Ostvareni snovi

Na sceni je ban Kulin, koji diktira povelju svome pisaru:

BAN KULIN:

...Ja, ban bosanski Kulin, obeavam tebi knee Krvau i svim graanima Dubrovanima

pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu drati sa vama i pravo povjerenje, dokle budem iv. Svi Dubrovani koji hode kuda ja vladam, trgujui, gdje god se ele kretati, gdje god koji hoe, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a ta mi ko da svojom voljom kao poklon. Nee im biti od mojih asnika sile, i dokle u mene budu, davati u im pomo kao i sebi, koliko se moe, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanelje...

Na scenu izlazi kraljica Katarina, uzrujana je i zabrinuta, pie oporuku. KATARINA: Ja sam Katarina Kotromani. Roena sam u porodici Herceg-Stjepana Kosae, 1424.godine, u zemlji Humskoj. Svoju ranu mladost, svoje djetinjstvo provela sam na dvorovima u Humskoj zemlji, a znaajan dio svog ivota provela sam na tvravi u gradu Blagaju, pored izvora rijeke Bune. Doba moje vladavine je teko, ali bola vrijedno. - ta da radim, zemlja je u opasnom stanju........dragi Kuline, dragi Tvrtko, predhodnici moji, pomozite, posavjetujte, ta da radim? BAN KULIN: Katarina, ne znam ta da ti kaem, u moje vrijeme je bilo puno drugo, aije. Na scenu izlazi kralj Tvrtko, i on joj se obraa. TVRTKO: Ni u moje vrijeme nije bilo sjajno, ali ne znam ni ja ta da ti kaem za tvoju situaciju. KATARINA: kako je to bilo u vae vrijeme, jeste li vi imali problema kao to ih ja imam? BAN KULIN: he he he he he, draga Katarina, pa svaki vladar ima problema bez problema se ne moe vladati, to svi znamo. KATARINA: koliko ja znam, tvoje vrijeme je bilo vrijeme blagostanja, a to dokazuje i poznata poslovica Za Kulina bana i dobrih dana. BAN KULIN: Pa dobro, bilo je lipo u moje vrijeme, ali izgleda da je ova naa zemlja toliko zanimljiva, da je teko uiniti je mirnom. KATARINA: Tvrtko, ta se deavalo u tvoje vrijeme?

TVRTKO: Ne brini Katarina, moje vrijeme je bilo veoma burno na nau zemlju, bilo mi je teko, ni sam ne znam kako sam uspio da odrim ovu zemlju. KATARINA: ali si uspio, Tvrtko i ti Kuline, ali ne znam kako u ja. Osmanlije stalno napadaju, stalno su oko nas, nisam sigurna koliko u izdrati. uje se topot konja, sa scene se povlae glumci, a dolaze drugi. Husein-kapetan Gradaevi dolazi sa dva vojnika. GRADAEVI: Jednostavno moramo dobiti autonomiju, vie nam u Osmanskom carstvu nije dobro, naa zemlja je zapostavljena vijekovina. Na sceni mu se pridruzuje Fatih. FATIH: Ja Bosnu nisam osvojio da bi ona bila zapostavljena, i ti kapetane Gradaeviu, dobro to zna. GRADAEVI: Mi moemo sami ivjeti, ne traba nam niko. Na scenu stupa Mehmed-paa Sokolovi. SOKOLOVI: I ja mislim da nisi upravu, Gradaeviu, Bosanci su vijekovima bili privilegovan narod u Osmanskom carstvu, u moje vrijeme su bili zadovoljni i nije mi jasno ta se sada deava. GRADAEVI: udi me, paa Sikoloviu, da ti tako misli, ja koliko znam, i tvoje vrijeme je bilo burno. SOKOLOVI: Pa dobro, bilo je malo problema, ali nita posebno znaajno, kao to vidi, rijeilo se, davno. GRADAEVI: nije sada kao nekada, ja vjerujem da si ti uvaeni osvajau Mehmede, Fatihu, imao dobre namjere kada si osvajao moju zemlju, kao i to da su Bosanci bili privilegovani, ali vjerujte mi, sada je druga situacija, uo sam da hoe da nas prodaju. FATIH I SOKOLOVI: (u jedan glas) Prodaju!? GRADAEVI: Da prodaju, dobro ste uli, Austriji. FATIH: nevjerovatno, nije mogue, moji ljudi su ginuli za ovu zemlju a sada............prodati.........nije mogue.

Povlae se sa scena, a na scenu stupaju kupac i prodava. KUPAC: (obuen u frak, obraa se prodavau obuenom u folklornu odjeu) Kae prodajete Bosnu? Koliko traite? PRODAVA: pa nisam siguran, ali smo razmiljali o tome. KUPAC: da ja tebi dam nekoliko hiljada i da zavrimo s Bosnom. PRODAVA: pa hajde, daj koju paru i eto ti Bosna. (razmjenjuju novac, prodava se povlai, a kupac zadovoljno trlja bradu) KUPAC: Nije mi jasno zato ovakvu zemlju prodae za ovako male pare, kakva je ovo zemja, uopte?