Slabljenje Zemljinog Magnetnog Polja i Sunevi Ciklusi

NOVI SUNEV CIKLUS 24, U KOMBINACIJI SA SLABLJENJEM MAGNETSKOG POLJA NAEG PLANETA, MOE IMATI TEKE POSLJEDICE PO ZEMLJU U POGLEDU KLIME, ELEKTROENERGETSKIH MREA I LJUDSKOG PONAANJA.

Ako ste mislili da jedino zbog ega bismo trebali bili zabrinuti uklju uje ratove, glad i ekonomske slomove razmislite opet. Nova znanstvena otkri a govore da bi sljedei ciklus Sun evih baklji mogao biti dovoljno jak da poremeti itavu elektri nu mreu naeg planeta. U ovom lanku dokumentira! u brojne promjene koje se dogaaju u vezi sa Zemlji nim magnetskim poljem. Suncem i Sun evim sustavom i pojasniti neke od zabrinutosti koje su izrazili dananji vodei znanstvenici. Analizirat u i kako bi to moglo pogodili ljudsku vrstu na energetskoj razini. MAGNETSKO POLJE NAEG PLANETA Magnetosfera je mjehur magnetizma koji okruuje Zemlju i titi nas od Sunevog vjetra. Sreom, magnetsko polje naeg planeta odbija veinu estica u krunu putanju oko Zemlje. Poput vremenskih obrazaca na Zemlji, obrasci Sunev ili vjetrova mogu se brzo mijenjati. Sretna je okolnost to magnetosfera naeg planeta brzo reagira na prijetnju i apsorbira udar. pritom lelujajui i poskakujui. Geofiziari tu reakciju zovu geomagnetska oluja, ali zbog naina na koji naruava Zemljino magnetsko polje takoer bismo je mogli zvati elektromagnetsko zagaenje. U tim prilikama vidimo polarnu svjetlost na naem nonom nebu. Ali udne stvari dogaaju se i u atmosferi i u svemiru. Zemljino magnetsko polje sve je slabije. To je slabljenje zapravo zapoelo prije 2.000 godina, ali je brzina slabljenja naglo porasla prije 300 godina. Meutim, u posljednjih dvadesetak godina magnetsko je polje postalo nepredvidljivo. Aeronautiki zemljovidi svijeta, koji se koriste kako bi se zrakoplov ima omoguilo da slijeu koristei automatske sustave upravljanja, morali su biti revidirani u cijelom svijetu kako bi autopilotski sustavi mogli raditi. Sada je NASA-inih pet svemirskih letje lica iz misije THEMIS otkrilo pukotinu u Zemljinom magnetskom polju koja je 10 puta vea od bilo ega za to se prije vjerovalo da postoji. Kad se to dogodi, Sunev vjetar moe prodirati kroz otvor i puniti magnetosferu izazivajui snane geomagnetske oluje. Istraivanje te zagonetke kljuni je cilj misije THEMIS, pokrenute u veljai 2007. Veliko otkrie dogodilo se 3. lipnja 2007. kada je pet sondi pukom sreom preletjelo iznad pukotine ba u trenutku kad se otvarala. Senzori u sondama zabiljeili su bujicu estica Sunevog vjetra koja je tekla u magnetosferu, signalizirajui dogaaj neoekivane veliine i vanosti.

