1

INENJERSKA

MATEMATIKA

Glava I : METRIKI PROSTORI. FUNKCIJE VIE PROMJENLJIVIH

Teorija graninih vrijednosti je od interesa ne samo u skupu R realnih brojeva, ve i u nekim drugim skupovima razliite prirode, npr. u skupu C kompleksnih brojeva, u viedimenzionalnim Euklidovim prostorima Rn i Cn, u skupovima funkcija, ali i u mnogo optijim skupovima (sasvim apstraktne prirode) samo uz pretpostavku da je na takvom skupu definirano rastojanje sa odgovarajuim osobinama. Takve strukture nazivamo metriki prostori i obradiemo ih u prvom paragrafu ovog poglavlja. Posebno, kao jedan od najjednostavnijih, ali istovremeno i najvanijih primjera obraujemo sluaj konanodimenzionalnih (n - dimenzionalnih) realnih Euklidovih prostora Rn, jer je poznavanje osobina tih prostora osnova za ispitivanje (prouavanje) funkcija vie realnih promjeljivih (kao to je i detaljno poznavanje osobina skupa R sutinsko za prouavanje osobina realnih funkcija jedne realne promjenljive), koje prouavamo u ostalim paragrafima ovog poglavlja.

1.1. Metriki, normirani i unitarni prostori

1.1.1. Pojam metrikog prostora
U osnovi pojma granine vrijednosti (limesa) u skupu R realnih brojeva je injenica da je izmeu svaka dva realna broja x, y definirano rastojanje d (x, y) : = | x y |. Dalji pojmovi, kao to su okolina, limes, konvergencija, neprekidnost i dr., mogu se jednostavno uvesti pomou pojma rastojanja, to omoguavaju, jasno, i odreene osobine koje ima funkcija rastojanja d. Konvergencija niza (xn) ka x u skupu R znai da su take xn i x na proizvoljno malom rastojanju poevi od nekog dovoljno velikog indeksa n. Ovo svojstvo je fundamentalno u primjenama i moe se proiriti i na proizvoljne skupove ukoliko na njima definiramo rastojanje izmeu svake dvije take (toga skupa). Uvidjelo se da se rastojanje (izmeu dvije take) moe definirati na razliite naine, ukoliko ono samo zadovoljava tri uslova (tzv. aksiome metrike) opisana u narednoj definiciji pojma rastojanja (udaljenosti) koji je po prvi put apstraktno formulisao Free*) 1906. godine, dok je sam naziv "metriki prostor" ("metrischer Raum") uveo, kasnije (1914), Hausdorf.**)

Definicija 1.1.1. Neka je X skup elemenata proizvoljne prirode i d : X R funkcija (preslikavanje) koja svakom ureenom paru (x, y) elemenata x, y skupa X dodjeljuje realan broj d(x, y). Ako ta funkcija zadovoljava sljedee uslove (tzv. aksiome metrike): (M 1) d ( x, y ) 0, ( pozitivna definitnost ) ; (M 2) d ( x, y) = 0 x = y (M 3) d (x, y) = d ( y, x) (osobina simetrije); (M 4) d (x, y) d (x, z) + d (z, y) (nejednakost trougla); za sve x, y, z X, onda kaemo da je d metrika ili udaljenost (rastojanje) na skupu X. Ureen par (X, d ) od skupa X i metrike d na skupu X nazivamo metriki prostor. Ako se uslov (M 2) zamijeni sa slabijim uslovom (M 2)' x = y d (x, y) = 0, (tj. d (x, y) = 0 ako je x = y), onda se preslikavanje d naziva pseudometrika, a ureeni par (X, d ) pseudometriki prostor.
*)

________________
M. Frchet (1878 1973) francuski matematiar. Felix Hausdorff (1868 1942) njemaki matematiar.

**)

Funkciju d : X x X R nazivamo polumetrika ili semimetrika (a par (X, d ) polumetriki ili semimetriki prostor) ako vrijede uslovi (M 1) (M 3); nesimetrina metrika ako vrijede uslovi (M 1), (M 2) i (M 4). Funkciju d : X x X R (gdje je R : = R { , + } proireni prostor realnih brojeva) za koju vrijede uslovi (M 1) (M 4) zovemo metrika proirenih realnih vrijednosti.
Ako se umjesto uslova (M 4) zahtijeva jai uslov (M 5) d (x, y) max{d (x, z), d (z, y)} za sve x, y, z X, onda se za funkciju d kae da je ultrametrika, a za par (X, d ) da je ultrametriki prostor. Primijetimo da se uslov (M 1) u definiciji 1.1.1. pojma metrike moe izostaviti. Naime, za x = y iz nejednakosti (M 4), na osnovu uslova (M 3), dobijemo da je 2 d (x, z) d (x, x), odakle je (na osnovu uslova (M 2)) d (x, z) 0 za sve x, z X. Osim toga, uslovi (M 1) i (M 2) mogu se ekvivalentno zamijeniti uslovima (M 2)' i (M 1)' d (x, y) > 0 ako je x y. Mnoge probleme matematike analize mogue je obraditi u okvirima metrikih prostora. Ipak, postoje problemi, kako u samoj matematikoj analizi (npr. tako jednostavan pojam kao to je obina konvergencija funkcija*) ) tako i u drugim oblastima matematike i njihovim primjenama (npr. neki fizikalni problemi histerezisa i teorije magnetizma, te problemi fiziolokih pragova), koji nisu obuhvaeni teorijom metrikih prostora. To je primoralo matematiare da uvedu i tako opte prostore kao to su topoloki prostori ali i takve kao to su vjerovatnosni metriki prostori, statistiki metriki prostori (pa ak) i vjerovatnosni topoloki prostori (koji predstavljaju odreene vjerovatnosno statistike generalizacije Frchetovog pojma metrikog prostora uvedenog definicijom 1.1.1.).

