Kognitivna lingvistika izmeu pojedinca i drutva 2010

Mario Brdar Filozofski fakultet

mbrdar@ffos.hr

Rita Brdar-Szab Filozofski fakultet ELTE Budapest ritamario@dravanet.hu

1

1. Uvodne napomene 2. Eksterna motivacija 2.1. O motivaciji openito 2.2. Otjelovljeni realizam (embodied realism) 2.3. Najvaniji motivacijski mehanizmi 2.3.1. Predodbene sheme 2.3.2. Metonimije i metafore 2.4. Univerzalno u jeziku i granice varijacije 3. Primjeri varijacije i njezini motivi 3.1. Koliko su univerzalne metonimije? 3.2. Metafora i varijacija

15.00-17.00 17.30-19.15 Seminarski rad (case study) Ispit

1. Uvodne napomene Temeljne su postavke kognitivne lingvistike da su: , jezine pojave motivirane (i to eksterno) i , da se jezini sustav izgrauje iz konkretnih uporaba u kontekstu Prisjetimo li se da je primarna funkcija jezika omoguavanje komunikcije izmeu pojedinaca u drutvu, sloit emo se da ove dvije temeljne postavke mogu dovesti do kontradikcija u modelu odnosno mogu zahtijevati odreene logike skokove preko konceptualnih praznina.

Krenemo li od ove druge postavke, sloit emo se da ona podrazumijeva da lingvistiki model jezika mora biti uporabne naravi i da svako ispitivanje manje ili vie apstraktnih jezinih struktura mora zapoeti od konkretnih i stvarnih jezinih uporaba, tj. od pojedinanih inova jezine porabe.

Sam naziv uporabni jezini model (engl. usage based model) uveo je Langacker (1987), no za isti se pristup zalae ve i Bybee (1985), a u novije vrijeme ga zagovaraju i mnogi drugi kognitivni lingvisti, napr. Goldberg (1995) te Croft (2001) Langacker taj model ovako definira: Substantial importance is given to the actual use of the linguistic system and a speaker's knowledge of this use; the grammar is held responsible for a speaker's knowledge of the full range of linguistic conventions, regardless of whether these conventions can be subsumed under more general statements. A nonreductive approach to linguistic structure that employs fully articulated schematic networks and emphasizes the importance of low-level schemas. 6 (Langacker 1987:494)

Razvidno je da ovdje postoji odreena tenzija izmeu pojava individualne naravi i pojava nadindividualne naravi. Polazimo od konkretnih inova jezine porabe koje realiziraju pojedinci, a zavravamo s jezinim sustavom koji je apstrakcija izvedena iz konkretnih poraba i sada dio znanja pojedinca o jezinim konvencijama.

Jezine konvencije su, naravno, kao i sve druge konvencije: pretpostavljajuju nadindividualnu razinu, tj. neku jezinu zajednicu ili drutvo uope. Da bi drutvo moglo funkcionirati njegovi lanovi moraju prihvatiti odreene konvencije. Ta pogodba mora biti relativno stabilna kako bi se drutvo moglo odrati. S druge se pak strane mijenja ljudsko/drutveno okruje, to zahtijeva mijenjanje konvencija.

Iz ovoga proizlaze dva vana pitanja: , kako od individualnog dolazimo do drutva, tj. koji su to mehanizmi i koncepti koju omoguavaju izvoenje i modeliranje generalizacija? i , kako se jezine konvencije mijenjaju/obnavljaju, i kakva je dinamike tih promjena, tj. do kojeg stupnja varijacije to moe dovesti? I opet se pitamo koji su to mehanizmi i koncepti koju omoguavaju varijacije i njeno modeliranje? Slina se pitanja nameu ponemo li razmiljati i o prvoj temeljnoj postavci kognitivne lingvistike, onoj o eksternoj motivaciji jezinih pojava. Ta su dva pitanja sredinji problemi kojima emo se baviti u ovoj seriji predavanja i seminara, a krenut emo od prve temeljne postavke.

2. Eksterna motivacija 2.1. O motivaciji openito Iako se ini da je problem motivacije jezinih pojava relativno jednostavan zadatak potrage za nekom smislenom vezom izmeu jezinih izraza i njihovog sadraja i konktekstima porabe, to bi trebalo biti sastavnim dijelom svakog lingvistikog poduhvata, pokazuje se da je to u praksi u prvom redu stvar ideoloke pozicije. to podrazumijevamo pod motivacijom dosta ovisi o shvaanju jezika, odnosno filozofiji jezika koju istraiva vjeroispovijeda te lingvistikog modela unutar kojega djeluje.
10

Unutar generativno orijentiranog modela taj se zadatak svodi na uspostavljanje skupa moguih konstrukcija (reenica, izriaja) te tako posredno i skupa konstrukcija koje nisu mogue, tj. neovjerenih konstrukcija. Zadatak se moe postaviti i obrnuto: kao specifikacija svih ogranienja kojima su podlone konstrukcije tj. ogranienja koja zaprjeuju neovjerene konstrukcije, kao to se napr. radi u okviru teorije optimalnosti. U tom su sluaju motivirajui imbenici smjeteni unutar samog modela pa se radi o internoj motivaciji.

11

Unutar kognitivne lingvistike postoji konsenzus glede barem dva aspekta pojave motiviranosti. , motivaranost je odlika jezinih struktura koje nisu niti potpuno arbitrarne, dakle nepredvidive, niti potpuno predvidive pa je motiviranost stupnjevita pojava (Langacker 1987: 48 i Lakoff 1987: 346, 493, govore o nivoima predvidljivosti i relativnoj motiviranosti koja moe dovesti do ograniene predvidljivosti , jezine su strukture motivirane meuodnosom vanjskih (eksternih) imbenika poput kognitivnih struktura i komunikacijskih potreba.

12

Lakoff (1987: 539): People seem to learn and remember highly motivated expressions better than unmotivated expressions. We thus hypothesize that the degree of motivation of a grammatical system is a measure of the cognitive efficiency of that system relative to the concepts the system expresses.

