SAHIHU - (E)L - BUHARIJJI VJERODOSTOJNIK BUHARIJE (tj.

Buharijina zbirka vjerodostojnih hadisa)

PRVI DIO OD SAHIHA EBU ABDILLAHA MUHAMEDA, SINA ISMAILA SINA IBRAHIMA SINA MUGIRETA SINA BERDIZBEHA BUHARIJE-DUFIJE, od njega bio zadovoljan Uzvieni Allah i okoristio nas s njime, usliaj! Buharija se rodio, zadovoljan bio od njega Uzvieni Allah, u Buhari u petak ili u noi petka trinaestog evala 194.godine (po Hidri), a umro je u noi subote, u noi Praznika mrenja, godine 256.(po Hidri) bivi ovjek od ezdeset i dvije godine osim (tj.manje) trinaest dana. Propovjeda se za njega da je rekao: "Izvadio sam knjigu Sahih iz oko esto hiljada hadisa za esnaest godina, a nisam stavio u njeg nijedan hadis (drukije) osim (tako) da sam se okupao i klanjao dva rekata." I njegove vrline su mnogobrojnije od (toga) da se izbroje i obilnije od broja pijeska i ljunka. A broj hadisa njegovog Sahiha je sedam hiljada dvjesta sedamdeset i pet, a sa odbacivanjem ponovljenog etiri hiljade, a veli se (i drukije o broju hadisa) osim toga (to je navedeno). A ponekad se Buharija prepire (tj. dolazi u sukob) sa (sve) etiri mezheba (tj. erijatske pravne kole); i ispravno je (miljenje) da je on mudtehid (samostalni vjersako-pravni uenjak). Iz komentara ubrahitije na Nevevijino (djelo) Erbeine i osim njega (jo iz drugih djela uzeti su navedeni podaci o Buhariji). A izveli smo tampanje (Sahiha) na (osnovu onoga) kako ga je komentarisao vo provjerivaa (ili potvrivaa istine) i zavretak muhadisa veliki uenjak Ahmed, sin Muhameda, Hatib El-Kastalanija, Allah mu se smilovao, osim (nekoga odstupanja od komentara Kastalanije) to je rijetko, pa neka se zna. (Domai tipografski zavod broj 257) Buharijin Sahih poeo prevoditi sa arapskog jezika Fuad Subai u Zenici godine 1962. (a po Hidri 1382.) Napomena prevodioca: Prevodilac je u prvom redu nastojao da prevod bude to doslovniji.

SAHIHU-(E)L-BUHARIJJI
VJERODOSTOJNIK BUHARIJE U IME ALLAHA SVEMILOSRDNOGA MILOSTIVOGA Rekao je uitelj, vo, hafiz (hadisa) Ebu Abdillah Muhamed, sin Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta Buharija, smilovao mu se Uzvieni Allah, usliaj (Boe, ovu molbu)!: GLAVA (u kojoj se govori o tome) kako je bio poetak objave ka poslaniku Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, a (u tome smislu je i govor Allaha, uzvieno je Njegovo spominjanje: "Zaista smo mi objavili tebi kao to smo objavili Nuhu (Noemu) i vjerovjesnicima poslije njega..". PRIAO NAM JE El-Humejdija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Jahja, sin Seida, Ensarija, rekao je: izvjestio me Muhamed, sin Ibrahima, Temimovi da je uo Alkamu, sina Vekasa, Lejsovia (a) on govori: uo sam Umera, sina Hataba, bio Allah zadovoljan s njim-na govornici je rekao: uo sam poslanika Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, (kako) kae: "Poslovi su samo sa namjerama, i svaki ovjek ima samo ono to je namjeravao. Pa ko je (takav) da (je njegova seoba) emigracija iz Meke u Medinu bila usmjerena (ka nekom ovosvjetskom dobru) da (ga postigne ili kakvoj eni) da (je oeni) vjena, pa njegova seoba je (preputena) ka (onome) to je selio k njemu." PRIAO NAM JE Abdulah, sin Jusufa, rekao je: izvjestio nas je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegovoga (tj.Hiamovog) oca (Urveta), od Aie, majke vjernika, bio zadovoljan Allah s njom, da je Haris, sin Hiama, bio zadovoljan Allah s njim, pitao Allahovog poslanika, Allah mu se smilovao i spasio ga, pa je rekao: "O poslanie Allaha, kako ti dolazi objava?" Allahov poslanik, Allah mu se smilovao i spasio ga, je rekao: "Nekih vremena dolazi mi kao zveket zvona (zvone na vratu ivotinja), a on (tj. ovaj nain objave) mi je najtei, pa (objava) presijeca (prekida glas) od mene, a ja sam ve zapamtio od njega ta je rekao. A nekih vremena prikae mi se Aneo ovjekom pa mi govori, pa ja zapamtim ta govori. Aia, bio zadovoljan Allah s njom, kae:"I zaista ve sam ga vidjela (ili gledala u stanju kad) mu silazi objava u danu estoke hladnoe, pa presijeca (Aneo objavu) od njega, a zaista mu sljeponica tee znojem. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta Ibnu Zubejra, od Aie, majke vjernika da je zaista ona rekla: "Prvo to se poelo (javljati) od (raznih vrsta) objave Allahovom poslaniku, Allah mu se smilovao i spasio ga, je dobro snovienje u spavanju. Pa ne sanjae nikakav san (drukije) osim (tako) da je doao (tj. ostvario se) kao osvit zore. Zatim mu se omilila samoa. I osamljivae se u peini Hira, (pa je u njoj vrio pokoru) ili inio je po Ibrahim-pejgamberovoj vjeri preporuene postupke da bi odbacio od sebe grijeh, grijeh idolopoklonstva i bezvjerstva, a ono (tj. to injenje pokore ili odbacivanje grijeha) je bogosluje, (vrio je pokoru) brojne noi prije nego se vrati (ili poeli) ka svojoj porodici, a opskrbljavao se za to (boravljenje u

peini). Zatim se (opet) vraa Hadidi pa se opskrbljava za (noi) sline njima (tj. navedenim noima) dok mu je dola Istina (tj. objava), a on u peini Hira. Pa mu je doao Aneo (misli se na odreenog anela \ibrila-Gavrila, pa zbog toga piem velikim slovom) pa rekao: "itaj (ili: Ui)!" Rekao je (Muhamed): "Nisam ja nikakav italac (ili ita tj. ja ne znam itati)." Rekao je (Muhamed dalje): "Pa me uzeo pa me stisnuo (tako jako) da mi je doao truda (izazvao mi tekou). Zatim me pustio i rekao: "itaj!" Ja sam rekao: "Nisam ja nikakav italac." Pa me uzeo pa me stisnuo drugi puta da mi je doao truda. Zatim me pustio pa rekao: "itaj!" Pa ja rekoh: "Nisam ja nikakav italac." Pa me uzeo i stisnuo me trei puta. Zatim me pustio pa je rekao: "itaj, u ime tvoga Gospoda koji je (sve) stvorio. Stvorio je ovjeka od usirene krvi. itaj, a tvoj Gospod je najplemenitiji." Pa se povratio (iz peine) Allahov poslanik, Allah mu se smilovao i spasio ga, (a od uzbuenja ili straha) srce njegovo se trese, pa je uniao Hadidi, keri Huvejlida pa rekao: "Zamotajte me, zamotajte me (tj. pokrite me, ogrtaem)!" Pa su ga zamotali (pa je bio zamotan ili pokriven sve) dok je otiao od njega strah pa je rekao Hadidi, a izvjestio ju je (ovu cijelu) vijest: "Zaista ve sam se pobojao za sebe (svoj ivot)." Pa je (na to) Hadida rekla: "Nikako, tako mi Allaha, nee te poniziti Allah nikada! Ti zaista nagrauje rodbinu i podnosi (brigu oko zbrinjavanja) nemonoga (koji ivi na teret drugih) i stie nepostojee (tj. ono to nema ili po jednom tumaenju: daje siromahu da stee, zaradi) i asti gosta i pomae (druge) u sluajevima prava (na pomo tj. u opravdanim sluajevima i prilikama)." Pa ga je (odmah) Hadida odvela (i vodila ga je) dok ga je dovela Vereki, sinu Nevfela sina Eseda sina Abdu-(E)l-Uzaa, strievia Hadide - a on (Vereka) je bio ovjek (koji) se ve pokrstio u predislamskom dobu i pisae jevrejsko pismo, pa (u to vrijeme Vereka) pie na jevrejskom jeziku od Evanelja (onoliko) koliko je htio Allah da napie i bio je star starac ve oslijepio - pa mu je Hadida rekla: "O strieviu, uj, od svog bratia (ta e ti ispriati)!" Pa mu je Vereka rekao: "O bratiu, ta to vidi (ili via)?" Pa ga je izvjestio poslanik Allaha, smilovao mu se Allah i spasio ga, vijest (svega) ta je vidio. Pa mu je Vereka rekao: "Ovaj tajnik (objave tj. tajno bie koje donosi objavu od Allaha tebi) je (onaj isti) kojega je Allah sputao (ili slao) Mojsiju. O da sam u njoj (tj. u sadanjoj pojavi objave) mlad! Da mi je (da) budem iv kad te protjera tvoj narod!" Pa je poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, rekao: "A zar su moji protjerivai oni (tj. zar e me protjerati)." Rekao je (Vereka): "Da. Nije nijedan ovjek nikada donio (neto) kao to si ti donio (a da je proao drukije) osim (tako) da mu se bilo neprijateljem. I ako me stigne tvoj dan (tj. dan tvoga proganjanja), pomoi u te snanom pomoi." Zatim Vereka nije ostao (da ita uini) to jest usmren je (umro je), a objava (Muhamedu) je malaksala (oslabila tj. prestala je za neko vrijeme). Ibnu ihab je rekao: "A izvjestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Dabir, sin Abdulaha, El-Ensarije rekao priajui o malaksavanju (prestanku) objave: "Pa je (Muhamed, poslanik Allaha) u svom prianju rekao: "Dok ja (jednom prilikom) idem, kad (najednom osjetihda) sam uo (nekakav) glas iz neba, pa podigoh svoj pogled, a kad aneo koji mi je doao u Hiru sjedilac (tj. sjedi) na (nekakvoj) stolici (ili prijestolju) izmeu neba i zemlje. Pa sam se od njega zastraio, pa sam se vratio pa sam rekao: "Zamotajte me, zamotajte me!" Pa je (odmah) Allah, uzvien je On, objavio: "O pokriveni, ustani pa opominji!" (i dalje sve) do Njegovog (ili do Svoga) govora "I poganstvo (idolopoklonstvo) napusti!", pa se (iza toga Allahovog govora) objava rasplamsala i slijedila (neprekidno dvadeset i tri godine)." Slijedi ga (Jahja-a, sina Bukejrovog) Abdulaha Ibnu Jusuf i Ebu Salih (tj. ova dvojica se slau sa Jahjaom u pripovjedanju gornjeg hadisa), a (Ukajla) slijedi Hilal, sin Redada (pripovjedajui) od Zuhrije. A rekao je Junus i Mamer: "..njegovo meso (koje se nalazi na prostoru od ramena prema vratu ili od zatiljka prema pleima, a koje se trese u strahu)." (Hoe da kae da Junus i Mamer priaju da je Zuhrija upotrijebio izraz "treslo se njegovo meso" umjesto izraza "treslo se njegovo srce" kad se povratio iz peine Hire, Hira ugledavi prvi puta Dibrila.)

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Avanete, rekao je: priao nam je Musa, sin Ebu Aiete, rekao je: priao nam je Seid Ibnu Dubejr od Ibnu Abasa o Njegovom govoru, On (Allah) je uzvien: "Ne pokrei, s njim (s Kur'anom) svoj jezik zbog (toga da) pouri s njim." Rekao je (Ibnu Abas): "Poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, borae se (sa) od objavljivanja (Kur'ana spopadajuom ga velikom) tekoom. I ponekad (ili mnogo puta) micae svoje dvije usne (jako ili: i bio je dio te tekoe ili: i bio je znak te tekoe to to je jako micao svoje dvije usne)." Pa je Ibnu Abas (dalje) rekao: "Pa ja u micati (pokretati) njih dvije (mislei na usne) tebi kao to njih dvije micae poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga." I Seid je rekao: "Ja u njih dvije micati (ili ja njih dvije miem, pokreem) kao to sam vidio Ibnu Abasa (da) njih dvije pokree." Pa je (zatim Seid) micao svoje usne. Pa (zbog tekoe izraene jakim pokretanjem usana, a koja je dolazila od primanja objave) Allah, On je uzvien, je objavio: "Ne pomii (ne pokrei), s njim svoj jezik da pouri s njim. Zaista je na nama njegovo skupljanje (sabiranje ili sastavljanje) i njegovo uenje (itanje)." Rekao je (Ibnu Abas tumaei te Allahove rijei): "Skupie ti ga tvoja prsa (tj. pamenje) i ti e ga uiti." "Pa kad smo ga prouili (proitali na usta Dibrila), slijedi njegovo uenje." Rekao je (Ibnu Abas da to znai): "Pa sluaj ga i uti." "Zatim je zaista na nama njegovo objanjenje (ili objelodanjenje)." (Ibnu Abas to tumai ovako): "Zatim zaista je na nama da ga ti ui (ita)." Pa je poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, poslije toga, kada mu je dolazio Dibril, sluao. Pa kada je (kada bi) Dibril otiao, Vjerovjesnik, Allah mu se smilovao i spasio ga, je uio njega (Kur'an ili njegov objavljeni dio) kao to je uio. (Ibnu Abas je tako zavrio svoje prianje.) PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvjestio nas je Abdulah (sin Mubarekov), rekao je: izvjestio nas je Junus od Zuhrije. Rekao je (Buharija): A priao nam je Bir, sin Muhameda (Mervezija), rekao je: izvjestio nas je Junus (i Mamer od Zuhrije slino njemu) ili slino njegovom tj. Junusovom. (Hoe da kae da je Mamerovo prianje slino Junusovom, ali nije, dakle, istovjetno.) Rekao je (Zuhrija): izvjestio me Ubejdulah, sin Abdulaha (Utbetovog) od Ibnu Abasa, rekao je (Ibnu Abas): "Poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, je bio najdareljiviji (ovjek izmeu) ljudi, a bilo je najdareljivije (njegovo stanje ono stanje) to je bio (u njemu) u ramadanu (mjesecu tj. bio je najdareljiviji u ramadanu) kad ga susree Dibril, a susretae ga u svakoj noi od ramadana pa ga je pouavao (ili: pa mu je uio) Kur'an. Pa zaista poslanik Allaha je dareljiviji sa dobrom od vjetra poslatog (da dotjera oblake iz kojih padne kia)." PRIAO NAM JE Ebu-(E)L-Jeman, Hakem, sin Nafia, rekao je: izvjestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Ubejdulah, sin Abdulaha sina Utbeta sina Mes'uda da je Abdulah Ibnu Abas njega izvjestio da je Ebu Sufjan Ibnu Harb njega izvjestio da je Iraklije (Iraklije I, 610 - 641) poslao k njemu (Ebu Sufjanu poziv kad se ovaj nalazio) u karavani (tj. sa karavanom) od Kurejevia, a (u asu kad lanovi karavane) bijahu kao trgovci u Siriji u (onom) vremenu u kojem je poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, bio pruao (mogunost slobodnog kretanja) Ebu Sufjanu i nevjernicima Kurejevia (obustavom rata ugovorom na Hudejbiji). Pa su mu doli (tj. lanovi karavane su doli Irakliju), a oni (Iraklije i njegova pratnja) bili su u Jerusalimu. Pa ih je (lanove karavane) pozvao (Iraklije) u svoje

sijelo, a oko njega su (se nalazili) velikai Vizantije. Zatim ih je pozvao (da odgovaraju na pitanja), a pozvao je svoga tumaa (prevodioca). Pa je rekao (tuma): "Koji (od) vas je najblie (povezan po) rodu (porijeklu) sa ovim ovjekom koji tvrdi da je on zaista Vjerovjesnik. Pa je Ebu Sufjan rekao: "Ja sam rekao: ja sam (izmeu) njih najblii po rodu." Pa je (Iraklije) rekao: "Pribliite ga meni, a prikuite (privedite) njegove drugove, pa ih stavite kod njegovih lea." Zatim je rekao svome tumau: "Reci im: ja sam zaista (sada) ispitiva ovoga (tj. Ebu Sufjana) o ovome ovjeku (tj. Muhamedu), pa ako on meni slae, demantujte ga (opovrgnite ga, recite da lae )!" Rekao je (Ebu Sufjan): "Pa tako mi Allaha, da nije (bilo) stida od (toga) da prenose (ili priaju) o meni la, zaista slagao bih na njega (tj. na Muhameda). Zatim je bilo prvo to me pitao o njemu (to) da je rekao: "Kakav je njegov rod (porijeklo) meu vama?" Rekao sam: On je meu nama plemi. Rekao je: "Pa da li je govorio ovaj govor od vas iko ikada prije njega?" Rekao sam: Ne. Rekao je: "Pa da li je bio od njegovih oeva (tj. predaka ikakav) vladar?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa slijede (li) ga ugledni ljudi ili slabi (nejaki izmeu) njih?" Rekao sam: (Ne ugledni i moni) nego slabi (izmeu) njih. Rekao je: "Da li se poveavaju ili se smanjuju (ili opadaju)?" Rekao sam: "Nego (ili naprotiv) poveavaju se." Rekao je: "Pa da li se odmetne iko od njih iz mrnje prema njegovoj vjeri poslije (to) je uniao u nju (tj. poslije pristupanja njoj)?" Rekao sam: Ne. Rekao je: "Pa da li ga sumnjiiste sa lai prije (nego je poeo) da govori (propovijeda ono) to govori?" Rekao sam: "Ne." Rekao je. "Pa da li iznevjereva (da li je vjeroloman, raskida li bezrazlono ugovore)?" Rekao sam: Ne. A (ovo ti u cijelosti ne jamim jer) mi smo (daleko) od njega u (jednom duljem) vremenu u kojem ne znamo kakav je on djelotvorac (tj. ne znamo ta je poinio). Rekao je (dalje Ebu Sufjan): A nije mi omoguila (nijedna) rije da u nju unesem neto (sumnjivo) osim ove rijei (tj. osim rijei: ne znamo ta je poinio za ovo vrijeme od kako smo doli ovdje). Rekao je (dalje Iraklije): "Pa da li ste se borili (protiv) njega?" Rekao sam: Da. Rekao je: "Pa kako je bila (tj. kakvog je uspjeha imala) vaa borba (protiv) njega?" Rekao sam: Rat je izmeu nas i izmeu njega promjenljiv (prevrtljiv, a doslovno: rat izmeu nas i izmeu njega su kove tj. nekad se nalije njegova kova, a nekad se nalije naa kova). Postigne on od nas, a postignemo mi od njega (tj. nekad pobjedi on, a nekad mi). Rekao je (Iraklije): "ta to on nareuje vama?" Rekao sam: Govori: "Oboavajte Allaha, samo Njega, i ne pridruujte s Njim nita (tj. ne vjerujte u druge bogove), i ostavite (tj. napustite ono) to govore vai oevi!" I zapovjeda nam molitvu, i istinu, i potenje i spajanje (ili povezivanje sa svim vrstama dobroinstva zapovjeenih od Allaha, a po drugom tumaenju povezivanje s blinjim roacima, pomaui ih materijalno i iskreno ih volei). Pa je (Iraklije) rekao tumau: "Reci mu (tj. Ebu Sufjanu): Pitao sam te o njegovu (tj. Muhamedovu) rodu (porijeklu), pa si sopomenuo da je on meu vama plemi, pa kao tako (isto bili) su (ti) poslanici (Allaha i u prolosti), slati su (bivi roeni) u (najuglednijem) rodu svoga naroda. I pitao sam te je li iko od vas govorio ovaj govor (ove rijei), pa si spomenuo da nije, pa sam ja rekao (tj. zakljuio): da je iko bio govorio ovaj govor prijre njega, zaista bih rekao (pomislio) ovjek se ugleda (ili povodi) u govor (koji) se ve rekao prije njega. I pitao sam te je li bio od njegovih oeva (tj. predaka ikakva vrsta) od vladara, pa si spomenuo da nije. Rekao sam pa da je bio od njegovih oeva (neko kakva vrsta) od vladara, rekao bih ovjek trai svaga oca. I pitao sam te da li ste ga sumnjiili sa lai prije (nego je poeo) da govori (ono) to je govorio, pa si spomenuo da nije (sumnjien kao laac), pa sigurno znam da nee (biti takav) da ostavi la na ljude a (da) lae na Allaha. I pitao sam te ugledni (li) ga ljudi slijede ili slabi (izmeu) njih, pa si spomenuo da ga slabi (izmeu) njih slijede, a oni su sljedbenici poslanika (Allahovih). I pitao sam te da li se poveavaju (brojno) ili se okrnjuju (opadaju brojno), pa si spomenuo ka se oni poveavaju, a kao takva (ti) je stvar vjerovanja (u Allaha, ona se poveava i razvija se dotle) dok se upotpuni. I pitao sam te da li se iko odmee (tj. naputa vjeru) iz mrnje prema njegovoj vjeri poslije (to) je uniao u nju, pa si spomenuo da nije, a kao takvo (ti) je vjerovanje (u Boga) kad se pomijea njegava prijaznost (u) srca. I

pitao sam te da li iznevjerava, pa si spomenuo da ne (iznevjerava), a kao takvi su ti (Boiji) poslanici, ne iznevjeravaju (tj. nisu vjerolomni). I pitao sam te (o tome) ta vam zapovijeda, pa si spomenuo da vam zapovijeda da oboavate Allaha i da Mu ne pripisujete druga, nikakvu stvar, i (da) vam zabranjuje oboavanje kipova, i zapovjeda vam molitvu, i istinu, i potenje pa ako je istina (ono) to govori, pa on e zavladati mjestom ovih mojih dviju (dvaju) stopala (tj. mjestom gdje sad stoje moje noge). I ja znadijae da je on izlaza (tj. znao sam da on treba da se pojavi, da izae), (ali) nisam bio mislio da je on od vas. Pa kad bih znao da u sigorno dospjeti k njemu, opteretio bih se njegovim sretanjem (tj. trudio bih se da se sretnem s njim). I da sam kod njega, prao bih od njegove dvije noge (eventualnu prljavtinu). Zatim je pozvao (ili zatraio Iraklije da mu se donese) knjiga (tj. pismo) Allahovog poslanika, Allah mu se smilovao i spasio ga, koje je poslao Dihje k velikau (mjesta) Busra-a, pa ga (tj. pismo) je dao Irakliju, te ga je proitao, a kad u njemu: U ime Milostivog Milosrdnog Allaha. Od Muhameda, roba Allahovog i Njegovog poslanika k Irakliju, velikanu Vizantinaca. Pozdrav onom ko slijedi pravopue! A poslije, pa ja te zaista pozivam sa pozivom (tj. misijom vjere) predanosti (Bogu ili: pozivam te k pozivu islama - vjere predanosti Bogu). Primi islam (predaj se Bogu), spasie se, dae ti Allah tvoju nagradu dva puta. Pa ako okrene (lea), pa zaista na tebe (pada) grijeh seljaka (tj. podanika). I (jo) "O pripadnici (tj. sljedbenici Boije) knjige, doite k (jednoj) rijei, jednakoj izmeu nas i izmeu vas, da ne oboavamo (nikog) osim Allaha i da ne udruujemo s Njim nita (da Mu ne pripisujemo druga), i da ne uzima neki (od) nas nekog (drugog za kakve) gospodare osim Allaha. Pa ako oni okrenu (lea), pa vi recite: Svjedoite da smo mi muslimani!" Ebu Sufjan je (jo) rekao: "Pa poto je rekao (Iraklije ono) to je rekao i dovrio itanje knjige (tj. pisma), umnoilo se kod njega vikanje (grajanje) i uzdigli su se glasovi i mi smo izvedeni (iz prostorija Iraklijevog dvora). Pa sam rekao svojim drugovima kad smo izvedeni: "Zaista se ve zastvarila (ostvarila) stvar sina Ebu Kebeta (tj. postala je krupnom i ozbiljnom stvar Muhamedova, koji je na ovom mjestu u tekstu nazvan "sinom Ebu Kebeta", po nekim komentatorima, iz neprijateljstva prema njemu od strane Ebu Sufjana). Boji ga se zaista vladar Vizantinaca. Pa sam (od ovog susreta sa Iraklijem, rekao je Ebu Sufjan) neprestano bio uvjeren da e se on (Muhamed) pokazati (kao pobjednik i u tom sam uvjerenju ivio sve) dok je Allah (najzad) uveo u mene (ili stavio ili naveo na mene naklonost za) islam." (Iako se priinja, kad se ita sam tekst bez komentara, da je dogaaj ili pria o Ibnu Naturu, o kojoj e sada biti govora, ispriana od Ebu Sufjana, komentatori Ajnija i Kastalanija kau da je tu priu nadovezao Zuhrija na gornje prianje Ebu Sufjana). A priae Ibnu Natur, drug Jerusalima i Iraklija (tj. zapovjednik ili namjesnik Jerusalima postavljen od Iraklija), episkop nad kranima Sirije, da je Iraklije, kad je doao (u) Jerusalim, osvanuo rune due (tj. neraspoloen), pa je rekao neki (od) njegovih patrijarha: "Ve (ili uistinu) nalazimo neprijatnim tvoj oblik (ili ne poznamo tvoj oblik tj. promijenuo si se neto u licu)." Rekao je (dalje zapovjednik i episkop) Ibnu Natur: "A Iraklije je bio gatalac, gledae u zvijezde (u svrhu proricanja i pretskazivanja budunosti, dakle bavio se astrologijom)." Pa im (patrijarsima) je rekao (Iraklije) kad su ga pitali (to se promjenuo u licu): "Zaista sam vidio noas, kad sam gledao u zvijezde, vladara obrezivanja (da uistinu) ve pobijedi (tj. da e pobijediti vladar onih koji obrezuju spolne organe), pa ko se obrezuje od ovog naroda (tj. od stanovnika ovog vremena, od savremenika, Kastalanija)?" Rekoe: "Ne obrezuje se (niko) osim idovi (to se obrezuju, tj. samo se idovi obrezuju), pa neka te nikako ne zabrinjava njihova stvar. I pii u gradove tvoje (tj. svoje) vlasti, pa (neka) pobiju (stanovnici) ko je u njima (tj. izmeu njih) od idova (tj. neka izmeu sebe istrijebe idove)." Pa dok su oni na (ovoj) svojoj stvari (zadravali razgovor), doveo se Irakliju (jedan) ovjek (to) ga je poslao vladar Gasanovia izvjeujui za vijest (o) poslaniku Allaha, smilovao mu se Allah i spasio ga. Pa poto je zatraio vijest (od) njega; (i ovaj dovedeni poto je Iraklija izvijestio), rekao je (Iraklije svojoj skupini): "Idite pa pogledajte, je li on (tjl ovaj ovjek koji je poslat od Gasanovia, a koji je bio Arap - idolopoklonik) obrezan ili nije." Pa su ga pregledali pa mu ispriali (rekli) da je obrezan. I (Iraklije) ga je pitao o Arapima (ili: za Arape) pa je on rekao:

"Oni se obrezuju." Pa je Iraklije rekao: "Ovaj (iju sam pobjedu i sjajnu budunost vidio u zvijezdama) je vladar ovoga naroda, ve se pojavio." Zatim je Iraklije pisao k (jednom) svome drugu u Rim, a bio je slian (ili ravan) njemu u znanju. I Iraklije je otiao (ili krenuo) u Hims (Homs), pa nije napustio Hims (Homs tj. neprestano je u njemu boravio i ekao, a Kastalanija kae jo: ili nije stigao k njemu, Himsu) dok mu je dola knjiga (tj. pismo) od njegovog druga (a knjiga odnosno pismo) se slae (s) miljenjem Iraklija (u odnosu) na izlaenje (tj. pojavljivanje) Vjerovjesnika (tj. Muhameda), smilovao mu se Allah i spasio ga; i da je on zaista vjerovjesnik. Pa je (odmah po primitku toga pisma) Iraklije dozvolio (tj. naredio ili objavio) velikaima Vizantije (da se sakupe) u jednom njegovom dvorcu u Himsu. Zatim je naredio pa su se zatvorila njegova (dvoreva) vrata. Zatim se pojavio i rekao: "O skupino Vizantinaca, da li vi (elite da) imate (udjela) u spasu i pravopuu i da se uvrsti (ili ustali) vaa vlast, pa (ako to elite, onda je nuno da) se prisegnete (na vjernost) ovom Vjerovjesniku. Pa su pourili urenjem magaraca divljanosti (tj. potrali su kao divlji magarci) ka vratima, pa su ih nali da su se ve pozatvarala. Pa poto je Iraklije vidio njihovo bjeanje i izgubio nadu od vjerovanja, rekao je: "Vratite ih meni!" I rekao je (njima kad su mu se povratili): "Zaista sam ja rekao svoj govor maloprije (ili ovaj as, Kastal.) ispitujui ja s njime vau vrstinu (u odnosu) na vau vjeru, pa sam (je) ve (tj. zaista) vidio." Pa su mu metanisali (tj. spustili su pred njim svoja lica na zemlju) i zadovoljili su se s njim. Pa to je bio kraj stvari (ovog sluaja) Iraklija. Prenio ga je (ili: priao ga je tj. ovaj sluaj Iraklijev priao je) Salih, sin Kejsana i Junus i Mamer od Zuhrije.

U IME (ili: SA IMENOM) ALLAHA MILOSRDNOG (ili: SVEMILOSNOG) MILOSTIVOG KNJIGA IENJA (RITUALNOGA, PREDMOLITVENOG)

GLAVA (onoga) to je dolo o govoru Allaha, On je uzvien, "..... kada ste ustali ka molitvi, pa operite vaa (tj. svoja) lica i svoje ruke do laktova; i potarite svoje glave i (operite) svoje noge vae do dva lanka...". Rekao je Ebu Abdullah: "A objasnio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je dunost ienja po jedanput, a istio se (tj. uzimao je abdest perui pojedine dijelove po) dvaput i triput, a nije poveao nad triput. I mrzili su uenjaci pretjeranost u njemu (tj. u ienju); i (mrzili su, nisu voljeli) da preu (prekorae) in Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA: Nee se primiti molitva bez istoe. PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalovi, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Hemama, sina Munebiha, da je on uo Ebu Hurejreta (kako) kae: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se primiti molitva (onoga) ko uini dogaaj (sluaj) dok se (ne) oisti." Rekao je (jedan) ovjek iz Hadramevta: "ta je (taj) dogaaj (sluaj), o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Tihi (bezglasni) vjetar ili glasni vjetar (iz stranjice)." GLAVA vrijednosti ienja (pred molitvu); i cvijetasti putonogasti (ljudi) od tragova ienja (imae prednost nad drugima). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: priao nam je Lejs od Halida (a on) od Seida, sina Hilala, od Nuajma Mudemira, rekao je: Popeo sam se sa Ebu Hurejretom na povrinu damije (ili: iza damije Vjerovijesnika a.s.), pa se oistio, pa je rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kae: "Zaista moj narod e se zvati (na) sudnjem danu cvjetasti putonogasti od tragova (predmolitvenog) ienja (tj. abdesta), pa ko moe od vas uini drugim njegov (tj. svoj) cvijet (na elu), pa neka uini!"

GLAVA: Nee se istiti od (tj. zbog) sumnje dok se (ne) uvjeri (vrsto da je pokvario abdest).

PRIAO NAM JE Alija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejeba; i od Abada, sina Temima, (a on) od njegovog (Abadovog) strica (kojemu je bilo ime Abdullah, sin Zejda sina Asima, a bio je Pomaga) da je on (Abadov stric) tuio ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ovjeka koji je (takav da) se priini k njemu da je naao (ili: osjetio) stvar (koja kvari ienje, tj. abdest, to mu se priini) u molitvi. Rekao je (Vjerovijesnik a.s.): "Nee se okrenuti (udaljiti; ili: Neka se ne okree, udaljuje); ili nee otii (ili: neka ne odlazi sa molitve, iz, tj. sa namaza) dok (se ne uvjeri da) uje glas ili (da) nalazi (osjea) vjetar (iz stranjice)." GLAVA olakanja u ienju. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, rekao je: izvjestio me Kurejb od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spavao (tako ili toliko) da je puhao, zatim je klanjao. A ponekad (ili: A esto) je rekao (Sufjan govorei o tom): Legao je (tj. legao bi u postelju Vjerovijesnik tako da) je puhao, zatim je ustao pa je klanjao. Zatim nam je (kae Alija, sin Medinije) priao Sufjan jedanput poslije jedanput (tj. nekad krae nekad dulje) od Amra, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, rekao je (Ibnu Abas): Prenoio sam kod moje (tj. svoje po majci) tetke Mejmune (jedne) noi. Pa je stajao (u molitvi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u prvom dijelu) od noi. Pa poto je bio u nekom (dijelu te) noi, ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se oistio (vodom) iz objeenog (otrcanog, starog) mijeha lakim ienjem, olakavao ga je Amr i umanjivao (tj. prikazivao ga je lakim i malobrojnim); i stajao je (Vjerovijesnik a.s.) klanjajui. Pa sam se ja oistio (na) nain (ili: od strane) od (onoga) to se oistio (on, Vjerovijesnik). Zatim sam doao pa sam stao sa njegove lijeve (strane). A ponekad je rekao Sufjan "sa njegove ljevice". (Ustvari hoe da se kae da je Sufjan nekad u prianju upotrebio izraz "an jesarihi", a nekad "an imalihi", a oba izraza znae "lijevo"). Pa me okerenuo (oko sebe, premjestio me je) pa me stavio na svoju desnu (stranu). Zatim je klanjao ta je (ili: koliko je) htio Allah. Zatim je legao pa je spavao da je puhao. Zatim mu je doao vika (poziva na molitvu obaveznu, muezin) pa mu je objavio molitvu (zore). Pa je ustao sa njim ka molitvi, pa je klanjao, a nije se oistio (ponovno). Mi smo rekli Amru: Zaista (neki) ljudi govore: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio je takav da) spava njegovo oko, a ne spava njegovo srce. Rekao je Amr: uo sam Ubejda, sina Umejra, govori: "San (ili: Snovi, Snovienje) vjerovijesnika je objava." Zatim je prouio (citat iz Kur'ana): "... zaista ja viam u spavanju (snu) da te koljem (ili: zakoljem) ..." GLAVA upotpunjavanja ienja. A rekao je Ibnu Umer: "Upotpunjavanje ienja, oienje. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta od Malika, od Musa-a, sina Ukbeta, od Kjureba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Usameta, sina Zejdova, zadovoljan bio Allah od njega, da je on uo njega (gdje) kae:

Odbio se (tj. vratio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) Arefata, te kad je bio u putu (kojim mora proi hodoasnik), siao je pa (se) pomokrio. Zatim se oistio, a nije upotpunjavao ienja. Pa ja rekoh: "Molitvu (obavi), o poslanie Allaha!" Pa je rekao: "Molitva je pred tobom (tj. molitvu obavi, kad pree jo puta koji se nalazi pred tobom)." Pa je uzjahao (i krenuo). Pa poto je doao Muzdelifi, siao je pa se oistio, pa je upotpunjavao ienje. Zatim se uspostavila molitva pa je klanjao sutonsku molitvu. Zatim je uinio (tj. postavio, doveo) u kleanje (tj. leanje) svaki ovjek svoju devu (kamilu) u svome odsjedalitu. Zatim se uspostavila veernja molitva pa je klanjao, a nije klanjao meu njima dvjema (nikakve druge molitve, tj. izmeu sutonske - ahama i veernje molitve - jacije). GLAVA pranja lica sa dvjema rukama iz jednoga crpanja (grabljenja). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, rekao je: izvijestio nas je Ebu Selemete Huzaijevi Mensur, sin Selemeta, rekao je: izvjestio nas je Ibnu Bilal, namjerava (misli na) Sulejmana, od Zejda, sina Eslemova, od Ata'a, sina Jesara, od Ibnu Abasa da se on oistio, pa je oprao lice svoje: uzeo je (jedno) crpanje od vode (tj. jednu aku vode) pa je isprao (ili: promuao, promukao) usta s njim i izaprao je nos, zatim je uzeo (jedno) crpanje od vode pa je uinio s njim ovako: dodao ga je k svojoj drugoj ruci pa je oprao s njim svoje lice. Zatim je uzeo crpanje od vode pa je oprao s njim svoju desnu ruku. Zatim je uzeo crpanje od vode pa je oprao s njim svoju lijevu ruku. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim je uzeo crpanje od vode (tj. zagrabio je aku vode; to je smisao u navedenom i u sljedeem tekstu ovoga hadisa originalne reenice "ehaze garfeten min main") pa je poprskao (stresao, izlijevao) na svoju desnu nogu (tako) da ju je oprao. Zatim je uzeo drugo crpanje pa je oprao s njim svoju nogu, misli (na) lijevu. Zatim je rekao: "Evo ovako vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, isti se (na ovaj nain)." GLAVA nazivanja (imenovanja, tj. izgovaranja rijei "Bismillahi - Sa imenom Allaha, U ime Allaha") na svakom stanju (tj. u poetku svakog dozvoljenog posla, pa i kod abdesta - ienja, pa ak) i kod polnog odnosa. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa (a on) dolazi s njim (s prianjem, tj. kae da ga je uo, dovodi ga k) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Vjerovijesnik a.s.): "Da zaista jedan (od) vas (ili: "Kad bi jedan vas), kada je doao svojoj eni, (u ime polnog odnosa, da) je rekao: "U ime Allaha! Boe, odstrani (od) nas avola (satanu); i odstrani avola (od onoga) to si nam podijelio (tj. od djeteta koje e nam dati posredstvom ovog polnog odnosa)!"; pa se dosudilo meu njima dvoma (branih drugova da im se rodi) dijete, ne (bi) mu (djetetu) tetio (nakodio, naudio avo, satana)."

GLAVA (onoga) ta govori (vjernik) kod nunika.

PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete od Abdul-Aziza, sina Suhejba, rekao je: uo sam Enesa (gdje) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je uniao (u) nunik, rekao (je, govorio, uinio): "Boe, zaista ja se utjeem Tebi od avola i avolica (ili: od runog i nevaljaltina; ili: od bezvjerstva i grijeha)." Slijedi ga (Adema) Ibnu Ar'arete (priajui i on navedeni hadis) od u'beta. A rekao je Gunder od u'beta: "Kada je doao nuniku ..". A rekao je Musa od Hamada: "Kada je uniao (u nunik) ..". A rekao je Seid, sin Zejda: priao nam je AbdulAziz: "Kada je htio da unie." GLAVA stavljanja vode kod nunika. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Verkau od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) nunik, pa sam stavio za njega (tj. njemu) vodu za ienje. Rekao je: "Ko je stavio (ili: postavio) ovo?" Pa se izvijestio (tj. izvijeten je) pa je rekao: "Boe, urazumi ga (tj. podaj mu mnogo razumijevanja za rjeavanja pitanja) u vjeri!" GLAVA: Nee se okrenuti prema kibli (tj. prema Ka'bi i Meki, jer se u tom pravcu okree prilikom obavljanja molitve, pa se nee u tom pravcu okretati; ili: neka se ne okree) sa mokrenjem, a ni velikom nudom osim kod zgrade; zida ili slino njemu. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebi Zuejb, rekao je: priao mi je Zuhrija od Ata'a, sina Jezida Lejsijevi, od Ebu Ejuba Ensarijevia, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je doao (tj. Kada doe) jedan vas (da obavi veliku) nudu, pa nee se okrenuti (ili: neka se ne okree) kibli (strani kojoj se okreu muslimani kada obavljaju molitvu; u daljem tekstu svugdje e se rije "kibletun" prevoditi sa rijei "strana" i to sa velikim slovom kada ima navedeno znaenje; dakle: pa nee okrenuti "Strani"; ili: pa neka se ne okree Strani); i neka joj ne okree svojih lea. Okrenite se istoku ili okrenite se zapadu." GLAVA (onoga) ko je obavio nudu (na prostranom otvorenom prostoru uei) na dvjema ciglama (nepeenim ciglama, erpiima). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, od svoga strica Vasi'a, sina Habana, od Abdullaha, sina Umera da on govorae: "Zaista (neki) ljudi govore: Kada si sjeo na (mjesto da obavi) svoju nudu, pa ne okrei se Strani, a ni Jerusalimu." Pa je rekao Abdullah, sin Umera: "Zaista ve sam se popeo (jednog) dana na lea (tj. na povrinu; ili: na vanjski dio jedne) sobe (koja je pripadala) nama, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na dvjema ciglama okrenut (prsima prema) Jerusalimu (ui) radi (vrenja) svoje nude." I rekao je (Abdullah, sin

Umerov k Vasi'u): "Moda si ti od (onih) koji obavljaju molitvu na svojim kukovima (ili: butovima, bedrima; tj. moda ne zna kakav poloaj trebaju imati bedra ili kukovi kad padne niice u molitvi, jer ne zna razlike u okreanju prema Jerusalimu i prema Meki pri vrenju nude)." Pa sam rekao: "Ne znam, tako mi Allaha." Rekao je Malik: "Namjerava (tj. misli na onoga) koji klanja, a ne die se od zemlje, pada niice (seddu ini), a on je prilijepljen sa zemljom (uza zemlju, lei potrbuke, a to je nepravilan stav u molitvi po islamskim propisima. Pravilan je stav drati na zemlji samo elo sa nosem, dlanove ruku, koljena i none prste, a stomak i prsa ne smiju se dodirivati sa zemljom ni sa stegnima i bedrama, bedrima nogu)." GLAVA izlaenja ena ka (irokom, tj. otvorenom) prostoru (tj. izlaenje na polje u svrhu obavljanja nude). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie da ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izlazae u noi, kada su izlazile na polje radi obavljanja nude, ka Menasi'u, a on (tj. Menasi') je prostrano tlo (na kraj Medine prema groblju Beki'u. Menasi' znai istine, pa kao vlastito ime zemljita, kad bi se prevelo, pisalo bi se velikim slovom: istine.) Pa Umer govorae Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokri (zastri), tvoje (tj. svoje) ene!" Pa nije poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (htio to da) ini. Pa je izala Sevda, ki Zemeata, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi od noi naveer, a bila je ena dugaka, pa ju je zovnuo (povikao) Umer: "Zar ne! (Pazi!) Ve smo te poznali (prepoznali), o Sevda!" ; pohlepom na (to, tj. elei to) da se spusti (objavi) pokrivanje (ena). Pa je spustio (objavio) Allah pokrivanje. (Prema toku prianja u navedenom hadisu, neki komentatori opravdano vele da reenica "Uhdub nisaeke-Pokri, svoje ene!"; znai: Zabrani, svojim enama da izlaze iz soba!" To bi se jedino moglo uiniti pravljenjem pregrade uz kuu za nunik, a rije "hidab" znai "zastor, koprena", a znai i "pregrada" pa makar i od platna, pa je, vjerovatno, zbog toga i upotrebljen izraz "Uhdub". Na osnovu toga se i reenica "Uhdub nisaeke" moe prevesti i ovako): "Napravi pregradu (za obavljanje nude uz kuu) svojim enama!" Isto tako i zadnji dio gornjeg hadisa moe da ima i ovakav izgled: "... pohlepom na (to, tj. elei to) da se spusti (objavi) pregrada (tj. propis o zastoru, pregradi). Pa je spustio (objavio) Allah (ajet u kojem je naredio) pregradu. PRIAO NAM JE Zekjerija, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Hiama, sina Urveta, od svoga oca, od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dozvolilo se da izlazite u nudi vaoj (tj. da izvrite svoju nudu)." Rekao je Hiam: Namjerava (misli Aia na izlaenje na iroki otvoreni) prostor.

GLAVA obavljanja nude u sobama (ili: kuama).

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Enes, sin 'Ijada od Ubejdulaha, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, od Vasi'a, sina Habana, od Abdillaha, sina Umera, rekao je: Popeo sam se nad lea (ili: povrinu; ili: zadnju stranu) sobe Hafsine zbog neke moje (tj. svoje) potrebe, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vri svoju nudu okrenut zadnjicom Strani (a) okrenut prema Siriji (prsima). PRIAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Jezid, rekao je: izvjestio nas je Jahja od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, da je njegov stric Vasi', sin Habana, izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, izvijestio njega, rekao je: Zaista sam se pojavio jednoga dana na leima (povrini, zadnjoj strani) nae sobe, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedaa (tj. sjedi) na dvije (nepeene) cigle okrenut prema Jerusalimu. GLAVA uklanjanja neisti (sa mjesta odakle je neist izala pri vrenju nude, tj. uklanjanja ostatka neisti) sa vodom. PRIAO NAM JE Ebul-Velid Hiam, sin Abdul-Melikja, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Mu'aza, a njegovo ime je Ata', sin Ebu Mejmuneta, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (usluen) kada je izaao radi svoje nude; doem ja i (jedan) djeak, s nama (jedna kona) posuda (utura, ploska, boca) od vode. Namjerava (tj. misli Enes da kae da) ukloni neist s njom (tj. da se opere Vjerovijesnik s njom, vodom, poslije obavljene nude, zbog toga su mu donosili - konu posudu vode). GLAVA (onoga) ko je (takav postupak imao da) se nosila sa njim voda radi njegovog ienja (ili: radi njegove istoe). A rekao je Ebu Derdai: "Zar nije meu vama posjednik obue (Vjerovijesnikove); i vode za ienje i jastuka (uzglavlja)?" (Ovo je Ebu-Derda' rekao Alkami i nekim Iraanima koji su ga pitali za neke stvari. S time im je htio da kae da te stvari moe da im objasni Abdullah, sin Mes'uda, koji je vie boravio sa Vjerovijesnikom brinuvi za Vjerovijesnikovu obuu, vodu za ienje i uzglavlje - jastuk. Kako se i u toj Ebu-Derdaovoj izjavi pominje voda za ienje, to Buharija uzima kao jo jedan dokaz da se Muhamed a.s. istio vodom i poslije vrenja nude.) PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Ata-a, sina Ebu Mejmuneta, rekao je: uo sam Enesa govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (posluivan; ili: imao je ovakav postupak); kada je izaao radi svoje nude, slijedio sam ga ja i (jedan) djeak od nas, sa nama je (mala kona) posuda od vode (tj. puna vode).

GLAVA noenja (dugakog) tapa sa vodom u uklanjanju neisti. (Rije "istindaun" ima dva znaenja. Jedno je: traenje uklanjanja neisti. Drugo je: za kakvu uzviicu otii da se za nju zakloni od pogleda ljudi radi obavljanja nude.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Dafera, rekao je: priao nam je u'bete od Ata-a, sina Ebu Mejmuneta, uo je Enesa, sina Malika, govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u poloaju da) ulazi (u) nunik, pa nosim ja i (jedan) djeak (malu konu) posudu (punu) od vode i (jedan veliki) tap, uklanjao je neist (tj. prao se) sa vodom. Slijedio ga je (Muhameda, sina Daferova, tj. slae se s njim) Nadr i azan od u'beta. El-anezetu je tap (to) na njemu (ima) eljezo. (To je tap dulji od obinog tapa, a krai od koplja.). GLAVA zabrane od uklanjanja neisti sa desnicom. (tj. zabrane uklanjanja neisti sa desnom rukom.) PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam, on je Destevaijevi, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od svoga oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada pije (vodu) jedan vas, pa neka ne die (tj. neka ne predahnjiva, neka ne pue) u posudu, a kada doe (u) nunik, pa neka ne dotakne svoj polni ud sa svojom desnicom i neka se ne potire sa svojom desnicom." GLAVA: Nee drati (ili: Neka ne dri) svoj polni ud sa svojom desnicom kada mokri (tj. kada obavlja malu nudu). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao je nama Evzaijja od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga (tj. od svoga) oca, (a on, Ebu Katadete) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada mokri (tj. obavlja malu nudu) jedan (od) vas, pa neka nikako ne uzima svoj ud (polni organ) sa svojom desnicom; i neka ne uklanja neist (tj. neka se ne pere) sa svojom desnicom i neka se ne izdihuje (die, pue) u posudu!"

GLAVA uklanjanja neisti sa kamenjem.

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekjijevi (Mekjanin), rekao je: priao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra Mekjanina, od svoga djeda, od Ebu Hurejreta, rekao je: Slijedio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a izaao je radi svoje nude pa se ne obazirae. Pa sam se pribliio njemu, pa je rekao: "Potrai mi (nekoliko) kamenica, (da) se otresem (od neisti, tj. da se oistim) s njima; ili slino njemu (tj. ili slino ovom izrazu je rekao neto Muhamed a.s., kolebanje je kod nekog od pripovjedaa), a ne donosi mi kosti, a ni balege (tj. izmeta ivotinjskog pa svejedno to je suh)." Pa sam mu donio kamenica u (zavrnutom, presvraenom) kraju (dijelu) moje odjee, pa sam ih stavio uz njegovu stranu (tj. uz njega, kraj njega) i okrenuo sam se od njega. Pa poto je svrio svoju nudu, slijedio je njega (tj. in izvrene nude) s njima (tj. sa kamenicama, a to znai oistio se s njima). GLAVA: Nee se uklanjati neist (tj. nee se istiti poslije nude) sa balegom (konja i drugih kopitara, jer rije "revs" znai: izmet konja i svakog kopitara). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka, rekao je: Nije Ebu Ubejdete spomenuo ga (tj. ovaj hadis meni) nego Abdurahman, sin El-Esveda, od svoga oca da je on uo Abdullaha (sina Mes'udova gdje) govori: Doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tlu (smirenom, tj. mjestu gdje se vri nuda), pa mi je zapovjedio da mu donesem tri kamena. Pa sam naao dva kamena; i traio sam trei pa ga nisam naao. Pa sam naao dva kamena i traio sam trei pa ga nisam naao. Pa sam uzeo (jednu) balegu pa mu je donesoh. Pa je uzeo dva kamena, a bacio je (onu) balegu i rekao je: "Ovo je prljavtina (ili: neist, pogantina)." A rekao je Ibrahim, sin Jusufa, (da je uo gornji hadis) od svoga oca, (a on) od Ebu Ishaka (koji je rekao:) priao mi je Abdurahman, (a ovaj Abdurahman je sin El-Esveda, ve pomenutog). GLAVA ienja (za nastupanje na obavljanje molitve, a to se ienje moe izvriti tako da se odreeni dijelovi tijela operu samo) po jedanput. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Zejda, sina Eslemova, od Ata-a, sina Jesara, od Ibnu Abasa, rekao je: Oistio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, po jedanput (perui odreene udove tijela). GLAVA ienja po dvaput (perui odreene udove). PRIAO NAM JE Husein, sin Isa-a, rekao je: priao nam je Junus, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Abdullaha, sina Ebu Bekjra sina Amra sina Hazma, od Abada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oistio se po dvaput (perui odreene udove). GLAVA

ienja po triput. PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, Uvejsovi, rekao je: priao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba da ga je izvijestio Ata', sin Jezida, da Humran, slobodnjak Usmana, izvijestio njega da je on vidio Usmana, sina Afana, pozvao (da mu doe, da mu se donese) posuda (napunjena vodom); pa je ljevao, lijevao (vodu iz posude) na svoje dlanove triput pa je oprao njih dva (tj. dlana ili: ake). Zatim je uvukao (stavio) svoju desnicu u (tu) posudu pa je promuao (izprao, isprao) usta i isfrknuo (izaprao) nos. Zatim je oprao svoje lice triput i svoje dvije ruke do laktova dvaju triput. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim je oprao svoje dvije noge triput do dvaju lanaka. Zatim je rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se oisti (na) nain ovoga moga ienja, zatim klanja dva rek'ata (tj. obavi molitvu od dva sagibanja, poklona, naklona), ne priajui u njima dvama (u rek'atima) sa sobom (tj. ne pomiljajui u molitvi na ovozemne poslove i potrebe), oprostie mu se (tj. bie mu oproteno sve ono) to je proturijo (tj. sve to je prije te molitve uinio u ivotu) od svoga grijeenja (ili: grijeha)." A od Ibrahima, rekao je: rekao je Salih, sin Kejsana, rekao je Ibnu ihab: Ali Urvete pria od Humrana (ovako): Pa poto se oistio Usman, rekao je: Zar ne! (Panja!) Ispriau vam (jedan) govor (ili: Da, ispriau vam jedan govor, misli na govor Allahovog poslanika a.s.). Da nije (jednoga) ajeta (reenice Kur'ana), ne bih vam ga (tj. toga govora) ispriao. uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Nee se oistiti ovjek, lijepo izvodei svoje ienje i klanjajui molitvu (a da e drukije proi) osim (tako da) e mu se oprostiti (ono) to je (pogrijeio) izmeu njega (tj. ienja) i izmeu molitve dok je (ne) klanja." Rekao je Urvete: Ajet (na koji je mislio Usman) je: "Zaista koji sakrivaju (ono) to smo spustili (objavili) .....". GLAVA isfrkivanja (tj. istjeravanja vode iz nosa vazduhom nakon to je voda bila umrknuta u nos) u ienju. Spomenuo ga (tj. isfrkivanje, imrkivanje) je Usman; i Abdullah, sin Zejda; i Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdan, izvjestio nas je Abdullah, rekao je: izvjestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Ebu Idris da je on uo Ebu Hurejreta (da pria) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Ko se isti, neka isfrkne (imrkne vodu tako da se prospe iz nosa); a ko se bude trao (potirao) kameniima (poslije obavljene nude), pa neka uzme liho (tj. neparan broj kamenia da se sa njima otare)." GLAVA otiranja kameniima neparnim (brojem). (Rije "istidmar" znai traiti kamenie i upotrebiti ih za otiranje poslije nude, ali ta ista rije znai i nakaditi se mirisom, koji se stavi na ivo ugljenje, eravicu. Prema tome i zadnji dio gornjeg hadisa moe se jo i ovako prevesti:... a ko se kadi mirisom, pa neka stavi liho - tj. neparan broj komada mirisa na eravicu. Prema tome i ova glava moe da znai i ovako: GLAVA kaenja mirisom neparnim brojem komada mirisa.)

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvjestio nas je Malik od Ebu Zinada, od E'areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada se isti jedan vas, pa neka uini (tj. stavi vodu) u svoj nos zatim neka prospe (tj. isfrkne vodu iz nosa); a ko se otire sa kameniima, pa neka upotrijebi (upotrebi) liho (neparan broj; ili: a ko se kadi mirisom, pa neka stavi liho komada mirisa na eravicu); a kada se probudi jedan vas iz svoga spavanja, pa neka opere svoju ruku prije (nego to) e da je uvue (stavi) u svoju vodu za ienje, jer zaista jedan (od) vas ne zna gdje je prenoila njegova ruka (moda se spavajui rukom dodirnuo i stranjice koja, moda, nije bila ista)." (Upozorenje: "vudu'" je ienje, a "vedu'" je voda za ienje. Veznik "fe" ima nekad uzrono znaenje i smisao pa se moe prevesti sa "jer".) GLAVA pranja nogu (dviju). PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Jusufa, sina Mahekja (ili: Mahikja), od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Ostao je pozadi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (idui ostao pozadi) od nas u (jednom) putovanju, pa nas je stigao, a ve smo pritijesnili popodnevnu molitvu (tj. do kraja njenog vremena smo je odgodili i dotjerali, pa smo morali na brzinu da se oistimo i da tu molitvu obavimo). Pa smo poeli (da) se istimo; i potiremo svoje noge (mokrim rukama umjesto da ih peremo). Pa je povikao sa najviim svojim glasom: "Teko petama od Vatre!" dvaput ili triput (je to povikao). (Jedni komentatori rije "vejlun - teko, jao!" ne shvataju po jezinom znaenju nego kau da ta rije ovdje znai "dolina u paklu, odnosno ime jedne doline u dehenemu-paklu". To se temelji na jednom hadisu u Ibnu Hibanovu Sahihu.) GLAVA mukanja usta u ienju (tj. ispiranja usta vodom u ienju na taj nain to e se voda u usta staviti, pa se staviti u pokret da kola po ustima i onda se iz usta izbaci prskanjem; to znai rije "madmada"), rekao ga je (tj. pomen o mukanju) Ibnu Abas i Abdullah, sin Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ata', sin Jezida, od Humrana, slobodnjaka Usmana, sina Afana, da je on vidio Usmana (da) je zovnuo (da mu donesu) vodu. Pa je izlio na svoje dvije ruke (vodu) iz svoje posude pa ih je obe oprao tri puta. Zatim je uvukao (stavio) svoju desnicu u vodu za ienje, zatim je promukao usta (na nain kako je opisano); i umrknuo je vodu u nos i imrknuo (isfrknuo) je vodu iz nosa. Zatim je oprao svoje lice triput i svoje dvije ruke do laktova triput. Zatim je potrao svoju glavu, zatim je oprao svaku nogu triput. Zatim je rekao (Usman): Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, isti se (na) nain ovoga moga ienja; i rekao je (Vjerovijesnik a.s.): "Ko se oisti (na) nain ovoga moga ienja; i klanja dva rekata, ne pria u njima dvama (tj. u ta dva

rekata nita) svojoj osobi (ne pria sam sebi u mislima za vrijeme klanjanja), oprostie Allah njemu (ono) to je proturio (tj. to je prije toga uinio taj klanja) od svoga grijeha (ili: grijeenja)." GLAVA pranja peta. A Ibnu Sirin prae mjesto prstena (tj. i mjesto na kojem je prsten) kada se istio. PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao je nama u'bete, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta, a prolazae pokraj nas, a ljudi se iste iz posude za ienje, rekao je: Upotpunite ienje, jer zaista Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao: "Teko (Jao) petama od Vatre!" GLAVA pranja dviju nogu u dvije obue (tj. koje se nalaze u dvije cipele ili dva opanka), a nee potirati po obui (po dvije cipele). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malik od Seida Makburije, od Ubejda, sina Durejda, da je on rekao Abdullahu, sinu Umera: "O Ebu Abdurahmane, vidio sam te (da) ini etiri (stvari), nisam vidio nijednog od tvojih drugova (da) ih ini." Rekao je: "A ta su one (tj. koje su to stvari), o Ibnu Durejde?" Rekao je: Vidio sam te ne dotie od uglova (Ka'be prilikom hodoaa drugih uglova) osim dva jemenska; i vidio sam te oblai (tj. obuva) obue od uinjene govee koe (na kojoj nema dlake, a to je bio u ondanje vrijeme luksuz, jer je bila oskudica i u obui koja je bila najvie od sirove neuinjene koe s koje nije bila ni dlaka odstranjena); i vidio sam te bojadie (svoju odjeu ili kosu) sa utom bojom; i vidio sam te kada si u Meki, ljudi podignu glas (uei odreene reenice pri odluci da izvre hodoae) kada vide mlaak (tj. prvi dan zulhideta), a ti ne podie glasa dok (ne) bude dan razmiljanja (tj. do osmog dana zul-hideta). Rekao je Abdullah: to se tie uglova (Ka'be), pa ja nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) dotie (druge uglove) osim dva jemenska; a to se tie obua od uinjene koe, pa zaista sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, oblai (tj. obuva, nosi) obue koje (su takvog kvaliteta da) nema u njima (nikakve) dlake; i istio se u njima, pa ja volim da je oblaim; a to se tie ute boje, pa zaista sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bojadie sa njom, pa ja volim da bojadiem (ili: bojim) s njom; a to se tie podizanja glasa (pri uenju telbije, tj. odluke da se izvri hodoae i da se ve poinje vriti osmog, a ne prvog, dana zul-hideta), pa ja zaista nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) podie glas dok se (ne) uzbuni s njim njegova deva (za jahanje; ili: dok ne skoi, dok ne pouri s njim nosei ga njegova jahaa deva, tj. dok se deva ne digne, a to ustvari znai dok se ne ponu vriti obredi hodoaa osmog dana zul-hideta).

GLAVA denjaenja (tj. pranja desne ruke i noge prije lijeve) u ienju i pranju (ili kupanju).

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam Ismail, rekao je: priao nam je Halid od Hafse, keri Ibnu Sirina, (a ona je priala) od Umu Atije, rekla je (Umu Atija, a to je ena iz Medine koja je za vrijeme Muhameda a.s. ivjela, s njime je uestvovala u sedam borbi i kupala je u Medini umrle muslimanke i zamotavala ih u efine-posmrtne haljine uz pomo jo nekih ena): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njima u (vezi naina kojega se treba da dre pri) kupanju njegove keri (tj. Muhamedove a.s. umrle keri Zejnebe): "Ponite sa njenim (tj. Zejnebinim) desnim stranama i mjestima ienja od nje!" PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio me E'as, sin Sulejma, rekao je: uo sam svoga (pria) od Mesruka, od Aie, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) ga zadivljavae poinjanje sa desnom stranom u njegovom obuvanju; i njegovom eljanju (ureivanju svoje kose na glavi); i njegovom oienju (pred molitvu, tj. abdestu) i u njegovoj stvari svakoj (tj. cijeloj). GLAVA traenja (sebi) vode za ienje kada se priblii molitva (tj. kada nastane vrijeme molitve) A rekla je Aia: Dola je jutarnja molitva, pa se traila voda pa se nije nala, pa je siao tejemum (tj. objavljen je propis obraanja praini s kojom se potare lice i ruke do laktova, dakle korienje praine kad nema vode u svrhu ienja pred molitvu to se zove tejemum). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a pribliila se molitva popodneva pa su ljudi traili vodu za ienje pa je nisu nali, pa se donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, voda za ienje, pa je metnuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio u tu posudu svoju ruku i zapovjedio je ljudima da se iste iz nje. Rekao je (dalje Enes): Pa sam vidio vodu izvire ispod njegovih prsta (tako) da se oistie (ili: te se oistie svi) do zadnjeg (od) njih. GLAVA vode koja je (takva da) se pere u njoj dlaka ovjeka. A Ata' ne smatrae u njoj (dlaki) tete da se uzmu od nje konci i ueta; i (nije vidio tete u) ostatku (vode poslije) pasa i njihovom prolaenju u (tj. kroz) bogomolju. A rekao je Zuhrija: Kada je lokao (nalokao vodu) pas u posudi; (i ovjek bude u takvoj prilici da) nema njemu (nikakve druge) vode za ienje osim nje (tj. ove nalokane), oistie se s njom. A rekao je Sufjan: Ovo je razumijevanje (ili: pravno rjeenje) sa njegovim izvorom (tj. pravo pravcato, a to Sufjan obrazlae ovako:), kae Allah, uzvien je On, "... pa niste nali (nikakve) vode, pa upravite se (tj. upotrijebite, upotrebite, prainu)...", a ovo je (nekakva) voda (makar i nalokana); i u sutini od nje je (tj. od nje i poslije nalokavanja postoji i ima) neto s ime e se oistiti i upravie se (zemlji tj. poslije takvog ienja sa nalokanom vodom, uzee tejemum, oistie se zemljanom prainom koja je ista jer neki pravnici smatraju nalokanu vodu neistom).

PRIAO NAM JE Malik, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Israil od Asima, od Ibnu Sirina, rekao je: Rekao sam Abidetu: Kod nas je (tj. mi imamo neto) od dlake Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pogodili (tj. uzeli, dobili) smo je mi od strane Enesa ili od strane obitelji Enesa, pa je rekao (Abidete): "Zaista da je kod mene (jedna) dlaka od njega, drae bi bilo meni od ovozemstva i (onoga) to je u njemu (tj. od ovoga svijeta i svega to na ovom svijetu postoji) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, rekao je: izvijestio nas je Seid, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je Abad od Ibnu Avna, od Ibnu Sirina, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poto je obrijao svoju glavu, Ebu Talhate je bio prvi ko je uzeo od njegove dlake. GLAVA: Kada je pio pas u posudi jednog (od) vas, pa neka je opere sedam puta. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, od Malika, od Ebu Zinada, od Eareda, od Ebu Hurejreta, rekao je: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao: "Kada je pio pas u posudi (tj. iz posude) jednog (od) vas, pa neka je opere sedam puta." (Hanefijski pravnici se dre jednog drugog Ebu Hurejretovog prianja po kojem je dovoljno triput oprati posudu.) PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Abdusamed, rekao je: priao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, rekao je: uo sam svoga oca (pria) od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedan) ovjek vidio psa (kako) jede zemlju (mokru, tj. lie je) od ei, pa je uzeo (taj) ovjek svoju obuu pa je poeo (da) crpa (grabi) njemu (psu) s njom (vodu iz bunara), (tako) da ga je napojio. Pa mu (tom ovjeku) je Allah zahvalio pa ga je uveo (u) raj. I rekao je Ahmet, sin ebiba, priao nam je moj otac od Junusa, od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Hamza, sin Abdullaha, od svoga oca, rekao je: Iae naprijed psi i iae nazad u damiji u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne prskae (vodom) nita od toga (tj. nisu prskali damije da oiste ona mjesta gdje su psi stajali hodajui po Vjerovijesnikovoj damiji tamo-amo). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Ibnu Ebisefera, od a'bije, od Adija, sina Hatima, rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Kada si pustio svoga nauenog (dresiranog, lovakog) psa pa on ubije (ulovljenu zvijer koja se jede), pa jedi (meso ulovljene divljai ako pas nije jeo divlja koju je ulovio i ubio)! A kada je jeo, pa ne jedi (ti), jer je on samo sebi uhvatio (divlja; i nije, prema tome, obuen i izuen dobro za lov)." Rekoh: "Pustim (doslovno i ovdje i gore: Poaljem, Kada si poslao, ali se u nas rekne pustiti psa u lov, a ne poslati psa u lov) moga psa, pa naem sa njim drugoga (neijega, ta da radim)?" Rekao je: "Pa ne jedi! Pa samo na svoga psa si nazvao (tj.

pomenuo Ime Allaha, rekao Bismillahi kad si ga puao iz lanaca u lov), a nisi nazvao (spomenuo Allahovo ime) na drugog psa (kojega si naao sa svojim psom)." GLAVA (onoga) ko ne vidi (tj. ne smatra da treba) ienje (ako izae iz tijela neto sa nekog mjesta izlaska) osim dva mjesta izlaska: prednjeg dijela (tj. polnog organa, mukog ili enskog) i stranjice (mara) zbog govora Njega, uzvien je (On, Allah),"... ili je doao jedan od vas iz smirene zemlje (tj. iz nunika, jer "gait" znai uvala, dolina, "ravna, mirna i malo sputena zemlja", a takvo je tlo pogodno za obavljanje nude u pustinji pri putovanju pustinjom ili u pustinjskim naseljima)....". A rekao je Ata' o (onome) ko (imadne sluaj da) izae iz njegove stranjice crv (ili: crvi); ili iz njegovoga mukog uda (izae neto) slino ri (vai), povratie (obnovie) ienje (abdest). A rekao je Dabir, sin Abdullaha: Kada se nasmije u moitvi, povratie molitvu, a nee ienje. A rekao je Hasan: Ako je uzeo (tj. odrezao neto malo) od svoje dlake ili od svojih nokata; ili je skinuo svoje dvije obue (cipele, mestve), pa nema ienja na njega (tj. ne mora se ponovo istiti). A rekao je Ebu Hurejre: Nema ienja (ni zbog ega) osim od nude (osim zbog sluaja obavljanja nude; ili: osim dogaaja koji kvari ienje). A spominje se od Dabira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u borbi Zatu-Rika'i, pa se ustrelio (tj. ustrijeljen je jedan) ovjek sa strelom, pa ga je iscrpila krv (tj. izala je iz njega mnoga krv, tako da je oslabio), pa se sagibao i padao je niice i otiao je (produio je) u svojoj molitvi. A rekao je Hasan: Neprestano su muslimani (imali obiaj da) klanjaju u svojim ranama. A rekli su Tavus; i Muhamed, sin Alije; i Ata' i stanovnici Hidaza: Nije u (sluaju pojave) krvi ienje (potrebno). (Hanefiski pravnici kau da treba ienje ako krv potee, a to kau na osnovu jednog hadisa Darekutnije). A iscijedio je Ibnu Umer (jednu) bubuljicu (puhvicu, iri na licu), pa je iz nje izala krv (pa ju je otrao), a nije se oistio. A pljunuo je Ibnu Ebi Evfa krv, pa je otiao (produio) u svoju molitvu (svojoj molitvi). A rekli su Ibnu Umer i Hasan o (onome) ko sebi izvadi krv: Nije na njega (tj. on ne treba nita drugo) osim pranje mjesta na kojima je vaena krv njemu. PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: priao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, zadovoljan bio Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neprestano je rob u molitvi dok je (god) u bogomolji izgleda (tj. oekuje) molitvu (ali) dok ne uini sluaj (koji pokvari, poniti ienje)." Pa je rekao (jedan) ovjek nearap: "ta je (ili: Kakav je taj) sluaj, o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Glas." Mislio je (pod tim) vjetar (iz stranjice, ali vjetar sa glasom, zvukom, tonom). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Abada, sina Temima, od njegovog strica (Abdullaha, sina Zejdova, Mazinije), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neka ne ode (sa molitve) dok (ne) uje glasa ili (ne) nae (tj. ne osjeti) vjetar." PRIAO NAM JE Kutejbetu, rekao je: priao nam je Derir od Eamea, od Munzira Ebu Ja'la-a Sevrije, od Muhameda, sina Hanefijete, rekao je: rekao je Alija: Bio sam ovjek koji mnogo izluuje sluz-mezj (koja izlazi neopaeno iz polnog uda pri nadraaju), pa sam se stidio da pitam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da li zbog izlaenja sluzi treba da se kupa ili samo da se oisti), pa sam zapovjedio Mikdadu, sinu Esveda, (da on upita) pa ga je pitao, pa je rekao: "U (vezi, tj. zbog) njega je ienje (a nije kupanje potrebno)." A prenio ga je u'bete od Eamea. PRIAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Ata', sin Jesara, izvijestio ga da je Zejd, sin Halida, izvijestio ga da je on pitao Usmana, sina Afana, rekao sam: Da li misli (treba li se ovjek da kupa) kada je spolno opio pa nije izlio sjeme (nije ejakulirao)? Rekao je Usman: Oistie se kao to se oisti za molitvu i oprae svoj spolni ud. Rekao je Usman: uo sam ga (tj. ovaj postupak) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam pitao o tome Aliju; i Zubejra; i Talhu i Ubeja, sina Ka'ba, pa su mu (tj. ovjeku koji spolno opi) zapovjedili to. PRIAO NAM JE Ishak, on je sin Mensura, rekao je: izvijestio nas je Nadr, rekao je: izvijestio nas je u'bete od Hakema, od Zekvana Ebu Saliha, od Ebu Seida Hudrije da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je poslao k (jednom) ovjeku od Pomagaa (poruku, poziv da doe), pa je doao, a njegova glava kapa (kaplje, tj. kaplje mu voda sa kose na glavi jer se na brzinu okupao). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moda smo te mi nabrzili (tj. ubrzali, natjerali te da pouri zavretak polnog ina i onda kupanje)!?" Pa je rekao: Da. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada si se nabrzio (tj. Kada si pouren od nekog u tom stanju) ili si se zatvorio (ili zadrao se, tj. nisi izlio sjemena pri polnom inu), pa na tebe je ienje (a ne kupanje)." (Rije "kuhitte" je od "kahtun - glad, nerodica koja je nastala zbog zatvaranja, zadravanja i nepadanja kie", pa je onda upotrebljena i u smislu neizlijevanja sjemena pri polnom inu i ako je ovjek htio da ga izlije, ali kao da se sjemenovod zatvorio i zasuio pri tom polnom inu slino kii kad se zatvori i zasui za neko vrijeme.) Slijedi ga (Nadra, tj. slae se sa Nadrom) Vehb, rekao je: priao nam je u'bete. Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A nije rekao Gunder i (nije rekao ni) Jahja (priajui) od u'beta (nisu rekli, spomenuli rije) ienje. GLAVA ovjeka (koji zapadne u priliku da) isti svoga druga (tj. uzima mu abdest). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selema, rekao je: izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, od Jahja-a, od Musa-a, sina Ukbeta, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Usameta, sina Zejda, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poto se odstranio (ili raziao, tj. vratio) od Arefata, upravio je ka klancu (puteljku koji vodi uz brdo), pa je svrio svoju nudu. Rekao je Usamete: Pa sam poeo (da) poljevam njemu, a (on) se isti (tj. uzima abdest). Pa sam rekao: "O poslanie Allaha, da li e klanjati?" Pa je rekao: "Klanjanje je pred tobom."

PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: priao nam je Abdul-Vehab, rekao je: uo sam Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestio me Sa'd, sin Ibrahima da je Nafi', sin Dubejra sina Mut'ima, izvijestio ga da je on uo Urveta, sina Mugireta sina u'beta, pria od Mugireta, sina u'beta, da je on bio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednom) putu; i da je on (Boiji poslanik) otiao radi svoje nude; i da je Mugirete poeo poljevati vodu njemu, a on se isti. Pa je oprao svoje lice i svoje dvije ruke; i potrao je svoju glavu i potrao je svoje dvije obue (tj. cipele ili mestve). GLAVA uenja Kur'ana poslije dogaaja (ili sluaja koji kvari i ponitava abdest-ienje) i osim njega (tj. i o drugim poslovima osim uenja Kur'ana). A rekao je Mensur od Ibrahima: Nema tete (ili zapreke da se ovjek bavi) sa uenjem (Kur'ana) u kupatilu (banji) i (da se bavi) sa pisanjem poslanice na (stanju, tj. u stanju) bez ienja (abdesta). A rekao je Hamad od Ibrahima: Ako je na njima (tj. na onima unutar kupatila) donja odjea (kao na pr. gae), pa pozdravi, a ako ne, pa ne pozdravljaj. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, da je Abdullah, sin Abasa, izvijestio ga da je on zanoio (jedne) noi kod Mejmune, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova tetka (po majci). Pa sam legao (metnuvi glavu) u irinu uzglavlja (jastuka), a legao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i njegova ena (metnuvi glave) u njegovu duljinu (u duljinu jastuka). Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok se upolila no ili prije nje (tj. polovine noi) na malo ili poslije nje na malo (tj. ili poslije pola noi na malo) probudio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sjeo, tare (tj. tarui) san (spavanje) sa svoga lica sa svojom rukom. Zatim je prouio zavrnih (tj. zadnjih) deset ajeta (odlomaka) iz sureta (poglavlja Kur'ana koje se zove) Ali Imran, zatim je ustao k (jednom otrcanom starom) mijehu, objeenom (o zid), pa se oistio iz nje (mjeine, mijeha), pa je lijepo izveo svoje ienje. Zatim je stao klanja (tj. klanjajui). Rekao je Ibnu Abas: Pa sam ustao pa sam uinio kao to je on uinio, zatim sam otiao pa sam stao uz njegovu stranu (lijevu). Pa je on stavio svoju desnu ruku na moju glavu i uzeo moje desno uho sue ga (tj. suui ga, zavrui ga). Pa je klanjao dva rekata (dva sagibanja, naklona), zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim je uinio liho (tj. klanjao je liho, neparan broj rekata: jedan ili tri, afijski pravnici kau jedan, a hanefijski kau tri). Zatim je legao dok mu (nije) doao mujezin (objavljiva, poziva na molitvu), pa je ustao pa je klanjao dva laka rekata. Zatim je izaao pa klanjao jutarnju molitvu. GLAVA (onoga) ko se nije oistio (nije uzeo abdest zbog nesvjestice) osim od teke nesvjestice (tj. nesvjestice koja stanje ovjeka ini tekim). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: izvijestio me Malik od Hiama, sina Urveta, od njegove ene Fatime, od njene nene (nane, babe) Esme, keri Ebu Bekra, da je ona rekla: Dola sam Aii, eni Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je pomralo Sunce, pa kadli ljudi stajai (tj. stoje) klanjaju, a kadli (i) ona stajaica (tj. i ona stoji i) klanja. Pa sam rekla: ta je ljudima? Pa je pokazala sa svojom rukom prema nebu i rekla je: "Slava

Allahu!" Pa sam rekla: Znak?! Pa je pokazala da (stavi do znanja da eli rei): "Da." Pa sam stajala (u molitvi, tj. klanjala sam tako dugo) da mi se pokazala nesvjestica; i poela sam (da) lijevam na svoju glavu vodu. Pa poto je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa molitve, tj. poto je zavrio molitvu), zahvalio je Allahu i pohvalio Ga je, zatim je rekao: "Nema (nita ni) od (jedne) stvari (to) je ne vidjeh (do ovog asa, a da se desilo drukije) osim (tako da) sam je ve vidio (dok sam sada bio) u ovome mome mjestu stajanja, ak raj i Vatru (ili: sve do raja i Vatre). I zaista ve se objavilo meni da ete se vi prokuavati (stavljati na iskuenja) u svojim grobovima kao; ili blizu, iskuenja Velelaova (velikog laca koji e se pojaviti pred smak svijeta)", ja ne znam koje to (tj. koju od te dvije rijei: kao ili blizu) je rekla Esma, a ovo izjavljuje Fatima (ki Munzira, da ne zna koju je Esma upotrijebila). "Doi e se jedan vas (tj. doi e se jednom od vas u grob) pa e se rei njemu: ta je tvoje znanje (tj. ta zna) o ovome ovjeku (tj. o Vjerovijesniku)?" Pa to se tie vjernika; ili ubijeenika, ne znam koje to je rekla Esma, pa on e rei: "On je Muhamed, poslanik Allaha, donio nam je (jasne) dokaze i uputu, pa smo se odazvali; i vjerovali i slijedili." Pa e mu se rei: "Spavaj, (bivi) dobar (s takvim odgovorom)! Pa ve smo znali (da) si zaista bio ubijeen." A to se tie dvolinjaka ili sumnjaoca, ne znam koje to je rekla Esma, pa on e rei: "Ne znam, uo sam ljude govore (o tom ovjeku neku) stvar, pa sam je (i ja) govorio (rekao)." GLAVA potiranja glave, cijele nje, zbog Njegovoga govora, On je uzvien: "... i potarite svoje glave ..." A rekao je Ibnul-Musejeb: ena je na stepenu ovjeka (kad) potire svoju glavu. A pitao se (upitan je) Malik: Da li je dostatno da potare neki (dio) glave, pa se branio (ili: pa je dokazivao) sa prianjem Abdullaha, sina Zejda. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Amra, sina Jahja-a, Mazinija od svoga oca da je (jedan) ovjek rekao Abdullahu, sinu Zejda, a on je djed Amra, sina Jahja-a: Da li moe da mi pokae kako se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iae (istio)? Pa je rekao Abdullah, sin Zejda: Da. Pa je pozvao (da mu donesu) vodu, pa je izlio na svoje dvije ruke pa je oprao dvaput. Zatim je promuao (usta) i imrknuo (nos) triput, zatim je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoje dvije ruke po dvaput do dvaju laktova, zatim je potrao svoju glavu sa svoje dvije ruke: pa (to uini tako da) je povukao naprijed njih dvije i povukao je ozad (pozadi), poeo je sa prednjim (dijelom) svoje glave (tako) da je odveo njih dvije (tj. ruke) ka svome potiljku (zatioku), zatim je povratio njih dvije ka mjestu koje (je bilo to to) je poeo od njega. Zatim je oprao svoje dvije noge. GLAVA pranja dviju nogu do dvaju lanaka. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Vuhejb od Amra, od njegovog oca, (a bilo mu je ime Jahja, on je u svom prianju rekao) prisustvovao sam (kod) Amra, sina Ebu Hasana, (kad) je pitao Abdullaha, sina Zejda, o ienju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (je) pozvao (Abdullah da mu donesu jednu) posudu od vode ("tevr" je ime posude za vodu iz koje se pije voda, jedni kau da je to tanjir, drugi: aa, trei: neto kao lonac, etvrti: posuda od bakra, peti: posuda od kamena). Pa im se oistio

(Abdullah) ienjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. kao Vjerovijesnik to se istio za molitvu). Pa je nageo (tj. ljevao vodu) na svoju ruku iz posude pa je oprao svoje dvije ruke triput, zatim je uveo (metnuo) svoju ruku u posudu pa je promukao (usta); i umrknuo je i imrknuo je (nos) trima crpanjima (grabljenjima, tj. triput je ponovio taj postupak), zatim je uveo svoju ruku pa je oprao svoje lice tri puta, zatim je oprao svoje dvije ruke dvaput do dvaju laktova, zatim je uveo svoju ruku pa je potrao svoju glavu pa je naprijed povukao njih dvije i nazad je povukao jedanput, zatim je oprao svoje dvije noge do lanaka dvaju. GLAVA upotrebljavanja vika (ili: preteka) vode ljudi. (Rije "vedu'" znai voda s kojom se isti, ali e se u daljem tekstu radi kratkoe prevoditi samo sa "voda".) A zapovjedio je Derir, sin Abdullaha, svojoj porodici da se iste sa vikom (preostatkom, ostatkom) njegovog misvaka (tj. sa ostatkom vode u posudi u koju je stavljao vrh svoga misvaka pri pranju zuba, a misvak je drvo kojim su trljali zube pri njihovom pranju, ienju). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Hakem, rekao je: uo sam Ebu Duhajfeta govori: Izaao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio u naputajuoj (vruini, tj. u vrijeme podnevne najvee ege kad se naputa svaki rad i kretanje). Pa se donijela voda pa se oistio. Pa su poeli ljudi (da) uzimaju od preostatka njegove vode i potiraju se njom. Pa je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podnevnu (molitvu) dva rek'ata i poslijepodnevnu molitvu dva rek'ata, a pred njim je (bio jedan vei) tap. A rekao je Ebu Musa: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da mu donesu) au; u njoj (je neka) voda. Pa je oprao svoje dvije ruke i svoje lice u njoj (tj. vodom u ai); i izbacio je (vodu iz usta) u nju (u au, tj. uzeo je vode u usta pa ju je onda izlio, izbacio, prsnuo iz usta u au), zatim je rekao njima dvojici (Bilalu i Ebu Musa-u) "Pijte vas dvojica iz nje; i izlijte na svoja lica i svoja prsa." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao je nama Ja'kub, sin Ibrahima sina Sa'da, rekao je: priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a; rekao je (Ibnu ihab): a on (tj. Mahmud) je (onaj ovjek) koji (je imao tu ast da) je izbacio (prsnuo vodu iz svojih usta) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovo lice, a on (Mahmud) je (tada bio) djeak; iz njihovog bunara (tj. vodu je Allahov poslanik uzeo u svoja usta iz bunara Mahmudova plemena pa ju je onda iz usta prsnuo u lice Mahmuda kad je bio djeak); a rekao je Urvete od Misvera i osim njega (od jo nekih, kao od Mervana), potvruje svaki pojedini od njih dvojice svoga druga (u prianju slijedee injenice): I kada se oistio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, blizu su bili (da) se pobiju nad njegovom vodom (tj. otimali su se za ostatak vode za ienje koja je ostala iza Vjerovijesnika a.s.; i u tom otimanju bi otili tako daleko da je blizu tue dolazilo, skoro da se pobiju za tu vodu). GLAVA.

PRIAO NAM JE Abdurahman, sin Junusa, rekao je: priao nam je Hatim, sin Ismaila, od Da'da, rekao je: uo sam Saiba, sina Jezida, govori: Odvela me moja tetka (po majci) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: O poslanie Allaha, zaista sin moje sestre je bolesnih nogu (zbog toga to je iao bosonog po gruboj zemlji i kamenju; to je znaenje rijei "veki'un"). Pa je potrao (Boiji poslanik) moju glavu i molio je meni blagoslov (od Allaha). Zatim se oistio pa sam ja pio od njegove vode. Zatim sam stao pozadi njegovih lea pa sam pogledao k peatu (ili: prstenu, tj. u peat ili prsten) vjerovijesnitva meu njegova dva plea (meu njegove dvije pleke) kao dugme (objeenog ukrasnog zastora nevjestine) sobe (ili po nekima: kao jaje jarebice). (Rije "zirrun" znai: dugme, puce, puca, a "hadeletun" znai: soba ukraena povjeanom odjeom i zastorima, a ta rije znai i: jarebica - vrsta ptice, pa izraz "zirrun" u vezi sa imenom ptice znai: jaje.) GLAVA (onoga) ko je promukao usta i umrknuo u nos iz jednog crpanja (zagrabivi jednom vodu). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Halid, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zejda, da je on izlio iz posude na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije, zatim je oprao ili promukao (usta) i umrknuo (u nos) iz jednog dlana (jedne ake) pa je uinio to triput, pa je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput; i potrao je svoju glavu: to je naprijed i to je nazad (od nje, glave, tj. i prednji i zadnji dio glave); i oprao je svoje dvije noge do dvaju lanaka, zatim je rekao: "Ovako (doslovno: Eto kao ovo) je ienje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (Misli na abdest-ienje pred molitvu). GLAVA potiranja glave jedanput. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Amr, sin Jahja-a od svoga oca, rekao je: prisustvovao sam (bio sam u prisutnosti kod) Amra, sina Ebu Hasana, (a to znai: vidio sam ga u asu kad) je pitao Abdullaha, sina Zejda, o ienju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozvao (da mu se donese) posuda od vode pa im se oistio. Pa je nageo (posudu) na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije triput. Zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je promukao (usta); i umrknuo i imrknuo (vodu iz nosa) triput sa tri crpanja (grabljenja) od vode; zatim je uvukao svoju ruku pa je oprao svoje lice triput; zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput; zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je potrao svoju glavu: pa je uinio napred sa svojom rukom (pokret) i uinio je pozadi s njom (pokret, tj. povukao je ruku napred i nazad po glavi); zatim je uvukao svoju ruku pa je oprao svoje dvije noge. PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: Potrao je svoju glavu jedanput.

GLAVA ienja ovjeka sa svojom enom; i (GLAVA) preteka vode ene. A oistio se Umer sa toplom (vodom) i iz kue (ili: sobe, prostorije) kranske. PRIAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je on rekao: Bili su ljudi i ene (esto puta u prilici, okolnosti da) se iste u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skupa (tj. istili su se svi zajedno grabei vodu iz jedne posude). GLAVA lijevanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje vode na onesvijetenoga. PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: uo sam Dabira (gdje) govori: Doao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) me posjeti, a ja sam bolestan na shvatam (tj. nisam pri svijesti), pa se oistio i ljevao je na mene od svoje vode, pa sam shvatio (razumio, tj. doao sam svijesti) pa sam rekao: O poslanie Allaha, za koga je (tj. kome pripada) nasljedstvo? Nasljeuje me samo dalja (pobona) rodbina ("kelaletun" je rodbina osim djece i roditelja). Pa je siao ajet dijelova (u nasljeivanju, tj. siao je odlomak Kur'ana u kojem se govori o tano odreenim dijelovima koji pripadaju pojedinim vrstama roaka-nasljednika). GLAVA kupanja i ienja u kadi (loncu za bojadisanje, kaci); i ai (peharu); i drvetu i kamenju (tj. i u posudama od drvea i kamenja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Munira, uo je Abdullaha, sina Bekra, rekao je: priao nam je Humejd od Enesa, rekao je: Dola je molitva (tj. nastupilo je vrijeme molitve, po nekim komentarima radilo se o ikindiji-popodnevnoj molitvi), pa je ustao ko je bio blizu kue (tj. kome je bila kua blizu i otiao) k svojoj porodici (da se oisti za molitvu - uzme abdest). A ostali su (jedni) ljudi (bez mogunosti da se oiste) pa se donijelo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) korito (zapravo: lonac za bojadisanje); u njemu je (bila) voda. Pa je bilo maleno korito (tako maleno da nije ovjek mogao) da prostre (tj. prui, rairi) u njemu svoj dlan. Pa su se oistili (ti) ljudi, svi oni. Mi smo rekli (to je rekao Humejd i ostali koji su sluali to prianje Enesa, rekli su Enesu): Koliko je vas bilo (koji ste se tada oistili iz toga korita)? Rekao je: "Osamdeset i viak (tj. i vie)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pozvao (da mu se donese) aa (pehar), u njoj je (neka) voda. Pa je oprao svoje dvije ruke i svoje lice u njoj; i izbacio je (tj. prsnuo je, trcnuo je vode iz usta) u nju (u au).

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, rekao je: priao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zejda, rekao je: Doao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izvadili za njega vodu (tj. donijeli smo mu vodu) u posudi od bronze (ili: ute mjedi). Pa se oistio: pa je oprao svoje lice triput; i svoje dvije ruke po dva puta; i potrao je svoju glavu pa je naprijedio nju i nazadio je (nju, tj. potrao je glavu naprijed i ozad, pozadi) i oprao je svoje dvije noge. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Aia rekla: Poto je doteao (tj. doao u teko stanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio; i stegao ga (vrsto) njegov bol, zatraio je dozvolu (od) svojih ena u (vezi toga) da se njeguje (dvori) u mojoj sobi. Pa su dozvolile njemu (to). Pa je izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (idui) izmeu dva ovjeka, piu njegove dvije noge (tj. puu se ostavljajui trag) u zemlji (po povrini zemlje) izmeu Abasa i (jednog) drugog ovjeka. Rekao je Ubejdulah: Pa sam izvijestio (o ovome) Abdullaha, sina Abasa, pa je on rekao: Je li zna ko je (taj) drugi ovjek (bio)? Rekao sam: Ne. Rekao je: On je (tj. to je bio) Alija. I Aia priae da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao poslije (toga) kad je uniao (u) njenu sobu i pojaao se (tj. stegao ga) njegov bol. "Izlijte (salijte) na mene (vodu) iz sedam mjehova (punih tako da) nisu razdrijeene njihove podveze (uzice kojima su podvezani kad su napunjeni, jer se nadam da e voda ublaiti i smanjiti vruinu mojih bolova pa) moda ja (da iza toga) u oporuiti (zapovjediti) k ljudima (neke stvari)." I posadio se (tj. posaen je) u kadu (korito, a ta kada je bila vlasnitvo) Hafse, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim smo poeli (da) lijevamo na njega iz tih mjehova (mjeina, vodu sve dotle) da je poeo (da) pokazuje k nama da (stavi na znanje ovo): "Uiniliste (to sam zahtjevao i lake mi je)." (Ili: .... da je poeo (da) pokazuje k nama, tj. Uiniliste (vi ene to je trebalo)." Zatim je izaao k ljudima (k narodu). GLAVA ienja iz (posude zvane) tevr (koja je od ute mjedi ili od kamena, a ima oblik ae; ili tasa; ili lonca; ili po miljenju nekih, oblik ibrika). PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, rekao je: priao nam je Sulejman, rekao je: priao mi je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, rekao je: Moj stric umnoavae ienje (tj. mnogo se istio, pa su mu, vjerovatno, neki ljudi to prigovorili, a onda on) je rekao Abdullahu, sinu Zejda: Izvijesti me, kako si vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se isti. Pa je pozvao (da mu se donese) posuda ("tevr") od vode, pa je nageo na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije tri puta. Zatim je uvukao svoju ruku u (tu) posudu pa je promukao usta i imrknuo nos tri puta iz jednog crpanja (grabljenja), zatim je uvukao svoju ruku pa je crpao (zagrabio) njom pa je oprao svoje lice tri puta, zatim je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput, zatim je uzeo svojom rukom vodu pa je njom potrao svoju glavu: pa je pozadi uinio nju (vodu, tj. potrao je vodu pozadi glave) i naprijed je uinio (tj. potrao je prednji dio glave), zatim je oprao svoje dvije noge pa je rekao: Ovako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se isti (tj. vidio sam da se isti ovako).

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Sabita, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pozvao (tj. zatraio) posudu od vode, pa se donijela prostrana (otvorom, usnama, a plita, plia dubinom, visinom) aa; u njoj je (bilo) neto od vode, pa je stavio svoje prste u nju (u au; ili: u vodu). Rekao je Enes: Pa sam poeo (da) gledam u (tu) vodu (a ona) izvire izmeu njegovih prsta. Rekao je Enes: Pa sam odredio (priblino, procijenio sam, nagaao sam da je broj one grupe) ko se oistio od nje (te vode iz te ae bio) koliko izmeu sedamdeset do osamdeset (ljudi, osoba). GLAVA ienja sa (koliinom vode koju sadri arapska mjera za tekuine, koja se mjera arapski naziva) mudom, (a "mud" je teak 835 grama ili 898,56 grama, to znai neto je laki od jednog kilograma). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Mis'ar, rekao je: priao mi je Ibnu Debr, rekao je: uo sam Enesa (kako) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog postupka pri kupanju da) opere (tj. prae svoje tijelo); ili kupae se (to je sumnja nekog pripovjedaa da li je Enes upotrebio ovaj ili onaj izraz, Vjerovijesnik se prae) sa sa'om do pet mudova, a istae se (tj. uzimae abdest) sa mudom, (a "sa'" je mjera koja sadri etiri "muda"; ili: "sa'" se dijeli na etiri "muda", pa, prema gornjem, u kupanje je troio etiri do pet puta vie vode, kako kada, nego za abdest-obino ienje pred svakodnevne molitve). GLAVA potiranja na dvije cipele (tj. po dvjema cipelama koje se nalaze na nogama mjesto pranja nogu prilikom ienja pred molitvu). PRIAO NAM JE Asbeg, sin Fereda, od Ibnu Vehba, rekao je: priao mi je Amr, rekao je: priao mi je Ebu Nadr od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Umera, od Sa'da, sina Ebu Vekasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on potrao (izvrio potiranje) na dvije cipele (po dvjema cipelama, tj. po cipeli desne i po cipeli lijeve noge, po licu cipela, jer prijedlog "ala-na" oznaava gornju stranu). I (dalje je jo priao Ebu Selemete) da je Abdullah, sin Umera, pitao Umera o tome, pa je rekao: Da (tj. tako je kao to je priao Sa'd, sin Ebu Vekasov, vrio je Vjerovijesnik potiranje na cipele). Kada ti je priao Sa'd (jednu) stvar (tj. neto, ta bilo) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne pitaj o njoj (o toj stvari nekoga drugog) osim njega (jer je on pouzdan i upuen, obavijeten itd.). A rekao je Musa, sin Ukbeta: izvijestio me Ebunadr da je Ebu Selemete izvijestio njega da je Sa'd priao njemu (Ebu Selemetu da je Vjerovijesnik vrio potiranje na cipele), pa je rekao Umer (sin Hatabov svome sinu) Abdullahu slino tome (kao to je navedeno njegovo, Umerovo, potvrivanje Sa'dove izjave koju je Buharija primio preko lanca pripovjedaa, koji je lanac od Ebunadra nastavljen preko Amra, a ovaj je od Ebunadra nastavljen preko Musa-a). PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, Haranijevi, rekao je: priao nam je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Sa'da, sina Ibrahima, od Nafia, sina Dubejra, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca Mugireta, sina u'beta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je (on, Boiji poslanik) izaao radi svoje nude, pa ga je slijedio Mugirete sa (malom konom) posudom; u njoj je (bila) voda, pa je

poljevao njemu kada je dovrio (obavio) svoju nudu; pa se oistio i potrao na (gornju stranu) dvije cipele. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Da'fera, sina Amra sina Umejeta, Damrijevia da je njegov otac izvijestio njega da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, potire na dvije cipele. Slijedi ga (tj. slae se s njim, sa ejbanom) Harb i Eban (priajui) od Jahja-a. PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas (je) Evzaija, od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Da'fera, sina Amra, od njegova oca, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, potire (vri potiranje) na svoju almu (turban, ahmediju, povez na glavi) i na svoje dvije cipele. (Ovaj hadis primjenjuje doslovno osniva hanbelijskog prava-mezheba imam Ahmed, pa kae da se moe potirati i po ahmediji, almi prilikom abdesta, ako je ahmedija, alma obuena pod abdestom i ako je svezana pod vilicama, ispod brade pa ju je teko skidati kao i cipele.) A slijedi ga (Evzaiju u prianju) Ma'mer od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Amra, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (tj. vidio sam ga potire svoju almu i svoje cipele). GLAVA: Kada je uvukao svoje dvije noge (u cipele), a njih dvije (noge) su iste (tj. oprane obje). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Zekerija od Amira, od Urveta, sina Mugireta, od njegova oca, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa sam se sageo (ili: pruio sam ruku dolje, najnie) radi (toga da) skinem njegove dvije cipele, pa je rekao: "Pusti (ili: "Ostavi) njih dvije, pa zaista ja sam uvukao (obukao) njih dvije iste (bivi obje)." Pa je potrao na njih dvije (tj. po njima). GLAVA (onoga) ko se nije oistio od (tj. zbog jedenja) mesa ovce i (jedenja) prekrupe (bungura, tj. kae od prekrupe, a to je skuhano i stucano ili grubo samljeveno ito: jeam ili penica, koje se pomjea sa vodom ili mlijekom ili vonim sokom pa se jede). A jeo je Ebu Bekr i Umer i Usman, bio zadovoljan Allah od njih (tj. s njima) pa se nisu oistili (poslije jela, jedenja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jeo plee, plea, (pleku) ovce, zatim je klanjao, a nije se oistio (uzeo abdest). PRIAO MI JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Dafer, sin Amra sina Umejeta, da je njegov otac izvijestio njega da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsijeca (sebi, ree sebi meso) od plea ovce, pa se pozvao (tj. pozvan je od Bilala) k molitvi, pa je bacio no, pa je klanjao, a nije se oistio (nije ponovo uzimao abdest zbog jedenja, zbog jela).

GLAVA (onoga) ko je promukao (usta) od prekrupe (tj. poslije jedenja kae od prekrupe, bungura), a nije se oistio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Buejra, sina Jesara, slobodnjaka Harisetovia, da je Suvejd, sin Nu'mana, izvijestio njega da je on izaao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hajbera (tj. one godine kad je bila borba na Hajberu, 7. god. po Hidri), te kada su bili u Sahbi, a ona je nie Hajbera (prema Medini, ili: blie Hajbera prema Medini), pa je klanjao popodnevnu molitvu, zatim je pozvao (da mu se donesu) opskrbe (hrane), pa se nije donijelo (k njemu nita) osim prekrupa (bungur, tj. donijela se samo prekrupa). Pa je zapovjedio (u vezi) s njom (prekrupom, a reeno je da je to ito: jeam ili penica, koje se skuha pa se osui i onda se samelje; ili se popri pa se samelje grubo ili se stuca, a kad se hoe da upotrijebi za jelo, onda se pomijea u njega vode, mlijeka ili vonog soka) pa se ovlaila (skvasila, tj. pomjeala se prekrupa sa vodom), pa je jeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i mi smo jeli (tu kau prekrupe). Zatim je ustao ka sutonskoj molitvi (tj. ustao je da klanja aham, akam, namaz) pa (je) promukao (usta) i mi smo promukali (usta), zatim je klanjao, a nije se oistio (zbog jedenja, jela). PRIAO NAM JE Asbeg, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me Amr, od Bukejra, od Kurejba, od Mejmunete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jeo kod nje plee (pleku), zatim je klanjao, a nije se oistio. GLAVA: Da li promukati (usta ovjek) od mlijeka. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra; i Kutejbete, njih dva su rekla: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pio mlijeko pa je promukao (usta) i rekao je: "Zaista ono (mlijeko) ima masnou (Doslovno: Zaista za njega je masnoa, tj. ono ima masnou)." Slijedio ga (Ukajla) je Junus i Salih, sin Kejsana, (pripovijedajui to) od Zuhrije.

GLAVA ienja od spavanja (sna, tj. zbog spavanja, poslije spavanja, sna); i (glava onoga) ko nije vidio od jednog drijemanja i dva drijemanja ili kunjanja (da treba) ienje (abdest). ("Na'setun" je drijemanje pri kojem ovjek uje govor prisutnih, ali ga ne razumije i ne razabire rijei, a "Hafkatun" je kunjanje, lagano micanje kod jaeg drijemanja pri emu nekad donja vilica pada na prsa).

PRIAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, od svoga oca (Urveta), od Aie da je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada drijema jedan vas, a on klanja, pa neka zaspe (pa neka odspava) dok ode od njega spavanje, pa (ili: jer) zaista jedan vas kada klanja, a on je drijema (a on drijema), ne zna (ta govori pa) moda on (hoe da) trai oprosta (od Allaha za svoje grijehe) pa (mu se dogodi da) psuje (ili: grdi) sebe samog." PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je drijemao (tj. Kada drijema osoba) u molitvi, pa neka zaspi (tako) da zna ta ui." GLAVA ienja od (volje, elje da se isti) bez dogaaja (sluaja koji mu je pokvario prvo ienje-tj. GLAVA abdesta bez da se desilo neto to je pokvarilo, to kvari abdest, kratko reeno: o ienju na ienje; o abdestu na abdest). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, sina Amira, rekao je: uo sam Enesa - H - A priao nam je Museded, rekao je: priao nam je nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao mi je Amr, sin Amira, od Enesa, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) se isti (tj. iae se, istie se) kod svake molitve (tj. i kad je imao abdest opet bi uzimao abdest kad bi nastupilo vrijeme nove molitve). Rekao sam (to kae Amr, sin Amira): Kako vi injaste (Kako ste vi radili, postupali u vezi s tim)? Rekao je (Enes): Dostatno je bilo jednom (od) nas (jedno) ienje (jedan abdest sve dotle) dok nije proizveo (poinio neto to ponitava ienje, to kvari abdest). PRIAO JE NAMA Halid, sin Mahleda, rekao je: priao nam je Sulejman, rekao je: priao mi je Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Buejr, sin Jesara, rekao je: izvijestio me Suvejd, sin Nu'mana, rekao je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hajbera, te kada smo bili u Sahbi, klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, popodnevnu molitvu. Pa poto je klanjao pozvao je (da mu se donesu) jela (hrane), pa se nije donijelo (njemu nita drugo) osim prekrupe, pa smo jeli i napili se (vode). Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k sutonskoj molitvi, pa je promukao (usta), zatim je klanjao nama sutonsku molitvu, a nije se oistio. (Iz prianja Suvejdova se vidi da ni Vjerovijesnik a.s. nije uvijek za svaku molitvu uzimao novi abdest, pa se prianje Enesa, koje je navedeno pred Suvejdovim, moe i treba shvatiti da je Vjerovijesnik uzimao novi abdest za svaku obaveznu molitvu veinom, u vie sluajeva, ali ne uvijek.) GLAVA:

Od velikih (grijeha jedan) je da se ne pokriva (ne zaklanja, ne zastire kako bi se zatitio) od svoje mokrae (mokrae). PRIAO NAM JE Usman, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Mudahida, od Ibnu Abasa, rekao je: Proao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednog) zida od zidova Medine ili Meke (sumnja je kod Derira, a pod zidom se misli na vrt ili vonjak, ograen zidom), pa je uo glas dva ovjeka, kanjavaju se u svojim grobovima. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kanjavaju se njih dva, a ne kanjavaju se u (vezi) velikog (grijeha, tj. za veliki grijeh)." Zatim je rekao: "Da (ili: Jest, tj. to je veliki grijeh, veliko grijeenje, ali ga mnogi ljudi ne smatraju velikim grijeenjem, grijehom). Bio je jedan (od) njih dva (takav) nije se pokrivao (tj. ne pokrivae se, ne zaklanjae se) od svoje mokrae, a drugi prenaae doukivanje (smutnjivost, klevete, jer sama rije "nemimetun" znai prenoenje govora ljudi u svrhu izazivanja smutnje i loih odnosa meu ljudima)." Zatim je pozvao (da se donese jedna palmina gola-bez lia) grana, pa ju je razbio, razdijelio, (na razbijena) dva komada, pa je stavio na svaki grob od njih dva (po jedan razbijeni) komad. Pa se reklo njemu: "O poslanie Allaha, zato si uinio ovo?" Rekao je (on), pomilovao ga Allah i spasio: "Moda ono da se olaka (kanjavanje) od njih dvojice (kanjavanih u ova dva groba) dok se ne osue njih dva (komada od razbijene grane, a to znai da je razbijena grana bila sirova; i onda "deridun" oznauje sirovo golo granje palme)." GLAVA (onoga) to je dolo o pranju mokrae. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za vlasnika groba (tj. za onoga koji je bio ukopan u jednom grobu od dva maloprije spomenuta groba, rekao je da je uzrok njegovoga kanjavanja to to) "nije se zastirao (ne zastirae se, ne pokrivae se) od - svoje mokrae", a nije spomenuo osim mokrae ljudi (neku drugu mokrau kao mokrau ivotinja, tj. Vjerovijesnik a.s. je spomenuo samo mokrau ovjeka pa je samo mokraa ovjeka neista, a mokraa ivotinja, jelo se njihovo meso ili ne, je ista. Oni koji kau da je i mokraa nekih ivotinja neista, imaju neke druge dokaze.). PRIAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: priao mi je Revh, sin Kasima, rekao je: priao mi je Ata', sin Ebu Mejmuneta, od Enesa, sina Malika, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom poloaju da) kada je izaao van (u prostran prazan prostor, gdje nema ljudi, naroda) radi svoje nude, donio (donosio) sam mu (uvijek) vodu (da) se opere njom (tj. vodu kojom se oprao). GLAVA. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Hazima, rekao je: priao nam je A'me od Mudahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je: Proao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj dva groba pa je rekao: "Zaista njih dva se kanjavaju, a ne kanjavaju se u (vezi) velikog (grijeenja). to se tie jednog (od) njih dvojice, pa ne pokrivae se od mokrae (tj. ne uvae se od mokrae); a to se tie drugog, pa prenaae doukivanje (zlonamjerno)." Zatim je uzeo (jednu) sirovu granu,

pa ju je rascijepio (na) dvije polovine pa je zabo (usadio) u svaki grob jednu. Rekli su: "O poslanie Allaha, zato si uinio (to)?" Rekao je: "Moda (e) ono olakati se od njih dvojice, dok se ne osue njih dva (komada grane)." Rekao je Ibnul-Musena: A priao nam je Veki', rekao je: priao je nama A'me, rekao je: uo sam Mudahida (pria) slino njemu (ili: slino njegovom maloprijanjem prianju). GLAVA ostavljanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio i ljudi (na miru) Beduina dok je dovrio svoje mokrenje (Beduin) u damiji (bogomolji). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam, rekao je: izvijestio nas je Ishak od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednog) Beduina mokri se u damiji (Vjerovijesnikovoj), pa je rekao: "Pustite ga!" Te kada je dovrio, pozvao je (da se donese) voda pa je izljevao (prolijo) nju na nju (tj. vodu na mokrau, samo su zamjenice obe mukog roda, jer su u arapskom mukog roda obe rijei: i voda i mokraa, a u naem jeziku su obe enskog roda). GLAVA lijevanja vode na mokrau (na mokrenje) u damiji. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Hurejrete rekao: Ustao je (jedan) Beduin pa se pomokrio u damiji. Pa su ga dohvatili (rijeima, a ne rukama, tj. uzeli su, poeli su da viu na njega) ljudi, pa je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pustite ga; i izlijte na njegovu mokrau (iroko napunjeno vodom) vedro od vode; ili (veliku sa repom) kovu od vode, pa poslali ste se (tj. poslani ste) samo (kao) olakavai, a niste se poslali (tj. niste poslani kao) oteavai." (ili: poslani ste kao olakai, a ne oteivai.) PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (pria Enes o ovome sluaju Beduina).

GLAVA: Izlie (ovjek) vodu na mokrau. PRIAO NAM JE Halid, rekao je. (- H -) A priao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, rekao je: Doao je (jedan) Beduin pa se pomokrio u dio damije, pa su ga tjerali (vikom, sprjeavali rijeima) ljudi. Pa je zabranio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da viu na Beduina i da mu prekidaju mokrenje). Pa poto je svrio (izvrio Beduin) svoje mokrenje, zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (da se donese sa repom velika) kova od vode pa (da) se izlije (ili: pa se izlila) na nju (na mokrau).

GLAVA mokrae djece (dojenadi). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, sina Urveta, od svoga oca, od Aie, majke vjernika, da je ona rekla: Donijelo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) dijete, pa se (ono dijete) pomokrilo na njegovu odjeu (na odjeu Allahova poslanika) pa je pozvao (da donesu) vodu pa ju je proslijedio (tj. dao je izliti vodu na) nju (mokrau; ili: pa je poslao uzastopce za njom, mokraom, nju, vodu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Umu Kajse, keri Mihsana, da je ona dovela (donijela) (jednog) svoga malog sina, (koji jo) nije jeo hrane (tj. jo je ivio samo od dojenja mlijeka), ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je posadio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svoje krilo (ili: na svoje koljeno), pa se pomokrio (to djete) na njegovu odjeu, pa je pozvao (da donesu) vodu pa ju je poprskao, a nije je oprao. GLAVA mokrenja stojei i sjedei (tj. uei). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete od A'mea, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: Doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, smetljitu (ubritu, bunjitu jednih) ljudi pa se pomokrio stojei, zatim je pozvao (da donesu) vodu, pa sam mu ja donio vodu pa se oistio (za molitvu). GLAVA mokrenja kod svoga druga i zastiranja (sebe, zaklanjanja sebe od druga) sa zidom. PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: Vidio sam sebe, ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, idemo (etamo), pa je doao smetljitu (jednih; ili: nekih) ljudi iza (jednog) zida, pa je stao kao to stane jedan (od) vas pa se mokrio. Pa sam se bacio (tj. odstranio) od njega, pa je pokazao k meni (tj. dao mi je znak), pa sam mu doao pa sam stao kod njegove pete dok je dovrio, (a to je tako zapovjedio da ga Huzejfe zakloni od pogleda moguih posmatraa izdaleka ili moguih prolaznika). GLAVA mokrenja kod smetljita ljudi. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, rekao je: priao nam je u'bete od Mensura, od Ebu Vaila, rekao je:

Bio je Ebu Musa E'arija (takav da) pojaava (tj. pojaavae uvanje sebe) u mokrenju; i govorae: Zaista Israelani su (obavezni bili da ovako postupaju): bio je, kada je pogodila (mokraa) odjeu jednog (od) njih, odsjekao ju (odjeu) je (tj. on bi bio odrezao onaj dio odjee koji je pogodila mokraa). Pa je rekao (na te rijei) Huzejfete: Da je on (takav da) se suzdrao (od pretjeranog uvanja od mokrae)! (Ili: Kamo sree da se sustegao od tolikog uvanja, jer je to protivno postupku Muhameda a.s.). Doao je (pria Huzejfete) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, smetljitu ljudi pa se mokrio stojei. (pa je mokrio stojei). GLAVA pranja krvi. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, rekao je: priala mi je Fatima (ki Munzira, sina Zubejrova) od Esme (keri Ebu Bekrove), rekla je: Dola je (jedna) ena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Je li vidi (ili: "Je li misli, tj. ta misli; Izvijesti me o ovome:) jedna (od) nas menstruira u odjeu, kako (da) ona ini (ta da napravi, ta da radi)?" (Menstruirati znai dobiti menstruaciju - mjeseno luenje krvi iz maternice kod ene, ensko pranje, enski cvijet, mjesenicu. U daljem prevodu upotrebljavae se izraz "mjesenica", kad se god bude radilo o tom pojmu.) Rekao je: "Otirae (Istirae) nju (krv sa odjee rukom), zatim e je upkati (prstima perui je) vodom; i poprskae je (tj. salie na ono mjesto gdje je krv bila, salie vodu) i klanjae u njoj (tj. u toj odjei kad joj je prestala mjesenica)." PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: priao nam je Ebu Muavijete, rekao je: priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, rekla je: Dola je Fatima, ki Ebu Hubeja, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha, ja sam (jedna takva) ena (da) se mjeseniim (stalno, tj. stavljena sam u takvo stanje da uvijek, stalno imam mjesenicu - odljev krvi iz maternice) pa se neu oistiti (neu biti nikad ista), pa (da) li da ostavim molitvu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne. To ti je samo (jedna oboljela krvna) ila (vena koja krvari), a nije mjesenica (mjeseno ensko pranje). Pa kada je dola (tj. kada doe, kada nastupi) tvoja mjesenica, pa ostavi molitvu, a kada okrene lea (tj. ode, prestane) pa operi od (tj. sa) sebe krv, zatim klanjaj." Rekao je (Hiam): A rekao je moj otac (Urvete, sin Zubejra): Zatim se oisti za svaku molitvu dok ti doe to vrijeme (da ti se opet pojavi redovna mjesenica to e znati po tom to e ti krv obilnije i vie tei i luiti se iz maternice nego kod redovnog krvarenja usljed oboljenja ili proirenja vene). GLAVA pranja sjemena (sperme) i njegova istiranja; i pranja (onoga) to pogodi (odjeu ovjeka) od ene. PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Amr, sin Mejmuna, Dezerijevi od Sulejmana, sina Jesara, od Aie, rekla je:

Bila sam (takva da esto) perem (tj. Ja prah) neistou (tj. trag neistoe ljudskog sjemena) od odjee Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (on) izlazi k molitvi (na molitvu), a zaista mjesta (ili: pjege, mrlje od) vode u njegovoj odjei (se vide, nisu se osuila). PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Jezid, rekao je: priao nam je Amr od Sulejmana, rekao je: uo sam Aiu - H -. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao je nama Amr, sin Mejmuna, od Sulejmana, sina Jesara, rekao je: Pitao sam Aiu o (ljudskom) sjemenu (kada) pogodi odjeu (ta e se raditi?), pa je rekla: Ja ga prah od odjee poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa on izlazi ka molitvi, a trag pranja u njegovoj odjei su mrlje (vidljiva mjesta na odjei od) vode. GLAVA: Kada je oprao neistou ili (neto drugo) osim nje pa nije (jo) otiao njegov trag (tj. trag pranja ili trag onoga to je prano, vrijedi ili valjano je klanjati). PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je Amr, sin Mejmuna, rekao je: Pitao sam Sulejmana, sina Jesara, o odjei (to) je pogodi neistoa (od ljudskog sjemena). Rekao je: rekla je Aia: Ja prah njega (sjeme) od (tj. sa) odjee poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim (on) izlazi ka molitvi, a trag pranja u njoj (u odjei, na odjei) su mrlje (od) vode. PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao nam je Amr, sin Mejmuna sina Mihrana, od Sulejmana, sina Jesara, od Aie da je zaista ona bila (takva da) pere (tj. prae) sjeme od (sa) odjee Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim (rekla je Aia) vidim ga (odjelo, odjeu koja je prana) u njemu (u odjelu, u odjei) mrlju (jednu jasno osjetljivu, tj. vidljivu) ili mrlja (vie).

GLAVA mokraa (raznih ivotinja:) deva; i etvoronoaca (ili: kopitara; ili tovarno-jahaih ivotinja, to sve znai "devabb"); i brava i njihovih (tj. bravijih, ovijih) lijegala (ili torova, obora). A klanjao je Ebu Musa (El-E'arija) u Darul-Beridu (a to je mjesto i kraj u Kufi, a doslovno "darul-beridi" znai "kua pote, potanska kua" i "kua glasnika, glasonoe, raznosaa, kurira", pa se i kraj u Kufi, gdje su odsjeli razni izaslanici, nzvao Darul-Berid. Takvo mjesto gdje dolaze izaslanici i kuriri na konjima neisto je i prljavo, pa je vjerovatno zbog toga dalje reeno) i balegi (tj. Ebu Musa je klanjao u Darul-Beridu i balegi), a pustinja je

uz njegovu stranu (tj. a pustinja, koja nije imala po sebi ubra i balege, nalazila se uz njega, ali on nije na tlu pustinje klanjao; i dao je objanjenje) pa je rekao: "Ovdje i tamo je jednako." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je: Doli su (ili: Stigli su neki) ljudi iz (plemena) 'Ukjla ili (iz plemena) 'Urejneta pa su se oboljeli, pa su se razbolili, (dugotrajnije u unutrici; ili u prsima, a po drugima "idtevev" znai: mrzili su boravak, odvratan im je bio boravak i ako im nije tetio zdravlju. Dakle: mrzili su boravak; ili: oboljeli su u) Medini. Pa im je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se prikljue pastiru koji je bio zaduen) sa devama (kamilama koje nisu namirile tri mjeseca od oploenja, a dobre su na ili za muu) i da piju od njihovih mokraa i njihovih mlijeka (tj. mokrau i mlijeko deva). Pa su otili. Pa poto su bili zdravi (tj. poto su ozdravili), ubili su pastira (obana) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikova), pomilovao ga Allah i spasio; i potjerali su (sebi) blago (marvu, tj. deve). Pa je dola vijest u poetku dana, pa je poslao (Vjerovijesnik a.s. u potjeru etu konjanika da uu) u njihove tragove. Pa poto se uzdigao dan (tj. poto je proao dobar dio dana), dovedeni su (doslovno: dolo se s njima, a to znai: dovedeni su) pa je odsjekao (tj. naredio je da se poodsjecaju) njihove ruke i njihove noge; i iskopane su (usijanim eljezom) njihove oi; i bacili su se (tj. baeni su) u Haru (rije "harretun" znai: predjel, kraj crnoga kamena, a misli se da je taj kamen vulkanskog porijekla jer je izmrvljen i kao truho, pa bi se "harretun" moglo prevesti sa "kamenjar; ili: crni kamenjar"; i kod Medine se nalazi takav jedan predjel; i kako oznaava odreeni predjel izvan Medine; ta je rije u ovom sluaju geografsko vlastito ime pa je zato dobila i lan "el". Navedeni ljudi su baeni u Haru i ostavljeni u takvom stanju, pa oni) trae napojenje (tj. trae da im se dadne vode da se napiju) pa nee se napojiti (tj. pa im nije dato da se napiju vode; a kanjeni su takvim nainom jer su i oni obana, pastira na taj nain ubili: poodsjecali su mu ruke i noge i iskopali mu oi). Rekao je Ebu Kilabete: "Pa ovi su krali; i ubijali su; i bili su nevjernici poslije njihovog vjerovanja i ratovali su (protiv) Allaha i Njegova poslanika." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio nas je Ebu Tejah od Enesa, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) klanja (tj. klanjae), prije (nego je dolo vrijeme) da se sagradi damija, u lijegalima brava (ovaca, tj. klanjae ondje gdje su ovce leale).

GLAVA (suda i stava prema onome) to padne od (raznih) neisti (pogantina) u maslo i vodu. A rekao je Zuhrija: Nema tete (ili: Nema grijeha da se ovjek poslui) sa vodom (u koju je upalo neto neisti) dok je (ili dok joj) ne promjeni okus ili miris ili boja (tj. dok vodu ne promjeni upala neist svojim okusom ili mirisom ili bojom). A rekao je Hamad: Nema tete (da se poslui) sa perjem ljeine (strvine, krepale-umrle-ivotinje). A rekao je Zuhrija u (vezi) kostiju umrlih (ivotinja) kao slona i (drugih) osim njega: "Stigao sam (tj. sastajao sam se, vidio sam, zatekao sam ive neke) ljude od predaka uenjaka (tj. od prijanjih, starih uenjaka koji) se eljaju sa njima (kostima, tj. eljevima od kostiju mrtvih ivotinja) i mau se u (sa) njima (tj. mau se mirodijama, miroijama, koje se dre u posudama od kosti; "fiha -

u njima, u kostima", tj. u posudama od kosti, ti su uenjaci mazali se iz takvih posuda, a) nee vidjeti u njemu tete (tj. a nisu vidjeli ni smatrali da je to tetno i grijeno)." A rekao je Ibnu Sirin i Ibrahim (Nah'ija): Nema tete (grijeha da se ovjek bavi) sa trgovinom slonovae (slonovom kosti). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, od Mejmunete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, upitao se (tj. bio je upitan) o miu (koji) je upao u maslo pa je rekao: "Bacite ga; i (ono) to je oko njega (oko mia bilo masla) pa odbacite ga; i jedite vae (svoje, preostalo) maslo." (Radi se o maslu u krutom stanju). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ma'n, rekao je: priao nam je Malik od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abasa, od Mejmunete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pitao se o miu (koji) je pao u maslo pa je rekao: "Uzmite ga (mia) i to se (masla nalazi) okolo njega (mia), pa ga odbacite." Rekao je Ma'n: priao nam je Malik (toliko puta) to ja neu izbrojati ga (tj. ono; ili onoliko to ne mogu da izbrojim i obuhvatim), govori: od Ibnu Abasa, od Mejmunete. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio je nas Ma'mer od Hemama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svako ranjavanje (ili: Svaka rana to) se rani (s) njom musliman (tj. to je zadobije musliman borei se) u (tj. na) putu Allaha, bie na Sudnjem danu kao njen oblik kad se udarila (ubola u tijelo, tj. imae ta rana isti svoj oblik kao kad je zadata tijelu ranjenog borca muslimana), tee (izvire rana) krvlju, boja je boja krvi, a miris je miris mousa (mosua)." (Zato je ovaj hadis Buharija stavio na ovo mjesto ima mnogo miljenja. Navodimo samo jedno. Prije ovog hadisa bilo je govora o tome da e voda postati neista ako u nju upadne kakve neistoe, a sada navodi ovaj hadis iz kojega se da razumjeti da krv, koja se rauna neistoom, postaje ista vrlinom borbe, pa je ne treba prati sa poginuloga.)