Primjeri metrikih prostora mogu da budu vrlo raznorodni. Osnovni, inspirativni primjer metrikog prostora je skup realnih brojeva R (to emo kasnije i dokazati) /ili skup kompleksnih brojeva C / sa metrikom d definiranom formulom d(x, y) = | x y |. Najjednostavnije uoptenje prostora R predstavlja, kao to je poznato iz linearne algebre, n dimenzionalni euklidski prostor Rn iji su elementi ureene n torke x : = (x1, ..., xn) realnih brojeva x1, ..., xn. Kasnije emo dokazati da je (Rn, d2) metriki prostor s metrikom d2(x, y) = (xi yi )2 , (x : = (x1, ..., xn), y : = ( y1, ..., yn) Rn ),
i =1 n

koja je izvedena iz norme || x ||2 = xi 2

i =1 n

po formuli d2(x, y) = || x y ||2. Ta se metrika zove obina ili euklidska, a prostor (Rn, d2) n dimenzionalni realni euklidski prostor Rn. Ako je n = 1, dobijemo prostor R realnih brojeva, ili realni pravac s (obinom) metrikom d(x, y) = | x y |, (x, y R). U zadacima uz ovaj paragraf prouene su i neke druge vanije metrike. U skupu Rn, kao i u bilo kom skupu, metrika se moe uvesti na vie naina. Jedno od korisnih uoptenja metrike d2 jeste metrika dp (za p 1) koja se uvodi pomou relacije
n pp dp : = xi yi i =1
1

za sve x : = (x1, ..., xn), y : = ( y1, ..., yn) Rn. (Od uslova (M 1) (M 4) za metriku netrivijalna je samo provjera uslova (M 4), ali taj uslov slijedi iz nejednakosti Minkovskog**)
n n n pp pp pp xi yi xi + yi , i =1 i =1 i =1
1 1 1

koja se dokazuje u poglavljima o realnim brojevima i o /beskonanim/ redovima). Ponekad se metriki prostor (Rn, dp) oznaava sa Rpn.
Naime, pokazuje se da je obina konvergencija nizova funkcija poseban sluaj opteg pojma konvergencije u topolokim prostorima, te da vrijedi injenica : Ako je X neprebrojiv skup, onda ne postoji metrika d na skupu RX svih funkcija f : R X sa svojstvom da je konvergencija nizova u prostoru (RX, d ) obina konvergencija nizova funkcija (vidjeti, npr., [Sibe Mardei, Matematika analiza u n dimenzionalnom realnom prostoru, Prvi dio, kolska knjiga, Zagreb, I izd. 1974, II izd. 1979, teoremi 11. i 12., str. 119. i 120]). **) Hermann Minkovski (1864 1909) njemaki matematiar i fiziar.
*)

________________

Najinteresantniji posebni sluajevi prostora

n i =1

Rpn

koje emo posmatrati su za p = 1 kada je

d1(x, y) = xi yi , zatim ve navedeni sluaj p = 2, odnosno R2n = Rn i najzad sluaj p = kada po definiciji stavljamo d (x, y) = max{| x1 y1 |, | x2 y2 |, ..., | xn yn |} (uvedenu oznaku d opravdava injenica /koja se lako dokazuje/ da je lim p dp (x, y) = d (x, y)). Lako se provjeravaju uslovi metrike za funkciju d na prostoru m svih ogranienih nizova x : = (xi ) i =1 realnih brojeva, definiranu izrazom d(x, y) = sup {| xi yi |} (x : = (xi), y : = ( yi) m ).
1 i <

U skupu C[a, b] svih neprekidnih realnih funkcija f : [a, b] R, definiranih na segmentu [a, b]( R), uvodi se metrika formulom (*) d ( f, g) = max | f (x) g (x)| ( f, g C[a, b])
a x b

(prethodni izraz ima smisla prema Weierstassovoj teoremi, a uslovi metrike se lako provjere). Napomenimo da se u skupu C[a, b] (a i u skupu H djelimino neprekidnih funkcija, tj. funkcija koje su neprekidne na [a, b], ili im je skup svih taaka prekida konaan i svi su prve vrste) metrika moe uvesti i pomou formule dp ( f, g) =
b p p f ( x) g ( x) dx a
1

za p 1. Nejednakost trougla slijedi iz integralne nejednakosti Minkowskog, koja se dobije iz obine nejednakosti Minkowskog, napisane za Riemannove integralne sume. Specijalni sluajevi koji su od posebnog interesa su opet kada je p = 1 (tzv. "integralna metrika"), p = 2 (tzv. "metrika srednjeg kvadratnog odstupanja" koja je korisna, npr., u teoriji Fourierovih redova) i p = , pri emu se lako provjeri da je d = d, gdje je funkcija d definirana formulom (*). Na proizvoljnom skupu X () moemo definirati metriku d izrazom d (x, y) = 0, x = y. Za ovu metriku d se kae da je diskretna, a za (X, d ) da je diskretni prostor. Neka je (X, d ) metriki prostor, Y podskup od X i dY = d | X x Y (tj. neka je dY restrikcija metrike d na podskup Y skupa X ). Tada je oito i (Y, dY ) metriki prostor. Kaemo da je (Y, dY ) potprostor prostora (X, d ). Ako za metriki prostor (X, d ) uzmemo Euklidov prostor Rn, onda svaki podskup odreuje metriki prostor (Y, dY ) i tako se dobije mnotvo primjera metrikog prostora. Y Rn
1, x y,