Umjesto kaosa, ini se da u jeziku vlada sustavnost gdje su strukture motivirane na cijeli niz naina, esto odjednom na vie naina, i gdje, kako kae Langacker (2002: 39) everything has to fit, and everything has to fit together.
13

2.2. Otjelovljeni realizam (embodied realism) Filozofski temelj kognitivne lingvistike, koji se posebno oituje u radu Lakoffa i Johnsona je otjelovljeni ili iskustveni realizam (experiential realism) (Lakoff 1987, xv). Njihovu filozofiju nazivamo realizmom jer se slae s dijelom tradicionalne filozofije (onim nesubjektivistikim dijelom) glede: , vjerovanje u postojanja stvarnog izvanjskog svijeta , prihvaanja injenice da stvarnost uvjetuje i ograniava mogue koncepte , pojam istinitosti se ne svodi na puku internu suvislost , vjerovanje u postojanje stabilnog sustava znanja o izvanjskom svijetu
14

No isto tako postoje i toke u kojima se ne slae s tradicionalnom filozofijom odnosno tradicionalnom realizmom Tradicionalni realizam, posebno racionalizam, dri: , da je bit ljudskih bia razum kojega valja smatrati oodvojenim od osjeaja i sposobnosti domiljanja (imaginacije) , ljudska bia imaju potencijalno besmrtni um ili duu koje odlikuje sposobnost razmiljanja te tijelo koje je materijalno , ljudska su bia neovisna od drugih ljudskih bia i svega ostaloga to postoji a nisu ljudi
15

Nasuprot tome iskustveni realizam polazi od toga da: , pojavu uma (i razuma) omoguuje tijelo (jer se ljudska sposobnost kategorizacije, a onda i miljenja, temelji na metaforikoj ekstenziji tjelesnog iskustva koje je pak odreeno stvarnou) (Lakoff (1987: xv) , pojava uma proistjee iz prirode organizma, a sve to doprinosi individualnom i kolektivnom iskustvu

16

Interakcija s okolinom se odvija preko tijela i zbog toga je tijelo katalizator svekolikog znanja Jedan od ekstremnih zakljuaka koje Lakoff i Johnson izvode je da su ljudsko bie u trenutku roenja zapravo tabula rasa jer na svijet ne donosi nita vie od uroene sposobnosti da preko svoje tjelesnosti stupa u interakciju s okolinom i na temelju toga skuplja saznanja o svijetu, to je u potpunoj opreci s onime to tvrdi Chomsky da su bitni elementi znanja, pa i jezika, ugraeni u na genetski kod i da se prenose (Langacker je neto umjereniji po ovom pitanju i doputa da neki elementi znanja mogu biti uroeni)

17

Ljudska bia znanje stjeu preko materijalnog tijela koje je smrtno ljudska bia nisu u stanju dosegnuti nikakvo transcedentalno (sve)znanje, niti nekakvo apsolutno objektivno znanje o svijetu kakav je sam po sebi. To nikako ne mora znaiti da ne postoji transcedentalni boanski um, radi se jednostavno o tome da ljudi kao smrtna, tjelesna ljudska bia ba zbog ogranienja svog tijela (a i mozak i procesi koji se tamo odvijaju, su dio tijela) ne mogu dosegnuti taj transcedentalni stupanj (sve)znanja dokle god su vezana uz tijelo. To ne znai automatski da nemaju nikakvu besmrtnu duu ili um.
18

Iz porabnog modela slijedi i holistiki odnosno nemodularni pristup jezinim pojavama. Ne postoji nikakav specijalzirani modul za jezik nego se i u jeziku sluimo opim kognitivnim sposobnostima, pa prema tome i jezik mora biti temeljen na tjelesnim iskustvima odnosno odraavati ih. Odbacimo li subjektivistiku poziciju da je izvanjski svijet samo privid nego vjerujemo da stvarno postoji taj izvanjski svijet mora biti objektivno isti za sve. Kada bismo imali apsolutno znanje o tome svijetu, ili barem bili na putu da ga steknemo (kako smatraju u objektivizmu), nae se iskustvo ne bi razlikovalo od Boanskoga/ transcedentalnog i naravno ne bismo se niti mi meusobno 19 razlikovali jedni od drugih glede naih saznanja.

To bi se odraavalo i u jeziku kojim pa u jeziku ne bismo trebali oekivati nikakvu varijaciju odnosno jezici, ili jo bolje, jezik bi bio maksimalno homogen sustav komunikacije (iako se postavlja pitanje zato bi nam trebao jezik, ako svi sve znaju u svakom trenutku) Ako izvanjski svijet nije samo privid nego stvarno postoji taj izvanjski svijet i objektivno je isti za sve iako ga ne moemo spoznati u cijelosti nego samo ogranieno, nae znanje, a i jezik kojim govorimo o svijetu odraavat e ono to nas sputava u dosizanju apsolutnog znanja, ali istovremeno nam i omoguava da doemo da saznanja, a to je injenica da su ljudska bia tjelesna bia.
20

Nae tijelo je instrument, ali i ograniavajui imbenik nae spoznaje. to to znai glede homogenosti I heterogenosti naeg znanja, a onda i jezika? Ako je struktura naih tijela vrlo slina (genetski se prenosi), trebali bismo imati ista iskustva. Neke stvari svi moemo i svi radimo (disanje, itd), neke gotovo svi: ljudska je vrsta sada genetski programirana da relativno razvijene jedinke normalno dou na svijet s parom oiju i parom uiju i odgovarajuim neuronskim vezama pa gledamo i vidimo, sluamo i ujemo.
21

Tjelesne su razlike oigledne kod vida i sluha, neki vide bolje neki slabije, neki imaju bolji sluh neki slabiji, no to su relativne razlike, uviejk moemo prii blie, pa bolje vidjeti i uti, koristiti svjetlo, pomagala kao naoale itd. No postoji podruje gdje neke osobine izvanjskog svijeta nikako ne moemo spoznati naim oima i uima. Za razliku od drugih vrsta, ovjek vidi svjetlost i uje zvukove u samo odreenom rasponu frekvencija, i tu se teko to moe promijeniti Tu nas nae tijelo, naa fiziologija sputava na isti nain, odnosno prua iste anse za spoznaju.
22

Mogli bismo onda misliti da bi razlike u spoznaji trebale biti minimalne. Pa ipak, posve je oigledno da se ljudska bia razlikuju prema tome koliko o emu znaju, neto znamo svi, neto nas zna veina, a neto nas zna vrlo malo, to je velikim dijelom posljedica razlika u interakcijskom iskustvu, tj. koliini, uestalosti i intenzitetu interakcije

