1

THALASSA ALI

PROSJAK
PRED

VRATIMA
Naslov izvornika Thalasa Ali A Beggar at the Gate Copyright 2004 by Thalasa Ali

POVIJESNA BILJEKA

odine 1840. Pandab je i dalje bio ponosno neovisan. Smjeteno izmeu Britanske Indije i Afganistana, natapano vodama pet rijeka i sklono hvaliti se svojom dinom riznicom punom zlata i dragulja, bilo je to drugo najbogatije kraljevstvo na tom potkontinentu. Ali unato svem uspjehu, Pandab je izgubio svojega monog vodu koji je zemlju drao na okupu. Legendarni maharada Randit Sing, koji je ujedinio Pandab pod jednom vlau te stvorio jaku, discipliniranu vojsku, umro je 1839. godine, ostavivi prijestolje svojemu jedinom zakonitom sinu, nejakom, slaboumnom Karaku Singu. Karak Sing do srpnja je svrgnut, utamniio ga je njegov sin, princ Nau Nihal Sing. Ozraje u tvravi Lahore, maharadinoj palai i utvrdi, postalo je napeto jer su se suprotstavljene frakcije borile za vlast u zemlji. Kako su se te podjele produbljivale, britanska vlada promatrala je situaciju i ekala povoljnu priliku. Britanci, koji su nedugo prije uli u Afganistan te na prijestolje u Kabulu postavili svojega marionetskog kralja, bili su veoma zainteresirani za Pandab ne samo zbog njegova bogatstva, nego i zbog zemljopisnog poloaja, jer je najkrai opskrbni put izmeu britanskih teritorija i Afganistana prolazio kroz navodnjene ravnice Pandaba. Iako je veina britanskih predstavnika u Indiji, ukljuujui generalnoga guvernera, vjerovala da je vano promicati stabilnu vlast u Pandabu u kojem je rasulo uzimalo maha, neki su razmiljali drugaije. Lady Macnaghten stvarna je povijesna osoba, kao i maharada Karak Sing, njegov sin, princ Nau Nihal Sing i fakir Azizudin, pandapski ministar vanjskih poslova. Lady Macnaghten 1840. godine doista je doputovala u Afganistan kako bi se pridruila suprugu. Nesretni dogaaji u sijenju 1841. godine u Lahoreu takoer su se odigrali, uvelike onako kako sam ih opisala. Mariana Givens, njezina teta i tetak, politiki zastupnik Russell Clerk, Sabur i njegova obitelj plodovi su moje mate.

Prosjak pred vratima

UVOD
21. oujka 1840.

itko nije znao kada je grad Lahore, sa svojim uskim zaguljivim ulicama i debelim obrambenim zidinama, niknuo pokraj rijeke Ravi na otvorenoj ravnici Pandaba, ali svi su bili sloni u tvrdnji da temelji grada poivaju na ruevinama mnogih starijih, sada zaboravljenih inaica samoga sebe, te da je sedamnaestostoljetni Lahore bio najprofinjeniji i najljepi. Dvije stotine godina nakon to su ga mogulski carevi dotjerali svojom kienom arhitekturom, stari se grad i dalje diio velebnom mramornom palaom ograenom utvrdom od crvenih opeka te velianstvenom damijom od crvenog pjeenjaka. S onu stranu gradskih zidina poploeni su putovi, natapani vrtovi, prozrani paviljoni i fino izrezbarene te intarzijama ukraene grobnice preminulih lanova kraljevske obitelji svjedoili uzvienosti grada koji je svojedobno bio sjeverna prijestolnica velikog carstva. U istonom dijelu utvrenoga grada, nedaleko od Delhijskih vrata, nalazilo se jo jedno arhitektonsko remekdjelo mogulskog doba, Vazir Kanova damija. Jutarnji zrak u damiji bio je svje i lagano je mirisao na rue. Iz dvorita je dopirala suneva svjetlost, osvjetljujui prainu koja je lebdjela u oblacima, omekavajui boje visoke dvorane za molitvu. Pokraj zida gusto ukraenog arapskom kaligrafijom kleao je eik Valijulah Kan Karakoja, bez cipela na perzijskom ilimu, s visokim, utirkanim pokrivalom za glavu koje ga je posve nepotrebno inilo dostojanstvenim pred iluminiranim Kuranom, otvorenim i poloenim na izrezbaren drveni stalak. Nije bilo dijela te muslimanske svete knjige koju eik Valijulah, duhovni voa mistinog bratstva Karakoja, ve nije znao napamet, ali unato tome nikada nije proputao izvesti obred uklanjanja svile u koju je knjiga bila umotana te njezina postavljanja na izrezbareni stalak prije no to bi tihim, pjevnim glasom poeo moliti na poznatom arapskom. Danas e govoriti omiljene retke sure An-Nur, poglavlja s naslovom Svjetlost. Alah je svjetlo nebesa i zemlje. Primjer Njegova svjetla kao udubina je u kojoj je svjetiljka, a svjetiljka u staklu, a staklo kao jarka zvijezda koja se pali iz blagoslovljenog stabla maslinova, ni istonog ni zapadnog, ije ulje gotovo da osvjetljuje iako ga vatra i nije dohvatila. To je svjetlo nad svjetlom!

Nakon to je nekoliko minuta sjedio pomiui usne poluzatvorenih oiju, eik je ponovno omotao knjigu. Stavivi je pod ruku, ustao je i bos proao nadsvoenim prolazom molitvene dvorane, a potom kvadratnim dvoritem damije pokraj bazena za pranje i njegove esme koja je uborila odzdravljajui ljudima u prolazu, monog izraza lica omekanog redcima koje je upravo bio izgovorio. Na ulazu je pozdravio grbavog uvara cipela i potom priekao da mu taj maleni ovjek donese cipele koje je briljivo drao podalje od cipela obinih ljudi. Odagnavi sanjivost, eik je ugurao stopala u cipele te dugim stubitem damije siao na kaldrmu trga. Dom njegove obitelji, koji se prenosio s narataja na narataj, nalazio se na trgu pod pravim kutom u odnosu na damiju. Kad je eik priao njegovim visokim, izrezbarenim vratima, trojica koja su uala pred njima skoila su u stav pozorno i velika su se vrata naglo otvorila. Glavno dvorite toga ugodnog starog havelija, sa stajama du jedne strane, bilo je toplo kao trg, ali tie. Sunce je obasjavalo njegove zidove oslikane Mjeseevim srpovima po kojima je ta stara kua dobila ime, i padalo na usamljeno pranjavo stablo u unutarnjem dvoritu te na podij na kojemu je eik za ugodnih poslijepodneva znao sjediti meu svojim sljedbenicima. Preao je preko malog dvorita, skrenuo u veu i uspeo se zavojitim stubama do obiteljskih odaja svoje kue. ene i djeca sjedili su na podu jedne velike prostorije na katu, a njihove su se glave okrenule kaci je eik odlunim korakom proao pokraj njih jarko osvijetljenim hodnikom te uao u malu, obijeljenu prostoriju u kojoj je sjedila njegova sestra blizanka i ekala ga. Uzvratio joj je nagovjetajem osmijeha u znak pozdrava. Izgovorio sam retke iz sure An-Nur, rekao je sputajui se na pod prekriven prostirkom. Zbog nekog razloga, dodao je, ta sura me uvijek podsjeti na moju snahu. Sultanija Safija pomaknula je svoje krupno tijelo, naslonjeno na jedan od jastuia du zida te malene prostorije. Stabla maslinova, ni istonog ni zapadnog, ponovila je pravilnim arapskim, lako prepoznavi retke o kojima je njezin brat govorio jer joj je malokad bilo potrebno rei to on misli. Da, sloila se. Mislim da bi se to moglo rei o toj Engleskinji. Inalah, tiho je rekao eik, ona i na mali Sabur uskoro e se sigurno vratiti. Inalah, dao Bog, sloila se njegova sestra ozbiljno lamajui. Istog poslijepodneva, tisuu i dvije stotine milja jugoistono od eikove kue, Mariana Givens podbola je svoju kobilu prolazei kroz gomilu areno odjevenih domaih ljudi, pogleda uprtog u prizor pred njom. Zrak oko nje mirisao je na prenje i zaine. Neskladna ritmina glazba dopirala je s njoj nevidljivog mjesta. Okretala je glavu i upijala prizor obeavajui samoj sebi da e ga zauvijek upamtiti. Ovo nije bio prvi put da je napustila iroke ceste britanske Calcutte. U proteklih je est mjeseci desetak puta pobjegla iz tetkove velike kue na cesti Chowringhee i sama se otputila u domai dio grada jer je otkrila da kad se izgubi u istinskoj Indiji, to privremeno olaka njezin oaj i dosadu. Prije sat vremena dobila je mogunost vidjeti zanimljivu i jezovitu Charak puju. Dok je za poslijepodnevnog jahanja prelazila irok prilaz sjeditu Vlade, nekoliko mladih britanskih asnika projahalo je pokraj nje u ivahnom razgovoru.

... neto izmeu svibanjskog stupa i vrtuljka, rekao je jedan od njih. ovjek je uetom svezan za vrh stupa. Skupina mukaraca tada okree stup tako da se ovjek vrti uokolo u velikom krugu. Ali to se od vrtuljka razlikuje po tome to je ovjek objeen o kuke za meso zarinute u njegovo tijelo. Moramo smjesta onamo! viknuo je drugi. Ne smijemo propustiti ni trenutak toga! Nadajui se da je nitko nee vidjeti kako naputa primjereno podruje sjedita Vlade, Mariana je priekala da se mladi asnici malo udalje, a tada je coknula svojoj kobili i krenula za njima sama, jaui postrance kroz domae naselje straara u kojemu su se gola djeica igrala u praini, a zrak je bio ispunjen neprepoznatljivim mirisima. Podruje oko hrama u Kalighatu bilo je ispunjeno gomilom slavljenika koja je neprestano rasla. Povici slastiara nadmetali su se s bukom domae glazbe. Plesaice su se vrtjele pred promatraima koji su se doimali imunima. Prilike u dronjcima, s velikim, dubokim ranama na nadlakticama, divlje su plesale uz tu glazbu gurajui si maeve ili tapove u rane. Druge su drale tanke ruke iznad upavih glava, stisnutih aka s dugakim prljavim noktima koji su strali s nadlanica. Visoki nijemi stupovi u sredini obeavali su jo stranije prizore. Bubnjanje je ubrzalo. Gomila se razmaknula raistivi irok krug, ostavljajui samo desetak polugolih mukaraca pokraj dva visoka stupa. Mariana je odjahala dalje, izvijajui vrat kako bi vidjela koji od njih ima kuke probijene kroz tijelo, ali vidjela je samo da se nekoliko uadi vue po tlu iza njih, a tada se podie do vrha stupa. Svi osim jednog mukarca prili su stupu. Poput volova koji okreu vodeniko kolo poeli su gurati ruke vrtuljka u podnoju stupa. Kako su trali sve bre i bre u malom bunom krugu, uad se sve vie napinjala i posljednji se ovjek polako podignuo u zrak i poletio. Vrtio se u irokom krugu, gotovo uspravan uslijed vrtnje stupa, a usne su mu se pomicale dok je bacao cvijee nad gomilu pod sobom. Kad je proletio pokraj nje, Mariana je jasno vidjela da su mu etiri kuke bile provuene kroz miie prsa, a etiri kroz lea. Rane mu nisu krvarile, ali bile su muno i jasno otvorene. Iz gomile se glasno nasmijao neki Englez. Mariana je gledala gore, nesposobna odvratiti pogled, rukom zasjenjujui oi. Je li letei ovjek zbog patnje ili zbog radosti razvukao usne u sumanuti osmijeh? Je li uzeo bhang kako bi ublaio bol? to ga je potaknulo na tu iznimnu rtvu? Promatrala je gomilu traei koga bi mogla pitati, ali prije no to je to stigla uiniti ovjek je letei prema njoj posegnuo u platnenu torbu. Trenutak poslije preletio je iznad njezine glave, a izraz njegova lica otkrivao je usredotoenost i zanos. aka cvjetova pala je oko nje kad je odletio. Prvi, uti neven, zapleo se u grivu njezine kobile. Mariana je pruila ruku, ali prije no to ga je dohvatila, pojavila se muka ruka koja ga je bacila na tlo gdje je ostao leati u praini, jarkout poput dragulja. Ne bi trebala biti ovdje, odluno je rekao vlasnik ruke. Mariana je okirano pogledala iz sedla. ovjek koji joj se obratio oito je bio Indijac jer mu se koulja otvarala na desnu stranu. Stajao je pokraj nje, glatko obrijan i s urednim turbanom na glavi, oko bokova omotan tkaninom koja mu je leprala do stopala, a na koi izmeu oiju imao je bijelu toku. Ovo nije tvoj put, nastavio je zvonkim glasom govorei urdski, jezik koji je Mariana razumjela, a ne bengalski koji se uo posvuda oko njih. Ovaj je put, dodao je pokazujui

zastraujuu priliku koja je letjela iznad njih, za druge, ali za tebe nije. Gomila se natiskala oko nje onemoguivi joj bijeg. Englez se ponovno nasmijao u dalekom grohotu. Tvoj put vodi prema sjeverozapadu. Neznanac je autoritarnom smeom rukom pokazao podalje od gomile. Mora se vratiti onamo kako bi pronala svoju sudbinu. Do tada nemoj prisustvovati ovakvim svetkovinama. Ne diraj to cvijee. Nemoj vie pogledati ovjeka u zraku. Kako je znao? Mariana je teko progutala pokuavajui se dosjetiti nekog hrabrog, neuljudnog odgovora, ali nije uspjela. ovjek se nije pomaknuo pa je pogledom slijedila njegov, prema zelenim breuljcima u daljini. Otii odavde, zapovjedio joj je. Idi. Ljudi za vrtuljkom vikali su. Uad i koloturi ranjenog ovjeka kripali su i pjevali, govorei Mariani da se on i dalje vrti iznad gomile, bacajui cvijee na njihove glave poput blagoslova. Ali vie nije podignula pogled. Umjesto toga coknula je kobili te se bez osvrtanja krenula probijati pokraj prosjaka nalik strailima, plesaa i tezgi s hranom sve dok nije stigla do ceste koja je vodila do udobne engleske kue njezina tetka na cesti Chowringhee. S podruja oko hrama nije ju, blago uzdrhtalu, otjeralo nenadano pojavljivanje neznanog Indijca ni njegova neobina poruka. Odmah je vidjela da ga se ne mora plaiti, da nije varalica ili opsjenar. Odjea mu je bila previe ista, bio je previe dostojanstven. Za svoju poruku nije traio nita zauzvrat. Otjerale su je njegove rijei. Tvoj put vodi prema sjeverozapadu, rekao je pokazujui prema Pandabu, ponosnom nepokorenom kraljevstvu s onu stranu sjeverozapadne granice Britanske Indije: kraljevstvu koje je Marianu jo dozivalo tihom, neodoljivom pjesmom koja je nudila neuhvatljiva udesa i svijet posve razliit od njezina, u kojemu nikada nije izreena nijedna rije njezina jezika, u kojemu nikada nije pripremljena ni mrva hrane iz njezina svijeta. U staroj, zidom ograenoj gradskoj kui u Lahoreu, koju je napustila petnaest mjeseci prije, nije bilo balova, amaterskih kazalinih predstava, stolova za kojima se veeralo uz srebrne svijenjake i ivahan razgovor. ene iz obitelji eika Valijulaha i njihova brojna djeca zabavljali su se u prostoriji na katu koja je, prema Marianinu sjeanju, naizgled obuhvaala cijeli svijet. Ali njezinu putu nije bilo traga. Kako bi taj put bio mogu kad te ene gotovo i nisu izlazile iz kue? Jahala je kui zaokupljena mislima, lica vrelog i pranjavog pod cilindrom. Zurila je u magarca pokrivenog pokrivaem jarkih boja koji je iao pred njom, nastojei odagnati sjeanja na Lahore. O kojem god putu prorok govorio, onamo nije mogao voditi. Nakon petnaest dugih mjeseci povjerovala je da vie nikada nee posjetiti Pandab.

10

1.poglavlje
20. lipnja 1840.

ri mjeseca poslije Mariana je, i dalje u Calcutti, sjedila pokraj tete, est redova iza generalnoga guvernera i njegove dvije sestre usidjelice, te gledala kako se nizak, rumen i oznojen ovjek uspinje prema propovjedaonici katedrale svetog Ivana. Vjernici oko nje trzali su se i aptali. Jedna je ena laktom gurnula svojeg supruga. Druga, odjevena u crno, ostavljala je dojam da spava, ali tada se uspravila i poela se ustro hladiti lepezom. Dva reda dalje djevojka koja je netom stigla i njezina pratilja strogog lica okrenule su se kako bi pogledale Marianu sa samodopadnim izrazima na licima. I one su, poput nje, znale to slijedi. Ali za razliku od nje, njih su dvije uivale. Mariana se osjeala kao da joj je steznik ispod objeene haljine glaalom utisnut u tijelo. Kosa joj je, zahtjevna i za najboljih dana, pobjegla ispod slamnatog eiria pa je u oputenim smeim kovrama visjela niz vrat, uzrokujui osip na lipanjskoj vruini. Dekan je stao i obrisao lice. Naslonio se preko izrezbarene drvene ograde propovjedaonice i pogledao prema Mariani, koja je namjerno zijevnula pokrivi usta rukom u rukavici, a tijelo joj se pritom napelo na tvrdoj drvenoj klupi. Oduevljen sam kad vidim koliko se na broj poveao u proteklih godinu dana, zapoeo je visokim glasom. Silno me veseli vidjeti koliko je neudanih mladih dama iz Engleske ovdje u Indiji pronalo odgovarajue mukarce za brak. Dok gledam ovu vjersku zajednicu, dodao je zagledavi se u jednog asnika irokih ramena, njegovu suprugu okrugla lica i njihovo kieno odjeveno, nemirno dijete, prizor toliko mnogo sretnih, malih obitelji ispunjava me radou i veselim se jo mnogim, mnogim. Ja znam tko nikada nee sklopiti brak u ovoj katedrali, razgovijetno je rekao netko iza Mariane kad se dekan zagledao u njezinu smjeru. Bilo bi beskorisno dati toj eni do znanja da ju je ula. Mariana je umjesto toga uzela tetinu pjesmaricu i poela je listati. Nije je iznenadilo da je dekan svoje primjedbe uputio njoj jer je isto inio u svakoj propovijedi u proteklih est mjeseci. Glasine o Marianinim doivljajima na sjeverozapadu poele su se est mjeseci prije provlaiti verandama i salonima britanske prijestolnice, netom nakon to se s ostatkom golemog tabora generalnoga guvernera vratila iz podueg posjeta maharadi Pandaba. Nakon to su dravniki atori lorda Aucklanda posljednji put podignuti i kad su se asnici koji su ga pratili vratili svojim obiteljima te u svoja prebivalita, pria o Marianinu sablanjivom ponaanju u Lahoreu brzo se irila od kue do kue, prkosei zapovjedi lorda Aucklanda o strogoj tajnosti te brzo zasjenivi sve prijanje skandale. Jer glasine su govorile da je Mariana Givens u Pandabu uinila ono najgore to Engleskinja u Indiji moe uiniti: zapetljala se u sramotnu vezu s domaim mukarcem, kojom se upropastila. Potvren energinom tamnoputom prisutnou njezina dvogodinjeg posinka Sabura i dopunjen sve veim brojem pojedinosti zbog kojih su je jo vie osuivali, skandal se pripio

11

uz nju poput ljepljive, nevidljive odjee, ujedinivi cijelu Calcuttu protiv nje i preko noi je pretvorivi u izopenicu meu svojima. Jo je gore bilo to to je Marianina propast neugodno dotaknula i njezinu tetu i tetka, koji u to burno doba nisu bili u Lahoreu. Teta Claire i tetak Adrian, jedina obitelj koju je Mariana imala u Indiji, od trenutka njezina dolaska bili su iskljueni iz veselih veera te ivahnih balova i proslava zbog kojih je Calcutta bila najveseliji grad u Indiji, a osobito iz proslava trijumfalnog povratka generalnoga guvernera iz njegova posjeta sjeveru. Nekoliko odanih prijatelja i dalje je posjeivalo udobnu kuu Lambovih, ali ostatak se drutva povukao u strahu da e zbog povezanosti biti uvuen u ljepljivu mreu Marianine sramote. Ali ti ljudi ne znaju nita o onome to se uistinu dogodilo, Mariana je uporno govorila svojoj uplakanoj teti kad su ih trei put ignorirali dok su kupovale muslin na bazaru. Teta Claire, zato bi nama trebalo biti vano to oni misle? Ali teti Claire je bilo vrlo vano to ljudi misle. Nekoliko trenutaka nakon to je Mariana unijela maloga Sabura kroz ulazna vrata kue broj 56 na cesti Chowringhee i zamuckujui zapoela neugodno nabrajanje svojih doivljaja u Pandabu, teta Claire polusvjesno je klonula na kau, zatvorenih oiju i otvorenih usta. Tragino se guei nakon to je udahnula mirisne soli, otpravila je Marianu pokretom ruke i odbila posluati ijednu rije objanjenja. ime sam zasluila takvu kaznu? poslije je u jecajima govorila tetku Adrianu sa svojih jastuka, dok je Mariana prislukivala iz hodnika. Zato je uinila tu strahotu? I zato je dovela domae dijete u moju kuu? Adrian, reci joj neka ga odvede k slugama. O, to e biti s nama? To dijete nisi smjela dovesti u salon, poslije joj je odluno rekao tetak, okrenut leima, zagledan kroz prozor svoje radne sobe. Nije li dovoljno to to si sebe upropastila? Mora li i pred tetom paradirati s domaim djetetom? Budui da tvrdi da je dijete ostalo bez majke i da je visoka roda meu svojim ljudima, ozbiljno je dodao, neka ostane s tobom. Ali ne smije ga pustiti u prednji dio kue i zabranjeno ti je vie ikada pred tetom spomenuti Lahore ili Pandab. Zaprepatena tim gnjevnim odgovorom inae blagog tetka, Mariana nije mogla izustiti ni rijei. On se okrenuo od prozora i ljutito je pogledao. Dobro si znala, dodao je, zato smo prihvatili poziv lorda Aucklanda da se pridrui njegovoj pratnji. Bila si i te kako svjesna da to nije bilo ni u kakvoj vezi s prevoenjem lokalnih jezika njegovim sestrama. Zato se, dobivi toliko vanu mogunost, u Pandabu nisi udala za kojega od njegovih asnika? Ali trudila sam se udati se za jednog od njih, rekla je, a tada je sve propalo jer je on morao... Umjesto da obavi svoju dunost i uda se za Engleza, viknuo je njezin tetak, a elava mu se glava zarumenjela od osjeaja, otela si maharadina taoca, a potom se, u nepromiljenosti koju ne mogu ni zamisliti, udala za njegova oca. Kako si to mogla uiniti? Kako? To je bila pogreka, brzo je odgovorila. Nisam se namjeravala udati za njega. Mogla si razmisliti o posljedicama koje e to imati za nas, nastavio je podignutim glasom. Prije no to si napustila svoju rasu i spetljala se s domaom obitelji, mogla si se sjetiti mojega dragog ogora, koji te velikoduno poslao ovamo s posve drugaijim oekivanjima. Uzdahnuo je. Moramo te, dakako, izvui iz toga krajnje nesretnog braka i vratiti dijete,

12

ali ne znam kada i kako e se to dogoditi. To ti, dakako, nee pomoi, dodao je nestrpljivo mahnuvi prema Marianinim suzama, ali u meuvremenu mora se svim silama truditi ugaati drutvu i ponaati se poput svih ostalih. Pazi da ne uini nita ime bi izazvala komentare. uje li me? Bio je u pravu, ali za Marianu je bilo prekasno da se bilo gdje trudi ugaati nekome. Sljedeih est mjeseci je, trpei prijezir i ignoriranje te odbaenost iz drutvenih zadovoljstava, tiho ivjela sa Saburom, tetom i tetkom u njihovoj kui na cesti Chowringhee, itajui perzijsku poeziju sa svojim vremenim uiteljem jezika i povremeno bjeei u domai dio Calcutte, uvjeravajui se da takav ivot nije neugodan jer nju, za razliku od tete Claire, zabave nikada nisu zanimale. Jedino to je mrzila u Calcutti bili su spoznaja da e jednoga dana ostati bez Sabura i odlasci u crkvu. Odjeni lijepu jutarnju haljinu i doi u koiju, otresito joj je rekla teta Claire nakon to je tog jutra banula u njezinu sobu i zatekla je u kunoj haljini. Ne mora ga ti hraniti, dodala je odvraajui pogled od djeteta okruglih oiju koje je sjedilo pokraj Mariane i dorukovalo. Moe dorukovati sa slugama. Prezirem crkvu, usprotivila se Mariana i namjerno dala Saburu komad prepeenca premazanog maslacem. Mrzim sve koji odlaze u nju i oni mrze mene. Katedrala svetog Ivana zacijelo je najnekranskije mjesto u cijeloj Indiji. Nije, strogo je odvratila njezina teta, i ti hoe ii onamo. Kad bi iskazala barem malo skruenosti, zamiljeno je dodala, uvjerena sam da bi ti oprostili. Dekan je tada podignuo glas, prekinuvi Marianu u mislima. A imam jo bolju vijest, pompozno je najavio. Crkve se grade u cijeloj Indiji. Najnovija, u Allahabadu, gotovo je zavrena. Kakva li e uda te crkve uiniti! dodao je irei ruke. Svi nestrpljivo iekujemo jer je sada izvjesno da je preobraenje domaih ljudi vrlo blizu. Meutim, moramo imati na umu, izgovorio je pjevnim tonom nagnuvi se preko ograde propovjedaonice, da je domae ljude potrebno izbjegavati sve dok ne ugledaju kransko svjetlo. Karakter domaeg ovjeka propada, a izopaenost je u svakoj njegovoj rijei i djelu. I moramo upamtiti, dodao je tiim glasom, dobacivi Mariani pogled iskosa, da one koji se s njima prisno poveu eka ista izopaenost, isto propadanje, isto prokletstvo. Propadanje. Prokletstvo. Pjesmarica je oivjela u Marianinim rukama. S treskom se zatvorila, kao sama od sebe, ispustivi zvuk nalik gromu, koji je ugodno odjeknuo kamenom unutranjou katedrale. Dekan se naglo uspravio. Jedna ilava ena okrenula se na klupi i ljutito pogledala Marianu. Teta Claire ubola ju je prstom. to to radi? apnula je namrtivi se. Odloi tu pjesmaricu i sluaj propovijed. Ljudi su zurili. Djevojka stroga lica laktom je gurnula prijateljicu. Doavi k sebi, dekan je poeo citirati iz Djela apostolskih dramatinim glasom koji se podizao i sputao. Ispod njegove propovjedaonice Mariana je sjedila uspravno, niime ne pokazujui nelagodu, dok je u mislima razmatrala poruku koju je prolog oujka primila od tajanstvenog ovjeka i njegova upiranja prstom. Govorio je uvjerljivo autoritarno, ali Mariana nije mogla shvatiti to je elio rei. Kakva ju je sudbina mogla ekati u smjeru koji je pokazao? Trepnula je. Je li njegova poruka moda bila povezana s pjesmom koju joj je njezin stari

13

uitelj dao na prijevod dan prije no to je krenuo na dug put u svoj rodni Pandab? Moj Mjesee kanaanski, prijestolje Egipta je tvoje, glasila je pjesma. Blii se as. Dolo je vrijeme da zatvoru kae zbogom. Kad je prevela te perzijske rijei, grozniavo staro lice njezina munija ozarilo se emocijom koju nije uspjela odgonetnuti, ali stari joj uitelj nije rekao zato je za njihov posljednji dan izabrao upravo tu pjesmu. Nije bilo sumnje da je znao vie no to je otkrio jer je odavno pripadao bratstvu Karakoja, a i dobro je poznavao zagonetnog eika Valijulaha. to je znaio taj stih? Je li za nju zatvor predstavljala Calcutta? Ako jest, gdje je njezino obeano egipatsko prijestolje? Pronala je rupi i puhnula u njega pokuavajui se zamisliti lijepom poput Josipa u njegovoj kienoj haljini. Dekan je napokon prestao govoriti. Dok je silazio s propovjedaonice, drvene stube glasno su kripale i stenjale, tono odraavajui Marianine osjeaje. arko je eljela skoiti na noge, rumena lica, i izvikati se na toga starog licemjera te ga pouiti kranskom milosru. Dok je pola sata poslije ila za tetom prema glavnom ulazu katedrale, iz gomile iza svojih lea ula je muki glas. Zna, ne bi izgledala loe, rekao je samodopadni glas, kad bi se barem jednom nasmijeila. Kad su stigle do prilaza, teta Claire popela se blago daui u svoju novu koiju, i hrvala se sa suncobranom otvorenim na arkom suncu Calcutte. Mariana, to je s tobom? pitala je drei se jednom rukom za stranicu koije kako bi zadrala ravnoteu. Zato si usred propovijedi tresnula pjesmaricom? Nikada se nee iskupiti u drutvu Calcutte bude li se ponaala poput luakinje. Mariana je naglo otvorila svoj suncobran. Teta Claire, nisam mogla uti vie ni sloga o mojim tobonjim grijesima. A zato bi spominjao tvoje grijehe, Mariana? Teta Claire mrcnula je namjetajui se u sjedalu. Prilino sam uvjerena da nije. Kako bilo, u toj velikoj katedrali sve odjekuje pa nitko ionako ne uspijeva razabrati to je reeno. Ja sam u ovoj propovijedi ula svaku treu rije. Jedna Engleska obitelj provezla se pokraj njih ugurana u drugu koiju, suprug stisnut u svojem aketu, a djeca blijeda i klonula od vruine. Dok su prolazili pokraj Mariane i njezine tete, svi su okrenuli glavu na drugu stranu. Mariana se trgnula zauvi tih zvuk oaja iz tetina kuta koije. Teta Claire mogla je hiniti da nije ula propovijed, ali zajedniko ignoriranje obitelji Broderick nije bilo mogue izbjei. Kue uz cestu Chowringhee stajale su uspravno, svaka na svojem velikom ograenom zemljitu. Mariana je kao i uvijek promatrala ploice s prezimenima na svakim vratima. Sva osim dva bila engleska. Stigli su do broja 65. Durvan s grimiznim turbanom mahnuo je bambusovim tapom. Pojavila su se etvorica, omotana tkaninom oko bokova te otvorila vrata od kovanog eljeza i koija s jednakim konjima prola je kroz njih. U predvorju, u kojem su zvuci odjekivali, teta Claire pruila je slugi svoj eiri i suncobran. Moram pogledati tvojeg tetka, dobacila je preko ramena dok se uspuhana penjala stubama. Mariana je ekala, napeto sluajui u podnoju stuba. Gore od neumoljive vreline Calcutte, njezinih komaraca, njezina ogovaranja i ak od njezine prljavtine te izgladnjelosti mnogih domaih ljudi bile su bolesti ija je nenadana pojava mogla za nekoliko sati pokositi itavu obitelj.

14

Mariana je smatrala da bi joj ivot bio nepodnoljiv bez tetka Adriana, koji je u groznici leao u sobi na katu. Za razliku od veine Engleza, njezin je tetak znao poneto o ivotu u Indiji, koji je ona arko eljela razumjeti. Kako je od djetinjstva revno prouavala vojne strategije, tetkove prie uvijek su joj bile zanimljivije od tetinih svila, ipki i ogovaranja. Tetak Adrian upoznao ju je s njezinim munijem, starcem koji ju je pouio perzijskom i urdskom, dvorskom jeziku Indije. Za razliku od svoje supruge, tetak Adrian Mariani je oprostio grijehe. Iz blagovaonice se zauo zvuk praen visokim kikotom nalik tucanju. Zaboravivi zabrinutost, Mariana je skinula eiri i pojurila kroz prolaz upravo na vrijeme da vidi malu priliku u bijelom, koja je istrala ispod stola i projurila kroz vrata smonice dok je odjea leprala za njom. Sabur, doi ovamo, zanovijetalo, ti mala ui! Kosa joj je ispala iz ukosnica kad je pojurila u smonicu i ondje zatekla kovravo dijete, koje je uzbueno skakutalo napola skriveno iza ormara s porculanom. Na podu kuhinje sjedilo je estero ljudi i jelo riu s hrpica na netom odrezanim listovima banana. Podignuli su glave, vaui. Sabur, kupusiu, moja mala kutrava glavice! uskliknula je uzevi dijete u naruje. On se izvijao i poskakivao dok ga je ljubila, a njegovo je iroko lice blistalo. An-nah, spusti me, spusti me, vikao je. elim trati i trati! Kad je izala za svojim galopirajuim trogodinjim djeakom, glas njezine tete odjeknuo je u predvorju. Mariana, doi gore. Moramo ti neto rei.

15

2.poglavlje

ariana je ve ula taj zapovjedniki ton. Nevoljko se uspinjala stubama, ne urei uti to joj teta Claire eli rei jer je bila gotovo uvjerena da je vezano za Sabura, koji je u tom trenutku sjedio na podu smonice i ruao. Borba oko Sabura na adresi Cesta Chowringhee 65, koju su Mariana i njezina teta otpoele na Marianin prvi dan sa Saburom u Calcutti, trajala je ve sedam mjeseci, ali dijete je i dalje ivjelo u kui, a ne sa slugama u njihovim odajama, i dalje je dorukovalo s njom, a ona ga je i dalje pjesmom uspavljivala u svojoj spavaoj sobi. Uvjerena u pobjedu u predstojeem okraju, ispravila je ramena i skrenula prema tetkovoj spavaoj sobi. Naposljetku, svojeg je malog taoca u prolosti zatitila od opasnijih protivnika no to je jedna jadna, napuhana, nezadovoljna roakinja. Iz navike se oprezno nagnula naprijed prije no to je ula u sobu, nastojei predvidjeti tijek razgovora kojem e se pridruiti, ali ula je samo krjetavo graktanje vrana ispred prozora tetkove spavae sobe. Ui, Mariana, i zatvori vrata. Teta Claire se, i dalje u nabranoj haljini za crkvu, hladila u uspravnom naslonjau pokraj otvorenog prozora dok se tetak Adrian smijeio s kreveta, a njegovo inae rumeno lice bilo je uto i upalo. Ve smo ti eljeli rei za to, poela je teta Claire uobiajenim zvonkim tonom dok je Mariana sjedala u naslonja pokraj kreveta, ali zbog bolesti tvojeg tetka nije bilo vremena. Mariana je kimnula. Moda se taj razgovor ipak nee odnositi na Sabura. Tvoj tetak, izjavila je teta Claire, premjeten je u Afganistan. U Afganistan? Mariana se uspravila. Ali mislila sam da odlazi kui, u Sussex. Pa, ne odlazi. Britanski izaslanik u Kabulu traio je upravo njega. To mi zapravo prilino laska, dodao je tetak Adrian sa svojih jastuka. Odlazimo za mjesec ili dva. Ali, teta Claire, mislila sam da mrzite putovati. Mislila sam... Nije vano to si ti mislila i, u svakom sluaju, to je odlueno. Barem emo se rijeiti toga domaeg djeteta, a ti e se razvesti. Teta Claire s praskom je zatvorila lepezu. Na putu u Kabul svratit emo u Lahore, razvrgnuti tvoj brak, ostaviti dijete njegovoj obitelji i nastaviti put. Posve jednostavno. Rijeiti se Sabura? Ali ona nije bila spremna izgubiti ga. Marianina ruka poletjela je do usta. Razmisli, dijete, rekla joj je teta. To je dijete sada maleno, ali uskoro e biti potpuno odrastao domai mukarac. to e, zaboga, tada s njim? To nas, dakako, dovodi do moje sljedee teme. U istoj poruci iz Kabula izaslanik je otkrio neto neoekivano o tebi. Sir William Macnaghten u slubenoj je poruci spomenuo mene? Jest, odgovorila je teta Claire uzvienim tonom koji je uvala za dravna pitanja. Prije nekoliko dana, neposredno nakon to je tvoj tetak dobio slubu u Afganistanu, pozvali su ga u sjedite Vlade, ali na njegovo iznenaenje, ne zato da bi razgovarali o Afganistanu ili

16

o uvaenoj Istonoindijskoj kompaniji. Dvije sestre lorda Aucklanda privatno su mu i u najstroem povjerenju rekle da nam nisi otkrila neto o tom svojem uasnom >braku< s domaim ovjekom. Na licima njezine tete i tetka bilo je neto udno. Mariana je poela sumnjati. to nisam otkrila, teta Claire? Da si i dalje, kako da kaem, krjeposna. Da si udana samo formalno. to? Mariana, koja o takvim pitanjima nikada nije govorila naglas, brzo je okrenula glavu od tetka. A generalni guverner i njegove sestre to znaju? Dakako, nestrpljivo je odgovorila teta Claire. Sir William im je to upravo rekao. Ali kako on... Nedvojbeno se sjea, blago se ubacio tetak Adrian, da su svi asnici indijske Vlade koji su bili u Lahoreu te veeri bili prisiljeni prisustvovati tvojem >vjenanju<, ukljuujui lorda Aucklanda. Sir William Macnaghten sljedeeg se jutra ljubazno ponudio da e otii po tebe u kuu eika Valijulaha i dovesti te natrag u engleski tabor, ali kad je stigao u taj utvreni grad, doznao je da si ti nestala nekim besmislenim domaim poslom. Nije bio besmislen, pobunila se povrijeena Mariana. Maharadini naoruani ljudi doli su po Sabura pa smo ga morali po kii spustiti s prozora i... Zaboravi dijete, otresla se teta Claire. Kad je sir William pitao gdje si ti, nastavio je tetak Adrian izbjegavajui Marianin pogled, eik je dao naslutiti da se situacija prole noi nije odvila onako kako se oekivalo. Sir William tada je postavio jo jedno ili dva pitanja i naslutio istinu. U poruci je napisao da je zaboravio cijelu tu priu, ali da je se sjetio nakon to je zatraio moj premjetaj u Kabul. Teta Claire ljutito je gledala Marianu. Zato nam to nisi sama rekla? Mariana je pronala rupi i obrisala lice. Saburov djed znao je to se dogodilo te noi? Tko je njemu rekao? Zar su svi govorili sve jedni drugima? Ne shvaam, rekla je ukoeno, kako je sir William uope mogao spomenuti takvo osjetljivo... Ne budi guska, Mariana, prekinula ju je teta Claire. Nisi imala razloga skrivati tu informaciju. Ne moemo ni zamisliti kako ti je to polo za rukom, ali svi smo se sloili da je uvanje same sebe u prvoj branoj noi bio tvoj prvi razborit postupak otkako si dola u Indiju. Ako je to istina, dodao je tetak Adrian, moda bi bilo mogue spasiti barem malo tvojeg ugleda. Iako si se prema domaim ljudima ponaala nerazborito, i ak izazovno, mogue je da nisi bila potpuno needna. Nisam bila potpuno needna? Mariana je skoila iz naslonjaa, zaarena lica. Ako je to istina? Smjesta sjedni. To nije sve. Teta Claire naslonila se u naslonjau. Sestre Eden rekle su tvojem tetku da se ele ispriati. Gledala je Marianu preko lepeze. Tebi. Rekle su kako si se na putu u Pandab eljela udati za izvjesnog porunika Fitzgeralda iz konjikog topnitva i da su te one prisilile raskinuti to prijateljstvo. Rekle su da se sve to dogodilo prije neto vie od osamnaest mjeseci. Dale su naslutiti da ti je taj gubitak teko pao te da je razoaranje moda pomutilo tvoje rasuivanje i dovelo do uspostavljanja veze sa Saburovim ocem. To joj je doista pomutilo rasuivanje. Mariana je ljutito gledala tetu dok se sputala na sjedalo. Rekle su da su te prisilile na raskid nakon to su ule da je Fitzgerald ostavio jednu

17

mladu damu ovdje u Calcutti. Sada znaju da ta pria nije bila istinita i da se Fitzgerald doista ponio vrlo dobro. Teta Claire dramatino je zastala. Zato nam nisi rekla nita od toga? Mariana je okrenula glavu. Bilo joj je previe bolno i pomisliti na Fitzgeralda. Kakve koristi od razgovora o njemu? Fitzgeraldov osmijeh bio je vragolast i znalaki. Jakna njegove odore divno je mirisala po starini. Sestre generalnoga guvernera isprva nisu postavljale prepreke njezinoj zaljubljenosti. Kimajui poput dvije ptice sa eiriima, dvije usidjelice gledale su kako cvjeta, gledale su kako pogledom slijedi svojeg topnika sve dok lai, koje su putovale ak iz Calcutte, nisu stigle do Pandaba. A tada su se naglo predomislile. Ne obazirui se na Marianine ili na Fitzgeraldove osjeaje, zapovjedile su njihovo razdvajanje. Silno je patila kad ga je izgubila. etiri tjedna poslije napokon je potpisan sporazum o savezu s Pandabom, koji je lord Auckland arko elio, a proslavljen je Marianinim neoekivanim vjenanjem s domaim ovjekom. Harry Fitzgerald i svi asnici za koje se mogla udati sutradan su sa svojom vojskom krenuli prema Afganistanu i pobjedi, ostavljajui je osramoenu. Sestre Eden ele se iskupiti, izjavila je teta Claire. Sada kad se pojavila ta nova informacija, vjeruju da ti mogu pomoi. Prilino velikoduno ponudile su da e u odreenim krugovima spomenuti kako tvoje ponaanje u Lahoreu i nije bilo onoliko sablanjivo kao to ljudi pretpostavljaju. Voljne su rei da ti je nanesena nepravda. To je, dakako, velika dobrobit mojeg premjetaja u Kabul, ozbiljno je dodao tetak Adrian. Mogli bismo svi, a osobito ti, draga moja, ondje poeti ispoetka. ujem da Kabul ima izglede postati odlina postaja za nae asnike, sa svojom izvrsnom klimom i divnim voem. Zadovoljno je kimnuo. Sreom za sve nas, nekonzumirani se brak meu muslimanima lako razvrgne. Teta Claire se nakaljala. Dakako, to nas dovodi do pitanja tvoje budunosti. Kad stignemo u Kabul, moda bismo mogli pronai nekoga za tebe. Moda kakvog udovca. Drhtavog starca koji ima djecu stariju od nje? Mariana je otvorila usta kako bi progovorila, a tada ih je ponovno zatvorila. Ali s druge strane, gorljivo je nastavila njezina teta, nikada se ne zna to se moe dogoditi. Naposljetku, Kabul je pun slobodnih mukaraca, ukljuujui porunika Fitzgeralda. Nitko me nee eljeti oeniti, teta Claire, a Fitzgerald me mrzi nakon onoga to se dogodilo. Ali, draga moja djevojko, tvoje vijesti ondje su zacijelo ve dobro poznate. Zna kako glasine putuju. Moda taj porunik nestrpljivo iekuje tvoj dolazak. Naposljetku, i sam je doivio nepravedne glasine te skandal. Ali, ako te on ne oeni, moda e netko drugi. Trebala bi imati svoju djecu. alosno je uzdahnula. Ne moe ni zamisliti koliko e te to usreiti. Ali, dakako, dodala je, ako se u Kabulu nita ne dogodi, povest emo te kui u Englesku kad budemo zauvijek odlazili odavde. Tetak Adrian je kimnuo. Tvoja je teta u pravu, Mariana. to god se dogodi, bit e bolje od ovoga. Prije no to zavri hladno vrijeme bit e, hvala Bogu, slobodna od svojih veza s domaim ljudima. I slobodna od Sabura. Mariana je obamrlo zurila u tetka. Vrativi se u svoju sobu, obrisala je ruke o suknju i prstima zabacila kosu. Na umu joj je bilo jo neto osim tetkovih bolnih vijesti i iznenaujuih planova, osim majune iskre nade koju

18

je teta pobudila u pogledu njezine budunosti, jer s onu stranu njezina prozora, iza kapaka, iza stabla champe i njegove kie procvalih utih cvjetova, iza zida, ekao ju je jedan ovjek: tekli koji je preao tisuu i dvije stotine milja kako bi isporuio pismo u njezine ruke. Stigao je u noi i podignuo toliku buku lupajui tapom po vratima da ga je durvan, probudivi se iz sna, prekorio zbog buenja engleskih sahiba. Ali taj tekli nije bio ovjek kojeg je mogue zaustaviti. Uporno je ponavljao da mu je zapovjeeno odmah neto isporuiti gospoi koja u kui dri domae dijete. Naposljetku je Marianin sluga Dittu pozvan rijeiti taj problem. Prepoznavi pandapsku odjeu te govor teklia i uvidjevi da je zacijelo preao put od kue eika Valijulaha, Dittu je otiao po nekoriteni charpai i rekao ovjeku neka prieka do jutra. Tekli je umjesto toga rekao da je gladan, prisilivi uplaenog Dittua da se izloi opasnosti i iz smonice ukrade kruh, maslac i jedan mango. Kad je pojeo, tekli je jo jednom zatraio da vidi Marianu koja je, kao i njezina teta i tetak, prespavala dramu na vratima. Mariana se, nespremna, uplaila vidjevi Dittua pred vratima svoje spavae sobe u etiri sata ujutro sa svjetiljkom u ruci, raupanog i na rubu suza. Vani je tekli, promuklo joj je apnuo sluga. Donio je pismo iz Lahorea. Kae da e ga isporuiti samo u vae ruke. Mariana se uspravila i dohvatila kunu haljinu. Jesi li siguran? upitala je iako je znala da jest. Svjetiljka se trznula u Dittuovoj ruci pa su na zidu zaplesale sjene. Vrlo je ruan, bibi, rekao je nainivi grimasu gaenja. Albino. Rekao sam mu da ovjeka koji toliko udno izgleda ne mogu usred noi dovesti u kuu. Rekao sam mu da mora priekati do jutra, ali on zahtijeva, sve glasnije. Zamolio sam ga da mi da pismo, dodao je, ali on je rekao da e me prije ubiti. Uspravio je svoje pogrbljeno tijelo koliko je god mogao. Kae da nije preao sav taj put da bi pismo dao slugi. Mariana se oduljala niz stube za Dittuom i slijedila ga do bone verande, gdje je ubrzo opazila sjenovitu priliku krupnog ovjeka s velikim, panapskim turbanom na glavi. Brada mu je bila bijela poput kukuruzne svile. Trepnula je ugledavi njegova krastava, uljevita stopala na poploenom podu verande. Iako su oito pripadala njemu, bila su bijela poput njezinih. Uzvratila mu je pozdrav, ali nije rekla vie nita. Nije ga ak ni pitala za ime. Umjesto toga uzela je zapeaeno pismo iz njegove ispruene ruke i krenula prema stubama. Stigavi do svoje sobe, gurnula je pismo na dno jedne od svojih limenih kutija i legla u krevet. Dva dana nije ga eljela proitati. Albino je dva dana sjedio na pletenom leaju pred vratima i ekao njezin odgovor prije no to krene na dug put kui. Mariana se zagledala kroz prozor, u stablo tropske magnolije. Nije trebala proitati pismo. Sama injenica da je stiglo rekla joj je sve to je trebala znati: da je vie ljudi planiralo odvesti nju i Sabura u Lahore. Bila je uvjerena da u pismu pie kako e Saburov otac, njezin suprug domaeg roda, uskoro krenuti po njih te ih odvesti natrag u zidom ograenu kuu u gradu, u kojoj je ivio sa svojim tajanstveno monim ocem i s preostalim lanovima obitelji Valijulah. Kad vie ne bude opasnosti, doi u po vas, obeao joj je Hasan njezine posljednje veeri u Pandabu, prije no to je tabor generalnoga guvernera preao rijeku Sutlej i uao na britanski teritorij. Trenutak poslije vie ga nije bilo. U tjednima koji su uslijedili oekivala je da e doi, ali nije ga bilo. Kad se udaljenost

19

meu njima poveala, zaboravila je njegovo obeanje. Pokuala ga je zamisliti, ali ustanovila je da se uspijeva sjetiti samo zamagljenog, bradatog lica i dugog, izvezenog ogrtaa. Osamnaest mjeseci nije ula ni glasa od njega. Nije se mogla sjetiti kad je prestala matati da e opet vidjeti Lahore, ali u tekim mjesecima po povratku u Calcuttu poela je zamiljati drugaiji zavretak te prie. Sanjala je o kakvom sluajnom dogaaju koji e joj omoguiti povesti Sabura u Englesku kad njezina teta i tetak budu zauvijek naputali Indiju. Zamiljala je nedjeljni ruak u oevu seoskom vikarijatu, Sabura kako u visokom djejem stolcu sjedi za stolom i jede peenu ovetinu pokraj njezina malog neaka Freddieja. Zamiljala je kako ga susjedi miluju po glavi, kako s odobravanjem kimaju dok on odrasta, egzotian i draestan, kao ponos sela Weddington. A sada se mora suoiti s gubitkom djeteca kojeg je dugo uvala i silno voljela, koje ju je svakodnevno budilo uzvikom: An-nah, jutro je stiglo! dok se penjao na njezin krevet. Mora se suoiti i sa svojim suprugom, a moda i s njegovom obitelji. Njih e vijest o razvodu razljutiti. Naposljetku, zacijelo je golema ast imati Engleskinju u obitelji. Ali tome nema pomoi, a kad bude gotovo, Hasan e uzeti Sabura i njoj e ostati slomljeno srce. Jedina osoba koja bi joj mogla ublaiti bol bio je Harry Fitzgerald, koji joj se svojedobno divio jer je govorila nekoliko domaih jezika, kojemu oito nije smetalo to to joj je haljina bila pogreno zakopana, koji ju je uurbano, vrelo ljubio u sjeni njezina atora, dok nitko nije gledao. Ali nakon to je krenuo za Afganistan s tekim topovima na kotaima, njezin naoiti porunik poslao joj je samo jedno ogoreno pismo iz tabora nedaleko od tjesnaca Bolan. Tko e se sada usuditi biti tvoj prijatelj? Napisao joj je. Od tada je preao stotine milja kroz duboke planinske tjesnace i preko pustih, suhih podruja. Borio se u bitkama: stvarnim, a ne u zamiljenim prizorima koje su zajedno domiljali za dorukom u atoru za blagovanje tabora lorda Aucklanda. Zacijelo je osjeao strah. Zacijelo je vidio uase. Moda se promijenio. Moda je sada previe pio, nakon svega tog krvavog vojevanja. Ili, jo gore, moda se u bitki pokazao kukavicom. Ali, ak i ako je i dalje kakav je bio, bi li je mogao opet zavoljeti? Tvoj put vodi prema sjeverozapadu. U Marianinim mislima ponovno se pojavio Indijac s Charak puje, i pokazao u daljinu. Afganistan je, dakako, bio daleko na sjeverozapadu, kao i Pandab. Meu mislima o svjetlokosom poruniku bila su zapletena i druga sjeanja, iva uznemirujua sjeanja na sobu posutu ruama, na vjenanu odjeu od crvene svile, koju je imala na sebi, na nauljenu i namirisanu kou, kako je prestravljena leala na krevetu kad se njezin suprug nadvio nad nju, a zvuk njegova disanja ispunio sobu. Pokuala je odagnati to sjeanje i ponovno se prisjetiti osjeaja Fitzgeraldovih usana na njezinim, ali umjesto toga vidjela je kako se Hasanovo bradato lice mijenja, kako se udaljuje od nje. Prve brane noi nije se sama sauvala. Vidjevi njezin strah i iscrpljenost, Saburov otac ju je potedio. Spavaj, rekao joj je Hasan prije no to se vratio u svoj krevet. Spavaj.

20

3.poglavlje
23. lipnja 1840.

eni grad Lahore oduvijek je mirisao na rue. Taj je miris, osjetan ak i za hladnih Utvr zima, postajao gust na mirnoj vrelini pandapskog ljeta, ispunjavajui malene zaguljive prodavaonice u uskim uliicama toga grada, sukljajui iz njegovih mnogih damija i hramova. Katkad ugodan i tajanstven, no esto pokvaren i truo, taj je miris dopirao u svaki dio grada i proimao sve: hranu, vodu te ak smee pometeno na hrpe u zanemarenim zakutcima grada. Jedini dio grada u koji taj miris nije dopirao bila je tvrava od crvene opeke, smjetena na sjeverozapadnom dijelu utvrenog podruja grada. Ondje, u uvanoj prostoriju u kuli, u mramornoj palai na sjeverozapadnom dijelu mogulske tvrave, pandapski maharada Karak Sing ponovno je poeo bulazniti. Pognut na zlatnom prijestolju koje je pripadalo njegovu legendarnom ocu, ljuljao se s jedne strane na drugu, pred nekoliko dvorana koji su mu ostali odani, drei se rukama za trbuh i udarajui stopalima o pod. elim to udotvorno dijete, unuka eika Valijulaha. elim ga, ponavljao je mali maharada, a runo mu se lice grilo od boli. I elim otii odavde, dodao je gledajui svoje zaguljive odaje. Ovo nije ivotni prostor za kralja. Moram ivjeti u najboljem dijelu palae. Hoete, maharado, hoete, pjevnim glasom rekao je bradati ovjek sa svojeg mjesta na mramornim ploicama, pokraj prijestolja. Ali mali Sabur nije ovdje. Napustio je Lahore prije vie od godinu dana, prije smrti vaeg oca. Kieni dvorani Karaka Singa stajali su du zidova, a njihove svile jarkih boja oivljavale su tu zaguljivu prostoriju. Kimali su u znak slaganja. Bradati ovjek ohrabrujue se nasmijeio i pruio ruku. Doite, maharado, pozvao ga je, morate se odmoriti. Moj bi otac jo bio iv da mu to dijete nije oteto. Svi znaju da ga je eikov unuk titio svojom arolijom. Nitko mi ne govori istinu, dodao je Karak Sing gnjevno ga gledajui. ak ni ti, fakir sahibe. Zna da sam trovan i zna da me truje moj vlastiti sin, otima moje moi. Da je moj otac iv, apnuo je, a njegovo vlano lice poprimilo je sivu boju, pomogao bi mi. Nismo vam lagali, maharado... A to je s tvojim pomonikom, djetetovim ocem? Karak Sing drhtavim je prstom ubo visokog ovjeka koji je nenametljivo stajao pokraj zida. to je s njim, s njegovom suprugom Engleskinjom? On bi mi trebao poslati svoje dijete, koje ima iscjeliteljske moi. Umirem pred njim, a on ne ini nita. Ali dijete nije ni s Hasanom Ali Kanom, maharado, uvjerio ga je fakir. Djeak je u Calcutti. A kako vas princ Nau Nihal truje? Kuai hrane jo nisu pokazali znakove bolesti. Ispod uredno svezanog turbana fakirovo se elo sjajilo od znoja. Poduzeli smo sve mjere opreza kako bismo vas zatitili. Iz kuta usana Karaka Singa cijedila se slina. Podignuo je glavu i zamuenim oima pogledao svoje okupljene plemie. elite me mrtvoga, svi vi, viknuo je. Ha... znam to

21

elite, ali to nikada neete dobiti. Napeta tiina zavladala je malim pretrpanim prostorom. Proklinje li nas? apnuo je mladi kojem su smaragdne ogrlice visjele od vrata do struka. elite vjerovati da je vaa budunost sigurna, rekao je Karak Sing promuklim glasom, da ete zadrati svoje bogatstvo, ali kaem vam... s kraljevstvom Pandaba, koje je stvorio moj otac, svreno je. Njegovi dvorani gotovo da nisu disali, pogleda uprtih u ispaenog kralja. Fakir je napokon progovorio. Ne, maharado, rekao je pognuvi ramena pomirljivo pjevnim glasom. Zacijelo niste eljeli rei sve te strahote. Zacijelo niste eljeli prokleti na lijepi Pandab? Maharada je odgurnuo fakirovu ruku. Svreno je, ponovio je. Vidjet ete. Nasljednici Randita Singa pobit e jedni druge, kao to moj sin Nau Nihal ubija mene. Kad su se njegovi sablanjeni uzvanici poeli povlaiti, maleni ovjek na prijestolju zabacio je glavu, a njegova vrsto omotana brada otkrila je kvrgavi vrat. Opijum, viknuo je, elim svoj opijum!

22

4.poglavlje

stoga dana u istonom dijelu grada, nedaleko od Vazir Kanove damije, mala je ogrnuta prilika satima neupadljivo uala ispred visokih dvostrukih vrata kue eika Valijulaha. Prilika je sjedila bez rijei, sklupana meu smeem koje je ostavio nehajni smetlar, a ador boje praine otkrivao je samo njezino zailjeno djetinje lice i malu ozlijeenu ruku kojom je drala pamunu tkaninu ispod brade. Pomiui samo oi, djevojka je gledala kako tri mukarca u dronjcima prelaze poploeni trg i prilaze izrezbarenim vratima havelija, polaganim koracima jer se doimalo da jedan od njih trpi jaku bol. Bez rijei sluala je kako najhrabriji od njih trojice lupa na vrata. Kako je? upitao je zabrinuto pogledavajui izmuenog suputnika dok su teki zasuni buno klizili. Njegov prijatelj nije odgovorio. Umjesto toga odmahnuo je glavom, diui plitko i ujno. Vrata su se naglo otvorila uz glasno kripanje. Dva su straara uzmaknula kako bi propustila trojicu unutra. to to imamo? upitao je jedan, a njegov je glas odjeknuo u nadsvoenom ulazu od opeka dok je gledao ozlijeenoga. Ugriz zmije ili ubod korpiona? to god bilo, dometnuo je drugi straar pokazujui bradom prema unutranjosti havelija, trebali biste ga odmah odvesti eiku Valijulahu, ali po ovoj ga vruini neete zatei u dvoritu. Za ovakvih dana sjedi unutra sa svojim drubenicima. Kad proete unutarnje dvorite, pred sobom ete vidjeti vrata. Viknite i netko e vam pokazati put. Dok su straari promatrali ozlijeenoga, nijema pogrbljena prilika ustala je i kriom se provukla pokraj njih te bez zastajkivanja ula u prvo dvorite. Danima se osjeala slabo. Dok je ujutro uala pokraj hrpe gnjilih kora manga i trulog povra, bolest ju je muno stezala po sredini tijela, prijetei da e je svladati. Dok se uljala pokraj staja za konje i slonove eika Valijulaha te otvorila vrata koja su vodila u njegovo tiho obiteljsko dvorite, slabost se skupila u kutovima njezina mozga. Izloila se velikoj opasnosti doavi toliko daleko. Mnogo prije no to je posljednji noni poziv na molitvu probudio njezina supruga potkivaa i majku grubog lica, Aktar Jahan oprezno je ustala s poda na kojemu je spavala sa suprugom. Kad se uspravila, pipajui je krenula uza zid, izbjegavajui svekrvu koja je hrkala na jedinom pletenom leaju u kolibi, sve dok nije pronala njezin ador, koji je visio s avla, a potom je pipajui pronala put iz ruevne prostorije koja je tri duge godine bila njezin zatvor. Slijedei instinkte, posrtala je mranom uliicom, noena samo usputnom primjedbom koju je prije tjedan dana ula od prolaznika na ulici: da u kui nedaleko od Vazir Kanove damije ivi ena koja zna bacati ini. Nije joj bilo vano o kakvim je inima rije kad se drei ruku na glavi naslonila na zid dvorita. Bila joj je vana nada koju je osjetila kad je ula te nehajne rijei s usana neznanca ije lice nije vidjela ni na tren. ini. Ta je rije upuivala na tajanstvene dogaaje, na udotvorna izljeenja. Upuivala

23

je i na neto mranije: na zle ini, propadanje i ak smrt. Od trenutka kad je to ula, Aktar je znala da je ta arobnica posjedovala ono to je njoj bilo silno potrebno: lijek za bol koju je trpjela otkako se udala kad ju je suprug poeo zlostavljati, a svekrva grditi, kad je poela raditi do iscrpljenosti, zarobljena u njihovoj malenoj zaguljivoj kolibi bez mogunosti bijega. Damija nije bila daleko od njezina jadnog doma. Kad je arko sunce izalo i kad su se ljudi pojavili na zaguljivim ulicama i uliicama, pokuala je pitati ene meu njima gdje bi mogla ivjeti gospoa koju je traila, ali previe se stidjela objasniti. Neshvaena i u strahu da e je suprug pronai prije no to stigne do svojeg cilja, besciljno je lutala sve dok je grbavac tunih oiju, koji je pred damijom uvao cipele njezinih posjetitelja, nije upitao koga ili to trai. Ah, rekao je kad mu je pokuala objasniti, trai begum sultaniju Safiju, sestru slavnog eika Valijulaha. Ona nije arobnica, drago dijete, ali njezino je ime poznato. Ona e ti pomoi. Pokazao je preko trga, prema irokom haveliju od opeka. ekaj ispred eikove kue, rekao joj je. Nakon nekog vremena pustit e te unutra. Nije arobnica. Ne elei mu vjerovati, Aktar je unula nedaleko od izrezbarenih vrata, uvjeravajui samu sebe da taj grbavac nije mogao znati istinu jer nije bio normalan ovjek. Nije znala koliko je dugo ekala na vruini bez hrane i pia, ali unato svoj nelagodi i munini njezin je strah nestao jer su se vrata te velebne kue sigurno i nedvojbeno zatvorila za njom, zatitivi je od supruga, svekrve i svega drugoga to bi joj moglo nauditi. No, nije mogla dalje. Klonula je na tlo dvorita ispod izrezbarenog balkona, oslonila elo na podignuta koljena i zatvorila oi. Nekoliko trenutaka poslije ozlijeeni je ovjek sa svoja dva prijatelja urno proao kroz vrata. Aktar je, gotovo nevidljiva pod pokrivalom boje praine, podignula glavu upravo u trenutku kad su trojica urno prola pokraj nje, a ozlijeeni je tada glasno zajecao dok su ga prijatelji gotovo vukli kroz dvorite pokraj zatvorenih vrata i prozora zatienih kapcima, pokraj usamljenog pranjavog stabla u dvoritu, sve dok nisu stali pokraj otvorenih vrata. Hrpa cipela pred ulazom rekla joj je da je unutra vie ljudi. Voa trojca doviknuo je pozdrav. Nakon nekoliko trenutaka ostavio je svoje prijatelje i nestao kroz vrata, a potom se ponovno pojavio praen dvojicom. Jedan od njih bio je stariji gospodin vrlo izboranog lica, s visokim ukrobljenim pokrivalom za glavu. Djevojka je naglo udahnula. Taj je starac zacijelo sam eik Valijulah jer je iz njega zraila mo. ak je i bolesna prepoznala silinu njegove prisutnosti, koja je, doimalo se, dopirala preko dvorita sve do zasjenjenog mjesta na kojem se sklupala. Prijatelji su ozlijeenoga spustili na tlo, a on se jadikujui ljuljao s jedne strane na drugu, drei se objema rukama za gleanj. Starac je kratko pogledao ranu. Da, to je ubod korpiona, izjavio je vedrim, ugodnim glasom, a potom se okrenuo svojem pratiocu i ispruio ruku, traei neto. Stap, Daved, zapovjedio je. Da, taj e biti dobar. Drei tap u ruci starac se sagnuo, pokrivalo za glavu pritom mu se opasno nagnulo, i iscrtao nekoliko znakova u praini tla. Tada je, oito zadovoljan onime to je napisao, bacio tap i poeo prebirati po hrpi cipela, razmiui ih nogom, dok su jauci ozlijeenoga odjekivali iza njegovih lea. Starac je napokon uzeo jednu konu cipelu. Leima okrenut rtvi, poeo je udarati po znakovima koje je ispisao u praini, gestom nestrpljivo uutkavajui prijatelja rtve koji je pokuavao neto rei. Glasno udaranje cipele o do privuklo je druge mukarce iz kue. Stajali su na ulazu i izvijali vratove kako bi vidjeli. Na prozoru na katu, iza filigranom ukraenih kapaka, pojavili su se zasjenjeni obrisi ena.

24

Za nekoliko trenutaka bilo je gotovo. Starac se uspravio i bacio cipelu meu druge na hrpi. Dakle? upitao je vedrim glasom, otirui prainu s dlanova, i ponovno se okrenuo prema rtvi. Ozlijeeni je prestao jaukati. Bio je ovdje, rekao je zauenim tonom, trljajui gleanj, ali vie nije. Aktar je ustala, pokuavajui vidjeti vie. Kakvom li je to neobinom dogaaju svjedoila? Ta je kua zacijelo prepuna arobnjaka. Starac je nekoliko puta kimnuo. Pa, to je to, rekao je kao da se to samo po sebi razumije. Trebao bi popiti neto. Kimnuo je prema uvanom ulazu. Ondje ima vode i erbeta. A sada, Daved, dodao je okrenuvi se prema svojem pratiocu dok su trojica uzmicala pozdravljajui ga s potovanjem, vratimo se naem razgovoru. Ne susreem svaki dan nekoga tko poznaje Galiba. Moja sestra njegovu poeziju smatra iznimnom. Bit e joj veoma drago uti da dolazi u posjet Lahoreu... Glas mu je utihnuo kad je preao preko praga i nestao s vidika. Aktar je netremice gledala za njima. Poeljela je da moe poi za tim starim arobnjakom u njegovu sobu i izjadati mu se, ali kako bi mogla govoriti pred svim drugim mukarcima ije su cipele leale pokraj vrata? Ne, mora umjesto toga poi njegovoj sestri jer je ona moda ena koja zna bacati ini. Pridravajui se jednom rukom za zid, Aktar je napredovala prema platnenom zaslonu koji je obeavao, a protezao se du zida pred njom, poduprt debelim bambusovim tapovima. Znala je da takvi zasloni slue zatiti ena od mukih oiju. ene su se zacijelo skupile negdje iza tog zaslona, a meu njima moda je ak i ona koju je traila. Vukla se du njegova ruba. Proavi kroz veliki nabor u platnu opazila je vrata, a potom stube od opeka koje su vodile dolje u tamu, naizgled u podrum. Pokraj tih vrata bile su enske cipele. Aktar je izula svoje iznoene sandale i oduljala se niz stube. Dvorite je bilo svijedo i vrelo. Kad je zakoraila u svjeu tamu, vrtoglavica se rastvorila u njezinoj glavi pa su joj koljena popustila. Uplaena i beznadno zapetljana u ador boje praine, pala je, uganula gleanj te izudarala koljena i laktove dok je padala, a potom i glavu, sve dok napokon nije kao bolna hrpica ostala leati na podu od opeka u podnoju stuba. U vrtoglavici i oamuenosti ula je iznenaeno podignute enske glasove. Prila su joj bosa stopala koja su stala pokraj nje. Dubok, autoritaran glas prodro je kroz maglu u njezinoj glavi. Reci Kadiji neka donese plahtu, zapovjedio je. Ova je djevojka ozlijeena, tko god bila. Je li to eunuh govorio? Ili ena? Molim vas, uspjela je rei Aktar ne otvarajui oi, ne elim nita. Samo elim vidjeti enu koja baca ini. Nemojte je jo pomicati, zapovjedio je glas kad su je neije ruke uhvatile. elim je vidjeti na svjetlu. Previe slaba da bi se oduprla, Aktar je dopustila da joj netko skine ador i odmakne prljave rukave kamiza. Previe bolesna da bi se stidjela, drala je oi vrsto stisnutima i nije marila to su vidjeli. Netko iznad nje naglo je udahnuo. Kao da to zlostavljanje nije dovoljno, rekao je glas, i jetra su joj bolesna. Pogledajte boju koe. Netko je otjerao djecu. Aktar se prisilila otvoriti oi. ene su je odozgo promatrale otvorenih usta. Neke su bile mlade. Jedna je bila svijeda, visokog nosa. Jedna ili dvije, ukljuujui sijedu slukinju koja je glasno i raaloeno coktala, izgledale su vrlo staro.

25

Aktar je ustanovila da moan glas pripada krupnoj starijoj eni olovnosive kose, koja ju je promatrala iskusnim okom, kimajui za sebe kao to je starac na dvoritu kimao nad rtvom uboda korpiona. Ali za razliku od tog starca, ova ena nije zraila arobnim moima nego samo autoritarnou osobe koja je naviknula da je sluaju. Razoarana Aktar meu okupljenim je enama traila arobnicu zbog koje je dola. Neka ondje legne. ena olovnosive kose pokazala je prema mranom kutu hladnog hodnika u kojem je Aktar leala. Kroz iroka vrata koja su proputala svjetlost s vrha stuba vidjela je jo ena razliitih veliina i dobi. Zapanjena dobrotom ruku koje su je podignule, dopustila je da je odvedu do plahtom prekrivene prostirke koju je netko prostro po podu. Popij ovo, grubo joj je rekla krupna ena. Ublait e ti muninu. Aktar je pokuala podignuti glavu. Ali, elim pronai... Ne sada, dijete. to god te mui, bit e, inalah, rijeeno. Ali najprije mora obnoviti snagu. Kad je Aktar bibi otpila gutljaj, ist, fin okus rua ispunio joj je usta te otjerao trule i prljavtinu koje je udisala na ulici. Kad je zaspala, sanjala je da lei u svjeem vrtu i udie divne mirise dok enski glasovi ugodno mrmore u daljini. Dubok glas prodro je u njezin san, ritmino govorei pjevnim tonom, oteui neke samoglasnike i skraujui druge, recitirajui poeziju na jeziku koji Aktar nije razumjela. Drugi glas izgovorio je urdski prijevod ije su rijei odjekivale u mati njezina polusna: S dragocjenou, iji je rizniar vjeran duh, kao prosjaci doli smo na kraljeva vrata. Aktar je u snu zamislila dva prosjaka u dronjcima kako ue pokraj visokih ukraenih vrata, ruku ispruenih u elji za milostinjom, dok je pokraj njih blistala i sjala hrpa zlata i dragulja. Nekoliko sati poslije jedan se krupan ovjek nestrpljivo mekoljio gledajui kako pranjavi radnik ulazi u eikovu dnevnu sobu te prilazi njegovu podiju prekrivenom jastucima. Jusuf Bati, borac i ovjek od akcije, nerado je mirno sjedio. Zlom sreom stigao je u haveli, traei svojeg prijatelja iz djetinjstva, Hasana Ali Kana, upravo na vrijeme da ga pozovu unutra da sjedne meu eikove sljedbenike. Radnik je nervozno obrisao prljave ruke o svoju dugu, neistu koulju. Nikada nisam tukao svoju enu, eik sahibe, glasno je izjavio. Nikada, kunem se. Iza podija voda se slijevala izrezbarenim mramornim vodopadom u lijeb u podu, ispunjavajui zrak mirnim, spokojnim zvukom. eik se doimao viim dok je sjedio. I nikada je ne opee uarenim eljezom iz vatre? upitao je. Ne lai, Abdule Gafaru. Vritanje tvoje supruge mjesecima je uznemirivalo tvoje susjede. Dvojica su nam ak juer dola. Tvoja je supruga jutros pobjegla od kue jer vie nije mogla podnositi tvoje zlostavljanje. Radnik je nainio korak unatrag. Jusuf se prestao mekoljiti. Ovo bi moglo biti zanimljivo. U ovom trenutku lei u odajama nae obitelji, dodao je eik, prekrivena dokazima da si je tukao i nanosio joj opekline. Nije me sluala, hazur. Ona... Sluala tebe? grubo je upitao eik. Dunost joj je sluiti Bogu i sluati Boga. Kao to je i tebi dunost. Misli li da sam ja tukao svoju suprugu dok je bila iva? Misli li da ovi ljudi

26

tuku svoje supruge? Pokazao je prema svojim sljedbenicima koji su ga gledali bez rijei, s nepominim brojanicama u rukama. Njezina obitelj ima zemlju. Meni je ta zemlja potrebna. Oni ne ele... Tada te je pohlepa navela muiti suprugu s kojom si povezan kako bi je titio. ovjek je pognuo glavu pred eikovim otrim pogledom. Pogreka, hazur. Oprostite mi. Ne mora ti eik oprostiti, dobacio je koziavi sljedbenik, nego tvoja supruga. eik je kimnuo. Nasir sahib je u pravu. Dakle, da poaljemo po nju kako bi joj se ispriao? Ne, hazur, odgovorio je radnik. Bijegom je osramotila moju obitelj. Radije u gladovati nego da joj se ispriam. Tada si je izgubio. eik se okrenuo na drugu stranu i otpravio ga pokretom prstiju. Idi, Abdule Gafaru, i nemoj se pokuati ponovno oeniti. Ako pokua, bit e sprijeen. Jusuf je kimao s odobravanjem dok je Abdul Gafar uzmicao kroz vrata. Bilo je oito da je nasilna budala. Jusuf je pomislio na svoju neuglednu, marljivu suprugu koja mu je ve dala etiri sina. Kad bi u ljutnji viknuo na nju, nije obraala pozornost na njega. Nasmijeio se za sebe. Razborita ena. Progovorio je ovjek sijede brade. eik sahibe, rekao je, ljudi na bazaru govore o vaoj snahi. Drugi mukarci pognuli su glave. Jusuf se uspravio, namrten. Kako se taj ovjek usuuje javno spomenuti enu iz eikove obitelji, osobito kad je to Hasanova supruga? Bilo je dovoljno loe to je ta ena bila buna, nepristojna, strankinja... Kau, nastavio je bradati, da e ona donijeti propast vaoj obitelji. eik se nasmijeio. A kako je bazar doao do tog zakljuka, Malik sahibe? to tvoji kolege trgovci dijamantima imaju rei? Kau da se situacija promijenila otkako je sin ludog maharade Karaka Singa doao na vlast utamniivi vlastita oca. Kau da princ mrzi Britance, da e nakon to otrovom usmrti svojeg oca, kazniti vas i vau obitelj jer va sin ima suprugu Engleskinju. Ah, moj dragi Hasan! eikovo lice ozarilo se zadovoljstvom kad je visok mukarac uao u prostoriju. Mir s tobom, oe, odgovorio je doljak iji je vedar, ugodan glas bio slian eikovu. Preao je prostoriju brzim koracima i pozdravio svakog oevog sljedbenika osobno, neke grlei, a druge pristojno pozdravljajui prinoenjem desne ruke elu, prije no to je sjeo pokraj svojeg prijatelja Jusufa. Princ ima svoje miljenike, nastavio je bradati trgovac dijamantima. U elji da im ugodi mogao bi, ne daj Boe, vama oduzeti zemlju, ak i ovaj haveli. To se i drugim obiteljima dogodilo zbog manjih razloga. Dlanom okrenutim prema gore pokazao je prema vratima. Imate veliku obitelj, eik sahibe. Kako ete ih sve uzdravati? Gdje e ivjeti bez ovog havelija? Tko e vama pomagati? eikovo izvezeno pokrivalo za glavu klonulo je na vruini. eik je ugurao prst pod njega i poeao se. Malik Sahibe, rekao je blagim tonom, to bismo po vaem miljenju trebali uiniti? Predlaem da se va sin udalji od Britanaca prije no to bude prekasno. Predlaem da se razvede od svoje supruge strankinje. Okupljeni sljedbenici udahnuli su kao jedan. Jusuf je repom turbana obrisao svoje vrelo lice. Nije mogao ne sloiti se s tim ovjekom. to se Hasan prije oslobodi te udne ene, to

27

bolje. Pogledao je iskosa kako bi procijenio Hasanovu reakciju, ali nije mogao naslutiti to njegov prijatelj misli. Razvod? pobunio se omanji ovjek velikih, vodenastih oiju. Ali, to je neuveno! Tada se ne mora razvesti od nje, odgovorio je trgovac, ali ipak bi je trebao drati daleko. I trebao bi se ponovno oeniti kojom primjerenom Pandapkinjom. Deseci obitelji bili bi poaeni pronjom iz vae obitelji. Pa i moj brat ima finu ker koja bi bila... Malik sahibe, prekinuo ga je eik, razmiljate poput trgovca dijamantima. Trebali biste vie vremena provoditi u ovoj kui. A sada emo mojeg sina upitati za njegov odgovor. Sve su se oi okrenule prema Hasanu, iji je srdaan osmijeh bio nalik oevom, iako mu lice nije bilo izborano i tamno nego svijetlo i iroko. Malik sahibe, odgovorio je irei ruke, u ovom su svijetu obiteljska pitanja jedno, a politika drugo. ovjek ne moe mijenjati supruge sa svakom promjenom politikog vjetra. U svakom sluaju, kad princ zasjedne na prijestolje, imat e veih briga od veza moje obitelji. Eto, rekao je eik. Dobili ste odgovor, Malik sahibe. A sada, Hasane, kakve su vijesti s dvora? Nema dobrih vijesti, Lalaji. Hasan je uzeo brojanicu s hrpe na podu prekrivenom prostirkama. Maharada je i dalje zatvoren. On i njegov sin i dalje se svaaju. On i dalje propada. Bolovi u elucu sve su jai. Bojim se da mu je kraj blizu. Hrana mu je otrovana, dometnuo je netko. Hasan je odmahnuo glavom dok su se kuglice pomicale meu njegovim prstima. Kuai hrane jo se nisu razboljeli, ali postoji neto to maharada neprestano uzima, a ne da je se na kuanje. eik je kimnuo. Opijum. Hasan je uzdahnuo. Ova e mrnja prestati kad maharada umre, ali princu nee biti lako. U budunosti e se suoiti s velikim opasnostima. Pandab mora odrati ujedinjenim te istodobno umirivati druge pretendente na prijestolje, a osobito strica era Singa. I mora se nositi s Britancima. Mukarci su kimali, a kuckanje brojanica mijealo se sa uborenjem vodoskoka. Nego, Hasane, rekao je eik mijenjajui temu, ujem da e tvoj afganistanski trgovac uskoro doi iz Kabula. Da, dometnuo je drugi, tvoj prijatelj, pjesnik trgovac, koji donosi parfeme... ... i make..., dodao je koziavi sljedbenik. ... i afran, dodao je naoko stidljiv mukarac koji cijelo poslijepodne nije progovorio. ... i katkad dobre konje, dobacio je nezaustavljivi Malik sahib. elim prvi vidjeti Zulmajeve konje. Kad je taj dobri Turkmen proli put bio ovdje, mimoili smo se. Sat vremena poslije gosti su bili otili pa su eik i Hasan napokon ostali sami. eikovo izvezeno pokrivalo za glavu sad je klonulo lealo pokraj njega na podiju. Malena kapica koju je imao na glavi inila je njegovo sitno, izborano lice silovitijim no ikada. Sine, namjeravao sam razgovarati s tobom o tom braku, poeo je nagnuvi se naprijed kako bi poloio ruku na sinovljevo koljeno. Znam da jo misli na jadnu Mamtaz Bano, neka Alah Milostivi da pokoj njezinoj dui, i dobro znam da je tvoja nova supruga strankinja prilino drugaija te da moda nije po tvojem ukusu. Mora znati da ti neu stati na put ako odlui uzeti treu suprugu. Dakako, nikada ne savjetujem drati vie od jedne supruge odjednom, dodao je, ali Mariam nije iz naeg naroda. Moda bi mogao nekako urediti da ona ostane ovdje i nastavi biti drugom majkom Saburu.

