Eksplozivne materije u laboratoriji

1. UVOD
Izvoenje hemijskih reakcija i rukovanja hemikalijama u hemijskim laboratorijama, naroito u laboratorijama za organsku hemiju, potencijalno je veoma opasno jer je u toku rada teko izbjei upotrebu opasnih materija. Tu se nalaze zapaljive tenosti, otrovne i nagrizajue hemikalije, lomljive staklene aparature i ureaji, to sve moe izazvati ozbiljne povrede. Meutim, ove opasnosti mogu se znaajno umanjiti, odnosno izbjei ako se poznaju i primjenjuju odgovarajue mjere bezbjednosti i predostronosti i slijede upozorenja za izvoenje eksperimenata, jer samo striktnim pridravanjem uputstava za rad u laboratoriji eksperimentalni rad moe biti bezbjedan . Odgovornost za bezbjednost u laboratoriji je individualna i zato je obaveza svakog eksperimenta da reakcije i oglede izvodi na najbezbjedniji nain,ne ugroavajui ni sebe ni druga lica. Zato je neophodno upoznati se sa osnovnim pravilima o bezbjednosti u hemijskim laboratorijama.

Eksplozivne materije u laboratoriji

2. HISTORIJA
1190. god. p.n.e. Trojanske trupe koristile su zapaljiva sredstva protiv Grke mornarice 500-470 god. p.n.e. U taktici kineza Fau Li Jena opisana je upotreba kamenih kugli i zapaljivih lopti prilikom opsade gradova 160-122 god. p.n.e. Kinezi pronali crni barut, smjesu 76,2% kalijum-nitrata,15,4% drvenog uglja i 8,4% sumpora 222 god. Rimljani poeli da koriste u pomorskim bitkama, zapaljivu smjesu izraenu od negaenog krea i asfalta koja se palila u dodiru sa vodom Sredinom VII vijeka Grk Kalinikos je usavrio rimsku zapaljivu smjesu i pronaao grku vatru koja se sastoji od nafte, sumpora, smole i negaenog krea 1073. Maari su pri opsadi Beograda prvi koristili crni barut u Evropi 1250. Kaluer R.Bacon dao je sljedei sastav crnog baruta: 41,2% kalijum-nitrat, 29,4% sumpora I 19,4 drvenog uglja 1627. K. Wiendl prvi je koristio crni barut za otkopavanje ruda 1654. J.R. Clauber pronaao je amonijum-nitrat Krajem XVII J. Lowestern pronaao je ivin-fulminat 1780. C.L. Berthollet pronaao je kalijum-hlorat 1845. otkrivena nitroceluloza, a A. Soborero pronaao nitroglicerin 1853. Austrija zamjenjuje crni barut nitroceluloznim barutom koji stavljaju u baterije topova 1867. A. Nobel je pronaao dinamit 1873. Pronaen plastini eksploziv (nitroceluloza + nitroglicerin) 1884. pronaen dvobazni barut 1870. dobijen je trinitrotroluen 1891. T. Curtis pronaao olovo-azid 1894. proizveden je pentrit 1944. poela je proizvodnja livenih dvobaznih baruta za pogon raketnih projektila

Slika 1. Zrnca bezdimnog baruta

Eksplozivne materije u laboratoriji

3. EKSPLOZIVNE MATERIJE
Eksploziv (lat. explodere - raspasti se), hemijski spoj ili smjesa spojeva u kojima se djelovanjem vanjskog impulsa u obliku topline, udara, trenja i sl. moe izazvati ekstremno brza hemijska reakcija (eksplozija), praena oslobaanjem velike koliine topline i nastajanjem zagrijanih plinovitih produkata pod tlakom mnogo veim od tlaka okoline. Zbog te razlike u tlaku plinovi se brzo ire, pri emu se dio energije pretva ra u rad, to rezultira ruenjem i razaranjem. Eksplozivne materije su hemijska jedinjenja ili mehanike smjese hemijskih jedinjenja u vrstom ili tenom stanju, koje u sebi sadravaju neophodne elemente za poticanje hemijske reakcije, praene oslobaanjem toplote i gasnih produkata.

