84

UTJECAJI NA PROCESE AKTIVNOSTI

''Priroda je osnova, ali je ovjek cilj'' Postoje zavisni meusobni utjecaji razliitih inilaca u prouavanju igre i sporta, meu kojima se mogu izdvojiti: biomehaniki, fizioloki, psiholoki, socijalni i drugi faktori. inioci koji utjeu i odreuju razvoj materijalne baze, odnosno, programsko prostornih jedinica i sklopova treba traiti u sloenosti razvoja materijalne baze, a posebno one koji se u igri i sportu oslanjaju na tri karakteristina opa perioda ovjekovog ivota, i to: vrijeme zatite ivota (psiholoka potka), vrijeme odravanja ivota (efektivni rad), period opadanja cjelokupnih ovjekovih aktivnosti (odmor). U daljnjem raslojavanju navedene podjele moe se prikazati takoe klasifikacija uzrasnih kategorija po osnovnim periodima ovjekovog ivota i na slijedei nain: -DJETINJSTVO (predskolki uzrast), -VRIJEME KOLOVANJA (kolski uzrast), -PERIOD ZRELOSTI (period aktivnog ivota), -PERIOD OPADANJA CJELOKUPNIH OVJEKOVIH AKTIVNOSTI (period starenja). Bilo po jednoj ili drugoj klasifikaciji, faze uzrasta su prirodna ivotu.granina vrijednost i podjela u ovjekovom

ODLIKE AKTIVNOSTI GRUPA PO REMPLAJNOVOJ PODJELI

''Svaka kultura vodi svoje porijeklo od igre'' Veina spomenutih grupa znaajne su u okviru istraivanja prostornih cjelina namjenjenih igri i sportu u irem smislu, a posebno zonsko planiranje i zonska

85 podjela u kompleksu istih ili razliitih prostornih sadraja. U svako od ovih ivotnih faza nastaju (stalni) procesi neprekidnih promjena. Nastaju promjene u fizikoj i psihikoj strukturi ovjeka, koje treba uoavati i prilagoavati ponekad krutim i nepokretnim fizikim strukturama materijalne baze. Svaka od ivotnih faza ima svoju zaokruenost, ali se isto tako moe rei da se faze meusobno nastavljaju i oslanjaju jedna na drugu. U tom pogledu Remplajnova podjela na ivotne faze, posebno za mlae uzrasne kategorije ima velikog odraza na uspostavljanje vee povezanosti i utjecaje duhovnog razvoja ovjeka, na izbor i opredjeljenje oblika kulture koji se iskazuju kroz igru i sport. 0 1,3 godine, prva i druga faza ranog djetinjstva 1,3 3,6 godina, trea faza ranog djetinjstva 3,6 6 godina, prva faza srednjeg do kasnog djetinjstva 6 10 godina, druga faza srednjeg do kasnog djetinjstva 10 12,5 godina, trea faza srednjeg do kasnog djetinjstva 12,5 14,5 godina, doba sazrijevanja 14,5 17 godina, pubertet 17 - 20 godina, adolescencija odrastao ovjek starac Istraivanja u okviru pomenutih faza ukazuju na to da je izbor aktivnosti u igri i sportu sastavni dio neprekidnih procesa u ivotu i interesovanju ovjeka, i da ti procesi neposredno utjeu na planska i programska opredjeljenja, a isto tako ukazuju na potrebu ka stalnom istraivanju vienamjenske upotrebljivosti povrina i prostora, kao i cjelokupna funkcija objekata i centara za sport i igru.

86

TIPOLOGIJA FIZIKIH STRUKTURA

Programska polazita i opredjeljenja u istraivanju prostornih rjeenja programskih sadraja za igru i sport u neposrednoj su vezi sa vrstama i oblicima aktivnosti pojedinih uzrasnih kategorija kao cjeline, ali isto tako i od osobenosti pojedinih poddkategorija, odnosno grupacija u okviru svake naznaene uzrasne kategorije. Aktivnosti: DJEIJA IGRA djeca do tri godine djeca od etiri do est godina djeca od sedam do etrnaest godina IGRA I SPORT U KOLAMA osnovna kola, mlai uzrast, sedam do deset godina osnovna kola, stariji uzrast, jedanaest do etrnaest godina srednja kola, uzrast petnaest do osamnaest godina visoka kola, uzrast devetnaest do dvadeset etiri godine SLOBODNA I PROGRAMIRANA AKTIVNOST VANKOLSKE OMLADINE I ODRASLIH uzrast od petnaest do osamnaest godina uzrast od devetnaest do etredeset pet i preko etrdeset pet godina SPORT (VRHUNSKI SPORT) kolska omladina zaposlena omladina ostalo stanovnitvo u sportu AKTIVNOSTI I VJEBE U MEDICINSKO TERAPEUTSKE SVRHE preventivno terapeutsko rehabilitaciono

87

GRAEVINE ZA TJELESNI ODGOJ I SPORT

Arheoloki nalazi iz mnogih dijelova svijeta potvruju da su tjelesni odgoj i sport, kao dijelovi drutvenog ivota, pratili razvoj ovjeka od najstarijih doba. Najznaajnije i najizraenije doba povijesti tjelesnog odgoja i sporta je doba antike Grke i Rima. Drutveni znaaj tjelesne i duhovne kulture u staroj Grkoj jasno je ilustriiran mnotvom igara i slava od kojih su posebno bile poznate npr. Pajthijske igre (odravane u Delfima pod Parmasem u ast Apolona), Nemejske (u ast Diove u Nemeji na Korintu), Isthmijske (posveene Posejdonu), Pahtenajske itd.. Najpoznatije od igara, Olimpijske igre, o kojima je prvi zapis iz 776 godine p.n.e. odravale su se, kako znamo, svake etvrte godine u svetom dijelu Olimpiji, sa hramom Diovim i Herinim, koje se razvilo u privredno i drutveno sredite cijele Grke. Tu je bio uvan tzv. ''Disk Ifitov'' na kojem je bio zabiljeen dogovor izmeu spartanskog Likurga i elidskog kralja Ifita (Olimpija lei na sjeverozapadu Peloponeza u Elidi) o miru, koji su uvali Grci na Peloponezu na dobu od jednog mjeseca koliko su trajale Olimpijske igre. Drutveno politiki znaaj starogrkog tjelesnog odgoja tako je vrlo jasno izraen. Nasuprot tome u starom Rimu, karakterisano je kao potreba za obukom vojnika. Za imperijalistike ciljeve drave, i dalje pak deformaciji prirodnog sportskog nadmetanja u atrakciji ''igara'' pri kojima su ljudi bili opijeni krvavim predstavama meusobne borbe gladijatora na ivot i smrt ili borbe robova sa divljim ivotinjama. Ove igre nisu neki razvojni stupanj tjelesnog odgoja, ali njihovim prethodnikom je kultni obiaj natjerati borce na borbu na ivot i smrt meu sobom. Doba gladijatorskih borbi na vodenim povrinama bilo je tzv. naturalistiko predstavljanje morskih bitaka, za njih je na brijegu Tiberybi iskopan vjetaki bazen, drugdje su

88 odravane u vodom napunjenim arenama ili prostorima prirodnih jezera. Omiljene su bile, u Rimu, konjske trke. U drugom smislu razvio se, danas bismo rekli, ''rekreativni tjelesni odgoj'', za to su pogodni prostori bili rimske terme, gdje su se posjetitelji rekreirali kako u hladnim i toplim banjama, tako i u mnogim drugim tjelesnim aktivnostima, kulturom i zabavom, radilo se dakle o drutvenim sreditima za koje bismo danas rekli, sreditima za slobodno vrijeme. Niti srednje stoljee, sa kranskom ideologijom, smatrajui kulturu tijela neim vrlo grenim, nije moglo u potpunosti potisnuti tjelesni odgoj. Opet je bilo potrebno obuavanje vojnika ali i rekreacija pri lovu itd. Novi pogled na tjelesni odgoj donijeli su humanizam i renesansa. Nastanak modernog tjelesnog odgoja spojen je sa razvojem kapitalistikog drutva, naroito sa narodnom emancipacijom i svakako sa razvojem drutvenih klasa i njihovim shvatanjima. Karakteristinim dokazom toga je nastanak i razvoj tjelesnog odgoja u naim zemljama. Pri nastanku ''Sokola'' i pri osnivanju radnikih vjebaonica nije se radilo iskljuivo o vjebi tijela, nego o drutvenoj aktivnosti ijim ciljem je bilo narodno i klasno prosvjeivanje. Djelatnost ove organizacije nije se ograniavala na tjelesno vaspitanje nego se tu podsticala kultura, prireivale zabave, itd. Stare sokolane i radniki domovi bili su u stvari integrirani centri tjelesnog odgoja, kulture, zabave (centri slobodnog vremena). Ta tradicija preivljava i do XX stoljea kada se pak, po zavretku I svjetskog rata moe uoiti tendencija izoliranja tjelesnog odgoja od kulture i drugih drutvenih aktivnosti. Takoe se uoava i nekakva specijalizacija unutar tjelesnog odgoja i sporta, osnivaju se specijalizovani klubovi npr. fudbalski, teniski klubovi, itd. To je naravno podupirano od vladajue klase, zato to je njihovom interesu bilo da ''nepolitinou'' sporta i tjelesnog

89 vaspitanja bude podupirana ideologija objektivizma i kosmopolitizma. Klasni karakter organizacija tjelesnog odgoja vie nije mogao biti potisnut. Njihov razvoj se, prirodno, oituje kao paralela cijelog drutvenog razvoja, u nas izrazom toga je nastajanje Federacije radnikih jedinica tjelesnog odgoja godine 1921., proistekle iz saveza radnikih jedinica za tjelovjebu (DTJ), ije je vodstvo postupno prelo na suradnju sa buroazijom. Poetkom Federacije DTJ je i Spartakijada u junu 1921. godine u Pragu, dok je savez DTJ odravao svoju I olimpijadu na ljetnom stadionu, gdje se, do tada, odravalo nekoliko sokolskih sletova. Mjesto za odravanje spartakijade bilo je dogovoreno 12. lipnja, a 19. lipnja spartakijada se trebala odrati. lanstvo Federacije je za jedan tjedan izgradilo stadion sa drvenim tribinama, garderobama, stazama, ostalim dodacima itd. 19. lipnja spartakijada je poela vjebama takmiara da bi u nedjelji 26. lipnja na defileu lanstva bilo prisutno 100 000 gledatelja. Znaajnim inom za povijest modernog tjelesnog odgoja je uspostavljanje ili bolje rei obnavljanje olimpijskih igara na incijativu francuskog pacifiste barona Pjera de Kubertena na kraju XIX stoljea. Prve igre novog doba odrale su se u Atini, na srednjevjekovnom stadionu, godine 1986. Obnavljanje ove tradicije praeno je tradicijom graenja olimpijskih centara kao i pojedinanih graevina. Svaka od zemalja organizatora olimpijskih igara trudila se dati svoj maksimum u arhitekturi sportskih objekata. Drutveni znaaj tjelesnog odgoja je veoma irok, a njegovo provoenje jasno, nije jednostavno. U cijelom poslijeratnom periodu susreemo se sa tendencijom fokusiranja na vrhunski sport, bez proklamacija ''masovnosti'' i idejnog znaaja tjelesnog odgoja. To se da objasniti time da stvarni razvoj ide

90 cestom tzv. ''integracije'' tj. cestom zbliavanja dobrovoljne, kolske i ostale tjelesne vjebe, cestom integracije tjelesnog odgoja, kulture i daljnih dijelova tzv. ''slobodnog vremena'', pri emu vrhunski sport, najvjerojatnije, kree specifinom cestom. Integracija, koja zanima arhitekte i graevinske strunjake, s ove take gledanja, je to da je spojena sa specifinim pitanjima investicijske politike u oblasti sportskih graevina, sa arhitekturom sve do dispozicijskih detalja, svakako je tendencija koja je u skladu sa daljnim razvojem tjelesnog odgoja i njegovom ulogom u daljnjem razvoju drutva i pojedinca. Pitanje tzv. slobodnog vremena i rekreacije, postalo je silno diskutiranim pitanjem po cijelom svijetu, u zadnjih 15 godina, najvie u ovisnosti investicione djelatnosti i graenja. Tome je bio posveen XI kongres Meunarodne unije arhitekata 1971. godine. Tjelesni odgoj i turistika su osnovni dijelovi slobodnog vremena. Eksplozivni razvoj rekreacije je, naravno, uvjetovan ekonomskim mogunostima, brzim poveanjem ivotnog standarda, njemu pripada znaajno skraenje radnog vremena a time porast kvanta slobodnog vremena. Dokazom da se sve veoma tie urbanizma i arhitekture, je okolnost da na mnogim mjestima u svijetu dolazi do devastiranja prirodnih resursa, eksploatacije zemljita sa rekreativnim ciljem, emu se nismo ni mi oduprli i pored nastojanja planiranja razvoja (nepregledne kolonije vikendica na zemljitu pogodnom za rekreaciju). Rjeenje uvjeta za tjelesno vaspitanje usko je povezano sa pitanjem rekreacije u slobodnom vremenu te je tako meu zemljinim planerima i arhitektima dolo do podjele ''slobodnog vremena'' na: dnevno, vikend i godinje, te je stoga objekte za tjelovjebu potrebno graditi u svim tim sferama sa potrebnim vezama i u potpunom obimu. Moguno je npr. kada bismo vie panje posvetili stvaranju uvjeta za tjelesno vaspitanje

91 svakodnevno tj. graenje objekata direktno u mjestu ili u prigradskim zonama, da bi se smanjilo graenje vikendica. Rjeenje rekreacije i tjelesnog odgoja je, tako, eminentno urbanistiko pitanje, na koncu, ne bi samo vlastiti prostori ili gradski prostori trebali biti takvi da ovjek u njima rado provodi svoje slobodno vrijeme. Za predstavu o daljnjem razvoju tjelesnog odgoja i sporta mogu posluiti podaci u nauno istraivake studije kabineta organizacije UV STV iz 1973. godine o prognozi do 1990. godine. Tu se iz nekoliko alternativa (ivotne, ciljne, normativne, optimalne) prognozira razvoj broja uesnika tjelesnog odgoja u SR. Dolo se do zakljuka da je rast rekreativnog tjelesnog odgoja eksplozivan. Godine 1955. rekreaciju je upranjavalo 18% populacije, zahvaljujui uvoenju slobodnih subota 1965 jo 39%, da bi 1970. i 1971. godine broj stanovnika koji upranjava rekreaciju bio vei od 50 %. populacije. Poznavanje razvoja tjelesnog odgoja i sporta slui nam da bismo ispravno shvatili odnos izmeu tjelesnog odgoja i sporta, drutva, i konano arhitekture koja omoguuje njegovo ostvarivanje. Uopeno se moe rei da je poziv arhitekture zadovoljiti jasne drutvene potrebe, ali i odraavati stvarnost, tj. oslikavati drutvene tokove i ivot, davati izraz osjeanja drutva. Arhitektura ima osobine umjetnosti, ona je dio umjetnosti. Svojim osobinama arhitektura predstavlja jasan nain ivota i odnos prema ivotu. Ovisnost meu ivotnim stilom i osjeajima ljudi, s jedne strane, i arhitekture u oblasti tjelesnog vaspianja s druge strane, znai da je zadatkom arhitekture sportski objekata pored sluenja potrebama sporta i tjelesnog vaspitanja, odraavati razumljivim nainom stvarnost i davati izraz odnosa drutva prema sportu i tjelesnom vaspitanju. To se radi jo u pripremi, npr. pri planiranju prostora na kojem treba da budu graeni objekti. Odraz takvog

92 stava je panja u smjetanju objekta u urbanistikom organizmu, o prostornom odnosu objekta sa urbanistikom cjelinom.

Objekti za tjelesni odgoj u zemljinom planiranju i urbanizmu Osnovna pretpostavka za rjeenje zemljinog plana je ispitati potrebu u pojedinanim oblastima kojih se planiranje tie. Nasuprot drugim oblastima npr. kolstvu, distribuciji, itd., gdje se potrebe sa velikom preciznou mogu ispitati (u odnosu sa predvienim brojem stanovnika po zakonskim propisima moe se odrediti potrebni broj kolskih objekata, itd.), osnove za ispitivanje potreba za objektima namijenjenim tjelesnom odgoju, daleko su manje sigurne i tee ih je racionalno ispitati, jer je tee predvidjeti razvoj same rekreacije i tjelesnog odgoja. U prolosti (ugrubo se moe rei do drugog svjetskog rata) zemljite za gradnju objekata za tjelesnu vjebu odreivalo se, u sutini, onda kada je nastajala konkretna potreba, kada je, u stvari, neki graevinar bio sposoban kupiti ili iznajmiti posjed i uzgraditi objekt. Takva praksa, je naravno, totalno neracionalna, i brzo poslije rata se susreemo sa estokim poveanjem potreba na planu tjelesnog odgoja i sporta. Studiranje tog pitanja rezultiralo je izdavanjem ''Zbirke osnova za planiranje graenja sportskih objekata'' pripremljenje od strane STV godine 1967. koja obuhvata tzv. ''urbanistike ukazatelje'', ukazujui i odreujui povrinske zahtjeve objekata za tjelesno vaspitanje sa kojima treba raunati u zemljinom planiranju. Ukazatelji su podijeljeni u 3 grupe: 1. za ograniziranuu dobrovoljnu tjelovjebu, 2. kolski tjelesni odgoj, 3. tzv. neorganiziranu dobrovoljnu tjelovjebu.

93 Cijela povrina za organiziranu tjelovjebu se ustanovljava na 8 m po jednom stanovniku i dijeli se dalje na: VRSTA OBJEKTA M/STANOVNIKU Igralitenastadionu 5,000 Sportske dvorane 0,400 Pokriveni bazeni 0,045 Otvoreni bazeni 0,150 posebni objekti streljene, vodeni bazeni... 0,300 zelenilo i komunikacije unutar sportskih areala 1,250 UKUPNO 8,000 Ploha uvedena u ukazatelju znai tzv. ''urbanistiku plohu'' tj. potrebnu plohu za graenje pripadajueg objekta. U praksi se, nadalje koristi pojam tzv. ''iste vjebajue'' plohe, to je povrina vlastitog korisnog prostora, npr. korisna povrina ili radna, fiskulturne sale 12/24 je 288 m, u ukazatelju se na tu salu rauna ''urbanistika ploha'' 870 m. Dananja ''urbanistika ploha'' nogometnog igralita 100/65 m i sa 3000 gledatelja je 8550 m, igralite za koarku 1100 m, pokrivenog bazena 25/15 m 1125 m, otvorenog bazena 50/21 m 3150 m . ''Zbirka osnova'' dalje donosi uzorke odnosa objekat za ''tjelovjebu graana'' i broja stanovnika, mjesta koja imaju od 2000 do 5000 stanovnika i uvijek se tu radi o neto manjim plohama nego o onih 8 m po stanovniku. Pokazatelji za opremanje kola za tjelesni odgoj u ''Zbirci osnova'' proistekli su iz konkretnih graevinskih programa opremanja pojedinanih tipova kola, ovdje se pak ne navodi potreba za opremanjem visokih kola. Za dobrovoljno tjelesno vjebanje, neorganizirano (rekreaciono) ''Zbirka'' ustanovljava 2 m po stanovniku. To obuhvata tzv. sitna igralita u mjestima, djeija igralita itd. Po pitanju dijeljenja tjelovjebe na kategorije, moguno je navesti, pored ''Saznanja o razvoju tjelesne kulture prognoza do 1990'' koja ima karakter resornog ''dijeljenja'' do ''Funkcionalnog

94 sistema tjelesnog vjebanja i rekreacije u Pragu'' napravljenog od Sport projekta 1976. godine koji predlae promjenu sistema dijeljenja na: 1. otvorene plohe za vjebanje, 2. zatvorene plohe za vjebanje, 3. otvorene vodene plohe, i 4. zatvorene vodene plohe. Pitanje koje e biti predmetom daljnjeg raspravljanja. Konfrontacija navedenih ukazatelja sa stvarnim stanjem broja objekata za dobrovoljnu tjelesnu vjebu u SR sadrava ''Pregled fiskulturnih objekata TO'' izdan u martu 1973. godine koji operira sa neto drugaijim odnosom izmeu urbanistike plohe i iste vjebajue plohe i iznosi da je stanje iste plohe za vjebanje, koje je u to doba postojalo bilo 63,62% od potrebne u SR, od toga je fiskulturnih sala bilo 21,56%, na pokrivene bazene otpadalo je 1,96%, na otvorene bazene 19,86, na igralita 67,18 i na umjetne ledene povrine 16,22%. Nadalje, zanimljiva je uporedba naih pokazatelja sa istim u drugim zemljama. Po UNESCO-u potrebna ploha za tjelesnu vjebu ini u USA 35,0 m/stan., u SSSR-u 28,0 m/stan., u NDR 26,0 m/stan., vicarskoj 26,0 m/stan., Engleskoj 20,0 m/stan, na Kubi 18,0 m/stan., itd. Iz navedene stvarnosti proistie, da je potrebno pitanju ukazatelja pristupati sa punim razumijevanjem, da je do potpunog zadovoljenja naih potreba jo daleko, ili, moemo rei da ne bila greka ukoliko bi povrine za tjelesnu kulturu bile i vee od trenutnih potreba. Kako e se pitanje tjelesnog odgoja i objekata za tu namjenu dalje razvijati, stvar je i ivotnog standarda kao i znaaja tjelesne kulture u drutvu. U svakom sluaju potrebno je shvatiti osnovni odnos izmeu tjelesne kulture i realiziranom graevinarstvu. Tjelesnu kultura doprinosi razvoju graevinarstva, ali i obratno, realizirana graevina utjee na razvoj tjelesne kulture. Zadatkom zemljinog planiranja i urbanizma je razmjestiti objekte raznih

95 namjena u organizmu urbanistike cjeline u zavisnosti od njihovih potreba kao i potrebnom odnosu objekata meu sobom i to ne samo sa stanovita zadovoljenja jasnih potreba stanovnitva, nego jasno iskazati stav drutva spram stvarnosti i djela kojima su ti objekti namijenjeni. Ovdje se susreemo sa cijelim sustavom odnosa, koji se stalno razvija i kojega na koncu moramo, sa ciljem planiranja razvrstati. Za osnovno se moe uzeti dijeljenje u ovisnosti od kruga uivatelja, tu se radi naime o hijerarhiji objekata na objekte od svedravnog znaaja (za vrhunski sport i takmienja u meunarodnim okvirima) do objekata pridruenim individualnim kuama i stanovima (danas nije izuzetkom da si porodica izgradi npr.saunu, bazen, teretanu, itd. izravno u kui ili rekreacionom objektu). Do sada nije bilo uobiajeno, ali bi potpuno prirodno bilo te objekte graditi kao neizbjeni dio kue ili stana. Fiskulturni objekti za dobrovoljnu i rekreacionu fiskulturu u urbanistikim cjelinama iznad 10 000 stanovnika imaju izgleda takvu strukturu (objekti za viu skupinu uvijek obuhvataju sve objekte niih skupina): a.) skupina kua (cca 2000 stanovnika) igralite za djecu predkolskog uzrasta udaljenost do 100 m, b.) selo (cca 5000 6000 stanovnika) igralite za predkolsku djecu, igralite za neorganiziranu tjelesnu kulturu i rekreaciju mladei i odraslih sa sitnim igralitima za neke lakoatletske discipline. Pristupna udaljenost 300 400 m, smjeteno u ovisnosti sa kolskim zemljitem i kolskim igralitem i salom (oni se u veernjim satima koriste za vankolske aktivnosti). c.) mjesto ( cca 10000 i vie stanovnika) oblast igralita za osnovnu tjelesnu kulturu, laku atletiku i daljne sportove, fiskulturnu salu za dobrovoljnu organiziranu tjelovjebu, plivaki bazen itd. Pristupna udaljenost 800 1500 m, karakter objekata je uglavnom za vjebanje, izabrani objekti imaju i vee gledalite.