23

Kako se nae iskustvo (tijelom posredovano) odraava u jeziku, koliko god bile velike razlike u znanju i iskustvu, red veliine razlika blijedi kada pogledamo to imamo u jeziku, barem kada promatramo njegovu epifenomenalnu stranu. Danas ljudska vrsta rabi nekoliko tisua manje vie razliitih jezinih sustava (i kod ivotinja su zamijeene dijalektalne razlike u komunikacijskim sustavima, ali vrabac odrastao u Hrvatskoj i vrabac odrastao u Americi ili Japanu razumjet e meusobne signale) Pa ipak, u samoj sri jezici su zapanjujue slini, od fonetske strane do morfoloke i sintaktike strukture, a pogotovo kod obavijesne organizacije. Varijacija, naravno, postoji ali je uvijek unutar nekih granica.
24

Postoji meutim jedan sloj u sveukupnom znanju, iskustvu i spoznaji gdje su odstupanja ipak minimalna, a rije je o temeljnim iskustvima u interakciji s okolinom koja su najveim dijelom podsvjesna, automatizirana ili motorizirana (recimo nauili smo kako fokusirati oi, kako tijelo drati uspravno, itd.).

25

2.3. Najvaniji motivacijski mehanizmi 2.3.1. Predodbene sheme Prema Lakoffu i Johnsonu u takvoj interakciji sa svijetom mi usvajamo jedan tip elementarnih estica znanja, koje je podsvjesno, a koje oni nazivaju doivljajnim ili predodbenim shemama. Mark Johnson u svojoj knjizi The Body in the Mind istrauje neke od vanijih naina putem kojih struktura naih tjelesnih iskustava postaje osnovom na temelju koje se izgrauju apstraktna znaenja i modeli logikog izvoenja. Posebnu panju pridaje imaginativnoj strukturaciji i projekcijama.
26

Iskustveni realizam (engl. experiential realism), kako Lakoff naziva svoj pristup jeziku i filozofiji jezika, smatra koncepte strukturama koje proizlaze iz predkonceptualnih tjelesnih iskustava. Predkonceptualno se iskustvo odnosi na izravna iskustva koja nastaju u dodiru ovjekova tijela s vanjskim svijetom (percepcija, sposobnost kretanja u prostoru), te na predodbene sheme (engl. image schemata) jednostavne konceptualne strukture koje tvore temelj sloenijih koncepata (slue i kao ulaz za metonimije i metafore) i slue za njihovo razumijevanje (Lakoff 1987: 267).

27

Johnson predodbenu shemu definira kao: recurring, dynamic pattern of our perceptual interactions and motor programs that gives coherence and structure to our experience" (1987:XIV),

28

29

Pokreti tijela, manipulacija predmetima i perceptivna interakcija podrazumijevaju uspostavu modela ponavljanja koji pomau organizaciji naih iskustava. Bez tih modela, tvrdi Johnson, nae bi iskustvo bilo kaotino i nerazumljivo. Primjerice, pojam spremnika i fizike omenenosti prostora jedna je od osnovnih znaajki naega tjelesnog iskustva, koja proizlazi iz injenice da svoja tijela shvaamo kao trodimenzionalne spremnike u koje moemo unositi hranu, vodu ili zrak, da u dodiru s okolinom neprestano doivljavamo razliite oblike omenenosti pa tako izlazimo i ulazimo u prostorije, odjeu, vozila i druge prostore. Nadalje, i predmetima baratamo tako to ih stavljamo u razliite oblike spremnika (alice, kutije, vree itd.) (Johnson 30 1987:21).

Iz takvih iskustava proizlazi predodbena shema SPREMNIKA, koja predstavlja temelj za razumijevanje znaenjskih odnosa, kako konkretnih fizikih tako i apstraktnih, to moemo ilustrirati primjerima s engleskim prijedlogom out: (1)a. John went out of the room. b. Let out your anger. c. It finally came out that he had lied to us. (prema Johnson 1987)

31

Oigledno je da su sheme poput cjeline i dijela ulaz za najvei broj metonimija najopenitijeg tipa (high-level metonymy), no i za cijeli niz specifinih metonimija. One takoer tvore temelj metaforikih preslikavanja, odnosno sustava konceptualnih metafora. Jedna je od njih i metafora jezine komunikacije, koja se u literaturi naziva metaforom provodnika (engl. conduit metaphor; Reddy 1979).

32

2.3.2. Metonimije i metafore Razmotrimo ova dvije pojave na nekoliko primjera. (2) a. b. Kazakhstan is next Kuwait. He claimed it would put Rummidge on the map if we offered to host the conference. Delusions of grandeur, Im afraid. At the heart of the matter, Beijings difficulties in Tibet boil down to the Chinese leaderships relations with one man
33

(3)

a.

Ove dvije pojave katkada nije ba lako razluiti, no moemo rei da je bit razlike u tome da se kod metafore radi o preslikavanju dijela strukture iz jedne domene na odgovarajuu strukturu u drugoj konceptualnoj domeni, pri emu se preslikavanje obino zasniva na slinosti. Metonimijsko se pak preslikavanje odvija unutar jedne konceptualne domene, tako da najee dio strukture zamjenjuje cijelu strukturu (to je sinegdoha), no mogua je obrnuta situacija, ili da jedan dio strukture stoji umjesto nekog drugog dijela.

34

Pojednostavljeno govorei, mogli bismo rei da su ova tri kognitivna mehanizma u svojevrsnom hijerarhijskom odnosu. Predodbene su sheme u ulazu metonimija i metafora, a razliite metonimije i metafore su unutar cijelog sustava metonimija i metafora. Grady govori o primarnim metaforama koje povezuju subjektivno iskustvo i senzorno-motoriko iskustvo. Svaka je primarna metafora komponenta molekularne strukture kompleksnih metafora.
35

2.4. Univerzalno u jeziku i granice varijacije Zato su su u samoj svojoj sri jezici zapanjujue slini: zato to se slue manje vie istim kognitivnim mehanizmima kako bi se snali/izali na kraj s izvanjskim svijetom koji je manje vie isti za sve nas u interakciji koja je posredovana naim tjelesnim datostima (manje vie istoj fiziolokim strukturama). Ne smijemo pritom smetnuti s uma: , da se kognitivna lingvistika pojavila kao reakcija na formalno-generativnu lingvistiku, i da su njeni prvi pobornici zapravo otpadnici od generativne struje , da se morala boriti da se dokae kao znanstveno utemeljen pristup jezinim pojavama , da je doivjela pun razmah u periodu kada je rascijep izmeu vidljivog i krajnje apstraktnog u jeziku generativnoj pardigmi postao posve oit. 36

