Solarna energija je postala izuzetno vana u sadanje vreme.

oveanstvo je stiglo do razvojne take i shvatilo da korienje klasinih energenata nee jo dugo da traje i da su Zemljini resursi za nekoliko godina iscrpljeni . Suneva energija je ista, obnovljiva, za sada skoro neiskoriena, a nezamarljivo je i to da svakim danom stie na Zemlju tolika energija kolika je godinja potronja celog sveta. Svaka porodica troi oko 30-40 litara tople vode po lanu porodice dnevno. Najvei deo populacije greje vodu pomou elektrine energije. Sa solarnim sistemom moemo da pokrijemo 70-80% potrebu sanitarne tople vode godinje. Ova instalacija solarnog sistema za grejanje sanitarne vode isplatie se u periodu oko 3 - 5 godina, naravno zavisi i od odabranog sistema, i od koliine potroene tople vode (jer ako se ne kupamo, nikad se nee isplatiti :) to je vea koliina potroene tople vode to je i period isplativosti uloene investicije krai. Zato esto predlaemo da sisteme integriemo i u postojei grejni krug, odnosno, solar kao ispomo grejanju. Sa solarnim sistemom moemo oko 30 - 50% da pokrijemo godnju potrebu grejanja! Moemo da prepolovimo raun grejanja!

Solarna energija Solarna energija u vaem domu Solarna energija pripada naoj budunosti. Zahvaljujui brzom tehnolokom razvoju, solarni sistemi postali su standardni deo objekata gde se ostvaruje energetska efikasnost. Kako se postie uteda energije? Solarna kua tedi 40% energije na grejanje, 80% energije za zagrevanje potrone vode. Ona koristi velike potencijale koje pruaju krovni pokrivai i fasade, za obezbeenje dodatne energije. Solarni paneli koje mi ugraujemo karakteriu: visoka energetska efikasnost, velika uteda energije, dugotrajnost, veoma visok uinak, atraktivan povraaj investicije, povoljan odnos cene i performansi, jednostavna instalacija. Pogledajte naa reenja na stranama: -Solarni paneli i sistemi -Solarni toplotni sistemi -Grejanje bazena

-Solarne pumpe za navodnjavanje U susret vaim potrebama za vee utede energije i nie trokove, bilo bi nam zadovoljstvo da nam se direktno obratite. Tehnologije solarne energije koriste sunevu energiju i svijetlo da proizvedu toplotu, svijetlost, toplu vodu, elektrinu energiju, a moe se koristiti i za hlaenje domova, kancelarija i industrijskih pogona. Postoji niz tehnologija koje su razvijene sa ciljem iskoritavanja solarne energije. U njih ukljuujemo: Fotovoltani sistemi (sistemi solarnih elija) Solarne elije pretvaraju sunevu svjetlost direktno u elektrinu energiju. Ove elije se izrauju od poluprovodnikih materijala, slinih onima koji se koriste u kompjuterskim ipovima. Kada ovi materijali upiju sunevu svjetlost, solarna energija pokrene elektrone iz atoma, i to kretanje elektrona proizvodi elektrinu energiju. Proces pretvaranja svjetlosti (fotona) u elektrinu energiju (voltaa) se naziva fotovoltani (PF) efekat. Solarne elije se povezuju u module koji obino sadre oko 40 elija; irina modula koji mogu biti sloeni u redu moe iznositi i nekoliko metara. Ovi redovi mogu biti fiksirani i okrenuti prema jugu, ili mogu biti postavljeni na nosae koji prate kretanje sunca. Nekoliko povezanih redova elija mogu proizvesti dovoljno energije za itavo domainstvo, dok za industrijske potrebe stotine redova fotoelija moraju biti meusobno povezani. Tanki presjek solarnih elija sastavljen od poluprovodnika je svega nekoliko mikrometara irok. Ovakva tehnologija omoguava da solarne elije mogu mijenjati krovne pokrivae (crijep npr). Bitno je napomenuti da upotreba solarnih elija je jednako sigurna kao i upotreba standardnih crijepova ili drugih krovnih pokrivaa. Neke solarne elije su dizajnirane da rade sa koncentrisanim sunevim svjetlom. Ove elije su ugraene u koncentrisane kolektore koji koriste soiva da fokusiraju sunevu svjetlost u elije. Takav pristup ima i prednosti i mane u poreenju sa ravno postavljenim nizovima fotoelija. Prednost ovakvih sistema je da se koriste malo skupih poluprovodnika dok se prikupljaju veliku koliinu suneve svjetlosti. Poto soiva moraju biti usmjerena prema suncu, ovaj sistem je ogranien na najsunanije dijelove zemlje. Neki koncentrisani sistemi su dizajnirani na jednostavnim sistemima za praenje kretanja sunca, ali veina zahtjeva sofisticirane sisteme za praenje, to ograniava ove sisteme na velike kompanije i zgrade. Solarna topla voda Plitka voda jezera je obino toplija od dublje. Razlog lei u tome to suneva svjetlost grije dno jezera u plitkim predjelima, i onda grije vodu. Isti princip se moe primjeniti za grijanje vode za svakodnevne potrebe u zgradama ili bazenima za kupanje. Veina solarnih sistema za grijanje vode u zgradama imaju dva glavna dijela: solarni kolektor i rezervoar. U upotrebi najee moemo vidjeti tzv. ravni kolektor. Ovaj kolektor se montira na krov i sastoji se od tanke ravne pravougaone kutije, iji prozirni poklopac je okrenut prema suncu. Male cijevi prolaze kroz kutiju i nose tekuinu (najee voda) koju treba zagrijati. Cijevi su zakaene za povrinu koja je