96 d.) grad; oblast igralita sa veim kapacitetom gledalita, sale sa veim gledalitima ili sportske dvorane, pokriveni bazen, umjetno klizalite, specijalizirane objekte (streljane, kuglane, biciklistike staze..). Kapacitet gledalita u ovisnosti od vrste je od 1% do 10% stanovnika pripadajue oblasti. e.) objekti od znaaja u gradovima koji su centri veih oblasti (okruga, drave..). Ova podjela ima rekreativan znaaj s obzirom na ''slobodno vrijeme'' i pitanjem dnevne vikend i dugotrajne rekreacije. Konkretno rjeenje urbanistikog zadatka potrebno je dobiti iz konkretnih uvjeta. To moemo podijeliti na dvije osnovne kategorije: uvjeti dati prirodnim okruenjem i uvjeti koji su dali stanje ire urbanistike cjeline, postojee i izgraene od drutva. Prirodne uvjete je potrebno vrijednovati s gledita potrebe korienja buduih objekata, s gledita tehnikih osobina, svakako s ekonomijom gradnje i s gledita emocionalnog utjecaja na okolinu (njihove estetske osobine). U prvom gleditu namee se pitanje klimatskih uvjeta (naravno, istoa), dalje pitanje preovladavajuih vjetrova i njihove snage (zbog biljeenja rekorda uspostavljeni su neki limiti brzine vjetra) i dalje (npr. atmosferski tlak ima utjecaj na korisnost objekata za trening vrhunskih sportista). Tehnikim osobinama pripadaju npr. geoloka pomjeranja koja imaju utjecaj pri temeljenju objekata, ali i na druga pitanja, npr. propustljiva podloga u igralitu znai manje napora na gradnji donjeg dijela igralita, u poreenju sa nepropusnom podlogom gdje se propusnost mora rijeiti nekim tehnikim sredstvima. Znaajnim initeljem je i reljef terena, gdje npr. do izravnavanja potrebne povrine moe igrati glavnu ulogu u trokovima za izgradnju terena ili obrnuto, odlina prirodna konfiguracija moe imati sutinski utjecaj na ekonomsku stranu graevine pri gradnji tribina. Svakako u rekreativnoj tjelesnoj

97 kulturi od kljune vanosti je estetska strana prirodnog okruenja, koja je u stvari glavnom vrijednou objekta, zato to je estetski utisak prostora veliki dio rekreativnog uinka. I na ostalim objektima se moe pokazati da je zavisnost tjelesnog odgoja i prirode u tom smislu, da je tjelesni pokret u stvari izrazom ovjekove pripadnosti prirodi i njegove sveobuhvatne spojenosti s njim . Dakle, ovisnost meu prirodom i objektima za tjelovjebu i rekreaciju je potpuno jasna, a ovisnost izmeu arhitekture i prirodne okoline je, prirodno, u punoj mjeri. Uvjeti, koji su za urbanistiko rjeenje oblasti tjelesnog odgoja ve dati postojeim stanjem ire urbanistike cjeline od ljudi ve stvorene, mogu se vrlo razlikovati zato to, nekad stojimo pred zadatkom stvoriti iroku urbanistiku cjelinu ''na zelenom luku'' kad su potreba fiskulture i rekreacije zajednikim tvoriteljem cijele koncepcije, a nekad je potrebno rijeiti potrebe tjelesnog vaspitanja u uvjetima regeneracije egzistirajue urbanistike cjeline. U takvim sluajevima mogunosti su ogranienije. Na osnovu svega zadatak rijeimo sa gledita na dvije stvari: 1. sa glediita funkcije i koritenja objekta, 2. sa gledita organizma urbanistike cjeline u kompozicijskom smislu. Za prvo gledite osnovnim uvjetom je funkcionalno ispunjenje objekta, njegov obim i konkretna namjena. Od vanjskih uvjeta najznaajnije je pitanje komunikacije, pripojenost objekta na mjesnu komunikacionu mreu. Kod manjih objekata to pitanje se moe reducirati na pristupnost objekta pjeakim komunikacijama, sa znaajem objekata raste, naravno, i sloenost rjeenja, sve do sluaja kada rijeimo uvezivanje objekata sa najveim kapacitetom u mjestu, na mjesnu komunikacionu strukturu, (obino je gradski stadion gledalite sa najveim kapacitetom u gradu). Deavanja na dravnim stadionima ili do konca na

98 olimpijskim objektima, su u pravilu najkoncentriranijim mjestima gradske transportne mree. Izbor zemljita za takve objekte je zato uvjetovan komunikacionim mogunostima. Za centralni objekt, kao preduvjet za uvezivanje na gradski komunikacionu mreu, se u pravilu uvodi da posjetioci moraju imati mogunost napustiti oblast u vremenu od cca 1 sata (komunikacija unutar stadiona se po pravilu dimenzionira na naputanje stadiona do vanjskih povrina za 10 min). Pritom, moramo shvatiti da 100 000 gledatelja na centralnom stadionu, nije nita neobino. Za takvu masu ljudi potrebno je obezbijediti prijevoz javnim sredstvima od kojih metro ima navedenu uobiajenu brojku od 25 000 30 000 ljudi na jednoj liniji u jednom smjeru za jedan sat, tramvaj 15 000 20 000, autobus 4500 6000 osoba za sat itd. Koritenje osobnih automobila ima svoju vlastitu problematiku, ne radi se samo o obezbjeivanju parking povrina nego i o kapacitetu prilaznih cesta, propusnosti raskrsnica itd. Po pravilu pitanje parkiranja kod centralnih objekata postavlja se kao osnovno u komunikaciji cijelog grada. Iskustvo nam pokazuje da je, tamo gdje je elja bila zadovoljiti parkiranje direktno u stadionu (npr. Azteki fudbalski stadion u Meksiku ili San Sino u Italiji) dolo je do toga da unutar ogromnog parkiralita stoji soliter stadiona i da ta povrina kada se ne koristi odaje hladan utisak, teka je za odravanje jer je tek s vremena na vrijeme koritena. Primjena drugaijeg rjeenja je olimpijski stadion u Minhenu gdje je parkiralite u doba olimpijade sluilo samo sportistima i novinarima tako da je njegova veliina relativno manja. Gledatelji su koristili iskljuivo javna prevozna sredstva tako da je tom parkiralitu mogla biti posveena vea panja (obiluje zelenilom). Sa gledita gradske komunikacione mree poloaj objekata velikog kapaciteta u pravilu je bolja u centralnoj

99 oblasti mjesta zbog takvog usmjerenja prevoza i sredstava. Sa druge strane u mnogim mjestima je dolo do nedostatka potrebne povrine u centralnim oblastima tako da su se objekti velikog kapaciteta morali graditi ekscentrino koje je i po pitanju komunikacije bilo potrebno rijeiti. Pored komunikacijskog gledita, spajanje funkcije sporta i tjelesnog odgoja u zavisnosti je sa ostalim funkcijama urbanistike cjeline naroito sa funkcijom tzv. drutvene nadgradnje. Prostori gradskog zelenila privlae gradnju rekreacionih objekata, tako su Njemakoj izmeu oba rata nastajali veliki ''sportski parkovi'' na zelenim prostorima pokraj velikih gradova (Nirnberg, Dortmund, Frankfurt...). Pitanje centralnog ili excentralnog poloaja glavnih sportskih oblasti je prije svega kompoziciono pitanje. Zanimljivo je, da je takva mogunost da se u jednakim zavisnostima iskazuje u razvoju antikog graenja isto kao i u razvoju modernih gradova. U antiko doba, u sluajevima kada radilo o tzv. ''rastuim mjestima'' koja su postepeno rasla i irila se, jo u doba kada tjelesni odgoj nije imao neki veliki drutveni znaaj, nalazimo da je poloaj sportskih objekata bio excentrini, tako je bilo npr. u Atini, njen poznati stadion lei van gradskih objekata. U mjestima koja su bila graena po planu, npr. u sluajevima kada su zarazne bolesti ili ratovi potpuno unitavali gradove, a oni potom bili ponovo graeni i obnavljani u razmjerno kratkom dobu susreemo se sa sportskim objektima kao sastavnim dijelovima gradske kompozicije, esto kao dijelom centralne gradske zone. Tako je npr. u Atini gdje glavna gradska kompozicijska osovina s jedne strane obuhvata i zavrava akropoljem, a s druge strane stadionom i gimnazijom i ide preko sustava agore sa javnim zgradama. Time je ovdje jasno iskazan znaaj stadiona u hijerarhiji gradskih objekata. Mjesto je bilo izgraeno izmeu V i IV stoljea p.n.e. i iz

100 tog perioda datira stadion. Vrlo zanimljivim primjerom opremljenosti sportskim objektima je antiki Rim. Na sastavu rimskih foruma je Koloseum, amfiteatar Flaviju (ovdje se svakako ne radi o ''fiskulturi'' u naem smislu, amfiteatar je prije svega sluio gladijatorskim bitkama). Na centralnom mjestu smjeten je cirkus Maksimus koji je sluio kao hipodrom, a bio je, vjerojatno, gledalite sa najveim kapacitetom svih vremena. Predpostavlja se da je njegov kapacitet bio 150 000 200 000 mjesta, neki autori navode ak 380 000 mjesta ( broj stanovnika antikog Rima rauna se na nekih 1,5 miliona, od kojih je 1/3 slobodnih a 2/3 robova). Dalje su, gotovo ravnomjerno po gradu bile razmjetene ''carske terme'', stadioni, cirkusi.. U moderno doba imamo primjere kao to je olimpijski stadion u Parizu koji je svoje mjesto naao u predgrau Colombes bez izravnog utjecaja na gradski organizam ili ''Doje stadion'' u Berlinu koji i u komunikacijskom i kompozicijskom smislu ima utjecaj na centar grada, takva situacija je i u dananjem Rimu. Poslije II svjetskog rata u socijalistikim zemljama dolazi do zanimljivih realizacija sa urbanistikog a naroito kompozicijskog gledita. Prije svih to je Moskva koja je 50-tih godina izgradila oblast na Lunjiku na prostoru od 180 ha, smjetenom u meandru rijeke Moskve u mjestu, gdje reljef terena zajedno sa rijekom tvori prirodni amfiteatar, gdje je na gornjoj plohi tzv. Lenjinovoj gori smjetena visoka zgrada univerziteta Lomonosov. Kompozicioni utjecaj oblasti sa datom proizvodnom sredinom je vrlo oiledan. Oblast lei na osi koja spaja povijesno jezgro sa Kremljem sa dominantnim univerzitetom Lomosov. Kao specifian problem javilo se graenje i smjetanje centralne oblasti u Pragu. On je, prirodno, spojen sa razvojem tjelesne kulture u modernom dobu, gdje je iz doba XIX stoljea nastavljena tradicija ''Sokola'' i njegovih ''svesokolskih'' sletova kao i tradicija

101 radnikih drutava i njihovih ''spartakijada''. Za svesokolske sletove bio je 1912. godine izabran Strahov, gdje se pak sa graenjem zapoelo za slet 1926. godine, po projektu ing. ika i arh. Krasneka. Izmeu oba rata bilo je nastavljeno po prijedlogu arh. Drijaka, Balearka i Koppa. Godine 1948. bila je izgraena sjeverna i juna tribina glavnog stadiona po projektu Balcarka i Koppa, a 70-tih godina je bilo potrebno preraditi stadion za laku atletiku. Preraen je bio za prvenstvo Evrope u lakoj atletici odrano 1978. godine (arh. Kutnar i Zeman KPU Prag) i dopunjen za sportsku halu. Oblast jo uvijek nije zavrena i predpostavlja se njegovo daljnje graenje. Strahovskoj oblasti znaajnu ulogu je igralo pitanje kompozicije. Strahovski vrhovi su dominantne take reljefa Praga, s njih je pogled na gotovo cijelu praku kotlinu, povezani su sa centralnim povijesnim dijelom grada, uoljivi su u svim gradski panoramama. Njihovom manom je to su prikljueni gradu, to u prolosti nije bio problem, sa komunikacijskog gledita oblast je u sutini exentrina. Daljnja mana (koja organizatora sletova nije zanimala) je velika sila vjetra, faktor koji ni na zadnjem lakoatletskom takmienju nije bio do kraja otklonjen. Iz svega to je ovdje bilo reeno o strahovskom arealu, jasni su razlozi to je gotovo paralelno sa zavretkom njegove gradnje nikla ideja o gradnji daljnjeg sportskog centra sa takvom funkcijom, sa kojima se susreemo u gotovo svim velikim gradovima svijeta. Usmjereni zemljini plan predpostavlja daljni razvoj objekata na, moe se rei, tradicionalnim povrinama koje su toj namjeni i do sada sluile, kao i na povrinama koje do sada nisu bile koritene. Opremljenost Praga ovom vrstom objekata u poreenju sa ostatkom R je na najniem nivou. Do sada je u Pragu 510 ha povrine za tjelesno vjebanje to je 25% ispunjenja norme po ukazatelju STV.

102 Urbanistiku stranu rjeenja oblasti razumijemo konano kao odnose meu pojedinanim objektima, prostornu i materijalnu koncepciju iste oblasti. Ovdje je opet potrebno stvar prosuivati sa oba glavna gledita: funcionalnog i kompozicionog. Sa funkcionalnog gledita kao prvi zahtjev moemo smatrati pokuaj ograniavanja vanjskih utjecaja na minimum (npr. buku komunikacije), ali i obrnuto, onemoguiti lo utjecaj rada tjelesnog odgoja na okolinu (npr.kolsko igralite se smjesti tako da ga nije moguno vidjeti iz uionica itd.). Sa kompozicijskog gledita, potrebno je isto kao i pri rjeavanju smjetaja oblasti u iroj urbanistikoj cjelini, rijeiti u lokalnom razmjeru odnos sa egzistirajuim odlikama prirodne sredine, kao i meu pojedinanim objektima i njihovom ljudskom i drutvenom aspektu, i dalje materijalnom i prostornom utjecaju. U pravilu dominantni objekt je sredinji stadion koji ima i najvei kapacitet gledalita, ali i najrobusniju masu. Prirodno je, da je u manjim oblastima, mjesnim ili seoskim, rjeavanje ovih problema jednostavnije, ali je ak i tu potrebno drati se navedenih principa. Slini principi vrijede i pri rjeavanju rekreacionih objekata, gdje se vrlo esto susreemo sa izuzetno vrijednim prirodnim prostorima iji je dominantni dio vodena povrina (''Dban'' u Pragu). Dispozicijski i radni osnovi rjeavanja funkcionalnih pojedinosti objekata tjelesnog odgoja U osnovi, korisni i radni prostori u sportskim objektima mogu se podijeliti u tri skupine: 1.) prostori koji slue sportistima ili aktivnim uesnicima u tjelesnom vjebanju, 2.) prostori za gledatelje, 3.) dopunski prostori (npr.fast food restorani, smjetajni objekti, administrativni objekti, klupske prostorije..)

103 Prostore koji slue aktivnoj tjelesnoj vjebi dalje moemo dijeliti na: a.) osnovne plohe i prostori za tjelesnu vjebu, i b.) pribor sportista.

Plohe i prostori za tjelovjebu Tipologija strana ovih ploha ima specifinu karakteristiku: gotovo sve sportske igre i discipline imaju svoja osobna takmiarska pravila koja do znaajne mjere odreuju pravljenje i opremanje radne plohe ako se eli da ona bude adekvatna datoj sportskoj disciplini. Time je tipologijska strana objekata odreena, a promjenljiva je samo u odreenoj mjeri. Za namjene treniranja, po pravilu je namjera korisnika da te plohe odgovarajui takmiarskim pravilima. Za rekreativno tjelesno vjebanje nije neophodno se drati ovog aspekta, neki rekreativni objekti imaju svoje specifinosti, koje iz njihovih funkcija logiki proistiu (kupalite, djeija igralita, itd.). Specifinim pitanjem objekata pod otvorenim nebom je orijentacija igralita i staza u odnosu na strane svijeta. Rjeenje tog pitanja dato je uinkom direktnog sunevog zraenja u odnosu potrebu korienja, da bi takmiari bili minimalno pod utjecajem sunevih zraka (istok zapad). Znaaj ovog initelja svakako je razliit u raznim vrstama sporta. U nekim vrstama nema osobit znaaj, dok je u drugim odluujui. Drugi primjer je u igrama sa loptom npr. tenisu. Ovdje je jasno da znaaj pomenutog initelja ima direktnu ovisnost sa smjerom pokretanja loptice i igraa, koji je manje vie paralelan sa osovinom koja dijeli igralite, pa je stoga ciljem da se sunev kolut, ako je mogue, ne pojavljuje u vidnom polju igraa. Igralite se zbog toga orijentira da osovina dijeljenja bude u pravcu sjever jug (obino se doputa

104 mogunost odstupanja 15). Kao razlog ovome navodi se da se igra obino odvija u popodnevnim satima, kada je sunce na zapadu, naravno puno jaim razlogom je ta okolnost da je u ranim jutarnjim i ranim veernjim satima sunce blizu horizonta, tako da bi u obrnutoj orijentaciji ono neprikidno nalazilo u vidnom polju igraa. Kao daljni razlog ovakve orijentacije navodi se da je glavna tribina za gledatelje najbolja na zapadu, odakle gledatelj ima dobro osvjetljenje deavanja na terenu, a sam nije osunan. Aplikacija ovog pitanja na pokrivene prostore za tjelesnu vjebu je pitanje njihovog dnevnog osvjetljenja. Uinak dnevnog svjetla u sutini ima trostruki znaaj: radni, psiholoki i bioloki. Bioloki se pojavio u doba funkcionalizma, radi se u sutini na utjecaj sunevog zraenja na mikroorganizme, ili pitanje higijene, koji ni izdaleka nema tu vrijednost za koju se mislilo. Psiholoki znaaj dnevnog svjetla je neuporedivo vei, radi se o kompletnom raspoloenju objekta u koji dospijeva dnevno svjetlo. Kada bismo suprostavili psiholoki znaaj dnevnog svjetla i vezu sa exterijerom dali bismo sa radnog gledalita prednost vjetakom osvjetljenju koje se da idealno rijeiti (pomenemo li naravno, pitanje energije, onda se ne radi samo o energiji namjenjenoj osvjetljenju nego i onoj za provjetravanje). Sa radnog gledita ili gledita koritenja prostora (uz psiholoko gledite) osvjetljavanje objekata dnevnim svjetlom rjeava se sa obzirom na karakter korisnika. Razliito e biti fiskulturne sale za kolsku djecu rijeene (znatnu ulogu ima psiholoki utjecaj dnevnog svjetla), od sala za igre sa loptom za vrhunske sportiste, gdje je radno gledite, naravno, dominantno. Iz radnog gledita radi se u osnovi o dva cilja: za prvo dostii nivo osvjetljenja dovoljnog intenziteta, na datoj plohi ravnomjerno rasporeenog, za drugo smjestiti osvjetljavajue otvore tako da bude onemogueno

105 osunavanje sportista i gledatelja. Zato u sportskim salama ne smjetamo osvjetljavajua tijela ili otvore iza golova (specijalno ne iza koeva za koarku), tj. na elo prostora. Prosjeni nivo osvjetljenja zavisi naravno od razmjera osvjetljavajueg otvora, na njegovoj visini i na odnosu visine i irine osvjetljavanog prostora. Pri jednako visokom redu prozora, red koji je blizu poda osvjetljava plohu podloge vrlo intenzivno u blizini samog okna ali ta vrijednost brzo pada prema unutranjosti prostora. Red prozora iste veliine smjetenih na stropu sale prua manje intenzivno svjetlo ali je zato ono ravnomjernije rasporeeno. U uobiajenom tipu fiskulturnih sala jednostavno osvjetljenje je nedovoljno te se koristi bilateralno osvjetljenje koje omoguava dovoljan intenzitet i ravnomjernost osvjetljenja. Karakteristinom osobinom ovog rjeenja je okolnost, da pri svakoj orijentaciji najmanje jednim redom prozora moe do prostora prodirati direktno sunevo zraenje, koje je, sa gledita korisnosti, za igre sa loptom nepoeljno. Zato se za vienamjenske fiskulturne sale preporuuje odstranjivanje direktnog sunevog zraenja npr. aluzinama. Za specijalizirane fiskulturne sale npr. za igre sa loptom, esto se susreemo sa rjeenjem sredinjeg osvjetljenja uraenog tako da bi proputalo samo razbacano svjetlo (sjene obrnute ka sjeveru). Ovo rjeenje ima znaajan psiholoki uinak dnevnog osvjetljenja, koje se pojava kada se provede kombinacija bonog osvjetljenja (sa sjevera) i sredinjeg osvjetljenja. Sjedinjavanje sa exterijerom se najbolje dostigne bonim ostakljenjem po cijeloj visini prostora. U fiskulturnim salama ovo je rijetko iako ima i drugaijim primjera. Prozorska okna potrebno je svakako zatiti od razbijanja, uglavnom elinim mreama koje ovaj efekat smanjuju. Kod pokrivenih bazena, pak, potpuno ostakljenje stanice su u cijelosti

106 uobiajene, to je dato karakterom funkcije objekta (radi se u sutini o psiholoko emocionalnom razlogu, plivaki sport, naroito rekreativnog karaktera, emocionalno veemo sa prisustvom prirode). Umjetno osvjetljenje fiskulturnih povrina je specijalno pitanje, koje je pri projektiranju objekta predmetom rjeavanja specijalista, za te prostore se proizvode specijalna svjetlosna tijela, u ideji graevine je ak potrebno stvoriti optimalne pretpostavke za njihovo razmjetanje, instalaciju i odravanje. Potrebno je shvatiti da rjeenje umjetnog osvjetljenja bitno utjee na arhitektonski izraz objekta. Zahtjevi za umjetno osvjetljenje dati su sa istih aspekata kao i za prirodno osvjetljenje, kako sa gledita sportista tako i gledatelja i pri tome jo i sa aspekta potreba snimanja televizije ili filma. Jednako kao osvjetljavanje, ne smije se u fiskulturnim salama zaobii i pitanje prostorne akustike. Ne radi se, naravno, o kvalitetu akustike prostora kakva je traena u drugim tipologijskim vrstama, ali se radi o komponenti sredine, koja u negativnom primjeru moe ak onemoguiti predvienu namjenu. Npr. pomenemo li akustike uvjete pokrivenih bazena, kod kojih su sve strane ukljuujui i samu povrinu vode kao i strop vrlo jakog odraza, buka moe dostii takav intenzitet da bitno narui mogunost koritenja bazena za obuku ili trening plivaa. Zato je potrebno u salama, a naroito bazenima koristiti upijajue materijale kako bi se nivo buke smanjio na najmanju moguu mjeru. Veliki znaaj za ispravnu funkciju objekata za tjelesni odgoj ima rjeavanje podloge igralita i staza kod otvorenih objekata i podloga u zatvorenim objektima. Zahtjevi za osobinama povrine igralita i staza su: ravnina i njena stalnost (vrstina, da ne nastaju deformacije koritenjem), tvrdoa (ima utjecaj na sportski domet i sigurnost pri padu), bezpranost, propusnost (da bi

107 voda to prije otekla, a povrina ne promijenila svoje osobine), neklizavost, lako odravanje. Pravim uvjetom za izbor materijala je osobina podloge zemljita na kojem se igralite i staze grade, odnosno njihovoj propustljivosti. Razlikujemo tzv. propusne podloge kod kojih se sloj vode debljine 1,0 cm utopi najdalje za 2,0 min, polupropusne kod kojih voda otekne za 2,0 16,0 min te nepropusne podloge kojima je potrebno preko 16,0 min za otjecanje. Pored tradicionalnih materijala u novije doba se koriste i razne vjetake mase izgradnji sportskih objekata. Njihova era je poela pojavom uvenog ''tartana'', a danas postoji nebrojeno mnogo firmi koje se bave proizvodnjom za ove namjene. Hemijski sastava materijala i nain proizvodnje firme svakako nastoje drati u tajnosti. Osnovnim sastojkom obino bivaju poliuretan guma, neopren, itd.. Takvi vjetaki materijali ne proizvode se samo za igralita i staze nego ak i kao zamjena za snjene povrine za skijanje, klizanje, ski skokove, itd. Proizvodi se i umjetni travnjak za koritenje u dvoranama, gdje bi koritenje pravog bilo nemogue zbog odravanja. Prvi od takvih proizvoda bili su nepropusni, ali danas je i ta osobina rijeena. U podlogama dvorana i pokrivenih prostora otpada zahtjev za propusnou, poveava se zahtjev za bezpranost i jednostavno odravanje a specifino se javlja zahtjev za tvrdoom sa ijeg gledita raspoznajemo dvije vrste: 1. tvrde podloge, gdje pri udaru lopte ili igraa podloga iskae silu suprotnog smjera, ''odbija'', lopta se jae odrazi od podloge, i 2. plastino elastine podloge, koje se pod pritiskom, udarom deformiu, ali ne iskau protivsmjernu silu, ne odbije. Prva vrsta se koristi za igre sa loptom, dok je druga vrsta, uglavnom, za gimnastiku. Podloge je dalje moguno dijeliti na podloge sa tzv. lineranom deformacijom (gdje je protivsmjerna sila linearno zavisna od na silu koju ima udarajui

108 predmet) i podloge sa tzv. ''exponencijalnom deformacijom'' gdje razmjer udarajue sile ka deformaciji nije linearno zavistan nego se sa veliinom udarajue sile postepeno smanjuje. Mnogo sportskih disciplina zahtijeva specijalno ureenje podloga i daljnih dopuna (npr. doskoita, staze za kuglanje, plohe za teku atletiku,itd.), koje su pravilima tih disciplina precizno opisana. Veliina prostorija za pribor sportista u sportskim salama cijeni se na 10,0 15,0 % povrine istih.

Prostorije za sportiste Glavne funkcionalne jedinice dopunskih objekata za sportiste su garderobe i higijenske prostorije. Pri njihovom kreiranju potrebno je pored propisa potovati i funkcionalnu stranu u zavisnosti od naina njihovog koritenja, koja su specifina radi li se o igralitu pod vedrim nebom ili pokrivenim objektima ili objektima za vrhunski sport ili rekreacionim objektima, kao i kod vrste sportske discipline (npr. garderoba za hokejae ima drugaije zahtjeve od garderobe za osnovno tjelesno vjebanje).