Zbog jednostavnosti oznaka metrika dY se najee oznaava takoe sa d, pa se govori o potprostoru (Y, d ) (metrikog) prostora (X, d ). Takoe se esto, umjesto (X, d ), pie X i govori metriki prostor X kada je iz konteksta jasno o kojoj se metrici d radi. Kao jedna od neposrednih posljedica definicije 1.1.1. je i tzv. nejednakost mnogougla (1.1.1) d (x0, xn) d (x0, x1) + d (x1, x2) + + d (xn 1, xn), gdje su x0, x1,..., xn proizvoljni elementi skupa X, a d metrika na X. Nejednakost (1.1.1) predstavlja pooptenje nejednakosti trougla (M 4) i lako se dokazuje matematikom indukcijom po n. Tvrdnja 1.1.1. Za proizvoljne etiri take x, y, x ', y ' X u svakom metrikom prostoru (X, d ) vrijedi nejednakost |d (x, y) d (x ', y ' )| d (x, x ' ) + d ( y, y ' ). (1.1.2) Dokaz: Iz nejednakosti mnogougla (1.1.1) slijedi da je d (x, y) d (x, x ' ) + d (x ', y ' ) + d ( y, y ' ), odakle je zbog simetrije funkcije d (tj. zbog uslova (M 3))

d(x, y) d (x ', y ' ) d (x, x ' ) + d ( y, y ' ). (1.1.3) Zamijenimo li u nejednakosti (1.1.3) x, y, respektivno, sa x ', y ' i, obrnuto, x ', y ' sa x, y, dobijemo: d (x ', y ' ) d(x, y) d (x, x ' ) + d ( y, y ' ). (1.1.4) Iz nejednakosti (1.1.4), uzimajui u obzir i nejednakost (1.1.3), dobijemo (d (x, x ' ) + d ( y, y ' )) d(x, y) d (x ', y ' ) d (x, x ' ) + d ( y, y ' ), to je ekvivalnetno sa (1.1.2), pa je dokaz tvrdnje 1.1.1. zavren. Primjer 1.1.1. Dokaimo da je skup R (svih) realnih brojeva zajedno sa funkcijom d : R x R R, definiranom izrazom d (x, y) = | x y |, metriki prostor, a to smo do sada samo navodili bez dokaza, odnosno dobili kao specijalan sluaj prostora Rn (kada je n = 1). Zaista, uslovi (M 1) (M 3) za metriku funkciju d direktno slijede iz definicije pojma apsolutne vrijednosti realnog broja (tj. iz jedne od ove tri meusobno ekvivalentne definicije: 1 | x | = 2 | x | = x 2 (aritmetiki korijen, ako je x2 > 0, tj. ako je x 0 ); x , x < 0 ; 3 | x | = max { x, x}). Dokaimo da definirana funkcija d na skupu R zadovoljava i uslov (M 4). Za proizvoljne elemente x, y, z R vai: | x y | = | x z + z y | = | ( x z ) + ( z y )| | x z | + | z y |. Odavdje je d(x, y) d(x, z) + d(z, y), ime je pokazano da je uslov (M 4) zadovoljen.
U metrikom prostoru (X, d ) definira se udaljenost take x0X od podskupa A ( X ) formulom d(x0, A) : = inf { d (x0, a) | aA }. (*) Skup { d (x0, a) | aA } ogranien je odozdo, jer je d(x0, a) 0 za svaki aA. Zato za svaki A infimum u (*) postoji, pa je d(x0, a) potpuno odreen realan broj i vrijedi d(x0, A) 0. No, uoimo da iz x0A slijedi da je d(x0, A) = 0, a da obrnuto ne vrijedi (npr., za X = R i X = R+ = {xR : x > 0} je d(0, R+) = 0, ali ipak 0R+ ).
Udaljenost izmeu dva podskupa A, B X u metrikom prostoru (X, d ) definira se formulom d ( A, B) : = inf {d(a, b) | aA, bB}. Oigledno vrijedi da je d(A, B) 0, te da iz AB slijedi d (A, B) = 0. Obrnuto, iz d (A, B) = 0 ne mora slijediti AB , jer, npr., za A = R+, B = R - = { xR : x < 0} slijedi d(A, B) = 0, ali ipak AB =.
x, x 0,

U preostalom dijelu ovog odjeljka uvodimo neke od osnovnih pojmova i termina pozajmljenih (preuzetih) iz teorije dvodimenzionalnog i trodimenzinalnog Euklidovog prostora, pa se i neki crtei koji slue za ilustraciju mogu izraditi tako da asociraju na takve prostore, ali pri tome treba voditi rauna da se osobine koje se dokazuju mogu odnositi i na mnogo apstraktniju situaciju, te da geometrijska intuicija moe ponekad biti sasvim neadekvatna (npr., adherencija otvorene kugle K (a, r) : {xX | d(x, a) < r} ne mora da se poklopi sa zatvorenom kuglom K (a, r ) : = {xX | d(x, a) r}, pri emu se pod
adherencijom skupa A podrazumijeva skup A dat sa A = A A', gdje je A' skup svih taaka nagomilavanja*) skupa A). U vezi sa ovim korisna je Poenkareova**) "definicija": "Matematika je umjetnost davanja istog imena razliitim stvarima." (Vidjeti, npr., u [Dr Duan Adnaevi Dr Zoran Kadelburg : Matematika analiza I, Nauka, Beograd, IV izd. 1995] i [Milan Merkle : Matematika analiza, Teorija, Akademska misao, Beograd, 2001]).