Eksplozivna sredstva su tvari i naprave koje se pod nekim vanjskim utjecajem, tj. udarom, trenjem, toplinom ili nekim drugim impulsom raspadaju i pri tome u veoj ili manjoj mjeri razaraju i rue okolne materijale kao to su graevinski objekti, komunikacije, transportna sredstva i slino, a ljude, ivotinje i druga iva bia ubijaju ili ranjavaju. Eksplozivna sredstva obino se sastoje od eksplozivnih tvari i metalnih obloga ili kouljica od elika, nekog drugog metala ili plastine mase. Obloga titi eksplozivnu tvar za vrijeme uvanja i transporta. Eksplozivne tvari se pod vanjskim utjecajem raspadaju, dajui pri tome plinove na visokoj temperaturi i pritisku koji potiskuju ili razaraju okolne materijale. Ovako se mogu ponaati i neki plinovi (metan, butan, acetilen i dr.), pare (benzin, eter, alkohol i dr.) i praina (ugljen, brano, eer i dr.) pomijeani sa zrakom u odreenim omjerima, pa se i oni smatraju eksplozivnim tvarima. Meutim, eksplozivne tvari, koje u sebi sadre i kisik potreban za sagorijevanje i raspadanje, nazivaju se samo eksplozivi. Posebnu grupu eksplozivnih tvari predstavljaju nuklearni i termonuklearni eksplozivi.

Slika 2. Rukovanje eksplozivnim materijama u laboratorijama 3

Eksplozivne materije u laboratoriji

4. OPASNOSTI OD EKSPLOZIVNIH MATERIJA, TE NAIN DOVOENJA DO SAME EKSPLOZIJE

Eksplozivne materije spadaju u : 1. jako otrovne 2. otrovne 3. tetne 4. nagrizajue ( korozivne ) 5. nadraujue 6. oksidativne 7. zapaljive 8. samozapaljive 9. opasne za ivotnu sredinu

Bezvodni amonijak je klasificiran kao "toksian" ("T") i "opasan za okoli" ("N"). Plin je zapaljiv ( temperatura samopaljenja 651 C ) i moe formirati eksplozivne smjese sa zrakom (16 do 25%). Doputena koncentracija amonijaka u SAD-u iznosi 50 ppm (35 mg/m3). Ponovljena izlaganja amonijaku smanjuju osjetljivost na njegov miris. Miris se moe osjet iti pri koncentraciji manjoj od 0,5 ppm, ali osobe koje imaju smanjenu osjetljivost ne osjeaju ga ak ni kod koncentracija od 100 ppm. Bezvodni amonijak djeluje korozivno prema legurama bakra i cinka, zato se bronane posude ne smiju koristiti prilikom rukovanja plinom. Tekui amonijak moe djelovati na gumu i odreene vrste plastike. Amonijak burno reagira s halogenima i izaziva eksplozivnu polimerizaciju etilen oksida. Moe formirati eksplozivne spojeve sa zlatom, srebrom, ivom, germanijem ili telurijem. Burne su reakcije primijeene i s acetaldehidom, hipokloritnim otopinama, natrij fericijanidom i peroksidima.

Eksplozivne materije u laboratoriji

5. MJERE PREDOSTRONOSTI PRI RADU SA EKSPLOZIVNIM SUPSTANCAMA

Osnovna pravila zatite na radu jesu ona kojima se uklanja ili smanjuje opasnost za osobe na radu. Opasnosti su definirane i procjenjene dokumentom i projektom procjene opasnosti. Posebna pravila zatite na radu se primjenjuju onda, ako se primjenom osnovnih pravila ne mogu ukloniti ili smanjiti opasnosti, a njima se spreava nastajanje povreda, profesionalnih i drugih oboljenja i drugih tetnih posljedica za radnike na radu. Osnovne mjere predostronosti pri radu su sljedee : Upoznati se sa postupcima za bezbjednost u laboratoriju Prije poetka eksperimenta paljivo proitati postupak i upustvo za rad Provjeriti da li je aparatura i ureaj korektno sastavljen i propisno opremljen Svim hemikalijama rukovati sa najveom panjom Odravati radno mjesto urednim i istim Prikladno se obui Prati ruke pri izlasku iz laboratorija Nositi zatitne naoare Ako ste u smetnji i nesigurnosti pri izvoenju eksperimenata pitati odgovorno lice ili paljivije proitati uputstva i postupke i otkloniti nedoumice.