Prostori za gledatelje Tzv. ''vidljivost'' gledalita je osnovni funkcijski zahtjev, koji vrijedi za gledalita uope, a koji u sportskim objektima ima i neke specifinosti. Vrlo je bitna udaljenost gledatelja od mjesta deavanja na borilitu. Nekad se to iskazuje empirijskim brojevima tako da npr. gledatelj nogometa ili lake atletike ne smiju biti udaljeniji od sredine igralita vie od 150 m ili u hokeju vie od 60 m itd. Ti brojevi imaju svakako relativnu vrijednost zato to u manjim objektima imaju i manje vrijednosti dok u velikim

109 stadionima (npr. Marakana u Rio de aneiru) daleko prekorauje te vrijednosti. Takoer, bitno je da sama konstrukcija objekata ne predstavlja prepreku u vidljivosti gledatelja to je kod starijih objekata bilo sasvim uobiajeno. Pri kreiranju gledalita takoe se postavlja pitanje ''krivulje vidljivosti'' tj. ispunjenje uvjeta da gledatelj iz udaljenijeg reda gledalita moe vidjeti preko glava gledatelja koji stoje ili sjede ispred njega. U praksi se koristi rjeenje proisteklo iz grafikog istraivanja prosjeka rasta gledalita, a ono se bira iz konkretne namjene stadiona: za igralita sa igrama sa loptom ili stazama za tranja, itd., u pravilu je to granica borilita (mantinel) a to je 50 cm visoko nad plohom. Dalje biramo s osvrtom na ostale okolnosti udaljenosti prvog reda tribina i njene plohe. Nad povrinom prvog reda, u visini oiju gledatelja (120 cm sjedeeg, 160 170 cm stojeeg) nacrtamo krui ematski prikazujui glavu gledatelja sa poluprenikom jednakim udaljenosti visine oiju i tjemena gledatelja u pravilu 12,0 cm (tehniki naziv za ovaj poluprenik je ''nadvienje''). Daljnje redove konstruiramo tako da ''oko'' gledatelja bude u visini sredine glave daljnjeg gledatelja itd.. Mjera maksimalnog mogueg plastinog dojma pri praenju deavanja na borilitu je posljednji od glavnih initelja dobre vidljivosti sa tribina. Plastina vidljivost je uslovljena sa etiri initelja: 1. tzv. binokularnim vienjem, 2. tzv. zranom perspektivom, 3. tzv.geometrijskom perspektivom, i 4. osvjetljenou deavanja na borilitu, eventualno osunenjem gledatelja. Binokularno vienje je poznati efekat, koji lei u tome, da je rezultatom stvarnosti da gledamo sa dva oka, koja su na odreenoj udaljenosti meu sobom, vidimo posmatran predmet iz dva razliita ugla, na toj osnovi smo sposobni do odreene mjere razaznavati udaljenost od koje je posmatrani

110 predmet smjeten i njegovu plastinu formu. to je predmet blie taj je efekt jasniji. Pri veim udaljenosti on se praktino gubi. Zrana perspektiva znai mogunost prosuivanja udaljenosti predmeta od posmatraa, im je izmeu posmatraa i predmeta vea udaljenost tim neprovidni dijelovi zraka (praina, magla) ine sliku predmeta manje jasnom. Obrnuto, taj efekt vrijedi pri velikim udaljenostima (npr. pri panoramskom pogledu razaznajemo nekoliko vrsta ''planova''). Oba ova efekta za kreiranje gledalita nemaju praktini znaaj zato to njihovi rezultati nisu odluujui i na njih u sutini ne moemo ujecati. Odluujui znaaj pak ima tzv. geometrijska perspektiva, iji znaaj se moe ilustrirati jednostavnim primjerom: kada bismo gledali utrku brodova iz smjera njihovog kretanja sa nivoa povrine vode ne bismo razaznali koji je brod naprijed a koji nazad. Kada bismo na utrku gledali iz istig smjera ali sa vieg poloaja bolje bismo razaznali meusobni poloaj brodova. Teoretski ovaj efekt moemo karakterizati sa dva initeljima: horizontalnim kutom gledanja i vertikalnim kutom gledanja. Utjecaj osvjetljenja na vidljivost Naplastinije se posmatrani predmet ili radnja vidi ukoliko osvjetljenje dolazi normalno na smjer pogleda gledatelja, manje ukoliko je ono sa strane gledatelja, a najmanje ukoliko je osvjetljenje istog smjera ali sa suprotne strane, gdje u ekstremnim sluajevima gledatelj vidi samo puku siluetu posmatranog predmeta. Problem osunavanja dolazi u obzir kod otvorenih stadiona i to tada kada se u vidnom polju gledatelja pojavljuje intenzivan svjetlosni izvor tj. sunce. Uz predpostavku da deavanja na borilitu gledamo poslijepodne i da orijentiramo borilite osom dijeljenja u smjeru sjever jug,

111 pritom reflektiramo zahtjeve voene geometrijskom perspektivom, sa gledita osvjetljavanja i osunavanja, najveu vrijednost ima zapadna tribina. Zato se kod malih gledalita gradi tribina samo na zapadu, a kod velikih se zapadna tribina smatra glavnom. Prototipom najdosljednije primjene svih efekata teorije vidljivosti je stadion meksikog univerziteta iz 1955. godine, gdje je najvea tribina zapadna, neto manja je istona, a najmanje su na sjeveru i jugu. Oblik je priblino kruni. U ovom primjeru potuje se udaljenost , horizontalni i vertikalni kut, osvjetljenost i osunanost. Od doba njegove gradnje u sutini sve vrhunske ideje i realizacije apliciraju ovaj tip (Tokio 1964., Minhen 1972.). Stadion u Montrealu se od ovog niza razlikuje zato to je zbog ideje potpunog pokrivanja dolo do neto drugaijih pretpostavki i zavisnosti.

Pranjenje gledalita i osnovi kreiranja komunikacije u gledalitu Osim vidljivosti pitanje projektiranja komunikacija u gledalitu je najvanija komponenta projekta. Ispravno kreiran komunikacijski sistem mora obezbijedititi nesmetan i neprekidan protok ljudi i naroito mora biti zagarantirana sigurnost gledatelja. Tu je izuzetno bitna poarna sigurnost objekata gdje se mora ispuniti niz uvjeta kao to je broj ''poarnih usjeka'', zatim irina i duina puteva za evakuaciju, njihov broj u odnosu na kapacitete gledalita, odoljivost koritenih konstrukcija na poar tj. sposobnost odolijevanja materijala koji su koriteni, zatim i druge okolnosti, da li se radi o zatvorenoj graevini ili gledalitem pod otvorenim nebom. Najmanja mjera ''poarnog usjeka'' ustanovljena je na 100x160 m, iz ega prizilazi da tribine moraju biti uvijek konstruirane bez poarnog rizika, praktino da sve konstrukcije moraju biti negorive, a

112 poarno optereenje moe biti najvie 7,5 kg/m (npr.sjedalo od drveta ne smije biti tee od 7,5 kg/m). Pitanje zatite od poara rjeava specijalista, arhitekta jo na konceptu mora saraivati sa njim kako bi doao do efektnog rjeenja. irina puteva za spaavanje zavisne su od broja osoba koje te puteve trebaju proi a takoe i od poarno tehnikih osobina tih puteva. Iz ustanovljenih normi proistie da bi jednim putem za spaavanje irine 55 cm moglo proi 1600 osoba, to bi znailo da bi pranjenje gledalita trajalo otprilike 45 min. Iz dosadanje prakse vrijedi da otvoreni nepokriveni stadion se mora isprazniti za 10 min, a pokriveno gledalite za 5 min. Pri kreiranju unutarnjih stadionovih komunikacija je svakako bitno zadovoljiti sigurnost gledatelja, a iz mnogo puta provjerenog iskustva nalazimo da je opasnost od havarije kud i kamo manja prilikom punjenja gledalita nego prilikom njegovog naputanja. Iz daljnjih iskustava proizilazi da do havarisanja ne dolazi prilikom kretanja gledatelja po ravnini ili stepenicama u smjeru kretanja prema gore, nego gotovo uvijek pri silasku niz stepenice, a to je njihova duina vea time je vea i opasnost. Zbog toga se broj stepenica u jednom nizu preporuije najvie na 15. Taj uvjet uvijek moramo potovati na stepenicama mimo vlastitog prostora gledalita. Zato bi se na vlastitom prostoru gledalita gledatelji uvijek morali kretati smjerom nagore, a smjerom prema dole samo onda kada je broj stepenika vei od 18 to odgovara 6 redova tribina. Za naputanje gledalita potrebno je stepenite podijeliti odgovarajuim podestima. Prostorije za potrebe gledatelja Higijenske prostorije gledatelja potrebno je ralaniti i smjestiti na osnovu ukupne dispozicije, da bi njihova dostupnost bila odgovarajua:

113 Igralita WC ENE 1 sjedalo do 50 ena 2 sjedala do 200 ena 1 sjedalo na svakih daljnjih 200 ena WC MUKARCI 1 sjedalo na 100 mukaraca 1 sjedalo na svakih 100 daljnih mukaraca na 1 WC 1 pisoar UMIVAONICI na 3 WC-a 1 umivaonik Stadioni i sportske hale WC ENE do 1000 gledatelja 1 sjedalo na 125 ena 1000 2000 gledatelja 1 sjedalo na 500 ena 2000 10 000 gledatelja 1 sjedalo na 1000 ena 10 000 30 000 gledatelja 1 sjedalo na 2000 ena WC MUKARCI do 1000 gledatelja 1 sjedalo na 250 mukaraca 1000 2000 gledatelja 1 sjedalo na 500 mukaraca 2000 5000 gledatelja 1 sjedalo na 2000 mukaraca 5000 15000 gledatelja 1 sjedalo na 2000 mukaraca 15000 50000 gledatelja 1 sjedalo na 5000 mukaraca 1 sjedei pisoar na svakih 100 gledatelja broj stojeih pisoara moe biti manji UMIVAONICI ene: na 3 WC 1 umivaonik muki: na 5 WC-a 1 umivaonik Broj mukaraca i ena preporuuje se uvaavati u odnosu 7 : 3 (u nekim sportovima moe biti i obrnut npr. gimnastika).

114 Dopunski prostori U sportskim objektima u pravilu bivaju projektirani i realizovani daljni prostori koji slue gledateljima ili sportistima. To su npr. prostori za ishranu, naroito bifei ili jo vei rang restorana. Dalje to su administrativne prostorije, drutvene prostorije (npr. klubovi), prostorije za sastanke, za poslugu, prostorije za obuku i uenje itd. Takoe, prave se i specijalizirani prostori koji su u oblasti ljekarske brige, kao i prostori za regeneraciju (masaa, rehabilitacija u ljekovitim vodama). Specijalnim prostorijama se smatraju saune koje se grade kao samostalni tipologijski tip, jednako u sportskim objektima kao i u hotelima ili potpuno samostalno. Za dio dopunskih prostorija za sportiste, moemo smatrati i teretane gdje su smjetene specijalne sprave i pribori koji imaju za cilj poveanje fizike spremnosti. U sportskim objektima potrebno je, dalje, graditi prostorije za novinare, reportere, itd. (reporterske kabine, mjesta za tv kamere, itd.). Za reporterske kabine potrebno je odabrati mjesto gdje je vidljivost najbolja, pedestih godina to su bila mjesta na zapadnim tribinama iznad zadnjeg reda gledatelja, odakle je vidljivost bila najbolja. Dalje, na gotovo svim velikim centralnim stadionima zahtijeva se odvojeno gledalite od ostalog za tzv. oficijelne goste i njihove dopunske prostorije, takoe, tu su i zahtjevi za vatrogasce, prvu pomo, javnu sigurnost, itd. Kod velikih objekata to su razne prodavnice, informacijska sredita, pote mjenjanica, itd.

Neke vrste objekata za tjelesno vaspitanje Broj vrsta objekata za tjelesni odgoj je veoma irok, kako sa tipologijskog gledita tako i sa konkretnih graevinskih oblika. Zapravo, zahtjevi na irini

115 graditeljskih radova se u pojedinim tipologijskim vrstama vrlo razlikuju. Prvi od ''objekata'' za tjelesni odgoj je u stvari slobodna priroda, gdje se ostvaruju tako rei najfrekfentniji i najvei primjeri tjelesnog odgoja (turistika, kupanje, zimski sportovi, itd.), gdje za takve objekte nije potreban nikakav ljudski zahvat u formi graditeljskih djela. Na drugoj strani su objekti koji predstavljaju vrhunske primjere graditeljske tehnike (stadioni, sportske hale).

116 IGRALITA I OTVORENI STADIONI Grka ''palaistra'' je porijeklom bilo igralite, vjebalite za koje se koristilo prosto komad ravnog terena. Kasnije ono biva ogranieno, okrueno kolonadom, dalje mu bivaju pripojeni kupatila, garderobe, prostor za mazanje tijela uljem (za borce), iz toga nastaje tipologijska vrsta ''gimnazion''. Kao stadion najranije je sluio odgovarajui prirodni oblik. Tako je bilo npr. u Atini, gdje su, na mjestu kasnijeg tipinog grkog stadiona, gledatelji dolazili borbama na ravnom terenu sa prirodnih padina terena. U Priomu je bila izgraena jednostavna glavna tribina oblikovanjem pada samog terena prema ravni borilita, a na njegovom vrhu (tribine) bio je dodan pokriveni ''dromos'', kolonada sluei kao pokrivena staza za tranje. U Miletu je s jedne strane ista ovakva tribina, dok je na drugoj izgraena tribina nasipanjem zemlje na potporni zid. Tako nastaje daljni tip sa dvostranom glavnom tribinom. Primjer krajnjeg razvojnog tipa je stadion u Atini koji ima formu potkovice, a njena dananja forma polazi jo iz II stoljea nae ere. Luni oblik potkove zasigurno zavisi od razvoja hipodroma, borilita za trke konja. Pri trkama, na mjestu luka, borci ili takmiari su okretali svoje zaprege u suprotni smjer i ovdje je dolazilo do najdramatinijih momenata trke, zato su ta mjesta za gledatelje imala najveu cijenu. Borilite stadiona je bilo dugo cca 200 m (1 ''stadion'', starogrka mjera udaljenosti na kojoj se takmiilo u tranju), a irina je bila cca 30 m. Takav oblik borilita odgovarao je straogrkim disciplinama u kojima se takmiilo (grki ''penatlon'' petoboj, obuhvatao je tranje, skok u dalj, bacanje diska i koplja i borbu hrvanje). Iz hipodroma se u doba Rima razvio tzv. ''cirkus'' koji je sluio za omiljene trke konja i zaprega kao i za predstave sa divljim ivotinjama. Tipinim primjerom je Neronov cirkus u Rimu. Najvei od

117 rimskih cirkusa je bio ''cirkus maximus'' u centru Rima, koji je primao 250 000 gledatelja, a po nekim autorima ak 380 000 gledatelja. Tipinom rimskom vrstom bio je pak ''amfiteatar'', graevina ovalnog oblika, zatvorene tribine oko ovalne arene, mjestom drastinih gladijatorskih bitaka. Naziv ''amfiteatar'' nastao je tako to u stvari izlazi iz dva ''teatra'' elom okrenutih meu sobom (antiki ''theatron'' imao je otprilike polukrunu formu, a rije amfi znai dvoje, oboje). U sredozemnoj oblasti poznato je oko 140 objekata ovog tipa (Pompeji, Verona, Pula, itd.). Najpoznatiji je rimski ''Koloseum'', amfiteatar Flavija iz prve polovine I stoljea nae ere. Sa formalne strane na poetku modernog doba razvoja nastaje spor izmeu pristalica antike forme ''potkovice'' i pristalica rimske forme ''amfiteatra''. Forma potkovice se primjenila npr. na stadionu Via Flaminia u Rimu, vojnog stadiona u ikagu, olimpijskog stadiona u tokholmu iz 1912. godine itd. Ovalna forma primjenjena je na sadionu u Los Anelosu, Vankuveru, Yale univerzitetskom stadionu u New Havenu, itd. Ovalna forma je prevladala zbog iskustva da ima bolju vidljivost od onih sa ravnostranim tribinama. Nakon II svjetskog rata nastaje doba poveanja zahtjeva za funkcionalne osobine stadiona, a u zavisnosti s tim specijalizacija njhovih funcionalnih namjena. Nasuprot dobu kada je pred jednim gledalitem bilo smjetano borilite za laku atletiku, nogomet, biciklistiki, eventualno plivaki sport, sada dolazi do realizacija nogometnih stadiona koji kapacitetom gledalita esto premauju dosadanje stadione. Pedesetih godina izgraen je stadion Marakana u Rio de Janeiru, po projektu R. Calvea i drugih arhitekata. Stadion ima ovalnu formu i prima 150 000 gledatelja, a nekada ak i 220 000. Radi se o najveem stadionu na svijetu. Otvoreni stadioni se grade i za druge vrste sportova, vodene sportove, hokej,

118 tenis, odbojka, itd. Zakonitosti njihovih rjeenja vrijede jednako, ali poto se radi o manjim borilitima time su i zahtjevi za gledalitima jednostavniji i manji nego kod nogometnih stadiona. Vrlo vano pitanje pri projektiranju je pitanje izbora konstrukcije za tijelo tribina. Kako u Starom vijeku (u Grkoj) tako i u modernom dobu smjetanje stadiona esto uuvjetuje mogunost iskorienja reljefa terena za njegovo oblikovanje za tribine. U veini sluajeva nije moguno reljef terena iskoristiti za cijelu tribinu nego je to uglavnom za njene dijelove, a ostatak se gradi nasipanjem i konstruiranjem od graevinskih materijala. Tehnologija je omoguila relativno mali pad terena to prisiljava sa gledalita vidljivosti udaljiti prvi red tribine od cilja gledanja. S obzirom na sve okolnosti u pravilu je dolazilo do kombiniranja terenskih tijela i graevinskih konstrukcija iz monolita, elika, a negdje i drvenih konstrukcija. Stadioni Rije stadion (stadij) je grkog porijekla nastala u antikoj Grkoj i znai: 1. stara mjera za duinu veliine 125 koraka ili 600 grkih tj. 625 rimskih stopa, 2. 40 stadije je jednako 1 geografska milja, 3. trkalite ili mjesto vitekoh igara, 4. naroito ureeno mjesto za sportske igre veeg obima. Stadioni su borilita sa jednostranim ili tribinama gledalitem sa sve etiri strane velikog borilita u sredini na kojem se odravaju razliita sportska takmienja, kao to su: Oblast individualnih sportova: 1.1-atletika, 1.2-biciklizam, 1.3-dizanje tegova, 1.4-streliarstvo, 1.5-gimnastika sportska takmienja i ritmika gimnastika u ureenim sportskim

119 povrinama, 1.6-displine iz oblasti konjikog sporta, 1.7-masovni gomnastiki prikazi (sletovi) i dr. Oblast duelnih sportova: 2.1-boks, 2.2-hrvanje, 2.3-dudo i karate, 2.4-maevanje, 2.5-tenis kao posebni stadioni na otvorenom prostoru gdje se odravaju esto i koarkaka takmienja. Kolektivni sportovi: 3.1-fudbal, 3.2-ragbi, 3.3-hokej na travi, 3.4-polo, konjiki hokej, 3.5-koarka, 3.6-rukomet, 3.7-odbojka i drugo. U dananje vrijeme, poetkom XXI stoljea stadioni se pokrivaju monim konstrukcijama velikih raspona, razliitog konstruktivnog sklopa. Prvi stadioni su izgraeni u Antikoj Grkoj u Olimpiji i Delfima, kao i u Rimu Cirkus Maksimus koji je primao 180 000 gledatelja, ali ne iskljuuje se mogunost postojanja slinih objekata u Kini i Indiji. Prema arheolokim nalazima sa jo neizraenim planskim prikazima, postoje indikacije o povrinama namijenjenim za sport. Atinski stadion ima dva prava dijela i jednu polukrunu krivinu sa 6 trkaih traka a staza je duine 185 m. irina sa borilitem u sredini je okop 30 m. U arheolokom pogledu ovaj stadion je pretea i osnov za izgradnju dananjih sportskih dvorana. U Olimpiji, Epidauru i Prijeni stadioni nemaju polukrune zavretke krivine, ve su potpuno etvrtasti ali svi obvezno imaju tribine. Trkake staze su od gledalita odvojene zidom iza koga

120 poinje nadvieni prvi red, irine 1,82 m, a sjedita su u visini ivice ograenog zida ili na 1,6 m od novoa staza. Za takmiare i suce bio je osiguran izlaz na borilita irine 3,8 m. U Aizani na tribinama bilo je 12 760 mjesta, na Atinskom 50 000 sa tzv. izlomljenom linijom presjeka tribina u dva dijela sa razliitim nagibnim uglovima. Najuveniji je Olimpijski stadion sa 45 000 mjesta, pravougaone osnove ije su strane 32 x 211 m. Hipodromi su stadioni znatno ireg i dueg borilita i slue za trku konja i konjskih prikolica.

Prijedlog normativa za povrine i tipove stadiona U stambenom rejonu: 2 m povrine stadiona na 1 stanovnika rejona. 1 stadion na 30 000 50 000 stanovnika sa poluprenikom koriTenja od 2 km. Broj mjesta za gledatelje na stadionu stambenog rejona odreuje se prema mjesnim uvjetima sa maksimalnim kapacitetom od 2000 mjesta. U gradskom rejonu: reonski stadion pri koliini stanovnika reona: 50 000 100 000 ima 10 15 ha. Preporuuje se da broj mjesta na rejonskom stadionu na rejonskom stadionu ne prelazi 5000. Opegradski: opegradski stadion trai slijedeu povrinu u zavisnosti od broja stanovnika: grad do 50 000 do 10 ha. Orijentacija stadiona Klasina preporuka za stadione na otvorenom i nepokrivene stadione orijentacija je: -poduno sjever-jug, -popreno istok zapad. Odstupanje je dozvoljeno, ako je neophodno. Sjeveroistono od jugozapadne pomjerljivosti i to ne vie od 7 10 od podune ose sjever jug. U

121 ovakvim poloajima gledatelji u veini imaju sunce za leima. Ovo pravilo ne mora uvijek da vai, naroito u sluaju specijaliziranih stadiona, onih posebne namjene. U dananje vrijeme irom svijeta takmienja se izvode u veernjim i nonim satima, (atletika, nogomet, ragbi i drugo), a ovo nije sluajno. Zaposleni poslije dvokratnog radnog vremena tokom cijele radne nedjelje imaju ansku da uivaju kao gledatelji u igrama svojih klubova, a sve to usputno kako preporuuje engleski nogometni savez, pri povratku svojim kuama. Tenja za gradnjom stadiona u centru ili to blie centru grada, blizu svim vrstama usputnog transporta i to manjeg pjeaenja do stadiona daje izvanredne ekonomske i funkcionalne rezultate. S obzirom na urbanistike uvjetovanosti kao to su: korienje to manjeg prostora za gradnju stadiona sa max brojem gledatelja, korienje postojee gradske infrastrukture, naroito gradskog saobraaja koji dobrim funkcioniranjem oslobaa veliki dio prostora potrebnog za parkiranje, mala ulaganja u novogradnju a posebno u rekonstrukciju starih stadiona i dijelova grada potvruje tezu ekonominosti. Izvanrednim tehnikama osvjetljavanja stadiona vjetakim svjetlom (stubnim reflektorima ili reflektorima na vijencima tribinskih pokrivaa krovova) i mogua pokrivanja stadiona, orijentacija sjever jug nema vie presudan znaaj za urbanistiko projektiranje, i posebno igru, mahom iz kolektivnih sportova. Visoke tribine rijeene u dva ili vie nivoa omoguavaju zasjeenost cijelog borilita a popodnevne igre se ostvaruju i bez orijentiranosti sjever jug. Izuzetan primjer je stadion Meazza u Milanu ili novi stadion u Torinu.

122 Borilita - kategorije stadiona Savremeni stadioni sa velikim brojem sjedeih mjesta na tribinama mogu biti sa pokrivenim i nepokrivenim tribinama ali uvijek sa opim borilitem u sredini. Pod opim borilitem podrazumijeva se sredinji prostor sa lakoatletskom stazom sa 8 trkakih traka duine min. 400 metara sa obvezno polukrunim krivinama iji je poluprenik krivine r= 36,5 37,5 m, to omoguuje smjetaj normalnog nogometnog igralita 65 - 70 x 100 - 105 m i unutar njega bacaka atletska borilita (pravi dio staze za sprint i prepone moe imati i 10 trkakih traka). Prema standardima internacionalne akademije za sport i sportske objekte IBA i ASJ stadioni su svrstani u etiri kategorije. I KATEGORIJA olimpijske igre, svjetska i evropska prvenstva. II KATEGORIJA meunarodni takmienja. susreti i domaa

III KATEGORIJA meunarodna takmienja, mitinzi manjeg znaaja, takmienja IV stepena za juniore i domaa prvenstva. IV KATEGORIJA odravanje domaIh i ostalih manje znaajnih takmienja. Ova kategorija ne mora imati tribine. Konstruktivni sklopovi borilita za atletiku su razliiti i izvide se prema kategorijama. Preporuka je da bude, a i treba, najkvalitetnije uraena od savremenih materijala kao to su: sintetiki materijali na bazi poliuretana ili neoprena (rub-kor mjeavine mineralnih sastojaka sa dodatkom prirodne ili sintetike gume i bitumena kao vezivnog sredstva, a sa mjeavinama prema proizvoau). Centralni dio borilita je zatravljena povrina sa podlogom koja omoguava

123 odvodnjavanje u okvirnu kanalizacionu mreu razliitim sistemima drenae. Kako se na stadionima odravaju i nona takmienja, mora se stvoriti vjetaki osvjetljaj 1 000 lux/m terena minimum. Nagib atletske staze mora biti kod svih zastornih materijala, sem kod ljake i glinenog zastora, u nagibu popreno 1:100 i poduno u pravcu tranja 1: 1 000. Zatravljeni dio je takoe u nagibu i to u vidu etvorovodnog krova. Razlika u nivoima je 20 cm, u sljemenu podunoj osi a u uglovima 8 cm u odnosu na atletsku stazu. Sva borilita moraj biti propisno obiljeena.