28

Uza sve nevolje i okrutnost na dvoru, tko moe razmiljati o suprugama i brakovima? Hasan je uzdahnuo. Samo elim svojeg Sabura. arko ga elim zagrliti. I ja ga silno elim vidjeti, sloio se njegov otac. Teko mi je pomisliti da je moj unuk toliko daleko i da ga voli samo tvoja engleska supruga. Inalah, oboje e se uskoro vratiti, promrmljao je Hasan. Njegov je otac kimnuo. Inalah.

29

5.poglavlje
25. lipnja 1840.

ittu, odvedi Sabura dolje, viknula je Mariana sjedei na svojem krevetu, pogleda uprtog u veliku limenu kutiju koja je stajala u kutu njezine prostrane svijetle sobe. Neka gleda kako se psi kupaju. Kad su Saburovi trei koraci utihnuli, otvorila je kutiju i posegnula ispod svojih sloenih alova. Izlizano i ofucano na rubovima, pismo iz kue eika Valijulaha kao da je bilo prepuno zlih slutnji, kao talisman iz nekoga drugog svijeta. Uprljano jer je noeno preko cijele Indije, presavijeno je, a potom zapeaeno voskom u koji su bila utisnuta arapska slova. Pisalo je: Milostivi. Znajui kakvu je poruku sadravalo, radije bi ga neproitanoga gurnula natrag u njegovo skrovite, ali doimalo se pogrenim i ne pogledati pismo koje je netko nosio tisuu i dvije stotine milja. Okrenula je umrljani papir i slomila peat. Fin rukopis s desna nalijevo nije joj bio poznat, ali pismo je bilo potpisano dojmljivim rijeima Hasan Ali Kan. Drei kosu odmaknutu od lica, nagnula se nad papir i poela itati, pomalo zahralo jer urdski nije itala otkako je njezin stari muni prije mjesec dana otputovao za Lahore. Vjerujem da ste ti i Sabur sigurno stigli u Calcuttu, glasile su uvodne rijei pisma, i da je tvoja obitelj dobro. Drago mi je to ti mogu rei da smo svi u haveliju Kamar dobro i da ti aljemo pozdrave. Haveli Kamar, Mjeseeva kua, sa enskim odajama na katu, filigranski ukraenim balkonima, s unutarnjim dvoritima... Ovdje u Lahoreu, nastavilo se pismo, okolnosti zbog kojih smo otpravili tebe i Sabura nisu se mnogo promijenile, ali drago mi je da mogu rei kako su dovoljno dobre da bi opravdale va povratak. Vjeruje se da maharada, koji neprestano pita za Sabura, nee poivjeti due od mjesec ili dva. Za njegova nasljednika princa, koji je ve zaokupljen drugim pitanjima, malo je vjerojatno da e se zanimati za mojeg sina kad zasjedne na prijestolje. Sm bih doao po vas kad bi to bilo mogue, ali u ovom kritinom razdoblju ne mogu napustiti Lahore. Meutim, budui da tvoji ljudi neprestano putuju Indijom, tebi i tvojoj pratnji ne bi trebalo biti teko pridruiti se kojoj od njihovih karavana. On nee doi. Mariana je ispustila papir u krilo. Pratnja. Karavane. Rijei koje je Hasan upotrijebio ostavljale su dojam kao da je ona istonjaka princeza koja putuje u jastucima presvuenoj nosiljci, okruena svitom slugu i pratioca, a ne stisnuta u zaguljivoj nosiljci samo sa svojim tetkom Adrianom, tetom Claire, pognutim Dittuom i iznimno gipkom istaicom, koji joj prave drutvo. Ali unato egzotinim slikama koje su prizivale, u Hasanovim rijeima nije bilo ni traga neuhvatljivoj ljepoti kojoj se divila u urdskoj poeziji te nimalo nagovjetaja da je upamtio njihov jedini poljubac s mirisom sandalovine. Koliko se iz njegova tona moglo zakljuiti,

30

njezino spaavanje Sabura moglo je biti dio kakva posla, iako nije znala to bi ona mogla dobiti iz toga. Nije se mogla oteti blagom razoaranju. Nakon to su je svi u Indiji odbacili, pretpostavljala je da je barem Hasan eli, da e biti povrijeen kad ga je ostavila. Moda je samo zamiljala onaj snaan osjeaj koji je naizgled isijavao iz njega dok su sjedili jedno pokraj drugoga u njezinu atoru, one veeri kad je tabor lorda Aucklanda napustio Pandab. Na vratima se zaulo kucanje. Pusti me unutra, dijete, doviknula je teta Claire izvana, prekinuvi Marianu u sjeanjima na prolost. Pozvani smo na veeru sa sestrama lorda Aucklanda sutra naveer u sjeditu Vlade. Mora izvui svoju sivu svilu s ipkastim rubom. elim vidjeti je li poutjela. Mariana je urno gurnula pismo pod jastuk i otvorila vrata te na hodniku zatekla tetu s malenom konom kutijom u ruci, rumenu i sretnu zbog mogunosti veere u velianstvenoj rezidenciji generalnoga guvernera. Tvojem je tetku mnogo bolje, izjavila je kad je ula. Uvjerena sam da emo moi ii. Pruila je kutiju. Donijela sam ti svoju bisernu ogrlicu i naunice da ih nosi. Stavi ih na sigurno. Dakle, gdje su ti haljine? Lijepo od tebe, teta Claire. Ne znajui eli li zapravo tu neoekivanu velikodunost, Mariana je otvorila limenu krinju koja je stajala pokraj njezina ormara, izvukla sivu haljinu od naborane svile i podignula je. Vrat je jo u redu, rekla je njezina teta promatrajui ipkasti rub, ali rukav mijenja boju. Mora to sakriti kako najbolje zna. Bila sam u pravu kad sam zahtijevala tu boju. Siva tvoje oi ini manje zelenima. Odmahnula je glavom. Oi si zacijelo naslijedila po oevoj strani. Nae su oi uvijek bile lijepe, bistro plave. Idem lei, dodala je. Mislim da je krema od manga za ruak bila previe po ovoj vruini. I ti bi se trebala odmoriti. elim da sutra naveer izgleda lijepo. Doi e i supruga sir Williama Macnaghtena. Lady Macnaghten? Mariana je pogledala tetu irom otvorenih oiju. Zacijelo se ali. Ovaj nas je mjesec tri puta ignorirala na bazaru. Zato bi nas gospoica Emily pozvala da upoznamo toliko umiljenu... Ne alim se i ne svia mi se kako govori. Lady Macnaghten, ozbiljno je rekla teta Claire glasom vieg asnika, doi e u pratnji svojeg neaka, uspjenog mladia prema kojem e biti pristojna. On e biti jedan od naih obavjetajnih asnika u Kabulu. Ja sam uvijek pristojna, teta Claire, pobunila se Mariana obraajui se leima tete Claire na odlasku. Bit e pristojna prema tom neaku, uobraenomu momku neuobiajeno dugih stopala kojeg je vidjela samo iz daljine, ali nije bilo izgleda da e joj on uzvratiti pristojnou. Kako li je teti Claire svojstveno vjerovati da bi se Mariana mogla dodvoriti visokom drutvu Calcutte tako to e biti pristojna prema ljudima koji su prema njoj jednostavno uasni. Vrata su se zatvorila. Mariana je brzo zgrabila Hasanovo pismo ispod jastuka, prije no to se njezina teta stigla vratiti, i gurnula ga natrag u njegovo skrovite. Bilo bi beskorisno rei teti Claire za to pismo jer bi ona bila uasnuta njegovim postojanjem. Teta Claire uvijek je proputala doznati cijelu istinu. Nije ni pitala za albino teklia, iako ga je od njegova dolaska vidjela desetak puta. Za razliku od tetka Adriana, ona je tek maglovito slutila to se Mariani doista dogodilo u Pandabu. Tetak Adrian je nakon Marianina dolaska ekao tjedan dana prije no to je od nje traio da mu podrobno opie svoje pustolovine u Pandabu. Stoga je o njezinim dogodovtinama

31

znao onoliko koliko je primjerenost doputala. Pitao ju je i o dvoru maharade Randita Singa te o njegovoj vojsci: pitanja na koja je Mariana sa zadovoljstvom odgovarala. Imaju jako, disciplinirano pjeatvo, rekla mu je uzbueno, sretna to moe govoriti o temi koja joj je prirasla srcu, a topnitvo im je silno. U maharadinoj oruarnici u Gobindgarhu sedam je stotina tekih topova od devet do trideset dvije funte. Ali o njihovoj konjici nemam osobito dobro miljenje: konji su neujednaene kvalitete, a odore su izgledale otrcano, ali imaju izvrsne jedinice trkaih deva, od kojih svaka nosi po jednog ovjeka i maleni top. Jesi li znao da svi nose oklope od pletene ice? Njezin se tetak nasmijeio. Uvjeren sam da si o tome ve pisala svojem ocu, nesuenom vojskovoi. Da, svojemu blagom ocu vikaru opisala je vojsku sikha. Vojna strategija ve je dugo bila njihov privatni interes, a sada je mogla pisati samo o tome jer je njezin ivot bio ogranien na tu kuu, a oklijevala je opisivati svoje nedoputene pustolovine u dijelu grada u kojem ive domai ljudi. Podignula je glavu kad su vani zakriali vorci. Dragi je tata zalazio u godine. Hoe li ona vie ikada sjediti u njegovoj radnoj sobi, rumena od zadovoljstva znajui da uiva njegovu punu pozornost dok govori o pojedinostima slavnih bitaka bitke kod Maratona, poraza Atenjana kod Sirakuze, Aleksandrove pobjede kod Arbele... Njemu i majci je, dakako, napisala istinu znajui da razara majin san o njezinoj dobroj udaji u Indiji, i da povrjeuje oca, ije joj je dobro miljenje znailo sve na svijetu. Ali otkrila mu je sve, ne uljepavajui injenice. Njihove odgovore bilo je bolno itati, ali oboje su rekli ono to je Mariana arko eljela uti da je i dalje vole. Kakve god uase poinila, napisala joj je majka, i dalje si naa ki. Moja odvana, ludo hrabra Mariana, doi e trenutak, napisao joj je otac, kad e to jadno dijete morati vratiti njegovoj obitelji. Kad to uini, mi emo biti ovdje u Sussexu i ekati te. Pisala joj je i njezina udana sestra. Isprva ukoena i stroga, Charlotte joj je kasnije povjerila da njezinu priu smatra romantinom, iako bih radije da se dogodila nekom drugom! Mariana se nagnula kroz prozor, oslonivi se laktovima na prozorsku klupicu. Moda e sve biti u redu. Moda e jednog dana pisati kui da se nekim udom udaje za Harryja Fitzgeralda. Moda e tada imati svjetlokosu djeicu koju e moi zadrati... Vani je konjuar prilazom vodio najmirnijeg konja tetka Adriana prema sjeni jednog stabla, a tada je na njegova lea podignuo ozbiljnog Sabura. Mariana je uzdahnula. Nakon to su njezin uitelj i konjuar otili iz Calcutte, preostala je samo jedna osoba koja je znala njezinu priu njezin odani, izborani Dittu. Svakim je danom bila sve usamljenija bez svojeg starog munija; svako poslijepodne dok joj je tetkov bengalski konjuar pomagao uzjahati, nedostajao joj je Jar Muhamed, visoki sanjar koatog lica koji joj je sluio od dana kad je prije osamnaest mjeseci otela Sabura. Dok je gledala kako dijete, konj i mukarac hodaju prilazom, u misli joj je prodrla posve drugaija slika unutranjost njezina atora i Saburov dotjerani otac pokraj nje na perzijskom ilimu, naslonjen na jastuk, lica okrenutog od njezina, sa alom na prsima koji se s disanjem podizao i sputao. Snovi su bili poput oblaka; bezlini i neuhvatljivi, mijenjali su se ak i dok si ih promatrao. Ali njezino sjeanje na Pandab, prizvano dolaskom pisma, bilo je otro i jarkih

32

boja, previe stvarno i previe nepromjenjivo da bi bilo san. Bilo je posve istinito. Sve se to dogodilo. Dokaz je bio Sabur koji je jahao prilazom. Dokaz su bili i mali bijeli oiljci na Marianinu zapeu, kao i albino tekli koji je sjedio na pletenom leaju s onu stranu zida dvorita te ekao njezin odgovor na pismo koje je toliko daleko nosio. Bilo je vrijeme da se sastanu. Kad je dola poruka da e se sastati sa strankinjom, suprugom Hasana Ali Kana, albino je bio sjedio duboko zamiljen, dok su malene zelene papige izlijetale iz kronje stabla iznad njegove glave i vraale se u nju. Zbog udnog izgleda i osornog dranja Gulam Ali nikada nije lako sklapao prijateljstva, ali nije se alio. Od djetinjstva drao se po strani. Cijelog je ivota, dakako, trpio usamljenost, ali usamljenost je mogla znaiti sigurnost za ovjeka koji se plaio pozornosti drugih. Veina se ljudi plaila zmija ili korpiona. Taj se albino plaio zadirkivanja rulje jer je bio osjetio njezinu kaznu. Od najranijih godina drugi su mu nanosili bol. Govorili su da ih zastrauje, da je opsjednut zloduhom, da njegov izgled otkriva grijehe njegove majke. Ozljeivali su ga do krvi, kamenovali, otjerali iz vlastite kue, tjerali su ga ljudi koji su ga optuivali za zlu sreu, za iznenadne poplave, za koleru ili boginje. U svoje trideset dvije godine postao je neosjetljiv, cinian i uplaen. Razvio je i pronicavost u promatranju drugih, predvianju njihovih raspoloenja, tumaenju njihovih izraza i kretnji. Ruke i noge uvijek su mu bile spremne boriti se ili pobjei te nikada nije bio bez noa koji je ukrao kad mu je bilo deset godina. Ali najgori trenuci njegova ivota dogodili su se na tom posljednjem putovanju iz kue eika Valijulaha, na putu izmeu Bareillyja i Shahjahanpura, kad mu je skupina putnika prijateljski prila. Njih dvadesetak doimalo se uobiajenima. Koliko je vidio, nijedan nije bio naoruan. Svi su bili veseli. Jedino neuobiajeno na njima bio je njihov prijateljski stav. Mi smo radnici i idemo kopati kanal nedaleko od Shahjahanpura, rekao je jedan od njih, ovjek kojem je trbuh visio preko tkanine kojom se omotao oko bokova. Kamo ti ide? Iznenaeni je tekli stao. U Calcuttu, odgovorio je uobiajenim, osornim tonom. Nosim pismo. Ah, tekli. Ali do Calcutte je dug put. To je pismo zacijelo vano. Ne elei neznancima otkrivati svoje poslove, albino je progunao neto i nastavio, ali oni su hodali brzo kao i on pa su drali korak. Mnogi ljudi nose oruje dok putuju, primijetio je mlad, kovrav mukarac. Kao da se svi plae napada. Juer sam vidio ovjeka s dugim ehom noem i dva maa. Ti ljudi me zabrinjavaju. Ja nemam nita osim ovog rumala. Nasmijeio se i prstima zabacio dug pamuni al, ali njegov je osmijeh istog trena nestao pod upozoravajuim pogledom prvog ovjeka. Skupina je nastavila zajedno jo nekoliko milja, drueljubivo avrljajui s tekliem, komentirajui konjanike te vozae magareih i volovskih zaprega koji su putovali istim putom, stajui kako bi pogledali voe koje je bilo na prodaju. alei se i gurkajui jedni druge u hodu, usput su privlaili pozornost putnika. Neki su im se pridruili: jedan Indijac i njegov sin, koji su ili kupiti bika, jedan trgovac iz Bareillyja koji je nosio suratski cic na prodaju u Lukhnow, jedan usamljeni ovjek s visokim tapom koji je iao u svatove.

33

Iako je albino uvijek oprezno promatrao druge, u toj se skupini opustio. Odagnavi uobiajenu nelagodu, poeo je uivati u nepoznatom osjeaju prihvaenosti meu ljudima koji nisu komentirali njegov izgled. Tek nakon to je skupina, tada brojei dvadeset sedam lanova, oputeno veerala na istini daleko od puta, tekli je naslutio da je u opasnosti. S treim nerazumljivim pogledom izmeu dvojice odjednom je shvatio da su ti dobroudni ljudi koji su akali zube smijali se zabacujui glavu bili razbojnici, zastraujui vragovi o kojima je sluao od djetinjstva. Pomiui samo oi, izbrojio je ljude na istini. Nekoliko je lanova druine nedostajalo, ali mukarac valovite kose, koji je nehajno zabacio al, bio je ondje i srdano je razgovarao s ovjekom koji je iao u svatove. Dug al nije mu bio oko vrata, nego je nehajno baen leao pokraj njega na tlu kao obian komad vlane, vrsto smotane tkanine. Albino se najeio toliko silno da se morao potruditi ostati miran. Dakle, to je bila istina. Svih pet pridolica, ukljuujui njega, nosili su novac ili robu koju je bilo mogue prodati. Svi su bili namamljeni s puta kako bi bili udavljeni, a potom opljakani. Tada je uvidio da je onaj koji je nedostajao otiao kopati grobove za sve njih: za seljaka i njegova sina, za trgovca, uzvanika na vjenanju i za samog albina. Znak e biti dat svaki tren, a tada e jedan od njih prebaciti tkaninu oko njegova vrata i snano je stegnuti... Nemajui vremena da upozori druge, ustao je oputeno koliko je god mogao i uspio zijevnuti. Idem se olakati, promrmljao je i krenuo prema putu. Brzo se vrati, doviknuo je glas za njim dok je odlazio s toga stranog mjesta. Pripremamo aj. Uskoro e biti gotov. Indijski su putovi nakon zalaska sunca bili opasni, ali izmeu Bareillyja i Shahjahanpura nigdje nije bilo toliko opasno kao na tom zabaenom mjestu na kojem je albino dobio drutvo. Posrui idaui u tami, iao je putom nekoliko milja prije no to se osjetio dovoljno sigurnim da bi zaspao skriven iza jednog bagrema. Nakon tolikih tjedana njegov je strah izblijedio, ali Gulam Ali nije zaboravio svoju sreu te noi. Dok je sjedio pred Engleskinjinim vratima drei bradu na prsima, zahvaljivao je Bogu za svoj bijeg kad ga je strankinjin pognuti sluga pozvao u kuu. Tekli, koji nikada nije vidio nijednu lanicu obitelji eika Valijulaha niti razgovarao s njom, oklijevao je krenuti za slugom koji se vukao pred njim prema kuhinjskom ulazu. Pitao se kako je ta slavna obitelj spala na primanje strankinja meu svoje ene ena koje su se otvoreno pokazivale mukarcima, pa ak i slugama poput njega? Na putu za Calcuttu vidio je Engleze. Sjedili su uspravno na konjima ili u koijama, s mrzovoljnim izrazima na licima, mukarci odjeveni u pranjavu crnu odjeu, a ene u sablanjivo usku, tvrdu odjeu koja je otkrivala obline njihovih grudi. Umjesto primjerenih velova koje su nosile Indijke, te su ene na glavama nosile koare prekrivene ovjeenim vrpcama i cvijeem koje je poskakivalo. Za razliku od njegovih beskrajno znatieljnih ljudi koji su opaali sve oko sebe, doimalo se da ti stranci ne obraaju pozornost ak ni na suputnike na putu. Pitao se zato su ovdje ako ih nimalo ne zanima to se dogaa oko njih. Zato su toliko moni? Strankinju, suprugu Hasana Ali Kana, zatekao je kako sjedi u naslonjau od trstike na svijetloj verandi. Ne elei je pogledati, dugo je izuvao cipele vani u hodniku. Es-selamu alejkum, mir s tobom. Obratila mu se pristojno, odlunim glasom, kao da tono zna to govori. Kako ti je ime? Gulam Ali, odgovorio je grublje no to je namjeravao, pognute glave, postien to on

34

nije prvi pozdravio. Gulam Ali, ponovila je. Njezin je stolac zakripao. Ne mogavi se zaustaviti, albino je podignuo pogled. Kosa joj je bila otkrivena. Njezin vrat, boje njegove koe, bio je otkriven njegovu pogledu krojem njezine europske odjee. U nelagodi brzo je odvratio pogled. Ve je, dakako, vidio tu Engleskinju dok je prolazila kroz vrata, sama na konju ili u koiji pokraj starice koju je nazivala tetom, ali uvijek je bila primjereno pokrivena i nikada ga nije pogledala u oi, kao to ga sada gleda zelenim oima, pogledom nalik majem, punim radoznalosti dok prstima stee rukonaslone naslonjaa. Koliko si dugo putovao iz Lahorea? upitala je. Tri mjeseca, odgovorio je pogleda uprtog u prozor. I kakvo je stanje u Pandabu? Zemlja je bila u loem stanju kad sam otiao, maharada je bio zatvoren, a njegov ga je sin trovao dok je pokuavao vladati. Ljudi plau, ale to je stari maharada Randit Sing umro, to je njegov sin doao na vlast, jer je njegov unuk toliko okrutan. Mladi je princ dao ubiti oeva omiljenog dvoranina. Za kosu su ga odvukli iz maharadine spavae sobe te ga raskomadali maevima i noevima. Maharada e uskoro umrijeti od otrova, zakljuio je i dalje okrenute glave, osjeajui njezin uasnuti pogled. Princ Nau Nihal Sing truje vlastita oca? Gulam Ali slegnuo je ramenima, iznenaen da strankinja mari za takvo to. Bogati, moni ljudi su takvi, rekao je, ali na bazaru kau da maharada Karak Sing ne bi bio zatvoren i ne bi jeo otrov da je Sabur baba s njim. A dokle god je Sabur baba sa mnom, otro je rekla Hasanova supruga, nee biti vlasnitvo nijednog maharade. Ali, zar ljudi jo govore o njemu, vie od godinu dana nakon njegova odlaska? Dakako. Gulam Ali nije mogao suspregnuti uznositost. Tko bi mogao zaboraviti dijete ija je prisutnost bila dovoljna da maharadu Randita Singa izlijei od svih bolesti? Sjeaju se kako je sam maharada govorio da Sabur baba u srcu ima svjetlost koja donosi zdravlje i sreu. Nisu zaboravili da je stari maharada umro samo nekoliko mjeseci nakon to je Sabur baba otiao. Djeak je zacijelo uo svoje ime jer je odmah doao, tapkajui izvezenim papuicama po ploicama hodnika. Proao je pokraj Gulama Alija, dotrao k supruzi Hasana Ali Kana i bacio joj se na krilo, stisnutih zuba, a ruice su mu drhtale od siline zagrljaja. An-nah! rekao je oduevljeno. Gulam Ali pomaknuo je stopala i podignuo pogled. Mogu li sada uzeti va odgovor? Jo ne, otro je rekla. Njihov je razgovor oito bio zavren. Gulam Ali nainio je kretnju glavom, dajui joj do znanja da je eli napustiti. Kad je Engleskinja kimnula, otiao je natrake i nazuo cipele. Bila je strankinja u udnoj odjei, iji ton gotovo nije mogao protumaiti. Ali bi se Gulam Ali, vjet ita drugih ljudi, zakleo da bi supruga Hasana Ali Kana, iako nije bila prava majka kovravog djeaia kojeg je drala na krilu, bez oklijevanja umrla za njega. Mariana je osjetila kako je obavija vruina kad je Sabur kliznuo s njezinih koljena i krenuo za Gulamom Alijem niz hodnik. Vani u vrtu naoko umoran ovjek zalijevao je travnjak iz punog mijeha prebaenog preko lea. Kako li su se taj utvreni grad i tvrava doimali drugaijima dok ih je Gulam Ali

35

opisivao. Albinov Lahore zvuao je surovo nasilno i opasno, nimalo nalik mjestu koje je posjetila dvije godine prije i koje je njezin stari uitelj opisivao svojom poezijom te nagovjetajima bijega i otkupljenja. ak i ako se Lahore nije promijenio, na ovom putovanju ipak bi joj se mogao doimati znatno drugaijim. Nee biti ni bjegunica s otetim djetetom ni prisiljena nevjesta koja se bori za svoj ivot, nego normalna Engleskinja koja primjereno putuje s tetkom i tetom. A to e, rekla je sama sebi krenuvi uza stube, initi veliku razliku.

36

6.poglavlje
26. lipnja 1840.

rije no to poemo na veeru, izjavila je teta Claire kad je sljedeeg poslijepodneva sjedila na verandi i pila eri, moramo ti neto rei, Mariana. Dobili smo nove vijesti vezane za nae putovanje na sjever, dometnuo je tetak Adrian. Sada imamo plan za nae putovanje u Afganistan. Buno se nakaljao. Poznajui taj zvuk, Mariana ga je oprezno promatrala preko ruba ae. Lady Macnaghten s razlogom je pozvana veerati s nama u sjeditu Vlade, poela je. Uskoro e napustiti Calcuttu kako bi se pridruila suprugu u Kabulu. Sestre lorda Aucklanda predloile su da joj se pridruimo i putujemo s njezinom povorkom. Od svih ljudi ba lijepa, umiljena lady Macnaghten! Mariana je energino odmahnula glavom. Ona se nipoto nee sloiti. Ona nas mrzi. Oh, ne znam. Teta Claire dala je znak slugi da pokupi ae. Moda nije toliko... Kao izaslanikova supruga, nastavio je tetak Adrian kao da nijedna od njih nije progovorila, ima pravo na veliku prtljanu povorku i vojnu pratnju, a mi nemamo to pravo. A i mi emo njoj biti korisni. Lady Macnaghten pretpostavljala je da e putovati samo sa svojim neakom, to bi, dakako, bilo odvano, pa ak i neprimjereno. Koristilo bi joj imati jo koju Europljanku u drutvu. Ona planira poslati svoju prtljagu kopnom te do Allahabada otputovati parobrodom. U Allahabadu e sa svojom prtljagom krenuti dalje za Afganistan, s naoruanom pratnjom. Budui da je to putovanje iznimno dugo, oekuje da e putem stati nekoliko puta. Jedna od njezinih odmorinih postaja bit e Lahore, gdje ju je, zbog suprugova visokog poloaja, vlast sikha ve pozvala utaboriti se u vrtu alimar. Marina se uspravila. alimar! Divno. Ali, tetku Adriane, zato govori o tome kad znamo da e ona to odbiti? Ne moe odbiti. Tetak Adrian se nasmijeio. Lady Macnaghten nipoto nee razljutiti sestre generalnoga guvernera dok njezin suprug nastoji postati guvernerom Bombaja. Bit e i drugih prednosti putovanja s njom, dodao je. Parobrod e nam skratiti putovanje za nekoliko mjeseci. Britanski predstavnik u Ludhiani trebao bi je otpratiti u Lahore, gdje e provesti nekoliko tjedana. Ondje e organizirati sve za nju, a isto moe initi i za nas. Sestre Eden ve su ga zamolile da se pobrine za razvrgnue tvojeg braka s domaim ovjekom. Nekoliko dana u Lahoreu bit e dovoljno da te se oslobodi od svih tamonjih veza. Kad se odmorimo, pridruit e nam se drugi vojni detaman koji e nas pratiti kroz Khyberski prolaz te do Kabula. Mariana je uzdahnula. Znam da to moramo uiniti, ali... Moramo. Njezin je tetak pruio ruku i potapao je po koljenu. Gospoica Emily veeras e naeti tu temu s lady Macnaghten. to god hinila, lady Macnaghten i te kako je svjesna da je tvoja povezanost sa eikovom obitelji posve nevina. Samo se nadam, dodao je, da e nas se onaj njezin uasni neak kloniti.

37

Okreni se, Mariana. Moram te pogledati prije no to krenemo, te je veeri zadihano rekla teta Claire kad je banula u Marianinu sobu pola sata prije no to je koija trebala biti spremna. Stisnutih oiju promatrala je kako se Mariana nasred sobe okree u punom krugu, u haljini od sive naborane svile u kojoj joj je ve bilo prevrue. Da, izgleda dobro, rekla je kimajui. Hvala nebesima da moje biserne ogrlice nisu due. Njezina je zlatna satenska haljina, naalost, bila u skladu sa utilom njezina lica. Kao i tetak Adrian, teta Claire pretrpjela je podosta groznica. Mariana, mora se sjetiti obuzdati osmijeh, upozorila ju je nagnuvi se kako bi u zrcalu pogledala svoje zube. irok, blistav osmijeh doista je ugodan kod kue, ali u drutvu je potrebno potruditi se biti otmjena. Zadovoljno je kimnula. Drago mi je da ti ramena ne izgledaju iroko kao inae. tovie, tvoja jedina prava tekoa veeras je kosa, iako vidim da si je uspjela urediti bolje nego inae. Molim te, nemoj dopustiti da za veerom ispadne iz ukosnica. Unato utom licu i oitoj nelagodi zbog vruine, teta Claire je blistala. Poziv u sjedite Vlade znaio joj je vrlo mnogo. Moda e lady Macnaghten pod prodornim pogledom gospoice Emily biti pristojna prema naivnoj teti Claire koja nita ne razumije... Dva sata poslije golema barunasta lepeza s resama u blagovaonici sjedita Vlade kripavo se ljuljala amo-tamo na svojim koloturima, aljui Mariani povjetarce i izazivajui kapanje voska sa svijea kad god bi prola iznad njih. Samo se u sjeditu Vlade radilo tako dobro. Unato svem tetinu korenju punkavale koji je upravljao lepezom povlaei ue, svijee na stolu u kui tetka Adriana neizbjeno su se gasile im bi ljudi sjeli za stol. Budui da lord Auckland nije bio u Calcutti, to je trebala biti mala obiteljska veera: samo gospoica Emily i gospoica Fanny Eden, dva njihova omiljena neoenjena generala, lady Macnaghten i njezin neak, Mariana te Marianina teta i tetak. Mariana je posjednuta s drugim gostima nedaleko od kraja stola za dvadesetero ljudi. Iza svakog stolca pozorno je stajao sluga s turbanom na glavi, a iza njega stajala su po dva pomonika. Ukljuujui glavnog posluitelja i kuharove pomonike koji su urno izlazili iz kuhinje i vraali se u nju nosei jela. Osmero ljudi posluivao je trideset jedan sluga. Ne mogu ni zamisliti kako u to izdrati, rekla je lady Macnaghten milozvunim glasom sa svojeg mjesta pokraj starijeg generala dok je podizala napuhnute pomodne rukave svoje blijedoute satenske haljine. Suprug mi kae da asnici u Kabulu oekuju balove im stignem, ali budui da je ondje jo uvijek vrlo malo dama, ne mogu ni zamisliti kako u organizirati ples. Doimalo se da je preivjela ok veeranja s najozloglaenijom obitelji u Calcutti, iako je strategija glumljenja da ta ozloglaena obitelj nije ondje postajala neuvjerljiva. Moda e gospoda plesati naizmjence, dobacila je gospoica Emily s ela stola dok je njezina sestra kimala sa svojeg mjesta pokraj drugoga generala. ujem da u Kabulu ima vrlo armantnih asnika. Mariana, koja je s mnogo nade razmiljala o Fitzgeraldu, potrudila se da njezino lice ne otkriva osjeaje dok je pogled lady Macnaghten po etvrti put u deset minuta iza srebrnog svijenjaka proao pokraj nje. Neak, mrzovoljan mladi u naizgled skupoj odjei, bezvoljno je mahnuo rukom. Ja ne vidim tekoe u nalaenju dama koje e se pridruiti plesu, rekao je otegnuto. Kabul je prepun domaih ena. ujem da su neke od njih prilino lijepe. Uvjeren sam da ih je mogue zaas pouiti plesu.

38

Dakle, Charles, vedro je rekla lady Macnaghten, mislim da to nee biti potrebno. Lady Macnaghten, odluno je rekla gospoica Emily, ujemo da prilino skoro oekujete krenuti za Kabul. O, da. Lady Macnaghten zvonko se nasmijala. Moj suprug kae da ne moe ivjeti bez mene vie ni trenutka. Porumenjela je. Gospoica Emily podignula je obrve. A koliko skoro e to biti? urno je upitao naoitiji od dvaju generala. Oekujem da u otputovati sljedei mjesec, iako se nikada ne zna koliko e dugo trajati organiziranje svega toga. Gotovo godinu dana ekam dvanaest novih eiria i dva stropna svijenjaka pa ne mogu otii bez njih, ali ujem da su na Vigilantu, iji se dolazak oekuje svaki as. Teta Claire je s velikim zanimanjem gledala gospoicu Emily i gospoicu Fanny pa lady Macnaghten i opet ispoetka, kao da uope nije svjesna nelagode. Mariana se pitala zato je lady Macnaghten, prihvativi paji frikase koji joj je sluga ponudio, izustila onu neobzirnu primjedbu i kako je uspjela ne poutjeti kao jadna teta Claire? Kako je uspjela zadrati svu tu gustu, sjajnu crnu kosu, sada tako fino smotanu i privrenu iznad savrenoga vratnog izreza satenske haljine? ak ni sestre Eden u svojim finim haljinama i s frizurama koje su im radile engleske slukinje nisu bile toliko fino dotjerane. Ja u, rekao je tetak Adrian, u sljedeih mjesec ili dva krenuti za Kabul. Ah, dahnula je lady Macnaghten, a njezin je odgovor zvuao vie kao uzdah. Budui da emo putovati otprilike u isto vrijeme, nastavio je, moda bismo trebali udruiti snage. No je kliznuo iz prstiju lady Macnaghten i zvonko pao na tanjur. Oh, ali to nee biti mogue, uzviknula je. Nee biti mogue, zar ne, gospoice Emily? Bilo bi krajnje neprilino da putujem s... Supruga i ja, ustrajao je tetak Adrian ne obazirui se na prekid, putovat emo s njezinom neakinjom. S njezinom neakinjom? Lady Macnaghten je zinula. Zaboravivi pristojnost i velik trud koji je uloila hinei da Mariana nije ondje, uperila je vilicu preko stola. Mislite na onu djevojku? Da, vjerujem da misli, blago se ubacila gospoica Emily. Plavim se oima zagledala u lady Macnaghten. A budui da e gospodin Lamb i njegova supruga imati svoje osoblje i sredstva za putovanje, rekla je, nema razloga da vam se ne pridrue, zar ne? Ne, rekla je gospoica Emily zadovoljno se nasmijeivi kad je odgovorila na svoje pitanje. Uope nee biti razloga.

39

7. poglavlje
13. srpnja 1840.

Vidjet u svojega abbu! vikao je Sabur skaui po Marianinu krevetu. Abba, A bba! ponovio je smijeei joj se u lice kao da je njegova vidovitost posve normalna. Nitko mu to nije rekao, ak ni Dittu. Saburova sposobnost itanja misli nije se oitovala esto, ali uvijek bi se pojavila u neobinom trenutku kao da vidovitost nije njegov priroeni dar, nego dar koji dobiva prema nekom neshvatljivom planu. Primjerice, nije naslutio da e ih napustiti njezin stari uitelj, kojeg je oboavao, ali prije tetkove posljednje groznice danima je bio uznemiren. Kad je Mariana upitala munija o toj Saburovoj neobinoj sposobnosti, on se nasmijeio. Te stvari, rekao je neodreeno, nije nam dano znati, bibi. Ali moramo imati na umu da je Sabur unuk eika Valijulaha. Nije nam dano znati. Mariana je uhvatila Sabura u skoku i povukla ga na krilo. Da, duo, promrmljala je s usiljenim osmijehom, uskoro e vidjeti svojega abbu. Jednom rukom drei velik crni kiobran nad glavom kako bi se zatitila od kie, Mariana je sutradan uspravno sjedila na najstarijem, najdebljem konju tetka Adriana i gledala kako se prtljaga lady Macnaghten priprema za dugo kopneno putovanje iz Bengala u Afganistan. Ustala je rano, prije no to su se njezini teta i tetak probudili. Odmahnuvi rukom kad joj je Dittu donio kavu i kriku kruha, zatraila je konja koji nikome nee nedostajati i krenula prema blatnjavoj istini na kojoj se karavana okupila. Njezine skromne stvari dopremljene su juer poslijepodne u jedno od velikih spremita koje je gledalo na to kiom natopljeno podruje, ali toliko rano ujutro iz kreveta nisu je istjerale zabrinutost za Saburovu udobnost ili strepnja zbog njezinih kutija s hranom, njezinih krinja ili stare sofe koju joj je darovala gospoica Emily. Istjerala ju je znatielja zbog puta koji je bio pred njom. Koliko e slonova biti u prtljanoj povorci? Hoe li ti slonovi prijei cijeli put do Afganistana? Koliko e brojna biti njihova naoruana pratnja? Koliko e kulija imati? Koliko slugu, kovaa, stolara? Hoe li atori lady Macnaghten i njezine pratnje biti visokim platnenim zidom odvojeni od ostatka tabora, kao to su dvije godine prije bili atori generalnoga guvernera i njegove pratnje? Ako hoe, gdje e biti Marianin ator, u tom privatnom dijelu ili izvan njega? Bit e izvan njega, zakljuila je jaui kroz kiu. Iako je vijest o njezinoj mirnoj prvoj branoj noi potekla od samog sir Williama Nacnaghtena, oito jo nije poboljala miljenje njegove supruge o Mariani i o njezinoj obitelji. Mariana je pomaknula kiobran dok je prolazila pokraj hrpe sloenog atorskog platna. Pred njom su ekali redovi napola natovarenih magareih i volovskih zaprega te mnoge deve

40

u kleeem poloaju, okruene svenjevima i kutijama koje su iznesene iz okolnih spremita leale u blatnjavim hrpama. S jedne strane, ispod stabla s kojeg se cijedila kia, kleao je trojac pospanih slonova. Dok su mahuti lijeno leali na vratovima svojih slonova, brojni polugoli kuliji tovarili su namjetaj omotan platnom i sanduke na kola te svezane krinje i koare na lea deva koje su izgledale kao da se dosauju. Cijelo je podruje odjekivalo poznatim zvukovima putujueg tabora otrim povicima domaih ljudi, stenjanjem deva, prodornim njakanjem magaraca. Osim atora i namjetaja lady Macnaghten i njezine pratnje, karavana e nositi i sve to e joj biti potrebno za njezinu kuu u Kabulu. Osim njezina najboljeg porculana i vinskih aa, para ekih kristalnih stropnih svijenjaka i dva tuceta sanduka vinjaka. Te dragocjene stvari putovat e parobrodom, rijekom Ganges do Allahabada, prijevoznim sredstvom koje e ih potedjeti tri mjeseca mukotrpnog putovanja kopnom. Budui da stvari lady Macnaghten nee smjeti koristiti nitko osim nje, taborskoj prtljazi dodan je i namjetaj za druge putnike te za ator za blagovanje, koji je iziskivao stol i stolce za dvanaestero ljudi, kao i porculansko posue, lanene stolnjake te svijenjake. Manje otmjeni, ali ipak potrebni, bili su kuhinjski atori sa svom opremom i hrana za tabor, ukljuujui namirnice za englesko nepce: kavu, sanduke vina, eer i stotine staklenki ukiseljenog povra, chutneya i ukuhanog voa. Konji lady Macnaghten putovali su s taborom, kao i mnogi od njezinih stotinu etrdeset slugu, njihovih supruga i djece. Oni, radnici, kuliji i vozai zaprega inili su populaciju od kojih devet stotina dua koje e pod nadzorom drati etiri mlada i uurbana engleska asnika posuena od vojske u tu svrhu, koji su urili amotamo meu gomilama prtljage i izvikivali zapovjedi. Odvojeno od prtljane povorke, na udaljenosti, ekalo je osamdeset domaih sepoja s etiri svoja asnika, tegleim ivotinjama, atorima, hranom za ivotinje i namirnicama. Dakako, sve je to bilo neznatno u usporedbi s golemim taborom koji je lord Auckland vodio u Pandab jer je njegova prtljana povorka s tri potpuna bazara, velikom vojskom i nebrojenim tovarnim ivotinjama bila duga ak deset milja. Naposljetku, lady Macnaghten nee biti zamjena za sestre lorda Aucklanda, kakve god bile njihove mane. Mravi djeak s blatnjavom tkaninom oko bokova proveo je niz deva pokraj Mariane. Zijevnula je, zadovoljna to je poslala Dittua u spremita tetka Adriana da pronae ilim, jastuke i maleni izrezbareni stol koje je dobila u Pandabu. Kakve god neugodnosti ovo putovanje donijelo, barem e njezin ator biti ureen udobnim, domaim podnim pokustvom. Osim Dittua i nosaa Mariana e imati istae koji e pometati njezin ator i prazniti njezinu nonu posudu te, neoekivano, albino teklia. Neka poe s nama, Mariana, predloio je njezin tetak. Doima se snalaljivim, a i govori pandapski to moe biti korisno kad se pribliimo sjeverozapadu. Odmaknula je vlaan veo s lica. Za nekoliko sati sve e te zaprege, tovarne ivotinje i pjeaci krenuti starim sjeveroistonim putem od Calcutte do rijeke Ganges. Kad stignu do rijeke, skrenut e desno te e ii dolinom Gangesa sve dok ne stignu do grada Allahabada, na stjecitu rijeka Ganges i Jamuna, svetih za hinduiste. Ondje e stati i ekati da engleska druina stigne parobrodom. Kad im se pridrue lady Macnaghten i njezina pratnja, okrenut e se prema sjeverozapadu i krenuti na zadnji dio tisuu i pet stotina milja dugog putovanja u Kabul. Bilo je gotovo sedam sati. Mariana je bila gladna, ali neto je eljela uiniti prije no to

41

ode odatle: mora pogledati slonove. Coknula je konju, razoarana saznanjem da e tabor lady Macnaghten pratiti samo tri slona. Ako tabor bude prisiljen prijei nabujalu rijeku, slonovi bi bez tekoa prenijeli englesku druinu na drugu stranu, ali od njih bi se oekivalo i da izvuku teretna kola koja bi zaglibila u blatu. Samo tri ivotinje za sav taj posao znait e traenje vremena. Mariana je mrcnula. Da ona vodi tu ekspediciju, u prtljanoj povorci lady Macnaghten bilo bi vie od tri slona. Kad je stala na sigurnoj udaljenosti od prvog slona i otvorila usta kako bi probudila njegova usnulog mahuta, iza nje se zauo engleski glas. Ondje je, kao to sam ti rekla, izjavila je lady Macnaghten visokim, uzrujanim tonom. Ukoeno je sjedila na riem konju, besprijekorna u sivoj odjei za jahanje, i pokazivala prema lijepom crnom konju koji je bio svezan s desetak drugih. Unato vlazi i vruini, ruke su joj bile zatiene rukavicama utim poput maslaca. Okrenula se prema neaku koji je pogureno sjedio u svojem sedlu pokraj nje. Ba si aav, Charles, rekla je otro, a glas joj je lako preao prostor izmeu nje i Mariane. Ono je Ali Baba, dakako da jest! Posebno sam ti napomenula, dodala je, da Ali Baba ne putuje s prtljanom povorkom. Rekla sam da ide parobrodom, sa mnom. Doista bih voljela da slua kad ti dajem upute. Ne elei prislukivati, Mariana je traila put bijega, ali nije ga pronala. No vidjela je kako se na deve tovare sanduci u kojima su oito bili porculan ili ae lady Macnaghten. Budui da su tovarne deve bile poznate po udljivosti, kulijima u taboru lorda Aucklanda bilo je zabranjeno na njih tovariti lomljive stvari. Ta je deva glasno stenjala i izvijala vrat kao da je mue dok je nekoliko ljudi, ne obazirui se na to, nastavilo vezati sanduke na njezina lea. Mariana je oklijevala, a tada je ne mogavi dopustiti predstojee slamanje, coknula svojem starom konju i ojahala k lady Macnaghten. to god Charles Mott govorio, njegova teta nije bila zadovoljna. Ti jesi kriv za to, otresla se dok im se Mariana pribliavala. Idi im rei neka dovedu Ali Babu kui. I reci Sonuu neka i on doe i neka ponese Ali Babinu ormu. Moj konj ne moe imati obine uzde. Dobro jutro, lady Macnaghten, rekla je Mariana smijeei se srdano koliko je god mogla. Lady Macnaghten nije joj uzvratila osmijeh. Umjesto toga ledeno je kimnula u njezinu smjeru, ne skidajui pogleda s neaka koji je bio odjahao prema konjima. Vidim da se dio vaeg porculana tovari na devu, nastavila je Mariana, svjesna da se sad vie ne moe izvui iz razgovora. U taboru lorda Aucklanda to nije bilo doputeno. Lady Macnaghten je okrenute glave i dalje gledala kako Charles Mott odlazi, pozorno kao da ga je poslala spasiti svijet, a ne prenijeti poruku slugi. Mariana je dobila onoliko pozornosti koliko bi dobio i koji od kulija. Suspreui bijes, ponovno je coknula svojem starom konju. Neka deva sve razbije. Kad je krenula, jedan od britanskih asnika priao im je odlunim korakom, crvena lica i uznojen. Ja sam kriv za sve to, lady Macnaghten, viknuo je ispriavajui se te pristojno kimnuo Mariani. Mislio sam da Ali Baba ide s nama. uo sam da je prilino jogunasta ivotinja i da... Ali on nije jogunast, bojnie Alford, nimalo. Lady Macnaghten zvonko se nasmijala. Ali Baba ima osjetljive ivce, kao i ja. Zato ga toliko dobro razumijem. Nipoto ga ne bih poslala s prtljagom. edno je slegnula ramenima. Naposljetku, on je engleski punokrvnjak,

42

a ne jeftini konji kakvog jae gospoica Givens. Bojnik je ispustio uzvik kao da se eli ograditi od te neljubazne primjedbe. Mott je, vrativi se, Mariani dobacio pogled u kojem se nije italo suosjeanje u muci, nego ogoreni trijumf. Doi, Charles, zapovjedila je lady Macnaghten. Ve si me dovoljno uzrujao. Nemoj da zbog tebe zakasnim na doruak. I molim te, sjedi kako valja. Ne volim da me vide s nekim tko jae toliko loe kao ti. Podbola je svojeg konja i iznenaujue nespretnim kasom otila prema putu. Tovarna deva tada je jo jednom riknula u tobonjoj agoniji i naglo ustala, odbacivi dva kulija u blato i razbacavi nekoliko drvenih sanduka lady Macnaghten po tlu na koje su sletjeli u nizu milozvunih treskova razbijanja.

43

8. poglavlje
10. listopada 1840.

ariana, koliko ti puta moram rei, ukorio ju je tetak tri mjeseca poslije dok su nakon ruka u salonu za blagovanje gledali kako obala Gangesa promie pokraj njih, da ostavi lady Macnaghten na miru?. Ni ja ne mogu podnijeti tu nesnosnu enu kao ni ti, ali ne je smije tako izazivati. Nisam se mogla suzdrati, tetku. Da nije rekla kako je to deblo, onim svojim oholim tonom, ne bili... O, da, bi. Cijelo vrijeme ekala si da pokae napola izgorjelo truplo u rijeci. I nisi to morala uiniti dok je pila eri. Srea da te teta nije ula. Zato se ne moe suzdrati, dodao je, kad ti je njezin suprug uinio toliko veliku uslugu? Sir William lordu Aucklandu nije morao otkriti istinu o tvojoj prvoj branoj noi. Proao je rukom kroz kosu. I zato si sino uz juhu morala biti toliko otresita prema njezinu neaku? Samo je zamolio sol. Zbog naina na koji ju je traio. Mariana se vre omotala alom. Ne svia mi se Charles Mott. Trebala bi imati na umu da lady Macnaghten silno voli tog mladia, iako loe postupa s njim. Da sam na tvojemu mjestu, upozorio ju je, bio bih ljubazan prema njemu, a njoj bih se klonio s puta. Potrudit u se, neveselo je odgovorila Mariana.

* * *
Poetkom listopada najobilnije su kie bile za njima pa je razina Gangesa poela opadati, iako je rijeka i dalje brzo tekla. Mutna i tamna od mulja iz uzvodnih krajeva, tekla je preko Indije sve do velike delte gdje se ulijevala u Bengalski zaljev, a njezin preostali mulj bojio je vodu vie od etiri stotine milja daleko. ezdeset osam milja sjeverno od Calcutte ta je rijeka s vremena na vrijeme mijenjala tok, kao i uvijek, prilagoavajui se povremenom uruavanju svojih obala. Stotine bijelih roda stajale su na irokim pjeanim povrinama koje su inile obale dok su nad njima kruila i ponirala jata malih ptica. Deseci krokodila plivali su u pliaku ili se sunali na obali dok su dupini iskakali iz rijeke, a akali zavijali onkraj sela. Samo visoki, usamljeni breuljci iznad Sikrigalija i ptice te krokodili vidjeli su kako parobrod klopoe prema Allahabadu i kako njegova dva visoka dimnjaka isputaju crni dim prema sivkastom nebu. Dva kvadratna broda s ravnim dnom, nalik teglenicama, kripala su za njim, debelim lancima vezana za parobrod. Prvi je nosio sol i riu, pedesetero slugu, desetak konja i veliku hrpu sanduka. Drugi, na kojemu je bilo est putnikih kabina i prostrana blagovaonica, nosio je lady Macnaghten, njezina neaka Charlesa Motta, Marianu, njezinu tetu i tetka, mladi par na putu u Kanpur i jednoga talijanskog slikara koji je putovao u Delhi.

44

Nakon to je prtljana povorka krenula, pripreme lady Macnaghten za uzvodno putovanje u Allahabad trajale su gotovo tri mjeseca. eki kristalni svijenjaci i dva tuceta sanduka vinjaka stigli su tek potkraj rujna pa je lady Macnaghten morala dva puta odgaati polazak. Srea da nisam pomodarka sada kad nam je svakome doputeno ponijeti samo tri kovega, ljutito je rekla Mariana kad su se napokon pripremali za polazak. Ako lady Macnaghten strahuje da za njezine stvari nee biti dovoljno prostora, ima pravo nama ograniiti prtljagu, ukoeno je odgovorila teta Claire. Naposljetku, sir William vrlo je vaan dunosnik. I, Mariana, voljela ti odjeu ili ne, ima mnogo lijepih stvari, iako ih vrlo slabo nosi. Zato mora nositi velike smee izme s tom cvjetnom pamunom haljinom? Mariana je zijevnula. To poslijepodne proi e pokraj stijena Colgani: neega to e moi opisati u pismu ocu. Naposljetku, putovala je jednom od najveih rijeka na svijetu, ije gotovo udotvorne voe navodno ostaju iste i zdrave te zadravaju iscjeljujuu mo unato truplima prekrivenim marljivim strvinarima, koja su plutala na njezinoj povrini. Nasmijeila se sjetivi se trupla koje se vrlo zgodno pojavilo prije ruka. Sjetivi se uasa na licu lady Macnaghten, izala je na palubu i kod ograde zatekla tetka. Na kripavom brodu namijenjenom prtljazi lijepi Ali Baba lady Macnaghten mahao je sjajnom glavom dok je Sabur stajao i gledao ga iz daljine, drei Dittua za ruku. Parobrod pred njima pribliio se obali, uz bok natovarenoj teglenici koja je polagano plovila, a vukli su je kuliji koji su se doimali iscrpljenima, s teglom privrenim oko prsa. Eno stijena. Tetak Adrian zaklonio je oi od sunca i pokazao prema etirima visokim otocima nasred rijeke. Kako li su neobinog oblika, stijena na stijeni, prekriveni svim tim stablima! Mariana je uzdahnula, gledajui Sabura. Tetku Adriane, promrmljala je, znam da smo o ovome ve razgovarali, ali bojim se da u umrijeti od tuge kad Sabura ostavimo u... Sabur je uz prodoran vrisak naglo izvukao ruku iz Dittuove i poeo se brzo penjati po namotanoj uadi i lancima, lica zgrenog od straha. Prije no to ga je Dittu stigao, skoio je preko prtljage pokraj Ali Babe, preblizu njegovim uznemirenim kopitima, i poeo skakutati jecajui, maui malenim ruicama kao da odjednom ima potrebu poletjeti. Ali, plakao je, Ali Baba! Tetak Adrian netremice ga je gledao. to je s tim djetetom? Mariana, mora uiniti neto s tim iznenadnim..., zapoeo je, ali je ona nestala prije no to je stigao zavriti, jurei koliko su je noge nosile prema pomonom mostiu izmeu putnikog i prtljanog broda dok su s obale dopirali krici upozorenja. Kuliji na obali prestali su vui teglenicu. Umjesto toga viui su pokazivali prema rijeci. Silno se plaei da e uznemireni Ali Baba ozlijediti Sabura, Mariana je podignula suknje i bacila se na kripavi mosti prije no to je shvatila to je djeai nekako predvidio da je teglo teglenice puknulo i da je teglenica duboko u vodi krcata kamenjem, slobodna na rijeci. Zahvaena strujom, sve se bre pribliavala parobrodu dok su njezini odjednom osloboeni kuliji bespomono promatrali s obale. Na palubi se pojavio kapetan parobroda te crvena lica izvikivao zapovijedi. Trenutak poslije parobrod je klepeui od napora skrenuo prema sredini rijeke na vrijeme da se spasi, ali prekasno za prtljanu teglenicu iza njega. Parobrod je okretanjem doveo brod tono pred teglenicu. Veina od desetak konja bila je svezana na brodu koji je tada bio okrenut od dolazee

45

teglenice. Izmeu njih i opasnosti bila je uredna hrpa prtljage lady Macnaghten, njezin fini porculan, njezini kristalni stropni svijenjaci i njezin vinjak koji su mreom lanaca bili sigurno privreni uz palubu. Samo je jedno bilo u istinskoj opasnosti: njezin lijepi, jogunasti Ali Baba, koji je zbog udi odvojen od drugih konja. Taj je konj sada ostao sam s uspanienim djetetom, na putu dolazeoj teglenici. Naslutivi opasnost poeo je udarati kopitima i zabacivati glavu dok su sluge drei se za lance i uad vikali djetetu neka prekine svoj ples straha te Dittuu neka pouri, pouri. Mariana je stigla do Sabura prije Dittua, zgrabila ga i gurnula razmahanog slugi u ruke. Dok je Dittu unatrake posrtao prema pomonom mostiu, ona je odjurila prema Ali Babi. Vrati se, Mariana, nemoj ostati ondje! viknuo je njezin tetak s putnikog broda. Njegov konjuar je, brzo radei, ve poeo odvezivati uad kojom je konj bio svezan. Ostavi ga svezanog, Sonu! viknula je Mariana nadjaavajui buku parobroda i povike drugih slugu. Bit e sigurniji ako... Njezin se glas izgubio u razornom tresku kad je teglenica udarila u sredinu broda, na trenutak ga podignuvi iz vode. Mariana je baena unatrag na palubu grabila rukama i nogama kako bi umaknula konju, kojeg je sada dralo samo jedno ue. Napola odvezan, Ali Baba je krenuo unatrag ritajui se prema rubu broda, kad se teglenica, nakon jo jednog ili dva blaa udarca, poela udaljavati. Ne daj mu da..., zaustila je, ali prije no to su te rijei izale iz njezinih usta, pastuh je izgubio uporite. Jedna stranja noga kliznula mu je u vodu, a potom i druga. Napola u vodi, svezan uetom koje je ostalo cijelo, njitao je i izvijao vrat u punoj duini nastojei uspeti se na brod, prednjim nogama zapetljan u klupko uadi na palubi. Sonu je bio kod njegove glave i uzaludno se trudio podignuti ga natrag vukui ga za grivu. Kad je Mariana urno ustala, vidjela je kako netko s gustom bijelom kosom juri prema njoj s dugim noem u ruci. Da, Gulam Ali! viknula je. Prerei uad! Albino je projurio pokraj nje i spretnim pokretima najprije prerezao klupko uadi na palubi, a tada ular koji je guio konja. Konjuar se sagnuo i dalje drei konja kad je prerezana uad poletjela u zrak. Ali Baba je jo jednom zagrgljao od straha i tada kliznuo unatrag, do zadnjeg trenutka grabei palubu prednjim nogama. Pusti ga, Sonu! viknula je Mariana, ali konjuar je nije uo. I on je, i dalje konja drei za grivu, kliznuo u rijeku. Mariana i Gulam Ali su, stojei jedno pokraj drugoga, gledali kako se konj i ovjek zajedno udaljavaju, vrtei se u smeoj vodi dok je Sabur iza njih plakao na Dittuovim rukama. Ljudi su se poeli okupljati. Sluge su se nagurali na rubu broda, brbljajui i zurei za izgubljenim konjem i konjuarom. Putnici su izali iz svojih kabina. Charles Mott je na krovu jedne kabine akao zube i promatrao prizor. to se dogaa? Lady Macnaghten pojavila se kod ograde putnikog broda, lagano trepui na sunevoj svjetlosti, blago razbaruene kose. Kakvi su to gromoviti udarci bili? Zato je gospoica Givens vritala poput vjetice? Bojim se da se dogodila nesrea, lady Macnaghten, izjavio je tetak Adrian. Jedna se teglenica oslobodila i udarila u prtljani... Ali Baba! apnula je zagledana u prazan odjeljak. Gdje je konj mojeg supruga? Zao mi je to vam moram rei da je pao s broda. S broda? U rijeku? Na trenutak je nepomino stajala, drei ruku na ustima, a tada je uprla prst optube u Marianu. To je tvoje djelo, zar ne? viknula je. Trebala sam znati da si

46

to ti uinila. Jasno sam ula kako govori nekome neka preree ue. Ti si utopila Ali Babu! I dalje teko diui, Mariana je poravnala prednji dio svoje izguvane, katranom umrljane haljine. Konj bi bio usmren da ue nije prerezano, mirno je odgovorila. Gulam Ali mu je svojom brzinom moda spasio ivot. Podignula je bradu. Konji znaju plivati. Ali to je bio konj sir Williama\ Brada lady Macnaghten vidljivo je drhtala. Trebala si pitati mene, ali ti si mu jednostavno prerezala ue i gurnula ga u rijeku! Nisam..., poela je Mariana. Sada je svejedno, tuno ju je prekinula lady Macnaghten, hoe li Ali Baba preivjeti ili nee. Vano je samo da ga vie nema, a ja u to morati rei suprugu. Oekivala sam, dodala je izvukavi ipkasti rupi iz rukava, da u ga svaki dan jahati kad stignemo u Allahabad. Drei rupi na licu, naglo se okrenula i pourila u svoju kabinu, kuckajui pomodnim cipelama po daskama palube. Mariana je uzela Sabura koji je i dalje jecao i podignula pogled. Mott je i dalje gledao s krova, s kiselim osmijehom na licu. Dakako da je postupila ispravno, tvrdio je Dittu te veeri dok je s Gulamom Alijem sjedio na obali gdje su sluge kuhali i jeli veeru. Tko bi, osim budale, pomislio drugaije? Podignuo je ruke dok je govorio pruajui prste kako bi naglasio svoje rijei. Preko albinova ramena usidreni se parobrod tiho ljuljao na rijeci osvijetljenoj zvijezdama, a njegovi su brodovi kripali iza njega. Vatre drugih slugu, vojnika u odorama, konjuara i kosaca bile su ratrkane oko njih po obali poput blistavih dragulja. Gulam Ali nije bio budala, to god Dittu moda mislio. Tvoja memsahib nije smjela dotrati na prtljani brod, mudro je rekao. Ja sam ve iao onamo s noem kako bih oslobodio konja. I ja sam mogao uhvatiti dijete i drati ga na sigurnom. Ona je trebala ekati na putnikom brodu s drugim strancima i dopustiti meni da obavim taj posao. Ali moja memsahib nije obina strankinja, pobunio se Dittu. Vrlo je hrabra. Sabur babu dva je puta spasila od maharade Randita Singa. Pogledao je preko ramena, a tada pozvao albina da se nagne blie. To je uinila pomou arolije, apnuo je. Vidio sam svojim oima. Gulam Ali naglo se odmaknuo. Zar ti to nisu rekli u haveliju Kamar? nastavio je Dittu. Nisu li rekli da je memsahib pomou arolija otela Sabur babu u Zlatnom hramu? Ozbiljno je kimnuo. Uinila je da nestane pred maharadinom nosiljkom od obojenog stakla. Svi su to vidjeli. Bio sam ondje kad je Sabur baba arolijom stigao u njezin ator. Nakon toga je, uznosito je zakljuio, bilo dovoljno da jednom pogleda maharadu Randita Singa pa da je on zaprosi! Zaprosi? Kad je Dittu kimnuo, Gulam Ali pribliio se vatri, pogleda uprtog u putniki brod i njegove mrane prozore. Od drugih u haveliju Kamar nije uo nita o arobnjatvu, ali to nije bilo neuobiajeno. On nikada nije uo ogovaranja koja su se u kuhinjskom dvoritu havelija prenosila od usta do usta. Ali, arobnica? Ta je vijest bila iznimna. Bilo je dovoljno neobino da je strankinja, supruga Hasana Ali Kana, uinila da Sabur nestane, ali doista je zapanjujue da je jednim pogledom potaknula maharadu Randita Singa da je zaprosi. Ta je strankinja zacijelo bila vrsna arobnica jer otac Karaka Singa, za razliku od svojeg sina, nije bio lud. Daleko do toga. Tvorac kraljevstva Pandaba, njegove vojske i bogatstva,

47

zacijelo je i sam uvidio da je ta ena uistinu prestara za brak, i vrlo neugledna. Naposljetku, lijepe ene imale su velike, bistre oi, meka lica i krupna tijela. Ova nije imala nijednu od tih dobrih osobina, a nije bila ni privlano stidljiva i blaga. Osim to je prokleta visokim jagodicama, irokim ramenima i valovitom kosom te uistinu prestara da bi privukla mukarca, uputala se i u neprimjereno ponaanje. Primjerice, tog je poslijepodneva nepromiljeno pojurila onamo gdje nije bila potrebna, a tada je pala natrake i suknje su joj poletjele u zrak, otkrivi nepristojan komad bijele noge svima koji su gledali. Da on, Gulam Ali, ve nije bio s noem u ruci trao prema uplaenom konju, okrenuo bi se i potrao u suprotnom smjeru. Ima dobro srce, odluno je dodao Dittu. Njezino ju je srce navelo da spasi Sabura prije dvije godine i sada da se uplete u spaavanje konja. Gulam Ali je zijevnuo. Ti su ljudi bili neshvatljivi. Prije svega, nijedna ena iz kue eika Valijulaha ne bi ni pomislila na to da ima mukog slugu, ali Dittu je oito bio stalni osobni sluga engleske supruge Hasana Ali Kana. Jesu li eik Valijulah i njegov sin znali da joj taj mukarac svako jutro donosi kavu u sobu, da broji njezine plahte i runike za pranje, da joj posluuje obroke, da je brani odanou kakva se osjea prema gospodaru, a ne prema gospodarici? Gulama Alija to se nije ticalo. Dittu je moda bio neuredan i hinduist, koji nikada ne bi jeo s muslimanom poput njega, ali s njim je barem postupao kao s normalnom osobom. Godilo mu je biti u drutvu nekoga tko mu ne eli zlo, kome se moe vjerovati makar samo na ovom putovanju. Kad se vrati u haveli Kamar, Gulam Ali ponovno e biti sam, samo sa svojom osornou kojom e podupirati svoj ponos. Ajite, o, Ajite! Zov se uo nizvodno. Ljudi oko vatri zurili su u polutamu dok se glas pribliavao slijedei nevidljivi put du obale, praen topotom konjskih kopita. Pedeset slugu naglo je ustalo. Trenutak poslije iz tame je izaao Ali Babin umorni konjuar vodei lijepog, obuzdanog arapskog konja. Isprva sam bio siguran da u se utopiti, rekao je Sonu kad je svezao Ali Babu za velik kamen, ali voda nas je na kraju odnijela prema obali. Hodali smo satima. Je li ostalo hrane? Dakle, burri memsahib dobit e natrag svojeg konja, rekao je netko malo kasnije dok je Sonu trpao hladan kruh u usta. Hoe, sloio se netko, Ali to nee popraviti njezinu ud. Nakon to su dva radnika s parobroda te veeri potjerali sluge i konja natrag na prtljani brod, Gulam Ali leao je budan, omotan svojim pokrivaem pokraj hrpe vrea soli. Unato svim Dittuovim pohvalama njegove memsahib i unato svemu to mu je otkrio o njezinim neuobiajenim sposobnostima, Gulam Ali i dalje je zazirao od te ene. Bila je strankinja pa stoga i sumnjiva. Njezine veernje haljine otkrivale su kou njezinih ramena i grudi toliko sablanjivo da je Gulam odluio nakon zalaska sunca vie ne pogledati ni nju ni u bilo koju drugu ensku pripadnicu engleske druine. Doimalo se da ne posjeduje osjeaj za pristojnost. Kad je pala na palubu prtljanog broda, na njezinu licu nije opazio stid. Doimalo se da ne mari za svoj izgled, na palubu putnikog broda izlazila je rasputene kose i razvezanih izama. Ali bila je hrabra. To je vidio na njezinu licu kad su se prvi put sreli. Njezini postupci tog poslijepodneva sablaznili su ga, ali ne i iznenadili. Nadalje, ona nikada nije ignorirala domae ljude. tovie, sve ih je gledala, ukljuujui njega, sa silnom radoznalou, kao da posjeduju neto to ona eli. Obraala im se jasno, za razliku od veine drugih stranaca koje se jedva moglo razumjeti.

48

to e se, pitao se, dogoditi s tom udnom enom i s njezinim pogurenim slugom kad sa Sabur babom stignu u haveli Kamar?

49

9. poglavlje
13. listopada 1840.

ktar Jahan uala je u kuhinjskom dvoritu havelija Kamar, pokraj mjedenog vjedra punog enskog rublja. etiri mjeseca ruine vodice i prave hrane poboljalo je njezino stanje, ali i dalje je bila vrlo mrava. Bijele turske hlae, dar sultanije Safije, i dalje su bile gusto naborane u struku, a jednostavna koulja visjela je s njezinih uskih ramena, ali Aktar je marljivo radila, energino izaimajui svaki fino izvezen komad odjee prije no to bi ga stavila na plahtu koju je prostrla na suncu. Sultanija Safija ponudila joj je stan i hranu u haveliju Kamar u zamjenu za jednostavan rad, a Aktar je bila duboko zahvalna. Samo je jedna potreba mutila njezinu sreu njezina udnja da otkrije tko je ena koja baca ini. Potragu je zapoela neposredno nakon strmoglavog dolaska u haveli. Leei na improviziranom leaju u mranom hodniku, izranjavana, u bolovima i munini od utice, pokuavala je doznati istinu sluajui razgovore iz sobe u kojoj su ene sjedile, ali bez uspjeha. ene su govorile o mnogoemu; o poeziji, o Kuranu, o raznim vrstama veza, o najboljim nainima kuhanja pupoljaka stabla kachnar, ali nijednom nisu spomenule arolije. arobnica je mogla biti koja od ena iz obitelji ili je mogla biti meu enama koje su im sluile. Budui da ene koje su se bavile arolijama nisu pripadale odreenom staleu ili vjeri, ta je ena mogla biti bilo koja, od same eikove sestre do sablasne istaice koja se svakog jutra uljala iz sobe u sobu u pratnji svoje keri s kosom nalik rezancima, istei podove svojim metlama i krpama. Tri dana nakon to je stigla, previe oajna da bi i dalje ekala, Aktar je nesigurno ustala i prila kvrgavoj slukinji zvanoj Firoz bibi. ivi li u ovoj kui ena koja se bavi aranjem? upitala je staricu pogledavajui preko ramena, plaei se da e je netko uti. Firoz je irom otvorila oi. Ne, rekla je odluno, toei pitku vodu za ene. U ovoj kui nitko ne ini jadu. Kad bi se ovdje itko bavio aranjem, odmah bi bio otjeran. Ali ula sam kako jedan ovjek govori o tome, ustrajala je Aktar. Rekao je da u haveliju Kamar ivi ena koja zna bacati ini. Ljudi na bazarima i ulicama ne znaju nita. Starica je odmahnula glavom slaui ae na posluavnik. Ovaj je svijet pun neznanja, dijete. Sultanija Safija poznata je po mudrosti i po umijeu iscjeljivanja, ali nije poznata po aranju. Umijee iscjeljivanja taj izraz mogao bi znaiti mnogo toga. Aktar je od tog trenutka danju pozorno promatrala eikovu sestru, klizei uza zid kako bi bila blie njezinu uobiajenomu mjestu u podrumskoj prostoriji. Ne elei propustiti ni rijei enskih razgovora, nou je na zatienom krovu spavaonica ostajala koliko bi se god usudila. Promatrajui sultaniju Safiju, Aktar je ustanovila da to nije besposlena ena koja vrijeme provodi uzimajui opijum, preputajui se masaama nogu i tratei ivot spavanjem, kao to se govorilo o slavnim enama. Na prvi nagovjetaj svitanja, kad bi prvi otpjevani tonovi mujezinova poziva na molitvu odjeknuli kroz tamu, Aktar bi skoila sa svojega pletenog

50

leaja na dijelu krova namijenjenom slukinjama i pojurila u obiteljske odaje, gdje bi vidjela da se sultanija Safija ve umila te da nadzire umivanje djece. Kad je bila zadovoljna istoom svakog pojedinog djeteta, Safija bi se smjestila pred svoje ene kako bi ih povela u molitvu prije zore. Aktar je stajala iza redova djece i ena, slijedei pokrete krupnog tijela sultan je Safije, koja se iz uspravnog poloaja pognula, a potom se elom spustila do molitvene prostirke, u poloaju koji je oznaavao predaju Bogu. Tek nakon to bi svaka muslimanka i svako muslimansko dijete u kui izveli taj jednostavan obred, Safija bi se povukla u svoju sobu kako bi izvela svoje duhovne vjebe, to god one bile. Aktar bi mnogo toga dala za saznanje o tome jesu li te vjebe obuhvaale aranje. Sultanija Safija svakodnevno je mjerila svako zrno rie, svaki palac umbira, svaku mahunu kardamoma, eanj enjaka, svaki orai, slasticu i komad voa koji se dnevno posluivao u haveliju Kamar. Svakog jutra je, pod budnim okom dvije neudane djevojke iz obitelji, naruivala dovoljno hrane za sve u kui te za jo dvanaest ljudi, za sluaj da dou gosti. Ako se hrana ne bi pojela, Safija je sama odreivala kojoj e se potrebitoj obitelji poslati ostaci. Nadzirala je i pouku djevojica iz obitelji, ne samo kuanskim vjetinama, nego i Kuranu te njegovim znaenjima, kao i djelima perzijskih te urdskih pjesnika. U tom ivom kuanstvu bilo je potrebno iti i vesti odjeu, tui tepihe i planirati vjenanja jer je eikova obitelj bila velika, a mnogi od njezinih lanova pouzdavali su se u to da sultanija Safija zna najbolje cijene za alove, svile i dragulje. Bilo je i bolesnih te ozlijeenih koje je valjalo njegovati. Samo dan prije, dok su ene zavravale poslijepodnevni obrok, zadihan muki glas s onu stranu vrata zastrtih zavjesom rekao je da se ovjek koji se brinuo za novu bivolicu posjekao na komad nazubljenog metala. Sultanija Safija progutala je zadnji komad dinje i otpuhnuvi ustala. Aktar, zapovjedila je, donesi mi jednu od naih poderanih dupatta i doi sa mnom. Firoz, ti zna gdje drim suho lie tlima. Odnesi dvije ake u kuhinju, neka ih prokuhaju. I Rahima, rekla je jednoj od mlaih ena, donesi moj ador. Nekoliko trenutaka poslije sultanija Safija silazila je niz stube, pokrivi odjeu i lice obinom bijelom pamunom plahtom. Aktar se nije stigla pokriti svojim prljavim adorom, zaboravljenim na polici u udaljenom dijelu kue. Umjesto njega svojim se debelim pamunim velom pokrila preko glave i lica kako je najbolje mogla, strahujui da e se previe pokazati radnicima u stajama. Pusti sad to, zapovjedila je Safija itajui Aktarine misli kad je gurnula vrata koja su vodila u obiteljsko dvorite. Odjea ti je dovoljno edna za posao koji e obaviti. Prizor kod staja bio je zaprepaujue krvav. Goni bivola zijevao je u oku, drei ruku iz koje se cijedila krv, dok se desetak ljudi okupilo oko njega, stojei na krvavoj slami, nudei savjete i opinjeno zurei u otvorenu ranu kroz koju su se vidjeli mii i kost. Odmaknite se, rekao je jedan od njih drugima kad su se sultanija Safija i njezina plaha pomonica pribliile staji. Dola je begum sahib. Dok su mukarci promatrali sa sigurne udaljenosti, Aktar je nauila da je sultanija Safija otvorene rane lijeila tako to je u njih natrpala prokuhano lie nima prije no to ih je previla pamunim krpama poderanim od stare odjee. Ali Aktar nije nauila nita o aranju. Kad je ranjeni odveden i kad je ista poslan oistiti krv s poda staje, sultanija Safija bila je otresitija no ikada. Mnogo e vie nauiti gledajui me nego postavljajui beskrajna pitanja, gunala je. Nemam vremena pouavati te kad nai ljudi uporno ostavljaju posao napola dovrenim.

