii u pjevakoj frazi ili na limenim duhakim instrumentima bez ventila. L. na gudakim instrumentima postie se ili na istoj ici time, to gudalo ne ostavlja icu, nego se samo mijenja prsto met ili tako da gudalo brzo prelazi sa ice na icu. L. na klaviru i instrumentima s tipkama uope nije mogu u smislu pjevake fraze. On se proizvodi na umjetan nain, tako da tonovi postaju meusobno zavisni: prva tipka isputa se tek kad se pritisne na drugu. Najee se 1. pri sviranju ili pjevanju pretpostavlja samo po sebi, ukoliko nisu dane upute za protivno (npr. staccato). Kao grafika oznaka za 1. (skraeno leg.) slui luk, povuen iznad sku pine nota koje se izvode povezano ili ispred njih. B. S. LEGENDA, instrumentalna, vokalno-instrumentalna, pa i dramska kompozicija epsko-lirskoga karaktera u kojoj autor pre nosi u muziku legendarna zbivanja razliita podrijetla (redovito iz folklora, vjerskih izvora i knjievnosti). A. Dvorak je pisao legende za orkestar, F. Liszt je jedan od svojih oratorija nazvao Legenda o sv. Elizabeti, a dao je naziv legende i nekim svojim klavirskim kompozicijama (Sv. Franjo Asiki govori pticama i Sv. Franjo Paulski hoda po valovima). H. Berlioz je oratorij La Damnation de Faust nazvao dramatskom legendom. Isti taj naziv dao je H. Pfitzner svojoj operi Palestrina. Irska legenda naslov je opere W. Egka. j. As. LEGGIERO (leggiadro; tal., lagano), i. oznaka za artikulaciju kod klavira (tzv. biserna igra), lagan i kratak nain klavir skog udara u brzom tempu (izmeu legata i staccata). Od staccata razlikuje se, u prvom redu, lakoom udara, a od mezzolegata kratkoom i manjim intenzitetom udarenog tona. L. je mogu samo u pianu. U crescendu prelazi u mezzolegato. 2. Kod gudakih instrumenata 1. se izvodi uglavnom tako da se smanji pritisak gudala na ice. Ipak se taj termin kod ovih instrumenata odnosi vie na sam karakter izvedbe, nego na poteze gudala. B. S. LEGLEY, Victor, belgijski kompozitor (Hazebrouck, Flandrija, 18. VI 1915 ). Studirao u Ypernu i na Konzervatoriju u Bruxellesu (J. Absil). Violinist u orkestru (193647), a kasnije muziki urednik flandrijskog programa na Institut National de Radiodiffusion. Od 1949 uz to i profesor harmonije na Konzervatoriju u Bruxellesu. Dok u nekim djelima (I simfonija, komorne kompozicije) nastoji svoju muziku jednostavnou i jasnoom uiniti to pristupanijom, u drugima (Concerto pour violon) postie efekte velikim ritmikim i metrikim bogatstvom. Napustio tonalno koncipiranje, no nije prihvatio ni dodekafoniju ni serijelnu tehniku.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1942; II, 1947 i III, 1953; Symphonie miniature, 1946; simfonijeta; koncert za violinu, i 947; koncert za klavir, 1952; Concertino za timpane i orkestar; simfonijske varijacije, 1941; suita, 1944; uvertire; Musiaue pour une tragedie grecque, 1946; The Golden River, 1948; Divertimento, 1952; serenada za gudae, 1957. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1941; II, 1947 i III, 1956; duhaki trio, 1942; duhaki kvintet, 1961; sekstet, 1945; nonet, 1948; Concert d treize, 1944. Sonate: za violinu i klavir, 1943; za violu i klavir, 1943; za violonelo i klavir, 1945; za klarinet i klavir, 1952; za trublju i klavir, 1953. Klavirske kompozicije (sonata, 1946; Cinq portraits, 1955). Sonata za orgulje, 1949. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: Catalogus van werken van Belgische componisten. Nr. 3; Victor Leglev, Bruxelles 1953. J. v. Ackere, Victor Leglev, MGG, VIII, 1960.

LEGNANI, Luigi Rinaldo, talijanski gitarist i kompozitor (Ferrara, 7. XI 1790 Ravenna, 5. VIII 1877). U mladosti operni pjeva; prve uspjehe'kao gitarist postigao 1819. Do 1860 koncer tirao u Italiji, Austriji, Njemakoj i vicarskoj (183637 na t urneji sa N. Paganinijem). Dulje vrijeme ivio u Beu. Bavio se i gradnjom gitara i violina. L. je jedan od najpoznatijih i najveih umjetnika na gitari. Uz kolu za gitaru napisao je i niz va rijacija, fantazija, scherza i drugih kraih virtuoznih djela za taj instrument; mnoga od njih idu u standardni repertoar gitarista. U novije vrijeme neke kompozicije Legnanija izdali su J. Zuth, H. Ritter i H. Gotze.
LIT.: W. Boetticher, Luigi Legnani, MGG, VIII, 1960.

LEGNO (tal., drvo). Col legno je oznaka kojom se upozorava violinist da tonove na violini izvede laganim udarcima drvenog dijela gudala o ice. Takvim nainom sviranja postizava se ose bujan, opor zvuni uinak. LEGRAND, Jean-Pierre, francuski orgulja i kompozitor (Tarbes, 8. I 1734 Marseille, 31. VII 1809). Djelovao u Bordeauxu i od 1758 kao orgulja u Parizu ( St.-Germain-des-Pres ). God. 1770 otiao iz Pariza u pokrajinu i 1780 se nastanio u Marseilleu, gdje je djelovao u operi.
DJELA: Sonates de clavessin, premier Uvre, 1763. Kantata L'Hymne des iys, 1783; mise; moteti; zborovi. LIT.: J. Bonfils i H. A. Durand, Jean-Pierre Legrand, MGG, VIII, 1960

LEGROS (Le Gro), Joseph, francuski pjeva (tenor kompozitor (Monampteuil, 8. IX 1739 La Rochelle, 20. > X 793)- Na opernoj pozornici debitirao 1764 u Parizu (Mondonvi Titon et L'Aurore) i do 1783 bio lan Opere, u kojoj je, me ostalim, bio prvi interpret u etiri Gluckove opere: Ach: (Iphigenie en Aulide), Orphee (Orphee et Euridice), Adm (AJceste) i Pvlades (Iphigenie en Tauride). God. 1786 dobio naslov musicien ordinaire de la Chambre; 1792 preselio se u Rochelle. Njegova vrhunska ostvarenja bila su Castor (Rame; Castor et Pollux), Colin (Rousseau, Le Devin du village), The: (Lully), Amintas (Berton i Trial, Sylvie), Amphion (Labord Vertumne (Destouches, Les Elements), Sandomir (Philid Ernelinde), Hippolvte (Rameau, Hippolyte et Aricie), Daph (Mondonville, Daphnis et Alcimaure), Dardanus (Ramea Zais (Rameau), Tibulle (Co de Blamont, Les Festes gr ques et romaines), Amadis (L ly), Raymond de Mainne (B ton, Adele de Ponthieu), Ale (Gossec, Alexis et Daphr, Amadis de Gaule (J. Ch. Bac Persee (Philidor), Thesee (G sec) i dr. Komponirao je op< Anacreon, 1782; obj. Prem Recueil d'airs et duos.
LIT : A Menetrat, Joseph ] gro, MGG, VIII, 1960

LEGRAND, Michel, francuski kompozitor (Pariz, 24. II 1932 ). Sin dirigenta i aranera zabavne muzike Raymonda

F. LEHAR

LEHAR, Franz, austrij kompozitor madarskog pc rijetla (Komarno, 30. IV 18 Bad Ischl, 24. X 1948). 5 vojnog dirigenta, od svoje d\ naeste godine uio na Prake konzervatoriju (violina A. Be newitz, teorija J. Foster). Vo dirigent u Luenecu, Pt Trstu, Budimpeti i Be

LEHAR LEIBOWITZ
God. 1902 dirigent bekog Theater an der Wien. Otada se posveuje komponiranju, a kao dirigent pojavljuje se samo na premijerama vlastitih djela. L. se proslavio svojim operetama, od kojih su neke poznate u cijelom svijetu. Bogate su melodijama, bujno instrumentirane; u njima je, kao i u bekoj klasinoj opereti, karakteristian valcer. Gdjegdje se osjea prizvuk madarske ili slavenske muzike; ponekad se pribliuju kominoj operi. Najvei je uspjeh L. postigao operetama Die lustige Witwe i Das Land des Ldchelns.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme; 2 koncerta za violinu; valceri; marevi. Komorne kompozicije. DRAMSKA. Opere: Rodrigo, 1893; Kukuschka, 1896 (neizvedena, preraena pod nazivom Tatjana, 1905) i Garaboncias, 1943. Operete: Wiener Frauen, 1902 (preraena pod nazivom Der Schliissel zum Paradies, 1906); Der Rastelbinder, 1902; Der Gottergatte, 1904; Die Juxheirat, 1904; Die lustige Witwe, 1905 (praizvedba 28. XII 1905 u Beu; jugosl. premijera 20. II 1907 u Zagrebu); Der Mann mit den drei Frauen, 1908; Das Furstenkind, 1909; Der Graf von Luxemburg, 1909; Zigeunerliebe, 1910; Eva, 1911; Die ideale Gattin, 1913; Endlich allein, 1914; Der Sterngucker, 1916; Wo die Lerche singt, 1918; Die blaue Mazur, 1920; Die Tangokonigin, 1921; Frasquita, 1922; La danza delle Libellule, 1922; Die gelbe Jacke, 1923; Cloclo, 1924; Paganini, 1925; Der Zarezvitsch, 1926; Friederike, 1928; Das Land des Ldchelns, Berlin, 1929 (jugosl. premijera, Zagreb, 3, I 1931); Schon ist die Welt, 1931; Giuditta, 1934. Pjesme. Filmska muzika. LIT.: E. Decsey, Franz Lehar, Miinchen 1924. A. Rivoire, Une heure de musique avec Lehar, Pari 1930. G. Knosp, Franz Lehar, Bruxelles 1935. 5. Czech, Franz Lehar. Sein Weg und sein Werk, Berlin 1942. M. Peteani, Franz Lehar: seine Musik, sein Leben, Wien 1950. E. Nick, Franc Lehar, MGG, VIII, 1960. DJELA: Romantic suite za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA : opera Everyman, 1915; muzike komedije Sergeant Brue, 1904 i The Vicar of Wakefield, 1906. VOKALNA: kantata-bajka Once Upon a Time, 1903; Young Lochinvar za bariton i orkestar; Endymion za sopran i orkestar; In a Persian Gar den (Khayydma Rubaiyat u verziji J. E. Fitzgeralda) za vokalni kvartet i klavir, 1896; ciklus pjesama The Daisy Chain; More Daisiers; In memoriam (Tennvson); Nonsense Scngs (iz Alice in Wonderland) i dr. Autobiogra fija The Life of Liza Lehmann, by herself, 1919 (posth.).

441

LEHMANN, Dieter, njemaki muzikolog (Stollberg, Saska, 29. VI 1929). Studij muzikologije zavrio na Univerzitetu u Leipzigu (W. Seraukv); doktorirao 1953. God. 1953 61 univerzitetski lektor u Leipzigu, 196167 djelovao na Muzikolokom institutu Humboldtova univerziteta u Berlinu i od 1967 ponovno u Leipzigu.
DJELA: Russlands Oper und Singspiel in der zzvetten Half te des 18 Jahrhunderts (disertacija), 1958; Grundlagen der Tonsprache Mussorgskis in seinen Liedern, 1969. Studije: Der russische Komponist und Musikforscher Alexander Serozv und sein Mozartbild, Kongress-Bericht Wien 1956, 1958; Die Musikhistorische Bedeutung Nikolai Dilezkis und seiner Musikalischen Grammatik fu'r die russische Musik des spdten 17. und fruhen 18. Jahrhunderts, Beitrage zur Muffilriinpp aneli n rt*
T r\*.f*\

LEHMANN, Lotte, njemaka pjevaica, sopran (Perl-leberg, 27. II 1888 ). Pjevanje studirala u Berlinu na Konzervatoriju kod M. Mallin-ger. Od 1910 pjevala na operi u Hamburgu, 191438 u Beu, LO TTE LEHM AN N zatim u SAD. Gostovala u Evropi, Americi i Australiji, a istakla se i kao koncertna pjevaica. Njene su znamenite uloge Manon (Massenet), Sieglinde (Wagner, Prsten Nibelunga), Arabella (R. Strauss), Leonore (Beethoven, Fidelio) i sve tri enske uloge u Kavaliru s ruom (R. Strauss). Djelovala i kao pjevaki pedagog u SAD. LEHN, Erwin, njemaki dirigent, pijanist, vibrafonist i kompozitor (Grunstadt, Pfalz, 8. VI 1919 ). Uio na Muzikoj koli u Peineu; kao pijanist najprije svirao u ansamblu svog oca. Od 1945 pijanist i araner na radiju, od 1948 vodi (sa Horstom Kudritzkim) plesni orkestar Radio-Berlina. God. 1951 preuzeo vodstvo plesnog orkestra Junonjemakog radija u Stuttgartu (serija emisija Treffpunkt Jazz). Uz to nastupa kao vibrafonist u vlastitom kvartetu i kvintetu. Komponira i filmsku muziku. Gostovao u Francuskoj i vicarskoj, na festivalima u Frankfurtu i dr. Znaajna linost evropskog jazza i plesne muzike, njegova je djelatnost vezana najvie za veliki plesni i jazz orkestar. LEIBOWITZ, Rene, francuski kompozitor i muziki pisac poljskog podrijetla (Varava, 17. II 1913 Pariz, 1972). Kompoziciju uio u Beu kod A. Weberna, u Berlinu kod A. Schonberga (1930 33) te u Parizu kod M. Ravela (1933). Dirigiranje studirao kod V. De Sabate (192326), P. Dessaua (1936 38) i P. Monteuxa (1934). Od 1937 vodio orkestar Francuske radio-difuzije s kojim je polazio na turneje po Evropi i SAD (194748). Kao dirigent izvodio prvenstveno suvremena djela, naroito pripadnika Schonbergova bekog kruga. Od 1945 ivio stalno u Parizu. Bavio se i pedagokim radom te organiziranjem festivala suvremene komorne muzike (od 1947). Odrao je niz predavanja na Meunarodnim ferijalnim teajevima za novu muziku u Darmstadtu. Njegovi su uenici P. Boulez i H. W. Henze. L. je odluni pobornik SchOnbergove dodekafonije koju raz vija dalje i u svojim izvrsnim teoretskim radovima i u svojim kompozicijama. Proirio je mnoge pojedinosti Schonbergove teorije i otkrio brojne nove mogunosti u primjeni naela serije. Ide u red najboljih teoretiara dodekafonije, a znatan je i njegov do prinos razvitku serijelne tehnike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941; dramatska simfonija Perpetuum mobile: The City sa recitatorom, 1951; koncert za violinu, klavir i 17 instrumenata, 1942; koncert za klavir, 1942; Concertino za violu, 1954; varijacije, 1954; fantazija, 1956; Six Pieces, 1958. KOMORNA : Tri gudaka kvarteta: I, 1940; II, 1950 i III, 1952; gudaki trio; klavirski trio, 1950; 10 kanona za duhaki trio, 1939; duhaki kvintet, 1 944; koncert za nonet, 1944; UExplication des metaphores za recitatora, 2 klavira, harfu i udaraljke, 1947; Symphonie de chambre za 12 instrumenata, 1948; Humoresque za udaraljke, 1958; sonata za flautu i klavir, 1944; sonata za violinu i klavir, 1948. KLAVIRSKA: 2 sonate (I. 1939); fantazija, 1952; 3 zbirke kraih kompozicija, 1943, 1950 i 1952. DRAMSKA. Opere: La Rumeur de Vespace, 1950; Ricardo Gonfolano, 1953; Circulaire de minuit; Les Espagnols a Venise, 1970. VOKALNA: simfonija Traume vom Tod und Leben za sole, zbor i orkestar, 1955; kantate The Grip of the Given za zbor i 6 instrumenata, 1950 i The Renegade za zbor i 8 instrumenata, 1956; zborovi; koncertna arija Tourist Death za sopran i komorni orkestar, 1943; serenada za bariton i 8 instrumenata, 1955; Capricdo za sopran i komorni instrumentalni ansambl, 1956; solo-pjesme. SPISI: Schoenberg et son e'cole, 1946; Q' est-ce que la musique de douze sons?, 1948; Introduction a la musique de douze sons, 1949; L'Artiste et sa conscience, 1950; L'Evolution de la musique de Bach a Schdnberg, 1952; Histoire de l'Opera, 1957 (tal. prijevod 1966); Un grand representant de la musique contemporaine: Eric-Itor Kahn (sa K. Wolffom), 1958; Thinking for Orchestra. Practical Exercises in Orchestration (sa J. Maguireom), 1960 (tal. prijevod 1964); Schoenberg, 1969; brojne studije i lanci u razliitim francuskim i talijanskim strunim publikacijama. DJELA: autobiografija Anfang und Aufstieg, 1937 (engl. On VCings of Song. 1938); More than Singing, 194S My Many Lives, 1948. Nekoliko romana, LIT.: H. Kiihner, Lotte Le h ma nn, MGG, VIII, 1960.

i nn^/iiifnv ***. si D srsJsi* rt* i n si s,** n T^** n.tim x*L / /J ^^^ t*j i\>'jjj ^ ?f }^/)7 C&/ C

puisKu w AKIJ W(EM, iviuzyKa, 1903, i scnaiRuvjsni ais Dearoeiier russiscn Volkslieder, Revue Belge de Musicologie, 1965; Zur Genesis der russischen R

sik'vissenschaft, 1960; Charakter und Bedeutung der Promenad

LEHMANN, Hans Ulrich, vicarski kompozitor (Bienne, Bern, 4. V 1937 ). Violonelo uio u Baselu (R. Looser), mu ziku teoriju u Ziirichu (P. Miiller), a kompoziciju u Baselu 196063 (P. Boulez, K. Stockhausen); na Univerzitetu u Ziirichu studirao i muzikologiju (K. von Fischer). Profesor je muzike teorije i violonela na Muzikoj akademiji u Baselu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Structures transparentes za klarinet, violu i klavir, 1961; Quanti I za flautu i komorni ansambl, 1962; Regions za flautu solo, 1963; Episoden za duhaki kvintet, 196364; Mosaique za klarinet, 1964; Komposition fiir 19, 1964 65; Noten za orgulie (2 verzije), 1964 66; Spiele za obou i harfu, 1965; Studien za violu solo, 1966; koncert za flautu, klarinet i gudae, 1969; Dis-Cantus I za obou i gudae, 1970 (Zagreb, 9. V 1971); Monodie za jednaga duhaa, 1970; Regions III za klarinet, trombon i violonelo, 1970; Interieur II za klarinet solo, 1970. VOKALNA : kantata za sopran, i 4 instrumenta, 1962; Rondo za sopran i orkestar, 1967.

LEHMANN, 1. Lilli, njemaka pjevaica, sopran (Wiirzburg, 24. XI 1848 Berlin, 17. V 1929). Ki i uenica pjevaice Marije Terezije Low u Pragu, gdje je debitirala 1865 u Mozartovoj arobnoj fruli. Pjevaku karijeru nastavila u Danzigu (1868), Leipzigu i na Kraljevskoj operi u Berlinu (1869 85); 188592 bila je lanica njujorkog Metropolitana. Opernu pozornicu ostavila 1909, ali i dalje nastupala na koncertima. Izvanredna wagnerijanka, gostovala u Bavreuthu ve 1876 na praizvedbi tetralogije Prsten Nibelunga; stekla je i veliku reputaciju kao pjevaki pedagog.
DJELA: Meine Gesangskunt, 1902; Studie zu Fidelio, 1904; Stuie zu Tris lan und Isolde, 1904; Mein Weg, 1912.

2. Marie, pjevaica, sopran (Hamburg, 15. V 1851 Berlin, 9. XII 1931). Sestra Lilli; na opernoj pozornici debitirala 1867 u Leipzigu. God. 1876 nastupila u Bavreuthu na praizvedbi Wagnerova Prstena Nibelunga (Wellgunde u Rajninu zlatu i Ortlinde u Walkuri); 1881 87 lanica Dvorske opere u Beu, 1896 povukla se s operne pozornice i bavila pjevakom peda gogijom.
LIT.: J. H. Wagenmann, Lilli Lehmans Geheimnis der Stimmbander, Berlin 1905. L. Andro, Lilli Lehmann, Berlip 1907. G. Davidson, Opera Biographies, London 1955.

LEHMANN, Liza (Elizabeth Mary Frederika), engleska pjevaica (sopran) i kompozitor (London, 11. VII 1862 Pinner, Middlesex, 19. IX 1918). Muziku uila u Londonu, Rimu i Wies badenu; debitirala 1885 u Londonu. Povukavi se 1894 s pozor nice, intenzivnije se bavila kompozicijom. Njezin ciklus pjesama In a Persian Garden postao je veoma popularan u Engleskoj i SAD.

442

LEIBOWITZ LEITZMANN
muzikim festivalima. Od 1961 ponovno lanica Covent Gar, u Londonu. Njezine velike kreacije su Pamina (Mozart, ar< frula), Manon (Massenet), Sofija (Strauss, Kavalir s ruom) i LEIGHTON, Kenneth, engleski kompozitor (Wakefielc X 1929 ). Studirao na Royal Academy of Music u Londom Univerzitetu u Oxfordu i na Univerzitetu u Leedsu. Od : predaje na Univerzitetu u Edinburghu. U njegovom se stilu zire utjecaj P. Hindemitha i B. Bartoka. Studij kod G. Petra u Rimu 1951, privukao ga je k serijelnom stilu mladih talijan kompozi tora, pa se L. u nekim djelima slui dodekafons tehnikom, a ipak ne naputa potpuno tonalitet.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaki orkestar, 1948. Kon za klavir, 1951; za violinu, 1952; za violu, harfu, timpane i gudaki ork 1952; za obou i gudaki orkestar, 1953; za 2 klavira, violonelo, udaraljke aki orkestar, 1954 i za violonelo, 1955. Uvertira Primavera Romana, suita Veris Gratia za obou, violonelo i gudae, 1950; Passacaglia, Choral & 1956; Burleska, 1957- KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1956 i 1957 virski kvintet, 1962; 2 sonate za violinu i klavir, 1951 i 1956; Fantasia c name B-A-C-H za violinu i klavir, 1955; Elegija za violonelo i klavir, KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1947; II, 1953 i III, 1954; 2 sonatine, varijacije, 1955; Fantasia contrappuntistica, 1956. Scenska muzika. KALNA: kantata Veris Gratia, 1951; The Light Invisible (Sinfonia S za tenor, zbor i orkestar, 1957; suita The Birds za sopran, zbor, gudae i t 1954; A Christmas Caroll za bariton, zbor i orgulje, 1953. LIT.: /. V. Cockshoot, The Music of Kenneth Leighton, The M Times, 1957. E. Brandbury, The Light Invisible, ibid., 1958. H. F. Rt Kenneth Leighton, MGG, VIII, 1960.

LIT.: J.-M. Morel, Rene Leibowitz, MGG, VIII. 1960, G. Gavazzeni, Una singolare Histoire de l'Opera, RAM, 1962. M. Kun.

Lai LEICH LEICHTENTRITT, Hugo, njemaki muzikolog i kompo zitor (Pleszovv, Poznah, 1. I 1874 Cambridge, Mass., 13. XI 1951). Muziku studirao u Berlinu na Visokoj muzikoj koli, a muzikologiju od 1899 na Univerzitetu (O. Fleischer, M. Friedlander); promovirao 1901. Idue godine postao je nastavnik na berlinskom konzervatoriju Klindzvorth-Scharvienka na kojemu je ostao do 1924. Za to vrijeme bio je muziki kritiar u Allgemeine Musikzeitung, Signale fiir die musikalische Welt i Vossische Zeitung (191024). Nakon dolaska nacista na vlast emigrirao 1933 u SAD, gdje je 193440 predavao na Haruard University i na njujorkom Univerzitetu. Mnogostruko nadaren, i kao historiar i kao teoretiar i kao kompozitor, L. je ostavio nekoliko krupnih radova, velike znanstvene vrijednosti: temeljitu Geschichte der Motette, bogat i pouzdan izvor podataka za svakoga tko se bavi prouavanjem muzike renesanse; izvrsnu obradbu IV dijela Ambrosove Musikgeschichte; Handelovu biografiju i iroko zamiljenu i razraenu nauku o formama koja zalazi i u podruja muzike estetike i muzike psihologije.
DJELA.: Reinhard Keiser in seinen Opern (disertacija), 1901; Frederic Chopin, 1905 (II izd. 1913); Geschichte der Musik, 1905; Geschichte der Motette, 1908; Musikalische Formenlehre, 1911 (V izd. 1952; engl. prijevod 1951); Erwin Lendvai, 1912; Ferruccio Busoni, 1916; Analyse der Chopinschen Klavierwerke (2 sv.), 1920 22; Hdndel, 1924; Ignatz Waghalter, 1924; Das Konservatorium der Musik Klindzvorth-Scharzuenka, 1931; The Complete Pianoforte-Sonatas of Beethoven, 1936; Everybodys Little History of Music, 1938; Music, History and Ideas, 1938 (VII izd. 1946; panjolski prijevod 1945); 5. Kussewitzky, the Boston Symphony Orchestra and the New American Music, 1946; Music of the Western Nations (posth. objavio N. Slonimskv, 1956); vei broj studija i lanaka. Preradio i dopunio etvrti svezak Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, 1909; objavio zbirku Beethovenovih pisama, 1912. IZDANJA: djela H. Pratoriusa, DDT, XXIII, 1905; kompozicije A. Hammerschmidta, ibid., XL, 1910; 12 mad rigala C. Monteverdija; Scherzi musicali J. Schenka, 1907; Miserere J. A. Hassea; Amfiparnasso O. Vecchija i dr. KOMPOZICIJE: simfonija u A-duru; koncerti: za violinu i orkestar; violonelo i orkestar; za klavir i orkestar, 1945; simfonijska pjesma. Komorne kompozicije. Opere Der Sizilianer, 1920 i Esther. Kantate; solo-pjesme. LIT.: N. Slonimsky, Hugo Leichtentritt (1874 1951), predgovor Leichtentrittovu djelu Music of the Western Nations, Cambridge (Massachusetts) 1956. Isti, Hugo Leichtentritt, MGG, VIII, 1960.

LEIDER, Frida, njemaka pjevaica, sopran (Berlin, 18. IV 1888 ). Uenica O. Schvvarza u Berlinu; na opernoj pozor nici debitirala 1915 u Halle (Saale) kao Venus (Wagner, Tannhauser). God. 191619 operna pjevaica u Rostocku, zatim u Konigsbergu i Hamburgu; od 1924 na Dravnoj operi u Berlinu. Za nacistikog reima sklonula se s muem Jevrejom u vicarsku; 194552 vodila pjevaki studio berlinske Dravn e opere i 1948 58 bila profesor na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Jedna od najveih njemakih interpretkinja Wagnerovih opera svoga doba, esto je gostovala na milanskoj Scali, Parikoj operi i bekoj Dravnoj operi; 192438 redovito nastupala u londonskom Covent Gardenu, od 1928 u Bavreuthu i 1932-34 na njujorkom Metropolitanu. Objavila knjigu uspomena Das mar mein Teil, 1959LEIFS, J6n, islandski kompozitor i dirigent (Solheimar, sjeverni Island, 1. V 1899 30. VII 1969). Muziku studirao u Leipzigu (R. Teichmiiller, A. Szendrei, H. Scherchen, P. Graener). Dirigent u vie evropskih zemalja;i93537 muziki direktor Islandskoga radija u Revkjaviku, gdje je 1945 osnovao Udruenje islandskih kompozitora. Istraivao islandski muziki folklor na koje mu se temelje i mnoga njegova djela. Njihovu harmonijsku okosnicu ine esto paralelni pomaci na nain organuma, tritonusi i medi jantni ostinati. Iz elemenata islandskog folklora proizlazi i Leifsova melodika kao i ritmika sa svojom polimetrijom i oporom akcentuacijom.
DJELA. ORKESTRALNA: Saga Symphonie, 1950; simfonijska trilogija Hljomkvida; koncert za orgulje, 1937; uvertire Island i Galdra-Loftur ; Islandski plesovi i dr.< Tri gudaka kvarteta: op. 8, 21, i 36. Djela za klavir i orgulje. Koreografska opera Baldr, 1950; scenska muzika za Sigurjonssovu dramu Loftur. VOKALNA: 2 oratorija Edda; kantata Island; Kyrie (na islandske teme) za zbor a cappella; zborovi; solo-pjesme. Obradbe islandskih narodnih napjeva. SPISI: Tonlistarhaettir: Islenzkt tonlistarectli, 1923; Nordische Tonalitat, 1924; Entnordung klasischer Musik, 192425; Islands kiinstlerische Anregung, 1951. LIT.: H. Helgason, Einordnung von Jon Leifs in die nationalen Musik schulen Europas, Tonlistin, 1944. Isti, Jon Leifs, MGG, VIII, 1960.

LEINSDORF, Erich, ameriki dirigent austrijskog podri (Be, 4. II 1912 ). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u B God. 193437 korepetitor i asistent B. Waltera i A. Toscan u Salzburgu. Od 1938 u SAD, dirigent na njujorkom Af. politanu (193843), u Clevelandu i dr.; 194756 vodio Fil monijski orkestar u Rochesteru, 1955 62 dirigent u New ] City Opera i 196269 umjetniki ef Simfonijskog orkest: Bostonu. Kao gost nastupao u najveim svjetskim muzic sreditima. LEISE (njem., kratica od grkog Kyrie eleison), nazi puke njemake nabone pjesme, nastale u srednjem vi od pukih skupnih zaziva Kyrie eleison (Gospode, pom iz latinskih Litanija svih svetih. U Njemakoj se L. zovu i Ki\ u Francuskoj kyriole, quirielle i lais, a u ekoj krles. Prvi tra Leisea javljaju se u VII st., kad je narod na zaziv Kyrie eh nadovezivao kratke prigodne stihove. Najstariji muziki 2 Leisea potjee iz IX st. (tzv. Freisinka Petrova pjesma).
LIT.: P. Wolf, Uber die Lais, Sequenzen und Leiche, 1841. W.\ phard, Die mittelalterliche Leise, Musik und Altar, 1963 i 1964. .

L.EISNER, Emmi, njemaka pjevaica, alt (Flen sburg VIII 1885 12. I 1958). Uenica Helene Breest u Berlinu; t debitirala 1911 kao koncertna pjevaica. Djelovala u Bei kao lanica Dvorske opere (191321), Volksopere i Njem opere u Charlottenburgu (192425). Jedna od najznaaji predstavnica Lieda u svojoj generaciji i izvanredna interpreti Bachovih i Handelovih oratorija; na opernoj pozornici na se istakla u Wagnerovim muzikim dramama, posebno kao ] (Prsten Nibelunga). Od 1939 ivjela u Kampenu na otoku S; Snimila je vie gramofonskih ploa. LEITE, Antonio Joaquim da Silva, portugalski kompo: (Porto, 23. V 1759 10. I 1833). Od 1788 nastavnik teoriji Real Colegio dos Meminos Orfaos; uz to djelovao i kao orgi u razliitim samostanima. Kasnije se posvetio prouavanju tare. U svoje doba L. je bio najpoznatiji portugalski kompo; crkvene muzike. Njegova djela odaju utjecaj talijanske mu: ali i tehniko majstorstvo.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Hymno patriotico za orkestar, : 6 sonata za gitaru i violinu; 2 sonate za gitaru, 1792. VOKALNA: or Gioas, 1778; kantata Os genios premiados, 1807; dueti; solo-pjesme. I moteti, psalmi, magnificati i druge crkvene kompozicije. SPISI: Rezut todas as regras, e preceitos da cantoria (2 sv.), 1788; Esludo de Guitarra (: 1796; Novo directorio funebre (2 sv.), 1806. LIT.: M. de Sampayo Riberio, Antonio Joaquim da Silva Leite, M VIII, 1960.

LEIGH, Adele, engleska pjevaica, sopran (London, 15. VI 1928 ). Pjevanje studirala na Royal Academy of Dramatic Art u Londonu (M. Teyte) i na Juilliard School of Music u New Yorku; usavravala se kod J. Gutmanna. Na opernoj pozornici debitirala 1948 u londonskom Covent Gardenu kao Ksenija (Musorgski, Boris Godunov) i tamo angairana do 1956. Nastupala najprije u malim ulogama, ali se ubrzo uvrstila u istaknute interprete lirskog sopranskog faha, gostujui na mnogim znamenitim

LEITNER, Ferdinand, njemaki dirigent (Berlin, 4. 1912 ). Studij zavrio 1931 na Visokoj muzikoj koli u '. linu (A. Schnabel, K. Muck, J. Priiwer, F. Schreker, W. Gmeii Umjetniku karijeru zapoeo kao klavirski pratilac; kao diri debitirao 1943 u Berlinu. God. 1945 46 dirigent Dravne o u Hamburgu, 194647 u Miinchenu i 194768 u Stuttgartu 1950 generalni muziki direktor). Od 1969 direktor oper Ziirichu. Stalni gost Teatra Colon u Buenos Airesu, 1947vodio Bachove sveane tjedne u Ansbachu. Kao operni i sir nijski dirigent nastupa po cijeloj Evropi. LEITZMANN, Albert, njemaki muziki pisac (Magdeb 3. VIII 1867 Jena, 16. IV 1950). Studirao historiju knjievr i estetiku. Od 1891 privatni docent, 1923 redoviti profeso; njemaki jezik i knjievnost na Univerzitetu u Jeni. Svojim

LEITZMANN LEMARE
meljito napisanim djelima o W. A. Mozartu i L. v. Beethovenu, u kojima donosi obilje podataka, mnogo je pridonio osvjetljenju njihova ivota i rada.
DJELA: Mozarts Personlichkeit, 1914 (II izd. 1926); Beethovens Personlichkeil (2 sv.), 1914 (II izd. 1921); Beethovens personlicke Aufzeichungen, 1918. Objavio pisma L. v. Beethovena, 1909 (III izd. 1933) i W. A. Mozarta, 1910.

443

LEKOVSKI, Aleksandar, kompozitor i dirigent (Ni, n. XII 1933 ). Studij dirigovanja zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Beogradu (. Zdravkovi); 1967 stekao tamo i naslov ma gistra. Dirigent je Opere Makedonskog narodnog teatra i honorarni nastavnik Visoke muzike kole u Skopju.
DELA: simfonijska poema Ilinden 63, 1963 (izvedena i kao balet pod naslovom Stremei, 1966). Klavirski kvartet, 1949; Balkanski scherzo za violonelo i klavir, 1951. Za klavir: Melanholien vals, 1949 i Dva scherza, 1953. Masovna pesma Kako razlien bran za hor i orkestar, 1954; Notre Dame za bariton i klavir, 1954. Deja muzika. LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo LEKSIKONI MUZIKI Makedonija, Skopje 1970. D. Ov.

LE JEUNE, Claude (Claudin), francuski kompozitor (Valenciennes, izmeu 1528 i 1530 Pariz, sahranjen 28. IX 1600). U mladosti vjerojatno neko vrijeme boravio u Italiji, od 1564 ivio u Parizu. Bio je kompozitor vojvode d' Alencona, a od 1596 compositeur de musique de la Chambre du Roy Henrika IV. Taj je poloaj zadrao do smrti. Pratio humanistika nastojanja Academie de musique et de poesie A. Bai'fa i kao najvaniji muziar te skupine umjetnika dao je znatan doprinos oblikovanju tzv. musiqne mesuree. Vrlo plodan, on je i vrlo raznovrstan i napredan u svojim tenjama da prevlada jednolinost novog stila, to ga je zagovarao A. Baif, i da nade svoj izraz u eleganciji polifonije i smjeloj kromatici. Ide medu najznatnije majstore francuske muzike XVI st.
DJELA: 3 instrumentalne fanta zije. Dix Pseaumes de David d 4 en forme de motets avec un dialogue a 7, 1564; zbirka chansona, madrigala i moteta Livre de meslanges a 4, 5, 6, 8 et 10 parties (2 knj.)> 1585 i 1587; DoC. LI: JHUNE decacorde contenant douze Pseaumes de David mis en musigue selon les douze modes approuvez des meilleurs auteurs anciens el modernes d 2, 3, 4, 5 &. 7 voix, 1598; Les CL Pseaumes d 4 el 5, posth. 1601 (veoma popularna zbirka, mnogo izdavana). Le Jeuneova sestra Ceci le objavila je slijedea njegova djela: Le Printemps u 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (39 chansona, medu njima vie pravih remek djela), 1603; 3 knj. psalama (3-gl.), 1602, 1608 i 1610; Pseaumes en vers mesures, 1606; Octonaire de la vanite et inconstance du monde mis en musique d 3 & 4, 1606; Missa ad placitum a 4 7, 1607; Airs d 3 6 (2 knj.), 1608. Le Roy i Ballard izdali su u Parizu 1569 Livre de chansons, sv. 21 25, u kojima se nalazi 39 kompozicija Le Jeuna; njegova djela tampana su i u brojnim ostalim suvreme nim zbornicima. NOVA IZD.: H. Expert obj. je u zbirci Les Maitres de la Renaissance francaise: Le Printemps (1900Ol), Pseaumes en vers mesures (190506) te odlomke iz Dodecacorde (1900) i Livre de meslanges (1902), a u Monuments de la musique francaise au temps de la Renaissance: Octonaires 1924 i 1928) te odlomke iz Livre de meslanges i Dix Pseaumes (1928). Tri fantazije obj. J. Bonfils 1. Orgue et liturgie, 1956). Chanson obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beitpielen, 1931; novo izd. 1953); Airs iz 1608 obj. D. P. Walker (4 sv.; 1951 59); i airs obj. Fr. Lesure (Anlhologie de la chanson parisienne au XVI siecle 1953). Missa ad placitum obj. M. Sanvoisin {Le Pupitre, 1967); izbor moteta obj. A. Smijers i T. A. Merritt (P. Attaingnan, Treise livr es de motets, 1934 38 i 1960 63); Psalam XXXV W. Apel i T. Davison (Historical Anthology of Music I, 1947; II izd. 1950); 10 psalama obj. M. Honegger (Chorals de la Reforme, 1955; II izd. 1965); Psalam CXVI J. Bonfils (1958); izbor psalama obj. D. Lee Breshears (The Three-Part Psalms of Ch. Le Jeune, 2 sv., 1966). LIT.: E. Bonton, Esquisse biographique et bibliographique sur Claude le Jeune, Valenciennes 1845. G. Thibault i D. P. Walker, Claude Le Jeune and Musique Mesuree, Muica Disciplina, 1949. K. Levy. Claude Le Jeune, MGG, VIII, 1960. J. II. Hamersma, Les dix Pseaumes of Claude Le Jeune disertacija; 2 sv.: I, komentar i II, transkripcija), New York 1961. M. Falk, Claude Le Jeune, Gottesdienst, 1965. J. B. Mac Millan, The Calvinistic Psalmodv of Claude Le Jeune with Special Reference to the Dodecacorde of 1598 (disertacija; 3 sv.), New York 1966. E. Bisgrove, Sacred Choral Mu sic in the Calvinistic Tradition . . . from 1541 to 1600 (disertacija; 2 sv.), New York 1969. J. As.

Muzike enciklopedije i leksikoni LEMACHER, Heinrich, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Solingen, 26. VI 1891 Munchen, 15. III 1966). Muzikologiju studirao u Bonnu kod L. Schiedermaira (promovirao 1916), a kompoziciju na Konzervatoriju u Kolnu (F. Steinbach, F. Bolsche, E. Strasser). Muziki kritiar; 1924 osnovao Seminar za nastavnike muzike koji je vodio do 1933. God. 1925 postao je docent, a 19 29 profesor na Visokoj muzikoj koli u Kolnu; ondje je vodio i seminar na Rheinische Musikschule i predavao na Univerzitetu. L. je istaknut kompozitor crkvene muzike. Nadovezao je na polifonu umjetnost A. Brucknera i M. Regera, ali je primjenjivao i napredna harmonijska izraajna sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za fagot; suite; partite. * KOMORNA : 3 gudaka kvarteta; gudaki sekstet; sonate. Klavirske kompozicije Djela za orgulje. CRKVENA: kantate; vie od 40 misa ; moteti; II proprija i dr. SPISI I INSTRUKTIVNA DJELA: Zur Geschichte der Musik am Hofe zu Sassau-Weilburg (disertacija), 1916; Handbuch der katho-lischen Kirchenmusik, 1949; Lehrbuch des Kontrapunktes, 1952; Generalbass-iibungen, 1954; Harmonielehre, 1957; Almanach der Hausmusik, 1958. Preradio je neka djela Palestrine, O. di Lassa i A. Brucknera. LIT.: P. Mies, H. Le macher, Ober das Verhaltniss von Wort und Ton in seinen VVerken, ZFM, 1928. Isti, H. Lemacher, sein Werk und seine Stellung in der Musik, ibid., 1948. K. Laux, Heinrich Lemacher, Musik und Musiker der Gegenwart, I, Essen 1949. Spomenica Musikalisches Brauchtum (s potpunim popisom djela do 1956), Koln 1958. P. Mies, Heinrich Lemacher, MGG, VIII, 1960.

LE MAISTRE (Meistre, Maystre), Mattheus, nizozemski kompozitor (vjerojatno Roclenge-sur-Geer, Liege, oko 1505 Dresden, poetkom 1577). Vjerojatno je iz Liegea doao u Dresden, gdje je 1554 naslijedio J. Walthera kao dvorski kapelnik; na tom je poloaju ostao do 1568. F. X. Haberl je dokazao da su ga F.-J. Feti i O. Kade pogreno izjednaili s Matthiasom Hermannom VC'errekorenom, dirigentom u Milanu. Najuspjelije su mu pjesme, osobito svjetovne, i quodlibeti. U njima oituje svjeu melodijsku invenciju i natprosjeno majstorstvo u formalnoj izgradnji.
DJELA : quodlibeti; mise; Magnificat odo lonorum, 1557; zbirka duhovnih pjesama Catechesis numeris musicis inclusa (3-gl.), 1559 (I I izd. 1563); Geistliche und Wellliche Teutsche Geseng (4-gl. i 5-gl-), 1566; Liber primus sacrarum cantionum (5-gl.), 1570; Officia de Nativitate et Ascensione Christi (5-gl.), 1574; Scho'ne und auserlesene Teutsche und Lateinische Geistlische Gesenge (3-gl.), 1577; brojni moteti u suvremenim zbornicima 1 u rkp. NOVA IZD.: nekoliko moteta obj. Fr. Commer (Collectio operum musicorum Batavorum, VIII); Pater noster obj. R. J. de Maldeghem (Tresor musicale, Musique religieuse, 1865); 1 svjetovnu pjesmu is t i (ibid., Musique profane, 1865); 2 quodlibeta i s t i (ibid., 1876); 1 duhovnu i 1 svjetovnu pjesmu obj. A. Schering (Geschichle der Musik in Beispielen, 1931; II izd. 1953); 6 moteta obj. K. Ameln (Luthers Kirchenlieder in Tonsdtzen seiner Zeit, 1934); 16 moteta isti, Chr. Mahrenholz, W. Thomas i C. Gerhardt (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, od 1935); 3 pjesme obj. H. Osthoff (Die Niederldnder und das deutsche Lied, 1938). LIT.: O. Kade, Mattheus le Maistre, Mainz 1862. F. X. Haberl, M. H. Werrecorensis, MFM, 1871. L. Hoffmann-Erbrecht, Mattheus Le Maistre, MGG, VIII, 1960.

LEKEU, Guillaume, belgijski kompozitor (Heusy kod Verviersa, 20. I 1870 Angers, 21. I 1894). Muziku uio najprije kod G. Vallina, od 1884 kod C. Francka, a nakon njegove smrti kod V. d'Indvja. Nadovezavi se na kolu C. Francka, isticao se melodijskom invencijom i profinjenim smislom za zvuk. Osobito je uspjela njegova Sonata za violinu i klavir.
DJELA. ORKESTRALNA: Fantaisie sur un cramignon liegeois, 1890; Fantaisie sur deux airs populaires angevins, 1892; Chant de triomphale delivrance ;I simfonijska studija), 1889; Deuxieme Etude symphonique (sur Hamlet et sur le second Faust), 1890; Aiarche d'Ophelie, 1887; suita za violonelo i orkestar 1892; Introduction et adagio za trublju i duhaki orkestar, 1891. KOMORNA : gudaki kvartet u d -molu, 1887; Commentaire sur les paroles du Christ za gudaki kvartet, 1887; klavirski kvartet, 1893 (dovrio V. d'Indv); gudaki trio; 2. klavirska trija, 1885 i 1891; Adagio za 2 violine i violonelo, 1888; sonata za violinu i klavir, 1891; sonata za violonelo i klavir, 1888 (dovrio V. d'Indv). Kompozicije za klavir f sonata). VOKALNA: kantata Andromede, 1891; za zbor i orkestar Chant lyrique, 1891 i Chanson de mat, 1891; 3 Poemes za glas i klavir, 1892. LIT.: A. Tissier, Guillaume Lekeu, Verviers 1905. O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'hui, Pari 1911. O. G. Sonneck, Guillaume Lekeu, Miscellaneous Studies in the Historv of Music, New York 1921. M. Lorrain, Guillaume Lekeu, sa correspondance, sa vie et son oeuvre, Morlanwelz 1923. E. Closson, Sept lettres inedites de Guillaume Lekeu, La Terre Wallonne, 1924. R. Stengel, Lekeu, Bruxelles 1944. V. Denis, G. Lekeu et H. Evenepoel, Hommage a Ch. van den Borren, Antwerpen 1945. P. Priest, Guillaume Lekeu, Bruxelles 1946. A. Van der Linden, Lettres de Guillaume Lekeu a Octave Maus, Revue Belge de Musicologie, 1949. Isti, Jean-Joseph-Nicolas-Guillaume Lekeu, MGG, VIII, 1960.

LEMAN, Aljbert Semenovi, sovjetski kompozitor (Voljsk, Saratovska gubernija, 7. VII 1915 ). Studirao na Lenjingradskom konzervatoriju kod M. Gnjesina (kompozicija) i V. Niljsena (klavir). Od 1945 profesor kompozicije i klavira na Konzervatoriju u Kazanu. Ist rauje tatarski muziki folklor.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1940; 3 koncerta za klavir, 1939, 1943 i 1953; 2 koncerta za violinu, 1950 i 1957; koncert za violonelo, 1958; Suita na tatarske teme, 1948; Baletna suita, 1951; Simfonijska suita, 1958; Praznina uvertira, 1951; Tatarska rapsodija, 1958. KOMORNA: gudaki kvar tet, 1942; sonata i suita za violinu i klavir; romansa za violonela i klavir; ci klus kompozicija za flautu i klavir; Concertino za violine unisono, 1958 i dr. DRAMSKA: balet Tpu mojicmnua, 1938. Scenska muzika: Unu u HOHU , 1949; IIoiMa o Aw6eu, 1955 i dr. VOKALNA: oratorij Jlenun, 1961; kantata; pjesme.

LEMARE, Edwin Henry, engleski orgulja i kompozitor (Ventnor, otok Wight, 9. IX 1865 Los Angeles, 24. IX 1934). Sin orguljaa u Ventnoru, studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. A. i W. Macfarren, Steggall, E. Turpin). Crkveni orgulja u Cardiffu, Sheffieldu i Londonu (od 1892 u Holy Trinity, 18971902 u St. Margaret). Istodobno doao na glas kao orguljski virtuoz u sjevernoj Engleskoj i Londonu; 1900 priredio turneju po Kanadi i SAD. God. 1902 -05 orgulja na Carnegie Institute u Pittsburghu, zatim na koncertnim turnejama irom svijeta; 1917-21 gradski orgulja u San Franciscu, 192123 u Portlandu (Maine) i 1924 29 u Chattanoogi (Tennessee). Jedan od

444

LEMARE LENEPVEU
LEMOYNE (Le Moyne; pravim prezimenom Moy 1. Jean-Baptiste, francuski kompozitor (Eymet, Perigord, 3. 1751 Pariz, 30. XII 1796). U kompoziciji se usavravao u S linu kod Grauna, Kirnbergera i J. A. P. Schultza. Boravio Poljskoj (178688) i u Italiji gdje je prisustvovao izvedbi S' opere Nephte, koja je imala tolik uspjeh, da se morao pred pv. kom pojaviti na pozornici. Nakon toga je pojavljivanje autor; pozornici kod premijere postalo obiajem. ivio je u Parizu ugledan operni kompozitor. Njegova djela pokazuju snaan v caj talijanske operne umjetnosti.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Electre, 1782; Phedre, 1786; Nadir, 1 Nephte, 1789; Les Pretendus, 1789; Louis IX en Egyple, 1790; Elfrida, 1 Le Compere Luc, 1794 i dr. Razliite vokalne kompozicije.

najveih engleskih orguljskih virtuoza svojega doba, L. je bio i vanredno matovit improvizator i kompozitor orguljske muzike. Mnoga njegova djela postala su sastavni dio standardnog repertoara. Zanimljive su i njegove transkripcije Wagnerove muzike, koja je ostavila trag i u njegovim djelima.
DJELA. Oko 200 kompozicija za orgulje: 2 simfonije,u g-molu i u d-molu; sonata; Toccata di concerto; Fantaisie-Fugue; uvertire; 2 koncertne fantazije; pastorala u E-duru; Nocturno u h-molu; Andantino u Des-duru; Communion Service u F-duru; Magnificat i Nunc dimittis u E-duru i dr. Zbirka transkripcija Cecilia; 20 transkripcija orkestralne muzike. Kantate. Crkvena muzika. Napisao memoare Organs I Have Met, obj. 1957.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1908 i 1923. etiri koncerta za klavir: I, 1905; II, 1931; III, 1945 i IV, 1955. Koncert Poeme d'amour za violinu; Sveana uvertira, 1907; Majska uvertira, 1948. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1934 i 1938; gudaki sekstet, 1932; 3 klavirska trija, 1933 35; 2 sonate za violinu i klavir; sonatina za violinu i klavir. Dvije sonate i sonatina za klavir; simfonijska suita za 2 klavira. DRAAiSKA. Opere: Sabina (kasnije Lembitova ki), 1905; Djevojka s brijega, 1928; Ljubav i smrt, 1930 i Elga, 1932. Kantata Morska carica; solo-pjesme.

LEMBA, Arthur, estonski pijanist i kompozitor (Reval, 24. IX 1885 21. XI 1963). Na Petrogradskom konzervatoriju studirao klavir i kompoziciju (A. Glazunov, N. Rimski-Korsakov). Po svretku studija postao je na tom zavodu nastavnik klavira . God. 1920 preselio u Reval gdje je od 1922 predavao klavir na Konzervatoriju. Bavio se i muzikom kritikom. Ide u red najistaknutijih estonskih kompozitora svoje generacije.

2. Gabriel, kompozitor i pijanist (Berlin, 14. X 1772 Pariz, 2. VII 1815). Sin Jean-Baptistea; uio u Parizu kod Ch Clementa i J. F. Edelmanna. Nastupao solistiki i kao klavi pratilac violinista Ch.-Ph. Lafonta, poduavao klavir i korr ici ju i izdavao Journal de Rondeaux, Romances... avec aceompa; ment de pianoforte.
DJELA: 2 koncerta za klavir; klavirski trio op. 12; sonata za violinu i vir op. 10; sonata za klavir i obligatnu flautu op. 22. KLAVIRSKA: : nate, op. 1 i 19; Caprice op. 9; Troisieme fantaisie avec variations op. 18; Ta op. 21 i dr. Opereta L Enlresol, 1802 (sa L.-A. Piccinnijem). etiri s \ romanca za glas i klavir. LIT.: R. Colle, Jean-Baptiste i Gabriel Lemovne, MGG, VIII, 196

LEMEEV, Sergej Jakovljevi, sovjetski pjeva, tenor (Knjazevo, Tverska gubernija, 10. VII 1902 ). Studij zavrio 1925 na Konzervatoriju u Moskvi (N. G. Rajski) i zatim se usavravao u Opernom studiju Velike opere pod vodstvom K. S. Stanislavskog; na opernoj pozornici debitirao 1926 u Sverdlovsku. Od 1931 kroz vie od 30 godina prvak moskovske Velike opere; 1959 62 vodio Operni studio na Moskovskom konzervatoriju. Umjetnik velike izraajne snage, izvrsno kolovanog lirskog tenora i razvijena smisla za scensko oblikovanje, ostvario je niz velikih opernih kreacija, osobito u djelima ruskih kompozitora; medu njima su Len-ski (ajkovski, Evgenij Onje-gin), Bojan (Glinka, Ruslan i 'Ljudmila), Vladimir Igorovi S. J. LEMEEV (Borodin, Knez Igor). U standardnom opernom repertoaru isticao se kao Faust i^Gounod), Romeo (Gounod, Romeo i Julija), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Alfredo (Verdi, La Traviatd), Almaviva (Rossini, Seviljski brija) i dr. Izvrstan koncertni pjeva, snimio je brojne gramofonske ploe i pjevao u filmovima. Nagraen je najviim sovjetskim dravnim nagradama.
LIT.: M. Jlbsoe, Cepren M KOBJICBHM JleMemeB, MocKBa i JleHHHrpaji 1947. E. A. Fpoutem, Cepreft MKOBJieBim JleMeiueB, MocKBa 1960.

LENAERTS, Ren Bernard Maria, belgijski muzike (Bornem kod Antwerpena, 26. X 1902 ). Na Univerziteti Louvainu studirao muzikologiju (1929 promovirao), filozofij teologiju. God. 1931 32 usavravao se u Pariz u kod A. Pii i u Miinchenu kod O. Ursprunga. Od 1941 do 1950 preda povijest muzike na Hogerovu institutu u Antwerpenu, od 1 i na Univerzitetu u Louvainu; 1953 drao predavanja na amerikih univerziteta. Od 1958 sveuilini je profesor u Utrecl Sa Suzanne Clercx ureivao 1953-58 asopis Revue Belge Musicologie, a od 1959 glavni je urednik publikacija Monunu Musicae Belgicae. Prouavao stare rukopise u talijanskim (1 38) i panjolskim (195155) bibliotekama. Odlian je pozns lac muzike starih majstora polif onije. Za njegov 65. roen obj. je spomenica Renaissance-Muziek (red. J. Robijns i R. ] gas, 1969).
DJELA. KNJIGE: Het Nederlands polifonies Lied in de l6de Eeuui (disi ija), 1933;* Vlaamse Lyriek, 1934; Oude Nederlandse Muziek, 1937; J. S. h 1943. STUDIJE I ESEJI: La Chanson polyphonique neerlandaise aux I t6 e siecles, Kongresni izvjetaj Meunarodnog drutva za muziku nauku, 1 Notes sur Adrien Willaert, maitre de chapelle h de St. Mare a Venise, Bulleti l'institut historique belge de Rome, 1935; The I6' Century Parody Mass h Netherlands, MQ, 1950; Contribution a Vhistoire de la musique belge de la naissance, Revue belge de musicologie, 1955; Motettensatz und Wortausd> Geschichte der Katholischen Kirchenmusik, 1969. IZDANJA: P. De la Drie Missen, Monumenta Musicae Belgicae, 1960; Fiinfzehn flamisehe Liede\ Renaissance, Das Chorwerk, 1962; Die Kunst der Niederldnder, Das Musiku 1962; Nederlandse Polyphonie, Monumenta Musicae Belgicae, 1963.

LEMNITZ, Tiana, njemaka pjevaica, sopran (Metz, 26. X 1897 ). Studij zavrila na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (A. Kohmann); na opernoj pozornici debitirala 1920 u Heilbronnu. Operna pjevaica u Aachenu (192125), Hannoveru (1926 31), Dresdenu (1931 37) i na Dravnoj operi u Berlinu (I9371-57). Umjetnica izvanredno lijepa glasa, visoke pjevake kulture i profinjene muzikalnosti, u svojoj je bogatoj opernoj karijeri ostvarila niz uloga razliita karaktera, od Pamine (Mozart, arobna frula) do Sieglinde (Wagner, \Valkilrd), od Euridike (Gluck, Orfej i Euridika) do Aide (Verdi) i od Micaele (Bizet, Carmen) do Jenufe (Janaek). Na Sveanim igrama u Salzburgu (1939) proslavila se kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). Gostovala je na Covent Gardenu u Londonu, u Teatru Colon u Buenos Airesu, na dravnim operama u Beu i Miinchenu, u Amsterdamu, Bruxellesu, Varavi, Pragu i drugim svjetskim opernim sreditima. Istakla se i na koncertnom podiju. LEMOINE, parika muzika naklada. Osnovao ju ie 1775 Antoine Lemoine (Pariz, 3. XI 1753 IV 1817). Naslijedila su ga njegova tri sina. Antoine Henry Lemoine ml. (Pariz, 21. X 1786 18. V 1854) najzasluniji je za ugled to ga je ta naklada postigla. Bio je pijanist i istaknuti klavirski pedagog. Njegova kola Methode pratique pour le piano, a i neka druga instruktivna djela za klavir (Tablettes du pianiste, pa Memento du professeur de piano i etide) upotrebljavaju se jo i danas. Nakladno poduzee L. i da nas vode lanovi obitelji Lemoine. Ono objavljuje djela suvreme nih autora, a poznato je u svije tu osobito po didaktikoj i in struktivnoj muzikoj literaturi.
LIT.: J. Fescholle, Lemoine, MGG, VIII, 1960.

LENDVAI, Erwin, madarski kompozitor i dirigent ('. dimpeta, 4. VI 1882 - London, 21. III 1949). Studirao na A zikoj akademiji u Budimpeti (H. Kossler). Od 1906 u Njema] nastavnik teorije na koli Jaaues-Dalcrozea u Hellerauu, nastav za kompoziciju na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzvenka Berlinu, zatim u Jeni, Hamburgu, Koblenzu, Munchenu i Isticao se kao zborovoda i vokalni pedagog. Emigrirao 193; Saar, a odatle u Englesku. Najbolji su mu zborovi i zborni ciki'
DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nija u D-d uru o p. 10, 1910; Ma op. 7; Archaische Tanze za mali orkestar; ko mor na suita. KOMORI 3 gudaka trija; gudaki kvartet u e - molu op. 8; duhaki kvintet u As -d Kompozicije za klavir i za orgulje. Opera Elga, 1916 (preraena i izvec 1918). VOKALNA: oko 450 zborova razliitih sastava i brojni zborni ciki IZDANJA: Weltgesang, 192630; Schola Cantorum, 1927; Der polyp Mannerchor (6 sv.), 1928. LIT.: H. Leichlentritt, Erwin Lendvai, Berlin 1912. J. Butz, Ei Lendvai, Ziirich 1930. H. Gappenach, Lendvai, Schbpfer des modei Chorsatzes, Festschrift des VCurttembergischen Sangerbundes, 1952. Erwin Lendvai, MGG, VIII, 1960.

LENDVAY, Kamillo, madarski kompozitor (Budimpe 1928). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Budi pesti (J. Viski) i tamo zapoeo umjetniku karijeru kao kazali dirigent. Od 1960 muziki direktor Dravnog kazalita lut u Budimpeti, od 1966 vodi Umjetniki ansambl Madar narodne armije.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1962; Concertino za kl; duhake instrumente, udaraljke i harfu, 1959; Tragicus nyitdny (Tragina u tira), 1958; Mathausen, 1958; suita A rendithetetlen olomkatona (Neukrotiv liri vojnik) za recitatora i orkestar, 1961; 4 Invocations, 1966. KOMOR? gudaki kvartet, 1962; komorni koncert za 13 instrumentalista, 1969; za vio i klavir: Fantdzia, 1951 i Rapszddia, 1955. DRAMSKA: balet Eszn (Uzbuenje), 1964; jazz -balet Muica leggiera, 1965. Musicali: A hdrom tt (Tri muketira), 1962; Tiz nap, amely megrengette a vildgot, 1967; Ex, 191 Knock out, 1968. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Orogen !9 69; 3 zbora na madarske i njemake tekstove. Laka orkestralna muz

LENEPVEU, Charles-Ferdinand, francuski kompozi (Rouen, 4. X 1840 Pariz, 16. VIII 1910). U Parizu studi:

LENEPVEU LEONCAVALLO
pravo i kompoziciju (A. Thomas). God. 1865 dobio Prix de Rome s kantatom Renaud dam les jardins d'Armide. Od 1880 predavao na Parikom konzervatoriju harmoniju, od 1894 kompozi ciju. Kompozitor izrazitoga dramatskog instinkta, ali bez mnogo originalnosti.
DJELA: gudaki kvartet. Klavirske kompozicije. Opere: Le Florentin, J874; Velleda, 1882; Jeanne d'Arc, 1886 i dr. Kantata Renaud dam les jarins d'Armide, 1865. Za sole, zbor i orkestar: Iphige'nie; Me'ditation sur des vers de Corneille i Ode triomphale a Jeanne d'Arc. Dva rekvijema, 1871 i 1893. Prirunik Cent Lecons d'harmonie, 1898. LIT.: R. de Saint Arroman, Charles Lenepveu, Pari 1898. G.Ferchault, Charles Ferdinand Lenepveu, MGG, VIII, 1960.

445

LNER, Jeno, madarski violinist (Subotica, 24. VI 1894 New York, 4. XI 1948). Studirao kod J. Hubava na Muzikoj akademiji u Budimpeti; karijeru zapoeo kao lan orkestra Budim petanske opere. God. 1918 utemeljio gudaki kvartet Lener: L. (I violina), Jozsef Smilovits (II violina), Sandor Roth (viola) i Imre Hartmann (violonelo). Kvartet je ve na svom prvom koncertu u Beu, 1920, pobudio panju i na poziv Ravela uskoro nastupio u Parizu, zatim i u drugim evropskim muzikim sredi tima. God. 1925 u Londonu priredio seriju historijskih konce rata (od Stamitza do Debussvja), a od 1929 koncertirao i po Americi. LENORMAND, Rene, francuski kompozitor (Elbeuf, 5. VIII 1846 Pariz, 3. XII 1932). Kompoziciju uio u Parizu. Utemeljio i vodio udruenje za njegovanje solo -pjesama autora svih narodnosti Le Lied en tous pays. I kao kompozitor stekao je L. u Francuskoj popularnost solo-pjesmama. One po paljivo izraenoj melodijskoj liniji oituju autorov smisao za poeziju, a u harmonijskoj izgradnji klavirske pratnje istiu se i impresio nistike osobine.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir 1903; Le Lahn de Mabed na stari arapski napjev za violinu i orkestar; Deux esquisses na malajske napjeve Le Voyage imaginaire i dr. KOMORNA : gudaki kvartet; klavirski trio sonata za violonelo i klavir; djela za violinu i klavir. Klavirske kompozicije Opera Le Cachet rouge, 1925; pantomima La Nuit de Juillet. VOKALNA kantata Souvenirs du Valais; oko 150 solo-pjesama. Vrlo uspjela studija Etude sur Vharmonie moderne, 1912 (engl. 1915). LIT.: H. Woolett, Un Melodiste francais: Rene Lenormand, Pari 1930.

L'Amore fedele, 1724; La Pastorella commattuta, 1728; La Schiava per amore, 1729; Rosmene, 1730; Onore vince amore, 1736; // Conte, 1738; L'Alidoro, 1740; La Fedeltd odiata, 1744. Intermezzi; serenate i dr. VOKALNA: 8 oratorija; kantate; arije; dueti. est misa; pojedini misni dijelovi; Miserere, 1739; moteti; psal mi i druge krae crkvene kompozicije. Mnogi instruktivni radovi. NOVA IZD.: koncert za 4 violine i b. c. obj. su G. Jensen (1912), E. Polo (klavirski izvadak, 1923), M. Abbado (i948)i W. Upmever (1952); po 1 koncert za violonelo F. ilea Ci934) i E. Rapp (1938; novi otisak, 1955); tokate za embalo M. Maffi oletti i G. Frugatta (6 tokata, 1926) i G. Tagliapieta (3 tokate, Antologia di muica antica e moderna per U pianoforte, 1931-32); 2 operne uvertire (simfonie) R. Sondheimer (1937 38); 1 uvertiru R. Englander (1955); pojedi ne crkvene kompozicije V. Novello, F. Commer i dr. LIT.: G. Leo, Leonardo Leo musicista dei secolo XVIII e le sue opere musicali (s popisom djela), Na-poli 1905. E. Dent, L. LEO Leonardo Leo, SBIMG, 1906 07. E. Faustini-Fasini, Leonardo Leo e la sua famiglia, Note d'Archivio, 1937. G. A. Pastore Leonardo Leo, Galatina 1957. H. Hucke, Leonardo Leo, MGG, VIII, 1960'

LONARD, Hubert, belgijski violinist i kompozitor (Bellaire, Liege, 7. IV 1819 Pariz, 6. V 1890). Violinu uio u Liegeu i na Konzervatoriju u Parizu (F.-A. Habeneck). Koncertantnu karijeru zapoeo 1844; 1849 51 i 1853 67 profesor na Konzervator iju u Bruxellesu. ivio zatim u Parizu, 1870 72 predavao na Konzervatoriju u Liegeu. Od 1881 bavio se samo poua vanjem u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet koncerata za violinu: I, op. 10; II, op. 14,1848; III, op. 16; IV, op. 26, 1866 i V, op. 28, 1871; fantazije i koncertantna djela za violinu; serenada za 3 violine. KOMORNA : 4 dua za violinu i klavir (sa H. LitolfTom); 3 dua za violinu i violonelo (sa Servaisom). INSTRUKTIVNA: 24 Etudes pour violon seul op. 21; Petite gy*tinastique dujeune Violiniste op. 40; 6 Solos faciles op. 41; 24 Etudes harmoniaues dans les differents posi-tions 3p. 46; 24 Etudes classiques; Premiers principes du violon op. 47; Le Violon au point de vue de Vorchestration; Gymnastique du violoniste; Sdnes humoristiques op. 61; 6 Solos progressifs op. 62; L'ancienne ecole italienne. LIT.: E. Godefroid, Hubert Leonard, virtuose du violon et professeur, Revue Wallonia, 1914. J- Ouintin, Hubert Leonard, MGG, VIII, 1960.

LENTANDO (tal. zadravajui, usporavajui, oklijevajui, poputajui), oznaka za tempo. Uz 1. javlja se i slentando. -> Ritardando LENTEMENT (franc. sporo, polagano), oznaka za tempo. Francuska uvertira XVII i XVIII st. obino je imala polagan patetini uvod oznaen s lentement. LENTO (tal. sporo, polagano), oznaka za tempo, isto to i largo. Lento assai ili lento di molto, veoma sporo; non lento, ne razvueno. LENZ, Wilhelm von, latvijski muziki pisac (Riga, 1. VI 1809 Petrograd, 19. I 1883). U Parizu u io klavir kod F. Lisz ta (1828), u Londonu kod I. Moschelesa (1829). Carski savjetnik u Petrogradu. Posebno se bavio izuavanjem stvaralake djelat nosti L. v. Beethovena te je napisao veoma zapaeno djelo Beethoven et ses trois styles; u njemu je temeljito razradio zamisao F. Fetia da se Beethovenovo stvaranje dade podijeliti u tri stvara laka razdoblja koja se po stilskim obiljejima meusobno znatno razlikuju.
DJELA: Aus dem Tagebuche eines Livldnders, 1850; Beethaven et ses trois styles (2 sv.), 185255; Beethoven: eine Kunststudie, IIII, 185556 i IVVI, 1860; Die grossen Pianofortevirtuosen unserer Zeit, 1872. LIT.: W. Kahl, Wilhelm Lenz, MGG, VIII, 1960.

LEONARD, Lotte, njemaka pjevaica, sopran (Hamburg, 3. XII 1884 ). Pjevanje uila na Stemovu konzervatoriju u Berlinu i 1910 zapoela karijeru koncertne pjevaice i razvila se na tom podruju u jednu od najistaknutijih umjetnica svoga vre mena. God. 1933 morala je napustiti Njemaku, pa je do 1940 djelovala u Parizu kao profesor Konzervatorija; nakon okupacije Francuske emigrirala u SAD, gdje je bila nastavnik na Juilliard School of Music i na Mannes Collegeu u New Yorku. Koncertirala u Njemakoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Italiji, vi carskoj, vedskoj i Poljskoj, u Sjevernoj i Junoj Americi; na opernoj pozornici nije nikad nastupila. Podjednako velike krea cije dala je i na podruju oratorija, osobito u Bachovim i Hande lovim djelima. Snimila je i vie gramofonskih ploa. LEONCAVALLO, Ruggero (Ruggiero), talijanski kompozitor (Napulj, 8. III 1858 Montecatini kod Firence, 9. VIII 1919). Uio na Napuljskom konzervatoriju (B. esi, L. Rossi), nakon ega je u Bologni diplomirao na filozofskom fakultetu iz talijanske knjievnosti. Godina ma je zatim provodio skroman ivot kavanskog muziara i na stavnika muzike u Italiji, Francuskoj, Engleskoj i Egiptu, dok nije operom / Pagliacci dobio nagradu na natjeaju, to ga je raspisao nakladnik Sonzogno. Od njezine premijere (1892) potjee Leoncavallova svjetska slava koju meutim, svo jim kasnijim opernim djelima nije uspio opravdati. L. je jedan od najizrazitijih predstavnika talijanskog verizma. U svojim djelima, kojima je ponajee sam pisao libreta, veinom je prikazivao zbivanja iz ivota u neuljepanim crtama grubosti i brutalnosti. Njegova muzika obilno iskoriuje kon traste dinamike i orkestralnih R. LEONCAVALLO

LEO, Leonardo, talijanski kompozitor (S. Vito degli Schiavi kod Brindisija, 5. VIII 1694 Napulj, 31. X 1744). God. 170913 uio na Conservatorio della Pieta dei Turchini u Napulju (N. Fago). U tom je gradu djelovao do smrti, najprije kao drugi dirigent Konzervatorija, od 1713 kao zamjenik, a od 1725 kao prvi orgulja na kraljevu dvoru i kao zborovoa katedrale. U konzerva toriju 5 1. Onofrio naslijedio je 1739 F. Fea, a u konzervatoriju Della Pieta dei Turchini preuzeo je 1741 mjesto prvog dirigenta. Njegovi su uenici G. B. Pergolesi, N. Jommelli, N. Piccinni, A. M. G. Sacchini i T. Traetta. L. je najvei ugled stekao kao operni kompozitor. Na stazama, koje su ve bili utrli A. Scarlatti i L. Vinci, izgradio je svoju opernu koncepciju, uspijevajui vie na podruju komine nego ozbiljne opere. Obilno se sluio polifonijom; finale inova u komino j operi briljivo je razraivao, a mnogo je panje ulagao u to bo gatije iskoriivanje orkestralnih dionica, osobito srednjih (druge violine, viole). Ponekad se u svojim melodijama pribliuje i na puljskom muzikom folkloru.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 konc erata za violonelo, gudaki orke star i b. c.; koncert za 4 violine i b. c.; uvertira; 14 tokata za embalo; krae kom pozicije za embalo i za orgulje. DRAMSKA. Oko 70 opera, od kojih su najuspjelije komine opere: La'mpeca seoperta (u napuljskom narje ju), 1723;

446

LEONCAVALLO LE ROY
je izbor iz njegovih djela u zbirci Musikalische Werke der Kaiser Ferdinand, Leopold I. und Joseph I., 1892 93. ' LIT.: H. Federhofer, Leopold I., MGG, VIII, 1960.

efekata te se iivljuje u irokoj melodici u kojoj prevladavaju me diteranska ulnost i sentimentalnost. Nj egovo je najbolje djelo svakako 11 Pagliacci, opera u dva ina, koja se gotovo uvijek iz vodi zajedno s Mascagnijevom operom Cavalleria rusticana, stilski sasvim srodnom. Ali usporedba ovih djela pokazuje da su / Pagliacci i pored prouenih odlomaka i ins pirirane melodike (npr. u Prologu), ipak poneto neujednaeni i ne dostiu uvijek homogenost Mascagnijeva remek-djela.
DJELA: simfonijska pjesma Seraphitus Seraphita, 1894. DRAMSKA: Opere: Ckatterton, 1877 Cprer. 1896); / Medici (prvi dio neostvarene trilogije Crepusculum), 1893; / Pagliacci, 1892 (praizvedba 21. V 1892 u Milanu, jugosl. premijera 22. IV 1894 u Zagrebu); La Boheme, 1897; Zazd, 1900; Der Roland von Berlin, 1904; Maia, 1910; Zingari, 1912; Goffredo Mameli, 1916 i Edipo Re, 1920. Balet La Vita d'una marionetta. Operete: Malbruck, 1910; La Reginetta delle rose, 1912; Are you there, 1913; La Candidata, 1915; Prestami tua moglie, 1916; A chi la giarrettiera, 1919 i II primo bacio, 1923. Romance pre teno salonskog karaktera (La Mattinata). LIT.: O. Roux, Memorie autobiografiche giovanili di Leoncavallo, Firenze 1909. C. Trevor, Leoncavallo, Monthlv Musical Record, 1919. L. Korpath, Begegnung mit dem Genius, Wien 1934. E. Bonavia, R. Leoncavallo, The Music Masters III, London 1952. J. W. Klein, Leoncavallo, Opera, 1958. C. Wallis, Leoncavallo, The Musical Times, 1958. J. W. Klein, Ruggiero Leoncavallo, MGG, VIII, 1960. R. Giazotto, Uno sconosciuto progetto teatrale di Ruggero Leoncavallo, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968.

LEOPOLITA (Leopolitanus, Lwowczyk), Marcin (M tinus), poljski kompozitor (Lavov, oko 1530 ili 1540 oko 15 Podaci o njegovu ivotu prilino su oskudni. Vjerojatno je uenik S. Felsztvnskog. God. 1560 postao je dvorski komp tor (compositor cantus) u Krakovu. Na tom je mjestu ostao rojatno do 1564, a nakon toga se nastanio u Lavovu. Od njege kompozicija sauvane su samo Missa pasehalis i 4 petorogh moteta (stariji izvori spominju jo Missu Rorate, Missu de Resur tione i odu sv. Martinu). U njima oituje izvrsno poznavanje lifoninih postupaka, ali i povezanost s narodnim napjevi Njegova Missa pasehalis, najstarija sauvana misa poljskog aut izgraena je na etiri narodne melodije. Iako je uivao velik uj medu svojim suvremenicima, nijedna mu se kompozicija tampala za ivota. Mnoga su se djela tog najveeg poljskog mi cara XVI st. izgubila.
NOVA IZD.: Missu pasehalis obj. su J. Survnski (Monumenta muice; erae, 1889) te H. Feicht i St. Wiechowicz (Wydawnictzuo davmej muzyki pols 1957). Pojedine motete obj. su M. Perz i St. Wiechowicz. LIT.: M. Grafczynska, M. Leopolita (disertacija), Wien 1922. H. Fe O mszy Wielkanocnej Marcin Leopolita, Kvartalnik Muzyczny, 1930. Feicht, M. Leopolita Missa Pasehalis, 1957. Isti, Martinus Leopolita, M VIII, 1960.

LEONHARDT (Leonard), Robert, austrijski pjeva, ba riton (?, 1877 New York, 2. II 1923). Na opernoj pozornici debitirao 1898 u Linzu. Operni pjeva na Njemakom kazalitu u Pragu (1905 09), na Gradskom kazalitu u Brnu (1909u) i u bekoj Volksoperi (1911 1 3); od 1913 lan Metropolitana u New Yorku. Njegove najbolje uloge bile su Beckmesser (Wagner, Majstori pjevai) i Alberich (Wagner, Prsten Nibelunga). Snimio brojne gramofonske ploe sa zabavnom muzikom i oper nim arijama; bio je jedan od najvie snimanih pjevaa svojega doba. LEONI, Leone, talijanski kompozitor (Verona, oko 1560 Vicenza, 24. VI 1627). Najkasnije od 1588 zborovoa ka tedrale u Vicenzi; na tom je poloaju ostao do smrti. Djela mu pripadaju venecijanskoj koli. Suvremenici su najvie cije nili njegove motete u kojima pokazuje majstorstvo dvozbornoga stila.
DJELA: 5 knjiga madrigala, 1588 1602; zbirka duhovnih madrigala Penitenzia (5-gl.), 1596; 4 knjige moteta, 1606 22; Sacrae cantiones, 1608; zbirka psalama (8-gl.), 1613; zbirka duhovnih koncerata Aurea corona, 1615; misa (12-gl.) i nekoliko moteta u rkp.; brojna kraa djela u razliitim suvremenim zbirkama. LIT.: C. Sartori, Leone Leoni, MGG, VIII, 1960. H. J. Wing, The Polvchoral Motets of Leone Leoni, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 19 66.

LEOZ, Jesiis Garcia, panjolski kompozitor i pijanist (Ol Navarra, 10. I 1904 Madrid, 23. II 1953). Pjeva u crkven zboru rodnoga grada, zatim u Orfeonu u Pamploni gdje je u kod katedralnog orguljaa Munarriza. Kasnije studirao kod Ci rada del Campa i J. Turine. Istakao se kao kompozitor film muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia en la b mayor, 1950; Tres dan 1934; Sonatina, 1952; Llanto a Manolete za gitaru i orkestar. KOMORI1 gudaki kvartet; klavirski kvartet, 1946; sonata za violinu i klavir, 1932. I virske kompozicije (sonatina). DRAMSKA. Zarzuele: La Duquesa del t dil i La Alegre alcaldesa. Baleti: La Zapatera y el ambozado; El Sacromo: Aguelarre; Los Contrabandistas i Primavera del portal. Filmska muzika: Si, de Rondo; El Abanderado; Eugenia de Montijo; Niebla y sol; Cuatro muje Bienvenido Mr. Marshall; Un Hombre va por el catnino; La Laguna nera i dr. Solo-pjesme na tekstove A. Machada, Garcia Lorce, J. R. Jimeneza, R. bertija i drugih (ciklus Cinco canciones sobre poesias de Paredes, 1933). LIT.: A. Ferndndez Cid, Jesus Garcia Leoz, Madrid 1953. F. Sop< Historia de la muica espanola contemporanea, Madrid 1958. M. Qut Jesiis Garcia Leoz, MGG, VIII, 1960.

LEONINUS (Lonin), francuski kompozitor (oko 1140??). Djelovao u crkvi Beata Maria Virginis (kasnije Notre Dame) u Parizu. O njegovu ivotu i djelovanju nema drugih podataka do onih to ih navodi nepoznati engleski pisac (Anonvmus IV u zbirci Scriptores de muica medii aevi, I H. Coussemakera): . . . Magister Leoninus bijae izvrstan organist (tj. kompozitor ili izvoa organuma); on je sastavio veliku knjigu organuma za Gradual i Antifonar . . . Ta zbirka Magnus liber organi de gradali et antiphonario pro servitio divino multiplicando potjee iz vremena izmeu 1160 i 1180, ali se nije sauvala u originalu; sauvani su samo prijepisi, pohranjeni u Wolfenbiittelu, Firenci (biblioteka Medicea-Laurenziana) i Madridu {Toledo-Codex u Nacionalnoj biblioteci). Sadri vie od 80 organuma namijenjenih upotrebi za cijelu crkvenu godinu. Da li je L. autor svih tih organuma ili samo nekih, nije mogue pouzdano utvrditi. Ovaj prvi znatniji predstavnik kompozitora iz tzv. kole Notre Dame i razdoblja poznatog pod nazivom Notre Dame, koncipirao je svoja djela dvoglasno, i to tako da je koralnim melodijama s produljenim notnim vrijednostima dodavao drugi glas, bilo slobodno sastavljen bilo na osnovi modalnih ritmikih obrazaca. Zbirku je kasnije revidirao Perotinus koji ju je usavrio i proirio sa dvoglasja na troglasje.
LIT.: F. Ludzuig, Die liturgischen Organa Leonins und Perotins, Riemann-Festschrift, Leipzig 1909. H. Schmidt, Zur Melodiebildung Leoninus und Perotins, ZFMW, 1931 32. J. Chailley, Histoire musicale du moyen age, Pari 1950. H. Husmann, Die Herkunft, Bestimmung und Weiterentwicklung des Magnus liber organi Leonins, MQ, 1959. Isti, (Leo) Leonin, MGG, VIII, 1960.

LEOPOLD I, austrijski car (Be, 9. IV 1640 5. V 1705), vladao od 1658 do smrti. Z a njegova vladanja postao je Be is taknuto evropsko sredite operne umjetnosti, osobito talijanske (izvedeno je oko 400 novih talijanskih opera). Na njegovu dvoru njegovala se komorna muzika; sam je svirao nekoliko instrumenata (s najvie uspjeha embalo) . Kao kompozitor talijanskih opera u stilu venecijanske kole L. je oitovao znatnu melodijsku inven ciju. O njegovu solidnom muzikom znanju i velikoj kompozicij sko-tehnikoj spremi svjedoe osobito njegova crkvena djela.

LEPEINSKA, Olga Vasiljevna, sovjetska plesaica (I jev, 28. IX 1916 ). Klasini balet uila na Moskovskoj 1 letnoj koli; diplomirala 1933 s nazivom primabalerine, to bio jedinstven uspjeh. Angairana u baletu Velikog kazalita Moskvi na ijoj je pozornici, zahvaljujui izvanredno velikoj ti nici i udesnim skokovima, s uspjehom ostvarila brojne ul( klasinog i modernog baletnog repertoara. Dobitnica je mnoj nagrada i odlikovanja. LE PICQ (Lepic, Pick, Lepij), Charles, francuski plei i koreograf (Strasbourg, 1749 Petrograd, 1806). Uenik G. Noverra; debitirao u Stuttgartu, a zatim nastupao u Be< Varavi, Veneciji i Milanu. Od 1773 plesa u kazalitu San Ca u Napulju. Na poziv Noverrea, 1776 s uspjehom nastupio u I rizu u baletu Les Caprices de Galatee, a 1782 85 prvi ples u londonskom King's Theatreu (od 1783 baletni majstor). K ve veoma cijenjeni plesa, na poziv carice Katarine Velike, 'dos 1786 u Rusiju gdje je koreografirao balete Didona abbandona La Belle Arsene, L'Oracle (1793), Psyche et l'Amour (1794) i Ta crede (1799). Obnovio je takoer i brojne balete M. Gardela i C L. Didelota. LE ROUX, Maurice, francuski dirigent i kompozitor (P riz, 6. II 1923 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (O. Me siaen, R. Leibovvitz). God. 194753 muziki kritiar i suradn raziinih muzikih asopisa; 1951 asistent u Studio de Musiq electro-acoustique francuske radio-difuzije. Od 1952 orkestral dirigent (Orchestre du Conservatoire, Orchestre National de Mor, Carlo, Orchestre Colonne, Orchestre National ORTF).
DJELA. ORKESTRALNA: Deux Mimes, 1947; Le Cercle des Metamorp ses, 1953; Hommage d Mozart, 1956. KLAVIRSKA: sonata, 1946; Pit dodecaphoniques, 1945; Cahier d' inventions, 1948. DRAMSKA: baleti Petit Prince, 1950 i Sables, 1956. Scenska i filmska muzika. VOKALN Trois Psaumes za zbor a cappella, 1949; ciklus pjesama Au pays de la Mat 1951. SPISI: Introduction d la Musique contemporaine, 1947; Claudio Mon verdi, 1951.

LE ROY, Adrian, francuski lautis t, kompozitor i muzi nakladnik (Montreuil-sur-mer, oko 1520 Pariz, 1598). N; prije u slubi na razliitim dvorovima. God. 1551 dobio je sa sv jim urjakom R. Ballardom od Henrika II dozvolu da osnu jedinu dvorsku muziku tiskaru u Parizu ( -*- Ballard). L. R. bio umjetniki rukovodilac te naklade; velikom muzikom kv turom i naprednim stavom u prihvaanju novih tekovina on mnogo pridonio njezinu ugledu. I u svom kompozitorskom rac

LE ROY LESSEL
oitovao je napredna shvaanja. Tako je meu p rvima pisao satirike pjesme vaudeville; jednostavan karakter, srodan narodnoj umjetnosti, pokazuju i njegovi airs de cour veinom strofnog oblika. Jo veu vanost od vokalne ima njegova instrumentalna muzika, osobito plesovi za lutnju sa slobodnim i duhovitim varijacijama.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 knj. kompozicija za lutnju, 1551 62; 3 knj. djela za gitaru, 1551 56; 2 knj. kompozicija za cistru, 1564 65. VOKALNA: Airs de cour, 1571; zbirka chansona (vaudevillea), 1573; chansoni u razliitim zbirkama, koje je izdalo poduzee Ballard. INSTRUKTIVNA: Briefve et facile instruction pour apprendre la tabulature a bien accorder, conduire et disposer la main sur la guiterne, 1551; Instruction d' asseoir toute musique facilement en tabulature le luth, 1567 (prevedeno na engl. 1568 i 1574); Traiti de musiaue contenant une theoriaue succinte pour methodiquement praliquer la composition, 1583; Traite pour la mandore, 1585. NOVA IZD.: zbirku Airs de cour obj. A. Mairy {Chansons au luth . . . , 1934); 4 psalma obj. R. de Moncourt (A. Le Roy et les psaumes par luth, 1955); 1 instrumentalnu kompoziciju obj. J. Ward {The Virginal Manuscript, 1954); prirunik Instruction obj. R. de Moncourt. LIT.: J. Dodge, Les Airs de Cour d' A. Le Roy, Revue de la Societ i nternationale de Musique, 1907. F. Lesure i G. Thibaull, Bibliographie des editions d' A. Le Roy et R. Ballard, Pari 1955 (dopune u Revue de Musicologie, 1957). F. Lesure, Adrian Le Roy, MGG, VIII, 1960.

447

LERT, Ernst, austrijski operni redatelj i muz iki pisac (Be, 12. V 1883 Baltimore, 30. I 1955). U Beu studirao germanistiku, povijest likovnih umjetnosti, kazalita i muzike (G. Adler) i opernu reiju (G. Mahler). Reirao u Leipzigu (1912 19), Baselu (191920) i Frankfurtu na Majni (1920 23). God. 1923 29 vodio njemaki odjel milanske Scale, a gostovao je i u drugim talijanskim gradovima, na salzburkom festivalu, u panjolskoj i junoj Africi. Od 1939 ivio u SAD i vodio operni odjel na Curtis Institute of Music u Philadelphiji i na Peabody Conservatory of Music u Baltimoreu. Reirao je na Metropolitanu i drugim amerikim pozornicama. Uz iv interes za suvremenu operu, mnogo se bavio i kazalinom umjetnou W. A. Mozarta i o njoj napisao zapaeno djelo Mozart auf dem Theater (1918; IV izd. 1920). Objavio je i monografije Otto Lohse (1919) i C. M. von Weber. Komponirao je solo-pjesme i muziku dramu Der Monch von Stt Gallen. LESCHETIZKY (Lesze-tycki), Theodor, poljski pijanist, pedagog i kompozitor (Laricut, Poljska, 22. VI 1830 Dresden, 14. XI 1915). Klavir uio u Beu kod C. Czernvja, kompoziciju kod S. Sechtera; nastupao ve kao djeak. God. 185278 profesor na Petrogradskom konzervatoriju; koncertirao u Londonu, Nizozemskoj, Njemakoj i u Beu, gdje je osnovao vlastitu klavirsku kolu. God. 1886 naputa sasvim koncertnu karijeru, a svojim nastavnikim radom, kojim nastavlja tradiciju Czer-nvjeve kole, stjee ugled jednog od najveih klavirskih pedagoga svijeta. Medu njegove uenike ubrajaju se I. Paderewski, O. TH. LESCHETIZKV Gabrilovi, M. Hambourg, A. Schnabel, I. Friedman, i mnogi drugi. Leschetizkvjeva brojna kla-virska djela u stilu salonskih kompozicija nemaju vee vrijednosti.
LIT.: M. Bree, Die Grundlage der Methode Leschetizky, Mainz 1902 (IV izd. 1914). A. Potocka, Leschetizky, Nevv York 1903. A. Hullah, Th. Leschetizky, London 1906. E. Neivcomb, Leschetizky as I knew him, New York i London 1921. O. Woodhouse, How Leschetizky tought, Music and Letters, 1954. R. Sietz, Theodor Leschetizky, MGG, VIII, 1960.

jima su Don Bartolo (Rossini, Seviljski brija), Don Pasquale (Donizetti), Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Skula (Borodin, Knez Igor), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. Is takao se i kao oratorijski pjeva. K. KO. LESI -KINDERSBERGER, Matilda (umjetniko ime Dubois), pjevai ca, alt (Lavov, 15. II 1845 Zagreb, 13. II 1909). Umjetniku karijeru zapoela 1860 u Lavovu, a zatim pjevala u Opavi, Varadinu i Grazu, gdje ju je zapazio Josip Freudenreich i 1865 doveo u Za greb. Do osnivanja stalne Za grebake opere nastupala u opereti, a 187089 i 189498 bila je prva altistica i jedna od najuglednijih opernih umjet nica u Zagrebu. Od njezinih su se kreacija posebno isticale Azucena, Amneris i Ulrika (Verdi, Trubadur, Aida i Krabuljni ples), Marta (Gounod, Faust), Laura (Ponchielli, Gio conda) i Eva (Zajc, Nikola ubi Zrinjski). K. Ko. LESKOVIC, Bogomir, dirigent i kompozitor (Be, 29. XI 1909 ). Studirao na Konzervatoriju u Ljubljani i na Akademiji za muziku i dramsku umjetnost u Beu. Operni dirigent u Badenu kraj Bea, poslije B. LESKOVIC Osloboenja dirigent Slovenske filharmonije i Ljubljanske opere (od direktor). Nastupa s velikim uspjehom i u I968 inozemstvu.
DJELA: simfonijska pjesma Domovina; Etida za orkestar; Partita za gudaki orkestar. Gudaki kvartet; sonata za violonelo. Kompozicije za klavir. Soneti nesree (F. Preern) za glas i orkestar. D. Co.

LESCOT, Francois, francuski violinist i kompozitor ( ? , oko 1720 ?, poslije 1801). Kapelnik katedrale u Auchu (1747 64) i Nantesu (176469); od 1769 u Parizu, prvi violinist orkestra Theatre Italien i od 1788 drugi violinist u Comedie Italienne
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Amour et l'hymen, 1761; La Fete de Thitnire, 1761; La Negresse ou Le pouvoir de la reconnaissance, 1787; Les Solitaires de Normandie, 1788; Candide marie, ou U faut cultiver son jardin, 1788. VOKALNA: kantata L'Amitie, 1764; moteti: Exaltabo le, 1764; Requiem, 1766 1De Profundis, 1766. Obj.: Recueil portatif de Chansons, Airs, Ariettes et Duo, 1765; Ariettes, Duo et Romances, 1775; Six duo za 2 violine op. I; Six Trins ?a 2 violine i b. c. op. II, 1781. LIT.: E. Borrel, Francois Lescot, MGG, VIII, 1960.

LESKOVEK, Hinko, operni redatelj (Maribor, 27. II 1919). Muziko obrazovanje stekao na koli Glasbene Matice u Mariboru; glumu je uio privatno kod J. Kovia i V. Skrbineka. lan Mariborskog kazalita, od 1943 asistent-volonter Dresdenske opere i od 1945 redatelj Opere Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani. Umjetnik izrazito linog koncepta, L. tei za oslobaanjem muzikog kazalita od lane patetike i sladunjave romantinosti. Kao operni redatelj gostovao i u inozemstvu (Dres den, Berlin, Frankfurt, Dusseldorf); za svoja ostvarenja dobio vie nagrada. j. Se. LESLIE, Nataa, ruska plesaica, 1953 uzela ime Nathalie Krassovska (Lenjingrad, 1. VI 1918). Klasian balet poela uiti u najranijoj mladosti u Rusiji, a nastavila u Parizu kod O. Preobraenske i u Londonu kod N. Legata. Studij zavrila na koli American Balleta u Nevv Yorku gdje je debitirala 1932 u trupi Les Ballets de Mme Nijinska. Godinu dana kasnije nastupila uz G. Balanchinea u trupi Les Ballets 1933. Slijedi angaman sa S. Lifarom u Junoj Americi. God. 1936 postala lanica Ballet Russe de Monte-Carlo u kojemu je kao primabalerina nastupala u svim velikim ulogama klasinoga repertoara. God. 19501955 bila je danseuse etoile u trupi Marquisa de Cuevasa. Najzapaenija njezina uloga bila je Giselle (Adam) u trupi London Festival Balleta. Ovaj izrazito romantini lik ostvarila je vrlo osjeajno i s velikim smislom za dramatiku. L. djeluje u Dallasu kao plesaki pedagog. LESSARD, John Ayres, ameriki kompozitor (San Fran cisco, 3. VII 1920). Uenik Nadije Boulanger na Longy School u Bostonu i na Ecole Normale de Musique u Parizu. Dobitnik je vie nagrada za kompoziciju.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za duhae, 1951; za violinu, 1941 i za flautu, klarinet, fagot i gudae, 1953 ; Cantilena za obou i gudae, 1946; uver tira, 1946; Box Hill Overture, 1946. KOMORNA: oktet za duhae, 1954; kvintet za violinu, violu, violonelo, flautu i klarinet, 1943; 4 Mouvements za violinu i klavir, 1952. Dvije sonate za klavir, 1944 i 1945. 7 okata za embalo, 1955. Solo-pjesme.

LESI, Too (Teodor), pjeva, bas (Zagreb, 12. IX 1866 28. VII 1949). Muziku uio privatno u Zagrebu i tu 1884 de bitirao na opernoj pozornici kao Veliki inkvizitor (Ponchielli, Gioconda). Otada pa sve do 1938 lan Zagrebake opere, nastu pajui u mnogim opernim i operetnim, a povremeno i u dramskim ulogama. Izvrstan bas-buffo s veoma razvijenim smislom za oblikovanje karakternih uloga, ostvario je mnoge likove, medu ko-

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1800; 12 poljskih plesova. KLAVIRSKA: Arietle pour le clavedn ou pf. variee . . . , 1800; 8 Polonaises, 1806; Polonaise u P-duru, 1815. Sonata za klav'r 4-runo, 1785. Preludiji za orgulje. DRAMSKA. Matka Spartank, 1791; Piast, 1800; Plotka, 1802; Dzvorek na goicincu, 1818; operete Dzvai strzelcy i mleczarka i Pielgrzym z Dobrotnila. Cantata per la consacrazione della chiesa evangelica, 1812.
I7 8o

LESSEL, r. Wincenty Ferdvnand, poljski kompozitor ekog podrijetla (Eula, eka, oko 1750 Pulawy, Varava, 1825). Muziku uio u Njemakoj kod A. Hillera, Dittersdorfa i J. G. Schiirera. God. 176669 violinist Dvorskog orkestra u Dresdenu. Nakon toga u Pulawy, embalist u obitelji Czartoryski, 17871811 dvorski kapelnik i 181425 nastavnik orgulja na muzikoj koli.

2. Franciszek, kompozitor i pijanist (Pulawy, Varava, oko Piotrkovv, 26. XII 1838). Sin i uenik Wincenta Fer -

448

LESSEL LEUCKART
opatije. Istodobno 1935 62 profesor kontrapunkta na Se Cantorum (195762 direktor). Od 1962 muziki savjetnik j grama Francuske radio-televizije. Poslije rata pokrenuo i 01 vodi informativnu seriju emisija Nouvelles Musicales. God. 1 suosniva grupe -> Jeune France, L. je ostao vjeran ideali skupine, tenji za humanizacijom muzike, a da se pri tom nik nije vezao na programe bilo koje kole. On je muziar sponta nadahnua s uroenim osjeajem za mjeru i skladnu elegan< Komponirao je djela razliita karaktera (ritmiki razigrana i fonija plesa; slikarski ivopisna Serenada, strogo suzdrana org ska muzika), ali u osnovi lirina, proeta poetinou i izra francuskom gracijom. Grada im je redovito modalna, to esto polimodalna. Lesurova iroka shvaanja utjecala su na mn mlade kompozitore, posebno na njegove uenike od kojih je koliina osnovala grupu Le Zodiague, s tendencijama suprot neoromantizmu Mlade Francuske.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Andrea del Sarto, 1 Concerto da camera za klavir i komorni orkestar, 1953; Passacaille za kla orkestar, 1937; varijacije za klavir i orkestar, 1943; Ouverture pour un jesi 1951; Suite francaise, 1953; Pastorale za mali orkestar, 1938; Ricercare, 1 Sarabande et Farandole, 1952; Serenade, 1954; Intermezzo, 1956; Sympl de danses za klavir, udaraljke i gudaki orkestar, 1958. KOMORNA. suite: I, za duhaki trio, 1939; II, za gudaki kvartet, 1940 i III, za klav kvartet, 1943; Cinq interludes za 4 roga, 1935 (prer. za Ondes Martenot, i< Suite medievale za flautu, harfu i gudaki trio, 194546; sekstet za flautu, o embalo i gudaki trio, 1948 (preradba suite za kl avirski kvartet iz 1943); C son a danser za violinu i klavir, 1951; Aubade za trublju i klavir, 1953; Ele& 2 gitare, 1956. KLAVIRSKA: Soirs, 1922 (prer. 1929); Les Carillons, 1 Bagatelle, 1934; Suite francaise, 1935; Pavane, 1938; Deux Noels, 1939Pastorale variee, 1947; Ballade, 1948; Peine de coeur, 1950; Nocturne, I 3 etide, 1963; Le Bouquet de Beatrice, 4- runo, 1946; Le Village imagin koreografska fantazija za 2 klavira, 1947; Fantaisie za 2 klavira, 1964. GULJSKA: Scene de la Passion, 1931; La Vie interieure, 1932; In paradi 1933; Hymnes, 1935 39. DRAMSKA: opera Andrea del Sarto (vi; libreto prema A. de Mussetu), 1968. Baleti: L'Infante et le Monstre, 193} A. Jolivetom) i Le Bal du deslin, 1965. Scenska muzika: L'Etoile de Sevillt de Vega), 1941 i Andrea del Sarto (A. de Musset). Filmska muzika. VOK SA. Kantate: VAnnonciation, 1952; Le Cantique des Cantiques, 1953 i Le t tique des Colonnes, 1954. Vei broj solo -pjesama uz klavir i uz orkestar; cil Les Harmonies intimes, 1931; La Mouette, 1932; Les Yeux fermes, 1932; j poemes de Cecile Sauvage, 1939; L'Enfance de l'art, 1942; Clair comme le . 1945 i dr. Messe de jubile za zbor, orgulje, 3 trublje i timpane, 1960 (ve s orkestrom, 1962). Knjiga Pour ou contre la musique moderne? (sa B. G tyjem), 1957. LIT.: Un Diaiogue Daniel Lesur Jose Bruyr, Muica, Pari 1957, 34 N. Hirsch, D. L. (popis djela s predgovorom). Pari 1958. R. M. Hofi Daniel-Jean Yves Lesur, MGG, VIII, 1960. J. As

dvnanda; u Beu je od 1797 L. pripado irem krugu Hayd novih uenika. Koncertirao u Beu i Krakovu. Vrativi se 1810 u Poljsku bio je kolski nadzornik u Marvmontu i Piotrkwu. U njegovim se djelima osjea Havdnov utjecaj, ali se L. slui i elementima poljske narodne muzike, pa je jedan od pretea nacionalnog muzikog pravca. Smatra se tvorcem poljske ranoromantine solo-pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija ; koncert za klavir ; potpourri za klavir i orkestar; varijacije za flautu i orkestar. KOMORNA: II gudakih kvarteta (sauvana samo dionica viole I kvarteta); klavirski trio; klavirski kvintet; kvartet za flautu i gudae, 1806; Phantasie caracteristique za klavirski kvartet, 1822. KLAVIRSKA: 6 sonata; varijacije; fantazije i plesne kompozicije. Opera Cyganie, 1815. Solo-pjesme. Misa, 1816; rekvijem, 1837. Studia kontrapunktyczne. LIT.: J. Moraviski, Franciszek Lessel, MGG, VIII, 1960.

LESSON, engleski naziv, koji se u XVII i XVIII st. openito upotrebljavao za instrumentalna djela, osobito za kompozicije pisane za orgulje odnosno instrumente s tipkama (npr. Lessons fbr the Harpsichord G. F. Handela), a rjee za djela s pod ruja komorn emuzike (npr. First Booke of Consort Lessons Th. Morleva, 1599). Izrazom 1. ffranc. lefon) oznaivalo se najee instruktivno djelo. LESTVICA - Ljestvica LE SUEUR (Lesueur), Jean-Francois, francuski kompozitor (Drucat-Plessiel kod Abbevillea, 15. II 1760 Pariz, 6. X 1837). U kompoziciji uglavnom samouk. Djelovao je kao crkveni zborovoa u razliitim gradovima Francuske, od 1786 u parikoj katedrali Notre Dame. Tu je o znatnijim svetkovinama izvodio vlastita crkvena djela uz prilino teatralno sudjelovanje velikog orkestra ime je htio proizvesti na vjernike uinak dramatinosti i ivopisnosti, ali je izazvao veliko negodovanje. Otada se bavio komponiranjem opera, od kojih je La Caverne imala najvei uspjeh. God. 17951802 bio je inspektor nastave na novoosnovanom Konzervatoriju, a 1804 postao je, na preporuku G. Paisiella, Napoleonov dirigent. Nakon 1814 bio je kompozitor i nadintendant kraljeva orkestra. Od 1818 do smrti predavao je kompoziciju na Parikom konzervatoriju gdje su mu uenici bili H. Berlioz, A. Thomas i Ch. Gounod. I pored uspjelih odlomaka u njegovim scenskim i crkvenim djelima, L. nije bio mu ziar velikog talenta, ali pri vlai panju svojim pogledima na smisao i ulogu muzike umjetnosti. On otvoreno pristaje uz naela programne muzike; u njegovim se spisima esto susree tvrdnja da mu zika mora crtati timunge i izraavati osjeaje. Udruujui u tu svrhu stalno rije i ton, L. je oitovao jo i sklonost k monumentalnosti, velianstve-nosti, upotrebi pretjeranog bro ja pjevaa i sviraa J.-F. LE SUEUR (u emu se svakako ogleda utjecaj francuske. Revolucije,njezinih velikih praznika i javnih proslava.). Obje ove crte batinio je od njega H. Berlioz. Jo prije Berlioza i Wagnera L. je u nekim svojim oratorijima, iako sasvim diskretno, primjenjivao provodne motive (lajtmotive).
DJELA. DRAMSKA. Opere: La Caverne, 1793 (tipina opera spasa); Paul et Virginie, 1794; Tyrtee, 1796 (neizvedena); Telemaque dans Vile de Calypso, 1796; Artaxeese, 1801 (neizvedena); Ossian ou les Bardes, 1804; Le Triomphe de Trajan, 1808 (s oitim aluzijama na Napoleonovu veliinu); La Mort d'Adam, 1809; Alexandre a Babylone, 1823. Ode i kantate za velike vokalno-instru-mentalne sastave, nastale u danima Revolucije. CRKVENA. Oratoriji: Oratorio ou Messe de Noel, 1826; 3 Oratorios pour le couronnement des princes souverains; 2 Oratorios de la Passion; De'borah; Rachel; Ruth et Noemi i Ruth et Booz. 36 misa (3 sveane); 3 Te Deunta; Stabat Mater; moteti; psalmi i dr. SPISI (djelomino polemiki): Essai de musique sacree ou musique motivee et methodique, 1787; Expose d'une musique Une, imitative et particuliere a chaque solennite, 1787; Lettre en reponse d Guillard sur l'opera La mort d'Adam, 1801; Projet d'un plan general de VInstruction musicale en France, 1801; Notice sur la Melopee, la Rythmopee et les grands caracteres de la Musique Ancienne, 1793; biografske biljeke o G. Paisiellu, 1816. LIT.: O. Fouque, Les Revolutio nnaires de la mus ique, Pari 1882. F. Lamy, Jean Francois Lesueur, Pari 1912. 117. Buschkotter, Jean Francois Lesueur (disertacija), Halle 1912. Isti, J. F. Le Sueur, Eine Biographie, SBIMG, 1912 13. J. Andreis, Hector Berlioz, Zagreb 1946. G. Favre, Jean-Francois Le Sueur, MGG, VIII, 1960. M. H. Herman, The Turbulent Career of J.-F. Lesueur, Recherches 1969. J. As.

LESURE, Francois, francuski muzikolog (Pariz, 23. 1923 ). Studij paleografije i arhivistike zavrio na cole Chartres, a sociologije umjetnosti na cole des Hautes En u Parizu; historiju muzike uio na Konzervatoriju.. Od 1 bibliotekar i zatim konzervator u Muzikom odsjeku Naciom knjinice; od 1964 profesor Univerziteta u Bruxellesu; U2 urednik asopisa Revue de Musicologie.
DJELA: Bibliographie des editions d'Adrien Le Roy el Robert Ballard <i 1598), 1955 (sa G. Thibaultom); Mozart en France, 1956; Musicians Poets to the French Renaissance, 1956; La Musiaue instrumentale en Franci debut du XVII e siecle et la naissance de l'orchestre, Encvclopedie de la Plei I, 1960; Muica e Societd, 1966 (niemaki prijevod Musik und Gesellschaft Bild, 1966); Bibliographie des editions musicales publiees par E. Roger et M Le Cene, 1969; studije i lanci. Redigirao: Anthologie de la ehanson parisi au XVIe siecle, 1953; La Renaissance dans les Provinces du Nord, 1956; P. Tric Traite e des Instruments de musique (vers 1640), 1957; Recueils imprimes. X XVII siecles, 1959; C. Janequin, Chansons polyphoniques (5 sv.), 1965 zbirka Le Pupitre, od 1967.

LETELIER-LLONA, Alfonso, ileanski kompozitor i n ziki pedagog (Santiago, 4. X 1912 ). Studirao u Santiagu Conservatorio Nacional de Muica, gdje je 1947 postao profe harmonije, a kasnije i historije muzike, kompozicije i muzi' pedagogije. Jedan je od osnivaa Escuela Moderna de Miti (1940). S mjeovitim zborom te kole prireivao je mnoge ki certe.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma La Vida del campc klavir, 1937; koncert za gitaru, 1961; Divertimento concertante, 1955; 5 prelui 1966; nekoliko suita. KOMORNA: gudaki kvartet, 1939; kvartet za 4 sal fona, 1958; sonata za violu i klavir, 1949; sonatina za violinu i klavir, 1953 Klavirske kompozicije. Opera Maria Magdalena, 1930; scenska i filn muzika. VOKALNA: oratorij La Historia de Tobias y Sara (P. Clauc 1955; Canciones de una za glas i orkestar, 1940; Vitrales de la Anun za sopran, enski zbor i orkestar, 1951; Los Sonetos de la muerte za enski zt orkestar, 1948; Estancias Amorosas za enski zbor, 1966; zborovi; solo -pjes LIT.: D. Santa Cruz, El Compositor Alfonso Letelier-Llona, Re\ Musical Chilena, 1967. Alfonso Letelier-Llona, ibid., 1969.

LETONSKA MUZIKA -> Latvijska muzika LEUCKART, Franz Ernst Christoph, njemaki muzi nakladnik (Helmstedt, 21. III 1748 Breslau, 9. II 1817). G< 1782 utemeljio muziku nakladu u Breslauu; njegov unuk C stantin Sander (18261905) proirio je poduzee i 1870 pres< ga u Leipzig. U tom razdoblju objavljeno je vie znaajnih muzi i muzikolokih djela. Sanderov unuk Erich (Leipzig, 1902) obno je poduzee 1948 u Miinchenu.
chen , LIT.: 175 Jahre Musikverlag F. E. Ch. Leuckart, Gesamtkatalog, M 1957-

LESUR, Daniel-Jean-Yves (umjetniko ime Daniel-Lesur), francuski kompozitor i orgulja (Pariz, 19. XI 1908 ). Uio najprije kod Ch. Tournemirea, zatim na Parikom konzer vatoriju (G. Caussade, J. Gallon). Od 1927 do 1937 zamjenik Ch. Tournemirea kao orgulja u crkvi Sainte-Clotilde u Parizu; 193744 (s prekidom 194244) orgulja u crkvi Benediktinske

LEUT LEWIS
LEUT -> Lauta LEVANT, Oscar, ameriki pijanist i kompozitor (Pittsburgh, Pennsvlvania, 27. XII 1906 ). Uio klavir kod S. Stojovvskog, kompoziciju kod J. Schillingera i A. Schonberga. Koncertirao kao pijanist, solistiki i sa mnogim simfonijskim orkestrima. Proslavio se kao interpret muzike G. Gershvvina. Nastupao i na filmu (Rhapsody in Blue, 1945, film o ivotu G. Gershwina; An American in Pari, 1951). Komponirao i zabavnu (popularne pjesme) i ozbiljnu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1936 i 1942; suita, 1936; Nocturne, 1937. Komorna djela (2 gudaka kvarteta). Klavirske kompozicije (2 sonatine). Filmska muzika. Pjesme. SPISI: A Smattering of Ignorance, 1940; Memoirs of an Amnesiac (autobiografija), 1965 i The Unimportance of Being Oscar, 1968.

449

LEVITIN, Jurij Abramovi, sovjetski kompozitor (Poltava, 28. XII 1912 ). Na Lenjingradskom konzervatoriju zavrio 1935 studij klavira, a 1942 kompozicije (D. ostakovi). God. 193141 pijanist Lenjingradske filharmonije. Od 1942 ivi u Moskvi. U svojim djelima, koja stilski pripadaju kasnoj romantici, L. esto primjenjuje kromatiku. Od suvremenika utjecao je naj vie na njegovo stvaranje D. ostakovi.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo nij a lO mcm b, 1 94 8 (p re r. 1 95 5 ); simfonija za mezzosopran i komorni orkestar, 1962; simfonijeta, I95 1 - Koncerti: za klavir i gudaki orkestar, 1944; za obou i gudaki orkestar; za rog i gudaki orkestar; za klarinet i fagot, 1949; za saksofon, trublju i zabavni orkestar, 1951 te za klavir, 1952. Divertimento za klavir i mali orkestar, 1948; 3 baletne suite, 1945 46; 2 plesne suite, 1948 i 1949; suita B Aecy, 1952. KOMORNA: 9 gudakih kvarteta, 194070; suita za gudaki kvartet, 1939; klavirski trio, 1949; kvintet za flautu, klarinet, violinu, violonelo i klavir, 1948; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1958; sonata za flautu i klavir. Klavirske kompozicije (24 preludija, 1938). DRAMSKA: opere Mouua Mapuanua (M. Gorki), 1937 39 i flaMnmHUK, 1964; djeja radio -opera Mou~ oodup, 1955. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Cen-uteHHaji eoitHa, 1942; PeKsue.H na.itnmu naeutux eepoee, 1946; Omnuina, 1947; OZHU nad Bomou, 1951 i Xupocu.ua ue oA^tcna noamopumbcn, 1970. Kantate: Poduan apMUH, 1948; Popu, 1949; Hymb 6opb6u u no6ed, 1952; Jleuun otcue, 1960 i BeceAbie nuuiue, 1963. Solo-pjesme.

LEVASSEUR, Rosalie, francuska pjevaica, sopran (Vallen ciennes, 8. X 1749 Neuwied na Rajni, 6. V 1826). God. 176684 pjevala na parikoj Operi, najprije u manjim ulogama, a zatim kao nasljednica Sophie Arnouldove interpretirala niz znaajnih, pr venstveno Gluckovih opernih likova (Orphee; Alceste; Armide; Iphigenie en Tauride).
LIT.: H. Kiikner, Rosalie Marie Claude Josephe Levasseur, MGG, VIII, 1960.

LEVI, Hermann, njemaki dirigent (Giessen, 7. XI 1839 Miinchen, 13. V 1900). Uio kod V. Lachnera u Mannheimu i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Hauptmann, J. Rietz). Najprije muziki direktor u Saarbriickenu, od 1861 dirigent njemake opere u Rotterdamu, 1864 dvorski dirigent u Karlsruheu i 187296 na Dvorskom kazalitu u Miinchenu. Vrstan interpret Brahmsovih, Brucknerovih, Mozartovih i, osobito, Wagnerovih djela; dirigirao praizvedbom Parsifala (1882) u Bavreut-hu. Bavio se i kompozicijom. Napisao Gedanken aus Goethes Werken (1901; III izd. 1911) i dr.
LIT.: E. Possart, Erinnerungen an Hermann Levi, Miinchen 1901. A. Ettlinger, Levi, Biographisches Jahrbuch, Berlin 1903. R. Sckaal, Hermann Levi, MGG, VIII , 1960.

LEVY, Ernst, vicarski pijanist i kompozitor (Basel, 18. XI 1895 ). Studirao u Baselu (H. Hubert, E. Petri) i Parizu (R. Pugno) gdje je predavao klavir na Konzervatoriju. Emigrirao u SAD 1941; ondje je do 1945 bio profesor na New England Conservatory u Bostonu, 1949 54 na Univerzitetu u Chicagu, a zatim na Institute of Technology u Cambridgeu (Massachusetts).
DJELA. ORKESTRALNA: 13 simfonija, 1916 55; koncert za violonelo, 1947; 3 simfonijske suite, 1935, 1951 i 1957. KOMORNA: gudaki trio, 1953; 3 gudaka kvarteta, 1919, 1921 i 1958; gudaki kvintet, 1916; kla virski trio, 1912; klavirski kvartet, 1956; Carillon za 27 zvona (8 sviraa), 1946. Sonate: za violinu i klavir 1932; za flautu i klavir, 1939; za violonelo i klavir, 1953; za rog i klavir. Simfonijska fantazija za embalo, 1938; niz kraih kla virskih ko mpozicija. Sonata za orgulje, 1920. VOKALNA: 3 kantate za enski zbor i orkestar, 194550; Psalam 69 za bariton, zbor i orkestar, 1915; Psalam 121 za sole, zbor i orkestar, 1918; De Profundis za zbor, duhaki orkestar, orgulje i timpane, 1919; Hymnus Symphonicus za zbor, duhaki orkestar i or gulje, 1936; kompozicije za glas i orkestar; oko 70 solo -pjesama. SPISI: Von der Synkope, 1933; EUmentary Ear-Training and Notation, 1942 i dr. LIT.: N. Slonimsky, Ernst Le vy, MG G, VIII, 1960.

LEVI, 1. Lionello, talijanski muziki kritiar (Trst, 19. IV 1895 ). Studirao na univerzitetima u Trstu i Beu; violinu i violu uio kod L. H. LEVI Morpurga. God. 191929 nastavnik u Trstu, Cagliariju i Udinama, od 1930 profesor na Konzervatoriju u Bologni. Djelovao i kao muziki kritiar, od 1954 u Resto del Carlino.
DJELA: C.enni storico-estetici su M. elementi, 1930; Profila di Storia ddla Muica, 1931; R. Wagner, nel cinquantenario della morte, 1933; Brahms e Bologna, 1934; Musicisti secenteschi bolognesi, s. a.; Nota su Arcimboldi, 1955 (sa B. Geige-rom i O. Kokoschkom); Due secoli di vita musicate, Storia del Tealro Comunale di Bologna, 1963.

LVY, Lazare, belgijski kompozitor i pijanist (Bruxelles, 18. I 1882 Pariz, 20. IX 1964). Studirao na Parikom konzervatoriju (L. Diemer). Koncertirao s najistaknutijim orkestrima Evrope i Istoka. God. 192053 profesor klavira na Parikom konzervatoriju (nasljednik A. Cortota). Komponirao je dva gudaka kvarteta, sonatu za violonelo i klavir te niz djela za svoj instrument fsonatine, preludiji, etide i dr.). Njegovi uenici bili su, meu ostalima, S. uri - Klajn i P. Dumii. LVY, Michel-Maurice (pseudonim Betove), francuski kompozitor i dirigent (Ville-d'Avrey, Seine-et-Oise, 28. VI 1883 Pariz, 24. I 1965). Studij zavrio 1898 na Konzervatoriju u Parizu (A. Lavignac, X. Leroux, Ch. Rene). Dirigent zborova u parikoj Operi, Opera-Comique i drugim kazalitima. U razdoblju poslije Prvoga svjetskog rata veliku su popularnost uivale njegove muzike parodije, humoristike klavirske kompozicije i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonijske pjesme (Le Chant de la terre, 1946); 2 simfonijske studije; Mirage du mond za komorni orkestar, 1963. Kompozicije za komorne sastave. KLAVIRSKA: Dance humoristique; 2 Pieces humoristiaues; Jeux de nuages. DRAMSKA. Opere: Le Cloitre, 1926; Le petit navire, 1950; Dolores, 1952 i Moise, 1955. Baleti: Les trois panlim de bois, 1920 i Inspiration. Operete: Potn-Povt, 1928; Les Exploits galants du Baron d Crac, T932; Lydia, 1936; D'Artagnan, 1945 i La Demoiselle de Carentan, 1951. Scenska i filmska muzika. Parodije (Numero de Betove).

2. Vito, muziki kritiar i kompozitor (Trst, 10. VIII 1899 ). Brat Lionella; uenik A. Smareglie (kompozicija) i L. Morpurga (violina). Na Konzervatoriju u Trstu predavao 192355 kompoziciju i od 1955 historiju muzike (profesor); od 1946 nastavnik na Univerzitetu. Djelovao i kao muziki kritiar (II Piccolo; La Voe libera).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1937; // Carso, 1921; La Fontana della vita, 1923; Dodici fanciulle, 1924; Dalla mia infanzia, 1940; Rapsodia in memoriam, 1941; Personaggi manzoniani, 1953; Ballala, 1956; seru, 1959; Muica per la piccola Franca, 1968. KOMORNA: gudaki kvartet, 1941; gudaki trio, 1940; sonatina za violinu i kl.avir, 1942. Kompozicije za klavir. SPISI: Oceana di A. Smareglia, 1949; Nozze islriane di A. Smareglia, 1954; Das Schicksal der Mozart-Opern in Italien, 1958; Trislano e Isotta, 1958; // Tealro Comunale di Trieste, 1961 (sa I. Breminijem i G. Botterijem); La Vita musicale a Trieste, 1968; studije; lanci.

LEVIDIS, Dimitri, grki kompozitor (Atena, 8. IV 1886 30. V 1951). Uio u Ateni, Lausannei (A. Denereaz), u Miinchenu (F. Klose, F. Mottl), a neko vrijeme i kod R. Straussa. God. 191032 ivio u Parizu, zatim u Ateni. Jedan od prvih koji su pisali za elektrini instrument Ondes Martenot. L. je bio vjet kontrapunktiar s izrazito naglaenim smislom za boju tona.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Nazmi, 1922 i Sirenes, 1926; Simfonijska pjesma za Ondes Martenot i orkestar, 1928; poema za violinu i orkestar, 1927; Chant payen za obou i gudaki orkestar; Divertissemetit za engleski rog i eolski orkestar (harfe, gudai, celeste i udaraljke), 1925. Gudaki kvartet. Sonata (1918) i dr. za klavir. Baleti Le Putre et la Nymphe, 1924 i Talisman bogova, 1926. VOKALNA: oratoriji Ilijada (prema Homeru), 1948 i Pogrebna povorka (herojima palim u Drugome svjetskom ratu); De profundis za tenor, 2 Ondes Martenot i orkestar, 1929; sojo-pjesme za glas i orkestar 1 za glas i klavir.

LEVVIS, Anthony Carey, engleski kompozitor i muzikolog (Bermuda, 2. III 1915 ). Na Peterhouse Collegeu u Cambridgeu studirao orgulje i muzikologiju (E. Dent); u kompoziciji je bio uenik Nadije Boulanger u Parizu. God. 193547 suradnik Britanskog radija (BBC), na kojem je organizirao muziko ured nitvo na Treem programu; 194768 profesor na Univerzitetu u Birminghamu. Od 1968 direktor je na Royal Academy of Music u Londonu. L. je 1951 utemeljio zbirku Muica Britannica; uz to je generalni sekretar drutva Purcell.
DJELA. ORKESTRALNA: koncerti za trublju, 1947 i za rog, 1956; Elegy and Capnccio za trublju i orkestar, 1947; div Dances, 1944; Homage to Purcell. VOKALNA: kantata A Tribute oj Praisi, 1953; Psalm LXXXVI za bariton i zbor, 1935; A Choral Overlure za zbor, 1937. IZDANJA: Old Hnglish Songs, 1936; A Resloration Suite, 1937; Venus and Adonis J. Blowa, 1939; Libera me Th. Arnea, 1950; Coronalion Antheris J. Rloiva, T953; Apollo and Daphne G. F. Handela, 1956; Ode and Canla ras H. Purcelli, 1957; vie svezaka n sveu kupnom izdanju djela H. Purcella (sa N. Fortuneom) i dr.

LEWIS, John Aaron, ameriki pijanist i kompozitor (La Grange, Illinois 3. V 1920). Uio klavir, zatim do 1942 studirao antropologiju i muziku na University of New Mexico. God. 1945 ulazi u orkestar D. Gillespieja kao pijanist i araner; istodobno nastavlja studij na Manhattan School of Music u Nevv Yorku (J953 Magister Artium); na toj je koli neko vrijeme poduavao klavir i teoriju. God. 1951 utemeljio Modern Jazz Quartet (L., M. Jackson, P. Heath i K. Clarke koga je 1955 zamijenio C.

MUZ. E., I I , 29

450

LEWIS LHOTKA
vatoriju na kojemu je 190206 predavao klavir. God. 1907 ivio preteno u Berlinu i poduzimao brojne turneje po Evro| SAD. Od 1919 djelovao u Nevv Yorku kao nastavnik klavira Juilliard Graduate School; ondje je uz to osnovao i vlastitu n ziku kolu. Kao pijanist istakao se interpretacijom djela kom] zitora romantike, posebno F. Chopina i P. I. ajkovskog. 2. Rosa (Rosina), pijanistica (Kijev, 28. III 1880 ). ; na Josepha; studij klavira zavrila 1898 na Konzervatoriju Kijevu. Koncertantnu karijeru zapoetu u Rusiji nastavila 1919 u SAD (posljednji put nastupila 1962). Uz to djelov kao profesor na Juilliard Gratuade School u New Yorku i f vatno. Njezin je uenik bio Van Cliburn. LHOTKA, 1. Fran, kompozitor i dirigent (Mlada V02 kraj Budejovica, eka, 25. XII 1883 Zagreb, 26. I 19 Na Konzervatoriju u Pragu zavrio 1905 studij roga i kompozii (K. Stecker, J. Klika, A. D rak). God. 1908 nastavnik Ki zervatorija u Jekaterinosl: (Dnjepropetrovsk), 1909 p kornist i korepetitor Zag bake opere; od 1910 nast nik muzike kole HGZ (1 nanja Muzika akademija). 1920 do 1961 profesor U zike akademije u Zagre (192340 i 194852 rekte za okupacije 194145 ur rovljen. U svojim djelima, po obi; jednostavnim i preglednim, esto primjenjuje elemei hrvatskog muzikog folklo Ritam je u njima iv, kontrs su snani, a instrumentac blistava i efektna. Premda Lhotkin harmonijski slog 1 gat obratima, on ostaje u g nicama F. LHOTKA novoromantine ton nosti. L. je oitovao poseh smisao za povezivanje muzike s plesnim ritmovima i pokretii te je na podruju baleta, u suradnji s Pijom i Pinom Mlakaro stvorio vie djela velike umjetnike vrijednosti koja idu u 1 reprezentativnih jugoslavenskih muziko-scenskih ostvarenja. N veu popularnost medu njima postigao je avo u selu. Eps irina narodne prie o avlu i njegovu egrtu nala je u Lh( kinoj muzici izvrsnu potporu, a lirski i dramski elementi isl riteni su do maksimuma. Dinamiko zbivanj e na pozorni koje obuhvaa irok raspon emocija i pantomimsko-dramsk efekata, od njene ljubavne lirike do grubog sajamskog banen od obine svakidanjice do avolje groteske, od boli koju dom enja do divljeg izraza oajanja, od paklenskog vrtloga do sva benog finala, sve to odrazilo se u muzici. Cijelom partiture pulsiraju ivot i uzbuenje. Stiliziranje narodnih melodija, k( je daleko od jednostavnog nizanja u formi rukoveti, izrasta u umji niku cjelinu povezanu jedinstvenim harmonijskim govore i blistavom instrumentacijom. Posebno pak treba istaknuti os bujan orkestralni kolorit, izraen ostinatnim tonovima, pomacir praznih kvinta, istodobnom primjenom durskih i molskih akorc instrumentalnom kontrapunktikom, kao i vjeto odabranim t sonancama. Od Lhotkinih komornih i koncertantnih djela programima se najee susreu Koncert za gudaki kvartet i Du hrvatske rapsodije za violinu i komorni orkestar. Kao muziki pedagog, koji je na Muzikoj akademiji u Zagrel preko 40 godina predavao harmoniju, L. je odgojio niz istaknut kompozitora i muzikih umjetnika. Uz to se L. bavio i dirigiranjer 191220 vodio je pjevako drutvo Lisinski s kojim je u domovi i inozemstvu pokazao veoma visok stupanj hrvatske zborske pr dukcije i reprodukcije. Kao dirigent kolskog orkestra Muzi akademije (192040) i krae vrijeme Drutvenog orkestra HG zalagao se osobito za djela jugoslavenskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru,_19O9; koncert za violi: u d-molu, 1913; Dvije hrvatske rapsodije (Sljepaka i etelaka) za violinu i k morni orkestar (klavir), 1928 (Berlin, 6. III 1929); Scherzo u F-duru, 1905; J goslavenski capriedo, 1914; Djeja suita, 1914; Sveana uvertira, 1930; Budni Trenkovihpandura, 1932; vie suita iz baletne i filmske muzike. KOMORN, gudaki kvartet u g-molu, 1911; Koncert za gudaki kvartet, 1924 (obraeni za gudaki orkestar); Elegija i Scherzo za gudaki kvartet, 1931 (obraeno i gudaki orkestar); Pastorala i Scherzo za duhaki kvintet, 1949; trio za obe klarinet i fagot, 1948; Mala suita za 4 flaute, 1928. Za violinu i klavir: Serenac 1910; Elegija. 1911; Ples pa&eva, 1952 i dr. Pastorale za rog (violonelo) i klav 1905. KLAVIRSKA: Sjeanja, 1914; etiri plesna prizora, 1937; Mi plesai i dr. DRAMSKA. Dvije opere: Minka (libreto M. Ogr izovi, 19 (Zagreb, T4. III 1918) i More (libreto V. Nazor), 1920 (Zagreb, 29. X I92( est baleta: avo i njegov egrt (scenarij Z. Grgoevi), 1931; avo u selu (se narij P. i P. Mlakar), 1934 (Ztirich, 18. II 1935; jug. premijera Zagreb. 3. I

Kay) koji se doskora uvrstio u najznaajnije jazz -sastave na svijetu. S tim je kvartetom priredio velik broj turneja irom svije ta. Uz to 1957 vodi ljetne teajeve jazza u Lenoxu (Massachusets), a od 1958 do 1964 Monterey Jazz Festival; 1962 odrao niz kon cerata sa velikim Orchestra U. S. A. (mjeani sastav tradicionalnih 1 jazz instrumentalista), izvodei vlastita i tuda djela. G od. 1965 gostovao u Jugoslaviji, 1966 u Japanu i Australiji. Radio i kao muziki direktor tvrtke Atlantic. Dobitnik mnogih amerikih i meunarodnih nagrada i priznanja; snimio velik broj ploa i nekoliko filmova, nastupao s mnogim istaknutim jazz-muziarima (Ella Fitzgerald, Ch. Parker, J. Jonng, itd.). Kao pobornik sjedinjavanja jazza i klasine muzike (tzv. trea struja) i kao chorus-improvizator L. ide medu vodee linosti modernog jazza.
DJELA: baleti Original Sin i Three Little Feelings. Musical Matural Affection. Filmska muzika (No Sun In Venice i clr.). Sketch i God Rest Ye Merry, Gentlemen za jazz-kvartet i komorni orkestar. Jazz-kompozicije: Afternoon Jn Pari; Delauney's Dilcmma; Tzvo Bass Hit; Django i dr. M. Maz.

