Da Se Ne Zaboravi - Sjećanje Na Kolovoz 1991

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 14

"Da se ne zaboravi"- sjeanje na kolovoz 1991.

Objavljeno: 01-09-2012 Druga polovica mjeseca kolovoza obiluje mnogim dogaajima, iz kojih je po meni moda znaajno spomenuti neke koji svojom vanou obiljeavaju ovo razdoblje 1991. godine. Nakon 21 godine ponovno se prisjeamo nepotrebnog razaranja grada i okolnih sela, prvih civilnih rtava, stradavanja branitelja Gacke. Pored toga, ovog puta emo se prisjetiti i nekih bitnih dogaanja oko ubrzane pripreme za obranu, osobito poetka stvaranja postrojbi na podruju Gacke. Naalost i ovaj put prisjeajui se nemilih dogaaja opisujem okolnosti stradavanja policajaca, koji su na dunosti, podmuklo iz zasjede Martievih terorista ubijeni. Polovicom kolovoza paravojne srpske postrojbe iz tzv. SAO Krajine ve dre pod svojom kontrolom objekte HRT-a u Lici: Liku Pljeevicu i elavac. Jedini objekt HRT-a koji do tad jo nije bio pod njihovom kontrolom je televizijski i radijski pretvara Stipanov gri, iji znaaj time postaje jo vei jer se s njega televizijski i radio signali vide i uju i na dijelovima podruja pod neprijateljskim nadzorom (Vrhovine, Zalunica, Podum, Babin Potok i ostala sela na tom podruju). Da bi prekinuli pokrivanje tog dijela Gacke i Like, odmetnici polovicom kolovoza diverzantskom akcijom onesposobljavaju za emitiranje objekt HRT-a na Stipanovu griu, oteuju antenske sustave, trafostanicu i prave manja oteenja na zgradi, ali oprema ostaje u upotrebljivom stanju. Brzom reakcijom djelatnika Odailjaa i veze (OiV) HRT-a, uz pomo policije iz Otoca, ak i pripadnika JNA, neoteeni dijelovi opreme i pretvaraa odmah su demontirani i preseljeni iz Otoca na priuvnu lokaciju u podruju planine Velebitska Pljeevica, odakle je u kratkom roku poelo na istim kanalima emitiranje radijskog i televizijskog programa HRT-a za gotovo isto podruje. Demontirani razgovorni repetitori ostalih korisnika odmah su stavljeni u funkciju veze za potrebe ZNG-a u Otocu, a kasnije za potrebe 133. brigade, i cijelo vrijeme zakljuno sa Olujom bili su osnova veze na podruju djelovanja 133. brigade. Zbog sve izraenijeg ratnog stanja na podruju Gacke, minobacake mine ispaljene iz odmetnikih uporita s padina Uma sve ee padaju u neposrednu blizinu hangara na sportskom aerodromu u kojem se nalazio zrakoplov napunjen sa 150 litara goriva i pokretna cisterna napunjena sa 880 litara goriva. Dovoljan je samo jedan pogodak mine, da sve odleti u zrak. Da bi se to izbjeglo, Duan Bobi (pilot instruktor) je u dogovoru s predstavnicima lokalne vlasti Otoac razgovarao s tajnikom Zrakoplovnog saveza RH, Dragutinom Marcijuom, o ugroenosti zrakoplova i njegovom spaavanju. Isprva je od tajnika dobio odgovor da e nekoga poslati po zrakoplov, no kako se primicao odreeni datum do kojeg je trebalo premjestiti zrakoplov, a nitko po zrakoplov nije dolazio, odlueno je da se zrakoplov spasi tako to e Bobi

sa njim odletjeti na aerodrom Grobnik-u aeroklub Krila Kvarnera Rijeka. Poletio je tono u 10 sati 17. kolovoza 1991. i sletio na aerodrom Grobnik za 30 minuta. Kako bi izbjegao radare JNA, letio je na visini 30 do 50 metara. Radi izbjegavanja leta iznad neprijateljskih poloaja, letio je oko brda Vital, preko Prozora, Ponora itd. Kasnije je ovaj zrakoplov u Rijeci obojan u sivomaslinastu boju (SMB) i dobio oznaku br. 7, pa je tijekom rata koriten za potrebe HV-a, a nakon toga u Vojnom uilitu Zadar koristi se za kolovanje vojnih pilota (reg. oznaka 9A-DGS). Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Franjo Tuman donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske: 1. Plan mjera pripravnosti Republike Hrvatske; 2. Plan pripravnosti oruanih snaga Republike Hrvatske i 3. plan osvajanja vojarni Na temelju ovih dokumenata u uredu predsjednika SO Otoac 20. kolovoza 1991. odran je sastanak na kojem je razmatrana sigurnosna situacija na podruju opine. Sastanku su prisustvovali predstavnici SO Otoac, Izvrnog vijea, ZNG-a, Policije i Narodne zatite: Joso Kregar, Joso Brajkovi, Milan Kranjevi, Milan Gomeri, Ante Prpi, Ivica Barievi, Josip Rohaek, Ivica Lokmer, Boo Paveli, Ante Pervan, Mile Poznanovi, Vladimir Usmiani i eljko Fajdeti. Nakon sastanka, uslijed poveanja ratnih aktivnosti i poveanja postrojbi ZNG-a na podruju Gacke, napravljena je nova radio-mrea RM-02, koja istog dana poinje raditi s novim kodnim oznakama sudionika. Kodni nazivi bili su: 1. Roda - upravna stanica, 2. Roda 1 upravna mobilna stanica u vozilu (eljko Paveli), 3. Som zapovjednik ZNG-a u Prozoru, 4. Kit zapovjednik ZNG-a u Otocu, 5. Truba zapovjednik ZNG-a u L. Leu, 6. Golub zapovjednik ZNG-a u Sincu, 7. Riba centar veze Brinje, 8. Loza zapovjednik ZNG-a u Brinju, 9. Pela Dom zdravlja Otoac (Davor Atali), 10. Vrabac predsjednik SO (Joso Kregar), 11. Sova predsjednik Kriznoga taba like regije (Draen Bobinac), 12. Gavran zapovjednik ZNG-a (Milan Jurkovi), 13. ep - predsjednik IV (Joso Brajkovi), 14. Klju - sekretar NO (Vladimir Usmiani) i 15. Crv - Civilna zatita (Dragan Katalini ulj). Za novu radio-mreu napravljen je novi razgovornik i TKT dokumenti. 21. kolovoza, u uredu predsjednika SO Otoac u 9,30 sati odran je sastanak na kojem se razmatrala struktura 117. brigade u odnosu na postrojbe s podruja Otoca i Brinja gdje je trebalo ustrojiti 2. bataljun, te Peruia i Gospia gdje je trebalo ustrojiti ostale postrojbe brigade. Na sastanku se razgovaralo i o moguem ustrojavanju 3. mobilnog bataljuna, iji bi zapovjednik trebao biti Drago Bilovi, kapetan, a njegov zamjenik eljko Mari Fabo, kapetan, i tehniko osoblje Milan Kranjevi. Raspravljalo se i o novim postrojbama na podruju Otoca pa je predvieno