Ali sama pukotina nije najvee iznenaenje. Istraivae je jo vie zaudio i zbunio neoekivani nain na koji ona nastaje, ruei uvrijeene predodbe svemirskih fiziara . Isprva nisam u to vjerovao, rekao je David Sibeck, znanstvenik projekta THEMIS iz Centra za svemirske letove Goddard. Ovo otkrie iz temelja mijenja nae shvaanje interakcije Sunevog vjetra i magnetosfere. Otvor je bio ogroman etni puta iri od same zemlje, rekao je Wenbui Li, svemirski fiziar sa Sveuilita u New Hampshireu, koji je analizirao podatke. 1 lov kolega liinmv Raeder, takoer sa Sveuilita u Nevv Hampshireu. rekao je: l na 27-mu estica u sekundi pritjecalo je u magnetosferu to je 1 iza kojeg je 27 nula. Takav priljev je za red veliine vei od onoga to smo smatrali moguim. Svemirski fiziari dugo su vjerovali da se rupe u Zemljinoj magnetosferi otvaraju samo kao reakcija na Suneva magnetska polja koja su usmjerena prema jugu. Meutim, velika rupa iz lipnja 2oo7. otvorila se kao reakcija na Sunev magnetski vjetar koji je bio usmjeren prema sjeveru. Laiku se to moe initi poput sitniarenja, ali za svemirskog fiziara to je skoro kao potres. NEOEKIVAN PAD TITA U vezi s promjenama naeg magnetskog polja danas se u znanstvenoj zajednici vjeruje da Sunev vjetar gura

Zemljinu magnetosferu skoro direktno iznad ekvatora, gdje je magnetsko polje naeg planeta usmjereno prema sjeveru. Znanstvenici su ranije vjerovali da bi kod dolaska vee koliine Sunevog magnetizina koji je takoer usmjeren prema sjeveru dva polja trebala ojaati jedno drugo, uvrujui Zemljinu magnetsku obranu i zatvarajui vrata Sunevom vjetru. Jezikom svemirskih fiziara, Sunevo magnetsko polje usmjereno prema sjeveru zove se sjeverni IMF (meuplanetarno magnetsko polje) i sinonim je za ukljuene titove. Veliko je iznenaenje to su se prilikom dolaska sjevernog IMF-a titovi iskljuili. To je potpuno preokrenuto shvaanja mnogih znanstvenika. Dok su istraivai prouavah pukotinu u magnetskom polju otkrili su da je 20 puta vie Sunevog vjetra ulo u Zemljin tit kad su magnetska polja bila poravnata. Dogaaji sa sjevernim IMF-om zapravo ne pokreu geomagnetske oluje, istaknuo je Raeder, ali stvaram uvjete za oluje punei magnetosferu plazmom. Napunjena magnetoslera spremna je za polarne svjetlosti, prekide opskrbe strujom i druge poremeaje koji se mogu javiti kod pogotka CME-a (koroninih izbaaja mase). To znai da je udar Sunevih baklji 20 puta jai kad su magnetska polja poravnata. Magnetska polja Zemlje i Sunca bit e usklaena na vrhuncu Sunevog ciklu sa 24. koji se oekuje 2012. To e izazvati priljev Sunevih estica. Ono o emu znanstvenici nisu raspravljali je utjecaj ua ljudski bioelektrini sustav. ZEMLJINO MAGNETSKO POLJE MIJENJA KLIMU Na Zemljinu klimu znaajno utjee magnetsko polje planeta, prema danskoj studiji, objavljenoj u sijenju 2009. koja bi mogla osporiti shvaanje da su ljudske emisije odgovorne za globalno zagrijavanje. Nai rezultati pokazuju jaku korelaciju izmedu snage Zemljinog magnetskog polja i koliine padalina u tropima, izjavio je jedan od dvojice danskih geofiziara ukljuenih u studiju, Mads Faurschou Knudsen s Odsjeka za geologiju sveuilita Varhus u Danskoj za novine Videnskab. Rezultati studije (koja je takoer obiavljena u amerikom znanstvenom asopisu Geology) govore u prilog kontroverznoj teoriji koju je prije jednog desetljea obivio danski astrofiziar Henrik Svensmark. On je tvrdio da na klimu imaju jak utiecaj estice galaktikog kozmikog zraenja (GCR) koje prodiru u Zemljinu atmosteru. OBRTANJE GEOMAGNETSKOG POLJA Jedna druga nedavno obiavljena studija iznosi miljenje da brze promjene u