GLAVA stajae vode (rije "daimun" znai "trajan, stalan", a "maun daimun" znai "voda koja je trajno, stalno, uvijek na jednom mjestu, nikuda ne tee", a toj se vodi u naem jeziku kae: stajaa voda). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb, rekao je: izvijestio nas je Ebu-Zinad da je Abdurahman, sin Hurmuza, (zvani Abdurahman Hromi, a to se na arapskom jeziku kae:) El-Eared priao njemu (tj. Abdurahman El-Eared je priao EbuZinadu) da je on uo Ebu Hurejreta (koji je rekao) da je on (Ebu Hurejrete) uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

"Mi smo zadnji (u ovozemaljskom ivotu, na ovom svijetu) (a) prestizai (na buduem svijetu, tj. zadnji smo postali na ovom svijetu, a pretei emo; ili nadmaiemo, imaemo prednost, biemo prvi na buduem svijetu)." A sa njegovim lancem (sa lancem ovoga hadisa; ili: sa prianjem preko lanca ovoga hadisa - Priao nam je Ebul-Jeman itd., to je maloprije spomenut) rekao je: "Neka se nipoto ne mokri (neka se ne pia) jedan (od) vas u stajau vodu, koja ne tee, zatim se (on) kupa u njoj." (Nema povezanosti izmeu prvog dijela i drugog dijela gornjeg hadisa, pa se misli da je to tako uo Ebu Hurejrete od Muhameda a.s., u jednom sijelu i u jednom poretku rijei koji je tako izreen; ili je to tako uo pripovjeda od Ebu Hurejreta. Osim toga pravne kole mezhebi - imaju razliita stanovita u pogledu na stajau vodu, dijelei je na veliku i malu stajau vodu i postavljajui pravila kad e koja postati neista. To se treba pogledati u pravnim - fikhskim - djelima.) GLAVA: Kada se bacila na lea klanjaa prljavtina (neistoa) ili mrljina (ljeina, leina, smrdljivo mrtvo tijelo), nije mu pokvarila njegovu molitvu. A bio je Ibnu Umer (takav u postupanju) kada je vidio u (na) svojoj odjei krv, a on klanja (kad je vidio krv klanjajui), ostavio je nju (krv, tj. ne bi je uklanjao dok ne zavri molitvu) i proao je (dalje), u svojoj molitvi (tj. nastavio je dalje molitvu do kraja, a nije ju prekidao zbog opaene krvi na odjei). A rekao je Ibnul-Musejeb i a'bija: "Kada je klanjao (neko), a u njegovoj odjei krv; ili neistoa (od mukog sjemena); ili (okrenut na drugu stranu) osim Strane (Ka'be); ili se upravio (obratio zemlji, praini pa se njom oistio u nedostatku vode) i klanjao, zatim je stigao, naao, vodu (dobio vode) u svome vremenu, nee povratiti (tj. nee ponovo klanjati te molitve ni u jednom od navedenih sluajeva)." PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od u'beta, od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) pada niice (tj. dok je bio u molitvi u stavu sa licem sputenim na zemlju, na tle). - H - A PRIAO MI JE Ahmed, sin Usmana, rekao je: priao nam je urejh, sin Meslemeta, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: priao mi je Amr, sin Mejmuna, da je Abdullah, sin Mes'uda, priao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae kod Kue (Allahove, tj. kod Ka'be), a Ebu Dehl i drugovi njegovi su sjedai (tj. su sjedili) kad je rekao (tj. kad najednom ree) neki (od) njih nekom: Koji e vas donijeti posteljicu (kouljicu mladuneta u utrobi) deve (odreene za klanje, deve) omsiia (tj. sinova omsice, ko e donijeti posteljicu deve omsiia) pa je staviti na lea Muhameda kada padne niice (tj. glavom, licem na tle)? Pa je pourio (doslovno: pa se poslao, dakle dao se na to, skoio je za tim poslom) najnesretniji (od tog) naroda (ili: od tih ljudi, a bilo mu je ime Ukbete, sin Ebu Muajta) pa je donio nju (posteljicu, omota za mladune iz maternice deve) pa je gledao (promatrao kada e Muhamed a.s. pasti licem na tle u molitvi). Pa (ili: Te) kada je pao niice Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stavio je (Ukbete) nju (posteljicu) na njegova lea meu njegove dvije pleke (ili: njegova dva plea), a ja gledam (kae Abdullah, sin Mes'udov), neu koristiti nita (tj. ne koristim nita, ne mogu otkloniti njihova zlodjela, ne mogu promjeniti nita). Da je bilo za mene branilaca! (tj. Da sam ja imao svojih ljudi koji bi me branili; ili sprijeili i odbili napad Ebu Dehlovih drugova

od mene, ja bih sa Muhameda a.s., zbacio posteljicu deve.) Rekao je (o tome dogaaju Abdullah, sin Mes'udov jo i ovo): Pa su poeli (da) se smiju i (da) prenose neki (od) njih na neke (odgovornost za to to je uinjeno, jedan drugome je to pripisivao, ali su to inili zbog ismjehivanja, ismijavanja, a ne iz prijekora; a moe da se reenica "ve juhilu ba'duhum ala ba'din" prevede i ovako: "i (da) skae neki (od) njih na nekoga", naravno, od prevelikog smjeha), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio u poloaju u molitvi kao) pada niice (tj. nalazio se s licem na zemlji) ne die svoju glavu (sa tla sve dotle) dok mu je dola (ki) Fatima pa je bacila od (tj. sa) njegovih lea (ono to mu je bilo na leima). Pa je digao svoju glavu, zatim je rekao: "Boe, dri Kureje!" (Doslovno: Boe, na Tebe obratih; ili: na Tebe stavljam da se Ti pobrine sa unitenjem nevjernika Kureja!) tri puta (je to rekao). Pa je teko na njih (to palo, pa je muno stanje na njih navuklo to) kad je molio protiv njih (Allaha). Rekao je (Ibnu Mes'ud): "A smatrae (oni i ako su bili idolopoklonici) da je molba (upuena Allahu) u tom gradu (Meki) primljena (usliana). Zatim je (Vjerovijesnik a.s.) imenovao: "Boe, dri Ebu Dehla; i dri Utbeta, sina Rebi'ata; i ejbeta, sina Rebi'ata; i Velida, sina Utbeta; i Umejeta, sina Halefa; i Ukbeta, sina Ebu Muajta." I nabrojio je sedmog pa ga nismo zapamtili (to je rekao Ibnu Mes'ud ili Amr, sin Mejmuna, da sedmog, kojega je Vjerovijesnik a.s. pomenuo, nije zapamtio). Rekao je (Ibnu Mes'ud): "Pa tako mi (Onoga) koji je (takav da je) moja dua u Njegovoj ruci (Tako mi Allaha, to je moj ivot u Njegovoj moi), zaista sam vidio (osobe) koje (su bile te to ih) je nabrojio (tada) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sve sam ih vidio) sruene (baene) u bunaru (atrnji, koja nije obzidana, ozidana; ili koja je presuila), bunaru Bedra (ili: sruene, baene u bunar, bunar Bedra)." GLAVA ispljuvka (pljuvake) i sluzi (iz nosa) i slino njemu (kad se nau) u (na) odjei. A rekao je Urvete (priajui) od Misvera i Mervana: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Hudejbije ... pa je spomenuo prianje (i u njemu ovo): A nije se oseknuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednom) osekotinom (iz nosa; ili: nije izbacio sluz iz usta ili lajm iz prsa, a da se desilo drukije) osim (tako da) je pala (njegova osekotina) u dlan (nekog) ovjeka od njih (tj. od njegovih drugova koji su tada bili s njim), pa je trljao njom svoje lice i svoju kou (svaki taj ovjek). (Ovo pokazuje veliku odanost i potovanje prvih muslimana prema Vjerovijesniku, a iz ovoga sluaja zakljuuju pravnici da osekotina i pljuvaka nisu pogantine, pa ako se sluajno nau na odjei, moe biti valjana molitva, vaea molitva, obavljena u takvoj odjei.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Humejda, od Enesa, rekao je: Pljuvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svoju odjeu. (To se deavalo za vrijeme molitve u damiji, a moe se opravdati nedostatkom i pomanjkanjem rubaca, depnih maramica zbog oskudice u tkaninama i tekstilu uope. Da je vladala oskudica u tekstilu, vidi se jasno iz podataka koji e se navesti u knjizi molitve u glavi kada je odjea tijesna. Tamo stoji da je Vjerovijesnik a.s. rekao enama: "Ne diite svojih glava sa tla dok ljudi ne sjednu!" To je rekao zbog toga to su u nekih ljudi bile koulje kratke, a gaa i nisu imali, pa kad bi u molitvi pali licem na tle, vidjela bi im se sramotna

mjesta usljed kratkoe koulje. Ovo objanjenje neka se ima u vidu kada god se u daljem tekstu naie na hadis ovakvog ili slinog sadraja.) Rastegao ga je (tj. ovaj hadis je u duljem, opirnijem obliku ispriao) Ibnu Ebi Merjem, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: priao mi je Humejd, rekao je: uo sam Enesa (gdje pria) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (slino gornjem hadisu. Taj opirniji hadis e naii poslije; i u njemu e opet biti spomenuto da je Vjerovijesnik a.s. u damiji pljunuo u svoju odjeu pokazujui da je to dozvoljeno, a da nikako nije dozvoljeno pljuvati na tle damije gdje klanjai padaju licem na tle, pa svejedno to damija nije prostrta i to nema ni poda, opet nije nikako dozvoljeno pljuvati na njeno tle). GLAVA: Nije dozvoljeno (ne dozvoljava se) ienje napitkom (tj. slatkim neopojnim piem, spravljenim od vode u koju su baene hurme ili suho groe da puste sok), a ni opojnim (piem). A mrzio je njega (tj. ienje-abdest napitkom od hurmi) Hasan i Ebul-Alijeti. A rekao je Ata': Tejemum (upotrebiti) je drae meni od ienja napitkom (od hurmi) i (ienja) mlijekom. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Zuhrija od Ebu Selemeta, od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svako pie (to) opija, pa ono je zabranjeno (piti, a prema tome i upotrebljavati za ienje)." GLAVA pranja enske (osobe) svome ocu krv sa njegova lica. A rekao je Ebul-Alijeti: "Potarite moju nogu, pa ona je bolesna." (Ova izjava Ebul-Alijeta ima da poslui kao dokaz da je dozvoljeno traiti pomo od druge osobe u abdestu-ienju kao to je dozvoljeno primiti pomo pri uklanjanju krvi, koja se smatra kao neistoa po mnogim islamskim pravnicima.) PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Sufjan, sin Ujejneta, od Ebu Hazima, uo je Sehla, sina Sa'idije, a pitali su ga ljudi, a nije izmeu mene i izmeu njega (ni) jedan (ovjek bio, tj. ja sam bio uz samoga njega kad su ljudi pitali ovo:) sa kojom stvari (tj. ime) se je lijeila rana Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio? Pa je rekao (Sehl): "Nije ostao (ni) jedan (ovjek, tj. niko) znaniji o njoj (rani) od mene. Donosae (tj. stalno je donosio) Alija svoj tit, u njemu (titu bila) je voda, a Fatima pere od (tj. sa) njegovog (Vjerovijesnikovog a.s.) lica krv. Pa se je uzela (tj. uzeta je jedna) prostirka (od rogozine, hasure), pa se je spalila pa je natrpala njom (tj. zaepila se pepelom od hasure) njegova rana (jer se vodom nije mogla zastaviti, zaustaviti, krv, koju mu je prala njegova ki Fatima)." GLAVA

drvceta (za ienje zuba). A rekao je Ibnu Abas: "Prenoio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je oistio zube (od onoga to se nalazilo izmeu njih, a to se moe izvesti samo trljanjem zuba ime, a po nekima "istenne" znai: trljao je zube neim to ih je pokazalo jasnim, to im je dalo sjaj; ili po Ibnul-Esiru "istenne" znai: upotrebio je drvce za ienje zuba - misvakj ili sivakj)." PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Gajlana, sina Derira, od Ebu Burdeta, od njegova oca, rekao je: Doao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ga naao trlja (ili isti zube) drvcetom (za ienje zuba to ga je drao) u svojoj ruci, govori (tj. usljed trljanja zuba Vjerovijesnik a.s. daje od sebe ovakav glas): "Ua, ua!", a drvce (drvo za ienje zuba) je u njegovim ustima, (daje od sebe glas) kao da se on bljuje (tj. kao da povraa hranu bez svoje volje, bez da je on izazvao povraanje jer tako povraati oznauje rije "tehevve'a"). (Napominje se da je otac Ebu Burdeta, koji pria ovaj sluaj, poznati drug Vjerovijesnikov a.s. Ebu Musa E'arija.) PRIAO NAM JE Usman, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja da), kada je (tj. kada bi) ustao (u nekom dijelu) od noi, pere (ili trlja; ili ee, strue, tj. oisti) svoja usta sa drvetom (za zube). GLAVA davanja drveta (za zube) najstarijemu. A rekao je Afan: priao nam je Sahr, sin Duvejrijete, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vidim se (u sanu, u snu, tj. sanjam sebe jednom prilikom da) se trljam (tj. trljam sebi zube) sa drvetom (za zube). Pa su mi dola dva ovjeka, jedan (od) njih dvojice je stariji od drugoga, pa sam dodao drvo (za zube) mlaemu od njih dvojice. Pa se reklo (tj. reeno mi je) meni: "Postaraj (tj. podaj starijemu, daj prednost starijemu)!"; pa sam ga dao starijemu od njih dvojice." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "Skratio ga je (tj. Skratio je ovaj hadis, u kraem obliku ga je priao) Nu'ajm od Ibnul-Mubareka, od Usameta, od Nafi'a, od Ibnu Umera (a taj krai oblik je naveo Taberanija)." GLAVA vrijednosti (dobrote onoga) ko je prenoio (tj. legne da spava po noi) na ienju (tj. pod abdestom, oien kao za molitvu). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas Sufjan od Mensura, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,:

"Kada si doao (tj. Kada doe) svojoj postelji (lonici, dueku, mjestu gdje e lei, spavaoj sobi), pa oisti se svojim ienjem za molitvu (tj. kao to se ti oisti za molitvu), zatim se stavi (povali se, lezi) na svoju desnu polovinu (stranu), zatim reci: Boe, predajem svoje lice k Tebi; i preputam svoju stvar k Tebi; i dajem pribjeita svojim leima k Tebi (iz) elje (ili: iz ljubavi prema Tebi) i straha k Tebi, nema pribjeita i nema spasenja od Tebe osim (pribjegavanjem i priklanjanjem) ka Tebi. Boe, vjerujem Tvoju knjigu koju si spustio (poslao) i Tvoga Vjerovijesnika kojega si poslao. Pa ako umre (u nekom asu) od (te) tvoje noi, pa ti si na (nainu) stvaranja (tj. ti si na istom nainu kao na nainu stvaranja, stvoren si bez grijeha i umro si bez grijeha; ili: ti si na islamskoj naravi ili vjeri umro; ili: ti si na pravoj vjeri, vjeri Ibrahima-Avrama umro). I uini njih (ove rijei) zadnjim (govorom) to ga govori (prije nego zaspe)." Rekao je (Bera'): "Pa sam je (ovu dovu, ovu molbu, ove rijei) povratio (opetovao, ponovio) Vjerovijesniku (pred Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto sam stigao (do rijei:) ..... "Boe, vjerujem Tvoju knjigu koju si spustio", rekao sam "i Tvoga poslanika...". Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne. (tj. Nije tako nego ovako:) ..... i Tvoga Vjerovijesnika kojega si poslao."

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (MOLITVE) PETKA (tj. KNJIGA molitve koja se obavlja samo u petak, dakle jedanput sedmino KNJIGA DUME)

GLAVA uzakonjenosti (obavezne, neizostavne dunosti molitve) petka zbog govora Allaha, uzvien je (On, Allah): ".... kada se je dozivalo (tj. kada se poziva) za molitvu od dana petka, pa urite (trite) k spominjanju Allaha, a ostavite (u taj as) kupoprodaju. To vam je bolje za vas ako ste bili (takvi da) znate (ako znadijaste, ako znate)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb, rekao je: priao nam je Ebu Zinad da je Abdurahman, sin Hurmuza, Aared, slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa, priao njemu da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo zadnji prestizai (tj. zadnji po postanku na ovome svijetu, a po stepenu i poasti za dobra djela biemo prestizai, pobjednici, prvi na) sudnjem danu, ali oni (su ti to) se njima dala knjiga (od Boga) prije nas. Zatim ovo je njihov dan koji se uzakonio (naredio, zapovjedio) njima (tj. petak kao sedmini praznik bio je odreen i njima, idovima i kranima), pa su se razili u njemu (u pogledu njega), pa je naputio nas Allah njemu (petku); sljedbenici (slijedioci): idovi sutra (tj. u subotu), a krani poslije sutra (tj. prekosutra, u nedjelju imaju sedmini praznik, sedminu zajedniku molitvu)." (Petak se u arapskom jeziku kae: "jevmul - dumu'ati", a to znai: "dan skupa, sastanka skupljanja, sakupljanja", pa se u tom smislu moe i treba shvatiti navedeni hadis. Kranima je bilo zapovjeeno da se jedan dan u sedmici sastanu i da obavljaju zajedniku sedminu molitvu pa se nisu sloili u tome koji je to dan, i najzad su uzeli nedjelju. To bi imale da znae gornje rijei: "..... ovo je njihov dan koji se uzakonio njima pa su se razili u njemu,.....".) GLAVA vrijednosti kupanja (u) petak; i da li je (dunost) na dijete da prisustvuje (molitvi) petka (petkom) ili (na) ene (tj. i da li i ene treba da idu na molitvu petka). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je doao (tj. Kada hoe da doe, da ide) jedan (od) vas (na molitvu) petka, pa neka se okupa." (Veli se da izraz: "... jedan (od) vas...." obuhvata sve sljedbenike islama bez obzira na pol i doba starosti, dakle i djecu i ene.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esme, rekao je: priao nam je Duverijete od Malikja, od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od Ibnu Umera da je Umer, sin Hataba, dok je on (bio) staja (dok je stajao) u govoru (tj. dok je drao govor)

petkom, kadli je uniao (kad ue u bogomolju jedan) ovjek od prvih iseljenika (emigranata) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je dozvao Umer: "Koji je ovo as?" (Prijekorno pitanje, tj. "Kamo tebe ranije?" Veli se da je taj ovjek bio Usman, sin Afana r.a.) Rekao je (onaj ovjek Umeru opravdavajui se): "Zaista ja sam se zabavio (zadrao, sprijeio, tj. bio sam zaposlen toliko), pa se nisam obrnuo (vratio, tj. iao sa posla ni) k svojoj porodici, dok sam uo pozivanje (na molitvu, dok sam uo ezan; ili: dok nisam uo ezan), pa nisam poveao (tj. pa nisam vie radio kad sam uo poziv nego to) da sam se oistio (obinim ienjem za molitvu - abdestio)." Rekao je (Umer opet prijekorno): "I ienje jo (jedino, samo), a ve si znao (tj. a ve zna) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedae kupanje (petkom da se obavi)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Safvana, sina Sulejma, od Ata'a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kupanje dana petka (tj. Kupanje u petak; Kupanje petkom) je dunost na svakoga zreloga (polno, koji ima poluciju)." (Hanefijska pravna kola smatra da to ne znai obavezna dunost, nego da je to dunost koju je lijepo i pohvalno izvravati.) GLAVA mirisa zbog petka (tj. namirisavanje petkom). PRIAO NAM JE Alija, rekao je: priao nam je Haremija, sin Umareta, rekao je: priao nam je ubete od Ebu Bekjra, sina Munkjedira, rekao je: priao mi je Amr, sin Sulejma, Ensarija, rekao je: svjedoim na Ebu Seida (da) je rekao: svjedoim na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Kupanje petkom je dunost na svakoga zreloga, i da oisti zube i da dotakne (kakvoga) mirisa (da se namirie) ako je naao (tj. ako bude imao mirisa)." Rekao je Amr: "to se tie kupanja, pa svjedoim da je ono dunost. A to se tie ienja zuba i (upotrebe) mirisa, pa Allah je znaniji, je li dunost ono ili ne, ali ovako je u hadisu (reeno)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): On (tj. pripovjeda gornjega hadisa Ebu Bekjr, sin Munkjedira) je brat Muhameda, sina Munkjedira (koji se takoe naziva i nadimkom Ebu Bekjr kao i taj njegov brat, ali se naziva i svojim imenom Muhamed), a nije se imenovao (tj. ne naziva se svojim pravim imenom) ovaj Ebu Bekjr (brat Muhamedov). Predao ga je (gornji hadis) od njega (Ebu Bekjra, sina Munkjedira, brata Muhameda) Bukjejr, sin Eeda, i Seid, sin Ebu Hilala, i brojnost (tj. skupina ljudi, i jo nekoliko ljudi). A bio je Muhamed, sin Munkjedira, (svojstva da) se nadimi (tj. nazivae se nadimkom) sa Ebu Bekjr i (sa) Ebu Abdullah. GLAVA vrijednosti petka. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana, od Ebu Saliha Semana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko se okupao petkom kupanjem (kojim se isti od) neistoe (nastale izljevom mukog sjemena, polucijom), zatim je otiao (zatim ode odmah u bogomolju gdje e se klanjati molitva petka - duma), pa kao da je rtvovao devu (kamilu); a ko je otiao (ko ode) u drugome asu (poslije kupanja), pa kao da je rtvovao kravu; a ko je otiao u treem asu, pa kao da je rtvovao (ova rije u svim navedenim i sljedeim reenicama doslovno znai: pribliio, prinio na rtvenik) rogatoga ovna; a ko je otiao u etvrtom asu, pa kao da je rtvovao koko; a ko je otiao u petom asu, pa kao da je rtvovao jaje. Pa kada je izaao voa (na govornicu), prisustvuju (tj. pristupe) aneli (meleki, koji su imali dunost da popisuju one koji dolaze na molitvu petka - dumu, dakle ti aneli prestanu pisati ljude, i pristupe da) sluaju opomenu (tj. prediku, vaz, govor imama, voe u molitvi koji petkom prije molitve mora da odri propovjed kojom opominje i podstie na vjerske dunosti).

GLAVA. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (imao i ovakav jedan sluaj): Dok on govori petkom (na govornici), kadli je uniao (tj. kadli unie, ue jedan) ovjek, pa je rekao Umer: "Zato se zadravate (toliko) od molitve (petkom)?" Pa je rekao (onaj) ovjek: "Nije ono (zadravanje trajalo nita vie) osim (toliko) da sam uo dozivanje (poziv- ezan) pa sam se oistio (abdestio, i odmah krenuo)." Pa je rekao (Umer): "Zar niste uli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je otiao (tj. kada hoe da ode, poe, krene) jedan (od) vas k (molitvi) petka (dumi), pa neka se okupa." GLAVA masti (za uljepavanje) zbog petka. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, rekao je: izvijestio me moj otac od Ibnu Vedi'ata, od Selmana Farisije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se okupati (jedan) ovjek petkom, i oistiti se koliko je mogao (da izvri) od ienja, i namazati se od svoje masti, ili dotaknuti od mirisa svoje kue, zatim (da) izae pa ne rastavi (tj. ne tiska se u bogomolji) izmeu dvojice, zatim (da) klanja to mu se propisalo, zatim uti kada govori voa ( - nee nikada to sve tako izvriti i postupiti, a da e drukije biti nagraen) osim (tako da) se oprostilo (ili: da e se oprostiti) njemu to (je pogrijeio malih grijeha) izmeu njega (tj. izmeu toga petka) i izmeu zadnjega (sljedeeg) petka." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je Tavus: rekao sam Ibnu Abasu: Spominju da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Okupajte se petkom, i operite vae glave iako niste bili neisti (polucijom, iako se niste zaneistili polucijom), i pogodite (tj. dohvatite, uzmite togod) od mirisa." Rekao je Ibnu Abas: "to se

tie kupanja, pa da (tj. pa to je rekao); a to se tie mirisa, pa neu znati (tj. pa ne znam je li to rekao)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Ibrahim, sin Mejsereta, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on spomenuo govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o kupanju petkom, pa sam rekao Ibnu Abasu: "Da li dotaknuti (ovjek kakvog) mirisa ili masti ako je bilo (toga) kod njegove porodice?" Pa je rekao: "Neu ga znati (tj. Ne znam to)."

GLAVA: Obui e (ovjek petkom) najljepe to nae (tj. najljepe to ima). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), vidio (jedan) ogrta sa svilenim prugama (irokima kao kaji, remen - to znai: "sijerae") kod vrata bogomolje (tj. prodaje se pred bogomoljom, pred samim njezinim vratima), pa je rekao: "O poslanie Allaha, da si sebi kupio ovu (haljinku) pa je obukao petkom i za (primanje, prilikom primanja) izaslanstva kada stignu (dou) tebi." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oblai ovo samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela njemu u (ili: na) buduem svijetu." Zatim su doli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od nje (od takve iste vrste ogrtaa) ogrtai, pa je darovao Umeru, sinu Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od njih (jedan) ogrta, pa je rekao Umer: "O poslanie Allaha, oblai mi ga (tj. daruje mi ga da ga oblaim), a ve si rekao o (ovakvom) ogrtau Utarida (koji ga je prodavao prije kraeg vremena pred bogomoljom, rekao si ono) to si rekao." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja ti ga nisam obukao zato (da) ga oblai (tj. nisam te odio s njim, nisam ti ga dao kao odjeu zato da ga nosa, da ga upotrebljava za oblaenje, za svoju odjeu)." Pa ga je obukao (tj. Pa je taj darovani ogrta dao za odjeu) Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (jednome) bratu svome (doslovno: to ga je imao) u Meki, idolopokloniku (tj. svome bratu koji je jo bio idolopoklonik i ivio u Meki). GLAVA zuboistke petkom - ienje (etkicom) zuba petkom. (Rijei "sivakj" i "misvakj" u ili na arapskom jeziku znae naroito drvo kojim su Arapi istili zube, a i danas neki njime to ine. To drvo raste u Arabiji i prethodno se uredi da se njime mogu istiti zubi. U daljem tekstu to e se drvo prevoditi i nazivati sa izrazom "zuboistka", jer je to ipak neto drugo negoli akalica. Izraz "zuboistka" je neobian ali ipak, u nedostatku boljeg izraza, odgovara i pristaje za to drvo.)

A rekao je Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je imao obiaj da) isti zube (zuboistkom - misvakjom). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da nije (toga) da bih oteao (da bih dotuio, ako bi to zapovjedio) na (za) svoju sljedbu (svojoj sljedbi), ili na ljude (tj. dotuio bih sljedbi, ili ljudima), zaista bi im zapovjedio za zuboistku (da je upotrebljavaju) sa svakom molitvom." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je uajb, sin Habhaba, rekao je: priao nam je Enes, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mnogo sam inio (tj. Mnogo inim, a to znai: Mnogo se obraam) na vas u (vezi toga da upotrebljavate) zuboistku (misvakj)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Mensura i Husajna, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao (i u dijelu) od noi, (bio je obiaja da) pere (ili trlja zuboistkom - misvakjom) svoja usta. GLAVA (onoga) ko je sebi oistio zube sa zuboistkom - misvakjom (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe, a to znai tuom zuboistkom, a ne svojom). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Sulejman, sin Bilala, rekao je: rekao je Hiam, sin Urveta: izvijestio me moj otac od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Uniao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra, a sa njim je (bila) zuboistka (misvakj), isti (sebi) zube sa njom, pa je pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla njemu (Abdurahmanu): "Daruj (Daj) mi ovu (tj. tu) zuboistku (misvakj)." Pa mi ju je darovao, pa sam je slomila, zatim sam je vakala (da je isitni i udesi da se moe s njome istiti), pa sam je darovala (dala) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (sebi) istio zube s njom (zuboistkom), a on je (za to vrijeme) prislonja (sebe, tj. prislanja se, oslanja se) k mojim prsima (tj. na moja prsa). GLAVA (onoga) to se ita (ui) u molitvi zore (sabahu) petkom. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Sufjan od Sa'da, sina Ibrahima, od Abdurahmana, on je sin Hurmuza, Aared, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da napamet) ita (ui) u (molitvi) zore (sabahu) petkom "Elif Lam Mim. Objavljivanje...." i "Da li dolo na ovjeka...." (tj. itae, uio je poglavlja iz Kur'ana koja poinju sa navedenim rijeima). GLAVA (molitve) petka (dume) u selima i gradovima. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Ebu Amir Akadija, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Tahmana, od Ebu Demreta Dabu'ije, od Ibnu Abasa da je on rekao: "Zaista prva (molitva) petka (dume - to) se uspostavila petkom (stalno, redovno) poslije (molitve) petka (dume) u bogomolji poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (molitva petka - duma) u bogomolji (plemena) Abdul-Kajs u Duvasa - u (mjestu, selu ili naselju u jednom kraju) od Bahrejna." PRIAO NAM JE Bir, sin Muhameda, Mervezija, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Svaki (od) vas je (jedan) pastir (neega, tj. zaduen je da o neemu vodi brigu, da neto uva kao to pastir, oban uva stado, ovce)." A poveao je Lejs (tj. vie, opirnije je priao Lejs rekavi): rekao je Junus: pisao je Ruzejk, sin Hukjejma, k Ibnu ihabu, a ja sam sa njim tada (bio) u Vadil-Kira-u (to je grad u Hidazu prema Siriji): "Da li vidi (tj. Da li smatra za potrebno) da uspostavljam molitvu petka (dumu)?" A Ruzejk je (tada bio) namjesnik na zemlji (ili: nad zemljom to) ju (je) radi (obrauje), i u njoj (u toj zemlji bila) je skupina od (stanovnika) Sudana i (drugih) osim njih; i Ruzejk je tada (bio zapovjednik) na Ejli (tj. nad gradom Ejlom). (Grad Ejla je mjesto u Arabiji na morskoj obali.) (U stvari Ejla je grad koji je nekad postojao na obali Crvenog Mora, ali sada ne postoji. Ruzejk je bio zapovjednik Ejle i namjesnik za podruje oko Ejle. To podruje je i obraivao, pa je zato i pitao pismenim putem Ibnu ihaba da li treba na zemlji, tj. u selima i naseljima izvan grada Ejle uspostaviti da se klanja molitva petka - duma.) Pa je pisao Ibnu ihab, a ja sluam (ujem, kae Junus, tj. ujem kako Ibnu ihab diktira svome pisaru pismo Ruzejku u kojem) zapovijeda njemu da uspostavi molitvu petka (dume), (i jo) izvjeuje njega da je Salim priao njemu da Abdullah, sin Umera, govori: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Svaki (od) vas je (jedan) pastir, i svaki (od) vas je pitan (tj. odgovoran) o svome stadu (za svoje stado): voa (rukovodilac) je pastir i pitan (odgovoran je) za svoje stado (za svoje potinjene); i ovjek je pastir u svojoj porodici i on je pitan (odgovoran) za svoje stado; i ena je pastirica u kui svoga mua i pitana (odgovorna je) za svoje stado; i sluga je pastir u imanju svoga gospodara i pitan (odgovoran je) za svoje stado." Rekao je: "I mislim da je ve (jo) rekao: i ovjek je pastir u imanju svoga oca i (bie) pitan za svoje stado; i svaki (od) vas je pastir i (bie) pitan (odgovoran) za svoje stado." GLAVA:

Da li je na (onoga) ko nije prisustvovao (molitvi) petka (dumi, dunost) kupanje (pa bio taj, bilo da je) od ena, i djece i (neko drugi) osim njih (tj. bio on ovjek, bilo da je ena ili dijete). A rekao je Ibnu Umer: "Kupanje je samo (dunost) na (onoga) ko (je taj to) je dunost na njega (molitva) petka (duma). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Salim, sin Abdullaha, da je on uo Abdullaha, sina Umera, (da) govori: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je doao od vas (tj. Ko hoe da ide od vas na molitvu) petka (dume), pa neka se okupa." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Safvana, sina Sulejma, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kupanje (u) danu petka (petkom) je dunost na svakoga zreloga (polno, tj. koji ima poluciju)." PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mi smo zadnji (postankom i po dobijanju, dobivanju objave, a) prestizai (tj. a prvi po vrlinama na) sudnjem danu. Dobili su (oni, idovi i krani od Uzvienog Boga) knjigu prije nas, a mi smo je dobili (a nama se dala) poslije njih, pa ovo je dan (petak) koji (je taj to) su se razili (ili: prepirali) u (vezi) njega, pa je naputio nas Allah (da ga mi uzmemo kao sedmini praznik), pa sutra (sutradan) je za idove (tj. subota), a poslije sutra (tj. prekosutra, nedjelja) je za krane." Pa je zautio, zatim je rekao: "Dunost je (tj. Pravo je, treba) na svakoga muslimana da se okupa u svakih sedam dana (u jednom) danu (tj. jedan dan, jednoga dana u svako sedam dana tako da) opere u njemu svoju glavu i svoje tijelo." Predao ga je Eban, sin Saliha, od Mudahida, od Tavusa, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za Allaha je, uzvien je (On), (tj. Bogu Uzvienom pripada, ili: Uzvieni Bog ima) na svakom muslimanu pravo da se okupa (musliman) u svakih sedam dana (jednoga) dana." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je ebabete, priao nam je Verka' od Amra, sina Dinara, od Mudahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dozvolite enama u noi (da i one idu) k bogomoljama (a kada mogu po noi, zato ne mogu po danu, a to znai da bi trebale da idu i petkom)." PRIAO JE NAMA Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: Bila je (jedna) ena (supruga) Umera (obiaja da) prisustvuje molitvi jutra (sabahu) i veeri (jaciji) u skupini u bogomolji (damiji), pa se reklo njoj: "Zato izlazi, a ve znade da Umer mrzi (ne odobrava) to, i ljubomoran je?!" Rekla je: "A ta ga spreava da mi zabrani?"

Rekao je: "Spreava ga govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne spreavajte robinje Allaha (da odlaze u) bogomolje Allaha." (Veli se da je toj eni bilo ime 'Atikjetu.) GLAVA doputenja (ili: olakanja) ako nije prisustvovao (molitvi) petka (dumi) u (po) kii (tj. u kinom danu). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, rekao je: izvijestio me Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Harisa, sin strica Muhameda (strica Muhamedova, Muhameda) sina Sirina, rekao je Ibnu Abas svome pozivau (mujezinu, na molitvu petkom - dumi) u kiovnom (kiovitom) danu: "Kada si rekao (tj. Kada rekne, kae, izgovori): "Svjedoim da je Muhamed poslanik Allaha!", pa ne reci: "Doi na molitvu!" Reci (mjesto toga ovo): "Klanjajte u vaim kuama." Pa kao da su ljudi drali runim (tj. osuivali ovaj postupak Ibnu Abasa). Rekao je (Ibnu Abas): "inio je njega (tj. ovaj postupak prije mene onaj) ko je (taj to je) on bolji od mene. Zaista molitva petka (duma) je dunost (odsjena, odluna), a zaista ja sam mrzio (tj. nisam elio) da vas stavljam u potekou (da vam oteavam) pa (da) idete u blatu i sklizavici." GLAVA od gdje (odakle, iz kojega udaljenja, daljine) e se dolaziti molitvi petka (dumi), i na koga je ona dunost zbog govora Allaha, uzvien je (On): ".... kada se dozivalo (pozvalo) za molitvu od dana petka, pa potrite k spominjanju Allaha...." A rekao je Ata': "Kada si bio u sakupljenom (sabranom, tj. velikom) selu, pa se dozivalo za molitvu od dana petka (za dumu), pa dunost je na tebe da joj prisustvuje: uo si dozivanje (poziv) ili ga nisi uo (tj. uo ti ezan ili ne uo)." A bio je Enes, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u svome dvorcu (nekih) vremena (bio je obiaja da) uspostavi (tj. da klanja) molitvu petka (dume), a (nekih) vremena nee uspostaviti (klanjati) molitvu petka (dume, tj. a nekada ne klanjavae molitve petka). A on (njegov dvorac) je u Zaviji (selu udaljenom od Basre) dva fersaha. ("Fersah" je mjera koja po starijim tumaima ima tri "mila", a "mil" je etiri hiljade koraka. U pogledu ove verzije o Enesu ima vie tumaenja. Jedni kau da je nekad klanjavao, klanjao dum'u, ali u dvorcu sa onima to su bili sa njim, a drugi klanjavae je u bogomolji grada Basre, a ne u svome dvorcu. Nekad je nije klanjao jer je smatrao da je nije duan klanjati zbog velike udaljenosti. Udaljenost je iznosila dva fersaha, pa prema tome ko je toliko udaljen od grada, nije duan klanjati dum'u. Dva fersaha bi iznosila dvadeset i etiri hiljade koraka.) PRIAO NAM JE Ahmed, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je: izvijestio me Amr, sin Harisa, od Ubejdulaha, sina Ebu Dafera, da je Muhamed, sin Dafera sina Zubejra, priao njemu od Urveta, sina Zubejra, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Bili su ljudi (obiaja da) se redaju (smjenjuju, tj. da naizmjenino dolaze na molitvu, jedni jedne sedmice, a drugi druge) petkom iz svojih stanova (prebivalita) iz Avalija." (Avali je ime kraja iz okolice Medine).

Pa dolaze u praini (tj. u vrijeme kada je bio put praljiv), pogodi ih prah (praina, uprae se) i znoj, pa izlazi iz njih znoj. Pa je doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ovjek od njih, a on je kod mene, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da ste se vi oistili za ovaj va dan!" (To jest: Da ste se od praine i znoja oistili u ovom vaem danu, bilo bi ljepe.) GLAVA: Vrijeme (molitve) petka (dume) je kada je otilo (prolo kulminacionu taku) Sunce, a takoe se predaje (prenosi to) od Umera, i Alije, i Nu'mana, sina Beira, i Amra, sina Hurejsa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima). PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, da je on pitao Amretu o kupanju petkom, pa je rekla: rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje (s njom): Bili su ljudi sluge njihovih (tj. svojih) osoba (a to znai: sami sebe su posluivali, sami sebi su radili svoje poslove); i bili su, kada su odlazili k molitvi petka (dumi), (bili su) odlazili (odlazili bi) u svojim oblicima (tj. s posla su odlazili odmah onako u bogomolju), pa se reklo njima: "Da ste se okupali!" PRIAO NAM JE Surejd, sin Numana, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Usmana, sina Abdurahmana sina Usmana, Tejmije, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavae (klanjao je molitvu) petka (dume) kada se nagne (krene) Sunce (na zapad iz kulminacione take). PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Humejd od Enesa, rekao je: Bili smo (obiaja da) poranimo (tj. iasmo, ili smo rano od kua) u petak (tj. u bogomolju petkom), a spavasmo (spavali smo, ili: odmarasmo po danu) poslije (molitve) petka (dume). GLAVA: Kada se pojaala (zaestila, upekla) vruina petkom. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, rekao je: priao mi je Haremija, sin Umareta, rekao je: priao nam je Ebu Haldete, on je Halid, sin Dinara, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se (kada bi se) pojaala (zaestila) studen, (bio bi) poranio (pourio bi) sa molitvom; a kada se pojaala (zaestila) vruina, zastudio bi (rashladio bi, tj. oekao bi da zahladi, da malo popusti vruina, pa bi se onda bavio) sa molitvom. Misli (na molitvu u) petak. Rekao je Junus, sin Bukjejra: izvijestio nas je Ebu Haldete i rekao: "..... sa molitvom", a nije spomenuo: (u) petak. A rekao je Bir, sin Sabita: priao nam je Ebu Haldete, rekao je: Klanjao je sa nama (jedan) zapovjednik (molitvu u) petak (dumu), zatim je rekao Enesu, bio zadovoljan Allah od njega (s njim) (dakle pitao je

Enesa r.a.): "Kako je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (postupao kada je htio da) klanja podne (tj. Kako klanjavae podne)?" (Veli se da je ovo pitanje postavio Enesu zapovjednik Hakjem, strievi Hadada, a i on kao i Hadad bi oduljivao "hutbu-propovjed", pa su mu neki prigovarali. Zbog tih prigovora je postavio upit Enesu; Kae se da mu je Enes odgovorio da je Muhamed a.s. zimi poranio, pourio da klanja podne, a ljeti bi oekao, saekao dok zahladni. Ali iz ovoga razgovora Enesa i zamjenika i strievia Hadadova neki jo zakljuuju da je vrijeme molitve u petak isto kao i vrijeme podne u obine dane, a to znai poto Sunce proe kulminacionu taku i skrene na zapadnu stranu merdijana, pa se ne moe klanjati prije toga momenta kako to neki tvrde da se molitva petka, duma moe i prije zevala klanjati.) GLAVA idenja (polaska) k (molitvi) petka (na dumu); i (GLAVA) govora Allaha, veliajan je Njegov spomen: ".... pa potrite k spominjanju Allaha...."; i (GLAVA onoga) ko je rekao: "sa'j" (ta rije zani: tranje, urenje, a znai: idenje, polaenje, trudenje, trud, nastojanje) je radenje (rad) i odlaenje zbog Njegovoga govora, uzvien je (On): "..... i radio je za nju (za sreu na buduem svijetu) njezinim radom.....". A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zabranjena je kupoprodaja tada (u to vrijeme, kada se poziva na molitvu petka - na dum'u)." A rekao je Ata': "Zabranjeni su obrti (zanati), svi (od) njih (u to vrijeme)." A rekao je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije: "Kada je pozvao poziva (na molitvu, mujezin ezanio na) dan petka, a on (tj. a ovjek) je putnik, pa na njega je (dunost, dunost mu je) da prisustvuje (molitvi petka dumi)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ebu Merjema, rekao je: priao nam je Abajete, sin Rifa'ata, rekao je: stigao me Ebu Abs, a ja idem k (molitvi) petka, pa je rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko (je takav da) su se zapraile njegove noge, dvije (obe, ili: njegova dva stopala) u putu Allaha (tj. na Boijem putu, zabranio ga je Allah na Vatri (tj. na vatri pakla da ga kanjavaju, pate - zabranio je da ga kanjava, pati)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: priao nam je Zuhrija od Se'ida i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A priao nam je Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada se podigla (uspostavila) molitva, pa ne dolazite (ne pristupajte) joj (na nain da) trite (urite k njoj), i dolazite joj (na nain da joj) idete. Na vas je smirenost (spokojstvo, tj. Drite se spokojno, dostojanstveno), pa to ste stigli, pa klanjajte, a to vas je prolo (mailo), pa upotpunite (doklanjajte, nadoklanjajte)." PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: priao mi je Ebu Kutejbete, rekao je: ao nam je Alija, sin Mubarekja, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu pri Katadeta, neu ga znati (tj. ne znam ga da je priao od nekoga drugoga) osim od njegovoga (tj. od svoga) oca (od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne ustajte - prije

asa - da me vidite, tj. dok ne vidite mene, i na vas je smirenost, tj. i drite se smirenosti, spokojstva."). GLAVA: Neka ne rastavlja izmeu dvojice (tj. neka ne rastavlja dvojicu prolazei izmeu njih gazei ih i tiskajui ih unutar damije) petkom. PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od njegova oca, od Ibnu Vediata, od Selmana Farisije, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se okupao petkom, i oistio sa sa (onim) to je mogao od ienja, zatim se namazao ili je dotaknuo od (kakvog) mirisa (makar malo, namirisao se), zatim je otiao (tj. doao u bogomolju) pa nije rastavio izmeu dvojice (nije rastavio dvojicu), pa je klanjao to se propisalo njemu (da klanja), zatim kada je izaao voa (na govornicu), utio je (tj. sluao je on propovjed voe) - oprostilo se njemu to je bilo izmeu njega (toga petka) i izmeu zadnjega petka (a neki vele: i izmeu drugoga, tj. buduega petka to bude manjega grijeenja)."

GLAVA: Nee podignuti (ili: Nee podizati) ovjek svoga brata (tj. muslimana) petkom i sjesti u njegovo mjesto (tj. nee ga podignuti pa sjesti na njegovo mjesto). PRIAO JE NAMA Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Mahled, sin Jezida, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: uo sam Nafi'a (da) govori: uo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) govori: "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da podigne ovjek svoga brata iz njegova mjesta sjedenja i (da) sjedne u njega (u ili na to mjesto sjedenja on umjesto svoga brata - muslimana)." Rekao sam Nafi'u: "Petkom (U petak)?" Rekao je: "Petkom (u petak) i osim njega (tj. i u ostale dane to ne treba da ini)." GLAVA poziva (na molitvu) petkom (ezan petkom kad je duma). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Saiba, sina Jezida, rekao je: Bio je doziv (tj. poziv na molitvu) petkom, prvi (od) njega (tj. prvi je poziv -ezan, poziv kojim se poziva na molitvu; a drugi poziv je poziv na podizanje i stupanje u samu molitvu, a taj drugi se zove "ikamet" - pa prvi poziv je bio, tj. uio se petkom u samoj bogomolji) kada je sjeo voa na govornicu na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika,

pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa poto je bio (tj. postao halifom) Usman, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), i umnoili se ljudi (muslimani u Medini), poveao je (Usman) trei doziv (poziv na molitvu petkom, koji se u stvari vikao, uio prvi i van bogomolje, pred bogomoljom) na Zevra-u (na Zevri). (Rekao je Ebu Abdullah Buharija: Zevra' je jedno mjesto u trgu, na ariji, pijaci Medine. Veli se da je to mjesto na trgu bilo uzdignuto, uzvieno. Jedni opet kau da je to ime jednom velikome kamenu kod vrata bogomolje, drugi vele da je to uzvienje kao minare blizu bogomolje, trei kau to je minare, a etvrti govore da je to ime jedne visoke kue na trgu Medine sa koje je poziv na molitvu najprvo, prvo petkom vikan, uen.) GLAVA jednoga pozivaa petkom. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madiun od Zuhrije, od Saiba, sina Jezida, da je (onaj) koji je poveao (tj. dodao, uveo) tree pozivanje petkom (da je to bio) Usman, sin Afana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (a to je uinio) kada su se umnoili stanovnici Medine, i nije bio za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (drugi) poziva (poziv, petkom) osim jedan (osim jednoga). A bilo je pozivanje petkom (na molitvu prije tog a samo) kada sjedne voa, misli (kada sjedne na) govornicu (propovjedaonicu).

GLAVA: Odgovorie (tj. pratie, izgovarae za pozivaem - mujezinom, reenice poziva - ezana) voa na govornici kada je uo doziv (kada uje poziv). PRIAO NAM JE Ibnu Mukatil, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ebu Bekjr, sin Usmana sina Sehla sina Hunejfa, od Ebu Umameta, sina Sehla sina Hunejfa, rekao je: uo sam Muavijeta (Muaviju), sina Ebu Sufjana, a on je sjeda (sjedi) na govornici (i postupa ovako): pozivao je poziva (ezanio je mujezin i) rekao je: "Allah je vei (od svega i svakoga), Allah je vei!", rekao je (i) Muavija: "Allah je vei, Allah je vei!"; rekao je: "Svjedoim da nema boanstva osim Allah!", pa je rekao Muavija: "I ja." Pa poto je rekao: "Svjedoim da je Muhamed poslanik Allaha", pa je rekao (i) Muavija: "I ja." Pa poto je izvrio pozivanje (poziva), rekao je (Muavija): "O ljudi, zaista ja sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ovome mjestu kada je pozivao poziva, (da) govori (Muhamed a.s. ono) to ste uli od mene od moga govorenja (govora, tj. da izgovara ono to ste uli da ja izgovaram)." GLAVA sjedenja na govornici kod pozivanja (poziva - ezana).

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba da je Saib, sin Jezida, izvijestio njega da je drugo pozivanje (drugi ezan) petkom (da) ga je zapovjedio Usman kada su se umnoili stanovnici (tj. posjetioci) bogomolje, a bilo je pozivanje petkom (samo) kada sjedne voa (na govornicu prije propovjedi). GLAVA pozivanja (poziva - ezana) kod govora (tj. prije govora, prije propovjedi). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: uo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori: Zaista poziv petkom bio je prvi (od) njega kada sjedne voa petkom (na dumi) na govornicu u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa poto je bilo (tako i) u vladavini Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a umnoili su se (oni, ljudi) - zapovjedio je Usman petkom trei poziv, pa se pozivao (vikao se, izgovarao se) on na Zevra-u, pa se ustalila (pa je ostala stalno) stvar na tome. GLAVA govora (propovjedi) na govornici. A rekao je Enes: "Govorio je (propovjedao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici." ("Hutbetun" i "hatabe" znai govoriti nekome izravno u lice o neemu.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Jakub, sin Abdurahmana sina Muhameda sina Abdullaha sina Abda, Karija Kurejija Iskjenderanija, rekao je: priao nam je Ebu Hazim, sin Dinara, da su (neki) ljudi doli Sehlu, sinu Sa'da, Sa'idiji, a ve su sumnjali (ili: a ve su se prepirali) o govornici (damije Muhameda a.s. u Medini) od ega je njezino drvo, pa su ga pitali o tome, pa je rekao: "Tako mi Allaha, zaista ja sigurno poznajem od ega je ona, i zaista ve sam je vidio prvoga dana (u kojem) se postavila i prvoga dana (u kojem) je sjeo na nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k (enskoj) omsici, (jednoj, nekoj) eni, ve ju je imenovao Sehl (ali je pripovjeda zaboravio ime), (i toj eni je poruio): "Zapovjedi tvome (svome) djeaku stolaru da napravi za mene (meni neto od nekoliko) drveta (da) sjednem na njih kada govorim ljudima." Pa mu je zapovjedila, pa ih je napravio (nainio) od tamariska (iz mjesta) Gabe. ("Gabetun" znai uma, gora; ali ovdje znai ime mjesta u okolici Medine zvanoj Avali i to Gabe je prema Siriji.) Zatim ih je donio (materi), pa je poslala (ta drveta, tj. govornicu koja se imala, trebala da sastavi iz tih drveta) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za njih pa su se postavila eto ovdje. Zatim sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je klanjao na njima, i veliao je, a on je na njima, zatim se naklonio (uinio pregib, rukju'), a on je na njima, zatim je siao natrake pa je niiio (uinio seddu) u temelju (tj. u podnoju) govornice, zatim se povratio (na drva od kojih je sastavljena govornica u nastavio je klanjanje). Pa poto je zavrio (klanjanje), okrenuo se ljudima pa je rekao: "O ljudi, uinio sam ovo (tj. klanjao sam na govornici) samo zato (da) se povodite za mnom i zato (da) se pouite mojoj molitvi."

PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Dafera, rekao je: izvijestio me Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Enes da je uo Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Bilo je (jedno) deblo (panj palme u bogomolji to je obiavao da) stane do njega (uz njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto se postavila njemu govornica, uli smo za deblo (tj. u debla, u deblu, u panju da ima neto, neki glas, ton) kao glasovi kamila (deva koje su blizu oteljaja pa stenju i jee) dok je siao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju ruku na njega (na to deblo). Rekao je Sulejman od Jahja-a, izvijestio me Hafs, sin Ubejdulaha sina Enesa, da je on uo Dabira (da pria sluaj koji je prethodno naveden). PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Salima, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori na govornici, pa je rekao: "Ko je doao (tj. Ko hoe da doe) k (molitvi) petka (dumi), pa neka se okupa." GLAVA govora (propovjedi) stojei. A rekao je Enes: "Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori stojei...." PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Umera, Kavaririja, rekao je: priao nam je Halid, sin Harisa, rekao je: priao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori (tj. govorae) stojei, zatim sjedne, zatim ustane - kao to inite (vi) sada. GLAVA: Okrenue se (ili: Okree se) voa narodu, i okretanje (okreu se) ljudi voi kada govori. A okrenuo se Ibnu Umer i Enes, bio zadovoljan Allah od njih (s njima, okretali su se) voi. PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Hilala, sina Ebu Mejmuneta, priao nam je Ata', sin Jesara, da je on uo Ebu Seida Hudriju, rekao je: Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedio jednoga dana na govornici, a (mi) smo sjedili oko njega. GLAVA (onoga) ko je rekao u govoru poslije pohvale (Allaha): "to se tie poslije (zahvale Bogu)....".

Predao (tj. priao) ga je Ikjrimete od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Predao, priao ga je, tj. priao je taj govor o izrazu u propovjedi: "to se tie poslije...".) A rekao je Mahmud: priao nam je Ebu Usamete, rekao je: priao nam je Hiam, sin Urveta, rekao je: izvijestila me Fatima, ki Munzira, od Esme, keri Ebu Bekjra, rekla je: unila sam na (razgovor) Aii (tj. posjetila sam je), a ljudi klanjaju. Rekla sam: "ta je stanje (ili: stvar ovih) ljudi (tj. ta je ljudima)?" Pa je dala znak (pokazala je) svojom glavom k nebu. Pa sam rekla: "Znak (nekakav)?" Pa je dala znak svojom glavom, to jest: "Da." Rekla je (Esma): Pa je oduljio (molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrlo (dugo tako) da se pokazala meni nesvjestica, a do moje strane (tj. uz mene) je (bila, stajala je jedna) mjeina (i) u njoj voda, pa sam je otvorila pa sam poela (da) lijevam iz nje (vodu) na moju (tj. na svoju) glavu. Pa je otiao (sa molitve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ve se pokazalo (tj. izalo iz sjene, pomranja, pomraenja) Sunce, pa je govorio ljudima, i zahvalio je Allahu sa (zahvaljivanjem onakvim) to je On pripadnik njega (tj. zahvalio Mu je kako treba, kako pristoji da Mu se zahvali), zatim je rekao: "to se tie poslije." Rekla je (Esma): I zavikale (zagalamile, zaagorile) su (neke) ene od Pomagaa, pa sam se obrnula (tj. nagela, obratila) k njima zato (da) ih uutkam (utiam da ne galame pa nisam ula ta je dalje rekao Muhamed a.s.) pa sam rekla Aii (pitala je): "ta je rekao?" Rekla je: rekao je: "Nema nijedne stvari (to) nisam bio (u prilici da) mi se pokazala (a da je drukije sada bilo) osim (tako da) sam je ve vidio u ovome mome mjestu (gdje sada stojim) ak raj i Vatru. I zaista ono ve se objavilo k meni da ete se vi iskuavati (isprobavati) u grobovima kao ili blizu iskuenja pomazanika Laova (Antihrista, Deddala). Doi e se jednom (od) vas pa e se rei njemu: "ta je (Kakvo je) tvoje znanje o ovome ovjeku (tj. o Muhamedu a.s.)?" Pa to se tie vjernika, ili ubijeenoga - sumnjao je Hiam (o tome koja je rije upotrebljena) - pa (on) e rei: "On je poslanik Allaha, on je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, donio nam je jasnoe (jasne dokaze) i pravopue, pa smo vjerovali, i odazvali smo se, i slijedili smo i potvrdili smo (da je to sve istina)." Pa e se rei njemu: "Spavaj dobar, ve znadijasmo (ve smo znali) zaista sigurno (ti) vjerovae u njega." A to se tie dvolinjaka, ili sumnjaoca- sumnjao je Hiam - pa e se rei (i) njemu: "ta je tvoje znanje o ovom ovjeku?" Pa e rei: "Neu znati (tj. Ne znam). uo sam ljude (da) govore (jednu) stvar (tj. govore neto) pa sam rekao (pa sam govorio i ja onako sa njima)." Rekao je Hiam: rekla je meni Fatima (ovo) pa sam ga zapamtio osim (onoga to) je ona spomenula (ono) to e se uiniti grubo na njemu. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mamera, rekao je: priao nam je Ebu Asim od Derira, sina Hazima, rekao je: uo sam Hasena (da) govori: priao nam je Amr, sin Tagliba, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao sluaj da) se donio (nekakav) imetak ili roblje (zarobljenici), pa ga je podjelio: pa je darovao (neke) ljude, a ostavio (bez darovanja neke) ljude. Pa mu je stiglo (tj. Pa je saznao) da (oni) koje je ostavio, kore (ljute se, zbog izostavljanja njih). Pa je zahvalio Allahu, zatim je pohvalio Njega, zatim je rekao: "to se tie poslije, pa tako mi Allaha zaista ja sigurno darujem ovjeka (dajem ovjeku), a ostavim (bez dara) ovjeka, a (onaj) kojega ostavljam (bez dara) je drai k meni od (onoga) kojega darujem, ali darujem (neke) ljude zato to vidim u njihovim srcima (svojstva) od nestrpljivosti i nespokojstva (ili: straha od siromatva), a preputam (neke) ljude k (onome) to je uinio (dao) Allah u njihova srca od bogatstva (duha, neustraivosti od siromatva) i dobra. U njima je (tj. Meu njih se ubraja) Amr, sin Tagliba." Pa tako mi Allaha ne volim da je za mene (tj. da je meni) za rije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,

crvena marva (crvena goveda darovana, tj. volim to je tu pohvalnu rije izrekao nego da mi je darovao vrlo lijepih i dobrih crvenih goveda). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aia izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao jedne noi iz utrobe noi (tj. iz mraka) pa je klanjao u bogomolji. Pa su klanjali (neki) ljudi za njegovim klanjanjem (za njegovom molitvom). Pa su osvanuli ljudi pa su priali (o tome). Pa se sakupio (druge noi broj ljudi) mnogobrojniji od njih pa su klanjali sa njim. Pa su osvanuli ljudi pa su priali. Pa su bili mnogobrojniji stanovnici (tj. posjetioci) bogomolje tree noi, pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su klanjali sa (tj. za) njegovom molitvom. Pa poto je bila etvrta no, bila je nemona (tijesna) bogomolja od svojih stanovnika (posjetilaca, tj. nije mogla sve da primi) dok je izaao za (tj. na) molitvu jutra (sabahu). Pa poto je zavrio (izvrio) molitvu zore (sabaha), okrenuo se na ljude, izgovorio je oitovanje, zatim je rekao: "to se tie poslije, pa zaista ono se nije sakrilo meni vae mjesto, ali se ja bojim da se uzakoni (da se stavi u strogu dunost ova molitva u ponono vrijeme) pa (da onda) obnemoite od nje (pa da postanete nemoni da je izvravate)." Slijedio ga je (Ukajla) Junus. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete od Ebu Humejda Saidije da je on izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao veerom (navee) poslije molitve, pa je oitovao (izrekao oitovanje), i pohvalio Allaha sa (onim) to je On njegov pripadnik (tj. i pohvalio Allaha kako Mu pripada, dolikuje), zatim je rekao: "to se tie poslije." Slijedili su ga (Zuhriju) Ebu Muavijete i Ebu Usamete od Hiama, od njegova oca, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "to se tie poslije." Slijedio ga (Zuhriju, ili moda Ukajla) je Adenija od Sufjana u (izrazu): "to se tie poslije (a ne u cijelome hadisu)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Alija, sin Husejna, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ga uo kada je oitovao (izgovorio oitovanje, da) govori: "to se tie poslije (tj. A poslije toga,....)." Slijedio ga (uajba) je Zubejdija od Zuhrije. PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebana, rekao je: priao nam je Ibnul-Gasil, rekao je: priao nam je Ikjrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Ispeo (Popeo) se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) govornicu, a bilo je (to) zadnje sjedenje (to) ga je sjedio, savijajui (sebi, zaogrnuvi jedan) pokriva na svoja dva ramena, ve je zavio (zamotao) svoju glavu sa masnim (debelim) zavojem, pa je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, zatim je rekao: "O ljudi, k meni!" Pa su se skupili k njemu. Zatim je rekao: "to se tie poslije, pa zaista ovo pleme od Pomagaa (tj. Pomagai) su malobrojni, a mnogobrojni su ljudi (tj. muslimani koji sada primaju islam kada ve nema vie one opasnosti kao nekada), pa ko bude upravljao (sa nekom) stvari od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pa mogne da teti u njoj jednom (licu, tj. nekome) ili (da) koristi u njoj jednom

(licu, tj. nekome), pa neka primi (lijep postupak) od dobroinioca (izmeu) njih, a neka pree (preko loeg postupka) od grijenika (prestupnika izmeu) njih." GLAVA (jednog) sjedenja izmeu dva govora (izmeu dvije propovjedi) petkom. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Bir, sin Mufedala, rekao je: priao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori dva govora (tako da) sjedne izmeu njih dva (tj. sjedajui izmeu njih dva). GLAVA sluanja (upravljenog) k govoru (propovjedi) petkom. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Ebu Abdullaha Egara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bio (tj. Kada bude) petak, stanu aneli na vrata bogomolje (da) piu (tj. piui) prvoga pa prvoga (prispjeloga ovjeka). I primjer ranioca (onoga koji rano doe) je kao primjer (onoga) koji poklanja (daje za rtvu - kurban) devu (kamilu), zatim kao (onaj) koji poklanja kravu, zatim ovna, zatim koko, zatim jaje. Pa kada je izaao (kada izae) voa (na govornicu), saviju (smotaju aneli) svoje listove (popisa) i sluaju opomenu (propovjed)." GLAVA: Kada je vidio voa (nekojega, nekog) ovjeka (da) je doao, a on (voa) govori (dri propovjed), zapovjedio mu je (tj. zapovjedie mu) da klanja (molitvu od) dva naklona (dva rekjata). PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: doao je (jedan) ovjek, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori ljudima petkom, pa je rekao: "Da li si klanjao, o omsica (o ti)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Ustani, pa se nakloni (tj. pa klanjaj dva naklona, rekjata, jer molitva treba da ima najmanje dva naklona-rekjata)." GLAVA (onoga) ko je doao, a voa govori, klanjao je (tj. klanjae) dva lagana naklona (rekjata). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, uo je Dabira (da) je rekao: Uniao je (jedan) ovjek petkom (u bogomolju), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori, pa je rekao: "Da li si klanjao?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa klanjaj dva naklona (rekjata)."

(Veli se da je to bio Sulejk. Hanefije ne praktikuju klanjanje ovih dvaju rekjata, ako imam, voa ve govori.) GLAVA podizanja dviju ruku u govoru (u propovjedi radi upuivanja molbe Uzvienome Bogu). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od AbdulAziza, od Enesa; i od Junusa, od Sabita, od Enesa, rekao je: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori (jedanput, jednom prilikom) petkom, kadli je ustao (tj. kadli ustade jedan) ovjek pa je rekao (pa ree): "O poslanie Allaha, propadoe konji (ergela) i propadoe ovce, pa zovi (tj. moli) Allaha da nas napoji (tj. da nam dadne kiu)." Pa je pruio (tj. podigao) svoje dvije ruke i molio je. GLAVA traenja napajanja (tj. molenja za kiu) u govoru petkom. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Ebul-Velid, rekao je: priao nam je Ebu Amr, rekao je: priao mi je Ishak, sin Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malikja, rekao je: Pogodila je ljude (suna) godina na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori u petak (jednom prilikom), ustao je (tj. ustade jedan) Beduin pa je rekao (pa ree): "O poslanie Allaha, propade (upropasti se, uniti se) imanje i ogladni porodica, pa moli Allaha za nas." Pa je podigao svoje dvije ruke, a ne vidimo u (tj. na) nebu (komadia od) oblaka, pa tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci nije ih (ruku) postavio (u obini poloaj, tj. nije ih spustio) dok se uzbudio (tj. pokrenuo odmah) oblak primjerima planina (tj. kao planine oblak), zatim nije (bio) siao od (tj. sa) svoje govornice dok (tj. a ak) sam vidio kiu (a ona, kia) slijee (tj. silazi, pada) na njegovu bradu, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se kiilo nama (tj. Pa smo bili pogoeni kiom) toga naega dana, i od sutra, i poslije sutra (tj. i prekosutra) i (dana) koji slijedi njega (tj. i dana koji dolazi poslije prekosutra) ak i drugoga petka (tj. cijelu sedmicu i idui petak; ili sve do idueg petka padala je kia). I ustao je taj (tj. onaj) Beduin (isti); ili je rekao: (I ustao je drugi Beduin) osim njega pa je rekao: "O poslanie Allaha, porui se zgrada i potopi se imanje (imetak od mnoge kie), pa moli Allaha za nas." Pa je podigao svoju ruku pa je rekao: "Okolo nas, a ne na nas (Boe moj, sputaj kiu)!" Pa ne pokae svojom rukom k (nekoj) strani od oblaka (a da je bilo drugije) osim (tako da) se rastupila (tj. razvedrila ta strana), i postala je Medina kao rupa (tj. nebo nad Medinom je izgledalo kao rupa, jer je bilo samo na tom mjestu vedro, a okolo oblano). I tekla je dolina Kanat (tekla je voda tom dolinom) mjesec (dana), i nije doao nijedan (ovjek) od (neke) strane (a da je drukije bilo) osim (tako da) je priao za kiu (o kii tamo). GLAVA utenja (utanja ili: uutkivanja) petkom, a voa govori, i kada je rekao svome drugu: uti, pa ve je pogrijeio (ili: uinio je to ne treba). A rekao je Selman od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ".... (pa zatim) uti kada je govorio voa..."

(To je dio hadisa koji je proao u GLAVI masti (mazanja sa pomasti) zbog petka.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada si rekao tvome (tj. svome) drugu petkom (na dumi): uti!, a voa govori, pa ve si brbljao (pa ve si govorio kojeta, govorio si glupost, tj. pogrijeio si, uinio si ono to nisi trebao uiniti)." GLAVA asa koji je u petak (tj. GLAVA momenta, minute koja postoji u petku, a u kojoj je molba primljena.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo petak pa je rekao: "U njemu je as (jedan tako vrijedan da) se nee sloiti (s) njim (jedan) rob musliman, a on je staja, klanja, pita (tj. moli) Allaha - uzvien je (On) - (moli Ga za neku) stvar (a da e drukije biti) osim (tako da) je darovao (tj. da e darovati) njemu nju (tu stvar za koju moli, koju trai)." I pokazao je sa svojom rukom (da) umanji njega (tj. I dao je znak rukom da prikae da taj as, momenat, minuta traje vrlo malo vremena, vrlo kratko, jedan tren). (O ovome asu postoje razna stanovita i rasprave koje se nee ovdje prikazivati.) GLAVA: Kada su se razbjeali (tj. razili, rasuli, udaljili) ljudi od voe u (vrijeme) molitve petka (ili: u molitvi petka - dume), pa molitva voe i (onoga) ko je ostao, je dozvoljena (tj. potpuna je, vaea je). PRIAO NAM JE Muavijete, sin Amra rekao je: priao nam je Zaidete od Husajna, od Salima, sina Ebul-Da'da, rekao je: priao nam je Dabir, sin Abdullaha, rekao je: Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli doe karavana (kamila), nosi (neku) hranu. Pa su se okrenuli k njoj (karavani) ak (da) nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (niko) osim dvanaest ljudi, pa je siao (tj. objavljen je) ovaj odlomak (Kur'ana): "I kada su vidjeli (tj. I kada vide, ugledaju kakvu) trgovinu ili zabavu, razbiju se (raspraju se od tebe) k njoj, a ostave tebe stojei (u molitvi, tj. klanjajui)...". GLAVA (neobavezne, dobrovoljne) molitve poslije (obavezne molitve) petka (dume) i prije nje. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da poslanik Allaha, klanjavae prije (obavezne molitve vremena) podne dva naklona (rekjata) i poslije nje dva naklona (rekjata), i poslije sutonske (obavezne) molitve (akama) dva naklona (rekjata) u svojoj kui, i poslije veernje (obavezne) molitve

(jacije) dva naklona (rekjata); i bio je (obiaja da) ne klanja poslije (obavezne molitve) petka (dume u bogomolji tako) da ode pa klanja dva naklona (rekjata u kui). GLAVA govora Allaha - uzvien je (On): "Pa kada se izvrila molitva, pa raziite se u zemlju (tj. po zemlji), i traite od dobrote Allaha....". PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: priao nam je Ebu Gasan, rekao je: priao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Bila je u nas (meu nama jedna) ena (to) ini (tj. koja sije, sadi) na potocima (ili: kanalima) u svojoj (jednoj) njivi eernu repu. Pa je bila, kada je bio (tj. kada bi bio) petak, (bila je obiaja da) iupa korijenja eerne repe pa ga uini (stavi) u (jedan) lonac, zatim stavi na njega aku od jema (to) ju je samlila (samljela), pa bude korijenje eerne repe njegova kost s mesom (tj. u tom samljevenom jemu je korijenje stavljeno umjesto mesa s kostima). I odlaasmo (ili: I vraasmo se) od (tj. sa) molitve petka, pa je pozdravljasmo, pa priblii (tj. ponudi, iznese ona) to jelo k nama pa ga liemo (tj. pa ga pojedemo tako da ga po loncu to je ostalo liemo). I eljasmo (tj. I eljno ekasmo) petak zbog toga njezinoga jela. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Hazim od njegova oca, od Sehla (priao je) za ovo, i rekao je: Ne odmarasmo u podne i ne ruavasmo osim poslije (molitve) petka. GLAVA podnevnoga odmora (petkom) poslije (molitve) petka (poslije dume). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ukbeta, ejbanija, rekao je priao nam je Ebu Ishak Fezarija od Humejda, rekao je: uo sam Enesa (da) govori: Bili smo (obiaja da) poranimo k (molitvi) petka, zatim odmarasmo (poslije molitve). PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: priao nam je Ebu Gasan, rekao je: priao mi je Ebu Hazim od Sehla, rekao je: Klanjavasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (molitvu) petka, zatim bude odmor (podnevni, u pola dana). U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA molitve straha (opasnosti), i (GLAVA) govora Allaha - uzvien je (On): "I kada ste udarali u zemlju (nogama, tj. I kada putujete po zemlji - jer onaj ko putuje pjeaei, a tako se najvie nekada putovalo, digne nogu pa je opet spusti na zemlju te to izgleda kao da udara nogama zemlju pod sobom), pa nije na vas grijeh da skratite (dio) od molitve ako se bojite da vas stave u iskuenje (napadom oni) koji ne vjeruju. Zaista nevjernici su (bili oduvjek) vama jasan neprijatelj. I kada si bio (tj. Kada bude ti, Muhamede,) u (tj. meu) njima (vjernicima), pa bude uspostavljao njima molitvu, pa neka ustane (na molitvu, neka klanja jedna) grupa od

njih sa tobom, i neka uzmu svoja oruja, pa kada su niiili (inili seddu), pa neka budu iza vas. I neka doe druga grupa (to) nisu klanjali, pa neka klanjaju sa tobom, i neka uzmu svoju opreznost i svoja oruja. Vole (oni) koji ne vjeruju, da zanemarite vaa oruja i vau robu (stvari), pa e (tada) nageti se (tj navaliti) na vas jednim naginjanjem (snanim). A nema grijeha na vas, ako je sa vama uznemirenje od kie (ako vas uznemiruje kia) ili budete bolesni, da spustite vaa (svoja) oruja. I uzmite vau opreznost (I budite oprezni)! Zaista Allah je pripravio za nevjernike poniavajuu kaznu." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je (uajb): pitao sam ga (Zuhriju): "Da li je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na) molitvu straha (molitvu opasnosti, tj. molitvu u asovima neposredne opasnosti od neprijatelja)?" Rekao je (Zuhrija): izvijestio me Salim da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao: Borio sam se (u zajednici, skupa) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Neddu, pa smo se sreli sa neprijateljem (lice u lice, nasuprot), pa smo se poredali za (borbu protiv) njih. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja nama. Pa je ustala (jedna) grupa sa njim, a okrenula se (druga) grupa na neprijatelja (da motri da ne bi iznenada navalio). I naklonio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (onim) ko je sa njim (bio) i niiio je dvije niice (sedde), zatim su otili (na) mjesto grupe koja nije klanjala (zbog uvanja poloaja), pa su doli (sa poloaja) pa se naklonio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima (jedan) naklon (rekjat) i niiio je dvije niice, zatim je pozdravio (predao selam). Pa je ustao svaki pojedini od njih, pa se naklonio za svoju osobu (tj. pa se naklonio sam za se, sam sobom jedan) naklon (rekjat) i niiio je dvije niice (sedde). GLAVA molitve (u sluaju) straha (za) pjeake i jahae. Pjeak je staja (na nogama za vrijeme kretanja). PRIAO NAM JE Seid, sin Jahja-a sina Seida, Kurejija rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao nam je Ibnu Durejd od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera slino govoru (tj. miljenju) Mudahida: Kada su se izmjeali (klanjae) stojei. A poveao je Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: A ako budu (neprijatelji) mnogobrojniji (tj. opasniji) od toga (tj. tako opasan da se vjernici ne mogu skupiti na jedno mjesto na kojem e u grupama i na smjene klanjati), pa neka klanjaju stojei (na nogama) i jaui. GLAVA: uvae neki (od) njih neke u molitvi straha. PRIAO NAM JE Hajvete, sin urejha, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Harba, od Zubejdije, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i ustali su ljudi sa njim (da klanjaju), pa je veliao (izgovorio "Allahu ekjber") i veliali su sa njim, i naklonio se i naklonili su se (neki) ljudi od njih, zatim je niiio (uinio seddu) i niiili su sa njim. Zatim

je ustao za drugi (naklon, tj. na drugi rekjat), pa su ustali (oni) koji su niiili (sa njim) i uvali su svoju brau, a dola je druga grupa (koja nije klanjala prvoga rekjata, naklona) pa su se naklonili i niiili su sa njim (tj. klanjali su sa njim kada je on klanjao drugi rekjat, drugi naklon). I ljudi, svi oni su u molitvi (bili), ali uvaju neki (od) njih neke. GLAVA molitve kod ustajanja protiv tvrava i susretanja neprijatelja. A rekao je Evzaija: Ako se bila pripravila pobjeda (tj. Ako je pobjeda, osvojenje tvrave mogue i na domaku), a ne mogu (a nisu mogli da stupe zajedniki) na molitvu (zbog zavrnih borbenih operacija), klanjae davanjem znakova, svaki ovjek za svoju osobu (sam za sebe). Pa ako nisu mogli (klanjati ni) na (nain) davanja znaka, odgodie molitvu (dotle) da se rastupi borba ili (da) postanu sigurni (bezbjedni), pa e (da) klanjaju dva naklona (rekjata). Pa ako ne mogu (dva naklona, rekjata), klanjae (jedan) naklon (rekjat) i dvije niice (sedde). Pa ako nisu mogli (ne mogu ni to), nee biti dostatno njima velianje (tj. izgovaranje samo "Allahu ekjber"), i odgodie je (molitvu) dok budu sigurni (tj. do vremena bezbjednosti). A za njega je rekao (tj. A ovo je rekao, A ovoga je miljenja i) Mekjhul. A rekao je Enes: Prisustvovao sam kod ustajanja protiv tvrave Tustera (u Perziji) kod obasjavanja zore. I pojaalo (zaestilo) se rasplamsavanje borbe, pa nisu mogli na molitvu. Pa nismo klanjali osim poslije uzdizanja dana, pa smo je klanjali (tek tada), a mi smo sa Ebu Musa (E'arijom), pa se osvojilo nama (tj. pa smo pobjedili, osvojili tu tvravu). I rekao je Enes: A ne veseli me za tu molitvu (da mi se dadne, da) ovaj svijet i to je u njemu. (To se na vie naina tumai ta je Enes htio da tom izjavom rekne.) PRIAO NAM JE Jahja, rekao je: priao nam je Vekji' od Alije, sina Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Doao je Umer (na) dan Handeka pa je poeo (da) psuje nevjernike Kureja i govori: "O poslanie Allaha, nisam klanjao popodnev (ikjindiju) dok je blizu bilo Sunce da zae." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I ja tako mi Allaha nisam je klanjao poslije." Rekao je (Dabir): Pa je siao k (dolini) Buthanu pa se oistio i klanjao je popodnev (ikjindiju) poslije to je zalo Sunce, zatim je klanjao sutonsku molitvu (akam) poslije nje (ikjindije, popodneva). GLAVA molitve traioca i traenoga jaui i davanjem znaka. (Trailac je progonilac neprijatelja, traeni je progonjeni od neprijatelja.) A rekao je Velid: Spomenuo sam Evzaiji molitvu urahbila, sina Simta, i njegovih drugova (koji su klanjali) na leima jahae ivotinje, pa je rekao: Takoer je (ta) stvar kod nas kada se pobojao maenja (da e mu promai, umaknuti). A dokazivao je Velid sa govorom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne klanja nipoto nijedan (od vas) popodnev - ikjindiju (nigdje) osim u Kurejzatoviima (tj. u njihovom naselju). GLAVA.

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a (ili: sina Esme), priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nama poto smo se vratili od saveznika (koji su udrueno opsijedali muslimane na Handeku): "Neka nipoto ne klanja nijedan (musliman) popodnev - ikjindiju (nigdje) osim u Kurejzatoviima (tj. u njihovom naselju, tvravi)." Pa je stigao neke (od) njih popodnev u putu, pa je rekao neki (od) njih: Neemo klanjati (sada nego) dok doemo njoj (tvravi Kurejzatovia). A rekao je neki (od) njih: Nego (kako)! Klanjaemo. Nije se htjelo to od nas. Pa se (sve ovo) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije izgrdio nijednoga od njih. GLAVA ranenja (ranjenja, urenja) i (predosvitne) pomrine za jutarnju (ili: za jutro i molitvu) molitvu i molitvu (i ranenja) kod navale (na neprijatelja) i rata. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Abdul-Aziza, sina Suhejba, i (od) Sabita Bunanije, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao jutarnju molitvu u (predosvitnoj) pomrini, zatim je uzjahao pa je rekao: "Allah je vei (od svega i svakoga)! Razruio se (ili: Razruen bio) Hajber! Zaista mi kada smo sili (odsjeli) u prostor (dvorite jednoga) naroda, pa loe je jutro opomenutih." Pa su izali (i) tre (tj. trei) u ili po ulicama, i govore: "Muhamed i petodjel!" Rekao je: A "hamis" (petodjel) je vojska. Pa se pokazao nad njima (tj. Pa ih je nadvladao, Pa ih je pobjedio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ubio (osobu) boreu (borbenu, koja je ubijala ne htijui se predati i pristati na mir), a zarobio je potomstva (i razdijelio ih je), pa je postala Safija (robinja) Dihjetu Kjelbiji, a (onda) je postala (robinja) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim ju je oenio (uzeo za enu) i uinio je njezinim vjenanim darom njezino osloboenje (ropstva, tj. dao joj je vjenani dar, miraz, priju to to ju je oslobodio poloaja zarobljenice). Pa je rekao Abdul-Aziz Sabitu (koji je imao nadimak Ebu Muhamed): "O Ebu Muhamede, ti (li) si pitao Enesa ta je darovao vjenanoga dara (Muhamed a.s.) njoj (Safiji)?" Rekao je: "Darovao je vjenanoga dara (Muhamed a.s.) njoj (Safiji) njezinu osobu (darovao joj je samu sebe). Pa se nasmjeio."

(Upotpunio se prvi dio i slijedi ga drugi dio, a poetak njegov je KNJIGA dvaju praznika (godinjih).)

U IME (ILI: SA IMENOM) ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG KNJIGA KUPANJA i govora Allaha, uzvien je (On),: ... "i ako budete neisti, pa oistite se, a ako budete bolesnici ili na putovanju; ili doe jedan od vas iz polja (njive, tj. iz mjesta gdje je obavljao nudu, jer se u pomanjkanju nunika, nuda obavljala u polju ili njivi koja je zaklonjena i udaljena od pogleda ljudi), pa ne naete vode, pa upravite se (prema) lijepoj (tj. istoj) praini (tj. oistite se zemljom, prainom), pa potarite vaa (tj. svoja) lica i svoje ruke (jednim dijelom) od nje (od praine). Nee Allah da uini vama (nimalo) od tekoe nego hoe da oisti vas i da upotpuni svoju blagodat na vama (da bi) moda vi zahvaljivali."; i (knjiga) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje, "O (vi) koji ste vjerovali (tj. O, vi koji vjerujete), ne pribliujte se molitvi, a vi opijeni (bivi; i ekajte da se otrijeznite tako) da znate ta govorite, a ni neisti (bivi, ne stupajte u molitvu niti se pribliujte mjestu u koje se obavlja molitva) osim (kao) prolaznici puta (koji vodi pokraj ili kroz mjesto gdje se obavlja molitva, tako postupajte dok vam se ne prui prilika) da se okupate. A ako budete bolesnici; ili na putovanju; ili doe jedan od vas iz polja (tj. iz nunika) ili ste se doticali (sa) enama, pa niste nali vode, pa upravite se (prema) lijepoj (tj. istoj) praini, pa potarite svoja lica i svoje ruke. Zaista Allah je (onaj) koji mnogo prelazi (preko greaka) i (onaj) koji mnogo oprata." (Pod izrazom "neisti" misli se "neisti usljed polnog snoaja" jer se i muko i ensko poslije polnog odnosa, snoaja smatraju neisti dok se god ne okupaju pa ne smiju vriti nekih vjerskih obreda kao molitve i jo nekih. Arapski se strana kae "denbun" pa se osobe poslije polnog odnosa dok se ne okupaju i zovu "dunubun" jer moraju biti po strani - ala denbin od vrenja nekih obreda, moraju se udaljiti - idnab - od nekih obreda.) GLAVA ienja (tj. obinog vjerskog ienja pred molitvu - abdesta) prije kupanja (tj. prije pranja cijelog tijela). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, od njegovoga oca (Urveta, sina Zubejra sina Avama), od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (Aia je priala) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (sljedeeg obiaja, tj. postupao bi) kada se je prao (tj. kupao) od neistoe (postupao bi ovako): Poeo je pa je oprao svoje dvije ruke, zatim se oisti kao to se oisti za molitvu, zatim uvue svoje prste u vodu pa ih stavi izmeu korjenova svoje kose (tj. pa prste svoje koje je uvukao; ili uveo, a to znai zamoio, u vodu - provue kroz kosu na glavi tjerajui ih kroz kosu do koe iz koje je kosa nikla i u kojoj se nalaze korijeni kose, dakle proeljao bi prstima kosu do koe), zatim izlije na svoju glavu tri crpanja (grabljenja, tj. tri pregrti, koliine, vode) svojim dvjema rukama, zatim prolije vodu na svoju kou, svu nju (tj. i na kraju polije i oblije vodom cijelo tijelo). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od A'mea, od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Oistio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svojim ienjem za molitvu osim (to nije oprao) svoje dvije noge; i oprao je svoj polni ud i (ono) to je pogodilo njega (Allahova poslanika, a to se smatra) od uznemirenja (od neugodnosti), zatim je prolio (polio) na sebe vodu, zatim je odstranio (tj. pomakao je u stranu od mjesta gdje je stajao) svoje dvije noge pa je oprao njih dvije. Ovo je (tj. Ova prikazana djela, to je) njegovo kupanje od neistoe. GLAVA kupanja ovjeka sa svojom enom. PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zuejb od Zuhrije, od Urveta, od Aie, rekla je: Prah se (Kupah se) ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude, iz pehara (to) se rekne njemu "ferek". ("Kadeh" je pehar, aa za vodu kada je prazna. Moe imati veliinu obine staklene ae za vodu, a moe biti i mnogo vei. Ovdje se radi upravo o tom veem peharu koji se je u Medini nazivao "ferek", a u njega je stajalo tri "sa'a" ili esnaest ratlova ili ritlova i bio je od neke vrste bakra. "Ratl" ili "ritl" iznosi po nekim proraunima 449,28 grama.)

GLAVA kupanja sa sa'om i slino njemu (tj. sa koliinom vode koja stane u mjeru zvanu "sa'" i tome slinu mjeru). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao mi je Abdusamed, rekao je: priao mi je u'bete, rekao je: priao mi je Ebu Bekr, sin Hafsa, rekao je: uo sam Ebu Selemeta (gdje) govori: Uniao sam ja i brat Aie Aii (tj. posjetili smo nas dva Aiu), pa je pitao nju njezin brat o kupanju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pozvala (da joj donesu) posudu (veliine) kao od (jednog) sa'a, pa se oprala (okupala) i polila je (vodu) na svoju glavu, a izmeu nas i izmeu nje je (bio jedan) zastor (zavjesa). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Jezid, sin Haruna; i Behz i Dudija od u'beta (priajui sa izrazom) "koliko od (jednog) sa'a", (mjesto izraza "kao od (jednog) sa'a".). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Jahja, sin Adema, rekao je: priao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka, rekao je: priao nam je Ebu Da'fer da je on bio kod Dabira, sina Abdullaha, on i njegov otac, a kod njega (Dabira su tom prilikom bili jo neki) ljudi, pa su ga pitali o kupanju, pa je rekao: "Dosta ti je sa'." Pa je rekao (jedan) ovjek od njih: "Nije mi dosta." Pa je rekao Dabir: "Dostajae, Dosta je, (tj. Bijae dosta to vode onome) ko (je bio takav da) je on potpuniji (puniji, obilniji) od tebe kosom (dlakom, tj. dlakaviji, imao je vie kose od tebe, a

time misli na Muhameda a.s.) i bio je bolji od tebe." Zatim nas je predvodio (u molitvi Dabir, tj. bio nam je imam bivi obuen samo) u (jednu) odjeu (u jednoj haljini, u jednom haljinetu). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od Dabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio; i Mejmuneta (ena Vjerovijesnikova a.s.), njih dvoje se kupae iz jedne posude. Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Govorae Ibnu Ujejnete najzad (tj. pri kraju ivota) od Ibnu Abasa, od Mejmunete (tj. da je to priala Mejmuneta, a ne Ibnu Abas direktno nego od nje), a ispravno je (ono) to ga je (tj. kako ga je) prenosio Ebu Nuajm (kako je priao Ebu Nuajm, tj. da je to priao Ibnu Abas direktno ne naglaavajui da je to uo od Mejmune, da je to njemu priala Mejmuneta ili krae izgovoreno to ime Mejmuna). GLAVA (onoga) ko je prolio (polio, salio vodu) na svoju glavu triput. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka, rekao je: priao mi je Sulejman, sin Sureda, rekao je: priao mi je Dubejr, sin Mut'ima, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "to se tie mene, pa ja polijem (salijem) na svoju glavu triput (vodu pri kupanju)." I pokazao je sa svojim dvjema rukama, objema njima (tj. pa je Allahov poslanik iza tih svojih rijei pokazao da zagrabi svaki puta vodu iz posude sa objema svojim rukama i salije je na glavu). PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Mihvela, sina Raida, od Muhameda, sina Alije, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja kod kupanja da) izljeva (tj. izljevae vodu) na svoju glavu triput. (Rije "efrega" znai: izruiti, isprazniti, pa bi se i ovdje moglo i doslovno prevesti ovako: izruivae, ispranjavae vodu iz svojih pregrti na svoju glavu.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ma'mer, sin Jahja-a sina Sama, rekao je: priao mi je Ebu Da'fer, rekao je: rekao je meni Dabir: "Doao mi je sin tvoga strica." (Neki kau da je greka jer je Hasan, koji e se odmah spomenuti, sin strica oca Ebu Da'ferova, pa bi trebalo da se kae: Doao mi je sin strica tvoga oca.) Cilja (aludira, misli Dabir sa izrazom "sin tvoga strica" da je razgovarao) sa Hasanom, sinom Muhameda sina Hanefijete (tj. Cilja na Hasana, sina Muhameda sina Hanefijete). Rekao je (Hasan): Kako je kupanje (tj. Kako se kupa) od neistoe? Pa sam rekao: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) uzme (tj. uzimae) tri ake (pregrti vode, koliine) i prolije ih (razlije ih) na svoju glavu, zatim prolije na ostalo svoje tijelo. Pa mi je rekao Hasan: Ja sam ovjek mnoge (obilne) dlake (kose, tj. vrlo dlakav).

Pa sam rekao: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dlakaviji od tebe (doslovno: mnogobrojniji od tebe dlakom, tj. upaviji, kosmatiji). GLAVA kupanja (sa pranjem i glave i tijela po) jedan jedini puta. PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid od A'mea, od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, rekao je: rekla je Mejmuneta: Postavila sam za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, vodu za kupanje. Pa je oprao svoje dvije ruke dvaput ili triput, zatim je izruio (izlio vodu) na svoju lijevu (ruku) pa je oprao svoja muka (polna) mjesta (ili: udove, organe kao mokraovod i jaja), zatim je potrao svoju ruku o zemlju (po zemlji), zatim je promukao (usta) i umrknuo je (vodu u nos); i oprao je svoje lice i svoje dvije ruke, zatim je prolio (izlio vodu) na svoje tijelo, zatim se okrenuo (tj. pomaknuo) iz svoga mjesta pa je oprao svoje dvije noge. GLAVA (onoga) ko je poeo sa muznicom (muzlicom, divom) ili mirisom kod kupanja. (Rije "hilab" znai: posuda, ali u prvom redu je oznaavala posudu u koju se muzlo mlijeko: muznicu, muzlicu, divu, rukatku, ali je poslije "hilab" oznaavao i posudu za vodu, toliku posudu da u nju moe stati toliko vode koliko moe deva dati mlijeka kad se jednom pomuze. Ovdje se u stvari i misli na sud za vodu iako je stavljen prevod "muznica". Neki komentatori tvrde da se ovdje pod "hilab" misli na posudu za miris pa daju ovoj glavi ovakav smisao: GLAVA onoga ko je poeo sa posudom ili sa mirisom kod kupanja, tj. ko jedanput trai posudu za miris, a jedanput trai sami miris kod kupanja.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Ebu Asim od Hanzaleta, od Kasima, od Aie, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se kupao od neistoe (ovakvog obiaja:), pozvao je (da mu se donese neka) stvar kao muznica (tj. posuda za vodu kolik muznica), pa je uzeo sa svojim dlanom (ili akom), pa je poeo sa desnom polovinom (ili stranom) svoje glave, zatim sa lijevom, pa je uzeo njima dvama (dlanovima, akama vodu pa je izlio) na svoju glavu. (Izraz "kale bi jedihi; ili bi keffihi" znai: uzeti.) GLAVA mukanja (usta) i umrkivanja (u nos vode) u (kupanju od) neistoe (kod kupanja). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je A'me, rekao je: priao mi je Salim od Kjurejba, od Ibnu Abasa, rekao je: priala nam je Mejmuneta, rekla je: Poljevala sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (pri) kupanju (ili: vodu za kupanje), pa je izruio (izlio) svojom desnom na svoju lijevu (ruku vodu) pa je oprao njih dvije, zatim je oprao svoje spolovilo (polni ud), zatim je uzeo svojom rukom zemlju pa ju je

potrao sa prahom (tj. udario je rukom po zemlji i potrao ju je prainom), zatim ju je oprao (vodom), zatim je promukao (usta) i umrknuo je (vodu u nos), zatim je oprao svoje lice i izlio (polio je vodu) na svoju glavu, zatim se je odstranio (tj. pomaknuo se u stranu od onoga mjesta gdje je stajao) pa je oprao svoje dvije noge. Zatim se donijela maramica (tj. marama, pekir) pa se nije otresao (tj. nije potrao, posuio sebe) njom. GLAVA potiranja ruke prainom da bude ia. PRIAO NAM JE Humejdija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je A'me od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, od Mejmunete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupao se od neistoe pa je oprao svoju pukotinu (tj. svoj polni ud) svojom rukom, zatim je potrljao njom zid (tj. potrljao ju je o zid), zatim ju je oprao, zatim se oistio svojim ienjem za molitvu. Pa poto je zavrio (okonao) svoje kupanje, oprao je svoje dvije noge.

GLAVA: Da li uvui (doslovno: Da li e dati da unie svojoj ruci, tj. Da li e zamoiti) neist (ovjek) svoju ruku u posudu prije (nego) da je opere kada nije bilo na njegovoj ruci (nikakve druge) prljavtine osim (one) neistoe (usljed stanja poslije polnog ina). A uvukao (tj. zamoio) je Ibnu Umer i Bera', sin Aziba, svoju ruku u istu (vodu), a nije ju (ruku ni jedan od njih dva) oprao, zatim se je oistio. A nije vidio Ibnu Umer i (isto tako ni) Ibnu Abas tete (ili: grijeha u onom) to se poprska (uprska, prsne) od kupanja (od) neistoe (u posudu u kojoj stoji voda kojom se kupa, pa u tu vodu prsne sa tijela kupaa neto vode). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: izvijestio nas je Efleh od Kasima, od Aie, rekla je: Kupae se ja i (ili Kupasmo se) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude, izmjenjivale su se nae ruke u njoj (u posudi, u sudu za vodu, tj. ja bi stavila ruku u posudu i izvadila bi je zagrabivi sebi vode, a iza toga bi on to u inio; ili on bi zagrabio pa bih onda zagrabila i ja odmah iza njega u istom asu i iz jedne posude kako je ve reeno). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Hiama, od njegova oca, od Aie, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se kupao od neistoe, prao je svoju ruku. PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Bekra, sina Hafsa, od Urveta, od Aie: Kupae se ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude od isto e (tj. kupali smo se, prali smo se od neistoe). A od Abdurahmana, sina Kasima, od ne njegova oca, od Aie (je priao) slino njemu (u'betu, tj. slino onome kako je priao u'bete).

PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je u'bete od Abdullaha, sina Abdullaha sina Debra, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja da on) i (svaka) ena od njegovih ena kupa se njih dvoje iz jedne posude (ili: Kupae se on i svaka od njegovih ena posebno s njime iz jedne posude). Poveao je Muslim i Vehb (priajui) od u'beta (jo i rijei:) od neistoe. GLAVA rastavljanja kupanja i ienja. A spominje se od Ibnu Umera da je on oprao svoje dvije noge poslije to se je osuila njegova voda (kojom se istio, abdest uzimao na mjestima koja je prao). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mahduba, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je A'me od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, rekao je: rekla je Mejmuneta: Postavila sam za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vodu (da) se okupa njom. Pa je izlio na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije dvaput ili triput, zatim je izlio svojom desnom na svoju lijevu pa je oprao svoje muketine (tj. muke, polne udove), zatim je trljao svoju ruku u (tj. po) zemlji, zatim je promukao (usta) i umrknuo (u nos vodu), zatim je oprao svoje lice i svoje dvije ruke; i oprao je svoju glavu triput, zatim je izlio na svoje tijelo, zatim se odstranio od svoga mjesta (gdje je stajao) pa je oprao svoje dvije noge.

GLAVA (onoga) ko je izlio svojom desnom na svoju lijevu (ruku vodu) u kupanju. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete, rekao je: priao nam je A'me od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, keri Harisa, rekla je: Postavila sam za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kupanje (ili: vodu za kupanje) i zastrla sam ga. Pa je ljevao na svoju ruku pa ju je oprao jedanput ili dvaput (sumnja je kod nekog pripovjedaa), rekao je Sulejman (A'me, a njegov go vor navodi Ebu Avanete): Ne znam je li spomenuo (Salim, sin Ebul-Da'da) trei (puta da je Vjerovijesnik a.s. ruku) ili nije (spomenuo Salim). Zatim je (Vjerovijesnik a.s.) izlio svojom desnom na svoju lijevu pa je oprao svoju pukotinu (tj. polni ud), zatim je trljao svoju ruku sa zemljom (tj. o zemlju) ili zidom (ili o zid, sumnja je kod pripovjedaa). Zatim je promukao (usta) i umrknuo (u nos vodu); i oprao je svoje lice i svoje dvije ruke; i oprao je svoju glavu, zatim je ljevao (tj. izlio vodu) na svoje tijelo, zatim se je odstranio pa je oprao svoje dvije noge. Pa sam mu dodala (ili: dohvatila jednu) tkaninu (ili: krpu) pa je rekao svojom rukom ovako (tj. pokazao je rukom takav znak kojim je stavio na znanje da ne prihvata da se posui i potare tom tkaninom ili krpom) i nije ju (tkaninu, krpu) htio (uzeti i upotrijebiti). GLAVA:

Kada je imao polni odnos, zatim se vratio (tj. ponovio polni odnoaj, odnos ne okupavi se poslije prvog polnog odnoaja); i ko je obilazio svoje ene u jednom kupanju (tj. ko je obiao sve svoje ene u svrhu polnog odnosa sa svakom pa se onda okupao jednim kupanjem za polni odnoaj sa svima enama). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Ibnu Ebi Adij i Jahja, sin Seida, od u'beta, od Ibrahima, sina Muhameda sina Munteira, od njegova oca, rekao je: Spomenuo sam ga (tj. govor Ibnu Umera u kojem je izjavio: Ne volim da osvanem odluen na hodoae, obuen kao hodoasnik prem, izvirem mirisom, tj. ujem se mirisom, od mene udara miris. Tu izjavu i govor Ibnu Umera spomenuo sam, kae otac Ibrahimov Muhamed) Aii, pa je rekla: Pomilovao Allah oca Abdurahmanova (tj. Ibnu Umera, nije trebalo tako neto rei). Namirisavae ja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obilazio svoje ene, zatim osvane hodoasnikom, pre (izvire, kljua, tj. uje se) mirisom. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Muaz, sin Hiama, rekao je: priao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: priao nam je Enes, sin Malika, rekao je: Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obilaae (obilazie) svoje ene u jednom asu (satu, uri) od noi i dana, a one su (tj. a bilo ih je) jedanaest. Rekao je (Katadete): rekao sam Enesu: A zar mogae ga (tj. A zar mogae, A zar je mogao, taj in, to djelo uiniti toliko puta uzastopno u jednom kratkom vremenu)? Rekao je (Enes): Priasmo (Priali smo) da je on (bio takav da) se je darovala (njemu) snaga trideset (ljudi, tj. snaga i mo polnog odnoaja tolika koliko je ima trideset ljudi). A rekao je Seid (priajui) od Katadeta: Zaista je Enes priao njima (da je Vjerovijesnik a.s. imao) devet ena. (ena je, po mnogima, bilo devet, a prianje po kojem je bilo jedanaest ena, tumai se da se tu radi o devet ena i o dvije robinje. Obilaenje svih ena u kratkom vremenu Enes je shvatio da je bilo u cilju polnog odnoaja, odnosa, i to Enesovo shvatanje i utisak su i klasini komentatori prihvatili, ali to obilaenje u tako kratkom vremenu nije moralo biti povezano sa polnim odnoajem, odnosom, sa svakom od ena. Ako se to na ovaj nain shvati i protumai, moe opet da se prihvati pravilo da se moe izvriti u kratkom roku vie polnih odnoaja i sa jednom enom pa se onda okupati samo jednom. To se pravilo moe prihvatiti zbog toga to nema izriite zabrane za takav postupak.) GLAVA pranja sluzi (ljepljive i rastezljive tenosti koja neopaeno izae iz mukog polnog uda pri pomisli na polno openje, bez trzaja polnog uda izae iz njega ta tenost. U nedostatku izraza u slinim tekstovima zvaemo tu tenost sa izrazom "sluz" iako se "sluz" zove takva tenost koja izlazi iz enskog polnog organa, uda. Dakle ovo je GLAVA pranja sluzi muke) i ienja od nje (tj. zbog nje - i uzimanja abdesta zbog nje, a ne kupanja cijelog tijela zbog izlaenja nje iz polnog uda mukarca). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je Zadetu od Ebu Husajna, od Ebu Abdurahmana, od Alije, rekao je:

Bio sam ovjekom sluzavkom (tj. Bio sam ovjek koji mnogo; ili esto i lako, lui muku sluz iz polnog uda), pa sam zapovjedio (jednom) ovjeku (da) pita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog mjesta njegove keri (tj. jer ga ja lino nisam mogao pitati za tu stvar zbog toga to je njegova ki bila moja ena). Pa je rekao (Vjerovijesnik a.s. onom ovjeku): "Oisti se (tj. Uzmi abdest); i operi tvoj (tj. svoj) ud (muki, polni prije abdesta od sluzi koja je iz njega izala)!" GLAVA (onoga) ko se je namirisao, zatim se okupao, a ostao je trag mirisa. PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ibrahima, sina Muhameda sina Munteira, od njegova oca, rekao je: pitao sam Aiu pa sam joj spomenuo govor Ibnu Umera: "Ne volim da osvanem hodoasnikom (obuenim u ihram-ritualnu odjeu, a da) izvirem (kljuam, miriem, ujem se) mirisom (tj. da se od mene uje miris)", pa je rekla Aia: "Ja sam namirisavala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je (on) obilazio (tj. kretao se) u (krugu) svojih ena, zatim je osvanuo hodoasnikom (u ihramu)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Hakem od Ibrahima, od Esveda, od Aie, rekla je: "Kao da ja (sad) gledam k sijevanju (tj. u sijevanje, blistanje) mirisa (tj. kao da gledam u sjajenje, sjaj, materije koja daje miris, a koja se materija, tvar nalazila) u razdioku Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. u liniji na tjemenu glave po kojoj liniji je podjeljena kosa), a on je hodoasnik (u ihramu tada bio kad sam to vidjela i ega se i sad sjeam kao da to sad gledam u ovom asu)."

GLAVA stavljanja izmeu kose (prstiju, tj. proeljavanja kose na glavi mokrim prstima ruku), te kada je zamislio da je on ve napojio (tj. dobro pokvasio) svoju kou, izlio je na nju (polio je nju, kosu, vodom). PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se kupao od neistoe, prao (oprao) svoje dvije ruke i oistio se svojim ienjem za molitvu, zatim se kupao (tj. poeo je da izvodi kupanje), zatim je proeljao svojom rukom svoju kosu (dlaku, tj. provlaio je izmeu kose prste ruke), te kada je zamislio da je napojio svoju kou (doslovno: povrinu koe), izlio je na nju (kosu) vodu tri puta, zatim je oprao ostalo svoje tijelo. I rekla je: Kupae se ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude, crpamo (grabimo; ili: crpajui, grabei) iz nje skupa (zajedno). GLAVA

(onoga) ko se oistio (uzeo abdest) u neistoi, zatim je oprao ostalo svoje tijelo, a nije povratio (tj. nije ponovio) pranje mjesta ienja (abdesta) od sebe (tj. svojih mjesta abdesta) drugi puta. PRIAO NAM JE Jusuf, sin Isa-a, rekao je: izvijestio nas je Fadl, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je A'me, od Salima, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, rekla je: Postavio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vodu (za ienje) od neistoe pa je okrenuo (nageo) svojom desnom na svoju lijevu (ruku sud od vode) dvaput ili triput, zatim je oprao svoju pukotinu (polnog uda), zatim je udario svoju ruku zemljom (po zemlji je udario rukom) ili zidom (tj. ili po zidu je udario rukom) dvaput ili triput, zatim je promukao (usta) i umrknuo (u nos vodu); i oprao je svoje lice i svoje dvije podlaktice, zatim je izlio (polio) na svoju glavu vodu, zatim je oprao svoje tijelo, zatim se je odstranio pa je oprao svoje dvije noge. Rekla je: Pa sam mu donijela (jednu) tkaninu (krpu) pa je nije htio (da upotrebi za posuivanje tijela; ili: pa je nije htio uzeti), pa je poeo (da) otresa (posuuje vodu) svojom rukom. GLAVA: Kada se sjetio u damiji (bogomolji) da je on neist, izai e (iz nje onakav) kao to je on (u takvom stanju), a nee uzimati tejemuma (u damiji da bi izaao iz nje pod tejemumom; i da po damiji ili kroz damiju ne bi iao onakav neist). (Radi se o sluaju spavanja u damiji u kojem bi spavanju ovjek postao neist. Neki su pravnici rekli da treba uzeti tejemum pa onda izai iz damije, a drugi su rekli da e bez uzimanja tejemuma onako neist izai i ii do vrata damije. Buharija je sa drugima.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Usman, sin Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: Uspostavila se molitva i ujednaili su se redovi stajanjem (ili: ujednaili su se redovi bivi klanjai u poloaju kao stajai, jer rije "kijamen" moe da bude akuzativ infinitiva i onda znai "stajanje; ili: stajanjem", a moe da bude akuzativ mnoine od "kaimun" pa znai "stajae; ili: kao stajai"). Pa je izaao k nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa poto je stao u svoje mjesto klanjanja (tj. u mjesto na kojem on klanja), sjetio se je da je on neist pa je rekao nama: "Vae mjesto (tj. Ne naputajte vae mjesto; ili: Ostanite, stojte svako na svome mjestu)!" Zatim se povratio (u sobu svoje kue) pa se okupao, zatim je izaao k nama, a njegova glava kapa (tj. pada, kapa voda sa njegove glave, kako ili poto se okupao). Pa je veliao (Allaha, tj. rekao je: Allahu ekber - Allah je vei od svega), pa smo klanjali s njime. Slijedio je njega (Usmana, tj. slae se sa Usmanom) Abdul-A'la (priajui ovaj hadis) od Ma'mera, od Zuhrije. A prenio ga (ovaj hadis) je Evza'ija od Zuhrije. GLAVA otresanja dviju ruku od kupanja od neistoe (tj. otresanja ruku od vode kojom se kupao od ritualne neistoe). PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Ebu Hamzete, rekao je: uo sam A'mea, od Salima, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, rekao je: rekla je Mejmuneta:

Postavila sam za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kupanje (tj. vodu za kupanje), pa sam ga zastrla (jednom) odjeom (haljinetom); i salio je (vodu) na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije, zatim je salio svojom desnom na svoju lijevu pa je oprao svoju pukotinu (polnog uda), pa je udario svojom rukom zemlju pa ju je potrao zatim ju je oprao, pa je promukao (usta) i umrknuo (vodu u nos); i oprao je svoje lice i svoje dvije podlaktice, zatim je salio na svoju glavu i izlio je na svoje tijelo, zatim se je odstranio pa je oprao svoje dvije noge (svoja dva stopala). Pa sam mu dodala (jednu) odjeu (haljine) pa nije je uzeo, pa je otiao, a on otresa svoje dvije ruke (tj. pa je otiao otresajui ruke). GLAVA (onoga) ko je poeo sa desnom polovinom (stranom) svoje glave u kupanju. PRIAO NAM JE Halad, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Nafia', od Hasana, sina Muslima, od Safije, keri ejbeta, od Aie, rekla je: Bile smo, kada je pogodila jednu (od) nas neistoa, (takvog postupka, tj. bile smo mi inile ovako kod kupanja:) uzela je svojim dvjema rukama triput (vodu pa ju je svaki puta salila) nad svoju glavu, zatim uzima ona svojom rukom (vodu pa ju saliva) na svoju desnu polovinu (stranu), a svojom drugom rukom na svoju lijevu polovinu (stranu). U IME (ili: SA IMENOM) ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG. GLAVA (onoga) ko se kupao go (nag, golog tijela) sam on (bivi i bivi) u samoi (osami, praznom prostoru u kojem nema nikoga); i ko se zastro, a zastiranje (sebe) je vrjednije (bolje). A rekao je Behz (priajui) od svoga oca, od svoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Allah je prei da se stidi od Njega (vie nego) od ljudi." (tj. Allah ima vie prava od ljudi da se Njega stidi svak; pree je i pravije da se stidimo Allaha vie nego ljudi.) PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Abdurezak od Ma'mera, od Hemama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kupae se Israelani goli, gleda neki njih k nekom (tj. gledajui jedni druge gole, nage), a Musa (Mojsije) se kupae sam (za se), pa su rekli: Tako nam Allaha, ne spreava Musa-a da se kupa sa nama (nita drugo) osim (taj nedostatak) da je on kilav. Pa je otiao jedanput (da) se kupa, pa je stavio svoju odjeu na (jedan) kamen, pa je pobjegao (taj) kamen sa njegovom (Musa-ovom) odjeom, pa je izaao Musa uzastopce njegova traga (tj. uzastopce za njim, za kamenom), govori (tj. govorei, viui): "Moju odjeu (vrati; ili: daj mi), o kamenu (o kamene)! Moju odjeu, o kamene!" (tako) da su pogledali (ugledali, upravili poglede) k Musa-u, pa su (vidjevi ga gola; i vidjevi da nije kilav) rekli: Tako nam Allaha, nema sa Musa-om (tj. u Musa-a ni jednog truna) od tete (tj. od nedostatka tjelesnog; ili: od kilavosti). I uzeo je svoju odjeu (stigavi kamen na kojem je bila njegova odjea, a koji se je bio otisnuo sa svoga mjesta i odnio Musa-ovu odjeu) pa je poeo sa kamenom udaranje (tj. pa je Musa poeo da udara kamen, da ga bije). Pa je rekao Ebu Hurejrete: Tako mi Allaha

zaista je ono trag (oiljak toga udaranja) u (tom) kamenu, est ili sedam udara (udaraca) u (tom) kamenu. (Buharija je na ovom mjestu naveo ovaj sluaj sa Musa-om zbog toga to se spominje u tom sluaju Musa-ovu da se on kupao sam go na otvorenom prostoru gdje nije bilo ljudi; i iz toga zakljuuje da je takav postupak dozvoljen muslimanu po onom pravilu. eriat - zakon, propis, onih prije nas je eriat - zakon, propis, i za nas ukoliko nije u naem eriatu - zakonu, propisu, drukije ili suprotno odreeno i zapovjeeno o sluaju ili pitanju o kojem je rije.) A od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok se Ejub (Jov) kupa (tj. Dok se je jednom prilikom kupao) go, pa (kadli) su se sruili (navalili odnekud, tj. pa kadli se sruie, odnekud navalie) na njega skakavci od zlata. Pa je poeo Ejub (da sebi) sipa (grabi, trpa te skakavce) u svoju odjeu, pa je povikao (zovnuo) njega njegov Gospod: "O Ejube, zar nisam obogatio tebe (zar nisam uinio nepotrebnim tebe) od (onoga) to vidi?" (Zar te nisam uinio toliko imunim da ti to uope ne treba?) Rekao je (Ejub): "Da, tako mi Tvoje moi (ili: veliine; ili: dostojanstva, slave), ali nema bogatstva (ili: nepotrebnosti) sa mnom (tj. u mene) od Tvoga blagoslova (ili: od Tvoje sree; ili: od Tvoga umnoavanja, tj. ali nisam toliko imuan da mi ne treba prihvatiti Tvoju novu blagodat, Tvoje novo dobro, Tvoje poveanje dobra i imetka)." (U razmatranju gornjeg sluaja sa Ejubom kau komentatori da Allah d.. nije prekorio Ejuba to se kupao go, a prekorio ga je to je posegao da sipa u odjeu zlatne skakavce iako je on to inio ne iz pohlepe ve iz potovanja vrijednosti dobra i bogatstva koje je Allahova blagodat koja koristi i pojedincu i zajednici, drutvu. Dalje u tumaenju rijei "skakavci od zlata" postoje tri gledita. Jedni kau da se to treba shvatiti doslovno: ivi skakavci od zlata. Drugi kau rije "zeheb-zlato" ovdje oznauje ime, mislei valjda ne na ime poznatog metala nego na ime skakavaca, pa bi u tom sluaju to znailo skakavci od vrste; ili po imenu "zehebzlato", tj. zvani "zlatni skakavci" koji su, vjerovatno, imali izuzetnu cijenu i vrijednost. Trei kau da se ovdje ne radi o ivim skakavcima nego o neemu to je imalo oblik skakavaca, i ovo je, po komentaru djela "Takrib", najoevidnije. Prema ovom zadnjem tumaenju Ejuba je, znai, zasula i odnekud na njega navalila i sruila se zlatna praina, odnosno pijesak oblika i veliine skakavaca. Jedino jo kau da je sened ovoga hadisa isti kao i sened prethodnog hadisa pa ga zbog toga i nije Buharija cijelog naveo nego je samo naveo ime ashaba, pa je rekao: A od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika a.s., jer je i prethodni hadis o Musa-ovu sluaju priao Ebu Hurejrete.) A prenio ga je (ili: A predao ga je, tj. ovaj hadis o Ejubu) Ibrahim od Musa-a, sina Ukbeta, od Safvana, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok se Ejub kupa go (tj. Dok se je Ejub kupao go) ....." (I po ovom prenoenju i predaji ovog hadisa rijei su u tekstu iste do kraja i zbog toga ih i ne navodi u cijelosti. Jedino je sened drugi, a to je i cilj prikazati.) GLAVA zastiranja (sebe) u kupanju kod ljudi.

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, da je Ebu Murete, slobodnjak Umu Hani-e, izvijestio njega da je on uo Umu Hani-u, ker Ebu Taliba, (gdje) ona govori: Otila sam k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine osvojenja (osloboenja Meke od idolopoklonika), pa sam ga nala (da) se kupa, a Fatima ga zastire. Pa je rekao: "Ko je ova?" Pa sam rekla: Ja sam Umu Hani'. PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od A'mea, od Salima, sina Ebul-Da'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, rekla je: Zastirala sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se kupa od neistoe. Pa je oprao svoje dvije ruke, zatim je ljevao (vodu) svojom desnom na svoju lijevu (ruku) pa je oprao svoju pukotinu (polni ud) i (ono) to ju je pogodilo (od prljavtine), zatim je potrao svojom rukom na zid ili zemlju (tj. po zidu ili po zemlji), zatim se oistio svojim ienjem za molitvu osim (pranja) svojih dviju nogu, zatim je izlio vodu na svoje tijelo, zatim se odstranio pa je oprao svoje dvije noge. Slijedio je njega (Sufjana) Ebu Avanete i Ibnu Fudajl u zastiranju (a ne u ostalom dijelu hadisa). GLAVA: Kada se usnila ena (tj. Kada je sanjala da vri polni odnoaj, odnos). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, od Umu Selemete, majke vjernika, da je ona rekla: Dola je Umu Sulejma, ena Ebu Talhata, k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha, zaista Allah se ne stidi od istine, da li je na enu (pala dunost) od kupanja kada se usnila ona (da vri polni odnoaj)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Da, ako je vidjela vodu (tj. ako je imala poluciju, izljev sjemena ili sluzi)." GLAVA znoja neista i da se musliman nee opoganiti (polucijom u snu ili polnim odnoajem, odnosom, iako se mora kupati). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Humejd, rekao je: priao nam je Bekr od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sreo njega u nekom putu Medine, a on (Ebu Hurejrete) je neist, pa sam odstupio (vratio se nazad) od njega. Pa je otiao (Ebu Hurejrete) pa se okupao, zatim je doao. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Gdje si bio, o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Bio sam neist, pa sam mrzio da sjedim s tobom, a ja (bivi) na (nekom drugom stanju) osim istote." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Slava Allahu, zaista vjernik se nee opoganiti." (Nee postati pogan ako postane neist zbog polnoga odnoaja ili izljeva sjemena u snu.) GLAVA:

Neist (moe da) izlazi i ide (hoda) u trgu (po trgu) i (drugom prostoru) osim njega. A rekao je Ata': Vadie sebi krv neist; i rezae svoje nokte i brijae svoju glavu i ako se nije oistio (uzeo abdest). PRIAO NAM JE Abdul-A'la, sin Hamada, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao nam je Se'id od Katadeta da je Enes, sin Malika, priao njima da Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, obilaae (obilazie) svoje ene u jednoj noi, a on je (imao) tada devet ena. PRIAO NAM JE Aja, rekao je: priao nam je Abdul-A'la, rekao je: priao nam je Humejd od Bekra, od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta, rekao je: Sreo me poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam neist, pa je uzeo moju ruku, pa sam iao sa njim (sve dotle) dok je on sjeo. Pa sam se izvukao (tj. pa sam neprimjetno otiao), pa sam doao (u) stan, pa sam se okupao, zatim sam doao (ponovo Allahovu poslaniku a.s.), a on je sjeda (tj. a on sjedi), pa je rekao: "Gdje si bio, o Ebu Hurejrete?" Pa sam mu rekao, pa je on rekao: "Slava Allahu! O Ebu Hurejrete, zaista vjernik se nee opoganiti." GLAVA bivanja neistoga u sobi kada se oistio. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Hiam i ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Aiu: "Je li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spavae (spavao), a on je (u stanju kao) neist (dunub)?" Rekla je: "Da, a oisti se (tj. uzme abdest, uzeo bi abdest)." PRIAO NAM JE Kutejbetu, rekao je: priao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Umer, sin Hataba, pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Je li e spavati (tj. Moe li, smije li po vjerskim propisima da spava) jedan (od) nas, a on je neist (dunub)?" Rekao je: "Da. Kada se oistio (uzeo abdest) jedan (od) vas, pa neka spava, a on (bivi, je) neist (tj. neokupan poslije polnog odnoaja, polnoga odnosa)." GLAVA neistoga (kada) se oisti zatim spava. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ubejdulaha, sina Ebu Dafera, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Urveta, od Aie, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da spava, a on je neist, (neokupan, dunub, bio takvog obiaja) oprao je svoju pukotinu (polni ud) i oistio se (kao) za molitvu (tj. uzeo je abdest, ili: oistio bi se, uzeo bi abdest). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Duvejrijetu od Nafi'-a, od Abdullaha, rekao je:

Traio je (tj. pitao je za) rjeenje Umer (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: Je li (da) spava (Moe li da spava) jedan (od) nas, a on je neist (neokupan, dunub)? Rekao je: "Da, kada se oistio." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, da je on rekao: Spomenuo je Umer, sin Hataba, poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da on (doe u takvo stanje da) pogodi njega neistoa (u nekom dijelu) od noi, pa mu je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oisti se (uzmi abdest; i operi tvoj (tj. svoj) ud (polni ud), zatim spavaj!" GLAVA: Kada su se srela (sastala) dva obreza (reza, obrezivanja, tj. dva mjesta kuda je obrezano, dva ruba, dvije ivice, dva reza, dvije linije po kojima je obrezano. (Pod dva obreza misli se na obrez mukog polnog uda i na obrez enskog polnog uda, jer su se kod Arapa obrezivale i ene. Kad se sastane, sretne mjesto kuda je obrezan muki ud sa mjestom kuda je obrezan enski ud ili organ, onda je glava mukog uda unila u enski ud ili organ, jer se obrez, ivica ili mjesto kuda je obrezan muki ud, nalazi iza glave uda. Kada se sastane muki i enski obrez, a to praktino znai: kad unie samo glava mukog uda u enski organ ili ud, mora se i muko i ensko kupati makar se i ne dogodilo izlijevanje sjemena iz mukog uda u enski ud ili organ. To je propis koji su potovali i sprovodili od halife Umera r.a. bez izuzetka svi muslimani, a prije toga su neki tvrdili da se mora kupati; upotrijebiti voda za kupanje samo onda ako se pri polnom odnoaju ili odnosu, dogodilo izlijevanje sjemena koje se naziva "vodom", tj. tenou. Oni su svoje stanovite temeljili na hadisu "Innemelmau minel-mai-Voda je samo od vode", tj. Voda za kupanje mora se upotrijebiti samo zbog izlijevanja vode, sjemena koje je vrsta tenosti, odnosno koje je u rastezljivom i tenom stanju pri izlasku iz mukog uda, pa se zbog toga naziva vodom. O ovim stanovitima govori se sada do kraja ove knjige - naslova, tj. KNJIGE kupanja.) PRIAO NAM JE Muaz, sin Fudaleta, rekao je: priao nam je Hiam - H - A PRIAO NAM JE Ebu Nuajm od Hiama, od Katadeta, od Hasana, od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je sjeo (legao) (ovjek) meu njezine (enine) etiri grane (tj. meu njezina etiri dijela, misli se na etiri dijela tijela: dvije ruke i dvije noge, a to znai: kada je sjeo, htio, da vri s njom polni odnos, polni odnoaj, postavivi se meu njezine noge i uhvativi je za ruke), zatim joj dotui (namui je, zamori je, napregne se oko nje, a to znai: zatim izvri polni odnoaj sa njom), pa ve je potrebno (nuno, obavezno) kupanje." Slijedio je njega (Hiama) Amr od u'beta (priajui hadis) slian njemu (slian ovome hadisu). A rekao je Musa: priao nam je Eban, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: izvijestio nas je Hasan slino njemu (hadisu na poetku ove GLAVE). GLAVA pranja (onoga) to pogodi (ovjeka kao ona prljavtina) od vlanosti (tj. mokrine) pukotine ene (tj. polnog uda, organa, ene).

PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Husejna, (rekao je Husejn:) rekao je Jahja: a izvijestio me je Ebu Selemete da je Ata', sin Jesara, izvijestio njega da je Zejd, sin Halida, Duhejnija izvijestio njega da je on pitao Usmana, sina Afana, pa je rekao: Je li vidi (Ili: Je li misli, tj. Izvijesti me o tome ta ti misli ta treba da se radi u sluaju) kada je polno opio ovjek (sa) svojom enom, pa nije izlio sjemena? Rekao je Usman: Oistie se kao to se isti za molitvu (tj. uzee abdest) i oprae svoj ud (polni). Rekao je Usman: uo sam ga (tj. ovaj govor to sam ti ga sad izrekao, to sam uo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam pitao o tome Aliju, sina Ebu Taliba; i Zubejra, sina Avama; i Talhata, sina Ubejdulaha; i Ubeja, sina Kja'ba, pa su oni zapovjedili njemu (onome koji polno opi sa svojom enom pa ne izlije sjemena) to (tj. da uzme abdest i da opere polni ud, a nisu rekli da se treba kupati). Rekao je Jahja: a izvijestio me je Ebu Selemete da je Urvete, sin Zubejra, izvijestio njega da je Ebu Ejub izvijestio njega da je on uo to od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, sina Urveta, rekao je: izvijestio je mene moj otac, rekao je: izvijestio je mene Ebu Ejub, rekao je: izvijestio je mene Ubej, sin Kja'ba, da je on rekao: "O poslanie Allaha, kada je polno opio ovjek (sa) enom, pa nije spustio (ispustio, tj. nije izlio sjemena, ta treba da ini)?" Rekao je: "Oprae (ono) to je dotaklo enu od njega (od njegovog tijela, tj. od svoga tijela), zatim e se oistiti (uzee abdest) i klanjae." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Kupanje je opreznije (predostronije, tj. pouzdanije), a to zadnje smo objasnili samo zbog njihova protuslovljenja (zbog njihova neslaganja, tj. zbog neslaganja ashaba - drugova Allahova poslanika).

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA MJESENICE (menstruacije, periode, enskog pranja, svakomjesenog luenja krvi iz maternice) enskog cvijeta, krvotoine, krvotoja,

i govora Allaha, uzvien je On,: "I pitaju te (Muhamede) o mjesenici. Reci: Ono (tj. stanje ene u vrijeme mjesenice, menstruacije) je uznemirenje (neugodnost), pa se povucite (od) ena (tj. klonite se polnog odnoaja, odnosa, sa njima) u mjesenici; i ne pribliujte im se da (dok) se oiste, pa kada su se oistile, doite im (priite im) odakle vam je (gdje vam je) zapovjedio Allah (tj. vrite sa njima polni odnoaj na onome mjestu enskog tijela koje je Allah stvorio za polni odnoaj, odnos, a im ga je stvorio za tu svrhu; i naredio je da se tom mjestu i prilazi da se u njemu izvri ono zbog ega je stvoreno). Zaista Allah voli pokajnike (one koji se kaju mnogo za poinjene grijehe) i voli iste (one koji se mnogo iste, koji mnogo dre do tjelesne istoe)." GLAVA: Kako je bio poetak mjesenice; i govor (rije) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,: "Ovo je stvar (to) je propisao nju Allah na keri Adema (tj. na ene, a to znai: Allah je stvorio ene tako da moraju imati mjesenicu, menstruaciju)." A rekli su neki (Abdullah, sin Mes'uda; i Aia): Bio je poetak (doslovno: prvi sluaj, onoga) to se poslala mjesenica na Israelane (tj. ene Israelana prve su poele da imaju, da dobivaju mjesenicu). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A hadis (prianje, govor) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je mnogobrojniji (tj. obuhvatniji. Prevodilac dodaje da su neki ugledni komentatori nastojali da dovedu u sklad te rijei Vjerovijesnika a.s., koje su jedino i ispravne, sa rijeima Abdullaha, sina Mes'udova; i Aie koje se takoe preko njih pripisuju Vjerovijesniku a.s. To dovoenje u sklad nije uspjelo. Kad su ve bili svjesni da ima lanih hadisa emu dovoditi u sklad hadis koji je manje pouzdan, a suprotnog je smisla, emu ga dovoditi u sklad sa smislom pouzdanijeg hadisa.). GLAVA zapovjedi (naredbe) enama kada su se porodile, kada su rodile (tj. kada su dobile krvotok iza poroda ili redovni mjeseni krvotok, mjesenicu, menstruaciju). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: uo sam Abdurahmana, sina Kasima, rekao je: uo sam Kasima govori: uo sam Aiu (gdje) govori: Izali smo, nee nam se misliti (tj. ne mislei, nije nam se mislilo, nije nam se inilo da smo izali iz Medine na putovanje radi neeg drugog) osim hodoaa. Pa poto smo bili u Serifu (mjestu izmeu Meke i Medine blizu Ten'ima), dobila sam mjesenicu (menstruaciju). Pa mi je uniao (tj. posjetio me je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja plaem. Pa je rekao: "ta ti je? Je li ima (tj. Jesi li dobila, Je li te snala mjesenica?) mjesenicu (menstruaciju)?"