da se u sljedeoj mobilizaciji ustroji 2. eta, njen zapovjednik trebao bi biti Ante op, porunik, te Pratei vod iji bi zapovjednik trebao biti Zvonko Petrli. Toga dana u 12 sati odrava se sastanak Kriznog taba za Liku u prostorijama SNO Otoac, kod Vladimira Usmianija. Prisutni su bili: saborski zastupnik i predsjednik Kriznog taba za Liku dr. vet. Draen Bobinac, Petar Karli iz PU Gospi, predsjednik SO Gospi Jure Stopi, predsjednik IV SO Gospi Ivan Vlaini, predsjednik SO Otoac Joso Kregar, predsjednik IV SO Otoac Joso Brajkovi, tajnik IV SO Otoac Milan Kranjevi, zapovjednik 117. brigade Davor Peitel, zapovjednik bojne ZNG-a Otoac (2./117. br) Milan Jurkovi i eljko Fajdeti. Dnevni red: aktualna politika situacija u Lici i osnivanje kriznih tabova po mjesnim zajednicama. Nakon upornog odbijanja prijanjih mjeseci, Ministarstvo zdravstva napokon doputa upuivanje kirurke ekipe KBC-a Rijeka u Otoac. Prva ekipa, predvoena ravnateljem Maksimilijanom Valeniem, stigla je u Otoac u ranim poslijepodnevnim satima 23. kolovoza. Tog dana je bilo izuzetno mirno. Lijenici i ostalo medicinsko osoblje uivali su u prekrasnoj prirodi i sunanom danu. Mnogi od njih bili su prvi put u Otocu i gotovo se udili zato su ovamo doli. Nema pucanja, nema velikih stradanja, ali, eto, Otoani su inzistirali na njihovom dolasku, pa neka im bude. Ako ne bude posla, lako e se vratiti u Rijeku, malo odmora nikome ne moe koditi. Nakon velikog truda i uvjeravanja odgovornih iz Otoca, iz zahvalnosti to je kirurka ekipa iz Rijeke konano stigla, , predstavnici Doma zdravlja i Kriznog taba opine odveli su ih na ruak u hotel Gacka u Leu. Oduevljenje ljepotom rijeke Gacke, prekrasnom okolinom i hotelom bilo je potpuno. Dana 24. kolovoza na sastanak kod predsjednika Republike, dr. Franje Tumana, pozvano je 36 osoba, meu njima zapovjednik Zagrebakog korpusa Stjepan Matea, zapovjednik 1. A brigade Josip Lui, zapovjednik 2. A brigade Boo Budimir, te 12 zapovjednika "R" brigada i 9 zapovjednika samostalnih bataljuna. Na sastanak je iao zapovjednik 117. brigade ZNG-a Davor Peitel s vozaem predsjednika Skuptine opine Gospi. U ranim jutarnjim satima proli su mjesto na utoj Lokvi gdje je bila postavljena zasjeda, a samo zahvaljujui nevjerojatnoj srei, looj vidljivosti i gustoj magli, izbjegli su sigurnu smrt. Tog kobnog maglovitog jutra policijska ophodnja koju su inili Drago Toljan, Zdravko Vukovi, Darko Murat, te priuvni policajci Vinko Krznari i Milan Vrani, upuena je u redovitu slubu nadzora i regulaciju prometa na raskrsnicu magistralnih cesta u utoj Lokvi. Nakon to su se kratko zadrali na raskrsnici, po pozivu deurnog slubenika Policijske ispostave Brinje, da dou u ispostavu, svih 5 policajaca sjelo je u vozilo kako bi krenuli. U trenutku kad su se svi policajci nali u vozilu, na njih je iz zasjede, oko 9,40 sati, otvorena estoka vatra iz dugog automatskog naoruanja i runih raketnih bacaa od strane pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Ve prvi hici pogodili su i usmrtili Milana Vrania - Topu, Vinka Krznaria i Zdravka Vukovia, te