LEWIS, Richard, engleski pjeva, tenor (Manchester, 10. V 1914). Uio na muzikom koledu u Manchesteru i na Royal College of Music u Londonu (N. Allin). lan trupe Carlo Rosa Company (1941) i opere Covent Garden u Londonu (od 1947). Niz godina sudjelovao na mnogim festivalima s English Opera Group. Njegov glas je ist, dikcija neusiljena, a odlikuje se dramatskim smislom. Kao koncertni pjeva nastupao je u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Norvekoj, vicarskoj, Italiji, Holandiji, Jugoslaviji i dr. LEVVKOVITCH, Bernhard, danski kompozitor ruskog podrijetla (Kobenhavn, 28. V 1927 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Kobenhavnu; kasnije se usavravao u Parizu. Od 1947 orgulja i zatim zborovoda katedrale u Kobenhavnu.
DJELA: Bolero za orkestar, 1947. KLAVJRSKA: 4 sonate, 1949 51; 2 suite. VOKALNA: 3 madrigala za zbor; 3 kanconete za bariton i klavir; 5 solo-pjesama. CRKVENA: misa za komorni zbor, duhae i harfu, 1954; Veni Creator Spirilus za zbor i 6 trombona, 1967; J Orationes za tenor, obou i fagot, 1958; Cantala sacra za tenor, flautu, engleski rog, klarinet, fagot, trom bon i violonelo, 1959. Zborovi: Communion Mass, 1947; misa op. 10; Missa brevis; 3 psalma op. 9, 1950; rroteti; Improperia, 1961; // (lamico delle crealure, 1963; Stabat Mater, 1970; Sub Vesperum, 1970.

LEY, Salvador, gvatemalski kompozitor (Guatemala, 3. I 1907 ). Studij zapoet u domovini kod H. Alvarada nastavio u Berlinu kod G. Bertrama i E. Petrija (klavir) te W. Klattea i H. Leichtentritta (kompozicija). God. 193437 direktor Konzervatorija u Guatemali, a zatim nakon boravka u SAD ponovno 194453 u domovini. Sada djeluje u Nevv Yorku kao koncertant i nastavnik na Konzervatoriju u White Plainsu.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertante za klavir i orkestar, 1937; Concerlanle za violu i gudae, 1962; 2 Trozos para Dama, 1949; Obertura Jocosa, 1950; Serenada za gudae, 1962. KOMORNA: Movimento za gudaki kvar tet, 1937; Preludio v Son za violinu i klavir, 1943; stavak za violu i klavir, 1956; Preludio y vals za violonelo i klavir, 1955; suita za flautu i klavir, 1962; Jutro-duccin y Movimento za violonelo solo, 1965; Movimento y Improvisacion za violinu solo, 1965; vie kompozicija za violinu i klavir. Fandanguillo za gitaru, 1942. Opera Lera, 1960. VOKALNA. Za glas i orkestar: Siento un ansia suprema, 1936 i Canto de la noche, 1940; 3 Sonnett an Orpheus XXV za mezzo-sopran i gudaki trio, 1962; solo -pjesme na panjolske, njemake i engleske tekstove.

LEYDI, Roberto, talijanski etnomuzikolog (Ivrea, 21. II 1928 ). Studirao u Milanu i 1947 52 bio muziki kritiar dnevnika Avanti. Kao etnomuzikolog potaknuo istraivanje ta lijanskih kancona i sudjelovao u organizaciji festivala u Milanu (1962 i 1967) i Spoletu (1964); dri esto predavanja na radiju i su rauje u muzikim asopisima.
DJELA: Ascolta Miner Bilbo!, 1954 (sa T. Kezichem); Eroi e fuorilegge nella ballata popolare americana, 1958; La Muica dei primitivi, 1961; Canti sociali iialiani. I, 1963; Osservazioni sui canti religiosi non liturgici, 1965 (sa A. Rossijem); Gli inni e le preghiere cantate dalta Fratellanza giurisdavidica (Lazzaretiisti) del Monle Amiata, 1966.

LEZGINKA, narodni ples Lezginaca iz Dagestana, proiren i kod drugih kavkaskih naroda. ivahan je i brz, gdjekad s mir nijim srednjim dijelom. Mjera je dvodobna, obino 6/8, a u ritmu se esto pojavljuju sinkope. U umjetnikoj muzici poznata je 1. iz baleta Gajane A. Haaturjana. LEEI TON -> Pedalni ton LHRIE, Paul, francuski pjeva, tenor i bariton (Pariz, 8. X 1844 17. X 1937). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parizu i tamo 1866 debitirao na sceni Opera-Comigue kao Benedict (Auber, Ambassadrice); u tom je kazalitu nastupao s prekidima do 1875. U tom razdoblju istakao se kao Don Jose (Bizet, Carnten) i kao nosilac glavnih uloga u operama Princesse jaune (Saint-Saens), Don Ce'sar de Bazan (Massenet), Le Roi l'a dit (Delibes) i dr. Od 1882 pjevao je baritonski fah, osobito u Italiji. Od 1897 bio je profesor Parikog konzervatorija. LHVINNE, I. Joseph, ruski pijanist i pedagog (Orel, 13. XII 1874 Nevv York, 2. XII 1944). Studirao na Moskovskom konzer-

LHOTKA LIBRETO
I937)j Baladu o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (scenarij P. i P. Mlakar), 1936 (Ziirich, 6. U 1937; jug. premijera Beograd, 19. X 1950); plesna poema u 3 dijela Luk {Mladost, Ljubav, Zrelost, scenarij P. i P. Mlakar), 1937 (Miinchen, 13. XI 1939; jug. premijera Ljubljana 16. II 1940); Dua mora, 1935 i Amazonke, 1954. Muzika za bajku Zlatokosi kraljevi (M. Ogrizovi), 1909 i za fantastinu priu U carstvu sanja (S. Tuci), 1912. Muzika za filmove: ivjet e ovaj narod, 1948; Alajor Bauk, 1951; Dubrovnik; 1952; Svoga tela gospodar, 1957 i za krae dokumentarne filmove. VOKALNA : kantata Moj dom (S. S. Kranievi), 1921. Muki zborovi: Perun; U rudniku; Kletva; Iseljenik; zbirka Jugoslavenske narodne pjesme i dr. Mjeoviti zborovi: Hrvatski svatovi; Molitva; Jelen; Obla ak i dr. enski i djeji zborovi. Solo -pjesme: Jutro; Mlinar Skupija i dr. Borbene i masovne pjesme: Polet mladosti; Pjesma slobode; Teci Bosno; Pjesma zadrugara; Udarnik; Traktorista i dr. Instrumentirao pjesme V. Lisinskog, F. Livadica, I. Zajca, V. Klaia, R. Taclika, J. Hatzea i dr.; obradio II, IV i X koncert za violinu I. M. Jarnovia, operu Ljubav i zloba V. Lisinskog, 1946 (Lhotkin klavirski izvadak ove opere obj. HGZ, 1948) i brojne narodne pjesme za zbor i za glas i klavir. Sastavio prvi klavirski izvadak opere Porin V. Lisinskog (obi. 1919). SPISI: prirunici Dirigiranje, 1931 i Harmonija. Osnovi homofonog sloga, 1948 (III izd. 1961). LIT.: M. Milojevi, Umjetniki lik kompozitora avo u selu" . . . , Po litika, 1938, br. 10715. K. Kovaevi, Fran Lhotka, Muzike novosti, 1953, 6. Isti, Hrvatski kompozitori i nji hova djela, Zagreb 1960. P. Mla kar, Znaajan i plodonosan susret, Zvuk, 1962, 54. K. Kovaevi, Mu ziko stvaralatvo u Hrvatsko j 1945 1965, Zagreb 1966. K. Ko.

kratko i saeto, da se slui manjim orkestralnim sastavima i da svoje zamisli zaodjeva u decentno instrumentalno ruho. Tako je nastao niz orkestralnih suita i manjih kompozicija namije njenih preteno potrebama radija , televizije i filma. U najnovije vrijeme L.- K. naputa povremeno tradicionalne tonalne temelje te trai rjeenja u serijelnoj tehnici komponiranja, no samo u kraim muzikim formama (Sedam bagatela; Ojaena svirala). Lhotku- Kalinskog oduvijek je privlailo muziko kazalite, na kojem podruju posebnu panju privlae etiri njegove tele vizijske opere na tekstove B. Nuia: Analfabeta, Putovanje, Dugme i Vlast. Muzika tih komornih jednoinki sastoji se uglav nom od kratkih recitativa, kod ega se metodika ne temelji samo na akcentu govora, ve se pjevne linije oblikuju prema misaonom sadraju, to podaje dublje znaenje tekstu. Napustivi ve ra nije tradicionalne tonalne osnove L.-K. je u Svjetleem gradu, muzikoj farsi zatoenika apsurda, naao rjeenja ije su tamne boje izvrsno doaravale dramu dananjih ljudi, njihova stra hovanja, sumnje i nesporazume.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in Es, 1937; simfonijeta u G -duru, 1953 (kao baletna muzika pod naslovom Plesai); Omladinska simfonijeta za komorni orkestar, 1957; simfonijske pjesme: Rimske impresije, 1938; Zemlja, 1939 i Jutro, 1941 (prema V. Vidriu); Plesna suita, 1937; Vedri prizori, 1947; Baletni prizori u starom stilu, 1950; Komendrijai za komorni orkestar, 1952; Sedam bagatela, dodekafonska stu dija za gudaki orkestar, obou i fagot, 1954; Mala balkanska suita (iptarska), 1961; alobna muzika za orkestar i glas, 1962; Misli za gudae i klarinet, 1963; est eseja, 1964. KOMORNA: Dijalozi za flautu i klarinet, 1966; Pet monologa za violonelo 1969; Mala suita za violu i klavir, 1969. KLAVIRSKA: Stari dalmatinski plesovi, 1943; Lepo moje Zagorje, 1943; Meimurje malo, 1946; Dva plesa na motive iz Istre i Hrvatskog Primorja, 1946; Male prie, 1949; 2 sonatine, 1950; Iverje, 1959; Mikroforme, 1964. DRAMSKA: komina opera Pomet, metar od enidbe (libreto M. Fotez prema 'Dundu Maroju" M. Dria), 194244 (Zagreb, 31. X 1944); historijska muzika drama Matija Gubec (libreto L.- K., M. Fotez i T. Prpi), 1947 (Zagreb, 8 . V 1948); muzika farsa Svjetlei grad (libreto P. egedin), 1967 (Zagreb, 26. XII 1967). etiri jednoinke na vlastiti libreto prema aktovkama B. Nuia: muzika burleska Analfabeta, 1954 (Beograd, 19. X 1954); muzika satira Putovanje, 1956 (Televizija Zagreb, 10. VI 1957); muzika g roteska Dugme, 1957 (Televizija Zagreb, 21. IV 1958) i muziki portreti Vlast, 1958 (Televizija Beograd, 18. X 1959; scenska izvedba: Pforzheim, Njemaka, 25. II 1965). Baleti: Ple sai (simfonijeta u G-duru), 1953 (Zagreb, 31. V 1959) i Legenda o pjesmi (zamisao M. Matkovi), 1955 (Rijeka, 29. X 1966). Djeja opera Velika coprarija, 1952; muzika pria Tko e svima da ugodi, 1968. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Verba filii David, 1940; Hrvatska kronika, 1952 i Kerempuhova pesem, 1959- Srebrna cesta za glas i orkestar, 1937; Ples smrti za bariton i orkestar, 1940; Tri pjesme Mate Balote za glas i 13 instrumenata (klavir), 1949; Ojaena svirala za glas i klarinet, 1957; etiri epitafa za glas i komorni sastav, 1961; Pjesme moga vremena za glas i orkestar, 1963; Pet Krleinih za bas i komorni orkestar (klavir), 1964; Meditacije XX za glas i komorni ansambl. 1965. Ciklusi pjesama za glas i klavir: Po dragom kraju; Dve popevke Gorana Kovaia, 1947; Bugartice, 1951; Tri pjesme Dobrie Cesaria, 1953. Mje oviti zborovi: Epitaf; Spomenik u Kumrovcu i Kmet se je stal; enski zborovi: etiri djevojake i Masline; muki zbor Ja htjedoh proklet i dr. Obradbe narodnih napjeva za razliite ansamble. SPISI: Tehnika pjevanja, 1940 i Umjetnost pjevanja, 1953. LIT.: /. Kirigin, I. Lhotka- Kalinski, Matija Gubec, Muzike novine, 1948. 7. D. Gostuki, Ivo Lhotka-Kalinski: Analfabeta", Zvuk, 1955, 1. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Mu ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19 45 1965, Zagreb 1966. K. Ko.

2. Nenad, plesa, koreograf i baletni pedagog (Zagreb, 30. XI 1922 ). Sin Frana; balet uio kod Ane Roje i O. Harmoa u Zagrebu i Splitu. God. 1941 49 lan baletnog zbora i ubrzo solist Zagrebakog ba leta, 1949 33 solist baletne trupe Jeanine Charrat u Parizu, 1953 55 prvi baletni plesa i koreograf u Zagrebu. Od 1955 u Winnipegu (Ka nada) prvi plesa i ef Royal Winnipeg Balleta; tamo od 1950 vodio vlastitu baletnu N. LHOTKA u ba let u av o u kolu. Kao plesa najvii do F. Lhotke met ostvario u baletima Prometejeva bia (Beethoven), Ro meo i Julija (Prokofjev), Labue jezero (ajkovski), Poziv na ples (Weber), No na pustoj gori (Musorgski), Bahisarajska fon tana (Asafjev), avo u selu (Lhotka), Licitarsko srce (Baranovi), Ohridska legenda (Hristi) i dr. Od njegovih koreograf skih postava valja istai balete Tragedija Salome (Schmitt), Kla sina simfonija i Lutanja (Prokofjev), Danse Macabre (Saint-Saens), avo u selu (Lhotka) i Peter Pan (Bjelinski). S uspje hom je gostovao u brojnim evropskim i sjeverno-africkim zemljama. Za svoja umjetnika ostvarenja dobio vie nagrada. K. KO. LHOTKA-KALINSKI, Ivo, kompozitor i pjevaki pedagog (Zagreb, 30. VII 1913 ). Sin Frana Lhotke; studij kompozicije i solo- pjevanja zavrio 1937 na Muzikoj akademiji u Zagrebu; u kompoziciji se usavravao kod I. Pizzettija u Rimu. Srednjokol ski profesor u Zagrebu i direktor Muzike kole u Splitu. Od 1951 profesor je pjevanja na Muzikoj akademiji u Zagrebu (od 1967 proelnik Odjela za solo -pjevanje). Nastupao kao komorni pjeva (bariton). Njegovi uenici bili su, medu ostalima, Franjo Petruanec i Mirjana Bohanec. U traenju vlastitog muzikog izraza L. -K. se nije odmah opredijelio za odreene stilske uzore. Oslanjajui se navlastito na nae tradicije, ali ne istiui nacionalno obiljeje, pokazao je u svojim prvim radovima lako svladavanje kompozicijsko-tehnikih problema i sklonost pro gramnoj muzici, inspir irajui se slikama i impresijama iz vanj skoga svijeta, spomenicima stare kulture (Hrvatska kronika), pri zorima iz narodnog ivota (Ze mlja) i si. Postepeno, pod utje cajem narodne muzike, poeo je u svoja djela unositi sve vie elemente folklornih po druja, to se sobito odrazilo u nekim klavirskim kompozicijama (Me imurje malo; Dva plesa na motive iz Istre i Hrvatskog Primorja; Lepo moje Zagorje) i solo-pjesma (Po dragom kraju; Tri pjesme Mate Balote). S tim u vezi poela se kod njega oitovati tenja da se izraava 1. LHOTKA - KALINSKI

LIBERATI, Antimo, talijanski muziki pisac i kompozitor (Foligno, 3. IV 1617 Rim, 24. II 1692). Uitelji iz kompozicije bili su mu G. Allegri i O. Benevoli. God. 1661 primljen u kolegij pjevaa papinske kapele kome je do smrti pripadao. Bio je zborovoda i orgulja u vie rimskih crkava. Od njegovih kompozicija (ora toriji, psalmi, arije i madrigali) sauvane su psalam Laudate Dominum i 4 arije za sopran i b. c. U svojim spisima vjeto povezuje didaktike tendencije s historijskim izlaganjem, pa su od posebnog interesa njegovi sudovi o suvremenicima. Povezan uz tradicije rimske kole i Palestrine, nije imao mnogo razumijevanja za nova monodijska nastojanja. L. je proirio legendu o navodnom Pa lestrininu spaavanju crkvene muzi ke.
DJELA: Epitome della muica, 1666; Ragguaglio dello slalo del oro de' Canlori nella Cappella Pontificia; Lettcra . . . in risposta ad una del Sig. Ovidio Persapegi, 1685 i dr. LIT.: P. Kasi, Antimo Libcrati, MGG, VIII, 1960.

LIBRETO (tal. libretto knjiica), tekst za operno djelo; ponekad se tako nazivaju i tekstovi za vee vokalno -instrumentaine kompozicije (oratorije, kantate). L. ide u kategoriju dramske poezije, ali mora biti izgraen prema posebnim kriterijima koji e omoguiti da bude komponiran. Tako je, npr. 1. redovito krai od prosjenih dramskih tekstova, jer pjevana rije ponajee dulje traje od govorene. U libretu treba izbjegavati i odlomke u kojima prevladava naglaena misaonost, jer je ona nepodesna za muziko izraavanje. Mnogo se i u razliito vrijeme pisalo o svojstvima dobroga opernog libreta. Napose su o libretu raspravljali muziari, libretisti i publicisti proteklih razdoblja, tako S. Arteaga, F. Algarotti, A. Gretry, Ch. W. Gluck, R. Calzabigi, W. A. Mozart (u pismima), C. M. v. Weber, R. Wagner. O kvaliteti libreta zavisi umnogoemu uspjeh opere. Velik broj standardnih opera dananjeg repertoara zahvaljuje svoj razmjerno dug ivot dobrim libretima, koji, uz prije navedene osobine, oituju da su njihovi autori dobro poznavali zakone

452

LIBRETO LICHTENEGGER

pozornice (primj e ri: Gluck' LA DAFNE Calzabigi; Mozart-Da Ponte; Weber-Kind; Wag-ner kompozitor Wagner libretist; Ver-di-Boito, BizetRINVCCINI Meil-haci Halevv; Pucci-niIllica i Giacosa; R. Strauss - Hofmannst-hal). U takvim se djelima 1. i muzika sret- OriSfcaorbcopoCorft. no meusobno podr avaju i dopunjuju. Ima, meutim, znamenitih opernih djela koja ive jedino od dobre muzike (takve su mnoge slavenske opere), kao to ima i takvih, u kojima spre tan 1. spaava povremene slabosti muzike (Menotti, Konzul). Tisue do danas napisanih i najveim dijelom objavljenih opernih libreta LIBRETO opere La Dafne 0. Rinuccinija,

ROTTAVI O

naslovna strana, Firenza, 1600

(kolekcija U. Rolandija IN FJRENZB sadrava oko 32 000 libreta) snano su svjedoanstvo o APPMSSO GIORGIO MAR.ESCOTTL M D C. promjenljivosti ukusa u okviru drutvenog razvoja. U opernim libretima ogle daju se sklonosti i simpatije baroka za teme iz antike mitologije, za l ikove iz povijesti Grke, Rima i istonih civilizacija, za fantastine srednjovjekovne legende; ali se u njima ogleda i nastojanje vladara i feudalaca, da podesnim aluzijama u libretu svrate panju na vlastitu osobu i vlastita djela. Libreti XVIII st. govo re prvenstveno o jaa nju graanskog stalea, koji na opernoj pozornici trai zbivanja iz svakidanjice s teitem na isticanju i ismijavanju nezdravih dru tvenih pojava (opera buffa). Devetnaesto stoljee odraava u libretima svoja izrazito romantika gledanja (legende, egzotinost, fantastiki elementi), ali i buenje nacionalne svijesti, posebno kod slavenskih naroda. U XX st. libreti su poprite pokuaja, to ih kompozitori razliitih zemalja ine, da operi uliju nov ivot unoenjem novih, dotad neuobi ajenih osobina (oratorijsko -statike crte). Ali se ba u naem stoljeu usporeivanjem opernih libreta moe uoiti i borba nepomirljivih gledita: formalistikog i realistikog, pri emu nastojanja oko scensko - muzikog realizma snano zahvaaju u aktualn ost i njezine karakteristine pojave. In a e j e up ra vo 1 . p ola zna t oka op ernih reforma. I Gi uck i Wagner obnovili su operu polazei od obnove libreta, izvora mnogih slabosti u operi njihova vremena. Jedino je, naime, pode sna struktura libreta omoguivala, da dramska radnja ostane u prvom planu i ne dopusti iivljavanje pjevakih ambicija u is praznom vokalnom virtuozitetu. U zn a m en i t e li b ret i s t e i d u : O. R i nu c ci ni , B . Ferra ri , A. en o, A. St ri ggi o, P. M eta stas i o. Ph. Qu inau lt , C. Gold on i, M.-J. Sedaine, Ch.-S. Favart, R. Calzabigi, L. Da Ponte, E. S c h i k a n ed e r, F . Ki n d , F . R om a n i , S . C a m m a ra n o, F. Pi a ve , A. Boito, E. Scribe, J. Barbier, M. Carre, H. Meilhac, L. Ha levv, H. Hofmannsthal, L. Ulica, G. Giacosa, G. Adami, G. d'Annunzio, M. Maeterlinck i dr. Poseb nu skupinu tvore kompozitori koji su ujedno i vlastiti libretisti: A. Lortzing, R. Wagner, A. Borodin, G. Charpentier, H. Pfitzner, F. Schreker, I. Pizzetti, P. Hindemith, E. Kfenek, H. Sutermeister, G. Menotti i dr.
LIT.: R. Wagner, Oper und Drama, Leipz ig 1852. F. Hirsch, Die Oper und der Literaturgeist; ein Wort zur Operntextreform, Leipzig 1868. A. Ghislanzoni, Del libretto per muica, Giornale capriccio, 1877. R. VO'agner, Cber das Opern-Dichten und Komponieren im Besonderen, Bayreuther Blattcr, 1879. E. Schure, Histoire du drame musical, Pari 1875 (III izd. njemakog prijevoda 1888). E. de Bricqueville , Le Livre d'opera francais de Lully a Giuck, Pari 1888. L. A. Villanis, Estetica del libretto per muica, Gazzetta musicale di Milano, 1892. E. Maddalena, Libretti del Goldoni ed altri, RMI, 1900. A. Solerti, Le Origini del melodramma, Torino 1903. F. Lindemann, Die Operntexte Ph. Quinaults (disertacija), Leipzig 1904. A. Solerti, Gli Albori del melodramma, Milano 1905. H. Pfitzner, Zur Grundfrage der Operndichtung, Siiddeutsche Monatshefte, 1908. Af. Fehr, A. eno und seine Reform des Operntextes, Ziirich 1912. O. G. Sonneck, Catalogue of Opera Librettos Printed before 1800 (2 sv.), Washin gton 1914. E. Istel, Das Libretto, Berlin 1914 (preraen pod naslovom The Art of Writing Opera-Librettos, New York 1922). F. Hiihne, Die Oper Carmen als Typ musikalischer Poetik (disertacija), Greifswald 1915. G. Vollerthun, Das Verhaltnis von Text und Musik im Musikdrama, Allgemeine Musikzeitung, 1916. M. Ehrenstein, Die Operndichtung der deutschen Romantik, 1918. M. Stenhouse, The Character of the Opera Libretto According to Quinault (disertacija), New York 1920. H. Mersrnann, Operndichtung, Melos, 1924. R. Gerbcr, Der Operntvpus J. A. Hasses und seine textlichen GrundJagen, Leipzig 1925. H. Mersmann, Probleme der gegenvvartigen Operndichtung,

P. J LICENZA (tal. od lat. licentia dozvola, doputenje), oper odstupanje od uobiajenih pravila, kontrapunktikih, harme skih, formalnih (prema literarnom pojmu licentia poetica pjesn sloboda). t. u muzici baroka I. znai ornamentalnu, veinom zavi figuru koja u odnosu na ustaljena kontrapunktska pravila pi stavlja slobodu, odstupanje; takva ukrasna figura obino nije notirala ve preputala slobodnoj interpretaciji izvodi Kasnije su kompozitori oznaivali izrazima con alcune 1. (ili alcuna 1.) vlastite slobodnije kompozicijsko- tehnike postu (L. van Beethoven, zavrna fuga klavirske sonate op. 106 s nasloi fuga... con alcune licenze) ili slobode u interpretaciji,npr. u odn na tempo (P. I. ajkovski, Andante cantabile con alcuna lice iz V simfonije). 2. U XVII i XVIII st. 1. oznauje i vrst epiloga ili dods scensko- muzikim djelima (operi, igrokazu), namijenjenog, put pohvalnice, velianju neke znamenite linosti ili zatiti umjetnosti. Sastojala se od recitativa i arije, esto sa zavri zborom i bila je nevezani, slobodniji dio same opere (npr. '. operi Costanza e Fortezza J. J. Fuxa) ili dodatak, komponi naknadno zbog neke odreene sveanosti; tako je W. A. Mo: nazvao 1. svoje recitative s arijama K. V. 36 (1766) i K. V. (1769), napisane povodom izvedbe dvaju i grokaza u ast salzt kog nadbiskupa. 1. A< LICHINE, David (pravo ime D. Aljanski), ruski pit i koreograf (Rostov na Donu, 25. XII 1910 ). Klasini b uio u Parizu na Scole russe kod Lj. Jegorove. Umjetniku karij zapoeo 1928 u trupi Ide Rubinstein, a ka snije nastupao s ba nim ansamblom Ane Pavlove. Od 1932 do 1941 angairan u ti Ballet Russe de Monte-Carlo. Plesa lijepe pojave i velikih tel kih mogunosti; L. je tumaio sve velike uloge klasinog rep toara i postavio brojne balete. Najvanije koreograf ije su r Les Imaginaires (G. Auric; 1934), Prodigal Son (Prokofjev; 19; Graduation Bali (J. Strauss; 1940), Helen of Troy (Offenba 1943), La Creation (bez muzike; 1948), La Rencontre ou Oec et le Sphynx (Kochno; 1948), Symphonic Impressions (1951) i Nakon povlaenja s baletne pozornice posvetio se pedagok ra d u u SAD. LICHNOWSKY, austrijska plemika obitelj poljskog poi jetla. 1. CarI (dvorac Lichnovvskv, leska, 1756 ili 1758 E 15. IV 1814). Mozartov uenik i prijatelj (Mozart ga je pri 1789 na putu u Berlin); bio je u dobrim odnosima s Ha ydn i Beethovenom, koji je 1794 96 stanovao kod njega u Bi i od 1800 dobivao stalnu potporu. L. je prireivao u svom do komorne muzike veeri, na kojima je kvartet I. Schuppanzij izvodio i Beethovenova djela. Beethoven je Lichnowskom posve svoje kompozicije op. 1, 13, 26 i 36, kao i varijacije za klavir temu Quant'e piii bello iz opere La Molinara G. Paisiella njegovoj eni Mariji Christini svoj op. 43 i varijacije za klavi violonelo na Handelovu temu. 2. Moritz, brat Carla (Be, 1771 17. III 1837). Pripac prijateljskom krugu oko Beethovena, a ogledao se i kao kom] zitor klavirskih djela. Beethoven mu je posvetio kompozii op. 25 i 90, kao i kanon Bester Herr Graf, Sie sind ein Sch, 3. Henriette (udata Marquise de Carneville), sestra Ca i Moritza (? Pariz, poslije 1830). Takoer se bavila muziko Beethoven joj je posvetio svoj opus 51, br. 2.
LIT.: R. Sehaal, Lichnowsky, MGG, VIII, 1960.

Jahrbuch der Universal-Edition, Wien 1927. V. Radi, Repertorio li tistico e muica da riesa minare, Rivista nazionale di muica, 1927. ti, La Collezione Rolandi di libretti, ibid., 1928. W. B. Sehtvan, opernasthetische Theorien der deutschen klassischen Dichter, Bonn U. Rolandi, La piti ricca coilezione di libreti d'opera airitalia, t demie e Biblioteche, 1928. V. Raeli, Catalogazione statistica delle > zioni di libretti per muica, Muica d'oggi, 1930. A. De Termant, Fi Opera Libretti, Music and Letters, 1930. H. Prunieres, I Libretti dell' veneziana nel secolo XVII, RAM, 1930. M. Kraussold, Geist und der Operndichtung, Leipzig 1931. E. Closson, Les Livrets d'opera, Les Cs de la Musique, 1938. F. Vatielli, Operisti, librettisti dei secoli XVII e X RMI, 1939. U. Rolandi, II Libretto per muica attraverso i tempi, Roma A. Della Corte, II Libretto e il melodramma, Torino 1951. L. Sch Das Libretto der modernen Oper, Melos, 1953. E. Haun, The Libre the Restoration Opera in English (disertacija), Ann Arbor 1954. A. Se, Das deutsche Opernlibretto von Opitz bis Hofmannsthal, Munchen 195. M. W. Vi'eisstein, Studies in the Libretto, Ann Arbor 1954. W. Fo, Libretto der neuen Oper, Akzente, 1957. R. Sehaal, Libretto, MGG, ' 1960. F. Lippmann, Studien zu Libretto, Arienform und Melodik der ita! schen Opera seria zu Beginn des 19. Jahrhunderts (disertacija), Kiel 196; H. Wirth, C. Goldoni und die deutsche Oper, H. Albrecht in memoriam, K 1962. R. Aiiiller, Das Opernlibretto im 19. Jahrhundert, Winterthur :

L I CHTE NE GG ER, Va tro slav, pj evaki p eda gog (Po ani, tajerska, 1809 Zagreb, 15. IV 1885). Zavrivi stu muzike na Konzervatoriju u Pragu, doao u Zagreb kao kora

LICHTENEGGER LIEBLING
stolne crkve. Od 1851 do smrti bio je uitelj pjevanja na koli Hrvatskog glazbenog zavoda, a od 1864 istodobno i nastavnik muzike na uiteljskoj koli. Njegove uenice bile su znamenite pjevaice Uma Murska, Matilda Mall inger, Irma Trputec Teree i dr. Komponirao je manja vokalna djela.
LIT.: A. uvaj, Grada za povijest kolstva, V, Zagreb 1912. A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod 1827 1927, Sv. C, 1927. K. Ko.

453

kasnije polifonike varijante lidijskog naina, pri uzlaznim moti vima upotrebljava h, a u silaznim b. Primjer za isti 1. n. nalazi se u gregorijanskom napjevu Alleluia Exaltabo:

LICHTENSTEIN, Karl August Ludwig, njemaki kazalini poduzetnik, kompozitor i libretist (Lahm, 8. IX 1767 Berlin 16. IX 1845). U muzici uenik J. N. Forkela u Gottingenu. Naj prije dvorjanik na dvoru u Hannoveru, zatim impresarij i intendant kazalita u Dessauu (17981800), kapelnik i sudirektor Dvorske opere u Beu (181012), direktor Njemake opere u Strassburgu (1814) i generalni muziki direktor Berlinske opere (182332).
DJELA. DRAMSKA: opera Gliick und Zujali, 1793; komina opera Knall und Fali, 1795; alegorijska opera Bathmendi, 1798; komina opera Triibsale eines Hofbankiers, 1834. Singspieli: Die steinernc Braut, 1799; Mitgefiihl, 1800; Ende gut, alles gut, 1800; Die Waldburg, 1812; Imago die Tochter der Zwietracht, 1814; Der Kaiser und der Zimmertnann, 1814; Das Mddchen aus der Fremde, 1821; Der Edelknabe oder Zur guten Stunde, 1823; Singethee und Liedertafel, 1825; Der Hahn im Korbe, 1825; Die deutschen Herren von Niirnberg, 1834 i dr. Napisao libreta za opere T. M. t3berweina (Das befreite Jerusalem, 1819 i Ferdusi, 1821), F. Mendelss^hna (Die Hochzeit des Camacho, 1827), G. Spontinija (Agnes von Hohenstaufen, 1837) i dr. Preveo na njemaki vie francuskih i talijanskih opernih libreta. LIT.: C. Schaeffer i C. Hartmann, Die koniglichen Theater in Berlin, Statistischer Riickblick, Berlin 1886. M. v. Prosky, Das Herzogliche Hoftheater zu Dessau (II izd.), Dessau 1894. II. Fetting, Die Geschichte der Deutschen Staatsoper, Berlin 1955.

Al-le ----------

L. n. su oivljavali u svojim djelima i kompozitori kasnijih vremena, osobito oni koji se oslanjaju na slavenski folklor, gdje se 1. n. dosta esto javlja:
F. Chopin; Mazurka op.24br.2

LIDN, Jos, panjolski orgulja i kompozitor (Bejar, Salamanca, 1746 Madrid, 11. II 1827). Muziko obrazovanje stekao u Madridu kao lan crkvenog djeakog zbora. Profesionalnu muziku karijeru zapoeo kao orgulja katedrale u Malagi; od 1768 orgulja i od 1805 kapelnik na dvoru u Madridu, gdje je vrio i druge muzike dunosti.
DJELA: Sonata del i tono para dave o para organo con trompeta rcal; Seis Piezas o sonatas para organo i 6 fuga, 1792. Opera G/auca y Corlolano, 1791. Villancico za 5 glasova; crkvene kompozicije i dr. SPISI: Compen-dio teorico y practico de la modulacin: Reglas muy titiles para los organistas y afecionados al piano; Tratado de la fuga (rkp.).

LICHTENTHAL, Peter, austrijski kompozitor i muziki pisac (Bratislava, 10. V 1780 Milano, 18. VIII 1853 ). Lijenik; ivio neko vrijeme u Beu, a od 1810 u Milanu gdje je mnogo pridonio oivljavanju interesa za instrumentalnu muziku, oso bito njemaku. Kao kompozitor L. je epigon W. A. Mozarta; vrednije je radove ostvario kao muziki pisac.
DJELA. ORKESTRALN A: 2 simfonije; 6 uvertira; Concertino za flautu i orkestar, 1823 i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; sonata za violinu i klavir; sonata za harfu i klavir i dr. KLAVIRSKA: sonate; sonatine; varijacije; fuge i dr. Sedam baleta. Obradbe pojedinih Mozartovih i Beethovenovih djela. SPISI: Harmonik fiir Damen, 1806; Der musikalische Arzt, 1807 ( tal. 1811); Orpheik, oder Amveisung, die Regeln der Komposition auf eine leichte und fassliche Art zu erlernen, 1816; Cenni biografici intorno al celebre maestro W. A. Mozart, 1816; Dizionario e bibliografia della muica (4 sv.), 1826 (proireno franc. izd. 1839; najvrednije Lichtenthalovo djelo); Estetica ossia dottrina del bello e delle belle arti, 1831; Mozart e le sue creazioni, 1842. LIT.: C. Sartori, Peter Lichtenthal, MGG, VIII, 1960.

LIAR, Ciril, pijanist (Trbovlje, 4. VII 1894 Beograd, 5. II 1957). Studirao na koli Glasbene Matice u Ljubljani i na Konzervatoriju u Pragu. God. 1921 25 bio je profesor klavira na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu, od 1925 u Beo gradu na muziko; koli Mokranjac (192537) i od 1937 na Mu zikoj akademiji. Profinjen komorni muziar bio je pratilac vio loneliste J. Tkalia, pjevaa J. Rijaveca, violiniste Z. Balokovia i dr. te lan klavirskog kvarteta (L., M. Mihajlovi, J. Zorko, J. Tkali). U posljednje se vrijeme preteno bavio pedagokim radom, pa je odgojio vie mladih pijanista. D. Co. LIDHOLM, Ingvar, vedski violinist, dirigent i kompozitor (Jonkoping, 24. II 1921 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Stockholmu, usavravao se u vicarskoj, Italiji, Francuskoj, 1949 u Darmstadtu i 1954 u Londonu (M. Seiber). God. 1943 46 violinist Kraljevske dvorske kapele u Stockholmu, 1947 56 dirigent Simfonijskog orkestra u Orebrou, 1956 65 dir ektor odjela za komornu muziku na vedskom radiju i uz to, od 1956, profesor na Visokoj muzikoj koli u Stockholmu. U svom razvojnom putu polazi od utjecaja C. A. Nielsena i P. Hindemitha, a poslije studija u Londonu pribliava se ekspre sionizmu A. Weberna i A. Berga.
DJELA. ORKESTRALNA: Ritornell, 1955; Mutanza, 1959; Motus-Colores, 1960; Poesis, 1963; Toccata e canto zakomorni orkestar, 1944; koncert za gudaki orkestar, 1945; Muica za gudaki orkestar, 1952. KOMORNA: gudaki kvartet, 1945; Concertino za flautu, obou, engleski rog, rog i violonelo, 1954; 4 kompozicije za violonelo i klavir, 1955; sonata za flautu solo, 1945. Sonata za klavir, 1947; sonatina za klavir, 1951. DRAMSKA : balet Riter, 1959. Scenska muzika i muzika za radio -drame. VOKALNA: Cantata za bariton i orkestar, 1949; Skaldens natt za glas, zbor i orkestar, 1958; Nausicaa ensam za sopran, zbor i orkestar, 1963; zborovi; solo-pjesme. LIT.: B. Wallner, Ingvar Lid holm, MGG, VIII, 1960.

LIEBERMANN, Rolf, vicarsk i kompozitor (Zurich, 4. IX 1910 ). Pravo i muziku studirao u Ziirichu. Kasnije se usavravao u Beu kod H. Scherchena i W. Vogela. Od 1945 djelovao na radio-stanici u Zurichu i zajedno sa Scherchenom reorganizirao orkestar vicarske radio -slube. Od 19 50 direktor muzikog odjela radio-stanice Be-romiinster, od 1957 u istom svojstvu na radio-stanici u Hamburgu, gdje je 195972 bio intendant opere. Uz to od 1962 surauje i na radiostanici Zapadnog Berlina. L. je umjetnik ivog temperamenta i velike inteligencije, a posjeduje i razvijen smisao za postizavanje dramatskih i zvukovnih efekata. Podjednako ga privlae atonalnost, dodekafonija i eksperimentiranje s elementima jazza. Od 1972 direktor je parike Opere.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija, 1949; koncert za jazz-band i orkestar, 1954; Geigy Festival Concert, 1958; 5 Studi Polifonici za komorni orkestar, 1943; Die Ballade vom ro~ ten Coauillard, 1945; Furioso, 1947; Schzveizerische Volksliedersuite, 1947; Musik za recitatora i orkestar (Bau-delaire), 1949; Etude polyphonique za flautu i gitaru, 1949; R. LIEBERMANN Petit Rondeau za saksofon i klavir, 1953. Sonata za klavir, 1951. Concert des Echanges za 52 tvornika stroja snimljena na mag netofonsku vrpcu, 1964. DRAMSKA. Opere: Leonore 40I45, 1952; Pene-lope, 1954 i School of Wives, 1955 (prer. 1957)Scenska muzika za dramu Symposion (Platon), 1951 i za druga kazalina djela. Filmska muzika. VOKALNA: dramatska kantata Streitlied zwischen Leben und Tod, 1950; Une des fins du monde za bariton i orkestar, 1945; Chinesische Liebeslieder za tenor, harfu i gudaki orkestar, 1945; Requiem auf den tierischen Ernst za zbor (6-gl.) i klavir, 1955; Capriccio za sopran, violinu, kontrabas, duhaki orkestar i udaraljke, 1958; Concert en Forme de Rondeau za sopran, violinu i orkestar, 1959. lanci u razliitim asopisima. LIT.: H. Stuckenschmidt, Rolf Liebermann, Bildniss eines Komponisten, SMZ, 1952. asopis SMZ, 1954, 7 (cijeli broj posveen Liebermannu). i?. Klein, Rolf Liebermann als dramatischer Komponist, Melos, 1954- HEhinger, Rolf Liebermann, MGG, VIII, 1960.

LIDIJSKI NAIN, u staroj grkoj muzici obuhvaao je dijatoniku ljestvicu koja se kretala od c1 do c, a u srednjovjekovnoj crkvenoj muzici bio je to peti nain ili trei autentini (guintus tonus, tritus) s opsegom od / do /'. Tonika ili nota finalis mu je /, a dominanta c1. L. n. je slian ljestvici F-dura, ali s poveanom kvartom (mjesto b dolazi h, lidijska kvarta, odnosno tritonus). Premda je interval f-h karakteristian za 1. n., u gregorijanskoj se muzici nalaze samo rijetki primjeri dosljedno primijenjene lidijske ljestvi ce. Najee se susreu napjevi u kojima se, poput

LIEBLING, amerika obitelj muziara podrijetlom iz leske. 1. Emil, pijanist, kompozitor i muziki pisac (Pless, 12. IV 1851 Chicago, 21. I 1914). Uenik Th. Kullaka i H. Ehrlicha u Berlinu, J. Dachsa u Beu i F. Liszta u Weimaru; kom poziciju uio kod H. Dorna u Berlinu. God. 1867 preselio u SAD; od 1872 koncertant i nastavnik klavira u Chicagu.
DJELA. KLAVIRSKA: Gavotte moderne op. 11; Florence Valse op. 12; Feu follet op. 17; Albumblatt op. 18; Tiuo Romances; Minuetto scherzoso op. 28; Cradle song op. 33; Canzonelta; Mazurka de concert. Prirunik The Complete Scales for the Pianoforle op. 13. Redigirao The American History and Encyclopedia of Music (12 sv.), 1908IO.

2. Georg (pseudonim Andr Myrot), pijanist i kompozitor (Berlin, 22. I 1865 Ne\v York, 7. II 1946). Brat Emila; klavir

LIEBLING LIFAR
uio kod Th. i F. Kullaka u Berlinu i F. Liszta u Weimaru, kom poziciju kod H. Doma, A. Beckera, H. Urbana i R. F. Wiiersta. God. 188589 koncertni pijanist, 1890 postao dvorski muziaru Coburgu, a 189497 vodio muziku kolu u Berlinu. Od 1898 profesor klavira na Guildhall School of Music u Londonu, zatim 1908 24 ponovno u Njemakoj i od 1924 u SAD.
DJEL'V. ORKESTRALNA: Concerto epico za klavir, 1925; 2 koncerta za violinu. KOMORNA. Za violinu i klavir: 2 sonate, op. 28 i 63; 3 preludija i Legenda; Aria e tarantella za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opere Die VCette, 1908 i The Texas Rose, 1929; misterij Die heilige Katharina, 1908. Solo-pjesme.

moskovskog Velikog kazalita. Umjetniku karijeru zapoeo u Rigi. Od 1956 u moskovskom kazalitu Stanislavski-Net vi-Danenko; od 1960 prvak Velikog kazalita, gdje se afirn ne samo kao klasini plesa ve i u ulogama suvremenog bale repertoara odlikujui se osobitim smislom za glumu. U nje najvee kreacije idu glavne muke uloge u baletima Pria o niku (Stravinski), Spartakus (Haaturjan) i Ana Karenjina ( rin, 1972). Od 1962 profesor je na Moskovskom koreografs institutu.
:

3. Leonard, pijanist i muziki kritiar (New York, 7. II 1874 28. X 1945). Neak Emila i Georga; u New Yorku uio kod L. Godovvskog (klavir), u Berlinu kod F. Kullaka i C. E. Bartha (klavir) i J. Urbana (kompozicija). Koncertni pijanist u Evropi i Americi; od 1902 redaktor Musical Couriera u New Yorku (od 1911 direktor). Djelovao i kao muziki kritiar u New York American (192334 i 1936 37).
DJELA: uvertira za orkestar; klavirski trio; kompozicije za klavir. Operna libreta (muzika J. Ph. Sousa): The Glass Blozvers, 1911 i The American Maid, 1913.

LIT.: N. Karasyova, Mari Liepa, Ballet Today, 1963.

'

4. Estelle, pjevaica, sopran (New York, 21. IV 1884 ). Sestra Leonarda; uenica M. Marchesijeve u Parizu i S. Nicklass-Kempner u Berlinu; na opernoj pozornici debitirala u Dresdenu (Donizetti, Lucia di Lammermoor). Umjetniki ju je put vodio na Dvorsku operu u Stuttgartu, na Opera-Comique u Parizu, na njujorki Metropolitan i druga svjetska operna ka zalita i koncertne dvorane. God. 193638 predavala je pjevanje na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, a zatim je poduavala privatno u New Yorku. Objavila je The Estelle Liebling Coloratura Digest, 1943. LIED - Solo-pjesma LIEDERSPIEL (njem. pjevoigra), 1. igrokaz s pjevanjem, vrsta Singspiela, u kojem se pjevanje ograniuje na pjesme komponirane u narodnom duhu. Samo ime izmislio je J. F. Reichardt koji se i prvi ogledao u toj scensko-muzikoj vrsti (Liebe und Treue, 1800), sluei se tekstovima J. W. Goethea. Za njim su se ubrzo poveli i drugi njemaki kompozitori, medu njima F. H. Himmel, G. A. Lortzing, M. Ebervvein i dr. pa je L. postao u Njemakoj vrlo popularan. 2. Lirska kompozicija s primjesom dramatskih elemenata, koja se izvodi koncertno. U tom su obliku neki njemaki kompo zitori pokuali oivjeti vieglasnu njemaku kantatu iz XVII st. Najpoznatiji su primjeri Spanisches Liederspiel R. Schumanna, Liebesliederzvalzer i Zigeunerlieder J. Brahmsa, Deutsches Volksliederspiel H. Zilchera, Romantische Kantate H. Pfltznera.
LIT.: AMZ, 1801, str. 709 717 (sadri Reichardtov prikaz o postanku prvog Liederspiela). L. Kraus, Das Liederspiel in den Jahren 1800 30 (di sertacija), Halle 1921. K. K o .

LIESS, Andreas, njemaki muziki pisac (Klein -Knieg 16. VI 1903 ). U Breslauu uio klavir (M. Querback), u 1 na Univerzitetu 1925 28 muzikologiju (G. Adler, R. v. Fi< E. Wellesz), a na Konzervatoriju 1938 43 dirigiranje. U n liko navrata boravio u inozemstvu, najvie u Parizu. Mu kritiar dnevnika Frankfurter Zeitung (193845) i asopisa terreichische Musikzeitung (od 1945). Od 1952 predaje histi muzike na Konzervatoriju u Beu. L. prouava muziku pro polazei uvijek sa stajalita da je muzika umjetnost samo ope duhovne kulture ovjeanstva.
DJELA: Die Grundelemente der Harmonik in der Musik von Claude Dt (disertacija), 1928; C. Debussy, das K'erk im Zeitbild (2 sv.), 1936; C. Dt und das deutsche Alusikschaffen, 1939; Beethoven und Wagner im Pariser Mu ben, 1939 (II izd. 1950); Die Triosonaten von J. J. Fux, 1940; H. Wolf ur, Steiermark, 1943; Joseph Marx, 1943; Wiener Barockmusik, 1946; J. J. eine Biographie nebsl V erzeichnis neuer [Verkfunde, 1947; Die Musik im Wt der Gegemvart, 1949; Deutsche und franzb'sische Musik in der Geistesgeso des XIX Jahrhunderts, 1950; Franz Schmidt, 1951; Das geistige in der z nossischen Musik, 1952; J. Michael Vogl, 1954; Carl Orff, Idee und Werk, : Zur Frage des musikalischen Historismus, 1955; Das Sakrale in der pro Gegenwartsmusik, 1955; Musikgeschichte und Wirklichkeit, 1957; Fuxiana, : C. Orffund das Ddmonische, 1965; studije, lani, kritike. IZDANJA: 2 sonate i 2 partite (1941) te misa Sancti Joannis (1957) J. J. Fuxa. ,

LIEDERTAFEL (njem. Lied pjesma i Tafel stol), poseban oblik mukoga pjevakog drutva, u kojem su pjevai za pjevanja sjedili oko stola. Prvi L. osnovao je K. F. Zelter 1809 u Berlinu sa zadaom da njeguje i unapreuje njemake umjetnike zborne pjesme.Uskoro zatim osnovana su i u drugim njemakim gradovima, kao i u Austriji i vicarskoj, slina udruenja, koja su se kasnije povezala u saveze (Sangerbunde) i prireivala pjevake sveanosti ( Sangerfeste ). Drutva kojima su lanovi prvobitno bili samo kompozitori, pjesnici i profesionalni pjevai postepeno su se demokratizirala i pretvorila u rasadita njemakoga graanskog nacionalizma. Potkraj prolog stoljea L. je postao podrugljivim nazivom za zborno pjevanje povrno-sentimentalnoga graanskog tipa.
LIT.: O. Elben, Der volkstumliche deutsche Mannergesang (II izd.), 1887. J. Bautz, Geschichte des deutschen Mannergesanges, 1890. K.Friedrichs, Der deutsche Mannergesang in Theorie und Praxis, 1903. H. Kuhlo, Ge schichte der Zelterschen Liedertafel, 1909. H. Dietel, Beitrage zur Friihgeschichte des Mannergesanges (disertacija), Berlin 1938. K. Ko.

LIENAU, Robert, njemaka muzika naklada, prije Schlesingersche Buch- und Musikalienhandlung (osnovana 1810 u Berlinu), koju je 1864 kupio Robert Emil Lienau (18381920) i 1875 znatno proirio pripojenjem beke naklade C. Haslinger quondam Tobias. God. 1898 upravu poduzea preuzeli su sinovi R. E. Lienaua Robert Heinrich L. (18661949) i Wilhelm Eriedrich L. (1875 ?), a od 1949 vodi ga Rosmarie L. (od 1958 u upravi je i Robert Albrecht L.). Uz instruktivnu literaturu i djela s podruja zabavne muzike naklada R. L. objavljuje esto orkestralna i komorna djela suvremenih kompozitora, kao i muziko -teoretske prirunike.
LIT.: R. Elvers (red.), Festschrift A. M. Schlesinger Robert Lienau. Berlin 1810 1960, Berlin 1960. W. Virneisel, Emil Robert Lienau, MGG, VIII, 1960.

LIFAR, Serge, ruski plesa, koreograf, pedagog i p (Kijev, 2. IV 1905 ). Klasini balet poeo uiti 1920 u Ki kod B. Nizinske. Doao 1923 u Pariz i postao lan Ballets Rt S. Djagileva, U tom je ans blu plesao najvee uloge i ; mirao se kao koreograf 1 baletom Renard (Stravin: Od 1930 prvi plesa, peda i koreograf u Parikoj oj gdje je s velikim uspjehom lovao do 1945. U tom razd Iju L. je stvorio zname baletni ansambl Parike op sjajne tehnike spreme, kojoj je temeljio svoje koi grafije. U to doba nastaju i 1 gova znamenita koreogral ostvarenja: Les Creatures Prome'the'e (Beethoven, 19, Bacchus et Ariane (Rous 1931)5 Sur le Borysthene (I kofjev, 1932), La Vie Polichinelle (Nabokov, 19; Salade (Milhaud, 1935), /. (Szvfer, 1935), Entre a rondes (Samuel-Rousseau,i9. Le Chevalier et la Demon (Gaubert, 1941), Joan de . rissa (Egk, 1942). Od 1 do 1947 pedagog i umjetn direktor trupe Nouveaux I lets de MonteOd 1 ponovno S. LIFAR u baletu Izgubljeni sin Carlo. angairan u Pari S. Prokofjeva operi u kojoj djeluje do 1958 kada se definitivno povlai s bale scene. Za koreografska djela stvorena u razdoblju poslije Drug svjetskog rata karakteristini su neoklasicizam i neoromantizan meu najuspjenije spadaju^ Les Mirages (Sauguet, 1947), R01 i Julija (ajkovski, 1950), ar ptica (Stravinski, I954)> Les Ni fantastiaues (Delannov, 1955) i mnoga druga. L. je autor mno djela o baletnoj umjetnosti.
DJELA. SPISI: Le Manifeste du choregraphe, 1935; Du temps que j'a faim, 1935; Troisieme Fete de Pouchkine, 1937; La Danse, 1938 \Carlolta G 1941; Giselle, 1941; Terpsichore dans le cortege des muses, 1943; A VOpera, l< Pensees sur le danse, 1946; Ouinze ans a VOpera (sa P. Valervjem i J. Cocteauo A Vaube de mon destin (Sepi ans aux Ballets Russes), 1948; Traite de danse t demique, 1949; Histoire du ballet russe, 1950; Vestris, dieu de la danse, 1950; u ditations sur la danse, 1952; Traite de choregraphie, 1952; Le Livre de la da 1954; Serge de Diaghilezv, 1954; La Musique par la danse, 1955; Les trois Gr, du XX eme siecle, 1957; Legende et virite, 1957; Au service de la danse, 15 Histoire du ballet, 1966. LIT.: A. Levinson, Ser s e Lifar, Pari 1934. Serge Lifar a l'Opera (ti P. Valerv i J. Cocteau), Pari 1943. A. Schaikevitch, Serge Lifar et le ba contemporain, Pari 1950. R. Hafmann, Serge Lifar et son Ballet, Pari i< N. Hg

LIEPA, Maris-Rudolf Eduardovi, sovjetski plesa i pe dagog (Riga, 27. VII 1936 ). Klasini balet uio u Rigi i na koli

LIGABUE LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA


LIGABUE, liva, talijanska pjevaica, sopran (Reggio Emilia, 23. V 1928 ). Studirala na Konzervatoriju u Milanu i tamo 1950 debitirala na Scali u Pulcinelli (Stravinski); iste godine pod vodstvom W. Furtvvanglera nastupila u tetralogiji Prsten Nibelunga (Wagner). Gostovala u Chicagu i Dallasu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, u Bruxellesu, na festivalima u Glindebourneu, Wiesbadenu, Aix-en-Provenceu, na Dravnoj operi u Beu i dr.; od 1963 lanica American Opera Society u New Yorku. Lirski sopran rijetke izraajnosti i atraktivne scenske pojave, ostvarila niz kreacija, meu kojima su Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte), Beatrice di Tenda (Bellini), Margareta (Boito, Mefistofeles), Francesca da Rimini (Zandonai), Nannetta i Alice (Verdi, Falstaff) i dr. Snimila vie gramofonskih ploa. LIGATURA (od lat. ligare povezati; engl. ligature, franc. liaison, njem. Ligatur, tal. legatura), 1. luk koji dvije note iste visine povezuje u jedno trajanje. Tako npr. dvije etvrtinke spojene ligaturom odgovaraju trajanju jedne polovinke. L. se najee primjenjuje za povezivanje nota preko taktne crte. Time se arza prvoga takta povezuje s tezom iduega takta u jedno tra janje, to gotovo uvijek stvara -> sinkopu. 2. (lat. ligatura), u menzuralnoj notaciji naziv za povezanu skupinu nota, u kojoj ritmiko trajanje nota ne odreuje oblik nego njezin poloaj (-* Menzuralna notacija).
LIT.: W. Niernann, Uber die abweichende Bedeutung er Ligatur in der Mensuraltheorie der Zeit vor J. de Garlandia, Publikationen der IMG, Leipzig 1902. H. Rietsch, Ein Gedachtnisbehelf fiir die Ligaturenlesung, ZFMW, 1925 26. O. Ursprung, Die Ligatur, AML, 1939. A. Vi.

455

Gyorgy Ligeti Artikulation, eine Horpartitur, Mainz 1971. M. Lichtenfeld, Gyorgy Ligeti oder Das Ende der seriellen Musik, Melos 1972, 2. Ista, Zehn Stiicke fiir Blaserquintett von Gyorgy Ligeti, Melos, 1972, 6. I. A.

LIGETI, Gy6rgy, madarski kompozitor i muziki pisac (Dicsoszentmarton, Transilvanija, 28. V 1923 ). Studirao na Konzervatoriju u Cluju i na Muzikoj akademiji u Budimpeti (F. Farkas, S. Veress). Nakon zavretka studija (1949) prouavao muziki foklor u Transilvaniji; 195056 predavao harmoniju i kontrapunkt na budimpetanskoj Muzikoj akademiji. God. 1956 nastanio se u Beu; 195758 radio u Elektronskom studiju Zapadnonjemakog radija u Kolnu; od 1959 predaje na Meunarodnim ljetnim teajevima za Novu muziku u Darmstadtu. Od 1961 profesor na Muzikoj akademiji u Stockholmu i od 1973 na Visokoj muzikoj koli u Hamburgu. ezdesetih godina uvrstio se medu vodee linosti suvremene muzike. Razvio posve individualni kompozicijski nain koji se temelji na kombiniranju vanredno izdiferenciranih, formalno strogo organiziranih zvunih struktura. L. daje zvunim masama esto sta tiki karakter podvrgavajui ih unutarnjim suptilnim promjenama ili ih cijepa i slae poput mozaika, razvijajui mjestimi ce vrlo sloeno polifono tkivo ili ih dinamiki i G . LI G E T I dramatiki otro suprotstavlja, stvarajui neoekivane kontraste. On je tvorac -> mikropolifonije. U novije doba stekao je itav krug sljedbenika.
DJELA. ORKESTRALNA: Apparitions, 1958 59; Atmospheres, 1961; koncert za violonelo, 1966; Lontano, 1967; Ramifications z a 12 gudaa solo (i verzija za gudaki orkestar), 1968; Kammerkonzert za 6 duhaa, 5 gudaa i klavir, 1969; Imbroglio za 13 izvodilaca, 1970; Melodien za orkestar, 1971; koncert za flautu, obou i orkestar, 1972. KOMORNA: Metamorphoses nocturnes za guda ki kvartet, 1953; Sechs Bagatellen za duhaki kvintet, 1953; Aventures za 3 glasa i 7 instrumenata, 1962; Nouvelles Aventures za sopran i 7 instrumenata, 1962 65; Fragment za kontrafagot, bas-trombon, tubu, udaraljke, harfu, embalo, klavir i 3 kontrabasa; gudaki kvartet, 1968; Zehn Stiicke za duhaki kvintet, 1968. Continuum za embalo, 1968. ORGULJSKA: Volumina, 1962; Harmonies, 1967; Coulee, 1969. ELEKTRONSKA: Piece electronigue N. 3, 195758; Artikulalion, 1958; Poeme symphonique za 100 metronoma, 1962. DRAMSKA: mimodrame Aventures i Nouvelles Aventures (na vlastiti libreto) za 3 glasa, 3 pantomimiara, plesae i 7 instrumenata, 1967. Lontano, baletna verzija, 1971. VOKALNA: Requiem za sopran, mezzosopran, 2 zbora 1 orkestar, 1965; Ejszaka i Reggel za zbor a cappella, 1956; Lux aeterna za 16 glasova, 1966. SPISI: Egy aradmegyei roman egyiittes (Rumunjski ansambl iz aradske upanije), 1953; Klasszikus Osszhangzattan (udbenik klasine harmonije), 1954; A klasszikus harmdniarend (Klasini harmonijski poredak), 2 sv., 1956: Entscheidung und Automatik in der Structure Ia von Pierre Boulez, Die Reihe, IV, 1958; Wandlungen der musikalischen Form, ibid., VII, 1960; Uber die Harmonik in Weberns erster Kantate, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1960; Three Aspects of New Music. From the composition Seminar in Stockholm, 1968; Fragen und Antzvorten von mir selbst, Melos, 1971, 12 i dr. LIT.: O. Nordvall, Det ombjligas Konst. Anteckningar Kring G. Ligetis musik, Stockholm 1966. Isti, G. Ligeti, Documenti, Stockholm 1968. Isti, Der Komponist G. Ligeti, Muica, 1968, 22. E. Salmenhaara, Das musikalische Material und seine Behandlung in den Werken . . . von G. Ligeti, Helsinki 1969. J. Hdusler, Interview mit Gyorgy Ligeti, Melos 1970. G. Ligeti, Fragen und Antvvorten von mir selbst, Melos 1971. R. Wehinger,

LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA. Historija likovnih umjetnosti i muzike obiljeena je nizom primjera raznovrsne i bogate suradnje koja se moe promatrati s razliitih aspekata. 1. Muzici ranje i muziki instrumenti u likovnim umjet nostima. Muziciranje i muzike instrumente prikazuju djela likovnih umjetnika od najranijih vremena do danas. Zbog toga su ta likovna djela vaan, ponekad i jedini izvor za prouavanje povijesti mu zikih instrumenata i izvoake prakse: na temelju njihova izgleda i naina dranja prikazanih na djelima s podruja likovnih umjetnosti zakljuuje se o stupniu i fazama njihova raz voja, nainu izgradnje i upotrebi, a po tim elementima moe se suditi ak i o tonovima koji su se na njima mogli izvoditi, dakle 0 tonalnoj osnovi muzike odreene epohe. Prema grupacijama instrumentalista, broju sviraa i pojedinih instrumenata u grupi, ueu pjevaa i si. izvode se, nadalje, zakljuci o vrstama i obli cima muziciranja, prevlasti melodijskog ili ritamskog elementa 1 openito o zvukovnom idealu neke epohe. Po uestalosti prizora muziciranja na likovnim djelima vidi se kolika je bila vanost muzike u konkretnom historijskom razdoblju ili sre dini, a po ambijentu gdje se muziciralo i po linostima koje izvode ili sluaju muziku dobivaju se dragocjeni elementi za upotpunja vanje nae slike o drutvenoj ulozi muzike u pojedinim etapama njena razvoja. Pri izvoenju takvih zakljuaka valja, meutim, uzeti u obzir da li je koncepcija likovnog djela u osnovi ideali stika ili realistika. Navedeni elementi napose su vrijedni za one civilizacije za koje nedostaju direktniji podaci o muzici i muziciranju, jo s neotkrivenim ili nedeifr iranim notnim pismom i oskudnim ostacima originalnih kompozicija i muzikih instrumenata. Tako se velik dio dananjeg znanja o muzikoj kulturi antike Grke i srednjega vijeka temelji na podacima to ih pruaju likovni spomenici. Meu mnogobrojnim likovnim umjetnicima na ijim se dje lima pojavljuju muziki instrumenti i prikazi muziciranja istiu se posebice Fra Angelico, H. Memling, Rafael, Van Eyck, P. Veronese, M. Caravaggio, G. Metsu, G. Terborch, J. Vermeer van Delft, J. A. Watteau, E. Delacroix, H. Daumier, J. A. Renoir, P. Degas, G. Braque, P. Picasso i R. Dufy. U Jugoslaviji su osobito bogate takvim prizorima freske u srednjovjekovnim spomenicima arhitekture (Beram u Istri, manastiri i crkve u Srbiji i Makedoniji). Likovne umjetnosti fiksirale su i komentirale i fiziki izgled i karakter brojnih muziara od F. Landina do I. Stravinskoga informirajui i o predodbi njihova vremena o njima. 2. Strukturalne analogije izmeu likovnih umjetnosti i muzike. Estetika je utvrdila da meu izrazima pojedinih umjet nikih grana nema otrih granica. U podrujima muzike i likovnih umjetnosti istraivanja estetiara najee rasvjetljuju odnose izmeu melodije i linije te tona i boje. Izmeu melodije i linije postoji morfoloko srodstvo premd a se ekspresivnost melodije ne moe tono transponirati u likovnu kvalitetu. Zanimljivi su u tom pogledu eksperimenti E. Souriaua koji je, na primjer, prvih est taktova Adagia Patetine sonate L. v. Beethovena transponirao u grafiko podruje tako da je z a apscisu uzeo vrijeme, a za ordinatu fiziku uestalost treperenja i da je produujui krivulje za sve vrijeme trajanja tona spojio tonove koji pripadaju istom glasu. O srodnosti tona i boje svjedoi, meu ostalim, i nain upo trebe tih termina u likovnim umjetnostima i u muzici. Jedna je od najmarkantnijih znaajki tona (tonije zvuka) njegova boja,

LI K O V N E U M J E T N O S T I I M U Z I K A Odlomak iz Adagia Beethovenove Patetine sonate. Grafiki prikaz

LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA


imanja muzikog i likovnog u izrazu jednog umjetnika valj izdvojiti Paula Kleea. Najnovije analize Kleeova izraza pokazuj da je on prerastao puku korelaciju izmeu intervalskih i optiki proporcija: on je pokuao adaptirati strukturalne principe muzik na likovnu umjetnost i pokazao da kontrapunkt, alikvotni tonov instrumentacija itd. predstavljaju koncepte koji vrijede za ob podruja. Zbog toga i mnoge njegove slike imaju muziki usmje rene naslove i mogu se analizirati terminima muzike strukturi Jedan od karakteristinih fenomena suvremenog umjetniko izraza je i nastojanje da se osuvremeni ideja Wagnerova Gesanu kunstzverka. Tako D. Schonbach u suradnji s grafikom stvar djelo multimedia i grafiku kompoziciju. Temelj njegova rad je ideja o strukturalnoj analogiji i zajednikoj matematikoj osnc izmeu muzike i likovne umjetnosti, pa komponira na temelj vlastitih grafikih skica. -> Konkretna muzika takoer je jedan o novijih oblika trajnog utjecaja likovnih umjetnosti na muziku u ritmu, prostoru, boji i svjetlu. Svojevrstan pokuaj sinteze obaj podruja je pojava spaciodinamine i luminodinamine skulptur Kao primjer utjecaja muzike na likovne umjetnosti (i knj evnost) valja izdvojiti fenomen Musigue suggere. Ovaj termi sumira pokuaje pjesnika i slikara (preteno francuskih) iz druj polovine XIX st. da u svojim djelima imitiraju muzike osobin Ti su pokuaji bili u skladu sa Schopenhauerovom idejom prerr kojoj svaka umjetnost tei za muzikim stanjem. Medu umje nicima toga doba koji su izvjesne muzike principe integrira u svoj izraz bili su Mallarme, Baudelaire, Rimbaud, Carlvl Whistler, Moreau, Redon, Gaugin, Maeterlinck, Verlaine i d Zanimanje suvremenih estetiara usmjerava se sve ee i pojedinane vrlo sloene probleme odnosa zvuka, boje i pokret na pojavu muzike grafike i grafike muzike; na analogne strul turalno-stilske pojave u muzici i likovnim umjetnostima; na o< nos velikih kompozitora XX stoljea, posebice Schonberga Stravinskog prema fenomenu likovnoga; na pojavu tzv. dvostruk nadarenosti i veze izmeu muzikog i likovnog izraza muzia koji se bave i likovni m umjetnostima. Valja meutim spomeni da postoje i tendencije za pobijanje bilo kakvih strukturalnih an logija izmeu muzike i likovnih umjetnosti. Te se analogije, prer, miljenju H. Rosiga, javljaju tek u doivljaju onoga koji percipii 3. Uzajamni potica ji izmeu likovnih umjetnosti i mi zike. Veza izmeu likovnih umjetnosti i muzike odraava se i neposrednom poticaju to ga likovna djela ponekad daju komp zitorima, i obratno. Mnogi su slikari likovno izraavali svoje d ivljaje muzike, a brojni su muziari oitovali izrazitu likovi nadarenost (E. T. A. Hoffmann, F. Mendelssohn, E. Caru; A. Schonberg). Likovni umjetnici uvijek nanovo pokuava govorom svoje umjetnosti izraziti sutinu muzike od Apol nove statue ili brojnih slika koje prikazuju sv. Ceciliju, zatitni muzike, pa do iane plastike H. Uhlmanna ili igre boja apstral nog slikarstva (V. Kandinskv). Naroito su u razdoblju r mantizma kompozitori esto tonskim govorom interpretir; svoj doivljaj likovnoga. Na taj su nain oitovali romantici usmjerenje k stapanju, razliitih umjetnikih grana i, u vezi time, tenju za programatskim koncipiranjem muzikoga dje Tome je htijenju na svoj nain odgovarala i likovna umjetne romantizma koja je oitovala sklonost subjektivnom oivljavan historijskih situ acija ili egzotinih i fantastinih tema. Izvrst primjer za pobude koje muziarima mogu pruiti likovna str

P. Klee, Fugu u crvenom, 1921, akvarel

fiziki odreena alikvotnim tonovima. U slikarstvu se upotreb ljavaju termini koji obiljeuju zvunost boje i si. Karakteristino je da se povremeno pokuavalo izraajnost muzike intenzivirati doivljajem boja. Tako se ukraavanje to na sporednim tonovima naziva -> koloriranje. Iz toga se razvio pojam kolorature. Za povienje ili snienje tona ( -> Kromatika), upotrebljava se naziv kromatske promjene (od gr. /p&tja boja). U okviru kasnoromantikog orkestra razvio se osjeaj za instru mentalni kolorit do vrhunca. Iz osebujne i nove primjene orkestralnih instrumenata, koji vie ne razrauju muziku materiju na temelju tradicionalne podjele, ve ranije neuobiajenim kombinacijama ostvaruju nove tonske efekte, razvio se nov nain orkestrac ije poznat kao koloristiki orkestar. Iz istoga je osnova potekla i Klangfarbenmelodie (Webern), melodija koju uzastopce grade razlini instrumenti pa zato i djeluje kao da je oblikovana od razliitih boja zvuka. Ovaj se odnos prema orkestru oituje osobi to u djelima H. Berlioza, F. Liszta, R. Straussa, G. Mahlera, M. Ravela i mladog A. Schonberga. Tako je Schonberg upravo boju zvuka, kao jedno od najsnanijih izraajnih sredstava muzike, uinio osnovnim oblikovnim elementom u treoj od svojih Pet orkestralnih kompozicija op. 16. Ta se kompozicija sastoji od raznovrsnih boja to ih jedan jedini akord poprima u razliitim instrumentalnim kombinacijama. Isto je tako i C. Orff instrumentirao jednu Entratu W. Byrda kao ostinato s bojom zvuka koja se neprestano mijenja. U jednom dijelu suvremene muzike parametar boje zvuka osamostalio se do primarnog izraajnog sredstva, emu je znatno pridonijela i pojava elektronike. injenica je da odreeni tonovi izazivaju predodbe odre enih boja i da se funkcije kombinacija boja podudaraju s funkcijama kombiniranja tonova u akorde. Brojni pokuaji (koji datiraju ve od poetka XVIII st.) da se ta pojava, poznata pod terminom audition coloree, razjasni i strogo fiziki, dali su ipak tek djelomine rezultate. Nastojanja da se vrijednosti spektralnih boja dovedu u vezu s brojem titraja alikvotnih tonova upuivala su na neke podudarnosti, no rezultati tih nastojanja esto se sukobljuju s praktikim iskustvom. Vezu izmeu tona i boje osjetili su i po kuali rijeiti u praksi mnogi kompozitori, poevi od A. Skrjabina pa do onih stvaralaca koji u svojim muziko -scenskim djelima u partituri tono propisuju kakvi e se svjetlosni efekti u odre enom momentu pojaviti na sceni (npr. A. Schonberg u partituri svoje opere Gluckliche Hana"). Jedan od najpoznatijih ranih pokuaja te vrste svakako je Skrjabinovo simfonijsko djelo Prometej-Poema vatre: muziku ovdje prati niz koloristikih promjena to se, s pomou posebno konstruiranog svjetlosnog klavira, pro jiciraju na plohu iza orkestra. S druge strane, neki su kompozitori muzikom pokuavali izraziti dojmove i asocijacije to ih izazivaju pojedine boje. Primjer takva postupka je Simfonija boja A. Blissa. Najnovija istraivanja nastoje osvijetliti strukturalne analogije izmeu muzike i likovnih umjetnosti. Tako se istrauju odnosi izmeu muzikih intervala i geometrijskih proporcija na minija turama XV st.; zatim elementi koji su doveli do razvoja deskriptivne muzike i do asocijacije pikturalnih i muzikih ideja u dje lima C. Debussvja i P. Kleea; ukazuje se na analogne strukturalne predispozicije u djelima kompozitora i likovnih umjetnika impresionizma, simbolizma-ekspresionizma i kubizma. Kao prilog istraivanju analogija izmeu fenomena boje u muzici i slikarstvu amerika slikarica J. Rotschild trai metodu harmonije boja na temelju pojednostavnjene korespondencije skale boja i muzike skale. Izmeu posebno zanimljivih pojedinanih sluajeva pro -

Muzika grafika. R. Moran, Four vuions, i

janja prua likovni impresionizam u Francuskoj i njegov od u radovima muzikih impresionista, prvenstv eno C. Debussj Ovaj je umjetnik uspio da na svoj nain odrazi novu ulogu bi u likovnom impresionizmu, povezujui svoja epohalna harmor

ro w

g 'tri H
o
C/3

a
N

MUZIARI U PRATNJI SV. MARTINA VITEZA. Detalj zidne slike S. Martinija, Donja crkva sv. Franje, Assisi, 1320 30

LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA LILJEFORS


ska otkria s orkestralnim koloritom. Slino se moe utvrditi i za muziki ekspresionizam koji je oito dobio pobude od likovnog ekspresionizma, pa je u punoj atonalnosti naao gradu za odraavanje unutranje vizionarske igre, koja je imala malo zajednikog s logikom svakodnevnih zbivanja u vanjskoj realnosti. Tu ie presudnu ulogu odigrala pojava A. Schonberga. Iz bogatog niza nuzikih djela nasta-ih na poticaj likovnih, :vo nekoliko najpoznatijih primjera. M. Fono-skulptura, 1972 Reger je komponirao ivoje etiri tonske poeme prema Bocklinu po slikama poznatog njenakog secesionistikog slikara. Stavci Regerovih poema nose lazive Bocklinovih slika (Geigender Eremit, lm Spiel der Wellen, Dte Toteninsel, Bacchanal). Prema jednoj od tih slika komponirao e S. Rahmanjinov simfonijsku pjesmu Otok mrtvih. Freske taijanskog kasnogotikog majstora Andrea Orcagne na groblju Zamposanto u Pii inspirirale su F. Liszta koji je tu viziju Poljednjeg suda opjevao u djelu Totenlanz, a Lisztov Hunenschlacht lastao je na poticaj djela slikara Kaulbacha, Lisztova suvremenika. Najpoznatije djelo te vrste su Slike s izlobe M. P. Musorgskoga, ;oje su osobito u blistavoj Ravelovoj instrumentaciji umjetliki nadrasle svoje, danas ve zaboravljene, likovne motive: kvarele Viktora Hartmana. Slavna slika La Gioconda Leonarda la Vincija posluila je kao motiv istoimenoj operi M. Schillingsa. Z. Debussv je preludij La Puerta del Vino koncipirao promatrajui azglednicu to ju je primio iz panije; njegovo klavirsko djelo .'Ile joyeuse temelji se na slici A. Watteaua L'Embarquement our Cythere, a orkestralni preludij Prelude a l'apres-midi d'un aune u njegovu je opusu doivio svoju treu umjetniku preobraz-iu: komponiran je prema poemi S. Mallarmea inspiriranoj s!i-om F. Bouchera. U naem stoljeu pokuao je E. Anders, u kompoziciji Spitzlegbilder, oivjeti atmosferu sa slika njemakog predstavnika iedermeiera A. Spitzvvega. Klavirsko djelo Goyescas E. Graadosa nastalo je prema dojmovima sa slika F. Gove. W. Walton itovao je svoju sklonost za humor i satiru u orkestralnoj kompoiciji Portsmouth Point potaknut ivopisnim crteom iz XVIII st. atmosferu XVIII st. oivljuje i opera The Rake's Progress I. travinskoga. Njena je neobina radnja inspirirana slikama glaDvitog engleskog slikara W. Hogartha. Moda najsnaniji primjer uvremenog transponiranja likovnih umjetnosti u muziki govor rua P. Hindemith. Njegova opera Mathis der Maler plod je ompozitorova doivljaja poznatog isenheimskog oltara njemakog rednjovjekovnog slikara M. Griinewalda. U okviru najsuvremeijeg muzikog izraavanja svojevrstan je pokuaj kompozicija 'ivitschermaschine G. Klebea, prema apstraktnom likovnom izizu P. Kleea; ovdje treba spomenuti i muziku to ju je L. Nono omponirao prema apstraktnim likovnim radovima E. Vedove. Rjee se dogaa da likovno djelo nastane izravno na poticaj uizike. Tako je, npr. 41 bakropis M. Klingera, pod karakteri:inim naslovom Brahms-Phantasien, rezultat slikarova doiv aja muzike J. Brahmsa, a crtei slikarice H. Nagel inspirirani a preludijima F. Chopina. Tim se tematskim i ugodajnim pocajima u XX st. pridruuju impulsi koji zadiru dublje, u samu :rukturu umjetnikog jezika. Uz ve spomenute primjere Kaninskog i Kleea, navedimo grafike listove R. Bruna koji sugeri iju muziku atmosferu, ukljuivanje vremenske dimenzije u kovni izraz kubista i si. 4. Likovne umjetnosti i muzika u muziko -scenskom jelu. Muzika i likovne umjetnosti udruuju se u okviru brojnih tuziko-scenskih oblika, od opere i muzike drame o baleta, :vije i musicala. Povijest tih veza bogata je i sloena. Tako se kovno oblikovanje scene esto pojavljuje kao ravnopravan (u aroknoj operi osobito naglaen) faktor koji na svoj nain eterlinira cjelokupan doivljaj muziko -scenskog djela. U operi VIII i prve polovine XIX st. nalazi se ime slikara scene na

457

istaknutom mjestu u programu. U to se vrijeme, zbog svjetla, dekoracije sastoje od slikanih pozadina i sofita. R. Wagner u svom Gesamtkunstzoerku posebnu panju posveuje vizuelnom rjeenju pozornice. Elektrino svjetlo omoguilo je stvaranje plastinog dekora i pojavu nove dimenzije u oblikovanju scene. Danas scenograf tei za to funkcionalnijom i stilski adekv atnom scenografijom. Izrazita crta moderne scenografije je i njena sve ea sti lizacija i redukcija. To se nastojanje npr. oituje u nainu na koji muzike drame R. Wagnera u Bavreuthu postavljaju njegovi unuci Wolfgang i Wieland. Mnogi veliki umjetnici naeg stoljea P. Picasso, F. Leger, H. Matisse i M. Chagall okuali su se i kao scenografi. U suvremenom teatru prisutna je tenja k integraciji svih elemenata predstave u jedinstvenu cjelinu. Tako se i povijest odnosa muzikog i vizuelnog u muziko -scenskom djelu moe oznaiti kao proces koji vodi od sume do sinteze obaju elemenata (- Prilog).
LIT.: H. Leichlentritt, Was lehren uns die Bildwerke des 14. bis 17. Jahrhunderts iiber die Instrumentalmusik ihrer Zeit, SBIMG, 1905 06. C. Sachs, Kunstgeschichtliche Wege zur Musikwissenschaft, AFMW, 1918. M. Sauerlandt, Die Musik in funf Jahrhunderten der europaischen Malerei, Konigstein i Leipzig 1922. R. von Mojsisovics, Parallelerscheinungen in den bildenden Kiinsten und der Musik des 19. Jahrhun derts, SMZ, 1924. H. J. Moser, Die Stilverwandschaft zwischen Alusik und den anderen Kunsten, Bericht des 2. Kongresses fur Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1924. C. Sachs, Die Musik im Rahmen der Schwesterkiinste, Kongresni izvjetaj, Basel 1924 i AFMW, 1924. A. B. Klein, Color-Musik, 1926. G. Kinsky i R. Haas, Geschichte der Musik in Bildern, Leipzig 1929. H. Giinlher, Kiinstlerische Doppelbegabungen, 1938. H. J. Moser, Die svmbolischen Beigaben des Musikerbildes, Festschrift M. Se iffert, 1938. C. Sachs, The Co mmonwealth of Art Style in the Fine Arts, Music and Dance, New York 1946. ". Souriau, La Correspondence des arts, Pari 1947 (srpskohrvat ski prijevod pod naslovom Odnos medu umetnostima, Sarajevo 1958). C. 7". Davie, Musical Structure and Design, London 1953. A. Wiener, Bilder in Musik gesetzt, Muica, 1960, 12. E. Winternitz, The Visual Arts as a Source for the Historian of Music, International Musicological Societv, Report o{ the Eight Congress, New York 1961. H. Besseler i M. Schncider (red.), Musikgeschichte in Bildern (pojedini do sada izali svesci obraduju etnoloka podruja, muziku kulturu antike i srednjeg vijeka, operu i koncert), Leipzig od 1962 dalje. R. Hammerslein, Musik der Engel, Bern i Miinchen 1962. G. Meyer~ -Denkmann, Klangfarhe und Farbklang in der modernen Musik und Malerei, Melos, 1962, 7 8. Bildatlas der Musikgeschichte, deutsche Ausgabe von H. Schnoor, 1963. D. Skovran, Zvuk i slika, Zvuk, 1963, 56. E. \\'internitz, On Angel Concerts in the I5th Centurv: a Critical Approach to Realism and Svmbolism in Sacred Painting, MQ, 1963, 49. F. Lesurc, Musik und Gesellschaft in Bild, Zeugnisse der Malerei aus sechs Jahrhunderten, Kassel 1966 v'prijevod s francuskog). P. Vermesy, Influiente vizuale in muica, Lucrari de musicologie 1966. H. Curjel, Stravinskv und die Maler, Melos, 1967. 6. J. M. Schvjeizer, Analogies in painting and music (1870 World War I), disertacija, Universitv of Louisville, 1967. H. Siindermann, Musikalische Graphik. Beziige zvvischen Klang, Farbe und Gebarde, Antaios, 1967, 5- E. ViHnternitz, Musical Instruments and their Svmbolism in Western Art, New York 1967. J. Rufer, Schonberg als Maler Grenzen und Konvergenzen der Kiinste, Stuckenschmidt-Festschrift, Kassel 1968. J. Ch. Worbs, Doppelbe gabungen, Muica 1968, 6. G. Marbach, Anbruch der Moderne. Versuch iiber Georges Braque, Musik und Bildung, 1969, 4. P. Mies, Musik nach Bildern, Vetter-Festschrift, Leipzig 1969. O. Puki i P. Spielmann, Kubismus a hudba, Hud Veda, 1969, 2. H. Schmidl-Garre, Musique suggere, Zeitschrift fur Musik, 1969, 12. D. Gojowy, Multimedia und graphische Komposition. Zum Schaffen von Dieter Schonbach, Musik und Bildurg, 1970, 6. G. Fussi, Die Bedeutung von Musik und Harmonik fiir das Schaffen von Paul Klee (di sertacija), Wien 1970. M. Kemp, Ingres, Delacroix and Paganini: Hxposition and Improvisation in the Creative Process, Arte, 1970, 9. W. Ravizza, Das instrumentale Ensemblc von 1400 t55O in Italien. Wandel eines Klangbildes, Bern und Stuttgart 1970. J. Rotschild, On the Use of a Color-music Analogv and on Chance in Paintings, Leonardo, 1970. H. Rosing, Musik und bildende Kunst. Tjber Gemeinschaften und Unterschiede beider Medien, International Review of Aesthetics and Sociologv of Music, Zagreb 1971, 1. M. F. Klinger, Music and Theater in Hogarth, MQ, 1971. F. Goebels, Gestalt und Gestallung musikalischer Grafik, Melos, 1972. R. Verdi, Musikalische Einfliisse bei Klee, Melos, 1973. K. Ks.

LILIENCRON, Rochus von, njemaki filolog, knjievni historiar i muzikolog (Plon, Holstein, 8. XII 1820 Koblenz 5. III 1912). Uio teologiju, pravo i filologiju na Univerzitetima u Kielu i Berlinu te se u poetku bavio germanistikom, starim nordijskim jezicima i knjievnou. Od 1850 predaje ove predmete na Univerzitetu u Kielu, a od 1852 u Jeni. U Munchenu radio 18691907 na izdavanju Allgemeine deutsche Biographie. Zasluan za sakupljanje i prouavanje njemake narodne pjesme. God. 1900 11 rukovodio izdavanjem zbirke njemakih muzikih spomenika Denkmaler deutscher Tonkunst (DDT).

DJELA. SPISI: Lieder und Spriiche aus der lelzten Zeit des Minnesangs, 1854 s a W. Stadeom; sadri 20 melodija iz uvenoga jenskog kodeksa Minnesangera); C E. F. Weyse und die ddnische Musik seit detn vorigen Jahrhundert, 1878; Ober den Chorgesang in der evangelischen Kirche, Deutsche Zeit- und Streitfragen, 1881, 147; Kirchenmusik und Kirchenkonzerl. Denkschrift des evangelischen Kirchengesangvereins, 1884; Die horazischen Metren in deutschen Kompositionen des 16. Jahrhunderts, 1887; Liturgisch-musikalische Geschichte der evangelischen Gottesdienste vom 1523 1700, 1893 (zalae se za jau povezanost muzike s liturgijom, vraanjem starijim oblicima liturgijske muzike); Chorordnung fiir die Sonn- und Fesltage des evangelischen Kirchenjahres, 1900 (II izd. objavio s predgovorom H. J. Moser, 1929); Uber Entstehung der Chormusik innerhalb der Liturgie, Evangelische Kirchenzeitung; niz lanaka. Vei broj rasprava s drugih podruja; a utobiografija Frohe Jugendtage, 1902. IZDANJA: Allgemeine deutsche Biographie, 18751907 (53 sv.; sa F. X. v. Wegeleom do 1897 . Die historischen Volkslieder der Deutschen von 13.16. Jahrhundert (5 sv.), 1865 69; Deulsches Leben im Volkslied um 1530, 1885 (U izd. 1925); Volkslied-Buch fiir Minnerchor (2 sv.), 1906.

(Uppsala, 30. IX 1871 4. I I I 1936). Uio ko ntrapunkt

LILJEFORS, r. Ruben Mattias, vedski kompozitor i dirigent

LIT.: R.

Schaal,

Rochus

Freiherr

von

Liliencron,

MGG,

V I I I , 1960.

458

LILJEFORS LINDEMAN
LIT.: A. Becher, Jenny Lind, Wien 1846 (II izd. 1847). C. G. Rosi Jenny Lind in America, New York 1851. H. Scott Holland i W. S. R01 Memoir of Jenny Lind G. (2 sv.), London 1891 (II skraeno izd. 1893; 1894). O. A. Wilkens, Jenny Lind: ein Cacilienbild der evangelischen K Giitersloh 1894 (novo izd. 1926). R. Alaude, The Life of Jenny Lind, I Told by Her Daughter, London 1926. G. Humphrey, Jenny Lind, Philad 1928. E. Ch. Wagenknecht, Jenny Lind, Boston 1931. M. Perg, Jenny Lind, Stockholm 1945. F. Rogers, Jenny Lind, MQ, 1946. Holmslrb'm, Jenny Lind als Kiinstlerin und Mensch, 1949. .7. Bulman, Lind, London 1956. H. Kiihner, Jenny Lind, MGG, VIII, 1960. Schultz, Jenny Lind, the Swedish Nightingale, Philadelphia 1962. . Dunlop, The Swedish Nightingale: Jenny Lind, New York 1965. LindGoldschmidt, The lost letters of Jenny Lind (urednici W. Porter i Lockhard), London 1966. E. P. Myers, Jenny Lind, songbird from Sv Champaign, Illinois 1968. F. Cavanah, Jenny Lind's America, Phila 1969.

kod S. Jadassohna u Leipzigu, kompoziciju kod F. Draesekea u Dresdenu i M. Regera u Leipzigu, a dirigiranje kod H. L. Kutzschbacha u Dresdenu. God. 1902 n vodio Filharmonijsko drutvo i Studentski zbor u GSteb orgu, 1912 31 bio dirigent Ldns Orkester-Forening u Gavleu. Komponirao je u vedskom nacionalnom romantinom stilu; u harmoniji se ugledao i na evropske uzore, osobito na Brahmsa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1906; koncert za klavir, 1899 (preraen za 2 klavira, 1922); romanca za violinu i orkestar; uvertire; suita. 1920. Sonata za violinu i klavir, 1896. - Klavirske kompozicije (sonata, oko 1938). Scenska muzika. Kantata Bohuslan, 1908; zborovi; solo-pjesme. Obj. zbirku narodnih napjeva Uppldndsk folkmusik, 1920.

2. Ingemar, kompozitor, pijanist i orgulja (Goteborg, 13. XII 1906 ). Sin Rubena Mattiasa; uenik L. Lundberga i E. Ellberga u Stockholmu i W. Reddeliena u Miinchenu. Od 1938 predaje na Visokoj muzikoj koli u Stockholmu. God. 1933 osnovao drutvo za promicanje suvremene muzike Fylkingen i vodio ga do 1946. U njegovim kompozicijama dolaze do izraaja znaajke nacionalne muzike, ali i moderne tendencije (atonalnost). Koncertirao u vedskoj i Njemakoj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1943; simfonijska pjesma Bergei. 1937; koncert za klavir, 1940; Concertino za klavir, 1949; koncert za violinu. '957; rapsodija za klavir i orkestar, 1936; 3 suite, 1935 42; 2 divertimenta za gudae 1945 i 1946. Dva kJavirska trija, 1940 i 1961; sonatina za violinu i klavir, 1954. Sonatina, 1954 i 4 impromptua za klavir. Opera Hyrku<ken. 1951. Solo-pjesme. Prirunici iz harmonije. LIT.: A. Hdmer, Liljefors, 1. Ruben, 2. Ingemar, MGG. VIIL 796c.

LINDBERG, Oskar Fredrik, vedski kompozitor i org (Gagnef, 23. II 1887 Stockholm, 10. IV 1955). Kompo; studirao u Stockholmu (A. Hallen, E. Ellberg) i Sonders senu (K. Corbach, A. Grabowsky). Od 1906 orgulja i od profesor za harmoniju na Konzervatoriju u Stockholmu. I romantik, blizak nacionalnomu muzikom vedskom sm odaje i impresionistika obiljeja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. 16, 1913 16.< fonijske pjesme: Vildniark op. 10, 1912; Florez och Blanzeflor op. 12, Frdn de stora skogarna op. 18, 1918; Hemifrdn op. 34, 1932 i Gesunda o 1946. Tri koncertne uvertire, 1909, 1911 i 1924; 4 suite, 1907 08, 1935 i 1945; kompozicije za mali orkestar. Klavirski kvartet u d-molu, klavirski kvintet. Klavirske kompozicije. Sonata za orgulje i dr. Opera Fredlos, 1943. VOKALNA: Del Ijusa Landct za zbor i ork Skansen Cantala; Bergslags Cantala; pjesme. Rekvijem. LIT.: A. Hehtier, Oskar Fredrik Lindberg, MGG, VIII, 1960. ;

LIMMA -> Apotome LIMON, Jose, mek siki plesa i koreograf (Culiacan, Si naloa, 12. I 1908). God. 1930 zapoeo studij plesa u koli liumphrey-VC'eidman u New Yorku i zbog toga napustio slikarstvo kome se elio posvetiti. Poslije uspjeno zavrenog studija moder nog plesa, osnovao vlastitu trupu za koju koreografira djela inspirirana folklornim i socijalnim temama. Osim koreografijom L. se bavio i pedagokim radom, te se ubraja medu najbolje pe dagoge modernog plesa u Americi. Najznaajnije koreografije su mu: Mexican Suite; There is a Time; The Aloor's Pavane^ 1949; Missa Brevis, in Tempore Belli (Kodalv; 1958); Odvsseus. 1962 i dr. LINCKE, Paul, njemaki kompozitor, dirigent i izdava (Berlin, 7. XI 1866 Clausthal-Zellerfeld, 3. IX 1946). Orkestralni muziar, 189799 u Parizu dirigent u Folies-Bergeres. zatim koncertni i kazalini dirigent u Berlinu (Apollo-Theater), gdje je osnovao i nakladno poduzee Apollo Verlag. Dirigirao svoja djela po Evropi i SAD. Istaknuti je predstavnik berlinske operete-revije izmeu 1900 i 1920.
DJELA. Operete: Vemis auf Erden, T897; lm Reiche es Indra 3 1899, Frau Luna, 1899; Fra'ulein Loreley, 1900; Sakiris Hochzeit, 1902; Lysislrata, 1902; Berliner Lufl, 1904 (najpopularnija); Grigri, 1911; Casanova, 1914; Ein Liebestrauni, 1940. Fijmska opereta Der Gliickszvalzer 1913. LIT.: E. Nick, Paul Lincke, Hamburg 1953. Isti, Paul Linckc. MGG, VIII, 1960.

LINDBLAD, Adolf Fredrik, vedski kompozitor (Skann, 2. I 1801 Lofvingsborg kod Linkopinga, 23. VIII l ! Studirao u Berlinu kod K. F. Zeltera. God. 1827 utemeljio Mu: kolu u Stockholmu i vodio je do 1861; u njoj je pouavao pjev Mnoge njegove solo-pjesme bile su neobino popularne fos< u interpretaciji njegove uenice Jenny Lind), pa su ga pro nordijski Schubert. Lindbladova muzika izrazito je naciom smjera; izvorna i graciozna melodika protkana je tipino sji njakom melankolijom.
DJELA: 2 simfonije. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; klavirski 3 sonate za violinu i klavir; duo za klavir i violinu. Opere Frndorerna, i dr. VOKALNA. Zborovi: Om vinlerkvdll: Urbmmarne: dvopjevi: tro etvoropjevi; 215 solo -pjesama. LIT.: A. Melander, Adolf Fredrik Lindblad, MGG, V I I I . 1960.

LIND, Jenny, vedska pjevaica, sopran (Stockholm, 6. X 1820 Malvern, Engleska, 2. XI 1887). Debitirala 1838 na operi u Stockholmu kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). God. 1841 u-ila kod M. Garci -je u Parizu. Na preporuku G. Mever-beera nastupila je u Berlinskoj operi; slijedili su angamani u Hannoveru, Hamburgu, Stockholmu, Darmstadtu, Kobenhavnu, Leipzigu, Beu 1 Londonu. Pjevala je najprije u dramatskim ulogama, no najvii je domet dostigla u iirskim ko-loraturnim partijama u kojima je bila ne-dostiiva; zvali su je vedskim slavujem-. Usprkos velikoj slavi to ju je stekla na pozornici, od 1849 nastupa samo kao koncertna pjevaica u Evropi i Americi. God. 188386 bila je nastavnik pjevanja na
Roval C.allege Music u LonJ. LIND. Rad nepoznata slikara

LINDBLAD, Otto Jonas, vedski kompozitor (Karls sjeverni Smaland, 31. III 1809 Mellbv, 26. I 1864). U Li studirao filozofiju. Neko je vrijeme dirigent putujue njerr operne druine. Od 1847 ivio u Norra Mellbvju (sjev. Sk Komponirao klavirska i vokalna djela (71 zbor; 14 trop 3 dvopjeva; 36 solo-pjesamaj.Najuspjeliji su mu zborovi na tek; mladih pjesnika, pripadnika nacionalnoga skandinavskog pok Zbor Ur svenska hjartans djup bio je nacionalna vedska hii
LIT.: A. Melander, Otto Jonas Lindblad, MGG, VIII, 1960.

LINDEGREN, Johan, vedski muziki pedagog i kompo Ullared, 7. I 1842 Stockholm, 8. VI 1908). Studirao na K01 vatoriju u Stockholmu, gdje je istodobno pjevao u opernom z i bio korepetitor. Od 1876 nastavnik kontrapunkta na Konzi toriju, a od 1884 i kantor u crkvi sv. Nikole. Sjajan kontrapunkt izvrsno je poznavao crkvenu muziku. U svojim klavirskim dje uspjeno je spajao bogatstvo barokne instrumentalne polif s briljantnom virtuoznou. Njegovi uenici bili su B. Beki H. Alfven, K. A. Hakanson i A. Wiklund.
DJELA. ORKESTRALNA: elegija Hostlankar; mar Vegas hjdltar, Gudaki kvartet, 1870. KLAVIRSKA: Fuga uli fri stil, 1866; Stor canon), 1899; Seranade; Kanon-Rhapsodie; Fantaisie-Polonaise. Cr kompozicije. SPISI: Satser i svensk verslara, 1880: Om wagnerismen, Tidning fbr kyrkoinusik, 188182; Svettske Hofkapelbnasler, 1882; Musik Studien, 1896; EH studie ofver den svenska koralen, 1907. lanci u muzi leksikonu Nordisk Familjenbok i dr. Izdao Svensk koralbok, 1905. LIT.: O. Biom, Johan Lindegrens l i f verksamhet, Kyrkomusik och sang, 1910. C.-A. Moberg, Johan Lindegren, Kyrkosangsforbundet, //. Alfven, Min larare Johan Lindegren, Musikmanniskor, 1943. Forsta satsen, Stockholm 1946. A. Helmer, Johan Lindegren, MGG, 1960.

of

LINDEMAN, Ludvig Mathias, vedski folklorist i kon zitor (Trondheim, 28. XI 1812 Oslo, 23. V 1887). Od : orgulja u Oslu, 1849 uitelj crkvenog pjevanja u teolokom minaru. Sa sinom Peterom Brvnijem osnovao u Oslu 1883 J ziku kolu, iz koje se kasnije razvio Konzervatorij. Marljive kupljao nordijske narodne napjeve i objavljivao ih u razli zbirkama. Njegove koralne obradbe narodnih melodija pje' se jo i danas.
DJELA. Zbirke narodnih napjeva i obradbi narodnih crkvenih pje' \'orske Nationalmelodier ... samt Komposilioner af Alalicer-Knut, 1840; Ale lit IV*. A. Wexels Ghristelige d o n uPsatmer, . 1840; Aeldre og nyere Norske Fjeldmel 1853 67 (dodatak obj. 1907); Martin Luthers aandelige Sange ... san Salmer fra det 16 og 17 Aarhundredc, 1859; Halvhundre Norske Fjeldmel 1862: 30 norske Kjocr.tpevisemclodier, 1863: Norsk Messebog, 1870; Me,

LINDEMAN LINLEY
til Landslads Salmebog, 1871; Norske Folketoner. .., 1877; Koralbog ..., ] 878; Norske Kjoempevise-Melodier, 1885. Komponirao cijela za orgulje i klavir, kantare, zborove i pjesme. LIT.: O. M. Sandvik, Ludvig Mathias Lindemans optegnelser i Valdres 1848, Oslo 1941. Isti, Ludvig Mathias Lindeman og folkemelodien, Oslo 1950. O. Gurvin, Ludvig Mathias Lindeman, MGG, VIII, 1960.

459

LINDEMAN, Osmo, finski kompozitor i pijanist (Helsinki, 16. V 1929 ). Na akademiji Sibelius u Helsinkiju studirao teoriju (E. Linnala) i kompoziciju (N. B. Fougstedt); usavravao se kod C. Orffa u Miinchenu. Profesor je teoretskih disciplina na muzikoj akademiji Sibelius u Helsinkiju.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sinfonia Inornata, 1959 i II, 1964; 2 koncerta za klavir, 1963 i 1965. Za komorni orkestar: Muica, 1966 i koncert, 1966. KOMORNA: gudaki kvartet, 1966; gudaki trio, 1958: Partita za udaraljke, 1962. Muzika za film i radio.

LINDEN, Albert-Charles-Grard van der, belgijski muzikolog (Louvain, 8. VII 1913 ). Uenik Ch. van den Borrena u Liegeu i Bruxellesu te J. Handschina i W. Meriana na Univerzitetu u Baselu. Predavao historiju muzike na Athenee Royal d' Ixelles (194853); od 1951 bibliotekar na Konzervatoriju i od 1956 profesor na Institute Supe'rieur d'histoire de l'art et d'arche-ologie u Bruxellesu. Uz to od 1946 tajnik Belgijskog muziko lokog drutva, od 1956 predsjednik belgijske sekcije Meunarodnog drutva muzikih biblioteka, redaktor asopisa Revue Belge de Musicologie i dr.
DJELA: La Musique et la danse dans les Pays~Bas au XVIll e siecle, 1937; Du regionalizme en musique: danses des provinces belges, 1938; Octave Maus et la vie. musicale belge (1875 1914), 1950; Historiographie musicale de la Belgitjue, 1955; Atlas historique de la musique, 1960 (sa P. Oollaerom) i dr.

LINDGREN, Karl Adolf, vedski muziki pisac (Trosa, vedska, 14. III 1846 Stockholm, 8. II 1905). Studirao filozofiju, knjievnost i muziku teoriju u Uppsali. Suradnik Nordisk Familjebok, enciklopedije u 20 sv.; od 1874 muziki urednik lista Aftonbladet. Bio je suosniva asopisa Svensk Musiktidning (i88r 1913), jednog od najvanijih izvora za upoznavanje vedskoga muzikog ivota onih godina. L. je udario temelje vedskoj hi storiji muzike.
DJELA. SPISI: Om Wagnerismen, 1881; Svenske hofkapellmdslere 1782 1882, 1882; A. Sb'dermans manuskriptsamling, Svensk Musiktidning, 1887 88; Nunnans drb'm (en 600 drig folkvisa), De svenska landsmalen, 1888; Om polskemelodiernas ursprung, ibid., 1893; Musikaliska studier, 1896. Drei barmoniszhe Studien, 1910. LIT.: M. Tegen, Karl Adolf Lindgren, MGG, VIII, 1960.

Kolovoa slae parove i upotpunjuje broj igraa. Na komandu 'Trokeli vjetra, za ruke smjesta poinje prva figura kola u kojoj se igrai okreu drei se za ruke iznad glava. U drugoj figuri prave svi nekoliko okruga oko liraa. Na komandu Dosta je krila, mladosti mila, grli mi ljubi, danka ne gubi kolo prelazi u ples parova. Nakon kratkog odmora (etanja) prelazi kolo u trei dio u dvije koncentrine krunice, djevojke izvana, mukarci unutra. Ruke su o boku, sad jedna sad obje, udaraju dlanom o dlan; plesai i plesaice pucketaju prstima lijeve uzdignute ruke, a prave i druge geste. Slijede razlina ponavljanja pojedinih dijelova plesa. Ovo kolo vidio je 1856 I. Kukuljevi Sakcinski te ga je opisao u putopisu iz kojega se razabire da se tada igralo kao i danas. Naziv 1. novijeg je datuma; jedni dre da je ples dobio naziv po prezimenu nekoga uvenog voe-komandanta ovoga kola, a drugi (Mari) misle da je to lokalni opi naziv za liriara. U oba sluaja naziv je preao na samo kolo. v. c. LINEARNOST. Pod tim se nazivom razumijeva horizontalno voenje glasova. Smjer kretanja pojedinih glasova u homofonom stavku pokazuje da pojedini glasovi i tada idu horizontalnim smjerom. Ali ti glasovi nisu samostalni; oni nemaju zasebna melodijska i ritmika obiljeja, jer su vezani ritmom i melodijom na verti kalno postavljeni suzvuk. Dok voenje glasova u homofonom stavku mora potovati pravila o spajanju akorda, slobodno, li nearno voenje glasova podreeno je pravilima kontrapunkta i polifonije. LINEVA, Jevgenija Eduardovna, ruski folklorist (Brest-Litovsk, 9. I 1854 Moskva, 24. I 1919). Na Konzervatoriju u Petrogradu uila pjevanje; nastupala na opernim pozornicama Pariza, Budimpete i Moskve. Sabirala narodne pjesme, pri emu je kao jedna od prvih upotrijebila fonograf; snimila ukupno 540 pjesama iz Velike Rusije, 120 iz Ukrajine i 120 iz Hrvatske i Slovenije, a dio sabranih pjesama objavila je u dvije zbirke (1904 i 1909). Od 1906 predavala je na Narodnom konzervatoriju u Moskvi. L. je najvei rus ki folklorist na prijelazu u XX st. Vana su osobito njena zapaanja o vieglasju u ruskom narod nom pjevanju.
LIT.: E. KaHH-HomKoea, EBremiH JluHe'Ba, MocKBa 1952. C AKCMK, EBreHHH JlHHe'Ba, CoBeTCKa My3fafa, 1954. G. Waldmann, Eugenie Lineva, MGG, VIII, 1960.

LINDLAR, Heinrich, njemaki muzikolog (Bergisch Glad bach, 6. VIII 1912 ). Muziku studirao u Kolnu, zatim muzikologiju na univerzitetima u Bonnu, Berlinu i Kolnu; doktorirao 1940. God. 1935 40 docent Tonkunstler-Seminara u Kolnu; od 1949 u Bonnu kritiar i izdavaki lektor. Od 1957 profesor je za suvremenu muziku na Visokoj muzikoj koli (od 1969 direktor) i (od 1959) muziki kritiar lista Deutsche Zeitung und Wirtschaftzeitung u Kolnu. God. 1952 pokrenuo u Bonnu vrijednu seriju Musik der Zeit koja u pojedinanim monografijama pri kazuje muziku i muziare naega vremena. Od 1958 ureduje u Kolnu kolekciju Kontrapunkte posveenu suvremenoj njemakoj muzici.
DJELA: H. Pfitzners Klavierlied (disertacija), 1940; /. Slratvinskijs Sakraler Gesang, 1957; 77 Premieren. Ein Opern-Journal Kritisches und Ketzerisches aus 7 Jahren, 1965; C. F. Peters Musikverlag. Zeittafeln zur Verlagsgeschichte 1800 1867 7967, 1967; lanci i studije. Redigirao Spomenicu H. Reutteru, 1965 i Meyers Handbuch uber die Musik (III izd.), 1966.

LINHART, Anton Toma, dramski pisac i historiar, prosvjetitelj (Radovljica, 11. XII 1756 Ljubljana, 14. VII 1795). Na inicijativu 2. Zoisa prevodio na slovenski tekstove pojedinih arija iz talijanskih opera. Te su prijevode talijanski solisti pjevali prilikom gostovanja u Ljubljani. Kao autor komedije Veseli dan ali Matiek se eni (1790) za koju je, ini se, jo za autorova ivota, muzike umetke komponirao J. B. Novak, L. je indirektno utjecao na razvoj slovenskoga muzikog kazalita, i to u vrijeme kad se ono nalazilo jo u povojima. Muzikim to kama bila je, dodue mnogo kasnije, opremljena i Linhartova komedija upanova Micka (1789).
LIT.: F. Kidri, Zgodovina slovenskega slovstva, Ljubljana 1929 38. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. D. CD.

LINDPAITNER, Peter Josef von, njemaki dirige nt i kompozitor (Koblenz, 9. XII 1791 Nonnenhorn, 21. VIII 1856). Od 1812 muziki direktor miinchenskog kazalita Isarthor, od 1819 do smrti dirigent Dvorskog orkestra u Stuttgartu, koji je pod njegovim vodstvom postao prvi njemaki instrumentalni ansambl. F. Mendelssohn je Lindpaitnera smatrao najboljim njemakim dirigentom. Meu njegovim djelima istiu se solo -pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; koncerti za klavir; koncert za flautu; uvertire. Komorne kompozicije. DRAMSKA, 28 opera: Der Bergkonig, 1825; Der Vampyr, 1828; Die Macht des Liedes, 1836; Die Oenueserin, 1839; Lichtenstein, 1846 i dr. Baleti: Joko; Aglaja i dr. Muzika za Goetheova Fausta. VOKALNA : oratoriji; kantate; Lied von der Glocke (F. Schiller); oko 50 solopjesama. Crkvena djela (mise). LIT.: A. Chybinsky, Biilow, Lindpaitner und die Kapellmeisterfrage, Vereinigte musikalische Wochenschriften, 1907. R. Hdnsler, Peter Lindpaitner als Opernkomponist (disertacija), Miinchen 1928. H. Becker, Peter Josef von Lindpaitner, MGG, VIII, 1960.

LININ, Aleksandar, etnomuzikolog (Kavadarci, 5. X 1908 ). Zavrio studij na Pnrodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu. Radio sa amaterskim horovima i orkestrima; od 1958 struni saradnik i zatim vii struni saradnik Instituta za folklor u Skopju.
DELA: Karakteristine crte gajdarskih melodija u Makedoniji, Kongres Saveza folklorista Jugoslavije, Cetinje 1964; Pesna i oro, Zvuk, 1967, 73 74; 0 muzikim instrumentima makedonskih Slovena, ibid., 1968, 89; Beleke za folklornata tradicija vo Bitolskoto popole, Makedonski folklor, 1968, 1: Melosot vo narodnite pesni za Goce Delev, ibid., 1968, 2; Arhitektonika makedonskog ora, Kongres Saveza folklorista Jugoslavije, Skopje 1968; Gajde u Makedoniji, ibid., Sarajevo 1971. D. Ov.

LINK, Joachim Dietrich, njemaki pijanist, dirigent i kompozitor (Magdeburg, 18. X 1925 ). Studirao u Leipzigu na Visokoj muzikoj koli (A. Rhoden, K. Soldan, H. Bongart) 1 na Univerzitetu (W. Seraukv). Djelovao kao dirigent u vie gradova, od 1963 muziki direktor kazalita u Geri. Nastupa u inozemstvu kao pijanist i dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu, 1954; 3 koncerta za kla vir, 1948, 1950 i 1963; koncert za violinu, 1955. Dresdner Bldsermusik, 1959; sonatina za obou i klavir, 1947; sonatina za tubu i klavir, 1951. KLAVIRSKA: 2 sonate (II, 1950); sonatina, 1947 i dr. DRAMSKA: opere Mann und Frau im Essigkrug, 1956 i Karaseck, 1960; muzike komedije Wer seine Frau lieb hal, 1952 i Ehe eine Ehe eine Ehe jvird, 1953. Scenska i filmska muzika.

LINO, upsko kolo ili poskoica iz Dubrovake upe. Iz vodi se uz muziku pratnju lirice. Kolom upravlja kolovoa s razlinim komandama u otrom ritmu, npr. a) Samo sluaj, kako ti sviri, sokole sivi ... b) ............... , digni je s mjesta, nije ti sestra ...

irin\ mn

LINLEY, engleska obitelj muziara. 1. Thomas st., kompozitor (Badminton, Somerset, 17. I 1733 London, 19. XI 1795). Uio kod Th. Chilcota u Bathu i kod P. D. Paradiesa u Londonu. Uitelj pjevanja, organiz ator koncerata i muziki direktor u Bathu; 1776 nastanio se u Lon -

460

LINLEY LIPATTI
Uitelji su mu bili F. H. Shera i E. Bairstovv (kompozicij J. Ching (klavir). Od 1933 crkveni orgulja i nastavnik u Shefie od 1940 muziki kritiar lista Sheffield Dailly Telegraph, od i predaje na Univerzitetu u Sheffieldu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 Concerlina za klavir, 1939 i 1941; uvc in C, 1938; Overture in the French Style, 1955; Symphonic Movement, 1 In Nomine za gudae (takoer za veliki orkestar), 1940; Moto Perpetuo, 1 Castleton Garland Dance, 1950; varijacije na Monteverdijevu temu za gui 1954- KOMORNA: 2 gud aka kvarteta, 1941 i 1951; In Nomine za du! sekstet, 1951; sonata za violinu i klavir, 1934 (rev. 1944); sonatina za vit i klavir, 1947. Kompozicije za klavir (sonatina, 1936). Opera Agamen 1924; komorna opera Eastzvard in Eden, 1938; filmska muzika. On The Revelatio of St. John, 1921; solo-pjesme. Benedic, anima mea 0 psalam). Obradbe narodnih pjesama za orkestar, 1955. LIT.: R. Bullivant, George Frederick Linstead, MGG, VIII, 1960.

donu, poto je sa svojim zetom, komediografom R. B. Sheridanom otkupio dio vlasnitva londonskog kazalita Drury Lane. Za tu scenu napisao brojna muzika dj ela; uz to je od 1774, s orguljaem J. Stanlevem i kasnije sa S. Arnoldom, prireivao oratorijske koncerte. Osobito nadaren melodiar, napisao je prvu orkestralnu verziju arija iz Beggar's Opera, koje su se dotad izvodile samo uz continuo.
DJELA. DRAMSKA. Opere: The Royal Merchanl, 1767; The Duenna, or The Double Elopement (R. B. Sheridan), pasticcio, 1775; Selina and Azor, 1776 (nekoliko originalnih muzikih brojeva A. E. M. Gretryja); The Camp (Sheridan), 1778; The Carnival of Venice, 1781; The Strangers at Home, 1785; Richard Coeur de Lion, 1786 (vie Gretryjevih muzikih brojeva) i Love in the East or Adventures of Twelve Hours, 1788. The Gentle Shepherd, pastorala, 1781; pastoralna meuigra za komediju 7h. L. O'Beirnea The Generous Impostor, 1780; The Spanish Rivah, muzika farsa, 1784. Partomime: Robinson Crusoe, or Harlequin Friday, 1781; The Triumph of Mirth or Harlequin's Wedding, 1782 i Hurly Burly or the Fairy of the Well, 1785. VOKALNA: Etegies for Three Voices, zuith an Accompaniment for a Harpsichord and Violoncello, oko 1770; The Monody on the Death of Garrick; Epithalamium za tragediju Zoraida W. Hodsona, 1779; Twelve Ballads, oko 1780; The Poslhumous Vocal IVorks of Mr Linley and Mr T. Lintey Junior, Consisting of Songs, Duetts, Cantatas, M adrigals and Glees (2 sv.), oko 1800. Instrumentirao muziku za Beggar's Opera Gaya i Pepuscha, 1779 i Kellvjevu muziku za komediju The Tempest. NOVA IZD. Brojne pjesme obj.: S. Baring Gould (English Minnrelsie, 8 sv., 1895); H. Lane Wilson (Old English Melodies, 1899); A. Moffat i E. Kid-son {English Songs of the Georgian Period, oko 1901 i The Minstrelsy of England, 1901) i A. E. P. Arkwright {A Collection of 24 Songs by English Composers from Lazves to Linley, 1908). Kominu operu The Duenna u klavirskom izvodu obj. A. Reynolds (1925) i dr.

2. Elizabeth Ann, pjevaica, sopran (Bath, 5. IX 1754 Bristol, 28. VI 1792). Ki i uenica Thomasa st.; od 1767 nastupala u Bathu, od 1770 u Londonu i drugim gradovima, osobito na Three Choirs Festivah. uvena po ljepoti i velikom pje vakom umijeu. Udajom za R. B. Sheridana (1773) napustila umjetniku karijeru. 3. Thomas ml., violinist i kompozitor (Bath, 5. V 1756 Grimsthorpe, Lincolnshire, 5. VIII 1778). Sin i uenik Tho masa st.; usavr avao se kod W. Bovcea u Londonu i P. Nardinija u Italiji i razvio u vrlo vjeta violinista. Za boravka u Italiji spri jateljio se s Mozartom. Afirmirao se kao violinist, dirigent i kom pozitor u Bathu i Londonu. Njegova Ode on the Witches and Fairies of Shakespeare jasno nagovijeta romantiku.
DJELA: koncert za violinu; sonata za violinu i b. c. Komine opere The Duenna, or The Double Elopement (R. B. Sheridan), 1775 i The Cadi of Bagdad, 1778. Scenska muzika za Shakespeareovu dramu The Tempest. An Ode on the Witches and Fairies of Shakespeare, 1776; nekoliko elegija. Let God Arie, anthem za sole, zbor i orkestar, 1773; The Song of Aioses, anthem (ili kratki oratorij) za isti sastav. NOVA IZD.: uvertiru operi The Duenna obj. A. Carse (1941); brojne pjesme iz The Tempest obj. u zbirkama muzike za Shakespeareova djela.

DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija za flautu i gudaki orke 9S5> gudaki kvartet, 1933; klavirske kompozicije; 21 Elevations liturg za orgulje, 1936. Muzika drama Jean de la Lune, 1915 22; operna I La Belle au bois dormant, 1912. VOKALNA. Za sole, zbor, i orkestar Mystere de VEmmanuel, 1925; Le Mystere de VAlleluia et le mystire de l'Ei 1926 i Le Navrement de Notre-Damme, 1943; vie od 30 solo-pjesma. M i druga crkvena djela. Un Temoignage sur la musique et sur la vie au . si&cle, 1956. Priredio i objavio trei dio djela Cours de composition mus V. d'Indyja, 1950. LIT.: F. Raugel, Guy de Lioncourt, MGG, VIII, 1960.
l

LIONCOURT, Guy de, francuski muzikolog i kompoz (Caen, 1. XII 1885 Pariz, 24. XII 1961). Studirao u Parizu V. d'Indvja na Scholi Cantorum gdje je od 1912 inspektor nastave 1914 profesor kontrapunkta, a od 1916 glavni tajnik. Sa M de Serresom utemeljio je 1935 F.cole Cesar Franck (od 1942 direkt

4. VVilliam, kompozitor (Bath, II 1771 London, 6. V 1835). Sin i uenik Thomasa st.; uio jo kod C. F. Abela. Najprije inovnik u Madrasu. Poslije oeve smrti (1796) vratio se u Englesku i postao Sheridanov ortak u kazalitu Drury Lane; od 1800 po novno u Indiji. U Englesku se definitivno vratio 1806 i posvetio kompoziciji i knjievnom radu.
DJELA. VOKALNA: Flighls of Faney i-i Six New Glces, oko 1797; Six Canzonetts, oko 1800; Eighl Songs, oko 1800; Eight Pastoral Canzonelts, oko 1810; Shakespeare's Dramatic Songs . . . the Music Partlv Nezv and Partly Selected from the Works of Purcell, Boyce, Nares, Arne, Cooke, J. Smith and J. S. Smith, T. Linley Junior and R. J. S. Stevens (2 sv.), 1816 (najznatniie djelo); Eight Glees, oko 1830; Glees (rkp.); The Pavilion (rkp.). NOVA IZD.: brojne kompozicije na Shakespearove tekstove obj. u skup nim izdanjima muzike za Shakespeareova diela: Orphcus zvith His Lule obj. D. Arundell (1928). LIT.: E. Green, Thomas Liiley, Richard Brinsley Sheridan and Thomas Mathews, Their Connection With Bath, 1903. C. Black, The Linlevs of Bath, London 1911 ( II izd. 1926). Ch. L. Cudzvorth, Linley, Thomas, Eli zabeth Ann, Thomas i VCilliam, MGG, VIII, 1960. B. A.

LINNALA, Eino (Mauno Aleksanteri; pravo ime Bergman), finski kompozitor (Helsinki, 19. VIII 1896 ). Studirao u Helsinkiju na Konzervatoriju (kompozicija E. Melartin), te na Univerzitetu; usavravao se u Njemakoj (1922) i u Beu kod A. Willnera (192427). Predavao teoriju muzike na Muzikom institutu u Viipuriju (1921 24), zatim na Crkvenomuzikom institutu u Helsinkiju (1928 51). Istodobno od 1934 predavao i na Akademiji Sibelius, a od 1956 na Univerzittetu u Helsinkiju (1958 profesor). Pristalica tradicionalnog nacionalno-romantikog izraza. Najuspjelija su mu djela lirski zborovi, II simfonija te popularna Finska rapsodija.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1927 i 1935; Suomalainen rapsodia, 1932; uvertira, 1933; plesna suita, 1931. KOMORNA: gudaki kvartet, 1925; kompozicije za violinu i klavir. Klavirska djela. VOKALNA. etiri kantate: I, 1932; II, Maria, 1934; I I I , 1938 i IV, 1940. Oko 100 zborova (zbirka 75 naiskuorolaulu 75 sanger for damkor, 111 izd. 1965); oko 40 solo-pjesama. SPISI: Yleinen musiikkioppi (Opa teorija muzike) I II, 1938 40; Soinnutuksen perusteet (Osnovi harmonije), 1950. Autobiografija obj. u Suomen soveltajia, 1945. Priredio novo izd. M. Wegeliusova prirunika Kenraalibasson oppikirja (Nauka o generalbasu), 1947. LIT.: N.-E. Ringbom, Eino Linnala, MGG, VIII, 1960. LINSTEAD,

LIPA, pjevako drutvo osnovano 1876 u Osijeku s cil da u jeku germanizacije i madarizacije osjekih Hrvata i S pjesmom odri budnom njihovu naciona lnu svijest i otme pritisku odnaroivanja. Nakon prolazne neaktivnosti L. 1 obnavlja rad kao hrvatsko pjevako drutvo, a 1901 osniva titu pjevaku kolu, tamburaki orkestar i diletantski klub, razdoblju izmeu dva rata drutvo organizira niz konceral kulturnih- umjetnikih priredaba u Osijeku i okolici, a gosi i u drugim krajevima Jugoslavije (Zagreb, Travnik, Mostar, botica, Sarajevo). Svoj puni preporod L. doivljava nakon O boenja 1945, kada pomlauje svoje redove, a dotadanji rm zbor proiruje u mjeoviti; u okviru drutva djeluje tambur; zbor i kazalina sekcija, a povremeno takoer literarna i propag dna sekcija; 1961 zapoinje radom Narodna muzika kola. Prvi dirigent Lipe bio je Teodor Mahulka; 190240 zborov je bio Josip Kamnikar, 1940 68 zbor su vodili Kreimir ] vaevi, Ivan tajcer, Ivo Koblar, Anelko Triler i dr., a od 1 dirigent je Davor Repar. Drutvo broji preko 250 izvruji i preko 700 podupirujuih lanova. K. Kc LIPAR, Peter, kompozitor (Menge, 30. XII 1912). 5 dirao na Konzerva toriju u Ljubljani. Direktor Muzike l u Kranju, zborovoa pjevakog drutva Preeren i Uiteljskog zb Stane agar i dirigent On dinskog simfonijskog orke: ' udakog orkestra. Kom nirao je zborove, solo-pjesi solistikoinstrumentalne, morne i orkestralne kompozi (Atematikomi Fantazija za 1 rinet i klavir; 6 skladb za viol elo i klavir; Fantazija za or lje; suita za gudaki orkest D. Cc LIPATTI, Dinu, runu ski pijanist i kompozitor (] kuret, 19. III 1917 en 2. XII 1950). Do 1931 stv. rao na Bukuretanskom k zervatoriju klavir (F. Music co) i kompoziciju (M. J01 usavravao se 193440 u rizu kod A. D. LIPATTI Cortota, P. Duk i Nadije Boulanger. Od \\ profesor klavira na enevskom konzervatoriju. Koncertirao u Fr cuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Belgiji i vicarskoj. Svojim s ski vjernim, tehniki besprijekornim i tonski profinjenim muzici njem svuda je doivljavao izvanredne uspjehe, pa je ve kao mla uao u red prvih pijanista Evrope. Njegova djela odaju umjetn suptilne prirode; u njima se oituje i utjecaj rumunjskog folklc
DJELA. ORKESTRALNA: Concerlino classique za klavir, 1935; dansuri romdnesti za klavir i orkestar; Sinfonia concertante za 2 klavira i orke: 1938; simfonijska suita Satrarii, 1933. KOMORNA: Fantazija za klavi trio, 1936; duhaki kvartet; sonata i sonatina za violinu i klavir, 1936; sona za violonelo i klavir; koncert za klavir i orgulje, 1941. KLAVIRSl sonatina za lijevu ruku, 1941; 3 nokturna, 1939; fantazija, 1940; suita 2 klavira, 1938; 2 rumunjska plesa za 2 klavira, 1939. Solo-pjesme. LIT.: M. Lipatti, Hommage a Dinu Lipatti, Geneve 1942. A. Lip. La Vie du pianiste Dinu Lipatti, ecrite par sa mere, Pari 1954. E. Sperar,

George Frederick, kotski kompozitor, orgulja i muziki kritiar (Melrose, kotska, 24. I 1908 ).

LIPATTI LIPPS
Dinu Lipatti, Steaua, 1957, 12. G. Breazul, Dinu Lipatti, MGG, VIII, 1960. D. Tdnasescu, Dinu Lipatti. Viata in imagini, Bucuresti 1962. G. Brguanu, Dinu Lipatti. Interpret, Muzica, 1964. D. Tdnasescu, Dinu Lipatti, Bucuresti 1965. A. Lipatti, Dinu Lipatti, La douleur de ma vie, Geneve 1967.

461

LIPlNSKI, Karol J6zef, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Radzvri, 4. XI 1790 UrI6w kraj Lavova, 16. XII 1861). God. 1810 koncertni majstor, a 1812 dirigent opernog orkestra u Lavovu. Nakon koncertnih turneja po cijeloj Evropi, djelovao 1839 59 kao koncertni ma jstor kazalinog orkestra u Dresdenu. L. je bio jedan od najveih violinista svoga vremena. Punoi njegova tona, preciznoj tehnici i izbjegavanju ispraznih efekata divili su se i R. Schumann, H. Berlioz, F. Liszt i R. Wagner.
DJELA. Za violinu i orkestar: 4 koncerta, op. 14, 21, 24 i 32; 3 Rondo alla polacca, op. 7, 13 i 17; Rondo de Concert op. 18; 2 Polacche concertanti, op. 6 i 9; varijacije i fantazije na operne teme G. Rossinija, V. Bellinija, G. Meverbeera i G. Verdija. KOMORNA: 2 trija za 2 violin e i violonelo, op. 8 i 12; 6 Morceaux de salon sur les Soirees de Rossini za violinu i klavir. Za violinu oio: Capricci (4 sv.), op. 3, 10, 27 i 29; Siciliana; varijacije; Piesn viieczorna; valcer (posveen Paganiniju). Solo-pjesme. Zbirka obradbi narodnih pjesama Pieni polskie i ruskie ludu galicyjskiego, 1833. Uredio i izdao kritino izdanje Havdnovih kvarteta (3 sv.), 1848 52. LIT.: J. Reiss, Skrzvpce. Ich budowa, technika i literatura, Varszawa 1924. Isti, Kar61 Lipiiiski, Wiedza i ycie, 1951. J. Ekiert, Karol Lipiriski, MGG, VIII, 1960.

dati svom izrazu to vie dubine. Karakteristike njegova osobnog stila dolaze najvie do izraaja u kantati Orglar, Drugoj suiti za gudae, simfonijskoj pjesmi Domovina i u Baladi za violonelo i klavir. L. je izvrstan pijanist, komorni muziar i pratilac, a kao muziki pisac istie se irinom horizonta. Kao pijanist i klavirski pratilac gostovao je u Njemakoj, Francuskoj, Austriji, SSSR i SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; simfonijska pjesma Domovina, 1950; koncert za trublju, 1969; 2 rapsodije za violinu i orkestar, 1955 i 1961; 3 suite za gudae, 193955; Toccata quasi apertura, 1956; Sedam minijatura za gudaki orkestar, 196 1; Voznica, varijacije na narodni motiv, 1963. KOMORNA: gudaki kvartet, 1932; Rondo za gudaki kvartet, 1933; sonata za violinu i klavir, 1944; duo za violinu i violu; Balada za violonelo i klavir, 1954; Tri skladbe za klarinet i klavir, 1971; suita za kontrabas i klavir, 1972. KLAVIRSKA: sonata, 1954; Trije impromptuji, 1953; Tri miniature, 1953. VOKALNA: kantate Orglar, 1949 i Mladinska kantata o medvedu. Zborovi: Kresnice, 1941; Ko sveti Duh po svetu gre, 1942; Starka za vasjo; Pesem; Glad; Vihar, 1952 53; Dva letska motiva, 1954; Oreh; imen Sirotnik; Sv. tefan i Richepinov motiv. Solo-pjesme uz klavir: Devet samospevov, 1952; Zimska pesem, 1954; Krim o sebi, 1954; 16 samospevov, 1957; Sonece, sij, 14 pjesama, 1960; 7 samospevov, 1964 i Verzi, 6 pjesama, 1966. Obradbe narodnih napjeva. D. Co.

