Andrevos, baza Zranih snaga, utorak, 12. lipnja, 9.

00 ujutro Radio na helikopteru bio je namjeten na frekvenciju tornja, i odsjeni su metalni glasovi rekli da je Air Force One, Predsjednikov avion, u fazi konanog prilaerija mnogo prije no to ga je itko mogao vidjeti. Mali odbor za doek - potpredsjednik, Predsjednikova ki, Predsjednikov specijalni savjetnik - siao je iz helikoptera i preao ogradu pod kiobranima to su ih drali marinci iz pratnje. Proli su kroz grozd mas-medijskog svijeta koji je ekao na rosulji i stali odvojeno od njega, malo blie smotku crvenog saga koji e I ) razmotati do podnoja stepenica kad se Air Force One nae na zemlji. Zajedno s mas-medijskom skupinom stali su puni iekivanja, zuriti u oblano nebo. Lynne Webster, Predsjednikova ki, potraila je ruku Rona Fairbanksa. Stisnula ju je. Jedan je iz televizijskog svijeta to opazio i munuo enu pokraj sebe. Nije to bilo nita neobino. Washington je znao da ima neega izmeu Predsjednikove keri i njegova specijalnog savjetnika. Kamera NBC-a na trenutak je zumirala preklopljene ruke, i odmah su to vidjele stotine tisua ljudi. Mnogima je to bilo mnogo zanimljivije od Predsjednikova povratka iz Pariza, gdje je upravo potpisao nekakav trgovinski sporazum. Njegova je ki bila visoka, pristala, smeokosa djevojka. Nacija ju je promatrala kako sazrijeva za tri godine u Bijeloj kui: iz smotane adolescentice u mladu enu, stiui samopouzdanje, dranje i manire. Fairbanks je bio opskurna figura. Svi su mu vidjeli sliku u Timeu ili tamo negdje: jedan od bistrih mladih ljudi koji su radili za Predsjednika; ali to je tono radio, nije bilo jasno. No u svakom sluaju bilo je to zgodno mlado mome; stvorio je dobru sliku stojei na kii i drei ruku Predsjednikove keri. Tvorili su dobar par, dobru sliku za kune ekrane i sutranje tabloide.Air Force One se pojavio ispod naoblake: sad je to bio Boeing 747; golem, velianstven, sablasno rasplinut u sletnoj konfiguraciji, sa sputenim zakrilcima, izbaenim stajnim trapovima, dugakim tankim snopovima svjetla to su se protezali od krila prema sletnoj stazi. Slegnuo se polagano, gibajui se gotovo neopazivo, tih i moan. Poasna je garda zauzela stav mirno ba kad su kotai dodirnuli stazu uz kratak cvile, i avion je prosrljao pokraj njih, sad ve buan, urliui, usporavajui. Proao je uz ogradu i odjurio gotovo do kraja staze; tada se polako okrenuo i poeo polagano rulanje natrag do ograde. Vjetar je na trenutak pognao kiu u lica malog odbora za doek. Fairbanks je stavio prst na Lvnnein obraz i odgurnuo pramen kose otpuhnut vjetrom i zalijepljen blistavom kini-com. Bila je to prisna gesta koju su propustile televizijske kamere. Nasmijeio joj se, i ona mu je uzvratila. Nisu bili ljubavnici, premda se svata nagaalo. Od jesenas, kad je otila na treu godinu koleda, vidio ju je samo dva ili tri puta. Sada, kad se preko ljeta vratila u Bijelu kuu, viat e je ee. Mogao bi postati, preko ljeta, neto vie od njena prikladnog, malne slubenog pratioca - formacijski neenja uvijek pri ruci da joj pravi drutvo u prilikama u kojima bi bilo nezgodno da bude sama. Mogli su odluiti ele li da njihov odnos bude neto vie ... Sve ih je to zabavljalo, i situacija i spekulacije koje je raala. Razumjeli su jedno drugo. Ona je simpatizirala njega, i on nju. Sad je 747 odrulao do ograde, cmizdrei velikim motorima, nadvladavajui klepetanje masmedijskog svijeta i tihu monotoniju glasova televizijskih izvjestitelja. Air Force One nije

nikad propustio izazvati strahopotovanje. ak je i istaknuti natpis du njegova tijela UNITED STATES OF AMERICA - bio zastraujui u svojoj jednostavnosti. Predsjednik Webster je razumio dramatsku vrijednost velikog aviona, pa ju je iskoristio do kraja. Poslao je u mirovinu 707 koji je dugo sluio kao Air Force One i zamijenio ga ovim 747 - ne bez poneto gunanja Kongresa - vjerojatno zbog osjeaja veli-ajnosti koliko i zbog praktine potrebe. Piloti su zaokruili njegovim velikim nosom, i avion se zaustavio samo trideset cenlimetura od "tupculca koje mu Nad.i gurnuli do njega. Zrakoplov je leao u bijeloj jari reflektora, dok su se kine kapi krijesile u neprirodno arkom elektrinom svjetlu. Motori su se zaustavili. Marinci su razmotali crveni sag sve do podnoja stuba. Vrata su se otvorila. Vojni je orkestar ma-rinaca udario "Star-Spangled Banner", ameriku himnu. Predsjednik se pojavio na vratima. Pozdrav voi. Nasmijeio se i okrenuo da bi neto rekao svojoj eni. Ova je iskoraila. Zastali su na trenutak, mirkajui u jari svjetla, oboje nasmijeeni, slijepo kimajui maloj gomili u podnoju stepenica. Dva su mukarca iz Tajne slube s kiobranima zakaskala uza stube Predsjednik se nasmijeio i gestom ih udaljio. Sa eninom rukom u ruci pourio je niz stepenice. Robert Lang Webster, predsjednik Sjedinjenih Drava. Imao je pedeset pet a na izgled bio moda koju godinu mlai. Govorilo se da je probujao na predsjednikom poloaju; premda mu je lice bilo duboko naborano, bio je sijed samo na slje-pooicama, a kosa mu je bila gusta i tamna; bio je ilav i tanak i sklon naglim, odlunim pokretima. Dopustio je nekom drugom ovjeku iz Tajne slube da mu kinom kabanicom za-stre plea kad se uspeo do mikrofona i suoio se s televizijskim kamerama. Catherine Steele Webster. Imala je pedeset etiri a pokazivala etrdeset godina. Nije tajila da joj je neki njujorki kirurg skinuo neto nabora u tkivu oko lica i nategnuo nekoliko bora, pa rekla da e to uiniti ponovno, kad god to bude smatrala potrebnim. Primila je kini ogrta dok je otkoraivala u stranu od mikrofona i posizala za Lvnneinim rukama. Zastala je na trenutak, gledajui Lynne i smijeei se, a tada kimnula Ronu Fairbanksu i namignula mu prije no to se primakla uz bok muu. Munula ga je i promrmljala neto to je mikrofon CBSa, kome je bila za malenkost blia no ostalima, uhvatio za naciju: - Nastavimo s tim. Pada kia. Predsjednik je gestom pozvao Lynne da doe i stane do njega. Poljubio ju je u obraz. Potpredsjednik, Allan Torner, poeo je govoriti neto o Predsjednikovoj borbi za mir i blagostanje, i kako je nacija pratila to je radio u Parizu i kako mu sada eli dobrodolicu kui. Predsjednik ga je sluao i kimao mu glavom dok je govorio, no nije bio sposoban makar i bez mnogo napora - prikriti nestrpljenje.- Hvala vam, gospodine potpredsjednice, Allane - rekao je Predsjednik im je Torner zastao pa ga je mogao natjerati da zavri. - Drago mi je to ste doli da nas doekate. Drago mi je to su takoer dole dame i gospoda iz tampe i elektronskih medija. Ovo nije nikakav jako dramatian povratak kui. Napravili smo kratak izlet do Pariza da bismo parafirali preliminarne trgovinske sporazume u koje su ule mnoge nacije u interesu meusobne pomoi i zajednikog blagostanja. Uistinu ne bi bilo potrebe da odemo, kako su neki istaknuli, da nisam elio pokazati narodu Sjedinjenih Drava i narodima Evrope, Azije i June Amerike to su se prikljuili sporazumima - a svi e oni biti pozvani da

uine izvjesne rtve kako bismo postigli nae zajednike ciljeve - da je Predsjednik Sjedinjenih Drava potpuno predan ekonomskom programu predstavljenom multilateralnim sporazumima. To je razlog zbog kojeg sam poao. Pregovori se nastavljaju. Poetne rezultate tog sporazuma slijedit e ostali, ostali elementi programa. Zacrtali smo teak kurs. Ali emo postii nae ciljeve. Otro je podlanicom kinicu sa ela, i moglo se vidjeti kako se nasmijuljio frknuvi vodu u smjeru TV-kamera. Bila je to unekoliko prava gesta u pravom trenutku, jedna od onih sitnih gesti za koje se inilo da ima nesvjestan ali gotovo nepogreiv instinkt. Neki su se od masmedijskog svijeta nasmijali. Predsjednik je otkoraio od mikrofona i dobacio pogled najbliem ovjeku iz Tajne slube: mig da je drutvo spremno da ga odvedu do helikoptera. - Gospodine Predsjednie! - ovjek iz CBS-a, Ted O'Malley, pokuavao je postaviti pitanje. - Moemo li pitati zato dravni sekretar nije s vama poao u Pariz? Ima li to u glasinama da daje ostavku? Predsjednik je, smijeei se, upro prstom u O'Malleyja. - Haj, Ted! - uzviknuo je. Bio je podalje od mikrofona i ovi tfn nisu hvatali. - Ne vjerujte u sve to se pria - doviknuo ju preko ramena dok se okretao od skupine reportera da bi M"j svoje di'iiftlvo prema helikopteru. Ponovno je domahnuo I tuiMtnijolo mu se prije nego to je okrenuo lea i udaljio. Predsjednik i Catherine Webster, Lynne, potpredsjednik i Ron Fairbanks uspeli su se u helikopter. Reflektori su opisali krug od Air Force Onea i sada su bacali jaru na zeleno--bijeli helikopter. Rotor se polako okretao iznad njega. Na njemu su mirkala crvena svjetla. Predsjednikovo se lice na trenutak pojavilo na prozoru. Domahnuo je mas-medijskom svijetu i gomilici iza ograde. Rotor je zakruio bre i helikopter se uzdigao. Lebdio je iznad ograde, tromo, bez gracioznosti, a tada se malko nagnuo prema naprijed i kliznuo preko zemljita, dalje od ograde i svjetala, u tamu. Dva druga, sasvim nalik njemu, uzdigla su se i pridruila mu se prije negoli je dostigao visinu i napustio podruje zrakoplovne baze. Ta su dva ostala bila helikopterske topovnjae, to su nosile elektroniku za detektiran je bilo kakve prijetnje predsjednikom helikopteru - bilo od rakete, aviona ili hica ispaljenog sa zemlje - i bile spremne poduzeti elektronske protumjere ili odgovoriti vatrom ako je potrebno. Tri su helikoptera letjela u formaciji. Predsjedniki je helikopter noas letio na lijevom krilu. Ponekad je letio u sredini, ponekad desno; napada ne bi mogao znati koji helikopter vozi Predsjednika. Ron Fairbanks nije volio helikopter. Nije vano to je bio predsjedniki, uvijek je bio buan, uvijek se tresao, a njegovi su mu kaotini pokreti uznemiravali eludac. Nikad nije mogao ne biti potpuno svjestan injenice da to jest predsjedniki helikopter i da je on, Ron Fairbanks iz Fairfielda, California, u njemu zajedno s Predsjednikom Sjedinjenih Drava; svejedno mu je uznemiravao eludac. Predsjednik je neto govorio, ali to nije bilo namijenjeno njemu, pa nije ni pokuao sluati. Predsjednik je govorio Lynnei. Fairbanks je ve prije opazio kako bi, u trenucima nalik ovome, kad nije bilo nikoga da zatrai njegovu pozornost, Predsjednik svu panju izotravao

na Lynne i na nekoliko se minuta predavao iskljuivo njoj. To se nije dogaalo sluajno; pridao je tome potrebnu teinu. Bila je njegovo najmlae dijete, a on je bio odsutan u godinama koje su za nju bile vane - odsutan vodei kampanju zaSenat, zatim kao senator, odsutan vodei predsjedniku kampanju, zatim kao predsjednik. U trenucima nalik na ovaj - a to su uvijek bili privatni trenuci - nagnuo bi se prema njoj i govorio tiho, ali s koncentracijom i ivahnou. I toplinom. Da su ljudi mogli vidjeti nepatvorenu, ljudsku toplinu to ju je iskazivao u tim privatnim trenucima, predodba o njemu u javnosti bila bi korjenito drukija. Predodba je u javnosti bila predodba o sposobnom, ilavom, odlunom ovjeku. Izazivao je povjerenje. Uvodniari i mozgovi govorili su za nj da je prvi predsjednik u nekoliko desetljea ije je vodstvo ameriki narod bio spreman prihvatiti, zato to je izazivao povjerenje. Bio je borben. (Na koncu je objavio rat Kongresu - privatno je jednom spomenuo Senat kao "zbirku dipsomanijaka iz juniorske lige i bjegunaca od dementiae praecox." Javno je Generalnu skuptinu Ujedinjenih naroda nazvao cirkusom. Skandirajuu gomilu antinuklearnih demonstranata nazvao je "ruljom djeurlije u nastupu javnog iza.") Ponekad bi bio gotovo neumoljiv. Kada je sekretar za financije u emisiji "Susret s tiskom" priznao da bi prilagodba poreza na prihod, za koju se zalagala administracija, mogla imati inflatorno djelovanje, Predsjednik ga je najurio po kratkom postupku. ("U ovoj administraciji svi pjevaju po istoj kajdanci", rekao je tom zgodom.) Bio je gubo otvoren. (Na sastanku na vrhu rekao je evropskim efovima vlada da je "osnovna vanjska politika Sjedinjenih Drava nastojanje oko prosvijetljenih vlastitih interesa Sjedinjenih Drava.") Ameriki je narod sve to volio. Imao je visok postotak odobravanja u ispitivanjima javnog mnjenja. Ali nije bio plitak. (Ostatak je te izjave efovima evropskih vlada bio da prosvijetljeni vlastiti interesi Sjedinjenih Drava nalau privrenost programu multilateralnih trgovinskih sporazuma koje je tri godine zagrieno promicao, a rekao im je i to da e i svojim vlastitim interesima najbolje sluiti ako takoer podupru taj program.) Imao je kurae. (Predvidio je politiki gnjev koji e uslijediti nakon najurivanja sekretara za financije i odluio proi glavom kroz sve to.) Znao je biti istanan. (Njegova izjava o protunuklearnim demonstrantima bila je znak stotinama drugih skupina svih vrsta, koje su uline izove pretvorile u modni krik, da demonstracije neee utjecati na njega tako da prihvati pozicije u koje ne vjeruje.) A bio je i potpuni politiki manipulator, proputao veinu zakonskih prijedloga ako je on to elio, zato to je imao konce, i dosjee, o etrdeset ili pedeset senatora.) Bio je moan. Nosio je ljude za sobom. Njegov je vlastiti osjeaj smislenosti bio stvaran. Bio je sposoban prenijeti dobar dio tog smisla na ljude koji su radili za njega, a poneto i na naciju. Prenosio je jo vie svog samopouzdanja. Gotovo da je odetao sa svog sastanka s izabranim predsjednikom Websterom a da ga nije ni vidio. Doletio je iz Wa~ shingtona na sastanak u dva sata sa senatorom, sad ve izabranim predsjednikom Webster.om u njegovom prelaznom tabu u Renaissance Centeru u Detroitu; i kad je ve bilo pet sati, a on je znao da e propustiti povratni let bude li jo ekao, gotovo je ietao da bi uhvatio taksi za povratak na aerodrom. Mogao je biti samo mladi pravnik to sebi kri put uspona u nekoj vaingtonskoj firmi, ali je imao samopotovanja, i prividna ga je

neotesanost Webstera ili njegove organizacije dovela do bjesnila. U svakom sluaju, dramatino djelovanje to bi ga imao odlazak sa sastanka s izabranim predsjednikom Sjedinjenih Drava na neki ga je nain privlailo; i samo ga je misao na objanjenja to bi ih morao dati pri povratku u Washington zadrala u tmurnoj privremenoj ekaonici, gdje je koraao i zurio s pedesetog kata na sive vode rijeke Detroit, kroz gusti snijeg uzvitlan olujnim zimskim vjetrom . . . - Eon .. . dobro je da vas vidim. Drago mi je to ste doli. Bilo je to poslije pet. Tajnica ga je dovela iz tapskih prostorija do hotela Detroit Plaa - sve to u Centru - i zatim gore do apartmana ezdeset katova iznad rijeke. Izabrani predsjednik, odjeven u sako od crnog kamira i do utavosti izglaane sive hlae, posluio se smjesta njegovim vlastitim imenom, iako se nikad prije nisu upoznali. Fairbanks je oekivao za malenkost suzdranijeg ovjeka. - De da se posluimo s malo svjee kave. To jest... u stvari, ve je prolo pet. to velite na pie? Sko? Izabrani predsjednik se drao gotovo suvie lagodno. Moda je to bio olako donesen sud, no Fairbanks je osjeao da VVebster svoj trijumf ne podnosi ba jako dobro, da ga na ne-ki nain odguruje . . . Pozvao je tajnicu da natoi sko, i dok se ova bavila time u kutu sobe, on se upustio u precizno odmjereno askanje: dovoljno da se ispuni trenutak, ne vie. Ron je doletio u Detroit u kojem je runo vrijeme. Je li tako runo i u Washingtonu? Diplomirao je na stanfordskom pravnom, zar ne? I svakako zna Billa Guthrieja. Kako je Bili? Tajnica je isporuila dva velikoduna skoa. Webster je povukao muki gutljaj od svojeg pa se naslonio u kut svoje sofe. - Bili Friederich vas preporuuje, bez rezervi. Odsjean. Nenadan. Fairbanks je znao da su ga pozvali u Detroit da bi mu ponudili nekakav posao u Websterovoj ad-ministraciji; nije imao pojma kakav. Znao je da ga je preporuio njegov stari mentor, sudac William G. Friederich iz Vrhovnog suda Sjedinjenih Drava. Obavljao je pisarske poslove za njega. I ba je misao da e to morati objasniti njemu zadrala Rona toga popodneva da ne ode. - Sudac Friederich je prijatelj - kazao je Fairbanks. Bio je to paljiv, neutralan odgovor. Odluio je zadrati opreznu distancu. Nije elio posao u Websterovoj administraciji, uistinu. Doao je u Detroit zbog takta prema sucu Friederichu i, naravno, zbog znatielje. - Traim nekolicinu ljudi s posebnim osjeajem privrenosti - rekao je Webster. - Nema mnogo stvari u 6*Vom ivotu vrijednih potpune privrenosti, a znao sam ljude koji su se u to upustili ni zbog kakve velike stvari. Ali ovo . .. predsjednitvo na etiri godine. To jest vrijedno toga. Ja sam prihvatio obavezu u svoje ime, i sada traim ljude koji e to uiniti zajedno sa mnom. Traim stopostotnu posveenost. Mislite da biste mi to mogli dati, Ron? Fairbanks ga je pogledao preko svog skoa. - Da budem sasvim otvoren, ne mislim da bih mogao. Obino zadravam neto malo svojega... za sebe, mislim ... Ne mislim da bih to

mogao izmijeniti, ak i kad bih elio. - Slabano se nasmijeio. - ao mi je. Ne vidim da bi imalo ikakva smisla da laem. Webster se takoer nasmijeio, ali mnogo ire- Dakle, iskreni ste - rekao je s blago ironinim prizvukom. - Ja .s;mi skeptik, mislim neka vrst cinika - rekao je Fairbanks. Wclisl.fr se iiii:;niij;io. - Jo kakva diskvalifikacija? Fairbanks se nasmijeio. - Nisam glasao za vas:' - To sam znao. Bili Friederich mi je rekao. Takoer mi je rekao da ste imali svoje razloge. Rekao mi je da ste imali rezervi i da ete me, pristanete li da radite za mene, podravati dok budete sa mnom. Je li imao pravo to je tako rekao? Fairbanks je kimnuo. - Politiki sam prilino naivan - rekao je. Webster se ponovno nasmijao. - uo sam drugo. Otvorila su se vrata druge sobe apartmana da bi ula Web-sterova ki. Fairbanks ju je prepoznao prema slikama. - Lyn-ne - rekao je Webster. - Natoi sebi pie i sjedni. Ovo je Ron Fairbanks. Upravo mu se spremam ponuditi posao. Mlada je enska usmjerila kritian pogled na Fairbanksa. Imala je devetnaest ili dvadeset godina, koliko se Fairbanks sjeao iz novinskih pria o obitelji Webster: studentica, najmlae dijete izabranog predsjednika. Bila je privlana, ne bi se ba moglo kazati lijepa; ali je Fairbanks pomislio kako izgleda umorno. Prisjetio se kao je negdje proitao i to da je Lynne Webster rekla kako ju je kampanja iscrpila. Natoila si je pie i stala iza oca, kao da eka da ovaj otpusti Fairbanksa da bi tada mogla porazgovarati s njim. - elio bih da sluite kao Predsjednikov specijalni savjetnik - rekao je Webster Fairbanksu. - Nisam to oekivao - rekao je Ron Lvnnei jedan sat kasnije. Nije takoer oekivao ni ono to je uslijedilo. Web~ ster je rekao Ronu kako shvaa da je ovaj propustio povratni let. Kazao mu je kako tu u Plazi ima jedna soba za njega; i tada, da bi ga dalje iznenadio, rekao je Lvnnei da na koncu svega nee veerati s njom, jer da senator Fleming stie za manje od sata, i budui da je Ron preko noi prikovan za Detroit, i sam, moda bi bilo zgodno da veeraju zajedno. I evo ih ovdje, sada, u La Fontaine, finom francuskom restoranu hotela, kako sjede za stolom jedno nasuprot drugome: ki izabranog predsjednika i njegov novi specijalni savjetnik. Lvnneu to"nijfe radovalo. Oekivala je da e veerati s ocem, a ne da e je gurnuti strancu i prisiliti na voenje konverzacije o stvarima poput njenog oekivanog preseljenja u Bijelu kuu. Bila je utljiva. Namoila je ruku u vodu fontane po kojoj je restoran dobio ime - bila je odmah kraj njihova stola i rekla usputno da voda ima sobnu temperaturu. Ljudi su je u restoranu prepoznali. urili su. Ona je to primijetilai poela se nelagodno osjeati; zapiljila se u svoje ruke. Dva su agenta iz Tajne slube sjedila za oblinjim stolom, rijetko skidajui oi s

nje. Lynne je preletjela pogledom oko sebe. Ljudi su se nali u nezgodi, uhvaeni u piljenju, pa su brzo pogledali u stranu. - Premlaivanje okom - rekla je. Konobar je zatezao oko njihova stola, produujui ritual otvaranja boce bijelog vina da bi imao vie vremena prouiti ker izabranog predsjednika, da bi upamtio njene crte lica, odjeu, grau, kako bi kasnije bio sposobniji ivo je opisati prijateljima. Lynne je prihvatila au vina i zadrala je meu dlanovima, zurei u nju, mrgodei se. - Postoje dvije stvari - rekao je Ron polagano - koje ne slijede iz injenice da je netko ki izabranog predsjednika. - O? A koje su to? - Prvo, iz toga ne slijedi obaveza s vae strane da me veeras zabavljate, samo zato to me je va otac zadrao u De-troitu tako dugo da sam propustio avion. Drugo, iz toga ne slijedi obaveza s moje strane da vas pokuavam zabaviti kad vam je oito nelagodno i dosadno. Predlaem vam da platim vino i odem. Ona je porumenjela. - Ja ... ao mi je ... - Trea stvar, nema obaveze da se ispriavate. Baeni smo jedno na drugo, nema greke ni na jednoj strani. .. radi li on to esto? - Mislio je samo najbolje - rekla je brzo. - Mislio je da emo vi i ja nai stvari o kojima da priamo, zajednike stvari. Mislio me je osloboditi jo jedne veeri politikih razgovora. - Dakle ... - slegnuo je Ron ramenima i nasmijeio se. - Moete li povesti kakvu zanimljivu konverzaciju, mi-ster Fairbanks? - Mislim da mogu, miss Webster ... Za poetak, imate jako dobre noge ... I odavde je ilo prilino dobro. Ki izabranog predsjednika se odmrznula, iako je jo ostala pomalo razdraljiva ... nervozna ... na nain koji ga je uinio znatieljnijim no to je to mogao sebi objasniti.. . Bijela kua, utorak, 12. lipnja, 10.15 uvee U utoj ovalnoj sobi bili su dravni sekretar, predsjednik Senatskog komiteta za odnose s inozemstvom, republikanac visokog ranga iz istog komiteta i ef osoblja Bijele kue. Promatrali su na televiziji povratak Air Force Onea u Andrews, i kada je helikopter prizemljio na tratinu, ve su se bili skupili u utoj ovalnoj sobi, pijuckajui i grickajui "ips i kikiriki. Senator Kyle Pidgeon, republikanac, razmahan i zadihan, vrsto je drao dravnog sekretara u konverzaciji; samo je uz vidljivi napor Lansardu Blaineu uspjelo pobjei, prei sobu i rukovati se s Predsjednikom. - Trebat u vas dolje kod mene - bilo je sve to je Predsjednik rekao Blaineu. Odnosilo se to na sastanak u Ovalnom uredu, zakazanom za 10.30, kad e izvijestiti ostale lanove

Senatskog komiteta za odnose s inozemstvom a i neke iz Komiteta za vanjske poslove Bijele kue. ("To u njima izaziva osjeaj proklete vanosti da se usred noi sreu s Predsjednikom", dobacio je opasku Lvnnei kad su izlazili iz helikoptera.) Blaine je pijuckao vinjak iz aice. - Zbijeni redovi, hmm? - rekao je. - uo sam kako vas O'Malley pita dajem li ostavku. - Ja u srediti s O'Malleyjem - rekao je Predsjednik ispod glasa, ba prije no to se iroko nasmijeio i posegnuo da bi se rukovao sa senatorom Pidgeonom. Ron Fairbanks je paljivo promatrao dravnog sekretara. Blaine je uvijek svakog impresionirao svojom samouvjereno-u, rezerviranou i mirnoom koje bi pokazivao pred neobuzdanim napadima kakva senatora ili protestanta ili agresivnog voditelja intervjua. Ipak, noas je bilo jasno da je kao na iglama. Ron ga je promatrao kako jo jednom isklizava senatoru Pidgeonu i odlazi do stjuarda s oitom namjerom da narui jo jedan konjak. - Hoete li pregledati Pillsburvjev memorandum prije nego to noas odete? Fairbanksovu je panju skrenulo pitanje Fritza Gimbela, efa osoblja. - Mislim da da odgovorio mu je. - To poinje uskoro . . .?dobro u stvarnom svijetu kao to su djelovale na papiru. Njegova vjeta, profinjena - pa ipak gotovo brutalno snana - intervencija izmeu Indije i Pakistana prije godinu dana sprijeila je rat, moda ak i atomski; i u toku je bila tiha kampanja da mu se dodijeli Nobelova nagrada za mir. Imao je razloga biti zadovoljan svojim poloajem dravnog savjetnika, a i Predsjednik je imao razloga biti zadovoljan time. Govorkanja o njegovoj vjerojatnoj ostavci bila su Ronu Fairban-ksu neobjanjiva. No videi ga noas kako nije ni nalik sebi - nervozan i povuen - poklonio je panju glasinama. Ron ga je promatrao i pitao se ... Za vrijeme prvih est mjeseci Websterove administracije Blaine je jedva i progovorio s njim. Dunosti nisu ba esto dovodile dravnog sekretara i specijalnog savjetnika zajedno. Osim toga, Blaineu su pripisivali preziranje pravnika; volio je citirati Henryja VI: "Prva stvar koju emo uiniti, pobij-mo sve pravnike." Ali jedne veeri uz konjak i kavu, kad su Predsjednik i Catharine Webster pozvali Rona i Blainea gore, da se opuste s njima pola sata na kraju posebno napornog dana, Ron je u trenutku stekao Blainovo divljenje i u najmanju ruku mali dio prijateljskog osjeaja prema njemu. - Haj'te - rekao je Blaine preko alica i aica, na svoj vrlo osoban nain prezriv, no izazivajui protivnika da nadvlada taj prezir - to je uistinu potrebno da bi ovjek postao pravnik? Koje kvalitete uma, osobnosti, karaktera? Koje? - Ron se tolerantno nasmijeio. - Ako spomenemo samo jednu kvalitetu - odgovorio je - mislim da bismo mogli spomenuti takt. - Predsjednik je prasnuo u smijeh. Catherine Webster / 'se naslonila i nasmijala. A Blunu- . . . Blaine se takoer nasmijao, nagnuo se prema Ronu i potapao ga po koljenu. - Prokleto dobro, Kairbanks. Prokleto dobro. Poput gotovo svakoga u politici, Blaine je bio javna osoba i privatna linost; i, kao ftlo ]" to esto bilo H politikim ljudima, privatna je licnoHt bila prilino nrprivlanijn od javne osobr. Javno je bio ugladrn, *niuouvJ<'i"(Mi, tlulmvil, i erudit. Pri val no Je t'Nto hlo mimodovnljun, tuvd rpijlv. sebian. Po-

nekad bi puio cigare, cigare otrog mirisa ija bi aroma pro-ela desetak soba. Samo jedno nije nikad bio - bezlian. Nitko ga nije zaboravljao. Nitko ga nije zamjenjivao s nekim drugim. Prkosio je kategorizaciji. Svaki mozak - a bilo ih je mnogo - koji bi pokuao smjestiti Blainea u siuni pretinac, prije bi se ili kasnije naao zbunjen vlastitom grekom. Ron se sjeao ruka u hotelu Madison kad je Postov kolumnist, komentirajui izbor nekog nezavisnog kandidata za guvernera Floride, nazvao to lutrijskim zgoditkom i usporedio dogaaj s Bobby Thomsonovim povratnim udarcem koji je 1951. donio New York Giantsima trofej Nacionalne lige. - Vaa je komparacija neprimjerena - primijetio je Blaine. - Bobby Thomsonov povratni udarac nije bio lutrijski zgoditak. Thomson je bio veliki strijelac. Novinar, sjedokos od mnogogodinjeg iskustva, izvukao je lulu iz usta i nasmijeio se Blaineu. - Nisam znao da ste strunjak za bejzbol, profesore - rekao je sarkastino. Blaine je slegnuo ramenima. - Bobby Thomson je pogodio 1951. u 32 povratna udarca. A u 264 za svoje karijere. On je jedan od sedamdeset i pet ili tako neto najveih strijalaca povratnog udarca svih vremena. - Stanka ... Bijela kua, utorak, 12. lipnja, 11.47_uvee U tami svog ureda, Fairbanks je ugledao svjetlo na dug-metu telefona prije no to ga je uo kako zvoni. Upravo je utrnuo svjetla u prostoriji i sad je provjeravao bravu na vratima kako bi se uvjerio da je sigurna, kad je telefonska linija zasvijetlila a telefon poeo zvoniti. Zatvorio je vrata i ostavio ga da mirka i zvoni u zamraenom uredu. Vjerojatno je to FVitz Gimbel, provjerava je li proitao Pillsburvjev memorandum - jo je jedan iritantni Gimbelov obiaj bio da uvijek iznova provjerava radi li netko uistinu ono to je obeao uiniti. Fritz bi mogao otii do avola. U ovo doba nee ostati u uredu jo dvije minute samo da bi uvjerio Fritza Gimbela kako je proitao Pillsburvjev memorandum. Zapadno je krilo bilo tiho. Sastanak u Ovalnom uredu oito nije dugo potrajao. Ron je olabavio kravatu. Auto mu jedbio parkiran na Upravnoj aveniji, i mogao je stii kui za deset minuta kroz lagani promet kakav je u ovo doba noi. Nije nosio torbu za spise. Vratit e se prije osam ujutro, tako da nema potrebe da ita nosi kui. - Mister Fairbanks. Jedan ga je od nonih uvara pozdravio reda radi, i Ron mu je reda radi kimnuo glavom. Drugi je noobdija bio na slubi na vratima, kao i uvijek. No ovaj put je straar stajao, zagraujui vrata, i namrtio se kad je Ron krenuo prema njemu kroz dugi, sumrani hodnik, pokraj zatvorenih i zakljuanih vratiju ureda. - Mister Fairbanks, ao mi je; ne mogu vas pustiti van. Naravno da s tim momcima nije bilo raspravljanja. Veina od njih nije imala smisla za humor, svi su bili naoruani, a neki pretjerano osjetljivi. Ovaj se zvao - koliko se sjeao - Swoboda; bio je jedan od onih iz Tajne slube koji su bili s Predsjednikom u Chicagu kad je ispaljen hitac s krova hotela. - to je sad? - upitao je Ron umorno. - Provjerit u, sir - odgovorio je ovjek. Digao je slualicu.

Ron je nestrpljivo stajao i promatrao kako Swoboda naziva nekoga traei instrukcije. Mogao je vidjeti nabreknue od pitolja ispod ovjekova sakoa. Nije vie bio diskretan u vezi naina na koji uvaju Predsjednika. - Predsjednik vas eli vidjeti, sir. to je bre mogue. U ... Lincolnovom salonu. Otii ete do dizala. Netko e ondje ekati na vas. Ron je zabrzao kroz predvorja Zapadnog krila. Kad je stigao do kue u uem smislu, zatekao je otvorena vrata. Kod dizala ga je ekao Bili Villiers iz Tajne slube. - to j,e na stvari? ovjek iz Tajne slube samo je odmahnuo glavom. Villiers obino nije bio ovjek s kojim je bilo teko progovoriti; no sada je vozio lift u sumornoj tiini. Uspeli su se na prvi kat. Villiers je ustro poveo Rona krov, dii|.ja(v'Ui istorno-zupiulni hodnik. Taj je bio tih i prazan sve dok nisu dm'sli do njegovu istonoga kruja, cd je je stajao Frilz (jiinhH, prinijul tiho no h Jnunom napciosrii u j,;lasu, u ] I ta FBI. Jo i sad bez rijei, Villiers ga je poveo do vrata Lin-colnova salona. Zakucao je. Vrata je otvorio Predsjednik. - Uite - rekao je. Bio je blijed. Glas mu je bio hrapav i tmuran. Ron je zakoraio u prostoriju. Tu su bila jo dvojica iz Tajne slube - Wilson i Adonizio - i doktor Gilchrist. Stajali su oko jednog od strunom tapeciranih viktorijanskih naslonjaa, i u prvi as Ron nije vidio to je u njemu. A tada je ugledao . .. Blainea. Ne Blainea. Blaineove ostatke. Tijelo dravnog sekretara sjedilo je u runom naslonjau, s glavom ovjese-nom prema naprijed i u stranu, s prsima - prednjicom koulje i sakoa - natopljenim krvlju. Blainova je desnica jo i sad grevito drala telefon. Ljevica mu je bila stegnuta u krilu, stiui tkanje sakoa. Krv - toliko mnogo nje - promoila mu je hlae, naslonja, pa ak i sag ispod njega. Bio je preklan. Rana mu je zaokruila vrat upravo iznad svjetlucavog crvenog ovratnika, i krv se jo cijedila iz nje. Ron je osjetio Predsjednikov stisak na miici. I tada je zauo jedva ujan glas. - Moj boe . . . ubojstvo u Bijeloj kui... Lincolnov salon, srijeda, 13. lipnja, 2.20 u noi Ako su Woodward i Bernstein imali pravo, Nixon i Kis-singer su kleali i molili se na podu ove sobe no prije nego to je Nixon 1974. dao ostavku. Ron Fairbanks je o tome i-Lao prije mnogo vremena. Koliko se mogao sjetiti, to je bilo sve to se ikada dogodilo u toj prostoriji. Bila je to mala soba. kakve ve jesu sobe u Bijeloj kui; a nije bila ni posebno privlana - nije mu se dopadao teki viktorijanski namjetaj, za koji je smatrao da u prostoriji stvara stijenjenu, sumornu atmosferu. Sad e je trebati ponovno pokriti sagom, i zamijeniti

naslonja. Pokojni dravni sekretar Lansard Blaine iskrvario je do smrti, i to oigledno nije uinio vlastitom rukom. sreditu f,n>/(ln ljudi 1/ Tttjni' |{nn |r prepoznao i agen-Bila su ve dva sata prije no to su uklonili tijelo. Predsjednik je zamolio Rona da ostane dok ljudi iz Tajne slube i agenti FBI - kojima su se privremeno pridruila dva detektiva iz gradske policije, specijalizirana za krvne delikte - obave mehanike, rutinske stvari koje rade istraitelji u sluaju umorstva. Sve su to oni obavili dok je Blaineovo tijelo jo lealo klonulo - ukruujui se, pretpostavio je Ron - u svom naslonjau. Sjedio je sada s Predsjednikom a i Gimbelom u sobi, tiho govorei i promatrajui. Blaineovo je tijelo poelo blijediti. Kad je Ron prvi put ugledao tijelo, Blaine je djelovao ivo, kao da moe podii pogled i nasmijati se - kao da tako rei moe vratiti glavu na njeno mjesto. No poslije jednog sata to to je sjedilo u naslonjau bilo je nesumnjivo le, ono to ostaje od ovjeka nakon to je ivot otiao iz njega a mnogo se krvi odlilo. Istraitelji su radili oko Blainea. Nisu ga pokrili. Snimali su fotografije, praili traei otiske prstiju, vozili usisava za prainu po itavoj sobi. Radili su sa samosvjesnom, patvorenom ivahnou poza slubenih istraitelja. Ron je iziao do kupaonice, ali se opet morao vratiti. Predsjednik je promatrao i govorio malo. Gimbel nije rekao gotovo nita. Istraitelji su ispriali Predsjedniku to su doznali. - Grkljan mu je prerezan, sir. Vjerojatno icom. Vjerojatno mu se netko priunjao za lea, nabacio mu petlju fine ice preko glave i povukao. ica je bila dovoljno tanka i dovoljno vrsta da prosijee, tako da nije mogao zazvati. - Gdje je ica? - Nestala. Tko god to uinio, mogao ju je turiti u dep i odetati, lako. - Zato ica koja mu je prerezala vrat nije prerezala i ruke ovjeku koji se njome posluio? upitao je Ron. Sad je progovorio vaingtonski detektiv specijaliziran za krvne delikte ... - Moda jo nosio rukavice, sir. Vjerojatno je upotrijebio nekakvu drku. Sve to bi mu trebalo, bio bi kakav tapi, dugaki vijak, samo kemijska olovka. -- Jeste li ikada prije vidjeli umorstvo poinjeno na takav nain? - upM.no Je Iton. Da, Hir, Jednom. U voJncI ue lukvnj tehnici. Na Uij na-ein mn/rle tifUitkntl ni t'ttttra Blaine je oito bio razgovarao telefonom - s kim, to e vjerojatno biti vano pitanje. Netko je uao - ili je moda netko ve bio ovdje s njim. Taj netko mu je mogao prii za lea ako ovaj na to nije obraao panju. Ili je za njim stajao netko koga je znao. Za ubijanje je odlunoj osobi trebalo samo nekoliko sekundi. - Zato? - rekao je Predsjednik. - Zato?