Komparativna je prednost kognitivne lingvistike to se bavila problemima koji su se zorno mogli ilustrirati i dokumentirati svugdje u jeziku i u svim jezicima Ako mi i razmiljamo o svijetu na metaforiki i metonimijski nain (jer nam je tako puno lake izai na kraj sa svijetom kojeg ne moemo direktno spoznati), a ne samo da tak govorimo, nije uope udno da su konceptualne metafore i metonimije i predodbene sheme univerzalne i da svugdje nailazimo na njihove realizacije u jeziku, odnosno da ih nalazimo u svim jezicima. Kada se zbroje te dvije injenice, s jedne strane nastojanja da se kognitivna lingvistika dokae i etablira i u toj borbi uvijek servira svoje najprivlanije strane, a s druge strane injenica da su ti kognitivni mehanizmi doista sveprisutni, dugo se godina naglaavala univerzalnost tih kognitivnih mehanizama 37 bez da se zapravo preciziralo to to znai.

No kognitivni su lingvisti, meutim oduvijek bili svjesni da stanje moe biti kompliciranije, to se moe oitovati na barem dva naina. Prvo, motivacija ne mora na prvi pogled biti jasna jer kognitivni i komunikativni imbenici ne moraju uvijek biti usklaeni, tovie koji put mogu djelovati u suprotnim smjerovima. Naelo ekonominosti, na djelu u procesima poput rutinizacije i idiomatizacije, moe dovesti do pojednostavljivanja, tj. minimalne diferencijacije jezinih sredstava, pa time priguivati izraajni potencijal jezika i motivaciju uiniti neto manje jasnom. Jezike bismo mogli zamisliti, po Langackeru (1977: 106) kao ogroman stroj za komprimiranje jezinih izraza.
38

Drugo, problem motivacije namee se u meujezinoj perspektivi. Do sada su se kognitivni i funkcionalni lingvisti uglavnom usredotoavali na meujezine slinosti. No ako su ljudska vrsta dijeli iste komunikacijske potrebe i slui se istim kognitivnim procesima (metafora i metonimija su doista univerzalnoprisutne pojave), onda bismo trebali oekivati da e ljudski jezici biti ako ne isti, a ono barem jako, jako slini. Puno je jezinih pojava koje nalazimo u svim ili gotovo svim jezicima, tj. univerzalnih pojava, mnoge su druge karakteristine za samo neke jezine sustave.
39

U pojednostavljenoj slici u kojoj kognitivne strukture/kognitivni procesi i komunikacijske potrebe u interakciji zdrueno odreuju strukturu jezika, ne odgovara u potpunosti injeninom stanju. Realistiniju sliku moemo stei na temelju mnotva meujezinih usporedbi. Iz univerzalnosti metafora i metonimija kao mehanizama nikako ne slijedi da one moraju biti jednako prisutne uvijek i svagdje.

40

Ve Lakoff (1987: 78) upozorava: In each of these cases, a place like The Kremlin is standing for an institution located at that place, like the Soviet government. Moreover, the principle applies to an openended class of cases, not to any fixed list. For example, suppose that I am running a company that has many branch offices, including one in Cleveland, and I have asked each branch to send in a report on how it is doing. Upon failure to receive a report from the branch in Cleveland, I could say: - Cleveland hasn't reported. The point is that a general principle is needed because one cannot list all the examples. Since such general principles are not the same in all languages, one cannot simply say that anything can stand for anything else in the right context. One needs to distinguish which principles work for which 41 languages.

Such principles take the following form: Given an ICM with some background condition (e.g., institutions are located in places), there is a "stands for" relation that may hold between two elements A and B. such that one element of the ICM, B. may stand for another element A. In this case, B = the place and A = the institution. We will refer to such ICMs containing stands-for relations as metonymic models. A particularly interesting case of metonymy occurs in giving answers to questions. It is common to give an answer that evokes the information requested, and there seem to be language-particular metonymic models used to do so. Take, for example, the case described by Rhodes (1977), a linguist who does fieldwork on Ojibwa, a Native American language of central Canada. As part of his fieldwork, he asked speakers of Ojibwa who had come to a party how they got there. He got answers like the following (translated into English): - I started to come. 42 - I stepped into a canoe. - I got into a car

He figured out what was going on when he read Schank and Abelson's Scripts, Plans, Goals, and Understanding (1977). Going somewhere in a vehicle involves a structured scenario (or in our terms, an ICM): Precondition: You have (or have access to) the vehicle. Embarcation: You get into the vehicle and start it up. Center: You drive (row, fly, etc.) to your destination. Finish: You park and get out. End point: You are at your destination. What Rhodes found was that in Ojibwa it is conventional to use the embarcation point of an ICM of this sort to evoke the whole ICM. That is, in answering questions, part of an ICM is used to stand for the whole. In Ojibwa, that part is the embarcation point.
43

Ojibwa does not look particularly strange when one considers English from the same point of view. What are possible normal answers to a question such as "How did you get to the party?" - I drove. (Center stands for whole ICM.) - I have a car. (Precondition stands for whole ICM.) - I borrowed my brother's car. (This entails the precondition, which in turn stands for the whole ICM.) English even has special cases that look something like Ojibwa. - I hopped on a bus. (Embarcation stands for whole ICM.) - I just stuck out my thumb. (Embarcation stands for whole ICM.) In short, English can use the embarkation metonymically to stand for the whole ICM, just in case there is no further effort involved, as in taking a bus or hitchhiking. 44

Naa je tvrdnja koju emo pokuati pokrijeptiti konkretnim primjerima u drugom dijelu da je varijacija posljedica kompleksne interakcije motivirajuih imbenika koji proizlaze iz hipoteze otjelovljenog realizma na vie nivoa. Slikovito govorei, a podsjeajui na hijearhiju o koj smo govorili ranije, mogli bismo ustvrditi da se radi o motivirajuim imbenicima koji su manje ili vie udaljeni od pojedinca kao lokusa otjelovljenog iskustva, a moemo ih prikazati u koncentrinim krugovima oko pojedinca koji se ire i zahvaaju sve vie dok ne zavrimo s drutvom U samom sreditu je pojedinac sa svojm tijelom i umom.
45

Ne zaboravimo da tijelo i um mogu biti promatrani i kao odvojeni, iako je mozak dio tijela. Lakoff & Johnson (1999: 269): Our metaphoric conceptions of inner life have a hierarchical structure. At the highest level, there is the Subject-Self metaphor, which conceptualizes a person as bifurcated. The exact nature of this bifurcation is specified more precisely one level down, where there are five specific instances of the metaphor. These five special cases of the basic Subject-Self metaphor are grounded in four types of everyday experience: (1) manipulating objects, (2) being located in space, (3) entering into social relations, and (4) empathic projection conceptually projecting yourself onto someone else, as when a child imitates a parent. The fifth special case comes from the Folk Theory of Essences: Each person is seen as having an 46 Essence that is part of the Subject.