Moete se zatiti od opasnih hemijskih supstanci tako to se mora: znati sa kakvim proizvodom rukujete koristiti najmanji iznos hemijske suptance potrebne za izvrenje radnog zadatka odravati maine i opremu u svrhu sprjeavanja ispusta hemijskih supstanci

Eksplozivne materije u laboratoriji

6. POSTUPCI I MJERE PRI DEAVANJU NEELJENIH POJAVA

Ukoliko u laboratoriji doe do neeljene pojave vatre, ne treba praviti paniku ve odmah obavijestiti asistenta i laboranta i pokuati ugasiti vatru prirunim sredstvima. Za gaenje male vatre efikasan je aparat za gaenje sa ugljen-dioksidom ili pokriva koji e sprijeiti kontakt plamena sa kiseonikom. Nikad ne upotrebljavati aparat sa pjenom za gaenje poara na elektrinim instalacijama. Za gaenje vatre na elektrinim instalacijama koristi se jedino aparat sa ugljen-dioksidom.

Slika 3. Aparat za gaenje poara

6.1. MJERE OPREZA OD VATRE I NEKE HEMIJSKE OPASNOSTI Aceton - gasi se velikom koliinom vode, ali sa slabim mlazom da se ne bi rasprskavala upaljena tekuina. Upotrijebi podesnu masku. Amonijak-upotrijebi raspreni mlaz vode i podesnu plinsku masku. Benzen (benzol) i benzin-za zatitu ugroenih rezervoara upotrebi vodu za hlaenje. Celuloid-upotrijebi velike koliine vode i pijeska. Dim sadri duine okside, koji su tetni po zdravlje, upotrijebi podesnu plinsku masku. Cijanovodik-bezuvjetna je odgovarajua plinska maska ili jo bolje izolacioni aparat, jer se radi o vrlo otrovnom plinu. Predvidi ventilaciju. Duina kiselina i duini oksidi-upotrijebi velike koliine vode i raspreni mlaz. Nemoj upotrijebiti pijesak ili zemlju. Upotrijebi plinsku masku.

Eksplozivne materije u laboratoriji Eter (otapala, lakovi i kolodij)-upotrijebi vodu samo za hlaenje ugroenih rezervoara. Plamen gasi pijeskom, zemljom, aparatima za gaenje punjenim pjenom ili sa tetrahlorugljikom. Upotrijebi podesnu plinsku masku. Fosfor-upotrijebi vodu u rasprenom mlazu ili vlaan pijesak kao i ostala sredstva za gaenje. Upotrijebi plinsku masku. Fosfor se uva ispod vode. Crveni fosfor je manje opasan. Bijeli fosfor potopi pod vodu ili ga pusti izgoriti na neopasnom mjestu radi mogunosti ponovnog zapaljenja. Kalcijev karbid-ne upotrebljavaj vodu, jer se razvija acetilen, upaljiv i eksplozivan plin. U sluaju opasnosti iskopaj van dotine prostorije elektrinu struju, da ne bi usljed ove dolo do zapaljenja plina. Posude s kalcijskim karbidom prenesi i smjesti na suho mjesto. Upotrijebi plinsku masku. Kalij (i natrij)-ne upotrijebi vodu ni pjenu. Prenesi ambalau s kalijem na suho mjesto. Ugasi plamen s posve suhim pijeskom, zemljom ili s CO2. Kalij pohrani ispod petroleja. Nemoj upotrijebiti aparat za gaenje punjen tetraklorugljikom, jer moe doi do snane eksplozije. Kalijev hidroksid (i natrijev hidroksid)-upotrijebi velike koliine vode i razrijeenu kiselinu. Kod rada s njim upotrijebi zatitne naoale. Hlor-upotrijebi raspreni mlaz vode i vapneno mlijeko. Treba bezuvjetno upotrijebiti masku. Magnezij-nemoj upotrijebiti vodu ni pjenu. Upotrijebi suhi pijesak ili zemlju kod gaenja poara. Ambalau s magnezijem prenesi na suho mjesto. Sumpor-plamen gasi rasprenim mlazom vode, upotrijebi plinsku masku. Sumporna kiselina-upotrijebi pijesak, zemlju, vapno ili vodu. Sumporougljik-velike koliine vode uz mali tlak uz jednovremeno pokrivanje mokrim pijeskom ili zemljom. Upotrijebi masku. Terpentin-sluaj kao i kod acetona, osim toga upotrijebi pijesak ili zemlju.