teko ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Pod jakom rafalnom paljbom ranjeni policajci se uspijevaju izvui iz automobila i zakloniti iza vozila. Tom prilikom, iako ranjen, Darko Murat pokuava uzvratiti vatrom i tako zatititi sebe i teko ranjenog kolegu, no nakon to je ispalio nekoliko metaka u smjeru napadaa, zbog oteenja spremnika puke dolo je do zatajenja puke. Iako se i dalje nalazio pod neprekidnom rafalnom paljbom, Darko uspijeva pretrati cestu i od mjetana ute Lokve zatraiti pomo, dok je ranjeni Drago Toljan zbog tekih ozljeda preminuo pored vozila. Nakon to su bili sigurni da im vie ne prijeti opasnost od policajaca koje su doekali u zasjedi, organizatori zasjede prilaze unitenom vozilu, uzimaju osobno naoruanje stradalih policajaca, ali u panici ostavljaju dio streljiva i opreme koju su imali sa sobom. Otprilike u isto vrijeme odmetnici su istono od Otoca iz Zalunice napali minobacaima, a zatim i pjeatvom zaselak Rajkovii u mjesnoj zajednici Sinac. Nakon dogovora s predsjednikom Skuptine opine i odobrenja zapovjednika Policijske postaje Otoac, policija je uzvratila na vatru i odbila napad na Rajkovie. Teroristi su potom oko 10,20 sati minobacakotopnikim projektilima iz smjera Poduma i Glavaca zasuli grad Otoac. U tom napadu u centru grada poginula je trudnica Marina Bani, a ranjeno je sedam civila: Ivan Franceti, Petar Ljubotina, Marija Markovi, Petar Matasi, Jovo Pani, Marijana Vukadinovi i Marija Vukeli. U gradu su nastala prva vea oteenja na zgradama Pote, Slube drutvenog knjigovodstva (kasnije FINA), robne kue, trgovine, na ugostiteljskim objektima, stambenim zgradama, automobilima, teko je oteen hangar za smjetaj zrakoplova na sportskom aerodromu pilnik. Ovom napadu nije prethodila nikakva provokacija, ve je to bilo isto iivljavanje i demonstracija divljatva pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi nad nedunim graanima Otoca. Obustavili su vatru tek poto su policijske snage uzvratile na minobacaki napad i potisnule napadae koji su se sasvim pribliili nekim prigradskim naseljima. No, mir je kratko trajao jer su ve poslijepodne ponovno minobacakom vatrom s poloaja u Podumu napali selo Prozor i okolicu sportskog aerodroma. Oko 16 sati Otoac je ponovo napadnut minobacakim i topnikim projektilima. Tek pristigla kirurka ekipa odjednom je imala pune ruke posla. Tek tada su Rijeani postali svjesni varljivog mira i teine situacije na podruju Otoca. Da nije bilo te kirurke ekipe koja je odmah pruila pomo ranjenima u Otocu, dva ranjenika vjerojatno ne bi preivjela prijevoz do Rijeke. I mnoga kasnija ranjavanja pokazat e svu opravdanost uspostavljene organizacije zbrinjavanja ranjenika s djelatnicima KBC-a Rijeka. Nakon pogibije policajaca na utoj Lokvi i jakog minobacakog napada na samo sredite grada, u kojem je osim velikih materijalnih razaranja bilo poginulih i ranjenih civila, u prostorijama opinskog Sekretarijata Narodne obrane okupljaju se lanovi Ratnog predsjednitva, Izvrnog vijea i Kriznog taba. Na sjednici se razmatra novonastala situacija, nakon ega se procjenjuje da bi moglo doi do otvorenog pjeakog napada na grad. Osnovni

problem bio je kako i s im obraniti grad, to s civilnim stanovnitvom, ima li evakuacija smisla ili ne, a bilo je pitanje sati hoe li komunikacija prema Krasnu biti presjeena ili ne. Grad je raspolagao s velikim brojem dragovolj aca spremnih za ukljuivanje u obranu grada, ali nije bilo dovoljno naoruanja i streljiva. Zbog toga je odlueno da se zatrai urna pomo iz Senja i da se stupi u kontakt s njihovim Kriznim tabom. Iz Senja su bili voljni poslati jednu naoruanu satniju u pomo obrani Otoca. Meutim, takva pomo, zbog velikog broja dragovoljaca u Otocu, nije bila potrebna, ve je trebalo naoruanja i streljiva. Joso Brajkovi i Dragan Katalini ulj odlaze u Senj pregovarati o nainu upuivanja pomoi. Susreu vojne obveznike koji ure na zborna mjesta. elja za pomoi Otocu je postojala, ali se nevoljko htjelo predati oruje i streljivo, jer je u Senju bilo zagovornika ideje da Senj treba braniti na Vratniku, a ne u Otocu. U telefonskom razgovoru s naelnikom taba zapovjednitva ZNG-a, pukovnikom Imrom Agotiem, Joso Brajkovi objasnio je dramatinu situaciju u Otocu i zamolio ga da svojim autoritetom utjee na urno dobivanje oruja jer bi Otoac do jutra mogao pasti, a stanovnitvo zavriti u logoru ili biti pobijeno. Igrom sluaja, za vrijeme njihovog razgovora na televiziji se upravo emitirao prilog novinarke Radio Otoca, Rue Orekovi, koja je, okirana koliinom ispaljenih granata raznih kalibara na grad Otoac, uputila dramatino izvjee o civilnim rtvama i razaranju grada. Ovo moda nije presudilo, ali je uvjerilo zapovjednika 111. brigade ZNG-a u Rijeci da se oruje mora dati ako se Otoac i Senj ele obraniti. Odlueno je da se u Otoac poalje 110 automatskih puaka i oko 40.000 komada streljiva, a da se jedna manja koliina puaka i streljiva zadri za potrebe branitelja u Senju. Za to vrijeme ve je gorjela crkva Presvetoga Trojstva i robna kua u Otocu, a vatrogasne ekipe DVD-a Otoac gasile su poar iako su mine jo padale po gradu. Nakon obavijesti predsjednika IV SO Otoac, Jose Brajkovia, da iz Senja nee biti upuena naoruana postrojba, ve da e poslati oruje i streljivo, sekretar Sekretarijata Narodne obrane Otoac donosi odluku da se izvri urna mobilizacija, odnosno pozivanje ranije prijavljenih dragovoljaca. U pozivu je stajalo da se po prijemu poziva jave kod Doma u Prozoru. Na zahtjev zapovjednika ZNG-a Otoac, meu prvima je, oko 14 sati, pozvano pet dragovoljaca koji su u bivoj vojsci bili osposobljeni za rad s minobacaima 82 mm: Jure Bobinac - Krcija, Zvonko Kostelac - Klimea, Milan Majer - Capan, Ivan Bodlovi - Vicko i eljko Ladii - Kranjac. Ova petorica dolaskom u Dom dobivaju domobranske kape, a potom odlaze u zgradu Opine u Ured za obranu, gdje dobivaju lovake puke browin g s desetak metaka. Puke im je podijelio Stipe Rogi - kitra. Kako je u to vrijeme neprijatelj po gradu snano djelovao topnitvom, ova skupina ostaje u zgradi Opine sve do naveer, kada su dobili zadau da idu u Prozor, iza brda Prozorine, u blizinu kue Grge Radoevia, sa zadaom osiguranja podruja pri dolasku oruja iz Senja. Stotinjak ljudi pojedinano ili u manjim skupinama okupljalo se kod Doma u Prozoru sve do kasno u no ekajui naoruanje. Oko ponoi je reeno da odu iza Doma, putem prema atriu, gdje e ih