Definicija 1.1.2. Kaemo da je skup A iz metrikog prostora (X, d ) ogranien (omeen) ako je skup {d(x, y) | x, y A} ogranien u prostoru R. U sluaju X = R taj se pojam podudara s (u teoriji realnih brojeva) uvedenim pojmom ogranienog skupa u R.
Za preslikavanje f : T X skupa T u metriki prostor (X, d ) se kae da je ogranieno (omeeno) ako je f (T ) ( X ) ogranien skup. Specijalno, ogranieno preslikavanje f : T X za T = N je ogranien niz. Ako je (X, d ) metriki prostor i ako je skup A ( X ) ogranien, onda oito postoji realan broj diam (A) : = sup {d(x, y) : x, y A}, koji se zove dijametar skupa A. Ako je A neogranien skup, onda se uzima da je diam ( A ) = + . Uvijek je diam(A) 0, a pomou nejednakosti trougla (M 4) lako se pokazuje da vrijedi formula diam (A B) diam (A) + diam (A, B) + diam (B), iz koje onda lako zakljuujemo da je unija od konano mnogo ogranienih skupova ogranien skup.

________________
*) **)

koje definiramo u preostalom dijelu ovog odjeljka. Skup A' se zove derivirani ili izvodni skup skupa A. H. Poincare (1857 1912) francuski matematiar.

U svakom metrikom prostoru (X, d ) mogu se definirati sljedei pojmovi. Definicija 1.1.3. Neka je ( > 0) proizvoljan pozitivan broj iz R i neka je x0X, gdje je (X, d ) metriki prostor. Tada se skup taaka K(x0, ) : = {xX : d(x0, x) < } naziva otvorena kugla sa centrom (sreditem) u taki x0 i poluprenikom (radijusa) . Za 1 2 je K(x0, 1) K(x0, 2). U skupu realnih brojeva R otvorena kugla sa centrom u taki x0 i radijusom je skup svih taaka xR koje zadovoljavaju nejednakost: | x x0 | < (gdje je d(x0, x) = | x x0 |), tj. to je otvoreni interval ( x0 , x0 + ), ( > 0). Definicija 1.1.4. Neka je proizvoljan pozitivan broj, a x0X, gdje je (X, d ) metriki prostor. Tada se skup taaka K (x0, ) : = {xX : d(x0, x) } naziva zatvorena kugla sa centrom u taki x0 i poluprenikom . Prema tome, u skupu R zatvorena kugla sa centrom u taki x0 i poluprenikom je skup svih taaka xR koje zadovoljavaju nejednakost: | x x0 | , tj. zatvorena kugla K (x0, ) u R je segment [ x0 , x0 + ]. Na sl.1.1.1. prikazane su kugle (otvorene) u R2 sa centrom u taki x0 : = (0, 0) i radijusom = 1 u razliitim metrikama d1, d2 i d. U Euklidskom prostoru R3, K(x0, ) je kugla (u smislu elementarne geometrije) bez sfere koja tu kuglu ogranieva (omeuje). U diskretnom prostoru je K(x0, ) = { x0 } ako je 1 i K(x0, ) = X ako je > 1, tj. moe biti 1 < 2 , a da ipak bude K(x0, 1) = K(x0, 2).
y y y

(0, 1)

(0, 1)

(0, 1)

(1, 0)

(1, 0) x (0, 1)

( 1, 0) (0, 1)

(1, 0) x

( 1, 0)

(1, 0) (0, 1)

Slika 1.1.1. (Take na rubu iscrtanog podruja ne pripadaju skupu K(x0, ), ali pripadaju skupu K (x0, ).)

Definicija 1.1.5. Okolinom U(x0) (ili O(x0)) take x0X u metrikom prostoru (X, d ) naziva se svaki skup U( X ) (ili O X ) koji u sebi sadri neku otvorenu kuglu sa centrom u taki x0. Iz definicije 1.1.5. slijedi da je svaka otvorena kugla sa centrom u taki x0 koja pripada metrikom prostoru X je okolina take x0. Ova okolina se naziva i kuglina okolina (ili sferna okolina) take x0. I nadalje kada spomenemo okolinu neke take mislimo na njenu kuglinu okolinu. Navedimo i neka svojstva okolina (koja se lako pokazuju): I. (Prvo svojstvo za okoline). Ako su U '(x0) ili U ''(x0) dvije okoline take x0, tada postoji okolina U(x0) koja je sadrana u datim okolinama. II. (Drugo svojstvo za okoline). Za proizvoljne dvije take x, y X ( x y ) postoje okoline U(x) i U( y) koje nemaju zajednikih taaka. Definicija 1.1.6. Taka x0X1 ( X ) je unutranja taka skupa X1 ako postoji otvorena kugla K(x0, ) takva da je K(x0, ) X1 ; x0 X1 naziva se spoljanjom takom u odnosu na skup X1( X ) ako postoji otvorena kugla K(x0, ) takva da je K(x0, ) X1 = . Taka x0 X1 naziva se izoliranom (izolovanom)takom skupa X1 ako postoji otvorena kugla K(x0, ) takva da je K(x0, ) X1 = {x0}.

Definicija 1.1.7. Za skup unutranje.