uzburkanom kretanju Zemljine tekue vanjske kore oslabljuju magnetsko polje na nekim regijama povrine planeta. Ono to doista iznenauje je da se u Zemljinom magnetskom polju dogaaju brze, skoro trenutne promjene, rekao je suautor studije Nils Olsen, geofiziar iz Danskog nacionalnog svemirskog centra u Kopenhagenu. Rezultati upuuju na zakljuak da se promjene sline brzine istovremeno dogaaju u tekuem metalu, 3.000 kilometara ispod povrine, rekao ie Olsen. Fluktuacije u magnetskom polju dogodile su se u nekoliko ratrkanih regija na Zemlji. Te promjene moga ukazivati na mogunost skorog obrta geomagnetskog polja, objavila ie suautorica studije, znanstvenica iz Njemakog istraivakog centra za geoznanosti u Potsdamu. Zemljino magnetsko polje obrnulo se stotine puta tijekom posljednjih milijardu godina, a za dovrenje tog procesa mogle bi biti potrebne tisue godina. Slabljenje magnetskog polja takoer otvara vie slojeve Zemljine atmosfere za intenzivno zraenje nabijenih estica tvrde znanstvenici. KOZMIKE ZRAKE UDARAJU ZEMLJU Meunarodni tim istraivaa otkrio je zagonetan viak visokoenergetskih elektrona koji Zemlju bombardiraju iz svemira. Izvor tih kozmikih zraka je nepoznat, ali mora biti blizu Sunevog sustava i mogao bi biti sainjen od crne tvari. O rezultatima je izvijestio asopis Nature u svom broju od 20. studenog 2008. Veliko je to otkrie, rekao ie suautor Jolm Wefel s Dravnog sveuilita u Louisiani. To je prvi put da smo vidjeli zaseban izvor ubrzanih kozmikih zraka kako se istie na iroj galaktikoi pozadini. Kako bi prouili najsnanije i najzanimljivije kozmike zrake, Wefel i suradnici proveli su posljednjih osam godina upravljajui nizom balona u stratosferi iznad Antarktika. Njihov detektor kozmikih zraka koji je financirala NASA otkrio je znaajan viak elektrona visoke energije. Izvor tih egzotinih elektrona mora biti relativno blizu Sunevog sustava udaljen ne vise od jednog kiloparseka, rekao je suautor Jim Adams iz NASA-inog Centra za svemirske letove Marshall. Galaktike kozmike zrake su subatomske estice ubrzane gotovo do brzine svjetlosti udaljenim eksplozijama supernova i drugim silovitim dogaajima. One u gomilama jure kroz Mlijenu stazu, stvarajui maglicu od visokoenerget skih estica koje ulaze u Sunev sustav iz svih smjerova. Kozmike zrake sastoje se preteno od protona i teih atomskih jezgri s neto elektrona i fotona kao zaina u toj mjeavini. Zato izvor mora biti blizu? Prema Adamsu: Elektroni visoke energije brzo gube energiju dok lete kroz galaktiku. Oni predam energiju na dva glavna naina: (1) sudarajui se s fotonima nie energije, u procesu koji se zove inverzno Comptonovo rasprenje; i (2) kada zraenjem gube dio svoje energije u spiralnom gibanju kroz magnetska polja galaktike. Elektroni visoke energije stoga su lokalni, ali istraivai ne mogu precizno locirati izvor na nebu. SUNEVO MAGNETSKO POLJE Sunce je golem elektromagnetski odailja koji preplavljuje planete Sunevog sustava toplinom, svjetlou, UV zraenjem i elektriki nabijenim esticama. Sunce i samo ima magnetsko polje i to magnetsko polje stvara jaje oko Sunevog sustava koje je poznato kao heliostera. Hehostera je oblikovana poput kapljice, s izduenim, uskim krajem usmjerenim suprotno od smjera u kojem se kreemo. Svaka promjena koja se dogodi u ili na Suncu s vremenom e utjecati na svaku ivu osobu. Suneva aktivnost tijekom ovog posljednjeg ciklusa Sun evih pjega bila ie vea od bilo ega dosad vienog, lena studija, iji su autori dr. Mike Lockvvood i suradnici s laboratorija Rutherford Appleton iz Chiltona, UK, 1999. istraila je Sunevu aktivnost u prethodnih 100 godina. Izvijestili su da je od 1901. ukupno Sunevo magnetsko polje postalo jae za 230 posto. Znanstvenici ne razumiju to to znai za nas. Neke od aktivnosti Sunevih pjega u ovom zadnjem ciklusu bile su jae od bilo ega ikada zabiljeenog. Ali znanstvenici tvrde kako ne razumiju ni to to znai za nas. Oigledno, Sunce ie Zemljina pokretaka snaga, rekao je Richard Fisher direktor Odjela za heliofiziku u NASA-i. Kako bismo ublaili mogue prijetnje javnoj

sigurnosti, od kljune je vanosti da bolje shvatimo ekstremne svemirske vremenske dogaaje izazvane Sunevom aktivnou.