Zatim slijedi sloj u kojem je pojedinac u interakciji s neposrednim fizikim okoliem, pa pojedinac i drugi pojedinci u neposrednom fizikom okoliu/okruju, pojedinac i institucije u okoliu u realnom vremenu (tj. drutvo), pojedinac i institucije u svevremenskoj perspektivi (tj. kultura kao drutveni talog kroz vrijeme), pojedinac i kulturni artifakti (i jezik kao poseban kulturni artifakt) Red veliine meujezinih razlika se ne moe u potpunosti motivirati samo pomou gore navedenih imbenika koji se svode na samo otjelovljenje u najuem smislu. Hoe li se odreeni jezik posluiti odreenim jezinim sredstvom u svrhu postizanja odreenog komunikacijskog cilja moe ovisiti i o tome kako su strukturirana neka druga podruja u tom jeziku, tj. o zateenom stanju (mrei odnosa) unutar sustava (ili kako to Mithun, 1991: 160, naziva current 47 grammar).

3. Primjeri varijacije i njezini motivi

48

3.1. Koliko su univerzalne metonimije? (4) a. b. c. The White House will continue to gather the facts to review the information. France also believes, rightly, that Rwanda need not be another Somalia. Because of September 11th, mainstream Democrats have been hesitant about criticising Mr Bush on anything to do with terrorism.

49

Silan broj inaica referencijalnih metonimija te njihova rasprostranjenost vjerovatno su neki od razloga zato ih se jo nije detaljnije prouavalo s meujezinog stanovita. Ovla promatrajui niz tipova u raznim jezicima, moglo bi se stei dojam da ovaj tip metonimija nije podloan gotovo nikakvim ogranienjima. Meutim, pomnije ispitivanje otkriva da postoje znantne razlike meu jezicima i jezinim zajednicama glede porabe referencijalnih metonimija u diskursu medija, uzroci ega su spoznajne, pragmatike te kulturne naravi. Te emo razlike ovdje dokumentirati na primjeru metonimijske porabe imena mjesta.
50

U nekim se sluajevima metonimije tipa mjesto-umjestoinstitucije imena glavnih gradova rabe da bi se referiralo na vlade tih zemalja ili neku drugu vlast. Na politike institucije isto se tako moe misliti kada se spominju i imena drava. Ta se pojava ini vrlo raprostranjenom u engleskome: (6) IMF and World Bank present Moscow with reform programme b. Second, his administration will not try to block Beijings bid for the 2008 Olympic Games. If Beijing doesnt get anything substantial from Bush at the summit in Shanghai, such as a reaffirmation of U.S. support for the one-China policy; it might harden 51 its policy toward Washington and Taiwan. a.

(7)

Kada se prouava ova pojava valja imati na umu da je ona zapravo ograniena na neke tipove diskursa, prije svega na diskurs tiskanih i elektronskih medija, to je motivirano meudjelovanjem konceptualnih, pragmatikih, kognitivnih i kulturnih imbenika. Neke preliminarne kvantitativne meujezine analize ukazuju da su neki jezici zbog neega manje skloni porabi odreenih tipova referencijalnih metonimija.

52

U Brdar-Szab (2002) usporeuje se rasprostranjenost metonimjske porabe naziva drava i glavnih gradova u novinskim vijestima (ali ne i komentarima i uvodima) o meunarodnim odnosima u pet njemakih i pet maarskih dnevnika koje su izali istog dana (to znai da su izvjetavali uglavnom o istim dogaajima). Pokazalo se da njemake novine rabe jedan i po puta vie pojavnica metonimija tipa GLAVNI-GRAD-UMJESTOVLADE u tekstu napisa, doim je razlika i vea gledaju li se razlinice (tri i po puta vie raznih metonimijski rabljenih glavnih gradova u njemakim tekstovima nego u maarskima). Gledamo li samo metonimije u naslovima vijesti, njemake novine imaju dva i po puta vie pojavanica, odnosno etiri puta vie razlinica.

53

54

Rezultati usporedbe rasprostranjenosti metonimija tipa zemlja-umjesto-vlade na istom uzorku nisu pokazali tolika odstupanja meu jezicima. Jedno drugo pilot-istraivanje (Tomka 2003) usporeivalo spomenuta dva tipa metonimije u po dva njemaka, slovenska i hrvatska tjednika. Rezultati za metonimije tipa glavni-grad-umjesto-vlade su predoeni u tablici broj 2. Apsolutne su brojke ovdje neto vie, no tome su razlozi vea koliina duih tekstova te narav izvora, tj. injenica da se radi o tjednicima. Uoljivo je da je u njemakim tjednicima znantno vei broj razlinica i pojavnica nego u druga dva jezika: 55

56

Usporedba je rasprostranjenosti metonimija tipa ZEMLJAUMJESTO-VLADE i opet dala rezultate sline onima koji se navode u Brdar-Szab (2002). Te su metonimije produktivnije u njemakome, no razlike nisu tako upadljive. Sustavna provjera meujezinih razlika za engleski, njemaki, hrvatski i maarski na neto veem korpusu potvrdila je razlike:

57

58

Ove brojke same po sebi ne mogu dovesti u sumnju univerzalnost ovih tipova metonimija u smislu njihove nazonosti u velikom broju jezika, no zanimljivo je da se u nekim jezicima upadljivo manje rabe u odreenim situacijama. Nema sumnje da je tu u igri mnotvo imbenika, napr. tipoloke datosti nekog jezika. Naa je hipoteza da je sklonost nekog jezika ovim tipovima metonimija odreena snagom jedne kulturno posredovane konceptualne metafore kao sredinjeg dijela jednog IKM-a (Idealiziranog kognitivnog modela).