(Rije, odnosno enski oblik glagola "nefiset" i "nufiset" znai i "roditi", a i "imati menstruaciju, mjesenicu".) Rekla sam: "Da." Rekao je: "Zaista ovo je stvar (to) ju je propisao Allah na keri Adema (tj. na ene), pa vri (sve ono) to vri hodoasnik osim (to) nee obilaziti Kuu (Allaha - Kabu, tj. samo nee vriti onog obreda u hodoau koji se sastoji u tom da se obilazi, ophodi okolo, oko, Kabe)." Rekla je: I rtvovao je (prinio je rtvu, zaklao je kurban) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za svoje ene kravu (zaklavi za njih kravu, ili veliko govee). GLAVA pranja ene u mjesenici (tj. ene koja je u stanju kad ima mjesenicu, menstruaciju, pranje njezino) glavu (tj. pranje glave) svoga mua i poeljavanja njezina (i poeljavanja glave mua). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aie, rekla je: Ja poeljavah (eljah) glavu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u mjesenici. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: priao nam je Hiam, sin Jusufa, da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Hiam od Urveta da se on pitao (tj. da je on pitan): Je li me posluuje ena u mjesenici, ili se pribliuje meni ena, a ona je neista (neokupana)? Pa je rekao Urvete: Sve je to meni lako (laka stvar); i sve to (tj. i ena u mjesenici i neokupana) posluuje mene; i nije (ni) na jednog (tj. ni za jednog ovjeka, nikome) u tome (nikakve) greke (ili: potekoe, tekoe). Izvijestila je mene Aia da ona zaista poeljavae poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je u mjesenici, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tada je boravitelj (tj. tada je boravio u ime pobonosti) u bogomolji (svojoj damiji), priblii njoj (tj. promoli njoj, Aii iz damije) svoju glavu, a on je u svojoj sobi, pa ona poeljava nju (glavu Vjerovijesnika a.s.), a ona je u mjesenici. GLAVA uenja (itanja Kur'ana) ovjeka u krilu (tj. oslonjen na koljena; ili: u naruju, tj. bivi oslonjen na grudi, prsa) svoje ene, a ona je u mjesenici. A Ebu Vail slae svoga slugu (enskoga pola, tj. slukinju), a ona je u mjesenici, k Ebu Rezinu, pa (bi) mu donijela Mushaf (knjigu u kojoj je ispisan Kur'an i koju vjernici ne smiju prihvatiti neisti), pa (bi ona nosila Mushaf tako to bi) drala njega sa (tj. za) njegov kaji (uzicu o koju se vjea torbica u koju je smjeten Mushaf). PRIAO NAM JE Ebu Nuajn, Fadl, sin Dukejna, uo je Zuhejra (koji je priao) od Mensura, sina Safijete, da je njegova majka (Safijeta) priala njemu da je Aia priala njoj da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oslanjae u (tj. na) njezino krilo (ili: na njezina prsa, grudi), a ja sam u mjesenici, zatim (tako naslonjen) ui Kur'an.

GLAVA (onoga) ko je nazvao "nifas" mjesenicom. ("Nifas" je: porod ene, a i krv, krvarenje poslije poroda ene. U hadisu je i krvarenje ene u menstruaciji nazvano "nifas" sa izrazom "E nufisti", pa Buharija iz te okolnosti zakljuuje da i krvarenje poslije poroda ene povlai za sobom iste posljedice kao i krvarenje za vrijeme menstruacije, a to e rei da i u krvarenju poslije poroda ena ne treba da posti i da klanja dok god ima krvarenje koje je normalno, obino za porodilje. Po hanefijskoj pravnoj koli to je normalno etrdeset dana. Preko toga roka dalje krvarenje smatra se oboljenje i onda ve mora klanjati i postiti. U vrijeme normalnog krvarenja proputene molitve nee naknadno obavljati, a proputene dane posta e naknadno postiti.) PRIAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta da je Zejneba, ki Umu Selemete, priala njemu da je Umu Selemeta priala njoj, rekla je: Dok sam ja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) leei u (crnoj, etvrtastoj i sa dva obiljeja oznaenoj) haljini, kadli menstruirah (tj. kadli me iznenada snae, spopade mjesenica, menstruacija). Pa sam se izvukla (neopaeno otila) pa sam uzela odjee svoje mjesenice (tj. odjee koje oblaim kada imam svoju mjesenicu). Rekao je: "Jesi li rodila (tj. je li te snaao "nifas" - poroajna krv, a ovdje znai: Jesi li dobila mjesenicu)? Rekla sam: "Da." Pa me pozvao pa sam legla (u postelju) sa njim u (dlakavoj, upavoj) haljini (kadifi, somotu). (Rije "idtade'a" znai lei u postelju, ali ne na lea nego na stranu, tj. okrenuvi, odnosno stavivi jednu stranu, desnu ili lijevu, do zemlje, na zemlju.) GLAVA doticanja (gole povrine koe) ene u mjesenici. PRIAO NAM JE Kabisate, rekao je: priao nam je Sufjan od Mensura, od Ibrahima, od Esveda, od Aie, rekla je: Kupae se ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude, oboje nas je neisto; i zapovjedae mi pa (da) se obuem u donju odjeu (ili: pa se zamotam u platno, pa se pokrijem platnom) pa se dotie mene (doslovno: pa se dotie njegova koa moje koe), a ja sam u mjesenici; i izvlaie (tj. promaljae) svoju glavu k meni, a on je boravitelj (tj. a on je u tom vremenu se bio potpuno odao boravljenju u bogomolji-damiji), pa ja perem njega (tj. njegovu glavu), a ja sam u mjesenici. PRIAO NAM JE Ismail, sin Halila, rekao je: izvijestio nas je Alija, sin Mushira, rekao je: izvijestio nas je Ebu Ishak, on je ejbanija, od Abdurahmana, sina Esveda, od njegova oca, od Aie, rekla je:

Bila je jedna (od) nas (u ovakom poloaju) kada je bila u mjesenici, pa je htio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se dotie (dotakne) nje, zapovjedio je njoj da se obue (pokrije donjom odjeom) u uskipjelosti njezine mjesenice, zatim je doticao nju (tj. pipao je njenu kou). Rekla je (Aia): A koji vas posjeduje svoj ud (potrebu polnog nagona) kao to Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, posjedovae svoj ud? (Htjela je da kae da oni ne treba da dotiu svoje ene kad su u mjesenici, jer ih to moe nadraiti pa ih navesti na polni odnoaj, a polni odnoaj sa enom u mjesenici je grijeh. Vjerovijesnik je doticao svoje ene kad su bile u mjesenici, ali je on vladao vrsto sobom i svojim polnim nagonom pa ga nadraivanje nije moglo odvesti u polni odnoaj, odnos, sa enom u mjesenici. To je smisao Aiinih rijei: A koji od vas posjeduje svoj ud ili potrebu kao to Vjerovijesnik a.s. posjedovae svoj ud, potrebu?). Slijedio je njega (Aliju, sina Mushirova) Halid i Derir (priajui) od ejbanije. PRIAO NAM JE Ebu-Nu'man, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je ejbanija, rekao je: priao nam je Abdullah, sin edada, rekao je: uo sam Mejmunetu, govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da se dotie (neke) ene od svojih ena (ovakog postupka:), zapovjedio je njoj pa se obukla (pokrila donjom odjeom, haljinkom), a ona je u mjesenici (tj. morala se pokriti ako je bila u mjesenici pa da je onda dotie). (Na osnovu ove predaje i prianja mnogi pravnici kau da musliman ne smije, zabranjeno mu je da dotie i pipa svoju enu ako nije zastrta i pokrivena donjom haljinom u vrijeme kad je ena u mjesenici.) Prenosi ga (ovaj prednji hadis jo i) Sufjan od ejbanije. GLAVA ostavljanja ene u mjesenici post (tj. nee ona u tom stanju postiti). PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, rekao je: izvijestio me Zejd, on je sin Eslema, od 'Ijada, sina Abdullaha, od Ebu Seida Hudrije, rekao je: Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (dane klanja) rtve; ili mrenja (na dan kurban bajrama ili ramazanskog bajrama, sumnja pripovjeda ili ashab) ka mjestu gdje se klanja praznina (bajramska) molitva, pa je proao pokraj ena pa je rekao: "O skupino ena, dajite milostinju, pa zaista ja sam (bio u takvoj prilici da) se meni pokazalo vas najmnogobrojnijim stanovnicima Vatre (tj. da e vas najvie biti u vatri pakla)." Pa su rekle: "A s ega (A zato), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Umnoavate kletvu (tj. Mnogo kunete, proklinjete) i nijeete mua (ne priznajete njegove udobnosti koje vam prua u granicama svoje mogunosti). Nisam vidio (nikoga) od (osoba) manjkavih (u) pameti i vjeri odvodnijeg (tj. da vie odvodi, zanosi, da je tetniji) za razum odluna ovjeka od jedne (od) vas." Rekle su: "A ta je manjkavost nae vjere i nae pameti, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Zar nije svjedoanstvo (svjedoenje) ene kao polovina svjedoanstva (svjedoenja) ovjeka?" Rekle su: "Da." Rekao je: "Pa to ti je iz (razloga) manjkavosti njezine (tj. njihove) pameti. Zar nije (propis) kada je dobila mjesenicu, nije klanjala i nije postila (tj. ne klanja i ne posti)?" Rekle su: "Da." Rekao je: "Pa to ti je od manjkavosti njezine vjere."

(Manjkavost vjere u stvari znai manjkavost u vrenju vjerskih zapovjedi, pauziranje u vrenju dobrih djela.)

GLAVA: Vrie ena u mjesenici obrede (hodoaa), sve njih osim obilaenja Kue (tj. Kjabe). A rekao je Ibrahim: Nema tete (grijeha) da ona (tj. ena u mjesenici) ui odlomak (Kur'ana). A nije vidio Ibnu Abas u uenju (Kur'ana) za neista (neokupana) tete (grijeha). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spominjae Allaha na (tj. u) svim svojim vremenima (asovima, tj. u svim prilikama i okolnostima). A rekla (je) Umu Atija: Zapovjedae se nama da izau ene u mjesenici (na mjesto gdje se klanjao bajram), pa su one veliale sa njihovim velianjem (veliale su Allaha zajedno sa ljudima viui: Allahu ekber) i molile su (upuivale su molitve i molbe Bogu). A rekao je Ibnu Abas: Izvijestio je mene Ebu Sufjan da je Iraklije pozvao (da se donese) knjiga (tj. poslanica) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ju je prouio (proitao), pa kadli u njoj: "U ime Allaha, milosrdnog, milostivog. I o pripadnici knjige (Biblije), doite k (jednoj) rijei ..." odlomak (iz Kur'ana. Hoe da kae da je u poslanici bio napisan i odlomak iz Kur'ana, a znalo se da e je uzimati i itati neokupani krani.). A rekao je Ata' (priajui) od Dabira: Dobila je mjesenicu Aia pa je obredila obrede (hodoaa), sve njih osim obilaenja Kue (Kjabe), a ne klanja (ne klanjajui, a nije klanjala). A rekao je Hakjem: Ja zaista koljem (ivotinju), a ja sam neist, a rekao je Allah, On je moan i veliajan je,: "I ne jedite od (onoga) to se nije spomenulo ime Allaha nad njim (pri klanju) ...". (Buharija hoe ovim navodima da pokae da je dozvoljeno uiti Kur'an bivi neokupan. Hanefijska pravna kola kae suprotno; i za svoje stanovite ima druge dokaze.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Abdurahmana, sina Kasima, od Kasima, sina Muhameda, od Aie, rekla je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne spominjemo (nita drugo) osim hodoae. Pa poto smo doli (u) Serif, dobila sam menstruaciju (mjesenicu). Pa je uniao meni (posjetio me je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja plaem, pa je rekao: "ta te je rasplakalo (natjeralo u pla)?" Rekla sam: "Zaista sam (tj. Zaista bih) voljela tako mi Allaha da (sam) ja hodoastila (pola na hodoae ove) godine. Rekao je: "Moda si ti rodila (dobila poroajnu krv, tj. dobila mjesenicu)?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Pa zaista to ti je (jedna) stvar (to) je propisao Allah nju na keri Adema, pa ini (sve) to ini hodoasnik osim (to) nee obilaziti Kuu (Kjabu i tako postupaj sve do vremena kad treba) da se oisti." GLAVA prekomjerne (neuobiajene, stalne) mjesenice. (Neuobiajena, prekomjerna, stalna mjesenica kod ene je stalno krvarenje iz maternice usljed oboljenja enskih polnih udova, tj. polnih organa. To i nije mjesenica, menstruacija nego bolest, oboljenje pa i ne oslobaa enu vrenja onih vjerskih obreda koje ena ne smije vriti u mjesenici kao to je molitva, post, obilaenje Kjabe itd.)

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Aie da je ona rekla: rekla je Fatima, ki Ebu Hubeja, poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O poslanie Allaha, zaista ja se neu oistiti (tj. ja se ne istim, a to znai: ja stalno imam krvarenje iz polnih udova, organa tako da nisam nikad ista), pa da li (da sasvim) ostavim (da li u potpuno ostaviti) molitvu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "To ti je samo ila (vena koja je oboljela), a nije mjesenica, pa kada nastupi mjesenica, pa ostavi molitvu, pa kada je otila (tj. kada ode, prestane) njezina koliina (tj. koliina krvi koja je tekla usljed nje, mjesenice, a ostane teenje krvi usljed bolesti), pa operi od sebe krv (od bolesti nakon kupanja iza prestanka mjesenice) i klanjaj." GLAVA pranja krvi mjesenice. (Rijei "hajd" i "mehid" su nazivi za mjesenicu.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hiama, od Fatime, keri Munzira, od Esme, keri Ebu Bekra, da je ona rekla: Pitala je (jedna) ena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha, da li si vidio (ili: da li si mislio, tj. ta misli) jedna (od) nas, kada je pogodila njezinu odjeu krv od mjesenice, kako (da ona) napravi (tj. ta da radi sa tom odjeom)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Kada je pogodila odjeu jedne (od) vas krv od mjesenice, pa neka je (ju) oupka (noktima i prstima), zatim neka je (ju) popre (polije) vodom, zatim neka klanja u njoj." PRIAO NAM JE Asbag, rekao je: izvijestio me Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me Amr, sin Harisa, od Abdurahmana, sina Kasima, priao mu je od svoga oca, od Aie, rekla je: Bila je jedna (od) nas (u takvom poloaju da) ima mjesenicu (tj. imae jedna nas mjesenicu), zatim oupka krv od svoje odjee kod svoga oienja, pa je (ju) opere i popre (polije vodu) na ostali (dio) nje (tj. na ostali dio odjee), zatim klanja u njoj. GLAVA boravljenja (u damiji - u bogomolji) ene u prekomjernoj mjesenici. PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: priao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida, od Ikrimeta, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput u takvoj prilici da) je boravila sa njim (u damiji) neka (od) njegovih ena, a ona je imala prekomjernu mjesenicu, vidi (primjeuje ona da joj neprekidno tee) krv, pa esto je stavljala legen (legin, lavor, neki sud, posudu) pod sebe od (tj. zbog) krvi. A tvrdio je Ikjrimete da je Aia vidjela vodu utobojnice (vodu ute boje od divljeg afrana) pa je rekla: "Kao da je ovo stvar (to) je omsica (ena) nalazae (da iz njezinih polnih udova, organa istjee, istie u vrijeme njezine prekomjerne mjesenice). PRIAO NAM JE Kutejbetu, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Halida, od Ikjrimeta, od Aie, rekla je:

Boravila je (u damiji) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) ena od njegovih ena, pa vidjae krv i utilo (tj. utu tekuinu); i legen (lavor) je pod njom, a ona klanja. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao je nama Mu'temir od Halida, od Ikjrimeta, od Aie da je neka (od) majki vjernika boravila (u damiji), a ona je u prekomjernoj mjesenici. GLAVA: Da li (da) klanja ena u odjei (onoj to) je imala mjesenicu u njoj (to ju je nosila na sebi u vrijeme mjesenice). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Nafi'a, od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida: rekla je Aia: Nije bilo za jednu (od) nas (tj. Nije imala jedna od nas vie odjee) osim jedna odjea (jedne odjee), provodila bi mjesenicu u njoj; pa kada je pogodilo nju (odjeu) neto od krvi; rekla je svojom pljuvakom (tj. pokvasila je svojom pljuvakom ono mjesto od krvi na odjei) pa je oupkala nju (odjeu) svojim noktom. GLAVA mirisa za enu kod njezinog kupanja od (tj. poslije) mjesenice. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Hafse, od Umu Atije, rekla je: Zabranjivae se nama da ostavljamo nakit (da se suzdravamo gizdanja u znak) na (aljenje za) umrlim iznad (tj. vie od) tri (noi i dana) osim na (aljenje za) muem etiri mjeseca i deset (noi i dana); i (da) ne podvlaimo sebi surme (da ne bojimo crnim antimonovim preparatom trepavica i rubove onih kapaka); i (da) se ne namirisavamo i (da) ne oblaimo obojene odjee osim odjee "povezanice" (a to je vrsta jemenskog ogrtaa koji je izraen od platna ija je prea povezana, zatim je obojena, zatim je otkana.). A ve se dozvolilo nama kod ienja, kada se kupala jedna (od) nas od mjesenice, (da upotrijebimo, upotrebimo, jednu vrstu mirodije, miroije, koja se sastojala) u komadu od (crnog ljekovitog) drveta "nokata" (tj. crnog ljekovitog drveta - kust - koje pripada mirodijama koje imaju oblik ovjeijih nokata na prstima, a koje su crne i njima se kadi radi namirisavanja. Drugi vele: "Kust" je mirisno drvo, a "Azfar" je ime primorskog grada u Jemenu, pa izraz u tekstu "kusti azfar" znai: od (mirisnog) drveta (iz grada) Azfara.). I zabranjivae se nama slijedenje, slijeenje (da uzimamo uea u ispraaju) sprovoda (denaza). Rekao je (Buharija): Prenio je njega (tj. gornji hadis) Hiam, sin Hasana, od Hafse, od Umu Atije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA trljanja ene svoju osobu (tj. samu sebe) kada se istila od mjesenice; i kako se ona kupa i uzima komad (pamuka, vate; ili vune ili krpe, a taj komad je takav da) se dohvatao (mnogo, tj. mnogo se upotrebljavao, a to znai: poderan, polovan; a neki opet kau "mumesseketen" znai: namirisan miskom - mousom, mosuom) pa slijedi njim trag krvi (tj. pa brie ona

njim - tim komadom svoj polni ud, polni organ i mjesta okolo njega koja su bila uprljana krvlju i po kojima je ostao trag od krvi). PRIAO NAM JE Jahja, rekao je: priao nam je Ibnu Ujejnete od Mensura, sina Safijete, od njegove majke, od Aie da je (jedna) ena pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o svome kupanju od mjesenice, pa joj je zapovjedio kako e se ona kupati. Rekao je: "Uzmi komad od mousa (ili: komad od koe na kojoj ima dlake, upe, jer to znai "mesk" ako se u tekstu ita "min meskin") pa se oisti njime (tim komadom)." Rekla je: "Kako u se ja (da) oistim njime?" Rekao je: "Slava Allahu! Oisti se!" Pa sam je ja povukla (potegnula) k sebi pa sam rekla (to veli Aia): "Slijedi (otari, pobrii) njim trag krvi." GLAVA kupanja (od, tj. poslije prestanka) mjesenice. PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao je nama Vuhejb, rekao je: priao nam je Mensur od svoje majke, od Aie da je (jedna) ena od Pomagaa rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kako u se okupati od mjesenice? Rekao je: "Uzmi komad, namirisan mousom (ili: komad, mnogo uziman, tj. poderan, upotrebljavan, polovan) pa se oisti triput." Zatim se zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zastidio pa se okrenuo sa svojim licem. Ili je rekao: "Oisti se njim!" (sumnja Aia koji je izraz upotrebio Vjerovijesnik a.s.), pa sam je ja uzela, pa sam je povukla, pa sam je izvijestila o (onome) ta hoe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da kae). GLAVA eljanja ene kod njezinog kupanja od mjesenice. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ibrahim, rekao je: priao nam je Ibnu ihab od Urveta da je Aia rekla: Uzviknula sam (telbiju - reenicu koja se izgovara pri poinjanju vrenja hodoaa i dalje u toku njega) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (u oprotajnom, zadnjem hodoau Allahova poslanika a.s.), pa sam bila od (onih) ko je odluio umru (da obavi), a nije potjerao rtvene ivotinje. (Umra je neobavezno, skraeno hodoae ili kako neki kau, malo hodoae. Ono se moe obaviti u svako doba godine, ali nije preporuljivo da se obavlja u dane obaveznog potpunog hodoaa - hada, a ako se umra obavlja u dane hada, obavezno je i had obaviti.) Pa je tvrdila (Aia) da je ona dobila mjesenicu; i nije bila ista (sve dotle) dok je unila (tj. dola, nastupila) no Arefata, pa je rekla: "O poslanie Allaha, ovo je no Arefata, a bila sam odluila samo (da obavim) umru." Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Pokvari svoju glavu (tj. odrijei kosu svoje glave); i ieljaj se (tj. uredi kosu) i ustegni se od svoje umre." Pa sam uinila (to). Pa poto sam izvrila hodoae, zapovjedio je Abdurahmanu (u) noi Hasbe pa mi je dao (tj. pomogao, omoguio da) odluim (da izvrim) umru od Ten'ima mjesto moje umre koju sam obredila (tj. poela da obreujem, da vrim pa je prekinula zbog mjesenice).

GLAVA pokvarivanja (rasplianja) kose ene (svoje kose) kod kupanja (od) mjesenice. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Usamete, od Hiama, od njegova oca, od Aie, rekla je: Izali smo dolazei mlaaku (tj. uoi mlaaka, uoi prvog dana mjeseca) zul-hideta, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko voli da uzvikne (telbiju obavezujui se) sa umrom, pa neka uzvikne, pa zaista, da nisam ja potjerao rtvenu ivotinju (hedj), zaista bih uzviknuo (telbiju obavezujui se) sa umrom." Pa je uzviknuo neki njih (telbiju obavezujui se) sa umrom, a neki njih sa hodoaem. A bila sam ja od (onih) ko je uzviknuo (telbiju obavezujui se) sa umrom, pa me stigao dan Arefata, a ja sam (u) mjesenici (tj. jo uvijek imam mjesenicu), pa sam se potuila (poalila) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Pusti (Ostavi) svoju umru; i pokvari svoju glavu (tj. raspleti, odrijei svoju kosu na glavi); i ieljaj se i uzvikni (telbiju obavezavi se) sa hodoaem." Pa sam uinila, te kada je bila no Hasbe, poslao je sa mnom moga brata Abdurahmana, sina Ebu Bekra, pa sam izala k Ten'imu, pa sam uzviknula (telbiju obavezujui se) sa umrom mjesto moje umre (koju sam bila zapoela pa je prekinula zbog mjesenice). Rekao je Hiam: A nije bilo (ni) u emu od toga rtvene ivotinje, a ni posta, a ni milostinje. GLAVA "... ujednaenog i neujednaenog". (Pod ovim se rijeima misli na rijei Kur'ana u kojima se govori o stupnjevima razvitka djeteta u maternici ".... zatim - smo vas stvorili - od komada ujednaenog i neujednaenog....", tj. pravilnog, bez mane i bolesti; i nepravilnog komada koji znai, po nekim tumaenjima, mrtvoroene i nedonoe. Tumai Buharije kau da je Buharija ovo i ovakvo izraavanje u ovoj glavi rekao s namjerom da upozori na to da krv i krvarenje za vrijeme trudnoe nije mjesenica i ne smatra se mjesenicom pa se ena usljed toga krvarenja nee sustezati od vrenja obreda. To je miljenje zastupao i Ebu Hanife. Novo miljenje afije je suprotnog stanovita. Neki od onih koji smatraju da krvarenje za vrijeme trudnoe nije mjesenica, odnosno da se pravno ne treba smatrati mjesenicom opravdavaju to ovako: Ako je zametak - komad - potpun i pravilan, ta krv je hrana zametka koja procuri iz maternice; ili je viak te hrane ili neto slino pa izlazi van; a ako je zametak - komad nepotpun i nepravilan, onda ga maternica ispljuvava, izbaciva u tenom stanju, a ipak je to djete, a djete nije mjesenica kao i hrana djeteta to nije takoe mjesenica. Nee se ovdje navoditi druga objanjenja, niti e se navoditi objanjenja onih koji smatraju da je krvarenje za vrijeme trudnoe ipak mjesenica.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Ubejdulaha, sina Ebu Bekra, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista Allah, moan je On i veliajan je, povjerio je maternicu (jednom) anelu, meleku (i on, anel) govori: O moj Gospode, bistrica (bistra voda je ovo, tj. ova sperma, sjeme muko je bistra tenost, pa upotpuni njegovo stvaranje, daj da se od njega razvije dijete); o moj Gospode, krv (usirena, stvrdnuta je ovo); o moj Gospode, komad (prevakanog mesa je ovo, pa molim da ga upotpuni u oblik djeteta). Pa kada je htio (tj. kada hoe Allah) da izvri njegovo stvaranje (tj. da upotpuni stvaranje onoga to se nalazi u maternici, uini

onaj komad mesa "ujednaenim", uoblienim, dadne mu oblik djeteta; a ako nee da izvri njegovo stvaranje, u tom sluaju uini ga "neujednaenim", neuoblienim i maternica ispljuvava, izbacuje ono to se u njoj nalazi, onaj komad mesa koji je slian prevakanom komadu mesa "mudgatun" od "medaga - vakati". U sluaju kada Allah hoe da izvri, dovri stvaranje onoga to se nalazi u maternici u oblik djeteta), rekao je (tj. rekne onaj aneo): Da li je (tj. Da li e biti ovo stvorenje) muko ili ensko, nesretan ili sretan, pa ta je (tj. kakva e mu biti) opskrba i rok (trajanja ivota)? Pa se zapie (to djetetu sve to je nabrojano jo dok je dijete) u stomaku svoje majke." GLAVA: Kako e uzviknuti (telbiju) ena u mjesenici (obavezujui se) sa hodoaem i umrom (tj. Glava u kojoj se objanjava kako je dozvoljeno da ena u mjesenici donese odluku da se obavezuje hodoaem i umrom uei visokim glasom telbiju). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao je nama Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, rekla je: Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (oprotajnom, zadnjem hodoau), pa od nas je (bilo takvih) ko je uzviknuo (telbiju obavezujui se) sa umrom, a od nas je (bilo i takvih) ko je uzviknuo (telbiju obavezujui se) sa hodoaem. Pa smo stigli (u) Meku pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je stupio na zabranjeno (sveto) tlo (ili: Ko je stupio u svete mjesece obavezujui se) sa umrom, a nije potjerao rtvene ivotinje, pa neka se rijei (stege, tj. neka skine hodoasniku odjeu); a ko je stupio na sveto tlo (ili: u svete mjesece, obukavi hodoasniku odjeu i obavezavi se) sa umrom, a potjerao je rtvenu ivotinju, pa nee se rijeiti (sve e u stegi biti tako) da e se rijeiti (stege) sa klanjem svoje rtvene ivotinje. A ko je uzviknuo (telbiju obavezavi se) sa hodoaem, pa neka upotpuni svoje hodoae." Rekla je: Pa sam ja dobila mjesenicu, pa sam neprestano bila ena u mjesenici (sve) dok je (nastupio) dan Arefata, a ja nisam uzviknula (telbije drukije) osim (tako da sam se obavezala) sa umrom, pa je zapovjedio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pokvarim svoju glavu (tj. kosu da raspletem i da) se ieljam; i (da) uzviknem (telbiju obavezujui se) sa hodoaem i (da) ostavim umru. Pa sam uinila to dok sam izvrila svoje hodoae, pa je poslao sa mnom Abdurahmana, sina Ebu Bekjra; i zapovjedio je meni da izvrim umru mjesto moje (prekinute) umre (da je sada izvrim) od Ten'ima. GLAVA dolaenja (poinjanja, nastupanja) mjesenice i njezinog bjeanja (tj. i njezinog povlaenja, prestajanja). A bile su (neke) ene (revnosne u pitanjima mjesenice da) su slale k Aii (upite, pitanja) sa kutijicama (ili: krpama), u njima je pamuk (vata), u njemu utilo (tj. uta boja, a to znai: slae Aii kutijice; ili krpe, u kojima je bio pamuk u kojem je bila uta boja od tenosti koja je izlazila iz njihovih polnih udova (organa) pri kraju mjesenice, a to su slale da im Aia objasni je li prestala mjesenica ako vie ne tee krv nego samo uta tenost?). Pa ona (Aia odgovarajui na takve poiljke i upite) govori (kae ovako): "Ne urite (tj. ekajte sa kupanjem sve dotle) dok vidite bijeli kre (gips, tj. Ne urite dok ne vidite da iz vas pone izlaziti potpuno bijela tenost kao kre, gips)." Mislila je (Aia) s time (na potpuno) oienje od mjesenice. A stiglo je (doprlo je) keri Zejda, sina Sabita, da (neke) ene zovu (da im se donesu) svjetiljke iz utrobe noi (tj. u utrobi noi, znai: po noi, pa) gledaju ka oienju (tj.

gledajui prema svjetlu je su li posve iste od mjesenice), pa je rekla: "Ne pravie (Ne injae, ne radie) ene ovo." I korila ih je (Upuivala je prijekor na raun njih). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Sufjan od Hiama, od njegova oca, od Aie da je Fatima, ki Ebu Hubeja, bila (takva da) se je stavila u prekomjernu mjesenicu (bila je stavljena u stanje, tj. imala je, imaae, ona prekomjernu, stalnu mjesenicu), pa je pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "To ti je ila (oboljela vena), a nije mjesenica, pa kada doe (nastupi) mjesenica, pa ostavi molitvu; a kada pobjegne (prestane), pa okupaj se i klanjaj!" GLAVA: Nee (naknadno) vriti ena u mjesenici molitve. A rekao je Dabir i Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,: Ostavie molitvu ona (ena u mjesenici). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: priala mi je Mu'azeta da je (jedna) ena rekla Aii: "Da li e platiti (obetetiti, tj. vriti naknadno) jedna (od) nas svoju molitvu kada se oistila?" Pa je rekla (Aia): "Da li si ti Harurijka? Mi (smo imale) imaasmo mjesenicu (ivei) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne zapovjedae nam njega (tj. naknadnog klanjanja molitava koje smo ostavile u mjesenici)." Ili je rekla: "Pa ne inismo ga (naknadnog klanjanja)." (Aia je pitala prekorno onu enu je li Harurijka iz ovog razloga: U selu Harurau kod Kjufe prvi puta su se sastali pripadnici sekte "haridija-haridita", a jedan ogranak od te sekte zastupa stanovite da ena mora da izvri naknadno molitve koje je ostavila u mjesenici.) GLAVA spavanja sa enom u mjesenici, a ona je u svojim odjeama. PRIAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, priala je njemu da je Umu Selemete rekla: Imala (tj. Dobila) sam mjesenicu, a ja sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (dlakavoj, kadifnoj) haljini, pa sam se izvukla (neopaeno otila), pa sam izala iz nje, pa sam uzela odjeu moje mjesenice pa sam ih obukla. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je si li rodila (tj. je si li dobila mjesenicu)?" Rekla sam: "Da." Pa je pozvao mene pa je uveo mene sa sobom u (tu istu) haljinu. Rekla je (Zejneba): A priala je meni da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ljubljae nju, a on je posta; i kupae se ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz jedne posude od neistoe.

GLAVA

(onoga) ko je uzeo odjee (odjeu) mjesenice osim odjea (odjee) istoe. PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, od Umu Selemete, rekla je: Dok sam ja (bila) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, leei u (kadifnoj) haljini, dobila sam mjesenicu, pa sam se izvukla pa sam uzela odjeu moje mjesenice. Pa je rekao: "Da li si rodila (tj. Je si li dobila mjesenicu)?" Pa sam rekla: "Da." Pa me pozvao pa sam legla sa njim u (toj) haljini. GLAVA prisutnosti (prisustvovanja) ene u mjesenici dvama praznicima (godinjim - bajramima) i pozivu (ili: molbi koja se zajedniki upuuje Allahu osim molitve od) muslimana, a odstranie se one (ili: odstranjujui se one, stojei malo odmaknute od) mjesta klanjanja. PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab od Ejuba, od Hafse, rekla je: Spreavasmo nae (mlade, istom postale punoljetne) djevojke da izlaze u dva praznika (godinja - dva bajrama). Pa je stigla (dola jedna) ena pa je odsjela (u) dvorcu Halefovia (u Basri), pa je priala o svojoj sestri, a bio je mu njezine sestre, borio se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) dvanaest (borbi protiv neprijatelja), a bila je moja sestra (rekla je ta ena u svom prianju) sa njim (sa tim svojim muem; ili sa Allahovim poslanikom a.s.) u est (borbi). Rekla je (po prianju te ene, ta njezina sestra to je bila u est borbi, rekla je ovo): Lijeasmo (tj. Lijeile smo) ranjene (tj. ranjenike) i stajasmo na (usluzi) bolesnima. Pa je pitala moja sestra Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je na jednu (od) nas teta (tj. grijeh) kada nije bilo za nju (tj. kada nema ona) pokrivaa, da ne izae (na mjesto gdje se klanja bajram). Rekao je (Allahov poslanik a.s.): "Neka joj dadne da obue (tj. Neka joj navue) njezina drugarica od svoga pokrivaa; i neka prisustvuje dobru i molbi muslimana." Pa poto je stigla Umu Atija, pitala sam je: "Da li si ti ula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (da je rekao to i to, tako i tako)?" Rekla je: "Sa mojim ocem (ga otkupljujem, tj. Dala bih za njega svoga oca, Drai mi je on - Vjerovijesnik a.s. - nego otac), da." A ona ne spominjae njega (Allahova poslanika drukije) osim (tako da) je rekla (uvijek, svaki puta): sa mojim ocem (bih ga otkupila)! ula sam ga (a on) govori: "Izaie (mlade) djevojke i zastrte (djevojke, djevojke smjetene iza zavjesa, zastora, tj. u enske prostorije sakrivene od tuinskih pogleda), ili: (mlade) djevojke, zastrte (stavljene iza zavjesa u jednom dijelu sobe ili atora) i ene u mjesenici; i neka prisustvuju dobru i molbi (koja se upuuje Allahu d.. na bajram od) vjernika; a odstranie se ene u mjesenici (od) mjesta klanjanja." Rekla je Hafsa: pa sam rekla: "Zar ene u mjesenici?" Pa je rekla (Umu Atija): "Zar nije (sluaj da) prisustvuje ona (tj. ena u mjesenici) Arefatu i tako i tako (tj. i toliko i toliko drugih mjesta jo)?!"

GLAVA:

Kada je imala mjesenicu u (jednom) mjesecu tri mjesenice (tj. tri puta); i to e se potvrditi ene (kada izjavljuju) o mjesenici i noenju (trudnoi, bremenitosti i o (onome) to je mogue od mjesenice (pa to treba i potvrditi, vjerovati im, prihvatiti kao istinu) zbog govora Allaha, uzvien je On, "..... a nije dozvoljeno njima da one sakriju (ono) to je stvorio Allah u njihovim maternicama.....". A spominje se od Alije i urejha (ovo): Ako je donijela dokaz od prijatelja svoje porodice, od (onoga) ko je (takav da) zadovoljava njegova vjera (tj. ko je poboan toliko da se moe biti zadovoljan sa njegovom vjerom), da je ona imala mjesenicu u (jednom) mjesecu triput, potvrdie se ona (vjerovae se njoj). A rekao je Ata': Njezina vremena (ili: Njezini razmjeri) su (onakva kao) to su bila (prije). (Hoe da rekne ovo: Kako je jedna ena imala vremena pojavljivanja mjesenice; i kakav je razmjer pojavljivanja mjesenice bio prije razvoda braka, ta vremena i razmjeri vae i vrijede i za vrijeme "ideta" - odreenog vremena poslije razvoda braka u kojem razvedena ena ne moe stupiti u novi brak, dok se ne ispita je li bremenita od razvedenog mua. To ispitivanje i ekanje traje tri mjesenice. Ako bi u to vrijeme ena izjavila da joj se mjesenice pojavljuju i nastupaju u kraim vremenima i razmjerima, nee joj se vjerovati. To znai Ata'ova izreka: Njezina vremena su onakva kao to su bila.) A s njim je rekao (tj. A ovo je rekao, A ovoga je miljenja) Ibrahim. A rekao je Ata': Mjesenica je (jedan) dan do petnaest (dana). A rekao je Mu'temir od svoga oca: pitao sam Ibnu Sirina o eni (koja) vidi krv poslije svoga oienja (od mjesenice) na pet dana. Rekao je: ene su znanije (upuenije) o tome. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Reda'-a, rekao je: priao nam je Ebu Usamete, rekao je: uo sam Hiama, sina Urveta, rekao je: izvijestio me moj otac od Aie da je Fatima, ki Ebu Hubeja, pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: "Ja sam se nala u prekomjernoj (stalnoj) mjesenici, pa nisam ista (ili: pa neu biti ista), pa da li u ostaviti molitvu?" Pa je rekao: "Ne. Zaista to ti je ila (proirena vena), ali ostavi molitvu (za) koliinu dana koji (su bili ti dani to) ti imaae (u kojima si imala) mjesenicu u njima, zatim se okupaj i klanjaj." GLAVA utila i mutnoe u (drugim danima) osim dana mjesenice. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Ismail od Ejuba, od Muhameda, od Umu Atije, rekla je: Ne brojimo (Ne ubrajamo) mutnou (pomuenost) i utilo (nikakvom) stvari. GLAVA ile (vene) prekomjerne mjesenice. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Ma'n, rekao je: priao mi je Ibnu Ebu Zi'b od Ibnu ihaba, od Urveta i od Amrete, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Umu Habiba nala se u prekomjernoj mjesenici (tj. imala je prekomjernu mjesenicu) sedam godina, pa je pitala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome pa je zapovjedio njoj da se okupa, pa je rekao: "Ovo je ila (krvna, oboljela vena)." Pa se ona kupae za svaku molitvu (kad ju je htjela obaviti, klanjati).

GLAVA ene (kada) dobije mjesenicu poslije razilaenja (sa Arefata, tj. poslije obavljenog obilaenja, ophoenja okolo Kjabe koje se ophoenje obavlja nakon razilaenja, vraanja sa Arefata. To ophoenje obavlja se u bajramske dane i ono je jedan od najvanijih propisa hodoaa, a naziva se "tavafuzijareti" ili jo "tavaful-ifadati". Taj drugi, rjei naziv je ovdje upotrebljen. Ako ena obavi "tavaful-ifadati" pa dobije mjesenicu, nee uope obavljati "tavaful-veda'-a- oprotajnog ophoenja".). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra sina Muhameda sina Amra sina Hazma, od njegovog oca, od Amrete, keri Abdurahmana, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O poslanie Allaha, zaista Safija, ki Hujeja, ve je dobila mjesenicu." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Moda ona (da) e nas zadrati (da ne krenemo nazad kuama jo). Zar nije ona bila ophodila (okolo Kjabe ophoenje "tavafulifadati") sa vama (enama)?" Pa su rekli: "Da (Jest)." Rekao je: "Izlazi (tj. Krei s nama da idemo, jer je glavno da si obavila to ophoenje Kabe prije mjesenice, a ono oprotajno, "tavaful-veda'" je spalo sa tebe)." PRIAO NAM JE Muala, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, rekao je: Dopustilo se eni u mjesenici da ode (da se vrati kui) kada je dobila mjesenicu. A Ibnu Umer govorae u poetku svoje stvari: Zaista ona nee (tj. ne treba) otii. Zatim sam ga uo (a on) govori: Otii e ona, zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio je njima. GLAVA: Kada je vidjela ena koja se nala u prekomjernoj mjesenici istou (tj. da nema krvarenja). Rekao je Ibnu Abas: Okupae se i klanjae i da (tj. makar to stanje potrajalo samo jedan) as; i doi e joj njezin mu (tj. imae s njom polni odnoaj ili polni odnos). Kada je klanjala (tj. Kada je htjela da klanja, odnosno kada hoe da klanja, kupae se, okupae se). Molitva je vea (krupnija, vanija, tea stvar od polnog odnoaja, odnosa; pa kada ena moe klanjati u prekomjernoj mjesenici osjetivi da nema krvarenja, moe onda i njezin mu imati s njom polni odnos ili polni odnoaj). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, od Zuhejra, rekao je: priao nam je Hiam od Urveta, od Aie, rekla je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je dola (poela, nastupila) mjesenica, pa ostavi molitvu; a kada je okrenula lea (otila, prestala), pa operi od sebe (sa sebe) krv i klanjaj."

GLAVA

molitve na (tj. za umrlu) porodilju i njezinog obiaja (tj. i GLAVA obiaja te molitve za umrlu porodilju, koji je obiaj, tj. ovaj obiaj je uspostavio Allahov poslanik a.s.). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Surejda, rekao je: izvijestio nas je ebabete, rekao je: izvijestio nas je u'bete od Huseina Mualima, od Ibnu Burejdeta, od Semureta, sina Dunduba, da je (jedna) ena umrla (usljed uzroka) u stomaku (tj. zbog poroda), pa je klanjao njoj (tj. za nju molitvu, denazu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stao posred nje (tj. prema sredini njezinog tijela, kod sredine njezinog tijela). GLAVA. PRIAO NAM JE Hasan, sin Mudrikja, rekao je: priao nam je Jahja, sin Hamada, rekao je: izvijestio nas je Ebu Avanete iz svoje knjige, rekao je: izvijestio nas Sulejman ejbanija od Abdullaha, sina edada, rekao je: uo sam svoju tetku Mejmunetu, enu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da ona bivae (da je ona bila) ena u mjesenici, ne klanja, a ona je prostiraica (tj. a ona se prostrla, pruila se, legla na zemlju) prema damiji poslanika Allahova, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja na njezinoj (maloj) hasuri (rogoini). Kada je padao niice (na seddu u molitvi), pogaao (dodirivao) je mene neki (dio) njegove odjee (rekla je Mejmuneta; ili Mejmuna).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA MOLITVE (KLANJANJA) GLAVA: Kako se propisala (Kako se je stavila u strogu dunost) molitva (klanjanje) u (noi Muhamedovog a.s.) putovanja nou. A rekao je Ibnu Abas: priao mi je Ebu Sufjan o razgovoru Iraklija (o svome razgovoru sa Iraklijem), pa je rekao (Ebu Sufjan Irakliju izmeu ostaloga): Zapovjeda nam, misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se okitimo, nagizdamo) sa molitvom, i istinom i ednou (tj. Zapovjeda nam molitvu, klanjanje, i istinitost i ednost, potenje). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malika, rekao je: Ebu Zerr priae da je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Otvorio se tavan moje sobe, a ja sam u Mekji, pa je siao Dibril (aneo Gavrilo), pa je otvorio (rasporio) moja prsa, zatim ih je oprao vodom (mekjanskog bunara) Zemzema. Zatim je donio umivaonik (legen, posudu) od zlata, napunjen mudrou i vjerovanjem, pa je izlio njega u moja prsa, zatim ih je pokrio (zatvorio). Zatim je uzeo moju ruku (mene za ruku) pa je popeo mene k najbliem nebu (na najblie nebo). Pa poto sam doao k najbliem nebu, rekao je Dibril uvaru neba: Otvori! Rekao je: Ko je ovo? (Ko je to?) Rekao je (Odgovorio je): Dibril. Rekao je: Da li je s tobom jedan (tj. neko)? Rekao je: Da, sa mnom je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: Poslalo se k njemu (tj. Je li se to ve poslala njemu objava od Allaha)? Rekao je: Da. Pa poto je otvorio, uzdigli smo se (popeli smo se na) najblie nebo pa kadli (jedan) ovjek je sjeda (tj. kadli jedan ovjek sjedi), na njegovoj desnici (desnoj strani) crnine (tamne pojave, sjene) i na njegovoj ljevici (lijevoj strani) crnine; kada pogleda prema svojoj desnici, nasmije se, a kada pogleda prema svojoj ljevici, zaplae. Pa je rekao: irina sa dobrim vjerovijesnikom i dobrim sinom! (tj. Dobro doao, dobri vjerovijesnie i dobri sine!) Rekao sam Dibrilu: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Adem (Adam), a ove crnine na njegovoj desnici i njegovoj ljevici su due njegovih sinova, pa stanovnici desnice (tj. pa oni to su na njegovoj desnoj strani) od njih (izmeu njih) su stanovnici raja (ti e u raj), a crnine koje su na njegovoj ljevici (to) su stanovnici Vatre (tj. ti e u pakao). Pa (zbog toga) kada pogleda na svoju desnicu, (on) se nasmije, a kada pogleda prema svojoj ljevici, zaplae. Dok je (tako razgovarajui) popeo mene k drugome nebu, pa je rekao njegovome uvaru: Otvori! Pa je rekao njemu njegov uvar kao to je rekao prvi. Pa je otvorio. Rekao je Enes: Pa je spomenuo da je on zaista naao u (tj. na) nebesima Adema, i Idrisa, i Musa-a (Mojsija), i Isa-a (Isusa) i Ibrahima (Avrama), milosti Allaha (neka se izliju) na njih! A nije postavio (odredio Vjerovijesnik a.s.) kako su (tj. kakvi su) njihovi poloaji osim (to) je zaista on spomenuo da je on naao Adema u najbliem nebu i Ibrahima u estom nebu. Rekao je Enes: Pa poto je proao Dibril sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Idrisa, rekao je (Idris): irina (beskrajna) sa dobrim vjerovijesnikom i dobrim bratom (Dobro doao, dobri vjerovijesnie i dobri brate!). Pa sam rekao: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Idris. Zatim sam proao pokraj Musa-a, pa je rekao: Dobro doao, dobri vjerovijesnie i dobri brate! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Musa. Zatim sam proao pokraj Isa-a, pa je rekao: Dobro doao, dobri brate i dobri vjerovijesnie! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Isa. Zatim sam proao pokraj Ibrahima, pa je rekao: Dobro doao, dobri vjerovijesnie i dobri sine! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Ibrahim, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu ihab: izvijestio je mene Ibnu Hazm da Ibnu Abas i Ebu Habbete Ensarijevi

govorae: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Zatim je popeo mene dok sam se pokazao (tj. uzdigao, popeo) zbog (jedne) uzviice (tj. dok sam se popeo na jednu takvu uzviicu, visiju, povrinu da) ujem u njoj kripu (um, glas, ton) pera (koja piu, odnosno kojima aneli piu sudbinu ljudi). Rekao je Ibnu Hazm i Enes, sin Malika,: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je propisao (stavio u dunost) Allah mojoj sljedbi (mojim pristaama) pedeset molitava, pa sam se vraao s time dok sam prolazio (tj. naiao) na Musa-a, pa je on rekao: ta je propisao Allah tebi na tvoju sljedbu? Rekao sam: Pedeset molitava. Rekao je: Vrati se k Tvome (tj. svome) Gospodu (i moli da smanji broj molitava), pa zaista tvoja sljedba nee moi to (da izvrava), pa je vratio mene. Pa je skinuo (oprostio Allah d..) pola njih (tj. molitava). Pa sam se vratio k Musa-u. Rekao sam: Skinuo je pola njih. Pa je rekao: Vrati se svome Gospodu, pa tvoja sljedba nee moi (izdrati). Pa sam se vratio pa je snizio pola njih (tj. od polovine pola je oprostio), pa sam se vratio k njemu pa je rekao: Vrati se k svome Gospodu, pa tvoja sljedba nee moi (podnijeti) to. Pa sam se vratio Njemu, pa je rekao: Ona (molitva) je pet (puta u jednom danu i noi), a ona je (nagraena kao da je) pedeset (puta obavljena u jednom danu i noi); nee se mijenjati govor kod Mene. Pa sam se vratio k Musa-u pa je rekao: Vrati se svome Gospodu. Pa sam rekao: Stidim se (tj. Postidio sam se ve) od moga Gospoda. Zatim je iao (Dibril) sa mnom (tj. Zatim je odveo mene) dok je dopro (tj. doao) sa mnom ka lotosu kraja (ka stablu lotosa koji je na koncu, kraju, zavretku - ali o kakvom se tu radi zavretku, o kraju i koncu ega se misli, tano se ne zna). A pokrile su ga (lotosovo stablo) boje, ne znam kakvo je ono. Zatim sam se uveo (tj. uveden sam u) raj, pa kadli u njemu ogrlice bisera (ili: gomile bisera), i kadli zemlja (praina) njegova je mous (mosu)." PRIAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Saliha, sina Kjejsana, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, majke vjernika, rekla je: Propisao je Allah molitvu (onda) kada ju je propisao po dva rekj'ata (saginjanja, naklona) u prisutnosti (doma, kod kue) i putovanju, pa se ustanovila (uvrstila na tome) molitva putovanja, a povealo se je u molitvi prisutnosti (tj. kada se nije na putovanju nego kod kue). GLAVA dunosti (obavljanja) molitve (bivi) u odjeama (tj. obuen), i (GLAVA razjanjenja znaenja) govora Allaha, On je uzvien: "..... uzmite va nakit kod svake bogomolje (kod svakog mjesta gdje se pada niice; ili: kod svakog padanja niice)....", i (GLAVA onoga) ko je klanjao ogrui se (pokrivajui se, umotavajui se) u jednu odjeu (haljinku). A spominje se od Selemeta, sina Ekjve'a, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zakopavae ga (ogrta, odjeu, koulju) i da sa trnom (tj. makar se zakopao jednim trnom ako nema dugmeta, puceta ili ta drugo)." U njegovom lancu je razmatranje (tj. U pogledu seneda - lanca ljudi koji su prenijeli taj hadis, postoji spor, neslaganje). I (glava onoga) ko je klanjao u odjei koja je (i takva da) je polni odnos vrio u njoj (bivi obuen u nju, moe klanjati poslije toga u njoj sve dotle) dok nije vidio u njoj (ili: na njoj) neprijatnost (tj. neistou). I zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ne obilazi (da ne ophodi u hodoau) kuu (Allahovu, tj. Kjabu nijedan ovjek) go (nag, a to su inili idolopoklonici). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ibrahima, od Muhameda, od Umu Atije, rekla je:

Zapovjedilo se nama da izvedemo ene u mjesenici (na) dan dvaju (godinjih) praznika i zastrte (tj. i da izvedemo djevojke koje su ve stavljene u svojim domovima iza zavjesa, zastora prilikom dolaska, posjete neroaka) pa (da) prisustvuju skupu muslimana i njihovoj molbi (koji upuuju Uzvienome Allahu). A odstranjivale su se ene u mjesenici od njihova mjesta gdje se klanja (tj. stajale su malo podalje). Rekla je (jedna) ena: O poslanie Allaha, jedna (tj. neka od) nas nema svoga ogrtaa. Rekao je: "Neka obue (navue) njoj njezina drugarica od svoga ogrtaa." A rekao je Abdullah, sin Reda-a, priao nam je Imran, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Sirina, rekao je: priala nam je Umu Atija (rekla je:): ula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da kae) ovo (tj. navedeni hadis). GLAVA vezanja pokrivaa (omotaa kojim je omotano, pokriveno tijelo) na potiljku u molitvi (tj. pri stupanju u molitvu). A rekao je Ebu Hazim (priajui) od Sehla: Klanjali su sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, veui oni svoje pokrivae na svoja ramena (na svojim ramenima, iznad svojih ramena). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: priao mi je Vakid, sin Muhameda, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je: Klanjao je Dabir u (jednom) pokrivau, ve je svezao njega od (tj. na strani) prema svome potiljku (zatiljku), a njegove odjee su stavljene na (drvenoj, trononoj i kupastoj) vjealjki. Rekao je njemu (jedan) govornik (tj. neko): Ti klanja u jednom (jedinom) pokrivau?! Pa je rekao (Dabir): Napravio sam to samo zato (da) me vidi glupan (budala) kao (to si) ti. A koji (od) nas (je bio u takvom imovnom stanju da) su bile njemu dvije odjee (tj. da je imao dvije odjee, dva haljineta) na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio? PRIAO NAM JE Mutarif Ebu Mus'ab, rekao je: priao nam je Abdurahman, sin Ebul-Mevalije, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je: Vidio sam Dabira, sina Abdullaha, klanja u jednoj odjei, i rekao je: vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja u (jednoj) odjei. GLAVA molitve (klanjanja) u jednoj odjei omotavajui se (pokrivajui se) njom. Rekao je Zuhrija u svome hadisu (tj. u hadisu koji je on priao): pokriva (sebe) je opasiva (sebe, ogrnjiva sebe), a on je (onaj) koji je poprijei (unakrsti) dvije strane njega (pokrivaa) na svoja dva ramena, a ono je obuzimanje (zauzimanje) njegovih dvaju ramena (tj. rije "multehif - pokriva sebe" oznauje takav postupak kojim se ovjek ogrne haljinkom preko ramena na taj nain to kraj haljinke ispod lijeve ruke prebaci na desno rame i provue ispod desne ruke pa stavi na prsa, a kraj haljinke ispod desne ruke prebaci na lijevo rame i provue ispod lijeve ruke pa stavi na prsa i onda oba kraja svee). Rekao je (Buharija): rekla je Umu Hani'a: Pokrio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom) odjeom (haljinkom, haljinetom) i poprijeio je (unakrstio je) njezine dvije strane (njezina dva kraja) na svoja dva ramena.

PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, rekao je: priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Umera, sina Ebu Selemeta, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u jednoj odjei, ve je poprijeio njezine strane (krajeve). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: priao mi je moj otac od Umera, sina Ebu Selemeta, da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja u jednoj odjei u sobi Umu Selemete, ve je bacio njezina dva kraja (dva kraja odjee) na svoja dva ramena. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegova oca da je Umer, sin Ebu Selemeta, izvijestio njega, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja u jednoj odjei omotavi se njome u sobi Umu Selemete stavivi njezina dva kraja na svoja dva ramena. PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: priao mi je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, da je Ebu Murrete, slobodnjak Umu Hani'e, keri Ebu Talibove, izvijestio njega da je on uo Umu Hani'u, kerku Ebu Taliba, (da) ona govori: Otila sam k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine osloboenja, pa sam ga nala (a on) se kupa, a Fatima, njegova ki zastire ga. Rekla je (dalje Umu Hani'a): Pa sam ga pozdravila. Pa je rekao: "Ko je ova?" Pa sam rekla: "Ja sam Umu Hani', ki Ebu Taliba." Pa je rekao: "Dobro dola Umu Hani'o!" Pa poto je dovrio svoje kupanje, stao je pa je klanjao osam rekata (naklona, saginjanja) pokrivi se (tj. omotavi se) u jednu odjeu. Pa poto je otiao (sa molitve, tj. poto je zavrio klanjanje), rekla sam: "O poslanie Allaha, tvrdio je sin moje majke da je on (tj. da e biti on) ubica (jednog) ovjeka (to) sam ga zatitila (tj. ovjeka kojega sam ja zatitila, a taj ovjek je): omsica (taj-i-taj), sin Hubejreta (od druge ene, a ne od Umu Hani'e, kako neki istoriari kau, jer je Hubejrete bio mu Umu Hani'e)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve smo zatitili (svakoga onoga) koga si ti zatitila, o Umu Hani'o." (Rijei Umu Hani'e "tvrdio je sin moje majke", a to znai moj roeni brat, te se rijei odnose na Aliju.) Rekla je Umu Hani'a: A to je (bilo malo kasnije) jutro. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta da je (jedan) pitalac (ispitiva, raspitiva) pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o molitvi u jednoj odjei, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar za svakoga vas (postoje, tj. A zar svaki od vas ima) dvije odjee (dva haljineta)."

GLAVA: Kada klanja u jednoj odjei, pa neka uini (tj. pa neka stavi krajeve odjee) na svoja dva ramena.

PRIAO NAM JE Ebu Asim od Malikja, od Ebu Zinada, od Abdurahmana A'reda, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee klanjati (tj. Neka ne klanja) nijedan (od) vas u jednoj odjei (na taj nain da) nije na njegova dva ramena nita (od odjee stavio)." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od 'Ikjrimeta, rekao je: uo sam ga, ili: bio sam ga pitao (to kae Jahja da je uo, ili da je bio pitao 'Ikjrimeta), rekao je ('Ikjrimete): uo sam Ebu Hurejreta (a on) govori: svjedoim da sam ja uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a on) govori: "Ko klanja u (jednoj) odjei, pa neka poprijei (unakrsti) njezina dva kraja." GLAVA: Kada je odjea tijesna. PRIAO JE NAMA Jahja, sin Saliha, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, rekao je: pitali smo Dabira, sina Abdullaha, o molitvi u jednoj odjei, pa je rekao: Izaao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja, pa sam doao (jedne) noi zbog neke svoje stvari (zbog nekog svoga posla), pa sam ga naao (a on) klanja, a na meni je (bila) jedna odjea, pa sam ogrnuo (omotao) njom i klanjao sam (primaknuvi se) k njegovoj strani (tj. do njega, uz njega). Pa poto je otiao (tj. dovrio klanjanje), rekao je: "ta je nono putovanje (tj. ta te je nagnalo, natjeralo na ovo nono putovanje), o Dabire?" Pa sam ga izvijestio o svojoj potrebi. Pa poto sam dovrio, rekao je: "ta je ovo ogrtanje (omotavanje) koje sam (ja) vidio?" Rekao sam: "Bilo je (ono ime sam se ogrnuo samo jedna) odjea." Rekao je: "Pa ako je prostrana, pa pokri se (ogrni se, omotaj se) njome, a ako je tijesna, zastri se (zamotaj se, zamotaj donji dio tijela) njome." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao mi je Ebu Hazim od Sehla, rekao je: Klanjae (neki) ljudi sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, svezavi oni njihove (tj. svoje) plahte (arafe kojima su pokrili svoja tijela) na svoje vratove kao oblik djece (tj. poput djece, kao to se djeci veu haljine iza vrata). A rekao je (Muhamed a.s., ili Bilal ili neko drugi po Muhamedovoj a.s. zapovjedi) enama: "Ne diite svoje glave (sa tla kada ste na seddi - u poloaju niice u molitvi sve dotle) dok se izjednae ljudi (tj. dok se ne usprave) sjedei oni." (Reeno je enama da se ne diu sa sedde - iz poloaja niice u molitvi dok se ljudi, koji se obavezno nalaze u prednjim redovima, ne dignu iz toga poloaja i ne sjednu - to je nareeno enama zbog toga da ne bi ugledale sramotne dijelove tijela onih ljudi koji su u poloaju niice, a odjea im je kratka, kratki su im arafi, plahte kojima su zastrli tijela, a gaa nemaju.) GLAVA molitve u sirijskom ogrtau (dakle u ogrtau koji su izradili, napravili nemuslimani, jer za ivota Muhameda a.s. u Siriji nije bilo muslimana).

A rekao je Hasan: U odjeama (to) ih je otkao (proizveo, izradio) magiar (pripadnik magiarske, arobnjake vjere) nije vidio (tj. ne vidi on, Hasan nikakve) tete (nikakvog grijeha). A rekao je Ma'mer: Vidio sam Zuhriju oblai (jednu odjeu) od odjea Jemena to se je bojila (farbala) mokraom. A klanjao je Alija u neubijeljenoj odjei (tj. u sirovoj odjei koja je otkana, izraena i nije nimalo ureivana ni prana vodom). PRIAO NAM JE Jahja, rekao je: priao nam je Ebu Muavijete od 'Amea, od Muslima, od Mesruka, od Mugireta, sina u'beta, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je rekao: "O Mugirete, uzmi (malu konu) posudu (za vodu, tj. feldflau, uturu)." Pa sam je uzeo. Pa je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i iao je tako daleko) dok se je sakrio od mene, pa je izvrio (obavio) svoju nudu, a na njemu je (bio) sirijski ogrta. Pa je otiao (tj. Pa je poeo) da izvadi svoju ruku iz njezina rukava (tj. iz rukava dube - ogrtaa) pa je bila tijesna, pa je izvadio svoju ruku iz (tj. ispod) donjeg (kraja) nje, pa sam ljevao (vodu) njemu, pa se on oistio svojim ienjem za molitvu, i potrao je svoje dvije obue (tj. mestve cipele), zatim je klanjao. GLAVA odvratnosti ogolienja sebe u molitvi. PRIAO NAM JE Metar, sin Fadla, rekao je: priao nam je Revh, rekao je: priao nam je Zekerija, sin Ishaka, rekao je: priao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, pria da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prenaae sa njima kamenje za Kja'bu, a na njemu je njegov zastira (araf - plahta kojom je zastro, pokrio svoje tijelo). Pa je rekao njemu Abas, njegov stric: "O sine moga brata (tj. O bratiu), da se skinuo (tj. to nisi skinuo) svoj zastira pa stavio na svoja dva ramena pod kamenje (bilo bi ti lake)." Rekao je: Pa je skinuo njega pa ga je stavio na svoja dva ramena pa je pao onesvijeten, onesvijeen (zbog stida). Pa se nije vidio (nije vien) poslije toga go (nag), pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA molitve u koulji, i alvarama (dugakim gaama, pantalonama), i kratkim alvarama i kaftanu (dugakom kaputu). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, rekao je: Ustao je (jedan) ovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je pitao o molitvi u odjei jednoj (u jednom haljinetu), pa je rekao: "A zar svaki (od) vas nalazi (ima) dvije odjee?" Zatim je pitao (jedan) ovjek Umera pa je rekao: Kada je proiri Allah, pa (i vi) opirite (proirite). Skupio je (Sastavio je, tj. sastavie, neka sastavi) ovjek na sebe (na sebi) svoje odjee (tj. vie komada odjee). Klanjao je (tj. Klanjae, Neka klanja) ovjek u zastirau i ogrtau; u zastirau i koulji; u zastirau i kaftanu; u alvarama i ogrtau; u alvarama i koulji; u alvarama i kaftanu; u kratkim alvarama i kaftanu; u kratkim alvarama i koulji. Rekao je: I mislim (da) je (jo) rekao: u kratkim alvarama i ogrtau.

PRIAO NAM JE Asim, sin Alije, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zuejb od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, rekao je: Pitao je (jedan) ovjek poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "ta oblai nastupljiva (na sveto tlo u svetim mjesecima)?" Pa je rekao: "Nee obui koulju, a ni alvare, a ni plat sa kapuljaom (kukuljicom), a ni odjeu (to) ju je dotakao afran, a ni uto drvo (uto rastinje od kojega se dobiva uta boja za bojenje tkanina). Pa ko nije naao dvije obue (plitke dvije cipele), pa neka obue dvije obue (mestve, tj. duboke cipele, cipele sa grliima) i neka odsijee njih dvije (tj. neka im odsijee grlie tako) da budu njih dvije nie od dva lanka (noge, tj. nogu)." A od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (ovome hadisu se pria). GLAVA (onoga) to se pokriva od sramote (sramnoga dijela tijela, tj. GLAVA u kojoj se objanjava o sramnom dijelu tijela to se pokriva, to ga treba pokriti). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ebu Seida Hudrije da je on rekao: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zamotavanje tvrdog (naina), i (zabranio je) da se zamota (sjedei, sjedavi na zadnjicu, a uspravivi cjevanice ispod koljena, da se u takvom poloaju zamota) ovjek u jednu odjeu (a da) nije na njegovom spolovilu (spolnom organu) od nje (odjee) nita. (Izraz "itimalus - sammai", koji je preveden sa "zamotavanje tvrdog naina", komentatori tumae na dva naina. Jeziari polaze od osnovnog znaenja rijei "sammau", a ta rije znai: gluha. A jo se rekne "sahretun sammau - gluha stijena" u smislu tvrdi kamen, a zato se stijena tako naziva to u njoj nema nikakve rupe ni prolaza, pa je prema tome zamotavanje tijela zvano "itimalus - sammai" takvo zamotavanje tijela gdje se tijelo, raunajui tu i ruke, zamota tako da se ne mogu ruke izvui i promoliti po potrebi, a to na kraju znai: zamotavanje u ogrta koji nema rukava ni otvora za ruke pa ovjek izgleda kao obla stijena koja nema na sebi rupe. Ovaj e se hadis u iduem tekstu jo pojavljivati pa e se doslovno i prevoditi "zamotavanje gluhe (oble stijene)". Pravnici kau: "Itimalus - sammai" je takvo zamotavanje, pokrivanje tijela u kojem ovjek baci pokriva na jedno rame samo, pa mu, dakle, druga polovina tijela ostane otkrivena, i, kada nema nita na tijelu osim toga pokrivaa, onda e mu se vidjeti sramni dio tijela od one druge polovine tijela na kojoj nema ogrtaa; ili na koju nije dobro navuen ogrta. To su dva najizrazitija tumaenja navedenog izraza.) PRIAO NAM JE Kabisatu, sin Ukbeta, rekao je: priao nam je Sujan od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dvije (vrste) prodaje (prodavanja): doticanje i bacanje (dva naina prodaje predislamskih Arapa: doticanjem odjee kupac je gubio pravo da je razgleda i morao ju je kupiti; bacanjem haljine ili slinog pred kupca smatralo se da je kupac obavezan da je kupi i ako jo nije bio donio konanu odluku i pristanak da li e pristati na ugovaranu cijenu, ili: bacanjem kamenia od strane kupca na robu, prodava je morao da proda kupcu robu po cijeni koju je kupac ugovarao makar da prodava jo nije bio pristao na ugovorenu cijenu); i (zabranio je) da se zamota (da se ovjek ogrne na nain) gluhe (oble stijene) i da se zamota ovjek (sjedei uspravljenih cjevanica od nogu) u jednu odjeu.

PRIAO JE NAMA Ishak, rekao je: priao nam je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je sin brata (tj. brati) Ibnu ihaba od svoga strica-amie (Ibnu ihaba), rekao je: izvijestio me Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: Poslao me Ebu Bekjr u tom hodoau (tj. u hodoau prije oprotajnog hodoaa) u objavljivaima (tj. u grupi objavljivaa na) dan klanja (rtava da) objavimo u Mini (na Mini) da nee hodoastiti (ili: da ne hodoasti) poslije (te) godine (nijedan) idolopoklonik, i da nee obilaziti (ili: i da ne obilazi) Kuu (tj. Kjabu nijedan ovjek bivi ili ako je) go (nag). Rekao je Humejd, sin Abdurahmana: Zatim je poslao (za Ebu Bekjrom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, pa mu je zapovjedio da objavi "Osloboenje" (tj. suru, poglavlje Kur'ana koje se zove "Bera'etun - Osloboenje", jer se u tom poglavlju saopava, saoptava da se muslimani oslobaaju ugovora kojeg su bili sklopili sa idolopoklonicima). Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je objavio sa nama Alija (tu suru - poglavlje Kur'ana i raskidanje ugovora) u stanovnicima (tj. meu stanovnicima) Mine (na) dan klanja (rtve): Nee hodoastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik, i nee obilaziti (ophoditi, hodoastiti) Kuu (Kjabu nijedan ovjek) go (nag pa makar bio i musliman jer je bio obiaj idolopoklonika da hodoaste goli). GLAVA molitve bez ogrtaa (bez gornje odjee, kaputa, mantila). PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibnu EbulMevali, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je: Uniao sam Dabiru, sinu Abdullaha, a on klanja u (jednoj) odjei pokrivi se njom, a njegov ogrta je stavljen (na neto, tj. nije na njemu). Pa poto je otiao (sa molitve, tj. poto je zavrio molitvu), rekli smo: "O Ebu Abdullahu, klanja, a tvoj ogrta stavljen (osim tebe, tj. klanja bez ogrtaa)." Rekao je: "Da. Volio sam da me vide neznalice kao (to ste) vi. Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja tako (ovako)." GLAVA (onoga) to se spominje o stegnu (u vezi stegna, bedra, buta). A prenosi se od Ibnu Abasa, i Derheda i Muhameda, sina Daha, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: Stegno je sramota (sramni dio tijela). A rekao je Enes: Otkrio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje stegno. A hadis Enesa je poduprtiji (tj. sened je njegov ljepi, pa je zbog toga jai), a hadis Derheda je obuhvatniji (predostroniji) da se izae iz njihovoga protivrjeja. A rekao je Ebu Musa: Pokrio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva koljena (u) asu (kada) je uniao Usman. A rekao je Zejd, sin Sabita: Spustio je (jedanput objavu) Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je (u tom asu bilo naslonjeno) na mome stegnu, pa mi je dotealo (tako) da sam se pobojao da e (njegovo stegno) zdrobiti (samliti, samljeti) moje stegno. PRIAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ulejeta, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (protiv stanovnika) Hajbera, pa smo klanjali kod nje (kod tvrave Hajbera) molitvu jutra (jutarnju molitvu) u (predosvitni) sumrak (mrak, sumrak pred svitanje).

Pa je (poslije molitve) zajaio, zajahao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zajaio je Ebu Talhate, a ja sledstvenik (sujaha, tj. a ja sam uzjahao na istu jahau ivotinju ozadi, iza) Ebu Talhata. Pa je natjerao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u uliicu Hajbera, a zaista moje koljeno zaista dotie se stegna vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je otkrio pokriva (zastira, donju haljinku) sa svoga stegna (tako) da ja zaista gledam k bjelini stegna vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je uniao (u) mjesto (ili: u tu varoicu, u grad), rekao je: "Allah je vei (od svega, tj. Allah je velik)! Sruio se Hajber! Zaista mi kada saemo (padnemo, odsjednemo) u prostor (izmeu kua nekog) naroda, pa loe je (zlo je osvanulo) jutro opomenutima." Rekao je nju (tu rije ili reenicu) triput. Rekao je (Enes jo i ovo): I izaao je narod (Hajbera) ka svojim radovima (na njivama, a nisu se nadali da e ih muslimani iznenaditi) pa su rekli: "Muhamed!" Rekao je Abdul-Aziz: A rekli su neki (od) naih drugova (pripovjedaa, tj. dodali su u pripovjedanju jo rije): i petodjel, namjerava (misli pod tom rijei) vojsku. (Hoe da se kae da je neki pripovjeda kazao da su Hajberani rekli: Muhammedun vel hamisu - Muhamed i petodjel! Pod petodjelom se misli vojska. Vojska se naziva "hamis petodjel" jer ima pet dijelova, odjeljenja: prethodnicu (izvidnicu), zatitnicu, glavninu (sredinji dio), desno krilo i lijevo krilo. U nedostatku drugoga izraza rije "hamis" je prevedena neuobiajenom kovanicom "petodjel".) Rekao je (Enes dalje): Pa smo je pogodili (tj. osvojili smo tu tvravu) silom (pobjedom). Pa se skupio plijen (tj. zarobljenici). Pa je doao Dihjete pa je rekao: "O vjerovijesnie Allaha, daruj mi (jednu) djevojku (ili: robinju) od plijena (ili: od zarobljenika)." Rekao je: "Otii, pa uzmi (jednu) djevojku (robinju, tj. zarobljenicu)." Pa je uzeo Safiju, ker Hujejja. Pa je doao (jedan) ovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O vjerovijesnie Allaha, darovao si Dihjetu Safiju, ker Hujejja, gospodaricu (kneginju plemena) Kurejzata i Nedira. Nije dobra (Ne pristoji ona nikome drugome) osim tebi." Rekao je: "Pozovite ga s njom." Pa ju je doveo. Pa poto je pogledao (bacio pogled) k njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Uzmi djevojku (robinju) od plijena (od zarobljenitva neku drugu) osim nje." Rekao je (Enes): Pa je oslobodio nju (Safiju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i oenio se njom (i uzeo je za enu sebi nju nakon njezinog putanja na slobodu). Pa je rekao njemu (Enesu) Sabit: "O Ebu Hamzete (to je Enesov nadimak), ta je omirazio nju (tj. ta joj je dao; ili: oznaio, kao miraz, priju, vjenani dar, otkup za nevjestu)?" Rekao je: "Osobu nje (same, tj. dao joj je njezinu osobu, njezinu linost), oslobodio je nju (pustio na slobodu), i oenio se njom." ak (tj. Te) kada je bio u putu, opremila (spremila) je nju za njega (njemu) Umu Sulejma, pa je odvela (sveano) nju njemu (uz pratnju u jednom dijelu) od noi. Pa je osvanuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mladoenja (ili: osvanuo je prireivaem svadbe, priredio je svadbu, svadbeni ruak), pa je rekao: "Ko (je takav da) je kod njega (neka) stvar (tj. Ko ima neto od jela, hrane), pa neka ju donese." I prostro je kou (na kojoj se izvrava pogubljenje kanjenih, ali ovdje je upotrebljena ta koa kao ilim za sakupljanje priloga za pravljenje svadbenog ruka), pa je poeo ovjek (tj. ljudi, da) donosi datule, i poeo je ovjek (da) donosi maslo, rekao je (Abdul-Aziz): i mislim ga (Enesa da) je ve spomenuo (jo i) prekrupu. Rekao je: Pa su izmjeali mjealinu (tj. nainili su jelo zvano "hajs", to je prevedeno izrazom "mjealina", a to se jelo pravi od datula, mlijeka i masla, a nekad se mjesto mlijeka stavi brano ili prekrupa - bungur) pa je bila ("mjealina") gozbom (tj. svadbeni ruak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA: U koliko (komada) od odjea klanja ena (tj. U koliko komada odjee treba da se obue ena kada hoe da klanja)? A rekao je 'Ikrimete: Da je sakrila (tj. Kad bi sakrila) svoje tijelo u (jednoj) odjei, zaista bih dozvolio njega (tj. takav postupak). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aia rekla: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae (vie puta molitvu u) zoru, pa prisustvovae sa njim (neke) ene od vjernica, omotavajui se one (po glavi i tijelu) svojim platnima (zastiraima) od vune ili svile), zatim se vraae ka svojim kuama, ne prepozna ih (ni) jedan (ovjek, niko). GLAVA: Kada je klanjao u odjei (koja) ima znakove (tj. are, crte, slike po sebi); i gledao je u njen znak (sliku). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: priao nam je Ibnu ihab, od Urveta, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (crnoj etvorougaonoj) haljini (koja) je imala znakove (are, crte, slike), pa je (se) zagledao u njezine znakove (slike jednim) pogledom. Pa poto je otiao (sa molitve, tj. poto je svrio klanjanje), rekao je: "Odnesite ovu moju haljinu k Ebu Dehmu, i donesite mi (bez ara, bez slika grubo) oblailo (odjeu) Ebu Dehma, pa (tj. jer) zaista je zabavila mene (ova haljina sa slikama, tj. odvratila je moju panju) od moga klanjanja (od moje molitve)." (Kae se da "enbidanijejjetun" znai i "haljina iz mjesta Enbidan", pa bi se moglo prevesti i ovako: .....i donesite mi enbidanisku haljinu Ebu Dehma, pa.... Veli se da je Ebu Dehm bio poklonio Muhamedu a.s. onu haljinu sa slikama, pa mu je Muhamed a.s. povraa zbog navedenog razloga, ali mu trai tu drugu vrstu haljinke da ga ne bi uvrijedio vraanjem prvi puta poklonjene haljine.) A rekao je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gledae ja u njezin znak (u njezinu sliku), a ja sam u molitvi, pa se plaim da me zavede (da me ne zavede, da me ne omete)."

GLAVA: Ako je klanjao u odjei, iaranoj (ili izvezenoj) krievima (krstovima) ili slikama, da li e se pokvariti njegova molitva? I (GLAVA onoga) to se zabranjuje od toga.

PRIAO NAM JE Ebu Mamer Abdullah, sin Amra, rekao je: priao nam je AbdulVaris, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je: Bio je (jedan tanak izvezen, tj. aren) zastor (koji je pripadao) Aii, zastirala je ona njime stranu svoje sobe, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ukloni (Odstrani) od nas ovaj svoj zastor (zavjesu), pa zaista on (je takav, primamljiv da) neprestano (njegove) slike se pojavljuju u mojoj molitvi (u mome klanjanju)." GLAVA (onoga) ko je klanjao u razrezanom (otvorenom) ozadi (iza, ozada) kaftanu (od) svile, zatim ga je skinuo (svukao). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: Poklonio se (Darovao se) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (razrezan, otvoren ozad) kaftan (od) svile, pa ga je obukao pa je klanjao u njemu, zatim je otiao (sa molitve, klanjanja) pa ga je skinuo estokim skidanjem kao (onaj) koji mrzi njega (taj kaftan), i rekao je: "Ne treba ovo za bogobojazne (tj. Ne treba ovo bogobojaznima)." GLAVA molitve u crvenoj odjei. PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: priao mi je Umer, sin Ebu Zaideta, od 'Avna, sina Ebu Duhajfeta, od njegovoga oca (Ebu Duhajfeta), rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u crvenoj kupoli (kubetu) od koe (a to, vjerovatno, znai u atoru od crvene koe koji je imao okrugao oblik kao kupola), i vidio sam Bilala (a on) je uzeo vodu (za ienje) poslanika Allah a, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio sam ljude natjeu se (hite, lete) toj vodi, pa ko je pogodio (tj. ugrabio, dobio) od nje neto, potrao se je (pomazao se) njom, a ko nije pogodio od nje nita, uzeo je od vlanosti (od mokrine) ruke svoga druga. Zatim sam vidio Bilala uzeo je (jedan) tap pa ga je zabo (u zemlju), i izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u crvenom ogrtau uzvrui (zavrui, zavrnuvi) skute, (pa) je klanjao (okrenuvi se) k (tom) tapu sa ljudima (podnevnu molitvu) dva rekata (naklona), i vidio sam ljude i ivotinje prolaze ispred (toga) tapa. GLAVA molitve u (tj. na) ravnim krovovima, i govornici (katedri) i drvetu (daski od drveta). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A nije vidio Hasan (Basrija) tete (grijeha u tome) da se klanja na ledu i mostovima (vijaduktima) i ako (tj. premda) je tekla (tj. premda tee u istom asu) ispod njih (mostova) mokraa, ili iznad njih (tj. po njima, nad njima) ili ispred njih kada je izmeu njih dva (izmeu klanjaa i izmeu mokrae) zastor (prepreka, pregrada). A klanjao je Ebu Hurejrete na tavanu (ili: na ravnom krovu) damije (bogomolje obavljajui svoju molitvu zajedno) sa molitvom predvodnika (u molitvi - imama). A klanjao je Ibnu Umer na snijegu.

PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Ebu Hazim, rekao je: pitali su Sehla, sina Sa'da: Od koje stvari (tj. Od ega) je govornica (damije Muhameda a.s.)? Pa je rekao: Nije ostao sa (tj. meu) ljudima (na ivotu ovjek) znaniji od mene. Ona je od tamariska (ili: od tamarinda iz mjesta, ili ume zvane) Gabe (na putu od Medine prema Siriji). Napravio je nju (govornicu; govornica je u tj. na arapskom enskog roda) omsica (taj-i-taj), slobodnjak (ene) omsice (te-i-te) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I stao je na nju (govornicu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je napravila i postavila se, pa se okrenuo Strani (tj. Kjabi), veliao je (Allaha, tj. rekao je "Allahu ekjber - Allah je velik"), i stali su ljudi iza njega. Pa je (on) uio (itao naizust, napamet iz Kur'ana poglavlja) i naklonio se (sageo se, pregeo se, nagnuo se po sredini tijela uhvativi se rukama za koljena) i naklonili su se ljudi iza njega, zatim je podigao svoju glavu, zatim se vratio natrake (sa govornice) pa je pao niice (tj. spustio je glavu) na zemlju. Zatim se povratio k govornici, zatim je uio, zatim se naklonio, zatim je podigao svoju glavu, zatim se vratio natrake dok (tj. te) je pao niice zemlji (na zemlju). Pa ovo je njegovo stanje (obiaj, tj. postupak). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Alija, sin Abdullaha: pitao me Ahmed, sin Hanbela, smilovao mu se Allah!, o ovome hadisu (pa) je rekao: Pa sam htio samo (to da utvrdim) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio vii (na uzdignutijem mjestu) od ljudi, pa nema tete (grijeha) da bude imam (predvodnik u molitvi) vii (na viem mjestu) od ljudi sa ovim hadisom (tj. prema ovome hadisu, ako se posluimo sa ovom hadisom kao podlogom). Rekao je (Alija): pa sam rekao (Ahmedu, sinu Hanbela): "Zaista Sufjan, sin Ujejneta, pitae se (bivao je, bio je pitan) o ovome mnogo, pa nisi ga uo od njega (tj. pa zar ga nisi uo od njega?)." Rekao je (Ahmed): "Ne. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: priao nam je Jezid, sin Haruna, rekao je: izvijestio nas je Humejd Tavil (Dugi) od Enesa, sina Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pao sa konja, pa se je zgulila (sadrijela, izgrebala) njegova potkoljenica, ili njegovo plee. I zakleo se od svojih ena (da e se sustegnuti, da im nee ulaziti jedan) mjesec. Pa je sjeo u (izboenoj, nadvjesitoj) sobi za njega (tj. to ju je imao), njezine stepenice su od debala. Pa su mu doli njegovi drugovi (da) ga posjete, pa je klanjao s njima sjedei, a oni su stajai (tj. a oni su stajali). Pa poto je pozdravio (predao selam po zavretku klanjanja), rekao je: "Uinio se je (tj. Postavio se) predvodnik (u molitvi - imam) samo radi (toga da) se predvodi njima (da se ide s njime, tj. da se ini sve u molitvi ono to i on ini, i onako kako on ini), pa kada velia (Allaha, tj. kada izgovori "Allahu ekjber"), pa veliajte, a kada se naklonio (naklonuo), pa naklonite se, a kada je pao niice, pa padnite (spustite se) niice, a ako klanja stojei, pa klanjajte stojei." I siao je (izaao je iz sobe) poslije dvadeset i devet (dana), pa su rekli: "O poslanie Allaha, zaista ti si se zakleo mjesec (dana da nee izlaziti)", pa je rekao: "Zaista mjesec (ovaj) je dvadeset i devet (dana)."

GLAVA: Kada je pogodila (dotakla) odjea klanjaa njegovu enu (u asu) kada je pao niice. PRIAO NAM JE Museded od Halida, rekao je: priao nam je Sulejman ejbanija od Abdullaha, sina edada, od Mejmunete, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vie puta u takvoj prilici da) klanja, a ja sam prema njemu, i ja sam ena u mjesenici, i esto (ili: i ponekad) je pogodila (dotakla) mene njegova odjea kada je pao niice. Rekla je: I klanjae (on) na (malom) sagu (uskom ilimetu od palmina lia; ili: na maloj hasuri, rogozini, rogoini - to znai "humretun"). GLAVA molitve na prostirki (prostirci, rogoini). A klanjao je Dabir i Ebu Seid u (ili: na) brodu stojei. A rekao je Hasan: Klanjae stojei dok nije teko (tj. dok ne bude kakve potekoe od tvoga klanjanja) na tvoje drugove, kolae (okreae se) sa njom (laom, brodom), a osim (takvog poloaja, tj. a ako nisi u takvom poloaju i mogunosti da svojim klanjanjem stojei ne pravi smetnje drugovima) pa sjedei (klanjaj). PRIAO NAM JE Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, da je njegova baka (baba, nena, majina ili oeva mati) Mulejkja pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela (to) ga je nainila (spravila) za njega, pa je jeo od njega (od toga jela neto), zatim je rekao: "Ustanite, pa (da) klanjam za vas (tj. vama kao predvodnik - imam)." Rekao je Enes: Pa sam ustao ka jednoj prostirki (hasuri - rogoini to) je naa (bila, tj. to smo je imali), ve je pocrnula, pocrnila (mnogo) od duljine to se je oblaila (tj. od duge upotrebe, od dugog steranja), pa sam je poprskao vodom. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam se uredao (stao sam u red) sa siroetom iza njega, a starica je (stajala) iza nas. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (s) nama (molitvu od) dva naklona (rekjata), zatim je otiao. GLAVA molitve na (malenoj, kratkoj) rogoini, rogozini (hasurici). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Sulejman ejbanija od Abdullaha, sina edada, od Mejmunete, rekla je: Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae na hasurici (na maloj rogozini). GLAVA molitve na postelji (dueku). A klanjao je Enes na svojoj postelji. A rekao je Enes: Klanjasmo (tj. Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa padne niice (na seddu) jedan (od) nas na svoju odjeu. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

Spavae ja (Spavala sam) pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moje dvije noge su u njegovoj Strani (tj. poprijeene u odnosu na pravac kuda se okree Kjabi), pa kada je pao niice (na seddu), dodirnuo me je (rukom da sklonim noge), pa sam skupila (sklonila) svoje dvije noge, pa kada je ustao, razastrla (pruila) sam njih dvije (noge). Rekla je: A kue tada (oskudijevae u mnogo emu tako da) nije u njima svjetiljki (bilo, a to znai da je Aia bila leala budna, ali poto nije bilo svjetiljki, nije u mraku vidjela kada e Muhamed a.s. pasti niice - na seddu pa da ona skloni noge, nego ju je on svaki puta morao dodirom upozoriti da odmakne noge. Iz ovoga se moe zakljuiti da je soba bila vrlo tijesna). PRIAO JE NAMA Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete da je Aia izvijestila njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae, a ona je izmeu njega i izmeu Strane (tj. pravca Kabe) na postelji njegove porodice (na njegovoj porodinoj postelji leim poprijeena) poprjeivanjem mrtvaca (tj. poprijeila se kao mrtvac na mrtvakom nosilu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Lejs od Jezida, od 'Irakja, od 'Urveta da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae, a Aia je poprijeena (isprijeena) izmeu njega i izmeu Strane na postelji koja (je bila ta to) spavaju njih dvoje na njoj. GLAVA padanja niice (sedda) na odjeu (na haljinku, tj. na prostirku, a ne na golu zemlju) u estini vruine. A rekao je Hasan: Padae niice narod (ljudi, tj. drugovi Muhameda a.s.) na ahmediju (platneni omot oko glave), i kapu (ili: kapuljau, a njegove dvije ruke su u njegovu rukavu; tj. ruke onoga to je padao niice na ahmediju i kapu bile su u njegovom rukavu). PRIAO NAM JE Ebul-Velid Hiam, sin Abdul-Melikja, rekao je: priao nam je Bir, sin Mufedala, rekao je: priao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, od Enesa, sina Malikja, rekao je: Klanjasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa stavi jedan (od) nas kraj (dio) odjee od estine vruine u mjesto padanja niice (tj. na ono mjesto gdje e pasti niice, dakle pasti ili spustiti se na seddu). GLAVA molitve (namaza) u obuama. PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio nas je Ebu Meslemete Seid, sin Jezida, Ezdija, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malikja: "Da li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae (tj. Da li je klanjao) u svojim dvjema obuama (u svojim dvjema cipelama)?" Rekao je: "Da." GLAVA molitve (namaza) u obuama (od lakog i finijeg materijala i sa grliima, a izraz "na'l - obua" u predhodnom hadisu oznaava kakvu bilo obuu, i obuu bez grlia, plitke cipele).

PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete od 'Amea, rekao je: uo sam Ibrahima (kako) pria od Hemama, sina Harisa, rekao je: vidio sam Derira, sina Abdullaha, (gdje) se pomokrio (piao, obavio malu nudu), zatim se oistio (uzeo abdest) i potrao je svoje dvije cipele (obue). Zatim je ustao i klanjao. Pa se pitao (tj. pitan je zato je klanjao u cipelama, obui), pa je rekao: "Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pravio je kao ovo (tj. vidio sam ga da ovako ini)." Rekao je Ibrahim (Nah'ija): Pa zadivljavae ih, jer je zaista Derir bio od zadnjeg (dijela) ko je primio islam (tj. zadnji je primio islam Derir, veli se u onoj godini kad je Muhamed a.s. umro, pa kad ga je Derir vidio da potire cipele, obuu i da u njima klanja, onda nema vjerovatnoe da je taj postupak dokinut, pa je ostao na snazi). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od 'Amea, od Muslima, od Mesruka, od Mugireta, sina u'beta, rekao je: istio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. poljevao sam mu vodu kad je uzimao abdest, kad se istio pred molitvu, pred namaz) pa je potrao svoje dvije cipele, obue i klanjao je. GLAVA: Kada nije upotpunio padanje niice (tj. kada nije pravilno izvrio padanje niice u molitvi, kada nije pravilno pao, spustio se na seddu u molitvi, u namazu). Izvijestio nas je Salt, sin Muhameda, izvijestio nas je Mehdija od Vasila, od Ebu Vaila, od Huzejfeta da je on vidio (jednog, nekog) ovjeka (koji) ne upotpunjava (ne radi ispravno) svoga naklona (rukua) ni svoga padanja niice (sedde, u molitvi), pa poto je izvrio (tj. zavrio) svoju molitvu (svoj namaz), rekao je njemu Huzejfete: "Nisi klanjao." Rekao je (Ebu Vail): Mislim ga (Huzejfeta da) je rekao (tom ovjeku): "Da si umro (na taj nain obavljajui molitvu), umro bi na (nekom drugom obiaju, postupku, vjeri) osim obiaja (postupka, vjere) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA: Pokazae svoje dvije miice (tj. nee ih prilijepiti i prislanjati uz tijelo) i udaljie (odmaknue miice, miie od tijela) u padanju niice (na seddi, tj. kad je u poloaju niice u molitvi). Izvijestio nas je Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Bekjr, sin Mudara, od Dafera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja, sina Buhajnete, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takvog obiaja) kada je klanjao (da) je pravio irinu (otvor) izmeu svoje dvije ruke (i izmeu tijela, tj. odstranjivao je ruke od tijela tako) da se pokaziva (pokazivae) bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: priao mi je Dafer, sin Rebi'ata, slino njemu (Bekjru). GLAVA vrijednosti okretanja prema Strani (tj. prema Kjabi).

Okrenue se (klanja) sa krajevima svojih dviju nogu (tj. sa vrhovima nonih prsta) Strani (Kibli, tj. Kjabi), rekao ga (tj. ovaj govor) je Ebu Humejd od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Amr, sin Abasa, rekao je: priao nam je Ibnul-Mehdija, rekao je: priao nam je Mensur, sin Sa'da, od Mejmuna, sina Sijaha, od Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je klanjao nae klanjanje (tj. Ko vri molitvu kako je mi vrimo), i okrenuo se (okrene se) naoj Strani i jeo je (jede) nae rtve (ili: nae zaklane ivotinje, meso od ivotinje koju je zaklao musliman), pa taj je musliman koji ima (tj. kojem pripada da se uzme u) zatitu Allaha i Njegova poslanika, pa ne iznevjeravajte se Allahu u Njegovoj zatiti (tj. ne upropatavajte onoga ko je stekao po Allahovim propisima zatitu, jer tako ne priznajete Allahove zatite, i odbacujete je)." PRIAO NAM JE Nuajm, rekao je: priao nam je Ibnul-Mubarekj od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se meni da se borim (protiv) ljudi (dotle) da reknu (dok ne reknu): "Nema boga (boanstva) osim Allaha", pa kada je reknu (ovu reenicu), i klanjaju nae klanjanje, i okreu se (okrenu se) naoj Strani (Kjabi) i kolju nau rtvu (ili: i kolju kao to mi koljemo), pa ve su se zabranile nama njihove krvi i njihovi imetci (tj. postala su nam svetim njihova krv, ivot i njihovo imanje) osim sa pravom njih (tj. osim sluaja kada je potrebno zatititi i odbraniti njih - krvi, ivote, i imetke nekoga, onda napadaeva krv, ivot, i imetak ne zabranjuje se, nije svet, svetinja), a obraun njih (ljudi) je na Allahu (tj. a ljudi e da poloe raun Allahu o tome da li su stvarno u srcu bili iskreni vjernici). A rekao je Ibnu Ebi Merjeme: izvijestio nas je Jahja, rekao je: priao nam je Humejd, rekao je: priao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Alija, sin Abdullaha: priao nam je Halid, sin Harisa, rekao je: priao nam je Humejd, rekao je: pitao je Mejmun, sin Sijaha, Enesa, sina Malikja, rekao je: "O Ebu Hamzete, a ta zabranjuje (tj. a ta ini svetom) krv (Allahovog) roba i njegovo imanje?" Pa je rekao: "Ko je svjedoio (oitovao) da nema boga osim Allaha, i okrenuo se naoj Strani (Kibli, Kjabi), i klanjao je nae klanjanje (nau molitvu) i jeo je nau rtvu (ili: nau zaklanu ivotinju, jer idovi nikako ne jedu meso ivotinje koju su muslimani zaklali) pa on je musliman, za njega je ta je za muslimana (tj. ima on sva prava to ih ima musliman), a na njemu je to je na muslimanu (tj. na njemu su sve obaveze i dunosti to su na muslimanu)." GLAVA Strane (pravac prema Kjabi) stanovnika Medine, i stanovnika Sirije i istoka (i zapada medinskog i sirijskog, a) nije u istoku, a ni u zapadu (Medine i Sirije i slinih mjesta po geografskom poloaju) strana (tj. pravac prema Kjabi kojoj se okree pri molitvi, pa se pri obavljanju nude na otvorenom prostoru u tim mjestima moe okrenuti istoku ili zapadu) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne okreite se Strani (Kjabi) u polju (njivi obavljajui veliku nudu) ili mokrenje, nego se okrenite istoku ili se okrenite zapadu."

PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Zuhrija od 'Ata'a, sina Jezida, od Ebu Ejuba Ensarije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada ste doli polju (njivi da obavite nudu), pa ne okreite se Strani (Kjabi prednjim svojim sramotnim mjestom), a ne okreite njoj zadnjice, ali (tj. nego) se okrenite istoku ili se okrenite zapadu." Rekao je Ebu Ejub: "Pa smo doli (u) Siriju, pa smo nali nunike (zahode, klozete, WC-e) izgradili su se (tj. napravljeni su tako da su okrenuti) prema Strani, pa skreemo (tj. pa se u tim nunicima okreemo na drugu stranu od Strane, Kible, Kjabe, Ka'be) i traimo oprost (od) Allaha, uzvien je On.". A od Zuhrije, od Ata'a, rekao je: uo sam Ebu Ejuba (pria) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (tj. slino ovome to je navedeno maloprije). (Moda Ebu Ejub nije uo za hadis Ibnu Umera po kojem u nuniku ne mora da se strogo pazi na ove stvari, jer je to zatvoreni prostor. To se treba paziti samo na otvorenom prostoru.) GLAVA Njegovog govora, On je uzvien: ".... i uzmite od mjesta Ibrahima mjesto molbe (molitve, tj. uzmite mjesto kod Kjabe koje se naziva Ibrahimovo mjesto, to mjesto uzmite za mjesto gdje e te upuivati Allahu molbe i molitve obavljati).... ". PRIAO NAM JE Humejdija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: Pitali smo Ibnu Umera o ovjeku (koji) je obilazio Kuu (Allaha, tj. Kjabu za malo) hodoae, a nije obilazio (tj. nije trao) izmeu Safe i Merve, da li e prii svojoj eni (u cilju polnog odnosa)? Pa je rekao: Doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obiao Kuu (Kjabu) sedam (puta), i klanjao je iza Mjesta (tj. Ibrahimovog mjesta) dva naklona (dva rekjata), i obiao je (trao je) izmeu Safe i Merve, a ".... ve je za vas u poslaniku Allaha lijep uzor....". I pitali smo (kae dalje Amr, sin Dinara) Dabira, sina Abdullaha, pa je rekao: "Nee joj se nipoto pribliiti (ili: Neka joj se nipoto ne pribliuje prije nego to e) da obilazi (tri) izmeu Safe i Merve." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Sejfa, rekao je: uo sam Mudahida, rekao je: Dolo se Ibnu Umeru pa se reklo njemu: Ovo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (inio, tj.) uniao je (ili: ulazio je u) Kjabu (po prianju nekih, pa ta ti veli o tome?). Pa je rekao Ibnu Umer: "Pa stigao sam (Kjabi prilikom toga hodoaa kada je on ulazio u Kjabu), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je ve izaao (iz Kjabe), a naem Bilala stojei (tj. gdje stoji) izmeu dvoja vrata (tj. izmeu dva dovratka vrata), pa sam pitao Bilala, pa sam rekao: Da li je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Kjabi? Rekao je: Da, dva naklona (dva rekjata) izmeu dva stuba koja su na njegovoj ljevici (tj. na tvojoj ljevici, lijevoj strani) kada si uniao (kada se ue). Zatim je izaao pa je klanjao (okrenuvi se) u lice Kjabe (prema Kjabi) dva naklona (dva rekata ili rekjata)." PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd od 'Ata-a, rekao je: uo sam Ibnu Abasa, rekao je:

Poto je uniao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Kuu (tj. Kjabu), molio je (Allaha, upuivao Mu je molbe) u njezinim (Kjabinim) krajevima, svima njima, a nije klanjao dok je (tako i) izaao iz nje, pa poto je izaao, naklonio se sa dva naklona (klanjao je dva rekata okrenuvi se) u prednji dio Kjabe, i rekao je: "Ovo je Strana (tj. strana i pravac u kojem se musliman treba okrenuti u molitvi, ako hoe da je obavi na takav nain da mu molitva bude primljena)." (Meu ashabima su suprotna prianja o tome da li je Muhamed a.s. klanjao u Kjabi ili nije. Ibnu Abas i Usamete kau da nije, a Bilal kae da jest. Neki daju prednost Bilalovom prianju, a neki kau da je, moda, Muhamed a.s. ulazio vie puta u Kjabu, pa je jedanput u njoj klanjao, a drugi puta nije.) GLAVA upravljanja (sebe, tj. okretanja) prema Strani (Kjabi) gdje je (god, tj. gdje god se nalazio klanja, treba se upraviti, okrenuti k Strani, prema Kjabi). A rekao je Ebu Hurejrete: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Okreni se Strani (Kjabi), i veliaj (Allaha, tj. reci: Allahu ekjber - Allah je velik!)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Reda-a, rekao je: priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (okreui se) prema kui (tj. hramu) Jerusalima esnaest mjeseci ili sedamnaest mjeseci (poslije preseljenja u Medinu). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, voljae (tj. elio je) da se upravlja (okree) ka Kjabi, pa je spustio (tj. objavio) Allah, moan je On i veliajan je: "Ponekad vidimo prevrtanje (okretanje) tvoga lica u nebo....", pa se upravio (okrenuo) prema Kjabi. A rekli su (tom prilikom) nerazumnici od ljudi, a oni su idovi: ta je okrenulo (odvratilo) njih (muslimane) od (one) njihove strane koja je (prvobitno bila strana to) su bili na njoj? "Reci (Muhamede): Za Allaha je (tj. Allahu pripada) istok i zapad, (On) napuuje koga hoe k ispravnom putu." (Ovo je dio ajeta - odlomka iz Kur'ana.) Pa je klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ovjek, zatim je izaao poslije to je klanjao, pa je proao pokraj (jednog) naroda (ili: jednih ljudi) od Pomagaa (koji su stajali) u molitvi popodneva ikindije (okrenuti) prema hramu Jerusalima, pa je rekao (da) on svjedoi da je zaista on klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i da se zaista on upravio (tj. okrenuo u molitvi bivi) prema Kjabi; pa se okrenuo (taj) narod (ili: ti ljudi su se okretali) dok su se upravili (usmjerili) prema Kjabi. PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: priao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Dabira; rekao je: Poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae (klanjao je neobaveznu molitvu) na svojoj jahalici (na ivotinji koju je on jahao, jaio bez obzira) gdje se je ona upravila (okrenula, usmjerila). Pa kada je htio obaveznu (propisanu, fard, nareenu molitvu da izvri), siao je (tj. odjahao je, sjahao bi), pa (bi) se okrenuo Strani (tj. Kjabi). PRIAO NAM JE Usman, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda):

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (klanjao je podnevnu ili popodnevnu - ikindiju, molitvu) rekao je Ibrahim: ne znam (da li) je poveao ili okrnjio, umanjio, (Vjerovijesnik a.s. broj rekata - naklona u toj molitvi), pa poto je pozdravio (tj. predao selam, kao znak da je zavrena molitva), reklo se njemu: "O poslanie Allaha, da li se neto novo dogodilo u molitvi (tj. da li je nastala neka nova izmjena, ili propis u broju rekata molitve)?" Rekao je: "A ta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si toliko i toliko (ili: klanjao si tako i tako)." Pa je savio (podvio) svoju nogu (tj. sjeo je), i okrenuo se Strani (Kibli, Kjabi) i pao je niice (na seddu) dvama padanjima niice (uinio je dvije sedde), zatim je pozdravio (predao selam, na kraju molitve oznaavajui time zavretak molitve). Pa poto se okrenuo na nas (tj. nama) sa svojim licem, rekao je: "Zaista ono da se je neto novo dogodilo u molitvi (neka stvar, izmjena i sl.), zaista bih ja izvijestio vas o njoj (o toj stvari), ali ja sam samo ovjek kao vi (to ste ljudi), zaboravljam kao to zaboravljate (i vi), pa kada sam zaboravio (tj. pa kada zaboravim), pa opomenite me (podsjetite me). A kada je sumnjao jedan (od) vas u svojoj molitvi, pa neka istrauje pravo (ono to je ispravno), pa neka upotpuni (molitvu nastavljajui je) na njega (na ono to je pravo, na to mu preovladava misao da je obavio), zatim (neka) pozdravi (preda selam) zatim (neka) padne niice dvama padanjima (neka uini dvije sedde)." GLAVA (onoga) to je dolo u (vezi) Strane (pravca prema Kjabi), i ko ne vidi (ne smatra da treba) povraanje (ponovno izvrenje jednom obavljene molitve) na (onoga) ko je zaboravio pa je klanjao (okrenuvi se) ka (drugoj strani) osim Strane. A ve je pozdravio (predao selam) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) dva rekata (naklona umjesto na etiri rekata - naklona) podnevne molitve, i okrenuo se ljudima sa svojim licem, zatim je upotpunio (ono) to je ostalo (od molitve neizvreno, a nije rekao da mu je ta molitva pokvarena jer se bio zakrenuo od kible). PRIAO NAM JE Amr, sin Avna, rekao je: priao nam je Huejm od Humejda, od Enesa, rekao je: rekao je Umer: Sloio sam se (Podudario sam se sa) mojim (tj. svojim) Gospodom (Gospodarem, Allahom d..) u tri (stvari ili odredbe, tj. Uzvieni Bog je objavio u Kur'anu odlomke u vezi sa tri sluaja onako kako sam mislio, ili rekao da elim ili predlagao). Rekao sam: O poslanie Allaha, da smo uzeli (tj. zato mi ne bi uzeli) od mjesta Ibrahima (tj. prostor od Ibrahimova mjesta kao) mjesto gdje se klanja! Pa je sala (dola od Uzvienog Allaha kur'anska reenica) ".... i uzmite od mjesta Ibrahima mjesto gdje se klanja....". I odlomak zastora (zavjese, pokrivanja je jedna od te tri odredbe, ili jedan od ta tri sluaja). Rekao sam: o poslanie Allaha, da si zapovjedio tvojim (svojim) enama da se zastru (pokriju), pa zaista (ili: jer zaista) ono govori s njima dobar i zao (pokvaren ovjek). Pa je saao odlomak zastora (zavjese, pokrivanja). I sakupile (sabrale, tj. udruile) su se ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u ljubomori na njega (tj. protiv njega), pa sam rekao njima: moda njegov Gospod (Gospodar), ako on (Muhamed a.s.) pusti (razvjena) vas, da mu zamijeni (da mu mjesto vas dadne u zamjenu) ene bolje od vas. Pa je saao ovaj odlomak (tj. Pa je objavljen dio Kur'ana o ovom sluaju). PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjema, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: ao mi je Humejd, rekao je: uo sam Enesa (slae se u prianju) sa ovim. pri

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Enesa, od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Dok su ljudi u (mjestu) Kuba-u (bili, nalazili se) u molitvi jutra (sabahu), kad im je doao (tj. kad im doe jedan) dolaza (pridolica), pa je rekao: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ima najnoviji ovaj dogaaj) ve se spustio njemu noas (ili: ove noi) Kur'an (tj. odlomak Kur'ana), i ve se zapovjedilo da se (on) okree Kjabi (kad izvrava molitvu). Pa su se oni (tj. ti ljudi u Kuba-u) okrenuli njoj (Kja'bi), a bila su njihova lica (okrenuta) k Siriji, pa su kruili (tj. pa su se zaokrenuli u krugu, napravili su krug) ka Kja'bi (prema Kja'bi). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od u'beta, od Hakjema, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne (podnevnu molitvu) pet (rekata - naklona), pa su rekli: "Zar se (ili: Da li se) povealo u molitvi (podneva)?" Rekao je: "A ta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si pet (rekata - naklona umjesto etiri koliko si do sada klanjavao, klanjao)." Pa je savio (previo, tj. podvio) svoje dvije noge i pao je niice dvama padanjima ili sa dva padanja (uinio je dvije sedde). GLAVA struganja (tj. uklanjanja) pljuvake (ispljuvka) rukom iz damije (tj. predmetom u ruci izbacivi ispljuvak iz damije). PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ismail, sin Dafera, od Humejda, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu (lajm iz prsa, ili slinu iz nosa u damiji) u Strani (u kibli, prema kibli ili na kibli), pa je teko to na njega (djelovalo) da se vidjelo u (na) njegovom licu (uzbuenje zbog toga). Pa je ustao, pa ju je ostrugao (uklonio, uklonuo) svojom rukom pa je rekao: "Zaista jedan (od) vas, kada je stao u svojoj molitvi, pa zaista on se saaptava (tajno razgovara sa) svojim Gospodom (Gospodarem); ili: zaista je njegov Gospod izmeu njega i izmeu Strane (kible, pravca prema Kja'bi), pa neka nipoto ne pljuje jedan (od) vas prema svojoj Strani, ali (tj. nego neka pljune, pljuje na prostor) od svoje ljevice (lijeve strane) ili pod svoje dvije noge. Zatim je uzeo kraj svoga ogrtaa pa je pljunuo u njega, zatim je vratio (tj. presavio) neki (dio) njega na neki (tj. zamotao je ono mjesto i kraj ogrtaa u koji je pljunuo u dijelove ogrtaa koji su bili do toga kraja) pa je rekao: "Ili e uiniti ovako (ili ete uiniti ovako)." (Znai bolje je da pljune i u kraj svoga ogrtaa nego na lijevu stranu ili pod noge na tlo damije, ako ve nema depne maramice.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio pljuvaku u (na) zidu Strane pa ju je ostrugao, zatim se okrenuo ljudima pa je rekao: "Kada jedan (od) vas klanjae (tj. Kada jedan od vas klanja), pa neka ne pljuje prema svome licu (ispred sebe), pa (tj. jer) zaista je Allah prema njegovom licu kada je klanjao (tj. kada klanja)." (Hoe da se rekne, da se kae da klanja ne treba da pljuje prema kibli niti da ini ta drugo nepristojno, nego da se ponaa, kada klanja, tako kao da prema svome licu, pred sobom gleda Allaha d..)

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hiama, sina Urveta, od njegovog oca, od Aie, majke vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio u zidu Strane slinu, ili pljuvaku ili hrakotinu, pa ju je ostrugao. GLAVA struganja (otiranja) sline pijeskom iz damije (bogomolje). A rekao je Ibnu Abas: Ako si gazio (nagazio, stao) na vlanu (mokru) neistou, pa operi je, a ako je suha, pa ne (peri, ne isti je). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: izvijestio nas je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: izvijestio nas je Ibnu ihab od Humejda, sina Abdurahmana, da su Ebu Hurejrete i Ebu Seid priali njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu (lajm) u (na) zidu (svoje) damije, pa je dohvatio (uzeo jedan komad) pijeska, pa ju je ostrugao (uklonio) pa je rekao: "Kada je hraknuo (tj. Kada hrakne, pljune, izbacuje lajm) jedan (od) vas, pa neka nipoto ne hrae prema svome licu (tj. naprijed), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), a neka pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu." GLAVA: Neka ne pljuje na svoju desnicu (desnu stranu) u molitvi (u klanjanju). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, da su Ebu Hurejrete i Ebu Seid izvijestili njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednu) hrakotinu u (na) zidu damije (njegove), pa je dohvatio (uzeo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan komad) pijeska, pa ju je skinuo (uklonio, uklonuo, oborio) zatim je rekao: "Kada je hraknuo (tj. Kada hrakne) jedan (od) vas, pa neka ne hrae prema svome licu (ispred sebe), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), a neka pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (pod svoje lijevo stopalo)." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio me Katadete, rekao je: uo sam Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka nipoto ne pljuje (ne baca ispljuvka) jedan (od) vas izmeu svoje dvije ruke (tj. preda se), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), ali (tj. nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu." GLAVA: Neka pljuje na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (stopalo). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista vjernik, kada je u molitvi, saaptava se (razgovara u tajnosti) sa svojim Gospodom (Gospodarem), pa neka nipoto ne pljuje izmeu svoje dvije ruke (tj. preda se, ispred sebe), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), ali (tj. nego neka pljune) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu." PRIAO NAM JE Alija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Zuhrija od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Seida da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ugledao hrakotinu u Strani (svoje) damije, pa ju je ostrugao (jednim komadom, zrnom) pijeska, zatim je zabranio da pljuje ovjek izmeu svoje dvije ruke (ispred sebe) ili na svoju desnicu, ali (nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (stopalo). A od Zuhrije, uo je Humejda (pria) od Ebu Seida slino njemu (tj. ovome prethodnom). GLAVA pokria (iskupljenja greke ispljuvavanja) pljuvake u bogomolji (damiji, je zakopavanjem, zatrpavanjem pljuvake u pijesak damijskog tla). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pljuvaka u bogomolji (damiji) je pogreka (grijeh), njezino pokrie (iskupljenje) je zakopavanje nje (pljuvake)." GLAVA zakopavanja hrakotine u bogomolji (damiji, tj. u tlo damije, jer damije u prvo doba nisu imale prostirke ni poda). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Abdurezak od Ma'mera, od Hemama, uo je Ebu Hurejreta (da pria) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je ustao jedan (od) vas k molitvi, pa neka ne pljuje ispred sebe, pa on se saaptava samo sa Allahom dok je (dok se nalazi) u svome mjestu molitve (na svome mjestu molitve), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), pa (tj. jer) zaista na njegovoj desnici (desnoj strani) je (jedan) aneo (melekj), a neka on pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu (pod svoje stopalo), pa ju (hrakotinu onda) zakopa (zatrpa)." GLAVA: Kada mu je pohitjela (iznenadno dola, kada ga je savladala) pljuvaka, pa neka uzme kraj svoje odjee (i u njega pljune ako nema maramice, ili: pa neka ju uzme krajem svoje odjee). PRIAO NAM JE Malikj, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao nam je Humejd od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu u Strani (kibli), pa ju je ostrugao svojom rukom, a vidjela se od njega (kod njega) neprijatnost, ili: vidjela se njegova neprijatnost (neraspoloenje) zbog toga i njegova estina na nju (tj. na taj postupak izbacivanja hrakotine prema kibli) i rekao je:

"Zaista jedan (od) vas, kada je stao u svojoj molitvi, pa on (se) saaptava (razgovara u tajnosti sa) svojim Gospodom (Gospodarem), ili njegov Gospod je izmeu njega i izmeu njegove Strane, pa neka nipoto ne pljuje u svoju Stranu (prema kibli), ali (nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu." Zatim je uzeo kraj svoga ogrtaa, pa je pljunuo u njega, i vratio je (tj. savio je) neki (dio) njega na neki; i rekao je: "Ili e uiniti ovako (tj. Ili neka uini ovako u nedostatku maramice)." GLAVA pouke voe ljudima u (vezi) upotpunjavanja molitve i (GLAVA) spominjanja Strane. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebuzinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da li vidite moju Stranu eto ovdje (tj. u ovom pravcu - da ja vidim ta vi radite, smatrate li da ja vidim samo naprijed), pa tako mi Allaha ne skriva (ne sakriva) se meni vaa poniznost (smjernost), a ni vae naklonjanje (sagibanje u molitvi). Ja zaista vidim vas od (strane) za mojim leima (iza svojih lea, tj. vidim vas i ozad, iza)." (Ovo znai da je Muhamed a.s. bio nadaren bezonim vienjem, vanonim vidom.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Saliha, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Hilala, sina Alije od Enesa, sina Malikja, rekao je: Klanjao je sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) molitvu, zatim se popeo (na) govornicu pa je rekao u (vezi) molitve i naklona: "Ja zaista vidim vas od (strane) iza sebe kao to vidim vas (naprijed, tj. kao to vas vidim kada ste preda mnom)." GLAVA: Da li e se rei (tj. Da li je dozvoljeno da se kae): bogomolja (damija) sinova omsica (sinova tih-i-tih, omsieva bogomolja, toga-i-toga bogomolja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, natjecao se meu konjanitvom koje se pripremalo (uvjebavalo, treniralo za trke) od Hafja-a (mjesta kod Medine), a cilj njih (njihov) je bio Senijetul-Veda' (mjesto na izlazu iz Medine); a natjecao se meu konjanitvom koje se nije pripremalo (treniralo za trke) od Senijeta ka bogomolji (damiji) Zurejkovia (sinova Zurejka); i da je Abdullah, sin Umera, bio u (tj. meu onima) ko se natjecao s njima (ili: u toj trci, u tom natjecanju). GLAVA diobe (djeljenja neega u damiji) i vjeanja grozda (datula, hurmi) u bogomolji (damiji). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "kinv" je "'izk" (obje rijei znae: grozd, samo "kinv" znai grozd datula, hurmi; a "'izk" znai grozd groa i grozd datula), a dva (grozdaca, grozda kae se) "kinvani", a skupina (grozdova kae se) takoe "kinvanun" kao (to je sluaj sa rijeju) "sinvun" i (njezinom mnoinom) "sinvanun" ("sinv" u arapskom jeziku znai:

blizanac drvo, kada vie stabala nikne iz jednoga korijena, svako to pojedino stablo je "sinvun"). A rekao je Ibrahim, namjerava (tj. misli na) sina Tahmana, (a Ibrahim je priao) od Abdul-Aziza, sina Suhejba, od Enesa, zadovoljan bio Allah od njega (tj. s njim), rekao je: Donio se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, imetak (tj. novac) iz Bahrejna, pa je rekao: "Prospite ga (tj. stavite ga) u damiju." A bio je (to) najmnogobrojniji imetak (novac to) se donio (ikad) on poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka molitvi, a nije se obazirao k njemu (na njega, na novac). Pa poto je izvrio (zavrio) molitvu, doao je pa je sjeo k njemu (uz njega, uz novac). Pa ne vidjae (ni) jednog (ovjeka, a da je drukije prema njemu postupio tada) osim (tako da) je darivao njega; kadli je doao (tj. kadli doe i) Abas, zadovoljan bio Allah od njega, pa je rekao: "O poslanie Allaha, daruj mene (tj. daj i meni toga novca), pa (tj. jer) ja sam otkupio svoju osobu (sebe) i otkupio sam Akila (kada smo zarobljeni na Bedru od muslimana kao idolopokloniki borci, pa sam, tada se otkupljujui, osiromaio, a sada sam i ja musliman, pa daruj me)." Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi!" Pa je sipao (nagrao pregrtima Abas) u svoju odjeu (novac koji je bio u ono vrijeme samo metalni), zatim je otiao, krenuo (tj. poeo da, htio da) digne (i nosi) njega (novac) pa nije mogao (da ga digne, jer je bio mnogo natrpao u haljinku, odjeu). Pa je rekao: "O poslanie Allaha, zapovjedi nekom (od) njih (da) podigne njega (novac) k meni." Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne." Rekao je: "Pa podigni ga ti na mene." Rekao je: "Ne." (Muhamed a.s. je odbio da pomogne pohlepu svoga strica, amie Abbasa koji je htio da sebi uzme mnogo pa makar drugome ne dopalo nimalo, neostalo nimalo.) Pa je prosuo (tj. vratio na gomilu iz odjee Abas neku koliinu) od njega (novca), zatim je otiao, doao (da) podigne njega (novac), pa je rekao: "O poslanie Allaha, zapovjedi nekom (od) njih (da) digne njega (novac)." Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa digni ga ti na mene." Rekao je: "Ne." Pa je prosuo od njega (novca jo neku koliinu), zatim je ponio njega (tj. digao je njega, novac koji je ostao u odjei, haljinetu poslije drugog odasipanja) pa je bacio njega na svoja plea, zatim je otiao. Pa je neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, slijedio (tj. pratio) je njega (tj. Abasa) svojim vidom (pogledom, tj. gledao je za njim sve dotle) dok se sakrio nama (iz vida) uenjem (izazvanim) od njegove pohlepe (tj. udei se njegovoj pohlepi). Pa nije ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa svoga mjesta od tih novaca), a tude od njih (to je bila i zadnja) srebrenica (srebrena para, dok nije razdijeljena, tj. nije ustao dok nije sve te novce razdijelio). GLAVA (onoga) ko je pozvao za jelo (tj. k jelu) u bogomolji (damiji) i ko se odazvao u njoj (tj. i ko je odgovorio na poziv damiji). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha, uo je Enesa (da kae): Naao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u damiji (bogomolji) sa njim (nekakvi, neki) ljudi, pa sam stao (stajao) pa je rekao: "Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao: "Radi jela?" (ili: "Zbog jela?") Rekao sam: "Da." Pa je rekao (svakome) ko je (bio tada) sa njim: "Ustajte." Pa je otiao, a otiao sam ja izmeu njihovih ruku (tj. pred njima).

GLAVA

suenja i proklinjanja (tj. zaklinjanja dvije osobe u braku koje u sporu proklinju jedna drugu na jedan propisani nain pri nedostatku svjedoka, a to sve) u damiji. PRIAO NAM JE Jahja, rekao je: izvijestio nas je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Ibnu ihab od Sehla, sina Sa'da, da je (jedan) ovjek rekao: "O poslanie Allaha, je li vidi (tj. ta misli za jednog) ovjeka (koji) je naao sa svojom enom (nekakvog) ovjeka, da li e ubiti njega?" Pa su se njih dvoje proklinjali (tj. taj ovjek to je postavio pitanje Muhamedu a.s. i ena toga ovjeka, koju je ovjek tuio za preljub, njih dvoje su kleli i proklinjali se na nain opisan u 24. suri Kur'ana) u damiji, a ja sam prisutan (bio u damiji tome inu i procesu). GLAVA: Kada je uniao (u) kuu, klanjae gdje je htio (tj. gdje hoe), ili gdje se zapovjedilo, a nee pretraivati (ispitivati mjesta). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba, od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Itbana, sina Malikja, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, doao njemu u njegov stan pa je rekao: "Gdje voli da klanjam tebi (na kojem mjestu) od tvoje kue?" Rekao je: Pa sam pokazao njemu ka (jednom) mjestu. Pa je veliao (Allaha, tj. izgovorio je "Allah je vei") Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo se poredali iza njega, pa je klanjao dva rekata. GLAVA damija (bogomolja) u kuama. A klanjao je Bera', sin 'Aziba, u svojoj bogomolji (damiji) u svojoj kui skupa (zajedniki). PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, Ensarija da je 'Itban, sin Malikja, a on je (jedan) od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (grupe onih) ko je prisustvovao Bedru (i on je) od (drugova zvanih) Pomagaa, zaista on ('Itban) je doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha, ve sam zanijekao svoj vid (izgubio sam vid, nije mi kao to je bilo prije), a ja klanjam mome narodu (mojim ljudima kao imam - predvodnik u molitvi); pa kada su kie, tee dolina (jarak, presuilo korito, tj. nadoe voda) koji je izmeu mene i izmeu njih, (pa tada) ne mogu da doem njihovoj damiji (bogomolji) pa (da) klanjam s njima. I volio (elio) sam, o poslanie Allaha, da ti doe meni, pa (da) klanja u mojoj kui pa (da) uzmem nju (kuu, kao) mjesto klanjanja (tj. da je proglasim kao mesdid bogomolju)." Rekao je (pripovjeda dalje): Pa je rekao njemu ('Itbanu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uiniu (ti to) ako je htio (tj. ako htjedne) Allah (ako Bog da)." Rekao je 'Itban: Pa je doao izjutra (ili: Pa je sutradan doao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr kad se podigao dan (tj. kad je Sunce poodskoilo). Pa je traio

dozvolu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da unie, ue u kuu) pa sam mu dozvolio. Pa nije sjeo kada je uniao, uao (u) kuu. Zatim je rekao: "Gdje voli da klanjam (na kojem mjestu) od tvoje kue?" Rekao je: Pa sam pokazao njemu ka (tj. prema jednoj) strani od kue. Pa je stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je veliao (Allaha, tj. rekao je "Allahu ekjber" - Allah je vei od svega), pa smo stali, pa smo se poredali, pa je klanjao dva rekata (naklona), zatim je pozdravio (predao selam u znak svretka klanjanja). Rekao je ('Itban): I zadrali smo ga na "haziri" (to) smo je napravili za njega. ("Hazira" je jelo od komadia varenog mravog mesa i brana.) Rekao je ('Itban): Pa su se vratili, svratili (tj. doli, nakupili se) u kuu ljudi iz stanovnika doma (tj. iz tog mjesta, ili: iz tog plemena) brojni (tj. mnogobrojni ljudi, mnogi ljudi), pa su se sabrali. Pa je rekao (jedan) govornik (prisutni) od njih: "Gdje je Malikj, sin Duhajina, ili sin Duhuna (a po jednom prianju koje je zabiljeio u svome Sahihu Muslim: sin Duhuma)?" Pa je rekao neki (od) njih (za toga Malikja, sina Duhajina): "To je dvolinjak, ne voli Allaha i (ni) Njegova (Njegovog) poslanika." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne reci (Ne govori) to. Zar ne, vidi ga ve je rekao "Nema boga osim Allaha", (a) on hoe s time lice Allaha (tj. izgovorio je "Nema boga osim Allaha" iskreno htijui s tim oitovanjem da stekne Allahovo zadovoljstvo)." Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (od mene)." Rekao je (dalje onaj to je nepovoljno govorio o tom Malikju poto se ve prethodnom reenicom malo povukao): "Pa zaista mi vidimo njegovo lice (tj. njegovo upravljanje, odlaenje) i njegovu odanost ka dvolinjacima." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista Allah je ve zabranio Vatri (onoga) ko je rekao "Nema boga osim Allaha" (a) trai s time lice Allaha." Rekao je Ibnu ihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, Ensariju, a on je jedan (od) Salimovia, a on je (tj. i on je jedan) od njihovih velikana (odabranika, voa), o hadisu (pripovijedanom od) Mahmuda, sina Rebi'a, pa je (Husajn) potvrdio njega u tome. GLAVA desnaenja (tj. sluenja i poinjanja desnom nogom) u ulaenju (pri ulazu) u bogomolju i (neku drugu zgradu) osim nje. A Ibnu Umer poinjae sa svojom desnom nogom (ulaenje, pri ulazu), pa kada (a kada) je izlazio, poinjao je (poeo bi) sa svojom lijevom nogom. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od E'asa, sina Sulejma, od njegovoga oca, od Mesruka, od Aie, zadovoljan bio Allah od nje (tj. s njom), rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja da) voli (tj. voljae) desnaenje (upotrebu desne ruke ili noge prije lijeve) koliko je mogao u svojoj stvari (u svome poslu), svakoj njegovoj (stvari, poslu, inu): u svome ienju, i svome poeljavanju (kose) i svome obuvanju (nazuvanju obue). GLAVA: Da li e se iskopavati (raskopavati) grobovi idolopoklonika predislamstva i uzimati se mjesto njih (njihovo mjesto, mjesto gdje su ti grobovi bili za) bogomolje zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Prokleo Allah idove! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za) bogomolje.", i (GLAVA u kojoj se objanjava onaj postupak) to je odvratan (a odnosi se na onu vrstu) od molitve (koja se obavlja) u grobovima (tj. meu grobovima).