X1 ( X ) kae se da je otvoren skup ako su sve njegove take

Definicija 1.1.8. Taka x0X naziva se takom gomilanja (takom nagomilavanja) skupa X1 ( X ) ako svaka okolina U(x0) take x0 sadri bar jednu taku yX1, y x0. Taka gomilanja moe, a ne mora pripadati skupu X1. Vai sljedea tvrdnja, koju navodimo bez dokaza. Tvrdnja 1.1.2. U svakom metrikom prostoru otvorena kugla je otvoren skup. Prema tome (otvoreni) interval u skupu realnih brojeva R je otvoren skup (u odnosu na obinu /euklidsku/ metriku d (definiranu formulom d(x, y) = | x y | ). Posljedica ove tvrdne je tree svojstvo za okoline: Ako taka y pripada sfernoj okolini U(x), y x, onda postoji kuglina okolina take y koja je sadrana u okolini U(x). Tvrdnja 1.1.3. Proizvoljna okolina U(x0) take gomilanja x0 skupa X1 ( X ) sadri beskonaan skup taaka skupa X1.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. da okolina U(x0) sadri konaan broj taaka x1, x2, ..., xn X1 meusobno razliitih i razliitih od take x0. Prema navedenim osobinama za okoline slijedi da postoje okoline U *(x0), U 1(x1), U 2(x2), ...., U n(xn) koje se sadre u okolini U(x0) i koje nemaju zajednikih taaka. Slijedi da okolina U *(x0) ne sadri ni jednu taku skupa X1 razliitu od x0, pa taka x0 nije po definiciji taka gomilanja. Ovim je tvrdnja i dokazana.

Po definiciji se uzima da su prazan skup i itav metriki prostor X otvoreni skupovi. Definicija 1.1.9. Neka je X metriki prostor. Za skup X1 X kaemo da je zatvoren ako on sadri sve svoje take gomilanja. Dokazuje se vda ai sljedea teorema koju navodimo bez dokaza. Teorema 1.1.1. U svakom metrikom prostoru zatvorena kugla je zatvoren skup. Prema tome, svaki segment [a, b]R je zatvoren skup. Vai i sljedea teorema koju takoe navodimo bez dokaza. Teorema 1.1.2. Neka je X metriki prostor i neka je X1 X. Da bi skup X1 bio otvoren ~ potrebno je i dovoljno da njegov komplement X 1 bude zatvoren. 1.1.2. Nizovi u metrikom prostoru
Definicija 1.1.10. Niz u skupu X je svako preslikavanje x : N X skupa prirodnih brojeva u skup X.

Vrijednost x(n)X za nN naziva se n ti lan niza i najee se oznaava sa x n, tj. x(n) = x n, pa se govori o nizu (xn ) ili (x n). n =1

Ako je X metriki prostor (ili, optije, topoloki prostor), postavlja se pitanje konvergencije niza (xn) iz X prema taki x0X. Intuitivno govorei, radi se o sluaju kada se lanovi niza s dovoljno visokim indeksima n nalaze proizvoljno blizu take x0. To se svojstvo niza definira na sljedei nain.
Definicija 1.1.11. Za niz (xn) elemenata metrikog prostora X kaemo da je konvergentan u metrikom prostoru (X, d ) ako postoji taka x0X i ako za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() tako da je za svaki n > N zadovoljena nejednakost: d(xn, x0) < .

U ovom sluaju kaemo da niz (xn) konvergira ili tei ka taki x0X ili kaemo da je taka x0 granina vrijednost niza (xn), to kratko piemo: lim (xn) = x0 ili lim xn = x0 ili lim n xn = x0 ili (xn) x0 za n + ili xn x0. Ako niz (xn) nije konvergentan, onda kaemo da je on divergentan. Kada konvergentnom nizu (xn) pridruujemo graninu vrijednost x0, granini prelaz n . govorimo da vrimo

Ekvivalentna definicija datoj definiciji pojma konvergentnog niza je sljedea definicija:

Definicija 1.1.12. Niz (xn) elemenata metrikog prostora X naziva se konvergentnim u metrikom prostoru X ako postoji taka x0X takva da je lim d (xn, x0) = 0.
n

Definicija 1.1.13. Neka je X metriki prostor. Za niz (xn), xnX za svaki nN kaemo da je Cauchyjev ili fundamentalan niz ako za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() takav da je za n, m > N zadovoljena nejednakost: d(xn, xm) < . Definicija 1.1.14. Za metriki prostor X kaemo da je potpun (ili kompletan) ako svaki njegov fundamentalni niz konvergira ka nekom elementu tog prostora. Primjer 1.1.2. Skup realnih brojeva R je potpun metriki prostor (v. teoremu iz teorije nizova realnih brojeva, koja predstavlja potreban i dovoljan uslov za konvergenciju niza iji su elementi realni brojevi). Teorema 1.1.3. Svaki fundamentalni niz u metrikom prostoru je ogranien.
= 1) za n, m > N. Specijalno je d (xn, xN+1) < 1 za n > N. Oznaimo sa ri : = d (xi, xN+1) za i = 1, 2, ..., N i sa
r : = max{1, ri}, pri emu je 1 i N. Oigledno je d (xn, xN+1) r za svaki nN, ime je teorema i dokazana.
Dokaz: Neka je niz (xn) fundamentalni niz. Tada postoji prirodan broj N takav da je d (xn, xm) < 1 (uzeli smo da je

Tvrdnja 1.1.4. Svaki konvergentan niz u metrikom prostoru je fundamentalan niz. Dokaz: Zaista, neka je niz (xn) konvergentan niz u metrikom prostoru (X, d ) i neka konvergira

ka elementu x0X. Uzmimo proizvoljan > 0. Tada za takav da je d(xn, x0) < slijedi da je