SUNEV CIKLUS 24 Prema NASA-i, Sunce zapoinje jo jedan 11-godinji ciklus aktivnosti. Sunce obre svoje magnetske polove svakih 11 godina. S obzirom da je Sunce odgovorno za neke nepovoljne klimatske promjene na Zemlji sljedee desetljee moglo bi donijeti nove nevolje za na planet. Godine koje su pred nama mogle bi biti burne. Jimmy Raeder je objasnio: Ulazimo u Sunev ciklus 24. 1z razloga koje ne razumijemo u potpunosti, CME-i u parnim Sunevim ciklusima (kao to je 24) obino pogaaju Zemlju s napadnim rubom koji je magnetiziran sjeverno. Takav CMF trebao bi otvoriti pukotinu i napuniti magnetosferu plazmom neposredno prije poetka oluje. To je savreni slijed za stvarno velik dogaaj. Svakih 10-11 godina broj Sunevih pjega na nama najblioj zvijezdi poraste s nula (kao to je bilo u 2008. godini) do maksimuma od preko etiri stotine. Dok same Suneve pjege ne utjeu na Zemlju, Suneve baklje i drugi poremeaji koji se ire oko naeg Sunca za vrijeme pojaane aktivnosti Sunevih pjega dovode do poveanja broja estica (elektrona i protona) i tetnog svjetlosnog zraenja (ultraljubiastih i rendgenskih zraka), poznatih kao Sunev vjetar. Da nema Zemljinog zatitnog magnetskog polja i atmosfere, to bombardiranje esticama potpuno bi nas sprilo. Ciklus Sunevih pjega 24, iji se vrhunac oekuje negdje 2012., mogao bi biti jedan od najjaih u posljednjih nekoliko stoljea. Bit e 30-50 posto jai od prolog i poet e s kanjenjem od pune godine, prema revolucionarnom predvianju u kojem se koristi raunalni model Suneve dinamike koji su razvili znanstvenici iz amerikog Nacionalnog centra za atmosferska istraivanja (NCAR). Precizno predvianje Sunevih ciklusa godinama unaprijed pomoi e drutvu da se pripremi za aktivne nalete Sunevih oluja, koji mogu usporiti orbite satelita, naruiti komunikacije i sruiti energetske sustave. Znanstvenici imaju povjerenja u prognoze zato to je u nizu testova nedavno razvijeni model simulirao snagu zadnjih osam ciklusa s tonou od preko 98 posto. Predvianja se dijelom generiraju pomou praenja ispod povrinskog kretanja ostataka Sunevih pjega iz prethodnih dvaju Sunevih ciklusa. SUNEV CIKLUS 25 Velika pokretna traka ogromna je cirkulirajua struja vatre (vrue plazme) unutar Sunca. Ima dva ogranka, sjeverni i juni, i svakom treba oko 10 godina da proe jedan puni krug. Istraivai vjeruju da okretanje pokretne trake kontrolira ciklus Sunevih pjega i zato je usporavanje vano. Obino se pokretna traka kree brzinom od oko jednog metra u sekundi brzinom hoda rekao je NASA-in solanu fiziar David Hathaway. Tako je bilo od kraja 19. stoljea Posljednjih godina, meutim pojas je usporio na 0,75 m/s na sjeveru 0,35 m/s na jugu. Nikada nismo vidjeli tako niske, dodao je Hathaway. Prema teoriji i promatranjima, brzina pojasa govori kakav e biti intenzitet aktivnosti Sunevih pjega otprilike 20 godina u budunosti. Spor pojas znai slabiju Sunevu aktivnost; brz pojas zna i jau aktivnost. Usporavanje koje sada vidimo znai dd bi Sunev ciklus 25, iji ce vrhunac biti oko 2022. godine mogao biti jedan od najslabijih tijekom proteklih stoljea, rekao je Hathavvav.