A vidio je Umer Enesa, sina Malikja, (da) klanja kod (jednog) groba, pa je rekao: "Groba, groba (se uvaj, tj. kod njega ne obavljaj molitve)!" A nije zapovjedio njemu (Enesu Umer da se poslui) sa povraanjem (opetovanjem molitve, tj. nije mu rekao da ponovno klanja tu molitvu i ako mu je rekao da se uva klanjanja meu grobovima). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musema-a, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, rekao je: izvijestio me moj otac od Aie da su Umu Habiba i Umu Selema spomenule njih dvije (jednu) crkvu (to) su je vidjele u Abesiniji, u njoj (u crkvi bile) su slike, pa su njih dvije spomenule to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) rekao: "Zaista oni, ti (postupaju ovako:) kada je bio u njih dobar ovjek pa je umro, sagradili su oni (sagradili bi) na njegovom grobu bogomolju i naslikali su u njoj te ti slike, pa oni su ti zlikavci stvorenja (tj. najgori od svega onoga to je stvoreno, ili: najgori ljudi) kod Allaha (na) sudnjem danu." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Ebu-Tejaha, od Enesa, rekao je: Doao je (Prispjeo je ili Prispio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu pa je odsjeo (u) najviem (dijelu) Medine, u plemenu (to) se kae njima (nazivaju se, zovu se) Avfovi Amrovii (doslovno: sinovi Amra, sina Avfa). Pa je boravio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njih etrnaest noi (tj. etrnaest dana). Zatim je poslao ka Nedaroviima (poziv da dou), pa su doli objesivi o vrat oni sebi sablje (ili: maeve kao to se vjea ogrlica, erdan) kao da ja gledam (sad) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je u tom asu bio) na svojoj jahaici (jahaoj ivotinji), a Ebu Bekjr je ozad (iza) njega (doslovno: zalee njega, njegovo zalee, njegova pozadina), a plemii (glavari) Nedarovia su okolo njega (i tako su ili) dok je bacio (svoju prtljagu) u dvorite Ebu Ejuba. I voljae (volio je) da klanja (ondje) gdje ga je stigla molitva (tj. gdje ga je zateklo vrijeme molitve). I klanja (tj. I klanjae, klanjao je, klanjao bi) u lijegalima (poivalima, torovima) ovaca. I zaista je on zapovjedio izgradnju bogomolje (damije svoje u Medini). Pa je poslao k glavarima (uglednim linostima) od Nedarovia (poruku - usmeni poziv) pa je rekao: "O Nedarovii, recite cijenu meni za va ovaj zid (tj. vrt, bau, jer su vrtovi esto puta ograeni kamenom ogradom, zidom pa se zbog toga i sam vrt naziva zidom; dakle: procijenite mi ovaj va vrt)." Rekli su: "Ne, tako nam Allaha, ne traimo njegove cijene (ne dajemo drukije) osim k Allahu." Pa je rekao Enes: Pa je bilo u njemu (vrtu) ta (to) vam kaem: grobovi idolopoklonika, i u njemu su ruevine (ili rupe, ili gomile) i u njemu su palme. Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi) sa grobovima idolopoklonika pa su iskopani (pa su se raskopali, uklonili, uklonuli), zatim (u vezi) sa ruevinama (ili rupama, ili gomilama) pa su se uravnale i (u vezi) sa palmama pa su se isjekle. Pa su poredali palme (u) stranu bogomolje (damije, tj. stabla posjeenih palmi su upotrebili u strane damije kao brvna to bi znailo da je prvobitno damija imala zidove od drveta, od brvana, a ne od erpia niti od kamena), i uinili (tj. napravili) su njezina dva dovratka kamenjem (od kamenja). I poeli su (pri izvoenju radova da) prenose kamen (stijene), a oni pjevaju (tj. radili su pjevajui) u redezu (vrsta metra arapske pjesme), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) sa njima, a on govori: "Boe, nema dobra osim dobra budueg (svijeta) Pa oprosti Pomagaima i Iseljenicima."

GLAVA

molitve u lijegalima (torovima) brava (ovaca). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Tejaha, od Enesa, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja da) klanja (tj. klanjae svagdje pa i) u lijegalima (torovima, oborima, leitima) brava (ovaca). Zatim sam ga uo poslije (da) govori: Klanjae (Klanjao je) u lijegalima (torovima) ovaca prije (nego to je bilo mogue) da se izgradi bogomolja (tj. njegova, Muhamedova a.s. damija). GLAVA molitve u mjestima deva (kamila, tj. u prostoru gdje se nalaze kamile). PRIAO NAM JE Sadekat, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Sulejman, sin Hajana, rekao je: priao nam je Ubejdulah od Nafi'a, rekao je: vidio sam Ibnu Umera klanja (okrenut) k svojoj devi (kamili), i rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ini ga (ini ovaj postupak, tj. ovako radi). GLAVA (onoga) ko je klanjao, a pred njim je (bila) pe (furuna), ili vatra ili stvar (tj. neto) od (onoga) to se oboava, pa je htio (tj. pa musliman namjerava, misli) s njim (sa svojim klanjanjem na) Allaha (da Allahu iskae potovanje, a ne onome predmetu koji se nalazi pred njim, a koji oboavaju nemuslimani), uzvien je (On, Allah). A rekao je Zuhrija: izvijestio me Enes, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izloila se (pokazala se) meni Vatra, a ja klanjam...". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Zejda, sina Eslema, od Ata'a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, rekao je: Pomralo je Sunce (Pomrailo se Sunce), pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Pokazala mi se Vatra, pa nisam vidio (nikakvog) prizora kao danas nikad uasnijeg." GLAVA odvratnosti molitve u grobljima. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me Nafi' od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Uinite (tj. Izvrite) u vaim (tj. u svojim) kuama (neto) od vae (svoje) molitve, a ne uzimajte ih (svoje kue za) grobove. (Ta izreka se moe tumaiti i ovako: Ne ponaajte se u kuama kao to ete se ponaati u grobovima, jer u grobovima umrli ne obavljaju molitve, pa klanjajte u kuama neobavezne molitve. Kad su groblja prebivalita mrtvih, i kad oni kao njihovi stalni stanovnici ne klanjaju,

ne treba ni ivi u tom prostoru da obavljaju svoje molitve. Mogu jedino da tu upuuju molbedove Uzvienom Allahu za oprost grijeha umrlih.) GLAVA molitve u mjestima propadanja (potonua, nestanka u utrobi zemlje) i kazne (tj. i GLAVA molitve u mjestima kazne). A spominje se da je Alija mrzio (smatrao odvratnim) molitvu u propadanju Babilona (tj. u ili na mjestu i prostoru na kojem je nestao i propao Babilon). PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dva (dvojice), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne ulazite (tj. Ne posjeujte) ove kanjene (drukije) osim da budete plakai (tj. osim plaui), pa ako niste plakai, pa ne ulazite na njih (tj. njima, ne posjeujte ih). Nee vas pogoditi (zadesiti) to je pogodilo njih (ako budete plakali iz bojazni da i vas ne zadesi njihova sudbina i iz samilosti prema njima)." (Ovo je Muhamed a.s. rekao kad je putujui za Tebukj proao sa svojim drugovima pokraj Hidra, poruenog i unitenog grada izmeu Hidaza i Sirije. u tom gradu i njegovoj okolini ivio je narod Semud koji je cijeli grad isklesao u stjenovitim brdima. Kako se nisu htjeli proi pokvarenosti od koje ih je odvraao vjerovijesnik Salih a.s., Uzvieni Allah ih je sve unitio opom i iznenadnom kaznom jo na ovom svijetu. Kad su drugovi Muhameda a.s., tuda prolazei, htjeli da posjete ruevine toga grada, onda im je izrekao Muhamed a.s. gornje svoje rijei.) GLAVA molitve u crkvi. A rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista mi ne ulazimo (u) vae crkve zbog slika koje su (takve da) u njima (imaju, postoje) slike (likovi). A Ibnu Abas klanjae (klanjao je) u crkvi osim crkve (takve da) u njoj (imaju) slike. PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdet od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Aie da je Umu Selema spominjala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) crkvu (to) ju je vidjela u zemlji Abesinije, rekne se njoj (crkvi, tj. ta crkva se zove ili naziva) "Marijetu - Marija". Pa je spominjala njemu ta je vidjela u njoj od slika (tj. spominjala je slike koje je u njoj vidjela), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oni su ti (ili: To ti je) narod (takav) kada je umro u njih (tj. izmeu, meu njima) dobar rob ili dobar ovjek, sagradili bi na njegovom grobu bogomolju i naslikali su u njoj te slike. Oni su zla stvorenja (ili: najgora stvorenja) kod Allaha." GLAVA.

PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aia i Abdullah, sin Abasa, rekli (njih dvoje): Poto je siao (tj. doao as smrti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poeo je (da) baca (jednu crnu, etvrtastu, prugastu) haljinu (koja je pripadala) njemu na svoje lice, pa kada (bi) se zaguio (tj. zagrijao da mu je teko, da ga obuzme tuga i muka) s njom (s tom haljinkom na licu), otkrijo ju je sa svoga lica, pa je (tj. pa bi) rekao, a on je tako (u tom stanju): "Prokletstvo Allaha na idove i krane! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za ili kao) bogomolje." Upozorava (na ono) to su napravili (tj. Muhamed a.s. je to rekao da upozori svoje sljedbenike da se uvaju onoga to su oni, idovi i krani, napravili - dakle da muslimani ne uzmu njegov grob za bogomolju). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ubio (tj. prokleo) Allah idove! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za, ili kao) bogomolje." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "Uinila se meni zemlja bogomoljom i istom." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: priao nam je Huejm, rekao je: priao nam je Sejar, on je Ebul-Hakem, rekao je: priao nam je Jezid Fakir, rekao je: priao nam je Dabir, sin Abdullaha, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Darovalo (Dalo ili Dozvolilo) se meni pet (pogodnosti, olakica to) se nisu darovale one (to ih nije dobio na dar ni) jedan od vjerovijesnika prije mene: pomoglo mi se (sa) strahom putovanja mjesec (na daljinu mjesec dana hoda osjea strah, paniku moj neprijatelj od mene; i uinila (dozvolila) se meni zemlja bogomoljom i istom, pa koji ovjek od moje sljedbe (doe ili padne u priliku da) je stigla (zatekla) njega molitva (tj. vrijeme molitve, salata, namaza, negdje izvan bogomolje) pa neka klanja (ondje gdje se nae); i dozvolili su se meni (ratni) plijenovi, plijen (da se mogu upotrebljavati i koristiti); i slae se (slao se) vjerovijesnik k svome narodu osobito (samo), a ja sam se poslao (a ja sam poslan) k ljudima svima (openito); i darovalo mi se zagovaranje (zauzimanje, intervencija za grijenike na sudnjem danu)." GLAVA spavanja ene u bogomolji. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Usamete, od Hiama, od njegova oca, od Aie da je (jedna) robinja bila (ena) crna (i vlasnitvo jednog) plemena od Arapa, pa su je oslobodili pa je bila sa njima. Rekla je (robinja): Pa je izala (jedna) djevojica njihova, na njoj je (bio) od kajia crven erdan (ogrlica). Rekla je: Pa je smetnula (ona, djevojica na zemlju) njega, ili je pao (on, erdan) od nje (tj. s djevojice). Pa je prola pokraj njega maka, a on je baen, pa je mislila (od) njega (da je) meso pa je zgrabila (ugrabila, odnijela) njega (erdan). Pa su ga traili pa ga nisu nali. Rekla

je: Pa su osumnjiili mene za njega (zbog njega, erdana, tj. sumnjali su na mene da sam ga ja uzela ili ukrala). Rekla je: Pa su poeli (da) pretrauju (tako) dok su (dotjerali dotle da su) pretraili njezinu prednjicu (tj. njezin polni organ, polni ud). Rekla je: Tako mi Allaha ja sam zaista stajaica (tj. ja tako stojim) sa njima kadli proe maka pa baci njega (erdan). Rekla je: Pa je pao meu njih. Rekla je: pa sam rekla: Ovo je (onaj predmet) koji (je uzrok da) vi sumnjiiste (sumnjate na) mene s njim (tj. zbog njega). Tvrdili ste, a ja sam od njega ista (nevina), a on je to, on (je tu). Rekla je (Aia): Pa je dola (ta ena iz toga plemena) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je primila islam. Rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje: Pa je bio za nju (tj. ona je imala) ator u bogomolji (damiji Muhameda a.s.) ili kua (mala, niska i malo natkrivena; sobica u damiji koja je imala neto malo niskoga krova; sobica kao kutijica za onoga ko nema stana). Rekla je (Aia): Pa dolaae, dolazie meni i priae kod mene. Rekla je: Pa nee nikad sjediti kod mene (ni jedno) sijelo (drukije) osim (tako da) je rekla (uvijek ovu pjesmu, ove stihove): "I dan erdana (ogrlice) je od uda naega Gospoda, Zar ne! Zaista on je iz grada (zemlje) bezvjerstva spasio me." Rekla je Aia: pa sam rekla njoj: "ta je tvoje stanje? (ta je tebi?) Nee sjesti sa mnom (ni jedno) sjedenje (sijelo drukije) osim (tako da) rekne ovo (ove stihove)." Rekla je (Aia): Pa je ispriala (ta ena) meni (ono to je u vezi) sa ovim dogaajem (ili: Pa mi je ispriala ovo prianje, ovu priu, ovaj dogaaj, ovaj sluaj). GLAVA spavanja ljudi u bogomolji. A rekao je Ebu Kilabete (priajui) od Enesa: Dola je grupa (ljudi) iz (plemena) 'Ukjl na (posjetu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su bili u natkrivenom prostoru (uz damiju). A rekao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra: Bili su drugovi (natkrivenog) prostora siromasi - muhadiri (koji nisu imali stana pa su spavali u tom natkrivenom prostoru uz damiju). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: priao mi je Nafi', rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Umera, da on zaista spavae, a on je mladi, neoenjen, nema porodice (u) njega, (spavae, spavao je) u bogomolji (damiji) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Doao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kui Fatime pa nije naao Alije u kui pa je rekao: "Gdje je sin tvoga strica (Gdje ti je strievi, amidi)?" Rekla je: "Bilo je izmeu mene i izmeu njega neto (doslovno: jedna stvar, tj. neka prepirka) pa je naljutio (rasrdio) mene, pa je izaao, pa nije odmarao (spavao popodnevnog sna) kod mene." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekom) ovjeku: "Pogledaj gdje je on." Pa je doao pa je rekao: "O poslanie Allaha, on je u bogomolji (damiji) spava (tj. spava)." Pa je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (tj. a Alija je) polaga sebe (tj. poloio sebe, legao jednom svojom stranom na zemlju), ve je pao njegov ogrta sa njegove polovice (tj. sa njegove strane, sa njega) i pogodio ga prah (upraio se). Pa je poeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) potire njega (prah) sa njega (sa Alije) i govori: "Ustani, oe praha; ustani, oe praha!"

PRIAO NAM JE Jusuf, sin Isa-a, rekao je: priao nam je Ibnu Fudajl od svoga oca, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, rekao je: Vidio sam sedamdeset (lica) od "drugova natkrivenog prostora uz damiju" nema od njih (niti jedan) ovjek (da) je na njemu ogrta (tj. kaput): ili zastira (donja odjea) ili (jedna, neka) odjea (koja je slina zagrtau, a koju dre na tijelu tako da) su ve svezali na svoje vratove (od nje, odjee neki dio). Pa od nje (od odjee u nekih ima toliko) to dopire (njezina duljina do) pola dvije golijeni (cijenice), a od nje (u nekoga je toliko) to dopire (njezina duljina do) dvaju lanaka, pa on skuplja njega (zagrta) svojom rukom (zbog) neprijatnosti da se vidi njegova sramota (tj. sramotni dio tijela). GLAVA molitve kada je doao iz (tj. sa) putovanja. A rekao je Kja'b, sin Malikja: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja) kada je doao iz (tj. sa) putovanja, poeo je sa bogomoljom (tj. najprije bi se svratio u damiju), pa je (pa bi) klanjao u njoj. PRIAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Mis'ar, rekao je: priao nam je Muharib, sin Disara, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u bogomolji (damiji svojoj). Rekao je Mis'ar: mislim ga (Muhariba da) je rekao: jutrom (ujutro, tj. Dabir je doao Muhamedu a.s., a on je u damiji jutrom, u prijepodnevnom vremenu). Pa je rekao: "Klanjaj dva naklona (rekata)." (Smatra se da je ovo Muhamed a.s. rekao Dabiru da klanja ova dva rekjata zbog toga to je Dabir doao sa putovanja, a to je inio i sam Muhamed a.s. u tome sluaju.) A bio (je) za mene na njemu dug (tj. Ja sam imao kod njega, pri njemu dugovanje - to kae Dabir - znai Muhamed a.s. je bio duan Dabiru neki dug), pa je izvrio (tj. pa je isplatio dug) meni i poveao je meni (tj. i dao mi je vie, a to pokazuje da je znak ljudstva dati neki viak pri isplati duga jer to nije kamata koja se daje svakog mjeseca i u odreenoj visini obavezno). GLAVA: Kada je uniao (uao u) bogomolju, pa neka se nakloni dvama naklonima (tj. neka klanja, neka obavi molitvu od dva rekjata - od dva naklona). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Amira, sina Abdullaha sina Zubejra, od Amra, sina Sulejma, Zurekije, od Ebu Katadeta Sulemije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je uniao (uao) jedan (od) vas (u) bogomolju, pa neka se nakloni dvama naklonima (neka obavi molitvu od dva rekjata - naklona) prije (nego hoe) da sjedne (prije nego to e sjesti)." GLAVA

dogaanja u bogomolji (koji zahtijeva obnavljanje ienja za molitvu - abdesta). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Aneli (melekji, meleki) blagosiljaju jednog (od) vas dok traje (on, tj. dok se god on nalazi, sjedi) u svome mjestu klanjanja koje je (to mjesto to je) klanjao u njemu (a blagosiljaju ga) dok on nije proizveo dogaaj (koji pokvari abdest - koji poniti predmolitveno ienje pa zahtijeva da se abdest - ienje obnovi; u blagosiljanju aneli) govore: Boe, oprosti mu, Boe, pomiluj ga!" GLAVA graenja (izgradnje) bogomolje. A rekao je Ebu Seid: Bio je krov (ili tavanica Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje (damije u Medini) od grana palme. A zapovjedio je Umer (da se nastavi) sa gradnjom bogomolje (tj. da se proiri i povea Vjerovijesnikova a.s. damija), i rekao je (graditelju): Sakri ljude od kie (tj. Napravi damiju tako da bude skrovite ljudima od kie i nepogoda), a (uvaj) se da crveni ili uti (tj. a nemoj da je boji i ara crvenom ili utom bojom) pa (da time) zavede ljude. A rekao je Enes: Ponosie se njima (damijama zbog toga to su ih lijepo izgradili), zatim nee stanovati (u) njima osim malo (tj. zatim e samo malo pobonosti u njima vriti, rijetko e u njih dolaziti). A rekao je Ibnu Abas: Zaista ete sigurno uresiti (nakititi, ukrasiti) njih (damije) kao to su uresili idovi i krani (svoje bogomolje). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: priao mi je moj otac od Saliha, sina Kjejsana, rekao je: priao nam je Nafi' da je Abdulah (sin Umera) izvijestio njega da je (Vjerovijesnikova a.s.) bogomolja bila na vremenu (tj. za vrijeme, u vremenu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sagraena erpiem (nepeenom ciglom), a njezin krov (ili tavanica) su grane (od grana), a njezini stubovi su trupci (balvani od) palme. Pa nije poveao (tj. proirio) u njoj (u nje) Ebu Bekjr (ni jedne) stvari (tj. nita). A poveao je u nje (u njoj) Umer (tj. A proirio ju je Umer) i sagradio (nadogradio) je nju (damiju) na njezinu graevinu (koja je postojala) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nadograujui je) erpiem i granama, i povratio (tj. obnovio) je njezine stubove trupcima (balvanima jer su bili istruhli oni stubovi koji su postavljeni u vrijeme Muhameda a.s.). Zatim je izmjenio (izmjenuo) nju Usman, pa je poveao u nje mnogobrojno poveanje (proirenje), i sagradio (je) njezin zid klesanim (tesanim) kamenjem i kreom, i uinio (tj. napravio) je njezine stubove od klesanog kamenja, i pokrio je nju ebanovinom (tj. i postavio je na nju - damiju, Muhameda a.s. od ebanovine crnog tvrdog tekog drveta iz Indije). GLAVA (meusobnog) potpomaganja u graenju bogomolje. "Nije bilo za idolopoklonike da grade bogomolje Allaha svjedoei na svoje linosti (tj. na sebe da su) sa bezvjerstvom. Ovi (su takvi da) su se pokvarila (propala) njihova djela, i u Vatri oni vjeni. Gradi bogomolje Allaha samo (onaj) ko je vjerovao (tj. onaj ko vjeruje) Allaha i zadnji (tj. sudnji) dan, i uspostavlja molitvu, i daje (obaveznu) milostinju i ne boji se (nikoga) osim Allaha, pa moda ovi da budu od napuenih (pravim putem)."

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: priao nam je Halid Haza' od Ikjrimeta (koji je priao ovo:) rekao je meni Ibnu Abas i svome sinu Aliji: Idite vas dva ka Ebu Seidu, pa ujte vas dva (togod) od njegova prianja (govora). Pa smo otili pa kadli on u zidu (tj. u vrtu, ograenom zidom) popravlja ga (ureuje ga). Pa je uzeo svoj ogrta pa se ogrnuo (omotao po leima i cjevanicama unuvi), zatim je poeo (da) pria nama dok je dolo spominjanje izgradnje bogomolje (u Medini), pa je rekao: Mi nosasmo, mi nosismo (tj. Mi smo nosili) po jednu ciglu (nepeenu, erpi po erpi), a Amar po dvije cigle (dva erpia po dva erpia). Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa otresa prah od (tj. sa) njega i govori: "Jao Amaru (tj. Jadni Amar)! Zove ih (tj. Pozivae ih) k raju, a oni zovu njega (tj. a oni e pozivati) k Vatri." Rekao je (Ebu Seid Hudrija dalje): Govori Amar (kad je uo ta mu Vjerovijesnik a.s. ree): "Utjeem se Allahu od pobuna (nereda, graanskih ratova)." GLAVA traenja pomoi stolara i zanatlija u drvetima govornice i bogomolje. PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k (jednoj) eni (zamolnicu) da (tj. koja glasi): "Zapovjedi svome djeaku, stolaru, (neka) napravi meni (nekoliko) drvljadi, drva, (kao govornicu da sjednem na njih (kad govorim)." PRIAO NAM JE Halid, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od svoga oca, od Dabira da je (jedna) ena rekla: "O poslanie Allaha, zar neu uiniti (tj. zar neu napraviti, daj da napravim) tebi neto (da) sjedne na njega, pa (tj. jer) ja imam djeaka stolara." Rekao je: "Ako si htjela (tj. Ako hoe, moe)." Pa je napravila govornicu. GLAVA (onoga) ko je sagradio bogomolju. PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: priao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me Amr da je Bukjejr priao njemu da je Asim, sin Umera sina Katadeta, priao njemu da je on uo Ubejdulaha Havlaniju da je on uo Usmana, sina Afana, bio zadovoljan Allah od njega, (da on) govori kod govora ljudi (tj. da Usman odgovara na prigovor ljudi koji su isticali greku) u njega, kod njega (to to je Usman dirao Vjerovijesnikovu a.s. damiju) kada je sagradio (tj. proirio) bogomolju Poslanika, pomilovao ga Allah i spasio: Zaista ste vi umnoili (prigovore meni zbog proirivanja Poslanikove bogomolje), a ja sam zaista uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (da) govori: "Ko je sagradio (tj. Ko sagradi) bogomolju" - rekao je Bukjejr: Mislim da je on (Asim) rekao: "... trai sebi njom (izgradnjom bogomolje nagradu da vidi) lice Allaha..." - "sagradio je (tj. sagradie) Allah njemu slinu njoj u raju."

GLAVA: Uzee za otrice (vrhove, iljke) strelica kada prolazi u bogomolju (ili: u bogomolji izmeu naroda da ne ozlijedi nekoga vrhom strelica). PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: rekao sam Amru: Da li si uo Dabira, sina Abdullaha, (da) govori: Proao je (jedan) ovjek u bogomolji (tj. kroz bogomolju), a s njim su bile (tj. imao je sa sobom) strijele, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uhvati (tj. Dri) za vrhove (otrice, iljke) njih (strijelica)?!" GLAVA prolaenja u bogomolji (tj. kroz bogomolju). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je Ebu Burdete, sin Abdullaha, rekao je: uo sam (svoga djeda takoe imenom) Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko prolazi u nekom (tj. kroz neki dio prostora) od naih bogomolja ili naih trgova (naoruan) sa strijelicama, strelicama, pa neka uzme (tj. neka stavi svoju ruku) na vrhove njih (da) ne rani (da ne ozlijedi, uzevi njihove vrhove) svojom akom (dlanom) - dakle da ne bi ozlijedio muslimana." GLAVA pjesme u bogomolji. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman Hakjem, sin Nafi'a, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfam, da je on uo Hassana, sina Sabita, Ensariju (da) trai (tj. poziva za) svjedoka Ebu Hurejreta (rekavi mu:) zaklinjem te Allahom (reci, posvjedoi) da li si uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "O Hassane, odgovori (odvrati ismijavanje, satiru bezbonikih pjesnika) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. sastavi ti, Hassane, satirini spjev protiv bezbonikih pjesnika - satiriara tako vjeto i lijepo da ih uutka pa da odustanu od ismijavanja i izrugivanja Allahova poslanika). Boe, osnai ga (tj. pojaaj ga, Hassana) sa "duhom istote (svetosti; ili: sa Dibrilom - anelom Gavrilom)"!" (Ovo je dova - molba Allahu za Hassana koju je za njega izrekao Muhamed a.s..) Rekao je Ebu Hurejrete: "Da." (Dakle Ebu Hurejrete je posvjedoio Hassanu.) GLAVA

drugova kopalja (tj. kopljenika, igraa kopljem) u bogomolji. PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra, da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Zaista ve sam vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vidjela sam ga jednoga) dana na vratima moje sobe, a Abesinci se igraju u bogomolji, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokriva mene svojim ogrtaem (a) ja gledam k njihovoj igri (tj. promatram njihovu igru). Poveao je (tj. dodao je u prianju) Ibrahim, sin Munzira: priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me Junus od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, rekla je: Vidjela sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Abesinci se igraju svojim kopljima. GLAVA spominjanja prodavanja i kupovanja na govornici u bogomolji. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan od Jahja-a, od Amrete, od Aie, rekla je: Dola je njoj Berira, moli nju (tj. trai od nje, Aie dar i pomo) u (vezi) svoga pisma (tj. slobodnog lista, pismenog ugovora koji je Berira sklopila sa svojim vlasnicima da je oni oslobode ropstva, a ona e njima dati pet, a neki kau da je pogodba bila devet, "ukija" palminog ploda - hurmi u, na pet godina na otplatu), pa je rekla (Aia): "Ako hoe, dau tvojoj porodici (tj. darovau za tebe tvojim vlasnicima ugovorenu cijenu), a bie "pravno srodstvo" meni. (Jezino znaenje rijei "vela" je "blizina, sledstvenost, kada neto dolazi poslije neega bez razmaka", a kao struni pravni izraz "vela'" znai "meusobno potpomaganje i ljubav koja dovodi do nasljedstva u sluaju smrti pa se naziva pravno srodstvo, jer daje pravo nasljedstva kao i krvno srodstvo". To pravno srodstvo stie se na dva naina: prvo oslobaanjem ropstva fizike osobe, koja je bila rob, i u tom sluaju osloboena osoba postaje pravni srodnik oslobodioca; drugo ugovorom o pravnom srodstvu, gdje jedna osoba, koja ne zna svoga porijekla, zatrai od druge osobe da je primi za pravnog srodnika pa to ova prihvati. Prvi se nain pravnog srodstva zove jo i "velaul-'itk", a drugi nain pravnog srodstva se zove jo i "velaul-muvalati".) A rekla je njezina porodica (tj. gospodari Berire rekli su Aii): Ako hoe, daruj joj to je ostalo (tj. podaj za nju to je ostalo jo da plati, jer je Berira jedan dio bila platila za sebe), - a rekao je Sufjan jedanput (da su rekli ovako): Ako hoe, oslobodi je (Beriru) - a bie "pravno srodstvo" nama (tj. a mi emo naslijediti njezinu ostavtinu poslije njezine smrti). Pa poto je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenula je njega, to (zahtijevanje Beririnih gospodara, taj sluaj Boijem poslaniku a.s. da on da, dadne pravi sud o tom), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi ti sebi nju, pa oslobodi nju, pa (tj. jer) zaista "pravno srodstvo" je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu - a rekao je Sufjan jedanput: Pa se popeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu - pa je rekao: "ta je um (nekih) ljudi (tj. ta je nekim ljudima, ta misle, ta im pada na um)?! Uvjetuju (sebi neke) uvijete (koji su takvi da njihovo spominjanje) nije u knjizi Allaha. Ko je uvjetovao (neki) uvjet (koji) nije u knjizi Allaha, pa nije za njega (taj uvjet, tj. pa ne pripada mu, nema prava, pravo na taj uvjet) i ako (tj. pa makar da ga) je uvjetovao stotinu puta."

(Dakle ne vai uslovljavati uslove, postavljati uslove koji nisu opravdani po eriatskom pravu.) Rekao je Alija: rekli su Jahja i Abdul-Vehab od Jahja-a, od Amrete. A rekao je Dafer, sin Avna, od Jahja-a, rekao je: uo sam Amretu, rekla je: ula sam Aiu, bio zadovoljan Allah od nje. Predao je njega (tj. navedeni hadis) Malikj od Jahja-a, od Amrete da je Berira.... a nije spomenuo "pa se popeo (na) govornicu". (Ovo su razni senedi preko kojih je preneen navedeni hadis.) GLAVA traenja duga i nerazluivanja (od osobe koja je duna, neodvajanja od takve osobe) u bogomolji. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Usman, sin Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Abdullaha, sina Kja'ba sina Malikja, od Kja'ba da je on traio isplatu (od) Ibnu Ebi Hadreda (jednog) duga (to) je bio za njega na njemu (tj. to ga je imao Kja'b pri Ibnu Ebi Hadredu, traio je dug) u bogomolji (Vjerovijesnika a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice (tj. zagalamili su njih dva raspravljajui o tom dugu) dok je uo njih dvojicu (i sami) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (bio) u svojoj kui, pa je izaao k njima dvojici dok je (tj. te je) otkrio zavjesu svoje sobe pa je povikao: "O Kja'be!" Rekao je (Kja'b): "Dva boravljenja (tj. dvostruko boravljenje u slubi) tebi, o poslanie Allaha!" Pa je rekao (Boiji poslanik): "Spusti (tj. skini, oprosti) od ovoga tvoga (tj. svoga) duga!", i (pri tom) namignuo je (ili: pokazao je, dao je znak) k njemu, tj. polovinu. (Moe se jo i ovako prevesti: "Spusti od tvoga duga ovo" - tj. ovoliko - i dao je znak k njemu tj. polovinu.) Rekao je (Kja'b): "Zaista ve sam uinio (tj. odmah to inim, opratam pola moga duga), o poslanie Allaha!" Rekao je (na to Boiji poslanik k Ibnu Ebu Hadredu): "Ustani, pa izvri ga (isplati ga, tj. pa mu plati njegov dug)." GLAVA metenja (istenja, ienja Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje i branja (tj. uklanjanja) krpa, i drva i trunja (tj. prljavtina). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Ebu Rafia, od Ebu Hurejreta da je (jedan) crn ovjek ili (jedna) crna ena omiae (tj. ta osoba je mela Vjerovijesnikovu a.s.) bogomolju, pa je umrla (ta osoba), pa je pitao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o njemu (o tom licu, o toj osobi, za tu osobu), pa su rekli: "Umro je (umrla je ona osoba)." Pa je rekao: "Pa zar niste (tj. Pa zato niste) obavijestili mene o njemu? Pokaite mi na njegov grob" - ili je rekao - "na njezin grob". Pa je doao njegovom grobu pa je klanjao za nju (denazu - posmrtnu molitvu, ili: pa se molio za nju, pa je molio za nju). GLAVA zabranjivanja trgovine vina u bogomolji.

PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Amea, od Muslima, od Mesruka, od Aie, rekla je: Poto su se spustili (objavili) odlomci u poglavlju "Bekare - Krava" o kamati, izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k bogomolji pa je proitao (prouio) njih (odlomke) ljudima, zatim je zabranio trgovinu vina.

GLAVA posluitelja za bogomolju. A rekao je Ibnu Abas: "..... ja sam zavjetovala Tebi (ono) to je u mome stomaku (bivi ono) osloboeno...." za bogomolju (u Jerusalimu da) slui nju (bogomolju). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, rekao je: priao nam je Hamad od Sabita, od Ebu Rafia, od Ebu Hurejreta da (jedna) ena, ili (jedan) ovjek, omiae (tj. mela je) bogomolju (Vjerovijesnika a.s.), a ne mislim ga (tj. to lice - kae Ebu Rafi' - ne smatram da je bilo iko drugi) osim (neka) ena. Pa je (Ebu Hurejrete) spomenuo (navedeno) prianje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on klanjao (ili: uio dovu - uputio, izrekao molbu za njega) na njegovom grobu.) GLAVA zarobljenika ili dunika (kada) se svee u bogomolji. PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio nas je Revh i Muhamed, sin Dafera, od u'beta, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (jedan) prljav (duh) od duhova (nevidljivih bia) iznenada je navalio na mene sino" - ili je rekao (jednu) rije slinu njoj (tj. slinu ovom navedenom) - " radi (toga da) presijee (prekine) meni molitvu, pa je omoguijo meni Allah (da budem jai) od njega (tj. pa mi je dao Allah vlast nad njim), pa sam htio da sveem njega uz (jedan) stub od stubova bogomolje (tako) da osvanete i gledate k njemu (u njega) svaki vas. Pa sam se sjetio govora (rijei) moga brata (po vjerovijesnitvu) Sulejmana (Solomona koji je rekao:) "Gospode moj, oprosti mi, i pokloni mi (takvu) vlast (koja) nee trebati (ni) za jednog (ovjeka, tj. nikome) od (asa) poslije mene."." Rekao je Revh: Pa je (Vjerovijesnik a.s.) vratio (odbio) njega (duha, demona) prognana. GLAVA kupanja kada je primio islam, i (GLAVA) vezanja zarobljenika takoe u bogomolji. A urejh nareivae duniku da se zatvori uza stub bogomolje. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Lejs, rekao je: priao nam je Seid, sin Ebu Seida, da je on uo Ebu Hurejreta (gdje) je rekao:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konjanitvo prema Neddu, pa je dovela (konjica jednoga) ovjeka iz (plemena) Benu Hanifete, rekne se njemu (tj. njemu je ime, tome ovjeku) Sumamete, sin Usala, pa su svezali njega za (jedan) stub od stubova (Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje. Pa je izaao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Pustite (tj. odrijeite) Sumameta." Pa je otiao (Sumamete) k palmama (koje su bile) blizo (tj. blizu) bogomolje, pa se okupao, zatim je uniao (u) bogomolju pa je rekao: "Svjedoim da nema boga osim Allaha (tj. da je bog samo Allah) i da je Muhamed poslanik Allaha."

GLAVA atora u bogomolji za bolesne i (druge) osim njih. PRIAO NAM JE Zekjerija, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Numejra, rekao je: priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie, rekla je: Pogodio se (tj. pogoen je, ranjen je) Sa'd (sin Muaza, na) dan "rova" ("anca", tj. na dan borbe zvane "handek - rov, anac", a tada je Sa'd, sin Muazov ranjen) u venu ruke. Pa je udario (tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za Sa'da jedan) ator u bogomolji (svojoj) zbog (toga) da posjeuje njega (Sa'da) izbliza (tj. da mu je blizo da ga moe stalno posjeivati i nadgledati). Pa nije uplailo njih - a u bogomolji je (bio i jedan) ator od Gifarovia - (nije ih uplailo, ustravilo nita drugo) osim krv (koja iz Sa'dova atora poe da) tee k njima, pa su rekli: O stanovnici atora, ta je ova (ili: kakva je ovo krv) koja dolazi nama od strane vas? Pa kadli Sa'd (u tekom stanju tako da) tee njegova rana krvlju, pa je umro u njoj (u bolesti od te rane, ili: u atoru, jer ator u arapskom jeziku je enskog roda). GLAVA uvoenja deve (kamile) u bogomolju zbog uzroka. A rekao je Ibnu Abas: Ophodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (oko Kjabe) na devi. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Muhameda, sina Abdurahmana sina Nevfela, od Urveta, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, od Umu Selemete, rekla je: Tuila sam se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kod Kjabe) da se tuim (na bolove, tj. da se osjeam bolesna). Rekao je: "Ophodi (oko Kjabe) iza ljudi, a ti (bivi) jahaica (tj. jaui)." Pa sam ophodila, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja do strane (tj. uz stranu) Kue (tj. Kjabe i) ui (tj. ita napamet poglavlje Kur'ana koje poinje sa rijeima:) "(Tako mi) Tura, i knjige napisane u retke...". GLAVA:

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Muaz, sin Hiama, rekao je: priao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: priao nam je Enes da su dva ovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izala iz (sijela) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. njih dva su izala od njega) u (jednoj) tamnoj noi, a sa njima dvojicom je (bilo ili vidjelo se neto) kao dvije svjetiljke (koje) svijetle (sjaje) meu rukama njih dvojice (tj. pred njima dvojicom), pa poto su se rastavili njih dva, postala (ostala) je sa svakim od njih dvojice jedna (i tako je bila, ili: i tako je bilo to neto kao svjetiljka sa svakim) dok je doao svojoj porodici.

GLAVA prozoria (ili: vratica, malih vrata) i prolaza u bogomolji. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: priao nam je Fulejh, rekao je: priao nam je Ebu Nadr od Ubejda, sina Hunejna, od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, rekao je: Govorio je (drao je govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah, slava Njemu, dao (je) izbor (biranje jednome) robu izmeu ovoga svijeta i izmeu (onoga) to je kod Njega (kod Allaha, tj. Allah Uzvieni dao je jednom ovjeku da taj ovjek sebi odmah odabere, i da se odlui hoe li jo ivjeti na ovome svijetu, ili e umrijeti i ii uivanju i nagradi koja ga eka kod Milostivog Allaha), pa je odabrao (sebi taj ovjek ono) to je kod Allaha. Pa je zaplakao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (tj. s njim). Pa sam rekao u mojoj dui (u svojoj dui, tj. rekao sam u sebi): to je rasplakalo ovoga starca (to) ako je Allah dao izbor (jednome) robu izmeu ovoga svijeta i izmeu (onoga) to je kod Njega, pa je odabrao (taj rob ono) to je kod Allaha?! Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lino taj) rob, a bio je Ebu Bekjr najznaniji (od svih, sviju) nas (pa je to odmah i shvatio te je zbog skoroga rastanka sa Boijim poslanikom a.s. zaplakao). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "O Ebu Bekjre, ne plai. Zaista najdobroinstveniji ovjek meni u svome drutvu (druenju) i svome imanju (imetku) je Ebu Bekjir; i da sam uzima (tj. da sam uzeo sranoga) prijatelja od svoje sljedbe (od svojih sljedbenika ikoga), zaista bih uzeo Ebu Bekjra (za sranog prijatelja), ali bratstvo islama i njegova ljubav (tj. islamska ljubav nas vee, izmeu nas postoji - a srana i ona najiskrenija odanost moja je samo Uzvienom Allahu, pa sam zbog toga i odabrao ono to je kod Njega Milostivoga). Neka ne ostanu u (moje) bogomolje vrata (drukije) osim (tako to) e se zatvoriti (zazidati svaija) osim vrata Ebu Bekjra." (Ovo pokazuje da je damija Muhameda a.s. u Medini osim glavnih vrata imala jo mnogo manjih vrata, pa je tada Muhamed a.s. pred svoju smrt naredio da se sva ta mala vrata zatvore i zazidaju osim vrata Ebu Bekjra.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, rekao je: priao nam je Vehb, sin Derira, rekao je: priao je nama moj otac, rekao je: uo sam Ja'la-a, sina Hakjima, (pria) od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti, koja (je bila ta to) je umro u njoj, zamotavi svoju glavu (jednom) krpom, pa je sjeo na govornicu, pa je hvalio Allaha i zahvalio se Njemu, zatim je rekao: "Zaista ono nije od ljudi (ni) jedan (ovjek) dobroinstveniji meni u svojoj linosti i svome imetku od Ebu Bekjra, sina Ebu Kuhafeta (tj. od njega me nije niko vie sluio lino i niko me nije vie pomagao imetkom). I da sam uzima (tj. I da sam uzeo) od ljudi sranog prijatelja (ikoga), uzeo bih zaista Ebu Bekjra sranim prijateljem, ali srano prijateljstvo islama (koje nas dvojicu vee) je vrijednije (od svakog drugog prijateljstva meu ljudima, od svake vrste meuljudskog prijateljstva). Zatvorite od mene svaki prozori (ili: vratica) u ovoj bogomolji osim prozoria (vratica) Ebu Bekjra."

GLAVA vrata i brave (kljuanice, reze) za Kjabu i bogomolje. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Abdullah, sin Muhameda: priao nam je Sufjan od Ibnu Durejda, rekao je: rekao je meni Ibnu Ebu Mulejkjete: O Abdul-Melikje, da si vidio bogomolje Ibnu Abasa i njihova vrata! PRIAO NAM JE Ebu Numan i Kutejbete, rekla su njih dva: priao nam je Hamad od Ejuba, od Nafia, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stigao (u) Mekju, pa je pozvao Usmana, sina Talhata, pa je otvorio vrata (Kjabe) pa je uniao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Bilal, i Usamete, sin Zejda, i Usman, sin Talhata, (ti nabrojani su svi unili sa Muhamedom a.s.) zatim su se zakljuala vrata (Kjabe, a da nisu imala bravu, kljuanicu, kljuaonicu, rezu, ne bi se mogla zakljuati, te nije zabranjeno da bogomolja ima bravu na vratima). Pa je ostao u njemu (tj. u hramu Kjabe Muhamed a.s. samo jedan) as (tj. krae vrijeme), zatim su izali. Rekao je Ibnu Umer: Pa sam pohitio (pourio) pa sam upitao Bilala (je li klanjao Muhamed a.s.), pa je rekao: "Klanjao je u njemu (u hramu)." Pa sam rekao (pitao): "U kojem (dijelu)?" Rekao je: "Izmeu dva stupa (stuba)." Rekao je Ibnu Umer: Pa je otilo (tj. promaklo je) meni da upitam njega koliko je klanjao (rekata)? GLAVA ulaenja idolopoklonika (ili: mnogoboca u) bogomolju. PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, da je on uo Ebu Hurejreta (kako) govori: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu (konjanitvo) prema Neddu, pa je dovela (jednog) ovjeka iz (plemena) Benu Hanifete, rekne se njemu (tj. ime je njemu bilo) Sumamete, sin Usala, pa su svezali njega za (jedan) stub od stubova bogomolje. GLAVA

podizanja glasa u bogomoljama. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jahja, sin Seida, rekao je: priao nam je Duajd, sin Abdurahmana, rekao je: priao mi je Jezid, sin Husajfeta, od Saiba, sina Jezida, rekao je: Bio sam staja (tj. stajao sam na nogama) u bogomolji, pa je gaao pijeskom mene (jedan) ovjek, pa sam pogledao (ko li se baca pijeskom na mene) pa kadli je (to) Umer, sin Hataba, pa je rekao: "Idi, pa dovedi mi ovu dvojicu." Pa sam doveo njemu njih dvojicu. Rekao je: "Ko ste vas dva, ili: Odakle ste vas dva?" Rekli su njih dva: "Od stanovnika Taifa." Rekao je: "Da ste vas dva od stanovnika (ovoga) grada, zaista bih dao bol vama dvojici (tj. kaznio bih vas tjelesnom kaznom da osjetite bolov e zbog toga to) podiete vas dva svoje glasove u bogomolji poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Ahmed, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me Junus, sin Jezida, od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Kja'ba sina Malikja, da je Kja'b, sin Malikja, izvijestio njega da je on traio isplatu (od) Ibnu Ebu Hadreda (jednoga) duga (to ga) je on (imao) na njemu (tj. pri njemu, kod njega - kod Ibnu Ebu Hadreda, a to je sve bilo) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u bogomolji (tj. traio je Kja'b svoj dug od Ibnu Ebu Hadreda u damiji Boijeg poslanika a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice, ak je uo njih (tj. zagalamili su toliko da je ak uo glasove) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u svojoj kui (u tom asu bio). Pa je izaao k njima dvojici poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok je (tj. te je) otkrio zastor (zavjesu) svoje sobe i poviknuo je: "O Kja'be, sine Malikja!" Rekao je: "Dva boravljenja (u slubi) tebi, o poslanie Allaha (tj. dvostruko ti se odazivam; evo me, o Boiji poslanie)!" Pa je pokazao svojom rukom da (tj. to jest): "Stavi (nie; pusti, oprosti) polovinu od tvoga (tj. od svoga) duga." Rekao je Kja'b: "Ve sam uinio (to, tj. odmah to inim po tvome predlogu), o poslanie Allaha." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustani (o Ibnu Ebu Hadrede), pa izvri njega (tj. isplati njega - dug)." (Na osnovu ovih zadnjih rijei Muhameda a.s. u ovom hadisu komentator Ajnija kae da se moe zakljuiti to da se dug ne moe, odnosno ne smije dalje odgaati i zavlaiti ako se jedan dio duga oprosti i snizi. Reeno drukije im se jedan dio duga oprosti, ostatak duga treba odmah bez odlaganja isplatiti.) GLAVA koluta (krugova, tj. sjedenja u krugu vie osoba) i sjedenja u bogomolji. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Bir, sin Mufedala, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: Pitao je (jedan) ovjek Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na govornici (bio kada ga je taj ovjek pitao ovo): "ta misli o molitvi noi (o nonoj molitvi)?" Rekao je: "Po dva (rekata, naklona se klanja nona molitva sa jednim selamom - pozdravom, tj. klanja se sve dva po dva rekata), pa kada se pobojao (klanja) jutra (tj. zore), klanjae jedan (rekjat sam) pa e uiniti neparnim (liho) njemu (taj rekjat ono) to je klanjao." I govorae,

govorio je (Ibnu Umer): Uinite kraj vaega klanjanja (vae molitve da bude) liho (neparan broj rekata), pa (tj. jer) zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio je njega (neparan broj rekata - poklona u nonoj molitvi). (Zadnja nona molitva se zbog toga i naziva "salatul - vitr: molitva nepara, neparnog broja poklona". Po nekima se i danske molitve zavravaju neparnim brojem rekata jer je aham, akam - molitva prvoga sutona, danska molitva, a ima tri rekata farda - obavezno klanjanje te molitve.) PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad od Ejuba, od Nafia, od Ibnu Umera da je (jedan) ovjek doao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on govori (dri govor), pa je rekao: "Kako je molitva (Kako se klanja molitva) noi?" Pa je rekao: "Po dva (tj. dva po dva poklona, naklona, rekjata), pa kad si se pobojao jutra (zore), pa uini liho (tj. zavri molitvu neparno) sa jednim (poklonom da ti on) uini neparnim (liho ono) to si ve klanjao." Rekao je Velid, sin Kjesira: priao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer priao njima da je (jedan) ovjek poviknuo (zovnuo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u bogomolji. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je Ebu Murrete, slobodnjak Akila, sina Ebu Taliba, izvijestio njega od Ebu Vakida Lejsije, rekao je: Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput) u bogomolji, pa su (najednom) dola tri mukarca (tri osobe), pa su dola (pristupila) dvojica k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a otiao je jedan. Pa to se tie jednoga (od) njih dvojice pa (on) je vidio pukotinu (tj. jedno prazno mjesto u krugu ljudi koji su sjedili oko Vjerovijesnika a.s.) pa je sjeo; a to se tie drugoga pa sjeo je iza njih; a to se tie drugoga (tj. onoga treega) pa on je okrenuo zadnjicu (tj. vratio se nazad) odlazei. Pa poto je svrio (tj. zavrio svoj govor) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zar ne (tj.: Pazite)! Izvijestiu vas o (ovoj) trojici. to se tie jednoga (od) njih pa dao je odsjesti (sebe, ili: dao se utei i pribjei) k Allahu, pa je njemu dao da odsjedne Allah (kod sebe, tj. pa ga je Allah zatitio, pruio mu utoite, pribjeite). A to se tie drugoga pa (on) se stidio (tj. nije se tiskao u krug zbog stida), pa se stidio Allah od njega (tj. pa je Allah zadovoljan od njega, s njim od toga, zbog toga njegovoga postupka). A to se tie drugoga (tj. onoga treega) pa okrenuo se, pa se okrenuo Allah od njega." GLAVA leanja na leima u bogomolji i pruanja noge. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Abada, sina Temima od njegova strica, amie (Abdullaha, sina Zejdova) da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a Boiji poslanik a.s. bio je u poloaju) leei na leima u bogomolji (i) stavivi jednu (od) svojih dviju nogu na drugu. A od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejeba, rekao je: Bio je Umer i Usman (obiaja da) ine njih dva to (tj. injae, inili su to njih dva). GLAVA

bogomolje (koja) je u putu (tj. kraj puta) bez tete ljudima (tj. da nije na smetnji saobraaju i prolazu ljudi), a njega (tj. to stanovite) je rekao (zauzeo) Hasan, i Ejub i Malikj. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra, da je Aia, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Nisam razumjela (tj. Nisam zapamtila, nisam drukije poznavala, u nekoj drugoj vjeri) svoje roditelje osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ispovjedaju ovu) vjeru (tj. islamsku vjeru, a to znai ne zna i ne pamti kada su bili idolopoklonici). I nije proao nama (ni jedan) dan (drukije) osim (tako da) doe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dva kraja dana: jutrom i veerom (tj. svaki dan je dolazio i ujutru i naveer). Zatim se pokazalo Ebu Bekjru (za shodno i potrebno) pa je sebi sagradio (jednu) bogomolju u dvoritu svoje kue, pa klanjae u njoj i uae Kur'an (tj. itae ga napamet glasno), pa (je to prouzrokovalo da) zastaju na njoj (tj. kod nje - te bogomolje) ene idolopoklonika i njihovi sinovi, i da se dive (ude) njoj i gledaju k njoj. A bio je Ebu Bekjr ovjek veliki plaka (tj. mnogo je plakao), nije posjedovao svoja dva oka (tj. nije mogao zadrati svojih oiju da ne plau) kada je uio Kur'an, pa je uplailo to uglednike (aristokrate iz plemena) Kurej (i to one) od idolopoklonika. GLAVA molitve u bogomolji trga (pijace, tj. koja se nalazi na trgu, u udaljenijoj bogomolji od ulice stanovanja). A klanjao je Ibnu Avn u (jednoj) bogomolji u (jednoj) kui (tako da) su se zakljuala na njima (tj. za njima) vrata. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebu Muavijete od Amea, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Molitva svih (tj. Molitva u zajednici sa drugima u vrijednosti) se poveava na (nad) molitvu njega (tj. klanjaa) u njegovoj kui i njegovu molitvu u njegovom trgu dvadeset i pet stepeni (tj. za dvadeset i pet puta je bolje obaviti molitvu ondje gdje se sakupe svi ili veina nego sam ili sa nekom manjom grupom da se obavi), pa (tj. jer) zaista jedan (od) vas kada se oistio, pa uljepao (ienje, tj. pa je izveo lijepo radnju ienja) i doao bogomolji, nee (nemajui nikakve druge namjere) osim molitve, (pa tako idui bogomolji) nije koracio (ni jedan) koraaj, korak (drukije) osim (tako da) je uzdignuo njega Allah njime (tim koraajem, korakom jedan) stepen i spusti (zbaci, tj. oprosti) od njega (tj. njemu jednu) pogreku dok unie, ue (u) bogomolju, a kada je uniao (u) bogomolju, (on - klanja) je u molitvi dok ona zadrava njega (tj. dok ga god molitva zadrava u bogomolji ekajui vrijeme njezino da je obavi zajedniki), i mole (upuuju Allahu d.. molbu da se smiluje), misli (a to znai: to jest) na njega (na tog klanjaa da se smiluje Allah d.. mole) aneli dok traje (on) u svome sijelu (mjestu sjedenja) koje je (to to) klanja u njemu (molei ovako): Moj Boe, oprosti mu, moj Boe, pomiluj ga! (i tako mole za njega sve dotle) dok nije uznemirio, proizveo (ono to mu je ponitilo abdest - molitveno ienje)." GLAVA preplianja prsta (tj. zavlaenja prsta od svoje jedne ruke meu prste druge ruke) u bogomolji i (na drugom mjestu) osim nje.

PRIAO NAM JE Hamid, sin Umera, od Bira, rekao je: priao nam je Asim, rekao je: priao nam je Vakid od svoga oca, od Ibnu Umera, ili od Ibnu Amra, rekao je: Prepleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje prste. A rekao je Asim, sin Alije: priao nam je Asim, sin Muhameda, uo sam ovaj hadis od svoga oca, pa ga nisam zapamtio (sauvao u sjeanju dobro) pa ga je ispravio meni Vakid od svoga oca, rekao je: uo sam svoga oca, a on govori: rekao je Abdullah: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdullahe (Abdullahu), sine Amra kako e s tobom (da bude, da se odigra, tj. ta e s tobom da bude) kada si ostao (tj. kada ostane) u tricama (talogu, ocjedinama, tj. u propaloj, bezvrijednoj grupi) od ljudi (te se nae meu njima) sa ovom (stvari, vjerovatno se misli pod izrazom "sa ovom stvari" na vjeru islam)?" PRIAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je priao nam je Sufjan od Ebu Burdeta, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovog djeda, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista vjernik je (veza i oslonac) za vjernika (vjerniku) kao graevina, vee neki (dio) nje (njezin drugi) neki (dio)." , i prepleo je, pomilovao ga Allah i spasio, svoje prste. PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: priao nam je Ibnu umejl, rekao je: izvijestio nas Ibnu Avn od Ibnu Sirina, od Ebu Hurejreta, rekao je: Klanjao (je) sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednu (od) dvije molitve veeri. Rekao je Ibnu Sirin: Ve ju je imenovao Ebu Hurejrete (koja je: aham, akam - prva veernja molitva, ili jacija - druga veernja molitva), ali sam ja zaboravio. Rekao je (Ebu Hurejrete): Pa je klanjao sa nama dva rekjata (naklona), zatim je pozdravio (u znak zavretka molitve, predao selam), pa je ustao k (jednom) drvetu, poprijeenom u bogomolji, pa se oslonio, oslonuo na njega (i izgledao je) kao da je on srdit. I stavio je svoju desnu ruku na lijevu, i prepleo je svoje prste, i stavio svoj desni obraz na lea (tj. na gornji, vanjski dio) svoje lijeve ake. I izali su prvi (ljudi, ili: brzaci, tj. oni koji brzo poure da odu iz bogomolje, oni su izali) iz vrata bogomolje pa su rekli: Skratila se molitva. A u narodu (tj. meu ljudima tom prilikom u bogomolji bili) su Ebu Bekjr i Umer, pa (tj. ali) su se njih dva bojala da govore njih dva njemu (Boijem poslaniku o tom da je klanjao tu molitvu krae nego obino to je inio do tada). A u narodu je (bio i jedan) ovjek (svojstven po tome to) je u njegovim dvjema rukama duljina (tj. imao je duge ruke), govori se njemu vlasnik dviju ruku (dugakih, tj. taj se ovjek meu nama naziva dugoruki), rekao je (taj Dugoruki): "O poslanie Allaha, da li si zaboravio (pa klanjao krae nego obino) ili se skratila molitva?" Rekao je (Boiji poslanik a.s.): "Nisam zaboravio, a nije se skratila." Pa je (odmah zatim) rekao: "Je li (onako neto se desilo neobino u mome vrenju ove molitve) kao to kae Dugoruki?" Pa su rekli (i ostali prisutni): "Da." Pa je stao naprijed, pa je klanjao (onaj dio molitve) to je (bio) ostavio (tj. zaboravio da izvri), zatim je pozdravio (u znak zavretka molitve, predao selam), zatim je veliao (Allaha, tj. rekao je Allahu ekjber) i pao je niice (na seddu) kao (to je za vrijeme molitve) njegovo padanje niice ili (jo) dulje, zatim je podigao svoju glavu i veliao, zatim je veliao i pao niice kao njegovo padanje niice ili dulje (neto nego u molitvi), zatim je podigao svoju glavu (tj. podigao se sa druge sedde na sjedenje) i veliao (izgovorio bi tekbir). Pa ponekad su pitali njega (Ibnu Sirina o tome da li se u ovom hadisu nalaze rijei) "zatim je pozdravio (tj. predao selam po drugi puta, nakon sehvi seddi)", pa je rekao (Ibnu Sirin): Izvijestio sam se da je 'Imran, sin Husajna, rekao (u svome pripovjedanju): "zatim je pozdravio" (tj. predao selam nakon sehvi seddi).

GLAVA bogomolja koje su (se izgradile, ili nalazile) na putevima Medine (tj. na putevima koji vode iz Mekje u Medinu) i (Glava u kojoj se daje objanjenje) mjesta koja su (imala ast da) je klanjao u njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, rekao je: priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je Musa, sin 'Ukbeta, rekao je: vidio sam Salima, sina Abdullaha, istrauje mjesta (na podruju) od puta (iz Meke u Medinu), pa klanja u njima (tj. na tim mjestima) i pria da njegov otac klanjae (da je klanjao) u njima i da je zaista on (tj. Salimov otac Abdullah, sin Umera) vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja u tim mjestima. A priao mi je Nafi' od Ibnu Umera, zadovoljan bio Allah od njih dvojice, da zaista on klanjae u tim mjestima. A pitao sam Salima (to kao i u reenici pred ovom "priao mi je" kae Musa, sin 'Ukbeta), pa ne znam ga (da je drukije o svemu tome priao) osim (tako da) se slagao (sa) Nafi'om u mjestima, svima njima osim (jednoga izuzetka, a to je) da su zaista njih dva (se) sukobila (tj. nisu se sloila njih dva) u (prianju o jednoj) bogomolji u (mjestu zvanom) erefur-Revha-u (ili: u vezi bogomolje na brdu mjesta Revha-a, jer "eref" znai i visoko mjesto, vis, brdo). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Enes, sin 'Ijada, rekao je: priao nam je Musa, sin 'Ukbeta, od Nafi'a da je Abdullah (sin 'Umera) izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takvog obiaja da) odsijeda (tj. odsijedae) u Zul-Hulejfi kada obavlja umru, i u svome hodoau kada je hodoastio, (odsijedae, odmarae) pod (jednim egipatskim) trnom u mjestu (tj. u okolini) bogomolje koja je u Zul-Hulejfi. I bio je (imao obiaj da ovako ini) kada se vraao iz boja (rata koji) je bio u tom putu (tj. iz boja u koji se moralo ii tim putem, pravcem preko Zul-Hulejfe), ili (se vraao, a bio je) u hodoau ili umri, pao je (tj. spustio bi se) iz unutranjosti doline, pa kada se pokazao (pojavio, tj. kada je izaao) iz unutranjosti doline, kleknuo bi (svoju jahau ivotinju, tj. dao bi znak svojoj jahaoj ivotinji da klekne na koljena kako bi on mogao da se svrati i odmori se) u (irokom pjeskovitom, prevojnom) koritu koje je (bilo) na istonoj brini,bridu (ivici) doline, pa je odmarao (odsjedao radi odmora) tude da osvane (tj. pravio bi tude odmor pred zoru - ta'ris - i odmarao bi toliko da bi tude doekao jutra). Nije (to odmaranje bilo) kod bogomolje koja je u kamenju (ili: koja je napravljena sa kamenjem), a niti na stijeni (ili brijegu, kamenoj humki) koja je (ta to) na njoj (ima) bogomolja. Bila je tude (jedna) uvala (draga, slina zalivu, a imao je obiaj da) klanja Abdullah kod nje, u njezinoj unutranjosti su brda pijeska, bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao obiaj) tude (da) klanja, pa je razastrla bujica (poplava taj pijesak) u njoj (tj. u toj uvali nanijevi ga jo i) u (iroko, prevojno) korito dok je (na kraju bujica) zatrpala to mjesto koje je (bilo to to) je bio Abdullah (uobiajio da) klanja u njemu (tj. to klanjae u njemu). I (kae dalje Nafi') da je Abdullah, sin 'Umera, priao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao gdje je mala bogomolja koja je ispod (nie) bogomolje koja je u erefurRevha-u, a ve je bio Abdullah (taj koji) zna (tj. znadijae ono) mjesto koje je (bilo to to) je bio klanjao u njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Kae (Abdullah, tj. govorae, govorio je): Tude (tu) od tvoje desne (strane, tj. Tude, tu je klanjao Vjerovijesnik a.s. tebi zdesna) kada stoji u bogomolji (u poloaju da) klanja, a ta bogomolja je na desnoj strani puta, a ti si odlazitelj k Mekji (tj. na desnoj strani puta kada ide u pravcu Mekje), izmeu nje i izmeu najvee bogomolje je (jedno) bacanje kamenom (jedan hitac kamenom, tj. moe se dobaciti kamenom) ili slino tome (ili kao toliko). I da Ibnu 'Umer (sin 'Umera) klanjae do 'Irka (tj. uz 'Irk, kraj 'Irka, vlastito ime mjesta ili doline; ili: do malog brda, blagoga uzvienja) koje je (koje se nalazi) kod Munsarefur-Revha-a (vlastito ime mjesta, ili: kod odlaska Revhe, tj. kod izlaska iz mjesta Revhe, a to znai na kraj Revhe), a taj 'Irk je (tj. a to malo, blago

uzvieno brdo) je svretak njegovoga dijela (kraja) na strani puta ispod bogomolje koja je izmeu njega i izmeu El-Munsarefa (tj. Munsarefur-Revha-a, ili: i izmeu krajnjeg dijela Revhe), a ti si odlazitelj k Mekji (tj. kad si u poloaju kao da ide u Mekju). A ve se sagradila tude (jedna) bogomolja pa Abdullah ne klanjae u toj bogomolji, ostavljae je na svoju lijevu (stranu) i iza sebe i klanjae ispred nje do 'Irka, samoga njega (tj. do samog brda ili uzvienja stavi, stajajui pri klanjanju). I Abdullah odlazae (odlazio je) po noi iz Revhe, pa nee klanjati (nije klanjao) podne (podnevnu molitvu u putu ekajui) dok doe (tj. da stigne na) to mjesto, pa klanja u njemu podne. A kada je dolazio iz Mekje, pa ako je proao pokraj njega (toga mjesta kod malog brda nakraj Revhe) prije jutra na (jedan) sat ili (u nekom dijelu) od kraja zore, odmorio je (tj. odmorio bi tako) da klanja u njoj (Revhi) jutro (tj. jutarnju molitvu - sabah). I (rekao je dalje Nafi') da je Abdullah priao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedae pod (jednim) ogromnim (visokim) drvetom nie (sela) zvanog (Ruvejse) koje se nalazi na prostoru (od desne) strane puta i prema putu u (jednom) prostranom ravnom mjestu dok izae (dospije u otvoren prostor) iz breuljka (visije) nanie pote (ili puta sela) Ruvejse za dvije milje, a ve se razbio njegov najvii (dio, tj. vrh toga breuljka, vrh te visije), pa se savio u svoju unutranjost, a ona (visija, tj. brdo) je stajaica (tj. a ono stoji) na potkoljenici (ili: na nozi, tj. die se okomito, odsjeeno, vrlo strmo), a u njezinoj (njenoj) potkoljenici (tj. u njezinome podnoju) su mnogobrojni pjeani bregovi. I (rekao je jo) da je Abdullah, sin 'Umera priao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u kraju (jednoga) uzvienja (ili strmog jarka) iza 'Arda (sela udaljenog od Ruvejse etrnaest milja), a ti si odlaza (kad ide) ka (jednoj) visoravni (ili: ka jednom visokom usamljenom brdu), kod te bogomolje (tj. kod toga mjesta gdje je Vjerovijesnik a.s. klanjao) su dva groba ili tri (groba), na grobovima su stijene (tj. ogromni blokovi, komadi) od kamenja na desnoj (strani) puta kod stijena (hridina) puta, izmeu tih stijena Abdullah iae (je iao) iz 'Arda poslije (tj. poto se prikuilo vrijeme) da nagne Sunce (podnevnoj) vruini (pripeci, egi), pa klanja podne (tj. podnevnu molitvu) u toj bogomolji (tj. u tom mjestu gdje je Vjerovijesnik a.s. padao niice, na seddu, a to znai gdje je klanjao). I (rekao je jo) da je Abdullah, sin 'Umera priao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjeo kod (visokog) drvea (koje se nalazi na zemljitu) od lijeve (strane) puta u koritu (bujice) nie (brda zvanoga) Hera, to korito je priljepljeno za nogu (tj. podnoje) Hera-a, izmeu njega i izmeu puta je (razdaljina) blizu od (jednoga) strijelometa (tj. koliko se moe dobaciti strijelom, strelom), i Abdullah klanjae (primaknuvi se) k (jednom) drvetu (to) je ono najblie drvo k putu, i ono je najdulje (od sviju) njih. I (jo je rekao) da je Abdullah, sin 'Umera priao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedae u koritu (bujice) koje je u najniem (predjelu od mjesta) Meruz-Zahrana prema Medini kada pada (sputa se) iz Safravata (to je vlastito ime dolina ili brda koja se nalaze iza Meruz-Zahrana), odsjedne u unutranjosti toga korita na lijevu (stranu) puta, a ti si odlazitelj (tj. kad odlazi) k Mekji, nije izmeu (mjesta) odsjedanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i izmeu puta (vei razmak) osim (koliko jedno) bacanje kamenom (tj. moe se dobaciti kamenom od mjesta gdje je odsjedao do puta). I (jo je rekao) da je Abdullah, sin 'Umera priao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedae u (mjestu) Zu Tuva-u (a to je mjesto u Mekji) i prenoivae (u njemu tako) da osvane (i) klanja jutarnju molitvu kada doe (prispije u) Mekju, a to klanjalite poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je na gruboj visiji (stijeni, gredi, hridini, kamenom brdu), nije (njegovo mjesto klanjanja, klanjalite bilo) u bogomolji koja se sagradila tude, tu nego nie od toga (tj. nego nie od te bogomolje) na (jednoj) gruboj visiji. I (jo je rekao) da je Abdullah priao njemu da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okreao prema dvama klancima (tj. prema dvama ulazima puta koji ide u strmine) brda koje je izmeu njega (u trenutku kad je on na kamenitoj visiji) i izmeu dugakog brda prema Kjabi. Pa je uinio (Abdullah, kae dalje Nafi') bogomolju koja se sagradila tude, tu (na) lijevoj (strani one) bogomolje na kraju visije, a klanjalite Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je nie od

nje na crnoj visiji, pusti (tj. ostavi) od visije deset podlaktica (tj. lakata, arina) ili slino njima (tj. ili slino duini od deset arina), zatim klanja okreui se prema dvama klancima od brda koje je izmeu tebe i izmeu Kja'be.

GLAVE ZASTORA KLANJAA (Pod "zastorom" se ovdje misli na tap ili na neki predmet to ga klanja stavi prema Kjabi ispred sebe kada klanja izvan zgrade na otvorenom prostoru, a smatra da bi neko mogao da prolazi ispred njega dok on obavlja molitvu, a to nije lijepo, pa mu taj naprijed stavljeni predmet slui kao ograda, zaklon namjesto, mjesto prednjeg zida bogomolje ili zgrade kada u njoj klanja.) GLAVA: Zastor (tj. zaklon) voe je zastor (za svakoga onoga) ko je pozadi njega (iza njega, tj. pri zajednikom klanjanju vie osoba na otvorenom prostoru kada voa, predvodnik u zajednikome klanjanju postavi ispred sebe zastor, ne treba svaki pojedinac postavljati ispred sebe zastora jer imamov - predvodnikov zastor je ujedno zastor za sve one koji su se poredali za njim da zajedniki klanjaju molitvu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, od Abdula, sina Abasa da je on rekao: Doao sam jaui na magarcu, magarici (tj. na magarcu enskog pola), a ja sam (se) tada ve pribliio (dobu) zrelosti, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja sa ljudima na Mini (na otvorenom prostoru primaknuvi se) k (neemu drugome) osim zida, pa sam proao izmeu nekog (dijela) reda (klanjaa), pa sam siao (odjahao) i pustio (doslovno: poslao) magaricu (da) uiva (tj. da se napasa), i uniao, uao sam u red (klanjaa), pa nije osudio (nije drao i smatrao za runo) to meni (ni) jedan (od prisutnih). PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Numejra, rekao je: priao nam je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je izaao (na) dan (godinjeg) praznika, (bio je) zapovjedio (da se uzme) koplje pa (da) se stavi izmeu njegove dvije ruke (tj. da se stavi ispred njega) pa (da) klanja (primaknut) k njemu, a ljudi (da se poredaju) iza njega. I injae (inio je) to u ili na putovanju, pa od tuda (tj. otuda, zbog toga) su uzeli njega (koplje) zapovjednici (vojni kao zaklon pri klanjanju na otvorenom prostoru). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od 'Avna, sina Ebu Duhajfeta, rekao je: uo sam svoga oca (gdje pria) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao s njima u (prostranoj) dolini (Mekje), a izmeu njegovih dviju ruku (tj. ispred njega) je (bio zaboden u zemlju jedan) tap, (klanjao je) podne (podnevnu molitvu) dva naklona (rekjata) i popodnevnu molitvu - ikindiju - dva naklona (rekjata), prolazi izmeu njegovih dviju ruku (tj. ispred njega, ali iza tap a) ena i (iva neljudska bia, ivotinje kao to je) magarac. GLAVA

koliine (mjere) koliko treba da bude (razmaka) izmeu klanjaa i zastora (zaklona). PRIAO NAM JE 'Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, rekao je: Bilo je izmeu klanjalita poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i izmeu zida prema kibli (strani Ka'be, razmaka koliko) prolaz ovce. PRIAO NAM JE Mekjija, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ebi 'Ubejda od Selemeta, rekao je: Bio je zid bogomolje (damije Vjerovijesnika a.s.) kod govornice (toliko blizu da) nije skoro ovca (mogla da) proe nju (tj. kroz nju, kroz tu irinu, kroz taj razmak). GLAVA molitve (bivi primaknut) ka koplju. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me Nafi' od Abdullaha (Umerova) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao takav obiaj da) se zabadae, da se zabada (u zemlju) njemu koplje pa klanjae (okrenut) k njemu. GLAVA molitve (okrenuvi se) k tapu. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Avn, sin Ebu Duhafeta, rekao je: uo sam moga oca (tj. svoga oca), rekao je: Izaao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (podnevnoj) ezi (pripeci, vruini), pa se donijela voda (za ienje - abdest), pa se oistio, pa je klanjao s nama podne i popodne (-vnu molitvu, ikindiju), a ispred njega je (bio zaboden u zemlju jedan) tap, a ena i magarac prolaze iza njega (tapa). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi'a, rekao je: priao nam je azan od u'beta, od 'Ata'a, sina Ebu Mejmuneta, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog obiaja) kada je izaao radi svoje nude, (da) sam slijedio njega ja i (jedan) djeak, i sa nama je (bio, tj. i imali smo) kevu (tj. kukasti tap, a to je tap koji je savijen na mjestu koje se stavlja u ruku), ili tap (obini) ili tap (vei neto od obinoga tapa, a manji od koplja), i sa nama je (bila, tj. imali smo) manja kona posuda (za vodu), pa kada se ispraznio od svoje nude, dodali smo mu malu konu posudu (za vodu). GLAVA zastora u Mekji i (u drugom mjestu) osim nje. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Hakjema, od Ebu Duhajfeta, rekao je:

Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (podnevnoj) ezi, egi pa je klanjao u dolini (Mekje) podne i popodne (-vnu molitvu, ikindiju) po dva naklona (rekjata), i postavio je ispred sebe (jedan) tap, i oistio se pa su poeli ljudi (da) se potiru (da se taru, da se mau) njegovom vodom (za ienje, tj. preostalim dijelom vode za ienje - od abdesta koji nije potroio iz posude). GLAVA molitve (primaknuvi se) ka stupu (okrenuvi se prema Ka'bi). A rekao je 'Umer: Klanjai su prei stupovima (stubovima) od razgovaraa (koji se priblie) k njima (tj. Pree je da stanu blizu stupova klanjai nego da se oko njih okupljaju i sjede ljudi koji razgovaraju i priaju radilo se o stupovima damije ili dvorita damijskoga). A vidio je 'Umer (jednog) ovjeka (gdje) klanja izmeu dva stupa, pa ga je pribliio (primaknuo ga) k (jednom) stupu pa je rekao: "Klanjaj k njemu (tj. Klanjaj uz njega)!" PRIAO JE NAMA Mekija, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ebu 'Ubejda, rekao je: Dolaah (Dolazih ili dolazio sam) sa Selemetom, sinom Ekjve'a, pa (on, Selemete imae obiaj da) klanja kod stupa, stuba (u Vjerovijesnikovoj a.s damiji u Medini koji se nazivae "stup muhadira - iseljenika", a) koji (je jo imao i tu odliku to se on, taj stup nalazio) kod Kur'ana (tj. kod mjesta u damiji gdje je stajao jedan primjerak - "mushaf" Kur'ana, koji je ispisan za vrijeme halife 'Usmana r.a.), pa sam rekao (Selemetu koji je imao nadimak Ebu Muslim): "O Ebu Muslime, vidim te (da) istrauje (ili: odabire da klanja) molitvu kod ovoga stupa (mimo druge stupove u damiji)?!" Rekao je: "Pa ja (to inim zbog toga to) sam zaista vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) istrauje (tj. odabire da klanja) molitvu kod njega. PRIAO NAM JE Kabisate, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, sina 'Amira, od Enesa, rekao je: Vidio sam velikane (tj. velikane od) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) se ure (natjeu se, hite k) stupovima kod zalaza (Sunca, tj. kod poziva - ezana na molitvu po sunanom zalasku)." A poveao je (tj. dodao je) u'bete (priajui ovo) od 'Amra, od Enesa (dodao je jo i ove rijei): ".... dok izae (tj. kad izae iz kue i poe damiji) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA molitve izmeu stupova u (sluaju da ili kad klanja) osim zajednice (kad ne klanja zajedniki, grupno). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: Uniao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Kuu (tj. Kja'bu), i Samete, sin Zejda, i 'Usman, sin Talhata i Bilal (svi su unili sa njim), pa je oduljio (tj. dugo je ostao u Kja'bi), zatim je izaao (Vjerovijesnik a.s., a) bio sam (ja) prvi (od sviju prisutnih) ljudi (prvi koji) je uniao na njegov trag (tj. odmah iza njega, Vjerovijesnika a.s. u Kja'bu) pa sam upitao

Bilala (koji se jo nalazio u Kja'bi): "Gdje je klanjao (Vjerovijesnik a.s.)?" Rekao je: "Izmeu dva prednja stupa (stuba)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina 'Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) Kja'bu, i (s njim su jo unili) Usamete, sin Zejda, i Bilal i 'Usman, sin Talhata, nadzorni (ovjek Kja'be, tj. ovjek koji je vodio nadzor i vodio brigu oko zgrade Kja'be), pa je zakljuao nju (Kjabu) nad njim, za njim (tj. iza njegovog ulaska) i ostao je u njoj (malo dulje). Pa sam pitao Bilala kada je izaao: "ta je pravio (tj. ta je inio, ta je radio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ta je inio u Kjabi)?" Rekao je: "Uinio (jedan) stup na svoju lijevu, a (jedan) stup na svoju desnu (stranu), a tri stupa iza sebe (tj. a tri stupa su ostala iza njega) - a bila je Kua (tj. Kjaba) tada na est stupova (tj. imala je est stupova) - zatim je klanjao." A rekao je nama Ismail: priao je meni Malikj i rekao je (u svome prianju ovako): ".... dva stupa na svoju desnu (stranu)...". GLAVA. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Ebu Damrete, rekao je: priao nam je Musa, sin 'Ukbeta od Nafi'a da je Abdullah bio (imao takav obiaj) kada je uniao (u) Kja'bu, iao je prema svome licu kada ulazi, a uinio je vrata (Kjabe) prema svojim leima, pa je iao (tj. koraao je kroz unutranjost Kjabe sve dotle) da bude (ili: dok bude) izmeu njega i izmeu zida koji je prema njegovom licu (rastojanje) blizu od tri podlaktice (tj. od tri arina) klanjao je (tude, tu), namjerava (tj. namjeravajui, smjerajui da stane na ono) mjesto koje je (upravo to to) je izvijestio njega o njemu Bilal da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u njemu (tj. na njemu, na tome mjestu). Rekao je (Ibnu Umer): "A nije teta (tj. A nije grijeh niti) na jednoga (ovjeka) da je klanjao (ako je klanjao) u kojoj (god od) strana Kue (Kjabe) je htio (tj. u kojoj god strani hoe i eli, na kojem god mjestu hoe)." GLAVA molitve (okrenuvi se) k jahaoj (ivotinji koja se nalazi u pravcu Kjabe), i (okrenuvi se k) kamili, i stablima i sedlu (samaru za kamilu, ili: prtljagu kada je to sve u onom pravcu prema Kjabi). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija Basranac, rekao je: priao nam je Mu'temir od 'Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu 'Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da poprijeivae on svoju jahau (ivotinju) pa klanja (tj. klanjae okrenut) k njoj (a to znai da je postavljao vie puta jahau ivotinju, devu kao zaklon postavivi je tako da ona stoji izmeu njega i Kjabe svojom irinom, jedna joj je strana do njega, a druga do Kjabe). Rekao sam: "Pa da li misli (da je tako inio) kada su puhale (tj. kada su se uzbudile, uzbunile, kada su bile nemirne) deve (kamile)?" Rekao je: "Uzimae (on u tom sluaju) sedlo (kao zaklon), pa ga uspravi (prema svome licu) pa klanja (okrenuvi se) ka njegovoj krstini (ili: k njegovom terkiluku, a to je drvo na zadnjem dijelu sedla ili samara na koje se jaha naslanja ili objesi terkiju, tj. kaji, remen od torbe), ili je rekao: (pa klanja okrenuvi se) ka njegovom zadnjem dijelu (tj. zadnjem dijelu sedla, a to je drvo na koje se jaha naslanja, a zove se "eharetun" - terkiluk, zadnji unka, arka, luk ili krstina, terkiluk kod sedla, a krstina kod

samara). I Ibnu 'Umer injae njega (tj. ovaj postupak poprijeivanja jahae ivotinje i uspravljanja sedla u svrhu zaklona pri klanjanju)." GLAVA molitve (okrenuvi se) k postelji (krevetu koji je na prostoru izmeu klanjaa i kible, tj. Kjabe poprijeen). PRIAO NAM JE 'Usman, sin Ebu ejbeta, rekao je: priao nam je Derir od Mensura, od Ibrahima, od El-Esveda, od 'Aie, rekla je: "Zar ste ujednaili (tj. Zar ste izjednaili) nas (ene) sa psom i magarcem? (To je Aia r.a. rekla kada je ula da neki govore da e molitvu prekinuti, tj. pokvariti prolaenje ispred klanjaa psa, magarca i ene. Da to nije tako, dokazivala je sluajem koji dalje ona navodi i iznosi rekavi:) Zaista sam ve vidjela sebe (u poloaju, stavu) leei na postelji (krevetu), pa doe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se usredotoi postelji (krevetu, tj. stane prema sredini postelje; a neki kau da ovo znai: stane u sredinu, posred postelje, i, na osnovu takvog shvatanja znaenja ove reenice, kau da je dozvoljeno klanjati na postelji) pa klanja, pa mrzim (tj. ne volim) da se ukazujem (da se pokazujem, a to znai da stojim svojim tijelom prema) njemu (dok on klanja), pa se izvuem (ili: pa se izvlaim u pravcu) od strane dvije noge postelje (tj. pa se izvlaim prema nogama postelje, a to znai: izvlaim se iz postelje) da se izvuem iz moga pokrivaa (tj. ispod svoga pokrivaa, jorgana)." GLAVA: Vratie (povratie) klanja (onoga) ko je proao ispred njega. A vratio je Ibnu Umer prolaznika ispred sebe u oitovanju (tj. u asu kad sjedei u molitvi izgovara oitovanje "Ehedu en la ilahe illellahu....", vraao je prolaznika ispred sebe ak kada je klanjao) i u Kja'bi; i rekao je: "Ako nije htio (prolaznik da se vrati drukije) osim da bije njega (da se bori protiv njega), pa bij ga (tj. pa bori se protiv njega)!" PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je 'Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Junus od Humejda, sina Hilala, od Ebu Saliha da je Ebu Sei'd rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: - H - A PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Sulejman, sin Mugireta, rekao je: priao nam je Humejd, sin Hilala, Adevija, rekao je: priao nam je Ebu Salih Seman, rekao je: Vidio sam Ebu Se'ida Hudriju u danu petka (tj. jednoga petka) klanja (okrenuvi se) ka (nekakvoj) stvari (koja) zastire (zaklanja) njega od ljudi, pa je htio (jedan) mladi iz Ebu Mu'ajtovia da proe ispred njega, pa je odbio Ebu Se'id (mladia udarivi ga) u njegova prsa, pa je pogledao (razgledao oko sebe taj) mladi pa nije naao prolaza (puta ni na koju drugu stranu) osim ispred njega pa se povratio zbog (toga da) proe, pa je odbio njega Ebu Se'id ee (jae ga udarivi) od prvoga (puta, tj. nego prvi put). Pa je postigao (tj. dobio pogrdu, uvredu asti) od Ebu Se'ida, zatim je uniao (tj. posjetio je taj mladi) Mervanu (halifi) pa se potuio k njemu (zbog onoga) to je sreo (to ga je snalo) od Ebu Se'ida. A uniao je (i) Ebu Se'id iza njega Mervanu pa je rekao (Mervan): "ta je tebi i sinu tvoga brata (tj. ta je to bilo izmeu tebe i tvoga bratia), o Ebu Se'ide!" Rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kako ovo) govori: "Kada klanja jedan (od) vas (okrenut) k (nekoj) stvari (koja) zaklanja (zastire) njega od ljudi, pa hoe jedan (ovjek, tj. pa hoe neko) da proe ispred njega, pa neka odbije (odgurne) njega, pa ako nee (da se suzbije i vrati) pa neka bije njega (tj. neka se bori protiv njega), pa on je samo satana (avo)."

GLAVA grijeha prolaznika ispred klanjaa. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Busra, sina Se'ida, da je Zejd, sin Halida, poslao njega k Ebu Duhejmu da ga pita ta je to uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o prolazniku ispred klanjaa, pa je rekao Ebu Duhejm: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da zna prolaznik ispred klanjaa ta je to na njega (tj. koliko je to protiv njega taj postupak), zaista (bi) bilo (bolje) da stoji, da zastane, da se zaustavi dok klanja zavri molitvu; dakle bilo (bi) bolje da stoji etrdeset nego da proe ispred njega (klanjaa)." Rekao je Ebu Nadr: "Ne znam da li je rekao (meni Busr priajui ovo) etrdeset dana, ili mjeseci ili godina?" GLAVA okretanje ovjeka prema ovjeku, a on klanja. A mrzio je Usman da se okree (neko svojim licem) prema ovjeku, a on klanja. A ovo je samo (onda runo) kada se zabavio s njime (od skruenosti), pa to se tie (obratnog sluaja tj.) kada se nije zabavio s njime, pa ve je rekao Zejd, sin Sabita: "Nisam mario (tj. Nisam se brinuo o okretanju ovjeka prema ovjeku dok ovaj klanja, nisam o tome vodio rauna jer) zaista ovjek ne presijeca (ne kvari) molitve ovjeka." PRIAO NAM JE Ismail, sin Halila, priao nam je Alija, sin Mushira, od 'Amea, od Muslima, od Mesruka, od 'Aie da je ono spominjalo se (jednom prilikom) kod nje ta presijeca (prekida) molitvu, pa su rekli: Presijeca je pas, i magarac i ena (ensko bie). Rekla je: "Zaista ve ste uinili nas (jednake) psima. Zaista ve sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam zaista izmeu njega i izmeu Strane (tj. Kjabe), i ja sam leaica (tj. i ja leim, a ja leim) na postelji, pa bude mi nuda, pa mrzim da se okrenem (licem) prema njemu pa se izvuem (laganim, neujnim) izvlaenjem." A od 'Amea, od Ibrahima, od El-Esveda, od 'Aie slino njemu (tj. slino ovome hadisu pria se). GLAVA molitve iza (ozadi, ozada) spavaa (osobe koja spava). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: priao mi je moj otac od Aie, rekla je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja, a ja sam spavaica (tj. a ja spavam) poprijeena (rairena, ispruena) na svojoj postelji, pa kada je htio da klanja "vitr" (molitvu sa neparnim brojem stajanja, rekjata koja se klanja pred zoru), probudio je mene pa sam klanjala "vitr" (tj. pa kada bi htio da klanja vitr, probudio bi me pa sam klanjala vitr)."

GLAVA dobrovoljne (neobavezne) molitve ozadi (iza) ene. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla: "Spavae (Spavala sam) ja ispred poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moje dvije noge su u njegovoj Strani (tj. u poloaju tako da sijeu pravac prema Kjabi), pa kada je padao niice (tj. pa kada bi padao niice, kada bi iao, sputao se na seddu), dodirnuo je (dotaknuo bi rukom) mene, pa sam (tj. pa bih) skupila svoje dvije noge, pa kada je on (pa kada bi) ustao, pruila sam (pruila bih) njih dvije (noge)." Rekla je (jo i to): "A kue (ili: sobe su bile takve) tada (da) nije u njima (niko imao) svjetiljke (nisu u kuama postojale svjetiljke)." GLAVA (onoga) ko je rekao: Nee presjei molitvu (nikakva) stvar (nita). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je El-'Ame ('Ame), rekao je: priao nam je Ibrahim od El-Esveda, od Aie. Rekao je Ame: a priao mi je Muslim od Mesruka, od Aie: Spomenulo se kod nje ta presijeca molitvu (pa je reeno ovo:) pas, i magarac i ena, pa je rekla: "Prispodobili ste nas sa magarcima i psima. Tako mi Allaha zaista sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam zaista na postelji izmeu njega i izmeu Strane (kible, kibleta) leaica (leim na strani svoga tijela), pa se pokae meni potreba (nuda), pa mrzim da sjednem (tj. da se uspravim i podignem iz leeeg stava) pa (tj. radi toga to bih mogla da uznemirim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izvuem) na stranu koja poinje (od prostora) kod njegove dvije noge." PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao mi je moj brati Ibnu ihab da je on pitao svoga strica o molitvi (da li) presijeca nju (ikakva) stvar, pa je rekao: "Nee presjei (tj. prekinuti, pokvariti) nju (nikakva) stvar (od one tri stvari, misli na psa, magarca i enu)." Izvijestio me 'Urvete, sin Zubejra, da je Aia, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: "Zaista ve je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ustane pa klanja (neki dio) od noi, a zaista sam ja poprijeena izmeu njega i izmeu Strane (kible) na postelji njegove obitelji (njegove porodice)." GLAVA: Kada je nosio malu djevojku (djevojicu) na svome vratu u molitvi. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od 'Amira, sina Abdullaha sina Zubejra, od 'Amra, sina Sulejmova, Zurekije, od Ebu Katadeta Ensarije da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjae, a on je nosa (tj. a on nosi) Umametu, ker Zejnebe, keri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. svoju unuku

od keri Zejnebe) i Ebul-'Asa, sina Rebi'ata sina Abdu emsa, pa kada bi pao niice, ostavio bi je (tj. pustio bi je, metnuo bi je na tle, tlo), a kada je (tj. a kada bi ustao u molitvi na noge), nosio ju je (tj. ponio bi je, natovario bi je opet na sebe).

GLAVA: Kada je klanjao (okrenuvi se) k postelji (to) je u njoj ena u mjesenici. PRIAO NAM JE 'Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Huejm od ejbanije, od Abdullaha, sina edada sina Hada, rekao je: izvijestila me moja tetka Mejmuneta, ki Harisa, rekla je: "Bila je moja postelja prema (ispred) klanjalita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa esto je pala (tj. pa esto puta bi pala) njegova odjea na mene, a ja sam na svojoj postelji." PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, sin Zijada, rekao je: priao nam je ejbanija Sulejman, priao nam je Abdullah, sin edada, rekao je: uo sam Mejmunetu (gdje) govori: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja, a ja sam (blizu) k njegovoj strani (tj. a ja sam uz njega, kraj njega) spavaica (tj. spavam), pa kada bi pao niice, pogodila bi me njegova odjea, a ja sam (bivala) ena u mjesenici (tj. a imala sam i mjeseni enski odljev krvi pri sebi neki puta)." A poveao je (tj. dodao je u svome prianju) Museded od Halida, rekao je: priao nam je Sulejman ejbanija: ".... a ja sam ena u mjesenici." GLAVA: Da li (smije da) dodirne (dotakne) ovjek svoju enu kod padanja niice radi (toga) da (on mogne da) padne niice? PRIAO NAM JE 'Amr, sin 'Alije, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Ubejdulah, rekao je: priao nam je Kasim od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Loe je (Runo je to) to ste izjednaili (izravnali) nas sa psom i magarcem. Zaista ve sam vidjela mene (tj. sebe), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam leaica (tj. a ja leim nauznake, na strani tijela) izmeu njega i izmeu Strane, pa kada je htio da padne niice (da obavi seddu), dodirnuo (dotaknuo) je moje dvije noge pa sam skupila (pokupila, savila) njih dvije." GLAVA ene (koja) zbacuje (ili: odbacuje, baca) od (tj. sa) klanjaa (nekakvu) stvar od neprijatnosti. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ishaka, Suremarija, rekao je: priao nam je Ubejdulah, sin Musa-a, rekao je: priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (Mes'udova), rekao je:

"Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput) staja (dok je stajao), klanja kod Kjabe, a skupina od Kurejevia u svojim sijelima (sjedi takoe kod Kjabe) kadli je rekao (tj. kadli ree jedan) govornik od njih: "Zar ne vidite ovoga licemjerca! Koji e vas ustati (tj. poi, otii) k zaklanoj ivotinji roda omsice (tog-i-tog), pa e se upraviti (namjeriti se) k njezinoj neisti (balegi), njezinoj krvi i njezinoj kouljici za plod (posteljici za plod u utrobi enskih polnih udova), pa e donijeti njega (tj. to sve: balegu, krv i posteljicu), zatim e pustiti (priekati) njega (Muhameda a.s.) dok (se stavi u poloaj) kada je pao niice (prilikom obavljanja sedde), (te) e staviti (metnuti) njega (to to donese od zaklane ivotinje) na njegove (Muhamedove a.s.) dvije pleke." Pa se podigao (skoio) najnesretniji (tj. najgori od) njih ('Ukbete, sin Ebu Mu'ajta i donio je to), pa poto je pao niice poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavio je njega izmeu njegove dvije pleke, i (tj. ali) ustrajao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostajui (u poloaju) niice (sedde). Pa su se (oni) smijali (toliko) da se naginjao neki (od) njih k nekom od smijanja (tj. padali su jedni na druge od silnog smijeha). Pa je otiao odlaza (tj. Pa je otiao neko) k Fatimi (keri Muhameda a.s.), a ona je (tada bila) djevojica, pa je poela (da) tri, a ustrajao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostajui (u poloaju) niice dok je bacila (tj. skinula) njega od njega (tj. dok nije ona zbacila ono sa njegovih plea), i okrenula se na njih (prema njima da) ih grdi (psuje, ili: i poela je da ih grdi). Pa poto je izvrio (zavrio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu, rekao je: "Boe, na Tebe (se obraam da se pobrine) sa Kurejeviima (tj. dri Kurejevie!, uniti Kurejevie!)! Boe, dri Kurejevie! Boe, dri Kurejevie!" Zatim je imenovao (tj. u molbi za unitenje Kurejevia koji su ga zlostavljali istaknuo je imena ovih lica kako slijedi): "Boe, na Tebe (se obraam da se pobrine) sa (unitenjem, tj. dri, uniti) 'Amra, sina Hiama, i 'Utbeta, sina Rebi'ata, i ejbeta, sina Rebi'ata, i Velida, sina 'Utbeta, i Umejeta, sina Halefa, i 'Ukbeta, sina Ebu Muajta, i 'Umareta, sina Velida!" Rekao je Abdullah (Mes'udov): "Pa tako mi Allaha zaista sam vidio njih (tj. ove imenovane linosti sve) oborene (baene na tle, tj. pobijene na) dan Bedra (jedino tu nije bio Umarete, sin Velida), zatim su se vukli (tj. odvueni su) k bunaru (koji nije iznutra obzidan), bunaru Bedra, zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Slijedili se drugovi bunara prokletstvom (tj. Slijedio, dostigao Allah drugove bunara prokletstvom, a to e rei: Prokleti bili i na buduem svijetu ovi to su dovueni i baeni zajedno u ovaj bunar!)!"

U IME ALLAHA SVEMILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA NAUKE (ZNANJA)

GLAVA vrijednosti (vrline) nauke (znanja); i (GLAVA) govora Allaha, On je uzvien, "Die (ili dignue) Allah (one) koji vjeruju od vas (tj. izmeu vas) i (one) kojima se dalo znanje (dignue ih na) stepene (tj. visoke poloaje). A Allah je o (onome) to radite obavjeten."; i (GLAVA) Njegovoga govora, On je moan i veliajan je, "Moj Gospode, poveaj mi znanje." GLAVA (onoga) ko se upitao (tj. ko je upitan za neko) znanje (tj. pouku, obavjetenje), a on je zabavljen (zauzet) u svome prianju, pa je upotpunio prianje, zatim je odgovorio (onome) koji pita. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, priao nam je Fulejh, H - (Tahvil), a priao mi je Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao mi je Hilal, sin Alije, od Ata'a, sina Jesarova, (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: "Dok Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) sijelu pria (tj. dok je priao) narodu, doao mu je (jedan) Beduin pa rekao: "Kada je as (tj. kad e biti as smaknua ovoga svijeta)?" Pa je produio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pria. Pa je rekao neko (od) naroda: "uo je (Muhamed a.s.) ta je rekao (Beduin), pa je izbjegao (ili: pokazao je prezir i mrnju prema onom) to je rekao (to je upitao Beduin)." A neko (od) njih je rekao: "(Nije tako), nego nije uo (Muhamed a.s. da ga Beduin pita)." Te kada je dovrio svoje prianje, rekao je: "Gdje je?" Mislim ga (tj. smatram njega, Muhameda a.s., da je htio da kae gdje je onaj) koji pita o asu (smaknua ovoga svijeta). (Ova sumnja potjee od Muhameda, sina Fulejhova.) Rekao je (Beduin): "Evo, ja (ili: Eto, ja, tj. ja sam onaj koji pita), o poslanie Allaha!" Rekao je (Muhamed a.s.): "Pa kada se izgubi povjerljivost (ili: kada se upropasti povjerena stvar), pa iekuj as." Rekao je (Beduin): "Kako je njeno izgubljenje (ili: upropatenje)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Kada se podmetne (pod glavu, tj. kada se povjeri opeg znaaja) posao k nedostojnom njega (tj. posla), pa iekuj as!" GLAVA (onoga) ko je digao (tj. ko podigne, povisi) svoj glas sa naukom (tj. prilikom pouavanja). PRIAO NAM JE Ebunu'man, Arim, sin Fadla, priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira (a on) od Jusufa, sina Mahekava, (a on) Abdullaha, sina Amrova, rekao je: "Zaostao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zaostao je iza nas) u (jednom) putovanju (to) smo ga putovali (s njim). Pa nas je stigao, a ve nas je molitva dala poklopiti (tj. stiglo je vrijeme, ili: nastupilo je vrijeme za obavljanje molitve, a veli se da rije "erheka" znai da je vrijeme molitve dolo na izmak, do svoga kraja); i mi se istimo (za molitvu vodom - uzimamo abdest ili sl.). Pa smo poeli (da) potiremo svoje noge, pa je povikao

(Muhamed a.s.) sa najviim svojim glasom: "Teko petama od Vatre!" dva puta ili tri (puta je viknuo to)." GLAVA govora (onoga) koji pria (pa u prianju upotrijebi izraze): "priao nam je"; ili "izvjestio nas je"; ili "obavjestio nas je". A rekao je Humejdija: "Bilo je kod Ibnu Ujejneta "priao nam je"; i "izvjestio nas je"; i "obavjestio nas je"; i "uo sam" (sva etiri ta izraza kod njega su bila) jedno." A rekao je Ibnu Mes'ud: "Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on (tj. Allahov poslanik) je istinit i uinjen (tj. proglaen) istinitim ..." A rekao je ekik od Abdullaha (sina Mes'udova, koji je rekao): "uo sam Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje kae jednu) rije ..." A rekao je Huzejfe: "Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva hadisa (dva prianja) ..." A rekao je Ebul-Alijeti (priajui) od Ibnu Abbasa (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (priajui Muhamed a.s.) o (onome) to ga prenosi od svoga Gospodara (Allaha), On je moan i veliajan je." A rekao je Enes od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (govor to) ga prenosi (Muhamed a.s.) od svoga Gospodara (Allaha), On je moan i veliajan je. A rekao je Ebu Hurejrete (priajui) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (govor to) ga prenosi (Muhamed a.s.) od vaega Gospodara (Allaha), On je moan i veliajan je. PRIAO NAM JE Kutejbe, priao nam je Ismail, sin Dafera, od Abdullaha, sina Dinarova, (a on) od Ibnu Umera, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od stabla (tj. od stabla jedno) je stablo (tj. ima, postoji jedno stablo koje je takvo da) ne pada njegovo lie; i ono je kao musliman, pa priajte mi, ta je ono (tj. kakvo je to drvo, koje je to drvo; ili pogodite koje je to drvo)?" Pa su pali ljudi u stabla pustinja (tj. poeli su nabrajati iz pustinja razna stabla i drvee da bi pogodili i odgonetnuli zagonetku). A palo je u moju duu (tj. pomisao; ili pomislio sam) da je ono palma, pa sam se stidio (da reknem). Zatim su rekli: "Priaj nam, ta je ono (tj. koje je to drvo), o poslanie Allaha." Rekao je: "Ono je (tj. to je) palma." GLAVA bacanja voe pitanja na svoje drugove radi (toga da) ispita ta kod njih (ima) od znanja. (ili ispitivanje, propitivanje; ili postavljanje pitanja drugovima o znanju i sl.) PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, priao nam je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista od stabala (ima jedno) stablo, ne pada njegovo lie. I ono je kao musliman. Priajte mi, ta je ono (tj. koje je to stablo)?" Rekao je: Pa su ljudi pali u stabla pustinja. Rekao je Abdullah: "Pa je palo u moju duu da je ono palma." Zatim su rekli: "Priaj nam ta (tj. koje) je ono, o poslanie Allaha." Rekao je: "Ono je palma."

GLAVA (o onom) to je dolo o nauci (znanju) i (GLAVA) govora Allaha, On je uzvien, "i reci: Moj Gospodaru, poveaj mi znanje." GLAVA itanja i izlaganja (onome) koji pria (muhadisu). A vidio (tj. smatrao) je Hasan (Basrija); i Sufjan i Malik (sva trojica su smatrali) itanje dozvoljenim. Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "uo sam Ebu Asima (kako) spominje od Sufjana Sevrije i Malika da njih dva smatrae itanje i sluanje dozvoljenim. (NAPOMENA: Ovo se odnosi na primanje i predaju hadisa, a o tom vidjeti lekciju na strani 119 i 120 u "Uvodu u tefsirsku i hadisku nauku od H.M.Handia. Isti sadraj ima i jedna od predhodnih GLAVA u kojoj se govori da je jedno: "priao nam je"; "izvjestio nas je"; "obavjestio nas je" i "uo sam".) PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Sufjana, rekao je: "Kada se ita muhadisu (tj. pred muhadisom, tj. osobom koja se bavi hadiskom naukom), pa nema tete da rekne (i onaj koji je tu prisutan bio): priao mi je; i "uo sam"." A dokazuju neki (od) njih (uenjaka hadisa da je dozvoljeno prenositi i predavati hadis) u (sluaju) itanja uenjaku (tj. pred uenjakom, to dokazuju) sa hadisom Dimama, sina Sa'lebetova, (koji) je rekao Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio,: "Je li Allah zapovjedio tebi da klanja klanjanja (tj. da obavlja molitve)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Da." Rekao je (Humejdija): "Pa ovo je itanje Vjerovjesniku (tj. itanje pred Vjerovjesnikom), pomilovao ga Allah i spasio, izvjestio je Dimam svoj narod o tome, pa su ga (taj njegov govor i izlaganje) sproveli (tj. primili)." A dokazuje Malik sa potvrdom (pismenom ispravom u kojoj je neije priznanje, a koja) se proita narodu, pa reknu (svjedoci navedeni u potvrdi): "Uzeo nas je svjedokom (tj. za svjedoke) omsica (tj. taj-i-taj).", a proita se to (tj. potvrda) itanjem njima (pred njima, tj. pred svjedocima, pa je dovoljno da svjedoci reknu: "Da, svjedoimo za ovo to je sad pred nama proitano.", a ne moraju doslovno izgovoriti sve to se u potvrdi navodi). I ita se pouavaocu (tj. pred pouavaocem) itanja (Kur'ana), pa rekne italac (Kur'ana): "Pouio me itati omsica (taj-i-taj)." NAPOMENA: I ovo je Malik uzimao kao dokazni osnov da se i hadis moe primati i prenositi kad se pred uenjakom hadisa pria hadis, a on to slua. Smatra se da je taj uenjak odobrio onome koji je hadis priao, da on taj hadis dalje prenosi drugima bez obzira da li hadiski uenjak ispravljao prianje hadisa ili nije. To je isto kao kad neko ita Kur'an pred jednim mukriom tj. strunjakom za itanje Kur'ana, pa poslije toga onaj to je itao rekne: "Omsica (Taj-i-taj) mi je dao da itam Kur'an (tj. pouio me je i dozvolio mi je da itam Kur'an)." To isto ili slino tome hoe da dokae Malik i sa primjerom potvrde (pismene isprave) koja je pomenuta pred ovim primjerom. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, priao nam je Muhamed, sin Hasana, Vasitija od Avfa (a ovaj) od Hasana (Basrije), rekao je: "Nema tete sa itanjem uenjaku (tj. nije tetno da se prima i prenosi hadis na nain itanja pred uenjakom)."

PRIAO NAM JE Ubejdulah; i izvjesto nas je Muhamed, sin Jusufa, Firebija; i priao nam je Muhamed, sin Ismaila, Buharija, rekao je: priao nam je Ubejdulah, sin Musaov, od Sufjana, rekao je: "Kada se ita muhadisu (tj. pred uenjakom hadisa), pa nema tete da rekne (italac): "Priao mi je." Rekao je (Buharija): "I uo sam Ebu Asima (gdje) kae (da je uo) od Malika i Sufjana (ovo): "itanje uenjaku (tj. pred uenjakom) i njegovo itanje (tj. i itanje samog uenjaka) je jednako." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs od Seida, on je Makburija, (a on) od erika, sina Abdullaha sina Ebu Nemirova, da je on uo Enesa, sina Malikova, (gdje) kae: "Dok smo mi sjedioci (tj. dok smo sjedili jednom prilikom) sa Vjerovjesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (njegovoj) damiji, doao je (jedan) ovjek na devi (mukoj), pa ju je "nahnuo" (tj. rekao je devi "nah", a to je izraz sa kojim se daje znak devi da klekne na koljena, jer je ona visoka, pa da sa nje moe sjahati; i to je taj ovjek uinio) u (dvoritu te) damije, zatim ju je ukolinio (ili: ukolijenio, tj. savio joj nogu u koljenu, pa je tako savijenu nogu svezao da deva ne moe pobjei). Zatim je rekao njima: "Koji vas je Muhamed?" ("Koji je od vas Muhamed?") A Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) naslonjen meu njima (tj. tano meu njima tako da su lea jednih bila pred njim, a lea drugih za njim). Pa smo mi rekli: "Ovaj bijeli naslonjeni ovjek." Pa mu (tj. Muhamedu a.s.) je rekao (taj) ovjek: "Sine Abdul-Mutalibov!" Pa mu je rekao Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve sam ti se odazvao (tj. ujem te, izvoli!")." Pa je rekao (taj) ovjek Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam tvoj pitalac (tj. ja u te pitati), pa (u biti onaj) koji strogo postupa prema tebi u pitanju, pa ne nai na me u tvojoj dui (ljutnje, tj. ne ljuti se na me, ne zamjeri mi)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Pitaj o (onom) to se pokazalo (ili: pojavilo) tebi (tj. pitaj ta hoe)." Pa je rekao: "Molim te tvojim Gospodarem (tj. zaklinjem te tvojim Gospodarem) i Gospodarem (svakog) ko je prije tebe (postojao) je li Allah poslao tebe ka ljudima, svima njima?" Pa je (Muhamed a.s.) rekao: "Boe (ili: Moj Boe), da (tj. Moj Boe, uj i budi svjedok, da ja odgovaram ovome ovjeku da si me Ti poslao kao svoga poslanika; i to inim sa potvrdnom rijecom: da)." Rekao je: "Zaklinjem te Allahom je li Allah zapovjedio tebi da klanja pet klanjanja (molitava) u danu i (u) noi.?" Rekao je: "Boe, da." Rekao je: "Zaklinjem te Allahom je li Allah zapovjedio tebi da posti ovaj mjesec od godine?" Rekao je: "Boe, da." Rekao je: "Zaklinjem te Allahom je li Allah zapovjedio tebi da uzima ovu milostinju od naih imunih pa (da) je razdjeljuje na nae siromane?" Pa je rekao Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Boe, da." Pa je rekao (taj) ovjek: "Ja sam vjerovao (tj. ja vjerujem) u (ono) to si ga donio (tj. u ono to ti propovjeda). I ja sam poslanik (svakoga) ko je iza mene od moga naroda; i ja sam Dimam, sin Sa'lebetov, brat sinova Sa'da, sina Bekrova (tj. ja sam brat Sa'dovia Bekrovih, a to znai ja sam Sa'dovi i to od Bekrovih Sa'dovia koji su ogranak veeg plemena Hevazin, jer meu Arapima ima mnogo manjih plemena u raznim krajevima koja se zovu Sa'dovii). Prenosi ga (tj. navedeni hadis) Musa; i (prenosi ga) Alija, sin Abdul-Hamidov, od Sulejmana, (a on) od Sabita, (a on) od Enesa (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (prenosi ga) sa ovim (smislom).

GLAVA (onoga) to se spominje o dodavanju (tj. da strunjak hadisa dadne knjigu u kojoj su napisani hadisi, da je dadne svome ueniku rekavi mu da je te hadise uo od svojih uitelja i da njemu kao svome ueniku dozvoljava da ih prenosi dalje drugima); i (o) pisanju uenih o nauci k (stanovnicima) gradova. A rekao je Enes: "Prepisao je (Kur'an halifa) Usman (u nekoliko primjeraka kao cjelovite) zbirke (ili: knjige), pa ih je poslao ka obzorjima (tj. na razne strane i krajeve islamske drave)." A smatrali su Abdullah, sin Umera; i Jahja, sin Seida; i Malik to (tj. munavelu - dodavanje) dozvoljenim. A dokazuje neki (od) stanovnika Hidaza u (pitanju) dodavanja sa hadisom Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, gdje je pisao (tj. zapovjedio da se napie) zapovjedniku ete (Abdullahu, sinu Dahovu, kae Taberanija) pismo i rekao: "Ne itaj ga, dok (ne) dopre (u) mjesto to i to." Pa poto je dopro (u) to mjesto (a zvalo se Nahla), proitao ga je ljudima; i izvjestio ih je o zapovjedi Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha (a on) od Ibnu ihaba (a on) od Ubedulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Abdullah, sin Abasa, izvjestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao sa svojim pismom (jednog) ovjeka (tj. poslao je svoje pismo po jednom ovjeku); i zapovjedio mu je da ga preda k velikau Bahrejna. Pa ga je predao velika (tj. namjesnik) Bahrejna k caru (Perzije), pa poto ga je proitao, istrgao ga je. Pa mislim (to je rekao Ibnu ihab), da je Ibnul-Musejeb rekao: "Pa ih je proklinjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se istrgaju svakim istrgavanjem (tj. da oni budu istrgani)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvjhestio nas je Abdullah, izvjestio nas je u'bete od Katadeta (a on) od Enesa, sina Malikova, rekao je: "Pisao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) pismo ili je htio da pie. Pa mu se reklo: "Zaista oni ne itaju (nikakvog) pisma osim (onog koje je) zapeaeno." Pa je uzeo prsten od srebra (koji je bio takav da) je njegovo urezivanje (tj. na njemu je bilo urezano): Muhamed poslanik Allaha. Kao da ja gledam u njegovu bjelinu (tj. bjelinu prstena) u njegovoj ruci. (Pod izrazom "u njegovoj ruci" misli se i hoe da se kae "na prstu njegove Muhamedove a.s. - ruke).. Pa sam ja rekao (ovo kae u'be) Katadetu: "Ko je rekao: Njegovo urezivanje je, (tj. na njemu je bilo urezano) Muhamed poslanik Allaha." Rekao je (Katade): "Enes (je to rekao)." GLAVA (onoga) ko sjedne (na mjesto) gdje se svrava s njim sijelo; i ko vidi pukotinu (tj. prazno mjesto) u krugu (sijela, mjesta gdje se sjedi), pa sjedne u nju (u pukotinu, na prazno mjesto). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhinoga, da je Ebu Murrete, slobodnjak (tj. osloboeni rob) Akila, sina Ebu Talibova, izvjestio ga od Ebu Vakida Lejsije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok je on sjedilac (tj. dok je sjedio) u damiji i ljudi sa njim, kad idu (prema nama) tri osobe. Pa dooe dvije k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a otila je jedna (od one tri osobe). Rekao je (dalje Ebu Vakid): Pa zastadoe njih dvije (tj. njih dva, jer se radi o mukim

osobama) na (sijelu) poslanika Allahova, pomilovao ga Allah i spasio. Pa to se tie jednog (od) njih dvojice, pa vidio je pukotinu u krugu (sijela) pa je sjeo u nju. A to se tie drugoga pa sjeo je iza njih. A to se tie treega pa okrenuo je (se) natrag odlazei. Pa poto je dovrio (priveo kraju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono o emu je govorio), rekao je: "Zar ne! (ili: Pazite!) Izvjestiu vas o (ovim) trima osobama. to se tie jednog (od) njih pa odsjeo je (ili: svratio se, sklonio se) k Allahu, pa ga je Allah primio u kuu (dao mu je da odsjedne kao njegov gost, tj. dao mu je raj zato to je sjeo u sijelo Njegovog poslanika). A to se tie drugog pa on se stidjeo (stidio da se tiska u krug i da druge tijesni), pa se stidjeo (stidio) Allah od njega (tj. pomilovao ga je kao to je i on iz milosti prema drugima da ih ne stijesni, sjeo iza njihovog kruga). A to se tie drugoga (tj. onog treega) pa on se okrenuo (od sijela), pa se okrenuo Allah od njega." GLAVA govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "Mnogi (ili: poneki onaj) kojem je priopito (javljeno, tj. reeno) pamtljiviji je (tj. bolje zapamti) od sluaoca (tj. od onoga koji slua ili uje lino sobom, direktno). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Bir, priao nam je Ibnu Avn od Ibnu Sirina (a on) od Abdurahmana, sina Ebu Bekretova, (a on) od svoga oca (koji) je spomenuo Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (priajui da) je sjedio na svojoj devi (na Mini za vrijeme hodoaa), a uhvatio je (jedan) ovjek za njezin (tj. devin) povodac ili za njezinu uzdu. Zatim je rekao (Muhamed a.s. pored ostalog i ovo): "Koji je dan ovo?" Pa smo utili (tako) da smo mislili (ili: Pa smo utili i mislili) da e ga on nazvati (drugim imenom) osim njegova imena. Rekao je: "Zar nije Dan rtve (tj. Praznik kad se kolju kurbani - rtve)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Koji je mjesec ovo?" Pa smo utili i mislili da e ga on nazvati (nekim drugim imenom) osim njegova imena. Rekao je: "Zar nije zul-hide?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vae krvi (tj. vai ivoti); i vaa imanja i vae asti meu vama su zabranjeni (tj. sveti) kao zabranjenost (tj. svetost) ovog vaeg dana u ovom vaem mjesecu u ovom vaem gradu. Neka (ovo) priopi prisutni odsutnome, pa zaista (onaj) koji je prisutan (sada ovdje) moda da priopi (saopti ovaj govor nekome) ko (je takav da je) on pamtljiviji za njega (za govor, tj. bolje e ga zapamtiti i uvati) od njega (tj. prisutnoga koji mene sada slua)." GLAVA znanja (ili: nauke) prije govora i djela, zbog govora Allaha, On je uzvien, "Pa znaj, da zaista ono nema boga osim Allaha", pa je (Uzvieni Allah) poeo sa znanjem (tj. rekao je najprije "Pa znaj", a to znai saznanje i spoznaja u svemu dolazi na prvo mjesto). I zaista uenjaci su nasljednici vjerovjesnika, dali su u nasljee (vjerovjesnici uenjacima) nauku (ili: znanje, pa) ko ga je uzeo, uzeo je obilan (ili: potpun) dio. A ko se zaputi (na) put (da) trai s njim (s putom) znanje, olakao mu je (ili: olakae mu) Allah put k raju. A rekao je (Allah), veliajno je Njegovo spominjanje, "Samo se boje Allaha od Njegovih robova uenjaci (ili: ueni)"; i rekao je: "I ne razumiju je (tj. usporedbu i primjere niko drugi) osim ueni." "I rekli su (tj. govorie): Da sluasmo ili razumjesmo, ne bismo bili u (tj. meu) drugovima Rasplamtjele Vatre (tj. ne bismo bili u paklu)." I rekao je (Uzvieni Allah): "Jesu li jednaki koji znaju i koji nee znati."

A rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je (takav da) hoe Allah s njim dobro, dadne mu razumjevanje u vjeri (tj. obdari ga smislom za teoloke nauke)." I samo je nauka sa uenjem (pouavanjem sebe). A rekao je Ebu Zer: "Da postavite sablju (otru koja se ne savija) na ovu; i pokazao je svoju iju (tj. zatiljak, vrat), zatim (da) pomislim da ja zaista (mogu da) provedem (tj. priopim, pouim druge jednu) rije (to) sam je uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prije (nego) da dozvolite (sablji) na mene (tj. na moj vrat, ili: prije nego preete na mene, a to znai: prije nego me posijeete, prije nego mi odsjeete glavu), zatim ja u je provesti (ili: ja bih je proveo, tj. priopio bih, pouio bih tu rije elei da pouavam radi Allahove nagrade pa makar dopao i neprijatnosti)." A rekao je Ibnu Abas (tumaei rijei iz Kur'ana) "Budite gospodovci (ili: bojaci, tj. oboavaoci Gospoda, Allaha)": "Blagi, razumni, ueni" (to znai "rebbanijjine" po Ibnu Abbasu). A veli se: "Errebbanijju" je (onaj) koji odgaja ljude sa malima (pojmovima ili osnovama) znanosti prije velikih njezinih (pojmova ili osnova, a to bi se moda moglo nazvati: poetni vaspita; ili obini uitelj)." GLAVA (onoga) to je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uvao ih (ili: drao ih kao pratnju i svitu; ili ureivao ih; ili: obavezao im se; ili: potinjavao ih) sa savjetovanjem i znanjem da ne bjee (da se ne udalje). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: izvjestio nas je Sufjan od A'mea (a on) od Ebu Vaila (a on) od Ibnu Mes'uda, rekao je: "Vjerovjesnik,pomilovao ga Allah i spasio, je uvao nas (ili: drao nas je kao pratnju i svitu; ili: potinjavao nas je; ili: obavezao im se; ili: ureiva nas je) sa savjetovanjem u danima (odreenim ili nekim, a ne svaki dan) zbog izbjegavanja dosadnosti (da ne padne) na nas." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao mi je Ebut-Tejjah od Enesa (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Olakavajte, a ne oteavajte (ne oteavajte); i obeseljujte (obveseljujte, razveselite, veselite, obradujte), a ne razbjeavajte (tj. ne natjeravajte, ne tjerajte, u bijeg; ili: ne plaite)." GLAVA (onoga) ko je uinio (tj. uveo ili odredio) za pristalice nauke poznate danove (dane). PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, rekao je: priao nam je Derir od Mensura (a on) od Ebu Vaila, rekao je: " "Bio je Abdullah (sin Mes'uda sebi uveo obiaj da) opominje ljude u svakom etvrtku (tj. svakog etvrtka), pa mu je rekao (jedan) ovjek: "O Ebu Abdurahmane, zaista ja sam volio (ili: volio bih) da nas opominje svaki dan." Rekao je: "Zar ne (ili: Pazi)! Zaista ono spreava me od toga (to) da ja izbjegavam da vam dosadim. I ja vam se obavezujem (ili: uvam ja vas, uzimam vas za pratnju; potinjavam vas; ureujem vas) sa savjetovanjem kao to je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obavezivao se nama (ili: uvao nas; uzimao za pratnju nas; potinjavao na; ureivao nas) sa njom (tj. poukom, savjetovanjem) zbog bojazni dosadnosti (da ne doe) na nas."