Gledalite Gledalita treba da su u svojim prvim redovima to blize borilitu. Ta bliskost izraena u metrima iznosi min. 2,5 - 3 m ili max. 5 m kao racionalno i bez obzira na oblik gledalita i vrstu stadiona (nogomet sa atletikom, samo nogomet, bejzbol, ragbi i slino). Gledalite treba i na nekim stadionima (nogomet-atletika) moraju imati samo sjedea mesta kao uvjet organizacije takmienja i priznavanja rekorda, na meunarodnim relacijama. Gledano u poprenom preseku, gledalita mogu biti pravolinijska sa izlomljenim nagibom i zakrivljena ali i na vie nivoa. Sami redovi tribina - gledalita su u vidu stepenica sa visinom i irinom bez obzira na duinu reda u antikom odnosu i po preporuci Vitruvija u odnosu oko 1:2. h=1 ili 40 45 cm b=2 ili 76 90 cm irina mjesta a=47 60 cm Za dimenzioniranje gledalita sa sjedeim mjestima uzima se u jednom podunom redu 0,40 do 0,50 m po 1

124 mjestu ne raunajui stepenita i pristupe sjedeim mestima. to se tie vidljivosti i ugodnom sagledavanju igre i duela u njoj najudaljenije toke su: po podunoj osi SI - JZ/A od centra 119-140 m, i po poprenoj osi SZ - SI od centra 92-146 m. U odnosu na posmatraa u posljednjem redu bez obzira da li sjedi ili stoji a kod stadiona sa atletskim borilitem. Pristupi mjestima gledanja mogu biti razliiti i to: - Od poslednjeg reda - najvieg reda prema dole prema areni - borilitu skroz okolo kao najidealnije. Primjenljivo kod tzv. zemljanih tribina ili galerija. - Stepenicama sa ulazima na sredokrai visine tribina. Sputanje i penjanje. Veoma povoljno. Ulazi na svakih 25-30 m meurazmaka. - Ulazi na nivou prvih redova sa stepeninim prolazima prema gornjim redovima. Postavljaju se na razmacima 15 - 20 m, sa proirenim podestima i uzlaznim stepenicama. Ulazi irine min. 2.5 m. Pristupi gledalitu treba da su sa svih strana, kao najpovoljnija mogunost, a minimum je sa dvije strane eono ili bono. Kombinacija bonog sa eonim pristupom je nefunkcionalna i neekonomina. Bolje dva bona ili dva poduna (guve pri punjenju i pranjenju stadiona, panika, loa kontrola, losi pristupi borilitu i drugo). to se tie pranjenja stadiona po preporuci ing. C. van Eisterna a znaajno za projektiranje uzima se da 1 gledatelj u irini prolaza od 1 m proe za 0,8 sec. Objekat prve kategorije - namijenjen je odravanju olimpijskih igara, Atletska staza duine 400 m, najmanje irine 9,76 m (osim staza) oiviena

125 ivinjakom, sa jamom za prepreku sa vodom za tranje sa preprekama. U okviru atletske staze objekat mora imati i slijedea borilita za skokove i bacanja: 1. dva zaletita za skok uvis sa elastinim doskoistima, 2. dva elastina doskoita za skok motkom sa obostranim zaletitima, 3. dva zaletita sa jamama za doskok na oba kraja zaletita za skok u dalj i troskok, 4.po dva kruga za bacanje kugle, diska kladiva, i 5. dva zaletita za bacanje koplja. Zastor na atletskoj stazi i zaietitima borilita za skokove i bacanja treba da bude od sintetikog materijala na bazi poliuretana ili neoprena kvaliteta koji zadovoljava standarde internacionalne grupe za sportske graevine (IAKS) = (IAB). Staza i borilita moraju imati rijeeno odvoenje i prihvatanje atmosferske vode. (staza 1% popreno, 0.1% poduno). Raspored borilita za skokove i bacanja treba da bude takav da omoguuje odravanje takmienja po ustaljenom redoslijedu disciplina, da borilita budu u vidnom uglu gledatelja kao i da sektori izbaaja kod disciplina bacanja budu tako postavljeni da ne ugroavaju sigurnost takmiara ni gledatelja. Staza i borilita moraju biti razmjerena i obiljeena prema uvjetima propisanim Pravilima za atletska takmienja. Tehnika dokumentacija objekata pored plana rasporeda borilita mora da sadri proraun duine krune staze i staze za tranje sa preponama kao i veliine podunih i poprenih nagiba staza, zaletita i bacalita. Ovu dokumentaciju izrauje i ovjerava struna komisija ili struno lice - geometar. Za zagrijavanje takmiara u sklopu objekta mora biti obezbjeena pomona staza sa borilitima za bacanje

126 i skokove sa zastorom od sintetikih materijala na bazi poliuretana ili neoprena. Spisak neophodne opreme Stadion mora imati: 1. Veliki elektronski semafor sa satom, kapaciteta koji omoguava istovremeno objavljivanje: naziv discipline, etiri rezultata rekorda (olimpijski, svjetski, europski i dravni) i ime i rezultat osam prvoplasiranih takmiara. Osam malih pokretnih elektronskih semafo-ra za objavljivanje rezultata na pojedinim borilitima, 2. Ureaj za potpuno automatsko elektrino mjerenje vremena u disciplinama tranja. 3. Dva optika instrumenta za ouvanje rezultata kod daljinskih skokova 4. Dvije optike sprave za mjerenje rezultata bacanja diska, koplja i kladiva 5. etiri sprave za mjerenje brzine vjetra. 6. est asovnika za mjerenje vremena pripreme kod discipline skokova i bacanja. 7. Po dvije garniture stalaka za skok uvis i skok motkom sa mjeraima visina 8. Dvije pneumatske stolice za podizanje letvice i oitavanje visine kod skoka uvis i skoka motkom 9. 100 komada prepona sa ispravnim mehanizmima za podeavanje visine prepona i poloaj tegova. 10. Mainu za ienje zastora staze i zaletita na borilitima. 11. Dvoja elektrina kolica za razvoenje opreme i sprava. 12. Piramide sa brojevima staza. 13. 20 komada startnih blokova 14. Po dva etaera - stalka za: bacake sprave, startne blokove, tafetne palice i motke za skok motkom. 15. Zatitnu mreu sa odgovarajuom konstrukcijom oko kruga za bacanje diska i kladiva. 16. Duple oznake karakteristinih daljina za

127 discipline bacanja kugle, diska, koplja za mukarce i ene. 17. Trake i metalne zastavice odgovarajuih dimenzija za oznaavanje graninih linija sektora izbaaja kod disciplina bacanja. 18. Dvije zastavice na tapu visine 1,5 m za oznaavanje krajeva linije koja oznaava mjesto na kome takmiari mogu napustiti svoje odvojene staze. 19. etiri kompleta markacija za oznaavanje mjesta pada sprave kod disciplina bacanja. 20. Ciljne stubove i broja krugova sa zvonom 21. Postolje - merdevine za mjeritelje vremena i sudija na cilju 22. Dvije elastine doskone platforme za skok uvis dimenzija 5 x 3 m. 23. Dvije elastine doskone platforme za skok motkom dimenzija 5 x 5 m sa dodatnim dijelom oko kutije za ubadanje motke dimenzije 5 x 3 m. 24. Po dvije eline metarske pantljike duine od 100, 75, 50, 25 i 10 m. 25. Pobjedniko postolje. 26. Klupe i suncobrane za takmiare na svakom borilitu. Stolove, stolice i suncobrane za sekretarijat i sudijske irije. 27. Tri garniture oznaka rekorda kod disciplina bacanja: (olimpijsko, svjetsko, europsko i dravno) 28. 30 pomonih radnika.

Objekat druge kategorije -namijenjen je odravanju meunarodnih susreta reprezentacija, drugih meunarodnih takmienja i domaih takmienja. Atletska staza duine 400 m, najmanje irine 9,76 m (osam traka) ili alternativno rjeenje sa najmanjom irinom u krunom dijelu od 7,32 m (est traka). Staze sa unutrarnje strane mora da budu oiviene

ivinjakom i prepreku sa preponama. U okviru staze objekat mora imati borilita za skokove i bacanja: 1. dva zaletita za skok uvis sa elastinim doskoitem, 2. elastino doskoite za skok motkom sa zaletitima sa obje strane doskoita, 3. zaletite u jamu za doskok za skok u dalj, 4. zaletite za skok u dalj i troskok sa jamom za doskok na oba zaletita, 5. dva kruga za bacanje kugle, 6. krug za bacanje diska, 7. krug za bacanje kladiva, i 8. dva zaletita za bacanje koplja. Zastor na atletskoj stazi i zaletitima borilita za skokove i bacanje treba da bude od sintetikog materijala na bazi poliuretana ili neoprena koji zadovoljava standarde internacionalne grupe za sportske graevine (IAKS) = (IAB). Staza i borilite moraju imati rijeeno odvoenje i prihvatanje atmosferske vode (poprewno 1%, poduno 0,1 %). Raspored borilita za skokove i bacanje treba da bude takav da omoguava odravanje takmienja po ustaljenom redoslijedu disciplina, da borilita budu u vidnom uglu gledatelja kao i da sektori izbaaja kod disciplina bacanja budu tako postavljena da ne ugroavaju takmiara ni gledatelja. Staza i borilita moraju biti razmjerena i obiljeena prema uvjetima propisanim pravilima takmienja. Tehnika dokumentacija objekata pored plana rasporeda borilita mora da sadri proraun krune staze i staze za tranje sa preprekama kao i veliine podunih i poprenih nagiba staze, zaletita i bacalita. Ovu dokumentaciju izrauje i ovjerava struna institucija ili struno lice - geometar. Za zagrijavanje takmiara obezbjediti u najpovoljnijem sluaju povrinu sa zastorom od ljake ili njegovane trave

128 da imaju jamu za vodom za tranje sa

sa obiljeenim borilitima diiscipline bacanja.

129 za

Spisak neophodne opreme Stadion mora imati: 1.ureaj za potpuno automatsko elektrino mjerenje vremena u disciplinama tranja, 2. dvije sprave za mjerenje brzine vjetra, 3. 90 komada prepona sa ispravnim mehanizmima za podeavanje visine prepona i poloaja tegova, 4. 1O komada startnih blokova, 5. 9 komada piramida sa brojevima staza, 6. ciljne stubove i broja krugova sa zvonom, 7. postolje - merdevine za mjeritelje vremena i sudije na cilju, 8. pobjedniko postolje, 9. etaer - stalke za bacake sprave i motke za skok motkom, 10. zatitnu mreu sa odgovarajuom konstrukcijom oko kruga za bacanje diska i kladiva, 11. duple oznake karakteristinih daljina za discipline bacanja kugle, diska, kladiva i koplja za mukarce i ene, 12. tri kompleta markacija sa brojevima od 1 do 14 za oznaavanje postignutih daljina u disciplinama bacanja, 13. garnituru stalaka za skok uvis i skok motkom sa odgovarajuim mjeraima visina, 14. elastinu doskonu platformu za skok u vis, dimenzije 5 x 3 m. 15. plastinu doskonu platformu za skok motkom, dimenzije 5 x 5 m sa dodatnim dijelom oko kutije za ubadanje motke, dimenzije 5 x 3 m. 16. po jednu elinu metarsku pantljiku, duzine 100 m i 50 m i po dvije duine 75 m, 25 m i 10 m. 17. trake i metalne zastavice odgovarajuih dimenzija za oznaavanje graninih linija sektora izbaaja kod disciplina bacanja,

130 18. dvije zastavice na tapu visine l, 5 m za oznaavanje krajeva linije koja oznaava mjesto na kome takmiari mogu napustiti svoje odvojene staze, 19. etiri asovnika za mjerenje vremena priprema kod disciplina skokova i bacanja, 20. klupe i suncobrane za takmiare na svakom borilitu, 21. stolove, stolice i suncobrane za sekretarijat i sudijske irije, 22. dvije garniture oznaka rekorda u disciplinama bacanja (svjetska, europska i dravna) 23. pomonih radnika 15.

Objekat tree kategorije Namjenjen je odravanju meunarodnih takmienja mitinzi manjeg znaaja, takmienja IV stepena sa juniore i juniorke i ostalih domaih takmienja. Atletska staza duine 400 m najmanje 7,32 m (6 traka) sa unutarnje strane s ivinjakom, sa jamom za prepreku sa tranje sa preprekama. U okviru staze objekat mora imati i slijedea borilita za skokove i bacanja: 1. zaletite za skok u vis sa elastinim doskoitem, 2. zaletite za skok motkom sa elastinim doskoitem, 3. dva zaletita sa jamom za doskok za skok u dalj i troskok, 4. krug za bacanje diska i krug za bacanje kladiva (na dvjema stranama igralita ili jedan iza drugog), 5. dva zaletita za bacanje koplja. Zastor na atletskoj stazi i zaletitima borilita freba da bude od "rub-kora" (mjeavine mineralnih sastojaka sa dodatkom prirodne ili sintetike gume i bitumena kao veziva).

131 Staza i borilita moraju imati rjeeno odvoenje i prihvatanje atmosferske vode. Borilita za discipline skokova i bacanja treba da budu tako postavljena da omoguavaju nesmetano odvijanje pojedinih disciplina kao i da sektor izbaaja kod disciplina bacanja bude tako postavljen da ne ugroava sigurnost ni takmiara ni gledatelja. Staza i borilita moraju biti razmjerena i obiljeena prema uvjetima propisanim Pravilima za atletska takmienja. Tehnika dokumentacija objekta pored plana rasporeda borilita mora da sadri proraun duine krune staze i staze za tranje sa preprekama kao i veliine podunih i poprenih nagiba staze, zaletita i bacalita. Ovu dokumentaciju izrauje i ovjerava struna institucija ili struno lice - geometar. Za zagrijavanje takmiara obezbijediti povrinu sa zastorom od ljake ili trave i obiljeena borilita za zagrijavanje disciplina skokova i bacanja. Spisak neophodne opreme Stadion mora imati: 1. ureaj za potpuno automatsko elektrino mjerenje vremena u disciplinama tranja, 2. spravu za mjerenje brzine vjetra, 3. garnituru stalaka za skok uvis i skok motkom sa mjeraima visine, 4. 70 komada prepona sa mehanizmom za podeavanje visine prepone i poloaja tegova u ovisnosti od visine prepona, 5. 12 komada startnih blokova, 6. piramide sa brojevima staza, 7. duple oznake karakteristinih daljina kod disciplina bacanja: kugle, diska, kladiva, i koplja za mukarce i ene, 8. trake i metalne zastavice odgovarajuih dimenzija za oznaavanje graninih linija sektora izbaaja kod disciplina bacanja, 9. dvije zastavice na tapu visine 1,5 m za

132 oznaavanje krajeva linije kojom se obiljeava mjesto na kome takmiari mogu napustiti svoje odvojene staze, 10. ciljne stupove i broja krugova sa zvukom, 11. postolje - merdevine za mjeritelje vremena i suce na cilju, 12. elastinu doskonu platformu za skok u vis, dimenzija 5 x 3 m, 13. elastinu doskonu platformu za skok motkom, dimenzije 5 x 5 m sa dodatnim dijelom oko kutije za ubadanje motke, dimenzije 5 x5 m, 14. po jednu elinu metarsku pantljiku duine 75 m, 20 m i 25m i dvije pantljike duine 10 m, 15. tri kompleta markacija sa brojevima od 1 do 12 za oznaavanje postignutih daljina u disciplinama bacanja, 16. zatitnu mreu sa odgovarajuom konstrukcijom oko kruga za bacanje diska i kladiva, 17. pobjedniko postolje, 18. klupe i suncobrane za takmiare, 19. stolove, stolice i suncobrane za rad sekretarijata i sudijskih irija, 20. 5 pomonih radnika. Da zbog nedostatka izvjesnih dijelova opreme objekat vie kategorije ne bi bio uvrten u niu kategoriju, omoguava se da se nedostajui dijelovi opreme obezbijede pozajmljivanjem sa drugog ili drugih stadiona samo ako je takvo pozajmljivanje predvieno samoupravnim sporazumom izmeu dvije ili vie uprava stadiona ili dva ili vie atletskih klubova.

133 Objekat etvrte kategorije Namjenjen je odravanju ostalih domaih takmienja. Atletska staza duine 400 m, najmanje irinr 7,32 m (6 staza) sa unutarnje strane oiviena ivinjakom. U okviru objekta mora da ima slijedea borilita za skokove i bacanja: 1. zaletite za skok u vis sa elastinom doskoitem, 2. zaletite za skok motkom sa elastinim doskoitem, 3, zaletite sa jamom za doskok za skok u dalj i troskok, 4. po jedan krug za bacanje kugle, diska i kladiva, i 5. zaletite za bacanje koplja. Zastor na atletskoj stazi i zaletitima borilita moe biti od ljake ili slinog prirodnog zrnastog materijala. Borilita za discipline skokova i bacanje treba da budu tako postavljenja da se omoguava nesmetano odvijanje pojedinih disciplina kao i da sektori izbaaja disciplina bacanja budu tako postavljeni da ne ugroavaju sigurnost takmiara i gledatelja. Staza i borilita moraju biti razmjerena i obiljeena prema uvjetima propisanim Pravilima za atletska takmienja. Tehnika dokumentacija objekta pored plana rasporeda borilita treba da sadri i proraun duine krune staze izdan i ovjeren od strane srune institucije ili strunog lica geometra. Spisak neophodne opreme Stadion mora imati: 1. garnituru stalaka za skok i skok motkom sa mjeraima visine, 2. 65 komada prepona, 3. piramide sa brojevima staza, 4. oznake karakteristinih daljina za discipline bacanja,

134 5. trake i zastavice odgovarajuih dimenzija za obiljeavanje graninih linija sektora izbaaja i mjesta prelaza takmiara iz odvojenih staza, u prvu stazu, 6. ciljne stupove i brojae krugova, 7. postolje merdevine za mjeritelje vremena i suce na cilju, 8. elastino doskoite ili sunerasti materijal u tablama za formiranje elastinog doskoita za skok u vis i skok motkom, 9. eline metarske pantljike slijedeih duina: 75 m, 50 m, i 25 m, 10. zatitnu mreu sa odgovarajuom konstrukcijom oko kruga za bacanje diska i kladiva, 11. pobjedniko postolje, 12. klupe za takmiare, 13. stolove i stolice za rad sekretarijata i sudijskog irija, 14. tri garniture markacija sa brojevima od 1 do 10 za oznaavanje daljina u disciplinama bacanja, 15. startni pitolj i municiju sa naglaenim plamenom odnosno dimom, 16. upotreba ''MG'' pitolja kapislara nije dozvoljena, i 17. 3 pomona radnika.

135

Park prineva
Park prineva je konstruiran 1897. godine za dolazei Tour de France. Danas je ovaj stadion jedan od najvanijih u Europi. Ugostio je finale Lige ampiona 1955. godine, te europski kup 1950. godine. Transformacija od velodroma do stadiona je bila vrlo kratka. 1932. godine stadion je ve bio transformiran u nogometni i ragbi stadion sa 42 000 sjedeih mjesta. Ipak ime je ostalo nepromijenjeno, koje dolazi od prijanje svrhe terena na kojem se nalazi stadion, a koji je koriten kao polje za lov kraljevske obitelji. 60 - te su donijele drugu impozantnu rekonstrukciju. Izmeu 1967. i 1972. godine stadion je kompletno rekonstruiran od strane arhitekte Rogera Tailliberta, i nova kruna ulica je prola ispod novih tribina. Stadion je impozantan, sa 50 betonskih rebara, koji su postavljeni du stadionske elipse. Rebra su blago nagnuta ka centru stadiona, da bi drala krov. Nosiva rebra se vide i na vanjskoj fasadi stadiona, te se sputaju prema uglovima dajui stadionu lelujavi izgled. U unutranjosti stadiona, dva nivoa neprekinutih tribina daju oko 50 000 sjedala. Krovni drai imaju razliitu duinu, te su privreni na vanjski profila sa pravougaonim unutarnjim profilom. Oni doprinose kreiranju fine i tople atmosfere.

136

OLIMPIJSKI STADION MINHEN

Cirkus ili sportski spektakl?" zapitao se vodei list u Minhenu, "Suddeutsche Zeitung". Zeleni i rascvjetali breuljci, rimski amfiteatri, pleksiglas i elektronska udovita, beton i trava zagrijavana skrivenim cijevima: Oberwiesenfeld podsea na djelo mudrog fantaste, strunog za suzbijanje ekolokih katastrofa i sposobnog da iskoristi suvremenu tehnologiju a da ne uniti prirodu. Od februara do aprila 1969. "Deutscher Werkbund Bayern" i "Neue Sammlung" u Minhenu organizirali su izlobu koja je omoguila da se uporede arhitektonska i likovna reenja izvedena radi odravanja triju prethodnih olimpijskih igara (Rim, Tokio i Meksiko Siti) i onoga to je ve predvieno za Olimpijadu koja se odravala 1972. u Minhenu. Opa postavka minhenskog arhitektonskog kompleksa bila je odreena jo 1966. u Rimu, kao antiteza anorganskom projektu za Olimpijadu iz 1960. Namjera je bila i da se izbjegne podizanje graevinskih kompleksa isuvie mastodontskih, poput onih koje je projektirao Kenzo Tange za Tokio 1964, ve da arhitektura postane vrsta povratne sprege izmeu predjela i onog to je izgraeno. Kompleks je trebalo da se spoji u jedinstvenu cjelinu sa okolnim ambijentom, a morao je, istovremeno, da ima i izgled privremenog, sjajnog, uzbudljivog, da bude plod susreta sporta i umjetnosti. itav olimpijski projekt razvijao se kao dio programa koje je minhenska Opina razradila s ciljem da se novi objekti uklope u urbanistiki plan utvren prije no to je odlueno da grad prihvati Olimpijske igre. Oberwiesenfeld (Olimpijski park, zahvata 140 hektara), vrhunac itavog olimpijskog kompleksa namijenjen za rekreaciju, brijeg visok 68 metara nainjen od ruevina poslije bombardovanja u drugom svjetskom ratu, i udaljenost od samo 4 kilometra od gradskog centra, u stvari su reklama

137 Minhena, a i zatitni znak Olimpijade odrane 1972: igre na "kratkom rastojanju". Sve je to postignuto suvremenim organiziranjem veza usmjerenih iz gradskog centra ka olimpijskom kompleksu kao sredinjoj odrednici, pruanjem boljih uvjeta sportistima i ljudima iz mas - medija: radija, televizije (za koju je podignut toranj visok 200 m s rotirajuim restoranom), filma, dnevne i nedjeljne tampe. Francuski kritiar an Pier Kuzen ipak je bespotedno otkrio drugu stranu medalje ukazujui na ogromne trokove (koji su se simbolino popeli na 1972 miliona maraka: prilikom ovog poigravanja ciframa ulo se i da bi se na Olimpijadi utedjelo 4 miliona maraka da je bila organizirana 4 godine ranije), na apsurdna i skupa pretjerivanja u detaljima i tehnikim pojedinostima, na kult sportiste i sporta. "Panem et circenses" - hljeba i igara, uzviknuo je Kuzen. Igre, postavljajui izmeu gledatelja i izvoaa vrstu psiholoke "barijere", ulijevaju gledatelju potovanje prema mitu o idolu - ovom prilikom sportisti. Olimpijada je istinski klju za spoznavanje igara kao univerzalne tvorevine, a Njemci nisu imali nikakvih tekoa da sve pretvore u pravi pravcati spektakl; njima je to bilo izuzetno lako: plastine atore koje je zamislio arhitekt Fraj Oto (ve isprobane kao paviljon SR Njemake na Svjetskoj izbobi u Montrealu 1967, a kojima je pokrio 8000 kvadratnih metara) mogle su da se razastru do 80000 m2. Olimpijski stadion, u ijem se okviru nalazi sam stadion, olimpijski bazen i viefunkcionalni sportski prostor, pokriven zategnutim strukturama Fraja Ota, najbolje je mogao prikazati domete u oblasti tehnike opreme. Poznatom zapadnonjemakom arhitekti Benisu i Fraju Otu povjerena je izrada lavovskog dijela projekta kompleksa sportskih objekata i nadzor nad izvoenjem olimpijskog stadiona. Mali je

138 broj drugih strunjaka, gotovo svi iz Minhena, uestvovao u izradi planova olimpijskog sela i u projektiranju i realizaciji razliitih prateih objekata. Objedinjavanje triju elemenata stadiona, bazena i vienamjenskog prostora - jednim velikim atorom, enterijerom tehnolokog porijekla u vjetakom pejzau itavog olimpijskog sela, plod je, meutim, uspjene saradnje dvaju arhitekata: Benisa (idejnog tvorca vrstih potpornika u armiranom betonu: tribine stadiona, sredinjeg prostora namjenjenog atletici, bazena za sportove u vodi, vienamjenskog prostora za razliite sportove) koji je uspio da naini solidan oslonac za fleksibilni pokriva, i Fraja Ota koji je stvorio sam pokriva. Ispod tog funkcionalnog podupiraa smjeteni su tehnika, opsluni prostori namjenjeni sportistima, dvorane za odmor, pres - centri, stadion za "zagrijevanje" sportista. Sve zajedno, od tla koje prelazi u skulpturu, preko betona, do plastinog prostranstva, prua prizor pejzaa meuprostora izmeu unutranjosti i vanjtine graevina. Gigantski prekriva u obliku atora, poduprt ogromnim elinim cijevima (visokim od 20 do 84 metra, promjera od 3 do 4 metra i nainjen od providnih ploa pleksiglasa debelih 7 centimetara, stvara vizuelni utisak natkrivenog pejzaa u koji su smjeteni sportski objekti. itav projekt se zasniva na simbolinom znaenju atora, kao pojma privremenog boravka. Struktura djelomino natkriva i prostor van stadiona, te uspostavlja vezu sa ostalim dijelovima olimpijskog sela. Stadion definira krajolik sela kao da se tamo nalazi jedan veliki ator. Takoe, pokazuje novo okruenje koje je slino okruujuem minhenskom prostoru. Stadion se uklapa dobro u okruenje olimpijskog sela, podrava morfologiju terena sa valovito profiliranim bazenom koji je zamalo cijeli ukopan u teren.