netko saekati. Konano, oko 3 sata ujutro iz Senja u Prozor stie 110 automatskih puaka s pripadajuim streljivom. U Prozoru, na Tonkovievoj strani, ispod brda Prozorine, na cesti u blizini kue Grge Radoevia istovara se jedan dio i dijeli pozvanim dragovoljcima, a jedan manji dio se odmah u pratnji petorice posluitelja minobacaa odvozi u Liko Lee kod osnovne kole, gdje se takoer dijeli pozvanim dragovoljcima s tog podruja. Na podjeli oruja kao predstavnik zapovjednitva ZNG-a bio je Stipe Brajkovi. Dobili su automatske puke kalanjikov AK 47, popularno nazvane Rumunjke, koje su imale drvenu drku. Nakon zaduivanja oruja pozvani pripadnici satnije s podruja Otoca, Prozora, vice i Kutereva ponovo se postrojavaju, vri se odabir ljudi koji e biti zapovjednici desetina i vodova. Birali su se ljudi koji su u bivoj vojsci imali neki in. Ustrojava se 1. p ZNG-a, za njenog zapovjednika odreen je eljko Mari Fabo, za zapovjednika 1. voda i ujedno zamjenika zapovjednika ete Ivica Markovi Longo, za zapovjednika 2. voda odreen je Ivan Orekovi Kia, te za zapovjednika 3. voda Ivica Ronevi. Nakon toga dobili su zapovijed da svi idu na Forcuranje u skladita bive TO. Tu je podijeljeno oruje onima koji su iz nekog razloga doli naknadno pa ga nisu dobili u Prozoru. Zapovjednicima vodova daju se radio-ureaji tipa "Icom" kupljeni u Ljubljani. Odmah su im bili odreeni kodni nazivi: zapovjednik 1. voda bio je "No", zapovjednik 2. voda "Gmaz", zapovjednik 3. voda "Kukac". Ustrojena satnija bila je naoruana rumunjskim kalanjikovima, jugoslavenskim PAP i AP, pukama M 48 i lovakim pukama browing. Pred zoru naoruani pripadnici 1. satnije odlaze na Forcuranje pred zgradu TO (biva predvojnika zgrada), gdje je posluga minobacaa kod Stipe Rogia ponovo razduila browinge i zaduila kalanjikove, a reeno im je da odu do kue Vuka egavca gdje e stii minobaca. Dolaskom na Forcuranje pripadnici 1. satnije ponovo se postrojavaju. Tada im se zapovjednik 117. brigade ZNG-a, koji se te veeri vratio sa sastanka s predsjednikom RH dr. Franjom Tumanom, obraa prigodnim rijeima, a potom ukazuje na pravilno rukovanje orujem. Uz sve ove dogaaje 24. kolovoza dodatno se popunjavaju vodovi ovii, Liko Lee i Sinac. Vod Sinac, kojem su u predjelu Majerovog vrela kod lovakog strelita tada pristupili novi dragovoljci s podruja Sinca, odmah je rasporeen na poloaje Ilii - Rajkovii prema Zalunici, odakle su dolazili napadi. Postrojavanje je toga dana bilo i na kolskom igralitu iza osnovne kole u Likom Leu. Gotovo svi vodovi brojali su oko tridesetak ljudi. Nakon toga je s ovim postrojbama izvoena obuka: obuku naoruanjem izvodio je Drago Bilovi, a sanitetsku obuku bolniar Mile Jerbi Ramljanac. Nakon nekoliko dana, iz etnikog uporita Zalunica stigle su glasine kako im je poznato da se u Leu kod kole nalazi 600 dobro naoruanih ustaa. U ranim jutarnjim satima 25. kolovoza 1991. satnija s Forcuranja odlazi na poloaj, jedan vod odlazi prema poloajima za obranu na prilazu selu Staro Selo, gdje zamjenjuje postrojbu policije iz Otoca, a glavnina te satnije odlazi na poloaj u Dubravu gdje na poloajima zamjenjuju specijalce "Zagorce".

Glavna ulica u gradu jo je bila sva u dimu od granata i poara, pojedinim dijelovima ulica u sreditu grada nije bilo mogue hodati zbog rupa od granata, otkinutog granja sa stabala uz ulicu i dijelova krovova i stakla iz izloga i prozora Na pilnikoj glavici ve se od ranije na poloajima nalazio Protudiverzantski vod. Minobacaka desetina takoer u zoru samostalno odlazi do kue Vuka egavca, jer je reeno da e ondje doi minobaca, koji ipak do noi nije doao. Postrojbe ZNG-a preuzimaju obrambene poloaje od policije, a samim tim i odgovornost za branjeni teritorij. Tijekom rasporeivanja po poloajima uoeni su i odmah napadnuti minobacako-topnikom vatrom, pri emu, na sreu, nije bilo ozlijeenih. O ovom topnikom napadu postrojbi JNA na Otoac (Runjavicu) i borbama s hrvatskim snagama u zoni odgovornosti 9. korpusa, Komanda 9. korpusa OS SFRJ u Kninu 25. kolovoza 1991. pie Dnevno operativno izvjee Komandi VPO-a, u kojemu, izmeu ostaloga, navodi: "U 14,40 asova had 105 mm otvorio vatru (1 plotun po rejonu Runjevica) po snagama MUP-a" (ovaj had 105 mm bio je smjeten na paljbene poloaje iznad sela Glavace u predjelu Vrbovica). Neto kasnije, prilazei mostiu na Runjavici u smjeru Otoca jedno oklopno vozilo tipa BRDM 2 uoava grupu vojnika koji su tek zauzeli poloaj u Donjoj Dubravi kod kue Petra Katalinia te iz strojnice otvara vatru prema njima. Vatra je bila toliko estoka, da je jelov trupac, koji je bio zatita iznad rova, pretvoren u trijeske. Odmah po preuzimanju poloaja pripadnici voda koji je bio na cesti ispred sela Staro Selo, uoavaju da iz sela pojedinci i grupice prelaze preko mosta bez nadzora. Nakon par dana, u cilju poveanja sigurnosti ljudstva na poloajima, oteuje se most tako da se preko njega vie nije moglo proi pa je sav promet usmjeren cestom na kojoj se nalazio punkt pod nadzorom voda iz 1. ete. Na tim poloajima 1. eta ostaje do ustrojavanja 2. ete, pri emu organizira smjene iz vlastitih redova. Nakon povratka sa sastanka s predsjednikom RH i pomoi oko ustrojavanja satnije na podruju Otoca i njenog rasporeda na poloaje u Dubravi, zapovjednik 117. brigade odlazi u Gospi gdje informira lanove Kriznog taba za Liku o zadaama koje je dao predsjednik RH i vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuman. Sastanak je zavren zakljukom da se zapovjednitvo 117. brigade do 27. kolovoza pripremi za moguu mobilizaciju veeg broja ljudi na podruju Gospia. Nakon jueranjih teroristikih akcija na opinu Otoac u kojima je petero ljudi smrtno stradalo, a desetak prolo s teim i lakim ozljedama, odmetnici su u nedjelju, 25. kolovoza, oko 9 sati ujutro nastavili s minobacako-topnikim napadom na grad. Prilikom ovog napada, osim oteenja civilnih objekata, nakon to je pogoena crkva Presvetog Trojstva, ponovo je izazvan poar na krovu crkve koji je brzom intervencijom vatrogasaca ugaen. Napadnuta su i sela Sinac i Prozor, u kojemu je cilj takoer bila crkva Sv. Kria. Nakon minobacako-topnikog napada neprijatelj