GLAVA: Ko (je takav da) hoe Allah s njim dobro, dadne mu razumjevanje. PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb od Junusa (a on) od Ibnu ihaba, rekao je: rekao je Humejd, sin Abdurahmana: uo sam Muaviju (kao) propovjednika (gdje) kae: uo sam Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Ko (je takav da) hoe Allah s njim dobro, urazumi ga (tj. dadne mu razumjevanje) u vjeri. A ja sam samo razdjelilac, a Allah daruje. A neprestano e ovaj narod biti staja (stajae) na zapovjedi Allaha (ili: na stvari Allahovoj, tj. na vjerskom putu), nee im tetiti (onaj) ko im se protivi dok (ne) doe zapovjed Allaha (na Sudnjem danu; ili: dok ne doe iskuenje Allahovo i nesrea od Allaha koja e im jedino tetiti)." GLAVA razuma (ili: razumjevanja) u nauci. PRIAO NAM JE Alija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: rekao je: rekao mije Ibnu Ebi Nedih od Muhadida, rekao je: Druio sam se (sa) Ibnu Umerom (ili: Pratio sam Ibnu Umera na putu) ka Medini, pa ga ja nisam uo (da) pria od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nita) osim jedan hadis. Rekao je: "Bili smo kod Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa se donio dummar (tj. doneen je dummar - palmina striika; ili vrika; ili kruna koju nazivaju i palmin loj, a to je bijela slatka materija okusa slinog mlijeku, oblika goveeg jezika koju lue mlade palmine grane od godine dana, a jedu je Arapi), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista od stabala je (tj. ima jedno) stablo, njegov primjer je kao primjer muslimana." Pa sam ja htio da reknem: "Ono je palma." Pa kad li sam ja najmlai (od) ljudi, pa sam utio (tj. ostao da utim zbog stida da govorim pred starijima). Rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ono (To) je palma." GLAVA radovanja (zbog visokog poloaja; ili: glava ivljenja u zavidnom poloaju zbog visokog poloaja) u nauci (znanju) i mudrosti. A rekao je Umer, zadovoljan bio Allah od njega: "Razumjevajte se (u nauke, tj. uite, obrazujte se), prije (nego doe vrijeme) da se zagospodite (tj. prije nego budete uzeti za gospodske poloaje, za rukovodee linosti)." A pouavali su se (tj. uili su) drugovi Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u starosti svojih godina. (i u starosti ili sl.) PRIAO NAM JE Humejdija, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao mi je Ismail, Ebu Halida, na (drugi nain) osim (tj. od onoga) to nam ga je priao Zuhrija, rekao je: uo sam Kajsa, sina Ebu Hazimova, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Mes'udova, rekao je: rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema zavidnosti osim u dvije osobine: ovjek (ili: u osobini ovjeka koji je takav da) je njemu Allah dao imanje, pa se osnaio (tj. pa je tom ovjeku data snaga) na unitenje njegove (tj. na troenje imanja) u pravo (ili: u dunost, tj. gdje je pravo da se imanje troi; ili

gdje je duan da ga troi); i ovjek (ili: u osobini ovjeka koji je takav da) je Allah njemu dao mudrost, pa on sudi s njom (ili: obavlja po njoj, izvrava po njoj svoje radnje) i pouava je." GLAVA (onoga) to se spominje o odlasku Musa-a (Mojsija) na more k Hadiru (Hidru), njima obojici mir! ; i (glava) Njegovoga govora, On je uzvien,: "Da li u te slijediti da me ti poui ..." Odlomak (poglavlja u Kur'anu pogledaj). PRIAO MI JE Muhamed, sin Gurejra, Zuhrija, rekao je: priao nam je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao mi je moj otac od Saliha (a on) od Ibnu ihaba (koji) je priao da je Ubejdulah, sin Abdullaha, izvjestio njega od Ibnu Abasa da se prepirao on (Ibnu Abas) i ElHurr, sin Kajsa sina Hisnova, Fezarija o drugu Musa-a (Mojsija). Pa je rekao Ibnu Abas: "On je Hadir." Pa je proao pokraj njih dvojice Ubej, sin Ka'ba, pa ga je zovnuo Ibnu Abas, pa je rekao: "Zaista se ja prepirah sa ovim svojim drugom o drugu Musaovu (Mojsijevu) koji je (bio tako zanimljiva linost da) je Musa pitao (ili: traio) put ka njegovu sretanju (tj. da se s njim sretne). Da li si uo Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spominje njegovu stvar (ili: njegov sluaj)?" Rekao je: "Da, uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Dok je Musa (jednom prilikom se nalazio) u skupini (ili: meu plemiima, glavarima) od Israelana, doao mu je (jedan) ovjek, pa je rekao: "Da li ti zna ikoga znanijeg od sebe?" Rekao je Musa: "Ne." Pa je objavio Allah ka Musa-u: "Da, (tj. ima od tebe znaniji), na rob Hadir (je znaniji)." Pa je molio (tj. traio) Musa put k njemu. Pa je uinio Allah njemu ribu znakom. I reklo se njemu: "Kada ti izgubi ribu, pa povrati se, pa zaista e ga ti sresti (Hadira)." I slijeae trag ribe u moru. Pa je rekao Musa-u njegov momak (tj. sluga saputnik): "Da li misli (ta me pogodilo, snalo) kad smo odsjeli k (tj. u; ili: na) stijeni, pa ja sam zaista zaboravio ribu, a nije mi dao zaboravljanje nje (niko drugi) osim satana (avo, on me je smetnuo) da se ja sjetim nje." Rekao je (Musa): "To je (ono) to mi traismo." Pa su se njih dva povratila na (tj. po) svojim tragovima slijedei (slijedei svoje tragove), pa su njih dva nala Hadira. Pa je bilo od stvari (ili: od stanja, sluaja) njih dvojice (tj. Musa-a i HadiraHidra onaj dogaaj) koji je ispriao Allah, On je moan i veliajan je, u svojoj knjizi (tj. u Kur'anu). GLAVA govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Boe, poui ga knjigu (knjizi, tj. Kur'anu)." PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Halid od Ikrimeta (a on) od Ibnu Abasa, rekao je: "Pritisnuo me (k sebi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i rekao je: "Boe, poui ga knjigu (tj. daj mu da dobro razumije smisao Kur'ana)!"

GLAVA: Kada je ispravno (ili: Kada vrijedi) uvanje malenog (djeteta u svrhu prenoenja hadisa; i prema tome; kada vrijedi iskaz malodobnog djeteta, tj. od koliko godina starosti)? PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba (a on) od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbetova, (a on) od Abdullaha, sina Abasova, rekao je: "Napredovao sam (tj. doao sam) jaui na magarcu, (enskog spola) magarici, a ja sam se tada ve pribliio poluciji (tj. polnoj zrelosti), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja na Mini (okrenut) ka (neem) osim zida (tj. na otvorenom prostoru gdje pred njim nije bilo zida da ga rastavi od sluajnih prolaznika ispred njega). Pa sam proao izmeu ruku (tj. ispred) nekog (dijela) reda (klanjaa); i pustio sam magaricu (da) uiva (tj. da jede ta hoe) i uniao sam (u) red (klanjaa da i ja klanjam). Pa se nije to zanijekalo meni (tj. nije mi se taj postupak drao runim, nije mi se to osudilo kao nevaljalo)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Ebu Mushir, rekao je: priao mi je Muhamed, sin Harba, rekao je: priao mi je Zubejdija od Zuhrije (a on) od Mahmuda, sina Rebiova, rekao je: "Razumio sam (poznavao sam, tj. zapamtio sam) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izbacivanje (to) ga je izbacio u moje lice, a ja sam imao pet godina, od (vode jedne) kove (tj. pamtim da je iz jedne kove uzeo vode u usta pa onu vodu iz usta bacio meni u lice, poprskao me vodom iz usta po licu, jer to je pravo znaenje rijei: "medde")." GLAVA izlaenja (tj. putovanja) u (svrhu) traenja nauke. A putovao je Dabir, sin Abdullaha, hoda (puta) mjesec (dana) ka Abdullahu, sinu Unejsovu, u (vezi) jednog (jedinog) hadisa. PRIAO NAM JE Ebul-Kasim Halid, sin Halijjev, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Harba, rekao je (priao nam je) El-Evzaija, izvjestio nas je Zuhrija od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbetova sina Mes'udova, (a on) od Ibnu Abasa da je zaista prepirao se on (ili: raspravljao se on) i El-Hurr, sin Kajsa sina Hisna, Fezarija o drugu Musa-a. Pa je proao pokraj njih dvojice Ubejj, sin Ka'ba, pa ga je zovnuo Ibnu Abas pa je rekao: "Zaista sam se prepirao ja i ovaj moj drug o drugu Musaovu koji (je bio tako zanimljiv da) je traio put ka njegovu sretanju. Da li si uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spominje njegovu stvar (ili: njegovo stanje, njegov sluaj)?" Pa je rekao Ubej: "Da, uo sam Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, spominje njegovu stvar (sluaj ili priu), kae: "Dok je Musa u (tj. meu) glavarima od Israelana (se nalazio), kad li mu doe (jedan) ovjek pa ree: "Da li zna ikoga znanijeg od tebe (tj. od sebe)?" Rekao je Musa: "Ne." Pa je objavio Allah, On je uzvien, ka Musa-u: "Da, na rob Hadir (je znaniji od tebe)." Pa je molio (traio) put k njegovu sretanju. Pa je uinio Allah njemu ribu znakom. I reklo mu se: "Kada izgubi ribu, pa vrati se, pa zaista e ga nai." Pa Musa slijeae trag ribe u moru. Pa je rekao momak Musaov Musa-u: "Da li vidi (ta me snalo)? Kad smo odsjeli k stijeni, pa ja sam zaista zaboravio ribu, a nije mi dao zaboravljanja nje (niko) osim satana da je se sjetim." Rekao je Musa: "To je to traismo." Pa su se njih dva vratila na svoje tragove

slijedei (ih). Pa su njih dva nali Hadira (Hidra), pa je bilo od stanja (ili stvari) njih dvojice (Musa-a i Hadira) to je ispriao Allah u svojoj knjizi (Kur'anu)." GLAVA vrijednosti (ili: vrline onoga) ko zna i pouava (drugoga da i drugi zna). PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Alaov, rekao je: priao nam je Hamad, sin Usametov, od Burejda, sina Abdullaha, (a on) od Ebu Burdeta (a on) od Ebu Musa-a (E'arije, a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer (onoga) to je poslao Allah mene s njim od upute i znanja (tj. primjer upute i znanja to ga je Allah sa mnom; ili po meni, poslao) je kao primjer kie, (obilne kie koja) pogodi zemlju, pa je od nje (od zemlje, jedna povrina) ista (tj. dobra), primila je vodu i izvadila je (iz sebe, tj. dala je) piu (stonu hranu) i mnogu travu; a od nje je (neka) neplodna (i nepropustljiva, ne upija vodu nego je na sebi zadrava), zadri vodu, pa okoristi Allah s njom (tj. s takvom vrstom neplodne povrine) ljude, pa piju i napajaju i zasijavaju (to je korisno i to ima smisla zasijavati). A pogodi (kia) od nje (tj. od zemlje) drugu grupu (tj. drugu vrstu zemljita od kojeg nema nikakve koristi), samo su ona ravnine (udolice pustinje koje) nee zadrati vodu (kie) i nee izvaditi (iz sebe, tj. nee dati) piu (stonu hranu). Pa to je primjer (onoga) ko je razumio (tj. ko je razuman i nauan) u vjeri Allaha i koristilo mu je (ono) to je mene poslao Allah s njim (tj. to je po meni Allah poslao) pa zna i pouava; i primjer (onoga) ko nije podigao s tim (tj. zbog toga) glave (iz oholosti) i nije primio upute Allaha s kojom sam se ja poslao (tj. koja je poslata sa mnom, po meni)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Ishak (priajui gornji hadis sa jednom razlikom, a ta se razlika sastoji u tom to je on mjesto gornjih rijei "primala je vodu" u svom prianju rekao): "I od nje (zemlje - je grupa povrine koja) je popila u pola dana vodu." (Poslije ovoga obrazlae Buharija znaenje rijei "kianun", koja je spomenuta u gornjem hadisu, a koja je mnoina od "ka'un", pa kae): "Ka'un" - ravan, ravnivca (ili: udolica je takvo zemljite to) ga prekrije voda (ali ne ostane na njemu). (Iza ovoga Buharija se udaljuje po obiaju od predmeta, ali to ini radi briljivog objanjenja rijei spomenutih u hadisu. Zato on navodi mjesta iz Kur'ana u kojima su spomenute rijei koje su i u hadisu upotrebljene. ak nekada navede i neku rije iz Kur'ana koja nije u hadisu spomenuta, ali ima neku vezu ta rije sa onom rijei koja je spomenuta u hadisu. Takav je sluaj ovdje. U Kur'anu je spomenuta rije "ka'un", a spomenuta je i u gornjem hadisu; i nju je ve objanjavao, ali je u Kur'anu uz rije "ka'un" spomenuta i rije "safsafun", obje su spomenute u akuzativu "ka'an safsafen", pa zbog toga sad objanjava i tu drugu rije koja nije uope spomenuta u gornjem hadisu, pa kae): A "safsaf" - ravan", je ravan od zemlje (tj. ravni dio zemlje. "Safsafun" je pridjev koji oznaava ravno, glatko, smireno ili mirno zemljite. Neki kau da ta rije znai stranu brda.)

GLAVA

dizanja nauke i pojavljivanja neznanja. A rekao je Rebi'atu: "Ne treba nikome (ko je takav da) kod njega (ima) neto od znanja da upropasti svoju osobu (tj. sebe zbog toga to nee to znanje pouiti i druge i zbog toga to s njim nee okoristiti ljude)." PRIAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od EbutTejaha (a on) od Enesa, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od znakova asa (smaknua svijeta) je (i to) da se digne znanje; i (da) se ustali (uvrsti) neznanje; i (da se) pije vino i (da) se pojavi preljub (brakolomstvo, prostitucija)." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od u'beta (a on) od Katadeta (a on) od Enesa, rekao je: "Zaista u vam ispriati (jedan) hadis (koji) vam nee ispriati niko poslije mene. uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Od znakova asa (smaka svijeta) je (i to) da e biti malo znanja; i (da) e se pojaviti neznanje; i (da) e se pojaviti preljub; i (da) e biti mnogo ena; i (da) e biti malo ljudi do (te mjere da) e biti za pedeset ena jedan staralac." GLAVA vrijednosti (vrline) nauke (znanja). PRIAO NAM JE Se'id, sin Ufejra, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba (a on) od Hamze, sina Abdullaha sina Umerova, da je Ibnu Umer rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) je rekao: "Dok sam ja spava (bio, tj. dok sam spavao), donijela mi se aa mlijeka, pa sam pio (mlijeko), ak (ili: te) zaista ja vidim napojenost izlazi u moje nokte. Zatim sam darovao moj viak (tj. ono mlijeko to je meni preteklo, to ga nisam mogao popiti) Umeru, sinu Hataba." Rekli su: "Pa ta (tj. kako) si ga (tj. san ili mlijeko to si pio u snu) protumaio, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Znanje (ili: znanjem sam to protumaio)." GLAVA rjeenja (ili: objanjenja nekog vjersko-pravnog pitanja), a on (tj. onaj koji daje rjeenje ili objanjenje) je staja (tj. on stoji) na (jahaoj) ivotinji i osim nje (na emu, neemu, drugom). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba (a on) od Isa-a, sina Talhata sina Ubejdulahova, (a on) od Abdullaha, sina Amra sina Asova, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stajao u oporotajnom hodoau na Mini zbog ljudi (a) oni ga pitaju. Pa mu je doao (jedan) ovjek pa je rekao: "Nisam osjetio (tj. nisam znao), pa sam obrijao (svoju glavu) prije (nego) da sam zaklao (kurban-rtvu)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zakolji (rtvu sada poslije brijanja), a nema grijeha." Pa je doao drugi pa je rekao: "Nisam osjetio (nisam znao), pa sam zaklao prije (nego) da bacam (kamenie)." Rekao je: "Bacaj (sada), a nema grijeha." Pa nije se pitao (tj. nije upitan ni) o (jednoj) stvari (to) se stavila naprjed (tj. koja je uinjena prije druge), a ni (o stvari koja) se odgodila (tj. koja se uinila poslije druge, a da je drukije odgovorio) osim (tako da) je rekao: "ini, a nema grijeha."

GLAVA (onoga) ko odgovori rjeenju (tj. dajui rjeenje i objanjenje) sa pokazivanjem ruke i glave. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Ejub od Ikrimeta (a on) od Ibnu Abasa da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pitao se (tj. bio je upitan) u svom hodoau (zadnjem, zvanom oprotajnom), pa je rekao (onaj to ga je pitao): "Zaklao sam (rtvu) prije (nego) da bacim (kamenie)." Pa je dao znak (Muhamed a.s.) svojom rukom, rekao je: "Nema grijeha (ili: potekoe, jer rije "haredun" znai i grijeh i potekoa)." I rekao je (taj to je pitao ili drugi): "Obrijao sam (glavu) prije (nego) da zakoljem." Pa je dao znak svojom rukom: "Nema grijeha." PRIAO NAM JE El-Mekkija, sin Ibrahima, rekao je: izvjestio nas je Hanzaletu od Salima, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta (da pria) od Vjerovjesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Uzee se nauka (znanje); i pojavie se neznanje i neredi (pobune) i bie mnogo mijeanja (uzburkanosti)." Reklo se je: "O poslanie Allaha, a ta je mjeanje (uzburkanost)?" Pa je rekao (pokazao) ovako svojom rukom, pa ju je iskrivio (izvrnuo) kao da on hoe (da kae da pod tim misli) ubijanje. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao je nama Vuhejb, rekao je: Priao nam je Hiam od Fatime (a ona) od Esme, rekla je: "Dola sam Aii, a ona klanja, pa sam rekla: "ta je stanje ljudi (ovako, tj. ta je ljudima)?" Pa je pokazala ka nebu (na pomraenje Sunca, tj. Sunce pomra), pa kad li ljudi su stajai (tj. ustadoe da klanjaju), pa je rekla (Aia dalje): "Slava Allahu!" Ja sam rekla: "Znak (li je nekakav, tj. je li pomraenje Sunca nekakav znak)?" Pa je pokazala svojom glavom, tj. da. Pa sam ustala (da i ja klanjam, kae Esma; ili: pa sam i ja klanjala) dok me (nije) spopala nesvjestica, pa sam poela poljevati na svoju glavu vodu. Pa je zahvalio Allahu Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio; i hvalio Ga. Zatim je rekao: "Nema (nikakve) stvari (za koju) nisam bio (u prilici da) mi se nju pokae (a da je sada prolo drukije) osim (tako da) sam je vidio u mome mjestu (gdje sada stojim), ak raj i Vatru (ili: do raja i Vatre, tj. osim raja i Vatre). Pa se objavilo k meni da ete se vi iskuavati (stavljati na iskunje) u vaim grobovima kao ili blizu (tj. priblino), ja neu znati (ne znam) koje to (tj. ili kao ili blizu) je rekla Esma, od iskuenja pomazanika laova (kao to je iskuenje ili priblino iskuenju laova koji e se pojaviti pred smak svijeta). Rei e se: "ta je tvoje znanje (tj. ta ti zna) o ovom ovjeku (Muhamedu a.s.)" Pa to se tie vjernika ili ubjeenika, ja neu zanati (tj. ne znam) koji (od) njih dva (tj. od ta dva izraza) je rekla Esma (a sumnja je u pamenju Fatime, keri Munzirove), pa rei e: "On je Muhamed, on je poslanik Allaha. Donio nam je (jasne) dokaze i uputu, pa smo se mi odazvali i slijedili. On je Muhamed, tri (puta e tako izjaviti anelima koji budu u grobu stavljali, postavljali pitanje). Pa e se rei: "Spavaj, (kao) dobar. Ve smo znali da si ti bio zaista ubijeen u njega." A to se tie dvolinjaka ili sumnjaoca, ja neu znati (ne znam) ko to je rekla Esma, pa on e rei: "Ja ne znam. uo sam ljude (gdje) govore (jednu) stvar (tj. neto), pa sam je rekao (i ja)." GLAVA

podsticanja Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa na (to) da uvaju vjerovanje i znanje i (da) ga izvijeste (prikau onom) ko je iza njih (ostao kod kue ili u plemenu). A rekao je Malik, sin Huvejrisa: Rekao je nama Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vratite se vaim (tj. svojim) porodicama, pa ih pouite." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Demreta, rekao je: Ja prevaah izmeu Ibnu Abasa i izmeu ljudi (tj. prenosio sam ljudima ta govori Ibnu Abas, a njemu ta govore ljudi), pa je rekao: Zaista izaslanstvo Abdul-Kajsa je dolo Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko je (je) izaslanstvo; ili: Ko su ljudi?" Rekli su: "Rebia." Pa je rekao: "Dobrodolica ljudima; ili izaslanstvu, ne ponieni i ne kajaoci (bili, tj. elim da se ne osjetite ponieni i da se ne pokajete to ste doli)!" Rekli su: "Mi ti dolazimo iz (sa) dalekog puta (ili: iz daleke daljine ili iz daleka), a izmeu nas i izmeu tebe je ovo pleme od nevjernika (plemena) Mudar; i mi neemo moi da ti dolazimo osim u svetom mjesecu, pa zapovjedi nam (jedan) posao, (to) emo ga izvijestiti (onom) ko je iza nas; (i to) emo s njim unii (ui u) raj." Pa im je zapovjedio etvoro, a zabranio im je etvoro. Zapovjedio im je vjerovanje Allaha, moan je On i veliajan je, samo Njega. Rekao je: "Da li znate ta je vjerovanje Allaha, samo Njega." Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Svjedoenje da nema boga (boanstva nikakva) osim Allaha i da je Muhamed poslanik Allaha; i uspostavljanje molitve; i davanje zekata; i post ramadana i (da) darivate petinu od plijena (ratnoga za vrhovno rukovodstvo)." A zabranio im je (pravljenje nebiza-slatkog pia u nekim posudama u koje je ubrojio) tikvu; i gle i zasmoljenu (posudu, tj. namazanu smolom). Rekao je u'bete: Moda je rekao: kadanj (izdubljena posuda u drvetu kao stupa za kafu), a moda je rekao: zasmoljenu (posudu crnom smolom). Rekao je: "Zapamtite ga (tj. ovaj nalog, ovu zapovjed) i izvjestite ga (onom) ko je iza vas (ostao kod kua)." GLAVA putovanja u (vezi) pitanja (koje) odsjedne (tj. koje se pojavi i iskrsne; i GLAVA) pouavanja svoje porodice. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvjestio nas je Abdullah, rekao je: izvjestio nas je Umer, sin Se'ida sina Ebu Huseinova, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisova, da je zaista on (tj. Ukbe) oenio se kerom Ebu Ihaba, sina Azizova, pa mu je dola (jedna) ena pa je rekla: "Zaista sam ja ve zadojila Ukbeta i (onu) koja je (ba ta to) se on oenio s njom." Pa joj je rekao Ukbe: "Ja ne znam da si me ti zadojila i niti si me izvijestila." Pa je uzjahao (Ukbe neku jahau ivotinju i krenuo iz svog mjesta) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Medinu, pa ga je pitao (o svome sluaju). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kako (moe vrijediti va brak), a ve se reklo (da ste oboje zadojeni od jedne te iste ene)." Pa se rastavio (od) nje (tj. od kere Ebu Ihabove) Ukbe, a ona je sklopila brak (sa drugim) muem osim njega.

GLAVA

poredovniavanja u nauci (tj. GLAVA naizmjeninog rada u nauci dvojice ili vie osoba tako da jedna dolazi i ui jedan dan, a druga drugi dan). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvjestio nas je uajb od Zuhrije - H (Tahvil) -, rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A rekao je Ibnu Vehb: izvjestio nas je Junus od Ibnu ihaba (a on) od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Sevrova, (a on) od Abdullaha, sina Abasova, (a on) od Umera, rekao je: "Bio sam ja i moj (jedan) susjed od Pomagaa (bili smo nastanjeni) u (plemenu) Umejevia Zejdovih, a ono (tj. to pleme: ili mjesto i prostor gdje je to pleme stanovalo) je od Gornjaka Medine (tj. od sela Medine koja se nalaze tri milje istono od Medine, a koja su valjda na uzviici ili visoravni pa se i zovu zato "Avali-Medineti", jer "alin, enski rod alijetun, mnoina avali" znai "visok, gornji dio". Zbog toga se moe rei "Gornjaci" ili "Gornji Krajevi"). I izmjenjivali smo se (po redu u) silaenju na (sijelo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on sie dan, a ja siem dan. Pa kada ja siem (ili: Pa kada sam ja siao), donio sam mu vijest toga dana od Objave i (vijest o emu drugom) osim nje. A kad je on siao, uinio je isto to. Pa je siao moj drug Pomaga (na) dan svoje rede (pa se po obiaju vratio), pa je udario (tj. zalupao na) moja vrata estokim udaranjem pa je rekao: "Je li tude (tu) on?" Pa sam se uplaio, pa sam izaao k njemu pa je on rekao: "Ve se dogodila velika stvar." Pa sam uniao (uao) Hafsi, pa kad li ona plae, pa sam rekao: "Pustio vas je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?" Rekla je: "Ja ne znam." Zatim sam uniao Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao stojei: "Da li si pustio svoje ene?" Rekao je: "Ne." Pa sam rekao: "Allah je vei (od svega)." GLAVA srdbe u predikovanju (savjetovanju) i pouavanju kada je vidio to mrzi (ne odobrava). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesirov, rekao je: izvjestio nas je Sufjan od Ibnu Ebi Halida (a on) od Kajsa, sina Ebu Hazima, (a on) od Ebu Mes'uda Ensarije, rekao je: Rekao je (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha, nisam blizo (da) stiem (tj. blizu da stignem) (zajedniku) molitvu (tj. skoro i ne idem obavljati molitvu zajedniki) od (tj. zbog onoga) to odulji (mnogo molitvu) s nama omsica (taj-i-taj)." Pa nisam vidio Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) savjetovanju (predici) srditijeg (nikad) od tada (tj. od tog sluaja, kao u toj prilici). Pa je (tada) rekao: "O ljudi, zaista ste vi rastjerivai. Pa ko klanja sa ljudima (kao predvodnik u molitvi), pa neka olaka, pa (tj. jer) zaista u (tj. meu) njima je (neko) bolestan; i slab i vlasnik (tj. imalac neke) nude (ili: potrebe)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Ebu Amir, rekao je: priao nam je Sulejman, sin Bilala, Medinija od Rebiata, sina Ebu Abdirahmana (a on) od Jezida, slobodnjaka Munbeisova, (a on) od Zejda, sina Halida, Duhenije da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) ga je pitao (jedan) ovjek o ubranoj (tj. sluajno naenoj) stvari, pa je rekao: "Upoznaj njenu uzicu (s kojom je zavezana vrea ili kesa u kojoj se nalazi stvar); ili je rekao: njenu vreu i njen omot (kou kojom je omotana). Zatim je saopi (ili: kazuj za nju narodu jednu) godinu, zatim je uivaj. Pa ako doe njen gospodar, izrui mu je." Rekao je (onaj ovjek): "Pa zalutala deva?" Pa se rasrdio (Muhamed a.s. toliko) da su se jako zacrvenile njegove dvije jagodice (na licu); ili je rekao (pripovjeda): jako se zacrvenilo

njegovo lice, pa je rekao (Muhamed a.s. onom ovjeku objanjavajui da deve ne treba uzimati i sklonjati, smatrati, kao druge sluajno naene stvari): "A ta je tebi i njoj (tj. ta ti ima s njom; ili: ta ti je za njom)?" Sa njom (devom) je njen mijeh (za vodu, misli na rezervoar u devinom stomaku u koji stane mnogo vode pa zbog toga deva moe dugo izdrati e) i njena obua (tj. stopalo, papak), dolazi vodi i pase (tj. brsti) stabla, pa pusti je, da je sretne (tj. nae) njen gospodar (tj. vlasnik)." Rekao je (onaj ovjek): "Pa zalutala ovca (ili. ovce)?" Rekao je: "Tebi; ili tvome bratu ili vuku (tj. ovca je ili tvoja; ili tvoga brata, koji ju je izgubio; ili vukova, vuija, koji e je pojesti, ako je ne uzme pa je ne sauva njenom vlasniku, koji ti je brat kao ovjek)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Burejda (a on) od Ebu Burdeta (a on) od Ebu Musa-a (E'arije), rekao je: "Pitao se (tj. bio je zapitkivan) Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekim) stvarima (to) ih je mrzio (ili: o kojima nije volio da govori ili zbog toga to bi to moglo navui optereenja za vjernike; ili zbog toga to nema neke koristi u tome, kao to je detaljno raspravljanje o Sudnjem danu). Pa poto se namnoio (broj takvih pitanja upravljenih) na njega, rasrdio se. Zatim je rekao ljudima: "Pitajte me o emu ste htjeli (tj. o emu god hoete)?" Rekao je (jedan) ovjek: "Ko je moj otac?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Tvoj otac je Huzafetu." Pa je ustao drugi pa rekao: "Ko je moj otac, o poslanie Allaha?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Salim, slobodnjak ejbetov." Pa poto je vidio Umer (srditost Muhamedovu a.s. iz onog) to je u njegovom licu, rekao je: "O poslanie Allaha, mi (se) vraamo (tj. kajemo se) ka Allahu, On je moan i veliajan je." GLAVA (onoga) ko je kleknuo (tj. sjeo) na svoja dva koljena kod rukovodioca ili muhadisa. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvjestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Enes, sin Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta, pa je rekao: "Ko je moj otac?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Huzafet." Zatim je mnogo (puta uinio to) da je rekao: "Pitajte me!" (tj. mnogo puta je rekao: "Pitajte me!" Pa je kleknuo (tj. sjeo) Umer na svoja dva koljena pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem; i sa islamom (kao) vjerom i sa Muhamedom, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) vjerovjesnikom." Pa je zautio (Muhamed a.s., tj. stiala se njegova srditost). GLAVA (onoga) ko povrati (tj. ponovi) govor tri (puta) radi (toga da) se razumije od njega; pa je rekao (Muhamed a.s. u jednom svom hadisu): "I govor lai (spada u najtee grijehe)", pa je neprestano ponavljao njih (tj. te rijei "i govor lai"). I rekao je Ibnu Umer: rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li sam dostavio (priopio)?", tri (puta je to rekao, tj. uzviknuo je to tri puta). PRIAO NAM JE Abdetu, rekao je: priao nam je Abdusamed, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Sumamete od Enesa (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on (Muhamed a.s.) bio (takav da)

kada je pozdravljao, pozdravljao je tri (puta), a kada je govorio (jednu ili kakvu) rije, povratio (tj. ponovio) ju je tri (puta). PRIAO NAM JE Abdetu, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Abdusamed, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Sumamete, sin Abdullaha, od Enesa (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on bio (takav da) kada je govorio (ili izgovarao kakvu) rije, povratio (tj. ponovio) ju je tri (puta) da se ona razumije od njega, a kada je doao (ili: a kada bi doao nekim) ljudima pa ih pozdravljao, pozdravljao ih je tri (puta). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira (a on) od Jusufa, sina Mahikova (ili: Mahekova), (a on) od Abdullaha, sina Amrova, rekao je: "Zaostao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju (to) smo ga putovali, pa nas je stigao, a ve smo poklopili (tj. nastupili u vrijeme; ili: odgodili do na izmak vrijeme kad treba da obavimo) molitvu, molitvu poslije podneva i istimo se (pred molitvu). Pa smo uinili (tj. poeli da) potiremo nae noge (tj. da ih olako ili aljkavo peremo), pa je on zavikao sa najviim svojim glasom: "Teko petama od Vatre!" , dva puta ili tri (puta je to viknuo takvim glasom). GLAVA pouavanja ovjeka svoju robinju i svoju porodicu (pouavanje ovjeka svoje robinje i svoje porodice). Izvijestio nas je Muhamed, rekao je: priao nam je Muharibija, rekao je: priao nam je Salih, sin Hajana, rekao je: rekao je Amir a'bija: priao mi je Ebu Burdete od svoga oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tri (vrste ljudi tako su vrijedni i dobri da) za njih (imaju, tj. da e oni imati) dvije nagrade. ovjek od porodice Knjige (tj. pristalica knjige koja je od Allaha objavljena, a to znai kranin ili idov, koji) je vjerovao u svoga vjerovjesnika i vjerovao je (tj. i prihvati da vjeruje) u Muhameda, pomilovo ga Allah i spasio, (takav e ovjek imati dvije nagrade); i rob posjedovani kada izvri dunost (prema) Allahu, On je uzvien i dunost (prema) svojim gospodarima; i ovjek (koji se nae u takvom poloaju da) je kod njega robinja (tj. imadne robinju), pa je odgojio i uljepao je njeno odgajanje i pouio ju je i uljepao je njeno pouavanje. Zatim ju je oslobodio pa ju je sebi spario (tj. vjenao), pa njemu (tj. on ima) dvije nagrade." Zatim je rekao Amir (ovjeku iz Horasana koji ga je pitao o stupanju u brak sa robinjom koju oslobodi): "Mi smo ti je (tj. rije i odgovor na pitanje) dali bez (ikakve) stvari (bez ita, tj. besplatno, a) jahae se (tj. putovae se, putovalo se) u (vezi neega) to je ispod nje (tj. to je manje vano od ove rijei i ovog pitanja, putovalo se) ka Medini (tj. u Medinu)." GLAVA savjeta voe (upuenog od njega) enama i pouavanje njih. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Ejuba, rekao je: uo sam Ata'a, rekao je: uo sam Ibnu Abasa (kako) je rekao: svjedoim na Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao Ata': svjedoim na Ibnu Abasa (tj. izvjetavam od Ibnu Abasa) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao (iz mukih redova i priao k redovima ena), a s njime je (iao) Bilal, pa je mislio da on nije dao

uti enama (tj. da nije prediku izgovorio toliko glasno da bi ga mogle uti i ene), pa ih je savjetovao; i zapovjedio im je milostinju (da dadnu odmah za siromane). Pa je poela ena (da) baca (Pa su poele ene da bacaju) menuu (naunicu) i prsten, a Bilal uzima (tj. kupi) u kraj svoje odjee. A rekao je Ismail (sin Ulejeta priajui gornji hadis) od Ejuba (a on) od Ata'a; i rekao je (da je uo) od Ibnu Abasa (kako kae): svjedoim na Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio (tj. izvjetavam od Vjerovjesnika). GLAVA pohlepe na hadis (pohlepe za hadis). PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Sulejman od Amra, sina Ebu Amrova, od Seida, sina Ebu Seidova, Makburije (a on) od Ebu Hurejreta da je on rekao: "Reklo se: O poslanie Allaha, ko (koji) je najsretniji ovjek sa tvojim zauzimanjem na Sudnjem danu?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista sam mislio (ili: znao, nasluivao), o Ebu Hurejre, da me nee upitati o ovome hadisu niko prije tebe zbog (toga) to sam vidio od tvoje pohlepe na hadis. Najsretniji ovjek sa mojim zauzimanjem na Sudnjem danu je (onaj) ko je rekao "Nema boga osim Allah" iskren (bivi) iz svog srca ili iz svoje due (kad je to izgovarao)." GLAVA: Kako e se uzeti (ugrabiti, unititi) nauka? A pisao je Umer, sin Abdul-Aziza, k Ebu Bekru, sinu Hazmovu: "Pogledaj, (ono) to je od hadisa poslanika Allahova, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga pii (tj. zapii, popii), pa ja sam se pobojao brisanja (nestajanja) nauke i odlaska uenjaka. I neka se ne prima (nita drugo) osim hadisa Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio! I neka ire nauku; i neka sjede (ueni ljudi sa narodom sve dotle) dok se poui ko nee znati (tj. ko ne zna, ako se ne poui u sijelu uenih), pa zaista nauka nee propasti dok (ne doe u takav poloaj da) bude tajnom." PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejson, rekao je: priao mi je Malik od Hiama, sina Urvetova (a on) od svoga oca (a on) od Abdullaha, sina Amra, sina Asova, rekao je: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kae: "Zaista Allah nee uzeti (ugrabiti) nauku iupavanjem (otimanjem to) e ga sebi iupati od robova (tj. iz pamenja ljudi), ali e uzeti nauku sa uzimanjem uenih, te kada ne ostavi (nijednog) uenog (ovjeka), uzee ljudi (za) poglavare (rukovodioce) neznalice, pa e se pitati, pa e rjeavati bez nauke (znanja), pa e zalutati i zavesti (druge)." Rekao je Firebrija: priao nam je Abas, rekao je: priao nam je Kutejbetu, rekao je: priao nam je Derir od Hiama slino njemu (Maliku, tj. Malikovu pripovjedanju).

GLAVA:

Da li e se uiniti (postaviti, odrediti) za ene dan napose (posebno, radi pouavanja) u nauci? PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'be, rekao je: priao mi je IbnulEsbehanija, rekao je: uo sam Ebu Saliha Zekvana pria od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekle su ene Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Nadvladali su nas ljudi (tj. mukarci u odnosu) na tebe, pa uini nam dan od sebe." Pa im je obeao dan, sretao ih je u njemu, pa ih je savjetovao i nareivao im. Pa je bilo u (onome) to im je rekao (izmeu ostalog i ovo): "Nema od vas (ni jedne) ene (koja) proturi naprijed troje od svoje djece (tj. kojoj umre troje djece, da e drukije na drugom svijetu proi) osim (tako da) e joj (to) biti zastor (tj. prepreka, brana) od Vatre." Pa je rekla (jedna) ena: "A dvoje?" Pa je rekao: "I dvoje." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'be od Abdurahmana Ibnul-Esbehanije, od Zekvana, od Ebu Seida od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (priao je) ovo (ili: o ovom). A od Abdurahmana Ibnul-Esbehanije, rekao je: uo sam Ebu Hazima od Ebu Hurejreta, rekao je: "Troje (koje) nisu dostigli grijeha (tj. nisu bili postali punodobni, jer prije punodobnosti djeci se ne piu grijesi)." GLAVA (onoga) ko je uo neto, pa se povrati (tj. obrati ponovo, nanovo) da ga (tj. tu stvar) upozna (bolje). PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: izvjestio nas je Nafi', sin Umera, rekao je: priao mi je Ibnu Ebi Mulejkete da je Aia, ena Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bila (takva da) nije ula (ni jednu) stvar (to) je nije poznavala (a da je drukije postupila) osim (tako da) se povratila (opet na razgovor) o njoj da je upozna. I zaista je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko se obraunavao, kaznio se je (tj. ko bude polagao obraun na Sudnjem danu, bie kanjen)." Rekla je Aia: "Pa sam rekla: A zar nije rekao Allah, On je uzvien: "....., pa obraunavae se lakim obraunavanjem."?" Rekla je: Pa je rekao: "Samo ti je to izlaganje (tj. predoenje djela i poslova), ali ko (bude u takvom poloaju da) se uklesava obraun (njemu, tj. da mu se ide daleko, u tanine pri njegovom polaganju rauna), propae." GLAVA: Neka priopi (prenese, saopti) nauku (znanje) prisutni odsutnome!; rekao ga (tj. ovaj izraz, ovu izreku) je Ibnu Abas (prenosei to) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Seid od Ebu urejha da je on rekao Amru, sinu Seidovu, a on alje poslanstva (tj. vojske) ka Meki (protiv Abdullaha, sina Zubejrova koji nije htio priznati Jezida za Halifu, pa se sklonio u Meku, te je Amr kao Jezidov namjesnik u Medini morao da vodi borbe protiv Abdullaha, sina Zubejrova, aljui vojske u Meku):

"Dozvoli mi, o zapovjednie, ispriau ti (jedan) govor (to) je stajao s njim (tj. to se s njim pozabavio; ili: to ga je odrao i izrekao) Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sutradan (raunajui) od dana osvojenja (Meke). ula su ga moja dva uha; i zapamtilo ga je moje srce i vidjela su ga moja dva oka kada ga je govorio. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga je, (a) zatim je rekao: "Zaista Meka je (takva da) ju je posvetio Allah (zabranivi u njoj mnoge poslove koji u drugim mjestima nisu uvijek zabranjeni, a meu te zabranjene poslove spada i voenje oruanih borbi), a nisu nju posvetili ljudi, pa nee se dozvoliti (ni jednom) ovjeku (koji) vjeruje Allaha i zadnji dan (tj. Sudnji dan, Strani sud) da prolijeva u njoj (ikakvu) krv ni (da) sijee u njoj (kakvo) stablo. Pa ako jedan (ovjek, tj. neko oruanu borbu u Meki sebi) dozvoli zbog borbe poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj, pa recite: Zaista je Allah ve dozvolio svome poslaniku, a nije dozvolio vama. A samo je dozvolio meni u njoj (jedan) as od (jednog) dana, (a) zatim se povratila njena posveenost danas, kao njena posveenost (to je bila) juer. I neka (ovo) priopi prisutni odsutnome!" Pa se reklo Ebu urejhu: "ta je rekao (nakon toga) Amr?" Rekao je: "Ja sam znaniji od tebe, o Ebu urejhe, zaista Meka nee zatiti (sauvati) nepokornika, a ni bjegunca sa krvlju (tj. ubicu), a ni bjegunca sa kraom (tj. bjegunca koji bjei zbog toga to je ukrao devu ili to drugo, jer rije u tekstu "harbetun" u korijenu znai: kraa deva)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehab, priao nam je Hamad od Ejuba, od Muhameda, od sina Ebu Bekretova, od Ebu Bekreta, spomenuo se Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pa zaista vae krvi i vaa imanja" - rekao je Muhamed (sin Sirinov): a mislim ga (da) je rekao (sin Ebu Bekretov) - "i vae asti su na vas zabranjene (tj. one su vam svete i kao takve zabranjeno vam ih je omalovaavati, svete su vam) kao svetost ovog vaeg dana u ovom vaem mjesecu. Zar ne! (tj. Panja!) Neka priopi prisutni od vas (tj. izmeu vas) odsutnome!" I govorae Muhamed (sin Sirinov): "Istinit je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bilo je to (tj. priopavao je prisutni odsutnome)." A onda je dalje priao (kako je Muhamed Alejhisselam najzad u gornjem hadisu rekao): "Zar ne! (tj. Panja!)Da li sam priopio (i time izvrio vjerovjesniku dunost)?" Dva puta (je to rekao). GLAVA grijeha (onoga) ko je slagao (ili: lagao) na Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Alija, sin Da'da, rekao je: izvjestio nas je u'bete, rekao je: izvjestio me Mensur, rekao je: uo sam Rib'ija, sina Hiraova, govori: uo sam Aliju (kako) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne laite na mene, pa zaista, ono (onaj), ko lae na mene, pa neka unie (u) Vatru." PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Dami'a, sina edadova, od Amira, sina Abdullaha sina Zubejrova, od svoga oca rekao je: "Rekao sam Zubejru: Ja zaista ne ujem tebe (da) ti pria (prenosei nama neto) od poslanika Allahova, pomilovao ga Allah i spasio, kao to pria omsica i omsica (taj-i-taj)." Rekao je (Zubejr, sin Avvamov): "Zar ne? (ili: Da, tako bi trebalo da bude, jer) ja se nisam rastavljao (od) njega, ali sam ga uo (kako) govori: "Ko nalae (slae) na mene, neka se nastani (u) svome sjeditu od Vatre (tj. u Vatri)."

PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, rekao je: rekao je Enes: "Zaista, ono (je stvar u tome da), me sigurno spreava da vam priam mnogo hadisa (to to) je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko namjeri na mene la (tj. ko na me lae namjerno, hotimino), pa neka se nastani (u) svome sjeditu od Vatre." PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekveova, rekao je: uo sam Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Ko rekne na mene (ono) to ja nisam rekao, pa neka se nastani (u) svoje sjedite od Vatre." PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Imenujte se mojim imenom (tj. nadijevajte sebi moje ime; ili: zovite se mojim imenom), a ne prozivajte se mojim nadimkom (tj. ne uzimajte sebi za nadimak moj nadimak; ili: ne zovite se nadimkom, ako je jednak sa mojim nadimkom. Nadimak Vjerovijesnikov je "Ebul-Kasim"). A ko me vidi u snu, pa ve me vidio (tj. usnio me stvarno), pa (ili: jer) zaista satana (avo) se nee prikazati u moju sliku (u moj lik, oblik). A ko nalae na me (bivi u nalagivanju, u lai) namjerava (tj. hotimian), pa neka se nastani (u) svome sjeditu od Vatre." GLAVA pisanja nauke. PRIAO NAM JE Ibnu Selam, rekao je: izvjestio nas je Veki' od Sufjana, od Mutarifa, od a'bije, od Ebu Duhajfeta, rekao je: rekao sam Aliji: "Da li kod vas (ima kakva) knjiga?" Rekao je: "Nema osim knjige Allaha ili razumjevanje (to) ga je dobio kao dar ovjek musliman ili (ono) to (ima napisano) u ovoj stranici (ili: listu)." Rekao je (Ebu Duhajfete): "Rekao sam: A ta je u ovoj stranici?" Rekao je: "Krvarina; i odrijeivanje (tj. oslobaanje) zarobljenika i nee se ubiti musliman za nevjernika." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm El-Fadl, sin Dukejnov, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da je (pleme) Huza'a ubilo ovjeka iz Lejsovia (u) godini osvojenja Meke za ubijenog od njih (to) su ga ubili (Lejsovii nekad prije), pa se obavjestio o tome Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pojahao svoju jahalicu (devu), pa je govorio (tj. odrao govor), pa je rekao: "Zaista je Allah sprijeio od Meke ubijanje ili slona, sumnjao je Ebu Abdullah (Buharija), a zagospodario se nad njima (tj. nad Mekancima, Mekenlijama, ili: ovlastio se nad njima, prepustila se vlast nad njima da s njima neogranieno vlada) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i vjernici. Zar ne! (Panja!) I zaista ona nije dozvoljena nikom prije mene i nije dozvoljena (tj. Meka) nikom poslije mene (da u njoj prolije krv, prouzrokuje ubijanje). Zar ne! (Panja!) I ona se dozvolila meni (jedan) as od (jednog) dana. Zar ne! (Panja!) I ona je zaista (u) mome ovom asu (to sada u njemu govorim) sveta: nee se sjei

(kriti) njeno trnje; i nee se sjei njena stabla i nee se pobirati (uzimati) njena ispala (tj. u njoj ispala i izgubljena stvar, nije dozvoljeno da je iko uzme) osim pokaziva (objavljiva, izvika, glasnik). Pa ko (zapadne u priliku da) mu se ubije ubijeni, pa on je (u pravu da se zadovolji) sa boljim (od) pogleda: ili da se plati krvarina; ili (pak) da se odmazdi porodica ubijenog (tj. da trai smrt ubice)." Pa je doao (jedan) ovjek od stanovnika Jemena, pa je rekao: "Napii mi, o poslanie Allaha!" Pa je rekao: "Napiite ocu omsice (toga-i-toga)!" Pa je rekao (jedan) ovjek od Kurejevia: "Osim trske (miriljave; ili: sijena), o poslanie Allaha, pa mi je stavljamo (tj. mi je upotrebljavamo) u naim kuama i naim grobovima." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim trske (miriljave; ili sjena. tj. to nije zabranjeno sjei)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullahov, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Amr, rekao je: izvjestio me Vehb, sin Munebihov, od svoga brata, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta (gdje) govori: "Nema od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan (da je) od mene mnogobrojniji (u) prianju od njega (Muhameda a.s.) osim (tj. izuzevi ono) to je bilo od Abdullaha, sina Amrova, pa on zaista pisae, a ja neu pisati (tj. a ja nisam pisao prianje od Vjerovijesnika Muhameda a.s.)." Slijedio ga (tj. Vehba) je Ma'mer, od Hemama, od Ebu Hurejreta. PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmanov, rekao je: priao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvjestio me Junus od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullahova, od Ibnu Abasa, rekao je: Poto se pojaao u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegov bol, rekao je: "Donesite mi (kakvu) knjigu, napisau za vas (jednu) knjigu (takvu da) neete zalutati poslije nje." Rekao je Umer: "Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da) ga je savladao bol, a mi imamo knjigu Allahovu, dosta nam je (ona)." Pa su se suprostavili (jedni drugima, nisu se sloili u vezi toga zahtjeva Muhameda a.s.); i bilo je mnogo graje (agora). Rekao je: "Ustanite (tj. izaite) od mene i ne treba kod mene prepiranje (ili: ne trebam prepiranja)." Pa je izaao Ibnu Abas govorei: "Zaista je nesrea (teta, gubitak, kvar), sva nesrea, to je (to) rastavilo poslanika Allahova, pomilovao ga Allah i spasio; i njegovu knjigu (doslovno: to je to bila zapreka izmeu poslanika Allahova i izmeu njegove knjige, tj. to nije napisao tu knjigu)." GLAVA nauke i pouke (savjeta) u noi. PRIAO NAM JE Sadekat, rekao je: izvjestio nas je Ibnu Ujejnet od Ma'mera, od Zuhrije, od Hinde, od Umu Seleme i Amra i Jahja-a, sina Seidova, od Zuhrije, od Hinde, od Umu Seleme, rekla je: Probudio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi, pa je rekao: "Slava Allahu! Koliko li se to spustilo noas (velika koliina) od iskuenja (ili: smutnji; ili buna, nereda); i koliko li se to otvorilo (velika koliina) od riznica (blagajni)! Probudite vlasnice soba, pa mnoga (ili: poneka) obuena u ovome svijetu (koju ti poznaje, bie tako kanjena da) je gola u (na) buduem svijetu." GLAVA nonoga razgovaranja (sijelenja nou) u nauci.

PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejrov, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, od Salima i Ebu Bekra, sina Sulejmana sina Ebu Hasmetova, da je Abdullah, sin Umera, rekao: Klanjao je s nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, veernju molitvu o kraju svoga ivota, pa poto je pozdravio (predao selam na svretku molitve), ustao je, pa je rekao: "Da li vidi (pitanje upuujem na) vas (tj. vidite li; izvjestite me, vidite li) ovu vau no (ta e se udnovato dogoditi poslije nje)? Pa zaista (stvar je u tome da) glava (tj. poetak, prvi dan) sto godina od nje (od ove noi raunajui, tj. sto godina poslije ove noi kada se navri) nee ostati (iv), od (onog ljudstva) ko je (sada) on (u ivotu) na povrini zemlje, ni jedan (ovjek, niko)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je ElHakem, rekao je: uo sam Seida, sina Dubejrova, od Ibnu Abasa, rekao je: Prenoio sam u sobi moje tetke (po majci) Mejmune, keri Harisa, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, veernju molitvu, zatim (je) doao u svoj stan (iz damije), pa je klanjao etiri rek'ata (naklona, sagibanja u molitvi), zatim je zaspao. Zatim je ustao zatim (tj. pa) je rekao: "Zaspao je djeai (ili: Je li zaspao djeai)?"; ili (je rekao Vjerovijesnik neku) rije (koja) joj je slina (tj. slina ovoj: Je li zaspao?). Zatim je ustao, pa sam (i) ja ustao (ili: Zatim je stao da klanja, pa sam i ja stao postavivi sebe) iz lijeva njega (na njegovu lijevu stranu, lijevo od njega) pa me on uinio (tj. postavio) na svoju desnu (stranu, sebi zdesna). Pa je klanjao pet rek'ata, zatim je klanjao dva rek'ata, zatim je zaspao (tako) da sam uo njegovo hrkanje ili njegovo frkanje, zatim je izaao (u damiju) k molitvi (tj. na molitvu). GLAVA uvanja nauke. PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od El-Eareda, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Zaista ljudi govore: Umnoio je Ebu Hurejrete (u prianju hadisa, tj. pregoni i mnogo pria hadisa). A da nije dva ajeta (dva odlomka, dvije reenice) u Knjizi Allaha, ne ispriah (tj. ja ne bih ispriao ni jednog) hadisa. Zatim proui: (recitova, izgovori Ebu Hurejrete ajete koji znae) "Zaista (oni) koji sakrivaju (ono) to smo spustili (u Knjizi) od dokaza i pravopua (ili: i pravopue)...." (i Ebu Hurejre je prouio, izgovorio, citirao sve do zadnje rijei u drugom ajetu, tj.) do Njegovoga (Allahovoga) govora "...milostiv," (Zatim je Ebu Hurejrete poslije upozorenja da se ne smije sakrivati znanje nastavio dalje da se opravdava zbog ega on pria mnogo hadisa, pa je rekao): "Zaista naa braa od Muhadira (ne znaju i ne priaju mnogo hadisa jer) njih zapoljavae (zabavljae) udaranje ruku u trgovima (tj. zabavljeni su bili trgovinom po trgovima, a znak je zakljuene trgovake pogodbe bio da dvije osobe, koje meusobno prave kupoprodajnu pogodbu, jedna dlanom i prstima svoje ruke udari i stisne drugu osobu po dlanu i prstima njene ruke stisnuvi je, pa je na to Ebu Hurejrete mislio). A zaista naa braa od Pomgaa (ne znaju i ne priaju mnogo hadisa jer) njih zapoljavae (zabavljae) rad u njihovim imanjima. A zaista Ebu Hurejrete drae se (ili: ne naputae) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sitou svoga stomaka (zadovoljavajui se; i nije mislio na sticanje imanja i bogatstva); i prisustvovae (onom) to (mu oni) nee prisustvovati (tj. emu oni nisu prisustvovali); i uvae to nee uvati (tj. to oni nisu sauvali u svome pamenju; ili: i zapamtio je to oni nisu zapamtili)."

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Bekrov, Ebu Mus'ab, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Ibrahima sina Dinarova, od Ibnu Ebi Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Rekao sam: "O poslanie Allaha! Ja zaista ujem od tebe mnoga prianja (a) zaboravljam ga." Rekao je: "Prostri (tj. razastri, rairi), svoj ogrta!" Pa sam ga prostro. Pa je grabio (crpao) sa svoje dvije ruke, zatim je rekao: "Skupi ga!" Pa sam ga skupio, pa nisam zaboravio nita poslije njega (tj. poslije skupljanja, pripajanja, pritiskivanja ogrtaa uza se tom prilikom)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzirov, rekao je: izvjestio nas je Ibnu Ebi Fudejk o ovom (tj. ovo ovako od rijei do rijei), ili je rekao (jednu malu razliku u prianju dodavi): "Grabio (crpao, uzeo) je svojom rukom u njega (tj. u ogrta)." PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je moj brat od Ibnu Ebi Zuejba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Sauvao sam (u pamenju, tj. zapamtio sam) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva suda (posude, vree). Pa to se tie jedne (od) njih dvije (posude), pa ja sam je prosuo (tj. kazao sam je narodu), a to se tie druge (posude), pa da sam je prosuo, odsjekao bi se ovaj jednjak (moj, tj. presjekao bi se moj vrat, a to znai bio bi ubijen)." GLAVA uutkivanja radi uenjaka (tj. radi sluanja govora uenih ljudi). PRIAO NAM JE Hadad, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvjestio me Alija, sin Mudrikov, od Ebu Zur'ata, od Derira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njemu u oprotajnom hodoau: "Zatrai utnju (od) ljudi (tj. zatrai od ljudi da uute i posluaju ta u im rei)!" Pa je rekao: "Ne vratite se poslije mene (tj. poslije ovog sastanka sa mnom; ili: poslije moje smrti, ne vratite se da budete (bezvjernici) imajui takva svojstva da (udara neki, tj. neka grupa od) vas vratove nekih (tj. ubijajui se)." GLAVA (onoga) to se voli (ili: to je pohvalno) za uenjaka (da kae i da odgovori) kada se upita (tj. kada bude upitan): koji je ovjek znaniji (ili: najznaniji), pa (on, uenjak) e prepustiti znanje k Allahu. (Ili: GLAVA onoga to je pohvalno za uenjaka da uini u sljedeem sluaju: kada bude upitan koji je ovjek znaniji, pa prepustie znanje k Allahu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Amr, rekao je: izvjestio me Seid, sin Dubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abasu: "Zaista Nevf Bikalija tvrdi da Musa (Mojsije koji je traio Hadira-Hidra i kad ga je naao, putovao s njim, taj Musa) nije Musa Israilski, samo je on (neki) drugi Musa." Pa je rekao (Ibnu Abas): "Slagao je neprijatelj Allaha! Priao nam je Ubej, sin Ka'ba od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Ustao je Musa Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik u (grupi) Israelana, pa se upitao (bio je upitan): koji je ovjek znaniji (od svih drugih ljudi)? Pa je rekao: Ja sam znaniji (od svih, tj. najznaniji). Pa je ukorio Allah njega (Musa-a), jer nije povratio (tj. pripisao) znanje k Njemu (Allahu, tj. to Musa nije rekao: Allah je najznaniji). Pa je objavio Allah k njemu (Musa-u): "Zaista (jedan) rob od mojih robova u sastajalitu dva mora, on (taj rob) je znaniji od tebe." Rekao je (Musa): "Moj Gospode, a kako je meni (mogue da se sastanem) s njim?" Pa se reklo njemu: "Nosi (u potrazi za njim jednu) ribu u koari (kotarici, korpi), pa kada je izgubi, pa on je tude (tu). Pa je otiao i odveo je (sa sobom) svoga momka Jue'a, sina Nunova. I njih dva su nosila ribu u koari (stalno putujui) dok (su stigli dotle da) su njih dva bili kod stijene (kamena, litice), stavili (spustili) su njih dva svoje glave i zaspali su njih dva. Pa se izvukla (oduljala neopaeno) riba iz koare, pa je uzela svoj put u moru idenjem (odilaenjem u vodu; ili: odlaenjem podvodno, bez traga). I bilo je (to) za Musa-a i njegovog momka udo (ili: udno). Pa su otili njih dva (tj. putovali su) ostatak svoje noi i svoga dana, pa poto je osvanuo (osvanulo), rekao je Musa svom momku: "Daj nam na ruak, zaista smo ve sreli od ovog naeg puta trud (umornost, tj. umorili smo se od puta)." A nije naao (tj. osjetio) Musa doticanja od truda (umornosti, umora) dok (je putovao do take u kojoj) je preao mjesto koje (je bilo to to) se zapovjedilo ono (da se u njega doe). Pa je rekao njemu (Musa-u) njegov momak: "Jesi li vidio?! Kad smo odsjeli (pali na poinak) ka stijeni, pa zaista sam ja zaboravio (onu) ribu." Rekao je Musa: "To je (ono) to traismo (to smo traili)." Pa su se njih dva povratila na svoje tragove slijeenjem (ili: promatranjem, tj. slijedei i promatrajui svoje tragove). Pa poto su njih dva dola k stijeni, kadli (jedan) ovjek pokriven (umotan) sa odjeom; ili je rekao: pokrio se sa svojom odjeom. Pa (ga) je pozdravio Musa, pa je rekao Hadir: A odakle (ili: A kako, tj. A kakav) je u tvojoj zemlji pozdrav? Pa je rekao: Ja sam Musa. Pa je rekao (Hadir): Musa Israilski? Rekao je: Da. Rekao je (Musa Hadiru): Da li u te slijediti na (tom, tj. u tom cilju, u svrhu) da me poui (neto) od (onoga) to si se pouio (to si pouen) pravopuu. Rekao je: Zaista ti nee moi sa mnom (imati) strpljenje. O Musa, ja sam na (jednom) znanju od znanja Allaha (to) ga je mene pouio (Allah), nee ga (tj. to znanje) znati ti. I ti si na znanju (koje) te pouio Allah, neu ga (tj. to znanje) ja znati. Rekao je: Nai e me, ako je htio (tj. ako htjedne, ako htjedne, ako dadne) Allah, strpljiva; i neu se ogrijeiti tebi (ni od jednu) zapovjed (ili: ni od kakav posao). Pa su njih dva otila idui na obali (tj. obalom) mora, nisu njih dva (imali) lae (broda). Pa je prola pokraj njih dvojice (jedna) laa. Pa su razgovarali (s) njima da nose (tj. da ponesu, ukrcaju) njih dvojicu, pa se poznao (tj. bio je prepoznat) Hadir, pa su ponijeli (ukrcali) njih dvojicu bez dara (plate, tj. besplatno). Pa je doao vrabac, pa je pao na stranu lae, pa je kljucnuo (jednim) kljucanjem ili dva kljucanja (tj. kljucnuo je jedanput ili dvaput) u more, pa je rekao Hadir: O Musa, nije okrnjilo moje znanje i tvoje znanje od znanja Allaha (od Allahovog znanja nita vie) osim kao kljucanje ovog vrapca u more (koliko je okrnjilo vode ovoga mora). Pa je namjerio (tj. namjerno priao) Hadir ka (jednoj) dasci od dasaka (te) lae pa ju je iupao. Pa je rekao Musa: Ljudi (ovi) su nas natovarili (ukrcali) besplatno, (a) ti namjeri k njihovoj lai pa je razdera (provali) zato da potopi njene stanovnike (tj. putnike). Rekao je: Zar nisam rekao: ti zaista nee moi sa mnom (imati) strpljenje. Rekao je: Ne kori me (ili: ne kazni me), sa (toga razloga) to sam zaboravio. Pa je bila prva (rije pitanja, tj. prvo pitanje, a uslov zajednikog putovanja je bio da Musa ne pravi i ne postavlja pitanja) od Musa-a zaboravljanjem (tj. zbog zaboravljanja uslova). Pa su njih dva otili (tj. krenuli, otputovali dalje), pa kadli se (jedan) djeak igra sa djeacima. Pa je uzeo Hadir (Hidr) njegovu (djeakovu) glavu od njene najvie (take, tj. za vrh glave) pa je izvukao (iupao sebi) njegovu glavu svojom rukom. Pa je rekao Musa: Zar si ubio (tj. Zar ti ubi) osobu istu bez (da je ona poinila ubistvo neke) osobe. Rekao je: Zar nisam rekao tebi: ti zaista nee moi sa mnom (imati) strpljenje. Rekao je Ibnu Ujejnete: I ovo je vri (ei, jai ukor nego prvi puta). Pa su njih dva otila (odatle dalje), te su doli

stanovnicima (jednog) sela (ili: kraja), zatraili su hrane (od) njenog stanovnitva (ili: od njenih pripadnika), pa su se oni ustegli (tj. nisu htjeli) da ugoste njih dvojicu. Pa su njih dva nala u njemu (tj. u tom selu, kraju jedan) zid (koji) hoe da se srui. Rekao je Hadir svojom (tj. uzeo je; ili: oborio je ruku, podmetnuo je ruku, a kae se i: pokazao je rukom) pa ga je ispravio (ili: uspravio). Rekao je Musa: Da si htio (tj. da hoe), zaista bi sebi uzeo na njeg (tj. za nj., za opravak zida) platu (plau). Rekao je: Ovo je rastanak izmeu mene i izmeu tebe. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomilovao Allah Musa-a (Mojsija)! Zaista bi voljeli da se strpio da se pria nama od stvari (sluaja) njih dvojice (jo neto to je udno i zadivljujue)." GLAVA (onoga) ko je pitao stojei uenoga (koji se, tj. kad se ueni ovjek nalazio u stavu) sjedei. PRIAO NAM JE Usman, rekao je: izvjestio me Derir od Mensura, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, rekao je: Doao je (jedan) ovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha, ta je (ili: koje je, koja je) borba u putu Allaha (ili: za Allahov put)? Pa zaista jedan (od) nas bori se (zbog) srditosti i bori se (zbog) zagrijanosti (za nekoga ili za neto, pa koje je od ta dva vida borbe, borba za Allahov put?)." Pa je podigao svoju glavu k njemu, rekao je (Ebu Musa), a nije podigao (Muhamed a.s.) k njemu (tj. onome ovjeku) svoju glavu (ni zbog ega drugog) osim (zbog toga to) je on zaista bio staja (tj. bio je u stojeem stavu), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ko se borio zbog (toga da) bude rije Allaha, ona (da je), najvia, pa on je (borac) u (na) putu (tj. za put) Allaha, moan je On i veliajan je." GLAVA pitanja i rjeavanja kod bacanja kamenia (koje se vri na Mini kao jedan obred hodoaa). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Zuhrije, od Isa-a, sina Talhinog, od Abdullaha, sina Amrova, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod kamenia (tj. kod; ili pri bacanju kamenia), a on se pita (tj. pitaju ga), pa je rekao (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha, zaklao sam (kurban, rtvu) prije (nego to sam dospio) da bacim (kamenie)?" Rekao je: "Baci, a nema (nikakvoga) grijeha." Rekao je drugi: "O poslanie Allaha, obrijao sam (svoju glavu) prije (nego sam dospio) da zakoljem (kurban, rtvu)." Rekao je: "Zakolji (rtvu sada), a nema grijeha." Pa nije se upitao (tj. nije upitan ni) o (jednoj) stvari (obreda, hodoaa to) se stavila naprijed, a niti (to) se odgodila (tj. stavila ozad, pozadi, a da je odgovorio drukije) osim (tako da) je rekao: "ini (ili: Radi tako), a nema grijeha."

GLAVA govora Allaha, uzvisio se On, "..... i nije vam se dalo od znanja osim malo."

PRIAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je Eame Sulejman od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: Dok ja idem (tj. dok sam iao jednom prilikom) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio u ruevine Medine (ili: u ruevinama, razvalinama Medine; ili: izmeu ruevina Medine), a on se oslanjae na (golu, tj. okresanu palminu) granu (to je bila) sa njim (tj. koju je sa sobom imao). Pa je proao pokraj (jedne) skupine od idova. Pa je neki (od) njih rekao nekojem (nekim): "Pitajte ga o duhu (ili: dui)." A rekao je neki (od) njih: "Ne pitajte ga, nee donijeti o njemu stvar (to) je mrzite (ili: ne volite, tj. nee donijeti nita to vam se ne svia)." Pa je rekao neki (od) njih: "Zaista emo ga svakako pitati." Pa je ustao (jedan) ovjek od njih pa je rekao: "O Ebul-Kasime, ta je duh (ili: dua)?" Pa je utio. Pa sam rekao: "Zaista ono je (prilika takva da) e se objaviti (poslae se objava) k njemu." Pa sam ustao (da ih poremetim; ili da napravim zaklon i pregradu izmeu njega i njih). Pa poto se rastupilo (muno stanje koje ga je obuzimalo kod primanja objave, odgovorio je), pa je rekao: "I pitaju te o duhu (ili: dui). Reci: Duh (dua) je od stvari (ili: od zapovjedi, tj. stvar; ili: zapovjed) moga Gospodara, a nije im se dalo od (koliine) znanja osim malo (tj. dato im je samo malo znanja, pa zbog toga ne mogu ni saznati ta je duh ili dua)." Rekao je Eame: Ovako je u naem itanju (uenju toga ajeta - odlomka Kur'ana. Po drugom nainu itanja toga ajeta "ve ma utitum", smisao i znaenje je: "a nije vam se dalo od znanja osim malo"). GLAVA (onoga) ko je ostavio (tj. ko ostavi) neko odabiranje (tj. jedan odabraniji i bolji postupak u nekom poslu radi) bojazni da je kratak razum nekih ljudi o njemu (o tom postupku i poslu, tj. bojei se da razumijevanje nekih ljudi za taj postupak bude kratkovido, kratkovid) pa (da radi toga) padnu u ei od njega (tj. padnu u sumnje i loe postupke koji bi mogli dovesti do stanja koje je ee i tee i tetnije od izostavljanja odabranijeg i boljeg postupka). PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od El-Esveda, rekao je: rekao mi je Ibnu-Zubejr: Aia pokazivae (govorae) tajne k tebi mnogo, pa ta ti je priala o Ka'bi? Rekao sam: rekla mi je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Aio, da nije tvoj narod (u takvom poloaju da) je mlada (nedavna) njihova obaveza (ili: mlado, nedavno je njihovo vrijeme)", rekao je Ibnu-Zubejr: "(obaveza; ili vrijeme koje ih vee) sa nevjerstvom", - "zaista bih razruio Ka'bu (i na drugi nain je sagradio), pa bih joj uinio (tj. sagradio) dvoja vrata: (jedna) vrata (na koja) ulaze ljudi, a (jedna) vrata (na koja) izlaze." Pa ga (tj. ovaj postupak) je uinio Ibnu-Zubejr.

GLAVA (onoga) ko je posebno odredio nauku (ili: odlikovao sa naukom, specijalizovao nauku za neke) ljude osim (tj. izmeu drugih) ljudi radi (mrnje, tj. radi bojazni) da ne razumiju (ili: da nee shvatiti).

A rekao je Alija: "Priajte ljudima o (onom) to poznaju (tj. to mogu da razumiju i shvate). Zar volite da se smatra lanim (da se u la ugoni, da se ne vjeruje) Allah i njegov poslanik (a to e biti ako pria nekom ono to ne razumije)." PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Ma'rufa, sina Harebuza, od Ebu Tufejla, od Alije o tome (tj. o navedenoj izreki, izjavi Alijinoj). PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Muaz, sin Hiama, rekao je: priao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: priao nam je Enes, sin Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - a Muaz (sin Debelov ovom prilikom bio) je njegov sujaha (tj. jahao je sa Muhamedom a.s. za njegovim leima na istoj jahaoj ivotinji; ili na drugoj ivotinji koja je ila odmah iza Muhamedove a.s. ivotinje) na sedlu (ili samaru za deve), - rekao je: "O Muaze, sine Debela!" Rekao je (Muaz, koji je bio sujaha na sedlu): "Dva odazivanja tebi, o poslanie Allaha (iskazujem, tj. dvostruko ti se odazivam, dva puta ti kaem: Evo pred tobom!); i dvije sree tvoje (tj. i dva puta pomaem, iskazujem, pokornost tebi; ili to, moda, znai: dva puta, dvostruko, smatram sreom pokornost tebi)!" Rekao je: "O Muaze!" Rekao je: "Dva odazivanja tvoja (tj. tebi), o poslanie Allaha; i dvije sree tvoje!" Tri puta (je Muhamed a.s. zovnuo Muaza, a on mu se odazvao na gornji nain). Rekao je (zatim Muhamed a.s.): "Nema nijednog (lica koje) svjedoi da nema boga osim Allaha i da je Muhamed poslanik Allaha, iskreno iz svoga srca (svjedoi to, svako takvo lice nee drukije proi) osim (tako da) e ga zabraniti Allah (tj. nee dati Allah da se kanjava) na Vatri (vatri pakla)." Rekao je (Muaz): "O poslanie Allaha, pa zar neu izvijestiti o njemu (tj. o ovom to si mi sada rekao) ljude pa (da) se vesele?" Rekao je "Tada e se prepustiti (osloniti na to, tj. oslonie se na to sustezajui se od dobrih djela, zanemarie dobra djela)." A izvijestio je (ovo je rekao Enes) o njoj (o ovoj izreki Muhameda a.s.). Muaz kod svoje smrti (tj. kad je htio umrijeti, pred smrt, izvijestio je zbog klonjenja i zbog bojazni od) ogrijeenja (tj. klonei se i bojei se da se ne ogrijei ako sakrije znanje, jer se smatra da Muazu nije bilo strogo zabranjeno - mekruh tahrimen - izvjetavanje o gornjem hadisu, nego da je to bilo blaa zabrana - mekruh tenzihen -, pa je u tom sluaju grijeh zatajivanje nauke tei od grijeha prekrenja Vjerovijesnikove zabrane da se ne izvjetava narod o tom njegovom hadisu). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Mu'temir, rekao je: uo sam svoga oca, rekao je: uo sam Enesa, rekao je: spomenulo se meni da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao Muazu: "Ko je sreo (tj. Ko sretne) Allaha (tj. ko umre prihvativi u ivotu vjerovanje u Allaha sa vrstom odlukom da) nee udruivati s Njim nita, unii e (u) raj." Rekao je (Muaz): "Zar neu obeseliti ljude?" Rekao je: "Ne. Bojim se da se prepuste (oslone, oslonu samo na to zanemarujui dobra djela)."

GLAVA stida u nauci.

A rekao je Mudahid: "Nee se pouavati nauci (tj. neka se odaje nauci) stidljivac, a ni ohol." A rekla je Aia: "Divne li su ene, ene Pomagaa! Nije ih spreio stid da se razumiju (ili: da se pravno uzdignu, da postanu pravnice) u vjeri." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, rekao je: izvjestio nas je Ebu Muavijete, rekao je: priao nam je Hiam od svoga oca, od Zejnebe, keri Umu Seleme, od Umu Seleme, rekla je: Dola je Umu Sulejma k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: O poslanie Allaha, zaista "Allah se nee stidjeti od prava (ili: od istine)"; (tj. Allah se ne stidi, ne sustee da objavi ono to je pravo ili istina makar to ne bilo prijatno - to je citat iz Kur'ana - pa i ja se neu stidjeti i sustezati, htjela je da rekne Umu Sulejma navoenjem tog citata, neu se sustezati da pitam ovo neprijatno pitanje): da li je na enu (pala dunost) od kupanja kada je usnila (tj. kada je sanjala polni snoaj)? Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je vidjela vodu (tj. spermu, sjeme koje je u tenom stanju kao i voda pa se i naziva vodom. Odreeni lan uz rije "maun-voda" pokazuje da se ne radi o obinoj vodi nego o posebnoj vodi ili tenosti, tj. spermi. Meutim kako je sperma svojstvena mukom polu, a jajnici enskom polu, to se ovdje ne misli na sjeme, spermu u pravom smislu rijei, ve se ovdje misli na tenost koja izae iz polnog organa ene zbog nadraaja. Dakle: Kada ena usnije polni snoaj pa vidi da je izala ta tenost treba da izvri ritualno - vjerom propisano kupanje)." Pa je pokrila Umu Selema (to je rekla Zejneba), misli (na) njeno lice, ovo je umetnuo i dodao Urvete Zejnebinim rijeima - (tj. Zejneba je rekla: Pa je Umu Selema pokrila svoje lice stidei se to se u njenoj prisutnosti raspravlja o takvom pitanju o kojem je enama neprijatno raspravljati sa mukarcima). I rekla je (Umu Selema): O poslanie Allaha, a (zar) se usnije ena (izbacivanjem tenosti)? Rekao je: "Da, upraila ti se desnica (ili: osiromaila ti desnica, desna ruka. To je uzreica u Arapa s kojom se ne eli ono to te rijei doslovno znae. To je slino naim uzreicama "Bolan bio!" i "Jadan bio!" Ne mislimo sa tim izrazima, kad ih nekom reknemo, da elimo da se on razboli nekim bolom niti da dopadne kakvog jada, ve tim reenicama kao uzreicama i uzvicama izraavamo uenje, prijekor, a nekad i pohvalu i odobravanje)! Pa s ime slii njoj njeno dijete?" (tj. kad ne bi mogla ena izbacivati tenosti na osnovu ega bi drugog moglo biti slino i nalik na nju njeno dijete)?" PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista od stabala (ima jedno) stablo (to) nee pasti (tj. ne pada, ne opada) njegovo lie, a ono je primjer muslimana (tj. a ono je kao musliman), priajte mi, ta je ono (tj. koje je to stablo)?" Pa su pali ljudi u stabla pustinje (tj. poeli su nabrajati stabla to rastu po pustinji), a palo je u moju duu (tj. u moju misao) da je ono palma. Rekao je Abdullah: Pa sam se stidio (da reknem). Pa rekoe (ljudi): O poslanie Allaha, izvjesti nas o njemu! Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ono je palma." Rekao je Abdullah: Pa sam priao svom ocu o (onome) to je palo u moju duu (tj. misao). Pa je rekao: Zaista da si je bio rekao, drae je (bi bilo) k meni od (toga) da bude meni toliko i toliko (imanja, bogatstva).

GLAVA (onoga) ko se stidio pa je zapovjedio drugome (osim) njega (tj. drugome osim sebe da istupi) sa pitanjem.

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Davuda, od Eamea od Munzira Sevrije, od Muhameda, sina Hanefijete, od Alije, rekao je: Bio sam ovjek koji mnogo (tj. lako; ili: esto) izluuje mezj (mekanu i rastezljivu tekuinu koja izlazi iz mukog polnog organa neosjetno pri doticaju i igranju sa enom, igranju koje nije u vezi sa polnim snoajem). Pa sam zapovjedio Mikdadu da pita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ta vjernik mora da ini kad mu izae takva tenost iz cijevi polnog uda?). Pa ga je pitao, pa je rekao: "U (sluaju izlaenja) njega (tj. mezja - opisane tenosti koju emo u daljem tekstu prevoditi "poslijenadraajna tenost") je (propisano) predmolitveno ienje (koje se u Bosni zove abdest, dakle ne mora se izvriti kupanje cijelog tijela kao u sluaju izlaska sperme, sjemena)." GLAVA spominjanja (ili: pomena) nauke i rjeenja (nekog pitanja) u bogomolji. PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Lejs, sin Sa'da, rekao je: priao nam je Nafi', slobodnjak Abdullaha, sina Umera sina Hataba, od Abdullaha, sina Umera, da je (jedan) ovjek ustao u bogomolji, pa je rekao: "O poslanie Allaha, odakle (tj. od kojega mjesta na putu za Meku u svrhu hodoaa) zapovijeda nam da slavimo glasno (Boga)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Slavie glasno stanovnici Medine od Zul-Hulejfe, a slavie glasno stanovnici Sirije od Duhfe, a slavie glasno stanovnici Nedda od Karna." I rekao je Ibnu Umer: I tvrde da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "A slavie glasno stanovnici Jemena od Jelemlema." I Ibnu Umer govorae: "Nisam razumio ovu (zadnju reenicu, tj. da e stanovnici Jemena glasno slaviti od Jelemlema; to ja nisam razumio) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA (onoga) ko je odgovorio pitaocu (onome koji za neto pita) sa vie (podataka i pojedinosti) od (onoga) to ga je pitao (za njih). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebi Zi'b od Nafi'a, od Ibnu Umera (tj. od sina Umerovog), zadovoljan bio Allah od njih dvojice (tj. i od Umera i od njegovoga sina), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a od Zuhrije (se takoe slijedei hadis zabiljeio, a Zuhrija ga je uo) od Salima, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedan) ovjek pitao njega (Vjerovjesnika): ta oblai muhrim (tj. hodoasnik koji nastupa na sveto tlo sa odlukom da hodoasti Kabu u Meki pri emu mora na poseban nain biti odjeven)? Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Nee obui (ili: oblaiti) koulju, a niti turbana (tj. poveza za glavu), a niti alvare (ili: pantalone), a niti saiven plat (s kukuljicom), a niti odjeu (to) ju je dotaklo uto drvo (tj. odjeu koja je namirisana mirisom ili obojena bojom biljke "vers" - uto drvo, a po nekima ta je biljka slina ljubici pa je i prevode kao "ljubica") i afran. Pa ako nije naao dvije sandale (tj. plitke cipele), pa neka obue dvije cipele (duboke, tj. cipele sa grliima); i neka odsijee njih dva (tj. neka u cipela sa grliima odsijee oba grlia, odnosno u obe cipele neka odsijee grlie toliko) da budu njih dva (do is) pod dvaju lanaka (noge).

(Hodoasnik smije nositi samo dva bijela arafa i obuvati navedenu obuu. arafi ili plahte ne smiju biti namirisani.)

U IME ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG KNJIGA POZIVA (na molitvu izgovaranjem naroitih reenica) GLAVA poinjanja (poetka) poziva, i Njegova govora - moan je i veliajan je (On, Allah) - : "I kada se dozivate k molitvi, uzimaju je (na) ismijavanje i igranje. To je zbog (toga to) su oni narod (ljudi koji) nee razumjeti (tj. ne razumiju)." I (GLAVA) Njegova govora: "..... kada se dozivalo (tj. kada se doziva) za molitvu od petka....". PRIAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je: "Spomenuli su (neki da kao znak pozivanja na molitvu uzmu) vatru i (tj. ili) zvono, pa su (na to drugi) spomenuli idove i krane (da oni tako pozivaju na molitvu), pa je dobio zapovjed Bilal (tj. zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (za molitvu, tj. da parnim brojem - po dva puta najjaim svojim glasom izgovori odreene reenice u znak poziva na molitvu), a da raspari (poziv za) podizanje (na noge u ime stupanja u molitvu - ikamet, tj. da neparnim brojem - po jedanput izgovori odreene reenice u znak poziva da se podigne, ustane u cilju stupanja u molitvu, u cilju uspostavljanja molitve)." (EZAN je poziv da se doe u damiju - bogomolju, ili na neko mjesto gdje e da se obavi zajedniki molitva. IKAMET je poziv okupljenima da se podignu, ustanu, stupe na molitvu. U daljem tekstu ezan e se prevoditi sa "poziv", a ikamet sa "poziv za podizanje".) PRIAO NAM JE Mahmud, sin Gajlana, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Nafi' da Ibnu Umer govorae: "Bili su muslimani, kada su doli (u) Medinu, (obiaja da) se skupljaju (tj. skupljae se, sabirae se oni) pa odreivae vrijeme molitvi. Nije (bilo odreeno da) se doziva za nju, pa su govorili (jednoga) dana o tome (u vezi toga). Pa je rekao neki (od) njih: "Uzmite zvono kao zvono (slino zvonu) krana." A rekao je neki (od) njih: "Nego (tj. nemojte zvono nego) trubu (boriju, rog) kao rog (slino rogu) idova." Pa je rekao Umer: "A zar neete poslati (jednoga) ovjeka (da) doziva (da pozove) sa molitvom (da se ljudi pozabave; ili: da doziva, da pozove k molitvi ljude)?!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Bilale, ustani pa dozivaj sa molitvom (da se zabave, da je obave; ili: pa dozivaj k molitvi, ezani)!" GLAVA: Poziv je po dvaput (da se izgovore odreene reenice). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Simakja, sina Atijeta, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je: "Dobio je zapovijed Bilal (Zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (da ui paran broj puta odreene reenice, po dvaput u pozivu na molitvu), a - da raspari poziv za podizanje na molitvu (tj. da izgovori odreene reenice neparan broj puta, po jedanput) osim (reenice kojom se spominje) podizanje (tj. osim reenice "Kad kametissalatu - Ve ustaje molitva, Ve

nastaje molitva, Ve se klanja molitva", ova reenica se izgovara parnim brojem puta - po dva puta)." (Rije "ikametun" u ovome hadisu u prvom sluaju znai cijeli poziv da se podigne, stupi u molitvu, a u drugom sluaju znai u tome pozivu samo reenicu "Kad kametissalatu - Ve se klanja, nastaje molitva".) PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je: izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Poto su se umnoili ljudi (tj. muslimani), rekao je, spomenuli su da obznanjuju (obavjeuju) vrijeme molitve s (nekom) stvari (to bi) je prepoznavali (znali). Pa su spomenuli da zapale (upale, zaeu) vatru, ili da udaraju zvono, pa je dobio zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv za podizanje na molitvu (ikamet)." GLAVA: Poziv za podizanje na molitvu (ikamet) je (takav da se odreene reenice izgovaraju) jedanput osim njegova govora (tj. osim izgovaranja onoga ko vri poziv reenice) "Kad kametissalatu Ve se klanja molitva". (Hanefijska pravna kola ne postupa po ovom i ovakvim hadisima.) PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je: "Dobio je zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv na podizanje (ikamet) na molitvu." Rekao je Ismail: pa sam spomenuo Ejubu (ovo), pa je rekao: osim (reenice u kojoj se spominje) podizanje (tj. osim "Kad kametissalatu", koje se, dakle, po svima po dvaput izgovara). GLAVA vrijednosti pozivanja (na molitvu, tj. vrijednosti izgovaranja poziva na molitvu - vrijednost uenja ezana). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada se doziva za molitvu (tj. na molitvu, kada se ui ezan), pobjegne (okrene lea u bijegu) satana (avo, ejtan), i on ima prde (buno putanje vjetra iz crijeva) da ne uje pozivanje, poziv (na molitvu). Pa kada se izvri dozivanje, okrene se (doe, tj. kada se zavri ezan, satana doe ovjeku natrag). Te kada se upozorilo za molitvu (ili: Te kada se vratilo pozivanje za molitvu, tj. kada se poeo izgovarati ikamet - poziv za stupanje u molitvu, ponovo), pobjegne (satana). Te kada se izvrilo, zavrilo upozorenje (ili: ponovno pozivanje, a to znai: kad se zavri ikamet), doe (satana) da se umetne (pojavi, isprijei) izmeu ovjeka i njegove due (i njegova duha, i njegove misli o Allahu d.. kod molitve), govori (satana ovjeku koji klanja): "Sjeti se (neega) kao to, sjeti se (neega) kao to (tj. toga i toga)!" (navodei ga) za (onim) to (ga) se ne sjeae (izvan molitve tako) da je stalno ovjek (takav da) ne zna koliko je klanjao."

GLAVA podizanja glasa (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu). A rekao je Umer, sin Abdul-Aziza: "Pozovi (ezani) pozivom dobrostivim (obzirnim, tj. bez popjevki i zanosa, zanoenja), a ako ne, pa povuci se (od) nas (napusti nas)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, Ensarije, zatim Mazinije, od njegovoga oca da je on izvijestio njega da je Ebu Se'id Hudrija rekao njemu: "Zaista ja vidim tebe (da) voli brave (ovce) i pustinju, pa kada bude u (tj. meu) svojim ovcama ili svojoj pustinji, pa poziva (u vezi) sa molitvom (u vezi molitve), pa podigni svoj glas (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu), pa zaista ono (stvar je takva da) nee uti (na) rastojanju (dosegnuu) glasa pozivaa (na molitvu nijedan) duh, a ni ovjek, a ni (neka) stvar (a da e se prema mujezinu odnositi drukije) osim (tako da) e svjedoiti (svi) njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Se'id: "uo sam ga (tj. ovo to sam ti rekao, uo sam) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA (onoga) to se ometa (spreava) sa pozivom (na molitvu) od (prolijevanja) krvi (tj. GLAVA u kojoj se objanjava da ezan moe omesti krvoprolie). PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ismail, sin Da'fera, od Humejda, od Enesa, sina Malikja, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da), kada se borio s nama (protiv nekog) naroda, (da) se ne borae, borie s nama (protiv neprijatelja) dok (ne) osvane i vidi (ko je taj narod to se predpostavlja da bi mogao biti neprijatelj?). Pa ako je uo poziv (ezan) za molitvu, ustegnuo se od njih (potedio ih je, pustio ih je na miru), a ako nije uo, poziva, ezana, navalio je na njih. Rekao je: Pa smo izali k Hajberu, pa smo stigli (doprijeli) k njima nou. Pa poto je svanulo, a nije uo poziva (ezana) za molitvu, pojaio je, i pojaio sam iza Ebu Talhata, a zaista moja noga zaista dotie nogu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa su izali k nama (stanovnici Hajbera) sa svojim cekerima (zembiljima) i svojim lopatama (jer su poli da rade na njivama ne znajui za nas). Pa poto su vidjeli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su: "Muhamed! Tako nam Allaha Muhamed i petodjel (vojska)!" Rekao je: Pa poto je vidio njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Allah je vei (od svega), Allah je vei (od svega)! Porui se (ili: Poruio se, Poruen bio) Hajber! Zaista kada smo mi odsjeli (kada odsjednemo) u kraj (u prostor nekog) naroda, pa zlo (runo) je jutro opomenutih." GLAVA (onoga) to govori (ui musliman) kada je uo dozivaa (na molitvu, za molitvu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Se'ida Hudrije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kada ste uli (tj. Kada ujete) zov (na molitvu), pa govorite (izgovarajte isto ono, onako) kao to govori poziva (na molitvu)." PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, rekao je: priao mi je 'Isa, sin Talhata, da je on uo Mu'avijeta (jednoga) dana (kada je poziva pozivao na molitvu) pa je govorio (izgovarao i Muavija) kao on (poziva) do njegovog (mujezinovog) govora (ili: sa njegovim govorom) "I svjedoim da je Muhamed poslanik Allaha". PRIAO NAM JE Ishak, sin Rahuujete, rekao je: priao nam je Vehb, sin Derira, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a slino njemu (tj. slino predhodnom hadisu). Rekao je Jahja: a priao mi je neki (od) naih prijatelja da je on (Mu'avija) rekao poto je rekao (muezin, mujezin - poziva na molitvu reenicu:) "Doi (Hajde) na molitvu", rekao je (Muavija mjesto te reenice ovu reenicu:) "Nema moi, a ni snage (drukije) osim sa (darom) Allaha". I rekao je (Muavija, sin Ebu Sufjana): "Ovako smo uli vaega Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da izgovara kad uje pozivanje na molitvu - ezan)." GLAVA molbe (koja se upuuje Uzvienom Bogu) kod (svretka, kod zavretka) dozivanja (na molitvu) - kod zavretka ezana. PRIAO NAM JE Alija, sin Ajaa, rekao je: priao nam je uajb, sin Ebu Hamzeta, od Muhameda, sina Munkjedira, od Dabira, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada uje dozivanje (na molitvu): Boe, gospodaru ovoga potpunoga (tj. zavrenoga) poziva (ili: pozivanja, ezana) i stojee (tj. uspostavljajue, ili: postojane) molitve, daj (podaj, dodijeli) Muhamedu sredstvo (ili: visok stepen u raju) i vrlinu, i poalji (ili: i proivi) ga (na) pohvaljenom mjestu koje (je to to) si (mu) ga obeao, - (ko rekne to poslije ezana) dozvoljeno je (tj. bie dozvoljeno) njemu moje zauzimanje (zagovaranje kod Uzvienoga Boga na) sudnjem danu." GLAVA bacanja strijele (tj. kocke, a to znai: odluivanja drijebom) u pozivu (tj. u vezi odreivanja lica koje e prouiti ezan - izvriti pozivanje na molitvu u sluaju spora izmeu vie lica). A spominje se da je (jedan) narod (tj. da su neki ljudi) sporio se (nisu se slagali) u pozivu (tj. u vezi odreivanja pozivaa - muezina, mujezina), pa je bacio kocku (odluio je drijebom) izmeu njih Sa'd (sin Ebu Vekasa na Kadisiji, odnosno poslije borbe na Kadisiji u kojoj je poginuo muezin, mujezin). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjak Ebu Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da znaju ljudi ta (tj. koliko dobra i blagoslova) je u dozivanju i prvome redu (pri zajednikoj molitvi svi bi nastojali da ue ezan i da stanu u prvi red), zatim (kad) nisu nali

(drukiji izlaz i nain za nagodbu) osim (takav) da se odrede strijelama (kockom, drijebom) na njega (tj. na to ko e uiti ezan i stati u prvi red), zaista bi se odreivali strijelama (kockom, drijebom). A da znaju ta je (dobra i blagoslova) u ranenju (urenju na molitve), zaista bi se natjecali k njemu (tj. u ranenju, u urenju na molitve). A da znaju ta je u tmini i jutru (tj. u molitvi tmine i jutra - u jaciji i sabahu), zaista bi doli njima dvjema (molitvama) i (onda) da puzanjem (moraju doi, tj. doli bi pa makar puui ako ne mogu ii i hodati normalno, obino)." GLAVA govora u (vrijeme izvravanja) poziva (tj. za vrijeme uenja ezana). A govorio je Sulejman, sin Sureda u svome pozivu (u svome ezanu). A rekao je Hasen: "Nema tete (grijeha) da se smije (ovjek), a on poziva ili podie (na molitvu, tj. ne smeta da se smije kad ui ezan ili ikamet)." (Hanefijski pravnici su stanovita da muezin za vrijeme uenja ezana ne smije, odnosno ne treba da govori druge rijei ili da se smije.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Ejuba i AbdulHamida, druga Zijadije, i (od) Asima Ahvela (ova sve tri: Ejub, Abdul-Hamid i Asim su priali) od Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio je (u lice) nama Ibnu Abas u (jednom) danu kaljavosti (u blatnjavu danu), pa poto je dospio (doao) poziva (na molitvu do reenice) "Hajde (Doi) na molitvu!", pa zapovjedio (tj. rekao) mu je (Ibnu Abas) da doziva (ovako): "Molitva u stanovima (u prebivalitima, tj. neka se obavi; ili: Molitvu u stanovima, tj. obavite, klanjajte)!" Pa je pogledao narod (ljudi), neki (od) njih k nekima, pa je rekao: "inio je ovo (onaj) ko je bolji od njega (od ovoga muezina to sada ui ezan, ili: od njega, tj. od mene, mislei na sebe Ibnu Abas, a pod onim "boljim" podrazumjevao je Muhameda a.s.). I ona je zaista odluna (duna, obavezna molitva, a pod "ona" misli se na "dum'u" - molitvu u petak, jer se prije te molitve ui hutba-tj. dri se govor u lice prisutnima)." GLAVA poziva slijepoga kada bude (imao) on (nekoga) ko e izvijestiti njega (slijepca da je nastupilo vrijeme molitve, tj. vrijedi da slijep ui ezan pod reenim uslovom). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umerova) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista Bilal poziva u noi (radi se o ezanu za buenje na jelo pred zoru uz mjesec posta - ramadan, dakle za vrijeme ramazana), pa jedite i pijte (sve) dok (nastupi as da) doziva Ibnu Umi Mekjtum (tj. jedite i pijte dok ne zaui ezan Ibnu Umi Mekjtum)." Rekao je (Ibnu Umer, ili Ibnu ihab): "A bio je (Ibnu Umi Mekjtum) ovjek slijep, nee dozivati dok se (ne) rekne njemu: "Osvanuo si, osvanuo si (tj. Uniao si u jutro, uniao si u jutro)!"

GLAVA poziva (ezana) poslije zore. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: izvijestila me Hafsa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da) kada se zadrao poziva (muezin) radi (iekivanja) jutra (ili: kada se uspravio, ustao poziva na noge zbog jutra da poziva na molitvu), i (kada) se pokazalo jutro, (imao je obiaj, bio je obiaja da) klanja (klanjao je) dva lagana naklona (rekjata) prije (nego) da se uspostavi (obavezna) molitva. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Aie: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja dva lagana naklona (rekjata) izmeu dozivanja (ezana) i podizanja (ikameta, na obaveznu molitvu - fard) od molitve jutra (sabaha)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa rekao je: izvijestio nas je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista Bilal doziva u noi, pa jedite i pijte dok (pone da) doziva Ibnu Umi Mekjtum." GLAVA poziva (ezana) prije zore. PRIAO NAM JE Ahmet, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana Nehdije, od Abdullaha, sina Mes'uda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (je): "Neka ne sprijei jednoga vas - ili jednoga od vas - (sumnja od nekoga pripovjedaa, veli se Zuhejra?) - poziv Bilala (neka ga ne sprijei) od njegova jela pred zoru (sehura), pa zaista (ili: jer zaista) on poziva, ili doziva u noi da vrati vaega stajaa (u neobaveznoj molitvi da se odmori) i zbog (toga da) probudi vaega spavaa, a nije da govori zora, ili jutro (tj. a nije zora, ili jutro da se pojavljuje, pokazuje osvit, bjelina na ogranienom dijelu neba odozgo dolje)", i rekao je sa svojim prstima (tj. pokazao je svojim prstima) i podigao ih je ka gore i spustio ka nie (dolje, dajui tako znak da nije prava zora - fedri sadik) "dok (ne) govori ovako (dok se ne pokae ovako)", i rekao je Zuhejr sa svoja dva kaiprsta (tj. pokazao je sa svoja dva kaiprsta Zuhejr stavivi) jedan (od) njih dva iznad drugoga, zatim je pruio (razvukao) njih dva (na prostor, na irinu) od svoje desne i svoje lijeve (ruke ili strane htijui da objasni da je slinim svojim pokretima Muhamed a.s. protumaio da je prava zora samo onda kad se svitanje primjeuje irom vidika, obzora). PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Ubejdulah je priao nama od Kasima, sina Muhameda, od Aie; a od Nafi'a (tj. od Kasima, od Nafi'a), od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - H -; rekao je (sastavlja, tj.

Buharija): A priao mi je Jusuf, sin 'Isa-a, Mervezija, rekao je: priao nam je Fadl, rekao je: priao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Kasima, sina Muhameda, od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on rekao: "Zaista Bilal poziva (ezani) u noi, pa jedite i pijte dok (ne pone da) poziva (ezani) Ibnu Umi Mekjtum." GLAVA: Koliko je (vremenskog razmaka) izmeu poziva (ezana) i podizanja (na molitvu - ikameta), i (GLAVA onoga) ko pogleda (iekuje poziv za) podizanje (na) molitvu (ili: ko iekuje uspostavljanje molitve). PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid od Durejrije, od Ibnu Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, Muzenije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Izmeu svaka dva poziva je molitva (tj. Izmeu ezana i ikameta u svakom vremenu moe se obaviti neobavezna molitva - nafila)" - tri puta (je to ponovio, rekao, pa je onda jo rekao, dodao:) - "za (onoga to vai) ko je htio (tj. ko hoe da klanja nafile)"." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: uo sam Amra, sina Amira, Ensariju (pria) od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Bio je (obiaj) poziva (mujezin) kada je pozivao (na aham, ezanio za akam, da) su ustajali ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i) urili su stupovima (u bogomolji da im poslue kao zakloni, pa su klanjavali nafile) dok izae Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i oni tako klanjaju dva naklona (rekjata) prije (obavezne) sutonske molitve (ahama). A nije bilo (kae Enes) izmeu poziva i podizanja (na molitvu nijedna) stvar (tj. nita)." (U vezi ova dva rekjata prije ahamskog farda ima neslaganja i raznih tumaenja. Hanefije ih ne praktikuju.) Rekao je (Buharija): a rekao je Usman, sin Debeleta i Ebu Davud od u'beta: A nije bilo izmeu njih dva (tj. izmeu ezana i ikameta ahama) osim malo (vremenskog razmaka). GLAVA (onoga) ko je izgledao (iekivao poziv za) podizanje (na molitvu). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aia rekla: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zautio poziva (mujezin) sa prvim (pozivom - ezanom) od molitve zore (sabaha, bio je obiaja da) ustane (tj. bio bi ustao) pa se bio naklonio (sa) dva lagana naklona (rekjata) prije (obavezne) molitve zore (sabaha) poslije (takvog svanua) da se jasno pokae zora, zatim je (zatim bi) legao na svoju desnu polovinu (stranu tijela) dok mu doe poziva za podizanje (na molitvu, tj. dok muezin ne zaui ikamet)."

GLAVA: Izmeu svaka dva poziva (izmeu ezana i ikameta) je molitva za (onoga) ko je htio (ko hoe). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, rekao je: priao nam je Kjehmes, sin Hasena, od Abdullaha, sina Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izmeu svaka dva poziva je molitva (nafila), izmeu svaka dva poziva je molitva." Zatim je rekao u treem (izgovaranju te reenice): "za (onoga) ko je htio (tj. ko hoe)." GLAVA (onoga) ko je rekao: Neka pozove (na molitvu) u putovanju jedan poziva. PRIAO NAM JE Mu'ala, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa: Doao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od moga naroda, pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset noi (tj. dvadeset dana). A bio je (Muhamed a.s.) milostiv (i) blag, pa poto je vidio nau elju (da se povratimo) k naim porodicama, rekao je: "Vratite se, pa budite u (tj. meu) njima, i pouavajte ih. I klanjajte, pa kada je prispjela molitva (tj. vrijeme molitve), pa neka pozove vas jedan (od) vas, i neka predvodi vas (u zajednikoj molitvi - neka vam bude imam) najstariji (od) vas." GLAVA poziva za putnika (tj. za svaku vrstu putnika, ili: za putnike) kada budu skupno, skupa (zajedno), i poziva za podizanje (na molitvu, tj. i putnici na putovanju treba da ue ezan i ikamet), a takoe u (tj. na) Arefatu i Dem'u (tj. Muzdelifi, jer se Muzdelifa zove jo i Dem'), i (GLAVA) govora pozivaa "Molitva je u stanovima" (kada to poziva, muezin rekne) u noi hladnoj ili kiovitoj. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je u'bete od Muhadira, sina Ebul-Hasena, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je: "Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio poziva (muezin) da poziva (da ezani), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Rashladi (tj. Oekaj zahlaenja)!" Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu (pozivau): "Rashladi!" Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu: "Rashladi!" Dok se izjednaila sjena (sa) breuljcima (malim uzvienjima od pijeska, tj. Kada je sjena postala koliko su visoki pjeani breuljci, pjeana uzvienja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista estina (jakost) vruine je od rasprostiranja (od irenja, tj. jedan dio izljeva daha, zapahnua) pakla." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Halida Haza'-a, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:

"Dola su dva ovjeka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, hoe njih dva (na) putovanje, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada vas dva izaete (tj. krenete), pa pozivajte (ezanite) vas dva (na molitvu), zatim podiite vas dva (tj. izgovorite poziv za podizanje na molitvu - prouite ikamet), zatim neka predvodi vas dvojicu (u molitvi, tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Abdul-Vehab, rekao je: priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: priao nam je Malikj, rekao je: "Doli smo k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladii priblini (u godinama starosti), pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset dana i noi. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv (i) blag, pa poto je mislio da smo ve zastrastvenili (tj. osjetili strast za) naom porodicom (tj. enom), ili (da) smo ve poeljeli (da odemo k porodici), pitao nas je o (onom) koga smo ostavili poslije nas (tj. iza sebe kod kua), pa smo ga izvijestili. Rekao je: "Vratite se k vaim porodicama, pa ostanite u (tj. meu) njima, i pouavajte ih i zapovijedajte im (da ine dobra djela)." I spomenuo je (neke) stvari, pamtim ih, ili ih neu pamtiti (tj. sauvati u sjeanju - to je sumnja pripovjedaa, pa je dalje pripovjeda nastavio da pria ono to je dobro zapamtio od ovoga hadisa:) "I klanjajte kao to ste vidjeli mene (da ja) klanjam (rekao im je Muhamed a.s.). Pa kada je prispjela molitva, pa neka pozove vas (ezani) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (izmeu) vas."." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio nas je Jahja od Ubejdulaha, sina Umera, rekao je: priao mi je Nafi', rekao je: "Pozivao je (na molitvu, uio je ezan) Ibnu Umer u (jednoj) hladnoj noi u Dadnanu (brdacetu, udaljenom od Mekje dan hoda), zatim je rekao: "Klanjajte u vaim stanovima." Pa nas je izvijestio da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedae pozivau (da) poziva, zatim (da) govori (tj. da rekne) na tragu njega (tj. iza, ozad njega - poziva, ezana, poslije ezana): "Zar ne (Panja!)! Klanjajte u stanovima!" (zapovjedio je da muezin to rekne na kraju ezana) u hladnoj ili kiovitoj noi u putovanju (tj. prilikom odsijedanja i konaenja za vrijeme putovanja). PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Da'fer, sin 'Avna, rekao je: priao nam je Ebul-'Umejs od 'Avna, sina Ebu Duhajfeta, od njegovoga oca (tj. od Ebu Duhajfeta r.a.), rekao je: "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu (u mjestu u mekjanskoj dolini). Pa mu je doao Bilal pa ga je obavijestio o molitvi (ili: pa ga je pozvao na molitvu, tj. prouio je ezan). Zatim je izaao Bilal sa tapom (tj. Iznio je Bilal tap i nosio ga) dok ga je zabo (u zemlju) izmeu dvije ruke (tj. pred, ispred) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu, i podignuo je (na) molitvu (tj. i Bilal je onda prouio ikamet)." GLAVA: Da li e tragati (proslijeivati, tj. okretati) poziva (muezin) svojim ustima ovdje i ovdje (tj. desno i lijevo, a to znai hoe li okretati usta desno kada izgovara "Doi na molitvu", a lijevo kada izgovara "Doi na spas" pozivajui na molitvu), i da li e se okretati u pozivu (tj. uei ezan)? A spominje se od Bilala (tj. o Bilalu i to) da je on uinio (tj. stavljao) svoja dva prsta u svoja dva uha. A bio je Ibnu Umer (obiaja da) ne stavlja (ne stavljae) svoja dva prsta u svoja

dva uha. A rekao je Ibrahim (Nah'ija): "Nema tete (grijeha) da poziva (na molitvu poziva bivi on) na (tj. u drugom stanju) osim ienja (osim oienja; ne smeta uiti ezan bivi bez abdesta, ako nema abdesta)." A rekao je 'Ata': "Oienje je pravo (poziva, ezanovo pravo; ili: dunost pozivaa) i obiaj (vjere, ili: postupak u vjeri)." A rekla je Aia: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) spominje Allaha (spominjae Allaha) na (tj. u) svim svojim vremenima (asovima)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od 'Avna, sina Ebu Duhajfeta, od njegova oca da je on vidio Bilala (da) poziva, pa sam poeo (kae Ebu Duhajfete da) tragam (tj. slijedim) njegova usta ovdje i ovdje (tj. da pratim kako Bilal okree usta tamo i ovamo, a to znai desno i lijevo) u pozivu (tj. u ezanu, uei ezan, jer "bi" znai i "u"). (Okreanje usta tumai se kao okreanje glave desno i lijevo, pa mnogi pravnici, na osnovu toga, kau da je pri uenju ezana dozvoljeno zakrenuti samo glavu, a nije prsa i tijelo.) GLAVA govora ovjeka: Prola (maila) nas je molitva. A mrzio je Ibnu Sirin da (ovjek) govori: Prola nas je molitva, ali neka rekne (tj. a nije mrzio da rekne): Nismo stigli (da obavimo molitvu). A govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je ispravniji (od Ibnu Sirinova govora). (Ovo Buharija veli da bi pokazao da on odbacuje navedeno Ibnu Sirinovo miljenje.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: "Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je uo agor (galamu) ljudi. Pa poto je klanjao, rekao je: "ta je vae stanje (tj. ta vam je)?" Rekli su: Pourili smo ka molitvi (na molitvu). Rekao je: "Ne inite (to urbom, agorom, galamom). Kada ste dolazili (Kada dolazite) molitvi, pa na vas je (tj. na vama je bilo da to inite, inite to) sa smirenou i dostojanstvom, pa to ste stigli, pa klanjali ste (pa klanjajte), a to vas je prolo (mailo), pa upotpunite (doklanjajte, tj. nastavite da klanjate ono to je imam prije vas klanjao - nastavite onda kada imam preda selam)."." GLAVA: Nee (ovjek) uriti k molitvi (zajednikoj), i neka doe sa smirenou i dostojanstvom. A rekao je: "to ste stigli, pa klanjajte, a to vas je prolo, pa upotpunite." Rekao ga je (hadis) Ebu Katadete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: priao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada ste uli (poziv za) podizanje, pa idite k molitvi, a na vama je (da to inite) sa smirenou i dostojanstvom (tj. a drite se smirenosti - ili spokojstva - i dostojanstva), a ne brzajte; pa to ste stigli, pa klanjajte, a to vas je prolo, pa upotpunite." GLAVA: Kada e ustati ljudi (u prilici) kada su vidjeli (ili: kada ugledaju) predvodnika (u molitvi imama) kod podizanja (tj. pri pozivu za podizanje na molitvu)? PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: pisao je k meni Jahja od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se podie molitva (Kada se uspostavlja molitva, a to znai: kada se vri poziv za podizanje na molitvu, kada se ui ikamet), pa ne ustajte (na noge) dok (ne) vidite mene (tj. dok ne ugledate da ja izlazim iz kue, ili: dok ja ne poem da stupim na molitvu)." (U prvim vremenima islamski uenjaci su se razilazili u tom kada treba ustati na noge kada se ui ikamet.) GLAVA: Nee ii (ovjek) k molitvi urei se, i neka stane (na molitvu) sa smirenou (spokojstvom) i dostojanstvom. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se podigla molitva (tj. Kada se poeo da izgovara poziv za podizanje na molitvu - ikamet), pa ne ustajte dok (ne) vidite mene, i na vas je (tj. na vama je da ustanete, stanete na molitvu) sa smirenou (spokojstvom, tj. i drite se smirenosti, spokojstva)." Slijedio ga (ejbana) je Alija, sin Mubarekja. GLAVA: Da li e izai (ovjek) iz bogomolje zbog (neke) bolesti (tj. zbog nekog uzroka, dogaaja)? PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, sina Kjejsana, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao, a ve se podigla molitva (tj. prouio se ve ikamet), i upravili su se redovi, pa (tj. te) kada je stao u svoje mjesto klanjanja, iekivali smo da velia (Allaha, tj. da rekne: "Allahu ekjber - Allah je vei od svega), (ali mjesto toga on) je otiao (iz bogomolje). Rekao je (odlazei): "Na vaem mjestu (ostanite)." Pa smo ostali na naem obliku (tj. u naem poloaju sve) dok je (najzad) izaao k nama, kapa njegova glava vodom (tj. sa glave mu kaplje voda), a ve se okupao. GLAVA: Kada je rekao predvodnik (voa u zajednikoj molitvi): Vae mjesto (drite, zadrite, pa) dok se vratio, iekivali su ga.

PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Evzaija od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Podigla se molitva (tj. izvrio se poziv za podizanje na molitvu, ikamet), pa su ujednaili ljudi svoje redove. Pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je proao naprijed, a on je neoien (tj. neokupan, dunub), pa je rekao: "Na vaem mjestu (oekajte, zadrite se)." Pa se vratio, pa se okupao, zatim je izaao (iz kue, ili iz svoje sobe), a njegova glava kaplje vodom (tj. izaao je, a sa glave mu kaplje voda), pa je klanjao s njima." GLAVA govora ovjeka: Nismo klanjali. PRIAO NAM JE Ebu Nu'ajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, rekao je: uo sam Ebu Selemeta (da) govori: izvijestio nas je Dabir, sin Abdullaha, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i jedan takav sluaj) da mu je doao Umer, sin Hataba, (na) dan (kopanja) rova pa je rekao: "O poslanie Allaha, tako mi Allaha nisam bio blizu da klanjam dok je bilo blizu Sunce (da) zalazi (tj. skoro, umalo da nisam klanjao dok je skoro Sunce zalazilo, a umalo Sunce da zae)." A to je (Umer govorio) poslije (nastupanja vremena, asa) to se (u njemu) omrsio posta, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam je (ikjindije, popodnevne molitve) klanjao (ni ja)." Pa je odsjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k (dolini) Buthanu, a ja sam (bio) sa njim. Pa se oistio (abdestio), zatim je klanjao popodnev (ikjindiju) poslije to je zalo Sunce, zatim je klanjao poslije nje (ikindije popodnevne molitve) sutonsku molitvu (aham, akam). GLAVA voe (predvodnika u molitvi kada) se pojavi njemu nuda (neka potreba) poslije podizanja (na molitvu, tj. poslije izvrenja poziva za podizanje na molitvu - poslije ikameta). PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer Abdullah, sin 'Amra, rekao je: priao nam je AbdulVaris, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je: "Podigla se molitva (tj. izvren je poziv za podizanje na molitvu - prouen je ikamet), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ape (jednome) ovjeku (tj. neto se tajno saaptava sa nekim ovjekom) u strani (u kraju, na kraju) bogomolje, pa nije ustao k molitvi (vrlo dugo se zadrao) dok je (ve i) zaspao narod." GLAVA govora kada se podigla molitva. (Hoe da se kae da se za nudu moe govoriti kada se ui ikamet. Neki kau da je to runo, mekjruh.) PRIAO NAM JE 'Aja, sin Velida, rekao je: priao nam je Abdul-'A'la, rekao je: ao nam je Humejd, rekao je: pitao sam Sabita Bunaniju o ovjeku (koji) govori poslije to pri (je prouen poziv da) se podie (uspostavlja) molitva, pa mi je priao od Enesa, sina Malikja, rekao je:

"Podigla se molitva (tj. prouen je ikamet, poziv da se podigne na molitvu), pa se izloio (pojavio se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) ovjek pa ga je zadrao (taj ovjek to mu je pristupio) poslije to se podigla molitva (tj. zadrao ga je poto je ve bio izvren poziv za podizanje na molitvu, a svakako je u tom zadravanju tekao i razgovor o neemu)." GLAVA obaveznosti molitve skupine (tj. zajednike molitve). A rekao je Hasen (Hasen Basrija): Ako ga je (ovjeka) spreavala njegova majka od veernje molitve (jacije) u skupini (iz) saaljenja (milosti) nad njim, nije joj se (bio duan u tome) pokoriti (tj. nee joj se pokoriti)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Tako mi (onoga) koji (je taj to) je moja dua u Njegovoj ruci (tj. Tako mi Allaha u ijoj je moi moj ivot) zaista sam namjeravao (spremao se, htio) da zapovjedim za drva pa da se sakupe drva, zatim (da) zapovjedim za molitvu pa (da) se poziva za nju, zatim (da) zapovjedim (nekom) ovjeku pa (da) predvodi ljude (u zajednikoj molitvi - da im bude imam), zatim (da) odem pozadi (klanjaa, iza klanjaa) k ljudima (koji nisu doli da zajedniki klanjaju; a veli se: zatim da se usprotivim k ljudima koji nisu doli na zajedniku molitvu, tj. da ih napadnem pozadi, s lea) pa (da) popalim njima njihove kue. Tako mi (onoga) koji (je taj to) je moja dua u njegovoj ruci da zna jedan (od) njih (tj. neki od onih to ne idu u demat) da e on nai (oopanu, ogloanu) debelu (tj. masnu, mrsnu) kost, ili dva lijepa papka (a veli se: ili dvije lijepe strelice), zaista (bi) prisustvovao veernjoj molitvi (jaciji, tj. kad bi znao da e zadobiti ma i najmanju ovosvjetsku korist, doao bi i u jaciju u koju je najtee bilo doi zbog toga to nije bilo rasvjete, a vrijeme je tamno u najvie sluajeva)." GLAVA vrijednosti molitve skupine (tj. molitve u skupini). A bio je Esved, kada ga je prola skupina (tj. kada ga je maila molitva u skupini - bio je obiaja da) je odlazio k drugoj bogomolji (u nadi da tamo stigne u zajedniku molitvu). A doao je Enes k (jednoj) bogomolji (a) ve se (bilo) klanjalo u njoj, pa je pozvao (na molitvu, tj. prouio je ezan), i izgovorio je poziv za podizanje (na molitvu, tj. i prouio je ikamet) i klanjao je zajedniki (skupno sa svojih dvadeset momaka, ali se pravne kole, mezhebi, u tome ne slau da li je mekjruh, pokuen, ruan, za odbaciti postupak zajednikog klanjanja neke molitve u jednoj bogomolji po drugi puta od osobe koja nije ovlateni predvodnik, imam, te bogomolje, pa je i hanefijska kola na strani onih koji to smatraju mekjruhom, za odbaciti, ustvari to je miljenje Ebu Hanifeta). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Molitva skupine nadmauje molitvu osamljena (osamljenika) za dvadeset i sedam stepeni (stupnjeva)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Lejs, rekao je: priao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Hababa, od Ebu Seida Hudrije da je on uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Molitva skupine nadmauje molitvu osamljena (samoga) za dvadeset i pet stepeni." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je 'Ame, rekao je: uo sam Ebu Saliha (da) govori: uo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Molitva ovjeka u skupini udvostruava se na njegovu molitvu u njegovoj kui i u njegovom trgu dvadeset i pet dvostrukosti, a to je da on, kada se oistio (abdestio), pa je uljepao ienje, zatim je izaao k bogomolji, nije ga izvelo (iz kue nita drugo) osim molitva - (on) nije koracio (nijedan) koraaj (korak) osim (tako da) se podigla njemu s njim (s koraajem, s korakom jedna) stepenica (jedan stepen u vrijednosti i dobroti) i skinula se od njega (tj. sa njega) s njim (jedna) pogreka. Pa kada je klanjao, neprestano aneli izriu blagoslov na njega dok je trajao (tj. dok sjedi) u svome mjestu klanjanja (govorei ovako, ili ovo:) "Boe, pomiluj ga, Boe, budi milostiv njemu!" I neprestano je jedan (od) vas u molitvi dok je iekivao (tj. dok iekuje) molitvu." GLAVA vrijednosti molitve zore (sabaha) u skupini. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nadmauje molitva sviju molitvu jednoga (od) vas, samoga njega, za dvadeset i pet dijelova. I sastaju se aneli noi i aneli dana u molitvi zore (sabahu)." Zatim kae Ebu Hurejrete (tj. Zatim je rekao Ebu Hurejrete): Pa itajte, ako ste htjeli (tj. Pa uite rijei Kur'ana, ako hoete) ".... zaista itanje (uenje) zore je (tako vrijedno da se njemu) prisutno." (Kako se u molitvi ita, ui iz Kur'ana, to Ebu Hurejrete smatra da se navedeni tekst iz Kur'ana moe uzeti kao jedan od podloga za naroitu vrijednost molitve u zoru. Isto tako on smatra da rije "Mehuda - prisutno se (njemu, tome itanju)" - da ta rije znai da su aneli prisutni.). Rekao je uajb: a priao mi je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je: "Nadmauje ju (pojedinanu molitvu zajednika molitva) za dvadeset i sedam stepeni." PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je 'Ame, rekao je: uo sam Salima, rekao je: uo sam Umu Derda-u (da ona) govori: uniao mi je Ebu Derda', a on je naljuen (ljut), pa sam rekla: "ta te je naljutilo?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha ne poznam (tj. ne prepoznajem) od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne) stvari (tj. nita, a to znai da ne vidi od onoga islama kakav je bio za ivota Muhameda a.s. nita drugo) osim (to) da oni klanjaju skupa (zajedniki molitvu)."

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mu'ala-a, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najvei ovjek nagradom u molitvi (tj. najnagraeniji ovjek za molitvu) je najdalji njih pa najdalji njih ienjem (hodom, tj. najudaljeniji od bogomolje, koji mora da najvie utroi hoda do bogomolje). A (onaj) koji iekuje molitvu da je klanja sa predvodnikom (voom, imamom) vei je nagradom (nagraeniji je) od (onoga) koji klanja, zatim spava." GLAVA vrijednosti ranenja, ranjenja (tj. hitenja) ka podnevu (k podnevnoj molitvi). PRIAO NAM JE Kutejbete od Malikja, od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu Saliha Semana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok (tako jedan) ovjek ide (tj. Dok je iao) sa (jednim) putom, naao je granu trna na (tom) putu, pa ju je odstranio (pa ju je sklonio na drugo mjesto), pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Muenici (rtve, ehidi) su petorica (pet vrsta umrlih): umrli od kuge, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i utopljenik, i drug ruenja (tj. i onaj na koga se neto sruilo pa ga ubilo) i muenik (rtva, ehid) u (ili na) putu Allaha (tj. i onaj koji je pao, poginuo u borbi za islamsku vjeru). I rekao je (Muhamed a.s.): "Da znaju ljudi ta je u dozivanju (na molitvu, ezanu) i prvome redu (pri zajednikoj molitvi - ta je, tj. koliko je nagrade), zatim (kada) ne bi nali (druge nagodbe) osim da se odrede drijebom (kockom), zaista bi se odreivali drijebom na njega (tj. na to koji e uiti ezan i ko e sve stati u prvi red). A da znaju ta je (koliko je nagrade) u ranenju (hitenju, urenju na molitvu), zaista bi se natjecali k njemu (k ranenju, ko e ranije, prije doi u bogomolju na molitvu). A da znaju ta (koliko) je u tmini i jutru (tj. u molitvama tmine i jutra - u jaciji i sabahu nagrade), zaista bi doli njima dvjema i da (bi) puzanjem (puui morali ii)." GLAVA raunanja (brojanja) tragova (tj. koraka to je napravi idui na molitvu u bogomolju raunanja toga u dobra djela za koja se nada Boijoj nagradi). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Haveba, rekao je: priao nam je Abdul-Vehab, rekao je: priao nam je Humejd od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Selimovii (zapravo: Selimetovii, sinovi Selimeta), zar ne raunate vae tragove (u dobra djela za koja se nadate nagradi od Allaha)?" A rekao je Mudahid o govoru Njega (tj. u vezi tumaenja Allahovih rijei iz Kur'ana): ".... i piemo to su proturili (preda se, tj. uinili prije svoje smrti) i njihove tragove....", rekao je (Mudahid da "i njihove tragove" znai): njihove korake. A priao nam je Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: priao mi je Humejd, rekao je: priao mi je Enes da su Selimetovii htjeli da se okrenu od (tj. da se presele, premjeste iz) svojih stanova pa (da) se nastane (pa da odsjednu) blizu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je (Enes): Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ostave praznu (pustu okolicu uz) Medinu, pa je rekao: "Zar ne raunate vae tragove (tj. korake od vaih dalekih stanova do moje bogomolje u dobro djelo)?" Rekao je Mudahid: "Njihovi koraci su njihovi tragovi (koji su obiljeja, znakovi) da se ide u (tj. po) zemlji sa njihovim nogama."

GLAVA vrijednosti molitve veeri (jacije) u skupini. PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je 'Ame, rekao je: priao mi je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije molitva tea na (tj. za) licemjere (nijedna) od (molitve) zore i veeri (sabaha i jacije), a da znaju ta je u njima dvjema (nagrade), zaista bi doli (prisustvovali) njima dvjema i da (bi) puzanjem (pa makar puui morali doi). Zaista sam ve (bio) namjerio (naumio, htio) da zapovjedim pozivau (mujezinu) pa (da on) podigne (na molitvu, tj. da proui ikamet), zatim (da) zapovjedim (nekom) ovjeku (koji) e predvoditi ljude (u molitvi, biti im imam), zatim (da) uzmem (plamtee) glavnje (ugarke) od vatre pa (da) spalim (kue) na (nad glavama svakoga onoga) ko nee (da) izae ka molitvi poslije (poziva, ezana, tj. kada je uo ezan)." GLAVA: Dva pa to je iznad njih dvojice - je skupina (koja treba i moe klanjati zajedniki molitvu). (Dvije osobe ine skupinu, a pogotovu vie od dvije.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je dola molitva (tj. Kada je nastupilo vrijeme molitve), pa pozivajte vas dva (tj. prouite ezan vas dva), i podignite vas dva (tj. prouite ikamet za podizanje na molitvu), zatim neka predvodi vas dvojicu (tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice." (To je rekao dvojici ljudi koji su htjeli da idu na putovanje.) GLAVA (onoga) ko je sjeo u bogomolji (da) iekuje (eka) molitvu, i (GLAVA) vrijednosti bogomolja. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista aneli izriu blagoslov na jednoga (od) vas dok (je) trajao (dok se zadrao) u svome mjestu klanjanja (ali) dok nije proizveo (neto to mu ponitava ienje za molitvu, abdest - i aneli blagosiljaju ovako): "Boe, oprosti mu, Boe, smiluj se njemu." Neprestano je jedan (od) vas u molitvi dok traje (to da) molitva zadrava njega; ne spreava ga da se obrne (tj. povrati) ka svojoj porodici (nita drugo) osim molitva."