> 0 postoji prirodni broj N = N()

za n > N. Sada iz nejednakosti d(xn, xm) d(xn, x0) + d(xm, x0)

d(xn, xm) < , za n, m > N, pa je po definiciji posmatrani niz fundamentalan. Openito u metrikom prostoru fundamentalni nizovi nisu konvergentni. Npr., ako je X = (0, 1]R,
1 X, fundamentalan niz budui da je (xn) konvergentan u n 1 ne konvergira. Meutim, ipak se lako pokazuje injenica n

onda je niz (xn), xn = prostoru (0, 1] niz

[0, 1]. No, u da ako je (xn)

fundamentalan niz u metrikom prostoru (X, d ) a ako neki podniz ( xnk ) niza prema x0X, onda i niz (xn) konvergira prema x0.

(xn) konvergira

Primijetimo da openito konvergencija nekog podniza ne povlai konvergenciju niza (npr. podniz 1, 1, ... niza 0, 1, 0, 1, ... konvergira, a ipak niz 0, 1, 0, 1, ... ne konvergira).
Tvrdnja 1.1.5. Neka je X potpun metriki prostor. Da bi niz (xn), konvergentan potrebno je i dovoljno da on bude fundamentalan niz.

xnX

za

nN, bio

Dokaz: Zaista, ako je niz konvergentan, onda je prema tvrdnji 1.1.4. on i fundamentalan, a onda je on i konvergentan u potpunom metrikom prostoru, ime je tvrdnja 1.1.5. i dokazana. 1.1.3. Normirani prostori

U realnim vektorskim prostorima R2 i R3 definira se intenzitet ( modul ) vektora kao duina dui kojom je taj vektor predstavljen, odnosno kao rastojanje vrha vektora od ishodita. Meutim, pojam intenziteta vektora u R2 ili u R3 proiruje se i na vektore u proizvoljnom vektorskom prostoru, tako da imamo sljedeu definiciju.
Definicija 1.1.15. Neka je X vektorski prostor nad poljem skalara R ili C. Norma na X je svako preslikavanje || || : X R, koje zadovoljava sljedee uslove (aksiome norme) :

(N 1) || x || 0, || x || = 0 x = 0X (0X - neutralni /nula/ element u skupu X ); (N 2) || x || = | | || x || (homogenost norme) ; (N 3) || x + y || || x || +|| y || (nejednakost trougla), za sve x, y X i za svaki skalar R (odnosno C). Ureeni par (X, || ||) vektorskog (realnog, odnosno kompleksnog) prostora X i norme na X zove se normirani (realni, odnosno kompleksni) (vektorski) prostor. Vrijednost || x || za xX zove se norma vektora x. Polje realnih brojeva R predstavlja vektorski prostor nad samim sobom, pa polje R moemo smatrati realnim normiranim vektorskim prostorom pri emu se norma proizvoljnog njegovog elementa podudara sa njegovom apsolutnom vrijednosti tog elementa, tj. || x || = | x | za xR. Primijetimo da se za razliku od metrike, koja se moe definirati na proizvoljnom nepraznom skupu, norma definira samo na vektorskim prostorima. Zato su normirani prostori bogatiji svojstvima od metrikih prostora. Lako se vidi da je funkcija d : X x X R definirana formulom d (x, y) = || x y ||, (1.1.5) gdje je (X, || ||) normirani prostor, metrika na X. Dakle, u svakom normiranom prostoru X sa normom || || moe se definirati udaljenost d (x, y) taaka x, y X formulom (1.1.5), tako da je X metriki prostor sa metrikom d. Iz (1.1.5) imamo da je || x || = d (x, 0). Meutim, obrnuto ne vai u optem sluaju, tj. ako je na vektorskom prostoru X definirana metrika d, onda funkcija x a || x || definirana izrazom || x || = d (x, 0), (xX ), ne mora biti norma na X, jer uslovi iz definicije 1.1.15. ne moraju biti ispunjeni. Npr., funkcija d : X x X R definirana izrazom d(x, y) = 1 ako je x y i d(x, x) = 0 je metrika na R2, ali d(x, 0) nije norma na R2. Pojam okoline u normiranom prostoru (X, || ||) uvodi se pomou metrike definirane formulom (1.1.5), a na isti nain se definira konvergencija, Cauchyjev niz i ostali pojmovi koje smo definirali u proizvoljnom metrikom prostoru. Npr., otvorena kugla sa sreditem u taki x0X radijusa rR+ definira se kao skup {xX : || x x0|| < r }. Ekvivalentnost normi definira se na isti nain kao i ekvivalentnost metrika.
Definicija 1.1.16. Za normirani prostor X kaemo da je potpun (ili kompletan) ako svaki Cauchyjev niz (xn) u X konvergira ka nekom elementu x0X. Potpun normirani prostor zove se Banachov prostor ili (kratko) B prostor. Potpun unitarni prostor zove se Hilbertov prostor.