51

Pogledaj vrata staja za slonove. Napola su istrunula i nitko mi to nije rekao. S druge strane dvorita, nasuprot mjestu na kojem je Aktar radila, pojavili su se dhobi i njegova supruga, s rukama punim plahta te podnih prostirki za pranje. Aktar je ustala sa svojom hrpom mokrog rublja u rukama, prisjetivi se koliko se vano osjeala pridravajui lonac dok je Safija lijevala mlaki uvarak nima na ranu ozlijeenoga, koji je siktao od boli, a potom mu ruku drala ispruenom kako bi je Safija mogla omotati zavojima. Podignula je bradu prisjetivi se Safijine grubo izreene pohvale. Ima fin, njean dodir, rekla je Aktar. Dok je Aktar prostirala rublje na verandi na katu, na vrhu kuhinjskih stuba pojavila se naoko krhka ena i ostala nesigurno stajati, pridravajui se jednom rukom za zid, kao da eka da joj se netko obrati. Selam alejkum, mir s tobom, rekla je Aktar. I s tobom, promrmljala je ena. Pognula je glavu tako da joj je veo sakrio lice. Je li sultanija Safija slobodna? Odloivi mokro rublje, Aktar se uspravila. Pristup te ene otkrivao je potrebu, ali, je li trebala neto uobiajeno poput novca ili odjee? Da Aktar nije bila toliko bolesna kad je dola traiti aroliju koja e je spasiti, ponaala bi se upravo kao ta ena. Moda je to jo jedna osoba kojoj je potrebna arolija. Srce joj je lupalo kad je otrala u ensku dnevnu sobu. Poalji je ovamo. Sultanija Safija mahnula je sa svojeg mjesta na podu. Dok su okupljene ene aptale, krhka je ena sjela prekriivi noge pred eikovu sestru i pognula glavu. U braku sam dvije godine, promrmljala je drei bradu na prsima, ali jo nisam trudna. Ovamo te doveo suprug? Kad je ena kimnula, sultanija Safija pruila je ruku kako bi je poloila na enino koljeno i zatvorila oi. Je li izgovarala aroliju? Aktar se uljala uza zid pokuavajui vidjeti pomiu li se usne sultanije Safije. Nakon nekoliko minuta tiine Safija je uzdahnula i otvorila oi. Vrati se za tri dana, zapovjedila je. Dat u ti neto to e nou drati pod jastukom. ena, koja se do tada nije pomaknula, brzo je pruila ruke, uhvatila Safijine prste i prinijela ih usnama. Ne zahvaljuj mi, progunala je Safija povukavi ruku. Inalah, Bog e ti pomoi. Umjesto da te veeri sama povede jaciju, Safija je tu dunost povjerila starici razmaknutih prednjih zuba te se povukla u svoju sobu i zatvorila vrata. Aktar Jahan poslije je budna leala na novome pletenom leaju u odajama za slukinje, pitajui se to je sultanija Safija radila iza tih vrata. to e jalova ena dobiti kad se vrati? to god to bilo, hoe li djelovati? Sutradan ujutro je, zaokupljena tim pitanjima, gotovo preula rijei sultanije Safije koja je davala upute okupljenim djevojkama i enama u obitelji. To je zato to svaki prosjak ima tajnu, govorila je Safija sjedei na podu prekrivenom bijelom plahtom, jednim laktom oslonjena na debeli jastuk. Svaki prosjak, koliko god bio bolestan ili u dronjcima, uvijek da je neto lijepo zauzvrat za milosre koje primi. Prosjak. Kad se Aktar sjetila svojeg sna o dvojici mukaraca u dronjcima i njihovoj hrpi zlata, sultanija Safija se namrtila i pokazala joj neka sjedne. Meu enama sjedilo je nekoliko djeaia koji su otvorenih usta usredotoeno promatrali Safijino lice i rjeito ivahne ruke. Ali, rekao je jedan od njih namrtivi maleno

52

lie, to prosjak moe dati? Moda da je zahvalnost, ili blagoslov, rekla je jedna mlaa ena. Upravo tako. Safija je kimnula. A neki prosjaci ne zahvale i ne blagoslove, ali ak i oni imaju dar koji mogu dati. Kakav je to dar, bhaji? piskutavim je glasom upitala jedna djevojica. Sultanija Safija se nasmijeila, a koa oko oiju naborala joj se. Alija, duo, mora sama zakljuiti to je to. Kad zakljui, mora doi i rei mi. Prosjaci koji ne zahvale i ne blagoslove. Te su rijei zasjekle Aktarino srce. Nije li i sama bila prosjakinja kad se survala niz stube bolesna i bez prijatelja, imajui samo svoju poderanu odjeu i ador koji je ukrala svekrvi? Iako je njezin suprug bio potkiva, a ne kukavni prosjak s ulice, ona, koja je pobjegla, njegovu ast nije mogla smatrati svojom. Do tog trenutka nije se ni sjetila blagosloviti one koji su je podignuli, hranili je i pruali joj sigurnost. Kakav je dar ona, prosjakinja, mogla dati? Za razliku od ovjeka u Safijinoj pjesmi, ona, praznih ruku, na kraljeva vrata nije donijela nikakvu dragocjenost.

53

10. poglavlje
5. studenog 1840.

aljivo, paljivo, aptao je glavni ministar dok su sluge podizali umirueg maharadu Karaka Singa s njegova kreveta u tvravi Lahorea. Nekoliko sveenika sijedih brada stajalo je u blizini i pojalo molitve dok su sluge sputali kralja na pod prepune prostorije kako bi mogao umrijeti u krilu Majke Zemlje. Maharada je drhtao i jecao ispod alova kojima su ga pokrili na poploenom pou. Duga, vlana kosa odmotala mu se oko glave. Jedan je sveenik kleao pokraj njega i molio. Kad su doli drugi sveenici, zapaljeni mirisi zamaglili su zrak pa su plemii treptali i trljali oi. Ram, ram, ram, pojali su sveenici. Recite, maharado, poticao ga je sveenik koji je kleao. Maharada je pokuao progovoriti, ali je odustao. Zakolutao je oima prema gore. Netko je istupio, opipao mu bilo i potom odmahnuo glavom. Jedan od plemia je kriknuo. Pojanje se pojaalo. Istupio je ovjek koji je nosio nekoliko smaragdnih ogrlica. Pokraj usahnulog tijela i sivog lica stavio je upaljenu svjetiljku. Slijedio ga je otmjeno odjeven mladi, koji je pritom otkopao svoj pojas maa. Princ Nau Nihal je, suhih oiju, odvezao skupocjen kamirski al koji je nosio oko pojasa te ga jednim spretnim pokretom prostro po svojemu mrtvom ocu. Poslije je, u predvorju, princ stajao pred oevim tijelom, tada oslonjenim na drveni stoli zbog posljednje kupke. Dok su se sluge trudili zadrati golo tijelo uspravnim, sin je uronio mjedenu posudu u vjedro vode s rijeke Ganges i polio je po mrtvaevoj glavi, recitirajui. Poslije, kad je sve ukoenije tijelo njegova oca odjeveno u odjeu namirisanu afranom i okieno draguljima, princ Nau Nihal odlunim je korakom otiao iz predvorja pokraj okupljenih plemia. Sam se uspeo zavojitim stubama do osunanog dvorita, a iza njega eunusi su poeli naricati. Miris jasmina i plumerije osjeao se u zraku kraljiina vrta. Princ je priao vodoskoku u sredini vrta i sjeo na njegov mramorni rub. Ondje je ostao toliko zadubljen u misli da gotovo nije podignuo glavu kad je zvuk pribliavanja koraka najavio dolazak ministra vanjskih poslova. Prine, mogu li ponuditi svoju suut? upitao je ministar. Mladi je kimnuo, uputivi poziv ovjeku crne brade koji je sjeo pokraj njega i povukao svoj grubi ogrta preko koljena. ao mi je to tako brzo nainjem ovo pitanje, maharado, rekao je, ali potrebno je uiniti mnogo toga. Plaim se da ete, ako ne budete brzo djelovali, teko drati pod nadzorom druge pretendente na prijestolje, a osobito strica Shera Singa. Lice devetnaestogodinjeg princa poprimilo je grub izraz. Veina lanova moje obitelji slaba je kao to je bio moj otac. Moj stric er Sing omiljen je meu vojskom, ali ne vie od mene. Njega se ne bojim, fakir sahibe.

54

A glavnog ministra, koji posjeduje bogatstvo i privatnu vojsku? Dhiana Singa drat u u svojoj blizini. Njegovo oruje i ljudi bit e mi na raspolaganju. Ah. Ministar vanjskih poslova je kimnuo. Ustao je, a ispod grubog, sirotinjskog ogrtaa koji je godinama nosio, provirila je izvezena svila. Va djed, blago je rekao, bio je velik ovjek. Bio je izvrstan vojnik i konjanik te nadahnuti voa. Bio je sklon dobroj ali i strastveno je volio Pandab. Molim se da budete sposobni vitlati njegovim maem. Mladi je ravnoduno pogledao fakira u oi. Sada e iznijeti tijelo mojeg oca, hladno je rekao i ustao. Slonovi i konji darovani su potrebitima, kao i stotine tisua rupija te zlatnika. Maharadino tijelo poloeno je na zlatno-srebrna mrtvaka nosila te prekriveno alovima. Doao je trenutak da pogrebna povorka proe kroz grad te stigne u vrt izvan njegovih zidina gdje je ekala pripremljena kvadratna lomaa od sandalovine i agar drva. Ministar vanjskih poslova i njegov pomonik hodali su na kraju povorke. Hasan Ali Kan i fakir Azizudin samo su dvije godine prije svjedoili posljednjoj povorci legendarnog maharade Randita Singa pa nisu imali potrebu gledati ubrzani prolazak alovima prekrivenih mrtvakih nosila njegova sina prepunim ulicama ili sluati molitvu mukih promatraa. Nisu imali potrebu sluati naricanje ena koje su se natiskale na reetkama zatvorenim balkonima iznad njih, ili gledati kako ljudi hrle prema etirima nesretnim kraljicama koje su bose hodale za suprugovim nosilima, bacajui svoj nakit u gomilu. Sati Ma, Majko Sati, moli za mene, moli za moje grijehe! vikala je gomila gurajui se, ne obazirui se na straare kako bi se uhvatila za odjeu kraljica kamenih lica. Zar su te jadne ene omamljene? upitao je Hasan fakira dok su u daljini slijedili povorku. Ne znam, odgovorio je fakir, ali uo sam da su se etiri koje e biti spaljene smijale i plesale u tvravi prije no to je povorka krenula. Sve druge su se onesvijestile kad su nosila iznesena. To bi nam trebalo rei neto o stanju tih ena. Nainio je grimasu i bradom pokazao prema elu povorke. Ali nisam znao da e i sedam slukinja gorjeti. Nakon sat vremena molitvi i obreda gomila je duboko uzdisala dok su se etiri kraljice penjale na lomau redoslijedom odreenim prema vremenu koje su provele u toj ulozi, a za njima se uspinjalo sedam izabranih slukinja, pri emu su svakoj pomagale po dvije ene. ene su polako, kao u polusnu, lijegale, maharadine supruge pokraj njegove glave, a slukinje kod nogu. Najstarija kraljica nije meu satima, promrmljao je Hasan. Mukarci su se uspeli na lomau te pokrili truplo i sve ive ene prostirkama od trstike natopljenim uljem. Drugi su proienim maslacem polijevali cjepanice. Pojanje se pojaalo. Glavni ministar uzeo je zapaljenu baklju od sveenika i predao je princu Nauu Nihalu koji je kimnuo i poeo kruiti oko lomae, pomiui usne. Kad se vatra zapalila na sva etiri kuta, fakir je uhvatio Hasana za lakat. Doi, zapovjedio je. Moemo potovati taj njihov obred, ali ne moramo ga gledati. Gomila je ponovno uzdahnula. Plamen je suknuo u zrak kad su se dvojica, jedini muslimanski dunosnici na tom sikhistikom pogrebu, provukla kroz gomilu prema gradskim vratima. Lomaa je i dalje gorjela dva sata poslije, kad su Hasan i fakir dojahali natrag kako bi se

55

pridruili povorci povratka sina pokojnog maharade u tvravu. Hasan je pokazao kroz gomilu prema glavnome ministru kukastog nosa koji je jahao iza irokoga prineva strica era Singa, ovjeka bujne brade. Bismo li trebali jahati s njima? Nije vano. Mislim da su nai poloaji na dvoru sigurni. Trebali bismo pustiti druge da se guraju naprijed. Fakir je uzdahnuo. Samo molim da Nau Nihal Sing iskae vrline koje su toliko nedostajale njegovu jadnom ocu. Poslijepodnevno sunce bacalo je sjene preko ravnice. Stari kameni nadsvoeni prolaz du visokog zida velike damije Badahi oznaavao je put prema vratima tvrave. Strvinari koji su kruili na visini i seljaci u dronjcima promatrali su povorku plemia i dvorana, koja je napredovala prema prolazu, dok je u daljini jedan crni vodeni bivol pognuo glavu kako bi napao prolaznika. Zaokupljeni bivolom i njegovom rtvom u bijegu, Hasan i fakir okrenuli su se tek kad se iz smjera prolaza zaulo glasno tutnjanje, a potom udarci i povici. Prolaz je zajedno s princem i njegovom pratnjom nestao u golemom oblaku praine. Ljudi su skakali sa svojih konja i trali prema tom prizoru. Negdje je zanjitao konj, u silnom strahu ili boli. Iz oblaka praine posrui je izala pranjava prilika, drei se za rame. Svod je pao! viknuo je netko. Princ! viknuo je netko drugi. Gdje je? Pomozite nam! Upomo! Hasan i fakir podboli su svoje konje i galopom krenuli prema tom prizoru. Iza njihovih lea dva su goluba dva puta okruila lomau i tada se, kao na znak, bacila u plamen. ovjek pred zavjesom podignuo je glas kako bi nadjaao topovsku paljbu. Obiljeavaju uspon princa era Singa na prijestolje, viknuo je. era Singa? Rani and Kaur, supruga jednoga mrtvog kralja i majka drugoga, krenula je prema svojemu mjestu na podu odaje kraljica. Koja je od vas budala otela prijestolje mojoj obitelji i predala je sinu bojara odjee? To nije uinio jedan ovjek, maharaniji. Odluku je onio cijeli dvor. Tko bi drugi osim vaega ogora mogao biti maharada sada kad vaega sina vie nema? Tko drugi? and Kaur ve je promukla od vritanja. Njezino lice, s krvavim okomitim ogrebotinama, izgledalo je divlje kao i njezina kosa. Je li itko od vas pitao je li moja snaha trudna? Pokazala je uplaenu djevojku koja je bez rijei uala u kutu prostorije ispunjene mirisima. Kad se moj unuk rodi, rekla je kraljica hrapavim glasom, on e zasjesti na prijestolje Pandaba, a ne onaj skorojevi, sin stida. Pih! Budale ste, budaletine, svi vi. Topovska je paljba prestala. To nismo znali, maharaniji, rekao je muki glas. Ali, rani and Kaur taj razgovor vie nije zanimao. Uhvativi objema rukama ovratnik svoje duge koulje, poderala ju je i irom otvorila. Ubili su mojeg sina! kriknula je. Mojeg sina! Kad pronaem ovjeka koji je mojega ozlijeenog sina odveo u Hazuri Bagh umjesto u ovu palau, dodala je teko diui, a tetovaa na njezinoj bradi mijenjala je oblik sa svakom rijei koju je izrekla, kad doznam tko je zakljuao sva vrata vrta i tvrave kako ne bih mogla do njega dok je umirao, iskopat u mu oi vlastitim rukama.

56

11. poglavlje
2. sijenja 1841.

ariana je sa svojeg konja gledala kako prvi od slonova lady Macnaghten oprezno staje na most na amcima koji je vodio iz britanskog dijela Indije u neovisnu dravu Pandab. Izgraen preko rijeke Sutlej dvije godine prije zbog dravnikog posjeta lorda Aucklanda maharadi Randitu Singu, most se jo drao, iako je u meuvremenu oito oteen. Slomljeni trupci tada su ugroavali njegovu stabilnost pa je slon oprezno koraao pominom povrinom, s pozornim mahutom na vratu. Kad mu se pridruio drugi slon, Mariana se najeila. Ako je na ovom putovanju postojala toka bez povratka, tada je to bio taj most na amcima. Okrenula se pogledom traei nekoga tko je bio svjestan toga, ali vidjela je samo Charlesa Motta koji je stao kako bi ispuhao nos. To bi ionako bilo uzaludno. Nitko nije razumio njezine osjeaje, ak ni tetak Adrian. Juer je rekao da e razvod ukloniti straan teret s njezinih ramena. Kako se mogla veseliti razvodu kad e izgubiti Sabura? Imajui potrebu razmisliti, povela je svoju kobilu podalje od mosta. Pandab, tada samo nekoliko metara daleko, vie nije mogao postojati samo u njezinoj mati, ali u to se pretvorio od smrti maharade Randita Singa? Lahore je zacijelo mnogo drugaiji bez razmetljivoga jednookog maharade koji je sa sobom odnio i stabilnost kraljevstva koje je sam stvorio, ostavljajui ljude koji mu nisu dorasli da se prepiru oko njegova blaga i njegove moi... I druge su se stvari zacijelo promijenile u tome starom gradu. eik Valijulah jo je bio iv, jer bi Mariana zacijelo ula da nije, ali je li bila iva i njegova krupna, razborita sestra? Mariana gotovo nije mogla pomisliti na to da stigne prekasno i ne vidi sultaniju Safiju, enu koja je zaokupila njezinu matu vie od bilo koga drugog, osim samog eika. Safija je bila pjesnikinja to je Mariani rekao njezin vremeni uitelj, a i filozofkinja, a njezina slava proirila se daleko izvan zidina Lahorea. Mariana je ak nauila Safijinu najpoznatiju pjesmu, koju je napisala nakon to su joj obje keri umrle od boginja: Lopov je doao brzo i jednako brzo utekao. Opljakana, osloboena svojeg tereta, moja deva presjeenih tetiva jei pred mojim atorom. Gdje je njezino sedlo od ukraene koe? Gdje je moje blago... Moji rubini, moj afran, moje potpuno bijele groice? Sve je izgubljeno. Kamo e sada ova unitena karavana?

57

Hoe li se sastati sa sultanijom Safijom ili uope ui u enske odaje na katu eikove stare plemike kue? Naposljetku, njezin je jedini cilj dobiti eikov pristanak na razvod. To e se primjereno obaviti u mukom dijelu kue. Zapravo, posve je mogue da e ona biti iskljuena ak i iz tih pregovora. Kad sve bude gotovo, kad ostane bez Sabura kao to je sultanija Safija ostala bez svoje djece, i ona e biti izgubljena. Pokuala je zamisliti Harryja Fitzgeralda koji sada zna za njezinu krijepost i ispunjen je novim potovanjem prema njoj pa sjedi i pie ispriku za svoje prijanje primjedbe, nagovijetajui kako bi je volio osobno zamoliti da mu oprosti, ali uzalud. Pribliio joj se topot kopita. Doi, Mariana, pozvao ju je tetak prekinuvi je u mislima. Zakasnit e na doruak bude li ovdje dangubila. Lady Macnaghten jahala je pred njima prema mostu u pratnji najnovijeg lana svoje druine, britanskoga politikog zastupnika i asnika za vezu na dvoru sikha, koji je prije nekoliko sati stigao kako bi je doekao u Pandabu. Russell Clerk, mrav ovjek koji je zbog velikog, kukastog nosa i isturene glave bez brade izgledao poput strvinara, stigao je tog jutra prilino grandiozno i s mnogo pomonika. Mariana je nezainteresirano gledala kako se naginje iz sedla kako bi rekao neto lady Macnaghten. Navodno je znao mnogo o tome to se dogaa na dvoru sikha, ali ona je u tom trenutku slabo marila za politike spletke Pandaba. Sat vremena poslije, nakon to je konja ostavila konjuaru koji ju je ekao, rastreseno je ula u ator za blagovanje, a tada stala kao ukopana kad je za stolom ugledala Russella Clerka, pognutog nad tanjurom jaja i janjeih bubrega. Nije stala zbog Clerkova izgleda, pa ak ni zbog obilnosti njegova doruka, nego zbog mjesta na kojem je sjedio zauzeo je mjesto Charlesa Motta pokraj lady Macnaghten, dok se Mott, netom izbaen iz raja, mrzovoljno pognuo na do tada praznom mjestu pokraj Marianina stolca. Nevoljko je sjela i Mottovo prezirno kimanje uzvratila svojim jednako prezirnim kimanjem, koje on nije vidio jer je ve bio okrenuo glavu. Teta Claire je s druge strane stola poticajno mahala rukom izmeu srebrnih posua s kavom. Sada kad smo na kopnu, rekla joj je prije nekoliko tjedana, mogla bi razgovarati s gospodinom Mottom tako da mi drugi ne ujemo, ali i dalje odravati primjerenost. Mariana, mora mu se dodvoriti. On e biti obavjetajni asnik u vladi u Kabulu. Nekoliko sam puta primijetila da te kriom gleda dok si ti mislila da te nitko ne gleda. Uvjerena sam da o tebi ima bolje miljenje no to misli. Ne svia mi se, teta Claire, glatko je odgovorila Mariana. Previe je blijed, izgleda otuno i ima... Mariana, da nisi opet rekla kako gospodin Mott ima majuna okaca.

* * *
Kopneno putovanje engleske druine zapoelo je devet tjedana prije, zadnjih dana listopada. U deset dana po dolasku parobroda u Allahabad sredinom listopada lady Macnaghten i njezinog neaka ugoivalo je tamonje britansko drutvo pa su veeri provodili na veerama, kazalinim predstavama i balovima, dok su Mariana, Sabur, njezin tetak i vrlo razoarana teta Claire ekali u unajmljenoj kui jer nitko nije obraao pozornost na njih. Tek nakon to su lady Macnaghten dojadila drutvena dogaanja, svi su se pridruili prtljanoj povorci koja je nekoliko tjedana prije kopnom stigla iz Calcutte.

58

Rasprostrta po prostranom, pustom podruju, povorka je izgledala upravo kao i prije no to je napustila Calcuttu, s istim pospanim konjima, oholim devama, rastresenim britanskim asnicima, gomilom domaih ljudi i beskrajnim planinama prtljage. Lady Macnaghten je iskazala veliku smirenost dok je gledala kako se njezine vrijednije stvari ukrcavaju na volovske zaprege, ali jo se nita strano nije dogodilo njezinim stropnim svijenjacima, njezinom porculanu ili njezinom vinjaku, iako su deve uspjele razbiti vie od pola njezina obinog porculanskog posua prije no to je povorka stigla u Allahabad. Raspored tabora odreen je od prvoga dana. Veliki ator lady Macnaghten i manji ator Charlesa Motta postavljeni su jedan pokraj drugoga s desne strane atora za blagovanje, dovoljno velikog za dvanaest ljudi. Marianin ator te ator njezina tetka i tete bili su s lijeve strane. Kuhinjski ator i mali atori slugu te ognjita nalazili su se malo dalje, iza atora za blagovanje, kao i dugi vezovi za konje i tovarne ivotinje te gomile neiskrcanog tereta koji se pozorno uvao od lopova. Potom je cijelo podruje okrueno irokim krugom kolaca poslanih iz urednoga vojnog tabora pokraj Marianina atora. Tabor je tijekom nekoliko tjedana ustalio rutinu. Marianu i Sabura je u pola est svakog jutra budio Dittu, koji je nespretno ulazio u njezin ator nosei posluavnik s kavom za Marianu i jaje za Sabura. Pola sata poslije, nakon to bi Sabura poslala putovati s Dittuom, Mariana bi pospano uzjahala i jahala deset do petnaest milja pokraj tetka, do sljedeeg taborita, dok je lady Macnaghten nespretno jahala pred njima, praena neakom i Strvinarom. Jedina osoba koja je odbila putovati na konju bila je teta Claire, koja je izriito eljela putovati u nosiljci koju je nosila skupina nosaa. Iza svih njih gmizala je prtljana povorka slonova, kripavih kola i slugu pjeaka. Ako bi sve prolo dobro kao toga dana, Mariana i svi drugi mogli su po zavretku dnevnog puta oekivati krepak doruak u atoru za blagovanje koji je poslan naprijed nakon sinonje veere. Strvinar je progutao zadnji komad prepeenca s maslacem pa se poluzatvorenim oima osvrnuo po atoru za blagovanje. Kimnuo je prisutnima, ali dopustio je da njegov pogled klizne preko Mariane i njezine obitelji bez uvaavanja njihove prisutnosti. Njezinu je priu, dakako, znao. Tko je nije znao u toj zemlji u kojoj svi ogovaraju? Lady Macnaghten ljupko se smijeila iznad svoje lepeze, otkrivajui savreno glatku, zaobljenu ruku. A sada, gospodine Clerk, umilno je rekla, nestrpljivo iekujemo vae vijesti o Pandabu. Da, doista, brzo je dometnuo tetak Adrian. Otkako smo doznali za ruenje svoda nakon pogreba maharade Karaka Singa, uli smo samo glasine. Je li mladi nasljednik poginuo sluajno ili uslijed izdaje? To nitko ne zna, odgovorio je politiki zastupnik svojim visokim, nazalnim glasom. Dakako, jedan od mojih teklia doao je im se ta nesrea dogodila. tovie, ovjek je usmrtio konja urei donijeti mi tu vijest. Ali ak ni ja ne znam to se doista dogodilo princu Nauu Nihalu Singu. Oni koje je najlake optuiti imaju roake koji su u toj nesrei ozlijeeni ili poginuli. Kamenje koje je palo moglo je biti oteeno svom topovskom paljbom nakon smrti maharade Karaka Singa. Slegnuo je ramenima, nalik ptici u svojemu crnom aketu. I hoe li sada biti nadmetanja za prijestolje? upitao je asnik zaduen za prtljagu. O, da. Strvinar se naslonio i spojio prste u oblik tornja. Glasovito zahtjevna udovica ludog Karaka Singa, koja je nekako uspjela izbjei smrt na pogrebnoj lomai, odjednom tvrdi da je supruga njezina pokojnog sina trudna. Tvrdei da e to neroeno dijete biti muko, sebe

59

je imenovala namjesnicom dok on ne dosegne punoljetnost, prisiljavajui vijee sikha, koje je strica mladog maharade era Singa ve bilo proglasilo maharadom, da opozove svoju odluku. Ser Sing je, dakako, bijesan. A kakav je on? upitao je drugi asnik. era Singa sreo sam dva puta. Zabavan je, dojmljiv tip: Pandabac sklon opijanju za kojeg bi se moglo rei da nalikuje Henriku VIII. Omiljen je meu vojskom, koja navodno podupire njegov zahtjev za prijestoljem. Doima se da je situacija opasna, primijetio je tetak Adrian. Vojska sikha pod vlau era Singa mogla bi biti strana sila. Mogla bi. Ne bih se iznenadio, nehajno je dodao Strvinar, kad bi izmeu era Singa i kraljice namjesnice buknulo nasilje. Ali u Lahoreu smo planirali ostati tri tjedna! uzviknula je lady Macnaghten. Zacijelo ne mislite da e biti borbi dok smo mi ondje? Oh, doista sumnjam da e se u skorije vrijeme neto dogoditi, umirio ju je Strvinar. Kad se to dogodi, lady Macnaghten, vi ete ve biti u Kabulu, na svojemu prvom balu. A koliko je kraljica god neugodna, dodao je s osmijehom, prema nama je bila doista ljubazna. Ponudila nam je, uznosito je rekao, dijamant Koh-i-Noor. Koji dijamant? lady Macnaghten nagnula se naprijed. Dijamant poznat kao >planina svjetlosti<. Teak je dvadeset devet karata i ele ga svi koji su ga ikada vidjeli. Prinevi su se stoljeima borili za njega. Strvinar se naslonio. Kohi-Noor jedna je od najveih dragocjenosti Indije. Drago mi je i da mogu rei, nastavio je, da je kraljica namjesnica prilino dobro suraivala s nama po pitanjima pripadnika afganistanskog plemena koji dolaze kroz Khyberski prolaz kako bi napadali i pljakali Engleze koji u Kabul putuju s nedovoljno jakom pratnjom. Bojniku Effingtonu prije samo mjesec dana oteli su sav novac, stvari i konja te ga ostavili jer su mislili da je mrtav. Uvjerio sam rani kako je protiv takvog ponaanja potrebno odluno djelovati. A sve to u zamjenu za to? upitao je tetak Adrian, uzimajui rijei Mariani iz usta. Kraljica je nekako zakljuila da emo joj mi pomoi u borbi protiv era Singa. Lice tetka Adriana poelo je crvenjeti. A kako je dola do tog zakljuka? Strvinar je slegnuo ramenima. Nemam pojma. A to rani namjerava poduzeti protiv Afganistanaca? Oh, nita neuobiajeno, nehajno je odgovorio Strvinar. Svi Afganistana koji dou u Pandab moraju se prijaviti vladi sikha. Oni koji to ne uine, bit e javno iibani, razneseni topom i slino. Neki su nam od njih korisni, dakako, dodao je mijeajui kavu. Donose obavijesti i slino, ali mahom su divljaci. Charles Mott odloio je alicu uz tihi uzdah dosade. Mariana je odmaknula stolac od njega. Zato budala nije sluala taj vaan razgovor? Tko je njega proglasio obavjetajnim asnikom? to god se dogodi sa sikhima i Afganistancima, rekla je lady Macnaghten odluno odloivi lepezu, duboko se nadam da mi na putu u Kabul neemo sresti nijednog divljaka.

60

12. poglavlje
3. sijenja 1841.

dvorana stajalo je u paviljonu, fino odraenom u zrcalima, gotovo sat vremena etrdeset sluajui zahtjeve udovice Karaka Singa. Voda je prskala u osunanim vodoskocima na dvoritu dok su je oni pokuavali uvjeriti kako je bolje da dijeli vlast s princem erom Singom, pogleda uprtih u zavjesu koja je zaklanjala jedan kraj prozrane, zasjenjene prostorije. Ovo kraljevstvo nikada neu dijeliti sa sinom bojara odjee! Kraljiin grleni glas uzviknuo je s druge strane zavjese dok su se dvorani mekoljili i uzdisali. Ja sam ki vojnih junaka. Svi znaju to je majka era Singa radila iza lea maharade Randita Singa. Hah! Moj je suprug bio lud, ali barem je bio kraljevske krvi... Pandab bi trebao imati jednog vladara, a ne dva, promrmljao je mukarac okien biserima s prelijepim prugastim turbanom na glavi. Rani bi trebala prepustiti vladarski posao Seru Singu i mirno ekati da joj se rodi unuk. Sudbina e odrediti hoe li dijete biti muko ili ensko, hoe li rani pobijediti ili izgubiti. Visoki hinduist se nagnuo, a smaragdne naunice zaljuljale su mu se kad je pribliio usne uhu prvog ovjeka. Nemoj govoriti, upozorio ga je apatom. Posrijedi je izdaja. Fakir Azizudin, ministar vanjskih poslova, zatekao je Hasana Ali Kana naslonjenog na stup ukraen intarzijom, leima okrenutog suncu, kako gleda najutjecajnije ljude u kraljevstvu koji mrmore meu sobom. Privukavi Hasanov pogled, fakir je kimnuo, paljivo omotan grubim, sirotinjskim ogrtaem na hladnom povjetarcu koji je ulazio kroz filigranom ukraene prozore paviljona. A ti, mala devo, nastavila je rani, oito se obraajui nekome tko joj se pridruio iza zavjese, kloni mi se s oiju, ti si svojom zlom sreom ubila mojeg sina. Nesretan je bio onaj dan kad sam vjenala svojeg sina s tobom! Tko bi te elio da nije djeteta koje nosi? Kad je do njih dopro zvuk djevojinih jecaja, Hasan je rukom preao preko lica. Kako e Pandab preivjeti toliko sirove ljude? Kako je mogue da je ovo kraljevstvo spalo na... A ti, Dhian Sing, nastavio je grub enski glas, ti koji mi ne da Koh-i-Noor dijamant sada moda jesi glavni ministar, ali potekao si ni od ega. Ti si skorojevi... Fakir je odmahivao glavom kad su on i Hasan krenuli niza stube paviljona u dvorite. Pretjerala je, promrmljao je. Nakon ovoga, odvaio se Hasan kad ih vie nisu mogli uti, glavni ministar e je napustiti i prikloniti se eru Singu. Dragi moj, vjerujem da je on to ve uinio, odgovorio je fakir. Tada ona nema izgleda, apnuo je Hasan dok su prelazili dvorite. Moda ni Pandab nema izgleda.

61

Na dvoritu eikove obitelji bilo je ugodno sjediti u zimska jutra. Prije no to bi se sunce poelo polako uspinjati prema krovu enskih odaja na katu, njegove bi zrake blago pale na dvorite, osvjetljujui oslikane zidove havelija i jedno stablo. Kad Hasan nije bio u tvravi s drugim dvoranima, on i njegov prijatelj iz djetinjstva Jusuf Bati imali su cijelo dvorite za sebe. U satima prije no to je uobiajena gomila uglednih uzvanika poela dolaziti kroz vrata u posjet eiku, njih su dvojica zajedno sjedili na pletenom leaju ispod stabla, sunce im je grijalo ramena, a na podu izmeu njih klokotala je nargila. Bili su neobian par Hasan, visok i otvorena lica, profinjenim je stilom odijevanja nadoknaivao asimetriju slomljenog nosa, a Jusuf, krupan i naoko grub, s tekom sabljom pri ruci i drkom korisnog noa koji mu je virio iz pojasa. Taj dan nisu bili sami. Prije nekog vremena dok su mirno predavali usnik nargile jedan drugome, jedan je sluga urno doao iz vanjskog dvorita. Doli su afganistanski trgovci, najavio je. ekaju vani. Tada su pred njima umjesto zaarene nargile stajali zamotuljci, svenjevi i krletke s pticama, a nasuprot njima sjedili su trgovci, prekrienih nogu na drugom, netom donesenom leaju, s po dvije ukraene jezail puke objeene preko lea. Stariji od dvojice bio je vitak ovjek bujnih obrva i zapanjujue svijetlih oiju. Nasmijeio se, otkrivajui red jednolinih, bijelih zuba kad je Hasan uzeo ajnik s posluavnika i natoio mu aj s mirisom kardamoma. Dakle, Zulmaj, rekao je Hasan, sada kad je u Afganistanu zima, je li vam drago da ste ovdje u Lahoreu, gradu rua? Trgovac je odmahnuo glavom. Nikada vam ne dojadi pitati me to. Ne moete ni zamisliti koliko mi moja zemlja nedostaje. Da, uistinu, sloio se Hasan. Strano je biti daleko od onoga to najvie volimo. Vaa tuga podsjea me na moju enju za sinom. esto se sjetim one pjesme... Iz Kanaana vratit e se Jusuf, ije lice kratko bjee skriveno: ne tuguj vie... O, ne tuguj vie, dodao je Zulmaj nastavljajui pjesmu, u kui tuge rue e tek niknuti iz golog poda... Ah, uzdahnuo je Hasan poluzatvorenih oiju. Vi Afganistana uistinu cijenite poeziju. Osim njega. Zulmaj je pokazao svojega mladog pomonika zdravog lica, koji se iroko smijeio ustima punim voa. Habibulah zna samo za puke i konje. Ali to je s vama Pandapcima koji volite poeziju. Vi, kao i mi, samo tako recitirate stihove Hafiza i Rumija. Recitiramo, osim njega. Hasan je kimnuo prema pognutoj prilici svojega starog prijatelja Jusufa Batija. Jusuf je kod kue samo dok u praumi ubija svinju. Uenje kojeg stiha za njega bi moglo biti smrtonosno. Zato tada ne ostavimo tu dvojicu same, predloio je trgovac, a ljubav prema poeziji i slinom zadrimo meu nama? Jusuf se glasno nasmijao. Hah! Zulmaj, moda jesi pjesnik, ali dane ne bi mogao provoditi njuei parfeme i recitirajui stihove. Pogledaj se, ima noeve i dvije puke na leima. emu ti slui oruje, ako ne borbi? Zulmaj nije odgovorio. Umjesto toga kimnuo je svojem pomoniku koji je otiao kroz

62

niska vrata kako bi uzeo neto s deve koja je kleala pokraj staja za slonove. Kao i uvijek rado u pogledati vau robu, rekao je Hasan Zulmaju dok su gledali kako mladi posee u jednu od koara. Jedan od mojih roaka ove e godine dobiti prvi dobar al, moj ujak oajniki eli afran, a ja se nadam da si mi donio ambru koju sam traio. Afganistanac je bez rijei posegnuo u nabore svoje odjee i izvukao malen, uredno saiven platneni paketi, a potom kratak, naizgled opasan no. Izvukao ga je iz korica i zarezao platno, otkrivi komadi mljevene ambre. Predao ju je Hasanu, koji ju je prinio nosu. Prelijepo, apnuo je Hasan. A sada, Zulmaj, moju zahvalnost ne smijete shvatiti kao ludost. I ne smijem zaboraviti da fakir sahib eli svoj afran. Trgovac je otvorio dlanove. O cijeni emo poslije, rekao je. Pogledajte ovo. Iz drugoga nevidljivog depa izvadio je manji paketi. Rubini, najavio je kad je otvorio posljednji omot. Na bijeloj pamunoj tkanini lealo je est tamnocrvenih rubina iz Jagdalaka, svaki veliine njegova nokta na malom prstu. Vratio je kamenie u dep i pokazao prema istonom dijelu graa. U prenoitu imam etrdeset dobrih turkmenskih ponija i dvanaest lijepih arapskih konja. Vaemu mladom maharadi elio sam pokazati svoje najbolje arapske konje, ali sada kad je on mrtav, pokazat u ih radi Dhianu Singu ili kojem od drugih sirdara. Kad ve spominjemo glavnog ministra, je li ve promijenio stranu? Zulmaj se oslonio laktovima na koljena i svijetlim se oima zagledao u Hasanovo lice. ujem da je napustio rani i priklonio se princu eru Singu. To e biti loa vijest za nju. Naposljetku, svi znaju da rada Dhian Sing posjeduje veliko bogatstvo i topove. Hasan je slegnuo ramenima. Nitko ne zna to su ti sirdari naumili. ujem i da rani pokuava kupiti pomo Britanaca. Navodno im je obeala Koh-i-Noor dijamant te cijeli Kamir za njihovu pomo, ali glavni je ministar rekao... Pogledajte! prekinuo ga je Hasan, a lice mu se ozarilo kad im je Zulmajev pomonik priao sa zaveljajem pranjave vunene tkanine u rukama. Ovo su divni stari alovi, dodao je ustajui kad je mladi prerezao uzicu i prostro sadraj zaveljaja po pletenom leaju. Mogulski su. Zulmaj, kako ste doli do njih? Afganistanac je slegnuo ramenima. Ne poznaju svi vrijednost svoje imovine. Britanci su posvuda, nastavio je. Grade si kue nedaleko od Kabula. Namjeravaju ostati u Afganistanu. Nasmijeio se. Misle da su nas pokorili. Ti Britanci ele osvojiti cijeli svijet, grubo je dodao Jusuf dok je Hasan promatrao alove, fino izvezene jarkim, kontrastnim bojama. ekaju da mi Pandapci posrnemo kako bi doli ovamo sa svojom vojskom. Hasan se nagnuo nad charpai, drei uti al s uzorkom zavijutaka. Britance nitko ne voli, primijetio je ne diui glavu. U svakom sluaju, njihov politiki zastupnik bit e ovdje za pet dana. Nakon toga doznat emo njegove planove za Pandab. Zulmaj je kimnuo. Da, a vaa supruga i sin putuju s njim, zar ne? Hasan je pogledao Zulmaja irom otvorenih oiju, drei al koji je visio s njegovih ruku. Kako vi to znate? Zulmaj je slegnuo ramenima. Samo sluam glasine na bazaru. Kad je Zulmajeva natovarena deva kasnije ustala, nespretno kao to je to svojstveno njezinoj vrsti, te krenula za Zulmajem i Habibulahom iz havelija, Jusuf se okrenuo prema Hasanu. Vjeruje li tom ovjeku? upitao je. Nimalo, odgovorio je Hasan zurei za trgovcima. Zulmaja poznajem ve petnaest

63

godina, ali jo nisam dokuio to misli. Ne, nimalo mu ne vjerujem.

64

13. poglavlje
4. sijenja 1841.

n-nah, jutro je stiglo! Teko disanje u uhu i povlaenje pokrivaa Mariani su otkrili da je Sabur budan. Je li, duo? promrmljala je pruivi ruku ispod pokrivaa, i dalje zatvorenih oiju, kako bi ga povukla k sebi, jo toploga od njegova kreveta. Hoemo li danas jahati, An-nah? moleivo ju je pitao kao i svakog jutra. elim jahati s tobom sve do sljedeeg taborita. elim galopirati jaaako brzo! Sjedei pokraj nje podizao je i sputao laktove kako bi doarao brzinu. Mariana je zijevnula. Vidjet emo, kupusiu. Moda e mu danas dopustiti da jae s njom, da opkorai njezino ensko sedlo i vriti od uzbuenja kad bi popustila i kratko galopirala ne bi li mu udovoljila, vrsto ga drei jednom rukom oko struka. Uspravila se i zadovoljno pogledala po atoru. Bio je velik petnaest kvadratnih stopa, jednako kao i onaj koji je imala na svojemu prolom putovanju u Pandab, ali bio je mnogo udobniji. Uz krevet s etiri stupa, noni ormari i umivaonik, u njemu je bila i malena, stara sofa gospoice Emily, koja je sluila kao Saburov krevet, i pokustvo za sjedenje u domaem stilu, na podu. Taj podni komplet Mariani se najvie sviao, a uz debeli vezani ilim, jastuie i dva malena, izrezbarena stolia, njezin je ator nedvojbeno izgledao neengleski. Ui, pozvala je kad je grmljavina kaljanja pred atorom najavila da Dittu donosi kavu. Blizu smo, rekao je Dittu kad je natrake uao u ator s posluavnikom u rukama. Gulam Ali kae da nas jo samo dva dana puta dijele od Lahorea. Iz dana u dan bilo je sve vie dokaza da su blizu Lahoreu. Ve tjedan dana u svakom selu opaali su se sikhi s dugim, smotanim bradama i skromnim turbanima, uz uobiajene hinduiste i muslimane, ali sela su se doimala sve bogatijima, a ravna, pranjava polja bila su prepuna napola izraslog ita. U proteklih nekoliko dana bilo je i drugih promjena. Charles Mott oito se vrsto vezao za Strvinara pa je sada upijao svaku njegovu rije. Mariana je nekoliko puta vidjela kako prije veere privlai stolac i pridruuje se razgovoru Strvinara i dvaju asnika. esto se pitala o emu su njih etvorica razgovarala. Ne mogu se oteti pomisli, povjerila je ocu u pismu, da neto snuju. Kad nije bio zaokupljen Strvinarom, Mott je promatrao Marianu. Nekoliko puta ga je uhvatila kako je promatra iz daljine. Za obrocima je osjeala njegovu prikrivenu pozornost, koja je njezinu pozornost neugodno odvraala od hrane. Teta Claire, koja je to primijetila, blago mu se i pristojno smijeila kad god joj se pruila prilika. Mariana je uzdahnula u svoju alicu kave. Kad to putovanje zavri, Charles Mott nee joj nimalo nedostajati.

65

U est sati i petnaest minuta Mariana je poslala razoaranog Sabura putovati u magareoj zaprezi s Dittuom i izala u jutro te nedaleko od tetkova atora opazila tri osedlana konja, za koje se brinulo nekoliko tamnoputih konjuara. Zadovoljno je gledala kako njezina spora teta izlazi iz atora, stisnuta u odjei za jahanje, s cilindrom na glavi. Teta Claire, veselo je rekla Mariana nakon to je njezina teta uz pomo konjuara uzjahala jednu od kobila, nije li divno jahati ovako rano, dok je svjee i ugodno? Uvjerena sam da e uivati i uvjerena sam da emo putem vidjeti zanimljiva sela i ruevine. Vrijeme me najmanje zabrinjava, Mariana, rekla joj je teta iz sedla, nadvikujui se s povicima kulija i glasanjem deva, i moe biti sigurna da putem neu pogledati nijednu domau ruevinu ili selo. Odavde idem ravno u ator za blagovanje gdje u u miru dorukovati. Zar je ovo vrijeme za jahanje? Kad su tri jahaa krenula, praena elom prtljane povorke, lady Macnaghten ve je bila predaleko ispred njih da bi je vidjeli jer je odjahala ranije sa Strvinarom i jednim asnikom. Ispred Mariane i njezine obitelji jahala je jedna usamljena europska prilika, iji je konj podizao oblak praine koji je skrivao njezin identitet. Je li ono gospodin Mott? upitala je teta Claire, zasjenjujui oi rukom u rukavici. Da, mislim da jest, odgovorio je tetak Adrian. Pitam se zato jae sam, s obzirom na to koliko je oduevljen Russellom Clerkom. Marianu to nije zanimalo pa nije odgovorila. Pola sata poslije, nakon to nije uspjela nagovoriti tetu da stane kod dvije zanimljive ruevine pokraj koje su proli, Mariana je opazila selo kua od blata pred njima. Bilo je dovoljno veliko da bi po sredini imalo irok put, a u njemu je bila i ivahna trnica uz put, nekoliko svezanih koza, lijeni psi te uobiajeni opor male, gole djece. Nasuprot trnici, kod zajednikog zdenca okupila se gomila areno odjevenih ena i djevojaka. Ovo je neuobiajeno, toliko mukaraca na konjima, primijetio je tetak Adrian vidjevi kako se nekoliko naizgled opasnih jahaa probija kroz pretrpanu trnicu. Nisam mislio da se jahai konji mnogo koriste u domaim selima. Pogledajte, viknula je Mariana uprijevi prstom. Charles Mott bio je u tom selu. Nesigurno je stajao nedaleko od jednog zida, pokraj svojega svezanog konja, zagledan u ene kod bunara. Ne obraajui pozornost na njega, ene su razgovarale meu sobom dok su toile vodu u svoje glinene posude. Kad bi jedna druina krenula, graciozno ljuljajui bokovima, s punim posudama na glavama, stigla bi druga brbljajui i poela puniti posue. Mott nije vidio Marianu i njezinu obitelj. Bio im je okrenut leima stojei pokraj zida te zagledan u ene kad je otkopao jaknu i prebacio je preko ruke, otkrivi bijelu koulju i par prugastih naramenica koje su mu pridravale hlae. Ba udno, uskliknuo je tetak Adrian. Zato je svukao jaknu pred cijelim selom domaih ljudi? Smatram da je to nepotrebno uvredljivo, a osobito u blizini onih ena. Teta Claire ispustila je tih zvuk iznenaenja. Zato bi Englez, zaboga, bio pristojan prema domaim enama? Zato jer je besmisleno ne biti pristojan, otresao se njezin suprug. Ne shvaam to je taj ovjek naumio. Dok su ga gledali, Mott se udaljio od zida i stao u sjenu stabla deset stopa dalje od bunara, i dalje leima okrenut Mariani i njezinoj obitelji, a njegovo je dranje otkrivalo radoznalu oholost. to ta budala sad radi? pitao je tetak Adrian.

66

Prije no to su Mariana ili njezina teta stigle odgovoriti, nekoliko konjanika odvojilo se od gomile na bazaru i kasom krenulo prema Mottu. uvi da se pribliavaju, Mott se okrenuo prema njima, osorno namrten. Najprije je ostao na mjestu, ali konjaci su podboli konje i ubrzali, viui na grlenom pandapskom i izvlaei duge sablje. Mariana je krajikom oka vidjela kako tetkov konj naglo kree kad je Mott odustao od svojega nabusitog dranja i potrao prema svojemu svezanom konju. Bio je jo prilino daleko od svojeg cilja kad su ga jahai sustigli. Dok je tetak Adrian tutnjao prema njima, a teta Claire uasnuto vritala, jedan od konjanika nagnuo se iz sedla i maem zamahnuo prema Mottovim leima. Zbog prerezanih naramenica Mottu su hlae istog trena pale oko glenjeva, onemoguivi ga u trku. Bespomono maui rukama i bacivi jaknu u zrak, pao je potrbuke u prainu. Domae ene netremice su gledale u njega. Konjanici su veselo tapali jedni druge, smijui se dok je Mott ustajao pljujui prainu, bijelih nogu odjevenih samo u lanene gae. Urlali su od smijeha dok je jednom rukom pridravajui hlae pokuavao uzjahati. Teta Claire pokrila je lice, ali Mariana nije mogla odvratiti pogled od tog prizora. Tetak Adrian je coknuo, priao im galopom i rekao im neka se sklone s puta kako bi Mott mogao ukoeno projahati pokraj njih, hinei da ih ne vidi, s unitenim naramenicama koje su beskorisne udarale po sedlu. Tetak Adrian je odmahnuo glavom. Pripadnici pokreta Akali, rekao je. To su oni sikhi odmetnici poznati po brutalnim alama. Mott je imao sreu. Mogli su ga ubiti. Ta mlada budala trebala je znati da ne smije toliko uvredljivo buljiti u njihove ene. Doima se da ga nisu jako posjekli, hvala nebesima, rekla je teta Claire kad su nastavili svojim putem. Nadam se da mu netko moe dati oh, prestani s time, Mariana. Uvjerena sam da te je gospodin Mott uo. Doista ima sablanjiv smisao za humor.

67

14. poglavlje

sata poslije teta Claire ljutito je gledala preko stola pa je Mariana morala pognuti etiri glavu i susprezati irok osmijeh koji je prijetio progutati joj cijelo lice. Kad je Charles Mott uao u ator na ruak, nije ak ni neznatno kimnuo u znak pozdrava. Okrenuo se kao da ga njezina prisutnost vrijea i mekoljio se na svojemu stolcu te bubnjao vlanim prstima po stolu. Na elu stola lady Macnaghten laganim je kaljem prekinula uobiajen nesuvisao razgovor uz ruak, odloila vilicu i okrenula se prema Strvinaru. Ovo je zacijelo stoti put da jedemo pilei frikase, rekla je dovoljno glasno da je svi uju, mahnuvi njegovanim prstima prema hrani na svojem tanjuru, ali ja, sreom, imam neto drugo to me zaokuplja osim dosadne hrane neto zbog ega moje misli bjee daleko od svega ovoga. Privukla je al oko svojih ramena i mahnula u smjeru Lahorea. Sada kad smo u Pandabu, nastavila je visokim, milozvunim tonom, a tabor je stegnula zimska hladnoa, moje su se misli okrenule sjeveru, prema starim prolazima iz Afganistana i svim njihovim priama. Kakvu li su uzvienost ti prolazi vidjeli, kakva udesa! to li je snalo lady Macnaghten da je poela govoriti o sjevero-zapadnim prolazima, prastarim planinskim putovima koji su Indiju povezivali sa sredinjom Azijom? Kad je njezina teta ispustila uzdah pun potovanja. Mariana je s tetkom Adrianom razmijenila kratak upitni pogled. Mott se pokraj nje igrao srebrnim priborom za jelo i disao kroz nos. Suprug mi je rekao sve o Khyberskom prolazu, nastavila je lady Macnaghten. Napunio mi je ui priama o konjanicima osvajaima koji su od pamtivijeka ulazili u Indiju tim opasnim tjesnacem. Blago porumenjevi, nakaljala se i pogledom prela preko lica za stolom. Ti hrabri, muevni osvajai tisuama su godina dolazili kroz Khyberski prolaz samo s jednim ciljem: da osvoje plodni Pandab. Mariana se promekoljila na svojem stolcu. Neto nije bilo u redu s tim predavanjem. Suprug mi je, vedro je dodala lady Macnaghten, mnogo puta opisivao velike osvajae prolih stoljea, Mahmuda od Gazne, Tamerlana i Dingis Kana, koji su kroz taj prolaz proli s jednim ciljem zavladati nebranjenim ravnicama ispod njega. Dramatino se nagnula naprijed. Sir William mnogo je puta rekao da bi Dingis Kanu savjetovao ne vratiti se natrag po dolasku u Multan i Lahore. Ne, doista, zavrila je trijumfalno, rumenih obraza, moj suprug Kanu bi savjetovao nastaviti dalje bez oklijevanja i zaposjesti uzdrhtali, bespomoan Delhi. Mariana je ponovno pogledala tetka i opazila da crvenog lica zuri u piletinu na svojem tanjuru. Lady Macnaghten oito je smatrala da nitko nee shvatiti o emu ona zapravo govori, ali zato je izabrala taj trenutak da progovori o svojim krajnje privatnim razgovorima sa sir Williamom? I zato su, dok su bili na samo i zaljubljeni, razgovarali ba o prolazima? Toga je, dakako, jo mnogo, dodala je lady Macnaghten okreui se prema Strvinaru koji je obrambeno podignuo ruke, ali to mora priekati neki drugi trenutak.

68

Taj je razgovor bilo potrebno spasiti. Jedan od asnika zaduenih za prtljagu odluio je poduzeti neto pa se nakaljao. Gospodine Mott, glasno je rekao, Vidio sam vas jutros kad ste stigli u tabor nakon putovanja. Doimalo se da ste imali kakvu nezgodu. Jeste li dobro? Mott se ukoio na svojem stolcu pokraj Mariane. Dok je mrmljao odgovor, Mariana je vrsto stisnula oi i potrudila se obuzdati lice, ali uzalud. Trenutak poslije, pritisnula je ruku na usta, ustala, veselo mahnula okupljenima i izjurila iz atora za blagovanje. Deset minuta poslije napustila je sjenu stabla u koju se zahvalno sruila nakon bijega. Sabur je do tada ve otiao ruati s Dittuom. Pred njom je mirnih sat vremena za pisanje pisama prije poslijepodnevnog jahanja. Zaokupljena donoenjem odluke o tome hoe li u pismu sestri Charlotte najprije opisati Mottovo ponienje ili nediskretnost lady Macnaghten, nije ula korake koji su joj prili odostraga kad je dola do ulaza u svoj ator. Kad ih je ula, bilo je prekasno. Prije no to je stigla pogledati preko ramena, mukarac ju je snano uhvatio oko struka i gurnuo je u njezin ator, pritiui je itavom duinom svojeg tijela. Mott je zacijelo zadravao dah jer je naglo izdahnuo kad je spustio ruke. Mariana je ak i na slaboj svjetlosti svojeg atora vidjela znoj na njegovu licu. Smijala si mi se pred svima, rekao je promuklim glasom. Smijala si se. Odlazi. Zakoraila je prema njemu i mahnula. Kako se usuuje tako me uhvatiti? Nema pravo doi ovamo! Tko si ti da mi se ruga? Glas mu je postao dublji. Svi znaju to si ti uinila. Svi te preziru. Ali meni to ne smeta. Nimalo mi ne smeta. Prije no to ga je stigla zaustaviti, uhvatio ju je za ruku i povukao prema sebi. Zato me ignorira? upitao je. Zato hini da ne postojim? Divio sam ti se... Izlazi, viknula je Mariana izvijajui vrat kako bi izbjegla vlana, poluotvorena usta koja su prijetila spojiti se s njezinima. Odmaknula se od njega, prema svojem krevetu s etiri stupa. Da je mogla dosegnuti noni ormari, njezina uljanica bila bi dovoljno dobro oruje. Ali kad se nagnula natrag, on ju je pustio. Kriknuvi i instinktivno se uhvativi za njegovu ruku kako bi zadrala ravnoteu, sruila se na krevet. I on je takoer izgubio ravnoteu, pao i ostao zadihan leati na njoj itavom duinom tijela. Dok se ona pokuavala osloboditi, on ju je uhvatio za lice i stiskao joj obraze u pokuaju da dovede njezine usne do svojih. Ona je beznadno vritala... uti! Rastreseni Mott nepromiljeno joj je stavio ruku na otvorena usta, dopustivi da mu jedan prst klizne izmeu njezinih zuba. Ne obazirui se na to to joj je usna na putu i to e se ozlijediti, Mariana je svom silom zagrizla njegov prst. Na trenutak je pomislila da je poraena, da on ne osjea bol, ali on se tada naglo trznuo i kriknuo. Ugrizla si me! protisnuo je i odmaknuo se. Divljakuo! Mariana je iskoristila priliku. Odlazi! zareala mu je u lice, osjeajui okus krvi, ne znajui je li njegova ili njezina. Uspjela je ustati i gurala ga privremeno okiranog i bez otpora prema ulazu, rukama, ramenima i svim dijelovima tijela koji su mogli posluiti tome. Kad je stao, Mariana je podignula suknju i snano ga utnula u stranjicu, na to je on nespretno odletio u zaslon, a potom iz atora. Je li to netko uo? Je li je netko doao spasiti? Misli su joj se vrtloile dok je drala zaslon otvorenim i gledala kako Charles Mott bjei i kako Gulam Ali stoji ni deset stopa od

69

njezina atora, s dugakim noem u ruci. Albino ju je netremice gledao, irom otvorenim ruiastim oima zurio je u krv na njezinu licu prije no to je pustila da se zaslon zatvori. Dakle, dolo je do toga, sve glasine, sramota, lai. Gulam Ali vidio je i uo. Svaki sluga u taboru uskoro e znati i nedvojbeno e je ogovarati. Mott e lagati to god mu se prohtije u elji da je kazni i osveti joj se, i svi e mu vjerovati. Mnogo vremena provodio je sa Strvinarom i asnicima... Sama protiv svih njih nee imati izgleda.

70

15. poglavlje

rije no to je Mariana stigla odmaknuti se od ulaza, izvana se zauo poznat, zvonak glas. Dolazim, dijete, viknula je teta Claire. Moram ti rei neto o veeri. Molim te, teta Claire, odmaram se, drhtavo se pobunila Mariana. Ne, teta Claire, ne sada. Zato se odmara? U ovo se vrijeme nikada ne odmara. Njezina je teta gurnula zaslon. Rije je o gospodinu Clerku, rekla je drei zaslon otvorenim, odluno maui glavom u eiriu. On e biti... to je ovo? to ti je s licem? Krv! O, dijete moje! to ti se dogodilo? Jesi li jako ozlijeena? Charles Mott mi je to uinio. Mariana je poloila drhtave prste na usnu, i dalje osjeajui njegove prste na svojem licu. Slijedio me ovamo i pokuao... Teta Claire zakoraila je unatrag. Gospodin Mott? Uao je i uhvatio me, apnula je Mariana. Pala sam onamo. Suze su joj potekle niz obraze kad je pokazala krevet. Otjerala sam ga prije no to je uspio... ali e govoriti. Govorit e loe o meni. On... Ali gospodin Mott je dentlmen, prekinula ju je teta Claire gledajui je zbunjeno. Zato bi govorio loe o tebi? Zato jer sam ga ugrizla. Zato jer mu nisam dopustila da uini ono to je elio. Da uini ono to je elio? Teta Claire pogledala je prema ulazu kao da trai pomo. Mariana, rekla je, a na licu su joj se itali suprotstavljeni osjeaji. Ne shvaam. ao mi je to si ozlijeena, ali ne mogu vjerovati da je siroti gospoin Mott sposoban za ponaanje kakvo opisuje. ime si ga izazvala i potaknula na to? ime sam ga izazvala? Marianine suze zamijenio je bijes. Gotovo da nisam razgovarala sa >sirotim gospodinom Mottom< otkako smo napustili Calcuttu! Nadlanicom je otrla vlane obraze. Tvoj gospodin Mott je svinja. Sa mnom ne smije tako razgovarati. Teta Claire se uspravila. to god bilo posrijedi, injenica je da veeras mora biti spremna za veeru pola sata ranije jer emo jesti u pola sedam. Trznula je ramenima kao da se oslobaa neeljenog tereta. I reci onom plavokosom nitkovu vani neka sjedi negdje drugdje. Ne svia mi se da domai ljudi sjede toliko blizu tvojeg atora. S tim je rijeima otila ne osvrnuvi se. Spomenuti plavokosi nitkov uao je ispod bagrema nedaleko od Marianina atora kad se vratila s ruka i kad je taj Englez doao za njom. Otkako je zapoelo kopneno putovanje, Gulam Ali razvio je naviku promatrati vojnike naoruane pratnje kako se odmaraju pred svojim atorima nakon poslijepodnevnog obroka. Rado je zamiljao kako mu se pruila mogunost i da je postao vojnik poput njih, naoit u crvenoj vunenoj jakni s bijelim prekrienim remenima i s pukom uvijek nadohvat ruke. Opinjen njihovim ogovaranjem drugih vojnika te razgovorom o vjebama i streljakoj

71

vjetini, nije se osvrnuo kad su prepoznatljivi koraci Engleskinje skrenuli prema njezinu atoru, ali kad su za njom doli drugi, bri koraci, istim putom prema njezinu atoru, primijetio ih je. Gulamu Aliju ti su koraci zvuali neobino neujednaeno, kao da je osoba koja se pribliava u vlasti neke jake emocije. Zaueno je okrenuo glavu upravo u trenutku da vidi kako neki Englez ulazi u memsahibin ator. Bio je neobino pognut, kao da je nosio neto teko. Neto nedvojbeno nije bilo u redu. Gulam Ali nikada nije pretpostavljao da je supruga Hasana Ali Kana laka ena, unato svoj njezinoj nespretnosti i udnom ponaanju. Bila je zaokupljena brigom za posinka i doimalo se da je ni najmanje ne zanimaju blijedi Englezi u crnim jaknama, lanovi njezine putne druine. to je onda bio razlog toga tajanstvenog posjeta? Namrtivi se od radoznalosti, Gulam Ali je ustao, priao njezinu atoru i nagnuo se naprijed kako bi osluhnuo. Ona je prva progovorila. Od zvuka njezina glasa Gulamu Aliju najeile su se dlaice na rukama. Iako nije razumio njezine rijei, jak strah u njezinu tonu bio je oit. Muki joj se glas suprotstavio. Nekoliko sekundi poslije supruga Hasana Ali Kana vrisnula je iz svega grla. Gorko zaalivi zbog svoje radoznalosti, Gulam Ali okrenuo se kako bi pobjegao od tih zastraujuih zvukova, ali tada je stao proklinjui vlastito kukavitvo. Netko joj mora pomoi. Netko mora zatititi njezinu ast jer joj je ast oito bila ugroena. Gulam Ali osvrnuo se preko ramena pogledom traei pomo, ali vidio je samo vojnike ispred njihovih atora, predaleko da bi uli. Nikome drugom nije bilo ni traga. S tim e se uasom morati sam suoiti. Tada je mukarac bolno kriknuo. Doimalo se da se snaha eika Valijulaha branila. Gulam Ali izvukao je dug khyberski no, koji je od djetinjstva nosio sa sobom, a tada zastao u oklijevanju. to moe uiniti kako bi spasio suprugu Hasana Alija? Kako da se primjereno uplete? Tko zna kakvu bi stranu sramotu mogao ugledati kad bi nepozvan banuo u njezin ator? Dok je tako neodluno stajao s noem u ruci, vrata atora otvorila su se i na sunce je izletio neak vie memsahib, mladi jadnog lica, drei se za lijevu ruku. Trenutak poslije zaslon se ponovno otvorio i na njima se pojavila memsahib, zadihana i crvena lica, zakrvavljene usne. Pogledi su im se sreli. Ona se vratila u ator, a zaslon se zatvorio podignuvi oblai praine. Tada je dola njezina teta, debela memsahib, i banula u ator, ali ubrzo potom izala je i otila ljutitim korakom, visoko podignute brade. Gulam Ali unuo je pokraj atora i stavio no preko koljena te se zamislio nad onime to je upravo vidio i uo. Od samog poetka nasluivao je da je taj Englez slabi, ali to nije objanjavalo zato je taj jadnik smatrao da ima pravo slijediti suprugu Hasana Ali Kana u njezin ator i pristupiti joj bez potovanja, moda ak nasilno. I zato je njezina teta dola, a tada otila ne pokazujui suosjeanje? Debela memsahib zacijelo nije bila glupa. Ali ako nije, zato je olako shvatila taj napad? Zato iz atora nije izala gnjevno viui, u namjeri da kazni tog ovjeka? Zagledan u svoj no, Gulam Ali sjetio se to mu je Dittu rekao: da se Englezi oito uasavaju braka mlade memsahib s Hasanom Ali Kanom i da je stoga mue. Uvjeren da bi svatko bio ponosan kad bi se mogao hvaliti obiteljskom povezanou s

72

Valijulahovima, Gulam Ali nije vjerovao Dittuu, ali to ako je to bila istina? to ako je Hasanova supruga, prezrena meu svojima, postala rtvom neprimjerenog napada? To bi objasnilo ono to je Gulam Ali, ita lica, vidio u kratkom trenutku nepanje kad je pogledala iz atora: ne stid i bijes nevine ene, nego progonjen, prazan pogled izopenice. Dittuova teorija objasnila bi i tetino ponaanje. Izopenim se ljudima nikada ne vjeruje. Poraeni i prije no to bi otvorili usta, takvi ljudi naue drati svoju bol za sebe. Doimalo se da Hasanova supruga ve svladava tu teku pouku. Kako li je udno da je ena kojoj je povjerena skrb nad eikovim unukom bila sama i nezatiena na bojnom polju. Gulam Ali odmahnuo je glavom. Tako mu Alaha, ta je ena doista bila hrabra. Kako li se dobro zatitila od toliko krupnijeg mukarca! Gegavi koraci urili su prema atoru. Dittu je donosio Sabura. Djeak je plakao. Jecao je i aicama trljao oi dok ga je Dittu nosio pritisnutog o svoja prsa. Kod atora je pojurio u naruje supruge Hasana Alija, koja je izala, i dalje okrvavljena, kako bi ga utjeila. Gulam Ali je ustao i dalje drei no u ruci. ekaj, viknuo je na grubom urdskom prije no to je Dittu otiao, imam poruku za tvoju memsahib. No, no, duo, tjeila ga je Mariana. Drei Sabura u naruju, gledala je preko njegove glave prisjeajui se zadnjeg pisma Harryja Fitzgeralda i bolnih rijei koje nije bilo mogue zaboraviti. Svake veeri odlazim odmah nakon obroka kako ne bih sluao sramotne stvari koje nai asnici govore o tebi. Kako si se mogla toliko nepromiljeno, toliko neprimjereno povezati s domaim ovjekom? Tko e se sada usuditi biti tvojim prijateljem? An-nah, jecao je Sabur na njezinim grudima. Ne eli jesti, rekao je Dittu. Umjesto toga je plakao i govorio da vam se neto dogodilo, da vam je potreban. Ne znam to je posrijedi. Nije se dogodilo nita to bi ga rasplakalo. Nagnuo je glavu prema albinu koji je u nelagodi stajao ispod oblinjeg stabla. I Gulam Ali vam alje poruku. Kae da e straariti pred vaim atorom? to time misli, memsahib? Zato je izvadio no? to je s vaim licem? Tko e se sada usuditi biti tvojim prijateljem? Dijete ju je stisnulo vre. Sve je u redu, apnula je Mariana i zaronila zgreno lice u njegovu kosu. Sve.

73

16. poglavlje

to e ti ovdje? viknuo je Jusuf Bati istog poslijepodneva, a iroko mu se lice ozarilo kad je ugledao Hasana Ali Kana meu kieno odjevenim sirdarima koji su se natiskali u improviziranom dvoru princa era Singa pedeset milja sjeveroistono od Lahorea. Pogledaj se, u svoj svojoj raskoi. Jusuf je uhvatio Hasana za izvezeni rukav i povukao ga podalje od gomile. Mislio sam da si u Lahoreu i da eka sina. Zna li rani and Kaur, nastavio je tie, da si doao u Batalu posjetiti njezina suparnika? Rani zna da sam doao predloiti kompromis izmeu nje i era Singa. Drugi sirdari u tvravi ine to god mogu, ali uzalud. Otkako sam ovdje, jo nisam uspio privatno razgovarati sa erom Singom. Njegova je krv previe vrela za kompromis, a rani u Lahoreu previe je ponosna i tvrdoglava da bi posluala glas razuma. Hasan je pokazao lijep, resama ukraen ator u sreditu velikog tabora. Vidim da je glavni ministar ve stigao. Rani mu je ponudila Koh-i-Noor ako joj se vrati, iako ga ne posjeduje. Ali nije li ga ve ponudila Britancima, zajedno s glavama svih Afganistanaca koje pronae. Ponudila ga je svima. Ponudila bi ga i meni kad bi mislila da joj mogu pomoi. Ali, to je s tobom, Jusufe? Zar je tvoja neregularna konjica prela k princu? Jesi li i ti u redu za dijamant? Jusuf se nagnuo i pljunuo na tlo. Dvorani odjeveni u svilu i dalje su pristizali kroz glavna vrata kue, s orujem koje im je zveckalo o pojasu. Crnobradi mukarci stajali su pokraj staja, a njihovi oklopi od pletene ice i elini ljemovi svjetlucali su na suncu. Dolazi. Princ izlazi, amorila je gomila. Pojavio se medvjed od ovjeka sa ljemom od ulatenog elika. Okruen teko naoruanim uvarima, proao je kroz otvorena vrata. Vidite li ove topove? viknuo je dlanom pljusnuvi najblii, na to je gomila djece u dronjcima pojurila u zaklon. Ako bude potrebno, ovi e topovi vratiti prijestolje! Da, maharado, viknuo je netko iz gomile. Pobijedit emo ve u prvom satu! Kad stignemo do Lahorea, nastavio je princ, doi e jo voa s mnogo svojih ljudi. Oni koji ne dou zbog odanosti, pridruit e nam se kad vide nau snagu. Do trenutka kad krenemo na grad, toliko e mnogo vojnika napustiti rani and Kaur da neemo morati ispaliti nijedan hitac! iroko se nasmijeio. Ah, vidim da je mladi Hasan Ali Kan, pomonik ministra vanjskih poslova, jo ovdje. I ti, er Bahadur, dodao je okreui se drugom ovjeku u gomili. Hasan i Jusuf su se pogledali. Nema potrebe da ostanem, promrmljao je Hasan. Moram poi u Lahore kako bih doekao svojeg sina. Ide li sa mnom? Jesi li vidio koliko je ovdje raninih pijuna? upitao je Jusuf dok su uzjahivali. Jesam. Posvuda su, a oni koji ne pijuniraju za rani, pijuniraju za Britance.