- Koliko ovjek mora biti jak da bi to uinio? - upitao je Gimbel detektiva. Ovaj je odmahnuo glavom. - Ne ba jako jak, sir - odgovorio je. - To je prilino lagan nain da se nekoga ubije. Ne treba mnogo snage niti mnogo genijalnosti, samo . .. odlunost da se to uini. Predsjednik je tiho progovorio Ronu i Gimbelu. - To je morao biti netko tko je mogao ui ovamo a da mu se nitko ne suprotstavi. Morao je to biti netko tko se mogao usred noi slobodno kretati Bijelom kuom. - Ili imamo nevjerojatan propust osiguranja - rekao je Gimbel. Predsjednik je odmahnuo glavom. - Ne. To je morao biti netko tko je mogao doi na prvi kat. .. - Neke druge noi - rekao je Ron - to bi znailo vrlo ogranien broj. Noas, s vaim povratkom iz Evrope .. . neki su vai iz ekipe bili ovdje . . . neki iz Blainove takoer. - Trebamo znati zato - rekao je Gimbel mrgodno. - Moglo je to poiniti prokleto previe ljudi. Dok ne znamo zato ... - Bijela kua ... - promrmljao je Predsjednik kroz stisnute zube. - Netko iznutra. Sutra .. . proklete novine, televizija . . . iznutra u Bijeloj kui, za ime boje .. . - Morat emo objaviti priu - rekao je Gimbel. - Mrtav je ve tri sata . .. Predsjednik je teko uzdahnuo i pogledao Rona. - Na neki sam se nain nadao da e istraga doi do neega tako da kad to objavimo moemo kazati da znamo tko je to uinio, ili da u najmanju ruku imamo osumnjienog. Pretpostavljam da e nas kritizirati to nismo objavili. . . - Ne nuno - prekinuo ga je Ron. - To je prihvaeni istraiteljski postupak, da se pria zadri na nekoliko sati. Predsjednik je ustao. inilo se kao da je naglo otresao ok koji ga je smlavio. Odluno je kimnuo prema vratima, iFairbanks i Gimbel su poli za njim iz Lincolnova salona. Hodnik je bio zaprijeen grozdom istraitelja od kojih je jedan krabao u mali notes. Gurnuli su jedan drugoga da bi Predsjedniku napravili put, no ovaj je naglo skrenuo u Lin-colnovu spavaonicu. Upalio je-svjetla i zatvorio vrata. - Tko zapovjeda istragom? - upitao je Predsjednik. Zaokruio je pogledom po sobi pa odluio sjesti na rub kit-njasto izrezbarenog viktorijanskog kreveta. - Ovaj, to je u prvom redu operacija Tajne slube - rekao je Gimbel. Sjeo je u naslonja okrenut prema Predsjedniku. - Razumije se, FBI... I gradska policija ... - Namr-tio se. Prokleto previe. Predsjednik je kimnuo glavom. Ron je nemirno stajao pokraj Gimbela, opustivi ruku na naslonu fotelje koji je ovaj odabrao. - Tu treba koordinator

- rekao je. - Bravo - rekao je Predsjednik. - Lansard Blaine je mrtav, i to je dovoljan razlog za temeljitu i efikasnu istragu ... Boe, ne bih volio da zvui beutno - napose ne noas - no shvaate li to nam to moe uiniti? - Odmahnuo je glavom. - Blaineovo umorstvo moe sruiti ovu administraciju. Mislim, doslovno. Moemo izgubiti posljednju mrvicu politike moi, posljednju mrvicu moralnog autoriteta .. . Moemo biti preputeni kongresnoj vladi. A to se tie ponovnog izbora . . . Ova istraga mora biti kompletna i brza. I ta-vie, mora djelovati tako dobro kao to je i... temeljita, efikasna. I ne moe u njoj nigdje biti ni zbora da je itko izvan nje. Da je bilo tko zatien. Ukljuujui mene . . . - Lvndon Johnson je imenovao vrhovnog suca da predvodi istragu oko atentata na Kennedvja - rekao je Gimbel. - Uzmite ovjeka poput suca Frosta. Imenujte ga koordinatorom istrage . . . - Ne - rekao je Predsjednik kategorino. - Neu to prebaciti na nekoga izvana. To je unutranji problem. On pripada ovamo. Ukoliko i sam nisam realno osumnjien, elio bih osobno rukovoditi istragom. Ali joj orilo ne mogu posvetili sve svoje vrijeme . . . Gimbel je Nlugnuo ramenima. - Mo^u to obaviti umjesto vas. Predsjednik je podigao pogled na Fairbanksa. - Razmiljam o Ronu - rekao je. Fritz Gimbel je preko ramena podigao pogled na Rona Fairbanksa koji je stajao iza njega. Ron nema. . . dovoljno dodijeljenih ovlatenja ... - Ja u mu ih dati - rekao je Predsjednik. - Dat u mu zapovjednitvo nad svim upletenim istraiteljskim agencijama. Dat u mu pravo uzimanja iskaza. On e preko svog ureda koordinirati itavu istragu. Ron? - Mislim da je ideja o jedinstvenom koordinatoru dobra. Ipak, gospodine Predsjednie, ne mislim da sam ja taj koji bi trebao dobiti ovlatenja . . . - Ne slaem se - rekao je Predsjednik. - Razmiljao sam o tome . . . tamo unutra. Vi ste mlad. Pravnik ste. Motali ste se ovdje dovoljno dugo da biste znali poteze, a politiki ne zavisite o meni niti sam vas ime obavezao. Do avola, isprva niste ak ni eljeli taj posao. Vi i ja se meusobno prilino dobro poznajemo, Ron. Mislim da se mogu pouzdati u vas, vi znate to elim. - elite otru istragu, s poneto . .. - Delikatnosti - dovrio je Predsjednik umjesto njega. Fairbanks je slegnuo ramenima. Umorstvo i delikatnost. Neobina sprega. Istona soba, srijeda, 13. lipnja, 10.00 prije podne

Bila je to prva konferencija za novinare u Istonoj sobi, i netko je ve bio sugerirao kako je za Predsjednika neprilino da se ondje suoi s televizijskim kamerama, radio-mikrofo-nima i sto pedesetoricom uzbuenih reportera. Ron Fairbanks je znao zato ju je odabrao. Da bi se suoio sa svijetom i progovorio o ubojstvu u Bijeloj kui, Predsjedniku je bilo potrebno svo dostojanstvo to su mu ga njegov ured i rezidencija mogli dati. Bila je to obuzdana gomila skupljena na stolicama to su ih unijeli u Istonu sobu nakon odluke u osam sati da se ondje odri press-konferencija. Ured za informacije Bijele kue izdao je objavu o Blaineovu ubojstvu u 3.00 u noi. Od ta-da nita. Predsjednikovi su jutarnji sastanci otkazani, ali su bili nazvani samo oni koje je trebao susresti; Ured za informacije nije objavio ak ni notu da je otkazana najavljena lista sastanaka. Ron Fairbanks je otiao kui, odspavao nekoliko sati i vratio se u Bijelu kuu u osam - ne primivi niti jedan telefonski poziv. Sad je ekao u Zelenoj sobi na rije s Predsjednikom prije no to zajedno uu u Istonu sobu - s osjeajem da moda uiva posljednje trenutke privatnosti to e ih iskusiti do ... do tko zna kada? U svom uredu u Zapadnom krilu, za dva sata to je jutros bio ondje, poeo je tek nazirati veliinu i kompleksnost posla koji mu je dan. Curtis Burke, direktor FBI, nije prikrivao, za vrijeme njihova dvadesetminutnog sastanka, da je razdra-en to se zatekao podreen Ronaldu Fairbanksu u istrazi oko Blainova umorstva. ("Znatieljan sam, iskreno, kakve mislite da su vae kvalifikacije." "Moja je glavna kvalifikacija, iskreno, da se zovem Izvrni nalog broj 2159.") Javni tuilac je bio srdaan; ponudio je pomo svog osoblja i ured u Odjelu za pravosue. Fairbanks je prihvatio imenovanje dvojice zamjenika dravnog tuioca za svoje privremene pomonike, i zamolio ih da uspostave za nj dodatni ured - kao to je javni tuilac predloio - u Odjelu za pravosue. Fritz Gimbel je uao da pokupi nerijeene fascikle i da mu kae da moe dobiti dvije tajnice i dodatni ured u Zapadnom krilu. Tajna sluba mu je dala konspirativno ime - "Zaprica" - i stavila ga pod svoju zatitu. To je jutro Predsjednik potpisao Izvrni nalog br. 2159, pa su mu donijeli potpisani primjerak. Lynne je svratila djelovala je uzdrmano; u stvari, gotovo se tresla - i rekla da "sve" ovisi o njemu. Uasne novosti . . . - DAME I GOSPODO, PREDSJEDNIK SJEDINJENIH DRAVA. Ron Fairbanks je poao za Predsjednikom u Istonu sobu i zauzeo stolicu za stolom kraj kojeg je stajao Predsjednik okrenut mikrofonima. On je osim njega bio jedini za stolom. - Kao to svi znalo - rekao je Predsjednik; govorio je tmurno i vrlo polagano, hvatajui se zu govornicu to nitko nije nikad prije vidio <la ini no'nti. . . oko jedanaest i trideset, dravni Hckrclnr LariNard Hinim" Ju protutdim mi'lav . . . u Lincolnovu salonu , , , ovdje U HljrlnJ kui, Okulnoitl njegove smrti tjeraju nas na zakljuak da je umoren. Vrlo temeljita . . . istraga je u toku od trenutka otkria tijela. Tajna sluba, FBI, gradska policija, radili su itavu no. Do ovog trenutka jo nemaju osumnjienika. Predsjednikovo se lice prelijevalo od znoja. Naprezanje se osjealo i u njegovu glasu.

- Prije negoli kaem ita drugo . . . elio bih rei da mi je Lansard Blaine bio prijatelj. Bio je ovjek izuzetnih sposobnosti. Prije nego je postao dravni sekretar ve je sebi stvorio potovano ime kao prouavatelj i nauavatelj amerikih odnosa s inozemstvom. Stekao je izvanrednu listu zasluga kao dravni sekretar. Za vas nije tajna da je doao u obzir za Nobelovu nagradu za mir. Osobno mislim da ju je trebao dobiti. Svijet je izgubio sposobnog mirotvorca. Nacija je izgubila velikog javnog radnika. A ja sam izgubio nenadomjesti-vog . .. prijatelja. Govorio je bez biljeaka. Osjeaji su mu djelovali potpuno nepatvoreno. Novinarski je svijet sjedio u tiini punoj potovanja. - Kao Predsjednik, i kao prijatelj Lansarda Blainea, odluan sam da otkrijemo tko ga je ubio i zato. S tog sam razloga jutros potpisao izvrni nalog, stvorivi slubu specijalnog istraitelja i dajui toj slubi izuzetna ovlatenja da us-mjeruje i koordinira istragu oko umorstva dravnog sekretara. Za specijalnog sam istraitelja imenovao ovjeka to sjedi do mene, Ronalda Y. Fairbanksa. -- Zastao je i na kratak se trenutak zamiljeno zagledao u Rona. Ljudi su u dnu prostorije ustali da pogledaju preko kolega i prepoznaju Fairbanksa. - Ron Fairbanks je sluio u Bijeloj kui kao specijalni savjetnik od prvog dana ove administracije. Kalif orni janac je, stan-fordski diplomand s odlikom. Bio je pravni pisar suca Wil-liama Friedericha, a sluio je u Bijeloj kui dok je bio na dopustu iz vaingtonske firme Harrington & Hoy. U Rona imam potpuno povjerenje. On e usmjeravati i koordinirati rad Tajne slube, FBI i bilo koje druge istraiteljske agencije koja bi se mogla ukljuiti u rad oko razrjeavanja tog zloina, kako bi se ubojica predao pravdi. Dao sam mu puna specijalna ovlatenja, da moe vidjeti svaki dosje ili bilo koji drugi dokazni materijal, da moe ispitati svakoga i izdavati naloge za svjedoenja. Njegove su upute da pronae tko je ubio Lan-sarda Blainea i zato, bez obzira kamo bi ga, i do koga, istraga mogla dovesti. Predsjednik je ponovno zastao, bacio pogled na Fairban-ksa, zatim na svoj sat. - Moda nam bude mogue odgovoriti na nekoliko pitanja. - Gospodine Predsjednie! - Gospoa Coughman. - Gospodine Predsjednie, biste li nam mogli kazati zato je dravni sekretar sino bio u Lincolnovu salonu iza jedanaest sati? - Kao dravnom sekretaru, Lansardu je ulo u obiaj da se povremeno poslui Lincolnovim salonom kao privatnim, mirnim mjestom odakle je mogao nazivati telefonom i moda se odmoriti nekoliko minuta. esto smo se sretali u naim privatnim prostorijama na prvom katu, a njemu je odgovarao Lincolnov salon. Susreo se sa mnom i nekolicinom lanova Kongresa sino u Ovalnom uredu, i ostao ondje do nekoliko minuta iza jedanaest. Nisam bio svjestan da je tada poao gore, no oito se uspeo do te prostorije radi privatnosti. Naen je s telefonom u ruci. Oito je nazivao. Jo nismo otkrili je li govorio s nekim preko telefona kada je bio . .. - Gospodine Predsjednie! - Gospodin Craig.

- Koliko mi je poznato, dravni je sekretar bio razveden i bez djece. Je li to istina? - Razveo se prije mnogo godina. Nije imao djece. Osobno sam sino nazvao njegovu bivu suprugu i obavijestio je o njegovoj smrti, prije no to smo objavili slubenu vijest. Nije imao drugih lanova ue obitelji. - Gospoini; Predsjednie! - Gospodin O'Mallev. - Ima li iSta istine u glasinama da je od dravnog sekretara nedavno /.ntrt)'ena ostavka? - Nikad od njega nisam traio da dade ostavku. Nikad mu nisam sugerirao du 1)1 trebao. Meutim mi je on rekao da bi volio napustili Juvnl fcivnl i da se poneto raspitivao gdje bi mogao dobili druMU katedru III poloaj u privatnom biznisu, Ali to je hiln potpuno dobrovoljno n njegove strune. - Gospodinu

- Broj ljudi koji imaju pristup na prvi kat, posebice nou, prilino je ogranien, nije li? Ne navodi li to na provizorni zakljuak da je umorstvo poinio netko s prilino visokim mjestom u Bijeloj kui? - Sve to u vam kazati kao odgovor na to pitanje, gospoice Gorman, jest da nitko, apsolutno nitko, ukljuujui tu i mene, nije izvan sumnje. A gospodin Fairbanks ima puna ovlatenja da istrai svakoga. Specijalni istrani ured, Zapadno krilo, srijeda, 13. lipnja, 2.00 popodne - To ti nije ba sasvim po efu, ha? - nasmijala se Jill Kelier. - Mislim, biti glavno njukalo Bijele kue. Ron ju je zatraio od dravnog tuioca. Bila je bistar pravnik. Moda etrdeset godina stara, jedra plavua, radila je u Odjelu za pravosue dvanaest godina. Imao je prilike raditi s njom na tri-etiri predmeta i nauio ju je cijeniti. Znao je da je razvedena. Nikad je nije uo da spominje djecu. Nije o njoj znao mnogo vie od toga sve do jutros kad ju je zatraio i javni mu tuilac uruio njen dosje. Sada je znao da je diplomirala na Universitv of Virginia, da je najprije dola u graanski sektor Odjela za pravosue, a sada da radi u protumo-nopolnom sektoru. Zamjenik pomonika javnog tuioca, za kojeg je sada radila, nekao se da je se odrekne na raun njenog novog zaduenja. I ona se sama nekala da ga prihvati, no javni je tuilac rekao da Fairbanks mora imati onoga koga eli. - To je vrlo osjetljivo, Jill. Politiki i na svaki drugi nain. - Sjedio je za svojim pisaim stolom jedui svoj ruak: sendvi sa unkom i kokakolu. - To je sigurno jedinstveno i... - Kljuka li me istim frazama kojima je i on kljukao tebe da bi te dobio da prihvati posao? - Fraza je originalno moja.

Spuznula je naoale i protrljala oi. - Ja sam apolitina, to zna . . . Pravnik od karijere Odjela za pravosue . . . - To je jedan od razloga zbog kojih sam te zatraio.- Koga jo? - upitala je. - Gabea Haddada - rekao je. - Plus Henry Ritter-bush, koji radi za mene u Bijeloj kui. - Njega ne poznajem. - On nije pravnik. On e raditi administrativne poslove. Za to je dobar. On je Websterov lojalist, bio je trkaralo u kampanji. - Drugim rijeima, neemo mu mnogo govoriti. - Drugim rijeima, neemo mu sve kazati. - Dakle, tu je bit za mene, Ron - rekla je Jill Keller. Prekriila je noge, i kratka joj se crna suknja propela, ali je ona u tom trenutku ivjela u neznanju o toj injenici. - Ja neu prihvatiti nikakvo zaduenje dok ne znam sve. Ne elim nikakav dio prie, elim je itavu. Ako bude iega za to mi se ne moe iskazati povjerenje da znam, reci mi sada i ja u otii... - Rei u ti kako elim da tee ova istraga - rekao je Ron. - Hou da se vodi precizan dnevnik. Svako pitanje, svaki odgovor, svaki telefonski poziv, sve to ujemo, pa od bilo koga da to ujemo, sve to hou napismeno. elim kompletan zapis o svemu to radimo. Ja u imati pristup do tog dnevnika. Ti e imati. I Gabe, koji je ve u poslu u State Departmentu. I nitko drugi. - Fritz Gimbel? - Ne. A niti Predsjednik ... Gibson Dunn, ef odreda Tajne slube zaduenog za Bijelu kuu, zauzeo je mjesto na sofi pokraj Jill Keller. Walter Locke, specijalni agent FBI - zapovjednik FBI -jeve ekipe prekomandirane u Bijelu kuu radi istrage oko Blaineova u-morstva - sjedio je u naslonjau nadesno od Ronova pisaeg stola. -- Gib i ju se znamo rekao je Fairbanks FBI-jevcu. - Vi i ja se nismo prije sreli. Hilno je da se razumijemo, i ja ne /.nam ni jedan dru^i nain da lo poHllKtiemo, osim da razgovaramo otvoreno. I luko, Inkreno govorei, elio hih da shvatite da, dok truje ovu lNti'"gM, radite n\ nu"ne. Ne radite za nvog Mefa. Radite za mene, m In Mu! ! 'ivnll-u dini'! ilmllJeljeri ovoj istrazi. Ne odgovarate Curtu Burkeu. Odgovarate meni. Ako Curt eli znati to radite, morat e upitati mene. Znam da se to Curtu nee dopasti, no prema Izvrnom nalogu 2159, ako elim da Curt Burke trkara za mene, imam ovlatenja da ga poaljem da trkara. Ta ovlatenja nisam traio i zbog njih se ne osjeam jako lagodno, ali ih imam i njima u se posluiti. Znam da to zvui arogantno, ali ne znam ni jedan drugi nain da se brzo razumijemo . . . - Sa mnom nema problema u vezi toga - odgovorio je specijalni agent. - Direktor Burke shvaa da sam na specijalnom zadatku.

Ron se opustio za nijansu. - Okej - rekao je. - Nadajmo se da to nee dugo potrajati. Nita me ne bi uinilo sretnijim nego da to stavim ad acta za dva ili tri dana, pa da mogu rei Predsjedniku da sad moe povui Izvrni nalog 2159. - Bojim se da to nee biti tako lako, mister Fairbanks - rekao je specijalni agent. - Svojski smo se trudili gotovo petnaest sati, i nemamo nikakvu nit. - Nema otisaka prstiju . . . ? Nema . . . ? Specijalni je agent odmahnuo glavom. Bio je to masivan, pleat mukarac, jakih eljusti, sredovjean, pristao. - Otisci prstiju su rusvaj. Ali nismo otkrili niti jedan koji nismo mogli identificirati. Sve su to otisci ljudi koji su imali valjanog razloga da budu u Lincolnovu salonu: zatitna ekipa, Predsjednik i gospoa Webster, sam dravni sekretar . . . Temeljito smo proli sobu usisavaem praine. Imamo uzorke kose, tekstilnog vlakna . .. sve uobiajene stvari. Nita to bi upuivalo. Preliminarni autopsijski izvjetaj ne sadri nita specijalno. Ispitali smo osoblje, straare na dunosti. . . Nita. Ne znamo tko je bio sa sekretarom u Lincolnovu salonu. Nemamo ideje. - Tko god da ga je ubio - rekla je Jill Keller - taj je bio na prvom katu, uao u sobu, ubio Blainea i otiao a da ga nitko nije opazio. Nije li osiguranje Bijele kue malo otrije od toga? Na to je pitanje odgovorio Gibson Dunn. - Osiguranje ide po podrujima - rekao je. - Ako ste ovlateni da budete na nekom podruju, i ako ste u nj uli, nije vjerojatno da e vam se netko suprotstaviti dok ste na njemu. - Prvi kat? - upitala je.- Prvi kat ini specijalno podruje - rekao je Dunn. - Bez obzira kakva bila vaa ovlatenja, provjerit e vas prije no to moete ui na prvi kat. Stepenice i dizalo su tijesno pokriveni. Na prvom katu zapadnu stranu, obiteljske prostorije, pokrivamo tjenje od istone, Lincolnove i Kraljiine sobe. Osim kad su u rezidenciji slubeni gosti, te su prostorije nou obino prazne. Naravno, sekretar Blaine se jest esto sluio Lincolnovim salonom . . . - Ipak - rekao je Ron - nije noas samo nekolicina ljudi imala pristup do prvoga kata. - Ispravno - rekao je Dunn. - Ispitali smo sve ljude koji su sino bili na dunosti. Sino izmeu deset i dvanaest tuce je ljudi ulo i izilo iz obiteljskih prostorija: Predsjednik sa enom i keri, njihovo osoblje, pa ovaj Ron ovdje, koji je otpratio Predsjednikovu ker od ute ovalne sobe do njenog salona prije nego je otiao u svoj ured u Zapadnom krilu - zastao je i uz nakreveljeni smijeak bacio pogled na Rona - sam dravni sekretar, mister Gimbel, uz senatore koji su se sastali s Predsjednikom u utoj ovalnoj sobi prije no to su s njim otili do Ovalnog ureda. U 10.42 odnesena je zakuska u salon gospoice Webster. Tajnica gospoe Webster dola je u njen salon u 10.48, a u 11.04 doneseni su im sendvii i pivo. Sve to znamo. to se zbivalo dolje, o tome ne znamo toliko mnogo. Unutra su bili senatori i nekoliko poslanika, neki od njih sa svojim osobljem. Bili su u Zapadnom krilu, veinom, no neki su od osoblja bili u Dravnim prostorijama, razgledavajui, dok se u Ovalnom uredu nastavljao sastanak. Osoblje kuhinje, posluga, osoblje osiguranja . . . Sino je u Bijeloj kui bilo avolski mnogo ljudi.

- Moete nam kazati da su u 11.04 gospoi Webster bili doneseni sendvii i pivo, a ne moete nam rei tko je bio u Lincolnovu salonu izmeu 10.30 i 11.30 - rekla je Jill Keller. - Tako je. Obitelj titimo mnogo temeljitije nego to titimo kuu. - Pa ipak - rekao jo Ron kroz prste isprepletene ispred ustiju i brade - imamo relativno malu ijrupu osumnjienika kojima se moramo baviti, zhc ni"? Desetak ljudi? Dvuilt'HeUik - rckiui |c Diinn lulu propustu u t)Ni||ur*iin,|ii II redu, Cuk Ih Jf (Ivmlenei .ume iiiiipln luli na prvome kalu, i oni su miigll na minulu <l.....I" I .uh uinuv.i :,;ilnna I otii a da ih nitko nita ne pita. Pa ipak su jo uvijek protiv nas u najgoru ruku samo ograniene anse, zar ne? - Motiv - rekao je Locke, FBI-jevac. - Klju je u motivu ... - Tono - rekao je Ron. - Tko je od njih dvadesetak imao motiv? Sto je bilo motiv? Sto je Blaine uinio da je nekome pruio razlog, stvarni ili izmiljeni, da ga ubije? - Predlaem dvije kategorije - rekla je Jill Keller. - Javnu i privatnu. Ubijen je zbog javnog razloga koji ima veze s njegovim ponaanjem u svojstvu dravnog sekretara, ili zbog privatnog razloga koji nema nikakve veze s njegovom javnom slubom. - Uzimajui u obzir inscenaciju - rekao je Dunn - javni se motiv ini vjerojatniji. - Slaem se - rekao je Ron. - Ali ne moemo nita pretpostaviti. - I kamo se miemo odavde, ha? - upitala je Jill. - Sa svim dunim potovanjem prema prisutnima, ini mi se da su detektivi obavili sve detektivske poslove, no badava. Na je ubojica bio i suvie lukav da bi ostavio otiske prstiju, uzorke kose, odrezane nokte ili bilo to drugo. to dalje? - Gabe Haddad je u State Departmentu - rekao je Ron - gdje e pokupiti Blaineov stolni kalendar i telefonski dnevnik, kao i notese njegove tajnice. Naloio sam nadgledniku telefona Bijele kue da mi pripremi popis svih ubiljeenih te-telefonskih poziva i odziva dravnog sekretara u posljednjih est mjeseci. Naloio sam da mi dostave kopije njegovih kunih meugradskih telefonskih rauna. Nastavljamo provjeravati ljude koji su sino bili u Bijeloj kui. Moramo izgraditi kartoteku i stalno je unakrsno provjeravati. Negdje se mora pojaviti anomalija. Negdje. Specijalni istrani ured, Zapadno krilo, srijeda, 13. lipnja, 6.00 poslije podne L. Gabriel Haddad je sjedio na sofi, suelice Ronu. Bio je to drugi pravnik iz odjela za pravosue za kojeg je Ron zatraio da mu se dodijeli. Libanonskog porijekla, imao je maslinastu put, prodorne crne oi, prominentan nos. Bio je Ro-novih godina, imao ih je 34, i bio pr"'lpo:;lavivftl tla nije

je diplomand pravne kole njujorkog sveuilita. Ron ga je uzajmio iz odjela za graanska prava. Gabe je donio iz State Departmenta veinu dokumenata koje je Ron zatraio - telefonski dnevnik dravnog sekretara, njegov stolni kalendar, knjigu sastanaka, telefonski dnevnik i kalendar njegove tajnice. On i Ron su upravo itali imena, kad je netko iz Ureda za informacije Bijele kue donio veernji Star oznaen crvenom olovkom. Ron je proitao, a sad je i Gabe Haddad upravo itao, uokvirenu novinsku priu Douglasa Madisona: Povijest e se vjerojatno sjeati Lansarda Putnama Blainea kao jednog od najsposobnijih ljudi to su ikada sluili ovoj naciji kao dravni sekretari. Nain na koji je umro zahtijeva objavljivanje izvjesnih injenica o njegovu ivotu koje bi inae ostale poznate samo nekolicini pripadnika unutranjeg vaing-tonskog kruga. injenica je da je dravni sekretar Blaine bio ljubitelj dobre hrane, dobrog vina - i susretljivih mladih ena. Posebice susretljivih mladih ena. Mnogih od njih. Bio je dugo razveden, i zasigurno je bio pozvan da bude u njihovu drutvu. Ipak e se pamtiti da je u doba njegova potvrivanja za Senat prije tri godine bilo postavljeno nekoliko pitanja o indiskretnim zgodama u proteklom ivotu profesora Lansarda Blainea. Prialo se po Ann Arboru da je profesor Blaine rijetko kad zadugo spavao sam. Isto se prialo i po Washingtonu. Stalni gost kod La Bagatelle, gdje ga se sjeaju po tome to je svoje raune beziznimno plaao gotovinom, nikad kreditnom karticom, dravni sekretar Blaine nikad nije veerao sam. Samo rijetko inio bi to u mukom drutvu. Niz anonimnih i privlanih mladih ena djelio je s njim intimne veere s dranjem za rukice, i tako mjesec za mjesecom. Bilo je bitno, kako se ini, dravnom sekretaru, da nikad ne upoznaje te mlade ene sa znancima za koje bi se znalo dogodili da mu prou pokraj stola. Budui da su to plaljive ene bile daleko od fem.mes fatah's, l/n/lviilc nii mulo znatielje samo tnalo ironino zabave. Dniiaftnji' Upillviuijc u Hlnte Depnit.nieiiUi ipuk jo dovelo do identitetu jodne ml lijlli. Ntniiiii objaviti lijeno ime, ali se im Aimko zim dit Je tlviuU'Ht'l Ii'i"n">dlAn.|n J.imih !/ mljela obrado iiil'iiiinMi'iJii iuuIhvho i >i u v I tu ilrii'ilvo u llimuti'lll pokojnom dr-

avnom sekretaru - i to vie no jednom - i da je provela no, ponovno, vie no jednom, u sekretarovu apartmanu u Wa-tergateu. To nije nagaanje ili glasina - niti je to dokono ogovaranje. Privatni i osobni ivot sekretara Blainea mogli bi lako ne biti izvor motiva za njegovo umorstvo. Ne sugeriramo da ga je ubila ljubomorna ljubavnica ili prezrena ena. Istraitelji e, meutim, morati pogledati i taj element prie - ukoliko se vrlo brzo ne pojave s ubojicom . . . - uo sam tu priu tamo prijeko - rekao je Gabe Haddad. - Tko je ta cura? - upitao je Ron.

- Zove se Judy Pringle. Ona je dizajner sistema u odjelu obrade informacija. Danas nije dola. Nazvala je da je bolesna. - Bi li se isplatilo razgovarati s njom? - upitao je Ron. - Pretpostavljam da emo morati. - Ve poinjem mrziti ovaj posao - rekao je Ron tresui glavom. - Ime joj je u telefonskom dnevniku - rekao je Gabe. - Jeste li primijetili? Njegova je tajnica zabiljeila njene pozive i pozive njoj. Oito je mogla izravno nazivati. Ron je kimnuo. - Djelotvorna sekretarica. Ako je vodila . .. - Bistra je, i dobra - rekao je Gabe. - Pedantno je vodila slubu. Sreivala mu je telefonski dnevnik i kalendar sastanaka vjerojatno mnogo temeljitije no to je on to znao. Mogao bi to biti preokret za nas. - Jesi li je ispitao? - Ne. Bila je potresena. Morat emo to uiniti kasnije. Ron je preletio pogledom preko posljednje stranice telefonskog imenika to ga je tajnica vodila za Blainea. - Veina je tih imena takva kakva bi se i oekivala - rekao je. - Ljudi koji imaju oitog razloga da nazovu dravnog sekretara. Neki od njih... - Provjerit emo svako ime to je tu - rekao je Haddad. - to e narodu iz FBI dati obilje toga to e ih odrati uposlenima - rekao je Ron, osjeajui se sve nelagodnije zbog pi'olaonjn kn>z osobne stvari toga ovjoka, kroz zapistoliko toga iz njegova ivota. Sablasno, ali, podsjetio se, ne-izbjeivo. Ali mu misao ipak nije isprala taj nelagodni osjeaj. Specijalni istrani ured, Desno krilo, srijeda, 13. lipnja, 9.00 uvee. Prije nego to je preko noi zatvorio ured, Ron je provjerio kod Honey Tavlor, Predsjednikove osobne i povjerljive tajnice, da vidi eli li Predsjednik izvjetaj prije negoli on ode. Honey je ve bila otila, ali je njena pomonica, Claire Bond, rekla da je Predsjednik otiao gore kako bi veerao sa svojom obitelji, i da je ostavio upute kako ne eli razgovarati ni s kim osim u sluaju prijeke nude. Jill i Gabe su bili s njim sve do osam. Gibson Dunn je otiao tek u osam i pol. Locke, FBIjevac, vratio se u zgradu FBI, ali je Ron govorio s njim telefonom i rekao mu da pokupi kopije telefonskog dnevnika i ostalih dokumenata dravnog sekretara, i da pone ispitivati ispisana imena. Nakon osam i pol, Ron je proveo pola sata itajui fascikl izrezaka koje su mu poslali iz Ureda za informacije. Jednom su ga prekinuli: bio je to doktor iz Bethesde koji je nazvao da bi mu rekao kako e konani autopsijski izvjetaj biti spreman ujutro.

Diskretno kucanje na vratima. Bila je to jedna od novih sekretarica koje mu je privremeno dodijelio Fritz Gimbel - mlada Crnica, gospoa Walsh, ako joj je dobro uo ime. - Netko eka da vas vidi, mister Fairbanks. Pita jeste li jo u-vijek tu i bi li vas mogla vidjeti. Ron je pogledao na sat. Bio je to dug dan, no on je zakopao ovratnik i stegao kravatu. - Tko je to? - Gospoicu Kalisch, sir. Radi za mislern Eisomana. Odmahnuo je fjluvom. -- Ne poznajem je. Dobro, primit u je na trenutak. ekate U Harno da Ja odom prijo van? - Da, Hir - Ovaj, hvala. Zato ne odete sada? Bit u ovdje jo samo nekoliko minuta. - Hvala vam, mister Fairbanks. Gospoica Kalisch koja je ekala da ga vidi bila je siuna mlada ena; oklijevala je na vratima. Ula je tek kad joj je dao znak, i sjela tek kad joj je pokazao naslonja nasuprot svom pisaem stolu. - ekala sam zavretak dana da se pokuam sresti s vama - rekla je. - eljela sam vas vidjeti nasamo. Pogasio je svjetla po uredu s izuzetkom svjetiljke na stolu, to je esto radio kad bi bio umoran; svjetlo je zasjenjene lampe padalo na nju samo od ramena pa nanie, ostavljajui joj lice u sjeni. Mogao je vidjeti da nosi naoale i da joj je kosa podvezana straga, a to se drugog tie, da joj je lice priprosto i isto; no svjetla nije bilo dovoljno da bi joj mogao proitati izraz. Vidio je da su joj ruke vrsto sklopljene u krilu. - U vezi istrage? - upitao je. - Da. - Dakle . . ? - Nagnuo je stolicu prema natrag i prekriio ruke iza glave. Lice mu je bilo samo napola u svjetlu. - Mister Blaine ... - poela je tihim glasom. - Prole noi.. . govorio je preko telefona. Proitala sam u novinama da je razgovarao preko telefona kad je bio ubijen. - Nastavite. - Razgovarao je sa mnom. '

Ponovno je nagnuo stolicu prema naprijed i, nadvivi se preko stola, zapiljio se u nju ispod sjenila svjetiljke. Njeno je zasjenjeno lice bilo svetaki ozbiljno, zabrinuto. - Jeste li uli.. ? Odmahnula je glavom. - Mislila sam da mi je spustio slualicu. - Pognula je na trenutak glavu i uzdahnula. - Mislim da sam ula kako umire - proaptala je. Ronova je trenutna reakcija bila skeptinost. - Gospoice ... ah, Kalish - rekao je. - Volio bih ukljuiti diktafon i snimiti na vrpcu na razgovor . . .

- Prije nego to to uinite ... - rekla je suzdravi dah - eljela .. . eljela bih znati to ete od toga predati javnosti. - Budui da ne znam to ete mi kazati, ne znam ni to u morati predati javnosti.- Znate li zato je razgovarao sa mnom preko telefona? - Poela mi se stvarati ideja, ali je bolje da mi vi to kaete. Primakla je svoju stolicu blie njegovu stolu. Lice joj je bilo u svjetlu. - Nazvao me da mi kae kad e stii kui. Bila sam u njegovu stanu. Kad i njega obradite, nai ete moje otiske prstiju na svemu. Spavala sam ondje prole noi, ak i nakon to je umro, jer nisam znala. Mislila sam da je naprosto spustio slualicu. To je ponekad radio kad bi ga prekinuli... - Jeste li ivjeli s njim? - Ne. Uistinu ne. Ne itavo vrijeme. Ja ... To mora izai na vidjelo, zar ne? Nema naina da to ostane u tajnosti. Ron je odmahnuo glavom. - Ne znam. Ne mogu obeati da e to ostati u tajnosti, i ne mogu jamiti za drugoga, to e on pronai i objaviti. - Razvedena sam, mister Fairbanks - rekla je tiho, tmurno. - Moja je kerkica povjerena meni, ali bi je moj bivi mu htio uzeti od mene. Lan i ja smo bili diskretni, ali... - Lan? - Lansard Blaine. Ron je kimnuo. - Ovaj .. . mogu li ukljuiti vrpcu? - Da. Izvadio je kasetu iz sredinje ladice i umetnuo je u aparat. Ukljuio je diktafon na "Sastanak" i poloio mikrofon na stol. - Da ponemo s vaim imenom. - Zovem se Marya Kalish - rekla je oklijevajui. - Sada je ... malo iza devet, i srijeda je, 12. lipnja - rekao je Ron. - Gospoice Kalisch, hoete li radi zapisnika kazati da sa mnom razgovarate dobrovoljno i da ste se suglasili da to stavimo na vrpcu? - Dobrovoljno je - kazala je. - I suglasila sam se. uo je u njenom govoru trag nekakvog akcenta. Namjestila je naoale i prekriila ruke ispred sebe, na rubu njegova stola. - Samo naprijed - rekao je. - Recite mi gdje radite. - Radim u Zapadnom krilu Bijele kue - odgovorila je. - Ja sam upravni pomonik Alfreda Eisemana, Predsjednikova specijalnog pomonika za neka pitanja nacionalne sigurnosti.

Izmeu osililo^, radim neke prijevode za gospodina Eisemana. Rod i U11 JI hu ml RunI, 1 Ju tono govorim ruski. - Ispriajte mi o vaoj vezi s dravnim sekretarom. Uzdahnula je, dovoljno ujno da bi ostalo na vrpci. .- Upoznala sam ga jednog dana prije otprilike est mjeseci, kad me je upitao u vezi neke rijei u prijevodu, ne bi li se ruska rije mogla prevesti u za nijansu drukijem smislu. Razgovarali smo. Poslije bi znao zastati da mi kae zdravo kad bi bio u Bijeloj kui. Tada me je pozvao na veeru. A od prije otprilike etiri mjeseca bila sam s njim u ... intimnoj vezi. Nekoliko je puta ostao preko noi u mom stanu. Tada sam ja poela dolaziti u njegov. Ron je grickao dlaice na podlanici sluajui njen suvie intimni recital. - Koliko ste stari, gospoice Kalish? - Dvadeset sedam. - Sino ste bili u njegovu apartmanu u Watergateu? - Nazvao me popodne i rekao da odem onamo. Imala sam .. . imam .. . klju. Stavila sam malu u krevet, dola je baby--sitter, pa sam otila u Lanov stan oko devet sati. Pripremila sam zakusku u kuhinji i ohladila bocu vina. Tako je to bilo meu nama: kasne veere . .. Nazvao je oko deset da kae da e zakasniti, moda ak do ponoi. To nije bilo neobino. Gledala sam televiziju dok sam ga ekala. Nazvao je ponovno . . . bio je to poziv koji je prekinut. Rekao je da je bio na sastanku s Predsjednikom i da se sada sprema otii iz Bijele kue. Upitao me to imam na sebi. . . mislim, imam li to . . .intimno? Rekla sam mu da imam. Tada sam ga ula kako je.. . mislim da bi se moglo kazati, neto kao, progunao. I tada se veza prekinula. Paljivo se svladavala, ne bez otrog napora. Ron se pitao hoe li se to svladavanje osjetiti i na vrpci. - U koje je to vrijeme bilo? - upitao je. Odmahnula je glavom. - Dnevnik u jedanaest je jo bio na televiziji. Film u kasne sate jo nije poeo. - Rekli ste da bi ponekad bez rijei spustio slualicu kad bi ga netko omeo dok bi razgovarao s vama? - Da. Moda je sino . .. moda je netko uao. Moda je naprosto spustio slualicu. Moda nisam ula . . . - Koliko je proteklo izmeu toga gunanja i prekida vezo? Ponovno je zatresla glavom, grizui donju usnicu. - Mnogo vremena - proaptala je. - Kau.. . ula sam da je za-davljen nekakvom icom ili tako neim. Vjerojatno je pro-gunao, ili se zagrcnuo ili... ili, boe ... ne znam ... ali to je vjerojatno bio zvuk koji sam ula ... i mislim da je onda onaj koji ga je ubio spustio slualicu ... - Tu je ve plakala. Ron ju je paljivo promatrao. - Iskljuit u diktafon - rekao je tiho. Grcala je minutu, a onda uvukla dah i obrisala oi podla-nicom.

Ron je preletio pogledom po zasjenjenom uredu. - Moram vas pitati... - rekao je. - U vezi vaeg odnosa. Jeste li ga voljeli? - Da ... - proaptala je. - ... I ne. - Uvukla je dah i dola do glasa. - Ja nisam bedasta, mister Fairbanks. ovjek mora biti realistian. Imala sam osjeaj da sam mali dio povijesti. Znala sam da je bilo drugih. Novine vele da je bila jedna druga ak . . .ak nedavno. Moda sam ja bila samo jedna od... u isto vrijeme. - Progutala je slinu. - Nisam znala za to, ali sam znala da nemam prava na njega. Znala sam da je bilo drugih, i da e ih opet biti. Znala sam to eli. Bila sam mu spremna dati, za ono to sam dobivala zauzvrat. - to je on elio? Podigla je malo bradu i progovorila odreitije. - Svjeu, mladu . . . temperamentnu enu. Takvu koja bi bila raspoloiva kad god bi je poelio. Takvu koja se ne bi prepirala s njim ili mu postavljala zahtjeve. Takva koju moe odbaciti kad je se zasiti. Sve sam to razumjela. To je moj realizam. Zauzvrat sam ja ... Bio je to fin ovjek. .. ljubazan, paljiv, velikoduan. Razgovarao je sa mnom o svom poslu. Podijelila sam s njim mali dio povijesti to ju je on stvarao. Govorila sam sebi da e se to zavriti, i govorila sam sebi da u to zapamtiti i uvati sjeanje na to itavog ivota. - Imali ste odobrenje od osiguranja, zar ne? - upitao je Ron, slijedei naglo pridolu, sluajnu misao. - Da. Ali ne za diplomatske ili politike tajne. - Je li s vama razgovarao o ostavci? - Da. Rekao je da je umoran od Washingtona i da misli kako bi se mogao vratiti u akademski svijet ili nai mjesto u kakvoj kompaniji. - Kad je to rekao? - Oh, rekao je to dva ili Iri puta u protekla dva tjedna. - Je 11 to bilo o'/.blljno? - Da. Mislila sam da jest. - Ron se okrenuo drugoj misli. - Velite da je bio velikoduan. Duhovno? Materijalno? - Oboje. Imam nekoliko divnih darova po kojima u ga se sjeati. - Skupih darova? - Mislim da jesu. - Biste li mi mogli dati popis? - Moram li? - Trebat e mi - odgovorio je Ron vrstim glasom. Ustao je. - Pokuat u zatiti vau reputaciju. Trebat e mi popis, a bit e i jo pitanja . . .

- Kad nau moje otiske prstiju . . ? - Siguran sam da ih ve imaju. A kada me o tome izvijeste, zadrat u u tajnosti da ste djelomice ivjeli u apartmanu dravnog sekretara - ako budem mogao .. . Ron se prisjetio vikenda u Shangri-La. (Eisenhower je promijenio ime u Camp David, a "VVebster ga je ponovno promijenio u staro.) Bilo je to za drugog ljeta te administracije. Webster se nikad nije povlaio u Shangri-La da bi razmiljao, ili zbog intenzivnih sastanaka sa svojim uim krugom; odlazio bi onamo da se opusti u drutvu ljudi koji su mu bili dragi. Bilo je to dobro uoeno mjerilo Ronovih odnosa s Prvom obitelji kad je bio pozvan na miniodmor preko vikenda u gorju Marvlanda. Blaine je takoer bio pozvan. Gimbel nije. Bilo je to u kolovozu. U Washingtonu je bilo nesnosno vrue i vlano sve do lipnja. Upravni se aparat usporio, doslovno, zbog vruine, znoja, premorenosti. U Shangri-La je bilo vrue, ali je ovdje vruina u najmanju ruku bila sua, i vjetrovita; natenane ispijajui hladne napitke u hladovini drvea, Predsjednikovo se drutvo moglo pomalo opustiti i stei osjeaj za perspektivu. Predsjednik Webster nije bio atleta. Lijeno je plivao u hladnoj vodi velikog bazena, ali se drao podalje od teniskih terena, rukometnih igara, od dogera po stazama kroz umu. Niti strastven eta poput Trumana, niti fanatian do-ger poput artera. Ron je bio isti takav. Znojavo drugarstvosvlaionica bilo je za nj strani teritorij. Plivao je, sjedio kraj bazena, srkao din-tonik i povremeno dremuckao. Blaine je dogirao. Blaine je igrao tenis. Blaine je poticao Lynne da ini isto. Ona je tenis igrala pristojno; on je bio pre-star da bi je pobijedio. Catherine Webster ga je takoer igrala, ali nije za Blainea predstavljala nikakvu konkurenciju. Blaine je na taj vikend doveo sobom u Shangri-La mladu enu. vanrednog profesora dalekoistone povijesti na North-vvestern Universitv. Ona mu je bila studentica prije nekoliko godina. Ta bi privlana plavua zlaane puti bila ljepotica, da nije bila poneto predebela. Deklarativno je provodila vikend s Blaineom da bi ga izvijestila o novom razvoju politike tajvanske partije. U stvari je spavala s njim, brisnuvi iz svog bungalova u njegov iza ponoi, i natrag u zoru, pretvarajui se da nitko ne zna. Bila je zasuta dobrom sreom - u stvari, Blaineovom susretljivou - koja ju je dovela u Shangri-La da provede vikend u drutvu Predsjednika Sjedinjenih Drava. Bila je upadljivo - i kako je to Lynne kazala - odvratno zahvalna. - Jo malo, profesore? - upitao ju je Predsjednik. Zvala se Barbara Galena, no Predsjednik ju je poeo zvati "profesorom" odmah poto su ga upoznali s njom u petak popodne. Ve je muljala rijei i s tekoom potiskivala hihot, i inilo se da ga zabavlja da joj ponudi jo jedno pie. - Hvala vam, gospodine Predsjednie, mislim da bih. . . ipak, jo samo jedno malo ... Pogledala ga je preko vrha naoala i nacerila se. Nosila je svjetlocrveni jednodijelni kupai kostim koji se protezao vrsto stisnut preko njene obilate figure; a kada je ustala iz svog naslonjaa da bi od Predsjednika prihvatila jo jedno pie, neki su se njeni dijelovi vidljivo pomakli unutar tijesnog tankog tkanja.