obojena u crno i slui za absorbiranje suneve energije. Sa zagrijavanjem kolektora pokree se tekuina u cijevima. Rezervoar uva toplu tekuinu. Ovi rezervoari mogu biti modificirani bojleri ili vei, dobro izolovani rezervoari. Sistemi koji koriste druge tekuine osim vode, obino griju vodu tako to voda prolazi kroz navoje cijevi kroz koje tee topla tekuina. Solarni sistem za grijanje vode moe biti aktivan ili pasivan, ali najei su aktivni sistemi. Aktivni sistemi se oslanjaju na pumpe da pokreu tekuinu izmeu kolektora i rezervoara, dok se pasivni sistemi oslanjaju na gravitaciju i tendenciju vode da cirkulie kada je zagrijana. Solarna elektrina energija Mnoge elektrane danas koriste fosilna goriva kao izvor toplotne energije za zagrijavanje vode. Para se usmjerava na velike turbine koje pokreu generatore koji proizvode energiju. Meutim nove generacije elektrana, sa koncentrinim solarnim sistemima, koriste sunevu energiju kao izvor toplote. Postoje tri glavne vrste ovakvih sistema: parabolni kanal, tanjir/maina i energetski toranj. Sistem koji koristi parabolni kanal koncentrie sunevu energiju pomou dugih, pravougaonih, zakrivljenih ogledala. Ogledala su nakrenuta prema suncu, i fokusiraju sunevu energiju na cijev koja prolazi kroz centar kanala. To zagrijava ulje koje tee kroz cijev. Vrelo ulje se koristi da proizvede vodenu paru u konvencionalnom parnom generatoru za proizvodnju elektrine energije. Sistem tanjir/maina koristi veoma veliko ogledalo koje lii na tanjir satalitske antene. Ovakva povrina skuplja i koncentrie sunevu toplotu na prijemnik, koji absorbira toplotu i prenosi je na fluid pomou mehanike snage. Mehanika snaga se onda koristi da pokrene generator ili alternator za proizvodnju elektrine energije. Sistem sa energetskim tornjem koristi polja ogledala koja koncentriu sunevu svjetlost prema vrhu tornja na kojem se nalazi prijemnik. Ovo zagrijava istopljenu so koja tee kroz prijemnik. Toplina istopljene soli se koristi za pokretanje konvencionalnih parnih generatora. Topljena so efikasno zadrava toplotu, i moe je uvati danima prije nego se pretvori u elektrinu energiju, to znai da je mogue proizvoditi energiju i za vrijeme oblanih dana ili nakon zalaska sunca. Pasivno solarno grijanje i dnevno svijetlo U toplim i sunanim ljetnim danima najbolje se osjeti snaga suneve toplote, i dananje graevine su u velikoj mjeri konstruisane tako da iskoritavaju ovaj prirodni resurs. Najvie svjetlosti prima juna strana graevina, i graevine koje su dizajnirane da koriste pasivno solarno grijanje obino imaju velike prozore koji su okrenuti prema jugu. Materijali koji absorbuju i uvaju toplotnu energiju sunca se ugrauju u podove i zidove koji primaju sunevu svjetlost. Takvi podovi i zidovi se zagrijavaju tokom dana, a tokom noi se hlade grijui okolinu ovakav dizajn pasivnog solarnog grijanja se naziva i direktna dobit. Drugi dizajni pasivnog solarnog grijanja ukljuuju posebne zidove (tzv. trombe zidove) i prostorije koje su u potpunosti osvjetljene suncem. Ove prostorije (veoma slino

staklenicima za uzgoj biljaka) su smjetene na junim dijelovima graevine. Zrak koji je zagrijan u ovakvim prostorijama prenosi se ventilacijom u ostatak graevine. Sa druge strane, posebni (trombe) zidovi su veoma iroki zidovi okrenuti prema jugu i obojeni u crno. Ovi zidovi se prave od materijala koji upijaju toplotu, a staklena ili plastina povrina koja se postavlja na nekoliko centimetara ispred zida zadrava toplotu. Zid se polako zagrijava tokom dana, a tokom noi oslobaa toplotu i tako grije objekat. Solarni proces grijanja i hlaenja prostorija Komercijalne i industrijske graevine mogu koristiti iste solarne tehnologije fotovoltau, pasivno grijanje, dnevno svijetlo i grijanje vode koje se koriste i u rezidentnim objektima. Komercijalni objekti mogu koristiti i tehnologije koje nisu pogodne za upotrebu u domovima. Neke od tih tehnologija su: zagrijavanje zraka u ventilacijama, proces solarnog zagrijavanja i solarno hlaenje. Mnoge velike graevine moraju imati ventilaciju da bi odrale kvalitet zraka u unutranjosti. U hladnim klimama, grijanje ovakvog zraka moe utroiti velike koliine energije. Solarni ventilacijski sistem moe zagrijati zrak, i na taj nain utediti energiju i novac. Ova vrsta sistema koristi kolektore, koji se sastoje od takne crne metalne ploe koja je postavljena na junoj strani graevine, a zrak prolazi kroz brojne male rupe koje se nalaze na ploi. Prostor iza ploe dozvoljava mijeanje zranih tokova koji prolaze kroz plou. Zagrijani zrak se sa vrha ploe ventilacijskim kanalima uvlai u zgradu. Sistemi solarnog procesa grijanja su dizajnirani da zagriju velike koliine vode ili velike prostorije u nerezidentnim zgradama. Tipini sistemi su bazirani na solarnim kolektorima i pumpama, sistemima za razmjenu toplote i sa jednim ili vie velikih rezervoara. Dvije vrste kolektora koje se najee koriste cijevni kolektor i parabolni kolektor mogu raditi na velikim temperaturama i sa velikom efikasnosti. Cijevni kolektor je u sutini plitka kutija u kojoj se nalaze staklene cijevi sa dvostrukim zidovima i reflektivne povrine koje griju tekuinu unutar cijevi. Vakum izmeu zidova cijevi zadrava toplotu tekuine. Parabolni kolektor je zakrivljeno ogledalo koje fokusira ogledalo na cijev, koja zagrijava tekuinu unutar cijevi. Suneva energija je zraenje svjetlosti i topline sa Sunca koju ljudi koriste od drevne povijesti upotrebom raznih neprestano napredujuih tehnologija. Sunevo zraenje skupa sa sekundarnim sunevim izvorima kao to su energija vjetra i energija valova, hidroenergija i biomasa zajedno ine veinu raspoloive obnovljive energije na Zemlji. Upotrebljava se samo neznatan dio raspoloive suneve energije. Suneva energija omoguuje proizvodnju pomou toplinskih strojeva ili fotonaponski. Jednom proizvedena njene primjene ograniava samo ljudska mata. Dio popisa primjene sunca ukljuuje grijanje i hlaenje prostora u sunevoj gradnji, pitku vodu kroz destilaciju i dezinfekciju, rasvjetu, sunevu toplu vodu, toplinu za sunevo kuhanje, visokotemperaturnu industrijsku vodu. Suneve tehnologije iroko se karakteriziraju kao ili pasivna suneva ili aktivna suneva, ovisno o nainu prikupljanja, pretvaranja i rasporeivanja suneve svjetlosti. Aktivne suneve tehnike ukljuuju primjenu fotonaponskih ploa i suneva toplina kolektora (s elektrinom ili mehanikom opremom) kako bi se suneva svjetlost pretvorila u iskoristive proizvode. Pasivne suneve tehnike ukljuuju orijentaciju zgrada prema suncu, odabir materijala s povoljnim svojstvima termalna masa ili svjetlosnim svojstvima rasprenja, te oblikovanjem prostora u kojima zrak prirodno krui prirodno kruenje zraka.