59

Prije svega, lako se uoava da se imena glavnih gradova metonimijski rabe praktino samo u odreenim tipovima napisa, najee u lancima koji govore o meunarodnim odnosima, tj. odnosima izmeu zemalja, te u poslovnim vijestima, ali vrlo rijetko u domaim vijestima. Drugim rijeima, novinari su u nekim sredinama neskloni metonimijskoj uporabi imena glavnog grada vlastite drave, dok se ne libe tako koristiti imena glavnih gradova drugih drava. Objanjenje je perspektiva iz koje novinari (ali i itatelji) promatraju situaciju, odnosno stupanj empatije ili njena odsutnost glede vlasti u pitanju.
60

Mehanizam koji omoguava takav nain perspektiviranja i izraavanja empatije je inaice konceptualne metafore EMOCIONAL-NA/KONCEPTUALNA-UDALJENOST-JEFIZIKA-UDALJENOST. Kada novinari metonimijski rabe ime glavnog grada, uvijek postoji odreena fizika distanca te se odluujui za metonimiju odluuju za vanjsku perspektivu, to im omoguuje da budu objektivniji, emocionalno neutralni kada piu o aktivnostima vlade neke druge zemlje. Kada je rije o aktivnostima vlade vlastite zemlje, metonimije se mogu izbjegavati, ako ne postoji dovoljna distanca.
61

To meutim ne znai da ime Zagreb nee nikako biti koriteno kao metonimija u hrvatskim novinama. Pretraivanjem novinskog potkorpusa unutar Hrvatskog nacionalnog korpusa (HNK) ustanovili smo da se ime Zagreb rabi metonimijski u 27 sluajeva meu prvih 500 spomena imena. Navodimo nekoliko primjera iz korpusa:

62

(8)

a.

Prema procjenama diplomatskih izvora u Zagrebu, takav ishod pregovora, a uvjereni su da e se to pokazati vrlo brzo, puno je povoljniji za Zagreb negoli da se zasnivao na Washingtonskom sporazumu. [N155_08 18285] Bilo bi pretjerano uka nazivati saveznikom Washingtona, iako je tu predodbu Zagreb namjerno stvorio kako bi podigao Vladin ugled. [N130_K05 9706] MMF u svom izvjeu potvruje, pak, da je kreditni rejting Hrvatske doista pao za dva stupnja te da se Zagreb naao u neslavnom drutvu s Rusijom i Zimbabveom. [N155_02 12743]
63

b.

c.

Znaajno je meutim da svi primjeri potjeu iz 1998. godine, te da 21 primjer dolazi iz Nacionala, koji je u to vrijeme bio oporbeno nastrojen, a uz to je jo i tjednik, dok samo 5 primjera dolazi iz Vjesnika, dnevnog lista koji je podupirao vladu. Dakle, radi se u kontekstima u kojima postoji i vremenska i konceptualna distanca. Preostali primjer potvren je u Glasu koncila. Sve bi se to moglo interpretirati kao potkrijepa nae tvrdnje, jer im su novine kritinije prema vladi, tj. im je emocionalna distanca vea (a i vremenska), to se izraava i kao fizika udaljenost te je metonimijska poraba imena glavnog grada vie vjerovatna.
64

U elektronikim medijima biljeimo i metonimijsku porabu Zagreba u izvjetavanju s terena, npr. kada se reporter javlja iz inozemstva. Pokoji se puta Zagreb tako u tisku iz drugih gradova, napr. Glasu Slavonije ili Slobodnoj Dalmaciji kada se govori o nekom sukobu interesa glavnog grada i provincije (tenzije Sjever-Jug, itd.).

65

Jedan se dio metonimijskih poraba nalazi u posebnoj sintaktikoj konstrukciji, tj. radi se o koordinaciji Zagreba i nekog drugog glavnog grada, napr. razgovori Zagreba i Ljubljane: (9) Svjedok je opisao i to kako mu je Miloevi, kad su razgovarali o budunosti Jugoslavije, kazao kako iskljuuje mogunost konfederativnog odnosa Zagreba i Beograda.

Slino je i u maarskom: (10) Budapest s Vars hogy elfogadhatatlannak tartja,

Zanimljivo je da uoavamo visoku dozu iknoinosti: u pravilu glavni grad jezine zajednice na ijem je jeziku tekst dolazi 66 prvi, potvrujui tezu o bliskosti.

Vrlo dojmljivu potvrdu nam daje i distribucija metonimijske porabe Bonna, nekadajnjeg glavnog grada Savezne Republike Njemake u doba podijeljene Njemake, Tel Aviva i Moskve u jednom novinskom korpusa Instituta za njemaki jezik (IdS) koji sadri i primjere iz dnevnika Berliner Zeitung, koji za razliku od dnevnika Neues Deutschland, i nije bio poluslubeno glasilo istononjemake politike, poznate kao vjernog sovjetskog satelita. 80-tih godina prolog stoljea redovito su se pojavljivali napisi s metonimijskim porabama Bonna i Tel Aviva, jer su obje zemlje i vlade bile omiljena teme prosovjetske politike (tj. mete za kritiku), pa prema tome i dovoljno daleko..
67

(11) a. Demonstration gegen Terror Tel Avivs [Berliner Zeitung, 9/10.07.1983. 5] b. Tel Aviv baut Siedlungen im Westjordangebiet weiter aus [Berliner Zeitung, 9/10.07. 1983. 1] c. Tel Aviv baut Kriegsanleihe auf [Berliner Zeitung, 31.08. 1982, 5] d. Tel Avivs Besatzerpolitik wird einmtig verurteilt [Berliner Zeitung, 31.08. 1983. 1]

68

Takve su metonimijske porabe nakon ruenja berlinskog zida naprasno nestale (za razliku od dnevnika Neues Deutschland, Berliner Zeitung izlazi i dan danas), jer je to postalo politiki nepravilno. S obzirom na podrku Israelu sa Zapada, pa jo k tome i jo uvijek prisutan njemaki osjeaj nemale krivice za Holokaust, takve su porabe iezle naglim smanjenjem distance. Istovremeno se poveala, ili jo bolje reeno, nastala je distanca prema Moskvi, pa se 90-ih poinju nalaziti i potvrde ove porabe, iako je to prije bio pravi tabu.
69

Valja meutim ostaviti prostora i za meujezinu i kulturnu parametrizaciju. Pod pretpostavkom da je tu doista u igri konceptualna metonimija o kojoj smo govorili, mogli bismo manji broj referencijalnih metonimija koje ovdje promatramo drati znakom vee drutvene homogenosti, napr. u vrijeme kada je zajednica izloena vanjskim prijetnjama i opasnostima dolazi do veeg nacionalnog jedinstva, te time postaje tee i manje primjereno drati kritiku distancu prema vladi.