Catherine Webster, takoer u jednodijelnom kostimu - no njen je bio ljubiast - promatrala je kako Predsjednik posluuje pie a Barbara Galena ga prihvaa. Bacila je pogled na Rona. Zakljuio je da e Catherine, preputena vlastitom nahoenju, biti tihi, introspektivni promatra, da e bolje od bilo kogn drugoga razumjeti to se dogaa i tko to radi s kakvim pobudama, i da e samo povremeno ponuditi muu po nekoliko rijei saetog savjeta. Predsjednik je bio taj koji nije moj'.no izdrati trenutak samoe ili tiine, koji ju je poticao da se rukuje, avrlja, zna imena, smjeka se - da "politizira". Kad je on odluio postati javna linost, ona se drala po strani koliko god je to bilo mogue. Sad nije mogla. Predsjednik, protegnut u svom tapeciranom naslonjau, s telefonom i barom na dohvat ruke, pijuckao je din ve itavu polovicu toga nedjeljnog popodneva, kao to je to inio i u subotnje, i bio je potpuno oputen. Nosio je kupae gaice - bijele s crveno-plavim prugama i tamnoplavu bejzbolsku kapu s predsjednikim grbom na elu. Priao je bez napora. Kralj koji prima podanike, u stvari. Lynne i Blaine su bili na teniskom terenu. Senator Syn-dall i njegova ena pridrijemali su u svom bungalovu. Admiral Mead i supruga bili su negdje i dogirali. - Kongres je trn u peti - govorio je Predsjednik profesorici. - On je trn u peti svakom predsjedniku. U drugu ruku, to bih ja uinio kad bih mogao sve to bih elio, profesore? Jeste li se ikad zapitali? Zastraujua misao, zar ne? Barbara Galena se nasmijeila. - Ja u vas imam povjerenje, gospodine Predsjednie. - Polaskan sam - rekao je. - Ali sam takoer i uplaen. Vi ste obrazovana ena, profesore. Ako vi imate povjerenja u mene, to ima glasako tijelo? Pogreka je ikada imati povjerenja. Morate paziti na ovjeka kojemu ste povjerili golemu mo, i to svakog trenutka. Nikad mu ne vjerovati. Ni- j kad imati povjerenja. To je moja poanta. Da nema Kongresa koji me sputava, to bih uinio? Misao da bih mogao uiniti sve to zaelim je vrlo zastraujua . . . makar povremeno bila i prokleto privlana . .. Ideja . . . - Znam da mene zastrauje avolski - rekla je Catherine Webster ustajui, pa stala na rub bazena i skoila u nj. Otplivala je od razgovora. - Zastrauje li vas, Ron? - upitao je Predsjednik. Ron je slegnuo ramenima. - Skamenio sam se, sir. - On nije ak ni glasao za mene - rekao je Predsjednik Barbari Galena. Mlada je ena s nevjericom bacila pogled na Rona. Nervozni joj je smijeak zatitrao na licu pa se izgubio. - No dobro ... - rekao je Predsjednik i podigao au da bi otpio gutljaj svoga din-tonika. Profesorica je otkotrljala svoj naslonja i stala na rub bazena, namoivi nogu da bi provjerila temperaturu. Stajalaje leima okrenuta Ronu i Predsjedniku, i Ron se pitao nije li odjednom

shvatila da su od nje upravo napravili igraku za konverzaciju, i da je to moda bila itavog vikenda. Tu ulogu nije elio nikome. Priao joj je sa strane, namoio none prste u vodu kao da i on, takoer, eli provjeriti. Pogledao ju je ... Lice joj je bilo kruto, zabrinuto. - Uistinu nisam glasao za njega - rekao je. Pogledala ga je. - Uistinu? Kimnuo je. Ona se nasmijeila, kao da joj je laknulo. Ron je mimo nje pogledao Predsjednika. On ih je promatrao, oito znatieljan kakve su to bile replike. Prsti su mu bubnjali po oslonu naslonjaa. Djelovao je kao da bi rado nastavio konverzaciju i da eli da mu se vrate sluaoci. Ali je zazvonio telefon. Predsjednik je paljivo sasluao nekoga na liniji, gundra-jui mmh-hmmove, kimajui glavom kao da ga je taj netko mogao vidjeti, bacajui poglede prema teniskom igralitu, mrtei se. Nakon dvije ili tri minute spustio je slualicu i zazvao: - Blaine. Problem. Lansard Blaine, pokazavi na trenutak sitno oklijevanje, spustio je reket na klupu na igralitu i poao prema bazenu. Lynne je skupila nekoliko loptica prije nego to je pola za njim. Blaine je bio odjeven u bijeli teniski dres, sa znojnim povezom oko ela. Lynne, koja ga je slijedila na dvadeset koraka, nosila je bijeli dvodjelni kupai kostim. Imala je runik i brisala njime znoj dok je prilazila. Predsjednik je uzdahnuo kad je Blaine doao do bazena. - Prokleti je Zaire izvrio invaziju na prokletu Zambiju - rekao je. - Dvije-tri divizije kopnene vojske preko granice, neto padobranaca baeno na aerodrom u Lusaki. Izgleda kao potpuna operacija. - Na vlastitu ruku? - Oito. Nema vijesti da bi bilo drukije. Bliinc je slegnuo ramenima. - to je sretna okolnost, mislim. IVcilsjednik je kimnuo. - I ja. Hrllunci.. ? - upitao je Blaine. l/.drrali mu grla. Hoe izvanredni sastanak Vijea si- Moramo ih podrati u tome. - I budno paziti da se uvjerimo da je to samo lokalna operacija - rekao je Predsjednik. - Ispravno. Podrati Britance u Vijeu sigurnosti. Pozvati nae ambasadore kui, radi savjetovanja. Osuditi. To je to. Nazvat u odjel... - Ne tako brzo - rekao je Predsjednik. - Moramo postii da to izgleda kao da smo neko vrijeme lomili koplja oko toga. - Bio je manje cinian u mislima nego u rijeima, no divov osjeaj nemoi da uini bilo to u vezi takvih akcija naveo ga je da stvara fasadu.

Blaine je kimnuo, shvaajui. Posegnuo je za bocom skoa na Predsjednikovu baru i natoio dva pia, jedno za Lynne. Catherine se podigla iz bazena i sad je sjedila na rubu, grijui noge na betonu. - Onda? - Onda - rekao je Blaine - to je jo jedan sluaj, u kojemu malu zemlju prodire njen vei susjed. Nadajmo se da to nee eskalirati u neto vee ... Barbara Galena jo je stajala pokraj Rona na rubu bazena. Okrenula se i sad je gledala u Predsjednika i Blainea. - Nije li to pomalo cinino? - tiho je upitala Rona. - A to drugo mislite da moe uiniti? Mislim, zaista u-initi? - ak i on - rekla je kimnuvi prema Predsjedniku - veli da eli da to izgleda kao da su oko toga lomili koplja. - Odmahnula je glavom. Blaine nije uo to je rekla Ronu, ali je opazio da razgovaraju i naslutio. Sad je doao do ruba bazena. - Lekcija o tome kako to uistinu izgleda, je li tako, Barb? - upitao je. - Odrat u obeanje da neu govoriti ni o emu to sam vidjela ili ula za ovog vikenda odgovorila je - ali... - Ali e, kad ti bude ezdeset godina i kad bude predsjednik zavoda a on mrtav - bacio je pogled na Predsjednika - napisati za Foreign Policy Revieiv ili za Journal oj the A-nicrican Historical Society o nedjeljnom popodnevu u Shan-gri-La kad si vidjela kako predsjednik Robert Webster i druvni sekretar Lansard Blaine doputaju da malu afriku zemlju zauzme njen susjed zato to ih nije bilo briga. Je li tako? - Moda i hou ...Blaine je kimnuo. - U to sam siguran . . . Dobro, znala si igrati dobar tenis. Jo uvijek? Ron se trgnuo. To nije bilo poteno prema njoj. Kakvi god bili razlozi, dobila je na teini, i inilo se prilino oito da vie ne moe igrati "dobar tenis". Odmahnula je glavom, djelujui povrijeeno. - Barb, ti dvije stvari ini izuzetno dobro - rekao je Blaine hladno. - Prosuivanje injenica o realpolitik u centralnoj Africi nije jedna od njih. - A to ja to onda radim dobro, po tvojoj procjeni? - Prvo - rekao je Blaine - ti si, uz mogui jedan do dva izuzetka, najmarljiviji i najbolji znalac dalekoistone diplomatske povijesti kojeg sam ikada poznavao, i vjerojatno o taj-vanskoj politici zna vie od veine politiara na Tajvanu. Drugo ... - Zastao je i nacerio se. - U vezi tog drugog talenta, ostavit u Ronu da se domilja - i tu se naglo okrenuo, poao prema Lynnei i gestom je pozvao prema teniskom igralitu.

Barbara Galena je podigla pogled na Rona, vrsto stisnutih usnica. - Hajd'mo se okupati - rekao je Ron tiho, poeljevi da sposobnost i suosjeaj nisu takve oite nepoznanice dravnom sekretaru Lansardu Blaineu. Specijalni istrani ured, Odjel za pravosue, etvrtak, 14. lipnja, 10.00 prije podne Dravni tuilac je dodijelio ured. Jill Keller je unovaila dvije sekretarice i prisvojila neto namjetaja i opreme. Gabe Haddad je rano bio u State Departmentu i sad se vratio u Odjel za pravosue, dovodei sa sobom Judith Pringle, mladu enu za koju se govorilo da je bila intimno povezana s Lan-sardom Blaineom. - elio bih izbjei da doete u nepriliku - rekao je Fair-banks. Sjedio je /.a izbra/danim pisaim stolom posuenim od GSA, u stolici s jednim polomljenim porom, i gledao Judith Pringle preko stolu zakrenog kutijama i fasciklima. Prkao ju po (lu/;mel inui iktaTnim koji hu takoer na brzinu prisvo1 jili. -- Ako se vae ime objavi, to nee biti zato to smo ga mi objavili. - To su ve uinili - rekla je mlada ena pokunjeno. - Svi znaju na koga je Star mislio. - Svi u State Departmentu? - Da. Dojmila ga se njena slinost s Marvom Kalisch. Pregledao je njezin dosje koji mu je jutros dobavio FBI. Imala je diplomu iz matematike, Universitv of Tennessee. Radila je kratko za IBM i dola prije tri godine u State Department kao analizator i dizajner sistema . . . Mlada ena obdarena sposobnou i karijerom, pa ipak sa zeji plaljivom pojavom i tihih manira, mlada ena koja je, o tome nema sumnje, bila iznenaena i polaskana panjom koju joj je posvetio izrazito udvorni dravni sekretar Sjedinjenih Drava. Imala je tamnosmeu kosu, plave oi, pravilne crte lica - nita to bi ba ostalo u sjeanju. Nosila je kostim s hlaama, u boji slonove kosti, i bila oito nervozna. - Je li to to o vama kae Stap istina? - upitao je Ron. - to od toga? - Da ste bili u intimnoj vezi s Lansardom Blaineom. - to ako odbijem kazati? - Govorila je mekim, junjakim akcentom iz Tennessee ja. - Moemo smjesta prekinuti razgovor dok ne dobijete advokata - rekao je Ron. - On e vam rei da vam imam ovlatenja postavljati pitanja i zatraiti od vas da na njih odgovorite. Ona se namrtila grickajui donju usnicu. Nije se kretao punom parom. Jo ne. Sino je veerao u jedanaest, na brzinu, nita jako dobro, i nije dobro spavao i jutros mu je bilo slabo u elucu a glava ga je boljela kao da je sino

previe popio .. . Jutros je nosio tamnoplavo odijelo, to mu je postalo gotovo uniforma, no sad mu je modro-plava prugasta koulja mlitavo visjela u lipanjskoj vruini i vlazi. Olabavio je ovratnik i kravatu. alica kave koja se hladi, i napola pojedeno pecivo leali su u dar-maru na njegovu stolu. U unutranjem depu sakoa nosio je polunaoale - nikad ih nije nosio kad bi ga netko mogao vidjeti; u stvari ih nikad nije stavljao osim kad bi mirkanje postalo bolno. Do avola, Ima trideset etiri godine i premlad je da bi nosio naoale zaitanje. Sada ih je izvukao i zajaio ih na nos. Zagledao se u njen dosje. - Predlaem da ukljuimo diktafon - rekao je. - Moram staviti na vrpcu sve to budemo govorili. Ako ne elite, morat u se pobrinuti za sudski poziv i uzeti vae svjedoanstvo uz pomo stenografa koji e voditi zapisnik . . . - Nemam to kriti. - To je dobro, pa vas molim da nastavimo. Ukljuio je magnetofon, i ona mu je rekla kako se zove, koliko je stara - dvadeset devet i to je radila u State De-partmentu. - Mister Blaine je progovorio sa mnom jednoga dana kad je doao u na odio. Bila sam na neki nain iznenaena. On je, napokon, bio dravni sekretar. A onda je izgledalo kao da mi stalno neto govori. Nastavila sam o njemu itati u novinama i sluati njegovo ime svake veeri kad bih gledala TV dnevnik, a kad me je nazvao i zamolio da doem gore u njegov ured i tada me upitao hou li veerati s njim, bila sam ... - Polaskana. - Sve su one bile tako prokleto polaskane ... - Da. I mislim vie od toga. - Kada? - Ja sam ga... mislim da to moram kazati, viala . .. otprilike godinu dana. - Priajte mi o tome. Kako biste opisali taj odnos? Kao ljubavnu vezu? Judy Pringle se namrtila. - Ja bih . . . voljela to tako nazvati - rekla je glasom koji je bio na rubu sloma. Odmahnula je glavom. - To nije bilo to, mislim. Ne uistinu. - Seksualna veza? Kimnula je. Ron je uzdahnuo. Nije toj mladoj eni elio nanijeti bol, ali je osjeao da ima premalo vremena za uviavnosti. - Zato vas, Judy? Oborila je pogled. - Zato to sam htjela, mislim. Mislim . .. s njim! Bio je tako velik, stvari koje je radio . . . stvarao je svjetski mi?'. Ja ... ja bih bila uinila sve za njega. I ja i jesam skoro ...

-~ Je li viih odvoo u U> Llon d'Or? Kitnnnlii Je I Ron je preletio pogledom po otrcanoj prostoriji. - Znate li ita o njegovoj smrti? - upitao je kao usput. Odmahnula je glavom. - Ne, nita. Kunem se. - Kad ste ga posljednji put vidjeli? Duboko je udahnula. - Bila sam s njim u nedjelju popodne. - Gdje? - U njegovu apartmanu, u Watergateu. - Kako dugo? Uzdahnula je. - itavo popodne. Bio je ampanjac i kavijar i pateta. To je bio njegov nain. Bez ... alabrcanja. Bio je udesan ljubavnik, nisam nikad poznavala nikog slinog ... - Je li razgovarao s vama? Povjeravao vam se? Kimnula je, ali bez uvjerenja. - Nije govorio o svom slubenom ivotu, svom radu za vladu. Priao je o svojoj bivoj eni i svom osobnom ivotu . .. Iznenadilo me je koliko mi je toga rekao. - Kao recimo? - O svojim . . . ukusima. O svojim iskustvima. Ukoliko nije bio laac, a ja ne vjerujem da je bio, onda je toga bilo, ovaj, poprilino. to ne iznenauje, kad se uzme u obzir tko je bio i kamo je sve putovao. - Je li svoje rijei mogao potvrditi djelom? - upitao je Ron bez okolianja. - Da. - Glas joj je bio vrlo tih. - Je li govorio to o ostavci? Odmahnula je glavom. - Kao dravni sekretar? Ne. Bila je to najvea stvar u njegovu ivotu, neto to je oduvijek elio. Bio je ponosan to je dravni sekretar. Bio je to ponosan ovjek, veliki ovjek. - Je li mnogo troio? - Na mene? Skupe veere. Vino . .. jedna boca, etrdeset godina stara, stotinu dolara! Rauni u Bagatelle . . . Dao mi jo nekoliko komada divnog .. . rublja . . . Naglo je zastala. - O moj boe ... te stvari. . . sve je to u ladici u njegovu apartmanu ...State Department, ured dravnog sekretara, etvrtak, 14. lipnja, 11.30 prije podne

- Pripadala je doktoru Blaineu. Ne pripada vladi - rekla je Mary Burdine, Blaineova sekretarica, i jedina osoba koju je Ron Fairbanks ikada uo da Blainea zove njegovom akademskom titulom. Govorila je o drvenoj skulpturi Louise Nevelson postavljenoj na zid ureda. - Imate li predodbe koliko ju je platio? - upitao je Ron. - Ne, sir. inilo se neprilino sjediti za Blaineovim stolom. Ron je sjedio na sofi. Jill Keller je bila do njega. Bili su okrenuti prema Mary Burdine, koja je sjedila u naslonjau - ena u pedesetim godinama, sijeda, kruto uspravno posjednuta, izraavajui, moda nenamjerno, dojam rastueg neprijateljstva. Naruila je da donesu kavu, i sad su sve troje imali alice u rukama. Ve je bio proao sva neizbjena pitanja . . . Ne, nikad nije ula da bi tko prijetio dravnom sekretaru; ne, nije djelovao nervozno ili zabrinuto na dan svoje smrti; ne, nije joj rekao da razmilja o ostavci. Ne zna nita to bi uputilo na bilo kakav razlog njegove smrti. - Sve to do sada uspijevam izvuci - rekao je Ron - to je mlada ena za mladom enom za koje se ini da su s njim odravale ljubavne veze. to znate o njegovu osobnom ivotu? - Mister Fairbanks - rekla je ena izvjetaeno - bila sam tajnica doktora Blainea. Napravila sam iz toga pravilo, da ne znam nita o njegovu osobnom ivotu. - No kad bi Judith Pringle nazvala, vi biste propustili poziv. - Da, sir. - I kad bi Marya Kalisch nazvala, vi biste propustili poziv. - Da, sir. - Zato? - Zato to mi je tako rekao - odgovorila je odrjeito. - Dakle, to sto mislili, tko su ono? - NIhu to bila moju poslu. lij - Na nesreu, gospoo Burdine, to je postalo moj posao. A to je s drugima? Za trenutak se zagledala u sag pa odmahnula glavom. - Mogu vam dati popis - rekla je tiho. - Koliko e otprilike imena biti na njemu? Podigla je pogled. -- Pet ili est. - Sve aktualno? - Ne, sir. Konzekutivno.

Mary Burdine je sebi dopustila sitni smijeak, a Ron ga joj je uzvratio i ponadao se da e sada na sastanku biti manje konfrontacije. - Znate li tko su one bile? - upitao je. - Mislim, dvije koje sam spomenuo bile su ene od karijere u vladinoj slubi. Jesu li sve? Mary Burdine je srknula kavu. - Mister Fairbanks - rekla je --kad sam prvi put imala priliku vidjeti da doktor Blaine ima, moe li se rei, intimne relacije s mladom enom, imala sam mnogo razumijevanja. Bio je, na koncu konca, razveden, a djevojka, prva koju sam opazila, zgodna cura koja je radila u francuskoj ambasadi. . . Bila je Amerikanka, ali je radila u francuskoj ambasadi. S njom, je imao neto to bih mogla nazvati prilino intenzivnim odnosom. . . Mislila sam da bi se mogao ak i oeniti njome. Slao joj je cvijee. Jednog ju je vikenda poveo sa sobom u Junu Garolinu na odmor. Tada sam otkrila da ima jo jednu, i on je nakon nekog vremena odbacio prvu. Bila je to, ovaj, ablona. Ipak, bio je diskretan s tim u vezi, i one nisu pravile scene kad bi ih odbacio - ili ako jesu, nisu ih pravile javno. Ja .. . nikad zapravo nisam razumjela taj dio njega ... Progovorila je Jill Keller. -- Imam dojam da ba nije bio vrlo tajnovit u vezi toga. Izvodio ih je u Le Lion d'Or, na primjer. Dolazile su mu u apartman. - Ali to je, naposljetku, bio samo mali element njegova ivota - rekla je Mary Burdine. Nemojmo to zaboraviti. Bio je dravni sekretar. Imao je relativno malo vremena za privatni ivot bilo koje vrste. Novine priaju o tome kako je odvodio djevojke na veeru u Le Lion d'Or. Koliko je to puta mokruo uiniti? Koliko je veeri imao uistinu slobodnih da bi mo^ao ondje veerati? Prie pretjeruju, uvjeravam vas . ..Ured za informacije Bijele kue, Zapadno krilo, etvrtak, 14. lipnja, 1.00 popodne Sjedei za crveno-crnim NEXIS terminalom, Ron je dodirnuo tipke i zatraio novinske prie iz itavih Sjedinjenih Drava, Pojavile su se na televizijskom ekranu, i on se na-mrtio itajui ih. - Vidi ovo - rekao je Jill Keller. - New York . . . Ljudi koji ive u stambenom kompleksu Watergate u Wa-shingtonu vjerojatno ele da povijest zadri svoju distancu. Ime njihova doma postalo je sinonim za politike muke 1973. i 1974. godine. Sada se ini vjerojatnim da e postati sinonimom za erotske igre i zabave - ak i za dranje harema - u kojima sudjeluju visoki javni inovnici. Smrt dravnog sekretara Lansarda P. Blainea otpirila je pokrov to ga je odravao nad svojim privatnim ivotom, i sada doznajemo, nakon njegove prijevremene i tragine smrti, da je dravni sekretar malne drao harem u svom apartmanu u Watergateu. Uistinu, istu onu no u kojoj je ubijen, u njegovu je apartmanu provela mlada ena - u apartmanu u koji se nikad nije vratio. Bili su ve hladni sivi sati zore kad je odustala od ekanja - ili se moda probudila - pa otila iz sekretarova luksuznog apartmana. Bila je, kako se ini, jedna od mnogih, ukljuujui tu i profesionalke, iako vele da je sekretarov ukus bio sveobuhvatan. Izvor informacija iz Bijele kue uporno tvrdi da predsjednik Webster nije nita znao o privatnom ivotu dravnog sekretara. Ipak je postalo poznato da je - izuzmemo li stjecanje novih prilika koje mu je donijela njegova visoka javna sluba - sekretar Blaine samo nastavio ivotnim stilom koji je razvio jo pred mnogo godina.

Ron je dodirnuo tipku, i na ekranu se poela pojavljivati novinska pria iz Chicaga ... Meu osobama koje su ispitali istraitelji koji rade na Blai-neovu umorstvu, nalazi se i izvjestan broj mladih ena za koje vele da su bile intimno povezane s privatnim ivotom pokojnog dravnog sekretara. Izvor informacija iz Bijele kue potvrdio je da su najmanje dvije od njih bile identificirane kao One koje su imale klju od sekretarova apartmana u Waterga-teu. Razumije se da ih je bilo jo. Jedna je od teorija da dravni sekretar Blaine nije bio umoren ni zbog kakva razloga povezanog s njegovim slubenim dunostima, ve da je umorstvo posljedica nekakvog emotivnog sukoba niklog iz njegova kompleksnog osobnog ivota. - Vidi amo - rekao je Ron. - Agencija vijesti. . . Istragu oko smrti dravnog sekretara Lansarda Blainea za-komplicirala su otkria da je bio intimno povezan s izvjesnim brojem mladih ena u Washingtonu, od kojih su neke u najmanju ruku ostajale preko noi u njegovu apartmanu u Wa-tergateu. Iako istraiteji nisu otkrili identitet ni jedne od upletenih ena, zna se da je bar jedna bila graanski slubenik od karijere, uposlena u State Departmentu, dok se za jednu govorka da je svojedobno bila prostitutka. Ruak za Rona, za Jill Keller i Gabea Haddada - vona salata, sendvii, kokakola - donijeli su u Ronov ured. Sa sakoom prebaenim preko naslona, Ron se zasukanih rukava naslonio u svojoj stolici koja se mogla naginjati i podigao noge na rub stola. - Pretpostavljam da nitko od nas nije razgovarao s reporterima - rekao je. - Nitko od nas nije "izvor informacija iz Bijele kue". Tko je to onda, do avola? - Nikad neete otkriti - rekao je Gabe Haddad. - Nikad to nije uspjelo niti jednom predsjedniku, i ne mislim da je imalo vjerojatnije da e uspjeti vama. - Ovaj, jasno je da netko pria - ustrajao je Ron. - I tko god to bio - rekao je podiui sendvi sa salatom od Aunku - mogao bi biti na ubojica . ..- O, ma nemojte, mister Sherlock Holmes - prosvjedovala je Jill. - Mislim, nije to tako nategnuto, odista . . . Blaine nije postao seksualni akrobat prolog tjedna ili prolog mjeseca. Bio je u tome otkako je doao u Washington, i, kako vele, vjerojatno i prije toga. I nije oko toga bio suvie diskretan. Ipak, mas,-mediji to oito nikad nisu otkrili, iako je to jedna od onih stvari na kojima bujaju. I tada naglo, nekoliko sati nakon to je umro, oni to znaju. Sumnjam da su njegovi iz Watergatea nazvali novine i digli halabuku. Nisu zvale ni u to upletene ene. Netko odavde jest. Netko je procurio informaciju, napravio iz toga kljunu stvar. Zato? Da skrene panju tko je, i to je ... - Dimna zavjesa - rekla je Jill. Ron je kimnuo. -- Da zaplete, da izblijedi, da zamuti niti. Gabe Haddad je slegnuo ramenima. - I tako je sve to trebamo uiniti, podvri reportera treem stupnju dok nam ne veli tko je ubacio priu. Ispravno?

Ron je kimnuo glavom. - Sve to moramo uiniti, to je nagnati reportera da nam otkrije svoj povjerljivi izvor. - I nakon to se pokrijemo crnim i plavim vorugama - rekla je Jill - neemo imati nita vie od indicije koja podupire tvoju teoriju, i ni jedan vrst dokaz. Sve to moemo uiniti, to je da odbijemo zagristi u mamac koji bi nas smeo. - Ispravno. Ako sam u pravu - rekao je Ron - Blai-nea vjerojatno nije ubila ljubomorna ljubavnica niti prezrena ena, kao to vele. Uinio je to netko tko bi elio da pomislimo da jest. - No je li na ubojica tako naivan? - upitao je Gabe. - Misli, da misli da nas samo tako moe otpiriti? - Vjerojatno ne - rekao je Ron. - Ali mu je ipak vrijedno stvoriti zbrku. Gabe Haddad je dostojanstveno zatresao glavom. - Vrlo gadno, ja sam nestrpljivo oekivao razgovor s Blaineovim curama. - Ne brini - rekao je Ron. - Ispitat emo ih sve . . . svaku pojedinu. Moja teorija moe biti sva klimava. A osim to#i, damo imaju velike ui, a ini se da je sekretar bio sve samo ne diskretan kad ih je trebalo puniti. ini se da je tajnu diplomaciju ostavljao u uredu. Specijalni istrani ured, Zapadno krilo, etvrtak, 14. lipnja, 2.45 popodne - Letimo do Detroita - rekla je Lynne. Priala je Ro-nu kako e se ona i roditelji sutradan vratiti u Michigan da bi prisustvovali sprovodu Lansarda Blainea. - Zatim dalje do Ann Arbora. Vratit emo se amo rano uvee, koliko sam razumjela. - Ja ne idem, razumije se - rekao je Ron. - Ovaj . .. otac mi je rekao da poe s nama ako eli. Ja ... bilo bi mi drago kad bi poao. - I ja bih volio, Lynne, volio bih biti s tobom, ti to zna.. . Nije nosila minku, oi su joj bile nateene, i govorila je priguenim, gotovo drhtavim glasom. Je li mogue da je i ona bila jedna od Blaineovih mladih ena . . . ? Odgurnuo je tu pomisao, ali je ona ostala - da bi je, shvatio je, slijedio bude li potrebno. ok koji je osjetila zbog Blaineove nenadane smrti bio bi, naravno, produbljen da je bila intimna s njim .. . Pogledao ju je ... Nije nalikovala ni Maryi Kalisch ni Judy Pringle. Bila je prokleto zgodnija, i mlaa. Jo je itav svijet bio otvoren pred njom, bila je prijemljiva i svjea i... - Ima li ikakvu ideju tko ga je ubio? - upitala je prekidajui mu misli. - Bojim se da nemam. ini se kao duga istraga, u kojoj e se ii malo pomalo. - Zao mi je to je to palo na tebe - rekla je. Slegnuo je ramenima. - To nije ba sasvim moj fah.

- Moj otac ima potpuno povjerenje u tebe ... - Ja to cijenim ... I pokuaj se opustiti, Lynne. Izgleda pomalo premlaeno. Samo ti to prepusti supernjukalu. Rekao je to smrtno ozbiljna lica, a onda je oboje sebi dopustilo smijeak i trenutno oputanje od napetosti.- To nije gotovo, razumijete. - FBI-jevac Walter Loc-ke namrgodio se nad spiskom u ruci, ispravljajui tipografske pogreke crvenom olovkom. - Ima tu jo mnogo posla koji treba uiniti.. . - To znam - rekao je Ron. - I cijenim to ste doli tako brzo s tim to imate. - Imamo njegove kune telefonske raune iz apartmana u Watergateu, nae kopije telefonskih dnevnika i knjiga sastanaka iz njegova ureda u State Departmentu. Uzeli smo protekla etiri mjeseca kao preliminarnu bazu. Kasnije emo se morati vratiti za jo mjeseci, no uzevi protekla etiri mjeseca dobili smo popis od dvije stotine osamnaest imena. Od tih moemo pozitivno identificirati sva osim njih dvadeset sedam. To su oito sve ljudi s kojima je imao posla. - Ukljuujete li Judy Pringle i Maryu Kalisch meu dvadeset sedam ili meu stotinu dvadeset jednog? - upitao je Gabe Haddad. - Ukljuujemo ih meu dvadeset sedam - rekao je. - Znamo tko su one, ali narav njihova posla s dravnim sekretarom nije na prvi pogled jasna. - to ste onda za ime svijeta mislili s tom "pozitivnom identifikacijom"? - upitao je Gabe. - Mislili smo da znamo tko je ta osoba i zato je, vjerojatno, razgovarala s dravnim sekretarom. Meu tom dvadeset sedmoricom su neki koje znamo, ali ne znamo - nismo sigurni - zato su telefonski razgovarali s dravnim sekretarom. Na primjer, tu je ime Diega Lopeza-Ortiza. On je ambasador Kostarike. ini se oito da bi on imao posla s dravnim sekretarom i razloga da ga ovaj nazove. Stavili smo ga na spisak meu stotinu i jednog. S druge strane, 24. travnja je primio telefonski poziv Barbare Lund, i kasnije joj ga istoga dana uzvratio. Barbara Lund je plesaica u bircu zvanom Plava laguna, a to je mjesto na koje ju je nazvao. Mi znamo tko je ona, ali nismo sigurni zato ju je nazvao. O, naravno, znam, sa svim tim priama to kolaju, sad mislimo da znamo zato ju je nazvao, ali moemo imati krivo. Diplomacija djeluje na udan nain, kako sam uo. U svakom sluaju, to je razlog zato je medu dvadesii. sedmoricom. - Upuuju li imena na neto? - upitala je .Tili Keller. - Mogli hlHmo ho /.uintoivsiruti /a broj puta koliko se imena pojavljuju - rtkfto Ju Luko. Nu primjer, za etiri mjeseca prije smrti dravni sekretar je nazvao ili bio nazvan etrnaest puta od nekog Inoguchija Osanage. Osanaga je akreditirani korespondent Honshu Shinbuma. Mi znamo tko je on, no zato je sekretar tako esto razgovarao s njim? - Ima li imena koja uope ne moete identificirati? - upitao je Gabe.

- Nekoliko. Naravno, tek smo poeli gledati. One koje do sada znamo identificirali smo naprosto pogledavi u telefonsku knjigu i druge raspoloive izvore. Ali tu je jedan koji je posebno zanimljiv - ovjek imenom Philippe Grand opetov-no je nazivao Blainea za protekla etiri mjeseca. Blaine mu je uvijek uzvratio poziv. Nitko ne zna tko je on. - Jeste li pitali Mary Burdine, Blaineovu tajnicu? - ubacio se Ron. - Da. Ona ne zna tko je Grand. - Zna li tko je Osanaga? Locke je kimnuo. - Ali ne zna zato je Blaine primao njegove pozive niti zato ga je nazivao. - to je s kunim telefonom? - upitala je Jill. - Nije vodio kuni telefonski dnevnik, razumije se - rekao je Locke. - Imamo interurbane raune i radimo na tome s telefonskom kompanijom. Tu je jedno ime koje se pojavljuje u dnevnicima State Departmenta i takoer na kunom telefonskom raunu, a za koje takoer nemamo objanjenja. Identificirali smo tog ovjeka - Jeremy Johnson je ameriki predstavnik Great Britain-Hawley-Burnsby Motors, Limited. Blaine ga je nazvao u njegov dom u Virginiji, iz apartmana u Watergateu, pet-est puta u protekla etiri mjeseca. Osim toga, njegovo je ime u dnevnicima, kao da je nazvao Blainea ili od njega primio poziv iz vaingtonskog ureda nekih osamnaest puta u istom razdoblju. FBI ima dosje o Johnsonu. Naloio sam da ovamo dostave kopiju. Ta je na putu. - Zato imate dosje o Jeremyju Johnsonu? - upitao je Gabe Haddad. - Bilo bi mi drae da ga sami proitate. Ne bih elio izvlaiti zakljuke, ali je teko razumjeti zato bi dravni sekretar imao toliko kontakata s ovjekom koji nam je privukao panju kao mogui "pera" novca. - Objasnite to - rekao je Ron. - Neka to uini dosje. On govori za sebe.- Brine me neto o emu nismo ni porazgovorili rekao je Ron Jill Keller i Gabeu Haddadu kad su ponovno bili sami u uredu. Sjedio je za pisaim stolom, s kokakolom nadohvat ruke, u koulji, s nogama na uglu stola. Jill se smjestila u kutu njegove sobe, ritnuvi se odbacila cipele, i sad je sjedila s opru-enim nogama. Jedino Gabe jo nije sljutio sako; sjedio je u naslonjau suelice Ronu i mrtio se nad stranicom rukom ispisanih biljeaka. Ron je nastavio: - Troio je mnogo novaca, jeste li opazili? ivio je u Watergateu - koji nije jeftin. Jeo je u Baga-telle i takvim mjestima -- od kojih ni jedno nije jeftino. Kupovao je umjetnine. (Sjeate se da je Louise Nevelson u njegovu uredu bila njegova, a ne Ujaka Sama.) Oekujem da emo u apartmanu nai jo skupih stvari. Nosio je skupa odijela. Davao je Judy Pringle i Maryi Kalisch skupe darove - a vjerojatno emo otkriti da ih je davao i drugima. Dravni sekretar zarauje 80.000 dolara godinje. Profesor povijesti je plaen poprilino manje. Odakle je sav taj novac doao?

- Korupcija u Websterovoj administraciji? - upitala je Jill lijeno. - Nadam se da ne - rekao je Ron. - Volio bih da se taj sluaj rijei bez tete po Predsjednika ... - Proitao sam autopsijski izvjetaj - rekao je Gabe. - Rije po rije. Prokleto jeziva stvar. Trebali bismo razgovarati s patolozima. Osobno ne vidim nita u njemu mimo onog to smo oekivali: da je Blaineov vrat prerezan, a on da je zadavljen i iskrvario do smrti. Ipak je tu jedna stvar o kojoj bih elio znati vie. Zato sadraj njegova eluca i crijeva ukljuuje i jasne tragove dekstroamfetamina? - Koliko je imao alkohola? - upitala je Jill. - Nula osam promila - rekao je Gabe. -- Bio je dovoljno trijezan da vozi kola. Vjerujem, ipak, da se osjeao prilino dobro. - to je dekstroamfetamin? - upitao je Ron. - Popravlja raspoloenja - odgovorila je Jill. - Po-diza, kako obino vele. - Imuo Je suknuuliii odnos u toku prethodnih osam sati - rekuo je Gubo kao golu injenicu, koliko Je u Lomo mogao uspjeti. - Budui da znamo da to nije bilo s Judy Pringle ili Maryom Kalisch, moramo se upitati s kim je to bilo . . . - Hou minutu po minutu njegova posljednja dvadeset etiri sata - rekao je Ron. - Sve . . . Kurir je isporuio FBI-jev dosje Jeremyja Johnsona. Ron je nazvao britansku ambasadu i zamolio Christophera McLeo-da da rua s njim u Dominique's dok su Jill i Gabe prelijetali Johnsonov fascikl. - Duhovi - rekla je Jill. - unjala. Znaju hrpu o tom ovjeku, a tu nema niega to bi makar dalo naslutiti da je kriminalac. To me tjera da se upitam to znaju o meni. - Potedi me uvodnika - rekao je Ron. - to veli? - "Johnson, Jeremy Richard. Stirrup Lane, Alexandria, Virginia. Potpredsjednik i sjevernoameriki predstavnik Great Britain-Hawley-Burnsby Motors, Limited." - Prestala je itati i rezimirala. - Londonac, King's College. Inenjer. Proveo neko vrijeme u Africi, neko u Indiji. ini se kao da je obiao sve kolonije. Razveden, otac troje djece. Eh ... oenjen i razveden po drugi put. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. A sada, pogledajmo u ostalo smee ovdje . . . Obilazi kasina na Bahamima i u Las Vegasu, gdje ga znaju i gdje mu bez naplate daju stan i hranu. - Standardni postupak kod kockara od formata - ubacio je Gabe. - Da. U kasinima ima praktiki neogranieni kredit. U drugu ruku, on donosi gotovinu i odnosi je, ponekad u velikim koliinama. Zbog toga se FBI zanima. To je razlog zbog kojeg misle da moda "pere" novac, kriminalno zaraenom daje legalno pokrie.

- Ima li u dosjeu spomena o Blaineu? - upitao je Ron. -- Da, zapravo da. Jeremy Johnson prireuje prijeme velike i male, uvijek skupe. On nije registrirani predstavnik strune vlade pa ipak se potrudio i dao se u troak - da stil bavi istaknute lanove Kongresa i neke pripadnike administracije. Ukljuujui tu i dravnog sekretara Lansarda P.Dominique's etvrtak, 14. lipnja, 8.00 uvee Ron je izabrao ba Dominique's za svoj susret pri veeri s Christopherom McLeodom zbog malih, privatnih nia, omiljenih meu parovima koji su traili intimnu atmosferu. Znao je da bi Christopheru bilo drae da se sretnu inkognito; a znao je i da Christopher cijeni dobru hranu i vino. U posljednjem trenutku, ba kad je naputao ured, po trenutanom je impulsu pozvao Jill da poe s njim. Rekao joj je da ponese blok i bude spremna da napravi koju biljeku o njihovu razgovoru za stolom, ali je njegov poziv potekao od impulsa koji nije imao nita s hvatanjem biljeaka. McLeod je kasnio. Jill je naruila gleinlivet s ledom, i Ron joj se pridruio. Pri svjetlosti svijea tiho su nazdravili jedno drugome, da bi minutama zamiljeno pijuckali ne govorei nita. - Hoe li se oeniti Lvnnom Webster? - upitala je Jill. Ron je samo odmahnuo glavom. - Novine misle da hoe. - To im pravi tirau. - Vidjela sam na televiziji kako je dri za ruku. - Drat u i tebe. - Poloio je svoju ruku na njene, koje su bile na stolu. - Ja sam u biti osjeajan momak. A takoer i reagiram na privlane ene. - Ali ne dovoljno da bi se oenio njima? Nasmijeio se. - Ne dovoljno da bih se oenio njima samo zato to mi daju da ih drim za ruku. - Bili biste privlaan par. Zatvorio je njene ruke u svoje. - Zato naprosto ne promijeni temu, Jill? Podigla je au. - Taj posao, za koji si se dao nagovoriti od Webstera, ili e iz tebe uiniti neto ili e te slomiti, to zna. Ne dobivaju se dva posla poput ovoga. Samo jedan. Da ga obavi ili da se slomi. - to misli, to e od toga dvoga biti? Njene su oi pole za aom koja se vraala na stol i ostale ondje, prikovane za sko s ledom. - Rekla bih da mislim da e te vjerojatnije slomiti, Ako ne otkrije tko je ubio Blainea, rei e da si kJu|) Ili du nekoga pokriva. Ako nae, vjero-

jatno e to unititi nekoga za koga Webster ne eli da bude uniten, i on to nee znati cijeniti. Nee ni Demokratska partija. - Odmahnula je glavom. - Izmeu poslovine tave i vatre. - Zato si onda pristala da doe raditi sa mnom? - Ja imam karijeru u dravnoj administraciji. to god se dogodilo, vratit u se gdje sam i bila. to god se dogodilo, nikad se neu nai gdje si ti. Vratit u se Pravosudnom. to god se dogodilo, sletjet u odakle sam i uzlet jela . .. Bacio te je vukovima zna. - Webster? - Sigurno. Predsjednikov bistri mladi, vjerojatni zet. Ako stvari ne budu radile, i ako bude morao rtvovati nekoga, rtvovat e tebe - s mnogo oklijevanja i s krokodilskim suzama. Bistrog mladia koji je na televiziji drao njegovu ker za ruku . . . Javnost e zamisliti da je istinski patio, dame s plastinim viklerima plakat e istinske suze. - Tvoj cinizam nije jako privlaan. - Nije ni njegov . . . Konobar ih je upitao jesu li za jo jednu turu, i Ron je kimnuo, zahvalan zbog prekida. I tada ... - Oprostite to toliko kasnim - rekao je Christopher McLeod vedro, urei njihovom stolu. - Taksiji. Promet. Znate. No dobro! Hoe li me upoznati? - Ovo je Jill Keller, Chris. Jill je pravnica iz Odjela za pravosue, dodijeljena istrazi oko Blainea. Jill, Christopher McLeod, diplomat od karijere koji radi ovo ili ono u ambasadi U.K. Lae za domovinu, sumnjiim ga da je tako. Nije li to definicija? - Volio bih da jest - rekao je McLeod veselo. - To bi sve tako pojednostavnilo. - Nasmijeio se konobaru. - Viski - rekao je. - A, isti kao i njima. McLeod je bio tanahan mlad mukarac, s naoalima i prvim sjedinama, a izgled mu je bio stariji od njega. Imao je, kao to je Ron znao, samo trideset est godina, no djelovao je. kao da ih ima pedeset ako ne i vie - rumen, kutrav, naboran. Nosio je sivo odijelo, bijelu koulju, leptir-kravatu. Slu-fclo je u VVashingtonu ve osam godina, i Ron ga je upoznao prije nej-fo io je Websterova administracija preuzela vlast - upoznao K<> j'1 obraajui se ambasadi radi hitnog rjeenja kli-("ntitvtt problema jo u danima kad je bio na stairanju.d- Vidio sam vam ime u jutarnjim novinama - rekao je McLeod Jill. - Dajte da razmislim . . . kako je ilo? " ... jedna izuzetno sposobna dama meu pravnicima.. . " Tono? Novinari! Da ovjeku pozli. - Nazivali su me i gore - rekla je Jill. - Bojim se da su i mene isto tako - rekao je McLeod. - Jedna smo pie ispred vas. - Moram vas sustii. No dobro! Mora da je u Bijeloj kui sve u meteu, A ti, izabran da sve to dovede u red! Zaprepastio sam se kad sam ugledao tvoje ime. - I ja sam.