LIPKOVSKA, Lidija, ruska pjevaica, sopran (Babino, Besarabija, 6. VI 1882 Beirut, 23. I 1955). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Petrogradu (N. A. Ireckaja) i tamo 1907 na Manjinskom teatru debitirala kao Gilda (Verdi, Rigoletto). God. 190911 gostovala u Parizu, Milanu, New Yorku, Bostonu, Chicagu, zatim u Londonu, Beu, Monte Carlu i drugd'e. Od 1918 djelovala u Parizu; 1927 29 gostovala u SSSR. Jedan od njezinih posljednjih nastupa bio je 1941 u Odessi. Izvrsno kolo vana pjevaica, ostvarila niz uloga koloraturnog soprana, meu kojima se posebno isticala Snjeguroka (Rimski -Korsakov). Njezine su kreacije bile Tatjana (ajkovski, Evgenij Onjegin), Violetta i Gilda (Verdi, La Traviata i Rigoletto), Lakme (Delibes), Micaela (Bizet, Carmen), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Manon (Massenet) i dr. LIPOLD, Joef, narodni pjeva i pjesnik (Mozirje, 29. III 1786 Reica, 18. I 1855). Sveenik; pisao i komponirao bram bovske i flosarske pjesme i napitnice. Objavljivao ih je u Drobtinicama. Izvodei svoje pjesme s izvjebanim pjevaima pred skup^ ljenim narodom, pridonio je njihovoj popularnosti. Neke Lipoldove flosarske (splavarske) pjesme postale su narodnima. D.Co. LIPOVAK -RAJI, Zlata, pjevaica, sopran (Karlovac, 1898 Zagreb, 16. VII 1971). U Zagrebu pohaala glumaku kolu; pjevanje uila kod Marije Kostreni, a zatim se usavra vala u Beu. Na opernoj pozornici debitirala 1924 u Zagrebu kao Olimpija (Offenbach, Hoffmannove prie). God. 1924 41, s kra im prekidima, solistica Zagrebake opere. Ostvarila brojne uloge lirskog i koloraturnog karaktera. Njezine su se kreacije odlikovale profinjenom muzikalnou i decentnom glumom. Meu njima su Rosina (Rossini, Seviljski brija), Violetta, Gilda i Oskar (Verdi, La Traviata, Rigoletto i Krabuljni ples), Kraljica noi (Mozart, arobna frula), Filina (Thomas, Mignori), Norina (Donizetti, Don Pasauale) i Rusalka (Dvorak). Nastupala je i kao koncertna pjevaica. K. Ko. LIPOVEK, Duan, violinist (Ljubljana, 29. X 1945 ) : Studij violine zavrio 1967 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeifer) i zatim se usavravao u Njemakoj. Ve za vrijeme studija pokazao izraziti smisao za muziciranje u ansamblima; od 1969 koncertni je majstor opernog orkestra u Ljubljani. K. Be. LIPOVEK, Marijan, pijanist i kompozitor (Ljubljana, 26. I 1910 ). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Ljubljani i na Maj storskoj koli Konzervatorija u Pragu (V. Kurz, J. Suk, A. Haba). Djeluje u Ljubljani kao profeso r na Ak ade miji za glasbo (1968 70 rektor) i 195665 istodobno kao direktor Slovenske filharmonije, 195160 glavni urednik Slovenske muzike revije i 195470 redaktor edicija Drutva slovenskih skladateljev. Bavi se muzikom kritikom i publicistikom. Sklon ekspresionizmu, L. nastoji ostvariti ravnoteu iz meu forme i sadraja i po.vi. LIPOVUK

LIPOWSKY, 1. Thaddaus Ferdinand, njemaki kompo zitor i violinist ekog podrijetla (St. Martin Innviertel, Bavarska, 28. XII 1738 Wiesensteig, 18. V 1767). Oko 1759 u Salzburgu uenik L. Mozarta (teorija i violina); 1760 zavrio pravo na Uni verzitetu u Ingolstadtu. Od 1763 u sudskoj slubi u bavarskoj enklavi Wiesensteig.
DJELA (sva izgubljena): simfonije; koncerti; gudaki kvarteti; klavirska trija; latinska komedija Musae in Parnasso Salisburgensi, 1759; mise; Requiem, 1767; litanije; 24 ofertorija.

2. Felix Joseph, kompozitor (Wiesensteig, 25. I 1764 Miinchen, 21. III 1842). Sin Thaddausa Ferdinanda; ivio od djetinjstva u Miinchenu; doktorirao pravo 1787. Od 1788 pro fesor na Vojnoj akademiji, a 1791 1817 diplomat i bavarski dravni inovnik. Objavio vie spisa, preteno historijskog sadraja. Njegov Bairisches Musiklexikon sadri korisne biografske podatke, osobito o muziarima XVIII st.
DJELA: sonate za klavir, violinu i violonelo op. 10; sonate za klavir op. 21 i 32. DRAMSKA. Baleti (izgubljeni): Der erste Tod, 1787; Deukalion und Pyrrha, \~]9~l; Der erzvachte Schldfer i Die Riickkehr des Jupiter in den Olymp. SPISI: Bairisches Musiklexikon, 1811; autobiografija u djelu H. Wintera Portraite der beruhmtesten Componisten der Tonkunst. Suraivao u Bairisches Kunstlerlexikon, 1810; Geschichte der Jezuiten in Bayern, 1816 i dr. LIT.: A. v. Schaden, Gelehrtes Miinchen 1834 (s popisom djela), Miinchen 1834. J. Gerstner, Ziige aus dem Leben des ... F. J. Lipowsky ... nach dessen ... Selbstbiographie, Oberbavrisches Archiv, Miinchen 1851. R. Miinster, Thaddaus Ferdinand, Felix Joseph Lipowsky, MGG, VIII, 1960.

LIPPHARDT, \Valther, njemaki muzikolog (Wiescher hofen, Westfalija, 14. X 1906 ). Muzikologiju studirao u Heidelbergu (H. J. Moser, H. Besseler) i Freiburgu i. Br. (W. Gurlitt). Nastavnik u Wiesbadenu (1932 34), Geisenheimu (1934 37), Eschwegu (1937 40) i Frankfurtu gdje je od 1946 docent za historiju muzi ke i crkvenu muziku na Visokoj muzikoj koli. Djeluje i kao zborovoa.
DJELA: Die altdeutschen Marienklagen (disertacija), 1932; Neue Wege zur Erforschung der linienlosen Neumen, MF, 1948; Die Weisen der lateinischen Osterspiele des 12. und 13. Jahrhunderts, 1948; Studien zur Rhytmik der Antiphonen, MF, 1950; Die Geschichte des mehrstimmigen Proprium Missae, 1950; Unbekannte Weisen zu den Carmina burana, AFMW, 1955; Ein unbekannter karolingischer Tonar, Kongresni izvjetaj, Koln 1958; Das Herodes-Spiel von Le Mans, Organicae Voces, 1963. Priredio i objavio izdanja djela L. Lechnera, K. Othmayra, H. Isacka, W. Byrda.

UPPMANN, Friedrich, njemaki muzikolog (Dessau, 25. VII 1932 ). Studirao u Berlinu i Kielu; doktorirao 1962. God. 1963 64 suradnik Joseph Haydn-Instituta u Kolnu; od 1964 direktor muzikoloke sekcije na Njemakom historijskom insti tutu u Rimu i urednik godinjaka Analecta Musicologica (Koln i Graz, od 1964).
DJELA. SPISI: Die Melodien Donizetlis, Analecta Musicologica, 1966; Ouellenkundliche Anmerkungen zu einigen Opern V. Bellinis, ibid., 1967; Pagine sconosciute de / Capuleti e i Montecchi* e Beatrice di Tenda di V. Bellini, Rivista Italiana di Musicologia, 1967; Giovanni Pacini: Bemerkungen zum Stil seiner Opern, Chigiana, 1967; Per un' esegesi dello stile rossiniano, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968; Die Sinfonien-Manuskripte der Musikbibliothek Doria-Pamphilj in Rom, Analecta Musicologica, 1968; Vincenzo Bellini und die italienische Opera Seria seiner Zeit, Analecta Musicologica, 1969. Redigirao Harmoniemesse (u B-duru) J. Haydna, 1966.

LIPPS, Theodor, njemaki psiholog i estet (Wallhalben, 28. VII 1851 Miinchen, 17. X 1914). Univerzitetski profesor u Bonnu, Breslauu i Miinchenu. Pokuao objasniti muziko do ivljavanje svojom Einfuhlungstheorie, smatrajui uivljavanje u oblike osjetnih pojava pretpostavkom svakog estetskog vredno vanja.

DJELA (s podruja muzike): Das Wesen der musikalischen Harmonie und Disharmonie, Psychologische Studien, 1885 (II izd. 1905); Tonverviandtschaft und Tonverschmelzung, Zeitschrift fiir Psvchologie und Physiologie, 1899; Zur Theorie der Melodie, Zeitschrift fiir Psychologie, 1901; poglavlja o muzici u djelu Aesthetik, 1903. LIT.: P. Moos, Theodor Lipps als Musikasthetiker, Kongressbericht IMG, Leipzig 1907. F. Kriiger, Die Theorie der Konsonanz, Psvchologische Studien, Leipzig 1908 09. F. Liuzzi, Essenza dell'arte e valore estetico nel pensiero di Theodor Lipps, Bologna 1924. R. Hasse, Theodor Lipps, MGG, VIII, 1960.

462

LIPSIUS LIRICA
vijao. Bio je manji kitare, a za rezoni mu je obino slu kornjaina kora Kitara). 2. Gudaki i trument koji je u t XVI st. dosegao d svoga punog razvi Imao je vie ica kojih su neke sta izvan hvataljke i ile funkciju bordi Smatra se prete violine na koju vanjskom izgledu sta nalii. Gradi u raznim veliinai a) lira da braccic 5 ica na hvatalj 2 bordunske, kojt drala pri svira kao violina prisloi na 480 o rame, teme LIRA. Elruanska zidna slika, je tip instrumenta; b) lira da gamba (nazivana i Urone perft arciviola da lira, aceordo) sa 916 ica, koja se drala pri; njena o koljeno ili na zemlju, basovski je instrument te famil upotrebljavala se u Italiji do sredine XVII st. < 3. Lira organizzata (franc. vielle organisee), vrsta organistruma sa melodijskim i bordunskim icama i nekoliko orgulj svirala. Za taj instrument, XVIII st., komponi Haydn, V. Jirovec, I. drugi. Si 4.Lyra, u njemakim vojni kim duhakim sastavima vrsta udaraljke katkada nazivana Glo-ckenspiel. Ima oblik lire (otuda mu i ime) na kojoj su labavo privreni elini tapovi po kojima se udara ekiem. Svaki tap daje drugi ton. <fc

LIPSIUS, Marie (pseudonim La Mara), njemaka muzika spisateljica (Leipzig, 30. XII 1837 Schmolen kod Wiirzena u Saskoj, 2. III 1927). Kao lan Lisztova vveimarskog kruga i prijateljica Wagnerove obitelji upoznala mnoge istaknute kompozitore i reproduktivne umjetnike svoga vremena. Njena djela sadre niz dragocjenih podataka, premda je gdjekad pristrana u prosuivanju znaenja pojedinih linosti. Za historiju muzike vana su njena izdanja pisama F. Liszta, H. Berlioza i dr.
DJELA. SPISI: Musikalische Studienkopfe, 1868 (novo izd. u 5 sv. 1875 82); Beethoven, 1870; Musikalische Gedanken-Polyphonie (zbirka izreka uvenih muziara o muzici), 1873; Das Buhnenf estspiel in Bayreuth, 1877; Pauline Viardot-Garcta, 1882; Klassisches und Romantisches aus der Tonzueh, 1892; Das Geheimnis der Grdfin Brunszvik und ihre Memoiren, 1909; Liszt und die Frauen, 1911; autobiografija Durch Aiusik und Leben im Dienste des Ideals (2 sv.), 1917 (II izd. 1925); Beethoven und die Brunsviks, 1920; An der Schwelle des Jenseits. Letzte Erinnerungen an Karolyna Sayn-Wittgenstein, 1925. IZDANJA: Musikerbriefe aus fiinf Jahrhunderten (2 sv.), 1886; Franz Liszt, Briefe (7 sv.), 1893 1902; Briefe hervorragender Zeitgenossen an Franz Liszt (3 sv.), 1895; Briefe an August Roeckel von Richard Wagner, 1895; Franzt et Hans v. Biiloia: Correspondence, 1899; Franz Liszt: Lettres, 1900; Briefe von H. Berlioz andie Furstin K. v. Sayn-Wittgenstein, 1903: Aus der Glanzzeit der Weimarer Altenburg, Bilder und Briefe aus dem Leben der Furstin K. Sayn-Wittgenstein, 1906; Briefioechsel zicischen Fr. Liszt und Grossherzog Karl Alexander von Sachsen, 1909; Gesatnmelte Schriften von Franz Liszt t'4 sv.), 1910; Briefe F. Liszts an seine Nlutter, 1918. LIT.: Ch. Engelbrecht, Marie Lipsius, MGG, VIII, 1960.

LIPA, Stanko, peva, bariton (Bakar, 1912). Solo-pevanje uio kod M. Rukavine i na zagrebakoj Muzikoj akademiji (N. Eder-Berti, M. Reizer). God. 193352 lan opernog hora i epizodist Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, od 1952 so lista Skopske opere. Medu njegovim ostvarenjima naroito se istiu uloge Rigoletto (Verdi), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinj ski) i Geronimo (Cimarosa, Tajni brak). Bavi se i pedagokim radom. r. si. LIPA - TOFOVI, Ana, pevaica, mezzosopran (Sisak, 23. VIII 1926 ). Sestra Stanka Lipe. Solo -pevanje uila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer); debitirala 1947 na Radio-Zagrebu u ulozi Olge (ajkovski, Evgenij Onjegin). Od 1948 stalni je lan opere Makedonskog narodnog teatra u Skopju, gde je nosilac prvih mezzosopranskih i altovskih partija. Svojim kultiviranim glasom irokog raspona i ujednaene boje ostvarila je niz zapaenih kreacija, meu kojima su: Orfej (Gluck), Amneris, Azucena, Ulrika i Eboli (Verdi, Aida, Trubadur, Bal pod maskama i Don Carlos), Carmen (Bizet), Charlotte (Massenet, Werther), Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila), Adalgisa (Bellini, Norma), Madame Flora (Menotti, Medium) i dr. Sa uspehom A. LIPA-TOFOVI gostovala na svim jugoslovenskim scenama, kao i u paniji, Francuskoj, Nemakoj, ehoslovakoj, Rumuniji, Bugarskoj, SSSR, Grkoj i Kini. Priredila vie recitala, posveenih savremenijim evropskim i jugo slovenskim autorima, naroito makedonskim; esto nastupa i u oratorijumskim delima. D. Ov. LIPUEK, Ja nez, pjeva, lirski tenor (Ljubljana, 31. XII 1914 5. XII 1965). Studirao na Akademiji za glasbo u Ljub ljani. Djelovao kao solist Ljubljanske opere i lan Slovenskog vokalnog okteta. Od njegovih opernih kreacija posebno su se is ticale Princ (Prokofjev, Zaljubljen u tri narane), Grof Almaviva (Rossini, Seviljski brija) i Nemorino (Donizetti, Ljubavni na pitak). Nastupao je i kao koncertni pjeva. D. CO. LIQUESCENTIA (lat. pretapanje), u gregorijanskom pjevanju one neume (npr. epiphonus, cephalicus, ancus i dr.) koje svojim oblikom upozoravaju da u izvedbi, pri spajanju dvaju suglasnika

'
--''**' skih rairen u rali su J. Plevel i ^ >,

LIT.: A. Hajdecki, Die italieni-sehe Lira da braecio, Mostar 1892. G. Kinsky, Katalog des Musikhistorischen Museum von Wilhelm Heyer in Koln, 1912. G. R. Hayes, Musical Instruments and Their Music 15001750 (2 sv.), London 1928 30. B. Disertori, L' Arciviolata lira in un quadro del Secento, RMI, 1940. LIRA DA BRACCIO Isti, Pratica e tecnica della lira da braecio, ibid., 1941. E. Wintermitz, Rad J. Andreae, 1511 Lira da braecio, MGG, VIII, 1960.

ili na diftongu, treba primijeniti razgovijetno pretapanje umetanjem poluvokala e. Npr. rije inferni (Introit: Circumdederunt me) izvodi se kao in (e) fer (e) ni (-v Neumatska notacija.)
LIT.: H. Freisted, Die Liqueszierenden Noten des Gregorianischen Choials 1928. A. Vi.

LIRA (gr. X'ipa), 1. Starogrki instrument sa icama, po obliku i nainu sviranja vrlo srodan kitari s kojom se uporedo raz -

LIRA, najstarije slovensko pjevako drutvo, osnovane Kamniku 4. XI 1882 kao protivutea tamonjim njemakim c tvima. Utemeljitelji su bili A. Vremak, prvi drutveni preds; nik, K. Vrec i J. Polec. Lira je prireivala koncerte gotovo svima slovenskim krajevima. Prvi je dirigent bio F. Stele. Oi uz male prekide vodio pjevaki zbor od osnutka do 19 od 1920 do 1960 dirigent je bio Ciril Vremak, kojega je na 1 poloaju naslijedio sin Samo Vremak. D. O LIRA SIONSKA, slovenska muzika revija, mjesenik crkvenu muziku koji je 1866 ureivao i izdavao u Pragu kom zitor Fran Gerbi. U njoj je Gerbi objavio 71 vlastitu crkv kompoziciju. elja mu je bila da unaprijedi razvoj crkvene slov ske muzike, jer je u njoj u to vrijeme dolo do zastoja, D. CI LIRICA (lira, lijerica, vijalo), kordofoni instrument j en od jednoga komada drveta. Trupina mu je izdubljen; javorovini (gdjekad i orahovini) u obliku lice duge oko 50 iroke 1520 cm, a kratak vrat se iri u zaobljenu ukraenu gli upljinu trupine pokriva tanka elastina jelova ili mriki daska sa dvjema izrezanim, polukrunim, rjee svinutim, rupi glasnjaama. Povrh glasnjaa namjetena je drvena ili ko! kobilica (kamli) pod koju je u upljinu trupine podmet konj, drven tapi koji daje otpor najsitnije i najjae napete i U glavu su okomito utaknuta tri kljua koji stoje povisoko vratom i napinju tri ice (akorde) nainjene od zavijena criji ice su brojei liriaru slijeva ove: kantin, prva ica na k se prebire; sekondo, druga ica najdubljega tona i ba, trea ugoena za cijeli ton dublje od kantina. L. je redovito ugode

URICA LISINSKI
c*f1b1. Jednostavno gudalo arket nainjeno je od vrsta tapa s izdankom; struna (strunja) je uza sam drak omotana tkaninom preko koje ruka zahvaa arket; tako se udeava napetost struna. L. je praoblik moderne violine, od roda instrumenata koji su Nijemci nazivali Leier, Romani vielle. Postaje opim kultur nim dobrom Mediterana, a Hrvati je prihvaaju u novoj postoj bini. Nekad se vjerojatno upotrebljavala du cijeloga Jadrana. Liriar, svira na lirici, voni sjedei, stavivi instrument donjim krajem upravo zapinjaem okomito na lijevo koljeno. Dok povlai gudalo preko ica, on udara desnom nogom takt svoje svirke. Samo braki i hvarski liriari pritiskivali su icu kantin (na kojoj su izvodili melodiju) o vrat lirici, i to uvijek u istoj, prvoj poloini, jer se ve zbog vrlo kratkoga vrata lirice lijeva ruka kod prebiranja ne moe pomicati u vie poloine. Istraujui svirku liriara, ve je F. Kuha opazio da drugi liriari samo dodiruju icu prstima lijeve ruke odozdo i da prema tome dobivaju flageoletne tonove. Ipak im je svirka zvonka i dosta puna. L. Kuba je tvrdio da je ta svirka puna poput svirke na gajdama ili mjenici. B. a. LIRODIJA, solo-pjevanje uz pratnju lire u staroj Grkoj. Za razliku od kitarodije, ova je vrsta po karakteru vezana uz amatersko muziciranje, a ukljuuje napitnice, ljubavne pjesme i drugo. Glavni predstavnici lirodije bili su Alkej, Anakreont, Pindar, pjesnikinje Safo, Mirtis, Korina i dr. (-> Kitarodija) LISENKO, Mikola Vitalijovi, ukrajinski kompozitor (Grinjka kod Kremenuga, 22. III 1842 Kijev, 6. XI 1912). Na Univerzitetu u Kijevu zavrio 1864 studij fizike; muziku uio na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, E. F. Richter). Od 1868 uitelj pjevanja u Kijevu, 187476 studirao instrumentaciju na Petrogradskom konzervatoriju kod N. Rimskog Korsakova. Od 1876 osnovao u Kijevu zbor s kojim je koncertirao po cijeloj Ukrajini. Sabirao i prouavao ukrajinski muziki folklor ija obiljeja nose i njegova djela. Progonjen zbog protesta protiv ugnjetavanja Ukrajine, njezina jezika, knjievnosti i umjetnosti. Stekao veliku popularnost, osobito vokalnim djelima, esto usko povezanima uz knjievne radove klasika ukrajinske knjievnosti Tarasa evenka. Svojim operama poloio temelje ukrajinskoj nacionalnoj operi.
DJELA: 3 rapsodije za violinu i klavir; fantazija za flautu i klavir. Oko 40 klavirskih kompozicija (veinom na ukrajinske narodne napjeve). DRAA1SKA. Opere: WopHOMOptfi; Pi36HHa Hir; YmonAeHa, 1884; Tapac Ey.jb6a, 1890 (najuspjelija Lisenkova opera); Hama.iKa FIonmadKa, 1889; Sneida. Djeje opere: Koia-depeia, Flau KoifbKUU i 3uMa u aecna. VOKALNA: My3uKa do Ko63apn T. F. IlIeeueHKa (83 kompozicije); zborovi; solo-pjesme. Izdao 240 ukrajinskih narodnih napjeva. SPISI: XapaxmepucmuKa My3biKajibHbix

463

ocoeHHOCtneu MajiopyccHux dyM u uecen, ucnOAHHeMt>ix Ko3apeM EepecaeM, 1877; Hapodtti My3UHHi iHcmpyMeHmi na YKpaXHi, 1894; autobiografija, PvccKan

.\1y3biKaJibHafl ra3eTa, 1912. LIT.: JI. ApxiMoeuH i M. Fopdiu^K, M. B. JI HCCHKO , K H I B 1952. A. Fo3Hnyd, H. B. JlbiceHKo H pvccnaH MvstfKaJibHaH KynhTypa, MocKBa i JleHHHrpa/i 1954. O. JIuceHKo, FIpo MHKOJIV JInceHKa, KHIB 1957. Af. Antonoivytsch, Mvkola Witaliewytsch Lvssenko, MGG, VIII, 1960.

LISICIJAN, Pavel Gerasimovi, sovjetski pjeva, bariton (Vladikavkaz, 6. XI 1911). Studij pjevanja zavrio na Kon zervatoriju u Lenjingradu, gdje je debitirao 1935 u Malom opernom teatru. Od 1937 lan kazalita Spendiarov u Lenjingradu, od 1940 Velikog kazalita u Moskvi. Nakon Drugoga svjetskog rata gostovao u Pragu i Budimpeti, zatim u Zapadnoj Evropi i od 1960 u SAD, gdje se osobito proslavio u San Franciscu i na Metropolitanu u New Yorku. U njegove najvee kreacije idu uloge: Onjegin (ajkovski, Evgenij Onjegin), Jelecki (ajkovski Pikova dama), Silvio (Leoncavallo, Pagliacci), Valentin (Gounod, Faust), Germont i Amonasro (Verdi, La Traviata i Aida), Ford (Verdi, Falstaff), Escamillo (Bizet, Carmen), Napoleon (Prokofjev, Rat i mir) i dr. Snimio vie gramofonskih ploa. LISINSKI, hrvatsko pjevako drutvo, osnovano 16. VII 1910 u Zagrebu na poticaj nekolicine lanova Hrvatskoga pje vakog drutva Kolo. Osnivai udruenja V. Novak, L. Pole, operni pjeva E. Cammarota, nezadovoljni p rogramom i umjetnikom razinom Kola, postavili su kao osnovni cilj novoga drutva postizanje to vieg zborsko-pjevakog artizma. Do 1919 udruenje je djelovalo pod nazivom Hrvatski glazbeni klub Lisinski. Prve dvije godine klub je imao samo muki zbor, a od 1912 mjeoviti. Ubrzo nakon osnivanja L. se razvio u najbolji pjevaki zbor u Hrvatskoj. U repertoarnom pogledu drutvo u poetku ne donosi novosti sve do kraja 1913, no zatim dolazi sve vie do izraaja nastojanje da se u koncertne programe uvrste istaknuta djela zborske literature. Da bi zbor mogao udovoljiti tehnikim i interpretativnim zahtjevima takvih kompozicija, osniva se zborska kola. L. je tako u nizu godina ostvarivao vrijedne i zanimljive programe (a cappella i uz instrumentalnu pratnju) s djelima klasika zborske muzike, predstavnika romantizma i nacionalnih kola, impresio nizma i drugih muzikih pravaca, a osobitu je panju poklanjao

suvremenom stvaralatvu, posebno jugoslavenskih kompozitora. Cijelo vrijeme svojega postojanja L. je bio veoma aktivan, ak i za vrijeme obaju ratova. Medu brojnim nastupima zbora posebno su bili zapaeni koncerti sa stilskim programima i s djelima oratorijskoga karaktera. U najvia dostignua ide ciklus posveen talijanskim majstorima XVI st., posebno Palestrini (Improperia, Missa Papae Marcelli), O. di Lassu (De profundis) i O. Vecchiju (Amfiparnasso). Osim toga drutvo se istaklo izvedbama zborskih kompozicija ruskih, francuskih i suvremenih ekih autora, pa djela P. Hindemitha, E. Kfeneka, Z. Kodalva, B. Bartoka, A. N. erepnjina i dr. L. je prvi u Jugoslaviji izveo Missu solemnis (1924) L. v. Beethovena, pa Missu solemnis I. Zaica, rekvijeme G. Verdija, A. Dvofaka i H. Berlioza, Svadbu I. Stravinskog, a sudjelovao je i u izvedbama IX simfonije L. v. Beethovena i u nekoliko mahova pojaao operni zbor Hrvatskoga na rodnog kazalita u Zagrebu. Uz to je nastupao na radiju, snimao gramofonske ploe i pjevao za film. Osim brojnih koncerata u Zagrebu i u drugim gradovima Hrvatske L. je odrao niz priredaba u zemlji (Beograd, Ljubljana, Novi Sad, Skoplje, Zemun) i inozemstvu (Be, Prag, Plzeri, Brno, Krakov, Budimpeta i dr.). Pod vodstvom dirigenata Viktora Benkovia, Frana Lhotke, Oskara Smodeka, Milana Sachsa, Kreimira Baranovia, Mladena Pozajia, Slavka Zlatica, Ive Lhotke-Kalinskog i Milana Horvata L. je dostigao najviu umjetniku razinu te je osobito u razdoblju izmeu dvaju ratova mnogo pridonio razvoju jugoslavenske zborske muzike. L. je bio i jedan od utemeljitelja Jugoslovenskog pjevakog saveza (1923). Kao samostalno pjevako drutvo L. je djelovao do 1949, kada se sa zborom srpskoga pjevakog drutva Obili fuzionirao u pjevako drutvo Bratstvo-Jedinstvo. Kad je rad u novom drutvu zamro, preostali su lanovi Lisinskog pristupili zboru KUD J oa Vlahovi. Poevi od zajednike skuptine 15. II 1959 oni nastavljaju pod imenom KUD Joa Vlahovi pjevaki zbor Lisinski tradicije Lisinskog. A. To. LISINSKI, Vatroslav, kompozitor (Zagreb, 8. VII 1819 31. V 1854). Otac mu je bio Slovenac, imenom Andrija Fuchs, a majka Hrvatica iz Zagreba. U djetinjstvu je ozlijedio nogu te je kroz itav ivot ostao hrom. Taj je tjelesni nedostatak utje cao na formiranje njegova karaktera i naravi, u kojoj su skromnost i povuenost bitne crte. Nakon srednjokolskih nauka zavrio je L. u Zagrebu 1840 dvogodinji filozofski studij, a 1842 i dvogodinju pravniku akademiju. Muziku je uio kao gimnazijalac kod M. Sojke, uitelja preparandije, a kasnije kod J. K. Wisnera-Morgensterna, koralista stolne crkve. Daljni muziki rad Lisin skog usko je povezan s linou njegova druga Alberta trige, mladog studenta prava i amatera-pjevaa, zanesena rodoljuba i pristae ilirskih ideja. Roeni agitator i organizator, triga je oko Lisinskog okupio vei broj ml adih ljudi i 1840 utemeljio Prvo ilirsko glazbeno drutvo. U to vrijeme promijenio je L. svoje ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. Na nagovor trige, koji e mu i kasnije davati pobude za stvaranje, L. je 1841 napisao svoju prvu samostalnu kompoziciju, solb-pjesmu (preraenu i za zbor) Iz Zagorja od prastara, kasnije poznatu pod naslovom Prosto zrakom ptica leti. Nju su omladinci pjevali pri doeku Lj. Gaja, kad se ovaj te godine vratio s propagandnog putovanja po Dalmaciji. God. 1842 47 vrio je L. dunost biljenika banskogstola. U meuvremenu je na pobudu trige, koji mu je pribavio libreto, napisao prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Jo u toku rada uvidio je L. velike nedostatke libreta to ga je sastavio J. Car, pa se triga obratio knjievniku Dimitriji Demeteru, koji je cijeli libreto znatno preradio i dotjerao. Kod instrumentiranja Lisinskom je pomagao Wisner-Morgenstern. Nakon povremenih izvedaba pojedinih odlomaka, doivjela je Ljubav i zloba 1846 svoju vrlo uspjelu praizvedbu, izazivajui oduevljenje Iliraca i rodoljuba, ali i neprikrivenu zavist v. LISINSKI madarona i germanofila. Ljeti 1847, priredio je triga s Lisinskim, Livadiem i jo dvojicom pjevaa koncertnu turneju po srpskim krajevima. Nastupili su u Beogradu, Panevu, Novom Sadu i Sremskoj Mitroviei, izvodei ilirske i srpske kompozicije, posvuda toplo doekani i primljeni.

464

LISINSKI
vezi s tom posljednjom molbom, to ju je L. uputio vlastima, dokraja osvjetljuje tragediju Lisinskog i kao ovjeka i kao umjetnika; tek u proljee 1855 upueno je ve davno mrtvom Lisinskom negativno rjeenje. A budui da se akt nije mogao uruiti naslovniku, vraen jeuuredski arhiv s napomenom Nepoznat. L. je bio svakako rtva tekih politikih prilika, tue zlobe, sebinosti i zavisti, ali i nemoi graanskog stalea u Hrvatskoj, nezrelog i neizgraenog. On je podigao Lisinskog, ali mu je uskratio podrku onda, kad mu je bila najpotrebnija. Bez sumnje naj- V. LISINSKI, Mazur za klavir, naslovna s darovitiji od svih ilirskih 1851 kompozitora, L. je zapoeo stvarai vrijeme, kad je meu Ilircima sazrijevala dalekosena ide potrebi da se hrvatsk a umjetnika muzika izgradi na ob: jima narodne. Samo to u to vrijeme jo nitko u Hrvatsko je temeljito poznavao narodnu muziku, niti je kuao da joj lizira strukturu i utvrdi zakonitosti njena nastajanja. Tor zadatku tek u drugoj polovini stoljea pristu piti F. Kuha, ci su se svojim ciljevima pokuali pribliiti vie po liniji zai nagona, kao i pod utjecajem preteno varoke pjesme. I u t je L. pred svima ostalima. On je imao mnogo smisla ne sam asimiliranje pojava iz hrvatskoga muzikog folklora, nego ekog i njemakog. Ali ni L. nije u svom nastojanju oko i; ivanja hrvatskoga nacionalnog muzikog smjera uzmogao jako daleko. Na visini zadatka pokazuju ga odlomci iz njeg opera, pojedine zborne kor zicije i solo-pjesme. U okviru nacionalnog zikog pravca L. je u Hrva utemeljio operu, solo-pje: zbornu i orkestralnu mu: Operama Lisinskog pri vidljivo mjesto u razvitku c ne umjetnosti slavenskih nai Ljubav i zloba pojavila se 1 godina poslije Glinkina >I Susanjina, ali dvadeset dina prije Smetanine Pro> nevjeste. Porin je sva umjetniki znatno vrednij: Ljubavi i zlobe, iako je u sv dijelovima neujednaen. Sn za karakterizaciju i meloc invencija Lisinskog oitova se u ovoj operi u mnogo \ mjeri, pa se sa sigurnou r ustvrditi da u Porinu ima nica, koje nadilaze prc evropskog opernog stvaran prvoj polovini prologa stol Ali i jedna i druga opera L skog trpi od nedostatak libretu, koji je kod oba < doivio vie preradbi. Ror tika naivnost, psiholoka ; vjerljivost situacija, neiz denost karaktera i sukoba, su to zapreke punom usp; ovih prvih opera u Hrvat! Vie nego u operama, p: znaenje Lisinskog kao kon zitora lei u njegovim s pjesmama i zbornim kon zicijama. Njegov se veliki ti

L. je osjeao nedostatke svoje strune muzike izobrazbe. 2. I Mili Zalaganjem trigi-nim, koji mu je I.IMIJI ti. gradskom fcnaIiStu osigurao skromnu, ali viegodinju pmiHjaJi i printdljK-sii mtH pripomo prilozima imunijih zagrebakih sugraana, otiao je u jesen 1847 u Prag, da svoje znanje proiri i usavri. Sa sobom je nosio libreto opere Porin, to mu ga je, na nagovor tri-ge, napisao D. De-meter. U Pragu nije mogao postati redovitim uenikom KonOrf^fe jf **(*) nr i( ututJco IM . zervatorija, jer je ve bio aro, 9. m tfpHttJttit kfttfaf Hilotrru'H * mt< u <>~' prekoraio propisanu dob. nonje Upisao se stoga u 10 iit. Orguljaku kolu, da kod m njezina direktora K. F. Pitn ta scha ui kontrapunkt, dok \r ga je direktor Konzervatorija J. B. Kittl ^. ^rr.privatno pouavao iz "**I'.K rlnt u 7 Mtih na vpr. Kasa e e on tsi<i kompozicije i instrumentacije. Za boravka u Pragu L . se nekoliko puta vraao kui u Zagreb. U Pragu je napisao vie zbornih kompozicija, solo -V. 1.ISINSKI. Plakat za drugu predstavu opere pjesama, niz uvertira, ljubav i zloba, 29. I I I 1846 orkestralnu idilu Veer i najvei dio opere Porin, koju je dovrio 1851. Prag je definitivno napustio pred jesen 1850, razoaran to usprkos zalaganju bana Jelaia, nije mogao biti priputen polaganju zavrnoga diplomskog ispita na Konzervatoriju. Morao se zadovoljiti privatnim svjedodbama Pitscha i Kittla, u kojima obojica istiu nesumnjiv i velik talent Lisin skog. Boravak u Zagrebu od povratka iz Praga do smrti posljednje je, najkrae i najtraginije razdoblje u ivotu Lisinskog. On je s pravom oekivao da e dobiti mjesto nastavnika u Glazbenom zavodu. Sam ga je ban Jelai preporuio. Meutim, germa -nofili, koji su u toj ustanovi vodili glavnu rije, nisu htjeli da se zamjere Jelaiu, ali nisu eljeli ni da im L. svojim iz razito hrvatskim stavom kvari planove u jeku Bachova apsolutizma i germanizacije, koja je koila i onemoguivala sva ilirska nastojanja. Postavili su stoga Lisinskog za besplatnog nadzornika kolskih uionica i povjeravali mu i druge poslove u koli, u vezi sa satnicom, administracijom i inventarom. Da bi mogao barem ivotariti, L. je bio prinuen pouavati klavir. Poetkom 1853, poto je bio otputen iz Glazbenog zavoda, potpuno osamljen, neshvaen i obescijenjen, zatra io je i dobio mjesto privremenoga sudbenog askultanta. Tada se zakleo da nee vie napisati nijedne note, dok ne dobije namjetenje dostojno njegove muzike naobrazbe. Zakletvu je prekrio jedino da komponira vlastito opijelo. Iste godine zatraio je povoljnije mjesto kotarskog aktuara, ali nije doekao rjeenja. Njegov neotporni organizam, izmuen patnjama i odricanjima, podlegao je vodenoj bolesti ve u 35-toj godini. Jedan detalj u

Ljubav i zloba
ha i 1

lll-lin itwjlsi>< <milj-jeaiaji>i *i

-i. 1-(1*1*

V. LISINSKI, Porin, stranica partiture, autograf

LISINSKI LISSA
u tim djelima potpuno oitovao, bez obzira da li im je tekst hrvatski, eki ili njemaki (na njemakom jeziku L. je pone kad komponirao i vlastite stihove). Intimni okvir solo-pjesme ispunio je L. neposrednou i toplinom osjeaja, koji obuhva aju bogatu ljestvicu emocija, preteno njenih, lirskih, eleginih raspoloenja. U zbornim djelima, koja odaju gotovo sve mogunosti oblikovanja ima ih a cappella, uz klavir, kao i s vie ili manje razraenim solistikim ulogama L. je rjeavao zadatke koji zbornu muziku oekuju u doba osvjeivanja graan skog stalea, pri svladavanju nacionalnih, politikih, socijalnih problema. Sadraj vokalnih kompozicija Lisinskog bogat je i raznovrstan te ide od snanih rodoljubnih akcenata do sjetne ljubavne lirike, od meditacija o prolaznosti, smrti i socijalnoj nepravd i do religioznih osjeaja, od idilinih raspoloenja do osvrta na politike aktualnosti. Medu najuspjelije solo -pjesme Lisinskoga ubrajaju se: Vltava; ivot; Tuga djevojke; Dvije ptice; Na vjetar; Osamljen; Tuga; Udaljenoj; Miruj, miruj, srce moje; Prosjak; Ribar; Vystehovanec; Der Zufluchtsort. Od zbornih radova najpoznatiji su: Moja laa; Tam gdje stoji; Oj talasi; Prelja; Putnik; Laku no; Jutro; Pogrebnica; Oe na; Offertorium (Cum invocarem) i dr. Instrumentalni radovi Lisinskog obuhvaaju niz klavirs kih plesnih kompozicija (meu njima prve klavirske obradbe kola) te orkestralna djela: 7 uvertira, od kojih je najuspjelija Bellona, i idilu Veer, koja je svoju uspjenu praizvedbu doivjela jo u Pragu, za vrijeme umjetnikova studija. No najbogatiji dio batine ovoga najznaajnijeg meu ilirskim kompozitorima nisu njegove

465

Kua u kojoj je umro V. Lisinski, danas Jurjevska ul. 30 1849; Vltava, 1849; Slaviek a starost, 1849; Matce, 1849; Zavist, 1849; Pesan slovaka (slovaki tekst), 1851; ivot, 1852; Rue, 1852 i Pohfeb skfivdnka, 1852; c) na njemaki tekst: Einsame Thrdne, 1846; Abschieds-Lied, 1846; Ihr Ldcheln, 1846; Liebe und Ferne, 1846; An ein Mddchen, 1846; In's zvdrmere Land, 1846; Die Heimath, 1846; Der blinde Fischer, 1846; Die Botschaftt 1846; Vergessen, 1846; An die Friihlingswinde, 1846; Das herbste Wort, 1846; Der Zufluchtsort, 1846; Das Paradies, 1846; Lebe zvohl, 1849; An die Tanne, 1849; Abreise, 1849; An Marien, 1851; An mein Herz, 1851; Das Heimathland, 1851; Der liebe Stern, 1851; Hoffnung (za gas, klavir i violinu), 1851. L. je obraivao i vokalna djela drugih ilirskih kompozitora. Harmonizirao je i zapisivao i narodne napjeve. Za ivota Lisinskog vrlo je malo niegovih kompozicija bilo tampano. Vjerojatno 1850 objavio je sam L. u Pragu 6 solo-pjesama pod naslovom estero eskyh pisni... God. 1855 izdan je u Pragu album Perly eke, u kojemu se nalaze dvije pjesme Lisinskog. Sedam pjesama uvrteno je u Sbirku razliitih hrvatskih napjevah, koju je 1862 objavio Glazbeni zavod u Zagrebu. Nekoliko zborova i pjesama Lisinskog sadravaju Sbirka razliitih etveropjevah mukoga zbora (izdao Glazbeni zavod, 1862), zbirka Milovan (izdalo pjevako drutvo Kolo, 1863) i zbirka Bisernica (izdalo pjevako drutvo Vienac, 1874; sadrava 7 zborova Lisinskog). God. 1889 objavio je F. Kuha izbor iz solo -pjesama pod naslovom Neuvelo cvijee (12 pjesama, u kasnijem izdanju 14)- Pet zborova sadrava zbirka Kolo, to ju je pjevako drutvo Kolo izdalo 1894. NOVA IZD.: pjevako drutvo Lisinski obj. je 1944 zborove i solo -pjesme Lisinskog u redakciji S. Zlatica, pod naslovom Izabrane vokalne skladbe; zborne kompozicije, takoer u redakciji S. Zlatica, obj. je 1957 Hrvatski glazbeni zavod. God. 1944 obj. je Matica Hrvatska izbor iz solo -pjesama u redakciji I. Lhotke Kalinskog. God. 1954, o stotoj godinjici smrti, izdao je L. upanovi u vlastitoj nakladi 10 solo-pjesama. Opera Ljubav i zloba obj. je u klavirskom izvatku dva puta: 1891 i 1948 (Hrvatski glazbeni zavod, preradba F. Lhotke); dva puta je obj. i klavirski izvadak Porina: 1901 (S. Albini za klavir-sola) i 1919 u povodu stogodinjice urrjetnikova roenja (potpun izvadak F. Lhotke). Po vodom 150. obljetnice umjetnikova roenja (1969) obj. L. uparovi u izd. Udruenja kompozitora Hrvatske izabrana djela V. Lisinskog u 5 svezaka. LIT.: J. Vranyczany Dobrinovi, Vatroslav Lisinski, Luna, 1856, 23 24. /. Kukuljevi -Sakcinski, Vatroslav Lisinski, Narodne novine, 1859, 169 170. F. K. Kuha, Vatroslav Lisinski i njegovo d>ba, Zagreb 1887 (II izd. 1904). 5. Stranicki, Vatroslav Lisinski (1819 1854) i prve dvije hrvatske opere, Zagreb 1919. A. Kassozvitz-Cviji, Vatroslav Lisinski u kolu Ilira, Zagreb 1919. J. Barle, Vatroslav Lisinski, Sv. C, 1919, 4. V. Novak, Djelovanje Vatroslava Lisinskog, Jugoslavenska njiva, 1919, 44. D. Plamenac, V atroslav Lisinski, Knjievni jug, 1919, 4 5. B. Ivaki, Porin i naa glazbena tradicija, Rije, 1928, 238240. Isti, Rekonstrukcija linosti Vatroslava Lisinskog, Pantheon, 1929, 9 10. P. Markovac, Vatroslav Lisirski, Knji evnik, 1950, 5- B. Papandopulo, Vatroslav Lisinski, Zvuk, 1933 34, 6 7. A. Dobroni, Znaenje Vatroslava Lisinskog u historiji jugoslavenske muzike, Narodne novine, 1934- V- Juri, Tri ilirska umjetnika: Vraz, Lisirski, Kara, Hrvatska revija, 1935. A. Dobroni, Porin Vatroslava Lisinskog, Nova F.vropa, 1937. K. Beni, Znaenje glazbenog ilirizma, Hrvatska revija, 1944, 5. AT. Hercigonja, Vatroslav Lisinski, Povodom 100-godinjice prve hrvatske opere Ljubav i zloba, Na prijed, 1946, 13. J. Andreis, Va troslav Lisinski. O stogodinjici smrti, Zvuk, 1955, 1. K. Kovaevi, Hr vatski kompozitori i njihova djela, Za greb 1960. L. upanovi, ivot i djelo Vatroslava Lisinskog, Zagreb 1969. Isti, Vatroslav Lisinski (1819 1854). ivot, djelo, znaenje (diser tacija,), Zagreb 1969 (najopsenija monografija o Lisinslom). Zvuk, 1969, 96 97 (poseban broj posveen V. Lisinskom s prilozima L. upa novia, L. abana, A. Tomaeka, Ko raljke Kos, V. ganeca, Z. Kuukalia i E. Cossetta). L. upanovi, Va troslav Lisinski i duho vna glazba, Sv. C, 1969, 2. J. As.

V. LISINSKI. Fiagment izvjetaja za skuptinu HGZ, autograf

instrumentalne kompozicije, ve vokalni radovi. O tome svjedoi i njihovo povremeno, opetovano objavljivanje, koje se i danas nastavlja.
DJELA. O RK ESTRALN A. Seda m uv ertira : I, u B -d uru, 1 848; II, u Fduru, 1848, III, u E-duru, 1848; IV, Jugoslavenka, u g-molu, 1848; V, Bellona, u D-duru, 1849; VI, u D-duru, 1851 i VII, u D-duru, 1852. Idila Veer (Der Abend), 1850; Slavonsko kolo, 1850; Grande Polonaise u C-duru, 1848. Uvertira u Es-duru za violinu i klavir, 1847 (takoer za klavir 2 -r. i 4-r.). KLAVIRSKA: Slavonsko kolo, 1841; Hrvatsko kolo, 1841; Slavensko kolo, 1843; Hrvatsko kolo, 1843; Hrvatsko kolo, 1847. Valceri: Valceri za narodnu veernu zabavu op. 3, 1842; Annenfest-Tanze op. 4, 1842; Samo napred op. 5, 1842; Uspomena na Karlovac op. 6, 1842; Tuinci op. 7, 1842; tajerski valceri, 1846; Marien-Walzer, 1848; Tuzi- lei -tazi Polka op. 14, 1843; Julien-Polka, 1846 i polka Vlastimila, 1849. 3 Mazura, 1849, 1849 i 1851; est mazura, 1849; etvorka Ljubice, 1851; Jeka ilirskih napevah, 1848 (takoer orkestrirano); Fantazija vrhu slavjanskih napvah, 1851; Tri narodna mara, 1847; koranica esky konstituni pochod, 1848; Der Veteran, Triumph-Marsch, 1852; Marsch, 1852; Strieljaka poputnica za 4 klavira, svaki 4-r., 1845. DRAMSKA. Opere: Ljubav i zloba, 1843 45 (Zagreb, 28. III 1846) i Porin, 1848 51 (Zagreb, 2. X 1897). VOKALNA: Veselje mladosti za 2 soprana i alt (zbor) uz mali orkestar, 1852; Piesan potlam nauke za 2 soprana i mali orkestar, 1852; Veernja pjesma za mlade za djeji zbor uz mali orkestar, i85". Za zbor i klavir: Puku na klin, 1848; Na Krkonoich, 1849; Lahku no, 1850; Moja laa (za tenor, zbor i klavir), 1850; Jutro (za sopran, zbor i klavir), 1852; Offertorium (Cum invocarem) za sopran, zbor i klavir (takoer uz mali orkestar), 1852. Zborovi a cappella: Ilirom, 1842; Putnik, 1844; Slatko snij, 1844; Tam gdje stoji, 1844; Prelja, 1844; Die Nacht, 1848; Jelai Ban, 1848; Dobrou nocl, 1849; Ote na, 1851 (obr. i za glas i orgulje); Proljetna pjesma, 1851; Uoi Blagdana, 1852; Nadgrobnica, 1852; Pogrebnica, 1852; Opijelo, 1854 (izgubljeno); Segen-Lied za djeaki 3 -gl. zbor, 1852; Oprotaj za sopran i tenor uz klavir, 1846; Mati i sin za sopran i tenor uz klavir, 1851. Solo -pjes me: a) na hrvatski tekst: Iz Zagorja od prastara, 1841 (1847 obraeno za zbor i klavir); Oj, talasi mili, ajte, 1841; Kratka srea, 1841; Ne dajmo se, ne bojmo se, 1842; Rije domorodca, 1842; Ona i moja unutarnjost, 1842 (takoer orkestrirano); Pobuda, 1843; Pjesma domorona, 1843; Bjelana, 1845; Momak od oka, 1845; Molba, 1845; Prosjak, 1846; Sonet, 1846; Tamburaka, 1846; Opet neto Njoj, 1846; Miruj, miruj, srce moje, 1846; Na vjetar, 1847; Ribar, 1848; Osamljen, 1850; Tuga djevojke, 1850; Udaljenoj, 1850; Pet aa, 1851; Djevojkina proljea, 1851; Car Duan, 1851; Tuga, 1851; Dvije ptice, 1852 i Pjesma za nevinu mlade, 1851; b) na eki tekst: Nad Berounkom pod Tetinem, 1848; Maj, 1849; Ma vlast, 1849; Otina, 1849; Na lunu, 1849; Poustevnik, 1849; Vojenska pisen, 1849 (takoer i za jednoglasni zbor i orkestar); Co blaho me?, 1849; VysUhovanec, 1849; Jinochovo pfdni, 1849; Buauci luko, 1849; Po boji, 1849; Neduvira, MUZ. E., II, 30

LISSA, Zofia, poljski mu zikolog (Lavov, 19. X 1908 ). Muzikologiju studirala na Uni verzitetu u Lavovu (A. Chybinski), gdje je i doktorirala. Do 1941 profesor Varavskog kon zervatorija, 194547 kulturni atae poljske ambasade u Mos-

z.

LISSA

466

LISSA LISZT
ivljuje krizu ljubavi prema jednoj od svojih uenica. Satrven i razoaran, sklon mistici, pomilja na prijelaz u sveeniki stale. Mnogo tada ita. Revolucija 1830 budi u njemu nov zanos i nova razmiljanja te ga upoznaje s novim znaajnim linostima. On se oduevljava republikanskim principima, te uz skice za Revolucionarnu simfoniju pie klavirsku kompoziciju Lyon kao svoj umjetniki prilog ustanka lvonskih tka-laca. SaintSimono-vo nauavanje o znaenju umjetnosti u etikom usavravanju ovjeka i drave, te lirika francuskih romantika, podjednako na nj utjeu. Upoznaje Fantastinu simfo niju H. Berlioza i dalekosean domet njegovih ideja o programnom koncipiranju mu ke umjetnosti. U to doba pada i poznanstvo sa F. Chopinom 1 joj je kui susreo groficu Mariju d'Agoult, knjievnicu (pisala je pseudonimom Daniel Stern). Zanesena snagom Lisztova ljudi i kreativnog lika, ona je 1835 napustila mua i djecu i zapoe Lisztom nov ivot u vicarskoj. Iz F. LISZT, Simfonija o Faustu, naslovna s zajednikog ivota s grofi< d'Agoult rodilo se troje djece, meu njima Cosima, kasnije i dirigenta H. v. Biilowa, pa R. Wagnera. U vicarskoj je L. nap niz uspjelih kompozicija, meu ostalim klavirska djela iz cik Godine hodoaa (vicarska). God. 1837 dolazi uParizdouve Lisztova natjecanja s pijanistom S. Thalbergom; oitovavi r monost nad ovim umjetnikom, koji je slovio kao jedan od pi pijanista svijeta, L. postepeno stvara odluku da e poduzeti koncertnih turneja radi promicanja nove muzike i nove pijanist kulture. Poslavi groficu d'Agoult s djecom k majci u Pariz, poeo je 1839 nov odsjek u svom nemirnom ivotu. Razdoblje Lisztovih turneja (1839 47) uinilo je od nj za kratko vrijeme najuglednijeg i najpopularnijeg pijanista s vremena. Svojim izvanrednim sposobnostima, zapanjujuim t nikim znanjem, ivim umjetnikim temperamentom i dubol muzikalnou doivljavao je fantastine uspjehe gdjegod se javljivao, a nastupao je u velikom broju evropskih zemalja (1 priredio je koncert i u Zagrebu). Njegovi nastupi pretvarali su s sredinje dogaaje muzikog ivota, a poastima su ga svuda ob pali. Priredbe su mu donosile i znatne materijalne prihode, L. nije nikada oitovao gramzivost. Ova) veliki, neobino skroi altruist bio je najsretniji, kada je mogao drugima pomagati. su bili njegovi koncerti u dobrotvorne svrhe ili radi potpomag znaajnih kulturnih pothvata (bez njegova doprinosa teko da b bio mogao podii u Bonnu spomenik L. v. Beethovenu). doba svojih koncertnih turneja L. nije zaputao komponiraj ali je preteno pisao klavirsku muziku (transkripcije, parafr; originalne kompozicije). Meutim, u njegovu privatnom i um nikom ivotu dolazilo je do krupnog preokreta. Zbog svojih k certnih putovanja nalazio se gotovo stalno daleko od grofice d'Agoi Ne samo odsutnost, nego i kontakt s drugim enama pridonk da su se njegovi osjeaji prema grofici poeli mijenjati. God. 1 oni su se razili. Tri godine kasnije susreo je u Kijevu kneginju 1 rolinu Sayn-Wittgenstein. Bilo je to u vrijeme, kad se L. kao umjet nalazio pred sudbonosnim odlukama. U njemu se vodila bo izmeu virtuoza i kompozitora. On je u sebi osjeao potrebu se i kao stvaralac iivi, i to ne samo u klavirskoj muzici. Pomi! je u prvom redu na obnavljanje orkestralne muzike. Meut smiren rad izrazito stvaralakog karaktera traio je drukiji ih u prvom redu naputanje nestalnog boravita. U tom asu izvr je njegovim ciljevima pogodovao poziv velikog vojvode weim skog, da na njegovu dvoru preuzme vodstvo muzikog ivota. Lisztov boravak u Weimaru (1848 61) neobino je va: etapa u njegovu ivotu. U drutvu Wittgensteinove, koja mu davala pobude za rad i stvaranje (dok je d'Agoultova u njemu g uto vrijeme teko pro-

kvi, 194749 pomonik efa odjela za muziku u Ministarstvu prosvjete u Varavi. Od 1948 predaje muzikologiju na Varavskom univerzitetu (1950 profesor). lan urednitva asopisa Studia Muzykologiczne, Muzyka i Annales Chopin. U novijoj poljskoj muzikoj nauci najistaknutiji predstavnik prouavanja muzike historije i estetike s pozicija dijalektikog materijalizma. S toga gledita prvi je put osvijetlila mnoge muziko -estetske pojave.
DJELA. SPISI: O harmonice A. N. Skriabina (disertacija), 1930; Zary> nauki o muzyce, 1934 (najnovije izd. 1966); Muzyka i film, 1937; O islocie komizmu muzycznego, 1938; F. Chopin, 1944; Jak slucha muz yki (sa S. Szumanem), 1948; Chopin. Materialy do uitku s'zvietlic, 1949; Uzvagi 0 metodzie marksistozvskiej zv muzykologii, 1950; Problem odzzvierciedlenia rzeczyzcistosci zv muzyce, 1951; A Cultura Musical in Polonia, 1951; Muzykologia pohka na przelomie, 1952; Siektore zagadnienia estetyki muzycznej, 1952 (njem. prijevod Fragen der Musikdsthetik, 1954); O specyfice muzyki, Studia Muzvkologiczne, 1953 (njem. prijevod tjber das Spezifische der Musik, 1957); Podstawy esletyki muzycznej (2 sv.), 1953; Die Musik der polnischen Renaissance, 1953 (III izd. 1958); Antologia muzyki polskiego Odrodzenia (sa J. Chominskim), 1953 (II izd. 1955); O roli asocjacji zv percepciji dziela muzycznego, 1954; Die Fragen der .Musikdsthetik, 1954; agadnienie stylu narodozve go F. Chopina, 1956; Semantische Elemente der Musik, 1956; Historia muzyki rosyiskiej, 1956; Vber das Spezifische der Musik, 1957; Styl muzyczny Karola Szymanowskiego i jego cechy narodozve, 1959; Chopins Harmonik im Lichie der Zeitgenossischen Klangtechnik, 1959; Estetyka muzyki filmovej, 1964; Skice z estetyki muzycznej, 1965; Pohkorosyiskie tniscellanea muzyczne, 1967; Polonica Beethovenozvskie, 1970; studije, rasprave, lanci. IZDANJA: Almanach Bachozvski, 1959; sa J. Chomiriskim zbornik Anlologia muzyki polskiego Odrodzenia, 1953 i Kultura muzyczna Potski Ludozvej, 1957; Ka J. Chominskim i S. Lobaczevvskom Historia Muzyki pozvszechnej, 1958. LIT.: W. Rudzinski, Zofia Lissa, Muzvka, 1952. J. Chomitiski, O tworczoci naukovvej Z. Lissy, Przeglad Kul turalnv, 1953. 5. Lobaczezuska, O pracach Z. Lissy z estetvki muzyczney, Studia muzykologiczne, 1954.

LISZT, Franz, madarski pijanist, kompozitor, dirigent i muziki pisac (Doborjan [njem. Raiding], Madarska, 22. X 1811 Bavreuth, 31. VII 1886). Otac mu je bio Madar, nad glednik imanja kneza Esterhazvja, a mati Austrijanka. U kui se muziciralo: otac je svirao klavir i violinu, pa su se priroene mu zike sposobnosti Lisztove brzo oitovale. On je za klavirom toliko napredovao da je u devetoj godini javno nastupio i oduevio kneza Esterhazvja. Uskoro je uspjeno koncertirao i u Pounu (Bratislavi). Tada se nekoliko madarskih velikaa zauzelo za nadarena djeaka i obvezalo da e mu omoguiti temeljito muziko kolovanje. Obitelj se 1821 preselila u Be, gdje je uveni pedagog C. Czernv preuzeo klavirski odgoj malog Liszta, dok ga je A. Salieri poduavao u harmoniji i kontrapunktu. God. 1823 otac ga je poveo u Pariz da ga upie na tamonji Konzervatorij. No upravi telj C. Cherubini se usprotivio, jer kolski pravilnik, navodno, nije doputao upis strancima. Otac mu je tada naao privatne uitelje. Bili su to ugledni ondanji muziari A. Reicha i F. Paer. Meutim, preporuke madarskih velikaa otvorile su Lisztu parike salone. Njegovi nastupi u aristokratskim domovima osvojili su skoro sve njegove sluatelje i on je postao ljubimac visokoga parikog drutva, koje ga je nazivalo U petit Litz. Za sve svoje nastupe djeak se temeljito pripremao, rjeavajui sam probleme klavirske tehnike, povodei se za svojom genijalnom intuicijom. Tako su se za nj pariki saloni u neku ruku pretvorili u svojevrsnu majstorsku kolu, u kojoj je stekao svu potpunost klavirskog virtuoziteta, sauvavi izvornost svoje umjetnike linosti. Rano se L. poeo boriti i s ustajalom tradicijom koncertnih programa i naina izvoenja, oitujui smjelost i slobodu djelovanja koja e ga pratiti itav ivot. Postepeno L. poinje koncertirati i pred irim krugovima, po-luujui sve znatnije uspjehe. God. 1824 u dva je navrata nastupao u Londonu. U meuvremenu on sve intenzivnije komponira. Njegova mala opera Don Sanche izvodi se u Parikoj operi 1825, ali bez veeg uspjeha. God. 1827 umire Lisztov otac. U to do ba prestaje i spome nuta obaveza madar skih velikaa koji su ga est godina stalno pomagali, i mladi L., upuen na vlastite snage, poinje podu avati klavir da bi osigurao egzistenci ju sebi i majci. On F. LISZT. Rad M. Barabasa

LISZT
dala samo slavom ovjenana virtuoza), L. je u Weimaru razvio iroku djelatnost. Dirigirao je opernim predstavama i koncertnim priredbama, povremeno je nastupao i kao pijanist, organizirao je znaajne muzike festivale, a isticao se i kao pedagog. Pisao je vrijedne studije i, nadasve, komponirao niz uspjelih djela za orkestar (simfonijske pjesme i klavirske koncerte) i za klavir. Postepeno on okuplja oko sebe skupinu naprednih mlaih muziara (meu njima su bili H. Biilow, J. Raff, P. Cornelius) koji oduevljeno pristaju uz njegove poglede na programnost u muzici i na potrebu da se napusti izrazito akademska, konzervativna muzika estetika, kakva je npr. vladala u Leipzigu. Raala se Weimarska, odnosno Novonjemaka kola, kojoj e pristupiti R. Wagner kao glavni Lisztov suborac. Odnos Liszta i Wagnera u mnogom je pogledu jedinstven. Meu njima je vladalo duboko prijateljstvo (s prolaznim pomuenjem u periodu, kad je Lisztova kerka osima napustila svog mua, dirigenta H. v. Biilowa i otila s Wagnerom u vicarsku), meusobno razumijevanje i potovanje stvaralakih postignua. L. se neprekidno zalagao za propagiranje Wagnerove umjetnosti, on je njegova djela izvodio kadgod je mogao. God. 1861 L. je napustio Weimar. Spletke, klevete, prigovori koji su pogaali njegov odnos prema kneginji Wittgenstein (koju unato upornim nastojanjima kod rimskih crkvenih vlasti nije mogao vjenati, jer je bila udata i rastavljena) te organizirani napadaji natjerali su ga da napusti svoj poloaj u Weimaru, koji je upravo njegovim zaslugama nakon Goetheovih vremena postao ponovo vrlo istaknut centar njemake kulture. Odlaskom iz Weimara zapoinje posljednji odsjek u Lisztovu ivotu. Kako nije mogao da s kneginjom sklopi brak, L. je otiao u drugu krajnost te je 1865 primio nii duhovni red. Ali taj mu korak nije donio eljeno smirenje i on je doskora opet zapoeo nestalan ivot, koji je provodio u Rimu, Budimpeti i ponovo, u Weimaru (ovdje ne vie kao dvorski dirigent, nego kao nadaleko cijenjeni i traeni klavirski pedagog, oko kojega su se okupljali mnogi najnadareniji pijanisti onoga doba: E. d'Albert, E. Sauer, S. Menterovaidr.). God. 1875 postao je predsjednik novoutemeljene Muzike akademije u Budimpeti. Obasut novim astima, poasnim doktoratom Univerziteta u Konigs-bergu, austrijskim plemstvom, poasnim graanstvom mno gih gradova, L. je na vrhuncu slave umro u Bavreuthu, u doba, kad je prisustvovao izvedbama opernih djela Richarda Wagnera. U posljednjem odsjeku svog ivota L. je najvie komponirao crkvenu muziku. L. je u znatnoj mjeri obogatio i obnovio evropsku klavirsku njuziku romantike. Sadrajna tematika njegovih klavirskih kompozicija, koja se samo u romantici mogla roditi, navodila ga je na traganje za novim sredstvima izraavanja. Uz mnoge pojedinosti kojima je unaprijedio tehniku klavira (voenje melodije unutar tonskog tkiva uz pomo palaca, skokovi u velikim intervalima, esta primjena tremola i glissanda, imitiranje trohvata i etvoro hvata na violini itd.) L. je klaviru romantike dao sjaj, blistavost i punou orkestra. Lisztove klavirske kompozicije mogu se podijeliti u dvije skupine. Prvoj pripadaju brojne transkripcije tuih djela te vari jacije i fantazije na tue teme. Ovamo ide, meu ostalim, ciklus od 19 madarskih rapsodija, u kojima je umjetnik ukusno obradio veinom gradske i ciganske napjeve iz Madarske. Najpopularnija je Druga rapsodija u cis-molu. U drugu, mnogo znaajniju skupinu, idu originalne Lisztove klavirske kompozicije. I u prvoj i u drugoj skupini ima radova, koji nisu mogli odoljeti kunjama vremena. Poneki od njih na granici su salonskoga, sladunjavog i sentimentalnog; drugi su pretrpani dekorativnim elementima i bravuroznim prijelazima. No, u drugoj skupini ostaje niz djela vrlo zanimljivih i karakteristinih, kako za njihova autora, tako i za romantiku klavirsku muziku. U takva idu tri sveska pod naslovom Godine hodoaa u kojima je L. u prvom svesku sabrao i izvornim jezikom odrazio svoje utiske iz prirode u vicarskoj pokuavi uz to oivjeti i likove iz njene herojske prolosti; drugi i trei svezak posveeni su Italiji, njenoj umjetnosti i knjievnosti (tri Petrarkina soneta, opsena sonata-fantazija Nakon itanja Dantea), ljepoti njenih gradova (rano-impresionistika Igra vode u Villi d'Este), ali i filozofsko-mistikom meditiranju u sjeni rimskih crkava i spomenika. Posebnu panju zasluuje iroko zamiljena i ostvarena Sonata u h-molu. Ona je jednostavana (analogija s Lisztovim jednostavanim simfonijskim pjesmama oita je!) s karakteristinim preobraavanjem jednog te istog muziko-tematskog materijala; pojedini odlomci nose i lirske i epske i dramatske znaajke; bogata

467

F. Liszt koncertira u Berlinu. Crte, 1842

kontrastima, ova je sonata odavno prozvana faustovskom, to nije bez osnove, jer je muziko -sadrajno srodna Simfoniji 0 Faustu, s kojom je otprilike u isto doba nastajala. Legende, Consolations, Liebestrdume, ostala su Lisztova uspjela i popularna klavirska djela; to u posebnom smislu vrijedi i za neke od brojnih etida, koje znaajno osvjetljuju umjetnikov doprinos razvoju romantike klavirske tehnike. Nekoliko djela napisao je L. i za klavir i orkestar: dva koncerta i Ples mrtvih. Najpoznatiji, u mnogoemu i najvredniji je Klavirski koncert u Es-duru. Usporeena s prosjenim klavirskim koncertima onoga doba (koncerti F. Chopina i R. Schumanna sretni su izuzeci), ova Lisztova koncertantna kompozicija svakako znai obogaenje te muzike vrste. Ona je dublja u muzikom sadraju, orkestru ie dana mnogo zamanija i zanimljivija uloga (traganje za neuobiajenim orkestralnim efektima), umjesto tradicionalna tri stavka, nalaze se etiri; tematska grada prelazi iz jednog stavka u druge, doivljujui preobraaje, te podaje ovo m djelu romantine borbenosti jedinstven peat. U vezi s Lisztovom djelatnou na polju klavirske muzike, znaajno je i ovo: u propagiranju muzike L. je klaviru odredio posebnu ulogu smatrajui da klavir moe izvoditi i kompozicije koje nisu iskljuivo za nj napisane. Nastale su tako klavirske transkripcije brojnih kapitalnih djela iz orkestralne literature, u prvom redu magistralne klavirske obradbe simfonija L. v. Beethovena. Osim toga L. je proveo dalekosenu reformu u sa stavljanju programa klavirskih priredaba. On ne izvodi samo vlastite kompozicije, nego oivljuje na klaviru velika imena iz prolosti (J. S. Bach, G. F. Handel, L. v. Beethoven, F. Schubert), kao i iz suvremenog stvaranja (F. Chopin). Kao orkestralni kompozitor L. je izraziti predstavnik romantino -programne koncepcije, prema kojoj muzika moe i treba da odrazuje izvanmuzika zbivanja najrazliitijeg karaktera. Lisztovo ishodite nesumnjivo je orkestralno stvaranje H. Berlioza. Ali on je uinio znatan korak naprijed. Ispravno zapaajui sukob koji je u Berliozovim djelima izbijao izmeu programnog sadraja i potovanja tradicionalnih viestavanih klasinih okvira, L. je odluno napustio viestavanost i stvorio tip jednostavanog programnog orkestralnog djela, simfonijsku pjesmu, u kojoj kompozitora vie ne sputavaju unaprijed utvreni formalni obrasci. Sadraj na strana Lisztovih simfonijskih pjesama odrazuje umjetnikov

I-. LISZT. Auto

468

LISZT
lugubre gondola za violinu ili violonelo i klavir, 1882. Gotovo sva meu n; nim komornim djelima obradio je L. i za klavir. KLAVIRSKA (navi najprije razliite kompozicije, veinom ciklikog karaktera, zatim etide, vari pa plesne kompozicije i na kraju obradbe narodnih napjeva): a) Appar 1834; Annees depelerinage, Premiire annee: Suisse (sadraj: Chapelle de Gui Teli; Au lac de Wallenstadt; Pastorale; Au bord d'une source; Orage; d'Obermann; Eglogue; Le mal dupays i Les cloches de Geneve), uglavnom. 183 (prer. izmeu 1848 i 1854); Annees de pilerinage, Deuxieme annee: Italie (sa Sposalizio; II Pensieroso; Canzonetta del Salvator Rosa; Sonetto 47 del Peti Sonetto 104 del Petrarca; Sonetto 123 del Petrarca i Apris une lecture de i fantasta quasi sonata), izmeu 1838 i 1849 (pregledano 1858); Venezia e A dodatak zbirci Annees de pelerinage, II (sadraj: Gondoliera; Canzone i 1 telio), 1859 (prva verzija oko 1840) i Annees de pilerinage, Troisiime annt draj: Angelus!; Aux cypres de la Villa d'Este, I II; Les Jeux d'eau a la d'Este; Sunt lacrimae rerum, en mode hongrois; Marche funebre i Sursum c 1867 77. Album d'un voyageur, 1835 36 (jedan dio stavaka ukljuen u 2 Annies de pilerinage, I); Fantaisie romantique sur deux melodies suisses, 183* sonetti del Petrarca (prva verzija izmeu 1839 i 1846; druga verzija 1846, kad je djelo ukljueno u zbirku Annees de pelerinage _, II); Albun oko 1841; Feuilles d'album, 1841; Elegie sur des motifs du prince Louis Ferc de Prusse, 1842; 2 balade, 1845 48 i 1853; Harmonies poetiques etrelh (sadraj: Invocation; Ave Marta; Benediction de Dieu dans la solitude; 1 des morts; Pater noster; Hymne de Venfant a son reveil; Funerailles ; Mi d'apris Palestrina; Andante lagrimoso i Cantique d'amour) 1845 52; G Konzertsolo, vjerojatno 1849; Consolations, 1849 50; 3 nokturna Liebest; (transkripcija Lisztovih solo-pjesama), 1850; scherzo i koranica, 1851; s u h-molu, 1852 53; Berceuse, 1854 62; preludij Weinen, Klagen, 5. Zagen prema J. S. Bachu, 1859; Legendes (sadraj: St. Francois d'Assist Predication aux oiseaux i St. Francois de Paule marchant sur les flots), najki 1863; impromptu, 1872; Weihnachtsbaum (12 kompozicija), 1874 76; Histo ungarische Bildnisse (7 kompozicija), 1885 i Trauervorspiel und Trauerm< 1885. b) Etide: 24 grandes etudes, najkasnije 1838; Etudes d'execution tra\ dante d'apris Poganini (u g-molu; Es-duru; La Campanella; u E-duru Chasse u a-molu), 1838 (obj. 1851 pod naslovom Grandes etudes de Paga Ab Irato. Etude de perfectionnement de la Methode des mithodes, 1840 ; tudes de concert (II Lamento; La Leggerezza; Un Sospiro), oko 1848; E d'execution transcendante (sadraj; preludij u C -duru; preludij u a-molu; Pay Mazeppa; Feux follets; Vision; Eroica; Wilde Jagd; Ricordanza u As-c Ricordanza u f-molu; Harmonies du soir i Chasse-neige), 1851; 2 koncertne (Waldesrauschen; Gnomenreigen), 1862 ili 1863 i Technische Studien (12 1868 oko 1880. c) Varijacije: Huit variations, oko 1824; Sept varic brillantes sur un theme de G. Rossini, oko 1824 i varijacije na temu J. S. I (basso continuo iz prvog stavka kantate Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen stavka Crucifixus mise u h-molu), 1862; Impromptu brillant sur des them Rossiniet Spontini, 1824; Allegro di bravura, 1824; Rondo di bravura, 1824; sci u g-molu, 1827. d) Valceri: Grande valse di bravura, 1836; Valse melancot 1839; Petite valse favorite, 1842; Valse impromptu, oko 1850; Trois caprices-v, oko 1850; Trois valses oublies, 1881 83 i /// Mephisto-Walzer, 1883; C plesovi: Grand galop chromatique, 1838; Galop de bal, oko 1840; Mazurka bril 1850; 2 poloneze (u c-molu i u E-duru), 1851; Csdrdds macabre, 1881 2 csdrdds (Allegro i Csdrdds obstine), 1884; Heroischer Marsch im ungari. Styl, 1840; Seconde marche hongroise (Ungarischer Sturmmarsch}, 1843 i Hu gungsmarsch, 1853. e) Husitska pjesma iz XV st oljea, 1840; Magyar D. (madarski narodni napjevi), 10 sv. (od V sv. dalje Madarske rapsodije), 18 47; 19 Rhapsodies hongrois (dijelom prema napjevima iz prethodne zbi 184685; Rondeau fantastique sur un theme espagnol, 1836; Deux melodies r\ 1842; Grosse Konzertfantasie iiber spanische Weisen 1845; Rhapsodie espag oko 1863 i dr. f) Vie kraih klavirskih kompozicija te fantazija i parafra; motive iz opera i drugih radova D. Aubera, V. Bellinija, H. Berlioza, G. oni; tija, F. Erkela, M. Glinke, Ch. Gounoda, J. F. Halevvja, F. Mendelssohm Meverbeera, M. Mosonvija, W. A. Mozarta, G. Pacinija, N. Paganinij: J. Raffa, G. Rossinija, F. Schuberta, G. Verdija, R. Wagnera, C. M. We i dr. Transkripcije orkestralnih, vokalnih i drugih djela i odlomaka J. S. Bs L. v. Beethovena, H. Berlioza, F. Chopina, R. Franza, Ch. Gounoda, F. A delssohna, W. A. Mozarta, G. Rossinija, A. Rubinsteina, C. Saint -Saens; Schuberta, R. Schuma nna, L. Spohra, C. M. Webera, kao i vlastitih. Kompozicije i transkripc ije za klavir etvororuno i za 2 klavira. ZA OR LJE: Fantasie und Fuge iiber den Choral Ad nos, ad salutarem undam, t Prdludium und Fuge iiber den Namen BACH, 1855 -70; Requiem, 1883; . Vortragsstiicke, 186084 i dr. Transkripcije vlastitih i tui h djela. DRAMS. opera Don Sanche ou Le chateau d'amour, 1824 25. VOKALNA. Oratc Die Legende von der heiligen Elisabeth, 1857 62 i Christus, 1855 56. Za 1 zbor i orkestar: Festkantate zur Enthullung des Beethoven-Denkmals in B 1845; Ungaria-Kantate 1855; (izv. 1912); Chore zu Herders Entfesselten . metheus, 1850 (pregledano 1855); An die Kiinstler (Schiller) za soliste, m zbor i orkestar, r853 (prer. 1856); Cantico del sol di San Francesco d'Assi: bariton, muki zbor, orkestar i orgu lje, 1862 (pregledano 1880 i 1881); kan Sakularfeier Beethovens, 1869 70; Die heilige Cdcilia za mezzosopran, z orkestar i klavir, 1874 i Die Glocken des Strassburger Miinsters za mezzosop bariton, zbor i orkestar, 1874. Vei broj kraih kompozicija za ra zliite zbc sastave; oko 80 solo-pjesama. CRKVENA. Mise: Missa quatour cum ad aequales concinente organo, 1848 (prer. 1869); Missa solemnis zur 1 zveihung der Basilika in Gran za soliste, zbor i orkestar, 1855; Missa chor, organo concinente, 1865; Ungarische Kronungsmesse, 1867; rekvijem za sol: muki zbor, orgulje i limene duhake instrumente, 1867 68. Psalmi: X za tenor, zbor i orkestar, 1855 (pregledano 1859); XXIII, za tenor ili sop: muki zbor (ad lib.), harfu (klavir) i orgulje, 1859 (pregledano 1862); CXXX^ za sopran, enski zbor, violinu, harfu i orgulje, 1859 (pregledano 1862); XV za muki zbor i orkestar (orgulje), 1860; CXVI, za muki zbor i klavir, 1 i CXXIX, za bariton ili alt, muki zbor i orgulje, 1881. Dva Te Deuma, 1853 i oko 1859; Die Seligheiten za bariton, mjeoviti zbor i orgulje, 185 59; Cantantibus organis. Antifonia per la feta di Santa Cecilia za solista, z i orkestar, 1879; velik broj kraih crkvenih kompozicija za razliite zbo sastave. Tematski katalog Lisztovih kompozicija objavilo je nakladno duzee Breitkopf & Hartel, 1855 i 1876 (novi otisak, London 1965). K: evno - muzika djela objavila je L. Ramann, 1880 83 u 6 sv. pod naslov Gesammelte Schriften. Franz Liszt-Stifung obj. u Leipzigu 1907 36 L: tove kompozicije u 34 sv., ali ovo izdanje cjelokupnih umjetnikovih djela je potpuno. Korespondencija: Liszt's B^iefe, obj. La Mara u 9 sv., 189; 1904 (sadrava oko 2500 pisama); Briefe hervorragender Zeitgenossen an F. Li: obj. La Mara, u 3 sv. 1895 1904; Briefzvechsel zzoischen Franz Liszt und Hi von Biiloia, obj. La Mara, 1898; Ungedruckte Originalbriefe, obj. R. v. Slydl 1902; Liszt's Briefe an K. Gille, obj. A. Stern, 1903; Briefzvechsel zivischen Fn Liszt und dem Grossherzog K. A. von Sachsen-Weimar, obj. La Mara, I9< Briefzvechsel zivischen Wagner und Liszt (3 sv.), III izd. priredio E. Kloss, 19 F. Liszt's Briefe an Baron A. Augusz, obj. W. v. Csap, 1911; Romische Bn 11864 69), obj. R. v. Schlozer, 1913; Briefe an seine Mutter, obj. La Ma 1819; Correspondance de Liszt et de la Comtesse d'Agoult (2 sv.), 19332 Correspondance de Liszt et de sa fille Mme Emile OHivier, 1936; The Letters

idejni svijet, izrastao iz romantiko-idealistikog koncipiranja, u kojemu vlada dualizam zla i dobra, svjetla i mraka, duha i tijela, zemlje i neba; ta se djela uz to (po prilici kao i kod Berlioza) pretvaraju u svojevrsne ispovijesti, jer je L. esto izabirao tematiku u kojoj je bilo stvarne ili simbolike srodnosti sa zgodama iz njegova ivota. Sa gledita muzike forme, Lisztove simfonijske pjesme imaju uglavnom slobodno tretiranu shemu sonatnog stavka, unutar koje se javljaju i novi odlomci, drukijeg osnovnog timunga i tempa, prema zahtjevima programne pozadine. Ali je za Liszta karakteristino i izgraivanje itava stavka iz jedne temeljne misli koja doivljuje niz preobraaja. Najuspjelija i najpoznatija od svih Lisztovih simfonijskih pjesama svakako je Les Preludes, u kojoj umjetnik suprotstavlja ljudski ivot zagrobnom, kojemu je on tek uvod (preludij). Ali duboko proivljenih stranica ima i u Tassu, u Orfeju, u Prometeju, u Hamletu; ove i druge Lisztove simfonijske pjesme djela su, u kojima iza konkretnih ili izmiljenih likova i dogaaja stoji snano naglaena simbolika pozadina, prva i glavna pobuda kompozitorova. L. je napisao jo dva znaajna orkestralna djela: Simfoniju o Faustu i Simfoniju o Danteu. Simfonija o Faustu, moda najuspjelija od svih Lisztovih orkestralnih partitura, donosi u tri stavka muzike portrete triju glavnih likova iz prvog dijela Goetheova -Fausta CFaust-Margareta-Mefisto), koji je inspirirao tolike romantike muziare. Snagom muzike oiv ljuju pred sluateljem ove tri raznovrsne figure u itavoj svojoj sloenosti, od Faustova nemirna lutanja i nezadovoljstva, preko iskrenosti Margaretine ljubavi do satanskog Mefistova cinizma. U dvostavanoj Simfoniji k Danteovoj Boanskoj komediji (Pakao-istilite) ima inventivnih prizora, proetih as doaravanjem fantastinih vizija genijalnog firentinskog pjesnika, as lirskim obiljejima, ali u cjelini ne dosee ova Lisztova kompozicija Simfoniju o Faustu. U svojim orkestralnim djelima, L. se kao instrumentator ne moe mjeriti s Wagnerom, ali je ba u tim radovima oitovao bogatstvo harmonije, ko^e nije ostalo bez utjecaja na autora Tristana i Izolde. Posebnu skupinu sainjavaju Lisztova crkvena diela. On je na svoj nain pokuao reformirati i crkvenu muziku. To se oso bito oitovalo u oratorijima Sv. Elizabeta i Christus. U njima je L. primijenio sustav lajtmotiva, to ga je preuzeo iz Wagnerove operne reforme. Osim toga posluio se i citatima iz gregorijanskog korala da bi stvorio podesnu arhaiku atmosferu. Posebna je uloga pripala orkestru, koji (naroito u oratoriju Christus) u iroko razraenim odlomcima, gotovo malim simfonijskim pjesmama, po staje osebujan tuma umjetnikova proivijavanja presudnih zbi vanja iz Kristova ivota. L. ie danas slabo poznat kao autor brojnih solo-pjesama. S nepravom, jer su mnoge mala remek-djela, osobito znaajna po ulozi harmonije, koja novim tretiranjem disonance znatno pridonosi produbljivanju rijei i reenice. Pod Lisztovim imenom objavljeno je 6 svezaka rasprava i eseja. Meutim, on nije njihov autor. Od njega potjeu samo glavne ideje tih napisa koje su razvijale i obraivale najprije grofica d'AgouIt, a kasnije, kad se L. s njome raziao, kneginja Wittgen stein. Meu ta djela spadaju: Frederic Chopin, Cigani i njihova muzika u Madarskoj', O crkvenoj muzici budunosti, Richard Wagnery itd.
DJELA. ORKESTRALNA: Eine Faust-Symphonie, 1854 (zavrni zbor dodan 1857); Syrnphonie zu Dantes Divina Commedia, 185556. Simfonijske pjesme: Ce qu*on entend sur la montagne (Bergsymphonie; prema V. Hugou), 1848 49; Tasso, Lamento e trionfo (prema Bvronu; vie puta prer.), 1849 54; Les Pre'ludes (prvobitno zamiljeno kao orkestralni uvod za zborno djelo Les quatre elements, kasnije prer. i prilagoeno sadraju istoimene pjesme A. Lamar tinea), 184854; Orpheus, 185354; Prometheus, 1850 (temeljito prer. 1855); Mazeppa (prema V. Hugou), 1851; Festkldnge (namijenjeno proslavi neostvarenog vjenanja s kneginjom Wittgensteinovom), 1853; Heroide funebre (iz materijala prvog stavka za nedovrenu Revolucionarnu simfoniju), 1849 50; Hungaria (prema vlastitoj klavirakoj kompoziciji Heroischer Marsch im ungarischen Stil), 1854; Hamlet, 1858; Hunnenschlacht (prema slici W. Kaulbacha), 185657; Die Ideale (prema F. Schilleru), 1857 i Von der Wiege bis zum Grabe, 1881 82. Za klavir i orkestar: 2 koncerta, I, u Es -duru, 1849 (prer. 1853 i 1856) i II, u A-duru, 1849 (prer. 1853, 1857 i 1861;) parafraza na temu Dies irae Totentanz, 1849 (prer. 1853 i 1859); Grande fantaisie symphonique na teme iz Berliozove kompozicije Lelio<<, 1834 (orkestracija vjerojatno nije Lisztova); Malediction za klavir i gudaki orkestar, oko 1840; fantazija na teme iz Aten skih ruevina L. v. Beethovena, izmeu 1848 i 1852 i fantazija na madarske narodne napjeve, vjerojatno 1852. Festmarsch zur Goethejubildurnsfeier, 1849 (prvobitno napisano za klavir; 1857 prer. i instrumentirano; ranija instrumen tacija nije Lisztova); Kunstlerfestzug zur Schillerfeier 1859, 1857; Zioei Episoden aus Lenau's Faust, 1858 59 (II stavak Der Tanz in der Dorfschenke poznat i pod naslovom Mephisto-Walzer obradio je L. i za klavir); Festmarsch tiach Motiven von E. H. z. S. C. G.. najkasnije 1859; Trois ode funebres, 186066 (I i II izv. 1912, III 1877); interludij Salve Polonia iz nedovrenog oratorija Die Legende vom heiligen Stanislaus, 1863 (izv. r884; simfonijska obradba ko ranice Rdkdczi 1865; Ungarischer Marsch zur Kronungsfeier in Ofen-Pesi, 1870; Ungarischer Sturmmarsch, 1875; // Meph.isto-Wa.lzer, 1880 81 (obraen i za klavir). KOMORNA: Die Wiege za 4 violine, vjerojatno 1881; Am Grabe Richard Wagners za gudaki kvartet i harfu ad lib. 1883; 2 elegije: I, u 3 verzije (za violonelo, klavir, harfu i harmonij; za violonelo i klavir; za violinu i klavir), 1874 i II, za violinu ili volonelo i klavir, 1877. Za violinu i klavir: Duo, 183235; Grand duo concertant sur la romance de M, Lafont Le Marin", oko 1837 i Epithalam, 1872; Romance oubliee za violu ili violinu ili violonelo i klavir, 1880; La

LISZT LITAVSKA MUZIKA


Liszt 10 Marie zu Sayn-Wittgenstein, preveo i obj. H. E. Hugo, 1953; Liszts Briefe aus ungarischen Sammlungen, obj. M. Prahacs, 1966. LIT.: BIBLIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: M. D. Calvocoressi, Franz Liszt, Pari 1905. E. Reuss, F. Liszt's Lieder, 1907. A. Gollerich, Franz Liszt, Berlin 1908. J. Kapp, Franz Liszt, Berlin 1909 (XX izd. 1924). Isti, Liszt und Wagner, Berlin 1909. A. W. Gottschalg, Franz Liszt in Weimar und seine letzten Lebensjahre, Berlin 1910. J. G. Prod'homme, Franz Liszt, Pari 1910. J. Chantavoine, F. Liszt, P ari 1911 (novo izd. 1950). C. Wagner, Franz Liszt, Ein Gedenkbiatt seiner Tochter, Miinchen 1911. J. Huneker, Franz Liszt, New York 1911 (njem. prijevod Miinchen 1922). A. Salles, Le Centenaire de Liszt. Liszt a Lyon, Pari 1911. A. Hervey, Franz Liszt and his Music, London 1911. J. Kapp, Liszt und die Frauen, Berlin 1911. G. Ivina, Liszt, Firenze 1912. P. L. Robert, Etudes sur Boieldieu, Chopin et Liszt, Rouen 1913. N. de Gutmanstahl, Souvenirs de Franz Liszt, Leipzig 1913. B. Schrader, Franz Liszt, Berlin 1914. W. Meyer, Liszt, Wagner, Charakterbilder grosser Tonmeister, III, Bielefeld 1920 (III izd. 1928). K. Grunsky, Franz Liszt, Leipzig 1924. F. Choisy, Franz Liszt, Geneve 1924. F. Corder, Ferencz Liszt, London 1925 (II izd. 1933). R. Wetz, Franz Liszt, Leipzig 1925. G. de Pourtalis, La Vie de Franz Liszt, Pari, 1926 (novo izd. 1950; njem. prijevod 1926; engl. prijevod, London 1927; srpskohrvatski prijevod, Beograd 1957). W. Wailace, Liszt, Wagner and the Phncess, London 1927. M. d'Agoult, Memoires 1838 54, Pari 1927. RM, 1928, 5 (cijeli broj posveen Lisztu). E. Mesa, Liszt, su vida y sus obras, Pari 1929. G. de Pourtalis, Liszt et Chopin, Pari 1929. A. Stradal, Erinnerungen an Franz Liszt, Bern 1929. M. d'Agoult, Meine Freundschaft mit Franz Liszt, Dresden 1930. R. Bory s Une Retraite romantique en Suisse, Geneve 1930 (njem. prije vod, Dresden 1934). P. Raabe, Franz Liszt. Leben und Schaffen (2 sv.), Stuttgart 1931 ( I I izd. Tutzing 1968). W. Hozvard, Franz Liszt, Rhapsodie No. 5; ein Kapitel Romantik, Berlin 1932. P. Raabe, Weimarer Lisztstatten, Weimar 1932. B. Kellermann, Erinnerungen an Liszt, Erlenbach 1932. E. Nezvmann, The Man Liszt, London 1934. C. Gray, Franz Liszt, The Heritage of Music, II, Oxford 1934. 5. Sitzvell, Liszt, London 1934 (novo izd. 1955; njem. prijevod Ziirich 1958). R. Bory, Franz Liszt und M. d'Agoult, Dresden 1934. M. Tibaldi Chiesa, Franz Liszt in Italia, Nuova Antologia, 16. VI 1935. K). A. KpeMAee, JIHCT, JleHHHrpa^ 1935. H. Engel, Franz Liszt, Potsdam 1936. A. de Hevesy, Liszt ou le roi Lear de la musique, Pari 1936. R. HM, Liszt, London 1936. L. Nozvak, Franz Liszt, Wien 1936. L. Koch, Liszt Ferenc, Budapest 1936. R. Bory, La Vie de Franz Liszt par l'image, Geneve 1936. Isti, Liszt et ses enfants Blandtne, Cosima et Daniel (V izd.), Pari 1936. D. von Bartha, Franz Liszt 1811 1886, Leipzig 1936. B. Ollivier, Liszt, le musicien passionne, Pari 1936. W. Fiissmann i B. Mateka, Franz Liszt und sein Leben in Bildern, Langensalza 1936. E. von Liszt, Franz Liszt, Wien 1937- R- Bory, La Vie de Franz Liszt, Pari 1937. E. Haraszti, Le Probleme Liszt, Acta musicologica, XII, 1937. M. Tibaldi Chiesa, Vita romantica di Liszt, Milano 1937 (novo izd. 1951). P. Reboux, Liszt, ou les amours romantiques, Pari 1940. Vigny-Ollivier (i drugi surad nici), Autor de Mme d'Agoult et de Liszt, Pari 1941. R. Raabe, Wege zu Liszt, Regensburg 1943. Ch. Hertrich, L'extraordinaire variete du genie de Liszt, Saint-Etienne 1945. Z. von Harsdnyi, Rapsodie hongroise. Vie de Franz Liszt, Pari 1948 (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Madarska rapsodija, roman o F. Lisztu, Beograd 1957). J. Vier, Franz Liszt, l'artiste le clerc, documents inedits, Pari 1950. H. Searle, The Music of Liszt, London 1954. M. de Miserey J Franz Liszt, Pari 1955. B. Voelcker, Franz Liszt der grosse Mensch, Weimar 1955- W. Beckett, Liszt, London 1956. %. H. MuAbiumeuu, <t>, JIHCT (2 sv.), MocKBa 1956. J. Hankiss, Wenn Liszt ein Tagebuch gefuhrt hatte . . ., Budapest 1957 (VIII izd. 1967). Ch. Haldane, The Galley Slaves of Love. The Story of Marie d'Agoult and Franz Liszt, London 1957. J. Rousselot, La Vie passionnee de Franz Liszt, Par i 1958. B. Szabolcsi, Franz Liszt an seinem Lebens-Abend, Budapest 1959. H. Engel, Franz Liszt, MGG, VIII, 1960. C. Rostand, Liszt, Pari 1960. P. Rehberg, Franz Liszt, Ziirich 1961. W. G. Armando, Franz Liszt, Hamburg 1961. A. Friedheim, Life and Liszt. The Recollection of a Concert Pianist, New York 1961. H. Weilguny i W. Handrick, Franz Liszt. Biographie in Bildern, Leipzig 1961. J. Klampfer, Liszt-GedenkstattenimBurgenland,Eisenstadt 1961. A. Buchner, Franz Liszt, in Bohmen, Praha 1962. A. Leroy, Franz Liszt, L'Homme et son oeuvre, Pari 1964. E. Haraszti, Franz Liszt, Pari 1967. Z. Laszlo i B. Ma teka, Franz Liszt. Sein Leben in zeitgenossichen Bildern, Kassel i Basel 1967 (englesko izd. London 1968). V. Aleksandrova i E. Mejlih, <I>epeHU, JIHCT, 1811 1886, JleHHHrpafl 1968. SPECIJALNE STUDIJE: F. K. Kuha, Uspomene na dra Franju Liszta, Hrvatsko kolo, 1908, 4. D. Sincero, L'Opera organistica di Franz Liszt, Santa Cscilia, Torino 1910. J. Kapp, Liszt-Brevier, 1910. Isti, R. Wagner und F. Liszt, Eine Freundschaft, Berlin 1910. E. Segnitz, Liszts Kirchenmusik, Langensalza 1911. R. Raabe, Die Entstehungsgeschichte der Orchesterwerke Liszts (disertacija), Jena 1916. E. Hughes, Liszt as a Lieder Composer, MQ, VI 1917. B. Kobal, Liszt i Chopin, Sv. C , 1918, 2. A. Longo, Le Opere pianistiche di Franz Liszt, L'Arte pianistica, Napoli 1923 24. V. Boissier, Liszt pedagogue; lecons de piano donnees par Liszt a Mile V. Boissier a Pari en 1832, Pari 1928 (njem. 1930). W. Danckert, Liszt als Vorlaufer des musikalischen Impressionismus, M, 1929. J. Heinrichs, Uber den Sinn der Lisztschen Programm-Musik (disertaciia), Bon 1929. H. Arminski, Die ungarischen Fantasien von Franz Lisz t (diserta cija), Wien 1929. T. Weber, Die simfonischen Dichtungen Liszts (disertacija), Wien 1929. A. Boissier, Franz Liszt als Lehrer, Dresden 1930. J. Bergfeld, Die formale Struktur der symphonischen Dichtungen Franz Liszt (disertacija), Berlin 1931. Z. Gardonyi, Die ungarischen Stileigentumlichkeiten in den musikalischen Werken Franz Liszts (disertacija), Berlin 1932. H. Dobieyf Die Klaviertechnik des jungen Franz Liszt (disertacija), Berlin 1932 /. Philipp, La Technique de Franz Liszt, Pari 1932 W. Ruch, Liszts Annees de pelerinage (disertacija), Ziirich 1932. H. Landau, Neuerungen der Klavier technik bei Liszt (disertacija), Wien 1932. R. Kokai, Franz Liszt in seinen friihen Klaviervverken, Freiburg in Br. 1933. W. Rusch, Franz Liszt: Annees de pelerinage (disertacija), Bellinzona 1934. H. Westerby, Liszt Composer and His Piano Works, London 1936. M. Cooper, Liszt as a Song Writer, Music and Lettere, London 1938. M. von Hattingsberg, Liszts deutsche Sendung, Wien 1938. D. Presser, Studien zu den Opern und Liedbearbeitungen Franz Liszts (disertacija), Koln 1953. B. Hansen, Variationen und Varianten in den musikalischen Werken von Franz Liszt (disertacija), Hamburg 1958. lO.Xox.xoe, <topTenbHHHbEe KoHuepThi <P, Jlucra, FIvTeBOAHTejib, II izd. MoCKBa 1960. Z. Gdrdony i B. Szabolcsi (urednici), Liszt-Bartok, Report of the Second International Musicolngical Conference Budapest 1961, Budapest 1963- O. Alatu, J. Bruyr, J, Gavotv j A. Golea, Liszt, zbornik, Pari 1967.
J. As.

469

u Nancvju i Parizu; profesor na Institution Nationale des Jeunes Aveugles i proelnik odjela za crkvenu muziku Francuskog ra dija. Sjajan virtuoz na orguljama, odlikuje se izraajnim voenjem melodije i smislom za arhitekturu. Pristaa je modalne kon cepcije u melodiji, harmoniji i kontrapunktu.
DJELA: Concertino za klavir i mali orkestar, 1937; simfonija za orgu lje i orkestar, 1943; Passacaglia za orgulje i orkestar, 1947; Cortege pour Orgue et Cuivres, 1951. Tri kompozicije za obou i klavir, 1937; Introduction et theme varie za klarinet i klavir, 1944. Sonata za klavir, 1935; 2 suite za klavir, 1940 41. ORGULJSKA : 12 kompozicija, 1931 37; Messe basse pour tous les tetnps, 1948; Grande Messe pour tous les temps, 1949; NoSl basque, 1949; 5 Pieces liturgiques pour orgue sans pedale, 1950; 24 Preludes liturgigues; Messe de la Toussaint, 1967. Scenska muzika Tobie et Sara (P. Claudel) za zbor, orgulje i orkestar, 1947. VOKALNA: kantata L' Anneau du Roi, 1938; Fra Angelico, muzika legenda za sole, zbor, orgulje i orkestar, 1936; 4 Prieres za 4 glasa i orgulje, 1949; Prire de M. Ollier za 4 glasa i orgulje, 1950; Salut za 2 jednaka glasa i orgulje. Missa sotemnior za 4 glasa i orgvlje, 1954; Messe solennelle en francais za zajednicu vjernika, zbor i orgulje, 1966. LIT.: N. Dufourcq, La Musique d' orgue francaise, Pari 1949. P. Denis, Les Organtstes francais d* a ujourd' hui: Gaston Litaize, L' Orgue, Pari 1951. F. Raugel, Gaston Litaize, MGG, VIII, 1960.

LITANIJE (gr. ^travsia molitva), u zapadnoj liturgiji monotona psalmodirajua molitva u ast Bogorodice ili svetaca, sastavljena u obliku pronja i zaziva na responzorijalnom principu. Prvi zameci litanija potjeu iz IV st., a meu najstarije idu Litanije svih svetih (prije IX st.), dok se Litanije lauretanske (nazvane po mjestu Loreto u Italiji) i danas jo najee upotrebljavaju. L. zapoinju pronjom Gospode, pomiluj i nastavljaju se nizom pronja i zaziva (npr. Sveta Marijo, moli za nas) koje mole ili pjevaju izmjenino celebrant, odnosno pjevaki zbor i puk, a na kraju zavr avaju trokratnim Jaganjce Boji. L. se izvode u crkvi za vrijeme razliitih obreda (npr. Euharistijski blagoslov) i u prigodnim ophodima. Kada se pjevaju jednoglasno, upotrebljava se starinski gregorijanski napjev ili noviji, za tu svrhu komponiran, a kada ih izvodi pjevaki zbor, uzimaju se iz obilnog repertoara velikih majstora, poevi od Palestrine, pa preko W. A. Mozarta d suvremenih kompozitora. Od naih kompozitora 1. su pisali I. Zajc, F. Dugan st., K. Kolb, A. Vidakovi i dr. L. je u XVI st. preuzela i engleska reformirana crkva.
LIT.: A. de Santi, Le Litaniae Iauretanae, Roma, 1897. K. G. Fellerer, Mozarts Litaneien, Bericht der Mozart-Tagung, 1930. J. Roth y Die mehrstimmigen lateinischen Litaneikompositionen des 16. Jahrhunderts, Regensburg 1959. B . Stdblein, Litanei, MGG, VIII, 1960. A. Vi.

LITAIZE, Gaston, francuski orgulja i kompozitor (Menil-sur-Belvite, Vosges, 2. VIII 1909 ). Slijep od roenja, studirao na Institution Nationale des Jeunes Aveugles u Parizu, zatim na Parikom konzervatoriju kod M. Duprea (orgulje), A. Martvja* G. Caussadea (fuga) i H. Bussera (kompozicija). Crkveni orgulja

LITAVSKA MUZIKA. U bogatom folkloru litavskog naroda istiu se starinske pjesme sutartine i lirske pjesme dainos. Izvorna litavska narodna muzika je jednoglasna. Dvoglasje i troglasje javlja se u drugoj polovini XVIII st. Osobito zanimljivi i vrlo raznoliki su litavs ki narodni plesovi. Najraireniji su suktinis, ojalis, blezdingele, klumpakois. Meu danas ve zaboravljenim instrumentima bio je uven kankles, iani instrument, koji je sluio za pratnju napjeva. Uz njega upotrebljavali su duhake instrumente oragis (rog), labanora duda, trimitas i razne udaraljke. Budui da je Litva dugo ivjela pod dominacijom Poljske i caristike Rusije i njena se muzika kultura sve do potkraj XIX st. razvijala pod njihovim utjecajem. U XIV st. odravali su se koncerti na ple mikim dvorovima. U XVII st. gostovale su u Litvi prve operne trupe. Prvi orkestar djelovao je oko 1860, a prva muzika kola otvorena je u Vilniusu 1899. Samostalno stvaralatvo javilo se najprije u crkvenoj muzici (1886 komponirao je orgulja Kalvaitis prvu litavsku misu prema luteranskim koralima i starim litavskim crkvenim napjevima), a zatim i u svjetovnoj. Sasvim potkraj prologa stoljea objavio je V. Kudirka dvije pjesmarice za muki zbor, s vie od 50 narodnih napjeva, koje su harmonizirali vein om poljski kompozitori. Tada se javljaju i prvi temeljitije obrazovani litavski muziari: Juozas Naujalis (18691934), orgulja, pedagog i autor preteno crkvenih djela, vrlo zasluan za uvoenje gregorijanskoga pjevanja u Litvu; eslovas Sasnauskas (18671916), viegodinji orgulja u Petrogradu i paleograf, kompozitor vokalnih djela (kantata Broliai), fuga za orgulje i crkvenih radova; Miskas Petrauskas (1873 1937), ugledan muziar u SAD, gdje je utemeljio litavsku mu ziku kolu i mnogo uinio za irenje muzike kulture meu litavskim emigrantima. Komponirao je vie opereta. Od ostalih kompozitora istakli su se: Mikalojus iurlionis (18751911), nadaren autor simfonijskih pjesama (U umi, >>More) i opera; Juozas Gruodis (18841948), u ijim se djelima osebujno stapaju obiljeja narodne muzike i tenja ondanje ev ropske muzike; Stasys imkus (18871943), folklorist i publicist, autor vokalnih i komornih djela i opera; Juozas Talat-Kelpa (1888 1949), orgulja, dirigent, obradiva narodnih pjesama i kompozitor veega broja djela (klavirske i orkestralne kompozicije, solo-pjesme, kantate); J. Gudaviiusj Juozas ileviius (1891 ), poznat i kao muziki historik; Stasis Vajnjunas (1909 ; koncerti, komorne kompozicije); Antanas Rajunas (1905 ); Bali Dvarionas (1904 ); Jonas vjadas (1908 ); Ed~ vardas Baljsis (1909 ).

470

LITAVSKA MUZIKA LITURGIJSKE KNJIGE


XI 1903) Pija X 1 dokumenta Constitutio de sacra liturgic 4. XII 1963) Drugog Vatikanskog koncila integralni dio anog bogosluja. Njena je zadaa da svojim izraajnim sredsi pronikne liturgijske tekstove, ne bi li ovi lake potakli slu na pobonost i religiozni ivot. Znatan udio ima i liturgijska zika u pravoslavnom bogosluju. U protestantizmu ona je j< stavnija i uvijek podreena tekstu.
LIT.: P. VCagner, Ursprung und Entwicklung der liturgischen G formen, 1901. H. Busse, Ober den titurgischen Gesang der Geistlichen L. Eisenhofer, Handbuch der katholischen Liturgik (2 sv.), 1932. D. mald, Liturgika, Zagreb 1937. A.

U Litvi postoji dravna opera od 1920, a simfonijski orkestar od 1923. Velik je broj pjevakih drutava. Konzervatorij u Vil niusu osnovan je 1933, a u raznim gradovima djeluje jo 5 sred njih muzikih kola.
LIT.: T. Banati s, Tarybi ne, Ii et uvi u m uzi ka. 1940 1950, Vil ni us 1950. IO. Eanaumuc, JInTOBCKaH cOBeTCKan My3bXKa, BHJIBHIOC 1953. IO. JIUHSUC, JlHTOBCKne HapoflHbte Tamrbl, BnJibHioc 1953. fO. K. FaydpuMac, JI HTOB CKan CCP (II izd.), MocKBa 1957. Isti, My3b(KaJibHan Kyjibxypa C OB . JlHTBbt, JleHHHrpaA I96l. --- hti, H3 HCTOpHH JlHTOBCKOli My3blKH, l86l --1917, MocKBa 1964. H. K. *IwpAUOHume, CTHjiHCTH^ecKire ocoSeHHocra rpaJJHUHOHHOH JIHTOBCKOli HapOAHOH MCJIO^HKH, MoCKBa 1964. -- COBCTCKaH JlHTBa - 25, CoBeTCKan My3bIKa, 1965. J. As.

LITERES CARRIN, Antonio , panjolski kompozitor i instrumentalist (Arta, Mallorca, oko 1670 Madrid, 18. I 1747). Od 1693 violonelist i kompozitor kraljevske kapele God. 1734, poslije poara kraljevske palae, povjereno mu je, uz J. Nebru, restauriranje oteenih muzikih rukopisa. Jedan je od najznatnijih panjolskih majstora iz prve polovine XVIII st. Njegovi sinovi Antonio Literes Montab-bo (? Madrid, 2. XII 1768) i Jose Literes San-chez (? ?, 26. IX 1746), takoer su se bavili muzikom. Njihovi biografski podaci esto se mijeaju s oe vim.
DJ ELA. D RAMSK A: opera Los Elemmtos; Jupiter v Danae, 1700; Dido y Eneas; zarzuele Acis v Galatea, 1709 i Skica Coronis. Oratorij San Vincente, 1720. CRKVEN A: 4 mis e ; 14 p s a la ma ; 8 Ma g n ific a t z a 8 g la s o va ; Mis e r e re ; 1 0 hi - mra. LIT.: J. Nin, CIassiques espagnols du chant, Pari 1926. N. A. Solar Quintes, Antorio Literes Carrion y sus hijos, Anuario Musical, 1950.

LITURGIJSKA DRAMA, srednjovjekovna igra u koj rijeima, glumom i muzikom prikazuju zgode iz Biblije. ] se razvila u toku X i XI st. iz boinih i uskrsnih tropa int sastavljenih u oblik jaloga (dijalogiziran pi), tj. u obliku p: i odgovora. Premc prema tome 1. d. 1 vezuje na bogos ine, ona nikad bila njihov sastavn (kao laudes), nego c ljeni in koji se pri vao najprije unutai kvene zgrade, a kai kad su razliiti elen necrkvenoga kara stali zauzimati sve maha, izvan crkve pred portalom, u ritima samostana i gradskim trgovinu liturgijskoj drami g uloge i reiju vodio )< a ostale uloge bil povjerene acima, bratovtinama i cehovima. Svrha ovih pri vanja bila je zorna obuka gledalaca u pojedinim vjerskim istin Najvei broj liturgijskih drama nastao je u Francuskoj, odak se zatim irile po ostalim krajevima Evrope. Muzika najst; liturgijskih drama temelji se na gregorijanskom koralu. Ka: uz postepeno naputanje proze u tekstu i prijelaz na obliko cijelih scena u pravilnim strofama, poinje i muzika litur drame slijediti strofni princip, poprimajui sve veu penodi

iturgijsku dramu. Parika Nacionalna biblioteka

LITOLFF, njemako muziko nakladno poduzee. Osnovao ga je u Braunschvveigu 1828 Gottfried Martin Mayer. Nakon njegove smrti (1846), vodila je poduzee njegova udovica Julie Meyer. Ona se 1851 udala za pijanistu Henryja Litolffa (18181891) i tada je tvrtka promijenila ime u Henry Litolff's Verlag. God. 1860 preuzeo je vodstvo sin G. M. Mevera Theodor (18391912), kojega je adoptirao H. Litolff. On je bio izvrstan organizator. Dotjeranim i popularnim izdanjima klasine muzike pribavio je tvrtki znatan meunarodni ugled. Poduzee je 1940 kupila tvrtka C. F. Peters, ali ono i dalje posluje pod starim imenom, i to od 1950 u Frankfurtu na Majni. U novije vrijeme u nakladi L. izlaze i djela mnogih suvremenih kompozitora.
LIT.: Fiinfzig Jahre Collection Litolff, Braunschweig 1914. F. Stein, Litolff, MGG, VIII, 1960.

LITOLFF, Henry Charles, francuski pijanist i kompozitor (London, 6. II 1818 Pariz, 6. VIII 1891). Uenik I. Moschelesa; kao pijanist debitirao 1832 u Londonu. Provodio je zatim nemiran i nestalan ivot te je na koncertnim turnejama propu tovao gotovo cijelu Evropu. God. 1851 oenio se u Braunschvveigu udovicom nakladnika muzikalija G. M. Mevera i promijenio ime njegove tvrtke u H. Litolff. God. 1860 napustio javnu djelatnost i nastanio s; u Parizu. Njegove su kompozicije preteno virtuozne, bez vee originalnosti. Najvrednije su koncertne sim fonije za klavir i orkestar u kojima je prije J. Brahmsa u koncertantnu formu uveo scherzo.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 5 koncertnih simfonija za klavir i or kestar; koncert za violinu i klavir; 4 uvertire; gudaki kvartet; 3 klavirska trija; brojna klavirska djela (nekad popularni Spinnlie). DRAMSKA. Opere: Die Braut vom Kynast, 1874; Les Templiers, 1886 i Konig Lear (neizv.). Sedam opereta. VOKALNA: oratorij Ruth et Booz, 1869; scene iz Goetheova Fausta za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme. LIT.: F. Stein, Henry Charles Litolff, MGG, VIII, 1960. LITTLE, Vera,

LIT.: C. Caussemaker, Les Drames liturgiques du moyen age, P Rennes 1860. F. Pedrell, La Feta d' Elche ou le drame lyrique litu i espagnol, Pari 1906. A. Gastoue, Le Drame liturgique, Pari 1906. J. Rudtvin, A History and Bibliography Survey of the German Religions E Pittsburgh 1924. F. Fancev, Liturgijsko-obredne igre u zagrebakoj s crkvi, Narodna starina, 1925. F. Liuzzi, L'Espressione musicale nel dr liturgico, Studi medievali, 1929. K. Young, The Drama of the Me Church (2 sv.), Oxford 1935 (II izd. 1951). R. Marichal, I Drames li ques XII e XIII e siecles, Pari 1937. G. amalovi, Crkvena dram nastavno sredstvo vjerske obuke srednjega vijeka, Zagreb 1938. M. Vito, L' Origine dei dramma liturgico, 1938. A. A. Abert, Das Nacr des Minnesangs in liturgischen Spiel, MF, 1948. K. Dreimiiller, Die i im geistlichen Spiel des spaten deutschen Mittelalters, KMJ, 1950. G. ( Histoire de la mise en scene dans le theatre religieux francais du moyei Pari 1952. G. Frank, The Medieval French Drama, Oxford 1954. /. Stratman, Bibliography of Medieval Drama, Berkeley i Los Angeles H. Craig, English Religions Drama of the Middle Ages, Oxford 1955. Langosch, Geistliche Spiele, Darmstadt 1957. J. Stevens, Music in tht dieval Drama, Proceedings of the Royal Musical Association, 1957 58. B. Donovan, The Liturgical Drama in Medieval Spain, Toronto 1958. A. Bowles, The Role of the Musical Instruments in Medieval Sacred D MQ, 1959. W. Lipphardt, Liturgische Dramen, MGG, VIII, 1960. L. Smoldon, The Music of the Medieval Church Drama, MQ, 1962. / Anderson, Drama and Imagery in English medieval Churches, London A.

amerika pjevaica, alt (Memphis, Tennessee, 10. XII 1928 ). Pjevanje uila u Memphisu, Parizu, Rimu, Kobenhavnu i Beu; debitirala 1950 na New York City Opera kao Preziosilla (Verdi, Mo sudbine). Gostovala u Italiji, Njemakoj i Izraelu; 1958 pjevala na Gradskoj operi u Berlinu, 1959 u Vatikanu, 1964 u Salzburgu i dr. Pjevaica voluminoznog glasa, afirmirala se podjednako na podruju operne i oratorijske muzike. LITURGIJA (gr. /.SITOM?*,'! javna sluba), kransko javno bogosluje koje se sastoji od obreda to ih u ime i po pro pisima crkve obavljaju za to odreene osobe. Liturgijska muzika rimokatolike crkve je prema rijeima Molu propria (od 22.

LITURGIJSKE KNJIGE, namijenjene iskljuivo ili s djelomino muzikoj praksi kod bogosluja u zapadnoj c mogu se podijeliti na dvije skupine: na srednjovjekovne 1. k. sadravaju tekstove i napjeve za razliite prigode u toku liturg godine, ali bez tono odreenih meusobnih granica u sadraj pogledu, i na dananje 1. k. koje, iako nastale od srednjovjeko' imaju tono propisani sadraj i sve potrebne upute za upoti Meu srednjovjekovnim liturgijskim knjigama glavno m zauzimaju: a) Sakramentar (Liber sacramentorum) i b) Mi plenum, pretee dananjeg misala. U muzikom pogledu ti prirunici tekstova i napjeva namijenjenih u prvom redu < brantu (intonacije za gloria,predstavlja i dr.); c) Tonarium jezl gregorijanskih napjeva svrstanih prema tonalitetu kome pripac d) Troparium je zbirka napjeva koji su u tekstovnom ili muzi pogledu proireni naknadnim umecima, tzv. tropima; e) Passu je prirunik tekstova o muenitvu pojedinih svetaca. Nakon Tridentinskoga koncila meu popisanim liturgij: knjigama na prvom su mjestu: a) Missale Romanum, zbc tekstova i napjeva namijenjenih iskljuivo upotrebi celebn

LITURGIJSKE KNJIGE LIVIABELLA


b) Kyriale s gregorijanskim napjevima svih nepromjenljivih dijelova mise (kyrie, gloria, credo, sanctus itd. iz 18 misa, rekvijema i dr.); c) Graduale Romanum s promjenljivim dijelovima mise (introit, ofertorij i dr.) to ih izvodi schola cantorum; d) Antiphonale Romanum; e) Vesperale Romanum u kome je sadrano sve to se pjeva za vrijeme asoslova; f) Pontificale s obredima to ih obavlja biskup; g) Processionale s napjevima za ophode i h) Liber usualis, suvremeno sastavljena zbirka gregorijanskih napjeva iz svih spomenutih prirunika; ti se napjevi pjevaju za vrijeme mise i a soslova u sve nedjelje i vee blagdane u tok u liturgijske godine. Prvo slubeno izdanje tih liturgijskih muzikih knjiga, tzv. Editio Medicea, pojavilo se 1614 u redakciji F. Anerija i F. Suriana (a ne Palestrine, kao to se dugo mislilo) koji su tradicionalni koral pojednostavnili, a time i osiromaili u muziko-umjetnikom pogledu. Kad je u XIX st. poraslo zanimanje za gregorijansko pjevanje, nastalo je zauzimanjem F. X. Haberla 1871 -81 novo tzv. regensburko izdanje (Editio Ratisbonensis), ali s istim nedostacima kao i u prvom izdanju. Tek je zaslugom solesmeskih benediktinaca dolo do potpune obnove gregorijanskih napjeva, jer su oni na temelju najstarijih rukopisnih zbornika i teoretskih djela rekonstruirali izvornu melodijsku liniju i pripremili slubeno izdanje (Editio Vaticana), objavljeno 1907, koje je dokinulo sva prijanja izdanja. Drugi Vatikanski koncil u dokumentu Constitutio de sacra liturgia (1963) predvia novu reviziju svih liturgijskih knjiga.
LIT.: C. Respighi, Nuovo studio su G. P. da Palestrina e 1' emendazione dei Graduale romano, Roma 1900. F. X. Haberl, Storia e pregio dei libri corali ufficiali, Roma 1902. F. Cabrol, Les Livres de la liturgie latine, 1931. D. Kniewald, Iluminacija i notacija zagrebakih liturgijskih rukopisa, 1944. A. Vi.

471

u Grazu. ivio na svom imanju u Samoboru i bavio se gospodarstvom. Doavi rano u doticaj sa Lj. Gajem, L. se oduevio za ilirske ideje, pa se poeo zanimati i za hrvatske pjesme. Kao iskreni pobornik nacionalne muzike L. se u svojim djelima nastojao osloboditi od stranog utjecaja i pribliiti hrvatskom muzikom izrazu. To mu je, meutim, samo djelomice uspjelo (najvie u popularnoj budnici Jo Hrvatska nip propala); neka njegova djela (Dva seherza za klavir) pokazuju utjecaj njemake romantike. L. je ostavio oko 180 solo-pjesama, preteno romanca, s pregled -nom, zaobljenom i jednostavnom melodijskom linijom.
D J E LA . K L A VI R S K A : N o l -turno, F. LIVADI 1822; Charakteristische Tonbilder (Der Scherz i Der Eigensinn, prera dio S. Stani pod naslovom Dva seherza, 1932); koranice; plesovi (polke, etvorke, valceri, kola) i dr. VOKALNA. Oko 180 solo-pjesama na hrvatske, slovenske i njemake tekstove (pjesnici I. Trnski, Lj. Vukotinovi, P. Preradovi, I. Kukuljevi, A. Miha novi, S. Vraz, M. Bogovi, D. Demetar, P. toos i dr.): Mio ti je kraj; Ti si moja; Udaljenoj ljubi; Prelja; Kamena dijeva; Der Enlfemten; balada Okike vrane. Budnice za zbor (Jo Hrvatska nij' propala). Oko 30 crkvenih djela (3 mise; himne; boine pjesme). LIT.: F. Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb, 1893. D. Hire, U Samoboru. Spomen-listak Ferdi Livadicu, Prosvjeta, 1902, 12 i 14. M. K. Poeci kultiviranja nae narodne muzike. Kod Ferde Livadica pred sto godina u Samo boru . . . , Novosti, 1934, n. A. Dobroni, Sveslavenska ideologija ilirskog skladotvorca Samoboranina Ferde Livadica, ibid., 1937, 235. E. Krajanski, Livadiiana, Sv. C, 1939, 2. K. Beni, Znaenje glazbenog ilirizma, Hrvatska revija, 1944, 5. J. Andreis, Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj, u djelu Histo rijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. /-. aban, Ferdo Livadi u javnosti i privatne, Muzika i kola, 1967, 4. J. Andreis. Pozabljeni nokturno Ferda Livadica, Muzikoloki zbornik, IV, 1968. K. Ko.

DJELA: Esletica delta muica, 1923; La Lauda e 1 primordi ddla melodia ttaliana (2 sv.), 1935; / Aiusicisti ilaliani in Francia, posth. 1946; brojne studije, rasprave i lanci u razliitim strunim publikacijama. Obradio: srednjovjekovnu liturgiku dramu Le Verginisavie e le Vergini folli, 1936; zborove za Edipo Re (Sofoklo) A. Gabrielija, 1937; Ercole F. Cavallija i madrigalistiku komediju Amfiparnasso O. Vecchija (dodao joj i orkestralne intermedije), 1938. Komponirao je kraa orkestralna, komorna i klavirska djela, scensku muziku i solo -pjesme. LIT.: F. Ghisi, Fernando Liuzzi, MGG, VIII, 1960.

LITUUS, vojniki i nstrument starih Rimljana, vrst trombona na kojemu su se izvodili signali. Naziv 1. zadrao se sve do XVIII st., ali se nije odnosio uvijek na isti duhaki instrument. LITVINOVA (Litvinne), Felia (pravo ime Fran^oise-Jeanne Schiitz), francuska pjevaica ruskoga podrijetla, sopran (Petrograd, 1861 Pariz, 12. X 1936). Pjevanje uila u Parizu (G. Sbriglia, V. Maurel), gdje je debitirala 1882. Nastupala u New Yorku, Petrogradu, Moskvi i u Italiji; vrativi se u Pariz interpretirala je u prvome redu u-loge u djelima R. Wagnera. Gostovala je u Londonu (Co~ vent LITUUS (u sredini). Etruanska zidna slika, Garden), Milanu IV st. (LaScala), Mon-te Carlu, New Yorku i u Junoj Americi. U sezoni 189697 pjevala i na njujorkom Metropolitianu. Od 1927 profesor na Amerikom konzervatoriju u Fontainebleauu. L. je bila pjevaica svjetskog ugleda, jedna od najveih na prijelazu u XX st. Objavila jetoijigu uspomena Ma vie et mon art (1933). LIUZZI, Fernando, talijanski muzikolog i kompozitor (Senigallia, 19. XII 1884 Firenca, 6. X 1940). Studirao u Bologni, Rimu i Munchenu (M. Reger). Predavao harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju u Parmi fi9io 17) i Firenci (1917 23). Od 1924 privatni docent za muziku estetiku na Univerzitetu u Firenci i Perugiji; 1927 38 profesor povijesti muzike i estetike na Univerzitetu u. Rimu. Djelovao i kao muziki kritiar. Bio je izvrstan poznavalac srednjovjekovne muzike, naroito talijanske Ars novae i liturgike drame.

LIVANOVA, Tamara Nikolajevna, sovjetski muzikolog (Kiinev, 8. IV 1909 ). Studirala u Moskvi historiju umjetnosti na Univerzitetu te muziku na Institutu Gnjesin i na Konzervatoriju. Predavala na Moskovskom konzervatoriju i na Institutu Gnjesin. Suradnik Muzikolokog instituta Sovjetske akademije nauka od 1946. Prouava rusku muziku prolost.
DJELA: OuepKU u Marnepua^u no ucmopuu pyeCKOu My3UKaAbnou Kyjlbmypu, 1938; Hcmopuji 3anadHoespoeucKoii .\ty3uKu do 1789 tod., 1940; My3biKajibHan dpaMamypeun M. C. Baxa u ee ucmopUHecKue C6H3U, 1948; PycCKajt My3UKajibuan Kyjibmupa s ee cett3ax c Autnepamypou, meampoM u 6umoM, 1952$i;H.H.MnCKoecKUu, 1953; B. F. 3axapoe, 1954; Mouapm u pyccKan My3UKajibHan Ky/ibmypa, 1956; My3bixa npou3sedenuHx M. TopbKoso, 1957: Cmacoe u pyccKan KAaccunecKan onepa, 1957.

LIVERATI, Giovanni, talijanski kompozitor (Bologna, 27. III 1772 vjerojatno u Firenci, poslije 1835). Uitelj u kompoziciji bio mu je S. Mattei. Od 1792 pjevao na talijanskim kazalitima u Barceloni i Madridu, zatim je bio kapelnik talijanske opere u Potsdamu, a onda kazalita u Pragu. God. 180514 ivio u Beu kao uitelj pjevanja. Otud otiao u London gdje je primio slubu kapelnika i kompozitora Kraljevskoga kazalita. Bio je dobar kompozitor komi nih opera (farsa La Prova generale al teatro obila je mnoge talijanske i inozemne pozornice), a imao je uspjeha i s biblijskim operama i oratorijima. U Beu su bile veoma rairene njegove vjebe iz pjevanja.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Enea in Cartagine, 1796; La Prova generale al teatrb, 1799; // Convito degli dei (alegorijska opera), oko 1800; La Pi'esa d'Egea, 1809; David oder Goliaths Tod, 1813; Gli Amanti fanatici, 1816; Atnore e Psiche, 1831 i dr. Baleti. VOKALNA: oratorij L'Aorazione dei Prese pio; kantate // Trionfo di Cesare sopra i Galli, 1815; // Trionfo di Albione e di Roma, 1817. Ariette; canzonette; romance; dvopjevi i dr. Crkvene kompozicije. Izdao Solfeges d'ltalie. LIT.: H. \X'essely, Giovanni Liverati, MGG, VII, 1960.

LIVIABELLA, Lino, talijanski kompozitor (Macerata, 7. IV 1902 Bologna, 21. X 1964). Diplomirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu klavir, orgulje i kompoziciju (O. Respighi). Nastavnik na konzervatorijima u Pescari (od 1928 direktor), Ve neciji (1931 40), Palermu (do 1942 predavao fugu i kompozi ciju), Bologni (194753 direktor), Pesaru (195359) i Parmi (195963). L. je najpoznatiji kao operni kompozitor. Njegova scenska djela oblikom su povezana uz tradiciju, ali u melodici i u harmoniji esto primjenjuje i suvremene kompozicijsko -tehnike postupke (politonalnost).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Giovinezza mia, 1922; // Vincitore, 1936; Monte Mario, 1937 i La mia lerra, 1942. Koncert za violinu, 1956; poema za klavir i orkestar, 1954; triptih, 1923; 3 suite, 1925 37; L'Usignolo e la rosa za komorni orkestar, 1926; / Canti delVaniorc za harfu, harmonij

LIVADI (VViesner), Ferdo, kompozitor (Celje, 30. V 1799 Samobor, 8. I 1879). Muziku uio najprije kod J. Hero via u Samoboru, zatim u Zagrebu, pa kod A. Hiittenbrennera

472

LIVIABELLA LOBO
gencije u interpretaciji, gotovo genijalnog smisla za komiku rijetke sposobnosti da svoje oduevljenje prenese i na dru umjetnike. Kao producent vodio je operna poduzea: Scarl rough Open Air Theatre (1939 i 194546), Carl Rosa Opi Company (194647), Dublin Grand Opera Society (1948), Johe nesburg Civic Opera Season (1949). Bavio se i opernom scenogra jom i kostimografijom. LOBACZEWSKA, Stefania, poljski muzikolog (Lavov, ; VII 1888 Krakov, 16. I 1963). Muzikologiju studirala u Be kod G. Adlera, zatim kod A. Chvbinskog u Lavovu, gdje je doki rirala 1930. God. 1931 38 predavala historiju muzike na muz koj koli Szymanowski u Lavoru, od 1945 profesor Visoke muzii kole u Krakovu, od 1948 docent za muzikol ogiju Univerzit u Poznanu, 195255 direktor Visoke muzike kole i Muzil lokog instituta na Univerzitetu u Krakovu. Od 1928 do 15 bila je muziki kritiar lista Gazeta Lwowska, a 194750 suradi asopisa Dziennika Krakozuskiego. Autor je prve temeljite stuc o K. Szymanowskom i vrijednih rasprava o muzikom ivotu P< ske Chopinova vremena.
DJELA: O harmonice K. Debussyego (disertacija), 1929; Zarys estel muzyczney, 1937; Zarys historii form tnuzycznych, 1950; Karol Szymanozi ycie i tvjorczo, 1950; Tablice do historiimuzyki, 1952; L. van Beethoven, 19 Style muzyczne (2 sv.), 1960 i 1962; oko 200 studija, rasprava i lanaka. LIT.: Z. Lissa, Stefania Lobaczevvska, MGG, VIII, 1960.

i gudaki orkestar, 1939; Adagio, 1949; tema, varijacije i fuga, 195; 3 serenade, 1959; 2 koncerta, 1964. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1925; II, 1933; HI, s. a. i IV, La Melancolia, 1955. Klavirski trio, 1948; kvintet za gudaki trio, flautu i harfu, 1953; 2 sonate za violu i klavir, 1950 i 1956; 3 sonate za violonelo i klavir: I, 1931; II, 1932 i III, 1939; krae kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Santina, 1922; Zatitra. 1924; Antigone, 1943 (prer. 1960) i Canto di Natale, 1963. Komina opera La Conchiglia, 1954; baletna pantomima Favola di poeta, 1935. VOKALNA. Kantate: Manina da neve, 1935; Sorella Chiara, 1943; Caterina da Siena, 1949; 0 Crux ave\, 1950 i Le sette parole di Gesti sulla croce, 1957. Simfonija Quattro quartetti (T. S. Eliot) za sopran i orkestar, 1963. Solo-pjesme. Messa funebre, 1930; Messa da requiem, oko 1940; 2 moteta, 1952. LIT.: A. Adversi (redaktor), zbornik Lino Liviabella, La sua vita, la sua muica, Macerata 1966.