pjeatvom pokuava napasti postrojbu na poloaju u zaselku Devii. Obrana je uinkovito uzvratila, pa su se u pomo etnicima koji su napali, ukljuili pripadnici JNA iz vojarne pilnik, djelujui vatrom protuzranog topa tipa Praga. U borbi s etnikim pjeatvom, pri pokuaju ispucavanja tromblonske mine ranjen je pripadnik Posebne jedinice policije iz Zaboka Darko Krajnik. Toga dana, kao rezultat razgovora od prethodnog dana u vezi upuivanja urne pomoi za Otoac, iz Glavnog stoera Hrvatske vojske dolaze dvije zapovijedi naelnika taba Zapovjednitva ZNG-a, pukovnika Imre Agotia, upuene u Centar za obavjeivanje Senj i zapovjedniku 111. brigade ZNG-a. Prvom zapovijedi nalae da se odmah izvri mobilizacija 4/111. brigade ZNG-a, a potom da se uputi u Otoac, gdje se stavlja pod zapovjednitvo Davora Peitela. Dolaskom u Otoac zapovjednik bojne javit e se imenovanom u zgradi Skuptine opine Otoac. Prema drugoj zapovijedi nastavit e sa zapoetom mobilizacijom, izvriti smotru sastava, formirati jedinicu, naoruati i opremiti prema mogunosti, viak sastava otpustiti kui, s mogunou brzog pozivanja. Odmah poslije objavljivanja apela opinske organizacije Crvenog kria i Doma zdravlja putem Radio Otoca mnogi graani dolaze dobrovoljno dati krv u DZ Otoac. Predsjednik SO Otoac Joso Kregar takoer je pozvao graane da se pridravaju uputa slubenih osoba, kriznih tabova u MZ, a istodobno je pozvao sve graane koji nisu obuhvaeni postojeim formacijama da se prijave u odrede Narodne zatite. Do kraja kolovoza svakodnevno su napadana sela Sinac, ovii i Prozor te grad Otoac, pri emu je ispaljeno vie od tisuu raznih projektila iz minobacaa, topova, ali i protuzranih topova, prilikom ega su oteeni mnogi civilni objekti, osobito upni ured u Otocu. itelji Otoca i brojnih okolnih naselja u dolini Gacke ivjeli su u pravoj ratnoj atmosferi. Dana 26. kolovoza neprijateljski minobacai oglasili su se ve oko 8,40 sati. Iz smjera Poduma vatra je najprije otvorena na podruje Gornje Dubrave, a potom i na MZ Sinac, gdje je tijekom napada izbio poar na jednoj gospodarskoj zgradi. Prema policijskim procjenama, iz Poduma i Glavaca na grad i okolna sela ispaljeno je vie od 500 granata iz minobacaa i topova razliitih kalibara i s poloaja na Vribrdu u Starom Selu iz netrzajnih protuoklopnih topova. Stanovnitvo je u sklonitima i podrumima, prometne veze su gotovo blokirane, ustanove i trgovine ne rade. Nakon ovih napada predsjednik Kriznog taba za Liku Draen Bobinac u razgovoru s novinarom Veernjeg lista izjavljuje da nema nikakve mogunosti za upad teroristikih jedinica u Otoac, kao ni u okolna sela. Upozorio je da e ukoliko ne prestanu minobacaki napadi na Otoac i okolna sela, svim utoitima srpskih paravojnih formacija biti prekinuta opskrba namirnicama, vodom i strujom. Oko 12 sati nekoliko lanova Kriznog taba opine Otoac: Joso Kregar, Joso Brajkovi, Sreko ubrini, Milan Jurkovi i Draen Bobinac, sastaju se u Otocu ispred zgrade Skuptine opine s predstavnicima JNA: pukovnikom

