Hidama - odstranjivanje neiste krvi iz organizma

Autor Admin Ponedjeljak, 20 Travanj 2009 15:58 -

Priredio: Smail Handi

Svaka zahvala Stvoritelju Uzvienom pripada, i neka su salavati i selami na Njegovog najodabranijeg roba i poslanika, Muhammeda, na njegovu porodicu i uzorne ashabe... Nakon to je Uzvieni Allah stvorio insana, i za njegovo privremeno boravite mu odredio ovaj prolazni dunjaluk, iskuao ga je brojnim iskuenjima... Nema sumnje da je jedno od takvih iskuenja i bolest koja ga povremeno snalazi. Bolest se u Kur'anu spominje u dva oblika: bolest koja snalazi ovjekovo srce i ona kojom ovjek biva iskuavan u pogledu njegovog organizma. Uzvieni je rekao: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno... (El-Ahzab, 32) I kae: Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kuama vaim... (En-Nur, 61) Ljudi su od davnina hrlili u potrazi za lijekom koji e im, ili potpuno ukloniti njihovu bolest, ili, bar na kratko, olakati istu. Islam podstie na lijeenje od obje navedene bolesti, te se od muslimana trai da poduzme sve dozvoljene i raspoloive mogunosti kako bi doao do lijeka, odnosno, svoga ozdravljenja. U tom smislu se navode brojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we seleme. Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme rekao: Ni jednu bolest Allah jo nije spustio, a da za nju nije dao lijeka! (Buharija, 10/113, i Ibn Madeh, 3439) Usama ibn urejk je kazao: Bio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme kada mu dooe neki beduini, te rekoe: O Allahov poslanie, da li treba da se lijeimo? On im ree: Naravno, lijeite se Allahovi robovi, jer, Uzvieni Allah nije dao ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijeka! Osim od jedne bolesti! Rekoe: Koja je to bolest? Ree: Starost! (Ahmed, 4/278, Ibn Madeh, 3436, Ebu Davud, 3855, Tirmizi, 2039) ta je hidama Jedna od metoda koja doprinosi ozdravljenju je, nesumnjivo, i hidama. Hidama je, u stvari, proces izvlaenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja neiste krvi iz organizma pomou aa ili boica koje se postavljaju na odreena mjesta na tijelu oboljele osobe. Te ae se priljepljuju za tijelo putem izazvanog vakuma nastalog uslijed izbacivanja zraka iz njih, te kao takve, ostaju na tijelu nekoliko minuta, u zavisnosti od vrste lijeenja. Najee se vakum prizvodio paljenjem malog drvceta ili papiria, iji bi dim neutralisao sav kisik iz ae, a to bi dovelo do vakuma i lijepljenja ae za tijelo. Danas se koriste ae koje na sebi imaju osigurae kojima se elegantno i lahko izbacuje zrak. Na mjestu gdje se priljepljena aa nalazi, koncentrie se sva neista krv. Nakon toga se aa skine, a na tom mjestu se nekoliko puta tanko naree koa otrim predmetom kako bi izala koncentrisana neista krv. Potom se ponovo, dakle, na istom mjestu, priljepi ponovo aa pod vakumom, koja sada nema ulogu vrenja koncentracije krvi, nego ovoga puta, ve prije koncentrisanu neistu krv na mjestu ae, sada izbacuje iz organizma. Porijeklo hidame Hidama je bila poznata u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, i jo