LJUNGBERG, Gota, vedska pjevaica, sopran (Sundvall, 4. X 1893 Lidingoe kraj Stockholma, 30. VI 1955). Studirala na Muzikoj akademiji u Stockholmu (G. Bratt, Ch. Cahier), u Milanu (V. Vanza) i Berlinu (L. Bachner, O. Daniel); debitirala 1918 u Stockholmu kao Elza (Wagner, Lohengriri), gdje je angairana do 1926. God. 192632 lanica Dravn e opere u Berlinu, od 1932 u New Yorku solist na Metropolitanu i od 1935 profesor pjevanja na New York College of Music. Uz to je 192428 bila redovit gost londonskog Covent Gardena; nastupala i na festivalu u Salzburgu. Dramski sopran velike izraajne sn age, posebno se istakla u Wagnerovu repertoaru, kao Saloma i Elektra (R. Strauss) i u suvremenom opernom repertoaru. LLOBET, Miguel, panjolski gitarist (Barcelona, 18. X 1875 22. II 1938). Slikar; gitaru uio kod F. Tarrege. God. 190414 ivio u Parizu. Koncertirao po cijeloj Evropi i Sjevernoj 1 Junoj Americi. Transkribirao za gitaru mnoge kompozicije starijih i suvremenih panjolskih autora. M. De Falla je za nj napisao svoje djelo Homenaje, pour le tombeau de Claude Debussy
(1920). LIT.: B. Tonazzi, Miguel Llobet, chitarrista delP impresionismo, Ancona 1964.

LLONGUERAS Y BADfA, Juan, panjolski kompozitor (Barcelona, 6. VI 1880 13. IX 1953). Uenik E. Granadosa (klavir) te Mas y Serracanta, E. Morere i L. Milleta (kompozicija); usavravao se u Francuskoj, Njemakoj i vicarskoj. Gorljiv pristaa i uenik Jaques-Dalcrozea, njegova pedagoka nastojanja prenio na panjolsko tlo, osnovavi u Barceloni Instituto Cataldn de Ritmica y Pldstica. God. 1901 08 direktor Escola Choral, a 191218 Escuela Municipal de Muica u Tarrasi. Muziki kritiar novina La Veu de Catalunya i suradnik asopisa Revista Musical Catalana.
DJELA. KLAVIRSKA: Cancons ambigestos i rondes infantils (prijevod na katalonski djela Jacques-Dalcr3zea); Canfons 1 jocs a" infants, 4 serije; Yan i Mia, 12 impresija; La Feta dels Reis i les fignres del Pessebre; La Vida senzilla, 12 kratkih kompozicija; L' Istiu efimer, pitoreskne scene. Pjesme: Les Canfons de Nadal, 1917 ( I I I izd. 1931); Els Cants de la Passio, 1928; Canconer Popular de Nadal, 1931. SPISI: Orientacid i Organizacio del Moviment Musical Popular a Catalunya, 1908; Per la Danca i per V Educacio pel Ritme, 1915; Per la nosira Sardana, 1933. LIT.: A. Krumscheid, Juan Llongueras y Badia, MGG, VIII, 1960.

LOBE, Hilda, violonelistica (Celovec, 14. IX 1903Studij zavrila 1927 na Muzikoj akademiji u Beu (P. Grumme God. 192628 lanica Steinbauerova kvarteta i 192831 Brar lova trija s kojim je nastupala u Austriji, Jugoslaviji i Italiji. 1 1931 djelovala u Ljubljani kao solist i komorni muziar; 15 71 lan orkestra Slovenske filharmonije. j. se LOBE, Johann Christian, njemaki muziki teoretiai kompozitor (Weimar, 30. V 1797 Leipzig, 27. VII 188 Uio flautu i violinu kod A. Riemanna i E. A. Miillera. Gc 181142 flautist i violinist Dvorskog orkestra u Weimaru. 1 1846 djeluje u Leipzigu kao nastavnik i do 1848 kao redak Allgemeine Musikzeitung. Njegov prirunik Lehrbuch der mi kalischen Komposition ide u red najboljih muzikih udben onog vremena.
DJELA: Kompositionslehre oder umfassende Lehre von der ihemalisc Arbeit, 1844; Lehrbuch der musikalischen Komposition (4 sv.), 185067 (n obradba H. Kretzschmara 1883 87; ruski i francuski prijevod); Katechis der Musik, 1851 (mnogo izdavano i preraivano; najpoznatije preradbe: Leichtentritt, III izd. 1926 i W. Neumann, 1949 i 1956. Na hrvatskom obn F. Kuha, 1875, dopunjeno izdanje 1890; u toj je obradbi Kuha pokuao graditi hrvatsku muziku terminologiju); Musikalische Briefe eines Wohlbekam (2 sv.), 1852; Fliegende Bldtter fiir Musik (3 sv.), 1855 57; Aus dem Lt eines Musikers, 1859; Vereinfachte Harmonielehre, 1861; Konsonanzen und Di nanzen, 1869; Katechismus der Kompositionslehre, 1872; Handbuch der M\ (XXXI izd.), 1926. L. je komponirao 2 simfonije, koncerte za flautu i orkes uvertire, komornu i klavirsku muziku, sedam opera i dr. LIT.: R. Sietz, Johann Christian Lobe, MGG, VIII, 1960.

LLOYD, Charles Harford, engleski orgulja i kompozitor (Thornburv, Gloucester, 16. X 1849 Slough, Buckinghamshire, 16. X 1919). Studirao muziku i teologiju na Magdalen Hallu (danas Hertford College) u Oxfordu. Od 1876 orgulja katedrale u Gloucesteru; u tom svojstvu vodio Three Choirs Festivals 1877 80; uz to dirigent Gloucester Choral Society i Gloucester shire Philharmonic Society. Od 1882 u Oxfordu orgulja katedrale, dirigent Oxford Choral Society i Oxford Symphony Concerts. God. 1887-92 predavao kompoziciju i orgulje na Royal College of Music u Londonu, 1892 1914 kantor i nastavnik muzike na Elon College u Oxfordu i zatim orgulja kraljevske kapele u Londonu.
DJELA (izbor): ko ncert za orgulje. KOMORNA: Duo Concertante za violinu, klarinet ili violu i klavir, 1888; Four Characteristic Pieces za violinu i klavir, 191?; suita za klarinet i klavir, 1914; kompozicije za violiru i klavir. Klavirske kompozicije (Glyndebourne Dances, 1918; 2 koncertne etide, 1918). Kompozicija za orgulje (sonata, 1886; tema, varijacije i finale, 1920). VOKALNA. Kantate: Hero and Leander, 1884 (nova verzija 1912); Andromeda, 1886; The Ballad of Sir Augie and Ladie Elsie, 1894; The Longbeards' Saga, 1887 i The Cleaner's Harvest, 1888. Vieglasne pjesme; solo -pjesme. CRKVE NA: 7 Services, 1880 1913; The Neza Cathedral Palter, 1910; Te Deutn, 1911; Magniftcat i Nunc dimitlis, 1881; A Set of Chanls, 1906; anthemi i dr. Spis Free Accmnpaniment of Unison Hymn Singing, 1928. LIT.: S. Sadie, Charles Harford Llo yd, MGG, VIII, 1960.

LOBKOWITZ, Franz Joseph Maximilian, eki muzi mecena (Roudnice nad Labem, 7. XII 1772 16. XII 181 Neobino muzikalan, svirao je violinu i violonelo i pjevao (bi Znatnim, financijskim sredstvima pomogao osnivanje u Pn drutva Jednota ku zvelebeni hudebniho umeni v echdch (181 koje je 1811 utemeljilo Praki konzervatorij, a u Beu dru Gesellschaft der Musikfreunde (1812). Od 1812 bio je upravii Dvorskog kazalita u Beu. Za kune koncerte u svojoj be palai i na svojim dobrima imao je vlastiti orkestar, zbor i soli koji su izvodili ak i velike opere. Kao mecena posebnu je pazi posveivao Beethovenu (od oko 1796), prireujui izvedbe njego djela u svojoj palai (praizvedba Eroike, 1804), otkupljujui j rukopise i organizirajui pretplatnike koncerte; do 1811 dozi ivao je Beethovenu i stalnu godinju potporu. Beethoven knezu posvetio 6 gudakih kvarteta op. 18, III simfoniju op. trostruki koncert op. 56, V i VI simfoniju op. 67 i 68 (posve( istodobno i grofu Razumovskom), gudaki kvartet op. 74 i cik pjesama An die ferne Geliebte op. 98. Veoma bogata bibliot obitelji L. u dvorcu Roudnice s vie od 5000 vrijednih muzi djela uva se danas u Prakoj univerzitetskoj biblioteci.
LIT.: A. W. Thayer, The Lobkovvitz Family, The Musical World, 1! P. Netll, Musicalia in der fiirstlich Lobkowitzschen Bibliothek in Raudr Mitteilungen des Vereines fiir Geschichte der Deutschen ip Bohmen, 19 u Nettlovu djelu Beitriige zur bohmischen und mahrischen Musikgeschic Brno 1927. S. Ley, Beethoven und Fiirst Lobkowitz, Atlantis, 1937. R. Schaal, Lobkovvitz, MGG, VIII, 1960.

LLOYD, Powell (Harry), engleski pjeva (tenor) i glumac (London, 6. V 1900 ). Studirao na Morley Collegeu (G. Holst) i na Guildhall School of Music u Londonu; pjevanje uio kod A. Martina i H. Olivera. Karijeru zapoeo kao glumac u kaza litu Old Vic; uskoro lan operne druine u kazalitu Sadler's Wells, gdje se istakao kao Monostatos (Mozart, arobna frula), Basilio (Mozart, Figarov pir), Bardolph (Verdi, Falstaff), Vaek (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Premda nije raspolagao velikim glasom, ostao je u sjeanju zbog natprosjene inteli-

LOBO, Duarte (Eduardus Lupus, Lopez, Lopat), por galski kompozitor (Alacovas, krten 19. IX oko 1565 Lisab 24. IX 1646). Uenik M. Mendesa u Evori. Od 1594 zborov katedrale u Lisabonu, gdje je takoer predavao na Colegio Claustra da Se. Ubraja se medu najznaajnije portugalske majst polifonog stila.
DJELA: Opuscula, 1602 (48 gl. boini responsoriji, marijanske antifi jedna 8-gl. misa); Officium defunetorum, 1603; 3 sveska 4-gl. Magnificata, l6c

LOBO LOCKSPEISER
u ; po jedan svezak 4 8 gl. i 46 gl. misa, 1621 i 1639; Liber processionum el stationum ecclesiae Olymponensis, 1607. NOVA IZD.: prvi svezak cjelokupnih djela obj. M. Joaquim (1945); jednu antifonu i 2 mise obj. J. E. dos Santos (Polifonia cldssica portuguesa, 1937). LIT.: M. A.deLima Cruz, Duarte Lobo, Lisbda 1937. M. de Sampayo Ribeiro, Duarte Lo-

473

iz op. 3 i 1 sonatu iz op. 6 obj. A. Nadaud (novo! zd. priredio R. Franconi, 1921). LIT.: C. Vanbianchi, Un celebre violinista bergamaseo precursore di Nic. Paganini, Lettere e documenti inediti, Bergamo 1921. J. Berg, Locatelli da Bergamo, Bergamo 1922. B. Fabietti, Vita eroica di Antonio Locatelli (II izd.), Milano 1939. A. Koole, Pietro Antonio Locatelli da Bergamo, Italiaans Musycqmeester tot Amsterdam, Amsterdam 1949. Isti, Pietro Antonio Locatelli, MGG, VIII, 1960. Isti, Pietro Antonio Locatelli, Chigiana, 1964.

bo, MGG, VIII, 1960.

LOCATELLI, Pietro Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Bergamo, 3. IX 1695 Amsterdam, 30. III 1764). O njegovu ivotu nije mnogo poznato. Zna se da je do 1713 bio Corellijev uenik u Rimu; kasnije je u Mantovi bio u slubi kneza Filipa od Hessen-Darmstadta. Velik dio i vota proveo je u Amsterdamu, gdje su objavljene i njegove kompozicije i gdje je pridonio organiziranju muzikog ivota, uvodei redovite javne koncerte u kojima je sudjelovao i kao dirigent. L. je imao pouzdan osj"eaj za preglednost i jasnou oblika, znao je violini povjeravati i stavke tople lirike i neposredne melodijske invencije. U svojim kompozicijama on ipak privlai prvenstveno neobinom razvijenou violinske tehnike koja u dotadanjoj violinskoj li teraturi predstavlja najvii domet briljantnog, ponekad i bizarnog virtuoziteta. U toj oblasti L. je gotovo pretea Paganinija.
DJELA: 12 Concerta grossa op. I, 1721; 12 sonata za flautu i b. c. op. 2, 1732; 12 koncerata i 24 capriccia L'Arte del violino za violinu solo op. 3, 1733; 6 Introduzioni leatrali e 6 concertizz gudake instrumente op. 4, 1735; 6 sonata za 3 ili 2 violine i b. c. op. 5, 1736; 6 sonata za violinu i b. c. op. 6, 1737; 6 koncerata za gudake instrumente i b. c. op. 7, 1741; 10 sonata (6 za violinu i b. c, 4 za 3 violine i b. c.) op. 8, 1744; 6 koncerata L'Arte di nuova modulazione (obj. i pod naslovom Caprices enigmatiques) za gudake instrumente i b. c. op. 9, 1762; Mnoga djela nalaze se u rkp. NOVA IZD.: po 1 concerto grosso obj. A. Egidi (1927), A. Schering i E. Bonelli (1948); 3 sonate za flautu i b. c. iz op. 2 obj. G. Scheck i W. Upmever (1944; novi otisak 1949); po 1 sonatu iz istog opusa obj. F. David (Die hohe Schule des Violitispiek, 1867 72; II izd. 1903) i A. Kowatscheff (1949); 3 triosonate iz op. 5 H. AIbrecht (1951 54); 2 tri-sonate iz op. 5 A. Moffat; 1 triosonatu iz op. 5 J. M. Komter C1948); 6 violinskih sonata iz op. 6 G. Benvenuti i E. Polo ' / Classici Musicali Italiani, 1956); 1 sonatu iz op.6 i 1 sonatu iz op. 8 obj. J. Rontgen i D. F. Scheuzleer (1911); L'Arte del violino, 24 capriccia

LOCHAMER (LOCHHEIMER, LOCHAMERSCHES) LIEDERBUCH, jedna od najvanijih rukopisnih zbirki rane njemake puke pjesme. Ubraja se i medu najstarije spomenike njemakog svjetovnog vieglasja. Nastala je izmeu 1455 i 1460, a prozvana je po Wolfleinu von Lochameru koji je moda bio samo njezin vlasnik. Sadrava 44 pjesme, od toga nekoliko jedno glasnih, a ost ale su vieglasne; 5 ih je sauvano u cjelini, dok je od drugih ostala samo po jedna dionica. Pjesme nije zapisala jedna ruka i ne potjeu iz istoga stilskog razdoblja. Sabrane su puke pjesme, primitivni prepjevi u narodnom duhu i suvre mene vieglasne pjesme. Sadraj, preteno ljubavni, potjee iz graanske sredine. Faksimil Lochamerove zbirke izdali su F. W. Arnold i H. Bellermann (1867), K. Ameln (1925), K. Escher i E. Lott (1926) te E. Rohloff (1953).
LIT.: J. Muller-Blattau, Die Weisen des Locheimer Liederbuches, AFMF, 1938. H. Besseler, Das Lochamer Liederbuch aus Niirnberg, MF, 1948. W. Salmen, Lochamer-Liederbuch, MGG, VIII, 1960. A. Vi.

LOCKE, Matthew, engleski kompozitor (Exeter, oko 1630 London, VIII 1677). Do 1638 lan djeakog zbora katedrale u Exeteru. ivio je zatim u Londonu, a za vrijeme graanskog rata boravio u Evropi. Od 1651 ponovo je u Londonu; 1660 stupio u slubu na dvoru, gdje je zauzimao istaknute muzike poloaje. L. je jedan od najveih engleskih kompozitora XVII st. Svojom izraajnom i doista vrijednom muzikom izvrio je jak utjecaj na cijelu generaciju engleskih muziara. iv, temperamentan i napredan duh, u mnogim je granama muzike bio pionir na engleskom tlu. On je prvi prenio u Englesku Monteverdijeve principe komponiranja, tzv. seconda prattica. Osim toga on je autor prvog engleskog prokomponiranog scenskog djela M. LOCKE, bakrorez, 1776 (masgue) bez govorenih dijaloga (The Empress of Marocco; njegova scenska muzika za kazalino djelo Psyche ima podnaslov The Englisch Opera) i prvog engleskog prirunika za izvoenje generalbasa (Melothe-Sia . . .). Po nekim obiljejima svog stila, a posebno po plastinoj dramatinosti svoje crkvene muzike (npr. veliki Verse Anthem po obliku zapravo kantata) L. je pretea H. Purcella. Vana su i nje gova instrumentalna djela koja idu meu najbolje engleske kompo zicije XVII st.
DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: Lit t l e Co ns ort za g uda k i a ns a mb l, 1656; Alusick's Delight on the cithern, 1666; Melothesia 'zvith a ehoice collection of lessons for the harpsichord, 1673; kompozicije u razliitim suvremenim zbir ka ma i u rkp. DRAMSKA: neko liko maska, me d u osta lim Cup id and Death (J. Shirlev) i The Stepmother (R. Stapvlton); scenska muzika za kazalina djela The Tempest (W. Shakespeare), 1667; Psyche (T. Shadwell), 1675 i dr. CRKVENA: brojni servicei i anthemi (medu ostalim jedan veliki Verse Anthem; Ten Responses to the Cotnmandments, 1666) u razliitim suvremenim zbirkama i u rkp. Prirunik Melothesia or certain General Rules for playing upon a Continued Bass', 1673. Nekoliko polemikih spisa. LIT.: H. Cummings, Matthevv Locke, Report of the Fourt h Congress of the International Musical Societv, London 1911. A. Levris, Matthew Locke, Proceedings of the Royal Musical Association, 1947 48. P. le Huray Matthevv Locke, MGG, VIII, 1960. A. Kooiker, Lockes Melothesia: Its Place in the Historv of Kevboard Music in Restoration England (disertacija), Ann Arbor 1962. Ch. D. S. Field, Matthew Locke and The Consort Suite, Music and Letters, 1970.

r / r

i.OCHAMER LIEDERBUCH. Pjesma Ali mcin gcdmchm dy ich hab . . .

LOCKSPEISER, Edvvard, engleski muziki pisac i kompozitor (London, 21. V 1905 ). Studirao u Parizu (N. Boulanger), Berlinu (J. Ruier) i na Royal College of Music u Londonu (M. Sargent). God. 1934 osnovao u Londonu i do 1936 vodio Toynbee Hali Orchestra, zatim dirigirao National Symphony Orchestra u New Yorku, 194251 bio je suradnik Britanske radio-stanice (BBC), a od 1953 vodi Goldsbrough Orchestra u Londonu. Surauje u veem broju engleskih, evropskih i amerikih muzikih aso pisa (Music and Letters; Times; The Musical Quarterly; La Revue Musicale i dr.).
DJELA. SPISI: C. Debussy, 1936 i 1951 (tal. 1946; novo prer. j:ngl. izd. u 2 sv. 196265); Berlioz, 1939; C?. Bizel, 1951; Debussy et Edgar Poe, 1962; studije, rasprave i pojedina poglavlja u razliitim kolektivnim djelima i lanci u enciklopedijama. Redigirao engleski prijevod Povijesti muzike H. Pru-

P. A. LOCATELLI

474

LOCKSPEISER LOEWE
flautu, obou, saksofon i fagot, 1904; 2 rapsodije za obou, violu i klavir, 1 Conte espagnol za violonelo i klavir (orkestar), 1912; partita za violinu i kl 1930; etide za violinu. Opera Life is but a Dream. VOKALNA: 1 Beat; Drums! za muki zbor, duhaki orkestar i udaraljke, 1917; Evocatic enski zbor i orkestar, 1931; V'Archet za enski zbor, violu d'amore i klat 1901; Ode for One Who Fell in Battle za zbor, 1911; Canticum fratris solii Franjo Asiki) za glas i komorni orkestar , 1928; solo-pjesme uz orkestai violu d'amore i klavir i uz klavir. Psalam 137 za enski zbor, orgulje, h 2 flaute i obligatni violonelo, 1907. LIT.: L. Gilman, Charles Martin Loeffler, Phases of Modem M New York 1904. P. Rosenfeld, Loeffler, Musical Portraits, New York : C. Engel, Charles Martin Loeffler, The Chesterian, 1920. Isti, Ch Martin Loeffler, MQ, 1925. E. B. HM, Charles Martin Loeffler, Me Music, 1935. N. Broder, Charles Martin Loeffler, MGG, VIII, 1960.

nieresa, 1943 i monografiju F. Poulenc H. Hella, 1959- KOMPOZICIJE: koncert za klavir i duhae, 1925; uvertira Pescallo, 1927; gudaki kvartet, T930; suita za flautu; baletna suita; filmska muzika.

LOCKVVOOD, Lewis, ameriki muzikolog i,New York, 16. XII 1930 ). Polazio Queen's College u New Yorku; muzikologiju studirao na Princeton University (O. Strunk, A. Wendel); doktorirao 1960. Od 1958 nastavnik na Princeton University (od 1968 profesor). God. 196366 glavni urednik Journal of the American Musicological Society.

DJELA: The Counter Reformadon and the Masses of Vincenzo Ruffo, 1970. Studije: Vincenzo Ruffo and Musical Reform after the Council of Trenl, MQ, 1957; A Dispute on Accidentals in Sixteenth-Century Rome, Analecta Musicologica, 1965; On Parody as Term and Concept in l6th Century Music, Aspects of Meaieval and Renaissance Music, 1966; A Sample Problem of Muica Ficta: VCillaert's Pater Noster, Studies in Music Historv: Essavs for O. Strunk, 1968; The Autograph of Beelhoven's Sonata for Violoncello and Piano, Op. 69, First Movement, The Music Forum, 1969 i d r.

LOCKWOOD, Normand, ameriki kompozitor i pedagog (New York, 19. III 1906 ). Kompoziciju studirao na Univerzitetu u Michiganu, zatim u Rimu (O. Respighi) i Parizu (N. Boulanger). God. 193243 predavao je teoriju i kompoziciju na Konzervatoriju u Oberlinu (Ohio, SAD), 1945 53 na muzikom odjelu Columbia University u New Yorku, 195355 na Trinity University u San Antoniju (Texas) i zatim na Univerzitetu u Wyomingu (Laramie). Dobitnik mnogih vrijednih nagrada.

J- t LOEILLET (L'Oeillet, Leuliet itd.), flamanska obitelj : ziara. Njeni lanovi zauzimali su potkraj XVII i tokom Xy st. kao instrumentalisti mnoga istaknuta mjesta u muzikom i' pojedinih belgijskih, francuskih i engleskih gradova. Najznai ji su: 1. Jean Baptiste (poznat kao John of London), kompo: 1 embalist (Gent, krten 18. XI 1680 London, 19. VI iGod. 1705 nalazi se u Londonu kao oboist opernog orkesti Queen's Theatre na Havmarketu. ini se da je 1710 napusti slubu i posvetio se poduavanju i koncertiranju. U svojoj je prireivao i vodio tjedne koncerte na kojima su, medu osta izvedeni prvi put u Engleskoj Corellijevi Concerti grossi. U je veliku reputaciju kao embalist, nastavnik embala a i vir na flauti; mnogo je pridonio popularizaciji poprene flau Engleskoj.
DJELA. KOMORNA: Sonalas for Variety of Instruments op. 1, : A// Sonatas in three parts op. 2, 1725; XII Solos, Six for a Cotnmon Fh Six for a German Flute zvith a Thorough Bass for the Harpsichord or Bass \ op. 3, 1729. Za embalo: Lessons for the Harpsichord or Spinet, 170 Six Suits of Lessons for the Harpsichord, 17:3. NOVA IZD.: trio-sonate op. 1 i 2 ob). A. Beon (Pari, 1911 12); 6 sonata iz op. 2 obi. Rikko (Ne'v York 1945); djela za embalo obi. J. W (Monumenta Musicae Belgicae I, 1932).

a a, 935 p , 945; f Colorado, 1959; scenska muzika. VOKALNA: oratoriji Childern of God, 1956 i Light out of Darkness, 1957. Kantate: Jesus the King; Lowe Divine; The Holy Birth; The Story of St. Nicolas; Old Hundredth, 1958 i Tryptych to the Memory of W. R. B. Willcox. Solo-pjesme.

LIT.: J. Machlis, Introduction to Contemporarv Music, New York 1961.

LOCO (lat., na mjestu), termin kojim se u notnom tekstu trai vraanje na tonu reprodukciju notom oznaene visine tona, nakon to se znakom 8 ---------------- vaili 8 ___________ va zahtijevalo da se napisana nota izvodi za oktavu vie ili nie:
1 loco

2. Jacques (nazivan i Jacob Jean Baptiste), kompo (Gent, krten 7. VII 1685 28. XI 1748). Brat Johna; 1702oboist gradskog orkestra u Gentu; u meuvremenu 1726 dj< na dvoru u Miinchenu, a 1727 odlazi u Versailles i nakon usp koje postie koncertirajui na razliitim instrumentima (ft oboa, fagot, violina) dobiva poloaj dvorskog oboiste. ir da je vrijeme do 1746 proveo izmeu Miinchena i Pariza, z se vratio u Gent.
DJELA: Concerto za obou i gudae u Es -duru; Concerto za flautu i g u D-duru (oba u rkp.); VI Sonates a 2 flutes traversieres ... sans basse 1 1728; VI Sonates pour une flute traversiere.. . avec baise op. 5, 1728.

3. Jean Baptiste, kompozitor (Gent, krten 26. VII 1688Brati londonskog Jeana Baptistea; vei dio ivota pr ovi Francuskoj. Na svojim se kompozicijama potpisivao: Baptiste L' Oeillet de Gant.
j loco

Cesto se, meutim, taj termin izostavlja, jer normalna reprodukcija automatski poinje tamo, gdje prestaju crtice znaka 8 ---------------- va ili 8 ___________ va. U kompozicijama za gudake instrumente termin 1. upotrebljava se i u sluaju kad se nakon izriito traenog sviranja na odreenoj ici (npr. sul G, sul A) ponovo prelazi u normalne pozicije. 1. Me. LOEFFLER, Charles Martin, ameriki kompozitor fran cuskog podrijetla (Mulhouse, Alzacija, 30. I 1861 Medfield, Mass., 19. V 1935). U Parizu uz violinu studirao i kompoziciju (E. Guiraud). Neko je vrijeme bio lan Pasdeloupova orkestra u Parizu i privatnih orkestara u Nici i Luganu. God. 1881 preselio se u SAD, a 1882 1903 bio je lan Simfonijskog orkestra u Bostonu. Uz to je redovito prireivao i samostalne koncerte. D. Ewen ovako prikazuje umjetniki lik Loefflera: Prva njegova kompozicija, Les Veillees de l'Ukraine (1891), ruskog je karaktera. Kasnije kompozicije odaju stilistike crte A. Skrja -bina ili C. Debussvja. Sva njegova djela stoje pod utjecajem germanskog potovanja oblika i arhitektonske konstrukcije. Ipak, svoja je najbolja djela stvarao onda, kad se njegova pjesnika narav izraavala impresionistiki: tada je njegova muzika zado bivala jedinstvenu ljepotu i otmjenost.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Hora mystica{u 1 stavku) za muki zbor i orkestar, 1916. Simfonijske pjesme: La Mort de Tintagiles (prema M. Maeterlincku) za 2 viole d'amore i orkestar, 1897 (preraeno za 1 violu d'amore i orkestar, 1900); La Villanelle dudiable sa orguljama, 1901; Avant que tu ne t'en ailles, 1901 (prema P. Verlainu, preraeno pod nazivom La bonne chanson, 1918) i Memories of My Childhood, 1924. Fantastic Concerto (u 1 stavku) za violonelo i orkestar, 1894; suita Les Veillees de l'Ukraine (prema N. Gogolju) za violinu i orkestar, 1891; Divertimento za violinu i orkestar, 1895; Divertissement espagnol za saksofon i orkestar, 1900; A Pagan Poem (prema Vergiliju) za klavir, engleski rog, 3 trublje i orkestar, 1907; fantazija La Villanelle du Diable, 1901; Poem 1923 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet u a -molu, 1889; Music za gudaki kvartet, 1917; gudaki kvintet, oko 1894; gudaki sekstet, 1893; oktet za gudaki kvartet, 2 klarineta, kontrabas i harfu, 1897; Ballade carnavalesaue za klarinet.

DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: 6 8 s o na ta z a fla ut u i b. c. (4 s v i 1705, op. 2-4, 17T5; VI Sonates a une Flute Traversiere ... 3p. 5, I kn)., VI Sonates a deux Flutes... sans Basse op. 5, II, 1720; Six Sonates of Two Pi Mr. Loeilet of Ga.it, 1730 (ponovljeno izdanje razliitih sonata iz preth zbirka). NOVA IZD.: H. Monke mever obj. 4 sonate iz op. 1 i po jednu * 2 i op. 4. (Moecks Kammermusik, s. a.J; J. Ph. Hinnenthal :>bj. 3 sonate' 1, 1 sonate iz op. 3 i 4 sonate iz op. 4 (Hortus Musicus, 43, 162 i 165); 6 i iz op. 3 obj. P. F. Sche rber i A. Kut z (Mainz 1949 ). LIT.: P. Bergmans, Une Famille de musiciens belges du XVIIIe ! Les Loeillets, Bruxelles 1928. E. Closson, S onates des Loeillets, I ari M. Vermeire-Roos, De Loeillets, een voornamm geslacht van muici, \ lanea musicelogica F. van der Mueren, 1950. B. Priestman, Catalo^u matique des oeuvres de Jean Baptiste et Jacques Loeillet, Revue Belge d sicologie, 1952. Isti, Loeillet, Jean Baptiste I, Jean Baptiste II, Jacques gi, MGG, VIII, 1960.

LOESCHHORN, Albert, njemaki pijanist, pedag kompozitor (Berlin, 27. VI 1819 4. VI 1905). Ueni Bergera, zatim E. A. Grella i R. Killitschgvja na Institui crkvenu muziku u Berlinu gdje je od 1851 i sam bio prc klavira. Komponirao preteno briljantne klavirske kompozi sastavljao vrlo dobre instruktivne radove. Koncertirao u ( s braom A. i E. Stahlknecht.
DJELA. KLAVIRSKA: suite; sonatine; mazurke; valceri. Brojne P38; 52 (30 melodisehe Etiiden) ; 65; 66; 67; 136 (Die Schule der Gelaufii 165; 176 (Oktavenschule) ; 193, 194; 195; 196 i op. 197 (Rhythmische Prol Wegweiser in die Pianoforteliteratur, 1861 (sa J. Weissom; II izd. 188 naslovom Fuhrer durch die Klavierliteratur). Izdao klavirske komp J. Fielda i R. Schumanna. LIT.: K. Hahn, Carl Albert Loeschhorn, MGG, VIII, 1960.

LOEWE, Johann Karl Gottfried, njemaki kompi (Lobejun kraj Hallea na Saali, 30. XI 1796 Kiel, 20. IV i lan djeakog zbora u Cothenu; kasnije uio muziku u H Nakon teolokog studija postao 1820 kantor protestantske sv. Jakova i uitelj muzike na gimnaziji u Stettinu. Tu je godine imenovan gradskim muzikim direktorom. Na to poloaju ostao 45 godina (do 1866). Dobar pjeva, prire

LOEWE LOGOTHETIS
je koncertne turneje (takoer i u Engleskoj), na kojima je izvodio svoje balade. Iako se bavio i instrumentalnom muzikom, teite je njegova stvaranja vokalno pod ruje na kojemu su nastala njegova neosporno najbolja djela: balade za glas i klavir. Tu izrazito romantiku formu, ko joj je prvi krupni doprinos dao F. Schubert (Erlkonig), razvio je L. do visine na kojoj se kasnije nije vie nala. Sve Loevveove balade nisu podjednako vrijedne. Ali u najboljima on je oitovao veliko bogatstvo mate, mnogo smje losti u iskoriivanju harmonijskih J. K. G. LOEWE. Rad E. Hahcra sredstava za stvaranje prikladna ugoaja, uspjeno variranje prvotnoga tematskog mate rijala koji raspreda do epske irine. U najpoznatije i najuspjelije Loevveove balade idu: Heinrich der Vogler, Der Nb'ck, Tom der Reimer, Fridericus Rex, Der Zauberlehrling, fiochzeiulied, Herr Oluf, Archibald Douglas, Die Gruft der Liebenden, Jungfrau Lorenz, Der Pilgrim von S. Jun, Die Glocken von Speier, Der Mohr auf der Messe, Der Woywode, Graf Eberstein, Die drei Lieder, Na'chtliche Heerschau, Edioard, Erlkonig, IVirtin Tochterlilein i Die verfallene Miihle.
DJELA: 2 simfonije; 3 koncerta za klavir i orkestar. Tri gudaka kvarteta; klavirski trio. KLAVIRSKA: 5 sonata (1819, 1819, 1824, 1829 i 1842); Mazeppa, 1830: Biblische Bilder, 1844; 5 fantazija i dr. DRAMSKA. Opere: Die Alpenhutte (neizvedena), 1816; Rudolph (neizv.), 1825; Malekadhel (neizv.), 1832; Die drei Wunsche, 1832 i Emmy (neizv.), 1842. Komina opera Neckereien (neizv.), 1833. VOKALNA. Oratoriji: Die Festzeiten, 1825 36; Die Zerstb'rung Jerusalems, 1829; Die sieben Schldfer, 1833; Die eherne Schlange, 1834; Die Apostel von Philippi, 1835; Gutenberg, 1835; Palestrina, 1841; Johann Hus, 1843; Der Meisler von Avis, 1843; Das Siihneopfer des neuen Bundes, 1847; Hiob, 1848; Das hohe Lied Salamonis, 1859; Polus von Atella, 1860; Die Heilung des Blindgeborenen, 1860; Johannes der Tdufer, l86r i Die Auferzveckung des Lazarus, 1863. Brojne kantate; preko 500 balada, legendi i solo-pjesama. Klavierund Oeneralbasschule ( I I izd.), 1851; Gesanglehre, 1851; Musikalisches Gottesdienst; autobiografija (izd. H. C. Bitter, 1870). NOVA IZD.: sva Loevveova djela za glas i klavir objavio je M. Runze u 17 sv., 1899 1904; izbor iz balada obj. L. Benda (4 sv.) i H. J. Moser (2 sv.). LIT.: A. W. Ambros, Karl Loewe der Romantiker, 1860. O. Gumprecht, Karl Loewe, Leipzig 1876. M. Runze, Carl Loewe.Eine asthetische Beurteilung, Leipzig 1884. B. Scheithauer, Verzeichnis samtlicher gedruckten Werke Dr. Carl Loewe's, Berlin 1886. A. Wellmer, Karl Loewe. Ein deutscher Tonmeister, Leipzig 1887. A. li. Bach, The Art-ballad: Schubert and Loewe, London 1890. W. Vffossidlo, Carl Loewe als Ballae nkomponist, Berlin 1894. H. Bullhaupt, Carl Loewe, Deutschlands Balladenkomponist, Berlin 1898. J. Chanlavoine, La Ballade allemande et Carl Loewe, Musiciens et poetes, Pari 1912. H. Kleemann, Beitrage zur Asthetik und Geschichte der Loe weschen Ballade (disertacija), Halle 1913. O. Ahenburg, Carl Loewe, Stettin 1924. H. Engel, Carl Loewe. Oberblick und Wiirdigung seines Schaffens, Greifswald 1934. C. Konig, Katl Loevve, Stettin 1937. R. Sietz, Car) Loewe, Kbln T948. VC\ Vetter, Zu Carl Loewes Balladenstil, Leipzig 1957. H. Engel, Karl Loewe, MGG, VIII, 1960. J. As.

475

stvaranim poslednjih godina ogleda individualni izraz obele- en spontanom inspiracijom i velikim harmonskim bogatstvom. Iako lirska raspoloenja nisu re tka u njegovom stvaralatvu, najea je odlika njegovih ela komponovanih veinom u slobodnim formama vedri op timizam, nemir u melodijskoj liniji, iva i brza ritmika, kao i spretna i kolorima orkestracija.
DELA. O RK ESTRALNA: I s i mfonija, 1947; Cedurska simfonija za gudaki orkestar, 1961; Sinfonia ilaliana, 1964 (Opatija, 28. X 1965); simfonijske slike Vesna, 1932 i Primorje, 1962; Pro-lena svita, 1958; Divertimento lirico, 1967. Uvertire: Rondo uvertira (Na va aru), 1936 (Beograd, 9. V 1939); Dundo Maroje, 1936; Kosmonauti, 1962 (Beograd, 8. VI 1962); Mermer i zvui, 1972 (Opatija, 8. XI 1972). Koncerti: M. LOGAR Concer-tino za violinu, 1952; za violinu u h-molu, 1954 (Beograd, 5. IV 1955); Concerto mordenle za violinu (Opatija, 7. XI 1970): za klarinet u B-duru, 1956 (Beograd, 7. IV 1959); za klarinet i rog, 1967 (Beograd, 5. IV 1968); za violonelo, duvaki kvintet i gudaki orkestar (Opatija, 4. XI I97i); Dve tokate za klavir i orkestar, 1933 (Beograd, 23. I 1934); Partita concerlante za duvaki kvintet i gudaki orkestar (Opatija, 15. XI 1969). KAMERNA: klavirski trio; trio za flautu, violu i violonelo; trio za klavir, kla rinet i fagot; 5 gudakih kvarteta; Omladinski koncert za violinu i klavir; Igra arobnjak za violinu i kamerni orkestar; svita Smrt Smail-age engia za harfu, violu, engleski rog i kamerni orkestar. Muzika za klavir I III. DRAMSKA. Opere: etiri scene iz Shakespearea, 1930; Sablazan u dolini entflori -janskoj, 1937 (Sarajevo, 10. XI 1968); Pokondirena tikva, 1955 (Beograd, 19. X 1956); etrdeset prva, 1958 (Sarajevo, 10. II 1961). Balet Zlatna ribica, 1950 Beograd, 11. XI 1953); baletska slika Spostamenti, 1965. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate:_ Plava grobnica, 1934; Na vrelu, 1937; Pjesma o bio grafiji druga Tita, 1945; etvarite, 1946; Veli joe, 1949 i Vatra, 1959. Ciklusi solo-pesama uz klavir (orkestar): Legenda 0 Marku, 1935; esnaest rumenih prolea, 1936 i Granada od Samarkanda, 1963. Horovi: enja; Bdijenje; O, klasje moje; Svatovska pesma; Most; Himna Beogradu i dr. Masovne pesme. LIT.: M. Kozina, Pokondirena tikva Mihovila Lo gara, Zvuk, 1957, 9 10. Z. Kuukali, Mihovil Logar: etrdeset prva, muzika drama u 3 ina, ibid., 1961, 49 50. 5. Habi, Zvuna sagreenja Mihovila Logara. 0 ezdesetoj godinjici ivota, ibid., 1963, 56. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.

LOGIER, Johann Bernhard, njemaki klavirski pedagog 1 kompozitor (Kassel, 9. II 1777 Dublin, 27. VII 1846). Od 1791 ivio u Engleskoj kao flautist, orgulja, trg ovac muzikalija, kazalini direktor i klavirski pedagog, najprije u Westportu (Irska), a zatim u Dublinu. God. 1814 patentirao tzv. chiroplast, spravu koja regulira ispravno dranje ruku pri sviranju na klaviru. Taj pronalazak kao i njegov sistem zajednikog, istodobnog, unisonog vjebanja veeg broja (do 12) uenika na klaviru, izazvao je veliko zanimanje u mnogim zemljama, a osobito u SAD.
DJELA: A Companion to the Royal Patent Chiroplast, 1815 (XIX izd. 1867); Sequel to the Chiroplast Companion, 1815 (V izd. 1820); An Explanalion and Description of the Royal Patent Chiroplast or Hand-Director, 1816; Logier's Theoretical and Practical Studies to the Pianoforte (2 sv.), 1816; A Refutation of the Fallacies and Misrepresentalions, 1818; An Authentic Account of the Examination of Pupils, 1818; Logier's Thcrough-Bass, 1818; J. B. Logier's System of Alusical Educatiotl" in Berlin, 1824; Systetn der Musikzvissenschaft und der praktischen Komposition (i na franc. i engl.), 1827; Anzueisung zum Klavierspiel und der musikalischen Komposition, 1829 i dr. Komponirao je koncert za klavir i orkestar, nekoliko uvertira te sonate, varijacije i dr. za klavir. LIT.: H. de Monti, Strictures on Mr. Logier's Svstem of Musical Education, Glasgow 1817. A. F. C. Kollmann, Bemerkungen iiber Herrn J. B. Logier's sogenannten >Neues-System des Musikunterrichtes, Allgemeine musikalische Zeitung, 1821. C. F. J. Girschner, Uber J. B. Logier's Neues Svstem des Musikalischen Unterrichtes, Berlin 1826. C. F. Ilgner, Kurze Darstellung des Logierschen Svstems im Vergleich mit der alten Methode des Musikunter richts, Danzig 1827. H. Becker, Das Svstem Logier, Muica, 1957. G. Pu'gner, Johann Bernhard Logier, Wegbereiter des Gruppenunterrichtes, Musik in der Schule, 1958 i 1959. Isti, Johann Bernhard Logier, MGG, VIII, 1960.

LOEVVENBERG, Alfred, engleski muzikolog njemakog podrijetla (Berlin, 14. V 1902 London, 29. XII 1949). Studirao u Berlinu i Jeni; doktorirao 1925. Zbog dolaska nacizma na vlast, napustio Njemaku i nastanio se 1935 u Londonu i 1947 primio englesko dravljanstvo. Suraivao u brojnim muzikim asopisima i leksikonima: bavio se i povijeu kazalita. Izdavao British Union Catalogue of Periodicals.
DJEL-\. SPISI: Atmah of Opera; 1597 1940 (2 sv.), 1043 (II izd. priredio F, Waiker, 1955); Early Dulch Libreltos and P/ays zvith Music in the British Museum. 1947; The Theaire of the British Isles, excluding London; A Biblio graphy, 1950. LIT.: A. H. King, Alfred Locvvenberg, Music and Letters. 1950.

LOGAR, Mihovil, kompozitor (Rijeka, 6. X 1902). Pored arhitekture studirao na Konzervatorijumu u Pragu kompoziciju (K. B. Jirak); napustivi arhitekturu posvetio se potpuno mu zikim studijama i 1927 diplomirao kompoz iciju na Majstorskoj koli kod J. Suka. Iste se godine nastanio u Beogradu, gde je do 1945 delovao kao nastavnik Muzike kole i Srednje muzike kole; 194572 bio je profesor na Muzikoj akademiji. Kao muziki kritiar i publicista saradivao u asopisima Zvuk i La Scala, u dnevniku Borba i dr. Dobio brojna priznanja za svoj umetniki rad, medu ostalim 1968 Oktobarsku nagradu Beograda za Dvostruki koncert za klarinet, rog i orkestar. Plodan kompozitor veoma izraene kompozicione tehnike, L. sa podjednakom lakoom i oduevljenjem prilazi kompono vanju najrazliitijih oblika i anrova, od opere i simfonijskih de la do jednostavne masovne pesme ili ilustrativne muzike za film. Dok su Logarove kompozicije iz predratnog perioda nosile peat ekspresionizma sa osloncem na atonalni stil, dotle se u delima

LOGOTHETIS, Anestis, kompozitor i slikar grkog po d r i j et la ( B u r g a s , B u g a r s k a , 2 7 . X 1921 ). Na Muzikoj aka^ ^ f

demiji u Beu uenik A. Uhla ^|^UiK^ ^1 (kompozicija) i E. Ratza (teo rija). ivi u Beu kao slobodan umjetnik. L. je razvio vlastiti sistem notacije s grafikim ele mentima. On razlikuje tri vrste znakova: 1. signale za akciju, ije linije ili tokice treba pre nijeti na neko tijelo za rezonan ciju; 2. znakove koji podsjeaju na jainu zvuka, boju i karakter tona; 3- simbole za visinu tona

^nmm,

lU

A. LOGOTHETIS

476

LOGOTHETIS LONDON
Bavreuthu i od 1672 u Ntirnbergu, a kasnije crkveni orgul; (od 1694 u crkvi St. Lorenz). Istakao se kao kompozitor operi i duhovnih arija. Najvanija je zbirka Auserlesene Kirch- u Tafel-Music (1682).
DJELA. Opere: Die triumphirende Treue, 1679; Der gereckte Zalem 1687 i Theseus, oko 1688. VOKALNA: 3 kantate. Zbirke (najvie pjesme glas i b. c): Geistliche Sing-StunJe: oder XXX Andacht Lieder, 1670; 50 pjesa u zbirci i H. Miillera Der Geistl. Erquickstunden, 1673 (II izd. 1691); 21 pje! u zbirci J. C. Arnschwangera Heilige Palmen, und Christliche Psalmen, i Keusche Liebs- und Tugend-Gedancken, 1680 (operne arije); Auserlesene Kh und Tafel-Music, 1682; XLIV. Arien, mit einer Sing-Stimme und untergesetz Bc, 1688 (operne arije); 150 pjesama u zbirci Die alte Zions-Harpfe, 1694 izd., bez muzike, 1693); Suavissimae Ganonum Musicalium Delitiae, 1700 i NOVA IZD.: 12 arija obj. A. Sandberger (Zur Geschichte der Oper in Ni\ berg, A.FMW, 1918 19) i dr. LIT.: A. Sandberger, Zur Geschichte der Oper in Niirnterg, AFM 191819 (takoer u knjizi Ausgewa"hlte Aufsatze zur Musikgeschichte, Mune 1921). H. E. Samuel, Johann Lohner, MGG, VIII, 1961.

Enklave, 1966. Integration 2a flautu, violu i embalo (klavir), 1955; Integration

i njihove meusobne odnose. Sve tri vrste znakova mogu se kombinirati. Naslovi djela odnose se kod Logothetisa na formalni sadraj kompozicije: oni ukazuju na specifina obiljeja organizacije.

LOHSE, Otto Fred, njemaki kompozitor (Leipzig, 9. 1908 ). Kompoziciju uio kod H. Grabnera. Od 1952 doi za teoriju i kompoziciju na Institutu za muziki odgoj pri univi zitetu Kori Marx u Leipzigu. Doktorirao 1959.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1955 i 1962; simfonijeta, 19 koncert za klavir, 1938; Concertino za klavir i orkestar, 1950; koncert za klari trublju, klavir, timpane, udaraljke i gudae, 1963; suita za obou i gudae, ic Divertimento za gudaki orkestar, 19 57. KOMORNA: 2 gudaka kvart 1943 i 1959; varijacije na Mozartovu temu za klavirski trio, 1931; duh; kvintet, 1961; sonata za flautu i klavir, 1952; sonata za violu i klavir, ic sonata za violinu i klavir, 1955. Klavirske kompozicije (sonata, T960). Zborovi; solo-pjesme. Probleme des zzveistimmigen vokalen Satzes. Grundlet einer aus Untersuchungen der neuen Musik linear begriindeten Methodik des siktheoretischen Unterrichts (disertacija), 1959.

za gitaru, 2 violine i violonelo. DRAMSKA: 5 Blatt-Balletl; balet Odyssee A. LOGOTHETIS, Ichnologia, 1964 za 9 plesaa, 1969; eksperimentalna opera Anastasis, 1970; Koopationen, muzi-

kalna grafika za instrumentalni ansambl i dijapozitive, 1970; Karmadharvttadrama; Anastatis za gudae, pjevae, instrumente, filmske kamere, magnetofone i film sku produkciju. Kulmination II za komorni orkestar i vokalne soliste, 1963; Pyriflegheton-Acheron-Kokkytos za 3 zbora i instrumente. SPISI: Graphische Notation, 1968; Kurze musikalische Spurenkunde. Eine Darstellung des klanges. Melos, 1970.

LOGROSCINO, Nicola (Bonifacio), talijanski kompozitor (Bitonto kraj Barija, krten 22. X 1698 Palermo ili Napulj, oko 1765). God. 1714 uao u Conservatorio di S. Maria Loreto u Napulju iz kojega je 1727 iskljuen zbog nedolina vladanja. Djelovao je zatim do 1731 kao orgulja u mjestu Conza; posljednjih godina ivota bio je dirigent Konzervatorija u Palermu. Veliku popularnost uivao je L. kao autor brojnih kominih opera. De Laborde ga naziva II dio dell' opera buffa. F. Florimo mu pripisuje uvoenje razraenih finala u kominu op eru, ali je tu tvrdnju osporio engleski muzikolog E. J. Dent ne poriui veliko znaenje Logroscinova stvaralatva za razvoj komine opere. Od brojnih njegovih djela sauvana je samo opera buffa // Governatore i opera seria Giunio Bruto, fragmenti iz opere // Dispetto d'amore i Stabat Mater. Te kompozicije pokazuju da je L. uglavnom nadovezao na umjetnost A. Scarlattija i G. B. Pergolesija.
DJELA. DRAMSKA: potpuno sauvane opere // Governatore, 1747 i Giunio Bruto, 1748. Po naslovu poznato je jo preko 30 Logroscinovih opera, medu kojima: L'Inganno per Vinganno, 1738; L'Inganno felice, 1739; La Violante, J741; La Lionora, 1742; // Riccardo, 1745; La Ciommetella correvata, 1744; II Leandro, 1744; La Griselda, 1752; La Gelosia, 1762. Od crkvenih kompozicija sauvan je samo Stabat Mater, 1760. LIT.: U. Prota-Giurleo, Nicola Logroscino, II Dio dell' opera buffa", Napoli 1927. E. P. Morello, A. Scarlatti e Nicolo Logroscino, 1927. M. Bellucd, Triade musicale Bitontina. Brevi cenni biografici di Bonifacio Nicola Logroscino 1698 1760..., Bitonto 1936. A. Mondolfi, Nicola Logroscino, MGG, VIII, 1960.

LOKRIJSKI NAIN, temelji se na jednoj od najstarijih gr; ljestvica (kao jonska i eolska) koju su kasnije tri glavne ljestv (dorska, frigijska i lidijska) postepeno istisnule. Opseg i raspo: tonova lokrijskog naina (a 1) g l fl e1 dl c' h a odgovara eols i hipodorskoj ljestvici (-> Starocrkveni naini). LOLLI, Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Bergar oko 1730 Palermo, 10. VIII 1802). Uglavnom samouk; 175! 74 violinist na dvoru u Stuttgartu. Poslije toga je do 1783 djelo' kao solist Dvorskog orkestra Katarine II u Petrogradu. Koncerti je s velikim uspjehom u Parizu (Concerts spirituels), a i u mnoj drugim velikim evropskim gradovima, tako u Palermu, Vene< Napulju, Kebenhavnu, Madridu, Londonu, Berlinu, Be Varavi, Stockholmu, Hamburgu i dr. Suvremenici su ga vec cijenili kao izvrsnog virtuoza koji s lakoom svladava najzakuas tehnike probleme, ali su mu predbacivali, da ne pokazuje mm muzikalnosti, im napusti podruje spoljanje, briljantne deke tivnosti. Ni kompozicije mu nisu bez nedostataka; ini se, da zl nedovoljnoga strunog znanja mno gima nije mogao napi pratnju. Vjerojatno je i hrvatski violinist I. M. Jarnovi bio 1 gov uenik.
DJELA: oko 20 koncerata za violinu i orkestar: preko 30 sonata za vic i b. c.; Diverlissementi za violinu i b. c.; 36 capriceia za violinu. NOVA IZD.: 6 sonata za violinu i b. c. obj. C. Gatti (1912 i 1953); jedine Lollijeve kompozicije obj. A. Beon, D. Alard, J. -B. Cartier, E.-N Deldevez, M. Elman, A. De Angelis i dr. LIT.: P. Stoeving, Antonio Lolli. Some Forgotten Virtuosi of the Vi The Musician, 1913. A. Moser, Arcangelo Corelli und Antonio Lolli,C ZF^ T92I. R.-A. Mooser, Violinistes-Compositeurs en Russie au XVIII si< Antonio Lolli, RMI, 1948. A, Meli, Antonio Lolli, MGG, VIII, 196c

LOHLEIN (Lelei), Georg Simon, njemaki muziki peda gog, violinist i pijanist (Neustadt an der Heide, Coburg, krten 16. VII 1725 Danzig, 16. XII 1781). O d 1760 uio u Jeni; 1763 postao u Leipzigu violinist i pijanist koncerata, koje je organizirao J. A. Hiller. Smatrali su ga jednim od najveih muzikih pedagoga XVIII st. Osobito velik uspjeh doivio je njegov udbe nik za klavir namijenjen poetnicima. V rijedne su i njegove sonate po stilu bliske muzici C. Ph. E. Bacha.
DJELA. INSTRUMENTALNA: oko 10 koncerata za embalo i mali instrumentalni ansambl; divertimenti i partite za male instrumentalne ansamble; kvartet za embalo, violinu, violu i violonelo; 2 trija za embalo, violinu ili flautu i bas; blizu 40 sonata i 6 partita za embalo (neke uz obligatnu violinu ili flautu). VOKALNA: oratorij i nekoliko kantata (sve izgubljeno); solo-pjesme (L. je prvi komponirao tekstove J. W. Goethea). INSTRUKTIVNA : Clavier-Schule, 1765 (IV izd. 1782; preraivali su je medu ostalima J. G. Witt hauer i A. E. Muller, a do 1825 doivjela je 8 izd.); Anzveisung zum Violinspielen, T774 (II izd. 1781; I I I izd. priredio J. F. Reichardt; 97 stavaka iz te kole unio je E. Doflein u svoje djelo Geigenschulmerk). LIT.: F. v. Glasetiapp, G. S. Lohlein, Halle 1937. L. Hoffmann-Erbrecht, Gcorg Simon Lohlein (Lelei), MGG, VIII, 1960.

LOMAKIN, Gavril Jakimovi, ruski kompozitor, dirig i pedagog (Petrograd, 6. IV 1812 Gatina, 21. V 1885). Nai nik zbornog pjevanja na Kazalinoj koli u Petrogradu, j je 1862 sa M. Balakirevom utemeljio Besplatnu muziku k u kojoj je pouavao pjevanje do 1870. God. 185072 vodi orkestar D. N. eremetjeva, a od 1874, poslije njena rasputa muki zbor S. D. eremetjeva. Pod njegovim vodstvom taj zbor razvio u jedan od najboljih ruskih pjevakih ansambla.
DJELA: vei broj crkvenih kompozicija (10 kerubinskih pjesama, 15 kajnikih pjesama); vie pojedinanih crkvenih pjesama. KpamKa.i Mer neuuH, 1858; PyHosodcmeo K o6yieHuw nenuu s Hapodw>ix utKOjiax, 1 Anmo6uozpa(f>uHecKue 3anucKu, PvccnaH cTapHHa, 1886, etvoroglasne monizacije staroruskih crkvenih napjeva. LIT.: B. B. Cmacos, ^BaAuaTHnaTHJietMe BecnjiaTHOfl My3biKaji mKOjiti, IleTporpaA 1906. D. Lehman, Gawril Joakimowitsch Lom; MGG, VIII, 1960.

LOMBARDIJSKI RITAM (nazvan alla zoppa ili lc bardijski stil) talijanski naziv za invertirane punktirane jednosti tipa (-> Punktirani ritam): -0-

LOHNER, Johann, njemaki kompozitor i orgulja (Niirnberg, krten 21. XI 1645 2. IV 1705). Uenik C. Weckera; oko 1665 70 orgulja u crkvi St. Sebalda. Usavravao se 1670 u Beu, a na povratku se zadrao u Salzburgu i Leipzigu. Tenorist u

LONDON, George (pravo ime George Burnson , "kana pjeva, bas -bariton (Montreal, 30. V 1920 ). Do 1934 2 je u Kanadi, a onda se s roditeljima preselio u Los Angeles. C

LONDON LOPATNIKOV
1947 osnovao je vokalni trio Bel canto (sopran F. Yeend, tenor M. Lanza). Otada pjeva redovito i u Evropi, osobito esto na Bekoj dravnoj operi i na razliitim festivalima. Na operi Metropolitan u New Yorku debitirao je 1951 kao Amonasro (Verdi, Aida). Istakao se na roito u operama Boris Godunov (Musorgski), Knez Igor (Borodin), Tannhauser i Parsi-fal (Wagner), Hoffmanove prie (Offenbach) i Carmen (Bizet). L. je pjeva velike muzikal nosti, njegova se interpretacija odlikuje profinjenou osjeaja i stilskom vjernou.
LIT.: J. Wechsberg, The Vocal Mission, New York 1957. G. LONDON

477

nastavnik na Konzervatoriju u Gentu; od 1938 direktor je Muzike akademije u Ronseu. Romantiar, najvie se istakao u solo -pjesmama i u programnim instrumentalnim kompozicijama (Idoles).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1948; Poime de la mer za violinu i orkestar, 1934; Images d'Orient za saksofon i orkestar, 1935; Prelude en aria za violonelo i orkestar, 1943; Idoles ?.SL klarinet i orkestar, 1950; Impressiones d'Hemelrijk op. 5, 1925; koreografska poema Aura, 1930; Weense walsen, 1933- Gudaki kvartet op. 24, 1937; sonata za violinu i klavir op. 4, 1925. Kompozicije za klavir. VOKALNA: kantate Le Rossignol, 1927 i Antigene, 1929. Solo-pjesme: Vos Yeux op. 3, 1924; Vieux Moulin, 1925; Lied voor Hilda, 1937; La Question, 1957; Portrait, 1957 i dr. Missa pro Pae, 1941.

2. Armand, kompozitor (Ledeberg kraj Genta, 22. I 1908 ). Brat Georgesa; studirao na Konzervatoriju u Gentu. Nastavnik klavira u Aalstu i Asseu, od 1957 direktor Muzike akademije u Gentbruggeu.
DJELA (izbor): Jnleiding en rustieke dans za klarinet i klavir (orkestar), 1953; Prijskampstuk za alt-saksofon i klavir (orkestar), 1953. Sonata za flautu i klavir; sonata za violinu i klavir. KLAVIRSKA: sonatina; Drie Schetsen, 1934; Drie Albumbladen; Martine heeft drie poppen, 195'J. VOKALNA: Levensfilosofie voor kleuters (ivotna filozDfija za djecu) za jednoglasni zbor. Solopjesme: Crepuscule; Zzuarte Heide, 1939; Waai nu zoetjes; Schaduit); O, Mane; Exil. LIT.: M. Boereboom, G.orges i Armand Lonque, MGG, VIII, 1960.

LONG, Marguerite, francuska pijanistkinja i pedagog (Nimes, 13. XI 1874 Pariz, 13. II 1966). Uila na Konzervato toriju u Nimesu i u Parizu (A. Marmontel) gdje je 1920 40 predavala klavir. Osnovala je privatnu klavirsku kolu u ko joj je odgojila niz francuskih pijanista (Jean Doyen i Jacques Fevrier). God. 1946 organizi rala sa J. Thibaudom interna cionalno klavirsko natjecanje. Koncertirala u Evropi i SAD. Interpretirala briljantno djela klasinih i romantinih kompozi tora, a osobito suvremenu fran cusku muziku: G. Faurea, C. Debussvja i M. Ravela. Odr ala brojna predavanja o su vremenom francuskom muzi kom stvaralatvu. Napisala Au M LONG Piano avec C. Debussy (1960) i Au Piano avec G. Faure (1963).
LIT.: Les Concours M. Long et J. Thibaud, RM, 1959. J. K'eill, Marguerite Long. Une Vie fascinante, Pari 1969.

LOOMIS, Clarence, ameriki kompozitor i pijanist (Sioux Falls, South Dakota, 13. XII 1888 Aptos, California, 3. VII 1965). Studij zapoet na Dakota Wesleyan University (Mitchell, South Dakota), nastavio na American Conservatory u Chicagu (H. Levy, klavir; A. Weidig, kompozicija); usavravao se u Beu kod L. Godowskog i F. Schrekera. Od 1914 nastavnik klavira na American Conservatory u Chicagu, 1930 36 predavao teoriju na Jordan College of Music u Indianopolisu, a od 1945 bio profesor na New Mexico Highlands \Jniversity u Las Vegasu.
DJELA. ORKESTRALNA: fantazija za klavir i orkestar, 1954; Gaelic Suite za gudae, 1953; preludij Gargoyles, 1936; Macbeth, 1954. Tri gudaka kvarteta. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: A Night in Avignon; Castle of Gold; Yolanda of Cvprus, 1929; David; The White Cloud, 1935; Susannah, Don't You Cry, 1939; The Fali of The House of Vsher, 1941; Revival, 1943 i The Captive Woman, 1953. Baleti The Flapper and the Ouartsrback, 1928 i Oak Street Beach. Scenska muzika Klng Lear (Shakespeare). VOKALNA: oratorij Alabado al Atnor. Kantate: Dreatn Fantasy; A Mother's Lul!aby; Hymn to America i Song of the White Earth, 1956. The Passion Play za zbor i orkestar; zborovi (ciklus Erin); solo-pjesme. LIT.: E. E. Hipsher, American Opera and Its Composers, Philadelphia 1934-

LONGA (lat.), u menzuralnoj notaciji, naziv za notni znak koji se biljeio najprije ^ , a od sredine XV st.: C^j . Odgovarajua pau za je t. U modernoj notaciji nema ekvivalenta za longu, jer bi ona po trajanju odgovarala zbroju od etiri cijele note. LONGO, 1. Alessandro, talijanski pijanist, kompozitor i publicist (Amantea, Cosenza, 30. XII 1864 Napulj, 3. XI 1945). Studirao klavir (B. esi) i kompoziciju (P. Serrao) na Kon zervatoriju u Napulju, gdje je 1897 predavao klavir. Njegovi su uenici F. Alfano, G. Laccetti, P. Denza i dr. Od 1914 ureivao reviju L'Arte pianistica. Kao kompozitor pod utjecajem je njema kih romantika i klasika, bez dublje invencije. Mnogo je vremena posveivao revidiranju i izdavanju djela starih majstora.
DJELA: Quattro brani sinfonici. Klavirski kvintet; suite za razliite komorne sastave. Oko 300 kompoziija za klavir (7 sonata; fantazija i fuga ; tema s varijacijama; 6 romantinih suita; 2 suite u starom stilu i dr.). Kompozicije za harfu, za orgulje. Solo-pjesme (ciklus Idillio d'un anno). Domenico Scarlatti e la sua figura nella storia muica, 1913; Chopiniana (analiza svih Chopinovih djela), L'Arte pianistica, 1917 20. Objavio sve klavirske kompozicije D. Scarlattija u 11 sv. (1906 10) s tematskim katalogom (1937) i posebno 25 izabranih sonata u 1 sv.; 12 trio-sonata G. B. Pergolesija, te Wohltemperiertes Klavier J. S. Bacha, 1923. Sastavio antologiju svjetske klavirske literature Bibliotcca d'oro, 4 sv.

LOOSE, Emmy, eka pjevaica, sopran (Usti nad Labem, 22. I 1920 ). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Pra gu; na opernoj pozornici debitirala 1940 u Hannoveru kao Blondchen (Mozart, Otmica iz Serajd). Od 1942 lanica je Dravne opere u Beu (od 1954 komorna pjevaica). Od 1947 stalni gost londonskog Covent Gardena, milanske Scale i drugih velikih evropskih i amerikih opernih kazalita, kao i festivala u Aix -en-Provenceu, Glvndebourneu, Firenci i Salzburgu. Lirski sopran, posebno se istie u Mozartovim operama i kao subreta: Elisetta (Cimarosa, Tajni brak), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Gilda (Verdi, Rigoletto), Musetta (Puccini, La Boheme), Anna Trulova (Stravinski, Rake's Progress), Adela (J. Strauss, imi) i dr. Snimila je vie gramofonskih ploa. LOPARNIK, Borut, muziki pisac (Podgorci, 5. IX 1934 ). Teoretski odjel na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani zavrio 1957 i tamo na Akademiji za glasbo diplomirao 1962 na Odsjeku za historiju muzike. Od 1963 muziki urednik Radio -Ljubljane; uz to 1966 71 umjetniki rukovodilac okteta Gallus.
DJELA. Publikacije u izdanju Prosvetnog servisa: Zgodnja romantika, 1960; Nova romantika, 1961; Pozna romantika, 1962; Giuseppe Verdi, 1964; Marij Kogoj, 1965; Ludwig van Beethoven, 1966. Studije i lanci: Dramaturka in kompozicijska zasnova Kogojeve opere Kar hoete, Muzikoloki zbornik, II, 1966; Kogojevi pogledi na slovensko narodno pesem, ibid., IV, 1968; Prvine me lodine dikcije v Kogojevih otrolkih pesmih, ibid., V, 1969; O nacionalnem v Lipovkovih zborih, Sodobnost, 1971. D. Co.

2. Achille, kompozitor (Napulj, 28. III 1900 28. V 1954). Sin i uenik Alessandra; na Konzervatoriju u Napulju studirao kod A. Savaste. Od 1934 profesor na toj ustanovi (za kontrapu nkt i fugu, od 1940 zi kompoziciju). Kao kompozitor teio je za novim izrazom, ali je ostajao u granicama tradicije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1935; koncert za klavir, 1932; koncert za violinu, 1936; scherzo, 1924; Cortea, 1942; Canto funebre e tema ostinato, 1948; Bolero; Nolturno; Serenata. KOMORNA: gudaki kvartet, 1929; 2 klavirska trija, 1922 i 1937; 2 klavirska kvinteta, 1919 i 1934; 2 sonate za klavir i violonelo, 1920 i 1935; sonatina za violinu i klavir, 1922; sonatina za obou i klavir, 1933. etiri jednostavane klavirske sonate. Filmska muzika. Pjesme; madrigali. Misa, 1933; rekvijem, 1933. LIT.: M. Limoncelli, Alessandro Longo, Napoli 1956. T. Aprea, Alessandro Longo, Rassegna musicale urci, 1958. - A. Mondolfi, Longo, 1. Alessandro, 2. Achille, MGG, VIII, 1960. Ricordo di Alessandro e Achille Longo, Conservatorio di muica S. Pietro a Majella, Annuario 1963 65.

LOPATNIKOV, Nikola), ameriki kompozitor ruskog podrijetla (Reval, danas Tallin, 18. III 1903 ). Muziku uio na Konzer vatoriju u Petrogradu i u Njemakoj (E. Toch, H. Grabner, W. Rehberg); zavrio i tehniki fakultet. ivio do 1933 u Njemakoj, zatim u Londonu; od 1939 nastavnik je muzike u New Yorku 1 od 1945 profesor kompozicije na Carnegie Institute of Technology u Pittsburghu. U svojim djelima L. na vrlo individualan nain spaja ruske elemente sa zapadnoevropskom tradicijom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: op. 12, 1928; op. 24, 1939 i op. 35, 1954; simfonijeta op. 27, 1942; 2 koncerta za klavir, 1921 i 1930; koncert za dva klavira, 1950; koncert za violinu,l94l ;Short Overtureza. komorni orkestar 1932; Festival Overture, 1960; suita iz opere Danton, 1965; Prelude to a Drama, 1920; Introduction and Scherzo, 1927; 6 varijacija; Opus Sinfonicum, 1933 41; 2 Russian Nocturnos, 1939; Concertino za orkestar, 1944; Divertimento, 1951; Music for Orchestra, 1958; Variazioni concertanti, 1958; koncert za duhae, 1963; koncert za orkestar, 1964. KOMORNA: gudaki trio, 1935; 3 gudaka kvarteta: op. 4, 1920; op. 6a, 1928 i op. 36, 1955. Klavirski trio; sonata za violinu, klavir i mali bubanj, 1926; sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za violonelo i klavir, 1929; duo za violinu i violonelo, 1926; Variations and Epilogue za violonelo i klavir, 1946; Fantasia concertante za violinu i klavir, 1962 i dr. KLAVIR SKA: sonata, 1943; sonatina, 1926; 5 Contrasts, 1930; Dance Piece, 1955; Jntervals, 1957 i dr. Opera Danton, 1933. LIT.: G. VPaldmann, Nikolai Lopatnikow, MGG, VIII, 1960.

LONQUE, 1. Georges, belgijski kompozitor (,Gent, 8. XI 1900 ). Studirao na Konzervatoriju u Gentu; usav ravao se u Austriji i Njemakoj. Violinist opernog orkestra i od 1926

475

LOPES LORENZANI
na baletnoj koli Marijinskog kazalita u Petrogradu (N. Leg Sa trupom A. Pavlove nastupao 1911 u SAD. Osnovao u Len gradu 1921 sa V. Vajnonenom, L. Lavrovskim i Gizevim, gri mladih baletnih umjetnika Mladi balet u kojoj je kao koreoi sudjelovao i G. Balanivadze (G. Balanchine). Od 1922 do 1 koreograf lenjingradskog kazalita Kirov za koje je stvorio koreografskih djela: Velianstvenosl stvaranja svijeta (Beethoi 1923), Crveni uragan (Deevov, 1924), Bajka 0 lisici (Strai ski, 1927), Ledena djevica (Grieg, 1927), Klin (ostakovi, 19 i dr. God. 1931 36 angairan u Moskvi a zatim u Len gradu, gdje se veoma intenzivno bavio koreografskim radi U svoje je balete uveo elemente akrobatike, folklorne igre i g nastiku virtuoznost. Za balet moskovskog Velikog kazalita je 1938 postavio balet Taras Buljba (Solo^jov-Sedoj), a 1 za lenjingradsko kazalite Kirov balet Proljetna pria (ajko i Asafjev). Osim originalnih koreografija obnovio je mnoga d klasinog baletnog repertoara, unosei izvjesne korekcije. Pc s tvaralakog rada L. se do smrti aktivno bavio i pedagogi kao rukovodilac odjela za koreografiju Lenjingradskog konzei torija. LOPUHOVA (Lopokova, Lopoukhova), Lidija, ruska | aica i glumica (Petrograd, 1891). Sestra Fjodora Lopuhc Klasini balet uila u Petrogradu. Kao veoma mlada plesaica 1 nastupala u Parizu s trupom Ballets russes S. Djagileva. 0 1926 angairana u Londonu u trupi Camargo Society, a kas: u Vic Wells Balletu; djelovala je i u Americi. Plesaica sj: tehnike, naroito je bila zapaena u kominim ulogama u balet Les Femmes de bonne humeur (ScarlattiTommasini; 1916) i Boutique fantasquc (RossiniRespighi, 1919). God. 1925 nasta se u Engleskoj, gdje je sa svojim muem J. M. Kevnesom ', 1935 suosniva kazalita Arts Theatre. LORENGAR, Pilar, panjolska pjevaica, sopran (Zaragi 16. I 1928 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Barceloni i ta 1949 debitirala kao mezzosopran. Nastupala na panjolskim of nim pozornicama (od 1951 kao sopran), u Parizu, Londonu, ! Franciscu, Chicagu, Beu i Miinchenu. Od 1959 lanica > make opere u Berlinu. Gostovala na njujorkom Metropolita milanskoj Scali, na festivalima u Glvndebourneu, Firenci, f -enProvenceu, Barceloni, Madridu, Salzburgu i dr. U nje/ najvee kreacije idu Grofica i Pamina (Mozart, Figarov pir i 1 robna frula). Mirni (Puccini, La Boheme), Desdemona i Elizat (Verdi, Otelio i Don Carlos), Ursula (Hindemith, Slikar Mat i dr. Nastupa i kao koncertna pjevaica. LORENZ, Alfred Ottokar, njemaki muzikolog i kompozi (Be, 11. VII 1868 Miinchen, 20. XI 1939). Uenik Ph. Sp: i R. Radeckea u Berlinu. Operni dirigent u Konigsbergu, berfeldu, Miinchenu i Coburg-Gothi, gdje je vodio i Musikveri Od 1923 predavao teoriju i historiju muzike na Univerzit u Miinchenu. Najznaajniji je njegov muzikolok i rad (ko se poeo baviti dosta kasno). Prouavao je osobito djela R. Wagm otkrivajui u njima zakonsku vrstou strukture.
DJELA. SPISI: Gedanken und Studien zur musikalischen Formge, in R. Wagners Ring des Nibelungen (disertacija), 1922; Die formale Gestal des Vorspiels zu Tristan und Isolde", ZFMW, 1922 23; Das Geheimnis Form bei Richard Wagner (4 sv.; najvanije Lorenzovo djelo), 192433; formale Schtvung in Strauss' Tili Eulenspiegel", M, 1925; Das Finale in Mo-< Meisteropern, ibid., 1927; Alessandro Scarlaltis Jugendopern (2 sv.), 1 Abendlandische Musikgeschichte im Rhythmus der Generationen, 1928; Homop Grossrhythmik in Bachs Polyphonie, M, 1930; Die Wellenlinie in Bruck Schaffenskraft, KMJB, 1930; Klangmischung in A. Bruckners Orchester, 1 1936; Neue Formenkenntnisse, angewandt auf R. Straussens Donjuan", AFi 1936 KOMPOZICIJE: simfonijske pjesme Bergfart i Columbus; Trag* Ouverture; klavirski kvartet, 1906; opera Helges Erzvachen, 1896; dramska s< Ingraben; muzika za Eshilova Oresta; solo-pjesme. IZDANJA: mladen operna djela C. M. Webera, 1926 i Ausgeivahlle Schriften und Briefe R. Wag: (2 sv.), 1938. LIT.: F. Herzfeld, A. Lorenz, der Wagner -Forschei\ AMZ, 1936. R. Schaal, Alfred Ottokar Lorenz, MGG, VIII, 1960.

LOPES GRA^A, Fernando, portugalski kompozitor i muzikolog (Tomar, 17. XII 1906 ). Muziku uio na Konzerva toriju u Lisabonu (Vianna da Motta, T. Borba, L. de Freitas Branco) te po vijest i filozofiju na tamonjem Univerzitetu; 1932 36 nastavio muzike studije u Coimbri, a 1937 39 u Parizu (Ch. Koechlin, P. M. Masson). Vrativi se u Lisabon, zapoeo je svoju bogatu muziku djelatnost: bio je kompozitor, pijanist, dirigent, publicist, predava, organizator muzikog ivota i uz to 194154 nastavnik na Academia de Amadores de Muica; 1942 utemeljio je i do 1956 vodio drutvo za populariziranje suvremene muzike Sonata. Od 1958 ivi u Brazilu. U kompoziciji L. je isprva pod utjecajem suvremenih internacionalnih strujanja (Schonberg, Hindemith, Stravinski, Prokofjev). Upoznavi se bolje s djelima B. Bartoka i M. De Falle, postaje pristaom na cionalnoga smjera; otada gradi svoja djela na melodijskim i rit mikim elementima portugalske nar odne muzike. U novije vrijeme oituje i sklonost k politonalnom koncipiranju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Poemeco za gudaki orkestar, 1929; 2 koncerta za klavir, 1941 i 1953; Concertino za klavir, duhae, udaraljke i gudae; 5 Estelas fitnerarias, 1948; Scherzo heroico, 1949; Suite nitica, 1950; 5 Velhos romances portuguesas za komorni orkestar, 1951. KOMORNA: duhaki trio, 1939; klavirski kvartet, 1939; 2 sonatine za violinu i klavir, 1931. KLAVIRSKA. Tri sonate: 1934, 1943 i 1954; 24 preludija; 7 bagatela, 1948: II glosas, 1950; Viagens na minha terra, 1953 i dr. 3 velhos fatidangos portugueses za embalo. Baleti La Fievre du temps, 1938 i Promessa, 1945. VOKALNA: Historia tragico-maritima za glas i orkestar, 1942; 4 Canciones de F. Garcia Lorca za tenor, 2 klarineta, harfu i gudaki trio, 1954; brojni zborovi: oko 250 solo-pjesama. Obradbe portugalskih narodnih napjeva. SPISI: Breve ensaio sobre a evolucao das formas musicais, T940 (II izd. 1959); Reflexes sobre a muica, 1941; Introducdo a muica moderna, T942 (II izd. 1946); Muica e musicos modernos, 1943; A muica portuguesa e os seus problemas, 1944; Bases tedricas da muica, 1944; Tdlia, Euterpe e Terpsicore, 1945; Pequena historia de muica de piano, 1945; Cartas do Abade A. da Gosta, 1946; Vianna da Motta, 1949; Bela Bartok, 1953; A cancao popular portuguesa, 1953; Em Louvor de Mozart, 1956; Romanceiro Geral do Povo Portugus, 1960; Paginas escolhias de critico e estetico-tnusical, 1967. Priredio novo izd. djela T. Borbe Dicionario de muica (2 sv.), 195758 (II izd. 1963). LIT.: V. Henriques, Fernando Lopes Graca La mi'isica portuguesa contemporanea, Sacavem 1956. M. de Sampayo Ribeiro, Fernando Lopes Graca, MGG. VIII, 1960.

L(5PEZ, Pilar (pravo ime P. Lopez Julves), panjolska plesaica i koreograf (S. Sebastian, 4. VI 1912). Sestra glasovite plesaice Argentinite; zapoela studij na Konzervatoriju u Madri du, ali je uskoro sa sestrom postala lanica trupe Gran Compania de Bailes Espanoles s kojom je gostovala na turnejama po Sjevernoj i Junoj Americi i Evropi. Poslije smrti Argentinite (1945), osniva 1946 veliku trupu Ballet Espagnol de Pilar Lopez s kojom nastupa na brojnim internacionalnim festivalima. Izuzetno nadarena plesaica, savreno vladajui tehnikom panjolske igre, stvorila je mnoga zapaena koreografska djela od kojih su najuspjelija: Pepita Jimenez (Albeniz), Fantasia Goyesca (Granados), El Sombrero de tres picos (De Falla, 1948), Bolero (Ravel), Cappriccio espagnol (Rim-skiKorsakov), La Zapatera Prodigiosa (Garcia Lorca), Triana (Albeniz), Concierto de Aranjciez (Rodrigo), Pas de quatre (Pittglia), balet kojim je otvorila nove vidike panjolskom plesu. LOPEZ-BUCHARDO, Carlos, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 12. X 1881 21. IV 1948). Studirao muziku u Buenos Airesu i Parizu (A. Roussel). Predsjednik Sociedad Nacional de Muica i direktor vie istaknutih muzikih ustanova (Escuela Superior de Bellas Artes, Teatro Colon i dr.) te Conservatorio Nacional de Muica y Arte Escenico u Buenos Airesu kojim je upravljao od njegova osnutka (1924). U kompoziciji je izraziti lirik; njegove melodine, vedre i ivahne kompozicije temelje se na argentinskom muzikom folkloru koji znade stilizirati profinjenim ukusom. U nekim djelima oituje impresionistike i kasno -romantike crte. U svojoj domovini postigao je znatan ugled; oso bito su bile omiljele njegove tople i iskrene solo-pjesme.
DJELA: simfonijska pjesma Gauchos; simfonijska suita Escenas Argentinas, 1922. Klavirske kompozicije. Opera El Sueno de Alma, 1914. Zarzuele: Madame Lynch, 1932; La Perichona, 1933; Amalia, 1935 i dr. Scenska muzika Romeo y Julieta. Solo-pjesme: 6 Canciones Argentinas, 1924; 5 Canciones Argentinas, 1935; 6 Canciones al estilo popular. Zborovi. LIT.: K. Pahlen, Carlos Lopez Buchardo, MGG, VIII, 1960.

LPEZ -CALO, Jose, panjolski muzikolog (Nebra, La Co runa, 4. II 1922 ). Isusovac; 1955 diplomirao gregorijansko pjevanje na Visokoj koli za crkvenu muziku u Madridu; 1962 doktorirao iz muzikologije na Papinskom institutu za crkvenu muziku u Rimu. Na tom zavodu 1964 asistent i od 1965 profesor muzikologije (od 1967 potpredsjednik). Bio je direktor asopisa Musicae Sacrae Ministerium (196368).
DJELA. SPISI: El Archivo de muica de la Caledral de Sa ntiago de Cotvpostela, Campostellanum, 1958 66: Musicos espanoles del pasado, Tesoro Sacro Aiusical, od 1959; La Muica en la Catedral de Granada en el siglo XVI (2 sv.), 1963; Presente y futuro de la muica sa%rada, 1966 (talijanski prijevod 1967); Canti per la S. Messa, II izd., 1968. Masses of ihe non-Roman Rites celeb~ated at Valican Council II (3 gramofonske ploe), 1965.

LOPUHOV, Fjodor Vasiljevi, sovjetski plesa i koreograf (Petrograd, 19. X 18861972). God. 1905 zavrio studij baleta

LORENZ, Toma, violinist (Ljubljana, 5. IX 1944 Diplomirao 1966 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeif gdje je 1967 dovrio postdiplomski studij; usavravao se kod Agostija u Rimu, L. Lane i R. Zannetovicha u Trstu, A. Gertl u Budimpeti i S. Lorenzija u Sieni. Kao sol ist i u klavirsk triju Lorenz (braa Toma, Matija i Primo) nastupa uspje u domovini i inozemstvu. Posebnu panju posveuje suvremen muzikom stvaralatvu, osobito jugoslavenskom. j. s< LORENZANI, Paolo, talijanski kompozitor (Rim, 1640 28. X 1713). Uenik O. Benevolija; 1672 75 crkveni zborovi u Rimu. Od 1675 vodi kapelu katedrale u Messini; nakon ustai na Siciliji, odlazi 1678 u Pariz, gdje pobuuje panju dvors krugova svojim crkvenim i prigodnim djelima; od 1679 nadint dant kraljiine muzike. Njegovi uspjesi izazivlju neprijateljs Lullvja, tako da je poslije kraljiine smrti (1683) izgubio slui Od 1685 crkveni muziki upravitelj kongregacije teatinaca. 1694. vraa se u Rim i preuzima vodstvo kapele Giulia u sv. 1

LORENZANI LOSONCZY
tru. Z naajna muzika linost iz doba Luja XIV, L. je pridonio ponovnom prodiranju talijanskog utjecaja u Francuskoj.

479

LORENZO FERNANDEZ, Oscar, brazilski kompozitor (Rio de Janeiro, 4. XI 1897 27. VIII 1948). U rodnom gradu uio kompoziciju (F. Braga, E. Osvvald). Osnovao i vodio znaajnu ustanovu Conservatorio Brasileiro de Muica. Uz H. Villa-Lobo-sa L. je jedan od najistaknutijih kompozitora Brazila. Zastupa nacionalni muziki smjer, te iskoriuje sva obiljeja brazilskog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1924; koncert za violinu, 1941; Suite sinfonica, 1925; Imbapara, 1928; Amaya, 193- KOMORNA: z gudaka kvarteta, 1927 i 1946; klavirski trio, 1921; Trio Brasileiro za klavir, violinu i violonelo, 1924; kvintet za klavir, flautu, o bou, fagot i rog, 1926. KLAV1RSKA: Sonata breve, 1947; Suite Brasileira I III, 1936 38; Preludios do crepuscolo; Poemetos brasileiros; Tres estudos en forma de sonalina i dr. Opera Malazarte, 1941. Zborne kompozicije; solo-pjesme. LIT.: K. Paklen, Oscar Lorenzo Fernandez, MGG, VIII, 1960-

LORING, Eugene (pravo ime Le Roy Kerpenstein), ameriki plesa, koreograf i pedagog (Milvvaukee, 1914). Jedan od pionira amerikog baleta. Studij zapoeo kod B. Glagoljina, a nastavio u koli American Balleta. Debitirao kao karakterni plesa na Metropolitan Operi u New Yorku; 193538 lan American Balleta. Za trupu Ballet Caravan postavio veliki broj baleta. God. 1941 osnovao vlastitu trupu Dance Players za koju koreografira balete Prairie (Dello Joio; 1942) i The Invisible Wife. Najznaajnije su mu koreografije: Harlequin for President (Scarlatti; 1936), dty Portrait (Brant; 1939), Billy the Kid (Copland; 1938), Yankee Clipper (Bowles; 1937), The Great American Goof (Brant; 1940) i Capital of the World (Antheil; 1953). Nakon to se povu kao s baletne pozornice, bavio se pedagokim radom u Hollyvroodu. LORIOD, Yvonne, francuska pijanistica i kompozitor (Houilles, Seine-et-Oise, 20. I 1924 ). Studirala na Konzervatoriju u Parizu, klavir i kompoziciju (Lazare-Levy, G. Caussade, J. Calvet, M. Ciampi, O. Messiaen). Nastupala u mnogim evropskim zemljama, u Americi i Africi. Izvrstan muziar i tehniar, izvodi preteno i veoma uspjeno djela suvremenih kompozitora. esto sudjelovala u praizvedbama kompozicija B. Bartoka, O. Messiaena, A. Joliveta i drugih. Koncertira i na Ondes Martenot. Profesor klavira, kontrapunkta i fuge na Parikom konzervatoriju; Y. LORIOD predaje klavir i na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu; sudjelovala kao docent na ljetnim teajevima u Darmstadtu. Komponira instrumentalnu mu ziku (za orkestar, za komorne sastave, za Ondes Martenot i za preparirani klavir). LORKOVI, 1. Melita, pijanistica (upanja, 25. XI 1907 ). Sestra kompozito ra i dirigenta Mladena Pozajia. Studij klavira zavrila 1928 kod S. Stania na Muzikoj akademiji u Zagrebu, a zatim bila uenica A. Cortota iL. Levvja u Parizu. God. 1929 45 profesor na Muzikoj aka demiji u Zagrebu, 1948 60 na Muzikoj akademiji u Beo gradu i 196072 na Conservatoire National Superieur de Musique u Kairu. Koncertirati zapoela tek 1937, ali je ubrzo M. LORKOVI

ula u red najistaknutijih jugoslavenskih muzikih umjetnika. S lakoom oblikuje iroke linije velikih klavirskih koncerata P. I. aj kovskog (u b-molu), L. v. Beethovena (u Es-duru), F. Liszta (u Es-duru) i dr., kao i brojna djela klasinog i romantinog repertoara (Mozart, Beethoven, Chopin, Schumann). Posebno se zalae za kompozicije domaih autora. Uz brojne koncerte u zemlji treba spomenuti njezina esta gostovanja u najveim evrop skim muzikim sreditima. Snimala je i gramofonske ploe. K. KO. 2. Radovan, violinist (Zagreb, 13. IX 1932 ). Sin Melite; studij violine zavrio 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (V. Huml, I. Pinkava); usavravao se kod M. Rostala u Londonu (diploma Associate of the Royal College of Music, 1958) i Bernu (koncertna diploma na Konservatorium fiir Musik, 1959). God. 196065 asistent M. Rostala u Bernu, 196568 profesor Konzer vatorija u Biel-Bienneu i od 1965 profesor na Muzikoj aka demiji u Baselu, gdje predaje na Odsjeku za profesionalne i koncertne violiniste. U Bernu osnovao i vodio komorni an sambl Camerata-Bern; od 1970 vodi ansambl Muica viva u Baselu. Kao solist nastupao u Jugoslaviji, vicarskoj, Engle skoj, Francuskoj, Njemakoj i Austriji. K. Ko. LORTZING, Gustav Albert, njemaki kompozitor (Berlin, 23. X 1801 21. I 1851). Njegovi roditelji, glumci, esto su mijenjali boravite, to je smetalo redovitomu muzikom odgoju darovita djeaka. Raz vio se ponajvie kao samouk. Rano je nastupao G. A. LORTZING u djejim ulogama, a zatim i kao pjeva. Od 1826 angairan na Dvorskom kazalitu u Detmoleu, a od 1833 tenor -buffo Gradskog kazalita u Leipzigu gdje je mnogo komponirao (1843 45 dirigent). God. 184648 bio je lan kazalita Theater an der Wien u Beu, a 1850 51 dirigent novoosnovanog Friedrich-Wilhelmstadti-sches Theater u Berlinu. Razvijajui dalje Hillerov i Dittersdorfov graanski Singspiel, u koji je unio i elemente francuske komi ne opere, L. je izgradio tip bezbrine njemake komine opere, kakav je odgovarao njemakom graanstvu onoga vremena. Njegova umjetnost, ponekad bliska malograanskoj sentimentalnosti, svjea je i proeta vedrinom i radou te se sretno suprotstavlja sumornoj atmosferi pesimistike gorine i oajanja to ju je u kazalite unosila suvremena romantika koncepcija. U njegovoj pristupanoj melodici ima mnogo ljudske topline. Najznaajnije su mu opere Die beiden Schutzen, Zar und Zimmermann, Wildschutz i Der Waffenschmied koje se jo i danas izvode. Muziar i pjesnik, L. je za veinu svojih opernih djela sam pisao libreta postiui na taj nain potpunije muziko -dramatsko jedinstvo.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Die beiden Schiitzen, 1835; Die Schatzkammer des Ynka (neizv.), 1836; Zar und Zimmermann, 1837; Caramo, 1839; Hans Sachs, 1840; Casanova, 1841; Wildschiltz, 1842; Undine, 1845; Der Waffenschmied, 1846; Zum Grossadmiral, 1847; Regina, 1848; Die Rollands Knappen, 1849 i Die Opernprobe, 1851. Singspieli: Ali Pascha von Janina, 1824; Vier Sch i ld vj ac he n a u f e in em Po te n, 1 82 8; De r Po le u nd se in Ki nd, 1 83 2 ; Der VCeihnachtsabend, 1832; Scenen aus Mozarts Leben, 1832 i Andreas Hofer, 1832. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Die Himmelfahrt Christi, 1828; Jubelkantate (F. Schiller), 1841; himna Dich preist, Allmdchtiger za sole, zbor i orkestar, 1822; zborovi; solo-pjesme. Sabrana pisma A. Lortzinga obj. G. R. Kruse, 1902 (II proireno izd. 1913). LIT.: Pit. J. Diiringer, Albert Lortzing, sein Leben und Wirken, Leipzig 1851. H. Witttnann, Lortzing, Leipzig 1890 (II izd., 1902). G. R. Kruse, Albert Lortzing, Leben und Werk, Leipzig 1914 (II izd. 1947). J. Schzcermann, Albert Lortzings Biihnentexte (disertacija), Miinster 1914. E. Miiller, A. Lortzing, Miinster 1921. B. Naylor, Albert Gustav Lortzing, Proceedings oftheMusical Association, 1931 32. H. Laue, Die Operndichtung Lortzings (disertacija), Wiirzburg 1932. H. Killer, Albert Lortzing, Potsdam 1938. R. Petzold, Albert Lortzing, Leipzig, 1951. E. Freusberg, Der reisende Student; aus Albert Lortzings Leben, zum Gedenken seines Geburtstages und 100. Todestages, Koln 1951. P. G. Dippel, Albert Lortzing; ein Leben fiir das de utsc he Mus ik t heater, Be rlin 1 951. J. Knodt, Albert Lortz ing , 1955. M. Hoffmann, Albert Lortzing, Leipzig 1956. W. Rehm, Albert Lortzing, MGG, VIII, 1960. E. Lotzing, Zur Fa milienchro nik Lortzing -Lotzing, Starnberg 1963.

LOS ANGELES, Victoria de ~> Angeles, Victoria de Los LOSONCZY, Andor, madarski pijanist i kompozitor (Bu dimpeta, 1932). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpe ti, kod P. Kadose (klavir) i E. Szervanszkvja (kompozicija). Od 1955 solist Dravne filharmonije i nastavnik na Muzikoj akade miji u Budimpeti, zatim na Mozarteumu u Salzburgu.
DJELA. ORKESTRALNA; 2 Quadri, 1952; Recitativo, 1963; Cantala. 1965 ; Hodie completi sunt za dvostruki orkestar (prema) dvostrukom zboru G.

480

LOSONCZY LOUIS
dramatske ekspresivnosti. Stvarao je na svjetovnom i duho p odruju, ali je na ovom posljednjem dublji, neposredniji
DJELA: nekoliko instrumentalnih sonata. DRAMSKA. Ope opera za venecijanska kazalita, 16921716; 3 za dvorsko kazalite u Dr (Giove in Argo, 1717; Ascanio, 1718 i Teofane, 1719) i 1 za Be (sa J. J. '. i A. Caldarom Constantino, 1716). Intermezzi. VOKALNA. Or Giuditta, 1701; // Voto crudele, 1712; VUmiltd coronata, 1712; // Rit, Tobia, 1723; Gionata, 1728 i Gioas re di Giuda. Preko 70 kantata; arije i b. c. ili instrumentalni ansambl; zbirke madrigala Raccolta di duetti e t 1705 i Madrigali a quattro, 1736. CRKVENA: zbirka misa, 1698; mise u suvremenim zbornicima i u rkp.; moteti; psalmi; nekoliko M antifone i dr. NOVA IZD.: 8 misa objavio je H. Miiller, DDT, LX; 2 mise c Bauerle, a 1 misu C. Proske. LIT.: F. Caffi, Lettera... ad E. Cigogna intorno alla vita ed al co: di Ant. Lotti, Venezia 1835. Ch. Spitz, Antonio Lotti in seiner Bed als Opernkomponist (disertacija), Munchen 1918. Rh. Hoppe, Antonii als Kirchenkomponist, Muica sacra, 1958. A. Mondolfi, Antonio MGG, VIII, 1960. B. Becherini, Uno sguardo alla produzione voi camera di Antonio Lotti, Musiche italiane rare e vive da G. Gabrieli a G. Siena 1962.

Gabrijelija), 1966; Satze za komorni orksstar, 1966. Vie komornih kompo zicija, Kantata za bariton, d uhae, timpane i ksilofon, 1958.

LOSSIUS (Lotze), Lucas, njemaki muziki teoretiar i pedagog (Vacha, Tiringija, 18. X 1508 Liineburg, 8. VII 1582). Uio je u Oldendorfu, Gottingenu i Liineburgu, gdje je od 1533 predavao muziku na Johanneumu. L. je bio izvrstan uitelj. Njegovo instruktivno djelo Erotemata musicae practicae (1562) bilo je u Njemakoj dugo vremena veoma raireno te je doivjelo mnoga izdanja. Objavio je i zbirku Psalmodia hoc est
Cantica sacra veteris ecclesiae selecta (1553) u kojoj je pokuao

napjeve gregorijanskoga korala prilagoditi potrebama novoga protestantskoga bogosluja. Izdao je i zbirku Melodiae 6 generum carminum usitatorum.
LIT.: W. Marten, Lua Lossius, MGG, VIII, 1960.

LO STESSO TEMPO (lMstesso tempo; tal., isti tempo), tempo jednak prethodnom; navodi se kod promjene mje re kao upozorenje da tempo ostaje isti. Prema tome e npr. jedinica u I mjeri biti po svome trajanju ravna jedinici u mjeri (J -- -- J.). LOSY (Lossy, Logy), Jan Antonin, grof od Lozimtala (Losimthal, Losynthal), eki virtuoz na lutnji i gitari (eka, oko 1645 r*rag> 9- VIII ili 2. IX 1721). Studirao na Univerzitetu u Pragu; u Italiji i Francuskoj temeljito upoznao umjetnost na lutnji. Od 1690 stekao evropski glas. S jednakom je virtuoznou svladavao sviranje na lutnji, gitari i angelici, a bio je i vjet vio linist. U svojim djelima za trzalake instrumente povezao ele mente slavenskoga narodnog melosa i panjolsko -talijanske tehnike gitare.
DJELA: Courante Extraordinaire, u zbirci Ph. F. Le sage de Richea Cabinet der Lauten, 1695. Brojne tabulature za lutnju. NOVA IZD.: Suite, Gigue qui imite C.oucou Echo obj. A. Koczirz (Osterreichische Lauienmusik zzvischen 1650 und 1720, DTO, XXV, 1918, 50); izabrane kompozicije obj. J. 7uth (Graf Logi, Ausgezuahlte Gitarrenstiicke , 1919); Chaconne, Sarabande, II Marescalco, Menuetie obj. A. Koczirz {Wiener Lauienmusik im 18. Jahrhundert, Landschaftsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1942, i); Suite IIX, Passacaglia, Aria, Gigue, Bourree, 2 Rondeaux, Tombeau, Sarabande, La noble tnarche, Menueti obj. J. Pohanka (Muica Antiqua Bohe mica, XXXVIII, izd. K. Racek, 1958) i dr. LIT.: A. Koczirz, u asopisu Studien zur Musikvvissenschaft, prilog V uz DTO, 1918. Isti, Verschollene neudeutsche Lauteniste n, AFMW, 1911. Isti, Bohmische Lautenkunst um 1720, Alt -Prager Almanach, Prag 1926. P. Nettl, Musicalia der Fiirstlich Lobkowitzschen Bibliothek in Raudnitz, Musik-Barock in Bohmen und Mahren, Brno 1927. J. Pohanka, Loutnove tabulatury z rajhradskeho klatera. asopis Moravskho Musea, 1935. W. Boetticher, Studien zur solistichen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts (habilitacija), Berlin 1943. Isti, Jan Antonin Losy, Graf von Lozimtal, MGG, VIII, 1960. E. Vogl, Zur Biagraphie Losv's (von Losinthal), MF, 1961. E. Pohlmann, Laute, Theorbe, Chitarrone, Bremen 1968.

LOUCHEUR, Raymond, francuski kompozitor (Tourc 1. I 1899). Studirao na Parikom konzervatoriju; 1928 o; Prix de Rome. Od 1956 direktor Parikog konzervatorija. V individualan, inventivan i smion kompozitor svoje gener
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1936 i II, o oslob Pariza u Drugom svjetskom ratu, 1945; koncert za violinu, 1960; kon violonelo, 1968; Concertino za udaraljke, 1963; Defile, 1936; Nocturne, Pastorale, 1942; Rapsodie Malgache, 1946; Divertissement, 1951; Syn de danses za duhae, harfu i udaraljke, u spomen Rameaua, 1965. MORNA: gudaki kvartet, 1932; Ouatre pieces en quintette za flautu, \ violu, violonelo i harfu, 1955; Portraits za 3 duhaka instrumenta, En famille, suita za 6 klarineta, 1934; Concertino za trublju i 6 klarineta, sonatina za violinu solo, 1959; Hialmar za trombon i klavir, 1947; Di za flautu i harfu, 1965. Balet-pantomima Hop-Frog, 1953- VOKA kantata Heracles a Delphes, 1929; L'Apotheose de la Seine za recitatora, 1 sopran, zbor, duhae, harfu, klavir, orgulje, Ondes Martenot i gudaki 1 1937. Za zbor i orkestar: Chanson, 1927; La Chevauchee de Jehanne, Le Chant du stade, 1946. Tri dua za sopran, mezzosopran i orkestar, Ballade des petites filles qui rCont pas de poupee za 4 solista, zbor i klavir, pjesme uz pratnju orkestra, klavira ili komornih sastava. Psalam X za zbor i orkestar Udbenici Recueils de lecons de solfege d deux voix i ( d trois voix egales. LIT.: G. Favre, Ravmond Loucheur, MGG, VIII, 1960.

LOUEL, Jean Hippolvte Oscar, belgijski kompozitoi rigent i pijanist (Oostende, 3. I 1914 ). Studirao na Kon2 toriju u Gentu (G. Lonque, J. Ryelandt, J. Van Roy) i u xellesu (J. Jongen i D. Defauw); 1943 dobio Prix de Rom janist u klavirskom triju (koji je osnovao), orkestralni di] i od 1950 nastavnik na Konzervatoriju u Bruxellesu; od ; nadzornik je gradskih muzikih kola . *
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a, 1941; 2 koncerta za klavir i 1949; koncert za violinu, 1950; Concerto da camera za flautu, 1947; B za fagot i orkestar, 1943; suita za komorni orkestar, 1942; Fantaisie su chansons de troubadours, 1942; Marche funibre, 1945; Fanfares, 1948. KO NA: trio za trublju, rog i trombon, 1951; duhaki kvintet, 1958; sonata za i klavir, 1953; sonata za klarinet i klavir, 1937; sonata za flautu i klavir, sonatina za 2 violine i klavir, 1955. Kompozicije za klavir (Sonatine 1953)- Kantate L'Enfant proieue, 1939 i La Navigation d'Ulysse, solo-pjesme. LIT.: M. Boereboom, Jean Louel, MGG, VIII, 1960. LOUIS

LOTTERMOSER, Werner, njemaki fiziar (Dresden, 18. VI 1909 ). Studirao na Visokoj tehnikoj koli u Dresderiu i na univerzitetima u Kielu, Tubingenu i Berlinu, gdje je 1936 doktorirao. Do 1945 suradnik Fizikalno-tehnikog dravnog instituta u Berlin-Charlottenburgu, zatim na Univerzitetu u Tubingenu i od 1952 na Fizikalno- tehnikom saveznom za vodu u Braunschweigu, gdje vodi laboratorij za muziku aku stiku. Jedan je od najista knutijih suvremenih njemakih aku stiara.
DJELA: Vber die Stimmung von Fliigcln, Phvsikalische Zeitschrift, 1935 vsa M. Grutzmacherom); Klanganalytische Untersuchungen an Zungenpfeifen (disertacija), 1936; Vber ein Verfahren zur tragheitsfreien Aufzeichnung von Melodiekurven, Akustische Zeitschrift, 1937 (sa M. Grutzmacherom); Der Einfluss des Materials von Orgelmetallpfeifen auf ihre Tongebung, ibid., 1937; Die Messung der Tonhohe des Stimmtons a1 bei Rundfunkmusikdarbietungen, ibid., 1938; Klangspektren einer Silbermann-Orgel, ibid., 1940; Elektroakustische Untersuchungen an beruhmten Barockorgeln Oberschmabens, Zeitschrift fiir Naturforschung, 1948 i 1950; Klangliche Eigenschaften hochzvertiger Orgeln, Physikalische Blatter, 1948; Versuche zur Entwicklung einer neuartigen Orgelmixtur mit Vokalcharakter, MF, 1951 (sa Pietzckerom); Nachhallzeiten in Barockkircken, Acustica, 1952; Warum akustische Messungen an Barockorgeln?, AFMW, 1952; Vergleichende Untersuchungen an Orgeln, Acustica, 1953; Klangeinsdtze des Plenums auf Orgeln mit Ton- und Registerkanzelle, AFMW, 1953; Akustische Untersuchungen an der Andreas Silbermann-Orgel zu Ebersmiinster, ibid., 1954; Akustische Beurteilung elektronischer Musikinstrumente, ibid., 1955; Beitrag zur Stimmtonfrage, Acustica, 1955 (sa H. J. Braunmuhlom); Akustik und Musik, Kongressbericht Hamburg 1956, 1957; Beitrag zur akustischen Prufung vcn Geigen und Bratschen, Acustica, 1957 (sa W. Linhardtom); Acoustical Design of Modem German Organs, Journal of the Acoustical Society of America, 1957; Akustische Prufung der Klangqualitdt von Geigen, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1957 (sa F. J. Meyerom); Temperierung nach G. Silbermann, Musikinstrumente, 1965; Orgel als Kommunikationseletnent, Ars Organi, 1968; Vber den Klang der Stradivari-Geige, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1968 i dr.

FERDINAND (zapravo Friedrich Ludvvig G tian), njemaki kompozitor i pijanist (Friedrichsfelde kraj Una, 18. XI 1772 Saalfeld, 10. X 1806). Princ od Pruske ak kralja Fridrika Velikog; njegov dvorski muziki upra i stalni pratilac pri komornom muziciranju bio je od 1803 Dussek. Beethoven mu je posvetio svoj Trei klavirski ko op. 37. Iako u muzici amater, L. F. razvio se u vrsnog pija 1 bio na glasu po inventivnosti i vjetini improviziranja. kompozitor ide u prve predstavnike rane romantike u mako j. i
DJELA: Rondeau za klavir i orkestar u Es-duru, 1823; Rondeau za 2 violine, flautu, 2 klarineta, 2 roga, violu, violonelo i bas u B -duru, KOMORNA. Tri klavirska trija: I, u As -duru, 1806; II, \? Es-duru i III, u Es-duru, 1806. Dva klavirska kvarteta: I, u Es -duru, 1806 i II, u f 1807. Klavirski kvintet u c-molu, 1803; oktet za klavir, klarinet, 2 roga, i 2 violonela u F -duru, 1808; Andante avec Variations za klavir, violinu i violonelo u B -duru, 1806; Notturno za klavir, flautu, violinu, vialu, viol i 2 roga u F-duru, 1808; Larghetto variee za klavir, violinu, violu, viol i bas u G-duru, 1806. Fuga za klavir, 1807. NOVA IZD.: izabrana djela obj. H. Kretzschmar, s predgovorom Louis Ferdinand, Musikalische Werke op. i6, 9, 10, Leipzig 1910). L IT.: E. Wintzer, Prinz Louis Ferdinand als Mensch und Musiker, I 1915. H. Wahl, Prinz Louis Ferdinand von Preussen (s iscrpnim pc( o izvorima), Weimar 1917. R. Halm, Louis Ferdinand von Preussen a siker (disertacija), Breslau 1935. K. v. Priesdorff, Prinz Louis Ferdinai Preussen, Berlin 1935. E. Poseck, Louis Ferdinand, Prinz von Prc eine Biographie, Berlin 1938 (II izd. 1943). Th.-M. Langner, Loui? rand, Prinz von Preussen, MGG, VIII, 1960.

LOTTI, Antonio, talijanski kompozitor i orgulja (Vene cija, oko 1667 5. I 1740). Uio u rodnom gradu kod G. Le grenzija; od 1687 altist u pjevakom zboru crkve sv. Marka, 1692 postaje u toj crkvi drugi, a 1704 prvi orgulja. God. 1736 imenovan je zborovoom. U Veneciji je osnovao i vodio kolu, a njegovi najistaknutiji uenici bili su B. Galuppi, M. Gasparini, G. Bassani, G. Saratelli, B. Marcello i G. B. Pescetti. L. je jedan od najveih predstavnika kasnog baroka u Veneciji. Visoko nadaren, on mono zdruuje principe polifonikog oblikovanja s osjeajem za djelovanje novih harmonijskih spletova, punih

LOUIS, Rudolf, njemaki muzikolog i teoretiar (Schw< gen, 30. I 1870 Munchen, 15. XI 1914). Muzikologiju stu u Beu; kompoziciju uio kod F. Klosea, di rigiranje ko Mottla u Karlsruheu. Kazalini dirigent u Landshutu i Liib od 1897 bio je muziki kritiar lista Munchner neueste Nachric Pristaa H. Pfitznera, protivnik M. Regera. ,

LOUIS LOWINSKY
DJELA. SPISI: Der Widerspruch in der Musik (disertacija), 1893; Richard VCagner als Musikdsthetiker, 1897; Die Weltamchauung R. VCagners, 1898; Franz Liszt, 1900; Hector Berlioz, 1904; Anton Bruckner, 1904; Die deutsche Musik der Gegenviart, 1909; broure o H. Pfitzneru i F. Kloseu; Harmonielehre, 1907 ( sa L. Thuilleom; vrlo popularan prirunik, kompromisno zdruivanje elemenata generalbasa i funkcionalne teorije H. Riemanna; preradili su ga: W. Courvoisier, R. G'schrev, G. Geierhaas i K. Blessinger; skraeno izd. pod naslovom Grundriss der Hartnonielehre, 1908); Aufgaben fiir den Unterrichl in der Harmonielehre, 1911 i Schliissel zur Hartnonielehre, 1912. Komponirao simfonijsku fantaziju Proteus i klavirske kompozicije. LIT.: O. Kaul, Rudo lf Lo uis, MGG, VIII, 1960.

481

LOULIE, Etienne, francuski muziki pisac i akustiar (? Amsterdam, 1702). God. 1663 73 muziar u Sainte-Chapelle u Parizu. Da omogui tono fiksiranje tempa kod izvo enja muzikih djela, konstruirao je 1696 spravu kronometar; time je postao vanim prethodnikom J. Malzela i njegova metro noma. Pronaao je sonometar (neku vrst monokorda), kojim je olakao ugaanje klavira; o tom svom pronalasku napisao je knjigu Nouveau Systeme de Musique (1698). Vrijedno je i njegovo djelo Elements ou Principes de Musique mis dans un nouvel ordre (2 sv., 169698); ono je veoma vaan izvor za prouavanje tadanje izvodilake prakse, osobito s obzirom na primjeru ornamenata.
LIT.: R. Elvers, Etienne Loulie, MGG, VIII, 1960.

LOURE, 1. U XVI st. francuski naziv za normandijski instrument srodan gajdama. 2. Francuski ples iz XVII st. koji se moda izvodio uz pratnju instrumenta loure, u umjerenoj 6/4 mjeri. Bio je donekle srodan sarabandi. Primjeri se meu ostalim, nalaze u operi Alceste J. B. Lullvja (1677) i u baroknim suitama, tako u Francuskoj suiti br. 5 za embalo i u Suiti u E -duru za violinu solo J. S. Bacha. Poetni taktovi iz lourea J. S. Bacha za violinu solo, s uzmahom koji je za ovaj ples vrlo karakteristian:

poduavala privatno. Kao o -perna pjevaica pjevala kolo-raturne lirske i melodramske uloge. Odlikovala se mekim, blistavim glasom, izvrsnom tehnikom i interpretacijom, D. CO. Lt)WE, Ferdinand, austrijski dirigent (Be, 19. II 1865 6. I 1925). Uio je na Bekom konzervatoriju (A. Bruckner) gdje je 188397 predavao klavir i zborno pjevanje. God. 1897 vodio je orkestar Kaim u Miinchenu, zatim bio diri gent u Beu. Orkestar kon-certnog drutv a u Miinchenu postao je pod njegovim vodstvom (190814) jedan od najboljih u Evropi. esto je gostovao, osobito u Miinchenu, Budimpeti i Berlinu. Bio je cijenjen kao dirigent Brucknerovih djela. L. je za tampu p. LOVE priredio vie njegovih radova, medu osta lima i Devetu simfoniju, u kojoj je osobito u instrumentaciji proveo znatnije izmjene.
LIT.: H. Jancik, Ferdinand Lowe, MGG, VIII, 1960.

& ,.

f i r=

,>
Dubois, Loure, MGG, J. As.

LIT.: C. MarcelVIII, 1960.

Matthaus Apelles von, njemaki kompozitor (Neustadt, Gornja leska, 20. IV 1594 Breslau, 11. IV 1648). God. 161325 uitelj i kantor u Leobschiitzu, zatim dvorski kapelnik vojvode od Oelsa u Bernstadtu. Oko 1639 preselio se u Breslau. Kompozitor preteno duhovnih djela, vjeto se sluio stilskim sredstvima svoga vremena, pa i venecijanskom viezbornou. Nekim motetima dodavao je instrumentalnu pratnju uz b. c. L. je poznat i izvan granica svojega vremena po brojnim duhovnim pjesmama, koje su ule u repertoar evangeli stike crkvene muzike.
L 5\VENSTERN, DJELA: Chore so bey dieser Tragedien sollen inserirt zverden za 3-gl. zbor i b. c, 1646. VOKALNA: Friielings-Mayen. Von dreyssig, in einem Haussgartlein auffgezvachsenen, doch etwas zufriie abgebrochenen Blumen.. . Symbola oder Gedenck-Spriiche, ... Zusambt ... Geistlichen Oden (obj. i kao prilog uz Geistliche Kirchen- und Hauss-Music, 1644); 34 duhovne pjesme za 1 4 glasa; Christlicher zountsch und gebeth iiber newe Vielguthische gebeud, 1628; Lobe den Herren, meine seele; Si bona suscepimus, motet\ za 6 glasova; Herr, hebe an zu segnen za 4 glasa; latinski i njema ki moteti; duhovni koncerti i dr. NOVA IZD.: 18 crkvenih pjesama obj. J. Zahn {Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1889 93); P. Epstein obj. 3 svjetovne pjesme (ZFMW, 1927 28) i zborove za dramu Judith {Apelles von Lb'vjenstern, 1929); motet za 6 glasova Si bona suscepimus i 5 crkvenih pjesama izdali K. Ameln, C. Mahrenholz i W. Thomas {Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, 1936). LIT.: H. Steinitz, Ueber das Leben und die Kompositionen des Matthaeus Apelles v. L6wenstern (disertacija), Breslau 1892. P. Epstein, Matthaus Apelles v. Lbwensterns weltliche Lieder, ZFMW, 1928. Isti, Apelles v. Lovvenstern, Zeitschrift des Vereins fiir Geschichte Schlesiens, 1928 i Schlesische Lebensbilder, Breslau 1929. K. Ameln, Matthaus Apelles von L6wenstern, MGG, VIII. 1960.

LOVEC, Vladimir, kompozitor (Maribor, 6. IV 1922 ). Studij kompozicije i dirigiranja zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Djeluje kao direktor Muzike kole u Kopru. Njegova djela, izgraena na klasinim uzorima, oslanjaju se stilski na elemente romantike i impresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: Klasina simfonija, 1953; simfonijeta za gudaki orkestar, 1949; koncert za klavir, 1959; Dramatina uvertira, 1972. KOMORNA: gudaki kvartet u c -molu, 1957; klavirski trio u cis-molu, 1948; Sonata da camera za klavirs ki trio, 1958; sonata za flautu i embalo, 1971; Ro manca za violinu i klavir, 1961; Recitativ in arija za trublju i klavir, 1970; Recitativ in arija za trombon, 1970; Ekloga za klarinet i klavir, 1971; suita za 2 blokflaute, 1971. Kompozicije za klavir. Baletna i scenska muzika. Solo-pjesme. D. Co.

LOVRI, Frano, pjeva, bariton (Split, 31. X 1919 ). Pjevanje uio na muzikoj koli u Splitu i privatno kod D. Hria u Zagrebu; na opernoj pozornici debitirao 1949 u Splitu kao Dizdar-aga (Hatze, Adel i Mara), gdje je zatim angairan; 1958 68 solist Zagrebake opere. U svojoj umjetnikoj karijeri os tvario vie baritonskih uloga dramskog karaktera, medu kojima su: Jago (Verdi, Otelio), Escamillo (Bizet, Carmen), Knez Igor (Borodin), Rangoni (Musorgski, Boris Godunov), Tomski (ajkovski, Pikova dama), Scarpia (Puccini, Tosca), Zrinjski (Zajc) i Koriolan (ulek). K. Ko. LOVRI, Stjepan, kompozitor (Donje Viljevo, 29. III 1903 ). Sveenik; u poetku komponirao crkvenu muziku na latinske i hrvatske tekstove {Offertorium pro missa primitia za muki zbor i orgulje); pisao takoer i za orgulje i harmonij. Od 1932 godine na zanimljiv nain obraivao slavonske narodne pjesme, nastojei to vie sauvati duh izvornoga starog slavon skog folklora. M.Kun. LOVE, Janez, pijanist i muziki publicist (Ljubljana, 17. VII 1933 ). Studirao klavir i historiju muzike na Akademiji za glasbo u Ljubljani; diplomirao 1961 iz klavira (Z. Zarnik) i zatim se dvije godine usavravao u Parizu (J. Fevrier, N. Bou langer). Profesor je klavira na Zavodu za muziko i baletno obra zovanje u Ljubljani, a predaje i na Akademiji za glasbo. Kao pijanista, najvie ga privlai francuska klavirska muzika XIX i XX st. j. se. LOVE, Pavla, pjevaica, sopran (Ljubljana, 13. I 1891 22. VII 1964). Uila kod M. Hubada i na Ljubljanskom konzer vatoriju, usavravala se zatim u Milanu. Od 1907 nastupala u svim veim jugoslavenskim gradovima, u Berlinu, Pragu i u SAD (1928 29). God. 193244 nastavnica na muzikoj koli Sloga u Ljubljani i istodobno 193438 predavala i na Konzervatoriju; kasnije
MUZ. E.,

LO\VE von EISENACH, Johann Jakob, njemaki kompo zitor i orgulja (Be, krten 31. VII 1629 - Liineburg, poetkom IX 1703). Muziko obrazovanje stekao na bekom dvoru. Na Schiitzovu preporuku dobio 1655 mjesto dvorskoga kapelnika u Wolfenbiittelu, a 1663 u Zeitzu. God. 1665 napustio namjetenje u Zeitzu; od 1682 do smrti bio orgulja crkve sv. Nikole u Liineburgu. L. se istakao kao kompozitor slobodnih instrumentalnih oblika; njegove synfonie najstariji su sauvani, slobodno oblikovani uvodni stavci u njemakoj suiti. U svjetovnim pjes mama povodio se za talijanskom arijom.
DJ ELA (sa u va na ). IN S TRU MENTALN A: Sy n fo ni en, G a gl iar de n, Arien, Balletten, Couranten, Sarabanden m. 3 oder 5 Instr., 1658; Sonaten, Canzonen und Capriccen a 2 Instr., 1664; 3 Sonaten a 4, a 5, a 6, 1665. VOKALNA: Zzveyer gleichgesinnten Freunde Tugend- und Schertzlieder, 1657 (sa J. J. Weilandom); Salanische Musenlust, 1665; Einstimmige Neue Arien mit 2-stimmigen Ritornellen (uz b. c), 1682. Neue Geistliche Concerte mit 1. 2. 3. Stimmen zu singen und 2 Violinen (12 koncerata), 1660; 2 crkvene pjesme u Vollstandiges Liineburgisches Gesangbuch; dramsko djelo Orpheus von Thracien, 1659 (sauvan samo tekst). NOVA IZD.: Synfonia br. 3 iz Synfonien, Gagliarden... obj. H. Riemann {Zur Geschichte der deutschen Suite, SBIMG, 1904 05); A. Rodemann obj. arije s ritornelima iz Salanische Musenlust {Nagels Musikarchiv, 1929) i 2 suite za gudake instrumente iz Synfonien, Gagliarden... (ibid., 1930) i dr. LIT.: F. Saffe, Wolfenbiitteler Komponisten def 17. Jahrhunderts, Gottin gen 1921. G. F. Schmidt, Neue Beitrage zur Geschichte der Musik und des Theaters am herzoglichen Hofe zu Braunschweig -Wolfenbiittel, Miinchen 1929. F. Blume i M. Ruhnke, Aus der Musikgeschichte der Stadt Liineburg, Festschrift Liineburg, Lfineburg 1956. H. Walter, Johann Jakob Lowe von Eisenach, MGG, VIII, 1960.

LOWINSKY, Edvvard E., ameriki muzikolog njemakog podrijetla (Stuttgart, 12. I 1908 ). Studirao klavir, kompoziciju i dirigiranje na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu, a na Uni verzitetu u Heidelbergu muzikologiju (H. Besseler), filozofiju i

II, 31

482

LOWINSKY LUI
Sonatina concertante za saksofon i komorni orkestar, 1939; partita za kla komorni orkestar, 1934; Eurythmy za violinu i gudae, 1936; 5 Sonnels za k i orkestar, 1937; fantazija za violu da gamba i orkestar; 4 Divertissemen, violinu i komorni orkestar, 1938; 3 Sonnets za klavir i orkestar; preludij, i finale za violu d'amore i orkestar, 1956; Suite francaise, 1940; Passaca 1930; La Goya, 1932; 6 invencija za gudae, 1935; UEurope galante (pi A. Campri), 1939; Ouelzalcoatl Dances, 1939; A Litany, 1942; Chaconne, 1 Gudaki trio, 1934; gudaki kvartet, 1935; klavirski kvintet. Klav kompozicije. DRAMSKA: muz ika drama The Ghost of Abel, 1934; b Death in Adagio (prema muzici D. Scarlattija), 1936 i The Horses, 1946; rru filmska muzika. VOKALNA: Masque of the Sea za glas, zbor i orkestar, 1 Winged Victory za glas, zbor i orkestar; zborovi a cappella; 22 pjesme (J. S hens) za glas, flautu, violu i harfu, 1944. Missa pro defunctis za sole. zl orkestar, 1934; Te Deum za isti sastav, 1936. Izd. Ballet Syllabus M 6 sv.

povijest umjetnosti; promovirao 1933. God. 1933 39 djelovao u Nizozemskoj, od 1940 u SAD, gdje predaje na Black Mountain College, North Carolina i na Queens College u New Yorku. Od 1957 profesor muzikologije na University of California u Berkelevu i od 1961 na University of Chicago.
DJELA: Buch der Kindermusik, 1933; Orlando di Lassos Antzverpener Motettenbuch und seine Beziehungen zum Motettenschaffen seiner niederlan dischen Zeitgenossen (disertacija), 1937; The Function of Conflicting Signatures in Ealry Polyphonic Music, MQ, 1945; The Concept of Physical and Musical Space in the Renaissance, Papers of the American Musicological Society, 1946; Music History and its Relation to the History of Ideas, The Music Journal, 1946; Secret Chromatic Art in the Netherlands Motet, 1946; A Newly Discovered Sixteenth Century Motet Manuscript at the Biblioteca Vallicelliana in Rome, Journal of the American Musicological Society, 1950; English Organ Music of the Renaissance, MQ, 1953; Music in the Culture of the Renaissance, Journal of the History of Ideas, 1954; Conflicting Viezvs on Conflicting Signatures, Journal of the American Musicological Society, 1954 i dr. Objavio: N. Vi-centino, UAntica muica ridotta alla Moderna prattica, 1955 (izd. u faksimilu 1959)LIT.: N. Broder, Edvvard E. Lowinsky, MGG, VIII, 1960.

LUALDI, Adriano, talij anski kompozitor, muziki pisac, kritiar i dirigent (Larino, Campobasso, 22. III 1885 -). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (S. Falchi) i na konzervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji (E. Wolf-Ferrari). God. 1908-13 operni i koncertni dirigent; 192327 muziki kritiar lista Secolo u Milanu; suraivao i u drugim listovima. Od 1920 ureivao reviju Emporium. Jedan od glavnih organizatora muzikih festivala u Veneciji i Firenci; 193644 direktor Konzervatorija u Napulju, 194757 konzervatorija L. Cherubiniu Firenci.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: VAlbatro, 1908 i La Leggenda delvecchio marinaio, 1910. Suite Adriatica, 1932; Africa, 1935; Samnium, 1938; Divertimento za komorni orkestar, 1941. Gudaki kvartet u E -duru, 1913; sonata za violinu i klavir, 1931. Passacaglia za orgulje. DRAMSKA. Opere: Le Nozze diHaura, 1908; La Figlia delRe, 1917 (najuspjelije Lualdijevo djelo); // Diavolo nel campanile, 1924; La Granciola, 1931 i La Luna dei Caraibi, 1953. Intermedij Le Furie d' Arlecchino, 1915; marionetska igra Guerrin Meschino, 1920; balet Lumawig e la saetta, 1938. VOKALNA', kantata Attolite portas; La Canzone di S. Francesco za glas i orkestar; zborne kompozicije; solo-pjesme. SPISI: Viaggio sentimentale nella Liburnia, 1921; Viaggio musicale in Italia, 1928; Viaggio musicale in Europa, 1928; Serate musicali, 1928; Arte e Regime, 1929; // Rinnovamento musicale italiano, 1932; Viaggio musicale nel Sud-America, 1934; U Arte di dirigere V orchestra, 1940 (III izd. 1957); Viaggio musicale nell' U.R.S.S., 1941; La Filosofia della muica" di Mazzini, 1942; vei broj la naka i eseja. LIT. : G. C on falon ier i, L'O p e ra d i Ad ria no Lua ld i, M ila no 1 9 30. A. Damerini, Adriano Lualdi, MGG, VIII, 1960.

LUCCHESI, Andrea, talijanski embalist i kompoz (Motta, 23. V 1741 Bonn, 21. III 1801). Muziku uio u ve cijanskom konzervatoriju Degli Incurabili. Od 1774 do 179, slubi dvora u Bonnu. Svojim opernim djelima obogatio je 1 jansku kominu operu Galuppijeva tipa, dok njegove instrument: kompozicije stoje na prijelazu u klasinu sonatu. U cr kvei djelima oivljuje baroknu polifoniku strogost.
DJELA. INS TRUMENTALN A: 6 s imfo nija; neko liko ko ncerata klavir i orkestar; 4 klavirska kvarteta; klavirski trio; sonate za violinu i kl DRAMSKA. Komine opere: L'Isola della fortuna, 1765; II Marito ge 1766; Le Donne sempre donne, 1767; // Matrimonio per astuzia, 1771; // Giccc amoroso, 1772; II Natale di Giove, 1772; VInganno scoperto, 1773 i L'Impi sata, 1773. Opera seria Ademira, 1784. Crkvene kompozicije (mise, rekvij pasija, Stabat Mater i dr.). LIT.: K. Stephenson, Andrea Lucchesi, MGG, VIII, 1960.

LUCIANI, Sebastiano Arturo, talijanski muzikolog (Acq' viva delle Fonti, Bari, 9. VI 1884 7. XII 1950). Kompozi< studirao u Napulju i Rimu. Kao veoma ugledan kritiar surai' u mnogim listovima i asopisima (Marzocco, La Voe, Tem Giornale d'Italia, Rivista Musicale Italiana i dr.). Bavio se istra vanjem starije talijanske operne i orkestralne muzike. Najbc mu je djelo monografija o Domenicu Scarlattiju.
DJELA: Verso una nuova arte: 11 Cinematografo, 1921; La Rinascita dramma, 1921 (novo izd. 1926); L'Avvenire della muica, Muica d'oggi, i< L' Anfiteatro, La Voe, 1927; Problemi musicali, 1927; Saggio sul Tristar, Isotta e U dramma zvagneriano, 1927; / Aiusicisti pugliesi dei secoli XVI e X\ 1931; Mille anni di muica, 1935 (II izd. 1944); Domenico Scarlatti, 1942; Mercadanle (1785 1870), note e documenti, 1945; Saggi e studi, 1954 (pos uredio G. Caputi). Muziki vodii kroz Respighijeve i Wagnerove op< koncertni komentari.

LUBECK, Vincent, njemaki orgulja i kompozitor (Padingbiittel, Liineburg, vjerojatno 29. IX 1656 Hamburg, 9. II 1740). Potomak muziarske obitelji, uio po svoj prilici kod svog oca crkvenog orguljaa u Gliickstadtu (Holstein) i Flensburgu. God. 1675 dobio mjesto orguljaa crkve sv. Kuzme i Damjana u Stadeu; na tom je poloaju ostao 27 godina postavi na daleko poznat kao orgulja i uitelj. Od 1702 bio je orgulja crkve St. Nicolai u Hamburgu. Njegov stariji sin Peter Paul (Stade, 24. IV 1680 Hamburg, 16. VIII 1732) naslijedio ga je 1702 na mjestu orguljaa u Sta deu. Mlai sin Vincent (Stade, 2. IX 1684 Hamburg, 1755), bio je 1724 35 u Hamburgu orgulja crkve St. Georg, zatim zamjenik svog oca u crkvi St. Nicolai i 1740 njegov nasljednik. Kompozicije Vincenta starijeg, sauvane samo djelomino, nose obiljeja sjevernonjemakog stila. Od virtuozno pisanih orguljskih djela znaajna je osobito tokata s fugom iz zbirke Clavier Uebung, kojom se L. pribliio umjetnosti J. S. Bacha, a od vokalnih izdvaja se kantata Willkommen siisser Brautigam.
DJELA (sva od Vincenta starijeg). Za instrumente s tipkama: Clavier Uebung bestehend im Preludio, Fuga Allemande, Courante, Sarabande und Gigue als auch einer Zugabe von dem Gesang Lobt Gott ihr Christen allzugleich in einer Chaconne, 1728; 4 preludija i fuge; 2 Praeambuluma (tokate) i 3 koralne predigre (sve u rukopisima). VOKALNA. Tri crkvene kantate: Gott wie dein Nahme za alt, tenor, bas, 3 trublje i continuo; Willkommen su'sser Brautigam za 2 soprana, 2 instrumenta i b. c. i Hilff deinem Volck za sopran, alt, tenor, bas, 5 instrumenata i b. c. (sve u rukopisu). NOVA IZD.: sabrana djela obj. G. Harms (Musikalische Werke, Klecken 1921); orguljska djela obj. H. Keller (Leipzig 1941); ztirku Clavier Uebung obj. H. Trede (Leipzig 1941), a N. Dufourcq izd. Six preludes et fugues (1953); 3 kantate obi. F. Stein (Leipzig i Berlin 1946). LIT.: P. Rubardt, Vincent Liibeck, sein Leben und seine Werke, nebst Nachrichten iiber seine Familie und Beitrage zur Geschichte der Kirchen musik im Stade und Hamburg im 17. und 18. Jahrhundert (disertacija), Leipzig, 1920. Isti, Vincent Liibeck, ein Beitrag zur Geschichte norddeutscher Kirchenmusik im 17. und 18. Jahrhundert, AFMW, 1924. G. Frolscher, Geschichte des Orgelspiels und Orgelmusik I, Berlin 1935. F. W. Riedel, Liibeck, Vincent, Peter Paul i Vincent, MGG, VIII, 1960. W. Apel, Geschichte des Orgelund Klavierspiels bis 1700, Kassel 1967.