Ahmetom Hamiem, kapetanom Milanom Pavloviem i majorom Radojem Kunarcem, odakle odlaze u obilazak bombardiranog podruja na pilniko polje. Ponovno se pripadnici JNA ograuju od bilo kakve veze s granatiranjem, a ak pokuavaju ustvrditi da su "mupovci i zenge" provocirali ispalivi granate na to podruje, to je bilo besmisleno i netono. Razumno uvjeravanje Bobinca i Kregara, da je jasno otkud su minobacake granate dole i da se to vidi po kutu rasipanja gelera nakon eksplodiranja na asfaltu, nisu htjeli uvaiti. Naprotiv, kapetan je potegao pitolj i zaprijetio da ih moe i sada pobiti ako hoe, na to mu je Bobinac odgovorio da ni oni nisu mutavi i da imaju snajperista kod poduzea Oteks, koji ih dri na nianu, pa bi i oni mogli popiti metak. Naravno da nije bilo nikakvog snajperista, a razgovor se dalje nastavio puno normalnije. U prostorijama Kriznog taba toga dana u 13 sati odran je sastanak sa zapovjednikom vojarne u Otocu majorom Radojem Kunarcem, o pitanju opskrbe postrojbi JNA izvan sjedita Otoca. Razgovaralo se i o drugim pitanjima, kao to je koritenje komunikacija, kretanje stanovnitva iz kriznih mjesnih zajednica prema Otocu, zatim je majoru postavljeno pitanje ije je streljivo za oruja iz kojih se napada te ima li on mogunost uvida u naoruanje pobunjenika, itd. Odgovori su bili oekivani, major je negirao svaku vezu postrojbi JNA s time. Sastanak je nastavljen zahtjevom lanova K da se ubudue od strane pripadnika JNA vri najava kretanja vojnih motornih vozila izvan Otoca Policijskoj postaji Otoac, koja ima zadau o tome obavijestiti opinski K. Dogovoreno je i da se vojni transporti u sluaju potrebe mogu kontrolirati. Na kraju je donesen zakljuak da e K donijeti zatitne mjere po pitanju opskrbe, kretanja stanovnitva, kontrole prolaza vojnih vozila kroz Otoac i pri dolasku u Otoac, te koritenja kapaciteta u komunalnom sustavu. Nakon ovog sastanka, Krizni tab opine Otoac priopava putem Radio Otoca da e bez posebnih obavijesti, ukoliko ne prestane topnika vatra na Otoac i mjesne zajednice oko grada s hrvatskim puanstvom, koje su tih dana bile meta terorista, uskratiti mogunost komuniciranja i kretanja jedinicama JNA, te koritenja kapaciteta u komunalnom sustavu. Dana 26. kolovoza, zapovjednik 117. brigade upuuje nepotpun minobaca 82 mm iz Gospia u Otoac. Minobaca je istovaren u privremenom skladitu MES u kui Branimira poljaria polje. O tome je obavijeten Drago Bilovi, koji s Matom Bunjeveviem Belsonom dolazi vidjeti minobaca te utvruje da je to minobaca 82 mm s napravljenim oblogama i lafetom minobacaa 120 mm starije proizvodnje (iz Kraljevine Jugoslavije), te nianskom spravom NSB-3, ali bez podloge zbog toga to je minobaca na ispitnom poligonu bio privren varenjem na eljezniki vagon. Poto minobaca nije bio kompletan, odmah su ga nazvali "Krnjo". Kako je Drago Bilovi po struci bio strojar i posluitelj minobacaa, znao je kako izgleda i kako i gdje napraviti podlogu. Sljedeih dana izrauje precizan nacrt podloge i daje ga inenjeru strojarstva Nenadu Jankoviu na izradu. Izrada se radila u Autoprijevozu u Otocu i u Likom Leu. Kako minobaca ni 26. kolovoza

nije stigao na dogovoreno mjesto kod kue Vuka egavca, nego je bio u Kostelevu Selu, popodne je posluga minobacaa dobila zapovijed da se jave u Prozor na mjesto u blizini kue Pere Kostelca - Alfe. Ondje su ih ekali Drago Bilovi i Mate Bunjevevi Belson. Bilovi odmah zapovijeda Zvonku Kostelcu da ide u Elektru, gdje je dogovoreno da se podigne "tami" (TAM 2001 s duplom kabinom), te da se motorno vozilo odmah odveze u Autoprijevoz (teretni), gdje ga treba natoiti gorivom, a potom na bojanje maskirnom bojom u Autoprijevoz (autobusi - Konzum). Zvonko odlazi u Elektru i zaduuje "tamia". Bilo je to prvo vozilo ZNG-a. Ostali su upueni u Kostelevo Selo kod poljine kue, gdje se sastavlja minobaca i vri rektifikaciju nianske sprave, nakon toga posluga je upuena na paljbeni poloaj u Klanac kod kue Stipe Orekovia - urle. Iste veeri nakon viesatnog zatvorenog sastanka predstavnika Kriznog taba opine Otoac i zapovjednika vojarne JNA u Otocu, izdano je priopenje u kojemu je navedeno da se razgovaralo o mogunostima prekida vatre na Otoac i okolna sela. Zapovjednik jedinica u Otocu ogradio se od djelovanja snaga koje nisu pod kontrolom otokog garnizona. Krizni tab je zakljuio, da ako se ne obustavi topnika vatra po Otocu i okolnim mjestima, bez najave e se uskrati voda, struja i telefon napadaima. Dana 27. kolovoza pripadnici Martieve milicije u prijepodnevnim satima dolaze vozilom u Dabar pri emu vre pretres kue, oduzimaju naenu lovaku puku i uhiuju umirovljenog policajca Grgu Biania, kojega potom odvode u nepoznatom smjeru, nakon ega mu se gubi svaki trag. Istoga dana u 10,30 sati u Gospiu se odrava sastanak Kriznoga taba za Liku, na kojemu je zapovjednik 117. brigade izvijestio nazone da su spremni za mobilizaciju dvije satnije s podruja opine Gospi. Nakon nekoliko rasprava na tu temu Krizni tab like regije donio je zakljuke da se usvoji prijedlog zapovjednika i da se izvri pozivanje mobiliziranih na zborno mjesto koje e odrediti zapovjednik brigade, da se pozovu ljudi koji imaju do 50 godina starosti i koji eventualno posjeduju oruje, da se na zbornom mjestu napravi evidencija oruja, a potom da se formiraju jedinice koje e se nakon toga rasporediti na borbene poloaje. Na sastanku je bio i novinar - izvjestitelj Radio Rijeke Vladimir Juri koji je, uz suglasnost Ante Karia, uputio izvjee u kojem je naveo da se na podruju Like vri opa mobilizacija. U zgradi opine Otoac zbog poveanja broja angairanih ljudi, 27. kolovoza poela se spremati hrana za potrebe Kriznog taba, ZNG-a i postrojbi Civilne zatite. Organizaciju spremanja hrane vrila je Ankica Jelini uz pomo Rue Kostelac i Josipe avi, koja je ubrzo prela na novu dunost u Crvenom kriu. im su na valovima Radio Rijeke uli proglas o opoj mobilizaciji na podruju Like, dio radnika iz poduzea Hidroelektra niskogradnja u Rijeci, rodom iz brinjskoga kraja, samoorganizira se i trai od firme da im se omogui