Suneva energija [uredi] Podrobniji lanci o temama: Insolacija i Sunevo zraenje

Oko polovine dolaznog zraenja sunca dosegne zemlju. Zemlja kontinuirano prima 174 PW dolazeeg suneva zraenja (insolacije) u gornjoj atmosferi. Kad doe do atmosfere, 6% insolacije se reflektira, a 16% se apsorbira. Prosjeni atmosferski uvjeti (oblaci, praina, estice zagaenja) nadalje umanjuju sunevo zraenje za 20% refleksijom i 3% apsorpcijom. Ovi atmosferski uvjeti ne samo da umanjuju koliinu energije koja dopire do zemljine povrine, nego i raspruju otprilike 20% dolazne svjetlosti i filtriraju neke djelove spektra. Nakon prolaska kroz atmosferu, otprilike pola insolacije je u vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra, a druga polovina je u infracrvenom dijelu spektra (samo mali dio je ultraljubiasto zraenje).[1] Zemljina povrina, oceani i atmosfera upijaju sunevo zraenje koje im poveava temperaturu. Topli zrak u kojem je isparena voda iz oceana se die uzrokujui kruenje atmosfere ili konvekciju. Kad zrak dosegne visinu gdje je zrak hladniji, vodena para kondenzira se u oblake, koji svoj sadraj kie po zemljinoj povrini na taj nain dovrivi kruenje vode. Ostatna toplina kondenzacije vode pojaava konvekciju, proizvodei atmosferske fenomene poput vjetra, ciklona i anticiklona. [2] Sunevo svjetlo apsorbirano u oceanima i kopnenim masama zadrava povrinu na prosjenoj temperaturi od 14 C.[3] Pretvorba suneve energije u kemijsku energiju posredstvom fotosinteze proizvodi hranu, drvo i biomasu iz koje su nastala fosilna goriva. Tokovi i zalihe suneve energije u okoliu su veliki u usporedbi s ukupnim potrebama ljudi za energijom.[4] Godinji sunevi tokovi & energetske potrebe ovjeanstva Suneva 3,850,000 EJ[5] Vjetar 2,250 EJ[6] Biomasa 3,000 EJ[7] Potronja primarne energije (2005) 487 EJ[8] Elektrina energija (2005) 56.7 EJ[9] Ukupna suneva energija apsorbirana u Zemljinoj atmosferi, oceanima i kopnenim masama je otprilike 3,850,000 eksadula (EJ) godinje.[10] Godine 2002., ovo je u jednom satu dalo vie energije nego itavo ovjeanstvo potroi tijekom jedne godine.[11][12] Fotosinteza uhvati otprilike 3,000 EJ godinje u biomasu.[13] Koliina suneve energije koja dosegne Zemljinu povrinu tako je velika da je dvostruko vea od ukupne energije koju e ovjeanstvo ikada zadobiti iz svih neobnovljivih izvora ugljena, nafte, prirodnog plina i iskopanog urana zajedno.[14] Iz tablice resursa ini se da suneva energija, vjetar ili biomasa mogu zadovoljiti sve energetske potrebe, ipak, poveana upotreba biomase imala je negativan uinak na globalno zagrijavanje te dramatian rast cijena hrane krenjem uma i koritenjem nasada za proizvodnju biogoriva. [15] Vrste tehnologija [uredi]

Prosjena insolacija pokazuje podruja (male crne toke) potrebne kako bi se primarni izvori energije zamijenili sunevim. 18 TW je 568 Eksadula (EJ) godinje. Insolacija za veinu ljudi (u veini krajeva) je od 150 do 300 W/m ili 3.5 to 7.0 kWh/m/danu. Suneva energija odnosi se prvenstveno na sunevo zraenje za praktinu primjenu. Iako, sve obnovljive izvore osim geotermalne i plime i oseke pokree sunce. Suneve tehnologije iroko se opisuju kao ili pasivne ili aktivne ovisno o nainu kao se prikuplja, pretvorbi i raspodjeli suneve svjetlosti. Aktivne suneve tehnike ukljuuju

primjenu fotonaponskih ploa, pumpi i ventilatora kako bi se sunevo svjetlo pretvorilo u upotrebljive oblike. Pasivne suneve tehnike ukljuuju odabir materijala s povoljnim termikim osobinama, oblikovanjem prostora u kojima zrak prirodno krui, orijentaciju zgrada prema suncu. Aktivne suneve tehnologije poveavaju dotok energije i smatraju se tehnologijama proizvodnje, dok pasivne tehnologije smanjuju potrebu za drugim izvorima i uglavnom se smatraju tehnologijama potronje.[16] Arhitektura i urbano planiranje [uredi] Podrobniji lanci o temama: Pasivna suneva arhitektura i Urbani toplinski otoci

w:en:Wikipedia:Darmstadt University of Technology (Tehniko sveuilite u Darmstadtu) u Njemakoj osvojilo je w:en:Wikipedia:Solar Decathlon 2007. godine u w:en:Wikipedia:Washingtonu, D.C. Ovom pasivnom kuom posebno dizajniranom za vlanu i suptropsku klimu.[17] Sunevo svjetlo utjecalo je na graenje od samog poetka povijesti graenja.[18] Potpuno razvijenu solarnu arhitekturu i metode urbanog planiranja prvi su put primjenili Grci, Kinezi i Egipani koji su orijentirali svoje graevine prema jugu kako bi osigurali svjetlost i toplinu. Rimske kupelji imale su velike jugu okrenute prozore. Sunev dizajn u Europi bio je uglavnom zaboravljen nakon pada Rima, ali se nastavio neoslabljen primjenjivati u Kini gdje kozmologijska tradicija povezuje jug s ljetom, toplinom i zdravljem.[19] Osnovne osobine pasivne suneve arhitekture su orijentacija Suncu, kompaktne proporcije (malene povrine u odnosu na volumen), selektivno zasjenjivanje i termalna masa.[18] Kad se ove osobine odmjere prema mjesnoj klimi i okruenju mogu uroditi dobro osvijetljenim prostorima koji ostaju na ugodnim temperaturama. Sokratova kua Megaron klasian je primjer solarnog dizajna.[18] Skori pristup solarnom dizajnu upotrebom kompjutorskog modeliranja vezuje sustave sunevog osvjetljenja, grijanja i prozraivanja u intergriran paket sunevog dizajna.[20] Aktivna solarna oprema kao pumpe, ventilatori i prekretni prozori takoer mogu pomoi pasivnom dizajnu i poboljati ukupne osobine sustava. Urbani toplinski otoci (UTO) su podruja velegradova s viim temeperaturama od okoline. Ove poviene temperature posljedica su urbanih materijala kao to su asfalt i beton koji imaju nii albedo (koeficijent refleksije) i vei toplinski kapacitet nego prirodni okoli. Izravna metoda suprotstavljanja UTO uinku je bojanje graevina i prometnica u bijelo i saenje stabala. Hipotetski program "cool communities" u Los Angelesu predvia da urbane temperature mogu biti sniene za otprilike 3 C saenjem deset milijuna stabala, ponovnim ureenjem krovova na pet milijuna domova i bojanjem jedne etvrtine cesta. Procijenjena cijena cool communities programa je 1 milijarda US$. Procijenjena godinja uteda je 170 milijuna US$ usljed smanjenja koritenja rashladnih ureaja i 360 milijuna US$ usljed smanjenja trokova za zdravstveno osiguranje povezano s emisijom tetnih plinova (smoga).[21] Agrikultura i hortikultura [uredi] Podrobniji lanci o temama: Agrikultura, Hortikultura, i Staklenicci