- Vas dvoje. Detektivi. Bojim se da je ova veera dio slubene istrage. Imam li pravo? to bih ja mogao znati o umorstvu Lansarda Blainea? - Daj da ne pokvarimo lijepu veeru - rekao je Ron. - Hajde da najprije popriamo o Blaineu pa da se toga rijeimo. - O, dobro . . . Pretpostavljam da imate pitanja. Ron je kimnuo. - To je samo istraga u toku, optubi jo nema. McLeod se nasmijeio. Mnogo se smijeio. - Sjevernoameriki trgovinski predstavnik tvrtke Great Britain-Hawley Burnsbv Motors, Limited, je neki Jeremv Johnson. Zna li ga? - Da, sreli smo se. U stvari znam o njemu. - Ispriaj mi. McLeod je slegnuo ramenima i podigao obrve. - On nije moj tip momka, ako zna to time mislim. Zdravo stari, dobro doao. ovjek od pia. Prialac zgoda. Posveenik stola -kockarskog stola, hou rei. Neto poput. . . enskog Petka, da prostite. Takoer klada neotesana, ako se smijem izraziti. - Slubeno - rekao je Ron - on je u ovoj zemlji kao trgovinski predstavnik britanske kompanije u SAD. A to u stvari radi? - O, mislim da predstavlja svoju kompaniju - rekao je McLeod. - Hawley-Burnsby izvozi po koja kola u Sjedinjene, kao to zna. - I on je naprosto trgovac automobilima? - Ovaj. , . mou li piluli zato pit.uS? - DuA mi JoS nekoliku imIkovoi'u prije nego li kuem? i McLeod je slegnuo ramenima, podigao pogled i kimnuo konobaru koji ga je posluio piem. Ah - rekao je nakon to je gucnuo. - Glenlivet. Dobar viski. A to se tie tvojih pitanja, mogu se pozvati na diplomatski imunitet, no samo ravno naprijed. - Ima li ikakva razloga vjerovati da bi Johnson mogao biti upleten u bilo kakvu vrst kriminalne djelatnosti? McLeod je podigao obrve. - U Londonu se drui s kockarskim svijetom. to to znai, uistinu ne znam. Kocka se ovdje. Znai li to naprosto da mu je draga kocka, ili da je na neki nain upleten u njihove opake osnove, nema naina da doznam. Ipak bi me iznenadilo da je upleten u velikoj mjeri u bilo to nezakonito. Previe je ispiutura, prialo. Sumnjam da bi imali povjerenja u njega.

- Pitam zato to mu se ime esto pojavljuje u telefonskom dnevniku dravnog sekretara. Osim toga, Blaine je vodio meugradske razgovore s njim dok je ovaj bio kod kue u Alexandriji, Virginija. Volio bih znati zato. - Mogao bih predloiti razlog zbog kojega bi Johnson nazvao Blainea - rekao je McLeod - ali ne mogu ni zamisliti zato bi Blaine zvao Johnsona. - Zato? - Dakle, kao to zna, Predsjednik se upravo vratio iz Pariza, gdje su on, francuski Predsjednik i na premijer parafirali protokole multilateralnog trgovinskog sporazuma. Novi trgovinski sporazumi, kao to i ti zna, odbacuju - u filozofskom smislu, u najmanju ruku staru liberalnu ideju o slobodnoj trgovini i vraaju svijet jedan dugaki korak prema merkantilizmu. To je u najmanju ruku moje miljenje - da je to korak unatrag. Moja se vlada, razumije se, s tim miljenjem ne slae, pa je entuzijastiki ula u pregovore s Web~ sterom. U svakom sluaju, multilateralni sporazumi, kad stupo na snagu, priznavat e svakoj naciji potpisnici pravo da podigne zatitne barijere oko specificiranih zatienih industrijskih grana. U sluaju Sjedinjenih Drava, jedna e od njih bili mitomobilska industrija. Jedva da ti trebam i kazati to e l<> '/nnf'ili za Great Britain-Hawley-Burnsby Motors, Limited. U stvari e ih to iskljuiti s amerikog trita. Jeremy John-"ion nije ni u kojem sluaju jedini predstavnik strane industri-,|n koji Ntvuru lobby da bi se odbili multilateralni trgpvinskisporazumi. Uistinu, vai su se tipovi raskokodakali po Londonu pokuavajui uvjeriti vladu Njezinog Velianstva da treba napustiti pregovore i grozniavu trku za sporazumom. Johnson je nezgodan za nas. Zabavlja senatore. Bestidno stvara lobbvje. Nisam znao da je imao razgovore sa dravnim sekretarom, ali me ne iznenauje to ih je imao. - Kao to ste sugerirali - rekla je Jill - to bi objasnilo njegovo nazivanje Blainea, ali ne i Blaineovo nazivanje njega. - ini mi se da okolnosti upuuju na jedno objanjenje - rekao je McLeod - ali ja neu biti taj koji e ga izrei.. . - Ne bi mi preostalo drugo nego uditi se - rekao je McLeod nakon dva viskija i nakon to su naruili veeru - ako nije bilo malko neslaganja izmeu predsjednika Webstera i sekretara Blainea u vezi multilateralnih trgovinskih sporazuma. Blaine je, naposljetku, bio poznavalac meunarodnih odnosa. Njegovi tekstovi upuuju, ini mi se, na tradicionalnu liberalnu privrenost slobodnoj trgovini. Websterova je politika okirala mnoge stare liberalne savjesti, i pitam se nije li Blaine mogao biti meu njima. Opaam, takoer, da je Web-ster osobno sudjelovao u pregovorima o trgovinskim sporazumima, zajedno s bliskim suradnicima, a ne posredstvom dravnog sekretara - ne, uistinu, posredstvom State Depart-menta. Bilo je glasina o Blaineovoj skoroj ostavci. Pitam se ... - Pitamo se i mi - prekinuo ga je Ron - ali smo se sada usredotoili na njegovu smrt, i ne mogu povjerovati da bilo kakvo politiko neslaganje s Predsjednikom ima bilo kakve veze s tim ... - O, naravno ne - rekao je McLeod urno. - Molim vas, ne uzimaj.te da moja mala digresija upuuje na bilo to opako.

- Privrenost Websterove administracije zatiti automobilske industrije nije uope opaka rekla je Jill. - Ona je savreno racionalna, savreno cinina. Robert Webster je svoj osobni imetak stekao u automobilskoj industriji, i on e svojim prijateljima iz te grane pomoi kako god bude mogao. - karburatori, koliko se sjeam - rekao je McLeod. - I sistemi za ubrizgavanje goriva - rekao je Ron. - Polovica automobil" U ovoj zemlji vozi pomou ovo ili one vrste WebaU>rova "interna za gorivo. - Jest, tvrdoglavi industrijalac, va Predsjednik. Teko je zamisliti kako je jedan akademac poput Blainea mogao s njim izai na kraj. - Teko je zamisliti kako premijer poput Harwooda izlazi na kraj s Kraljicom - primijetila je Jill suho. - O. Vrlo dobro - rekao je McLeod. - Vrlo dobro. Ron je gurnuo praznu au od viskija preko debelog bijelog stolnjaka prema McLeodu. Mnogo je novaca u pitanju u tim trgovinskim sporazumima. Imeci e se gubiti - i stjecati. to misli, koliko dolara nekim ljudima vrijedi podizanje barijera protiv uvoza britanskih, njemakih ili japanskih automobila? - Da, naravno - rekao je McLeod. - I moda negdje u toj zavrzlami uspijete otkriti va motiv za umorstvo sekretara Blainea. - Ako se protivio sporazumima - rekla je Jill - on je u tome bio diskretan ... - Diskretan, da - rekao je Ron - ali je bilo poznato da ba nije oduevljen. Privatno, u razgovorima s Predsjednikom, moda se i mogao otro boriti protiv sporazuma. Netko je to mogao znati. Netko u poloaju da bi mogao profitirati zbog prihvaanja i ratifikacije sporazuma mogao je imati prokleto snaan motiv da se otarasi Blainea. - itave e multinacionalne industrije ivjeti ili umrijeti prema tome oko ega se suglase, a oko ega ne. Narodi su ili u ratove kad su u pitanju bile manje stvari od onih koje su u tim sporazumima. Umorstvo jednog ovjeka bio bi, po njihovu miljenju, lijep posli kad bi im donio ono to ele . . . Prije sedam mjeseci, u Chicagu, ovjek imenom Hooper is-pttlio je hitac na Predsjednika s krova nekog hotela. Njegov mp motiv gotovo izgubio u grozniavoj urbi da ga se proglasi umobolnim i neubrojivim. Kom je tog jutra bio s Predsjednikom. Predsjednik ga je hlo zmuolin da iz Wa.shingtona krene rano ujutro kako bi sate u avionu inopjl iskoristiti da pregledaju pravopis govora to gaje Predsjednik elio odrati o zakonskoj reformi i ubrzanju krivinog postupka. Na sastanku pri doruku u Merchandise Martu, Predsjednik je govorio, zaloivi se za multilateralne trgovinske sporazume. Za sredinu jutra imao je ubiljeen kratak sastanak s grupom koja je pokuavala skupiti priloge kako bi se isplatili dugovi komiteta za kampanju iz IUinoisa. Kad su u limuzini otili iz Merchandise Marta, po snijegu i ledu je padala kia. U automobilu je

bio gradonaelnik, i elio je razgovarati, no Predsjednikovu su panju pomeli ikaani koji su se borili s vremenom, pa je konverzacija bila iskidana i nategnuta. Automobil je dva puta kliznuo, dok mu se prednji kotai nisu zaustavili na rubniku. - Mora da imate najgore vrijeme u itavim Sjedinjenim Dravama - rekao je Predsjednik gradonaelniku ba u trenutku kad su se kola zaustavila ispred zgrade u kojoj je ekala grupa koja je skupljala priloge za kampanju. Osjetivi da mu je komentar imao grub prizvuk, dodao je: - Moda dobijemo Kongres da vam izglasa jo dva mjeseca sunca. Predsjednik i gradonaelnik su zakoraili na plonik. ovjek iz Tajne slube pruao je Predsjedniku kaput, a Ron je upravo izranjao iz kola, kad je ispaljen hitac. Predsjednik gotovo da i nije bio u opasnosti. Zrno je udarilo u zgradu iza njega, preko metar iznad glave; a ovjek iz Tajne slube smjesta ga je dograbio i rvui se odvukao ga na ledeni plonik, u zaklon vratiju i blatobrana velikog automobila. Drugi je dograbio gradonaelnika i ubacio ga natrag u kola, gurnuvi Ro-na na pod. Ron nije uo pucanj. Nije vidio kako je zrno pucnulo o kamenu fasadu zgrade, iskresavi rupu veliine jajeta. Na podu, ispod gradonaelnika, nije mogao vidjeti nita, ali je uo ljutite rafale automatskog oruja. Pomislio je da je predsjedniku limuzinu napala kakva teko oboruana grupa. Valjano se uplaio. U stvari, iz automatskog je oruja pucala Tajna sluba. ovjek koji je opalio na Predsjednika ostao je stajati na krovu hotela preko ulice, osam katova iznad njih. Tajna ga je sluba uoila kako pitoljem cilja na limuzinu, i srezala ga prije nego je mogao ispaliti drugi hitac. Prije nogo su se Ron i gradonaelnik mogli raspetljati i ustati, ljudi iz Tajni: Hlubo su k njima na stranje sjedalo ugurali Predsjednika i zalupili vratima. Auto je poskoio i kolona je automobila pourila u jauku sirena. Vratili su se do aerodroma, i Predsjednik se ukrcao na Air Force One. Bio je to kraj "incidenta". Na aerodromu je Predsjednik zamolio Rona da se vrati u grad s gradonaelnikom Chicaga i kontigentom Tajne slube koji e ostati radi poetne istrage. Ron nee u njoj sudjelovati, no Predsjednik je elio da njegov osobni predstavnik ostane u Chicagu bar dvadeset etiri sata da vidi kako e se obaviti istraga i da ga obavjetava osobno i povjerljivo. Ron je ostao. Vidio je to su uinili. Izvijestio je Predsjednika. Bio je ak duan vidjeti grozne ostatke Donalda Hoopera. Bio je nazoan kad su mu pretraivali prtljagu: sve njegovo osobno to je bilo u Chicagu. Bio je nazoan kad je ovjek iz Tajne slube nazvao Hooperovu enu i rekao joj da je njen suprug pokuao izvriti atentat na Predsjednika i da je ubijen. Gledao je i sluao ta dvadeset etiri sata koja su se od njega zahtijevala, da bi potom pourio natrag u Washington. Hooper je, rekli su, bio umno poremeen. Opalio je na Predsjednika iz revolvera magnum .357, oruja s kojim nije imao iskustva i koje je bilo u najmanju ruku neprikladno za gaanje dalekih ciljeva. Djelovao je po impulsu koji se, kako se inilo, nije stvorio prije vie od

etrdeset osam sati, i doputovao je u Chicago iz Wichite s novokupljenim revolverom u prtljagu. Nedavnih je tjedana priao o samoubojstvu, to su javili iz Wichite. Mora da je bio, svi su zakljuili, duevno bolestan. Ron je mislio drukije. Hooper je bio zaposlen u korporaciji iz Wichite koja je proizvodila seriju refleksnih kamera lei-va formata s jedinstvenom optikom, sve pod imenom digiflex: hllu je to visokokvalitetna i skupa serija u kojoj se izvrsna optika sjodinjavala s rafiniranom elektronikom. Serija je bila nova, no poela je uspjeno konkurirati na mnogim tritima HM kojima su dugo dominirale japanske. Hooper je imao zavr-Nonu srednju kolu i obrazovao se da bi bio kvalificirani tehniZa (ligiricK. IVorna predloenim multilateralnim trgovin- N|)onr/,iimima, kamere te vrste bile su dodijeljene Japani Jm|ihuhIu' su kamere morale uivati carinske povlastice -i- u zamjenu za, izmeu ostalih stvari, sline povlastice za amerike automobile. Digiflex se naao pred financijskim slomom. Hooper pred nezaposlenou. Hooper je bio perspektivna rtva multilateralnih trgovinskih sporazuma. Namjeten ja desetaka tisua drugih Amerikanaca mogla su postati sigurnija zbog sporazuma, i ope je blagostanja zemlje moglo uznapredovati; ali za tog Amerikanca i za njegovu kompaniju predloeni bi sporazumi znaili katastrofu. Nitko nije uzeo u razmatranje injenicu da je Hooper mogao pokuati ubiti Predsjednika utuen moguim posljedicama predloenih trgovinskih sporazuma. Bilo je naprosto najlake doi do drugog zakljuka. Ali se Ronu inilo da je u tom jednom ovjeku vidio manifestaciju lomova i sukoba koje e stvoriti sporazumi. Oni e jednim ljudima donijeti blagostanje na raun drugih - zbog najveeg dobra najveeg broja, kako bi se izrazili neki lojalisti administracije. Hooper je, Ron je to osjeao, mislio drukije. I nije bilo nerazumno posumnjati da on nije sam. Stan Jill Keller, petak, 15. lipnja, 12.15 u noi Ron je, sa zasukanim rukavima koulje te olabavljenom kravatom i ovratnikom, sjedio sam na Jillinom kauu, mukajui sko u ai i mrtei se na vlastite misli. Ona se vratila. - Sve je okej - rekla je. ula je neki zvuk iz djeje spavaonice pa je otila da vidi to je. - Zao mi je to sam se morala vratiti kui - rekla je. - Bilo je to lijepo vee u svakom smislu, ali... - Nemam se prava aliti. - Baby-sitter . . . - Nema problema, Jill. I tako je Chrisu bilo vrijeme da kivne.

Sjela je krnj njei'a na kau i podigla svoju au skoa. - Sjeda li se nI" :;am tt rekao? - upitao je. - Mislim. kad si rekla da inoi i neeeft raditi za mene ako :ve /nat.1, da

ti se ne bude sve reklo. Sjea se, rekao sam da elim zapis svakog razgovora, svake misli. - Sjeam se. Obrisao je usta nadlanicom. - Upravo u sada progovoriti. Rei u ti to mislim. I neu to zabiljeiti. To je samo spekulacija. To je naprosto neto to mora iz mene. Nisam ak ni uvjeren da to moramo rei Gabeu. - Dakle ... ? - Prialo se da je Predsjednik zamolio Blainea da dade ostavku. Govorkanje je demantirano, ali se nastavilo. Marya Kalisch je rekla da joj je kazao kako razmilja o ostavci. On ... - Predsjednik je rekao na konferenciji za tampu kako mu je Blaine govorio o ostavci. - Da, ali je inzistirao da bi bila dobrovoljna. U svakom sluaju . . . bila je tu ... siguran sam da sam je vidio, istinska napetost, neto nije bilo u redu. Mislim da prilino dobro poznajem Websterove. Poznavao sam Blainea. Vidio sam ih mnogo puta zajedno. Te noi, noi u kojoj je Blaine ubijen, meu njima je bilo neto neizgovoreno, nekakva - mahnuo je glavom napetost. Vidio sam je ak izmeu Blainea i gospode Webster. Bili su veliki prijatelji, ali... - Je li to naprosto osjeaj ili si vidio neto specifino? Odmahnuo je glavom. - Predsjednik i Blaine . . . Meu njima je uvijek bilo u izvjesnoj mjeri neega to bi se, mislim, moglo nazvati rivalstvom. Blaine je, napokon, bio prija-lelj gospode Webster jo s fakulteta na Michigenu, a Predsjednik je, tako sam oduvijek pretpostavljao, postavio Blainea za Nvog savjetnika i dravnog sekretara zato to je potovao njegovu prosudbu, ne zato to mu se toliko dopadao. Trebalo bi "e upitati nije li poeo sumnjati da je prijateljstvo njegove Jtene h Blaineom moda za mrvicu suvie prisno. Ponekad bi Mlnlnen nazivao profesorom, i to ne ba na sasvim prijateljski tinein . , , Moglo se uti u njegovu glasu da postavlja Blainea lui njegovo mjesto . .. Mjesto podreenoga, akademca naglo uz- na moni poloaj. A Blaine . . . Blaine je bio sklon prezir prema svakome koga nije smatrao intelektualno ravnim sebi, io je ukljuivalo gotovo svakoga. Da si ih vltl|i"l" /.njtulno, no bi mogla pomisliti da se jedan drugom ja-- Zovem se Ronald Fairbanks. Ja sam Predsjednikov specijalni savjetnik, i zaduen sam za istragu oko Blaineova umorstva. - Halo, Jamie, ili Georgia, ili tko to bio. To nije duhovito, to zna. Probudio si me praktiki usred noi, a nizato. Hajd' zbogom, i budi dobro dijete i nemoj mi vie zvrckati. - Ovo je ozbiljno, mister Johnson. Moram govoriti s vama. - Kako rekoste da vam je ime? - Njegov londonski akcent bio je vrlo naglaen. Ron ga je ponovio, kao i svoj poloaj kod Predsjednika.

- Zaista? - Da, zaista. - To ne vjerujem. - Dopustite da vam predloim da pokuate . . . - U redu, u redu, vi ste specijalni. . . bilo to. Istraitelj u sluaju Blaineova umorstva, rekoste. - Da. - Dakle, to ja znam o tome? - Volio bih otkriti. - Nita. - Svejedno vas moram vidjeti. Jutros. - Izvan diskusije. Jutros ne dolazim u grad. - Mogu srediti da vas dovedu. - Kako to? - Mogu srediti da vas pokupe i dovedu. - to? Pomou policije? - Pomou FBI-a. - Ma ujte, vidite! to je to? Moda bi bilo bolje da prije porazgovorim sa svojim pravnim savjetnikom. - Dobro, to je vae pravo. Moete ga povesti sa sobom. Ali vas jutros elim vidjeti u svome uredu u Odjelu za pravosue ... - Jutros? Sad je ... - Sad je osam i pol. Da velimo jedanaest? - Opet, kako se zovete, jo jednom? - Fairbanks. Ronald Fairbanks. - Trknuto fantano ime, to vae. U redu, Ronald ... vidimo se u trknutih jedanaest. Specijalni istrani ured, Odjel za pravosue, petak, 15. lipnja, 10.30 prijepodne - Imam ovdje jo jednoga za kojeg je bolje da znate - govorio je Walter Locke. - Brinete me - rekao je Ron. - Pitam se to u tim arhivima imate o meni.

- Ovaj, vi radite za vladu ... i dravni je sekretar . . . - Mnogo osobnih stvari - rekao je Ron. - Ne znam da li... - To nam moe pomoi da otkrijemo tko ga je ubio. Pamtite to. Ron je bacio pogled na Jill Keller koja mu je sjedila s jedne strane i kupila kokanje izmeu Rona i specijalnog a-genta. Govorili su o enama u Blaineovu ivotu. Ron se iznenadio doznavi koliko FBI u stvari zna o Blaineovu privatnom ivotu, i brinulo ga je to toliko zna. No sad je gurnuo u stranu osjeaje. Nije imao drugog izbora ... - U redu, tko jo? - upitao je. - ena imenom Martha Kingslev. Ona je supruga asnika ratne mornarice. O njoj imamo odvojeni dosje . . . odvojen od Blaineovog. Svojedobno je radila kao pomonik senatora Killbanea, i to je razlog zbog kojeg smo joj otvorili dosje. Imamo razloga misliti - to se ne moe dokazati - da se jednom posluila povjerljivim informacijama iz arhive Komiteta /.a vojnu slubu i dala ih vojnom liferantu, vjerojatno za novac. Neto jest procurilo, a ona je bila najvjerojatniji izvor. Ima je okolo. Mu joj je veinom na dunosti, na moru, i kad fja nema a ponekad ak i kad ga ima - viaju je u dru-I vu lanova Kongresa, lanova administracije, istaknutih lo-hiKta, imunih ljudi. . . Izuzetno je pristala. Mudra je na va-fdngtonski nain. Ako je spavala s dravnim sekretarom, onda je iz toga izvukla nekakvu korist, u to moete biti sigurni. Znate li da je spavao s njom? - upitala je Jill. Znamo da je dola u njegov stan - rekao je Locke. Nou. Iton. Znale previe a da bih se osjeao ugodno - rekao je- O vama ne znamo nita zbog ega biste se trebali osjeati neugodno - rekao je Locke, ovaj se put otvoreno smjekajui. - Pogledali ste. - Pogledao sam. - Ako ste to itali o povijesti - rekao je Ron uz slijeganje ramenima - onda znate da arhive bilo koje policijske organizacije, bilo gdje, sadre mnogo . . . ogovaranja. - Ne moe se izostaviti - odgovorio je Locke. Johnson je zakasnio. Rekao je da je stigao u zgradu Odjela za pravosue do jedanaest, ali se kleo da nitko nije znao gdje je Fairbanksov ured - a neki su se kleli da ga uope nema, da nema nikakve veze s tim odjelom - i da mu je trebalo pola sata da pronae specijalni istrani ured. - Traim od vas informacije, ne tonost - rekao je Ron. - Da vas upoznam s gospoom Keller. Ona je pravnik u Odjelu za pravosue, dodijeljena meni na privremenu dunost. - To je upravo kranski da mi ne prigovarate to sam zakasnio - rekao je Jeremy Johnson.

Preletio je pogledom po otrcanom privremenom uredu, sjeo. Bio je to mlad mukarac, moda trideset jednu ili trideset dvije godine star, visok, pleat i pristao na grub nain. Gusta mu je ria kosa neposluno visjela na elu. eljusti su mu bile iroke i jake, lice rumeno. Donio je u ruci ik cigarete i zgnjeio ga im je sjeo, da bi potom uzeo drugu iz kutije. U dahu mu se dala razluiti aroma viskija. - Poznavali ste Lansarda Blainea - rekao je Ron. Nije imao namjeru dati Johnsonu da vrsto stane na noge. - Kako se to dogodilo, da ga upoznate? Johnson je slegnuo ramenima. - Ah ... ovaj, ja zastupam svoju kompaniju u Sjedinjenim, i viam mnogo ljudi. Upoznao sam vaeg dravnog sekretara negdje na nekakvom prijemu - ne sjeam se gdje. Tako je poelo poznanstvo. - Ponovno je slegnuo ramenima. Ron je opazio kako je nestao njegov akcent iz East Enda. - Jeste li ga dobro poznavali? - Ne, ne ba jako dobro. On je, napokon, bio va dravni sekretar. - Jeste li ga poznavali po drutvenoj: ili poslovnoj liniji? Johnson je povukao dim iz cigarete. - Pomalo i jedno i drugo, rekao bih. - Cesto ste razgovarali s njim? - Ne esto. - ivite u Stirrup Lane u Alexandriji. Jutros sam vas nazvao kui. Uzeo sam va broj iz telefonskog rauna stana Lansarda Blainea u Watergateu. Nazvao vas je kui, iz svog stana, est puta u protekla etiri mjeseca. Koliko ste puta vi nazvali njega? Johnson je gnjeio cigaretu meu usnama. - Nalazim da je u to teko povjerovati... - Vae se ime takoer pojavljuje u telefonskom dnevniku State Departmenta, osamnaest puta u istom razdoblju. Johnson je kimnuo. Lice mu je bilo crveno. - Vjerujem da bih trebao upitati - rekao je - da li vi sugerirate da sam imao ita sa smru Lansarda Blainea? Zato to, ako je tako, volio bih govoriti s . . . - Ubijen je u Bijeloj kui. - Nikad nisam bio u Bijeloj kui. - U to vjerujem. I tako niste ubili Blainea... ali nam moete pomoi da otkrijemo tko jest. - Ne znam nita to ima veze s ubojstvom ... - Jeste li ikad platili kakvoj curi da spava s njim? Johnson je bacio pogled na Jill. - Da. - Izrekao je to tiho. - astili ga piem, jelom . .. zabavom?

Johnson je kimnuo. - Ja zastupam kompaniju s vanim poslovnim interesima u ovoj zemlji. Gojim i pojim mnoge lljude ... - To znamo. Zato Blainea? Johnson je uzdahnuo. - Trknuti multilateralni trgovinski sporazumi, razumije se. Unitit e moju kompaniju ... ili )i to mogli. - to ste eljeli da Blaine uini za vas? Johnson je slegnuo ramenima. - Da postigne da budemo izuzetak. Ako ne moe potui te proklete sporazume izravno, ino/.du nus je na neki nain mogao izvui iz njih. Va Predsjednik . . . ovaj, kao to znate, namjestio je sporazume da bi se pobrinuo za svoje prijatelje u Detroitu, na raun evropskih i japanskih kompanija poput moje. Ronu je bilo isto da Johnson igra na kartu lokalnog londonskog budalaa, a da je u stvari lukavi manipulator koji se slui svojim akcentom iz East Enda (koji ukopava i iskop-ava po volji) da bi pomou njega dobio sve to pomou njega moe dobiti. A s druge strane, plaio se istrage. Onemoguiti mu pitanjima da vrati ravnoteu bila je korisna taktika . . . - Stei izuzee za britanske proizvoae automobila vrijedilo bi milijune, zar ne? - upitala je Jill. - Rekao bih da bi. - I tako ste troili novac svoje kompanije - rekao je Ron. - Uostalom, vi niste registrirani predstavnik strane vlade, zar ne? Johnson se nacerio. - Predstavnik moje vlade? Teko. To je posljednja stvar na svijetu za koju bi se moglo rei da jesam. - Blaine - rekao je Ron - je ubijen, koliko se moete sjetiti. Milijuni dolara ... - ekajte as, ovaj .. . - Ako je Lansard Blaine vrijedio vama milijune, iv, tada je isto toliko vrijedio i nekom drugom, mrtav. Ili, da je bio na drugoj strani, tada bi vam vrijedio isto toliko mrtav. Sve ovisi o tome jeste li mi ili niste rekli istinu o tome gdje lee vai stvarni interesi. - Blaine je - rekao je Johnson - bio protiv tih prokletih trgovinskih sporazuma koje je elio va Predsjednik . . . Mogao je ak biti na spas. - Idemo slovo po slovo. - Tako to bi uvjerio Webstera, koji ne zna nita o meunarodnim odnosima ... - Je li Blaine htio uiniti to to ste eljeli? - Bio je protiv tih prokletih sporazuma, bio je na naoj strani. Ron je dobacio pogled Jill. - Koliko vas je stajalo da ga na nju dobijete?

Johnson je duboko udahnuo. - Vjerovao je da smo u pravu - rekao je slabijim glasom. Johnson je duboko izdahnuo. - I mi smo mu platili..Tako vidite - zabrzao je - nama ne bi donijelo nikakvo dobro da ga ubijemo. Bio je na naoj strani. Bio je protiv tih prokletih sporazuma. - Platili ste ga ime, Johnson? Johnson je slegnuo ramenima. - Novcem. ime drugo? - Velite da ste podmitili dravnog sekretara . . . - Mito ... - Zavaljukao je rije jezikom. - Mito . . . dakle, ono pretpostavlja quid pro quo, zar ne? Nisam siguran da smo ikada dobili koliko nae pare vrijede, ali da, do sto avola, potplatiti smo ga. Potplatili smo vaeg ljubljenog dravnog sekretara da pogurne malo nau stranu medalje kod Predsjednika. Znali smo da je njegov odnos s Predsjednikom za divno udo blii od onog kakav bi bio da je samo sekretar. Bio je osobni Websterov prijatelj, dugogodinji. . . Mogao se zaloiti za nau stranu medalje kao to ne bi mogao nitko drugi, i mi smo mu platili da to uini. Platili smo mu hrpu novca. Obeali smo mu jo ako dobije taj sluaj. Da, jesmo. Ali ga nismo ubili, on je radio za nau stranu medalje, na naoj platnoj listi, da tako kaem. - Kako ste ga plaali? - Cure, vino, jelo, no sve je to bilo kruh i voda. Gotovina, k'o to sam vam rekao . . Va je dravni sekretar prodao svoj utjecaj za gotovinu. Hoete mi rei da za to niste znali? Platili smo mu u gotovini gotovo stotinu tisua dolara. Bili smo spremni platiti mnogo vie. Jo i sad mislite da smo ga mi ubili? Vrijedio nam je najmanje sto somova, iv . . . Zato bismo ga eljeli ubiti? Imali smo njegove dionice, i za svoj 6 smo dio platili lijepu cijenu. Ubili ga? Tko god da je to uinio, jdio onoga to je ubio mi smo kupili i platili. . . Specijalni istrani ured, Zapadno krilo, petak, 15. lipnja, 2.00 j popodne General-lajtant Robert Hurd bio je direktor CIA-e. Sjedio jo na kauu u Ronovu uredu s otvorenom torbom za spise pred sobom - otkljuao ju je velikim kljuem - i podigao nekoliko debelih fascikala. Bio je tanak, izduene brade, sijed,sa ustrom no ipak ve pomalo istroenom pojavom vojnog asnika od karijere. Smee mu je odijelo loe stajalo. Cipele su mu bile oguljene. Govorio je kratkim reenicama, tedljivo baratajui rijeima. - To su dosjei koje ste zatraili. Klasificirani su kao najstroe povjerljivi. Nadam se da ih moete pregledati i dopustiti mi da ih vratim ovog popodneva. Rona je iznenadilo to je doao osobno Hurd. Zamolio je CIA-u da mu dade to ima o trojici ljudi: Jeremvju Johnso-nu, Inoguchiju Osanagi i Philippeu Grandu. Nije mogao predvidjeti da e s dosjeima u Bijelu kuu doi sam direktor.

- Osanaga nije novinar - rekao je general Hurd, gledajui u fascikl to ga je bio otvorio, i zatim se zapiljio u Rona preko svojih polunaoala. - On predstavlja izvjesne japanske proizvoae kao lobist. - Proizvoae automobila? - Da. - Johnson, isto to? - U biti da. On je takoer i neka vrst plejboja. - Philippe Grand? - Nemamo nita o njemu, nikad uli za nju - Zamolit u vas da za mene provjerite jo trojicu ljudi - rekao je Ron. - Judith Pringle, Marya Kalisch i Martha Kingslev. Hurd je kimnuo. .....

- Znate tko su one? General je ponovno kimnuo. - Vidite li tok istrage? - upitao je Ron. - To je izvan moje sfere ... - Ne ulazi u zapisnik, razumije se - rekao je Ron. - Nita ne ulazi u zapisnik - odgovorio je general suho. - Bez zapisnika, istraga je dovela do nekih razloga za vjerovanje da je Blaine primao mito od stranih poslovnih .. . - Agencija, razumije se, nije vodila istragu o dravnom sekretaru. Uiniti tako neto znailo bi povrijediti definiciju Agencijine funkcije . . . - Ali vi jeste istraivali Johnsona i Osanagu - rekao je Ron. - Je li Blaine ... - Njegovo ki" ime ne pojavljuje u dosjeima. - Sto imale <>d toga to bi upuivalo da su strane poslovne kompanije, kuje bi Izgubile potpisivanjem i ratifikacijom multilateralnih trgovinskih sporazuma, protuzakonito troile novac kako bi ih potukle? - To rade u drugim zemljama. Japanski biznismeni mogu japansku vladu pritiskom liiti mandata. Stvorili su savez s radnikim sindikatima. Konzervativci i socijalisti nali su se na istoj, strani... to je lonac i poklopac. Oni ele da njihove stvari idu u USA. - Zna li Predsjednik to rade? General je kimnuo. - Izvijestili smo ga.

- Imate li ikakva razloga povjerovati da je koja od mladih ena koje sam spomenuo - Pringle, Kalisch, Kingslev - na bilo koji nain upletena u nastojanje da se u Sjedinjenim Dravama potuku ti sporazumi? - Nemam informacija koje bi na to upuivale. - Imate li uope ita o njima? - Morao bih provjeriti, kao to ste me zamolili. Sve do juer nikad nisam uo za Pringle. Maryu Kalisch znam. Ona radi za Alfreda Eisemana, i imao sam prilike itati njene prijevode. A to se tie Marthe Kingsley, njeno se ime pojavljuje u vezi s nekoliko stvari. Za nju se zna. - Dat u vam potvrdu za te dosjee - rekao je Ron. - Drat u ih sigurno zakljuane i vi ete ih dobiti natrag za dan ili dva . .. nakon to budemo imali prilike proi kroz njih. Direktor CIA-e nije to prokleto volio ni koliko je crno pod noktom, da mora odstupiti pred prokletim pravnikom upola mlaim od sebe. No odstupanje je bilo dio obuke, za ovakav trenutak, a general je bio jedan od onih koji preivljavaju. Ipak mu nije bilo sasvim ao da vidi Fairbanksa na grani, kako pokuava upecati ribu ... I do vraga sa sloenom metaforom .... - Kako vi velite, mister Fairbanks. I sretno ,.. * * *

Britanska ambasada, ambasadorov ured, petak, 15. lipnja, 4.45 popodne - Bila je to kratka poruka - rekao je Ron sjedajui. , - Obzirom na okolnosti ... - Sir John Bedilion se ljubazno nasmijeio.Christopher McLeod je ugovorio sastanak na Ronov telefonski poziv. Zauzeo je sjedalo s jedne strane, zirkajui u ambasadora. Sir John Bedilion, ovjek ezdesetih godina sa sunanim pjegama na elavoj glavi, sjedio je u visokoj konatoj stolici za svojim pisaim stolom. - to god rekli ostat e u tajnosti - rekao je Ron. Ambasador je na trenutak zatvorio svoje sitne smee oi i kimnuo. - Zao mi je to u vam morati postaviti nekoliko pitanja za koja znam da e biti neugodna nastavio je Ron. - Mogao bih ak kazati, Sir John, da u vam ih postaviti osobno, ne slubeno. Osjeam da vam mogu vjerovati. Takoer sam svjestan da vam se nameem. Njegovo poznanstvo sa Sirom Bedilionom bilo je starijeg datuma od pripadnitva osoblju Bijele kue. Kao mladog pravnika, njegova ga je firma zaduila da za Lady arah Bedilion razrijei nesuglasicu oko cijene sata to ga je bila kupila u nekoj njujorkoj draguljarnici. - Ne brinemo oko toga -rekao je ambasador. Izvadio je cigaretu iz srebrne kutije na svom stolu, upalio je siunim plamikom to se pojavio na masivnom srebrnom upaljau. - Vi ne puite, koliko se sjeam. - Ne, hvala vam.

- Gledao sam dio sprovoda na televiziji. - Zahvalni smo Kraljici to je poslala Earla - rekao je Ron. - Iskreno govorei, i ja sam. Koliko god potovao dravnog sekretara Blainea, drago mi je to sam bio osloboen dunosti da mu odem na sprovod . . . Dakle, imate zaista komad posla, zar ne? - Bojim se da imam. - ime mogu pomoi? - Poinjem sumnjati da je to bila,gotovo javna stvar, u uem krugu u najmanju ruku, da je Blaine bio podloan neprilinim utjecaj i ma . . . Imam razloga pomisliti da je primao mito. - Zaista? A Sto vas navodi na misao da bih ja mogao znati ji" li ili ni Ju? - Ne sugeriram da vi o tome znate neto ekskluzivno - rekao je Ron. - Pitam vas zato to se iskreno nekam upitati ljude koji su u poziciji iz koje bi to oitije trebali znati. - Bilo bi vrlo nediplomatski - dopustio je sebi smijeak - kad bih tu temu uope pretresao s vama. - To znam. - Pretpostavimo da velim kako smatram moguim da je primao mito. I to onda? - Onda u znati prema onome to mi je rekao netko u koga imam povjerenja - rekao je Ron. Dokaze za to u morati potraiti negdje drugdje. - I to je vano za vau istragu oko tog umorstva? - Vrlo. Sir John Bedilion je dobacio pogled Christopheru McLe-odu. Namrtio se iznad cigarete i povukao kratak, zamiljen dim. - Vrlo dobro - rekao je. - Smatram da je vaa sumnja dobro utemeljena. Lansard Blaine je bio sran, bistar ovjek. Veinom je svoj trag pokrivao prilino lukavo, pa mu je to to je radio uspijevalo initi malne pod nosom vain-gtonskih novinarskih snaga, koje bi ga s velikim apetitom pojele ivog da su ga otkrile. Zaista, i sam sam se udio njihovoj naivnosti - koliko sam se udio, da budem otvoren, i vaoj i Predsjednikovoj, ukoliko to nije znao. Ali molim, profesionalcima umijea dolinosti poesto je dan dar sumnje. Biti disretan jest, vjerojatno, na osnovni alat.. . koji je, naravno, korisna kulisa za indiskreciju. Ron je uivao u njegovu stilu. - Sir, molim vas, ne biste li mogli biti za malenkost manje diplomatini? Ambasador je ponovno povukao dim. - Ja ne posjedujem direktno osobno znanje, naravno, ali sam razumio, da tako kaemo, pred poprilino vremena, da je dravni sekretar Blaine izraavao suptilne, i poneke ne ba suvie suptilne, nagovjetaje izvjesnim ljudima, s vremena na vrijeme, koji su dali naslutiti da bi bio voljan prihvatiti poticaje . . . Siguran sam da su na te nagovjetaje odgovorile odreene vlade ... Ostalo je mogao primiti od pojedinaca ...

- Poput Jeremvja Johnsona - ubacio se Christopher McLeod. Sir John se namrtio. - Da. Poput Jeremvja Johnsona.- A to je on uinio zauzvrat u vezi tih poticaja? - nastavio je Ron. - Dakle, oko toga ima mnogo misterije. U demokraciji dravni sekretar odnosno ministar vanjskih poslova u normalnim prilikama ne donose mnogo vanih odluka. On vie utjee na stvaranje politike nego to je sam stvara. I on nijansira politiku u izvrnoj fazi. Ali on rijetko kada ima prilike, ili moi, da izravno donosi vane odluke. To je moda bio jedan od razloga zbog ega je mnogima promaklo to Blaine radi - uz to to je to bilo prilino suptilno. Ron je zatresao glavom. - Nevjerojatno . . . - Sjetite se - rekao je ambasador - da je Blaine itavog ivota prouavao diplomatsku povijest. Mogao je vrlo dobro znati ono to je veina ljudi zaboravila: da je bilo dana kad je diplomacija voena na upravo toj bazi, dan za da- x nom, godinu za godinom. Bistri je Tallevrand bio prvoklasni primjer. Povijest nam veli da je primao milijune u obliku mita, neke od njih za usluge koje nikad nije izvrio niti ih kanio izvriti. I nije bio usamljen. Bismarck je imao ono to je nazivao reptilskim fondom, novac kojim se sluio za podmiivanje novina. - A azijske vlade ... - rekao je Ron. - Da. Do dananjeg dana. Amerikanci su skloni naivnosti u takvim stvarima. Lansard Blaine nije bio tipian Amerikanac. A bio je i sve prije nego naivan. - Bio je profesor najvei dio ivota - rekao je McLeod. - Akademci znaju ponekad biti vraki pravedniki kad priaju o svom plemenitom pozivu i o tome koliko ih drutvo malo cijeni i nagrauje. To mu je moglo posluiti kao temelj za racionalizaciju .. . - Znate li za neki specifini sluaj u kojem je primio mito? - upitao je Ron. - Bojim se da znam - rekao je ambasador. - Ne elim vam rei tko mu ga je ponudio ni kako sam to otkrio. Morao bih iznevjeriti povjerenje da to uinim. Ipak u vam kazati da je jedan ovjek kojeg poznajem, predstavnik izvjesne vlade, ponudio dravnom sekretaru Blaineu deset tisua dolara da bi dobio ameriku vizu za jednog od svojih dravljana. Viza, koju su zadravali pet godina, izdana je smjesta, i Blaine je uzeo novac. - Sir John je zastao. - ovjek koji je dobio vizu platio je za nju sto tisua dolara. Blaine je dobio samo deset, iako je taj ovjek pretpostavio da je dobio sve. - Diplomat je, pretpostavljam, ostatak strpao u dep - rekao je Ron. - Ne, ne sve. Neto je od toga trebalo potroiti da bi se pokrila transakcija, da bi se platilo tu i tamo. - Ali kakav rizik .. . - Imam jo jednu priu za koju ne mogu jamiti. . . Blaineu je isplaen novac, ne znam koliko, da odgodi pregovore oko meunarodnog sporazuma o konstrukcijskim standardima za

brodove koji prevoze ukapljeni zemni plin. Primio je novac, a pregovore uope nije odgodio ... u najmanju ruku nema dokaza da je uinio ita da bi ih odgodio. Pria veli da nije ak ni obeao da e pokuati, ve da je naprosto uzeo novac ne obeavi nita, i uistinu nita ne uinivi. Mogao bi biti reinkarnirani Tallevrand. Ron je odmahnuo glavom. - ovjek za kojeg smo mislili da bi mogao dobiti Nobelovu nagradu . . . Sir John je slegnuo ramenima. - Zato ne? Bio je efikasan diplomat. Vjerojatno je bio zasluan, vie no ijedan ovjek na svijetu, to je izbjegnut rat izmeu Indije i Pakistana, rat koji je mogao biti krajnje razoran. Bio je sran i lukav, kao to sam prije rekao. Bio je inteligentan i erudit i... - Sir John se nasmijeio - imao je poprilino stila, nema zbo-ra. Primao je svoje poticaje sa smislom za protokol. Bio je, u stvari, veliki ovjek u mnogo smislova .. . - A oni smislovi u kojima nije bio, mogli su lako dovesti do toga da bude ubijen - rekao je Ron mrgodno. Sir John ga je pogledao, izraz mu je bio potpuno diploma-llan. - Moda . . . Oca Ini ured, petak, 15. lipnja, 7.05 uvee Suzrljivi predsjednik Inter-American Development Banku doftao J(? nu sastanak u est i trideset i susreo se s Pred-Njptlnlkom odmah nakon njegova povratka iz Michigana sa upi'nvndH LanHarda Blainea. Bila je to kurtoazna posjeta koju np ZHvrflllH prijo isteka za to odreenih trideset minuta, paje Predsjednik pozvao Fritza Gimbela u Ovalni ured ve u est i etrdeset pet. Ron Fairbanks je imao sastanak u sedam sati, i Gimbel je jo bio s Predsjednikom kad su ovog uveli u ured. Ronu bi bilo drae da ne izvjetava Predsjednika dok je Gimbel ondje, ali je nakon nekoliko minuta postalo jasno da Predsjednik namjerava sasluati izvjetaj ne otpustivi Gimbela. Ron nije imao izbora. Predsjednik je na svom stolu ostavio hrpu fascikala - oito o onom o emu su on i Gimbel raspravljali - pa sjeo na jednu od sofa u blizini kamina. Naruio je pie, i njihov je razgovor ostao nevezan sve dok batler nije donio pladanj. Gimbel je puio. On je bio jedan od nekolicine ljudi koji su mogli puiti u Predsjednikovoj nazonosti, koji je jasno stavio do znanja osoblju Bijele kue da mu to nije milo. - Drago mi je da niste dobili vie packi - rekao je Predsjednik Webster Ronu. - Ipak, morat ete govoriti s mas-me-dijskim svijetom . . . prije ili kasnije. - Nemam im mnogo toga kazati... - Onda iskombinirajte neto - rekao je Gimbel. Gimbelov ton nije kod Predsjednika izazvao nikakvu reakciju. O njemu je prije mnogo mjeseci rekao, tako da je Ron mogao uti, da Gimbel, makar bio izuzetno sposoban na mnogim podrujima, apsolutno nema smisla za odnose s javnou. Bio je neotesan, sastavljen od samih okova. - Moda konferencija za tampu ... - rekao je Predsjednik. - Moda sutra ...