odlazak kuama radi obrane domovine. Krizni tab u Rijeci zaduuje svog lana Ivana Holjevca (rodom iz Brinja) da organizira prijevoz dragovoljaca do Brinja. Ujutro 28. kolovoza, u 8 sati, autobusom u vlasnitvu Hidroelektre ispred uprave na Grobniku krenulo je 28 ljudi iz Hidroelektre i 6 ljudi iz rijekog poduzea Konstruktor, porijeklom iz Dabra, koji su ekali na parkiralitu Delta u Rijeci. Smjer kretanja bio je Rijeka Crikvenica Senj Brinje. Dolaskom u Senj javljaju se policiji i saznaju da ne mogu ii preko ute Lokve, pa su ekali odobrenje kad e moi krenuti i kojim smjerom. Ubrzo im je reeno da e po njih doi netko iz Policijske ispostave Brinje. Oko podne po njih dolaze dva policijska vozila iz Brinja, uz iju pratnju kreu preko Krivog Puta u Brinje, gdje su podijeljeni u nekoliko grupa i ukljueni u priuvni sastav policije. Osim svakodnevnog granatiranja grada i okolnih sela, 29. kolovoza agresori zahtijevaju predaju policajaca MUP-a Hrvatske na Plitvicama, prijetei da e Policijsku postaju sravniti sa zemljom. U takvom ozraju, oko 12 sati u Otoac nenajavljeno dolazi savjetnik ministra unutarnjih poslova Tomislav Merep sa suradnikom. Predsjednik opine primio ih je, a tom sastanku nazoili su: Joso Brajkovi, Davor Atali, Davor Peitel, Josip Kazda, Josip Rohaek, Milan Jurkovi i Vladimir Usmiani. Prvo je izvrena razmjena miljenja o procjeni obrane Otoca, potom je predsjednik opine informirao Tomislava Merepa o problemima u suradnji predstavnika lokalne vlasti i pripadnika ZNG-a s postrojbama policije u Otocu i zapovjednikom Policijske postaje Otoac. Izraeno je nezadovoljstvo suradnjom predstavnika lokalne vlasti sa zapovjednikom Policijske postaje. Sastanak je nastavljen razgovorom o statusu Posebne jedinice policije i opravdanosti njenog postojanja u Otocu, o stanju oruja u opini Otoac, a istaknuto je da se potrebe za orujem ostvaruju potranjom od MUP-a u Zagrebu. T. Merep upoznat je i s pljakom privrednih dobara na podruju opine, kao to je otuenje autobusa i kamiona iz Autoprijevoza, otuenje robe iz trgovina Veleprometa koje su ostale na podruju izvan nadzora hrvatskih vlasti, itd. Sastanak je zavren dogovorom da nitko ne moe davati izjave o sigurnosti na podruju opine bez suglasnosti Kriznog taba. Na kraju je Merep predsjedniku opine dao knjigu ustroja brigade koju je donio sa sobom, po kojoj bi se na podruju opine poela ustrojavati brigada. Nakon odlaska savjetnika MUP-a Tomislava Merepa u 14,45 sati, u otokoj vojarni odran je sastanak sa zapovjednikom 13. (Rijekog) korpusa generalom Marijanom adom. Na sastanku su bili: pripadnici JNA (pukovnik Pero avar iz gospike vojarne i major Radoje Kunarac, zapovjednik vojarne u Otocu), Josip Kregar, Joso Brajkovi, Davor Peitel i Josip Rohaek. Tema sastanka bilo je uspostavljanje primirja i prestanak bjesomunih minobacakotopnikih napada na Otoac i sela u dolini Gacke. Dominirala su dva pitanja: 1. nepotivanje primirja od strane neprijatelja u obliku bombardiranja; 2. nepotivanje primirja u vezi radova na dalekovodu. General je s velikom dozom cinizma izbjegavao ovakve razgovore tvrdnjama da jedinice Rijekog

korpusa ne pomau napadae na Otoac. Istodobno je jamio da se jedinice JNA, ako ne budu napadnute, nee mijeati u sukobe zaraenih strana, da e ostati po strani. Takoer je izrazio spremnost JNA da predstavnicima K opine Otoac dozvoli da pregledaju skladita u kojima je pohranjeno (navodno netaknuto) oruje opinskog taba TO, ali uz odgovarajuu proceduru. U vezi s tim general ad ustvrdio je da iz skladita Korpusa nikome nije dana niti jedna granata, te dodao da "on kao komandant korpusa zajedno s komandantima niih jedinica daje garanciju da e tititi mir i spreiti napade". Istu veer, oko 19 sati, odrava se sjednica K opine Otoac na kojoj predsjednik K informira lanove o rezultatima sastanka s generalom adom. U isto vrijeme i na neprijateljskoj strani odvijaju se znaajne aktivnosti. Na podruju Drenova Klanca, sela Glavace, Podum, kare, Doljani, Zalunica i MZ Vrhovine, uz pomo pripadnika JNA vri se opa mobilizacija tamonjeg puanstva. Mobilizirane osobe ine postrojbe TO koje se vojno organiziraju i naoruavaju orujem koje pristie iz skladita JNA. Na liniji fronta uspostavljeni su poloaji koji se danonono dre, a iz minobacaa i topnitva stalno se granatiraju Otoac i naselja oko njega. Unato sve veim borbenim djelovanjima na podruju opine Otoac, u gradu se pokuavalo koliko-toliko organizirati normalan ivot. No, organiziranje civilnog ivota u ratnim uvjetima bilo je teko, a primicao se i datum poetka kolske godine. Obzirom da u Otocu nije organizirana nastava, opinski Krizni tab izdaje naredbu da se sutra u 11 sati u srednjoj koli, a u 12 u osnovnoj koli, okupe svi prosvjetni radnici. Zbog velike opasnosti za ivote djece, nastava je odgoena i obavljaju se pripreme za organizaciju nastave izvan Otoca. Crvenom kriu Otoac stigao je kamion s hranom i odjeom iz Caritasa, te lijekovima i sanitetskim materijalom iz Republikog Crvenog kria. Pomo od tri tone obue i odjee to su je u organizaciji Hrvatske stranke prava uputili iseljeni Hrvati iz Kanade, takoer je stigla u Otoac. Radi organizacije nastave izvan Otoca, 30. kolovoza odrava se sjednica K opine Otoac na kojoj je, izmeu ostaloga, odlueno da se kolska djeca evakuiraju na podruje Kalia, Senja i Novog Vinodolskog. To je trebalo napraviti 1. rujna 1991. organiziranim prijevozom autobusima Autoprijevoza. U 7,30 sati odran je sastanak K opine Otoac, a tema je bila realizacija toaka dogovora s Tomislavom Merepom: preuzimanje poloaja ZNG-a od policije, izdavanje naredbe odredima NZ za izgradnju fortifikacijskih objekata i davanje straa, odravanje radioveze s lanovima K-a. Na osnovi dogovora s Tomislavom Merepom, predsjednik Kriznog taba upuuje akt u MORH, MUP RH i Krizni tab za liku regiju. U prilogu dopisa dostavlja popis (specifikaciju) potreba za popunu 2. bataljuna 117. brigade ZNG-a i odreda NZ opine Otoac.