70

ini se da podaci koje smo iznijeli ovdje podupiru nau hipotezu da referencijalne metonimije ovog tipa djeluju u uskoj sprezi s konceptualnom metaforom EMOCIONALNA/KONCEPTUALNA-UDALJENOSTJE-FIZIKA-UDALJENOST, tj. metafora je preduvjet metonimijske porabe. Tako je naa metonimija dodue univerzalna, no podlona je parametrizaciji, jer metafora djeluje kao ograniavajui imbenik.

71

No ovim jo uvijek nismo uspjeli objasniti sve one razlike koje se vide u tablici 3, nego se radi o samo jednom sloju. U teoriji se bilo koji glavni grad neke drave moe rabiti metonimijski umjesto vlade, no u praksi se pokazuje da se neki glavni gradovi ba gotovo nikada tako ne rabe. Posve je jasno da Andora la Vella, Valletta, ili Belmopan (glavni grad Belizea), nemaju ba velike anse za takvu porabu. Glavni gradovi imaju anse ako su glavni graodvi drava koje su na neki nain znaajne, tj. ako su subjekti u meunarodnim odnosima, i ako dovoljno esto o tim dravama govori. Ispitivanje na temelju 9-milijunskog novinskog korpusa unutar HNK-a 2004. godine pokazalo je da se najee metonimijski rabe sljedei glavni gradovi:

72

73

Gradovi na dnu tablice se oigledno pojavljuju najee kao metonimije. Posve je jasno zato je tu Washington, kao glavni grad jedine preostale velesile. I mjesto Moskve je logino kao glavnog grada drave koja je nekada bila, i opet (ili jo uvijek) pokuava to biti. Za Bagdad to nije ba jednoznano jasno. Sarajevo i Beograd su nam kao susjedi vrlo relevantni, no tu nema Ljubljane na popisu. London, Berlin i Paris su tradiconalno jaki igrai, pa ipak su nie. Pitanje je iam li tu neke logike u poretku. Na je stav da ima barem neke logike, i da se tu opet radi o onoj istoj konceptualnoj metafori bliskosti. 74

Mogli bismo zamisliti da frekvencija metonimijske porabe korelira s blizinom spomenutih zemalja deiktinom centru, ne toliko fizikom blizinom koliko mentalnom blizinom na metaforikoj skali. Deiktini je centar kolektivni ego jezine zajednice na ijem je jeziku tekst (preciznije, novinari i itatelji), a oko njega su u koncentrinim krugovima rasporeeni ostali:

75

76

Prijatelji su bliski egu jer se u njih pouzdajemo, a antagonisti jer konflikti pretpostavljaju blizinu na nekoliko razina. Naravno, pojam prijatelja valjda uzimati ovdje s dozom opreza, jer se radi o relativno asimetrinom odnosu (jedna strana je u podreenom poloaju i stalo joj je do toga da je druga smatra prijateljem i da tako bude percipirana i da zbog toga bude cijenjena, dok je za drugu stranu prijatelj samo dok ispunjava ono to se oeuje od nje). Takve je prijatelje moda bolje zvati jakim igraima o kojima uvijek valja voditi rauna (pa su na taj nain bliski), dok su pravi prijatelji kojih se ne mora bojati malo dalje na toj skali. Frekvencija metonimijske porabe imena glavnih gradova pravih prijatelja je stoga neto nia.

77

Ovi se rezultati uvelike poklapaju s rezultatima ispitivanja javnog miljenja provedenog 2005. g. u organizaciji instituta GfK Centre for Market Research. Miljenje graana o pojedinim zemljama dobiveno je na nain da su ispitanici procjenjivali 10 zemalja na skalama koje su sadravale sljedee ocjene: vrlo pozitivno, uglavnom pozitivno, uglavnom negativno, vrlo negativno, ne eli odgovoriti ili ne zna. Dakle, procjenjivan je smjer miljenja; je li taj smjer pozitivan ili negativan.

78

Tablica 5. Miljenje graama Hrvatske o pojedinim zemljama (2005. g.)

79

Uzmemo li u obzir i situaciju koju smo ustanovili u sluaju metonimijske porabe Zagreba, metaforiku skalu bliskosti bismo mogli revidirati kao to slijedi:

80

Kako je ulaz konceptualne metafore, tj. ono na emu ona djeluje zapravo javno miljenje, socio-kulturna injenica, ispada da produktivnost metonimije ovisi o socio-kulturnim imbenicima. Kako je miljenje graana o pojedinim zemljama dinamiko, tj. varira u vremenu (to je umnogome posljedica dogaaja u stvarnom svijetu), rezultat je varijacija u porabi metonimija. Kao jedan od primjera, moemo navesti postupne promjene u porabi Ljubljane i Beograda. Slino je i sa sve veom frekvencijom porabe Pritine i opadajuom frekvencijom Bagdada, no tu su kao to emo vidjeti kasnije i drugi imbenici u igri.

81

Jedan manji dio meujezinih razlika izmeu engleskog i njemakog na jednoj strani i hrvatskog i njemakog koji se zapravo oituje u neto drugaijoj distribuciji ili preraspodjeli metonimijskih poraba (to se ne vidi u tablici), a ne toliko u apsolutnim brojkama, takoer se moe pripisati posredovanju spomenute konceptualne metafore bliskosti. Pilot istraivanja su nagovijestila da u hrvatskom i njemakom dolazi do odreenih oscilacija u produktivnoj porabi ovog tipa metonimija, tj. dolazi do iznenadne ee pojave, poslije ega dolazi njihov izostanak.
82

U namjeri da saznamo ima li kakve logike u tim oscilacijama prouavali smo tekstove o meunarodnim odnosima u po jednom hrvatskom (Veernji list) i maarskom dnevnom (Magyar Nemzet) listu unutar odreenog vremenskog perioda. Konkretno, kako je bilo naznaka da se radi o nekom tjednom ritmu, pratili smo pojedina izdanja sve dane u tjednu kada listovi izlaze, od ponedjeljka do subote.