- Nemam ideje tko je ubio Blainea - rekao je Ron, grubo otvoren poput Gimbela. - Dobro, ini li vam se da i malo napredujete? - upitao je Webster. - Doznao sam mnogo toga o Blaineu ... Predsjednik je duboko udahnuo. - Kao na primjer? Ron je pogledao Gimbela, a onda progovorio izravno Predsjedniku: - Nain na koji je ivio . . . nain na koji je troio novac. Prie o enama s kojima je spavao su istinite. On... - Ima li ita od toga veze s njegovom smru? - upao je Predsjednik. - Vjerojatno. Troio je vie no to je zaraivao. Mnogo vie. To je oito, i tko god to bude procjenjivao, doi e do toga. Problem je u tome to ne znam tono odakle je novac dolazio. Ali je prilino jasno da je primao mito . . . I Gimbel je progundrao od negodovanja. - Fairbanks. vi... - Mislite li da to ima ikakve veze s njegovom smru? - prekinuo je Predsjednik Gimbela. Ron je kimnuo. - Mislim da je to vjerojatno. A je li ili nije, to e istraga, ili naa ili kojeg od reportera, iznijeti na vidjelo. Mislim da bismo se trebali pripremiti da se pozabavimo time. Ron je opazio kako su Predsjednik i Gimbel izmijenili poglede. - Moram vas neto upitati, sir. Blaine je bio protivan trgovinskim sporazumima, zar ne? - Da. - Zato? Predsjednik se namrtio i jo jednom dobacio pogled Gim-belu. - Klasini liberal. . . slobodna trgovina. Sve to. Uobiajeni argumenti. - Pretpostavimo da vam kaem - rekao je Ron paljivo - da je Blaine primio stotinu tisua dolara od jedne prekomorske industrijske korporacije da bi primijenio svoj utjecaj na vas kako biste napustili multilateralne trgovinske pregovore, ili da u najmanju ruku izuzmete ono to ta korporacija proizvodi. Pretpostavimo takoer da sam vam rekao da je trebao primiti poprilino vie ako mu uspije utjecati na vas. - "Pretpostavimo" - ispalio je Gimbel. - Prokletstvo, Kairbanks, nemojmo pretpostavljati. Je li Blaine dobio sto-linu tisua ili nije? - Imam neto dokaza o tome, ne dovoljno da dokaem, no dovoljno da bi to izgledalo vrlo vjerojatno. Gimbel je zatresao glavom.

-- Ja nisam sasvim iznenaen - rekao je Predsjednik. Ustao je i zakoraio preko sobe do prozora iza pisaeg stola. I {..-izmaknuo je zavjese izmeu zlatnih draperija i pogledao van u zlatno lipanjsko vee bez oblaka. - Poeo sam sumnjati u ncsl.o takvo. - Pitam se koliko je iroko rairena ta sumnja - rekao |e Ron. - Ne znam - rekao je Predsjednik tiho. - Kako ste doli na to da posumnjate? Predsjednik je pustio zavjese da padnu jedna prema drugoj i Kjeo /." pisai stol. - Znao je moju politiku meunarodnu trgovine . . . tla sam privren podjeli. Znao je da sam do-- l'n ipak je nastavio raspravljati, i prema krajusu nai argumenti postajali sve vehementniji i vehementniji, sve dok to nisu vie uope bili argumenti, nego neto blizu istom bijesnom harangiranju. Prestao je u tom predmetu biti racionalan: Lansard Blaine, koji je uvijek bio najracionalniji od svih ljudi. .. - Nekima je sueno zaraditi a nekima izgubiti milijune zbog tih trgovinskih sporazuma rekao je Ron. Predsjednik je kimnuo. - Oni su ravnopravno izbalansirani izmeu nacija, ali ne nuno i izmeu industrijskih grana, i sasvim sigurno ne izmeu pojedinih korporacija. Njemaki i britanski i japanski proizvoa automobila ... ali e naa automobilska industrija ojaati i preivjeti, a to je kljuno za nau privredu. - Je li se Blaine zalagao za izuzee automobila? - Za djelomino izuzee. - Predsjednik je rastreseno cupkao resice predsjednike zastave da bi je izravnao. - Jesu li oni ti za koje mislite da su ga podmitili? Automobilska ...? - Great Britain-Hawley-Burnsby. - Boe! - Predsjednik je nevoljno zatresao glavom. - A drugi? - Vjerojatno. Jo nisam otkrio. - I vi mislite - rekao je Gimbel, ubacujui glasniji, nestrpljivi] i glas u razgovor - da su ljudi koji su mu moda davali mito isti oni koji su ga ubili? - Ustao je, uzeo Predsjednikovu au skoa i odnio mu je na pisai stol. - Onda bi to moglo biti mnogo ljudi. Istraga se prilino iri, zar ne? - Ne nuno - odgovorio je Ron. - U stvari, to je su-zuje. Koliko je ljudi koji imaju nou pristup u Bijelu kuu takoer upleteno ,u potencijalno goleme profite ili gubitke nastale zbog trgovinskih sporazuma? - Profite? - upitao je Predsjednik. - Ovaj, netko tko je trebao profitirati od tih trgovinskih sporazuma mogao je ubiti Blainea da bi uutkao utjecajni glas protiv njih ...

Predsjednik je ustao i ostao stajati iza svog stola. - Mislim da sto na pravome tragu, Ron. Ljudi koji pokuavaju podmititi . . . Slijedilo me? Oni su sposobni i za druga zlodjela. I imalo pravo, u to su trgovinsko Hporazume upleteni i profiti i gubici. Ljudi koji rade za strane vlade, ili za strane poslovne korporacije . . . Koncentrirajte se na njih. - Ovaj, u teoriji jo uvijek postoji problem, gospodine Predsjednie. Tko god da je ubio Blainea, taj je imao pristup do prvog kata Bijele kue poslije jedanaest u noi. - Netko tko je mogao platiti Blaineu sto tisua da me pokua odgovoriti od trgovinskih sporazuma mogao je takoer kupiti nekoga s pristupom . . . kuno osoblje . . . ak i ovjeka iz Tajne slube . . . Koncentrirajte se na to, Ron. Koncentrirajte se na to. - Hou, sir. Nisam siguran da emo na taj nain pronai naeg ubojicu, ali... - to jo, Ron? to jo imate na pameti? Ron je odmahnuo glavom. - Nita vie, gospodine Predsjednie, uistinu nita . . . - Ispljunite to, Ron. - U redu. - Ron je bacio pogled na Gimbela. - To sam otkrio suvie lako. Mislim, to da je Blaine uzimao novac. Netko je to drugi morao znati, to otvara svaku mogunost. .. - Cak i tu da ga je Predsjednik mogao ubiti, u redu? - rekao je Predsjednik. - Ili da je sudjelovao u tome. ak i to, hmm? - Teko da mislim na vas, sir. - Koncentrirajte se kako sam vam rekao. Ako to ne dovede ni do ega, tada gledajte gdje mislite da morate. Rekao sam vam da u vaoj istrazi ne postoje granice. Gledajte gdje morate gledati, Ron. Svatko je sumnjiv. Energino je kimnuo glavom, kao da je elio uvjeriti svakoga - ukljuujui i sebe - u svoju iskrenost. Plava laguna, petak, 15. lipnja, 10.45 uvee Uiirbaru Lund je puila mariku i samo povremeno pijuc- burbon i sodu kojim ju je astio Ron. Sjela je za njihov Hini u/. Rona i Gabea Haddada - u svom kazalinom kostimu: bijeli grudnjak s resicama u skladu s resicama obrubljenim kratkim hlaricama. Nasmijala se na sugestiju da ita /.iwi n umorstvu Lansarda Blainea.- Hej, deki - rekla je mlitavo - jedva sam i znala tog ovjeka. - Posluila se lijevom rukom da bi otresla dugu izbijeljenu plavu kosu s ramena i vratila je na mjesto. - Mislim, to to sam ja bila njiemu i on meni nema nikakve veze s politikom. - Kako pretpostavljate da sam otkrio da ste ga uope poznavali?4- upitao je Ron. - Voljela bih znati.

- Rekao mi je FBI. Smijeak joj se izgubio. - FBI. . . ? Kako znaju, to znaju? - Znaju da ste nekoliko puta proveli no u njegovu apartmanu. - Zato? Zato to znaju? - Drali su oko na njemu, ne na vama - rekao je Ron. - Je li vam od toga bolje? Kimnula je. - Od toga mi je bolje. Znate, ja sam samo cura iz Kentuckvja koja je dola u veliki grad da zaradi koju paru. Nema razloga da se FBI zanima za mene. Imala je, koliko je Ron mogao procijeniti, oko trideset godina. Imala je malu, tamno modru tetoviranciju s unutranje strane bedara ba ispod resica svojih kratkih hlaica; ispod tetovirancije na nozi bila je vea crvena masnica. Bila je visoka, mesnata - krupna ena. Govorila je grubo. Lice joj je bilo zgouno; imalo je finou i nevinost u neskladu s ostatkom nje. - Kako ste upoznali Blainea? - upitao je Gabe Haddad. - Ovdje, doao je amo jedne veeri. - I vi ste iicali pie od dravnog sekretara, i to je bio poetak lijepog prijateljstva? - Nije me briga to vi mislite. - Moemo srediti da vas privedu na razgovor s nama. Barbara Lund se nije uplaila. - Ali ste radije uli amo i malo me pogledali- rekla je. - Okej, gdje ste upoznali Lansarda Blainea? - ostao je uporan Gabe, potajno se divei njenoj petlji. Preletjela je pogledom s njega na Rona, pa zatim opet na Gabea. - Ba morate znati, ha? Gabe je kimnuo. - Ba moramo. - Bila sam na prijemu, ja sam bila zabavni program. On je bio tamo. - iji prijem? Gdje? - U hotelskom apartmanu u Mayfloweru. Davala ga je neka engleska spodoba. Nisam mu upamtila ime. - Jeremv Johnson? -- upitao je Gabe. - Jee, mislim da je to to ... Hej, vi deki znate sve, ha? - Krug se malo suzio - rekao je Ron Gabeu. - Johnson vas je unajmio da zabavite Blainea, ispravno? - rekao joj je Gabe.

- Unajmio me je da zabavljam na prijemu. - Samo pleui? Uzdahnula je. - Haj'te. - Johnson vas je unajmio za Blainea - rekao je Gabe. - Kako god vi kaete . .. ujte moram izvesti show. Hoete da doem poslije toga? - Da - rekao je Ron. - Poastit emo vas jo jednim piem. - Hvala, raspikuo. Neka je djevojka upravo otila s pozornice - uzdignute kvadratne platforme u sreditu prostorije. Barbara Lund je zakoraila na binu. Zastala je na trenutak u sredini pod blijedoruiastim svjetlima, malne ignorirana od dvadeset petoro ili tridesetpetoro ljudi za stolovima oko platforme. Dovik-nula je rije nekome iza bara, i muzika je ponovno poela. Plesala je. Ron ju je promatrao. Bila je to otuna izvedba. Mukarci su za stolovima tupo zurili. Nisu promijenili izraz kad je skinula gornji dio s resicama. Nisu ga promijenili ni kad je spuz-nula hlaice. Plesala je uz etiri gramofonske ploe. Izmeu njih je stajala gola posred pozornice. ekajui. Nitko nije zapljeskao. Otrla je elo nadlakticom i priekala da muzika ponovno pone. Kad je podigla grudnjak i hlaice s ograde pozornice i stupila na pod, samo je nekolicina uistinu zapljeskala. Raspikue. Vratila se do stola gdje su je ekali Ron i Gabe, bacila grudnjak na stol, nagnula se prema naprijed i navukla hla-f'ieo prije nego je sjela. Podigla je pie to ga je prije samo pijuckala i popila ga naduak. Pucnula je prstima konobarici. upi-Iu prstom u praznu au. Napokon je podigla resicama op~ iivoni grudnjak i ponovno ga odjenula. - Jeremv Johnson je organizator - rekla je tiho Ronu i CJubeu. - Radila sam za nj nekoliko puta. - Spustila jepogled na svoje ruke na stolu. - Ja sam roba - rekla je podigavi pogled na Ronovo lice, pa na Gabeovo. - Ne elim da to dozna moja majka, ali se toga ne stidim i ne govorim vam nita do ega i sami niste doli. To sa mnom i Blaineom bio je biznis. Johnson mi je platio da budem s Blaineom . . . tri, moda etiri puta. Tada me je Blaine sam platio. Sviala sam mu se. - Imao je vie cura no to jedan ovjek moe srediti - rekao je Ron - i nije ih morao plaati. Zato je vas plaao, slutite li? Slegnula je ramenima. - Nikad nije uao ovamo. Nikad me nije vidio kako . . . pleem. Ja sam postavila svoj program u njegovu stanu, za njega. Mislim da ga je to kao zanimalo. Svi pitaju, ali je on sa mnom mnogo govorio o tome. Zanimalo ga je. Moda ga je to zagrijavalo, ta ideja. Jednom me je zamolio da pleem za neke njegove prijatelje. Ne znam tko su oni bili. Plesala sam. U njegovu apartmanu. I tako dalje. I tako, kakve to veze ima s tim to je ubijen? - Kad ste ga posljednji put vidjeli? - upitao je Gabe. - Prije mjesec dana, mislim.

- elim imena svih drugih koje ste vidjeli na prijemima to ih je Johnson davao za Blainea rekao je Ron. - Ako morate razmisliti i ispisati ih za mene . . . - Duo, ma hajde. Ljudi se sa mnom ne upoznavaju. Prve noi nisam ni znala tko je Blaine. Mislim, obavila sam itavu stvar a nisam ni znala tko je on. Vidi, ja sam gola plesaica u piljivoj prvarnici, i prostitutka. Mislim, ne znati ni za koga tko je, to je dio moje igre. Uz to, tko se upoznaje sa mnom? Na prijemima, deki koji odnose prljavo sue imaju vie ugleda od mene, iako zaraujem deset puta vie od njih. Duo, Barbara je dio prokletog namjetaja. Stan komandira i gospoe George Kingsley, subota, 16. lipnja, 10.15 uvee Martha KinKNluv je znala da dolazi - preko telefona je rekla kako se pilulu koliko o glavnom istraitelju umorstva trebali da doe do n.|<% - alt Je otvorila vrata svog stana odjevena u grudnjak, kratku podsuknju, bez cipela ili natikaa, i kad ga je pozvala u kuhinju da sjedne za kuhinjski stol na alicu kave, nije pokupila kuni haljetak. Kava je bila gotova. Ponudila mu je kiflu s engleskom marmeladom. Prihvatio je. - Selite li se? - upitao je. Stan je bio zatrpan kutijama zatvorenim selotejpom, police su bile prazne, avli su virili iz golih zidova s kojih su bile uklonjene slike. - Zar ne znate? - Stajala je za kuhinjskim ankom vadei liicom marmeladu iz tegle na tanjuri. Bila je to izuzetno privlana crnokosa mlada ena smeih oiju: "lijepa" nije prejaka rije za nju. - Moj je suprug dodijeljen amerikoj ambasadi u Parizu. Selimo se drugi tjedan. - Je li vam to sredio Lansard Blaine? - upitao je Ron grubo otvoreno. Skrenula je pogled s marmelade na njega i nasmijeila se. - Nije kodilo poznavati ga - rekla je. - Ne moram vas pitati kakav je bio va odnos s Blaineom - rekao je Ron. - FBI mi je otkucao sve o tome. Ponovo se nasmijala. - FBI vam veli da sam ostala itavu no u njegovu apartmanu i da je on itavu no ostao ovdje, i jedno i drugo ne jednom. to smo radili, to FBI ne zna, dopustite mi da vas podsjetim. Mogli smo sreivati njegovu fi-latelistiku zbirku. - Je li imao filatelistiku zbirku? - Nije. Sjedio je za stolom s okruglom staklenom ploom i promatrao je kako na pladanj slae alice za kavu, vrhnje i eer, maslac i marmeladu, kifle. Bosonoga, u podsuknji i grudnjaku, osjeala se sigurno i ugodno - ako nita drugo, zabavljao ju je kontrast izmeu nje i njega u prikladnom modrom odijelu, prugastoj koulji, kravati. FBI mu je pribavio dosje. Djevojako ime, Koczinski. Roena vaingtonka (rijetkost), dvadeset devet godina stara. Radila je kao sekretarica u pravnoj firmi Mclntvre & Drake, kasnije kao pomona tajnica poslanika Williama Hornera - probijajui sebi put kroz

sveuilite George Washington, na kojem je diplomirala englesku knjievnost. Nakon diplome propagandni pisac za Air Transport Association. Udana tri goli ne za komandira Georgea Kingslevja, diplomanda pomorske akademije u Annapolisu, oficira ratne mornarice od kari-FBI-jev dosje o njoj bio je skupljen zbog njenih veza, ne samo s Lansardom Blaineom, ve i mnotvom istaknutih ljudi. inilo se da brak nikad nije prekinuo njen aktivni i raznovrsni drutveni ivot. Dok joj je mu bio izvan Washingtona, na dunosti na moru ili gdje drugdje, Martha je nastavljala putovati po krugu koktel-prijema, veera, vikenda izvan grada, koncerata, i pokazivati se sa senatorima, kongresmenima, diplomatima, sucima, lobistima, bogatim biznismenima. Jedan je izvjetaj u dosjeu opisivao vee i no to ju je provela na jahti s novinskim ataeom sovjetske ambasade i dopisnim urednikom Izvjestije istog onog tjedna u kojem je provela no u apartmanu dravnog sekretara Blainea. Ta je koincidencija, i jo nekoliko njoj slinih, bila ono to je ponukalo FBI da otvori dosje o njoj. Martha Kingslev je stavila na stol posluavnik, zatim posudu s crnom kavom. Sjela je i nalila. - Tragedija je to s Blaineom - rekla je. - Bio je rijedak ovjek. - ini se da FBI misli da ste vi rijetka ena - rekao je Ron. Prelomila je kiflu. - Nemojte biti preotvoreni, mister Fa-irbanks. Ni previe prepredeni. U svakom sluaju, to bi FBI mogao znati o rijetkim enama? Dobila je rundu, pomislio je Ron. - Kad ste posljednji put vidjeli Blainea? - Prije dva ili tri tjedna. - U kakvoj prilici? Nasmijeila se. - Provela sam s njim no u njegovu apartmanu. - Blaine je imao na raspolaganju mnotvo mladih ena, kao to mislim da ste morali znati, a vi ste imali druge muke prijatelje. I tako, zato vi i Blaine zajedno? Kakva je bila narav vaeg odnosa, izvan seksa? - Bio je jako osoban. Dopadali smo se jedno drugome. - Dajte da vam neto objasnim - rekao je Ron. - Otkrivanje naravi odnosa izmeu vas i Blainea dio je istrage oko njegove smrti. To ne mora stajati ni u kakvom odnosu s njegovom smrti. Nadam se da ne stoji. Ali ja u to otkriti. Bude li potrebno, sprijeit u premjetaj vaeg mua u Pariz i zadrati vas u Washingtonu sve dok to ne otkrijem. Pocrvenjela je od bijesa. - Imate li takvu mo, mister Fairbanks? - Da. - Nije se osjeao lagodno izgovarajui to. - Dakle, onda ... to zapravo elite znati o mom odnosu s Lansardom Blaineom? - Vidite, gospoo Kingslev, ne volim ulogu inkvizitora, koji dri dosje tajne policije o nekome i suoava se s vama s tolikom prednou. Vjerovali ili ne, ja se protivim tome. Ali sam dobio posao, imam dosje FBI-a o vama, i taj je kompletan s detaljima . . .

- Voajeri.. . - Moda. U svakom sluaju, imam prilino informacija 0 vama, i doao sam do nekih zakljuaka. Va dosje veli, da budem iskren, da spavate u mnogo kreveta. Ali kako. ja to itam, mislim da to ipak ne radite bez motiva. Niste spavali s Blaineom samo zato to je dravni sekretar. To je ostavilo straan dojam na mnoge curike, ali ne vjerujem da je na vas. 1 tako, zato, Martha Kingslev? Zato Blaine? Uzdahnula je. - Koliko ste ga dobro poznavali? On je bio renesansni ovjek, mister Fairbanks. To je moglo biti. .. Ja sam se mogla zaljubiti u njega. Zaista sam mogla . . . - On vas nije prijeio - rekao je Ron. Ona se trgnula. - To je otar govor. - U doba kad ste spavali s Blaineom, spavali ste s mnotvom drugih ljudi - rekao je Ron. Nisam ba sasvim spreman prihvatiti da ste bili zaljubljeni u Blainea. - Nisam rekla da sam bila zaljubljena u njega. Rekla sam da je bio vrijedan toga. - Dobro, i onda? Drala je alicu s kavom pred sobom objema rukama. Vratila joj se pribranost. Nasmijeila se. - Va FBI-jev dosje doista ne nagovijetava zato sam spavala s Blaineom? Ne nagovjetava zato sam zabavljala, ili me je zabavljalo, mnotvo, kako ste to rekli, ljudi? Uistinu, mister Fairbanks, zar o tome nema ni rijei? Ponovno je uzdahnula, ovaj put s nestrpljenjem. Prostitutka, mister Fairbanks - ispalila je. - Prostitutka. - Ne - rekao je hitro - ne, nemojte to kazati. A ni ja nisam doao do tog zakljuka. Tiho se nasmijala. - Ja sam vrlo skupa, kolgerla vrlo visoke klase, mister Fairbanks. Kliznut u s vama odmah sada u spavaonicu na jedan sat, ako elite, za recimo sto dolara. IHu s vama provesti no za minimum pet stotina. Ljudi me upoljavaju da ih zabavim. Ponekad me jedni ljudi upoljavaju da bih zabavila druge. Kako je to FBI mogao propustiti? - Pariz . . . ? - - To mi je penzija. - Va suprug zna? Slegnula*je ramenima. - On je dobar ali naivan ovjek. Zna, ali ne zna sve. Takoer je lijen i spreman prepustiti eni da mu nae dobar posao. Takoer je aroban, i ne staje mi na put. Ron je natoio jo kave. - To objanjava zato ste vi... To ne objanjava zato je Blaine .. . Govorite mi da vas je plaao? Kimnula je. - Plaao je, on ili netko drugi, sve vrijeme. - U to je teko povjerovati.

- Zato? Zato to je imao te svoje curetke kad bi ih god poelio? Ako ste tako naivni, mister Fairbanks, onda mogu shvatiti zato vam je to tako teko razumjeti. Vidite, ja traim, i dobivam, pet stotina dolara minimum da provedem no s mukarcem. Ima mnogo mladih ena u Washingtonu, pristalih koliko i ja, koje e uiniti isto za pedeset ili stotinu. Ja imam tjedno dva ili tri sastanka po pet stotina dolara. Zar zaista ne znate zato? Nije to zato to sam bolja u krpama, to u vam kazati. Bilo koja od njih moe uiniti sve to i ja. Lansard Blaine i ja ... Dobro, dajte mi da to objasnim ovako. Sjeate li se prie o Ljudevitu XV? Jedna je od njegovih met-resa umrla, i on je zaplakao - on je zaplakao, ovjek koji je mogao imati izbor meu svim enama na dvoru ili izmeu curica iz Parka jelenova. On je zaplakao i rekao: "Tko e mi sada govoriti istinu?" To to sam radila, radila sam po klasinoj tradiciji, mister Fairbanks. Ja sam profesionalni slua, profesionalni pokaziva razumijevanja, profesionalni podizao posrnulih ega. Lan je bio satir, ali nije imao enu. Nisam sigurna da je imao prijatelja. Provela sam mnogo tihih sati s njim, razgovarajui o svim moguim stvarima. Ja mogu ne posustati u konverzaciji s njim. Mnogi ne mogu. Priao je. Ponekad nismo ak ni priali kad je bio umoran ili zabrinut. Seksualni dio toga nije bio bogzna to, najee. Nikad to nije propustio, ali to nije* bio najhitniji dio nae voze. On je to sigurno mogao Imati i imao jeftinije?, Ron ba nije bio previe siguran da u sve to vjeruje, pa je to i rekao. - Kako izvolite. Promatrao ju je na trenutak kako mae marmeladu od na-ranaa na komad kifle i zagriza u nj, skrenuvi pogled od njega, gledajui kroz prozor na jednu jedinu lisnatu granu to se ugurala izmeu njenog prozora i bijelo obojenog zida od opeke susjedne kue. - Kad ste ga upoznali? - Prije godinu ili tako neto - rekla je, i dalje gledajui kroz prozor. - Kako ste ga upoznali? Dobacila mu je pogled, no zatim ponovno pogledala van, - Dobila sam posao da ga zabavim. - Od koga? Odmahnula je glavom. - Zao mi je, ali moram znati. Kratko je uzdahnula. - Platila me panjolska ambasada. - Nakon toga? - Platili su me jo jednom. Nakon toga je Lan plaao sam. - Je li ikad predloio drukiji odnos? - On je bio dravni sekretar. Ja sam bila, i jesam, kol-gerla, to zna jako mnogo ljudi, ak i ako se ini da je to FBI previdio. - Odmahnula je glavom. - Nije bilo naina na koji bi naa veza bila drukija od ... profesionalne.

- ak i tako, va je odnos bio vrlo povjerljiv - rekao je Ron. - Imate li bilo kakvu ideju tko ga je ubio, ili zato? - Ne - rekla je tiho. - Nemam ideje. - Vjerujemo da je primao mito. U stvari, i vi ste nam rekli da je primio na dar vae usluge. Martha Kingslev se namrtila. - Lansard Blaine - rekla -je sabrano - bio je vrlo kompleksan ovjek, mister Fairbanks. Teko je na njega primijeniti simplicistika pravila o dobru i zlu. Bojim se da je igrao opasnu igru. ula sam neke nagovjetaje o tome. - Ako je to to ste mi kazali istina - rekao je Ron - vi ,sto s njim vjerojatno proveli vie sati u prisnom razgovoru od bilo koga drugog u Washingtonu. Morat u proi svu tu konverzaciju s vama. Prije nego to odete za Pariz, trebat e nam jo joan razgovor, dui od ovoga i u zapisnik. elio bih da razmislite o tome. Rekonstruirajte togod od razgovora. Mo-gli biste znati vie no to mislite. Moramo doznati. Mislite, gospoo Kingslev. Vi ste bistra dama. Mislite vrlo marljivo . . . Pogledala ga je na trenutak i potom polagano kimnula. Specijalni itrani ured, Zapadno krilo, subota, 16. lipnja, 2.00 popodne U 1.00 popodne Ron je dao saeti izvjetaj telegrafskim agencijama, TV-mreama i reporterima novina koje su u subotu popodne u Bijeloj kui imale ljude na dunosti. Izabrao je rano subotnje popodne kao vrijeme kad nee previe toga biti raspoloivo, vrijeme u kojem TV-mree i novinska urednitva usporavaju zbog lijenog, kasnoproljetnog, vikendskog popodneva. Reporterima je rekao malo . . . Jo nema vrstih niti o tome tko je ubio Blainea. Dovrivi izvjetaj, vratio se u svoj ured prije no to su neki od agresivnijih reportera, na brzinu sazvani iz svojih domova, stigli u Bijelu kuu. Bila im je uskraena prilika da ga ispitaju. U svom uredu, u 2.00, primio je poziv iz ratne mornarice, poziv koji je dogovorio za 2.00 zatraivi ga prije podneva od deurnog oficira. Kapetan Frederick Elmendorfer, specijalni savjetnik sekretara za ratnu mornaricu, vratio se iz Alexan-drije da pregleda neke dosjee i nazove Fairbanksa. - Iskreno govorei, mister Fairbanks - rekao je kapetan Elmendorfer, a glas mu je bio grub i povrijeen - doveli ste sekretara u nebrano groe. - Iskreno govorei, kapetane, boli me palac. Traim od vas da mi proitate sadraj dosjea. Ako to to je u dosjeu stavlja nekog u nebrano groe, onda je moda netko negdje pogrijeio. To me nije briga. Ne namjeravam iz toga napraviti sluaj, ali namjeravam doznati to je u tom dosjeu, makar morao dozvati sekretara s igralita za golf i vratiti ga u ured jo ovog popodneva da mi ga proita. - To je strogo povjerljivo ... - Povukao se na posljednju liniju obrane. - Ne za predsjednika, a ja djelujem za njega. Uzdah. - Okej, mister Fairbanks . . .

- Komandir George Klngslev, to ima u dosjeu? I - Diplomirao na Annapolisu, klasa '68, sluio u Panami, na Mediteranu, veinu vremena na moru. Nema mnogo toga zapisano, zapravo. Nema izvjetaja o loem vladanju. On je drugi oficir na Spruanceu, odnosno bio je dok nedavno nije dodijeljen ambasadi Sjedinjenih Drava u Parizu. - Postoji li bilo to u njegovu obrazovanju ili meu izvjetajima to bi ga preporuavalo na dunost u ambasadu? - Ne. Ali takoer ni bilo to bi upuivalo da nije kvalificiran za nju. - Govori li francuski? - Dosje veli drukije. - Je li uobiajeno imenovati oficira na diplomatsku dunost u zemlju u kojoj se govori jedan od svjetskih jezika, a da ga on ne govori? - Ne, sir. ...'-'./ . ..,.....

- Tko ga je postavio? Stanka. - Sekretar. - Osobno? - Da, sir. - Po ijoj preporuci? Dua stanka. - Sekretara Blainea ... - Imenovao ga je sekretar za ratnu mornaricu po preporuci dravnog sekretara? - Da, sir. - elim taj dosje, kapetane. Poaljite mi ga kurirom u moj ured jo ovog popodneva. Jill, koja je sjedila na sofi sluajui sve dok je trajao razgovor, nacerila se i zatresla glavom. Govorite prilino otro, mister Glavni Istraitelj. - Poza - rekao je Ron. - Ponekad je potrebna s ljudima od karijere. . .-, ;

- Ne zaboravite da razgovarate s namjetenikom od karijere dravne administracije. - Oprostite . . . Samo to ne mislim da bih ovdje mogao napravili karijeru. Njen je smijeak postao gorak. - Moda si imao izbora ...Imao ga je, odista. Kad je diplomirao na stenfordskom pravnom dobio je ponude i od kalif ornijskih i od njujorkih firmi, kao dodatak ponuenom stairanju kod suca Friederic-ha. Te su mu ponude stigle kao priznanje ovjeku koji je obeavao da postane izuzetno sposoban mladi pravnik. Njegovu su linost

oblikovala priznanja to ih je uvijek dobivao kao bistar mladi koji e otii daleko u bilo kojoj karijeri koju odabere. Oblikovala ju je i priznata zavist njegovih kolega. Jillina je tvrdnja bila valjana. Imao je izbora. I jo ga ima. Rekao je izabranom predsjedniku Websteru da se nee, i da vjerojatno nije ni sposoban, vezati se bez rezervi. Imao je izbora. Sluba u Bijeloj kui je, meutim, popravila njegov dojam o samome sebi. Predsjednik je o njemu mislio dobro, potovao ga kao mladog pravnika. Ipak, to to je bio bistar mladi pravnik meu osobljem Bijele kue nije mu davalo mo, pa ak ni mnogo utjecaja. Njegova se perspektiva promijenila. Kako se pribliavao toki na kojoj bi sposobnost poput njegove mogla ostvariti svoj potencijal, vrata su se prestala tako lako otvarati, i to to je bistri mladi pravnik nije se vie brojalo kao bogzna to. Samo je jednom imao nekakav utjecaj na krupnu politiku odluku . . . Bio je u Ovalnom uredu na dan kad se sruio Aeroflotov iljuin na prilazu aerodromu Kennedv .. . Tonije, bio je tu kad je stigla ljutita sovjetska poruka. Predsjednik i Catherine Webster bili su kupili kuu na plai na obali Tek-sakog zaljeva, i Ron je bio u Ovalnom uredu s njima i tek-sakim posrednikom za trgovinu nekretninama, djelujui kao njihov pravni savjetnik pri potpisivanju dokumenata. Dokumenti su bili potpisani i izmijenjeni kad je telefon zazvonio. Predsjednik je naglo zamolio Teksaanina da ode, rekavi mu da ima neki problemi u rukama. Kad su Ron i Catherine takoer ustali da odu, Predsjednik im je dao znak da ponovno sjednu. Ukljuio je telefonski razglas, pa su Catherine i Ron sluali razgovor izmeu Predsjednika i zamjenika dravnog sekretara Williama Aherna. Aeroflotov se avion sruio u Atlantik na prilazu Kennedv-ju otprilike pet milja od obale u priblino 11.00 tog jutra. Predsjednik je znao da se sruio. Spomenuo je to Ronu kad je ovaj prvi put doao u Ovalni ured. Ono Sto nije znao, bilo je da je sovjetski ambasador u UN Konstantin Dobrodomov bio putnik u tom iljuinu i da je poginuo s jo nekoliko lanova svoje ekipe. Ono to Predsjednik takoer nije znao, bilo je da su dva mlazna lovca amerikih zranih snaga letjela kraj iljuina samo minutu ili dvije prije nego se sruio. Ljutita sovjetska nota, predana State Departmentu niti dva sata nakon udesa, optuivala je da su dva lovca prozu jala kraj iljuina, da je ovaj bio prisiljen izvesti estoki manevar izmicanja kako bi izbjegao sudar u zraku, i da ga je taj manevar otetio i prouzroio ruenje. Nota je zahtijevala istragu od strane komisije UN, s ovlatenjima da izdaje sudske pozive unutar Sjedinjenih Drava. Nota je takoer zahtijevala da se Sjedinjene Drave dre podalje od olupine i da dopuste sovjetskoj spasilakoj ekipi da ue u njene teritorijalne vode kako bi vratila olupinu i tijela. Zamjenik sekretara Ahern ve je govorio sa Zranim snagama. Dva su lovca proletjela na manje od kilometra daleko od Aeroflotova iljuina. Jedan od pilota, major Donald Hum-mell, bio je veteran u Zranim snagama, s mnogo godina iskustva. Drugi, porunica Nancy Wilkinson, letjela je istom u svojoj drugoj patroli, nakon to je zavrila obuku. Major je uporno tvrdio da ni on ni porunica nisu prozujali kraj iljuina. Porunica je rekla svom starjeini kako misli da je moda proletjela preblizu.

Ovo je bila pozadina. Jedanaest tjedana prije toga, Vijet-namci su,iznenada uhapsili, optuili za pijunau i pogubili vie od dvije stotine ruskih ininjera, tehniara i savjetnika. Od tada je Sovjetski Savez, kao dio protesta i odmazde, sistematski uznemiravao vijetnamske putnike avione - ironino, mlazne iljuine koje su sami prodali Vijetnamcima - na nekoliko mjesta svijeta. Aeroflotovi bi piloti dolazili u blizinu vijetnamskih aviona kad bi se ovi pribliavali glavnim zranim lukama . . . Bila je to opasna igra, koja je gotovo postala fatalna kad je prije tri tjedna jedan Aeroflotov iljuin na prilazima Kennedvju skrenuo sa svog dodijeljenog prilaznog kursa za oHumdcsot kilometara, u namjeri da uznemiruje letei mu u blizini, vijetnamski iljuin koji je stizao na Kennedv u najavljenom lelti i/ Pariza. Aeroflotov iljuin je uletio u zrani pro-Mtor dodijeljen avionu TWA 747, gotovo izazvavi zrani sudar, Nukon tog incidenta Predsjednik je ovlastio Zrane sna-ge.da presreu Aeroflotove avione i da ih, kako se izrazio, sabiru na Kennedv. Piloti Zranih snaga, ljuti zbog prijetnje koju su predstavljali golemi civilni mlanjaci odlutali s dodijeljenih ruta, s entuzijazmom su sabrali nekoliko Aeroflotovih aviona .. . Nije bilo nemogue da su tog jutra dva mlazna lovca pridonijela avionskom udesu. Dravni sekretar Blaine bio je u Londonu. Zamjenik sekretara Ahern razgovarao je s Predsjednikom pola sata: mehaniki uplji glas u telefonskom razglasu. Kad je dovrio, Predsjednik mu je rekao neka doe u Bijelu kuu. Srest e se s nekim iz obrane, s Eisemanom, specijalnim pomonikom za poslove nacionalne sigurnosti, a zvrcnut e i Blaineu u London. Ali proi e itav sat prije nego se ljudi skupe na sastanak, a Ron je znao da nije Predsjednikov obiaj gurnuti takav problem u stranu dok ne pone sastanak. Nije se iznenadio kad je Predsjednik stao hodati po Ovalnom uredu i govoriti. Znao je da Predsjednik eli da Catherine i on ostanu kako bi mogao govoriti - koliko njima toliko i sebi, ali govoriti dok ga netko slua. Ovaj predsjednik, opazio je, nije funkcionirao kad je bio sam; funkcionirao je u drutvu. Odgovornost je snosio sam, kao to je to svaki predsjednik morao, ali je najbolje radio kad su drugi ljudi bili oko njega, sluajui, gledajui ... Rei e Rusima da idu doavola, rekao je. Stvorili su pogibelj i sada se ale to su njene prve rtve. Naravno da ne moe dopustiti komisiji UN da zabada nos po Sjedinjenim Dravama, to predstavlja povredu suvereniteta. Prokleti Rusi, rekao je, opsjednuti su pomutnjom i napetostima, jer misle da mogu iz toga profitirati. Catherine Webster je sjedila tiho. Oi su joj bile na Ronu gotovo koliko i na suprugu. Nauio se da je promatra kao kompleksnu i tankoutnu osobu koja je ponekad komunicirala s takvom suptilnou da je samo nekolicina osjeala to govori. Blaine je, vjerojatno, bio jedan od onih koji su je razumjeli. Dok su sjedili ondje, Ron joj je proitao pogled, uzdignutost glave. Ako je dobro proitao, poslala mu je poziv da porade zajedno . . . Morali bi zajedno pomoi Predsjedniku ... Ponekad se zadovoljavala da bude samo rezonator njegova glasu, ponekad ne. Ovaj put nije. Odmahnula je glavom. To je bilo sve. Ona je odmahnula glavom, i on je zastao. - Ha?

- rekao je, iznenaen. -- Ako misli da ele profitirati pomou pomutnje i napetosti, tada tvoj smjer djelovanja mora biti da sprijei pomutnju i napetost - rekla je. Zaustavio se. Njegova se opruga odvila. To je bilo ono zbog ega je trebao ljude oko sebe: da ga zaustave. Sjeo je, okrenut Catherini i Ronu u svom naslonjau visoka naslona. - Kako? - Priaj priu - rekla je Catherine. - Priaj priu. Diplomatsko zamagljivanje. Reci im da ne moe zamisliti kako je njihov avion mogao doi na dno oceana; to je za nas bilo isto takvo iznenaenje kao i za njih. I uinit emo sve to moemo da otkrijemo to se dogodilo. Nemoj im kazati da neemo dopustiti istragu Ujedinjenih naroda. Nemoj im rei da neemo pustiti njihove spasilake brodove u nae vode. Neka to sami otkriju. Polako. - Ovaj . . . - Mogu li ja neto predloiti, gospodine Predsjednie? - Svakako, Ron. - Sto velite da postavimo ratni brod iznad olupine. . . ako znamo gdje je. S radijacijskim brojaem. Toliko su zabrinuti da ne bacimo pogled na olupinu, da se ovjek pita to je bilo u avionu. - Dobra ideja -- rekao je Predsjednik. - Potom moda poslati nekoliko ronilaca tamo dolje da malo pogledaju. Ne moramo rei Rusima da imamo ronioce na poslu. Naprosto uinimo. Predsjednik je kimnuo. Ohrabren, Ron je nastavio: - A to se tie istrane komisije Ujedinjenih naroda, moemo predloiti da se njena jurisdikcija proiri tako da obuhvati sve povrede kontrole zranog prostora to ih je poinio Aeroflot u posljednjih nekoliko tjedana. Oni bi voljeli ispitati dva naa pilota. Okej, mi bismo voljeli ispitati nekolicinu njihovih. Vijetnamci bi voljeli znati jo li tko iz sovjetske vlade izdao nareenje Aeroflotovim pilotima ela uznemiravaju vijetnamske avione. Oito, istraitelji Ht" no mogu ograniiti na ispitivanje pilota. Morat e ispi-tttll I ljutio n;i viim poloajima. I tako dalje. - A "kn prihvati1 prijedlog?- Ne mislim da hoe - rekao je Ron. - Ne ele oni nikoga, ni UN ni bilo koga drugoga da im prekapa po ormarima. - to je s operacijom spaavanja? - Suraivat emo s njima. Mi to moemo obaviti bolje u vlastitim vodama, ali emo dopustiti ponekom od njihovih da radi na spasilakim brodovima i promatra to radimo. Catherine Webster se smijeila Ronu. Slutio je da je uinio po njezinu migu. U roku nekoliko dana vidio je kako predsjednik Webster njegov prijedlog provodi u djelo. Nikad za to nije dobio priznanje, a prilika se sve do sada nije opet ukazala. Ali bi mogla...