74

Jusuf se namrtio. Ako er Sing doista napadne, pitam se kako e drati te ljude pod nadzorom. Vojska na obje strane mjesecima nije plaena. Bilo bi suludo otpustiti ih u utvrenom gradu. Uzdahnuo je. Drago mi je da moja konjica nije izabrala stranu. Ne bih podnio ubijanje Pandabaca. Trebali bismo se boriti protiv svojih neprijatelja, a ne protiv prijatelja i susjeda. Nadam se da nee doi do nasilja. Hasan je odmahnuo glavom. Moj otac nipoto nee napustiti Lahore. Loe vrijeme za Saburov povratak... Jusuf se nagnuo i spustio krupnu ruku na prijateljevo koljeno. Razvedri se, ovjee. Ako doe do borbe, bit e inalah, brzo gotova. U svakom sluaju, vrata havelija Kamar su vrsta. Sumnjam da e tvoja obitelj trpjeti. Trebali bismo slaviti povratak maloga Sabura. Ako Bog da, tvoja e se obitelj za nekoliko dana veseliti. Pitam se, zamiljeno je rekao Hasan, kako moj sin izgleda nakon ove dvije godine. Ja u te dovesti na veeru, izjavio je tetak Adrian kad se u sumrak pridruio Mariani pred svojim atorom. Tvoju je tetu odjednom zaboljela glava pa nam se veeras nee pridruiti. Ve sam poslao njezinu ispriku. Ako teta Claire nee biti na veeri, otro je rekla Mariana, ne mogu poi s tobom. to? Njezin se tetak namrtio. Ne budi smijena, Mariana. Svi nas ekaju. Ne. Mariana je odmahnula glavom. Kako bi se i bez slabane potpore tete Claire mogla suoiti s druinom lady Macnaghten, s asnicima, sa Strvinarom? Kako bi za stolom mogla sjediti pokraj Motta? Kako je teta Claire mogla biti takva kukavica? Tetak joj je ponudio ruku. Mariana, zapovjedio je, poi e sa mnom. Ne mogu ni zamisliti to je posrijedi, ali to god bilo, mora priekati do nakon veere. U atoru osvijetljenom svijeama Mott je bez rijei stajao pokraj svojeg stolca, pogleda uprtog u srebrni svijenjak pred njim. Dok se Mariana pribliavala stolu, vidjela je kako je Mottova ruka, omotana zavojem, lagano zadrhtala na naslonu stolca. Pitala se to je reeno svima njima. Je li on, strahujui da su ga vidjeli kako ulazi u njezin ator, izmislio kakvu runu priu o sebi i njoj? Gledajui na drugu stranu, gnjevno se spustila na svoj stolac. Svi su bili ondje: lady Macnaghten blistava u plavom satenu i volanima, Strvinar okien tekim zlatnim lancem za sat, tetak Adrian i etiri asnika, svi su ugodno avrljali dok su zauzimali svoja mjesta. Najvie se plaila Mottovih novih prijatelja asnika, ali ak su se i oni doimali zaokupljenima drugim razgovorima. Samo je lady Macnaghten na trenutak netremice gledala u Marianu, a tada je brzo okrenula glavu, blago namrtena. Marianin se tetak na stolcu s njezine desne strane nagnuo naprijed i zagledao u njezino lice, sada vidljivo u jako osvijetljenom atoru. Pa, Mariana, draga, glasno je rekao, posjekla si usnu! Previe obamrla da bi odgovorila, sjedila je bez rijei dok se Charles Mott trgnuo pokraj nje. Strvinar se nakaljao. Imam vijesti iz Lahorea, najavio je nazalnim glasom. Osujeeni princ er Sing priprema se napasti grad. Ali rani je u tvravi, sa svojim dvorom, dodao je asnik crvena lica. Mislite li da je princ namjerava ubiti? Ne znam, a i, iskreno reeno, ne zanima me, vedro je odgovorio Strvinar. Lady Macnaghten odloila je svoju aicu erija. Princ nee napasti nas, zar ne,

75

gospodine Clerk? O, ne. Princ nas eli na svojoj strani. To mogu dokazati. Bit emo posve sigurni, ak i ako napadne tvravu dok smo mi u Lahoreu. Naposljetku, utaborit emo se tri milje daleko od grada. Zadovoljno je pogledao svoj tanjur pikantne juhe. Zapravo se nadam da e napasti. Ne bih imao nita protiv da vidim tu predstavu. Napola sluajui, Mariana se trgnula kad se Mottova omotana ruka pomaknula na stolnjaku pokraj netaknutog tanjura juhe. Vidjevi da je popio nekoliko aa vina, nije se iznenadila kad je ula kako neujednaeno die. Ali, zato bi princ pribjegao vojnom djelovanju? upitao je tetak Adrian. To se doima nepotrebno opasnim. Strvinar je nehajno odmahnuo rukom. Rani je odbila sastati se s njim, rekao je, ali on dri Gobindgarh, utvrdu u kojoj se nalazi sve teko topnitvo Pandaba otprilike sedam stotina topova. Nepromiljena rani nije se sjetila zauzeti je. Ako ona ne kapitulira, oekujem da e se er Sing pomou tih topova probiti u tvravu i pokoriti je zastraivanjem. Ali to e se, dakako, dogoditi nakon to opkoli taj utvreni grad. Opkoli utvreni grad. Ali taj grad ima trinaest vrata, rekla je Mariana preglasno, iznenadivi asnika koji je sjedio nasuprot njoj. er Sing ga ne moe uspjeno opkoliti. Bit e mu potrebno previe vremena. Umjesto toga tekim e topovima napasti vrata. to god uini, bit e razorno za stanovnitvo. Ako ue na Delhijska vrata, ugrozit e Vazir Kanovu damiju i sve kue oko nje. Ako ue na Bhatijska vrata... Draga moja mlaa damo, osorno ju je prekinuo Strvinar obrativi joj se prvi put otkako je doao, uvjeren sam da smo svi zadivljeni vaim poznavanjem Lahorea, ali zaboravljate bit. A bit je, rekao je gledajui je kroz napola zatvorene kapke, da e se nasljednici pandapskog prijestolja pobiti eljeli mi to ili ne i da takva ubojstva mogu samo koristiti naim interesima. Mott se promekoljio pokraj nje. Doista, sloio se. Na zvuk toga samozadovoljnoga glasa Marianin se tinjajui gnjev pretvorio u bijes. Kakva ohola budala! Pogledala je pribor za jelo s obje strane svojeg tanjura s juhom. Noevi zaobljenih otrica nisu bili opasni, ali vilice su obeavale... ... past e u nae ruke, topovi, blago i sve, bez ijednog ispaljenog hica i bez gubitaka. Strvinar je govorio otegnuto kako bi, pretpostavila je Mariana, istaknuo svoju intelektualnu izvrsnost. Napad princa era Singa na Lahore mogao bi stanovnitvu donijeti nevolje, ali moramo imati na umu da e to biti njihove nevolje, a ne nae. Ne obazirui se na tetkov gnjevan pogled upozorenja, Mariana se smireno zagledala u Strvinara. Kako, pitala je kad je razgovor oko nje zamro, moete opravdavati pokolj nevinih? Kako opravdavate otimanje dragocjenosti koje vam ne pripadaju? S tim je rijeima zabila zupce vilice u stol, tik pokraj ozlijeene ruke Charlesa Motta. On je, vrisnuvi do straha skoio, prevrnuo stolac i prolio vino crno poput krvi po svojim bijelim hlaama od srnee koe. Razgovor je potpuno utihnuo. Lady Macnaghten zurila je u Marianu drei ruku na grudima, a obrazi su joj odjednom bili blijedi poput bisera koje je imala oko vrata. Mariana je ustala i kimnula prema elu stola. Nadam se da ete me ispriati, lady Macnaghten, gospodo, mirno je rekla, prola pokraj Charlesa Motta i izala iz atora praena utanjem naborane svile.

76

Bilo je jedanaest sati kad je Dittu zagrebao po zatvorenom zaslonu. Memsahib, apnuo je, tetak vas zove. Zrak u atoru bio je hladan. Mariana je, uzdrhtala, uzela al. Tetak Adrian zacijelo je bijesan kad je zove toliko kasno, ali bilo joj je svejedno. Nita je ne bi moglo natjerati da se ispria Strvinaru, lady Macnaghten ili Charlesu Mottu. Pristojnost je postala besmislena. Okaljana, bez prijatelja i na dnu nevidljive drutvene ljestvice, imala je samo jednu mogunost zauzeti se za sebe. Uzela je nekoliko alova, omotala ih oko ramena i odlunim korakom krenula u tetkov ator visoko podignute brade, s vidljivim dahom pred licem. Kad je odluno ula, zatekla ga je na nogama, i dalje u veernjoj odjei. Otrim kimanjem crvenog lica uvaio je njezin dolazak, a tada je pokazao stolac pokraj kreveta na kojem je naslonjena na nekoliko jastuka sjedila teta Claire iji je podbradak drhtao ispod vezica ipkaste kapice. Spremna na njegov gnjev, Mariana je gledala kako posee prema svjetiljci pokraj kreveta. elim ti ponovno vidjeti lice, rekao je promuklim glasom. Svjetiljka se zatresla kad ju je podignuo. Bucmasti prsti tete Claire ispruili su se i ponovno savinuli na pokrivau dok je Mariana ukoeno zurila u svjetlo. Tetak Adrian odloio je svjetiljku na stol, na to se njegova supruga prenula na jastucima. Zanima me koliko te Mott ozlijedio, rekao je ukoeno. Draga, luckasta teta Claire mu je rekla. Preplavljena iznenadnim olakanjem, Mariana je odgovorila: Posjeklina na mojoj usni neznatna je. Drugaije me nije ozlijedio, odluno je dodala shvaajui pravo znaenje tetkova pitanja. Tetak je kimnuo. Tada doi, zapovjedio je pokazujui prema vratima. Moe mi ispriati o tome dok te pratim do tvojeg atora. Potom u posjetiti gospodina Charlesa Motta. Mariana je sutra ujutro uzela kuhano jaje i oprezno se osvrnula po atoru za blagovanje. Svi su bili ondje osim Motta. Svi su se doimali zaokupljenima hranom, ak i asnici naoruane pratnje. Ne obazirui se na nju, toili su mlijeko u aj i vakali prepeenac kao i svakog jutra od polaska iz Allahabada. Doimalo se da se Charles Mott nije unaprijed pohvalio svojim planiranim osvajanjem. I svoj je neuspjeli napad oito zadrao za sebe. Blijeda je lady Macnaghten na elu stola hinila da Mariana ne postoji, kao i inae. Teta Claire neutjeno je bockala bubreg na svojem tanjuru. Bili su joj potrebni sati i sati da odustane od svojeg sna o drutvenom napredovanju i kae tetku Adrianu istinu o Mottu, ali ipak je to uinila. Mariana se s opratanjem nasmijeila u tetinu smjeru i uzela liicu eera. Sada kad su tetak Adrian i ak teta Claire na njezinoj strani, to bi putovanje moda ipak moglo biti podnoljivo. Mott je priznao da te napao, povjerio joj je tetak za ranojutarnjeg putovanja dok su jahali iza lady Macnaghten i Strvinara, praeni zadihanim nosaima tete Claire. Dakako, dodao je, priznao je tek kad sam rekao da u kao svjedoka pozvati onoga tvojeg albino teklia. Pretpostavljam da nije mogao podnijeti pomisao da ga sluga razotkrije. Priznao je, ali na krajnje neugodan nain. Ne volim vidjeti mukarca koji preklinje za milost. Zadovoljno je progunao. Tada sam mu zaprijetio da u to otkriti njegovoj teti, gospodinu Clerku i generalnom guverneru ako te samo i pogleda. Lagana poput zraka u svojem sedlu, Mariana se osvrnula prema Charlesu Mottu koji je jahao toliko daleko iza njih da se gotovo prikljuio prtljanoj

77

povorci. Kako saveznici ine veliku razliku...

78

17. poglavlje
11. sijenja 1841.

ad je ah Dahan, mogulski vladar iz sedamnaestog stoljea, posjetio svoju sjevernu prijestolnicu u Lahoreu, atore je dao postaviti u alimaru, svojem vrtu zadovoljstva ije ime znai prebivalite ljubavi. alimar je u stotinu etrdeset godina nakon sloma Mogulskog carstva pretrpio tetu. Iz lijepog starog vrta odnesen je mramor, a fini pietra dura ukrasi iskopani su iz zidova njegovih prozranih paviljona, ali koliko god bio oronuo, i dalje je bio neporecivo lijep. Njegove tri terasaste razine i dalje su bile netaknute, kao i svi paviljoni. Voda iz kanala Hansli i dalje je punila tri velika kvadratna bazena, po jedan na svakoj razini. Svih etiri stotine izrezbarenih vodoskoka jo je stajalo ondje gdje ih je Mulla Alaul Maulk Tuni, dizajner vrta, postavio tri stotine godina prije. alimar je vrhunac svoje ljepote dosezao u sijenju. Njegova strogo ureena podruja diila su se empresima i rascvjetanim vokama stablima manga, treanja, marelica, duda i drugih vrsta, iako ne stotinama stabala koja su neko ondje rasla. Ali uza svu ljepotu stabala, slavna odlika vrta uvijek su bile njegove rue. Te je rue naratajima odravalo isto pleme vrtlara, a tada su bile u punom cvatu, dominirajui vrtom jarkim bojama, zaslaujui povjetarce koji su mrekali vodu u bazenima. S jedne strane srednje terase, u sjeni starih stabala manga, Marianin ator te ator njezine tete i tetka gledali su na fino ukraenu malu graevinu, a velebne odaje lady Macnaghten bile su nasred srednjeg bazena, na otonom paviljonu do kojeg se dolazilo mramornim putom. Za razliku od Charlesa Motta, iji je ator bio s druge strane vode, zajedno sa atorima naoruane pratnje, Strvinar je svoj ator smjestio daleko od svih drugih, pokraj ulaza na najnioj terasi. Drago mi je da nam je Clerk dogovorio boravak u alimaru, rekao je tetak Adrian Mariani dok su stajali i promatrali vrt, sada naikan njihovim atorima, iako ne mogu rei da mi se taj ovjek svia. Doima se previe sigurnim u sebe. On moda jest odgovoran za nau politiku obavijetenost, ali ne svia mi se to to je svoj ator postavio toliko daleko od svih drugih te potajno razgovara sa svim onim domaim ljudima tako da ga ne ujemo. Mariana i njezin tetak gledali su kako ovjek s turbanom na glavi ostavlja naizgled skupog konja nedaleko od glavnih vrata, a potom kratko stoji pred Strvinarovim atorom prije no to e nestati u njemu. Nadam se da naa vlast nee dopustiti da bude uvuena u zavadu izmeu princa era Singa i rani, s uzdahom je rekao tetak Adrian, i doista se nadam da se to dvoje nee potui, koliko god to Clerk oito eli. Namrtio se promatrajui ptice koje su ponirale izmeu stabala manga. Ali nita od toga nije naa briga. Uskoro emo biti daleko odavde. Draga moja Mariana, dodao je opazivi njezino tuno lice, ne smije tugovati zbog tog djeteta. Postupa ispravno. Ponovno je pogledao prema Strvinarovu atoru. Gospodin Clerk ponudio je sutra nas

79

otpratiti u eikovu kuu. Iako nas nije morao prisiljavati da cijeli tjedan ekamo sastanak sa eikom, bit u mu zahvalan za pomo. Ima iskustva s domaim ljudima iz viih slojeva pa e, uvjeren sam, biti vrlo koristan u objanjavanju naega stava. Mariana je gledala preko zida vrta. Zadimljena magla na zapadnom dijelu neba otkrivala je prisutnost ivahnoga grada Lahorea i udobnog starog havelija unutar njegovih zidina, u kojem su je ekali eik i njegova obitelj. Bit e to njezina zadnja no sa Saburom. Sutradan ujutro nemirno je navukla svoje izme. Za sat vremena e s tetkom, Strvinarom i naoruanom pratnjom krenuti obavijestiti eika Valijulaha o razvodu. Dan nije dobro poeo. Najprije se na doruku pojavio Charles Mott, koji je protekla tri dana tvrdio da je bolestan i u groznici zbog teke infekcije prsta. Umjesto da je ignorira, bio je odbojno i pretjerano pristojan prema njoj. Ne, hvala vam, ledeno je odgovorila izbjegavajui njegov moleiv pogled kad je nepotrebno pohvalio njezino dobro zdravlje te joj predloio da posudi njegove konjuare kad poe jahati. Nikad ne vodim sluge sa sobom, a danas ionako neu jahati. Uzdahnula je stegnuvi vezice izme. Kao da to nije bilo dovoljno, Dittu je pola sata poslije briznuo u pla, dok je brisao prainu s njezina nonog ormaria. to e biti sa mnom kad se vi i Sabur baba vratite vaem suprugu u gradu? jadikovao je. Kamo u ja? Kad je Sabur potrao utjeiti ga, uhvativi njegove uljevite ruke, Mariana je odvratila pogled od njegova vlanog, nesretnog lica, postiena jer je toliko dugo skrivala istinu od obojice, pitajui se kako da im je otkrije. Prestani plakati, Dittu, otresla se, nesposobna izgovoriti te rijei naglas. Nitko te nee otpraviti. Sluit e mi kao i uvijek. Ali, kako je to mogue? Prestao je brisati prainu i uspravio se, vlanih obraza, drei Saburovu malu ruicu. Kako u vam sluiti kad budete ivjeli u... Dosta, Dittu, dodala je, prola pokraj njega i izala iz atora. Tek je poslije, dok je stidljivi mladi konjuar ispod stabala etao Sabura na jednoj kobili, Dittuu otkrila istinu. Neu ostati sa Saburom u haveliju Kamar, otkrila mu je izgovorivi te rijei bez pripreme. Razvrgnut u brak, ostaviti Sabura njegovoj obitelji i potom poi u Afganistan sa tetkom i tetom. Ali ne smijete uiniti tu strahotu. Lice mu prekrio oaj. Ako napustite supruga i njegovu obitelj, ako napustite Sabura, bit ete posve sami! Nakon zaprepatenog prosvjeda ostavio ju je da gleda kako konjuar i kobila sa Saburom na leima paljivo hodaju rubom sredinjeg bazena, a njihove se prilike izlomljeno odraavaju na namrekanoj povrini vode. Sabur je tada ekao pred njezinim atorom, okupan i spreman. Kad mu je reeno da e uskoro vidjeti svojeg oca, zaplesao je od uzbuenja. Unato svoj njegovoj vidovitosti u drugim trenucima, doimalo se da nije naslutio kako e cijena povratka domu i obitelji biti rastanak od nje, zauvijek. Mariana je brzo gurala majune gumbie kroz njihove omice. Za njega e, dakako, biti najbolje da ivi u haveliju Kamar. Ta je ugledna kua puna njegovih ljudi i djece koja su se s oboavanjem sjatila oko njega kad je zadnji put bio ondje, koja su ga naizmjence nosila amotamo, ili ga vukla po podu drei ga ispod pazuha, a on je pritom ciao od zadovoljstva.

80

S vremenom e je zaboraviti... Lavanda je plava, tra-la-la-la, lavanda je zelena. Kad ja budem kralj, tra-la-la-la, ti e biti kraljica... Sat vremena poslije Mariana je ukoeno sjedila naslonjena na tvrde jastuke u svojoj nosiljci, pjevajui jednu od Saburovih uspavanki, vie kako bi utjeila sebe nego zabavila njega. Utihnula je nakon samo jedne kitice. Uzaludno; on je previe uzbuen da bio je sluao. An-nah, otvori stranicu! elim gledati van! viknuo je penjui se preko nje u skuenom prostoru nosiljke, zabadajui joj lakat u trbuh, a ivahno mu je lie bilo tik do njezina. Nosai su vani ritmiki dahtali u trku, a zvuku njihova disanja pridruio se topot konjskih kopita: konja tetka Adriana, Strvinara i dvaju asnika naoruane pratnje. Doimalo se da tri milje do utvrenoga grada prelaze neprirodno brzo, ali razlog tome bio je njezin strah od dolaska na odredite. Potiskujui tugu, otvorila je bonu stranicu i dopustila Saburu da gurne glavu kroz otvor. Tetak Adrian vjerovao je da obitelj Valijulah nee biti spremna rastati se s njom. Mariana, imaj na umu, rekao joj je dok su ekali njezinu nosiljku, da bi eik mogao biti nesklon odrei se europske snahe. Budui da smo gospodin Clerk i ja iskusni s domaim ljudima i tono znamo to je potrebno rei, savjetujem ti da ne govori. Nemoj se ni na koji nain uplitati u nae pregovore. Dok su prilazili utvrenom gradu, Mariana je povukla Sabura u nosiljku i zatvorila stranicu kako bi sebe i Sabura zatitila od pogleda ljudi s puta kad su upameni mirisi zaina, otpadnih voda i gorkog ugljena doprli u nosiljku. Vidjet u svojeg abbu! vikao je Sabur kad su proli kroz Delhijska vrata i uli u uske uliice graa. Dok je Sabur poskakivao na Marianinu krilu, ona je sluala povike ulinih prodavaa i svojega glavnog nosaa kako zapovijeda prolaznicima neka im se uklone s puta. Mjesta, mjesta! vikao je dok je nosiljka polako napredovala, a njezine stranice strugale o zidove kua i o tijela tovarnih ivotinja. Gomila se prorijedila i nosiljka je usporila. Mariana je ula kako se velika vrata buno otvaraju i kako konjska kopita odjekuju u prolazu. Stigli su. Nedugo poslije ula je kripu vrata koja su se otvarala. Nije morala pogledati van da bi znala da su u eikovu dvoritu. Je li ih eik ekao na suncu, na svojem podiju prekrivenom jastucima, okruen svojom uobiajenom druinom tihih sljedbenika? Ne, dakako da nije. Sastanak e se odrati unutra. Znajui to slijedi, eik je vjerojatno uredio da ona bude skrivena od mukih pogleda. Sabur je doao, rekao je neiji glas. Da, doao je, sloio se drugi. Nju nitko nije spomenuo. Nosiljka je stala. Sabur je pokuao sii i prije no to je sputena na tlo. Pouri, An-nah. elim sii! Mariana je pogledala van. Oito privremen platneni zid skrivao je pogled na uredno

81

dvorite u kojem je eik dvije godine prije dojmljivo iscijelio rtvu zmijskog ugriza, a potom pod svjetlou zvijezda razgovarao s njom. Tihi, filigranom ukraeni balkoni iznad njezine glave gledali su na dvorite i nosiljku u njezinu privremenom odjeljku. Je li sultanija Safija, eikova sestra pjesnikinja, gledala iza reetkastih kapaka dok su se druge ene naguravale oko nje i izvijale vratove kako bi vidjele? A-jao, Sabur, pozvali su muki glasovi s onu stranu platna. Doi k nama! Prije no to se Mariana snala, Sabur je spuznuo s njezina krila na tlo. Trenutak poslije zaao je iza platna i nestao. Bilo je prekasno da ga zagrli, prekasno da se pozdravi s njim. Prije no to je Mariana stigla viknuti, pokraj nje pojavio se njezin tetak. Moramo pouriti, rekao je. eik je unutra. Pomogao joj je ustati, vrsto je uhvatio za lakat i poveo prema otvorenim vratima, stisnuvi je jae kad se okrenula i preko ramena oajniki pokuavala jo jednom vidjeti Sabura. Plemenski ilimi prekrivali su pod svjee, obijeljene prostorije. Du zidova su stajali veliki jastuci u navlakama izvezenim jarkim bojama. Tri uspravna stolca stajala su jedan pokraj drugoga. Na kraju prostorije, pred prozorom ukraenim filigranom, eik je ustao kako bi doekao goste. Bio je upravo onakav kakvog je Mariana upamtila: ilav ovjek, izboranog, ivahnog lica, s visokim, utirkanim pokrivalom koje se uzdizalo iznad istaknutih uiju. Njegov je pogled, kao i proli put, imao magnetinu, obuzdanu mo. Bio je bos. Mariana se prekasno sjetila da su cipele trebali ostaviti pred vratima. Es-selarnu alejkum, mir s vama. eik je ljubazno pokazao prema stolcima te sjeo na svoj podij i stopala privukao tijelu, a odjea mu je pala u skladnim naborima. Mariana je sjela, posloila svoje suknje i ugurala neposlune kovre pod eiri. eik nije pitao koji je od dvojice Marianin tetak, ali ona nije sumnjala da on to ve zna. Dobrodoli u ovu kuu, pristojno je rekao na urdskom. Nadam se da vam putovanje nije bilo previe neugodno. Govorio je neslubeno, kao da se obraa lanovima obitelji. Mariana je pogledala tetka i vidjela da je on primijetio isto. Putovanje je bilo prilino ugodno, ozbiljno je odgovorio tetak Adrian izvrsnim urdskim, a doima se da je i mali Sabur uivao. Veselio se jer e nakon toliko vremena ponovno vidjeti vas i vau obitelj. eik je nagnuo glavu. Ali nismo doli samo kako bismo vas upoznali, eik sahibe, iako nam je to veliko zadovoljstvo, nastavio je tetak Adrian. U Lahore su nas dovela druga pitanja. Doli smo zatraiti vau milost u pogledu pitanja vezanog za moju neakinju. Zato Sabur nije doao k njoj? Mariana je napola sluala tetka, usredotoena na zvukove u dvoritu. Doli smo zamoliti da brak izmeu vaeg sina i moje neakinje Mariane bude okonan. Okonan? Mariana je gotovo ula kako se eikove obrve podiu. Ali, gdje je Sabur? To zacijelo nije kraj. Zacijelo e ga opet vidjeti, makar samo da se pozdrave... Koliko nam je poznato, lagano se ubacio Strvinar, nisu zadovoljeni svi uvjeti za brak. Stoga traimo razvrgnue tog ugovora, a ne samog braka, jer brak zapravo ne postoji. Mariana se sledila. Kako li je neugodno to to Strvinar zna njezinu priu...

82

A mogu li pitati, rekao je eik, za razlog te zamolbe? Tetak Adrian se nakaljao. Moja neakinja je Engleskinja. Njezin ivot i oekivanja svojstveni su engleskim enama. U ovaj je brak prije dvije godine ula nepromiljeno, ne savjetujui se s nama, i sada je suoena s mogunou da ivi kao domaa ena, ivotom koji joj je posve stran. Uvjeren sam da i vaa obitelj razmilja slino. Zacijelo biste, dodao je, bili zadovoljniji kad bi se va sin oenio meu svojim narodom, zar ne? Zavrivi taj dio govora, tetak Adrian opustio je ruke kojima je stezao rukonaslone. Mariana je pomislila da je haveli Kamar doista neobian dom, sa svom tom stranom hranom, stranim jezicima, bez jahanja i piknika, ali nita od toga joj tada nije bilo vano... Izvana se zauo zvuk. Obrisa ocrtanih na svjetlosti, malena je prilika provirila u sobu. An-nah? pozvala je. Mariana je bila napola ustala kad su je tetkovi prsti vrsto uhvatili za zapee. Moja neakinja nije za ivot u zenani, nastavio je tetak Adrian, ponovno je povukavi na stolac. Vjerujemo da je u interesu vae obitelji, kao i nae, da ode tiho i bez prepreka. Ali eik vie nije sluao. Podignuo je ruku i okrenuo se prema Mariani. A to, rekao je probadajui je pogledom dok je Sabur odlazio, Mariam ima za rei? eli li i ona razvrgnuti brak s mojim sinom? Mariana je trepnula uvi njegovu inaicu svojeg imena. eikov pogled, dubok i znalaki, podsjetio ju je na prvi susret prije dvije godine kad je, koliko god umorna, poeljela zauvijek ostati s njim u onom mranom, sjenovitom dvoritu. Te je veeri toliko lako itao njezine misli... Nakon razvoda vie ga nikada nee vidjeti, kao ni njegovu sestru blizanku, filozofkinju i pjesnikinju koja je ju je snano privukla prije dvije godine i koju je arko eljela zagrliti u svojim posljednjim trenucima u toj kui. Uvidjela je kako je nikada nitko nije privukao toliko snano kao to dvoje. Zaokupili su njezinu matu i njezino srce kao to plamen privlai nonog leptira. Ali kad se razvede, haveli Kamar i svi u njemu bit e joj nedostupni kao i samo nebo. Njezin voljeni Sabur i njegov otac neznanac, eik i njegova sestra, svi e nestati iz njezina ivota, a s njima i ono neto neuhvatljivo to ju je poput zova sirena dozivalo tijekom boravka u Calcutti. Tvoj put vodi prema sjeverozapadu, rekao joj je ovjek prigodom Charak puje, deset mjeseci prije. Mora se vratiti onamo kako bi pronala svoju sudbinu. Tetak Adrian kimnuo je ohrabrujui je. Strvinar je nestrpljivo gledao kroz vrata. Govori, bibi, zapovjedio je eik.

83

18. poglavlje

ajde, potaknuo ju je tetak Adrian. Ne znam, eik sahibe, apnula je Mariana, nesposobna zaustaviti se. Ne znam. Tetak Adrian bolno se trgnuo, kao da ga je ubola u lea. Strvinar je puhnuo s gnuanjem. to je uinila? Oprosti, tetku Adriane, promrmljala je pruivi ruku kako bi dodirnula tetka. Jednostavno... Ludo! otresao se Strvinar. Rekla si upravo ono to je elio uti! Nevidljivi ovjek nasmijao se iza platnenog zaslona. Dakle, primijetio je eik popravljajui al oko svojih ramena, Mariam bibi nije sigurna u svoje miljenje. Dakako da nije, eik sahibe. Strvinar se isprazno nasmijeio. ena je. Svi znamo koliko muiave... Da, ona jest ena, rekao je eik. Glas mu je poprimio pouan ton. Meu muslimanima ena mora sama odluivati o svojemu braku i, ako je potrebno, o razvodu. Budui da je razvrgnue braka vrlo ozbiljno pitanje, ako se ena eli razvesti od supruga, mora to sama rei. U nainu na koji je sjedio na svojem podiju, pogleda uprtog u goste, bilo je neto postojano. Mariana se ukoila pod Strvinarovim gnjevnim pogledom. Tetak Adrian mekoljio se u nelagodi. S mojom smo neakinjom, dakako, razgovarali prije no to smo doli ovamo. Ne razumijem kako... Trebao bih dodati, nastavio je eik, da je naa brana ponuda pruena nakon dubokog promiljanja. Mariamin vjenani dar ve je ureen. Sada je vlasnica kue nedaleko od Delhijskih vrata. Vrata su joj uta. Pokazat emo vam je. Njezin je nakit kod moje sestre. Dali su joj imanje? Mariana je gledala kako tetak Adrian i Strvinar razmjenjuju zapanjene poglede. Nemamo namjeru zadrati vae darove, grubo je odvratio Strvinar. Ne smijemo mu dopustiti da pomisli kako tu djevojku moe kupiti, promrmljao je na engleskome. eik se okrenuo prema tetku Adrianu. Vi elite rei da e Mariam patiti meu enama iz moje obitelji. Trebali biste znati da je te ene vole i potuju i da prieljkuju njezin povratak od dana kad nas je napustila. eik sahibe, rekao je tetak Adrian ulaui osobit trud, ne sumnjamo da vaa obitelj blagonaklono gleda na moju neakinju. Jednostavno vjerujemo da bi ona trebala ostati sa svojima. eik je nagnuo glavu pa se njegovo utirkano pokrivalo za glavu nagnulo prema njima. Lamb sahibe, iznijeli ste svoje miljenje, kao to sam ja iznio svoje. Ali o pitanju razvoda mi ne moemo donijeti odluku. Ako je Mariam doista odluila razvesti se od mojeg sina, moraju zajedno odluiti to e se uiniti. Hasan je, sreom, u Lahoreu, zakljuio je mahnuvi prema dvoritu. Jutros je stigao kako bi proslavio povratak supruge i sina. Uskoro e se sastati s Mariam, ali najprije u vam ispriati jednu priu. Upuena je Mariam, ali vjerujem da e i

84

vama gospodi biti zanimljiva. Stopalo gospodina Clerka poelo je podrhtavati ispod njegova stolca, izvan eikova vida. Tetak Adrian izvadio je rupi i obrisao lice. Draguljar je, zapoeo je eik bez urbe, u svojoj radnji sjedio pred dvije hrpice poludragog kamenja, uzimao kamenie s jedne hrpice i bacao ih na drugu, jedan po jedan. >to radi?< upitao ga je prijatelj u prolazu. >Pregledavam svoje kamenie<, odgovorio je draguljar, >kako bih ustanovio je li meu njima koji dragi kamen.< Kad je taj prijatelj ponovno proao, vidio je da draguljar uzima iste kamenie s druge hrpice i baca ih na prvu. >to sada radi?< upitao ga je prijatelj. >Nemarno sam pregledavao<, odgovorio je draguljar, >pa mi je promaknuo lijep smaragd. Sada sam se vratio pronai ga.< >Ah, trai smaragd, rekao je prijatelj. >Zato si odbacio dijamant.< eik nije gledao Marianu, ali ona je osjetila njegovu pozornost, osjetila je kako joj ita misli, otkriva njezine tajne nade u pogledu Harryja Fitzgeralda. A sada, gospodo, rekao je pokazujui prema vratima, molim vas da poete sa mnom, odvest u vas u svoju sobu za goste, na zeleni aj. Mariam bibi moe ovdje priekati mojeg sina. Najbolje je da suprunici tu odluku donesu sami, zar ne? Vidi li sada tetu koju si uinila, prosiktao je Strvinar kad je na putu prema vratima proao pokraj Mariane. Ludo! Glas tetka Adriana bio je proet gnjevom. Nisi smjela pokazati snagu svojih osjeaja prema Saburu. Dala si eiku upravo ono to eli pa se sada mora sama suoiti s njegovim sinom. to god uinila, ne smije ponovno ovako nepromiljeno pogrijeiti, Mariana. Govori to je manje mogue i dri se svojeg argumenta. Kad je ostala sama, Mariana se osvrnula po hladnoj, obijeljenoj prostoriji. Tada je, u zadnjem trenutku, shvatila to eli. Mora nekako razvrgnuti svoj brak s Hasanom tako da pritom ne izgubi Sabura i njegovu neodoljivu obitelj. Ne bi trebalo biti teko nagovoriti Hasana da se razvede od nje, ako njegov ponos zbog njezina europskog podrijetla ne otea situaciju. Ali zacijelo e uvidjeti prednosti braka sa enom iz svojeg naroda koja bi razumjela njegove navike, koja bi bila zadovoljna ivotom u enskim odajama na katu njegove kue. Ali, hoe li joj dopustiti da nakon razvoda posjeuje haveli Kamar? Mora pronai nain da ponovno zagrli Sabura, da ponovno sjedi u eikovoj blizini, da se nasloni na jastui na podu enske dnevne sobe i promatra smirenu mo koja je zraila iz sultanije Safije. Uzdahnula je. Taj ju je trojac opinjavao: vidoviti Sabur, njegov magnetini djed, sama Safija... Mariana je zamislila Safiju na katu u sobi s pogledom na dvorite kako nadgleda ene svih veliina i dobi koje su sjedile ogrnute svojom mekanom, irokom odjeom, i ekale je. Kad je dvije godine prije otila iz te prostorije, nije se stigla pozdraviti. Kad joj je zapovjeeno poljubiti Kuran omotan svilom, osjetila ga je pritisnutog na svoje usne, a tada je bez osvrtanja sila niz kamene stube. Za ene je tada poelo ekanje. A u tom trenutku doimalo se da je silina njihova iekivanja stigla do dnevne sobe, obavila Marianino tijelo i nevidljivo je vukla prema njima. Safija e nedvojbeno vidjeti njezinu ljubav prema Saburu i njezinu elju da razumije sve njih. Safija e joj nakon razvoda nedvojbeno dati nekoliko dana koji e joj biti potrebni,

85

dopustit e joj vrijeme da se primjereno pozdravi... Mariana je privukla alove i uvukla ake u rukave svoje haljine. Budi odluna, rekao joj je tetak preko ramena dok ih je eik odvodio. Ako sada ne pobjegne, bit e prekasno. Trgnula se zauvi zvuk na vratima. U sobu je bos uao visoki mukarac i stao zagledavi se u nju, leima okrenut svjetlu, s djetetom koje mu je poskakivalo u naruju. Mir s tobom, rekao je. An-nah, abba je ovdje! Sabur se otimao elei sii, a tada je pojurio k Mariani i stisnuo se o njezina koljena. Ona ga je, zatvorenih oiju, uzela u zagrljaj, ali on je trenutak poslije ponovno odjurio i ruicama obuhvatio oevu nogu s djejom silnom, ponovno otkrivenom ljubavlju. Moj tata kae da mi mora neto rei. Hasan je ponovno podignuo sina i priao podiju, a njegov izvezeni ogrta lagano je leprao oko njegovih glenjeva. Kad je povukao dijete na krilo, njegov je miris dopro do nje, sladak, tajanstven, drugaiji od onoga koji je upamtila. Promijenio se. iroko lice pod urednom bradom koje je upamtila postalo je ue. Njegove oi ispod kukiane kapice doimale su se opreznima i umornima. Ostavljao je dojam rastresenosti, kao da je ostavio vaan posao kako bi se sastao s njom. Pogled mu je bjeao prema otvorenim vratima, kao da eka nekoga. Bilo bi najbolje govoriti otvoreno. Dola sam, najavila je, zatraiti razvrgnue naeg braka. Hasan se ukoio pod svojom finom odjeom. I? upitao je mrtei se iznad sinovljeve glave, tonom neosobnim kao i u pismu koje joj je poslao. Saburovo se ivahno tijelo umirilo. Trenutak poslije siao je s oeva krila i otrao kroz vrata. Mariana je zaustavila dah, uplaena da je Sabur shvatio njezine rijei. Ne poznajemo se. Tetkov poticajan glas jo joj je odzvanjao u uima. Brzo je izgovorila te rijei suspreui elju da potri za Saburom. Nai su ivoti razliiti. Moja hrana, moji obiaji, moj jezik, sve se razlikuje od tvojega. Ja jaem konja. Izlazim ovako odjevena. Pokazale je svoju pojavu bez vela, sa eiriem na glavi, u uskom stezniku, engleskoj prugastoj haljini, cipelama koje je trebala izuti pred vratima. Kako bih mogla biti sretna ovdje, s tvojom obitelji? Hasan je slegnuo ramenima. Na sve to trebala si misliti prije no to si prije dvije godine prihvatila pronju pred maharadinim dvorom. Ljudi se i dalje smiju tome kako si nam se nametnula. Kako si nam se nametnula. Toliko o navodnoj asti braka s bijelom suprugom. Ali tvoj otac mi je poslao pismo kojim je predloio na brak, ustrajala je. Sama sam ga vidjela. To je bila privatna stvar, a ne neto to bi budua nevjesta javno obznanila. Uzdahnuo je. Ali ti si to uinila i sada to vie nije mogue promijeniti. Oslonio je laktove na koljena. Zlato je blistalo na smeim, glatkim prstima koji su se suavali prema vrhu. Zaboravila je iznimnu ljepotu njegovih ruku. Odvratila je pogled od njegovih ruku i uspravila se. Ispriavam se ako sam te uvrijedila, rekla je, i ispriavam se to sam se predomislila. To nije zato to mi se ne svia tvoja obitelj. Nadam se da u moi opet doi posjetiti vas. Ali za sada, molim te, pristani razvesti se od mene. Doimalo se kao da je i ne slua. A Sabur? to s njim? Zar si zaboravila da si u snu vidjela kako si ti njegova skrbnica za itav ivot? Molim te. Zatvorila je oi. Ne spominji Sabura. Oenio sam te zbog njega. Dunost ti je tititi ga, a moja je dunost biti tvojim

86

suprugom. Kako je mogue da to ne razumije nakon dvije godine? U njegovu umornom, smeem pogledu nije bilo obmane. Ali taj je san doao s tvoje strane, usprotivila se, a ne s moje. Moji ljudi ne postupaju u skladu sa svojim snovima. Kako me se moe drati za rije koju nisam dala? Ali jesi obeala. Pristala si udati se za mene. To je tvoj kismet, tvoja je sudbina biti ovdje u Pandabu, s nama. Tvoj put vodi prema sjeverozapadu, rekao joj je prorok. Doimalo se da se nevidljive spone steu oko nje. Ali, i Kabul je bio na sjeverozapadu ondje je bio Harry Fitzgerald sa svojim finim profilom, sa svojim vragolastim, znalakim osmijehom. On bi je ponovno prihvatio, zar ne? Dao bi joj djecu, ne bi li? Ta bi djeica zauzela Saburovo mjesto u njezinu srcu, zar ne? Tvoja odjea nije problem, nastavio je Hasan promijenivi temu. Moja teta Safija ti je napravila dvadeset jedan novi komplet odjee. I molim te, dodao je ravnoduno, namrten, uini neto u pogledu svoje odjee i pobrini se za svoju kou. Kosa ti je ispala iz toga to nosi na glavi pa vidim da ju je potrebno nauljiti. Bila si savreno u redu kad sam te oenio. Ne shvaam kako si se mogla toliko zapustiti. Jedva sam te prepoznao. Moj izgled nije ni u kakvoj vezi s time, odgovorila je, povrijeena njegovim rijeima. Samo pokuavam... Hasan sahibji, pozvao je glas iza platnenog zida, fakir Azizudin sahib vas zove. Moram te zamoliti za doputenje da poem. Ne ekajui njezin odgovor, skupio je svoj fini ogrta i ustao. Ali nismo odluili o... Ostat e ovdje, dakako. Mahnuo je uvis, prema redu filigranskih prozora koji su gledali na dvorite. Moje tete cijelo te jutro ekaju, dodao je preavi preko praga dnevne sobe dok je nazuvao izvezene cipele s prstima zavrnutim prema gore. Neoekivano joj je uputio nagovjetaj osmijeha. O toj tvojoj besmislici razgovarati emo poslije, kad budem imao vremena. Kad je nestao iza platnene pregrade, Mariana je ula Saburov uzbueni glas. Kamo sada idemo, abba, viknuo je, kamo idemo? Dok je Saburov glas nestajao, u dnevnu sobu dopro je poziv na molitvu iz Vazir Kanove damije. Alahu akbar! Alahu akbar! viknuo je mujezin sa svojeg minareta. Bog je velik! Bog je velik! Ali, kako nisi uspjela objasniti Hasanu? upitao ju je tetak Adrian petnaest minuta poslije, kad su on i Strvinar doli po nju u dnevnu sobu. Jesi li govorila jasno? Zar si zaboravila urdski? Govorila sam posve jasno, tetku Adriane, odvratila je Mariana. Hasan me razumio, ali gotovo da i nije sluao to govorim. A tada ga je izvana netko pozvao pa je otiao. Je li iime pokazao da pristaje na razvod? Ne znam, tetku Adriane. Rekao je da moram ostati ovdje s njegovom obitelji i da moemo nastaviti razgovor o tome kad se ponovno sastanemo. Doima se da ima mnogo posla u tvravi. A tada joj je odjednom sinulo: bilo je to savreno rjeenje njezine dvojbe! Ako sada ostane u haveliju, imat e vremena uiti od eika i njegove sestre te e biti sa Saburom prije razvoda. Potom e, kad od obitelji Valijulah dobije sve to e biti mogue dobiti, moi e podnijeti ako odbiju dopustiti joj povratak.

87

Tetku Adriane, smijem li uzeti svoje stvari i vratiti se ovamo? Hajde, hajde, neka joj dopusti ostati! Zagledala se u njegovo lice, ne obazirui se na Strvinara koji se nestrpljivo trzao pokraj njezina tetka. Ne budi smijena, Mariana. Njegov ton nije dopustio suprotstavljanje. Nisi svjesna opasnosti s kojima bi se suoila, a kamoli s tim ljudima. ekajte. Strvinarovo se lice ozarilo kad je podignuo koatu ruku. eikov je sin pomonik ministra vanjskih poslova, zar ne? I pozvali su ga usred vanog razgovora s gospoicom Givens? Ha! Znao sam. Zacijelo su stigle vijesti o eru Singu. Zacijelo dolazi zauzeti grad. Zato bi inae Hasan otiao usred toga vanog razgovora? Tetak Adrian je zurio u njega. Ali, to je... Budui da bi se napad mogao uskoro dogoditi, nastavio je Strvinar, razvod gospoice Givens trebalo bi obaviti to je bre mogue. Ako je potrebno da jednu ili dvije noi ostane sa eikovim enama kako bi ponovno mogla razgovarati sa suprugom, ne vidim tetu u tome. A, dodao je znaajno, svaka informacija do koje bi gospoica Givens mogla doi dok je u posjetu domaim ljudima ove kue bit e nam neprocjenjivo vrijedna. Najvie nas, dakako, zanima sudbina Pandaba. Od svih neoekivanih ljudi koji su mogli stati na njezinu stranu! Mariana mu se nasmijeila. Vi moda ne vidite tetu u njezinu ostanku, gospodine Clerk, otro je rekao njezin tetak, ali njezina teta e, uvjeren sam, imati posve drugaiji stav o toj zamisli.

88

19. poglavlje
12. sijenja 1841.

acijelo ste ludi, viknula je teta Claire sljedeeg jutra iz svojeg sklopivog stolca. Ne doputam da Mariana i jedan trenutak ostane u tom domaem gradu prepunom prljavtine i odvratnih bolesti! Gnjevno je gledala supruga ispod svojega suncobrana. Adrian, ako je poalje onamo, vie nikada neu razgovarati s tobom. Da, draga, umirio ju je dok se Mariana u oaju mekoljila pokraj njega. Ni meni se ta zamisao ne svia previe, ali Mariana mora dan ili dva ostati s obitelji tog djeteta kako bi se razvela. Ne moemo sada odustati, nakon to smo preli tolik put. Ve je bila ondje, zna, i oni joj nikada nisu uinili nita naao. Gospodin Clerk uvelike podupire tu zamisao. A to je s napadom na grad, o kojemu svi govore? Mariana bi mogla ostati zatoena u borbama. Mogla bi biti... er Sing jo nije stigao u Lahore. Kad je tetak Adrian otresao mrava sa svojega rukava, pleteni stolac zakripao je pod njim. ak i kad doe, bit e mu potrebno neko vrijeme da se pripremi za napad na tvravu. Mariana iz svojeg braka mora umaknuti sada, prije napada, ako eli umaknuti. Nitko ne moe znati to e se dogoditi s Lahoreom. Koliko nam je poznato, za mjesec dana moda nee biti mogue ui u grad. Ako sada ne odem u haveli Kamar, izlanula je Mariana, nikada, nikada se neu razvesti. Nije bilo poteno grubo pristupati teti Claire, ali Mariana je bila previe oajna i previe nestrpljiva da bi se obuzdala. Otkako je izala iz nosiljke u alimar, mislila je samo na Sabura. Tetkovo No, no, draga, tako je najbolje, bilo je sve suosjeanje koje je primila. Teta Claire nije ak ni uvaila njezinu tugu, nego je umjesto toga odluila ispriati joj beskrajnu priu o izgubljenom ipkastom rupiu. Nitko u alimaru nije ju razumio. Dittu nije elio razgovarati s njom otkako mu je rekla istinu o svojem planu. Gulam Ali nestao je bez rijei, vratio se svojem poslu u eikovoj kui, vjerojatno previe zgroen da bi se pozdravio s njom. Ne istresaj se na mene, Mariana, odvratila je teta. Ako mora sjediti i mrtiti se, tada sjedni na konja i mrti se domaim ljudima. Da, idi, Mariana, sloio se tetak. Lijep je, vedar dan. Jahanje e ti goditi. Mariana je deset minuta poslije oprezno prila svojemu atoru, traei Dittua, ali nije ga pronala. Saburove posteljine nije bilo. Nije bilo ni njegove malene krinje s odjeom i malene volovske zaprege s pravim kotaima, koju mu je izrezbario Gulam Ali to je vjerojatno Dittu odnio. Marianin se ator, unato svem udobnom pokustvu, doimao neugodnim i pustim. to je Sabur tada radio? Je li mu nedostajala? Je li sino lako zaspao bez njezinih pjesmica i besmislenih rima? Mora ga ponovno vidjeti. U suprotnom e joj okrutna naglost tog zavretka zatrovati ostatak ivota.

89

Suspreui suze, navukla je odjeu za jahanje i stavila cilindar na glavu. Budui da se Dittu ni do tada nije pojavio, viknula je, glasom koji joj se slamao, istau neka pozove konjuara s konjem. Kako e podnijeti ako joj teta Claire zabrani poi u haveli Kamar? to e se dogoditi ako er Sing napadne grad prije no ona stigne do eikove kue? Podignula je bradu. Ne smije se baviti takvim mislima. Teta Claire e zacijelo popustiti pritisku tetka Adriana i Strvinara te joj dopustiti povratak u utvreni grad. er Sing se zacijelo nee pojaviti sa svojom vojskom prije no to ta odluka... Otvorila je zaslon na ulazu i kimnula mladom konjuaru koji joj je doveo njezinu kobilu. Jedno je bilo izvjesno. Ako joj bude doputeno vratiti se u haveli Kamar, ondje nee ostati samo dan ili dva. tovie, u tom e utvrenom grau ostati koliko god bude mogla. Dok je jahala prema glavnom ulazu u vrt, vidjela je Strvinara kako sjedi ispred svojeg atora, zaokupljen razgovorom s dvojicom s neurednim turbanima na glavi, koji su uali na tlu pokraj njegova stolca s dugim pukama objeenim preko lea. U blizini je kleala teko natovarena deva. Ti su se ljudi doimali kao pripadnici kakvog plemena, moda Afganistanaca. Strvinar je podignuo pogled sa svojih gostiju i urotniki joj kimnuo. Ona mu je odgovorila ozbiljnim kimanjem, a dvojica s turbanima nisu je pogledala. Bez njegove potpore ne bi se vratila u haveli Kamar. Doimalo se da je to najmanje to moe uiniti. Ako bude Boja volja, sljedeeg jutra krenut e za haveli Kamar. Sat vremena poslije ponovno e drati Sabura u naruju... Put zapadno od alimara bio je miran. Stado blejavih koza, kolona ena s koarama na glavama i skupina konjanika u oklopima od pletene ice iznad obine odjee inili su sav promet koji je Mariana vidjela na starom putu pokraj ograenog vrta i nekoliko sela s kuama od blata. U daljini je kripao bunar u koji su bila upregnuta dva vola. Zrak je vonjao na prainu i vatre od izmetina. Naoko zanimljiva ruevina, moda kua, ili grobnica, nalazila se etvrt milje dalje, izmeu dva velika bagremova umarka. Mariana je zaintrigirana krenula prema njoj, ali prije no to je stigla do njezina vanjskog zida, iza lea je zaula topot kopita i povike. Odbjegli konj galopirao je prema njoj preko istine, a jaha se opasno ljuljao na njegovim leima. Daleko iza njega dvojica su, moda konjuari, trala za njim gubei izglede sa svakim korakom. Odbjeglu ivotinju obavio je toliko velik oblak praine da je Mariani bilo potrebno nekoliko trenutaka da shvati kako je taj konj Ali Baba, a njegova ugroena jahaica lady Macnaghten. Doimalo se da ide ravno prema Mariani. elei mu se skloniti s puta, Mariana je podbola svoju kobilu, ali prije no to je ona stigla pomaknuti se, Ali Baba je protutnjao pokraj nje, opasno blizu, zapjenjene njuke. Trenutak poslije nestao je s lady Macnaghten koja mu se nemono stisnula uz lea, s cilindrom preko oiju, izgubljenih uzda, drei se za njegov vrat. Konjuari su bili predaleko da bi bili korisni. Mariana je ponovno podbola svoju kobilu i pojurila za Ali Babom. Njezina kobila nije se mogla mjeriti ak ni s ve umornim Ali Babom. Mariana ju je natjerala u galop, ali prije no to je stigla osjetiti oaj zbog hvatanja tog arapskog konja, on je promijenio smjer i krenuo prema selu ije je naoko cijelo stanovnitvo izalo gledati predstavu. Stotinu jarda od njegovih zidova Ali Baba je naglo stao i pognuo glavu, kao da eli da mu netko kae to mu je dalje initi. Taj je zadnji pokret bio previe za njegovu zaljuljanu putnicu. Kad je stao, lady

90

Macnaghten polagano se sruila na tlo i ostala nepomino leati kao hrpica skupocjene sive vunene tkanine. Seljani i Mariana istodobno su stigli do nje. Mariana se okrenula i vidjela kako se dva konjuara lady Macnaghten vuku prema njima, oito ne urei doznati ishod te strahote. Jedan je snaan, bos mukarac uzeo Ali Babine uzde i udaljio ga, iako ga to nitko nije zamolio, dok su se drugi u nijemom krugu okupili oko lady Macnaghten, usredotoenih tamnih lica. Lady Macnaghten se promekoljila, bolno ustala i ugledala seljane kako jedan do drugoga stoje oko nje. Moj konj! viknula je na engleskom. Gdje je moj konj? Kad su se ljudi pribliili ne odgovarajui, ona se okrenula, irom otvorenih oiju ispod rasputene kose. Tko je od vas ukrao Ali Babu? Nije vidjela da je Mariana sjahala i uzde svoje kobile predala drugom promatrau. Oslobodite prolaz, tiho je zapovjedila Mariana. Gomila se posluno razmaknula, otkrivajui lady Macnaghten, koja je gnjevno i uplaeno plesala u njegovu sreditu. Dat u vas objesiti, viknula je, i dalje na engleskom, zgrena lica. Objesiti, kaem! Pokazat u ja vama to se dogaa kad Engleskinji ukradete konja! Opazivi Marianu, trepnula je kao da je ugledala privienje. Seljani vam ne ele zlo, rekla je Mariana sagnuvi se kako bi spasila alosno ulubljen cilindar lady Macnaghten. Samo su znatieljni. Ali Baba je ovdje, dodala je uzimajui lady Macnaghten za ruku. Sada se doima dovoljno mirnim, ali mislim da biste trebali uzjahati moju kobilu. Ja u odjahati s Ali Babom u alimar. Konjuari lady Macnaghten stigli su i pomogli joj uzjahati Marianinu kobilu, na kojoj je sjedila drhtavo, gnjeei desnu ruku. Idalje drei zdrobljeni cilindar, Mariana je uzjahala pognutog, oznojenog Ali Babu i coknula mu poticajno. Tada su bez rijei korakom krenule prema taboru. Put pred njima bio je miran. Po njemu je kripala volovska zaprega visoko natovarena slamom. Naoruani vojnici ponovno su projahali, taj put u drugom smjeru, uvajui brzu magareu zapregu u kojoj su se dva gologlava zarobljenika, ruku svezanih iza lea, mukotrpno trudila zadrati ravnoteu. Jedan ih je ovjek slijedio pjeice vodei natovarenu devu. Mariana je pokazala prema jednom umarku. elite li da stanemo ondje? pristojno je upitala ne znajui kako bi prila toj novoj, oslabljenoj inaici lady Macnaghten. Moemo otresti malo praine. Bila je to kobra, rekla je lady Macnaghten pomalo mrzovoljno kad su stigle do umarka. Namjeravala sam poi na kratko jahanje, ali kad smo proli pokraj bagrema, ona se neoekivano podignula. Ali Baba ju je prvi vidio. Skoio je i prije no to sam vidjela to je to. Hmm. Mariana se nije mogla sloiti s toliko oitom neistinom. Lady Macnaghten, ukoena, nespretna jahaica, postupila je prilino ludo kad je uzjahala Ali Babu, a on je jednostavno iskoristio njezinu slabost. Ali jedno je bilo jasno ta je ena bila hrabra: najprije zato to je uzjahala arapskog konja, a potom jer ga je branila, koliko god pogreno, od seljana. Hrabrost je bila posljednja vrlina koju bi Mariana oekivala od lady Macnaghten. Gospodin Clerk jutros mi je savjetovao da ne jaem toliko zahtjevnog konja. Suprug me takoer preklinjao da to nipoto ne inim. Lady Macnaghten odmaknula je kosu s lica i

91

tragino uzdahnula. Samo sam eljela da se malo razgiba. Mariana je kimnula bez rijei. Uinila je i vie od toga. Prilino ga je iscrpila. Plaim se to e rei. Glas lady Macnaghten je drhtao. Plaim se da e mi se svi smijati. Smijati vam se? U taboru nema nikoga osim nas. Gospodin Clerk e mi se smijati. On nije dobar ovjek, zna. Rei e drugim asnicima, a oni e to proiriti dalje. Ne zna koliko se strano bojim ogovaranja. Ostavi bez rijei zbog ironinosti te primjedbe, Mariana je mogla samo odvratiti pogled. to mi je initi? nastavila je lady Macnaghten, obeshrabreno pipkajui svoju unitenu odjeu za jahanje. Kako da se ovakva vratim u tabor? Teko je progutala. Bila sam neljubazna prema tebi, apnula je. Mislila sam da jesi ali nisi. Suprug mi je rekao sve o tvojoj prvoj branoj noi. Ne znam to da poduzmem u vezi Charlesa nakon to je uinio onu strahotu... Okrenula je glavu. To je ve inio. Zato sam znala. Mariana nije odgovorila. Umjesto toga privukla je Ali Babu i otresla prainu s odjee lady Macnaghten. Poravnala je udubljenja na cilindru i stavila ga na glavu lady Macnaghten. Zato si, dodala je lady Macnaghten i dalje okrenute glave, dobra prema meni i nakon to sam bila onoliko okrutna? Doista je bila okrutna, ali tada je bila povrijeena, uplaena i raupana kao to je Mariana uvijek bila. A i bila je dovoljno hrabra da uzjae jogunastog konja, iako su je svi odvraali od toga i da se unato strahu suprotstavi domaim seljanima. Mariana nije odgovorila, nego je iz svojeg depa izvukla rupi te paljivo obrisala prainu i suze stida s lica lady Macnaghten.

92

20. poglavlje

akle, rekao je Jusuf Bati istog poslijepodneva dok se s Hasanom vraao iz Batale drugi put tog tjedna, sada kad se er Sing priprema napasti Lahore, ima li izgleda da e rani popustiti i dopustiti mu vladati? Nimalo. Novcem i dragocjenostima kupuje svakog generala kojega moe. er Sing ini isto, dakako. Zajedno su potkupili cijelu nau velianstvenu vojsku. Hasan je otresao prainu sa svoje odjee. Sirdari sada biraju stranu, svaki oajniki eli biti u pobjednikom taboru. Uzdahnuo je. Pretpostavljam da ne moemo optuivati ljude jer se nastoje spasiti u situaciji u kojoj su ugroeni njihovi ivoti i imovina. Kaem ti, Jusufe, dodao je, dok su se provlaili pokraj kolone teko natovarenih deva, vie od bilo ega strahujem od dvostruke igre Britanaca. Koliko vidim, njihov je politiki zastupnik duboko upleten u sukob rani i era Singa. Objema je stranama davao obeanja i ohrabrivao ih. Malo ljudi to vidi, Jusufe, ali vjerujem da su Britanci istinski neprijatelji Pandaba. Nerado to spominjem, ali jesi li razmislio o poloaju svoje supruge? Jusuf je zastao paljivo birajui rijei. Je li mogue da joj je taj isti politiki zastupnik zapovjedio... Ne, otro je odvratio Hasan. Ona nije pijunka. Ali, tu je... Okrenuo je glavu od svojega prijatelja, pognutih ramena. Jusuf je uzdahnuo. Ta je ena bila u Lahoreu samo dva dana i vidio je da Hasanu ve uzrokuje tekoe. Taj jadnik nije imao sree sa enama. Trebalo je biti dovoljno to to mu je prva supruga umrla... Kao i eikov blagoglagoljivi sljedbenik koji je tu temu naeo onoga lipanjskog poslijepodneva, Jusuf je vjerovao da bi se Hasan trebao ponovno oeniti. Otkako je Engleskinja prije dvije godine otila, Jusuf je to pokuao utuviti svojemu prijatelju. Osjetljivost te teme nije mu doputala pitati Hasana o njegovim osjeajima prema toj eni, ali ipak je ponudio savjet, najprije predloio, potom ga ohrabrio i naposljetku mu zapovjedio pronai si drugu suprugu Pandapkinju. Nae ene su lijepe, ponavljao je. Indija nam zavidi na njima. Dobra Pandapkinja dat e ti jo est, sedam sinova. Ali Hasan je ostao pri svojemu. Jusufe, napokon je rekao, mukarci u naoj obitelji nemaju po dvije supruge. Jusuf je tada odustao od te teme. Bilo je uzaludno raspravljati s Valijulahovima. Kao i svi mistici, bili su nepraktini i oslanjali su se na snove i vizije u trenucima kad su trebali biti razboriti. eiku Valijulahu, Bog ga blagoslovio, doista je bilo svojstveno prisiliti sina da oeni tu strankinju zbog konjuareva sna, a njegovu je sinu bilo jednako svojstveno odbijati uvidjeti beznadnost tog braka. to je Hasan vidio u toj bunoj, neukrotivoj eni, osim njezine ljubavi prema njegovu sinu? Zacijelo je nije zavolio... Dok su ekali njezin povratak, Jusuf je nastojao zaboraviti ono to je vidio dvije godine

93

prije: istu tu enu kako se izvija na podu svojeg atora zbog bolnog zmijskog ugriza, a odjea joj se omotava oko nogu. Preplavio ga je stid jer je vidio lice druge supruge svojeg prijatelja. injenica da je vidio i vie od njezina lica bila je previe strana da bi mislio o njoj. Istini za volju, pokazala se hrabrom jer je Sabura dva puta spasila od istinske opasnosti, ali prema Jusufovu miljenju, nije uinila nita ime bi opravdala Hasanovo doivotno vezanje uz nju. Kad bi barem postojao nain da ga se izvue iz te pogrene zajednice... Britanci pokuavaju razvrgnuti moj brak, naglo je rekao Hasan. to? Kako zna? Jusuf je pljusnuo muhu na vratu svojeg konja, prikrivajui zadovoljstvo zbog te vijesti. Njihov politiki zastupnik i njezin tetak juer su doveli moju suprugu u haveli Kamar. Pokuali su uvjeriti mojeg oca da pristane na razvod. Razlozi koje su iznijeli bili su posve besmisleni. Kad ju je moj otac izravno pitao eli li se razvesti od mene, nije mogla odgovoriti. Kad sam ja potom razgovarao s njom, bila je zbunjena. Neveselo se nasmijeio. Mislim da je ak zaboravila to su joj naloili rei. Ali zato bi se Britanci uplitali u tvoja obiteljska pitanja? Zacijelo imaju ozbiljnijeg posla. Moda ele presjei povezanost moje supruge s Lahoreom prije no to er Sing napadne. U tom su sluaju barem dovoljno estiti da bi zatitili svoju enu. Jusuf je kimnuo. Kad e er Sing krenuti na Lahore? Hasan je slegnuo ramenima. Uskoro, ako se situacija nastavi odvijati ovako kako se odvija. Kad ovo nadmetanje zavri, od kraljevstva nee ostati nita. Iz smjera grada zaulo se potmulo tutnjanje. Jusuf je podignuo glavu. Topovska paljba! to te budale sad rade? Kad su oba konja jurnula u galop, oba su se konjanika nagnula naprijed, a njihova je iroka odjea zaleprala za njima. Kroz Delhijska vrata izaao je glasnik i mahnuo im. Brzo doite, viknuo je nadjaavajui buku prometnog puta. Pred tvravom je velika tamaa. Raznijet e ljude topovima! Na ravnici ispred zidina tvrave mnogo je pjeaka rasporeeno tako da ine tri stranice kvadrata, neki u lepravoj domaoj odjei, a drugi u starim europskim jaknama i poprenim pojasevima. Unutar kvadrata nalazila su se tri topa od dvanaest funta, s cijevima okrenutim prema otvorenoj stranici. Na otvorima cijevi bila su svezana tri ovjeka, jedan jo djeak, jedva dovoljno star da bi imao bradu. Sinovi izopaenosti, glasno je opsovao Jusuf kad su on i Hasan poveli svoje konje kroz guvu bunih gledatelja koji su se borili za to bolji vidik. Koji je sin stida ovo uinio? Stiaj se, Jusufe, upozorio ga je Hasan. Rani to ini kako bi ugodila Britancima. Ne moe im dati Koh-i-Noor dijamant pa pogubljuje Afganistance kako bi im ugodila. Osueni se nisu trzali. Nijedno od tri lica nije iskazivalo strah, ak ni djeakovo, ali tijela su ih otkrivala. Jusuf je vidio da su im se ake i stopala ukoili. Djeakov alvar bio je natopljen od prepona do glenjeva. Pogledaj onamo. Pokazao je Jusuf. Uhvatili su tvojeg trgovca i njegova bucmastog pomonika. Na drugoj strani podruja pripremljenog za ispaljivanje u redu je ualo jo desetak Afganistanaca, pod nadzorom vojnika, gologlavih, s rukama svezanim iza lea. Neki su imali uska lica poput jastreba, a neki nisu, ali nijedan nije iskazivao emocije, kao ni mukarci na topovima. Svi osim dvojice bili su odjeveni u grubu, otrcanu odjeu.

94

Hasan je slijedio pogled svojeg prijatelja, a tada je okrenuo svojeg konja. Rekao si da ne vjeruje Zulmaju i njegovu prijatelju, usprotivio se Jusuf kad su poeli obilaziti gomilu. Moda si bio u pravu. Hasan ga je zapanjeno pogledao. To su ljudska bia, Jusufe. Podbo je konja u galop i pojurio prema zarobljenicima, a Jusuf pokraj njega. Netko je viknuo zapovijed. Tri su topa opalila gotovo istodobno. Oblak crnog dima sakrio je prizor pred topovskim cijevima, a potom krenuo prema dvama konjanicima, ispunivi im oi dok su umirivali svoje uplaene konje. Kad se dim raziao, Jusuf je uasnuto puhnuo. Tlo pred topovima bilo je poprskano krvlju. Dijelovi tijela leali su razasuti po praini. Nekoliko je vojnika na zapovijed svojih nadreenih nevoljko svezalo krajeve turbana preko lica i krenulo sasjei razderane ostatke koji su visjeli s topovskih cijevi. Jusuf je opazio visokog Europljana u pranjavoj crnoj odjei koji je stajao ispred naguvane gomile te s neskrivenim zadovoljstvom promatrao krvoprolie. Dok ga je Jusuf gledao, ovjek je pogledao prema zarobljenicima koji su ekali, ugledao afganistanskog trgovca i naglo se trznuo. to je ovo? Hasan je zaustavio svojeg konja. Gnjevno je pogledao pandapskog asnika koji je uvao svezane zarobljenike. to su ovi ljudi uinili? Tko je zapovjedio ova smaknua? Jusuf je krajikom oka gledao kako se stranac pribliava, a tada oklijeva, sluajui. asnik je slegnuo ramenima. Ranine zapovjedi, odgovorio je. Ti su ljudi neprijavljeni zloinci. Mladi Habibulah, koji je uao pokraj Zulmaja, podignuo glavu i na licu mu je zasjala nada. Drugi su zarobljenici iza njih mirno kleali na tlu. Hasan je pokazao prema dvama trgovcima. Oni ljudi nisu zloinci. Osobno ih poznajem. Odmah ih pusti. To su pijuni u slubi raninih neprijatelja, rekao je vojnik uprijevi cijev svoje puke Habibulahu u lice kako bi naglasio svoje rijei. Ne, pijuniraju za Britance, rekao je drugi. Pusti ih, ponovio je Hasan. asnik je pljunuo. Patuni su gamad. Pljakaju i mlate ljude ni za to. Ubijaju Engleze koji prolaze kroz tjesnace na putu u Afganistan. Neodreeno je mahnuo rukom. ak i ako ovi ljudi jo nisu poinili takve zloine, poinit e ih. Uvijek ih ine. Zato bismo ekali? Bolje da ih sada ubijemo. Pusti ih, svinjo! viknuo je Jusuf. Ti ljudi nisu Patuni. Zar ne prepoznaje Tadike? ekaj, Jusufe, promrmljao je Hasan. Sjahao je i priao asniku. Molim te, doi ovamo, pristojno je rekao pokazujui podalje od vojnika i njihovih zarobljenika. Ondje moemo razgovarati. Kad je Hasan otiao s asnikom, Jusuf je meu gomilom pogledom potraio Engleza u crnom, ali nije ga bilo. Trenutak poslije Hasan i asnik su se vratili. Jusuf je vidio kako asnik kima prema Zulmaju i Habibulahu. Moete ii, progunao je, a tada je gnjevnim pogledom uutkao svoje iznenaene ljude prije no to je pokazao iza gomile. Ondje vam je deva. A vi, dodao je mahnuvi glavom, idite. Ali, zato ih oslobaa? Ubio si samo est! pobunio se netko iz gomile. Ne putaj ih! Ubij ih, ubij ih! povikali su drugi.

95

asnik je prijetei mahnuo pukom. Raziite se! zagrmio je. Raziite se prije no to vas pobijem. Nemoj prerezati, viknuo je Zulmaj malo poslije, ruku i dalje svezanih iza lea. To je moj turban. Doista jest. Jusuf je vratio no u korice, a tada se vragolasto nasmijeio gledajui kako Hasan paljivo odmotava grubu pamunu tkaninu koja je sputavala Zulmajeve ruke. Habibulah im je ve poljubio ruke. Zulmaj je kimnuo u znak zahvalnosti, a dvanaestero drugih ljudi u dronjcima prolo je pokraj njih u koloni i svaki je drao desnu ruku na srcu. Zulmaj se nije smijeio, a kad su mu ruke osloboene, ozbiljno je kimnuo. O, srce, kad te vrijeme tuge svlada, promrmljao je, ieznut e ako ima dobre prijatelje. U lagodnim trenucima prijatelja je mnogo, ali u nevolji jedan je dovoljan. Hasan se nasmijeio. Laskate mi, Zulmaj, citirajui Jamija zbog ovakve sitnice. Dok su poslije jahali prema grau, Jusuf je pogledao Hasanove nekiene ruke i prasnuo u svoj tektav smijeh. Nadam se, rekao je, da nisi bio previe vezan za one svoje zlatne prstene.

96

21. poglavlje
14. sijenja 1841.

ad je supruga Hasana Ali Kana prije nekoliko dana stigla u haveli Kamar nakon dvije godine odsutnosti, ak je i sultanija Safija pourila prema prozoru kako bi kroz filigranom ukraene kapke pogledala prizor na dvoritu. Malena Aktar stajala je s drugim slukinjama na prozoru sa slabijim pogledom, dijelei njihovo zadovoljstvo dok su gledale kako djeak nalik Hasanu Ali Kanu izlazi iz nosiljke, a potom tri na drugu stranu platnene pregrade u naruje oca koji ga je ondje ekao. Ali njezino je zanimanje najvie pobudila Hasanova supruga strankinja. U konjuarevu snu predstavljena kao lavica, dva je puta spasila Sabura od maharade Randita Singa i tako zasluila ast postati snahom eika Valijulaha. Dok su ene uzdisale nad Saburovom ljepotom, zdravom energijom i nad oitom radou njegova oca zbog njegova povratka, Aktar je razmiljala o eni koja je izvela te hrabre podvige i osvojila srce te obitelji. Tko je ona i kako izgleda? Zacijelo je visoka i kraljevskog dranja, otmjena poput supruga, osoba iji se uzvien karakter ita u svakoj njezinoj gesti... Aktar je ostala zapanjena kad je iz nosiljke izala raupana prilika toliko udna da je Aktar pomislila kako zacijelo sanja. Njezina upadljivo prugasta odjea, sablanjivo uska u gornjem dijelu, od struka nanie bila je toliko iroka da su joj noge zacijelo bile strano deformirane. Lice joj je skrivala koara koju je nosila na glavi. Neposluna kosa nehajno joj je leala na ramenima. Bila je najudnije stvorenje koje je Aktar ikada vidjela, ali kad je stranac u crnom sjahao i uao s njom u eikovu dnevnu sobu, bilo je oito da je ta ena doista glasovita Saburova skrbnica. ene i druge slukinje nakon toga su se razile kako bi ekale njezin dolazak u odaje na katu, ali Aktar nije napustila svoje mjesto pokraj prozora. arko elei jo jednom vidjeti to neobino bie, gledala je kako eik Valijulah i dva stranca izlaze iz dnevne sobe, kako bi ih uskoro zamijenio sm Hasan Ali Kan, koji je preko praga preao u svojemu dugom, izvezenom ogrtau, s malim Saburom u naruju. Aktar je vidjela kako Hasanova supruga strankinja izlazi iz eikove dnevne sobe. Ona je prenijela vijest da je strankinja umjesto da se uspne kamenim stubama prema obiteljskim odajama, ponovno ula u nosiljku i napustila haveli. Taj neoekivan i razoaravajui odlazak objanjen je naknadno, kad je Hasan Ali Kan donio sina na kat i spustio se na pod prekriven prostirkom pokraj svoje tete dok su se druga djeca, djeaci i djevojice, okupili oko Sabura i pjevuili mu. Britanci trae da na brak bude razvrgnut, Hasan je tiho rekao svojoj teti, a njegove je rijei ula i Aktar koja je trebala otii iz sobe kad je on uao, ali je ostala, zbog pristojnosti omotana irokim velom do oiju. Kau da se Mariam slae, ali vjerujem da je prisiljavaju. Umorno je mahnuo rukom kad je Sabur otrao s dvoje starije djece. Ti se ljudi upliu u nau stvar...