139 Glavni dio stadiona je jedino dostupan sa vrha bazena. Samo glavna tribina moe biti dosegnuta sa dna. Krov valovito dopire preko glavne tribine, i pridruuje se prstenu koji se valovito sputa prema suprotnoj strani. Ukljuena je kombinacija prozirnosti i visoke tehnologije, karakterizirana elementima prozirnog plexiglasa koji se ini kao navuen preko prstena. Elementi su optimalno nategnuti kablovima, preko stupova, i povezani unutarnjim savijenim kabelom. Olimpijski stadion iznenauje svojom jednostavnou jedinstvenog prstena oko glavnog terena. Pokazuje ga kao protagonistu unutar okvira olimpijskog sela, kao neodoljivu ikonu suvremene arhitekture. Nema arhitekture koja bi bolje naznaila nomadski karakter olimpijskih igara. Providni pokriva, zamiljen tako da ne mijenja sunev spektar a da istovremeno titi od sunca, trebalo je da zadovolji i jedan zahtjev tehnoloke prirode: osetljivost objektiva na kamerama za televiziju u boji (koja je u to vrijeme u mnogim europskim zemljama predstavljala privlanu novost) podnosila je maksimalnu razliku izmeu suncem osvijetljenih dijelova stadiona i dijelova u sjenci u srazmjeri 1 prema 3. Da bi se taj odnos postigao upotrebljen je veoma skup prekriva od zadimljenog pleksiglasa koji je istovremeno bio i dovoljno otporan na vatru. Konana cijena takvog prekrivaa bila je vea od 15 000 000 maraka koliko su predvidjeli sami projektanti. Preko svega se ipak prelo s obzirom na to da se "spektakl" morao prikazati itavom svijetu; "spektakl" je imao prednost nad bilo kojom drugom injenicom. Ovu protivrjenost izraava i arhitektonski oblik cjeline, donekle ublaen zahvaljujui dizajnu. Benis i Fraj Oto su se vjerojatno mogli i odrei neekonominih planova, ali je isto tako tano, kako tvrdi sam Benis, "da u naem duhovnom

140 svijetu finansijski problemi nemaju pretjeranu vanost" i da je eksperiment bio od znaaja bez presedana i u pogledu forme i u pogledu tehnikog rjeenja. Pred obojicom arhitekata stajao je dvostruki problem odnosa prema pejzau: s jedne strane, oblikovati kompleks, a s druge dotjerati sliku prestia koja bi istovremeno jasno ukazivala na budui urbanistiki razvoj bavarske prijestonice. Odnos izmeu zategnute forme atora i pejzaa nije, po rjeima samog Benisa, do kraja rijeen; isto kao to su i neki tehniki problemi ostali nerijeeni. Zbog strukture pokrivaa ima problema oko zatvaranja zastakljenih dijelova na ulazima u stadion, a i zatita pokrivaa naroito od kie i vjetrova nije najbolja. S obzirom na to da nisu dovoljno toplotno izoliranii, bazen i vienamjenski prostor je gotovo nemogue zagrijati, a izloeni su i tetnom djelovanju pare, pa je tako bazen naknadno pokriven jo jednim unutarnjim atorom. Meutim, grafiki dizajn olimpijskih igara sve je prevaziao. Smislio ga je tim od etiri dizajnera na elu sa Oti Ajser iz "Hochschule fur Gestaltung" (Visoka kola za oblikovanje) iz Ulma, i on je obuhvatio itav Minhen proimajui mnogostruko gradski pejza, od karoserija gradskog saobraaja, kioska novina, itd. Boje plava, zelena poput jabuke, bijela i srebrna, prefinjen i uvjerljiv grafiki izraz, ubjedljivo su djelovali na publiku kojoj su se obraali i sliku itavog olimpijskog projekta uinili jedinstvenom. Objekti u kojima e se odravati takmienja u razliitim sportskim disciplinama, bili su najveim dijelom rasporeeni u samom Olimpijskom parku, drugi su se nalazili u gradu, a neki izvan Minhena ali ne na velikoj udaljenosti od centra. Za ovu priliku minhenska opina je obnovila i pojaala saobraajnu mreu: uspostavljen je sistem saobraajnih pravaca koji je spajao minhenski auto saobraajni prsten i gradsku osovinu sjever - jug povezao sa Olimpijskim selom

141 koje se nalazilo na zapadu, a izgraena je i jedna brza prigradska eljeznika pruga. U Olimpijskom parku, pored kompleksa olimpijskog stadiona, nalazili su se biciklistika staza sa pokrivenom tribinom, privremene tribine na terenu za hokej. Institut za sportove koji je tokom igara koriten kao pres - centar. Na prostoru izmeu sportskih objekata (Olimpijski park) i predgraa podignuto je Olimpijsko selo. Stotine i stotine stanova sagraenih za smetaj sportista, pomonog osoblja, novinara, koji su se pridruili novim hotelima i drugim objektima namjenjenim posjetiteljima igara, predstavljali su veliko gradsko bogatstvo i postali zatim njegov sastavni dio kao novi stambeni kvartovi, studentski domovi, itd. U stambenom naselju u olimpijskom centru izgraeno je 5 000 stanova u kojima je boravilo 15 000 ljudi: do njega se stizalo "U" linijom podzemne eleznice, a natkriveni pjeaki prolazi vodili su i do zone s trgovinama sa sredinim prodajnim prostorom "Nadelor", kao i do uslunih ustanova, zabavnih parkova i djejih igralita. Projektanti su eljeli da stvore nov model prigradskog naselja u koje bi se, poto prou olimpijske igre, uselilo 10 000 stalnih stanovnika. Dio naselja gdje su bile smjetene takmiarke projektiran je za budui studentski dom. To su kue ija visina ne prelazi 7 metara a ukupno imaju 1 600 garsonjera; stotinak od njih predvieno je za dvije osobe. Najzad, u centru Minhena, prema projektu Georga Flinkerbusa, podignuto je zdanje u obliku odsjeene kupe, visoko 19 metara, sa igralitima za koarku, rukomet i odbojku (sa 4 836 sjedala i mogunou da primi ukupno 6 000 gledatelja) i dvoranom za hrvanje. Preostali sportski objekti rasporeeni su u okolini na udaljenosti do 60 km; treba spomenuti hipodrom u Rimu, strelite u Hohbruku, veslaku zonu u Feldmohingu, kajakaku stazu u Augzburgu, gde je

142 napravljeno vjetako jezero sa 4 miliona kubnih metara vode i u betonu izveden planinski potok dug 800 metara. Podizanje ovakvih, kako je reeno preskupih i nepotrebnih objekata i to u oblasti u kojoj su rijeni tokovi i jezera mnogobrojni, branjeno je tvrdnjom da uvjeti koje nudi priroda ne zadovoljavaju olimpijske norme odgovarajuih takmienja; opet je spektakl stavljen iznad bilo kojih drugih normi. Sve to to je uraeno trebalo je da prikae mo i bogatstvo oblasti u kojoj se Minhen nalazi: Bavarske. Za mnoge Nijemce minhensko podruje predstavlja "njemaku Kaliforniju", kulturnu i privrednu prijestolnicu juga Zapadne Nemake. Bavarska je najprivlanija turistika oblast Njemake, kako zbog prirodnih ljepota, tako i zbog kulturnog miljea u ta se mogu ubrojiti i prostosrdani graani, pivo, barokna arhitektura, muzika, pinakoteke. Vratimo se olimpijskom kompleksu. Od naselja koje je trebalo da zaposjednu stanovnici ostala je poslije igara samo prekrasna, naputena zona i pored pristupanih cijena, samo jedan od trideset stanova bio je naseljen. Strunjaci za raune tvrde da je rije iskljuivo o pogrenom poslu, dok arhitektonska vrijednost, izraena u najrazliitijim oblicima, i dalje ostaje. Olimpijski park je, kako alei se kau Minhenci, nalik na ljepoticu s prilino mana: glavu joj krasi najskuplji eir na svijetu, lice poinje da vene, a polako, poput minke koja se otire, gasne i sjaj olimpijskog slavlja.

143

Stadion Poljud
Split je grad sporta, umjetnosti, bogate povijesti i batine. Ali Split je i grad mladosti, grad pun sree, raskoi i ljepote. Jedna od takvih ljepota, kojoj su Spliani svojim temperamentom pridodali naziv "ljepotice" je i "Poljudska ljepotica". Gradski stadion izgraen 1979. godine, u prelijepom dijelu grada, Poljudu. Arhitektonski objekt koji funkcionalnou i tehnikim znaajkama spada u vrh svjetskih standarda i ponosno se moe nositi sa stadionima izgraenim diljem svijeta. Tu su se smjenjivali dogaaji, susreti sportaa Mediterana, obarali atletski rekordi, tu je "Hajduk" ugoavao europske i svjetske momadi. Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijaku publiku, mediteranski otvorenu, prponu. Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj "Hajdukovih" pobjeda i poraza. Magini je to stadion, koji je osvijetljen sa 630 reflektora, nou podsjea na upravo sputeni svemirski brad. Krasi ga glas jednog od najbolje osvjetljenih stadiona na svijetu. I tako "od koljke do broda", stadion je izgraen prije esnaest godina, ili 1979. godine, u sklopu izgradnje sportskih objekata za VIII mediteranske igre. Zahtjevan je to bio sportski dogaaj, koji je stekao ugled sportskog dogaaja najvie klase. Ostaju igre upisane i po sportskim objektima, poglavito po stadionu o kojem se pisalo kao o "udu". Jer, doista, on je mamio poglede i znatieljnika, ali i strunjaka. Autor projekta profesor dr. Boris Maga, kreirao je velianstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istonom i zapadnom tribinom. Kombinacija elika i

144 poluprozirnog leksana ima raspon unutarnjeg luka od 215 metara, sa slobodno leteim lukom od 45 metara. Dvanaest mostova omoguava ulaz u gledalite koje moe primiti 50 tisua navijaa. O stadionu se sve zna, pa tako i ovaj podatak - za pranjenje sjedeih mjesta potrebno je 5,4 minute, a 7 minuta da bi se ispraznio stajai dio gledalita. Linija koljke stadiona varira u broju redova, najvea dubina gledalita iznosi 54 reda, a na sjeveru 27 redova. Zapadni i istoni dio identini su u osnovnim dimenzijama. Loe za novinare i reportere mogu se organizirati ovisno o vrsti natjecanja (atletika ili nogomet) i povezati s press centrom. Kabine za radio i TV - prijenose nalaze se ispod krova zapadne tribine. Prostori ispod zapadne tribine namijenjeni su operativno - sportskim sadrajima. U prizemlju zapadnog dijela nalaze se dvije nogometne svlaionice za prvu momad, soba za masau, sauna i ostale svlaionice (za suce, juniore...). Tu su jo i ambulanta za doping nadzor, velika dvorana za treninge, s podom od umjetne trave, teretana, dvorana za individualni rad, oruar, praonica, ekonomat i servisni prostori. Na prvoj etai su saloni dnevnog boravka s terasom, mali salon, trofejna dvorana, dvorana za konferencije i intervjue, salon poasne loe (poasna loa ima 114 mjesta i izravno je povezana sa salonima stadiona). Tu se nalazi i petnaest dvokrevetnih soba za karantenu te jo nekoliko popratnih sadraja. U vanjskom dijelu druge etae, nalazi se uprava objekta s deset kancelarijskih prostora, a u unutarnjem dijelu je press - centar, izravno povezan s novinarskim tribinama iza poasne loze. U vanjskim prostorima stadiona nalaze se: dva pomona nogometna terena, od kojih jedan ima rasvjetu za none utakmice, poligon za trening

145 nogometaa (60x40) i etverostruka atletska staza za zagrijavanje, duine 140 metara. Ispod istone tribine, gornje dvije etae namijenjene su komercijalnim kancelarijskim sadrajima, a donji dio sadri skladine prostore. Glavno igralite pokriveno je prirodnom travom i ima dimenzije 105 x 68 metara, te je osposobljeno i za atletska natjecanja u svim disciplinama i pokriveno je sintetikom masom tartan. A tu se 1990. godine odralo Europsko atletsko prvenstvo. Padali su rekordi, pa i svjetski. Poznavatelji atletskih zbivanja sjetit e se fantastinog rezultata francuske tafete na 4 x 1 00 metara koja je oborila svjetski rekord rezultatom 37,79. Nizali su se drugi rezultati, padali i drugi rekordi. Vrijedni statistiari prisjetit ce se da je tu podijeljeno ak 165 medalja, da se se 125 puta podigle pobjednike zastave i odsvirale 43 himne. Bilo je nazono ak 1.200 izvjestitelja iz Europe i svijeta. Svjetla sportske atletske Europe bila se uperena prema prelijepoj "Poljudskoj ljepotici". No, i desetak godina prije, na Meunarodnom atletskom mitingu, nastupali su sve sami vrhunski atletiari: Acherman, Simeoni, Byer, Menea... I slavna Ruth Fucks je 1980. godine bacila koplje do novoga svjetskog rekorda 69,96 metara. Eto, pamti se splitski stadion po vrijednim rezultatima. Rekordima. Stadion je, utjecao na arhitektonske vizure brojnih svjetskih stadiona - u Italiji, Japanu, Maleziji. Nakon minhenskog Olimpijskog stadiona, izazvao je najvie pozornosti strune javnosti na polju sportske arhitekture.

146

Herzog/de Meuron i njihov sensualni stadion

Allianz arena u Minhenu, nogometni stadion otvoren u proljee 2005 godine, domain otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva 2006 godine. Moda biste oekivali neto impozantno, malo vie impresivno. Napokon dolazimo na Olimp arhitekture gdje Jaques Herzog i Pierre de Meuron pale ideje sa neba meu njima Allianz arena u Minhenu. Odjednom naete se u tihoj Rheingasse ulici u Basel-u, Switzerland, broj est. Dvadeset pet godina prije, duo je poeo svoj rad, ali i danas, nakon dosta kompletnih radova diljem Europe i svijeta, nema ni traga grandioznosti na prvi pogled. Ali kao to je to ve sluaj, ne moete cijeniti knjigu na osnovu omota. Herzog/de Meuron ima 180 zaposlenika diljem svijeta, oko 130 u Basel-u. Njihova arhitektonska praksa je priznata kao jedan od najkreativnijih, i trenutno okupiran radom na 30 projekata u Aziji, Evropi i Americi. Prije dvije godine Hyat organizacija ih je nagradila prestinom Pritzker nagradom, ekvivalentna vitezu u arhitekturi. Od tada Herzog/de Meuron su priznati kao krema trenutnih izvoaa. Njihova karijera je se ini izuzetno povezana: obojica su roeni 1950. godine u Baselu, zajedno su studirali na Tehnikom univerzitetu u Zurich-u od 1970 god. Nakon studija, praksu su imali uz profesora Dolfa-a Scheanbl-ija, do otvaranja vlastitog studija Herzog/de Meuron 1978. godine. Obojica su posjeivala predavanja na Harvardu. Pulsirajui oval Herzog i De Meuron su zaradili svoju reputaciju kontinuiranim javnim oekivanjima i smiljajui nova rjeenja za

exterijere i fasade, uvijek zadivljujui posmatrae. Par, obojica amaterski igrai nogometa, podigli su svoj kapacitet za iznenaenja do maximuma u svom projektu za novi nogometni stadion u Munchen-u, Allianz arenu, opisanu od strane Franz Beckenbauer-a kao jednu od najneobinijih na svijetu. Mjeavina boja i promjena intenziteta svjetla, te reflektiranje dogaaja na terenu znai da e se stadion pojaviti kao vibrirajui, zamalo ivi organizam. Ovalna arena, duga 258 metara, 227 metar iroka te 50 metara visoka je zajedniki projekat izmeu minhenskih nogometnih klubova Bayern Munchen i TSV 1860. Moi e primiti 66 000 nogometnih fanova na najstrmijim tribinama u Evopi. Na odranom Svjetskom nogometnom prvenstvu 2006, na ovom stadionu odigrano je est utakmica, ukljuujui i prestino otvorenje ceremonije i prvi otvarajui me. Herzog je odbacio kritike koje su tvrdile da je to sve dim i ogledalo; ''Efekti, svjetlo, vrhunski igrai, drama, sve je to dio spektakla u nogometu'', nazivajui svoju misiju omoguavanjem odgovarajueg krajolika i pozornice. Duo je okrenut ka tradicionalnom engleskom stadinu kao inspiraciji, gdje su fanovi to blie terenu. ''Arhitektura bi trebala biti senzualni i inteligentni medium, inae je samo dosadna''. Allianz Arena je jedan od najmodernijih stadiona na svijetu smjeten u sjevernom dijelu Munchen-a. Tvrtka Allianz je kupila pravo da stadion nosi njeno ime sljedeih 30 godina. Kada se igraju utakmice Lige prvaka stadion nosi ime Mnchen Arena, a za vrijeme Svjetskog prevenstva u nogometu, stadion e nositi ime FIFA WM -Stadion Mnchen, zbog zabrane FIFE da stadioni koriste imena nekog sponzora. Arena je smjetena na sjevernom rubnom dijelu grada na poljani

147 iznova

148 Frttmaning. S gradskom mreom javnog prijevoza povezana je podzemnom eljeznicom, udaljena svega 16 minuta vonje od sredita grada. U neposrednoj blizini se nalazi i vaan prometni vor autocesta "Mnchen - Nord", pa je tako stadion lako dostupan iz svih vanijih cestovnih pravaca. Na prilazima stadionu prometnice su proirene na 4 prometne trake, a izgraen je i poseban prilaz stadionu. 16. sijenja 2006 godine, grad Mnchen je odobrio proirenje kapaciteta sa 66.000 mjesta na 69 901 (ukljuujui tribinu bez sjedeih mjesta). U niem dijelu tribina, kapacitet je 20 000 sjedeih mjesta. U srednjem dijelu tribina, kapacitet je 24 000, a na viem dijelu kapacitet je 22 000 sjedeih mjesta. Uglovi donjeg dijela tribine mogu biti postavljeni tako da omoguuju dodatnih ukupno 3 120 stojeih mjesta. U ukupni kapacitet ukljueno je i 2 200 poslovnih sjedeih mjesta, 400 sjedeih mjesta za javnost, 106 luksuznih sjedeih mjesta i 200 mjesta za invalidska kolica. Za prvenstvene i kup utakmice, kapacitet moe biti 69 901. Ali, zbog odredbi UEFE, u europskim natjecanjima ukupni kapacitet mora biti maksimalno 66 000. Krov natkriva sve gledatelje, iako vjetar moe preusmjeriti padavine tono na tribine. Igralite uope nije natkriveno. Fasada arene je izgraena od 2 874 ploha koje su pokrivene izuzetno tankim specijalnim folijama od samo 0.2 milimetra. Svaka ploha moe imati crveno, plavo ili bijelo obojenje. Pomini zastori koji su instalirani ispod krova mogu biti izvueni da tite od sunca. Allianz Arena nudi brojne usluge unutar samog stadiona ili u sklopu kompleksa stadiona. Fan-shop za oba kluba, brojni restorani, ak i dva djeja vrtia izvan stadiona, ali u njegovom kompleksu.

149 U Areni postoje ak 10 svlaionica. 4 su za igrae. Dvije su za domaina (Bayern ili 1860 Mnchen), a preostale dvije za gostujuu momad. etiri svlaionice su za trenere, a dvije na raspolaganju imaju suci. Postoje i dvije sobe veliine 110 m za zagrijavanje igraa pred utakmicu. Arena je opskrbljena i sa 550 zahoda i 190 monitora. Stadion: 258 m x 227 m x 50 m Prostor za igranje: 120 m x 83 m Igralite: 105 m x 68 m Parkirna garaa: 270.000 m Zgrada kao umjetnost Jaques Herzog i Pierre de Meuron su projektirali razliite rangove projekata, ukljuujui blokove stanova, tvornica, univerzitetskih biblioteka, ali su najpozatiji po muzejima i stadionima. Postali su popularni 2000 godine, transformirajui Bankside energetsku stanicu u Tate modern muzej, projekt je predstavljao veliki proboj za vicarski duo. Graevina je bila vie od mjesta za djela moderne umjetnosti, bila je sama djelo umjetnosti.

Slijedei korak Olimpijske igre Arhitekti su potvrdili svoju reputaciju kao majstori neobinog, sa jedinstvenim dizajnom za Minhen. Ali i drugi veliki projekt je pred njima, novi Nacionalni stadion u Pekingu, koji e biti glavna toka ljetnih Olimpijskih igara 2008. godine u Kini. Ovo je prvi njihov projekat u Kini. ''Idealno, arhitektura mijenja grad'', tvrdi Herzog. Samo e vrijeme pokazati da li Allianz arena u Munchen-u se bliska ovom idealu, ali je ve jasno da je stadion magnet za posjetitelje.

150

Nacionalni stadion u Pekingu

Projektantski studio: Herzog/de Meuron Godina zavretka:2008 Kapacitet sjedala: 80 000

151

STADION MAKSIMIR
Stadion Maksimir je lociran u istonom dijelu prelijepog i esto zaboravljenog grada Zagreba. Stadion je dio velikog rekreacionog i sportskog kompleksa Svetice, koji se na jugu protee do poumljenog Maksimir parka. Kompleks prekriva prostor 267 440 m, van urbanog podruja, ustvari ini istonu granicu izgraenog podruja Zagreba. On je dio znaajne Zelene zone, koja ide od Medvjednica planine na sjeveru ka jugu. Sportsko - rekreacioni centar Svetice, zajedno sa Maksimir parkom, formira idealne prostore koji su posveeni sportu, rekreaciji, i odmoru. Gradski oci su se obratili visoko potovanim zagrebakom arhitektima: Nikola Filipovi i Branko Kincl, da rukovode arhitektionskom studijom, kako bi analizirali trenutne uvjete i te istrae mogunosti renoviranja, proirenja i nadogradnje stadiona. Istovremeno, su razmatrali mogunosti poboljanja kompletnog podruja i njegovih mogunosti u cjelini. Na bazi inicijalnog rada, razvili su program za implementaciju konkursa i dizajna za rekonstrukciju Stadiona Maksimir.

Situcioni koncept Koncept za SRK Svetice predvia razne sportske i rekreacione objekte, nekoliko restorana i barova, velike povrine zelenila i parking zona. Postojei sportski resursi ukljuuju atletski stadion kapaciteta 3500 mjesta pokriven membranskim krovom, 20 teniskih igralita sa razliitim povrinama, postojeim 50 - metarskim otvorenim bazenom za plivanje, koarkaki tereni, odbojkaki i rukometni tereni. Novo rjeenje predvia novu prefabriciranu trening dvoranu za nogomet, tri terena za trening sa

152 prirodnom travom, i manji stadion istono od glavnog stadiona. Ovo bi trebalo biti podrano sa tri terena za trening sa umjetnom travom, do postojee zgrade kole nogometa; luksuzni hotel sa 200 300 kreveta, zatvoreni olimpijski bazen (lociran do postojeeg bazena), i tri zatvorena teniska terena. Bazenski prostor bi imao pokretnu platformu na tlu, koja bi se smjetala uz razliite bazene, ovisno o potrebi. Organizacione i prostorne analize preporuuju da bi idealna solucija bila da objekti budu locirani u sredinjoj zoni SRK Svetice, unutar okvira zelenog prostora. Ove zgrade bi okruile centralni ''Trg sportiste'', koji bi bio glavna taka za kompleks i centralno mjesto susreta za taj dio grada. Na sjevernoj strani, trg je otvoren ka Maksimir parku, dok stadion Maksimir zatvara trg na istoku. Na junoj strani e biti locirani hotel i bazen, dok na zapadnoj strani su zatvorena teniska igralita. Na sredini ''Trga sportiste'' je skluptura, napravljena u memoriji na navijaa Dinama kojii je poginuo tokom rata za hrvatsku nezavisnost 90-tih godina prolog stoljea. Postavljeno je i est stupova koji oznaavaju uspjeh Dinamo nogometnog kluba. Takoe postavljen je i zid koji simbolino predstavlja povijest hrvatskog sporta.

Kroz povijest Konstrukcija sportskih graevina na SRK Svetice bila je znaajna tokom prolog stoljea. Prvi nogometni teren je izgraen 1912. godine, projektiran od strane arhitekata Benedik-a i Barany-a, HASK. Teren je imao dvije drvene tribine na zapadnoj strani, sa garderobama igraa za tenis i nogomet, locirane podzemno. Teniski teren je bio lociran zapadno od stadiona, ulaza u Maksimirski park.

153 Drvene sjeverne tribine su konstruirane kasnije, 1937 godine du ulice Maksimirska. Originalne drvene tribine sa HASK stadiona su pomjerene na drugi teren u Zagrebu. Rally stadion je izgraen 1934. godine, u zapadnom dijelu parka Svetice, na trenutnoj lokaciji atletske staze. Stadion je takoe imao drvene tribine. Naalost tribine su izgorjele u poaru 1941. godine, tako da je ostalo malo ostataka, izuzev ulaznog paviljona. Konstrukcija stadiona sa atletskom stazom, koji ini bazu dananjeg stadiona, je progresivno postavljena poslije drugog svjetskog rata, u periodu od 1948. do 1962. godine. Arhitekti Turina, Neidhart, Erlich i Tusek su projektirali elegantnu strukturu od betona za zapadne, istone i sjeverne tribine. Ovime je zamijenjen stari HASK teren, ali istone i zapadne tribine bi se sauvale, istona tribina u potpunosti. Stadion je zadnji put modificiran za Univerzijadu (Svjetske studentske sportske igre), izmeu 1987. i 1988. godine. Konzervacija i rekonstrukcija stadiona Maksimir u nogometni stadion visokog ranga, voena arhitektom Branko Kinclom, poela je 1998. godine. Novi stadion, oficijelni stadion NK Dinamo, e vjerojatno imati kapacitet od 60 000 sjedala. NK Dinamo igra u evropskim ampionatima, i pobjednik je hrvatskog ampionata tokom posljednje decenije. Dva terena za trening, mali stadion i zgrada kole nogometa okruuju stadion od 1932 godine.

Izgradnja Rekonstrukcija stadiona je podijeljena u est faza, iz finansijskih, konstruktivnih i organizacionih razloga. Fazna izgradnja je prihvaena iz razloga to bi to bio najmanje kodljiv nain izgradnje bez zaustavljanja sportskih aktivnosti.

154 Renovacija i rekonstrukcija je voena u skladu sa trenutnim zahtjevima i pravilima Internacionalne nogometne federacije (UEFA i FIFA), hrvatskim standardima, kao i ostalim tehnikim standardima. Pozitivno iskustva u izgradnji stadiona irom svijeta, su takoe razmatrana u novom projektu. Koncept za rekonstrukciju i transformaciju stadiona na najnaprednijim svjetskim principima i iskustvima u projektiranju i izgradnji stadiona. Stadionski kompleks je planiran kao multifunkcionalni objekat sa sportom, kupovinom, uredima i zabavom, to bi znailo da je objekat u stalnoj upotrebi. Prizemna povrina zavrenog stadiona bi iznosila 130 000 m, gdje bi povrina pod komercijalnom funkcijom iznosila 37 700 m. To je podrano sa preko 300 sjedala u restoranima i kafe barovima, kao i veliki broj sjedala u zoni posluivanja za gledatelje, na tribinama.

Prilaz Moguno je pristupiti stadionu iz vie smjerova, na sjeveru sa ulice Maksimirske, te zapadno sa iroke pjeake ulice. Takoe omoguen je pristup stadionu koji dolaze gradskim prijevoznim sredstvima iz svih dijelova grada. Kapacitet garaa i parking mjesta je predvien shodno broju gledatelja i posjetilaca komercijalnih i poslovnih sadraja.

Novi krov Namjera arhitekata je da krov pokriju sa pokretnim krovom, koji bi bio zadnja faza rekonstrucije. Koncept dizajna za krovnu strukturu je projektiran od strane Atkins Special Group iz Oxford-a, (Mike Atlet), u saradnji sa arhitektima Kincl i Filipovi.

155 Krov je napravljen od etiri razdvojene fiksirane sekcije, koji pokriva dvije treine gledalita. Pokretni krov je u dva dijela, svaki 75 m irok, to e natkriti 150 m duine terena. jedinstvenost ovog rjeenja je to je u mogunosti da pokrije mali ili glavni stadion u ovisnosti od potreba. Moguno je pokriti glavni stadion ili stadion za trening sa jednim krovom, postavljajui ga u razliite kombinacije pozicija. Namjera je krov pokriti sa PTFE membranom koja omoguava dobru providnost i dugo trajanje.