LUCIUK, Juliusz, poljski kompozitor (Brzenica, 1. I 1927Studirao u Krako\vu kompoziciju kod S. Wiechowicza, a muzil logiju na Univerzitetu; u kompoziciji se usavravao u Pari kod N. Boulanger i M. Deutscha (1959 60).
DJELA. ORKESTRALNA: Epidrama za Skopje za klavir i instrument ansambl, 1963; 4 Simfonijske skice, 1957; AHegro sinfonico, 1958; Kompozi za 4 orkestra, 1960; Enfiando, 1962. Sonata za klarinet i klavir, 1956; sor za fagot i klavir, 1956; Capriccio za violinu i klavir, 1956. Kompozicije klavir (.Lirika timbara, 1963; Improivizacje dzieciece, 1963). Baleti: Ni 1962; Maraton, 1963 i Le Cuirass Votemkine, 1967. VOKALNA: kapi Dzikie mino za sopran, bariton, muki zbor i orkestar, 1955 (takoer za sop i muki zbor, 1960); Sen kwietny za glas i 12 instrumenata, 1960; Pour ensemble za recitatora i 24 gudaka instrumenta, 1961; Pacem in terris za gl; klavir, 1964; Outil de lumiere za glas i klavir, 1967; solo-pjesme.

LUCICtf, tpan, eki kompozitor (Zilina, Slovaka, 20. 1919 ). Kompoziciju studirao na Prakom konzervatoriju ( in, A. ima) i na Majstorskoj koli te ustanove (]. Ridky, Haba). Za Drugoga svjetskog rata sudjelovao u pokretu otpi i bio zatoen u njemakim koncentracionim logorima. Posl rata istakao se kao organizator muzikog ivota. Od 1948 rukovc muzikim emisijama ehoslovake televizije. Djeluje i kao muzil kritiar (Prdce, 1946'48; Kulturni politika).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Mors imperator, 19. koncert za violonelo, 1946; koncert za klavir, 1947; divertimento za 3 trut i gudaki orkestar, 1946; simfonij prolog, 1939; Orlickd suita za guda orkestar, 1950. KOMORNA: c haki kvartet, 1949; duhaki kvini 1946; Sonata brevis za violinu i kla1 1947. KLAVIRSKA: sonata, 19. sonatina, 1944; etide; 3 etvrtton: studije, 1946. Opera Pidnoni pr vapeni, 1959; scenska i filmska mu ka. Kantata Velika Leta, 19: ciklusi solo-pjesama.

LUCAS, Leighton, engleski kompozitor i dirigent (London, 5. I 1903 ). U mladosti plesa, pa je 191821 bio lan trupe Ballets russes S. Djagiljeva u Parizu. Djelovao zatim kao dirigent Markova Dolin Ballet Company (193537) i Arts Theatre Ballet (od 1940); 1946 osnovao, vlastiti orkestar s kojim je poduzeo turneje po Engleskoj i drugim zemljama.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis za rog i 11 instrume nata, 1935; Concert Champetre za violinu, 1955; Concertino za violonelo, 1950; F. LUI

LUI, Franjo, komp zitor, orgulja i muziki teor tiar (Kue kraj Velike Gork 31. III 1889 Zagreb, 16. I 1972). Studij zavrio 1909 1 muzi koj koli HGZ u Z grebu, na kojoj je ustano zatim lektor za historiju m zike. God 1921 61 profeS' za orgulje i polifonu kompo2 iju na Muzikoj akademiji Zagrebu (194445 i 1952( rektor). L. je jedan od

utemelj

LUI LUKAI
telja i direktor mu zike kole Polyhymnia u Zagrebu (1932 41) te neko vrijeme orgulja u zagrebakoj katedrali. Kao kompozitor osobitu je panju posveivao arhitektonskom izgraivanju muzike forme. Izvrstan kontrapunktiar, L. se rado sluio polifonijom, to je znatno obogatilo njegov muziki govor koji se temeljio na elementima narodne muzike. L. je autor prve simfonije veeg formata u hrvatskoj muzikoj literaturi (1917). Nizom teoretskih prirunika (osobito Polifona kompozicija) znatno je unaprijedio muziku nastavu na jugoslavenskim srednjim i visokim muzikim kolama.
DJ ELA. O RK ESTRALN A: 2 s imfo n ije, u f- mo lu, 1 91 7 i u d - mo l u, 1934 (nedovrena); koncert za orgulje, 1913; Impromptu u g-molu, 1909; Legenda u a-molu, 1910; Scherzo u g-molu, 1924; Elegija u f-molu, 1925. KOMORNA: gudaki kvartet u d -molu, 1926; kompozicije za violinu i klavir. ORGULJSKA: sonata u c-molu; 2 preludija i fuga, u g-molu i d-molu; tokata 1 fuga; fantazija i fuga u c-molu, 1913 (orkestrirana 1952); Elegija; Koralni preludiji. VOKALNA: kantata No na Uni (H. Badali), 1917; Narodni vijenac za enski zbor i orkestar, 1913; Narodni vijenac za muki zbor i orkestar, 1913; Narodna suita za zbor i orkestar, 1952; oko 40 mukih i mjeovitih zborova; balada Spi Jalina za glas i orkestar. Ciklusi solo-pjesama: Sedam solo popjevaka; est solo popjevaka na turopoljske motive; etiri narodne popijevke. CRKVENA: 2 Hrvatske mise, u C-duru i c-molu; Alissa solemnis u As-duru; Missa jubilaris u As-duru; crkveni zborovi; moteti; pjesme i dr. INSTRUKTIVNA: Ele mentarna teorija glazbe i pjevanja, 1922; Harmonija - Nauka o akordima, 1924; Solfeggio, obuka zbornog pjevanja, 1934; Jednostavni kontrapunkt, 1936; Ele mentarna teorija glazbe i pjevanja (3 sv.), 1940; Kontrapunkt, 1951; Polifona kompozicija, 1954. lanci u strunim asopisima. Objavio Muziki kalendar, 1934 i Crkvenu pjesmaricu za srednje kole, 1942. Obradbe narodnih napjeva za razliite sastave. LIT.: J. Barli, Franjo Lui, Sv. C, 1921, 2. A. Goglia, Franjo Lui, Hrvatski Zmaj, 1944. K. Kovaevi, Franjo Lui. U povodu 70 - godinjice ivota, Zvuk, 1959, 26 27. Isti, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. M. Lean, Jubilej Franje Luia, Sv. C, 1969, 4. /. Malinka, Franjo Lui in memoriam, ibid., 1972, 1. K. Ko.

483

vim operama kao Dorabella (Cosi fan tutte) i Cherubin (Figarov pir) i u Straussovim operama kao Octavian i Maralica (Kavalir s ruom), Dadilja (ena bez sjene) i Kompozitor (Ariadna na Naksosu), zatim kao Eboli (Verdi, Don Carlos), Leonora (Beethoven, Fidelio) i dr. Njezin mu je bariton Walter Berry.
LIT.: P. Lorenz, Christa Ludwig, Walter Berry, Wien 1968.

LUDWIG, Friedrich, njemaki muzikolog (Potsdam, 8. V 1872 Gottingen, 3. X 1930). Historiju i muzikologiju studirao na Univerzitetu u Marburgu i Strassburgu (G. Jacobsthal). Od 1905 predavao na Univerzitetu u Strassburgu, a od 1920 u Gottingenu. Bio je izvrstan poznavalac muzike kasnoga srednjeg vijeka (XIXIV st.) koju je pomno prouavao iz izvora. L. je utemeljitelj prouavanja srednjovjekovne muzike u novijoj njemakoj muzikologiji.
DJELA: Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, SBIMG, 1902 03; Die jo Beispiele Coussemaker's aus dem Cod. Montpellier, ibid., 1903; Uber die Entstehung und erste Entwicklung der lateinischen und franzb'sischen Motelte, ibid., 1905 06; Die mehrstimmige Musik der dltesten Epoche im Dienste der Liturgie, Ein mehrstimmiges St. Jakobs-offizium des 12. Jahrhunderts, KMJB, 1905; Die mehrstimmigen Werke der Handschrift Engelbert 314 , ibid., 1908; Die liturgischen Organa Leonins und Perotins, Riemann-Festschrift, 1909; Die mehrstimmige Musik des 11. und 12. Jahrhunderts, Wiener Kongressbericht, 1909; Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili, 1910; Perotinus magnus, AFMW, 1921; Die Ouellen der Motetten dltesten Stils, ibid., 1923 24; Die mehrstimmigen Messen des 14. Jahrhunderts, ibid., 1925; Die Geistliche, nicht liturgische, vjeltliche ' einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhundert, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924; Die Erforschung der Musik des Mittelalters, ibid., 1930; Vber den Entstehungsort der grossen Notredame-Handschriften, Adler-Festschrift, 1930. Izdao djela G. de Machaulta (4 sv., u zbirci Publikalionen dlterer Musik). LIT.: H. Besseler, Friedrich Ludvvig, MGG, VIII, 1960.

LUDIKAR, Pavel (pravo ime Vyskoil, Pavel), eki pjeva, bas-bariton (Prag, 3. III 1882 Be, 20. II 1970). Studirao klavir i pjevanje u Pragu. God. 1904 debitirao na Prakoj operi kao Sarastro fMozart, Zauberflote). Bio je lan beke Volksopere (190609), milanske Scale (191012), kazalita Colon u Buenos Airesu (191113), opere u Bostonu i Metropolitana u New Yorku (192636). God. 1938 vratio se u Prag, a za vrijeme rata predavao na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1956 ivio u Beu. Gostovao je esto u Italiji i mnogim drugim zemljama. Njegov repertoar obuhvaa oko 80 uloga, a posebno se istakao kao Figaro (Rossini, Seviljski brija) i kao interpret glavnih basovskih uloga u klasinim ruskim operama. Nastupao i kao koncertni pjeva. Komp onirao je oko 50 solo-pjesama. LUDVIG- PEAR, Nada, kompozitor (Sarajevo, 12. V 1929 ). Kompoziciju studirala na Muzikoj akademiji u Sarajevu (M. piler) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc), gdje je diplomirala 1962 i zavrila studij treeg stepena (1966). Od 1962 u Sarajevu profesor teoretskih predmeta na Srednjoj muzikoj koli i muziki urednik Televizije (196566"), a od 1971 docent na Muzikoj akademiji.
DJELA: s imfo nijeta, 1962. KO MORNA. D va gudaka k varteta : I, u D-duru, 1962 i II, u D-duru, 1966; sonatina za violinu i klavir, 1965; suita za violinu solo, 1965; suita za violonelo solo, 1965. KLAVIRSKA: suita u cmolu, 1954; Preludium i fuga, 1953; 2 sonatine, 1960; 10 studija, 1965. Uspavanka u umi za enski hor (G. Vitez), 1955; djeje pjesme i dr. LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko- hercegovakih kompozi tora, Sarajevo 1961. S. p.

LUENING, Otto, ameriki kompozitor, dirigent i flautist (Mihvaukee, 15. VI 1900). Studirao na Muzikoj akademiji u Munchenu, na Konzervatoriju u Ziirichu (Ph. Jarnach, V. Andreae) i privatno kod F. Busonija. Nastupao kao dirigent i flautist u Evropi, Kanadi i SAD. Jedan od utemeljitelja (1920) American Grand Company u Chicagu; 1925-28 direktor opernog odjela Eastman School oj Music u Rochesteru, 1932-34 nastavnik na University of Arizona (Tucson, Ariz.), 193444 na Bennington College (Bennington, Vermont) i zatim na Barnard College i istodobno na Columbia University u New Yorku. Bavio se eksperimentima, osobito na podruju elektronske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; simfonijeta, 1933; 2 simfonijske pjesme, 1921 i 1924; Concertino za flautu i komorni orkestar, 1923; Serenata za 3 roga i gudae, 1927; balada za 2 klarineta i gudae, 1937; Legenda za obou i gudae, 1951; Serenata za flautu i gudae, 1957; Lyric Scene za flautu i gudae, 1958; Song, Poem and Dance za flautu i gudae, 1958; suita za gudae, 1937; Wisconsin Suite, 1955; 2 simfonijske fantazije, 1924 i 1949; Divertimento, 1926; 3 simfonijska interludija, 1935 38; Americana, 1936; Pilgrim's Hymn za komorni orkestar, 1947; Kentucky Concerto, 1951 i dr. KOMORNA: Fantasia brevis za gudaki trio, 1936; mala suita za gudaki trio, 1937; 3 gudaka kvarteta: 1919 (s obligatnim klarinetom), 1924 i 1928; klavirski trio, 1922; sekstet za flautu, klarinet, rog, violinu, violu i violonelo, 1918; duhaki kvartet, 1940; varijacije za 4 roga, 1918; Fuguing Tune za duhaki kvintet, 1939; trio za flautu, violinu i klavir, 1952; trio za flautu, violinu i sopran, 1923. Sonate: 3 za violinu i klavir, 1917 45; za flautu i embalo, *937 (Sonata brevej ; za fagot i klavir, 1952 i za trombon i klavir, 1953Sonate za instrument solo: 2 za violonelo, 1924 i 1958; za kontrabas, za violu i za violinu, 1958. Sonatina za flautu i klavir, 1919; varijacije za engleski rog i klavi r, 1937; varijacije za violonelo i klavir, 1942; suita za violonelo i klavir, 1951; 3 nokturna za obou i klavir, 1951; 3 suite za flautu solo, 1952 59; suita za kontrabas i klavir, 1953 i dr. Tri sonate za klavir, 1929 59. Kompozicije za embalo. Kompozicije za orgulje. ELEKTRONSKA. S orkestrom (neka djela sa V. Ussaevskim): Variazioni rapsodiche, 1954; A Poem in Cycles and Bells, 1954; suita iz drame King Lear, 1954; Dynamophonic Suite, 1958; Concerted Piece, 1960 i Music for Orchestra with electronic Cctdenza, 1962. Fantasy in Space; Lozu Speed i Invention, 1952; Incantation, 1955; Sonority Canon za 4 flaute solo i 33 flaute na magnetofonskoj vrpci, 1958; Music for Back to Methu-selah, 1958; Electronic Fanfare, 1960; Percussion Study, 1960; Gargoyles i A Day in the Country za violinu i magnetofonsku vrpcu, 1961. DRAMSKA: opera Evangeline, 1948. Baleti: Ballet for Identity za elektronske instrumente, 1955 (sa V. Ussaevskim) i Theatre Piece za glas, magnetofonsku vrpcu i instrumente, 1956. Scenska muzika. Kompozicije za glas i orkestar; zborovi uz orgulje ili a cappella; solo-pjesme.

LUDWIG, Christa, njemaka pjevaica, mezzosopran (Berlin, 16. III 1928 ). Ki Antona Ludvviga, tenora i Aachenu, i altistice Eugenije dobila od majke, a kasnije intendanta Gradskog kazalita u Ludwig-Besalla; prvu poduku u pjevanju zatim studij zavrila na muzi koj koli u Frankfurtu na Majni; na opernoj pozornici debitirala 1946 u Frankfurtu kao Orlowsky (J. Strauss, imi). God. 194652 u Frankfurtu, 1952 54 u Darmstadtu i 1954 55 u Hannoveru. Od 1955 prva kinja Dravne opere u Beu, gdje je ubrzo postigla blistavu meunarodnu karijeru; 1959 60 na njujorkom Metropolitanu, 1960 na milanskoj Scali i tako redom na naj veim svjetskim opernim kazalitima i muzikim festivalima, osobito u Salzburgu. Izvrsno odnjego vani glas velika opsega, pro finjena muzikalnost i smisao za scensko oblikovanje ine nje zine kreacije pravim umjetni kim doivljajem. Svoj najvii domet ostvarila je u MozartoCH. LUDWIG

LUGUBRE (tal., tuno, alosno), oznaka za interpretaciju. LUK, u muzikoj praksi ima vie znaenja: 1. povezuje note iste visine u jedno trajanje (-> Ligatura); 2. ob iljeuje note koje se izvode istim potezom gudala (gu daki instrumenti) ili istim dahom (duhaki instrumenti, pjevai); 3. oznauje note koje treba izvesti legato; 4. razgraniuje pojedine fraze; 5. -> Muziki luk LUKAI, Ivan, kompozitor, dirigent i orgulja ( ibenik, oko 1584 Split, 20. IX 1648). Krten je 17. IV 1587 na ime Marko. Kao djeak od 13 godina primljen je 1. VI 1597 u red franjevaca konventualaca ibenskog samostana (Marcus filius D. Johanis Lucacich, . . . etate annorum tredecim in circa) i dobiva ime Ivan. Postigavi akademski stupanj baccalaureata, L. se 1613 nalazi u Splitu kao kustos samostana sv. Frane na Obali. Nije poznato, gdje je i kod koga uio muziku. R. Casimiri dri da bi Lukaiev uitelj mogao biti franjevac Giacomo Finetti. G od.

t t ' r j J &i r r &- j r & &Z I ! V ^ ^ ^

LUKAI
1615 vrhovno starjeinstvo Lukaieva reda u Rimu podjeljuje Lukaievo umjetniko stvaralatvo pokazuje da je m( dijski mu naslov magistra muzike (Romae, die 23 Martij 161$. fuit stil evropske muzike (oko 1600) odmah naao izravan i odjek i u creatus Magister Musices Fr. Joannes de Sibenico). Premda je na naim krajevima. Ako za razvoj veih oblika, kao je opera, i zboru franjevakih kustodija na Rabu (8. V 1618) bilo odreeno, nije bilo kod nas (osim moda u Dubrovniku i Hv pogodnijeg tla, da se L. premjeta iz Splita u ibenik, do toga nije dolo, jer ga i - crkvena je muzi ka zato bila podruje na kom se mogle odraziti benske samostanske knjige ne spominju sve do 1620. L. u to vri- sve suvremene tendencije. Primjer duho' koncerata L. Viadane i jeme (valjda oko polovine mogunosti, koje su proizlazile iz n shvaanja o ulozi subjektivnog 1618) stupa u slubu split - osjeaja i preivljavanja kod s ranja vokalnih solistikih skog nadbiskupa Sforze kompozicija uz inst rumentalnu pral zahvatili su i Lukaia; on je Ponzonija i postaje dirigent svojim djelima, uporedo s nasl njima svojih suvremenika, dao L V C A C I H i orgulja stolne crkve. To prilog izgradnji i razvoju barol stila u muzici, koji je u odnosu na I Mltrcfdujm Spilartnfi Prt/tUi. DE S E B Fitlefi^lMipcti E N I C O je bilo svakako prije 1620, renesansnu polifoniju zn pravu revoluciju. Razumljivo je, da su Sacrz Cantiooes Singulis Binis Tcrnis Quacetnif jer se u naslovu svojih mu djela kao uosta i djela ostalih suvremenika odraz QLtinifqiie vocibus Concincndz. kompozicija tiskanih te go- sukoba dviju oprenih dencija. Elementi renesansnih i baroknih A 1AC 0B O FINETTO ANC ONrTANO. I EecUfis Mj Domui Vtnttinu.n U dine ve naziva prefektom shvaanja u konce i izrazu susreu se nekad izmjenino, a nekad muzike splitske stolne crk- istodobno. Ali < tenja prema individualnom i subjektivnom C O N P R I V I L E C I O . ve. Dana 23. VI 1620 L. izraavanju vlas emocija daje temeljni biljeg svim njegovim je postao gvardijanom split- ostvarenjima. Izr; monodijska nastojanja najpotpunije se oituju u skog samostana sv. Frane Lukaie jednoglasnim koncertima. Tu se pjevaka dionica (P. M. Simon Arbensis... ravnopn suprotstavlja instrumentalnoj pratnji, stvarajui promulgauit nouum Guardi- koncerta odnos. Pri tom su znaajni: nagli kontrasti postignuti anum Patrem Magistrum smjenj njem dvodobnih i trodobnih mjera, esto bogato Musices fratrem Ioannem a koloriranje vakih dionica, kao i jasno istaknuta tenja da se Sibenico). Slubu gvardija- prirodno de miranom pjesnikom tekstu dade to potpuniji na, kao i dirigenta i orgu- muziki izn U vieglasnim se koncertima, na mjestima gdje se ljaa stolne crkve, L. je pjevake dio meu sobom imitiraju i razvijaju po pravilima vrio gotovo do smrti. Uz renesansne t fonije, donekle umanjuje ova crta subjektivne to se morao povremeno izraajnosti. \ je, meutim, L. znao postii visok stupanj VENETI1S M DCXX. prihvaati i drugih dunosti, ekspresivnosti, kovitosti i neobine raznolikosti u koncertima, pa se tako znade, da je od gdje se spore dionice slobodno vode ili su (kao npr. u Domine puer I. LUKACl. Moteti Sacrae cantiones, 4. V 1622 bio i administrator meus) 1 matsko-realistiki individualizirane i samostalno naslovna strana originalnog izdanja, Venecija 1620 samostana te da mu je 8. V nastupaju jalogizirajui, da bi se tek u zavrnoj kodi sastale 1622 bilo odreeno da pou - stvarajui ava muziku u splitskom samostanu sv. Frane. Kasnije je L. taj samostan nadogradio (14. V 1624). koja po opsegu i koncepciji prelaze okvire malih komornih sas esto je L. navraao u ibenik, pa je medu ostalim tamo bo i uvode, po mletakom uzoru, izmjenjivanje i nadmetanje s ravio 18 21. IV 1624 sa svojih 8 pjevaa s kojima je izvodio stikih i tutti-stavaka (npr. u Quam pulchra ili u Canite et psall crkvenu muziku. U junu iste godine jo je jednom doao tamo Instrumentalna pratnja, obiljeena samo gfineralbasom ( orguljati. L. je 1630 obavljao slubeni pregled ibenskog samo lomino i brojevima), namijenjena je orguljama. Kretanje gene stana i kasnije ga jo nekoliko puta posjeivao (npr. 1641 i 1648). basa u veini je koncerata potpuno samostalno, osim u slu Umro je u Splitu te je pokopan u zajednikoj redovnikoj grobnici samostanske crkve na Obali. U inventarima ibenskog 1 samostana iz 1658, 1669 i 1670 navodi se medu slikama i portret * ' Lukaiev. Slike je kasnije nestalo. ------- 5 _ . _ __ - _ _ . _ . _____ -- _______ * (v -o *-- ___ L. ide meu najistaknutije hrvatske kompozitore iz prelaz r;E _--r-x-ft-fi-/i-"*-O-0-- ------- IITrTil ----------1

I O A N N I S
H
Bt

giki muziki

nog razdoblja muzike renesanse u rani barok. Dok su neki drugi hrvatski umjetnici, meu nj ima od kompozitora i njegov suvrei gospodarskih prilika svoje ue domovine potrae u tuini prikladnije polje za svoj umjetniki razvoj, L. je ostao u domovini.
Svojim kompozicijama, napisanim za potrebe bogosluja u split skoj stolnoj crkvi, L. je pokazao, da su u to vrijeme, osim Zagreba, TEN Varadina i Dubrovnika, i u Splitu postojali uvjeti, koji su onro menik Vinko Jelic, bih prisiljeni, da zbog nepovoljnih politikih

g - r i " . v ; v ; w ~ : v ~ ; - ; - ; - ; ~ ; ~ ; j ; j ; j j t ; ___ I ; ~ ; . i l Z Z dcdi fliauitein ruMi tcm od,


i "!J.Z'^Ix! llT -' i-5---tlT-- l"H -j------- --- -- --

r. .

jj~!I itZZIIII '. lZlZ-.*Zz.T...z~-Z]AzZZZZZZZZZZ~.ZZZl

C + ------------*-*--------------f------- -1 J- -------- ---------------- ris (nanitatem odo ris C A N T V S Siue _ _______________________ . $ ! O-rx ___

guivali ne samo prirodan razvoj' muzike umjetnosti, nego i izravno ukljuivanje u sva ondanja zbivanja zapadnoevropskoga

fTjdf '^^rjjjESl l<gS^^p|S^Sl \

t- <t ' 3"C'? S JlC'8'- -" "J" --' U S-i-0-- ------- 1 ------------- +

Dok je Lukaievo ime u stranoj leksikoj literaturi (npr. Dominein


kod F. Fetia, R. Eitnera i dr.) bilo poznato ve otprije, kod nas se prvi put susree istom u raspravama N. Kalogjere (1924) i J. Mantuanija (1925), da bi nas konano Dragan Plamenac (1935)

fs fSflgP P i

Antabo Domino Cant.bo

i objavio izbor iz Lukaieve zbirke duhovnih koncerata Sacrae cantiones i u popratnom predavanju, odnosno u kasnijoj raspravi iznio rezultate svojih istraivanja. U nedostatku arhivskih podataka Lukaievu je biografiju samo dijelom naznaio, ali je

upoznao ne samo s imenom i naslovom, nego i samim umjetnikim djelom I. Lukaia. D. Plamenac je, naime, prvi kod nas izveo

.JA Baj^^^BaBLja Jlt'Vfl~Xi~" *"-"flJt-iS~if-i"i-^ [ ^rSacjt'i^F' P" V T ? "? "O"G'Q"Ji jflli I I"] 1 J2^S?*"g S^jE g;;jt 4!1ZJ"IZ;_Z_3'J Jjjtr J'JI MgjtMBfchHih><^^ c v
ta me

rai

p^?"5"ijff fi #! i;i"~"3"'?'~~""*5'?"B*a?"^ EriIIlI?#?Ill IlT?^?*?^S^5---Zli--1S - I - I f ---- f - f a - f l ---------- 4 ------------ ! ------ -----meo quam dij dim Cantabo Domino itabo Dorr

J-

/)

\i Deo a, ' J

zato pruio vrijedan prikaz izvornika njegova umjetnikog djela ________ ._

____ ___ tS-ft _____ M ___ - <> __ -fff--*


,, ,

i obrazloenje svoje muzike obradbe.


.1
TI

javljena je u Mlecima 1620. Iz naslova se zbirke vidi, da je izdaje


v. , -v,. 1 i-i- 1 -

Lukaieva zbirka duhovnih koncerata Sacrae cantiones ob-

P-^'?"$ + 0-^!? G ~ iJitftf t-+:f :$-4-?-$-fiIif $P


'
in vi tame a pfal ijmDto meo quam ; P-

g;~;JzJ;i;i;~ZIZZ;!ZI.S._r!rziijjZIlt -T-i-*-t^J~*--f5*-i

na svjetlo Lukacicev redovniki subrat, talijanski kompozi tor

5. Maria dei Frari. Po njegovu nagovoru L. je napisao svoje kom rt T T - T 5 j?' .?'0.'**IIZlZZ3.i- 2l!?lJ;IZZilII -IIZ?IlZl pozicije, koje je onda Finetti, kako se vidi iz posvete djela, prikazao f> J J-f -------- ------ ,- .+ --^-.-. -- -^- & * -* ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------% Lukaievu gospodaru, splitskom nadbiskupu S. Ponzoniju (Fi dm ("um ioeundumfit ei eloquiua> mrum cr^o netti ga naziva praestantissimus Musices Magister i vir de Arte _ ^ .u._t..._... .0 __ ~. -*--0 - p-9-f--p-t Sacrae cantiones sadravaju 27 kompozicija, od kojih je 6 y-"T"T"*J"*; -?.^^s----#---f-J-Jzil?Zr,?.J.?-'.l..^._.Z; za jedan glas, 14 za dva glasa, 3 za tri glasa, 2 za etiri glasa, 1 C --+--J-" " " " " . i , a ' * vcro za etiri ili pet glasova i I za pet glasova. Sve su kompozicije vo <kl"jbor "' Domino ' CE<> vtro Jdea kalne UZ pratnju Orguljskog basa COntinua. I. LUKACl. Motet Camabo Domino, fragment I

Giacomo Finetti iz Ancone, u ono vrijeme dirigent mletake crkve

^t"i'i-i-t-f-J- -t----i--j*J +-J-J-i-? : -J"*-?-5---?-g


:

fi

Canendi optime meritus).

pfe *$""*t i"i"I"i"i "f "I "t ^"$"$"5 + 2 f ~\ 1' lil i

LUKAI LULLY
vima kada se u pjevakom dijelu javlja basova dionica (npr. u Coeli enarrant ili u Panis angelicus).
DJELA: IOANNIS LVCACIH, de Sebenico, In Metropolitima Spalatensi Ecdesia Musices Praefecti, Sacrae cantiones, Singulis, Binis, Ternis, Quaternis, Quinisque vocibus Concinendde, A Jacobo Finetto Anconitano, In Ecdesia Magnae Domus Venetiarum Musices Magistro, In lucem Editae, Sub signo Gardani, Venetiis MDCXX. Jedini sauvani primjerak prije vlasnitvo Georga Poelchaua nalazio se prije Drugoga svjetskog rata u dravnoj knjinici u Berlinu. Sastoji se od 5 sveia, koji sadravaju dionice Cantus, Altus, T enor, Bassus i Organum. Od 27 koncerata 5 ih je obj. Joh. Donfried u III dijelu zbornika Promptuarium musicum (Strassburg 1627 kod P. Ledertza). To su kod Donfrieda pod br. 23, Sancta et immaculata (za 2 glasa, C ili T); 201, Gorde et animo (za 2 T), 235, Sancti mei (za 2 T); 49, Dotnine puer meus (za C.T.B.) i 80, Nos autem gloriari (za 3 glasa, 2 C ili T. i B). NOVA IZD.: D. Plamenac je obj. 1935 u izdanju HGZ u Zagrebu izbor od 11 kompozicija pod naslovom Odabrani moteli, obradivi generalbas za klav ir (ili orgulje) i priredivi djelo za praktinu izvedbu; 16 preostalih moteta iz zbirke Sacrae cantiones obj. J. Andreis 1970 u izdanju Muzikolokog zavoda Muzike akademije u Zagrebu (esnaest moteta) ; 4 moteta obradio i L. upanovi (Zvuk, 1969, 91). LIT.: F. J. Feti, Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique (II izd.), Pari 1860 65. R. Eitner, Biographisch-bibliographisches Quellen-Lexikon der Musiker und Musikgelehrten, Leipzig 190004 (novi otisak New York 1947). Isti, Bibliographie der Musik-Sammelwerke des XVI XVII Jahrhunderts, 1877. N. Kalogjera, Povjesne crtice o glazbenim prilikama splitske stolne crkve, Sv. C, 1924, 3 5. J. Manluani, Glazbeniki iz Reda sv. Franika, Nova revija, Makarska, 1925, 2. D. Plamenac, Nepoznat hrvatski muziar ranog baroka, Obzor, 1934, br. 293. Isti, Ivan Lukai, Odabrani moteti (predgovor), Zagreb 1935. Isti, Nepoznat hrvatski muziar ranog baroka: ibenanin Ivan Lukai (1574 1649) i njegovi moteti, Magazin Sjeverne Dalmacije, Split 1935. K. Stoli, Galerija uglednih iben ana, ibenik 1936. D. Plamenac, O hrvatskoj muzici u vrijeme renesanse, Hrvatska revija, 1936, 3. K. Stoi, Muziki ivot u ibenskoj prolosti, ibenik 1937 (rkp.). R. Casimiri, Lukai Ivan odabrani moteti, Note d'archivio per la storia musicale, 1937, 4 6. D. Plamenac, Music in the Adriatic Coastal Aereas of the Southern Slavs, u G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954. Isti, Ivan Lukai, MGG, VIII, 1960. D. P. B eri, Kada je roen Ivan Lukai, Zvuk, 1962, 52. . Petei, Nekoliko priloga poznavanju nae muzike prolosti, Rad JAZU, knjiga 337, 1965. L. upanovi, Umjetnost Ivana Lukaia ibenanina, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1968, 13 14. D. Plamenac, Tragom Ivana Lukaia i nekih njegovih suvremenika, Rad JAZU, knj. 351, 1969. L. upanovi, etiri moteta Ivana Lukaia. Iz zbirke Promptuarium musicum Johanna Donfrida, Zvuk, 1969, 91. J. Andreis, Ivan Lukai, esnaest moteta iz zbirke Sacrae cant iones (uvodna studija), Zagreb 1970. A. Vi.

485

LUKI, Darko, pijanist (Osijek, 16. I 1922 ). Studij kla vira zavrio 1949 kod S. Stania na Muzikoj akademiji u Za grebu, a zatim se usavravao kod M. Long u Parizu (1955 56). Od 1952 pro fesor je Muzike akademije u Zagrebu. Kao umjetnik snane individualnosti, buj na temperamenta i tehnike dovrenosti odavno je stekao me unarodni ugled, pa je est gost brojnih evropskih muzikih sredita; gostovao je. i u Kini. Lukiev re pertoar obasee broj na djela, medu kojima se posebno istiu ona iz romantinog raz doblja. Na svojim solistikim recitalima svratio je panju in terpretacijom djela D. LUKI jugoslavenskih kom pozitora, osobito hr vatskih. I sam, kao i takoer u klavirskom duu s pijani stom Juricom Murajem zauzima istaknuto mjesto u jugoslavenskom muzikom ivotu. K. Ko. LULLY, Jean-Baptiste (pravo ime Giovanni Battista Lulli), francuski kompozitor, dirigent i violinist talijanskog podrijetla (Firenca, 28. XI 1632 Pariz, 22. III 1687). U Pariz ga je 1646 doveo neki francuski plemi, koga je vojvotkinja de Montpensier zamolila da joj nade nekog mladog Talijana s kojim bi mogla konverzirati na talijanskom jeziku. God. 1652 L. naputa slubu kod vojvotkinje te se ubrzo na kraljevu dvoru poinje isticati kao plesa i violinist. Oduevljeni ljubitelj muzike i plesa, mladi Luj XIV zapazio je Lullvjeve sposobnosti i dopustio mu da osnuje poseban orkestar pod nazivom Petits violons (za razliku od ve postojeega veeg ansambla od 24 muziara, nazvana Grande bande). L. izuava tada i kompoziciju. Uitelji su mu bili orguljai N. Metru, F. Roberdav i N. Gigault. Ve 1653 imenovao ga je Luj XIV dvorskim kompozitorom instrumentalne muzike. U prvim godinama svoje karijere L. s velikim uspjehom nastupa kao violinist i plesa te pie muzike toke za baletne priredbe

u suradnji sa drugim muzia rima. Postepeno L. komponira sam itave balete. U meuvremenu postaje 1661 vrhovnim muzikim nadzornikom (Surin-tendant de la musigue du Roi). Neobino je znaajan njegov susret s Moliereom, koji ga je pozvao da pie muzike toke za njegove komedije-balete i pastirske igre. Vrhunci te suradnje bit e Monsieur de Pourceaugnac i Ltf Bourgeois gentilhomme. U poetku sedamdesetih go dina dolazi do dalekosene prekretnice J.-B. LULLY u Lullvjevu naziranju na strukturu muzikoga kazalita. Nakon opere Pontone R. Camberta (IJ671) on uvida da je mogue osnovati francusku muziku dramu, s posebnom panjom prema muzikim elementima u francuskom jeziku. Prilike su mu ile na ruku: kad je Cambertovo operno poduzee propalo, a jedan od lanova pjesnik i libretist P. Perrin dospio zbog dugova u zatvor, L. je od njega otkupio dozvolu za prikazivanje opera. Uz kraljevu naklonost i pomo, L. je tada postao neogran ieni gospodar muzike scene u Francuskoj. U zemlji u kojoj je vladala kruta centralizacija bilo je Lullvju mogue da uvede isto takvu centralizaciju i na svom podruju i da unaprijed onemogui svaku konkurenciju. Kraljeva mu je povlastica doputala da osn uje u Parizu operno kazalite (Academie royale de musique); bez Lullvjeve dozvole nitko nije smio prikazivati scensko-muzika djela u kojima bi se od poetka do kraja pjevalo i sviralo, bilo na francuskom ili na kojemu drugom jeziku (bila je predviena i globa od 10 000 livra!); ostala kazalita nisu smjela zaposliti vie od 2 pjevaa i 6 instrumentalista. L. je tada u osobi darovita pjesnika Ph. Quinaulta naao svoga stalnog libretista i zapoeo rad sa svojim kazalitem 1672. Nakon prvog djela, Fetes de L'Amour et de Bacchus, sastavljenog od odlomaka to ih je svojedobno pisao za razliite Moliereove kazaline radove, prikazao je L. 1673 Cadmus et Hermione, prvu pravu francusku operu. Otada pa do smrti L. je godinje pisao i prikazivao po jednu operu i to uvijek prema istom postupku: kralj bi izabrao libreto, nato bi L. naznaio Quinaultu potrebne izmjene; gotov libreto bio bi tada poslan Francuskoj akademiji na jezini pregled. Zatim bi L. zapoeo komponiranje pri emu bi ponekad svojim pomaga ima prepu tao instrumentiranje jednostavnijih odlomaka. Kad je opera bila gotova, L. bi zapoeo uvjebavanje. On je posvuda vodio glavnu rije; bio je i korepetitor i dirigent i scenograf i koreograf. eljeznom energijom i nesmiljenom strogou stvorio je orkestar kojemu je u istoi zvuka i tonosti izvedbe teko bilo nai slina u cijeloj Evropi. Svoj nagli i sigurni uspon zahvaljuje L. svakako velikim, nesumnjivim sposobnostima, ali i spretnosti, pa i spletkarenju. On je znao stei kraljevu sklonost i sauvati je usprkos svim pokuajima brojnih zavidnika i protivnika da ga kod vladara ocrne. Uspjelo mu je i to da sva prava, to mu ih je Luj XIV na podruju opernoga kazalita udijelio, prenese na svoje nasljednike. Na vrhuncu slave, bogat i obasut astima, izgubio je ivot zbog naoko baznaajna dogaaja: kada se 1687 kralj oporavio od teke bolesti, izveo se u znak zahvalnosti sveani Te Deum. L. je dirigirao dugakim tapom; u trenutku nepanje on se jako udario tapom u nogu. Ozljeda nije zacijelila, nego se pretvorila u gangrenu od koje je nastupila smrt.

J-B. LULLY. Autograf

486

LULLY

L. je pravi utemeljitelj tkivo svoje mom talne, francuske opere. Njegova izrazito ba patetine je glavna zasluga, to se opere, esto upletao opera kao umjetnika vrsta ose scenske efekte, kt udomaila u Francuskoj. izraavali posredc Ni drutvene prilike, ni natprirodnih sila, mentalitet Francuza nisu anstva i arob: U joj bili skloni. Francuska samu operu u la je nije bila, poput Italije ili redovito i tozna Njemake, razdijeljena u uvertira, zi jom je niz manjih drava i feudolazio p: Uvertira dalnih centara koji su se (tzv. franc bila je natjecali u raskoi i pretrodijelna: : du dvaju uzimanju i gajenju novih polagani! vaka (od tekovina umjetnosti, pa kojih je redovito vrlo tako i muzike. U ve kl nalazio se jedan odavna centraliziranoj esto fugiran. U pr su Francuskoj dvor je u se na temelju alt je, a svemu imao odluujuu uz pomo k grafskih rije. A ba je on oklijevao elemenata, sili da prihvati operu. Na patriotski osj slavile drugo izdanje, 1710 kraljeve pobjede, veliina njegova dvoru je vrsto vladao tzv. dvorski J.-B. I.ULLY. Opera Armide, gravir: balet (ballet de cour) u kojemu je ponekad sudjelovao i sam duha i njegovih spi nosti (tu se, vie no igdje, moe zapazit, vladar, kao i lanovi njegove obitelji; bila je to umjetnika vrsta kako se opera u ru feudalaca pretvara u oruje politike bez jasne i naglaene dramske radnje, u kojoj je teite stajalo propagande). na koreografiji i ivopisnosti. Prodiranju opere u Francusku Mnogi se odlomci u Lullvjevim operama istiu izvornom' zacijelo je smetala i dug ogodinja vladavina Luja XIII (1610 inom: monumentalne predigre, scene idilino -pastoralnog 43) koji se zbog pretjerane pobonosti ustruavao da na dvor poloenja u kojima ivi poezija prirode, instrumentalni pl uvede nove scenske oblike svjetovnog obiljeja. Operi nije bio koje je L., sjeajui se tradicija i snage dvorskog baleta, ukl sklon ni tipino francuski racionalisticki mentalitet XVII st. u sve svoje partiture. Ali ne valja previdjeti i nedostatke u djt kojemu se inilo udno i smijeno, to ljudi na pozornici pjevajui ovog umjetnika. Oni su oiti nadasve u oblasti recitativa. Na rjeavaju vane probleme svog ivota i budunosti. podruju, na kojemu je L. udario temelje francuskoj operi Iako Talijan, L. je uspio zatomiti u sebi priroene sklonosti gradio niz uvjerljivih i dramatski snanih prizora (npr. scei k raspjevanosti i uivanju u ljepoti melodije, zbog koje su u Ita - opere Armida, u kojoj naslovna junakinja nema snage da 1 liji tako lako zaboravljali tekst. On je osjetio da e Francuzima Renauda dok on spava), ima i takvih koji gube na efektu pribliiti operu, bude li je gradio na novoj sintezi muzike i jednoline simetrinosti i francuskog jezika. Paljivo je prouavao deklamaciju ondanjih reotipne ukruenosti kads velikih francuskih glumaca i izotrio sluh za muzike elemente zbog svjesnog pojednosta njihova deklamiranja. Ujedno je vanja i izbjegavanja ukra duboko uao u sutinu elemenata koji, ukusno pi Corneilleova i Racineova jenjeni, mogu osvjeiti n kazalita. Od njega je preuzeo ne dijski govor. On izvrsno samo vanjsku podjelu dramske umjerene, njene osjeaje. ga radnje (karakteristinih 5 inova, sile esto izdaju, kad t da nasuprot 3 ina u talijanskoj prenese u muziku jake str Za operi) nego i njezine idejne Lullvjeva ivota, a i slije pokretae. U Lullvjevim operama njegove smrti, njegovi opere vrlo je stoga est sukob izmeu redovito doivljavale like dunosti i osjeaja. Oblikujui uspjehe. Ali, uzete u cje one muziki svoje lirske tragedije nisu sve na jednakoj vi U (tragedie lyrique je slubeni naziv najuspjelije ubrajaju se \ se'e, njegovih opera), L. je shvatio da Atys, Isis, Persee, Anti Roland i nema nikakva smisla izgraivati Armide. njihovo muziko tkivo na D J ELA. INS TR UMEN1 NA: podvojenosti recitativa i arije koja Suites de Symphonies et de M. de Lully... pour les petits certs qui se font je toliko snano vladala les soirs devant S, 5 sv. (rkp.); Danses talijanskom o-perom. On se vrlo (u rukopisnoj lidorovoj zbirci umjesno odluio za primjenu knjinice Pari konzervatorija); Airs de tromi (rukopis Philidora st. u recitativa koji e, vjerno slijedei knjini Versaillesu). DRAMSKA. fleksije i modulacije stiha i C; Les Fetes de VAmour et de Bat njegovih akcenata, ponekad (pastorala), 1672; Cadmus et Herm 1673; Alceste, 1674; Thesee, 1675 ;* prelaziti u arioznost, pa i u 1676; Isis, 1677; Psyche, 1678; E zatvorene, izrazito melodijske rophon, 1679; Proserpine, 1680; Pe cjeline, ali se nee pretvoriti u 1682; Phaeton, 1683; Amadis, 1 Roland, 1685; Armide, 1686; Ac raskono, u stvari dekadentno Galathe'e (pastorala), 1686 i prv opere nizanje vokalizacije i melizama Achille et Polixene (ostali komponirao virtu-oske talijanske opere. P. Colasse), 1687. medije-baleti i pastorale: Le Ma\ force (Moliere), Sadraje svojih opera uzimao je 1664; Les Plaisi, rile enchantee, 1664; L. redovito iz mitologije, a katkad i Princesse d': 1664; VAmour medecin (Moli 1665; La Pastorale iz srednjovjekovnih legenda. comiaue (Molii 1667; Le Sicilien Mitologija, kao izvor za dramsku (Moliere), 1667; Fetes de Versailles et radnju opere, ostat e George Da (Moliere), 1668; La Grotte de Ver. les, 1668; M. de Pourecaugnac karakteristina za francusku operu (M ere), 1669; Le Bourgeois gentilhoi jo i onda, kad ve u Italiji bude (Moliere), 1669; Les Amants ma odavna naputena (i J. Ph. fiques (Moliere), 1670; Psyche (M ereCorneille), 1671 i Idylle de Sce ou de Rameau se slui mitolokim la Paix, 1685. Baleti (u nek su motivima). U dramsko sudjelovali pri izradbi i drugi ki
pozitori): Ballet d'Alcidiane, i Ballet de la Raillerie, 1659; Ballet Xerxes, 1660; Ballel de l'Impatie,

J.-B. LULLY. Opera Phaeton, naslovna strana

LULLY LUPOT
1661; Bdllet des Saisons, 1661; Ballet d'Ercole amante, 1662; Ballet des Arts, 1663; Ballet des Noces de village, 1663; Ballet des Amours deguises, 1664; Ballet de la naissance de Venus, 1665; Ballet des Gardes, 1665; Ballet de Crequy ou Triomphe de Bacchus dans les Indes, 1666; Ballet des Muses, 1666; Ballet de Flore, 1669; Ballet des Ballets (Moliere), 1671; Le Triomphe del'Amour, 1681 i Le Temple de la Paix, 1685. L. je suraivao i u izradbi baleta drugih kompo zitora. CRKVENA: Miserere, 1664; Te Deum, 1677; De Profundis, 1683; vie veih i manjih moteta. NOVA IZD.: Opere Alceste, Armide, Alys, Belle'rophon, Cadmus el Her~ mione, Isis, Persee,Phie'ton, Proserpine, Psyche i Thesee izdao je T. Lajarte (u zbirci Chefs-d'oeuvre classigues de Vopera franeais, 187883). God. 1930 zapoeo je H. Prunieres s izdavanjem cjelokupnih Lullvjevih djela. Do 1939 izalo je 10 sv-, a zatim je izdavanje obustavljeno. LIT.: Ch. Perrauh, Eloge de J.-B. Lully, surintendant de la musique du Roi, Pari 1697. - J. B. Durey de Noinville, Histoire de l'Academie rovale de musique en France, depuis son etablissement jusqu'a present, Pari 1753. F. Le Prevost d'Exmes, Lully musicien, Pari 1779. C. Marot, Lully, Lyon 1825. C. von Winterfeld, Alceste von Lully, Handel und Gluck, Berlin 1851. T. Nisard, Lully, Bar-le-Duc 1866. G. Chouauet, Histoire de la musique dramatique en France, Pari 1873. De Boislisle, Les Debuts de l'opera franeais a Pari, Pari 1875. T. Lajarte, Lully, Pari 1878. A. Pougin, J.-B. Lully, Nouvelle Revue, 1883, VIIVIII. E. Campardon, L'Academie royale de musique au XVIII e siecle, 2 sv., Pari 1884. Ch. Nuitter i E. Thoinan, Les Origines de l'Opera franeais, Pari 1886. E. Radet, Lully homme d'affaires, propri etaire et musicien, Pari 1891. A Pougin, L'Opera sous le regne de Lully, Menestrel, Pari 1893 i 1895. Isti, L'Orchestre de Lully, ibid., 1896. .7. Ecorcheville, De Lully a Rameau, Pari 1906. Levi, Moliere et Lulli, RMI, 1907. R. Rolland, Notes sur Lully, Musiciens d'autrefois, Pari 1908 (hrvatskosrp. prijevod Nekadanji muziari, Zagreb 1955). H. Prunieres i L. de La Laurencie, La Jeunesse de Lully, SIM, 1909, 3 4. H. Prunieres, Lully, Pari 1909. Isti, Recherches sur les annees de jeunesse de J.-B. Lully, RMI, 1910. J. Ecorcheville, Lully gentilhomme et sa descendance, SIM, 1911. L. de La Laurencie, Lully, Pari 1911 (II izd. 1919). H. Prunieres, Le Ballet de Cour en France avant Benserade et Lully, Pari 1914. L. de La Laurencie, Les Createurs de l'opera franeais, Pari 1921. J. Tiersot, La Musique dans la comedie de Moliere, Pari 1922. RM, januar 1925, broj posveen Lullyju. E. Acatfibes, JI IOJIJIH H ero flejio, De Muica, II, JleHHHrpa/i 1926. W. Storz, Der Aufbau der Tanze in den Opern und Ballets Lullys (disertacija), Gottingen 1928. F. Noack, Lullys Musik zu Molieres Mr. de Pourceaugnac, Pari 1929. F. Bottger, Die Comedie-ballets von Moliere und Lully (disertacija), Berlin 1930. H. Prunieres, Predgovori po je dinim svescima izdanja cjelokupnih Lullyjevih djela, Pari 1930 39. J. Chancel, Lully, Pari 1938. E. Borrel, Jean- Baptiste Lully, Pari 1949. Th. Valensi, Louis XIV et Lully, Nie 1951 (novo izd. Pari 1956). W. Mellers, Jean-Baptiste Lully, The Heritage of Music, Oxford 1951. M. Doumerc, Lulli, des cuisines royales a l'opera, Pari 1952. G. Guillemont Magitot, Lully, petit violon du roi, Pari 1952. 5. Lifar, La Musique par la danse de Lully a Prokofiev, Pari 1955. jf. Eppelsheim, Das Orchester in den Werken J. B. Lullys (disertacija), Tutzing 1961. i?. Schaal i E. Borrel, Jean Baptiste Luli,, MGG, VIII, 1960. J. As.

487

a od 1943 u NOB vodio izobrazbu mladih pjevaa u okviru Centralne kazaline druine ZAVNOH. God. 194566 u Zagrebu profesor na Hrvatskom dravnom konzervatoriju, odnosno (od 1951) na muzikoj koli Vatroslav Lisinski; 1966 68 profesor na Muzikoj akademiji u Beu. Uz to 195567 predavao solo-pjevanje na Ljetnoj akademiji Mozarteuma u Salzburgu i drao teajeve u Oslu (1961), Parizu (1962 i 1965) i Hamburgu (1963 64 i 1966). Bavio se i muzikom publicistikom. L. je odgojio niz domaih i stranih vokalnih umjetnika koji danas djeluju na brojnim svjetskim opernim pozornicama. Njegovi su uenici, izmeu ostalih, bili: Branka Beretovac, Paula Bukovac, Mira tor, Majda Radi, Marijan Bujani, Zlatko Foglar i Krunoslav Cigoj.
LIT.: 5. olakovi, Miroslav Luncer, Muzika i kola, 1966, 3. K. Ko.

LUPI, Roberto, talijanski kompozitor i dirigent (Milano, 28. XI 1908 ). Kompoziciju, klavir i violonelo studirao na Konzervatoriju u Milanu. Od 1937 nastupao kao dirigent u svima veim talijanskim gradovima, a uz to je od 1941 profesor kompo zicije na Konzervatoriju u Firenci. U nizu lanaka i studija iznio je rezultate svojih istraivanja o novim mogunostima harmonije. Kasnije ih je sistematizirao i objavio u knjizi Armonia di gravitazione,
DJELA. ORKESTRALNA: 12 Ricercari in forma di Zodiaco za violonelo i orkestar, 1966; Varianti, 1944; Unilateralita za komorni orkestar, 1960; Azioni sonore, 1962; 5 Pezzi brevi, 1966 i dr. KOMORNA: Diario Secondo sul nome BACH za violinu, violu, violonelo i gitaru, 1969; Diario za flautu, klarinet i klavir, 1968; Varianti za violinu i klavir, 1944 (prer. za violonelo i klavir, 1954); Pentaulos za flautu i klavir, 1966; Parafrasi sul II Inno dclfico ad Apollo za flautu ili klarinet i udaraljke; Nonephon za flautu solo, 1966 i dr. KLAVIRSKA: 12 etida, 1943; 3 preludija i fuge, 1944; Contrappunti, 1966; Galgenstiicke, 1967 i dr. Varianti za 2 klavira, 1944. DRAMSKA: La Danza di Salome, prikazanje (na stari umbrijski tekst), 1952; La Nuova Euridice, melodramatski misterij, 1957; 12 Immagini sceniche, 1969; Persefone, 1970. -VOKALNA: Sacra sinfonia (Nativitas, Stabat Mater, Psalam CL) za sole, zbor i orkestar, 1944 46; kantata Orpheus, 1950; 3 kantate za sole, zbor i orkestar, 1964 65 (preradbe misterija La Nuova Euridice); Epigrammi enigmatici za recitatora, zbor i orkestar, 1959; 7 Ideogrammi za zbor i orkestar, 1963; Mi-steri za recitatora, govorni zbor i orkestar, 1968; Le 7 musiche za sopran i komorni orkestar, 1968; Inno al silenzio i Preghiera rituale za recitatora, zbor i instrumente, 1966; 7 ori del prin dpio, 3 ori di oggi, 2 ori della fine r Uno za zbor i instrumente, 1966 67; 7 Favole e Allegorie (L. da Vinci) za sopran i 9 instrumenata, 1945; zborovi a cappella. Solo-pjesme: 3 Canti sacri i 3 Canti profani, 1946; 5 Canti trovadorici i 5 Canti dell'Ars Nova, 1946 47; 2 Canti d'amore (Katul), 1947; 12 Galgenliedcr (Ch. Morgenstern), 1967 68 i dr. SPISI: Armonia di gravitazione, 1946; L'Esperienza essenziale della muica, 1954; // Mistero del suono, 1955; Temi e indicazioni orientative per il corso su-periore di composizione, 1964; studije i lanci. Preveo djelo Concordance entre la mesure et le rythme M. Lussyja, s. a. Transkribirao i izd. djela // Balio delle Ingrate C. Monteverdija, 1940; Codice Lucchese dell' Ars Nova (94 kompozicije); 6 koncerata za flautu, gudae i embalo A. Vivaldija; I sv. djela G. G. Carissimija (sa C. DaH'Argineom i F. Ghisijem) i dr.

LUMBYE, Hans Christian, danski kompozitor (Kobenhavn, 2. V 1810 20. III 1874). Po uzoru na austrijski zabavni orkestar, koji je koncertirao u Danskoj, osnovao je 1839 vlastiti ansambl s kojim je 184372 nastupao u Tivoliju kraj Kobenhavna i na koncertnim turnejama u raznim evropskim zemljama. Zbog svojih popularnih plesnih kompozicija i koranica prozvan sje vernim Straussom. Komponirao je nekoliko programnih djela za orkestar i oko 600 raznih plesova, valcera, polka, galopa, te koranica itd.
LIT.: N. Schiorring, Hans Christian Lumbye, MGG, VIII, 1960.

LUNCEFORD, Jimmy (pravo ime James Melvin), ameriki jazz saksofonist i dirigent (Fulton, Missouri, 6. VI 1902 Seaside, Oregon, 13. VII 1947). God. 192326 saksofonist u orkestrima E. Snovvdena i W. Sweatmana, 1927 osnovao u Memphisu vlastiti ansambl Chickasazo Syncopators s kojim je gostovao u mnogim zemljama sve do Skandinavije. Uz C. Bassiea, D. Ellingtona i B. Goodmana L. je najistaknutiji predstavnik swinga. LUNELLI, Renato, talijanski muzikolog i orgulja (Trento, 14. V 1895 14. I 1967). Od 1920 orgulja crkve 5. Maria Maggiore u Trentu; 1918 25 muziki kritiar lista // nuovo Trentino, zatim (do 1960) suraivao u drugim listovima. God. 1953 osnovao muziki odjel u Gradskoj knjinici. U svojim rado vima uspjeno prouava muziku historiju Trenta i historiju or gulja u Italiji. God. 1960 sa L. F. Tagliavinijem osnovao asopis L'Organo. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Scritti di storia organaria, 1925; Contributi biografici sul musicisla trentino F. A. Bonporti, Atti della Societa italiana per il Progresso delle Scienze, 1930; La Polifonia nel Trentino con speciale riguardo al Concilio, II Concilio di Trento, 1947; Contributi trentini alle relazioni musicali fra VItalia e la Ger mania nel Rinascimento, AML, 1949; / bellissitni organi della Basilica di S. Maria Maggiore in Trento, 1953; Der Orgelbau in Italien, 1956; L'Arte organaria in Roma, 1957; A che punto e in Italia la storia delfarte organaria, AML, 1958 i dr. Obj. V' Arte Organica C. Antegnatija, 1938 (II izd. 1958). LIT.: L. F. Tagliavini, In me moria di Renato Lunelli, Rivista Italiana di Musicologia, 1967. Isti, In memoria di Renato Lunelli, L'Organo, 1967. C. Lunelli, Bibliografia degli scritti di Renato Lunelli, ibid., 1967.

LUNZER, Fritz (Miroslav), vokalni pedagog austrijskog podrijetla (Be, 26. X 1896 Zagreb, 23. III 1970). Pjevanje uio u Beu (M. Ulanovskv), Berlinu (R. Zavilovski) i Munchenu (R. Tomlich), kasnije se usavravao kod H. Lindberga u Beu. Na opernoj pozornici debitirao 1921 u Beu kao basist u Opernom pokusu (Lortzing). God. 192333 koncertni pjeva na turnejama po Austriji i Njemakoj i od 1935 profesor na Novom bekom konzervatoriju; 193137 predavao na ljetnim teajevima u Salzburgu. Pred faistikim terorom emigrirao 1938 u Zagreb,

LUPOT, francuska obitelj graditelja gudakih instrumenata iz Mirecourta. Najstariji poznati lan Nicolas (? 19. IX 1675) djeluje od 1647 u Mirecourtu. Njegov sin Jean, prozvan Le Jeune (oko 1652 poslije 1696), ide meu graditelje koji su postavili temelje glasovitoj koli u Mirecourtu. Sinovi su Jeana: 1. Jean Francois (Mirecourt, 25. VII 1684 1. III 1749) Svojim se nainom gradnje pribliava Ftissenskoj koli. Na nje govim violinama istiu se bogato izrezbarene kutije za vijke. 2. Laurent-Francois (Mirecourt, n. VIII 1696 Orleans? poslije 1762). Gradio lutnje i violine, najprije u Mirecourtu zatim u Plombieresu, Lunevilleu (prije 1747 do 1756) i Orleansu 3. Francois st. (Plombieres, 5. VII 1725 Pariz, 1804). Sin i uenik Laurenta -Francoisa. Radio najprije u Lunevilleu s ocem i ve ga je u svojim ranim djelima (oko 1745) znatno pre maio. Od 1758 nalazi se kao graditelj lutnja i violina u slubi vojvode od Wiirttemberga u Stuttgartu. Pretpostavlja se da je poslije 1766 krae vrijeme boravio u Italiji, jer se na njegovim instrumentima s kraja tog decenija opaa velik napredak i utjecaj Stradivarijeve kol e. Oko 1769 nastanio se u Orleansu, a 1794 odlazi za sinovima u Pariz. Na etiketama se potpisivao: Francois Lupot luthier de la coure de Wirtenbergk a Stoutgard l'anno 1766 ili Francisco Lupot fecit. In Orleano, anno iyj$ itd. Ubrajao se meu najznaajn ije graditelje onoga doba, dok ga nije zasjenio njegov sin Nicolas. Instrumenti Frangoisa imaju snaan zvuk i veliki format; lak im je sme, na glasnjai svjetliji nego na do njoj dasci. 4. Nicolas (Stuttgart, 4. XII 1758 Pariz, 13. VIII 1824). S in i uenik Francoisa st.; radio najprije samostalno u Orleansu, a od 1794 u Parizu, gdje je 1798 otvorio vlastitu radionicu. God. 1815 imenovan graditeljem violina Kraljevske kapele, a 1816 Kraljevske muzike kole. Jo za ivota cijenjen kao francuski Stradivari, Nicolas je glavni reprezentant francuske kole, a smatra se uz J. Stainera i najznaajnijim graditeljem violina izvan Italije. Gradio je preteno violine i manji broj viola, violonela i viola d'amore. Uzor mu je bio A. S tradivari iji model oblikuje i dotjeruje na individualan nain. Zvuk njegovih instrumenata

488

LUPOT LUTHER
moderne, 1903; De la diction musicale et grammaticale, Riemann-Festi 1909. LIT.: E. Monod, Mathis Lussy et le rvthme musical, Pari 1912. P. Schanzlin, Mathis Lussy, MGG, VIII, 1960.

ima veliku nosivost, a istodobno je mekan i zaokruen. Lak se prelijeva u crvenim i crvenkastosmeim nijansama. Nicolasovu radionicu u Parizu naslijedio je njegov uenik i zet j* Charles Frattfois Gand. 5. Francois ml. (Orleans, 1774 Pariz, 4. II 1837). Brat Nicolasa; otvorio u Parizu vlastitu radionicu. U gradnji violina oponaao Stradivarija. Meutim u izradbi gudala jedan je od naj boljih majstora. Pripisuje mu se izum pomicaljke na abici.
I.IT.: A. Jacquol, La Lutherie Lorraine et Francaise depuis ses origines iusqu'a nos jours d' apres les archives locales, Pari 1912. W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 sv.), Frankfurt a. M. 1922 (V i VI izd.). R- Vannes, Dictionnaire universel des hithiers ( I I izd.), Bruxelles 1951. W. Senn, lupot, MGG, VIII, 196. I. A.

Hi jjJP-

LUPA, Friderik, pjeva, bas (Retje kraj Tria, 13. VII 1908 ). Uenik J. Betetta; lan Ljubljanske opere. U svojoj plodnoj umjetnikoj karijeri pjeva0 e n z u ij|jjPL'' .* -i. jrtBfc. ' - ) ' 'ga u kojima je do

^SJffKb* ggJS^Mmm

punog izraaja doao njegov so norni bas iroka di japazona.

Jedna od njegovih najuspjelijih uloga je Kecal (Smetana, Prodana nevjesta) za koju je visoko ocijenjen i u Pragu, Bratislavi i Plznju. U Lupina najvia dostignua idu Don Qui-chotte (Massenet), _ Susanjin (Glinka), Gremin (ajkovski, Evgenij Onjegin), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Vlaho (Kozina, Ekvinokcij). j. Gc. L.UR, prethistorijski duhaki instrument sjeverno-evrop-skih naroda, vrst bronanoga roga. Vrlo dobro uu vani primjerci pronaeni su na zapadnim obalama Sjevernog mora osobito u Danskoj. Instrument daje ugodan zvuk nalik na zvuk trombona. LURANO (Lorano, Lu-prano), Filippo de, talijanski kompozitor, roen vjerojatno u Lovranu. Plodan kompozitor frottola pisanih preteno homo-fono.
DJELA. VOKALNA (obj.): 24 fro tt o le; LUR iz bronanog doba 1 s tra mb o tto; 1 ca p it o lo ; 2 ode; 2 laude: 2 latinske pjes me i dr. Dva djela od t i h tampao je An lico u Rimu, 1510 i 1517 (i 1518), a sve ostale Petrucci u Veneciji, 1504 14. U rukopisu: 14 frottola. Osim nabrojenih djela, 2 frottnle i r oda obj. su u tabulaturi za lutnju F. Bosanca Tenori e contrabassi inlabulali, 1, 1509*. N O V A IZD . : 1 0 fro ttc la , 1 c a p ito lo i 1 s tra mb o t t o o b j . Th. Kro ve r IPublikationen dllerer Musik, 1933 35); 2 frottole obj. E. Ferand (MQ,l94l); 5 frottola obj. B. Disertori (Le Frottole ... di Ottaviano Petrucci, Instituta et Monumenta. I. 1, 1954) i dr. LIT.: E. Ferand, Two Unknovm Fro ttcle, MQ, 1941. B. Disertori, La Frottola nella Storia della Muica, Instituta et Monumenta, 1954. W. H. Rubsamcn, FilippD de I.urano, MGG, VIII, 1960.

Lt)TGENDORFF (Luetgendorff), Willibald Leo, maki slikar i historiar umjetnosti (Augsburg, 8. VII 18; Weimar, 31. XII 1937). Uenik Umjetnike akademije u \ chenu, od 1889 direktor Umjetnike kole i konzervator U nike galerije u Liibecku. Pisao je zapaene radove o like umjetnostima. Objavio je i izvanredno vrijednu knjigu Die gen und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenzvart (2 sv., 1904; II proireno izd. 19135 VI izd. 1922). Prvi svezak sadri historiju razvoja gradnje violina i lutnji, a drugi leksikon graditelja tih instrumenata. Po obilju i to nosti podataka ta najopsenija studija o tom predmetu postala je standardnom knjigom za prouavanje prolosti violine i lutnje. LUTHER, Martin (Eisleben, Saska, 10. XI 1483 18. II 1546). Veliki crkveni reformator, i sam muziki obrazovan, intenzivno se bavio u-logom muzike u crkvi. Ponajvie samostalno, ali i uz savjete M. LUTHER. Drvorez L. Cn dvojice muziara iz Torgaua, C. Rupscha i J. Waltera, proveo je reformu crkvenog pje^ Da bi vjernike i muzikom pribliio obredu, udario je tej novog, protestantskog korala. Spjevao je tekstove mnogih p stantskih crkvenih pjesama, a nekima je sastavio i napjev ( vjerojatno, i uvenom borbenom koralu, marseljezi XVI stolj Ein' fete Burg). O muzici u crkvi govore i njegova djela For missae et communionis (1523), Von Ordnung Gottesdiensts ir Gemeinde (1524) i Deutsche Messe (1526).
LIT.: P. Busch, Ausfuhrliche Historie... des Heldenliedes ein fete 1831. A. J. Rambach, Uber Luthers Verdienste um den Kircheng Hamburg 1813. C. v. VCinterfeld, M. Luthers deutsche geistliche I 1840. C. Stein, Luthers musikalisehe Bedeutung und Wirksamkeit, ^ berg 1883. Wulkow, Luther und die Musik, 1883. H. Kretzschmar, I und die Musik, PJB, 1917. H. Albert, Luther und die Musik, Witte 1924. K. Anton, Luther und die Musik (III izd.), Zvrickau 1928. Moser, Die Melodien der Lutherlieder, Leipzig 1935. G. Wolfran fete Burg ist unser Gott. Die Enstehungszeit und der ursprungliche Sir Luthers Lieds, Berlin 1936. F. Messerschmid, Die Kirchenlieder Li Wiirzburg 1937. Ch. Mahrenholz, Luther und die Kirchenmusik, 1 I937- C/i. Schneider, Luther poete et musicien..., Geneve 1942. P. Luther and Music, Philadelphia 1948. R. A. Schroder, Luther und sein

LUSCIN1US, Othmar (pravo ime Nachtgall), njemaki muziki teoretiar, orgulja i kompozitor (Strasbourg, oko 1480 Freiburg im Breisgau, 5. IX 1537). Studirao teologiju, historiju i muziku u Parizu, Lo uvainu, Heidelbergu, Padovi i Beu (W. Grefinger, P. Hofhaimer). God. 1515 20 kanonik i orgulja u Strasbourgu; zbog vjerskih nemira (reformacija) prelazi u Augsburg, a 1528 u Freiburg. Sauvane su njegove 3 kompo zicije za orgulje (1524; obj. u zbirci Friihmeister des deutschen Orgelspiels H. J. Mosera, 1930), u kojima se nadovezuje na srodna djela P. Hofhaimera. Svestranu humanistiku obrazovanost oituje njegov teoretski rad Musicae insiituliones (1515).
LIT.: A. Schrbder, Beitrag zum Lebensbilde Dr. O. Nachtgalls, Historisches Jahrbuch, 1893. J. Gass, O. Luscinius, Revue catholique d'Alsace, 1936. Y. Rockseth, O. Nachtgall, dit Luscinius, L'humanisme en Alsace, Pari 1939. K. W. Niemoller, O. Luscinius, Musiker und Humanist, AFMW, 1958. Isti, Othmar Luscinius (Nachtgall), MGG, VIII, 1960.

LUSINGANDO (lusinghiero; tal., zavodljivo, zamamljivo, umiljato), oznaka za interpretaciju. LUSSY, Mathis, vicarski muzikolog i klavirski pedagog (Stans, 8. IV 1828 Montreux, 21. I 1910). Od 1847 klavirski pedagog u Parizu. Bavio se problemima muzike ritmike te je znatno utjecao na E. Jaques-Dalcrozea.
DJELA: Exercices de piano, 1863; Traite de l'expression musicalc, 1873 (VIII izd. 1904; na engleskom 1885; na njemakom 1886; na ruskom 1888); Le Rythme musical, 1883 ( I V proireno izd. 1911); Excrcices de mecanisme, 1878; Histoire de la notation musicale (sa E. Davidom), 1882; Die Korre-lation zivischen Takt und Rkythmus, VFMW, 1885; Zur neueren Literatur uber die Reform der musikalischen Vortragszveise, ibid.: L'Anacrouse dans la musique M. LUTHER, fcin' fete Burg ist unser Gott, autograf 1952. Ch. Wetzel, Die theologische Bedeutung der Musik im Leben Denken M. Luthers (disertacija), Miinster 1954. Isti, Studien zur M anschauung M. Luthers, Musik und Kirche, 1955. W. Bldnkenburg, L und die Musik, Mitteilungen der Luthergesellschaft, 1957. W. Buszin, L on Music, Minnesota 1958. W. Bldnkenburg, Martin Luther, MGG, 1960. O. Sohngen, Theologie der Musik, Kassel 1968.

*4 * -.>- *

LUTNJA

DJEVOJKA S LUTNJOM. Djelo Majstora enskih polufigura, prva polovina XV st.

LUTHER LUIKOSRPSKA MUZIKA


LUTHER, \Vilhelm Martin, njemaki muzikolog (Erd mannrode, 27. XI 1912 Gottingen, 2. VI 1962). Muzikologiju studirao na univerzitetima u Berlinu i Gottingenu (F. Blume, Ch. Mahrenholz, H. J. Moser, C. Sachs, A. Schering, J. Wolf); promovirao 1936. Bibliotekar na univerzitetima u Rostocku, Leipzigu, Berlinu i od 1941 u Gottingenu (od 1958 direktor). Poduzimao brojna studijska putovanja za proua vanje bibliotekarske struke. Od 1959 profesor na Univerzitetu u Gottingenu.
DJELA: Gallus Dressler. Ein Beitrag zur Geschichte des protestantischen Schulkantorats im 16. Jahrhundert (disertacija), 1942; Bibliographie des Musikschrifttums (sa G. Karstadtom), 194041; Die gesellschaftliche und vjirtschaftliche Stellung des protestantischen Kantors, Musik und Kultur, 1949; Repertorium der Musikwissenschaft (sa W. Kahlom), 1953. Izdao J. S. Bach. Documenta, 1950-

489

Stockholm 1968. J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. J. Hausberger, Begrenzte Aleatorik (Das Streichquartett W. Lutoslawskis), Muica, 1971, 5. K. Ko.

LUTYENS, Elisabeth, engleski kompozitor (London, 9. VII 1906 ). Studirala na Konzervatoriju u Parizu (M. de Manziarlv, G. Caussade) i na Royal College of Music u Londonu (H. Darke). Odrekla se veine kompozicija nastalih u prvoj stvaralakoj fazi (do Drugoga svjetskog rata) i priklonila se Schonbergovoj dodekafonikoj metodi, usvajajui i elemente Webernova muzi kog govora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violu, 1947. est komornih kon cerata op. 8: I, za 9 instrumenata, 1939; II, za klarinet, tenor-saksofon, klavir i gudae, 1941; III, za fagot, gudae i udaraljke, 1945; IV, za rog i mali orkestar, 1946; V,za gudaki kvartet, 2 drvena duhaka instrumenta,kontrabas i udaraljke, 1946 i VI, za obou, harfu i gudae, 1948. Lyric Piece za violinu i mali orkestar, 1951; uvertira Proud City, 1945; nekoliko suita; 2 Salutes, 1942; 3 simfonijska preludija, 194243; Diverlissement, 1944; Music for Orchestra, 1955. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1938 i 1966; 6 gudakih kvarteta, 1938 52; Con-certante za 5 instrumenata, 1950; 6 Tempi za 10 instrumenata, 1958; sonata za violu solo, 1938; sonata za rog i klavir, 1956; partita za 2 violin e, 1939; Aptole za violinu solo, 1948; varijacije za flautu solo, 1957 i dr. Klavirske kompozicije. Suita za orgulje, 1948; simfonija za orgulje, 1956. DRAMSKA: muzika radio -drama Penelope, 1950; balet The Birthday of the Infanta, 1933; 7 scena Infidelio, 1954; scenska muzika za oko 50 kazalinih djela i radio-drama; muzika za oko 45 filmova. VOKALNA : kantate O Saisons, O Chdteaux (Rimbaud), 1946 i De Amore, 1957; Requiem for the Living za sole, zbor i orkestar, 1948; dramatska scena The Pit za tenor, bas, enski zbor i orkestar, 1947; Salute br. 3 (Milton) za zbor i orkestar, 1942; The Bacchae za enski zbor, duhae, harfu i udaraljke, 1959; 4 francuske pjesme za sopran, violu i gudae, 1938; Nativitv za sopran i gudae, 1951; Bienfaits de la lune (Baudelaire) za sopran, bariton, harfu, celestu, udaraljke i gudae, 1951; 4 pjesme za tenor i gudaki kvartet, 1937; The Farmstead za 2 recitatora i 2 violonela, 1956; brojne solo--pjesme. Motet Si Uis Celsi Iura, 1957. LIT.: J. S. Weissmann, The Music of Elisabeth Lutvens, The Listener, 1950. Isti, Elisabeth Lutvens, MGG, VIII, 1960.

LUTNJA -> Lauta LUTOSLAVVSKI, VVitold, poljski kompozitor (Varava, 25. I 1913). Na Konzervatoriju u Varavi zavrio 1936 studij klavira (J. Lefeld) i 1937 studij kompozicije (W. Maliszewski); uz to studirao matematiku na Univerzitetu. ivi u Varavi. Vodio je teajeve iz kompozicije i drao pred avanja o suvremenoj muzici na univerzitetima u Tanglewoodu i Darlingtonu, na Konzervatoriju u K0benhavnu, na Univerzitetu u Teksasu, na Viso koj muzikoj koli u Essenu i u Stockholmu. Dobitnik brojnih meunarodnih nagrada; 195965 bio je lan predsjednitva Meunarodnog drutva za suvremenu muziku (SIMC). L. je najugledniji poljski kompozitor svoje generacije. Njegova djela, graena na temelju zanimljivih ritmikih kombinacija (poliritmi-ka, polimetrika), velikom ekonomijom izraajnih sredstava i do rafiniranosti razvijenim smislom za boju tona, idu u red najboljih ostvarenja suvremene evropske muzike. Kao i B. Bartok, iji se utjecaj na Luto-s!awskog oituje osobito u kompozicijama nasta-lim 194554, i on za melodijsku bazu esto upotrebljava folklorne napjeve, ali ih ne citira vjerno, ve ih redovito znatno prerauje (Koncert za orkestar). U svom daljem umjetnikom razvoju L. je prihvatio i tekovine mu zike avangarde, ali samo kao sredstvo, a ne W. LUTOSLAWSKI kao cilj. Bartokov duh, koji se ranije oitovao u primjeni folklornih elemenata^ javlja se sada stiliziran, poprimajui individualne crte njegova stvaralatva (Muzyka alobna). Dalji korak u aktualiziranju vlastitog muzikog govora L. je uinio primjenom aleatorike koja u zadanim okvirima ostavlja izvodiocima slobodu ritmikog, a mjestimice i tonskog oblikovanja (Jeux venitiens; Trois poemes d'Henry Michaux).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfo nije, 1947 i 1967; koncert za or kestar, 1954; koncert za violonelo, 1970; Scherzo, 1930; fuga, 1937; Wariacje Symfoniczne, 1938; uvertira za gudaki orkestar, 1949; Mala suita za komorni orkestar, 1950 (verzija za veliki orkestar 1951); 10 tancovi polskich za komorni orkestar, 1953; Muzyka alobna za gudae, 1958 (posveeno B. Bartoku); Trois postludes, 195860; Jeux venitiens za komorni orkestar, 1961; Livre pour orchestre, 1967. KOMORNA: gudaki kvartet, 1965; duhaki trio, 1945; 30 kompozicija za duhake sastave (10 kanona za 2 klarineta; 10 kanona za 3 klari neta; 10 dueta za obou i fagot); sonata za violinu i klavir, 1927; Recitativo e ariosc za violinu i klavir, 1951; plesni preludiji 7a klarinet i klavir, 1953 (verzija za klarinet, gudae, harfu, klavir i udaraljke 1957); 4 Melodie lqskie za 4 violine, 1955- KLAVIRSKA: sonata, 1934; preludij i arija, 1936; 2 studije, 1941; 12 narodnih melodija, 1945; Bukoliki, 1952 i dr.; VPariacje a-moll na Paganinijevu temu za 2 klavira, 1941. DRAMSKA : balet Harun alRaszyd, 1932 (izgubljeno). Scenska muzika za drame: Cid (Corneille); Amfilrion (Giraudoux); Vesele ene VPindsorske i Macbeth (Shakespeare); Krvava svadba (Garcia Lorca); Fantazy i Horstvnski (Slowacki); Euridika (Anouilh) i dr. Filmska i televizijska muzika. VOKALNA: Trzy Koledy za vokalnog solistu, zbor i instrumentalni ansambl, 1945; Tryptyk lqshi za sopran i orkestar, 1951; 40 djejih pjesama za glas i komorni orkestar, 1951; 5 pieini do slow K. Illakowiczowny za glas i orkestar, 1958; Trois poemes d'Henri Michaux za 20-glasni zbor i komorni orkestar (bez gudaa), 1963; Paroles tissees za tenor i komorni orkestar, 1965. Solo-pjesme za glas i klavir: 20 poljskih boinih pjesama, 1946; Lawina, 1949; Wianki, 1956; Poiegnanie uiakacij, 1956; Five Songs, 1963. Dva fragmenta rekvijema IRequiem i Lacrimosa) za glas i orgulje, 1945. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: Z. Lissa, Studium analitvczne Malej suity< i Tryptyk Uskiego" W. Lutoslawskiego, Muzvka, 1952. Ista, Analiza Koncertu na orkestrie W. Lutosiawskiego, Studia Muzvkologiczne, 1956. B. Schdffer, Polskie melodie ludowe w t worczoci W. Lutoslawskiego ibid., 1956. Z. Lissa, Witold Lutoslawski, MGG, VIII, 1960. W. Brennecke, Die Trauermusik von W. Lutoslawski, Festschrift F. Blume, Kassel 1963 O. Nordu'all, Lutoslavvski,

LUYTHON (Luyton, Luthon, Luithon), Charles (Karei), nizozemski kompozitor i orgulja (Antvverpen, 1557 ili 1558 Prag, VIII 1620). Vjerojatno je 1566 71 bio u Beu lan dje akog zbora koji su vodili Jacob Vaet i Ph. de Monte. Zatim je neko vrijeme boravio u Italiji. Po povratku u Be imenovan je 1576 dvorskim muziarom Maksimilijana II; 1577 postaje dvor ski orgulja (1596 i kompozitor) Rudolfa II u Pragu; 1612 umi rovljen. L. ide u red posljednjih istaknutih nizozemskih kontrapunktiara. Zanimljiva su njegova nastojanja da pronae nove izraajne mogunosti na podruju harmonije, koje ostvaruje sintezom polifonih elemenata s tekovinama talijanske kompozicije. Najbolja djela su mu fuge; neke od njih (npr. Fuga suavissima) ne zaostaju za srodnim kompozicijama G. Frescobaldija i J. P. Sweelincka. L. je konstruirao poseban tip embala (Universal-Clavicymbel).
DJELA: Ricercari, fuge {Fuga suavissima, 1617), fantazije i druga djela za orgulje u razliitim suvremenim zbirkama i u rkp. Knjiga madrigala (5-gl.), 1582. Popularis Anni Jubilus (6-gl.), 1587; zbirka moteta Sacrae cantiones (6gI.), 1603; Opus musicum in Lamenlationes Hieremiae prophetae (6-gl.), 1604; knjiga misa za 3 7 glasova. 1609; mise, himne, moteti i dr. u zbornicima onoga vre mena i u rkp. NOVA IZD.: F. Commer obj. neka njegova djela u zbirci Muica sacra (u XVII sv., 1877; 3 mise u XIX sv., 1878 1 Opus musicum... u XX sv., 1879); 3 madrigala obj. A. Einstein fTJTO, 77, 1934); Fuga suavissima obj. A. G. Ritter (1884), A. Smijers (1922), J. Watelet, C. Sass (1958) i dr. LIT.: /-. de Burbure, Charles Luvthon (1550 1620), compositeur de musique de la Cour imperiale, sa vie et ses ouvrages, Brux elles 1880. A. Smijers, Karl Luvthon als Motettenkomponist (disertacija), Wien 1917 i Amsterdam 1923. C. Sass, Charles Luvthon, ses madrigaux et oeuvres instrumentales, Louvain 1958. J. Robijns, Karei Luvthon, MGG, VIII, 1960. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

LUZZASCHI, Luzzasco, talijanski kompozitor i orgulja (Ferrara, oko 1540 n. IX 1607). Uenik C. de Rorea (prije 1558); od oko 1571 do 1604 dvorski orgulja u Ferrari i zborovoa tamonje katedrale. Njegov je uenik i G. Frescobaldi. L. je bio izvrstan orgulja. Od njegovih kompozicija najzanimljiviji su madrigali koji stcje na prijelazu iz polifonije u homofoniju.
DJELA: tokate, ricercari i canzone za orgulje. Osam knjiga madrigala (5-gl.): I III, 1575; IV VI, 1594; VII, 1604 i VIII, posth. 1613. Madrigali per cantare et sonare za 1, 2 i 3 soprana i pratnju na embalu, 1601; madrigali u suvremenim zbirkama. Misa; zbirka moteta Sacrae cantiones (5-gl.), 1598; moteti u zbornicima onog vremena. NOVA IZD.: 1 tokatu obj. A. G. Ritter {Geschichte des Orgelspiels, 1884); 3 orguljske kompozicije L. Torchi {L'Arte musicale in Italia, IV, 1897 1907); po 3 madrigala O. Kinkeldev {Orgel und Klavierin der Musik des 16. Jahrhunderts 1910) i A. Einstein {The Italian Madrigal, 1949); po 1 madrigal J. Wolf {Singund Spielmusik, 1926), A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953) i dr. LIT.: O. Kinkeldey, Luzzasco Luzzaschis Solo-Madrigale mit Klavierbegleitung, SBIMG, 1908. J. Racek, Les Madrigaux a voix seule de Luzzasco Luzzaschi, RM, 1932. D. Arnold, Luzzasco Luzzaschi, MGG, VIII, 1960. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

LUIKOSRPSKA MUZIKA. Luiki Srbi (Luiani; sami se nazivaju Serbjo, mno. od Serb; njem. Wenden ili Sorben) slavenski su narod, ostatak baltiko -polapskih Slavena na podruju dananje DR Njemake. Ima ih oko 150000, a pripadaju skupini zapadnih Slavena s Poljacima, esima i Slovacima. Jezik im je na prijelazu izmeu ekog {gornjoluiki dijalekt) i poljskog (dvnjoluiki dijalekt). Luikosrpska narodna muzika pokazuje

490

LUIKOSRPSKA MUZIKA LIAR


manjih djela i obradbi narodnih napjeva. God. 1922 osi je Savez Iuikosrpskih pjevakih drutava (rasputen 19: nacistike vlasti), a 192628 izdavao je muziki asopis ! ronk ze serbskich honow. Dopisivao se s mnogim jugoslavei muziarima, a 1934 pohodio je Jugoslaviju. Krawc je u utjecao na luikosrpske kompozitore. U duhu na rodne rr stvarali su, poput njega, svoja vokalna djela K. G. Wowerk 1945), J- A. Frajlag (1869 1951), J- Slodenk (1873 i M. Namka (1885), a J. Mencl (19031951) je uz to na da uvede i oivi stare narodne instrumente. Kurt Kan (1866 1944) pisao je meu tim u duhu Wagnerove mi drame (opere Posledny serbski kral i Herc). Savremen ikosrpsku muziku predstavljaju Jurij Winar (1909), v Krawcov, autor vokalne i filmske muzike, Jan Rawp (1 (1928 ), Krawcov unuk, kompozitor orkestralnih i kom djela, autor prve historije luikosrpske muzike. Jan B (1931) bavio se i zabavnom muzikom kao i Horst Nagel (19: Luikosrpskog podrijetla je i Nijemac Dieter Nowka (19: On esto stvara u duhu luikosrpske muzike (Sinfoniett; bia, 1955; dvije luikosrpske uverti re, 1956), a u operi uka (1957) obraduje dogaaje iz luikosrpske seljake na kraju XVIII st. Luikosrpska tematika susree se i u dj Nijemca K. Strieglera (18861958; Serbska rapsodija), cuza M. Delmasa (18851931), eha E. Axmana (1887 i Hrvata J. Andria (1894 1967). Medu luikosrpskim reproduktivnim umjetnicima n se istakla operna pjevaica Ruth Krazvc, ki B. Kravvca, a u novije doba i umjetnica na orguljama Lubina Holanec-Rau (1927^1964). Ona je osvojila nagrade na orguljakim jia njima u Pragu i Zenevi, a koncertirala je u Njemakoj, er vakoj i SSSR. Sredite luikosrpskoga muzikog ivo Statny ansambl serbskeje ludoweje kultury u Budiinu osr 1952. U okviru te ustanove djeluje pjevaki zbor, plesni sambl, folklorne skupine i simfonijski orkestar. Prvi dii tog orkestra bio je J. Winar, a naslijedio ga je J. Bulank. S: nijski orkestar prireuje koncerte s djelima iz luikosrp svjetske muzike literature. I simfonijski orkestar i pojedine pine prireuju turneje po Luici i inozemstvu (SSSR, slovaka, Poljska, Madarska, Engleska i dr.).
LIT.: L. Kuba, Narodne hudbne wumjelstwo Luiskich Serbow, Maicy Serbskeje, Budyin 1887. B. Schneider (Krazvc), Wendische sik, Kamentzer Tageblatt, Kamicnec 1921. L. Kuba, Pisen Srbu Lui Praha 1922. B. Krazvc, Neto o himnolokoj literaturi Luikih Srba, 5 1931 32. Isti, Pesmc Luikih Srba, Beograd 1934. Isti, Wo lu -serbskej narodne) hudbje, Serbska ula, Budyin 1956. J. Razvp, Ze S hudby, Budyin 1958. Isti, Sorbische Volksmusikanten und Mi strumente, 1963. Isti, Sorbische Musik. Ein Abriss in Wort und Bild, B; 1966. J. /

Zapis iuikosrpskih plesnih melodija, oko 1750

dosta slinosti i sa ekom i s poljskom, a kako su opkoljen i Nijemcima ima u njoj i njemakih utjecaja. Njihova domovina Lu ica (njem. Lausitz) nalazi se u jugoistonom dijelu DR Njemake; zakonom od 1948 zagarantiran im je slobodni nacionalni i kulturni ivot. Sauvavi od hiljadugodinje germanizacije narodni jezik, folklor i narodnu svijest, Luiki su Srbi oitovali veliku nacio nalnu otpornost. Njihov folklor (osobito nonja i muzika) ubraja se medu najvrednije manifestacije slavenskoga narodnog duha. Najstariji podaci o luikosrpskoj narodnoj pjesmi po tjeu iz XI st., iz doba kad je poljski kralj Boleslav Hrabri vladao Luicom. uveni luiki Minnesanger Wieslaw iz Rujane (1260 13 25) pjevao je melodije sa slavenskim prizvukom. Dok je Luica (13631635) potpala pod eku, znatan je bio i utjecaj eke narodne pjesme na luikosrpsku. Prva sauvana zapisana luikosrpska narodna pjesma je napjev iz narodnog obiaja Pti ja svadba. Zabiljeio ju je 1705 Nijemac K. Hening. Jan Horanski (17221799) tampao je 1782 prve luikosrpske narodne pjesme. J. Petr Jordan, koji je u Pragu upoznao V. Lisinskoga, izdao je u Budiinu (1841) prvu zbirku Iuikosrpskih narodnih pjesama. Prvi istaknutiji luikosrpski melograf je Jan Arnot Smole? (1816 1884). On je sabrao 474 narodne pjesme i izdao ih u 2 sveska (1841 43). eki muzikolog L. Kuba popisao je 223 luikosrpske narodne pjesme, A. erny 361, a luikosrpski slavist Arnot Muka (18541932) 148. Luikosrpska narodna melodika kree se preteno u dur -tonalitetu, rjee u mol -tonalitetu, a prema Kubinoj tvrdn ji 12% ih je u starim nainima (dor skom, hipodorskom i lidijskom). F. Kuha je u zbirci Juno slovjenske narodne popijevke uvrstio pod brojem 974 i jednu luikosrpsku pjesmu, a u luikosrpskoj klasinoj narodnoj pjesmarici Towariny spwnik (1878) Karla Augusta Fiedlera nalaze se i dvije hrvatske melodije na luikosrpske tekstove :Khrobly Serb na melodiju Slono braa mila F. Rusana i Wutrobity Serb na melodiju Nek se hrusti V. Lisinskog. Luikosrpski narodni instrumenti su kozol (velike gajde), michaiaa (manje gajde), tarakama (vrst oboe srodna naoj sopeli), wulke husle i male husle (gudaki instrumenti sa 3 ice). Umjetnika muzika Luikih Srba poinje s velikim pjesni kom Handrijom Zejlefom (18041872). On je za 24 svoje pjesme sastavio i melodije (Lupka lilija i neke druge postale su narodne). Zejlef je i autor teksta luikosrpske narodne himne Rjana Lu ica koju je komponirao najprije K. B. Hatas (1806 1839); prvi put je izvedena 1827. Popularna je meutim postala tek 1845 i to s melodijom Korla Azvgusta Kocora (18221904), prvoga veeg luikosrpskog kompozitora. Kocor je napisao 6 oratorija, od kojih je Naleo najvee djelo luikosrpske muzike, zatim prvu luikosrpsku operu Jakub a Kata (1871) i niz vokalnih i instrumentalnih kompozicija. On je od 1845 redovito organizirao festivale luikosrpske muzike. Na njima su se isprva izvodile samo kompozicije K. A. Kocora, a kasnije su se razvile u najvee narodne sveanosti. S odravanjem tih festivala nastavio je K, A. Fiedler (18351917), autor popularne pjesmarice Towarny spewnik koja je doivjela etiri izdanja i ula u svaku luikosrpsku kuu. Jurij Pilk (18581926) komponirao je prvu luiko srpsku operetu Smjertnica s uspjelom uvertirom. Najvei luikosrpski kompozitor je Bjarnat Krazvc (18611948). Njegova muzika pripada kasnoj romantici i bliska je muzici A. Dvofaka. Zanosei se djelima B. Smetane, on je, ugledajui se u njegovu Ma vlast, napisao orkestralnu suitu Za serbskeje zemlje, kla sino djelo luikosrpske orkestralne muzike. Uz gudaki kvartet u c-molu, klavirski ciklus Ze serbskich honow, Missu solemnis (izvedenu 1935 u Zagrebu) i oratorij Wojna a mer ostavio je

LVOV, Aleksej Fjodorovi, ruski violinist i kompc (Reval, 5. VI 1798 Romanovo kod Kovna, 28. XII 1 God. 183755 dirigent dvorskog orkestra u Petrogradu. ] violinist gostovao 1840 u Njemakoj (u Emsu nastupao u sa F. Lisztom). Osniva simfonijskih i komornih koncers Rusiji, reformator ruske crkvene muzike koju je nastojao os] diti talijanskih utjecaja. God. 1867 ogluio i prestao se I muzikom.
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. Fantazije i 24 capriccia za vi Opere: Bianca c Gualtiero, 1844; Undine, 1848 i Starosta Boris, 1854. O] Barbara. Ruska carska himna. Siabat Mater za sole, zbor i orkestar, 40 liturgijskih pjesama. Napisao: O ceododno-n u HecuMMetnpuHHOM p\ 1858 (na njemakom 1859); Coeemu HaHunawufeMy cnpatm, na cKpunne, (sa 24 muz. primjera) i 3anucKu, 1884. Obradbe ruskih crkvenih mel LIT.: G. Abraham, Aleksej Fjodorovi Lvov, MGG, VIII, 1960. Van der Linden, Un collaborateur russe de Feti: A. de Lvov, Revue Bel Musicologie, 1965.

LIAR, Slavoljub (pravo ime Eduard Frantiek), k pozitor i pedagog ekoga podrijetla (Rvchnov nad Knez 4. XII 1832 Petrinja, 3. II 1901). Muziku uio u Pragu i E Od 1860 u Zagrebu vodio vlast itu muziku kolu, koju je pre od katedralnog orguljaa . Vinara, i bio jedan od utemelji i 186265 prvi zborovoda pjevakog drutva Kolo. Od zborovoa i uitelj pjevanja u Panevu, od 1869 u Mitrovici ; tim u Subotici. God. 1877 94 nastavnik na uiteljskoj u Petrinji. Kompozicije su mu uglavnom nepretenciozne, sa skog karaktera. Na prijelazu u XX st. njegovi su albumi za k bili vrlo popularni u graanskim domovima, osobito u pokra
DJELA. KLAVIRSKA: Album hrvatskih napjeva (100); Album sr pesama (100); etvorka Primorica, 1860; rukoveti ivila Hrvatska, 1862 strice, 1862. Slavjanska uvertira za klavir 4- runo, 1864. VOKAL Baki napjevi za muki zbor, 1871; muki zborovi; obradbe narodnih napjev Mise. Prirunik Uputa u glavna pravila glazbe uope a glasovira napose, (rkp.). LIT.: M. Tomandl, Spomenica panevakog srpskog crkvenog pevE drutva, Panevo 1938. J. A

LJADOV, Anatolij Konstantinovi, ruski kompozitor (Petrograd, n. V 1855 Novgorod, 28. VIII 1914). Otac mu je bio operni dirigent i mladi je Lj. ve kao dijete zavolio muziku. God. 1870 upisao se u Petrogradski konzervatorij gdje je uio violinu, klavir, a zatim i kompoziciju kod N. Rimski-Korsakova. Ovaj ga je upoznao sa smjernicama Petorice i njezinih lanova koji su smjesta uoili njegovu izuzetnu darovitost. Po zavretku studija (1878) Lj. je ostao na Petrogradskom konzervatoriju kao nastavnik ope teorije, a od 1884 i kontrapunkta i fuge. U posljed njim godinama ivota predavao je i kompoziciju. Medu nj egovim uenicima iz kompozicije bili su S. Prokofjev, N. Mjaskovski i B. Asafjev. Lj. je uspjeno nastupao i kao dirigent. Bio je jedan od najuglednijih lanova tzv. Beljajevskog kruoka. Uvjeren pristaa nacionalnog ruskog muzikog s mjera, Lj. je prvenstveno minijaturist. Medu njegovim djelima nema kompozicija velika opsega, irokih formalnih okvira i bujnog sadrajnog razraivanja, ali ona odaju vrlo razvijen ukus, sklonost k postepenom dotjerivanju i usklaivanju svih dijelova. Lj. je iskren umjetnik, on voli jednostavnost te izbjegava neA. K. I.JADOV umjerenost i pretjerivanje. Izvrsno je poznavao rusku na rodnu muziku, o emu svjedoe njegove originalne i ukusne obradbe narodnih napjeva za orkestar, kao i za glas i klavir. Lj. je klavirski lirik (zovu ga i ruskim hopinom), koji na klaviru zna doarati i epske vizije prolosti (balada TJpo cmapuny), ali je najpoznatiji po svojim saetim orkestralnim slikama Ea6a Hea, Bo.imeHoe O3epo i KuKUMOpa. To su orkestralna platna puna svjeih koloristikih efekata i izvrsno doaranih raspoloenja (BoAutednoe osepo ima ak i impresionistikih elemenata) u kojima likovi i zbivanja narodne mate jo jednom oivljuju u itavoj ravnovrsnoj ivopisnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ea6a Hm op. 56, 1905; HojiiueoHoe ojepo op. 62, 1909; KuKUMOpa op. 63, 1910; M3 Anonajiuncuca op. 66, 1913; Scherzo op. 16, 1887; 8 ruskih narodnih pjesama op. 58, 1906. KLAVIRSKA: Eupw.tbxu op. 2, 1876; ApadecKu op. 4, 1879; O HCH PO MU I op. 6, 1881; bagatele op. 17, 1887; HoeuHKa op. 20,1889; balada tlpo cmapuHy op. 21, 1890 (orkestrirana 1906); Ha jty^cauKe op. 23, 1890; lldujinun op. 25, 1891; ManenbKuu eaAbc op. 26, 1891; KyKo/iKu (Marionnettcs) op. 29, 1892; bagatele op. 30, 1892; My3biKajibHan maaKepna op. 32, 1893 (orkestrirano za mali instrumentalni sastav); varijacije na temu M. Glinke op. 35, 1895; barkarola op. 44, 1898; varijacije na poljsku narodnu temu op. 51, 1901; 3 bagatele op. 53, 1903; preludiji, mazurke, etide i dr. Scenska muzika za dramu Cecmpa Eeampuca (M. Maeterlinck), op. 60, 1908. VOKALNA: zavrni prizor iz Mesinske nevjeste F. Schillera za sole, mjeoviti zbor i orkestar op. 28, 1891; Cjiaea za enski zbor, 2 harfe i 2 klavira op. 47, 1899; FUMH JJ. Py6uHuxmeuHV za mjeoviti zbor op. 54, 1903. Solo-pjesme: op. 1, 1876; op. 14 (6 djejih pjesama na narodni tekst), 1887; op. 18 (6 djejih pjesama na na rodni tekst) 1887 i op. 22 (6 djejih pjesama na narodni tekst), 1898. Zbornik ruskih narodnih napjeva za glas i klavir op. 43, 1898; 3 zbornika narodnih napjeva za glas i klavir, 1902 03; obradbe ruskih narodnih napjeva za zbor. Lj. je sudjelovao u vie razliitih kolektivnih radova, napisanih veinom za Belja jeve kune priredbe. Sva klavirska djela Ljadova (2 sv.) priredio je za tamp u K. NT. Igumnov (1947). LIT.: A H . K. JI H ^ OB (zbornik studija i uspomena), rieTep6ypr 1916. A. H. PitMCKuu-KopcaKoe, JIH^IHOCT Jlff^oBa, My3MKaJiiHblii coBpeMeHHHK, 1916, 1. H. BacuHa-fpoccMaH, A. K. JIHJIOR, MocKBa i JleHHHrpa,! 1945.

O. Abraham, Random Notes on Lyadow, The ivlusic Review ; 1945. H. 3anopoMcey t A. K. JIHAOB, >KH3Hb H TBop^ecTBO, MocKBa 1954. G. Abraham, Anatolij Konstantinovitsch Ljadovv, MGG, VIII, 1960. M. Muxau IO6, AHaTOJIHH KoHCTaHTHHOBHM JIj^OB, O^epK >KW3HH H TBOpHCCTBa, Jle-

HHHrpaa 1961.

J. As.

LJAPUNOV, Sergej Mihajlovi, ruski pijanist i kompozitor (Jaroslav, 30. XI 1859 Pariz, 11. XI 1924). Od 1878 do 1883 studirao na Moskovskom konzervatoriju klavir (Klindvvorth) 1 kompoziciju (P. ajkovski, S. Tanjejev, N. Hubert). Preselio se zatim u Petrograd, gdje je upoznao M. Balakireva s kojim ga je otada vezalo duboko i trajno prijateljstvo. Kao lan Geograf skog drutva, Lj. je 1893 su djelovao u folkloristikim eks pedicijama i zapisao nekoliko stotina narodnih melodija. God. 1905 upravitelj Besplatne mu zike kole, a 191018 profesor klavira i kompozicije na Petrogradskom konzervatoriju. Umro je u toku inozemne kon-certne turneje. Stvaranje Ljapunova izraslo je iz tradicija Petorice, njihovih tenja k programnosti i koloritu, njihovih nastojanja oko komponiranj a u duhu ruskoga muzikog folklora. U ta nastojanja unosi Lj. naglaenu crtu iroke monumentalnosti i bljetava virtuoziteta, to se o soS. M. I.JAPUNOV bito odrazuje u njegovim klavirskim kompozicijama. Medu njima su najznatnije Koncertne etide op. 11 u kojima je Lj. na postupcima visoko razvijene, virtuozne klavirske tehnike, dao vrlo uspjele anr -slike raznovrsnih raspoloenja.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u h-molu op. 12, 1887 i u b -molu op. 66, 1917; simfonijske pjesme Mejinsoea B OAH, 1909 i Fatumu, 1913; 2 koncerta za klavir, u es -molu op. 4, 1891 i u E-duru op. 38, 1910; koncert za violinu u d-molu, 1915 (prer. 1921); rapsodija na ukraj inske teme za klavir i orkestar, 1908; sveana uvertira, 1898 i dr. Sekstet za gudae i klavir, 1916. KLAVIRSKA: sonata u f-molu op. 27, 1908; sonatina u Des -duru; 12 etiides 'execution transcendante, 190005; CenniKu', varijacije na rusku temu; varijacije na gruzinsku temu; divertissementi; preludiji; valceri; mazurke. VOKALNA: kantata Veer; Psalam za tenor, harfu i orgulje; solo -pjesme (ci klus H OH op. 50). Zbirka ruskih narodnih napjeva (3 sv.), 1899; zbornik 35 uecea pyccKOio napoda za glas i klavir. Dovrio koncert za klavir i orke star M. Balakireva i orkestrirao njegovu klavirsku fantaziju McjiaMeu. Ob javio korespondenciju Balakireva sa P. ajkovskim (1912) i N. Rimski -Korsakovom (191517). LIT.: G. Abraham, Sergej Michailowitsch Ljapunow, MGG, VIII, 1960. M. UIutftMaH, C. M. JlnnvBOB, CWepK-->KH3HH H TBop^ecTBa, MocKBa 1960.

LJATOINSKI (Ljatoinskij), Boris Mikolajovi, ukrajinski kompozitor (itomir, 3. I 1895 Kijev, 15. IV 1968). U djetinjstvu uio vio linu i klavir. U Kijevu studirao pravo i kompoziciju (R. Gliere). Bio je profesor na Kijevskom (od 1920) i Moskovskom konzervatoriju (193538 i 194143). Neko vrijeme i dirigent Ukrajinske filharmonije. U ranim djelima Ljatoinskog jak je utjecaj ruskih k lasika, naroito A. Borodina, uz tragove A. Skrjabina, R. Wagnera i F. Liszta. U kasnijoj muzici primjeuju se elementi francuskog impresionizma i zapadnoevropskog ekspresionizma. Opera 3OAOinuu o6pyu prikazuje borbu ukrajinskog naroda s Mongolima

^ - S - sC * ^" - ** " -" * " ^r - ^, ;

492

LJATOINSKI LJESTVICA
Dva tetrakorda postavljena jedan uz drugi obrazuju niz od tonova unutar oktave. Tako je vjerojatno u Pitagorino vri ( <- VI st.) u grkoj muzikoj teoriji izgraena prva, u d njem smislu potpuna, ljestvica. Dorskoj ljestvici dodana sdva tetrakorda: jedan zavrava njenim poetnim tonom, a poinje njenim zavrnim tonom. U tom nizu od etiri tetral s dodanim zavrnim tonom (proslambanomenos) sadran ji muziki materijal upotrebljavan u muzikoj praksi starih (-* Grka muzika. Osnovi teorije). Temelj srednjovjekovne evropske muzike su - starocrkver, ini, odnosno modusi, tonusi. Ljestvice tih na ina razliku od antikih grkih ljestvica time to su uzlazne i to su d drukije nazive (srednjovjekovna dorska lj. odgovara starog frigijskoj). Svaka od ljestvica srednjovjekovnih naina ok je isjeak dijatonskog niza (-> Dijatonika) nealteriranih toi dorski d-e-f-g-a-h-c-d, frigijski e-f-g-a-h-c-d-e, lidijski J -hc-d-e-f, miksolidijski g-a-h-c-d-e-f-g. Uz osnovne, autet naine poznavao je srednji vijek i etiri izvedena, plagalna ina; njihove1 su2 ljestvice: hipodorska a-a1, hipofrigijska l 2 hipolidijska c c , hipomiksolidijska d -d . Na tim se ljestvi temelji muzika graa srednjovjekovne crkvene muzike; na r poiva i velik dio svjetovne muzike do XVII st. U djelu B kahordon (1547) H. Glareamisa spominju se uz etiri osn srednjovjekovna modusa jo i eolski i jonski; njihove su ljes a}a2 (eolska) i c1c2 (jonska). Na prijelazu u XVII st., kada polifonija ustupa mjesto h( foniji, i kada se raa novo harmonijsko muziko miljenje u zikoj praksi i teoriji, novi, durski i molski tonaliteti poste zamjenjuju stare naine koji, meutim, i dalje ive u nare muzici mnogih evropskih zemalja, a u umjetnikoj ih m osobito esto primjenjuju kompozitori nacionalnih kola XII (E. Grieg, B. Smetana, A. Dvofak, ruska Petorica i dr.). Durska i molska lj. zasnovane su na veoma vrsto fiksiri intervalskim razlikama medu tonovima. One mogu zapoeti kojim tonom iz sustava od 12 temperiranih polustepena. Odi je jedino raspored intervala, odnosno cijelih stepena i polustep I dur-lj. i mol-lj. sastoje se od dva tetrakorda. Ali dok su u ljes dura donji i gornji tetrakordi po smjetaju cijelih stepena i r. stepena jednaki (cijeli stepencijeli stepenpolustepen) u : ljestvici oni su razliiti. Prema redoslijedu intervala, d \ je potpuno jednaka ljestvici srednjovjekovnog jonskog nat

u XIII st., a u operi Ufopc, glavno je lice heroj Graanskog rata 1918. Obje idu medu najbolja ukrajinska muziko -scenska djela.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u A-d uru, 1918; II, 1936; III, u h-molu, 1950 (prer. 1955); IV, 1966 i V, Cjiaea, 1967; simfonijske pjesme BoccoedUHenue, 1949 i rpaotcuHa, 1955; koncert za klavir, 1953; uvertira na etiri ukrajinske narodne teme, 1926; lirska suita PoMeo u J]Mcyjtbemma, 1955; <PaHmacmuuecKuu Maptu, 1920; lirska poema, 1947; suite iz opera i filmo va; koranice za duhaki orkestar. KOMORNA. etiri gudaka kvarte ta: I, 1915; II, 1922; III, 1928 i IV, 1943; suita na ukrajinske narodne napjeve za gudaki kvartet, 1944; 2 klavirska tri ja, 1925 i 1942; klavirski kvintet, 1942 (prer. 1945); sonata za violinu i klavir, 1926. KLAVIRSKA. etiri sonate: I, 1924; II i III na ukrajinske napjeve te IV, sonata-balada, 1925; 2 suite, 1942. DRAMSKA'. opere 3ojiomuu o6pyu, 1929 i II(opc, 1938; orkestracija Lisenkove opere Tapac Byjib6a (sa L. N. Revuckim). Filmska muzika. VO KALNA: 7 kantata: 3anoeim (T. evenko), 1939; TopotcecmeeHHan Kaumama (Rilski, 1939) itd.; oko 50 solo-pjesama uz orkestar i uz klavir. Obradbe ukrajinskih narodnih napjeva. LIT.: II. B3ji3a, E. H. JIHTOUIHHCKHH, MocKBa 1947. M. Antonowytsch, Boris Nikolajewitsch Ljatoschinski, MGG, VIII, 1960. H. 3anoponcett, E. H. JIHTOUIHHCKHH, MocKBa 1960.

LJESTVICA (engl. scala, franc. gamme, njem. Tonleiter, tal. i lat. scala), odreeni niz tonova razliite visine, poredanih uz lazno ili silazno, u okviru iste oktave ili unutar manjih intervala. Kako je u dosadanjoj muzikoj teoriji pojam ljestvice bio redovito vezan uz opseg oktave, to se za nizove koji obuh vaaju kvintu, kvartu, ili ak samo tercu u novije vrijeme javlja i poseban naziv Ijestvini niz. Valja razlikovati pojam ljestvice kao odreenog niza tonova, od tonskog nainakoji odreuje cjelokupnost meusob nih odnosa tonova, posebno uestalost pojedinih tonova i nji hove funkcije u vieglasju. Razlike u opsegu i strukturi ljestvica, kao i u apsolutnoj visini njihovih tonova proizlaze iz iskustava praktinog muziciranja, raznolikog u razliitim muzikim kul turama. Ne postoji jedinstvena temeljna prirodna lj., koja bi bila osnovno teoretsko mjerilo za muziku svih naroda i sviju vremena. Klasina lj. C-dura esto se dodue pogreno nazivala temeljnom ili prirodnom. Meutim, prirodna bi mogla biti doista samo ona lj., koja bi bila izgraena pre ma nizu prirodnih, tj. alikvotnih tonova. Osim u akustici, u muzikoj teoriji takva lj. ne postoji. No alikvotni tonovi ipak imaju udjela u sistematiziranju tonova u ljestvici. Prvi u nizu alikvotnih tonova jest oktava osnovnog tona; tonovi tog intervala omeuju potpunu ljestvicu, tj. ljestvicu koja obuhvaa oktavu. Razmak izmeu drugog i treeg alikvotnog tona je kvinta, a izmeu treeg i etvrtog kvarta, najvaniji inter val u ljestvinim strukturama zasnovanim na dva uzastopna ~> tetrakorda. Klasine ljestvice -> dura i -> mola sastoje se od dva jednaka niza od po 4 tona u okviru iste kvarte. Kvarta je vana osnovica antikog grkog sistema tetrakorda, a istie se i u razvoju fenomena ljestvice. Muzikoloka prouavanja muzikih kultura dananjih nerazvijenih naroda pokazala su da su se melodijski obrasci takvih mu zika esto temeljili na intervalu silazne kvarte (rjee uzlazne kvin te) kao npr.:

11 111 iv

VI

VII VIII

Ljestvici eolskog naina odgovara prirodna mol-lj. s poli penom u donjem tetrakordu izmeu II i III stupnja, a u ; njem izmeu I i II stupnja (odnosno V i VI stupnja ljestvi Kvarta je prema H. Parrvju bila vjerojatno i jezgra iz koje se razvio jedan od rano organiziranih ljestvinih nizova pentatonika. Umetanjem po jednog tona u svaku od ovih dviju kvarti dobivaju se 1nizovi: c2 b1g1, fl e1(c1) i c% a1g\ f 1 d} (c ); to su dva razliita oblika p entatonike, od kojih je drugi, anhemitonski, raireniji od prvog. U daljnjem razvoju pentatonski nizovi postaju uzlazne ljestivice i javljaju se u mnogim varijantama. Anhemitonske pentatonske ljestvice nalaze se u muzikom folkloru Kine, kotske i nekih d rugih zemalja, u nas npr. u Meimurju, kao i u duhovnim pjesmama amerikih Crnaca. Na principu pentatonskog redoslijeda tonova osnivaju se i ljestvice Japana, Jave i Islanda, premda postoje znatne razlike u ugodbi. Od svih naroda staroga vijeka najrazradeniji sistem ljestvica imali su Perzijanci. Kod njih je oktava bila podijeljena na 17 dijelova; razliitim zamrenim matematikim postupcima kombinirali su iz njih ljestvine nizove. Jo bogatija po broju ljestvinih kombi nacija bila je indijska muzika, u kojoj se oktava dijelila na 22 intervala (ruti). Prema nekim muzikolozima i tetrakord antikog grkog mu zikog sistema nastao je umetanjem tonova u interval silazne kvarte. Najprije je tonovima kvarte dodana silazna vodica na donji ton:

Melodijska mol-lj. potjee iz prakse tzv. -> musicae jictae i moj shvatiti kao eolska s uzlazno povienim VI i VII stupnjen kao dorska s alteriranim VII stupnjem. Od prirodne mol-ljest razlikuje se uzlazno, povienjem VI i VII stupnja, a u silazr obliku jednaka je prirodnom molu: 1 Harmonijska mol-lj. sadri i elemente prirodne i melodijske n -ljestvice. Jednaka je u uzlaznom i silaznom obliku. Od melo ske mol-ljestvice preuzela je povienje VII stupnja. Tako harr nijska mol-lj. suprotno od prirodne ima vodicu i prema to jae izraenu dominantnu harmoniku funkciju:
TJ II VI VII VIII

Dodatkom tona g nastao je osnovni grki dorski tetrakord:

vi VII vili

Prirodna, melodijska i harmonijska mol-lj. predznauju se kljuu istim predznacima i to onima, koje sadri prirodna mol

LJESTVICA LJUDKEVI
Kako su u dur-ljestvici toniki (donji) i dominantni (gornji) tetrakordi po intervalskoj razlici medu tonovima jednaki, to dominatni tetrakord jedne dur-ljestvice moe ujedno biti i toniki tetrakord dur-ljestvice koja poinje poetnim tonom toga tetra korda:

493

(-> Kvintni krug). Paralelne (usporedne) ljestvice dura i mola imaju iste predznake; njihovi poetni tonovi (tonika) razlikuju se visinski za malu tercu (-> Srodnost tonaliteta i srodnost akorda). Istoimene durske i molske ljestvice zapoinju istim tonom, ali se zbog razli itih rasporeda intervala razlikuju po broju predznaka. U temperiranom sistemu, ljestvice koje zapoinju enharmo nijskim tonovima razliito se zovu i piu, ali su zvukovno jednake i zovu se enharmonijske ljestvice; npr. ljestvice H-dura i Ces-dura, ais-mola i b-mola (-* Enharmonija). Poeci kromatike naziru se u nekim postupcima tzv. musicae fictae, kao to su skraivanje intervala (osobito kod tritonusa) ili alternacije pojedinih tonova. Primjenjivani i u dijatonskom si stemu oni su postepeno doveli do oblikovanja kromatske ljestvice. U poetku i sve do kasne romantike kromatska lj. je derivat dija tonske temperirane ljestvice. U drugoj polovini XIX st. kromatika je podrovala vrste okvire dijatonike i praktiki postala njena najotrija suprotnost ( - Kromatika). Temperirana kromatska lj. dijeli oktavu na 12 jednakih razmaka polustepena. Kako u temperiranoj udezbi zvukovno ne postoji razlika izme u dijatonskih i kromatskih polustepena, to se kromatska ljestvica moe definirati i kao neprekinuti niz polustepena u okviru intervala oktave. Teoretski, u odnosu na durske i molske ljestvice, postoje dva oblika kromatske ljestvice: durska kromatska lj. i molska kromatska lj. Kada se iz dura ili prirodnog mola izvode kromatske ljestvice, uvijek se zadravaju diiatonski polustepeni, a cijelostepenski razmak dijeli se na polustepenski povisujui u uzlaznoj ljestvici donji ton, a u silaznoj snizujui gornji ton. Izuzetno se u uzlaznoj durskoj kromatskoj ljestvici ne povisuje VI stupanj nego snizuje VII, a u silaznoj ne snizuje V nego povisuje IV stupanj. U molskoj kromatskoj ljestvici, koja je jednaka u uzlaznom i silaznom obliku, umjesto poviene tonike upotrebljava se snieni II stupanj. Ova odstupanja potrebna su da se izbjegnu neloginosti u harmonijskom karak teru pojedinih stupnjeva. Durska kromatska lj. (izvedena od C-dur ljestvice):

odnosu, prema tome nema centralnog tona (tonike). Cjelostepena lj. javlja se povremeno ve u djelima kompozitora XIX st., osobito ruskih (M. I. Glinka, uvertira operi Ruslan i Ludmila), ali uvijek u kombinaciji s dijatonskim ljestvicama. Istom na prijelazu u XX st. ona dobiva samostalniju ulogu, poglavito u djelima impresionista (C. Debussv, P. Dukas), zatim A. Schonberga, R. Straussa, F. Busonija i drugih. Uz navedene ljestvice u muzikoj praksi upotrebljavaju se 1 drukiji ljestvini nizovi i to mnogi s opsegom manjim od 7, odnosno 8 tonova; te su ljestvice redovito povezane uz uu kul turnu sredinu ili zemlju. Tako npr. postoji -> ciganska ljestvica, -> balkanski mol, istarska ljestvica, i mnoge druge. Neki su kompozitori za pojedina svoja djela konstruirali posebne ljestvice koje su im sluile kao tonski materijal za dotinu kompoziciju (G. Verdi je npr. stavak Ave Maria iz Quattro pezzi sacri izradio na tzv. scala enigmatica). F. Busoni, A. Haba i neki drugi sastavili su u razliitim tonskim kombinacijama razliite ljestvice preteno u eksperimentalne svrhe, upotrebljavajui i intervale manje od polustepena (- etvrttonska muzika).
LIT.: M. Arend, Das chromatische Tonsystem, SBIMG, 1901 02. E, M. von Hombostel, Melodie und Skala, PJB, 1913. A. H. Fox Strangways, Scales, Music and Letters, 1926. .7. M. Barbour, Synthetic Musical Scales, American Mathematical Monthly, 1929. L. Mironoff, L'Origine scientifique de la gamme majeure, Bruxelles, s. a. P. J. Richard, La Gamme, 1930. J. VPiirschmidt, Tonleiter, Tonarten, Tonsysteme, Erlangen 1932. R. P. Winnington-Ingram, Mode in Ancient Greek Music, Cambridge 1936. O. Gombosi, Studien zur Tonartenlehre des friihen Mittelalters, Acta musicologica, 1938 40. Isti, Tonarten un Stimmungen der Antiken Musik, K0benhavn 1939- L. S. Lloy, The Musical Scaie, MQ, 1942. W. Danckert, Der Ursprung der halbtonlosen Pentatonik, Spomenica Z. Kodaly, Budapest 1943. A. Danielou, Introduction to the Study of Musical Scales, London, 1943. B. Szabolcsi, Five-Tone Scales and Civilization, Acta musicologica, 1943. L. S. Lloyd, The Myth of Equal-Stepped Scales in Primitive Music, Music and Letters, 1946. A. Anda, Les Gammes musicales: essai historique sur les modes et sur les tons de la musique, Woluwe -Saint-Pierre, 1947. C. Sachs, A Strange Medieval Scale, Journal of the American Musicologic al Society, 1949. M. Barkechli, La Gamme persane et ses rapports avec la gamme occidentale, Olympia 1950. E. J. Creedy, The Major Scale Simply Explaines, Oxford 1950. W. Kreidler, Die Tonleiter als Tonspektrum, Kongress -Bericht, Liineburg 1950. O. Gombosi, Key, Mode, Species, Journal of the Ameri can Musicological Society, 1951. M. Schneider, Die Entstehung der Tonsysteme, Kongress-Bericht, Hamburg 1956. B. Avasi, Tonsysteme aus Intervallpermutationen, Studia memoriae Belae Bartok sacra, 1956. W. Wiora, Alter als die Pentatonik, ibid., 1956. H. E. Lauer, Die Entwicklung der Musik im Wandel der Tonsysteme, Koln 1960 (II izd,). E. Emery, La Gamme et la langage musical, Pari 1961. M. Vogel, Die Entstehung der Kirchentonarten, Kongress-Bericht, Kassel 1962. Isti, Die Enharmonik der Griechen, 2 sv., Dusseldorf 1963. M. Schneider, La Resonance dans les echelles musi cales, Colloque internationaux du Centre National de la Recherche Scientifkme, Pari 1963. C. Dahlhaus i M. Schneider, Tonsysteme, MGG, XIII, 1966. M. Kun.

Molska kromatska lj. (izvedena od prirodne a-mol ljestvice):

Uz temperirane kromatske ljestvice postoje i netemperirani kromatski ljestvini nizovi razliita opsega i razliitih rasporeda intervala. Nalaze se u folklornoj muzici (-> Bosansko-hercegovaka muzika. Narodna, -* Hrvatska muzika. Narodna). U prvim de setljeima XX st., u vrijeme kad su sve ira pri mjena alteracija i gotovo neprekinuti niz modulacija, u djelima kompozitora kasne romantike (J. Brahms, R. Wagner), uzdrmali okvire tonalnog, ljestvinog sistema i doveli do -> atonalnosti, javljaju se pokuaji novog naina organiziranja tonova u nizove. Tako A. Schonberg utvruje principe -* dodekafonije. Svaka dodekafonika kompozicija ima kao osnovu vlastitu seriju tonova, izvedenu iz 12 tonova kromatske ljestvice; poredak tih tonova odreuje sam kompozitor i taj je obavezan za itavo jedno djelo. Kao i dodekafonija tako je i kromatika P. Hindemitha umjetna ljestvina konstrukcija koja nije nastala na temelju iskustva. U oba sluaja teorija prethodi praksi. Hindemithova kromatska lj. bitno se razlikuje od klasine. Ona je izvedena iz niza alikvotnih tonova; u njoj je svaki stupanj akustiki precizno definiran i stoji u odreenom odnosu prema sredinjem tonu. Prema tome, to je jo uvijek tonalna konstrukcija. Jedan od ljestvinih nizova koji su naruili okvir e tonalnog sistema je -> cjelostepena lj. Ona dijeli oktavu na 6 cjelostepenskih razmaka; stupnjevi te ljestvice meusobno su svi u jednakom

LJUBII-GREGORI, Ljubica, pevaica, sopran (Bud rovci, 24. IV 1909 ). Studirala u Berlinu, Lausannei i Beu. lanica opera u Pragu, Baselu i Beogradu (193338 i 194664). Tumaila velik broj rola dramskog soprana: Senta (Wagner, Holananin lutalica), Tosca (Puccini), Katarina Izmajlova (ostakovi), Maralka (Strauss, Kavaljer sa ruom) i dr., kao i mezzosopranske uloge u operama J. Gotovca, O. Nicolaja, M. P. Musorgskog, G. C. Menottija i dr. S. D. K. LJUBLJANSKI PIHALNI TRIO, komorno-muziko tijelo osnovano 1958 u sastavu Fea Rupel (flauta), Igor Karlin (kla rinet) i Vlado erne (fagot). Repertoar ansambla obasee djela svjetske literature razliitih razdoblja, ukljuujui i XX st; posebna je panja posveena djelima jugoslavenskih kompozitora, osobito slovenskim (do danas preko 30 praizvedbi). Osim u zemlji (Jugoslavenska muzika tribina u Opatiji, Festival sodobne komorne glasbe u Slatini Radenci), ansambl je gostovao u Austriji i Italiji.
A. Rij.

LJUDKEVI, Stanislav Pilipovi, ukrajinski kompozitor (Jaroslavv, Galicija, 24. XII 1879 ). Filozofiju i muziku studirao je u Lavovu. U Beu i Leipzigu zavrio studij kompozicije i muzikologije. God. 1910 postao je direktor, a 1926 inspektor filijale muzikog instituta Lisenko u Lavovu, gdje je od 1939 djelovao kao profesor Konzervatorija. Lj. je bio suradnik i redaktor mnogih ukrajinskih muzikih asopisa. Bavio se i sabiranjem narodnih pjesama svoga kraja. Njegova djela, neoromantino obojena, pripadaju nacionalnom smjeru. Melodijski su bogata a harmonijski zanimljiva.
DJELA. ORKESTRALNA: npunapnamcsKa cuM^onin, 1952; simfoni-jeta, 1943. Simfonijske pjesme: KaMennpi, 1926; BCCHHHKU , 1935 i Jlninpo, 1944. Tri koncerta za klavir: I, 1920; II, 1955 i III, 1955. Koncert za violinu, 1945; varijacije za klavir i gudaki orkestar; FaAuuKan pancodim, 1914 20; uvertira Konanima, '944- KOMORNA: gudaki trio, 1914; klavirski trio, 1914 Cprer. 1923); kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Opere Eap Kox6a, 1926 i Rot6yw, 1955. VOKALNA: simfonijski ciklus od 4 kantate Kaenaj (prema istoimenoj poemi T. evenka), 1900 02; kantata HaiiMum, 1939; vie od 20 zborova; solo -pjesme. SPISI: Zzvei Beilagen zur Tonmalerei (disertacija), 1908; Opa nauka o muzici; Prirunik zbornog pjevanja; Ukrajinske melodije. LIT.: A. Koc-AnamojihCKUu, C. n. JIiOflKeBjm, KHIB 1951. M. Antonowytsch, Stanislav Ljudkewytsch, MGG, VIII, 1960.

M (m), upotrebljava se u muzikoj praksi kao skraenica: 1. u orguljskoj literaturi za izraze -> manual i -* manualiter. 2. U klavirskoj i orguljskoj muzici za oznaku ruke kojom se odreene note izvode ( -> M. d.). 3. Za rije -> mezzo (tal. srednji), koja se javlja u oznakama za dinamiku, artikulaciju, interpretaciju i u pjevakoj praksi. 4. U zabavnoj muzici, kod obiljeavanja akorda slovima (no tacija za gitaru, harmoniku i si.), m znai molski trozvuk, npr. Cm = c-mol trozvuk, za razliku od C - C-dur trozvuk. 5. - > M . M . MAAG, Peter, vicarski dirigent (St. Gallen, 10. V 1919 ). U Ziirichu uio muziku teoriju i klavir. Dirigiranje studirao kod F. v. Hoesslina te kod E. Ansermeta u Zenevi. God. 1942 46 i 1949 51 dirigent kazalita gradova Biel i Solothurn, 1952 54 operni dirigent u Dusseldorfu, nakon toga do 1959 direktor opere u Bonnu, gdje su bila osobito zapaena njegova prikazi vanja vrijednih a rijetko izvodenih djela. Od 1964 umjetniki direktor i prvi dirigent Volksopere u Beu. Nastupa u velikim opernim kuama irom svijeta (Covent Garden, Scala, Teatro Colon) i na muzikim festivalima. MAASALO (Masalin), Armas Toivo Valdemar, finski kompozitor, zborovoda i orgulja (Rautavaara, 28. VIII 1885 Helsinki, 9. IX 1960). Muziku studirao u Helsinkiju i Parizu, kasnije (1921 i 1925) se usavravao u Njemakoj. God. 191451 nastavnik na Institutu za crkvenu muziku u Helsinkiju (od 1923 direktor) i 1951 55 proelnik odjela za crkvenu muziku na akademiji Sibelius. Uz to je vodio zborove Laulu-Miehet (1914 15) i Kansallis-Kuoro (191549) te bio orgulja u crkvi sv. Ivana (192656). Njegov sin Kai Armas Rafael (Helsinki, 4. XI 1922 ) muziki je kritiar i od 1956 muziki direktor Finskog radija.
DJELA. ORKESTRALNA: suita Karelia, 1919; koncert za klavir, 1919; suita za orgulje i orkestar, 1919; Uspomena za violonelo, klavir i orkestar. ORGULJSKA: sonata, J913; In Mcmoriam O. Merikanlo, 1926; In Memoriam E. Leino, 1926; fantazija, 1926; tema s varijacijama, 1936; partita, 1941; pre ludiji. VOKALNA: Suksimieslen laulu za muki zbor i orkestar, 1922; Ihmisen polku za soliste, zbor i orkestar, 1926; Kaksi ta'htea za zbor i orkestar, 1929; solopjesme. CRKVENA: Boini oratorij, 1945. Tri psalma: XLV, 1930; XLII, 1934 i CVII, 1944; Missa brevis, 1931; moteti i dr. SPISI: Koulun musiikkioppi, 1915; Helsingin kirkkomusiikkiopiston 18821932, 1932. Vie zbirka narodnih napjeva za zbor. LIT.: N.-E. Ringbom, Armas Toivo Valdemar Maasalo, MGG, VIII, 1960.