UTJECAJ SUNEVE AKTIVNOSTI NA ZEMLJU Prvi instrumenti za mjerenje aktivnosti Sunevih baklji pojavili su se prije 440 godina. Oni su pokaza li da naa najblia zvijezda Zemlju ne asti samo pomrinama Sunca. Suneve pjege, Suneve baklje, fakule i druge pojave utjeu na sve na Zemlji, od atmosferskih dogaaja do ljudskog ponaanja. Te su pojave zajednikim imenom poznate kao Suneva aktivnost. Ta aktivnost, koja se izraava kroz nalete solarnog zraenja, magnetskih oluja ili vatrenih bljeskova, po intenzitetu moe varirati od vrlo slabe do vrlo jake. Najveu prijetnju civilizaciji predstavljaju oluje. Dana 28. kolovoza 1859. polarne svjetlosti sjajile su se i blistale nad itavim amerikim kontinentom kad je pao mrak. Mnogi ljudi mislili su da je njihov grad u plamenu. Kazaljke na instrumentima koji su se koristili za biljeenje Uh magnetskih fluktuacija irom svijeta izale su izvan skale. Telegrafski sustav se pokvario, pogoen jakim skokom napona. Bila je to moda najgora Suneva oluja u zadnjih, 200 godina. Njene posljedice po ljudsku vrstu bile su male zato to civilizacija jo nije bila ula u visoko-tehnoloku fazu razvoja. Ali s dolaskom modernih elektrinih mrea i satelita mnogo je vie toga u opasnosti. Da se neto slino dogodilo u naem nuklearnom svemirskom dobu razaranje bi bilo katastrofalno. Prema znanstvenim podacima, oluje takve veliine dogaaju se otprilike jednom u pet stoljea. Ali dogaaji upola manjeg intenziteta javljaju se svakih 50 godina. Posljednji je zabiljeen 13. studenog 1960.. Poremetio je Zemljino magnetsko polje, ometajui rad radijskih postaja. Danas je naa ovisnost o radio-elektronikim ureajima tako ogromna da bi pojaana Suneva aktivnost mogla onesposobiti sustave za odravanje ivota sirom svijeta, i ne samo na povrini. Loe svemirsko vrijeme dovodi do poremeaja rada svih orbitalnih sustava, laka Suneva oluja moe pokvariti navigacijske sustave kontrolirane iz svemira. NASA sada zvoni na uzbunu zato to je sjevernoameriki kontinent blizu sjevernog magnetskog pola i najosjetljiviji je na Sunevu aktivnost, lena studija korporacije Metatech otkrila je da bi udar slian onom iz 1859. onesposobio itavu elektrinu mreu u Sjevernoj Americi. ak je i relativno slaba magnetska oluja iz 1989. potaknula Sunevom aktivnou izazvala nezgodu u jednoj kanadskoj hidroelektrani koja je est milijuna ljudi u Sjedinjenim Dravama i Kanadi na devet sati ostavila bez elektrine energije. Studija amerike Nacionalne akademije znanosti takoer govori o zabrinjavajuim mogunostima na Zemlji u sluaju najgoreg scenarija Suneve oluje. Moderne energetske mree toliko su meusobno povezane da bi velika svemirska oluja onakvog tipa ije se javljanje oekuje jednom u stoljeu mogla izazvati kaskadu padova sustava koja bi se proirila po cijelim Sjedinjenim Dravama, ostavivi bez struje 130 milijuna ljudi ili vie samo u toj zemlji, zakljuak je novog izvjetaja. Takvi raireni nestanci struje iako su, prema oekivanjima, rijetka mogunost pogodili bi i druge vitalne sustave. Utjecaj bi se osjetio na meusobno ovisnim