Ili, bolje, ve i jest - u toj neobinoj i zbunjujuoj istrazi . . . Sakura, Silver Spring, Maryland, subota, 16. lipnja, 9.00 u-vee Kad im je ostavljeno na volju da izaberu izmeu sjedenja za stolom i na podu lijepog, tihog japanskog restorana, Ron i Lynne su odluili sjesti na pod, na jastuke, suelice niskom stoliu. Restoran se pobrinuo za privatnost Predsjednikove keri davi njoj i Ronu jednu od sobica samo za njih. Sad su sjedili sami, priajui, pijui i grickajui pikantno predjelo, dok se njihova siuna konobarica ushodala ulazei i izlazei, odnosei i donosei, predviajui elje, sluei s razraeno u-ljudnom paljivou. Lynne je natuknula da mu je njegovo imenovanje za specijalnog istraitelja, koje je uletjelo nakon to su dogovorili taj sastanak pri veeri, donijelo tako iscrpljujui posao, da odista ne oekuje od njega da vee provede s njom. On joj je rekao da je iekivanje te veeri bilo jedino to ga je itavog tjedna dralo u pokretu. Ona nije dalje inzistirala na temi, pa su u osam otili iz Bijele kue. On ju je dovezao amo u svom datsunu, s odjeljenjem Tajne slube koje ih je slijedilo u neupadljivom chevroletu. Tajna je sluba pregledala sobu i sad je lebdjela negdje oko kompleksa. - Detroit... - rekla je Lynne. - Ovdje na istoku osjeam se stalno kao da se od neega branim, ali je to uistinu lijep grad s mnogo toga to ga moe preporuiti... - Ti nisi uistinu ivjela ondje - rekao je Ron. - Ne, ali to je bio na grad, kamo su odlazili po stvari koje se nalaze samo u gradu. - Hoe li se vratiti onamo? Odmahnula je glavom. - Ne mislim da hou. Njegov osjeaj o njenoj ranjivosti snano se pojaao te veeri. Nije bila ilava poput svoje majke i oca, i Blaineova ju je smrt oito potresla i ranila gore nego njih. Veeras su joj oi izgledale dublje. Glas joj je bio meki. Stavio je ruku kraj njezine na rubu njenog jastuka, i ona ju je smjesta pomakla da bi uhvatila njegovu. Sada su sjedili, drei se za ruke, pijuckajui ake. Nagnuo se da bi je lagano poljubio u usta, i ona je poljubac prihvatila vrlo ozbiljno, bez smijeka. - Nikad se ne bih mogao vratiti u Kaliforniju - rekao je. - Izvan ovoga je drugi svijet, i ja se u nj vie ne uklapam. Nema smisla pokuavati ispriati obitelji, starim prijateljima, starim susjedima to je sve to s ime mi sada ivimo ... Oni to naprosto ne mogu razumjeti... Ne mogu na ovaj nain govoriti ni s kim osim s tobom. Shvaa li to mislim? - Kad se ovjek osvrne - rekla je mekim glasom - kad se ovjek osvrne . . . ini mu se da je sve bilo tako jednostavno. A moda uistinu i nije bilo. - Odmahnula je glavom. Ne znam, nikad se nisam morala boriti ni za to, zna. Ne znam bih li mogla ... - Mislim da si promijenila temu. - Moj otac . . . i majka.. . sve su mi dali.. .

- Sretnica. - To ba nije jako pronicljivo. - Ne, nije. Oprosti. Podigla je alicu bijelog sakea, nasmijeila se i popila. inilo se kao da je napustila temu. - I tako . . . ima li ideju tko je ubio Lana? Bio je na trenutak zaprepaten onim kako je nazvala Bla-Incn - "Lan". Tako ga je nazvala Martha Kingsley - i ostale. Bilo je to mogue, naravno ... Nije odbacio misao da je i I .vune takoer mogla imati togod intimno s Blaineom. Odgovara njegovim specifikacijama . . . Bila je mlada, pa ipak vrlo fcpnMt.vt.mM . , . Suknja joj se povukla na gore dok je sjedila nadpodu na jastuku, i on se morao svjesno napregnuti da ne bi zurio u njene krasne vitke noge. Imala je tu ozbiljnost i doj-mljivost koju su imale i neke druge . .. Marya Kalisch i Judith Pringle . . . A imala je i priliku .. . Osjeao se kao veleizdaji-ca ve samo pomiljajui na to, ali je to bio misaoni proces koji je zahtijevao od njega njegov zadatak. Nitko nije bio imun od tog procesa. - Ne znam, Lynne - tek je sada odgovorio na njeno pitanje. - Ne mogu vjerovati da je mrtav - proaptala je. - Bilo ti je stalo do njega, zar ne? - to? - Glava joj se u trzaju zaokrenula. - Kako to misli? - Mislim, bio je vrlo blizak prijatelj, i tvoj i tvoje obitelji. : Njen se namrgoeni izraz smekao. - Da. - Bio je uvijek u blizini, otkako si bila djevojica. Kimnula je, izvukla ruku iz Ronove i natoila jo jednu alicu sakea. Konobarica, Opazivi, pohitala je sa svjeom tikvicom vrueg riinog vina, i tada se za trenutak ponovno vratila s pladnjevima sushija- sirove ribe, rie i morske trave, sve smotano i narezano. Jeli su tapiima, i dok je to trajalo, inilo se da se Lyn-neino raspoloenje popravlja. ivahno je avrljala o ragbi-ti-movima, Detroit Tigersima i Cincinnati Redsima, o odmoru kakav bi eljela imati: pomorsko krstarenje po Karibima . . . - Ali ne mogu poi, naravno; Tajna sluba predlae da me slijedi s dva torpedna amca, a u blizini bi stalno bio razara, nikad dalji od deset milja ... - Kratko se osmjehnula. Iako se nije inilo da su joj obuzetost i povratak na mranu introspekciju daleko od svijesti, nije bila krhka. On je u stvari bio taj koji je preokupiran, iako je to pokuavao prikriti pred njom, pokuavao biti susretljiv prema njoj, sudjelovati u razgovoru, pobrinuti se da se dobro provede. Zasluivala je u najmanju ruku bar toliko. Ona se opustila, ak ga je bockala to svakih nekoliko trenutaka baca pogled na njene noge, pa je povukla suknju na gore za dva prsta i upitala ga da li mu se to vie dopada. Rekao je naravno, kome se ne bi. . ? I tada ... - Fritz Gimbel je takoer uvijek bio blizak tvojoj obitelji, zar ne?

Lynne je slegnula ramenima, ohladivi se. - Fritz je oduvijek bio tu - rekla je. - Otkako se sjeam. Odrasla sam u instituciji, to mora razumjeti - ne naprosto u kuanstvu. Moj je otac oduvijek privlaio ljude, itave horde. Kua je uvijek bila puna. U nekom smislu imam vie mjesta za privatni ivot u Bijeloj kui no to sam ga imala u naim kuama u Michiganu. Fritz je bio neka vrst Figara mog oca, faktotum koji je sklanjao ljude s puta, zaglaivao stvari. . . Bilo je neizbjeno da postane ef osoblja Bijele kue. Bio je ef osoblja u kompaniji, kad je otac bio senator, kad je vodio kampanju . . . Fritz je djelotvoran. Ne mogu nabrojiti stvari to ih je ui-dio za mene, za mene osobno, mislim, ne samo zbog oca. - Je li i Blaine bio tako u blizini, mislim, otkako se sjea? - Da. Lan je bio oduvijek. On nije bio dio nae institucije. Bio je prijatelj, kolega s fakulteta moje majke . . . - ini se da su ga svi voljeli na svoj nain - rekao je Ron. - Poeo sam doznavati neke prilino neprivlane stvari o njemu, no ak i ljudi koji bi se imali razloga odnositi prema njemu s prezirom, kao da su ga simpatizirali... Je li to oduvijek bilo tako? Lynne se namrtila. - Rei u ti neto o Lanu ... Na itavom je svijetu bila samo jedna stvar koju je Lan shvaao potpuno ozbiljno,a to je bio Lan. Na neki nain, to je bila naj-privlanija stvar u njemu, a u drugu ruku naj neprivlani ja . . . Sjeam se trenutaka kad su svi drugi bili apsolutno poremeeni od briga i napetosti, a on je sjedio u kutu vaui sendvi ili pijuckajui vino, oputen, bezbrian, djelotvoran. Moda je to bilo zato to je imao osjeaj za povijest, no nikad nije doputao da ga situacija nadvlada. Imao je perspektivu, znao je da se najgore nee dogoditi, ili da emo preivjeti ak i kad bi se dogodilo. Nije doputao da mu osjeaji nadvladaju mo rasuivanja; To je bila tajna njegova uspjeha... u svemu, osim kad se radilo o njemu. Kad je on bio u pitanju, ono to je elio, to je mogao postati . . . Ovaj, bio je gadan kad je rije o bilo emu ili bilo kome to bi mu se nalo na putu. On je . . . oh, rekla sam previe, oprosti. . . - Nemoj biti. . . Uzgred, ovo je noritake. - Meu tapiima je drao kriku rolade od jaja, pinata i gljiva, umotanih u morsku salatu. - Ovdanji specijalitet.dUzela je kriku. - Drago mi je da smo doli amo - rekla je- Kad smo ve kod Blainea - rekao je Ron tiho. - Nazvala si ga svojim prijateljem. Jutros mi je netko rekao kako sumnja da je imao prijatelja. Volio bih porazgovarati s nekim tko mu je to odista bio. Misli li da mu je tvoj otac bio prijatelj? - Mom bi ocu bilo teko posvetiti ikome toliko vremena koliko to pretpostavlja rije "prijatelj" - rekla je Lynne o-klijevajui. - On i Lan su se meusobno potivali. Ipak, nikad ih nisam ula da mnogo razgovaraju i o emu osim o poslu. Sumnjam da su bili bliski prijatelji, mislim u osobnom smislu. - Slegnula je ramenima. - A moda su i bili... Ne znam, Ron . . . - Tvoja majka? - upitao je Ron. - Je li mu bila blia od oca? - to to znai? - Ponovno se ohladila.

- Nita. Naprosto traim nekoga kome se Blaine moda povjeravao. Znam da je bio uzrujan u utorak uvee. Bio je nervozan. Neto nije bilo u redu. Pitam se je li kome rekao to je to. - Nekome s kim je bio posebno blizak - predloila je. - Da. - Dakle, uvjeravam te da taj netko nije bila moja majka - rekla je Lynne emfatino. Ron je uzeo jo jedan komad sushija. Nee nastaviti s pitanjima, ali se nee ni ispriati zbog njih. Bilo je zanimljivo uti njenu obrambenu reakciju kad je natuknuo da je njena majka bila bliska s Blaineom. Odgurnuo je u stranu pitanja to su mu se rojila u glavi, da bi ih razmotrio kasnije. Njeno se raspoloenje kolebalo. im je promijenio temu, ponovno ga je uhvatila za ruku i stisla je, nasmijeila se, opustila i vratila na bezazleno bockanje kojim se zabavljala prije nego je poeo ispitivati o Gimbelu i Blaineu. - Voljela bih da se ne bavi time, zna - rekla mu je za ajem. On je poekao. - Istragom, tako je iscrpijujua. A ako ne uspije, ovaj, to bi ti mog. nakoditi karijeri. . . - Ne znam nita o tome. - Uhvatio ju je za ruku. - No u svakom sluaju, hajde da ne brinemo o tome. - Ovaj ... eljela bih da zna, Ron, da kako god ispadne, da u te ... potovati. to god se dogodilo, bit e svejedno. Sasvim... Njegov je automobil bio elinoplavi, nisko polegnuti dat-sunov dvosjed. On i Lynne su s izvjesnim zadovoljstvom opazili, na putu prema Silver Springu, kako se ljudi iz Tajne slube mue da ne bi zaostali u svom pomno neopazivom chev-roletu. Sada, prije nego su otili iz Sakure, rekao je Lesteru Fitchu, efu odjeljenja koje im je dodijeljeno za veeras, da se namjerava provesti kroz Rock Creek Park, slijedei Beach Drive itavom njegovom duinom. Osjeao je da bi Lynne mogla uivati u tome. U Fitchovom utljivom kimanju glavom bio je prigovor - blago je neodobravao Ronov plan da se upusti u dugu, tihu vonju kroz park usred noi. Kad je Ron uao u datsun, nasmijeio se Fitchu koji je bio za radiom u chevroletu. Znao je to Fitch govori: da e "Zaprica" (konspirativno ime to ga je stekao kao glavni istraitelj) povesti "Kitty" (njihovo konspirativno ime za Lynne) natrag u Bijelu kuu putem preko Rock Creek Parka i Beach Drivea. Odjeljenje e ih slijediti. Uao je u park direktno. U trenutku kad je Beach Drive proao ispod Beltwaya, automobil se Tajne slube ve izgubio iz vida. Nije vozio brzo. Odjeljenje je imalo punu ansu da ih dostigne, ali nedugo poto se uvezao u park, Ron vie nije vidio chevrolet Tajne slube u retrovizoru. - Moda za promjenu pokuavaju biti malo obazrivi - rekla je Lynne.

U tami, pod kronjama i sa samo koniem mjeseca iznad njih, jedva ju je mogao vidjeti, ali je osjeao da je oputena, opruena, s nogama visoko podignutim i dugakim, s rukama prekrienim iza glave. Da ih nije slijedio automobil Tajne slube, koji bi ih brzo sustigao da su se zaustavili, skrenuo bi s ceste i stao na nekoliko minuta. A ovako je mogao samo posegnuti za njenom rukom, i pipkajui za njom zatei svojeprste kako miluju aputavo pletivo njene arape. Nije rekla nita, prihvatila je njegov dodir. - Do avola s Tajnom slubom - promrmljao je. -- Da - proaptala je ona. Ve su se poneto uvezli u park, vjerojatno su ve izali iz Marvlanda i uli u District, kad je prvi put primijetio farove koji su ih brzo sustizali. Pretpostavio je da je to automobil Tajne slube, to je smanjivao udaljenost. Naravno da je to mogao biti i netko drugi, bilo tko. Tada je opazio da su farovi visoko postavljeni. Bio je to kamion, moda furgon. Prilazio je brzo. Izmakao se nadesno da bi ga propustio. Nije ga gotovo uspio ni vidjeti, opazio je samo da je svje-tloplav. Bio je buan, vjerojatno je izgubio priguiva. Farovi mu nisu podjednako svijetlili; jedan je bio blijed i ut. Voza je zakrenuo na lijevu traku. Furgon im je doao slijeva, brz. Desna se strana furgona sudarila s lijevim prednjim blatobranom datsuna, zabijajui skreni lim u prednju lijevu gumu koja je zavritala i eksplodirala. Gromada se furgona nastavila pomicati udesno, odgurujui datsun s ceste, automobil nad kojim je Ron potpuno izgubio kontrolu. Instinktivno je prikoio, rvui se s upravljaem. Datsun je bio zguran s plonika, pa s nasutog ruba, da bi se iznenada zatekao kako poskakuje i klizi niz nasip. Hladnjak je prsnuo. Para je zaur-lala oslobaajui se pod poklopcem motora. Far se slupao i ugasio. Vjetrobran se rasuo. Lijevi se prednji blatobran ode-rao i podigao poput utvare od izderanog metala. Napokon je desna strana automobila prasnula o drvo, i klizanje se zaustavilo u guturalnoj kripi. Lynne je vritala . . . Ron to nije dotad primijetio, no ona je vritala sve otkako je furgon prvi put udario. I ona je bila ozlijeena. .., Pokuao se otrgnuti sa sjedala i od sigurnosnog pojasa kako bi joj pomogao. Sjedila je na kopi, gurnuta preko nje uruenim desnim vratima, i kad ju je dodirnuo, bolno je uzviknula: - Slomila sam ruku . . . - Moram izai... - Bojao se da bi se mogao zapaliti. Trzajem je oslobodio svoj pojas - i njen - unato njenim krikovima, podvukao ruke pod nju i pokuao je prevui preko lijevog sjedala pa van kroz jedina jo nedirnuta vrata. Kriknula ju od bola i mlutnula prema njemu lijevom rukom. Pokuao je ponovno. Oslabljen i guei se, jo ju je pokuavao izvui iz automobila, kad ga je netko povukao za ramena da bi ga izvukao i gurnuo svoja iroka plea u automobil kako bi doao do Lynne. Bio je to Fitch. Spustio ju je na zemlju metar ili dva od automobila. Prestala je vritati i sad je sjedila pognuta prema naprijed, steui desnu ruku ljevicom. Fitch se nagnuo nad nju, govorei neto, pregledavajui. Jedan je od datsunovih farova jo i sad suludo bljetao prema gore, u lie iznad glava. Iznad njih je na cesti neki urni glas odsjeno govorio o "Zaprici" i

"Kitty" - bio je to drugi agent iz odjeljenja, koji je zvao pomo. Ron se skljokao na zemlju; teko je disao da bi vratio dah i trsio se da se ponovno orijentira. Nije bio ozlijeen, samo nagnjeen, zrak je bio istisnut iz njega dok ga je bacalo uokolo u sigurnosnom pojasu. Mogao je stajati. Furgon se nije zaustavio. - Udario nas je namjerno - promrmljao je Ron Fitchu. - Sigurno - odgovorio je ovaj. Ronu se nije dopao ton njegova glasa. - Dakle, to do avola vi mislite? - Mislim da ste popili malo previe, mister Fairbanks, ali nije na meni da to kaem, zar ne? - Ne, i predlaem vam da to ne inite. Policijska jedinica vaingtonskog distrikta koja je istraila sluaj nije to rekla. Ron je dao svoju izjavu dvojici va-ingtonskih policajaca, sjedei na prednjem sjedalu njihova automobila. Nisu mu predloili da se podvrgne alkoholnom testu. Bili su brzi, i kad mu je tree odjeljenje Tajne slube na cesti ponudilo da ga poveze kui, vaingtonski policajci se nisu usprotivili njegovu odlasku. Stigao je kombi kriznog voda i pruio Lvnnei prvu pomo. Vojni su lijenici potvrdili da je desna ruka slomljena, ali su rekli da nisu otkrili drugih ozljeda. Otili su da bi je od-vezli u bolnicu Walter Reed. Ron je rekao odjeljenju Tajne slube koji mu je sada dodijeljen da i njega odvezu onamo. Kipio je od bijesa, i brinuo. Netko je, oito, bio na djelu da ga diskreditira. Fitchov ubod kako je popio malo previe nije bio sluajan. Nita nije bilo . . .Stan Ronalda Fairbanksa, nedjelja, 17. lipnja, 7.45 ujutro Probudilo ga je zujalo na vratima. Iskljuio je telefone - nakon to je telefonistima iz Bijele kue dao upute kako mogu doprijeti do njega bude li potrebno - i postavio na vrata straara iz Tajne slube da odbija reportere koji su se ve bili sjatili kad je u 2.00 u noi stigao kui. Zapovijed je bila da mu ne zvone ni zbog koga nieg od Predsjednika, no zujalo je bilo uporno. Bolno se izvaljao iz kreveta, trzajui se - iznenaen zapravo koliko ga sve boli. Nije imao kunog ogrtaa, prespavao je gol, kao to je to uvijek inio. Omotao je bijeli runik oko pasa i poao prema vratima. - Gospoica Keller, iz Odjela za pravosue - rekao je ovjek s druge strane vrata. - Veli da je vano. Jill je donijela hrpu novina. - Hej - rekla je - ozlijeen? - Sjeo je za stol u kuhinji, a ona je pristavila loni za kavu. - Ozbiljno. Ozlijeen? Odmahnuo je glavom. - Jo ne. - Gledao je u naslove . .. PREDSJEDNIKOVA Ktt OZLIJEENA U AUTOMOBILSKOJ

NESREI Vozio specijalni istraitelj Vjerojatno pripit Lynne Webster, dvadesetdvogodinja ki predsjednika Ro-berta L. Webstera, ozlijeena je sino u automobilskoj nesrei u vaingtonskom Rock Creek Parku. Gospoica Webster je otputena iz vojno-medicinskog centra Walter Reed nakon to joj je pruena pomo u vezi loma desne ruke, te rana i modrica to ih je pretrpjela u udesu malih japanskih sportskih kola kojima je uprnvljno Ronald Y. Fairbanks, 34, Predsjednikov spe-cljulni snvjetnik, koji je ovog tjedna dobio specijalna ovlatenju du UU'iil umorstvo druvnog Nekivluru Lansardu Blainea.

injenice u vezi ove nesree, koja se dogodila u samotnom umovitom predjelu na vijugavoj perivojskoj cesti, ostaju u tami. Nastavlja se istraga vaingtonske policije. Mala su kola sila s ceste i skotrljala se niz nasip, udarivi o drvo. Fairbanks je policijskim istraiteljima rekao da ga je s ceste stjerao furgon koji je prolazei udario u njegova kola. Predsjednikovu ker i Fairbanksa urno su s mjesta nesree udaljili agenti Tajne slube. Fairbanks je odbio govorti s reporterima. U pripitom stanju Iako su agenti Tajne slube koji su ih pratili do restorana u Silver Springu, slijedei gospoicu Webster i Fairbanksa u kolima Tajne slube, i koji su bili prvi na mjestu dogaaja nakon to je dolo do nesree, takoer odbili govoriti s reporterima, jedan je od oevidaca na licu mjesta rekao autoru kako se inilo da je Fairbanks puno popio. Propitkivanje u japanskom restoranu u kojemu je par veerao rezultiralo je poneto zbrkanim inzistiranjem da Fairbanksa nisu posluili niim osim sa-keom, japanskim riinim vinom. Oevidac na licu mjesta veli da je Fairbanks bazdio po alkoholu i da mu je govor bio frfljav. Ali policijski slubenik James St. John, koji je od njega uzeo izjavu o nesrei, veli da kod Fairbanksa nije mogao opaziti nikakav znak prekomjernog uivanja alkohola i da nije vidio razloga zbog kojeg bi ga podvrgao alko-testu. Samotna cesta Nije ponueno nikakvo objanjenje zato je Fairbanks za povratak u Bijelu kuu iz Silver Springa odabrao vonju kroz Rock Creek Park. Dugaka je tamna cesta mogla, neki spekuliraju, stvoriti romantini interludij za Fairbanksa i Predsjednikovu ker; njihova su se imena esto povezivala. Dio je vaington-skih govorkanja ve vie od godine dana da bi Fairbanks mogao postati Predsjednikovim zetom. - Svi su isti - rekla je Jill. - Neki od njih nisu poteni poput ovog. Imala je pravo. Pria koja je otila preko agencije ukljuivala je izjavu to ju je dao oevidac, da je pio, ali nije sadravala izjavu policijskog slubenika da ovaj nije opazio nikakav znak toga. Na taj e se nain pria itati izvan grada, bar u poetku.

Bio je splet bolnih miia. Bolio ga je svaki pokret to bi ga uinio. Nekoliko se masnica pojavilo preko noi: na boko-vima, gdje ga je sigurnosni pojas zadravao i sprijeio da ode u vjetrobran, na nogama gdje ga je pogodio volan, i po rukama. Rez na podlanici, koji je proao gotovo neopaeno, prokrvario je preko noi - naao je krv na posteljini - i stvorio razmrljanu krastu. Jill je vidjela kako se trza kad bi se pokrenuo. Posluila ga je kavom i ponudila se da mu zamuti koje jaje. - Hvala ti to si dola. Zaista sam zahvalan ... Ostao je za stolom, odjeven u runik omotan oko bedara. Ona je dola urno, odjevena u rie hlae i bijelu bluzu, nenaminkana. - Gabe me nazvao - rekla je. - uo je o tebi na radiju, jutros u pet. - to je radio u pet izjutra? - Nisam pitala. - Jesam li paranoik ako mislim da su me namjerno zgurali s ceste? - Tko je tvoj fantomski oevidac? - upitala je. - To je ono to bih eljela znati. Tko je reporterima servirao priu da si bazdio po cugi i frfljao? Protrljao je elo jagodicama prstiju. - Znam tko je to uinio - rekao je. - Uope ne sumnjam u to. - Tko? - Lester Fitch, ef odjeljenja Tajne slube koje nas je trebalo pratiti... - Trebalo pratiti...? .

- Trebalo, ali je zaostalo. Nisam vozio brzo. Lynne i ja -: smo se pitali nisu li namjerno zaostali, da nam stvore osjeaj privatnosti. . . Sada se pitam, i vie nego pitam, nisu li zaostali da bi furgonu pruili priliku da nas zbaci s ceste: kako bih izgledao kao prokleti pijani voza. Jill je odgurnula jaja u stranu, na pult, i okrenula se prema njemu, s rukama na bokovima. Gospode, ovjee ... - To onda dobiva nekakav smisao, ako malo bolje razmisli. - Glava ga je boljela, jo se nije bio sasvim razbudio. - Blainea jest ubio netko iz Bijele kue. Nemojmo to zaboraviti. Ako smo se nekome pribliili, zato bi bilo tako nategnuto da netko eli diskreditirati istragu? Ili da me u najmanju ruku eli zaplaiti. Odmahnula je glavom. - Optuuje Fitcha? - No, no du je ubio Blainea ...

- Tada bi netko morao imati dovoljno autoriteta, ili dovoljno utjecaja na Fitcha . .. - Gimbel - rekao je Ron. - To je nagaanje. - Ipak se slae. - Jesi li to rekao ikome osim meni? - Upravo sam ustao. - Dakle, nemoj. Mislim da ti je sino moda malo zamutilo vijuge. Prije nego to digne takvu optubu, bolje ti je imati tonu vrstih dokaza kojom e je poduprijeti. Ron, ti si pravnik ... - Nema nikakvih vrstih dokaza kojima bih mogao poduprijeti ita - promrmljao je. - Zato sam poeo spekulirati kao bilo koji drugi laik. Jo mi je neto palo na um ... - Nisam ba sigurna da to elim makar i uti. - Sudei po Lvnneinoj reakciji na neto to sam rekao, poinjem vjerovati da je Catherine Webster imala vezu s Blai-neom. Specijalni istrani ured, Zapadno krilo, nedjelja, 17. lipnja, 11.00 prije podne Ron je sjedio za svojim pisaim stolom. Bio je ukoen i morao se opustiti u stolac. Gabe Haddad se nasmijeio, uvi ve kako se sumorno ali na raun bolova i masnica, ali se Walter Locke, agent FBI-a, namrtio i skrenuo pogled. Na Ronovu je stolu leala Predsjednikova poruka. Bila je napisana rukom, poznatim urnim svrakopisom. "Samo dalje" glasila je. "Nae povjerenje u vas ostaje kakvo je i bilo.RLW." - Trebali smo dobiti minutu po minutu posljednjeg Blai-neovog dana - rekao je Ron. - Kakav je napredak? - Ima praznina - rekao je Locke. - Ne znamo za itav dan gdje je bio . .. - Koliko znamo? Locke je izvukao papir iz plosnatog konog fascikla. - Otiao je iz svog apartmana u Watergateu u 7.20. Pokupila ga je njegova limuzina i odvezla u State Department. Dorukovao je s nekim lanovima Senatskog komiteta za odnose s inozemstvom - doruak sa ampanjcem.- Blaine je znao ivjeti - rekao je Ron i nije se pri tome nasmijeio. - Kao to su to znala i dva-tri lana Senatskog komiteta za odnose s inozemstvom - rekao je Gabe. Locke je nastavio: - Jutro nakon doruka proveo je u svom uredu. Imamo popis njegovih sastanaka i telefonskih razgovora* Njegov ga je ofer u 1.30 odveo do hotela Madison.

Njegova tajnica, Mary Burdine, veli da je imao sastanak pri ruku, ali nije znao s kim. Nitko se u hotelu ne sjea da je bio ondje. ofer ga je pokupio u 3.30 i odvezao do njegova apartmana. Ondje ga je pokupio u osam i odvezao do Bijele kue. Tu je bio dok nije ubijen. - Gdje je bio u Bijeloj kui? - S Eisemanom, pola sata ili tako, zatim as sa Gimbelom. Proveo je neko vrijeme u sobi Kabineta nazivajui telefonom. Bio je u zahodu najmanje dva puta. Naposlijetku se uspeo do ute ovalne sobe, gdje je bio kad je stigao Predsjednik. - Autopsijski izvjetaj veli da je imao ejakulaciju u toku posljednjih osam sati prije smrti rekao je Ron. - Madison . . . Mogao je dati oferu da ga izbaci, a onda uzeti taksi i otii bilo kamo. Mnogo je, ipak, vjerojatnije da je izmeu etiri i osam imao damu u stanu, nakon ega ga je ofer pokupio. Ako je tako, kamo je otiao dok je trebao ruati u hotelu Madison? I tko je bila ta dama? - I gdje je nabavio dekstroamfetamin? - upitao je Gabe. - Sjeate se da mu je naen u elucu. Doktor mu ga nije propisao, nije ak ni znao da ga uzima. - Nije nam uspjelo locirati doktora koji ga je propisao niti ljekarnu koja ga je izdala - rekao je Locke. - to je sa zalihom? - upitao je Ron. - Jeste li nali boicu s pilulama u njegovu stanu ili uredu? - Ne, a pogledali smo - odgovorio je Loke. - Nije imao nita ni pri sebi ni u torbi za spise. - To je diza, je li tako? - rekao je Ron. - Popravlja raspoloenja. Je li ga trebao? Te sam veeri u utoj ovalnoj sobi opazio koliko je nervozan. Gdje su tu uzrok i posljedica? Je li uzeo dekstroamfetamin zato to je bio uzrujan, ili je bio uzrujan zato to je uzeo dekstroamfetamin? Ci j(> sto otiske prstiju nali u njegovu apartmanu? - H.om. no - Blaine. Judith Pringle. Marya Kalisch. Martha Kings-ley. Gus Meridian ... -- Gus je bio njegov upravni pomonik u State Depart-mentu - rekao je Ron Gabeu. - oferovi - nastavio je Locke. - Sluavke koja je svaki dan spremala apartman, i njeni su bili. ovjeka koji je uao da radi neto na sudoperu . . . Nita, ukratko, to bismo mogli uzeti u obzir. - Moda je nakon njegove smrti netko uao i sve oistio - predloio je Gabe. -- Mislim, otarasio se njegovih dizaa. Ron je odmahnuo glavom. - Marya Kalisch je te noi spavala u apartmanu. - Kad je ujutro odlazila iz apartmana nije znala da je mrtav, ili bar tako veli - istaknuo je Locke.

- Malo sam se raspitao okolo, pa sam iskopao neto to moda naete zanimljivim - rekao je Gabe. - Pitao sam neke vojne tipove tko, ako itko, poduava ubijanju pomou petlje tanke ice. ini se da to rade neke vojne jedinice. Neke ga druge znaju. Mogla bi to biti samo koincidencija, ali se ta tehnika godinama uila, i bila drilom utuvljivana pripadnicima prvog marinskog renderskog bataljona. - Gdje je tu mogua koincidencija? - Fritz Gimbel je - rekao je Gabe - dvije godine sluio u toj jedinici. Bijela "kua, nedjelja, 17. lipnja, 9.45 uvee Ron se u Bijelu kuu vratio u devet. Predsjednik ga je bio zamolio da bude raspoloiv poslije veere to se prireivala u ast australijskog premijera. Bila je to neuobiajena dravnika veera, s obzirom da je prireena u nedjelju uvee; ali Je premijer bio u Washingtonu samo u nedjelju i ve je u ponedjeljak ujutro letio za London na otvorenje konferencije Commonwealtha. Predsjednik ga je ivo elio razonoditi, jer |<* um bio razonoen na onoj nezaboravnoj veeri u Australiji prije samo etiri mjeseca. Kad je Ron stigao u svoj ured ti Zapadnom krilu, zatekao je telefonsku poruku koja je gla-Nllu tlu ode do privatne rezidencije i ondje prieka Predsjedniku.Lynne je sjedila u zapadnom holu. Ona je bila ta koja je ; poslala telefonsku poruku. - Sjedni - rekla je. - Dopusti ! da naruim viski, izgleda tako kao da bi ti mogao posluiti. Na ruci je imala gips, tanki joj je crveni namaz pokrivao desni obraz. Nosila je izblijedjele plave dinsice i bijelu pamunu majicu s modrim slovima: PRVA KI. Podigla je telefon, a da on nije odgovorio na njen prijedlog, i rekla batleru da donese au bijelog vina i jedan old bushmills s ledom. - Vjeruje li u sve to pie u novinama? - upitao je is-krivivi lice. Hrpa je novina leala na podu kraj njenog naslonjaa, i bilo je oito da je itala izvjetaje o njihovoj nesrei. - Danas sam popodne nazvala tri reportera - rekla je. - Majka mi je to sugerirala. Rekla sam im da nisi bio pijan. - Hvala - rekao je. - Morao sam se danas popodne suoiti s njihovim kokodakanjem. - Jesi li bio kod doktora? - Doktor Sekulve - (Predsjednikov osobni lijenik) - savjetovao mi je seansu u sauni i lagano struganje. Posluao sam savjet, otiao kui i zadrijemao kasno popodne ... Ti si ta koja e zbog toga najgore proi. .. - To nije bio sluaj, zar ne, Ron? - Sumnjam da jest. To je mogao biti pijanac, ali se bojim da je to bio namjerni pokuaj da ... - Da nas ubije? - Ne. Da su to htjeli napraviti u tome bi i uspjeli. Bili

smo bespomoni. -Gdje je bio taj prokleti Fitch? Majka mu je jutros spremila jezikovu juhu. Rekao je da si vozio tako brzo da nije mogao odrati korak s tobom. Rekla sam mu u lice da je laac. - Sto je na to rekao? - Puno se ispriavao, ali mislim da je to bila gluma, ilo je suvie glatko. Mislim da je zaostao kako bi omoguio furgonu da nas gurne. - Kakva situacija. Posluivi se ovlatenjima to im ih je tvoj otac dao u izvrnom nalogu, uposlit u sada FBI da istrai Tajnu slubu. avolski komad papira. Tajna sluba titi me od svijeta, no tko me titi od Tajne slube? Pokazala mu je neke od novina to su dole te veeri, u-kljuujui modu njih i rana izdanja jutarnjih listova od ponedjeljku. IVini da je prole noi bio pijan dola je na naslovnu stranicu dvaju od njih. Jedan je kolumnist pokupio repor-terovu priu da je Ron naloio kolima Tajne slube da zaostanu kako bi on i Lynne ostali sami, da su bili parkirani na rubu ceste, u tami, kad je furgon doao iza okuke i udario ih ... Batler je donio pia. Takoer je, to je Ronu bilo drago vidjeti, na pladanj stavio i neto krekera i sira. Cijeli dan nije gotovo nita pojeo. Lynne je bacila novine preko sobe. - Blesavoe. Da priamo o neem drugom. - Odritnula je cipele i podboila bose noge na sofu ispred svog naslonjaa, pa poela pripovijedati o filmu to su ga pustili prolog tjedna, i koji ima lude kritike. Ron, koji je mnogo puta bio u privatnim prostorijama, lijeno je promatrao namjetaj to su ga Websterovi donijeli iz svoga miigenskog doma, da bi se okruili udobnim i poznatim. Voljeli su ivjeti, shvatio je, pomalo u darmaru - dnevna je soba u zapadnom predvorju bila zatrpana neurednim hrpama novina i magazina - i nisu primali posjetioce u svojim privatnim sobama. to je Ron primljen ovdje, davalo mu je status koji je uivao malo tko u Bijeloj kui. Fritz Gimbel je dolazio amo. Blaine je dolazio amo. Ron je poeo bivati pozivan amo kad se poeo esto sastajati s Lynne. I Predsjednik i njegova ena oito su uivali u ceremonijalnim dunostima svoje slube. Kad su doli u zapadno predvorje malo iza deset i petnaest, bili su vidljivo raspoloeni, nasmijeeni i razgovorljivi. Predsjednik je nosio smoking, Ca-Iherine Webster malinskocrvenu svilenu haljinu. Bilo je unaprijed dogovoreno, ini se, da Lynne ode u svoj salon kad se Predsjednik pojavi u zapadnom predvorju; smjesta je ustala, dobila poljubac od majke i Predsjednika, poljubila Rona u obraz i otila. Predsjednik je dozvao batlera i naruio kavu i konjak. Sjeo je. Catherine je sjela na sofu do njega. Ron im je bio okrenut licem, sjedei na pretapeciranom naslonjau. - Nitko od nas nije ni na trenutak povjerovao da ste pro-Ile noi previe popili - poeo je Predsjednik. - Zao mi je Sto sam vas zamolio da doete amo u nedjelju uvee, no Catherine i ja smo vas eljeli zajedno vidjeti, kako bismo vas U to osobno uvjerili. Moemo izai na kraj s traljavim pria-

ma koje krue, i mislim da bismo tu priu o udesu trebali naprosto ostaviti za sobom. - Zahvalan sam vam to tako kaete. - Nije to tako jednostavno - rekla je Catherine Web-ster prilino otro. - Ron, ja se, naravno, pridruujem Bobu kad veli da emo i dalje imati potpuno povjerenje u vas, i to se tie* vaeg

posla i to se tie vaeg prijateljstva s Lynne. Ali nisam tako spremna to to Bob naziva "priom o udesu" ostaviti za nama. Nisam ba sigurna da je to bio nesretan sluaj ... - Catherine ... - blago je prosvjedovao Predsjednik. - Bob - rekla je vrsto - Lvnne je sino ozlijeena. Mogla je biti ubijena, mogao je biti i Ron. Tajna sluba ih je propustila zatititi. Kamion ih je gurnuo i zbacio s ceste. Ron nije bio pijan, no odmah su poele kruiti prie da je bio. Savreno je oito da je itava stvar bila namjetena, i da je malo nedostajalo da pogodi metu. U najmanju ruku, netko pokuava diskreditirati Rona, postii da mu oduzmu istragu. Predsjednik je odmahnuo glavom. - Mediji e uvijek tr-zati na takve prie, i bilo kakva mala sugestija, bilo ija, o pretjeranom uivanju alkohola ili bilo emu drugome, bit e pokupljena, napuhana i ponavljana ad nauseam, samo zato to je predsjednikova obitelj u to upletena. Mi smo javna imovina. Javno nas miljenje voli pretvoriti u polubogove, zatim nas sruiti. Svaki predsjednik i svaka predsjednika obitelj za dvije stotine godina morala je ivjeti s tim. To je amerika igra, i Amerikanci je vole igrati. Ona takoer prodaje novi. . . - Ali tko sije glasine? - kategorino je upitala Catherine. - Lan je dvadeset godina bio enskar, i sasvim mu je lijepo uspijevalo da se o tome uti. Dan nakon njegove smrti poinjemo itati u novinama i sluati na televiziji o svim cu-recima s kojima je spavao. Ron nije sino bio pijan, ali jutros novine vele da je bio. Gdje su pokupili tu ideju? Tko je posijao glas? Bob, zaduio si Rona da istrai Blaineovu smrt. Uinio si to zato to si imao povjerenja u njega. ini se da je nekome u interesu da potkopa to povjerenje, da ga diskreditira pred javnou. A to se tie pria o Blaineu .. . moda je nekome u interesu da skrene nau panju sa stvarnih pitanja, da ski<vnc nau panju na sporedni kolosijek . . . I - No ako ne skrenemo, u emu je razlika? Moju panju nisu skrenuli. A vau, Ron? - Ne, sir. - Dakle ... Uao je batler s kavom, i Catherine je zastala, uzela po-sluavnik s kavom i konjakom i tanjuri s keksima. Natoila je kavu i konjak svima troma. - Bob - ponovila je umorno - Lvnne je sino ozlijeena. Imamo sreu da nije bilo gore. Moda je to bio nesretan sluaj, ali ne mislim da je bio. U najmanju ruku mora priznati da postoji velika vjerojatnost da nije bio. Ako nije, onda netko udara grozno blizu nas, i nije me stid rei da se bojim. Mislim da je as da se prestanemo igrati s tom istragom i da kaemo Ronu istinu o naem starom prijatelju Lansardu Blaineu. Ron nije mogao prikriti iznenaenje dok je sputao alicu za kavu. - Mislim da smo Ronu dali - rekao je Predsjednik tiho - sva ovlatenja potrebna da bi vodio tu istragu, i mislim da ima sve relevantne injenice ...

- Ne, nema - odgovorila je ona odrjeito. Predsjednik se namrtio. -- Dakle . . . - Neu mu kazati - rekla je Catherine. - O tome ti mora odluiti. - Catherine, rekao bih da si odluila za mene. Nakon toga to si ve rekla, kako bih mogao ne kazati Ronu? Catherine je slegnula ramenima, skrenula pogled s Predsjednika i srknula courvoisier iz svoje aice. - Ron - rekao je Predsjednik - jednostavno reeno, moda sam ja imao motiva da ubijem Blainea. Prije nego vam kaem kakav je to razlog bio, elio bih da rezimirate za mene, i za Catherine koja to nije ula, to ste otkrili o Blaineu. Moda ste otkrili jo togod otkad ste me posljednji put izvijestili. U svakom sluaju, to god to bilo ... Ron je stavio alicu i au za konjak na stoli pokraj svog naslonjaa. Predsjednik je sjedio nagnut prema naprijed na sofi, s rukama sklopljenim meu koljenima. Catherine Web-Bter je sjedila ravno uspravljena, otro zurei u Rona. - Kratko i ne ba slatko - rekao je Ron. - Blaine je primao mito. Dopustio je da na obavljanje njegove slube u(itjeu isplate to ih je primao od stranih vlada i predstavnika stranih privrednih interesa, a moda i isplate amerikih . . . To jo nisam otkrio. Troio je poprilino vie novca no to je zaraivao. tovie, slutim da postoji i vicarski raun pod zaporkom s velikom sumom novca na njemu. Kad se sve to rasplete, mogao bi to biti veliki skandal. Osobno se nadam da nije ubijen zbog kojeg od tih poslova. Ali se bojim da jest, i da e sve to izai na vidjelo . .. - Nisam iznenaena - rekla je Catherine tiho. - Izdao nas je, jednostavno to - rekao je Predsjednik, a glas mu je bio suspregnut. - I ne samo na jedan nain - rekla je Catherine. - Sad mora kazati Ronu. Bio je to muan trenutak. Prvi put Predsjednik i njegova supruga nisu skrivali jake emocije, zbog ega se Ron osjetio naglaeno neugodno. Oito su se osjetili prisiljeni da mu kau neto to ni jedno od njih nije uistinu eljelo da dozna. Situacija ih je na to nagnala ... Predsjednik je uzdahnuo i kimnuo glavom. - Kad sam poeo razvijati ideje o multilateralnim trgovinskim sporazumima, a bilo je to prije nego sam se kandidirao za predsjednika, dok sam jo bio u Senatu, Blaine je izaao s nekoliko mlakih argumenata protiv njih, svih baziranih na njegovoj staroj liberalnoj privrenosti predodbi o apsolutno slobodnoj trgovini, a onda mi je priznao da sam u pravu. Priznao je to moda nevoljko, ali je priznao. I pomogao mi je pretvoriti nepovezano klupko ideja u specifini program. On je bio dio njega, Ron - mislim, dio mog programa, jedan od njegovih autora. Igrao je izvjesnu ulogu u nekima od ranih pregovora. Iao je mojim putem. Ako nije uistinu vjerovao u to to ini. u najmanju je ruku iao mojim putem. I tada, moda prije godinu dana, poeo je govoriti protiv mene. Privatno, razumije se. Na sastancima. ee kad smo bili sami. Naprosto se okrenuo i postao otvoreni protivnik u administraciji.