1/4

Hidama - odstranjivanje neiste krvi iz organizma

Autor Admin Ponedjeljak, 20 Travanj 2009 15:58 -

mnogo, mnogo prije... Naime, dokazano je da se hidama koristila i u vrijeme starih Egipana, jo u vremenu faraonskih vladara. U najstarijoj knjizi u Egiptu iz oblasti medicine se spominje hidama kao jedna od metoda pri lijeenju bolesnika. U to vrijeme se koristio ivotinjski rog sa kojim bi se vrilo ispumpavanje neiste krvi iz organizma. Nakon toga, prelo se na ae napravljene od bambusovog drveta, da bi se u novije vrijeme poele koristiti staklene ae, pa i one koje na sebi imaju moderne osigurae... Iz Egipta se hidama proirila i na druge kontinente. Tako se i u starim Grkim knjigama spominje hidama, ali i u kineskoj medicini je nala svoje mjesto, samo to su oni praktikovali tzv. suhu hidamu kojom ne bi izbacivali neistu krv van organizma, nego bi je ostavljali na povrini koe koju bi kasnije organizam sam uklonio. Hadisi o hidami Mnogobrojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, podstiu na injenje hidame. Od Dabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: uo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme gdje kae: Ako i u emu od toga sa ime se lijeite ima koristi, onda je to u pijenju meda, ili u rezu od hidame, ili u igosanju vatrom, a ja ne volim igosanje. (Buharija, 5702; Ibn Madeh, 3476; Ahmed, 1/245) Od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Pored god koje skupine meleka bi naiao u noi Isra'a, rekli bi mi: O Muhammede, naredi svome ummetu da ine hidamu! (Ibn Madeh od Enesa radijallahu 'anhu, 3479; Tirmizija od Ibn Mes'uda, a ejh Albani, rahimehullahi, je hadis ocjenio vjerodostojnim, Sahih El-Dami', 5671) Od Selme, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: Ko god bi se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, poalio na bolove u glavi, on bi mu rekao: Uini hidamu! (Ebu Davud, 3858; Tirmizi, 2055, Ibn Madeh, 3502) Od Asima ibn Omera ibn Katade se prenosi da je Dabir, radijallahu 'anhu, posjetio El-Mukni'a, pa mu je rekao: Neu otii sve dok ne uini hidamu! Zatim je kazao: uo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, kako kae: U tome je lijek! (Buharija, 5697; Muslim, 4/1729) Ovi, ali i mnogi drugi hadisi koje nismo naveli, jasno ukazuju na to da je hidama jedna od najboljih metoda pri lijeenju, te da je propisana, odnosno, da ju je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, inio, da ju je dozvolio, i, ak ta vie, na njeno injenje podsticao. Meutim, ovo ne znai da se bilo ko moe upustiti u injenje hidame drugim osobama. Kao i za svaku nauku, neophodno je poznavati neke vane neophodnosti za injenje hidame, koje, ako se kojim sluajem zapostave, mogu dovesti do nepoeljnih posljedica, pa ak i smrti. Koristi hidame Hidama koja se uini na vrhu plea koristi pri lijeenju od bolova koji se osjeaju u ramenima i grlu. Hidama koja se uini na glavi, te na vratnim venama u prijedjelu potiljka, nadomak ljudskog uha, koristi pri lijeenju od bolesti i bolova glave. Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je inio hidamu u predjelu vratnih vena i na vrhu plea. (Tirmizi, 2052; Ebu Davud, 3860; Ibn Madeh, 3483) Od Ibn Buhejneh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we seleme, uinio hidmu na sredini glave, dok je bio u ihramima, na putu za Mekku. (Buharija, 5998) Osim ovoga, hidama se moe initi i za lijeenje od drugih bolesti, kao protiv bolova i upala u zglobovima, za lijeenje od reumatizma i bolova nastalih od njega, protiv malaksalosti, iijasa, bolesti mokranog mjehura i bubrega, hemiplegije nastale uslijed sudara, protiv povienog i smanjenog pritiska, visokog holesterola, upale jetre, sranih bolesti, bolesti eera, za uravnoteenje mjesenog