97

Sultanija Safija poloila je punaku ruku na njegovo koljeno. Ne brini, duo, rekla je grubim glasom. Alah je dobar. Neka doe ovamo. Vidjet emo to se moe uiniti. Kad se ista nosiljka vratila sutradan ujutro, ene su se ponovno natiskale na prozorima. Supruga Hasana Ali Kana taj put nije otila. Umjesto toga ula je na vrata koja su vodila na kat. Nekoliko trenutaka poslije utanje na verandi najavilo je njezin dolazak. Aktar je otvorenih usta zurila u stvorenje koje je nesigurno stajalo na vratima u ne osobito istim arapama, suknjama koje su leprale oko nje, stezniku koji je otkrivao obline njezinih grudi, s pokrivalom za glavu ukraenim pranjavim vrpcama, koje joj je visjelo iz ruke. Izbliza je bila zapanjujue neprivlana. Lice joj se doimalo otrim i napetim. Kosa joj se s prednje strane doimala suho, a koa ispucano. Nakon to je mjesecima uila ensko uljepavanje, Aktar je arko poeljela uiniti neto s njezinim rukama. Ali uza svu njezinu neuglednost, kad je Sabur baba dotrao k njoj i kad je ona na pragu kleknula kako bi ga zagrlila, lice joj se omekalo i na njemu se pojavila neobina ljepota. Mir s tobom, zagrmila je sultanija Safija te im prila drei Kuran omotan svilom, i dobrodola kui. Hasanova supruga skoila je na noge i pristojno pozdravila sultaniju Safiju, prislonivi spojene prste desne ruke elu, a Sabur je skokom uao u sobu pred njom. Mir s vama, bhaji, odgovorila je polaganim, savrenim urdskim. Oprostite mi, ja... Nema se to oprostiti. Visoko podignuvi knjigu, sultanija Safija pokazala joj je neka proe ispod nje. Doi, dodala je tutnuvi knjigu ispod pazuha i krenula prema svojemu uobiajenom mjestu uz jedan od zidova. Sjedni sa mnom. Kad je pridolici natoila au vode, Aktar je podignula pogled i vidjela kako ta ena ukoeno uspravno sjedi pokraj sultanije Safije, kao da joj odjea ne doputa opustiti se. Aktar se pitala zato njezini ljudi ele razvrgnuti taj brak? Iako bi Hasan Ali mogao biti nezadovoljavajui suprug, zlostavlja ili impotentan, nije bilo vremena da se te tekoe pokau. Svi su znali da je haveli Kamar napustila jutro nakon vjenanja i da se tek sada vratila. Ako se razvede od Hasana, ostavit e ga bez supruge po drugi put u dvije godine. Da je ostala, njezina rastrgana napetost nedvojbeno bi naruila mirno ozraje eikova doma. Sultanija Safija, kojoj oito nije smetala udnovatost ene pokraj nje, zadovoljno je uzdahnula i pruila ruku kako bi utipnula Sabur babu za obraz kad se vratio zagrliti pomajku. Aktar se pitala kakvo li je osobito saznanje Safija imala o Saburovoj skrbnici? Ako je to doista bilo tako, je li zapravo ona bila arobnica, a ne neka manje vana osoba? Unato svem promatranju izbliza, Aktar joj nije nauila nita o iscjeliteljskim metodama sultanije Safije, iako je vidjela njihove uinke. Nedavno je bila svjedoila povratku jalove ene koja ih je posjetila prije nekoliko mjeseci sada trudne, koja im je sa suzama zahvalnosti donijela med iz svojeg sela. Aktar je vidjela smirivanje djeaka koji je nakon oeve smrti patio zbog zastraujuih snova i vie drugih, manjih iscjeljenja, ali ipak nije bila blie istini o tome kako se ta iscjeljenja dogaaju. Jo nita nije objasnilo mir koji je osjeala od trenutka kad je pala niza stube na skrb sultanije Safije, potrebu da se moli kad i Safija ili elju da oponaa svaki njezin pokret. Aktar, zapovjedila je Safija, uzmi stvari Mariam bibi iz krinje u mojoj sobi i pomozi joj odabrati to e odjenuti. Dok je strankinja stajala na pragu, Aktar je izvukla krinju iz kuta i podignula poldopac.

98

Unutra je bio dvadeset jedan komplet odjee, privremenim avovima povezan u uredne paketie. Aktar ih je brojila vadei ih na Safijin jednostavan pleteni leaj. Svi su bili jednaki par irokih, vreastih hlaa, potkoulja, duga koulja koja se nosi preko nje i iroka dupatta nalik plahti, kojom se pokriva glava i gornji dio tijela ali su se razlikovali teinom tkanine i sloenou ukrasa. Neki su bili od utirkanog, izvezenog muslina za ljeto, a drugi od debljeg pamuka za hladnije mjesece. Osam kompleta bilo je svileno, razliito sveano, i svaki je imao fino izvezenu koulju ili dupattu. Bilo je raznobojnih alova. Sve je bilo najbolje kakvoe. Odjenut u ovaj. Hasanova supruga pokazala je uti komplet i fin svjetlouti al, raskono izvezen zelenim i ljubiastim koncem. Kad je Aktar malo bolje pogledala, vidjela je da je pogrijeila sa alovima. Taj je bio star i imao je malenu smeu mrlju na rubu. Pokuala je prikriti zaprepatenost tim otkriem. Kako li je runo davati stare stvari nevjesti u obitelji... Poderala je privremene avove koji su komplet drali zajedno, istresla potkoulju, koulju i dupattu te ih poloila na druge stvari. Potom je uvela uzicu u pojas hlaa, kimnula i zatvorila Safijina dvostruka vrata za sobom, ostavljajui Hasanovu suprugu da se sama bori s mnogim kopama na svojoj stranoj odjei. Lako bi joj zagladila upavu kosu na elu i iscijelila ispucane usne te grube ruke, ali ta je ena odbila pomo koju joj je Aktar ponudila dok joj je pripremala odjeu. Nije mi potrebna tvoja pomo, rekla je dovoljno pristojno, zataknuvi suhe kovre iza uha, neu ostati... Tada je stala usred reenice i lagano udahnula dajui Aktar do znanja da je to istina, da ne namjerava ostati. Njezino odbijanje razoaralo je Aktar, koja je tu priliku eljela iskoristiti kako bi iskazala svoje umijee, jer je proteklih mjeseci prihvatila dunost odravanja ena u obitelji. Iako se u kui Valijulahovih malokad besposliarilo, svim su enama bili potrebni osnovni postupci uklanjanje dlaka s tijela, oblikovanje obrva, uljenje kose i koe. Taj je posao godinama obavljala Safijina stara slukinja Firoz bibi, ali tada je povjeren Aktar i njezinim oiljcima prekrivenim njenim rukama. Svaki je zadatak obavljala sa svojom uobiajenom energijom, usavravajui svoje vjetine. Posla je bilo mnogo. Budui da kia nije padala ve mjesec dana, zimski zrak u Lahoreu toliko se osuio da je ak i sultanija Safija, koja inae nije tratila vrijeme na takve aktivnosti, zamolila Aktar da joj nanese ulje na sve rjeu kosu sivu poput elika. ene koje su ivahno avrljale ponovno su utihnule kad su se vrata otvorila i kad je strankinja nasmijeena ula u sobu, a tada stala, zagledana u mjesto na kojem je sjedila. To mjesto vie nije bilo slobodno jer su na njemu dvije male djevojice kleale pokraj sultanije Safije, dodirujui se ramenima, kimajui dok im se starija ena obraala. Aktar je zakljuila da lavica u normalnoj odjei izgleda bolje. Pokreti su joj bili skladniji no to je Aktar mislila da e biti, ali oito nije znala kako bi nosila stari, noeni al, kosa koja joj je trebala visjeti niz lea u pletenici, i dalje je bila labavo privrena uz glavu, a veliki dio padao je na vrat. Zastala je, usta su joj se objesila, prela je pogledom po sobi i pola sjesti ispod jednog prozora, a ene oko nje nainile su joj mjesta. An-nah! Sabur baba joj se bacio u krilo. Gdje si bila? Zato si odjenula novu odjeu? Ne rekavi nita, njegova ga je skrbnica samo zagrlila, odsutno zagledana kroz prozor. Kad se on naslonio na njezine grudi, poela mu je stranim jezikom pjevati besmislenu rimu. Dok je zelenooka supruga Hasana Ali Kana pjevala svojem posinku, zraila je tolikom tugom da su druge ene okrenule glave, kao da ne ele smetati tolikoj boli. Da je itko upitao Aktar, rekla bi kako su tajanstvene usluge sultanije Safije od svih ena u Lahoreu

99

najpotrebnije upravo supruzi njezina neaka.

100

22.poglavlje
Tra-la-la-la, to je moj sin John, u hlaama je u krevet legao on...

ariana se nagnula nad Sabura ne obazirui se na poglede ena koje su aputale oko nje. Bilo je luckasto osjeati se povrijeenom jer su one dvije djevojice zauzele njezino mjesto pokraj sultanije Safije. Bilo je uvrnuto eljeti da Safija prestane razgovarati s tim djevojicama, da podigne glavu, nasmijei se, da je primijeti u njezinoj domaoj odjei. Ali, luckasto ili ne, dok je sjedila ispod prozora zatienog reetkama, osjeala je bol previe poznate usamljenosti i ponienosti. Nije joj palo na pamet da bi se to moglo dogoditi. Rano ujutro, nakon to je napokon dobila doputenje da ostane u haveliju Kamar, mislila je samo na Sabura te na svoju uskoro zadovoljenu opinjenost eikom i njegovom sestrom blizankom. Zamiljajui kako joj Sabur sjedi u krilu dok se pred njom otvaraju velianstveni vidici tajanstvenog znanja, pobacala je svoje etke za kosu i odjeu u najmanju krinju te mahnuvi pozdravila zapanjenu tetu i tetka. Zacijelo je bilo malo kua koje su se diile uglednim sufijskim eikom i osobom kao to je sultanija Safija. Dok su njezini nosai dahtali pranjavim putem iz alimara, pitala se koliko je Engleskinja provelo samo jedno jutro s takvom obitelji? Zaokupljena svojim snovima bila je na pola puta uza stube koje su vodile u enske odaje kad je shvatila da e taj ponovni susret biti vie od onoga to je zamiljala. Znali su za njezin zahtjev za razvodom. Safija i cijela obitelj zacijelo ve znaju kako se iz Calcutte vratila samo zato da bi odbacila Hasana kao svojeg supruga i kako bi napustila Sabura. U vrtlogu misli pred pragom dnevne sobe sagnula se kako bi odvezala izme. Kako e se obitelj postaviti prema njoj? Hoe li ignorirati njezinu prisutnost, a potom glasno i uvredljivo govoriti o njoj tako da ona to moe uti, kao to su to inili Englezi? Prezirui drutvo Calcutte te je okrutnosti uspjela preivjeti, ali ovaj haveli, s njegovim tajnama i privlanou, nije kua u Calcutti. Strahovala je da e je odbijanje ena iz obitelji Valijulah zaboljeti vie no to moe podnijeti. Ali Sabur je dotrao k njoj, a sultanija Safija dola je za njim, priavi joj otvoreno i odluno, s omotanim Kuranom u ruci. Nema se to oprostiti, rekla je podignuvi Kuran kako bi Mariana prola ispod njega dok ulazi u sobu. Pokraj Safije, pred oima tamnoputih ena i djece koji su je nijemo promatrali, Mariana je osjetila kako je svladava elja da i sama posjeduje Safijinu smirenu mo. Previe srameljiva da bi joj pred svima postavila pitanje, bez rijei je sjedila na podu prekrivenom prostirkom, uspravna, a steznik joj se zarezivao pod rebra dok je ekala da netko progovori. Potom joj je slukinja po imenu Aktar, slina ptici, pomogla izvadivi njezinu novu domau odjeu. ak je ponudila da e joj nauljiti kosu. Ohrabrena djevojinom ljubaznou, Mariana je iz Safijine sobe izala s novim samopouzdanjem, a u mati su joj se oblikovala

101

pitanja koja e postaviti, kad je ustanovila da je njezino mjesto zauzeto i da joj samo Sabur pravi drutvo. Tada su ene mrmorile meu sobom, pretiho da bi ih ula. Njoj se nitko nije obratio, nego samo Saburu, koji je izmigoljio iz njezina krila kad mu je jedna djevojica kovrave kose prila i pozvala ga. Sultanija Safija nakaljala se na drugom kraju sobe. Vrijeme je, izjavila je pogledom preavi preko sobe poput iskusne vladaoce, da progovorimo o prosjacima. Dvoje djece udaljilo se skakuui. Mariana je zagrizla usnu. Moda nije trebala doi. Uvjerena sam, poela je sultanija Safija svojim mukim glasom, da se sve sjeate kako smo se prije nekog vremena sloile da svi prosjaci, koliko god bili prljavi ili bolesni, daju neto lijepo onima koji im prue milosre. Ustanovile smo da neki uzvrate zahvalom ili blagoslovom, ali i pitale smo to daje prosjak koji ne zahvali i ne blagoslovi. Alija je otkrila odgovor. Kimnula je jednoj od dvije djevojice koje su zauzele Marianino mjesto pokraj nje. Govori, zapovjedila je. Reci nam to si nauila. Drei se za ruke, dvije su se djevojice ozbiljno okrenule prema enama. ak i najprljaviji prosjak, protisnula je manja od njih, nudi mogunost da ugodimo Bogu. Safija je ponovno kimnula. To je tono. Tu mogunost nitko ne nudi oito i jednostavno kao to je nudi prosjak. To je svrha njegova prosjaenja, bez obzira na to je li tu dunost zatraio ili nije. I, dakako, Boje je zadovoljstvo skriveno u naim dobrim djelima, a njegovi su blagoslovi mnogo bolji od svakoga ljudskog bogatstva, zahvalnosti ili pohvale. Mariana je grizla usnu. Koliko je ona dobrih djela uinila u posljednje vrijeme? Nedvojbeno nije pruila milostinju nikome od sablasnih, neugodnih prosjaka koje je vidjela pred vratima alimara. Nemoj im nita davati, rekao joj je Strvinar. Ako im da neto, doi e ih jo stotine. Ali to ako prosjak samo hini da je siromaan? upitao je djeak koji je izgledao kao Alijin stariji brat. Safija se nasmijeila. U tom sluaju, Munavare, sjetimo se naeg proroka, koji je rekao: >Daj onima koji zasluuju i onima koji ne zasluuju. Mogue je da e Bog i tebi dati neto to ne zasluuje.< Moramo biti dobri prema svim Bojim stvorenjima, dodala je, jer imamo na umu da potrebiti ne trae uvijek pomo. Moramo imati na umu i da je svatko od nas prosjak pred Bogom. Mariana se stisnula u svojemu utom alu, arko udei da je ta mudra ena ukljui, da je pogleda u oi. A sada, nastavila je Safija, ispripovijedat u vam priu, zapravo, prvi dio te prie, jer je preduga da bih je cijelu odjednom ispripovijedala. ene oko Mariane amorile su u iekivanju. Pretila, naizgled ozbiljna djevojka na drugom kraju sobe povukla je Sabura u krilo. Safija se osvrnula uokolo, dala znak krhkoj slukinji neka sjedne i slua, a tada se na trenutak zagledala ravno u Marianino lice. Daleko na sjeveru, poela je pjevnim tonom, okreui glavu od Mariane, ivio je kralj ija je raskona palaa gledala na grad koji je vrvio ivotom. Kad su njegova tri sina odrasla, kralj je osjeajui potrebu da izabere nasljednika pozvao najstarijeg sina k sebi. Kralj je princu, sitniavom momku, dao dva srebrnjaka i odjeu trgovca, nastavila je Safija. >Sine, poi u grad<, rekao je, >i promatraj to ljudi ine. Ako je Alahu po volji, stei e znanje koje e ti jednoga dana pomoi vladati ovim kraljevstvom. U palau se moe vratiti kad pronae vrijedan nain da potroi svoja dva srebrnjaka.<

102

Najstariji princ se preruio i krenuo, ali u palau se vratio prije zalaska sunca. >Oe<, tuno je rekao, >elio sam uiniti kao to si me uputio, ali u cijelom gradu nisam mogao nai istog, mirisnog mjesta na koje bih sjeo dok promatrani to ljudi ine. Mogao sam sjesti samo na prljavo, preokrenuto kamenje ili izlizane stube kua. Budui da nisam mogao ostvariti tvoju prvu uputu, do druge nisam ni stigao<. Jedna starija ena zaobljenih lea nedaleko od Mariane mrcnula je. Luda, promrmljala je, to je oekivao u gradu? Mariana ju je iznenaeno pogledala. Ta ena zacijelo nikada nije pogledala iz svoje zatvorene nosiljke, ak ni dok je putovala poploenim ulicama Lahorea... Razoaran u najstarijeg princa, nastavila je Safija, kralj je poslao svojega drugog sina, uzornog mladia. Dao mu je istu odjeu trgovca, ista dva srebrnjaka i isti savjet koji je dao prvome sinu. Mlai je princ otiao kao i njegov brat, ali i on se vratio prije veeri. >Oe<, zavapio je, >elio sam promatrati to ljudi ine, ali kamo god iao, vidio sam lopove i depare, kockare i nepotene trgovce. Rastuen poronou ovoga grada, nisam pronaao nita to bih kupio za svoja dva srebrnjaka. Stari je kralj uzdahnuo i poslao po treega, posljednjeg sina, veselog, radoznalog mladia. >Djeae moj<, alosno je rekao, >svoje sinove nisam uspio dovoljno pouiti svijetu izvan ove udobne palae. Da sam znao koliko e grad razoarati tvoju brau, upozorio bih ih prije no to ih poaljem onamo. Ali budui da im nisam dao savjet, ne mogu ga dati ni tebi. Idi, odjeni ovu odjeu trgovca i promatraj to ljudi ine. Kad se vrati, mora mi rei to si ondje nauio i koju si namjenu pronaao za svoja dva srebrnjaka<. ene su kimale i pogledavale se. Mariana se promekoljila, neugodno svjesna da ona, djeca i slukinja nalik ptici jedini nisu ve uli tu priu. Je li izraz Safijina lica skrivao poruku kad je pogledala Marianu prije no to je poela pripovijedati? Safija je pomaknula svoje krupno tijelo, oslonjeno na satenski jastuk. Kao i njegova braa, rekla im je, najmlai princ krenuo je u grad. Ondje je zatekao poploene ulice, a na njima kue s reetkastim balkonima, koje su gotovo dodirivale jedna drugu jer su prolazi bili toliko uski. Na tim je ulicama upoznao svirae, onglere, limare, lopove i bogatae. Vidio je koare prepune zaina jarkih boja i trgovce kako eljeznim vagama vau sono voe. Kupci su leali na ilimima dok su bosonogi razmotavali arene svile i pokazivali im. Trgovci zlatom i dijamantima svoju su robu pokazivali na majunim tezgama nedaleko od mirisnih prodavaonica u kojima su se prodavala mirisna ulja i mirisi za paljenje. Dakle, tako je ena zaobljenih lea stjecala saznanja o utvrenom gradu koji nikada nije vidjela... Naveer je princ, nastavila je Safija, umoran i gladan, potraio odmor u jednoj ajani. Dok je sjedio i uivao u aju, jedan se prosjak dovukao do njega. Bio je duboko pognut i vonjao je toliko odbojno da su mu se ljudi sklanjali s puta, s grimasama gaenja na licu. >Smiluj se<, zavapio je prosjak unuvi pokraj princa, >smiluj se i pomogni mi preivjeti ovu no.< Princ se saalio i nasmijeio. >Prijatelju<, odgovorio je, >imam samo dva srebrnjaka. Prvim u platiti ovaj kruh i aj, ali ti moe uzeti drugi. A u pogledu preivljavanja noi, ni ja nemam gdje spavati.< Ali, kako nije imao gdje spavati, bhaji? upitao je jedan mali djeak glasom prepunim zabrinutosti.

103

Safija se nasmijeila. Predugo je ostao u gradu, Reman. Ali mora priekati ostatak prie. Princ je dao prosjaku drugi srebrnjak, nastavila je. Prosjak je tada posegnuo u vreu koju je nosio sa sobom i iz nje izvukao lijep svileni ilim, istkan od mnogo boja, finiji i meki od svih u kraljevoj palai. >Moli se na ovom ilimu i redovito daj milostinju <, rekao je pruajui ga zapanjenom princu, >pa e uvijek imati dovoljno jela i dobro odmorite.< I s tim je rijeima otiao. Bhaji, bhaji, ubacila se mala Alija, najmlai princ ugodio je Bogu i zato je primio blagoslov, zar ne? Doista jest, duo, zagrmjela je sultanija Safija. Ali mora mi dopustiti da zavrim. Te noi princ je prostro svoj novi ilim u jednoj vei, izmolio veernju molitvu Alahu, Onome koji alje blagoslove, i legao. Neugodan vonj otpadnih voda odjednom je nestao, a zrak se ispunio mirisom jasmina i rua, ambre i mousa. Zatvorena tiina ulice je nestala, zamijenjena milozvunim uborenjem vode i veselim pjevom slavuja. Princ je ispod ilima osjetio meku travu. Previe umoran da bi razmiljao o tim udima, zatvorio je oi i istog trena utonuo u dubok san. Kad je sutradan ujutro ustao kako bi se pomolio Alahu, Onome koji zadovoljava potrebe, na rubu svojega lijepog ilima opazio je dva srebrnjaka. Safija je spustila ruke, dajui do znanja da je zavrila. Sobu je ispunio amor zadovoljstva. Mariana se osvrnula uokolo i prenula se uvidjevi da je princ u njezinoj mati, neupadljivo preruen pod grubom vunom i jednostavnim, utirkanim turbanom, bio Hasan Ali Kan. Kad se udam, najavila je malena Alija, moj e suprug biti ba kao taj princ.

104

23.poglavlje

oslana u kuhinju pomoi Firoz s poslijepodnevnim obrokom, Aktar je uala na kamenom podu nasuprot dvije velike pei na drva, s hrpom kovanih bakrenih posluavnika pod nogama. Pokraj nje su, u visokim hrpama na listovima banana, bile devedeset etiri velike pogae koje su ekale da ih se rasporedi na posluavnike. Aktar je znala da ih je devedeset etiri jer ih je sultanija Safija izbrojila pet minuta prije, za svojega uobiajenog posjeta kuhinji prije obroka. Nemoj ni pokuati ukrasti hranu, upozorila ju je zdepasta kuharica kad je prvi dan radila u kuhinji. Safija bhaji ima oi poput strvinara i pamenje poput slona. Dok je pomonica grabila kuhanu leu, kozje meso s curryjem i repom te zainjenu piletinu na Aktarine posluavnike, Aktar je razmiljala o svojim snovima. Prvi je doao neoekivano, nekoliko noi prije dok je Aktar leala u odajama za slukinje i ekala san. Potpuno oblikovala, ali nejasnog znaenja, vizija je prodrla u sjeanja na selo njezina djetinjstva i umjesto toga je suoila s nepoznatom slikom ene koja sjedi pokraj otvorenih vrata, a njezina je prilika gotovo skrivena mnogim ruinim laticama koje su letjele kroz otvor i obavijale je. Ta ena i njezin oblak od rua ostali su s Aktar itav tjedan dok je prala velove, posluivala hranu i upala obrve. San nije ispriala nikome nego ga je prigrlila za sebe, uivajui u njegovu uestalom pojavljivanju u svojim mislima: ena, nepoznata u svojim velovima, hrpe latica boje svitanja, miris rua. Aktar je bila uvjerena da takav san nipoto ne bi mogao ui u prljavu kolibu u kojoj je ivjela sa suprugom. Ne, te su vizije bile samo za mjesta kao to je ovaj haveli, u kojem su se istoa i zdrav razum pridruivali moi i tajnovitosti. Druga vizija pojavila se juer ujutro, neposredno nakon to ju je probudio mujezinov zov. Pokazala je istu enu i ista vrata, ali ena je taj put uala, pognute glave, obavijena uskovitlanom olujom praine koja je rasula sve njezine ruine latice osim male preostale aice koju je vrsto pritiskala uz grudi. to su znaile te dvije vizije i pria koju su naoko pripovijedale oblagoslovu kojemu slijedi propast? Aktar je podignula prvi posluavnik i krenula prema stubama, ali tada je doavi na drugu pomisao zastala toliko naglo da je stara Firoz iza nje sa sljedeim posluavnikom ljutito puhnula. U Safijinoj prii princ je sanjao. Iako se njegova vizija razlikovala od Aktarine, bila je jednako iva. Ako je prinev san bio vaan dio njegove prie, tada su njezine dvije vizije moda takoer bile vane. Ne imajui dar koji bi ostavila pred vratima sultanije Safije, Aktar joj je barem mogla ponuditi svoje snove. Ali sada nije bilo vrijeme za to jer je morala nahraniti ene i djecu, a Safiju, koja je

105

doista uivala u hrani, nipoto se nije prekidalo u jelu. Ali Aktar e pronai pravi trenutak, moda kasnije, kad veina ena legne spavati, a Safija ostane sama pisati svoju poeziju. To se moe pokazati zanimljivijim od potrage za arobnicom. Zato se toga nije prije sjetila? Mariana je sjedila naslonjena na zid, rukama obujmivi koljena, i gledala kako stiu posluavnici s debelim lepinjama te pokrivene bakrene posude za posluivanje. ene i djeca smjestili su se na pod sa svojom hranom ili su je odnijeli u druge sobe. Punana djevojica uzela je Sabura za ruku i odvela ga, nosei sveanj listova banane u drugoj ruci. Mariana je pogledala na drugu stranu, prisiljavajui se pustiti ga. Zadnja osoba koja e dobiti posluavnik sultanija je Safija. Doi, Mariam, pozvala ju je pokazujui prazno mjesto pokraj sebe. Pridrui mi se. Pokazat u ti kako valja jesti rukama. Mariana je pozorno promatrala kako Safija grabi piletinu iz pocinane posude za posluivanje na list banane pred sobom, a potom trga komadi kruha i njime odvaja komadi mesa od kosti. Mora nauiti pravilno jesti, samo desnom rukom, pouila ju je prije no to je kruh s teretom piletine i umaka stavila u usta. Dok je vakala, odmjerila je Marianu. I ne pokuavaj jesti dok na sebi ima taj al. Mogla bi ga unititi. Hasan ti ga je kupio prije tjedan dana, od jednoga afganistanskog trgovca. Hasan. Mariana se ukoila, ali ak i dok se pripremala obraniti se, vidjela je da se Safija ve vratila svojem obroku. Oblinja skupina ena napokon je progovorila. Ona ne zna nositi al, rekla je jedna. Temina, pokai Mariam bhaji kako da ga nabere. Odlazite, progunala je Safija maui komadiem kruha. Pustite me na miru. Ovo je prelijep stari jarnavar vrlo fina izrada. Jedna mlada ena visokog nosa uzela je rub Marianina utog ala izmeu palca i kaiprsta. Ljubiasta boja je neobina. Pogledajte kako zeleni vez odgovara njezinim oima. Mora ga nositi ovako, rekla joj je druga ena, kojoj je niz lea visjela pletenica debela poput Marianina zapea. Pruila je ruke i labavo sloila tkaninu oko Marianinih ramena. Rukav joj je pritom skliznuo i otkrio glatku podlakticu bez dlaka. Mariana se zagledala u nju. Gdje je ve vidjela takvu njegovanu ruku? Ne mogavi se sjetiti, povukla je svoje rukave nie, odjednom svjesna da su njezine ruke prekrivene finim, svijetlim dlaicama i da je njezina raupana kosa previe suha unato svem etkanju, da su joj usne, unato dragocjenoj zalihi ruine vode koju je njezina teta Claire uvala, bile bolne i ispucane. Nijedna fina Engleskinja nije svoj izgled poboljavala na umjetan nain, ali nije se moglo porei da je Mariana, posve prihvatljiva u alimaru, izgledala strano pokraj njegovanih ena u toj kui. Zato su te ene bile toliko ljubazne prema njoj, nakon to su je cijelo jutro ignorirale? Jesu li znale da je dola razvesti se od Hasana i napustiti Sabura? Ili nisu? Kako god bilo, kako bi se trebala ponaati? Pogledaj u kakvom je stanju, rekla je teta s razmaknutim zubima. Netko se mora pobrinuti za njezin izgled. Ne. Mariana je energino odmahnula glavom. Ve su jednom upali dlake s nje i

106

bojali je i to joj je iskustvo bilo dovoljno za itav ivot. Osim toga, svaki domai oblik uljepavanja bio bi primijeen u alimaru, ako ne slabovidnim okom tete Claire, tada nedvojbeno okom lady Macnaghten. Mariana nipoto nije mogla ugroziti svoje netom niknulo prijateljstvo s potonjom time to e se u taboru pojaviti kao domaa ljubavnica. Uljenje kose gotovo i nee pomoi. Prva joj se ena zagledala u lice, a potom uzela njezinu ruku i pogledala je. Pogledajte joj ruke, uskliknula je. Lijepog su oblika, ali kao da pripadaju kulijevoj supruzi. Mariana je naglo povukla ruku. Ja sam Engleskinja, ljutito je rekla. Engleskinje ne... ekaj. Blijeda podlaktica koje se upravo bila sjetila pripadala je lady Macnaghten. Koa Lady Macnaghten ak je i za ovog hladnog, suhog vremena ostajala vlana. Ni jedna suvina dlaka nije nagrivala fino oblikovane obrve koje su uokvirivale njezino lice. Na njezinoj glatkoj frizuri vidjela se kestenjasta nijansa koju je Mariana vidjela na vlastitim kovrama nakon to je na njih nanesena pasta od kane. Zar nema slukinje koje ti to rade? upitala je teta razmaknutih zuba. Mariana je odmahnula glavom prisjetivi se, sa sve veim razumijevanjem, dviju ena u sarijima koje su malokad naputale ator lady Macnaghten. Ona nije imala slukinju koja bi je latila i upala dlake s nje, ali je, doimalo se, poznavala nekoga tko ih je imao. Podignula je ruku i dodirnula svoju kosu, zamiljajui lady Macnaghten opruenu na lealjci u njezinu velikom atoru, kako joj tamna kosa u tekom slapu visi preko naslona, premazana pastom, dok joj jedna od dviju ena pritie grumen ljepljive mase na bijelu kou, a potom ga naglo podie, upajui joj dlake s ruku, pa ispod pazuha, pa s nogu, pa s... Ne. To ne bi uinila ak ni hrabra, nepodnoljiva, ohola, fino zlobna lady Macnaghten, koja je zavarala sve osim nje. Mariana je promatrala svoje crvene ruke. Koliko je vidjela, malorazboritog bojenja i uljenja nee nakoditi. Lady Macnaghten e, dakako, odmah primijetiti, ali nipoto je nee otkriti. Naposljetku, ve su imale jednu zajedniku tajnu. Jutros joj je za dorukom neznatno, privatno kimnula u znak pozdrava... Prvi put otkako je ula u haveli, Mariana je razvukla usne u svoj irok, neprofinjen osmijeh. A sada, najavila je Safija malo poslije, zavrit emo priu o princu prosjaku. Nakaljala se i naslonila na svoj jastui. Najmlai princ, zapoela je, proveo je drugi dan kao i prvi. Nakon to je svoj lijepi ilim sakrio iza jednoga labavog kamena, ponovno je lutao ulicama oeva grada te promatrao bogate i siromane, besposlene i marljive, dobre i zle. Na kraju dana vratio se u ajanu, arko elei otkriti tajnu svojega arobnog tepiha, ali prosjak nije doao. Prisjetivi se da mu je prosjak savjetovao redovito davati milostinju, princ je svoj drugi novi dao slijepoj eni koja je nijemo sjedila pred vratima ajane. Istina je da se princ osjeao usamljenim. Tuno je promatrao kako se ljudi grle u znak pozdrava jer su mu silno nedostajala njegova braa. Kad su brbljave slukinje sputale koare s balkona kua kako bi bile napunjene slatkiima za ene na katu, uzdahnuo je pomislivi na svoju majku i sestre. I mi smo spustili koaru sa svojih prozora, glasno je dodao djeai obrijane glave. Safija mu se nasmijeila, ali nije odgovorila. Te veeri, nastavila je, princ je ponovno

107

prostro svoj ilim, izmolio veernju molitvu Alahu, Onome koji ljubi svoje krjeposne sluge, i legao spavati. Ponovno se, zatvorivi oi, naao u nevidljivom vrtu, ali kad je taj put tonuo u san, uo je milozvuan glas koji je pjevao divnu, tajanstvenu pjesmu. Ljepota toga glasa prodrla je u njegovo srce i donijela mu radost toliko duboku da je, kad se treeg jutra probudio, osjetio da je njegova dua postala nova kao i dva novia koja su blistala na rubu njegova svilenog ilima. Sutradan je, mislei samo na glazbu koju je uo no prije, besciljno hodao oevim gradom, ekajui zalazak sunca. U dvostruko jaoj elji da sretne prosjaka, ponovno je u ajani pojeo svoj jednostavan obrok, ali prosjak ni tada nije doao. Princ je uzdahnuo i drugi novi dao bogalju. Leei na svojem arobnom ilimu, gotovo i nije primjeivao mirisni povjetarac vrta, njegove prtave vodoskoke ili ak pjev njegova slavuja. Zanimao ga je samo onaj divan tajanstveni glas jer je povjerovao da je to glas njegove voljene. Mariana se promekoljila na podu. Bilo je posve oito da sve odrasle ene u prostoriji znaju tu priu o princu i o njegovu snu. Je li je Safija izabrala zbog nje, kako bi je alegorijski pouila neemu? Ako jest, to je trebala nauiti? Je li to moglo biti u vezi sa Saburom, koji se na verandi igrao glinenim ivotinjama? Ili s Hasanom? Jedne veeri, nastavila je Safija, pokraj ajane prola je zastrta nosiljka. Dok je prolazila pokraj princa, uinilo mu se da uje glas ljepi od razigranog vodoskoka, ija je pjesma bila ljepa i dirljivija od slavujeve. Srce mu se ispunilo gotovo do pucanja. Njegovo voljeno bie iz toga vrta bilo je blizu njegovo voljeno bie ija je pjesma njegove snove ispunjavala radou i enjom... Bacivi jedan od svoja dva novia kao naknadu za hranu, skoio je na prepunu ulicu, mislei samo o tome kako e vidjeti lice tog bia. Odgurujui bogalje i prosjake, pokuavao je sustii nosiljku, ali na putu mu se isprijeila gomila koja je ispunila usku ulicu. Izbezumljen od udnje, bespomono je gledao kako nosiljka odlazi sve dalje, a potom skree kao da naputa grad. Kad je princ stigao do velikih gradskih vrata koja su izlazila u seoski krajolik, nosiljci nije bilo ni traga. >Uite, gospodine, pozvao ga je straar maui mu. >Sunce zalazi pa moramo zakljuati do jutra. < >O, straaru<, rekao je princ, >jesi li ovuda prola nosiljka sa svilenim zavjesama?< >Ne, gospodine, nisam je vidio<, blago je odgovorio straar jer je vidio da se mladiu slama srce. Malen zeleni guter oprezno je gmizao zidom nedaleko od prozora. Mariana ga je slijedila pogledom, ali je Hasan u njezinoj mati stao pred nepoznatim gradskim vratima, oajniki traei nekoga, ali ne nju. Safija je dramatino uzdahnula. Oajni princ vratio se u grad i pronaao svoju veu. Zaslijepljen suzama posegnuo je iza labavog kamena kako bi uzeo svoj arobni tepih, ali ondje ga vie nije bilo. Safija je izraajno podignula svoje punane ruke. Nemajui kamo, okruen zatvorenom tiinom grada i vonjem njegovih otpadnih voda, princ se pomolio Alahu, Onome koji preobraava srca. Tada je, prognan iz vrta svojeg voljenog bia, legao na kamen vee i zaspao u suzama. Mali Nadir povukao je majku za odjeu. Ali princ je odrastao, rekao je hinjenim apatom. Chup, budi tiho, apatom mu je odvratila majka.

108

Kad se princ probudio, nisu ga doekali mali srebrnjaci, ali kad je krenuo lutati gradskim ulicama, sjetio se novia od juer, koji je zaboravljen leao u njegovoj novarki. >Pronai u prosjaka koji mi je dao arobni tepih<, rekao jesam sebi. >Dat u mu svoj posljednji novi, a tada u ga upitati za put u mirisan vrt moje voljene. Jer, ako se ne mogu vratiti onamo, umrijet u od tuge.< Princ je danima uzalud traio. S vremenom je poeo i sam nalikovati na prosjaka. Oslabio je i smravio, ali svoj novi nije elio potroiti na hranu jer nije mogao misliti ni o emu osim o tome kako da se vrati u izgubljeni vrt iz svojeg sna. Dok je jedne veeri sjedio, u dronjcima i izgladnio, nedaleko od vrata male ajane, vidio je djevojicu prekrivenu ranama, upave i prljave kose, koja je prosila za hranu. Nakon to je neko vrijeme nitko osim princa nije primijetio, spustila je prljavu ruicu, koju je bila drala ispruenom, i otpuzala u kut jednih stuba, gdje je legla kao mala hrpica jada i zatvorila oi. Mrava djevojica u prednjem dijelu prostorije poela je mrcati. Kad je Safija nastavila priu, jedna je ena prebacila ruku preko djevojiinih mravih ramena i apnula joj neto u uho. Mariana je pognula glavu, zamiljajui Hasana kako umoran i rastresen sjedi na pragu ajane, prognan iz raja. Safija zacijelo nije mislila na razvod... Princ je uzeo novi, onaj koji je uvao iako je gladovao, vjerujui da nita ne moe biti vanije od povratka u vrt njegova voljenog bia. Ali tada je uvidio da taj mirisni raj nipoto ne moe pronai po cijenu djetetova ivota. Poguren od slabosti uao je u ajanu, kupio kruh i aj te ih paljivo odnio van. Kad se djevojica uspravila i otpila prvi gutljaj aja te progutala prvi komad kruha, pokraj princa pojavio se prosjak kojega je dugo traio. >O, prine<, rekao je promuklim glasom, >Alah Milostivi oprata svima koji se pokaju.< >O, prosjae<, s uzdahom je rekao princ, >nadao sam se da u tebi dati svoj zadnji novi, ali sada je potroen i nemam ti to ponuditi.< >Nema potrebe<, odgovorio je prosjak. >Jer svoj si zadnji novi mudro potroio. Kad si doao u ovaj grad, svakog dana potroio si po jedan od svoja dva novia, bez pohlepe, za svoju hranu. Drugi si dao kao milostinju i s ljubaznim rijeima, najmanjemu od podanika svojeg oca. Zauzvrat za to dobro troenje novia pokazan ti je Vrt blaenstva. Putovati Ravnim putem znai traiti Lice voljenoga, Onoga koji alje blagoslove, Onoga koji zadovoljava potrebe, Onoga koji ljubi svoje krjeposne sluge, Onoga koji preobraava srca. Tim si putem napredovao sve dok slijedei svoje udnje nisi zaboravio milostinju i izgubio svoj put. Sada si se vratio, ponizivi se i nahranivi izgladnjelo dijete svojim rukama. >Stoga<, rekao je prosjak vadei stvari iz koare na svojim leima, >odjeni ovu prinevsku odjeu i jedi ova ukusna jela jer si samo ti dovoljno mudar da bi vladao oevim kraljevstvom.< >I, prine<, dodao je izvlaei posljednji dar iz svoje vree, >zasluio si natrag svoj arobni ilim. Moli se na njemu i svake e noi posjeivati Vrt blaenstva. S vremenom e, kad odmakne daleko, daleko na Ravnom putu, doista, ako Alahu Samilosnom bude po volji, vidjeti lice Voljenoga.< Izgovorivi te rijei, Safija se okrenula i zagledala u Marianine oi. Mariana je udahnula, u mislima prepunim slavuja, mousa, jasmina i prtavih vodoskoka. Moda je ta pria ispriana zbog nje, ali ako jest, zato? Safija zacijelo nije

109

smatrala da ona ne poznaje vrijednosti milosra i hrabrosti... Moda je ta pria bila svojevrsna orijentalna parabola, moda je sadrala kakvu mistinu tajnu koju ona mora sama otkriti. An-nah! Sabur se pojavio niotkuda i naslonio na njezino rame. to emo sada raditi? upitao je prislonivi lice na njezino.

110

24.poglavlje

stog poslijepodneva Dittu je sa svojeg mjesta pod starim stablom manga mahnuo glavom prema visokom Englezu u crnom, koji je sam etao pokraj nasada ruinih grmova, ruku sklopljenih iza lea. Taj je ovjek kriv, rekao je. On je odgovoran za sumanuti engleski plan ostavljanja Sabura ovdje u Lahoreu i odvoenja jadne memsahib u Afganistan. On joj eli upropastiti ivot. Okrenuo se Gulamu Aliju. Treba li politiki zastupnik odluivati o tome kojoj obitelji memsahib pripada? Tie li ga se to to je ona skrbnica Sabur babe? Ja je poznajem ve vie od dvije godine. Ona nikada ne bi napustila Sabur babu i nikada ne bi naudila ljudskom biu. Oni je prisiljavaju na to sramotno razdvajanje. Pognuo je ramena. Neto je okrutno u tom ovjeku. Pouzdano znam da su dva Afganistanca uhvaena na putu nakon to su nekoliko sati proveli s njim, a on je tada otiao u grad gledati njihovo pogubljenje. Jedan od naih kuhara sve je vidio. Ali ta dva Afganistanca su otila. Dola su druga dvojica na konjima i spasila ih. I to nije sve. Otkako si otiao u utvreni grad, Clerk sahibu svakodnevno u posjet dolaze ljudi koji izgledaju zlo. Nai ljudi misle da su to pijuni. pijuni? Gulam Ali podignuo je guste bijele obrve. Da, odluno je odgovorio Dittu. Drugi sluge govore da Clerk sahib snuje izdaju protiv dvora sikha, iza lea drugim Englezima. Njegovo spletkarenje moglo bi prouzroiti veliku tetu. Ali, jedno je izvjesno. Trebali bismo odmah otii iz alimara i izbjei opasnost. Ako se ti kraljevi i kraljice ele poubijati, nas se to ne tie. Ako je posrijedi velika opasnost, trebali bismo nakratko odvesti Sabur babu i memsahib, ali kad bude sigurno, ona se mora vratiti obitelji Valijulah. Gulam Ali je slegnuo ramenima. to god se dogodi, nee biti potrebe da ona napusti haveli Kamar. Ta je kua graena vrlo vrsto. Uzeo je kameni i okrenuo ga u ruci. A ako odbije napustiti Hasan sahiba, rekao je oprezno, plaei se da e pokazati svoju elju, hoe li i ti doi ivjeti s nama? Dakako, sluit e samo mukarcima, ali ondje e biti Sabur baba da se brine za njega, a Hasan sahib je dobar... Ne. Dittu je odmahnuo glavom dok su gledali kako politiki zastupnik odlazi prema svojemu atoru. Memsahib je jedina osoba kojoj elim sluiti. Ako ne budem mogao sluiti njoj, dodao je grubljim glasom, vratit u se u svoje selo. Kad se okrenuo kako bi obrisao oi, kameni je ispao iz albinove ruke i pao na do izmeu njegovih stopala. Trenutak poslije Gulam Ali je ustao i otresao prainu sa svoje odjee. Moram se vratiti u grad, izjavio je uobiajeno naglo, pokazujui dvije magaree zaprege koje su ekale pred glavnim vratima, jedna natovarena naranama, a druga ipkom. Oekuju me. Inae nije potrebno toliko mnogo vremena da se dopremi voe.

111

Budi oprezan na povratku, upozorio ga je Dittu. Sela su ovdje puna kolere. Dva naa vojnika ve su oboljela. Priekaj, Gulame Ali! Ukoeni sluga urno je doao maui presavijenim papirom. Memsahibin tetak eli da joj prenese poruku. im se sluga udaljio toliko da ih vie nije mogao uti, doao je drugi ovjek. Ti, tekliu, zapovjedio je stavi pred Gulama Alija. Odmah poi u ator politikog zastupnika. Odnijet e urno pismo memsahib u Lahore. Potom e priekati odgovor i vratiti se s njim. Memsahib nije pijunka, ponovio je Dittu kad je Gulam Ali odgurnuo koaru ipka i popeo se na jednu magareu zapregu. Nipoto nee pomoi Clerk sahibu u njegovoj izdaji, to god ona bila. Sam e vidjeti koliko e hrabro odbiti. Gulam Ali sjedio je stisnut izmeu dvije koare, a njegova ruiasta, uljevita stopala visjela su sa stranjeg dijela zaprege dok je gledao kako pranjavi zidovi alimara nestaju u daljini. On, koji je vidio kako je Hasanova supruga gledala iz svojeg atora nakon to ju je onaj Englez napao, nije dijelio Dittuovo miljenje. Hrabra moda jest, ali Gulam Ali je predobro znao da je kao izopenica bila slabo zatiena od zla drugih. Kao djeak koji je imao samo svoju jadnu majku da ga titi, i sam je bio lopov u tom utvrenom gradu, egrt ovjeka iji je stisak bio snaan, a koni remen opasan, sve dok nije pogrijeio i ukrao grozd s kolica na Kamirskom bazaru upravo kad je eik Valijulah izaao iz oblinje prodavaonice. On je imao sreu, ali tko e se zauzeti za suprugu Hasana Ali Kana? Sputana ponosom i stidom, svoje nevolje nee povjeriti ljudima koji bi joj mogli pomoi: samoj obitelji Valijulah. Uhvatio se za ogradu kad je njegova zaprega poskoila preko kamenja. Onaj njezin naivni tetak nije znao za drugo pismo. Politiki zastupnik, moan, iskvaren ovjek, pobrinuo se za to. Kako e se tada suprotstaviti takvom ovjeku? Kako moe odbiti zadatak pijuniranja? Ne moe i Clerk sahib je to znao. Gulam Ali je uzdahnuo. Kad obitelj Valijulah otkrije tko je ona, ubrzat e razvod i otpraviti je to je bre mogue. Tog si je jutra dok je sam jeo u dvoritu kuhinje dopustio zamisliti da e ona ostati i da e njegov prvi istinski prijatelj uskoro biti ondje, da e nakon obroka sjediti s njim kao drubenik, govoriti o njoj kao i uvijek, pritom rukama opisujui velike lukove, kao da je ona doista legendarno bie... Gulam Ali uzeo je ipak iz koare i silovito ga bacio u tlo. Ali nije imao pravo aliti se. Kad se nakon estomjesene odsutnosti vratio u Lahore, nije doekan kao junak, ali su mu prilazili s vie potovanja no to je oekivao. Straari su mu poeljeli mir nakon to je uobiajeno nestrpljivo lupao na vrata havelija. Tesari hinduisti, koji su radili na staji za slona, podignuli su glave i kimnuli mu kad je proao pokraj njih. Kasnije je pozvan u maleno dvorite te je bio poaen vremenom koje mu je eik posvetio sluajui o njegovim pustolovinama te o trokovima. Leima okrenut suncu kako bi zatitio oi, Gulam Ali uspravno je stajao pokraj podija presvuenog jastucima, omekavajui svoj grubi glas koliko je god mogao dok je pripovijedao kako je pobjegao razbojnicima i opisivao Calcuttu, grad koji eik nije vidio. Nije, dakako, spomenuo onu enu ni sablanjivu odlunost njezinih ljudi da postignu njezin razvod. Kad je zavrio, eik je kimnuo. Bio si dobar, primijetio je, a Gulam Ali porumenio je od ponosa. Malo je teklia u ovom gradu kojima je mogue povjeriti zadatak toliko dugog

112

putovanja. Ti si meu najboljima. Kad je Gulam Ali isporuio magaree zaprege voa pred kuhinjski ulaz u haveli, malo se raspitivao, a potom se probijao kroz prepune ulice sve dok nije stigao do male ajane nedaleko od Zlatne damije. U ajani, na podiju prekrivenom ilimom, za ajnicima i staklenim aama sjedili su Hasan Ali Kan, njegov prijatelj Jusuf i dva afganistanska trgovca koje je Gulam Ali ve vidio. Za razliku od Hasana i Jusufa, Afganistanci su se doimalo savreno oputenima. Prenosim mu samo glasine s bazara koje uje i od svih drugih, rekao je svjetlooki trgovac. Zato bih mu rekao vie? Zar mislite da toga gada nisam vidio u gomili, kako likuje zbog raznoenja mojih zemljaka topom? Mislite li da nisam vidio kako nas je prepoznao, a potom pobjegao kad ste nas vi doli spasiti? Zato ste ga tada posjetili u alimaru? Hasanovo lice je otvrdnulo. Zulmaj, koju vam je vrijednost, koju robu taj Englez ponudio, dovoljnu da progutate svoju mrnju prema njemu i poete onamo? Afganistanac se iroko nasmijeio, otkrivajui jednake, bijele zube. Pogledao je etiri raskono ukraene jezail puke koje su stajali s cijevima uprtim prema gore, naslonjene na zid ajane. Moja mrnja prema njemu nije se promijenila, brate. Ali, kako mogu otkriti njegove planove ako ga ne posjetim? Kako mogu pomoi vama? Pa, kakvi su mu planovi? Kakvu nam pomo nudi? Ne mogu vam jo rei, ali im doznam, doi u k vama. Ne brini, prijatelju, blago je dodao Afganistanac, dajui znak svojemu mladom suputniku. Neu vas iznevjeriti. Jednim spretnim pokretom ustao je i uzeo puke. Gulam Ali ekao je da ta dvojica nestanu u gomili prije no to se pokazao i pozdravio. Dolazim iz alimara, rekao je Hasanu i Jusufu, posegnuvi u dep skriven u odjei. Na odlasku sam dobio dva pisma. Oba su za vau suprugu, Hasan sahibe. Tko ih je napisao? otro je upitao Hasan. Gledao je presavijene papire na kojima su bili narkani strani znakovi. Gulam Ali je upro prstom. Ovo je od visokog Engleza koji je neprestano u crnom. Drugo je od memsahibinog tetka. Nesposoban podnijeti izraz lica Hasana Alija, otiao je iz ajane to je bre mogao. Jusuf je gledao kako Hasan stavlja savijena pisma o dep svojeg ogrtaa. Zato ti je vano pijuniraju li ti Britanci? upitao je. Naposljetku, er Sing ide na nas u namjeri da zaposjedne prijestolje. Kakva je prijetnja taj stranac sa svojom bijednom pratnjom bez topova? Sada nije prijetnja, ali kaem ti, Jusufe, ti su Britanci ambiciozni i oholi, odgovorio je Hasan. ele cijelu Indiju. Kad se iscrpe borei se jedni protiv drugih, Britanci e zauzeti Pandab. Uzdahnuo je. Prste toga politikog zastupnika vidim u svemu oko sebe u pokolju Afganistanaca, pa ak i u pokuaju moje supruge da razvrgne na brak. Zato joj je pisao, Jusufe? to bi mogao eljeti od nje? Znajui koliko se Valijulahovi vrsto dre za svoje snove, Jusuf je oklijevao prije no to je odgovorio. On eli informacije, rekao je izrazivi ono to je bilo samo po sebi razumljivo to je blae mogao. Politiki zastupnik eli da mu tvoja supruga prenese ono to uje u enskim odajama i to dozna iz razgovora s tobom. Hasan je odmahnuo glavom. Sa mnom? Zato bih o tim pitanjima razgovarao sa svojom suprugom? O dvorskim pitanjima nikada ne razgovaram ni s kim osim s ocem.

113

Dakako. Jusuf je slegnuo ramenima. Ali u svakom sluaju, trebao bi joj dopustiti da primi ta pisma ne znajui da si ih ti vidio. Kad se ponovno sastane s njom, sluaj je. Vidjet e hoe li te ispitivati. Lako e doznati je li pijunka. Ako jest, svojim e pitanjima otkriti mnogo o planovima politikog zastupnika. A ako nije, blago je dodao raaloen zbog Hasanova zabrinutog lica, vie nee imati razloga za zabrinutost. Hasan je spustio glavu u ruke. Sada znam samo, promrmljao je, da Britance od ovog trenutka moramo smatrati svojim zakletim neprijateljima.

114

25.poglavlje

ktar je priliku za razgovor sa sultanijom Safijom dobila tek kad su ene zavrile obrok i razile se kako bi odrijemale u spavaim sobama ili naslonjene na jastuie u dnevnoj sobi. Nakon to je odnijela pokrivae ispunjene pahuljicama topole, kojima e se ene pokriti dok spavaju, oduljala se u privatnu sobu u kojoj je Safija svakog poslijepodneva pisala poeziju i pripremala lijekove za razne bolesti. Plaei se prekinuti je u toliko vanom poslu, slukinja je stala u sjeni praga sluajui kako se Safijin glas uspinje i pada dok je naglas sastavljala pjesmu. U strahu ivi ti koji putuje s prethodnicom i izvidnicom, opasan prijeteim elikom. Ja putujem drugaije, bez oruja; udei samo za Voljenim, nenaoruana kreem na put vatre. Ne, progunala je Safija sama za sebe, svaki redak trebao bi zavravati s ke saat... Drei pero u ruci, podignula je pogled sa svojega pletenog leaja i vidjela Aktar kako plaho stoji na pragu. Bhaji, apnula je djevojka, sanjala sam dva sna. Prvi je bio o eni, o otvorenim vratima i ruama, a drugi o praini i... Ui, dijete, brzo je rekla Safija, poloivi pero na komad tkanine pokraj sebe, i spusti zavjesu za sobom. Jedno pripovijedanje naposljetku nije bilo dovoljno. Safija Aktar nije joj dopustila stati dok svaki san nije ispripovijedala tri puta, ne isputajui nijednu pojedinost. Tada je Safija nakratko zatvorila oi i izgovorila neto za sebe. Dobro si uinila rekavi mi za te snove, rekla je otvorivi oi i pripremajui se ustati. Ako vidi jo neto, odmah doi k meni. I Aktar, dodala je namrtivi se: Sutra ponovno doi u ovo vrijeme. Sada kad si sanjala vane snove, dat u ti neto za izgovaranje. I od sada pazi da ne propusti nijednu molitvu. Mariana se pitala zato je Safijin prosjak bio toliko nalik Hasanu. Nije bilo vrijeme da razmilja o strancu iskrivljenog nosa koji je sve vrijeme provodio na dvoru sikha, a nju doivljavao kao neplaenu skrbnicu svojega djeteta. Imala je vanog posla, koji uskoro mora poeti obavljati. Naposljetku, nije imala mnogo vremena doznati tajne te kue. To prvo poslijepodne je ve odmicalo, a Mariana jo nije otkrila ni tajnu naina na koji eik Valijulah lijei zmijski ugriz. Izluivalo ju je gledati ga kroz reetke prozora, okruenoga

115

tihim sljedbenicima, dok su se poslijepodnevne sjene izuljivale u dvoritu iza njega. Netko je zakaljao vani na verandi. Dolo je jo ljudi: dvije ene, novi zadatak za Safiju. Mariana je osjetila blago zamjeranje kad im je Safija pokazala neka uu. Starija je ve bila skinula burku, otkrivi ivahno lice i okrugle obraze seljakinje. Jednom je rukom nosila djetece staro nekoliko mjeseci. Druga je, ogrnuta i nepomina stajala pod naborima svoje burke sve dok prva nije podignula tkaninu te otkrila djevojku duge, masne kose i ramena toliko objeenih da se doimalo kao da e se sruiti na pod. Uasnuta djevojinim oajem, Mariana je odvratila pogled. Sabur se pojavio naizgled niotkuda. Iskoio je iz klupka djece te pojurio prema goama s kovrama koje su mu poskakivale na glavi i s odlunim izrazom na licu. Na vratima je uhvatio rub djevojina kamiza. An-nah, viknuo je vukui djevojku u sobu. Doi pomoi! Dok su ene i druga djeca u tiini stvarali mjesto za goe, Safija je uhvatila punanu djevojicu s debelom pletenicom. Rifat, zapovjedila je, donesi jastui i rezai. Pokazala je u kut. Stavi ih onamo. im je mlaa ena stigla do kuta, sruila se na pod pokriven prostirkom. Ne skidajui burku legla je i privukla koljena bradi. Sabur je sjeo pokraj nje. An-nah, ponovio je maui ruicama kad je punana djevojica stigla zadihana i donijela jastui i pokriva. Doi! Mariana je oklijevala. to je Sabur elio da uini? Zato je svojom malom, brinom ruicom gladio njezino rame? Kako bi ona mogla pomoi kad nije znala to je posrijedi, kad ju je djevojina tuga odbijala kao da ima vlastiti, zao ivot? Starija je ena u kutu spustila dijete, podignula djevojinu glavu i podmetnula jastui pod nju, a potom joj pokrila noge. Nagnula se preko nje, petljala s njezinom odjeom, a potom uzela dijete i poloila ga pokraj nje. Trenutak poslije tiha soba bila je ispunjena zvukom djetetova bunog sisanja. Idi u moju sobu, Aktar, zapovjedila je Safija, i donesi mi jasminovo ulje i vatu. Kad se slukinja vratila, Safija je dala znak Mariani. Doi ovamo, rekla je. To nije bio poziv, nego zapovijed. Kad joj je Mariana prila, Safija joj je dala komadi pamune vate i malenu boicu. Naini kuglicu od vate, ovako, stavi malo ulja na nju i stavi pod djevojino lijevo uho. Ovako. Otkrila je svoje uho i pokazala. To je prvo to je potrebno uiniti u takvim sluajevima. Nasmijeeni Sabur u kutu je gladio pod pokraj sebe. Svjesna da je Safija gleda, Mariana joj nevoljko prila i sjela, pazei da ne pogleda djevojku u oi. Isputala je neugodan, slatkast miris, kao da se tjednima nije okupala. Ruka koje je drala dijete uz njezine grudi izgledala je prljavo. Mariana se pitala je li to kakav test. Ako jest, mora se iskazati unato odbojnosti koju je osjeala. Zadrala je dah, pokusno se nagnula naprijed i vidjela da su djevojine oi vrsto zatvorene. Nadajui se da spava, Mariana je uzela pramen neoprane kose i njeno ga odmaknula. Ne! Djevojka je naglo podignula ruku i udarcem odgurnula Marianinu, a potom se vrsto sklupala oko svojeg djeteta. Uplaena Mariana pogledala je Safiju, ali zatekla ju je zaokupljenu razgovorom s tetom razmaknutih zuba. Govori, savjetovala je seljakinja dok je Mariana traila komadi vate koji joj je ispao. Reci joj neto. Ne znajui to bi rekla, Mariana se sjetila samo perzijske pjesme koju je nauila godinu

116

dana prije. I srce se pokloni tajnoj boli, apnula je, O, ranjeno srce, radost e opet doi, mir umu uznemirenom ljubavlju o, ne plai vie. Zastala je. Te ene govore pandapski. Zato je izabrala perzijsku pjesmu koju one ne mogu razumjeti? I zato je izabrala pjesmu koja ju je silno podsjeala na vlastitu tugu, na to kako njezin otac stari vrlo daleko, kako ona gubi Sabura, kako beznadno sanja o udaji za Harryja Fitzgeralda i ima svoju svjetlokosu djeicu? Suze su je zapekle u oima. Kad e njezinim gubicima doi kraj? Kad e imati svoje ljude koje e voljeti? Nitko nije obraao pozornost na njih. Safija je i dalje razgovarala sa enom, a ostale su se ene razile u skupine i bavile se neime vezanim uz koare malenih utih limeta. Sabur je prestao gladiti djevojku i doao nasloniti svoje maleno, utjeno tijelo na Marianu. Ona je nastavila recitirati, pognute glave. Dok su joj suze kapale s brade. Moji su me neprijatelji proganjali. Moja se ljubav okrenula i odletjela kroz moja vrata. Bog broji nae suze i poznaje nau bol. Ah, ne plai. uo je kako bolno plae... Starija ena ju je gurnula. Pogledaj, rekla je upirui prstom. Djevojka je takoer plakala. Njezina su mrava ramena drhtala. Ruka, kojom je do tada vrsto stezala djetetovo tijelo, bila je otvorena. Mariana je obrisala svoje suze, odmaknula djevojinu kosu i pritisnula komadi vate na mjesto prije no to se djevojka stigla pobuniti. Starija ena uzela je dijete i predala ga Mariani, smee tjelece majunog, zgrenog lia. Sultanija Safija begum zna sve o lijekovima, povjerila joj je. Kau da zna izlijeiti ak i koleru. Dobro si to uinila, Mariam, rekla je sultanija Safija kad je ena ponovno uzela dijete te ga bez uvijanja postavila na djevojinu drugu dojku. Obavila si prvi dio posla. Drugi dio u ja obaviti. Namrtila se prema vratima verande. Vani je stajala slukinja i zijevala drei papire u ruci. Ovo su dva pisma za Mariam bibi, rekla je.

117

26.poglavlje

edi, zapovjedila je Safija pruajui licu neega smeeg i mirisnog, nalik mljevenom mesu. Nisi ak ni probala kimu. Mariana je odgurnula svoj list banane. Oprostite, Safija bhaji, rekla je skrivajui drhtave ruke u rukavima, ali ne mogu vie. S veernjim se obrokom potrudila koliko je mogla. Uz Safijinu pouku malim je komadiima kruha grabila povre s curryjem te utu kau koja je imala okus po zemlji i nepoznatim zainima, ali misli joj nisu bile usredotoene na ukusnu domau hranu koja je bila pred njom, potpuno drugaija od bezukusne hrane u alimaru. Mogla je misliti samo na dva pisma koja su se guvala u pojasu njezinih hlaa s uzicom. Najprije je proitala pismo tetka Adriana. Drago moje dijete, napisao je, mora se odmah vratiti u alimar. Oekuje se da e ljudi era Singa napasti grad i strahujem da e to uzeti maha. Kao da to nije dovoljno, Russell Clerk je spletkario izmeu rani i era Singa, to je vrlo nepromiljeno te nedvojbeno zabranjeno. Upliui se u njihova pitanja Clerk nas je moda sve ugrozio. Molim te, napusti utvreni grad im bude mogla. Povedi Sabura ako eli. Ako sada ne uspije okonati razvod, moda emo to moi ostvariti za neko vrijeme. Sm bih doao po tebe, ali od juer mi je prilino loe. Namrtivi se od zabrinutosti, Mariana je odloila to pismo i otvorila drugo. Draga gospoice Givens, zapoelo je drugo pismo pisano nepoznatim rukopisom, vjerujem da e formalnosti vaeg razvoda uskoro biti dovrene. Kao to smo se dogovorili, dok ste kod eikove obitelji, imate doznati sve to moete o trenutanoj situaciji na dvoru. Osobito me zanimaju toan dan i vrijeme predstojeeg napada era Singa na grad. Imam svoje dounike, dakako, ali vaa e potvrda tih injenica biti neprocjenjivo vrijedna meni i, dakako, britanskoj Vladi. Va suprug, koji se sutra naveer treba vratiti u haveli Karnar, znat e sve pojedinosti o planu era Singa. Budui da se domaim ljudima ne moe vjerovati u ovo opasno vrijeme, predlaem da se u alimar vratite im dobijete potrebne informacije. Tada mi moete osobno prenijeti ono to ste doznali. Savjetovao bih vam da nikome ne spominjete ovo pismo ni bilo to od onoga to u njemu pie.

118

Uvjeren sam, gospoice Givens, da ete savjesno ostvariti ono to ste mi obeali. Srdano, Russell Clerk to je uinila? Na to je pristala kad je onoliko ozbiljno kimnula Strvinaru dva dana prije, dok je izlazila iz vrta? Sat vremena nakon veernjeg obroka leala je pod tekim pokrivaem, zagledana u svjetiljkom osvijetljen strop tihe sobe na kraju hodnika, a Sabur je spavao pokraj nje. Obujmila ga je vre. Preostao joj je jo samo jedan, ili moda dva dana prije no to bude morala krenuti za alimar. Kako je vrijeme toliko brzo prolo? Nita na ovom svijetu ne bi je moglo nagovoriti da pijunira obitelj Valijulah ili da pomogne Strvinaru s njegovim opasnim spletkama. Ali, kako e je kazniti za njezino odbijanje? On nije dobar ovjek, rekla joj je lady Macnaghten. To joj nije bilo potrebno rei, ali za to je Clerk sposoban? Hoe li lady Macnaghten rei okrutne lai i pokvariti njihovo netom zaeto prijateljstvo? Moe li tetku Adrianu unititi karijeru u to malo vremena to mu je preostalo u slubi? Svladao ju je strah. Nije znala to se dogaa izvan havelija Kamar. Treba li Valijulahovima rei za Strvinara i za njegovo blago prijetee pismo? Ali, to da im kae? Hoe li je prezreti zbog upletenosti u njegovo spletkarenje, to god ono bilo? Ako ne upozori tu obitelj, hoe li je ugroziti? I to je tetku Adrianu? Pokuala je zamisliti svoj sljedei potez, ali bilo je prekasno i oi su joj se sklapale. I dalje u utoj odjeu koju je ujutro odjenula, previe umorna da bi razmiljala, pruila je ruku i ugasila uljanicu. ekam te, rekla je Safija sljedeeg jutra kad su Mariana i Sabur izali iz svoje sobe drei se za ruke. Sabur, potrai Kadiju i zamoli je da ti donese doruak. Pozvavi Marianu da poe za njom, Safija je ula u svoju sobu i spustila zavjesu za njima. Juer sam gledala kako ti i Sabur radite s onom tunom mladom majkom, poela je zadovoljno kimnuvi. Oboje ste bili dobri. Ti, dakako, nisi iscjeliteljica kao on, ali djevojci si ipak bila potrebna. Pripremila sam joj neto to e piti svakog jutra i otpravila sam ih nakon fadr molitve. Ali nisam te zato pozvala ovamo. Uzela je malu konu torbicu s police. Jedna slukinja sanjala je san, zapravo, dva sna. U prvome ena prima velike blagoslove; u drugom se dogaa nevolja i ona se nalazi u velikoj opasnosti koja prijeti njezinoj dui i njezinu ivotu. Vjerujem da si ti ena iz njezina sna. to su otkrile u tom snu? Strvinarovo pismo? Mariana se osvrnula uokolo elei da je negdje drugdje. Budui da su to njezine prve vizije otkako je dola u ovu kuu, nastavila je Safija, ne znam koliko su ozbiljne. Ali ipak sam poduzela mjere opreza. Posegnula je u torbicu i iz nje izvadila malenu srebrnu kutijicu s prstenom zavarenim na vrhu, kroz koji je bila provuena debela crna uzica. Probudila sam naega srebrnara usred noi kako bi ovo pripremio. Ne smije to skidati, upozorila ju je spustivi je preko Marianine glave. Unutra su redci iz Kurana. uvat e te, inalah. Sjajna kutijica bila je prekrivena izrezbarenim arabeskama. Mariana ju je okrenula i

119

vidjela da su joj stranice paljivo zavarene kako se ne bi mogla otvoriti. Hrabra si, grubo je rekla Safija. Tko zna to ti je Alah Milostivi pripremio, ali to god to bilo, ti e, inalah, preivjeti. Lice joj je bilo ozbiljno. To je taviz, dodala je. Dri ga u svojoj odjei. Ljudi ga ne smiju vidjeti. A sada, lice joj se omekalo kad je pruila ruku kako bi ponovno razmaknula zavjesu, trebala bi se dati nauljiti i pripremiti se za Hasanov povratak. Ali, Safija bhaji... Mariana nije stigla rei vie jer je Safija brzo otila, ostavljajui je na pragu, otvorenih usta. to je Safija naumila? Hasan i eik nedvojbeno su joj rekli za razvod. Je li se pokuavala uplesti? Kad je posegnula prema pojasu i dodirnula papire koje je ondje drala, osjetila je kako je stee strah. Ne smije dopustiti da je bilo to od toga uznemiri. Hasan e doi naveer. Njoj je svejedno hoe li biti nauljena i oupana. Pokazat e mu da ne odstupa od pitanja njihova razvoda, on e biti prisiljen sloiti se i to e biti to. Potom e sutra ujutro, nakon to je provela malo vremena u haveliju, bolno napustiti dragog Sabura te pozdraviti Safiju i druge ene. Kad se vrati u alimar, glatko e odbiti razgovarati nasamo sa Strvinarom. Memsahib, apnula je slukinja nalik ptici pokraj Marianina ramena, ako biste poli sa mnom... Sat vremena poslije Mariana je sjedila na podu dnevne sobe, a oi su joj se sklapale dok je mala slukinja njenim prstima punim oiljaka utrljavala ulje u njezino vlasite. Zamiljala je svoju obitelj u Sussexu, majku kako ree cvijee u vrtu vikarijata, oca u njegovoj radnoj sobi, zamiljenog nad borbenim mapama i njihovim redovima uredno iscrtanog topnitva i iscrtanih crta. Da se udala u Afganistanu, moda ih vie nikada ne bi vidjela. Gdje je sada bio Fitzgerald? Je li se s drugim asnicima klizao na zamrznutoj rijeci Kabul? Je li ih izvan grada obuavao gaanju dalekih meta? to god je drugo Marianin plavokosi porunik moda inio, uz to je moda i ekao nju. Naposljetku, u Kabulu je bilo vrlo malo Engleskinja i sve su bile udane. Okaljana prolou ili ne, ona je bila sve to je mogao imati. A sada, bibi, moramo prijei onamo kako bih vidjela i poupala vam obrve. Slukinja je kimnula prema pletenom leaju pod jednim od prozora verande. Nastojei ne trzati se od boli dok je djevojka omotanom uzicom upala dlake iz jedne obrve, Mariana je zamiljala lice lady Macnaghten kad se u alimar vrati uljepana. Dakako, svoj pomno njegovan izgled teko e odravati kad pone nestajati, ali tko zna, moda bi joj lady Macnaghten mogla s vremena na vrijeme posuditi jednu od svojih tihih ena. Starija slukinja koja je donijela posluavnike s rukom zadihano se uspinjala stubama. Hasan sahib je stigao, rekla je uspuhano pokazujui Mariani neka ustane. Dolazi gore sastati se s Mariam bibi. Doao je samo nakratko. Mariana se uspravila, odmaknuvi djevojine ruke. Sada? Ali ne mogu se sada sastati s Hasanom! Gdje je bila sultanija Safija? Gdje su sve druge? Mariana se osvrnula traei pomo, ali osim djevojke i starije slukinje na verandi nije bilo nikoga osim vrlo stare ene koja je sjedila uza zid i drijemala. Iz dnevne sobe nisu dopirali zvuci razgovora. Ali kosa mi je jo natopljena uljem, a ti si mi uredila samo jednu obrvu i... Prekasno je za uzrujavanje zbog takvih stvari, hripavo je rekla stara slukinja. Mora

120

se presvui i sakriti kosu. Idi, Aktar, zapovjedila je djevojci. Donesi Mariam bibi istu odjeu. I pronai joj drugi al. Ne moe nositi onaj uti jamavar. Mogla bi ga zamastiti. Ponovno se okrenula Mariani. Svezat u ti kosu u vor na potiljku. Ti je moe pokriti velom. Zgrabivi novu odjeu, Mariana je pourila u svoju sobu. Navukla je smeu koulju preko glave pazei da ne pomakne nauljenu punu na potiljku, i svezala nove, smee hlae. Omotavi veo oko glave i ramena, kao to je vidjela da ene ine, izala je iz svoje sobe. Ne znajui to bi tada uinila, osvrnula se uokolo. Obje slukinje istodobno su pokazale malu sobu nedaleko od stuba. Kroz njezina otvorena vrata vidjela je mukarevo koljeno i ruku oslonjenu na njega.

121

27.poglavlje
14. sijenja 1841.

lukinja joj je pruila jednostavan al. Mariana ga je urno omotala oko ramena i tada, svjesna da je dvije ene gledaju, prela preko verande samopouzdano koliko je god mogla, pokraj para mukih cipela pred vratima, i ula u sobicu. U tom malom prostoru bila su dva pletena leaja i tek poneto osim toga. Hasan je sjedio na jednom od njih, ak dotjeraniji no inae. Sabur je, ruku i lica prljavih od kakve pustolovine, leao opruen preko oevih koljena. Abba, viknuo je ustavi. An-nah je dola! Mir s tobom, rekao je Hasan dok je Mariana nesigurno sjedala na drugi leaj, u smeoj odjei neugledna poput paunice, a pisma su joj zautala o pojasu. Leajevi su bili toliko blizu da njezina koljena nisu bila ni jednu stopu udaljena od njegovih. Pruila je ruku preko prostora izmeu njih i pomilovala Saburovo nasmijeeno lice, a tada naglo povukla ruku uvidjevi kako je zamalo dodirnula Hasanov raskono izvezeni rukav. Je li to tvoja dvorska odjea? upitala je ne znajui to bi drugo rekla. Jest. Namrtio se; zlatna naunica zablistala je kad je nagnuo glavu. Zato si natopljena uljem? to ti je s obrvama? Nisu li ti rekli da dolazim? Jesu, ali bilo je prekasno. Abba je doao! Sabur je kliznuo s oeva koljena, ozarena lica. Sutra me vodi na svojem konju, viknuo je skakuui pokraj Mariane. Mora doi vidjeti! Ne mogu dugo ostati. Hasan je uhvatio Saburove prljave ruice odostraga i podignuo ih iznad njegove glave. Je li ti ovdje ugodno? upitao je Marianu podiui i sputajui sina. Treba li to? Ne, hvala ti. Ako se sjea, uskoro u se vratiti u alimar. Tvoja mi se obitelj veoma svia, dodala je nadjaavajui Saburove oduevljeno cianje, nastojei sauvati mostove. Nadam se da u ih moi ponovno posjetiti nakon to se raziemo. eljela bih doznati vie o tvojem ocu i teti sultaniji Safiji. eljela bih i posjetiti Sabura. Dakle? Zato bi nas uope napustila? Na je brak bio pogreka, rekla je ukoeno. to se tu jo moe rei? Ne znajui je li Sabur shvatio o emu razgovaraju, okrenula je glavu od njegova iznenadnog mrtenja. Hasan nije odgovorio. Umjesto toga povukao je Sabura na leaj pokraj sebe. Gledajui Marianu poeo je prstima njeno prelaziti preko sinovljevih kovra. Mora ga nagovoriti da je pusti prije no to ponovno osjeti njegov otar, drvenast miris, prije no to se zagleda u njegove fine prste koji su uhvatili Sabura i drali ga dok se on pokuavao osloboditi... Harry Fitzgerald, ravnih lea i rimskog profila, nije bio nimalo nalik mukarcu koji je sjedio pred njom. Ponovno se pokuala zamisliti s Fitzgeraldom i svjetlokosim djetetom u

122

naruju, ali taj put nije mogla stvoriti jasnu sliku. Ali, kako bi i mogla kad je Hasan sjedio samo nekoliko stopa dalje, u svojoj svili, sa svojim slomljenim nosom i raskonim draguljima? Zato je ona upravo u tom trenutku morala izgledati toliko strano? Napola poupane obrve i nauljenost oslabjeli su njezin stav. Spustila je pogled i uasnula se nad svojim zaputenim rukama. Ne mora se skrivati, ve sam vidio kako izgleda. Naglo je podignula glavu i pogledala Hasana u oi. Doimalo se da je u tom trenutku val napetosti krenuo od njega i preao prostor do nje. Duboko je udahnula, sjetivi se trenutka prije no to je ostavio nju i Sabura u Firozpuru. Uskoro moram krenuti, tiho je rekao. Potreban sam na dvoru. Mariana je okrenula glavu, znajui da je on i dalje gleda, svjesna prelijepih ruku koje su milovale sinovljeva lea. Ne smije si dopustiti da padne u mraan, primamljiv bezdan koji se otvarao pred njom. Ako popusti, nee imati budunost, svjetlokosu djeicu, prijatelje... Hasan je spomenuo svoj posao. Bila je to prilika koju je Strvinar ekao. Da je bio ondje, dao bi joj znak da pita za dan i vrijeme napada era Singa na grad. Mogao je davati znakove koliko je god elio. Ona nipoto ne bi pitala. Ali, ekaj. I njoj je bila potrebna ta informacija. Znajui kad e se napad dogoditi, znat e i koliko dugo moe ostati u gradu. Ako su pred njima jo dva ili tri dana sigurnosti, mogla bi jo neko vrijeme provesti sa Saburom... Kad e er Sing napasti? upitala je to je oputenije mogla izbjegavajui Hasanov pogled, iznenaena grubou svojega glasa. On se ukoio. Zato te to zanima? Ne znam koliko mogu ostati ovdje. Ako mogu dobiti jo samo jedan dan... Ne eli napustiti haveli Kamar. Glas mu je bio otar poput noa. Ne eli razvod. Britanski politiki zastupnik te prisilio postaviti to pitanje. Priznaj. To nije istina. Mariana je uplaeno gledala kako Sabur trkom izlazi iz sobe. Koliko je Hasan znao? Je li vidio pisma? Pazei da ne dodirne papire o pojasu, traila je nain da promijeni temu. Ne moram nita priznati, hladno mu je rekla. Ja sam Britanka. Je li doista naglas izgovorila te rijei? Nee me zbuniti osornou. Izraz njegova lica postao je hladan. Politiki zastupnik ti je pisao. Vidio sam njegovo pismo. to eli? Ne mogu ti rei. Rei e mi. Njega zanima dan i vrijeme napada era Singa, a ne tebe. On eli tvoju pomo u izdaji protiv nas. Govori. Kakav mu je plan? Ne znam. Nesposobna zaustaviti se, spustila je ruku i dodirnula pisma o pojasu. Pisao mi je i tetak. Kae da gospodin Clerk spletkari izmeu rani i era Singa bez znanja nae vlade. Naim politikim asnicima zabranjeno je initi takvo to. Nikada ne bih davala informacije takvom ovjeku. A kakvu mo ima nad tobom kad te moe prisiliti na pijuniranje u suprugovoj kui? Hasanovo lice postalo je toliko ledeno i nepomino da se doimao kao neznanac. Nije me prisilio pijunirati, viknula je jer su rijei izbile iz nje. Gospodin Clerk nije dobar ovjek, dodala je oajno, ali on je nagovorio mojeg tetka da doem ovamo i ostanem. Ja sam mislila samo na to kako da opet vidim Sabura. Nisam znala to politiki zastupnik eli... Dopustila je da joj se lice zgri.