Staklenici kao ovaj u Nizozemskom Westlandu uzgajaju irok raspon povra, voa i cvijea. Agrikultura samosvojno trai optimizaciju uhvata suneve energije zbog poveanja produktivnosti biljaka. Tehnike poput tempiranih ciklusa saenja, odreenih orijentacija redova, prilagoenih visina redova i mijeanje biljnih vrsta moe poboljati prinos nasada.[22][23] Dok se suneva svjetlost uglavnom smatra obilnim resursom, postoje iznimke koje podcrtavaju vanost suneve energije za argikulturu. Tijekom kratkih razdoblja rasta u Malom ledenom dobu, francuski i engleski uzgajivai upotrijebili su zidove za voe da to je vie mogue poveaju skupljanje suneve

energije. Ovi zidovi su bili termalne mase i ubrzavali su sazrijevanje voa drei biljke toplima. Rani zidovi za voe bili su postavljeni okomito na tlo uzdu nasada licem okrenuti jugu, ali tijekom vremena razvijeni su zakrivljeni zidovi kako bi se bolje iskoristila suneva svjetlost. Godine 1699. w:en:Wikipedia:Nicolas Fatio de Duillier predloio je ak i upotrebu naprave za praenje koja se mogla zakretati kako bi pratila kretanja Sunca.[24] Suneva energija se takoer upotrebljava u mnogim podrujima agrikulture osim rasta nasada. Primjene ukljuuju pumpanje vode, suenje prinosa, leenje pilia i suenje kokojeg gnojiva.[25][26] Staklenici kontroliraju upotrebu suneve topline i svjetlosti za rast posebnih nasada. Primitivni staklenici prvo su upotrijebljeni tijekom rimskih vremena za rast krastavaca tijekom cijele godine za rimskog cara Tiberija.[27] U 16. stoljeu prvi moderni staklenici graeni su u Europi za sauvanje egzotinih biljaka donesenih s istraivakih putovanja.[28] Staklenici su ostali vaan dio hortikulture i danas kad ih upotrebljavamo za uzgoj voa, povra i cvijea koji mogu biti relativno egzotini u mjesnoj klimi. Jedan od najveih svjetskih staklenikih kompleksa je Willcox u Arizoni gdje se uzgaja 106 hektara rajica i krastavaca tijekom itave godine. Prozirni plastini materijali takoer su upotrebljavani za isti uinak u obliku mnogo tunela i prekrivaa za redove nasada. Suneva rasvjeta [uredi]

Osvjetljavanje dnevnim sunevim svjetlom kao ovim okulusom na vrhu Panteona u Rimu u upotrebi je od antikih vremena. Povijest osvjetljavanja utemeljena je na upotrebi prirodne svjetlosti. Rimljani su uoili vanost Prava na svjetlo ve u 6. stoljeu i engleska Uredba iz 1832. godine odjek je ovog prava.[29][30] U dvadesetom stoljeu umjetno osvjetljenje postalo je glavni izvor za unutarnju rasvjetu i danas se otprilike 22% elektrine energije u Sjedinjenim dravama upotrebljava za rasvjetu. Sustavi za rasvjetu dnevnim svjetlom prikupljaju i raspodjeljuju sunevu svjetlost kako bi osigurali unutranju rasvjetu. Ovi sustavi izravno umanjuju upotrebu energije zamjenjujui umjetnu rasvjetu i posredno umanjuju potronju energije smanjujui potrebu za rashladnim sustavima. Iako nije lako u dovoljnim koliinama osigurati prirodno osvjetljenje ono, ako ga usporedimo s umjetnom rasvjetom, nudi i fizioloke i psiholoke dobrobiti. Dizajn rasvjete dnevnim svjetlom paljivo odabire vrstu, veliinu i orijentaciju prozora, a takoer u obzir uzima i vanjske predmete i ureaje za zasjenjivanje. Pojedine osobine dizajna ukljuuju nazubljene krovove, krovna svjetla i svjetlosne cijevi. Ove osobine mogu se ugraditi u postojee strukture ili, najuinkovitije, integrirane u paket sunevog dizajna u obzir uzimaju faktore poput dobivanja i gubljenja topline i vremena upotrebe. Kad su osobine vezane uz osvjetljenje danjim svjetlom pravilno upotrijebljene moe se smanjiti potreba za energijom za rasvjetu za 25%. Ova uteda od 1 EJ nije zanemariva u usporedbi s cjelokupnom godinjom potronjom elektrine energije od 8.6 EJ (u SAD). [31] Hibridna rasvjeta suncem (HRS) aktivan je nain upotrebe suneve svjetlosti za osiguranje osvjetljenja. Ovi sustavi skupljaju sunevu svjetlost upotrebom fokusirajuih zrcala koja prate Sunce i upotrebljavaju optika vlakna za prijenos svjetlosti u unutranjost zgrade da zamijene konvencionalnu rasvjetu. U jednokatnim objektima ovi sustavi u mogunosti su prenijeti 50% primljene svjetlosti.[32] Suneva toplinska energija [uredi] Podrobniji lanak o temi: Suneva toplinska energija Suneve toplinske tehnologije mogu se upotrebiti za grijanje vode, grijanje prostora, hlaenje prostora i dobijanje procesne topline.[33] Grijanje vode [uredi] Podrobniji lanci o temama: Suneva topla voda i Sunev kombinirani sustav

Solarni grijai vode gledaju ekvator i nagnuti su prema geografskoj irini kako bi skupili najvie energije. Sunevi sustavi vrue vode upotrebljavaju sunevu energiju za grijanje vode. Na malim geografskim irinama (ispod 40 stupnjeva) 60 do 70% vode za kuanstva do 60 C moe se osigurati sunevim grijanjem.[34] Najuobiajeniji sunevi grijai vode su ravni kolektori (34%) i vakuumski cijevni kolektori (44%) poglavito upotrijebljeni za toplu vodu za kuanstva te plastini kolektori (22%) uglavnom rabljeni za grijanje bazena.[35] U godini 2007. ukupno je bilo instalirano otprilike 154 GW s rastom od 15-20% godinje.[36] Kina je predvodnik u svijetu po upotrebi vrue vode grijane suncem sa 70 GW koji su bili postavljeni u 2006. godini i dugoronim ciljem od 210 GW do 2020. godine.[37] Izrael je svjetski predvodnik u upotrebi vrue vode grijane suncem s 90% domova koji upotrebljavaju ovu tehnologiju.[38] U SAD, Kanadi i Australiji grijanje bazena je najira primjena ove tehnologije s postavljenim kapacitetima od 18 GW u 2005. godini.[16] Grijanje, hlaenje i ventilacija [uredi] Podrobniji lanci o temama: Sunevo grijanje, Termalna masa, Sunev dimnjak, i Suneva klimatizacija