2/4

Hidama - odstranjivanje neiste krvi iz organizma

Autor Admin Ponedjeljak, 20 Travanj 2009 15:58 -

ciklusa kod ena, konih bolesti i alergija, i jo mnogih drugih bolesti. Da li hidama utie na ispravnost posta Veina islamskih uenjaka (Hanefija, afija i Malikija) je miljenja da hidama ne kvari post, i to je, Allah najbolje zna, najprihvatljivije miljenje. Meutim, ovom miljenju su se suprostavile Hanbelije koje zastupaju suprotan stav. (Vidi El-Mebsut, 3/57; Beda'i Es-Sena'i, 2/107; El-Medmu', 6/349; Keafu El-Kina', 2/372; El-Mugni, 4/350) Rekao je Ibn Abdu El-Ber, Allah mu se smilovao: Nema nikakve smetnje da posta ini hidamu, jedino ako se ne boji da e toliko oslabiti to bi uticalo na nastavak njegovog posta. Svi dokazi o tome su opreni, merfu' i mudtarib! Za obavezujui propis o kvarenju posta onoga ko ne jede, ko ne pije i spolno ne opi je neophodan dokaz koji nije oprean i oko kojeg nema nikakvog spora. (El-Kafi, 1/352) Ovo je, dakle, glavni oslonac onima koji zastupaju miljenje da hidama ne kvari post, odnosno, oslanjaju se na osnovu koja ukazuje na to da je post ispravan i da ga nita ne moe pokvariti sve dok na to ne ukae ispravan dokaz koji ukazuje na suprotno. Tu osnovu su poduprijeli i mnogobrojnim hadisima, a meu njima i slijedeim: Od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi: Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je uinio hidamu dok je postio! (Buharija, 1939) Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je bio upitan: Da li ste, u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, smatrali pokuenom hidamu za postaa? Ree: Ne, osim zbog njegove slabosti! (Buharija, 1940) Oni koji smatraju da hidama kvari post, taj stav podupiru vjerodostojnim hadisom, gdje Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, kae: Post je pokvario i onaj koji ini (drugom) hidamu, a i onaj kome se ona ini! (Ahmed, 5/276; Ebu Davud, 2/770; Ibn Madeh, 1/5377; i drugi) Ovaj hadis jasno dokazuje nitavnost posta osobe koja ini i kojom se ini hidama. Na ovaj argument je prigovoreno razliitim pristupom njegova shvatanja. Reeno je da je on - iako je vjerodostojan - derogiran sa hadisom od Ibn Abbasa i drugih jer se u drugim predajama spominje da je hadis izreen u godini kada je osloboena Mekka, tanije, 18 ramazana osme godine po hidri. Meutim, hadis od Ibn Abbasa je reen poslije toga nakon dvije godine, u vrijeme oprosnog hada. Dalje, ovaj isti hadis se moe na razliite naine razumjeti. Moemo ga shvatiti da se njim elilo kazati da je osobi koja ini i kojoj se ini hidama uskraena vrijednost posta, jer su neki ashabi obiavali kazati za osobu koja progovori u vrijeme dumanske hutbe: Ti nema dume!- mislei na njenu vrijednost i nagradu. (Pogledaj Medmu', 6/352; i El-Istizkar, 10/128) Takoer, ovaj hadis se moe razumjeti da se njim eli ukazati na izloenost eventualnom kvarenju dotinog posta, jer, onaj koji ini drugom hidamu (u to vrijeme se krv isisavala ivotinjskim rogom) nije siguran od mogunosti sluajnog gutanja krvi pri njenom isisavanju, dok onaj kome se ona ini nije siguran da e moi izdrati svoj post bez njegovog prekidanja prije isteka vremena. (Me'alimus sunen, 2/771) Da li je dozvoljeno naplatiti uslugu injenja hidame Islamski uenjaci su razmatrali ovo pitanje, i u vezi njegovog razumjevanja imaju oprene stavove. Veina islamskih uenjaka smatra dozvoljenim naplaivanje usluge injenja hidame, kao to se to prenosi od Ibn Kudame da je takvim prenjeo i miljenje Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, zatim, Malika, afije, Hanefija, ali i jedno od miljenja Imama Ahmeda. (El-Mugni, 5/539; Beda'i Es-Sena'i, 4/190; El-Medmu', 9/60; El-Kavanin El-Fikhijjeh, 280) Drugo miljenje o ovom pitanju je suprotno prvom, a to je, u stvari, druga predaja od Imama Ahmeda. Rekao je Tirmizija: Ahmed je kazao: Ako bi od mene zatraio (novac) onaj koji ini hidamu, ne bih mu dao! (Tirmizi, 3/567) To miljenje je Ibn Kudame pripisao i Osmanu, Ebu Hurejri i El-Hasanu,