Eksplozivne materije u laboratoriji

7. PRVA POMO KOD NESREA U HEMIJSKIM LABORATORIJAMA

RANE Jako krvarenje treba prije svega zaustaviti. Ako je krv tamno crvena i tee jednomjerno (znai, da je ozlijeena vena), stavi na mjesto krvarenja vie puta sloen komad gaze i zamotaj vrsto zavojem. Ako je krv svijetlo crvena i trca iz rane na prekide (znai da je ozlijeena arterija), izvri povezivanje tako, da gumenom cijevi ili zavojem stegne ozlijeeni ud izmeu rane i srca. Ne stei previe, nego samo toliko, da krvarenje prestane. Vie od dva sata bez prekida ne smije ud biti podvezan. Najbolje je, da se svako pola sata podvez na par sekundi popusti i opet stegne. Ako je krvarenje na mjestu, koje se ne moe vrsto podvezati (npr. na vratu), stavi na to mjesto sloenu sterilnu gazu, preko toga vie puta sloenu kompresu i vrsto pritisni prstima u vrstu podlogu (kost), dok se krvarenje ne zaustavi. Tako treba postupati i za vrijeme prijenosa u bolnicu. Na rane, kod kojih nema jaeg krvarenja, stavi samo sterilnu gazu, a ranu posipaj sterilnim sulfatidnim prakom. Strana tijela, koja stre iz rane (komadii stakla, kamen) izvadi oprezno iskuhanom (sterilnom) pincetom. Kod svakog jakog krvarenja i vee rane odmah nakon pruene prve pomoi pozovi lijenika.

OPEKOTINE Osobu zahvaenu plamenom omotaj odmah dekom i ugui plamen. Ako kod opekline vruim predmetom ili vruim tvarima odjevni predmeti prijanjaju uz opeenu povrinu tijela, nemoj nastojati da ih skine, nego oprezno obrei dijelove odjee oko opeenog mjesta. Na opeklinu stavi borvazelin na sterilnoj gazi ili drugu koju mast za opekline (oleum jecoris Aselli, vazelin, a. a. = Jecovitol). Preko sterilne gaze stavi zavoj, koji se ne smije odvie stegnuti. Kod teih opeklina umotaj lagano itav opeeni predio u sterilnu gazu namazanu borovazelinom. Ne otvaraj mjehure bez upute lijenika.

Eksplozivne materije u laboratoriji

8. ZAKLJUAK

Tokom pisanja seminarskog rada o eksplozivnim materijama u laboratoriju konstatirali smo da su one jako opasne, jer eksplozije dovode kako do tete u laboratoriji tako i do naruavanja ljudskog zdravlja. Ove opasnosti mogu se znaajno umanjiti, odnosno izbjei ako se poznaju i primjenjuju odgovarajue mjere bezbjednosti i predostronosti i slijede upozorenja za izvoenje eksperimenata, jer samo striktnim pridravanjem uputstava za rad u laboratoriji eksperimentalni rad moe biti bezbjedan . Da bi se te opasnosti svele na minimum treba poduzeti mjere predostronosti pri radu u laboratoriji, odnosno osobe koje rukuju sa eksplozivnim materijama trebaju biti jako oprezne. Najee povrede koje se deavaju pri eksplozijama su rane i opekline. Sa tim povredama treba postupati po pravilima, te prvu pomo i ostale mjere trebaju obavljati struna lica.

Eksplozivne materije u laboratoriji LITERATURA

1. Orhanovi Z.; Kemijske tetnosti , Zagreb, decembar 2003.godine 2. http://amasci.net/index.php?topic=346.0 3.http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/28_10_2011__15729_pr_o_zastiti_na_radu .pdf 4. Adamov J., Grbovi Lj., Trikovi J.; ,, Vodi za bezbjedan rad u laboratorijima, Prirodno matematiki fakultet, Novi Sad

10