MIT-ova] Suneva kua br.1. izgraena 1939. godine upotrebljavala je sezonsku pohranu topline za grijanje tijekom itave godine. U SAD, sustavi za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju zraka potroe vie od 30% (4.65 EJ) energije upotrijebljene u komercijalnim graevinama i blizu 50% (10.1 EJ) energije potroene u stambenim zgradama.[31][39] Tehnologije suneva grijanja, hlaenja i ventilacije mogu se upotrijebiti za smanjenje udjela ove potroene energije. Termalna masa, u najopenitijem smislu, je bilo koji materijal koji ima sposobnost ouvanja topline. U kontekstu suneve energije, materijali termalne mase rabe se za pohranjivanje topline sa Sunca. Ovi materijali onemoguuju pregrijavanje unutranjosti tijekom dana i zrae svoju pohranjenu toplinu hladnijoj atmosferi nou. Obini materijali termalne mase ukljuuju kamen, cement i vodu. Dimenzije i smjetaj termalne mase trebale bi uzimati u obzir nekoliko imbenika kao klimu, vrijeme danjeg svjetla i zasjenjenost. Ovi materijali povijesno su upotrebljavani u suhim ili toplim temperaturnim podrujima za odranje graevina hladnima, ali takoer mogu biti upotrijebljeni u hladnim podrujima da odre graevine toplima. Kad se pravilno upotrebi termalna masa moe pasivno odrati temperature ugodnima bez potronje energije.[40] Listopadna stabla i biljke mogu se upotrebljavati za zagrijavanje i hlaenje. Kad su zasaena na junoj strani graevine, lie stvara sjenu tijekom ljeta dok gole grane tijekom zime omoguuju nesmetan dotok svjetlosti i topline.[41] Voda sadrana u stablima takoer e pomoi u prilagoavanju temperature. Desalinizacija i dezinfekcija [uredi] Podrobniji lanci o temama: Suneva dezinfekcija vode, Suneva desalinizacija, i Solar Powered Desalination Unit

SODIS naprava u Indoneziji pokazuje jednostavnost ovakvog pristupa u dezinfekciji vode.

Mali ureaj za preradu kanalizacijskih voda pogonjen sunevom energijom. Destilacija suncem proizvodnja je pitke vode iz [rasol|rasola]] ili preslane vode upotrebom suneve energije. Prvu primjenu zabiljeili su arapski alkemiari u 16.

stoljeu.[42] Godine 1589., Gambattista della Porta destilirao je vodu iz smrvljenog lia. Prvo veliko postrojenje izgraeno je 1872. godine u ileanskom rudarskom gradu Las Salinas.[43] Ova 4700 m destilerije jo uvijek mogu proizvesti do 22700 L dnevno, a radili su 40 godina.[43] Ovakve destilerije mogu raditi u pasivnom, aktivnom ili hibridnom nainu. Destilerije s dva kruga destilacije su najekonominije za pojedinanu decentraliziranu primjenu u kuanstvima dok su aktivne viekrune jedinice prikladnije za vea postrojenja.[42] Suneva dezinfekcija vode (SDV) je metoda dezinfekcije vode izlaganjem PET boca napunjenih vodom suncu na nekoliko sati.[44] Vrijeme izlaganja je razliito s obzirom na vremenske uvjete i klimu od najmanje est sati do dva dana u sluaju potpune naoblake.[45] SDV se obino primjenjuje na razini kuanstva i preporuila ju je Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) kao uinkovitu metodu za obradu vode za kuanstva i sigurnu pohranu.[46] Vie od dva milijuna ljudi u zemljama u razvoju upotrebljavaju SDV za njihove dnevne potrebe za pitkom vodom. [45] Suneva energija moe se upotrijebiti u bazenima za stabilizaciju otpadnih voda bez kemikalija i elektrine energije. Dodatna prednost za okoli su alge koje u ovakvim bazenima rastu i pritom fotosintezom veu ugljini dioksid. [47][48] Kuhanje [uredi] Podrobniji lanak o temi: Sunevo kuhalo

Sunev lonac u Aurovilleu u Indiji koncentrira sunevu svjetlost na pokretni prijemnik kako bi proizveo paru za kuhanje. Suneva kuhala upotrebljavaju sunevu svjetlost za kuhanje, suenje i pasterizaciju. Kuhanje na sunce umanjuje cijenu goriva, umanjuje potranju goriva i poboljava kvalitetu zraka smanjujui ili potpuno iskljuujui izvor dima.[49] Najjednostavnija vrsta sunevog kuhala je kutijasto kuhalo koje je prvi izradio Horace de Saussure 1767. godine. [50] Osnovna kutija kuhala sastoji se od osunanog spremnika s prozirnim poklopcem. Ova kuhala mogu uspjeno primijeniti za djelomino oblana vremena i doseu temperature od 90150 C. [51] Ravna kuhala imaju reflektirajuu plou kako bi usmjerile sunevu svjetlost na izolirani spremnik, a postiu temperature usporedive s kutijastim kuhalima. Suneva kuhala koja koriste koncentriranu sunevu svjetlost uobiajeno su sainjena od ravnih zrcala ili udubljenih zrcala u obliku diska ili parabolinog udubljenja. Ovakve naprave postiu temperature do 315 C ali im je potrebno izravno osvjetljenje za ispravan rad pa se moraju premjetati kako bi pratile Sunce.[52] Sunev lonac jedinstvena je tehnologija koncentriranja suneve svjetlosti u upotrebi u Sunevoj kuhinji u Aurovilleu u Indiji. Nasuprot gotovo svim tehnologijama koncentriranja suneve svjetlosti koje upotrebljavaju zrcalne sustave praenja, sunev lonac upotrebljava nepomino kuglasto zrcalo. Ovo zrcalo fokusira svjetlost du linije okomite na povrinu kugle, a kompjutorski sustav upravljanja pomie prijemnik kako bi bio na ovom pravcu. Para koja se proizvodi u prijemniku dostie temperature od 150 C te se potom upotrebljava za procesno grijanje u kuhinji gdje se priprema 2000 obroka dnevno.[53] Zrcalo koje je razvio w:en:Wikipedia:Wolfgang Scheffler 1986. godine upotrebljava se u mnogim sunevim kuhinjama. Schefflerova zrcala su fleksibilni parabolini tanjuri koji kombiniraju principe udubljenih koncentratora i koncentratora u obliku energetskog tornja. Suneva dnevna putanja prati se polarno, a zakrivljenost zrcala prilagoava se sezonskim promjenama upadne suneve svjetlosti. Ovim ureajima postiu se temperature od 450650 C i imaju nepomian fokus to olakava kuhanje. [54] Najvei sustav Schefflerova zrcala u svijetu je u Abu Roadu u Rajasthanu u Indiji i u mogunosti je skuhati do 35000 obroka dnevno.[55] Na poetku 2008. godine izgraeno je vie od 2000 velikih Schefflerovih kuhala irom svijeta.[56]