infrastrukturama, na primjer, opskrba pitkom vodom bila bi pogoena na nekoliko sati; brzo kvarljiva hrana i lijekovi za oko 12-24 sata. i trenutni ili naknadni gubitak grijanja/klimatizacije zraka, odvoza smea, telefonske slube, transporta, opskrbe gorivom i takto dalje, stoji u izvjetaju. Za popravak sustava mogli bi biti potrebni mjeseci, banke bi se mogle zatvoriti, a trgovina s drugim zemljama mogla bi biti prekinuta. Hitne slube bile bi preoptereene, a zapovijedanje i kontrola mogli bi biti izgubljeni, kau istraivai na ijem je elu Daniel Baker, direktor Laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku Sveuilita Colorado u Boulderu. SUNEVI CIKLUSI I LJUDSKO PONAANJE Bi li ciklusi rata i mira mogli biti povezani sa Sunevim ciklusima?

Neki istraivai tvrde da geomagnetske oluje utjeu na modane valove i razine hormona, uzrokujui mnogo razliitih reakcija, preteno kod mukaraca. Iako neke ene takoer mogu osjeati promjene tijekom tih oluja, ini se da njih openito manje pogaa ponaanje Sunca. Reagirajui na promjene razina hormona, neki mukarci mogu postati pojaano razdraljivi i agresivni, dok drugi umjesto toga mogu postati kreativniji. Utvreno je da poveanje Suneve aktivnosti poveava psihotike epizode kod osoba koje vec boluju od nestabilnih psiholokih stanja. Iako bismo takva ponaanja mogli povezati s punim Mjesecom, dr. Robert Becker i njegov kolega dr. Howard Friedman 1963. pokazali su da promjene na Suncu vode i do primjetnog poveanja psihotikih aktivnosti. Pa ipak, te reakcije ne javljaju se samo kod nekolicine posebno osjetljivih ili nesretnih pojedinaca. Dokazi upuuju na zakljuak da ratovi i meunarodni sukobi najee izbijaju kad se Suneve pjege brzo formiraju ili brzo raspadaju, jer se u tim prilikama javljaju intenzivnije geomagnetske oluje. Osim toga. to poveanje Suneve aktivnosti u korelaciji je s razdobljima kada je povean broj nesrea i bolesti, kao i zloina i ubojstava. itava biosfera pogoena je tim elektromagnetskim zagaenjem i ini se da ljudsko ponaanje reagira u skladu s tim. Ne uzrokuju sve geomagnetske oluje poremeaje. Ali s vremenom ti ekstremi Sunevih aktivnosti takoer mogu utjecati na razdoblja zemaljskih sukoba. Podaci o ciklusima rata i mira proteu se barem 2.500 godina u prolost. Jo 1915. pojedini znanstvenici poeli su prepoznavati veze izmeu Suneve aktivnosti i ljudskog ponaanja. Taj rad zapoeo je s ruskim znanstvenikom Alevanderom Chizhevskyem koji je primijetio korelaciju izmeu masovnih promjena u ljudskom ponaanju i ciklusa Sunevih pjega. Tridesetih godina prolog stoljea profesor Ravmond Wheeler, povjesniar sa Sveuilita n Kansasu, odveo je to zapaanje korak dalje. Njegovo istraivanje brojano je rangiralo teinu pojedinih bitaka u korelaciji sa Sunevim ciklusima. Podatke koje je dobio statistiki je analizirao Edward Dewey koji je potvrdio postojanje tih ciklusa ratova. Ipak, nije bio u stanju utvrditi jasnu vezu s ciklusom Sunevih pjega jer je u to vrijeme bilo nedovoljno podataka. 