123

Hasan se nagnuo naprijed drei ruke na koljenima, licem u ravnini s njezinim. Ostat e u ovoj kui, zapovjedio je ne obazirui se na suze u njezinim oima. Nee sudjelovati u spletkama politikog zastupnika, kakve god one bile. Nee mu nita rei. Ne smije poslati ni jednu poruku u alimar i ne smije otii onamo. Ne mogu ti jamiti sigurnost ako pokua posjetiti engleski tabor. Jesi li me razumjela? Mariana se uspravila na svojemu pletenom leaju, mrcajui. Nema pravo zapovijedati mi. Ako poelim pisati tetku, pisat u mu. Ako poelim napustiti ovu kuu i otii u alimar, i to u uiniti. Nee. U glasu mu se ula teka konanost. Ostat e ovdje dok se sve ne rijei. Oito je bilo besmisleno nastaviti raspravljati s njim. Kasnije e dati Gulamu Aliju pismo da ga odnese njezinu tetku, u kojem e ga zamoliti da poalje nosiljku i nosae po nju. Sabrala se mislei da je razgovor zavren, ali na njezino iznenaenje, Hasan nije pokuao ustati. Kakvu to crnu uzicu nosi? hladno je upitao. To je za taviz. Tvoja teta Safija dala ga je napraviti za mene. Mariana je opipala srebrnu kutijicu kroz odjeu. Jedna je slukinja sanjala enu koja je navodno u opasnosti. Tvoja teta vjeruje da sam ja ena iz tog sna. Uvjerena sam da to nije nita, dodala je jadno, nadajui se da e je gledati kao maloprije. Ako je moja teta dala napraviti taviz za tebe, tada to i te kako jest neto. Vjerojatno e se suoiti s velikom opasnou. Hai! Hasan je preao rukom preko lica. Samo se molim da Alah zatiti ovu obitelj. Ja u uvijek tititi Sabura, brzo je rekla Mariana, a tada brzo zatvorila usta. Nije ju pogledao, niti odgovorio. Ona se uvukla u svoju neuglednu odjeu, a nepoupana obrva visjela joj je nad kapkom kao dlakava gusjenica. Hoe li er Sing opkoliti grad ili e ga napasti? tiho je upitala. Ni jedno, ni drugo. Uvjeren sam kako je ve platio raninim vojnicima da mu otvore vrata. Hasan je uzdahnuo. Jesi li me i to trebala pitati? Ne. Podignula je ramena. Zanima me vojna povijest. Ti prouava vojnu povijest. Kimnuo je gledajui je. Mislio sam da si poput drugih Engleza, ali nisi. Nisi nalik ni na koga, zar ne? Ustao je bez osmijeha, a izvezeni ogrta zaljuljao mu se oko glenjeva. Ponovno emo razgovarati kad se naveer vratim. Doi u gore na veeru, inalah. Kad je pred vratima navukao cipele, shvatila je da je pruila ruku dok je prolazio pokraj nje.

124

28.poglavlje

a, tako bi trebala izgledati supruga Hasana Alija! Jedna je starija teta pljusnula oba koljena i iroko se nasmijeila kad je Mariana te veeri stidljivo prola izmeu okupljenih ena, a njezine fino ukraene zlatne narukvice pritom su zveckale. I sultanija Safija zadovoljno je kimnula te pokazala prazno mjesto pokraj sebe. teta to moj brat ima goste, zagrmila je. Bilo bi mu drago vidjeti te toliko lijepu. Maloj je slukinji bilo potrebno cijelo poslijepodne da obavi svoj posao, a ak se i tada poalila na nedostatak vremena. Priprema nevjeste traje danima, alosno je rekla dok je Marianinu suhu kou trljala Safijinom posebnom mjeavinom bademova ulja, raine vodice, slanutkova brana i zaina. Toliko toga moram napraviti da te uljepam. Ja nisam nevjesta, istaknula je Mariana. Doputam ti da mi to radi samo zato jer to eli, dodala je grublje no to je eljela. Kad je svoje namirisano tijelo spustila pokraj Safije, bilo joj je drago da je Aktar obavila svoj posao. Dio tog pomnog upanja bio je bolan, ali barem e izgledati manje zastraujue kad se te veeri sastane s Hasanom. Nakon tretmana uljem i kanom kosa joj je padala niz lea u svilenastoj kestenjastoj pletenici. Ruke i lice su joj zaglaeni, a oi paljivo ocrtane antimonom. Koa joj je, namirisana rainom vodicom i afranom, bila putena i barunasta pod fino izvezenom svilom. Poigravala se lijepom ogrlicom od rubina i bisera koju je Safija poslala u njezinu sobu dok se odijevala. Hasan e vjerojatno veerati sa svima njima, a potom e se on i Mariana sami sastati u kakvu skrovitom kutku, moda u maloj sobi u kojoj su razgovarali. Nakon prolog razgovora on e se, dakako, sloiti da je razvod neizbjean. Ona e mu zahvaliti i to e biti to. Bili su u braku dvadeset etiri mjeseca. Ona je sve to vrijeme voljela i uvala njegova sina, ali Hasana nije upoznala. A tada je bilo prekasno. Zamislila je kako je posljednji put ostavlja, a njegova bosa stopala neujno odlaze po prekrivenom podu. Ali mora prestati zamiljati svoje gubitke i usredotoiti se na svoj novi ivot neudane ene. Nedvojbeno e biti dobro pripremljena za svoj sljedei susret s lady Macnaghten. Taj e se susret, sa svim njegovim implikacijama u pogledu njezine budunosti, dogoditi vrlo skoro, moda sutra. Naposljetku, kad Hasan pristane razvrgnuti njihov brak, njegovo zahtijevanje da ona ostane u gradu vie nee biti vano. Otii e ujutro. Mora ustanoviti kako je tetak i mora se suoiti sa Strvinarom. Potrebno mu je jasno rei da ona ne namjerava pijunirati za njega. Iz tona pisma jadnog tetka Adriana bilo je oito da je oajan zbog Clerkova opasnog spletkarenja. ene oko nje brbljale su o predstojeem vjenanju u obitelji. Budua nevjesta, lijepa djevojica jedra lica, sjedila je nedaleko od Mariane i smijeila se na svjetlosti veernjih svjetiljki. S jedne strane nosa virio joj je komadi drva, drei otvorenom ranu kroz koju je trebao proi njezin nhut. S vremena na vrijeme dodirnula bi nos i kimnula za sebe.

125

Sunce je bilo zalo prije nekoliko sati. Svjetiljke su treperile bacajui sjene na zid, omekavajui lica ena koje su se mekoljile na svojim mjestima i amorile meu sobom, naglaavajui rijei okretanjem ruku ispruenih prstiju. Svaka je s vremena na vrijeme pogledala Marianu i nasmijeila se s odobravanjem. Doimalo se da nijedna od njih ne zna... Safija cijelu veer nije govorila mnogo. A tada je, nakon to su naizgled proli sati, zijevnula. Mariani je njezina rasko teko padala na ramena; une resice su je boljele, istegnute dugakim rubinskim naunicama. Pogledala je kroz prozor prema susjednim kuama. Prozori su bili mrani. Koliko je sati? Juer veera nedvojbeno nije bila toliko kasno... Aktar, pozvala je sultanija Safija, donesi hranu. Podignula je glas. Hasan se zacijelo zadrao, gdje god bio, obavijestila je sve u sobi. Ne brini, dijete, dodala je pruivi ruku kako bi potapala Marianino koljeno. Posjetit e te sutra ujutro, inalah. A tada e Aktar naveer ponovno staviti kajal na tvoje oi i odjenuti te u neto jednako lijepo. Koliko se sjeam, dali smo ti pet kompleta vjenane odjee. Njezino je razoaranje zacijelo bilo oito. Ljutita na samu sebe Mariana je nestrpljivo zagladila svoju zlatnu svilu. Ali, bhaji, poela je, mislim da ne... Tiho, dijete. Safija je podignula prst upozorenja. Nema potrebe da govori. Kad su se sve osim Mariane nauivale obilne veere i kad je hrana odnesena, Safija se okrenula prema njoj. Dakle, Mariam, rekla je tiho, moramo razgovarati o neemu. Ne elim uplaiti ene iz nae obitelji, ali moramo odluiti koje e pripreme biti potrebno obaviti kako bi ova kua bila zatiena u sluaju nasilja u gradu. Povjeravam ti se jer si ti, od svih nas, Saburova zatitnica. Pomiljam da ti moda ima kakvih ideja o tome. Mariana se, polaskana, uspravila, a energija joj se vratila dok je zamiljala haveli okruen bunom ruljom i sebe kako predvodi obranu. Kuhinjski ulaz trebao bi biti zatvoren, brzo je rekla sjeajui se da taj otvoreni put povezuje kuhinju i obiteljsko dvorite. Glavna vrata su dovoljno debela da bi izdrala, ali stranja bi vrata kuhinjskog dvorita moda bilo mogue sruiti. I trebali bismo zatititi prozore na katu. Ako bi se itko popeo vanjskim zidovima, odatle bi lako uao. Pokazala je prozore zatvorene kapcima koji su gledali na usku uliicu. Safija je ozbiljno kimnula. Stara slonovska vrata mogla bi biti korisna za zatvaranje kuhinjskog ulaza. Otvorila je izrezbarenu srebrnu kutiju, izvadila posluavnik s odjeljcima punim zanimljivih pasti i oraia te uklonila debeli list. O prozorima uope nisam razmiljala, rekla je zagrabivi malo paste i namazavi je na list. Ujutro emo morati nastaviti razgovor o tome. Uzdahnula je. Kad pojedem ovaj pan, idem u krevet. Mariana se osvrnula po tihoj sobi koju su ene naputale. Hasan nije doao, ali ta joj je veer ipak pruila malo zadovoljstvo. Osjeala se oputeno u drutvu tih nezahtjevnih ena koje su joj se smijeile udobno sjedei na podu. Zatvorila je oi dok je Safija vakala pokraj nje, zamiljajui prijem koji bi nevjesta iz te obitelji doivjela u Weddingtonu, s njihovim steznicima, eiriima i tvrdim stolcima. Nakon vlastitih iskustava u Calcutti nije eljela ni zamisliti kako bi se postavili prema toj jadnoj djevojci... Vratila je misli u sadanji trenutak. Hasan e doi ujutro. Nakon to se sastane s njim, zatrait e nosiljku kojom e se vratiti u alimar. Prije odlaska poljubit e Sabura i moliti da to ne bude posljednji put... Moda, ali samo moda bit e joj doputeno vratiti se i posjetiti ga. Najprije se Hasan mora sloiti s tim. Potom mora dobiti doputenje tetka Adriana i tete Claire. Strvinar e joj,

126

dakako, uskratiti potporu nakon to odbije pijunirati za njega. Teta Claire e zacijelo napraviti scenu, i ne bez razloga. Naposljetku, jedan od ciljeva toga dugog putovanja bilo je spaavanje Marianina ugleda, a ne njegovo dodatno unitavanje bezrazlonim posjetima domaoj obitelji. Ako joj bude zabranjeno ponovno vidjeti Sabura, morat e nekako odvratiti svoju pozornost od havelija Kamar i njegovih stanara. Unato slomljenom srcu morat e misliti na svoju budunost u Afganistanu. I iznad svega mora biti ljupka pred lady Macnaghten, izaslanikovom suprugom. Kad se Safija s uzdahom zaljuljala, ustala i krenula prema vratima, Mariana je prikupila svoje jarde izvezene svile i neutjeno krenula za njom. Njezin je posjet utvrenom gradu bio neuspjean, prekratak i prepun nerazumijevanja. Nijednom nije razgovarala s tajanstvenim eikom Valijulahom. Uza svu njezinu oajnu elju da ui od sultanije Safije, nije joj postavila ni jedno jedino pitanje. ak je i veeras, dok je Safija sjedila pokraj nje, bila toliko zaokupljena ekanjem Hasana da je protratila mogunost za stjecanje znanja. Zbog nekog nerazumljivog razloga nesposobna jednostavno napustiti Hasana, zabrljala je njihov rastanak i dopustila si otvoriti se beznadnoj udnji. Pokuala je odvojiti svoje srce od Sabura, ali ustanovila je kako ga neprestano gleda elei da doe k njoj i die joj u uho, kao to je to inio pola svojeg ivota. Uzdahnula je kad je stigla do kraja hodnika i odmaknula zavjesu na svojoj sobi. Doimalo se da Sabur ne shvaa kako ga ona ostavlja, iako je bio prisutan na oba njezina razgovora s Hasanom. Moda je tako i bilo bolje. Naposljetku, jedan e im rastanak biti dovoljan.

127

29.poglavlje

eei u zasjenjenom kutku spavaonice Mariam bibi, Aktar je nastojala odagnati svoju razoaranost neuspjehom te veeri. Hasan sahib je trebao biti ondje, a ne ona. Navukla je pokriva preko ramena to je tie mogla, znajui koliko je malo eljena. Primjedbe Mariam bibi na dijeljenje spavaonice sa slukinjom su, dakako, bile uzaludne. U ovoj kui nitko ne spava sam, izjavila je Safija nakon veernjeg obroka. Budui da je Sabur veeras otiao u sobu svojih roakinja, Aktar e biti s tobom. Cijela je kua nestrpljivo iekivala tu veer. Aktar je, dakako, dobila svoje upute neposredno nakon Mariamina povratka u haveli Kamar. Svatko od nas mora dati svoj doprinos potiui Mariam bibi da ostane s nama, rekla je sultanija Safija Aktar u prolazu, kad ju je pozvala iz dnevne sobe. Ti e je potaknuti da se opusti. Nauljit e je i obojiti kanom. Ti e se potruditi da se osjea lijepom za mojeg neaka. To je tvoja dunost. I prestani glumiti da ne shvaa to elim rei, dodala je gledajui je znakovito. Vidjela sam kako slua kad mi je Hasan sahib govorio o britanskom planu razvrgavanja njegova braka. Kad je stara Firoz tog jutra vidjela Mariam uzdrhtalu nakon razgovora s Hasanom, tvrdila je da je taj trenutak doao, da je strankinja zrela za strast. Vidi li odsutan pogled na njezinu licu? apnula je Aktar, pokazujui kvrgavim prstom u Mariamina lea dok se Mariam udaljavala. Ne moe se oteti ljubavi prema mojemu Hasanu, visokom, naoitom, svjetlu oka mojega od njegova roenja! Aktar je zatvorila oi. Njezin je zadatak tog poslijepodneva bio vrlo jednostavan. Morala je istaknuti najbolju karakteristiku Mariam bibi. Aktar je znala da je ta karakteristika njezin osmijeh. Mariam se za svojeg boravka nasmijeila samo jednom, ali je Aktar, koja je suprugu Hasana Ali Kana do tada smatrala nezgrapno neuglednom, u tom trenutku odjednom shvatila njezinu ljepotu. irok, enstven ivragolast, taj je osmijeh njezinu licu davao radostan sjaj, kao da je odjednom osvijetljeno iznutra. Stoga je Aktarina dunost bila usreiti Mariam bibi dovoljno da se nasmijei svojem suprugu. Dok je mijeala ruinu vodicu s mljevenim bademima i zainima, zakljuila je da su je zamorne vjetine, koje je nauila od Firoz, dovele do toga vanog trenutka. Uvjerena u svoj predstojei uspjeh, zamislila je kako se Hasan Ali Kan uspinje stubama, a Mariam ga eka u dnevnoj sobi, kao kraljica meu drugim enama. Zamislila je kako sjeda pokraj svoje tete, pognute glave kako bi prikrio radost zbog ljupkosti svoje supruge. Aktar je samu sebe uvjeravala kako snovi koje je opisala sultaniji Safiji nee biti nita u usporedbi s au predavanja Mariam bibi suprugu, lijepe, nasmijeene i spremne za njegove zagrljaje. Zijevnula je, iscrpljena od dnevnog rada. Prema uputama stare Firoz nije samo obavila svoj posao, nego je i razgovarala s Mariam te je uvjeravala u prednosti ostanka u haveliju

128

Kamar. Dok joj je prala kosu, govorila je o iznimnosti sultanije Safije. Priala joj je prie koje je ula o Safijinoj mudrosti, o njezinu dalekosenom znanju, o njezinoj sposobnosti da pomogne unesreenima koji su joj dovoeni, pa ak i nekima koji joj nisu dovedeni. Dok je ribala i bojala Mariamina stopala, opisala joj je svoj dolazak u haveli te mnoge dobrote koje je doivjela. Dok je uklanjala dlaice s Mariaminih nogu, recitirala je jednu od Safijinih pjesama. Ali bilo je i drugih informacija koje je bilo potrebno prenijeti. Prema Firozinoj uputi, Aktar je nagovijetala uitke koje je taj brak nudio Mariam, strast koju e Hasan Ali Kan nedvojbeno probuditi u njoj kad ostanu sami, znatno drugaiju, Firoz je uvjerila Aktar, od muke njezina iskustva. Mariam moda nije shvatila Aktarine rijei jer je zatvorila oi i okrenula glavu. Ali Firoz, koja je dvije godine prije uzela plahte s Mariamina kreveta nakon njezine prve brane noi, apnula je da Aktar mora nastaviti sa savjetovanjem jer je bibi jo djevica i potreban joj je njezin savjet. Moj Hasan Ali nije kriv za to to na tim plahtama nema krvi, kasnije je izjavila starica pogledavajui preko ramena kako bi se uvjerila da ih nitko ne prislukuje. On svoju nevjestu nipoto ne bi ostavio nezadovoljnu. Ali, dodala je slegnuvi ramenima, strankinja je tada bila sama, bez obitelji koja bi je ohrabrila, kao to mi ohrabrujemo svoje nevjeste. Moda se uplaila. Moda je on bio ljubazan. Inalah, dodala je gorljivo, takva strahota nee se ponoviti. Ali nita se nije dogodilo onako kako je trebalo. Najprije je Mariam bibi dopustila samo djelomino uklanjanje dlaka s tijela, pa s najvanijeg dijela dlake nisu uklonjene. to bi stara Firoz rekla da je to doznala, pitala se Aktar dok je spremala svoje konce i paste. to e Hasan Ali pomisliti kad otkrije stidne dlake svoje supruge? Drugo i jo gore, doimalo se da se ta ena i dalje namjerava razvesti. Kad je Aktar uzela Mariaminu tanku ruku kako bi je ukrasila finim arabeskama od kane, Mariam ju je naglo povukla. Ne moje ruke, rekla je otro, kao da je Aktarin divan rad na odreeni nain neukusan ili pogrean. Moji zemljaci to ne razumiju. Stopala mi moe ukraavati koliko god eli, kad si ve izmijeala pastu. Nee se vidjeti kad se vratim u alimar. Kad se vrati u alimar. Mariam je te rijei izgovorila odluno, ali Aktar je s olakanjem primijetila da joj je pogled klonuo. Ne brini, dijete, Firoz je uvjerila Aktar za poslijepodnevnim obrokom. Moj Hasan Ali potaknut e Mariam da se predomisli. Sve e biti dobro kad on veeras doe i kad se sastanu pod svjetlou svjetiljke. Da, doista, dodala je uvjerljivo kimajui. Veer e sve otkriti. Ali Hasan nije doao pa e udnju u buenju, koju je Aktar paljivo odravala cijelog dana, biti potrebno oivjeti prije no to on ponovno doe. Aktar se alosno okrenula pod pokrivaem. Gotovo zaplakavi od razoaranja, spremila je Mariaminu lijepu zlatnu odjeu i iz male krinje izvadila odjeu koju je Mariam izriito eljela odjenuti za spavanje: iroku izvezenu haljinu koja joj je padala od ramena do stopala. Mariam je tada sjedila, naslonjena na zid, i itala pismo uz svjetlost male uljanice, izravnavi papir na podignutim koljenima. Kao injezina odjea, pismo u Mariaminim rukama izgledalo je strano. Aktar se pitala kako bibi s toliko savrenim, zabrinutim razumijevanjem gleda u te udne znakove. Prstenovi zavjese tiho su zakuckali. Mariana je podignula pogled s kreveta, trgnuvi se, a papir je zadrhtao u njezinoj ruci kad je Hasan zatvorio zavjesu za sobom i uao u njezinu

129

sobu, donosei opojan miris iste ambre. Aktar je zadrala dah. Usredotoen na suprugu, Hasan je nije vidio i nije osjetio njezinu prisutnost. Tiho se podignula na jedan lakat. Kasnim, jednostavno je rekao, a tada sjeo na rub kreveta, a svjetlost svjetiljke bacala je toplu svjetlost na njegovu odjeu. Drei pismo na koljenima, Mariam bibi ga je uplaeno gledala, a rasputena joj je kosa padala preko ramena u kestenjastim valovima. Propustio si veeru, rekla je pomalo drhtavo. Da je Hasan znao kako je i ona ondje, ne bi pruio ruke, zapea okiena blistavim zlatom, i poloio ih na stopala svoje supruge. Mariam bibi mu se isprva oduprla. Stisnula se uza zid dok je prstima prelazio po njezinim pomno obojenim nonim prstima, visokim svodovima i uskim glenjevima, na kojima vie nije bilo finih dlaica. O, sveta ptico, promrmljao je gledajui je u oi, vodi me putem mojih udnji jer kreem na dug put, a putovanju nisam vian. Nisi vian? apnula je bibi. Ali, ve si... Iako se tako ponaa, tiho ju je prekinuo, nisi pijunka. Postidjevi se jer je vidjela kako se Hasan Ali Kan naginje i prislanja usne na suprugine, Aktar je tiho ustala, okrenuta leima kako bi zatitila Mariamino samopotovanje, ali dok je bosonoga tapkala prema vratima, ula je njegov uzdah. Nesposobna zaustaviti se, pogledala je preko ramena. Oi Mariam bibi vie nisu bile usredotoene. Usta su joj se poela otvarati kad je Hasan stavio ruke na njezina koljena i blago ih razmaknuo. Bila je to lagana gesta: prijedlog, a ne zapovijed, ali bila je dovoljna. Kad je Aktar paljivo odmaknula zavjesu i iuljala se iz sobe, znala je da je Mariam bibi napustila ovaj svijet i ula u svijet ula. Aktar je ostatak noi provela u hodniku. Bilo joj je hladno i prehladila se bez pokrivaa koji je ostavila u kutu spavae sobe, ali iza zavjese su se uli zvukovi kojima se nadala, apat, utanje, a potom tih jecaj. uo se, kako je i strahovala, Hasanov iznenaeni uzdah, ali mu je, na njezino olakanje, uslijedio prigueni smijeh. Nasmijeila se za sebe drhtei na poploenom podu. Nee zaboraviti ni taj trenutak pobjede ni stihove koje je Hasan mrmljao svojoj supruzi dok je ona sluala prislonivi uho na navuenu zavjesu. Kad sutra ujutro, nakon molitve, sultaniji Safiji prenese dobru vijest, napokon e poloiti svoju dragocjenost pred kraljeva vrata.

130

30. poglavlje
15. sijenja 1841.

arianu je probudio poziv na molitvu. Poluotvorenih oiju gledala je kako ljuljanje zavjese staje i kako zavjesa potom nepomino visi na svojim prstenima. Otiao je. Aktarin je kutak, dakako, bio prazan. U drugom krevetu nitko nije spavao. Pokriva je na njemu bio prostrt kao i prole noi, s pomno sloenim kompletima odjee iz Marianina domaeg miraza. Sinonji dogaaji doista su se dogodili. Na plahti su bile mrlje sasuene krvi. I Marianina je spavaica bila umrljana. Njezin nekoriteni jastui pao je na pod. Zatvorila je oi sjetivi se jastuka na kojem je spavala: toplih, ljudskih, mukih prsa. Ispod ambre koju je nosio, Hasanova je koa mirisala vrelo, kao da je oprena. Taj ju je miris plaio i ushiivao. Vidjevi napetost na njegovu licu, najprije je uzmaknula, u strahu se prisjetivi pogleda u oima Charlesa Motta te bolnog stiska njegovih prstiju. Ali Hasan je bio drugaiji. On je izgovarao poeziju kad se nagnuo nad nju poloivi ruke na njezina koljena, gledajui je u oi.

* * *
Oh, ruo, to si pokraj njezina ljupkog lica? Ona je slatka poput mousa... Oprosti, apnuo joj je u uho kad ju je napokon povrijedio. Mariana je poslije, zanijemivi zbog onoga to je uinila, prevrtala pravokutan medaljon koji je Hasan nosio na zlatnom laniu te na svjetlosti svjetiljke pokuavala proitati sitna slova. To je arapski, iz Kurana, rekao je milujui joj obraz, a oi su mu sjale na svjetlosti svjetiljke. Jedan draguljar nainio ga je za mojeg djeda, koji ga je dao meni kad sam se rodio. Reci su iz sure Nur. Koliko god su se dogaaji prole noi doimali neoekivano, tada ih je osjeala kao neizbjene. Privukla je al oko ramena. Tada vie nije imala drugog izbora doli ostati u haveliju Kamar. Pomoi e obraniti kuu od napada, a potom e ondje provesti ivot, vie se nee morati rastajati od Sabura, danju e uiti od sultanije Safije, a nou od Hasana, kao to joj je Aktar rekla svojim neugodno sugestivnim tonom. Ali najprije mora otii u alimar, premda joj je Hasan to zabranio, te obavijestiti tetu Claire i tetka Adriana o svojoj odluci. Zadrhtala je zamiljajui tetine oajne suze, nadmoan,

131

uasnut pogled lady Macnaghten, Strvinarov prijezir, podrugljiv osmijeh Charlesa Motta. Nikada joj nee oprostiti, ali ona je sada bila drugaija, tijelo joj je bilo umorno i bolno, a na usnama je imala otiske Hasanovih poljubaca. Na drugom kraju sobe leao je njezin lijep uti jamavar, sloen na krinji... Vie nije marila za to to e rei u alimaru. Netko je zacijelo obavijestio ene o mrljama na njezinim plahtama dok Mariana nije bila u svojoj spavaonici jer, kad je sat vremena poslije ula u dnevnu sobu, okupana i rumena, mlae ene su zurile u nju, starije su gugutale i smijeile se, a Safija joj je zadovoljno kimnula. Mariana je zauzela svoje uobiajeno mjesto ispod prozora, ali taj je put, umjesto da sjedi ukoenih lea, oslonila lakat na jedan od jastuia. Zadovoljno je uzdahnula kad je Sabur doao lei joj u krilo. Zato se ne bi predala svemu tome? Zato bi se trebala truditi ostati Engleskinja u ozraju u kojemu su ene dane provodile u potpunoj prisnosti? Zato bi hinila da Hasanov veeranji povratak ne oekuje nestrpljivo? Mislila je da e u kui biti posla i bila je u pravu. Nakon to je malu planinu repa nanizala na uzice za suenje te red glinenih posuda za kiseljenje napunila redovima soli i malih utih limeta, s drugim je enama gledala kako Safija razrjeava sukob jedne ene iz susjedstva i njezine vrlo gnjevne zaove zbog bakrenog lonca za kuhanje. Potom je dolo vrijeme da je Safija poui pravilno jesti riu prstima. Kad je posude odneseno i dok se Mariana odmarala, zadovoljno dijelei sobu s jednom dojiljom i skupinom djevojica, kroz prozor iznad njezine glave dopro je poznati glas. Ali, Jusufe, rekao je glas, ne vidim kako bi mogli uspjeti. arko elei ponovno uti Hasanov glas, brzo je ustala i stisnula se o kapke prozora. Nevidljiv kroz filigranom ukraeno drvo, zacijelo je bio izvan njezina vidika, ispod prozora, i razgovarao je s krupnim ovjekom kojega je vidjela te maglovito prepoznala. Najprije, nastavio je Hasan toliko blizu da je ula kako udie, moraju ui u vrt koji e, dakako, biti pod naoruanom straom. Drugo, svatko od njih morao bi imati priliku za neometan hitac, unato komeanju i stablima. Vrt? Neometani hici? Mariana je pokuala otvoriti kapke, ali preglasno su zakripali. Djevojice s drugog kraja prostorije podignule su pogled. Ali oni su Afganistanci, prijatelju. Drugi je ovjek zvuao nestrpljivo. Ui e neopaeno. Njihova streljaka vjetina nee predstavljati problem, ak i ako e morati pucati u noi. Bit e im potrebno samo vrijeme da se pripreme. Mene zanima gdje e se smjestiti. Zulmaj kae da e se sakriti nedaleko od sredinjeg paviljona. Bit e im zapovjeeno pucati po vienju. Svih pet? Da, svih pet. Ja ne vidim tekoe s tim planom, Hasane. Ako ovjek nije upozoren, nee oekivati atentat. Pozornost e mu, kao i svima drugima, odvraati napad na tvravu. Ako mene pita, atentat e biti obavljen za deset minuta. ovjek. Jesu li mislili na Strvinara? Mariana je brojila bez rijei. U vrtu alimar pet je Engleza: tetak Adrian i teta Claire, Strvinar, Charles Mott i lady Macnaghten, iji ator je u sredinjem paviljonu... A to je s tvojom suprugom? ovjek po imenu Jusuf upitao je Hasana. Naposljetku, moda je...

132

Zadrat u je ovdje. Hasan je progovorio tiim glasom. Ona ne smije doznati nita o tome. Hai Alah, Jusufe, ogoreno je rekao, ne mogu ti opisati koliko mrzim te Britance. Uzdrhtala Mariana polako se udaljila od prozora i krenula prema svojoj sobi. Domaim ljudima ne moe se vjerovati u ovo opasno vrijeme, pisalo je u Strvinarovom pismu. Sruila se na krevet u vrtlogu misli. Je li joj zato Hasan sino doao, kako bi je zaveo da mu povjeruje, kako bi je uvjerio da dobrovoljno ostane u haveliju Kamar jer tada nee biti u alimaru kad dou ubojice? Koliko e je dugo drati zarobljenom nakon to ubiju tetka Adriana i druge? Zacijelo e i nju ubiti kad mu dosadi. Nipoto ne bi riskirao da pobjegne i kae britanskim vlastima to je uinio. Ubojstva viih britanskih dunosnika iz ruke pripadnika dvora sikha zacijelo e izazvati stranu odmazdu... Tada je shvatila Strvinarovu potrebu za informacijama. Kako je mogla posumnjati u tog ovjeka kad im je samo svima pokuavao spasiti ivot? Prstima je zabacila kosu. to je otkrila kad je Hasanu govorila o njegovim spletkama? Mora upozoriti Strvinara. Mora mu napisati pismo i nagovoriti Gulama Alija da ga odnese u alimar. Ali ne, Hasan joj je zabranio komunicirati s bilo kim ondje. Kad bi zatraila pero i papir, vjerojatno bi ih joj uskratili. Pa, dobro, tada e poderati komad svoje spavaice i posjei se te poruku napisati vlastitom krvlju. Moda e se time iskupiti za drugu poruku koja je ve ispisana na plahtama, i na njezinoj spavaici... Sledila se. Hasan je stajao u sobi. Smijeio se. Lijepo izgleda u toj odjei. Crvena ti dobro pristaje. Trebala mu je uzvratiti osmijeh i hiniti da je sve u redu, ali nije mogla. Umjesto toga je ustuknula i podignula ruke kad joj je priao. Njegov je osmijeh nestao. to je? upitao je pribliavajui se. Je li te netko povrijedio? Ti si me povrijedio, apnula je neobuzdano, a gnjev i strah izbili su iz nje. Kako si mi sino mogao uiniti ono, a cijelo vrijeme si planirao pobiti Engleze u alimaru? Kako moe govoriti omojoj odjei dok alje strijelce da ubiju moju jadnu tetu i tetka koji je bolestan? Strano sam se prevarila u tebi. Glas joj se slomio. Zato nisam vidjela opasnost u nastojanju tvojeg oca da ostanem ovdje, u odbijanju tvoje tete Safije da razgovaramo o razvodu, u lukavim nagovaranjima slukinje? Zato sam si dopustila povjerovati da me voli... uti! Stajao je nad njom podignute ruke, mirnih i bezizraajnih oiju. Bio je mnogo vii od nje, a ona nije imala oruja... Povjerenje, rekao je hladnim tonom kojim je govorio i juer, bilo je jedini dar koji sam elio od tebe. Nisam traio miraz od tvoje obitelji, ni dragulje ni zemlju. Povjerio sam ti svojeg sina. uvala si ga dvije godine. Jesam li sve to vrijeme pitao gdje je ili kako postupa s njim? Jesam li i na trenutak pomislio da mu eli nauditi? Ali ja sam bila dostojna tvojeg povjerenja. Koliko god je bila oajna, Mariana nije eljela pognuti glavu. Ja volim Sabura, ali ti mrzi moje ljude. Sam si to rekao, maloprije, pod prozorom. Ne samo to ih mrzi, nego e ih i dati ubiti. A to je sa mnom, tvojom engleskom suprugom? Hou li sada biti tvoja zarobljenica ili e i mene ubiti? Ja sam Pandabac, ljutito je rekao. inim to je najbolje za Pandab. O tome si

133

trebala misliti prije no to si pristala udati se za mene. Odmahnuo je glavom. Ne zna to je sve posrijedi. Ne zna kakvo se zlo snuje u alimaru, a ja ti neu rei. Sit sam te. Ne ponaa se pristojno, vie, svaa se, uplie se, ak si poslana pijunirati me. Moe dobiti svoj razvod, hladno je dodao prezrivo mahnuvi rukom. Rei u teti. Tvoj iddet poinje sutra. Okrenuo se ne pogledavi je, priao vratima, odmaknuo zavjesu i napustio je.

134

31.poglavlje

azvod? Srce joj je lupalo dok je gledala za Hasanom. Zar je doista oekivao da e je zadrati kao suprugu ak i nakon to pobije njezine ljude? Ako jest, tada je zacijelo lud, unato svoj njegovoj smirenoj otmjenosti. Drhtavo je ustala i nazula nove kone cipele. Mora pobjei u alimar i upozoriti tetka i Strvinara, ali kako? Nitko u toj kui nee joj posuditi konja, a ak i kad bi joj posudio, kako bi mogla sama i nepokrivena sigurno proi prepunim ulicama ovoga grada? Nosiljka bi bila bolja, ali gdje e je pronai? Tko bi je nosio? Netko je tiho progovorio vani na hodniku. Mariana se ukoila. Tko je to bio? Je li to sultanija Safija, koja je smirenom pribranou i uvjerljivim pripovijedanjem prikrivala svoju okrutnost, ili lukava Aktar, ije su boje i paste pripremile Marianu za otrovno milovanje Hasanovih ruku? Douljala se do vrata i provirila iza zavjese. U hodniku nije bilo nikoga osim Aktar, koja je urila prema njoj. Mir s vama, bibi, rekla je s osmijehom. Sultanija Safija vas zove. eli vam pokazati... Burku. Mariana je uhvatila Aktar za ruku i odvukla je u svoju sobu. Moram se pokriti, nestrpljivo je apnula sjetivi se kinog jutra prije dvije godine i sebe prekrivene jardima pranjavog pamuka. Moram odmah otii. Tetak mi je bolestan, dodala je traei uvjerljiv razlog. Moram odmah k njemu. Aktar ju je gledala irom otvorenih oiju. Ali ne smijete sada otii, pobunila se. Morate ostati ovdje sa enama. Hasan sahib e veeras opet doi. Svi su vrlo sretni jer ste vi i on... Donesi mi je smjesta. Mariana je zarinula prste u Aktarinu tanku ruku. Ja nemam burku, drhtavo je apnula Aktar trgnuvi se od boli. Imam samo jedan stari ador. Pripada... Donesi ga. Aktar je pobjegla. ene iz obitelji nisu smjele doznati istinu. Mariana je zamislila kako je sve sada gledaju, odmahuju glavama na njezin strah i bijes, uvjerene da je poludjela. Kakva teta, coktale bi jedna drugoj. Jadni Hasan. Bio je vrlo strpljiv, vrlo dobar prema njoj. Sultanija Safija i Hasan znali su prilino dobro da ona nije luda. Zacijelo su i cijelo vrijeme znali kako i kada e Englezi biti pobijeni. Naposljetku, nju nisu pitali za informacije. Umjesto toga polako su je namamili, raspirujui njezinu matu priama, dobrotom prema neznancima, poezijom i parfemima... Zato bi nas uope napustila? pitao ju je Hasan. Okrenula se natrag, prema sobi, prisjetivi se pjesme koju joj je Aktar juer izrecitirala, pjesme koju je Safija napisala kad joj je bilo jedanaest godina.

135

Poput mujezina koji se naginje sa svojeg minareta slavuj se glasa visoko s empresa. Moda ta ptica oplakuje svoju osujeenu strast prema rui; moda slavi njezinu ljepotu. Kako bilo, slavuj se, kao i Safija, uje iako ga se ne vidi. Juer joj se ta pjesma doimala lijepom i uvjerljivom. Danas je, zbog spominjanja skrivene ene, imala zlokoban ton. Mariana je zadrhtala. Safija je svojim napicima i amuletima znala izlijeiti mnoge bolesti, ako je vjerovati Aktar. Ali, je li mogla i unititi? Bi li je Safija mogla natjerati da sie s uma ako bi to eljela? Domaim ljudima ne moe se vjerovati u ovo opasno vrijeme. Zato nije vidjela da Safija, koliko god je bila dobra prema svojim ljudima, nije bila milostiva prema ljudima izvana niti je imala razumijevanja za njih? Kako joj je promakla tvrdoa ispod Safijine vanjtine? Zato joj je vjerovala? Povjerenje je bilo Hasanova rije. Dosta. Mora prestati misliti na sebe i vratiti se u alimar. Od sinonje se strane pogreke moda nikada nee oporaviti, ali za sada ima presudno vanog posla. Prela je na drugi kraj sobe i otvorila svoju malu krinju. U njoj su bile uredno sloene njezine etke za kosu, najbolji steznik, druga najbolja haljina. Sve to mora ostaviti, ali ak i kad bi to uzela sa sobom, ne bi joj koristilo. Njezin izgled vie nikada nee biti vaan. Aktar je banula u sobu nosei zamotuljak prljave pamune plahte boje zemlje. Mariana ju zgrabila i prebacila preko glave. Vonjala je na zlo. Nemamo vremena za razgovor, rekla je maui kako bi otjerala vonj, ali prije no to odem, dodala je prisjetivi se, to je iddet? Aktarina otra bradica poela je drhtati. To je enino vrijeme ekanja nakon razvoda. Nakon to je bila sa suprugom, mora proi tri mjeseca prije no to se smije ponovno udati. Ali, bibi, molim vas, rekla je moleivo, nemojte ni pomisliti na... A gdje bi trebala provesti te mjesece? Ovdje, bibi. Aktar je prstima obrisala obraze. Provest ete ih ovdje, u haveliju Kamar. Nipoto, otresla se Mariana i krenula prema vratima. Vani su se dvije istaice postrance kretale po podu, strpljivo pomeui male hrpice praine mekanim metlama od trava koje su poskakivale po podu i po kutovima. Mariana je navukla ador preko nosa i usta, spustila glavu i pourila pokraj njih te niz stube. Kad sigurno proe kroz kuhinju i preko dvorita za sluge, otvorit e stranja vrata i izai na usku uliicu du kue. Ondje e biti nepoznata... Gotovo je stigla do kuhinje kad je iznutra zaula dubok, poznati glas: Nismo toliko siromani, Kadija, izjavio je glas, da gostima moramo posluiti vodenasti aloo gosht. Mariani je srce silovito lupalo kad se priljubila uza zid molei se da Safija nije zavrila zapovijedanje, da nee izai iz kuhinje i krenuti gore. I elim u leu dodati jo ili papriica i soli, nastavio je glas, sve blie. Juer je bila previe bljutava. Nemajui vremena za strah, Mariana je potrala natrag uza stube, a ador je letio za

136

njom. Ne gledajui ni desno ni lijevo, projurila je pokraj sobe u kojoj je bila razgovarala s Hasanom, a potom se sjurila niz zavojite stube te na eikovo prazno dvorite. Tko si ti? Trenutak poslije jedan ju je straar sumnjiavo pogledao nakon to je zadihano projurila pokraj prepunih staja. Zato eli da otvorimo vrata? Ime mi je Aktar, lagala je. Sluim Safiji bhaji i drugim enama. Molim vas, pustite me van. Tetak mi je bolestan. Mariana je, pognute glave i pokrivenog lica, pokuala sakriti bijele ruke. Savinula je koljena kako bi produljila ador, svjesna da kone cipele slabo skrivaju upadljive are na njezinim stopalima. Plaei se da je Aktar ve rekla Safiji, da su je ljudi ve poeli traiti, prisilila se ne osvrtati se preko ramena. Molim vas, rekla je moleivo. Kae da si Aktar, koja radi gore, sa starom Firoz bibi? Ona koju je suprug pekao... Prvi straar uutkao ih je podizanjem ruke. Kad sljedei put poeli otii, grubo je rekao otvarajui zasun na velikim dvokrilnim vratima, idi na kuhinjska vrata. etvrt milje prije no to je stigla do alimara, Mariana se naslonila na jedno pranjavo stablo i izula cipele. Prelazei tri milje u tim neodgovarajuim cipelama, nije se usudila pogledati svoja stopala, ali sada je poeljela vidjeti tetu. Bilo je gore no to je mislila. Krv iz uljeva natopila je tanak koni potplat cipele. Nainila je grimasu, navukla cipelu na stopalo i nastavila bolan put prema engleskom taboru. Putovanje je bilo naporno, iako mirno. Kad je izala iz havelija, krenula je to je bre mogla uskim putem izmeu visokih, ruevnih kua od opeka i prodavaonica zatvorenih daskama, Prola je pokraj bazara kod Delhijskih vrata, njegovih bunih prodavaa te hrpi itarica i zaina, a zatim se pridruila masi ljudi sa zaveljajima na glavama, koji su urili kroz teak, nadsvoeni prolaz samih vrata te u uzbibanu gomilu mukaraca i ivotinja koja je izlazila iz velikog prenoita za karavane. Plaei se da e je zgaziti i kaljui od praine, Mariana se pokuala uhvatiti za zid od opeka nasuprot vratima prenoita, ali ustanovila je da to zbog svih ljudi koji su ondje uali nije sigurno mjesto za nju. Umjesto toga se, jednom rukom vrsto drei ador, probijala kroz gomilu, pri emu su je udarale brze magaree zaprege te gurale skupine uurbanih bosih ljudi, sve dok napokon nije izala na put za alimar. Putem je nitko nije pokuao zaustaviti, iako su je nedvojbeno primijetili. Trgovac ovdje, stara ena ili skupina djece ondje, svi su je gledali primjeujui finu pamunu odjeu koja je virila ispod njezina adora, promatrali njezine ruke i stopala. Bila je uvjerena da e glas o njezinu putu stii do Valijulahovih nekoliko sati nakon njezina bijega, moda i prije. Milju dalje od grada put je bio manje prometan, ali i dalje je bilo magaraca, kolona tihih deva, kripavih volovskih zaprega visokih poput brodova te konjanika s turbanima na glavama koji su, neobino, odlazili iz grada, a nisu ili prema njemu, ali u svoj toj gomili nije bilo nijedne same ene. Jedine ene na putu bile su na kolima zaprega, s djecom, ili su hodale u koloni s golemim zaveljajima na glavama, sigurne u drutvu. Mariana je, uzavrela ispod adora, uljevitih stopala i svjesna pogleda suputnika, arko eljela zamoliti za mjesto na jednoj od zaprega, ali budui da vozau nije imala to ponuditi te da nije imala mukarca koji bi je titio, drala se po strani. Sunce je ve bilo visoko na nebu kad su se u daljini pojavili pranjavi zidovi vrta. Na vratima je, ne obazirui se na red prosjaka koji su joj moleivo nastojali privui pozornost, spustila ador s lica i duboko udahnula. Kad ue u vrt, lako e oglasiti uzbunu. Morala je samo ponoviti to je ula s prozora verande, Strvinar i tetak Adrian e odmah shvatiti i uiniti sve to bude potrebno da osujete Hasanov plan. Ali, to s njom? Kako e

137

oprostiti sama sebi? Kako e se ikada oporaviti od kajanja jer si je dopustila da je Valijulahovi zavaraju, da je Hasan razdjevii, da joj unite ivot? Tijekom godine ogovaranja i izopenosti u Calcutti utoite je nalazila u spoznaji da je nevina. Sada vie nije imala ak ni tu malu utjehu. Ne smije to nikome rei, ni svojoj majci u Engleskoj, ni sestri Charlotte. Vie se ne moe udati. ak i ako se ponovno sastane s Harryjem Fitzgeraldom, ako on padne na koljena i preklinje je da se uda za njega, mora ga odbiti. Nikada nee imati nijedno svjetlokoso dijete. Vie nikada nee vidjeti Sabura. Nije ga ni poljubila za rastanak... Nekoliko minuta poslije je, crvenih oiju i iscrpljena do sri, ula na vrata i dola do Strvinarova atora. Politiki zastupnik sahib nije ovdje, izjavio je njegov glavni sluga, ohol ovjek u livreji. Ondje je, s gostima. Pokazao je prema stablu u daljini, gdje je Strvinar sjedio u naslonjau, maui rukama prema etvorici naoruanih ljudi u gruboj afganistanskoj odjei, koji su stajali pred njim i sluali ga. Odmah ga pozovi, zapovjedila je skidajui ador. Reci mu da ga trai gospoica Givens. Gospoice Givens! Zaboga, jedva sam vas prepoznao. Strvinar ju je trenutak poslije odmjerio od glave do pete, zapanjen. Kako ste doli? Je li va razvod ureen? Zato nosite domau odjeu? Zato ste toliko prljavi? Pjeice sam dola iz grada, gospodine Clerk. Imam vanu... Jeste li otkrili vrijeme i mjesto napada era Singa na grad? Jeste li doznali neto drugo to bih trebao znati? Hoe li rani prihvatiti njegovu ponudu sigurnog prolaza ili e on napasti tvravu? Zastala je, svjesna potrebe da paljivo ispripovijeda svoju priu. Ako Strvinar pomisli da je histerina, moda joj ne povjeruje. ula sam razgovor mojeg supruga i njegova prijatelja, poela je paljivo birajui rijei. Govorili su o atentatu u vrtu. Da? Strvinar se zainteresirano nagnuo naprijed. Moj suprug je rekao da e biti strijelaca i rtava. Spomenuli su >sredinji paviljon<. Sve nas mrze. Bila sam okirana ogorenim, ubilakim tonom kojim su govorili o nama. Mariana je zadrhtala. im sam ula te rijei, preruena sam pobjegla iz havelija i dola vam rei. Nestrpljivo je mahnuo rukom. ao mi je zbog toga, ali mene zanima dan i vrijeme napada era Singa. Zato je taj ovjek bio toliko usredotoen na princa era Singa? Gospodine Clerk, pokuavam vam rei da Hasan Ali Kan alje afganistanske strijelce u alimar sa zapovijedima da uu u vrt, zauzmu mjesto nedaleko od sredinjeg paviljona i pucaju u sve vas po vienju sve: vas, lady Macnaghten, gospodina Motta te moju tetu i tetka. Strvinar se uspravio, a Adamova jabuica klizila mu je gore-dolje. Draga moja mlada damo, rekao je obrva podignutih u zaprepatenosti, odakle vam ta pomisao?

138

32.poglavlje

io je lud. Svi su bili ludi. Mariana se bez rijei okrenula na peti i odepala, ostavljajui Strvinara da otvorenih usta gleda za njom. Gotovo je stigla do svojeg atora kad ju je netko pozvao. Gospoice Givens, viknuo je, mislio sam da ste to vi! Mariana je pogledala u smjeru glasa i opazila kako Charles Mott nespretno galopira prema njoj, a njegov skupi aket lepra oko njega. Moramo razgovarati, rekao je zadihan, naglo zastavi. Imam neto... Maknite mi se s puta, otresla se. Nemam vam to rei. Od svih ljudi koje nije eljela vidjeti... Ali, gospoice Givens, ja... Memsahib? Prije no to je Mott stigao jo neto rei, Dittu se pojavio na ulazu u Marianin ator, irom otvorenih oiju. Ali, kako ste doli ovamo? Gdje je Sabur baba? Zato nosite taj prljavi ador? Poslije u ti objasniti, odgovorila je i odepala u ator te se umorno spustila na krevet. Donesi mi vjedro vrue vode i alicu soli, zapovjedila je izuvi unitene cipele. Prije no to je otiao tekim korakom, Dittu se okrenuo prema njoj, a njegovo se runo lice naboralo od zabrinutosti. Memsahib, trebali biste znati da je va tetak vrlo bolestan. Kad se zaslon vrata zatvorio, Mariana je suspregnula vrele suze. Budui da je tetak Adrian bolestan, a Strvinar je ne eli sluati, nema joj tko pomoi. Kako e tada spasiti ikoga od njih? Kasnije je u atoru za blagovanje prebirala po tanjuru kuhane piletine dok je razgovor oko nje poinjao i zamirao. Otkako se vratila u tabor, nita se nije dogodilo onako kako je trebalo. Nakon to je namoila noge te ih zamotala u nekoliko rupia kako je najbolje mogla, presvukla se, navukla izme i pourila u tetkov ator iz kojeg ju je otjerala oito iscrpljena teta Claire. Napokon je zaspao, apnula je maui Mariani na ulazu. Kolera, kao to smo i mislili. Nekoliko dana nije mogao jesti, a tada mu se na ruci pojavio priti. Prava bolest poela je juer poslijepodne. Cijelu je no povraao. Ujutro je povraanje prestalo, ali zbog toga se samo plaim najgorega. Kratko se zagledala u Marianu. Zato izgleda drugaije i zato si toliko prljava? Mariana je uzdahnula i odmaknula prljavu kosu s lica. Mislim da to sada nije vano. Doista sam na rubu snaga. Hoe li ti sjediti s Adrianom do veere dok ja leim u tvojem atoru? Mariana je kimnula. Hvala ti, draga. Ako opet bude edan, pokraj kreveta je pehar zaslaene vode s octom. Teta Claire pokazala je prema sijedom, starom slugi koji je zabrinuto stajao na vratima. Adil e ti pomoi ako ti bilo to bude potrebno. Tetak Adrian je ispod plahti bio toliko vrsto sklupan da je Mariana vidjela samo elavo tjeme i pramen sijede kose. Ukoeno sjedei na stolcu pokraj njega, arko je eljela da

139

se probudi, da poslua njezinu priu, da joj kae to joj je initi. Doimalo se da su proli sati prije no to je progovorio. A tada je njegov glas zvuao otegnuto i nerazgovijetno ispod pokrivaa. Ja sam, Mariana, tiho mu je rekla naginjui se nad krevet. Tetku Adriane, to si rekao? Clerk, rekao je s naporom, ne sluti na dobro. Da, to si mi napisao. Oito je bio previe bolestan da bi mu rekla za predstojei napad. Pritisnula je ruku na elo prisiljavajui se suspregnuti oaj, biti strpljiva s tetkovim nevanim zabrinutostima. Mott e ti rei pojedinosti o Clerkovu planu. Znam da ti se on ne svia, ali mora razgovarati s njim o tome. Mora ga pokuati zaustaviti prije... Zastenjao je. Svakako, tetku, lagala je Mariana. Kad se poeo bacati amo-tamo po krevetu, Mariana je pruila ruku, a zatim je povukla, ne znajui treba li ga dodirnuti. to to radi? Teta Claire banula je na vrata s mokrom krpom u ruci. Ne smije dopustiti da se iscrpljuje govorenjem, ljutito je rekla stavljajui mokru krpu na suprugovo nemirno elo. Idi u ator za blagovanje i veeraj. Reci im neka mi poalju posluavnik. I zaboga, umij se prije no to poe onamo. Ali veera je ve bila zapoela. Kad je Mariana dojurila u ator za blagovanje, svi su ve sjedili. Strvinar je na mjestu pokraj lady Macnaghten maslacem mazao komad kruha. Zadovoljstvo mi je veerati s vama, gospoice Givens, primijetio je kimajui dok je Mariana sjedala na svoje mjesto, rairivi prste na nou za maslac, iako me doista iznenaujete svojim iznimnim izgledom. Ton mu je bio osobito neugodan. Mariana je podignula pogled i vidjela kako lady Macnaghten kriom promatra njezino lice. Lice vam je prljavo, protisnula je lady Macnaghten. Prekriveno je prainom. Nagnula se preko praznog mjesta tetka Adriana. Ali obrve su vam lijepo ureene, dodala je uputivi joj urotniki nagovjetaj osmijeha prije no to se uspravila na svojem stolcu, i prilino mi se svia vaa kosa. Gospoica Givens je, ubacio se Strvinar, poslijepodne neoekivano stigla iz utvrenog grada. Poprilino me zbunjuje zato je dola. Nije nam donijela vrijedne informacije, a nije ni postignula razvod. Dobro znate zato sam dola, gospodine Clerk. Mariana se nije trudila sakriti gnjev u glasu. Ovdje sam kako bih vas obavijestila da e iz utvrenoga graa biti poslani strijelci koji e nas sve pobiti. Lady Macnaghten je naglo udahnula. asnici su se pogledavali oko stola. Doista grijeite, gospoice Givens, otegnuto je rekao Strvinar. Nita takvo se nee dogoditi. Ne smijete obraati pozornost na nju. Nagnuo je glavu prema lady Macnaghten. Ovdje u alimaru posve smo sigurni. Ali kako moete... Gospoice Givens, hladno je rekao udarivi rukom o stol, bilo bi bolje da ste ostali u haveliju Kamar. Trebali ste se potruditi provjeriti potrebne informacije prije no to ste dojurili ovamo s lanim informacijama i pokuali uplaiti sve prisutne. mrcnuo je. Nipoto mi nije potreban savjet mlade ene prljavog lica, s prljavom crnom uzicom oko vrata. Vii asnik zaduen za prtljagu buno se nakaljao na kraju stola, kao da eli ponititi Strvinarovu grubost. Druga tri asnika poela su govoriti u jedan glas. Charles Mott odloio je ubrus i nagnuo se prema njoj. Pokuavao sam vam rei,

140

gospoice Givens, promrmljao je, da strijelci kojih se plaite rade za gospodina Clerka, a ne za Pandapce. Nije im zapovjeeno pobiti nas, nego princa era Singa u Hazuri Baghu, dok njegova vojska napada tvravu. Mariana je osjetila kako blijedi. Prije no to je stigla sabrati se i pitati ga bilo to, Mott je mahnuo u znak upozorenja. Nakon veere u vam rei vie, tiho je rekao. Kasnije, nakon to je izveo zbunjenu Marianu iz atora, pogledao je preko ramena prije no to je progovorio. Hazuri Bagh, Vrt plemia, tiho je rekao, nalazi se izmeu damije Badshahi i glavnog ulaza u tvravu. Odande e princ er Sing raznijeti vrata i zapoeti napad na rani. Clerk planira poslati strijelce u Hazuri Bagh. Ondje trebaju ekati nedaleko od sredinjeg paviljona i ustrijeliti era Singa tijekom bitke. Vrt plemia? Mariani su se osuila usta. Sredinji paviljon? Strijelci? Ali, zato? Clerk je ambiciozan, gospoice Givens. eli pripojiti Pandab Britanskoj Indiji dok je na mjestu politikog zastupnika. Najjednostavniji nain jest pobrinuti se da ova zemlja nema potenog vladara, a tada zauzeti taj poloaj usred neizbjenog kaosa. er Sing previe je popularan i previe sposoban za Clerkov ukus. Sikhi bi se s vremenom, dakako, mogli poubijati i bez naeg uplitanja, ali Russell Clerk nije strpljiv... Jesi li siguran u to? prekinula ga je Mariana. Mott je obrisao elo naoko vlanim rupiem. Znam da me smatrate budalom, gospoice Givens, otvoreno je rekao, i doista sam to bio. Ali ujedno i iznimno potujem vaeg tetka otkad je... mislim da u to ne bismo trebali ulaziti. U svakom sluaju, kad je va tetak posumnjao da Clerk neto snuje, zamolio me da otkrijem to je posrijedi. Budui da je Clerk stekao povjerenje u mene, uspio sam doznati pojedinosti njegova plana. Naposljetku, ja sam obavjetajni asnik, dodao je s kiselim osmijehom. Ali sada je gospodin Lamb bolestan, nastavio je, a ja ne znam to bih uinio. Dakako, zabranjeno nam je ulaziti u bilo kakve spletke s domaim ljudima, ali Clerk je na najvii asnik ovdje. Stotinama milja daleko nema veeg autoriteta koji bi ga mogao zaustaviti. to je uinila? Ljudi u gradu ve znaju za atentat, promuklo je rekla Mariana. Molimo se da e i znati to im je initi, dodala je bolno krenuvi prema svojem atoru. Lady Macnaghten bila je posve u pravu u pogledu njezina lica. Kad je Mariana podignula zrcalo i zagledala se u njega, vidjela je da su joj obrazi umrljani prainom i suzama s putovanja. Lice su joj uokvirivale besmisleno profinjene obrve. Koa joj je, na mjestima na kojima je bila ista, izgledala beskorisno svjee i oroeno. Prijateljske rijei lady Macnaghten neki bi je drugi dan razveselile. A sada, kad je odbacila svoje izglede za sreu, samo su pojaavale njezin oaj. Zato nije pitala Hasana o ijem je atentatu raspravljao dok je s prijateljem stajao ispod otvorenog prozora? Zato je toliko pourila osuditi ljude koji joj nisu ponudili nita osim prihvaanja i ljubavi, koji su je samo eljeli zatititi od Strvinarove prijetvornosti? Zadrat u je ovdje, rekao je Hasan. Ona ne smije doznati nita o tome. Susprezala je suze dok je trljala prljavtinu s lica. Od samog poetka, otkako je prihvatila njegovu pronju pred dvorom, sve je uinila pogreno. Zaslijepljena neznanjem i svojom glupom, naglom udi, mnogo se puta ponijela kao neman u bajci. Vie, svaa se, uplie se, rekao joj je Hasan hladnim, neumoljivim glasom.

141

Bio je u pravu. Uinila je sve to. I najgore od svega, nije mu vjerovala. Mora se odmah vratiti u haveli Kamar i predati se njegovoj milosti i milosti njegove obitelji. Safija joj je ve oprostila; moda e opet, ali to je s osjetljivim, profinjenim Hasanom? to je s tekom konanou njegova posljednjega govora upuenog njoj? to ako odbije primiti je natrag, dopustiti joj da mu bude supruga, dopustiti joj da bude Saburova majka? Ako joj ne dopusti, ona e nedvojbeno umrijeti. Ali sada ne moe krenuti u grad, kad joj je tetak toliko teko bolestan. ak i ako preivi, ona i teta Claire e ga danima i noima, a moda ak i tjednima naporno njegovati prije no to se potpuno oporavi. Kakvu god odluku donijela, njezina e cijena biti golema. Bez obzira na to vrati li se u haveli ili ostane u alimaru, izgubit e vane vrijednosti tetka, Hasana, Sabura, Safiju, mogunost sree, samopotovanje. Kakva god bila njezina odluka, posljedice e je proganjati do kraja ivota. Ali, ekaj. Prestala je brisati lice i uspravila se, a vlaan runik joj je visio iz ruke. Tko joj je rekao da sultanija Safija ima lijek za koleru? Bila je to ena koja je dovela mladu, oajnu majku. Kau da zna izlijeiti ak i koleru, povjerila joj je. Ne, Mariana, to je ludost. Teta Claire je sat vremena poslije pognuto sjedila u naslonjau, a oi su joj bile goleme na utom licu. Mora me prestati moliti. To je previe opasno. Ne bih mogla podnijeti da vas oboje izgubim. Ali to je njegova jedina prilika. Dok je njezin tetak stenjao na krevetu pokraj njih, Mariana je smogla svu svoju mo uvjeravanja i kleknula pokraj tetina stolca. Zamolit u sultaniju Safiju da doe ovamo sa mnom, rekla je gledajui tetu. Ona je domaa ena, ali poznata je po sposobnosti iscjeljivanja. Ne bi mi rekli da ima lijek za koleru kad to ne bi bila istina. Uzalud. Kad je Mariana pokuala ustati, na izmaku snaga, njezina je teta zatvorila oi. U redu, rekla je s uzdahom. Idi, ali tek ujutro. I mora se vratiti to prije.

142

33.poglavlje

vrava i njezina Badshahi damija nalazile su se na sjeverozapadnom dijelu utvrenoga grada Lahorea. Na zapadnom rubu nalazila su se devedeset stopa visoka Alamgirova vrata te nasuprot njima izrezbarena vrata jednako visoke damije, a meu njima pravokutan prostor Hazuri Bagha, ili Vrta plemia. Dok je Mariana mukotrpno putovala u alimar, u Baghu nije bilo besposlenih posjetitelja. Nije bilo onih koji su inae bjeali iz zaguljivih uliica grada kako bi etali tim pranjavim vrtom ili sjedili pod njegovim starim stablima. Samo su etvorica, trojica od njih teko naoruana, stajala zaokupljena razgovorom na katu mramornog paviljona koji je krasio sredite vrta. Dok su razgovarali, nenaoruani lan njihove skupine pokazao je prema vratima tvrave i njihova dva velebna tornja ravno pred njima, ni pedeset jarda dalje. Ako je tvoja informacija tona, rekao je Hasan Ali Kan, princ er Sing odavde e gledati kako njegovi ljudi napadaju tvravu. Ni jedno drugo mjesto u vrtu nema bolji pogled na vrata. A ako atentatori uspiju, ovdje e umrijeti. Ha! Jusuf Bati pljusnuo ga je po leima. Dri se pregovaranja, moj fini prijatelju, savjetovao mu je, a borbu prepusti drugima. Nehajno je mahnuo oko sebe, prema katu paviljona te njegovim izrezbarenim svodovima i mramornim intarzijama. Ovaj gornji kat je otvoren i nezatien. Pogledaj onamo, dodao je pokazujui debeo, valovito ukraen zid koji se protezao s obje strane tekih vrata te odvajao tvravu od vrta. Ondje e biti naikani ranini strijelci i svaki od njih molit e za mogunost da ustrijeli era Singa. Borbu ne moe voditi ni s tla, rekao je Zulmaj svojim pandapskim sa stranim naglaskom. Ondje je otvoreno kao i na katu, sa svim onim nadsvoenim prolazima. Sve se vidi. Ja bih vidio dovoljno dobro, gorljivo je rekao Habibulah, da metkom pogodim prinevo srce, gdje god stajao. Postoji podzemna prostorija, rekao je Hasan, u kojoj je stari maharada neko provodio vrele ljetne dane. Jusuf i Zulmaj su kimnuli jedan drugome. Tada e er Sing zapovijedati s tog mjesta, izjavio je Jusuf. Atentatori jo moda ne znaju za tu podzemnu prostoriju, ali doznat e kad vide ljude koji e se uspinjati i silaziti stubama. A gdje e se strijelci sakriti? Hasan se rukama naslonio na ogradu i zagledao se u vrt. Jedan se moe sakriti ondje. Habibulah mu se pridruio i pokazao prema starom stablu ije je kvrgavo korijenje prualo dovoljnu zatitu ovjeku koji bi leao potrbuke. A drugi ondje. Jusuf je nagnuo glavu prema niskom, ruevnom zidu. Zulmaj je slegnuo ramenima. To nije vano. Stotine su mjesta na kojima se ovjek moe sakriti. Zapovjeeno im je sakriti se i ekati da se vrt napuni vojnicima i topovima. A tada, u jeku borbe, kad buka bude vrlo velika i kad er Sing ne bude mogao odoljeti pa e se morati pokazati i pogledati prema vratima, oni e zapucati.

143

Princ je lukavo bio neodreen u pogledu dana i vremena napada, dodao je. to je on bio neodreeniji, to je politiki zastupnik bio oajniji. Sjetivi se Englezova pisma, Jusuf je pogledao Hasana u oi. Nebo iza etvorice poprimilo je ruiastu boju, ali s visokog minareta damije Badshahi nije se uo mujezinov poziv vjernima na veernju molitvu. Damija je bila tiha jer su je sikhi pretvorili u spremite baruta. Hasan je uzdahnuo. Moemo se samo moliti da atentatori prekasno doznaju vrijeme napada ili da ih ljudi era Singa uhvate na vrijeme. U svakom sluaju, Jusufe, moramo krenuti upozoriti ga. Reci mi, Zulmaj, rekao je Jusuf silazei mramornim stubama, a oruje mu je zveckalo o boku, tko osim nas zna za ovu zavjeru? Ljudi znaju, odgovorio je Zulmaj, ali nitko od njih ne mari. Svi su Afganistanci. Politiki agent dobro im je platio da dre jezik za zubima. Dakle, sve si to doznao od svojeg zemljaka, a ne iz vieg izvora. Jusufov je ton postao grub. Kako moe biti siguran da je to istina? Za taj plan nije mi rekao Afganistanac. Ovo to sam vam rekao doznao sam od samog politikog zastupnika. Zulmaj se nasmijeio kad je izaao na sunevu svjetlost. On misli, tiho je dodao zakvaivi puke vie na rame, da sam ja jedan od pet atentatora. uo sam da je er Sing kupio i platio dvadeset est tisua pjeaka iz Mianmira i Begampure, rekao je Hasan dok je pola sata poslije s Jusufom sjedio u dvoritu havelija Kamar. Trebali bi krenuti u sljedea dva dana, u noi. A njegov plan? Hasan je prednjim dijelom svoje cipele iscrtao krug u praini dvorita. Kad stignu, rekao je pokazujui prema desnoj stranu kruga, pola e ih u grad ui s istoka, na Delhijska i Jakijeva vrata. Dakle, nedaleko od ove kue. Jusuf je dugo izdahnuo. Jesi li zabrinut? Moj je otac odbio napustiti haveli. Stoga se moram pouzdati u Alaha. Preostala vojska era Singa doi e sa strane tvrave, nastavio je Hasan pokazujui lijevu stranu svojeg kruga. Pola e ih ui u grad kroz Taksalska vrata, a ostatak e ui u Hazuri Bagh i pripremiti se za probijanje Alamgirovih vrata i tvrave. ujem, dodao je, da je predstavnik era Singa dijelio zlatne mohure vojnicima koji su uvali sva troja gradska vrata. Sva trebaju biti otvorena na znak, bez ijednog ispaljenog hica. Odmahnuo je glavom. Tako je naa vojska prodala svoju krv najboljem ponuau. A er Sing e zapovjediti rani da se preda kad osvoji grad. Da, a ona e to, dakako, odbiti. Dakako. Laknut e nam ona kad ode, viknuo je Jusuf. Nikada nisam mogao podnijeti ono to sam uo o toj eni. er Sing je barem borac. Kad je Hasan kimnuo i ustao, s druge strane dvorita priao im je jedan ovjek. Mir s vama, rekao je Gulam Ali, a njegova je bijela brada agresivno strala. Imam vijest za Hasana sahiba. Doao sam iz smjera alimara, nastavio je ne ekajui da mu se postavi pitanje. Na putu je bilo vojnika i topnitva. Pitao sam ih kamo idu, a oni su mi rekli da idu u Buddhu da Avu, kako bi se pridruili jedinicama era Singa. I? Hasan je podignuo obrve.

144

Rekli su mi da veeras kreu na Lahore. Hasan je kimanjem zahvalio tekliu. ekaj me, Jusufe, rekao je prije no to je brzim korakom krenuo prema oevoj dnevnoj sobi. Nedugo potom Jusuf je lupkao prstima po svojem koljenu dok je s Hasanom jahao prema Delhijskim vratima. Nadajmo se da er Sing nije ve krenuo. Ne elim ga po mraku naganjati uokolo. Ali, opet, slegnuo je ramenima, ako nije u svojem taboru, uvijek mu moemo poslati poruku upozorenja. Ne, Jusufe. Hasan je odmahnuo glavom. Bilo bi previe opasno povjeriti bilo kome toliko vanu poruku. U dananje vrijeme izdajnitvo je posvuda. Jusuf je ispruio miiavu ruku prema gomili, pokuavajui proi kroz vrata. Pogledaj jadnike kako bjee iz grada. ujem da ih je pola zakopalo svoje dragocjenosti, iako to nikada ne pomae. alosno je odmahnuo glavom. to god se sada dogodi, Pandapci e uskoro ubijati jedni druge. Pjeaci u bijelim odorama s crnim poprenim pojasevima i svilenim turbanima bili su posvuda, u skupinama su se odmarali na zatvorenim bazarima i napeto stajali pred visokim gradskim kuama. Ondje, na vratima su ekali i gladnim oima promatrali gomilu, njihove ivotinje i teke zaveljaje dragocjenosti. Hasan je uzdahnuo. A pogledaj nae vojnike. Tko zna na ijoj je strani bilo koji do njih? Neko su bili na ponos. Sada izgledaju kao obini zloinci. Na konjima ili slonovima, na kolima ili pjeice, nosei svoju imovinu na glavama, u finim alovima ili dronjcima, gomila je izlazila kroz vrata, mukarci u dotijima ili alvarima, a ene otkrivenih lica ili pod burkama, prema svojoj vjeri, s djecom koja su tiho zurila. Jesi li primijetio, upitao je Hasan dok su prolazili ispod debelog, zailjenog svoda vrata, da se nitko u ovoj gomili ne osvre? Njih su dvojica ili putem za alimar. Oblaci iznad njihovih glava skrivali su polumjesec, pa su samo oblinja sela inila slabane svjetlucave oznake sve dok njihovi stanari nisu pozaspali; tada su i one nestale u tami. Skretanje mora biti ovdje negdje, promrmljao je Hasan. Danju sam ga vidio tisuu puta. ekaj. Jusuf je podignuo ruku u tami. uje li taj zvuk? Neto je uznemirilo pse u onom selu. Ne ekajui Hasana okrenuo je konja i siao s puta. Novi zvukovi pridruili su se pseem laveu: topot kopita, amor mukih glasova zvuk koraka. Kad su se oblaci razili, proputajui slabanu svjetlost na prizor, pojavila se sablasna kolona prilika u bijelom s muketama na ramenima. Brzo su hodale nevidljivom stazom pod pravim kutom prema glavnom putu, a za njima je ilo dvadesetak konjanika. Kako se kolona pribliavala, prvim laveima pridruili su se novi, govorei o prisutnosti nevidljivih vojnika. Hasan i Jusuf su bez rijei gledali kako se kolona skuplja na glavnom putu. Po etvorica u redovima, krenuli su prema gradu Lahoreu. Ovom brzinom, promrmljao je Jusuf, pred gradom e biti za manje od sat vremena. Kad je kolona nestala u tami, pojavila se kolona deva, a na svakoj od njih po jedan vojnik s malim topom. Za njima se kotrljalo etrnaest topova koje su vukli konji. Jedinice era Singa. Otprilike pet tisua ljudi, promrmljao je Jusuf. Moramo pouriti. Ali na toj nepouzdanoj svjetlosti nisu mogli uriti. Umjesto toga dopustili su da ih njihovi konji vode putem kojim je ila vojska sve dok nisu stigli do opasnog brda od opeka i

145

zemlje gdje je er Sing postavio svoj dvor. Nakon to su pretekli stotine i stotine vojnika koji su pjeaili i asnika na konjima, Hasan i Jusuf poveli su svoje konje kamenim stubama prema vrhu i njegovu ruevnom paviljonu. Ondje su postavljeni atori za lanove privremenog dvora era Singa. Ovdje nema nikoga, rekao im je straar podignuvi pogled s obroka. Otili su prije nekoliko sati. Ne, ne mogu rei kamo su otili ni kada e se vratiti. Ako er Sing nije s tom kolonom, moda ga neemo pronai, zamiljeno je rekao Jusuf dok su se on i Hasan vraali putem kojim su i doli. U tom sluaju moramo otii u prenoite po Zulmaja i njegova bucmastog prijatelja, a ti moe poi kui u haveli Kamar i ostaviti nas da se sami bavimo atentatorima. Ne idem kui. Idem s tobom. Ali nisi mi potreban, glatko je odgovorio Jusuf. Atentatora e biti samo etiri, a Zulmaj vrijedi za dvojicu. Potjee iz obitelji izvrsnih strijelaca. Njegov je otac u mladosti ubio stotinu kozoroga. Sam nam je to rekao. A i imat emo prednost iznenaenja, barem u poetku, nastavio je mekim tonom. I Habibulah i ja naviknuli smo na te stvari. A ti, Hasane, ti si dvoranin. Ne mogu traiti od vas trojice da svoje ivote izlaete opasnosti dok ja sigurno sjedim kod kue. Zato je taj momak zvuao toliko ogoreno? Jusufu se uinilo da je pod varljivom mjeseinom vidio bijes na licu starog prijatelja. Neto se dogodilo, naglo je rekao. to? Moja je supruga pobjegla u alimar. Otila je danas poslijepodne. Ali rekao si da se eli razvesti od tebe. Zato nije slijedila primjeren postupak? Umislila si je da ti i ja namjeravamo pobiti njezine roake i druge Britance u alimaru. Jusuf je glasno uzdahnuo. Zacijelo je pobjegla kako bi ih upozorila. Hasan je umorno odmahnuo glavom. Bio si u pravu, Jusufe. Trebao sam se odavno razvesti od nje. I ja znam pucati, dodao je okrenuvi se u sedlu, a izraz njegova lica u tami nije bilo mogue proitati. Ne bih volio ubiti, ali uinit u to za Pandab. Kod kue imam muketu. Imam ak i khyberski no. Nita, rekao je gorljivo, me nee sprijeiti da poem s tobom u Hazuri Bagh. Ako doista to eli, prijatelju, odgovorio je Jusuf odmahujui glavom, mogu se samo moliti da nam Alah Milostivi poalje sreu.