Procesno grijanje [uredi] Podrobniji lanci o temama: Sunev bazen, Solni bazen, i Suneva pe Tehnologije koje koriste koncentrirano sunevo zraenje poput parabolinih tanjura, kanala i Schefflerovih zrcala mogu osigurati procesnu toplinu za komercijalnu i industrijsku primjenu. Prvi komercijalni projekt procesnog grijanja bio je Solar Total Energy Project u Shenondoahu, Georgia, SAD gdje je polje od 120 parabolinih tanjura osiguralo 50% potreba procesnog grijanja, klimatizacije zraka i potreba za elektrinom energijom za tvornicu. Sustav proizvodi 400 kW elektrine energije plus toplinsku energiju pare 401 kW i tople vode 468 kW, i imao je toplinski spremnik za izravnavanje potreba u vrnim optereenjima.[57] Tehnologije koje koriste koncentrirano sunevo zraenje poput parabolinih tanjura, kanala i Schefflerovih zrcala mogu osigurati procesnu toplinu za komercijalnu i industrijsku primjenu. Prvi komercijalni projekt procesnog grijanja bio je Solar Total Energy Project u Shenondoahu, Georgia, SAD gdje je polje od 120 parabolinih tanjura osiguralo 50% potreba procesnog grijanja, klimatizacije zraka i potreba za elektrinom energijom za tvornicu. Sustav proizvodi 400 kW elektrine energije, 3 MW toplinske energije u obliku pare i imao je toplinski rezervar za izravnavanje potreba u vrnim optereenjima. Postrojenje za preradu hrane u Modestu u Californiji upotrebljava 5000 m parabolinih kanala za osiguranje topline za proizvodnu traku. Oekuje se da sustav proizvodi 4.3 GJ godinje, to e initi znaajan udio potreba za toplinskom energijom procesa. Prototip Schefflerovih zrcala trenutno se gradi u Indiji za upotrebu u solarnom krematoriju. Ovo zrcalo povrine 50 m podizat e temperature na 700 C i zamijeniti 200-300 kg cjepanica potrebnih za kremiranje. Bazeni za isparavanje su plitki bazeni u kojima se isparavanjem koncentriraju tvari otopljene u vodi. Upotreba bazena za isparavanje za dobivanje soli iz morske vode jedan je od najstarijih naina primjene suneve energije. Moderna primjena ukljuuje koncentriranu otopinu soli u ispumpavanju soli iz podzemnih rudnika te vaenje soli iz dobivene otopine. Bazeni za isparavanje predstavljaju jednu od najire primjenjivanih tehnologija upotrebe suneve energije danas.ref>Bartlett (1998), p.393394</ref> Suilo za rublje (konopac) i prekica za rublje sue isparavanjem i vjetrom bez koritenja elektrine energije ili plina to je u nekim dravama SAD zatieno zakonom "pravo na suenje".[58] Neustakljeni propusni kolektori (NPK) su probueni zidovi okrenuti Suncu koji se upotrebljavaju za predgrijavanje zraka. NPK mogu povisiti temperaturu ulaznog zraka za 22 C i isporuiti zrak na temperaturama od 45-60C.[59] Kratko vrijeme povrata uloenog novca kod probuenih kolektora (3 do 12 godina) ini ih isplativijim od ustakljenih sustava.[59] U 2003. godini vie od 80 sustava koji su inili povrinu od 35.000 m bilo je postavljeno irom svijeta. Predstavnici ukljuuju kolektor u Costa Rici povrine 860 m za suenje zrna svjee kave i kolektor u Coimbatoreu u Indiji za suenje cvijea.[26] Suneva elektrina energija [uredi] Podrobniji lanak o temi: Suneva energija Suneva svjetlost moe se u elektrinu energiju pretvoriti upotrebom fotonaponskih elija (FN), koncentrirajui sunevu energiju i raznim eksperimentalnim tehnologijama. FN uglavnom se upotrebljavaju za napajanje malih i srednje velikih potroaa, od kalkulatora kojega napaja jedna elija do kuanstava nespojenih na elektrinu mreu s itavim fotonaponskim sustavom. Za veu proizvodnju struje fotonaponskim uinkom karakteristine su 14 MW stanica u Clark County, Nevada, SAD i 20 MW stanica u w:en:Wikipedia:Beneixama, panjolska koje slijede trend prema veim proizvodnim jedinicama u SAD i Europi.[60] Kao varijabilan izvor suneva energija zahtijeva priuvni izvor koji djelomino moe biti snaga vjetra. Mjesna priuva obino se postie baterijama dok elektroenergetska mrea upotrebljava pumpanje vode u hidroakumulacije (reverzibilne hidroelektrane, RHE Velebit). Institut za opskrbu sunevom energijom na sveuilitu Kassel u Njemakoj

ispitivao je kombiniranu elektranu koja je povezivala sunevu energiju, energiju vjetra, biomase i hidropotencijal za pokriti optereenja tijekom itavog dana iskljuivo obnovljivim izvorima.[61] Pokusna primjena suneve energije [uredi] Podrobniji lanci o temama: Sunev bazen i Termogenerator