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: priao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina 'Asima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sedam (vrsta dobrih osoba su takve da) e ih zasjeniti (tj. napraviti im hlad) Allah u Svojoj sjeni (na onaj) dan (kada) nema sjene osim Njegove sjene (tj. kada nee biti hlada osim Njegovoga hlada - a to sedam vrsta osoba su): pravedan vo, voa (rukovodilac, upravlja, vladalac, vladar), i mladi (koji) je odrastao u oboavanju svoga Gospoda, i ovjek (koji je takav da) je njegovo srce objeeno u bogomoljama, i dva ovjeka (koji) se vole (uzajamno) u (ime ljubavi prema) Allahu, sastaju se njih dva na njoj i rastaju se njih dva na njoj (na toj ljubavi, u ime te ljubavi), i ovjek (koji je tako vrsta morala pa kada) ga zatrai (u ime preljuba ena) plemika i lijepa (on to odbije) pa rekne: Zaista ja se bojim Allaha, i ovjek (koji) je podjelio milostinju (tj. koji stalno dijeli milostinju, ali tako tajno) da ne zna njegova ljevica ta troi (daje, dijeli) njegova desnica, i ovjek (koji) je spomenuo (tj. spominje, sjea se) Allaha (bivi on) osamljen, pa poteku (preliju se) njegova dva oka (suzama)." PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ismail, sin Da'fera, od Humejda, rekao je: pitao se (tj. upitan je) Enes da li je uzimao (tj. imao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prsten (peat), pa je rekao: "Da. Odgodio je (jedne) noi molitvu veeri (jaciju) do polovine noi, zatim se okrenuo na nas sa svojim licem poslije to je klanjao pa je rekao: Klanjali su ljudi i zaspali su, a neprestano ste (vi bili) u molitvi otkada ste ju iekivali (dok ste je ekali)." Rekao je (Enes): "Pa kao da ja (sad) gledam k sjajenju, sjaju (svjetlucanju) njegova prstena (peata)." GLAVA vrijednosti (onoga) ko je odlazio (jutrom) k bogomoljama i ko je iao (tj. vraao se veerom, nou iz bogomolja). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jezid, sin Haruna, rekao je: izvijestio nas je Muhamed, sin Mutarifa, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je odlazio (tj. Ko odlazi jutrom) k bogomolji i (ko je) iao (tj. i ide, vraa se veerom, u noi - jer "raha" po nekima znai i "vraati nou"), pripravio (doslovno: izbrojio) je Allah njemu njegovu gostionicu (ili: njegovo pogoenje jelom) od raja kada god je odlazio (jutrom) ili iao (vraao se veerom, nou)." GLAVA: Kada se podigla molitva (Kada se uspostavila molitva, tj. kada je prouen ikamet) pa nema molitve osim propisane (obavezne molitve, tj. ne smiju se klanjati nafile - neobavezne molitve kada se podiglo da se klanja fard - propisana, obavezna molitva). PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Hafsa, sina Asima, od Abdullaha, sina Malikja sina Buhajnete, rekao je: "Proao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednoga) ovjeka...." Rekao je (Buharija): A priao mi je Abdurahman, rekao je: priao nam je Behz, sin Eseda,

rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio me Sa'd, sin Ibrahima, rekao je: uo sam Hafsa, sina Asima, rekao je: uo sam (jednoga) ovjeka iz (plemena) Ezda, govori mu se Malikj, sin Buhajnete, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga) ovjeka, a ve se podigla molitva (tj. a ve je izgovoren ikamet da se podigne na obaveznu molitvu, a onaj ovjek) klanja dva naklona (rekjata nafile, neobavezne molitve, sabahskog suneta). Pa poto je otiao (sa molitve, tj. poto je zavrio molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, opkolili su ga (okupili su se okolo njega - oko ovjeka, ili: oko Boijeg poslanika) ljudi, pa je rekao njemu (onome ovjeku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar jutro (tj. jutarnju molitvu, sabah klanja) etiri (naklona, rekjata), zar jutro (sabah) etiri (rekjata klanja)?" Slijedi ga (tj. Behza, slae se s njime) Gunder i Mu'az od u'beta, od Malikja. A rekao je Ibnu Ishak od Sa'da, od Hafsa, od Abdullaha, sina Buhajnete. A rekao je Hamad: izvijestio nas je Sa'd od Hafsa, od Malikja. (Ovo na kraju su sve razni senedi - lanci ljudi preko kojih je navedeni hadis dopro do Buharije.) GLAVA granice bolesnika da prisustvuje skupini (tj. do koje granice bolesti e bolesnik nastojati da odlazi na zajedniku molitvu). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao nam je 'Ame od Ibrahima, rekao je Esved: Bili smo kod 'Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), pa smo spomenuli ustrajnost (upornost) na molitvi i potovanje nje (i dranje nje, molitve za veliku stvar). Rekla je (na to Aia): "Poto se razbolio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svojom bolesti koja je (ta to) je umro u njoj, pa je dola molitva (tj. pa je prispjelo, nastupilo vrijeme molitve), pa se pozvalo (tj. pa se prouio ezan), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam njima)." Pa se reklo njemu (Boijem poslaniku a.s.): "Zaista je Ebu Bekjr alovit (alostan, lako ga obuzme alost, tuan) ovjek. Kada je stao (tj. Kada stane na) tvoje mjesto (gdje stoji), nije mogao (tj. nee moi) da klanja sa ljudima (kao imam njima)." I ponovio je (Muhamed a.s. svoj predlog) pa su ponovili (svoju primjedbu na taj predlog) njemu. Pa je ponovio trei (puta) pa je rekao: "Zaista vi (ene) ste drugarice Jusufa (Josifa, tj. vi ste navaljivale i na Jusufa a.s. da odstupi od svoga stanovita). Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)!" Pa je izaao Ebu Bekjr pa je klanjao (tj. poeo je klanjati). Pa je naao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od svoje due lakou (tj. pa je osjetio da mu je lake), pa je izaao, naginje se (idui naslonjen) izmeu dva ovjeka, kao da ja (sad) gledam njegove dvije noge, piu njih dvije (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji) od bola. Pa je htio Ebu Bekjr da se pomakne (povue) nazad, pa je dao znak k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (tj. to jest): "Tvoje (tj. Svoje) mjesto (zadri)!" Zatim su doveli njega (tj. doveden je Boiji poslanik a.s.) dok je sjeo uz njegovu (Ebu Bekjrovu) stranu (uz Ebu Bekjra)." Pa se reklo 'Ameu: A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tom prilikom takvog postupka - on) klanja, a Ebu Bekjr klanja sa (tj. za) njegovim klanjanjem, a ljudi klanjaju sa (tj. za) klanjanjem Ebu Bekjra. Pa je rekao (Ame) sa svojom glavom: Da. (To znai: Ame je dao znak glavom da je tako bilo.) Predao ga (pomenuti hadis) je Ebu Davud od u'beta, od Amea neki (dio) njega (hadisa). A poveao je (tj. dodao je u prianju ovoga hadisa) Ebu Muavijete (jo ovo): ".... sjeo je (na prostor) od ljevice (nalijevo) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u takvom poloaju da) klanja stojei."

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hiam, sin Jusufa, od Ma'mera, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha, rekao je: rekla je Aia: "Poto je oteao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. poto je postalo teko njegovo stanje) i pojaao se njegov bol, zatraio je dozvolu (od) svojih ena da se dvori (da mu se prua bolesnika njega samo) u mojoj sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izaao izmeu dvojice ljudi, piu njegove dvije noge (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji). A bio je izmeu Abasa i (jednog) drugog ovjeka (tj. iao je izmeu njih oslanjajui se na njih dvojicu)." Rekao je Ubejdulah, sin Abdullah a: Pa sam spomenuo to Ibnu Abasu ta je rekla Aia, pa je rekao meni: "Da li zna ko je (taj) ovjek kojega nije imenovala (ije ime nije spomenula) Aia?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je (tj. to je bio) Alija, sin Ebu Taliba." GLAVA doputenja u kii i bolesti da klanja (ovjek) u svome stanu. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a da je Ibnu Umer pozvao (prouio ezan) za molitvu u (jednoj) noi, vlasnici studeni i vjetra (tj. studenoj, hladnoj i vjetrovitoj noi), zatim je rekao (na kraju ezana): "Zar ne! (tj. Panja!) Klanjajte u stanovima." Zatim je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedae pozivau (mujezinu) kada bi bila no, vlasnica studeni i kie (tj. studena i kiovita no da na kraju ezana) govori: "Zar ne! (tj. Pozor! Pazite! Panja!) Klanjajte u stanovima!" PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ibnu ihaba, od Mahmuda, sina Rebi'a, Ensarije da 'Itban, sin Malikja voae svoj narod (u molitvi, tj. bivae, bio je svome narodu imam), a on je (bio) slijep, i da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O poslanie Allaha, zaista ona (tj. ono se dogaa i tako da) bude pomrina i poplava, a ja sam ovjek slijepoga (a veli se i: manjkavoga) vida, pa klanjaj, o poslanie Allaha, u mojoj kui (ili: u mojoj sobi na jednom) mjestu (da) uzmem njega (to mjesto za) klanjalite (mjesto klanjanja, mjesto gdje u klanjati sa svojim narodom)." Pa mu je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Gdje voli (eli) da klanjam?" Pa je pokazao ka (jednom) mjestu od kue (ili: sobe). Pa je klanjao u njemu (u ili na tom mjestu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Da li e klanjati voa (u molitvi) sa (onim) ko je prisustvovao (ko je doao, a imao je ispriku i razlog da ne doe u skupinu, u dema'at da zajedniki klanja); i da li e govoriti (uiti hutbu u) petak u kii (kad je kia)? PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, rekao je: priao nam je Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio nam je (tj. uio nam je hutbu u petak) Ibnu Abas u (jednom) danu vlasniku kaljavosti (blata, tj. u jednom blatnjavom danu), pa je zapovjedio pozivau (mujezinu), poto je stigao (doao poziva do reenice:) "Hajde (Doi) na molitvu", rekao je

(Ibnu Abas u toj zapovjedi muezinu): "Reci: Molitva je u stanovima." (Znai umjesto "Doi na molitvu", danas u ezanu reci: "Molitva je u stanovima", jer je blato - a sjetimo se da su damije bile tada bez krovova, podova i prostirke po podu.) Pa je pogledao neki (od) njih k nekima (tj. pa su na tu Ibnu Abasovu zapovjed svi prisutni pogledali jedan u drugog, zgledali se) kao da su oni (to) zanijekali (kao da nisu to odobravali), pa je rekao: "Kao da ste vi zanijekali (osudili) ovaj (moj postupak). Zaista ovo je (postupak to) ga je inio ko (tj. to) je on bolji od mene (bio)." Misli (Ibnu Abas pod tim rijeima na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Zaista ona (dum'a) je odluna (dunost, rekao je dalje Ibnu Abas), a zaista ja mrzim da vas bacam u grijeh (doslovno: ja sam mrzio, tj. ja nisam elio - ne elim - da vas bacam u grijeh)." A od Hamada, od Asima, od Abdullaha, sina Harisa, od Ibnu Abasa slino njemu (navedenom hadisu) osim (zadnjeg dijela u kojem se kae) da je on rekao: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh. Pa dolazite, gazite (gazei) blato do vaih koljena." (Neki kau da se zadnja reenica pria i ovako "fe tedi'u.....", pa bi prevod onda izgledao ovako: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh, pa (da) dolazite gazei blato do vaih koljena." Prvi prevod zadnje reenice znai: "Pa vi opet dolazite gazei blato do svojih koljena iako sam rekao muezinu da u ezanu umjesto "Doi na molitvu" izgovori "Molitva je u stanovima" da bi vi kod kua danas klanjali jer je blato. Znam da je dum'a odluna dunost i ne elim da vas u grijeh bacim, ali je tako inio u ovakvim prilikama i Muhamed a.s. Grijeh je izostaviti dum'u, ali je grijeh i ne postupati onako kako je Muhamed a.s. inio, a on je u ovakvim prilikama nareivao da se klanja u stanovima. Moj postupak je bio uperen na to da se posluite ovom olakicom, jer nisam elio da vas bacam u grijeh proputanja korienja olakice koju je dao Muhamed a.s.) PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Lejletul-Kadru), pa je rekao: Doao je (jedan) oblak pa je kiio (tj. pa je dao kiu) dok je protekao (prokapao) tavan (plafon damije Muhameda a.s.), a bio je od grana palmi. Pa se podigla (uspostavila) molitva, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pada niice (na seddu) u vodu i blato, ak sam vidio trag blata u (na) njegovom licu (elu). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Enes, sin Sirina, rekao je: uo sam Enesa (da) govori: rekao je (jedan) ovjek od Pomagaa: "Ja ne mogu molitve s tobom (da obavljam, o poslanie Allaha)." A bio je golem (krupan) ovjek, pa je napravio za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) jelo, pa ga je pozvao k svome stanu, pa mu je prostro (jednu) hasuru (prostirku od rogoine) i poprskao je (vodom) kraj (jedan dio te) hasure, pa je klanjao (Muhamed a.s.) na njoj dva naklona (rekjata). Pa je rekao (jedan) ovjek od roda Daruda Enesu: "Je li bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja prepodnevnicu (neobaveznu molitvu koja se klanja oko dva sata prije podne, kada Sunce dobro odskoi, kada ljeti u naim selima stanovnici ruaju, a to je doba izmeu 9 i 10 sati)?" Rekao je (Enes): "Nisam ga vidio (da) ju je klanjao (nikada) osim tada (tj. osim toga dana)." GLAVA: Kada je dolo (Kada je prisutno) jelo, a podigla se (uspostavila se zajednika) molitva.

A bio je Ibnu Umer (obiaja da) pone (tj. poinjae) sa veerom (tj. prvo bi veerao, kada je ve jelo dolo pa bi onda klanjao). A rekao je Ebu Derda': "Od razumijevanja ovjeka je njegovo okreanje (prvo) na svoju potrebu (da je zadovolji i izvri tako) da se okrene (poslije) na svoju molitvu, a njegovo srce je prazno (od misli na potrebu, ne misli za potrebom). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, rekao je: priao mi moj otac, rekao je: uo sam Aiu od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Kada se stavila (metnula) veera, a podigla se (uspostavila se) molitva, ponite sa veerom (prvo)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada se ponudila (stavila pred nekoga) veera, pa ponite s njim (tj. s jelom) prije (nego) da klanjate molitvu zalaenja (tj. aham, akam, sutonsku molitvu), a ne urite se (u ovom sluaju na molitvu toliko da odustanete, da se dignete) od vae veere." PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se stavila (metnula) veera jednoga (od) vas, i podigla se (uspostavila se) molitva, pa ponite sa veerom, i neka ne uri da dovri njega (tj. jelo veere)." A bio je Ibnu Umer (kada bi) se postavilo njemu jelo, a podigla se (uspostavila se) molitva, (bio je takvog postupka:) pa nee doi (tj. ii) njoj (molitvi) dok (ne) dovri (jelo, tj. Ibnu Umer nije odlazio na molitvu dok ne svri objed), a on uje itanje predvodnika (uenje imama u molitvi, ali on opet nije odlazio dok ne jede iako je tako bio blizu mjesta gdje se obavlja zajednika molitva). A rekao je Zuhejr i Vehb, sin Usmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bio (tj. Kada bude) jedan (od) vas na jelu, pa neka ne uri da izvri svoju potrebu od njega (od jela) iako se podigla (uspostavila) molitva." Predao ga je (hadis) Ibrahim, sin Munzira, od Vehba, sina Usmana. A Vehb je Medinelija (Medinjanin, iz Medine). GLAVA: Kada se pozvao voa (predvodnik u molitvi, imam) k molitvi, a u njegovoj ruci je (ono) to jede. PRIAO JE NAMA Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Da'fer, sin Amra sina Umejeta, da je njegov otac rekao: "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jede cjevanicu (od prednje ovije noge), ree (sijee sebi) od nje, pa se pozvao k molitvi, pa je ustao, pa je bacio no, pa je klanjao, a nije se oistio (zbog toga to je jeo nije uzimao abdest ponovo, iznova)."

GLAVA (onoga) ko je u potrebi svoje porodice (zaposlen, zauzet), pa se podigne molitva, pa je izaao (na molitvu prekinuvi posao, jer se na posao ne odnosi ono pravo prednosti koje pripada jelu i hrani). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Hakjem od Ibrahima, od Esveda, rekao je: pitao sam Aiu, bio zadovoljan Allah od nje: "ta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ini u svojoj kui?" Rekla je: "Bivae u zanimanju svoje porodice" - misli (ona, kae Adem, da Muhamed a.s. bivae, da je bio) u posluivanju svoje porodice - "pa kada je dola molitva, izaao je (izaao bi) k molitvi (prekinuvi kuni posao)." GLAVA (onoga) ko je klanjao sa ljudima, a on nee (nita drugo) osim da ih poui molitvi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom obiaju (postupku). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: doao je nama Malikj, sin Huvejrisa, u ovu nau bogomolju pa je rekao: "Ja u zaista klanjati sa vama, a neu (tj. a nemam namjeru da vrim samo) molitvu. Klanjau (s namjerom da vam pokaem) kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja." Pa sam rekao Ebu Kilabetu (to kae Ejub): "Kako klanjae (Kako je klanjao)?" Rekao je: "Kao ovaj na starac." Rekao je (Ejub): "A bio je na starac (tj. uitelj Amr, sin Selemeta, bio je obiaja da) sjedne kada je podignuo (podigao) svoju glavu iz poloaja niice (sa sedde) prije (nego) se podigne (ustane na noge) u prvom naklonu (rekjatu, tj. poslije prvoga rekjata, poslije druge sedde prvoga rekjata). (Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo.) GLAVA: Pripadnici nauke i vrijednosti (tj. Ueni i vrli) su prei (tj. imaju vie prava od sviju drugih) za predvoenje (vodstvo u molitvi - za imametluk, za imama). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Husejn od Zaideta, od Abdul-Melikja, sina Umejra, rekao je: priao mi je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je: "Razbolio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se pojaala njegova bolest, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)." Rekla je Aia: "Zaista on je njean ovjek. Kada stane (na) tvoje mjesto, nee moi da klanja sa ljudima." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je ponovila (Aia svoju primjedbu). Pa je rekao: "Zapovjedi (ti, Aio) Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam), pa zaista ste vi (ene) drugarice Jusufa." Pa je doao njemu (Ebu Bekjru)

poslanik (izaslanik od Muhameda a.s.), pa je klanjao sa ljudima u ivotu (tj. za ivota) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Aie, majke vjernika, da je ona rekla: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aia: "Rekla sam: Zaista Ebu Bekjr kada stane (na) tvoje mjesto, nee dati (mogunosti) uvenja (sluanja) ljudima od plaa (tj. plakae pa ga nee ljudi uti ta ui u molitvi, u klanjanju), pa zapovjedi Umeru, pa neka (on) klanja sa ljudima (kao njihov imam)." Pa je rekla Aia: "Pa sam rekla Hafsi: Reci (i ti) njemu (Muhamedu a.s.): Zaista Ebu Bekjr kada stane u (na) tvoje mjesto, nee dati (mogunosti) uvenja (sluanja) ljudima od plaa, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja ljudima." Pa je uinila Hafsa (to to sam joj predloila), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Polagano (ili: Sustegni se)! Zaista vi (ene), zaista vi ste drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je rekla Hafsa Aii: "Nisam bila (nikad u prilici) za (to da) pogodim (da naem) od tebe (neko) dobro (tj. Ne nalaah, ne nalazih od tebe dobra, Nikad s tobom sree)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija, a bio je slijedio (tj. pratio) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i posluivao ga je i druio se (s) njim, da Ebu Bekjr klanjae s njima u (tj. za vrijeme) bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja (je bila ta to) se usmrtio u njoj. Te kada je bio ponedjeljak, a oni su poredani (u redove da bi klanjali), pa je otkrio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zavjesu (svoje) sobe, gleda k nama, a on je staja (tj. stoji), kao da je njegovo lice list knjige. Zatim se osmjehnuo smije se (smijui se). Pa smo namjeravali (tj. htjeli) da se zavedemo (da se zabludimo, tj. da prekinemo molitvu) od radosti sa vienjem (kada smo ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se vratio Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj. nazad sa imamskog mjesta) zbog (toga da) se spoji (sa) redom (tj. da stane u red klanjaa), i mislio je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlaza (tj. da izlazi, dolazi) k molitvi. Pa je pokazao (dao znak) k nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (umjesto) da (rekne rijeima): Upotpunite vau molitvu! I spustio je zavjesu, pa se usmrtio (umro je u vremenu) od (toga) svoga dana (tj. i umro je taj dan). PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je: "Nije izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tri (dana u damiju od onoga dana kada je klanjao sjedei u damiji s njima). Pa se podigla molitva (tj. pa se uspostavila molitva uenjem ikameta), pa je otiao (tj. pa je poeo) Ebu Bekjr (da) pristupi (proe naprijed), pa je rekao (tj. uzeo) vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za zastor (zavjesu) pa ga je podigao. Pa poto se ukazalo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nismo vidjeli izgleda (prizora, vanjtine da) je bio divniji (ljepi) k nama od lica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada se ukazalo nama. Pa je dao znak Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom (tj. pokazao je rukom) k Ebu Bekjru da pristupi (proe naprijed), i spustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zastor, pa se nije moglo njemu dok je (najzad i) umro."

PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb, rekao je: priao mi je Junus od Ibnu ihaba, od Hamzeta, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega od svoga oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je: "Poto se pojaala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegova bolest, reklo se njemu o molitvi (tj. u vezi imama u zajednikoj molitvi), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Rekla je Aia: "Zaista Ebu Bekjr je njean ovjek, kada je itao, nadvladao ga je pla (tj. kada bude uio u molitvi, nadvladae ga pla)." Rekao je: "Zapovjedite mu, pa (da) klanja." Pa mu je (isto) ponovila. Rekao je: "Zapovjedite mu, pa (da) klanja. Vi (ene) ste drugarice Jusufa." Slijedio je njega (Junusa) Zubejdija, i brati (sin brata) Zuhrije, i Ishak, sin Jahja-a, Kjelbija od Zuhrije. A rekao je 'Ukajl i Ma'mer od Zuhrije, od Hamzeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA (onoga) ko je stao uz stranu (pokraj) voe (u molitvi) zbog bolesti (tj. zbog nekog uzroka). PRIAO NAM JE Zekjerija, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Ibnu Numejr, rekao je: izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekjru da klanja sa ljudima u svojoj bolesti (tj. Muhamed a.s. je zapovjedio u svojoj bolesti), pa klanjae s njima (s ljudima Ebu Bekjr)." Rekao je Urvete: "Pa je naao (tj. osjetio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj dui (u sebi neku) lakou, pa je izaao pa kadli Ebu Bekjr predvodi ljude (u molitvi). Pa poto ga je vidio Ebu Bekjr, poao je natrake (nazad), pa je pokazao k njemu da (to jest): Kao to si ti (tako i ostani). Pa je sjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ebu Bekjru uz njegovu stranu, pa Ebu Bekjr klanjae sa (za) molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi klanjae sa (za) molitvom Ebu Bekjra (povodei se)." GLAVA (onoga) ko je uniao (uao) zato (da) predvodi ljude, pa je doao prvi voa (predvodnik, redovni imam, stalni), pa je poao nazad (onaj) prvi (tj. onaj to je htio da zastupi stalnoga imama ne znajui da e stalni doi) ili nije poao nazad, dozvoljena je njegova molitva (tj. ispravna, valjana je molitva ovoga nestalnoga imama pa htio se on povui nazad ili ne kada je opazio da je doao stalni imam). O njemu (tj. o takvom sluaju u prolom hadisu priala) je Aia od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ebu Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otiao k (plemenu) Benu Amr Ibnu Avfu zato (da) napravi mir izmeu njih (da ih izmiri). Pa se pribliilo (vrijeme da se obavi) molitva, pa je doao poziva (mujezin) k Ebu Bekjru pa je rekao: "Da li e klanjati ljudima, pa (da) podignem (tj. pa da prouim ikamet)?" Rekao je: "Da." Pa je klanjao Ebu Bekjr, pa je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi su (jo) u molitvi, pa je preao (redove) dok se zaustavio u (prvome) redu. Pa su pljeskali

ljudi (rukama), a bio je Ebu Bekjr (takav da) se nee obzirati u svojoj molitvi (tj. Ne obzirae, ne obazirae, ne okreae se u molitvi). Pa poto su ljudi umnoili pljeskanje, obazro (obazreo) se, pa je vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pokazao (znakom) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, to jest: "Ostani (na) tvome (svome) mjestu." Pa je podigao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), svoje dvije ruke, pa je zahvalio Allahu na (onome) to mu ga (je) zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od toga (tj. to mu ree da ostane kao imam ljudima u njegovom prisustvu). Zatim je iao nazad (poao natrake) dok se ujednaio u redu (prvome sa drugima), a stupio je naprijed poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao. Pa poto je otiao (sa molitve), rekao je: "O Ebu Bekjre, ta te je sprijeilo da ustraje kad sam ti zapovjedio?" Pa je rekao Ebu Bekjr: "Nije za sina Ebu Kuhafeta (pristojno) da klanja pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "ta je meni (tj. ta je vama), vidio sam vas umnoili ste pljeskanje. Ko (se nae u prilici da) ga sumnjii (dovodi u sumnju neka) stvar u njegovoj molitvi, pa neka slavi (Boga d.., tj. neka uzvikne: "Subhanellah - Slava Allahu!"), pa zaista ono kada je slavio (tj. kada uzvikne "Slava Allahu"), obazrijee se k njemu. A pljeskanje (rukama) je samo za ene." GLAVA: Kada su se izjednaili u itanju (tj. Kada su jednako sposobni u uenju Kur'ana ljudi koji se predlau za imame), pa neka ih predvodi najstariji (od) njih. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je: "Doli smo na (upoznavanje i sluanje pouka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladi (ili: mladii), pa smo ostali kod njega koliinu od dvadeset noi (tj. dana). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv pa je rekao: "Da ste se vratili k vaim zemljama pa ih pouavali. Zapovjedite im, pa neka klanjaju molitvu ovaku (ovakvu) u vrijeme ovako i molitvu ovaku u vrijeme ovako. I kada je prispjela molitva, pa neka vas poziva (ezani i ikameti) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas." GLAVA: Kada je posjetio voa (u molitvi, imam jedan) narod pa ih predvodio. PRIAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, rekao je: uo sam 'Itbana, sina Malikja, Ensariju, rekao je: "Zatraio je dozvolu (da mi unie, ue u kuu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mu dozvolio, pa je rekao: "Gdje eli da klanjam (u prostorijama) od tvoje kue?" Pa sam mu pokazao k mjestu koje elim. Pa je stao pa smo se poredali ozadi (ozada, iza) njega. Zatim je pozdravio i pozdravili smo (tj. predao je selam i predali smo i mi selam na zavretku molitve)." GLAVA: Uinio (tj. postavio) se voa (u molitvi - imam) samo zato (da) se povodi za njim (da se slijedi za njim, pa se ne smije u molitvi pretjecati imam u pojedinim pokretima u molitvi).

A klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je bila ta to) se usmrtio u njoj (to je u njoj umro - klanjao je) sa ljudima, a on je sjeda (tj. klanjao je ljudima sjedei, a ljudi su klanjali stojei - a to se ovdje napominje da se upozori na to da se samo u naroitim, posebnim sluajevima nee oponaati imam). A rekao je Ibnu Mes'ud: "Kada se podigao (klanja) prije voe (imama), povratie se pa e ostati (tj. sjediti) za koliko (onoliko) to se podigao, zatim e slijediti vou (imama)." A rekao je Hasen o (onome) ko se nakloni sa voom dva naklona (rekjata, za vrijeme velike stiske u dum'i), a ne moe (da izvri) padanje niice (sedde): "Padae niice za (na) zadnji naklon (rekjat) dva padanja niice, zatim e izvriti (naknadno, naklanjati) prvi naklon (rekjat) sa njegovim padanjem niice (sa njegovim dvjema seddama); a (rekao je Hasen) o (onome) ko je zaboravio (jedno) padanje niice - jednu seddu (i) ak je ustao: "Padae niice (tj. povratie se i uiniti seddu, pa e nastaviti klanjanje kao da nije ni bio napravio propusta)." (Ove stavove ne zastupaju hanefijski pravnici, a osobito u vezi velike stiske, jer je prema hanefijskim pravnicima dozvoljeno u stisci initi seddu na leima klanjaa pred tobom - pred sobom, a Hasen i neke pravne kole kau da to nije dozvoljeno. Po ovima e klanja u stisci initi ruku' od svakog rekjata, a kad se poslije selama stiska smanji, onda e uiniti dvije sedde koje e pripadati drugome rekjatu, a poslije e da klanja prvi rekjat i njegove dvije sedde kao da je zakasnio na prvi rekjat.) PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zaidete od Musa-a, sina Ebu Aieta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, rekao je: Uniao sam na (razgovor) Aii (tj. posjetio sam Aiu) pa sam rekao: "Zar nee priati meni (tj. Daj mi ispriaj) o bolesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Da (tj. Hou). Bio je teak (bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jesu li klanjali ljudi (Je li klanjao svijet, narod)?" Rekli smo: "Ne. Oni te iekivaju (pogledaju, ekaju, oekuju)." Rekao je: "Stavite mi vodu u kacu (u kadu, posudu za kupanje)." Rekla je: "Pa smo (to) uinili, pa se okupao. Zatim je otiao (tj. poeo je da) se segne (tj. da se s mukom podigne, podie, ustane, ustaje), pa se zanesvijestilo njemu (pa se onesvijestio). Zatim se osvjestio pa je rekao: "Je li klanjao svijet?" Rekli smo: "Ne. Oni te iekivaju, o poslanie Allaha." Pa je rekao: "Stavite mi vode u kacu (u kadu)." Pa je sjeo pa se okupao. Zatim je otiao (poeo) da se segne (ustane), pa mu se zanesvijestilo. Zatim se osvjestio pa je rekao: "Je li klanjao svijet?" Pa smo rekli: "Ne. Oni te iekivaju, o poslanie Allaha." A svijet (tj. A ljudi) su postojani (ostali sakupljeni, skupljeni) u bogomolji, iekuju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, radi molitve krajnje veeri (radi zadnje veernje molitve - radi jacije). Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Bekjru da klanja sa ljudima. Pa mu je doao poslanik (tj. izaslanik Muhameda a.s.) pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda ti da klanja sa ljudima." Pa je rekao Ebu Bekjr, a bio (je) njean ovjek: "O Umere, klanjaj sa ljudima." Pa je rekao njemu Umer: "Ti si prei za to." Pa je klanjao Ebu Bekjr (u) te dane (tih dana). Zatim je zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, naao od svoje due lakou (osjetio je u sebi lakou), pa je izaao izmeu dva ovjeka (idui), jedan (od) njih dvojice je Abas (izaao je Muhamed a.s.) radi molitve podneva, a Ebu Bekjr klanja sa ljudima. Pa poto ga je vidio Ebu Bekjr, otiao (poeo) je da (se) povlai (pomie nazad). Pa je dao znak k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (to) da se ne povlai (nazad). Rekao je: "Posadite vas dva mene do njegove strane." Pa su ga njih dva posadila do strane (tj. uz) Ebu Bekjra. Rekao je (pripovjeda): "Pa je poeo Ebu Bekjr (da) klanja, a on je staja (tj. a on je stajao, klanjao je stojei), za molitvom (za klanjanjem) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi za

molitvom (klanjanjem) Ebu Bekjra, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je sjeda (tj. a on je sjedio)." Rekao je Ubejdulah: "Pa sam uniao na (razgovor) Abdullahu, sinu Abasa (tj. posjetio sam ga) pa sam mu rekao: "Zar neu izloiti tebi (tj. Daj da ti izloim ono) to mi je priala Aia o bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Daj." Pa sam mu izloio (ispriao) njezino prianje, pa nije zanijekao od njega (nijednu) stvar (nita) osim (to) da je on rekao: "Je li tebi imenovala (onoga) ovjeka koji je bio sa Abasom (jeli rekla njegovo ime)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je (bio, to je bio) Alija (Ebu Taliba)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Aie, majke vjernika, da je ona rekla: "Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj kui, a on je tuitelj (tj. a on se tuio, tuei se na bolove koje je zadobio prilikom pada s konja), pa je klanjao sjedei, a klanjao je iza njega narod (ljudi) stojei, pa im je dao znak da (to jest): Sjedite. Pa poto je otiao (sa molitve), rekao je: "Uinio (tj. postavio) se voa (imam) samo zato (da) se povodi za njim, pa kada se naklonio, pa naklonite se (i vi), a kada se podignuo (podigao), pa podignite se (i vi), i kada je klanjao sjedei, pa klanjajte (i vi) sjedei." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjahao (jaio, jahao jednog) konja, pa se sruio (na zemlju) sa njega (sa konja), pa se sadrijela (zgulila, izgrebala) njegova desna polovina (tijela). Pa je klanjao (jednu) molitvu od molitava, a on je sjeda (sjedei), pa smo klanjali iza njega sjedei. Pa poto je otiao (sa molitve), rekao je: "Uinio (postavio) se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj. pa kada klanja) stojei, pa (i vi) klanjajte stojei, pa kada se naklonio, pa (i vi) se naklonite, a kada se podigao, pa podignite se (i vi), a kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko (je) hvalio Njega", pa recite: "Na Gospode, i Tebi hvala", i kada je klanjao stojei, pa klanjajte (i vi) stojei, a kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei svi." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Humejdija: Njegov govor "Kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei", on (taj govor, te rijei Muhameda a.s.) je (bio) u njegovoj staroj (prijanjoj) bolesti, zatim je klanjao poslije toga Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedei, a ljudi ozadi, iza njega stojei, nije im zapovjedio sjedenje (da sjednu), a uzima se samo zadnje pa zadnje (to se dogodilo) od djela (postupka, ina) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Kada e pasti niice (na seddu, onaj) ko je ozadi (ozada, iza) voe (predvodnika u molitvi, imama). Rekao je Enes: "Pa kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, sin Se'ida, od Sufjana, rekao je: priao mi je Ebu Ishak, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Jezida, rekao je: priao mi je Bera', a on je osim laova (tj. a on nije laov, nije bio laac Abdullah, sin Jezida u onome to je priao od Bera-a), rekao je (Bera'): "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao (u klanjanju) "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", (bio nas je pouio da postupamo ovako:) nije savio (ne bi sageo ni) jedan od nas svojih lea dok (ne) padne Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, padajui niice (na seddu), zatim padamo (mi) padajui niice poslije njega."

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, od Sufjana, od Ebu Ishaka slino njemu o ovome. GLAVA grijeha (onoga) ko je podigao (iz poloaja niice, sa sedde) svoju glavu prije voe (imama). PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, rekao je: priao nam je u'bete od Muhameda, sina Zijada, uo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zar se ne boji jedan (od) vas, ili: Zar se nee bojati (plaiti) jedan (od) vas kada je podigao svoju glavu prije voe (imama), da e uiniti (ili da nee uiniti) Allah njegovu glavu glavom magarca, ili (da) e uiniti Allah njegov lik (oblik) likom magarca." GLAVA vodstva (predvoenja u molitvi od strane) roba i slobodnjaka (osloboenog roba). A bila je Aia (obiaja da) ju (je) predvodi njezin rob Zekjvan. (I GLAVA predvoenja u molitvi itajui, uei u molitvi ne napamet nego) iz Kur'ana, i (GLAVA predvoenja u molitvi od strane) djeteta prostitutke (kurve), i Beduina (negraanina) i djeaka koji nije imao poluciju (nije postao polno zreo, nije imao izlijevanja, itrcavanja sjemena iz polnog uda - sve nabrojane osobe mogu biti imami) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Predvodie ih najsposobniji (od) njih za itanje knjige Allaha (doslovno: najbolji ita od njih za knjigu Allaha)." A nee se sprjeavati rob od skupine bez bolesti (tj. bez nekog razloga, kae ovo Buharija). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: "Poto su doli (stigli) prvi iseljenici (izbjeglice, emigranti - poto su stigli u) 'Asbu (ili: Usbu), mjesto u Kuba'u (kod Medine), prije dolaska poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predvoae ih (tj. predvodio ih je u molitvi, bivae im, bio im je imam) Salim, slobodnjak Ebu Huzejfeta, a bio je najmnogobrojniji (od) njih Kur'anom (tj. a on je najvie od njih sviju poznavao Kur'ana)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao mi je Ebu Tejah od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sluajte i pokoravajte se, i (onda, tada) ako se (vama) postavio namjesnikom (upraviteljem, pa prema tome i imamom) Abesinac, kao da je (pa makar bila kao) njegova glava (zrno) suhoga groa." GLAVA: Kada nije upotpunio voa (imam), a upotpunio je (onaj) ko je ozadi (iza) njega (molitvu). (Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo stanovite. Isto tako ne zastupaju ni neka stanovita iz predhodne GLAVE kao to je itanje iz Kur'ana gledanjem u Kur'an ili ispisani papir

odlomcima, ajetima iz Kur'ana, i vodstvo, imametluk nepunoljetnog djeaka u obaveznim molitvama, fardovima.) PRIAO NAM JE Fadl, sin Sehla, rekao je: priao nam je Hasen, sin Musa-a, Ejeb, rekao je: priao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Klanjaju vama (tj. sa vama imami, predvodnici u molitvi, predvode vas voe), pa ako su pogodili (tj. ako su ispravno klanjali), pa za vas i za njih (ima nagrada, imaete i vi i oni nagradu); a ako su pogrijeili, pa za vas je (nagrada, tj. vi ete imati nagradu), a na njih je (grijeh, tj. oni e imati grijeh, snosie odgovornost)." GLAVA vodstva unesreenoga i uvoaa novotarija (runih novih postupaka i obiaja u islamske obrede i propise). (Rije "meftun" znai lice zavedeno i zalutalo s pravog puta i istine zbog toga to mu je otiao, propao imetak i pamet, a to znai lud, nenormalan. Neki kau da "meftun" znai: uesnik u buni i neredu protiv legalnog vladajueg voe, imama, upravljaa, ali komentator 'Ajnija veli da se za takvo lice kae "fatin". Prvo znaenje rijei "meftun" je prevedeno sa izrazom "unesreeni" jer je lud, nenormalan ovjek i te kako unesreen.) A rekao je Hasen (u vezi uvoaa novotarija): "Klanjaj (za njim), a na njega je njegova novotarija (a njemu njegova novotarija)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "A rekao je nama Muhamed, sin Jusufa: priao nam je Evzaija, rekao je: priao nam je Zuhrija od Humejda, sina Abdurahmana, od Ubejdulaha, sina 'Adija sina Hijara, da je on uniao na (razgovor, tj. da je posjetio) Usmana, sina Afana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a on je opkoljen (opsjednut, zatvoren u svojoj kui), pa je rekao: "Ti si zaista voa (doslovno: Zaista si ti voa) sveukupnosti (cijele zajednice, cijele islamske drave), a snalo te (ono) to vidi (i sam, pa nam ne moe sada ni imam biti u bogomolji), i klanja nam (sada) voa pobune (nereda, ustanka), a bojimo se grijeha (bojimo se da ne padnemo u grijeh ako klanjamo za pobunjenikim voom, pa ta ti veli)?" Pa je rekao (Usman r.a.): "Molitva je (neto) najljepe to ine (rade, vre svi) ljudi, pa kada ine (neto) lijepo ljudi, pa inite lijepo sa njima, a kada ine loe (nevaljalo neto), pa kloni se njihovog loega inenja (injenja)." A rekao je Zubejdija: rekao je Zuhrija: Ne vidimo da se klanja (tj. da je lijepo klanjati) ozadi (tj. za) uinjenim enskom (ili: za oponaajuim ensko) osim iz nude (koja je takva da) nema bijega od nje (osim u nudi kada se to ne moe izbjei)." (Pod izrazom "uinjen enskom - muhannes" je muko koje dozvalja da se na njemu vri polni odnos u njegovu stranjicu, a pod izrazom "muhannis - oponaajui ensko" misli se na muko koje u govoru i pokretima usiljeno i namjerno oponaa enske osobe. I ova druga vrsta ljudi se smatra jednom vrstom neobinih, nenormalnih ljudi, pa su i oni u neku ruku unesreeni tom nastranou.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebana, rekao je: priao nam je Gunder od u'beta, od Ebu Tejaha da je on uo Enesa, sina Malikja, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Zeru:

"Sluaj i pokori se, i da (to mora da uini) Abesincu, kao da je njegova glava zrno suhoga groa."

GLAVA: Stae (predvoeni klanja na prostor) od desnice (desne strane) voe (imama) s prema njemu (uz njega) jednako (tj. izravnavi se s njime) kada su bila (tj. kada budu) njih dva dvojica (tj. samo dvojica inili skupinu, kada samo njih dva budu zajedniki klanjali). (Hanefijski pravnici vele da i u ovom sluaju imam treba da stane naprijed za duinu pete od noge.) PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Hakjema, rekao je: uo sam Se'ida, sina Dubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Prenoio sam u sobi svoje tetke Mejmunete. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, veernju molitvu (jaciju u damiji). Zatim je doao pa je klanjao etiri naklona - rekjata (u kui, u sobi), zatim je zaspao. Zatim je ustao (stao da klanja poto se probudio i oistio, abdestio za molitvu). Pa sam doao pa sam stao (i ja na prostor) od njegove ljevice (lijeve strane), pa me uinio (tj. pa me premetnuo na prostor) od njegove desnice (desne strane), pa je klanjao pet naklona (rekjata), zatim je klanjao dva naklona (rekjata). Zatim je zaspao (tako da) sam ak uo njegovo hrkanje, ili je rekao: njegovo hranje, zatim je izaao k molitvi (zore, tj. na sabah)." GLAVA: Kada je stao (na prostor) od ljevice voe (tj. slijeva voe - imama; na lijevu stranu voe), pa ga je okrenuo (premjestio) voa k svojoj desnici (zdesna sebi), nije se pokvarila (nije postala nitavna, nije se ponitila) molitva njih dvojice. PRIAO NAM JE Ahmed, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb, rekao je: priao nam je Amr od Abdurabiha, sina Seida, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: "Spavao sam kod Mejmunete, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod nje te noi. Pa se oistio, zatim je stao (da) klanja. Pa sam stao na njegovu ljevicu (lijevu stranu), pa me uzeo pa me uinio (premjestio) na svoju desnicu (desnu stranu), pa je klanjao trinaest naklona (rekjata), zatim je zaspao (tako da) je ak puhao, a bio je (takav) kada je spavao, (da) je puhao. Zatim mu je doao poziva, pa je izaao pa je klanjao (sabah), a nije se oistio (ponovo, tj. nije nanovo uzimao abdesta)." Rekao je Amr: Pa sam o njemu (tj. o ovome hadisu priao) Bukjejru pa je rekao: priao mi je Kjurejb o tome. GLAVA: Kada nije naumio voa da predvodi (da bude imam), zatim je doao narod pa ih je predvodio. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima, od Ejuba, od Abdullaha, sina Seida sina Dubejra, od njegova oca, od Ibnu Abasa, rekao je:

"Prenoio sam kod moje (tj. svoje) tetke, pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja (u jednom dijelu) od (te) noi. Pa sam ustao (i ja da) klanjam sa njim, pa sam stao na njegovu lijevu (stranu, slijeva njemu), pa je uzeo moju glavu, pa me postavio (smjestio) na svoju desnu (stranu, sebi zdesna)." GLAVA: Kada je oduljio voa - imam (molitvu), a u ovjeka je bila (neka) potreba (nuda) pa je (taj ovjek) izaao pa je klanjao (sam po sebi, a ne u skupini). PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, od Dabira, sina Abdullaha, da Muaz, sin Debela, klanjae sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se povrati (vrati se svom narodu) pa predvodi svoj narod (bude im imam). Rekao je (Buharija): A priao mi je Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, rekao je: "Bio je Muaz, sin Debela, (obiaja da) klanja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se vraae pa predvoae svoj narod (bude im imam). Pa je klanjao (jedanput) veernju molitvu (jaciju) pa je itao Kravu (tj. pa je uio u molitvi poglavlje Kur'ana koje se zove "Bekara - Krava", a to je najdulje poglavlje u Kur'anu). Pa je otiao (jedan) ovjek (sa molitve). Pa kao da se dohvatio od njega (od onoga ovjeka, tj. Kao da je osjetio sramotu od njega, da ga je imao namjeru taj ovjek osramotiti). Pa je dopro (taj sluaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Muitelj (ili: Ti si Muaze razgonitelj), muitelj, muitelj!", tri puta (je to ponovio Muhamed a.s.). Ili je rekao: "Muilac (ili: Razgonilac si ti, Muaze), muilac, muilac." I zapovjedio mu je (da klanja jaciju) sa dva poglavlja od srednje izrastavljenog (dijela poglavlja Kur'ana, a to su poglavlja od 81. do 92.)." Rekao je Amr "Neu zapamtiti (tj. Ne pamtim) njih dva (tj. Ne pamtim koja su ta dva poglavlja)." GLAVA olakavanja voe (imama) u (vezi uenja na) stajanju i (GLAVA) upotpunjavanja naklonjanja (ruku'a) i padanja niice (sedde, u molitvi). PRIAO NAM Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao nam je Ismail, rekao je: uo sam Kajsa, rekao je: izvijestio me Ebu Mes'ud da je (jedan) ovjek rekao: "Tako mi Allaha, o poslanie Allaha, ja zaista izostanem od molitve jutra (sabaha) zbog omsice (tog-i-tog) od (tj. zbog toga) to odulji sa nama (molitvu, ili: nama molitvu)." Pa nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) predikovanju srditijega od njega (od njegove srditosti) tada (tj. nego to sam ga vidio srditoga tada). Zatim je rekao (u tome predikovanju, pouavanju Muhamed a.s.): "Zaista od vas su (neki imami) razgonitelji. Pa koji (od) vas (bude) togod klanjao sa ljudima, pa neka olaka (doslovno: pa neka se prebaci, tj. neka je obavi to krae), jer zaista u (meu) njima (klanjaima neko) je slabaan, i star i nuan (trpi od nude, potrebe)."

GLAVA: Kada je klanjao (tj. Kada klanja samo) za svoju linost (sam po sebi, pojedinano), pa neka odulji koliko je htio (tj. koliko hoe). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je klanjao (tj. Kada klanja) jedan (od) vas ljudima (bivi imam, kao imam), pa neka olaka, jer zaista u (meu) njima je (neko i) slabaan, i bolestan i star; a kada je klanjao (tj. a kada klanja) za svoju linost (sam za sebe), pa neka odulji ta (tj. koliko) je htio (tj. koliko hoe)." GLAVA (onoga) ko je tuio svoga vou kada je (njegov voa) oduljio (molitvu). A rekao je Ebu Usejd: "Oduljio si s nama (Oduljio si nam molitvu), o moj sinko (sinak, siniu)." (Neki komentatori navode da je Ebu Usejdov sin Munzir prouio suru Vessaffati.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda, rekao je: rekao je (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha, zaista ja svakako izostanem od molitve u zoru (pa je ne klanjam u skupini) od (tj. zbog toga) to odulji s nama (tj. nama) omsica (taj-i-taj, uenje) u njoj." Pa se rasrdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nisam ga vidio (kada) se je rasrdio u (nekom) mjestu (da) je bio ei srditou (tj. da je bio srditiji, ljui) od njega tada, zatim je rekao: "O ljudi, zaista od vas su (neki imami) razgonitelji (tj. razgone, rastjeravaju iz skupine svojim postupcima). Pa ko je predvodio (ko predvodi u molitvi) ljude, pa neka se prebaci (tj. neka olaka, neka brzo obavi molitvu), jer zaista ozadi (iza) njega je slabaan, i star i nudan (poneko)." PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Muharib, sin Disara, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, Ensariju, rekao je: "Doao je (jedan) ovjek sa dvije deve, a ve je natkrilila (ili: smraila se, tj. nastupila je) no, pa je susreo Muaza (da) klanja, pa je ostavio svoju devu i doao (pristupio u zajedniko klanjanje) k Muazu. Pa je uio (tj. poeo da ui Muaz u molitvi) poglavlje Krave, ili (poglavlje) "Nisa' - ene", pa je otiao (onaj) ovjek (istupio iz klanjanja). I doprlo mu je da je Muaz postigao od njega (tj. dobio o njemu lo utisak, ili: izrazio se njemu loe), pa je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa mu je tuio Muaza. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Muaze, jesi li ti muitelj, ili: muilac, tri puta (je to ponovio Muhamed a.s.). Pa zato nisi klanjao sa (poglavljem koje poinje sa rijeima:) "Slavi ime tvoga Gospoda Najveega.", "Tako mi Sunca i njegova (kasnog) jutra.", "Tako mi noi kada pokriva.", jer zaista ono klanja iza tebe (neko) star, i slabaan i nudan." Raunam

(kae u'bete) u hadis (i ovu zadnju reenicu, tj. ".... jer zaista ono klanja iza tebe..."). Slijedi ga (u'beta) Seid, Mesruka, i Mis'ar, i ejbanija. Rekao je Amr, i Ubejdulah, sin Miksema, i Ebu Zubejr od Dabira: "itao je (tj. uio je u molitvi) Muaz u veernjoj molitvi (jaciji poglavlje) Kravu." A slijedio ga je 'Ame od Muhariba. GLAVA skraivanja (kratkoe) u molitvi i njezinog usavrenja (savrenosti). PRIAO JE NAMA Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) skrauje molitvu i usavri ju (tj. obavljae je kratko i savrenu, izvrivi savreno sve njezine dijelove)." GLAVA (onoga) ko je olakao (tj. skratio) molitvu kod plaa djeteta (tj. kada je uo da plae dijete). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Velid, rekao je: priao nam je Evzaija od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista ja sigurno stojim u molitvi (ili: ustanem na molitvu da stupim), hou da oduljim u njoj, pa ujem (udnem) pla djeteta, pa se prebacim u svojoj molitvi (tj. pa skratim svoju molitvu zbog) neelenja (jer ne elim) da pravim tekou njegovoj majci (koja je u zajednikoj molitvi i brine se za djetetom)." Slijedio ga (Velida) je Bir, sin Bekjra, i IbnulMubarekj, i Bekijjete od Evzaije. PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, rekao je: priao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: priao nam je erikj, sin Abdullaha, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori: "Nisam klanjao (ni) iza (jednoga) voe (imama) nikada lakeg molitvom (lakoe u molitvi), a niti potpunijega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista ono bio je (on takav da) zaista uje pla djeteta pa olaka (iz) bojazni da se sablazni (da padne u iskuenje, a to znai da se mui) njegova majka (mati djeteta)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao nam je Se'id, rekao je: priao nam je Katadete da je Enes, sin Malikja, priao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista ja sigurno uniem (uem) u molitvu, a ja hou njezino oduljivanje, pa ujem pla djeteta, pa se prebacim (tj. pa olakam, skratim, krae uim) u svojoj molitvi od (tj. iz toga razloga) to znam (poznajem neki dio, neto) od estine tuge (uzrujanosti) njegove majke od (zbog) njegova plaa." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Adij od Se'ida, od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista ja sigurno uniem (uem) u molitvu, pa hou njezino oduljivanje, pa ujem pla djeteta, pa se prebacim (pa olakam) od (zbog onoga) to znam (neto) od estine tuge njegove majke od njegova plaa (zbog plaa)." A rekao je Musa: priao nam je Eban, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: priao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu. GLAVA: Kada je klanjao, zatim je predvodio (neki) narod (tj. zatim je bio imam nekim ljudima). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, i Ebu Nu'man, rekli su njih dva: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Amra, sina Dinara, od Dabira, rekao je: "Bio je Muaz (obiaja da) klanja (tj. klanjavae) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim doe svome narodu pa klanja s njima (tj. njima kao imam)." GLAVA (onoga) ko je dao ljudima da uju (saopio im) velianje voe (tj. ko je rekao glasno "Allahu ekjber" da bi uli ljudi pa da bi tako doznali da je i imam izgovorio). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Davuda, rekao je: priao nam je 'Ame od Ibrahima, od Esveda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Poto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojom boleu koja je (bila ta to) je umro u njoj, doao mu je (Bilal da) ga obavjesti za molitvu, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Rekla sam: "Zaista je Ebu Bekjr alovit ovjek. Ako stane (na) tvoje mjesto (tj. Ako bude klanjao mjesto tebe), plakae pa nee moi (da izvri) itanje (tj. uenje u molitvi)." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Pa sam rekla slino njemu (govoru kojeg sam ve navela). Pa je rekao u treem ili u etvrtom (ponovljenom zahtjevu): "Zaista ste vi (ene) drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Pa je klanjao, a izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, gega se (naginje se oslanjajui se) izmeu dvojice ljudi, kao da ja gledam (u ovaj as) k njemu, pie (tj. crta) sa svoje dvije noge zemlju (tj. po zemlji, a to znai vuu, vuku mu se po zemlji noge). Pa poto ga je vidio Ebu Bekjr, otiao (tj. poeo) je da se izmie nazad, pa je dao znak k njemu to jest: "Klanjaj." Pa se izmakao (povukao) nazad Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega, i sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uz njegovu stranu, a Ebu Bekjr daje ljudima da uju velianje (Allaha, tj. saopava ljudima da je Muhamed a.s. rekao "Allahu ekjber")." Slijedio ga je (Abdullaha, sina Davuda) Muhadir od 'Amea. GLAVA ovjeka (koji) se povodi za voom, a povode se ljudi za povoditeljem. A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Povodite se za mnom, a neka se povodi za vama ko je poslije vas." PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ebu Muavijete od Amea, od Ibrahima, od Esveda, od Aie, rekla je:

"Poto je bio teak (tj. Kada je bio teak bolesnik) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, doao je Bilal (da) ga obavijesti za molitvu, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru da klanja sa ljudima." Pa sam rekla: "O poslanie Allaha, zaista Ebu Bekjr je alovit ovjek, i zaista on kada god stane (na) tvoje mjesto, nee dati ljudima da uju (nee douiti ljudima, tj. nee im do uiju doprijeti njegov glas), pa da si (tj. pa zato nisi) zapovjedio Umeru." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja." Pa sam rekla Hafsi: "Reci mu: Zaista je Ebu Bekjr alostiv ovjek, i zaista on kada stane (na) tvoje mjesto, nee douiti (dosluhnuti, nee dati) ljudima (da uju), pa da si zapovjedio Umeru." Rekao je: "Zaista vi (ene), zaista ste vi drugarice (onih ena iz vremena) Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru da klanja sa ljudima." Pa poto je uniao (pristupio) u (ili na) molitvu (Ebu Bekjr), naao (osjetio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj dui lakou, pa je ustao, naginje se (gega se, gee se) izmeu dvojice ljudi, a njegove dvije noge piu u (tj. po) zemlji dok je uniao (u) bogomolju. Pa poto je uo Ebu Bekjr njegovo kretanje (utanje), otiao (tj. poeo) je Ebu Bekjr (da) se izmie nazad. Pa je dao znak k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok (tj. te) je sjeo na lijevu (stranu) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u poloaju da) klanja stojei, a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u poloaju da) klanja sjedei (tj. pa Ebu Bekjr klanjae stojei, a Muhamed a.s. klanjae sjedei), povodi se Ebu Bekjr za molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi su povoditelji za molitvom Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)." GLAVA: Da li e uzeti voa, kada je posumnjao (u svojoj molitvi), sa govorom ljudi (da se poslui, tj. Da li e u sumnji uzeti govor, rijei ljudi kao tanu injenicu po kojoj e postupiti)? (Hanefijski pravnici kau: da, a afijski: ne.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, sina Enesa, od Ejuba, sina Ebu Temimeta, Sahti(te)nije, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otiao (sa molitve prije vremena obavivi samo njezin dio) od dva (naklona, rekjata), pa je rekao njemu Dvoruki: "Je li se skratila molitva. (tj. Je li nareeno da od sada bude kraa molitva), ili si zaboravio (se), o poslanie Allaha?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li uistinio (tj. Je li rekao istinu) Dvoruki?" Pa su rekli ljudi: "Da." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao druga dva (naklona, rekjata), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je veliao (rekao je "Allahu ekjber"), pa je pao niice (na seddu) kao njegovo padanje niice (to ga obino ini u molitvi) ili dulje (nego obino). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne dva naklona (dva rekjata), pa se reklo: "Klanjao si dva naklona (dva rekjata)." Pa je klanjao (doklanjao jo) dva naklona (dva rekjata), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je pao niice (na seddu) dva padanja niice (uinio je dvije sedde)."

GLAVA: Kada je zaplakao (plakao) voa u molitvi. A rekao je Abdullah, sin edada: "uo sam jecanje Umera, a ja sam u zadnjem (dijelu) redova, ita (tj. Umer plae glasno uei u molitvi rijei Kur'ana) ".... tuim svoj jad i svoju alost samo k Allahu...."." PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao nam je Malikj, sin Enesa, od Hiama, sina Urveta, od njegovog oca, od Aie, majke vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aia: rekla sam: "Zaista Ebu Bekjr kada je stao (tj. kada stane) u (tj. na) tvoje mjesto, nee dati uti ljudima (svoga uenja u molitvi) od plaa, pa zapovjedi Umeru pa neka klanja." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru pa neka klanja ljudima." Pa je rekla Aia Hafsi: "Reci mu: Zaista Ebu Bekjr kada stane u tvoje mjesto, nee dati uti ljudima od plaa (ta ui), pa zapovjedi Umeru pa neka klanja ljudima." Pa je (to) uinila Hafsa, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Polako (Polagano)! Zaista vi (ene), zaista ste vi (sigurno) drugarice (ene iz vremena) Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru pa neka klanja ljudima." Rekla je Hafsa Aii: "Nisam bila (nikad u prilici) za (neto da) pogodim (dobijem) od tebe dobro (tj. to si mi god savjetovala, pa te ja posluala, nije mi ispalo dobro)." GLAVA ujednaavanja (uravnavanja) redova kod podizanja (tj. kod izgovaranja poziva za podizanje na molitvu - ikameta) i poslije njega (ikameta). PRIAO NAM JE Ebul-Velid Hiam, sin Abdul-Melikja, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio me Amr, sin Mureta, rekao je: uo sam Salima, sina Ebul-Da'da, rekao je: uo sam Nu'mana, sina Beira, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ete sigurno ujednaavati (uravnavati) vae redove, ili e zaista postupiti suprotno Allah sigurno meu vaim licima (okrenue nasuprot vaa lica, tj. okrenue vam lica nasuprot, naopake, na zatiljak)." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Uspravite (tj. Upravite, poravnajte) redove, pa (tj. jer) zaista ja vas vidim ozadi (iza) mojih lea." GLAVA okretanja voe na ljude (prema ljudima) kod ujednaavanja redova.

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Reda-a, rekao je: priao nam je Mu'avijete, sin Amra, rekao je: priao nam je Zaidete, sin Kudameta, rekao je: priao nam je Humejd Tavil, rekao je: priao je nama Enes, rekao je: "Podigla se molitva (tj. izgovoren je ikamet - poziv za podizanje na molitvu), pa se okrenuo na nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim licem pa je rekao: "Upravite (tj. upravite, ispravite, ujednaite) vae redove, i zbijte se (u redovima, vrsto se sastavite, slijepite se jedan uz drugoga), pa (tj. jer) ja zaista vidim vas iza svojih lea." GLAVA (vrijednosti) prvoga reda. PRIAO NAM JE Ebu 'Asim od Malikja, od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Muenici (tj. Lica koja imaju poloaj palih u boju - ehidi) su: utopljenik, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i umrli od kuge i zatrpani ruevinom (tj. umrli pod ruevinom)." I rekao je: "A da znaju ta je u ranenju (ranjenju, hitenju na molitvu), zaista bi se natjecali (utrkivali). A da znaju ta je u tmini i jutru (tj. ta je, koliko je nagrade u molitvi tmine i jutra, u jaciji i sabahu), zaista bi doli njima dvjema i da bi puzanjem (ili). A da znaju ta je u naprijed proturenom (isturenom, tj. prvom) redu, zaista bi se drijebali (odreivali pomou drijeba, kocke ko e stati u prvi red)." (drijeb se je meu starim Arapima vrio i izvlaenjem strijelica "sehm, mnoina sihamun strijela, strijelica", pa je otuda i glagol "isteheme - uzeti sebi strjelicu", a onda od toga izvui strjelicu prilikom drijebanja.) GLAVA: Upravljanje (ispravljanje, uravnjavanje, ravnjanje, pravilno postavljanje) reda je (jedan dio) od potpunosti molitve. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Hemama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Uinio se (tj. postavio se) voa samo zato (da) se povodi za njim, pa ne inite suprotno njemu, pa kada se naklonio (na ruku'u), naklonite se (i vi), a kada je rekao "uo Allah za onoga ko je hvalio Njega!", pa recite: "Na Gospode, Tebi hvala!". I kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice, i kada je klanjao (tj. i kada klanja) sjedei, pa klanjajte sjedei (vi) svi. I upravite red u molitvi, pa (jer) zaista upravljanje (poravnavanje) reda je (dio) od ljepote (tj. uljepavanja; ili: lijepoga izvravanja) molitve." PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ujednaite vae redove, pa (jer) zaista ujednaavanje redova je (dio) od upravljanja (pravilnog izvravanja) molitve." GLAVA

grijeha (onoga) ko nije upotpunio redove. PRIAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Fadl, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Seid, sin Ubejda, Taija od Buejra, sina Jesara, Ensarije, od Enesa, sina Malikja, da je on prispjeo (doao u) Medinu, pa se reklo njemu: "ta si zanijekao (tj. ta ne odobrava, ta ti se ne svia) od nas od dana (kada) si bio savremenik (tj. otkad si sreo, upoznao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to je onda bilo, a sada nije)?" Rekao je (Enes koji je tom prilikom stigao u Medinu iz Basre): "Nisam zanijekao (tj. Nisam naao da vam je runa neka) stvar osim (jedino to) da vi ne upravljate redove (tj. osim jedino to to vam nisu redovi pravni, ispravni)." A rekao je Ukbete, sin Ubejda, od Buejra, sina Jesara: "Doao (prispjeo) nam je Enes, sin Malikja (u) Medinu (iz Basre i rekao nam je) za ovo." (Ajnija kae da ova Enesova izjava nije u suprotnosti sa njegovom izjavom u kojoj je rekao da ne prepoznaje nita od onoga to je bilo za vrijeme Muhameda a.s., tj. da se sve izmijenilo na gore, jer je tu izjavu Enes dao u Siriji, a ovu u Medini.) GLAVA prilijepljivanja ramena sa ramenom i stopala sa stopalom u redu (tj. zbijanja rame uz rame i stopalo uz stopalo u redovima pri zajednikoj molitvi). A rekao je Nu'man, sin Beira: "Vidio sam ovjeka od nas (da) prilijepi svoj lanak (zglob noge u stopalu) za lanak svoga druga (koji stoji do njega u redu pri zajednikoj molitvi)." PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: priao nam je Zuhejr od Humejda, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Upravite vae (tj. svoje) redove, pa (tj. jer - nekad "fe" ima uzrono znaenje) zaista ja vas vidim iza svojih lea." I bio je jedan (od) nas (obiaja, kae Enes, da) prilijepi svoje rame za (uz) rame svoga druga i svoje stopalo za njegovo stopalo. GLAVA: Kada je ovjek stao na lijevu (stranu) voe, i okrenuo (premjestio) ga je voa ozadi (iza) sebe k svojoj desnoj (strani, na svoju desnu stranu), potpuna je njegova molitva (tj. nee molitva biti pokvarena, nitavna). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Davud od Amra, sina Dinara, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od tj. s njima sa Ibnu Abasom i njegovim ocem Abasom), rekao je: "Klanjao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, jedne noi, pa sam stao na njegovu lijevu (stranu). Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moju glavu iza mene, pa me uinio (tj. premjestio) na svoju desnu (stranu), pa je klanjao i zaspao je. Pa je doao njemu poziva (mujezin Bilal), pa je ustao i klanjao, a nije se oistio (nanovo, ponovo za molitvu, tj. nije uzimao abdesta nanovo, jer nije, moda, vrlo tvrdo zaspao)." GLAVA:

ena, sama ona biva (tj. ini) red. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Sufjan od Ishaka, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Klanjao sam ja i (jedno) siroe u naoj kui ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i moja majka Umu Sulejma ozadi (iza) nas." GLAVA desnog mjesta bogomolje i voe (ili: GLAVA stajanja na desnu stranu bogomolje i voe; ili GLAVA desne strane bogomolje i voe). PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Sabit, sin Jezida, rekao je: priao nam je Asim od a'bije, od Ibnu Abasa, rekao je: "Stao sam (jedne) noi (da) klanjam na lijevoj (strani) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je uzeo za moju ruku, ili moju miicu (tako) dok me je postavio na svoju desnu (stranu), i rekao je sa svojom rukom (tj. pokazao je svojom rukom: premjesti se, proi) iza mene." (Ili: i uzeo je, dohvatio je svojom rukom mene iza mene, tj. dohvatio me ozadi, iza i premjestio me zdesna.) GLAVA: Kada je bio (tj. Kada bude) izmeu voe i izmeu naroda zid ili zastor (zaklon). A rekao je Hasen: "Nema tete da klanja, a izmeu tebe i izmeu njega (voe) je rijeka." A rekao je Ebu Midlez: "Povodie se za voom i ako bude izmeu njih dvojice put ili zid kada je uo (tj. kada predvoeni uje) velianje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber" od svoga) voe." PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdete od Jahja-a, sina Seida, Ensarije, od Amrete, od Aie, rekla je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja (dio) od noi u svojoj sobi, a zid sobe je (bio) kratak (tj. nizak), pa su vidjeli ljudi osobu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kako stoji u molitvi) pa su stali (tj. poeli neki) ljudi (da) klanjaju (povodei se) za njegovom molitvom (tj. za tom njegovom neobaveznom molitvom). Pa su osvanuli pa (su) priali o tome. Pa je ustao (u) noi druge (prilike, tj. druge noi iza toga je ustao da klanja), pa su ustali sa njim (neki) ljudi (da) klanjaju za njegovom molitvom. inili su to (tako) dvije noi ili tri. Te kada je bilo poslije toga (isto vrijeme), sjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije izaao (tj. nije se pojavio na odreenome mjestu u svojoj sobi). Pa poto je osvanulo (jutro), spomenuli su to ljudi (tj. govorili su o tom), pa je rekao: "Zaista ja sam se uplaio da se propie na vas - vama (tj. da vam se stavi u obavezu) molitva noi (tj. molitva u ono doba noi, u onom dijelu noi, a to bi vam bilo naporno, pa sam zato i ja odustao od te molitve sino, prolu no da bi se vi okanili da me slijedite u onom to je samo meni lino dunost)." GLAVA

molitve noi. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Fudejkj, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i ovaj obiaj:) bila je za njega (tj. u njega jedna) hasura (to) ju (je) stere u danu, a uzima je kao sobu u noi (ili: a napravi sebi sobu od nje u noi), pa su se vraali (tj. skupljali, sakupljali) k njemu (neki) ljudi pa su klanjali iza njega. PRIAO JE NAMA Abdul-A'la, sin Hamada, rekao je: priao je nama Vuhejb, rekao je: priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, od Busra, sina Seida, od Zejda, sina Sabita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (jednu) sobu, rekao je (Busr): mislim da je on (Zejd) rekao: od hasure (tj. sobu od hasure), u ramadanu (mjesecu, tj. uzeo je sobu - od hasure - uz mjesec ramazan) pa je klanjao u njoj (nekoliko) noi. Pa su klanjali za njegovom molitvom (neki) ljudi od njegovih drugova. Pa poto je saznao za njih, poeo je (da) sjedi. Pa je izaao k njima pa je rekao: "Ve sam upoznao (postupak) koji sam vidio od vaeg inenja, injenja (tj. Ve znam ta ste inili), pa klanjajte, o ljudi, u vaim (svojim) kuama, jer zaista najvrijednija molitva je molitva ovjeka u njegovoj kui osim propisane (obavezne molitve - farda - koju je najbolje obaviti zajedniki)." Rekao je Afan: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Musa, rekao je: uo sam Ebu Nadra (pria) od Busra, od Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest pria ovo isto to je sada navedeno prema prianju Abdul-A'la-a.) GLAVA zahtijevanja velianja (Allaha, tj. zahtijevanja izgovaranja izraza "Allahu ekjber - Allah je vei od svega!") i zapoinjanja molitve (tj. GLAVA zahtijevanja izgovaranja "Allahu ekjber" sa zapoinjanjem molitve, ili: za zapoinjanje molitve, jer veznik "ve - i" nekada ima znaenje prijedloga "li - za" i "me'a - sa", i upravo ovdje "ve" znai "sa", ili "za", jedni komentatori kau "sa", a drugi "za"). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je u'ajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjahao (jednoga) konja, pa se sadrijela (ogrebala, zgulila) njegova desna polovina - strana (tijela usljed padanja sa toga konja). Rekao je (dalje) Enes, bio zadovoljan Allah od njega: "Pa je klanjao nama tada (jednu) molitvu od molitava, a on je sjeda (sjedei), pa smo klanjali iza njega sjedei. Zatim je rekao poto je pozdravio (predao selam po zavretku molitve): "Uinio (postavio) se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj. pa kada on klanja) stojei, pa klanjajte (i vi) stojei. I kada se naklonio (na ruku'u), pa naklonite se (i vi), i kada se digao (uspravio), pa dignite se (uspravite se i vi), i kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice, i kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" (a to znai: "Darovao Allah onoga ko je hvalio Njega!", jer "semi'a" sa prijedlogom "li" znai: darovati), pa recite: "Na Gospode, i Tebi hvala!"." PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malikja, da je on rekao:

"Pao je (sruio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa konja pa se sadro, pa je klanjao nama sjedei, pa smo (i mi) klanjali s njime sjedei, zatim je otiao (sa molitve) pa je rekao: "Voa je samo, ili: Uinio se voa samo, zato (da) se povodi za njim, pa kada je veliao (rekao "Allahu ekjber"), pa veliajte (i vi), i kada se naklonio, pa naklonite se (i vi na ruku'u), i kada se digao (uspravio sa ruku'a), pa dignite se (i vi), i kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite: "Na Gospode, Tebi hvala!", i kada je pao niice (na seddu), pa (i vi) padnite niice." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb, rekao je: priao mi je Ebu Zinad od Areda, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uinio se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veliao (kada je izgovorio "Allahu ekjber"), pa veliajte, i kada se naklonio (uinio rukju'), pa naklonite se (uinite i vi rukju'), i kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite: "Na Gospode, i (samo) Tebi hvala!", i kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice, i kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei svi." GLAVA podizanja dviju ruku u prvom velianju (tj. prilikom prvoga izgovaranja "Allahu ekjber") sa poinjanjem jednako (tj. jednovremeno ili istovremeno). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova, njegovog oca (Abdullaha, sina Umera) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, podizae svoje dvije ruke naprama (spram) svoja dva ramena kada je poinjao molitvu, i kada je veliao (kada je izgovarao "Allahu ekjber") radi naklonjanja (radi rukju'a), i kada je podizao svoju glavu iz (sa) naklonjanja (tj. sa rukju'a) podizao je njih dvije opet takoe, i rekao je (i rekao bi): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Na Gospode, i Tebi hvala!". A ne injae (A nije inio) to u padanju niice (kod sputanja na seddu). GLAVA podizanja dviju ruku kada je veliao, i kada se naklonio (na rukju') i kada (se) podizao (sa rukju'a). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je stao u (ili na) molitvu, podigao je svoje dvije ruke da budu njih dvije naprama (spram) njegova dva ramena. I injae (I inio je) to kada velia za naklonjanje (za rukju'), i injae to kada je podizao svoju glavu iz (sa) naklonjanja (kada se vraao ili povraao sa rukju'a), i govorae (i govorio je): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", a ne injae (a nije inio) to u padanju niice (padanju - sputanju na seddu)." PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida (Haza'a), od Ebu Kilabeta da je on vidio Malikja, sina Huvejrisa, kada je klanjao (tj. kada je poeo da klanja), veliao je i podigao je svoje dvije ruke. I kada je htio da se naklone,

nakloni (da uini rukju'), podigao je svoje dvije ruke. I kada je podigao svoju glavu iz naklonjanja (kada se povraao sa rukju'a), podigao je svoje dvije ruke, i priao je da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, inio ovako.

GLAVA: Do gdje (tj. Dokle) e podizati svoje dvije ruke. A rekao je Ebu Humejd u (tj. meu) svojim drugovima: "Podizao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, naprama svoja dva ramena." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: "Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je poeo velianje (izgovaranje "Allahu ekjber") u molitvi, pa je podigao svoje dvije ruke kada velia (tj. kada izgovara "Allahu ekjber" tako) da uini (stavi) njih dvije naprama (naprema, spram) svoja dva ramena. A kada je veliao za naklonjanje (za naklanjanje, za rukju') inio je slino njemu (inio je slino tome). I kada je rekao (tj. izgovorio) "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", inio je slino njemu (slino tomu, slino tome, a to znai da je dizao ruke naprama ramenima i pri izgovaranju "uo Allah.....", a ne samo pri velianju, tj. a ne samo pri izgovaranju "Allahu ekjber"), i rekao je "Na Gospode, i Tebi hvala". A nee initi to (tj. A ne dizae, A nije dizao ruke) kada pada niice, a niti kada podie svoju glavu iz (poloaja) niice (kada se vraa sa sedde)." GLAVA podizanja dviju ruku kada je ustao (nakon sjedenja u molitvi obavivi dio molitve) od dva naklona (od dva rekjata). PRIAO NAM JE Aja, rekao je: priao nam je Abdul-Ala, rekao je: priao nam je Ubejdulah od Nafi'a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), bio (obiaja) kada je uniao u molitvu (pristupio molitvi da) je veliao i digao je (dizao bi) svoje dvije ruke; a kada se naklonio (na rukju'), digao je (digao bi) svoje dvije ruke; i kada je rekao "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", digao je (digao bi) svoje dvije ruke; i kada je (i kada bi) ustao (nakon to je sjedio u molitvi obavivi dio) od dva naklona (od dva rekjata), digao je (digao bi) svoje dvije ruke. I digao je (tj. pripisao je) to (tj. taj postupak dizanja ruku vie puta u molitvi - to je pripisao) Ibnu Umer k vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je (ovaj hadis) Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, do Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je Ibnu Tahman od Ejuba i Musa-a, sina Ukbeta, skraeno. GLAVA stavljanja desnice na ljevicu (desne ruke na lijevu).

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je: "Bio je svijet (tj. Bili su ljudi jedno vrijeme u takvoj prilici da) se njima zapovjedilo (tj. zapovjedae se ljudima) da stavi ovjek svoju desnicu (desnu ruku) na svoju lijevu podlakticu u molitvi." Rekao je Ebu Hazim: "Neu znati (tj. Ne znam) ga (drukije) osim (da) podie (tj. pripisuje) to k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Ismail: "Podie se to, a nije rekao (Ebu Hazim): podie to (Sehl do Vjerovijesnika a.s., tj. pripisuje mu)." GLAVA poniznosti u molitvi. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da li vidite (tj. Da li mislite za) moju Stranu (kiblu) ovdje (da je to jedini pravac u kojem ja vidim)? Tako mi Allaha ne sakriva se (nije skriveno) meni vae naklonjanje (va rukju'), a ni vaa poniznost, i zaista ja sigurno vidim vas iza mojih (tj. svojih) lea." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: uo sam Katadeta (pria) od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Upravite (tj. usavrite) naklonjanje (rukju') i padanje niice (seddu), pa tako mi Allaha zaista ja sigurno vidim vas od poslije sebe (tj. iza sebe), a moda je rekao: "... od poslije svojih lea", kada ste se naklonili (kada ste na rukju'u) i pali niice (na seddi, tj. kada se naklonjate i padate niice)." GLAVA (onoga) ta govori (tj. ta ui klanja u molitvi) poslije velianja (poslije prvi puta izgovorenoga "Allahu ekjber"). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Katadeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr i Umer (da) su bili (obiaja da) zapoinju molitvu (tj. oni zapoinjae molitvu) sa (poglavljem iz Kur'ana koje poinje ovim rijeima:) "Hvala Allahu Gospodaru svjetova." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, sin Zijada, rekao je: priao nam je 'Umarete, sin Ka'ka'a, rekao je: priao nam je Ebu Zur'ate, rekao je: priao nam je Ebu Hurejrete, rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) uti izmeu velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") i itanja (uenja iz Kur'ana u molitvi, utie jednim osjetnim) utanjem. Rekao je (Ebu Zur'ate): "Mislim ga (Ebu Hurejreta da) je rekao: Stvaricu (tj. utie stvaricu - malu koliinu vremena). (To je miljenje Ebu Zur'ata, a AbdulVahidovo je prianje ono prvo u tekstu ".... utie utanjem - iskjateten.") Pa sam rekao (to sada govori Ebu Hurejrete): "Sa mojim ocem i mojom majkom (bih te otkupio, tj. dao bih za tebe i oca i majku), o poslanie Allaha, tvoje utanje izmeu velianja (izgovaranja "Allahu

ekjber") i itanja (uenja u molitvi), ta govori (tj. ta ui u tom utanju, za vrijeme dok tada uti)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Govorim: Boe, udalji (stvori razdaljinu) izmeu mene i izmeu mojih greaka kao to si udaljio (stvorio razdaljinu) izmeu istoka i zapada. Boe, oisti me od greaka, kao to se oisti bijela odjea od prljavtine. Boe, operi moje greke vodom, i snijegom i gradom (komadima leda iz oblaka, komadima - okruglim zrncima leda)." PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, rekao je: izvijestio nas je Nafi', sin Umera, rekao je: priao mi je Ibnu Ebu Mulejkjete od Esme, keri Ebu Bekjra, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao molitvu pomrenja, pomraenja (tj. pri pomrenju Sunca), pa je oduljio stajanje (u toj molitvi), zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se uspravio pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (uinio rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao, zatim je pao niice (uinio je seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu), zatim se podigao, zatim je pao niice (uinio drugu seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu), zatim je ustao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (uinio drugi rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je i taj rukju'), zatim se podigao pa je pao niice (uinio seddu), pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu), zatim se podigao, zatim je pao niice (uinio drugu seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je i drugu seddu), zatim je otiao (sa molitve) pa je rekao: "Ve se (bio) pribliio meni raj (toliko) da sam ak se usudio na njega (da sam imao smjelosti na njega, tj. da mi je Allah dozvolio), zaista bih vam donio branica (ubranih grozdaca, grozdova) od njegovih (tj. od rajskih) branica. A pribliila mi se (bila i) Vatra (pakao, toliko da) sam ak rekao: o Gospode, zar sam i ja sa njima (sa ljudima pakla, dehenema)? Kadli (jedna) ena (u vatri pakla) - mislim (kae Nafi') da je on (tj. Ibnu Ebu Mulejkjete) rekao: grebe je (tu enu u paklu jedna) maka. Rekao sam (to veli Muhamed a.s.): "ta je stvar (sluaj) ove?" Rekli su (aneli): "Zatvorila je (ena) nju (maku) ak (da) je umrla (od) gladi, nije ju hranila, a nije ju pustila (da) jede - rekao je Nafi': mislim da je on (Ibnu Ebu Mulejkjete) rekao: od kukaca, ili buba (tj. a nije ena maku ni pustila da jede kukce ili bube)." (Rije "hai, haa, hia, hua" sve imaju isto znaenje: insekti, a to obuhvata razne vrste kukaca i buba.) GLAVA podizanje pogleda k voi u molitvi. A rekla je Aia: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi vienja pri) molitvi pomranja (pomraenja): "Pa sam vidio pakao lomi (mrvi) neki (dio) njega (drugi svoj dio) neki (tj. sam sebe pakao lomi, jede - to sam vidio, gledao u onome asu) kada ste me vidjeli (da) sam se pomicao nazad." PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je 'Ame od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekli smo Habbabu: "Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui, tj. itae li, uae li) u podne(vnoj) i popodnev(noj molitvi - u podne i ikjindiji)?" Rekao je: "Da."

Rekli smo: "Sa ime (tj. Po emu) poznavaste to?" Rekao je: "Sa micanjem (tresenjem, pokretom) njegove brade." (U podnevnoj i popodnevnoj molitvi se ne ui glasno tekst iz Kur'ana, ali se zna da je ipak Muhamed a.s. uio i u tim molitvama jer su oni, koji su za njim klanjali, opazili da mu se trese, mie brada. Ovo znai i da mu je bila iroka brada dok su mogli primjetiti njezino micanje pri uenju iako su stajali iza njega.) PRIAO NAM JE Hadad, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: obavijestio nas je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Jezida, govori (tj. dri govor), rekao je: priao nam je Bra', a bio je nelaan (istinit, istinu je govorio), da su oni bili, kada su klanjali sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) podigao svoju glavu iz (stava) naklonjenja (sa rukju'a), (oni bi bili) stajali (jednim) stajanjem (tako) da ga vide (da) je pao niice (vidjeli bi ga Muhameda a.s. na seddi dok jo stoje, dok su se jo zadrali na stajanju). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je. priao mi je Malikj od Zejda, sina Eslema, od Ataa, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, rekao je: "Potonulo (tj. Pomralo, pomrailo) je Sunce za vremena (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao." Rekli su: "O poslanie Allaha, vidjeli smo te dohvata (neku) stvar u tvome mjestu (stajanja), zatim smo te vidjeli (da) si se ustuknuo (da si se odbio, da si uzmicao nazad)." Rekao je: "Ja sam zaista (bio u takvom poloaju da) mi se pokazao raj, pa sam dohvatao iz njega (jedan) grozdac, i da sam ga uzeo, zaista bi (vi) jeli od njega (tj. jeli njega) dok bi ostao (trajao ovaj) svijet (ovozemni ivot)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: priao nam je Fulejh, rekao je: priao nam je Hilal, sin Alije, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Klanjao nam je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se uspeo (na) govornicu pa je pokazao (dao znak) prema Strani (kibli) bogomolje, zatim je rekao: "Zaista ve sam vidio sada otkada sam vam klanjao (vidio sam) raj i Vatru (pakao), predstavljeni oboje (njih dvoje raj i pakao) u strani (na strani) ovoga zida, pa nisam vidio kao danas u dobru i zlu (tj. u odnosu na stanja dobra i zla)." Triput (je to rekao)." (Svi navedeni hadisi u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI pokazuju da se dogaalo da je neko u molitvi podigao pogled k imamu, jer drukije ne bi niko ni primjetio micanje brade ili pokret ruke imama i njegovo uzmicanje, pomicanje nazad. O ovom pitanju su mezhebi zauzeli razna stanovita.) GLAVA podizanja pogleda (tj. oiju) k nebu u molitvi. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Arubete, rekao je: priao nam je Katadete da je Enes, sin Malikja, priao njima, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "ta je umu (nekih) ljudi (tj. ta je nekim ljudima koji) podiu njihove (tj. svoje) poglede k nebu u svojoj molitvi?!" Pa se pojaao (rasplamsao, zaestio) njegov govor o tome dok je (i ovo) rekao: "Zaista e sigurno odustati od toga (tj. oni e svriti sa tim, prestae to initi), ili e se zaista sigurno ugrabiti njihovi pogledi (tj. ili e oslijepiti)."

GLAVA obaziranja (obziranja) u molitvi. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebul-Ahves, rekao je: priao nam je E'as, sin Sulejma, od njegovog oca, od Mesruka, od Aie, rekla je: "Pitala sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o obaziranju u molitvi, pa je rekao: "Ono je (obaziranje je jedno brzo lukavo) pljakanje (to) ga upljaka (opljaka) satana (avo, ejtan) od molitve roba (klanjaa)." PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (jednoj crnoj etvorougaonoj) haljini, za nju su crtei (na njoj su crtei, tj. ona, ta haljina je imala po sebi crtee, are), pa je rekao: "Zabavili su (tj. zaokupili su moju misao) crtei ove (haljine). Odnesite je Ebu Dehmu, i donesite mi (bez crtea grubo) oblailo (haljinu, odjelo, haljinku; ili: haljinu Enbidana, tj. haljinu izraenu u mjestu Enbidanu)." GLAVA: Da li e se obazrijeti zbog (neke) stvari (koja) je sila njemu (tj. koja mu se dogodila, desila), ili vidi (neku) stvar ili pljuvaku u Strani (prema kibli ili na kibli). A rekao je Sehl: "Obazro se Ebu Bekjr pa je vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,....". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera da je ono (desilo se to da je) vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slinu (balu) u strani bogomolje, a on klanja (a on je klanjao) pred ljudima, pa ju je odstranio, zatim je rekao kada je otiao (sa molitve, kada je zavrio molitvu): "Zaista jedan (od) vas kada je u molitvi, pa zaista Allah je prema njegovom licu, pa neka nipoto ne pljuje (ni) jedan prema svome licu u molitvi." Predao ga je Musa, sin Ukbeta, i Ibnu Ebu Revad od Nafi'a. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, priao nam je Lejs, sin Sa'da, od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, rekao je: "Dok su muslimani (bili) u molitvi zore (sabahu), nije ih iznenadio (niko drugi) osim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Otkrio je zavjesu sobe Aie (Aiine sobe), pa je gledao k njima, a oni su poredani (u redove). Pa se osmjehnuo smije se (smijui se). I vratio (povukao) se je Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj. povukao se nazad) zato (da) dospije, zbog njega, redu (u red, a Muhamed a.s., zbog kojeg se i povukao, da stane na svoje mjesto, mjesto imama), (fe: jer) jer je mislio da on (Muhamed a.s.) hoe izlaenje (tj. da izae iz sobe u damiju). I namjerili su muslimani da se zablude u svojoj molitvi (tj. da napuste molitvu), pa je dao znak k njima (koji znai): "Upotpunite vau molitvu." I spustio je zavjesu, i usmrtio se (tj. usmren je, umro je, umro je u jednom dijelu) od kraja (konca) toga dana." GLAVA

moranja (padanja u dunost, dunosti) itanja (uenja teksta iz Kur'ana u molitvi) za vou i predvoenoga u molitvama, svima njima u (vrijeme) prisutnosti (boravljenja kod kue) i (u) putovanju, i (onoga itanja, uenja) to se naglas govori (ui) u njima (u molitvama) i to se pokriva (skriva, tj. to se u sebi, apui ui u molitvama). PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Ebu Avanete, rekao je: priao nam je Abdul-Melikj, sin Umejra, od Dabira, sina Semureta, rekao je: "Tuili su stanovnici Kjufe Sa'da k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa ga je svrgnuo, i postavio je namjesnikom nad njima Amara. Pa su tuili (Sa'da za mnoge stvari - tube nisu bile opravdane - pa) su ak spomenuli da on nee postupiti lijepo (tj. ne postupa lijepo kada) klanja. Pa je poslao (Umer izaslanika) k njemu (Sa'du da odmah doe, pa je Sa'd doao pred Umera) pa je rekao: "O Ebu Ishaku, zaista ovi tvrde da ti ne postupa lijepo (kada) klanja (tj. da ne klanja lijepo, da ne zna lijepo klanjati)." Rekao je Ebu Ishak (a to je nadimak Sa'dov): "to se tie mene, tako mi Allaha pa zaista ja klanjah (doslovno: bio sam takav da klanjam) sa njima molitvu (klanjanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne krnjim (ne odsijecam, ne umanjujem) od nje (od molitve Muhameda a.s.). Klanjam molitvu veeri (jaciju), pa se smirim (tj. oduljim malo uenje) u prva dva (naklona, rekjata), a olakam u zadnja dva." Rekao je (Umer): "To je miljenje s tobom (ili: o tebi), o Ebu Ishaku (o Ebu Ishake, ili: o Ebu Ishae)." Pa je poslao (Umer) sa njim (jednoga) ovjeka, ili (neke) ljude, ka Kjufi pa je pitao o njemu (o Sa'du) stanovnike Kjufe. I nije ostavio (Umerov izaslanik nijednu) bogomolju (u Kjufi drukije) osim (tako da) je pitao (u njoj) o njemu. I pohvaljivali su (stanovnici Kjufe) njega (Sa'da) dobrotom (dobrom) dok je uniao (tj. sve do ulaska Umerova izaslanika u) bogomolju 'Absovia, pa je ustao (jedan, neki) ovjek od njih, govori se njemu (tj. naziva se, ime mu je) Usamete, sin Katadeta, nadimi se (tj. ima nadimak, po nadimku se zove) Ebu Sa'dete, rekao je (taj 'Absovia ovjek): "to se tie (toga) kad si nas zaklinjao (Allahom), pa zaista Sa'd ne iae (nije iao) sa etom, i ne dijelie sa jednakou (nije dijelio jednako) i ne bijae (i nije bio) pravedan u suenju." Rekao je Sa'd: "Zar ne (tj. Pozor, Panja, Pazite)! Tako mi Allaha zaista u sigurno moliti za tri (stvari sada Allaha protiv tebe da poalje, o ti tuitelju, tj. proklesti u te sa tri kletve): "Boe, ako je bio ovaj Tvoj rob (sluga u iznesenim optubama) laac (laov), pa odulji njegov ivot, i odulji njegovo siromatvo i izloi ga za iskuenja (podvrgni ga iskuenjima, ili bludnjama)." Rekao je (Abdul-Melikj, sin Umejra): "I bio je (taj tuitelj) poslije, kada se pitao (kada je pitan o svome stanju), (bio je obiaja da) govori: "Veliki sam starac, pogodila (stigla) me kletva Sa'da." Rekao je Abdul-Melikj: "Pa sam ga ja vidio poslije, ve su pale njegove dvije obrve na njegova dva oka od starosti, i zaista on se sigurno (vam kaem) izlae (istupa, krivuda on taj tuitelj) za robinjama u putu (tj. po putu, po ulici), pipa ih (stiska, cijedi prstima njihove udove, tipa ih)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Zuhrija od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Ubadeta, sina Samita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema molitve za (onoga) ko nije proitao (prouio, tj. ko nije u molitvi uio poglavlje Kur'ana) otvaraicu Knjige (tj. poglavlje koje se zove "otvaraicom knjige Allaha", a to znai otvaraicom Kur'ana, prvim poglavljem Kur'ana - El-Fatihom)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: priao mi je Seid, sin Ebu Seida, od njegovog oca, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (uao u svoju) bogomolju, pa je uniao (uao

jedan) ovjek, pa je klanjao, pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je odvratio (pozdrav, tj. pa je Muhamed a.s. uzvratio onome ovjeku pozdrav) i rekao: "Vrati se, pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." (Znai: nisi klanjao kako treba da se klanja.) Pa se vratio (a on opet) klanja kao to je klanjao (i prvi puta), zatim je doao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." Tri (puta ga je vratio da nanovo, ponovo klanja). Pa je (najzad onaj ovjek) rekao: "Tako mi (Onoga) koji te poslao sa istinom ne inim lijepo (molitve drukije) osim njega (osim onoga postupka koji si vidio, tj. Tako mi Boga ja ne znam ljepe obavljati molitve), pa poui me." Pa je rekao: "Kada si ustao k molitvi, pa veliaj (Allaha, tj. reci: "Allahu ekjber"), zatim itaj (ui ono) to se olakalo sa tobom od Kur'ana (tj. ono iz Kur'ana to ti je lako, a to je s tobom, to zna napamet), zatim se nakloni (tako) da se smiri naklonjajui se (tj. kada si u poloaju naklonjanja, kad si na rukju'u), zatim se podigni (tako) da se izjednai (ispravi) stojei, zatim padni niice (uini seddu tako) da se smiri padnuvi niice (tj. kada si u poloaju niice, kada si na seddi), zatim se podigni (sa sedde tako) da se smiri sjedei (prije nego nanovo padne drugi puta u poloaj niice, na drugu seddu). I ini tako u tvojoj (tj. u svojoj) molitvi, cijeloj njoj." GLAVA itanja (tj. uenja) u podne(vnoj molitvi). PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od AbdulMelikja, sina Umejra, od Dabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Sa'd: "Klanjah (Klanjao sam) sa njima molitvom (tj. kao to je bila molitva, klanjanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve veeri, neu okrnjiti (umanjiti) od nje, smirivah se (oduljivah) u prva dva (naklona, rekjata), a obarah (ukidah, odsijecah) u zadnja dva." Rekao je Umer: "To je misao sa tobom (za tebe, o tebi)." (Veli se da rije "'aijjun" znai vrijeme dana od podne, zapravo od asa kada Sunce proe kuliminacionu taku, meridijan u prividnom dnevnom kretanju, pa onda obuhvata i vrijeme podnevne molitve. Prema tome izraz u Sa'dovoj izjavi "dvije molitve veeri" znai: dvije molitve predveerja: podne i ikjindiju. Kako je u istoj izjavi Sa'd rekao da je klanjao onako kao Muhamed a.s., i da je stajao dulje na prva dva rekjata - to pokazuje da je uio iz Kur'ana u podnevnoj molitvi, pa prema tome treba uiti u podnevnoj molitvi.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u prva dva naklona (rekjata) od molitve podne "otvaraicu Knjige" i dva poglavlja (druga osim poglavlja koje se zove "otvaraica Knjige"), odulji u prvom (naklonu - rekjatu), a skrati u drugom (naklonu, ili u uenju drugog rekjata). I dadne uti odlomak (Kur'ana koji ui, ali samo nekih) vremena. I itae u popodnevu (na ikjindiji) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu" i dva poglavlja, i oduljivae u prvom (rekjatu). I oduljivae u prvom naklonu (na ili u prvom rekjatu) od molitve jutra (zore, sabahu), a skraivae u drugom (rekjatu)." PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao nam je Ame, rekao je: priao mi je Umarete od Ebu Ma'mera, rekao je: pitali smo Hababa:

"Je li bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u podnevnoj i popodne(vnoj molitvi napamet iz Kur'ana - na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Sa kojom stvari (tj. Kako, S im) prepoznavaste (to)?" Rekao je: "Sa tresenjem, treenjem (pokretanjem) njegove brade."

GLAVA itanja (uenja) u popodnevu (u popodnevnoj molitvi, na ikjindiji). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Amea, od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekao sam Habbabu, sinu Eretta: "Je li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, itae (itao, uio) u podne i popodne (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekao je: rekao sam: "Sa kojom stvari (Sa ime) znaste (znadijaste) njegovo itanje (uenje; Kako ste znali da on ui)?" Rekao je: "Sa tresanjem (micanjem, pokretom) njegove brade." PRIAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, od Hiama, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u dva naklona (na dva rekjata) od podne i popodne (na podne i na ikjindiji) "otvaraicu Knjige - ElFatihu" i po (jo jedno) poglavlje (iz Kur'ana). I davae uti nama (I uo se) odlomak (poglavlja koje bi uio, ali samo nekih) vremena." GLAVA itanja (uenja) u sutonskoj molitvi (na ahamu, akamu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on rekao: "Zaista Umul-Fadl je ula njega, a on ita (ui poglavlje Kur'ana koje poinje odlomkom:) "Tako mi poslatih dobrotom.", pa je rekla: "O siniu, tako mi Allaha zaista ve si me podsjetio sa tvojim itanjem (uenjem) ovog poglavlja, zaista ono je sigurno zadnje to sam ula od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) ga u sutonskoj molitvi (na akamu)." PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejkjeta, od Urveta, sina Zubejra, od Mervana, sina Hakjema, rekao je: rekao mi je Zejd, sin Sabita: "ta je tebi (pa) ita (ui) u sutonskoj molitvi (akamu) kratka (poglavlja), a ve sam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) dulju (od) druge dvije (sure, tj. dulje poglavlje od dva dugaka poglavlja)." GLAVA glasnoga itanja (uenja) u sutonskoj molitvi (na akamu).

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Muhameda, sina Dubejra sina Mut'ima, od njegovog oca, rekao je: "uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) u sutonskoj molitvi (akamu, poglavlje:) "Tako mi Tura (sinajskog brda)."."

GLAVA glasnog itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji). PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Mu'temir od svoga oca, od Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (tj. molitvu tmine jaciju), pa je itao (uio) "Kada se nebo rascijepi (raspukne).", pa je pao niice (na seddu). Pa sam rekao njemu (tj. pitao sam ga zato je itajui - uei to poglavlje pao niice, na seddu). Rekao je: "Pao sam niice (na seddu) ozadi (iza) Ebul-Kasima (tj. Muhamed a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa u neprestano padati niice (na seddu) u njoj (u toj suri, u tom poglavlju, tj. u vrijeme itanja, uenja toga poglavlja) dok sretnem njega (Muhameda a.s. na sudnjem danu)." PRIAO NAM JE Ebul- Velid, rekao je: priao nam je u'bete od 'Adijja, rekao je: uo sam Bera'-a (pria) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u (jednom) putovanju pa je itao (uio) u veernjoj molitvi (jaciji) , u jednom (od) dva naklona (rekjata poglavlje koje poinje) sa "Tako mi smokava i maslina." GLAVA itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji) sa padanjem niice (na seddu za vrijeme itanja uenja). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao mi je Tejmija od Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (molitvu tmine - jaciju), pa je itao (poglavlje:) "Kada se nebo rascijepi.", pa je pao niice (na seddu). Pa sam rekao: "ta je ovo (tj. Kakvo je ovo padanje niice, Kakva je ovo sedda)?" Rekao je: "Pao sam niice na nju (tu seddu - to padanje niice inei) ozadi (iza) EbulKasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa u neprestano padati niice (na seddu) u njoj (u toj molitvi prilikom uenja ove sure, ovoga poglavlja - tako u initi) dok susretnem njega (Muhameda a.s. na sudnjem danu, tj. do smrti)." GLAVA itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji). PRIAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Mis'ar, rekao je: priao nam je Adijj, sin Sabita, uo je Bera'a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ita (poglavlje Kur'ana) "Tako mi smokava i maslina." u veernjoj molitvi (jaciji), nisam uo (ni) jednoga (ovjeka, tj.

nikoga) ljepega glasa od njega, ili itanja (doslovno: nikoga ljepega glasom od njega, ili itanjem, tj. da ljepe ita, ui)."

GLAVA: Oduljie u prva dva (rekjata), a ukinue (skratie itanje, uenje) u druga dva (naklona, rekjata; a to znai u prva dva, odnosno u druga dva stajanja, jer se uenje vri stojei prije naklonjanja, prije rukju'a; i ova napomena vrijedi za sve hadise slinoga sadraja, i koji su ve proli i koji e tek doi u tekstu). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Avna, rekao je: uo sam Dabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Umer Sa'du: "Zaista ve su te tuili u svakoj stvari, ak (i) molitvi (pa i za molitvu)." Rekao je: "to se tie mene, pa pruim (tj. oduljim, produim uenje iz Kur'ana) u prva dva (rekjata, tj. stajanja), a ukinem (skratim uenje) u druga dva (naklona, rekjata, tj. stajanja), i neu skratiti (umanjiti onoga postupka) to sam se povodio za njim od molitve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Istinu si rekao. To je miljenje o tebi; ili: moje miljenje o tebi (pripovjeda sumnja da li je Umer rekao: to je miljenje o tebi; ili je rekao: to je moje miljenje o tebi)." (a moda i: to je tvoje miljenje o tebi - o sebi; ili to ti tako kae, a vidjeemo, doznaemo, saznaemo, provjeriemo jesi li istinu govorio i da li si stvarno tako radio.) GLAVA itanja (uenja) u zori (tj. u molitvi zore, sabahu). A rekla je Umu Selemeta: "itao (uio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Sejjar, sin Selemeta, rekao je: uniao sam ja i moj otac na (razgovor) Ebu Berzetu Eslemiji, pa smo ga pitali o vremenu molitava, pa je rekao: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja podne kada proe (kroz kulminacionu taku) Sunce; a popodnev (ikjindiju, klanjae) i vrati se ovjek (po klanjanju popodneva - ikjindije) k najudaljenijem (dijelu) Medine, a Sunce je ivo (tj. jo jako toplo). A zaboravio sam ta je rekao (Ebu Berzete) o sutonskoj molitvi (o akamu). A nije se brinuo (nije vodio rauna) sa odgaanjem veernje molitve (jacije) do treine noi. A nee voliti (tj. Nije volio Muhamed a.s.) spavanje prije nje (tj. prije veernje molitve, jacije), a ni prianja poslije nje. A klanja jutarnju molitvu (sabah), pa ode (kad se zavri sabah, odlazi sa molitve) ovjek pa prepozna svoga druga (koji je sjedio uz njega u molitvi). I itae (uae, uio je) u dva naklona (rekjata, stajanja), ili (u) jednom (od) njih dva koliko izmeu ezdeset do stotine (od oko ezdeset do stotinu ajeta, odlomaka).

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me 'Ata' da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (s njim, da) govori: "U svakoj se molitvi ita (ui napamet iz Kur'ana), pa (ono) to je dao uti nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (to smo uli), dali smo uti vama (uli ste od nas ili prenijeli smo vam), a to je sakrio od nas, sakrili smo (i mi) od vas. A ako ne povea nad (tj. A ako ne proui nita vie osim poglavlja "otvaraica Knjige", a koje jo zovu i) "majkom Kur'ana", zadovoljila se (molitva, tj. izvrena je sa dostatnim uenjem), a ako si poveao (tj. prouio jo neto iz Kur'ana osim Fatihe), pa ono je bolje (to je jo bolje)." GLAVA javnosti (tj. glasnog itanja, uenja) u itanju (uenju) molitve zore (u ili na sabahu). A rekla je Umu Selemeta: "Obilazila sam (Kja'bu) iza ljudi, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja i ita (ui poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Otiao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) skupini od svojih drugova namjeravajui (oni) k trgu 'Ukjaza, a ve se rastavilo (tj. stavila se pregrada, zavjesa) izmeu satana (neastivih, avola,) i izmeu vijesti (sa) neba, i poslali su se na njih (protiv njih) meteori (padajue zvijezde, padajua svijetlea nebeska tijela). Pa su se vratili avoli (satane) k svome narodu pa su rekli (avolima neki od njihova naroda): "ta vam je?" Pa su rekli (tj. pa su odgovorili avoli): "Rastavilo se je izmeu nas i izmeu vijesti (sa) neba, i poslati su na nas meteori." Rekli su: "Nije rastavila izmeu vas i izmeu vijesti neba (nita drugo) osim (neka) stvar (koja) se desila (dogodila) nanovo, pa udarite (tj. idite, putujte, raziite se po) istocima Zemlje i njezinim zapadima, pa pogledajte ta je ovaj (novi dogaaj) koji je rastavio (stavio pregradu, zavjesu) izmeu vas i izmeu vijesti (sa) neba." Pa su otili oni (avoli, neastivi) koji su krenuli prema Tihami (arapskoj pokrajini koja se nalazi juno od Hidaza, a u kojoj se nalazi i Mekja; a nekad se i sama Mekja naziva Tihama - dakle oni avoli koji su krenuli u Tihamu, otili su, tj. naili su, doli su) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Nahli (mjestu izmeu Mekje i Taifa, tj. a on se nalazio, kada su avoli naili na njega, u mjestu Nahli sa svojim drugovima) namjeravajui (uputivi se oni, Muhamed a.s. i njegovi drugovi) k trgu (pijaci mjesta) Ukjaza, i on (u taj as kada su avoli doli) klanja sa svojim drugovima molitvu zore (sabaha). Pa poto su uli Kur'an, sluali su ga pa su rekli: "Ovo je tako mi (tj. tako nam) Allaha (onaj novi dogaaj) koji (je) rastavio (stavio pregradu, zavjesu) izmeu nas i izmeu vijesti neba." Pa tude (ili: Pa ondje su rekli; ili: Pa ondje su se vratili, tj. Pa odande su se vratili) kada su se vratili k svome narodu i rekli: "O na narode, zaista mi smo uli udnovato (divno, arobno) itanje (uenje). Upuuje k pravopuu (pravome putu) pa mi ga vjerovasmo (pa mi ga vjerujemo) i neemo udruivati sa naim Gospodom nikoga." Pa je spustio (objavu, objavio je) Allah, uzvien je (On), na svoga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje, suru Kur'ana koje poinje ovim rijeima:) "Reci: Objavilo se k meni...."." A objavio se k njemu samo govor duhova (nevidljivih bia, to dodaje Buharija da bi objasnio da je u tome poglavlju Uzvieni Allah objavio Muhamedu a.s. samo ono to su ti avoli, duhovi, nevidljiva bia rekla i govorila kada su ula Kur'an i vratila se svome narodu, nevidljivom za obine ljude).

(Veli se da je objavom Kur'ana samo strogo pojaana zabrana duhovima, a naroito zlim duhovima - ejtanima, satanama, avolima da od anela ugrabe i doznaju nebeske tajne, a to im se je i prije zabranjivalo.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, rekao je: priao nam je Ejub od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je: "itao je (tj. Uio je naglas) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome) to se zapovjedilo, a utio je (tj. uio je tiho) u (onome klanjanju, u onoj molitvi) to se zapovjedilo (da se ui tiho, u sebi)." "A nije bio tvoj Gospod zaboravan (tj. nije zaboravio).", i "Zaista ve je bio vama (tj. Zaista vi imate) u poslaniku Allaha lijep uzor (primjer)."." GLAVA sastavljanja izmeu dva poglavlja u naklonu (rekjatu), i itanja (uenja) zavretaka (tj. zadnjih, krajnjih dijelova poglavlja), i (uenja) poglavlja prije poglavlja i (uenja) poetka (prvoga, poetnoga dijela) poglavlja. A spominje se od Abdullaha, sina Saiba, (da je priao ovo): "itao (Uio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Vjernici" u jutarnjoj molitvi (sabahu), te kada je doao spomen (pominjanje) Musa-a i Haruna, ili spomen (pominjan je) Isa-a, obuzeo ga je kaalj (zakaljavanje) pa se naklonio (uinio rukju')." A itao (uio) je Umer u prvom naklonu (rekjatu) stotinu i dvadeset odlomaka iz (poglavlja) "Krava", a u drugom (naklonu, rekjatu jedno) poglavlje od "Drugopostavljenih" (poglavlja). (Poglavlja "EL-Mesani", koja smo preveli sa izrazom "Drugopostavljena", protumaena su na razne naine: neki tumai kau to su poglavlja to dolaze poslije onih najduljih poglavlja, drugi vele to su poglavlja sa stotinu ili manje od stotine odlomaka, trei vele to je naziv za "Fatihu" - a ovdje ne bi odgovaralo takvo tumaenje, - etvrti vele da se to odnosi na cijeli Kur'an, odnosno na sve odlomke Kur'ana itd. ini mi se da je prvo tumaenje za gornji tekst najprihvatljivije jer se kae: ".... a u drugom (jedno) poglavlje od.....". Znamo da su na prvom mjestu u Kur'anu postavljena i poredana najdulja poglavlja koja najvie imaju preko stotinu odlomaka, pa smo zato ona na drugome mjestu i preveli sa "Drugopostavljena", jer i po jezinom znaenju to odgovara da se tako prevede, odnosno i arapski jeziari tako tu rije shvataju. To je samo nekoliko tumaenja te rijei.) A itao je Ahnef (poglavlje) "Peinu" u prvom (naklonu, rekjatu, u prvom stajanju), a u drugom (rekjatu - stajanju, poglavlje) "Jusuf" ili "Junus", i spomenuo je da je on klanjao sa Umerom, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), jutarnju molitvu (sabah) sa njima dvama (sa ta dva poglavlja). (To jest Ahnef kae da je tako inio i Umer kao imam, tj. da je ta poglavlja uio na jutarnjoj molitvi - sabahu.) A itao (uio) je Ibnu Mes'ud etrdeset odlomaka od (poglavlja) "Plijenovi (materijali zaplijenjeni u ratu)", a u drugom (naklonu, rekjatu na stajanju, jedno) poglavlje od "Rastavljenoga" (tj. od zadnjega dijela Kur'ana gdje su kraa i kratka poglavlja). A rekao je Katadete o (onome) ko ita (ui) jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (na dva rekjata, na dva stajanja), ili ponavlja jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (rekjata, stajanja): "Sve je knjiga Allaha (tj. na koji ga god nain ui, nije runo: ili da ui jedan, prvi dio jednog poglavlja na

prvom rekjatu, a drugi dio tog poglavlja na drugom rekjatu, ili da jedno isto poglavlje ui i na jednom i na drugom rekjatu)." (Neki hanefijski pravnici ne odobravaju da se u fardovima ui jedna sura na oba rekjata.) A rekao je Ubejdulah od Sabita, od Enesa: "Bio je (jedan) ovjek od Pomagaa (veli se da mu je bilo ime Kjulsum, sin Hidma, i taj ovjek bio je obiaja da) predvodi njih u bogomolji Kuba-a, i bio je, kada god je zapoeo (jedno, neko) poglavlje (da) ga ita (ui) njima u molitvi od (onoga) to se ita (ui) ono, (bio je, bio bi) zapoeo (poglavlje) "Reci: On, Allah je jedan.", (tako) da zavri njega, zatim ita (ui) drugo (neko) poglavlje sa njim. I pravie (injae, inio je) to u svakome naklonu (stajanju, rekjatu). Pa su mu govorili njegovi drugovi (o tome) pa su rekli: Zaista ti zapoinje ovo poglavlje, zatim ne vidi da je ono dostatno (dovoljno) tebi (tako) da ita (ui) drugo (neko jo), pa ili da ita (ui) njega (samoga), ili da ga ostavi (tj. ili ga ui samog ili ga ostavi), a (da) ita (ui) drugo (samo) (tj. a ui drugo samo). Pa je rekao: "Nisam ja ostavlja njega (tj. Ja ga neu ostaviti). Ako volite (elite) da vas predvodim sa tim (nainom, tj. tako), iniu, a ako mrzite (tj. a ako na taj nain ne volite da klanjam), ostaviu vas." A smatrae ga da je on od najvrijednijih (od) njih (tj. da je od njih sviju najbolji), i mrzili su da ih predvodi (u molitvi neko drugi) osim njega. Pa poto im je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestili su mu (ovu) vijest, pa je rekao: "O omsica (O ti), ta te spreava da ini to ti zapovijedaju tvoji drugovi, i ta te nosi (tj. ta te tjera, ili ta te rukovodi) na neostavljanje ovoga poglavlja (na uenje ovoga poglavlja) u svakom naklonu (rekjatu, na svakom stajanju u molitvi)?" Pa je rekao (odgovorio taj ovjek Muhamedu a.s.): "Zaista ja ga volim (to poglavlje)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Tvoja ljubav (volitba, volidba) njega (toga poglavlja) uvela je tebe (u) raj (ili: uvela te u raj)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, sina Mureta, rekao je: uo sam Ebu Vaila, rekao je: "Doao je (jedan) ovjek k Ibnu Mes'udu pa je rekao: "Proitao (prouio) sam "Rastavljeni" (tj. zadnji dio Kur'ana) sino u (jednom) naklonu (tj. na jednom rekjatu, stajanju sav zadnji dio Kur'ana)." Pa je rekao (Ibnu Mes'ud tome ovjeku osuujui mu takav postupak): "Skandiranjem kao skandiranje pjesme (skandira li Kur'an; ili: Recitovanjem kao recitovanje pjesme recituje li Kur'an, tj. Zar brzo ita, ui Kur'an, kao to se pjesma brzo skandira, deklamuje, recituje - jer su u ono vrijeme Arapi skandirali, i deklamovali i recitovali vrlo brzim tempom svoje umjetnike pjesme)?! Zaista sam ve poznavao (kae dalje Ibnu Mes'ud) slinosti (tj. slina poglavlja) koja (su takva da) je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) spari (napravi pridruenje) izmeu njih." Pa je spomenuo dvadeset poglavlja od "Rastavljenog" (tj. od zadnjeg dijela Kur'ana), dva poglavlja u (tj. na jednom) naklonu (rekjatu, stajanju to ih je uio Muhamed a.s.). GLAVA: itae (Uie) u dva (rekjata poglavlje) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu". PRIAO JE NAMA Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, itae (uio je) u podne u prva dva (rekjata) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu" i (jo po) dva poglavlja (dakle na svakom rekjatu od prva dva rekjata osim Fatihe uio je jo neto iz

Kur'ana), a u druga dva naklona (rekjata, stajanja uae, uio je samo) "otvaraicu Knjige El-Fatihu". I dadne uti nama (I nekad ujemo) odlomak. I odulji (itanje, uenje) u prvom naklonu (rekjatu, stajanju) to nee oduljiti (tj. onoliko koliko ne odulji) u drugom naklonu (rekjatu, stajanju - dakle drugo stajanje je krae). I ovako je (inio) u popodnevu (ikjindiji) i ovako u jutru (u jutarnjoj molitvi - sabahu).

GLAVA (onoga) ko je priguio itanje (uenje) u podne i popodnevu (u podnevnoj i ikjindijskoj molitvi). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Derir od Amea, od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao sam Habbabu: "Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u podne i popodnevu (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Od gdje (tj. Kako, Otkuda) si znao (Kako zna)?" Rekao je: "Sa tresenjem (pokretom, micanjem) njegove brade." GLAVA: Kada je dao uti voa odlomak (Kada se ulo uenje, odlomak od voe ili imama ili predvodnika u molitvi). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Evzaija, rekao je: priao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, itae (uio je poglavlje) "majku Knjige - Fatihu" i (jo jedno) poglavlje s njom u prva dva naklona (rekjata, stajanja) od molitve podne i molitve popodneva (na podne i na ikjindiji), i daje (dadne) uti nama odlomak (nekih) vremena (tj. po neki puta, ponekad). I oduljivae (uenje) u prvome naklonu (tj. na prvome stajanju). GLAVA: Oduljie (uenje) u prvome naklonu (rekjatu - na prvome stajanju). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta) da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oduljivae (uenje) u prvom naklonu (rekjatu, stajanju) od molitve podneva, a skraivae u drugom naklonu (rekjatu, stajanju), i injae (inio je) to u molitvi jutra (tj. zore - sabahu). GLAVA glasnosti voe sa izgovaranjem "amin" (tj. GLAVA u kojoj se objanjava da imam naglas izgovara "amin").

A rekao je Ata': "Amin - Usliaj (Primi)" je (jedna) molba (upuena Uzvienom Allahu)." Aminao je (tj. Izgovarao je "amin") Ibnu Zubejr (kao imam) i ko je (god bio) iza njega (toliko da) je ak bogomolja (imala) zaista jeku (tresak, tutnjavu, tj. da je bogomolja jeala, odzvanjala). A bio je Ebu Hurejrete (obiaja da) doziva vou: "Ne mai me sa "amin"!" A rekao je Nafi': Bio je Ibnu Umer (obiaja da) nee ostaviti njega ("amin"), i nukae njih (da izgovaraju "amin"), i uo sam od njega (od Ibnu Umera) o tome dobro (tj. hadis u kojem se kae da je dobro izgovarati "amin"). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, da su njih dva izvijestili njega od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je aminao (tj. Kada je rekao amin) voa, pa recite (i vi) amin (aminajte i vi), jer zaista ono (je ovako:) ko (imadne sluaj da) se sloi njegovo aminanje (sa) aminanjem anela, oprostie mu se (ono) to je proturio (naprijed, tj. to je prije toga uinio) od njegova grijeenja." Rekao je Ibnu ihab: "I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori amin." (Rije "amin" tumae na vie naina, ali je najprikladnije ono tumaenje prema kojem ta rije znai: usliaj, primi, Boe, nau molbu koju ti upuujemo u ovome asu. U daljem tekstu nee se ta rije prevoditi.) GLAVA vrijednosti izgovaranja (rijei) amin. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Areda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je rekao jedan (od) vas: amin, a rekli su (u taj as i) aneli u nebu: amin, pa se sloilo jedno (od) njih dvoje (sa) drugim, oprostilo se njemu to je proturio od njegovoga grijeenja." GLAVA glasnosti predvoenoga sa aminanjem (sa izgovaranjem amin, tj. da predvoeni naglas rekne amin). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je rekao (tj. Kada rekne) voa "..... osim (onih to si Ti) rasren na njih i ne (naputi nas na put) zalutalih.", pa recite: amin, jer zaista ono ko (imadne sreu i) sloi se njegov govor (sa) govorom anela, oprostilo se (tj. oprostie se) njemu to je proturio od njegova grijeenja." Slijedio je njega (Sumejja) Muhamed, sin Amra, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; i Nuajm Mudmir od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). GLAVA:

Kada se naklonio (uinio rukju') nie reda (tj. prije nego je dopro, doao u red klanjaa). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam od Ealema, a on je Zijad, od Hasena, od Ebu Bekjreta da je on dopro (stigao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je naklonja (tj. a on je ve u stavu naklonjanja, na rukju'u), pa se naklonio (Ebu Bekjrete) prije (nego) da se pripoji k redu (tj. prije nego je stao u red), pa je (poslije molitve) spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Poveao ti Allah pohlepu (pohlepu na sve to je dobro), a ne vrati se (vie takvom postupku, tj. na naklonjaj se, ne ini rukju'a prije nego stane, dospije u red)." GLAVA upotpunjavanja velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") u naklonjanju (na rukju'u). Rekao je (to) Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a o njemu (tj. a o ovome) je (priao i) Malikj, sin Huvejrisa. PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid od Durejrije, od Ebul-Ala-a, od Mutarifa, od 'Imrana, sina Husajna, rekao je (da je on) klanjao sa Alijom, bio zadovoljan Allah od njega, (klanjao je s njim) u Basri, pa je rekao ('Imran): "Podsjetio nas je ovaj ovjek (Alija na) molitvu (to) je klanjasmo (klanjavasmo, to smo je klanjali) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo da on veliae (tj. izgovarae "Allahu ekjber") kad god se podigao i kad god se spustio (u molitvi, u klanjanju)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da on klanjavae (da je on klanjao) sa njima, pa veliae (izgovarae "Allahu ekjber") kad god se sputao i podizao, pa kada je otiao (sa molitve, kada je zavrio molitvu), rekao je: "Zaista ja sam najsliniji (od) vas (sviju) molitvom sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (tj. Ja klanjam najslinije Muhamedu a.s., ili kako je klanjao Muhamed a.s., od vas sviju)." GLAVA upotpunjavanja velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") u padanju niice (pri padanju na seddu). PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad od Gajlana, sina Derira, od Mutarifa, sina Abdullaha, rekao je: Klanjao sam ozadi (ozada, iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, (klanjali smo) ja i 'Imran, sin Husajna, pa je bio (postupio Alija ovako:) kada je pao niice (na seddu), veliao je (tj. izgovarao je "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu (iz poloaja niice - kad se vraao sa sedde), veliao (je), i kada se podizao iz (poloaja sjedenja nakon) dva naklona (rekjata), veliao je. Pa poto je izvrio (zavrio) molitvu, uzeo je za moju ruku (tj. moju ruku, uzeo je mene za ruku) 'Imran, sin Husajna, pa je rekao: "Ve me ovaj

podsjetio (tj. ovaj Alija na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao: "Zaista ve je klanjao sa nama molitvu Muhameda, na njega (neka je) milost i spas." PRIAO NAM JE Amr, sin Avna, rekao je: priao nam je Huejm od Ebu Bira, od Ikjrimeta, rekao je: Vidio sam (jednog) ovjeka kod Mjesta (tj. mjesta Ibrahimova a.s. kod Kja'be u Mekji) velia (izgovara "Allahu ekjber") u svakom sputanju i podizanju, i kada je stajao (ili: ustajao) i kada se spustio (ili: smjestio, postavio se u neki poloaj u molitvi), pa sam izvijestio Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (a on) je rekao (meni na to): "A zar to nije molitva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nema majke tebi (tj. nema majke, a to znai: ne zna ti se majka, drugim rijeima: kopile jedno)?!" GLAVA velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") kada je ustao iz (poloaja) niice (sa sedde). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: izvijestio nas je Hemam od Katadeta, od Ikjrimeta, rekao je: Klanjao sam ozadi (iza jednog) starca u Mekji, pa je veliao dvadeset i dva velianja (tj. izgovorio je dvadeset i dva puta "Allahu ekjber" u molitvi). Pa sam rekao Ibnu Abasu: "Zaista on je (tj. onaj starac je) budala (glup)." Pa je rekao (Ibnu Abas meni): "Izgubila te tvoja majka (tj. Ne bilo te)! Postupak Ebul-Kasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, (je izgovoriti toliko puta "Allahu ekjber" koliko je puta izgovorio taj starac)." A rekao je Musa: priao nam je Eban, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: priao nam je 'Ikjrimete (slino navedenom hadisu). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa, da je on uo Ebu Hurejreta (da) govori: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao k molitvi (bio je obiaja da) velia (izgovori "Allahu ekjber") kada je stao, zatim velia kada se naklonja (kada ide na rukju'), zatim izgovori "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", kada podie svoja lea (kimu) iz (stava) naklona (pri vraanju sa rukju'a), zatim izgovori, a on je staja (a on je uspravljen), "Na Gospode, Tebi hvala!"." Rekao je Abdullah (sin Saliha, pisar Lejsov): "... i Tebi hvala!", zatim velia (izgovara "Allahu ekjber") kada pada (niice - na seddu), zatim velia kada podie svoju glavu (iz stava niice - sedde), zatim velia kada pada niice (po drugi puta, kada ini drugu seddu), zatim velia kada podie svoju glavu (kada se vraa sa druge sedde), zatim ini to u molitvi, cijeloj njoj (tako) da je zavri. I velia kada ustaje (nakon obavljenog dijela molitve) od dva (naklona, rekjata, stajanja) poslije sjedenja (koje se vri obavivi prva dva naklona, rekjata, stajanja u molitava, molitvi sa vie od dva stajanja tj. rekjata)." GLAVA meanja (metanja, stavljanja) dlanova na koljena u naklonjanju (pri rukju'u). A rekao je Ebu Humejd u (prisutnosti) njegovih (Vjerovijesnikovih a.s.) drugova: "Smjestio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke (tj. dlanove na jedan dio) od svoja dva koljena."

(Misli se za vrijeme naklonjanja, rukju'a da je smjestio, da je omoguio rukama da se uhvate za koljena.) PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Ja'fura, rekao je: uo sam Mus'aba, sina Sa'da, (da) govori: Klanjao sam do strane moga oca (tj. uz svoga, do svoga oca), pa sam poklopio izmeu svoja dva dlana (tj. sastavio sam dlan sa dlanom), zatim sam metnuo njih dva izmeu svoja dva stegna, pa mi je zabranio moj otac (da tako inim na rukju'u), i rekao je: "injasmo ga (inili smo taj postupak, tj. Radili smo tako kao ti), pa smo se sprijeili od njega (tj. pa nam je taj postupak zabranjen), i zapovjedilo nam se da meemo (stavljamo) nae ruke na koljena." (Otac Mus'abov je Sa'd, sin Ebu Vekasa, a zabranjiva jednog postupka i zapovjeda drugog postupka je Muhamed a.s...) GLAVA: Kada nije upotpunio (klanja) naklonjanje (rukju'). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Sulejmana, rekao je: uo sam Zejda, sina Vehba, rekao je: vidio je Huzejfete (jednoga) ovjeka (da) nee upotpuniti (tj. ne upotpunjava) naklonjanje (nepravilno radi rukju') i padanje niice (sedde, ili: ostajanje u stavu niice, i vidjevi to) rekao je: "Nisi klanjao, i da si umro, umro bi na (nekom drugom nainu stvaranja) osim stvaranja (na) koje je stvorio Allah Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (da Muhamed a.s. vjeruje, tj. umro bi na drugoj vjeri osim vjere Muhameda a.s.)." GLAVA izjednaavanja (uravnavanja) lea u naklonjanju (na rukju'u). A rekao je Ebu Humejd u (tj. meu) njegovim drugovima: "Naklonio se (Uinio je rukju') Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je savio (prelomio, nageo, tj. uravnao je) svoja lea." GLAVA granice upotpunjavanja naklonjanja (rukju'a), i upravljanja (uravnjenja, uravnjavanja) u njemu (u naklonjanju, na rukju'u) i smirivanju. PRIAO NAM JE Bedel, sin Muhabera, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: izvijestio me Hakjem od Ibnu Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je: "Bio je naklon (Bilo je naklonjanje, rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo ostajanje (u poloaju) niice (sedde), i izmeu dva poloaja niice - izmeu dvije sedde (sjedenje), i kada se podigao iz (poloaja) naklonjanja (i kada se vraao sa rukju'a) (zastajanje, stanka) - osim stajanja (radi itanja, uenja) i sjedenja (u molitvi nakon dva ili etiri obavljena stajanja) - (sve ostalo je po vremenu zadravanja bilo) blizu jednakosti (tj. trajalo je priblino jednako)."