146

34.poglavlje
16. sijenja 1841.

ad je dnevna svjetlost prodrla kroz bone stranice njezine nosiljke, Mariana je udarila po njezinu krovu pourivi nosae, a tada ponovno sjela na jastuie i pogledala na sat. Bilo je petnaest do est. Ona i njezina teta cijelu su no bespomono gledale kako se njezin tetak bacaka pod pokrivaima, lica vlanog i napetog u muci. Jednom je uhvatio Marianu za ruku i panino joj pokuavao rei neto, ali njegova je supruga skoila sa stolca i zabranila mu da govori. Jednom ili dva puta progutao je zaslaenu vodu s octom. Drugih znakova poboljanja nije bilo. Bilo je gotovo svanulo kad je Mariani doputeno napustiti ih. Pourila je u svoj ator, otresla prainu sa svoje domae odjee i odjenula je. Ne mogavi ugurati omotana stopala u unitene domae cipele, nazula je svoje engleske izme, uzela nekoliko alova i Aktarin prljavi ador te poslala po svoju nosiljku. Jutarnji zrak bio je maglovit i hladan. Nosiljka je napredovala, a njezin su nosai u trku disali glasno i kao jedan dok je glavni nosa mrmljajui o putu obavjetavao one koji su slijepo trali za njim. Mariana se u nosiljci promekoljila ispod pokrivaa i prepustila se uzbudljivom sjeanju na Hasanovu teinu na svojem tijelu. Kad stigne u haveli Kamar, zamolit e ga da joj oprosti i obeat e da ga vie nikada nee napustiti. Priznat e da je pogrijeila. Rei e mu da mu je potpuno vjerovala i zavjetovat e se da e uiniti to god bude traio od nje ako joj dopusti zauzimati makar mali kutak njegova ivota. To joj nee uskratiti. Nakon nekog vremena zasigurno e joj opet milovati lice dok bude meu prstima okretala onaj njegov lijepi medaljon. Nedvojbeno e ponovno udisati opreni miris njegove koe... Vonj prenja, prljavtine i gnjilih rua zamijenio je prodoran vonj vatri od izmetina, koje su se osjeale u zraku jo od alimara. U njezinu nosiljku doprli su povici uznemirenih ljudi i njakanje ivotinja. Zacijelo je blizu starog prenoita za karavane i Delhijskih vrata iza njega. Poskakivanje i podrhtavanje nedugo potom rekli su joj da se njezini nosai suoavaju s tekoama dok se probijaju kroz gomilu. Guva je zacijelo vea no to je bila juer poslijepodne. Otri glasovi gnjevno su vikali u blizini. Tijela ivotinja strugala su o nosiljku. Mariana je u dobro zatvorenoj nosiljci posegnula za rukohvatom, uasnuta svojim iznenadnim strahom te nemogunou da vidi van. Pourite, zapovjedila je nestrpljivo udarajui u krov elei da je puste van iz tog kaosa, na normalne, prometne ulice grada gdje e biti sigurna. Maknite se! viknuo je njezin glavni nosa. U blizini je poelo komeanje. Jedna je ivotinja alosno zastenjala. Metal je udario ometal pokraj nje. Nosiljka je napokon krenula s manje trzaja, kao da je put osloboen. Marianino srce

147

poelo je mirnije kucati. Odjek disanja nosaa rekao joj je da je napokon pod tekim kamenim nadsvoenim prolazom Delhijskih vrata. Promekoljila se na jastuiima kad joj je laknulo jer se udaljila od rulje, ali zato su ulice oko nje sada toliko neobino tihe? Gdje su bila zaprege koje bi trebale tropotati pokraj nje? Gdje su bili koraci i glasovi ivahnih stanovnika utvrenoga graa? Nosiljka je bez upozorenja sputena na tlo. Mariana je otvorila stranicu i vidjela da je tek stotinjak jarda dalje od Delhijskih vrata. Njegovu bazaru sa arenim hrpama zaina i vreama itarica nije bilo traga. Vidjela je samo prazne, bezline daske i lokotima zakljuana vrata. Ulica je, koliko je vidjela u oba smjera, bila mrtvaki tiha. to to radite, Munnu? viknula je nagnuvi se iz nosiljke. Zato ste stali? Ovo nije haveli Kamar. Njezin se glavni nosa okrenuo prema njoj, a njegovo ponosno, mravo lice nabralo se u nepoznatoj emociji. Moramo se vratiti, rekao joj je. Ali, Munnu, morate me odnijeti u haveli. Ne moemo se jednostavno okrenuti... Ne, memsahib. Pokazao je neto to Mariana nije mogla vidjeti. Ako ne elite da vas odnesemo natrag u alimar, rekao je glasom koji je odjednom drhtao od straha, ostavit emo vas ovdje samu. Ostaviti je ondje? Ali takvo to ine samo krajnje neasni nosai. Munnu, ne moete... Prije no to je zavrila, Munnu i drugi potrali su prema Delhijskim vratima. Iznad Marianine glave zauo se otar glas. Bibi, nemojte ostati u toj nosiljci. to? Provirila je i pogledala prema gore, traei onoga tko je to rekao, ali vidjela je samo tihe, zatvorene balkone. Gore sam, nastavio je nevidljivi govornik. Posluajte moj savjet i otiite. Ako vas vojnici vide u njoj, pomislit e da ste bogati. Ako povjeruju da skrivate dragulje, ubit e vas. Vojnici? Ljudi era Singa uli su u grad prije pola sata, pustili su ih ranini vojnici izdajice. Za sada su svi otili pljakati Kamirski bazar, ali e se vratiti. Poite kui dok jo moete. Kui? Ali... Sluajte. Povici i topovska paljba prekinuli su sablasnu tiinu ulice. Pourite! zapovjedio je nevidljivi govornik. Obamrla od straha, Mariana je skupila svoje alove i Aktarin ador, pruila nogu u izmi iz nosiljke i oprezno stala na oblutke. Drhtavim je prstima odmotala ador te pokrila glavu i tijelo njegovim smrdljivim naborima. Nedaleko od tog trga nalazilo se jednostavno proelje haveli Kamar, pod pravim kutom u donosu na Vazir Kanovu damiju. Ako bude brzo hodala, zaas e biti sigurna u njemu. Nainila je samo nekoliko koraka prije no to je ustuknula i ostala bez daha. Nedaleko od jednih stuba lealo je mrtvo tijelo sredovjenog ovjeka, kao slomljena hrpa, kao da je palo s prozora na katu. Da je njezina nosiljka napredovala jo samo nekoliko koraka, njezini bi ga nosai morali zaobii. Nije ni udo da su glavom bez obzira odjurili iz grada. Ali, gdje je mrtvaeva obitelj? Gdje su oni koji ga oplakuju? Mariana je ve znala. Bili su unutra, previe prestravljeni da bi izali na istu poploenu ulicu na kojoj je ona stajala ne imajui se kamo sakriti.

148

Nevidljive su je oi promatrale, kao da je cijeli grad gleda kroz otvore i reetke. Tada ve doista uplaena, pourila je pokraj mrtvaca, podignula nespretne nabore svojega adora i potrala prema haveliju. Haveli Kamar bio je tih, a njegova dvokrilna, vrata pojaana eljeznim vijcima bila su vrsto zatvorena. Straar nije potrao najaviti njezin dolazak. Srce joj je lupalo dok je prolazila pokraj proelja havelija, a potom skrenula u mranu uliicu koja se protezala du njegove bone strane. Izbjegavajui otvoren odvodni kanal s jedne strane, pourila je pokraj zatvorenih vea traei ulaz u kuhinjsko dvorite havelija. Niska drvena vrata bila su ondje gdje ih je upamtila, u visokom zidu od opeka, ali su, kao i prednja vrata havelija, bila vrsto zakljuana. Viknula je i pokucala na teke daske. Podignula je glas i udarila jo jae. Naposljetku je vikala toliko da ju je grlo zaboljelo i lupala po vratima sve dok nije izranjavala ruke. Nitko nije doao. Doimalo se da se pucnjava pribliava. Netko je skrenuo u uliicu. Teki koraci bili su sve blie. Mariana je privukla ador licu i stisnula se u dovratak. Ovo je preica, rekao je muki glas. Dobro, odgovorio je drugi. Ako pourimo, neto e ostati. Dva vojnika u pranjavim bijelim odorama zala su za ugao havelija i krenula prema njoj s muketama na ramenima i zakrivljenim talvarima koji su im zveckali o boku, zauzevi cijelu irinu uliice. Visoki ju je prvi vidio. to ene rade vani, nehajno je upitao svojeg drubenika. Pih, kakav prljavi ador! Nii je nainio grimasu gaenja dok je prolazio pokraj nje. Zacijelo smrdi kao i onaj odvodni kanal. Visoki je stao i okrenuo se prema njoj. Trebala bi poi kui, bibi, rekao je. Kod kue sam. Ne diui od straha Mariana je pokuala ovladati svojim mislima. Moram ui u ovu kuu, brzo je rekla. Biste li, molim vas, udarili na vrata umjesto mene? Ne uju me iznutra. Mi ne sluimo enama, podrugljivo je rekao nii vojnik. Nabusito je zabacio ramena. Kucaj sama. Moj je tetak teko bolestan. Obratila se viem, uljudnijem ovjeku. Za tvojeg je tetka prekasno. Visoki vojnik odmahnuo je glavom. Princ er Sing zauzeo je grad. Njegove neprijatelje ubijamo kao pse. Zar ne uje pucnjavu na Kamirskom bazaru? Ovo nije mjesto za enu. Borba e se za koji trenutak preseliti na trg. Trebali su nam rei da najprije idu na Kamirski bazar, poalio se drugi vojnik kad su nastavili niz uliicu izgubivi zanimanje za nju. Zato bismo propustili svu zabavu? Bit e jo mnogo pljake, uvjerio ga je prvi vojnik. Vidjei e. Za nekoliko e sati samo prosjaci biti sigurni. Drugi se vojnik nasmijao povukavi pojas svojeg talvara prema gore. Bit e sigurni dokle god emo ubijati samo neprijatelje era Singa. Prosjaci e biti odline mete kad budemo ubijali zbog zabave. Kad su nestali s vidika, Mariana je pojurila prema prednjim vratima havelija i beznadno lupala po njima dokle god je mogla. Stajala je ispod zatvorenih balkona i vikala sve dok nije izgubila glas. Potpuno iscrpljena, pritisnula je elo o zid. Mora domisliti nain da se spasi. Prineve jedinice harale su gradom bez zapovijedi ili stege. Svi koji su bili previe siromani da bi se sakrili iza vrstih vrata havelija bili su u jednako velikoj opasnosti kao i ona. ak bi i ljudi u

149

haveliju Kamar mogli nastradati ako ljudi era Singa odlue zapaliti ga zajedno s drugim velikim kuama. Vojnici e na trg stii svaki as, naoruani i s namjerom pljakanja te ubijanja. U toj uskoj uliici ne moe se sakriti jer bi se ondje nedvojbeno nala u zamci. Mora pronai mjesto na trgu na kojem e ekati da predstojei uas proe. Budui da je izgledala nevano, mogla bi preivjeti prve sate napada era Singa, barem dok vojnici ne ponu ubijati zbog zabave... uljala se du proelja havelija i traila skrovite. Sva drvena vrata i kapci koji bi inae bili otvoreni kako bi proputali zrak, sada su bili zatvoreni i zakljuani. Prisiljena prihvatiti ono to pronae, izabrala je udubljeno mjesto na kojem se zid havelija Kamar spajao s drugom kuom. Bude li imala sree, ako se uvue u to jadno skrovite i ostane mirno stajati, nitko je nee opaziti. Udaljena tutnjava topova dopirala je iz smjera tvrave. Princ er Sing poeo je napad iz Hazuri Bagha. Dok je ona zamiljala buku i dim topova te tresak kad se vrata tvrave srue prema unutra, banda teko naoruanih vojnika banula je iz jedne sporedne ulice vitlajui isukanim talvarima i bodeima. Po desetorica u redu, oznojeni, lica zgrenih od uzbuenja, projurili su pokraj nje sa zakrvavljenim orujem. to se dogodilo s discipliniranom vojskom maharade Randita Singa, s njihovim sloenim vjebama, gotovo europskim odorama i stranim plaenim savjetnicima? Zar su politika i zlato toliko iskvarili njezine asnike da su mirno stajali i gledali kako njihovi vojnici haraju? Dok je Mariana zadihana i obamrla stajala na svojemu mjestu, zamiljala se kako mrtva lei pred suprugovom kuom, nepoznata, neprepoznata, pod adorom natopljenim krvlju... Kad su vojnici urlajui banuli u Vazir Kanovu damiju, drugi su razbijali slabane kapke prodavaonica u njezinu podnoju u kojima se nije prodavalo nita od onoga to bi pljakai eljeli: samo iluminirani Kurani, knjige i parfemi. U razoaranju su bacali knjige na trg, rasipali papire i razbijali boice skupocjenih ulja. Trg su ispunili mirisi mousa, sandalovine i jasmina. Jedan se ovjek nagnuo s krova nasuprot Marianina skrovita s muketom u ruci. Paljivo je naciljao, a potom opalio u gomilu vojnika. Mariana se trznula kad je zrno pogodilo krupnog sikha koji je pao na koljena. Bjei, bjei, tiho je preklinjala, ali ovjek na krovu zadrao se predugo, ekajui da vidi uinak svojeg pucnja. Nekoliko vojnika pojurilo je k svojemu ranjenom suborcu koji je jedva pokazao prema gore. Oni su zaas banuli u strijelevu kuu, pronali put na krov, izvukli strijelca i jo trojicu iz kue te ih bacili na ulicu. Mariana je, navukavi ador preko oiju, klonula na tlo i uzaludno pokuala zaepiti ui. Kad je podignula glavu, osjeajui muninu zbog onoga to je ula, pred damijom su leala etiri obezglavljena tijela. Skrivanje joj vie nee pomoi. Vritei visokim glasovima, desetak vojnika potralo je prema njoj du proelja havelija sa spremnim elinim bodeima i sabljama. Pred tom nezaustavljivom silom nema izgleda. Ne mogavi disati, pritisnula se natrag uza zid, ruku podignutih u uzaludnom pokuaju da zatiti lice. Deset stopa dalje od nje zaokrenuli su i kao jedan pojurili prema sreditu trga. Kako je umaknula smrti? Srce joj je lupalo dok je gledala za vojnicima. Je li je spasio njezin amulet? Pruila je ruku i osjetila srebrnu kutijicu u kojoj su bili Safijini reci iz Kurana.

150

Moda su djelovali. Moda e, nakon svega, preivjeti taj uas... Samo e prosjaci biti sigurni. Uvidjevi mudrost te okrutne izjave, Mariana nije ponovno ustala. Umjesto toga poela se preobraavati. Oeala se o pranjavi zid, dodajui pruge prljavtine ionako prljavom adoru. Uz poriv na povraanje gurnula je ruke u prljavu zemlju na tlu kod zida, koja je vonjala po mokrai, te je utrljala pod nokte i u kou nadlanica, a zatim i lica. Odvezala je svoje engleske izme, sakrila ih i tada utrljala jo zemlje u stopala i zavoje, trgnuvi se od ledene hladnoe oblutaka pod bosim stopalima. Naposljetku je, prljava i prestravljena, dopuzala do prednjih vrata havelija. Stisnuvi se koliko je god mogla u nabore svojega adora, pruila je prljavu ruku s dlanom okrenutim prema gore. Milost, protisnula je hrapavim glasom, milost za ljubav Alahovu.

151

35.poglavlje

o trenutka kad su Marianu nosai ostavili u gradu, Hasan, Jusuf Bati i dva afganistanska trgovca ve su proveli nekoliko dugih, hladnih sati u Hazuri Baghu. Stigli su nakon ponoi te zatekli podruje oko bakljama osvijetljenog vrta prepuno vojnika i tovarnih ivotinja, a bona vrata dobro uvana, ali Jusuf i njegovi drubenici uli su bez tekoa. Nekoliko Hasanovih rupija bilo je dovoljno da straari pristanu pogledati na drugu stranu, omoguujui etvorici da kriom uu s pitoljima, jezail pukama, muketama i svime. Hasan je otiao ravno u sredinji paviljon, predstavio se i zatraio razgovor s princom erom Singom, ali uzalud. On nije ovdje, grubo mu je rekao jedan bradati asnik, otpravljajui ga pukom s mramornih stuba. Tada nam je sueno da se sami obraunamo s tim atentatorima, primijetio je Zulmaj. Dok su uali i ekali jutro naslonjeni na zid vrta, Jusuf je pokazao prema bonim vratima na koja su uli. Ono e biti zadnji od prinevih topova, rekao je dok je konjska zaprega vukla top od devet funta pod svjetlou desetak baklji. etrnaest topova. er Sing nita ne preputa sluaju. Habibulah se nasmijeio kad su konji dovukli top na njegovo mjesto pred tekim Alamgirovim vratima koja su vodila u tvravu, ohrabrivani povicima i udarcima topnika. Bit e lijepo vidjeti kako ta golema vrata padaju sa svojih arki. Ba me zanima koliki e otpor rani pruiti, rekao je Zulmaj pogledavajui preko ramena pjeake era Singa koji su u skupinama ekali dok su njihovi asnici jahali meu njima izvikujui zapovijedi. Ili tko e na kraju pobijediti, sloio se Jusuf i kimnuo Hasanu. Tada je Jusuf, na jutarnjoj svjetlosti, drui ispod svojega tekog ala pogledao prema mjestu na kojemu je Hasan sjedio sa alom prebaenim preko glave i dahom vidljivim na hladnom zraku. Od ponoi je rekao vrlo malo. Imao je mnogo briga. Eno princa, odjednom je rekao pokazujui prema paviljonu. Na verandi onaj krupni sa alom smotanim u turban. Preostala trojica pogledala su u tom smjeru upravo kad je skupina mukaraca nevidljivim stubama nestala s vidika. Habibulah se nasmijao. Va je princ samouvjeren ovjek kad se pokazao toliko rano. Zulmaj je ustao jednim spretnim pokretom i namjestio svoje vjeno prisutne puke. Metu smo vidjeli, tiho je rekao. Sada moramo pronai njegove atentatore. Pola sata poslije Jusuf je napet sjedio naslonjen na kvrgavo, strateki smjeteno stablo. Sviao mu se Zulmajev plan da Jusuf i Hasan potrae atentatore na jednoj strani mramornog paviljona, dok Zulmaj i Habibulah trae na drugoj, ali kako e Jusuf pronai i ubiti atentatore

152

era Singa u tom vrtu prepunom ljudi i istodobno tititi svojega neiskusnog prijatelja? Vrt je bio ograen zidom slinim zidu tvrave. Sa irokom poploenom stazom na vrhu i obrambenim kamenim grudobranima bio je savreno skrovite za strijelce. ak i unato drveu, etiri strijelca bi s te visine lako pogodila bilo kojeg ovjeka u vrtu ili paviljonu, ali takav vrijedan poloaj zacijelo su zauzele ranine jedinice, ne ostavljajui mjesta nikome drugome. Stoga atentatori svoj smrtonosan posao moraju obaviti s tla vrta u kojem je sve vrvjelo aktivnou. Ostani ovdje, rekao je Jusuf Hasanu. Brzo je ustao, otresao prainu i lie s odjee te odluno krenuo preko vrta, ostavljajui muketu Hasanu na uvanje. Jusuf je nespretno hodao rubom ruevne staze, prelazei pogledom s tla na grane stabala manga nedaleko od staze, pa ponovno prema tlu. Sugavi magarac pred njim, natovaren streljivom, oglasio se prodornim njakanjem. Praina je poletjela na sve strane. Sedamdeset pet jarda od paviljona, tik do zida, ugledao je ono to je traio: ovjeka koji je uao iza hrpe slomljenog kamenja, leima okrenut topu era Singa, gotovo nevidljiv u dronjcima boje praine, s dugom pukom na koljenima. Jusuf nije stao. Umjesto toga je, pazei da ne privue pozornost tog ovjeka, nastavio zidom u potrazi za drugim atentatorima. Ti su ljudi moda, kao i oni, odluili raditi u parovima. Ako jesu, drugi je gledao njega... Ali, unato potrazi, drugog strijelca nije pronaao. Vidio sam jednoga od njih, rekao je Hasanu neto kasnije. Ostani ovdje. Idem ga ubiti. to da uinim? Kamo mogu pomoi? Hasan je u trenutku bio na nogama, s muketom u ruci. Jusuf se neveselo nasmijeio. Moe ostati pod ovim stablom i uvati oruje. Ustrijeli svakoga tko ga pokua uzeti. Ja u prvome prerezati grlo jer je vrt tih na njegovu mjestu, a ne elim da drugi atentator uje moj hitac, ali nakon toga u, bez puke, biti beskoristan kao da sam ostao kod kue, u krevetu. Nedugo potom je, nosei talvar i teak bode s tri otrice zataknut o pojas, promatrao strijelca iz svojeg skrovita iza stabla simbala. ovjek se nije pomaknuo. I dalje je uao nedaleko od zida, leima okrenut Jusufu, iza hrpe kamenja koja ga je titila od osvetnike paljbe iz paviljona. Masna kosa visjela mu je ispod neuredno svezanog turbana do ramena. Slomljeno kamenje bilo je rasuto po tlu izmeu njih dvojice, oteavajui napad u trku. Pazei da u atentatoru ne probudi nelagodu Jusuf je okrenuo glavu dok se polako pribliavao, skriven iza bagrema udaljenog trideset stopa. Uhvatio je zakrivljeni talvar o boku, procjenjujui potrebnu snagu udarca koji e odvojiti glavu s tih pogurenih ramena, a potom pustio sablju i posegnuo za bodeom. Uz toliko mnogo prepreka na vratu sablja moda ne bi obavila posao. Bilo bi sigurnije uhvatiti strijelca za bradu i prerezati mu grlo. Jusuf je ekao, kao i njegov neprijatelj. Glava ga je boljela i oi su ga pekle od neispavanosti, ali nije se pomaknuo sve dok se iz smjera vrata tvrave nije zaulo silovito tutnjanje koje je priguilo sve druge zvukove oko njega. Ne ekajui potvrdu uzroka te buke, skoio je na ovjeka koji je uao. Nije raunao na atentatorovu znatielju. Vidio je, prekasno da bi stao, kako se taj ovjek okree prema zvuku topova, a tada se iznenaeno trza ugledavi Jusufa kako juri prema njemu s bodeom u ruci.

153

Atentator je brzo posegnuo u nabore svoje odjee i izvukao svoju opasnu otricu, ali mu puka na koljenima nije dopustila da se potpuno okrene prema Jusufu. Jusuf je udario atentatora u rame, na to su obojica pala na kamenito do. Prije no to je atentator stigao uzmaknuti, Jusuf je uhvatio njegovu ruku, podignuo je i zarinuo bode duboko u njegovo tijelo. Atentatorovo se tijelo trznulo. Pokuavajui udahnuti, ispustio je prodoran zvuk nalik zvidanju, ali nije pustio svoj dug khyberski no. Uplaeno je pokuao ustati, prstima steui drak noa. Jusuf nije bio kolja, ali je uinio ono to je morao. Koljenom pritisnuvi ruku koja je drala no, povukao je glavu pod turbanom unatrag te otricom svojega bodea preao preko njegova grla. U tom se trenutku s ulaza u tvravu zauo drugi razoran prasak. Taj put je podignuo glavu i vidio da su vrata doista sruena i da su ranini generali bili spremni. Kad su prinevi vojnici krenuli u juri kroz vrata, doekala ih je topovska paljba izbliza. Kad se dim raziao, vie od stotinu vojnika era Singa lealo je mrtvo ili na samrti na ulazu, meu slomljenim kolima i razasutim komadima velikih drvenih vrata. Ovu bismo bitku mogli izgubiti, rekao je Hasan kad se Jusuf vratio i bacio strijelevo oruje. Je li atentator mrtav? Mrtav je. Jesi li vidio Zulmaja? Ne. Jusuf je preao napetim prstima preko lica. Uvjeren sam da je na ovoj strani vrta jo jedan strijelac. Pogledao je prema tvravi. Pogledaj, dodao je, napravit e drugi... S vrata se ponovno zaula topovska paljba. Dim se ponovno raziao, a ulaz je zatrpalo jo stotinu mrtvih i umiruih tijela. Jusuf je odluio. Doi. Ponesi muketu, viknuo je vukui Hasana na noge. Budui da se bitka vrlo loe odvija, princ e eljeti sam vidjeti tetu. Svaki e as izai na verandu i postati metom. Ne smijemo gubiti vrijeme. Moramo pronai drugog strijelca. Kad su krenuli, s visokih zidova na obje strane Alamgirovih vrata zaulo se pucanje. Ranine jedinice pogubnom su paljbom iz muketa zasipale prineve pjeake koji su se skupili du zida, oajniki traei zaklon od topova. Prinevi ljudi su se u panici razili. Vikali su, zakrvavljeni, spoticali se preko svojih mrtvih i ranjenih te jurili pokraj svojih tihih topova prema sporednim vratima, kroz koja su uli u vrt. Pogledaj onamo. Hasan je uhvatio Jusufa za rukav kad je nekoliko vojnika protralo pokraj njih. Mukarac bez brade uljao se izmeu stabala prema sredinjem paviljonu, ne obazirui se na paniku koja ga je okruivala. Kao i prvi atentator, na glavi je imao nemarno svezan turban te je nosio nekoliko oruja. Stao je dvadesetak jarda od Jusufa i Hasana te unuo s druge strane starog stabla manga, tako da su njih dvojica vidjela jo samo vrh njegova ala. Izgleda mlae od Habibulaha, promrmljao je Jusuf. Vojnici su jurili uokolo, smetajui mu u vidnom polju. Doi, zapovjedio je Jusuf. Vodei Hasana za sobom, probijao se kroz rulju vojnika u bijegu. Sada ga ne moemo ustrijeliti, uza svu ovu strku, apnuo je kad su on i Hasan stali u zaklonu sljedeeg stabla, ali kad se dovoljno pribliimo, dopustit u ti da puca prvi. Ciljaj paljivo i ne prije no to ti kaem. Ne smijemo ga uznemiriti i ne smijenio promaiti. Kad je Hasan kimnuo, Jusuf ga je potapao po ramenu. Moe ti to, prijatelju,

154

promrmljao je. Bili su deset jarda od strijelca kad je princ er Sing izaao sa svojom naoruanom straom pod valovito ukraenim svodom verande paviljona, bradatog lica nabranog u zabrinutosti. Strijelac je podignuo puku. Sada, tiho je zapovijedio Jusuf. Sada pucaj. Zatvorio je jedno oko i zadrao dah kad je podignuo svoju muketu i naciljao glavu djeaka atentatora. Hasan nije opalio. Sada, ponovno je zapovjedio Jusuf znajui da Hasan nee opaliti, da ne moe ustrijeliti dijete ak ni da bi spasio budunost Pandaba. Jusuf je povukao okida. Djeaku je puka poskoila u rukama trenutak prije no to je Jusufovo zrno stiglo do cilja, ali zacijelo je naslutio opasnost jer se njegov hitac oteo nadzoru. Promaio je, ali dok se krvav valjao po praini ispod stabla manga, u paviljonu je nastalo komeanje. Netko je ranjen. Dolje! viknuo je Jusuf posegnuvi prema prijatelju, ali bilo je prekasno. Prije no to su stigli u zaklon, desetak cijevi muketa se podignulo, naciljalo u njih i opalilo.

155

36.poglavlje

odne je bilo davno prolo. Sunce je zalo za visoka, ukraena vrata Vazir Kanove damije prije sat vremena, oduzevi malom trgu njegovu toplinu. Cijeloga dana, kako se sunce pomicalo, a sjene na trgu mijenjale oblike, Mariana je uala pred vratima eika Valijulaha i ekala smrt. Samo se jednom pomaknula sa svojeg mjesta. Prijepodne, kad se nasilje privremeno smirilo, oduljala se iza ugla, pokraj male, daskama zatvorene prodavaonice u kutu, i u mranu uliicu koja je vodila do stranjih vrata havelija. Ondje je obavila nudu u smrdljivom kanalu koji se protezao du jedne strane uliice, a potom je otpuzala natrag i sklupala se kako bi bila to manja i to manje vidljiva. Dan je bio nona mora pokolja i oaja, bande vojnika provaljivale su u kue pokraj damije, koje je lako opljakati jer grad takvo nasilje nije doivio etrdeset godina. Dok su otrgnute stranice iluminiranih rukopisa letjele oko njihovih nogu, vojnici su izvlaili ljude iz njihovih kua i tukli ih sve dok nisu pristali predati im svoje male dragocjenosti. Lica pritisnutog o podignuta koljena, Mariana je epila ui dok su nesretne due koje su moleivo tvrdile da nemaju dragocjenosti ni zlata pogubljivane na mjestu, a njihova su obezglavljena tijela ostajala na krvavim oblucima gdje su pala. Vojnici su s vremena na vrijeme odlazili nosei opljakane stvari i okrvavljene talvare, ali im bi otili, druga skupina navalila bi u suprotnom smjeru, maui orujem i proklinjui, a na malom trgu ponovno bi buknulo nasilje. Sa svakim novim valom nasilja Mariana je oekivala smrt, ali vojnici su svaki put obavljali svoj uasan posao ne opaajui je. Visoka vrata havelija tijekom svih tih sati bila su toliko vrsto zakljuana kao da su vrata raja, a ona najvea grjenica. Poslijepodnevni zrak, tada ispunjen mirisom krvi, gnjilih rua i pokvarenih parfema, postao je hladan. Zadrhtala je. Kao i princ iz Safijine prie, nedvojbeno je zasluila svoje progonstvo. Poput njega iona je zaboravila milosre jer, to bi moglo biti nemilosrdnije od sumnje? Nije cijenila velikodunost obitelji Valijulah ni ljubav koju joj je Hasan ponudio. Umjesto toga je, ponosna i nepovjerljiva, izgubila oboje. Poniena i prljava poput princa prosjaka, i ona je prognana iz mirisnog vrta svojega voljenoga. Kako li je ohola bila kad je stigla u haveli Kamar... Pogreno je procijenila Hasana i podcijenila njegovu obitelj. Kako je mogla oekivati da e je eik u jednom ili dva dana pouiti svojemu udotvornom postupku izljeenja zmijskog ugriza ili objasniti svoju sposobnost itanja misli? Zato je mislila da moe razviti Safijine iscjeliteljske sposobnosti te istodobno stei njezin postojan unutarnji mir? Umjesto da uvidi svoju nepromiljenost, uvrijedila se kad joj ivahno kuanstvo Valijulahovih nije omoguilo provoditi duge sate nasamo sa Safijom ili sa eikom. Slijepa za Hasanove osjeaje, nije ak ni pitala zato je odbijao razvesti se od nje.

156

Kad je u juer poslijepodne otila iz havelija, tu je obitelj optuivala za neuspjeh svojeg posjeta... Rukama je obujmila svoje noge pod tankim pokrivaem i obrisala nos u smrdljivi ador. Razmiljanje o tim pitanjima nee joj pomoi dok je toliko oajna. Imala je veliku potrebu za hranom i vodom, ali joj je vie od svega bio potreban nain da se zagrije. Napola bosa, omotana stopala jako su je boljela oslonjena na oblutke. Ako bude prisiljena provesti no na trgu, nedvojbeno e umrijeti od hladnoe... Jedno je truplo lealo napola skriveno malom kupolom nedaleko od sredita trga. Mariana je sa svojega mjesta vidjela da su mu ramena omotana vunenim alom. Stisnuvi zube koji su cvokotali, oprezno se osvrnula uokolo. Na trgu nije bilo nikoga ivog. Duboko je udahnula, ustala, polako prila kupoli i nagnula se nad mrtvaca. Bio je toliko teko pretuen po glavi i licu da ga nitko ne bi mogao prepoznati. Odvraajui pogled od mrava koji su gmizali po osuenoj krvi na njegovu licu, oslobodila je vrh ala i naglo povukla, ali nije ga mogla izvui. Najvei dio oito je bio ispod njegova tijela. Skupivi hrabrost, prljavim, obojenim stopalom gurnula je tijelo i ponovno povukla. Nije bila blie izvlaenju ala, ali otila je predaleko da bi se vratila. Sjela je na kamen i uprla oba stopala u mrtvaeva ukoena ramena. S grimasom gaenja na licu izvukla je tkaninu ispod njega. Vrativi se na svoje mjesto uza zid, pregledala je plijen. al nije bio debeo, ali bio je dovoljno topao i imao je samo dvije krvave mrlje. Zahvalno ga je prebacila preko svojega adora i krajeve omotala oko stopala, a kad se naslonila na zid kue, oi su joj se poele sklapati. Mir s tobom, sestro! Trgnula se. Tko god to bio, zacijelo ju je vidio u krai. U strahu se osvrnula uokolo, ali nije vidjela nikoga. Sestro, ovdje sam. Napukao glas dopirao je iz blizine. Malena, izobliena osoba stajala je napola skrivena kod ugla kue. Podignula je ruku i pozvala je. To nije bio vojnik. Taj maleni bogalj nije joj mogao nauditi. U olakanju jer nakon sveg tog pokolja vidi ivo ljudsko bie, Mariana se sabrala i ustala pazei da joj ukradeni al ne padne. Dok su stajali, bio joj je do ramena. Kraljenica mu je bila toliko jako izvijena da mu se glava, pokrivena pamunom tkaninom, doimala postavljenom na stranu, ali odjea mu je bila uredna i ista. Ja sam uvar cipela pred Vazir Kanovom damijom, rekao joj je pokazavi prema visokim vratima koja su gledala na trg, i njihovim arapskim natpisima. Dan sam proveo skriven u praznoj uionici u dvoritu. Izaao sam tek sada, u vrijeme obroka, kad su vojnici otili poharati bazare s hranom. Hoe li se vratiti? Da, bojim se da hoe. Mali je ovjek postrance gledao njezino lice. Da je princ er Sing odnio pobjedu u Hazuri Baghu, do sada bi ve uao u grad i pljaka bi zavrila, ali nije. Grbavac nije pokazao da mu se gadi njezino stanje. Na njegovu dugom licu se, umjesto toga, itala samo zabrinutost. Pokazao je trg na kojem su leala trupla i razbijeno staklo. Sestro, ne bi trebala biti ovdje uza sve ovo zlo. Mora se skloniti kao ja, u kojoj od praznih prostorija u dvoritu damije. Alah Milostivi ne bi ti, kao eni, zabranio potraiti sigurnost u Njegovoj kui. U koritu ima vode, blago je dodao pogledavajui njezine prljave ruke. Odvest u te onamo.

157

Voda. Mogla je samo kimnuti, slaba od olakanja. Paljivo navukavi ador preko lica, dopustila mu je da je povede prema visokom poploenom ulazu u damiju. Ne elim predugo ostati daleko od havelija Kamar, rekla mu je kad su se poeli uspinjati stubama na ulazu. ekam da netko otvori vrata. Ah, haveli Kamar, dom eika Valijulaha... Jednom sam uao u tu kuu, kao dijete. Njegov uzdah odjeknuo je pod ukraenom nadsvoenim prolazom iza Mariane. Nije mu odgovorila jer je ula u iroko, otvoreno dvorite damije i u njegovu sreditu ugledala korito prepuno vode. Oblizala je usne. Imate li kakvu au iz koje bih pila? upitala je skrivajui prljave ruke iza lea. Grbavac je slegnuo ramenima. Ja sam siromah, odgovorio je. Morat e oprati ruke prije no to bude pila iz njih. Nakon to je paljivo poloila alove pokraj sebe, spustila je prljavu plahtu s glave i lica, kleknula i uronila prste u korito. Voda je bila vrlo hladna, ali to joj nije smetalo. Iskopala je prljavtinu ispod noktiju, oribala prljavtinu s ruku i umila se. Potom se pomaknula na drugi kraj korita, ponovno kleknula, spojila dlanove i pila. Kad je utaila e, uspravila se, s adorom koji joj je labavo visio s ramena, i vidjela kako grbavac preko vode zuri u nju otvorenih usta. Nisi ono to hini da jesi, rekao je kad se urno okrenula kako bi se pokrila. Shvatio sam to odmah, im si mi se obratila dvorskim urdskim, a ne grubim pandapskim kojim govore prosjaci. Tko si ti i kako to da trai milostinju pred vratima eika Valijulaha? Ja sam nitko..., rekla je zamuckujui. Vrlo si svijetla, ako smijem primijetiti, nastavio je. Tvoja bijela koa podsjea me na snahu eika Valijulaha, strankinju. Zovu je Lavicom jer je spasila Sabura, eikova unuica, od maharade Randita Singa dok je maleni umirao od tuge i zanemarenosti. Maharadaa je tada jo, dakako, bio iv i... Moram se odmah vratiti pred haveli. Izbjegavajui grbavev pogled, Mariana je zgrabila alove. Hvala vam za vodu, doviknula je preko ramena urei preko dvorita damije. Ali ovjeuljak se nije dao otpraviti. ekat u s tobom na eikovim vratima, rekao je krenuvi za njom prema ulazu. Mora uti ovu vrlo zanimljivu priu. Dok su silazili niz stube, pripovijedao joj je priu o njezinim pustolovinama kao da su sada dio povijesti toga grada. S vremena na vrijeme pokuala ga je prekinuti, promijeniti temu, pitati je li i njemu hladno, gdje ivi, ima li obitelj, ali bez uspjeha. A tada, dodao je dok su obilazili uase na trgu, vidjevi njezinu hrabrost i ljubav prema tom djetetu, eik je odluio da ta strana Lavica mora postati suprugom njegova sina. Vjenanje je obavljeno u tvravi. Muhamed Ahmad, trgovac dijamantima, pripremio je prelijep nakit za nevjestu, odjea je saivena i vjenani dar je pripremljen. Moda si ga vidjela. To je kua sa utim vratima, samo jednu ulicu dalje od Delhijskih vrata. Odmahnuo je glavom. Ali, te prie ne zavre uvijek sretno. Stigli su do havelija. Mariana je molila da ovjeuljak prestane govoriti i vrati se u svoje skrovite u damiji, ali on je nastavio, maui malenim rukama kako bi naglasio svoje rijei. Prije no to je valima proslava upriliena, nastavio je bolno se sputajui na tlo i dajui njoj znak da mu se pridrui, doli su maharadini naoruani ljudi i pokuali ponovno odvesti Sabura. Sabur baba i strankinja spaeni su samo zahvaljujui snalaljivosti slastiara. Valijulahovi su ih poslali u Bengal na dvije pune godine, ali sada su se vratili.

158

Znakovito je kimnuo dok je Mariana sjedala nekoliko stopa dalje. Obitelj se isprva radovala, ali sada se doima da neto nije u redu. Englezi koji su doveli Hasanovu suprugu i Sabur babu iz Calcutte, sada trae razvod. ele da Lavica poe s njima. Nagnuo se naprijed i oslonio na laktove, a zbog velike pokrivene grbe doimao se kao duh udnog oblika. Zamisli sramotu! Ali oni su, dakako, stranci. Tko moe shvatiti te ljude? Unato hladnoi i gladi, Mariana se trgnula. Ona navodno voli Sabura vie od samog ivota i eli ostati. Nadajmo se da eli. To bi usreilo tu obitelj. Snano je izdahnuo. Nijedna obitelj ne zasluuje sreu vie nego Valijulahovi. Mariana je zatvorila oi. Zacijelo svi u gradu znaju njezinu priu. I sm e grbavac uskoro doznati da je pobjegla iz havelija Kamar. U toj kui nikada nije doivjela nita neugodno jer se eljela razvesti od Hasana. Svi mukarci, sve ene i sva djeca znali su to eli kad je dola, ali umjesto da je pokuaju kazniti ili ak zagovarati svoj stav, svi su izraavali prihvaanje i nadu da e se predomisliti. Kaem ti, uznosito je nastavio ovjeuljak, u ovom gradu ima velikih ljudi, ali je eik Valijulah najvei. Nadaleko je poznat po svojoj mudrosti i velikodunosti. Jo od djetinjstva uvam cipele pred Vazir Kanovom damijom, nastavio je maui jednom rukom dok se drugom podupirao. eik je uvijek bio obziran prema meni. Dakako, brine se za moje zdravlje, a njegova sestra alje hranu u moju kuu, ali to nije sva njegova velikodunost. Kad me eik Valijulah pozdravi, obraa se mojoj dui, a ne mojem poloaju uvara cipela. Podignuo je prst i mahnuo njime. Na ovom je svijetu malo onih koji potuju ljudskost grbavca. Napokon je utihnuo pokraj nje. Mariana je pruila ruke i vre omotala stopala ukradenim alom. Kako li je bila nepromiljena... Koliko god je bila u haveliju Kamar, pomno je pouavana jer su njezine pouke bile nevidljivo ukljuene u svaku Safijinu redovitu pouku. Mariana se zamislila i prisjetila svake pojedine, kao i znakovitog pogleda koji bi joj Safija uputila, dajui joj do znanja da je pouka namijenjena njoj. Ona je prekrila svako od tih paljivo postavljenih pravila. Najprije je zanemarila vanost milosra zaboravljajui da svaki prosjak, zapravo svako stvorenje na ovom svijetu, velikodunima prua mogunost za primanje Bojih blagoslova. Kad je pobjegla, prosjacima u alimaru nije uputila ak ni pozdrav. Bila je gruba prema Charlesu Mottu. U svojoj oajnoj potrebi napustila je tetka. Ne obazirui se na Safijinu drugu pouku, svoje je blagoslove shvaala zdravo za gotovo. Poput princa prosjaka koji je zaboravio dati svoj drugi srebrnjak trei za nosiljkom nepoznate ene, ona je zaboravila to duguje Hasanu i njegovoj obitelji i umjesto toga je dopustila da je sumnja ponese. Njegujui oajnu mladu majku koja je dola u haveli, trebala je usvojiti Safijinu treu pouku: da ispravno postupanje esto iziskuje samodisciplinu. Ne obazirui se na tu istinu, ostavila je tetu i tetka u alimaru, hinei da je lijek za njegovu koleru jedini razlog njezina povratka u haveli Kamar. Mora se popraviti prije no to bude prekasno. Pogledala je svojega malog, tihog drubenika. Sada kad je bila prosjakinja, odjednom je poeljela to veem broju ljudi ponuditi mogunost za blagoslivljanje. Kakva teta da njezinu publiku ini samo jedan usamljeni grbavac...

159

Uspravila se. Ali, taj je grbavac njoj dao milostinju. Pokazao joj je vodu u damiji. Ispripovijedao joj je njezinu priu. to jo uvar cipela moe dati? Kad se naslonio na laktove, a dugo mu se lice naboralo od neudobnosti, pogledala ga je blaim okom. Iako je ona i dalje vonjala mnogo gore od one mlade majke u sobi na katu, on nije pokazao gaenje kad joj je priao kako bi joj ponudio sigurnost i vodu. Bio je to ovjek od milosra i discipline. Premda je imao samo pamunu plahtu kojom se titio od hladnoe, nije pokuao mrtvima ukrasti odjeu. Premda je nedvojbeno vidio kako ona krade, nije to spomenuo. Mariana je pognula glavu na svoja podignuta koljena. Neka se vrata havelija uskoro otvore, molila je. Neka Safija ima lijek za koleru, kao to mi je ona ena rekla. Neka lijek na vrijeme stigne u alimar. Ako sam ve jednom propustila uiniti svoju dunost prema tetku Adrianu, molim da pronaem nain da ga naposljetku spasim... Pogledaj! Grbavac je podignuo glavu i pokazao prema rubu trga. Skupina ljudi krenula je preko trga, nosei neto omotano. to god to bilo, doimalo se tekim. Mariana je gledala kako ljudi sputaju svoj teret te se poinju svaati i pokazivati prema haveliju. Kad se nagnula naprijed pokuavajui uti to govore, vidjeli su je i stiali se. Iako nije ula njihove rijei, bila je uvjerena da su govorili perzijski. Odjea boje zemlje i grubo svezani turbani rekli su joj da su to Afganistanci, poput onih koje je vidjela kako razgovaraju sa Strvinarom pred njegovim atorom kad se vratila u alimar. Svaki je imao po jednu ili dvije raskono ukraene puke svezane na lea. Kad su razrijeili sukob, sagnuli su se kako bi podignuli ono to su nosili te krenuli dalje. Mariana je tada vidjela da je to tijelo mukarca natopljeno krvlju. im su nestali s trga sa svojim stranim teretom, prigueni zvuk koraka praen tekim struganjem napokon se zauo s druge strane vrata havelija. Prije no to se jedna strana kripajui dovoljno otvorila da bi ovjek iznutra oprezno pogledao van, Mariana je skoila na noge i bacila se na vrata. Pustite me unutra, zapovjedila je dok je grbavac iza nje ustajao s grimasom na licu. Straar je skoio na stranu kao da je Mariana duh. Iskoristivi njegovo oklijevanje, progurala se unutra. Visok zidani ulaz havelija s jednim izrezbarenim prozorom izgledao je kao i uvijek. Zapanjena tom iznimnom normalnou, Mariana je zastala, a tada shvatila da njezin maleni drubenik nije uao za njom. ekaj! viknula je straaru, okrenula se i istrala pokraj njega na trg. Grbavac ju je zacijelo pozdravio prije no to je otiao, ali ona nije vidjela tu pristojnu gestu jer mu je, urei da stigne u haveli, okrenula leda. Kad je ponovno istrala van, on je ve bio krenuo prema Vazir Kanovoj damiji. O, uvaru cipela, viknula je za njim, molim vas, doite u nau kuu! On ju je pogledao preko pognutog ramena, a tada odmahnuo glavom. Ne, begum sahib, odgovorio je visokim glasom. Haveli kamar nije mjesto za mene. U oblinjoj ulici zaula se gruba vika. Vojnici su se vraali. Ne obazirui se na lokve krvi i razbijeno staklo na tlu, Mariana je potrala za tim malenim ovjekom. Begum sahib. Obratio joj se titulom kojom se obraaju ljudima plemenita roda. Zacijelo je cijelo vrijeme znao tko je ona. Vojnici se vraaju, apnula je kad je stigla do njega. Sluajte. Ali on je ponovno odmahnuo glavom i krenuo dalje. Mariana je tada rairila ruke i

160

preprijeila mu put. Molim vas. Moramo pouriti, rekla je moleivo, hodajui prema njemu rairenih ruku, prisiljavajui ga na uzmicanje, znajui da joj nee dopustiti da ga dodirne. Vika je bila sve glasnija. Mariana je ponovno zakoraila naprijed. Njegovo se dugo lice naboralo u tuzi ili stidu, uzmaknuo je od nje, prema vratima havelija na kojima se tada skupila gomila straara. Znajui da je svi gledaju, ali previe oajna da bi marila za njegove osjeaje, mahnula mu je pred licem. Pourite, ponovila je tjerajui ga unutra. Pobrinite se za njega, zapovjedila je straarima, a tada ponovno istrala van i odmatala sa sebe ukradeni al dok je jurila prema maloj kupoli na trgu. Stala je tek toliko dugo da baci umrljanu tkaninu pokraj njezina mrtvog vlasnika, a potom je pojurila natrag kad se gomila bunih vojnika pojavila pokraj damije i banula na trg. Do trenutka kad je stigla do havelija, velika dvokrilna vrata su se zatvarala. Trenutak poslije utrala je unutra, a oznojeni straari vratili su eljezne zasune na njihova mjesta kad je izvana neto silovito udarilo u vrata. Bili smo spremni ostaviti te vani, progunao je jedan od straara gnjevno gledajui Marianu koja je drhtei stajala u nadsvoenom ulazu. Nemoj misliti da bismo ivote obitelji Valijulah izloili opasnosti zbog prosjakinje. Maleni uvar cipela otvorio je usta, a tada ih ponovno zatvorio. Straar je bradom pokazao prema grbavcu. Poznajem ovog ovjeka, dodao je nadjaavajui buku aka koje su udarale po vratima. Vodite ga odatle i dajte mu hrane. Neka te Alah uva. Maleni je ovjek pozdravio Marianu prije no to su ga odveli. Drugi je straar pokazao prema Mariani. to emo s njom? nehajno je upitao. Moe ovdje ekati, odgovorio je prvi straar. Kad smo otvorili vrata, viknuo je Mariani kao da nije samo prljava, nego i gluha, oekivali smo gazdaricu ove kue. Jesi li vidjela ikoga tko... Ja sam gazdarica ove kue, ljutito je rekla. Ve satima ekam pred ovim vratima. Sleena do kosti, povukla je ador vre preko glave i prljavim, omotanim stopalima krenula prema unutarnjem dvoritu. Dok su straari gledali za njom, na dnu stuba pojavila se malena prilika. An-nah, An-nah! viknuo je Sabur i potrao prema njoj. Dola si!

161

37.poglavlje

hodniku na katu, koji je bio zatvoren filigranski ukraenim kapcima, bilo je gotovo jednako hladno kao i vani, ali u sredini prostorije nalazio se eravnik pun vrelog ugljena. Kad je Sabur dovukao Marianu do vrata, nekoliko ena i djevojaka podignulo je glave prekinuvi razgovore. Teta razmaknutih zuba irom je otvorila oi. Kako je prosjakinja ula u ovu kuu na ovaj dan prepun nasilja? To je An-nah! Jedina osoba koja je prepoznala Marianu skakutala je i dalje je drei za ador. Nije imala cipele koje bi izula prije ulaska. Umjesto toga je, klonuvi od iscrpljenosti na pragu, skinula Aktarin ador s lica. Oprostite mi, promrmljala je ne prvi put te uplaeno i teko progutala kad je sultanija Safija ustala. Vratila se! zadihano je rekao Sabur vukui je u sobu svom snagom. Soba iza njega, s bezazlenim enama koje su sjedile uokolo, doimala se mirnom kao da je san. Mariana se u vrtoglavici uhvatila za dovratak, pitajui se kako e objasniti svoje ponaanje. Kad joj je sultanija Safija prila s dubokom borom namrtenosti izmeu oiju, sve su ene odjednom progovorile. Zato je Mariam napustila ovu kuu? vikale su. Kako je otila? Zato na sebi ima tako prljavu odjeu? Pogledajte joj stopala! Aktar, Firoz, viknula je Safija preko ramena kad je prila vratima, donesite hranu za Mariam bibi, i zagrijte vodu za kupku. Kimnula je Mariani. Mir s tobom, rekla je mukim glasom. Koliko si ekala vani? Od ranog jutra, apnula je Mariana. Hai Alah, kako se napatila! uskliknule su ene u jedan glas. Ali zato nas je napustila? Zato? Znale su barem dio prie. Ali, zar je to bilo vano? Mariana im se mora ispovjediti. Mora rei tim enama da je nepravedno optuila Hasana za planiranje ubojstva. Mora ih sve zamoliti da joj oproste... Pogrijeila sam pobjegavi, tiho je promrmljala. Poinila sam mnogo stranih... Ne sada. Prije no to je stigla jo neto rei, Safija je podignula ruku uutkavi je. Mariam je pretrpjela mnogo, rekla je. Njezinu emo priu uti poslije. Sabur je opravdano sretan, dodala je ozbiljno kimajui prema djetetu koje je skakutalo kad je poloila ruku oko Marianinih ramena i povela je prema eravniku. Mogla si biti ubijena. Nekoliko smo puta poslale mukarce da pogledaju kroz prednje prozore, ali vidjeli su samo trupla. Kad se doimalo da se neto dolje mie, otvorili su vrata mislei da e ozlijeeni kod nas potraiti sklonite. Doi. Suspreui suze, Mariana je kimnula i zakoraila na pokriveni pod, a Safija je tekim

162

korakom ila pokraj nje. Aktar mi kae da je tvoj tetak bolestan. Safija je pokazala prema mjestu pred eravnikom. Boluje od kolere. Mariana je mrcnula kad je sjela. Netko mi je rekao da vi imate lijek. Zabrinuto je pogledala Safiju koja je takoer sjedala na pod. Oh, neka to bude istina. Neka barem uspije spasiti tetka Adriana... Okreni se leima eravniku, zapovjedila je Safija. U kakvom je stanju? Munina i povraanje rano su jutros prestali, ali i dalje je bio silno edan i imao je strane greve. Ostavila sam ga netom nakon svitanja. Plaei se uti istinu, Mariana je spustila pogled. Safija je kimnula. Tada ima nade, ako se stanje tijekom dana nije pogoralo. Imam kristale koje mi je poslao jedan europski lijenik. Prilino su djelotvorni, ali mogu ih primjenjivati samo osobe s odgovarajuim znanjem. Rado u poslati naeg ovjeka u alimar, ali moramo priekati da bude sigurno putovati. Uzdahnula je. Iako je tvoj tetak sada lan nae obitelji, ne mogu ugroziti ivot naeg ovjeka. lan nae obitelji. to je Safija mislila ispod te svoje upeatljive smirenosti? Nedvojbeno je znala za stranu scenu koju je Mariana izvela... Nesposobna dalje podnositi napetost, Mariana se obujmila rukama pod svojim adorom. Je li Hasan kod kue? ula je samu sebe. Nije. Otiao je juer poslijepodne. Doao je njegov prijatelj Jusuf, a zatim su stigla njegova dva prijatelja, afganistanski trgovci, i tada su zajedno otili. Hasan je rekao ocu da ide u posjet eru Singu. Safija je dala znak Aktar da joj prie. Donesi bibi vr vode da opere ruke, zapovjedila je, a tada odnesi taj uasan ador. Okrenula se Mariani. Ne znam kamo su Hasan i njegovi prijatelji otili, rekla je ugledavi tugu na Marianinu licu, ali sada mora jesti. Dok bude jela, ispripovijedat e nam svoju priu. Mariana je teko i napeto progutala kad je sjela za posluavnik rie i dopiaze, jednom rukom grlei Sabura, a svoja je strana stopala podvukla pod sebe kako bi ih sakrila. Juer sam otila zbog dva razloga, poela je toliko tiho da su se ene oko nje nagurale blie kako bi je ule. Moj tetak je bolestan i pogreno sam zakljuila da e engleski tabor u alimaru biti napadnut. Napad na alimar? namrtila se Safija. Tko ti je to rekao? Nitko mi nije rekao, neuvjerljivo je rekla Mariana. ula sam kako netko govori pod prozorom i zakljuila sam da razgovaraju o planu ubijanja Engleza. Pogrijeila sam povjerovavi u to, dodala je sputajui pogled. Zato Safija nije rekla nita? Zacijelo je znala za Marianinu svau s Hasanom i za njegovu odluku da se razvedu. Bhaji! Dok se Mariana muila razmiljajui to bi sljedee rekla, djevojica s pletenicom do koljena bez daha se okrenula od otvorenog prozora verande. Uliica je puna vojnika! viknula je. Nagurali su se kod stranjih vrata. Viu neto o >neprijateljima princa era Singa<! Odmakni se, Kadija! zamolila ju je jedna od ena. Mariana se uspravila, s ustima punim rie i kozjeg mesa s curryjem. Djevojice, izaite iz sobe, zapovjedila je Safija nadjaavajui amor. Nadir, dodala je spretno uhvativi jednog djeaia za ovratnik, mora brzo otii dolje po Jahju.

163

Juer sam straarima naloila vjebati. Okrenula se Mariani i pokazala joj neka nastavi jesti. Najprije imaju pozvati sve mukarce, ene i djecu iz kuhinjskog dvorita u kuu, a potom donijeti stara slonovska vrata te odvojiti kuhinju od ostatka kue. Moj unuk Jahja treba dati znak. Ali zato nas, upitala je, ti vojnici nazivaju neprijateljima era Singa? Kad je djeak otrao, nekoliko djevojaka pourilo je u drugu sobu i navuklo zavjesu. Trenutak poslije na vratima dnevne sobe pojavio se dugonog mladi sa slabanim briima. Safija mu je mahnula neka ue. Vojnici su pred stranjim vratima, Jahja, rekla mu je. Mora poi u staju i rei im neka postave slonovska vrata na njihovo mjesto. Priekaj, urno je rekla Mariana kad je djeak bio na odlasku. to je s onim prozorima? Pokazala je kroz vrata dnevne sobe, na verandu iji su balkoni gledali na usku uliicu. Ako vojnici donesu ljestve, lako e ui. Okrenula se Jahji. Dolje, nedaleko od staja, bilo je dugih dasaka. Jesu li jo ondje? Mladi je kimnuo, a pogled njegovih irom otvorenih oiju preao je put do verande i natrag. Bit e nam potrebna po jedna za svaki prozor, rekla im je Mariana. A kako emo upotrijebiti te tvoje daske? upitala je Safija nakon to je kimnula djeaku koji je istog trena odjurio niz stube. Ako se vojnici pokuaju popeti, daskama ih moemo gurati van ak i bez pomoi mukaraca, odgovorila je Mariana to je samouvjerenije mogla, svjesna da su sve ene prestale razgovarati i da je sluaju. Kad je Safija zamiljeno kimnula, neto je tresnulo pred vrata dnevne sobe. Bacaju opeke kroz prozore verande! viknula je jedna ena. Gdje je Sabur? Mariana je odgurnula posluavnik, skoila na noge i otrala kroz vrata zastrta zavjesom. Opeka je pala na poploeni pod. Nedaleko od hrpice enskih cipela skutrile su se dvije djevojice, pogurivi ramena od straha. Sabur je uao izmeu njih. Kroz otvoreni prozor uli su se grleni povici. Kad je Mariana skoila prema djeci, ugledala je vojnika na ljestvama na drugom kraju uliice. Podignuo je ruku. Mariana je potjerala djecu u dnevnu sobu, titei ih svojim tijelom kad su opeke jedna za drugom poele padati na pod oko njih. Nekoliko trenutaka poslije Jahja je doao pognut od napora noenja tekih dasaka uza stube. Molim vas, rekao je zadihano, Alahjar je sa mnom. Shvativi to je elio rei, Mariana je ustala i navukla zavjesu, sakrivi ene od pogleda Alahjara, eikova osobnog sluge, dok su daske udarale po podu, praene daljnjim udarcima i priguenim psovanjem izvana. Nanima! viknuo je Jahja kroz zavjesu, glasom visokim od uzbuenja. Nemojte izlaziti! Dovodim jo mukaraca da vas zatite! Mariana je prela na drugi kraj dnevne sobe i pogledala kroz kapke. Dolje, na obiteljskom dvoritu, sluge su trali amo-tamo nosei posteljinu i hranu, dok su slukinje i njihova djeca uali pod stablom kao da ekaju upute. Dok je sultanija Safija mirno sjedila na svojemu uobiajenom mjestu uza zid, opeke su i dalje padale iza navuene zavjese, izazivajui nagle uzdahe ena koje su uplaene uale u

164

skupinama, vrsto drei svoju djecu. Jedna odvana stara teta stala je pred zavjesu i pogledala izmeu nje i dovratka. Pogledajte! odjednom je viknula. Ulaze! Mariana je pojurila k njoj i pogledala van. Na verandi nije bilo mukaraca koji bi ih titili, ali bila je puna opeka. Cestice praine treperile su na svjetlosti koje ja dopirala sa srednjeg prozora gdje se u okviru filigranskih kapaka vidio vrh ljestava od bambusa, koji se ljuljao naprijed-natrag. Par smeih ruku uhvatio je najviu preku, a trenutak poslije pojavilo se oznojeno bradato lice sikha. Brzo! Mariana je gotovo bez razmiljanja otvorila zavjesu, uhvatila tri najblie ene i potjerala ih kroz vrata prema mjestu na koje je Jahja spustio daske. Moramo ga gurnuti jednom od ovih, zapovjedila je, a potom se sagnula i poela vui jednu dasku. ene su kimnule. Daui od napora i urbe, podignule su dugaku, teku dasku i zajedno je okrenule prema prozoru. ovjek je tada ve bio itavim tijelom na otvoru. Ugledavi etiri nepokrivene ene, s osmijehom je posegnuo prema okviru prozora. Ovi su neprijatelji era Singa ene, viknuo je drugima pod ljestvama. Ovo e biti lako! Kad nabrojim do tri! viknula je Mariana. Ek, do, teen! Sve etiri ene jurnule su naprijed. Daska, koju su drale poput ovna za probijanje, udarila je vojnika ravno u prsa pa je pao unatrag iskolaenih oiju i nestao upravo kad se s jednog kraja verande zauo glasan zvuk naprezanja. Uh-h-h! Mariana i njezine druice okrenule su se prema zvuku. Drugi je vojnik stajao u okviru prozora, spreman ui, sa zakrvavljenim talvarom koji mu se ljuljao o boku, stojei jednom nogom na prozoru, a drugom na bambusovim ljestvama. Mariana je ispod njega vidjela turban drugog mukarca. Pouri! viknuo je drugi. Sultanija Safija sama je stajala pred prozorom, vrsto uprijevi rub jedne daske u svoj trbuh, dok je drugi kraj stajao na prozorskoj klupici. Prije no to joj je Mariana stigla priskoiti u pomo, Safija je povelikom teinom svojeg tijela gurnula dasku. Vojnik se bio vrsto uhvatio za okvir prozora, ali je Safija, razmaknutih nogu stabilno stojei na poploenoj verandi, imala prednost. Dok se on hvatao i stenjao nastojei zadrati ravnoteu, Safija ga je udarala daskom. Njegovi su prsti napokon kliznuli s prozora. Vojnik ispod njega viknuo je i obojica su, maui rukama, nestala s vidika. Sultanija Safija odloila je dasku i obrisala crveno lice. Pa, to je to, izjavila je. Kukavice! Budale! Malena Aktar nalik ptici pojavila se niotkuda, dotrala do prozora i pljunula kroz njega. Napadate ene? viknula je maui akom. Vidjet ete kako se mi borimo! Ne, Aktar! Mariana je doepala prema njoj i uhvatila je za ruku dok su se druge ene zabrinuto sjatile oko sultanije Safije. Nemoj jo bacati opeke. Bit e nam potrebne ako se vojnici vrate. Muki glasovi odjeknuli su na stubama. Djevojke su urno pobjegle kad je Jahja ponovno dotrao s jo nekoliko mukaraca koji su stali i okrenuli se na peti, leima prema Mariani koja je, prljava raupana, stajala nasred verande, i dalje drei Aktarinu opeku. Jahja ju je pogledao irom otvorenih oiju, a tada se okrenuo prema baki. to se

165

dogodilo, Nanima? Vojnici su odbijeni, odgovorila je sultanija Safija, i dalje teko diui. To je sve. Idi rei Lalajiju da ne mora brinuti za nas. Dok je poslije prala svoja prljava stopala, Mariana je zamiljala kako bi bilo zauvijek ivjeti u toj kui. Kako bi bilo nikada ne vidjeti lice nepoznatog mukarca? Kako bi bilo znati da e joj mukarci okretati lea kako je ne bi vidjeli ako se pojavi nepokrivena? Koliko bi joj nedostajalo svakodnevno jahanje, drutvene veere, proslave i balovi u kojima bi uivala u Kabulu? Uzdahnula je. Bilo bi joj teko odrei se svega toga i svoje hrane, ali, oh, to bi sve dobila nepokolebljivu sultaniju Safiju, hrabre ene koje su takoer ustale kako bi se borile i sruile prvog vojnika s prozora, dragog, malog Sabura koji je nekako znao da ona kao prosjakinja eka pred vratima i koji se ak i u tom trenutku naslanjao na nju, s ljepljivim liem okrenutim prema njezinom, i Hasana, svojega plemenitog supruga te jedinu osobu koja joj je ikad rekla da je lijepa. Oh, ruo, to si, promrmljao je, pokraj njezina ljupkog lica? Kad se vrati kui, zacijelo e uvidjeti kako je njoj ondje mjesto. Kad ga zamoli za oprotaj, zacijelo e popustiti i dopustiti joj da ostane. Zacijelo e jednog dana ponovno osjetiti naklonost prema njoj. Lavanda je plava, tra-la-la-la, pjevala je Saburu, lavanda je zelena. Kad ti bude kralj, tra-la-la-la, ja u biti kraljica. Kad bi barem moglo biti tako... Stara slonovska vrata i dalje su onemoguavala ulazak u kuhinju pa se veera sastojala samo od rie i kuhane lee, a pripremljena je u velikim bakrenim posudama na vatri u dvoritu. enama to nije smetalo. I dalje ponavljajui priu o svojoj pobjedi, prisjeajui se i najmanjih pojedinosti, veselo su se skupile u sobi na katu, a Mariana meu njima. Uzdisala je od zadovoljstva dok su je mnoge ruke tapale, a glasovi je veliali kao junakinju nad kojom je samo silna sultanija Safija. to bi njezin dragi, daleki otac mislio o njezinoj prvoj bitki, bitki kod havelija Kamar? Zavjesa na vratima naglo se razmaknula. Iznenaene ene u trenu su prestane avrljati. Na vratima je stajao mladi Jahja, pognut kao da trpi bol. Lalaji je u tvojoj sobi, Nanima, brzo je rekao, ve krenuvi unatrag prema stubama. eli te vidjeti. Safija je kimnula. Doi, Mariam, ozbiljno je zapovjedila kad je ustala. Ne smijemo dopustiti da moj brat eka. Sabura ostavi ovdje. Izaavi iz sobe, Mariana je pogledala preko ramena i vidjela da je teta razmaknutih zuba gleda bez rijei. Jedan je glas krenuo za dvjema enama koje su odlazile verandom. Zapoeo je nisko i uzdizao se, sve glasniji, dok nije postao visok i tugaljiv poput mujezinova poziva.

166

Bog je velik. Bio je to Sabur. eik Valijulah sjedio je na krevetu, s koljenima privuenim na prsa. Bez rijei je nainio mjesta za sestru i snahu. Kad je pogledao sestru u oi, strah, koji je Marianu ve stezao oko struka, tada se podignuo do njezina grla. Hasan i njegov prijatelj Jusuf ubijeni su u Hazuri Baghu, rekao je glasom koji je kripao poput glasa starca kad je Mariana ostala bez daha, a na verandi je odjeknuo Saburov pla. Kada? muklo je upitala Safija. Jutros. Gdje je tijelo? Poslao sam dvojicu da ga donesu, ali jo se nisu vratili. Mogue je da su ulice jo previe opasne. Inae... Ne elei pogaati to je namjeravao rei, Mariana je obamrlo pruila ruku i uhvatila se za zid kako bi odrala ravnoteu dok je Safija, sivog lica, sjela na krevet pokraj svojeg brata blizanca i popravila veo na kosi. Slomljena Mariana gledala je kako Safija i eik podiu sklopljene ruke i apuu molitve, nesposobna pridruiti im se. Mariam, idi po Sabura, zapovjedila je Safija kad su zavrili. Njegovi su krici ve davali do znanja da je naslutio tu tunu vijest. uvi unukovo ime, eik je preao rukom preko lica u kretnji toliko nalik Hasanovoj da je Mariana zamalo kriknula. Noge su je jedva odnijele u dnevnu sohu. Kad je stala na vratima, ene i djevojke prestale su aputati. Hasan, zar ne? upitala je jedna od njih, a njezine su rijei prodrle kroz zvonjavu u Marianinim uima. Kimnuvi bez rijei, Mariana je potraila Sabura i nala ga kako oajno jeca u krilu punane djevojice. Vidio ju je. Abba je ozlijeen! zajecao je, dotrao k njoj i uhvatio se za njezinu odjeu. Moramo mu pomoi! Ne, ne! ponavljao je otimajui se kad ga je Mariana bez rijei uzela u naruje. Moramo pronai abbu! Dvojica ga ve trae, obzirno je odgovorila Mariana, vrsto stiui njegovo nemirno tijelo. Moramo ekati da se vrate. Uz Boju pomo mora smoi hrabrosti da mu kae istinu. Na Safijinim ga je vratima spustila, uzela za ruku i prela preko praga. Sabur se otrgnuo od nje i potrao djedu. Lalaji! gorljivo je viknuo, moj abba je ozlijeen. Moramo pouriti pronai ga! Ah, dragi moj, ljudi e ga donijeti. Da, donijet e ga. Dok je Mariana bez rijei stajala na pragu, eik Valijulah podignuo je glavu i tuno se zagledao u njezine oi.

167

38.poglavlje

eta razmaknutih zuba ponovno se poela ritmiki udarati akama iznad grudi. Valovi tuge uspinjali su se i padali oko Mariane dok su se ene ljuljale na svojim mjestima na podu. Glas o Hasanovoj smrti zacijelo se proirio gradom. eikovo dvorite osvijetljeno bakljama ak su i te opasne veeri ispunili oaloeni mukarci. Mariana je s kata vidjela eika, omotanog alovima, kako uspravan sjedi na svojemu podiju, okruen morem nijemih ljudi. Shrvana glasnom boli ena, Mariana je klonula na zid dnevne sobe, omotana alom koji joj je Hasan darovao, nesposobna izustiti bilo to, besmisleno elei da njegov pogreb bude odran u crkvi. Ondje bi barem svi ti ljudi bili prisiljeni suzdrati se. Mariani pogrebi nisu bili nepoznati. Do trenutka kad je tri godine prije otplovila za Indiju, njezina je obitelj ve pokopala dvoje male djece i petogodinjeg sina, jednoga od njezinih ujaka i Marianine omiljene baku i djeda. Za razliku od sultanije Safije, koja je tada ritmiki jecala pokraj Mariane, Marianina majka u tim prigodama nijednom nije upotrijebila svoj ipkasti rupi, pa ak ni na pogrebu malog Ambrosea, koji je umro kad je Mariani bilo dvanaest godina. Mama je svojim uobiajeno zvonkim sopranom ak otpjevala sve crkvene pjesme, ukljuujui najtunije. Marianin otac bio je jednako hrabar pa je samo njegova drhtava brada otkrivala njegovu bol dok je lijes njegova djeteta sputan u grob. Ali ovdje su bolni glasovi ispunjavali sve kutke havelija, ostavljajui Mariani malo mogunosti da razmisli ili izrazi vlastiti oaj. Ne mogavi utjeiti nikoga, pa ak ni Sabura koji je otvorenih oiju leao na njezinu krilu, sjedila je, bez suza i obamrla, te ekala da ta nona mora zavri. Abba je ozlijeen, tuno je ponovio Sabur. O, dragi moj, silno mi je ao, bilo je sve to je mogla rei. Pogledala je u nebo. Nije znala koliko je sati. No zacijelo prolazi, obiljeavana enskim uzdasima; ali, to ako ne prolazi? to ako je vrijeme stalo? Moda e haveli Kamar od sada biti vjeno mraan, bez vedrih dana koji e stati nakraj tami, nita osim treperenja slabane svjetlosti svjetiljke na tunim zidovima dnevne sobe. Sabur se promekoljio u njezinu krilu. Cijelu je no teak leao na njoj, njegovo energino tijelo postalo je vlano i vrelo, ali tada je sjeo te se bistrim i irom otvorenim oima zagledao u njezino lice. Dilili, rekao je osobito naglaeno. Bio je dili. Bio je... Ne, ljubavi, apnula je. Tra-la-la. Sjea se naih pjesmica... Hej, tra-la-la, tra-la-la, maka i svirala

168

krava skoi preko... Ne, An-nah. Odluno je odmahnuo glavom. Dili. Bio je... Spavaj, duo, promrmljala je premjestivi ga u udobniji poloaj. Spavaj. Ujutro e sve biti bolje. Ali on nije elio spavati. Umjesto toga okrenuo je lice od njezina i tuno pjevao sam za sebe, kao da mu se maleno srdace slama. Dili, plakao je. Bio je dili, bio je... Taj visok, oajan zvuk zasjekao je Marianu poput noa. Molim te, spavaj, Sabur, spavaj, apnula je. Dopusti mu da tuguje.Sultanija Safija, crvenih oiju, spustila je ruku na njezino koljeno. To je bolje. Svladana iscrpljenou i agonijom koja ju je okruivala, Mariana je napokon glasno zaplakala. Zacijelo je zaspala plaui, ali nije dugo spavala jer kad se probudila, i s bolnim trzajem sjetila to se dogodilo, prizor oko nje bio je nepromijenjen, osim to je Sabur spavao pokraj nje, ela namrtenog kao u stranoj zabrinutosti. Kad se promekoljila pokraj njega, u mislima joj se pojavio prizor. Nepomian poput slike, ali upeatljiv i iv, bio je to nepromjenjiv prizor jedne ulice u utvrenom gradu. Ulica, na kojoj nije bilo ni ljudi ni ivotinja, vijugala je tako da su samo tri mala havelija bila vidljiva. Stajala su jedan iza drugoga i svaki je imao sloeno izrezbaren balkon i teka dvokrilna vrata. Vrata srednjega bila su obojana utom bojom. Dok je gledala prizor pred sobom, osjetila je silnu potrebu da pokuca na ta uta vrata. Na kraju male zavojite uliice, iza treega havelija, uzdizao se veliki svod... Delhijskih vrata, Delhi darvaza. Dili. Bio je... Hasan je bio ondje, kod Delhijskih vrata. Sabur je to znao. Kakvu je viziju ili san vidio te pokuavao opisati? Koliko je pogrijeila... Nagnula se nad djeakovo usnulo tijelo. Ne brini, duo, apnula je kad ga je podignula sa svojeg krila i umotala u svoj pokriva. Idem do Delhijskih vrata, pronai tvojeg abbu pokraj kue sa utim vratima. Samo se molim, tiho je dodala prije no to je ustala, da je jo iv.