1980-ih, uz detaljniju analizu Wheelerovih podataka, veza ie postala jasna. Nakon podrobnijeg prouavanja podataka ini se da poinjemo otkrivati uzorak prema kojem ie najvea vjerojatnost za poetak rata u kljunim tokama ciklusa Sunevih pjega. To su razdoblja kad se geomagnetska aktivnost najbre mijenja prilikom naglog porasta Suneve aktivnosti ili u silaznom dijelu ciklusa, kad se Suneve pjege brzo smanjuju. K tome, moemo vidjeti kako to negativno utjee na psiholoke mehanizme kao to su modani ritmovi i razine hormona. Drugim rijeima, ratovi bi mogli biti vrsta masovne psihoze. Kada vidimo vezu s fizikim mehanizmima (kao to ie elektromagnetsko zagaenje), to nam daje odreenu prognozu o tome kada je vjerojatnije da bi mogle zapoeti pojaane agresije. Izrauni pokazuju da nas oekuje jo jedan porast intenzivnih Sunevih aktivnosti za manje od dvije godine, priblino oko 22. rujna 2010. NASA predvia da e ta aktivnost dosegnuli vrhunac u 2012. godini.

PROMJENE U SUNEVOM SUSTAVU

Atmosfere pet planeta i Zemljinog Mjeseca mijenjaju se. U gornjim slojevima Zemljine atmosfere stvara se plin HO koji nije postojao u koliinama u kojima danas postoji. Znanstvenici iz Ruske akademije znanosti kau da to nije povezano s globalnim zagrijavanjem, CFC-ima ili emisijama fluorougljika. Oni tvrde da se atmosfere Jupitera. Urana i Nepluna takoer mijenjaju. Atmosfera Marsa postaje znatno gua. Godine 1997. sonda Mars Observer izgubila je jedno od svojih ogledala, to je uzrokovalo njen pad. To se dogodilo zato to je atmosfera bila otprilike dvostruko gua nego io je NASA bila izraunala. Sjajnost i magnetska polja planeta takoer se mijenjaju. Venera pokazuje znaajno poveanje svoje ukupne sjajnosti, jupiterov energetski naboj porastao je toliko visoko da sada postoji vidljiva cijev od ionizirajueg zraenja koja se formirala izmeu povrine jupitera i njegovog mjeseca loa. Na nedavno snimljenim fotografijama moe se vidjeti sjajna energetska cijev. Uran i Neptun takoer postaju blistaviji. Magnetska polja Jupitera, Urana i Neptuna mijenjaju se. Jupiterovo magnetsko polje vie se nego udvostruilo, a Neptunovo magnetsko polje jaa. Rusi kau da sva ta tri planeta postaju blistavija i da se njihove atmosferske kvalitete mijenjaju, ali ne objanjavaju to to znai. Rusi takoer izvjetavaju da izgleda kako je na Uranu i Neptunu nedavno dolo do obrtanja polova. Kad je svemirska sonda Voyager II proletjela pored Urana i Neptuna, inilo se da su sjeverni i juni magnetski polovi znatno odstupali od mjesta gdje je na ranijim snimkama bio rotacijski pol. U jednom sluaju bio je udaljen 50 stupnjeva, a u drugom sluaju razlika je bila 10-ak stupnjeva. Ta nova informacija o promjenama u Sunevom sustavu dolazi u zanimljivom trenutku za na planet. Mogue je da ve neko vrijeme nebeski dogaaji igraju svoju ulogu u oblikovanju naeg ivota na ovom planetu, i da bi te promjene koje sada vidimo na naem Suncu, Sunevom sustavu i Zemljinom magnetskom polju mogle bili upravo ono to preobraava na svijet kakav poznajemo u neto novo. Samo e vrijeme pokazati, ali ini se da budunost ve kuca na vrata.