Iste veeri u 19 sati odrava se sastanak K-a u prostorijama SNO-a Otoac. Nazoni su bili: Ante Prpi, Vladimir Usmiani, Joso Brajkovi, eljko Fajdeti, Davor Atali, Joso Kregar i Milan Kranjevi. Odsutni: Milan Jurkovi i Dragan Katalini ulj. Tema sastanka je izvravanje obrambenih zadaa policije i ZNG-a:

Garda je bila slabo opremljena, policija je imala bolje oruje. Tog dana na poloaju je bilo 90 pripadnika ZNG-a, od toga 50% naoruano lovakim pukama, a na poloaj dolaze samoorganizirano svojim vozilima. Tko moe zapovijedati i koje linije e drati policija dok se ne izvri formiranje zapovjednitva i logistike ZNG-a. Radi bolje koordinacije policija je izmijenila sredstva veze sa zapovjednitvom ZNG-a, oni zapovjednitvu ZNG-a daju njihov radioureaj, a zapovjednitvo ZNG-a njima svoj radio ureaj. Pitanje plaenih vojnika. Problem unitavanja neeksplodiranih zvonia i drugog minobacakotopnikog streljiva. Ante Prpi je tada rekao da NZ ima 551 lana, bez Brinja, a problema ima u koordinaciji, slaboj povezanosti, naoruanju i openito looj materijalnoj opremljenosti. Fajdeti je dobio zadatak da faksom poalje MORH-u potrebe ZNG-a za zalihama hrane. Izvren je popravak vodovoda oteenog u granatiranju prolih dana i dan je raspored rada trgovina. Istaknut je problem prometa i veza, postojala je velika opasnost da opina ostane bez telefonske veze. Odlukom predsjednika K-a dana je zadaa umariji Otoac da za potrebe ZNG-a ustupe svoja dva mini-busa.

Gotovo svakodnevni minobacako-topniki napadi na Otoac i okolna mjesta krajem kolovoza i poetkom rujna bili su sve ei i ei, a bolnica je imala gotovo svakodnevne intervencije. U poetku je djelovala jedna kirurka ekipa, a nedugo zatim i druga jer su ranjenici stizali u valovima. Svakog dana odravao se sastanak K-a, a 31. kolovoza na sastanku su bili: Usmiani, Prpi, Katalini, Kranjevi, Fajdeti, Jurkovi i Brajkovi. Iznesen je podatak da se na smjeni na poloajima od 110 ljudi javilo njih 99, a razmatrala se i mogunost evakuacije ena, djece i staraca u sluaju potrebe s podruja sela Ramljani, Sinac, L. Lee i Prozor. U uvali Skot bilo je osigurano 100 mjesta, kamo su 28. kolovoza 1991. autobusima otila djeca iz Otoca. Posljedice jueranjeg napada: 1 tee i 1 lake ranjen, materijalna teta: 4 kue oteene. Vrlo brzo, temeljem odluke K-a o izradi fortifikacijskih objekata u organizaciji SNO i NZ, pristupilo se materijalnim pripremama za izvrenje

zadae. Nabavljaju se vree i pijesak iz tvornice Industrogradnja u L. Leu, a punjenjem vraa pijeskom izraivali su se utvreni punktovi na ulazima u grad, kao i na vanijim raskrsnicama u gradu, te su se utvrivale vanije zgrade kao to su bolnica, zgrada organa opinske uprave, Policijske postaje i Narodno sveuilite. Postavljale su se vree s pijeskom na prozorske i podrumske otvore. Nabavljao se i materijal za izradu "jeeva" koji su se radili u Autoprijevozu - Teretni pogon u Otocu i u tvornici Industrogradnja u L. Leu. Inenjerijski su se ureivali paljbeni poloaji postrojbe minobacaa 82 mm u blizini brda pilnika glavica. Za ove radove dobili su graevinski stroj kombinirku koju su radnici poduzea Graditelj iz Otoca zvali Skipi, koji je iskopao i sklonite za poslugu. Poetak nastave u osnovnim kolama odgoen je za 9. rujna. Do daljnjega je zatvoren djeji vrti, odgoeni su popravni i zavrni ispiti u srednjoj koli. Prve skupine djece iz Otoca u organizaciji Opinskog taba Civilne zatite i Centra za socijalnu skrb smjetene su u oblinja odmaralita na Jadranu kako bi bila poteena trauma izazvanih ratnim razaranjima. U Otoac je od bratske slovenske opine Nova Gorica stigla poiljka sanitetskog materijala.

Autor: Davor Peitel

You might also like