Filharmonijsko drutvo u F irenci, 1847 postao i dvorski dirigent; uz to od 1848 dirigent firentinskog Teatro della Pergola; 186087 profesor kompozicije na Konzervatoriju. Njegovi su uenici S. Auteri-Manzocchi, R. Gandolfi, L. Mancinelli, G. Tacchinardi, E. Usiglio i dr. Kao dirigent upoznao je talijansku publiku sa simfonijama Havdna, Mozarta, Beethovena i Mendelssohna. Njegove kompozicije ne izlaze iz okvira klasine tradicije.
DJELA: simfonija u D-duru, 1838. DRAMSKA. Opere: Matilda a Toledo, 1836; Rolla, 1840; Ginevra degli Almieri, 1841; U Conte di Lavagna, 1843 I Veneziani a Costantinopoli, 1844; Maria di Francia, 1846; Fiammetta, 1857. VOKALNA : oratorij Eudossia e Paolo; kantate; simfonijska oda Michelangelo Buonarotti za sole, zbor i orkestar; himne. Crkvena djela. LIT.: M. Giannini, Mabellini e la muica, Pistoia 1899. A. Dameriui , Teodulo Mabellini, MGG, VIII, 1960.

MacDONALD, Harl, ameriki pijanist, kompozitor i diri gent (Boulder, Colorado, 27. VII 1899 Princeton, New Jersev, 30. III 1955). Muziku studirao u Los Angelesu, na Konzervatoriju u Leipzigu (1922) i u Parizu. Umjetniku karijeru zapo eo kao koncertni pijanist u Njemakoj, Engleskoj i SAD; od 1926 profesor muzike na Univerzitetu u Pennsvlvaniji i zatim zboro voda i od 1939 meneder Gradskog orkestra u Philadelphiji. Bavio se i akustikim studijama.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. et iri s i mfo nij e : I, The Sa nt a Fe Tr at i, 1932; II, The Rhumba, 1935; III, Lamentations of Fu Hsuan za sopran, zbor i orkestar, 1935 i IV, 1937; simfonijska pjesma Bataan, 1942; koncert za 2 klavira, 1936; koncert za violinu, 1945; From Childhood za harfu i orkestar, 1941; Festival of the Workers, \^\\Tragic Cycle 3 Poems on traditional aramaic Themes, 1936; The Legend of the Arkansas Traveller, 1939; Chameleon variations, 1940; uvertira, 1941; Saga of the Mississippi, 1945 (rev. 1947); 2 nokturna. KOMORNA: String Quartet on Negro Tkemes, 1933; klavirski trio, 1927. Kompozicije za klavir. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Lameni for the Stolen, 1938 i Dirge for Two Veterans, 1940; Song of the free Nations za sopran i orkestar; The Breadth and Exlent of Man's Empire za zbor. CRKVENA: Psalm LXXXIV za zbor i orkestar; Missa ad Patrem za zbor i orkestar i dr. Studija New Me-tkods of Measuring Sound, 1935.

MAAZEL, Lorin, ameriki dirigent i violinist (Neuillv, Pariz, 6. III 1930 ). Muziku isprva uio u Pittsburghu kod V. Bakaleinikova. Ve u devetoj godini poeo javno dirigirati simfonijskim orkestrima. God. 1941 ravnao orkestrom National Broadcasting Corporation, a zatim i Njujorkom filharmonijom, kao i drugim velikim amerikim ork estrima (Cleveland, Chicago, Pittsburgh). God. 1947 debitirao i kao violinist; nakon to je utemeljio Fine Arts String Quartet, koncertirao s tim ansamblom. God. 194952 direktor Pittsburgh Symphonic Orchestra; od 1952 u Rimu polazio Univerzitet i akademiju Santa Cedlia, a zatim zapoeo internacionalnu dirigentsku karijeru. Nastupa takoer istodobno kao violinist i dirigent. Od 1965 stalni je dirigent orkestra radio-stanice RIAS i umjetniki direktor Deutsche Oper u Berlinu. Snimio je niz izvrsnih gramofon skih ploa, a gostovao je i u Jugoslaviji. MABELLINI, Teodulo, talijanski kompozitor (Pistoia, 2. IV 1817 Firenca, 10. III 1897). Uenik G. Pilottija i G. Gher rardeschija u Pistoji te S. Mercadantea u Novari. Od 1843 vodio

MacDONALD, Jeanette, amerika pjevaica i glumica (Phi ladelphia, 18. VI 1907 Houston, Texas, 14. I 1965). lanica zbora u vedrim muzikim kazalitima, svjetsku je slavu stekla u muzikim filmovima kao partnerica Mauricea Chevaliera i kas nije baritoniste Nelsona Eddvja. Od 1942 nije vie nastupala na filmu. Svoj najvii domet ostvarila je u filmovima: The Love Parade (1930), Merry Widow (1934), Naughty Marietta (1935), San Francisco (1936), Rose Marie (1936), New Moon (1940), / Married en Angel (1942) i u musica-lima Tip-Toes (muzika G. Gersh-win, 1925), i Sunny Days (J. Schwartz, 1928). MacDOVVELL, Edvvard Alexander (pseudonim Edgar Thorn ili Thorne), ameriki kompozitor i pijanist (New York, 18. XII 186123. I 1908). Ue nik Terese Carreno u New Yorku, studij nastavio kod A. F. Marmontela i A. Savarda na Pari kom konzervatoriju, a dovrio na Konzervatoriju u Frankfurtu (K. Hevmann, J. Raff). God. 1881 82 nastavnik klavira na Konzer vatoriju u Darmstadtu; 1882 87 ivio u Wiesbadenu. Od 1888

E. A. MacDOWELL

496

MacDOWEL MACHAULT
dobno je od 1875 bio profesor Univerziteta u Cambridgeu. jepio 1865. Od njegovih su d jela najznaajnije opere, pia tradicionalnom engleskom stilu s govorenim dijalozima i vel ulogom zbora.
D J E LA . O RK ES T R A LN A. D e v e t s i m fo n i j a : I, u C -d u r u, 1 8 3 c u d-molu, 1831; III, u e-molu, 1832; IV, u f-molu, 1834; V, u a-molu. VI, u B-duru, 1836; VII, u cis-molu, 1842; VIII, D-duru, 1845 i IX, u c1874. Koncerti za violinu, za violonelo i za flautu; vie uvertira. KOMOl 8 gudakih kvarteta; klavirski kvintet; sonate za violinu i klavir. Kla sonate. DRAMSKA. Opere: The Devil's Opera, 1838; Don Quixote, King Charles II, 1849; Robin Hood, 1860; Freya*s Gift, maska, 1863; Jess$ 1863 i Helvellyn, 1864. VOKALNA. Oratoriji: St. John the Baptist, The Resurrection, 1876; Joseph, 1877 i King David, 1883. Kantate: May 1856; Christmas Cantata, 1859 i The Lady of the Lake, 1877. Crkvene pozicije. SPISI: The Rudiments of Harmony, 1860; Six Lectures on Har 1867; Counterpoint, 1879; Alfred Day's Treatise on Harmony, 1885; M Historyy 1885; Adresses and Lectures, 1888. Brojni lanci. IZDANJA : O, glish Ditties (2 sv.); Old Scottish Ditties; Moore's Irish Melodies i dr.

u SAD, pijanist i 1896 1904 profesor na Columbia University u New Yorku. Kao kompozitor M. se odlikuje bogatom fantazijom i darom za ivopisnost, zbog ega ga esto usporeuju sa Schumannom 1 Griegom. Njegove klavirske minijature, redovito programskih obiljeja, graene su na kratkim, jasno odreenim, vrlo izra ajnim i logino razvijenim temama (Forest Idyls; Sea Pieces; Nezo England Idyls). Harmonije su mu esto smjele, ritmika bo gata, melodika plemenita, osobito u klavirskim koncertima i u popularnoj Second (Indian) Suite za orkestar, u kojoj se, kao i u klavirskim Woodland Sketches, slui indijanskim temama. Nepo srednost, svjeina i vitalnost osiguravaju MacDowellovim dje lima znaajno mjesto u historiji amerike muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Hamlet and Ophelia, 1885; Lancelot and Elaine, 1888 i Lamia, 1908; 2 koncerta za klavir, u a-molu op. 15, 1885 i u d-molu op. 23, 1890; Romance za violonelo i orkestar, 1888; 2 fragmenta iz Chanson de Roland (The Saracens i The Lovely Alda), 1891; 2 suite, 1893 i 1897. KLAVIRSKA. etiri sonate: I, Tragica, 1893; II, Eroica, 1895; III, Norse, 1900 i IV, Keltic, 1901; 2 Modem Suites, 1883; Serenata, 1883; Amourette, 1896; In Lilting Rhythm, 1897; Forgotten Fairy Tales, 1897; 6 Fancies, 1898; Waltz, 1895; Prelude and Fugue, 1883; 2 Fantastic Pieces, 1884; 2 Compositions op. 18, 1884; Forest Idyls, 1884; 4 Compositions op. 24, 1887; 6 ldyls after Goethe, 1887; 6 Poems after Heine, 1887; 4 Little Poems, 1888; Etude de concert u fis-molu, 1889; Les Orientales, 1889; Marionettes, 1901; 12 Studies, 1890; 12 Virtuoso Studies, 1894; Air and Rigaudon, 1894; Woodland Sketches, 1896; Sea Pieces, 1898; Fireside Tales, 1902; Ncw England Idyls, 1902; 6 Little Pieces on Sketches by Bach, 1890. Za 2 klavira: 3 Poems, 1886; Moon Pictures, 1886. Mjeoviti, muki i enski zborovi; solo -pjesme. Critical and Historical Essays, 1911. LIT.: W. H. Humiston, The Work of Edvvard MacDovveli, Music Teachers National Association Proceedings, 1908. L. Gilman, Edward MacDoweII. A Study, New York 1909. E. F. Page, Edward MacDovveli: His Works and Ideals, New York 1910. C. Adams, What the Piano VCritings of Edward MacDowelI Mean to the Piano Student, Chicago 1913. O. G. Sonneck, Catalogue of First Editions of Edward MacDowell, Washington 1917. W. H. Humiston, MacDovveli, New York 1921. J. E. Perle, A Great American Tone Poet: Edvvard MacDovveli, London 1922. J. B. Mattkews, Commemorative Tributes to MacDovveli, New York 1922. A. F. Brozvn, The Bovhood of Edvvar MacDovveli, Nevv York 1924. J. F. Cooke, A Short Biography: Edvvard MacDovveli, Philadelphia 1928. A. Brozvn, A Mosaic of Muses of the Mac-Dovvell, Nevv York 1930. M. MacDozvell, Random Notes on Edvvard MacDovveli and his Music, Boston 1950. ,V. Broder, Edvvard MacDo vveli, MGG, VIII, 1960. K. Ko.

2. Walter Cecil, pijanist i kompozitor (London, 28. 1826 2. IX 1905). Brat i uenik Georgea Alexandera; 46 lan pjevake kapele u Westminsterskoj opatiji pod J. leom; na Royal Academy of Music u Londonu studirao k (W. H. Holm.es) i kompoziciju (J. Potter); na toj ustanovi 1903 profesor klavira. Bio je muziki kritiar asopisa Q (od 1864), a nastupao je i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 1880; koncert za 1 uvertire: A Winter's Tale, 1844; Taming of the Shrezv, 1845; Beppo, 1^4; storal, 1878; Hero and Leander, 1879; Henry V, 1881 i Othello, 1896. Koi 1 klavirska djela. Crkvena djela. Knjiga uspomena Reminiscences, Redigirao klavirska djela Mozarta, sonate Beethovena i klavirsku ; Pcpular Classics. LIT.: 5". E. Vickess, Questions on MacFarren's Harmonv and Coum point, Liverpool 1887. H. C. Banister, George Alexander MacFarrei Life, Works aq,d Influence, London 1891. B. R. Jacobi, Die Entwicklur Musiktheoiie in England, Strasbourg 1960. R. A. Harman, George AIex MacFarren, MGG, VIII, 1960.

MACE, Thomas, engleski muziki pisac (?, oko 1613 ?, oko 1709). Od 1635 pjeva na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Pouavao lutnju, violu i kompoziciju, svirao u komornim ansamb lima i bavio se gradnjom instrumenata; projektirao neku vrstu stolnih orgulja, a 1672 konstruirao dvostruku lutnju dyphone (spoj teorbe i lutnje). God. 1676 objavio opsean traktat Mu-sick's Monument, or, A Remembrancer of the best Practical Music both Divine and Civil, that has ever been knozvn to have been in the World (faksimile izd. 1958, u Editions du Centre-National de la Recherche Scientifique). To je jedan od najvanijih prirunika o engleskoj instrumentalnoj muzici XVII st.
LIT.: J. Jacquol, Thomas Mace, MGG, VIII, 1960. !'. Pahlmann, Laute, Theorbe, Chitarrone, Bremen 1968.

MACHABEY, Armand, francuski muzikolog (Pon Roide, Doubs, 7. V 1886 Pariz, 31. VIII 1966). Studir Parizu (d' Indy, A. Pirro). Karijeru zapoeo kao kompozito se zatim sve vie priklonio muzikologiji (doktorirao 1928). Z stvenik iroka interesa, bio je ne samo izvrstan poznavalac cuske srednjovjekovne muzike, ve i dobar strunjak za ru francusku muziku; posebno se zanimao za vezu muzike s dri podrujima. Suraivao je u mnogim francuskim i inozen asopisima. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Essai sur l'histoire et Vevolution des formuies musicales au I Age (disertacija), 1928 (prer. pod naslovom Genese de la Tonalite musicalt sique, 1955); Somrnaire de la methode en musicologie, 1930; Le Thedtre m eri France, 1933; Precis-manuel d* histoire de la musique, 1942 (II izd. 1 La Musigue des Hittites, 1945; La Vie et V oeuvre d' Anton Bruckner, 1946; rie Ravel, 1947; Traite de la critigue musicale j 1947; Le Bel carito, 1948 traits de trente musiciens francais, 1949; La Notation musicale, 1952 (nov 1960; tal. 1963); Musigue et medecine, 1952; Gerolamo Frescobaldi, la vit oeuvre musicale, 1952; Guillaume de Machaut, la vie et /' oeuvre musicale {'. 1955; La Cantillation manicheenne, 1956; Notations musicales non modales, ( I I I izd. 1959); Problemes de notation musicale, 1958; Melanges musicolog iyAristoxene d Hucbald, 1960; La Musicologie, 1962; La Musigue de danse, Brojne studije, lanci i kritike u asopisima i kolekti vnim publikacijama, o; u Larousse de la Musigue, 1957 58, kojemu je bio urednik sa N. Dufour i F. Raugelom. IZDANJA: misa za 4 glasa G. de Machauta, 1948; minorum musicae diffinitorium J. Tinctorisa, 1951; Messe de Tournai, 195S

MacFARREN, 1. George Alexander, engleski kompozitor i muziki pedagog ( London, 2. III 1813 31. X 1887). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (C. Potter), na kojoj je ustanovi 1834 47 i od 1851 profesor (od 1876 direktor). Isto-

G. DE MACHAULT, suvremena minijatura

MACHAULT, Guillaume de (Machaut; Guillelmus Mascandio), francuski kompozitor i pjesnik (Champagne, izn 1300 i 1305 Reims, IV 1377). Klerik; od 1323 do 134c kretar ekoga kralja Ivana Luksemburkog. ivio nemirno, prestano na putovanjima, pratei svoga gospodara u dravni pohodima i ratovanjima, tako da je prokrstario Evropu od F cuske i Luksemburga preko Njemake, eke i Austrije do L Poljske i Madarske. Poslije 1346 kanonik u Reimsu, oc je povremeno odlazio na dvorove svojih zatitnika: kralja Navarre, francuskog kralja Karla V, vojvode Jeana de Ber Jo za ivota na daleko poznat i cijenjen, pa su njegove kompoz sauvane u mnogobrojnim rukopisima, dijelom izraenim njegovim nadzorom, dijelom iz ruku suvremenih i kasnijih pr ivaa. Najznaajnija linost francuske muzike XIV st., predsta razdoblja Ars nova, M. je u svojem opsenom opusu obuh \ i usavrio sve karakteristine muzike oblike svoje epohe. M njegovim svjetovnim kompozicijama ima jednoglasnih i \ glasnih. U lai-u on nastavlja tradicije truverske lirike; oni su n vito jednoglasni (vjerojatno ipak uz pratnju jednog instrumei izuzev 2 kanonska u obliku chasse. Refrenski oblici, balada, 1 deau i virelai, preteno su vieglasni, dvoglasni i troglasni, je obino samo jedna dionica popraena s tekstom i ta je melod razvijenija, bogata melizmima, dok su ostale, jednostavnije nie vjerojatno namijenjene instrumentima; tim djelima M. pravlja novi tip francuske renesansne solistike pjesme s ins mentalnom pratnjom (air). Moteti su mu veinom izoritm i dvodijelni sa zgusnutom po lifonikom gradom; posljednja velika moteta, koji imaju i uvod, odlikuju se dramatskom snaj

MACHAULT MacMILLAN
izraaja. Machaultova misa najstarija je poznata polifona kompo zicija itavog misnog ordinarija iz pera jednog autora. Svi su stavci etvoroglasni, a graeni su raznoliko: Gloria i Credo u stilu conductusa, a ostali u izoritmikom, motetskom stilu. U cjelini, Machaultova se muzika koncepcija pribliava modernom tonalitetu, kako po melodici koja esto poprima durski karakter, tako i po polifonoj gradi u kojoj se esto susreu kadencirajui pomaci dominanta tonika. Machaultov utjecaj proirio se i iz van granica Francuske, u panjolsku, Portugal, Italiju, eku, Poljsku; jo ga 1499 spominje teoretiar Gaffurius. Posebno je njegova misa posluila mnogima za uzor. M. je ostavio i opsean literarni opus koji obuhvaa kronike, vee poeme i na stotine ba lada, rondeaua i si.
DJELA (u svemu 142 kompozicije i jedna sporna). SVJETOVNA : 40 balada za 2, 3 i 4 glasa; 20 rondeaua za 2, 3 i 4 glasa; 32 virelaia (M. ih naziva chansons balladees) za 1, 2 i 3 glasa; 18 laia za 1, 2 i 3 glasa; 7 kompozicija kao prilog autorovoj poemi Remede de Fortune (po jedan lai, balada, rondeau, virelai, te chanson rovale, complainte i baladelle). CRKVENA: Messe de Notre-Dame za 4 glasa; 24 moteta za 3 i 4 glasa (1 sporan). Hoquetus David za 3 glasa (vjerojatno za 3 instrumentalne dionice). NOVA IZD.: cjelokupno izdanje sauvanih kompozicija priredio F. Ludvvig u 4 knjige (izalo u Publikationen dlterer Musik; IV knj. obj. H. Besseler, 1926 43, ponovo tiskano 1954). Drugo cjelokupno izdanje obj. L. Schrade pod naslo vom The Works of Gtiillaume de Machault (Polyphonic Aiusic of the Fourteenth Centwy, II i III, 1956 57). Faksimile mise obj. F. Gennrich (Sumnta musicae medii aevi, I, 1957). LIT.: G. Perle, Integrative Devices in the Music of Machault, MQ, 1948. A. Machabey, Guillaume de Machault, sa vie et son oeuvre musicale (2 sv.), Pari 1955. G. Reaney, A Chronologv of the Ballades, Rondeaux and Virelais set to Music by Guillaume Machaut, Muica Disciplina, 1952. Isti, Fourteenth Centurv Harmonv in the Ballades, Rondeaux and Virelais of Guillaume de Machaut, ibid. 1953. Isti, The Ballades, Rondeaux and Virelais of Guillaume de Machaut: Melodie, Rhvthm and Form, AML, 1955. Isti, Les Lais de Guillaume de Machaut, Proceedings of the Musical Association, 1955 56. Isti, Voices and Instruments in the Music of Guillaume de Machaut, Revue Belge de Musicologie, 1956. G. Reichert, Das Verhaltnis zwischen musikalischer und textlicher Struktur in den Motetten Machaults, AFMW, 1956. G. Reaney, Machaults Influence on Late Medieval Music, Monthlv Musical Record, 1958. Isti, The Poetical Form of Machaut's Musical Works, Muica Disciplina 1959. A. Machabey, Guillaume de Machault, MGG, VIII, 1960. R. H. Hoppin, Notational Licenses of G. de Machault, Muica Disciplina 1960. S. Cape, The Machault Mass and its Performance, Score, 1959 60. U. Giinther, Chronologie und Stil der Kompositionen G. de Machaults, Acta mu sicologica, 1963. I. A.

497

Poljsku, boravio u Sofiji, Beogradu (1933), Parizu (193438) 1 u Engleskoj (1938), gdje je suraivao s plesaem K. Joossom. God. 193951 djelovao u vedskoj, a od 1951 ivi u Kaliforniji. U poetku pod utjecajem K. Szymanowskog, kasnije ostvario individualni stil.
DJELA: Allegro concertante za klavir i orkestar, 1944. KOMORNA: gudaki trio, 1947; sonata za violinu i klavir, 1940; panjolska suita za 2 gitare, 1948; Nokturno za flautu, celestu i gitaru, 1951. KLAVIRSKA: sonata, 1932; Tance goralskie, 1931; 25 mazurka, 1932 55; Tryptyk, 1948. Za 2 klavira: koncert, 1935; Tarantela i kolysanka, 1938 i mazurka, 1955. DRAMSKA: djeji balet Bajka za 2 klavira, 1932 i baletna scena Oberek za 2 klavira, 1944. Scenska muzika: Macbeth (Shakespeare), 1943; Caligula (Camus); Palabras divinas (Lope de Vega), 1943. Piesn Bilitis za sopran i orkestar, 1932; zborovi {Pieini kurpiozvskie, 1933). Missa pro defunctis za sole, zbor i orkestar, 1959. Preradbe Handelovih, Bachovih, Mozartovih, Franckovih, Ravelovih, Aibenizovih i drugih djela.

MACKEBEN, Theo, njemaki kompozitor (Stargard, Pruska, 5. I 1897 Berlin, 10. I 1953). Studirao na konzervatorijima u Kolnu i u Varavi. God. 192022 koncertirao s violinistom L. Przemislavvom na turnejama po Evropi i Aziji. Od 1925 kazalini dirigent u Berlinu; ondje je ubrzo postao poznat kao kompozitor scenske i filmske muzike. Melodika njegovih pjesama naslanja se na stariju beku i njemaku operetu. Kao filmski kompozi tor izvrsno je udovoljavao suvremenim zahtjevima te umjetnike grane.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1945; Sinfonische Ballade za violonelo i orkestar, 1946; valcer Munchner Geschichten. DRAMSKA: opere Rubens i Manuela. Operete: Die Dubarry, 1931 (najuspjelija; temeljita preradba operete Madame Dubarry C. Millockera, u koju je unio i vlastite melodije); Lady Fanny, 1934; Anita und der Teufel, 1938; Der goldene Kdfig, 1943 i Die Versuchung der Antonia, 1950. Scenska muzika. Muzika za 52 filma. Oratorij Hiob, oko 1926; 3 Lieder im alten Stil za glas, gudae, harfu i celestu. Preradio operete Pariser Leben J. Offenbacha i Die schone Galathee F. Suppea. LIT.: E. Nick, Theo Mackeben, MGG, VIII, 1960.

MACHICOTAGE (macicotaticum), vrsta melizmatinih melodijskih ukrasa u gregorijanskim koralnim napjevima, rai rena u Francuskoj od XIV pa sve do poetka XIX st. Processioncde Parisiense (1787) oznauje da sveenici pjevaju melodiju machicotee, a zbor sine macicotatico; pjevai koji su imali zadatak da izvode ornamentirani napjev zvali su se machicots ili maceconici. Cecilijanski pokret XIX st. potpuno je ukinuo tu praksu iskvarenog izvoenja gregorijanskoga korala. MACHL, Tadeusz, poljski kompozitor i orgulja (Lavov, 22. X 1922 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Krakovu (kompoziciju kod A. Malavvskog, orgulje kod B. Rutkowskog). Na toj je koli sada profesor kompozicije i instrumentacije*. Kao kompozitor pokazuje osobit smisao za bogato i zanimljivo harmonijsko oblikovanje te za finu instrumentaciju; po stilskim je obiljejima donekle eklektik.
DJELA. ORKESTRALNA, Pet simfonija: I (s mjeovitim zborom), 1947; II, 1948; III (simfonijska uvertira Tatry), 1949; IV, 1955 i V (sa sopranom i 12 enskih glasova), 1963. Koncert za klavir, 1965; koncert za violinu, 1961; 4 koncerta za orgulje, 1950, 1952, 1953 i 1958; koncert za embalo i mali orkestar, 1967; Concertino za klavir, 1946; suita Obrazki miejskie za mali orkestar, 1949; Suita liryczna, 1956; 3 simfonijske minijature, 1946; varijacije, 1947; simfo nijska etida, 1959- KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1952, 1957 i 1962; Suita liryczna za violinu i klavir, 1957; nokturno za violinu i klavir, 1938; nok turno za violinu i orgulje, 1951; 3 etide za komorni sastav, 1959. KLA VIRSKA: sonata, 1940; Suita dziecieca, 1941; scherzo, 1939. ORGULJSKA: fantazija, 1942; etide, 195253; Fuga poczzuorna; Deux pieces pour grand orgue, 1964. VOKALNA : kantata Dzien pracy za soliste i mali orkestar, 1948; Kantata mlodzieowa za soliste, zbor i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: Missa brevis, 1943; oratorij Stabat Mater za soliste, zbor, orgulje i orkestar, 1945. Obradio za orkestar La Follia A. Corellija i Preludij i fugu za orgulje J. S. Bacha. LIT.: B. Schdffer, Almanach polskich kompozitorow wspolczesnych, Krakow 1956.

MACKENZIE, Alexander Campbell, kotski kompozitor i dirigent (Edinburgh, 22. VIII 1847 London, 28. IV 1935). Sin i uenik kompozitora Al exandera Mackenzieja (1819 57); studij muzike nastavio u Sondershausenu i na Royal Academy of Music u Londonu. Od 1865 u Edinburghu, nastavnik, kantor u crkvi St. George's (187081) i dirigent; 1879 88 djelovao preteno u Firenci, a 18881924 bio direktor Royal Acaemy of Music u Londonu. M. je jedan od najistaknutijih britanskih muziara svoga vremena. Kompozitor kasnoromantine tradicije, kao dirigent mnogo je pridonio promicanju britanske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Scottish Concerto za klavir u G-duru, 1897; koncert* za violinu u cis-molu, 1885; Pibroch za violinu i orkestar, 1889; Highland Ballad za violinu i orkestar, 1893; suita za violinu i orkestar, 1897; Larghetto e Allegretto za violonelo i orkestar, 1875; In memoriam za orgulje i gudae, 1919. Uvertire: Overture to a Comedy, 1876; Cervantes, 1877; Tempo di Balio, oko 1880; Tvielfth Night, 1888; Britannia, 1894 i Youth, Sport and Loyally, 1922. Suite Coriolanus, 1901 i London Day by Day, 1902. etiri rapsodije: I, 1880; II, Burns, 1881; III, Tam o'Shanter, 1911 i Canadian Rhapsody, 1905. Tri koranice: Processional March, 1899, Coronation March 1902 i Funeral March za vojnu muziku. Scherzo, 1878; balada La Belle Dame sans merci, 1883; Morris Dance, 1909; La Savannah, air de ballet, 1911; An English Joy-Peal, 1911; In~ vocation for the Philhdrmonic Centenary, 1912; 2 Ancient Scots Tunes za gudae, 1915 (takoer za gudaki kvartet). KOMORNA: gudaki kvartet, 1875; klavirski trio, 1874; klavirski kvartet, 1875; kompozicije za violinu i klavir (100 Scotch Airs, 1875); 2 Pieces za violonelo i klavir, 1928; varijacije na ariju G. Paisiella za flautu i klavir, 1878. Kompozicije za klavir. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Colomba, 1883 (prer. 1912); The Troubadour, 1886; The Cricket on the Hearth, 1901; The Knighls of the Road, 1905; The Eve of St. John, 1924 i dr. Scenska muzika: Ravenszvood (H. Merrivale), 1890; Marmion (R. Buchanan), 1891; The Little Minister (J. M. Barrie), 1897 i dr. VOKALNA: oratoriji The Rose of Sharon, 1884 (prer. 1910) i Bethlehem, 1894. Kantate: The Bride, 1881; Jason, 1882; The Story of Sayid, 1886; The VCitches' Daughter, 1904 i The Sun-God's Return, 1910. The Cottar's Saturday Night za zbor i orkestar, 1888; The Dream of Jubal za zbor i orkestar, 1889; oko 50 zborova a cappella; oko 70 solo-pjesama (neke uz pratnju orkestra) i dr. Autobiografija A Musician's Narrative, 1927. LIT.: J. P. Baker, Alexander Mackenzie, MQ, 1927. H. G. Farmer, Alexander Campbell Mackenz ie, MGG, VIII, 1960.

MACHULKA, Teodor, zborovoda ekog podrijetla (Prag, 1848 Osijek, 8. VIII 1920). Konzervatorij i Orguljaku kolu ponadao u Pragu; u Hrvatsku doao 1870 kao zborovoda pjeva kog drutva Dunav u Vukovaru. Od 1875 do smrti u Osijeku, uitelj pjevanja na gimnaziji i od 1892 na novoosnovanoj Ui teljskoj koli (pjevanje, klavir, orgulje). Uz to od 1875 orgulja u donjogradskoj upnoj crkvi i zborovoda pjevakog drutva Lipa (187679 i 18951902). Ogledao se i kao kompozitor.
K. Ko.

MACIEJEVVSKI, Roman, poljski kompozitor (Berlin, 28. II 1910 ). Studirao na Berlinskom konzervatoriju i na Konzervatoriju u Poznahu, gdje je 1922 diplomirao klavir; kasnije studirao kompoziciju kod S. Wiechowicza i pohaao predavanja iz muzikologije na Univerzitetu u Poznahu; u kompoziciji se usavravao kod K. Sikorskog na Konzervatoriju u Varavi. Napustivi
MUZ. E., II, 32

MACLEARY, Donald, engleski plesa (Glasgow, 22. VIII 1937). Klasini balet uio u koli Sadler's Wells Balleta; 1954 angairan u istoimenoj trupi. Njegov talent i izvrsna tehnika izrazili su se ve na samom poetku njegove umjetnike karijere u baletu Labue jezero (ajkovski). M. se s velikim uspjehom vi nuo do samog vrha engleske baletne umjetnosti te postao partner primabalerine S. Beriosove. MacMILLAN, Ernest Campbell, kanadski kompozitor, dirigent i orgulja (Mimico, Toronto, 1,8. VIII 18936. V 1973). Muziku uio kod F. Niecksa, A. Hollinsa i W. B. Rossa u Edinburghu; diplomirao 1911 u Oxfordu. U Torontu studirao knjiev nost. Za Prvoga svjetskog rata interniran u Berlinu. Od 1919 djelovao stalno u Torontu. Bio je 1926 42 direktor Konzervatorija, 1926 52 dekan Muzikog fakulteta, 193157 dirigent Simfonijskog orkestra i 194257 zborovoda Mendelssohn Choir. Bavio se i muzikom kritikom. Kao dirigent gostovao u Americi, Evropi i Australiji.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertira za orkestar, 1925; Two Sketches za gudaki orkestar (ili kvartet), 1927; Fanfare for a Festival za orkestar, 1959; gudaki kvartet, 1924; D'ou viens-tu, Bergere za 2 klavira, 1953; Cortege aca-

498

MacMILLAN MAEJOVSKI
neraciju napuljskih muziara, G. M. Trabacija, A. Mai L. Rossija i dr.
DJELA: kompozicije za orgulje (Canzone francese, Durezze et li Stravaganze, Toccata) sauvane u zbirci Toccate per organo di vari autoi 1675 i u drugim rukopisima; Canzoni francesi i dr. za 4 instrumenta u r snoj kopiji L. Rossija. VOKALNA: II 1 libro di Madrigali a 6 v., Madrigali a 4, 5 et 6 v., 1579; Madrigaletti e Napolitane a 6 v., 1581; 2 de Madrigaletti e Napolitane a6v., 1582; II l libro de Madrigali a 4 v., 158* libro de Madrigali a 5 v., 1587; II 2 libro de Madrigali a 6 v., 1589; // 30 I Madrigali a 5 v., 1597; // 4 libro de Madrigali a 5 v., 1599; Madrigaletti 1600; // 3 libro de Madrigali a 4v., 1610; // 6 libro de Madrigali a 5 v., 1613 ni madrigali i canzonette u zbirkama onog vremena. Johaannis Macq motectorum 5 8 v. liber primus, 1596. NOVA IZD.: cjelokupno izdanje kompozicija za orgulje, s popisom uredio J. Watelet (biografiju napisala A. Piscaer; obj. u Monumenta A Belgicae, IV, 1948). LIT.: G. M. Monti, La Muica a Napoli nel Seicento, Benevento 19 U. Prota-Giurleo, Notizie sul musicista belga Jean Macque, Kongresni iz Internationale Gesellschaft fur Musikwissenschaft, Liege 1930. C 5. 1 Jean de Macque et l'evolution du madrigalisme a la fin du XVI siecle, schrift Schmiedt-Gorg, Bonn 1957. Ista, Giovanni de Macque, MGG, 1960. E. E. Lowinsky, Early Scores in Manuscript, Journal of the Am Musicological Societv, 1960. U. Prota-Giurleo, G. M. Trabaci e gli or; della R. Cappella di Palazzo a Napoli, L'Organo, 1960.

demique za orgulje, 1953; VOKALNA: England za sopran* bariton, zbor i orkestar, 1918; Te Deum za zbor i orkestar, 1944; A Song of Deliverance za zbor i orkestar, 1945; zborovi; brojne solo-pjesme. SPISI: The Modem Piano Student (sa B. Berlinom), 1931; On the Preparation of Ear Test, 1938; Twenty Lessons in Ear Training Grades I to VI (sa B. Berlinom), 1939; lanci i kritike. Preradio za orkestar neka Beethovenova, Chopinova i Mendelssohnova djela. Obradbe kanadskih narodnih pjesama. Uredio knjigu Music in Canada, 1955.

MacMILLAN, Kenneth, kotski plesa i koreograf (Dun fermline, n. II 1929). Studij klasinog baleta zavrio na koli Sadler's Wells Balleta i odmah se posvetio koreografiranju. Svoje prve balete postavio je za eksperimentalnu grupu Sadler's Wells Choreographic Group. Nakon velikog uspjeha baleta Laiderette (F. Martin), M. je, na poziv N. de Valois, koreografirao za Sadler's Wells Theatre Ballet, balete Danses concertantes (Stravinski) i The House of Birds (Monpou, oba 1955); Noctambules (H. Searle, 1956). Za trupu Ballet Theatre balet Winter's Eve (B. Britten, (J957) i druge. MacMillanova koreografska djela su matovita, esto protkana satirom ili crtom ekscentrinosti, no zahvaljujui njegovom iskrenom osjeaju za nesretne i osamljene, nastalo je nekoliko veoma impresivnih koreografskih ostvarenja. MACONCHY, Elizabeth, engleski kompozitor irskog podrijetla (Broxbourne, Hertfordshire, 19. III 1907 ). Studirala na Royal College of Music u Londonu, kompoziciju (Ch. Wood, C. H. Kitson, R. Vaughan Williams) i klavir (A. Alexander); usavravala se u Pragu, Beu i Parizu. Najbolje njezine kompo zicije pripadaju komornoj muzici (gudaki kvarteti). Odlikuju se saetim i originalnim izrazom; najee su izgraene u dosljedno provedenom ciklikom obliku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonija za dvostruki gudaki orkestar, 1953; koncert za klavir i komorni orkestar, 1928; koncert za violu, 1937; dvostruki koncert za obou, fagot i gudae, 1957; Concertino za klavir i gudae, 1928; Concertino za kla rinet i gudae, 1945; Concertino za fagot i gudae, 1951; Dialogue za klavir i orkestar, 1940; Serenata concertante za violinu i orkestar, 1962; Variazioni concertanti za obou, klarinet, fagot, rog i gudae, 1965; uvertira Proud Thames, 1953; 2 suite, 1929 i 1930; Theme and Variations za gudae, 1942; Variations on a Well-Known Theme, 1942; Music za drvene i limene duhae, 1966 i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1957; 8 gudakih kvar teta, 1933 66; sonatina za gudaki kvartet, 1963; kvintet za obou i gudake i nstrumente, 1932; kvintet za klarinet i gudake instrumente, 1963; sonata za violu i klavir, 1938; sonata za violinu i klavir, 1944; Serenade za violonelo i klavir, 1944 i dr. KLAVIRSKA: sonatina za embalo, 1965; Impromptu~Fantasia on one Note, 1939; djeja suita A Country Tozun, 1939; Contrdpuntal Pieces, 1941 i dr. DRAMSKA. Opere: The Sofa, 1959; The Three Strangers, 1959 i The Departure, 1963. Baleti: Great Agrippa, 1933; The Little Red Shoes, 1935 i Puch Fair, 1940. VOKALNA : kantata Christmas Morning, 1963; The Leaden Echo and the Golden Echo za zbor i komorni orkestar, 1931; 6 pjesama W. B. Yeatsa za zbor, harfu, klarinet i 2 roga, 1951; Sonnet Seguence za sopran i gudaki orkestar, 1946; A Winter's Tale za sopran i gudaki kvartet, 1949; Witnesses za soprane, flautu, obou, klarinet, rog, violonelo, udaraljke i ukulele ili banjo, 1967; zborovi; soto-pjesme. Dva moteta, 1931. LIT.: F. Hozves, Elizabeth Maconchv, Monthlv Musical Record, 1938. A. Macnaghten, Elizabeth Maconchv, The Musical Times, 1955. W. F. Williamson, Elizabeth Maconchv, MGG, VIII, 1960.

MAAVARIANI, Aleksej Davidovi, gruzijski kompc (Gori kod Tbilisija, 23. IX 1913 ). Kompoziciju studira Konzervatoriju u Tbilisiju (P. Rjazanov). God. 1934 37 ziki direktor Teatra muzike komedije u Tbilisiju. Od 1936, daje na tamonjem Konzervatoriju teoretske predmete (od 1 profesor kompozicije). Njegova su djela proeta elementima zijskog folklora; glavna je crta njegove muzike razigrana svje
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1947 i 1962; nekoliko : nijskih pjesama; koncert za klavir, 1944; koncert za violinu, 1950; Sveana tira, 1950; 6 suita; J{ojiypu, 1952; Kompozicije za violinu i klavir. KL/ SKA: Scherzo, 1940; balada, 1951 i dr. DRAMSKA: opere Mamt 1 1945 i-FaMAem, 1966. Baleti Omejino, 1957 i Bumn3 a muzpoeouuiKype, scenska i filmska muzika. VOKALNA : oratorij Jlem Moeu POUHU, Omladinska kantata, 1961; kompozicije za zbor i orkestar; 5 monologa z; i orkestar; balada Apcen za sole i zbor a cappella, 1950; zborovi i solo -p na tekstove gruzijskih pjesnika.

MACPHERSON, Stevvart, engleski kompozitor i muziki pisac (Liverpool, 29. III 1865 London, 27. III 1941). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. i W. MacFarren). Ondje je predavao 1887 1931. Uz to je bio crkveni orgulja, dirigent Westminsterskog orkestralnog drutva (18851902) i Streathamskog zbora (18861904); predavao i na Londonskom univerzitetu. God. 1903 osnovao drutvo muzikih uitelja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1888; Concerto alla fantasia za violinu, 1904; 2 uvertire i di. Klavirske kompozicije. Solo-pjesme. Misa u D-duru za sole, zbor i orkestar, 1898. SPISI: Practical Harmony, 1894; Practical Counterpoint, 1900; Rudiments of Music, 1907; 350 Exercises in Harmony, 1907; Evolution of Musical Design, 1907; Form in Music, 1908; Music and its Appreciation, 1910; Aural Culture Based upon Musical Appreciaticn (sa E. Readom), 3 sv., 1912, 1914 i 1918; Studies in Phrasing and Form, 1911: Musical Education of the Child, 1915; Melody and Harmony, 1920; The Appreciation Class, 1923; Studies in the Art of Counterpoint, 1927; A Simple Introduction to the Principles of Tonality, 1929; A Commentary on the 48 Preludes and Fugues of J. S. Bach (2sv.), 19341 1937; First Steps in Musicianship (s Hildom Collens), 1934; Cameos cf Musical History, 1937. Uredio analitiko izdanje Beethovenovih sonata.

MACQUE, Gicvanni (Jean) de, nizozemski kompozitor (Valenciennes, Hainaut, oko 1550 Napulj, IX 1614). God. 1563 zborski djeak Dvorske kapele u Beu, 1564 otputen zbog mutacije; zatim ui kod Ph. de Montea, vjerojatno u Rimu, gdje je oko 1568 orgulja crkve Saint Louis des Francais. U to doba prikljuio se naprednoj skupini muziara Virtuosa compagnia dei musicisti di Roma kojoj su pripadali i Palestrina, L. Marenzio, braa Nanino i dr. Od 1586 u slubi Fabrizija Gesualda da Venosa u Napulju; 1590 94 orgulja crkve S. Annunziata, zatim od 1599 u kapeli napuljskog vicekralja. Prihvaajui tendencije talijanskih suvreme nika M. je postepeno izgradio svoj individualni, deskriptivni madrigalistiki stil. U tenji da muziki izrazi znaenje teksta u svakome glasu, dao je prednost razvijenoj polifonoj imitaciji, popraenoj efek tima dinamikih kontrasta i jeke. U canzonettama i villanellama polifoni slog mu je prozraniji, teite je na gornjem glasu. Instru mentalna djela su bogata kromatikom. M. je odgojio itavu ge -

MAEK, Ivo, pijanist (Suak, 24. III 1914). Na Muz: akademiji u Zagrebu studirao klavir (V. Rosenberg-Rui) i 1 poziciju (F. Dugan). Nakon diplomskog ispita (1934) nai studij klavira kod S. Stania, a 1939 studij kompozicije kod ger-Ducassea u Parizu. God. 193639 bio je nastavnik mu; kole Lisinski u Zagrebu, a nakon kraeg djelovanja na pole tajnika Zagrebake opere postao profesor srednje kole na zikoj akademiji. Poslije Osloboenja docent i od 1950 pro: Muzike akademije u Zagrebu (od 1965 proelnik klavir odjela). Bio je utemeljitelj i lan komornih trija sa S. ule i S_. epiem (193539) S. ulekom i A. Janigrom ( 43) te klavirskog dua ! Murajem. Izvanredni je JAZU. Veoma profinjen umj< svestranog klasinog obr vanja, dubokih osjeaja i i muzike kulture, M. virtui svladava tehnike probler duboko se uivljuje u s pojedinu kompoziciju kojv vodi, ostajui uvijek doslji vjeran stilskom oblikovan intencijama autora. Osobit istie kao izvrstan pratil komorni muziar; nastupa gotovo u svim gradovima J slavije, a velike je uspjehe stigao i u Italiji, Francu: 1. MAEK Engleskoj, vicarskoj, Aus ehoslovakoj, Poljskoj, : makoj, Madarskoj, Bugarskoj i dr. Bavio se i kompozicijom ( virski trio; kompozicije za klavir). Za umjetniki rad dobio saveznih i republikih nagrada; 1952 osvojio je s violonelis M. Dornerom prvu nagradu na meunarodnom natjecanju natnih dua u Vercelliju. Posljednjih godina prestao je konci rati, posvetivi se iskljuivo pedagokoj djelatnosti.
LIT.: K. Kovaevii, Ivo Maek, Muzike novosti, 1953, 1. K. K

MAEJOVSKI (Matjovsky), Franjo, kompozitor i rigent ekog porijekla (Nechanice, eka, 26. III 1871 rajevo, 19. IV 1938). God. 1897 zavrio odsjek za orgulje na zervatoriju u Pragu. Od 1897 horovoa u Velikom Beker 190005 u Banjaluci i od 1905 u Sarajevu horovoa pjevai drutava Sloga (1905 14), Napredak, Prosvjeta, Gajret i Bio je osniva i direktor prve muzike kole u Sarajevu (1908 nastavnik na razliitim kolama i neko vrijeme (192223) 1 gent i korepetitor u Narodnom pozoritu. Solidno kolovan i

MAEJOVSKI MADRIGAL
ziar, M. se iskreno uivio u nau sredinu i s vojim kompozitorskim, pedagokim i praktikim radom pridonio uzdizanju muzike kulture u Bosni. Vei broj njegovih vokalnih djela za praktinu upotrebu priredio M. Pozaji.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: fa ntaz ija ; ma re vi i d r. D RAMSK A. Scenska muzika za a ame: Arslanbeg, 1921; Alejrima i Starina Novak (M. Miron); Ajia (S. orovi); Tomaida (B. Nui), 1925; Protivnici (A. Muradbegovi) 1 dr. VOKALNA: 5 Rukoveti narodnih pjesama za mjeoviti zbor; Oda Jugo slaviji za muki zbor i orkestar; V bolesti za tenor i orkestar; solo-pjesme. CRKVENA: 4 mise; Boi'ia misi - Missd pro defunctis; Psalam XIX i dr. Obradbe narodnih napjeva za razliite sastave. LIT.: Z. Kuukali, ivot i djela Franje Maejovskog, 1954 (rkp.; diplom ska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu). Isti, Franjo Maejovski, Zvuk, 1965. M. Poz.

499

MADEIRA, Jean (ro. Browning), amerika pjevaica, alt (Centralia, Illinois, 14. XI 1924 Providence, Rhode Island, ?, VII 1972). Poela karijeru kao pijanistica; pjevanje uila najuilliard School oj Music u New Yorku. Pjevala na manjim amerikim opernim pozornicama; 1948 nastupila u Londonu i Parizu i angairana u operi Metropolitan u New Yorku, gdje se isprva pojavljivala u sporednim ulogama; nekoliko godina kasnije postala je protagonistica te je s mnogo uspjeha nastupala u najveim kazalitima Evrope i Amerike i na najpoznatijim festivalima (Salzburg, Bavreuth, Aix-en-Provence). Pjevala je na koncertima, radiju i televiziji. Interpret altovskih partija standardnoga reperto ara, ukljuujui i opere R. Wagnera. Njezin se glas isticao punoom i tamnim timbrom. MADERNA, Bruno, talijanski kompozitor i dirigent (Venecija, 21. IV 1920 Darmstadt, 13. XI 1973). Nakon studija na Accademia di Santa Cecilia u Rimu (A. Bustini), gdje je diplomirao 1941, usavravao se u kompoziciji kod G. F. Malipie-ra, a u dirigiranju kod H. Scherchena i A. Guarnierija. Nastavnik Konzervatorija u Veneciji; 1955 i 1956 predavao na ljetnim seminarima za suvremenu muziku u Darmstadtu, 195758 vodio teaj za dva-naesttonsku muziku na Milanskom konzervatoriju; 1955, sa L. Beriom, osnovao Studio di FonologiaTalijanske radio-televizije i organizirao niz muzikih manifestacija u Milanu, Rimu i Napulju, nazvanih Incontri musicali. Bio je stalni dirigent Internationales Kammerensemble u

belius), kod V. d'Indvja u Parizu, R. Fuchsa u Beu i u Berlinu. God. 191214 dirigent Filharmonijskog orkestra u Helsinkiju, 191416 Simfonijskog orkestra u Viipuriju, zatim predavao u Helsinkiju na Konzervatoriju 191639, a 192647 i na Univerzitetu; 191632 muziki kritiar lista Hesingin Sanomat. M. je najpoznatiji predstavnik nacionalno-romantinog pravca u fin skoj muzici, koji nadovezuje djelomino na Sibeliusa, a djelomino na narodnu muziku. Njegov je muziki govor lirski kontemplativan, gdjekad s akcentom tuge i rezignacije, ali ponekad i radosnog plesnog karaktera. U operama Pohjalaisia i Juha, koje se smatraju najznatnijim djelima finske muzike dramatike , M. uspijeva preteno lirskim sredstvima postii dramatsku napetost.
D J ELA. O RK ES T RALN A. Tr i s i mf o n ij e : I, u F -d u r u o p . 2 9 , 1 9 1 6 ; II, u Es-duru op. 35, 1918 i III, u A-duru op. 55, 1926. Simfonijske pjesme Tanssindky op. 11, 1912 i Kullervo op. 15, 1913; 3 uvertire, 1911, 1923 i (uver-tirafantazija za duhae), 1930; Suite symphonique, 1910; suita iz opere Pohjalaisia, 1923. KOMORNA: klavirski trio op. 1, 1910; sonatina op. 19, 1913 i vie drugih kompozicija za violinu i klavir; Lirska suita za violone lo i klavir, 1922. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opere Pohjalaisia, 1924 i Juha, 1935. Balet Okon Fuoko, 1930. Scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: deset kantata (Merikoski, 1911; Planeettain Laulu, 1927; Wdindmbisen soitto na tekst iz Kalevale, 1935). Sammon rybsto (iz Kalevale), simfonijska pjesma za bariton, zbor i orkestar, 1915; Aslak Smaukka, simfonijska pjesma za isti sastav, 1917; Waindmbisen kylvo (iz Kalevale), simfonijska pjesma za glas i orkestar, 1919; brojni zborovi; brojne solo-pjesme (4 pjesme op. 44, 1920; ciklus Syksy, 1930 prer. za orkestar 1940). Stabat mater za zbor, gudae i orgulje, 1915; De profundis za zbor a cappella, 1925. LIT.: V. Pesola, Leevi Madetoja, Suomen Saveltajia, Porvoo 1945. K. Tuukkanen, Leevi Madetoja, ibid., 1947. N.-E. Ringbom, Leevi (Antti) Madetoja, MGG, VIII, 1960.

Darmstadtu i od 1967 docent na Konzervatoriju u Rotter-damu. Nadovezujui na We -berna, M. se 1947 poeo sluiti dodekafonskom tehnikom koju je spajao s tipino B. MADERNA talijanskim lirizmom i radou doivljaja zvuka. M. prip ada grupi talijanskih avangardnih muziara koji, suoivi se s dodekafonijom i elektronskim zvukom, trae nova rjeenja muzikog oblikovanja.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira, 2 harfe i udaraljke, 1948; koncert za klavir, 1959; koncert za flautu, 1954; 2 koncerta za obou, 1962 i 1967; koncert za violinu, 1969; Hyperion II za flautu i orkestar, 1964; Grande Aulodia za flautu, obou i orkestar, 1970; Composizione n. 1, 1949; Composizione in tre lempi, 1951; Improvvisazione n. I, 1951; Improvvisazione n. 2, 1952; 2. Musik fiir Orchester; Dark Rapture Craml, 1957; Divertiniento (sa L. Beriom), 1959; Stele per Diotima (s kadencom za 4 solo-instrumenta), 1965; Amanda, 1966; Ouadrivium za orkestar i 4 udaraljke, 1969. KOMORNA: Ouartetto in 2 lempi za guda ke instrumente, 1955; Introduzione e Pssacaglia za 11 instrumenata, 1947; Vdriazioni sul nome di Bach, 1949; Serenata / za II instrumenata, 1954; Serenata II za 13 instrumenata, 1957; Honeyreves za flautu i klavir, 1961; Komposition za obou i instrumente, 1962; Aulodia za obou d' amore i gitaru, 1965; Serenata per un satellite za 7 instrumenata, 1969. Fantazija i fuga za 2 klavira. ELEKTRONSKA: Sequenze e strutture, 1954; Notturno, 1955; Syntaxis, 1956; Continuum, 1957; Muica su 2 dimensioni za flautu i magneto fonsku vrpcu, 1957; Muica su 3 dimensioni za flautu, udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1958; Invenzione su una sola voe, 1960; Dimensioni n. 1 s flautom, 1952 (II verzija 1958); Dimensioni n. 2, 1960; Serenata III, 1962; Serenata IV za instrumente i magnetofonsku vrpcu: Dimensioni n. 4, 1964; Le rire za flautu i magnetofonsku vrpcu, 1964. DRAMSKA : radio-opera Don Perlimplin (prema F. Garciji Lorki), 1962; Hyperion, lirska scena (tekst F. Holderlina i fonemi H. G. Helmsa), 1964 (sa V. Puecherom) i Von A bis Z opera za vokalno-instrumentalni ansambl i vrpcu, 197c. VOKALNA: 3 Liriche greche za sopran, flau tu i orkestar, 1948; Stui per // processo" di Kafka za sopran, recitatora i or kestar, 1949; 4 Lettere za sopran, bas i komorni orkestar, 1953; Dimensioni n. 3 za sopran, flautu i orkestar. Reauiem za sole, zbor i orkestar. Obradbe i preradbe djela raznih autora, meu kojima su odlomci iz zbirke Harmonice Musices Odhecaton O. Petruccija, moteti G. Gabiielija, Orfeo C. Monteverdija (1967). LIT.: G. Manzoni, Bruno Maderna, Die Reihe, 1958. M. Mila, Bruno Maderna, MGG, VIII, 1960. J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969B. A.

MADETOJA, Leevi Antti, finski kompozitor, dirigent i muziki kritiar (Oulu, 17. II 1887 Helsinki, 6. X 1947). Studirao na Muzikom institutu u Helsinkiju (A. Jarnefelt, J. Si -

MADISON, vrsta grupnog plesa koji se rairio oko 1962 u SAD. Slian je tvvistu ali polaganiji. Razvili su ga crnaki ple sai na osnovama suvremene popularne muzike i jazza. MADRIGAL (tal. madrigale), vieglasna vokalna kompozicija svjetovnoga karaktera. Ime joj, po miljenju nekih muzikologa, potjee od naziva matrix i cantus matricalis (pjesma na materinjem jeziku ili uspavanka), a po miljenju drugih od naziva cantus materialis koji je, kao suprotnost od cantus jormalis, oznaivao jednostavnu i prirodnu pjesmu. Kao muziki oblik pojavljuje se m. u razdoblju talijanske ars novae oko 1330. Pretpostavlja se da je potekao iz crkvenoga vieglasja, i to iz conductusa ili provansalskog organuma. U to se doba njegov pjesniki oblik sastojao od dviju do triju kitica sa po tri stiha (terzetto) iza kojih je slijedio zavrni ritornello od jednog ili dvaju stihova. Sve su se kitice pjevale na istu melodiju, a ritornello je imao vlastitu melodiju. U XIV st. m. je najee dvoglasan, a katkad i troglasan. To potvruje i A. da Tempo kad kae da se m. pjevao per duos ad minus in diversis vocibus concordantes. Najdonju dionicu madrigala mogao je izvoditi i instrument, a sauvane su i instrumentalne obradbe madrigala. Tekstovi madrigala vrlo su razliiti po sadraju: prevladavaju tekstovi opisnog, idilinog i ljubavnog karaktera, no ima i a ljivih, satirinih, pounih i politikih tekstova. Kompozitori ma drigala pokuavali su tekst i muziki ilustrirati, ali je veza izmeu tona i rijei ostajala najee samo formalna. Za stil madrigala XIV st. najznaajnija je bogato razvijena najgornja dionica. Najistaknutiji kompozitori madrigala toga vremena bili su Giovanni da Cascia (Johannes da Florentia), Jacopo da Bologna i Francesco Landini. U doba renesanse m. postaje najvanijim oblikom svjetovne vokalne muzike. S madrigalom iz razdoblja ars novae nema, osim naziva i gdjekojega teksta, nikakve veze. Na razvoj renesansnoga madrigala utjecali su stariji talijanski vokalni oblici, u prvom redu jrottola koja je krajem XV st. i u prvim desetljeima XVI st. bila vrlo omiljela osobito u sjevernoj Italiji. Premda je frottola bila viegla-na (redovito etvo-roglasna), melodijski se isticao najgornji glas; on je u veini sluajeva jedini imao tekst; ostali glasovi bili su harmonijska pratnja. Usporedno s dodavanjem teksta svim dionicama i isticanjem njihove me-lodijske vanosti putem imitacije i kon-trapunktikih ukrasa, monodijska se frottola postepeno pretvorila u nov polifoni 7-bivka madrigala, naslovna strana, 1533 oblik madrigal. Frottola se u polovini XVI st. potpuno izgubila iz izvodilake prakse (posljednja zbirka fottola obj. je 1533), no svjeina narodne melodike i ritma, kojom je ta tipi no talijanska forma bila pro-

500

MADRIGAL MADARSKA MUZIKA


Spanish Madrigal, Proceedings of Musical Association, 1925. Ch. 1 Borren, The Aesthetic Value of the English Madrigal, ibid., 1926. H, Manierismus und Barock im italienischen Madrigal des 16. Jahrhunde langen 1928. E. Dent, William Byrd and the Madrigal, Spomenica J. Leipzig 1929. J. B. Trend, Spanish Madrigals and Madrigal-Texts, nica G. Adleru, 1930. E. Magni-Duflocq, II Madrigale, Milano 1931 Engel, Contributo alla storia del Madrigale, RAM, 1931. E. Kiwi, zur Geschichte des italienischen Liedmadrigals im 16. Jahrhundert (die Heidelberg i Wurzburg 1937. A. Einstein, Italian Madrigal Verse 1500 Proceedings of Musical Association, 1937. E. B. Helm, The Beginr the Madrigal and the Works of Arcadelt (disertacija), Harvvard 1939. Konigslbvi, Die italienischen Madrigalisten des Trecento (disertacija), burg 1940. A. Einstein, The Golden Age of the Madrigal, New Yor E. Li Gotti, L'Ars nova e il madrigale, Atti della Reale Accademia di i Lettere e Arti di Palermo, 1944 i 1945. N. Pirrotta, Per l'origine e 1 della caccia e del madrigale trecentesco, RMI, 1946 i 1947. A. I The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton i Oxford 1949. A. Obertello, gale italiano in Inghilterra, Milano 1949. J. Kerman, Elizabethan Anti of Italian Madrigal, Journal of t he American Musicological Societv, i' H. F. Redlich, The Italian Madrigal. A Bibliographic Contribution, Mu Letters, 1951. H. Engel, Die Entstehung des italienischen Madrigals Niederlander, Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952. N. Bridgman, La 1 et la transition de la frottola au madrigal, Musique et poesie au XVI e Pari 1954. J. A. Westrup, L' Influence de la musique italienne sur le n anglais, ibid. B. Becherini, Dalla frottola al madrigale cinquecentesc sicistitoscani, Siena 1955 S. Clercx, Jean de Macque et l'evolution d rigalisme a la fin du XVI e siecle, Spomenica J. Schmidt-G6rgu, 1957. Ballard, The Source, Development and Culmination of the Dramatic M Ann Arbor 1958. J. Kerman, The Elizabethan Madrigal: A Comi Study, New York 1959. AT. Pirrotta, H. Engel i J. Kerman, Madrigal, VIII, 1960. N. Pirrotta, Una arcaica descrizione trecentesca del ma> Spomenica H. Besseleru, Leipzig 1961. J. Kerman, The Elizabethan M; New York 1962. J. Haar (redaktor), Zbornik Chanson and Madrigi 1530- Studies in Comparison and Contrast, Cambridge (Massacl 1964. T.

zeta, uvelike je utjecala na kompozitore madrigala, u prvom redu na nizozemske muziare koji su ivjeli i djelovali u Italiji. Literarni oblik talijanskoga madrigala XVI st. mnogo je slobodniji nego to je bio u XIV st. Vrlo je slian canzoni. Pietro Bembo u Le Prose della volgar lingua (1525) kae da u madrigalu nema odreenoga pravila ni za broj stihova ni za nain njihova rimovanja. Stihovi su obino imali sedam ili jedanaest slogova, rjee pet, a broj stihova varirao je od est do esnaest. Meu au torima teksta susreu se esto Petrarca, Boccaccio, Michelangelo, Ariosto, Bembo. Knjievna vrijednost tekstova poticala je kompo zitore madrigala da muziki to vjernije izraze njegov sadraj. Tako se razvila prokomponirana forma, jer ista muzika nije bila prikladna za razliite sadraje uzastopnih kitica. Na nain ma drigala komponirali su se u to vrijeme i drugi oblici pjesme kao
canzone, sonetti, estine i ballate.

Vrijeme od prve zbirke madrigala Madrigali de diversi muici libro primo (1530) koja se sauvala samo u drugom izdanju pod naslovom Madrigali novi de diversi excellentissimi muici (I533)> pa do polovine XVI st. razdoblje je ranoga talijanskog renesansnog madrigala. U to je doba m. najee etvoroglasan, preteno homofon (premda su u nekima ve itavi odlomci poli foni) i dijatonian; melodijska je linija mirna i uvstvena, a ton sko se slikanje rijetko pojavljuje. Kao kompozitori istiu se Ni zozemci Ph. Verdelot i J. Arcadelt, a od Talijana C. Feta.
I.Arcadelt: Madrigal Voi ve n'andat'al cielo

Vol

ve Th'an

da-t'aL de-

la,

oc- chi be~&-t'e san- ti

datal ci en'anj-da,- (\'aL

hL be~(L- t'e

U
oc-okt be-a-t'e san- ti

Voi ve n'a/i VOL

IVI

r TT
m'ajn,- da-t'aL cie-lo,

Klasino razdoblje renesansnoga madrigala u Italiji traje po prilici od 1550 do 1580 i obuhvaa stvaranje velikih majstora kao to su A. Willaert, C. de Rore, A. Gabrieli, Orlando di Lasso, Palestrina i najplodniji kompozitor madrigala Ph. de Monte. M. je u to vrijeme preteno petoroglasan, iako ima i etvoroglas nih i estoroglasnih madrigala. Polifonija moteta utjecala je na razvoj polifonije u madrigalu gdje dostie zamjernu visinu u kontrapunktikom tretiranju dionica. Tekstovi se obogauju jo stihovima T. Tassa i B. Guarinija. Nastojanje da se muziki to vjernije izrazi ne samo sadraj teksta, nego i znaenje pojedinih rijei, izazvalo je katkad i naivno tonsko slikanje (tzv. madrigalizmi), ali i vrlo bogatu ritmiku i slobodnije harmonijske konstrukcije, kao i obilniju primjenu kromatike. Vrijeme od 1580 do otprilike 1620 razdoblje je kasnoga renesansnog madrigala. On tada postizava svoj umjetniki vrhunac, ali ujedno postepeno gubi vokalni polifoni oblik te se pretvara u monodijsku kompoziciju s instrumentalnom pratnjom. U djelima C. Gesualda da Venose, a osobito u djelima L. Marenzija oituju se sve znaajke madrigalistikoga stila u svom najsavrenijem obliku (ak se i naivno tonsko slikanje razvija u snanu umjetniku ekspresiju). Madrigali C. Monteverdija obuhvaaju pak, uz naj finija ostvarenja renesansnoga stila, i madrigale s baroknim obiljejima, a u madrigalistikim kompozicijama G. Caccinija pot puno prevladava stile recitativo. U ostalim evropskim zemljama m. se razvijao pod manjim ili veim utjecajem talijanskih majstora. Na prvom mjestu valja istaknuti Englesku koja je toj vrsti muzike literature dala bogat doprinos djelima W. Byrda i O. Gibbonsa, a osobito Th. Morleya, oca engleskoga madrigala. Naprednost, elastinost i mo adaptacije madrigala posvjedouje i injenica da su se koncem XVI st. pojavile -> madrigalistike komedije, specifine vrste scenskih djela, izgraenih sredstvima madrigalistikog muzikog go vora.
LIT.: C. Vogel, Bibliothek der gedruckten weltlichen Vocalmusik Italiens 1500 1700 (2 sv.), Berlin 1892 (dopune A. Einsteina, Notes, 1944 45 i 1947 48; novi otisak zajedno s dopunama Hildesheim 1962). P. VCagner Das Madrigal und Palestrina, AFMW, 1892. K. Vossler, Das deutsche Madrigal. Geschichte seiner Entwicklung bis in die Mitte des 18. Jahrhunderts, Weimar 1895. G. Cesari, Die En'stehung des Madrigals im 16. Jahrhundert (diserta cija), Miinchen 1908 (tal. RMI, 1912). E. Schmitz, Zur Geschichte des italienischen Continuo-Madrigals im 17. Jahrhundert, SBIMG, 1909 10. A. Schering, Das kolorierte Orgelmadrigal des Trecento, ibid., 1911 12. F. Keiner, Die Madrigale Gesualdos vom Venosa (disertacija), Leipzig 1914. 2 E. H. Fellowes (redaktor), English Madrigal School (36 sv.), London 1914 4- Isti, English Madrigal Verse, 1588 1632, from the Original Song Books, London 1920. Isti, English Madrigal Verse, Oxford 1920. Isti, The English Madrigal Composers, London 1921 (II izd. 1948). J. B. Trend, The

MADRIGALISTIKA KOMEDIJA, u XVI st., ve. tovno vokalno djelo, s dramskom radnjom i dijalozima, ki nirano na nain madrigala. M. k. je zborno djelo, pa i di izvodi zbor. Za prvu kompoziciju te vrste smatra se II C mento delle donne al bucato A. Striggia (objavljeno 1567), a 1 znatija m. k. je Amfiparnaso O. Vecchija (izvedena u M 1594, obj. 1597). U prologu Amfiparnasa, to ga je vjerojatr pisao sam Vecchi, izriito se navodi da se taj spettacolo < mati kroz ui, a ne putem oiju. Time je jasno istaknuto djelo ne izvodi scenski. Likovi u toj madrigalistikoj koi vrlo su izraziti (neki od njih su uobiajeni tipovi stare talij commedia delVarte, a neki su originalni Vecchijevi), pa n; uloge izvodi zbor razliitim tehnikama zbornoga pjevanja p> od zbornih recitativa do najbogatije polifonije. Takvim vanjem pojedinih lica posebnim muzikim sadrajem prov je unutar madrigalistike komedije muzika individuali likova. Po tome je m. k. postala jedan od pretea opere. T. MADRIGALIZMI, naini kojima su se pjesnici i kon tori madrigala sluili da bi to vie istaknuli znaenje poj< rijei i pojmova. Ilustracija teksta oitovala se najee u 0 sanju pojava iz prirode; tako su npr. rijei vjetar i b ura izraene valovitim vokalizmima, nebo, brdo i si. prat uzlazna melodijska linija, a dubinu i ponor silazna. U. tonsko slikanje postojalo je i notno slikanje, vidljivo sar one koji su gledali notni tekst (tama, no bile su uglazl etvrtinkama i osminkama, tj. notama sa zacrnjenom glave svjetlo, bijelo polovinkama i cijelim notama, tj. notama nisu bile zacrnjene). I tehnikim izraajnim sredstvima i: su kompozitori madrigala znaenje teksta: kad se u tekstu minju dvije osobe ili dva predmeta, ta mjesta ponekad i, dvije dionice. U ovakve, poneto naivne postupke idu i c slog mi u rijei misero pjevao bi se na tonu mi, a slog reur na tonu re. 7-. MADARSKA MUZIKA. Narodna. Izvorna na muzika Madara poinje se naunim metodama istraivati vjetljavati poslije 1900, napose zaslugom B. Bartoka i Z. Koc zatim B. Szabolcsija i L. Vargyasa. Njihove etnomuzikc studije otkrivaju ugro-finske, te srednje- i istono-azijatske i t crte u madarskoj narodnoj muzici. Postoji nekoliko stilski itih historijskih slojeva. Starija izvorna madarska nai muzika jo se na prijelazu u XX st. gajila posvuda u zemlj u poslijeratnom razdoblju ona sve vie iezava; tradicija s stila danas jo ivi jedino u perifernim podrujima, kao Transilvanija (Erdelv) i Moldavska, ili u okviru pojedinih obn obiaja. Najstariju skupinu predstavljaju pentatonski napje silaznom kvintnom graom u kojoj se prvi dio melodije poi za kvintu nie. Ovaj je tip melodije karakteristian za Madarsku. Srodan melodijski materijal nalazi se najvie u rr eremikog (Marijskog) naroda oko Volge, te u uvakoj, ostji finskoj, tatarskoj, turskoj, mongolskoj i kineskoj muzici; podudarnosti oituju se ne samo u njihovoj melodijskoj grai i u ritmici. Po tome se zakljuuje da je madarska narodna m u svojoj osnovi istonjakog podrijetla. Sauvalo se oko 200 t starih madarskih pentatonskih napjeva (bez varijanata).

MADARSKA MUZIKA
Starijem melodijskom blagu pripadaju i tipovi napjeva univerzalnog karaktera; oni se u prilinom broju nalaze meu dje jim pjesmama, tubalicama, u kojima se sauvao arhaiki, impro vizirani recitativ, te meu obrednim pjesmama, npr. boinim i novogodinjim (regoles). Ovo staro madarsko muziko nasljee potiskuju od sredine XIX st. puke pjesme novoga stila koje su se do Prvoga svjet skog rata proirile po itavoj zemlji. To su zapravo gradske pjesme nepoznatih ili zaboravljenih autora, takoer proirene usmenom predajom, koje su vrlo brzo prodirale i na selo, poprimajui mnoga obiljeja izvornih seoskih pjesama. Na taj nain su ostaci starije narodne muzike, presaivani u noviju puku pjesmu, doprli i do gradskog stanovnitva. Sakupljeno je u svemu 3000 temeljnih melodijskih ti pova tih pukih pjesama (oko 1000 ih je danas ve sveope dobro). Oblik im je strofni zatvorenog tipa, tj. svaka strofa zapoinje i zavrava is tim stihom, a glavni su tipovi: AA'A'A (A" je transpozicija za kvintu), ABBA, AAhBA iAABA. Strofa graena prema naelu opetovanja melodijskog retka preuzeta je sa Zapada (sekvence, himni), ali dva prilino rairena tipa, AAhAhA i ABBA, sauvala su glav na obiljeja starog stila, pentatoniku i kvintnu grau, pa se mogu sma trati nastavkom izvorne M__Mii .................................................. e madarske tradicije. Meutim, preteni dio mu zike grae odaje djelovanje tisuljetnih kontakta sa susjednim na- Vcrbovanje, ilustracija rodima i kulturama: tragove gregorijanskog pjevanja, prakse srednjovjekovnih menes-trela, srednjovjekovnog pukog crkvenog pjevanja te narodne mu zike susjednih Slovaka, Poljaka, Rumunja i Junih Slavena. Vieglasje se, zaudo, nije udomailo. Instrumentalna praksa, prema povijesnim svjedoanstvima nekad vrlo bogata, u novije doba se takoer odrala preteno u podrujima gdje jo ivi tradicija izvorne narodne muzi ke (Transilvanija, Moldavija). Od icanih instrumenata u narodu ima najdulju praksu violina (odnosno njezini praoblici) koja se donedavno svirala prigodice i solistiki (npr. na svadbama u Transilvaniji). Kod Madara iz Csika (danas Ciuc) susree se kao pr atnja violini, instrument nalik na violonelo, gardon, sa 4 ice po kojima se udara tapom ili ih se trza. Danas je u Ma darskoj najraireniji iani instrument citra (citera) koja se javlja u razliitim oblicima. Vrlo popularan cimbal (cimbalom) spominj e se u madarskim dokumentima ve od XV st. nadalje; potkraj XIX st. usavrio ga je J. Schunda, dodavi mu pedale i noge pa otada stari prenosivi tip cimbala iezava. Srednjovje kovni organistrum (tekerS) jo je uvijek omiljen instrument sela. Od duhakih instrumenata rairena je uzduna frula (furulya) sa 6 rupica; njezina 90 cm duga varijanta poznata je u Transilvaniji kao duga flauta. Poprena flauta se rjee susree. Instrument tipa oboe, tdrogato ili turska svirala (toroksip), udomaio se jo u s rednjem vijeku i njegovao sve do XIX st. kada ga jo spominju samo kao madarski tradicionalni instrument Kuruca; na prijelazu u XX st. obnavlja ga J. Schunda pregradnjom u klarinetski instrument s jednim jezicem i veom cijevi; taj novi tip tarogatoa po pularizirao se uavi u sastav ciganskih kapela. Nekad takoer vrlo popularne gajde (duda) na kojima se svirala karakteristina madarska plesna pjesma (dudanota), danas se susreu sve rjee. Od udaraljki mnoge vrste u novije doba iezavaju (drombulja, zvonii) izuzev onih to se javljaju uz obredne obiaje, kao npr. egrtaljke, klepetaljke i mali bub njevi. Na selu se do konca XIX st. njegovalo muziciranje instrumentalnih ansambla sastavljenih od violine, gardona, citre, gajda, frula, klarineta i si. Pored takvih seoskih orkestara zarana su se udomaile i ciganske kapele koje su izvodile lokalnu narodnu muziku. Posve su drukiji gradski ciganski orkestri iji se reper toar razvio iz prakse plesne muzike XVIII i XIX st. i puke pjesme XIX i XX st. te stranih utjecaja. Izvodei popularne novije puke

501

pjesme oni su postali posvuda omiljeni i tijesno povezani s muzikim ivotom naroda. Madarski narodni plesovi po svom su karakteru srednjoev ropskog podrijetla. Dijele se na muke plesove, plesove u paru i djevojaka kola. Muki solistiki plesovi te pastirski i djevojaki plesovi pripadaju starijem sloju. Novijeg su datuma verbunkos i csdrdds. Osebujna madarska plesna muzika verbunkos razvila se u drugoj polovini XVIII st. (prvi dokumenti oko 1740, prve tiskane zbirke poslije 1780); njezina je pojava vezana uz novaenje regruta (njem. Werbung), u ono doba popraeno plesom i muzikom koju su izvodile seoske ciganske kapele u slobodnoj improvizaciji. Isprva je to bila mjeavina razliitih elemenata: ostataka starije madarske plesne muzike, zatim elemenata izvorne narodne muzike, te stranih, slavenskih, talijanskih, junonjemakih i orijentalnih utjecaja, no uskoro se sve to asimiliralo i pretopilo u jedinstveni madarski plesni stil. Oko 1790 ve su glavna obiljeja verbunkosa uglavnom utvrena: izmjenjivanje polaganog i brzog odlomka (lassu, hallgato i gyors, friss), ciganska ljestvica s poveanom sekundom, pasae triola, esti punkti-rani ritmovi i sinkopi-ranje, tipine zavrne formule (bokdz), i izrazito instrumentalno koloriranje proizalo iz vi-olinistike tehnike. U konanom oblikovanju i stilizaciji verbunkosa odlunu su ulogu odigrali iolinski virtuozi, veiiz sredine XIX st.
nQm primai gradskih

ciganskih kapela, prije svega J. Bihari, izvodei tu muziku s temperamentnim zanosom, rubatima i patetikim akcentima. Ono to je u svijetu otada pa sve do u XX st. poznato kao madarska muzika to je zapravo stil verbunkosa s njegovim Varijantama (tzv. magyar nota) i naknadno osamostaljenim dijelovima, kao to je csdrdds (-* arda). Istraivanju i raiavanju svih tih pojava i pojmova dali su temeljne priloge B. Bartok i Z. Kodalv nizom studija i zbirki narodne muzike. Oko 10 000 napjeva, koje je sakupio Bartok, dijelom u suradnji s Kodalvem, objavila je Madarska akademija nauka u seriji Corpus Musicae Popularis Hungaricae (A Magyar Nepzene Tara), od 1951 i dalje (do 1966 izalo 5 svezaka).
LIT.: B. Bartok, A magyar npdal, Budapest 1924 (na njemakom Berlin 1925). M. Rethei-Prikkel, A magyarsag tancai, Budapest 1924. Gy. Kerenyi, Zenei miiveltseg Kemsen, Budapest 1926. E. Major, A nepies magyar miizene es a nepzene kapcsolatai, Muzsika 1930. Z. Koddly, Neprajz es zenetortenet, Ethnographia, 1933. Isti, Sajatsagos szerkezet a cseremisz nepzeneben, Budapest 1934. B. Bartok, Npzenenk es a szomszed nepek nepzeneje, Budapest 1934. B. Szabolcsi, Nepvandorlaskori elemek a magyar nepzeneben, Ethnographia. 1934. Z. Koddly, A magyar nepzene, Budapest 1937 (IV izd. 1960). K. Viski, Hungarian Dances, Budapest 1937. B. Szabolcsi, Morgenland und Abendland in der ungarischen Volksmusik, Ungarisches Jahrbuch, 1938. /.. Vargyas, Aj falu zenei elete, Budapest 1941. P. Jdrddnyi, A kidei magyarsag vilagi zeneje, Kolozsvar 1943. I.Molndr, Magyar Tanchagyomanyok, Budapest 1947. B. Szabolcsi, A XVI. szazad magyar tanczeneje, Budapest 1950. E. Kaposi i L. Madcz, Magyar nepi tancok es tancos nepszokasok, Budapest 1958. /. Halmos, A ene Kersemjenben, Budapest 1959. Gy. Martin i E. Pesovdr, A Structural Analysis of the Hurgarian Folk Dance, Acta Ethnographica, 1961. B. Rajeczky, Musikforschung in Ungarn 1936 1960, Studia Music Jogica, 1961. B. S&rosi, Ungarn, u Handbuch der europaischen Volksmusikinstrumenten, Berlin 1965. Isti, A magyar nep hangszerei, Muzsika, 1966 67. I. A.

Umjetnika. Najstariji muziki dokumenti potjeu iz doba irenja kranstva i gregorijanskog pjevanja, a izraeni su veinom prema sjevernofrancuskim i franakim uzorima, kao npr. sakramentarij benediktinskog samostana Hahot, tzv. Hdhoti kodeks, prvi madarski rukopis sa notiranim gregorijanskim melodijama (1073 92)J P a Agenda pontiflcalis biskupa Hartviga iz Gyora (konac XI st.) i kodeks Pray iz benediktinske opatije Boldva (119295) sa prvim dokumentom na madarskom jeziku Halotti beszed (Posmrtni govor). Najstariji madarski antifo nar, tzv. kodeks Albensis (prva polovina XII st.), izraen je u katedralnoj koli u Szekesfehervaru prema junonjemakom uzorku. U novoosnovanim samostans kim i katedralnim kolama uvodi se i muzika nastava (kodeks Albensis je oito pisan po diktatu) koja je ubrzo dostigla evropsku razinu. O metodi nastave izvjeuje Jakov iz Liegea; u traktatu Speculum Musicae on je

502

MADARSKA MUZIKA

uvrstio Mad arsku medu zemlje koje u XIV st. primjenjuju solmizaciju. Zarana se javljaju i domae kompozicije u ast ma darskih svetaca, kao npr. himna Plaude parens Pannonia s izrazitom kvintnom transpozicijom. Crkveno pjevanje na narodnom jeziku uvodi se najkasnije od XIII st. u vezi s franjevakim po kretom, a prve koralne melodije s madarskim tekstom zabilje ene su u kodeksu Nddor (1508). O razvijenom svjetovnom muzikom ivotu na madarskom kraljevskom dvoru svjedoe najprije darovnice i povelje (od XII st. dalje) u kojima se esto spominju menestreli (joculator, regos, igric), pjevai, a i instrumentalisti, tako poimence Csiper (1253), Szombat (1273), nekes Lorinc (Pjeva Lorinc, 1277 i 1297), pa Kobzos Jdnos (1326, Janos, svira koboza, starog madarskog trzalakog instrumenta vjerojatno srodnog ukrajinskoj kobzi); ve se 1394 navodi prvi poznati svira gudakog instrumenta hegedos Istvan. Za Arpadovia politika i kulturna orijentacija prema Francuskoj potaknul a je dolazak francuskih muziara na ugarski kraljevski dvor (Piere Vidal, Gaucelm Faidit). Kasnije za Anuvinaca i Jagelovia, angairaju se vie Nijemci (Osvvald von Wolkenstein, Michel Behaim, Th. Stoltzer, od 1522 magister capellae na dvoru). Osobito se bogato razvija muziki ivot za Matijaa Korvina (145890), na ijem dvoru u Budimu djeluju mnogi istaknuti talijanski, francuski i nizozemski muziari (J. Barbireau, P. Bonnus, J. Cornuel, Stephano da Salerno, J. Stokem); njegova dvorska kapela njeguje pjevanje burgundsko-nizozemskog stila, a u instrumentalnoj muzici imaju prednost Talijani ; Lorenzo da Pavia izgradio je za Matijaa neobino skupocijene orgulje s pozlatom, a kraljev kroniar Galeotto govori i o gudaima pri sutnima uz kraljevsku trpezu; razvija se ve i muziciranje na lutnji (prvi mad. lantos Gergely spominje se 1427). U to doba madarski dvorski muziari putuju u zapadne zemlje sve do Francuske, Nizozemske i Engleske da bi proirili svoj repertoar, te dolaze na glas kao instrumentalisti, osobito timpanisti i gajdai (Henrik VIII ih potrauje). Njima se pripisuje zasluga za i -

Pozitiv i harfa, slike majstora iz Csegolda, XIV st.

Ncumatski zapis, kodeks Pray, 1192 1195

renje madarskih plesova po Evropi, kasnije nazivanih ungan i slino. U XVI st. kulturni se ivot u Ugarskoj bitno izmijenic gotrajni ratovi i zatim trojna dioba zemlje (na nezavisni dii erdeljskim knezom Ivanom Zapoljom, te na podruja poc skom i austrijskom vlau) izazvali su buenje nacionalne s \ a neprestani sukobi i nadmetanja izmeu Reformacije i pi Protureformacije potaknuli su vjerski zanos. Sve je to c do novih pojava i u muzikoj praksi. Nastaju prvi primjer vorne madarske umjetnike muzike, razvija se i notni a glavni su muziki oblici: epska pjesma, tj. kronika akti dogaaja (historias enek) i protestantski koral, koji prevlac sve do u XVII st. Javljaju se i prve znaajnije linosti: Seb, Tinodi (izmeu 1505 i 15101556), pjesnik, pjeva i hi autor zbirke pjesama Cronica (1554) sa 23 melodije iz madarskog karaktera, koje e biti itavo jedno stoljee rom i Bdlint (Valentin) Bakfark (15071576), virtuoz na svjetskoga glasa ije se tabulature za lutnju, a posebno fan ubrajaju meu najbolja instrumentalna djela te vrste u X (tiskane su u Lyonu, Parizu i Krakovu). God. 1536 objavlj* (u Krakovu) prva protestantska madarska pjesmarica, 2 graduala J. Galszecsija, a 1548 tampano je u Madarskoj muziko izdanje zbirka oda reformatora Johanna Hont Epske historije na biblijske teme donosi tzv. pjesmarica Ho (X553) sa 17 notiranih napjeva. Veliku je popularnost stekao madarski prijevod psala: prepjevu Molndra Alberta Szenczija (Psalterium Ungari 1607) s francuskim hugenotskim melodijama. Protutea je izdanju zbirka madarskih pukih crkvenih pjesama C Catholici iz 1651 koja je do 1792 doivj ela 5 izdanja. Nakon naputanja kraljevskog dvora u Budimu, aritem tovnog muzikog ivota, a i zapadnjakih utjecaja, postaje u Erdelvu, gdje u XVI st. djeluje skupina od 18 talijanskih ziara. G. Diruta je svoj glasoviti traktat II Transilvano (1; 1610) posvetio, a ini se i napisao, po narudbi erdeljskog i Zsigmonda Bathorvja, a Palestrina je posvetio Petu knjigu rr uspomeni Endre Bathorvja. Istodobno u zapadnoj Evropi raste od sredine XVI st. ir za istonoevropsku pa i madarsku egzotiku te se u z bir i izdanjima sve ee susreu madarski plesovi Ungares Ungarische Passamezzi, Heiducken Dantz (madarski dutdn) i si. U XVII st. Madarska je jo uvijek raskomadana (do pa se domaa muzika kultura razvija uglavnom na velik; dvorovima i rezidencijama, osobito u relativno poteenim sj nim i istonim krajevima, zatim u crkvama i samostanin djelomice i po kolama. Na dvorovima plemikih obitelji E hazy, Rakoczi, Thokolv, Bathyany, Nadasdy, njeguje se, ni

MADARSKA MUZIKA
izmeu 1640 i 1690, muziciranje ansambla, sastavljenih od 15 do 20 instrumentalista, dijelom kolovanih muziara, koji su izvodili prigodnu i plesnu muziku. Na tu praksu nadovezuju se stalni, organizirani orkestri XVIII st. Istodobno dolazi do procvata muzike za instrumente s tipkama (virginal, orgulje) koja postaje glavna barokna vrsta madarskih aristokratskih dvorova; dobar dio tih djela sauvan je u 4 rukopisna zbornika. To su kodeksi Kdjoni (prema J. Kajoniju koji ga je dijelom pisao u tabulaturama, 163471) i Vietorisz (oko 1680, prema istoimenoj obitelji sakupljaa), zbirka iz Locse (danas Levoa; oko 166070) i tzv. Starkova knjiga za virginal (1689). Pored meunarodnog reper toara suitne muzike i transkripcija crkvenih i vokalnih djela, zabiljeen je u tim kodeksima itav niz madarskih, slovakih, rumunjskih i poljskih plesova, mjestimice u vrlo dotjeranom klavirskom slogu (zbirka Stark). Jdnos Kdjoni (oko 16291687), muziar, orgulja i graditelj orgulja, ostavio je i vrijednu zbirku orguljskih tabulatura Organo Missale (1667) sa 39 misa i 53 litanija, dijelom izvornih madarskih, i objavio doskora vrlo rairenu pjesmaricu Cantionale Catholicum (1676). Najvii domet ovog tzv. rezidencijalnog razdoblja, a istodobno poetak novog, oznauje djelo muziki obrazovanog palatina Pala Esterhdzyja (1635 1713), zbirka Harmonia Caelestis (1711) sa 55 baroknih duhovnih koncerata, u kojima se povezuju znaajke kantate i madarskog pukog crkvenog pjevanja. Na prijelazu u XVIII st. nacionalna svijest, probuena oslobodilakim ustancima J. Rakoczyja, potaknula je stvaranje do mae pjesniko - muzike vrste rodoljubnih pjesama kuruca u kojima su se isprepleli elementi madarske barokne tradicije, te starih kronika i madarske narodne pjesme sa slovakim, polj skim i rumunjskim utjecajima. Napjevi kuruckih pjesama zabiljeeni su tek 176070 u akim protestantskim pjesmaricama Melodiaria, a dijelom su se odrali i presaivani u puku i noviju narodnu muziku XVIII XIX st.; u madarskoj je narodnoj pjesmi upravo u to doba zapoelo naputanje starih azijatskih struktura i stvaranje novih dijatonskih melodijskih tipova. Nasuprot tome, muziki ivot na plemikim dvorovima nakon guenja ustanka (1711) u znaku je jaanja stranih utjecaja, emu pridonosi i sve uestalije angairanje stranaca, kao npr. M. Havdna i K. D. von Dittersdorfa na dvoru u Velikom Varadinu, J. G. Albrechtsbergera u Gyoru i J. Havdna u Esterhazu. U drugoj polovini XVIII st. zapadnjaki smjer predvodi Franz Verseghy (1757-1822), knjievnik i kompozitor, izdava zbirki austrijskih' i madarskih pjesama, promicatelj Havdnove i Mozartove muzike, koji teei za evropeizacijom umjetnike muzike pripravlja tlo modernijem nainu muzikog miljenja. Posve drugaiji smjer zastupa Adam Paloczi Horvdth (17601820), pjesnik i sakuplja narodnih pjesama (njegova velika zbirka obj. je tek 1953); u zbirci O es uj mintegv otodfelszaz enekek (Pet i po stotina starih i novih pjesama, 1813) Horvath je objavio narodne i umjetnike, vlastite i tue pjesme razliita sadraja, nastavljajui tako praksu prethodnih akih Melodiaria. U posljednjoj treini XVIII st. zapoelo je irenje plesne muzike verbunkos koja je udarila peat itavom razdoblju oko 17801830, nazvanom razdobljem verbunkosa, i imala odsudan utjecaj na stvaranje madarske nacionalne muzike romantike XIX st. Do prvog procvata doveli su verbunkos violinski virtuozi Jdnos Bihari (17641827), Jdnos Lavotta (17641820) i Antal Csermdk {\11A1822), oblikujui ga kao viedjelnu kompoziciju. Oduevljenje za tu muziku dobilo je toliki zamah da se izdaje itav niz razliitih zbirki i obradbi ne samo u zemlji nego i u Beu. Najvea zbirka verbunkosa izlazi ve 182332 u obradbi Igndca Ruzitske: Magvar Notak Veszprem Varmegvebol sa 135 kompozicija u 15 svezaka. M uziki ivot poprima u XIX st. graanski karakter: po etkom stoljea osnivaju se muzika drutva u Kolozsvaru, Budimpeti, Veszpremu, Sopronu i dr. U Budimpeti se 1837 otvara Nacionalno kazalite gdje se, do utemeljenja posebnog muzikog kazalita (1884) izvode i opere; 1840 utemeljen je Madarski nacionalni konzervatorij, 1875 Muzika akademija, 1853 zapoinju koncerti novoosnovanog orkestra Filharmonijskog drutva, a 1860 pokree Kornel Abrdnyi muziki asopis Zeneszeti Lapok. Usporedo se javljaju prvi pokuaji na podruju dramske muzike, muziki igrokazi G obor a Mdtraya (Csernvi Gyorgy, 1812) i Jozsef a Ruzitske (Bela futasa, 1822), koji su neposredni pretee opere. Sredinom XIX st. sazrijeva madarski romantiki stil izgra en uglavnom na element ima verbunkosa uz znatne utjecaje njemakog romantizma. Glavni su predstavnici: Ferenc Erkel (18101893), tvorac prvih madarskih veih, historijsko -romantikih opera Hunyadi Laszlo (1844), Bank ban (1852) i dr., te madarske himne, i Mihdly Mosonyi (18151870), autor simfonijske, komorne, vokalne i crkvene muzike, lirske opere

503

Szep Ilonka (1860), uz to organizator i muziki pisac. Uz njih su jo znaajni: Jozsef Ruzitska (oko 17751824), dirigent i kompozitor; Mark R6zsavolgyi (1789 1848), autor plesnih kompozicija u stilu verbunkosa, ranih csardasa i opernih djela; Gdbor Mdtray (17971875), kompozitor, folklorist i historiar, zaetnik madarske muzikologije; Andrds Bartay (17981856), rani operni kompozitor; zatim predstavnici solo-pjesme Jozsef Szerdahelyi (1804 1851), Igndc Bogndr (1811 1883), Beni Egressy (18141851), Gusztdv Szenfy (18191875), Kdlman Simonffy (18321889) i Elemer Szentirmay (18361908). Posebno mjesto zauzima Franz Liszt (18111886), rodom Madar, koji po svom cjeloku pnom djelovanju pripada njemakoj muzici, ali po djelima inspiriranim verbunkosom i madarskom temati. mmmn kom (Madarske rapB | i | 0 sodije, simfonijska vi Miri lt pjesma Hungaria, Ungarische Kronungsmesse), kao i po utjecajima u Madar-skoj zahvaa i u ma-darsku muziku ovog razdoblja. MH WBL mm. Jf Wm IM M Na Liszta se u veoj ili manjoj mjeri nadovezuju: Oddn Mihalovich (1842 1929), simfoniar ko-ji u operama slijedi Wagnerov uzor; Jeno Hubay (1858 , ... . . . 1937), violinski vir-tuoz i kompozitor; zatim Lisztovi izrav-ni uenici Kdroly Agghdzy (1855 1918), majstor ko-morne iklavirske F Erkel Hunyadl Lai3>0 plakat za muzike, Aladdr Juhdsz - < (18561922), pijanist i orkestralni kompozitor, i Arpad Szendy (1863 1922), klavirski virtuoz i kompozitor. Smjer kojim je krenuo Mosonyi razvijaju dalje Laszlo Zimay (1833 1900) u vokalnoj lirici, a Sdndor Bertha (18431912) i Henrik Gobbi (1842 1920) u instrumentalnim, sonatno oblikovanim djelima. Poslije 1900 stupili su u javnost Bela Bartk (1881 1945) i Zoltdn Koddly (18821967), linosti s kojima zapoinje novo poglavlje u madarskoj muzici. Otkrivi na svojim etnomuziko lokim istraivanjima izvornu, od zapada jo nedodirnutu ma darsku narodnu muziku, oni su u vlastitim kompozicijama sjedinili obiljeja tog folklora sa suvremenim zapadnoevropskim kompozicijskim sredstvima; time su dokrajili ve iscrpljenu romantiarsku tradiciju verbunkosa i otvorili nove putove. Svojom su djelatnou obojica, a nadasve Bartok, preli nacionalne okvire da bi se svrstali medu zaetnike tzv. Nove muzike XX st. Toj prvoj generaciji madarskih muziara XX st. pripadaju jo: Erno Dohndnyi (1877 1960), po stilu neoromantiar orijen tiran vie na njemake uzore, a kao reproduktivni umjetnik z asluan za propagiranje djela Bartoka i Kodalva; Leo Weiner (1885 1960), sljedbenik klasine tradicije, znaajan kao pedagog i teo retiar; Sdndor Jemnitz (1890 1963), predstavnik ekspresionizma u Madarskoj; zatim Laszlo Lajtha (1892 1963), vaan i kao etnomuzikolog, i pisac i Tibor Harsdnyi (18981954), obojica dijelom podloni francuskim utjecajima, ali i folklornim poticajima, te Gyorgy Kosa (1897 ), plodan stvaralac i pedagog koji tvori prijelaz na iduu generaciju. Predstavnici druge generacije u madarskoj muzici XX st. proizali su veinom iz kole Bartoka i Kodalya i, nastavljajui njihove tenje, krenuli razliitim putovima suvremene muzike; ali kod svih je upravo po uzoru na uitelje, uvijek u veoj ili ma njoj mjeri izraena veza s madarsk im folklorom. Medu njima se izdvajaju: Ferenc Szab (1902 ), isprva pristaa atonalnosti, zatim pobornik novog, nacionalno obojenog romantizma; taj neoromantiki smjer zastupaju jo i Zoltdn Horusitzky (1903 ), Mihdly Hajdu (1909 ), Tibor Sdrai (1919 ), Rezso Sugdr (1919 ) i Pdl Jdrdanyi (1920 ). Pdl Kadosa (1903 ), utemeljitelj skupine Moderni madarski muziari (1928), tei za novim izrazom u simfonijama i koncer tima. Istvdn Szelenyi (1904 ), Jdnos Viski (1906 ), Rezso Kokai (1906 ) i Gyula David (1913 ) dali su vrijedne priloge novijoj madarskoj simfonijskoj muzici, a Ferenc Farkas (1905 ) i Gyorgy Ranki (1907) obnovili su dramske vrste. Endre Szervdn-

504

MADARSKA MUZIKA MAGDALENI


balu (m. al embalo), zborovoa (m. del oro ili m. di cappe Talijanskog opernog dirigenta i danas ponekad nazivaju m.
certatore.

Zgrada Opere u Budimpeti

szky (1911 ), prvenstveno lirik, povezuje bartokovsku tradiciju s poticajima Beke kole te prihvaa i poentilizam. Tibor Serly (1900 ) i Sdndor Veress (1907 ) djeluju preteno izvan domovine. Medu kompozitorima poslijeratne generacije afirmirali su se individualnou izraza : Andrds Szollosy (1921 ); Gyorgy Ligeti (1923 ), linost znaajna u svjetskim razmjerima; za tim Gyorgy Kurtdg (1926), pristaa Webernove kole; Sdndor Szokolay (1931 ), autor opere Krvava svadba; Zsolt Durko (1934 ), koji trai nove zvukovne mogu nosti, i Lajos Papp (!935 )> koji razvija vrlo sugestivan ekspresivan izraz. Znanstvenu djelatnost Bartoka i Kodalva nastavlja na razliitim podrujima itav niz muzikologa, historiara i folklorista, medu njima Bence Szabolcsi, Ervin Major, Denes Bartha, Otto Gombosi, Benjamin Rajeczky, Pdl Jdrdanyi, Lajos Vargyas, Gyorgy Kerenyi i drugi. U sreditu je dananjeg muzikog ivota Madarske budimpetanska Dravna Opera u kojoj su zapoeli svoju karijeru mnogi dirigenti svjetskoga glasa: George Szell, Georg olti, Eugen Szenkdr, Ferenc Fricsay, Istvdn Kertesz. Od orkestara najznaajniji je izmeu dva rata orkestar Filharmonijskog drutva, a poslije 1945 Dravni koncertni orkestar i Radio-orkestar, te u najnovije vrijeme Madarski komorni orkestar pod vodstv om V. Tdtraija. Od mnogobrojnih komornih sastava izdvajaju se kvarteti Hubay i Waldbauer-Kerpely, propagatori madarske muzike izmeu dva rata i kvartet Tdtrai (osnovan 1948).
LIT.: /. Bartalus, A magyar egyhazak szertartasos enekei a XVI es XVII szazadban (Mad. liturgijska muzika u XVI XVII st.), Budapest 1896. Ai. Bogisich, Magyar egyhazi nepenekek a XVIII szazadbol (Mad. duhovne puke pjesme iz XVIII st.), Budapest 1881. A. Soubies, Histoire de la musique en Hongrie, Pari 1897. K. Abranyi, A mag yar ene a XIX szazadban (Mad. muzika u XIX st.), Budapest 1900. L. Fokovi, Musik und musikalische Verhaltnisse in Ungarn am Hofe des Matthias Corvinus, KMJB, 1900. J. Kdldy, A History of Hungarian Music, London 1902. R. Lach, Die Musik der tiirktatarischen, nnnisch-ugrischen und Kaukasusvolker..., Mitteilungen der anthro pologischen Gesellschaft in Wien, 1920. G. Schiinemann, Ungarische Motive in der deutschen Musik, Ungarisches Jahrbuch, 1924. K. Isoz, Buda s Pest zenei miivelodese (1686 1873), Budapest 1926. A. Molndr, Az uj magyar ene, Budapest 1926. D. Jarosy, Die Entwicklung der ungarischen Kirchenmusik, Wien 1927. O. Gombosi, La Vita musicale alla corte d: Re Mattia, Corvina, 1929. B. Szabolcsi, Ungarische Chorpartituren des 18. Jahrhunderts, ZFMW, 1929. O. Gombosi, Die altesten Denkmaler der mehrstimmigen Vokalmusik aus Ungarn, Ungarische Jahrbiicher, 1931. E. Haraszti, La Musique hongroise, Pari 1933 (panj. prijevod Buenos Aires 1953). Isti, Barokk ene es kuruc nota, Szazadok 1933. D. Bartha, Erdely zenetortenete, Buda pest 1936. /. Molndr (red.), A magyar muzsika konyve, Budapest 1936. Z. Koddly i D, Bartha, Die ungarische Musik, Budapest, Leipzig i Milano 1943. B. Bartok, Hungarian Music, American Obser ver, 1944. B. Szabolcsi, A magyar zenetortenet kezikonvve, Budapest 1947 (II izd. 1955; na njemakom i engleskom 1964). E. Major, A szabadsagharc muzsikaja (Muzika oslobodi lakog rata 1848), Budapest 1949. D. Toth, A magyar nepszimnii zenei kialakulasa (Muziki razvoj mad. pukog igrokaza), Budapest 1953. Z. Falvy, Ungarische Ergebnisse der mittelalterlichen musikalischen Palaographie, Be richt iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress, Wien, 1958. D. Bartha, Die ungarische Musikforschung des letzten Jahrzehnts, Graz 1958. B. Szabolcsi, Amagyat zzne evszazadai (Stoljea madarske muzike), 2. sv-, Budapest 1959 61. /. Szelenyi, A magyar ene tortenete, 2 sv., Bu dapest 1959. ,7. Vigne i J. Gergely, La Musique hongroise , Pari 1959. D. Legdny, A magyar ene kronikaja, Budapest 1962. B. Szabolcsi, Geschichte der Ungarischen Musik, Budapest 1964. B. Rajeczky, B. Szabolcsi, Z. Gdrdonyi i /. Fdbidn, Ungarn, MGG, XIII, 1966. I. A.

MAGADIS (gr. (j.aya8ii;), i. starogrki iani instrur lidijskoga podrijetla, vrst harfe ili psaltera, trouglasta oblik: 20 ica. 2. U muzikim traktatima XVI st. naziv m. ili magas upe bljava se za monokord. MAGALLANES, Nickolas, ameriki plesa meksikog ] rijetla (Camargo, Meksiko, 27. XI 1922). Debitirao 1941 u 1 Ballet Caravan, a zatim angairan u Littlefield Balletu (ic u trupi Ballet Russe de Monte-Carlo (194347) i u Nezo '. City Balletu od osnutka trupe 1948. Tamo je ostvario s vel uspjehom prve uloge u brojnim baletima, od kojih su najz enije: Night Shadotv (Bellini), Orpheus (Stravinski), Illun tions (Britten), Jones Beach (Andriessen), The Cage (Stravinski) MAGALOV (Magaloff), Nikita, ruski pijanist (Petro; 8. II 1912 ). Studirao klavir na Parikom konzervatoriju, I. Philippa, a kompoziciju privatno kod S. Prokofjeva. Koncertira u svim veim evropskim sreditima i SAD. God. 1960 poduzeo koncertnu turneju koja ga je odvela na svih pet kontinenata. Od 1939 ivi u vicarskoj (Celignv kod eneve); od 1949 predaje klavir na Konzervatoriju u enevi. Uravnoteenost, pro finjeno nijansiranje i tonska senzibilnost njegova sviranja posebno se istie u majstorskim interpretacijama djela W. A. Mozarta i F. Chopina. Izveo je nekoliko puta sveukupna Chopinova djela u ciklusima od 56 koncerata. N. MAGALOV Komponirao je sonatu za klavir (1934), tokatu za klavir (1936), sonatu za vic i klavir (1936), 2 pjesme na Pukinove tekstove, kao i kadem Mozartove klavirske koncerte K. V. 415, 466, 467, 482, 491 i MAGAZINOVI, Maga, baletski pedagog, koreograf toriar baleta (Uzice , 2. X 1882 Beograd, 7. II 1968). I u glumakoj koli M. Reinhardta u Berlinu, kod A. i O. Orr u Miinchenu, u koli I. Duncan u Berlinu, kod M. Wigm: Braunschweigu, kod Jaques-Dalcrozea u Hellerauu i R. Labana u Thuringenu. U Beogradu je 1910 osnovala k ol ritmiku i plastiku. M. je prva u Jugoslaviji uvela modernu po uzoru I. Duncan (bosonoge igraice u kratkim hitonin prva se bavila scenskom primenom narodnih igara. God. osnovala je prvu studentsku folklornu grupu pri Kolare narodnom univerzitetu u Beog radu. Iz njene kole potekl tri umetnike kole njenih uenica: Ane Maleti u Zagrebu, nje Cvetianin u Skopju i Radmile Caji u Beogradu. Meu nim uenicima bili su poznati igrai i pedagozi Lujo Da Anika Radoevi, Mile Jovanovi, Mira Sanjina, Branko ME vi i dr. M. se bavila i studijama telesne kulture i istorije
DELA: Telesna kultura kao vaspitanje i umetnost, 1932; Vebe i stut. savremene gimnastike, plastike i baleta, 1932; Istorija igre, 1951; Odlomci i moara, Letopis Matice srpske, 1965. M. "

MAESTOSO (tal. velianstveno), oznaka za interpretaciju. Dodaje se obino uz naznaku tempa (npr. allegro maestoso); rjee stoji samostalno. M. upuuje da kod izvedbe oznaenog stavka treba postii dojam sveane dostojanstvenosti. MAESTRO (tal. majstor), poasni naslov za kompozitore i istakn ute dirigente. Nekad je taj naslov nosio pratilac na em -

MAGDALENI, Miroslav, kompozitor i muziki teore (akovec, 14. VII 1906 Zagreb, 25. XI 1969). Zavrio u sku kolu u akovcu (1925); kompoziciju diplomirao na Mu zikoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa, K. Odak). God. 1928 45 nastavnik muzike na sred njim kolama u Zagrebu, 1945 51 na Uiteljskoj koli u akovcu. Tamo 1946 osnovao i vodio muziku kolu. Od 1951 bio je profesor na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Za grebu. M. je svoje stvaralatvo temeljio najvie na meimur skom muzikom folkloru, ali bez doslovnog citiranja. Iako nije zazirao od suvremenijih harmonijskih sklopova, on je ostajao u tonalnim okvirima, iskoriujui umjerena izraajna sredstva. Uz kompozitorski i M. MAGDALENI

MAGDALENI MAGNETOFON
pedagoki rad M. je vodio vie pjevakih drutava. Jo kao stu dent bio je zborovoda seljakih zborova u Vrapcu i Sesvet skom Kraljevcu. Kasnije je bio dirigent pjevakih drutava Zvijezda. Triglav i Zvonimir u Zagrebu i Naprijed u akovcu. Ba vio se i publicistiko -kritiarski m radom. Kao pedagog zalagao se na uvoenju narodnog melosa u nastavu solfeggia (Jednoglasni
solfeggio na osnovu narodnog muzikog izraza).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u f-molu, 1939; Elegija, 1930; 2 Simfonijska plesa, 1948 i 1959; Zagorski drme, 1956; Predigra veseloj igri, 1960. KOMORNA: Dva stavka za gudaki kvartet, 1930; Tri ugoaja za gudaki kvartet, 1960; Meimurski ples za duhaki kvintet i klavir, 1930. Kompozicije za klavir i orgulje (Passacaglia i fuga u c-molu, 1964). Komina opera Krapinski sudec (libreto T. Prpi), 1957 60. Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Raspeva se zemlja (G. Tartalja), 1950; Radost (V. Nazor), 1951; Naa je zemlja planina vrletna (F. krljac), 1961; Krvava bajka (D. Maksi movi), 1961; Slike iz Meimurja, 1964 i Ima jedna zemlja slavna, 1965. Romarska po meimurskom za zbor i orkestar, 1930; Na terasi nebodera za mezzosopran i gudaki orkestar, 1965. Solo -pjesme; zborovi; masovne i borbene pjesme. Crkvena muzika. ObradSe narodnih napjeva. SPISI: Problem intonacije u nastavi poetnikog solfeggia, Muzika i kola, 1958, 12; Atonalnost u nastavi solfeggia, ibid-, 1957, 2; Muziki folklor u nastavi solfeggia ibid. 1958, 3; Primjena solmizacijskih slogova kod specifinih narodnih ljestvica, ibid., 1958, 4 5; Odnos dura i mola u nastavi solfeggia, ibid., 1958, r 2; Raz vijanje sluha na bazi muzikog folklora, ibid., 1962, 4; Razvijanje muzikalnosti na osnovu intonacije, ihid.; Zoltan Koddly kao muzik i pedagog, ibid., 1963, 1. INSTRUKTIVNA: kola za klavir za uiteljske i muzike kole., 1952 (II >zd. 1961); Jednoglasni solfeggio na osnovu narodnog muzikog izraza (2 sv.), 196162 i Osnove tonskog sloga (2 sv.), 196869. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. J. Pogaj, Sjeanje na Miroslava Magdalenia, Muzika, 1971, 2. K. Ko.

505

campagne toscane: II Bruscello, Muica d'oggi 1934. F. Ghisi, L'aria di maggio et le travestissement spirituel de la poesie musicale profane en Italie, u Musique et Poesie au XVI e siecle, Pari 1954. P. Toschi, Le Origini del teatro italiano, Torino 1957. I. A.

MAGGIO MUSICALE FIORENTINO, jedan od najveih i najpoznatijih evropskih muzikih festivala, osnovan u Firenci 1933. Odravao se isprva svake druge godine, kasnije svake godine (uz prekide). Na njemu se izvode kazaline predstave (opera, balet, drama) i koncertne priredbe. MAGIJA I MUZIKA. Premda magijski obredi nisu uvijek i svugdje vezani uz muziku, povezanost magije i muzike iroko je rasprostranjena ne samo u primitivnih, nego i u civiliziranih naroda, npr. u Mezopotamiji, staroj Kini, Indiji i Egiptu, a su sree se i kasnije u Grkoj i Rimu. Brojni antiki autori, kao Ka -

MAGDI, Josip, kompozitor (Ogulin, 19. III 1937 ). Zavrio Pedagoku akademiju u Zagrebu; kompoziciju diplomirao 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc), 1966 zavrio tamo i postdiplomski studij; u dirigovanju uenik D. Svare. God. 196870 direktor muzike kole Vatroslav Lisinski u Bjelovaru, od 1970 nastavnik teoretskih predmeta na Muzikoj akademiji u Sarajevu. U svojem stvaralatvu posebnu panju posve uje ekstremnim izrazima savremene evropske muzike, posebno aleatorici i konstruktivizmu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia profana, 1966; koncert za flautu, 1963; Fantazma, 1963; Mala suita za gudae, 1962; 2 suite za kamerni orkestar: Sprehod skozi Ljubljano, 1966 i Izlet v zoo, 1966. KAMERNA: gudaki kvar tet, 1963; Igre za duvaki kvintet, 1963; Elegia i capriceio za duvaki kvintet, 1963; suita Tri dana na Marsu za klavirski trio, 1966; Apeiron za harfu i kamerni ansambl, 1964; Riflessioni za klavir i kamerni ansambl; suita Tragedija malog N'gujena za kamerni ansambl, 1968; Koncertantne gravire za rog i kamerni ansambl, 1968; Cosmogonie za klarinet i ansambl, 1968; Synthesis za flautu i kamerni ansambl, 1969; Hommage a I. S. za ansambl, 1971; Elegija za rog i klavir, 1961; Pet satirinih anegdota za violu i klavir, 1963; Balkanski ples za violinu i klavir, 1964; Aforizam za flautu, 1963; Assonanca za klarinet, 1965; 6 preludija za harfu, 1967. KLAVIRSKA: Mali Zoo, 1964; Ritmike ekspresije, 1966. Za 2 klavira: SymQlrit, 1963 i Zvuni spektri; Preludio aleatorico za preparirani klavir, 1970. DRAMSKA. Scenska muzika za djeje radio -drame: Kraljiek in medved, 1966; Avion in pti, 1966; olski dani malega Dejana, 1967 i dr. VOKALNA: kantata Mrzimo vas (I. G. Kovai) za 2 recitatora, hor i orkestar, 1967; za mjeoviti hor: Gal&enjaka (M. Krlea) i Domovina (D. Horvati); Blaztia pesem (R. Franek) za mezzosopran, recitatora i kamerni ansambl, 1966; 3 pjesme (V. Nazor) za bariton i klavir, 1962; djeji horovi i dr. S. p.

MAGIJA I MUZIKA. Vra u maski bizona, spiljski crte, Lascaux

MAGGINI, 1. Giovanni Paolo, talijanski graditelj gudakih instrumenata (Botticino Sera kraj Brescie, 25. VIII 1580 Brescia, oko 1630). Uenik Gaspara da Saloa u Bresci; oko 1601 pomonik u radionici svog uitelja, a nakon njegove smrti (1609), po svoj prilici preuzeo njegovu radionicu zajedno s Francescom Bertolottijem (sinom Gaspara da Salda). Isprva oponaa modele svog uitelja. Kasnije je izgradio vlastite modele ne udaljivi se od tradicija svoje kole. Izradba mu je veoma pomna, drvo birano, a meusobni omjeri debljine drva, u poetku promjenljivi, s vremenom su se ustalili i pribliili klasinoj talijanskoj mjeri. Njegov lak varira izmeu razliitih nijansa smee do zlatnoute boje. Ton njegovih instrumenata velik je, ali nije prodoran, i po boji uvijek srodan tonu viole, odnosno gambe. M. je gradio violine, viole, violonela i cistre. Najvaniji je predstavnik brescijske kole.
LIT.: A. Berenzi, Di Giovanni Paolo Maggini, Brescia 1890. L. M. Huggins, Giovanni Paolo Maggini, His Life and Work, London 1892. A. Berr, Schorg-Maggini, Konstanz 1956.

ton, Papias i Plinije, govore o odnosima magije i muzike. Potvrda 0 pripisivanju stanovitih maginih moi muzici nalazi se i u ved skim himnama u Indiji, u nekim babilonskim tekstovima, u rim skom Zakonu dvanaest ploa i u Justinijanovu zakoniku. Magina mo pripisuje se openito pojedinim melodijskim formulama ili odreenim instrumentima. .Tabuiranje instrumenata takoer govori o povezivanju muzike i magije. Tragovi tog povezivanja nalaze se i u jeziku; tako se u staroj Kini rije kong upotrebljavala za magiju i za muziku, a Victorinus upotrebljava izraz cantor 1 za pojam incantator. No i bez obzira na pripisivanje muzici sta novite magine snage, muzika ima redovito znatnu popratnu ulogu u magijskom egzaltiranju primitivnih naroda, pri raznim obredima, inicijacijama i sveanostima koje prati. Pripisivanje magine snage muzici dovelo je i do vrlo rairenog vjerovanja u njezinu ljekovitu mo ( -> Muzikoterapija)
LIT.: C. W. King, Babvlonian magic and sorcerv, London 1896. J. Ccmbarieu, La Musique et la magie, Pari 1909. I. Su.

MAGNARD, Lucien-Denis-Gabriel-Alberic, francuski kompozitor (Pariz, 9. VI 1865 Baron, Oise, 3. IX 1914). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (M. Th. Dubois, J. Massenet) i kod V. d'Indvja. U poetku pod utjecajem R. Wagnera, M. je u kasnijim djelima nastavio tradiciju kole C. Francka. Stvarao je djela vrlo zanimljive muzike arhitekture u kojima je teio za novim formama, ali bez naputanja tradicionalnih principa. Iako jednostavan u harmonijskim shemama i u instrumentaciji, njegova opora i poneto otra muzika duboko ljudskih sadraja odaje umjetnika koji ne tei za vanjskim efektima, koloritom i ornamentima.
DJELA. O RKES TRALN A. et iri s imfo nije : I, u c - mo lu op. 4, 1890 ; II, u E-duru op. 6, 1893; III, u b-molu op. n, 1906 i IV, u cis-molu op. 21, 1918. Uvertira i dr. -KOMORNA: gudaki kvartet op. 16, 1903; klavirski tiio, 1904; kvintet za duhae i klavir, 1894; sonata za violinu i klavir op. 13, 1901; sonata za violonelo i klavir op. 20, 1910. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Yolande, 1892; Guercoeur, 1900 (izved. 1931) i Berenice, 1911. Solo-pjesme. lanci. LIT.: G. Carraud, La Vie, Foeuvre et la mort d'Alberic Magnard, Pari 1921. G. Ferchault, Alberic Magnard, MGG, VIII, 1960. B. Bardet, Alberic Magnard, 1865 1914, Pari 1966.

2. Pietro Santo, graditelj gudakih instrumenata (XVII st.). Nije utvreno da li je daljnji roak Giovannija Paola ili je samo prisvojio njegovo ime. Sudei po nainu rada bio je njegov uenik, a vjerojatno i nasljednik, jer je upotrebljavao njegove stare etikete.
LIT.: W. Senn, Giovanni Paolo i Pietro Santo Maggini, MGG, VIII, 1960.

MAGGIOLATA (tal.), vrsta talijanske puke pjesme koja se kao podoknica od davnine pjevala za svetkovanja prvoga maja; bila je rairena osobito u Toskani. Od brojnih sauvanih tekstova idilino-ljubavnog sadraja, najpoznatiji je Polizianov Ben venga maggio. Muzika, najee anonimnih autora, po gradi je mono dijska, ali u XVI st. m. se komponira polifono u stilu villanelle i poprima oblik svjetovnog obreda, pripravljajui puko kazalite.
LIT.: A. D* Ancona, Le Origini del teatro italiano, Torino 1891 (II izd.). A. Bonaventura, Le Maggiolate, RMI, 1917. A. Bonaccorsi, II Teatro nelle

MAGNETOFON, aparat za magnetsko snimanje i reproduciranje zvuka. Preko mikrofona m. pretvara akustike titraje u elektrine; oni izazivaju promjene jakosti magnetskog polja koje se upisuju na tanki sloj feromagnetinog praha na pominoj plastinoj vrpci (magnetofonska vrpca) ili elinoj ici. Tako nastaje magnetofonska slika zvuka, koja se moe opet pretvoriti u zvune valove putem indukcije, pojaala i zvunika i na taj nain nastaje reprodukcija zvuka snimljenog na magnetofonskoj vrpci. Prvi pokuaji snimanja zvuka na pokretnu vrpcu datiraju jo od kraja XIX st.; oni meutim nisu uspjeli zbog pomanjkanja ureaja za pojaavanje tona. Oko 1930 izraeni su prvi magneto -

505

MAGNETOFON MAHLER
foni. Nekoliko godina kasnije m. je dobio dananji oblik, dok su magnetofoni sa elinom icom napute ni. Zbog velikih prednosti m. je osobito poslije Drugoga svjetskog rata na ao iroku primjenu u svakodnevnom ivotu, naroito muziara i muzikih ustanova. Posebnu primjenu ima m. na radiju i televiziji, te u nastavi. U najnovije vrijeme upotrebljavaju ga i kompozitori, kombinirajui ponekad i zvukove s magnetofonske vrpce s tonovima normalnog orkestra. M. je prijeko potreban za stvaranje -v konkretne muzike. A. KU .
M AG N ETO FO N MAGNIFICAT (lat. velia), za studijsku potrebu poetna rije evaneoskog kan -tika DJELA: Elements d'acoustique musical

LIT.: E. Closson, Victor Mahillon, Bulletin de la Societe Union Mu: lue, 1924. R. Brogard, Victor Mahillon, MGG, VIII, 1960.

djevice Marije Magnificat anima mea Dominum (Velia dua moja Gospoda). Sastoji se od 12 stihova i izvodi izmjenino u dva z bora kao sveani zavretak Vespera u asoslovu. Napjev mu je psalmodikoga karaktera, a pjeva se u svakom od osam starocrkvenih naina. Magnificatu prethodi antifona, koja se na svretku opet ponavlja. U polifonoj muzici XV -XVII st. m. je takoer komponiran u svih osam starocrkvenih naina, da se moe bolje prilagoditi izmjeninom izvoenju s napjevima gre gorijanskoga korala. J. Dunstable, G. Binchois i G. Dufay meu prvima su m. obraivali polifoniki. Obradbe magnificata nastavili su i mnogi drugi kompozitori, tako Palestrina, O. di Lasso, C. Morales, H. Schiitz i, pred svima, J. S. Bach, iji je velianstveni m. za sole, zbor i orkestar bez sumnje najvrednija kompozicija te vrste. Izmjenini nain komponiranja magnificata primjenjivao se i u djelima za orgulje (G. Cavazzoni, J. Titelouze, J. K. Kerll, J. Pachelbel, A. Cabezon i dr.); u njima je svaki drugi stih koral noga napjeva nadomjeten kraom polifonom obradbom koralne teme za orgulje.
LIT.: C. H. Illing, Zur Technik der Magnificat-Kompositionen des 16. Jahrhunderts (disertacija), Wolfenbiittel i Berlin 1936. J. Meinholz, Untersuchungen zur Magnificat-Kompositionen des 15. Jahrhunderts (disertacija), KSln 1956. H. Osthoff, Das Magnificat bei J. Desprez, AFMW, 1959 - B. Stablein i H. Albrecht, Magnificat, MGG, VIII, 1960. H. Albrecht, Ein quodlibetartiges Magnificat aus der Zwickauer Ratsschulbibliothek, Spomenica H. Besseleru, Leipzig 1961. M. Geck, J. S. Bachs Magnificat, Musik und Kirche, 1961. W. Kirsch, Die Verbindung von Magnificat und Weinachtsliedern im 16. Jahrhundert, Spomenica H. Osthoffu, Tutzing 1961. E. R. Lerner, The Polyphonic Magnificat in the I5th Century Italy, MQ, 1964. A. Vi.

MAGOMAJEV, Muslim Magometovi, azerbajdanski kompozitor i dirigent (Grozni, 18. IX 1885 Na ljik, 28. VII J937)- U muzici samouk; uitelj u Lenkoranju, 1911 uao u grupu organizatora azerbajdanskoga nacionalnog muzikog teatra u Bakuu, u kojemu je djelovao kao violinist, a od 1912 kao prvi dirigent. Poslije Oktobarske revolucije umjetniki vod a dramskih, zatim opernih kazalita i operni dirigent u Bakuu. Njegova djela, organski povezana s narodnom muzikom, pisana su jednostavnim i jasnim muzikim jezikom.
DJELA. ORKESTRALNA: rapsodije Na poljima Azerbajdana i Dej ran y; fa ntaz ija Der vi; p leso v i; k ora nic e. D RAMS K A: o pe re a h Istnail, 1919 (nova redakcija 1924 i 1930) i Nergiz, 1935 (u preradbi R. Glierea, 1938). Balet Deli Muhtar (nedovren). Scenska muzika; filmska muzika. Solopjesme. Zapisi oko 300 azerbajdanskih narodnih melodija u suradnji sa U. Hadibekovom. LIT.: K. K. Kasimov, Muslim Mago majev, Baku 1948.

MAHILLON, Victor, belgijski muzikolog (Bruxelles, 10. III 1841 St. Jean-Cap-Ferrat, 17. VI 1924). Studirao muziku u Bruxellesu, a ujedno kod svog oca, graditelja duhakih inst rumenata, izuio zanat, pa je preuzeo oevu radionicu. Od 1876 bio je kustos i konzervator muzeja instrumenata Bruxelleskog konzervatorija. Pod njegovim vodstvom razvio se muzej u jednu od najbogatijih zbirki u svijetu. Uz muzej je otvorio radionicu, gdje su se, prema originalnim uzorima i izvorima, imitirali razliiti rijetki i historijski instrumenti. God. 1869 86 bio je urednik asopisa L'Scho musical.

MAHLER, Gustav, austrijski kompozitor i dirigent (K Moravska, 7. VII 1860Be, 18. V 1911). Muziku uio na Ko vatonju u Beu (187578), gdje su mu uitelji bili J. Ef (klavir), R. Fuchs (harmonija) i F. Krenn (kompozicija);, dobno je (do 1880) studirao muzikologiju na Univerzitetu. < gentsku karijeru zapoetu 1880 u kazalitu u Hallu, (Gornja trija), nastavio je u Ljubljani (1881 82), Olomoucu (1882Kasselu (1883 85) i Pragu (1885 86); 1886 88 asistei Nikischa u Leipzigu. P rve dirigentske uspjehe doivio je Budimpeti (188891), gdje je uz to kao direktor opere po izvanredne organizatorske sposobnosti. God 1891 97 raz' vrlo veliku dirigentsku aktivnost u Hamburgu, osobito k 1893 preuzeo od H. von Biilovva mjesto glavnog dirigenta t God. 1897 stupa na elo Beke opere, koju e voditi dese dina. Pod njegovom upravom Beka je opera doivjela jedi najsjajnijih razdoblja u svojoj historiji. Vrijednog suradn: ostvarivanju svojih umjetnikih zamisli naao je M. u slika Rolleru, s kojim je na t opernoj pozornici, meu lim, izveo vie muzikih ( R. Wagnera u uzornom o No, M. se mnogo zalagai djela suvremenih autora sebno za radove svoga telja A. Schonberga, a i: se i kao dirigent Beke 1 monije. God. 1907 napus M. Be i otiao u SAD je do 1911 stalni gost A politana, a od 1909 i di Filharmonije u New ^ Nekoliko dana prije smrt tio se u Evropu. Kao stvaralac M. je u s bio romantik nemirna i ne duha, pun sumnji, protu: i otrih unutarnjih si G. MAHLER Umjetnik jake volje, on osobine svoje prirode ne prenosio i u svoja djela. U njima se susreu muzike misli ljepote, ali i poneto banalne i svakidanje. Svjetle stranice izmjenuju se u njegovim partiturama s odlomcima krajnje pesimizma. esto dodiruje i C? A // Z7/7 ruja ironije, parodije i pers JU&ll^-tMct+tJCe^ M. je autor velikih 1 tralnih djela; uz impozantai od 10 simfonija (deseta je ostala nedovrena, ali se izvodi takvom nepotpunom obliku; 1960 dovrio ju je prema A rovim skicama D. Cooke) i nekoliko ciklusa pjesama z: i orkestar, ostavio je jo jedino tri sveska solo -pjesama., mladenaka komorna i scenska djela (a i neka orkestralna) sam je unitio. Mahlerov simfonizam izrastao je na bekom tlu. On nadovezuje na tradi ciju beke muzike prolosti, sjedinjujui poetsku programnost L. van Beethovena, monumentalnost A. Brucknera i liriku F. Schuberta, esto bli sku austrijskoj narod noj muzici. M. proi ruje oblik simfonije gdjekad ak do sedam stavaka, a poveava i orkestar do golema broja izvodilaca, do dajui mu i ljudske glasove. KasnoroG. Mahler kao dirigent

MAHLER MAHRENHOLZ
mantiarsku kromatiku udruuje esto sa strogim zakonima po lifonije, to raa zanimljivim disonantnim akordima i neslu enim harmonijskim bogatstvom. P rva simfonija u D-duru oblikom je jo vezana za tradiciju (ima 4 stavka). U njoj se, me -

507

sudjeluje sopran, alt i mjeoviti zbor stihovi F. G. Klopstocka i iz zbirke narodnih pjesama Des Knaben Wunderhorn), oko 1887 94; III, u d-molu za alt, enski i djeji zbor (stihovi F. Nietzschea i iz zbirke Des Knaben Wunderhorn), 1893 96; IV, u G-duru (u posljednjem stavku sudjeluje i sopran stihovi iz zbirke Des Knaben Wunderhorri), 1899 1900 (rev. 1910); V, u cis-molu, 1901 02 (nekoliko puta revidirana, posljednji put 1910); VI, u a-molu, 1903 05; VII, u e-molu, 1904 05; VIII, u Es-duru za 3 soprana, 2 alta, tenor, bariton, bas, djeji zbor i 2 mjeovita zbo ra (I dio simfonije donosi tekst himne Veni creator spiritus, a II dio zavrnu scenu iz drugoga dijela Fausta W. Goethea), 1906 07; IX, u D-duru, 1909 10 i X (dovrio D. Cooke, 1960), 1910. KOMORNA: klavirski kvartet u a- molu (sauvan samo I stava k), 1876; klavirski kvintet (izgubljen), 1878; sonata za violinu i klavir (izgubljena), 1876. DRAMSKA. Tri opere (sve izgubljene, odnosno unitene): Herzog Ernst von Schvjaben, 1877 79; Die Argonauten, oko 1880 i Riibezahl, 1881 83. VO KALNA : ciklus Das Lied von dcr Erde (M. je to djelo nazvao simfonija) za tenor, alt (ili bariton) i orkestar prema starim kineskim stihovima (preveo H. Bethge), 1911; Das klagende Lied za sopran, alt, tenor, mjeoviti zbor i orkestar (postoje 3 verzije), 1878 99. Za glas i orkestar: Lieder eines fahrenden Gesellen (vlastiti
1 .v rt r- /-v n r r I Tff J I / _ *_ TT_ _______ * " ___ '
A.