GLAVA zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (onome) koji nee (da) upotpuni svoje naklonjanje (svoj rukju') - (zapovjedi) za povraanje (tj. da povrati, nanovo da klanja molitvu). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio me Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, rekao je: priao nam je Seid Makburija od njegovog (tj. svog) oca, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) bogomolju, pa je uniao (uao jedan) ovjek pa je klanjao, zatim je doao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je odvratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu pozdrav pa je rekao: "Vrati se, pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Pa je klanjao, zatim je doao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se, pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Tri (puta mu je to tako rekao Muhamed a.s.). Pa (je) rekao (taj ovjek): "Tako mi (onoga) koji te poslao sa istinom pa ne uljepavam (tj. ne znam ljepeg klanjanja) osim njega (tj. osim ovoga klanjanja kako si vidio), pa poui me." Rekao je: "Kada si ustao k molitvi, pa veliaj (tj. izgovori "Allahu ekjber"), zatim itaj (ui) ta se olakalo sa tobom od Kur'ana (tj. to ti je lako da napamet ita, ui iz Kur'ana), zatim se nakloni (uini rukju' tako) da se smiri naklonjajui se (tj. dok si u stavu naklona - rukju'a), zatim se podigni (tako) da se uspravi stojei (zastajui), zatim padni niice (uini seddu tako) da se smiri padnuvi niice (kad si u stavu niice, kad si na seddi), zatim se podigni da se smiri sjedei, zatim padni niice (na seddu opet) da se smiri padnuvi (tj. kad si u stavu) niice (kad si na seddi), zatim to ini (tako) u tvojoj (svojoj) molitvi, svoj (cijeloj) njoj." GLAVA molbe (Uzvienom Allahu upuene) u naklonjanju (na rukju'u). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je ubete od Mensura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori u svome naklonjanju (na rukju'u) i svome padanju (tj. bivanju u stavu) niice (na seddi): "Slava Tebi, Boe moj, na Gospode, i sa hvalom Tebi (tj. Slavimo Te zajedno sa zahvalom Tebi Slavimo Te i hvalimo Te), Boe moj, oprosti mi (grijehe moje)." GLAVA (onoga) to govori voa i ko je ozadi (ozada, iza) njega kada je podigao svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a). PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", (bio je, tj. bio bi potom) rekao: "Na Gospode, i Tebi hvala". I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se naklonio (uinio rukju') i kada je podigao svoju glavu (sa sedde, iz stava niice, a ne iz stava naklona - rukju'a, bio je obiaja

da) velia (da rekne "Allahu ekjber"). I kada je ustao iz dva (stava) niice (sa dvije, sa obe sedde), rekao je (rekao bi): "Allah je vei" (od svega, tj. Allah je najvei)." (Veli se da izraz "dva stava niice", moe da ima dva znaenja: doslovno, tj. dvije niice, dvije sedde, i drugo znaenje "sjedenje nakon dva stajanja", odnosno "dva rekjata, dva stajanja".) GLAVA vrijednosti (izreke, reenice) "Boe moj, na Gospode, Tebi hvala!". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je rekao voa: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega (Allaha)!", pa recite: "Boe moj na Gospode, Tebi hvala!", jer ono zaista ko (imadne taj sluaj da) se sloio njegov govor (sa) govorom anela, oprostie se njemu to (je) proturio (tj. to je prije toga uinio) od njegova (tj. od svoga) grijeenja." GLAVA. PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Zaista pribliiu svakako (vama) molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je bio Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim, takvog postupka da) usrdno moli (Allaha) u zadnjem naklonu (rukju'u) od molitve podne, i molitve veeri (jacije) i molitve jutra (sabaha) poslije to izgovori "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", pa moli za vjernike, a proklinje nevjernike (u tom usrdnom molenju). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, rekao je: priao nam je Ismail od Halida Haza-a, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Bilo je usrdno molenje (u poetku Islama) u (molitvi prvog) sutona (akama) i zore (sabaha)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nuajma, sina Abdullaha Mudmira, od Alije, sina Jahja-a sina Halada, Zurekije, od njegova oca, od Rifa'ata, sina Rafi'a, Zurekije, rekao je: "Bili smo (u prilici da jednoga) dana klanjamo iza (tj. ozadi, ozada) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa poto je podigao svoju glavu iz (stava) naklona (digao se sa rukju'a), rekao je: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", (a) rekao je (na to jedan) ovjek: "Na Gospode, i Tebi hvala hvalom mnogobrojnom, lijepom, blagoslovljenom u njoj (tj. u kojoj je Tvoj blagoslov)." Pa poto je otiao (sa molitve, poto se zavrila molitva), rekao je (Muhamed a.s.): "Ko je govornik (tj. Ko je to i to rekao)?" Rekao je (onaj ovjek): "Ja." Rekao je (Muhamed a.s.): "Vidio sam trideset i nekoliko anela natjeu (utrkuju) se (za) nju (za tu rije zahvale to si je izrekao) koji (od) njih e je zapisati prvi." GLAVA

smirivanja kada podigne svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a). A rekao je Ebu Humejd: "Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu (sa rukju'a) i ujednaio se (tj. i upravio se, uspravio se tako) da se vrati svaki kraljenjak (kimeni prljen na) svoje mjesto." PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Sabita, rekao je: "Bio je Enes (obiaja da) opisuje nama molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa klanjae (Pa je klanjao), pa kada je podigao svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kad bi se vratio sa rukju'a), stajao je (tako dugo) da reknemo: "Ve je zaboravio (da treba da padne niice, da uini seddu)." PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Hakjema, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Bilo je naklonjanje (rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo ostajanje niice (sedda), i kada se podigao iz (stava) naklonjanja (sa rukju'a) i izmeu dva stava (dva boravljenja u stavu) niice (izmeu dvije sedde, krae sjedenje - sva ta etiri stava bila) su blizu jednakosti (tj. priblino jednaka po vremenu zadravanja u tim stavovima u molitvi)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je: "Bio je Malikj, sin Huvejrisa, (obiaja da) pokazuje nama kakva je bila molitva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a to je (pokazivanje bilo) u (drugom vremenu) osim vremena (neke) molitve. Pa je stao pa je omoguio (tj. dao je mogunosti, uvrstio je) stajanje, zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je omoguio naklonjanje (zadrao se na rukju'u), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa se izlio (tj. ustalio) malenkost." Rekao je Ebu Kilabete: "Pa je klanjao sa nama molitvom (klanjanjem) ovoga naeg starca (ili: uitelja) Ebu Burejda: kada je podigao svoju glavu iz (stava) zadnjeg boravljenja niice (sa druge sedde), izjednaio se sjedei, zatim se podignuo (podigao na slijedee stajanje)." GLAVA: Pada (klanja) sa velianjem (tj. sa izgovaranjem "Allahu ekjber") kada pada niice (kada ini seddu). A rekao je Nafi': "Bio je Ibnu Umer (obiaja da) mee (stavlja na tle, tlo) svoje dvije ruke prije svoja dva koljena (pri sputanju na seddu)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: priao nam je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hiama, i Ebu Selemeta, sin Abdurahmana, da Ebu Hurejrete veliae (izgovarae "Allahu ekjber") u svakoj molitvi: od propisane (obavezne molitve da li se ona brojila, bila ona propisana) i (druge) osim nje (ili bila dobrovoljna, neobavezna), u ramazanu i osim njega (u nekom drugom mjesecu se klanjala). Pa velia kada stane (tj. pone da klanja), zatim velia kada se naklonja (kad ide na rukju'), zatim izgovori: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", zatim izgovori: "Na Gospode, i Tebi hvala!" (to izgovori) prije (nego) da pada niice (na seddu), zatim izgovori: "Allah je vei (od svega)!", kada pada, padajui niice (pri sputanju na seddu), zatim velia

kada podie svoju glavu iz (stava, bivanja) niice (kad se vraa sa prve sedde), zatim velia kada (opet) pada niice (kada ini drugu seddu), zatim velia kada podie svoju glavu iz (drugoga stava, bivanja) niice (kada se die sa druge sedde), zatim velia kada ustaje iz (stava) sjedenja u (izvrenom dijelu molitve poslije) dva (rekjata, stajanja ustajui na trei rekjat, stajanje). I injae (I inio je) to u svakom naklonu (rekjatu tako) da zavri molitvu, zatim rekne kada odlazi (sa molitve): "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua (moj ivot) u Njegovoj ruci zaista ja sigurno pribliujem vama slinost sa molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista je bila ovo sigurno njegova molitva (sve) dok se rastavio (rastao sa) ovozemnim ivotom." Rekla su njih dva (Ebu Bekjr i Ebu Selemete): "A rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada podie svoju glavu (kad se vraa sa rukju'a, bio je obiaja da) izgovara "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" (i uz to jo) moli za (neke) ljude (muslimane), pa ih imenuje sa njihovim imenima, pa izgovara (tu molbu ovako): "Boe moj, spasi Velida, sina Velida, i Selemeta, sina Hiama, i 'Ajjaa, sina Ebu Rebi'ata, i one koji su se nali slabima (nemonima da se isele od vjernika. Boe moj, pojaaj Tvoje gazenje (gaenje, tj. Tvoju kaznu) na Mudar, i uini je (kaznu) na njih (u obliku nerodnih) godina kao godine Jusufa (Josifa)." A stanovnici istoka (Arabije) tada od (plemena) Mudara su bili protivnici njemu (Muhamedu a.s., tj. protivili su se njemu)." PRIAO JE NAMA Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan (vie) osim jedanput (tj. vie puta) od Zuhrije, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori: "Pao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa jednoga) konja, a moda je rekao Sufjan: iz (tj. sa) konja, pa se ogrebala (zgulila, sadrijela) njegova desna polovina (tijela, desna strana). Pa smo unili njemu (da) ga posjetimo. Pa je prispjela molitva pa je klanjao sa nama sjedei i sjedili smo (i mi). A rekao je Sufjan jedanput: klanjali smo sjedei (mi). Pa poto je izvrio (tj. zavrio) molitvu, rekao je: "Uinio se (Postavio se) voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), pa veliajte (i vi), i kada se naklonio (kada je uinio rukju'), pa naklonite se (i vi, uinite i vi rukju'), i kada se podigao, pa podignite se (i vi), i kada je rekao "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite "Na Gospode, i Tebi hvala!", i kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice (uinite i vi seddu)." Tako (li) je (tj. Je li tako) donio njega (ovaj hadis) Ma'mer? (To je pitanje postavio Sufjan Aliji, sinu Abdullaha, pa je Alija odgovorio:) Rekao sam: "Da." Rekao je (Sufjan): "Zaista je zapamtio (Ma'mer ispravno). Tako je rekao Zuhrija (kao i Mamer) ".... i Tebi hvala!". Zapamtio sam (od Zuhrije) ".... (ogrebo se) iz (sa) svoje desne polovine....". Pa poto smo izali iz (sijela) kod Zuhrije, rekao je Ibnu Durejd, a ja sam (kada je ovo govorio) kod njega: "..... pa se ogrebla (zgulila, sadrijela) njegova desna potkoljenica (desna golijen)...". GLAVA vrijednosti padanja niice (injenja sedde). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Hurejrete izvijestio njih dvojicu da su ljudi rekli: "O poslanie Allaha, da li emo vidjeti naega Gospoda na sudnjem danu?" Rekao je: "Da li se prepirete u (pogledu vidljivosti) Mjeseca (u) noi utapa (kada) nije ispod njega oblak (tj. kada nije zastrt oblakom)?" Rekli su: "Ne, o poslanie Allaha." Rekao je: "Pa da li se prepirete o Sunce (o Suncu kada) nije ispod njega oblak?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa

zaista vi ete vidjeti Njega (Gospodara Allaha d..) takoer (na isto tako jasan nain). Skupie (Sakupie) se ljudi (na) sudnji dan (na sudnjem danu), pa e rei (Uzvieni Allah): "Ko oboavae (neku) stvar, pa neka slijedi (nju). Pa od njih (od ljudi bie neko) ko e slijediti Sunce, a od njih (e biti neko) ko e slijediti Mjesec, a od njih (e biti neko) ko e slijediti idole (ili: zavodnike). A ostae ova sljedba (ovaj moj narod, tj. pripadnici moje vjere), u njoj (u sljedbi) su njezini licemjerci, pa e im doi Allah - moan je i veliajan je (On) - pa e rei: "Ja sam va Gospod." Pa e (oni) rei: "Ovo je nae mjesto dok nam doe na Gospod (tj. dok nam se pokae na Gospod), pa kada doe (tj. kada se pokae) na Gospod, poznaemo Ga." Pa e im doi (pokazati se) Allah pa e rei: "Ja sam va Gospod." Pa e rei: "Ti si na Gospod." Pa e ih pozvati (Uzvieni Allah). Pa e se udariti most izmeu dvoja (dva) lea pakla (tj. na sredini pakla, ili: preko pakla), pa u biti prvi ko e prei od poslanika (Boijih) sa svojom sljedbom. A nee govoriti tada (ni) jedan (ovjek) osim poslanika. A govor poslanika (sastojae se) tada (u rijeima): "Boe moj, spasi, spasi!" A u paklu su (tj. u paklu imaju, postoje) kuke (udice) kao trnje majmuna (majmunsko trnje). "Da li ste vidjeli trnje majmuna?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista one su kao trnje majmuna osim (tj. izuzev to, samo to je razlika u tom) da ono nee znati koliinu veliine njih (tj. kuka niko) osim Allah, zgrabie (zakaie one) ljude sa njihovim poslovima (tj. zbog njihovih runih djela). Pa od njih (e biti takvih) ko e se unititi za svoje djelo, a od njih (e biti takvih) ko e se ugoruiiti (uslaiiti, tj. bie smrvljen u sitna zrnca kao zrnca sjemena od trave goruice, slaice), zatim e se spasiti (onaj to je smrvljen, a nije uniten). Te kada htjedne Allah milost (pomilovanje onoga) koga htjedne (pomilovati) od stanovnika Vatre, zapovjedie Allah anelima da izvade (svakoga) ko oboavae Allaha, pa e ih izvaditi (izvui), a prepoznavae ih sa (tj. po) tragovima (na licima od) boravljenja niice (od sedde). A zabranie Allah Vatri da jede (tj. da pri, oteti) trag (tj. mjesto na licu koje se doticalo tla pri) boravljenju niice (pri seddi). Pa e izai iz Vatre (oni smrvljeni). Pa sav (organizam, sve tijelo) sina Adema (tj. ovjeka bie muen tako da) e ga pojesti Vatra osim traga padanja (boravljenja) niice (traga sedde). Pa e izai iz Vatre, (a) ve su se spalili, pa e se izliti na njih voda ivota, pa e (oni) niknuti (ili: narasti) kao to nikne (naraste sjeme) divlje trave u nanosu (naplavku) bujice. Zatim e svriti (zavriti, okonati) Allah suenje meu robovima. A ostae (jedan) ovjek izmeu raja i Vatre (pakla), a on je zadnji stanovnik Vatre (pakla) ulaenjem (u) raj (tj. koji e iz pakla unii, ui u raj), (ali prije ulaska u raj stajae meu paklom i rajem, izmeu pakla i izmeu raja) okreui se (tj. bivi okrenut) sa svojim licem prema Vatri (paklu), pa e govoriti: "O moj Gospode, okreni moje lice od Vatre, ve me otrovao njezin miris (dah, vjetar) i spalio me njen plamen." Pa e rei (Allah d..): "Da li e moda ti, ako se uini to s tobom, da pita (moli za jo neto drugo) osim toga?" Pa e rei (taj ovjek): "Neu tako mi Tvoje moi." Pa e dati Allahu to htjedne (Allah) od ugovora i obeanja (obaveze), pa e okrenuti Allah njegovo lice od Vatre. Pa kada se okrene s njim na raj (prema raju), vidjee njegov bljesak (krasotu), utie ta (koliko) htjedne Allah da uti (taj ovjek), zatim e rei: "O moj Gospode, proturi me (naprijed) kod vrata raja." Pa e rei Allah njemu: "Zar nije (to bilo da) si ve dao ugovore i obavezu da nee pitati (tj. moliti, traiti drugo) osim (ono) koje si bio pitao (molio, traio)?" Pa e rei: "O moj Gospode, neu biti najnesretnije Tvoje stvorenje." Pa e rei: "Pa nije (li tako da) moda ti, ako ti se dalo (tj. ako ti se dadne) to, da nee pitati (moliti) osim njega (nita drugo)?" Pa e rei: "Ne (tj. Neu) tako mi Tvoje moi, neu pitati osim toga." Pa e dati svome Gospodu ta je htio od ugovora i obaveze. Pa e ga proturiti k vratima raja. Pa kada je dopro njegovim vratima, pa vidio njegov procvat (krasotu) i ta je u njemu od bleska (bljeska) i radosti, pa e utiti ta (tj. koliko) je htio Allah da uti, pa e rei: "O moj Gospode, uvedi me (u) raj." Pa e rei Allah, uzvien je (On): "Teko tebi, o sine Adema (tj. o ovjee), ta je vjerolomnije (od) tebe (ala si vjeroloman, vjeroloman li si)?! Zar nije (bilo tako da) si ve dao ugovor i obavezu da nee pitati osim (onoga) koje (to) ti se dalo?" Pa e rei: "O moj Gospode, ne uini me najnesretnijim Tvojim stvorenjem!" Pa e se nasmijati Allah, moan je i veliajan je (On), od

njega (tj. njemu, tome ovjeku), zatim e dozvoliti njemu u (vezi) ulaenja (u) raj (tj. dae mu dozvolu za ulazak u raj). Pa e rei njemu: "Zaeli (ta hoe)!" Pa e zaeliti. Te kada se odsijee njegova elja (tj. kada prestane izraavati elje), rei e Allah, moan je i veliajan je (On): "Poveaj od toga i toga (tj. Zatrai vie takvog i takvog uivanja)." Poee da ga podsjea njegov Gospod, moan je i veliajan je (On). Te kada se zavre (svre) u njega elje, rei e Allah, uzvien je (On): "Tebi je to i njegova slinost sa njim (tj. Tebi to sve dajem i sa tim jo toliko koliko je to sve to si zaelio)." Rekao je Ebu Seid Hudrija Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Rei e Allah, moan je i veliajan je (On): "Tebi je to i deset njegovih slinosti (tj. Tebi je to i jo deset puta toliko koliko si zaelio)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Nisam zapamtio od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukije) osim njegov govor: "Tebi je to i njegova slinost sa njim (tj. Tebi je to i jo toliko)." Rekao je Ebu Seid Hudrija: "Zaista ja sam uo njega (da) govori: "To je tebi i deset njegovih slinosti (tj. To je tebi i jo deset puta toliko)." GLAVA: Pokazae svoje dvije miice, miia (tj. rastavie klanja svoje unutranje dvije miice ruku od tijela) i udaljie (stomak od stegana nogu) u (stavu) niice (na seddi). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao mi je Bekjr, sin Mudara, od Da'fera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je klanjao, (bio je) odstranjivao (rastavljao, tj. pravio razmak) izmeu svoje dvije ruke (i strana tijela tako) da se pokazuje bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: priao mi je Dafer, sin Rebi'ata slino njemu (kao njegovo prianje). GLAVA: Okrenue se sa krajevima svoje dvije noge (prema) Strani, rekao ga je Ebu Humejd od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Kada nije upotpunio (stava, boravljenja) niice (sedde). PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Mehdija od Vasila, od Ebu Vaila, od Huzejfeta da je on vidio (jednoga) ovjeka nee upotpuniti (tj. ne upotpunjava) svoga naklonjavanja (rukju'a), a ni svoga niienja (izvravanja stava niice, sedde), pa poto je izvrio svoju molitvu, rekao je njemu Huzejfete: "Nisi klanjao." Rekao je (Ebu Vail): "I mislim ga (Huzejfeta da) je rekao: "I da si umro (u toj molitvi), umro bi na (neem drugom) osim obiaja (postupka) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA niienja (obavljanja stava niice - sedde) na sedam kostiju (svoga tijela naslanjajui se). PRIAO JE NAMA Kabisate, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa:

Zapovjedilo se Vjerovijesniku (Dobio je zapovjed Vjerovijesnik), pomilovao ga Allah i spasio, da niii (da izvri niicu - seddu) na sedam udova, i (da) ne stee (da ne ustee, da ne odklanja za vrijeme naklona - rukju'a i niice - sedde) kose, a ni odjee: (a to, a tih sedam udova su:) elo, i dvije ruke, i dva koljena i dvije noge. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je ubete od Amra, od Tavusa, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zapovjedilo se nama da niiimo (da obavljamo seddu) na sedam kostiju, i (da) ne steemo odjee, a ni kose (koja pada na elo, tj. da je ne odklanjamo sa ela, po nekom tumaenju)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Abdullaha, sina Jezida, Hatmije, rekao je: priao nam je Bera', sin Aziba, a on je osim laova (tj. a on nije laac), rekao je: "Klanjavasmo (Klanjali smo) ozadi (ozada, iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", nije (ne bi) sageo (savio, nageo) nijedan od nas svojih lea (nego je ekao) da stavi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje lice na zemlju." GLAVA niienja (izvrenja niice - sedde) na nos (nosem, dotiui tlo, tle nosem). PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo mi se da niiim (vrim niicu - seddu) na sedam kostiju: na elo - i pokazao je svojom rukom na svoj nos - i dvije ruke, i dva koljena i krajeve dvaju stopala (dviju nogu), i (da) ne steemo (ne skupljamo za vrijeme vrenja niice - sedde) odjea (odjee) i kose." GLAVA niienja (injenja sedde) na nos u blatu. PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Hemmam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: "Otiao sam k Ebu Seidu Hudriji pa sam rekao: "Zar nee izai (Daj izai) s nama k palmama (u palmik da) priamo." Pa je izaao. Pa je rekao (dalje Ebu Selemete): rekao sam: "Priaj mi ta si uo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Noi vrijednosti (Lejletul-kadru, ili: Noi odreenja)." Rekao je (Ebu Seid): "Zatvorio se (ostao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset prvih (noi, tj. dana) od ramazana (mjeseca) i zatvorili smo se sa njim (i mi u bogomolju). Pa mu je doao Dibril (aneo Gavrilo) pa je rekao: "Zaista (ono) koje (to) trai je pred tobom (tj. naprijed je)." Pa se zatvorio srednjih deset (dana - ramazana). Pa smo se zatvorili sa njim. Pa mu je doao Dibril pa je rekao: "Zaista (ono) koje (ili: to) trai je pred tobom." Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik (propovjednik u) jutro dvadesetog (dana) od ramazana pa je rekao: "Ko se bio zatvorio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka se vrati (u

bogomolju, tj. neka se zatvori u njoj i zadnjih deset dana ramazana), jer zaista ja (sam bio u prilici da) se pokazala meni No vrijednosti (ili: odreenja - Lejletul-kadr) i zaista ja (sam onda doao u stanje da) se dalo da zaboravim nju, i zaista ona je u deset zadnjih (dana, tj. noi) u liho (u neparnim noima). I zaista ja sam vidio kao da ja niiim (padam niice, vrim niicu, inim seddu) u blatu i vodi." A bio je tavan (krov) bogomolje grane (tj. od grana) palmi, i ne vidimo u (tj. na) nebu (nikakve) stvari (tj. nita), pa je doao oblaak, pa smo dobili kiu (pa nam se dala kia), pa je klanjao sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) dok sam vidio (dok nisam vidio, tj. te sam vidio) trag blata i vode na elu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom kraju nosa (tj. i na krajiku, vrku, vrhu njegova nosa, a to je zacijelo bilo) potvrivanje njegova sna (snovienja)."

GLAVA zavezivanja odjea i njihovog privrivanja, i (GLAVA onoga) ko je privukao (pritisnuo, skupio) k sebi svoju odjeu kada se pobojao da e se otkriti njegova sramota (tj. njegov sramotni dio tijela). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je: "Bili su ljudi (obiaja da) klanjaju (tj. klanjavae ljudi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a oni su zavezivai svojih zastiraa (komada platna kojima su se pokrivali) od (tj. zbog) malenosti (manjka komada platna, a zavezivali su ih) na svojim vratovima. Pa se reklo enama: "Ne podiite vae (tj. svoje) glave da se (dok se) izjednae ljudi sjedei (dok se ne izjednae ljudi sjedei, tj. dok ljudi ne sjednu)." GLAVA: Nee (klanja) stezati (ili: sklanjati, otklanjati sa ela) kose. PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad, a on je sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je: "Zapovjedilo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da niii (ini seddu) na sedam kostiju, i (da) ne stee (ili: odklanja, otklanja, sklanja) svoje odjee, a ni svoje kose." GLAVA: Nee stezati svoje odjee u molitvi. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Amra, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zapovjedilo se meni da niiim (da inim seddu) na sedam (kosti, kostiju, ili: udova), neu stezati kose, a ni odjee (tj. i da ne steem kosu i odjeu)." GLAVA slavljenja, i molbe u niienju (tj. na seddi).

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao mi je Mensur od Muslima, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona rekla: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) umnoava da govori (mnogo izgovarae) u svome naklonjanju (rukju'u) i svome niienju (seddi): "Slava Tebi, moj Boe, na Gospode, i sa Tvojom hvalom (tj. I Tebi hvala)! Boe moj, oprosti mi!" Tumai Kur'an (tj. Izgovarajui to Muhamed a.s. ini ono to mu se zapovjedilo u Kur'anu odlomkom "Pa slavi sa hvalom Tvoga Gospoda, i trai oprost od Njega.....Fe sebbih bi hamdi Rabbikje vestagfirhu....")."

GLAVA ostajanja izmeu dvije niice (izmeu dvije sedde). PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad od Ejuba, od Ebu Kilabeta da je Malikj, sin Huvejrisa, rekao svojim drugovima: "Zar neu obavijestiti (tj. da obavijestim) vas (o) molitvi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je (Ebu Kilabete): "A to (njegovo obavjetavanje bilo) je (u drugom nekom asu, vremenu) osim vremena molitve (obavezne, redovne - fard molitve). Pa je stajao, zatim se naklonio (uinio rukju') pa je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa je stajao stvaricu (tj. malo), zatim je niiio (uinio seddu), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa sedde) stvaricu (malo). Pa je klanjao molitvom (na nain klanjanja) Amra, sina Selemeta (ili: sina Selemete), ovoga naeg starca (ili: ovoga naeg uitelja)." Rekao je Ejub: "injae (inio je jednu) stvar (to) nisam vidio njih (da) je ine: Bio je (obiaja da radi odmora kratko) sjedne u (zavretku) treeg i (prije poetka) etvrtoga (rekjata, stajanja)." Rekao je (Malikj, sin Huvejrisov priajui kako su doli Muhamedu a.s. kad je njegovo pleme primilo islam pa njih nekoliko poslali kao izaslansvo): "Pa smo doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo ostali kod njega (nekoliko dana) pa je rekao: "Da ste se vratili k svojim porodicama (ili: Zato se ne vratite vaim, svojim porodicama?!)! Klanjajte molitvu ovaku (ovakvu) u vrijeme ovako, klanjajte molitvu ovaku u vrijeme ovako. Pa kada je prispjela molitva, pa neka poziva (na molitvu - ui ezan i ikamet) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: priao nam je Ebu Ahmed Muhamed, sin Abdullaha, Zubejrija, rekao je: priao nam je Mis'ar od Hakjema, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je: "Bilo je niienje (injenje sedde) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo naklonjanje (i njegov rukju') i njegovo sjedenje izmeu dvije (sedde) niice (izmeu dva bivanja u stavu niice) blizu jednakosti (tj. priblino jednako)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, rekao je: "Zaista ja neu skraivati (truda, tj. ja neu aliti truda) da klanjam sa vama kao to sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja sa nama." Rekao je Sabit: "Bio je Enes (obiaja da) pravi (tj. da ini jednu) stvar (to) nisam vidio vas (da) je pravite (da

je inite). Bio je, kada je (kada bi) podigao svoju glavu iz naklonjanja (kada se vraao sa rukju'a), (bio) je stajao (tj. stajao bi toliko) da je govorio govornik (tj. govorio bi neko): "Ve je zaboravio (da treba da sada pada niice, da ide na seddu, da ini seddu); i izmeu dvije niice (dvije sedde, tj. i sjedio je izmeu dva bivanja na seddi, u stavu niice toliko) da je govorio govornik (govorio neko od nas): "Ve je zaboravio (da treba sada da pada niice po drugi puta, da ini drugu seddu)."

GLAVA: Nee prostrijeti (tj. nee poloiti na tlo, na tle) svoje dvije podlaktice u niienju (na seddi). A rekao je Ebu Humejd: "Niiio je (tj. bio je u stavu niice, bio je na seddi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i stavio je svoje dvije ruke (postupajui u stavljanju ruku drukije) osim prostiraa (tj. nego da je prostro), a ni (na nain) stiskivaa (stiskanja) njih dviju (tj. ne prostirui ih i ne stiskivajui ih, ne stezajui ih prema aki nego privlaei ih uz strane tijela)." (Napomena koju je trebalo jo prije dati u vezi sa prevoenjem rijei "sudud, sedede". Te rijei znae: padanje niice, bivanje u stavu niice. Radi kratkoe u prevoenju napravljen je i ve u prevodu upotrebljavan izraz niienje i niiiti. Taj izraz je napravljen od rijei niica, a uporeena je rije "niica" sa rijeju "glavica", na primjer glavica kupusa. U narodu se rekne kae: kupus se poeo "glaviiti", tj. poele su se oblikovati glavice u njegovom liu. Prema "glaviiti" napravljeno je i "niiiti" iako to nije poznato ni u narodu ni u knjievnom jeziku. To je uinjeno da bi se postiglo skraenje u prevodu, pa e se u daljem tekstu samo taj izraz upotrebljavati za "sedede, sudud".) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Dafera, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: uo sam Katadeta, od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Upravite se u niienju (na seddi), a nee prostrti jedan (od) vas svoje dvije podlaktice rasprostiranjem psa (tj. neka se ne prua poput psa koji stavi na zemlju svoje prve noge)." GLAVA (onoga) ko se ujednaio sjedei (tj. ravno, pravo sjeo) u liho (neparnom rekjatu, tj. na zavretku prvog ili treeg rekjata) od svoje molitve, zatim se podigao (na slijedei, sljedei rekjat). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, rekao je: izvijestio nas je Huejm, rekao je: izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Huvejrisa, Lejsija da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja, pa kada je bio u liho (neparnom rekjatu) od svoje molitve, nije se podigao (nije ustao na slijedei rekjat prije krae stanke tako) da se ujednai sjedei.

GLAVA: Kada se oslanja na zemlju (klanja) kada je ustajao (nakon izvrenog dijela molitve) od (jednog) naklona (rekjata, stajanja). PRIAO NAM JE Mu'alla, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je: doao je nama Malikj, sin Huvejrisa, pa je klanjao sa nama u ovoj naoj bogomolji, pa je rekao: "Zaista u sigurno ja klanjati sa vama, a neu (tj. a nemam namjere da izvrim) molitvu, ali hou da pokaem vama kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja." Rekao je Ejub: Pa sam rekao Ebu Kilabetu: "A kako je bila (kakva je, tj. A kako je izgledala) njegova molitva?" Rekao je: "Kao molitva ovoga naega starca (ili: uitelja)." Misli (na) Amra, sina Selimeta. Rekao je Ejub: "A bio je taj starac (obiaja da) upotpunjava velianje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu od (tj. sa) druge niice (druge sedde), sjeo (tj. sjeo bi) i oslonio se na zemlju, zatim je (tj. zatim bi) ustao." GLAVA: Velia (tj. treba da izgovara "Allahu ekjber"), a on se die (ustaje) iz dvije niice (sa obe sedde). A bio je Ibnu Zubejr (obiaja da) velia (izgovara "Allahu ekjber") u svome podizanju (ustajanju na slijedei rekjat, na sljedee stajanje). PRIAO NAM JE Jahja, sin Saliha, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, rekao je: Klanjao je nama Ebu Seid pa je javno istupio sa velianjem (tj. glasno je izgovorio "Allahu ekjber") kada je podigao svoju glavu iz niienja (kada se vratio sa sedde), i kada je niiio (kada je vrio seddu), i kada se podigao (sa druge sedde), i kada je ustao iz (sa sjedenja poslije) dva naklona (rekjata), i rekao je: "Ovako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ini)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, rekao je: priao nam je Gajlan, sin Derira, od Mutarifa, rekao je: Klanjao sam ja i 'Imran (jednu) molitvu ozadi (iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je bio (postupio ovako): Kada je niiio (obavljo seddu), veliao je (izgovarao bi "Allahu ekjber"), i kada se podigao (sa sedde), veliao je, i kada se podizao (kada je ustajao) iz (tj. sa sjedenja nakon) dva naklona (rekjata), veliao je. Pa poto je pozdravio (u znak zavretka molitve), uzeo je Imran za moju ruku pa je rekao: "Zaista ve je klanjao ovaj sa nama molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Ili je rekao: "Zaista ve je podsjetio mene ovaj (na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA obiaja sjedenja u oitovanju (tj. u asu uenja, izgovaranja napamet odreenog sastava od nekoliko reenica koje se zavravaju sa svjedoenjem i oitovanjem da nema boanstva osim

Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik, pa se zato taj sastav i zove izrazom "teehhud traenje svjedoanstva, oitovanja", a taj sastav e se u daljem tekstu prevoditi sa izrazom "oitovanje"). ("Teehhud" je sastav koji poinje ovako: "Ettehijjatu lillahi vessalevatu...." Taj cijeli sastav e doi u iduem tekstu. Doslovno "teehhud" znai, pored ve navedenoga, i: svjedoiti se, sam sebi i pred sobom izjavljivati svjedoenje. Ali se ne upotrebljava u doslovnom smislu nego samo u strunome znaenju: izrei oitovanje, formulu vjere "Ehedu en La ilahe Illellahu.....", ili: izgovarati sastav u molitvi na sjedenju "Ettehijjatu lillahi....". I ovo drugo struno znaenje prevodiemo, kao to je ve reeno, sa izrazom "oitovanje".) A bila je Umu Derda'-a (obiaja da) sjedi u svojoj molitvi sjedenjem mukarca (na nain sjedenja mukarca), a bila je razumna (tj. bila je pravnica). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Abdurahmana, sina Kasima, od Abdullaha, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega da on vidjae Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) se uetvrti (tj. da prekrsti noge savijajui ih) u molitvi kada je sjeo (radi oitovanja), pa sam inio njega (taj postupak i ja, kae Abdullah, sin Abdullaha sina Umera), a ja sam (bio) tada mlad (doslovno: novog zuba, ili: nove starosti, a to znai: mlad), pa mi je zabranio Abdullah, sin Umera, i rekao je: "Obiaj molitve je samo da usadi tvoju (tj. svoju) desnu nogu, a savije (podavije) lijevu (kada sjedi u molitvi)." Pa sam rekao: "Zaista ti ini to." Pa je rekao: "Zaista moje dvije noge nee nositi, njih dvije mene (tj. ne nose, ne mogu da nose mene). (Napomena: U daljem toku prevoda nee se stavljati navodnici iako se bude radilo o neijem upravnom govoru. To je ve uinjeno u prethodnom hadisu, odnosno razgovoru izmeu Abdullaha, sina Umera, i njegovoga sina Abdullaha. To e se izostavljati radi skraenja, odnosno utede prostora i papira. Jedino e se u navodnike stavljati navodi, citati iz Kur'ana.) (Gore navedena napomena bila je od rahmetli prevodioca Fuada Subaia, no njegovi nasljednici kao korektori, pregledai i daktilografi, koji su naslijedili ovaj prevod nastoje da izvre korekciju i ispravku tamparskih, ili slinih greaka cijelog prevoda "Buharije" koje se inae javljaju kod nekog prevoda, pri tampi ili slino, stavljae, tanije stavili su navodnike na ona mjesta gdje je to i potrebno. Pa neka se i ovo ima u vidu.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs, od Halida, od Seida, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a. A priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a, da je on bio sjeda (da je sjedio) sa nekolicinom od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo spomenuli molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Humejd Saidija: "Ja sam bio najpamtljiviji (izmeu) vas za molitvu (tj. ja najbolje pamtim molitvu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Vidio sam ga kada je veliao (izgovarao "Allahu ekjber"), uinio je (postavio je) svoje dvije ruke prema svoja dva ramena, a kada se naklonjao - naklonio (inio rukju'), omoguio je (tj. smjestio je) svoje dvije ruke (da se prihvate za dio) od svoja (za svoja) dva koljena, zatim je savio (sageo uravnavi) svoja lea, pa kada je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a), ujednaio se (tj. uspravio se tako) da se vrati svaki kraljenjak (svaki prljen kime) svome mjestu. Pa kada je niiio (inio seddu), stavio je svoje dvije ruke (na drugi nain) osim prostiraa (nije ih prostro po zemlji), a ni (na

nain) stiskivaa (stiskanja) njih dviju, i okrenuo se sa krajevima prsta svojih dviju nogu Strani (prema Kjabi). Pa kada je sjeo u (sijelo, na sjedenje nakon) dva naklona (rekjata), sjeo (bi) na svoju lijevu nogu, a usadio je desnu. A kada je sjeo u (sijelo, sjedenje nakon) zadnjeg naklona (rekjata), proturio je (naprijed) lijevu (nogu), a usadio je drugu i sjeo je na svoju stolicu (tj. zadnjicu). A uo je Lejs Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda sina Amra sina Halhaleta, i sin Halhaleta od sina Ata'a. A rekao je Ebu Salih od Lejsa: ".... i svaki kraljenjak (prljen)...." A rekao je Ibnul-Mubarekj od Jahja-a, sina Ejuba, rekao je: priao mi je Jezid, sin Ebu Habiba, da je Muhamed, sin Amra, priao njemu: ".... svaki kraljenjak...." (Neki priaju da se reklo: svaki njegov kraljenjak, pa zato ovi navodi imaju cilj da istaknu da veina priaju bez zamjenice: njegov. Prethodni hadis slui kao podloga afijama da zastupaju stanovite da je nain sjedenja u prvom i zadnjem sjedenju u molitvi razliit. Hanefijski pravnici to ne zastupaju.) GLAVA (onoga) ko nije vidio (tj. nije smatrao, ne smatra) prvo oitovanje (tj. prvo sjedenje u molitvi) dunim zbog (toga to se pria) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustao (obavivi dio molitve) od dva naklona (rekjata, ne sjedajui, ne izvrivi sjedenja), a nije se povratio (da ga izvri). (Poto se nije povratio na sjedenje iako su ga upozorili, nije onda ni uio prvo oitovanje, prvo "Ettehijjatu", pa onda ono nije ni vadib - dunost, jer da je dunost, Muhamed a.s. bi se povratio sa stajanja i sjeo bi i prouio bi ga. To neki tako i zastupaju, ali hanefijski pravnici to ne zastupaju.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Abdurahman, sin Hurmuza, slobodnjak sinova Abdul-Mutaliba (Abdulmutalibovia), a rekao je jedanput: slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa, da je Abdullah, sin Buhajnete - a on je iz (plemena) Ezda enueta (Ezdovia enuetovia), i on je saveznik sinova Abdu Menafa (Abdumenafovia), a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio - (taj Abdullah Buhajnetin je priao) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa njima podne pa je ustao u prva dva naklona (rekjata, tj. poslije obavljena prva dva naklona - rekjata odmah na trei rekjat, stajanje), nije sjeo (po obiaju poslije prva dva rekjata da ui oitovanje), pa su ljudi ustali sa njim. Te kada je izvrio (svrio tu) molitvu i ljudi iekivali njegovo pozdravljanje, on je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), a on je sjeda (sjedei, sjedi), pa je niiio (uinio seddu) dvije niice (dvije sedde) prije (nego) da pozdravi, zatim je pozdravio (po ustaljenom redu u znak zavretka molitve). GLAVA (uzakonjenosti) oitovanja u prvom (sjedenju u molitava od tri i etiri naklona, rekjata, stajanja). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Bekjr od Dafera, sina Rebi'ata, od Areda, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, rekao je: Klanjao je sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, podne pa je ustao, a na njemu (tj. trebao je da izvri, a nije izvrio jedno) sjedenje. Pa poto je bio u zadnjem (dijelu, na kraju) svoje molitve, niiio je dvije sedde (uinio je dvije sedde), a on je sjeda (tj. pao je niice, na seddu sjedei).

GLAVA oitovanja u zadnjem (dijelu, na kraju molitve). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ame od ekika, sina Selemeta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda): Bili smo, kada smo klanjali ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (Bili smo) govorili (na sjedenju u molitvi): "Mir (ili: Spas) na Dibrila i Mikjaila (Gavrila i Mikaila, imena poznatih anela)! Mir (Spas) na omsicu i omsicu (na tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa se obazreo k nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah je mir (spas, tj. od Njega dolazi svakome mir i spas), pa kada je klanjao jedan (od) vas, pa neka rekne (na sjedenju u molitvi, tj. neka izgovori ovo): "Pozdravi su za Allaha (tj. Pozdravi su Allahovi), i molitve i lijepa djela! Mir (Spas) na tebe, o Vjerovijesnie, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Mir (Spas) na nas i na dobre robove (sluge) Allaha!" - Pa zaista vi kada reknete nju (ovu reenicu), pogodi (tj. obuhvati ona) svakoga roba za Allaha, dobroga u (tj. na) nebu i zemlji. - "Svjedoim (Oitujem) da nema boanstva osim Allaha, i svjedoim (oitujem) da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik." (Ovo je sastav koji se zove "teehhud" o kojem smo ve govorili. Jedino je u ovaj sastav umetnuta jedna reenica koja obrazlae vanost jedne reenice u sastavu. Ovaj cijeli sastav e se prevoditi sa izrazom "oitovanje" iako se i sama zadnja reenica ovoga sastava takoe naziva "oitovanje". Prva reenica u ovom sastavu: "Pozdravi su Allahovi i molitve i lijepa djela!", tumai se ovako: Pod pozdravima se misli na sve naine pobonosti i tovanja koji se izraavaju usmeno, rijeima; pod molitvama se misli na sve naine pobonosti i tovanja koji se izraavaju tjelesnim ispoljavanjem i odricanjem tjelesnih uivanja; pod lijepim djelima se misli na sve naine pobonosti i tovanja koji se izraavaju imovinskim davanjima i prilozima i rtvama. Sve to pripada Allahu, sve to treba initi u Ime Allaha, radi toga to Allah voli da se to ini i radi toga da se stee, stekne zadovoljstvo Allaha i Njegova ljubav.) GLAVA molbe prije pozdrava (na zadnjem sjedenju u molitvi, koji se pozdrav ini u znak da je molitva zavrena). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Urvete, sin Zubejra, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila ga je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljae (molio je) u molitvi (Allaha na sjedenju poslije oitovanja, a prije pozdrava - zavretka molitve, ovako): "Boe moj, zaista ja se utjeem Tebi od kazne groba (tj. od kazne u grobu), i utjeem se Tebi od iskuenja pomazanika Laova (tj. laova koji e se pojaviti pred smak svijeta, Antikrista), i utjeem se Tebi od iskuenja ivljenja i iskuenja umiranja. Boe moj, zaista ja se utjeem Tebi od grijeenja (ili: grijeha) i dugovanja (duga; ili: globe, gubitka)." Pa je rekao njemu (jedan) govornik (tj. neko): "Ala mnogo trai utoita od dugovanja!" (Doslovno: "ta je umnoilo to to trai utoita od dugovanja!") Pa je rekao (tj. odgovorio tome govorniku Muhamed a.s.): "Zaista ovjek kada se zaduio, priao je pa je lagao, i obeao je pa je uinio suprotno (obeanju koje je dao)." (To znai: ovjek kada se zadui pa ne moe da plati duga, pria (razna izvinjenja) pa i slae, i obea da e platiti u taj i taj dan pa ne ispuni obeanja - a to su sve grijesi koje je prouzrokovao dug.). A od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete da je

Aia, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla: "ula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) trai utoita u svojoj molitvi (da ga Allah sauva) od iskuenja Laova (Antikrista, Dedala)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra, od Ebu Bekjra Sidika (Mnogoistinitoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (rekao mu je): "Poui me (neku) molbu (to) u moliti s njom (Allaha) u mojoj (svojoj) molitvi." Rekao je: "Reci: "Boe moj, zaista ja sam uinio nepravdu mojoj osobi (tj. sam sebi) mnogobrojnom nepravdom (opteretivi se grijesima), a nee opratati grijeha (niko) osim Ti, pa oprosti mi opratanjem od (velikoga opratanja to postoji) kod Tebe, i smiluj se meni, zaista Ti, Ti si (veliki) oprata, milostivi." GLAVA (onoga) to se izabire (bira, sebi) od molbe poslije "oitovanja", a nije dunost. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Amea, rekao je: priao mi je ekik od Abdullaha, rekao je: Bili smo, kada smo bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u molitvi, (bili smo) govorili (tj. govorili smo): "Mir (ili: Spas) na Allaha (ili: Pozdrav na Allaha) od Njegovih robova! Mir (ili: Spas, Pozdrav) na omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne govorite: "Mir (Spas, Pozdrav) na Allaha!", jer zaista Allah je mir (spas, tj. On daje mir, spas i zdravlje - sve je to od Njega), ali (tj. nego) recite: "Pozdravi su Allahovi, i molitve i lijepa djela. Mir na tebe, o Vjerovijesnie, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Mir na nas i na robove Allaha, dobre (tj. i na dobre robove Allaha)!" Pa zaista vi kada ste rekli (to), pogodilo je svakog roba u nebu, ili izmeu neba i zemlje. "Svjedoim da nema boanstva osim Allaha, i svjedoim da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik (doslovno: rob Njega i poslanik Njega)." Zatim izabere (sebi klanja) od molbe najdivniju (od) nje k njemu (tj. od svih naina molbe onu molbu koja se njemu ini najljepa, koja ga najvie zadivljuje), pa moli (tom molbom Uzvienoga Allaha poslije "oitovanja", poslije "Ettehijjatu...."). GLAVA (onoga) ko nije potrao (tj. obrisao) svoga ela i svoga nosa (u molitvi, za vrijeme molitve nego je to odgodio) dok je klanjao (zavrio molitvu, da onda obrie). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Vidio sam Humejdiju (da) dokazuje sa ovim (tj. slijedeim) hadisom da nee brisati (potirati, otirati klanja) elo (lice) u molitvi. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Noi odreenja - Lejletul-Kadra) pa je rekao: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) niii (ini seddu) u vodi i blatu, vidio sam ak trag blata u (ili: na) njegovom elu (licu).

GLAVA pozdravljanja (na kraju molitve u znak da je molitva zavrena). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: priao nam je Zuhrija od Hinde, keri Harisa, da je Umu Selema, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovakoga, slijedeega postupka) kada je pozdravio (na zavretku molitve): ustale su ene kada je izvrio svoje pozdravljanje (kada je zavrio molitvu), a (on) je ostao (zadrao se) lagano (tj. malo) prije (nego je htio) da ustane (i da ode). Rekao je Ibnu ihab: Pa pokazuje mi se (tj. Pa ini mi se) - a Allah je znaniji (tj. a Allah najbolje zna kako je u stvari) - da je njegovo ostajanje (kratko zadravanje bilo) zbog (toga) da prou (da izau) ene prije (nego) da ih stigne (onaj) ko je otiao (odmah sa molitve) od naroda (tj. od ljudi). (O pozdravljanju na zavretku molitve mezhebi - islamske pravne kole su zauzele razna stanovita. Nee se ovdje iznositi ta stanovita.) GLAVA: Pozdravie (klanja koji zajedniki klanja) kada pozdravi voa. A bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (stanovita da) voli (tj. voljae, volio je slijedei postupak): kada je pozdravio voa, da pozdravi (i onaj) ko je ozadi (iza) njega (ozadi, ozada voe). (Veli se da i ovo stanovite Ibnu Umera r.a. takoe znai da pozdravljanje predvoenog treba da je istovremeno sa pozdravljanjem voe.) PRIAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Itbana, rekao je: Klanjali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pozdravili (pri zavretku molitve) kada je pozdravio (pri zavretku molitve). GLAVA (onoga) ko nije odvratio pozdrav voi i zadovoljio se sa pozdravljanjem (radi izlaska iz) molitve. (Jedna grupa Malikjija zastupa stanovite da izmeu dva pozdrava koji se ine u znak izlaska iz, sa molitve treba uiniti jo jedan pozdrav, trei pozdrav koji je odgovor na prvi pozdrav voe.) PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, i tvrdio je da je on razumio (razumjevao, shvatao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i razumio je izbacivanje (vode iz usta, prskanje iz usta to) ga je izbacio (prskao iz usta Muhamed a.s. stavivi prije toga vodu u usta) iz kove (to) je bila u njihovoj kui.

(Mahmud je tada bio djeak, ali ipak toliko odrastao da je to razumio i zapamtio.) Rekao je (Mahmud ili Zuhrija): uo sam Itbana, sina Malikja, Ensariju, zatim jednoga (od) Salimovia, rekao je: Klanjavah (Klanjao sam) svome narodu Salimoviima, pa sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zaista ja sam zanijekao svoj vid (tj. izgubio sam ga, oslabio mi je vid), a zaista bujice rastavljaju izmeu mene i izmeu bogomolje moga naroda (tj. rastavljaju mene i bogomolju moga naroda), pa zaista (bi) volio (elio bi) da si ti doao pa (da) si klanjao u mojoj kui (ili: sobi na jednom) mjestu (da) ga uzmem (za) bogomolju. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Uiniu to ako htio Allah (ako Bog da)." Pa je jutrom doao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr sa njim poslije to se (tj. poto se) uvrstio (ojaao) dan. Pa je traio dozvolu (da unie, ue u kuu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam dozvolio njemu. Pa nije sjeo (bio) dok je rekao: "Gdje voli da klanjam (u prostoru) od tvoje kue?" Pa je dao znak (pokazao) k njemu (na dio) od mjesta koje je volio da klanja (Muhamed a.s.) u njemu. Pa je stao, pa smo se poredali ozadi (iza) njega, zatim je pozdravio (na svretku molitve Muhamed a.s.) i pozdravili smo kada je pozdravio (na zavretku molitve). GLAVA spominjanja (Uzvienog Boga) poslije molitve. (Pod spominjanjem se misli na izgovaranje izvjesnih sastava u kojima se spominje, hvali i velia Uzvieni Allah. Ti sastavi nisu poslije molitve obavezni da se izgovaraju, ali ih je vrijedno izgovarati, ili, kako se to rekne, uiti. Slijedei hadisi e to objasniti.) PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Amr da je Ebu Ma'bed, slobodnjak Ibnu Abasa, izvijestio njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je podizanje glasa sa spominjanjem - kada odlaze ljudi od propisane (obavezne, fard molitve) - bilo na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Abas: "Znadijah (tj. Bijah znao, znao bi) kada su odlazili (sa molitve) s time (tj. po tome glasnom spominjanju) kada sam ga uo. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao nam je Amr, rekao je: izvijestio me Ebu Mabed od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Prepoznavah zavravanje (svretak) molitve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa velianjem (tj. po glasnom izgovaranju "Allahu ekjber"). Rekao je Alija: priao nam je Sufjan od Amra, rekao je: bio je Ebu Mabed najiskreniji (ili: najistinitiji od) slobodnjaka Ibnu Abasa, rekao je Alija: A njegovo ime je Nafiz (tj. Ebu Mabedu je ime Nafiz). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, rekao je: priao nam je Mu'temir od Ubejdulaha, od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Doli su siromani k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Odoe stanovnici mnogobrojnoga imanja sa najviim stepenima i trajnim uivanjem (tj. Odvedoe,

odnesoe oni koji imaju mnogo imanja, bogati, imuni ljudi najvie stepene i vjeno uivanje u raju jer) klanjaju kao to klanjamo (i mi), i poste kao to postimo (i mi), i za njih (postoji, tj. i oni imaju povrh toga jo) viak (pretek) imanja (imetaka, materijalnih dobara to) hodoaste s njima (pomou njih), i obavljaju umru (skraeno neobavezno hodoae), i bore se i milodare (tj. i daju milostinju). Rekao je: "Zar neete (da) vam priam (tj. da vam reknem, kaem) o (onome) to (je toliko vrijedno) ako uzmete (da to inite), stii ete (onoga) ko vas je prestigao, i nije vas stigao (tj. nee vas stii - ovdje perfekat u cijelom hadisu na mnogo mjesta ima znaenje futura - ) nijedan (tj. niko) poslije vas, i biete najbolji ko ste vi izmeu njegovih dvojih lea (tj. biete najbolji izmeu njih - niko nee biti kao vi) osim (onoga) ko je radio slino njemu (vaem postupku, a taj postupak se sastoji u tome da) slavite, i hvalite i veliate (Allaha) ozadi (iza) svake molitve (po) trideset i tri (puta)." Pa smo se prepirali izmeu nas (tj. Pa je nastala nesloga, razdor izmeu nas), pa je rekao neki (od) nas: slaviemo trideset i tri (puta), i hvaliemo trideset i tri (puta) i veliaemo trideset i etiri (puta). Pa sam se vratio k njemu pa je rekao: "Govorie (Rei e): "Slava Allahu!", i: "Hvala Allahu!", i: "Allah je vei (od svakog i svega)!", (tako) da bude od njih, svake (od) njih (ili: svih njih, tih rijei, izreka) trideset i tri (puta izgovoreno)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od AbdulMelikja, sina Umejra, od Verada, pisara Mugireta, sina ubeta, rekao je: Diktirao (Izdiktirao) je meni Mugirete, sin ubeta, u pismo (koje je pisao) k Muaviji da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgovarae u zadnjici (na kraju, tj. poslije) svake propisane molitve (poslije farda, ovo): "Nema boanstva osim Allaha, samoga Njega, nema druga Njemu, Njemu je vlast i Njemu je hvala, i On je na svaku stvar moan. Boe moj, nema spreavaa (tj. nema onoga ko e sprijeiti, ko e staviti zapreku) za (ono) to si darovao, a ni darovatelja za (ono) to si sprijeio, i nee koristiti vlasniku udjela od (tj. kod) Tebe udio (a to znai: i nee koristiti bogatome kod Tebe njegovo bogatstvo nego samo njegova dobra djela ako ih bude imao)." A rekao je ubete od Abdul-Melikja (isto u vezi) sa ovim; i od Hakjema, od Kasima, sina Muhajmireta, od Verada (je ubete priao isto u vezi) sa ovim. A rekao je Hasen: Udio je bogatstvo (tj. rije "deddun - udio u srei i dobru", znai ovdje bogatstvo). GLAVA: Okrenue se voa ljudima kada je pozdravio (u znak svretka molitve). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Derir, sin Hazima, rekao je: priao nam je Ebu Reda' od Semureta, sina Dundeba, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je klanjao (neku) molitvu, (bio bi) se okrenuo (okrenuo bi se) nama sa svojim licem. (Kada je klanjao, tj. kada je zavrio klanjanje). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Saliha, sina Kjesana, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Zejda, sina Halida, Duhenije da je on rekao: Klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jutra (sabaha) u (mjestu) Hudejbiji na tragu neba (tj. poslije kie s neba koja) je bila (tj. padala u jednom dijelu) od noi. Pa poto je otiao sa molitve (zavrio molitvu), okrenuo se ljudima pa je rekao: "Da li znate ta je to rekao va Gospod?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su

znaniji." Rekao je: "Osvanuo je (dio) od Mojih robova (to je) vjernik u Mene (vjeruje Mene) i (dio to je) nevjernik (dio koji su nevjernici). Pa to se tie (onoga) ko je rekao: "Okiili smo se (tj. dala nam se kia) sa dobrotom Allaha i Njegovom milou, pa taj je vjernik u Mene, a nevjernik (tj. a ne vjeruje) u zvijezdu. A to se tie (onoga) ko je rekao (dobili smo kiu) sa zvijezdom ovakvom i ovakvom (ili: sa padanjem na zapadu i podizanjem, raanjem na istoku zvijezde ovakve i ovakve), pa taj je nevjernik (tj. on ne vjeruje) u Mene, a vjernik je (a vjeruje) u zvijezdu. PRIAO NAM JE Abdullah, uo je Jezida, rekao je: izvijestio nas je Humejd od Enesa, rekao je: Odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jedne noi do pola noi, zatim je izaao nama, pa poto je klanjao, okrenuo se na nas (tj. nama) sa svojim licem pa je rekao: "Zaista ljudi su ve klanjali i zaspali, a zaista vi ste neprestano u molitvi dok ste iekivali molitvu." GLAVA ostanka (boravka) voe u njegovom klanjalitu (mjestu gdje je klanjao) poslije pozdrava (pri zavretku molitve, poslije predaje selama). A rekao je nama Adem: priao nam je ubete od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: Bio je Ibnu Umer (obiaja da) klanja u (ili: na) svome mjestu koje je (bilo to mjesto to je) klanjao u njemu nareenu (obaveznu molitvu, fard), a inio ga je (i) Kasim. A spominje se od Ebu Hurejreta (govor to) ga je podigao (tj. pripisao Vjerovijesniku a.s., a u kojem se kae da): Nee dragovoljno (klanjati, tj. nee klanjati neobavezne molitve) voa u svome mjestu (tj. na onome mjestu gdje je stajao kada je klanjao kao voa obaveznu molitvu). A nije ispravno (tj. A nije pouzdano ovo to se spominje od Ebu Hurejreta da je rekao Muhamed a.s.). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: priao nam je Zuhrija od Hinde, keri Harisa, od Umu Seleme da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja), kada je pozdravio (predao selam), (da) ostane u (tj. na) svome mjestu lagano (tj. malo). Rekao je Ibnu ihab: Pa pokazuje nam se (tj. mislimo, ini nam se) a Allah je znaniji - zato da proe (da izae ona) ko odlazi od ena (tj. dok ene ne iziu). A rekao je Ibnu Ebu Merjeme: izvijestio nas je Nafi', sin Jezida, rekao je: izvijestio me Dafer, sin Rebi'ata, da je Ibnu ihab pisao k njemu, rekao je: priala mi je Hinda, ki Harisa, Firasija od Umu Seleme, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je od njezinih drugarica, rekla je: Pozdravljae (Muhamed a.s. na zavretku molitve) pa odu ene pa uniu, uu (u) njihove (tj. svoje) kue (ili: sobe) prije (nego) da ode poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba: izvijestila me Hinda Firasija. A rekao je Usman, sin Umera: izvijestio nas je Junus od Zuhrije: priala mi je Hinda Firasija (Firasovi). A rekao je Zubejdija: izvijestio me Zuhrija da je Hinda, ki Harisa, Kurejija (Kurejevi) izvijestila njega, a bila je pod Ma'bedom (tj. a bila je ena Mabeda), sina Mikdada, a on je saveznik Zuhrovia, a ulaae (a ulazila je Hinda) na (razgovor) enama Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je uajb od Zuhrije: priala mi je Hinda Kurejija. A rekao je Ibnu Ebu Atik od Zuhrije, od Hinde Firasije. A rekao je Lejs: priao mi je Jahja, sin Seida, priao mu je od Ibnu ihaba, od (jedne) ene od (plemena) Kureja, priala mu je od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Ovim je Buharija pokazao da postoje suprotna prianja u odnosu na pleme Hinde: jedni kau iz plemena Benu Firas, a drugi vele iz Kureja. Trei tvrde da nema u tome suprotnosti jer su Firasovii od Kjinaneta, a Kjinanete obuhvata i pleme Kurej. Ima jo nekih tumaenja u vezi ovoga koja se nee ovdje iznositi.) GLAVA (onoga) ko je klanjao sa ljudima, pa se sjetio (neke svoje) potrebe pa se zakoraao (preko, izmeu) njih (tj. proao je izmeu njih dok oni jo sjede i otiao je im je selam predao, im je pozdravio na zavretku molitve ne ostajui nimalo na onom mjestu gdje je klanjao). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda, rekao je: priao nam je Isa, sin Junusa, od Amra, sina Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu Mulejkjete od Ukbeta, rekao je: Klanjao sam iza Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini popodnev (ikjindiju), pa (je) pozdravio (predao selam), zatim je ustao urei, pa se zakoraao (tj. gazio je, prolazio je preko) vratova ljudi k (jednoj, nekoj od) soba svojih ena. Pa su se uplaili ljudi od njegove urbe (urenja, hitnje). Pa je izaao na (razgovor) njima, pa je vidio da su se oni udili od (tj. zbog) njegove urbe pa je rekao: "Sjetio sam se (jedne) stvari od zlata (da je, ili: to je) kod nas (koja je doneena da se podijeli kao milostinja), pa sam mrzio da me zadrava (tj. zaokuplja moju misao) pa sam naredio (zapovjedio da se pobrinu) sa njezinim dijeljenjem (tj. da je podijele, daruju kome bilo). GLAVA zasukivanja (tj. okreanja) i odlaenja (odlaska preko prostora) od desne i lijeve (strane). A bio je Enes (obiaja da) se zasukiva (okree) na svoju desnu i svoju lijevu (stranu pri odlaenju sa molitve), i kudi (tj. i da kudi, kudijae onoga, kudio bi onoga) ko (sebi) istrauje, ili ko upravlja (hotimino) zasukivanje (samo) na svoju des nu (stranu). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Sulejmana, od Umareta, sina Umejra, od Esveda, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mesuda): "Neka ne uini jedan (od) vas satani (avolu nijednu) stvar (tj. nita) od svoje molitve (pa ni toliko da) vidi (tj. da misli, zamisli sebi) da je dunost na njega da nee otii (tj. da ne odlazi sa molitve na drugu stranu) osim na svoju desnu (stranu, tj. avolja je misao da se mora otii samo desnom stranom, da se ne treba nikad udaljiti sa molitve lijevom stranom). Zaista ve sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, mnogo (puta) odlazi na svoju lijevu (stranu)." GLAVA (onoga) to je dolo o (jedenju) prisnoga (nekuhanog) bijeloga luka i crvenoga luka i praziluka (poriluka, prase?), i (to je dolo o) govoru Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo bijeloga luka (enjaka) i crvenoga luka od gladi (zbog gladi) ili (zbog neega drugog) osim nje (gladi), pa neka se ne pribliuje (pribliava) nipoto naoj bogomolji."

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao mi je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: priao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u vojni (borbi oko Hajbera: "Ko je jeo od ove stabljike (ili: evarike), misli (na) bijeli luk, pa neka se ne pribliuje (pribliava) nipoto naoj bogomolji (naem mjestu niienja - mjestu gdje obavljamo seddu, tj. zajedniku molitvu)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Ebu Asim, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Ata', rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo od ove stabljike, hoe (da kae) bijeloga luka, pa nee navaljivati (nee dolaziti, neka ne dolazi) nama u nae bogomolje." Rekao sam: "ta misli s njim (tj. koji: prijesan ili kuhan)?" Rekao je: "Ne pokazuje mi ga se (tj. ne mislim ga da) misli (na drugi) osim prijesni (od) njega." A rekao je Mahled, sin Jezida, od Durejda: ".... osim smrdenje (od) njega." PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba, tvrdio je Ata' da je Dabir, sin Abdullaha, tvrdio da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se povue (odstrani od) nas; ili je rekao: pa neka se povue (odstrani od) nae bogomolje, i neka sjedi u svojoj kui." I (priao nam je Seid, sin Ufejra, sa navedenim senedom) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u prilici da) se donio njemu lonac (i) u njemu (mnogo) zeleni od povra, pa je naao (tj. osjetio) njemu (tj. da ono ima ruan) miris (doslovno: vjetar, a to znai miris), pa je pitao, pa se izvijestio o (onome) ta je u njemu (tj. u loncu, ili: u zeleni) od povra, pa je rekao: "Pribliite (primaknite, podajte, dajte) ga k nekom (od) njegovih drugova (to) je bio sa njim." Pa poto ga je vidio (tj. poto je Muhamed a.s. vidio toga svoga druga da) je mrzio njegovo jedenje (jedenje toga povra), rekao je: "Jedi (a ne gledaj na to to ja nisam htio da to jedem), jer zaista ja se saaptavam (sa onim) ko (je taj to) se ti ne saaptava (sa njim, tj. ja tajno zaista razgovaram sa kime ti ne razgovara u tajnosti, pa ne volim da mi usta zaudaraju poslije toga povra)." A rekao je Ahmed, sin Saliha, od Ibnu Vehba: Donio mu se mjesec (utap), rekao je Ibnu Vehb: misli (pod izrazom mjesec na) tanjir (i) u njemu (skuhane) zeleni. A nije spomenuo Lejs i Ebu Safvan (priajui njih dva) od Junusa prie lonca (prie o loncu), pa neu znati (tj. pa ne znam da li) je on (lonac, tj. ta pria o loncu) od govora Zuhrije (umetnuta, ubacita, ubaena), ili je u hadisu (ve navedenom, to spomenuto). (Iz svega ovoga se vidi da se navedeni hadis pria na dva naina. Po jednom prianju se kae da je Muhamedu a.s. donesen lonac, a po drugom prianju donesen je mjesec, a to znai tanjir. Veli se da se tanjir naziva izrazom mjesec jer je tanjir bio okrugao kao mjesec o utapu, pun mjesec.) PRIAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, rekao je: pitao je (jedan) ovjek Enesa: "ta si uo od vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je rekao) o bijelom luku?" Pa je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo od ove stabljike, pa neka se ne pribliuje (pribliava) nipoto nama, i neka ne klanja nipoto sa nama."

GLAVA ienja (za molitvu) djece, i kada treba (i kada je dunost) na njih kupanje i oienje (tj. da se oiste obinim propisanim ienjem za molitvu - abdestom); i (GLAVA) njihovog prisustvovanja skupini (tj. zajednikoj molitvi), i dvama (godinjim) praznicima i sahranama (pokopima umrlih); i (GLAVA) njihovih redova (u molitvi). PRIAO NAM JE Ibnul-Musena, rekao je: priao mi je Gunder, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: uo sam Sulejmana ejbaniju, rekao je: uo sam a'biju, rekao je: izvijestio me (onaj) ko je proao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj odbaenog (tj. osamljenog) groba, pa ih je predvodio (u molitvi za pokopanoga u tom grobu), i poredali su se na njemu (tj. ozadi, iza njega). Pa sam rekao: "O Ebu Amre, ko ti je priao (to)?" Pa je rekao: "Ibnu Abas." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao mi je Safvan, sin Sulejma, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kupanje petkom je dunost na svakog zrelog (polno koji ima sposobnost polucije)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Amra, rekao je: izvijestio me Kjurejb od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Prenoio sam kod moje (tj. svoje) tetke (po majci) Mejmune (jedne) noi, pa je zaspao (spavao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je bio u nekom (dijelu) noi, ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se oistio (vodom - abdestio) iz objeenog mijeha laganim (lakim) ienjem. Olakava ga (to ienje) - je Amr, i umanjuje ga vrlo (jako, tj. prikazivao ga je vrlo laganim i malim). Zatim je ustao (tj. poeo je da) klanja (Muhamed a.s., ovo sada opet pria Ibnu Abas), pa sam ustao pa sam se oistio nainom (istim nainom) onako kao to se oistio (on s njim, a Ibnu Abbas je tada bio dijete). Zatim sam doao pa sam stao (na prostor) od njegove lijeve (strane, tj. na njegovu lijevu stranu), pa me okrenuo (premjestio) na svoju desnu (stranu), zatim je klanjao ta je htio Allah. Zatim je legao (na stranu, a ne na lea niti potrbuke), pa je zaspao (tako da) je ak puhao (na usta). Pa mu je doao doziva (na molitvu - mujezin) doziva, poziva (tj. objavljuje) mu za molitvu (zore - sabaha), pa (je) ustao sa njim k molitvi, pa je klanjao, a nije se (nanovo) oistio (nije uzimao ponovo abdest). Rekli smo Amru (to kae Sufjan): Zaista (neki) ljudi govore: Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (posjedovae takvo svojstvo da) spava njegovo oko, a nee spavati (tj. a ne spava ni tada) njegovo srce (tj. prisebnost, budnost). Rekao je Amr: uo sam Ubejda, sina Umejra, (da) govori: "Zaista san (snovienje) vjerovijesnika je objava." Zatim je proitao (napamet, prouio dio odlomka Kur'ana): ".... zaista ja vidim u spavanju da ja koljem tebe.....". PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, Malikja, da je njegova nena (baka - majina ili oeva mati) Mulejkjeta pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela (tj. na jelo to) ga je nainila (spravila), pa je jeo od njega pa je rekao: "Ustanite pa da klanjam sa vama." Pa sam ustao k (jednoj) hasuri (prostirci od rogozine to) je ve vrlo pocrnila od duljine (trajanja vremena) to se ostajalo (tj. sjedilo na

njoj), pa sam je poprskao sa vodom, pa (je) stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (ili: a) siroe sa mnom, a starica iza nas, pa je klanjao sa nama dva naklona (rekjata). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on rekao: Doao sam jaui na magarcu (enskog pola), magarici, a ja sam tada (u dobu ivota da) sam se ve pribliio zrelosti (polne, sposobnosti polucije), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u asu moga dolaska) klanja sa ljudima u (tj. na mjestu) Mini k (neemu drugom okrenut) osim zida, pa sam proao ispred nekog (dijela) reda (klanjaa), pa sam odsjeo (sjaio, sjahao), pa sam poslao magaricu (da) uiva (da pase) i uniao sam u red, pa to nije osudio meni nijedan (od prisutnih). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aia rekla: Uniao (Uao) je (sa veernjom molitvom - jacijom) u tminu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Aja: priao nam je Abdul-Ala, rekao je: priao nam je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Uniao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u veernjoj molitvi (jaciji, toliko da) je ak dozvao njega Umer (tj. da mu je ak doviknuo Umer): "Ve spavaju ene i djeca." (Ovo je dokaz da se i djeca treba da bave molitvom i prije doba zrelosti.) Pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ono (stvar je takva da) nije nijedan od stanovnika zemlje (u takvom poloaju da) klanja ovu molitvu osim vas." A nije bio nijedan (ovjek) tada (da) klanja (nije klanjao) osim stanovnika Medine. PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: priao mi je Abdurahman, sin Abisa, (rekao je:) uo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (s njima, da) je rekao njemu (tj. pitao ga je jedan) ovjek: "Prisustvovao (li) si (ti, tj. Jesi li ti prisustvovao) izlaenju (izlasku na mjesto gdje se klanjao bajram) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?" Rekao je: "Da, a da nije moga mjesta od njega (tj. da mu nisam blii roak, strievi), ne bi mu prisustvovao, misli (na zapreku, smetnju izlaenju) od njegove malenosti (tj. zbog toga to je bio malen, ne bi izaao da nije bio blii roak Muhameda a.s.)." Doao je (Muhamed a.s., kae Ibnu Abas) brdu (ili: svjetioniku, ili: zastavi, ili: znaku) koje je kod kue Kjesira, sina Salta, zatim je govorio (predikovao), zatim je priao enama, pa ih je savjetovao, i opominjao ih je i zapovjedio im je da daju milostinju. Pa je poela ena (da) pada sa svojom rukom k svome prstenu (i) baca u odjeu (haljinku) Bilala (dakle ene su davale nakit i stavljale su ga u haljinku mujezina Bilala). Zatim je priao (doao) on i Bilal kui. GLAVA izlaenja (izlaska) ena k bogomoljama u (ili po) noi i pomrini (zore, osvita, tj. i u pomrini na kraju noi pred samu zoru). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

Uniao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (molitvom) tmine (jacije, toliko) ak (da) ga je dozivao (dozvao) Umer: "Zaspale su ene i djeca!" Pa je izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne iekuje nju (ovu molitvu) nijedan osim vas od stanovnika zemlje." A nije se klanjalo tada (nigdje) osim u Medini. A klanjavae (A klanjali su oni) molitvu tmine (jacije) u (vremenu) to je izmeu (asa) da zae (na nebu veernja) rumen (pa) do prve treine noi. PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hanzaleta, od Salima, sina Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada su zatraile (tj. Kada zatrae) dozvolu (od) vas vae ene (da idu) u (ili: po) noi k bogomolji, pa dozvolite im." Slijedio ga (Ubejdulaha) je ubete od Amea, od Mudahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Usman, sin Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: priala mi je Hinda, ki Harisa, da je Umu Selema, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da su ene u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile, kada su pozdravile (na kraju) propisane (molitve, predale selam), ustale bi (tj. bile bi ustale odlazei), a ustrajao je (tj. sjedio je na svome mjestu jo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (onaj) ko je klanjao (sa njim) od ljudi koliko je htio Allah (da sjede), pa kada je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustali su (onda i) ljudi. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja - H - , a priao nam je Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, keri Abdurahmana, od Aie, rekla je: Zaista bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) svakako klanja jutarnju molitvu (sabah), pa odlaze ene obuhvaene (pokrivene) sa svojim platnima (ogrtaima od vune), ne prepoznaju se od pomrine (rane zore). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Miskjina, rekao je: priao nam je Bir, rekao je: izvijestio nas je Evzaija, rekao je: priao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Ensarije od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja svakako ustanem k molitvi, a ja hou da oduljim (itanje, uenje) u njoj, pa ujem pla djeteta pa preem, (tj. pa se odluim na skraivanje itanja, uenja) u mojoj (tj. svojoj) molitvi (zbog) izbjegavanja (tj. ne elei) da oteavam (da oteam) njegovoj majci (da dotuim njegovoj majci)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, keri Abdurahmana, do Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je (Aia): "Da je stigao (tj. Da je doivio da vidi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ta su proizvele ene (tj. ta su poele da ine, ili: kako su poele da ine neke nove rune postupke koje prije nisu inile), zaista bi im sprijeio (da ulaze u bogomolje) kao to su se sprijeile ene Israeliana, Israelana (da ulaze u bogomolje)." Rekao sam Amreti: "A zar su se sprijeile." Rekla je: "Da."

GLAVA molitve ena ozadi (ozada, iza) ljudi. PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Hinde, keri Harisa, od Umu Selemete, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je pozdravio (predao selam), ustale bi ene kada je (zavravao) svoje pozdravljanje, a (on je bio obiaja da) ostaje (da se zadri) u (ili: na) svome mjestu lako (tj. malo) prije (nego) da ustane (i da ode). Rekao je (Zuhrija): "Vidimo (tj. Mislimo) - a Allah je znaniji - da je to bilo zbog (toga) da odu ene prije (nego) da stignu (sustignu, tj. pou, krenu i) ljudi." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ibnu Ujejnete od Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u kui Umu Sulejme, pa sam stao (ja) i (jedno) siroe ozadi (iza) njega, a Umu Sulejma ozadi (ozada, iza) nas. GLAVA brzine odlaenja (odlaska) ena iz jutarnje molitve (sabaha), i (GLAVA) malenkosti (tj. kratkotrajnosti) njihova boravka u bogomolji. PRIAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, rekao je: priao nam je Seid, sin Mensura, rekao je: priao nam je Fulejh od Abdurahmana, sina Kasima, od njegova oca, od Aie da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavae (da je klanjao) jutarnju molitvu (sabah) u pomrini (zadnjeg dijela noi), pa odlaze one, ene vjernika, nee se prepoznati (tj. ne prepoznaju se) od pomrine (tj. jer jo bude mrano kada je molitva ve zavrena), ili nee prepoznati (ne prepoznaje) neka (od) njih neku. GLAVA traenja dozvole ene (tj. eninog traenja dozvole od) njezinog mua za izlaenje k bogomolji (za izlazak bogomolji). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Mamera, od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je zatraila dozvolu (tj. Kada zatrai dozvolu) ena jednog (od) vas (da ode u bogomolju i tome slino), pa neka ju (ili: je) ne spreava (neka ju ne ometa, neka je ne ometa)."

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA TEJEMUMA (upravljanja prema zemlji, praini, sebe; obraanja sebe na zemlju, prainu - korienje zemlje, praine da se njom potare lice i ruke pred molitvu u sluaju kada se ne moe nai ni dobiti voda, za ienje, a to e se nazivati i prevoditi izrazom): - IENJA ZEMLJOM Govor Allaha, uzvien je On, (u kojem se propisuje ienje zemljom u Kur'anu) je: "..... pa niste nali vode, pa upravite se (obratite se) lijepoj (istoj) povrini (zemlje), pa potarite vaa (tj. svoja) lica i vae ruke (prainom) od nje .....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegova oca, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja, (tako) da kada smo bili u (mjestu) Bejda'u ili Zatul-Deju, prekinuo se moj erdan (ogrlica). Pa se zadrao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovu traenju, a zadrali su se (i) ljudi s njim, a nisu na vodi (tj. a nisu imali vode). Pa su doli ljudi k Ebu Bekjru Veleistinitom pa su rekli: "Zar ne vidi (tj. ne obraa panje) ka (onome) ta je napravila Aia, podigla je (tj. zadrala je) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i ljude, a nisu na vodi (tj. kod vode), a nema s njima (nema kod njih) vode." Pa je doao Ebu Bekjr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je stavlja (tj. stavio je) svoju glavu na moje stegno, ve je (bio) zaspao. Pa je rekao: "Zadrala si poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i ljude, a nisu na vodi, a nema s njima (kod njih) vode." Pa je rekla Aia: Pa je korio mene Ebu Bekjr; i rekao je (u tom karanju ono) to je htio (tj. dao, dozvolio) Allah da rekne. I poeo je (da) udara mene svojom rukom u moju slabinu (u moj bok), pa nije spreilo mene od pomicanja (zbog udaraca nita drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je osvanuo, na (stanju) bez vode, pa je spustio (objavio) Allah (od Kur'ana onaj) odlomak ienja zemljom, pa su se (ljudi) oistili zemljom (pred molitvu). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: Nije ova (blagodat, srea) prva vaa blagodat, (srea, tj. zbog vas je jo mnogo drugih pogodnosti i blagodati dolazilo), o rode Ebu Bekjra. Rekla je (dalje Aia): Pa smo uzbunili (tj. podigli onu) devu koja (je bila ta to) sam ja bila na njoj, pa smo pogodili (tj. nali, pronali) erdan pod njom (pod devom). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: priao nam je Huejm - H - Rekao je (Buharija): A priao mi je Seid, sin Nadra, rekao je: izvijestio nas je Huejm, rekao je: izvijestio nas je Sejar, rekao je: priao nam je Jezid Siromani, rekao je: izvijestio nas je Dabir, sin Abdullaha, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Darovalo mi se pet (odlika takvih to) se nije darovao njima (ni) jedan (od vjerovijesnika) prije mene: pomogao sam se strahom (na razdaljinu) putovanja mjesec (dana); i uinila se meni zemlja bogomoljom (damijom) i istom (isteom), pa koji ovjek od moje sljedbe (doe u takvo stanje da) ga stigne molitva (tj. da ga zatekne vrijeme molitve izvan bogomolje), pa neka klanja (ondje gdje se naao); i dozvolili su se meni (ratni) plijenovi (da se mogu koristiti), a nisu se dozvolili nijednom (vjerovijesniku) prije mene; i darovalo mi se

zagovaranje (zauzimanje za grijenike na Sudnjem danu pred Allahom d..); i slae se vjerovijesnik k svome narodu osobito (samo), a ja sam se poslao (tj. a ja sam poslan) k ljudima openito (svima)." GLAVA: Kada nije naao (ovjek) vode, a ni zemlje (praine). PRIAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Numejra, rekao je: priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie da je ona pozajmila (potraila u naru, na poslugu) od Esme (jednu) ogrlicu, pa je propala (nestala ta ogrlica, izgubila se), pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednog) ovjeka pa ju je naao. Pa je stigla njih molitva, a nije (bila) s njima voda, pa su klanjali (bez ikakvog ienja). Pa su se potuili (na) to k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (je) spustio Allah odlomak ienja zemljom. Pa je rekao Usejd, sin Hudajra, Aii: "Platio ti Allah dobrom, pa tako mi Allaha nije snala tebe (nijedna) stvar (to) je ti mrzi (koja ti je neugodna, a da je prola drukije) osim (tako da) je uinio Allah to za te i za muslimane u njoj (u toj stvari veliko) dobro." (O tom da li ovjek klanjati kada nema ni vode da se oisti ni zemlje, praine da uzme tejemum meu islamskim pravnicima ak istog mezheba postoje razna miljenja i stanovita. Ovdje e se izloiti etiri: 1. klanjae i ponovie to klanjanje kad mu se prui prva prilika da se oisti. 2. Ne treba klanjati, a lijepo je da klanja; a treba naknadno klanjati one molitve koje su mu prole dok nije imao vode ni zemlje. 3. Zabranjeno mu je klanjati i treba ponoviti klanjanje ako je klanjao bez ikakvog ienja. 4. Treba klanjati, a ne treba ponovno toga istog klanjanja klanjati kada mu se prui prilika da se oisti. Maliku se pripisuje stanovite da nee ni klanjati, a nee ni naklanjavati u tome stanju proputene molitve. Slina protivrjenost je i u odnosu na zatvorenike i teke bolesnike koji su nepokretni i bez posluge.) GLAVA ienja zemljom u prisutnosti (kod kue, tj. kada se nije na putovanju) kada nije naao vode, a bojao se promaenja, promaaja (isteknua vremena) molitve. A s njime (tj. A njega, tj. ovo miljenje) je rekao Ata'. A rekao je Hasan o (takvom) bolesniku (to) je kod njega voda, a ne nae ko e je dodati, (da) e se oistiti zemljom. A poao je Ibnu Umer iz svoje zemlje (njive) u Durufu (mjestu kod Medine prema Siriji), pa je prispjela popodnevna molitva (ikindija) u zatvaralitu (ili: staji, tali, toru) ovaca, pa je klanjao (uzevi tejemum), zatim je uniao (u) Medinu, a sunce je (bilo jo) uzdignuto (tj. visoko iznad take zalaza), pa nije ponovio (ikindije-popodnevnog klanjanja toga dana). PRIAO JE NAMA Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Dafera, sina Rebi'ata, od A'reda, rekao je: uo sam Umejra, slobodnjaka Ibnu Abasova, rekao je:Doao sam (ili: Poao sam) ja i Abdullah, sin Jesara, slobodnjak Mejmunete, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) da smo unili Ebu Dehmu, sinu Harisa sina Simeta, Ensarijeviu. Pa je rekao Ebu Dehm: Poao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od strane (od pravca) Bi'ru Demela (mjesta u blizini Medine), pa ga je sreo (jedan) ovjek pa ga je pozdravio, pa nije

odvratio (pozdrava) njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i) ak je doao (nekom tamonjem) zidu pa je potrao svoje lice i svoje dvije ruke, zatim je odvratio njemu pozdrav. GLAVA: ista zemljom (tj. Onaj koji se isti zemljom) da li pue (due iz usta) u njih dvije (tj. u svoje ruke kad je njima dotakao povrinu zemlje)? PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Hakjem od Zera, od Seida, sina Abdurahmana sina Ebza-a, od njegova oca, rekao je: Doao je (jedan) ovjek k Umeru, sinu Hataba, pa je: Ja sam se oneistio pa nisam pogodio (tj. pa nisam naao) vodu. Pa je rekao Amar, sin Jasira, za Umera, sina Hataba (tj. rekao je Amar Umeru, sinu Hataba): "Zar se ne sjea da smo zaista mi bili (zajedno) u (jednom) putovanju ja i ti. Pa to se tie tebe, pa ti nisi klanjao (jer nismo imali vode da se oistimo); a to se tie mene, pa ja sam se valjao (prevrao se, zakoprcao se u praini) pa sam klanjao." Pa sam to spomenuo Vjerovijesniku pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dostajae ti (tj. Bijae ti dosta, Bilo bi ti dosta) samo ovako (da uini)." Pa je udario Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojim dvama dlanovima zemlju i puhnuo je u njih dva, zatim je potrao njima dvama svoje lice i svoje dvije ake. (Rije "keffun" znai i dlan i aka, ruka od vrha prsta do zglavaka.)

GLAVA: ienje zemljom je (propisano samo) za lice i ake. PRIAO NAM JE Hadad, rekao je: izvijestio nas je u'bete od Hakjema, od Zera, od Seida, sina Abdurahmana sina Ebza-a, od njegova oca: rekao je Amar ovo (to je navedeno u vezi naina uzimanja tejemuma-ienja zemljom bez one prie o putovanju sa Umerom). I udario je u'bete (to pria Hadad) svojim dvjema rukama zemlju, zatim je pribliio njih dvije svojim ustima (kao da hoe da puhne u njih; ili nagovjetavajui da pue u njih), zatim je potrao svoje lice i svoje ake dvije. A rekao je Nadr: izvijestio nas je u'bete od Hakjema, rekao je: uo sam Zera (da) govori (tj. pria) od sina Abdurahmana, sina Ebza-a; rekao je Hakjem, a ve sam ga (ovaj hadis ili ovo prianje Amara) od sina Abdurahmana, od njegova oca, rekao je: rekao je Amar: Lijepa (tj. ista) povrina (zemlje, tj. praine; a po nekima: ista zemljina povrina makar i ne bilo na njoj praine) je voda (za ienje, tj. ona je istilo) muslimana, dostatna je njemu (kao zamjena) od (prave) vode. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana sina Ebza-a, od njegova oca da je on prisustvovao (kod) Umera, a rekao je njemu (Umeru) Amar:

Bili smo u (jednoj) eti (tj. u etovanju, u izvianju), pa smo se oneistili. I rekao je (izmeu ostalog): Pljunuo je u njih dva (tj. u dva dlana pokazujui da ih treba poslije udaranja po zemlji otresti od suvine praine kada se isti zemljom). ("Buzak" i "busak" je pljuvanje, "tefl" je pljuvanje manjeg stepena; ili radnja i postupak slian pljuvanju to bi se moglo nazvati i "pljucanje"; radnja i postupak slabije jaine od "tefla" je "nefs", a radnja slabije jaine od "nefsa" je "nefh".) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je u'bete od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana, sina Ebza-a, od Abdurahmana, rekao je: rekao je Amar Umeru: Valjao sam se (u praini) pa sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Dosta ti je (da si potrao) lice i dvije ake." PRIAO NAM JE Muslim od u'beta, od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana, sina Ebza-a, od Abdurahmana, rekao je: Prisustvovao sam Umeru, pa mu je rekao Amar: ..... I tjerao je hadis (tj. i dalje je ispriao pomenuti hadis onako isto kao to je ve navedeno). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder rekao je: priao nam je u'bete od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana, sina Ebza-a, od njegova oca, rekao je: rekao je Amar: Pa je udario Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojom rukom zemlju pa je potrao svoje lice i svoje dvije ake.

GLAVA: Lijepa (tj. ista zemljina) povrina je voda (za ienje, tj. istilo) muslimana, (i) dosta mu je (pri nedostatku potrebne koliine) od vode. A rekao je Hasan: Dostatan (Dosta) je njemu (muslimanu) tejemum (sve dotle) dok nije proizveo (neto to mu je pokvarilo tejemum). (Hoe da se kae da se jednim tejemumom moe klanjati vie namaza-molitava, ako se ne desi neto to poniti i pokvari tejemum - ienje zemljom, kao i kod abdesta - ienja vodom. To je stanovite hanefita, hanefija. afi'iti, malikiti i hanbeliti su stanovita da za svaki fard - obaveznu molitvu treba izvriti novo ienje zemljom - posebni, novi tejemum. I u nainu uzimanja tejemuma stanovita su razliita. Spomenuemo samo to da hanefitihanefije, afi'iti-afije i malikiti-malikije kau da se treba potrati lice i ruke do laktova s tom razlikom kod malikita ili malikija, to oni kau da je ruke obavezno potrati do iza ake, do zglavaka, a do laktova ako sam od sebe hoe moe, a ne mora. Hanbeliti ili hanbelije kau da je obavezno ruke potrati samo do runoga zgloba, do mjesta na ruci gdje stoji narukvica, grivna, belenzuke. Velika je protivrjenost u vezi broja udaraca, doticanja rukama po zemlji. To protivrjeje nee se ovdje navoditi.) A predvodio je Ibnu Abas (tj. bio je imam predvodnik u molitvi pri zajednikom klanjanju sa ljudima koji su se oistili vodom), a on je

(onaj) koji se oistio zemljom (tj. Ibnu Abas je uzeo tejemum i bio je imam onima koji su bili sa abdestom). A rekao je Jahja, sin Seida: Nema tete (Nema grijeha) sa molitvom na slanai (slatini, slanoj zemlji na kojoj gotovo nita ne raste niti nie) i (sa) ienjem njom (tj. i nema tete ni grijeha da uzme tejemum - ako se isti takvom zemljom). ("Sebhatun" i "sebehatun" je slana zemlja, slanaa, slatina na kojoj gotovo nita ne raste niti nie, pa se zbog toga ne ore niti se uope na njoj ita uzgaja. Te rijei znae i zemlju iz koje curi voda, ali to je opet zemlja i tlo slano, neplodno i bez blata. Te rijei ne znae blatno tlo kao to neki misle i govore; tako naglaava Ajnija.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao mi je Jahja, sin Seida, rekao je: priao nam je Avf, rekao je: priao nam je Ebu Reda' od 'Imrana, rekao je: Bili smo u (jednom) putovanju sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista mi smo putovali nou (po noi). ak kada smo bili u koncu (u zadnjem dijelu) noi, pali smo (jakim) padanjem (u san, tj. pali smo po zemlji da se odmorimo pa smo brzo pospali jakim snom), a nema padanja, slaeg kod putnika od njega (od onoga u zadnjem dijelu noi). Pa nas nije probudilo (nita drugo) osim ega (vruina) sunca. A prvi ko se probudio bio je omsica (taj-i-taj), zatim omsica, zatim omsica - imenovao ih je Ebu Reda' pa je zaboravio Avf (njihova imena) - zatim Umer, sin Hataba, etvrti (se probudio). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom poloaju da) kada je spavao, nije se budio (tj. nije buen, nije ga htio niko da budi tako) da je on (ostavljen da) se probudi, budi (sam) jer zaista mi ne znamo ta se dogaa njemu u njegovu, njegovom snu. Pa poto se probudio Umer i vidio ta je pogodilo ljude, a bio je ovjek snaan (jak), pa je veliao (Allaha, tj. uzviknuo je: Allahu ekjber - Allah je vei od svega) i digao je svoj glas sa velianjem (sa tekjbirom), pa je neprestano veliao i dizao svoj glas sa velianjem dok se probudio (ili: tako da se probudio) njegovim glasom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto se probudio, potuili su se k njemu (na dogaaj, na sluaj) koji je pogodio njih (tj. na sluaj to ih je maila molitva zore - sabah i to nemaju vode). Rekao je: "Nema tete!" ili "Ne teti (Ne kodi)!" (Sumnja je od Avfa o tome da li je reeno "Nema tete!" ili "Ne teti!", a to je Allahov poslanik a.s. rekao da ih utjei od alosti za proputenim klanjanjem na vrijeme. Zatim je rekao:) "Prtljajte (tj. poite, idite, selite se sa ovoga mjesta)!" Pa je poprtljao (tj. krenuo Vjerovijesnik a.s. sa njima sa toga mjesta) pa je iao ne (tako) daleko, zatim je odsjeo pa je pozvao (da se donese) voda (za ienje) pa se oistio (uzeo abdest). I pozvalo se sa molitvom (tj. na molitvu) pa je klanjao sa ljudima. Pa poto je otiao (vratio se) od svoje molitve, kadli (se) on (sretne, susretne) sa odstranjenim (usamljenim jednim) ovjekom (koji) nije klanjao sa narodom (sa ljudima). Rekao je: "ta te je omelo (sprijeilo), o omsica (o ti), da klanja sa narodom?" Rekao je: "Pogodila me neistoa (neokupanost), a nema vode." Rekao je: "Na tebe (je dunost da se poslui) sa povrinom (zemlje, ili: Dri se povrine!) pa ona ti je dostatna (dosta)." Zatim je iao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se poalili (potuili) k njemu ljudi od ei (na e). Pa je odsjeo pa je pozvao omsicu, imenovae ga Ebu Reda' (a) zaboravio ga je Avf, i pozvao je Aliju pa je rekao: "Otiite (Idite) vas dva, pa potraite vas dva vodu." Pa su otili njih dva pa su susrela njih dva (jednu) enu meu dva (kona) povea suda (za vodu, meu dvije velike mjeine za vodu); ili dvije (posude) krovnjae (tj. svaka je graena od dvije koe, dva mijeha tako da se na krovu - vrhu jedne koe, jednog mijeha nalazi druga koa, drugi mijeh, a to bi onda znailo: mjeina na sprat. Te obje vrste posuda "mezadetun" i "setihatun", Avf sumnja koji je izraz upotrebljen, posude su te bile pune) od vode (i ena je meu njima sjedila) na svojoj devi (kamili jaui). Pa su njih dva rekli njoj: "Gdje je voda?" Rekla je: "Moje susretanje (tj. Vrijeme moga vienja) sa vodom je (bilo) juer (tano u) ovaj as, a nai ljudi su ostavljai iza sebe (ene i terete, tj. izali su i otili su nekud, a ostavili su iza sebe ene)." Rekli su njih dva: "Otii (tj. Idi) tada!" Rekla je: "Ka, gdje (tj. Kuda, kamo)?" Rekli su njih dva: "Ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i

spasio." Rekla je: "Koji (je ono lice to) se rekne njemu prevjerac?" (tj. Je li to onaj to mu govore prevjerac - linost koja izae, pree iz jedne vjere u drugu?) Rekli su njih dva: "On je (onaj na) kojega ti misli, pa idi." Pa su njih dva doveli nju k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ispriali su njih dva njemu razgovor. Rekao je (Imran, sin Husajnov): Pa su je spustili sa njezine deve, i pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se donese jedna) posuda, pa je nalio u nju iz usta (tj. iz gornjih otvora) dvije poveane mjeine; ili dvije krovnjae (mjeine na sprat), i (onda) je svezao (podvezao) usta njih dviju (mjeina), a pustio (otvorio) je slavine (donje otvore na mjeinama) i povikalo se u (tj. meu) ljudima: "Napajajte (stoku), i napajajte se (vi)!" Pa je napojio (druge ljude i stoku onaj) ko je pojio (napajao), i napojio se je ko je htio. I bio je kraj (konac svega) toga da je dao (darovao onome) koji je (imao sluaj da) je pogodila njega neistoa (darovao, dao mu je Vjerovijesnik a.s. jednu) posudu od vode. Rekao je: "Otii, pa je izlij na sebe!" A ona (ena) je stajaica (tj. A ona je stajala i) gleda k (onome) ta se ini sa njezinom vodom. I tako mi zakletve Allaha (tj. I kunem se Allahom) zaista se ve iupalo (odstranilo) od nje, a ono zaista se priinjalo (inilo se) nama da je ona (mjeina) napunjenija (doslovno: ea; ili vra napunjenou, a to znai: punija) od nje kada je poeo u nju (da dira, tj. da je otvara). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sakupite joj (togod)!" Pa su sakupili njoj (tota) izmeu datula, i brana i prekrupe, dok su joj sakupili hrane, pa su je stavili u (jednu) haljinku. I natovarili su nju (enu) na njezinu devu i stavili su (tu) haljinku pred nju. Rekao je (Allahov poslanik a.s.) njoj: "Zna nismo mi okrnjili od tvoje vode nita, ali (tj. nego) je Allah, On je (onaj) koji je napojio nas." Pa je dola svojoj porodici, a ve se (bila) zadrala od njih (vie nego obino). Rekli su (joj): "ta te je zadralo, o omsico (o eno)?" Rekla je: "udo (udan dogaaj)! Susrela su me dva ovjeka pa su odvela njih dva mene k (onome) koji je (taj to) se kae (govori) njemu prevjerac, pa je uinio tako i tako (to i to). Pa tako mi Allaha zaista on je najudotvorniji ovjek (tj. najvei arobnjak) izmeu ove (tj. ovoga) i ove (i ovoga), i (pri tome) je rekla (tj. pokazala je) sa svoja dva prsta: srednjim i kaiprstom pa je podigla njih dva k nebu misli (tj. mislei sa rijeima "izmeu ove i ove" na) nebo i zemlju (tj. on je najvei arobnjak od ove - nebeske visine - do ove - zemlje, ukratko od neba do zemlje), ili je on zaista poslanik Allaha uistinu." Pa muslimani poslije toga napadoe (navaljivae na svakog) ko (se nalazio) okolo nje od idolopoklonika, a ne pogaae (odsjeeno) selo koje je (bilo to selo to je) ona iz njega. Pa je rekla (jednoga) dana svome narodu: "Ne vidim da e ovaj narod (ovi ljudi, tj. muslimani) ostaviti vas namjerno (hotimino, svjesno), pa da li vi (imate elju da preete) u islam?" Pa su se pokorili njoj pa su unili u islam (tj. pa su primili islam). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "Sabe'e" - "prevjerio se je" (ta rije znai): izaao je iz (jedne) vjere k (nekoj drugoj, ili neemu drugom) osim nje. A rekao je Ebul-Alijeti: "Essabi'ine" (ta rije koja se nalazi u Kur'anu) je grupa (sekta) od krana (ili Biblijaca to) itaju Zebur (Psalme). (Cilj Buharije je, kau, u ovome obrazloenju da pokae razliku izmeu znaenja rijei iz Kur'ana "essabi'une" i rijei "essabi'u" koja je upotrebljena u ovom hadisu. Muhameda a.s. su nazivali prevjericom jer je napustio idolopokloniku vjeru plemena Kurej i uniao u islamsku vjeru koja mu je objavljena od Allaha d..) GLAVA: Kada se boji neist (neokupan ovjek u odnosu) na svoju osobu (od) bolesti ili smrti, ili se boji (od) ei, oistie se zemljom.

A spominje se da je Amr, sin Asa, oneistio se u (jednoj) hladnoj noi, pa se oistio zemljom i prouio je: "I ne ubijajte vaih (svojih) osoba. Zaista Allah je (s) vama milostiv." Pa se spomenulo (ovo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije korio (njega). PRIAO NAM JE Bir, sin Halida, rekao je: priao nam je Muhamed, on je Gunder, od u'beta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Ebu Musa Abdullahu, sinu Mesuda,: Kada nije naao vode (neokupan ovjek), nee klanjati. Rekao je Abdullah: Da sam olakao (Da sam dozvolio) njima u ovom (sluaju to, tj. kada su neisti, neokupani, da klanjaju uzevi tejemum - oistivi se zemljom, prainom), bio (bi neko), kada je naao (tj. osjetio) jedan (od) njih hladnou (studen, zimu), rekao ovako (tj. bio bi rekao da se moe posluiti ienjem zemljom pa klanjati. Ovo je smisao rijei koje e sada doi, a koje je izrekao Ebu Musa da protumai navedene Abdullahove rijei.). Namjeravao je (mislio je Abdullah da rekne): Uzeo bi tejemum (oistio bi se zemljom) i klanjao bi (i onaj ko bi osjetio studen, hladnou ako bi se dala olakica, ako bi se dozvolilo da neokupan uzme tejemum i da klanja. Iz ovoga se moe vidjeti, zakljuiti da je i Abdullah, sin Mesuda, bio stanovita da tejemum moe zamjeniti samo abdest, a ne kupanje, pa neokupan ovjek nee klanjati dok god ne dobije vode i ne okupa se.). I rekao je (Ebu Musa): rekao sam (Abdullahu): Pa gdje je govor Ammara Umeru (iz kojeg se vidi da) tejemum - ienje zemljom moe zamjeniti i kupanje u nudi? Rekao je (Abdullah, sin Mes'uda): Ja zaista nisam vidio Umera (da) se zadovoljio sa govorom Ammara. PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac od Amea, rekao je: uo sam ekika, sina Selemeta, rekao je: bio sam kod Abdullaha i Ebu Musa-a, pa je rekao njemu (Abdullahu) Ebu Musa: Da li vidi, o Ebu Abdurahmane, kada se oneistio (ovjek) pa nije naao vode, kako e napraviti? (ta da radi?) Pa je rekao Abdullah: Nee klanjati dok (ne) nae vodu. Pa je rekao Ebu Musa: Pa kako pravi (tj. Kako e postupiti) sa govorom Amra kada je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dostajae ti (Dosta ti je).....". Rekao je: Zar nisi vidio Umera (da) se nije zadovoljio s time? Pa je rekao Ebu Musa: Pa pusti nas od govora Amara, kako e napraviti (protumaiti, postupiti) sa ovim ajetom (odlomkom Kur'ana)? (Radi se o ajetu u kojem se govori o tejemumu.) Pa nije znao Abdullah ta (da) rekne. Pa je rekao (u obranu svoga stanovita Abdullah ovo): Zaista da im mi olakamo u ovom (Da im dozvolimo ovo), zaista bi skoro bilo (i to bi ubrzo nastupilo da) kada je studena jednom (od) njih voda da ostavi nju i (da) se oisti zemljom. Pa sam rekao ekiku: Pa mrzio je (tj. nije volio, nije odobravao tejemuma kao zamjenu za kupanje) Abdullah samo zbog ovoga (tj. zbog bojazni da bi mogao da se pone uzimati tejemum i u sluaju obine hladnoe od vode). Rekao je: Da. GLAVA ienja zemljom (jednim) udaranjem (po zemlji rukama). PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas Ebu Muavijete od 'Amea, od ekika, rekao je: Bio sam sjeda (tj. Sjedio sam) sa Abdullahom i Ebu Musa-om E'arijom, pa je rekao njemu Ebu Musa: Da se zaista (jedan) ovjek oneisti pa ne nae vode (jedan cijeli) mjesec (dana), zar ne bi (trebao da) se oisti zemljom i klanja? Pa kako pravite (inite) sa ovim ajetom u

poglavlju (Kur'ana koje se naziva) El-Maidetu (u prevodu: Sto za objed, Sofra) ".... pa niste nali vodu, pa namjerite (upravite se, obratite se) lijepoj (istoj) povrini (zemlje)...."? Pa je rekao Abdullah: Da se olaka (Da se dozvoli) njima u ovom (velika sloboda), zaista bi oni skoro (brzo), kada je njima hladna voda, (i u tom sluaju) da se upravljaju (da namjeravaju, da se obraaju) povrini. Rekao sam: I vi mrzite (ne odobravate) ovo samo zbog ovoga!? Rekao je: Da. Pa je rekao Ebu Musa: Zar nisi uo govor Amara Umeru: poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) potrebi (tj. zbog jedne potrebe), pa sam se oneistio, pa nisam naao vodu, pa sam se prevrao u povrini (tj. u praini zemljine povrine) kao to se prevre (jahaa) ivotinja. Pa sam spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: Dostajae ti (Bijae ti dosta, tj. Dosta ti je) samo da napravi (uradi) ovako: pa je udario svojihm dlanom (jednim) udaranjem na zemlju (po zemlji), zatim je otresao nju (tj. njega, dlan, jer je enskog roda "dlan" u arapskom jeziku), zatim je potrao njime (udaranjem) lea (tj. vanjski dio) svoga dlana (desnoga) svojim lijevim, ili lea (tj. vanjski dio) svoga lijevoga (dlana) svojim dlanom (desnim), zatim je potrao njome (tj. njime, dlanom, ili tim jednim udaranjem po zemlji kako neki tumae) svoje lice. Pa je rekao Abdullah: Zar nisi vidio Umera (da) se nije zadovoljio sa govorom Amara? A poeo je (tj. A dodao je priajui ovo) Ja'la od 'Amea, od ekika, rekao je: Bio sam sa Abdullahom i Ebu Musa-om, pa je rekao Ebu Musa: Zar nisi uo govor Amara Umeru: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao mene, ja i ti (smo bili zajedno, tj. poslao je mene i tebe), pa sam se ja oneistio, pa sam se ja valjao u (po) povrini (zemlje). Pa smo doli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izvijestili njega, pa je rekao: "Dostajae ti (Dosta ti je; Bijae ti dosta, dovoljno) samo ovako (da uini)", i potrao je svoje lice i svoje dvije ake jedanput (tj. posluivi se jednim udaranjem po zemlji dlanovima). GLAVA. PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Avf od Ebu Reda-a, rekao je: priao nam je 'Imran, sin Husajna, Huzaijevi da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednog) ovjeka odstranjenog (osamljenog), nije klanjao u narodu (sa narodom), pa je rekao: "O omsica (O ti), ta je spreilo tebe da klanja u narodu (sa narodom)?" Pa je rekao: "O poslanie Allaha, pogodila je mene neistoa, a nema vode." Rekao je: "Na tebe (u tom sluaju pala je dunost da se poslui) sa povrinom (ili: Dri se povrine), pa ona je zaista dosta (dovoljna) tebi."

U IME ALLAHA SVEMILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA VJEROVANJA GLAVA Govora Vjerovjesnika, smilovao mu se Allah i spasio ga: "Sagraen je islam na pet (dunosti)." A ono (tj. vjerovanje) je govor i djelo (tj. priznanje rijeima vjerskih istina potkrijepljeno djelom vrenja vjerskih dunosti) i poveava se i smanjuje se (opada). Rekao je Allah, uzvien je On: "... da poveaju vjerovanje sa njihovim (tj. svojim) vjerovanjem ...", "... i mi smo poveali uputu (na pravi put).", "I poveava Allah uputu (onima) koji se napuuju (tj. koji idu pravim putem, koji su na pravom putu, koji su ga nali) ..." I rekao je (Uzvieni Allah): "I (oni) koji su se naputili, poveao im je uputu i dao im je njihovu ouvanost (od djela koja je Uzvieni Allah zabranio).", "... i (da) poveaju vjerovanje (oni) koji vjeruju ..." I Njegov govor (koji e se sada navesti, pominje poveanje vjerovanja): "... koji vas je (taj to) mu je poveala vjerovanje ova (sura - glava ili odlomak Kur'ana). Pa to se tie (onih) koji vjeruju, pa poveala im je vjerovanje ..." I (poveanje vjerovanja pominje) Njegov govor, uzvieno je Njegovo spominjanje: "... pa plaite se njih, pa im je povealo vjerovanje ..." I (to pominje) Njegov govor, uzvien je On: "... i nije im povealo (nita drugo) osim vjerovanja (tj. samo im je povealo vjerovanje) i predanost." (U tumaenju izraza "iman - vjerovanje" i "islam - predanost" postoje razna tumaenja. Jedni su islamski uenjaci miljenja da oba izraza imaju isto znaenje. Isto tako se razilaze u pitanju poveanja i smanjenja vjerovanja. Jedni kau da se vjerovanje moe poveati i smanjiti. Drugi kau da se vjerovanje ne poveava niti smanjuje nego plodovi vjerovanja - semeratul'imani mogu se poveati i smanjiti. Buharija je na strani prvih. To stanovite je Buharija potkrijepio citiranim ajetima.) I ljubav u ime Allaha i mrnja u ime Allaha je od vjerovanja. I pisao je Umer, sin Abdul-Aziza, k Adijju, sinu Adijja: "Zaista vjerovanje ima dunosti i zakone i granice (ili kaznene propise) i (vrijedne, dobre) postupke (ili tradicije, predanja) pa ko ih upotpuni (ili ispuni), upotpunio je vjerovanje. Pa ako (budem ivio) uzaivim, pa ja u vam ih objasniti da bi ih inili (da bi ih izvravali), a ako umrem, pa ja na vae druenje nisam lakom (ili pohlepan)." I rekao je Ibrahim (Alejhisselam, Allahov poslanik, Avram): "... ali da se smiri moje srce ..." I Muaz je rekao (El-Esvedu, sinu Hilala, ili nekom svom drugu): "Sjedi s nama, vjerovaemo as." I rekao je Ibnu Mes'ud: "Uvjerenje (tj. duboko ubjeenje) je vjerovanje, cijelo ono (ili svo tj. svo vjerovanje je ubjeenje)." I rekao je Ibnu Umer: "Nee dostii (Allahov) rob bitnost sauvanosti (ili bogobojaznosti) dok (ne) ostavi (ono) to se koleba u prsima." I rekao je Mudahid: "Propisao vam je...(to znai:) Oporuili smo tebi, o, Muhamede i njemu (Nuhu, Noju) jednu vjeru." I rekao je Ibnu Abbas: "Zakon i put (te rijei u suri ElMaide znae) put i zakon (ili postupak ili pravilo)." (Ibnu Abas tumai rijei "iraten" i "minhaden" sa rijeima "sebilen" i "sunneten", a rijei "minhaden" i "sebilen" znae put, a "iraten" i "sunneten" znae zakon ili postupak ili pravilo. Razlika je u tome to je "sunneten" poznatije od "iraten", a "sebilen" poznatije i vie u upotrebi nego "minhaden". Ovakvih tumaenja i objanjenja pojedinih rijei iz Kur'ana ima u Sahihu mnogo). Vaa molba je (tj. to znai) vae vjerovanje zbog Njegovog govora, On je uzvien: "Reci: Ne bi mario za vas (ili: Ne bi vodio rauna o vama) moj Gospod da nije vae molbe (tj. vaeg vjerovanja, jer Allahu se moli vjernik koji ima poveano vjerovanje. Ovo je tumaenje Ibnu Abasa kojega je dopunio Ibnu Batal). A znaenje rijei "du'a - molba" u jeziku je "iman - vjerovanje".

(Ovo su rijei Buharije. Neki se tumai Buharije dre rezervisano prema ovom Buharijinom tumaenju rijei "du'a" na osnovu jezika.) PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, rekao je: izvjestio nas je Hanzaletu, sin Ebu Sufjana, od Ikrimeta, sina Halidovog, od Ibnu Umera (koji) je rekao: "Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sagraen je islam na pet (dunosti): svjedoenju da nema boga osim Allaha (tj. svjedoenju da je bog samo Allah) i da je Muhamed poslanik Allaha i uspostavljanju (tj. obavljanju) molitve i davanju zekata (vjerskog poreza) i hodoau (Meke) i post u ramadana (mjeseca). GLAVA stvari (ili poslova) vjerovanja i govora Allaha, uzvien je On: "Nije dobroinstvo da okrenete vaa (tj. svoja) lica prema istoku i zapadu, ali je dobroinstvo (uinio onaj) ko vjeruje Allaha i najzadnji dan (ovog svijeta, a po tom proivljenje i Strani sud) i anele i (Allahovu) knjigu i vjerovjesnike; i daje imetak, (bivi) na njegovom volenju (tj. volei ga ili ljubei ga), (a daje ga) najbliim (roacima) i siroadima i siromasima i sinu puta (tj. putniku) i prosjacima i u (pomo) vratova (robova da iskupe svoje vratove iz jarma ropstva); i uspostavlja (obavlja) molitvu i daje zekat (vjerski porez); i (dobroinstvo ine oni) koji ispunjavaju svoj ugovor kada ugovore (ili kada se neto obaveu); i (pohvali ili pohvaljujem) strpljive u tekoi i muci i u asu zla (ratne borbe). To su (oni) koji su iskreni i to su oni bogobojazni. Ve su se spasili vjernici." Ajet (izreka ili odlomak iz glave ili poglavlja Kur'ana). PRIAO NAM JE Abdulah, sin Muhameda, (rekao je) priao nam je Ebu Amir ElAkadija, rekao je: priao nam je Sulijman, sin Bilala, od Abdulaha, sina Dinarovog, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhamed): "Vjerovanje je (tj. Vjerovanje ima) ezdeset i nekoliko ogranaka (grana, dijelova); i stidljivost je ogranak (ili dio) od vjerovanja." GLAVA: Musliman je (onaj) ko (je takav da) su se spasili (ili da su zdravi ili da su mirni) muslimani od njegovog jezika i njegove ruke. PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je u'be od Abdulaha, sina Ebussefera; i (od) Ismaila, (a oba tj. i Abdulah i Ismail su priali slijedai hadis) od a'bije, od Abdulaha, sina Amrovog od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Musliman je ko je (takav da) su se spasili (ili da su zdravi ili mirni) muslimani od njegovog jezika i njegove ruke, a iseljenik (ili izbjeglica, emigrant) je ko napusti (ono) to je Allah zabranio." Rekao je Ebu Muavijete: priao nam je Davud od Amira, rekao je: uo sam Abdulaha, sina Amrovog, (da pria) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a rekao je AbdulEala (da je uo) od Davuda, od Amira, od Abdulaha od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Ovo su dva muallak - seneda).

GLAVA: Koji je islam najvrijedniji (najbolji)? PRIAO NAM JE Seid, sin Jahja-a sina Seida El-Kurejije, rekao je: priao nam je moj otac (tj. Jahja), rekao je: priao nam je Ebu Burdete, sin Abdulaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekoe: "O poslanie Allaha, koji je islam najvrijedniji (najbolji)?" Rekao je: "Ko je (takav da) su se spasili (ili da su zdravi ili mirni) muslimani od njegovog jezika i njegove ruke (njegov je islam najbolji)." GLAVA: Nahranjivanje hranom je od islama. PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: priao nam je El-Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Abdulaha, sina Amrovog, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je jedan ovjek pitao Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je islam najbolji? Rekao je (Muhamed a. s.): "Nahranjuje hranom; i izgovara (ili oitava) pozdrav (onom) koga pozna i koga ne pozna (a to ti je najbolji islam; ili: nahranjuj hranom; i pozdravljaj svakog!)." GLAVA: Od vjerovanja je (i to) da voli (ili da eli vjernik) svome bratu to voli (samom) sebi. PRIAO NAM JE Museded, rekao j: priao nam je Jahja od u'beta, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a (preko u'beta postoji i drugi sened) od Huseina El-Mualima (Uitelja), rekao je: priao nam je Katade od Enesa (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhamed a.s.): "Nee vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog moralnog uzdignua da) voli (tj. eli) za svog brata (ono) to voli za svoju linost." GLAVA: Voljenje Poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: Izvjestio nas je uajb, rekao je: priao nam je Ebuzinad od El-Eareda (a ovaj) od Ebu Hurejreta, zadovoljan bio Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pa tako mi (Onoga) koji (je tako moan da je) moja dua u njegovoj ruci, nee vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog uzdignua da) sam mu ja drai od njegovog roditelja i njegovog djeteta."

PRIAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Ibnu Ulejete od Abdul-Aziza, sina Suhejbovog, (a ovaj) od Enesa, (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga i spasio Allah, H (slovo "H" u tekstu je kratica od arapske rijei "Tahvil". Rije "Tahvil" znai: premjestiti se; okrenuti. U hadiskoj nauci kao struni izraz znai "da se prvi sened na tom mjestu ostavlja i presijeca, a uzima se drugi sened. Obadva se seneda sastaju ondje gdje je prvi ostavljen." Handi. To jest: Hadis koji e uslijediti doao je preko dva donekle razliita seneda koji se sastaju i dodiruju u jednoj linosti koja se nalazi u obadva seneda. Kad se prvi sened naveo do zajednike linosti, onda se stavilo slovo "H", koje se izgovori "ha", a koje oznaava da e se sada "okrenuti" prema drugom senedu tj. da e se drugi sened odmah navesti do dodirne linosti, pa e se tek iza toga navesti tekst hadisa. U daljim se sluajevima nee vie navoditi ovo objanjenje uz slovo "H". Jedino e se uz to slovo stavljati u zagradi rije "Tahvil" da se podsjeti da je to slovo kratica od te rijei.) A priao nam je Adem, rekao je: priao nam je u'betu od Katadeta (a ovaj) od Enesa, rekao je (Enes): rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog uzdignua da) sam mu ja drai (ili miliji) od njegovog roditelja; i njegovog djeteta i ljudi sviju (skupa)."

GLAVA slasti (slatkoe) vjerovanja. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Abdula-Vehhab Sekifovi, rekao je: priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta (a ovaj) od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (a Enes) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhammed a.s.): "Tri (osobine ili svojstva postoje, a takva su da svaki onaj) ko (bude takav da se) one (osebine ili osobine) budu (nalazile) u njega, naao je (ili nai e) slast vjerovanja: da mu je Allah i Njegov poslanik drai od (svega drugog) to (postoji) osim Njih dvojice; i da voli ovjeka (koji voli Allaha i Njegovog poslanika) na volei ga (tj. toga ovjeka ni zbog ega drugog) osim radi Allaha; i da mrzi da se vrati u bezvjerstvo kao to mrzi da se baci u vatru (Dehenema)." GLAVA: Znak vjerovanja je voljenje Ensarija (Pomagaa tj. starosjedilaca grada Medine koji su primili u svoj grad Muhameda a.s. i muslimane koji su izbjegli iz Meke, pa su ih i materijalno mnogo pomogli). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'betu, rekao je: izvjestio me Abdullah, sin Abdullaha sina Debrovog, rekao je: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (a on je priao) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Vjerovjesnik a.s.):

"Znak (ili obiljeje) vjerovanja je voljenje Ensarija, a znak licemjerstva (hipokrizije) je mrenje Ensarija." GLAVA. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvjestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Ebu Idris Aizullah, sin Abdullaha da je Ubade, sin Samita, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je prisustvovao (u borbi na) Bedru; i on je jedan (od plemenskih) poglavica (koji su se prisegli na vjernost Muhamedu a.s. u) "Noi Akabe", (Ubade je izvjestio) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao, a oko njega (se nalazila jedna) skupina od njegovih drugova: "Prisegnite mi se (tj. obaveite mi se), na (to) da neete udruivati sa Allahom nita (u vjerovanju); i (da) neete krasti; i (da) neete bludniiti (initi preljube); i (da) neete ubijati vae (tj. svoje) djece; i (da) neete donositi (zaprepaujuu) la (a) izmiljate je meu vaim rukama i vaim nogama (tj. u sebi je izmislite; ili po drugom tumaenju, izmiljate je u lice jedan drugom); i (da) neete grijeiti (otkazivati pokornost) u dobru (tj. u svemu onom to vam se naredi, a to bude poznato i jasno da je dobro i lijepo da se ini i radi). Pa ko od vas ispuni (svoju obavezu prema svemu navedenom), pa njegova nagrada je (pala) na Allaha (tj. Allah e ga nagraditi). A ko pogodi (tj. uini) od toga (to je zabranjeno) neto, pa se kazni u ovozemnosti (tj. na ovom svijetu), pa ono je pokrie (tj. otkup) njemu (za uinjeni grijeh). A ko pogodi (uini) od toga (zabranjenog) neto, zatim ga Allah pokrije (tj. ne kazni ga na ovom svijetu), pa on je (preputen) k Allahu: ako hoe, oprosti e mu, a ako hoe, kazni e ga." Pa smo mu se mi prisegnuli na to.

GLAVA: Od (obiljeja) vjere je bjeanje od iskuenja (ili ustanaka i pobuna iz neslaganja u miljenju). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta od Malika (a ovaj) od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Abdurrahmana sina Ebu Sa'sa'ata, (a ovaj) od njegovog (tj. svog) oca (a ovaj) od Ebu Seida El-Hudrije da je on rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Skoro je (ili: blizu je da nastupi i takvo vrijeme ili takvo stanje) da e biti najbolji imetak muslimana ovce, pristaja e s njima vrhovima planina i mjestima (gdje niko ne zalazi nego samo ta mjesta posjeuje padanje) kie, bjeae sa svojom vjerom od iskuenja (ili pobuna i ustanaka koji e se praviti zbog ne slaganja u miljenju)." GLAVA govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio; "Ja sam najznaniji (od) vas (kad se radi o znanju) o Allahu"; i da je poznavanje djelo (ili in) srca zbog govora Allahovog, On je uzvien; "... ali e vas kazniti sa (onoga tj. zbog onoga) to su stekla (zaradila tj. poinila) vaa srca ..." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, Bikendijevi, rekao je: izvjestio nas je Abdetu od Hiama (a ovaj) od svog oca (a ovaj) od Aie, rekla je:

"Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u svom postupku prema ljudima takav da) kada im je nareivao, nareivao im je od poslova (ono) to mogu (izvriti ili uiniti bez velikih tekoa trajno vrei te poslove)." Rekoe: "Zaista mi nismo kao tvoj oblik (ili lik), o poslanie Allaha, zaista je Allah tebi oprostio to je promaklo (naprijed, tj. to je bilo) od tvoga grijeha i to je zaostalo (pozadi; tj. i to e uiniti, to e biti, pa zbog toga mi treba i da vie od tebe radimo dobrih djela i pobonosti)." Pa se on ljutio (ili srdio na te njihove rijei tako) da se poznala (ta) ljutnja u (izrazu) njegovog lica, zatim je rekao: "Zaista najbogobojazniji (od) vas je i najznaniji (od) vas (kad je rije o znanju) o Allahu sam ja (pa ja treba i da u veoj mjeri radim i dobre poslove nego - vi. Radite koliko moete bez tekoe, a ne nastojte da me dostignete, a kamoli da me nadmaite)!" GLAVA: Ko mrzi (ili ne eli) da se vrati u bezvjerstvo kao to mrzi (ili ne eli) da se baci (da bude baen) u vatru (pakla; to osjeanje) je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'betu od Katade (a ovaj) od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Tri (osobine) su (takve vrijednosti da svaki onaj) ko (bude takav da) one budu u njega, naao je (tj. nai e) slast vjerovanja. Ko (je takav da) je Allah i Njegov poslanik miliji k njemu od (svega) to (postoji) osim Njih dvojice; i ko voli (jednog Allahovog) roba, ne voli ga (ni radi ega) osim radi Allaha; i ko mrzi da se vrati u bezvjerstvo poslije kad ga je Allah spasio (bezvjerstva) kao to mrzi da se baci u vatru."