Sjeverna tribina Prva faza u konstrukciji Sjeverne tribine sa kapacitetom 12 222 sjedala, izgraena je na lokaciji stare demolirane tribine. Sjeverna tribina sadri veliki oping centar sa uredima, barovima i restoranima. Prostor ispod sjeverne tribine ima jednu podzemnu, i sedam nadzemnih etaa, sa velianstvenim pogledom na Maksimirski park. Prve tri etae sadre oping centar kojem su pridrueni uredi na drugom i treem katu. Komercijalni prostor sjevernih tribina iznosi 19 700 m. etvrti i peti kat se koriste kao ulazi za gledatelje na tribine, takoe nudei velianstven pogled ka maksimirskom parku i planini Sljeme. Tu se nalaze i neophodni toaleti, kao i pultovi za hranu i pie. Pjeaka rampa na istonom uglu, kao i pokretna stepenita na zapadnom uglu omoguavaju brz i lak pristup gledateljima na tribinu, sa stepeninim jedinicama u srednjoj sekciji objekta. Specijalno opremljeni elevatori, postavljeni u sredite stepenita, mogu primiti i transportovati ljude sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

156 Rekonstrukcija zapadnih tribina ukljuuje rekonstrukciju originalnih zapadnih tribina te izgradnju novih gornjih tribina. Pristup gornjim tribinama je predvien sa dva stepenina tornja i etiri panoramska lifta. Nova gornja tribina ima tri sprata, trei sprat je konstrukcioni sprat, etvrti sprat je VIP SPRAT, Peti kat je ulaz za gledatelje na prostor tribina, sa toaletima, te zonama sa hranom i piem. Totalni kapacitet zapadne tribine je 13 715 sjedala. U sjeveroistinom uglu je lociran veliki blok koji povezuje sjevernu i zapadnu tribinu. Unutar ovog blokasu locirani uredi i restorani za UEFA organizaciju. Pravougaoni uredski prostor je podijeljen dijagonalno sa atrijumskim pristupnim prostorom, sa pokretnim trakama za kretanje posjetilaca. Komercijalni prostor unutar Zapadnih tribina je 9 886 m.

June tribine Namjera je da se postojea sredinja sekcija Junih tribina nanovo izgradi sa novim gornjim tribinama. Kapacitet novih junih tribina e biti 9255 sjedala. Sa tri kata ispod koji e se koristiti kao nogometni klub. Takoe, planirane su prostorije za sportske i tehnike potrebe kluba. Drugi i trei kat je predvien za klubski menadment, boravak igraa, i hotel za igrae. Trei i etvrti kat je za gledatelje sa potrebnim servisima. Vertikalno kretanje je postignuto stepenitima sa liftovima. Komercijalni prostor unutar junih tribina je 1000 m. Juna tribina je opremljena fotovoltinom fasadom koja e omoguiti dotok energije za stadion. Iza toga, Juna tribina je organizaciono pripremljena i opremljena za otvoreni auditorijum sa 9255 sjedala, koji je

157 znaajna za razliite kulturne i druge dogaaje.

Istone tribine Istona tribina, je ostala ista, posjeduje obje strane sa sjedalima. Kapacitet tribine je 10277 sjedala, koja gledaju ka glavnom terenu, te 5000 sjedala ka pomonom terenu. Sva sjedala se mogu nadkriti sa istim pokretnim krovom. Prostor galerije je obezbijeen za pultove sa hranom i piem. Prostori ostava su locirani na prizemni kat. Mali komercijalna povrina je takoe locirana na istonim tribinama, sa 3000 m. Objekat nogometne kole je lociran iza istonih tribina.

Donje tribine Konstrukcija novih donjih tribina i rekonstrukcija sportskih terena ini etvrtu fazu u izgradnji. Sportski tereni e biti opremljeni sa novom travnatom povrinom, moguno Green tech ITM ili Desso DLW Grassmaster sistemi, sa novim drenanim i grijnim sistemom. Kapacitet novih donjih tribina je 16 000 sjedala. Zapadne donje tribine imaju prostor koji je pridruen garderobama, delegatskim sobama, sportskoj klinici. Takoe predviena je fitnes sala sa zatvorenim bazenom, jakuzijem, saunama, garderobama, barom i uredima. Prostor ostava je lociran ispod sjevernih i istonih donjih tribina, takoe predviena je garaa ispod junih donjih tribina. Donje tribine imaju komercijalni prostor od 8 000 m. Kompletna rekonstrukcija i renovacija stadiona Maksimir, kao centralnog sportskog mjesta za SRK Svetice e ga

klasicifirati kao jednu najmodernijih, vienamjenskih objekata. Multifunkcionalni kompleks, sadraji i kapaciteti objekta, osiguravaju da ovaj sportsko poslovno - oping centar omoguuje cjelodnevnu atrakciju za posjetitelje. Te pravi ga jedinstvenim sa njegovom ekonomskom i poslovnom aktivnou. Zagreb, sa tisuu godina starom povijesti, e imati novi multifunkcionalni objekt za novi milenijum.

158 od sportskih

STADION U SEOULU
Stadion u Seoulu je najvei nogometni stadion u Aziji. Izgraen je za potrebe jedne od najveih sportskih manifestacija danas, Svjetskog prvenstva u nogometu, iji je domain 2002. godine bila Koreja. Bile su potrebne tri godine te 160 miliona dolara uloenih da se izgradi ovaj stadion. Posebnost stadiona je da mu se moe lako pristupiti putem podzemne eljeznice. U dizajnu stadiona ponosno istiu njegove korejske korijene. Krov stadiona je projektiram prema obliku korejskog zmaja, to simbolizira elju za sreom i korejske tenje za nacionalnom unifikacijom i svjetskim mirom. Stubovi koji nose konstrukciju projektirani su prema jarbolima i utim jedrima dunke zvanim ''Hwangpo Dotbae'' koja je saobraala na Hangang-u (rijeka). Stadijumska podstruktura lii na oblik tradicionalnog korejskog posluavnika za voe. To predstavlja ljubaznost i gostoljubivost koju su nudili kao nacijadomain gostima iz svih dijelova svijeta. Stadijumski radni dizajn demonstrira linearnu ljepotu, jedan od kljunih elemenata arhitektonskog projektiranja u Koreji. Ali istovremeno demonstrira dostignua high -tech arhitekture.

159 Stadion u Seolu je eko - prijateljski objekt, napravljen od materijala koji tede energiju i recoklirani su. Koristi gas iz Nanjindo plinovoda za grijanjej i hlaenje objekta. Iskoritena voda se refiltrira i ponovo koristi. Pored samog sportskog terena stadion nudi i druge sadraje. Prostor ispod tribina nudi multiplex kina, trgovine, sportske centre, kulturne centre i restorane. Kapacitet stadiona je 65 000 sjedeih mjesta. Gledatelji su udaljeni 17 m od aut linije i 11 metara od gol linije. Sa 102 izlaza potrebno je tono 8 minuta da se tribine isprazne.

160 Fiskulturne sale i dvorane Za preteu naih fiskulturnih sala moemo smatrati, iz starog vijeka, nadkrivene dijelove gimnazije, koje su u odreenoj mjeri imali neke svoje dopunske objekte, ali u pravilu ovdje se radilo o nadkrivenoj kolonadi koja je sluila za vjebanje za vrijeme loih vremenskih uvjeta. Iz srednjeg vijeka poznate su nam ''loptarne i etalita'', esto goleme i skupe graevine, koje su bile graene u velikim feudalnim centrima, a to su ve hale u punom smislu. Sa rastuim znaajem dananjih dvorana i sa rastuim mogunostima, ekonomskim i tehnikim, raste i broj i potreba za pokrivenim objektima, tako da sve ee dolazi do graenja cijelih sustava natkrivenih objekata. Za vrhunski sport se prostori specijalizuju kako bi bilo udovoljeno sve teim zahtjevima, pri emu naravno, vienamjenske hale ne prestaju ili ne gube svoj znaaj u smislu masovne tjelovjebe i rekreacije. Kod nas su se ustalilo nekoliko tipova (u skladu sa svjetskim razvojem): 12/24 visina 6m, 18/30 visina 7 m, 18/36 visina 8 m, i 24/45 do 48 visina 8 m. Zahtjevi za visinom svjetla mogu se razlikovati u ovisnosti od zahtjeva korisnika ili od konkretnog sporta i njegovih potreba, za koju je sala graena (npr po zahtjevima takmiarskih pravila). Visina dvorana 24/48 se u pravilu radi vie cca 10 m . Takoe, propisi specijalnih dvorana se razlikuju. Npr. za stolni tenis je za jedan sto potrebna ploha je 6/12 m ili po broju stolova se odreuje razmjer cijele dvorane, itd. Sportskom halom podrazumijevamo, u pravilu, pokrivene objekte za tjelesni odgoj, gdje je tribina za gledatelje, drugaiji naziv nije pak specifino odreen terminom. Radi li se o veem kapacitetu gledatelja tada je i graevina vrlo zahtjevna, prirodno i vrlo skupa pa se zato esto susreemo sa halama graenim za vie namjena i to ne samo u oblasti tjelesnog odgoja nego

161 i npr. za kulturne namjene, naroito za vrlo posjeene estradne nastupe ili filmske festivale. Za takve vienamjenske objekte esto se upotrebljava naziv ''gradska dvorana''. Vjebajua hala je razmjerom opet odreena svojom namjenom zbog koje je graena, u pravilu slui i za takmienja u hokeju te je zato najei razmjer uziman od hokeja na ledu 30/60 m. Nazivom ''hala'' uobiajeno oznaavamo razmjernije prostore bez gledatelja, govorimo npr. o ''lakoatletskim halama'', koje bivaju graene za treninge bez gledatelja ili sa malim brojem gledatelja. Koncepcija hala svakako u ne maloj mjeri uslovljava pitanja konstrukcije i njihove ekonomije, kod sportskih dvorana esto dolazi do realizacija rekordnih tehnikih tj. konkurentskih dostignua. Izbor materijala za konstrukciju je opet naravno pitanje tehniko - ekonomskog aspekta, a u praksi se sustreemo u ovisnosti od mjesta i momentalnog razvoja tehnike sa konstrukcijama svih vrsta. Kao konstrukcioni materijal se najprije koristilo drvo koje je kasnije otilo u pozadinu, da bi se danas opet sve ee primjenjivalo. Iz doba poslije I svjetskog rata bilo bi mogue imenovati mnotvo hala, naroito u Njemakoj, od njh je jedna od najupeatljivijih bila Westfalenhalle u Dortmundu, unitena u ratu. Na njenom mjestu danas stoji nova hala izgraena od eljeza i betona. U doba oko II svjetskog rata ponajvie se koristio monolit. Tradicionalne konstrukcije ramova su bile najee u halama manjih raspona, ali bila je koriena o kod veih hala, naroito u USA i vedskoj. Monolitne ljuskaste konstrukcije se na prvi pogled ine vrlo korisne i napredne, danas se koriste jo vrlo malo, njihovoj racionalnosti ne odgovara vrlo skupa i zahtjevna tehnologija. Jedna od njih je hala u Madridu, konstruirana iz dva valjkasta luka meu sobom, od kojih je jedan iznad gledalita a drugi nad igralitem. Grandiozna ljuskasta konstrukcija bila je

162 postavljena za zimske Olimpijske igre u Grenoblu, kao zimski stadion. Prefabrikaciju za konstrukciju hala iskoristio je prof. Nervi za svoje vrlo poznate hale ''palazzo'' i ''palazzeto'' u Rimu. Prva je bila velika hala za 20 000 gledatelja, ima specifinu sredinju konstrukciju od ljuskaste prefabrikobane lune kupole naslonjene na monolitno podnoje. Druga je mala hala za nekih 8000 gledatelja, lukovi su stvarani tako da su ''ferro cementovi'' prefabrikati slagani na skele i cjelina je doarmirana i zabetonirana, tako da je u stvari napravljen monolit.

SPORTSKA DVORANA
Uvjeti parcele Trai se minimalna veliina parcele, bez parkiralinog prostora, za dvoranu veliine: 15 x 27m 2000 m2, 18 x 36m 3000m2, i 27 x 45m 4000m2. Potrebe parkiralita Treba osigurati potreban broj parkiralita prema slijedeim uvjetima: Za svaku vjebalinu jedinicu min. 15 PM u najblioj okolici. Za svaka 4 gledatelja po 1 PM. Za svaku vjebalinu jedinicu min. 15 PM za bicikle i motore. Prostorije za kondicijski trening i fitness Pratei prostori u neposrednoj blizini glavne sportske dvorane, koriste se za zagrijavanje i odravanje fizike kondicije takmiara.

163 Prostorija za gimnastiku Koriste ih specijalne kole i drutva koja izvode skupne predstave i vjebe, a slue i za gimnastiku, kondicijski ispit i koncerte. Gymnasium Moe biti pomona, ali i samostalna funkcionalna jedinica, opremljena za akrobatsku gimnastiku. Veliine je 18 x 36m i 15 x 27m. Povrina se dijeli po tono odreenoj shemi za razliite gimnastike discipline i vjetine. Ulazi i pasai U ulaznom prostoru preporua se postaviti vjetrobran. Na uoljivoj poziciji postavlja se oglasni pano. Treba aranirati nekoliko mjesta za sjedenje. Stakleni zidovi i stijene trebaju biti od sigurnosnog stakla do visine od 2 m. Svlaionice Hodnik kojim se prilazi u svlaionicu je neist hodnik, jer u njemu se hoda u cipelama. Taj isti hodnik ne smije sluiti i za ulaz u dvoranu, ve se u dvoranu ulazi direktno iz svlaionice ili, bolje, iz svlaionice preko jednog manjeg prostora ili istog hodnika. Neisti hodnik slui i onda kada se odrava nastava na vjebalitu, pa se uenici svlae u istim svlaionicama koje slue i za dvoranu. Takav sistem svlaionica omoguava da se higijena poda odrava u to boljem stanju, tj. da se sprijeava to je mogue vie oneiavanja poda dvorane. Visoke su min. 2,5m. U svakoj jedinici treba predvidjeti klupe ukupne duljine 12m. Dubina klupe je 25 - 30cm, a irina po korisniku 40cm. U svlaionicu postaviti barem dva ogledala na visini primjerenoj uzrastu korisnika. Podovi i zidovi moraju zadovoljavati stroge higijenske i tehnike

164 zahtjeve. Svlaionice se mehaniki ventiliraju. Svlaionice tako grupirati da imaju vezu na svaki dio dvorane. Sanitarnu grupu tako organizirati da se izmeu dviju svlaionica nalaze sanitarne grupe (praonici, tuevi, WC-i). Potrebno je osigurati direktnu vezu svlaionica s praonicom. U praonici osim potrebnog broja tueva treba predvidjeti i kombinirane praonike za noge i gornji dio tijela. Podovi u svlaionicama trebaju biti takvi da je omogueno lagano ienje i odravanje. Podovi u praonicama trebaju biti takvi da se mogu lagano prati a da nisu kliski. Zidovi u svlaionicama trebaju biti higijenski da se lako mogu oistiti i da se' teko oteuju. Zidove u sanitarnoj grupi preporua se oploiti po cijeloj visini prostorije. Svlaionica za nastavnika treba da ima leaj za odmor, stol za dvije stolice, etiri garderobna ormaria te prostor za kartoteku. Prostor svlaionica povezan je na prostor s tuem i praonikom. U blizini prostora mokrog vora potrebno je predvidjeti jedan WC s praonikom za nastavnika. Soba instruktora, trenera Radna soba instruktora i trenera je takoer i soba prve pomoi i tako je treba opremiti. Ako nema sobe voditelja, ovdje se postavlja pano za kontrolu tehnikih funkcija. Uz ovu sobu osigurati prostor za svlaenje, umivanje, tuiranje i WC. Kabinet za fiziku kulturu potrebno je opremiti odgovarajuom opremom i ormarima za rekvizite i uila, leaj za prvu pomo, ormari za prvu pomo, stol sa dvije stolice, vaga s visinomjerom, te ostali ureaji i sprave za praenje nastave fizikog odgoja.

165 Unutarnja spremita za sprave Smjetena su neposredno i bez prepreka, povezana podiznim ili zaokretnim vratima irine min. 2,2 m uz borilinu povrinu. Spremite sprava mora biti takve veliine da se u njega mogu smjestiti sve potrebne sprave i rekviziti iz dvorane. Spremite treba imati direktnu vezu na dvoranu a zatvara se preklopnim vratima (s protuutegom - garana vrata) obloena drvetom bez izboina i bridova. Pod spremita treba biti u istoj visini s dvoranom. Spremite pribora za ienje Kontrolna soba uz ulaz Ovdje je organizirano jedno radno mjesto uz kontrolni pano za nadzor funkcija tehnikog pogona. Soba upravitelja Ovdje je smjeten regulacijski i kontrolni pano za elektroakustike i optike ureaje. Spremite za vanjska igralita Prostorija otvorena prema vanjskim terenima vratima irine min. 1,7m. Spremita Razna spremita ope namjene (stolci za gledalite i sl.) Prostor za odmor i osvjeenje Smjeta se uz ulazni hol, uz prostore sportaa i uz prostore gledatelja. Tehnika postrojenja Tehnika postrojenja i pratei prostori sastoje se od instalacijskih prostorija: kotlovnica ili toplinska podstanica, komora za klimatizaciju, postrojenje

166 ventilacije, agregatska stanica, trafostanica, prostori za jaku i slabu struju, prostori za pripremu tople vode, ureaji vodovoda, ureaji kanalizacije itd. te prirune radionice, skladita, spremita, boravci osoblja i sl. Opskrba toplom vodom, sanitarne instalacije, elektrine instalacije, akustika, radio i televizijski ureaji, zatita svjetla, ureaji za gaenje poara. Grijanje i ventilacija Sustav ventilacije dvorane povezan je sa sustavom grijanja, pa se zato ta dva sustava koordinirano projektiraju. Ventilacijom se osigurava: - uklanjanje neugodnih mirisa, koji nastaju uslijed isparavanja ljudskog tijela - uklanjanje suvine topline - uklanjanje razrijeene praine Zagrijavanjem moramo osigurati temperaturu od 18C na visini od 50 cm od poda i to po cijeloj povrini prostora za rad. Da bi se zadovoljili navedeni zahtjevi preporua se primjeniti onaj sistem kondicioniranja zraka (bez hlaenja) s potrebnim brojem izmjena (ovisno o broju uenika i gledatelja koji se nalaze u dvorani), a koji se pokazao u tom smislu optimalan. Ostale, pratee prostorije treba zagrijavati putem radijatora ili konvektora prema uvjetima koji vrijede za te prostorije. Prostore tueva i praonica potrebno je odmagljivati a prostore garderoba ventilirati, te je za tu svrhu potrebno osigurati prirodne ili umjetne uvjete. Konstrukcija Konstrukcija se moe izvesti od armiranog betona s prednapregnutim nosaima, ili sa elinim ili drvenim lijepljenim nosaima itd. Kod izbora konstrukcije voditi rauna o vrsti pokrova, vrsti podgleda, rasporedu rasvjete,

167 klimatizaciji dvorane kao i eventualnog prolaza instalacije kroz nosae i ugradnju sprava na konstrukciju. Zidovi, vrata i ureaji za dijeljenje prostora Zidovi dvorane moraju biti glatki bez izboina i otrih bridova. Povrinska obrada mora biti takva da nije mogue oteenje prilikom naslanjanja ili udaraca loptom. Zidovi trebaju biti rezistentni na udarce lopte i sl., odrljivi i da se lako iste. Zidovi moraju biti dovoljno vrsti da je mogua ugradnja svih potrebnih sprava i konzola na njima. Povrinska obrada mora biti takva da je omogueno lagano ienje i eventualno pranje povrina. Izboru boja treba posvetiti posebnu panju obzirom na karakter dvorane. Podovi Jedan od osnovnih faktora kvalitete dvorane je pod dvorane. Zbog toga je potrebno naroitu panju posvetiti izvedbi poda, koji mora biti elastian sa to manje sljubnica, gladak, da nije klizav i da se lako i brzo isti i odrava. Borilina povrina, tlo, pod, teren je osnovni ureaj, sprava, sredstvo sportskog dogaanja: vjebanja, rekreiranja, takmienja. Premda, naizgled elementaran, ovaj ureaj je tijekom povijesti sporta, a ovisno o vrsti sportske aktivnosti oblikovno i tehniki diverzificiran, tako da je njegova tehnika struktura vrlo razliita, da bi zadovoljila sve one specifine uvjete koji slijede iz prirode razliitih vrsta sportskih aktivnosti. Slojevi se postavljaju razliito u ovisnosti o zahtjevima sporta a ta razliitost podlijee minucioznom istraivanju i normiranju. Obzirom da je neracionalno i u stvarnosti nemogue graditi dvorane i sportske povrine za samo jednu vrstu sporta, to se

168 u praksi primjenjuje princip optimalne standardizacije, tako da projektirano i izvedeno tlo, pod, povrina, teren polivalentno i optimalno odgovara bitnim uvjetima vie vrsta sportova. Vane osobine sportskih tla su: - elastinost ili podatnost, - sigurnost koraka, - sigurnost od klizanja, - mogunost brze promjene smjera kretanja, - odskok lopte, - postojanost ravnine, - postojanost elastinosti, vibracija poda, - primjerena toplinska i zvuna izoliranost, - sigurnost od loma, razbijanja, oteenja, - otpornost na habanje, - mogunost lakog popravka, - mogunost lakog i trajnog obiljeavanja, - to jeftinije odravanje, - to krae vrijeme ienja - to manji trokovi proizvodnje, - ravnina, plosnatost, glatkost, horizontalnost, - refleksija zvuka, - boje oznaka i linija, - zatita od vlage, i - ventiliranje poda. Ovi brojni zahtjevi su i kontradiktorni i raznovrsni, pa stvaraju kompleksnu situaciju koju razrjeavaju brojni pojedinci i Instituti, kao kinetiki, tehniki, ekonomski i estetski problem (na pr. u Bavarskoj od 1927. godine Doc. Hacker, izumitelj titrajueg poda, a sada Otto Graf Institutes Der Technische Universitat Stuttgart ). Rasvjeta Ope napomene Osnovna funkcija sistema za osvjetljenje u sportskim dvoranama je ostvarenje optimalnih uvjeta za efikasnu i ugodnu

169 vizualnu percepciju igraa i gledatelja. Dobra vidljivost je isto tako vana kao i ugodna rasvjeta, pa je jasno da treba uzeti u obzir i fizike i psihike razloge. Funkcija sistema rasvjete ovisi o kvaliteti osvjetljenja, u ova ovisi o tri faktora: - Iluminacija (Im/m2), - Toplina boje i boja buke, i - Prostorna distribucija svjetla. Iluminacija na "radnoj povrini" (Im/m2) odreuje vidljivost. Openito govorei, to je vea iluminacija, bolja je i vizualna predstava. Ljudsko oko je dobro naviknuto na percepciju. U uvjetima dnevnog svjetla ija je razina iluminacije relativno visoka (2000 lux ili vie). Jako osvjetljenje mogue je realizirati umjetnim i prirodnim izvorima. Vane su slijedee karakteristike izvora osvjetljenja: - broj, - povrina, - blistavost, i - poloaj u vidnom polju. Dnevno svjetlo i prozori Prozori mogu biti jednostrano ili dvostrano ugraeni, ali samo po uzdunim stranama dvorane. Povrina staklenih ploha treba biti najmanje 1/4 - 1/5 povrine poda dvorane. Prirodni izvor svjetla treba postaviti to blie stropu kako bi se izbjeglo zasjenjenje i blijetanje. Na taj nain mogue je povrinu ispod prozora koristiti za ugradnju sprava. Prirodne izvore svjetla (prozore) treba na odgovarajui nain zatititi od udaraca loptom (preporua se napeta mrea od najlona udaljena barem 10 cm od staklene plohe). U sportskim halama prozori mogu proizvesti bljetanje, a kako se te zgrade uglavnom upotrebljavaju u poslijepodnevnim satima, treba paljivo razmotriti upotrebu prozora. Sportai uglavnom ne prigovaraju zbog odsustva

170 dnevnog svjetla. U mnogim zemljama postoji jaka tendencija da se dnevno svjetlo potpuno iskljui ili da se upotrijebe otvori za dnevno svjetlo na krovu, odnosno u kombinaciji s elektrinim osvjetljenjem. U tom sluaju treba predvidjeti ureaje koji mogu iskljuiti upad sunevih zraka i dnevno svjetlo ukoliko uzrokuju blijetanje. Dnevno svjetlo koje ulazi kroz druge prostore, moe takoer izazvati blijetanje i zasjenjivanje. Matirano staklo ne moe sprijeiti difuziju sunevog svjetla, a u nekim prilikama ak pojaava sjene I kontraste. Ugradnja velikih krovnih otvora moe proizvesti optimalno osvjetljenje, ali treba uzeti u obzir djelovanje te konstrukcije na klimu u unutarnjem prostoru. Zbog potreba sporta treba predvidjeti ureaje koji mogu zatamniti prozore i otvore kroz koje ulazi dnevno svjetlo. Umjetna rasvjeta Umjetnu rasvjetu treba dimenzionirati tako da adekvatno zamijeni dnevno svjetlo. Za umjetnu rasvjetu potrebne su gotovo uvijek tehnike mjere protiv bljetanja kao na primjer kontrola svjetlosti i zasloni svjetiljki s difuzorima. Rasvjeta mora biti dosta jednolino raspodjeljena, ali s druge strane mora proizvoditi dovoljno sjenki i kontrasta za "modeliranje", koje omoguava dobru prostornu percepciju objekata, udaljenosti i brzine. To stanje je teko postii, ali kao solidna osnova za projektiranje preporua se kombinacija generalnog difuznog sistema rasvjete fluorescentnim lampama i dodatno izravno osvjetljenje sastavljeno od tokastih izvora. Pri projektiranju treba predvidjeti stupnjevitu rasvjetu od 70, 140 i 210 luxa mjereno na podu dvorane. Intenzitet rasvjete ovisi o aktivnosti koja se odvija u dvorani, te je za razne aktivnosti i vrste sportova razliita. Umjetna rasvjeta treba biti zatiena od udara loptom.