3/4

Hidama - odstranjivanje neiste krvi iz organizma

Autor Admin Ponedjeljak, 20 Travanj 2009 15:58 -

radijallahu 'anhum, meutim, jo je dodao: Od Ahmeda se ne prenosi da je zabranio zaradu osobi koja naplauje uslugu injenja hidame, niti njeno unajmljivanje, nego je rekao: Mi emo mu dati kao to je i Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao, ali emo mu i rei kao to je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme rekao kada je upitan o njenom konzumiranju, pa je to zabranio. (El-Mugni, 5/539) Ovo miljenje argumentuju, izmeu ostalih, i slijedeim dokazima: Hadisom od Ebi Duhajfeh, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, zabranio cijenu (zaradu od prodaje) psa i zaradu od (putanja) krvi. (Buharija: vidi u Fethu, 4/367, 497) Zatim, sa hadisom od Rafi' ibn Hudejda, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: Nevaljala je zarada od (prodaje) psa, i nevaljala je zarada (mehr) prostitutke, i nevaljala je zarada onoga koji ini hidamu! U dugoj predaji se kae: Najgora zarada je mehr prostitutke, zarada od (prodaje) psa i zarada onoga koji ini hidamu!(Muslim, 3/1199) Osim toga, navode i hadis koji je, zasigurno, u ii interesovanja obje skupine uenjaka i o ijem razumjevanju ovisi izgradnja stava o ovom erijatskom pitanju. Naime, Od Muhajseh, radijallahu 'anhu, se prenosi da je on zamolio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme, da mu dozvoli najamninu osobe koja ini hidamu, pa mu je to on osporio. Neprestano ga je pitao o tome i traio od njega dozvolu, sve dok nije rekao: Njom (zaradom) nahrani svoju stoku (pomou koje prenosi vodu)! (Malik u Muveta', 534) U drugoj predaji: Njom nahrani svoju stoku i roba! (Ebu Davud, 3/707; Ibn Madeh, 2/732) Oni koji dozvoljavaju naplaivanje usluge od injenja hidame, svoje miljenje dokazuju hadisom od Enesa i Ibn Abbasa, radijallahu 'anhum, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, uinio hidamu, te da je platio uslugu onom ko mu je hidamu uinio. Kae Enes: Nikoga nije zakinuo u pogledu njegove nadnice! Kae Ibn Abbas: Da je to bilo zabranjeno, ne bi mu davao! (Buharija: u Fethu 4/380) O svemu ovome je Imam afija rekao: Da je to zabranjeno, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ne bi dozvolio Muhajsih da zarauje ono to je haram, niti da time hrani svoju stoku i roba, jer i za roba postoje propisi halala i harama, i ne bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao onome ko mu je uinio hidamu nadnicu, jer je on to dao zato to je dozvoljeno da mu se dadne kao i da ovaj to za sebe uzme. Zatim je ovu zabranu razumjeo na nain da se njom eli kazati koliko je, u stvari, ponienje da se zarauje od injenja hidame. (Ihtilafu El-Hadis li-afi'i, 279) To je, ina'allah, najprihvatljivije miljenje, a Allah opet najbolje zna! Prvi put objavljeno: nedjelja, 14 Rujan 2008 14:29

4/4