GLAVA nadmaivanja (pojedinih lanova) porodice vjerovanja u poslovima. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Amra, sina Jahja-a, Mazinovi od svog oca (a ovaj) od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Unii e porodica raja (u) raj, a porodica Vatre (dehenemske; zbog toga velikim slovom u daljem tekstu, u) Vatru. Zatim e Allah, uzvien je On, rei: "Izvedite, (iz Vatre, o aneli, svakoga) ko je (takav da je) od vjerovanja u njegovom srcu bila (bar tolika koliina koliko iznosi) mjera (teine jednog) zrna od goruice (ili slaice)." Pa e se izvesti iz nje (Vatre), a ve sasvim pocrnuli, pa e se baciti u Rijeku Stida ili (Rijeku) ivota, sumnjao je Malik (tj. Malik ne zna da li mu je predhodnik rekao: u Rijeku Stida ili Rijeku ivota), pa e niknuti (ili narasti tj. dobie lijep izgled tijela i to brzo) kao to nikne (ili naraste) sjeme (trave obine ili sjeme trave tuac ili tuak) u strani poplave (tj. u naplavku), zar ne vidi da ono izie uto savijeno (previja se). Rekao je Vuhejb: Priao nam je Amr: "I (Rijeka) ivota; i rekao je: (ko bude u srcu imao kakvog) dobra (koliko zrno od) goruice .....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, priao nam je Ibrahim, sin Seida, od Saliha (a ovaj) od Ibnu ihaba (a ovaj) od Ebu Umameta, sina Sehla, da je on uo Ebu Seida Hudriju govori:

"Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: Dok sam ja (leao jednom kao) spava, vidio sam ljude izlau se meni, a na njima koulje. Od njih (neka) dostie (do) sisa, a od njih (neka do) ispod toga. A izloio mi se Umer, sin Hataba, a na njemu koulja vue je (za sobom; toliko je duga)." Rekoe (Upitae): "ta si protumaio to (da znai), o poslanie Allaha?" Rekao je (Odgovorio je): "Vjerom (sam to protumaio, tj. on ima veliku vjeru i ubjeenje)." GLAVA: Stid je od (osobina ili znakova) vjerovanja. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu ihaba (a ovaj) od Salima, sina Abdullaha, (a ovaj) od svoga oca (Abdullaha, sina Umerovog) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, proao pokraj (jednog) ovjeka od Pomagaa (velikim slovom u tekstu, misli se na stanovnike Medine koji su pomogli Allahovog poslanika u najteim danima borbe sa neprijateljem), a on (onaj ovjek) pouava svoga brata (ili prijatelja) o stidu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti ga, pa zaista je stid od vjerovanja." GLAVA "Pa ako se pokaju; i obavljaju molitvu i daju (obaveznu) milostinju, pa pustite (ih na miru da idu) svojim putem ..." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhamedov, rekao je: priao nam je Ebu Revh ElHaremija, sin Umareta, priao nam je u'be od Vakida, sina Muhamedovog, rekao je: uo sam svog oca (kako) pria od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zapovjeeno mi je da se borim (s) ljudima dok (ne postignem to da) svjedoe da nema boga osim Allaha i da je Muhamed poslanik Allaha; i (da) obavljaju molitvu i daju (baveznu) milostinju. Pa kada uine (uinu) to, sauvae od mene svoje krvi (tj. ivote) i svoje imetke osim (sluajeva u kojima mogu biti osueni na gubitak ivota i imetka u skladu) sa pravom islama, a njihov obraun (za iskrenost i ubijeenost pada) na Allaha." GLAVA (onoga) Ko je rekao: "Zaista vjerovanje je posao (rad dobrih djela)." (To se moe da tvrdi i) Zbog govora Allaha, uzvien je On: "I to je raj koji vam se dao naslijediti zbog (onoga) to ste radili (poslovali), inili." A rekao je (jedan) broj (ili skupina) od uenjaka o Njegovom govoru, On je uzvien; "Pa tako mi tvog Gospoda zaista emo ih sve svakako pitati o onom to su inili (radili)" (po miljenju tih uenjaka to znai). "o "Nema boga osim Allaha" (bie ljudi pitani)." I rekao je (Uzvieni Allah): "Zbog (neeg to je) kao ovo pa neka rade radnici (dobrih djela)." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa; i Musa, sin Ismaila; njih dva su rekla: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, priao nam je Ibnu ihab od Seida, sina Musejebovog, (a ovaj) od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, upitao se (tj. bio je upitan):

"Koji je posao najvrjedniji (najbolji)?" (Odgovorio je:) Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i Njegovog poslanika." Reklo se: "Zatim ta je to (najbolje)?" Rekao je: "Borba u (cilju odbrane) Allahovog puta." Reklo se (tj. dalje je upitan Muhamed a.s.): "Zatim ta je to (najbolje)?" Rekao je: "Hodoae primljeno (ili obavljeno dobro i ispravno bez greke)." GLAVA: Kada islam nije bio (primljen) na istinitosti (uvjerenja); i (kada) je (primljen) na (sraunato prikazivanje) pokornosti (ili radi traenja mira) ili (iz) straha od ubijanja, (takav islam ne vrijedi) zbog Njegovog govora, On je uzvien: "Kau Beduini: "Mi vjerujemo." Reci: "Niste vjerovali (tj. jp ne vjerujete), ali recite: "Primili smo islam (ili: Predali smo se)." Pa kada je (islam primljen) na istinitosti (uvjerenja), pa on je (pravi islam koji se ima u vidu kada se misli) na Njegov govor, uzvieno je Njegovo spominjanje; "Zaista vjera kod Allaha je islam", "A ko trai osim islama (kakvu) vjeru, pa nee se primiti od njega...." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Amir, sin Sa'da sina Ebu Vakasa, od Sa'da, bio Allah zadovoljan od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, darivao (jednu) grupu, a Sa'd je (bio kao sluajni) sjedilac (sjeda). Pa je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio , ostavio (bez dara jednog) ovjeka, (a) on je (od) njih najdivniji (tj. najbolji) meni (tj. po mome miljenju). Pa sam rekao: "O poslanie Allaha, ta je tebi (bio uzrok da uskrati dar) od omsice (tj. tog i tog; dakle izraz omsica znai "taj i taj")? Pa tako mi Allaha, ja ga vidim (smatram kao dobrog) vjernika." Rekao je: "Ili (kao) predanika (tj. obinog, formalnog muslimana?" Pa sam uutio malo. Zatim me savladalo (ono) to znam o njemu, te sam ponovio svoj govor, pa sam rekao: "ta ti je (te uskrati dar) od omsice, pa tako mi Allaha, ja ga vidim (kao) vjernika." Pa je rekao: "Ili predanika." Pa sam malo uuto. Zatim me savladalo to znam o njemu, te sam ponovio svoj govor, a ponovio je (i) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je rekao: "O sa'de, ja zaista darivam (u vjerovanju slabog) ovjeka, a drugi (osim) njega drai mi je od njega, (a darovanog darivam iz) bojazni da ga Allah strmoglavi u Vatru (zbog istupanja iz vjere ako ne bude darovan)." A prenijeli su ga (tj. ovaj hadis) Junus; i Salih; i Mamer i brati Zuhrijin od Zuhrije. GLAVA: Pozdrav je od islama. A rekao je Amar: "Tri (osebine, osobine postoje). Ko ih skupi, skupio je ve vjerovanje. Pravednost od tvoje osobe (ili due); i davanje pozdrava svijetu (ljudima) i dijeliti iz siromatva." PRIAO NAM JE Kutejbe, rekao je: priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, (a ovaj) od Ebul-Hajra (a ovaj) od Abdulaha, sina Amrovog, da je (jedan) ovjek pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio;

"Koji je islam najbolji?" Rekao je: "Nahranjivae hranom i itae pozdrav na (onoga) ko je (takav da ga) poznaje i ko je (takav da ga) ti nisi poznavao (tj. pozdravljae svakog, pa e sa ta dva djela ispoljiti najbolji islam)." GLAVA nezahvalnosti muu (ili: GLAVA nepriznavanja mua) i nepriznavanja (dobroinstva i plemenitosti) osim nepriznavanja (postojanja Allaha ili nepriznavanje dobroinstva je odmah ispod nepriznavanja Allaha, tj. blie je bezvjerstvu nego vjerovanju). O njoj (ovoj GLAVI) je Ebu Seid (prenio hadis) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio (a taj e hadis biti naveden poslije). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika (a ovaj) od Zejda, sina Eslemovog, (a ovaj) od Ata-a, sina Jesara, (a ovaj) od Ibnu Abasa (koji) je rekao: "Rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokazala mi se Vatra, pa kad li najmnogobrojniji njeni stanovnici ene. Ne priznaju (ili ne vjeruju) one." Reklo se (Upitan je): "Je li ne vjeruju u Allaha (ne priznaju Allaha)." Rekao je (Odgovorio je Muhamed a.s.): "Ne priznaju mua i ne priznaju dobroinstva. Ako si inio jednoj (od) njih (cijelo) vrijeme, zatim je vidjela od tebe (kod tebe) (neku nepovoljnu) stvar, rekla je: "Nisam vidjela od tebe (nikakvog) dobra nikad." GLAVA: Grijesi su od stvari (doba) neznanja. A nee se obezvjeriti njihov vlasnik sa injenjem njih osim sa mnogobotvom, zbog govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio; "Zaista si ti ovjek (takav da se) u tebi (jo osjea) neznanje"; i (zbog) govora Allaha, uzvien je On; "Zaista Allah nee oprostiti da mu se pridruuje (ita, tj. nee oprostiti mnogobotvo), a oprostie ispod (tj. osim) toga (sve ostalo) kome hoe." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'be od Vasila (a ovaj) od Ma'rura, rekao je: "Sreo sam Ebu Zera u Rebezi, a na njemu ogrta (sa neproivenom postavom, valjda neka bolja vrsta ogrtaa) i na njegovom djeaku ogrta. Pa sam ga pitao za to (o tome, jer je djeak bio osloboeni rob, pa je trebao da ima slabije odjelo)." Pa je (Ebu Zer) rekao: "Ja sam grdio (ili psovao jednog) ovjeka, pa sam ga sramotio sa njegovom majkom (prebacivao mu zbog porijekla njegove majke." Pa je meni rekao Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Zere, zar si ga sramotio sa njegovom majkom? Ti si ovjek (takav da) se u tebi (jo nalazi) neznanje. Vaa braa su vae sluge (ili robovi; ili obani). Uinio ih je Allah pod vae ruke. Pa ko je (takav da mu je) njegov brat pod njegovom rukom, pa neka nahranjuje od (onog) to on jede; i neka ga oblai (odijeva) od (onakve odjee) to on oblai (i sam). I ne optereujte ih (onim) to e ih nadvladati (iscrpiti), pa ako ih opteretite (vrlo tekim poslom), pomozite ih (im)." GLAVA: "I ako se dvije grupe vjernika ponbiju, pa popravite (odnose) meu njima (tj. izmirite ih)." Pa nazvao ih je (Uzvieni Allah) vjernicima.

PRIAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, priao nam je Hamad, sin Zejda, priao nam je Ejub i Junus od Hasana (a ovaj) od Ahnefa, sina Kajsovog, rekao je: "Otiao sam da pomognem ovoga ovjeka (tj. Aliju, sina Ebu Talibovog u borbi "Vak'atul-Demel). Pa me sreo Ebu Bekrete, pa je rekao: "Gdje hoe (e)?" Ja sam rekao: "Pomoi u ovoga ovjeka." Rekao je: "Vrati se! Ja sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Kada se sukobe dva muslimana sa svojim dvjema sabljama (ili sa svoja dva maa), pa ubica i ubijeni e u Vatru." Pa sam ja rekao: "O poslanie Allaha, ovaj je ubica (i kao takav i zasluio je Vatru), pa ta je stanje (ili stvar; ili srce) ubijenog (zgrijeilo)?" Rekao je: "Zaista je (i) on bio pohlepan na ubijanje svoga druga (tj. htio je i on njega ubiti)." GLAVA: Nasilje (nepravda) ispod (ili nie; ili osim) nasilja (tj. neka nepravda ili neko nasilje je lake od nekog, a neko je tee od nekog). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je u'be-H (tj. Tahvil) - , rekao je (Buharija): a priao mi je Bir, rekao je: priao nam je Muhamed od u'beta (a ovaj) od Sulejmana (a ovaj) od Ibrahima (a on) od Alkameta (a on) od Abdullaha (sina Mes'udovog): Poto je siao ajet "Koji su vjerovali, a nisu pomjeali svoga vjerovanja sa nasiljem (nepravdom), oni su (takvi da) imaju sigurnost i oni su napueni.", rekli su drugovi poslanika Allahovog, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji nas nije nasilje uinio svojoj linosti (opteretivi je nekim grijehom)?" Pa je Allah spustio (rijei Kur'ana): "Zaista mnogobotvo je zaista veliko nasilje."

GLAVA znakova licemjera (pritvorice). PRIAO NAM JE Sulejman Eburebi', priao nam je Ismail, sin Dafera, priao nam je Nafi', sin Malika sina Ebu Amirovog, Ebu Suhejl od svoga oca (a ovaj) od Ebu Hurejreta (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Znak licemjera su tri (osobine): Kada pria (govori), on lae; a kada obea, uini protivno (obeanju); a kada mu se (to) povjeri, on iznevjeri." PRIAO NAM JE Kabisa, sin Ukbetov, rekao je: priao nam je Sufjan od A'mea (a ovaj) od Abdullaha, sina Mureta, (a on) od Mesruka (a on) od Abdullaha, sina Amrovog, da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "etiri (osebine ili osobine su takve) ko je (takav da) one budu u njega, on je isti licemjer. A ko je (takav da) u njega bude (jedna) osobina od njih, u njemu je (jedna) osobina od licemjerstva dok je (ne) ostavi. (Te osobine su:) Kada mu se (neto) povjeri, on iznevjeri; a kada pria (govori), lae; a kada sklopi ugovor, prekri (vjeroloman je); a kada se prepire (ili

parnii), grijei (ili pokvaren je, tj. ne bira sredstva)." Slijedi ga (Sufjana) u'be od A'mea (tj. u'be se slae sa Sufjanom u predaji gornjeg hadisa od A'mea). GLAVA: Stajanje (u molitvi u) Noi Vrijednosti je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvjestio nas je uajb, rekao je: priao nam je Ebuzinad od A'reda (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko stoji (u molitvi; ili: Ko klanja u) Noi Vrijednosti (zbog) vjerovanja i (zbog) raunanja (na Allahovu nagradu), oprostie mu se (ono) to je prolo (ili: to je predhodilo) od njegovog grijeha (ili grijeenja)." GLAVA: Borba je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Haremija, sin Hafsa, priao nam je Abdul-Vahid, priao nam je Umare, priao nam je Ebu Zur'a, sin Amra, rekao je: uo sam Ebu Hurejru (pria) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odazvao se (ili: zajamio je; ili: pourio je sa lijepom nagradom) Allah (onom) ko je izaao u (borbu za) Njegov put; nije ga izvelo (nita drugo) osim vjerovanje u Mene (Allaha) i potvrivanje Mojih poslanika, (Allah mu se odaziva, odgovara ili jami ovako:) da u ga vratiti (iz borbe) sa (onim) to je postigao od nagrade ili plijena; ili u ga uvesti u raj. A da nije (toga, kae Muhamed a.s.) da bacim tekou na svoje pristatvo (sljedbu kad bih iao u svaki okraj), ne bih sjedio (ni) iza (jedne) ete (tj. okraja). I zaista bih volio da se ubijem (tj. da budem ubijen) u (borbi za) put Allaha, zatim (da) se oivim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oivim, zatim (da) se ubijem."

GLAVA: Dobrovoljno (neobavezno) stajanje (u molitvi, tj. klanjanje) ramadana (mjeseca) je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba (a on) od Humeda, sina Abdurahmana, (a on) od Ebu Hurejre da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko stoji (u molitvi uz mjesec) ramadan (zbog) vjerovanja i (zbog) raunanja (na Allahovu nagradu), oprostie mu se (ono) to je prolo od njegovog grijeha (ili grijeenja)." GLAVA: Post ramadana (zbog) raunanja (na Allahovu nagradu) je od vjerovanja.

PRIAO NAM JE Ibnu Selam, rekao je: izvjestio nas je Muhamed, sin Fudajlov, rekao je: priao nam je Jahja, sin Seidov, od Ebu Selemeta (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je postio ramadan (zbog) vjerovanja i (zbog) raunanja (na Allahovu nagradu), oprostie mu se (ono) to je prolo od njegovog grijeha (ili grijeenja)." GLAVA: Vjera je lakoa (olakica); i govor Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najmilija vjera k Allahu je lako pravovjerstvo (ili: Ibrahimova vjera koja naginje od oboavanja kipova ka vjerovanju Jednog Boga; i koja je bez tekih obaveza i dozvoljava olakice, pa je zbog toga laka). PRIAO NAM JE Abduselam, sin Mutahera, rekao je: priao nam je Umer, sin Alije, od Ma'na, sina Muhameda, Gifarovia (a ovaj) od Seida, sina Ebu Seida, Makburovi (a on) od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhamed a.s.): "Zaista vjera je lakoa, a nee se nadvladati (ili: nadjaavati sa) ovom vjerom niko (a da e proi drukije) osim (tako da) e ga nadvladati (ili: pobijediti). Pa upravite (pravim putem bez pretjeranosti i bez proputanja onog to se treba uiniti); i pribliite se (umjerenosti u pobonosti, a ne idite daleko, jer moe se dogoditi da ne stignete do daleke pobonosti; ili: ako ne moete da inite djela najsavrenije pobonosti, inite ono ime ete se njoj pribliiti); i razveseljujte (govorei o nagradi za dobra djela); i pomozite se sa jutrom i veerom i (sa) neto (vremena) od kraja noi (ili: od noi uope; ili: traite pomoi od jutra i veeri i od konca noi ili od noi uope, jer je u ta vremena ovjek najilniji za pobonost kao i za putovanje i svaki posao)." GLAVA: Molitva je od vjerovanja. I govor (ili: GLAVA govora) Allaha, uzvien je On, "I nije Allah (to naredio) zbog (toga da) upropasti vae vjerovanje" to jest vau molitvu kod Kue (misli se na Allahovu kuu Kabu, pa je zato veliko slovo ovdje, a i dalje u tekstu gdje se pod rijei Kua misli na damiju Kabu u Meki). PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao nam je Ebu Ishak od Bera-a da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (u) poetku, kad je doao (u) Medinu, odsjeo je u svojih djedova; ili je rekao (Ebu Ishak) u svojih ujaka (dajida) od Pomagaa; i da je on klanjao (okreui se) prema Jerusalemu esnaest mjeseci ili sedamnaest mjeseci (sumnjao je Zuhejr), a zadivljavalo ga je da bude njegova kibla (mjesto prema kojem se okree kod molitve da bi molitva bila primljena) prema Kui (tj. Kabi u Meki); i da je on klanjao prvu (ili poetnu) molitvu, (koju) je klanjao njoj (tj. Kabi okrenut), molitva popodneva. A klanjao je s njim (i) narod. Pa je izaao (jedan) ovjek od (onog naroda) ko je s njim klanjao, pa je proao pokraj pripadnika (tj. posjetilaca jedne) damije (bogomolje), a oni su naklonjai (tj. obavljali su molitvu i bili u pognutom stavu), pa je rekao: "Svjedoim (tj. kunem se) sa Allahom, zaista ve sam klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Meki (okrenut)." Pa su se zaokrenuli (odmah obavljajui i u poloaju) kao to oni (i bili u njemu; tj. onako pognuti zaokrenuli su se) prema Kui (tj. Kabi u Meki). A bilo je idove ve zadivilo kad je klanjao prema Jerusalimu (Jerusalemu). I

pripadnici knjige (Evanelja, tj. krani su se tome divili). Pa poto je okrenuo svoje lice prema Kui, zanijekali su (ili: nisu odobrili) to. Rekao je Zuhejr: "Priao nam je Ebu Ishak od Bera-a u ovom svome prianju (da je Bera' jo dodao i to) da je, ono, umro na (prvotnoj, prvobitnoj, prvoj) kibli, prije (nego je doao as) da se ona preokrene (prema Meki), (umro je jedan broj) ljudi; i ubili su se (tj. poginuli su u borbi), pa nismo znali ta emo rei o njima, pa je spustio (ove svoje rijei) Allah, uzvien je On: "I nije Allah (to preokretanje kible naredio) zbog (toga) da upropasti vae vjerovanje"." GLAVA ljepote islama ovjeka. Rekao je Malik: izvjestio me Zejd, sin Eslemov, da je Ata', sin Jesara, njega izvijestio da je Ebu Seid Hudrija njega izvijestio da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Kada primi islam (Allahov) rob, pa njegov islam bude lijep, pokrie (ili: izbrisae) Allah njegovo svako runo (djelo to) ga je bio prije uinio. A odmazda (tj. postupak prema njegovim djelima) poslije toga (tj. kad je primio islam ovaki, ovakav) je: Dobro djelo (e mu se platiti najmanje) sa deset njegovih jednakosti (tj. vrijednosti, a i vie, pa ak i) do sedamstotina jednakih (vrijednosti; ili: do sedamstotina dvostrukosti), a zlo djelo (e se kazniti) sa svojom jednakosti (tj. vrijednosti i teinom) osim da preko njega pree Allah (tj. za zlo djelo e biti samo odgovarajua kazna, ali ako Allah pree preko zlog djela; i odgovarajua kazna e izostati, nee se izvriti). PRIAO NAM JE Ishak, sin Mensura; rekao je: priao nam je Abdurezak; rekao je: izvjestio nas je Ma'mer od Hemama (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada uredi (ili: uljepa dobrim djelima) jedan (od) vas svoj islam, pa svako dobro (to) ga uini pisae mu se sa deset svojih jednakosti (vrijednosti). A svako zlo (ili: loe) djelo (to) ga uini, pisae mu se sa svojom jednakosti (tj. teinom bez uveliavanja)."

GLAVA: Najdraa vjera k Allahu je najtrajnije (dobro djelo od) nje (tj. Od svih dobrih djela koja se u vjeri preperuuju Allahu je najdrae ono koje se neprekidno vri). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao je nama Jahja od Hiama, rekao je: izvjestio me moj otac od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao k njoj (tj. posjetio ju je), a kod nje je (bila jedna) ena, pa je rekao: "Ko je ova?" Rekla je: "Omsica (tj. ta-i-ta ena, pa je Aia poela da je hvali i) spominje od njenoga klanjanja (tj. spomenula da ova ena mnogo klanja)." Rekao je: "Polagano! (ili: Suzdri se od pohvale!) Na vas je (dunost da se obaveete) sa (onim) to moete (ili: Drite se, onog to moete vriti neprekidno bez tekoe). Pa tako mi Allaha, nee se dosaditi Allah do (da) se vi dosadite (tj. Allahu nee dosaditi vaa dobra djela i nee

prestati da ih nagrauje dokle god ste vi u takvom raspoloenju da vam nisu dosadna i teka vriti). I najdraa vjera k Njemu je (ono) to je ustrajan na njemu njegov vlasnik (tj. vrilac)." GLAVA poveanja vjerovanja i njegove manjkavosti; i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je On, "...i poveali smo im uputu"; "... i (da) sebi poveaju vjerovanje (oni) koji su vjerovali".. I rekao je (Uzvieni Allah): "Danas sam upotpunio vama vau vjeru. Pa kada (ovjek) ostavi, ovo kae Buharija, neto od potpunosti, pa on je manjkav (nepotpun u vjeri). PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: priao nam je Katade od Enesa (a on) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Izai e iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim Allaha", a u njegovom srcu (uz vjerovanje bude koliko) mjera (teine jednog) zrna jema od (kakvog god) dobra. I izai e iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim (Jedinog Istinitog Boga) Allaha", a u njegovom srcu (bude koliko) mjera (teine jednog) zrna penice od (kakvog) dobra. I izai e iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim Allaha", a u njegovom srcu (bude) mjera (teine jednog) truna praine od (kakvog) dobra." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): Rekao je Eban: priao nam je Katade, priao nam je Enes od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gornji hadis je Enes priao sa malom razlikom, a ona se sastoji u tome to je Enes rekao): "od vjerovanja", mjesto "od dobra". (To znai: Izai e iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim Allaha", a u njegovu srcu bude koliko mjera teine jednog zrna jema ili penice ili truna praine od vjerovanja.) PRIAO NAM JE Hasan, sin Sabaha, (da) je uo Dafera, sina Avnova, (koji je rekao:) priao nam je Ebul-Umejs, rekao je: izvjestio nas je Kajs, sin Muslima, od Tarika, sina ihabovog, (a on) od Umera, sina Hatabovog, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) ovijek od idova rekao njemu: "O zapovjednie vjernika, (ima jedan) ajet (citat iz Kur'ana) u vaoj knjizi (to) je vi uite, (a tako je vaan) da je nama skupini (ili: zajednici) idova siao, zaista bi mi uzeli taj dan (u koje je siao, uzeli bi ga za) praznik." Rekao je (Umer r.a.): "Koji ajet (je to)?" Rekao je (idov): "Danas sam upotpunio vama vau vjeru; i zavrio sam na vama svoju blagodat i zadovoljan sam (da) za vas islam (bude) vjera (ili: i zadovoljan sam vam islamom kao vjerom)." Rekao je Umer: "Ve mi poznajemo taj dan i mjesto koje je (to) je siao u njemu (taj ajet) na Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (bio) staja na Arefi (ili: Arefatu u) petak." GLAVA: Zekat (obavezni i u postotcima odreeni godinji prilog od imovine za siromane) je od vjerovanja. I Njegov govor (On je uzvien, na to upuuje): "I nije im se zapovjedilo (nita drugo) osim (to): neka oboavaju Allaha, iskreni (bivi) zbog Njega (u ispovijedanju) vjere,

pravovjerni (bivi); i neka obavljaju molitvu i neka daju zekat. I to je vjera (staze ili sljedbe) ispravne." PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: Ismail, rekao je: priao mi je Malik, sin Enesa, od svoga strica Ebu Suhejla, sina Malikovog, (a ovaj) od svoga oca da je on uo Talhu, sina Ubejdulahovog (gdje) govori (ili kazuje ovo): "Doao je (jedan) ovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika Nedda, uzdignute glave (ili: uzdignute kose na glavi, ili: rasute i neureene kose na glavi), ujemo buku (gromkost) njegovog glasa, a ne razumijemao ta kae dok se (nije) pribliio, pa kadli on pita o islamu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pet molitava (molitvi, namaza) u (jednom) danu i noi." Pa je rekao: "Da li na meni osim njih (jo neka molitva)?" Rekao je: "Ne, osim da ti dobrovoljno sebe obavee." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I post ramadana." Rekao je: "Da li na meni osim njega (jo neki drugi post)?" Rekao je: "Ne, osim da se dobrovoljno obavee." Rekao je (Talha): I spomenuo mu je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zekat. Rekao je: "Da li je na meni osim njega (jo neka imovna obaveza)?" Rekao je: "Ne, osim da se dobrovoljno obavee initi." Rekao je (Talha), pa je (taj) ovjek okrenuo lea (odlazei), a on govori: "Tako mi Allaha, neu poveati na ovo (nita dobrovoljno), a neu okrnjiti (obavezne dunosti)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Spasio se (tj. bie spaen), ako je rekao istinu." GLAVA: Slijedenje (Slijeanje, tj. uee u sahrani, denazi) umrlih je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Abdullaha sina Alije, Medufija, rekao je: priao nam je Revh, rekao je: priao je nam je Avf od Hasana i Muhameda (ili: i Muhamed) od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je slijedio (posmrtna) nosila muslimana zbog vjerovanja i zbog raunanja (na Allahovu nagradu); i (bude) bio sa njim (tj. sa umrlim) dok se obavi molitva za nju (tj. za umrlu osobu) i svri se njeno zakopavanje, - pa on e se zaista vratiti (sa sahrane sa koliinom) od nagrade (koja bi se mogla mjeriti) sa dva karata, (ili: vratie se sa dva karata nagrade, a) svaki karat je (velik ili teak) kao Uhud (planina kod Medine). A ko obavi molitvu za nju (umrlu osobu), zatim se vrati prije (nego) da se zakopala, pa on se vraa sa karatom (nagrade)." Slijedio ga je Avf od Muhameda (a on) od Ebu Hurejreta (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kao njemu (ili: prema njemu, tj. onom to je navedeno. Znai: Usman je priao jeedan hadis koji ima slian smisao kao navedeni hadis to ga je priao Revh. Svugdje u daljem tekstu izraz "nahvehu" prevodie se sa "kao njemu -- navedenom slino", a nee se vie davati opirnije objanjenje). GLAVA straha vjernika od (toga) da se pokvari (ili: propadne) njegov (dobar) posao, a on ne osjea (ili: ne zna, tj. ne znajui, neopaeno). A rekao je Ibrahim Temimovi: "Nisam izloio svoj govor (rijei) svome poslu (radu, a da sam se drukije osjeao) osim (tako da) sam se plaio da sam ja nevjernik (mukezzib; ili: smatran, oglaen za nevjernika-mukezzeb)." A rekao je Ibnu Ebi Mulejkete: "Stigao sam da se sastanem sa (tridesetoricom od drugova Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Svaki

(od) njih se boji licemjernosti (da nije pala) na njegovu duu (ili: osobu, tj. da nije postao licemjer). Nije od njih nijedan (takav da za sebe) govori: On je zaista na vjerovanju Dibrila (Gavrila) i Mikaila (tj. da vjeruje kao ta dva anela)." A spominje se od Hasana (Basrije ova izreka): "Ne boji ga se (tj. licemjerstva niko drugi) osim vjernik, a nije ga siguran osim licemjerac." I (GLAVA onoga) ega se uva od (raznih loih djela kao to su): ustrajanje na meusobnom ubijanju i (na svakom) grijeenju bez pokajanja (od toga da se treba uvati), zbog govora Allaha, On je uzvien: "... i ne ustraju na (loem poslu) to su (ga) inili, a oni znaju (tj. znajui da je to loe)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, priao nam je u'be od Zubejda, rekao je: Pitao sam Ebu Vaila o Murdiama, (sekti muslimana koja ne dri mnogo do grijeha ni do dunosti i dobrih djela). Pa je rekao (Ebu Vail): priao mi je Abdullah (sin Mes'uda), da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Psovanje (ili: grdnja, ruenje, sramotenje) muslimana je grijeh, a borenje (borba) protiv njega je bezvjerstvo." Izvjesto nas je Kutejbe, sin Seida, priao nam je Ismail, sin Daferov, od Humejda (a on) od Enesa, rekao je: izvjestio me Ubade, sin Samita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao (i htio da) izvjetava o Noi Vrijednosti (noi Lejletul Kadr), pa su se posvaala dva ovjeka od muslimana, te je on rekao: "Ja sam zaista izaao radi (tog da) vas izvjestim o Noi Vrijednosti (Lejletul Kadr), a ono se posvaa omsica i omsica (tj. taj-i-taj), pa je dignuta (njena odreenost, tj. zaboravio sam njeno tano vrijeme), a moda da je bolje za vas. Traite jeu sedmoj; i devetoj i petoj (noi poslije dvadesete noi ramadana)." GLAVA pitanja Dibrila (anela Gavrila koji je pitao) Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o vjerovanju; i islamu; i dobroinstvu (ili: iskrenosti); i (o) znanju asa (propasti svijeta); i (GLAVA) objanjenja Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njemu (Dibrilu). Zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Doao je Dibril, na njega mir!, (da) vas pouava vaoj vjeri." Pa je uinio (Muhamed a.s.) to sve njegovo (izlaganje; ili: sadraj njegov, tj. sadraj tog svoga razgovora sa Dibrilom, sve je to uinio) vjerom, (napominje Buharija); i (ovome treba dodati jo i ono) to je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objasnio izaslanstvu (plemena) Abdul-Kajs (ta se sve rauna) od vjerovanja i (usporediti to sve sa) Njegovim govorom, On je uzvien,: "A ko (sebi) trai osim islama vjeru, pa nee se ona primiti od njega." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvjestio nas je Ebu Hajan Temimovi od Ebu Zur'ata (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: "Bio je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pojavljiva (tj. pojavio se jednog) dana ljudima. Pa mu je doao (jedan) ovjek, pa je rekao: "ta je vjerovanje?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Vjerovanje je da vjeruje Allaha; i Njegove anele (meleke); i Njegovo sretanje (tj. vienje na Stranom sudu); i Njegove poslanike i (da) vjeruje u proivljenje (nakon propasti svijeta)." Rekao je: "ta je islam?" Rekao je: "Islam je da oboava Allaha i (da u tom oboavanju Njega, nita i nikoga) ne udruuje sa Njim; i (da) obavlja molitvu; i daje propisani zekat (obaveznu milostinju); i posti ramadan (mjesec)." Rekao je (tj. ponovo je upitao dalje poslanika Muhameda a.s.): "ta je dobroinstvo (ili: ta je injenje lijepog, tj. za koje djelo moemo rei da je lijepo uinjeno i izvedeno)?" Rekao je (dalje odgovara

Muhamed a.s.): "Da oboava Allaha kao da ti zaista vidi Njega, pa ako ti nisi bio (jo u mogunosti da) Ga vidi (izvodi lijepo pobone ine), pa (ili: jer) On zaista vidi tebe." Rekao je: "Kada je (tj. kad e nastupiti) as (propasti, smaknue svijeta)?" Rekao je: "Nije upitani znaniji od pitaa (tj. Ja, koji sam od tebe upitan, nita o tom vie ne znam od tebe koji me pita). A izvjestiu te (o nekim) od znakova njegovih (znakova toga asa): Kad rodi robinja svoga gospodara; i kada se (budu) ispinjali (tj. nadmetali) pastiri deva crnih (bez biljega, kad se budu nadmetali) u graevini. U pet (stvari spada to to si me zadnje upitao, a te stvari su takve da) njih nee znati (niko) osim Allah. Zatim je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prouio: "Zaista Allah je (samo taj to je) kod Njega znanje asa (smaka svijeta)....". Zatim je okrenuo lea (prisutnima onaj ovjek to je postavljao pitanja, tj. otiao je), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vratite ga!" Pa nisu vidjeli nita (oni to su se digli da ga vrate, tj. nisu ga ni vidjeli, a kamoli doveli). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ovo je Dibril doao (u prispodobi ovjeka i tako) poduava ljude njihovoj vjeri." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "Uinio je (Muhamed a.s.) to sve od vjerovanja." GLAVA: PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Hamze, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha (a on) od Ibnu ihaba (a on) od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abasov, izvjestio njega, rekao je: izvjestio me Ebu Sufjan da je Iraklije rekao njemu: "Pitao sam te: Da li se poveavaju ili se okrnjuju (tj. smanjuju), pa ti si tvrdio da se oni (pristalice Muhameda) poveavaju, a kao takvo ti je vjerovanje (poveava se) dok upotpuni. I pitao sam te: Da li se odmetnuo (bar) jedan (ovjek) iz mrnje prema njegovoj vjeri poslije (kad je ve privolio) da unie u nju, pa si tvrdio da nije, a kao takvo ti je vjerovanje: kada se njegova ljubaznost pomijea (sa) srcima, nee ga zamrziti niko." GLAVA vrijednosti (ili: vrline onoga) ko trai istotu (neokaljanost), za svoju vjeru. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Zekerija od Amira, rekao je: uo sam Nu'mana, sina Beirovog, govori: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a izmeu (toga) dvoga su nejasne (sumnjive djelatnosti; ili: poslove je teko svrstati, jer su slini i dozvoljenom i zabranjenom); ne zna ih mnogobrojan (dio) od ljudi. Pa ko se uvao nejasnih (tj. sumnjivih poslova), traio je istotu za svoju vjeru i svoju ast, a ko je zapao u nejasne (sumnjive poslove on) je kao pastir (koji) napasa (ili: uva stado) okolo zabrane (ili: branjevine) Blizu je (takav pastir) da ga se dotakne (ili: da unie u njega, tj. u zabranu, u zabranjeno). Zar ne! (ili: Panja!, Pazite!) I svaki vladar ima zabranu (tj. dravnu zemlju koju brani iskoritavati). Zar ne! (Panja!) Zaista zabrana (ili: branjevina) Allahova su Njegove zabrane (tj. oni poslovi i djela koje je On zabranio da se ine). Zar ne! (Pazite!) I zaista u tjelu je (tj. u tijelu ima jedan) komad mesa (koji je takav da), kada je dobar, dobro je tijelo sve (cijelo), a kada se pokvarilo, pokvarilo se tijelo sve (tj. cijelo). Zar ne! (Panja!) A on (tj. taj komad) je srce." GLAVA:

Izvrenje (predaje) petine (ratnog plijena; ili: predaja petine ratnoga plijena za dravne potrebe) je od vjerovanja. PRIAO NAM JE Alija, sin Da'da, rekao je: izvjestio nas je u'be od Ebu Demreta, rekao je: Ja sjeah sa Ibnu Abasom. Posadi me na svoju postelju (krevet), pa je rekao: "Boravi, kod mene da ti uinim (tj. dadnem) dio od svoga imetka." Pa sam boravio s njime dva mjeseca. Zatim je rekao: "Zaista (lanovi) izaslanstva (plemena) Abdul-Kajs poto su doli Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Ko je (ovaj) narod? Ili: Ko je je (ovo) izaslanstvo? Rekli su: Rebi'a (tj. Nae pleme je ogranak poznatog plemena Rebi'a). Rekao je: Prostranstvo sa (ovim) narodom! (tj. Dobro doli, narode!). Ili: (Prostranstvo) sa izaslanstvom! (tj. Dobro dolo, izaslanstvo!) (Da li je reeno "narod" ili "izaslanstvo" sumnjao je u'be ili Ebu Demre. A onda je Muhamed a.s. u dobrodolici tim lanovima izaslanstva rekao:) Ne ponieni i ne kajaoci! (tj. elim da vam sastanak samnom bude prijatan; i da se ne osjetite ponieni i da se ne budete kajali to ste se samnom sastali). Pa su rekli: "O poslanie Allaha, mi zaista neemo moi da ti dolazimo (u druga doba godine) osim u svetom mjesecu (tj. u mjesecu u kojem je zabranjeno ratovanje i ubijanje po obiajima paganskih Arapa, jer mi ivimo u Bahrejnu), a izmeu nas i izmeu tebe je ovaj rod (ili: pleme, tj. ogranak plemena) od nevjernika (veliklog arapskog plemena-Mudar-koji su nastanjeni na prostoru izmeu Medine i Bahrejna). Pa zapovjedi, nam zapovjed odlunu (ili: jasnu da) je izvjestimo (ili: kaemo onom svakom) ko je iza nas; i (da) s njom uniemo (u) raj. I pitali su ga (Muhameda a.s.) o piima (koja stoje u raznim vrstama posua). Pa im je zapovjedio etvoro, a zabranio im etvoro. Zapovjedio im je: vjerovanje u Allaha, samo Njega. Rekao je: "Je li vi znate ta je vjerovanje u Allaha, samo Njega?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik znaniji (su)." Rekao je: "Svjedoenje da nema boga osim Allaha i da je Muhamed poslanik Allaha; i obavljanje molitve; i davanje zekata; i post ramadana i da darivate od plijena (ratnog) petinu." A zabranio im je etvoro: gle; i tikvu; i stublu (ili: stupu; ili: kabo); i crnom smolom namazan (sud), a moda (ili: esto) je rekao (Ibnu Abbas) smolom namazan (sud, tj. kakvom bilo smolom). I rekao je (Muhamed a.s.): "Zapamtite ih (tj. ove zapovjedi); i izvjestite ih (svakom onom) ko je iza vas (ostao kod vaih kua)." (Objanjenje za etiri zabrane. U tekstu je reeno da su zabranjeni: gle, tikva, stubla i sud namazan smolom crnom ili kojom drugom. Pod "gleu" se misli na up ili testiju zaglajisanu glazurom. Pod tikvom se misli na "plivau tikvu" ija je unutrica sasuena i oiena, a kora ostavljena kao posuda za pie. Pod "stublom" se misli na deblo ili na panj drveta ostavljen cio i neizdubljen da bude kao dno, a s drgog kraja je kroz sredinu izdubljen do blizu dna, pa se upotrebljava kao posuda za vodu, pie ili maslo. Takva posuda se naziva stubla i stupa, anegdje i kabo. Kabo; ili tanije kabao, se naziva vie posuda sastavljena od "duga" sa dnom i poklopcem. U naim krajevima su u stupama kafedije "tukle" kahvu uskijom. Iz teksta hadisa ne treba shvatiti da je zabranjeno posjedovati te posude za dranje vode u njima ili neeg to je dozvoljeno upotrebljavati, nego treba shvatiti da je te etiri posude zabranjeno upotrebljavati za pravljenje slatkog pia od groa i hurmi. To se pie pravi na taj nain da se u sud stavi vode, pa se u vodu stavi hurmi ili zrnje groa; i to tako stoji dok voda ne postane slatka, pa se onda pije. Ako se to pie pravi u navedene etiri posude, ono se brzo pretvori u opojno pie, u vino, koje je zabranjeno muslimanima da ga upotrebljavaju. Ako se, pak, to slatko pie-nebiz pravi u mijehu, im se pretvori u opojno pie, ono e progristi kou mijeha; i time e pokazati da je postalo opojno; i da vie nije obino slatko pie. To meutim nije sluaj sa navedena etiri suda, jer su otporna prema alkoholnoj kiselini, pa je zbog toga i zabranjeno da se u njima pravi to pie. Meutim to je tako bilo samo u poetku pojave islama. Po jednom hadisu Muslimovog Sahiha Muhamed a.s. je poslije dozvolio da se slatko pie moe praviti i u ove etiri posude, ali uz uvjet da se pazi da se ne pretvori u opojno. Ebu

Hanife i afija su toga stanovita; i vele da Ibnu Abas i Umer nisu bili obavjeteni da je Muhamed a.s. poslije ove zabrane dao dozvolu koja je ovu zabranu dokinula. Ahmed i Malik su stanovita da je zabrana na snazi i da nije dokinuta. Ovaj e hadis biti pomenut jo nekoliko puta u Buharijinu Sahihu, ali se vie nee davati ovo objanjenje.) GLAVA (onoga) to je dolo da su djela sa namjerom i raunanjem (na Allahovu nagradu); i za svakog ovjeka je (ono, tj. imae ono) to je namjeravao; (i na osnovu toga Buharija kae): pa u njeg (tj. u namjeravanje) je unilo vjerovanje; i ritualno (obredno) ienje; i molitva; i zekat (obavezna milostinja); i hodoae; i post i (sve druge) odredbe (ili: propisi). I rekao je (Uzvieni Allah): "Svaki (pojedinac) radi na (ili: prema) svome pravcu (smjeru)" (tj.) na (prema, po) svojoj namjeri (tako to tumai Buharija). I troenje (troak, izdatak) ovjeka na svoju porodicu (to ga potroi, a) rauna ga (kao dobro djelo za koje e biti od Allaha nagraen, takvo troenje i izdatak za porodicu) je milostinja. I rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio,: "....ali borba i namjera (postoje i dalje)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahjaa, sina Seidovog, (a on) od Muhameda, sina Ibrahimovog, (a on) od Alkameta, sina Vakasa, (a on) od Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poslovi (djela) su sa namjerom; i za svakog ovjeka je (tj. ovjek ima ono) to je namjeravao. Pa ko je (takav da) je njegova seoba bila ka Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova seoba je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko je (takav da) je njegova seoba bila zbog (neke koristi) ovoga svijeta (da) je pogodi (tj. postigne); ili ene (da) je oeni (vjena), pa njegova seoba je ka (onom) to je selilo ka njemu (tj. radi ega je selio)." PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, rekao je: priao nam je u'be, rekao je: izvjestio me Adij, sin Sabita, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Jezida, (gdje pria) od Ebu Mes'uda (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada troi ovjek na svoju porodicu, (a) rauna ga (tj. raunajui na Allahovu nagradu za troenje na izdravanje porodice), pa ono mu je milostinja." PRIAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, rekao je: izvjestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Amir, sin Sa'da, od Sa'da, sina Ebu Vakasa, da je on izvjestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista ti nee utroiti (nikakav) troak (koji je tako utroen da) trai s njim lice Allaha (a da e drukije proi) osim (tako da) e se nagraditi za njega, ak (i za ono) to uini (tj. stavi) u usta tvoje ene." (Ili: Nee utroiti nikakav troak, koji si utroio tako da za njega trai lice Allaha, tj. Allahovo zadovoljstvo, a da e drukije proi osim tako.....") GLAVA govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "Vjera je iskrenost (iskrena odanost) Allahu; i Njegovom poslaniku; i voama muslimana i njihovoj skupini (tj. muslimanskoj masi); i (glava) Njegovoga govora, On je uzvien, "... kada su iskreno odani Allahu i Njegovom poslaniku ...". PRIAO NAM JE Museded rekao je: priao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: priao mi je Kajs, sin Ebu Hazima, od Derira, sina Abdullahovog, rekao je:

"Prisegao sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na obavljanje molitve; i davanje zekata i iskrenu odanost svakome muslimanu." PRIAO NAM JE Ebunu'man, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Zijada, sina Ilakatovoga, rekao je: uo sam Derira, sina Abdullahovog (kako) govori (na) dan (kad) je umro Mugirete, sin u'betov. Ustao je pa je zahvalio Allahu i hvalio Ga; i (zatim) je rekao: "Na vas je (ili: Na vama je dunost da se okitite) sa uvanjem (sebe od) Allaha, samo Njega, nema druga Njemu; i (sa) dostojanstvom i mirnoom (smirenou) dok vam doe zapovjednik, pa samo e vam sada doi (ili: pa samo vam sada dolazi, tj. eto vam dolazi drugi zapovjednik mjesto umrlog Mugire. Neki vele da je Derir sa ovim rijeima mislio na Zijada kojega je Muavija postavio namjesnikom Kufe poslije Mugire, a neki vele da je Derir mislio na sebe jer ga je Mugire na smrti postavio zastupnikom)." Zatim je (Derir dalje) rekao: "Traite oprosta za vaeg zapovjednika (umrloga), pa on zaista voljae oprost." Zatim je (dalje) rekao: "to se tie (onoga to vam hou da kaem) poslije (ovoga to sam vam ve rekao, to je ovo:), pa ja sam zaista doao Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (pa) sam rekao: "Priseem ti se na islam (tj. kunem ti se da primam islam)." Pa mi je uvjetovao (ili: postavio mi je uslov Muhamed a.s. da se obaveem)"... i (na) iskrenost (ili: iskren odnos, iskrenu odanost) svakom muslimanu." Pa sam mu se prisegao na ovo. I tako mi Gospodara ove bogomolje ja sam zaista (onaj) koji je iskren (tj. iskeno odan) vama." Zatim je traio oprost (za grijehe od Allaha) i siao (sa govornice; ili: sjeo je, jer je na poetku reeno da je Derir ustao i govorio, a nije reeno da se popeo na govornicu). NAPOMENA I: Rije "nasihatun" i "nushun" znae - savjet i iskrenu odanost. Ovo drugo znaenje je uzeto kod prevoenja, jer je ire, poto se i iskren savjet daje samo kad se je nekome iskreno odano. I u daljem tekstu e se ove rijei tako prevoditi. NAPOMENA II: Rijei "Emma ba'du" znae to se tie poslije, a prevedena su naprijed u tekstu sa opirnim obrazloenjem: to se tie (onoga to vam hou da kaem) poslije (ovoga to sam vam ve rekao, to je ovo:). U daljem tekstu se nee "Emma ba'du" prevoditi sa obrazloenjem. Nee se prevoditi ni doslovno sa "to se tie poslije". Prevodie se jednostavno sa "A poslije (toga)".

U IME ALLAHA SVEMILOSNOG (MILOSRDNOG) MILOSTIVOG

KNJIGA (ODREENIH) VREMENA MOLITVE

i Njegovoga govora (tj. KNJIGA vremena molitve i KNJIGA u kojoj se navode i iznose hadisi koji daju razjanjenja u vezi Njegovog, Allahovog uzvienog govora): ".... zaista molitva je na vjernicima propis povremen." Odredio je vrijeme (za) njega na njih (tj. "propis povremen" znai: odredio je Allah d.. tano oznaeno i propisano vrijeme za taj propis njima, vjernicima, pa ga u odreeno vrijeme treba i obavljati). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: proitao sam na (sijelu, tj. u prisustvu) Malikja od Ibnu ihaba da je Umer, sin Abdul-Aziza odgodio (popodnevnu, ikindijsku) molitvu (jednoga) dana, pa je uniao njemu Urvete, sin Zubejra, pa ga je izvijestio da je Mugirete, sin ubeta, odgodio molitvu (jednoga) dana, a on je (tada bio) u Iraku, pa je uniao njemu Ebu Mes'ud El-Ensarija pa je rekao: "ta je ovo, o Mugirete? Zar nije (stanje takvo da) si ve znao (tj. Zar ve nisi znao, Zar ve ne zna) da je Dibril, blagoslovi Allaha i Njegov spas na njega (tj. neka su njemu, Dibrilu), siao pa je klanjao, pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je rekao: "Sa ovim (ili: U ovim, U ovome) se meni zapovjedilo (ili: Sa ovim, U ovim, U ovom se tebi, Muhamede, zapovjedilo. A to znai meni se zapovjedilo da ti objasnim, ili tebi se zapovjedilo da vri molitvu u tano odreene asove dana i noi onako kako sam ja klanjao u toku proteklog dana i noi)." Pa je rekao Umer (Abdul-Aziza, u lice) Urvetu: "Znaj, ta pria ga (nama, tj. uj, ta ti to nama pria)?! I zar je zaista Dibril, on (sobom, lino) uspostavio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrijeme molitve?" Rekao je Urvete: Tako je bio Beir, sin Ebu Mes'uda, (obiaja da) pria od svoga oca. Rekao je Urvete: A zaista ve je priala meni Aia da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavae popodnevnu molitvu (ikindiju), a sunce je u njezinoj sobi prije (nego je dolo u takav poloaj) da se pokae (navrh zidova sobe, tj. a sunce grije u unutranjosti njezine sobe prije nego nadvisi zidove sobe zbog sputanja na zalaenje). GLAVA govora Allaha, uzvien je (On),: "Obraajui se (vi) k Njemu, i uvajte se Njega, i obavljajte molitvu, a ne budite od idolopoklonika (vieboaca)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Se'ida, rekao je: priao nam je 'Abad, on je sin 'Abada (dakle Abad, sin Abada), od Ebu Demreta, od Ibnu Abasa, rekao je: "Doputovalo je poslanstvo (grupa ljudi iz plemena) Abdul-Kajsa na (razgovore) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista mi, ovaj ogranak od (plemena) Rebi'ata (u nezgodnom smo poloaju jer izmeu nas i Medine su nastanjena plemena nevjernika iz velikoga plemena Mudara) i nismo (u mogunosti da) dopiremo k tebi (Muhamede, ni u kojem drugom vremenu) osim u svetom mjesecu, pa zapovjedi nam (jednu) stvar (to) emo je uzeti od tebe i pozivati emo k njoj ko je (god) iza nas (ostao u naem

plemenu):" Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zapovjedam vam etiri (postupka), a zabranjujem vam etiri (postupka, zapovjedam vam): vjerovanje u Allaha, " - zatim ga je protumaio njima (da je to) - " svjedoenje da nema boanstva osim Allah, i obavljanje molitve, i davanje (obavezne) milostinje, i da izruite (predate) k meni petinu (onoga) to ste zaplijenili (od neprijatelja). A zabranjujem (sve vrste posuda u kojima su se drala opojna pia, pa bile one) od tikve, i kraga (testije obojene zeleno), i zasmoljene (posude namazane smolom) i izdubljeni panj (ili neto drugo osim tih nabrojanih etiriju vrsta posuda koje su tada bile u upotrebi)." GLAVA prisege (zakletve) na obavljanje molitve. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Ismail, rekao je: priao nam je Kajs od Derira, sina Abdullaha, rekao je: "Prisegao sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na obavljanje molitve, i davanje (obavezne) milostinje i iskrenost (u ljubavi i odanosti, a to u sebi sadri i iskreno savjetovanje i preporuivanje najboljega) za svakoga muslimana (tj. iskrenost prema svakome muslimanu)." GLAVA: Molitva je pokrivaica (grijeha, iskupljivaica grijeha, iskupljenje grijeha). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od 'Amea, rekao je: priao mi je ekik, rekao je: uo sam Huzejfeta, rekao je: "Bili smo sjedai (tj. Sjedili smo) kod Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je rekao: Koji (od) vas pamti (uva u sjeanju) govor (ili: rijei) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o iskuenju (isprobavanju, to je prvobitno znaenje rijei "fitnetun", a ta rije jo ima znaenje: grijeh, bezvjerstvo, pobuna, nered, ustanak)? Rekao sam: Ja (pamtim, to kae Huzejfete, govor Boijeg poslanika a.s. i to onako) kao to ga je rekao. Rekao je (Umer Huzejfi): Zaista ti si na njega (na Boijeg poslanika a.s.) - ili na nju (tj. na izreku Boijeg poslanika a.s.) - zaista odvaan (smion, smio). Rekao sam: Iskuenje ovjeka (tj. pogreka ovjeka) u (sluaju kad se radi o) njegovoj porodici, i njegovom imetku (imanju, vlasnitvu), i njegovom djetetu i njegovom susjedu - pokriva (iskupljuje) nju (tu kunju, iskuenje, pogreku) molitva, i post, i milostinja i zapovjedanje (tj. upuivanje na dobra djela) i zabranjivanje (tj. odvraanje od loih djela). Rekao je (Umer r.a.): Nije ovo (to ja) hou (tj. ne mislim na ovo znaenje rijei "fitnetun", to jest ne mislim na govor i hadis Boijeg poslanika a.s. u kojem se spominje rije "fitnetun" u znaenju "pogreka"), ali (hou da mi kae, tj. nego hou da mi kae izreku Boijeg poslanika a.s. u kojoj je spomenuo) iskuenje koje e se talasati (bjesniti) kao to se talasa (bjesni) more (tj. hadis u kojem je rije "fitnetun - iskuenje" spomenuta u znaenju "nered, ustanak, pobuna"). Rekao je (Huzejfete Umeru): Nije (tj. Nema, Nee biti) tebi od nje (od te kunje, od toga najveega iskuenja nikakve) tete, o zapovjednie vjernika (tj. o halifo, jer je Umer bio halifa kada je vodio ovaj razgovor sa Huzejfetom). Zaista izmeu tebe i izmeu nje (te takve kunje) su zatvorena (zakljuana) vrata. Rekao je (Umer): Da li e se razbiti (razlupati ta vrata) ili e se otvoriti (obinim nainom). Rekao je (Huzejfete): Razbiti (Razbi) e se. Rekao je (Umer): Tada se nee zakljuati nikada. Rekli smo (Huzejfi, to kae ekik): Da li je bio Umer (u predosjeaju da) zna (tj. Da li Umer znadijae, da li je znao ko su i ta su ta) vrata? Rekao je: Da, kao to

(je znao) da je pred sutra veeras (tj. kao to je znao da je veeras blie nego sutra, da e prije doi "veeras" nego "sutra"). Ja sam zaista priao njemu (jedan) hadis (ili: jedno prianje koje) nije sa pogrekama (izmjean, u njemu nema pogreaka, ispravan je, ispravno je zapamen i preprian od Muhameda a.s.). Pa smo se bojali (straili, kae ekik) da pitamo Huzejfeta (ko su bila i ta su bila ta vrata), pa smo zapovjedili Mesruku (da ga on upita), pa ga je pitao, pa je rekao (Huzejfete): Vrata su Umer." (Poznato je da je Umer r.a. ubijen od atentatora, a nije umro obinom smru, dakle vrata su razbijena, a ne obinim nainom otvorena.) PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Sulejmana Tejmije, od Ebu 'Usmana Nehdije, od Ibnu Mes'uda da je (jedan) ovjek pogodio (tj. dobio) od (jedne) ene poljubac (tj. poljubio je jednu enu, ali se zatim pokajao) pa je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je izvijestio, pa je spustio (tj. objavio tim povodom) Allah, On je moan i veliajan je, (ovaj odlomak Kur'ana): "Obavljaj molitvu (u asovima) dva kraja dana i blizinama od noi (tj. i u asovima noi koji su blizu dana), zaista lijepa djela (dobra djela) odvode (tj. pokrivaju, iskupljuju) runa djela (loa, nevaljala djela)....", pa je rekao (taj) ovjek: " O poslanie Allaha, da li je za mene (samoga) ovo (tj. da li ovo vai samo za me)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Za svu moju sljedbu, sve njih." GLAVA vrijednosti molitve (obavljene) za njezino vrijeme (tj. u njezino pravo vrijeme). PRIAO NAM JE Ebul-Velid Hiam, sin Abdul-Melikja, rekao je: priao nam je ubete, rekao je Velid, sin Ajraza, izvijestio me, rekao je: uo sam Ebu Amra ejbaniju (gdje) govori: priao nam je drug (tj. vlasnik) ove kue, i pokazao je ka kui Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je posao najmiliji k Allahu? Rekao je: "Molitva na (u) njezino vrijeme." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Dobroinstvo roditeljima." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Borba u (tj. na) putu Allaha." Rekao je: Priao mi je njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da sam traio vie (od) njega, poveao bi mi (tj. kazao bi mi jo vie poslova koji su Allahu najmiliji). GLAVA: Pet molitava, molitvi (dnevnih) su iskupljenje (pokrie za manje grijehe). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Hamze, rekao je: priao mi je Ibnu Ebi Hazim i Deraverdija od Jezida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Da li vidite (tj. Mislite li; ta mislite) da je zaista (jedna) rijeka u (tj. na) vratima jednoga (od) vas (pa da) se kupa u njoj svaki dan pet (puta), ta kae, ta misli (da li bi) to (kupanje) ostavilo od njegovoga plijesna (prljavtine imalo, ita)?" Rekli su "Ne bi ostavilo od njegova plijesna nita." Rekao je: "Pa takoer je (tj. takav ti je) primjer pet (dnevnih) molitava, molitvi, brie Allah s njim (vrenjem molitava, molitvi) pogreke."

GLAVA upropatavanja molitve od njezinog vremena. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Mehdija od Gajlana, od Enesa, rekao je: "Ne poznajem (nijedne) stvari (tj. Ne prepoznajem nita) od (onoga) to je bilo na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se: Molitva. Rekao je: "Zar nije (stanje i u tom pogledu takvo da) ste upropastili (ono) to ste upropastili u (pogledu) nje." PRIAO NAM JE Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vahid, sin Vasila, Ebu 'Ubejdete Hadad (Kova), od 'Usmana, sina Ebu Revada, (a on) je brat AbdulAziza, rekao je: uo sam Zuhriju (gdje) govori (ovo): Uniao, uao sam na (razgovor) Enesu, sinu Malikja, u Damasku, a on plae, pa sam rekao njemu: "ta je tebe rasplakalo?", pa je rekao: "Ne poznam (Ne prepoznajem nijednu) stvar od (onoga) to sam stigao (tj. zapamtio da je postojala) osim ove molitve, a (i) ova molitva ve se je upropastila." A rekao je Bekjr: priao nam je Muhamed, sin Bekjra, Bursanija, rekao je: izvijestio nas je 'Usman, sin Ebu Revada, slino njemu.

GLAVA: Klanja se saaptava (tj. tajno razgovara) sa Allahom, moan je (On) i veliajan je. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista jedan (od) vas kada klanja, saaptava se sa svojim Gospodom, pa neka ne pljuje nipoto (na prostor) od svoje desne (strane), ali (tj. nego neka pljuje) pod svoju lijevu nogu (stopalo)." A rekao je Se'id od Katadeta: "Neka ne pljuje ispred sebe (naprijed) ili izmeu svoje dvije ruke (tj. preda se), ali (tj. nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoje dvije noge." A rekao je u'bete: "Neka ne pljuje preda se i ni na svoju desnu (stranu), ali (nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoju nogu." A rekao je Humejd od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne pljuje u Stranu (tj. u pravcu Kja'be) i ni na svoju desnu (stranu), ali (nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoju nogu." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Katadete od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Upravite se (tj. postavite se pravilno) u padanju niice (tj. kada ste u poloaju niice, na seddi), a neka ne prostre (jedan od vas) svoje podlaktice kao pas; i kada pljuje, pa neka nipoto ne pljuje preda se, a ni na svoju desnu (stranu), pa zaista on se saaptava sa svojim Gospodom."

GLAVA ulaenja u studen (zahlaenje) sa podnevnom molitvom u (danu) estine vruine (tj. u danu velike podnevne vruine, a to znai da se podnevna molitva moe obaviti kada popusti najvea podnevna ega, kada malo zahladni). PRIAO NAM JE Ejub, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je Ebu Bekjr od Sulejmana, sina Bilala, rekao je Salih, sin Kjejsana: priao nam je El-'Ared Abdurahman i (drugi ljudi) osim njega od Ebu Hurejreta, i Nafi', slobodnjak Abdullaha, sina 'Umera, od Abdullaha, sina Umera, da su njih dva priala njemu od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Kada se priestila vruina (tj. Kada u podne bude ona najea vruina), pa uniite u studen (tj. oekajte zahlaenje, poputanje vruine) sa molitvom (tj. obavite molitvu kada popusti vruina), pa zaista estina vruine je od rasprostiranja (irenja zadaha, daha) pakla." (Neki kau da se zadnja reenica treba ovako shvatiti: jer zaista estina vruine je od irenja, ili kao irenje daha pakla.) PRIAO NAM JE Ibnu Bear, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Muhadira Ebul-Hasana, uo je Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je: Oglasio je (vrijeme molitve) oglasiva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a to je bilo vrijeme) podnevne molitve, pa je rekao (Muhamed a.s. svome muezinu, mujezinu oglasivau molitve Bilalu): "Ohladi, ohladi (ili: Zastudi, zastudi; ili: Rashladi, rashladi)!", ili je rekao: "Priekaj, priekaj!" I rekao je: "estina vruine je od zadahnjivanja (zapahnjivanja, od rasprostiranja daha) pakla, pa kada se zaesti vruina, pa ohladite od molitve (tj. priekajte dok malo popusti vruina pa onda obavite podnevnu molitvu).", (pa smo odgaali molitvu, kae Ebu Zer, sve dotle) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu breuljaka. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je: zapamtili smo ga od Zuhrije, od Se'ida, sina Musejeba, od Ebu Hurejrete, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada se zaesti vruina, ohladite (uniite, uite u studen, zahlaenje) sa molitvom, pa (ili: jer) zaista estina vruine je od rasprostiranja (daha, zapahnjivanja) pakla. I tuila se Vatra (vatra pakla) k svome Gospodu, pa je rekla: O moj Gospode, pojeo je (tj. jede) neki moj (dio) neki (dio, tj. ja se pojede, ja pojede sama sebe usljed velike estine). Pa je dozvolio njoj (Uzvieni Allah da odihne, odahne) sa dva daha: (jednim) dahom u zimi (u zimu), a (jednim) dahom u ljeti, (u ljeto) (da bi ona sa ta dva daha, uzdaha, odhukivanja ublaila sama sebi svoju estinu), najee to naete (tj. to osjetite) od vruine (ljeti je od toga daha ili odhukivanja - ili othukivanja - pakla), a najee to naete (osjetite) od cie (tj. od velike studeni u zimi je od toga daha, othukivanja pakla)." PRIAO NAM JE 'Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je 'Ame, rekao je: priao nam je Ebu Salih od Ebu Se'ida, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ohladite (tj. Uniite, uite u studen, zahlaenje) sa podnevnom molitvom, pa (ili: jer) zaista estina vruine je od rasprostiranja (daha) pakla." Slijedili su ga (Hafsa, oca Umerova) Sufjan, i Jahja i Ebu 'Avanete (priajui svi oni) od 'Amea.

GLAVA ohlaenja (ulaenja u zahlaenje) sa podnevnom molitvom u putovanju. PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Muhadir Ebul-Hasen, slobodnjak Tejmulahovia, rekao je: uo sam Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera Gifarovia, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio oglasiva - mujezin - (molitve) da oglasi za podne pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ohladi!" Zatim je htio (ponovo) da oglasi pa je rekao njemu: "Ohladi!" (i ekao je i odgaao) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu breuljaka (malih pjeanih uzvienja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista estina vruine je od rasprostiranja (daha, zapahnjivanja) pakla, pa kada se zaesti vruina, pa ohladite molitvu (tj. oekajte, priekajte, saekajte zahlaenje, pa onda obavite molitvu)!". A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): "Tetefejje'u-prevre se" je (znaenja, tj. ta rije iz Kur'ana, iji je korijen "fej' - popodnevna sjena", ima znaenje) "Tetemejjelu - naginje se". GLAVA vremena podne (tj. podnevne molitve) je kod nestanka (iseznua sjene, a to biva u podne na ekvatoru i u predjelima blie ekvatora kada je Sunce u kulminacionoj taci, taki na nebu u podne, kada prolazi kroz meridijan dolazei iznad tjemena ljudi i stvari - svega uope, tada se za trenutak gubi sjena, isezava, nestaje je, pa se zbog toga taj trenutak i zove "zeval iseznue"). A rekao je Dabir: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja u egi (tj. u vrijeme podnevne pripeke). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao kada se nagnulo (zapadu, tj. sa sredine neba skrenulo k zapadu) Sunce, pa je klanjao podne, pa je stao na govornicu, pa (je) spomenuo as (tj. as smaka ovoga svijeta, ili as ponovnoga proivljenja - vaskrsnua poslije smaka svijeta), pa je spomenuo da u njemu (u tome asu) imaju velike stvari, zatim je rekao: "Ko voli (eli) da pita o (nekoj) stvari, pa neka pita, pa nee me upitati (ni) o (jednoj) stvari (a da e biti drukije) osim (tako da) u vas izvijestiti dok trajem (tj. dok stojim) u (ili na) ovome mome mjestu." Pa su ljudi mnogo uinili u plau (tj. mnogo su ljudi plakali, a) (on) je mnogo inio da govori (tj. a on je mnogo govorio, navaljivao da ga pitaju viui): "Pitajte me!" Pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta, Sehmija pa je rekao: "Ko je moj otac?" (Bilo je sporno ko mu je otac.) Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je umnoio da govori: "Pitajte me!" Pa je kleknuo Umer na svoja dva koljena pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem, i sa islamom (kao) vjerom i sa Muhamedom (kao) vjerovijesnikom." Pa je zautio (prestao da govori: "Pitajte me!"). Zatim je rekao: "Izloili (pokazali, prikazali) su se meni raj i pakao maloprije (maloas) u strani ovoga zida, pa nisam vidio (dosada) kao dobra i zla (to sam sada vidio)." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Ebul-Minhala, od Ebu Berzeta:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja jutarnju molitvu (sabah, tako da ju je zavrio), a jedan (od) nas prepoznaje svoga druga (koji sjedi do njega iako nema osvjetljenja u damiji, jer se dobro providjelo i rasvanulo). I (imao je obiaj da) ui u njoj (u jutarnjoj molitvi) koliko izmeu ezdeset do stotine (ajeta - odlomaka iz Kur'ana). I klanjavae (I klanjao je) podne kada je iseznulo Sunce (tj. dolo u kulminacionu taku i isezla je zbog toga sjena, pa zbog toga to nema sjene od predmeta kao da nema ni Sunca kao uzroka sjene), a popodnevnu (ikindiju) molitvu (klanjae), a jedan (od) nas ode k najudaljenijem (dijelu) Medine, vrati se, a Sunce je ivo (jo, tj. jo jako grije). A zaboravio sam (to kae Ebul-Minhal) ta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahama, akama). A nee se brinuti (tj. A nije se brinuo, a to e rei da se nije sustezao) sa odgaanjem veernje molitve (jacije) do treine noi, zatim je rekao: do polovine noi. A rekao je Muaz: rekao je u'bete: Zatim sam ga (Ebul-Minhala) sreo jedanput pa je rekao: .... ili treine noi. PRIAO NAM JE Muhamed, misli (na) sina Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah (Mubarekjov), rekao je: izvijestio nas je Halid, sin Abdurahmana, rekao je: priao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, Muzenije, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Bili smo (obiaja) kada smo klanjali iza poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u podnevne vruine (tj. za vrijeme podnevnih ega), pa padali bismo niice (na seddu) na nae odjee uvajui se vruine (vreline pjeska)."

GLAVA odgaanja podne (salata, namaza, molitve) do popodnevne molitve (do ikindije). PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Dabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Medini sedam i osam (rekjata - naklona: sedam - tri ahamskog farda, a etiri jacijskog farda; a osam - etiri podnevskog i etiri ikjindijskog farda), podne i popodnevnu (molitvu), i sutonsku i veernju molitvu (aham i jaciju). Pa je rekao Ejub (k Dabiru, sinu Zejdovu): "Moda je on (Muhamed a.s. to inio) u kiovitoj noi (i danu)." Rekao je (Dabir): "Moda je." GLAVA vremena popodnevne molitve (ikjindije). A rekao je Ebu Usamete od Hiama: "..... iz dna njezine (Aiine) sobe (nije izalo sunce, a Muhamed a.s. je klanjao ikjindiju)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Enes, sin 'Ijada, od Hiama, od njegova oca da je Aia rekla: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja popodnevnu molitvu, a sunce nije (jo) izalo iz njezine sobe."

PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao popodnevnu molitvu, a sunce je u njezinoj sobi, nije se pokazala sjena iz njezine sobe (tj. suneve zrake nisu nadvisile i izale na vrhove zidova sobe, kako neki to tumae). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: izvijestio je nas Ibnu 'Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Aie, rekla je: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja molitvu popodneva (ikjindiju), a sunce je pojavljiva u mojoj sobi, nije se pokazala sjena poslije." A rekli su Malikj, i Jahja, sin Se'ida, i uajb i Ibnu Ebu Hafsate: ".... a sunce (tj. sunce je u sobi) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se pokae (na vrhovima zidova sobe)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je 'Avf od Sejara, sina Selemeta, rekao je: uniao sam ja i moj otac na (razgovor) Ebu Berzetu Eslemiji, pa je rekao njemu moj otac: "Kako je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja propisanu (molitvu, tj. Kako klanjae, kako je klanjao on obaveznu molitvu)?" Pa je rekao: "Klanjae podnevnu molitvu (a podnevna molitva se naziva, kao i samo podne, izrazima "hedir" i "hadiretun" - "el-hediru i el-hadiretu", jer se zbog velike vruine u pola dana naputa svaki posao i razgovor meu ljudima i povlai se svak u svoje skrovite) koja je (ta to) je zovete (nazivate) prva (molitva, a veli se stoga to ju je Dibril prvu klanjao Muhamedu a.s., ili to je prva danska molitva ako sabah raunamo u none molitve; Muhamed a.s. klanjae podne) kada sklizne (ode sa sredine neba) Sunce, a klanja popodne(vnu molitvu, ikjindiju), zatim se vrati jedan (od) nas k svome stanu u najudaljenijem (dijelu) Medine, a sunce je ivo (jo, tj. jako je vrue)." A zaboravio sam (kae Sejar) ta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahama, akama)." A voljae (tj. volio je Muhamed a.s.) da odgodi veernju molitvu (jaciju) koja je (ta to) je zovete (nazivate) tmina (pomrina prve treine noi, tj. nazivate je molitvom prve treine noi, molitvom tmine). A mrzijae (tj. A mrzio je Muhamed a.s.) spavanje prije nje (prije veernje molitve, jacije) i razgovor (prianje) poslije nje. A zasukivae se (tj. okreae se prema klanjaima za, sa sobom po zavrenoj molitvi, ili odlaae, odlazio je iz damije) od molitve jutra (sabaha) kada prepoznaje ovjek svoga druga (koji sjedi do njega, tj. koji je sjedio do njega u molitvi). A uae (uio je) ezdeset do stotinu (tj. Obavljao je jutarnju molitvu sa ezdeset do stotinu ajeta - odlomaka Kur'ana koje bi prouio, izgovorio naizust, napamet u molitvi)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Klanjavasmo (Klanjali smo) popodnevnu molitvu (ikjindiju), zatim izae (tj. ode) ovjek do (plemena) Benu Amr Ibnu Avf (do Amribnavfovia) pa ih nae (a oni tek) klanjaju popodnevnu molitvu (ikjindiju)." PRIAO NAM JE Ibnu Mukatil, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ebu Bekjr, sin Usmana sina Sehla sina Hunejfa, rekao je: uo sam Ebu Umameta (gdje) govori: "Klanjali smo sa Umerom, sinom Abdul-Aziza, podne, zatim smo izali (i ili) dok smo unili na (razgovor) Enesu, sinu Malikja, pa smo ga nali (da) klanja popodnevnu

molitvu (ikjindiju), pa sam rekao: O moj strie (amida), ta je ova molitva koju si klanjao (tj. kakva je to, koja je to molitva to si je sada klanjao)? Rekao je: Popodnevna. I ovo je molitva poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koju klanjavasmo, klanjasmo sa njim (tj. u ovo vrijeme, u ovo doba dana)." GLAVA vremena popodnevne molitve (ikjindije, u daljem tekstu radi skraenja nazivaemo je "popodnev"). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Enes, sin Malikja, rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja popodnev (ikjindiju), a Sunce je visoko uzdignuto (od mjesta zalaza), ivo (tj. vrue), pa ode odlaza k 'Avalijama (ime mjesta u okolici Medine, moglo bi se prevesti sa Visokovci), pa im doe, a Sunce je visoko uzdignuto, a neki (dijelovi) Avalija su od Medine na (udaljenosti od) etiri milje ili slinoj njoj (tj. ili koliko ta, kao ta udaljenost)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malikja, rekao je: "Klanjavasmo, klanjasmo (klanjali smo) popodnev (ikjindiju), zatim ode odlaza (neko) od nas ka (mjestu) Kuba-u, pa im doe, a Sunce je visoko uzdignuto."

GLAVA grijeha ko (bude taj to) ga je proao popodnev (tj. prolo mu vrijeme ikjindije, a on je nije klanjao). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Koji (bude takav da) ga je prola molitva popodneva (promaila ga, izmakla mu, on je na gubitku) kao (onaj to je zapao u takvo stanje) da (je taj) to je (njemu) rasparilo (tj. okrnjilo, opljakalo) njegovu porodicu i njegovo imanje." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija, ukazujui da glagol "vetere" moe imati dva objekta i znaiti "okrnjiti, raspariti nekome neto", a moe imati jedan objekat i znaiti "okrnjiti, raspariti nekoga"; a to stoga Buharija ukazuje da pokae da se u originalnom tekstu moe itati ".. vutire ehlehu ve malehu", a moe i ".. vutire ehluhu ve maluhu"; a da to pokae navodi iz Kur'ana pa onda izraz iz obinoga govora): ".... (nee) okrnjiti vama djela vaa." "Raspario (okrnjio) sam ovjeka" (to rekne) kada si ubio njemu ubijenog, nekog (tj. njegovog blinjeg roaka ili prijatelja pa je onda taj ovjek ostao sam, jer "vitr" znai "liho, neparan"), ili si uzeo njemu (njegov) imetak (imanje, pa ostane sam bez imetka, imanja). GLAVA (onoga) ko je ostavio (propustio hotimino, namjerno, svjesno) popodnev (ikjindiju).

PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: priao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Kilabeta, od Ebul-Meliha, rekao je: Bili smo sa Burejdetom u (jednoj) borbi u (jednom) oblanom danu pa je rekao: "Poranite sa molitvom popodneva (ikjindije), pa (tj. jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Ko je ostavio molitvu popodneva (ikjindije), pa ve je propao (crknuo, uginuo) njegov posao." GLAVA vrijednosti molitve popodneva (ikjindije). PRIAO NAM JE Humejdija, rekao je: priao nam je Mervan, sin Muavijeta, rekao je: priao nam je Ismail od Kajsa, od Derira, rekao je: "Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pogledao k Mjesecu (jedne) noi, misli (na) utap (tj. na no kad je bio utap, pun mjesec), pa je rekao: "Zaista vi ete vidjeti svoga Gospoda kao to vidite ovaj Mjesec, neete se zamarati (zatruditi, muiti; ili: neete nanositi nasilja) u (vezi) Njegova vienja (gledanja; a nanositi nasilje moe ovdje da znai: neete moi sprijeiti jedni druge da Ga vide, da Ga gledaju), pa ako moete da se ne pobijedite na molitvi (tj. ako moete da ne budete pobjeeni u vrenju molitve) prije raanja Sunca i prije njegovoga zalaenja, pa inite." Zatim je proitao (tj. citirao napamet Tekst iz Kur'ana): ".... i slavi sa hvalom tvoga Gospoda prije izlaenja Sunca i prije zalaenja." Rekao je Ismail: ".... inite." je (tj. to znai) "Neka vas nikako ne prolazi ona (ta molitva, ne izostavljajte je)". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Malikj od Ebu Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (tj. s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Smjenjuju se (naizmjenino) u vama (tj. meu vama) aneli u noi i aneli u danu i sastaju se u molitvi zore (tj. u vrijeme molitve zore, sabaha) i molitvi popodneva (ikjindije), zatim se penju (uzdiu u nebeske visine, oni) koji su prenoili (tj. boravili) u (tj. meu) vama, pa ih pita (Allah d.. o vama, a On je znaniji, upoznatiji od anela) o njima (tj. o ljudima): "Kako ste ostavili moje robove?" Pa govore (tj. pa aneli, meleki odgovaraju): "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a doli smo im, a oni klanjaju." GLAVA: (onoga) ko je stigao (da izvri jedan) naklon (rekjat) od popodneva (ikjindije) prije zalaska (Sunca). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je stigao jedan (od) vas (da izvri jedno) padanje niice od molitve popodneva (ikjindije) prije (nego nastupi as) da zalazi Sunce, pa neka upotpuni svoju molitvu; a kada je stigao (da izvri jedno) padanje niice od molitve jutra (sabaha) prije (nego nastupi as) da se raa Sunce, pa neka upotpuni svoju molitvu."

PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Ibrahim od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, od svoga oca (Abdullaha, sina Umerova) da je on izvijestio njega da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Vae trajanje u (odnosu na pripadnike to) su proli prije vas od naroda (ili vjera) je samo kao to je (trajanje vremena, doba dana) izmeu molitve popodneva (ikjindije) do zalaenja Sunca. Dobili su sljedbenici Tore Toru (dala se Tora sljedbenicima Tore), pa su radili. Te kada se upolovio dan, obnemogli su (iznemogli su, tj. sustali su), pa su se darovali po karat (nagrade). Zatim su dobili sljedbenici Evanelja Evanelje, pa su radili do molitve popodneva (ikjindije), zatim su obnemogli, pa su se darovali (darovani su) po karat. Zatim smo mi dobili Kur'an, pa smo radili do zalaenja Sunca, pa smo se darovali (pa smo darovani) po dva karata. Pa su rekli (tj. Pa e rei na Sudnjem danu) sljedbenici dvije knjige (prije Kur'ana objavljene): "O na Gospode, darovao si ove (ili: ovima) po dva karata, a darovao si nas (ili: nama) po karat, a mi smo bili mnogobrojniji po radu (tj. a mi smo vie radili)." Rekao je Allah d.. (tj. rei e Allah d..): "Da li sam uskratio vama od vae nagrade ita?" Rekli su (tj. Rei e): "Ne." Rekao je (tj. Rei e Allah d..): "Pa ono (tj. Ako ja nekome darujem za manje radno vrijeme vei dar, to) je moja dobrota (to) je dajem kome hou." PRIAO NAM JE Ebu Kjurejb, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Primjer muslimana, i idovljana (idova) i krana je kao primjer (jednoga) ovjeka (to ili koji) je iznajmio narod (neke ljude da) rade njemu (jedan) posao do noi, pa su radili do pola dana, pa su rekli: Nema potrebe nama k tvojoj nagradi (plati). Pa je iznajmio druge pa je rekao: "Upotpunite ostatak vaeg dana (tj. zavrite mi ovaj posao u preostalom dijelu dana), a za vas je (tj. a imate dobiti honorar) koji sam uslovio (ugovorio, obavezao se onima prvima najamnicima)." Pa su radili, te kada je bilo vrijeme molitve popodneva (ikjindije), rekli su: "Za tebe je (tj. ima, poklanjamo ti ono) to smo radili." Pa je (ponovo) iznajmio narod (tj. neke druge ljude), pa su radili ostatak njihova (toga) dana dok je nestalo (zalo) Sunce i traili su u potpunosti (ili: i dobili su u potpunosti) nagradu (platu one) dvije grupe." GLAVA vremena (molitve iza Sunevog) zalaenja (tj. vremena ahama, akama, koji emo ili koju emo u prevodu nazivati "sutonska molitva"). A rekao je 'Ata': "Sastavie bolesnik izmeu sutonske (akama) i veernje - jacije (molitve, tj. Sastavie, spojie sutonsku i veernju molitvu - dakle akam i jaciju)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mihrana, rekao je: priao nam je Velid, rekao je: priao nam je Evzaija, rekao je: priao nam je Ebu Nedaija, slobodnjak Rafi'a, sina Hadida, a on je 'Ata', sin Suhejba, rekao je: uo sam Rafi'a, sina Hadida, (gdje) govori: "Klanjavasmo (Klanjali smo) sutonsku molitvu (akam, aham) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa odlazi jedan (od) nas, a on zaista vidi padalita svoje strelice (tj. odlazi videi pred sobom, ili okolo, oko sebe toliko daleko koliko bi mogao strelicom iz luka dobaciti, gdje bi mu pala strelica kada bi je izbacio, jer se jo nije dobro smrklo)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Dafera, rekao je: priao nam je u'bete od Sa'da, od Muhameda, sina Amra sina Hasana sina Alije, rekao je:

"Stigao je Hadad (u Medinu i preuzeo dunost zapovjednika, pa je odgaao molitvu), pa smo pitali Dabira, sina Abdullaha, (o vremenima molitve) pa je rekao: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja podne u (podnevnoj) vruini, a popodnev (ikjindiju), a Sunce je isto (tj. nije poelo da mijenja niti da gubi jarosti i jakosti), a sutonsku molitvu (akam, aham) kada je nestalo (palo, tj. zalo), a veernju molitvu (jaciju, ranije nekih) vremena i (pokasno, kasno nekih) vremena (tj. kako kada). Kada ih je vidio (da) su se skupili, pourio je; a kada ih je vidio (da) su usporili (da sporo dolaze, da zateu), odgodio je (odgodio bi jaciju), a jutarnju molitvu (sabah) bili su (obiaja da klanjaju), ili bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja nju u pomrini (zadnjeg dijela noi, u cik zore dok je jo mrano)." PRIAO JE NAMA Mekjija, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, rekao je: "Klanjavasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sutonsku molitvu (akam) kada se sakrilo (Sunce) sa zastorom (zavjesom, tj. kada je zalo)." PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: uo sam Dabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, rekao je: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedam (rekjata) skupa i osam (rekjata) skupa." GLAVA (onoga) ko je mrzio da se govori sutonskoj molitvi (akamu) veernja molitva (jacija). PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, on je Abdullah, sin Amra, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Husejna, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Burejdeta, rekao je: priao mi je Abdullah Muzenija da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neka vas ne nadvladaju Beduini (u odnosu) na ime vae molitve "sutonska molitva"." Rekao je (Abdullah Muzenija ili Muhamed a.s.): "A govore Beduini ona je (tj. molitva po sunanom zalasku) je veernja molitva." GLAVA spominjanja veernje molitve (jacije) i tmine (ili: prve treine noi, tj. i molitve tmine, ili i molitve prve treine noi, i ko je vidio njega irokim (tj. i GLAVA onoga ko je vidio, mislio da su izrazi "ia" i "ateme" dozvoljeni upotrebljavati za veernju molitvu). Rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najtea molitva (u odnosu) na licemjerce, licemjere je veernja (jacija), i (molitva) zore (sabah)." I rekao je: "Da znaju koliko je (vrijednosti, vrline) u (molitvi) tmine (jacije) i zore (sabaha, dolazili bi pa makar puui da ih obave zajedniki)." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "A odabiranje (tj. bolje, vie na cijeni) je da govori (ovjek) veernja molitva (nego molitva prve treine noi, ili: molitva tmine, tj. bolje je da je naziva izrazom "'ia'" nego "'atemetun") zbog govora Njega (Allaha d..) - uzvien je (On) - ".... i poslije molitve veera...." (To je citat iz Kur'ana)." A spominje se od Ebu Musa-a, rekao je: "Redasmo se (tj. Dolazili smo svaki na svoju redu, jedne noi jedni, a druge noi drugi kod) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod molitve veeri (jacije), pa je uniao, uao u tminu sa njom (tj. usporio ju je,

odgodio bi je do prve treine noi)." A rekli su Ibnu Abas i Aia: "Uniao je u tminu (ili: u prvu treinu noi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa veernjom molitvom (tj. odgodio ju je, odgodio bi je do jake tmine, pomrine)." A rekao je neki njih od Aie: "Uniao je u tminu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa molitvom tmine (ili: Uniao je u prvu treinu nou sa molitvom prve treine noi)." A rekao je Dabir: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja (tj. klanjavae, klanjao je) veernju molitvu...." A rekao je Ebu Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) odgaa veernju molitvu...." A rekao je Enes: "Odgaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zadnju veernju molitvu..." A rekli su Ibnu Umer, i Ebu Ejub i Ibnu Abas: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sutonsku molitvu i veernju molitvu...." (Smisao navoenja gornjih izjava je da se pokae kako su za jaciju upotrebljavani i izraz "ia" i "ateme", ali je izraz "ia" ee upotrebljavan kod mnogih ashaba.) PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je Salim: izvijestio me Abdullah, rekao je: "Klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi molitvu veera (veeri), a ona je (ona molitva) koju ljudi nazivaju molitva tmine (ili prve treine noi), zatim je otiao (iz molitve, tj. zavrio ju je on) - na njega blagoslov i spas - pa se okrenuo nama pa je rekao: "Da li ste vidjeli (tj. Da li vidite) ovu vau no (ta mislite o ovoj vaoj noi, kakva je ona)? Pa zaista glava (tj. poetak) stotinu godina od nje je (takav da) nee ostati (tj. ivjeti) od (onoga ivlja) ko je na leima (na povrini) zemlje (sada iv, nee ostati na ivotu ili u ivotu ni) jedan (ivi stvor, tj. niko)." GLAVA vremena veernje molitve (je) kada se skupe ljudi (odmah) ili okasne (tj. ili onda kada se malo kasnije skupe). PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je ubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Muhameda, sina Amra, a on je sin Hasana, sina Alije, rekao je: pitali smo Dabira, sina Abdullaha, o molitvi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja (tj. klanjavae) podne u podnevnoj ezi (egi, pripeki), a popodnev (ikjindiju), a sunce je ivo, a sutonsku molitvu (akam) kada je palo (nestalo, zalo sunce), a veernju molitvu (jaciju): kada je mnogo ljudi, pourio je (pourio bi), a kada su malobrojni, odgaao je (za kasnije), a jutarnju molitvu (sabah) u pomrini (na kraju noi, u cik zore)." GLAVA vrijednosti veernje molitve (jacije). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta da je Aia izvijestila njega, rekla je: "Uniao je (Uao je) u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi sa veernjom molitvom, a to je (bilo) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se iri islam, pa nije izaao dok (nije) rekao Umer: "Pospae ene i djeca!" Pa je izaao pa je rekao

stanovnicima (tj. prisutnima) bogomolje: "Ne iekuje ju (tj. veernju molitvu ni) jedan (stvor, tj. niko) od stanovnika Zemlje osim vas." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: "Bio sam ja i moji drugovi, koji su doli sa mnom u brodu (lai), (bili smo) odjahivai (tj. odsjeli smo) u kraju Buthana (dolina kod Medine), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) u Medini. Pa se redae (odlaae, odlazie, odlazili su na redu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kod molitve veeri (jacije) svake noi (nekolicina) osoba od njih (tj. od drugova, prispjelih sa mnom). Pa smo se sloili (podudarili doi) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ja i moji drugovi, a on (ima) neki posao u nekoj svojoj stvari, pa je uniao u tminu sa molitvom (dotle) dok se upolovila no (ili: dok je otila veina noi, ili: dok se umnoila tmina noi - ili: dok je sasvim osvojila no.) (Ovo zadnje je najispravniji prevod koji sam naknadno ustanovio dakle - dok je sasvim osvojila no.). Zatim je izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao s njima, pa poto je izvrio svoju molitvu, rekao je: "Na vaoj laganosti, sporosti (tj. Polagano; Polako, vi)! Veselite se (Radujte se)! Zaista od blagodati Allaha (to ju je prosuo) na vas je (i to) da ono nije nijedan (ovjek) od ljudi (u takvoj asti da) klanja (u) ovaj as osim vas." Ili je rekao: "Nije klanjao (u) ovaj as nijedan (stvor) osim vas." Ne zna koju (od) dvije rijei (tj. koji od dva izraza) je rekao (upotrijebio, upotrebio Muhamed a.s.). Rekao je Ebu Musa: "Pa smo se vratili (u svoje stanove) veseli (veselei se) sa (tj. zbog onoga) to smo uli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA (onoga) to se mrzi od (praktikovanja) spavanja prije veernje molitve (prije jacije). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab Sekafija, rekao je: priao nam je Halid Haza' od Ebul-Minhala, od Ebu Berzeta da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mrae (tj. da je mrzio) spavanje prije veernje molitve i prianje (razgovor) poslije nje (poslije jacije). GLAVA spavanja prije veernje molitve za (onoga) ko se nadvladao (tj. ko je pobjeen od strane sna i drijemanja, ko se ne moe odhrvati snu, neka zaspi, zaspe i u to doba). PRIAO NAM JE Ejub, sin Sulejmana, rekao je: priao mi je Ebu Bekjr od Sulejmana, rekao je Salih, sin Kjejsana: izvijestio me Ibnu ihab od Urveta da je Aia rekla: "Uniao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa veernjom molitvom (dotle) dok ga (nije) dozvao Umer: "Molitvu (obavi nam)! Zaspae ene i djeca!" Pa je izaao pa je rekao: "Ne iekuje ju (molitvu) ni jedan (ovjek, ili stvor, stvorenje) od stanovnika Zemlje osim vas." Rekao je (pripovjeda ovoga, a to je Aia): "A nee se klanjati (tj. A nije se klanjalo) tada (nigdje) osim u Medini." Rekao je: "A klanjavae (A klanjali su oni) veernju molitvu u (vremenu) to je izmeu (asa) da nestaje rumeni (ili: bjeline na nebu u kasni sumrak) do prve treine noi." PRIAO NAM JE Mahmud, rekao je: izvijestio nas je Abdurezak, rekao je: izvijestio me Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Nafi', rekao je: priao nam je Abdullah, sin Umera,

da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabavio (tj. sprijeio) od nje (od veernje molitve jedne) noi, pa ju je odgaao dok smo zaspali u bogomolji. Zatim smo se probudili, zatim smo zaspali, zatim smo se probudili, zatim je izaao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Nije (ni) jedan od stanovnika Zemlje (takav da) iekuje (ovu) molitvu osim vas." I bio je Ibnu Umer (takav da) nee (se) brinuti (tj. ne brigae se) da li e je proturiti (tj. pouriti klanjati) ili e je odgaati kada se ne bojae da e ga nadvladati (savladati) spavanje (san) od njezina vremena. I spavae (spavao je) prije nje (veernje molitve, jacije). Rekao je Ibnu Durejd: "Rekao sam 'Ata-u (ovo o emu me izvijestio Nafi', pa je rekao: uo sam Ibnu Abasa (gdje) govori: Uniao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi sa veernjom molitvom (jacijom) dok (tj. tako da) su zaspali ljudi, i probudili su se, i zaspali su, i probudili su se, pa je ustao Umer, sin Hataba pa je rekao: "Molitvu (nam obavi)!" Rekao je Ata': rekao je Ibnu Abas: "Pa je izaao Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da ja gledam k njemu (tj. u njega) sada, kapa njegova glava vodom (tj. kaplje, kapa mu voda s glave), (i ide on) stavljajui svoju ruku na svoju glavu, pa je rekao: "Da nije (te posljedice) da stavim potekou na moju sljedbu (ako bi im to zapovjedio), zaista (bih, bi) im zapovjedio da klanjaju nju (veernju molitvu, jaciju) ovako (tj. u ovo vrijeme noi)." Pa sam traio da uvrstim 'Ata'-a (tj. htio sam da se uvjerim u prianje njegovo, pa sam rekao): Kako je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku na svoju glavu, kao to je izvijestio njega Ibnu Abas? Pa je rastavio meni Ata' izmeu svojih prsta (jednu) stvar od rastavljanja (tj. rastavio je Ata' svoje prste neto malo, ne vrlo mnogo), zatim je stavio krajeve svojih prsta na rog (tj. na bonu stranu) glave, zatim ih je sastavio, daje im da prolaze (tj. dajui prstima da prolaze) tako na glavi (tako da) je ak dotakao njegov palac kraj uha od (onoga dijela) to slijedi lice (to je do lica) na sljepoonici i strani brade, ne sporeta, ne sporo (ne daje da idu prsti sporo) i ne uri (a i ne navaljuje, i nikako im drukije ne da da prolaze) osim tako, i rekao je: "Da nije (toga) da stavim potekou na svoju sljedbu, zaista bi im zapovjedio da klanjaju ovako." GLAVA vremena veernje molitve (jacije) je do pola noi. A rekao je Ebu Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) voli njezino odgaanje (jacije)." PRIAO NAM JE Abdurahim Muharibija, rekao je: priao nam je Zaidetu od Humejda Tavila, od Enesa, rekao je: "Odgodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu veeri (jaciju) do polovine noi, zatim je klanjao, zatim je rekao: "Ve su klanjali ljudi i zaspali. Zar ne (tj. Pazite, Pozor, Panja)! Zaista ste vi u molitvi (bili cijelo vrijeme) dok ste je iekivali." A poveao je (tj. dodao je) Ibnu Ebu Merjem: izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: priao mi je Humejd da je on uo Enesa, rekao je: "Kao da ja gledam k sjaju (tj. u sjaj, u svjetlucanje) njegova prstena te noi (noi kada je to bilo)." GLAVA vrijednosti molitve zore (sabaha).

PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: priao nam je Kajs od Derira, sina Abdullaha: "Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli pogleda k Mjesecu (u) noi utapa (punog mjeseca), pa ree: "Zar ne (Pazite)! Zaista vi ete vidjeti vaega Gospoda kao to vidite ovo (tj. ovaj Mjesec), neete jedan drugome nasilja initi, ili neete jedan drugog dovoditi u sumnju u vienju Njega, pa ako moete da se ne pobijedite (da ne budete pobijeeni u odnosu) na molitvu prije raanja Sunca (sabah) i prije njegovog zalaenja (ikjindija), pa inite." Zatim je rekao (tj. citirao iz Kur'ana): "Pa slavi sa hvalom tvoga Gospoda prije raanja Sunca i prije njegovog zalaenja..."." PRIAO NAM JE Hudbete, sin Halida, rekao je: priao nam je Hemam, rekao je: priao mi je Ebu Demrete od Ebu Bekjra, sina Ebu Musa-a, od njegova oca (Ebu Musa E'arije) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko klanja dvije hladnoe (svjeine, tj. dvije molitve koje se obavljaju kada je zrak svje, jutarnju i popodnevnu molitvu - sabah i ikjindiju), unii e (u) raj." A rekao je Ibnu Reda': priao nam je Hemam od Ebu Demreta da je Ebu Bekjr, sin Abdullaha sina Kajsa, izvijestio ga (u vezi) sa ovim (tj. ovo). PRIAO NAM JE Ishak od Habana, rekao je: priao nam je Hemam, rekao je: priao nam je Ebu Demrete od Ebu Bekjra, sina Abdullaha, od njegova oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (slino tome). GLAVA vremena zore. PRIAO NAM JE Amr, sin Asima, rekao je: priao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa da je Zejd, sin Sabita, priao njemu da su oni jeli zorom (pred prvi traak zore uz ramazan) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim su ustali k molitvi (jutarnjoj, tj. da klanjaju sabah). Rekao sam (Pitao sam): "Koliko je izmeu njih dva, dvoga (bilo razmaka, tj. izmeu jela i molitve)?" Rekao je (Odgovorio je): "Koliina pedeset ili ezdeset odlomaka (ajeta iz Kur'ana, tj. izmeu jela i molitve je bilo vremenskog razmaka samo toliko da bi se moglo proitati 50 ili 60 ajeta)." PRIAO NAM JE Hasen, sin Sabaha, uo je Revha, rekao je: priao nam je Se'id od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, da su Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zejd, sin Sabita, jeli zorom njih dva. Pa poto su njih dva dovrila (sve) od svoga jela zorom, ustao je Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k molitvi pa je klanjao. Rekao sam Enesu: "Koliko je bilo izmeu njihova dovravanja (svega) od njihova jela zorom i ulaenja njih dvojice u molitvu?" Rekao je: "Koliina (tolika) to proui (proita) ovjek pedeset odlomaka (iz Kur'ana)." PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, od njegova brata, od Sulejmana, od Ebu Hazima da je on uo Sehla, sina Sa'da, (gdje) govori:

"Bio sam (obiaja uz ramazan da) jedem zorom (tj. pred samu zoru jedah ja, jeo sam) u mojoj porodici (tj. u svojoj porodici, obitelji), zatim je brzina sa mnom (tj. morao sam zatim ii brzo, urno) da stignem molitvu zore, sabah (da obavim zajedno, dematile) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: izvijestio nas je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aia izvijestila njega, rekla je: "Bile su one, ene vjernika (obiaja da) prisustvuju (tj. prisustvovae one) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvi zore (sabahu), pokrivajui se (ogrui se one) sa svojim platnima (platevima, ogrtaima), zatim su se vraale k svojim kuama kada su izvrile molitvu, ne prepoznaje ih (ni) jedan (ovjek, niko) od (tj. zbog) pomrine (tame, tmine na kraju noi, a to znai da je molitva obavljena prije nego se razvidi, u vrlo ranu zoru)." GLAVA (onoga) ko je stigao od (molitve) zore - sabaha (jedan) naklon (rekjat da obavi prije sunevog raanja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, i od Busra, sina Se'ida, i od 'Areda, priali su mu od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je stigao (da obavi) od jutra (tj. od jutarnje molitve, sabaha jedan) naklon (rekjat) prije (nego je nastupio as) da se pojavi (rodi) Sunce, pa ve je stigao jutro (tj. stigao je da obavi jutarnju molitvu na njeno vrijeme); a ko je stigao (jedan) naklon (rekjat) od popodneva (ikjindije) prije (asa) da zae Sunce, pa ve je stigao popodnev (ikjindiju da obavi na vrijeme)." (Ovaj hadis u odnosu na ikjindiju sve pravne kole doslovno uzimaju. U odnosu na sabah hanefijska kola ne uzima ovaj hadis doslovno, i kae da je molitva ponitena, ako se Sunce rodi prije nego se preda selam, tj. prije nego se zavri molitva.) GLAVA (onoga) ko je stigao od molitve (jedan) naklon. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je stigao (jedan) naklon od molitve, pa ve je stigao molitvu." GLAVA molitve poslije (molitve) zore dok se digne (visoko) Sunce. PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je Hiam od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

"Svjedoili su kod mene ljudi, zadovoljeni (su s njihovim svjedoenjem vjernici, tj. zadovoljavajui ljudi, istiniti ljudi), a najzadovoljavajui (od sviju) njih kod mene je Umer, (svjedoili su) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio molitvu poslije (molitve) jutra, sabaha (sve do asa) dok obasja Sunce (tj. dok ne odskoi poslije izlaska), i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zapadne." PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od ubeta, od Katadeta, uo sam Ebul-Alijeta (pria) od Ibnu Abasa, rekao je: priali su mi ljudi ovo. (tj. da je Muhamed a.s. zabranjivao svaku neobaveznu molitvu poslije sabaha dok Sunce ne odskoi, i poslije ikjindije dok ne zae). (Ovo je hadis sa vie seneda, pa Buharija poslije ovoga drugoga seneda i ne navodi sadraja.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, sin Se'ida, od Hiama, rekao je: izvijestio me moj otac, rekao je: izvijestio me je Ibnu Umer, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne istraujte sa svojom molitvom raanje Sunca, a ni njegovo zalaenje." (Smisao je ovo: Nemojte namjerno, hotimino nastojati da obavljate molitvu kada se raa Sunce ili kada zalazi.) A rekao je (Urvete): priao mi je Ibnu Umer, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se rodila (pojavila) obrva Sunca (tj. Kada se ukazao kraj, dio Sunca makar malen i tanak kao obrva ovjekova), pa odgodite molitvu dok se uzdigne (dok odskoi visoko Sunce od take raanja); a kada je zala obrva Sunca (tj. kada je poelo zalaziti makar mali dio kao obrva, a ploa, krug Sunca jo se vidi), pa odgodite molitvu dok zae." Slijedi ga (tj. slae se s njim, s Jahja-om) Abdete. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Hubejba, sina Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (postupke) od dvije vrste (ili dva naina) kupoprodaje, i od dvije vrste (dva naina) oblaenja, i dvije molitve. Zabranio je od molitve (tj. Zabranio je molitvu, neobaveznu) poslije (obavezne molitve) zore, sabaha dok se (ne) rodi Sunce, i (neobaveznu molitvu) poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zae Sunce; i od ogrtanja (tj. i zabranio je ogrtanje - "od" se moe u prevodu ispustiti u cijelom ovome tekstu - i zabranio je ogrtanje, obuhvatanje tijela ogrtaem tako da izgleda poput) gluhe (stijene, a to znai da nema otvora u ogrtau kuda moe ruku, ruke promoliti), i od ogrtanja u sjedeem stavu uzdignutih golijeni (cjevanica nogu, ogrnuvi se) u jednu odjeu (tako da nije pokrio polnoga uda nego) dovodi svoju pukotinu (tj. svoj polni ud, organ) k nebu (okrenuo ga u nebo, vidi mu se); i (zabranio je, odvraao je) od bacanja i od doticanja. ("Bacanje" je nain kupovanja koji se sastojao u tome da kupac rekne: Kad bacim kameni, na koju ovcu ili stvar ili robu, gdje padne kameni ti e biti obavezan da mi je dadne po tu cijenu. A "doticanje" je nain kupoprodaje gdje je kupoprodaja bila obavezna ako se dotakne kupac odjee prodavaa ili prodava odjee kupca. Oba ova naina su bila u obiaju kod predislamskih Arapa, ali ih je Muhamed a.s. zabranio.) GLAVA: Nee istraivati (da obavi) molitvu (klanja) prije (samoga) zalaenja Sunca. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neka ne istrauje jedan (od) vas pa (da) klanja kod raanja Sunca, a ni kod njegovog zalaenja." PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me 'Ata', sin Jezida, Dunde'ija da je on uo Ebu Se'ida Hudriju (gdje) govori: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Nema molitve poslije jutra (tj. poslije sabaha, jutarnje molitve sve do asa) dok se uzdigne Sunce (visoko, a tada se moe klanjati nafila, neobavezna molitva ili jutarnja obavezna molitva ako se nije klanjala prije raanja Sunca); i nema molitve poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zae Sunce." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebana, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Tejaha, rekao je: uo sam Humrana, sina Ebana, pria od Muavijeta, rekao je: "Zaista vi svakako klanjate (jednu) molitvu (jedno klanjanje) - zaista ve smo se druili (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli (da on) klanja nju (tu molitvu to je vi klanjate), i zaista ve je zabranio nju (odvraao od nje)." Misli (Muavija pod tom molitvom na) dva naklona poslije popodneva (tj. mislio je na molitvu od dva rekjata poslije ikjindije, koju su u njegovo vrijeme neki bili uveli u obiaj da je klanjaju stalno iza ikjindijskog farda kao neki ikjindijski sonsunet slino onome kao u podne. Hanefijski pripadnici ne klanjaju te molitve poslije ikjindije, a afijski je klanjaju.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, rekao je: priao nam je Abdetu od Ubejdulaha, od Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, rekao je: "Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve: poslije zore (sabaha) dok se (ne) rodi Sunce, i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zae Sunce." GLAVA (onoga) ko nije mrzio molitvu (nikada) osim poslije popodneva (ikjindije) i zore (sabaha). Pripovijedao ga je (tj. pripovijedao, prenosio je to miljenje da nije mekjruh pokueno, runo klanjati nafile - neobavezne molitve nikada osim poslije ikjindijskog i sabahskog farda - - to je pripovijedao) Umer, i Ibnu Umer, i Ebu Se'id i Ebu Hurejrete. PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: "Klanjam kao to sam vidio moje (svoje) drugove (da) klanjaju. Ne zabranjujem (ni) jednom (licu da) klanja (ni) u noi, a ni danju ta hoe osim da ne istraujete (da namjerno ne uobiajite da klanjate u) raanje Sunca i ni (u) njegovo zalaenje." GLAVA (onoga) to se klanja poslije popodneva od proputenih (molitava, tj. GLAVA u kojoj se objanjava da nije poslije ikjindije mekjruh, pokueno, runo naklanjavati proputene molitve) i slino njima.

A rekao je Kjurejb od Umu Selemete: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije popodneva dva naklona (rekjata), i rekao je: "Zabavili (smeli, sprijeili) su me (neki) ljudi iz (plemena) Abdul-Kajs od dva naklona (rekjata) poslije podne (od podnevskog sunsuneta, pa sam ga sada naklanjao)."." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je: priao mi je moj otac da je on uo Aiu, rekla je: "Tako mi (Allaha) koji je odveo njega (Muhameda a.s., tj. Tako mi Onoga koji ga je odveo sa ovoga svijeta, a to znai: Koji ga je usmrtio) nije ostavljao njih dva (dva rekjata poslije ikjindije sve do asa) dok se je sreo (sa) Allahom, a nije se sreo (sa) Allahom - uzvien je (On, Allah) - dok (nije) oteao od molitve (dok mu nije bilo potekoa klanjati usljed bolova), i klanjae (tada) mnogo od svoje molitve sjedei (tj. i tada je klanjao mnogi dio molitve sjedei)." Misli (ona, Aia pod rijeima "nije ostavljao njih dva" - misli na) dva naklona poslije popodneva (tj. neobaveznu molitvu od dva rekjata poslije ikjindijskoga farda)." I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja, rekla je dalje Aia, da) klanja njih dva, a nee (tj. a nije) klanjao njih dva u bogomolji (iz) bojazni da (ne) otea (ne otea) svojoj sljedbi, a voljae (tj. a on je volio sve ono) to olakava njima." (Hanefijska pravna kola smatra da je ta molitva bila lina svojstvenost Muhameda a.s., a to znai on ju je vrio, a zabranjivao, branio je drugima da je vre). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je: izvijestio me moj otac, rekao je: rekla je Aia: "O sine moje sestre, nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva padanja niice poslije (farda - obavezne molitve) popodneva (ikjindije) kod mene nikad." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je ejbanija, rekao je: priao nam je Abdurahman, sin El-Esveda, od svoga oca, od Aie, rekla je: "Dva naklona (rekjata) nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ostavlja (puta, da ne klanja) njih dva tajno, a ni javno: dva naklona (dva rekjata) prije (farda) jutra (sabaha) i dva naklona (dva rekjata) poslije popodneva (tj. poslije farda ikjindije)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Ishaka, rekao je: vidio sam El-Esveda i Mesruka (da) njih dva svjedoe na (to da) je Aia rekla: "Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) doe meni (ni) u (jednom) danu poslije popodneva (ikjindije, pa postupi drukije) osim (tako da) je klanjao dva naklona (dva rekjata)." GLAVA uranenja, uranjenja (urenja) sa molitvom u danu oblaka.

PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, a on je sin Ebu Kjesira, od Ebu Kilabeta da je Ebul-Melih priao njemu, rekao je: "Bili smo sa Burejdetom u (jednom) oblanom danu, pa je rekao: Poranite sa molitvom, pa (tj. jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je ostavio molitvu popodneva (ikjindiju), propao je (pokvario se, unitio se) njegov posao (njegov rad)." GLAVA poziva (na molitvu) poslije odlaska vremena (tj. poslije isteka vremena molitve u kojem je trebala biti obavljena). PRIAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, rekao je: priao je nama Muhamed, sin Fudajla, rekao je: priao nam je Husajn od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca, rekao je: "Putovali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi, pa je rekao neki (dio) naroda (ljudi): Da se odmorio s nama (bilo bi nam lake putovati dalje, tj. Zato se ne bi odmorio s nama; Zato nas ne odmori ovo do zore, ovo na kraju noi?), o poslanie Allaha! Rekao je: "Bojim se da (ne) zaspete od molitve (tj. da prespavate vrijeme jutarnje molitve - sabaha)." Rekao je Bilal: "Ja u vas probuditi (kada bude vrijeme molitve)." Pa su se posputali (na strane svojih tijela , nauznake, tj. Pa su polijegali, legli), a prislonuo je Bilal svoja lea k svojoj jahaoj ivotinji (tj. uz svoju devu), pa su ga savladala njegova dva oka pa je zaspao. Pa se probudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ve se rodila (pokazala) obrva (jedan dio) Sunca, pa je rekao: "O Bilale, gdje je (ono) to si rekao (da e nas probuditi)?" Rekao je: "Nije se bacilo (Nije se desilo, ni jedno, ili nikakvo) spavanje slino njemu (slino ovome) nikada." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zaista Allah je uzeo vae due (tj. vae budnosti) kada je htio, a vratio ih je na vas (tj. vama) kada je htio. O Bilale, ustani pa pozovi ljude molitvi (ili: oglasi ljudima molitvu, proui ezan)." Pa se oistio (Muhamed a.s. i ostali narod), pa poto se uzdiglo Sunce i sasvim pobijelilo (tj. poelo jako da grije), ustao je pa je klanjao." GLAVA (onoga) ko je klanjao sa ljudima zajedniki poslije odlaska (izlaska pravog) vremena. PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, da je Umer, sin Hataba, doao (na) dan Handeka (tj. na dan kada se kopao rov oko Medine pred borbu, zvanu "Handek" - borba preko rova, iza rova, anca - doao je Umer) poslije (nego) to je zalo Sunce, pa je poeo (da) psuje (grdi) nevjernike Kurejevia, rekao je: "O poslanie Allaha, nisam bio blizu (da) klanjam popodnev (ikjindiju) dok je bilo blizu Sunce (da) zae." (Ove rijei Umera dvojako shvataju komentatori: jedni kau da se moe razumjeti da je ugrabio da klanja ikjindiju prije sunanoga zalaza, za laska, a drugi kau: nije klanjao.) Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam je klanjao (ni ja, ili ja)." Pa smo ustali k Buthanu (tj. otili smo do doline Buthan, u dolinu Buthan), pa se oistio (abdestio, uzeo abdest) za molitvu (Vjerovijesnik a.s.)

i oistili (abdestili) smo se mi za nju, pa je klanjao popodne, popodnev (ikjindiju) poslije to je zalo Sunce, zatim je klanjao poslije nje (ikjindije, popodnevne molitve) sutonsku molitvu (aham, akam). GLAVA: Ko je zaboravio (neku) molitvu (da obavi), pa neka klanja kada se sjeti nje, a nee povraati (tj. nee ponovno klanjati onih molitava koje je klanjao u vremenu koje je proteklo od vremena zaboravljene molitve do vremena sjeanja na zaboravljenu molitvu - nee, dakle, klanjati nita drugo) osim tu (zaboravljenu) molitvu. A rekao je Ibrahim: "Ko je ostavio jednu molitvu dvadeset godina (ili po tumaenju nekih: prije dvadeset godina), nije povratio (tj. nee povratiti - ponovno klanjati nita drugo) osim tu jednu molitvu." (Ovo se iznosi zato da se pokae neslaganje sa onim pravnicima koji tvrde da treba ponovno klanjati i sve one molitve koje je obavio u meuvremenu od zaboravljene molitve do sjeanja na tu zaboravljenu molitvu.) PRIALI SU NAM Ebu Nuajm i Musa, sin Ismaila, rekla su njih dva: priao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je zaboravio (jednu ili neku) molitvu, pa neka klanja kada se sjeti nje. Nema pokria (otkupa, iskupljenja) za nju (tj. njoj) osim to." "I uspostavi (obavi) molitvu radi spominjanja (sjeanja na) Mene."." (Ova zadnja reenica je odlomak iz Kur'ana, i zadnje rijei "li zikjri - radi spominjanja sjeanja na - Mene" shvaaju se i tumae na mnogo naina koje neemo, ne moemo navoditi.) Rekao je Musa: rekao je Hemam: uo sam ga (Katadeta da) govori poslije (tj. u kasnijem pripovijedanju ovoga hadisa): "I uspostavi molitvu radi spominjanja Mene." (Neki kau da je Katadete u prvobitnom prianju rekao: "Ekimissalate - Uspostavi molitvu", a poslije da je rekao: "Ve ekimissalate - I uspostavi molitvu..."). A rekao je Haban: priao nam je Hemam, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: priao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (navedenom hadisu). GLAVA izvrenja molitava: prve, pa prve (tj. izvrenja molitava po redu: prve, pa onda one iza nje koja doe po redu kao prva kada se radi o prolim, proputenim molitvama, a, u sluajevima kada nema mnogo prolih molitava, i kada se radi o prolim molitvama i molitvi ije vrijeme jo traje, i u ijem se vremenu eli izvriti i prola molitva i molitva ije vrijeme jo traje). PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, rekao je: priao nam je Jahja, on je sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Dabira, rekao je: "Poeo je Umer (da na) dan Handeka psuje njihove nevjernike, i rekao je: "O poslani e Allaha, nisam bio blizu (da) klanjam popodnev - ikjindiju (sve do asa) dok je zalo (Sunce)." Rekao je: "Pa smo odsjeli (u) Buthan, pa je klanjao poslije to je zalo Sunce, zatim je klanjao sutonsku molitvu (aham ili kako je kod nas uobiajilo da se zove akam)."

GLAVA (onoga) to se mrzi od nonoga razgovora (tj. kao to je noni razgovor u sijelu) poslije veernje molitve - jacije. (Misli se na dozvoljeni, obini razgovor.) PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam je 'Avf, rekao je: priao nam je Ebul-Minhal, rekao je: otiao sam sa svojim ocem k Ebu Berzetu Eslemiji, pa je rekao njemu moj otac: "Priaj nam kako je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja propisanu (molitvu, tj. kako on klanjae obaveznu, fard molitvu)?" Rekao je: "Klanjae podne, a (to) je ona koja (je ta to) nazivate nju prva (molitva), kada sklizne Sunce (sa merdijana na zapadnu stranu merdijana); a klanja popodnev (ikjindiju), zatim se vrati jedan (od) nas k svojoj porodici u najkrajnjem (dijelu) Medine, a Sunce je ivo." A zaboravio sam (kae Ebul-Minhal) ta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi, u odnosu na) sutonsku (ahamsku, akamsku) molitvu. Rekao je (dalje Ebu Berzete): "I voljae (tj. I volio je Muhamed a.s.) da odgodi veernju molitvu (jaciju)." Rekao je: "I mrae, mrzie (tj. I mrzio je Muhamed a.s.) spavanje prije nje (jacije - veernje molitve) i razgovor (prianje) poslije nje (poslije jacije). I odsukivae se (tj. okreae se, odlaae, odlazio je) od molitve jutra (sabaha) kada pozna (tj. raspozna, prepozna) jedan (od) nas svoga druga (koji kraj njega sjedi, jer se razvidi). I (imae, imao je obiaj da) ui od ezdeset do stotinu (odlomaka iz Kur'ana)."

GLAVA nonog razgovora (u sijelu, na sijelu) o pravu (ili: o razumijevanju) i dobru poslije veernje molitve - jacije (tj. GLAVA iz koje se vidi da nije mekjruh - pokueno, runo ni poslije jacije sijeliti u cilju razgovora o neemu dobrom). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Sabaha, rekao je: priao nam je Ebu Alija Hanefija, rekao je: priao nam je Kurrete, sin Halida, rekao je: "Iekivali smo Hasena (Basriju u bogomolji da po obiaju odri nono predavanje), i usporio je na nas (tj. usporio nam je, zakasnio nam je, odocnio nam je dotle) dok smo (da smo) se pribliili vremenu njegovog ustajanja (tj. vremenu kad bi obino zavrio predavanje i ustajao da ode iz bogomolje), pa je (najzad) doao pa je rekao: "Pozvali su nas ovi nai susjedi (pa sam zbog toga usporio, okasnio, zakasnio, odocnio)." Zatim je rekao: rekao je Enes: "Pogledali (tj. Iekivali) smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noi (dotle) dok je bilo polovina (te) noi dospjela nju (no), pa je doao pa je klanjao nama, zatim je govorio nama pa je rekao: "Zar ne (Pazite)! Zaista su (neki) ljudi ve klanjali, zatim su zaspali, a zaista vi ste neprestano bili u molitvi dok ste iekivali molitvu." I zaista narod (ljudi, ovo sada Haseni Basrija na osnovu navedenog hadisa postavlja ope pravilo) e neprestano biti sa dobrom (u dobru) dok iekuju dobro. Rekao je Kurrete: On (tj. ovaj govor Hasenov) je od hadisa (iz hadisa) Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Salim, sin Abdullaha sina Umera, i Ebu Bekjr, sin Ebu Hasmeta, da je Abdullah, sin Umera, rekao:

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu veeri (jaciju) u zadnjem (pri) kraju svoga ivota, pa poto je pozdravio (predao selam), ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Vidite li ovu vau no?! Pa zaista poetak sto (godina od ove noi kada nastupi) nee ostati od (onoga) ko je on danas na povrini zemlje (ni) jedan (ovjek)." Pa su pogrijeili (pogreno shvatili, protumaili) ljudi u (tumaenju) govora poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pribjegavajui) k (onome) to priaju u ovim prianjima o (tim) sto godina (da e biti propast svemira i slino tome), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (to da) nee ostati od (onih) ko je on toga dana bio (iv) na povrini zemlje htijui s time (da rekne to) da e ona (ta stotina godina do poetka nove stotine godina) poderati (usmrtiti) to pokoljenje (kae Abdullah, sin Umera). GLAVA nonog razgovora (na ili u sijelu) sa porodicom i gostom. PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Mu'temir, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao nam je Ebu Usman od Abdurahmana, sina Ebu Bekjra, da su "drugovi natkrivenog prostora" bili siromani ljudi, i da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je (takav da) je kod njega jelo dvojice (tj. Ko ima hrane za dvojicu), pa neka odvede treega (tj. neka povede sa sobom jedno lice ko je e biti u drutvu, kao trei uesnik u jelu, dvojice, a to znai neka jelo dvojice razvue, razdijeli na trojicu), a ako je (ili ako su) etvorica (obezbjeena), pa pet ili est (osoba neka tu hranu jedu, a ne samo etiri); i da je Ebu Bekjr doveo trojicu (od "drugova natkrivenog prostora - pred damijom"). Pa je odveo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu. Rekao je (Abdurahman): Pa ono je (stanje u kui Ebu Bekjra bilo tada takvo da smo u kui bili:) ja, i moj otac, i moja majka - pa neu (pravo) znati (kae Ebu Usman, da li) je rekao (Abdurahman): i moja ena i posluitelj (koji je bio zajedniki) izmeu nas i izmeu kue (ili sobe) Ebu Bekjra; i da je Ebu Bekjr veerao kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je ostao gdje se klanjala veernja molitva (jacija). Zatim se vratio (k Vjerovijesniku a.s. u kuu), pa je ostao dok je veerao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je doao (tek tada svojoj kui) poslije (tj. nakon) to je prolo od noi to (tj. koliko) je htio Allah d.. Rekla mu je njegova ena: "A ta te zadralo od tvojih gostiju - ili je rekla: od tvoga gosta?" Rekao je: "A zar nisi dala veeru njima?" Rekla je: "Nisu htjeli dok (ti ne) doe. Ve su se izlagali (veeri, tj. Ve su se nudili, nueno im je), pa nisu htjeli." Rekao je (Abdurahman): "Pa sam otiao pa sam se sakrio." Pa je rekao (Ebu Bekjr sinu Abdurahmanu): "O neznalico (ili: O nitkove, zlikove)!" Pa je kleo (mene zbog gostiju viui: osjeen ti bio nos, ui i usne - "dedde'a": osjei nos, uho, i usnu; ali znai i vikati: odsjekao ti se nos, uho i usna - dakle, pa je kleo da budem unakaen) i psovao je, i rekao je (onda gostima): "Jedite, ne prijatno! (tj. nee vam biti prijatno kad je ovako zakasnilo; ili: ne bilo vam prijatno kad niste htjeli da jedete im su vas ponudili prvi puta)." Pa je (dalje) rekao: "Tako mi Allaha neu ga (toga jela) jesti nikada." "I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. I kunem se Allahom, kae Abdurahman) ne uzimasmo (ni jednoga) zalogaja (drukije) osim (tako da se desi to da) se povea (ono jelo iz nie njega, tj. ispod zalogaja im ga uzme, jelo se poveava, raste, naraste) vie od njega (od zalogaja), rekao je (Abdurahman) dok su se zasitili (najeli gosti), a postala je (ona hrana) mnogobrojnija od (onoga) to je bila prije toga (tj. bilo je jela, hrane vie poslije zavrenog jedenja, jela nego prije poetka jela, jedenja). Pa je pogledao k njoj (hrani) Ebu Bekjr, pa kadli je ona kao to je (i bila) ona, ili je mnogobrojnija od nje (tj. od sebe, ili je ima i vie), pa je rekao svojoj eni: "O sestro Firasovia, ta je ovo?" Rekla je: "Ne (tj. Zar ne, Pazi)! Tako mi stalnosti (tj.

veselosti) moga oka zaista ona je sada mnogobrojnija od nje (tj. od sebe) prije toga (prije jedenja) za tri puta." Pa je jeo od nje (tj. nju tu hranu) Ebu Bekjr (sam; a ono to se zakleo da je nee jesti nikada, to se odnosilo na to da je nee jesti s njima zajedno nikada), i rekao je: "Bilo je to samo od satane (ejtana)." Misli (na) svoju zakletvu (tj. da ga je satana zaveo da se zakune da je nee jesti). Zatim je jeo od nje (tj. od one hrane jedan) zalogaj, zatim je odnio nju (onu hranu) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvanula kod njega. I bio je izmeu nas (muslimana) i izmeu (nekog) naroda (tj. nekih ljudi, nekog plemena jedan) ugovor (o primirju), pa je proao rok (ugovora, pa su oni doli da pregovaraju) pa smo rastavili (razdijelili sve pridole na) dvanaest ljudi (tj. na dvanaest grupa stavivi svakoj grupi na elo po jednog njihovog ovjeka), sa svakim ovjekom od njih (bili) su ljudi - Allah je znaniji (od svakog, tj. Allah najbolje zna) koliko je sa svakim ovjekom (bilo ljudi) - pa su jeli od nje (od one hrane Ebu Bekjra) svi. Ili kao to je rekao (Abdurahman). (Ovo je sumnja pripovjedaa ovog hadisa Ebu Usmana, koji ne tvrdi da je sve pouzdano zapamtio, pa ovom zadnjom reenicom "Ili kao to je rekao (Abdurahman)", hoe da izrazi ovo: Sve to sam sada ispriao, desilo se ovako; ili onako kao to je rekao, ispriao Abdurahman meni, ali ja nisam sve dobro zapamtio, ili razumio ili ispriao.)