171 Konano toplina boje i efekat zida vani su jer imaju jak utjecaj na dubinu atmosfere i ugodnost osvjetljenja. Za veinu sportskih hala preferira se bijelo svjetlo (4000 K) s prirodnim uinkom. Posebno osjetljivi na zasjenjivanje su oni sportovi kod kojih sporta mora gledati gore kao npr: badminton, odbojka, tenis i koarka. Zahtjevi razliitih sportova su razliiti. Za badminton i tenis potrebno je snanije osvjetljenje na mrei nego na ostalim dijelovima polja. U koarci je posebno vano da se igrai dobro vide i da takoer vide i izraz lica. Iz svih ovih razloga upute za osvjetljenje sportskih dvorana upuuju na kompromis izmeu razliitih vrsta sportova. Bilo bi idealno kada bi instalacija osvjetljenja bila izvedena tako da se posebni zahljevi za svaki pojedini sport mogu ispuniti jednostavnim prikopavanjem. Tamo gdje je smjer igre za razliite vrste sportova isti kao npr. za tenis i badminton, mogue je postaviti dobre uvjete za gledanje. Dobro rjeenje za ope osvjetljenje je ravnomjerno osvijetljen strop bilo dnevnim ili umjetnim svjetlom. Kad se ne moe izabrati jednakomjerno osvijetljeni strop, moe se postiii dobro rjeenje primjenom svjetlosnih izvora koji se postave u red sa strane, uzdu glavnog polja za igru. Kada je mogue odravati treninge uz ogranieno osvjetljenje poeljno je da postoji mogunost iskopavanja jednog dijela instalacije pod uvjetom da se ne poremeti simetrija. Za odreene sportove kao judo, boks i stolni tenis koji trebaju jako lokalno osvjetljenje, treba predvidjeti tokaste izvore svijetla. Da bi se postiglo jasno gledanje na mjestu dogaanja u dvorani, poeljno je lokalno osvjetljenje u polju poveati bar tri puta u odnosu na osvjetljenje itave dvorane i pri tom treba odrati gore spomenutu simetriju.

172 Osvjetljenje za televizijske prijenose Da bi se mogli nainiti prijenosi za TV u boji potrebna je snaga osvjetljenja oko 1000 luxa na povrinama okrenutim kameri. Osim toga je vano da svijetlo u dvorani ima konstantnu temperaturu 4000 K. Zato se snaga osvjetljenja, potrebna za takvo snimanje treba ostvariti samo umjetnim osvjetljenjem. U dvoranu ne smije ui dnevno svijetlo.

FUNKCIONALNA SHEMA SPORTSKE DVORANE MANJE I SREDNJE VELIINE DIMENZIJE MALIH I SREDNJIH DVORANA I DODATNIH PROSTORA ZA TRENING 1 2
tip

3
broj jedinic a za vjebu

4
dimenzij e (irina x duina x visina) 15 x 27 x 5,5 27 x 45 x 7 12 x 24 x 5,5 21 x 45 x 7 18 x 36 x 5,5 4,5 x 4,5 x 2,5 do 6x9x 2,5 4,5 x 6 x 3,5 do 6 x 15 x 3,5 12 x 12 x 4 15 x 27 x 5,5

5
korisna povrina m

hala
1 2 3
nedjeljiva standardna hala djeljiva standardna hala nedjeljiva hala u posebnim sluajevima djeljiva hala u posebnim sluajevima

1 3 (1)

405 1215 288

1 + (1)

945

1 + (1)

648
20,25 do 54

dodatne sobe za trening

6
fitness soba

27 do 90

8 9 10

gimnastika soba gimnazium gimnazium

144 405

18 x 36 x 5,5

172

MOGUNOSTI KORITENJA DVORANA

2 tip sporta badmington koarka boks maevanje nogomet akrobatska gimnastika dizanje tegova gimnastika rukomet hokej judo akrobatsko dizanje tegova i hrvanje akrobatski biciklizam akrobatsko rolanje ples na rolama hokej na rolama hrvanje

3 W

4
15x27

5 W X1 X X3 X X X X3 X X X X

6
27x45

7 W X1 X3 X

8
27x15

9 W

10
12x24

11 W X1 X X3 X X X X3 X X X X

12
21x45

13
21x27

14
21x18

15 W X1 X3 X

16 O X X X X X

17 W X X3 X X X3

18
18x36

19 W

20
18x24

21 W

22
18x12

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

X X2 X

O X X X X X

O X X X X X X X3 X X X X X

O X X X X X

X3 X

O X X X X X

O X X X X X X X3 X X X X X

W X1 X X3 X

O X X X X X

O X X X X X X X3 X X X X X

X3 X

O X X X X X

O X X X

X3

X3

X3 X

X3

X3 X

X3

X3 X

X3

X3 X

X3

X3 X

X3

X3 X

X3

X3 X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X X

X X

13 14 15 16 17 18

X X4 X4 X4

X X4 X4 X4

X X4 X4 X4

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X X

X4 X

X4 X

X X

X X

X X

X X

173
19 20 21 22 23 24 ples tenis stoni tenis trampolina odbojka takmiarska gimnastika X X X X X X X5 X5 X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X5 X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X5 X5 X X X X X X X5 X5 X X X

X X5 X5 X

W prikladno za takmienja i treninge O prkIladno samo za trening Mogunosti koritenja su oznaene kriem. 1 Visina hale prema internacionalnim takmienjima 8 m 2 Platforme i dodatna svjetla su potrebna 3 Potrebna je posebna zatita poda 4 zavisno od podne konstrukcije 5 Visina hale prema internacionalnim takmienjima 7 m

174

MOGUNOSTI KORITENJA PROSTORIJA ZA TRENING

2 tip sporta boks maevanje fitness akrobatska gimnastika na spravama dizanje tegova gimnastika judo akrobatsko dizanje tegova i hrvanje hrvanje ples trampolina stoni tenis takmiarska gimnastika

3
5,5x4,5 do 6x9

4
4,5x6 do 6x15

5
4,5x6 do 6x15

6
12x12

7 O X

8 W X X

9 O X X X

10
18X36

11 O X X X

O 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

O X X

W X

W X X X

X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X

X X X

X X X X X

W prikladno za takmienja i treninge O prkIladno samo za trening Mogunosti koritenja su oznaene kriem.

175

DIMENZIJE POVRINA ZA NATJECANJE

1 2 tip sporta badmington koarka boks maevanje nogomet dizanje tegova rukomet hokej judo akrobatska gimnastika akrobatsko dizanje tegova i hrvanje akrobatski biciklizam akrobatsko rolanje i ples hokej na rolama hrvanje
mjere prema regulativama za takmienje duina irina standard duina irina sigurnosna granica na podunom zavretku zid zid

duina

irina

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

13,4 24 do 28 4,9 13 do 24 30 do 50 4 38 do 44 36 do 40 9 do 10 29 12

6,1 13 do 15 4,9 1,8 do 2 15 do 25 4 18 do 22 18 do 20 9 do 10 61 12

13,4 28 6,1 13 do 24 40 4 40 40 10 29 12

6,1 15 6,1 2 20 4 20 20 10 16 12

1,25 1 1,95 3 0,5 3 0,5 0,5 2 0 1

1,25 1, 1,95 3 2 3 2 2 2 0 1

15,9 30 10 19 do 30 44 10 44 44 14 29 14

8,6 17 10 8 21 10 21 21 14 16 14

8 (5,5) 4 (4) (5,5) 4 (5,5) (5,5) (4) (7) (5,5)

12 13 14 15 22 23 24 25 26 27

14 40 30 do 40 6 7 23,77 2,74 4,57 18 12

11 20 15 do 20 6

14 40 40 6

11 20 20 6

0,5

16 40

12 20 20 10

(4) (4) (4) (4) (4) (7) 4 7 7 (7)

40 10

ples tenis stoni tenis trampolina odbojka takmiarska gimnastika () preporuene dimenzije

10,97 1,525 2,74 9 12

23,77 2,74 4,57 18 12

10,97 1,52 2,74 9 12

3,65 3,23 4 2 1

6,4 5,63 4 3 1

ne manje od 80 m 36,57 18,27 14 7 12,57 10,74 24 13 14 14

176

PROSTORNI PROGRAM

3 ulazni prostor

8 9 10 prostori za atletiare i publiku

11 soba za sprave

12

13

14

15

16

svlaionice

tip hale 1 2 3
nedjeljiva standardna hala 15x27 nedjeljiva hala 12x24 djeljiva standardna hala 27x45 -3 dijela djeljiva standardna hala 21x45 -2 dijela djeljiva hala 18x36 -2 dijela fitness soba za vjebanje gimnastika soba gimnazijum 15x27 gimnazijum 18x36

ne manje od m 15 15 45

broj

korisna povrina m min

ako je potrebno

2 2 6

2 2x1 6

2 x 1 ili 2x 1/2 2 x 1/2 2 3

2 2 6

1 1 3

1x1 1x1 1x1

1 1 2 do 3

4,5 x 15 4,5 do 12 4,5 x 24 do 27

1 1 2

5 5 5 5 1

1 1 1

30

1x1

1 do 2

4,5 x 18 do 24

1 1

5 3

5 6 7 8 9 10

30

3-4

3 do 4

3 do 4

1 do 2

1x1

1 do 2

4,5 x 18 do 21 1,5 x 3 4,5 x 3 4,5 x 3 4,5 x 6 1 1

5 3

3 3

177

PROSTORNI PROGRAM

17 vanjska ostava za sprave korisna povrina m min 9 9 21

18 ostava ( u sluaju potrebe) korisna povrina m

19 ekaonica i soba za osvjeenje korisna povrina m

20 ulaz sa vjetrobranom i blagajnom korisna povrina po gledatelju m min

21 toalet

22

23

24

25

jedinica po 200 gledatelja

korisna povrina m

1 2 3

5 6 7 8 9

nedjeljiva standardna hala 15x27 nedjeljiva hala 12x24 djeljiva standardna hala 27x45 -3 dijela djeljiva standardna hala 21x45 -2 dijela djeljiva hala 18x36 -2 dijela fitness soba za vjebanje gimnastika soba gimnazijum 18x36

24 do 30

40 do 60

0,1

0,33

15

18

30 do 40

15

18

30 do 40

178

SPORTSKA TLA UNUTARNJI TERENI

179

180

181

182

183 DETALJI PODLOGA TENISKIH IGRALITA

-Tenisit /opena meljava/ u dvije granulacije, 1 podloga zavrna, uvaljano runo valjkom uz kvaenje i ugradnju pvc linija, debljina 4 - 6 cm. -Tampon od pjeskovitog ljunkovitog materijala (moguno industrijska ljaka / zgura) krupnoe zrna 1 10 mm, uvaljan mainski valjkom, debljine 30 35 cm. -Drenaa od betonskih cijevi 100 perforiranih na dubini od 60 80 cm, dijagonalni ili sistem riblja kost s odvodom u kinu kanalizaciju prema posebnom projektu. Lokacija Koevo.

-Tartan /vjetaka trava/, debljine 1 cm -Asfalt beton liveni, debljine 10 cm. -Beton MB 15, armiran mreom 131, debljine 10 cm. -Tampon ljunani /kameni nabaaj/, valjan mainski, debljine 15 cm Lokacija ZOI Zetra, vanjska igralita.

-Kolor set /protuklizna dvokomponentna boja/. -Beton MB 15, armiran mreom 131, debljine 10 cm. -Tampon ljunani /kameni nabaaj/, valjan mainski, debljine 15 cm Lokacija Babin Do, Bjelanica.

184 Pokriveni i otvoreni bazeni, kombinirani i integrirani objekti, drugi objekti Kupanje kao kultni obred javlja se vrlo rano na istoku, prisutno je u Perziji, Egiptu, Grkoj, Sparti i Rimu. Posebni znaaj obuci plivanja, svojim vojnicima, daju Spartanci i Rimljani. Koritenjem prirodnih uvjeta za plivanje, voda nije bila higijenski obraivana pa se esto, zbog velikog prisustva bakterija, dolazilo do zabrane kupanja jer je plivanje pogodovalo raznovrsnim zarazama i epidemijama. Tek u dvadesetom stoljeu kad je kontrola i obrada bazenske vode postala obavezna i pristupana, dolazi do ekspanzije izgradnje bazena kao posebnih objekata ili se djelomino koriste prirodni vodotoci, koji sa aspekata isparavnosti vode zadovoljavaju sve traene uvjete. Banjske graevine imaju, kako znamo, bogatu povijest. Najpoznatiji objekti ovog tipa su rimske terme, njihovo porijeklo vodi iz grkih gimnazija, gdje su se oko palaistre atrija postepeno pridruivali razni pokriveni prostori ukljuujui banjske objekte. Dokazom toga su tri pompejske banje. Banjama su bile pripojene ak i prodavnice kao i drugi objekti koji nisu imali namjenu tjelesnog vjebanja. U starom vijeku graene su carske terme, grandiozni objekti na koje i danas gledamo sa velikim potovanjem. Najvea od njih bila je banja Dioklecijanova, zavrena 306. godine n.e. a najljepa je bila Karakulova banja iz 216. godine n.e. Obje zauzimaju prostor od 12 ha i imaju slian dispozicioni pristup. Ograniene su krunom, dvoetanom graevinom, gdje su bile prodavnice, individualne banje, dodatni objekti, itd. Carskih banja u Rimu je bilo ukupno sedam, a daljnih javnih banja manjih razmjera, u drugom stoljeu n.e., bilo je izmeu 800 i 900. Banje, naravno imaju vie smjerova, od banja za lijeenje preko rekreacije do

185 raznih vrsta sportova na vodi. U moderno doba neprestano raste njihov znaaj za rekreaciju, u kupanju na prirodnim vodenim povrinama gdje se radi o masovnom karakteru, a sa rastuim ekonomskim mogunostima se stalno u sve veim razmjerama grade objekti, vjetaki i pokriveni, koji se rasprostiru u ovisnosti od vremena i klime raznih podruja. Danas se grade objekti u kojima je omogueno kombiniranje plivakog sporta i drugih sportskih namjena u jednoj graevini. Jasno je da to nije nita novo, takva kombinacija se moe smatrati za tendenciju danas propagirane integracije. Integracija je moguna u raznim mjerama, smjerovima, a njen znaaj je kako sa ekonomskog tako i sa drutvenog gledita. Ponudi li se jednom rekreantu pod jednim krovom, vie mogunosti, vie vrsta aktivnosti, tjelesnog odgoja ili drugih, objekat je za njega neosporno privlaniji, susreu se tu ljudi raznih zanimanja, raznih starosnih dobi, itd. Integracija, koja s gledita efekta ekonomskog i drutvenog se nudi, da se nae na prvom mjestu, je mogunost koritenja kolskih objekata, naroito onih za tjelesni odgoj, u doba mimo nastave tj. dnevno i naroito danima vikenda, kako za vankolski odgoj djece tako i za dobrovoljnu rekreaciju i tjelesni odgoj stanovnika. Popisanim tipologijskim vrstama objekata za tjelesni odgoj naravno ni izdaleka nije ova oblast iscrpljena. Od masovnih sportova potrebno je makar spomenuti zimske sportove, koji sa aspekta rekreacije imaju veliki znaaj. Objekti koji se za zimske sportove grade moemo podijeliti na nekoliko osnovnih skupina: staze za spust i slalom, turistike staze, skakaonice, skijake i bob staze. Oni dalje trae dopunjavanje raznim objektima npr. ice za vertikalni prijevoz, u takmiarskim objektima se grade tribine, itd. Staze za spust i slalom ureuju se prije svega za takmiarski sport, ali i za one bolje rekreativne skijae. Visinski

186 raspon u slalomskim stazama biva 120 200, za mukarce, i 100 do 180 m za ene. U spustu visinskih raspona mora biti od 600 do 1000 m za mukarce, i 400 do 700 m za ene, duina staze je oko 3000 m. Staze za tranje trae trasiranje po pravilima, esto je potrebno provesti oblikovanje terena, nije u interesu da se po njima kreu turisti. Za turistike potrebe slue oznaene turistike trase koje ne smiju se kriati sa takmiarskim stazama. Najizraajnim objektima za skijaki sport su skakaonice, u pravilu kreirane od specijaliziranih projektanata. Za njihovu gradnju potrebno je istraiti teren, uvaiti orijentaciju ka stranama svijeta, snjene uvjete, strujanja vazduha, itd. Dijele se na male, srednje i velike skakaonice. Slue iskljuivo za takmiarski sport i zato su dopunjeni prostorom za suce, tribinom za gledatelje, trenere, objektima za garderobu i ostalim objektima. Posebnim poglavljem se smatraju skijake staze i skakaonice sa umjetnim povrinama. Sanjkake i bob staze zahtijevaju specifine uvjete terena, orijentaciju ka stranama svijeta, bitno je uzeti u obzir geoloka i hidroloka pomjeranja. Postojee prirodne staze su dopunjavane skupim i zahtjevnim konstrukcijama od eljeza, betona i drveta, esto sa umjetnim hlaenjem. Trasiranje i profil moraju odgovarati vrijedeim propisima i prave se na osnovu prorauna. Za rekreativno skijanje najee slue padine slobodnih povrina, koje se esto opremaju vertikalnim prevoznim sredstvima. Turistika sredita potrebno je, naravno, opremiti objektima za smjetaj, boravak, objektima gorske slube i daljnim dopunskim objektima.

187

PLIVALITA
Programska shema i pratei prostori Ulazni hol slui za orijentaciju, ekanje i aklimatizaciju, a ukljuuje vjetrobran, sanitarije za mukarce i ene, recepciju, uredski prostor, telefonsku govornicu, automat za karte i etone, sjedita za one koji ekaju, pristup u administrativne prostorije i klubske prostorije, ulaz u restoran, kavanu i snack bar. Ulazni hol treba da bude zatien od propuha. Uz prolaz kroz pominu motku prema svlaionicama i prema vanjskom bazenu treba postojati prolaz za grupu, hendikepirane osobe i osoblje irok 1 m. Prostor svlaionica Svlaionice se dijele po spolovima. Pristup u svlaionice je preko "neistog" hodnika, a iz svlaionica u bazensku dvoranu pristup je preko "istog" hodnika i sanitarnog propusnika. U zatvorenim bazenima, u svlaionicama treba za javnost osigurati, za neogranieno vrijeme kupanja, 0,6 - 1 ormaria po m2 vodene povrine. Po svakoj jedinici kolske djece (za one koji dolaze i odlaze) treba osigurati dva prostora za presvlaenje s po 35 ormaria. U otvorenim bazenima, u svlaionicama treba osigurati na 1000 m2 vodene povrine 200-300 ormaria i 15 kabina za presvlaenje ( 5 od ovih blizu sunalita, a preporuaju se i dodatne obiteljske svlaionice ). Projektira se nekoliko tipova svlaionica, kako slijedi: svlaenje u kabinama, pohrana odjee u ormariima, - svlaenje u kabinama i predaja odjee preko pulta u zajedniku garderobu, - zajednika svlaionica za 35 do 50 ljudi sa ormariima u ili izvan garderobe, - zajednika svlaionica sa zajednikom garderobom,

188 zajednike svlaionice sa vjealicama, za kole i skupne posjete , - kabine za porodice, - kabine za presvlaenje bez definirane garderobe (vanjska kupalita). Svlaionice za hendikepirane osobe postavljaju se uz sanitarni vor za hendikepirane ili s njim tvori jednu cjelinu sa etiri kabine, svaka kabina sa po etiri ormaria za odjeu. Moe se koristiti kao obiteljska svlaionica. Sanitarni propusnik Sanitarni propusnici su prostori kroz koje se prolazi na putu iz garderobnog prostora u bazensku dvoranu, a sadravaju tueve, WC, pisoare (u jedinici za mukarce), te dezinfekcijske bazene za noge. U zatvorenim bazenima treba osigurati za javnost 3 - 4 tua na 100 m2 vodene povrine. Po svakoj jedinici kolske djece treba osigurati jedan prostor sa 10 tueva ( koji po elji moe biti podijeljen) i uz to 2 WC koljke za ene i 1 WC koljka i 2 pisoara za muke. U otvorenim bazenima treba osigurati na 1000 m2 vodene povrine 4 WC koljke i 3 topla tua za ene i 2 WC koljke, 4 pisoara, 3 topla tua za muke. Soba za nadzornika bazena Treba je postaviti u centralni podignuti poloaj sa dobrim pregledom vodene i ostalih povrina. Opremljena je komandnim stolom za tehniku opremu i direktno vezana (stepenice) s postrojenjem. Veliina ne manja od 9 m. Dozvoljava se uklapanje prostora za prvu pomo, ako nije manja od 12 m . Odvojena soba prve pomoi s dobrim izlazom za povrijeene. Veliina 20 - 30 m.

189 Spremite opreme Smjeteno na obilaznom hodniku ili drugdje, ali s dobrim pristupom. Veliine 20 - 30 m. Prostor opreme za ienje Jedan prostor u istoj zoni 5 - 10 m i jedan prostor u neistoj zoni 5 - 10 m. Dodatni prostori Dodatni prostori poveavaju rekreacijsku I komercijalnu vrijednost objekta: solarij, sala za odmor, sala za stolni tenis, frizerski salon, masaa, igralita, fitness, i sl. Prostorije za upravu Pristupane su iz glavnog hola prije kontrole, a njihova povrina se odreuje prema veliini pogona i prema broju zaposlenih. Bazenska koljka Konstrukcija bazenske koljke izvodi se neovisno od konstrukcije dvorane, zbog nejednakog optereenja. Preporua se projektirati slobodan prostor (ophodni, hodnik) oko bazenske koljke, radi kontrole proputanja, otklanjanja kvarova na instalacijama, podvodne rasvjete i prozora u bazenskoj koljci. Bazenska koljka se izvodi preteno od armiranog betona. Istodobno sa betoniranjem treba ugraditi sve potrebne elemente i prikljuke (dovod, odvod, dilatacija, podvodna rasvjeta, razna sidra I sl.) Bazensku koljku treba odgovarajue toplinski izolirati. Dno bazenske koljke oblae se protukliznim keramikim ploicama, a vertikalne stijene glaziranim keramikim ploicama svjetlije boje. U ovom poglavlju prikazan je, prema Internormama, standardni bazen veliine 12,5 x 25 m, dubine 222 - 300 cm, elementi koji omoguavaju da bazen funkcionira u higijenskom, rekreacijskom i plivakom smislu. Prikazana je tabela

moguih veliina vrstama bazena.

bazena

190 prema

TIPOVI I KARAKTERISTIKE BAZENA

Duina bazena u metrima je dio od 100 (10; 12,5; 16,67; 20; 25; 33,33; 50), a ovisi o broju plivakih staza koje su iroke 2,4 2,5 m. Plivai vole ue staze radi lakeg odravanja smjera, pa irina moe biti 2,25 2,30 ( za sportske svrhe min 2,15 m). Dubina i veliina ovise i o namjeni bazena.

1. Plivaki bazen irina 10 12,50 16,67 21 25 duina 25 25 25 ili 50 50 50 dubina 1,8 1,8 1,8 ili 2,0 1,8 - 2,0 1,8 - 2,0

2. Bazen za neplivae irina 8 10 8 10 duina 12,5 12,5 16,67 16,67 dubina 0,8 -1,35 0,8 -1,35 0,8 -1,35 0,8 -1,35

3. Bazen za odrasle neplivae irina duina 16,67 25 20 25 4. Bazen za djecu neplivae Slobodne dimenzije, dubina 1,10. dubina 0,9 1,35 0,9 1,35 od 0,6 do

5.Bazen za skokove Dimenzije ovise o kompletu dasaka i platformi. irina 10,60 12,50 duina 12,5 12,5 dubina 3,8 3,8

191 16,90 18,35 (20) 22,15 (25) 12,5 15 15 3,8 4,5 4,5 (5)

6. Bazen s valovima irina 12,5 16,67 21 25 duina 34 - 36 36 - 45 45 - 50 45 - 60 dubina 0-2 0-2 0-2 0-2

7. Vario bazen Koriste plivai i neplivai. Dubina se regulira pominim dnom instaliranim na 1/3 vodene povrine u 25 metarskom bazenu. 8. Bazen za djecu, stare i hendikepirane irina 6-8 4 5 6 duina 6-8 8 8 - 10 12,5 dubina 0 1,35 0 1,35 0 1,35 0 1,35

9. Bazen za igru Povrina vode 60 100 m, dubina 0 0.5. 10. Topli bazen sa mjehuriima i za masau Povrina vode 60 100 m, dubina 1,20 m. Temperatura vode 32 36 C. Rub bazena - preljevi U ovom poglavlju prikazan je, prema jednom katalogu keramikih proizvoda, rub bazena - preljev , u razliitim izvedbama. Ovaj bitni detalj bazenske koljke omoguava strujanje i izmjenu vode u bazenu, a njegove razliite izvedbe slijede iz ekonomskih, tehnikih, estetskih, upotrebnih (sportskih i gledalakih) i higijenskih razloga. Rub bazena ini vanjski zavretak vodenog prostora i vezu s obilaznim hodnikom.

192 ljebovi za odstranjivanje povrinske vode i umirivanje valova, startni blokovi i klupe, dodirne ploe, ploe za mjerenje vremena, ureaji za pridravanje (penjalice, rukohvati, oznake za sportove i javne aktivnosti, podni izljevi), stepenice i dilatacione reke pokazuju mnoge probleme koje treba uskladiti. lijeb obuhvata cijeli bazen. Slui za odstranjivanje povrinske vode i za prihvat i umirenje valova. Ovo ostaje funkcija lijeba ak i kad nivo vode padne, kao na pr. pri velikom broju korisnika, kupaa (javnost uvee i kolska nastava u toku dana ) jer pumpe za pripremu vode ne mogu raditi ekonomino ako bi morale momentalno izjednaavati gubitak vode preko preljeva. Za vrijeme slubenih plivakih natjecanja nivo vodene povrine ne smije se vidljivo mjenjati (FINA pravilo br. 63). Ovo znai da za vrijeme plivakih natjecanja dotok i odtok vode treba biti ogranien i to je jo jedna funkcija lijeba. Danas su najvaniji tipovi lijeba Finski i Ciriki. Samo prvi odgovara svim zahtjevima, jer sa svojim ravnim tipom obale umiruje valove ak i kada se nivo vode spusti za 0,04 m. Daljnja je prednost da se kod tog preljeva ne skuplja prljavtina ( masni ostaci i sl.) na gornjim vertikalnim rubovima bazena. Ciriki lijeb - ak i u svom modificiranom obliku - funkcionira samo sa stalno visokim nivoom vode. lijebovi za prelijevanje daju mogunost kupaima da se pridre. lijeb za otjecanje vode je dubok i pokriven je reetkom. Oblaganje ljebova odgovara zahljevima za oblaganje bazena. Od primarne je vanosti lako ienje (higijena). Bazen i obilazni hodnik neophodno je odvojiti jedno od drugog dilatacionom rekom zbog razliitog rastezanja konstruktivnih dijelova. Postavljaju se veliki zahtjevi na efikasnost spoja (reke) i njegovog poloaja, naroito u bazenima u zatvorenom.