Sunev bazen Pustinja Atakama, Juna Amerika Sunev uzlazni toranj (takoer poznat kao sunev dimnjak ili sunev toranj) sastoji se od velikog staklenika koji se suava prema tornju u sreditu. Kako sunce obasjava staklenik zrak unutar staklenika grije se i iri. Kako se zrak iri kree se prema tornju u sreditu gdje turbina pretvara strujanje zraka u elektrinu energiju. Prototip snage 50 kW konstruiran je u Coudad Realu u panjolskoj i radio je osam godina prije nego je otpisan 1989. godine. Termoelektrini ureaji pretvaraju toplinsku razliku meu razliitim metalima u elektrini tok meu ovim metalima. Pionir suneve energije Mouchout zamislio je upotrebu termoelektrinog uinka kao spremnika suneve energije za naknadnu upotrebu, u svakom sluaju, pokusi u ovom smjeru ostali su na razini primitivnih ureaja. Fotoelektrokemijske elije (Photoelectrochemical cells, PECs) posebna su vrsta solarnih elija. Svaka elija sastoji se od poluvodike fotoanode i metalne katode uronjene u elektrolit. Neke fotoelektrokemijske elije proizvode elektrinu energiju dok druge proizvode vodik u procesu jednakom elektrolizi vode. Grzel ili pigmentosjetljive suneve elije predstavnici su ove tehnologije. Sunev bazen ispunjen je slanom vodom (obino 12 m dubok) koji prikuplja i pohranjuje sunevu energiju. Suneve bazene prvi je predloio dr. Rudolph Bloch 1948. godine nakon to je vidio izvjee o jezeru u Maarskoj u kojem se temperatura poveavala s dubinom. Za ovaj uinak odgovorna je sol u jezeru, tj. njen "gradijent gustoe" koji je sprijeio konvekcionalna strujanja. Prototip je konstruiran 1958. godine na obalama Mrtvog mora u blizini Jeruzalema.[62] Bazen su inili slojevi vode koji su idui od vrha prema dnu bili sve slaniji. Ovaj sunev bazen mogao je proizvesti temperature od 90 C na dnu i sunevu energiju je pretvarao u elektrinu s uinkovitou od dva posto. Termoelektricitet ili "termonaponski" ureaji pretvaraju temperaturnu razliku izmeu razliitih materijala u elektrinu struju. Zaetnik sunane tehnologije Michout u 19. stoljeu metodu predlae za pohranjivanje suneve energije,[63] termoelektricitet ponovno se pojavljuje tijekom 1930.-ih u Sovjetskom Savezu. Pod vodstvom sovjetskog znanstvenika Abrama Ioffea upotrebljen je saeti termoelektrini sustav kako bi se dobio motor snage 1 ks.[64] Termogeneratori kasnije su upotrebljavani u amerikom svemirskom programu kao tehnologija za pretvorbu koja je strujom opskrbljivala svemirske misije kao to su Cassini, Galileo i w:en:Wikipedia:Viking. Istraivanja u ovom podruju usmjerena su na podizanje uinkovitosti s 78% na 15 20%.[65] Suneva kemijska energija [uredi] Podrobniji lanak o temi: Suneva kemijska Suneve kemijske reakcije upotrebljavaju sunevu svjetlost za odravanje kemijskih reakcija. Ove reakcije umanjuju potrebu za energijom koja bi se inae crpila iz drugih izvora, ne zagauju i mogu posluiti kao reverzibilna metoda za pohranjivanje i transportiranje suneve energije. Ponirski fotokemijski rad Schenkela i dr. 1943. godine uspjeno je proizveo lijek protiv glista askaridol. Suneve kemijske tehnologije trenutno su u eksperimentalnoj fazi i primarno su usmjerene na koncentrirajue suneve toplinske tehnologije. Suncem potaknute kemijske reakcije moemo podijeliti na termokemijske i fotokemijske.[66] Proizvodnja vodika i s tim povezane tehnologije znaajno su podruje istraivanja u kemiji od 1970.-ih. Osim elektrolize pokretane fotonaponskim ili fotokemijskim

uinkom istraivano je jo nekoliko termokemijskih procesa. Jedan od naina je upotreba koncentratora za razdvajanje vode na kisik i vodik pri visokim temperaturama (2300-2600 C).[67] Drugi pristup koristi toplinu sa sunevih koncentratora za pogon parnog preoblikovanja prirodnog plina poveavajui prinos vodika u usporedbi s konvencionalnim metodama preoblikovanja.[68] Kruni termokemijski procesi u kojima se reaktanti razgrauju te ponovo spajaju jo su jedan nain proizvodnje vodika. Solzinc proces u razvoju na Weizmannovu institutu rabi 1 MW sunevu pe za razgradnju cink oksida (ZnO) pri temperaturama iznad 1200 C. Ova poetna reakcija daje isti cink koji nakon toga moe reagirati s vodom kako bi se dobio vodik.[69] Sandia's Sunshine to Petrol (S2P), Sandia Sunce u Benzin), tehnologija je koja visoku temperaturu dobijenu koncentriranjem suneve svjetlosti uz cirkonij/ferit (eljezo) katalizator razdvaja atmosferski ugljik dioksid u kisik i ugljik monoksid koji se dalje moe upotrijebiti za sintezu konvencionalnih goriva poput metanola, benzina i kerozina.[70] Fotokemijske elije sastoje se od poluvodia, obino titanij dioksid ili srodan titanid, uronjen u elektrolit. Kad se poluvodi osvijetli razvija se elektrini potencijal. Postoje dvije vrste fotoelektrokemijskih elija: fotoelektrine elije koje pretvaraju svjetlost u elektrinu struju i fotokemijske elije koje uz svjetlost provode kemijske reakcije kao to je elektroliza.[71] Suneva vozila [uredi] Podrobniji lanci o temama: Sunevo vozilo, Elektrini amac, Sunev balon, i Suneva jedrilica

Australija je domain w:en:Wikipedia:World Solar Challenge natjecanja u kojem se suneva vozila poput Nuna3 utrkuju 3021km od Darwina do Adelaide. Razvoj praktinog automobila na sunev pogon ininjerski je cilj od 1980.-ih. Sredite ovog razvoja je utrka w:en:Wikipedia:World Solar Challenge. Utrka koja se odrava svake dvije godine i u kojoj se ekipe sveuilita i entuzijasta natjeu kroz sredinju Australiju od Darwina do Adelaide (3021 km). Godine 1987. kad je odrana prva utrka pobjednikova srednja brzina iznosila je 67km/h. Utrka 2007. postavila je nov izazov pred konstruktore zahtjevom za uspravnim sjeditem to bi, s manjim promjenama, mogao biti praktian nain odrivog prijevoza. Pobjednik je postigao srednju brzinu od 90.87km/h.[72] Neka vozila imaju suneve ploe za dodatno napajanje, primjerice, rashladnog sustava kako bi unutranjost odrali hladnom, a ipak smanjili potronju goriva.[73] [74] Prvo praktino sunevo plovilo konstruirano je u Engleskoj 1975. godine.[75] Do 1995. putniki brodovi s fotonaponskim ploama (panelima) poeli su se pojavljivati da bi danas bili u irokoj upotrebi. [76] w:en:Wikipedia:Kenichi Horie prvi je na sunev pogon 1996. godine preao Atlantski ocean, a prvo plovilo na iskljuivo sunev pogon koje je ikad prelo Atlantik bio je katamaran Sun21 zimi 2006.2007. godine.[77] Postoje planovi o oplovljavanju svijeta na sunev pogon 2010. godine.[78]