~ - ___ . ____ _

_ I ^___ 1 _ ~

*~ _ x j_ 11^

G. MAHLER, VIII simfonija, autograt

utim, susreu ve i neki postupci karakteristini za kasnijeg Mahlera, kao npr. esta primjena ritma koranice te citati iz narodne muzike ili vlastitih djela. Druga simfonija u c-molu, nazvana Simfonija uskrsnua, prvi je vrhunac u Mahlerovu stvaranju. U nju je M. uveo i ljudske glasove, to e kas nije uiniti i u Treoj simfoniji, jednoj od najopsenijih u mu zikoj literaturi ( njena izvedba traje gotovo 2 sata!), zatim u etvrtoj i u Osmoj simfoniji, koja se zbog velikog broja izvodi laca naziva Simfonijom tisue. U ovoj je simfoniji formalni okvir klasine simfonije temeljito uzdrman (ona ima 2 golema vokalno-instrumentalna stavka), a sva obiljeja kasne romantike (kroma tika), povezana uz mnoge polifone postupke, oituju se u njoj u obilju. Osma je simfonija ujedno najvjerniji odraz Mahlerove rastrgane prirode. Deveta i Deseta simfonija (nedovrena) do nose stanovito pojednostavnjenje. Po tematici, u kojoj se u ovim djelima javljaju veliki intervalski skokovi, M. je pretea A. Schonberga i A. Berga. Za ivota je Mahler bio poznatiji kao dirigent nego kao kompozitor. S velikim fanatizmom i upornou zalagao se za to vjerniju reprodukciju muzikih misli autora, ije je kompozicije izvodio. Zato se borio protiv skraivanja pojedinih djela (osobito R. Wagnera), a u uvjerenju da su neki kompozitori prolosti pri izradbi svojih partitura bili vezani ogranienim tehnikim mogu nostima orkestra svog vremena, zastupao je miljenje da u takvim sluajevima treba njihove kompozicije ponovo instrumentirati. Sam je to uinio s nekim operama C. M. von Webera i pojedinim simfonijama L. van Beethovena i R. Schumanna.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1883 (poslije 1896 izgubljena); Nordische Symphonie, 1883 (izgubljena). Deset numeriranih simfonija: I, u D-duru (prvobitno nazvana Titan), 1884 88; II, u c-molu (u IV stavku

nije za glas i orkestar izvode se i kao zasebna djela. Solo -pjesme uz klavir (3 sv.): I, oko 1880 83; II (stihovi iz zbirke Des Knaben VCunderhorn), prije 1892 i III, prije 1892. M. je dovrio operu Die drei Pintos C. M. von Webera, 1888; preradio je libreto i muziku Weberovih opera Euryanthe, 1903 04 i Oberon, oko 1906, te partiture opere Figarov pir W. A. Mozarta i orkestralne suite J. S. Bacha. Proveo je znatne promjene u instrumentaciji nekih simfonija L. van Beethovena i R. Schumanna. Mahlerova pisma iz 1879 1911 obj. je njegova ena Alma M., 1924; izbor pisam a obj. H. Hollander, M, 1927 28 i Neue Zeitschrift fiir Musik, 1955. Internationale G. Mahler Gesellschaft izdalo je 1958 popis svih Mahlerovih radova; 1960 zapoelo je to drutvo s izdavanjem cjelokupnih njegovih djela. LIT.: L. Schiedermair , G. Mahler, Miinc hen 1900 i Leipzig 1901. P. Stefan, G. Mahlers Erbe, Miinchen 1908 Isti, G. Mahler, Ein Bild seiner Personlichkeit in Widmungen, Miinchen 1910 (IV izd. 1920; engl. 1913). Isti, G. Mahler, eine Studie iiber Personlichkeit und Werk, Miinchen 191 0 (VII izd. 1921; engl. 1913). E. Istel, L. Schiedermair, H. Teibler, K. Weige i G. Graener, Mahlers Svmphonien, Berlin s. a. (1910?). R. Specht, G. Mahler, Berlin 1913. G. Adler, G. Mahler, Wien 1916. A. Neisser, G. Mahler, Leipzig 1918. H. Rutters, G. Mahler, Baarn 1919. H. F. Redlich, Gustav Mahler eine Erkenntnis, Nurnberg 1919. C. v. Wessem, G. Mahler, Arnhem 1920. P. Bekker, G. Mahlers Sinfonien, Berlin 1921. A. Roller, Die Bildnisse von G. Mahler, Wien 1922. C. R. Mengelberg, G. Mahler, Leipzig 1923. N. Bauer -Lechner, Erinnerungen an Gustav Mahler (izd. J. Killian i P. Stefan), Wien 1923. W. Hutschenruyter, G. Mahler, Den Haag 1927. H. F. Redlich, Mahlers Wirkung in Zeit und Raum, Anbruch, 1930 (Mahler Heft). E. Stein, Mahlers Sachlichkeit, Anbruch, 1930. II. CoAjiepmuHCKuu, TvCTaB Majiep, JleHHHrpaa 1932. G. Abraham, An Outlin of Mahler, Music and Letters, 1932. G. Engel, G. Mahler Song-Symphonist, New York 1933. A. Schaefers, G. Mahlers Instrumentation (dise rtacija), Bonn 1933. L. Karpath, Begegnung mit dem Genius, Wien 1934. B. Walther, G. Mahler, Wien 1936 (II izd. 1957; engl. London 1937 i 1958). E. Wellesz, The Svmphonies of Gustav Mahler, MR, 1940. B. VPalter i E. Kfenek, G. Mahler, New York 1941. D. Neivlin, Bruckner-Mahler-Schonberg, New York 1947 (njem. 1954). A. Mahler, Gustav Mahler, Frankfurt a. M. 1949 (tal. Milano 1961). N. Loeser, G. Mahler, Haarlem i Antwerpen 1950. A. Schonberg, Gustav Mahler, Style and Idea, New York 1950 (tal. Milano 1960). H. Tischler, Mahler's Impart on the Crisis of Tonalitv, RM, 1951. W. Abendroth, Vier Meister der Musik. Bruckner, Mahler, Reger, Pfitzner, Miin chen 1953. E. Ratz, G. Mahler, 1954. H. F. Redlich, Bruckner and Mah ler, London 1955 ( I I izd. 1963). A. Schibler, Zum Werk G. Mahlers, Lindau 1955. E. Ratz, Zum Formproblem bei Gustav Mahler, MF, 1955 56. D. Mitchell, G. Mahler, The Early Years, London 1958. W. Reich (redaktor), G. Mahler. Im eigenen Wort im Wort der Freunde, Zurich 1958. J.Matter, Mahler, Lausanne 1959. H. F. Redlich, Gustav Mahler, MGG, VIII, 1960. H. C. Worbs, G. Mahler, Berlin 1960. A. Mahler-VCerfel, Mein Leben, Frank furt a.M. 1960. Th. W. Adorno, Mahler, Eine musikalische Phvsiognomik, Frankfurt a.M. 1960 (tal. Torino 1966). O. Klemperer, Meine Erinnerungen an Gustav Mahler . . . , Freiburg i. Br. i Zurich 1960. J. Matter, Mahler le demoniaque, Lausanne 1960. H. C. VCorbs, Gustav Mahler, Berlin 1960. F. Sopena, Introduccion a Mahler, Madrid 1960. M. Brod, Gustav Mahler, Frankfurt a. M. 1961. D. Cooke, Mahler's Tenth Symphony, The Musical Ti mes, 1961, 6. H. F. Redlich, Gustav Mahlers Last Symphonic Trilogy, Spo menica H. Albrechtu, Kassel 1962. U. Due, Gustav Mahler. Introduzione allo studio della vita e delle opere, Padova 1962. H. F. Redlich, Mahler's Enigmatic Sixth, Spomenica O. E. Deutschu, Kassel 1963. W. Reich, Ein heiteres Dokument aus der Wiener Mahler-Zeit, ibid. N. Cardus, Gustav Mahler. His Mind and Music, London 1965. H. Kralik i F. Heller, Gustav Mahler, Wien 1968. M. Kun.

MAHRENHOLZ, Christhard (Christian Reinhard), njemaki muzikolog (Adelebsen kraj Gottingena, n. VIII 1900 ). Studirao muzikologiju na univerzitetima u Gottingenu i Leipzigu (F. Spitta, A. Schering, H. Abert, F. Ludwig); promovirao u Gottingenu 1922. Neko vrijeme orgulja i crkveni zborovoda; od 1925 evangeliki sveenik. Sudjelovao kao savjetnik u gradnji brojnih novih orgulja i restauriranju starih; od 1930 predaje crkvenu muziku na Univerzitetu u Gottingenu. Jedan je od osnivaa i izdavaa revije Musik und Kirche (od 1929), kao i edicija Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik (od 1930; sa K. Amelnom i W. Thomasom), Jahrbuch fiir Liturgik und Hymnologie (od 1955; sa K. Amelnom i K.-F. Miillerom) i Handbuch zum Evangelischen Kirchen-Gesangbuch (od 1956: sa O. Sohngenom). God. 1932 poeo izdavanje djela S. Sche idta; od 1949 predsjednik Neue Bach-Gesellschaft; lan izdavakog kolegija novog izdanja Bachovih sabranih djela.
DJELA. SPISI: Samuel Scheidt, sein Leben und Werk (disertacija), 1924 924 Die Orgelregister, ikre Geschlchte und ihr Bau, 1930 ( I I izd. 1944); Luther unu die Kirchenmusik, 1937; Die Berechnung der Orgelpfeifenmensuren, 1938; Funf; zehn Jahre Orgelbezvegung, Musik und Kirche, 1938; Melodienbuch zum Gesangund buchfiir die evangelische Christenheit, 1948; Glockenkunde, 1949; Das Evangelische Kirchengesangbuch, Musik und Kirche, 1950; Samuel Scheidt und die Orgel, ibid., 1955; Grundsdtze der Dispositionsgestaltung des Orgelbauers G. Silbermann, AFMW, 1959; Musicologica et liturgica, Spomenica prigodom 60. roendana

508

MAHRENHOLZ MAJER
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski triptih In terra Sannita, \ simfonija s obligatnim klavirom, 1951; simfonijska suita Edipo Re, 1953;' tira za gudae, 1958; Piccola sonata da camera, 1954. Kompozicije za du orkestar (Ouverture in Marcia op. 6). KOMORNA: sekstet za gudae i k Evocaciones za gudaki kvartet, 1956; Iniroduzione, minuctto e fuga za gu trio, 1958; 3 Neapolitan songs za violinu i klavir; 3 Smorfie za 2 trublje i 2 Fantasia Urica za klarinet i klavir; Melodramnia za klarinet solo. VOKAl zborovi (5 madrigali classici; Studio per un oro di Tragedia antica); solo-p; (3 Canti moderni italiani, 1948; Nella macchia; Padre del ciel; 3 Poemi di Ai Aparicio; 2 liriche colombiane). SPISI: Variaciones sin tema, 1958; 1 di Storia della muica, 1962; Pretesti di Letteratura musicale, 1966.

red. K.-F- Miiller), 1960 i dr. IZDANJA: ). Adlung, Muica mechanica organoedi, 1931; Scheidtova sabrana djela, sv. IV VIII i XIII, od 1932 (medu njima Tabulatura nova, 2 sv., 1954, s vrlo vrijednim uvodom); Dom Bedos, L' Art du facteur d* orgues, 193436; J. Criiger, Neun geistliche Lieder fiir ein-stimmigen gemischten Chor, 1937; S. Scheidt, Giirlitzer Tabulaturbuch 1650, 1941 i dr.

MAILLART, Louis (nazvan Aim), francuski kompozitor (Montpellier, 24. III 1817 Moulins-sur-AUier, 26. V 1871). Uenik J. Halevvja i F. Lebornea na Parikom konzervatoriju, gdje je 1841 osvojio Prix de Rome. Njegova opera Les Dragom de Villars, bila je vrlo popularna u Francuskoj i Njemakoj i odrala se na repertoaru do novijeg vremena; u Zagrebu je iz vedena 1884 pod imenom Pustinjakovo zvono.
DJELA. Opere: Gastibelza, 1847; Le Moulin des tilleuls, 1849; La Croix de Marie, 1852; Les Dragons de Villdrs, 1856; Les Pecheurs de Catane, 1860; Lara, 1864. Vie kantata (Lionel Foscari, 1841, La Voix sacre, 1859); solo-pjesme. LIT.: J. Feschotle, Louis (Aime) Maillart, MGG, VIII, 1960.

MAINARDI, Enrico, talijanski violonelist i k ompozitor (Milano, 19. V 1897 ). Violonelo uio kod G. Magrinija na Milanskom konzervatoriju (diplomirao 1910) i kod H. Becke-ra na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, zatim nastavio studij kompozicije na Milanskom konzervatoriju kod G. Oreficea (diplomirao 1918). ef katedre za violonelo na Accademia di Santa Cecilia u Rimu (od 1933). Nastupa na koncertima kao solist i u komornim sastavima od
I9IO.

MAISTRE, Mattheus le -> Le Maistre, Mattheus ' MAiTRISE (franc. maitre uitelj, majstor), naziv za pjev kole i zborove to su ih od XV st. osnivale sve vee crkve u I cuskoj. Na elu maitrise bio je Maitre de chapelle, a tienii uz muziko znanje stjecali i opseno ope obrazovanje. Franc revolucija ukinula je 1791 te crkvene muzike kole, ali novije doba mnogi crkveni zborovi nazivaju maitrise.
LIT.: J. M. H. Forest, L'Ecole catholique de Lyo n, Pari i Lvon A. Collette i A. Bourdon, Histoire de la Maitrise de Rouen, Pari 18c F. L. Chartier, L'Ancien chapitre de Notre- Dame de Pari et sa Maitrise, 1897. J--M. Clerval, L'Ancienne Maitrise de Notre-Dame de Cha Pari 1899. Prevost, Histoire de la Maitrise de la cathedrale de Troves, 1 1906. B. Brenet, Les Musiciens de la Ste- Chapelle du Palais, Pari E. Fyot, L'Origine de la Maitrise de la Ste-Chapelle a Dijon, Memoil l'Academie de Dijon, 1917 19. F. Delcroix, La Maitrise de Cambrai moires de la Societe d'emulation de Cambrai, 1921. G. Roussel,Les Ma! et les offices liturgiques, Atti del Congresso internasionale di Muica ! Roma, 1950. P. Pimsleur, The French Maitrise, The Musical Times,

Koncertirao u duu sa E. Dohnanvijem, u triju sa E. Fischerom i G. Kulenkampf-fom (poslije Kulenkampffove smrti sa W. Schneiderhanom); od 1945 esto se pojavljuje u duu sa C. Zecchijem. Jedan od najveih suvremenih umjetnika svog instrumenta. Plemenitou tona i E. MAINARDI duboko produhovljenim osobnim izrazom ostvaruje jedinstvenu interpretaciju, osobito u komornim djelima. U njegovim se kompozicijama, uz stanovite eklektike crte, nazrijeva jaka individualnost sklona lirskoj meditaciji. Povremeno i dirigira.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violonelo, 1943 i 1960; kon cert za violonelo i gudae, 1966; elegija za violonelo i gudae, 1957; Prologo, aria e finale za gudae; Muica per archi, 1955- KOMORNA: gudaki kvartet, 1951; 2 klaviiska trija, 1939 i 1954; nokturno za klavirski trio, 1947; klavirski kvartet, 1969; sonata za violonelo i klavir, 1955; sonata za violu i klavir, 1969; Sonata quasi fantasia za violonelo i klavir, 1962; sonata za violonelo solo; Sonata breve za violonelo solo; sonatina za violinu i klavir, T943; razne kompozicije za violonelo i klavir; 2 zbirke etida i druge kompozici je za violonelo solo. Kompozicije za klavir. IZDANJA: 6 suita za violonelo solo J. S. Bacha; koncert za violonelo op. 104 A. Dvofaka (sa H. Degenom) i koncert za violonelo op. 33 R. Volkmanna.

MAJARON, Edi, violonelist (Ljubljana, 13. _X_i94o Studij zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani (. edlbi C. kerjanc, O. Bajde) i tamo 1964 poloio postdiplomski i usavravao se kod M. Sadla i S. Vetomova na Muzikoj at miji u Pragu i kod A. Navarre na majstorskom teaju u S Od 1959 solist Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ljubi uz to lan Radio -kvarteta (195970), ansambla Slavko C (1962 64) i Slovenskog gudakog kvarteta (od 1970). Od predsjednik je ansambla Consortium musicum. Kao komorni ziar gostovao u Poljskoj, ehoslovakoj i Italiji. A. B MAJBORODA, Georgij Ilarionovi, ukrajinski kompo (Pelehovina, Poltavska gubernija, 1. XII 1913 ). Studira Konzervatoriju u Kijevu (L. Revucki). Jo kao student pred teoretske predmete na muzikoj koli u Kijevu. Od 19 45 pro na Kijevskom konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u C-duru, 1940 i Dduru, 1952. Simfonijske pjesme Jlinen, 1939; KaMeunpi, 1941 i 3anoi (sa zborom), 1954; suita iz scenske muzike za tragediju Kralj Lear; rap: 1949 (nova redakcija 1952). Opere: Munana, 1955 i Apcenaji, 1960. Se muzika. VOKALNA: kantata JlpyoK6a napodoe, 1946; masovne pj solo-pjesme.

MAINE, Basil Stephen, engleski muziki pisac i kritiar (Norwich, 4. III 1894 ). Studirao na Queen's College u Cambridgeu (Ch. V. Stanford, Ch. Wood, C. B. Rootham, E. J. Dent). Od 1917 uitelj matematike i muzike u Durnfordu i pomoni orgulja katedrale u Durhamu. Od 1921 muziki kritiar u Daily Telegraphu i dr. (od 1935 u Sunday Timesu). God. 192729 izdavao Bulletin of the British Music Society. God. 1939 zareen za sveenika. Bavio se i knjievnim radom.
DJELA. SPISI: Receive It So, 1926; zbirka kritikih studija Behold These Daniels, 1928; Rondo, 1930; Reflected Music, 1930; Elgar, his Life and Works (2 sv.), 1933 (najvanije djelo); Chopin, 1933; The Glory of English Music, 1937; autobiografije The Best of Me, 1937 i People Are Much Alike, 1938; On Music, 1945; Tzoang zvith our Music, 1957; Being a Set of Variants to Mark the Complelion of Thirty Years' Practice in the Uncertain Science of Music Criticism, 1957. Komponirao kraa duhovna - vokalna djela.

MAJCEN, Marijan, pjeva, tenor (Zagreb, 30. VI 2. II 1965). Na Glazbenoj koli HGZ u Zagrebu uio vii (V. Huml), a zatim se posvetio pjevanju (neko vrijeme ui M. Tmine). Studij pjevanja nastavio u Beu, Parizu (J. de Res Milanu i Berlinu. Koncertnu karijeru zapoeo 1922 u Zagi gdje je 1925 debitirao i na opernoj pozornici kao Faust (Goui God. 192628 solist Gradske opere u Berlinu, 192829 u H na Saali, zatim u Wiesbadenu (1929 30) i na Volksoperi u 1 (1938 39). Pedagokim se radom bavio od 1931; od 1949 je nastavnik na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gov operni repertoar obuhvaao je tridesetak prvih tenorskih VJ od kojih su najuspjelije bile Cavaradossi (Puccini, Tosca), Jose (Bizet, Carmen) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci), a konc preko 800 pjesama. Objavio je prirunik Umjetnost pjevanja (1
K. 1

MAINSTREAM (engl. main glavni, bitan i stream tijek, struja), oznaka za skupinu bitnih obilje ja jazza koja su prisutna u svim stilskim razdobljima i po kojima se ta vrst muzike razlikuje od ostalih naina muziciranja. Izraz m. prvi je upotrijebio kritiar S. Dance. U najnovije se vrijeme sve ee primjenjuje kao naziv za tradicionalni jazz. MAIONE, Rino, talijanski dirigent i kompozitor (Airola, Benevento, 16. X 1920 ). Na Konzervatoriju u Napulju zavrio studije dirigiranja, kompozicije za limenu muziku i klavira; u dirigiranju se usavravao kod J. Fourneta u Parizu i kod P. van Kempena na akademiji Chigiana u Sieni. Dirigent Simfonijskog orkestra u San Remu, 195358 profesor na konzervatorijima u Bogoti i Medellinu (Kolumbija), a zatim na Konzervatoriju u Napulju. Kao dirigent nastupa u domovini i inozemstvu; suradnik talijanskih i stranih mu zikih asopisa.

MAJDI, Vera, pjevaica, sopran (Kranj, 2. III 189S Pjevanje uila na Konzervatoriju u Ljubljani i kod R. Dani Beu; operna pjevaica u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Bei Kasselu, Hamburgu, Kielu, Niirnbergu, Halleu na Saali i dr. I kavi se s operne pozornice, 195067 profesor pjevanja na zikoj koli u Kranju. Umjetnica kultiviranog i tehniki iz' kolovana glasa, isticala se podjednako u lirskim i dram sopranskim ulogama. U njezine najbolje kreacije idu Marg (Gounod, Faust), Micaela (Bizet, Carmen), Pamina (M( arobna frula), Marinka (Smetana, Prodana nevjesta), Tatj; Liza (ajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Amelia, A Elvira (Verdi, Krabuljni ples, Aida i Ernani) i Mimi (Pu< La Boheme). Nastupala je i kao koncertna pjevaica. D. ( MAJER, obitelj muziara. 1. Mijo, kompozitor i tamburaki zborovoa (O sijek, Zagreb, 1915). Gimnaziju zavrio u Osijeku i tamo uio 1 buru kod P. Kolaria. God. 1882 u Zagrebu utemeljio stude tamburaki zbor Hrvatska lira, s kojim je idue godine pri prvi tamburaki1 koncert, to je pridonijelo irenju tambur: pokreta po zapadnoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slov pa i medu hrvatskim studentima u Pragu i Beu. NajpopuU

MAJER MAKAROVA
Majerove tamburake kompozicije su koranica Junak iz Like, splet narodnih napjeva Hrvatsko prelo i Hrvatsko kolo; on je autor i prve vokalno-tamburake kompozicije Podoknica za bariton, muki zbor i tambure. K. Ko. 2. Milan, kompozitor i muziki kritiar (Zagreb, 24. VIII 1895 1. I 1967). Sin Mije; studij klavira zavrio na koli HGZ u Zagrebu; kompoziciju i orgulje uio kod F. Dugana. Kao svreni pravnik dugo godina u sudakoj slubi u Zagrebu; 1946 56 direktor Zavoda za zatitu autorskih malih prava (ZAMP) u SR Hrvatskoj. Djelovao je i kao muziki kritiar (192341) u zagre bakim dnevnicima Zagreber Tagblatt, Morgenblatt, Obzor i dr. Orgulja zagrebake Radio -stanice i koncertni pratilac, 1931 41 nastupao i kao pijanist u Zagrebakom komornom triju (M., A. Ganoci, M. Crlenjak) koji je sam osnovao. Kao glavni tajnik Udruenja jugoslavenskih muzikih autora (UJMA, 1 93141) i direktor ZAMP intenzivno se bavio zatitom autorskih prava. U Majerovim djelima oblik je pregledan, a muziki govor, ponekad eklektian, izbjegava radikalnija izraajna sredstva su vremenih muzikih strujanja. Iako se melodika njegovih kompo zicija ne temelji na folkloru, on ga se nije klonio; pojedina djela (gudaki kvartet) primjerci su uspjenog stiliziranja narodnog melosa. Svoj najvii kompozitorski domet dosegao u simfonijeti, Uvertiri veseloj igri i solo-pjesmama.
DJELA. ORK ESTRALN A: s imfo n ijeta za gudak i o rkestar u A -d uru op. 18, 1948 (Osijek, 23. I 1950); koncert za klavir u h-molu op. 9, 1942 (prer. 1962); Uvertira veseloj igri op. 26, 1950 (Zagreb, 27. I 1953). KOMORNA: gudaki kvartet u d - molu op. 10, 1943; sonata za violonelo i kla vir u e-molu op. 14, 1944; sonata za violinu i klavir u G -duru op. 25, 1949. KLAVIRSKA: Tri stavka, 1943; sonatina, 1947; Pet minijatura, 1963. - Tri preludija za or gulje. VOKALNA. Zborovi: Dvanaesti juna; ume ume; Zov olujnoga mora i dr. Solo-pjcsme: Putovanje; Zapali svjetiljicu; Kad mene ne buae; Pjesma zimi; Volto bik da me voli; Scherzo; Staklena no; Sat i dr. Masovne i bortene pjesme: eljezniarska pjesma; Mi smo sinovi junaka; Naa vojska. Muzika za d jec u. C RK VEN A: 2 mise : Be i na ka nta ta ; mo te t Ang dus D om in i i dr. K. Ko.

509

Teopuecmeo u paoma My3biKajibnoio ucnoAiiumejui no danuhiM onuma u e ceeme uayKu.

MAJO, Gian Francesco De (nazvan Ciccio di Majo), talijanski kompozitor (Napulj, 27. III 1732 17. XI 1770). Sin i uenik Giuseppea De Majoa, studij nastavio kod G. Manna i F. Fea. Orgulja dvorske kapele u Napulju. Kao kompozitor pokazivao izrazit smisao za voenje melodije i za proporcije.
DJELA. DRAMSKA. Devetnaest opera: Ricimero Re dei Goti, 1759; Caio Fabricio, 1760; Astrea placata, 1760; L'Almeira, 1761; Artdserse, 1762; Alcide negli orti Esperidi, 1764; Ifigenia in Tauride, 1764; Ipermestra, 1768; Adriano in Siria, 1768; Eumene (dovrili G. Insanguine i P. Errichelli), 1771 i dr. Osam oratorija i kantata. Pet misa, vie psalama, graduala i dr. Dvije njegove arije objavio je A. B. Mara u djelu Gluck und die Oper, 1863. LIT.: E. Zanetti i N. Prota-Giurleo, Gian Francesco De Majo, Enciclopedia dello Spettacolo, IV, Roma 1957. D. Di Chiera, Gian Francesco Majo, MGG, VIII, 1960.

MAJOR, 1. Jakob Gvula (pravo ime James Julius Mayer), madarski pijanist i kompozitor (Koie, 13. XII 1858 Budimpeta, 30. I 1925). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (R. Volkmann, F. Erk el, F. Liszt). Koncertni pijanist, muziki pedagog, zborovoa i muziki pisac u Budimpeti. U svojim je kompozicijama povezivao madarske nacionalne elemente s razvijenom tehnikom kasnog njemakog muzikog romantizma. Zanimao se i za puku muziku ju goslavenskih naroda.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, u a -molu, 1883 84; II, Magyar, 1890; III, u c-molu, 1893; IV, u fis-molu 1904; V, u D-duru, 1910 12 i VI, nedovrena, 1918; simfonijska pjesma Balaton, 1906; koncertna simfonija za 2 klavira i orkestar oko 1888; koncert za klavir op 49; 3 Konzertfantasien

3. Maa, pijanistica i pjevaica, mezzosopran (Kazanl'k, Bugarska, 1. I 1914 ). 2ena Milana; studij klavira zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani); pjevanje uila kod F. Schiffrer-Navigina. Nastavnica muzikih kola Polyhymnia i Lisinski u Zagrebu, 194570 profesor klavira na muzikoj koli Pavao Markovac u Zagrebu (1960 70 direktor). Kao pijanistica nastupala samostalno i s orkestrom, kao i u komornim sastavima u Zagrebu i drugim gradovima u zemlji. Pjevala je i u inozemstvu (Be, Graz), a nastupala je i u operi.
LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Andri, Tamburaka glazba. Historijski pregled, Slavonska Focga 1962. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. K. Ko.

, 99; 5 ; p suita i dr. DRAMSKA. Opere: Dalma (neizvedena); Erzsike, 1901; Szechy Marta, 1906 i Mila, 1913. VOKALNA: zborovi; solo-pjesme: 3 zbirke. Lieder und Gesdnge fiir eine Mittelstimme; Sabbatarian Songs, oko 1907. SPISI: Zongora iskola (kola za klavir), 1891 i 1899; Osszhangzattan (Traktat o harmoniji), 1891; Ellenpont (Kontrapunkt), 1903. Manji spisi i lanci.

2. Ervin, muzikolog i kompozitor (Budimpeta, 26. I 1901). Sin Gyule; kompoziciju uio kod Z. Kodalva na Muzikoj akademiji u Budimpeti i tamo pohaao na Univerzitetu preda vanja iz filozofije; doktorirao 1930 na Univerzitetu u Szegedinu. Urednik muzikih asopisa Zenei Szemle i Muzsika, 1935 utemeljio Magyar Muzsika; od 1928 nastavnik muzike povijesti na konzervatoriju u Budimpeti.
DJELA. SPISI: A nepies magyar mu'zene es a nepzene kapcsolatai (Odnos izmeu narodne umjetnosti i puke muzike, disertacija), 1930; Brahms es a magyar ene (Brahms i madarska muzik a), 1933; Fdy Andrds es a magyar zenetb'rtenet (A. Fay i historija madarske muzike), 1934; Bach es Magyarorszdg (Bach i Madarska), 1953; Mozart es Magyarorszdg. Mozart in Ungarn, 1956; studije; lanci. Sa I. Szelenvijem izdao klavirsku zbirku A Magyar zongoramuzsika szdz eve, 1954. KOMPOZICIJE: za komorne sastave (sonate za violonelo i klavir; za kontrabas i klavir; za tarogato i klavir; za fagot i klavir), za klavir i za orgulje i dr. LIT.: E. Major, Major J. Gvula, A ene, 1925. J. Ujfalpussy, Major, 1. J. Gvula, 2. Ervin, MGG, VIII, 1960.

MAJER, Josip, kompozitor i vojni dirigent (Horosedla, e ka, n. II 1888 - Sarajevo, 9. III 1965). Studij zavrio 1908 na Konzervatoriju u Pragu. Vojni dirigent u Puli, kasnije preao u Srbiju. Poslije Prvoga svjetskog rata slubovao u vie jugoslavenskih gradova; u Mostaru, Banjaluci i Karlovcu osnovao i organizirao tamonje vojne muzike; 193134 upravnik Vojne muzike kole u Vrcu. Od 1934 u Sarajevu, gdje dirigira operete i dramska intermezza u poz oritu, a povremeno i koncerte Sa rajevske filharmonije. Nakon Osloboenja (do 1954) nastavnik Srednje muzike kole u Sarajevu.
DJELA: Dvije makedonske igre za orkestar; fantazije i manje orkestralne kompozicije; brojni marevi za vojnu muziku. Operete Carev dvojnik i Na Jadranu. LIT.: Z. Kuukali, Likovi bosansko- hercegovakih kompozitora, Sara jevo 1961. M. Poz.

MAJHENI, Vladimir, pjeva, tenor (Zagreb, 1889 21. XI 1963). Glumaku kolu pohaao u Beu; pjevanje uio u Za grebu kod V. Antona i . Prejca; debitirao 1909 u Osijeku kao Pippa (Audran, La Mascotte) i ondje bio angairan. Od 1927 lan Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. U svojoj dugogodi njoj umjetnikoj karijeri ostvario niz veoma uspjelih operetnih likova u djelima I. Kalmana (Grofica Marica, Cirkuska princeza), P. Abrahama (Havajski cvijet, Viktorija i njen husar), S. Albinija (Barun Trenk) i dr. Bavio se i operetnom reijom. K. Ko. MAJKAPAR, Samuil Mojsejevi, sovjetski pijanist, kompozitor i muziki pisac (Herson, 18. XII 1867 Lenjingrad, 8. V 1938). Nakon studija na Petrogradskom konzervatoriju (V. Demjanski, V. ezi, N. Solovjov) usavravao se u Beu (T. Leschetizky). God. 191030 predavao klavir na Petrogradskom konzervatoriju. Koncertirao po Rusiji i Njemakoj. Medu nj egovim djelima istiu se klavirske minijature.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet; trio za djeji ansambl; sonata za violinu i klavir; suita za djeji ansambl violina unisono i klavir 4 -runo. KLAV1RSKA: 2 sonate; 2 sonatine; varijacije; 8 minijatura; 3 preludija; MuMojiemHbie MbicAU i dr. Ilepaue uiazu, 16 kompozicija za klavir 4-runo. SPISI: My3UKanbHuu cjiyx, eio 3nanenue, npupoda, ocoBenHOcmu u .uemod npaaujtbHOio paieumuH, 1900 (II dopunjeno izd. 1915); 3uaneHue meopnecmea Eemxoeetia dan nameti coapeMeHHOcmu, 1927; fodbi yuenUM u My3bii<a.ibH0u denme.ibHOcmu, 1938;

MAJORANO, Gaetano - Caffarelli MAKAROVA, Na tali ja Romanovna, sovjetska plesaica (Lenjingrad, 21. X 1940). Studirala na Institutu Vaganove u Lenjingradu, a 1959 angairana u Teatru Kirov, gdje je ubrzo postigla veliku plesaku karijeru. Od 1970 solistica American Ballet Theatrea u kojem nastupa i u modernom baletnom repertoaru. MAKAROVA, Nina Vladimirov-na, sovjetski kompozitor i pijanist (Jurji-no, Gorki, 12. VIII 1908). ena A. Ha-aturjana; 192730 studirala na Moskovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski). U pojedinim njezinim tehnikim postupcima naziru se tragovi impresionizma. Poduzela brojne koncer-tne turneje po inozemstvu.
DJELA. ORKES TRALNA : simfonija u d-molu, 1938; simfonija N. R. MAKAROVA u baletu Giselle

510

MAKAROVA MAKEDONSKA MUZIKA


2 Jl=28O (J Komitska, Makedonsk

u 3 stavka, 1958; orkestralne suite iz scenske muzike za drame KaK saKanHJiach cmaAb, 1955 i Mariana Pineda, 1957. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1934; 2 kompozicije za obou i klavir, 1943; MCAOUH i C KCPHO za violinu i klavir, 1938; vokaliza za violonelo, 1959; 2 kompozicije za harfu, 1964. KLAVIRSKA: sonatina, 1933; 6 etida, 1938; 2 djeje suite, 1955 i dr. Opere MyoKecmao, 1947 i 3on, 1955; scenska muzika; muzika za film i radio. Kantata za sole, zbor i orkestar, 1940; so!o-pjesme.

MAKEDONSKA FILHARMONIJA, simfonijski orkestar osnovan na inicijativu T. Skalovskog 24. XI 1944 u Skopju. Ansambl je u poetku imao samo 26 muziara, ali je ubrzo (1946) izrastao u kompletno orkestarsko telo sa 68 lanova. Kasnije je preao u nadlenost Radio-Skopja i do 1949 delovao kao njen simfonijski orkestar. Redovito je prireivao koncerte i time mnogo doprineo stvaranju stalne koncertne publike u Skopju. God. 1949 orkestar prelazi u sastav Skopske opere, osnovane dve godine ranije. Osnivaka skuptina Makedonske filharmonije bila je 1950; 1954 ona dobiva naziv Skopska filharmonija, a 1960 Filharmonija SR Makedonije. Makedonsku filharmoniju vodio je od osnutka Todor Skalovski. Uz njega su sa tim najveim makedonskim orkestarskim ansamblom koncertirali kao dirigenti ili solisti i mnogi drugi makedonski muziari (T. Prokopiev, K. Spirovski, V. avdarski, F. Muratovski, A. urev, L . Palfi, K. Davidovski, R. Spasovski, K. Boinovski, S. Muratovska, R. Dimitrova, M. Mitrovski, A. Lekovski, P. Petrovski), kao i niz renomiranih umetnika iz drugih jugoslovenskih socijalistikih republika i inostranstva. Podizanju umetnikog nivoa izvedbi ovog prvog i najveeg makedonskog orkestra veoma je mnogo doprinelo i delovanje dirigenta Lovre Mataia (194852). Uz irenje muzike kulture i odgajanje koncertne publike M. f. stekla je velikih zasluga izvodei dela domaih autora, naroito makedonskih, kao i dajui mogunost mladim domaim muziarima da koncertiraju. Osim u Skopju ona prireuje kon certe i u drugim makedonskim gradovima: u Ohridu, Bitoli, Tetovu, Prilepu, tipu, Strumici, Kumanovu i Titovom Velesu; osobito je zapaena bila turneja 19 60 po SR Srbiji (Beograd, Novi Sad, Ni i Kragujevac), kao i velika evropska turneja pod vodstvom dirigenta I. Markevia posle katastrofalnog skopskog zemljotresa (1963). God. 196569 institucijom rukovodi kao direktor i prvi di rigent Vano avdarski; u tom je periodu naroito zapaene rezultate ostvario Kamerni orkestar Makedonske filharmonije svojim nastupima u zemlji i inostranstvu. Od 1971 direktor je Fimo Muratovski. v. v. i D. Ov. MAKEDONSKA MUZIKA. Narodna. Bogatstvo ritmike i metrike, gipkost melodike, sloboda arhitektonike glavne su karakteristike makedonske narodne muzike. Uticaj Orijenta oit je u tradicionalnoj instrumentalnoj muzici makedonskih gradova i gradia. arolikosti narodnog muzikog stvaranja u Makedoniji doprinosi i folklorna mu zika tamonjih etnikih skupina, Alba naca ( -* Albanska muzika. Muzika Albanaca u SFRJ), Cincara, Roma (Cigana), Turaka i drugih. Sutinske razlike u narodnoj muzici pojedinih folklornih podruja Makedonije nisu do danas uoene. Razlike su zapaene u rasprostiranju narodnih muzikih instrumenata i zastupljenosti dvoglasnog narodnog pevanja. Pri prouavanju makedonskog muzikog folklora treba uvek imati u vidu da Makedonija granii sa Albanijom, Bugarskom, Grkom i Srbijom i da je razvoj makedonske folklorne muzike bio pod uticajem tih zemalja, i obratno. Od osobina makedonskog muzikog folklora panju privlae pre svega bogatstvo i raznovrsnost ritma, posebno u raznolikim metrikim oblicima. Postoje dve osnovne grupe taktova (mera): taktovi deljivi na jednake jedinice mere i taktovi u kojima sve jedinice mere nisu jednake. Prvoj grupi pripadaju taktove strukture 2/4 (2/8), 3/4 (3/8), 4/4 (4/8) i 6/4 (6/8). U plesnim pesmama i instrumentalnim plesnim melodijama esto su zastupljene 2/4 i 4/4, dok se taktove strukture 3/4 i 6/4 retko pojavljuju, vei nom u novonastalim pesmama pod izvesnim uticajem Zapada.
1 J = 120

vez - den

se

dit,

Ne - a . ,

vez - dere

ve

zit.
i

Uz njega se redaju dvodelni i etvorodelni sa produenom' gom i petorodelni sa produenom prvom jedinicom mere. i
JZ. = 60

1
Bar-o, ka. - le

li.
Bur-oj

Dar-do,

Bar - da 4 > = 280 (JT7?)

be-le

na

re - foz-ta,.

Sta-ri de-dc

vi-no pi-e,

Za - a, -re,

sorie-go-vi

tri si- n

o ;\

J| = 22O (J~ TT > T. Sk&~ ra,- le se ml ste - fe; - ^a: - le,

Humoristina,

J] ;< /3 J i? tri de - vOj 1 ^4^/ ----- ^/iz

tt (u.)-da. - E'i, ^a. ra-di . mla-dz Sto

Na iznesenim oblicima nejednako deljivih taktovih stru bazira se vei broj plesnih melodija, bez obzira da li se p ili izvode instrumentom. Tzv. bezmenzurni napevi, preteno vokalne melodije, pos su grupa u ritmici makedonske folklorne muzike. Kreu slobodnom, rubato ritmu (tzv. ritmu reci). Izvode se za v poljskih radova (npr. etvarske) ili prilikom nekih obreda i aja (urovdenske, svadbarske; primeri 6, 7, 8, kao i 22 i
6 J = 80
Durovdenska,

Ka - U-na jnaj-Tca, ple-te-ej i ja-ka. (a)


J=8 0 Vodiarska, Delevo

Ja. u,-- e - t

i
8

J> i J J J J> i' J J


StcL-ra mi maj -Tca. na. stol se - de etvarska, M J-80

Ne (e)

pej

Jfe - do,

7ie

j>ej, (ej)

ra - TW

vo

ne - e -

Na. -7ti,

l/i,
Prispivna, Maleevo

J/n-l/i, 7UL-ni {ju-lji, vnakodet.

n/t - ni,

Tradicionalna muzika praksa i danas intenzivno ivi, bito na selu. Javlja se U dva oblika: pesma i oro. Kod pesama vladuje oblikovno jasnija ritmiko-metrika podela mu2 reenica, kod ora motivsko-tematska izgradnja. Dva su osnovna principa izgradnje instrumentalne mel ora. Prema prvom, svirka za oro razvija se iz motivike vo melodije pesme uz oro (primer 3). Na upotrebljene motive, zike fraze i reenice nadovezuju se novi motivi, kao i vari upotrebljene motivike vokalne melodije.
J}- = 80-120
Pajduka, oro na

Nejednako deljive taktove strukture ja vljaju se u vie oblika: dvodelni/3., trodelni J7J] ili JT3., etvorodelni JJJ1. ili JT7] i petorodelni J7JT3, JTTJ], JTOT-, 17171- . Najzastupljeniji oblik je trodelni sa produenom prvom jedinicom mere (pri-meri 2, 13 i 15).

J~3-1 JI-1 JI-

MAKEDONSKA MUZIKA
fe 1
T -

511

m
ii. "3rH

tatonika je veoma retka. Javljaju se II i VI glas istonog crkvenog pojanja; prvi tip VI glasa karakteristian je po prekomernoj sekundi, najee u obliku: g, as, h, d, e,f, g. Uticaj novoturske muzike novijeg je datuma (XIX v.); analizom nekih makedonskih gradskih melodija, osobito melodija koje se pevaju uz pratnju -> algija, lako se mogu otkriti tipovi istonjakih makama, npr. makam hidasa.

lodika ora razvija se iz samo jedne ili iz vie muzikih misli (muzikih fraza ili manjih sklopova motiva). Ora u kojima su utkane jedna ili d ve muzike misli ora su prvog tipa,
10 ^
Za raka (gajda), Pelagonija

Ir J to * U drugom

J ----- < 1 * II _^yj Lu i _i osnovnom principu izgradnje instrumentalna me-

OJ, ti kam ! t sa,

7no-7n,

m/i-loj Ce te

TJW - me

kol-7ca

pra. - CUTL da. mi.

ka-e,

da 7ne

ne Ja.

e. ------------------------------------

U drugi m novijim gradskim pesmama pojavljuje se dur, e sto u melodici evropskih mediteranskih osobina. a ora sa tri ili vie muzikih misli ora drugog tipa.
J = 126 Mariovsko oro '-> }- 208 Titov Veles

iJ Aa P 5 g r> I
0- e -ni me

IT

c ft

--"" )
7a me, o - e-

~
ma, mo.

'

fr i r-rr-r i-"f
r-m . U.T . i i r

mi-la, m/L-mv

o - ua. ja go - di~iw.,77WL-mo:

o - va. - Ja, ga -

Umanjenje intervala u odnosu na temperirani i tzv. prirodni sistem karakteristika je makedonskog seoskog muzikog folklora, osobito potencirana u obiajnim i prazninim pesmama. Usko je povezana sa netemperiranim lestvinim sistemom aerofonih narodnih instrumenata. Dok je grad pod uticajem algadijskih (algija) sastava uvodio proirivanje tonskih nizova obojenih uveanom sekundom, dotle je selo zadralo svoju tradiciju u ko joj nema uveane sekunde. Seoska tradicija slui se opredeljenim tonskim nizom koji najee ne prelazi kvartu iznad tonike:
16

Pesme se dele na pesme koje se izvode u odreeno vreme u godini i na pesme koje se pevaju u svako doba godine. Ova podela uslovila je dva naina pevanja enski i sejmeneki. Prvoj grupi redovito pripadaju pesme kalendarskog, obiajnog i magij skog karaktera, dok se u drugoj istiu pesme borbenog karaktera. Kalendarske, obiajne i magijske pesme najee se izvode melodijskim obrascima ustaljenim na pojedinim folklornim podrujima. Glavna karakteristika ovih pesama je uski ambitus.
'2 j = 60
Boina, Ohrid

Ov-ci pa-si

zi - zet Ka-ta, na

dva pa-ta.,

TUZ

dva dru-ma..

Pevanje pesama borbenog karaktera, koje se razvilo pod uticajem evropske muzike, proiruje ambitus do oktave i preko nje. Tonski nizovi borbenih pesama razvijali su se na dva naina: i. proirivanjem tonskih nizova obiajnih i kalendarskih, prazni nih pesama, 2. uvoenjem tonskih nizova durskog ili molskog karaktera.
'3

-CM

(JT7J)

Komitska, Bitola

Se pro-e-taZ

Del-ev i : do-lzi 7cryVar da* rot,

do-lakra/Var da, rotjfe,

Tikve -lo-tc

To Je.

Prema . Firfovu, od dijatonskih tonskih naina eolski je modus vrlo karakteristian i najei, uz njega dorski. Pen-

Prvi ton iznad tonike javlja se kao polustepen i kao ceo stepen (primeri 12 i 6). Analiza muzikog sadraja pokazuje da u pesmama preovla uju silazni intervali koji melodijama davaju melanholino obe leje. Melodijska krivulja obiajnih i prazninih pesama odvija se skoro bez skokova; u gradskim pesmama ispresecana je retkim skokovima terce, kvarte i kvinte. U seoskoj tradiciji isticanje tonova na istom stupnju upuuje n a stare oblike kultnih pesama (primer 7). Melodijski kulminacioni ton javlja se u dva vida, jednom ili vie puta. Pri jednokratnoj pojavi redovito se javlja u prvoj melostrofl, dok se u narednoj pojavljuje za stepen nie, sputajui se valovito ka tonici (primer 2). eu pojavu melodijske kulminacione take susreemo u obiajnim i prazni nim pesmama (primer 8). Razreenje je uvek centripetal no ka tonici. Najvei broj melodija seoske tradicije po inje od donje vodice (f), neto manji broj od tonike (g), zatim od kvarte (c) i male terce (b). Krivulja melodije, raunata od poetnog tona, uglavnom se razvija za stepen navie, u neto ma njem broju ponavljanjem poetnog tona, a najmanje za stepen nanie. Tekstovi narodnih pesama sastavljeni su od kontinuiranih stihova koji nisu grupirani u strofe. Stihovi se javljaju sa cezurom (u veini sluajeva) ili bez nje; u melostihovima oni obuhvataju od 5 do 15 slogova. Najzastupljeniji su osmerci (5 + 3, 4 + 4), deseterci (5 + 5, 4 + 6) i dvanaesterci (6 + 6). Iako rede, pojavljuje se i katalitian stih. Muzika realizacija skraenja vri se na dva naina: 1. spajanjem poslednjih dvaju tonova u jedan, 2. pauzom.

512
17 j = n2

MAKEDONSKA MUZIKA
Lju

J?

K k
e la-do son, so ni -lo,

bovna, Ra

dovi

na, ra-ka TML

i ^ l .TT^f
do, . 77Z -&Z 77111
77W - 77KL

I J=fc

' J v

--

---------------------------------1

sa-ma. Ma.-de

na drum. ne-e,

de7

TTW -

TTW -TTUL

Delenje sloga prebacivanjem istog vokala na naredni ton relativno je esta pojava u makedonskoj narodnoj muzici (primeri 8 i 5). U odnosu na jedan stih teksta muziki oblici pevanih pesama mogu se formirati ovako: 1. ponavljanjem tekstovnih i muzikih redaka u oblik A Av; 2. ponavljanjem stiha u dva razliita muzika retka A B i 3. ponavljanjem prvog ili drugog lanka stiha u trodelne, etvorodelne i viedelne muzike oblike. U notnom primeru 18 susreemo trodelni muziki oblik kojim se pevaju lanci jednog samog deseterakog stiha Zdrave, vene, cvee mirisavo uz dva pretpeva i to: u prvom melostihu dvosloni pretpev i prvi etvorosloni lanak deseterca, u drugom melostihu drugi i prvi lanak, u treem melostihu jednosloni pretpev i drugi lanak.

22

J= 66

urovdenska, Skopska Cr

i
ej ju. ju, da-va, ih

Sj, Ju. ju. 3a va,Jjuba^va-vojJih,}

I JJ J

Antifono-bordunska grupa odlikuje se ponavljanjem melodije sta to ga izvodi druga grupa pevaica, prihvatanjem m< na poslednjem tonu, ili na drugom ili treem, brojei od zav melodije. Bordun moe biti ritmiziran i neritmiziran.
oed-Tuz- la JCL-TUL. Ja-no, mo-ri.

Mo-re , zdraue

uen

e,

cue e

771L

ri

a, vo,

zdrawe

ven, e,

t^v-M^
(e ) cue - e mi ri a vo.

* r------i ^J
- ^=------- *
-urovdenska, Tikve

Ima i napeva koji obuhvataju samo jedan melostihg de se u tekstu uz stih javlja i ponovljeni drugi lanak stiha.
19 J = 60

Mi - lqj mi

per - ce

cr-ve -TW,

cr- ue - 7w.

Treu grupu, zabeleenu dosad samo u oblasti Polog, h Tetova i Gostivara, oznauje glissando izdizanje glasa do bc skog tona to na poetku pesme izvodi pevaica koja vodi diju.
24 J = 80

Uz dva ili vie stihova javljaju se ovi muziki oblici: 1. dva mu zika retka, drugi je samo varirani oblik prvoga, uz dva razliita stiha, 2. dvodelni napev uz dva razliita stiha, 3. trodelni napev A B C uz tri razliita stiha, 4. etvorodelni napev A B C A uz dva razliita stiha, 5. dvodelni napev uz tri ili vie stihova (primer 5) i 6. trodelni napev uz tri ili vie stihova. Obiajne i praznine pesme izvode se veinom dvoglasno. Pevaju ih ene u grupama po tri. Pevaica, koja vodi melodiju (kreska ili vii), sedi ili stoji izmeu drugih dveju koje prate melodiju (sloi ili vlee). Dvoglasne pesme poznate su pod nazivima vikoeki, glasoeki i na glas. Interpretiraju se na tri naina: bordunski, antifono -bordunski i izdizanjem glasa. Prva, bordunska grupa, obuhvata nekoliko podgrupa: a) neritmiziran bordun, sa uvodnim tonovima vodeeg glasa ili bez njih (primer 20), b) ritmiziran bordun sa uvodnim tonovima (primer 21) ili bez njih, c) olcaveki (tucajui, podrigivajui) sa ritmiziranim bordunom i skokom (primer 22), d) ritmiziran bordun sa refrenom (primer 21). Na zavretku melodije u navede nim grupama moe se pojaviti i uzvik.
20
J= 120

mjy

Er-ge

TU. -te

lu.-pi

Bune, Koansko

.gle-dat. 21
elvarska, Kriva Palanka

lu. - pat,

his- pi

Sa, - TTia. Ra, - de

na, drum, ne - e,

de,

RCL - de,

Bordun je istaknuta karakteristika dvoglasnog pevanja ritmiziran bordun izvodi se na vokalima a, e, i, ukazujui r in istonog starocrkvenog pevanja u kojem jedan peva melodiju, dok drugi dri iso na nekom vokalu. Isti oblik glasja susreemo i kod dvoglasnih narodnih instrumenata ( par kavala, trostrune gusle i tambure). Druge dve vane ka ristike dvoglasnog pevanja su kretanje u sekundama i, poi ukrtavanje glasova, sputanjem vodeeg glasa ispod toni ceo stepen i njegovo vraanje tonici na zavrecima melost Sve grupe dvoglasnog pevanja zavravaju unisono na tonic U instrumentalnoj muzikoj tradiciji javljaju se etiri muzikih instrumenata: deiji, seoski, meoviti seoski i gr algadijski (gradski). Od deijih instrumenata iz grupe aerofonih instrun zadrale su se razne vrste truba (vrbova svirala, svirala oc drveta, od itne stabljike, od gline i dr.); iz grupe idiofonih i menata klepala, trakaljke, pukalice, travke (list), egr dugme na konac i dr. Od pastirskih idiofonih instrumenata trebljavaju se zvona i klopotarci (klepetue) raznih veli Seosku tradiciju karakterizuju tipovi uzdunih flauta i i: menata sa jezicem. Od tipova uzdunih flauta zastupljei mali duduk, svore i veliki duduk {kavale i kaval u junoj 1 doniji), kao i dvojanka (dvojnica), svi iz porodice blokflaui 3). Na prednjoj strani oni imaju po est melodijskih rupica.

MAKEDONSKA MUZIKA

MAKEDONSKA MUZIKA

Gore lijevo: UPELKA; gore desno: ZURLA; dolje: igra TEKOTO

MAKEDONSKA MUZIKA

513

Narodni instrumenti: i. emene (yusla); 2. Gaida (mesnica); 3. Dvojanka, mali i veliki duduk; 4. Kavali; 5. Daire; 6. Tambura (etvorka); 7. Mala i velika zurla; 8. Tarabuka; 9. Tapan

dvojanke, koja se gradi sa dve cevi, melodijskom i bordunskom, izbueno je est rupica na melodijsko), a samo jedna na bordun skoj cevi, i to u visini na kojoj je izbuena prva melodijska rupi ca. U skopskoj, kumanovskoj i arplaninskoj oblasti pod nazivom kaval ili kafal podrazumeva se drvena cilindrina cev, otvore na na oba kraja. Gornji otvor slui za duvanje, nema piska. Na kavalu je urezano 8 melodijskih rupica za prebiranje, od kojih 7 na prednjoj, a osma na zadnjoj strani. Redovno sviraju dva kavala zajedno, manji enski izvodi melodiju, vei muki pratnju (si. 4). upelka je kratak kaval sa 6 melodijskih rupica na prednjoj strani. Svadbarsko-soborski instrumenat sela je gajda ili mesnica, instrumenat klarinetskog tipa sa jednim udarnim jezicem (si. 2). Gradi se u razliitim veliinama. Sastoji se: od melodijske cevi gajdarke ili surle, na ijoj prednjoj
MUZ. E., II, 33

strani ima 7 melodijskih rupica, a na zadnjoj osma za palac; zatim od bordunske cevi, zvane bralo ili rog; od cevi za duvanj e u meinu (duvalo) i od meine (mev). Izvestan broj instrumenata nalazimo i na selu i u gradu, emene ili gusla (si. 1) kordofoni je gudaki instrumenat sa tri strune, krukolikog oblika, u Bugarskoj poznat pod nazivom g'dulka, srodan jadranskoj > lirici. Rasprostranjen je samo u istonoj i sjeveroistonoj Makedoniji. Upotrebljavaju ga seljaci osobito du Osogovskih planina, a po gradovima tih oblasti sle pi guslari. U seosko-gradske instrumente ubrajaju se i razliite vrste tambura iz porodice trzakih kordofonih instrumenata. Upo trebljavaju se tambure sa dve strune litarka ili itelija i tambure sa etiri strune etvorka ili karaduzen (si. 6). Od membranofonih instrumenata u ovu grupu mogu da se ubroje >

514

MAKEDONSKA MUZIKA
mjesto osvojila grupa pjevaa i sviraa iz Kavadaraca koju je, vodio V. Hadimanov. Nakon Osloboenja prilo se prouavanju makedonsk rodne muzike i intenzivnije i sistematinije. Kad je 1950 os: u Skopju Folklorniot institut (danas Institut za folklor), u pi ljanju grae sudjeluju i mnogi vanjski suradnici. Prou; muzikog folklora sa svoje je strane potaklo i osnivanje ans narodnih plesova i pjesama Tanec, kome je jedan od o zatora i viegodinji direktor bio Mane H. ukov. U posljj dvadesetak godina istaknuti makedonski etnomuzikolozi fov i V.- Hadimanov (uz suradnju Melodija Simonovskog i Pajtondieva) objavili su vei broj zbirka narodnih pjesi napjevima, kao i narodne plesove (ora); narodnu instrumei muziku prouavao je Aleksandar Linin, starinsko dvoglasm vanje ori Smokvarski, probleme metrike Sotir Golal Uz spomenute, danas uspjeno djeluje ve i najmlaa gen* folklorista: Trpko Bicevski, Mihail Brzanov, Mihailo Din Borivoe Dimrevski, Dordi Doriev, Blae Petrovski (-> P
ZBIRKE: H. 'JeuiMedMeuee, EtJirapcKH Mane^OHCKM necrni, 1926. V. ordevi, Srpske narodne melodije Juna Srbija, Skoplj L. Kuba, Slovanstvo ve svych f.pevech, XIV, Pisne makeaonske, Prah JJ. Xpucmoe} 66 HapoAHH necmi Ha MaKe^oHCKHTe 6tJirapH, CO4>HH I< Lj. i D. Jankovi, Narodne igre, III IV, Beograd 1939 i 1948. . Firfc kedonski muziki folklor, Pesni I, Skopje, 1953. Isti i G. Pajtor.die kedonski narodni ora, Skopje 1953. M. A. Vasiljevi, Jugoslovenski ki folklor, II, Makedonija, Beograd 1953. V. Hadimanov, Makedon rodni pesni (4 sv.), Skopje 19531956. K. LJbPhyuiaHoe, Mane; Hapo^HH necHH, CodptiH 1956. . Firfov, M. Simonovski i R. Pri Makedonski muziki folklor, Pesni II, Skopje 1959. V. Hadimanov, donski borbeni narodni pesni, Skopje 1960. . Firfov i M. Simc Makedonskite melografi od krajot na XIX vek, Skopje 1962. V. manov, A bre Makedonce, Skopje 1962. Isti, Soborski narodni pesni, 1964. Isti, Momi Tikveank^ Skspje 1968. B. Traerup, East Mace Folk Songs, Contemporary Traditional Material from Maleevo, Pijan the Razlog District, Kobenhavn 1970. LI1.: K. Manojlovi, Muzike karakteristike naega Juga, Sv. C, Isti, Svadbeni obiaji u Galiniku (Svadbarske pjesme iz Galinika), ( Etnografskog muzeja u Beogradu, 1926; 1. V. ordevi, Skopske gajd i njihovi muziki instrumenti, Glasnik Skopskog naunog drutvs, i 1926. L. Kuba, Puka glazbena umjetnost u Makedoniji, Sv. C, it B. irola, Sopile i zurle, Zagreb T932. K. Manojlovi, Svadbeni ot Debru i upi, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1935, 10. D. . kovi, Oblici male evske epike, Prilozi za prouavanje narodne poezije, B 1939, 6. B. Rusi, Prilepski guslar Apostol, ibid., posebno izd., Beograc 2. M. ukov, Idejnata sodrina i ritmikint proces vo mpkedonskata n igra, Sovremenost, 1951,'6. . Firfov, Metrikite osobenosti na makedc narodna muzika, ibid., 7. E. ukov, Contenu ideologique et proces rytr de la danse populaire macedonienne, Journal of the International Folk Council, T952, 4. Z. Firfov, I_es Caractres metriques dans la musique p ire macedonienne, ibid. B. Kremenliev, Bulgarian-Macedonian Folk J Berkelev i Los Angeles, 1952. Y. Arbatsky, Beating the Tupan in tht tral Balkans, Chicago 1953. V. Vukovi, Osobenosti tikvekog mu folklora, Izbor eseja, Beograd 1955. . Firfov, Jugoslawien, II: Die Vol sik, 4: Mazedonien, MGG, VII, 1958. V. Hadimanov, Za makedc kavali, Razgledi, 1959. H. Kay(f>MaH, TpurjiacmiTe napo^HH necHHOi TvpcKO, M3BecTna, EiaJirapcKaTa aKa^eMHH Ha navKiiTe, 6, CO(J)HH 1959. Simonovski, Orientalizmi u tonalnoj gradi naih narodnih melodija, Zvuk, 26 27. . Firfov, Kolektivno vokalno muziciranje u Makedoniji, Rad gresa folklorista Jugoslavije u Zajearu i Negotinu 1958, 1960. Isti, . donski narodni pesni od periodot na Narodnooslobodilakata borb a, Rad gresa folklorista Jugoslavije na Bledu 1959, 1960. V. Hadimanov, M balade Makedonije, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Zajearu i Ne; 1958, 1960. Isti, Instruments folkloriques en Macedoine kavalis, J of the International Folk Music Council, 1960, 12. V. Klikova, N; muziki instrumenti u Makedoniji, ibid. B. Rusi, Guslarsko tajno sp> mevanje, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije na Bledu 1959, 1960. A monovski, Refreni makedonskih narodnih pesama, Zvuk, 1960, 37 38. Had imanov, Proces nastajanja makedonskog melosa u Narodnooslobodi borbi, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Titovu Uzicu 1961, Isti i .. Firfov, Volksinstrumente und instrumentale Volksmusik M; niens, Journal of the International Folk Music Council, 1961, 13. A monovski, Muzika terminologija u makedonskim narodnim umotv^ri Zvuk, 1961, 51. . Firfov, Emigrants macedoniens en Amerique et le fc macedonien musical, Journal of the International Folk Music Council, 14. M. Simonovski, Muzika u svetlosti narodnih verovanja u Make( Zvuk, 1962, 54. V. Hadimanov, Melodije makedonskih lazarikih ma, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Mostaru i Trebinju 1963. Isti, The dvotelnik, a Macedonian folk ins trument, Journal : International Folk Music Council, 1963, 15. A. Linin, Tradicionalna ] u narodnoj instrumentalnoj muzici Makedonije, Narodno stvaralatvo, 8. . Firfov, Likot na makedonskata narodna muzika, Rad K01 folklorista Jugoslavije u Ohridu 1960, 1964. V. Hadimanov, M i taaki nastani za vreme na zemjotresot vo Skopje, Sovremenost, 196, Isti, Triasimetrini taktovi makedonske narodne muzike, Rad gresa folklorista u Ohridu 1960, 1964. V. Klikova, Zurladijsko -gajdart zanat u Prilepu, Narodno stvaralatvo, 1964, 11. A. Linin y Karakteri crte gajdarskih melodija u Makedoniji, Rad Kongresa folkloris Cetinju 1963, 1964. V. Hadimanov, Les Melodies funebres du s de Skopie, Studia musicologica Academiae Scientiarum Hungaricae, dapest 1965. H. Kaytf>M,aH, HapOAHaTa My3HKa B ITHPHHCKHS H3BecTHH, BtJirapcKaTa aKa#eMHH na HayKnxe, 11, CocbnH 196* V. Hadimanov, Radnika pesma u Makedoniji, Narodno stvaralatvo, 1966,] H. Kay(f>Mau i T. Todopoe, HapoAHH necHH OT K>ro3ana^Ha BtJirapMfl pHHCKii Kpaii, I, CoiHH 1967. A. Linin, Pesna i oro, Zvuk, 1967, 7374. Brzanov, Problem transkripcije galike igre Tekoto, Rad Kongresa folkl u Dojranu 1966, 1968. . ordiev, Prvi fonografski snimki so make narotlni melodii, ibid. S. Golabovski, Metrikite formi vo makedonskio' ziki folklor, ibid. V. Hadimanov, Tradicionalniot muziki folklor vo veko, ibid. N. Kaufman, Narodni mnoguglasni pesni ot Makedonija, A. Linin, Arhitektonika makedonskog Ora<<, ibid. Isti, O muzikii strumentima makedonskih Slovena, Zvuk, 1968, 89. J. Marki, Ludvik u Makedoniji, Rad Kongresa folklorista u Dojranu 1966, 1968. D. !

*i

Povorka Rusalija, Bogdanci

-> tapan, bubanj razliitih veliina (si. 9), -> daire i def (si. 5) i u poslednje vreme -> tarabuka (si. 8). Gradsku instrumentalnu muziku tradiciju karakterizuje grupa algadijskih instrumenata, najee u sastavu: violina, klarinet, lauta, ut, kanun i daire. Glavna razlika izmeu laute i uta je u tome to lauta ima pragove i prvenstveno slui kao in strument pratnje, dok je ut vie melodijski i nema pragova. Ovoj grupi pripada i zurla (surla ili urna; si. 7), instrumenat sa dvostrukim jezicem tipa oboe. Redovito sviraju po dve zurle za jedno, esto uz pratnju tapana. Danas se u razliitim instrumen talnim sastavima javljaju jo i harmonika, mandolina i gitara. (Notne primere transkribovali su A. Linin i . Firfov). A. Ln. Rad na prouavanju i objavljivanju narodne muzike. Prvi poznati objavljeni zapisi makedonskih narodnih melodija potjeu tek iz posljednjeg decenija XIX st. Iz starije prolosti sauvali su se samo rijetki podaci o narodnom pjevanju i svirci. Tako npr. bizantski historiar Nikiforos Gregoras, 132526 izvjeuje da su makedonski Slaveni iz okoline Strumice dvoglasno pjevali i to naizmjenino u dvije grupe pjevaa. Sredinom XIX st. poznati sakuplja makedonskih narodnih pjesama Konstantin Miladinov namjeravao je uz tekstove pjesama objaviti i n melodija pjesama uz oro, ali to nije ostvario. U vremenu od 1890 do 1900
C6OPHHK OT SbJirapCKH HapOflHH VMOTBOpeHHH (SV. II ---- X V I I )

objavio je 391 melodiju makedonskih narodnih pjesama, zapise Todora Gavazova, Aleksandra Kon~va, Georgija L'eva, Geor gija Smikova, Ivana Klinkova, Angela Bukoretlijeva i Todora Netkova. Uz melografiranje i harmoniziranje narodnih pjesama Atanas Badev prvi je poeo i sistematizacijom metrikih i ritmikih osobina makedonske folklorne muzike i o tome referirao na prvom kongresu bugarskih muziara 1904 u Sofiji. Otprilike u isto vrijeme zapisivao je makedonske narodne melodije Stevan Mokranjac. U vremenu izmeu dva rata makedonski muziki folkl or zapisivali su i prouavali makedonski, srpski i bugarski strunjaci Kota C'rnuanov, Josif emediev, Vladimir ordevi, ivko Firfov, Vasil Hadimanov, Dobri Hristov, Kota Manojlovi, Mi loje Milojevi, Miodrag Vasiljevi, uz njih i eh Ludvik Kuba. Prvo fonografsko snimanje makedonskih narodnih melodija izvrila je 1931 ekipa srpskih etnologa, Borivoje Drobnjakovi, Duan Nedeljkovi i Mitar Vlahovi, pod vodstvom tada prakog slaviste Gerharda Gesemanna. Snimanjima su nastavili B. Drobnjakovi i K. Manojlovi. Najvei broj votanih ploa snimio je K. Manojlovi (1931, 1932 i 1939 na ploe s aluminijskom podlogom). Neposredno prije Drugoga svjetskog rata zabiljeili su Makedonci prvi znatniji uspjeh u prikazivanju svoga muzikog i plesnog folklora iroj jugoslavenskoj javnosti. Na festivalu na rodnih pjesama i plesova Jugoslavije 1939 u Beogradu prvo je

MAKEDONSKA MUZIKA
varski, Staro dvoglasno pevanje u makedonskoj narodnoj muzici, ibid. E. Basi, Broenicite na jugoslovenskite deca, so poseben osvrt na makedonskite broenici, Makedonski folklor, 1968, 1. V. Hadimanov, Instrumentalnata igraorna muzika vo Makedonija, ibid. A. Linin, Beleki za vokalnata muzika tradicija vo Bitolsko Pole, ibid. Isti, Melodikata na Bitolsko-Ohridskata epika, Narodno stvaralatvo, 1969, 2932. T. Bicevski, Zabeleki za deset komitski narodni pesni od selata Gorno i Dolno Poarsko Meglen, Egejska Makedo nija, Makedonski folklor, Skopje 1968. V. Hadiimanov, Revolucionerno Kruevo vo makedonska narodna muzika, ibid. R. Hrovatin, Metro-ritmikite karakteristiki na ilindenskite borbeni pesni, ibid. A. Linin, Melosot na narodnite pesni za Goce Delev, ibid. >. Doriev, Formalni strukturi na refrenskite melodii vo makedonskite narodni pesni, Makedonski folklor, 1969, 3 4. - 5. Golabovski, Nekoi zabeleki za melodiskata ornamentika vo make donskiot muziki melos, ibid. V. Hadimanov, Metroritmikata sedmorka vo make donskiot melos, ibid. A. Linin, Gajdite na Balkanot, ibid. V. Hadimanov, etiriiceniot instrument karaduzen vo Makedonija, Rad Kongresa folklorista u Jajcu 1968, 1971. A. Linin, Gajde u Makedoniji, ibid. T. Bicevski, Prilog kon prouuvanjeto na obrednite pesni vo seloto Gorno Poarsko, Meg lensko Egejska Makedonija, Makedonski folklor, Skopje 1970, 5 6. A. Linin, Instrumentalnite sostavi vo makedonskata narodna muzika, ibid. T. Bicevski, Edno novo sogleduvanje od oblasta na ritmikata struktura vo nekoi taktovi so neramnodelen ritam vo makedonskiot naroden melos, Rad Kongresa folklorista, Pore, 1970, 1972. M. Dimovski, Melodiskata struktura na ma kedonskite orovodni pesni, ibid. . ordiev, Hemiolna ritmika neramno delnost kaj bezmenzurnite makedonski narodni pesni, ibid. 5. Golabovski, Meano -sloeni taktovi vo makedonskata narodna muzika, ibid. A. Linin, Polifonite formi vo Makedonija, ibid. B. Petrovski, Oblici na peenje epski pesni vo Makedonija, ibid. J. Bez.

575

Umetnika. Slovenska plemena koja su potkraj XVI i u XVII v. naselila tlo Makedonije batinila su u svom kulturnom razvitku, pored tradicionalnih narodnih tvorevina svojih predaka, i neke kulturne tekovine etnikih grupacija starosedelaca ovoga dela Balkanskog poluostrva, kao i ranijih kultura antikih plemena koja su naseljavala Makedoniju. Kulturni razvoj makedonskih Slovena, bez obzira na sve padove i zastoje prouzrokovane nepovoljnim istorijskim prilikama, odigravao se u zemlji bogate kulturne prolosti, sa ijeg je tla ponikao i jedan od najveih osvajaa u istoriji Aleksandar Makedonski. I pored nekih podataka i materijalnih nalaza, kao to su npr. dve mermerne ploe iz isko pina antikog teatra u Ohridu na kojima su u bareljefu prikazane dve grupe na jednoj ploi Apolon u grupi sa lirom u ruci, na drugoj Dioniz sa aulosom u grupi koja nosi plodove i vino teko je preciznije govoriti o muzikim manifestacijama ovoga doba. Nesumnjivo je, meutim, da je deo bogatog antikog nasle da, utkan u kasniju kulturu Vizantije u ijoj su neposrednoj blizini makedonski Sloveni izgraivali svoju materijalnu i duhovnu kulturu, morao u njoj nai svoj odraz. Kao to je sluaj sa antikim periodom , tako i od dolaska Slovena do prvih decenija XX v. muzika prolost Makedonije nije dovoljno osvetljena. Periodizacija makedonske muzike isto rije mora se zato izvriti prema drutveno -istorijskim epohama u kojima je iveo makedonski narod. Prema tome, p rvi period muzike istorije Makedonije obuhvatao bi vreme od dolaska Slovena na obale Vardara do pada feudalnih slovenskih drava pod tursku vlast. Najznaajniji dogaaji u ovom razdoblju vezani su sva kako uz razvoj duhovne muzike koja je po uzoru na vizantijsko kultno pevanje stvarana za potrebe bogosluja pokrtenih sloven skih plemena. Ali zadatak muzike istoriografije morao bi se proiriti i na detaljnije ispitivanje muzikog ivota preslovenskih drutvenih formacija u Makedoniji, kako bi se tanije mogao ustanoviti stepen njihovog uticaja na slovensku muziku kulturu. Drugi period makedonske muzike deli se u dva razdoblja: od dolaska Turaka do etrdesetih godina XIX v. i od toga doba do kraja Prvoga svetskog rata. Vie od etiri stolea, od poetka tmske vladavine do epohe, kada pod uticajem sve snanijeg gra anstva i ideja Francuske buroaske revolucije dolazi do nacional nog preporoda, makedonski je narod stvarao riznicu svog bogatog muzikog folklora, da bi zatim, na bazi narodnog melosa, od sre dine prolog veka ponovo zapoeo rad autorizovanog stvaralatva, zabeleen modernim notnim pismom, za razliku od srednjovjekovnih tvorevina zapisanih vizantijskom neumskom notacijom. U epohi nacionalnog preporoda pojavljuju se prva kulturno-umetnika i muzika drutva u Makedoniji. Trei period u istoriji makedonske muzike obuhvata vreme izmeu dva svetska rata (19181941). U tom razdoblju primeri muzikog stvaralatva, uglavnom hor skog, pokazuju izrazitu tendenciju stvaranja nacionalnog smera u makedonskoj muzici. etvrti period obuhvata Narodnooslobodi laku borbu makedonskog naroda, u toku koje nastaju borbene i masovne pesme, i godine savremenog stvaralatva i profesionalnog uspona makedonske muzike nakon Drugog svetskog rata. Prouavanje prvog perioda makedonske muzike upuuje na izvore slovenske pismenosti ija je baza bio govor makedonskih Slovena. Mada do danas nisu pronaeni ni vizantijski ni slovenski muziki rukopisi iz vremena irila i Metodija, poznato je iz njihovih itija i letopisa da su oni preveli sa grkog na staroslovenski jezik bogoslubene knjige, meu kojima i Psaltir i tOsmo glasnik. Time su ve stvoreni uslovi za razvoj slovenskog crkve nog pevanja, koje je na tlu Makedonije doivelo prvu iroku primenu i profesionalan tretman.

Zaslugom Klimenta Ohridskog (IX-X v.) postignuti su zapaeni rezultati u Ohridskoj koli, koju su vodili Kliment i Naum. Veliku kolu u Ohridu zavrilo je vie od 3000 uenika koji su zatim muziku istone crkve irili po elom Balkanu i Vizantiji. Iz lit erature o Klimentu Ohridskom, koja izmeu ostalog go vori i o njegovim muzikim sposobnostima, moe se pretposta viti da je aktivnost velikog slovenskog prosvetitelja na polju crkvene muzike bila na nivou profesionalnog angaovanja. U svakom sluaju moe s e smatrati da je Klimentov rad u ovoj oblasti jo uvek nedovoljno ispitan. Znaaj kulturnog centra, koji je Ohrid zadobio aktivnou Klimentove kole, odrao se i kasnije za vizantijske vladavine, a i u vreme kada su Makedoniju osvojili susedni srednjovekovni vlastodrci. No, svoj muziki vrhunac Ohrid je dosegao za vla davine cara Samuila u X v., kada je na tlu Makedonije utemeljena samostalna drava, pod ijom su vlau bile mnoge oblasti bal kanskih zemalja. Ohridska patrijarija, koju je osnovao Samuil, bila je arite prosvete i kulture, iji se uticaj prenosio i na manifestacije sve tovnog karaktera u okviru dvorskog ivota. Propau Samuilove drave Ohridska patrijarija svedena je na rang arhiepiskopije. Jedna od osnovnih mera jelinizacije koju je u novonastaloj situaciji provodio visoki grki kler bila je prevoenje slovenskih rukopisa iz Klimentove riznice na grki jezik. Iz ove bogate zbirke rukopisa, koja se osipala tokom vekova, sauvano je do danas 14 grkih neumskih rukopisa, nastalih od XI do XIV v. Meu prevedenim radovima sigurno je bilo i slovenskih muzikih rukopisa. Tome u prilog govori injenica da su u najstarijim poznatim slovenskim neumskim rukopisima, pisanim krajem XI i poetkom XII v. u Rusiji, prisutni stari crkvenoslovenski teksto vi i arhaian tip ranovizantijske neumske notacije, po emu se moe pretpostaviti da su prvi slovenski muziki rukopisi nastali vie od stotinu godina ranije, tj. sredinom X v. Ako je k tome poznato da je u prvoj fazi stvaranja slovenske pismenosti Ohrid sa svojom kolom bio jedan od najznaajnijih sredita slovenske kulture, ini se vrlo osnova nom hipoteza da sa makedonskog tla potiu originali nekih pre pisa crkvenoslovenskih tekstova sa neumskom notacijom nastalih ili pronaenih van Makedonije. Utoliko pre, to je utvr eno da veliki broj slovenskih liturgijskih rukopisa u glagoljici potie iz makedonskih skriptorija. Medu radovima nastalim u Makedoniji tokom vladavine raznih slovenskih feudalaca pre dolaska Turaka na Balkan, sauvani su neki spomenici izuzetne vrednosti, kao to je npr. irilski rukopis nazvan Bolonjski psaltir, napisan oko 1235 u selu Ravnu kod Ohrida, u kojem se nalaze znaci ekfonetske notacije. Iako je o ovom i o drugim makedonskim rukopisima dosta pisano, detaljna muzikoloka analiza postojeih muzikih znakova u njima svakako bi otkrila neke znaajke crkvenoslovenskog pevanja najranijih perioda u Makedoniji. Pitanje porekla Jovana Kukuzela, najznaajnijeg imena u istoriji slovensko-vizantijske crkvene muzike, oveka po kojemu nosi ime jedna faza u razvoju vizantijske neumske notacije, trebalo bi detaljnije rasvetliti. Mnoge injenice govore u prilog tvrenju da je Kukuzel makedonski Sloven i da je roen u okolini Debra. Meutim, isto je tako zanimljivo i pitanje precizne dei fracije melizmatskih melodija ovog istaknutog crkvenoslovenskog muzikog autora, kao i prouavanje uticaja njegovog dela na kasnije makedonsko stvaralatvo. Dolaskom Turaka centri crkvenoslovenske kulture gube raniji znaaj. Iako Turci dugo nisu ukinuli Ohridsku arhiepiskopiju, ona je zbog islamskog politikog gospodstva i zbog materijalnih neprilika u kojima se nala izgubila svoj uticaj. Iskoristivi nesreeno stanje Arhiepiskopije, Carigradska je patrijarija izdejstvovala 1767 njezino ukidanje i primila pod svoju upravu sve oblasti njene bive dijeceze. Od tog doba u svim makedonskim eparhijama zapoinje borba za obnovu Ohridske arhiepiskopije, pri emu je u prvi plan isticana elja za bogoslujem na narodnom jeziku. Pojedine etape u pokretu za slovensku crkvu i prosvetu znaajne su u muzikom pogledu i zbog poveane cirkulacije, prepisa i tampanja neumskih rukopisa i zbog ukljuivanja sve veeg broja pevaa iz naroda u crkvenu muziku praksu. Tokom XIX v. narodni pokret u Makedoniji dobijao je sve sloeniji oblik, naroito posle osnivanja bugarske Egzarhije (1870), kojoj je kao slovenskoj blioj u odnosu na grku crkvu priao najvei broj makedonskih crkvenokolskih optina. Ipak, jedan deo eparhija u junim krajevima nastavio je borbu za osni varje samostalne makedonske crkve, odnosno za obnovu Ohridske arhiepiskopije. Zatraivi uniju sa Rimokatolikom crkvom, ove su makedonske crkvene optine dobile pravo da vre bogosluje na svom narodnom jeziku. Nekoliko oaza tzv. unijata iz tog perioda postoji u Makedoniji jo i danas. Za muzika su istrai vanja naroito zanimljive grkokatolike optine, jedine u kojima je i za vreme buroaske Jugoslavije zadran makedonski narodni

516

MAKEDONSKA MUZIKA
Izvori za prouavanje muzikih prilika u Makedoniji razdoblju veoma su ogranieni. Malo se zna o ivotu i ra ganizatora muzikog ivota. I sami nosioci muzikog ivt i posle Ilindenskog ustanka nisu ostavili pismenih poda sebi, iako se zna od njihovih uenika i savremenika da su s( kompozitorskim radom i harmonizovanjem narodnih p Ovo se naroito odnosi na uenike Atanasa Badeva (1860 prvog profesionalnog muziara u Makedoniji. Uenik N. K Korsakova na Moskovskoj sinodalnoj koli, Badev je kao 1 nik u Solunskoj gimnaziji razvio ivu aktivnost, vaspit budue uitelje, od kojih e mnogi postati nosioci muzici vota u Makedoniji. Badev je 1898 izdao u Leipzigu Zlato liturgiju koja odaje njegovu stvaralaku invenciju i solidno sko znanje. Od uenika A. Badeva panju zasluuje Nike niliev. Meutim, vrlo se malo znalo o Hristu Nikolovu iz Rad koji je muziku uio u Francuskoj, o Petru Popovu (Pop BI iz Skopja, koji je uio u Pragu, kao i o ostalim mak edc muziarima koji su delovali na prelazu u XX v. do balk ratova. Oni su veinom bili rukovodioci horskih i instrumi kolektiva. U Skopju je 1895 osnovan duvaki orkestar, i pevako drutvo Vardar. I Bitola, kao jedan od znaajnijih c evropskog dela Otomanske imperije, imao je u ovom periodu jen kulturni ivot. Pored vojne muzike ovde se 1908 osniva niko drutvo sa horskom i orkestarskom sekcijom. Muzik tva niu tada i u drugim makedonskim gradovima: u Pri] A. Badev ve 1879 osnovao crkveni hor, u Tetovu zapoinje 1909 pevako drutvo pri crkvi sv. Nikole, a slina se d osnivaju 1910 u tipu i Strumici. Posle Prvoga svetskog rata u Skopju uz Vardar radi drutva Mokranjac, Abraevi i Gusle. Iste godine osniv; Tetovu pevako drutvo Biniki, a 1930 Kiril Pejinovi 1923 deluju u Bitoli pevaka drutva Kajmakalan i Mok od 1925 u tipu Jedinstvo, a od 1926 u Prilepu Gradsko p< drutvo. U to vreme vojni orkestri u Skopju i Bitoli pri prve simfonijske koncerte, pri emu se istakao vojni ka Leopold Dvorak. Znatan doprinos razvoju horskog muzi' dali su srpski muziari Pera . Ili i Stevan ijaki. Pri muzikog ivota doprinele su i novoosnovane muzike u Skopju: od 1928 privatna kola Sare Arsi, a od 1934 m kola Mokranjac (za okupacije 1941 44 radila pod na Boris Drangov). U razdoblju .izmeu dva rata, prikazuju Makedoniji, veinom fragmentarno, i neka muziko -scensk na amaterskoj bazi. Takve predstave prireuju se u Sk tipu, gde je svojim radom na tom podruju zapaen . Mihajlov. Oko 1930 javlja se prva generacija makedonskih mv kolovanih u Beogradu. Grupi kompozitora, horovoa i nast muzike pripadaju Stefan Gajdov (1905 ), ivko Firfov (19c Trajko Prokopiev (1909), Todor Skalovski (1909), A: Hadi -Nikolov (1909 ) i Petre Bogdanov- Kocko (191 a njima se neposredno pred Drugi svetski rat pridruuju m umetnici /. Duvalekovski, I. Kastro i dr. U tim godinama^ pane su i prve kompozicije makedonskih autora. Za vreme Narodnooslobodilake borbe pojavljuju se novi na meu makedonskim muziarima. To je pre svega Pane autor borbenih pesama, keji je poginuo 1944. Uesnici u R iji bili su i Tomi Grnarovski, prvak Opere u Skopju, i o tenor Boro Acevski. I meu spomenutim kompozitorirnt generacije, kao i meu mlaim muziarima bilo je aktivn radnika u borbi za oslo boenje makedonskog naroda. Posle Osloboenja stvoreni su u Makedoniji uslovi za nes razvoj svih grana muzikog ivota. Generacija kompozitor: se pojavila pre rata ostvaruje sada svoje najzrelije rezultate hova je stvaralaka domena uglavnom horska muzika n; makedonskog folklora. Meutim, dok neki predstavnic generacije, kao npr. S. Gajdov, ostaju u okvirima nacioi romatiarskog tretmana folklorne tematike, drugi, pre sve Skalovski i T. Prokopiev, obogauju horski slog i harn jezik reenjima koja vie otkrivaju latentne vrednosti maked pesme. Ovoj grupi pripada i Gligor Smokvarski (1914 ), orkestarske muzike folklornog smera. Sredinom pedesetih godina pojavljuje se druga gent makedonskih kompozitora, kolovanih posle rata na mu2 akademijama u zemlji, koja radi, pre svega na svladavanju k nih, simfonijskih i muziko-scenskih formi. Prevaziavi o folklornih motiva, ovi kompozitori zalaze u sferu savrei pojava muzikog stvaralatva, ne zapostavljajui i dalje negt tradicija makedonske muzike, ali u okvirima n ovih zvuni nosa. Najistaknutiji predstavnici ove stvaralake generaci Vlastimir Nikolovski (1925 ), koji neguje tradiciju vc muzike na savremeniji nain, ali pie i krupna vokalno -ij mentalna dela, zatim Blagoje Ivanovski (1921 ), koji je po: zapaene rezultate u oblasti simfonijske muzike, i Kiril Mah

Makedonsko narodno kazalite u Skopju prije potre sa (1963)

jezik u delovima slube i propovedima. Osim toga, dok su mlade generacije svetenstva u pravoslavnim optinama sve vie uvodile crkveno pevanje prema S. Mokranjcu i polako preputale zaboravu vizantijsko pevanje na crkvenoslovenskom jeziku, unijafi i danas neguju vizantijsko pevanje, koje zbog svoje sve vee izolovanosti moe biti predmet zanimljivih zapaanja. Do crkveno-prosvetne delatnosti Nauma Miladinova (1817 1897) pevaka tradicija u makedonskim crkvama nastavljana je najvie usmenim putem. Miladinov je kao uitelj u Strugi i Ohridu svojim uenicima predavao Hrisantovu notaciju. Mnogi od tih uenika preneli su steeno znanje u druge krajeve Makedonije, pa je tako krajem prolog veka, u izvesnom vremenskom periodu, bilo relativno mnogo crkvenih pevaa koji su poznavali savremenu vizantijsku neumsku notaciju. Naroito jaka grupa pevaa i tvoraca crkvenih melodija bila je okupljena u Prilepu oko Georgija Smikova. Miladinov je autor i udbenika vizantijskog pevanja savre mene neumske notacije. Udbenik na grkom jeziku pronaen je 1964 u Strugi, a potie iz 1843. Od ezdesetih godina XIX v. do balkanskih ratova delovalo je u Makedoniji i u svetogorskim manastirima nekoliko kompozitora duhovne muzike, zapisane neumskom notacijom, ali je njihov rad nedovoljno prouen. Medu njima se posebno istie Krstan Sandakoski (monako ime Kalistrat Zografski), rodom iz Struge, koji je svoja dela tampao u zbirkama duhovnih pesama manastira zografa. Od perioda narodnog preporoda zapoinje u Makedoniji prod or i uticaj zapadnoevropske muzike kulture. To se odraava najpre kroz interesovanje za bogatu riznicu makedonskog muzikog folklora i za melografski rad, a kasnije i za harmonizovanje narodnih pesama. ini se, da je prvi makedonski melograf bio Naum Miladinov koji je uz crkveno-prosvetnu delatnost pripremio i izvestan broj napeva za Zbornik svoje brae Dimitrija i Konstantina, tampan posredstvom biskupa Strossmavera 1861 u Zagrebu. Te pesme, meutim, nisu ule u Zbornik, a rukopisi su izgubljeni. Sakupljanje i izdavanje tekstova narodnih pesama podstaklo je i zapisivanje njihovih melodija, a kao melografi se javljaju Georgi Smikov, Todor Gavazov, Georgi V'ev, Aleksandar Konev i dr. Oni su devedesetih godina XIX v. objavljivali makedonske narodne napeve u zbornicima narodnih umotvorina u Sofiji. U razdoblju narodnog preporoda dobiva i muzika nastava u kolama novu ulogu. Obrazovanje u tzv. kelijnim kolama bilo je do tada ogranieno na opismenjavanje pomou crkvenih knjiga. Naprednijim i muzikalni jim acima uitelji su objanjavali neum ske znakove crkvenog pevanja, dok su ostali pevali samo pojedine himne i psaltire. Sada, meutim, zahvaljujui Naumu Miladinovu, uitelji pridavaju veliki znaaj muzikom vaspitanju. Treba podsetiti da su uitelji u graanskim kolama obavljali nastavu na mesnim makedonskim govorima sve do sedamdesetih godina, kada se kolska mrea u Makedoniji naglo razgranala otvaranjem bugarskih egzarhijskih kola i gimnazija, kao i srpskih i grkih prosvetnih ustanova, izmeu kojih se vodila ogorena borba za prevlast. Od sedamdesetih godina muziki je razvoj prvenstveno povezan uz rad pomenutih prosvetnih ustanova. Potrebno je naglasiti da je to period sve intenzivnijeg prodora zapadnoevropske muzike kulture u makedonske gradove , iji elementi uz orijentalne utiu na formiranje gradskog folklora, tzv. varoke pesme. U to vreme organizuju se ne samo kolski horovi ve i gradski, a kasnije i prvi orkestarski kolektivi. Neka kulturno-prosvetna drutva, kao npr. ono koje je Vasil Glavinov osnovao 1894 u Velesu, nosioci su socijalistikih ideja.

MAKEDONSKA MUZIKA MAKSIMOVI


ski (1925 ), autor prve makedonske opere Goce, 4 simfonija i drugih dela. Dva predstavnika iz ove generacije vie zalaze u oblast aktuelnijih strujanja evropske muzike. To su Toma Proev (1931 ), autor veeg broja kamernih dela ali i velikih vokalno-instrumentalnih i muziko-scenskih formi, i Tomislav Zografski (1934 ), koji se veinom inspirira delima klasiara XX v. Rano preminuli Tihomir Karapanev (19231950) nije stigao da razvije svoje stvaralake moi. Ovoj generaciji pripadaju jo Ljubomir Brangjolica (1932 ), Dragoslav Ortakov (1928 ), Aleksandar Lekovski (1933 ), Aleksandar Dambazov (1936 ), Mihajlo Nikolovski (1934 ) i Sotir Golabovski (1937 ), autor zapaenih kamernih kompozicija novije orijentacije. Od kraja ezdesetih godina svoje prve doprinose makedonskoj muzici daje i najmlaa generacija, iji su predstavnici 5. Toevski, R. Avramovski, S. Stojkov, D. Nikoleski i dr. Povoljni uslovi posle O sloboenja omoguili su kontinuiran rad na profesionalnoj osnovi u svim oblastima muzikog ivota, a Skopje kao glavni grad Republike, postaje moderan muziki centar sa brojnim muzikim ustanovama. Simfonijski orkestar, osnovan ve 24. XI 1944, postaje pokretaka snaga prvih koraka Filharmonije i Opere. Prva operska predstava, Cavalleria rusticana P. Mascagnija, odrana je 9. V 1947, a ve 1. I 1948 ansambli muzike scene formiraju Dravnu operu pri Makedonskom narodnom teatru u Skopju, ijem je naglom usponu doprineo dirigent Lovro Matai. Od osnivaa te ustanove treba spomenuti pevae Petra Bogdanova Kocka i Danku Firfovu i dirigenta Todora Skalovskog. Uz njih su afirmaciji Skopske opere doprineli pevai T. Grnarovski, A. Tofovi-Lipa, P. Apostolova, Z. Krelja, M. Skalovska, V. Bidova, B. Petrov, M. Ilievski, E. Serini, B. Nikolovski, G. Boikov i 5. Dimitrova. Baletski ansambl Opere, prvi profesionalni kolektiv ove vrste u Makedoniji, dao je svoju prvu celoveernju predstavu 1949 (Bahisarajska fontana B. Asafjeva). Uz primabalerinu Natku Penulisku Mitrovsku u radu baleta istakli su se E. Pakovska, E. Popovska, O. Milosavleva, E. Husein i dr. Od muzikih umetnika vaan doprinos makedon skoj kulturi dali su L. Palfi, K. Davidovski, K. Boinovski, R. Spasovski i R. Dimitrova, a od dirigenata T. Skalovski, T. Prokopiev, K. Spirovski, A. urev, V. avdarski, F. Muratovski i A. Lekovski. Vanu ulogu u muzikom ivotu Makedonije igra hor Radio-Skopja, osnovan 1945, koji je kasnije preao pod upravu Op ere. Prvi gudaki kvartet u Skopju zapoeo je radom 1937, a obnovljen je 1946. Posle Osloboenja razgranala se i mrea muzikih kola, pa uz etiri srednje kole (2 u Skopju, po jedna u Bitoli i tipu) radi i desetak kola za osnovno muziko obrazovanje u raznim gradovima. God. 1953 otvorena je katedra za muziku na Vioj pedagokoj koli (danas Pedagoka akademija), a 1. XII 1966 zapoela je radom Visoka muzika kola u Skopju. Na podruju muzikog kolstva u proteklom su se periodu kao instrumentalni i vokalni pedagozi istakli V. Gjakonovskipato, S. Krstevski, K. Trpkov, J. Nikolovski-Luj, G. Smokvarski i S. alevski, a od teoretiara N. Mienko i G. Smokvarski. U radu sa amaterskim horovima zapaen je rad T. Hrisika i B. indilovskog. God. 1950 osnovan je u Skopju Institut za folklor, a priloge prouavanju narodne muzike dali su ivko Firfov, Metodi) Simonovski, Vasil Hadimanov i Aleksandar Linin. Kao muziki kritiari javljaju se danas najvie Dragoslav Ortakov, Vlado ukov, Branko Gligorov i Dragan Bojdiev.
LIT.: T. Skalovski, Deset godina muzikog ivota Makedonije, Zvuk, 1955, 2 3. V. Nikolovski, Posleratno muziko stvaralatvo u Makedoniji, ibid-, 1957, 1112, D. Ortakov, Creation musicale macedonienne d'aujourd'hui, ibid., 1967, 77 78. B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970 (srpski prevod Muziki stvaraoci u Makedoniji, Beograd 1970). D. Ortakov, Prilog prouavanju muzike prolosti Makedonije, Arti musices, 1971, 2. Isti, Muica sacra in Macedonia, Gloria a San Cir illo, 1971. D. Ov.

517

preko impresionizma naao put do savremenog muzikog govora. Tekovine avangardne muzike dolaze do izraaja uglavnom u njegovim kamernim kompozicijama, napisanim posle studija u Poljskoj. M. se ogledao i kao muziki pisac.
DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije: I, 1956; II, 1958; III, 1959 i IV, 1960. Simfonijske poeme: Tanarka, 1951; La Morte de la dama, 1970 i Diverzija, 1971. Starogrki koncert za gudaki orkestar, 1966. KA-MERNA: gudaki kvartet, 1970; kla -virski trio, 1970; sonata za violinu i klavir. KLA VIRSKA: sonata; Aso-cijadi, 1970 i dr. DRAMSKA. Opere: Goce, 1953 (Skopje, 24. V 1954); Car Samuil, 1966 (Skopje, 5. XI 1968) i llinden, 1972. Scenski ora-torijum Slovenski prosvetiteli Kiril i Metodij, 1969. Balet Dafina, 1968. Filmska i K. MAKEDONSKI scenska muzika; muzika za radio- i televizijske drame. VOKALNA. Kantate za meoviti hor: Orlite na Makedonija; Slava Apolonu i svita Vena. Zbirka Devet makedonski pesni za muki hor; zbirka Pesni za prolet'a za decu; Moma i zmija za meoviti hor. D. Ov.

MAKLAKIEVVICZ, Jan Adam, poljski kompozitor (Chojnice, 24. XI 1899 Varava, 7. II 1954). Kompoziciju i orgulje studirao na Konzervatoriju u Varavi i na Ecole Normale de Musique u Parizu (P. Dukas). Nastavnik teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Lodu i od 1929 u Varavi; uz to muziki kri tiar, zborovoda i dirigent. Od 1947 predavao kompoziciju i instrumentaciju na Visokoj koli u Varavi. U svojoj muzici M. sjedinjuje elemente poljske narodne muzike s muzikim jezikom kasnog impresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Ostatnie IVerble, 1935 i Gruntvald, 1941; 2 koncerta za violinu, 1930 i 1952; koncert za violonelo, 1932; Concertino quasi ima fantasia za klavir, mezzosopran i orkestar, 1929; Zbjnicy za klavir i mali orkestar, 1936; simfonijske varijacije, 1922; Impresje hiszpanskie, 1937; uvertira, 1947. KOMORNA: Suita huculska za violinu i klavir, 1932; Tryptychon za violonelo i klavir. etiri fuge za klavir; 16 varijacija i dr. za klavir. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA : opera Lilla Weneda, 1925. Baleti: Shiutokumi, 1934; Cagliostro zv Warszawie, 1938; Zlota Kdczka, 1950 i Tance lowickie, 1951. VOKALNA: duhovna kantata zviety Boe, 1927; 6 svjetovnih kantata; Pien o chlebie pozvszechnym za zbor i orkestar, 1931; 4 japanske pjesme za sopran i orkestar, 1930; zborovi; oko 50 solopjesama, 1920 54. Pet misa. Obradbe razliitih duhovnih djela. lanci i kritike. LIT.: Z. Lissa, Adam Jan Maklakiewicz, MGG, VIII, 1960. W. H. Austin, Music in the 2Oth Centurv. From Debussv through Stravinskv, New York 1966.

MAKEDONSKI, Georgi, plesa i koreograf (Skopje, 1925 ). Baletsku kolu zavrio u Beogradu. Od 1948 koreograf i ef Baleta u Skopju i zatim u Novom Sadu; od 1965 ponovo na radu u baletskom kolektivu Makedonskog narodnog teatra u Skopju. M. je osniva skopskog baleta i njegov dugogodinji voa; ujedno je utemeljitelj i prvi direktor Baletske kole u Skopju. Postavio je velik broj baleta, medu kojima su Valpurgina no (Gounod), Bahisarajska fontana (Asafjev), Bolero (Ravel), Ohridska legenda (Hristi) i dr. T. Si. MAKEDONSKI, Vangelov Kiril, kompozitor (Bitola, 19. I 1925 ). Studij kompozicije zapoet na Muzikoj akademiji u Zagrebu (K. Odak), zavrio 1959 u Sarajevu (I. Brkanovi); stepen magistra muzike stekao na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod L. M. kerjanca; 1970 bio na specijalizaciji u Poljskoj. Muziki pedagog u Bitoli i Skopju, od 1967 deluje kao slobodan umetnik. M. je autor prve makedonske opere Goce (1953). Poevi kao komp Jitor nacionalnog smera, on je u kasnijem razvoju

MAKSIMOVA, Jekaterina Sergejevna, sovjetska plesaica (Moskva, 1. II 1939). Studirala na koli Velikog Teatra u Moskvi, gdje je 1958 zapoela umjetniku karijeru i ve u prvim sezonama nastupila kao glavni protagonist u baletu Kameni cvijet (Prokofjev), a uskoro joj je G. Uljanova prepustila ulogu Giselle (Adam). Od njezinih kreacija u klasinom repertoaru treba spo menuti glavne uloge u baletima Don Kihot (Minkus), elkunik (ajkovski) i Spartak (Haaturjan). M. je gostovala i na velikim evropskim pozornicama. Njezin mu je znameniti sovjetski ple sa V. Vasiljev. MAKSIMOVI, Aksentije, kompozitor i dirigent (Dolovo, 13. II 1844 Prag, 1. II 1873). Muzikom se poeo baviti u gimnaziji koju je zavrio u Sremskim Karlovcima. Zapoeo studije tehnike u Beu, ali je ubrzo preao u Novi Sad gde je delovao (186571) kao kapelnik u pozoritu, piui uz to i muziku za mnoge komade koji su tada bili na repertoaru. U Prag je otiao 1871, radi muzikih studija na Orguljskoj koli, ali je, pogoen tuberkulozom, umro pre zavretka kolovanja. Zapaen ve po svojoj prvoj horskoj kompoziciji Gde je srpska Vojvodina, na stihove V. Kaanskog (zbog ijeg je revolucionarnog karaktera bio privremeno isteran iz gimnazije), M. je komponovao i nekoliko pesama za dramske komade koje su stekle iroku popularnost i van pozorita {Berberi su prvi ljudi iz estitam K. Trifkovia; Ej, pusto more iz Maksima Crnojevia L. Kotica i dr.). Mada je u svoje vreme odigrao znatnu ulogu, celokupan njegov stvaralaki rad nosi obeleje strune nedoteranosti i mladalakog diletantizma. Uprkos svom nepotpunom muzikom obrazovanju M. se, po svo jim publikacijama pedagokog karaktera, nalazi meu pionirima osnovnog muzikog prosveivanja u Srba.
DELA. VOKALNA: horovi; pesme za pozorine komade M. Bana, J. Subotia, A. Hadia, I. Okrugia, K. Trifkovia, L. Kotica, J. Freudenreicha, E. Szigligetija, E. Scribea. Crkvene kompozicije. TEORETSKA: Izuavanje violine pomou narodnih pesama, 1870; Pravila u uenju notnog pojanjd i sviranj t nd violini, I II, 1871; Mala bukvarska itanka za narod (I deo Vokolianje), 1871. LIT.: V. R. Dordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziar , Posebna izdanja SAN, 1950. M. Tomandl, Aksentije Maksi movi, Naa scen , 1952. Isti, Srpsko pozorite u Vojvodini, II, 1954. 5. uri -Klajn, Isto rijski razvoj muzike kulture u Srbiji, Beograd 1971. S. D. K.

518

MAKSIMOVI MALEC
KOMORNA; 2 gudaka kvarteta, 1926 i 1943; gudaki sekstet, 1935; trio, 1953; sonata za violinu i klavir na teme F. Janiewicza, 1951 i druga violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Baletna pantomima Wi sopran, tenor, bariton, zbor i orkestar, 1950; scenska i filmska muzika. KALNA: kantate Wyspa Gorgon, 1939 i Stara ban, 1950; mala suita za 1 zbor, 1952; Czarcia hutavia, 1933 i Ziabia ballada, 1933, melodrams! tacije uz pratnju duhakog seksteta; nekoliko solo -pjesama. LIT.: B. Schajfer, A. Malawski, Ruch muzyczny, 1958. - Z. Lisst Malawski, MGG, VIII, 1960.

MAKSIMOVI, Rajko, kompozitor (Beograd, 27. VII 1935 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio 1961 studije kompozicije i 1965 stekao stepen magistra kod P. Miloevia; usavravao se u Elektronskom studiju Univerziteta u Princetonu, SAD (196566). Od 1963 asistent, a od 1967 docent na Muzikoj akademiji u Beogradu. Dobitnik je vie priznanja i nagrada. Ve se u ranim delima izraava savremenim muzikim jezikom; postie ritmiku pokretljivost, slobodan tretman harmonije i pun orkestarski zvuk, dolazei do zanimljivih zvunih kombina cija i ubedljivog intenzivnog izraza (Kad su ivi zavideli mrtvima). Uzorima Prokofjeva, Bartoka i Stravinskog, pridruuje u kasnijim kompozicijama predstavnike savremene poljske kole. Koristi se dodekafonskom tehnikom i aleatorikom, kombinuje tradicionalni instrumentarijum sa magnetofonskom trakom i dobij a efektne zvune slike. Medu njegova snana, originalna ostvarenja idu kompozicije inspirisane japanskom poezijom, zatim Muzika postojanja, Not to be or to be, Eppur si muove i dr.
DELA. ORKESTARSKA: koncert za klavi.-, 1961; Muzika postojanja, 1965 fRadio-Beograd, 20. VII 1965); Partita concertante za violinu i gudaki ansambl, 1965; Simfonijski diptih (Not to be or to be, 1969 i Eppur si muove, 1970). KAMERNA: gudaki kvartet, 1960; Dve Basove haiku za glas, flautu, violinu, klavir i magnetofon, 1966; Trijalog za gudaki trio, klavir i klarinet, 1968; sonatina za klarinet i klavir, 1959; varijacije za klarinet i fagot. KLAVIRSKA: Atala svita, 1957; Dorska sonatind, 1958; Od vode do zemlje, 1966. VOKALNA: Tri pesme za visoki glas i klavir, 1957; epska partita Kad su ivi zavideli mrtvima (tekstovi iz starih srpskih letopisa) za hor, grupu instru menata i gudaki orkestar, 1963 (Radio -Beograd, 21. IV 1964); Tri haiku za enski hor i 24 instrumenta, 1966; scenska televizijska kan tata Trae moju glavu za hor i kamerni orkestar, 1972. LIT.: V. Periid, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.

MALBAKI, Slobodan, peva, tenor (Kikinda, 10. ^ Progar, 23. VII 1944). Pevanje studirao privatno i u M koli Stankovi u Beogradu. U Beogradskoj operi nastupao 43 u tenorskim partijama: Vojvoda Kajica (Nastasijevi, Brankovi), Dr. Cajus (Verdi, Falstaff), Cavaradossi (F Tosco), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Vojvoda Rigoletto) i Max (Weber, arobni strela). Progonjen zbo; faistikog delovanja, M. se 1944 prikljuio NOB i kao Prvog posavskog bataljona poginuo na sremskom frontu. A/ kola u Kikindi nosi njegovo ime. s. E MALCUYtfSKI, Witold, poljski pijanist (Varav VIII 1914 ). Klavir uio na Konzervatoriju u Varavi ( feld, J. Turczvriski); diplomirao 1936. Kasnije se usavri vicarskoj kod I. Paderewskog. God. 1939 nastanio se u I za Drugoga svjetskog rata preselio u Portugal, zatim Junu riku; vratio se u Evropu 1945. Poduzimao brojne koncertr neje po Evropi, Sjevernoj, Srednjoj i Junoj Americi i Aus Jedan je od najistaknutijih pijanista dananjice, osobito c: kao interpret F. Chopina.
LIT.: B. Gavoty, Witold Malcuynski, Geneve 1957 (engl. prijevo don 1957). K. K. Regamey, Witold Malcuynski, Krakow 1960.

MALA FLAUTA (piccolo; engl. octave-flute, piceolo-flute, franc. petite flute, njem. kleine Flote, Pickelflote, tal. flauto piccolo, ottavino), flauta malih dimenzija sa cilindrikom cijevi duljine 30 cm. Potkraj XVIII st. razvila se iz primitivne vojnike poprene frule; u orkestru izvodi tonove najviega registra. Njezin karakteristian zvuk, osobito blistav i prodoran u visokom registru, probija se i kroz najvei fortissimo orkestra. Njezin je 2 opseg od d do c5, a notira se za oktavu nie. Instrument se gradi in C, a za MAI.A I-'I.AL'TA vojnike orkestre takoer in Es i in Des. U modernom orkestru upotrebljava se obino jedna, a katkad i dvije male flaute, ali ne u i tavoj partituri, nego u odreenim odlomcima. Ako su u orkestru tri flautista, onda trei, ili drugi i trei, svira prema potrebi dio nicu male flaute. U partiturama XVIII st. esto se nazivom flauto piccolo oznaivala mala uzduna flauta -* flageolet.
LIT.: H. M. Fitzgibbon, The Story of the Flute, London 1914. D. Ehrlich, The History of the Flute from Ancient Times to Boehm's Invention, 1921. D. C. Miller, The Flute and Flute Playing, Cleveland 192 2. H. Kunitz, Die Flote, Leipzig 1956. K. Ko.

MALDERE, Pierre van, belgijski violinist i komi (Bruxelles, 16. X 1729 3. XI 1768). Vjerojatno uenil Fiocca i H. J. Croesa. God. 1752 58 koncertirao u Dl Parizu i Beu, 175863 komorni muziar princa Charli Lorraine, 176366 vodio Operu u Bruxellesu. Meu nje djelima najvanije su kasnije simfonije koje po instrument sastavu i tematskoj razradi idu meu najbolje prije Haydn Mozartovih.
DJELA. INSTRU MEN TALNA: oko 40 simfo nija (ve ino m za 2 roga i 2 oboe); uvertire; oko 30 trio-sonata; 8 sonata za violinu i b. c. 1 SKA (veinom izgubljena). Opere: Le De'guisement pastoral, 1756; Les champetres, 1758; Les Precautions inutiUs, 1760; La Bagarre, 1762; Le * de Vamour 1766 i Le Soldat par amour, 1766. LIT.: 5. Clerx, Pierre van Maldere virtuose et maitre des conc Charles de Lorraine (1729 1768), Bruxelles 1948. Ista, Pierre van A MGG, VIII, 1960.

MALDIBAJEV, Abdilas, kirgiski kompozitor i pjeva ( bulak, Kazahstan, 7. VII 1906 ). Na Moskovskom kon toriju uio kod G. Litinskog i V. Ferea. God. 193032 upr Muzikog tehnikuma u Frunzeu, 195354 i tamonje mu koreografske kole. Uz V. A. Vlasova i V. G. Ferea najistal kompozitor kirgiskoga nacionalnog pravca. Opere, to su i zajedniki komponirali, odigrale su vanu ulogu u irenju mi kulture u Kirgiziji. To vrijedi i za njegove pjesme.

MALAGUESA (panj.), naziv za tri tipa panjolske narodne muzike u pokrajinama Malagi i Murciji: 1. ples, lokalna varijanta -> fandanga; 2. pjesma vrlo uvstvena sadraja, bez odreena stila i ritma; 3. stariji tip plesne pjesme u molu, kod koje pjeva impro vizira melodiju nad stereotipnom, ostinantnom harmonijskom pratnjom u paralelnim trozvucima, esto figuriranim. Stihovi pjesme redovito su etverci. MALAWSKI, Artur, poljski kompozitor (Prz emvl, 4. VII 1904 Krakov, 26. XII 1958). Muziku uio najprije u Krakovu (diplomirao violinu 1928), gdje je 1928'36 predavao na Konzervatoriju; studirao zatim jo i na Konzervatoriju u Varavi (K. Sikorski, \X'. Bierdiajevv) te diplomirao kompoziciju i dirigiranje 1939. Od 1945 profesor kompozicije i dirigiranja na Visokoj muzikoj koli u Krakovu, a od 1950 djelovao je uz to i kao profesor u Katovicama. M. je teio za klasicistikim muzikim stilom. Nakon Drugoga svjetskog rata usvojio je avangardisti ka obiljeja, koristei ih na individualan nain. Njegova tehnika uvijek je bila u slubi snane, dramatski obojene izraajnosti. Kratko vrijeme zanimao se za folklor iz Podhala koji je obraivao neza visno od tradicije K. Szymanowskog.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1944 i 1956; simfonijeta za mali orkestar, 1936; simfonijske etide za klavir i orkestar (najpoznatije djelo), 1948; tokata i fuga u obliku varijacija za klavir i orkestar, 1949; uvertira Hungaria 1956, 1957; 2 suite, 1947 i 1952; Tryptyk Goralski za mali orkestar, 1950 i dr.

DJELA. Opere. Sa V. Vlasovom i F. G. Fereom: muzika drama. opdynat 1938; AunypeK, 1939 (prve kirgiske opere); Tlampuomu, 1941;, 1946 i Ha 6epetax liccbiK-Kynn, 1951. Sa A. Veprikom: ToKmozyji, 1939 verzija, sa M. Abdrajevom, 1955). Sa M. Abdrajevom, A. Amanbajevt Tuljejevom: muzika komedija KUM Kanmmu (Kmo uimo cdejiaji?), 15 VOKALNA : kantate IJpueem MoeKse (sa V. Vlasovom i V. G. Fereom), Tlapmuu nauteu c/iaea (sa S. Rjauzovom), 1954; himna Kirgiske SSR (sa sovom i V. G. Fereom), 1946; zborovi; solo-pjesme. Zapisi kirgiskih ns melodija (oko 1000). LIT.: A. AjHandaee i H. Jlasjtecoe, AoAfctJiac MajiflbloaeB. KpaTKmi >KH3HH H TRopqecTBa, <3>pyH3e 1957. B. C. Bunoepadoe, A. Mau/ibio BjiacoB H B. <>epe, MocKBa 1958.

MALEC, Ivo, kompozitor (Zagreb, 30. III 1925 ' Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrio studij kompoziciji Cipra) i dirigiranja (F. Zaun) i zatim 195253 bio direktor < na Rijeci. Od 1955 povremeno boravi u Parizu, gdje na Kc vatoriju pohaa teajeve iz kompozicije kod O. Messiaen; 1959 ivi stalno u Parizu. Za Malecov je umjetniki razv presudne vanosti bila suradnja sa P. Schaefferom u Grouj Recherches de Musiaue Concrete (195660). Od 1960 sur u Service de la Recherche francuske Radio-televizije (Grouj Recherches Musicales) u organizaciji muzikih manifestacija brojnim festivalima. Od 1972 profesor je kompozicije na Pari konzervatoriju. Dobitnik je vie vanih jugoslavenskih i n narodnih nagrada (3 Grands Prix de Disgue, 1969 i 1972). M. je jedan od najistaknutijih jugoslavenskih predsta avangardne muzike i jedan od prvih koji su na tom pod stekli meunarodni ugled. Ve rana Malecova djela pok izrazitu antiromantiku usmjerenost, bilo da u kombinai dodekafonijom evociraju barokne oblike (Sonata brevis), da stilske obrasce prolosti povezuju sa suvremenim tekovi (Mala barokna studija). Uvjereni pobornik slobode umjetn izraza, M. je oko 1959 definitivno napustio tradicionalne ko:

MALEC MALIBRAN
zicijske modele i opredijelio se za avangardu, uinivi zvuk primarnim izraajnim sredstvom svojih lirskih poema intenzivne dramatske snage (A. Golea). Tu prekretnicu obiljeuje Mouvement en couleur za duhae, 9 violonela i udaraljke.U Sekven-cama za vibrafon i orkestar M. ostvaruje ideju kontrasta, suprotstavljajui tonalnost i ato-nalnost, strukturiranu ritmiku i slobodne ritmike elije, diskurzivni jezik gudaa i izolirane zvune blokove. Intenzivno bavljenje elektroakustikom muzikom utjecalo je na I. MALEC Malecovo stvaralatvo za tradicionalne instrumente i ljudski glas. Primjenjujui tehnike postupke iz elektroakustike muzike na instrumentalni zvuk, on uz to sve ee iskoriuje i metode kalkulirane sluajnosti koje se javljaju u radu s magnetofonskom vrpcom. Iskustvo s izraajnim mogunostima konkretne muzike razvilo je istodobno Malecov istanani osjeaj za bogatstvo, kompleksnost i profinjenost instrumentalnog zvukovnog materijala. To se najbolje oituje u Minijaturama za Lezvia Carrolla kojih se zvukovna dra izraava u minucioznom koloriranju posve malih zvukovnih ploha. Pribliavanje izraajnih podruja elektroaku stike i instrumentalne muzike logino je dovelo i do spajanja obaju podruja u istom djelu, to je karakteristino za Malecovo stvaralatvo posljednjih godina. Tako se u Lumini mijeaju tehnike jednoga i drugog medija, dok se u Tuttiju jedna zvukovna formula prelama kroz razne orkestralne gustoe. U Sigmi M. primjenjuje eksperimentalne zvukovne tehnike na veliki orkestar; uz kompleksnost zvukovnog materijala vana je za to ostvarenje tehnika aleatorike. Tokom svoga itavog stvaralakog puta M. se uvijek nanovo obraa ljudskom glasu, ije izraajne mogunosti obogauje no vim elementima, ostvarujui u odnosu tona i rijei nove dimenzije. Na tom su podruju vana njegova djela Oval, Lied i osobito Cantate pour elle, koju je Golea nazvao mikrokozmom humaniteta. Zamiljena kao lirska scena-za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu, Cantate pour elle ostvarena je u igri naizmjeninog utjecaja i uvjetovanosti pojedinih elemenata kompozicije (svirka na harfi snimljena na magnetofonskoj vrpci, muziciranje na harfi u ivo i dionica glasa koja se integrira u pokret ostalih zvukovnih objekata). Niz djela posvetio je M. muzikoj sceni, traei i tu originalna i nova rjeenja putem sinteze razliitih muziko -scenskih elemenata. Od mladenake plesane drame Prije doruka, preko baleta Makete i niza scenskih muzika, M. je svoj najvii umjetniki domet na tom podruju dostigao u avangardnom plakatu kolau Victor Hugo Jedan protiv svih. Odabravi za to djelo politike govore V. Hugoa, M. je njihovoj poetskoj snazi i etinosti dao svojom muzikom izrazitu plastinost i opeljudsku dimenziju.
DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaki orkestar, 1948; simfonija, 1951 (Zagreb, 17. III 1953); Mala barokna studija za gudaki orkestar, 1955 (Zagreb, 22. II 1960); suita Jovadin, 1956; Pokreti u boji (Mouvement en couleur), 1959 (Pariz, 1959); Sekvence za vibrafon i gudaki orkestar, 1960 (Strasbourg, 28. I 1963); Strukture, 1962; Simfonija recitativa, 1963; Sigma, 1963 (Zagreb, 16. V 1963); Vocatif, 1968 (kao balet pod nazivom Aquatheme, Amiens, 4. XII 1968; u koncertnom obliku, Pariz, 27. VI 1969); Gamtmjes, 1971 (Strasbourg, 10. VI 1971). Za instrumente i magnetofonsku vrpcu: Tutti, za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962 (Pariz, 18. III 1963) i Lumina za 12 gudaa i magneto fonsku vrpcu, 1968 (Luzern, 7. IX 1968). KOMORNA: klavirski trio, 1950; Sonata brevis za violonelo i klavir, 1957 (Zagreb, 17. IV 1957); Noyaux-Minute, 1961; Improvizacije za udaraljke, 1961; Tri steka na rijei bogumilskih steaka, 1963 (Zagreb, 25. XI 1963); Miniatures pour Lezois Carroll za flautu, violinu, harfu i udaraljke, 1964 (Opatija, 20. XI 1964; kao balet, Ko'n, 1970); Echos, 1965; Missa za 6 udaraljka, 1973 (La Rochelle, 11. IV 1973)- KLAVIRSKA: Male kompozicije, 1948; suita, 1948; sonata, 1949; Dialogues za klavir i embalo, 1961. ELEKTROAKUSTIKA: govorna kantata Mavena (tekst R. Ivi), 1957; Elude, 1961; Essay en solde, 1960; Refiets, 1961; Dahovi I i II (Pariz 1962); Cembalo-spekiar, 1961; Concert collectif (kolektivni rad), 1962; Luminetudes, l968(Bordeaux, 19. XI 1970); Bizzara, 1972 (Pariz, 17. V 1972). DRAMSKA. Baleti: Makete (scenarij R. Ivi), 1956 (koncertna praizvedba Zagreb, 4. VI 1957); Prije doruka (sa Ph. Arthuvsom; scenarij, ideja i koreografija O. Cintolesi), 1958 (Zagreb, 6. II 1958); Nauili hodati, 1960 i pantomima Puni, Pam i Pom, 1963. Operabus, 2 prizora za sole, zbor, recitatore, orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962. Muzike prie: Kikou za instrumentalni ansambl, 1964 i Les Douze Mois za sole, zbor, djeji zbor i komorni orkestar, 1960. Scenska muzika: Tirena za zbor i komorni orkestar, 1958; Hekuba za zbor i komorni orkestar, 1960; Dubravka za sole, zbor i komorni orkestar, 1961; za drame Pirandella, Lorce, Dostojevskog, Millera, Lope de Vege, Shakespearea i dr. Muzika za radio-drame: Le Roi Gordogan (R. Ivi), 1956; filmska muzika i dr. Scenski plakat kola Victor Hugo Un contre tous za glumce, zborove i orkestar na tekstove V. Hugoa, 1971 (Avignon, 1. VIII 1971; jug. premijera Zagreb, 28. IX 1972). SPISI: Ciljevi i dostignua konkretne muzike, Zvuk, 1958, 1718; Musique Concrete 19481968, Melos, 1969, 2; Stanje nae glazbe, Novi zvuk, Zagreb 1972; Sam protiv svih ili glazbeni plakat, ibid. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. P. Selem, Malecova glazba, zahtjevi i odricanja, Kolo, 1968, 4. E. Sedak, Prolo je vrijeme

519

obrauna u suvremen oj glazbi. Ivo Malec u razgovoru s E. Sedak, Kritika, 1968, 1. U. Stiirzberger, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971. P. Selem, Ivo Malec ili zrenja vremena, Novi zvuk, Zagreb 1972. K. Ks.

MALEINGREAU (Malengreau), Paul de, belgijski orgulja i kompozitor (Trelon-en-Thierache, Francuska, 23. XI 1887 Bruxelles, 12. I 1956). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (E. Tinel, P. Gilson) i na tom zavodu 1913 53 predavao harmoniju i orgulje. Kao koncertni orgulja najvie se zalaga o za promicanje djela starih majstora. Od 1927 bio je orgulja u Socite des Concerts du Conservatoire.
DJELA. O RK ESTRALNA: 2 s imfo nije ; s imfo nijska pjes ma Eros el Psyche; suita. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvartet; vie duhakih kvarteta; 2 klavirska trija. Sonate: za violinu i klavir; za violinu i orgulje; za violu i klavir; za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 8 sonata; sonatina; suite; Les Angelus du Printemps; nokturni. ORGULJSKA. Tri simfonije: de Noel op. 19; de la Passion op. 20 i de l'Agneau Mystique op. 24; Opus sacrum pro tempore Nativitatis; Opus sacrum in tempore Ouadragesimae; 2 mise; 3 suite; preludiji (7 sv.) i dr. Scenska muzika za dramu Eros A. Girauda. VOKALNA: oratorij La Legende de St. Auguslin, 1934; moteti; pjesrre i dr. Teoretski spisi. LIT.: P. Collaer, Paul de Maleingreau, RM, 1921. G. L. Centemeri, Paul de Maleingreau, Muica Sacra, 1928. R. Jevons, The Organ Music of Alaleingreau, The Musical Times, 1932. Ch. van den Borren, Paul de Maleipgrea u, M GG, VIII, 1960.

MALER, Wilhelm, njemaki kompozitor i muziki pedagog (Heidelberg, 21. VI 1902 ). Studirao kod H. Grabnera u Heidelbergu, J. Haasa u Munchenu i Ph. Jarnacha u Berlinu. Predavao na Rajnskoj muzikoj koli i na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (192544), ujedno i na Univerzitetu u Bonnu (1931 44); 1945 46 na koli za muziku i kazalite u Hamburgu. God. 1946 os novao Muziku akademiju u Detmoldu (direktor do 1959); od 1959 direktor Visoke muzike kole u Hamburgu. Za Malerove kompozicije kara kteristina je ritmiki istanana i melodijski gipka polifonija koja esto poiva na modalnosti. U njegovim djelima susreu se i obiljeja iz suvremene njemake muzike, ali i poneki elementi Debussvjevu i Bartokova muzikog govora.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: k o nc e rt za e mb a lo i k o mo r ni orke sta r, 1927; koncert za violinu u A-duru, 1932; koncert za klavirski trio, 1940; Concerto grosso za 2 drvena duhaka instrumenta, obligatni klavir i gudae, 1928; Orchesterspiel, 1930; Fla'misches Rondo, 1937; Musik fiir Streichorchester, 1937; Se-renade, 1941. Dva gudaka kvarteta u G -duru, 1935 i u A-duru, 1942; Kleine Elegie za flautu, 1956. est sonata za klavir, 193746. VOKALNA: oratorij Der ewige Strom, 1934; 2 kantate, 1930 i 1946; Leuchte, svheine, goldne Sonne za zbor i orkestar, 1936; Kume, geselle min za sopran i komorni orkestar 1941; 4 Holderlin-Chore a cappella ili uz pratnju gudaa, 1933. Kompozicije namijenjene izvedbi laika {Sing- und Spielmusikj. SPISI: Bettrag zur durmolltonalen Harmonielehre, 1931 (IV izd. 1957); Neue Musik \ohne Publikum, Die Stimme der Komponisten, 1958; autobiografska skica, Mitteilungsblatt der J. Haas-Gesellschaft, 1958. LIT.: K. Laux, Wilhe lm Maler, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. H. Lindlar, Wilhelm Maler, MGG, VIII, 1960.

MALHERBE, Charles-Theodore, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz, 21. IV 1853 Cormeilles, Eure, 5. X 1911). Studirao pravo, a zatim kompoziciju kod A. Danhausera, A. Wormsera i J. Masseneta. Suraivao u asopisima Revue d'art dramatique, Le Menestrel, Le Guide musical, Le Monde artiste, La Revue internationale de musique; od 1896 arhivar Parike opere. Svoju zbirku autografa od J. S. Bacha do R. Wagnera i suvremenih kompozitora ostavio je Parikom konzervatoriju.
DJELA: Orkestralne, komorne i klavirske kompozicije. Opere: VAmour au camp, 1905; V'Ordonnance; Les trois commeres; La Barbiere de Cetteville. Scenska muzika Les Yeux clos, 1896. SPISI: Catalogue des oeuvres de Donizetti, 1897; P- Tschaikowsky, 1901; Auber, 1911; L'Oeuvre dramatique de Richrd Wagner (sa A. Soubiesom), 1886; Precis d'histcire de VOpera comique, 1887 (pod pseudonimom B. de Lomagne); Melanges sur R. Wagner, 1892; Histoire de la seconde Salle Favart (2 sv.), 1892 93. Sa C. Saint-Saensom redigirao cjelokupno izdanje djela J. Ph. Rameaua, a sa F. Weingartnero m djela H. Berlioza. LIT.: F. Raugel, Charles- Thodore Malherbe, MGG, VIII, 1960.

MALHERBE, Edmond Henry Paul, francuski kompozitor (Pariz, 21. VIII 1870 Corbeil-Essonnes, Seine-et-Oise, 7. III 1 963). Studirao na Parikom konzervatoriju (J. Massenet, G. Faure); 1899 dobio Rimsku nagradu. ivio u Orsavu i Bru noyju (Seine-et-Oise) kao kompozitor i pedagog; povremeno nastupao kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1948, 1956 i 1957. Simfonijske piesme: Le Jugetnent de Pari; Crepuscule d y automne; Balthazar; VAmour sacre et VAmour profane, 1903 i Les Illusions perdues. Koncert za violinu; Ouverture sur un theme unique; Marche nuptiale. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; du haki sekstet; nonet za klavir, gudake i duhake instrumente; Printemps za violinu solo. Brojne klavirske kompozicije (sonata; Pieces enfantines, 1907). DRAMSKA. Opere: Radegonde, 1898; Madame Pierre, 1903; L'Avare, 1907; L'Emeute, 1911; Cleanthis, 1912; Anna Karenina, 1914; Le Mariage force, 1924; Niron, 1945 i L'Amour et Psyche, 1948. Pantomima Monsieur de Pourceaugnac sa zborom, 1930. VOKALNA: oratoriji La Resurrection i L'Ascension; kantata Callirhoe, 1899; zborovi uz pratnju klavira. LIT.: G. Ferchault, Edmo nd Henry Paul Malherbe, MGG, VIII, 1960.