193 Budui su rub bazena i rub preljeva od najvee vanosti za ispravan tok vode u bazenu, oba ruba moraju biti paralelni sa vodenom povrinom. Otklon od horizontale vei od 2 mm ima znatan utjecaj na ienje gornjeg sloja vodene povrine, pa se to treba izvesti sa velikom panjom.

Stepenice U plivakim bazenima stepenice su iroke barem 1,0 m i postavljene izvan bazenskih dimenzija. Demontane stepenice mogu se privremeno instalirati u bazen za potrebe korisnika, starijih i hendikepiranih osoba. Odnos visine i gazita stepenice je 16 / 30 cm. Radi opasnosti od iznenaenja, pada I utapljanja stepenice su produene do dna bazena, a u vrlo dubokim bazenima do 1,80 m ispod povrine vode. Stepenice imaju rukohvate visine 90 cm na obje strane. U plivakim bazenima stepenice -penjalice postavljaju se na svakih 4,0 m. Podest i stepenice moraju imati protukliznu zavrnu obradu. Penjalice Penjalice su obino smjetene u niama u ravnini sa zidom bazena. Prostor izmeu dvije nastupne plohe je 30 cm, a zadnja je u nivou obilaznog hodnika. Da bi se sprijeili nesretni sluajevi u bazenima koji imaju ureaje za skokove, najblie penjalice moraju biti postavljene na udaljenosti najmanje 6,0 m od tih ureaja. Stepenice i penjalice sa strane tornjeva za skokove su dozvoljene samo ako se mogu skloniti za vrijeme skokova. Stepenica za odmor Tamo gdje je dubina vea od 1,35 m treba, zbog vee sigurnosti posjetitelja, instalirati stepenicu za odmor najmanje

194 10 cm irine. Ova stepenica za odmor je smjetena na 1,20 m - 1,35 m ispod najvie dozvoljene razine vode. U vario bazenima ili bazenima s valovima, stepenica za odmor je uvuena u zid bazena. Startna postolja i startne klupe To su stabilne, dobro privrene konstrukcije, otporne na kemijske, fizike i mehanike utjecaje. Dubina vode ispred startnih postolja ne smije biti manja od 1,80 m u duini barem 6,0 m mjereno od startne toke. Prednji rub gornjeg dijela startnog bloka mora biti izmeu 0,50 m i 0,75 m bloka je 0,50 m x 0,50 m s protukliznom povrinom i maksimalnim nagibom prema bazenu ne vie od 10. Prednji dio startnog bloka mora biti u ravnini s vertikalnim donjim (krajnjim) zidom bazena. Hvataljke za leni start (izmeu 0,30 m i 0,60 m iznad vodene povrine) moraju biti fiksirane horizontalno i vertikalno. Na sve etiri strane startnog bloka moraju biti uoljivo obiljeeni brojevi koji odgovaraju plivakim linijama. Numeracija od desna na lijevo. Dodirne ploe Ploe trebaju biti ravne i otporne na termalne utjecaje, ciljne linije i brojevi plivakih pruga trebaju biti oznaeni na dodirnim ploama. Dodirne ploe trebaju biti fiksirane na 0,008 m od ruba bazena. Obino su izvedene od legure elika, obloene plastikom, ili zatiene aluminijem. Nosa i odvodi Prodori u zidu i podu predstavljaju "slabe" toke u plivakim bazenima. Oni trebaju biti izvedeni s velikom panjom, i u vodotijesnoj izvedbi. Ugraditi treba samo visokovrijedni materijal budui su popravci na ovim pozicijama skupi. To su slijedea mjesta: dovod i odvod vode,

195 odvodi za pranjenje bazena, dovodi za mrekanje vode, hidraulini cilindri za pomino dno itd., vodomjeri, preljevi, ventili, prikljuci za podvodne razglase, mlaznice za stvaranje mjehuria, mlaznica za masau, podvodna rasvjeta, svjetlosni ureaji za odreivanje ritma (pace maker) i podvodni prozori.

Ureaj za svjetlosno odreivanje ritma (pace maker) Pace maker se sastoji od neprekidnog lanca svjetla koja se pale i gase u intervalima. Omoguava da pliva trenira po zacrtanom dijagramu. Ovi ureaji instalirani su na rubu bazena, na bonim zidovima bazena ( 1,0 m ispod razine vode ), na dnu bazena, na zidu dvorane ili na stropu bazena ( leno plivanje ). Sportski tehniki dodaci Duina bazena je 50,00 m i 25,00 m na povrini od 30 cm iznad i 60 cm ispod vodene povrine. Dozvoljeno odstupanje je maksimalno + 0,003 m, ali bez negativne tolerancije. Prednji zidovi na oba kraja bazena stoje paralelno jedan prema drugome. Oni su vertikalni i moraju imati protukliznu povrinu preko cijele irine linije 30 cm iznad i 60 cm ispod povrine vode. irine bazena su 12,5 m, 16,66 m, 21,00 m, i 25,00 m. Svaka plivaka linija je 2,5 m iroka, dubina vode po bazenu za plivanje i vaterpolo ne manja od 1,80 m odnosno 3,0 m za sinhronizovano plivanje.

196 Linijski konopci za natjecanja Oni odvajaju plivake staze jednu od druge kao i vanjske staze od ruba bazena. Proteu se po cijeloj duini bazena. Neelastini su i imaju kuke i sredstva za natezanje. Konopci su vrsti, ne izbljeuju, nisu higroskopni, odbijaju prljavtinu, lako se odravaju, na njih ne utjee voda, bez otrih su i zailjenih rubova. Njihova teina ukljuujui natjecateljske linijske plutae mora omoguavati da plutae lee barem 1/3 do maksimalno 1/2 debljine u vodi. Linijski konopci proizvode se od legure elika i plastinih materijala s umecima stakla i elika, a plutae (plovke) se rade od plastinih materijala. Linija za pogrean start Konopci se fiksiraju na tapove s ureajima za brzo poputanje 1 m nad vodenom povrinom, 15 m ispred startne toke. Oni su otporni na koroziju, a sredstva za fiksiranje su od nehrajueg elika. Na njima su loptice ili zastavice koje odbijaju prljavtinu i ne gube boju. Konopac za vraanje kod lenog starta Konopci se instaliraju 1,80 m iznad vodene povrine, 5,00 m ispred oba krajnja zida. Waterpolo igralite Veliina igralita za waterpolo je 20 x 30 m, ali za treninge moe varirati, irina od 8 do 20m, duina od 20 do 30m, za ene maksimalno 17 x 25 m. Granice igralita waterpola odreuju se konopcima, a treba oznaiti i liniju vrata, liniju 2 metra, liniju etiri metra i centar igralita. Obino se postolja vrata sastoje od bojanog drva ili metala. Slobodno plutaju i imaju stabilizatore ili ugraene

197 trake kojima se veu za rub bazena. Mree vrata su izraene od plastinog materijala (perion itd.), rijetko od konoplje. Konopci za odijeljivanje Neplivake ili plivake povrine dijele se od povrine za skokove konopcima koji se moraju jasno zapaati na povrini vode ili bolje iznad povrine vode. Potrebna je rezistentna konstrukcija ( zbog mehanikih sila vjeanja, gimnastike, Ijuljanja) sa nosaima koji su osigurani protiv nekontroliranog poputanja od neovlatenih osoba. Bazeni za skokove i oprema za skokove Dimenzija i oznaavanje irina, duina i dubina bazena za skokove ovisi o broju i rasporedu prateih ureaja za skokove kao i o udaljenostima koje se preporuuju zbog sigurnosti. Kod bazena koje upotrebljava javnost, ali ne u natjecateljskim sportskim centrima, bazeni za skokove su vienamjenski (plivanje, waterpolo, sinhrono plivanje i kupanje). Dimenzije bazena tada moraju po duini i po irini biti dio podjele od 100 (12,5 m - 16,66 m - 20,00 m ili 25,00 m). Dno bazena i boni zidovi u bazenima za skokove trebaju biti 50 70 % tamniji od svjetle boje drugih bazena. Ova mjera uveliko olakava skakaima identifikaciju vodene povrine. Daske i platforme Oprema za skokove dijeli se na odskone daske (1,00 m i 3,00 m) i platforme (1,00;3,00; 5,00, 7,50 i 10,0 m ). Visina se mjeri od razine vode do gornje povrine odskonog ureaja . Kompletna oprema sastoji se od 2 daske od 1,00 m, dvije od 3,00 m i sve gore

198 spomenute platforme ( za Olimpijske igre i svjetska prvenstva potrebne su 4 daske od 3,00 m). Oprema za skokove u posebnim bazenima za skokove instalirana je na longitudinalnim zidovima, a u plivakim i vario bazenima smjetena je na elnim zidovima bazena. Postavljanje opreme za skokove u plivakim i vario bazenima treba izbjegavati zbog ogranienosti upotrebe. Kod opreme za skokove na hidrauliki pogon, koja je vrlo vana za uenje poetnika i tekih skokova, mogue je imati odskonu visinu izmeu 3,0 i 5,0 m. Takav ureaj moe imati kombinaciju daske i platforme. Daska za skokove Njihov gornji rub treba biti 1,00 m i 3,00 m iznad povrine vode i za ovu dimenziju ne smije odstupati vie od 0,10 m. Za natjecanja i treninge ureene su od duraluminija (oko 4,90 x 0,50 m) i moraju imati protukliznu povrinu. Platforme Sredina gornjeg ruba odskoita mora biti 1,00 m; 3,00 m; 5 m; 7,50 m i 10,00 m iznad razine vode i ove visine ne smiju odstupati vie od 0,10 m. Platforma mora biti vrsta i potpuno s ravnom i protukliznom povrinom. Platforma od 1,0 m moe biti vrsto fiksirana ili se moe skidati. U odvojenim plivakim bazenima ili bazenima za kupanje niske platforme od 1,00 m kao i daske za skokove od 1,00 m smetaju waterpolu. Stoga platforme moraju biti lagane i lako pokretne tako da nisu istaknute izvan ruba bazena. Kad se radi o vrlo vanim naljecanjima i seminarima toranj od 10,00 m treba imati lift. Odskona klupa Sa strane bazena, nasuprot ureajima za skokove, u odvojenim bazenima za skokove treba postaviti odskonu klupu

199 za grupno poduavanje ( visina od gornjeg ruba klupe do razine vode 30 35 cm, irina 50 cm, prednji kraj okomit na rub bazena). Klupa treba biti barem 6,0 m dugaka i zavravati na oba kraja na sigurnoj udaljenosti 2,0 m od bonog zida bazena. Vodena klizalita Vodeno klizalite (tobogan) gradi se samo u bazenima za neplivae, u bazenima na otvorenom, s dubinom najmanje 1,0 m vode ispod i ispred tobogana na udaljenosti 6,0 m ispred tobogana i 1,75 m od sredine tobogana na desnu i lijevu stranu Upotrebljavaju ga djeca. Orijentacija i osvjetljenje Bazen na otvorenom treba postaviti duom osovinom u smjeru sjever jug. U bazenima u zatvorenom oprema za skokove treba biti smjetena tako da je skaka moe upotrebljavati nesmetano od bljetanja i da ga gledatelji mogu gledati sa strane. Prozori nasuprot ili iza oprema za skokove moraju imati ureaje koji tite od bljetanja prirodnog svjetla. Ureaj za mrekanje vode Radi bolje uoljivosti i da se izbjegne blijetanje vodene povrine potrebno je instalirati ureaje za mrekanje vode. Preporuaju se mlazevi komprimiranog zraka u podu bazena. Oznaavanje bazena za skokove i podruja za skokove Zbog sigurnosnih mjera cijeli bazen za skokove treba biti ograen. Za bazene na otvorenom ograda je 2,5 m od ruba bazena i stalno fiksirana, a za bazene u zatvorenom ona je na rubu bazena fiksirana u podne otvore tako da se moe maknuti. Za odreivanje povrine za skokove u plivakim i vario bazenima

200 trebaju u stijenki bazena biti ugraene kuke: na ove se fiksiraju plastine tube za uad za odjeljivanje. Mehanika proizvodnja valova Proizvodi se ureaj sa klatnom I klipni ureaj. Sistem sa klatnom pokazao se pouzdanim. Valovi se proizvode njihanjem klatna koje se pomie naprijed - natrag. Nedostatak sistema su veliki tehniki zahtjevi zbog velikih sila na prednjoj i stranjoj stijenki bazena. Oblik valova odreuje brzina klatna. Hidrauliki valovi Na dubljoj strani bazena ugraena su 2 ili vie preklopa za proizvodnju valova, koji se ritmiki pokreu gore - dolje 25 - 30 cm pomou hidraulikog cilindra. Betonske ploe, preklopi pokriveni su ploicama kao i dno. Otvori izmeu ploa pokriveni su plastinim materijalom. Izmeu preklopa i zadnje stijene smjetena je reetka koja se pokree pomou dva zgloba. Izmijenjenim poretkom mogue je postii da preklopi rade sinhrono ili u obrnutom pokretu. Ovo e dati ili paralelne valove ili valove koji su u vrtlogu. Na tip i oblik valova se moe uljecati kontroliranjem pokreta preklopa. Pneumatski proizvoa valova Pneumatskim ureajem proizvode se valovi na povrini vode promjenom tlaka zraka u komori koja se nalazi sa jedne strane bazena. Pneumatski sistem se pokazao izdrljiv i pouzdan sistem stvaranja valova.

201 Pomino dno Kod bazena s viestrukom namjenom ugrauje se dno pomou kojeg se mijenja dubina vode kroz cijeli bazen ili parcijalno. Ovisno o veliini, tipu i projektu, konstruktivna visina za pomino dno je priblino 0,40 - 1,20 m. Materijal i povrinska obrada odgovaraju uvjetima za bazen. Razdjeljivai bazena Razdjeljivai bazena su ureaji koji slue da se bazen podijeli na razliite funkcionalne povrine. Ovoj svrsi slue preklopni zidovi, pomini zidovi i mostovi. Po konstrukciji i obradi bazenske pregrade odgovaraju, uvjetima za bazene a u svojim pokretnim dijelovima odgovaraju uvjetima za pomna dna. Mora se sprijeiti podranjanje, iskrivljavanje i moraju imati protukliznu povrinu. Tamo gdje se pregrada upotrebljava i za prelaenje treba imati protukliznu povrinu irine ne manje od 1 m. Tamo gdje slui kao startni most irina ne smije biti manja od 1,50 m. Horizontalno pomini startni mostovi Pokretne bazenske pregrade irine barem 1,50 m nazivamo startnim mostom. Ovaj ureaj omoguava razliitu raspodijelu vodene povrine i plivakih udaljenosti, ili formiranje waterpolo igralita i povrine za skokove itd. Bazenska dvorana Povrina dvorane bazena je zbir povrine bazena i okolnih povrina (margina). Prostor na prilaznoj strani bazena irok je 3,0 -4,0 m. Nasuprotna strana iroka je min. 2,0 m, a ostale dvije strane neka su iroke min. 4,0 - 6,0m. Klupe za sjedenje

202 (tople klupe) irine 60 cm su izvan ovih dimenzija. Zidove treba oploiti keramikim ploicama i adekvatno toplinski izolirati, pogotovo vanjske zidove, da bi se sprijeio gubitak topline i stvaranje kondenzirane vlage. Kako sve povrine u bazenskoj dvorani slabo absorbiraju zvuk (keramika, staklo), podgled treba tako oblikovati da preuzme ulogu absorbera zvuka. Jeka ne smije prijeii granicu od 1,8 m / sec. Prirodna rasvjeta oekuje se s duih strana bazena, da bi se sprijeilo blijetanje. Ugrauje se stijena od dvostrukug, termikog stakla. Premda se predvia kondicioniranje zraka treba predvidjeti otklopne elemente za prirodno prozraivanje. Osvjetljenje bazenske dvorane Kompletna instalacija, sva rasvjetna tijela, svi elementi i armature moraju odgovarati propisima za vlane prostorije. Odabrati ona rasvjetna tijela koja ne blijete kod 120 luxa. U dvorani treba predvidjeti elektrini sat i elektrino zvonce. Predvia se vie vrsta osvjetljenja. Osvjetljenje za dokolicu i ugodnu atmosferu Odgovarajue osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu. Za tu svrhu koriste se indirektna svjetla i pojedinane zidne i slobodno postavljene Iampe, koje moraju biti kao I ostala oprema otporne na udar lopte. Osvjetljenje za trening Za trening i obuku potrebno je osvjetljenje horizontalnog intenziteta od 200 lx.

203 Osvjetljenje za vrijeme natjecanja Za osvjetljenje hale potreban je intenzitet od 400 luksa. Startni blokovi i okretita, meutim, kao i prostor za skokove, treba intenzitet od 500 luksa. Gledatelji trebaju dobro vertikalno osvjetljenje. Lampe treba tako izabrati i rasporediti da se izbjegne bljetanje natjecateljima i gledateljima. Standardi za osvjetljenje kod TV snimanja U nekim bazenskim objektima u kojima treba postojati oprema za TV snimanje zahtjeve osvjetljenja treba uskladiti s TV centrom. Za TV u boji potreban je intenzitet od 700 - 1000 luksa vertikalnog osvjetljenja u pravcu kamere. Koso osvjetljavanje u pravcu kamere dati e vei vertikalni intenzitet svjetla. Za podvodne snimke potrebni su odgovarajui otvori na startnoj poziciji i okretitu kao i na podruju za skokove. Podvodna rasvjeta Podvodna rasvjeta se ne smije izostaviti ni u jednom tipu bazena: ona smanjuje refleks vodene povrine i tako omoguava kontrolu kupaa. Osim to daje veu sigurnost, podvodno osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu uglavnom pri smanjenoj prostornoj osvjetljenosti. Kod bazena kod kojih su stijene obojene svijetlim bojama efekti podvodnih lampi jo su bolji. Naalost, podvodna rasvjeta se rijetko stavlja u pogon, a i kad se upotrijebi onda je to za kratko vrijeme zbog utede elektrine energije. Za podvodnu rasvjetu preporua se u hotelskim bazenima osvjetljenje od 600 800 Im / m2, a kod veih natjecateljskih bazena od 1000 - 1200 Im / m2. Podvodna svjetla za osvjetljavanje bazena slue poveanju sigurnosti kupaa. U isto vrijeme se poveava

204 rekreaciona vrijednost. Obino se postavljaju u dubljim bazenima na primjer vario plivakim bazenima i bazenima za skokove. U plivakim bazenima koji imaju iri zabavni program i kod bazena na otvorenom koji rade uveer i nou ova svjetla treba ugraditi i u bazenima za neplivae i u toplim bazenima. Postavljanje svjetiljki potpuno otpornih na hranje izvodi se s vanjske strane bazena kroz vodonepropusnu cijev. S unutarnje strane zatiena je staklenom ploom (sigurnosno staklo). Postavlja se s unutarnje strane u nii bazenske stjenke. Da bi se olakala izmjena lampi i popravci bilo bi bolje upotrebljavati lampe postavljene na vanjskoj strani. Ovo, meutim pretpostavlja postojanje servisnog prolaza ili barem lako pristupanog okna iza bazenskog zida. Kod bazena na otvorenom esto se zaboravljaju ove prednosti zbog visoke cijene izvedbe, tako da obino nalazimo svjetla montirana u niama bazenskog zida. U ovom sluaju trebaju biti instalirane razvodne kutije otporne na vodu ili razvodne ploe iznad nivoa bazena. Optiki osi su 0,90 m ispod vodene povrine. Ovo sprjeava bljetanje promatraima i kupaima i koristi se potpuno svjetlo. Kod dubokih bazena moda e biti potrebno instalirati drugi red lampi. Kod bazena za plivae samo due strane mogu imati rasvjetu. Podvodni prozori Podvodni prozori u plivakim bazenima i bazenima za skokove i bazenima s pominim dnom obino se postavljaju na duim stranama blizu startnih postolja i poveavaju sigurnost i nadzor, omoguavaju vizuelnu kontrolu kvalitete vode, naroito pod pokretnim dnom i olakavaju rad trenera, na pr. da gledaju podvodne pokrete plivaa i skakaa. Podvodni prozori trebaju biti instalirani izmeu dvije lampe, ako je to mogue.

205 Podvodni prozori u plivakim bazenima su dugi 1,20 m, a visoki oko 0,50 m, u bazenima za skokove dugi 0,75 - 1,0 m, a visoki 0,75 m. Gornji rub podvodnog prozora lei na oko 0,50 m ispod vodene povrine. Tehniki pogon Tehniki pogon ine slijedee prostorije: - kotlovnica sa spremitem goriva, - priprema tople vode sa ureajem za raspodjelu, - ureaji za ventilaciju i odmagljivanje, - hidroforska stanica, - klorinator sa filterskim postrojenjem, - trafostanica, - agregatska stanica, i - komora za klima ureaje. Prostor tehnike najee je smjeten u suterenu: tu se nalazi sva tehnoloka oprema koja je potrebna za rad bazena. Tlocrt se moe predloiti nakon pripremljenog preliminarnog tehnikog projekta. Mora se omoguiti prilaz radi popravaka i zamjene pogonskih dijelova. Treba biti osigurana kratka veza sa nadzornikom bazena. Prostor za spremite klora treba biti u prizemlju s direktnim pristupom izvana. Trafo stanica, agregatska stanica kotlovnica i pogon klime moraju biti u skladu s lokalnim odredbama. Bazeni su jaki potroai energije i vode; pa se bazenska tehnika mora planirati to efikasnijom. Opasnost od korozije je velika zbog vlage, visokih temperatura i tetnih sastojaka, pa se trai vrsta i pouzdana oprema. Reim vode u bazenu Valjanost vode ovisi o njenim fizikim, kemijskim i biolokim karakteristikama. Voda u plivakom bazenu u svako doba mora biti higijenska, kristalno ista a bakterioloki besprijekorna, to postiemo kondicioniranjem bazenske vode uz konstantnu kontrolu povratne vode.

206 Princip ienja bazenske vode je u tome da se iz najdubljeg tijela bazena stalno oduzima jedan dio vode i nakon filtriranja vraa u bazen a pritom joj se dodaju razna sredstva za raskuivanje (klor, ozon...), te za unitavanje bakterija i algi. Tako se mijenja prirodni karakter vode, ali ova promjena mora biti pod nadzorom. Danas su najee u upotrebi tri postupka za proiavanje vode: - MIBIS, - PETUNIA, i - Upotreba sitnih djelova koji imaju mo apsorpcije. Dva su najea naina dezinfekcije vode: - kloriranje, u upotrebi od 1921. upotrebljava se plinoviti klor ili natrijev hipoklorit. Dodaju se pomou posebnih ureaja, a uz njih treba ugraditi automatski regulator koliine klora u vodi. - Ozoniranje, skupi postupak kojim se ne mijenja prirodni karakter, nego se dapae poboljava kvaliteta vode. Ureenjem treba osigurati ienje bazenske vode od muljevitih i lebdeih materijala (hvata vlakanaca i filteri). Za odstranjivanje najsitnije prljavtine i koloidnih rastopina dodaju se razna sredstva (alaunizacija ili sl). Bakterioloko proiavanje vri se putem kloriranja. Ureaj za dodavanje klora treba osigurati automatsko, kontrolirano doziranje od 0,5 - 0,8 g klora na m3 protone vode. Voda na povratku iz bazena ima mx 0,1 gram slobodnog klora po m3 vode. Sadraj klora preko 0,8 g/m3 vode dovodi do nadraaja sluznice i kapaka, pa je na njegovu koncentraciju potrebno obratiti naroitu panju. Vodu treba dva puta dnevno ispitati na sadraj klora. Ovisno o optereenosti bazena potrebno je svakih dva sata i manje izmijeniti vodu u bazenu preko filterskih ureaja. Na jedan dnevni pogon treba dodati izmeu pet i deset posto svjee vode preko filterskog ureaja, jer voda

207 ishlapljuje, otie preko valobrana, i gubi se preko instalacijskog sistema. Bazen je potrebno svakih 14 dana kompletno isprazniti, zidove i dno oprati i dezinficirati. Treba osigurati tok vode tako da se uspostavi konstantno strujanje 50% kroz preljev, a 50% preko dna, u vrijeme upotrebe i u vrijeme mirovanja. Dobrim sistemom mijeanja ujednaava se temperatura vode u bazenu i smanjuje razlika u koncentraciji dezinfektanata. Ureaj za zagrijavanje vode u bazenu treba tako dimenzionirati da se voda moe zagrijati na temperaturu 24-26C ( ovisno o korisnicima ) u roku od 6-8 sati. Maksimalna temperatura iz razumljivih razloga ne smije na mjestu izljeva biti via od 45C. Grijanje i ventilacija Sustav grijanja i ventilacije treba promatrati skupa obzirom da se njihovi efekti superponiraju. Intencija je 50% topline osigurati statikim izvorima (radijatori, konvektori, podno grijanje), a 50% ureajima za zraenje. Poeljno je I uobiajeno prostor oko bazenske koljke grijati registrima ugraenim u pod (podno grijanje). Sprijeavanje stvaranja kondenzata u dvorani je prioritetni zadatak kako sa aspekta ugodnosti u prostoru tako i sa aspekta oksidacije metalnih konstrukcija i sklopova. Klor, najee sredstvo dezinfekcije bazenske vode isparenjem i mjeanjem sa vodenom parom stvara agresivne oksidante, vrlo opasne za koroziju elinih konstrukcija. Problem se rjeava stvaranjem temperaturne razlike izmeu vode izraka u bazenu od minimalno 1 C, poveanom cirkulacijom zraka i izbjegavanjem stvaranja termikih mostova. Poeljne i propisane temperature vode I zraka u bazenskim dvoranama: - temperatura zraka u bazenskoj dvorani 28 -30C - temperatura vode 26 - 28C

208 - dio za starce, djecu i hendikepirane osobe voda do 32C, zrak do 33C - tuevi 26C - svlaionice 24C - ulazni prostor, restoran 20 22C - temperatura sjedita 33- 35C - temperatura zida koje dotie ljudsko tijelo, 33 - 35C - temperatura zida u blizini ljudskog tijela 24 - 26C

209

210

211

212

213

214

215

216

217

218

219

220