1.1.4. Unitarni prostori. Euklidovi n dimenzionalni prostori

x4 R x4 4 x4 R Definirajmo skup Rn, nN : Rn = R 14 4 2 3

n puta

kao direktni proizvod od n faktora skupa

realnih brojeva, tj. Rn = {( 1, 2, ..., n) : iR, i = 1, 2, ..., n} pri emu svaki element ili taka x Rn predstavlja ureenu n torku ili n slog : x = ( 1, 2, ..., n). 1 2 n Brojevi , , ..., su koordinate take x. U skupu Rn definira se unutranja (binarna) operacija + (koju zovemo zbrajanje ili sabiranje) kao preslikavanje Rn x Rn Rn, koja je definirana izrazom: x + y = ( 1, 2, ..., n) + ( 1, 2, ..., n) = ( 1 + 1, 2 + 2, ..., n + n), gdje je x = ( 1, 2, ..., n) i y = ( 1, 2, ..., n); x i y su proizvoljni elementi iz Rn. Lako se vidi da ureeni par (Rn, +) predstavlja komutativnu grupu sa neutralnim elementom 0R n = = 0 = (0, 0, ..., 0) i inverznim elementom x = ( 1, 2, ..., n) za element x = ( 1, 2, ..., n). U skupu Rn se definira i spoljanja kompozicija puta " " koju zovemo mnoenje realnim brojevima elemenata iz Rn i to kao preslikavanje Rn x Rn Rn definirano formulom: ( 1, 2, ..., n) = ( 1, 2, ..., n) = ( 1, 2, ..., n), gdje su R i x = ( 1, 2, ..., n) Rn proizvoljni elementi. Lako se provjeri da je algebarska struktura (Rn, +, ) vektorski prostor nad poljem realnih brojeva R. Elemente iz Rn, tj. ureene n torke x : = ( 1, ..., n), zovemo vektori iz prostora Rn. U prostoru Rn uvodi se i operacija skalarni proizvod kao preslikavanje: Rn x Rn R koje ureenom paru vektora x = ( 1, 2, ..., n) i y = ( 1, 2, ..., n) pridruuje realan broj kojeg oznaavamo sa (x ; y) (ili sa (x | y) ) a definiran je formulom: (x ; y) = i i R.
i =1 n

(1.1.6)

Lako se vidi da vae sljedee osobine skalarnog proizvoda definiranog izrazom (1.1.6): (U 1) (x ; x) 0 ; (U 2) (x ; x) = 0 x = 0R n ( 0R n - neutralni element u prostoru Rn) ; (U 3) (x ; y) = ( y ; x) (osobina simetrije) ; (U 4) (x1 + x2 ; y) = (x1 ; y) + (x2 ; y) (osobina aditivnosti); (U 5) ( x ; y) = (x ; y) (osobina homogenosti), gdje su x, y, x1, x2 Rn i R proizvoljni elementi. Napomenimo da se skalarni proizvod moe definirati i na proizvoljnom vektorskom prostoru. U tom smislu imamo sljedeu definiciju: Definicija 1.1.17. Unitarnim ili prethilbertovim realnim prostorom naziva se realni vektorski prostor X s preslikavanjem X x X R koje svakom ureenom paru (x, y) elemenata x,y X pridruuje broj (x ; y)R tako da vrijede gore navedena svojstva (U 1) (U 5). Ovako definirano preslikavanje esto se naziva skalarnim mnoenjem ili skalarnim proizvodom / produktom (ili unutranjim proizvodom). Definicija 1.1.18. Unitarni prostor Rn u kome je definiran skalarni proizvod izrazom (1.1.6) naziva se realni n dimenzionalni Euklidov (euklidski) prostor i esto se obiljeava sa En ili En. Za dva elementa x, y unitarnog prostora X kaemo da su ortogonalni ili okomiti (normalni) ako je (x ; y) = 0. Primijetimo da je uvijek (x ; 0) = 0 = (0 ; y), (x, y X ).

10 Napomenimo da se u sluaju kompleksnog vektorskog prostora X skalarni proizvod definira kao preslikavanje skupa X x X u polje kompleksnih brojeva C za koje vrijede gore navedeni uslovi (U 1), (U 2), (U 4) i (U 5), a uslov (U 3) se zamjenjuje uslovom (U 3)' (x ; y) = ( y ; x) , gdje z oznaava kompleksan broj konjugiran broju z. Osnovni primjer kompleksnog unitarnog prostora je prostor Cn = {( 1, ..., n) : i C; i = 1, ..., n}, a standardna formula za skalarni proizvod u Cn glasi (x ; y) =

i
i =1

i , (x = ( 1, ..., n), y = ( 1, ..., n) Cn).

Za svaki vektor x unitarnog vektorskog prostora X je (x ; x) 0, pa je potpuno odreen nenegativan broj || x || : = ( x ; x) . (1.1.7) Lako se vidi da je funkcija || || : X R definirana formulom (1.1.7) norma na X. Prema tome, norma u Euklidovom prostoru Rn zadana je izrazom || x || = (
n i =1 i 2

(1.1.8)

gdje je x = ( 1, 2, ..., n), a koja se naziva i kuglinom (sfernom) normom i esto oznaava sa || ||2. Dokaimo da je formulom (1.1.7) definirana norma na X. Zaista, uslovi (N 1) i (N 2) u definiciji pojma normiranog prostora oigledno su zadovoljeni, pa samo treba dokazati da je zadovoljen i uslov (N 3). U tom cilju navedimo bez dokaza sljedeu teoremu. Teorema 1.1.4. (Schwarzova nejednakost)*). U svakom unitarnom vektorskom prostoru X vrijedi nejednakost : |(x ; y)| || x || || y ||, (1.1.9) gdje su x i y proizvoljni elementi iz X, pri emu znak jednakosti vrijedi ako i samo ako su vektori x, y linearno zavisni. Iz Schwarzove nejednakosti slijedi poznata Cauchyjeva nejednakost:

i i
i =1

n i =1

( ) ( )
i 2 n i 2

i =1

(1.1.10)