MALIBRAN, Maria Felicita, panjolska pjevaica, alt (Pariz, 24. III 1808 Manchester, 23. IX 1836). Pjevanje uila kod svog oca Manuela Garcije i kod A. Pensorana, klavir kod F. Herolda. Kao petogodinja djevojica pjevala u Napulju djeju ulogu u operi F. Paera Agnes. Debitirala 1825 u Londonu kao

520

MALIBRAN MALIPIERO
uz nekadanje tradicije talijanske muzike. Uklapajui se na s' in u antiromantike tenje Evrope brija). nakon Prvoga svjetskog prihvaajui slobodno tretiranje disonance, M. ne trai dekor briljantne, vanjske efekte, a i programnost ga malo privla svjesno naputa znaajke klasino-romantikih vremena, ( tematsku provedbu, te preuzima principe talijanske barokn certantne muzike, ali i renesansnog vokalnog muziciranja unosi arhaizme starih tonaliteta i gregorijanskog korala. Nije da neki njegovi gudaki kvarteti nose nazive posuene i; talijanske poezije (Rispetti e strambotti, Stornelli e ballate, C alla madrigalesca) i da sasvim naputaju uobiajenu strukt sredinje komorne forme (I gudaki kvartet sastoji se od II od 14 saetih impresija). U instrumentalnoj muzici M prednost mozaikom nizanju kontrastnih epizoda koje povr povezuje srodnom ili istom tematskom graom, ponekad i n cipu varirania. U brojnim Malipierovim operama prevladavaju sumorna loenja izazvana umjetnikovim dualistikim gledanjem na ovjek tei za sreom, njega opaja ljepota koju rado veli se unitenje i smrt, vrebajui na sve ivo, suprotstavljaju i ljepoti. U tom je smislu karakteristina njegova veoma vi opera Sette canzoni, koja se sastoji od se dam kratkih, samo stalnih epizoda po vezanih orkestralnim odlomcima. Nisu, meutim, samo epi zode-slike meu so bom kontrastne: i u svakoj od njih opre nost je istaknuta pu tem postupka to ga M. naziva dramat skom sintezom, uz primjenu i vizuelnih, pantomimikih ele menata. Jezgra je svake slike po jedna pjesma iz srednjo vjekovne talijanske poezije koja donekle prua i klju za dram sku radnju. Sama je radnja redovito, na poseban nain, dvo G. 1'". MALIPIERO, autograf struka. Tako, primjei rie, u treoj epizodi (Povratak) majka poremeena uma kuje sina mislei da je mrtav. U to se s ulice uje vojniki ma. Njezin se sin vraa zdrav. Mati ga, meutim, ne ] znaje, pa ga udaljuje smijui se. Ili peta epizo da (Serer, u sobi lei mrtvac, a do njega klei djevojka i plaui moli. 5 se uje podoknica njezina dragog koji baca cvijee kroz pr eka; iz susjedne sobe odzvanja dotle jednolina molitva ok nih ena. Ljut to mu nitko ne odgovara zaljubljeni mladk u sobu. Sav je preneraen videi zato se djevojka nije pojavi Cvijee njegove ljubavi pretvara se u cvijee na smrtnoj pc Od ovakve svoje koncepcije muziko-scenskoga djela uk se pojavljuju simboliki likovi nevezani uz vrijeme i pi koji ne rjeavaju sukobe karaktera niti su upleteni u duhoi sudbonosne zapletaje, odstupio je M. u nekoliko mahova: kada je pokuao dati muziko -scenski ivot nekim komei C. Goldonija i donekle oivjeti staru talijansku operu buf u operama to ih je pisao prema djelima Shakespear ea, Eu i Calderona. M. se mnogo bavio starom talijanskom mu koju je prouavao zbog svojih stvaralakih tenji i ciljev taj je rad donio i drugih, veoma vrijednih rezultata: s jedne i niz muzikoloko-publicistikih radova, a s druge priprem; objavljivanje cjelokupnih djela C. Monteverdija i A. Viv;
DJELA. ORKESTRALNA. Jedanaest simfonija: I, In quattro come le quattro stagioni, 1933; II, Elegiaca, 1936; III, Delle campane. IV, In memoriam, 1946; V, Concertante in eco, 1947; VI, Degli archi. VII, Delle canzoni, 1948; VIII, Brevis, 1964; IX, Dell'ahime, 1966; X, (posveena H. Scherchenu), 1967 i XI, 1969. Sinfonia del mare, 1906; .! del silenzio e della morte, 1908; Sinfonia in un tempo, 1950; Sinfonia dello . (4 Partite: dalla Primavera ali' Inverno), 1951; Sinfonia per Antigenida Dva koncerta za violinu: I, 1932 i II, 1963.est koncerata za klavir: I, i< 1937; III, 1948; IV, 1950; V, 1958 i VI, Delle macchine, 1964. Variazion tema za klavir i orkestar, 1923; koncert za violonelo, 1937; simfonijska Arion za violonelo i orkestar, 1912; Concerto a tre za violinu, violonelo i orkestar, 1938; koncert za flautu, 1968; 4 Fantasie concertanti: I, za j !954; II, za violinu i orkestar; III, za violonelo i orkestar i IV, za klavir star, 1954. Dialoghi: br. 1, Con Manuel de Falla (in memoria) za mali or br. 5, Per viole e orchestra (quasi concerto); br. 6, Per clavicembalo e 01 (quasi concerto) ; br. 7, Per due pianoforti e orchestra, 1956. Concerti per on 1931; Impressioni dal vero, 3 serije: I, 1910; II, 1915 i III, 1922. Per una

Rosina (G. Rossini, Siviljski God. 182526 kao lan operne druine svog oca pjevala u New Yorku. Poslije povratka u Evropu nastupala naizmjenino u Parizu i Londonu te gostovala u Italiji i drugdje. M. je jedna od najveih pjevaica XIX st. Velikom umjetnou pjevanja i ljepotom glasa, koji je imao opseg od 3 oktave, ona je u brojnim ulogama razliita karaktera fascinirala sluaoce. Imala je i izvanredan glumaki dar i smisao za imM. F. MALIBRAN. Rad L. Pedrazzija, 1834 provizaciju. Bila je dobra pijanistica. Komponirala je chansone, nokturne i romanse, koji su djelomice objavljeni pod naslovom Dernieres pensees musicales de Marie-Felicite Garda de Beriot.
LIT.: G. Barbieri, Notizie biografiche di Maria Felicita Malibran, Milano 1836. E. Legouve, Maria Malibran, Etudes et souvenirs du theatre, Pari 1880. E. Heron-Allen, A Contribution towards an Accurate Biography of de Beriot and Malibran, De fldiculis opuscula, VI, London 1894. A. Pougin, Maria Malibran, Histoire d'une cantatrice, Pari 1911. P. Larionoff i F. Pestellini, Maria Malibran, Pari 1935 (tal. prijevod Firenze 1943). D. Bielli, Maria Malibran, Casalbordino 1936. M. Lorenzi de Bardi, La breve et merveilleuse vie de la Maria Malibran, Pari T936. H. Kiihner, Garcia, Maria Felicita Malibran, MGG, IV, 1955. E. Gara, Grandi cantanti fuori della leggenda. 2. La Malibran, RAM, 1961, 1. 5\ Desternes,H. Chandet i A. Viardot. La Malibran et P. Viardot, Pari 1969.

MALIPIERO, talijanska obitelj muziara. 1. Francesco, kompozitor (Rovigo, 9. I 1824 Venecija, 12. V 1887). Uio u Veneciji kod A. Fanne, Ferrarija i M. Balbija. Postigavi znatan uspjeh svojom prvom operom Giovanna di Napoli, posvetio se opernom kazalitu. Istaknuo se i kao pijanist.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Giovanna di Napoli, 1842; Attila (Ildegonda di Borgogna), 1845; Alberigo da Romano, 1846; Fernando Cortez, 1851; Linda d'Ispahan, 1871. VOKALNA: Cantata a Rossini; Cantata a Vittorio Ema nuele II; fnno a Goldoni, 1875; solo-pjesme. Crkvena muzika.

2. Luigi, pijanist i dirigent (Venecija, 28. IV 1853 Torino, 17. V 1918). Sin Francesca; koncertirao dulje vremena po Nje makoj i Austriji. 3. Gian Francesco, kompozitor i muziki pisac (Venecija, 18. III 1882 Treviso, 1. VIII 1973). Sin Luigija; djetinjstvo pro veo izvan domovine, pratei oca na putovanjima. Uio najprije violi nu, a 1898 pohaao klasu harmonije na Konzervatoriju u Beu. Vra tivi se 1899 u Veneciju studirao kontrapunkt i kompoziciju kod M. E. Bossija, a zatim u Bologni na Liceo musicale, gdje je 1904 kao Bossijev uenik diplomirao. God. 190809 pohaao u Berlinu predavanja M. Brucha, a 1913 upoznao u Parizu suvremena za padnoevropska muzika strujanja (medu ostalim i balet Le Sacre du printemps I. Stravinskog). Od 1921 do 1924 bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parmi, zatim se povukao u Asolo. God. 193240 vodio majstorsku klasu kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji; uz to 1936 preuzeo katedru za historiju muzike na Univerzitetu u Padovi i 193839 upravu Muzikog instituta Pollini. Od 1940 do 1953 bio je direktor Venecijanskog konzervatorija. U suvremenoj talijanskoj muzici Malipieru pripada po sebno mjesto. On je svakako jedan od onih koji su najvie pridonijeli njenoj obnovi u XX st., i to ne samo na podruju muzikog kazalita nego i na podruju instrumentalne mu zike. Tu obnovu, koja mu je neprestano lebdjela pred oima, M. je elio realizirati u prvome G. F. MALIPIERO redu povezujui svoje stvaranje

MALIPIERO MALLINGER
cavalleresca, simfonijske ilustracije, 19*4 *5 j Ditiratnbo tragico, 1917; Pause del silenzio, 2 serije: I, 1919 i II, 1926; La Cimarosiana, 1921; Inni, 1952 (rev. 1934); Quattro invenzioni, 1933; Sette invenzioni, 1933; Notturno di canti e balli, 1951; Passacaglia, 1952; Fantasia di ogni giorno, 1953; 5 Studi, 1960; Variazioni su un tema di J. S. Mayr, 1963; Serenissima, 7 venecijanskih canzo-netta za saksofon i orkestar, 1962 i dr. KOMORNA. Osam gudakih kvarteta: I, Rispetti e Strambotti, 1920; II, Storrelli e Ballate, 1923; III, Can-tari alla madrigalesca, 1931; IV, 1934; V, Dei capricci, 1950; VI, L'Arca di Noe, 1947; VII, 1950 i VIII, Per Elisabetta, 1964. Sonata a tre za violinu, vio lonelo i klavir, 1927; Epodi e Giambi za violinu, violu, obou i fagot, 1932; Sonata a cinque za flautu, violinu, violu, violonelo i harfu, 1934; Sotata a quattro za flautu, obou, klarinet i fagot, 1954; Dialoghi, br. 4, Per cinque strumetiti e perdi-fiato za flautu, obou, klarinet, fagot i rog, 1956; Ricercari za 11 instrumenata, 1925; Ritrovari za 11 instrumenata, 1926; Serenata mattutina za 10 instrumenata, 1959. Za violinu i klavir: II Canto della lontananza, 1919 i Canto crepuscolare, 1924. Za violonelo i klavir: sona ta, 1908 i sonatina, 1942. KLAVIRSKA: Poemi asolani, 1916; Baritoni, 1917; Risonanze, 1918; Masckere che passano, 1918; Omaggi, 1920; Pasgua di Resurrezione, 1924; Tre preludi e una fuga, 1926; Preludi, ritmi e canti gregoriani, 1937; Hortus conclusus, 1946; 5 Stui per domani, 1959 i dr. Za 2 klavira: Dialoghi br. 2, 1957- DRAMSKA. Opere: Canossa, 1911; Sogno di un tramonto d' autunno (G. D' Annunzio), 1913 14; trilogija L'Orfeide (I, La Morte delle maschere; II, Sette canzoni i III, Orfeo, ovvero i'ottava canzone), 1919 22; Tre commedie goidoniane: I, La Bottega da caffe; II, Sior Todaro brontolon i III, Le baruffe chiozzotte, 1920 22; Filomela e l'infatuato, 1925; Merlino mastro d'organi, 1927; trilogija // Mistero di Vetezia (I, Le Aquile di Aquileia; II, II fi:ito Arlecchino i III, / Corvi di San Marco, muzika pantomima), 1925 28; Torneo notturno, 1929; II Festino, 1931; La Favola del figlio cambiato (L. Pirandello), 1934; Giulio Cesare, 1935; Antonio e Cleopatra, 1938; Ecuba, 1940; La Vita e sogno, 1940; / Capricci di Callot, 1942; L'allegra brigata (6 novela u jednoj drami), 1943; Mondi celesti e infernali, 1949j II Figliuol prodigo, 1953; Donna Urraca, 1954; Venere prigioniera, 1956; II Marescalco, 1960; // Capitan Spavento, 1963; Don Giovanni (prema Pukinu), 1963; Le Metamorfosi di Bonaventura, 1966; Don Tartufo Bacchettone, 1967; Gli Eroi di Bonaventura, 1969 i L'Iscariota, 1971. Baleti: La Mascherata delle principesse prigioniere, 1919; Pantea, simfonijska drama za plesaicu, bariton, zbor i orkestar, 1919; Stradivario, 1948; El Mondo novo, 1950 51 (nova verzija La Lanterna magica, 1955) i Una Feta magica sa zborom (na muziku C. Monteverdija), 1958. VOKALNA. Misteriji: San Francesco d' Assisi, 1921; La Cena, 1927; La Passione, 1935 i Santa Eufrosina, 1942. Kantate: La Princi-pessa Ulalia, 1924; Vergilii Aeneis u 2 dijela: I, La Morte di Didone i II, Le Nozze di Lavinia, 1944; Li Sette peccati mortali, 1946; La Terra, 1946; La Feta della Sensa, 1950; Passer mortuus est, 1952 i Magister Josephus, 1957. Za sole, zuor i orkestar: Canto noturno di ut pastore errante nelV Asia (G. Leopardi), 1910 i Rappresentazione e feta di Carnasciale e della Ouaresima, 1961. Universa uni~ versis za zbor i 19 instrumenata, 1942; Ave Phoebae... za mali zbor i 20 instrumenata, 1946; L'Aredodese za recitatora, zbor i orkestar, 1968. Za solo glas i orkestar: II Commiato (G. Leopardi), 1934; 5 Favole, 1950; Dialoghi, br. 8, La Morte di Socrate, 1956 57; Preludio e morte di Macbeth, 1958; L'Asino d'oro, 1959; Concerto dei concerti ovvero delfuom malcontento, 1960 i Abracadabra, 1963. Quattro vecchie canzoni za glas i 7 instrumenata 1940; Le sette allegrezze 'atnore za sopran i 14 instrumenata, 1945; Mondi celesti za sopran i 12 instrumenata, 1948. Solo pjesme: Cinq melodies; Keepsake; Tre poesie di A. Poliziano; Quattro sonetti del Burchiello; Le Stagioni italiche i dr. Missa pro mortuis za bariton, zbor i orkestar, 1938, SPISI: V Orchestra, 1920; // Teatro, 1920 (II izd. 1927); / Profeti di Babilonia, 1924; Claudio Monteverdi, 1930; La Pietra del bando, 1945; /. Stravinsky, 1945; Cossi va lo mondo (autobiografija), 1946; Antor.francesco oni muico, 1946; Varmonioso labirinto, 1946; AntotJo Vivaldi, 1958. lanci i studije u talijanskim i inozemnim asopisima. IZDANJA: sveukupna djela C. Monteverdija, 16 sv., 1926 42; B. Marcello, Cantate, 1919; G. Tartini, sonate za violinu i klavir, 1919; Dieci ori antiki, 1926; C. Monteverdi, V Orfeo (nova scenska obradba), 1943; A. Vivaldi, Opere strumentali izda.\t Istituto Italiano pod vodstvom G. F. Malipiera, od 1947 dalje. Obradbe djela starih talijanskih majstora. LIT.: 5. A. Ludara, Una nuova forma di teatro (Le Espressioni dramma tiche di G. F. Malipiero), Ars Nova, 1918. G. M. Gatti, Le Espressioni drammatiche di G. F. Malipiero, RMI, 1919. H. Prunieres, G. F. Malipiero, MQ, 1920. Isti, G. F. Malipiero, RM, 1927. H. F. Redlich, G. F. Malipiero, \nbruch, Wien, novembar decembar 1929. F. Alfano, A. Casella, M. Castelnuovo-Tedesco i drugi, Malipiero e le sue Sette canzoni, Milano 1929. H. H. Stuckenschmidl, Zu Malipieros Biihnenwerken, Melos, 1934. H. Prunieres, U D Opera de Pirandellc et Malipiero, RM, 1934. RAM, februar mart, 1942 (broj posveer Malipiera).'M. Bontempelli,G.F. Malipiero (sadr i iscrpne analize kompozitorovih djela uz y velik broj notnih primjera: autor je analiza R. Cumar), Milano 1942. F. D Amico, G. F. Malipiero, Melos, 1950. Razni autori, L'Opera di Gian Francesco Malipiero, Saggi di scrittori ita liani e stranieri (sadri potpun popis dotadanjih djela), Treviso 1952. L. Rognoni, II Linguaggio di Malipiero, Ricordiana, 1956. M. Labroca, Malipiero, musicista veneziano (s potpunim analitikim popisom djela), Venezia 1957 (novo izd. 1967). L. Pestalozza, I Dialoghi di Malipiero, Ricordiana, 1957. R. Vlad, Rifiessi della dodecafonia in Casella, Malipiero e Ghedini, RAM, 1957- asopis L'Approdo musicale, poseban broj posveen Malipierj, 1960. M. Mila, Gian Francesco Malipiero,MGG, VIII, 1960. P. Santi, Gian Francesco Malipiero, Alusica d'oggi, 1961, I. C. Mosso, Lo Sviluppo tematico nella muica strumentale di G. F. Malipiero, ibid., 1961. G. Gavazzeni, Le Sette canzoni di G. F. Malipiero, RAM, 1962. J. S. Weissmann, G. F. Malipiero, musicista veneziano,The Listener, 1963. E. Helm, 90. Geburtstag von G. F. Malipiero, Melos, 1972, 2. J. As.

521

bliz francuskom impresionizmu, ubrzo prihvaa suvremenija sredstva: atonalnost, dodekafoniju i poslije 1945 serijelnu tehniku koju provodi rigorozno, a ipak u okvirima jednog posve individualnog izraza.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1949; II, Sinfonia cantata sa baritonom solo, 1956 i III, 1959; Piccolo concerto za klavir, 1945; Concerto za klavir i komorni orkestar, 1955; Concerto per Dimitri za klavir, 1961; koncert za violinu, 1952; koncert za violonelo, 1957; Concerto breve za plesaicu i ko morni orkestar, 1956; Rapsodia za violinu i orkestar, 1967; Ouverture divertimento del Ritorno za komorni orkestar, 1953; Balletto, 1939; Studi, 1953; Nykteghersia, 1962; Cadencias, 1964; Muttermusik, 1956 66; Mirages, 1966; Carnet de notes, 1967; Cassazione II za gudaki orkestar, 1968; Monologo za komorri orkestar, 1968 69; Serenata per Alice Tully y 1969 70.. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1941; II, 1954 i III, 1960; klavirski trio, 1968; klavirski kvintet, 1957; Muica d a camera za duhaki kvintet, 1959; Cassazione I za gudaki sekstet, 1968; Muica n. i za violonelo i 9 instrumenata, 1938; Mosaico za dvostruki kvintet, 1961; Nuclei za 2 klavira i udaraljke, 1966; sonata za violinu i klavir, 1956; sonata za obou i klav ir, 1960 (prer. za obou i gudae, 1961). KLAVIRSKA: Piccola muica; Invenzioni; Costellazioni; Muica n. 2 za 2 klavira. DRAMSKA. Opere: Minnie la candida, 1942; La Donna e mobile (komina jednoinka), 1957 i televizijska opera Battono alla porta, 1962. VOKALNA: Cantata sacra, 1947 i Cantata di Natale, 1959; Antico sole za sopran i orkestar, 1947; 6 Poesie di Dylan Thomas za sopran i 10 instrumenata, 1958; Preludio, adagio e finale za glas, udaraljke i klavir, 1963; In time of Daffodils za sopran, bariton i 7 instrumenata, 1964; 7 Variazioni su Les Roses za sopran i klavir, 1951 i dr. SPISI: Bach, 1948; Debussy, 1948; Guida alla dodecafonia, 1961 i dr. Uredio // Libro completo delVamatore di dischi (uz suradnju R. Allorta, G. Confalonierija i dr.), 1959 \ Dizionario di 101 capolavori del melodramma, 1967. LIT.: C. Sartori, Riccardo Malipiero, Milano 1957. M. Mila, Riccardo Malipiero, MGG, VIII, 1960. P, Franci, P. Grossi i drugi, Piccolo omaggio a Riccardo Malipiero, Milano 1964. C. Sartori i P. Santi, Due tempi di Ric cardo Malipiero, Milano 1964. P. Santi, La Cassazione di Riccardo Malipiero, Chigiana, 1968. I. A.

MALISZEWSKI, Witold, poljski kompozitor (Mohyl6w Podolski, Ukrajina, 20. VII 1873 Zalesie kraj Varave, 18. VII 1939). Na Konzervatoriju u Petrogradu studirao 18981902 kompoziciju kod N. Rimski-Korsakova. God. 190821 direktor Konzervatorija u Odessi na kojem je predavao harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju; uz to je djelovao i kao dirigent. Po povratku u Varavu, 192125 profesor na Konzervatoriju, 1925 27 direktor Varavskog muzikog drutva i direktor muzike kole F. Chopin, 1931-39 ponovno profesor na Konzervatoriju. Od njegovih uenika istie se W. Lutoslawski. Djela Maliszew skog pripadaju kasnoj romantici; najj ae se u njima primjeuje utjecaj Rimski-Korsakova i Glazunova. Melodijski isprva blizak ruskom folkloru, kasnije je nastojao iskoristiti poljsku narodnu melodiku.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1902 29; simfonijska pjesma Leggenda, 1930; koncert za klavir, 1938; Fantazja Kujazuska za klavir i orkestar, 1928; suita za violonelo i orkestar, 1923; Uzvertura zvesola, 1908; Uzvertura Schubertozoska, 1927; Suita diaboliczna i Suita polska iz opere-baleta Boruta; scherzo Bajka, 1932. KOMORNA: 3 gudaka kvart eta, 1903 14; gudaki kvintet (sa 2 violonela), 1904; sonata za violinu i klavir, 1902; sonata za violon elo i klavir. Klavirske kompozicije. Opere-baleti: Syrena, 1927 i Boruta, 1929. VOKALNA: Velika biblijska kantata, 1902; zborovi a cappella; Chmura za vokalni kvartet i klavir; oko 30 solo-pjesama. Missa Pontificalis, 1930; Requiem, 1930. Prirunik za nauku o modulaciji (na ruskom), 1915. LIT.: E. Wrocki, Witold Maliszewski, rys ycia i dzialalno"ci artystycznej, Biuletvn Koncertowy Filharm. Warszawskiej, 1931- M. Glinski, Witold Maliszewski, Muzyka, 1931 32. E. Wrocki, Witold Maliszswski, Warszawa 1942. Z. Lissa, Witold Maliszewski, MGG, VIII, 1960.

4. Riccardo, st., violonelist (Venecija, 21. VI 1886 ). Brat Gian Francesca; studirao na Konzervatoriju u Veneciji. Utemeljio 1927, s violinistom M. Abbad om, gudaki kvartet Abbado-Malipiero koji je odigrao znaajnu ulogu u talijanskom koncertnom ivotu. Od 1934 vodio kroz 25 godina Muziku kolu Appiani u Monzi. 5. Riccardo, ml., kompozitor i muziki pisac (Milano, 24. VIII 1914). Sin Riccarda st.; studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Milanu (1932), a kompozicije na Konzervatoriju u Torinu (1937); usavravao se u majstorskoj klasi svojega strica G. F. Malipiera u Veneciji. Karijeru zapoeo kao koncertni pija nist, zatim se posvetio kompoziciji i pub licistikom radu; vie godina bio muziki kritiar dnevnika // Popolo i Corriere Lombardo (do 1966). God. 1963 preselio se u Buenos Aires gdje je vodio teaj usavravanja u kompoziciji na Centro Latino-Americano de Altos Estudios Musicales pri Institutu Torcuato di Telia. U poetku

MALKO, Nikolaj Andrejevi, ameriki dirigent ruskoga podrijetla (Brailov, 4. V 1883 Roseville, Sydney, 22. VI 1961). Muziku je uio na Konzervatoriju u Petrogradu (N. Rimski -Korsakov, A. Ljadov, A. Glazunov, N. erepnjin); usavravao se zatim u dirigiranju u Miinchenu kod F. Mottla. Dirigent opere u Petrogradu; 1922 postao profesor dirigiranja na Moskovskom konzervatoriju, od 1925 na is tom poloaju u Lenjingradu. God. 1928 napustio Rusiju. Na koncertnim turnejama proputovao brojne evropske zemlje. Od 1938 predava i dirigent u SAD; 1946 dobio ameriko dravljanstvo. Od 1954 vodio u Leedsu Yorkshire Symphony Orchestra, 1956 postao dirigent Simfonijskog orkestra u Syd-neyu. Osobitu je panju poklanjao jasnoi izvedbe, istoi melodijskih linija i preglednosti forme. Bio je cijenjen i kao nastavnik dirigiranja. Svoja dirigentska iskustva sabrao je u knjizi The Conductor and His Baton (1950). Bavio se i kompozicijom (koncert za klarinet i orkestar, 1952). MALLINGER, Matilda, pjevaica, sopran (Zagreb, 17. II 1847 Berlin, 19. IV 1920). M. MALLINGER

522

MALLINGER MANDI
operi u Madridu (1888 95) i u Teatro Colon u Buenos / (190612). Istodobno vodio operne stagione u londor Covent Gardenu (18871905) i njujorkom Metropolitanu 1903). Izvanredan operni i koncertni dirigent, M. je s j dnakim uspjehom izvodio talijanska, njemaka i francuska zbog njegove ljubavi prema Wagnerovoj muzici u Italiji prozvali U Wagnerista.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Frate Sole, 1 Giuliano l'Apostato, 1920; uvertira Carmen Tragicum; suita Rij paesaggi; Scene Veneziane. DRAMSKA. Opere: Isora di Provenza. Tizianello, 1895; Ero e Leandro, 1896; Paolo e Francesca, 1907 i // Sogm notte d'estate, 1917. Scenska muzika za drame P. Cosse Cleopatra i Me VOKALNA: oratorij Isaias, 1893; kantata Santa Agnese, 1905; Pr, oiseaux za enski zbor i orkestar, 1916. Solo -pjesme. Tri mise. LIT.: A. Pena y Goni, Luigi Mancinelli y la Sociedad de Con Madrid 1891. L. Arnedo, Luigi Mancinelli y su opera Hero y L< Madrid 1898. G. Orefice, Luigi Mancinelli, Roma 1921. H. F. 1 Luigi Mancinelli, MGG, VIII, 1960.

Pjevanj e uila kod V. Lichteneggera u Zagrebu, na Konzervatoriju u Pragu (G. B. Gordigiani, F. Vogl) i kod R. Lewyja u Beu. God. 186669 lanica Dvorske opere u Miinchenu (prva Eva u Wagnerovim Majstorima pjevaima, 1868) i 1869 82 prvakinja Berlinske opere. Od 1882 nastupala samo kao koncertna pjevaica; priredila je nekoliko koncerata u Zagrebu. God. 1890 95 profesor pjevanja na Konzervatoriju u Pragu i od 1895 na Eichelbergerovu konzervatoriju u Berlinu. Njezina uenica bila je Lotte Lehmann. Velika umjetnica, M. je uz A. Niemanna i Paulinu Lucca bila u svoje doba najistaknutija lanica Berlinske opere. Isticala se i ljepotom glasa i izvanrednom glumom, pa su njezine kreacije ostale nezaboravne u historiji toga kazalita. Osobite je uspjehe ostvarila kao Donna Anna i Grofica (Mozart, Don Giovanni i Figarov pir), Elza, Sieglinda i Elisabeth (Wagner, Lohengrin, Walkiira i Tannhauser). K. KO. MALZEL (Malzl), Johann Nepomuk, njemaki muziar i izumitelj (Regensburg, 15. VIII 1772 na brodu Otis putujui iz La Guaire u Philadelphiju, 21. VII 1838). God. 17921817 nastavnik muzike u Beu, gdje je imao i radionicu muzikih instrumenata, zatim u Parizu, od 1826 u SAD. Konstruirao razli ite mehanike muzike instrumente i druge tehnike sprave, tako aparate za sluanje koje je upotrebljavao i L. van Beethoven. Beethovenova kompozicija Wellingtons Sieg oder die Schlacht bei Vittoria op. 91 napisana je prvobitno za Malzelov panharmonikon (pretea orkestriona). Od Malzelovih tehnikih sprava i danas je u upotrebi njegov -> metronom, konstruiran 1816 na osnovu predradnja amsterdamskog mehaniara D. N. Winkela.
LIT.: A. Orel, Johann Nepomuk Malzel, MGG, VIII, 1960.

MANCINI, Francesco, talijanski kompozitor (Napul I 1672 22. IX 1737). Uenik F. Provenzalea i G. Ursi Conservatorio S. Maria della Pieta dei Turchini u Napulji 1704 orgulja Kraljevske kapele, 1708 i od 1725 dirigent; 25 bio je uz A. Scarlattija pomoni dirigent; uz to je 35 dirigent u Conservatorio S, Maria di Loreto. Predst je napuljske kasnobarokne opere. Njegova opera Idaspe ide meu prve koje su se u Engleskoj pjevale cijele na talijar jeziku (1710). Njegov je uenik D. Perez.
DJELA: 12 koncerata za flautu i gudae; 12 Solos for a Violin or Fi which Solos are proper Lessons for the Harpsichord, 1724. Klavirske I zicije (tokate). DRAMSKA. 17 opera: Ariovisto, 1702; Gli Amanti g 1704; Alessandro nelle Jndie, 1732. Intermezzi // Cavalier Bretlone, 172 Serva favorita; muzika komedija Don Aspremo, 1733. Arije i buffo-sc opere drugih kompozitora CG. F. Handel, Agrippind). Muzika za kr tragedije A. Marchesija Alfonso (prolog i intermezzi) i Maurizio (zb Oratoriji; kantate; seienade. Crkvena muzika. LIT.: H. Hucke, Francesco Mancini, MGG, VIII, 1960.

MAMANGAKIS, Nikos, grki kompozitor (Rethvmnon, Kreta, 3. III 1929 ). Studij zapoet u Ateni dovrio na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (C. Orff, H. Genzme^). Kompozitor avangardnog smjera, svoja djela temelji najvie na serijelnoj teh nici i drugim tekovinama suvremene muzike.
DJELA: Muica za 4 glasa i 10 instrumenata, 1959 60; Construzioni za flautu i udaraljke, 1960; Evento audiovisivo za pjevaicu, plesae i 8 instrumenata, 1960 67; Combinazioni za bubnjara i orkestar, 1961; Simbolo discorsivo za sopran, bariton i orkestar, 1961 62; Cassandra za sopran i komorni orkestar, 1964; Erotokritos za 3 glasa i 5 instrumenata, 1964 (kao balet 1965); opera Pluto, 1965; Anarchia za udaraljke i orkestar, 196971; Parastasis za flautu, pjevanje, magnetofon i scenarij, 1970 i dr.

MAMBO, ples latinskoameriko -kubanskog podrijetla. Poslije Drugoga svjetskog rata uao je u tzv. Afro-cuban jazz obogaujui sastav jazz-orkestra svojim specifinim instrumentarijem udaraljki. Istodobno m. potpada pod utjecaj jazza i dobiva ritam prilagoen fox - trottu s karakteristinim dijeljenjem 4/4 mjere na 3 + 3 + 2 osminke:

MANCINI, Giovanni Battista, talijanski uitelj pje kastrat (Ascoli, 1. I 1714 Be, 4. I 1800). Uenik A. Berna i Padre Martinija u Bologni. Ubrzo je doao na glas kao pji pedagog, pa je 1757 pozvan u Be da preuzme pouavar dvoru. Ide medu najznaajnije uitelje mlae bolonjske p je kole. Njegovo djelo Pensieri e riflessioni jedna je od prvih umjetnikog pjevanja koje obraduje probleme vokalne tel Ogledao se i kao kompozitor (opera Endimicne, 1728).
DJELA: La Libertd del cdntare, Lettera a Madame N. N., 1752; J e riflessioni pratiche sopra U canto figurato, \11\ (novo izd. u Canto e bt A. Della Cortea, 1933); Sopra la muica, Lettera... diretta al Conte 1796. LIT.: E. Badura-Skoa, Giovanni Battista Mancini, MGG, VIII

i fi
Poslije 1955 m. se kao drutveni ples rairio i po Evropi. MANASTERIOTTI, Vinja, muziki pisac i pedagog (Ku tjevo, 10. XI 1917). Zavrila studij orgulja (. Dugan) i diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; u muzici se usavravala u Bratislavi. Kao pedagog djelovala na muzikim kolama u Zagrebu i Puli i na gimnazijama u Rovinju i Puli; sada je profesor na koli za odgajatelje u Zagrebu; 195355 inspektor za muziku grada Zagreba. Predavala na brojnim seminarima muzikog odgoja u zemlji i inozemstvu, vodila kolske emisije na radiju i televiziji, a bavila se i muzikom kritikom.
DJELA: Muzika romantika, u kolektivnom radu Muzika umjetnost za gimnazije, 1963; Muziki odgoj djece pretkolskog uzrasta, 1956; kolski leksikon Umjetnost, poglavlje Muzika, 1967 (sa D. Brajevi); Zbornik pjesama i igara za djecu, 1969; Muziki odgoj na poetnon* stupnju, metodske upute za odgajatelje i nastavnike razredne nastave, 1971; Pjesme i igre za djecu (u pripravi). lanci: Uloga muzike u formiranj u linosti, Zavod za unapreivanje osnovnog obrazo vanja, 196b; Pjevanje glasnik djeje sree, Predkolsko dete, XV, 56; Mu zika nije radost samo za onoga tko je stvara, nego i za onoga tko je slua, ibid., 78; Slobodno izraavanje muzikih utisaka djece pretkolske dobi, Bilten Centra za vankolski odgoj Naa djeca, 1969, 2; Muziki odgoj u djejem vrtiu, Nauna knjiga, 1970; Primjena udaraljki u djejem vrtiu, Predkolsko vaspitanje, 1970, 2; tekstovi za dijafilmove i dr. K. Ko.

MANCINI, Henry, ameriki kompozitor i dirigent (Clevi 16. IV 1924). U ranoj mladosti svirao klavir u jazz-sast Pittsburgha. Uio zatim na Carnegie School of Music i na Ji School of Music u New Yorku te kod M. Castelnuovo-Te i E. Kfeneka. lan orkestra T. Beneka, neko vrijeme slol umjetnik, a 195157 kompozitor i dirigent filmske komj Universal Pictures. Kompozitor s izrazitim sklonostima za s napisao je muziku za brojne igrane i crtane filmove (serije Insp Pink Pantera) i TV drame (Peter Gunn). Svoja djela, izvc zanimljiva u izrazu, temelji na elementima jazza. Kao arai interpret sudjelovao je u snimanju filmova o jazz- muzi (The Glenn Miller Story, The Benny Goodman Story). MANCINUS (Menckin, Mencken), Thomas, njei kompozitor i dirigent (Schvverin, 1550potkraj 1611 ili pos 1612). Od 1572 kantor i dvorski muziar u Schwerinu; od dirigent kapele vojvode od Braunschweig-Wolfenbiittela u ningenu; 1587 1604 dirigent dvorske kapele u Wolfenbt Ta se kapela ubrzo razvila u vodei muziki kolegij u Njem Njegove dramatske pasije ugledaju se na pasije J. Wal
DJELA. VOKALNA: Passio Domini nostri (po Mateju i Ivanu) Das erste Buch Nevier Lustiger und Hofflicher Weltlicher Lieder mit 4 1588; Duum vocum cantiuncularum liber, 1597; Madrigalia latina et una Ga S v., 1605; razne prigodne kompozicije. CRKVENA: misa; Quo verae
ecclesiae precatio 5 v., 1608; Cantiones sacrae 5 , 6 et 8 v., 1608; 12 di c a m u s D o m i n o 4 v. i dr .

MANCANDO (mancante; tal. mancare nedostajati), oznaka za dinamiku i tempo. Kao i -> calando, m. ukljuuje i diminuendo i ritardando. MANCINELLI, Luigi, talijanski dirigent i kompozitor (Orvieto, 5. II 1848 Rim, 21. II 1921). Uenik J. Sbolcija (vio lonelo) i T. Mabellinija (kompozicija) u Firenci. Violonelist u firentinskom kazalitu La Pergola i u rimskom Teatro Apollo, gdje je 187580 dirigent; dirigirao jo u nekim talijanskim gra dovima i u Parizu. God. 1881 86 kazalini dirigent, zborovoda crkve S. Petronio i direktor zavoda Liceo filarmonico u Bologni, 1886 88 dirigent kazalita Drury Lane u Londonu, zatim na

NOVA IZD.: obje pasije obj. L. Schoberlein (Schatz des litur, und Gemeindegesang XX, 1868); pasiju po Mateju obj. F. Schmidt II izd. 1949). LIT.: O. Kade, Die iiltere Passionskompositions bis zum Jahre 163 tersloh 1893. C. Sachs, Music und Oper am kurbrandenburgischen Berlin 1910. C. Meyer, Geschichte der Mecklenburg-Schweriner Hofts Schwerin 1913. W. Flechsig, Thomas Mancinus, Jahrbuch des Brauns gischen Geschichtsvereins, 1932 i Wolfenbuttel 1933. M. Ruhnke, T Mancinus, MGG, VIII, 1960.

MANDI, Josip (Josef), kompozitor (Trst, 4. IV 18! Prag, 5. X 1959). Studije prava zavrio 1906 u Beu; od 1911 katski pripravnik u Trstu i od 1923 advokat u Pragu. M uio kod F. Vilhara u Zagrebu, kod H. Graedenera i R. Fi u Beu i kasnije se u kompoziciji usavravao (od 1927) ko

MANDI MANGELSDORFF
B. Jiraka i R. Zamrzlog u Pragu. Isprva se priklonio nacionalnom smeru, a kasnije novijoj struji evropske muzike tridesetih godina XX v.; stvarao je i pod uplivom poslednjih simfonija G. Mahlera. Mandievo celokupno delo svedoi o veoma obdarenom muzi aru, no kako je bio suvie zauzet svojom profesijom, nije se mogao sasvim posvetiti muzikom stvaranju.
DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije: I, romantina sa soprano m i tenorom (na tekst iz Pesme nad pesmama), 1929 (Prag, 26. IV 1933); 11,/goslovenska, 1930 (Prag, 1. II 1931), III, in fis sa enskim horom bez teksta, 1953 i IV, in F, 1954. Simfonijska poema Nono putovanje (u 7 stavova), 1932; Mala suita, 1932; varijacije na Mozartovu temu, 1956. KAMERNA: gu daki kvartet, 1927; suita za gudaki kvartet; klavirski trio; duvaki kvintet, 1930 (Be, 17. VI 1932); duvaki nonet (Prag, 12. II 1934). KLAVIRSKA: Suita u starom stilu; Improvizacije i dr. DRAMSKA. Opere: Petar Svai, 1903 (Ljubljana, 12. I 1904); Mirjana (prema B. Nuiu), 1936 (Olomouc, 20. II 1937) i Kapetan Niko (prema B. Lovriu), 1944 (neizv.) - VOKALNA: kantata Slaven i pjesma za hor i orkestar, 1902; Tri balady za sopran i orkestar (A. Sova), 1932. Hrvatska misa, 1897. P. Mil.

523

MANDYCZEWSKI, Eusebius, austrijski muzikolog (er novci, 18. VIII 1857 Be, 13. VII 1929). Studirao kod R. Fuchsa i G. Nottebohma te na Univerzitetu u Beu (E. Hanslick), gdje je od 1887 bio arhivar Drutva prijatelja muzike, a od 1896 i profesor na Konzervatoriju (poznavanje instrumenata, povijest muzike, kontrapunkt, kompozicija). Njegovi su uenici H. Gal, C. Prohaska, H. Rietsch, R. Scalero, L. Sinigaglia i dr. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: C. Czerny. Ein Versuch einer richtigen Wuraigung, Deutsche Kunst- und Musikzeitung, 1891; Die Sdmmlungen und Statuten der Gesellschaft der Musikfreunde, 1912; Die hundertjdhrige Gesellschaft der Musikfreunde in Wien, Almanach fiir die musikalische Welt, 1912 13; Nottebohms Zvveite Beethoveniana aus dem Nachlass des Verfassers herausgegeben 1887; brojni lanci i kritike. IZDANJA: suplement izdanju cjelokupnih Beetho venovih djela, 1888; suraivao u izdanju cjelokupnih djela F. Schuberta (1888 97), J. Havdna (1908 33) i J. Brahmsa (1926 28). Objavio: crkvena djela A. Caldare, DTO, XIII, 1906; J. S. Bach, odabrane arije i dueti s obligatno m instrumentalnom i klavirskom ili orguljskom pratnjom (13 sv.); J. Haydn, 12 Schottische Lieder; F. Schubert, Deutsche Tanze und Valses nobles; 200 rumunjskih narodnih pjesama. LIT.: V. Cysarz, Eusebius Mandyczewski, MGG, VIII, 1960.

MANDOLA (mandora; engl. mandora, mandore, franc. mandole, mandore, mandille, njem. Mandola, Mandora; u XVI st. Quinterne, u XVII st. Mandiirchen, Pandurina; tal. mandola, mandora), instrument sa icama, jedna varijanta lutnje, varijabilne veliine. Ima 4 ili 5 pari ica (ali i vie) ugodenih u kvintama na c-g-d'-a1-2. ice se trzaju prstima ili trzalicom od pera. M. je poznata od XIII st., najvie se upotr ebljavala u XVI i XVII st., a odrala se do poetka XIX st. Od XVII st. mandolom se naziva i mandolina veeg oblika ( -> Mandolina).
LIT.: A. Koczirz, Zur Geschic hte de r Mando rla ute, D ie Gitarre, II, ,92 O 21. K. Reinhard, Mandola, MGG, VIII, 1960. A. To.

MANN, Juan (Joan) de, panjolski violinist i ko mpozitor (Barcelona, 14. V 1883 ). U muzici preteno samouk; sa 7 go dina prvi put nastupa javno, a od svoje 9 godine koncertira i u Americi; kasnije se na turnejama po cijelome svijetu pojavljuje kao solist i dirigent tuih i vlastitih kompozicija. Temperamentnom, tehniki dotjeranom interpretacijom uvrstio se meu najbolje svjetske violiniste svoga vremena.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije Nova Catalonia i Sinfonia Iberica; 3 koncerta za violinu; koncerti:za klavir;za violonelo i za obou;concerto grosso Juventus za 2 violine i orkestar; suita za violinu, klavir i orkestar; Introducdon, Andante y variaciones sobre un tema de Tanini za violinu i orkestar; 3 Caprichos za violinu i orkestar; suita Belvedere za flautu i orkestar; uvertira Camino del sol, 1923; Elogio del Fandango; Divertimiento za mali orkestar, 1937; Miniaturas za gudae. KOMORNA: gudaki kvartet, 1922; klavirski kvartet; Dialogo za harfu, flautu, violinu, violu i violonelo; sonata za violonelo i klavir; Fan-tasiaSonata za gitaru; kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Juana de Ndpoles, 1902; Neron y Acte, 1903 i Soledad, 1952. Monodrama Aledea; diptihon Don Juan. Baleti: Rosario la Tirana i El Retrato de Dorian Gray. Scenska muzika za Calderonovu dramu La Vida es sueno. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: autobiografija Mis experiencias, 1944; Variaciones sin tema, 1955; instruktivni El violin, 1958. Preradbe i obradbe djela N. Paganinija, R. Schumanna, F. Chopina, W. A. Mozarta, Ch. W. Glucka, G. Tartinija, G. B. Martinija, J. S. Bacha i dr. LIT.: F. Sopena, Historia de la muica espafiola contemporanea, Madrid 1958. M. Oucrol, Juan Manen, MGG, VIII, 1960.

MANDOLINA (engl. i franc. mandoline, njem. Mandoline, tal. mandolino), instrument sa icama iz porodice lutnje. Sastoji se od krukolika, jako ispupena korpusa izraenog od dugoljas tih, uskih daica iz tvrda drva, s glasnjaom (od meka drva) na kojoj je zvuni otvor i konji. Na ui kraj korpusa nasaen je kratki vrat s hvataljkom i vijcima za ugaanje. ice su metalne, postavljene u parovima. Ton se proizvodi trzalicom. U Italiji je mandolina postala narodni instrument. Gradi se u vie varijanata, koje se meusobno poneto razlikuju u elementima oblika i u veliini. Klasini tip mandoline predstavlja napuljska m. sa 4 para ica udeenih u kvintama: g-d1--al-e2. Mandolinu su vie puta vrlo uspjeno primjenjivali i u ozbiljnoj, orkestralnoj i opernoj muzici (A. Vivaldi, W. A. Mozart, L. van Beethoven, G. Verdi, G. Mahler, M. de Falla i dr.).
LIT.: K. Wolki, Die Geschichte der Mandoline, 1940. K. Reinhard, Mandoline, MGG, VIII, 1960. A. To.

MANFREDINI, 1. Francesco Maria, talijanski kompozitor (Pistoia, oko 1680 oko 1748). Uenik G. Tor ellija i G. A. Pertija u Bologni. Crkveni violinist u Ferrari i Bologni; od 1715 u bavarskoj dvorskoj slubi, od 1727 dirigent katedrale u Pistoji. Meu njegovim djelima najvee znaenje imaju concerti grossi u kojima nastavlja put svog uitelja Torellija .
DJ ELA. IN S TRU MENTALN A: Co n cen in i p er ca mer a a V. e Vc. o Tiorba op. I, 1704; Sinfonie da ehiesa a due V. col Basso per l'organo e Una Va. . . 3 con una Pastorale per U Santissimo Natale op. 2, 1709; Concerti a due V. e Bc. obligati, e due altri V., Va. e Basso di rinforzo od arbitrio, con una Pastorale per U Santissimo Natale op. 3, 1718; Six Sonatas for two V. and Vc, with Thorough Bass for the Harpsichord. Oratoriji: S. Filippo Neri trionfante, 1719; Tommasso Moro, 1720 i dr. NOVA IZD.: sinfoniju pastorale iz op. 2 obj. R. Nielsen (1949); Bo ini koncert iz op. 3 obj. F. Schroder (1959); pojedine koncerte iz op. 3 obj. E. Bonelli, R. Ehrmann, B. Paumgart ner (1947) i W. Upmever.

MANDUKI, Smiljana, igraica, pedagog i koreograf (Be, 16 VI 1908). Na Akademiji za muziku i scensku umetnost u Beu zavrila stu dije klasinog baleta (C. Ceri), ritmike Napuljska mandolina, 1789 i modernog baleta (G. Bodemvieser, G. Wiesenthal); prve koncerte dala u Beu tokom kolovanja (1929), a u Beogradu priredila prvo samostalno baletsko vee 1931 i zatim osnovala vlastiti Studio za ritmiku i plastiku, koji docnije postaje prva kola modernog baleta u Srbiji (prvi koncert priredila 1937). God. 194047 nastavnik ritmike i modernog baleta na Muzikoj akademiji u Beogradu i zatim nastavnik za scenske kretnje na Visokoj filmskoj koli. M. je jedan od osnivaa i 194965 glavni pedagog Gradske baletske kole; uz to je 195069 delovala u KUD Abraevi. Osniva je Savremenog beogradskog baleta sa kojim je nastupala na sceni Ateljea 212, kao i povremeno na televiziji. Pedagog i koreograf razigrane mate, M. je postavila niz veoma uspelih koreografija na muziku savremenih jugoslovenskih kompozitora. Sa izuzetnom je predanou pronalazila talentovane devojke i mladie i odgojila vie igraki obrazovanih generacija koje su se posvetile estradi, filmskoj i televizijskoj umetnosti.
M. Z. D.

2. Vincenzo, kompozitor i muziki teoretiar (Pistoia, 22. X 1737 Petrograd, 16. VIII 1799). Sin Francesca Marije; uenik G. A. Pertija i svog oca u Bologni, te G. A. Fiorinija u Milanu. God. 175868 i od 1798 u dvorskoj slubi u Petrogradu, 17691798 u Italiji gdje je neko vrijeme ureivao asopis Gior-nale Enciclopedico d'Italia. Njegovo najvanije djelo Regole ar-moniche obuhvaa cjelokupnu vokalnu tehniku, vokalno i instrumentalno ornamentiranje, pravila vokalne pratnje, tehniku vokalnog sloga i u mnogim sluajevima upute za interpretaciju.
DJELA: koncert za embalo, gudae, obou ili flautu i rog. est sonata za embalo. Opere: La Semiramide riconosduta, 1760; L'Olimpiade, 1762; Carlo Magno, 1763; Armida 1770 i UArtaserse, 1777 Aiessa funebre. SPISI: Regole armoniche, 1775; Difesa della moderna muica, 1788. LIT.: F. Giegling, Francesco Maria i Vincenzo Manfredini, MGG, VIII, 1960.

MANGELSDORFF, 1. Emil, njemaki saksofonist, klari netist i flautist (Frankfurt na Majni, u. IV 1925 ). Klarinet uio na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu. lan razliitih jazzansambla (kvintet Freund-M. od 1958; sastav Two Beat Stompers i dr.), osnovao i vlastiti jazz-kvintet. Na turnejama ansambla History of Jazz bio je direktor tog sastava. Suosniva jazzansambla na Radio-Frankfurtu, 196066 vodio (sa C. Bohlanderom) teajeve za jazz-muziku na Omladinskoj muzikoj koli u tom gradu. S German AH Stars gostovao 1968 u Junoj Americi. Na njemakom festivalu jazza u Frankfurtu dirigirao velikim festivalskim orkestrom. Ide u red najpoznatijih njemakih jazz-muziara. Snimio je velik broj ploa. Napisao prirunik Anleitung zur Improvisation fiir Saxofon (1965).

524

MANGELSDORFF MANNHEIMSKA KOLA


n era, ispoljila se u nizu studija o tom muziaru. Razmat 0 biti i formi muzike umjetnosti uope nalaze se ve u ne od Mannovih ranijih velikih djela (Buddenbrooks, Tonio K 1 dr.). Njegov posljednji roman Doktor Faustus daje duboku liu idejnih i filozofs kih vrijednosti suvremene muzike, m dodekafonije, kao i analizu moralnih i duhovnih kvaliteta si menog muziara, uklopljenog u opu dekadansu graanskog, tva uoi oba svjetska rata.
DJELA (s muzikom problematikom; izbor): Der Bajazzo (novela), Buddenbrooks (roman), 1901; Tristan (novela), 1903; Uber die Kunst R. Wc 1911; Betrachtungen eines Unpolitischen 1918; Der Zauberberg (roma Grosse der Meister (Leiden und Grosse Richard Wagners), 1933; Missi Music. Tribute to Bruno Walter, New York Times Magazine, 1944; Aa Geistes (Richard Wagner und der Ring der Niebelungen), 1945; Doktor F (roman), 1947; Nachlese. Prosa 1951 1955 (Meistersinger; Pablo Cc 1956. LIT.: E. Paci, Th. Mann et la muica, RMI, 1946. H. Biirgin Mann und die Musik, Der Musik -Almanach, Miinchen 1949. W. t Th. Mann und A. Schonberg, Neue Auslese, 1949. K. Heim, Th. . und die Musik (disertacija), Freiburg 1952. V. tnega, Die Musik im Sci Thomas Mann (disertacija), Zagreb 1959. K. Heim, Thomas Mann, A VIII, 1960. U. Jung, Die Musikphilosophie Thomas Manns, Regen TQ69.

2. Albert, trombonist i kompozitor (Frankfurt na Majni, 5. IX 1928 ). Brat Emila; na Konzervatoriju u Frankfurtu uio violinu i uz to kao samouk gitaru, a od 1948 trombon. lan najpoznatijih njemakih jazz -ansambla (orkestar J. Klimma, Neiv Jazz Stars, plesni orkestar W. Berkinga, Ali Stars, German Ali Stars). Sa J. Freundom osnovao jazz-kvintet; bio i suosniva jazz-ansambla na Radio-Frankfurtu. Sudjelovao na festivalu u Newportu 1958 kao lan orkestra International Youth Band, 1960 s orkestrom European Ali Stars, 1965 s vlastitim ansamblom, a 1969 kao solist. Sa D. Gojkoviem vodi Neuiport International Septet. Kao solist ili s vlastitim sastavima redovito nastupa na njemakom festivalu jazza u Frankfurtu, kao i na mnogim dru gim evropskim festivalima. Gostovao u Sjevernoj Africi, na Prednjem Istoku, u Italiji, Jugoslaviji i Belgiji, a u organizaciji Goetheova instituta na D alekom Istoku (1964), u Junoj Americi (1968) i u SAD (1969). Sudjelovao na praizvedbi jazz-opere The Visitation G. Schullera (Hamburg 1966) i na njezinoj amerikoj premijeri (New York 1967), kao i u filmu Jazzjuer i danas. Izvanredan trombonist, M. je i kao kompozitor jedan od najistaknutijih evropskih predstavnika modernoga jazza. Napisao je prirunik Anleitung zur Improvisation ftir Posaune (1965). MANIRA (od srednjovjekovnog lat. maneria, maneries nain, navika, obiaj; franc. maniere, njem. Manier, tzd.. maniera), 1. u srednjovjekovnoj muzikoj teoriji javljaju se lat. izrazi maneria, maneries u istim znaenjima kao rije -> modus: kod ranih teoretiara gregorijanskog pjevanja (Bernard iz Clairvauxa, XII st.) maneria je oznaavala 4 osnovna (autentina) starocrkvena naina dijatonskog sistema protus, deuterus, tritus i tetrardus, zajedno s njihovim odgovarajuim plagalnim ljestvicama, prema tome par od po dvije ljestvice sa zajednikom notom finalis (Continet autem unaquaeque maneria unum authentum et plagalem ejus). Kod teoretiara razdoblja Ars antiaua maneries je oznaavala temeljne ritmike sheme (Modus seu maneries appellatur, quid quid mensuratione temporis . . .), a u doba Ars novae susree se u vezi s podjelom brevisa na note manjeg trajanja (maneries senaria, octonaria . . .). 2. U talijanskoj nauci o umjetnosti u XVI st. (Vaari), pod pojmom maniera podrazumijeva se individualan nain oblikovanja i to samo u sluaju kada se ne da svesti na temeljna naela teorije umjetnosti nego je samonikli izraz umjetnikove linosti. Oko 1600, postaje rije m. kod teoretiara nove monodijske muzike (Caccini, Galilei) estetski pojam koji se uglavnom osniva na naelu oponaanja prirode odnosno komponiranja prema pri rodnim zakonima. Iz tog shvaanja razvila se i teorija o nainu pjevanja (nobile maniera di cantare, Caccini 1601) koja se odnosi prvenstveno na monodiju (recitar contando) s odgovarajuim ukrasima. Otuda je pojam m. preao i u njemake prirunike pje vanja iz XVII st. pa M. Praetorius nauava o pjevanju auff jetzige Italienische Manier, a Ch. Bernhard razvija iscrpnu nauku Von der Singe-Kunst oder Manier. Od kraja XVII st. izraz m. uklju uje kod njemakih teoretiara i ukrase u instru mentalnoj muzici: F. W. Marpurg razlikuje tzv. Setz-Manieren i Spiel-Manieren te u prve svrstava ispisane figure i pasae, a u druge improvizirane ukrase. 3. U novijoj literaturi izraz m. znai i lini stil, odnosno nain izraavanja svojstven jednom umjetniku (franc. le maniere de Debussy) kao i povoenje za stanovitim uzorom, komponiranje u neijoj maniri. U negativnom smislu m. je sinonim za izvjetaen, izopaen nain. U tom znaenju je W. Apel sloenu notaciju s kraja XIV st. nazvao Mannered Notation.
LIT : K. W. Giimpel, Zur Interpretation der Tonus -Definition der Torale Sancti Bernardi, Akademie der VCissenschaft und Literatur, Mainz 1959. L. Schrade, Von der Maniera" der Komposition in der Musik des 16. Jahr hunderts, ZFMW, 1934. I. A.

MANNA, Gennaro, talijanski kompozitor (Napulj, 12. 1715 28. XII 1779). Uio na konzervatoriju San Onofr Napulju (F. Feo, I. Prota), a vjerojatno i kod F. Durantea. Ve uspjean operni kompozitor, vodio je u Napulju od 1744 gra muziku kapelu i 175561 bio upravitelj konzervatorija S. N. di Loreto; 176178 crkveni kapelnik. Od 1764 komponira samo crkvena djela.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Tito Manlio, 1742; Siroe Re di Persia, Artaserse, 1743; Achille in Sciro, 1745; Luio Vero ossia II Vologeso, 1745 ',A, Placato, 1748; Ludo Papirio dittatore, 1748; Eurnene, 1750; Didone abband< 1751; Demofoonte, 1754; Temistocle, 1761. Serenate: Feta teatrale per la n del R. Infante, 1743 (sa N. Logroscinom); Serenata per festeggiare gli sponsi Real Delfino colla Serenissima Donna Alaria Teresa Infante di Spagna, IJ* CRKVENA. Oratoriji: Gioas re di Giuda, 1747; Sepultura Sarae sive in Mortuos, 1748; Rubri Mari trajectus, 1761; Assuero, 1770; Esther, Judith seu Bethuliae ab Obsidione Liberalio> 1775; Debora, 1780; Orator SS. Natale. Mise; psalmi; moteti; litanije; pasi je i dr. LIT.: H. Hucke i U. Prota Giurleo, Gennaro Manna, MGG, VIII,

MANN, Herbie (Herbert Jay Solomon), ameriki jazz-flautist, saksofonist i kompozitor (New York, 16. IV 1930). Nakon rata svirao u Amerikom armijskom orkestru u Trstu. Od 1957 djelovao na zapadnoj obali Amerike. Tu je 1959 osnovao jazz-sekstet Afro-Jazziacs u kojem se ritmika sekcija sasto jala iz latinskpamerikih instrumenata. S tim je ansamblom koncertirao na turnejama po Africi, u Brazilu i Japanu; sudjelovao je na festivalima u Newportu (1959 i 1965), Montreuxu i u Berlinu (1968). Svoj combo-sastav reorganizirao je 1961 i 1964. Osobito veliki ugled stekao je kao flautist. M. je predstavnik modernog jazza. MANN, Thomas, njemaki knjievnik (Liibeck, 6. VI 1875 Ziirich, 12. VIII 1955). Muzika je od najranijeg djetinjstva bila sastavni dio njegova odgoja i obrazovanja (svirao je violinu i klavir), a u njegovom knjievnom stvaranju zapremala je vidno mjesto. Srodnost s estetskim koncepcijama muzike kasne roman tike, a naroito privlaivost koju je za njega imala muzika R. Wag-

MANNE, Shellv (Sheldon), ameriki jazz-bubnjar i kor zitor (New York, n. VI 1921 ). Kao bubnjar svirao 1939 u jazz-sastavima na prekooceanskim brodovima (orkestri Bvrnea, J. Marala, B. Astora, R. Scotta, W. Bradlevja, S. 1 tona i Ch. Venture), zatim je do 1956 bio lan orkestara Jaz the Philharmonic W. Hermanna, S. Kentona, H. Rumse; Sh. Rogersa. Osnovao jazz-kvintet, a 1960 otvorio u New Y klub Shelly's Manne Hole. Gostovao u Evropi i u Japanu, je jedan od glavnih predstavnika West Coast Jazza. Uz kon zicije za jazz napisao je muziku i za brojne filmove (Dakt, MANNHEIMSKA KOLA. Ovim imenom oznaav; skupina muziara iz sredine XVIII v. okupljenih u Mannhe sreditu kneevine Pfalz u Bavarskoj. Oni su dovrili razvoj jec tada novog kompozitorskog izraza suprotstavljenog bare polifoniji, i postavili osnove najhitnijih stilskih obeleja ve majstora klasinog simfonizma J. Havdna, W. A. Mozarta van Beethovena. Osnivai mannheimske kole su Johann Vaclav) Stamitz i Franz (Frantiek) Xaver Richter, obojica reklom iz eke. Oni su na dvoru kneza Karla Theodora od P proirili orkestar sastavljen od odlinih instrumentalista na p 40 lanova (10 prvih violina, 10 drugih violina, 4 viole, 4 vic ela, 4 kontrabasa, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 i timpani), pa je on predstavljao vrlo veliko i raznovrsno sii nijsko telo. Ve posle 1745 bio je taj orkestar poznat u svim zikim centrima Evrope, naroito -u Londonu i Parizu gd gostovao sa velikim uspehom. Njegov repertoar sadravat dela predstavnika prve generacije mannheimskih simfoniar Stamitza, najmarkantnije linosti mannheimske kole, F. X. F tera, I. Holzbauera, a kasnije i njihovih uenika A. Filtza, Cannabicha, C. G. Toeshija, Stamitzovih sinova Carla (Ka i Antona (Antonina), zatim F. Beka, J. B. Wendlinga, E. Eichi F. Danzija i dr. L. Boccherini, F.-J. Gossec, J. Ch. Bach, J. S> bert, K. D. von Dittersdorf, J. Haydn i W. A. Mozart prihv su dostignua mannheimske kole i primenili ih u svojim kon zicijama. Na vanost mannheimskog kompozitorskog kruga prv upozorio nemaki muzikolog H. Riemann. On je smatrao d; skoro sve bitne osobine stila bekih klasiara stvorene u M: heimu. Novija istraivanja, meutim, dokazuju da su J. Stan F. X. Richter, Ch. Cannabich i njihovi sledbenici uglavnom & razvili izvesna tehnika i izraajna sredstva, koja su i ranijei stojala u muzikoj praksi. Ali, mannheimskim majstorima i sporno pripada zasluga za stapanje svih tih elemenata u j muziki izraz, nazvan najee pretklasinim stilom. U njiho

MANNHEIMSKA KOLA MANOJLOVI


delima pojavljuju se izvesni postupci koji su sistematskom primenom pretvoreni u stilske manire. Najkarakteristinije su mannheimski uzdah (zadrica kod koje razreavajui ton due traje od zadranog tona) i stvaranje tema od rastavljenih trozvuka. Te postupke rado su koristili i beki klasiari. U bitna obeleja stila mannheimskih majstora ide i odbacivanje polifonog muzikog sloga i primena skoro iskljuivo homofone strukture instrumen talnog stava; stoga kod njih ve ne nalazimo ni basso continuo. Meutim, najznaajnija zasluga mannheimskih majstora je razvi janje i usavravanje sonatnog oblika. Oni primenjuju kontrastnu drugu temu i postavljaju osnove za kasniji prostran, dramatini beethovenski razvojni deo. Na taj nain su, ako ne stvorili so natni stav, a ono svakako izgraivali ga i dali mu odreeniji ob lik. U delima mannheimskih kompozitora prvi put se javlja i etvo rostavna simfonija sa menuetom kao treim stavom. Visok nivo reproduktivne umetnosti postigao je mannheimski orkestar velikom i ujednaenom tehnikom preciznou, napose u gudakom korpusu koji je bio jezgra tog muzikog tela. Za novi stil mannheimske kole karakteristina je dinamika postepenih prelaza (crescendo, diminuendo). Ona dodue nije pronaena u Mannheimu, ali je u simfonijama mannheimskih kompozitora po prvi put postala snano sredstvo za postizavanje dramatinosti u instrumentalnoj muzici.

525

Mannheim u XVIII st. Lijevo zgrada nekadanjeg kazalita

phonie, AFMW, 1922. F. Waldkirch, Die k onzertante Sinfonie der Mann-

LIT.: F. Walter, Die Entwicklung des Mannheimer Musik - und Theater-

MANNINO, Franco, talijanski pijanist, kompozitor i dirigent (Palermo, 25. IV 1924). Na akademiji S. Cecilia u Rimu diplomirao 1940 klavir, a 1947 kompoziciju (V. Mortari). Od 1941 nastupa kao pijanist, a od 1952 kao operni dirigent u domovini i u inozemstvu. God. 1957 gostovao u SAD s festivalskim orkestrom Maggio Musicale Fiorentino. U Bergamu utemeljio 1958 Festival delle Novita; od 196970 je umjetniki direktor kazalita 5. Carlo u Napulju.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia americana, 1954; Concerlino lirico za violonelo, klavir i gudae, 1938; koncert za klavir, 1954; k oncert ia 3 violine, 1965; Suite galante za flautu, obligatni trombon i mali orkestar, 1966; Tre lempi, 1951; 3 suite, 1952 61; Hommage a Jean Babilee, 1953; Demoniaca Ouverture, 1963; Mottetti strumentali, 1964; Commenti alla Ifigenia in Aulide, 1966; Laocoonte, 1966; 2 studije Capriccio di capricei prema Paganiniju, 1967. KOMORNA: Variazioni capriceiose za 3 violi.ie, 1966; Melange capriceioso (Paganini) za 3 violine, 1966; sonatina za gudae i klavir, 1954; Music for Angels za gudae i klavir, 1904; A Little Music za flautu, violinu i violu, 1956; Piccola sonata za violu i klavir, 1966; Sonata sulla 4 a corda za violinu solo, 1967; Sonata breve za gitaru, 1967. KLAVIRSKA: sonata, 1550; tokata, 1932; Marcia di Paganini, 1947; Arlecchino boogie, 1950. Serie za 2 klavira, 1964. DRAMSKA, Opere: Hatikva, 1956; Vivi, 1957; La Stirpe di Davide, 1962; // Diavolo in giardino, 1963; Luisella, 1963 i JI Ouadro delle meraviglie, 1963. Radio-opera Le Notti della paura, 1963. Koreografska drama Mario e U Mago, 1956; balet Garden Party, 1962. Scenska i filmska muzika. Zborovi; komorna vokalna djela.

MANOJLOVI, Cvetko, pijanista i muziki pedagog (Subotica, 26. IV 1869 19. XII 1939). Studirao 189093 na Konzervatorijumu u Leipzigu, potom u Berlinu. Sa S. Mokranjcem i S. Binikim osniva (1899) Srpske muzike kole u Beo gradu u kojoj je bio prvi na stavnik klavira. M. je zaetnik strune klavirske pedagogike u Srbiji. God. 191934 bio je direktor Gradske muzike kole u Subotici. s. D. K. MANOJLOVI, Ko ta, muziki pisac, kompozitor i di rigent (Krnjevo kraj Smederevske Palanke, 4. XII 1890 Beograd, 2. X 1949). Muziku uio u beogradskoj Bogosloviji i Srpskoj muzikoj koli (S. Mokranjac, M. Milojevi, S. Hristi) i od 1912 u Moskvi i na Muzikoj akademiji u Miinchenu (R. Mayer-G'schray, F. Klose). Nakon prekida zbog Bal kanskog i Prvog svetskog rata, . MANOJLOVI

studije produio i zavrio 1919 u Oxfordu. Sa horom studenata teologije prireuje koncerte po engleskim gradovima i tamo izdaje Jugoslovenske narodne pesme za glas i klavir. Od 1919 deluje u Beogradu. Diriguje Beogradskim pevakim drutvom (191931) i pevakim drutvom Mokranjac (1931 39), predaje muziku u Bogosloviji i Muzikoj koli i aktivno sarauje u mnogim muzikim udruenjima. Kao jedan od najzaslunijih za osnivanje Muzike akademije u Beogradu, bio je njen profesor (193746) i prvi rektor (193739); sem toga saradnik odeljenja za muziki folklor Etnografskog muzeja i Radio-Beograda i honorarni saradnik Muzikolokog instituta SANU. Pisao je kritike i lanke u raznim listovima i asopisima i organizovao Prvu jugoslovensku muziku izlobu u Beogradu (1926). Kao glavni sekretar Junoslovenskog pevakog saveza (192432) izdao oko 40 horova jugoslovenskih kompozitora. Delatnost Manojlovia kao muzikog pisca obuhvata pre svega rad na folkloru. Sluio se primenjivanjem komparativne metode u pronalaenju zajednikih ritmikih i melodijskih elemenata pojedinih naih krajeva i u otkrivanju ostataka starih obiaja. Analize narodnih melodija vrio je po uzoru na Mokranjev si stem razvrstavanja narodnog melosa, prouavajui paralelno narodne svadbene obiaje. Veoma zainteresovan za crkvenu mu ziku, razmatrao poetke njenog razvoja na naem tlu i vrio re dakciju Mokranjevog Opteg pojanja, kao i kompozicija J. Marinkovia (Pometi, Boestvena liturgija). Na kompozicionom podruju njegov je uzor takoe bio S. Mokranjac; stvarao je preteno pod narodnim uticajem, kori stei se i modalitetima. Romantik, katkad sa elementima impresionizma, teio je ka izgraivanju originalnog horskog stava. Harmonija mu je bogata hromatikom. Meu horovima, pored ciklusa alne pesme, zapoetog u Engleskoj, istiu se njegove Pesme zemlje Skenderbegove, komponovane na bazi albanskog folklora. Neto iskonsko u melodici malog ambitusa i tonalnu neodreenost pokazuju Pesme zemlje Rake. Pesme naih rodnih strana, nastale pod uticajem narodnog melosa, odlikuju se setnim raspoloenjem i klavirskom pratnjo m koja ilustruje tekst, dok je orijentalna atmosfera ostvarena upotrebom prekomerne sekunde. U kompozicijama za violinu i klavir inspirisao se arhainom tematikom, primenjujui prirodni mol i melodije uskog obima (Igra udovica).
DELA. KAMERNA : menuet i s kerco za gudaki kvartet, 1942 44. Za violinu i klavir: Stara pesma; Predrag i Nenad; Igra udevied, 1921; Igra kosaca; Igra vile Ravijojle; Sunce izhaja. VOKALNA : kantata Na rekdtna vavilonskim (Psalam 137) za 2 meovita hora^ bariton i orkestar, 1917; ciklus za muki hor Iz umadiskih gora, 191224; ciklusi za meoviti hor: alne pesme, 191920; Moravaka, 1923; Boina no, 1929; Pesme zemlje Skenderbegove, 193233; Rumena, 1938; aj goro arna 1939 i Naa zemlja suzom oroena, 1941. Ciklusi za enski hor: Pesme iz uuk Stane, 1915; Iz Vardarske gradine, 1927; Pesme zemlje Rake, 1933 i 5a vardarskih strana. Meoviti horovi: Jadna draga, 1907 09; Boina no, 1929; Pue moj, 1932; Sa kosovskih, umadiskih i vardarskih strana; Bolnu mi pokri grud; Nat o strah i dr. enski horovi: Sa vardarskih strana i Rane bez prebcla (takoe za meoviti hor i tenor solo, za muki hor i za 2-glasni muki hor), 194445. Solo-pesme: ciklusi Sa mojih staza (12 pe-sama), 191142; Pesme naih rodnih strana, 191719 i Pesme zemlje Skenderbegove, 1938. Doi, doi; Ckanson; Du reke vrbe zaspale su; Seljanice; Moja draga 1921 i Tuna pesma, 1921. CRKVENA: Liturgija za muki hor, 1915; meoviti horovi: Oe na, 1930; Opelo, 1934; Izrailja pasi volni, 1935; Priasten. SPISI: Spomenica St. St. Mokranjcu, 1923; lstoriski pogled na postanak, rad i ideje Muzike kole u Beogradu, 1924; Muzike karakteristike naeg juga, Sv. C, 1925; Muziko delo naeg sela, Nae selo, 1929; lstoriski pogled na muziku u Engleskoj, Muziki glasnik, 1931, 34; StevOn Mokranjac o Wagneru i Parsifalu, Zvuk 1933, 4; Muzika i njen razvoj u Bugarskoj, Sv. C, 1933; Svad beni obiaji u Pei, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1933, 8; Zvui zemlje Rake, Zvuk, 1934, 3; Svadbeni obiaji u Debru i upi , Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1935, 10; Juna Srbija u svetlosti muzike, Spomenica 25- godinjice osloboenja June Srbije, 1937; Stevan Mokranjac i njegove muzike studije u Miinchenu, Muziki glasnik, 1938, 2; Kornelije Stdnkovt:

526

MANOJLOVI MANZONI
Uenjak iroka obrazovanja, M. je uz muzikoloke rasj pisao i radove s podruja ope historije, historije umjetnosti heologije. I to je bio jedan od razloga zato se nije mogao pot] koncentrirati na specijalna poglavlja iz slovenske muzike.
DJELA: Jakob Gallus, Cerkveni glasbenik, 1891; Tabulae codicum bibliotheca Palatina Vindobonensi asservatorum IXJC, 1897 99; Obe Beginn des Notendruckes, 1901; Geschichte der Musik in Wien, I, u Gesc] der Stadt Wien, III, 1907; Jurij pl. Slatkonja, Cerkveni glasbenik, 1905 i in svet, 1907; Ueber die Messen des Jakob Handl, Muica divina, 1913; Zgode razvoj slovenske cerkvene pesmi, Cerkveni glasbenik, 1913; Hrvatska cr pjesmarica iz god. 1635, Sv. C, 1915; Pasijonska procesija v Loki, Cal 1916; Jakob Gallus-Petelin, Dom in svet, 1916; Slovenaka narodna n u staro doba, Nova Evropa, 1924; O jugoslovanski glasbi. Zbori, 1926 i Janez Pierluigi iz Palestrine, Cerkveni glasbenik, 1926 i 1927 (separat ] Franiek Ksaver Krizman, izdelovalec orgulj, Sv. C, 1926 28; Zgodo pregled delovanja Cecilijinega drutva v Ljubljani od 1902 1927, Cerkveni g nik, 1927; Franc Peter Schubert in Kranjska, Zbori, 1928; Die Musik Laibachs zur Zeit Schuberts, Studien zur Musik - Geschichte, 1930; Jurij vec. Nova muzika, 1929; O slovenski operi, Zbori, 1930; Skladatelj D< Jenko, Od Ilirije do Jugoslavije, Ljubljana 1931; Glasbena razstava v Lju Sv. C, 1932; Razvoj slovenske glasbe, Cerkveni glasbenik, 1934 i dr. lanci u domaim i stranim asopisima i leksikonima. Priredio sa E zecnvjem izdanje Opus musicum J. Gallusa u DTO (5 sv.), 1899 1919, s b njom (VI, I, 1899) i bibliografijom (XII, I, 1905). LIT.: F. Stele, Josip Mantuani, Etnolog, 1933. D. Cvetko, Les F( et les resultats des efforts musicologiques vougoslaves, AML, 1959. Cvetko i R. Schaal, Josef Mantuani, MGG, VIII, 1960. D.

Prosvetni glasnik, 1942; Za tragom nae svetovne i crkvene muzike umelnosli, Glasnik srpske pravoslavne crkve, 1946, 9; Narodne melodije iz Istone Srbije, 1953 i dr. lanci i kritike u novinama i asopisima. LIT.: J. Milojkovi - urid, Zapisi narodnih pesama kompozitora Koste P. Manojlovia, Zvuk, 1967, 79. Ista, Doprinos i uloga Koste P. Manojlovia u razdoblju izmeu dva svetska rata, ibid., 1969, 100. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd, 1969. M. Graf, Jo jedna rije o Kosti Manoj loviu, Zvuk. 1970, 104105. R. Pej.

MANOEVSKI, Anatol, pjeva ruskog podrijetla, tenor (Jekaterinodar, 1901 ). Pjevanje studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1926 lan Zagrebake opere, a zatim angairan u Osijeku i Rijeci. U svojoj pjevakoj karijeri ostvario preko 90 tenorskih uloga preteno lirskog faha. Meu njima su Tamino (Mozart, arobna frula), Alfredo (Verdi, La Traviata), Rodolfo (Puccini, La Boheme), Enzo Grimaldi (Ponchielli, Gioconda), Lenski (ajkov ski, Evgenij Onjegin), Des Grieux (Massenet, Manon), Wilhelm Meister (Thomas, Mignon), Gerald (Delibes, Lakme), Bojan (Gotovac, Morana) i Adel (Hatze, Adel i Mara).
K. K o .

MANOVVARDA, Josef von, poljski pjeva, bas-bariton (Krakov, 3. VII 1890 Berlin, 24. XII 1942). Filozofiju i pjevanje uio u Grazu i tamo na Gradskoj operi debitirao 1911. Studij nastavio u Beu (O. Iro), gdje je 191518 bio angairan u Volksoperi; 1918 19 operni solist u Wiesbadenu, 1919 35 na Dravnoj operi u Beu i od 1935 prvak Dr avne opere u Berlinu. Od 1922 stalni gost festivala u Salzburgu i od 1931 Sveanih igara u Bavreuthu; uz to gostovao na prvim evropskim muzikim kazalitima. God. 193235 bio je profesor na Visokoj muzikoj koli u Beu. Pjeva velikih glasovnih mogunosti i dramatine izraajnosti, s podjednakom je lakoom interpretirao basovski repertoar, kao i uloge junakog baritona; bio je proslavljeni kon certni pjeva. U njegove najvee kreacije idu uloge: Wotan, Hans Sachs i Kurwenal (Wagner, Prsten Nibelunga, Majs tori pjevai i Tristan i Izolda), Jago (Verdi, Otelio), Sarastro (Mozart, arobna frula) i Ochs von Lerchenau (R. Strauss, Kavalir s ruom). MANTOVANI, Annunzio Paolo, talijanski dirigent (Venecija, 5. XI 1909). U mladosti se preselio u London gdje je pohaao Trinity College of Music. God. 1923 osnovao svoj prvi revijski orkestar s kojim je nastupao u najpoznatijim londonskim koncertnim dvoranama (Wigmore Hali, Oueens Hali) i hotelima, te na turnejama po Engleskoj i drugim zemljama. Ugled jednog od najpoznatijih dirigenata i organizatora velikih revijskih orkestara postigao nakon 1950 velikim brojem snimljenih gramofonskih ploa, emisijama na radiju i televiziji, kao i na gostovanjima (od 1954) u Evropi, SAD i Kanadi. MANTUANI, Josip, muzikolog i historiar umjetnosti (Ljub ljana, 28. III 1860 18. III 1933). Studirao pravo, filozofiju i povijest umjetnosti u Beu gdje je promovirao za doktora filo zofije; u muzici je bio uenik A. Foerstera u Ljubljani i A. Brucknera u Beu. God. 1893 1909 radio u bekoj Dvorskoj biblioteci, najprije u zbirci bakroreza, a od 1898 kao kustos muzike zbirke. Od 1909 bio je direktor Narodnog muzeja u Ljubljani. Uz to je predavao stariju historiju umjetnosti, arheologiju i epigrafiku na Filozofskom fakultetu (1921 24) i historiju muzike na Konzervatoriju (192033); 1909 24 ureivao je asopis Carniola, odnosno Glasnik Muzejskega drutva za Kranjsko (od 1919 za Slovenijo). Bio je i lan komisije za crkvenu muziku i biskupski nadzornik orgu- ljaa. J. MANTUANI M. je prvi u Sloveniji zapoeo sistematski sabirati gradu za slovensku muziku historiju. U tom je pogledu bio veoma aktivan. Sabrani je materijal djelomice i sam prouavao. U svom je radu bio analitik, kojega su manje zanimala detaljna tumaenja pojedinih dogaaja i pojedinosti te zato nije ni iao za sintetikim prikazom zaokruenih historijskih razdoblja slovenskoga muzikog razvoja. Mantuanijevo nastojanje oko razvoja slovenske muzike historije kojoj je on postavio temelje, veoma je dragocjeno. Posebnu panju u svojim istraivanjima posvetio je ivotu, a djelomice i kompozitorskom radu J. Gallusa, te je uspio da rasvijetli neke ranije nepoznate momente iz njegove biografije. Od drugih Mantuanijevih priloga vani su radovi o J. Mihevecu i J. Slat-konji.

MANUAL (od lat. manualis runi; engl. organ keyboard, fi manuel, njem. Manual, tal. manuale), kod orgulja, naziv za vijaturu na kojoj se svira rukama, za razliku od -> pedala odn klavijature na kojoj se svira nogama (lat. pedes noge). Broj m ala zavisi o veliini orgulja. Obino se kree od 15. Svaki m. svoje zranice, a prema tome i niz registara odabranih i intonii tako da predstavljaju posebnu zvukovnu cjelinu. Opseg pojed manuala obuhvaa tonove od C do g", a danas se gradi i od ( c4. U manualima (a i pedalima) starih orgulja postojale su sv poetka XIX D E B st. tzv. razlomljene i kratke oktave. Kratka oktava sastojala se od smanjenog broja i neobinog rasporeda tonova najdublje oktave; takva je bila i razlomljena oktava, FG AH samo s dodatkom dviju pomonih tipaka za fis i gis. RAZLOMLJENA [ Manuali se grade stepenasto KRATKA OKTAVA jedan iznad drugoga, tako da je najnii prvi m., idui vii je drugi, zatim trei itd. Pojedini nuali imaju kod razliitih naroda i posebna imena, zadrana inom prema historijskom znaenju u razvoju instrumei Tim se imenima slue osobito kompozitori da bi u svojim lima upozorili sviraa na razliite zvukovne promjene, koj mogu postii zgodnim izmjenjivanjem, odnosno istodobnin 1 trebljavanjem pojedinih manuala. U orguljama od 4 mar ti su nazivi ovi: hrvatski engleski IV manual Solo Organ III manual Choir Organ II manual Swell Organ I manual Great Organ Pedal Organ francuski njemaki talijans Solo Solovverk Solo : expressif ' Recit Brustwerk Espress expressif Positif Riickpositiv Positiv expressif Grand orgue Hauptwerk Grandi organo Pdales Pedal Pedalie

Pedal

Vei broj manuala neobino je vaan za izvoenje kompoz polifonog karaktera, jer posebna zvukovna boja svakog mati omoguuje nesmetano i pregledno voenje dionica u svim p inama (pa i kod krianja dionica), a razliiti spojevi i ko (osobito manuala s pedalom) omoguuju sviranje i tzv. trio k pozicija. Naziv m. upotrebljava se gdjekad (u istom smislu, i kod orgulja) i kod embala, koji ima dvije klavijature.
LIT.: Orgulje. A. ^

MANUALITER (lat. rukom; skraeno man. ili m.), ozi koja se upotrebljava u kompozicijama za orgulje, kad se hoe 1 zoriti da se stanovit odlomak izvodi samo na manualu, bez 1 trebe pedala. MANZONI, Giacomo, talijanski kompozitor i krii (Milano, 26. IX 1932 ). Uenik G. Continellija u Messini Konzervatoriju u Milanu zavrio studij kompozicije (E. Desi O. Fiume) i klavira (A. Mozzati); diplomirao i lingvistiku. 1962 nastavnik na Konzervatoriju u Milanu (1964 68 pr

MANZONI MARCELLO
vao na Konzervatoriju u Bologni); urednik je muzikog asopisa // Diapason i od 1958 suradnik dnevnika L'Unitd (1961 66 muziki kritiar),
DJELA. ORKESTRALNA: Studio per 24 za komorni orkestar, 1962; Studio n. 2, 1962 63; Insiemi, 1967. KOMORNA: Spiel za 11 gudaa, 1968 69; Parafrasi con fihale za 10 instrumenata, 1969; Muica notturna za 5 duhaa, klavir i udaraljke, 1967; 2 Piccole suites za violinu i klavir, 1952 i 1956; Improvvisazione za violu i klavir, 1958; Ouadruplum za 2 trublje i 2 trombona, 1969. Studio tre za elektronske instrumente, 1964. DRAMSKA: La Sentenza, 1960; Atomtod, 1965. Filmska muzika. VOKALNA: 5 Vicariote za zbor i orkestar, 1958; Don Chisciotte za sopran, komorni zbor i orkestar, 1961; Ombre za orkestar i vokalne soliste (u spomen Che Guevare), 1968; Preludio Grave di W. Cuney--Finale za sopran i 4 instrumenta, 1956; 4 Poesie spagnole za bariton, klarinet, violu i gitaru, 1962; Spass za glas i klavir, 1965; 2 Sonetu italiani za zbor, 1961. Knjiga Guida alVascolto della muica sinfonica, 1967. Preveo na talijanski spise Th. W. Adorna: Philosophie der neuen Musik, 1959; Dissonanzen, 1959 i Wag-ner-Mahler, 1966, kao i teoretska djela A. Schonberga: Harmonielehre (2 sv.), 1963 i Structural functions of Harmony, 1967.

MARA (djevojako ime Schmeling), Gertrud Elisabeth, njemaka pjevaica, sopran (Kassel, 23. II 1749 Reval, 20. I 1833). U Londonu uila pjevanje kod P. D. Paradisija; 176671 nastupala na koncertnim priredbama pod vodstvom J. A. Hillera u Leipzigu; u operi je debitirala 1767 u Dresdenu. Od 1771 la nica dvorske opere u Berlinu, a zatim ie 1780 preko Bea, Praga i Miinchena otila u Pariz, gdje se izmeu nje i Luize Todi raz vilo jako suparnitvo (Todisti i Maratisti). God. 17841802 pjevala je u Londonu, a u nekoliko navrata nastupala je i u Torinu i Veneciji. Nakon dueg boravka u Moskvi (do 1812) pouavala je pjevanje u Revalu. Prirodna ljepota, izvanredna gipkost i veliki opseg njezina glasa (g-c3), neobina muzikalnost i osobit smisao za stilsko oblikovanje, omoguili su joj da s podjednakim uspje hom nastupa u operi kao i na koncertnom podiju. Njezinu autobiografiju objavio je O. Riesemann u Allgemeine musikalische Zeitung (1875).
LIT.: G. C. Grosheim, Gertrud Elisabeth Mara, das Leben der Kiinstlerin Mara, Kassel 1823. p. Rcchlitz, Gertrud Elisabeth Mara, Fur Freunde der Tonkunst, I, 1824. G. Biirkli, Gertrud Elisabeth Mara, Ziirich 1835. A. Niggli, Gertrud Elisabeth Mara, Leipzig 1881. R. Kaulitz-Niedeck, Die Mara, Heilbronn 1929. A. Kuhner, Gertrud Elisabeth Mara, MGG, VIII, 1960. H. Pleasants, The Great Singers, London 1967.

MARAZZOLI (Marazzuoli), Marco, talijanski kompozitor (Parma, oko 1602 ili 1608 Rim, 26. I 1662). Pjeva katedrale u Parmi, gdje je uio kod G. AUegrija. Od 1637 u Rimu, muziar na dvoru knezova Barberini i pjeva Papinske kapele. Kasnije i komorni virtuoz vedske kraljice Kristine, za njezina boravka u Rimu. God. 1640 42 boravi u Ferrari i Veneciji radi izvedbi svojih dramskih djela, a 164345, posredstvom kardinala Mazzarina, gostuje u Parizu. Vrativi se u Rim imenovan slubenim kompozitorom Papinskog dvora. Bio je na daleko poznat kao kompozitor, pjeva i virtuoz na harfi (prozvan Marco dell' Arpa). Istaknuti majstor ranobarokne rimske opere, komponirao je u suradnji sa V. Mazzocchijem, prvu talijansku muziku ko mediju, operu Chi soffre speri, kojoj je kao drugi intermedij dodao aroliku sajamsku scenu. Oblikujui recitativ secco i finale kao koncertantnu scenu ansambla (u operi Dal Male U bene) dao je vaan prilog razvitku opere buffo.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Chi soffre speri (sa V. Mazzocchijem; II intermedij Alla fiera sam M.), 1639; Amore trionfante dello sdegno, 1641 42; Gli Amori di Giassone e d' Isifile, 1642; L' Artnida, 1642; Le Pretensioni del Tebro e del Po, 1642; Cappriccio, 1643; // Sant' Eustacchio, 1643; Dal male U bene (s A. M. Abbatinijem), 1653; Le Armi e gli amori, 1654; La Vita humana overo II trionfo della pietd, 1656. VOKALNA. Oratoriji: 5. Tommasso; Per U giorno della Resurrettione i 9 oratorija u 1 knjizi (rkp.). Kantate (9 knjiga; rkp.); posebno Elena invecchiata za 2 soprana i continuo i Brama la Libertd za sopran i continuo (rkp.); madrigali za zbor a cappella; vie arija za 1 3 glasa (rkp.). Crkvene kompozicije (moteti) u tampanim i rukopisnim zbirkama onoga vre mena. NOVA IZD.: pojedina djela obj. L. Torri (arija br. 3 u Quattro arie trati da melodrammi italiani del secolo XVII), L. Landshoff (Alte Meister des Be I canto, br. 17 19, 1927), H. Goldschmidt, H. Prunieres i A. A. Abert. LIT.: U. Rolandi, La prima commedia musicale rappresentata a Roma 1639, Nouva antologia, 1927. AT. Pelicelli, Musicisti in Parma, Note d' Archivio per la storia musicale, Roma 1933. P. Kast, Marco Marazzoli, MGG, VIII, 1960.. Isti, Biographische Notizen zu romischen Musikern des 17. Jahrhunderts, Analecta Musicologica, 1963. W. Witzenmann, Autographe M. Marazzolis in der Biblioteca Vaticana, ibid., 1969.

MARAIS, 1. Marin, francuski kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Pariz, 31. V 1656 15. VIII 1728). Do 1672 zborski djeak crkve St. Germain l'Auxerrois u Parizu. Gambu uio kod Sainte-Colombea, a kompoziciju kod J. B. Lullvja, pod ijim je vodstvom solo-gambist u orkestru Academie Royale de Musique (16951710 dirigent). Uz to 16791725 violist kraljevske muzike (Ordinaire de la chambre du Roy pour la viole). Jedan od najveih virtuoza na violi da gamba u doba Luja XIV, M. je svoje najbolje dao u muzici za violu koja obuhvaa oko 700 kompozicija, svrstanih u suite. Pored uobiajenih plesnih stavaka M. u suitnu formu unosi posebne deskriptivne stavke (npr. L'Idee grotesaue; Le Jeu du volant; Tombeau de Marais le cadet; La Provencale), pa njegove suite obuhvaaju i do 30 i vie plesnih i karakternih kompozicija; pojedini su stavci po opsegu i zaokruenosti zapravo samostalna djela. Stilski se M. nadovezuje na Lullvja, ali su mu harmonije mjestimice razvijenije (smione disonance), a orkestracija u operama bogatija (osobito tempete u operi Alcyone).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Pieces a une et a deux violes, 5 sv.: I, 1686 (dodatni svezak sa dionicom bassa continua i vie novih kompozicija u partituri, 1689); II, 1701; III, 1711; IV, 1717 i V, 1725. Pieces en trio pour les flutes, violon et dessus de viole avec la b. c, 1692; La Gamme et autres morceaux de symphonie pour le violon, la viole et le clavecin, 1723; kompozicije za violu, za embalo i za orgulje u rkp. Opere: Alcide, 1693 (s Lullvjem); Ariane et Bac-chus, 1695; Alcyone, 1705; Semele, 1709. Te Deum. NOVA IZD.: pojedine instrumentalne kompozicije obj. M. Soulage {Pieces pour viole, preraeno za violu, violinu ili violonelo i klavir, 1950), R. i L. Boulav (suita za violu i embalo, 1951; Fantaisie za violu i embalo, 1955) i dr.

2. Roland Pierre, violist i kompozitor (?, 1680 ?, 1750). Sin Marina; virtuoz na violi da gamba; od 1725 lan Kraljevske komorne muzike, 1727 solo-gambist. Komponirao Pieces de viole (2 knj.), 1725 38; napisao Nouvelle methode de musigue pour servir d'introduction aux auteurs modernes, 1711.
LIT.: A. Tessier, L'Oeuvre de Marin Marais (s popisom djela), Bulletin de la Societe d'histoire de l'art francais, 1924. ~- Isti, La Gamme de Marin Ma rais, ibid-, 1925. M. Barthelemy, Les Operas de Marin Marais, Revue belge de musicologie, VII, 1953. F. Lesure, Marin Marais, sa carriere, sa famille, ibid., 1953. L. Boulay, La Musique instrumentale de Marin Marais, RM, 1955, 226. M. Falk, Marin Marais, Gambiste du Roi Soleil, SMZ, 1955. L. Boulay, Marais, Marin, Vincent i Roland, MGG, VIII, 1960. C. H. Thomp son, Marin Marais's Pieces de violes, MQ, 1960. Isti, Instrumental Style in M. Marais Pieces de viole*', Recherches, 1963. I. A.

MARBECK John -> Merbecke, John MARCATO (tal. marcare obiljeiti), oznaka koja upuuje da neki ton, melodiju, ili odlomak treba posebno istaknuti, izvo dei ih jasnom artikulacijom i dinamiki jae. F. Schubert i R. Schumann upotrebljavali su i oznaku marcatissimo. MARCELLO, Benedetto, talijanski kompozitor i muziki pisac (Venecija, 9. VIII 1686 Brescia, 24. VII 1739). Potjee iz ugledne plemike obitelji. Muziku uio kod F. Gasparinija i A. Lottija; studirao je i pravo u Rimu. Advokat, 1711 25 lan Vijea etrdesetorice u V eneciji. God. 1730 37 djelovao je u Puli, odakle se zbog bolesti morao vratiti u Veneciju; 1737 postao je camerlengo u Bresciji. M. je mnogo komponirao, ali kako po zvanju nije bio muziar, sam se nazivao nobile dilettante; veina njegovih djela ostala je u rukopisu. Najvei uspjeh postigao je zbirkom od 50 psalama Estro Poetico-Armo-nico . . . (talijanski prijevod tekstova Davidovih psalama G. A. Giustinianija). Po obliku svaki je psalam kantata u nekoliko dijelova; u njima se izmjenjuju odlomci koncipirani kao dijalozi sa stavcima meditativnoga karaktera povjerenih zboru ili solisti. Meutim, veu i traj niju vrijednost od velikih vo-vokalnoinstrumentalnih djela imaju B. MARCELLO njegove instrumentalne kompozicije, jer se u njima jasnije oitu je originalnost njegove invencije. Cijeli Marcellov opus pripada baroknom stilu. U poznatoj satiri // Teatro alla moda.., vanom dokumentu talijanskog muzikog ivota, M. u obliku ironinih savjeta ukazuje na zanatsku povrnost operne umjetnosti svog vremena i na nezdrave ambicije pjevaa.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 concerti grossi, 1708; 12 sonata za flautu i b. c, 1712; 6 sonata za violonelo i b. c, vjerojatno 1732; sonate i dr. za embalo. DRAMSKA: opera La Fede riconosciuta, 1707; intermedij Arinna , 1727; Serenata ad uso di scena, 1725 i dr. VOKALNA. Oratoriji: Giuditta, 1710; Giodz, 1726 i alegorini oratorij // Trionfo della poesia e della muica, nakon 1733. 164 kantate, meu kojima zbirka Canzoni madrigalesche ed arie per camera za 24 glasa 1717, u kojoj se istiu kantate Cassandra i Timoteo; madrigali; 45 dueta; canzonette i dr. CRKVENA: 8 misa; zbirka Estro Poetico-Armonico, Parafrasi sopra li Sahni za 14 glasa, orgulje ili embalo (ne ki i za obligatni violonelo ili za 2 violine ili 2 viole), 1724 26; Te Deum; lamentacije ; kanonski Tantum ergo za 8-glasova i dr. SPISI: Teoria musicale ordint alla moderna pratica (rkp.), 1707; Trattdto delle consonanze armoniche (rkp.), 1707; satira II Teatro alla moda ossia metodo sicuro e facile per ben comporre ed eseguire le opere italiane in muica, vjerojatno 1720 (III jzd. 1761).

MARASOVI, Zdenko, pijanista (Split, 12. I 1925 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu i Beogradu (. Li ar, E. Hajek). Koncertira kao solista, komorni muziar i klavirski pratilac, gotovo u svim gradovima Jugoslavije i na turnejama po inostranstvu. Meu beogradskim pijanistima M. se istie kao interpret romantiara, naroito A. Skrjabina i S. Rahmanjinova, te savremenih kompozitora. Zasluan je za propagiranje domae muzike u zemlji i inostranstvu. D. Pl.

&*t*r*Ttj>y*r.'vrrj~' **r>zz*efj*!M*0*GZXJ&*f.

7&cnef*j*~*9*sp?-&n~*sa&

528

MARCELLO MARCKHL
MARCHETTI, Filippo, talijanski kompozitor (Boloj Macerata, 26. II 1831 Rim, 18. I 1902). Uenik konzer rija San Pietro a Majella u Napulju. Uitelj pjevanja u Ri Milanu; od 1885 direktor Konzervatorija u Rimu. Komp< bogate melodijske invencije i sigurne tehnike, svoj je n domet dosegao u operi Ruy Blas.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Gentile da Varano, 1855; La Demente II Paria; Romeo e Giulietta, 1865; Ruy Blas, 1869; Gustavo Vaa, 1875 Giovanni d'Austria, 1880. Klavirska djela. Ave Maria za 3 enski i klavir; solo-pjesme. LIT.: P. Mascagni, Filippo Marchetti, Cronache musicali e dramm; Roma 1902. A. Della Corte, Filippo Marchetti, MGG, VIII, 1960.

NOVA IZD.: u novije vrijeme obj. E. Bonelli jedan Marcellov concerto grosso (1937) i pojedire kompozicije za embalo (1957); pojedine koncerte prire dili su za tampu, medu ostalima, T. Nachez (1928) iR. Lauschmann(1924); po jedine sonate za violonelo i b. c. obj. su A. Piatti (1872 i 1875) i dr. G. F. Mali piero priredio je za tampu 4 kantate (1919) i pojedina djela za embalo (1920); G. Benvenutti obj. je 1942 oratorij Gioaz i 6 kantata; zbirku Estro Poetico-Armonico . . . obj. su F. Mirecki (oko 1820; red. L. Cherubini), P. Tonassi (1835), a djelomino i P. J . v. Lindpaintner (1843). Satiru // Teatro alla moda . . . obj. su S. L. Audin (1841), A. Tessier (1887), E. Fondi (1913), A. D'Angeli (1927; II izd. 1956), G. F. Malipiero (1930) i A. Marianni (1959); na francuski ju je preveo E. David (1890), na njemaki A. Einstein (1917), na engleski R. G. Pauly (MQ, 1948 49), na katalonski E. Lopez Chavarri (1932). LIT.: F. Fontana, Vita di Benedetto Marcello (lat.), Pia 1783 (na talijan ski preveo G. Sacchi, Venezia 1788). F. Caffi, Della vita e del comporre di B. Marcello, Venezia 1830. N. Crevel de Charlemagne, Sommaire de la vie et des ouvrages de B. Marcello, Pari 1841. L. Busi, Benedetto Marcello, Bologna 1884. R. Eitner, Benedetto Marcello, MFM, 1891. T. VCiel, Be nedetto Marcello, Venezia 1894. E. Fondi, La Vita e l'opera letteraria del musicista Benedetto Marcello, Roma 1909. A. Della Corte, La Morale d'una satira, II Pianoforte, 1921. A. D'Angeli, Benedetto Marcello, Milano 1940. Rolandi, I 50 salmi, Muica d'oggi, 1929. R. G. Pauly, Benedetto Marcello's Satire on Early l8th-Century Opera, MQ, 1948. 117. S. Neuman, The Keyboard Sonatas of Benedetto Marcello, AML 1957. F. Giegling Benedetto Mar cello, MGG, VIII, 1960. C. O. Sites, Benedetto Marcello's Chamber Cantatas, Music and Letters, 1960, 7. C. S. Fruchtman, Checklist of Vocal Cham ber Works by Benedetto Marcello, Detroit 1967. H. P.

MARCHAND, Colette, francuska plesaica (Pariz, 1925). Klasini balet uila u koli Parike opere (V. Gsovski, A. Volinjin). Debitirala u Metropolitan Balletu u Londonu 1947. Od 1948 angairana u trupi Roland Petita Ballets de Pari, u kojoj je kreirala prve uloge u baletima L'Oeuf a la coque i Les Demoiselles de la nuit (Francaise). God. 1950 gostovala u New Yorku. Angairana na Broadwayu gdje je, nastupajui u brojnim revija ma, postigla izvanredan uspjeh. Igrala takoer glavnu ulogu u filmu Moulin-Rouge. Od 1953 ponovno u Parizu gdje je u trupi R. Petita plesala prve uloge u baletima ine Bijou i Deuil en Vingt-Quatre heures. Njezin par tner bio je M. Mikovi. MARCHAND, Louis, francuski orgulja i kompozitor (Lyon, 2. II 1669 Pariz; 17. II 1732). Orgulja u razlinim parikim crkvama, 170614 u kraljevskoj kapeli. Koncertirao u Njemakoj gdje se 1717 trebao natjecati sa J. S. Bachom. N jegovi najznaajniji uenici bili su L. . Daquin i P. Du Mage. M. je jedan od najveih virtuoza i improvizatora svoga vremena. Njegove kompozicije za orgulje sadre zanimljive harmonijske eksperimente.
DJELA: Premier Uvre de pieces de clavecin, 1699; Second Uvre de pieces de clavecin, 1703. Pieces choisies de Vorgue, bez oznake god., i druge kompozicije za orgulje. Kantata Aldone; 3 Cantiques spirituels; arije (u Ballardovim zbirkama, 1697 1721). Traite des rigles de la composition. NOVA IZD.: cjelokupna djela za orgulje obj. A. Guilmant i A. Pirro (Archives des Maitres de l'Orgue, 1901 04); 2 arije obj. L. de La Laurencie (SBIMG, 1908 09). LIT.: A. Pirro, Louis Marchand, SBIMG, 1904 05. F. Raugel i F. W. Riedel, Louis Marchand, MGG, VIII, 1960.

MARCHETTUS IZ PADOVE (Marchettus Patavi: talijanski muziki teoretiar (potkraj XIII st. prva pol XIV st.). O njegovom ivotu nema sigurnih podataka. Pr stavlja se da je bio u slubi napuljskih kraljeva Ka rla II (1; 1309) i Robei (13091343) i 1 bio redovnik. ' je moda svoji tedru na Unive tu u Padovi, gc poznat kao di simus philoso simul et mus Njegove muzici oretske raspravi vjetljavaju razc Ars nova u Ital ULucidariun manjih rasprave obraduje definii klasifikaciju mi i-p-. * . ,.,

\jt IHBl sonance i dison te matematiku

MARCHESI DE CASTRONE, talijanska obitelj pjevaa. 1. Salvatore (cavaliere de Castrone, marchese della Rajata), bariton i pjevaki pedagog (Palermo, 15. I 1822 Pariz, 20. II 1908). God. 1838 stupio u Napoleonovu gardu, ali dvije godine kasnije dao ostavku iz politikih razloga. Pravo i filozofiju studirao u Palermu; u pjevanju i kompoziciji uenik P. Raimondija; usavr avao se kod F. Lampertija i U. Fontane u Milanu. Umijean u revolucionarne dogaaje 1848, emigrirao u Ameriku i u New Yorku debitirao u Verdijevu Ernanijii, a zatim se u pjevanju usavr avao kod Garcije u Londonu. Od 1854 nastavnik na Konzerva toriju u Beu, zatim u Parizu, od 1862 komorni pjeva na Saskom dvoru u Dresdenu, uitelj pjevanja u Kolnu, Beu i Parizu. Kom ponirao solo-pjesme, talijanske kancone i vokalize i prevodio na talijanski njemaka i francuska operna libreta. 2. Mathilde (roena Graumann), mezzosopran (Frankfurt na Majni, 24. III 1821 London, 17. XI 1913). ena Salvatora; pjevanje uila kod F. Ronc onija u Frankfurtu, kod O. Nicolaja u Beu i kod Garcije u Parizu; kao koncertna pjevaica debitirala 1844 u Frankfurtu, a na opernoj pozornici nastupila prvi put u Diisseldorfu. Pjevala u Engleskoj, Njemakoj, Belgiji, Nizozemskoj i drugim evropskim zemljama; 1854 61 predavala pjevanje na Konzervatoriju u Beu, 186165 u Parizu, 1865 68 profesorica Konzervatorija u Kolnu, 186878 ponovno u Beu i 18811908 u Parizu. Posljednje godine ivota provela u Londonu. Njezine su uenice bile C. Galli -Marie, E. Calve, N. Melba i G. Krauss.
DJELA: 24 sveska vokaliza (24 Vocalises pour soprd.no; Exercices elementaires; Vocalises pour une, deux et trois voix; Etudes d'agilite avec paroles). SPISI: Ecole Marchesi, Vart du chant, 1861; Erinnerungen aus meinem Leben, 1877 (engleski prijevod 1897).

djelu cijelog stej zanimljivo je c tvrduje tri vrste stepena ime c mogunost kro ke. U traktatu 1 rium (3 knjige) duje menzuralni taci ju svoga vri na s MARCHETTUS IZ PADOVE, Lucidarhm, karakteristi* odlomak podjelom (di; brevisa na skupi 2 do 12 nota manjeg trajanja i s odgovarajuim dvodijelni trodijelnim omjerima. To je najstarije muziko -teoretsko u kojemu su izloena specifina obiljeja talijanske notacije centa. U njoj su se, kod naznaivanja ritmikih podjela, upo ljavali, tzv. punctus divisionis i, kao pomoni znakovi, na poi kompozicije razliita slova alfabeta. Marchettusovi traktati praeni su mnogobrojnim notnim primjerima.
DJELA: Lucidarium in arte musicae planae, 1317 18; Pomerium i, musicae mensuratae (s posvetom kralju Robertu I) oko 1321 26; Brevis com in arte musicae mensurata. NOVA IZD.: Lucidarium i Pomerium obj. M. Gerbert (Scriptores siastici de muica sacra, III 1784), a Brevis compilatio H. Coussemaker ( tores de muica medii aevi, III, 1869). LIT.: M. Steiner, Ein Beitragzur Notationsgeschichte desfriiehn Tre Die Lehren des Marchettus von Padua und der Codex Rossiana 215 (disert Wien 1931. O. Strunk, Intorno a Marchetto da Padova, RAM, 1950. Pirrotta, Marchettus de Padua and the Italian Ars Nova, Muica Disc: 1955. G. Vecchi, Su la composizione del Pomerium di Marchetto da F e la Brevis compilatio, Quadrivium, 1956. H. Hiischen, Marchettu Padua, MGG, VIII, 1960.

MARCKHL, Erich, austrijski kompozitor (Celje, 3.1 1902). Studirao u Beu na Filozofskom fakultetu (doktor zikologije 1926) i na Muzikoj akademiji (F. Schmidt). ( 192636 predavao muziku u Beu, 193739 na Visokoj dagokoj koli u Dortmundu; od 1948 direktor Muzike le u Kapfenbergu (tajerska) i od 1957 direktor Konzt torija u Grazu. Utemeljitelj i 1963 71 predsjednik Mu: akademije (danas Visoka muzika kola) u Grazu; 1972 umirov M. je znatno pridonio razvoju muzike kulture u Grazu. kompozitor ostao povezan s klasinom i pretklasinom tradici; njegov je muziki govor umjereno moderan i naglaeno line;
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, I, II, IV, V, 1954 58; Figu nes instrumentales pro tertia sinfonia, 1952; fuga za gudae, 1939; simfoi varijacije, 1947; Concerto serioso za gudae, 1953. KOMORNA: 5 gud kvarteta, 1934 50; gudaki sekstet; klavirski trio; 6 Ldndler za gudaki tet, 1940 i Plomberger, Haustdnze ZSL gudaki kvartet, 1946. Sonata i < orgulje. VOKALNA. Tri kantate: Geistliche Kantate, 1938; Holder Mi 1943 i Vom Fali der Stadt, 1960. Tri zbora a cappella (tekstovi: Holde

3. Blanche, sopran (Pariz, 4. IV 1863 London, 15. XII 1940). Ki Salvatora i Mathilde; na koncertnom podiju debiti rala 1895 u Parizu, prvi put u operi nastupila 1900 kao Briinn hilda (Wagner, Walkiire). Glavno mjesto u njezinu repertoaru zauzimale su uloge u Wagnerovim i Verdijevim operama. Objavila
je Singer's Pilgrimage (1923) i The Singer's Catechism (1932).

MARCKHL MARENZIO
I953J Versus memoriales za zbor a cappella, 1956; solo-pjesme. -Tri moteta. Spis Mozart und die Gegenzoart, 1956. LIT.: F. Wildgans, Erich Marckhl, MGG, VIII, 1960.

529

MARCONI, Francesco (nazvan Cecco), talijanski pjeva, tenor (Rim, 14. V 1853 5. II 1916). Uenik O. Bartolinija u Rimu; na opernoj pozornici debitirao 1878 u Madridu kao Faust (Gounod). Brzi umjetniki uspon ostvario na talijanskim muzikim pozornicama, osobito na milanskoj Scali i u rimskom Teatro Costanzi. Nakon gostovanja po panjolskoj, Portugalu i Rusiji nastupio 1883 u londonskom Covent Gardenu na engleskoj premijeri Ponchiellijeve opere La Gioconda u ulozi Enza, a na amerikoj premijeri Verdijeva Otella u njujorkoj Academy of Music pjevao 1888 naslovnu ulogu. Njegove velike kreacije bile su Vojvoda i Riccardo (Verdi, Rigoletto i Krabuljni ples), Raoul (Meyerbeer, Hugenoti), Faust (Boito, Mefistofele), Gennaro (Donizetti, Lucrezia Borgia) i dr. Sudjelovao je na praizvedbama talijanskih opera Giuditta (Falchi), Pellegrina (Clementi) i Spartaco (Platania).
LIT.: G. Batini, In morte di Francesco Marconi, Nuova Antologia, 1916. G. Monaldi, Cantanti celebri, Roma 1929. G. Lauri Volpi, Voci parallele, Milano 1955.

MARCHAL, Henri -Charles, francuski kompozitor (Pariz, 22. I 1842 12. V 1924). Uenik Parikoga konzervatorija (F. Benoist, Ch. A. Chauvet, V. Masse), dobio 1879 Pri* de Rome. Zborovoa u parikom Theatre Lyrique, 1896 inspektor muzikog odgoja. Njegova su djela tehniki dotjerana, ali im ne dostaje izvornosti.
DJELA: simfonijska pjesma Anlar; Feuillets d 1 Album za klavir i orkestar. - Meditation religieuse i Pasquinade za klavirski trio; fantazija za rog i klavir. Esquisses venitiennes, Esquisses choreographiques i dr. za klavir. DRAMSKA. Opere: Les Amoureux de Catherine, 1876; La Taverne des Trabans, 1881; L' Etoile, 1881; Deidamie, 1893; Calendal, 1894; Ping-Sin, 1895 i Daphnis et Chloe, 1899. Balet Le Lac des Aulnes, 1907. Scenska muzika: L'Anti Fritz; Les Rantzau; Smili; Crime et chdtiment i dr. VOKALNA. Kantate: Le Jugement de Dieu, 1870; La Ndtivite, 1875 (nagraena); Les Villes glorieuses; Le Miracle de Mainz. SPISI: Rome, 1904; Souvenirs d y un musiciens, 1907 i Lettres et souvenirs 1870 1874, 1920. LIT.: G. Ferchault, Henri Charles Marechal, MGG, VIII, 1960.

MAREK, Czeslaw J6zef, poljski kompozitor i pijanist (Przemysl, Lw6w, 16. IX 1891 ). Pravo studirao u Lavovu, a filozofiju i muzikologiju u Beu; 191013 uio klavir kod Th. Leschetizkog, a zatim kompoziciju kod K. Weigla i H. Pfitznera. God. 191415 profesor na Konzervatoriju u Lavovu; od 1915 predavao klavir, muziku teoriju i kompoziciju u Ziirichu. Kratko vrijeme (1929 30) direktor i profesor kompozicije Konzervatorija u Poznanu. vicarski dravljanin od 1932. Uz intenzivan pedagoki rad M. je 191632 esto koncertirao po evropskim zemljama. Polazei od Leschetizkog izradio vlastitu klavirsku metodu, vodei posebno rauna o fizikalno-akustikim zakonima. Marekove kompozicije nose obiljeja kasne romantike i neokla sike, a nerijetko i poljske narodne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1928; simfonijeta, 1916; serenada violinu i orkestar, 1918; suita, 1926; Meditations, 1913; Capriccio, 1914; fonijski scherzo 1914 KOMORNA: mala suita za 3 drvena duhaka in za harfu, 1930. KLAVIRSKA: 12 varijacija na vlastitu te mu, 1911; ba lada, 1912; Tryptyk (3 preludija i fuge), 1913; Trois Jazz-Caprices, 1928; Toccata, 1958 i dr. Jazz-Humoresque za 2 klavira, 1937. VOKALNA: Alpy za muki zbor i gudae, 1912; Na wsi za glas i orkestar, 1929; Wiejskie piewy za glas i orkestar, 1934; zborovi; solo -pjesme. SPISI: Ober tneine Sinfonia, Pult und Taktstock, 1929; Was ist musikalisch?, 1961; vie lanaka u aso pisu Muzyka Pult und Tak pisu Muzyka. LIT.: K. von Fischer, Czeslaw Marek zum 60. Geburtstag, SMZ, 1951, E. Thompson, Wsp6Jczeni kompozytorzy polscv. Marek Czeslaw, Ruch czny, 1948. K. von Fischer, Czeslavv Jozef Marek, MGG, VIII, 1960. 9. Muzy

Camerate: O. Rinuccinija, J. Perija, G. Caccinija, G. Bardi di Vernija, koji ta-kode sudeluju u priredbama; on sam komponuje za tu priliku dva intermedija. ILPR1MO LIBRO God. 1590 94 M. ivi UF 1IADMCUI A > ! V O C I . u Rimu i stie veliku reputaciju kao kompozitor. Umesto stalne slube, uiva pomo nekolicine crkvenih i svetovnih velikodostojnika meu kojima je i njegov zatitnik, kardinal Cinzio Aldobrandini. God. 1594 odlazi, na preporuku svojih zatitnika, u Varavu, u slubu poljskoga kralja Sigismunda I, a 1598 vraa se u Italiju. M. je najvei majstor renesansnog italiL. MARENZIO. estoroglasni madrigali, naslovna strana, Venecija 1584 janskog madrigala kojemu pripada vei deo njegovog muzikog opusa. Ostavio je oko 500 madrigala, preteno na stihove Petrarke, Gua-rinija, Tassa i Sannazara. M. nije uneo bitnih novina u madrigal, nego je primenio i kombinirao sva u ono vreme raspoloiva sredstva madrigalskog stila i tehnike, dajui svemu peat vlastite snane linosti. Odlikovao se izvanrednim znanjem i vetinom u vladanju polifonim stavom koji esto vodi do virtuoziteta. Najradije je pisao za petoroglasni sastav, izbegavajui preteranu zamrenost polifonog stava, koja bi bila na tetu razumljivosti reci. Obraao je najveu panju pravilnoj deklamaciji, izraajnom tumaenju poetskog sadraja i posedpvao veliki dar za slikanje raznovrsnih raspoloenja od vedrih, pastoralnih do lirsko -sentimentalnih ili dramatinih ljubavnikih. Mada nije bio eksperimentator kao Gesualdo, M. je u znatnoj meri unapredio harmonski stav svoga vremena. Smione kromatske pomake mestimino je vodio u pravcu modernog tonaliteta. Melodiku je oblikovao na sasvim nov nain, simetrino-periodiki. U poreenju sa teinom koja je karakteristina za polifoni stav starije generacije njegove su linije neobino gipke i elegantne. U svojim kasnijim madrigalima M. pojednostavnjuje strukturu stava i daje melodijskim linijama izrazito deklamacijski karakter to jasno upuuje na njegove veze sa firentinskom Cameratom. U crkvenim kompozicijama, sauvanim samo delimino, M. je mnogo suzdraniji, ali duboko oseajan i u viezbornim delima (moteti) neobino impresivan. On je meutim, prvenstveno kao madrigalista, izvrio golem uticaj na savremenike i na mlae generacije kompozitora kao npr. na C. Mon teverdija i na itav niz nemakih (H. L. Hassler, H. Schiitz, J. H. Schein) i engles kih kompozitora (J. Dovvland, J. Willbye, T. Weelkes).
DELA: 2 intermedija La Gara fra Muse e Pieridi i II Combattimento pitico d' Apollo, 1589 (obj. C. Malvezzi u zbirci Intermedii et concerti. . . , 1591).

MARENZIO, Lua, italijanski kompozitor (Coccaglio, Brescia, 1553 ili 1554 Rim, 22. VIII 1599). Kao deak bio lan zbora katedrale u Bresciji i verovatno uio kod tadanjeg zborovoe G. Contina. Slubo vao u Rimu, najpre kao dirigent kapele kardinala C. Madruzza, a od 1578 kao musicus i 1581 muziki upravitelj na dvoru kardinala Luigija d'Este. Dola zio u dodir i sa drugim dvoro vima, najvie sa lanovima porodice d'Este u Ferrari, pa sa kuom Gonzaga u Mantovi i kuom Medici u F irenci gdje je, posle smrti svoga gospo dara, angaovan 158889 u pripremama i priredbama po vodom svadbe Ferdinanda Medicija i Kristine Lotarinke. Tada M. upoznaje pesnike i muziare, lanove firentinske L. MARENZIO
MUZ. E., II, 34

D _______

. _, ________ , . ____________ .tx jj glasa,

5 t\ii)., 1304 -------- 0/

^jzudiiu vjot puia, i^iunu^iui'

1610). Pojedini madrigali i villanelle u 52 skupne zbirke od 1577 dalje; sem toga brojna izdanja vokalnih kompozicija (veinom mad rigala) u engleskom prevodu (sve do XVIII st.) i nemakom prevodu (do sredine XVII st.), zatim vie pre rada za instrumentalne ansamble u tabulaturama. CRKVENA: Motectorum pro festis totius anni za 4 glasa,1585 (ee izdano); Sacrae Cantiones za 57 glasova, 1616; Te Deum za 13 glasova, 2 Magnificata i 17 moteta u antologijama iz 1588 1623 i u rukopisnim zbirkama. NOVA IZU.: celokupno izd. dela u redakciji A. Einsteina, nedovreno (izalo 6 knj. madrigala za 5 glasova u Publikationen dlterer Musik, 1929 31); 9 villanella obj. H. Engel (Kassel 1928); 5 madrigala obj. L. Virgili (Madrigalisti Italiani, 1952) i 6 madrigala F. Mompellio (L. Marenzio, Madrigalia 5 e 6 v., 1952). Motete obj. C. Proske (14 u Muica Divina I, 1855), M. Haller (27 u Repertorium musicae sacrae, 1900 03) i H. Engel (L. Marenzio, Motetten zu 57 Stimmen, 1926). LIT.: F. X. Haberl, Lua Marenzio, eine bio -bibliographische Skizze* KMJB, 1900. H. Engel, Lua Marenzio, Saggio biografico, RAM 1930. Isti, Marenzios Madrigale und ihre dichterischen Grundlagen, AML, 1936 37. A. Einstein, The Italian Madrigal, II III, Princeton 1949. P. Guerrini, Lua Marenzio, Brescia 1953. W. Dtirr, Studien zu Rhvthmus und Metrum im italierlischen Madrigal, insbesondere bei L. Marenzio (disertacija), Tubingen 1956. H. Engel, Lua Marenzio (sa popisom dela, novih izd. i bibliografijom), Firenze 1956. Isti, Lua Marenzio, MGG, VIII, 1960. D. Arnold, Marenzio, New York 1965. . J.

530

MARESCOTTI MARIMBA
Be 1937; Hercegovaka svirala, Napredak, 1939; Pentatonska ljestvica u skohercegovakoj popijevci (rkp.); Tonski snoajevi narodnog instrumenti Muzeju franjevake gimnazije na irokom Brijegu (rkp.); Iz podruja gang predak, 1940. LIT.: B. Sirola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. M. I

MARESCOTTI, Andr -Francois, vicarski kompozitor (Carouge kod eneve, 30. IV 1902). Studirao na Konzervatoriju u enevi (A. Mottu, Ch. Chaix, J. Lauber) i na Konzerva toriju u Parizu (Roger-Ducasse). Od 1925 zborovoa i od 1931 nastavnik Konzervatorija u enevi (klavir i instrumentacija). U prvom stvaralakom razdoblju M. vjeto i duhovito obraduje teme u kojima dominira ivotna vedrina i humor, da bi se ka snije prepustio mranom pesimizmu. Ponekad se slui Schon bergovom dodekafonikom tehnikom. Marescottijev prirun ik za orkestraciju izvrstan je udbenik za tu disciplinu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1956; Premier Concert Carougeois, 1941; Deuxieme Concert Caraugeois za gudaki kvartet i mali orkestar, 1958; Troisieme Concert Carougeois, 1967; fantazija Giboulees za fagot i orkestar, 1949; Ouverture pour la come'die de celui qui epousa une fetnme muette, 1931; uvertira Peta, 1961; Les Anges du Greco, 3 suite iz baleta, 1947; Pre'lude au Grand Meaulnes, 1934; Aubade, 1936; Comparaison, 1936; Six esquisses, 1941; On prepare V exposition, 1941. Mouvement za harfu, 1940. KLAVIRSKA: Esquisses, I i II serija, 1922; 3 suite, 1928, 1932 i 1944; Fantasque, 1939; Croquis, I serija, 1940 i dr. DRAMSKA: baleti Le Violon enchante (za klavir), 1935 i Les Anges du Greco, 1947. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: La Voix des siecles za sole, zbor i duhae, 1942; Reveillez-vous done, pastoureaux za 2 glasa, zbor i mali orkestar (ili klavir), 1944; La Lampe d'Argile za sole, zbor i orkestar, 1947; kompozicije za zbor uz pratnju orgulja ili klavira; zborovi a cappella; solo-pjesme (neke i uz orkestar). Messe St.-Andre, 1925. Prirunik Les Instruments de Vorchestre, 1950. LIT.: 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. W. Tappolet, Andre-Francois Marescotti, MGG, VIII, 1960. A. Golea, Andre-Francois Marescotti, Pari 1963.

MARE, Jan Antonin (Johannes Anton Maresch), eki kornist i kompozitor (Chotebof, 1719 Petrograd, 10. VI 1794). Muziku uio u Pragu, Dresdenu i Berlinu. U Berli nu i sam poduava; 1748 odlazi u Petrograd gdje je od 1752 kornist i violonelist Carskog dvorskog orkestra. Najvaniji je Mareov rad reorganizacija ruskih orkestara rogova, pa ga smatraju zaet nikom tradicije muziciranja na rogu koje je u Rusiji cvalo kroz cijelu prvu polovinu XIX st. Preuzevi upravu nad ansamblom rogova grofa Narikina, M. ga je nastojao poboljati kvalitativno i kvantitativno, dodajui lovakim rogovima posebne vrste umskih i potanskih rogova, kao i trublje, te vei broj udaraljki vlastite konstrukcije. Ambitus takvog ansambla dosee i do dvije oktave, a velik broj kornista omoguuje kromatske pomake. Po nalogu carskog dvora M. je osnovao 1751 slian orkestar za potrebe dvora, te je bio njegov dirigent sve do 1789.
LIT.: J. Ch. Hinrichs, Entstehung, Fortgang und Beschaffenheit der rus sischen Jagdmusik, St. Petersburg 1796. K. A. BepniKoa, PvccKan poroBa My3bu<a, MocKBa 1948. G. Seaman, The Russian Horn Band, Monthlv Musical Record, 1959. J. Bazga, Jan Antonin Mare, MGG, VIII, 1960.

MARGOLA, Franco, talijanski kompozitor (Orzinuovi, Brescia, 30. X 1908). Studij muzike zapoet u Bresciji, nastavio na Konzervatoriju u Parmi i kod A. Caselle; diplomirao violinu 1926, a kompoziciju 1934. Predavao povijest muzike u Bresciji (1936 38), zatim kompoziciju na konzervatorijima u Messini (193840), Cagliariju (194049), Bologni (194951), Milanu (195155) i Rimu (akademija 5. Cecilia); 196062 direktor Konzervatorija u Cagliariju; od 1962 predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Parmi. U svojim kompozicijama spaja, s mnogo invencije, tradicionalni i suvremeni nain izraavanja.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1950 i 1961; Sinfonia delle hole za gudae, 1946; koncert za klavir, 1943; Concerto di Oschiri za 2 klavira, 1950; koncert z a violonelo, 1955; dvostruki koncert za violinu i klavir, 1960; koncert za rog, 1960; Piccolo concerto za obou, 1962; Kinderkonzert br. 1, za klavir, 1954 i br. 2, za violinu, 1955; Fantasta su tema amarico za 2 trublje, klavir i orkestar, 1951; fantazija za violonelo i orkestar, 1957; koncert za komorni orkestar, 1947; koncert za orkestar, 1958; Concerto Per la candida pae za orkestar uz recitatora, 1960; Arioso za gudae, 1939; nokturno i fuga, 1940; Partita za gudae, 1955; Passacaglia, 1962; Partita a 3, 1963; Variazioni sopra un tema giocoso, 1965 i dr. KOMORNA: 8 gudakih kvarteta, 1936 50 (u VII kvartetu flauta umjesto I violine); 2 klavirska kvinteta, 1933 i 1946; Sonatina a 6 za duhake instrumente i klavir, 1961; 4 sonate za violinu i klavir, 1932 44; 3 sonate za violonelo i klavir, 1931 45; 3 Epigrammi greci za violinu, rog i klavir, 1959; Partita za 2 violine. KLAVIRSKA: 4 sonate; 6 sonatina; preludiji; La Gi-nevrina, fantazija za 2 klavira, 1951. Opere // Mito di Caino, 1940 i Titone (izgubljena). Solo-pjesme. Prirunik Guida pratica per lo studio della com-posizione, 1954. LIT.: V. Brunelli, Franco Margola, RMI, 1950. G. Ugolini, Franco Margola, II Bruttanome, Brescia 1963.

MARI, Ljubica, kompozitor (Kragujevac, 18. III 19c Muzike studije zapoete u Beogradskoj muzikoj koli (nai znaajan i odluujui uticaj J. Slavenskog) zavrila na Kom torijumu i u Majstorskoj koli kod J. Suka u Pragu. Sa Vojisl Vukoviem uestvovala na muziko-dramskim kursevim Scherchena u Strasbi (!933); dirigovanje uila N. Malka. Profesor M L kole Stankovi i 194; profesor teorijskih predmt Muzikoj akademiji u Be du. Od 1963 dopisni lan NU, 1965 dobila SedmOj nagradu SR Srbije za i' delo. U prvom periodu si lake aktivnosti M. je ekstremno moderna. K: studira melografske zapisi rodne muzike i Osmogk S. Mokranjca te dolazi u kontakt sa muzikom rodno Na novim idejnim i estei osnovama stil njene muzik staje umereniji, produblj zreliji, zasnovan na LJ. MARI sintezi ralaki oblikovanih elem narodnog muzikog jezika i kompoziciono-tehnikih tekovina hodnog razvoja muzike umetnosti. O tome svedoe njeni hc raeni u istom polifonom slogu, klavirske kompozicije, sona violinu i klavir, Stihovi iz Gorskog vijenca i, naroito, kantata 1 prostora. Tu kantatu sainjava osam reljefno izvajanih torza k vezuju jedan za drugi tako da izrastaju u jedinstvenu celinu; i risani su kratkim saetim, nagovetenim i nasluenim napisir bogumilskih steaka u kojima je autorica traila filozofski sub ranu vezu izmeu toka vremena u kome ovek ivi i vanvre: skog fenomena u koji se sve utapa. Pod impresijom studija moglasnika, pravoslavnog crkvenog pojanja, komponoval orkestarska dela pod naslovom Muica octoicha, Vizantijski cert za klavir, Ostinato super thema octoicha, te kantatu Piag
DELA. ORKESTARSKA: Muzika za orkestar, 1933; Vizantijski k za klavir, 1959 (Beograd; 4. VI 1963); Passacaglia, 1958 (Beograd, 21. IV : Muica octoicha No. 1, 1958 (Beograd, 28. II 1959); Ostinato super thema oc za harfu, klavir i gudaki kvintet, 1963 (Varava, 27. IX 1963). KAMEl gudaki kvartet, 1931; duvaki kvintet, 1932; sonata za violinu i klavir, KLAVIRSKA: svita za etvrtstepeni klavir; Skice; Tri preludiuma; E Brankovo kolo. VOKALNA : kantate Pesme prostora, 1956 (Beograd, 8 1956) i Prag sna (tekst M. Risti) za 2 glasa, recitatora i instrumentalni ns 1961 (Opatija, 30. X 1965). Kompozicije za meoviti i deji hor; solo -p< Stihovi iz Gorskog vijenca za bariton i klavir (orkestar) i arobnica (Ver za sopran i klavir. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. B. D . i S. D. ]

MARI, Branimir, folklorist (Vrda kod Mostara, 27. VII 1896 ). Franjevac; muziku studirao u Ljubljani i na Akademiji za muziku i scensku umjetnost u Beu; 1937 doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beu. God. 193740 profesor na franjevakoj g

You might also like