Nisam znao zato. Pretpostavljam da ga je zapekla stara liberalna savjest. Moda je pokupio kritike od svoje akademske zajednice. U svakom sluaju, bio sam voljan dopustiti da je njegovo suprotstavljanje bilo asno. Tada se izmijenilo. Prestao je raspravljati .sa mnom i postao emotivan. Prepirao se sa mnom, estoko. Bilo je to uvijek nasamo, i kako je vrijeme protjecalo, postajao je sve gori, dok nije postao otvoreno iracionalan. Dodijavao bi mi time, kad god bi mu se pruila prilika, kad god bismo bili sami. Bilo je to ... Catherine ga je prekinula: - Poeo je priati o izuzecima od sporazuma. Izuzeci koje je elio nisu imali nikakva smisla. Morali smo posumnjati u neki motiv izvan razuma i iskrene prosudbe. Gledajui unatrag, to je savreno oito. Ali se nije moglo povjerovati. Misao da je na dravnog sekretara utjecao . . . novac, ili bilo to. Nismo u to mogli vjerovati. Moda smo bili prenaivni. Dok je Catherine govorila, Predsjednik je pio svoj konjak, a kad je ona stala, zatresao je glavom i ponovno uzdahnuo. - Otprilike deset dana prije nego je Blaine ubijen, drugim rijeima, malo prije nego smo Catherine i ja otili u Evropu, odigrao se jedan ruan prizor izmeu Blainea i mene. Ron, ne mislim da trebamo ii u pojedinosti. Rei u vam da je bilo izuzetno muno. Kad je zavrio, postalo je nemogue za nj da nastavi sluiti u mojoj administraciji na bilo kakvom poloaju od povjerenja. I on je to znao. Kad je Ted O'Mallev iz CBS-a upitao o glasinama da e Blaine dati ostavku, imao je neto. Blaine se jest spremao dati ostavku, bio je na odlasku ... - Reci Ronu sve o tome, Bob - rekla je Catherine. - On vjerojatno zna veinu toga to si upravo rekao. Brz klimaj glavom. - To to se dogodilo bilo je da ... Dobro, ne moe se to kazati nikako drukije nego da velim da je Blaine pokuao ucijeniti nas. - Predsjednik je bacio pogled na suprugu. - U naoj pozadini, Catherininoj i mojoj, postoji neto za to ne bismo eljeli da se otkrije. To nema nikakve veze s mojom kvalificiranou za Predsjednika. To nema nikakve veze s bilo kakvim zlodjelom bilo kakve naravi ... ali bi za nas bilo izuzetno bolno da se otkrije. Lan-sard Blaine je bio na bliski osobni prijatelj jako dugo vremena, i on je znao za tu stvar. Prijetio je da e je kazati. . . knko bi me natjerao da odustanem od multilateralnih trgovinskih sporazuma - Predsjednik je to izrekao sa sumornim gnjevom - prijetio je da e ispriati tu stvar koja bi nas osobno toliko povrijedila. To je uinio u nastupu gnjeva, pretpostavljam, i drugi se dan ispriao i obeao da to nikad vie neespomenuti, ali je nae povjerenje u njega bilo potpuno, trajno uniteno. Ni jedno mu od nas ne bi nikad vie vjerovalo. On je to razumio. Ponudio mi je ostavku, i ja sam je smjesta prihvatio. Tada me zamolio da mu dam malo vremena da sve to dobije ljepu formu. Mislio je da moe urediti mjesto na kakvom fakultetu, moda katedru za povijest, na kakvom univerzitetu, ako bi imao nekoliko tjedana da ispita stvar. Pristao sam da mu dam nekoliko tjedana. Ali ne vie. Morao je otii. Od sada pa nadalje, shvatio je Ron, istraga tee novim tokom, opasnijim za njega, opasnijim za Predsjednika. - Koliko ljudi zna za to?

- Osim mene i Catherine, i sada vas - rekao je Predsjednik - mislim jo samo Fritz Gimbel i dravni tuilac. Fritz i ja i dravni tuilac ... Mi smo o tome raspravljali . . . - I Lynne - rekla je njegova supruga. - Govorili smo o tome za veerom, i Lynne je ula. U stvari, razmiljali smo o tome da joj ne kaemo, ali smo odluili suprotno. Morala je znati zato smo tako uznemireni. U svakom sluaju, Blaine je bio njen posebno dragi prijatelj i morala je znati zato odlazi i zato vie nismo prijatelji. Naravno da ju je to potreslo. - Da ^- rekao je Predsjednik - bila je to okrutna stvar, volio bih da nismo. -- Dobacio je pogled Catherini, kao da ju je elio podsjetiti na prvotne osjeaje. Ron je ustao da ode, potpuno zbunjen tako osobnim razgovorom. 6 Ured dravnog tuioca, ponedjeljak, 18. lipnja, 8.45 ujutro Ron je podigao alicu kave sa svog pladnja na stolu dravnog tuioca. Dorukovali su u njegovu uredu. Dravni tuilac Charles Sherer pojeo je malo kajgane, tosta i slanine sa svog pladnja. Sad se naslonio u svoj visoki koom presvueni stolac, sa alicom kave u jednoj i cigaretom u drugoj ruci, i zagledao se u Rona s nakrivljenim smijekom. - Znam da je to prokleto nezgodno pitanje - rekao je Ron srknuvi iz alice. - Ne oekujem odgovor, samo reakciju. Dravni je tuilac imao ezdeset dvije godine i bio jedan od najstarijih pripadnika Websterove administracije, kao i jedan od najiskusnijih. Bio je zamjenik dravnog tuioca jo u Johnsonovoj administraciji; specijalni savjetnik u Carterovoj Bijeloj kui; a u godinama izmeu tih poziva na dunost u vladi, obavljao je pravne poslove u vaingtonskom poduzeu Wi-ley & Salmon. Bio je stari vaingtonski radnik i uspio je - bar po Ronovu sudu - odrati u izvjesnoj mjeri distancu od "VVebsterove administracije. Poput Rona, zadrao je dio sebe. Ron je u nj imao povjerenja, i godinama mu je dolazio po savjet, mnogo puta. Dravni tuilac posegne za velikom pepeljarom na svom pisaem stolu pa iskopa cigaretu. Pretpostavljam da jest - rekao je. - Prije ili kasnije . . . Ron ga je upravo bio upitao misli li da je Catherine Web-ster moda imala vezu s Lansardom Blaineom i, to je vanije, je li to bilo ono to je Blaine prijetio da e otkriti kako bi Predsjednika doveo u nepriliku. - Ali to nije bilo nedavno, ne nakon to su se doselili u Bijelu kuu. U najmanju ruku, ne mislim da je bilo. Ron je pomislio kako je Catherine Webster rekla kako joj se ini da netko stvara diverziju s publicitetom oko Blaineo-va drutvenog ivota, i kako bi to govorilo protiv nje kao osumnjienog. Ali je to isto tako mogla biti njezina vlastita lukava diverzija . . . specijalno ako je sauvala snane osjeaje u vezi Blainea. - ... Ne - govorio je javni tuilac - rekao bih da je to neto razorni je .. . Mislim da bi vam trebali kazati. . .

- Lynne . . .? Dravni je tuilac slegnuo ramenima. - Moglo bi biti. - Zastao je na trenutak. - Onog dana kad se to dogodilo, kad je Blaine zaprijetio ucjenom, bio sam pozvan u Ovalni ured. Kad sam stigao tamo, Predsjednik je bio s Gimbelom, i obojica su bila tako ljutita, da nikad nisam vidio gnjevnije ljude. Bili su tako bijesni, Ron, i to ih ini sumnjivima, da, i jednog i drugog, ak i Predsjednika . . . Posebno je Predsjednik . . . bio sposoban ubiti Blainea . . . bar tog popodneva. Nisu mi rekli to je to bilo ime im je Blaine prijetio, samo da je pri-jetio da e objaviti neto to bi u osobnom smislu bilo razorno za Websterove. Htjeli su razgovarati o tome da se otarase Blainea, kako da ga se otarase. eljeli su znati moemo li mu iznad glave objesiti krivini postupak da bismo ga natjerali da uti. - Krivini postupak zbog ega? - Zloupotreba slubene dunosti. Rekli su mi da znaju poneto o njemu . . . - Primao je mito - rekao je Ron. - Da. Rekli su mi. Sumnjali su na to, mislili su da bi se mogli nai dokazi. Ron je zatresao glavom. - Zato ga za ime boje nisu najurili? Dravni je tuilac slegnuo ramenima. - Nakon nekoliko dana Predsjednik me pozvao i rekao da je Blaine ponudio ostavku. Pretpostavio sam da je klin izbio klinom: zaprijetio je da e ga krivino goniti zbog primanja mita ako ne stavi jezik za zube i ne pokupi se. - Predsjednik mi je rekao da je Blaineu bilo ao, pa da je ponudio ostavku. - Ovaj, moda ... - Mislite li uistinu da je Predsjednik upleten u njegovu smrt? - A vi? Vi ste slubeni istraitelj. Ron je odmahnuo glavom. - Ali mislim da bi Gimbel mogao biti. Dravni tuilac, rumen mukarac, ije su divlje crne obrve ponekad malne skrivale gornji rub naoala, izbacio je ruke uvis. - Unato onome to sam upravo kazao, nalazim da je teko povjerovati da je to uinio ijedan od njih ... Bob Web-ster je dobro organizirana linost. On je pametan. Ima kontrolu nad sobom. Ako je on ubio Blainea, to je vrlo nategnuta pretpostavka, uinio bi to drukije, i negdje drugdje. Fritz Gimbela je lako potcijeniti. Ali je sigurno suvie bistar da bi ubio takora za svoga gospodara, pa ostavio strvinu na njegovu pragu. - Do avola, jo se uvijek kladim da je na neki nain upleten - rekao je Ron. - Blaine je bio korumpiran, vi ste identificirali jednog od ljudi koji su mu davali mito. Tu je vaa nit, po mojem miljenju. Moda vas to na neki nain vrati Gimbelu. Moda vas vrati ak i Predsjedniku. Ali to je vaa nit. Dajte malo pritiska na tog momka Jeremvja Johnsona. Dajte ga malo na druge, ako ih moete nai. To vam je moj savjet.

Ron je sasluao, kimnuo, i u isti se as pitao da li se moda dravni tuilac, poput njega, naprosto ne moe suoiti s neprihvatljivom mogunou ... da je netko iz osoblja Bijele kue . . . u Bijeloj kui... na neki nain odgovoran . . . Specijalni istrani ured, Bijela kua, ponedjeljak, 18. lipnja, 10.00 prijepodne Jill Keller je bila u Ronovu uredu. Walter Locke, FBI-je-vac, sjedio je kraj nje na sofi jo jednom pregledavajui Blai-neov telefonski dnevnik. Identificirao je jo nekoliko imena to su u poetku izbjegla identifikaciji. - Ali nita o Philippeu Grandu - rekao je. - Kladim se da je to konspirativno ime. - to bi ga samo uinilo zanimljivijim - rekao je Ron. - Da. Inoguchi Osanaga ... on je takoer zanimljiv. Predobro se skriva. Svaki od nas ostavlja trag: raune, ekove, poreske formulare, medicinske kartone, molbe za kredite, korespondenciju . . . ostavljamo za sobom trag papira; savreno nevin, ali zapis koji govori tko smo, kamo idemo i to radimo. To obino nije nita to bismo trebali skrivati, i zato ne brinemo o tome. Ali nije tako s Osanagom. On radi poslove s gotovinom. On ak i stanarinu plaa gotovinom. Ne dobiva nikakvu potu, osim prospekata. Njegov je trag suvie ist. - to nije jak razlog da se nekoga sumnjii - ubacila je Jill. - Pokupite ga i dovedite - rekao je Ron. - Skviat e, on je teka kategorija. - Ponaajte se prema njemu s rafiniranom uljudnou - odgovorio je Ron. Locke je kimnuo. - Ja u ga posjetiti. - Slijedee - rekla je Jill. - Mislim da bi nam bilo dobro baciti pogled na ovo. - Predala je Ronu novine. - Jesi li vidio jutarnju ponudu iz New Yorka?PLAYBOY BLAINE tl$? Pie Barbara Dash Dok je dravni sekretar Lansard Blaine bio iv, uspijevao je nekako - vjerojatno uz suradnju mnogih nas iz novinarskog posla - odrati u tajnosti injenicu da je ovjek od high lifea, odan dobrom ivotu u mnogim oblicima. Ako smo znali koliko je mladih ena prolo kroz njegov ivot, pomogli smo mu da sauva svoje privatne tajne; na koncu konca, odavno su proli dani kad je bilo ita neobino u tome da ak i najvii vladin slubenik uiva u drutvu mnotva plavmatea. Ako smo i opazili da dobro ivi, nasmijeili smo se i slegnuli ramenima. Moda smo bili u krivu. Sada kad je dravni sekretar mrtav, poele su izranjati injenice koje daju naslutiti da je Blaine troio novac daleko iznad onog to je zaraivao kao dravni sekretar ili to je mogao zaraditi i skupiti kao profesor diplomatske povijesti. Primjer: U uredu dravnog sekretara u State Departmentu na zidu visi drvena skulptura Louise Nevelson. Kupio ju je Blaine iz vlastitog, ne vladinog, budeta. Cijena? Galerija u

New Yorku u kojoj ju je kupio oklijevajui je piscu ovih redaka otkrila da ju je u travnju prole godine platio 57.000 dolara. Primjer: U apartmanu pokojnog sekretara u Watergateu visi Svmbarijevo platno, jedno iz njegove "Crazy Horse" serije. Blaine ju je stekao za posljednjih est mjeseci. Jo nismo doznali gdje ju je kupio, ili poto, ali nam strunjaci za umjetnine tvrde da je njena trina vrijednost prije est mjeseci premaivala 20.000 dolara. - Do avola - rekao je Ron. - to jo? - Preletio je lanak. Autorica se upustila u Blaineov namjetaj, vina u njegovu podrumu, odijela, cehove u skupim vaingtonskim restoranima, mondena ljetovanja . . . njegov stil ivljenja. Zakljuila je da se sve to ne bi dalo pokriti njegovom plaom i ostalim vidljivim izvorima prihoda poput tantijema za knjige. I tako, odakle mu novac da ivi "kao eik"? - Nemamo mnogo vremena, Ron - rekla je Jill. - Ve se stvorila konkurencija za dokaze. Naa e se istraga uguiti izmeu stotinu neslubenih. Od sada pa nadalje, bit e sve tee i tee dobiti nekoga da govori, i svatko koga potraimo imat e cirkular o tome to da oekuje i kako da se zatiti. . . Ron je pogledao Lockea. - Dajte mi Osanagu - rekao je. Specijalni istrani ured, Odjel za pravosue, ponedjeljak, 18. lipnja, 1.30 popodne Inoguchi Osanaga bio je visok za Japanca. Sjedio je gledajui Rona preko pisaeg stola u otrcanom uredu Odjela za pravosue, kamo je Ron rekao FBI-ju da ga privede. Od poetka razgovora Ronu je bilo oito da nije uplaio Osanagu poslavi mu FBI da ga pokupi i dovede u Odjel za pravosue. Osanaga je bio srdit, osoran. Nije uskraivao odgovore, ali nije ni govorio nita izvan pitanja. - Jeste li poznavali Blainea? Nijeete li da ste ikada razgovarali s njim? ; - Ne nijeem - rekao je Osanaga ravnoduno. - U kojem ste svojstvu razgovarali s njim? .-- Kao novinar, intervjuirajui ga za svoj list. - Jeste li ga nazivali? - Da. - Je li on nazivao vas? - Da. - esto? - Da. Moda pedeset godina starom, Osanagi su se ve pojavljivale sjedine na sljepoonicama; lice mu je bilo glatko i plosnato, male crne oi nisu govorile nita. Bilo je teko zamisliti ga kako se smije. .. . .

- to je bila glavna tema vaih intervjua s dravnim sekretarom? - Multilateralni trgovinski sporazumi. Oni e imati dubokog utjecaja na privredu moje zemlje .. . - Pisali ste lanke temeljene na vaim intervjuima s Blaineom?- Da. - Moete li mi dobaviti kopije tih lanaka? - Naravno. - Jeste li ikad Blaineu dali dar? - U mnogim prilikama, nakon to bi bio posebno ljubazan prema meni, uzvraajui mi telefonske pozive, dajui mi informacije^ poslao bih sekretaru bocu ljivinog vina. Ron se nije mogao suzdrati od smijeka. - Jeste li ga ikad astili veerom? - Da. - Drugim zabavama? - Ne. - Jeste li mu ikad dali novac? - Ne. Ron je podigao olovku i nekoliko trenutaka tuckao njome po utom pravnikom bloku to je leao pred njim na izgre-banom starom pisaem stolu, i tada je ispustio, alei to je Osanagi pokazao bilo kakav znak frustracije. - Mister Osa-naga - rekao je polako - vlada Sjedinjenih Drava nema iluzija o tome tko ste vi i zato ste u ovoj zemlji. Vi niste novinar. Vi ste tajni predstavnik izvjesnih velikih japanskih korporacija, i vaa je funkcija u Sjedinjenim Dravama da stvarate lobbvje po njihovu interesu, da utjeete na ameriku vladu da vodi politiku povoljnu za kompanije koje predstavljate. Posebice, eljeli biste blokirati multilateralne trgovinske sporazume koji e proizvode vaih klijenata iskljuiti s amerikog trita. Pokuali ste utjecati na dravnog sekretara da se suprotstavi Predsjedniku. Pokuali ste utjecati na lanove Senata, kako bi glasali protiv sporazuma kada dou na ratifikaciju. To je razlog zbog kojeg ste imali esto sastanke s Blai-neom, ne zato da ga intervjuirate za Honshu Shinbum. Mi to znamo. - Tako sam i pretpostavljao. - Jeste li sluajno jutros proitali stupac Barbare Dash? Osanaga je kimnuo. - Mi znamo odakle mu novac. Osanaga je ponovno kimnuo. - Zaista? - I zato vas pitam jo jednom, jeste li davali Blaineu novac? - Mister Fairbanks, ako sugerirate da sam dao neprilian dar visokom slubeniku vue vlade, vi iru> de facto optuu-

jete za krivino djelo. Morao bih se konzultirati s pravnim savjetnikom. - Mister Osanaga... Rona je prekinulo kucanje na vrata ureda. Otvorila su se, i Gabe Hadda mu je gestama pokazao da izae. Ron se ispriao i izaao. - Telefon - rekao je Gabe. - Senator Finlav eli govoriti s vama. Senator Walter Finlav, republikanac iz Indije, bio je lan Senatorskog komiteta za odnose s inozemstvom i otar otvoreni kritiar multilateralnih trgovinskih sporazuma predsjednika Webstera. - H'lo, Ron - rekao je Senator. (Vlastito ime, kao kakav prerevnosni trgovaki putnik osiguravajueg zavoda: stara politika igra. Ron ga je sreo samo jednom.) - Dobro vam je nakon te nesree? - Da, senatore, hvala. Samo nekoliko ogrebotina. - Ovaj, brinite malo o sebi. ujte Ron, shvatio sam da ste jutros poslali FBI da pokupi Inoguchija Osanagu. Je li to istina? - Samo sam mu htio postaviti nekoliko pitanja. Upravo razgovaram s njim. - Ne vidim vezu, Ron. Sigurno da se na njega ne sumnja da ima ita s Blaineovim umorstvom ... - U stvari ne - pokuao je da mu glas zvui otkaeno. - Samo mi trebaju neke informacije koje on moe imati. - Shvaam . . . Htio sam samo kazati koju dobru rije za njega, Ron. Dopalo me da ga pomalo znam. Rekao bih da je prilino estita momina. Znate, moete uplaiti avla u ovjeku na takav nain, privodei ga, ispitujui. On ne zna kako mi radimo stvari, razumije se. Htio sam samo kazati koju dobru rije za njega. - On je u redu, senatore, i uvjeravam vas da se nije uplaio. - Trebate pamtiti, Ron budui da ste prilino nov u tome i svemu, da nau vladu moete dovesti u prilino gadnu nepriliku ako ne budete vrlo paljivi, kad na taj nain dovlaite graane druge zemlje. Nadam se da ste vrlo paljivi. Znate, takoer, ima tu i jedno pitanje, koliko ste ovlatenja uistinu dobili po izvrnom nalogu. Mislim, koliko ovlatenja moe Predsjednik dati na taj nain. Ne bih elio da vam doe rep u procijep, Ron.- Zapamtit u savjet, senatore. Zahvalan sam to ste me nazvali. - Okej, sinko ... I vidite da nemate kakve skrivene ozljede od te nesree. Ja bih se na vaem mjestu dao pod rendgen. Kad je Ron ponovno sjeo za stol u svom privremenom uredu, bio je jo uvijek vrlo nesretan zbog Osanage . .. Taj ovjek nijeotkrio nita novo, ali je bar njegovo dovoenje istjeralo Finlavja iz jazbine. Sekretar je mogao biti na strani svojih klijenata, raditi marljivo da bi

zaradio svoju plau, ali ga je na koncu uhvatila panika ... I tko uistinu vjeruje ovjeku koji prima mito? Prije ili kasnije mogao bi se okrenuti protiv njih... Ucjena ... Mrea se ipak nije suavala, irila se ... - Mister Osanaga.. Namjeravate, koliko sam shvatio, ustrajati u svom nijekanju da ste Blaineu davali novac? Osanaga je kimnuo. - Ako imate dokaza da jesam, pretpostavljam da ete ih podastrijeti. - I naravno, ne znate nita o Blaineovu umorstvu. - Bio sam na veeri s dva lana Kongresa u trenutku za koji novine tvrde da je u njemu ubijen dravni sekretar. Uistinu, mister Fairbanks, nikad nisam imao ast biti u Bijeloj kui. - I nemate nikakve ideje tko ga je mogao ubiti, ili zato? - Ne. Nemam ideje. Uope ne. - Finlav ... - rekao je Ron Gabe Haddadu i Jill Keller. Donijeli su mu sendvi sa salatom od unke, kokakolu i jabuku koju je sada sjedei vakao. - Taj stari kujin sin... - Ako Osanaga nije plaao Blainea, zasigurno je plaao Finlavja - ubacio je Gabe. - lan Senatorskog komiteta za odnose s inozemstvom ... Slae se. - Budi oprezan - rekla je Jill. - Postoji, na koncu konca, i potena opozicija trgovinskim sporazumima. - Ne u osobi senatora Waltera Finlavja - rekao je Ron. - Usput, ima li itko od vas onu listu prijatelja Marthe King-sley? - Kopam - rekao je Gabe, poseui u otvorenu torbu za spi.se. Prodao je popi" Romi. Senator je na listi. Spisak je bio onaj koji je FBI skupio o ljudima koje su vidjeli u drutvu Marthe Kingslev. Mislim da sam ovdje u-pamtio Finlavja... Finlav i Blaine ... - Fascinantna gospoa Kingslev ini se kao vana karika - rekao je Gabe. Ron je kimnuo. - A tu je i jedan moj stari prijatelj. Nisam prije obraao mnogo panje, nije imalo smisla. Paul-Vic-tor Chamillart. Mislim da u porazgovarati s prijateljem Pau-lom ... La Bagatelle, ponedjeljak, 18. lipnja, 9.00 uvee - Mon amil Comment ga va? - Ron se nasmijao. Paul--Victora Chamillarta nije vidio dvije godine, ali se ovaj nije promijenio. Idui iza svog velikog galskog nosa, s kratkom, debelom, miriljavom francuskom cigaretom to mu se zi-bala u kutu ustiju, Chamillart je bezbrino utrupkao u restoran, ravno kraj Rona, previdjevi i njega i njegovu ispruenu ruku. - Ah, Ron-ald, dobro je da te vidim.

Chamillart je bio pravnik u francuskoj ambasadi. U danima kad se u Washingtonu bavio pravnom praksom, Ron je ivio u istoj stambenoj zgradi sa Chamillartom. Postali su prijatelji, igrali zajedno odbojku, otili na nekoliko predstava, otvaranja izlobi, i esto jeli zajedno u restoranima koje je Chamillart uvijek kritizirao sa arom uvrijeenoga gurmana. Viali su se rjee nakon to su se obojica iselila iz zgrade, a otkako je Ron bio u Bijeloj kui, bilo mu je teko nai vremena za duge restoranske veeri koje je Chamillart posebno volio. - Njihov ih je stol ekao. Paul-Victor je naruio pola boce ampanjca kao aperitif. - Je li to istina? -upitao je Chamillart. Gutao je rijei s dubokim, grgoreim francuskim akcentom. - Hoe li se oeniti Predsjednikovom keri? Ron se nasmijao, odmahnuo je glavom. - Ne uskoro, u svakom sluaju. - Onda moda nikad - rekao je Chamillart. - Da je to pravi zanos, ne bi rekao "ne uskoro". Rekao bi uskoro, uskoro, smjesta! - A to je s tobom, Paul? Nenja dovijeka?Chamillart je spustio krajeve usnica, nasmijao se i slegnuo ramenima. - Bio sam vrlo zainteresiran za neku mladu enu, Amerikanku . . . tenisaicu. Ipak . . . - Vidio sam neto o tome u novinama. - Da, ali, Ron-ald, tenisaica! Ah, na koncu, njena su serviranja ljubavi bila kao i u njezinoj igri. A u tenisu, to je neto to je bolje prepustiti drugome. Radosno se nasmijao vlastitoj dosjetki. Bio je to solidno obrazovan ovjek, duboko utonuo u umjetniku i literarnu povijest svoje zemlje. Bio je ponosan na francusku kulturu i hitar kad je trebalo opaziti togod francusko to su prihvaali i cijenili u Americi. U isto je vrijeme otvoreno negodovao zbog bilo ega nefrancuskog to su Amerikanci uporno zvali francuskim - zainjenu salatu, kruni biljar, pomfrit ("fuj, ta gumasta naranasta brljotina koju nazivate francuskom salatom je kleveta o mojoj zemlji"). - Paul - rekao je Ron nakon to su dovrili ampanjac i dogovorili se to e veerati. - Morao bih ti postaviti nekoliko pitanja. Chamillart je podigao obrve. - U vaoj slubenoj funkciji istraitelja smrti Lansarda Blainea? - Ovaj . .. neslubeno. - Ja ga nisam ubio. Ron se nasmijao. - I ne zna tko je. Ali bi mi moda mogao pomoi. - Bojim se, dragi prijatelju, da e ti trebati pomo ... i to mnogo . . . Bio sam utuen kad sam doznao da si postao glavni istraitelj ... - ini se da je mnogo mojih prijatelja bilo. - Prijatelju, on te iskoritava.

- On? - Pred-sjednik. Jesi li siguran da on eli da pronae tko je ubio dravnog sekretara? Ron je gotovo manifestirao zakanjelo paljenje. Tada: - Da, Paul, siguran sam da ... - Ah, ali kad otkrijemo tko je ubio Blainea, to emo tada doznati to Predsjednik ne bi elio da znamo? - to ti je na umu? Chamillart je slegnuo ramenima. - Sto si uo o Blaineu? Mislim, prije nego je umro. Jesi li znao, kud Predsjednik nije, da je Blaine bio, kako mi kaemo, korumpiran? - Mi velimo isto, stari drue . . . Korumpiran? Ne. Ja nisam znao, i sumnjam da je znala moja vlada. Prie sam uo sada, ali ranije nismo znali. Razgovor je prekinuo natkonobar, Jacques, koji je doao preuzeti narudbu. Ron je prepustio Chamillartu da s Jacqu-esom dogovori menu. - Dakle ... - rekao je Chamillart kad se konobar udaljio - kakva pitanja, Monsieur l'Investigateur? - Dva. Prvo, jesi li kad uo za ime Philippe Grand? - Sigurno. Mnogo puta. - Bravo. Tko je on? - On moe biti jedan od pedesetorice ljudi, od stotinu. Teko da se za to ime moe rei da je neobino. U Parizu je bio jedan stari kavanski pjeva . . . - Zna li ikoga posebice, danas, koji bi se zvao Philippe Grand? Chamillart je odmahnuo glavom. - Zato? Tko bi on trebao biti? - Netko tko je telefonski nazvao Blainea mnogo puta u posljednjih nekoliko mjeseci. Blaine mu je uvijek uzvraao pozive. Ne znamo tko je on. Voljeli bismo znati. Blaineova tajnica veli da je Grand govorio s francuskim akcentom. - Francuski akcent? to je to? - Chamillart je sebi dopustio smijeak. - Vidi, stari drue, potrebno nam je otkriti zato je Blaine primao toliko poziva od ovjeka kojeg ne moemo identificirati, i odgovarao na njih. Taj je ovjek uzastopno ostavljao ime kod Blaineove tajnice - Philippe Grand. I tako, zato ne moemo nai izvjesnog Philippea Granda? - Postavit u ujutro to pitanje naem slubeniku osiguranja - rekao je Chamillart. - On e upitati Pariz. Do sutra popodne moi u ti kazati znamo li ita o tom tvom ovjeku. - Na emu u biti zahvalan.

- Ali ne zaboravi, neku vrst francuskoga govore i u Kanadi. Tvoj bi Philippe Grand mogao biti Quebecois. - I to u provjeriti. - Ah. Dakle, kako glasi drugo pitanje? Ron se nasmijeio. - Drugo se pitanje dodiruje tvog odnosa s izvjesnom mladom zonom . . . - Ahh! - nacerio se Chamillart i poljubio vrke prstiju. - Zenn u sluaju; a tko j<> ona?Martha Koczinski. Ili Martha Kingslev, ovisno o tome kako si je davno upoznao. Chamillartov se smijeak u trenutku izgubio. - Ah, Martha . . . draesna, zagonetna Martha. Kimnuo je. - Razumije se. I tako, ona je ta ena u sluaju . .. ? - Nisam siguran kako je upletena, ali znam da jest na neki nain. elio bih o njoj doznati sve to mogu . .. - Zato pita mene? - FBI ima dosje o Marthi Kingslev. Ona je bila upletena, ili se sumnjalo da je upletena, u izvjesno procurivanje povjerljivih informacija. FBI-jev dosje sadrava i popis mukaraca za koje se zna da su bili njeni... da velimo prijatelji? Tvoje je ime na popisu. - Ne istaknuto, nadam se ... - Ne dovoljno istaknuto da bi ti pokvario veeru. Iznenadilo me je ipak to sam naao tvoje ime na popisu. . . Jesi li je plaao? - U naturi - rekao je Chamillart. Bio je pokoren. - eljela je da je pozovu na izvjesne prijeme, da je upoznaju s izvjesnim ljudima. Pruali smo jedno drugom quid pro quo. - Slabano se osmjehnuo. - S moje strane, ja sam za nju uinio ono za to sam bio kvalificiran. A ona je sa svoje strane uinila za mene ono za to je bila eminentno kvalificirana. - I kad je od tebe dobila sve to je eljela, raskinula je vezu . . . ? - O, ne! Ja sam bio taj koji ju je raskinuo. Ron se nasmijeio. - Oprosti... Chamillart se na trenutak zagledao u Rona. - Prijatelju, krivo si me razumio. Nisam ja taj kojeg si potcijenio svojom pretpostavkom, to je ona. - Ona je sebe nazivala prostitutkom - rekao je Ron. - Nisam ja. - Moda bi voljela da misli da je to sve to je ona. Ali te uvjeravam, ona je vie od toga. - Odravala je vezu s Blaineom . .. Chamillart se namrtio. - Ona jest na neki nain uple- j tena u njegovu smrt. Mislim da u to moe biti siguran. ^

- 6? Chamillart je uzdahnuo. - alosna pria, ispriat u ti je ... No kako da objasnim? Moda da ponem time to u te podsjetiti da, iako sve make u mraku nisu crne, injenica je da ena ne moe dugo zadrati mukarevu panju onim to radi u krevetu. - Slegnuo je ramenima. -A niti mukarac moe zadrati eninu onim to on ini, kad smo ve kod toga. Ako armantna Martha eli sebe nazvati prostitutkom, vrlo dobro, ali je ona dobrano vie od toga. Ron-ald, hoe li mi vjerovati da sam istinski oboavao noi s njom, ne toliko zbog onog to je inila, jer to bi veina ena znala kopirati, koliko zbog onoga to je govorila? Uivao sam u njenom drutvu, konverzaciji, drue moj. Njenom razumijevanju, njenoj sposobnosti da zabavi. Ne ... vie od toga da zabavi: da stimulira. Shvaa li? Ron je kimnuo, poekao. - Sjea li se potankosti afere N'Djamena? - Sjeam se - rekao je Ron. Chamillart je spomenuo jedan incident od prije dvije godine kad je Pan American 747 na letu iz Capetowna u Rim doivio kvar i bio se prisiljen spustiti u N'Djamenu u Republici Cad. Cadska je vlada prethodno objavila da je bilo kojem zrakoplovu ili lanu posade koji je sudjelovao u letu do bijele Junoafrike republike ili iz nje zabranjeno prizemljivanje u adu. Cadska je vlada poslala putnike njihovim putem, ali je zadrala avion i posadu - posadu da plati globu od po 5000 dolara ili da ode na izdravanje estomjesenih zatvorskih kazni zbog povrede adskog zakona prizemljivanjem u N'Djameni, a 747 kao jamstvo za globu od 10.000.000 dolara nametnutu Pan Americanu. Ameriki charge d'affaires nije uspio dogovoriti sporazum, i Sjedinjene su Drave tajno zamolile Francusku da intervenira na njihovoj strani... - Iz tog ste nas vi izvukli - rekao je Ron. Chamillart je kimnuo. - Poslao si mi pisamce, izraavajui svoju zahvalnost. Doao je konobar s platom od siunih koljica, jakovskih kapica, i gljiva u bistrom umaku, i tu je konverzacija zastala dok je konobar posluivao jelom i bijelim vinom to ga je Chamillart naruio uz njega. - Josi li ikad bio u adu? - upitao je Rona. - Pitam so to ondje jedu.- McDonaldove pljeskavice? - Vjerojatno . .. No svejedno, o N'Djameni. Va dravni sekretar, a bio je to Blaine, naravno, nazvao je nau ambasadu usred veeri. Bio je petak. Sluilo se da je to bio i roendan madame Gravier i mi smo ga slavili na maloj privatnoj veeri u ambasadi. Nakon veere je ambasador Maline telefonirao ministru vanjskih poslova u Parizu. Probudio ga je usred noi u Parizu je zapravo bilo etiri izjutra - i prenio mu hitni zahtjev dravnog sekretara. Ministar vanjskih poslova je bio zlovoljan to su ga probudili u taj sat; takoer je shvatio da stvar nee biti jednostavna, da naa vlada nee moi, samo zamolivi, postii otputanje Amerikanaca i njihovog aviona. U stvari, to moda ne zna, izvrili smo pritisak na adsku vladu dajui joj do znanja da bismo moda mogli imati tekoa oko isporuke izvjesnog protuustanikog oruja iju su nabavu ugovorili kod nas. Ministar vanjskih poslova je bio razjaen. Primijetio je da je neobino kako mu se brzo sekretar Blaine obratio za pomo, neposredno nakon to je odbio suraivati u sluaju Martine Nanterre. Njegova je razjaenost bila trenutana, stvar sata. On u

stvari ne bi nikad dopustio da l'affaire Nanterre stane na put Francuskoj da za Sjedinjene Drave uini to moe u sluaju N'Djamena. Na trenutak je ipak, budui probuen u etiri ujutro, povezao ta dva sluaja. Zna li to mislim . . . l'affaire Nanterre? Ron je znao . . . Martine Nanterre je bila francuska glumica koju su uhapsili i zatvorili na Floridi prije nekoliko godina zbog posjedovanja velike skrivene zalihe heroina i kokaina. Zbrisala je uz kauciju i vratila se u Francusku, a francuska ju je vlada, u skladu sa zakonom koji je zabranjivao ekstradiciju francuskih dravljana, odbila vratiti u Sjedinjene Drave. Nalog za hapenje je, meutim, ostao na snazi, i kasnije, kad je nastupila na sceni u Londonu, Sjedinjene Drave zamolile su Britance da je uhapse i zadre radi izruenja. Bila je prisiljena obustaviti londonsku predstavu i vratiti se u Francusku, to je u francuskom tisku izazvalo prigovore da Sjedinjene Drave progone francuskog dravljana, da joj tete karijeri. Ministar vanjskih poslova Thier je, samo nekoliko tjedana prije afere N'Djamena, tiho zamolio vladu Sjedinjenih Drava da povue optunicu protiv Martine Nanterre. Dravni sekretar Blaine je to odbio . . . Chatnillnrt j"> na vilici drao komadi gljive, putajui da se s nje ulije umak i pnrlne na tanjur, prije nego se nagnuo i uzeo je u usta. - No da se vratimo Marthi Kingslev - promrmljao je sladei se komadiem. Otiao sam iz ambasade prije ponoi i uzeo taksi do Marthina stana. ekala je na mene, s ohlaenom bocom ampanjca, mog ampanjca. Dobavljao sam ga u sanducima. Bila je to nezaboravna no, Ron-ald. Ludo nezaboravna no. Nadahnula me da priam o stvarima o kojima nisam priao ve godinama. Stvarima o djetinjstvu . . . Opisao sam ljetovanje moje obitelji na bretanjskoj obali, i inilo se da uiva u svakoj rijei. Takoer mi je priala prie 0 sebi. Bila je to nezaboravna no . . . Chamillart je spustio vilicu. - I u toku te noi, Ron-ald, ja sam poinio teku indiskreciju. Bila je to takva indiskrecija, kakva zakljuuje vanjskopolitike karijere. To ti velim u povjerenju, razumije se. - Naravno - rekao je Ron. - Za to jamim. - Kazao sam joj to je rekao ministar vanjskih poslova. Vjerojatno pod utjecajem koje suvine aice izvrsnog vina, sigurno pod utjecajem njenog zaraznog oduevljenja za dobru konverzaciju, poelio sam joj ispriati neto u isti mah i zabavno i povjerljivo, neto to bih joj samo ja mogao ispriati. 1 tako sam joj ispriao kako smo probudili ministra vanjskih poslova prije zore i kako je on, vrlo angrizavo, povezao sluaj Martine Nanterre sa sluajem Pan Americana 747. Znala je cijeniti ironiju prie. Sutradan mi je bilo doznati koliko ju je cijenila. - Kome je rekla? Blaineu? - Ne Blaineu. Blaine je bio u Tokiju. - Onda kome?

- Ne znam - rekao je Chamillart. Uperio je vilicu i pro-burazio komadi jakovske kapice. Otiao sam iz njena stana oko devet ujutro, u subotu, nakon prijatnog doruka. Oko podneva oko podneva, drue moj - ambasador Meline je primio telefonski poziv od Alfreda Eisemana iz Bijele kue, kojim ga je obavijestio da vlada Sjedinjenih Drava povlai po svim tokama optunicu protiv Martine Nanterre. Jedva da ti trebam i kazati da nikad vie nisam vidio Marthu Kingslev. Ali ti isto tako jedva trebam kazati da je netko na vrlo vanom poloaju u vaoj vladi razgovarao s madame Kingslev . . . i da je taj razgovor bio o sekretaru Blaineu i l'affaire Nanler-re . . . Rekao sam ti da je ta dama izuzetna. Oito je da njene veze idu dalje od, i iznad, vaeg dravnog sekretaraSpecijalni istrani ured, Bijela kua, utorak, 19. lipnja, 10.00 prije podne Predsjednik je sjedio na sofi u Ronovu uredu, oito oputen, s prekrienim nogama i jednom rukom prebaenom preko naslona. Jill je pokazala volju da ode kad je stigao nenajavljen, ali joj je on samo dao znak rukom da se mrdne u stranu i napravi mu mjesta, kako bi sjeo kraj nje i porazgovorio s njom i Ronom. - Drago mi je to ste rekli konzorcij - rekao je Ronu. - Tu postoji konzorcij interesa, odluan da blokira trgovinske sporazume. Toliko im je toga u pitanju, da su potpuno sposobni pokuati potplatiti bilo kojeg slubenika kabineta, ili ga ak i ubiti. U Japanu pokuavaju sruiti vladu kako bi sprijeili da se Japan prikloni sporazumima. Japanskim je proizvoaima toliko toga u pitanju, da se sasvim lako mogu okrenuti atentatima ako zataje politika sredstva. U Nizozemskoj su protivnici sporazuma optuili vladu za unutranju korumpiranost, nadajui se sruiti je prije nego to ona obavee zemlju novim trgovinskim sporazumima koji bi ograniili njen izvoz u USA. A ovdje u Sjedinjenim Dravama ... - Zastao je, odmahnuo glavom. - Teko je u to povjerovati, no ja ne vidim ni jedan drugi uvjerljivi motiv za Lansardovo umorstvo. - Mogao bi to biti prebrzo donesen zakljuak, gospodine Predsjednie - rekla je Jill. - A sadri i kontradikciju. Zato bi konzorcij elio ubiti jedinog visokog pripadnika vae administracije koji se suprotstavio sporazumima? Rekla bih da bi ga trebali ivog. - Moda - odgovorio je Predsjednik. - Ali pamtite to ... da u tome to nazivamo konzorcijem sjede i neki prilino gadni ljudi. Moda im je Blaine obeavao, uvjeravao ih kako moe potui sporazume, i kad su mu isplatili masnu svotu novca a on nije mogao isporuiti. . . moda su zakljuili da ih je preao, da ih je, jednostavno i neelegantno, oplindrao a da nikad nije ni namjeravao potui sporazume . .. - Postoji tukoder i mogunost - rekao je Ron, prvi put izraavajui neke ranije misli - du .se netko bojao da e progovoriti, ili prijetiti da e progovoriti. Naravno, kad bi to uinio, bio bi prvi koji bi se naao u nebranom grou, ali se moda netko u konzorciju takoer bojao toga da bi Blaine naprosto mogao priznati, pod pritiskom, da je primao mito, i kazati tko ga je plaao ... - Stvar koju treba zapamtiti - rekao je Webster - jest injenica da se konzorcij sastoji od ljudi kojima su, doslovno, milijarde u pitanju. To je dovoljno za ljude poput njih da uine gotovo sve ...