Helios (gr. Sunce) bespilotna letjelica pri letu na sunev pogon. Letjelica bez ljudske posade w:en:Wikipedia:AstroFlight Sunrise prvi put je letjela 1974. godine. Prva letjelica s ljudskom posadom w:en:Wikipedia:Solar Riser poletjela je 29. travnja 1979. godine i postigla visinu od 12 m. Prvi let s ljudskom posadom pogonjen iskljuivo fotonaponski ostvario je Gossamer Penguin 1980. godine. Ubrzo nakon toga u srpnju 1981. godine w:en:Wikipedia:Solar Challenger preletio je Engleski kanal.[79] Razvoj se nakon toga ponovno usmjerio prema bespilotnim letjelicama s Pathfinder 1997. godine i letjelicama koje su uslijedile to je kulminiralo

u Helios koji je postavio visinski rekord za letjelice nepogonjene raketnim motorom na 29524 m.[80] Zephyrrazvijen u w:en:Wikipedia:BAE Systems posljednja je letjelica rekorder na sunev pogon, rekord je postavljen 54 satnim letom 2007. godine, zamiljeni su i jednomjeseni letovi do 2010. godine.[81] Sunev balon je crni balon ispunjen obinim zrakom. Dok sunce obasjava balon unutranji zrak se grije i iri uzrokujui silu uzgona, vrlo slino kao umjetno grijani zrak u balonima na vrui zrak. Neki sunevi baloni dovoljno su veliki za let ovjeka, ali upotreba je ograniena na trite igraaka jer je omjer povrine i korisnog tereta prilino slab.[82] Suneva jedrilica predloeni je oblik pogona svemirskih brodova primjenom velikih membranskih zrcala. Pritisak suneva zraenja je malen i pada s kvadratom udaljenosti od sunca, ali za razliku od raketa, solarno jedro ne treba gorivo. Iako je potisak u odnosu na rakete malen nastavlja se tako dugo dok sunce sija i dok je jedro upotrebljivo pa se u svemirskom vakuumu gdje nema otpora mogu postii znaajne brzine.[83] Zrani brod za velike visine vozilo je bez ljudske posade za duge letove lake od zraka koje rabi helij za uzdizanje i suneve elije na tankom filmu za pogon. Ministarstvo obrane Sjedinjenih drava Agencija za obranu od projektila w:en:Wikipedia:United States Department of Defense Missile Defense Agency ugovorilo je s tvrtkom w:en:Wikipedia:Lockheed Martin poboljanje zranog broda kako bi poboljali Sustav za obranu od balistikih projektila w:en:Wikipedia:Ballistic Missile Defense System. [84] Zrani brodovi imaju neke prednosti pri letu uz pomo sunca: ne trebaju energiju za ostanak u zraku te oblik zranog broda predstavlja veliku povrinu suncu. Metode spremanja energije [uredi] Podrobniji lanci o temama: Termalna masa, Termalno pohranjivanje energije, Materijali s promjenom faze, Pohranjivanje energije u mrei, i w:en:Wikipedia:V2G

Toplinski spremnik sustava Solar davao je energiju tijekom oblanog vremena i noi. Suneva energija nije raspoloiva tijekom noi pa je pohranjivanje energije vaan stavak jer moderni sustavi obino podrazumijevaju neprekidnu opskrbu energijom. [85] Sustavi termalne mase mogu sunevu energiju pohranjivati u obliku topline za upotrebu u kuanstvima za kratka ili duga razdoblja (dnevno i sezonsko pohranjivanje energije). Sustavi za pohranjivanje topline uglavnom rabe ve dostupne materijale s visoki specifinim toplinskim kapacitetom kao to su voda, zemlja i kamen. Dobro dizajnirani sustavi mogu smanjiti vrno optereenje i pomaknuti vrijeme najviih optereenja na vrijeme s niskim optereenjima te smanjiti ukupne potrebe za grijanjem i hlaenjem. [86][87] Materijali koji mijenjaju faze kao to su parafinski vosak i Glauberova sol drugi su oblik pohranjivanja toplinske energije. Ovi materijali su jeftini, ve raspoloivi, a mogu dati temperature upotrebljive u kuanstvima (otprilike 64 C). "Dover House" (u Doveru, Massachusetts) prva je kua u koju je ugraen sustav grijanja Glauberovom solju 1948. godine.[88] Suneva energija moe se pohranjivati pri visokim temperaturama upotrebom rastopljenih soli. Soli su uinkovit materijal za pohranjivanje jer su jeftine, imaju visok specifini toplinski kapacitet, a toplina koju mogu dati usporediva je s konvencionalnim energetskim sustavima. Projekt w:en:Wikipedia:Solar Two rabio je ovu metodu pohranjivanja energije to je omoguilo pohranu 1.44 TJ u njegovom 68 m spremniku s godinjom uinkovitou od oko 99%.[89] Fotonaponski sustavi tradicionalno su rabili punjive baterije za pohranjivanje vika struje. Sustavi ukljueni u elektroenergetski sustav isporuuju viak struje u mreu. Programi upravljanja mreom daju kredit ovim sustavima za energiju isporuenu u mreu. Ovaj kredit pokriva struju iz mree kad sustav ne daje dovoljno potrebne

energije te na taj nain uinkovito upotrebljava mreu kao mehanizam za pohranjivanje.[90] Pumpanjem vode u spremnik s nie razine na viu kad raspolaemo vikom energije omoguujemo iskoritavanje potencijalne energije vode kad je potronja visoka jednostavnim putanjem vode na hidrogenerator.[91] Razvoj, primjene i ekonomika [uredi]

Nellis suneva elektrana Power Plant u SAD, najvea je fotonaponska elektrana u Sjevernoj Americi. Poevi s valom upotrebe ugljena popraenim industrijskom revolucijom, potronja energije neprestano je naputala drvo i biomasu te prelazila na fosilna goriva. Rana istraivanja sunevih tehnologija s poetkom u 1860.-im pokrenula su oekivanja da e ugljen uskoro postati rijedak. Ipak, razvoj sunevih tehnologija stagnirao je u ranom 20th stoljeu suoen s poveanom dostupnou, ekonomijom, lakom primjenom ugljena i nafte.[92] Naftna kriza 1973. i energetska kriza 1979. godine uzrokovale su reorganizaciju energetske politike irom svijeta i ponovo svratile pozornost na razvoj sunevih tehnologija.[93][94] Strategije isporuke usredotoile su se na ohrabrujue programe kao to su Program primjene fotonapona (Federal Photovoltaic Utilization Program) u SAD i Sunev program (Sunshine Program) u Japanu. Ostali napori ukljuivali su stvaranje istraivakih objekata u SAD (SERI, danas w:en:Wikipedia:NREL), Japanu (NEDO), i Njemakoj (Fraunhofer Institute for Solar Energy Systems ISE).[95] Komercijalni sunevi grijai vode u SAD poeli su se pojavljivati 1890.-ih.[96] Do dvadesetih godina dvadesetog stoljea ovi sustavi su se sve vie koristili, ali su postupno zamijenjeni jeftinijim i pouzdanijim gorivima za grijanje.[97] Kao i fotonaponske tehnologije, sunevo grijanje vode ponovno je privuklo pozornost za vrijeme naftne krize sedamdesetih godina, no padom cijena nafte tijekom osamdesetih zanimanje je splasnulo. Razvoj u podruju suneva grijanja vode postojano je napredovao tijekom devedesetih te su stope rasta od 1999. godine u prosjeku 20%