83

84

85

86

87

Iz gornjih podataka proizlazi da za oba jezika moemo rei da su metonimije ovog tipa najee neki dan prema kraju tjedna, a najrjee neki dan u sredini tjedna. Izmeu dva jezika postoje odstupanja, no ini se da gornja tvrdnja stoji te da se autori teksta ravnaju nekim modelom kjega mi nazivamo the weekend frame of mind. Radi se o tome da se pred sam poetak vikenda i na poetku vikenda (izdanja za etvrtak i petak, dok tekstovi nastaju u srijedu i etvrtak kasno poslijepodne, naveer i nou) mentalno projiciraju u vikendaku atmosferu (kada su slobodni) te su na nesvjesno veoj distanci od dogaaja (to rezultira veim brojem metonimija),ali jujedno i anticipiraju injenicu da se radi o vikend izdanjima odkojih se oekuje da daju zaokrueniju sliku dogaaja u cijelom tjednu, s vie (kritike) distance. 88

U neposrednoj je vezi s time injenica da u konkretnim tekstovima zamjeujemo da su prema vikendu dulji i da sadre cijele metonimijske lance. Kako razliite zajednice (novinarske) oigledno imaju poneto razliite kulturne modele o vikendu i odmoru, tako i vidimo razlike izmeu hrvatskog i maarskog vikenda u grafikonima (zlobno govorei, Maari preferiraju dugi vikend koji se jasno razlikuje od ostatka tjedna, dok se za Hrvate vikend jedva razlikuje od radnih dana)

89

Naposlijetku, jedan dio meujezinih razlika koje se vide u tablici moe se pripisati ve u jeziku prisutnim strukturama koje mogu neto uiniti potrebnim/moguim ili pak nepotrebnim/nemoguim. Pri tome se radi o jeziku kao specijalnom obliku socio-kulturnog artifakta. Izvrimo li horizontalnu kontrastivnu analizu pojedinih primjera, zamjeujemo da u odreenom broju primjera umjesto metonimija tipa glavni grad-umjesto-vlade koje u engleskom i njemakom funkcioniraju kao subjekti u hrvatskom i maarskom nalazimo prijedlone izraze koji funkcioniraju kao priloke oznake mjesta, a cijela je struktura bezlina s neodreenim neizreenim subjektom: (12) Odluka je nezakonita, smatraju u Sarajevu, (13) Brsszelben, Washingtonban gy vltk, Brisel-u Washingotn-u tako su-mislili
90

Mi tvrdimo da imbenici pri odabiru koje smo primijetili u ranije spomenutim primjerima nisu sluajni, ve da su motivirani sloenom meuigrom kognitivnih, strukturalnih i pragmatikih faktora. Ne moe biti sumnje da je primjena metonimijskih preslikavanja u ovim primjerima ograniena. Na je zadatak otkriti, ili barem predloiti, ime. Prvo se okreemo meuigri metonimije i nekih od strukturalnih faktora, a zatim emo pogledati diskursnopragmatiku motivaciju za odreeni izbor.
91

Prisjetimo se to smo ustanovili kod metonimija tipa GLAVNI GRAD-UMJESTO-VLADE: , Detaljnija analiza otkriva da se dio ovog kontrasta moe pripisati injenici da se metonimijski uporabljena imena glavnih gradova u engleskom i njemakom kod njihovih ekvivalenata u hrvatskom i maarskom nalaze u mjesnim prijedlonim izrazima odnosno adpozitivnim izrazima unutar bezlinih konstrukcija. , Isti uzorak zamjene metonimijski uporabljenih imena glavnih gradova moe se nai i u odreenom broju ostalih pro-drop jezika koji imaju razraene sustave slaganja kao i produktivne bezline konstrukcije, kao to je sluaj u npr. poljskom, ruskom, slovenskom, panjolskom i talijanskom (vidi Brdar & Brdar-Szab 2003).

92

Rjea se uporaba metonimija u ovom okviru moe pripisati nekim kognitivnim imbenicima. ini se da u nekom jeziku, kao to je engleski, pogoduje metonimijsko preslikavanje, osobito to se u tom jeziku vrlo esto sreemo s personificirajuom metaforom, npr. ORGANIZACIJE SU LJUDI. Mogli bismo pretpostaviti da odreeni sloj metaforikih preslikavanja ovdje slijedi ona metonimijska preslikavanja, povezujui tako krajnju izvornu i ciljanu domenu. Ukoliko se odluimo za prijedloni izraz, do takvog metaforijskog preslikavanja naknadno se ne moe doi.
93

Kao zakljuak bismo mogli predloiti da se pri promatranju ovakvih pojava opisanih u naem radu u obzir uzima kognitivna pozadina jezinih izraza, a pogotovo procesi koji te izraze ukorijenjuju u svakodnevnoj jezinoj uporabi ili ih mijenjaju u skladu s kreativnim potrebama govornika. Referencijalna metonimija se ve u vie navrata pokazala kao vrlo plodonosni jezikotvorni proces, ali se pri njezinu prouavanju osobita pozornost treba posvetiti meujezinim slinostima i razliitostima, koje neminovno utjeu na odabir jezinih elemenata za opis odreenih pojmovnih koncepata. U naem se sluaju pokazalo da personalizirajua metafora igra veliku ulogu u otvaranju i zatvaranju jezinih filtara pri uporabi temeljnih metonimijskih preslikavanja kao to je, npr. cjelina umjesto dijela.
94

3.2. Metafora i varijacija Koje su metafore univerzalne a koje su specifine za pojedine kulturne sredine, i zato? dimenzija varijacije kod metafora (meukulturna varijacija i varijacija unutar jedne kulturne sredine) ,dimenzije: ,drutvena, ,etnika, ,regionalna, ,stilistika, ,supkulturna, ,dijakronijska, ,razvojna, ,individualna.

95

uzroci varijacije kod metafora: ,iskustvene razlike, ,razlika u kognitivnim preferencama i stilovima ,uloga kreativnosti kao posebnog uzroka varijacije

96

 uspjenost noenja s interakcijom univerzalnog i varijacije postupno postaje jedna od kljunih pokazatelja modela/pokreta reinterpretacija pojma otjelovljenosti realistino postavljanje glede realnosti (i djelomine autonomije) jezinog sustava u smislu zateenog stanja u bilo kojem datom trenutku

97