koja vai za proizvoljne realne brojeve 1, 2, ..., n, 1, 2, ..., n . Naime, dovoljno je primijeniti formulu (1.1.9) na vektore x = ( 1, 2, ..., n), y = ( 1, 2, ..., n) iz Euklidovog prostora Rn. Dokaimo sada da funkcija || || : X R definirana izrazom (1.1.7) zadovoljava i uslov (N 3) u definiciji normiranog prostora. Kako je || x1 + x2 ||2 = (x1 + x2 ; x1 + x2) = (x1 ; x1) + 2 (x1 ; x2) + (x2 ; x2) = || x1 ||2 + 2 (x1 ; x2) + || x2 ||2 || x1 ||2 + 2 |(x1 ; x2)| + || x2 ||2, to primjenom Schwarzove nejednakosti dobijemo || x1 + x2 ||2 || x1 ||2 + 2 || x1 || || x2 || + || x2 ||2 = (|| x1 || + || x2 ||)2, to pokazuje da je || x1 + x2 || || x1 || + || x2 ||, tj. vriejdi (N 3). Primijetimo da za x1 0, x2 0 u (N 3) vrijedi znak jednakosti akko postoji > 0 takav da je x2 = x1. Primjenom nejednakosti trougla (N 3) na Rn dobije se sljedea nejednakost za proizvoljne realne brojeve 1, 2, ..., n, 1, 2, ..., n:

( i + i )
n i =1

( i )
n i =1

2 ( i ) . n i =1

Ova nejednakost, pa i njeni specijalni sluajevi: Cauchyjeva nejednakost i nejednakost Bunyakovskog, zove jo i nejednakost Cauchy Schwarz Bunyakovskog (kratko: CSB ili CBS nejednakost).

*)

________________

11

Iz prethodnog slijedi da je svaki realni unitarni prostor ujedno i normirani, pri emu se uvijek podrazumijeva da je norma u unitarnom prostoru zadana formulom (1.1.7). No, obrnuto ne vrijedi, jer postoje normirani prostori u kojima se norma ne moe dobiti na opisani nain ni iz jednog skalarnog proizvoda (x ; y).
Teorema 1.1.5. U realnom unitarnom prostoru X za normu || x || =
2 2 2

( x ; x) vrijede jednakosti

|| x + y || + || x y || = 2 (|| x || + || y ||2) (x ; y) =
Dokaz: Iz relacija
1 (|| x + y ||2 || x y ||2), (x, yX ). 4

(1.1.11) (1.1.12)

|| x + y ||2 = (x + y ; x + y) = || x ||2 + 2 (x ; y) + || y ||2, || x y ||2 = (x y ; x y) = || x ||2 2 (x ; y) + || y ||2 sabiranjem dobijemo realciju (1.1.11) koja se zove jednakost paralelogramaa, a oduzimanjem dobijemo (1.1.12).

Napomenimo da je relacija paralelograma (1.1.11) potreban i dovoljan uslov da bi normirani prostor bio unitaran. Osim primjera (Rn, || ||2), navedimo jo neke vane primjene normiranih prostora. Primjer 1.1.3. Ureeni par (Rn, || ||) vektorskog prostora Rn i funkcije || x || = max {| i| : i{1, ..., n}} je normirani vektorski prostor, jer je uslov (N 1) oito ispunjen, a vrijede i uslovi (N 2) i (N 3) budui da je || x || = max {| i| : i{1, ..., n}} = | | max {| i| : i{1, ..., n}} = | | || x ||, | i + i| | i| + | i| max {| i| : i{1, ..., n}} + max {| i| : i{1, ..., n}} = || x || + || y || , odakle je max {| i + i| : i{1, ..., n}} || x || + || y || , pa je || x + y || || x || + || y || . Primijetimo da u normiranom prostoru (Rn, || ||), n 2, ne vrijedi jednakost paralelograma (1.1.11). Naime, ako je, npr., x = (1, 0, ..., 0), y = (0, 1, 0, ..., 0), onda je || x || = 1, || y || = 1, || x + y || = 1, || x y || = 1, pa oito nije ispunjen uslov (1.1.11). Zato u Rn ne postoji skalarni proizvod (x ; y) takav da se ( x ; x) podudara s polaznom normom || x || . Primjer 1.1.4. Ureen par (Rn, || ||1) vektorskog prostora Rn i funkcije || ||1 : Rn R zadane formulom || x ||1 = i , x = ( 1, ..., n) Rn,
i =1 n

je oito normirani prostor koji nema svojstvo

paralelograma (1.1.11). Za n = 1 je R1 = R i za svaki xR je || x ||2 = || x || = || x ||1 = | x |. Ako u vektorskom prostoru Rn ne specificiramo normu, onda emo uvijek podrazumijevati da je taj prostor snabdjeven (euklidskom) normom || x ||2 = euklidskog prostora R . Naime, || || i || ||1 u R
n n
2 ( i ) izevedenom iz skalarnog proizvoda n i =1

su ekvivalentne normi || ||2.

Primjer 1.1.5. U prostoru kompleksnih brojeva C (koji se moe smatrati realnim vektorskim prostorom za koji je dim C = 2, jer kompleksni brojevi 1, i ine jednu bazu prostora C, gdje je i imaginarna jedinica) uvodi se norma kao apsolutna vrijednost, tj. za z = +i je || z || = | z | = = 2 +2 . Primijetimo da je i svaki potprostor Y normiranog prostora X takoe normirani prostor u odnosu na normu koja se dobije restrikcijom norme sa prostora X na Y.