169

39.poglavlje

ariana je podignula ruku i dodirnula izrezbarenu srebrnu kutijicu koja je i dalje visjela oko njezina vrata na crnoj uzici. U snu je sama stajala pred kuom sa utim vratima. Njezin ju je taviz ve jednom sauvao... Uplakane ene i dalje nisu pokazivale znakove sna, ali unato tome nitko nije pitao kamo Mariana ide kad se iskrala iz dnevne sobe te meu redom cipela potraila udoban par. Na podu svoje sobe pronala je Aktarin ador, kamo ga je mala slukinja zacijelo juer bacila. Zahvalno ga je uzela i vratila se na verandu, a potom se nagnula kroz jedan od prozora i pozorno osluhnula. U gradu je bilo tiho. Na ulicama nije odjekivala pucnjava ni vika. Zadravajui dah i ne ostavljajui samoj sebi vremena za strah, Mariana je brzo prola pokraj vrata dnevne sobe te sila niz stube, ostavljajui zvukove iscrpljenog tugovanja za sobom. Bit e potrebno neko vrijeme da ene primijete da je otila. Do tada e, ako bude imala sree, Hasana pronai ivog i vratiti se s dobrom vijeu. Ako je, ne daj Boe, ve mrtav, barem e ga pronai... Siavi niz stube, ponovno je navukla Aktarin smrdljivi ador, a potom se oduljala du zida dvorita, podalje od svjetlosti baklji, pokraj nijemih, pogrbljenih prilika oko eikova podija. Zato nije posluala Sabura? Jadno dijete im je to satima pokuavalo dati do znanja. Nije ni udo da je plakao toliko oajno... Pazei da je ne vide, Mariana je prola kroz niska vrata i krenula kroz dvorite kod staja, u kojem su bile grupice pokrivenih, usnu lih prilika, izbjeglih iz odaja za sluge kod kuhinje. Bit e joj potreban vodi. Na vratima su bili straari. Zajedno su uali oko malog eravnika na jednoj strani visokog zidanog ulaza i drali ruke nad uarenim ugljenom. Podignuli su glave i namrtili se kad im se pribliila. Moram pronai teklia Gulama Alija, rekla je apatom. Zato? Tko je poslao po njega? To nije vano. Pozovite ga, odgovorila je blago podiui glas u nadi da e zapovjedniki ton ostaviti dojam. Gulame Ali, o, Gulame, viknuo je jedan od njih ne trudei se ustati. Jedno od tijela na dvoritu promekoljilo se i potoni uspravilo u sjedei poloaj. Da nije bilo brade, albino bi bio neprepoznatljiv s vunenim alom navuenim preko glave. Kad se pribliio, Mariana mu je dala znak da se udalji kako ih straari ne bi uli. Ja sam, memsahib, apnula je spustivi ador s lica. Mir s tobom. Mir. Odzdravio joj je sumnjiavo, pospanim glasom, gledajui je kroz tamu. Mariana se nakaljala. Zna li za haveli sa utim vratima, u zavojitoj ulici nedaleko od Delhijskih vrata? Dakako. Pripada ovoj obitelji. Pomaknuo je ramena kao da je spreman napustiti je i

170

vratiti se na svoje mjesto na tlu. Odvedi me onamo, rekla je. To je opasno, grubo je odgovorio. Znam. Pogledala je prema straarima prije no to se sagnula prema njemu. Vjerujem da Hasan Ali Kan sahib ranjen lei u toj kui. Gulam Ali nije odgovorio. Umjesto toga osvrnuo se preko ramena kao da nita nije rekla. Hoe li me odvesti onamo ili ne? ljutito je apnula. Ne naputajte svoja mjesta, rekao je Gulam Ali straarima. Kad se vratimo, pokucat emo dva puta kako biste znali da smo to mi. Zastao je kad su se teka vrata zalupila za njim, a eljezni zasuni kliznuli na mjesto, preputajui njega i strankinju sudbini. Supruga Hasana Ali Kana iza njega je naglo udahnula. Osvijetljena polumjesecom skrivenim oblacima, mrtva tijela leala su na poploenom tlu kao i prije kad je Gulam Ali pogledao kroz prednji prozor havelija. Nisu bili sami jer je trg bio prepun ljudi strvinara. Mravi, polugoli, tihi poput takora, uljali su se meu tijelima mrtvih, vukli ih, svlaili s njih svu odjeu, dok su psi vrebali iz sjene, ekajui svoj red. No, Gulam Ali nije pourio udaljiti se od vrata, praen snahom eika Valijulaha, zbog strvinara, pa ak ni zbog pasa, nego zbog prizora irokih stuba koje su se uspinjale prema ulazu u Vazir Kanovu damiju, udaljenu pedeset stopa. Poput jata ubojitih ptica koje se odmaraju, na tim je stubama lealo stotinu usnulih vojnika omotanih u ukradene alove i pokrivae, sa spremnim muketama i maevima. Ali nisu svi spavali. Trojica od njih su sjela, moda probuena kripom vrata havelija. Posegnuli su za svojim orujem. Gulam Ali tjeskobno se osvrtao preko ramena dok je bjeao, ali supruga Hasana Ali Kana nije pokazivala obeshrabrenost. Umjesto toga urila je za njim, nepoznata u svojem adoru, a njezina su stopala u cipelama bila gotovo neujna u ulici u kojoj su svi zvukovi odjekivali. Pojavilo se jo strvinara koji su poput sjena skakali izmeu trupala u ulici nedaleko od Delhijskih vrata, traei neto iskoristivo. Sinovi stida, promrmljao je albino kad je jedan od njih epajui proao pokraj njega uz pomo take iz domae radinosti, s mrtvaevim alom oko ramena. Gamad. Hasanova je supruga iza njega ispustila tih zvuk nalik guenju. Gulam Ali je na tom kratkom putu vidio dovoljno uasa za cijeli ivot. U usporedbi s nasiljem prinevih vojnika ak su i tagiji, razbojnici koje je sreo na put u u Calcuttu, bili edni. Tagiji su svoje ubilake namjere barem iskazivali samo u zadnjem trenutku. Svoje su rtve zakapali umjesto da njihova tijela ostave leati na otvorenom, ogoljena, da ih pojedu psi i vrane. Gulam Ali pljunuo je na zid. Hasanova supruga strankinja zacijelo je od eljeza kad moe ui u to bezbono okruenje, ak i s namjerom da pronae ranjenog supruga. Unato svem hvalisavom pretjerivanju, Dittu je bio u pravu u pogledu njezine hrabrosti. Da je barem Dittu ostao s njim u Lahoreu... Uzdahnuo je kad ju je poveo jednom pustom ulicom, izbjegavajui krhotine glinenih posua na tlu. Bila hrabra ili ne, toj eni nije bilo mjesto u spasilakoj potrazi. Pronalaenje sina eika Valijulaha trebalo je prepustiti mukarcima. Ako je Hasan Ali Kan opasno ranjen,

171

bit e vrlo teak teret za noenje. Ovisno o ozljedama, Gulamu Aliju moda e biti teko, ili ak nemogue, podignuti ga na svoja lea. Hasanova supruga, unato svoj njezinoj hrabrosti, nije bila dovoljno jaka da bi pomogla suprugu u trenutku kad mu je pomo najpotrebnija. Stigli su do kue. U zavojitoj, slabo osvijetljenoj ulici, jedan od etiri havelija obitelji Valijulah nalazio se izmeu dvije kue, ni stotinu stopa od Delhijskih vrata. Gulam Ali je upro prstom. Ovo je taj haveli, apnuo je. Ne vidim boju vrata, apatom je odgovorila Hasanova supruga. Jesi li siguran da je to taj? Kad je Gulam Ali kimnuo, ona je ujno udahnula. A tada je ona, prije no to je stigao za njom ili je zaustaviti, skupila ador oko nogu, popela se na visoku ulaznu stubu havelija i odrjeito pokucala na vrata. Bila je preglasna. Ne znajui to bi se moglo dogoditi te zamiljajui kako mrane prilike vojnika dolaze iza ugla i ispunjavaju usku uliicu, Gulam Ali je krenuo prema njoj, ali je zakasnio. uta su se vrata naglo otvorila prema unutra. Prije no to se Gulam Ali stigao pomaknuti i prije no to je ona uspjela izustiti bilo to, dvije su se ruke, od kojih je jedna drala dug no, pruile kroz vrata i povukle je unutra. Trenutak poslije vrata su se ponovno otvorila i na njima se pojavila zasjenjena prilika s turbanom na glavi. U dva koraka bila je pokraj Gulama Alija. Stani, on nam je prijatelj! Supruga Hasana Alija viknula je upozorivi ga. On je na prijatelji Prilika je na te rijei stala. Gulam Ali je ispod turbana razabrao poznato lice. Ti si onaj afganistanski trgovac, usudio se rei gledajui no koji je ovjek tada drao sputen uz tijelo. Turban se nagnuo. Priekaj ovdje, rekla je prilika. Poslije bi nam mogao biti potreban. Gulam Ali je kimnuo, a tada se okrenuo prije no to je Afganistanac otiao, plaei se da e vidjeti njegove suze. Nikada nije plakao dok su ga zlostavljali ili tukli, ak ni u mladosti. Ponosan na svoju tvrdou, izgubivi sposobnost iskazivanja straha ili tuge, nije zaplakao ak ni kad je uo za Hasanovu smrt. Ali zaplakao je tada, stojei u uskoj uliici pokraj Delhijskih vrata; ramena su mu se tresla pod alom, a suze kapale niz suncem opaljene obraze i nestajale u utoj bradi. Prijatelj, rekla je strankinja. Napokon ga je netko nazvao prijateljem.

172

40. poglavlje

an as! To je ena! Kad je muki glas pokraj vrata protisnuo te perzijske rijei, napada je silovito odgurnuo Marianu kao da mu se gadi, a tada se okrenuo, skoio van, pokraj utih vrata na ulicu, s dugim noem u ruci. Kad se vratio i stao pred nju, njegovo zasjenjeno lice bilo je neitljivo. Tko si ti? upitao je urdskim sa stranim naglaskom. Prije no to ti kaem, odgovorila je i dalje teko diui kroz nabore Aktarinog adora, moram znati jesi li ozlijedio ovjeka koji je vani. Nisam. A tko si ti? Ja, rekla je uspravljajui se koliko je god kraljevski mogla ispod Aktarina prljavog adora, ja sam supruga Hasana Ali Kana Karakoje. ovjek je zakoraio unatrag stavivi ruku na srce. Ja sam Zulmaj, rekao je. Molim vas, oprostite nam. Nismo oekivali... Gdje je moj suprug? Ovamo. Pokazao je prema slabo osvijetljenim vratima koja su gledala na dvorite. Zvuk brzog kuckanja ispunjavao je kvadratnu prostoriju s niskim stropom prema kojoj je visoki Afganistanac pokazao. Na sredini, na podu, jedna je glinena svjetiljka bacala sjene na strop, a otvoreni stijenj gorio je poput svijee. Jednom rukom drei ador preko lica, Mariana je ula te uza zidove vidjela desetak mukaraca koji su uali, teko naoruani. Zrak je bio proet mirisom neopranih tijela. Odjednom iscrpljena, pogledom je potraila mjesto na koje bi mogla sjesti, ali u prostoriji nije bilo pokustva osim jednoga zauzetog pletenog leaja u kutu. Zatvorenih oiju zamolila je samu sebe da se ne prepusti opasnom vrtloenju u glavi. Zulmaj se pokraj nje promekoljio, kao da oekuje da ona kae neto. Koliko je Hasan teko... Doimalo joj se kao da njezin vlastiti glas dopire iz daljine. Pokuala je jasno razabrati dugu priliku koja je leala na leaju i drhtala. Mora uiniti neto, ali najprije... Neoekivana sila odjednom ju je snano pritisnula o zid. Tijelo joj je bilo teko i nepomino. Oba kapka kao da su teila po tisuu funta. Zato su muki glasovi mrmljali oko nje, a tada odjednom utihnuli? Jedno ju je zapee zaboljelo. Otvorila je oi i uasnuto uvidjela da se nije naslonila na zid, nego da lei na podu, s obrazom na golim, grubim ploama. U padu sreom nije prevrnula svjetiljku. Svjetiljka je, i dalje upaljena, stajala pokraj njezina lakta. Podignula je glavu. Zulmaj i drugi Afganistanci zacijelo su pobjegli u nelagodi kad se onesvijestila jer je bila sama s ovjekom na pletenom leaju. Previe slaba da bi ustala, otpuzala je do kuta, neozlijeenom rukom uhvatila drveni okvir leaja, podignula se u sjedei poloaj i promotrila priliku pred sobom.

173

Unato ranama, Hasana Ali Kana nije bilo mogue zamijeniti s nekim. Oi su mu iznad slomljenog nosa bile otvorene, ali doimalo se da je ne vidi. Jedna nogavica njegova alvara bila je odrezana iznad koljena, otkrivajui zamrene zavoje na lijevom bedru, iz kojih je krv neujednaeno kapala na pod. Kuckanje koje je bila ula potjecalo je od njegova grevitog cvokotanja zubima. Oprezno mu je poloila ruku na elo. Jo nije bio vru, ali uz toliko teku ranu vruica e uskoro nastupiti. Stoga je drhtao od gubitka krvi i zbog ledene hladnoe u sobi. Poeljela mu je neto rei, zamoliti ga da joj oprosti, ali odjednom se nije mogla sjetiti to bi rekla. Umjesto toga dopustila je da joj ador padne na pod, povukla lijep mogulski al sa svojih ramena i njime pokrila Hasanovo tijelo. To je bilo sve to je mogla pruiti, a njemu je bilo potrebno mnogo vie od toga: eravnik s vruim ugljenom kod nogu, teki, pahuljicama punjeni pokrivai, netko da mu oisti ranu i zaustavi krvarenje... Ako bude sree, mogao bi biti spaen. Ona nije bila lijenica, ali znala je da je Hasanova jedina nada nekoliko stotina jarda dalje, u haveliju Kamar. Ponovno se omotala tankim adorom i okrenula prema vratima. Vode, viknula je kroz prljavu tkaninu. Trenutak poslije djeak zdravog lica pojavio se na pragu s mjedenom posudom u ruci dok je iza njega nekoliko ljudi nalik jastrebovima izvijalo vratove kako bi vidjeli unutra. Mariana se podignula na koljena, uzela posudu i izlila nekoliko kapi vode na Hasanove drhtave usne. Gdje su ljudi iz ove kue? upitala je kad su i njezini zubi poeli cvokotati od hladnoe. Zacijelo nam mogu pomoi. Sve su tri obitelji koje su ovdje ivjele pobjegle, odgovorio je Zulmaj, koji se stvorio u sobi. U kui nema ni pokrivaa ni posuda za kuhanje. Ostao je jedan stari uvar. On nas je pustio unutra. Tvoj suprug lei na njegovu leaju. Mariana je odloila posudu s vodom na pod i nesigurno ustala. Drugi mukarci stajali su iza Zulmaja i ekali, pogleda uprtih u Hasanovo uzdrhtalo tijelo. Neki od njih bili su stari, a neki mladi, veina ih je bila odjevena u napola poderanu odjeu, a na glavi su imali turbane dugih repova. Svaki je imao tanak al omotan oko ramena. Kao i Zulmaj, svi su nosili noeve i barem po jednu puku. Jedan nenaoruani ovjek, moda stari uvar, stajao je podalje od drugih. Kad ga je pogledala, pristojno ju je pozdravio. Ne smijemo gubiti vrijeme, rekla je pruivi ruku kako bi se uhvatila za zid i odrala ravnoteu. Moramo odmah odvesti Hasana u haveli Kamar. Nemogue. Zulmaj je odmahnuo glavom. Ljudi ga trae, zapovjeeno im je ubiti ga im ga ugledaju. Jutros smo bili u Hazuri Baghu, dodao je prije no to ga je stigla pitati, kako bismo sprijeili atentat na princa era Singa. Jedan od atentatora zamalo je uspio ustrijeliti princa. Hasanov prijatelj na vrijeme ga je ubio, ali su straari vidjeli da je muketa opalila i otvorili vatru. Hasana su ranili, a njegova prijatelja ubili. Mukarci iza Zulmaja mrmljali su u znak slaganja. Ja nisam mogao nita drugo, zakljuio je Zulmaj, doli odnijeti Hasana prije no to ga straari dokraje. Uzdahnuo je. Princ sada zacijelo vjeruje da je Hasan izdajica. U tom e sluaju ponuditi bogatstvo onome tko mu donese Hasanovu glavu. Mariana je, uasnuta, vrsto zatvorila oi. Vojnici su poslijepodne pokuali provaliti u

174

haveli. Vikali su neto o >prinevim neprijateljima<. Dakle? Zulmaj je slegnuo ramenima. Kako da ga odvedemo onamo? Kako da ga ne odvedemo? Ako ostane ovdje, nedvojbeno e umrijeti. Poslijepodne smo proli pokraj kue, strpljivo je odgovorio. Vrata su bila zatvorena. Ljudi su vani ekali dok su vojnici harali posvuda. Nismo mogli riskirati da Hasan bude vien pa smo doli ovamo. Njegovi neprijatelji sada zacijelo motre kuu. Ubit e ga na njegovim vlastitim vratima. Dakle, to su bili Afganistanci koji su na trgu proli pokraj nje nosei krvavi teret. Da je barem znala... Hasanovi neprijatelji nedvojbeno su motrili kuu najmanje stotinu njih ali Zulmaju nee otkriti tu zabrinjavajuu injenicu. Umjesto toga je nastavila gledati visokog Afganistanca u oi. U haveli je stigla vijest, odluno je rekla, da je Hasan mrtav. Straari su na vratima i ekaju da njegovo tijelo stigne. Znak je dogovoren. ovjek koji vani eka zna taj znak. Afganistanac sijede brade nainio je korak naprijed. Ako su vojnici ve jednom napali haveli Kamar, napast e ponovno. Trebali bismo biti unutra i ekati ih kad dou. Da, sloio se mlai mukarac kojemu je masna kosa padala ispod turbana na ramena. Vidjet emo kako e napasti kuu Hasana Ali Kana. Zulmaj je kimnuo. Pa, dakle, sada bismo trebali krenuti, prije no to se razdani. Okrenuo se prema Mariani. Leaj je potrebno okrenuti postrance da bi proao kroz vrata. Vaeg supruga dvojica moraju iznijeti na dvorite. Biste li nas ostavili? Da, ali morate mi dati trenutak. im su otili, Mariana je posegnula ispod svoje odjee, gdje je srebrni taviz sultanije Safije leao na njezinoj goloj koi. Povukla je crnu uzicu preko glave, a tada se sagnula nad pleteni leaj. I dalje drui dok mu je krv kapala pod leaj starog chovkidara, Hasan oito nije bio svjestan da mu podie glavu i stavlja amulet oko vrata. Oi su mu bile otvorene, ali doimalo se da nije vidio kako je razmaknula njegovu pranjavu koulju i paljivo sakrila srebrnu kutijicu pokraj njegova zlatnog medaljona s fino ugraviranim recima iz Kurana. Koliko god bio grubo izraen u usporedbi s djelom majstora zlatara, Safijin taviz odlikovao se vlastitim umijeem i moi... O, Alae Milostivi, apnula je Mariana drei ruku na Hasanovim prsima, molim te, uvaj mojega dragog Hasana. Dok je ekala vani, pokraj utih vrata, niz tekih jauka prekinuo je tiinu iza nje, a zatim se uo isprekidani apat i povlaenje stopala po tlu. Trenutak poslije pojavilo se nekoliko mukaraca koji su nosili pleteni leaj, na kojemu se Hasan grio, a za njima su ili Zulmaj, mladi zdravog lica i stari uvar. Pazite. Stuba je visoka, apnuo je netko. Mariamin vjenani dar je ve ureen, rekao je eik Valijulah. Sada je vlasnica kue nedaleko od Delhijskih vrata. Vrata su joj uta... Nesposobna pomoi i previe iscrpljena da bi plakala, Mariana se pridruila povorci i prola kroz vrata maloga havelija koji je mogao biti njezin. Ulice su bile tihe dok je mala povorka napredovala prema trgu pred havelijem Kamar. Mariana je odvraala pogled od golih mrtvaca koji su leali jedni pokraj drugih pokraj vrata kua i stuba malih prodavaonica. Nastojei ne primijetiti koliko joj je hladno ili koliko je iscrpljena, izbjegavala je razbijena vrata, kapke, rascijepljeno drvo i krhotine glinenih posuda na uliici, prolazei pokraj svoje naputene nosiljke, iz koje su poderani jastuii, a potom je

175

oslonjena na zid kue. Na trgu su zatekli stotinu vojnika utaborenih na visokim, irokim stubama Vazir Kanove damije. Taj put se doimalo da svi spavaju. Zulmaj je pogledao Marianu, ali ona svjetlosti polumjeseca nije mogla vidjeti izraz njegova lica. Tada se, ne rekavi joj vie ni rije, okrenuo prema drugom mukarcu. Znak je pokucati dva puta, rekao je. Drugi Afganistanci odmah su krenuli. Mukarac sijede brade podignuo je svoje dvije puke vie na ramena. Ja u, rekao je. Samo me pokrivajte vatrom. Ne! Mariana nije trebala govoriti kako e kad vojnici sa stuba ponu pucati, biti nemogue unijeti Hasana u kuu. Umjesto toga je, prije no to je sjedobradi mukarac krenuo prema vratima, privukla svoj ador i na izmaku snage potrala ispred njega te na trg. Vojnici na stubama nisu se ni pomaknuli kad je prila kui. Molei da straari unutra nisu zaspali ili zaboravili signal, pokucala je na velika vrata jednom, a tada jo jednom, a zvuk njezinih aka muklo je odjeknuo oko nje. Nije si dopustila pogledati prema stubama damije. Bit e odline mete kad budemo ubijali zbog zabave. Koraci iza vrata najavili su dolazak straara. Zasuni su zastrugali i jedno krilo visokih vrata se otvorilo. Brzo, apnula je uavi urnim, epavim korakom i zamalo sruivi iznenaenog straara, otvorite vrata do kraja. Stie Hasan Ali Kan sahib! Ui, ui! viknuo je netko iza nje. Uklonila se s puta upravo u trenutku kad su ljudi koji su nosili Hasanov pleteni leaj projurili pokraj nje u dvorite, a za njima preostali Zulmajevi ljudi, Gulam Ali i stari chovkidar iz havelija sa utim vratima, svi u trku. Kad su se velika vrata ponovno zatvorila, iza njih su zapucale mukete. Mariana se osvrnula uokolo. Nakon to su vratili zasune na njihova mjesta, straari su netremice gledali Afganistance koji su nosili svojega ranjenog prijatelja kroz niska vrata u unutarnje dvorite. Obiteljski sluge, koji su nedaleko od vrata staja spavali zamotani u pokrivae, poeli su se uspravljati i trljati oi. Odrjeit glas progovorio je pokraj eikova podija, gdje je mnogo budnih mukaraca molilo uz brojanice na svjetlosti baklji, dok su ekali dolazak Hasanova mrtvog tijela. Kreui se poput mjesearke, Mariana je slijedila ozbiljnu povorku kroz niska vrata, a tada je stala i gledala kako Gulam Ali staje na njezino elo i kako mu svijetla brada ponosno blista na svjetlosti baklji dok najavljuje dolazak Hasana Ali Kana, teko ozlijeenog, ali ivog, nakon to ga je spasila njegova supruga strankinja. Okrenula se tek kad su se eikovi gosti okrenuli prema vratima pokraj kojih je stajala. Ostavivi okupljene da gledaju za njom, Mariana se tekim koracima uspela zavojitim stubama prema sultaniji Safiji, prema toplini i utjesi, a tada je, ljuljajui se, stala na pragu dnevne sobe. Hasan Ali Kan je doao, rekla je promuklih glasom i ne pokuavi izuti preostalu cipelu. Teko je ranjen, ali moda ga je mogue spasiti. Veoma mu je hladno. Molim vas, recite Saburu da... Koljena su je izdala. Kad je klonula na poploeni pod, vidjela je kako ene iz Hasanove obitelji ustaju kao jedna.

176

41.poglavlje

rak u slabo osvijetljenoj prostoriji mirisao je na zaareni ugljen i zapaljenu mirisnu tvar. Djeca umotana u pokrivae ostala su spavati ratrkana po podu nakon to su ih uzbuene ene napustile sjativi se oko Marianina klonulog tijela. Hasan je iv? vikale su naginjui se nad nju. iv? Kako si to doznala? Sabur mi je rekao. Mariana je umorno trepnula pred njihovim licima. Rekao je da je Hasan ozlijeen i neprestano je ponavljao >Delhijska vrata, Delhijska vrata<, ali ja nisam shvatila to eli rei sve dok tu kuu nisam vidjela u snu. Vrata su joj uta. Otila sam onamo i pronala Hasana... Glas joj je zamuknuo. Gdje je bila sultanija Safija, jedina osoba koju je eljela vidjeti? ene su gledale, a njihova zapanjena lica bila su podbuhla od plakanja. Izala si? vikale su. U noi? Do Delhijskih vrata? Teta razmaknutih zuba s nevjericom je promatrala Marianino lice. Gdje je sada Hasan? upitala je. Dolje je, sa eikom Valijulahom. Sve su se ene, stare i mlade, okrenule i pojurile prema prozorima. Vidim ga! Stara ena naslonila se na filigranom ukraene kapke. iv je! Alah je velik! Neka poivi stotinu godina! viknula je druga ena. Ne shvaam to se dogodilo, rekla je teta razmaknutih zuba kad je Mariana drui, nesigurnim korakom ula u sobu i oamueno se sruila na jastuk. Kako je mogue da je Hasanova supruga sama izala u no, na ulicu? Kako je mogue da je Hasan sada pokriven alom koji je Mariam nosila tog poslijepodneva? Iz gomile kod prozora zauo se odluan glas. Mariamine noanje aktivnosti uskoro e biti objanjene, rekla je Safija, koja jedina nije bila potrala k Mariani. U meuvremenu e se zagrijati i odmoriti. A Hasan, s njim je potrebno uiniti mnogo. Firoz, reci konjuarima neka otvore prolaz do kuhinje, a kuharima neka zapale vatru u pei i pristave vodu da zakipi. Aktar, donesi mi sve listove nima koje imamo u kui i dvadesetak jarda istog muslina. Pokriva jarkih boja leao je u hrpici pokraj Mariane. Kad ga je privukla do brade, topot koraka na verandi najavio je dolazak mladog Jahje. Hasan bhai trebao bi ostati dolje, rekao je, za sluaj jo jednog napada na kuu. Lalaji je rekao da bismo noas trebali ostati u podrumu. Ali tu prostoriju nismo koristili otkako su vruine prestale, pobunila se djevojka s kosom do koljena. Vjerojatno je puna... Jahja, mora probuditi istae. Namrtena Safija osvrnula se uokolo. Reci im neka odmah oiste podrumsku prostoriju, a tada poalji etiri sluge ovamo, da u podrum odnesu ilime, podne prostirke i dovoljno leajeva za sve nas. Same emo donijeti posteljinu i

177

pokrivae. I Jahja, odnesi eravnik dolje, dodala je preko ramena dok je prilazila Mariani, ali nemoj ga nositi ovakvog kakav jest. Najprije istresi uareni ugljen u vjedro. Selam alejkum, tiho je rekla Mariana s jastuka kad joj je Safija prila. Mir i s tobom, keri. Sultanija Safija se sagnula kako bi je promotrila na svjetlosti svjetiljke. Nisi dobro, rekla je. Odmori se. Poslije emo posluati tvoju priu. Ima nam mnogo toga za ispripovijedati, dodala je zagledavi se u Marianine oi. Jo nam nisi objasnila svoju prolu odsutnost, kad si prekjuer nestala. Priekajte. Molim vas. Kad se Safija okrenula, Mariana ju je uhvatila za rukav. Moram znati... apnula je, previe uplaena da bi te rijei izgovorila naglas, hoe li Hasan preivjeti. Mora dobiti doputenje da ga zamoli za oprotaj, da se pokaje za svoju glupost, za svoje optube... Nisam jo vidjela u kakvom je stanju, blago je odgovorila Safija, ali, Mariam, samo Alah Milostivi moe spasiti Hasana. Ako je Njegova volja da Hasan preivi, preivjet e. Ako nije, umrijet e. Moramo imati na umu da ak ni ti i ja bez Alahova doputenja ne moemo udahnuti svoj sljedei dah. Mariana je leala na leaju pokraj zida podrumske prostorije bez prozora, s kapcima previe tekim da bi ih otvorila, dok je obitelj Valijulah nastojala spasiti Hasanov ivot. Okruivao ju je mrmor molitvi na arapskom, koje su ispunjavale ozraje te donekle prikrivale zvukove deranja tkanine i pljuskanja vode, Safijinog aptanja i ohrabrivanja te Hasanova bolnog stenjanja. Mora to popiti, djeae moj, rekla je Safija odlunim priguenim glasom. Za trenutak u ti dati opijum za bol, ali najprije mora ovo popiti... Jahja i slukinje cijelu su no dolazili i odlazili ispunjavajui zapovjedi i donosei vijesti. Kad je jedan muki glas, vedar, ali prepun autoriteta, odzdravio enama, Mariana je znala da je eik uao u prostoriju. Tada je zacijelo sjeo jer je Hasanov krevet zakripao pod neijom teinom. Abba, uzdahnuo je Hasan. Ovdje sam, dragi moj, odgovorio je taj ugodni glas, vrlo slian Hasanovu. Aktar, donesi aj eiku sahibu, zapovjedila je sultanija Safija. Vali, dodala je slubenim tonom, podigni Hasanu ramena da ga okrenemo. Poslije, kad je Hasan utihnuo, eik i njegova obitelj tiho su razgovarali o tome kako je hrabro pokuao sprijeiti atentat. Oplakivali su nesretnu sudbinu koja mu je donijela tu ranu i smrt njegova najstarijeg prijatelja Jusufa. Hvalili su hrabrost i ustrajnost Afganistanaca koji su ga spasili iz Hazuri Bagha. Tiim su glasom razgovarali o Hasanovim tekim simptomima, o razderanom miiu bedra, oznojenoj, blijedoj koi, stranoj slabosti i, poslije, o vruici koja je rasla. S vremena na vrijeme spomenuli su Marianino ime, ali previe tiho da bi razabrala to govore. U oajnikoj elji da pomogne Hasanu, udei da ga dodirne, nekoliko je puta pokuala ustati, ali ustanovila je da ne moe podignuti glavu s jastuka. ak ni kad su joj donijeli Sabura te ga usnulog poloili na krevet pokraj nje, nije imala snage pomilovati njegove kovre. Umjesto toga je leala, nesposobna pomaknuti se, u kovitlacu misli, dok su razgovori i molitve oko nje poinjali i prestajati. Nije li uzaludno nadati se Hasanovu oprotaju kad je u svemu pogrijeila? Zato ga je

178

optuila za izdaju? Zato nije obraala pozornost na Sabura koji je oajniki pokuavao spasiti oca? Zato je ekala toliko dugo da poe u haveli sa utim vratima? Hasanov je ivot tada visio o tankoj niti i bilo je mogue da e umrijeti prije no to ona uspije razgovarati s njim. Samo ga Alah Milostivi moe spasiti, rekla joj je Safija. Kad bi barem mogla uiniti jo neto prije no to bude prekasno neto ime bi se napokon mogla iskupiti za sve svoje grijehe, prevagnuti i omoguiti Hasanu da preivi... U mislima je vidjela kako se ui njezina magarca podiu i sputaju dok polako napreduje ljunanom stazom koja se uspinjala meu nabranim smeim brdima. U bolnoj nelagodi jahanja bez enskog sedla mekoljila se na magarevim leima, a stopala su joj gotovo strugala po kamenitom tlu. Nije bila sama. Drugi ljudi hodali su ili jahali istini putem, pod vedrim modrim nebom, pravei joj drutvo, nekoliko njih ispred nje, ali jo mnogo njih iza. Budui da je to bio san, nije se iznenadila kad je na magarcu iza svojega ugledala svojega starog uitelja jezika. Stariji prijatelj eika Valijulaha, njezin muni kojeg je prije mnogo mjeseci iz Calcutte otpravila kui u Pandab, tada se kvrgavim rukama drao za sedlo svojeg magarca, dok je Marianin visok, pouzdani konjuar, kojega je takoer smatrala izgubljenim, hodao kod magareve glave, labavo drei njegove uzde. Iza svih njih ila je duga kolona deva, od kojih su neke bile natovarene golemim koarama hrane, a druge su nosile atore i drugu opremu. Mariana je plakala, isputajui tihe zvukove oaja, a suze su ostavljale peckave tragove na njezinim obrazima. Kad je grmljavina poela tutnjati na osunanim obroncima iza nje, zaula je zvuk stopala u trku. Tko god bio, trka je bio snaan i odluan, jer je ve bio pretekao ostatak karavane. Tada je trao pokraj nje. ekajte, bibi, apnuo je pruajui joj neto. Poslali su me da vam ovo predam...

179

42.poglavlje
17. sijenja 1841.

ariana se probudila i ustanovila da Sabur vie nije pokraj nje. Doista je plakala jer su joj se vlani pramenovi kose zalijepili za sljepoonice. Iz stranjeg dijela sobe dopiralo je duboko, ritmino hrkanje i mijealo se s mrmorom enskih molitvi. Otvorila je oi. Zraka suneve svjetlosti sputala se niz stube i padala na pod hodnika pred vratima, ali nije znala je li jutro ili poslijepodne. Pogledala je kroz tamu podzemne prostorije i ustanovila da hrkanje potjee od sultanije Safije, koja je leala na pletenom leaju u jednom od stranjih kuteva, a njezine povelike grudi podizale su se i sputale u bunom ritmu njezina disanja. Safijino hrkanje objasnilo je zagonetnu grmljavinu u Marianinu snu, ali to je sve drugo znailo? Zato magarci i pust, nepoznat krajolik? Zato se odjednom pojavio njezin stari uitelj jezika i pridruio joj se na tom neobjanjenom putovanju? Tetka Adriana nije bilo na vidiku na tom kamenitom putu. Oh, neka je jo iv. Neka preivi dok sukobi ne prestanu, dok mu ne uspijem odnijeti kristale sultanije Sofije... Hasan je zacijelo jo iv jer se ne uje tugovanje, ali gdje je? Ne podiui glavu Mariana se osvrnula uokolo i ustanovila da je njegov krevet pomaknut naprijed, na svjetlost. Dvije ene sjedile su na podu pokraj njegova mirnog, usnulog tijela, i tiho razgovarale oslonivi se laktovima na drveni okvir njegova kreveta, a na podu meu njima bio je tanjur pistacija. ... ne treba jo vie nakita no to ve ima, ukoeno je rekla mlaa kad se Mariana pribrala te odluila ustati i pridruiti im se. Ali, ekaj, dodala je djevojka, Mariam je prestala plakati u snu. Pitam se zato je jecala. Bila je to djevojka visoka nosa, koja se divila Marianinom sada unitenom alu onog jutra koje se tada doimalo daleko u prolosti. Iako je govorila priguenim glasom, lako se ula u cijeloj prostoriji niskog stropa. Moda plae zbog srama, pretpostavila je teta razmaknutih zuba. Srama? O emu te ene govore? Mariana je namjestila glavu tako da ih je mogla gledati kroz poluzatvorene kapke. Djevojka se povjerljivo nagnula naprijed. Dakle, bhaji, misli da je ona znala za smaknue u Hazuri Baghu? Dakako, Ruki. Teta razmaknutih zuba govorila je blagim, izraajno pjevnim glasom. Dakako da je znala. Primila je pismo iz alimara prije no to se to dogodilo, sloila se djevojka. Dva pisma, Ruki, dva. A sutradan je, samo nekoliko sati prije no to se to dogodilo, kriom otila iz ove kue, pod Aktarinim adorom. Teta je uz prasak otvorila ljusku pistacije. Nijedna ena, dodala je odluno, vadei orai iz ljuske, pa ak ni Europljanka, ne bi napustila svoj dom preruena u slukinju ako nije naumila kakvo zlo.

180

Djevojka po imenu Ruki kimnula je u znak slaganja. A taj njezin san o kui u kojoj se Hasan nalazi, nastavila je teta vaui, ne vjerujem ni rije te prie. Izala je usred noi kako bi se sastala s nekim tko ju je odveo do nje kao to je i pobjegla dan prije kako bi se sastala s nekim tko e je odvesti u alimar. Pazi to ti kaem, Ruki, naa Mariam bibi nije samo ono to smo pretpostavljale. Vjerujem, sumorno je zavrila, da je pijunirala za Engleze. Ne! Vjerujem da je pomagala britanskom politikom zastupniku, kojega svi smatraju tvorcem zavjere atentata, ovjeku koji je kriv za smrt Jusufa Batija i za Hasanovu opasnu ranu. Djevojka je rukom pokrila usta. Hai! dahnula je. Strano! Mariana se gnjevno trgnula ispod pokrivaa. Te optube nisu bile samo lane i nepravedne, nego i opasne. Ako je stara teta vjerovala da je Mariana Strvinarova pijunka, i druge zacijelo misle isto. Ako su sve to mislile, pa ak maleni uvar cipela sklon ogovaranju, ta e se pria uskoro proiriti gradom, a potom i do tvrave. Netko je to moda ve rekao princu eru Singu. U kutu prostorije Safija je jo jednom buno zahrkala, a potom poela kaljati. Firoz, pozvala je trenutak poslije, potpuno budna, donesi hranu. Dakle, zacijelo je sredina poslijepodneva. Mariana je otvorila oi i ugledala Safiju kako se naginje nad nju, omotana velikim smeim alom. Je li ti bolje? upitala je promatrajui Marianino lice. Kad je Mariana kimnula, Safija je zadovoljno uzdahnula. Dobro, rekla je odluno, jer je dolo vrijeme da objasni svoje ponaanje. Da objasnim svoje ponaanje? Leei poloaj u toj je situaciji bio nepovoljan. Mariana je pogledala prema Hasanovu krevetu i vidjela kako je teta s razmaknutim zubima i njezina druica promatraju sa znatieljnim izrazima na licima. Mora nam rei, odgovorila je Safija, koja te je potreba ili poriv potaknuo da u protekla tri dana dva puta napusti ovu kuu preruena u slukinju. Mora nam rei to ti se dogodilo u odsutnosti. Rei e nam i istinske razloge svojeg povratka u haveli Kamar iz Calcutte. Nama? plaho je apnula Mariana. Nee valjda sve njezine grijehe ponavljati pred skupinom sumnjiavih ena iz obitelji Valijulah? Mojem bratu i meni. On e danas jesti sa mnom. Kad doe, ispripovijedat e nam svoju priu. Pripovijedanje Safiji i eiku nee biti lake od pripovijedanja gomili ena, ali nije imala izbora. Nakaljala se i trepnula. Da, bhaji, protisnula je. Safija se okrenula. Aktar, viknula je, donesi toplu vodu i lavor te pomogni Mariam bibi da se opere. Obrok je bio jednostavan kao i ruak. Mljekar nije doao pa nije bilo jogurta, a ni kruh nije poslan u oblinju tandoor pekarnicu. I, to je jo gore, u ta su dva dana u gradu samo vojnici klali pilie i koze. Prostorija u kojoj je Mariana jela kuhanu leu, riu i nekoliko komada zainjenog povra sa svoja dva ispitivaa bila je malena i mrana, gotovo suho spremite iz kojega se ulazilo u veliku podzemnu prostoriju, ali je nudilo privatnost ukoliko se glas nije podizao. Kroz nezastrta vrata Mariana je vidjela ene nagnute nad posluavnike s hranom. S druge strane praga punana se djevojka smijala gurajui zalogaje rie u Saburova otvorena usta.

181

Umjesto uobiajenog visokog, utirkanog pokrivala za glavu eik je na uskoj glavi nosio pletenu kapicu. Sjeo je nasuprot Mariani i paljivo jeo desnom rukom, gnjeei riu i leu dugim, pomnjivim prstima prije no to bi ih stavio u usta, a hrana mu pritom nije ulazila pod nokte, za razliku od Mariane, koje je ve oajniki eljela oprati ruke. Njemu i njegovoj sestri ve je pola sata pripovijedala o svojem boravku u Lahoreu. Ne mogavi lagati pred njima, ispripovijedala im je cijelu priu o protekla etiri dana, ne isputajui ni jednu alosnu pojedinost: ni bijesnu, paninu scenu s Hasanom, ni njegov gnjevni pristanak na razvod, pa ak ni kako je mrtvacu privremeno ukrala al. Jedini dio koji je izostavila bila je no koju je Hasan proveo u njezinu krevetu. Kad je zavrila, eik je kimnuo. Ispripovijedala si nam o svojim postupcima otkako si dola u Lahore, rekao je vedrim tonom kojim je govorio od poetka obroka, ali nam nisi rekla zato si se predomislila u pogledu razvoda. Kad sam se vratila u ovu kuu, priznala je Mariana, oekivala sam da u se razvesti i napustiti Sabura. Iako sam znala da e mi rastanak s njim donijeti stranu bol, nisam eljela provesti ivot daleko od svojih ljudi, od naega jahanja, igara i plesova. Oekivala sam da u s tetkom i tetom otii u Afganistan te pronai supruga Engleza, ali sam potom ostala dva dana, a Hasan je bio toliko, toliko... Ne mogavi pogledati ih u oi, zagledala se u svoja stopala. Nisu valjda oekivali da im govori o tome? Nemoj se sramiti, Mariam, zagrmila je Safija zagrabivi riu. U ovoj kui nema tajni. O tvojim osjeajima prema mojem neaku znamo vie no to misli. Iako nisam eljela ostati, pourila je Mariana, oajniki sam eljela dvije stvari: zauvijek ostati uz Sabura i nauiti sve to mogu o Lalajiju. Safija i eik su se pogledali, a potom kimnuli kao jedno. Ah, rekla je sultanija Safija. Znam da e Sabur biti sljedei voa bratstva Karakoja, nastavila je Mariana dok su joj napola oblikovane misli izlazile iz usta. Vidjela sam kako s vremena na vrijeme predvia dogaaje. Sabur je znao da Hasan ranjen lei nedaleko od Delhijskih vrata dok su svi drugi, pa ak i vi i Safija bhaji, mislili da je mrtav. Ako Sabur u ovoj dobi moe sve to, kakve li jo vee tajne eik zna? Kakva uda moe izvesti? Utjee li na dogaaje? Kako mogu biti sigurna da mene nije potaknuo da se za... da mi se Hasan toliko svidi? Dok su se eik i njegova sestra smijeili, Sabur se douljao u sobu i bez rijei sjeo, poloivi ruicu na djedovo koato koljeno. An-nah, rekao je bistro gledajui Marianu. Mariana se okrenula prema Safiji. A vi, bhaji, dodala je. Vi ste uvijek mirni. ak i sada, uza svu ovu opasnost i Hasanovu teku ranu, doimate se smirenom. Prikupila je posljednja zrna rie na svojemu listu banane i tjeskobno ih gnjeila prstima. U poetku sam vjerovala da za nekoliko dana od Lalajija mogu nauiti sve. Potom sam uvidjela kako e mi biti potrebne godine da se pribliim njegovoj moi i znanju. Sada uviam da nikada ne mogu biti poput njega, koliko god se trudila. Naposljetku, ja sam ena... Utihnula je, svjesna to je rekla. Odakle joj te zamisli i ambcije? Je li doista istina da je eljela biti poput eika Valijulaha? eik je gurnuo dug prst pod svoju kapicu i poeao se po glavi. Keri, rekao je, neto si pogreno shvatila: za osposobljenu enu koja eli slijediti Put prema miru nema prepreka. Nisi shvatila, dodao je, da je i moja sestra lanica bratstva Karakoja. tovie, ako ja umrem dok je Sabur jo dijete, namjesnik koji bi vodio Karakoju dok on ne odraste ne bi bio nijedan od mojih mukih sljedbenika, nego moja sestra Safija, jer je ona osposobljena da bude eik koliko i ja.

182

Mariana se uspravila pokuavajui shvatiti to je upravo ula. Safija je, nastavio je, Putem odmaknula dalje od svih osim jednog ovjeka koji sjede pokraj mojeg podija u dvoritu. Ta iznimka je, dakako, moj stari prijatelj afiudin, kojeg si ti zvala muni sahibom i koji ti alje pozdrave iz Firozpura, u koji je sigurno stigao. Previe uznemirena da bi se veselila tome to je u snu predvidjela dolazak muni sahiba, Mariana se promekoljila pred eikovim pogledom, osjeajui bol u srcu. U toj kui nije bio jedan eik, nego dva. Kakve li je gubitke sama sebi prouzroila... Safijine sposobnosti i vjetine nedvojbeno se razlikuju od mojih, nastavio je eik ne obazirui se na Marianinu tugu, ali nisu manje vane. Za razliku od mene, ona se usavrila u zahtjevnom umijeu izrade taviza, milostivih zapisa. Ona je nainila amulet koji, koliko vidim, vie ne nosi. Gotovo i ne sluajui, Mariana je zurila u svoje ruke. eik, Safija i Hasan nekoliko su dana bili u njezinu ivotu. U tom kratkom razdoblju mogla je postati istinskom lanicom te iznimne obitelji. Mogla je nauiti mnogo vie od jednostavnih injenica o eiku Valijulahu i njegovoj sestri. Da je bila osposobljena, mogla je i sama poeti slijediti Put... Zato nije drala jezik za zubima s Hasanom te zle sumnje zadrala za sebe? Zato se, svladana uasom neoekivane snage svojih osjeaja, okomila na njega i izgubila ga? Drei masnu desnu ruku podalje od odjee, gutala je suze bijesa na samu sebe, na Strvinara, na uasan preokret. Hasanov oprost nee dobiti dok on lei, potpuno nedostupan, u opijumom izazvanom snu, okruen enama koje ogovaraju. Mogao je i umrijeti prije no to se probudi. Vidjevi bol na njezinu licu, Sabur je pustio djeda i dopuzao k Mariani, pokraj posluavnika, posuda i listova banane. Ne, An-nah, nemoj plakati, rekao je kad je dopuzao na njezino krilo i poeo joj tapati vlaan obraz. Nemoj plakati.

183

43.poglavlje

ad je Aktar odnijela hranu te donijela mjedeni vr i lavor za vodu, zamislila se nad onime to je upravo bila ula. Sultanija Safija mona je koliko i eik Valijulah. Moda ak i monija jer je svladala milostive zapise, to god to bilo. Aktarina ruka je drhtala dok je lijevala istu vodu po prstima te slavne ene. Kako je mogla biti toliko luda i traiti jeftinu arobnicu u toj kui tajni i moi? Kako nije vidjela uzvienost koja joj je bila pred oima? Dosta, Aktar, otro je rekla Safija. Ne mora svu vodu izliti na moju ruku. Sauvaj neto za mojega jadnog brata. im se Aktar uurila u kutu, arko elei uti ostatak razgovora, vani se zaula buka. Uurbani koraci preli su sobu na katu. eikova stara roakinja razmaknutih zuba provirila je na vrata. Vojnici era Singa ponovno nas napadaju, izjavila je. Pokuavaju ui na stranji ulaz. Pokazala je prema stubama dok su iz dvorita dopirali povremeni udarci. Hasanovi Afganistanci s krova pucaju na njih, dodala je zagledavi se u Marianu, i dalje oteenu nakon suznog ispovijedanja. Dakako, ne znamo... Hvala ti, Romana. eik je progovorio s potovanjem, ali i s takvom konanou da se stara ena povukla s praga. Kad je otila, sultanija Safija odgurnula je svoj list banane i okrenula se prema Hasanovoj supruzi. Plai li se? Plae li zbog straha? Plaem jer sam izgubila Hasana, a izgubivi njega, izgubila sam i vas oboje. Tuno je zajecala. Hasan me sada mrzi. Mrzi me i ena koja je maloprije dola. Misli da sam pijunka. Remana je Lalajijeva ogorica, rekla je Safija pomalo strogo. Nerazborita je i ogovara, ali ne mrzi nikoga. A u pogledu tvoje tvrdnje da si izgubila sve nas, dodao je eik, moram rei istinu, iako je neugodna. Ponijela si se loe, osobito prema mojem sinu. Iako te nije poznavao, Hasan prije dvije godine nije oklijevao povjeriti ti svoje dijete. Za tvoje duge odsutnosti nije oenio drugu enu unato mnogim savjetima da to uini. Nimalo me ne iznenauje da je napustio nadu u ovaj brak nakon to je uo tvoje nepravedne i nepromiljene optube, nastavio je ne obazirui se na Marianine nove suze. Kako si mogla smatrati ga sposobnim ubiti maharadine goste, meu kojima su bili tvoji roaci? ula sam kako govori da mrzi Britance i da... eik ju je utiao podizanjem ruke. Pitanje mrzi li Hasan tvoje zemljake ili ne mrzi moemo naeti neki drugi put, otro je rekao. Od dolaska u ovu kuu ponaa se neobuzdano i nerazborito. Sama si pobjegla u alimar, ugrozivi svoj ivot i svoju ednost te

184

osramotivi ovu kuu jer su te na putu, dakako, prepoznali. Kao da to nije bilo dovoljno, sino si ponovno izala ne rekavi nam ni rijei i izloila se kojekakvim opasnostima. Ponovno si nas osramotila, taj put pred Hasanovim prijateljima Afganistancima, ah i pred mojim sljedbenicima kad si se vratila. Mariam je nadlanicom obrisala obraze. Silno mi je ao, apnula je. Ali koliko god tvoji postupci bili nerazboriti, dodao je blaim tonom, oito je da su proizali iz toplog srca. U alimar si pobjegla kako bi zatitila svoje roake i druge Engleze. Sino si ponovno izala kako bi spasila Hasana i dovela ga kui, k nama. Nadalje, u tom razdoblju kunje dokazala si nam se na naine kojih moda nisi svjesna. Sultanija Safija ozbiljno je kimnula u znak slaganja. Aktar se nagnula naprijed, ne elei propustiti ni rije. Juer, nastavio je eik, dola si do naih vrata i zatekla ih zatvorena. Kad si to vidjela, ponizila si se i preruila se u prosjakinju. Dok si ekala da se naa vrata otvore, prema malenom uvaru cipela ponaala si se pristojno i s potovanjem. Potom si ga, izlaui vlastiti ivot opasnosti, dovela u sigurnost ove kue. Iako su se vrata ve poela zatvarati, ponitila si krau vrativi mrtvaev al. Mariam se razvedrila. Ako sam se dokazala, rekla je s nadom, hoe li se Hasan predomisliti u pogledu razvoda? Moj je sin strpljiv ovjek, keri, ali kad neemu okrene lea, to je za njega svreno. To mogu potvrditi ljudi u ovoj kui s kojima vie nije blizak. Preivjet e ovo ranjavanje, inalah, i sam ti rei eli li se i dalje razvesti od tebe. Do tada e ostati ovdje i zapoeti iddet. Mariam je energino odmahnula glavom. Ali moram otii u alimar. Moj tetak boluje od kolere i... To ne dolazi u obzir, nestrpljivo ju je prekinula sultanija Safija. Ostat e ovdje, a mi emo se posvetiti tvojem tetku. Potrebno je ustanoviti jesi li trudna. Ako napusti ovu kuu tijekom iddeta, dodala je namrteno, osramotit e nas vie no to ve jesi. Shvaa li me? Mariam ju je gledala irom otvorenih oiju. Trudna? eik je rairio ruke. Vrijeme ekanja je tri mjeseca. Ako nas, ne daj Alae, Hasan u tom razdoblju napusti, to e se vrijeme produljiti na jo etiri mjeseca i deset dana. Mariana je promatrala njegovo lice. A Hasan e biti ovdje? Dakako. Ovo je njegova kua. eik je gledao Mariam u oi. Ako preivi i ako posumnja u potrebu za razvodom, tri mjeseca ekanja moe se iskoristiti za mirenje. Tri mjeseca? Za mirenje? Kad je Aktar napokon ustala kako bi odnijela vr i lavor, netko je viknuo na dvoritu iznad njih. Istog trena niz stube je odjeknula gromoglasna salva pucnjeva, ali se Mariam bibi nije obazirala na nju. Umjesto toga svekru je uputila svoj lijep, preobraavajui osmijeh. Sjedile su naizgled satima dok se gore pucalo. uei na podu u maloj sobici, Mariana je molila da ih afganistanski strijelci zatite, da se ne zauju prestravljeni krici ljudi koje vojnici era Singa vuku u obiteljsko dvorite. Uz to je i sanjala o Hasanu i o tri duga mjeseca koja su joj dana da ga ponovno pridobije. Kad je pucnjava prestala, eik je kimnuo i ustao. Moram vidjeti to se vani dogaa, rekao im je. Prije no to je krenuo, netko je buno siao niz kamene stube, pretrao preko podzemne prostorije i na pragu se gotovo sudario s njim. Bio je to mladi Jahja. Dobra vijest, Lalaji!, rekao je daui. Oni na krovu govore da

185

je princ er Sing pobijedio u Hazuri Baghu i da e svaki as stii u grad na svojemu slonu te zaustaviti nasilje svojih vojnika! eik se nasmijeio i poloio ruku na djeakovo rame. Tada poi van i reci slugama neka se vrate u svoje odaje. Dok je gledao kako Jahja odlazi, eik je naoko ostario, postao onoliko star koliko se doimao kad je Marianu i Safiju u sobi na katu pogreno obavijestio o Hasanovoj smrti. Nije rekao ni rijei, ali zbog jednog je praznog pogleda koji je izmijenio sa svojom sestrom Mariana izgubila svu radost i nadu. U svojoj je srei zaboravila teku istinu: da je princ er Sing, sada u posjedu pune vlasti nad gradom, vjerovao da ga je Hasan pokuao ubiti. Prinevi uvari vidjeli su Hasana u Hazuri Baghu i ustrijelili ga. Njegovi vojnici stajali su pod prozorima havelija i prijetili njegovim neprijateljima koji su ivjeli u haveliju Kamar. Plemii su ak i tada aputali u uho novoga maharade, govorili okrutne lai jedni o drugima nadmeui se za njegovu naklonost. Onaj tko je elio mjesto na dvoru, lako je mogao dodati pojedinosti ionako ozbiljnoj optubi protiv Hasana, uvjeriti era Singa da su pomonik njegova ministra vanjskih poslova u izdaju i pokuaj ubojstva namamili njegova proraunata supruga Engleskinja i britanski politiki zastupnik. Poloaj pomonika ministra vanjskih poslova bio bi odlian za ambicioznog ovjeka... Ako je sve to bilo istina, Hasanu nije preostalo mnogo ivota. Kad er Sing ue u grad, nee oklijevati. Kao vojnik naviknut na pravdu po kratkom postupku, to e pitanje rijeiti na najokrutniji mogui nain. Ako eik odbije predati svojeg sina, er Sing e dopremiti jedan od svojih tekih topova na mali trg ispred Vazir Kanove damije. Kad raznese vrata havelija Kamar, poslat e svoje ljude da udu u dvorite i pojure niz stube, u podrumske prostorije. Prisutnost ena Hasana nee spasiti. Ubit e ga, uplaeno je zavapila Mariana. O, bhaji, gdje e izloiti odrubljenu glavu jadnog Hasana? Kad je njezin brat napustio prostoriju, Safija je posegnula u nabore svoje odjee i izvadila jantarnu brojanicu. Od tada je sjedila nijemo pognuta nad njom i samo su joj se usne pomicale dok je molila. Nije se trgnula na Marianin vapaj niti joj se suprotstavila. Alah Milostivi, mirno je odgovorila, Zatitnik je sviju. On e odluiti o Hasanovoj sudbini, a ne er Sing. I o naoj. Dok je Safija izgovarala te rijei, Mariana se odjednom sjetila sna o magareoj karavani, pranjavog i nezvanog. Znala je da su slonovi lady Macnaghten tik ispred nje, iza zavoja. Teta Claire i tetak Adrian takoer su bili ondje, jahali meu stijenama... Bilo joj je potrebno nekoliko trenutaka da shvati, a tada se nakaljala. Mogu uiniti neto kako bih pomogla, rekla je. im bude sigurno, otii u odavde i poi u Afganistan s tetkom i tetom. Moram, bhaji, dodala je netremice gledajui Safijino lice koje se sve vie koilo. To je naa najbolja nada u spaavanje Hasanova ivota. Nipoto, glatko je odgovorila Safija. Tvoje skitanje po Pandabu poput lutalice tijekom razdoblja ekanja nee zatititi Hasana. Samo e nam donijeti jo veu sramotu. Molim vas, bhaji, posluajte me, zamolila je Mariana. Svi govore da sam engleska pijunka, ak i ljudi u ovoj kui. er Sing zna da je zavjeru njegova atentata predvodio engleski politiki agent. U Hasanovu nevinost nee povjerovati dokle god sam ja ovdje.

186

Sultanija Safija nije odgovorila. Umjesto toga promatrala je Marianino lice, a pogled joj je odjednom bio prodoran poput eikova. Krenut u za alimar im bude sigurno, brzo je dodala Mariana. Ako se bude doimalo da smo se Hasan i ja posvaali, ljudi e pretpostaviti da sam ga napustila jer je odbio pridruiti se zavjeri atentata te ga umjesto toga pokuao sprijeiti. ao mi je zbog mojeg iddeta, rekla je nesposobna prikriti oaj u glasu. Ne znam kako u ivjeti bez Hasana, bez Sabura, bez vas... Safija se okrenula prema vratima. Poaljite jednog djeaka po Lalajija, viknula je. eik se vratio sa Saburom na rukama, a za njim je dola skupina ena koje su stale na pragu iza njega. Sabur je plakao. Potrao je preko sobice i zagnjurio glavu u Marianino krilo. to se dogodilo? pitale su ene izvijajui vratove kako bi bolje vidjele kad se eik pridruio sestri i Mariani na podu. Zato je Mariam toliko tuna? to je Saburu? Mariana nije mogla podignuti glavu. Umjesto toga nagnula se nad svojega bistrog posinka, a suze rastanka kapale su joj u njegovu kosu. Sabur je znao da ga Mariana namjerava napustiti, iako Safija to nije naslutila dok joj nije reeno. Budui da je ve posjedovao toliko veliku mo predvianja dogaaja, Sabur e s godinama stei veliku mudrost. Moda e s vremenom ak nadmaiti ak i svojega djeda te pratetu. Hoe li ga ikada vie vidjeti? Sluajte me svi, rekla je Safija. Neki od nas povjerovali su da je Mariam britanska pijunka. To nije istina. Ona nije pijunka i nikada to nije bila. Nije imala nita s jueranjim nasiljem u Hazuri Baghu. Danas ili sutra vraa se u alimar, dodala je podignuvi ruku kako bi utiala val pitanja. Nakon toga e sa svojim roacima otputovati u Afganistan. Na taj sam plan pristala jer vjerujem da njezina rtva naputanja nae obitelji moe uvjeriti era Singa da potedi Hasanov ivot. Sabur je zajecao u Marianinu krilu. eik se nakaljao. Keri, rekao je, dobra si ena unato svoj svojoj odvanosti i nerazboritosti. Juer si nam moda spasila ivote kad si odbila one vojnike s prozora na katu. Nemoj misliti da toga nismo svjesni. I to nije sve to si uinila. Dobro znamo to si uinila s tavizom koji vie nije oko tvojeg vrata. Samo Alah zna hoe li se Hasan oporaviti od ove rane, sumorno je dodala Safija, i hoe li ga er Sing potedjeti. Ali u pravu si. Poi u alimar s naim blagoslovom. Na ovjek koji lijei koleru poi e s tobom. Poslat emo i poruku u Firozpur te predloiti da ti se afi sahib pridrui na putu u Kabul. Uzdahnula je. Moda je Alahova volja cijelo vrijeme bila da nas ponovno napusti. Moda e tvoj odlazak naposljetku spasiti Hasanov ivot. Mariana je podignula glavu i vidjela kako eik kima. Inalah, rekao je, kad svim ovim nevoljama doe kraj, sigurno e nam se vratiti. A u meuvremenu, keri, neka te Alah uva. Hai, hrabre li djevojke! uskliknula je Remana, teta razmaknutih zuba. Dva mjeseca poslije, nakon dugog ekanja u Peavaru na toplije vrijeme u tjesnacima, Marianin se magarac brzo uspinjao uzbrdo, a pranjavi mu se vrat podizao i sputao pred njom. Magarac je bio toliko malen da su Marianina stopala gotovo dodirivala tlo. Promekoljila se na njegovim leima kako bi ublaila bol jahanja bez sedla. Bilo je potrebno neko vrijeme da teta Claire prestane plakati i upuivati optube nakon to se Mariana vratila iz napadnutoga utvrenog grada, ali je Mariani silno laknulo kad je tetka zatekla ivog pa na tetu nije obraala osobitu pozornost.

187

Svi u alimaru uasnuli su se nad mogunou Safijina lijeka za koleru, ali Marianin je tetak naposljetku zanemario suprugino gadljivo neslaganje i dopustio da mu eikov ovjek naini rez preko ramena te u ranu posipa kristale njemakog lijenika. Oporavak je bio spor. ak je i tada putovao na jednom od slonova lady Macnaghten, izvan njezina vidika, iza zavoja, s preostalom engleskom druinom. Pred njima svima ila je konjika pratnja koja im se pridruila u Peavaru zbog opasnog puta kroz Khyberski prolaz. Osim tetka Adriana, koji joj je sa svojih jastuka promuklim glasom postavljao pitanja, jedina osoba koja je pokazala imalo zanimanja za dogaaje u Lahoreu bio je promijenjeni i sada odbojno udvoran Charles Mott. Njemu je Mariana ispripovijedala cenzuriranu inaicu svojih pustolovina za rukom u atoru za blagovanje, dan nakon to je stigla. Samo Mott i tetak nisu bili iznenaeni Strvinarovim naglim odlaskom koji se dogodio netom nakon Marianina povratka. Kad je odjahao zbog hitnog pitanja o kojemu je upravo obavijeten, u pratnji svojih slugu, lady Macnaghten navodno je rekla kako joj se taj gospoin nikada nije ni najmanje sviao. Ako ikoga zanima to sam doista mislila o njemu, izjavila je tog dana za veerom, gladei svoju lijepo ureenu kosu, mislim da je izgledao poput velike ptice, poput strvinara. Visoki konjuar muni sahiba viknuo je iza Marianina magarca, a njegov je zvonak glas odjeknuo o stijene s obje strane puta. Bibi, rekao je, netko dolazi. Pribliavali su im se trei koraci, tapkajui po suhom tlu. Trenutak poslije pojavio se naoko grub ovjek te nastavio trati pokraj Mariane, svijetla brada bila mu je siva od praine, a prsa su mu se visoko podizala i sputala. Es-selamu alejkum. Mir s vama, bibi, rekao je teko daui. I s tobom, Gulame Ali. Ukoivi se od straha, povela je magarca uz put i ekala, dok su joj prsti drhtali na uzdama, da proe pranjava povorka natovarenih konja, deva, prazna nosiljka tete Claire i drugi magarci. Albino je posegnuo u nabor u svojoj koulji i iz njega izvadio malen platneni paketi saiven sitnim, urednim avovima, s Marianinim imenom urdskim pismom ispisanim na jednoj strani. Poslali su me da vam predam ovo, rekao je vadei no iz pojasa. I, dodao je, a umorno mu se lice ozarilo neim to je moda bila radost, zapovjeeno mi je ostati s vama te vam sluiti u Afganistanu. U tom malom depiu nalazile su se dvije stvari: Hasanov lani i zlatni medaljon s redcima iz sure En-Nur te kratka poruka ispisana na komadiu izlizane, pranjave tkanine. Pisalo je: Predaj ovo mojoj supruzi. Mojoj supruzi. Mariana je paljivo prebacila Hasanov lijep stari medaljon preko glave, podignula bradu i udahnula ist zrak. Stablo maslinovo, glasio je fino ugravirani natpis, ni istono ni zapadno.

188

RJE NIK

Urdski jezik veliki dio vokabulara dijeli s hindskim, arapskim, perzijskim i pandapskm jezikom. Samo tri od navedenih rijei ne pripadaju urdskom jeziku.

A abba a-jao (glagol.) al Hamdulilah Alah aloo gosht attar es-selamu alejkum B baba umanjenica pojma otac doi milou Alahovom Bog curry od kozjeg mesa i krumpira mirisno ulje mir s tobom izraz potovanja kojim se obraa mukom djetetu, ocu ili starom ovjeku ena visoka roda brat, ujedno pristojan izraz koji oznaava starijeg mukog roaka pristojan izraz koji oznaava stariju ensku roakinju indijska konoplja (Cannabis sativa), iji se osueni listovi, stabljike ili sjemenke pue, vau ili dodaju napitku kako bi se postignuao omamljujui uinak koristi se kao drugo ime za domau enu, ali i kao titula za muslimanku sveobuhvatan iroki komad odjee muslimanki koji, pokriva cijelo tijelo od glave do stopala Engleskinja na najviem poloaju

begum bhai

bhaji bhang

bibi

burka

burri memsahib C, ,

189

Charak puja (bengalski)

hinduistika svetkovina u sklopu koje mukarci vise sa stupa objeeni na kukama zarinutima u njihovo tijelo Michelia champaca, tropsko stablo miomirisnih utih cvjetova indijski pleteni leaj s drvenim okvirom dug vratar velika plahta kojom se muslimanka pokriva prije izlaska iz kue; umjesto burke kuhana, zainjena lea vrata ili prolaz sluga koji pere odjeu dva curry od mesa i luka tkanina koju hinduisti nose oko bokova dug, irok veo koji se nosi preko glave i ramena vratar jedan zora, muslimanska jutarnja molitva onaj koji je siromaan pred Bojim oima stube koje vode prema rijeci sveta knjiga sikhizma O, Boe! velika, zidom ograena gradska kua izraz potovanja prema mukarcu

champa

charpai chora chovkidar ador

D dal darvaza dhobi do dopiaza doti dupatta durvan E ek F fadr fakir G ghat Grant sahib (pandapski) H hai, Alah haveli hazur I

190

iddet

inalah J jacija jadu jalao (od gl. jalana) jamavar

(doslovno: broj) broj dana koje udovica ili razvedena ena mora ekati prije no to se ponovno uda: etiri mjeseca i deset dana za udovicu te tri mjeseca za razvedenu enu ako Bog da nona molitva crna magija svjetlost vunena tkanina iz Kamira, tkana u sloenom viebojnom uzorku i koritena za alove duga, teka afganistanska muketa sa svojstvom ispucavanja zrna na veliku udaljenost izraz potovanja kojim se obraa eni Bauhinia variegata, lijepo indijsko stablo njenih ljubiastih cvjetova crni prah kojim se ocrtavaju oi uasna i zastraujua hinduistika boginja-majka, supruga ive Razaraa Mjesec duga koulja nalik tunici koja se nosi preko alvara, irokih, nabranih hlaa sa izraz potovanja kojim se obraa eni jelo od mljevenog, zainjenog kozjeg mesa sudbina sveta knjiga islama, zabiljeena otkrivenja koja je primio prorok Muhamed

jezail

K (perzijski) kachnar

kajal Kali Kamar kamiz

ke saat khanum (perzijski) kima kismet Kuran

191

Lalaji M mahut maidan maund mendi

izraz potovanja i naklonosti kojim se obraa starijem mukarcu goni slonova otvoreni prostor, park ili ravnica mjera za teinu, otprilike 40 kilograma ili 88 funtai biljka (Lawsonia inermis) iji se listovi melju u pastu te koriste za bojenje kose i koe visoki toranj uz damiju s kojega se pet puta dnevno upuuje muslimanski poziv na molitvu novi od istog zlata, glavni novi Indije od esnaestog stoljea onaj koji poziva na molitvu prvi pomonik pandapskog maharade uitelj ili tuma indijskih jezika predstava indijskih glazbenika ili plesaica baka: majina majka prsten u nosu koji u Indiji nose udane ene (Azadirachta indica) stablo iji se adstringentni listovi i kora koriste kao antiseptine tvari

minaret

mohur

mujezin mukhtiar muni N nach nanima nhut nim

P palki nosiljka zatvorena nosiljka koju nose nosai. Motke stre iz prednjeg i stranjeg kraja te se postavljaju na ramena nosaa savitak betelova lista u kojem se nalaze nasjeckani betel orasi, limeta i drugi sastojci. U Indiji se esto konzumira nakon obroka

pan

192

punka

lepeza koja se ljulja, nainjena od drvenog okvira prekrivenog tkaninom, visi sa stropa. ovjek koji upravlja punkom pomou uadi koja provuena kroz otvor u zidu prostorije vode na vanjsku verandu kraljica pokriva punjen pahuljastom tvari jedne vrste topole odnos, osobito obiteljski; brana ponuda roak rupi ili al gospodski naslov muslimanski pozdrav sa znaenjem mir s tobom est jarda svilene ili pamune tkanine koju ene nose omotanu oko tijela samoubojstvo Indijke koja se rtvuje na suprugovoj pogrebnoj lomai: (u vrijeme radnje ove prie) smatrao se znakom velike pobonosti indijski vojnik pristalica sikhizma, monoteistike religije utemeljene na istoi i ravnopravnosti, koju je u Pandabu oko 1500. godine utemeljio Guru Nanak voditelj, voda ili general domai pripadnik konjice sljedbenik Puta; musliman iroke hlae suene prema glenjevima, u pravilu se nose s kamizom osoba koja posjeduje osobit duhovni autoritet, kao to je voa sufijskog bratstva

punkavala

R rani rezai rishta rishtadar rumal S, sahib Salam alejkum sari

sati

sepoj sikh

sirdar sovar sufijski mistik alvar

eik

193

ijiti iva T tagi

Alijeva stranka, jedna od dvije osnovne grane islama Razara, jedno od tri boanstva hinduistikog trojstva pripadnik vjerske organizacije u Indiji iji su se sljedbenici na putu sprijateljivali s putnicima, a potom ih ritualno ubijali i pljakali istonjaki ma zakrivljene otrice predstava, spektakl zemljana pe za peenje kruha i mesa milostivi zapisi: niz postupaka lijeenja i iscjeljivanja koje prakticiraju sufiji tri pasta od slanutkova brana, mljevenih badema, ruine vodice, kurkume i drugih sastojaka, koristi se za omekavanje koe jezik srodan hindskom, ali pisan perzijskim pismom. Sadri mnoge arapske, perzijske i turkijske rijei. Rasprostranjen u Indiji proslava enikove obitelji nakon vjenanja obiteljske odaje muslimanskog kuanstva u kojima su ene odijeljene od mukaraca

talvar tamaa tandoor taviz

teen U ubtan

urdski

V valima

Z zenana

194

ZAHVALE

Slavni Arthur Edelstein, koji je preminuo u ljeto 2003. godine, pouio me umijeu pisanja proze. Hvala ti, Art. Zahvaljujem i svojoj marljivoj agentici Jill Kneerim u agenciji Kneerim and Williams, svojoj iznimnoj urednici Kate Miciak u izdavakoj kui Bantam, Caitlin Alexander i Kathleen Baldonado, izvrnoj urednici kojoj nema ravne. Za pomo i ljubaznost zahvalna sam svojoj spisateljskoj skupini koju ine Lakshmi Bloom, domaica zvijezda, Elatia Harris, koja mi je kuhala tijekom nekoliko neoekivanih kriza i osobito marljivo radila na ovom romanu, Cathie Keenan, Kathleen Patton, Pamela Raskin i Jane Strekalovsky, koje su mi bile dobre prijateljice i kume djelu Prosjak pred vratima. Pomogli su mi i iznimni itai: Gillo Afridi, Deborah Barlow, Diane Franklin, koja je marljivo radila i na mojoj web-stranici, Kamar Habibi, koji je ispravio moje afganistanske pogreke, Zeba Mirza, Ala Reid, moja strpljiva, velikoduna sestra, i jedinstveni Jonathan Soroff. Moju web-stranicu dizajnirao je daroviti Peter Cepeda, a pomonica mi je bila sjajna Danielle Charbonneau. Na razne druge naine pomogli su mi i fakir Syed Aijazuddin, Asad i Farida Ali Khan, Shelale Abbasi, Britanski konzulat u Karachiju, Susan Bachrach, Helene Golay, Heidi Fiske, Rifaat Ghani, Eva i Shikhar Ghosh, Mahnaz Fancy, Samia Faruque, Jaime Jennings, Tariq Jafar, Marjorie Junejo, Judy i Bazl Khan, Tahireh i Zafar Khan, Janet Lowenthal, Kyra i Coco Montagu, Cecily Morse, Zubeida Mustapha, Pakistansko diplomatsko izaslanstvo u New Yorku, Susan Paine, Samina Quraeshi, Sam i Juliet Reid, Shakeel i Rehana Saigol, Muneeza Shamsi, Klub Sind, Serita Winthrop, Pinkie i Haroon Yusuf. eljela bih zahvaliti i Britanskoj knjinici, ija mi je Indijska zbirka godinama bila vaan izvor informacija. I naposljetku moram zahvaliti svojoj dragoj djeci, Sophie i Tobyju.

sken i obrada: Janja

195