Ron je kimnuo, i tada, mrvicu mijenjajui temu: - Brine li vas kongresna istraga? - Ja se nadam - rekao je Predsjednik - da ete vi zakljuiti vau istragu prije nego to kongresna bude mogla startati. Prethodnog je popodneva senator Kyle Fleming progovorio u dvorani Senata, traei nezavisnu istragu bilo od strane senatskoga komiteta bilo od specijalnog tuioca kojeg bi ovlastio Kongres ... - injenica jest - rekao je senator - da je Predsjednik za efa svoje istrage postavio neiskusnog lana vlastitog osoblja Bijele kue, mladog pravnika vezanog zahvalnou, koji bi u stvari jednoga bliskoga dana, sudei po uestalim glasinama, mogao postati Predsjednikov zet. Je li to prilino, gospodine Predsjednie, da pripadnik predsjednikova vlastitog osoblja i perspektivni zet vodi tu osjetljivu istragu? Je li prilino da taj mladi ovjek ima ovlatenja vea od onih direktora Federalnog istranog biroa? Je li prilino da taj mladi ovjek ima specijalne ovlasti, ovlasti bez presedana . . . ? I tako dalje. Nekoliko je republikanskih senatora govorilo podravajui senatora Fleminga. Jedan se od njih poalio da je od Blaineove smrti proao gotovo tjedan a da specijalni istraitelj, kako se ini, nije postigao nita. Drugi je predloio da se Ronalda Fairbanksa dozove pred komitet kako bi izvjes-tio to je njegova istraga postigla. - Ne moemo obeati brze rezultate, gospodine Predsjednie - rekao je Ron. - Skupili smo mnotvo sugestivnog materijala . . . Danas znamo mnogo vie nego to smo znali u ovo doba prolog tjedna, ali vam ne mogu kazati da smo u blizini rjeenja sluaja . . . - Dakle, kao to se kae, sad smo na eravici, a bit e i gore . .. Nemamo vie mnogo vremena . .. - Mene? brine to to izlazi na vidjelo nain na koji je Blaine troio novac- Da je primao mito - rekao je Predsjednik tiho. Uzdahnuo je, zatresao glavom. - Ron . .. Jill. . . Morat u ivjeti s tim. Mi emo morati ivjeti s tim. To moe unititi ovu administraciju. To ak moe unititi trgovinske sporazume. Tko god da je ubio Blainea, moda je postigao ono to on nije mogao postii za njih primajui mito. I tako ... - Predsjednik je ustao sa sofe. - Nek sjekira padne gdje mora pasti. Naite mi istinu. Tko god da bio. Tko god . . . Dugu su sekundu, nakon to je Predsjednik iziao iz sobe, Ron i Jill zurili u vrata koja je on paljivo, tiho zatvorio za sobom. - U nevolji smo - rekla je Jill napokon. - On ... i ti... i ja. Ron je kimnuo. Dvoje su velike novine, jedne u New Yorku, druge u Los Angelesu, jedne sino, druge jutros, objavile uvodnike koji su izraavali nepovjerenje u Ronalda Fairbanksa kao glavnog istraitelja smrti Lansarda Blainea. On nije, rekli su, kvalificiran za taj posao. Nema vidljivog napretka. tavie, rekao je jedan od njih, sada je oito da Blaineova smrt nije bila izoliran, ve prije dramatian dogaaj koji je poeo razotkrivati duboku korupciju u Websterovoj administraciji.

lanak Dashove od ponedjeljka ujutro slijedio je jutros drugi, koji je donio vie potankosti o osobnim financijama pokojnog dravnog sekretara. On je imao, izvjetavala je Barbara Dash, neobjanjiv obiaj, steen tek nakon to je postao dravni sekretar, da raune plaa gotovinom - imao je raune u trgovinama, ali je dolazio, ili slao ofera, da ih plati gotovinom u krupnim apoenima. Agencijska je vijest govorila da je Blaine prijavio godinji prihod manji od sto tisua dolara u svakoj od pet proteklih godina - to teko da je dosta da bi platio svoju umjetniku zbirku, garderobu, vinski podrum, ljetovanja, darove enama... - To je tek poetak -rekao je Ron. - To e puknuti. . . togod on kazao, oni e rei da je istragu dao u ruke hrpi amatera kako bi prikrio, otegnuo . .. Ali ne mislim da nas on rtvuje, ja naprosto ne mogu povjerovati u to, Jill . . . - On zna uvjeriti - rekla je neodreeno. - Dobro, ne moemo se naprosto pokupiti. - Ne, Zazujfio je telefon. P'odigao je slualicu. - U redu, za minulu. neki ovjek, eli me vidlu-kao je Jill: --- Tamo jr

jeti. Vidi. . . Mogu te izvui, tebe i Gabea. Mogu vas vratiti na pravosudni... - Ne, do avola. Nasmijao se grobljanskim smijekom. - Okej, mala . . . Ali ako promijeni miljenje ... - Neu - i izae da uvede ovjeka koji ga je elio vidjeti. Bio je to Burke Kincaid, slubenik osiguranja iz kanadske ambasade. Odsjean, brz, sredovjean mukarac; sjeo je u naslonja kraj Ronova pisaeg stola i ustro otvorio malu konatu torbu za spise. - Poslali ste nam upitnik o izvjesnom Philippeu Grandu - rekao je. - Da - odgovorio je Ron iznenaeno. Tek je rano jutros s tim u vezi nazvao ambasadu. - To vam ime neto znai? - Znai, i u nama pobjeuje znatielju injenica to je upitnik stigao iz ureda koji istrauje umorstvo Lansarda Blainea. Nadam se da tu nema veze. - Tko je Philipe Grand? - Volio bih da znamo - rekao je Kanaanin. - To je ime kojim se slui jedan operativac Kvibekog oslobodilakog pokreta, ili vie njih. Vjerojatno ovo drugo. Kad se god dogodi svinjarija, pripisuju je Philippeu Grandu . . . Dinamita, snajper, saboter. Ispisuju mu ime po zidovima. Da je uinio samo pola od onog to mu pripisuju, mogli bismo ga objesiti . . . Zato ste traili informaciju?

- Za vrijeme etiri mjeseca pred smrt, Lansard Blaine je u State Departmentu primio mnotvo telefonskih poziva od ovjeka koji se predstavljao kao Philippe Grand. Blaine mu je uzvratio pozive. - Va je dravni sekretar imao razgovore s kvibekim teroristom? - Kincaid je bio zgranut. - Imao je razgovore s nekim zvanim Philippe Grand koji je govorio s francuskim akcentom. Provjeravamo sva imena u njegovoj telefonskoj knjizi. Ovo je jedno od onih za koja nemamo objanjenja. - Jedino objanjenje koje mi pada na pamet jest ono koje vrlo rado ne bih elio uti. - Vidite, budui da je Blaine mrtav, i ja nemam drugih informacija osim imena Philipea Granda u telefonskom nrv-niku, plus sjeanje tajnice da je na telefonu ula francuski akcent, bojim se da e objanjenje morati doi od vas - rekao je Ron. - Volio bih imati kakvu garanciju - odgovorio je Kin-caid - da Blaineovi kontakti s Kvibekim oslobodilakim pokretom nisu iza sebe imali odobrenje slubene amerike politike ... - Nisam ovlaten da vam dadem takve garancije. Ipak mislim da je oito, ako ste pratili to je izalo na vidjelo od Blaineove smrti, da je on bio upleten u jako mnogo stvari koje iza sebe nisu imale odobrenje slubene amerike politike. - Hoe li se vaa vlada ograditi od njega? - Ne znam. Iskreno govorei, ne mislim da je to potrebno. - Donio sam ovdje - rekao je Kincaid, vadei dokument iz torbe za spise - rezime onoga to znamo o Philippeu Gran-du. Ako doznate neto to bi nam moglo pomoi da mu uemo u trag, bili bismo vrlo zahvalni da ujemo o tome. - Kvibeki oslobodilaki pokret! - Gabe Haddad je gledao u izvjetaj koji je Kincaid dao Ronu. - Za ime boje, ime se to Blaine bavio? - Komplicira nam istragu - rekao je Ron zlovoljno. - to se mene tie, to je samo jo jedan koji ga je mogao ubiti. Poigravanje s luacima moe biti opasna stvar ... - Jutros me je nazvala Barbara Lund - rekao je Gabe. - Zna je, gola plesaica? Juer ju je nazvao Jeremv Johnson, elio je znati jesmo li razgovarali s njom, i ako jesmo, to nam je rekla. Kazao joj je da je bila glupa to je to uinila, i da vie nee razgovarati s nama ako zna to je bolje za nju. ini mi se kao da smo ga malo stresli. . . Ron je odmahnuo glavom. - Imamo gorih problema, vrijeme nam istjee. - Znam. - Ponudio sam Jill ansu da se vrati u pravosudni. - Nije ju prihvatila - rekao je Gabe, ponovno gledajui u Kincaidov dokument, ili se pretvarajui da to ini.

- Je li ti rekla? - Ne. Mogu pogoditi to je roklu. Znam kakva je to ena. Nadam so du to zna cljonlti. Zastao je i tiho rekao: - Znam . . . Sposobna je, ilava . . . - Nisam to mislio. - to jesi mislio? Gabe je ponovno spustio pogled na Kincaidov dokument. - Ona e se prilijepiti uz tebe, ostavio si na nju dojam. - to znai. .. ? - Znaenje je oigledno, za ime boje. Ron je kimnuo i promijenio temu. - Nudim ti isto to i Jill. ini se da padamo na glavu. Ako eli izai, neu ti zamjeriti... Gabe je odmahnuo glavom. - Isfurat u to - rekao je. - Ja sam ofca za izgubljene sluajeve. Ron je u jedan sat imao sastanak pri ruku. Do dvanaest je radio za stolom, nazivajui u vezi imena iz Blainove telefonske knjige. Za tjedan dana FBI nije bio sposoban identificirati jo etiri imena - Georgea Vogela, Sandru McGraw, Allisona Kellera i Williama Fursta. Uobiajeni izvori nisu doveli ni do ega, a Ronovi pozivi po purijusu imali su isti uinak. Razgovarao je s Predsjednikovim press-sekretarom i obeao da e se ili sutradan izloiti ispitivanju na konferenciji za tampu, ili izdati bilten o napredovanju istrage. Predlagao je izvjetaj FBI-jevog terenskog agenta iz Las Vegasa, poslan kao odgovor na Lockeov nalog, a koji je govorio kako ima razloga posumnjati da je Lansard Blaine imao deponiran novac u dva kasina, iako nikad nije bio u Las Vegasu i nikad se ondje nije kockao. Dokazi iza agentovih sumnji nisu bili vrsti, i Ron je adaktirao izvjetaj. Pokuaj da se otkrije je li Blaine imao ifrirani raun u Zurichu sudarili su se sa zidom. Hladno, hladno. Zakljuao je kartoteku i stol. Bio je spreman otii na ruak, kad je zazujao telefon. Vani je bila Lynne, eljela ga je vidjeti. - itala sam novine, gledala televiziju - rekla je tiho, nesretno. Sjela je na sofu; nosila je izblijedjelu crvenu bluzu kojoj je rukav bio rasparan da bi mogao proi gipsani povoj. - Ne odnose se prema tebi ba jako lijepo. - To se moglo i oekivati...- Ne. Kad su rekli da si u subotu uvee bio pijan, ve je to bilo dovoljno gadno. Sada vele da si nekompetentan da vodi istragu, ak da za mog oca neto prikriva. - Morali smo shvatiti, Lynne, od trenutka kad je Blaine ubijen, da e stvari biti vrlo, vrlo mune. - Stajao joj je o-krenut licem, naslonivi se na prednju stranu stola. - Nisam trebao prihvatiti taj posao. A kad jesam, znao sam za mogue posljedice . . .

- Ne moraju biti osobni - rekla je poluapatom. - Politiki napadi ne moraju biti tako osobni. . . Nasmijeio se. - Do sada si se ve trebala naviknuti na njih. Odmahnula je glavom. - Ne osobne stvari... Ja se samo nadam . .. kad sve bude gotovo, da nee poeljeti da nikad nisi ni uo za nas ... za moju obitelj . . . mene . . . Sagnuo se i poljubio je. - isto sumnjam da e ikada biti tako. Vrhovni sud Sjedinjenih Drava, utorak, 19. lipnja, 1.00 popodne Stigao je na vrijeme, makar je morao tako naglo pobjei od Lynne - nije joj kazao kamo ide. Ipak, sudac je bio taj koji je zakasnio nekoliko minuta, i tako je imao trenutak vremena da porazgovara s Elizabethom Delsey, suevom tajnicom; a kada je zakruio glas da je u uredu suca Friedericha i da eka na njega, ostali su pokuljali unutra da bi ga vidjeli - sudski posluitelji, sekretarice, dvoje iz knjinice ... svi su ga se sjeali, kao nekadanjeg suevog pravosudnog pomonika. Bilo je to kao u obitelji. . . Bit e sada ve gotovo deset godina otkako je bio doao u Vrhovni sud da radi za suca Friedericha. Biti od njega izabran predstavljalo je posebnu ast. U tradiciji Felixa Frankfurtera, znamenitog amerikog pravnika, Friederich je birao samo najbolje i od njih oekivao samo najbolje. Dio karijere treba da provedu u javnoj slubi, i to je bio dio te tradicije. Ne brojei Predsjednikovog specijalnog savjetnika, meu bive pisare suca Friedoricha spadali su bivi javni tuilac Sjedinjenih Drava, sadanji zamjenik dravnog tuioca, komesar za monetarne poslove, umbunudor pri Ujedinjenim narodima, sudac Apelacionog suda Sjedinjenih Drava, dva suca okrunih sudova, predsjednik Vrhovnog suda Sjeverne Caroline, bivi senator i gradonaelnik San Francisca. Nitko od njih nije nikad propustio makar telefonirati sucu Friederichu kad bi doao u Washington, ili, ako je ivio ovdje, posjetiti ga jednom do dva puta godinje. Ostao je njihov mentor, njihov sponzor. Od prvog dana prije deset godina, Vrhovni sud nikad nije prestao intrigirati Rona Fairbanksa. Opinjavala ga je ustavom utvrena mo suda, priguena napetost meu sucima i samosvjesna tradicija kojom se sud ogrtao da bi prikrio mo i trvenja. Njegova je jedina definirana - i tajna - ambicija bila da i sam postane sudac Vrhovnog suda, iako je ona bila tako visoka da je se nikad nije nikome usudio spomenuti. - Ron ... - rekao je sudac Friederich toplo, rukujui se s njim. I on je, takoer, bio politiar; bio je okruni tuilac u sjevernom dijelu drave New York, pa sudac njujorkog apelacionog suda i sudac Apelacionog suda Sjedinjenih Drava za drugi okrug, prije nego je imenovan u Vrhovni sud Sjedinjenih Drava prije trinaest godina. Ali bio je politiar rijetke fele ... Iz njega je zraila nepatvorena toplina, Ron je mogao osjetiti kako je ovome uistinu drago to ga vidi. Sudac Friederich bio je visok, imao je sto i devedeset; kosa mu je bila sijeda oko ruba pjegave elave glave. Nosio je naoale s rona-tim okvirom i volio leptir-kravate. - Sjedi, raskomoti se. Viski prije ruka? Pije sko, koliko se sjeam.

Ruak je trebao biti posluen u suevu uredu. Ron je rekao kako bi volio sko i sodu, zatim sjeo na tusti kau od smee koe na kojem je sjedio toliko puta, prije toliko godina, dok je sa sucem prolazio kroz svoju istragu komplikacija nekog sluaja to je stajao pred Sudom. - Uvalio si se u gadnu guvu, ha? - Friederich se smjestio u golemi konati naslonja koji je gledao na kau preko velikog, niskog stolia. - Da, sir. - On te je zamolio da to preuzme? - Da. - Dobro, nisi mogao odbiti. I sam je u guvi. Gadnoj guvi. A ne moe biti lan predsjednike slubene obitelji pa odbiti da podijeli zlo kada doe. - Da imamo vremena, mogli bismo srediti tu stvar, ali nam I jebu vremena . . .- Da ima vremena, mogao bi abriem ispuljkati ocean. Dakle, htio bi o tome razgovarati? - Volio bih, da. - To nee doi pred ovaj sud? - Mislim da nee. Nakon diskretnog kucanja po vratima, ula je Elizabeth Delsev i posluila ih skoem, rekavi im da e ruak biti gotov za petnaest minuta. - Jesi li siguran da Webster ne pravi iz tebe rtveno janje? Vjeruje li mu? - Da ... vjerujem, ali takoer osjeam da mi nije rekao sve to bih trebao znati, i to me avolski mui. . . - Dobro, ako e ti od toga biti lake, moja je procjena da je on poten koliko se danas moe biti a da ipak bude predsjednik Sjedinjenih Drava. Ne bih ti bio predloio da ue u njegovu administraciju da nisam tako mislio. - Blaine mu je prijetio - upao je Ron. - Blaine je prijetio da preda javnosti neto to je uasno bolno za Webstera, i njegovu suprugu. Nemam pojma to bi to moglo biti. On u-porno tvrdi da je to osobno i da nema nikakve veze s njegovom predsjednikom dunou. - Sve u njegovu ivotu ima veze s njegovom predsjednikom dunou. Ron je kimnuo, ali dok je promatrao suca, pijuckajui svoj sko, pitao se nije li se on u svom neprestanom obavljanju sudakog zvanja odmaknuo pomalo od realnog svijeta, i nije li mu moda postalo prejednostavno izricati svoje presude. Svijet nije duboko prodirao u tu sobu s konatim naslonjaima, u kou uvezanim knjigama, starim drvetom, debelim sagovima; ako jest, nije ostavio vidljivog traga. - Hoe li rei, Ron, da je on imao motiva?

- Hou. - Misli li uistinu da je on imao bilo to s tim? Ron je odmahnuo glavom. - Moda sam naprosto pre-naivan... - Ne - rekao je Friederich zamiljeno - ne mislim tako. Izmeu mene i tebe, i strogo izvan zapisnika, mislim da je Robcrt Webster potencijalno veliki predsjednik. Zamisao iza multilatoralnih trgovinskih sporazuma moe predstavljati povratak na morkantilizum, ali je ona gotovo jedina svjea misao u meunarodnoj ekonomici u posljednjih pedeset godina. Znam da ideja nije potekla od njega, ali je imao razbora razmotriti je i prihvatiti, i za to zasluuje priznanje . . . - Ja naprosto ne mogu zamisliti da bi na takav nain u-bio ovjeka. To je za mene tako osnovno ... - Slaem se - povukao je jo jedan gutljaj skoa. - Nita tako sirovo kao komad ice, pa u samoj Bijeloj kui.. . Ozbiljno, Ron, jesam li ti ikad ispriao kako sam ga upoznao? - Ne, sir. - Bili smo zajedno: na programu. On je bio senator. Ja sam govorio, onda on. Posjeli su nas zajedno na veeri to je uslijedila. Njegova je ena bila ondje, Catherine. Ona je psihijatar, kao to nesumnjivo zna . . . Bila je u to doba profesor psihijatrijske medicine na sveuilitu Michigan. Divim se ljudima koji se ne ustruavaju otvoreno pokazati osjeaje prema svojim enama, i kad sam opazio da je ispod stola dri za ruku, poeo mi se dopadati. Nakon veere zamolili su me da popijem s njima pie u hotelskom apartmanu, i ja sam se uspeo s njima. Neki su ljudi ulazili i izlazili, ali smo nakon nekog vremena ostali sami; sjedili smo i razgovarali. Popili su malo previe, oboje, da budem sasvim otvoren, i tada su mi poeli priati o svojoj djeci. . . Bob junior je, kao to zna, uspjean pravnik u Wall Streetu. Sam se posvetio biologiji mora. Lynne je tada jo bila u srednjoj koli, ali su mi ispriali kako joj dobro ide. Tada su zastali u neprilici i pogledali me, oito o-ekujui da kaem neto o svojoj djeci. Ja imam samo jedno dijete, kao to zna, i naravno da sam im morao kazati da je moj sin retardiran. Draesno tridesetpetdgodinje dijete. Catherine Webster se rasplakala. Ron je zurio u au, ne znajui to da kae. :- Takvi razgovori mogu iz ljudi napraviti prijatelje bre no to to oni oekuju. - Da ... Sir, imate li ikakvu ideju o tome o emu je Blaine govorio kad je prijetio da e razotkriti neto iz osobnog ivota Websterovih? - Ne, ali mi je teko zamisliti da bi ljudi koji su tako dugo ivjeli pred oima javnosti mogli imati mnogo kostura u ormaru. Ron je srknuo svoj sko. - Dakle, to je oito neto to ih prilino gadno mui ... Kad je- serviran ruak, Friederich je upitao Rona o inauguralnoj audijenciji koja e uskoro poeti, a u vezi Procisjcdni-kova naimenovanja Roscoea Runvona u Apelacioni sud estoga

okruga, pa su za rukom priali o tom imenovanju i senatskom otporu protiv njega. Ranije je povjerio Ronu kako se nadao da e Predsjednik sucu Runvonu dodijeliti sljedee ispranjeno mjesto u Vrhovnom sudu. Iako sudac Friederich nije oekivao da e ikada biti predsjednik sudskog vijea, polaskalo mu je kad je uo kako sadanji sud nazivaju "Friederichovim sudom". Ako bi im se Runvon mogao pridruiti, njegova bi grupa pragmatinih intelektualaca bila u solidnoj poziciji da dominira Vrhovnim sudom. Ron je takoer znao da Runvono-ve anse nisu ba blistave. Predsjednik je visoko cijenio Frie-dericha, ali Ron nije bio siguran da bi mu elio dati veinu u Vrhovnom sudu. Senatska opozicija imenovanja Runvona u esti okrug nije bila stvarna, i izgubit e se kad doe do glasanja. Ron je sumnjao da je to tiho namjestio Fritz Gimbel, vjerojatno na Predsjednikov prijedlog, kako bi se moglo lake prijei preko suca Runvona kad se isprazni mjesto u Vrhovnom sudu. Tek je poslije ruka Friederich doveo razgovor natrag na Ronovu istragu o umorstvu ... - Ono to naziva konzorcijem je realno, siguran sam. Siguran sam da postoji, i siguran sam da je Blaine na neki nain bio u to upleten. Uistinu, mogao je biti njegova rtva. Ali mi se ini da si neto propustio. Mislim da si moda stavio naglasak na krivo mjesto . . . - Kako? - to je po tvom sudu, Ron, najvanija odvojena injenica u vezi Blaineova umorstva? Ron se nasmijeio. Sudac se vratio na svoju najomiljeniju konverzacijsku tehniku - sokratski dijalog. - to je najvanija odvojena injenica po vaem miljenju, sir? Friederich je slegnuo ramenima. - Da je Blaine umoren u Bijeloj kui. - S tim se moram suglasiti. . . - I tako je ubojica morao biti... - Netko iz Bijele kue - rekao je Ron, dovravajui reenicu onako kao to je znao da to sudac oekuje od njega. - I dakle? - I dakle, tko god da je to poinio, vrlo je to dobro prikrio. Ne mogu jasno identificirati sumnjivog, s izuzetkom Fri-tza Gimbelo, u to to sumnjam u njega, moe biti samo predrasuda h moje strano. Da bih pronaao sumnjivoga, da bih izgradio optunicu protiv njega, potreban mi je motiv. To je samo upalja, no tek kad doznam zato je Blaine ubijen, bit u se sposoban pribliiti odgovoru na pitanje tko ga je ubio . . . - I tvoj motiv lei u takozvanom konzorciju i u Blaineo-voj korumpiranosti.. . - Nisam naao ni jedan drugi. - U redu, pretpostavimo da je tako ... ali on je ubijen unutar Bijele kue. Potrebna ti je karika izmeu konzorcija vani i ubojice unutra.

Ron je kimnuo, napola se smijeei. - Dobra stara izgubljena karika. Antropolozi je nisu nali nakon toliko godina traganja. Nadam se do boga da u biti bolje sree . . .dsPomislio je da bi ipak mogao znati kariku. Nema sumnje da je bilo prenagljeno srnuti u sukob, trebalo je da telefonira u svoj ured, kae Jill ili Gabeu kamo ide i zato. Ali je po prvi put za ove istrage dopustio sebi da bude pokrenut instinktom, osjeajem da je moda na pragu razrjeenja sluaja. . . Nije elio da mu itko kae da prieka, da razmisli o alternativama. Moda mu uspije isprovocirati razrjeenje . . . Uzeo je taksi. Nije se zaustavio da telefonira. Dao je oferu pretjeranu napojnicu umjesto da prieka na kusur. Nestrpljivo je upro u zvonce na vratima, stvarajui uzastopnu nametljivu zvonjavu. Kad je Martha Kingslev otvorila vrata, ve je bila razlju-ena. - Dakle! Gospodin istraitelj. Zato niste naprosto razvalili vrata? - Mogu li ui? - Imam li izbora? - Stajala je na vratima, naslonjena na dovratak, odjevena u plave dinsice s odrezanim nogavicama, kompletne s narezuckanim rubovima, i bijelu majicu. Bila je bosa, kao i prvi put kad ju je vidio. Oklijevajui je odstupila od dovratka i trzajem glave pozvala ga da ue u stan. inilo se da je njeno pakiranje zavreno. Kutije su bile visoko poslagane posvuda po sobama, oznaene tako da je mogao vidjeti da neke idu u skladite, neke u Pariz. Jela je s dva sloena kartona. Sad je skupila razbacane novine i magazine s kaua kako bi mu napravila mjesta da sjedne. - Kad odlazite? - etvrtak, za dva dana. - Onda imate dva dana da mi ispriate ono to mi niste ispriali u subotu ujutro. Sjela je na drugi kraj kratkog, blijedoutog kaua, i okrenula mu se licem. - Od subote ujutro jednom ste me ispitivali vi i dva puta FBI. To postaje malo prezamorno . . . - Prestat e kad otkrijem ono to elim doznati. - Tskreno govorei, vi ste na neki nain amater ... Ti tipovi iz Biroa bili su mnogo tvri od vas, i postavljali su boljapitanja.U svakom sluaju, rekla sam im sve to sam mislila kazati. Tratite moje vrijeme, a i svoje. - Gdje vam je mu? - Bit e ovdje sutra, letimo u Pariz zajedno ... - Hoete li ili neete ovisi o tome koliko ete suraivati - Zvizdarija. - Ustala je s kaua crvena u licu. - Zaista mislim da vam je isteklo vrijeme. A sad vas molim da odete.

Ron je odmahnuo glavom. Duboko je udahnula. - ujte, i ja itam novine ... Vi samo puno priate, vi moete uiniti ovo, moete uiniti ono. A injenica jest da padate na glavu. Moj boe, napili ste se i prokleto vam je malo falilo da ubijete Predsjednikovu ker. To je bilo u subotu uvee, zar ne? Dan prije ste bili ovdje. Na putu ste da vam izglasaju nepovjerenje u ... - Gospoo Kingslev, nije to nikakva velika stvar da sprijeim va odlazak u Pariz. Va mu nije kvalificiran za to zaduenje, koje mu je dano samo kao specijalna usluga Blaineu. To je zabiljeeno u njegovom dosjeu u mornarici. Sekretar ratne mornarice ve je nervozan zbog toga. Ako ga nazovem . . . Sve to trebam uiniti, to je sugerirati da se imenovanje opozove ... Okrenula mu je lea, odetala izmeu dvije hrpe kutija do prozora i umorno se naslonila na prozorski okvir. - Uinite to prokleto elite - rekla je. - Ne moram ii u Pariz. - Ono to prokleto elim je malo vie od toga, gospoo Kingslev. Mogu izdati nalog za hapenje i zadrati vas u zatvoru kao kljunog svjedoka. Okrenula mu se licem, dok su joj lea i dalje dodirivala okvir prozora. Mogao ju je vidjeti samo izmeu naslaganih kutija, to je stvaralo zanimljivu optiku varku da je dalja od njega no to je uistinu bila. Zurila je u njega, debatirajui sa sobom, i on se prisjetio to je PaulVictor Chamillart rekao o njoj . . . Ona jest lijepa, o tome nema zbora. Konvencionalna je mudrost smatrala da deklarirana prostitutka mora izgledati grubo, ili u najmanju ruku istroeno, rabljeno. Ona nije. Izgledala je mlaa no to je uistinu bila. Izgledala je bezazlena i ranjiva - to nije bila. - Prepiremo se oko toga - rekla je tiho - hou li ili neu odgovoriti nu vaa pitanja. Do sada niste postavili ni jedno. U redu, dakle je dobio. U najmanju ruku na trenutak. - Sto se mene tie - rekao je - moete ii u Pariz. Vjerojatno vas neu ni trebati kao svjedoka. Ali mislim da znate neke stvari koje bih elio znati. Uzdahnula je, dola izmeu kutija i ponovno sjela na kau. - A to zapravo mislite da znam? upitala je umorno. - to vam je Blaine ispriao o Predsjedniku? Namrtila se. - Kako to mislite? Pola je svega to je govorio bilo o Predsjedniku. - to vam je rekao o svom odnosu s Predsjednikom, svom specijalnom, osobnom odnosu? - Ovaj, uvijek je govorio kako s Predsjednikom ima jedinstvene osobne odnose utemeljene na godinama prijateljstva. Rekao je da je bio blii Predsjedniku od Gimbela . . . - Je li bio ljubomoran na njega? Slegnula je ramenima. - Gimbel mu se nije dopadao.

- to vam je ispriao o Predsjednikovoj eni? Odmahnula je glavom. - Nita, nita posebno . . . Ona mu je takoer bila prijatelj. - Lice joj je ostalo nepomino. - ujte. .. Ja znam da vam je Blaine rekao vie od toga 0 Catherini Webster ... - to hoete da vam kaem, da mi je rekao kako se upustio u vezu s njom? Dakle, to vam ne mogu kazati. To mi nije rekao. - Ali..? -- to hoete? Rekao mi je da ponekad pije previe . . . Bila je neumorna .. . kao ena predsjednika korporacije, kao ena senatora ... I sama je bila profesor . . . ena s profesijom ba kao ja . .... - I to je rekla s nepominim licem. Ron ju je pustio da pria. Tada ... - Mislim da e biti bolje da neto objasnim. - Izvrdavala mu je, lukavila se, pokuat e s malim blefom. - Nakon to sam u subotu ujutro bio ovdje, i nakon to smo malo proavrljali, vi ste nazvali Bijelu kuu i izvijestili nekoga. Rekli ste mu da sam bio ovdje, 1 rekli ste mu to sam vas pitao. - Vi ste ludi - rekla je, ali joj je u glasu bila otra nota. Obrambena otrica? - S vremena na vrijeme u posljednjih nekoliko godina -- rekao je, ohrabren - ljudi su vam usaivali male dezinformacije, d;i vide hoe li se pojaviti u Bijeloj kui. Uvijek bi se pojavile Neki ljudi nisu tako glupi kao to mislile.Sada se oito uplaila. Nastavio je s pritiskom. -Dakle molim, nemojmo se vie igrati, gospoo Kingslev. Vi na primjer ne znate koliko ja ve znam. Nije rekla nita, a onda je uzdahnula, odmahnula glavom. - Dakle .. . Molim vas recite mi to vam je ispriao o Catherini Webster. - Kunem vam se, nikad mi nije rekao da je odravao vezu s Catherinom Webster. . . - to je s Lynne? - Mrzio je to pitanje, a i sebe u tom trenutku. - Ne. - Rekli ste mi da vam se Blaine povjeravao. Dobro, hajde da pokuamo na drugi nain. to vam je povjerio? vrsto je stisnula usne. - Da popijemo neto, mister Fair-banks. Je li sko okej? Rekao je da jest i poao s njom u kuhinju, gdje je sve bilo spakovano osim nekoliko papirnatih alica i tanjura. Dvije su poluprazne boce stajale na kuhinjskom baru: jedna dina,

druga skoa. Nalila mu je sko preko dvije kockice leda, a din preko leda sebi. Vratili su se do kaua u dnevnoj sobi. - Rekli ste da ne moram biti svjedok . . . - Sumnjam da e vae svjedoanstvo imati mnogo teine bez obzira to kazali - rekao je grubo otvoreno. - Hvala. - Podigla je alicu i progutala gorinu s dinom. - U redu, znam kako je dolazio do novca o kojem se sve novine propituju. Dali su mu ga, oni koji su ga plaali. .. inio je usluge i bio za to plaen. I on je rekao istu stvar koju ste upravo izrekli, sad kad malo promislim o tome: da mu moje svjedoanstvo ne bi moglo nakoditi, i da sebi moe dopustiti da mi sve kae. Bio je neobino cinian ovjek. Ne mislim da je imao savjesti. . . ako je imao, odavno ju je anestezirao, ili se u najmanju ruku inilo da je tako. - Tko mu je davao novac, gospoo Kingslev? Slegnula je ramenima. - Ne samo jedan. Kad je u Santo Domingu ubijen general Ortiz, naa je vlada njegovom neaku dala azil. Neak nije bio bijedni student. Ortizov je novac iziao \7. Santo Dominga preko tog neaka zahvaljujui dogovorima to ih je napravio u Miamiju i Las Vegasu. Donijeli su u Sjedinjene Drave deset milijuna, veinom u dolarima. Blai-neu je isplnrnn vndcsei. tisua za pomo ... - Sto ji" on tono uinio? - On to nije rekao, tono. To je moralo imati nekakve veze s ulaznim dozvolama, vizama. Moralo je imati nekakve veze s ljudima iz ambasade Santo Dominga i njihovim diplomatskim imunitetom. To je komplicirano. - Nastavite. Zatresla je glavom. - to jo hoete znati? - Proi u neka imena s vama - rekao je Ron. - elio bih znati to je Blaine govorio o svakome od njih. Slegnula je ramenima. - Otvorite vatru. - Philippe Grand. Odmahnula je glavom. - Nikad nije spomenuo to ime. - Inoguchi Osanaga. Ponovno je odmahnula glavom. - Ni Osanagu nikad nije spominjao. - Jeste li ga poznavali? - Sigurno. On je krupna zvjerka. On isplauje kad japanske kompanije ovdje togod kupuju. - Jeremv Johnson.

Osmjehnula se. - Blaine i Osanaga bili su u jednom savezu. Johnson je u potpuno drugom. - Senator Walter Finlav. Ponovno se osmjehnula. - Finlav igra Osanaginu igru, ali pripada savezu Jeremvja Johnsona. - U redu. Kakvu su igru igrali Blaine i Osanaga? - Veliku - rekla je. - Da potuku trgovinske sporazume. Blaine je obeao da e ih mnogo potui. Ako elite moju teoriju o njegovoj smrti, ubijen je zato to nije mogao sprijeiti Webstera da ode u Pariz i potpie te preliminarne sporazume .. . Zar niste impresionirani? Lan me je nauio mnogo emu o svom poslu, mogla bih mu vjerojatno biti podsekre-tarica ... Ovaj put je sebi dopustila smjeak. - Pokupio je mnogo novaca. Neki vrlo znaajni - i otri ljudi poklonili su mu svoje povjerenje. - Tko, osim Osanage i Johnsona? - Schleicher iz Nord Deutschlanda . .. Fantalone iz IIG. Bili su i drugi kojima ne znam imena. - Ali je bio ubijen u Bijeloj kui. Tko iz Bijele kue? Odmahnula je glavom, otro. - Ne bih znala, nemam niti. Niti, pomislio je Ron, imam ja ... Zurio je u svoj sko. - Mislim da sam vas to pitao ranije - rekao je blago - no kud ste posljednji put vidjeli Blainea?- Pitali ste me i rekla sam vam. . . dva ili tri tjedna pred njegovu smrt. Provela sam no s njim u njegovu apartmanu. Nisam ga poslije toga nikad vie vidjela. - Je li izmeu vas i Blainea bilo kakve svae? - Ne. - Ali ga nakon te noi nikad vie niste vidjeli? - Nije bilo nita neuobiajeno da ga ne vidim po dva tjedna ili vie. Ron je odluio pokuati s jo jednim blefom, vrlo malim. - Je li vam ispriao o svojoj . . . emotivnoj sceni s Predsjednikom? - Da, zbog toga me je i elio te noi. Bio je uzrujan, vrlo uzrujan. Upalilo je. Da je kazala kako joj Blaine nije ispriao o svojoj sceni s Predsjednikom, ne bi je mogao dovesti u kontradikciju. . . - Doao je do vas istoga dana kad je imao scenu s Predsjednikom. Ispravno? - Ovaj . . . nazvao me iz Bijele kue. Glas mu se lomio. Nisam mogla razabrati je li bijesan ili to. Zamolio me da doem u njegov apartman. Imala sam klju. Doao je kui oko deset sati. ekala sam ga. - Je li to bio sastanak za kakve je plaao? Lice joj se ukrutilo. - Da. Platio mi je pet stotina dolara, za tu no . . . Biste li eljeli uti pojedinosti? Je li i to dio istrage? * :

- Ne, ali elim pojedinosti o onome to je rekao. Srknula je svoj din, i dok je to inila, Ron je pomislio kako joj gotovo moe proitati misao . . . Moda e se sada zaustaviti, odbiti da kae ita vie . . . Kad bi imala nekoliko minuta da razmisli, vjerojatno bi shvatila da on ne zna mnogo, zaista, i da mu moe nekanjeno lagati. . .Ne smije riskirati ostavivi joj vremena da razmisli... - Bila sam u njegovu apartmanu ekajui na nj-tiho je govorila. - Imala sam neto ampanjca na ledu. Otkljuao je vrata i ukoeno ukoraao u apartman. Rekao je da je otpao, da je bivi dravni sekretar. Ispostavilo se, naravno,, da je to pretjerivanje, ali mi je rekao da mora dati ostavku: Rekao mi je da se nije znao svladati i da je neto rekao Predsjedniku. Ja sam se nasmijala. Mislila sam da ga je moda nazvao kujinim .sinom ili tako neto, ali mi je rekao da je gore od tofjn, i da uope nije smijeno. Nastavio se unjati po sobi, nirmljnju'l u brndu. PokuAulu Nam \*a ohladiti. Dobila sam ga da uzme malo ampanjca. Nije bio jeo, i tako sam mu napravila nekoliko sendvia. Napravila ... napravila sam mu neto . .. shvaate. To ga je ohladilo. Ali tada je pao u depresiju, i rekao da je u gadnoj nevolji... - Kakvoj nevolji? - Rekao je da je izgubio Predsjednikovo prijateljstvo, da e zaista morati dati ostavku. Rekao je da ne zna to da radi, da se ne moe vratiti na sveuilite nakon to je bio dravni sekretar... - Je li opisao scenu s Predsjednikom? Je li vam rekao to je to rekao a to ga je stajalo Predsjednikova.prijateljstva? - Ne tada . . . Kasnije. - Nastavite, Otro je pogledala Rona, procjenjujui ga. - Nagovarala sam ga da mi kae - rekla je. Shvaate li zato? - Netko bi vam platio za priu. - Ovaj, moete to i tako rei . . .Mislila sam da bih mogla nai neto to bi moglo biti. . . dragocjeno. - Izraz joj se nije izmijenio. - Rekao mi je sve kasnije, nakon to smo bili u krevetu ... - Sto? - Mnogo od toga ve znate. Multilateralni trgovinski sporazumi, od njega se oekivalo da izmijeni Predsjednikovo miljenje. Oito je ljudima rekao da to moe uiniti, i vjerovao da je tako... -, .V - Ali nije mogao - rekao je Ron. - Rekla sam da je vjerovao da moe . ... Na koncu konca, rekao je, on je nauio Predsjednika svemu to je znao o vanjskoj politici i meunarodnoj ekonomici. iroko je poznato u

obavijetenim krugovima, rekao je, da je vanjska politika predsjednika Webstera ustvari njegova vanjska politika. Za tri je godine kao dravni sekretar napravio izuzetnu karijeru . .. Bio je vrlo euforian kad je bila rije o tome, mnogo je o tome govorio. Blaine je bio, Ron se podsjetio, uistinu veoma uspjean dravni sekretar. Bez sumnje bi dobio svoju Nobelovu nagradu ... . - Mislio je da moe motati Predsjednika - govorila je. Na kraju svega, on je bio strunjak za meunarodna pitanja, i ako bi rekao Predsjedniku da je promijenio miljenje, tlu jo zakljuio kako trgovinski sporazumi nisu na koncu uope bili doi)in ideja, mlHlio j(c) da e Wcbster poi za njim . . .Bio je zaista okiran kad je otkrio koliko je Predsjednik zagrien u tom pitanju, okiran da moe imati tako snana uvjerenja na tom podruju . . . - Jesu li mu prijetili ljudi koji su ga platili? - Nikad nije rekao da jesu. - Dalje ... to se dogodilo? - Te veeri, rano te veeri, ba prije nego to me je nazvao, imao je zbilja otru svau s Websterom. Na kraju se sve svelo na aenja, rekao je Predsjedniku da e multilateralni trgovinski sporazumi izazvati privrednu katastrofu. Predsjednik ga je upitao zato to nije rekao u poetku, prije tri godine kad se politika poela razvijati i kad su poduzeti prvi koraci prema pregovaranju o sporazumima. Lan je rekao ... - to je Blaine uistinu mislio o sporazumima? Je li bio za njih ili protiv njih, osobno? - Znate, ne mislim da mu je do toga uope bilo stalo . .. Trgovina i privreda, rekao je, nikad ga nisu stvarno zgrabile kao diplomatske uke i muke. U svakom sluaju, kad ga je Predsjednik upitao zato je promijenio miljenje i iznenada postao takav protivnik sporazuma, Lan nije imao valjan odgovor. Rekao je neto kao da je stvar prouio temeljitije nego na poetku. Predsjednik se nasmijao, rekao da to nije razlog. I tu su se stvari poele zagrijavati. - Jesu li bili sami? - O, ne, zaboravila sam vam rei. Gospoa Webster je bila ondje. Catherine ... Do toga je dolo gore, ne u uredu. - to je ona rekla? - Nita, tek kasnije. Doi u na to. Kad je Predsjednik rekao da ne pui Lanov razlog za promijenu miljenja, Lan se raspigao, upitao Predsjednika na to to cilja, a Predsjednik mu je glatko odgovorio da ima razloga vjerovati da prima novac i usluge i takve stvari od ljudi koji su protiv sporazuma. Pozvao ga je da to zanijee, a Lan je odgovorio da takvu optubu nee poastiti nijekanjem ... I tu je progovorila gospoa Webster. Rekla je Lanu da ne moe vjerovati da bi ih izdao na takav nain. Rekao je da su joj bile suze u oima kad je to rekla, i ja vam mogu kazati, cinik ili ne, imao je po koju i sam kad mi je sve to ispriao ...

- Bili su prijatelji dugo vremena - rekao je Ron tiho. - Da ... Dakle, Predsjednik se posluio istim takvim rijeima kao i njegova zonu. Rekao je da ih je Lan izdao, da je izdao njihovo prijateljstvo. Nazvao ga je varalicom i lacem. Da ste poznavali Lansarda Blainea, znali biste da je na toj toki neto moralo eksplodirati. . . Imao je vrlo jak osjeaj za osobno dostojanstvo, a injenica da je suoen s istinom uinila je ponienje jo gorim. I tako je uzvratio udarac . . . - to im je rekao? - Rekao je Websterovima da su oni fini ljudi koji njega nazivaju lacem, a ive u lai ve vie od dvadeset godina. Rekao im je da im je bilo prilino drago to lae kad je on lagao za njih. Ako ga ele nazvati lacem, onda e im vratiti milo za drago . . . Ako ga ele obeastiti i istjerati s poloaja, u redu stvar: on moe njima uiniti isto i oni prokleto dobro znaju da ako . . . ako ga ele unititi i dovesti pod steaj time to e itavom svijetu rei da nije imao utjecaja na vanjsku politiku Sjedinjenih Drava, u redu stvar, ali i on ima po koje oruje da se zatiti, i on e ga upotrijebiti. . . Shvaate, pokuavam vam stvoriti najbolju predodbu to mogu o onome to se dogodilo, prema onome to je rekao. To je sve to znam - Osim to ste ispustili najvaniju stvar ... Kimnula je. - to je to bilo to je Lan znao o Webstero-vima, njihovu la, njihovu tajnu. Ovaj . . . ao mi je, mister Fairbanks, Lan mi nije rekao. - Ne vjerujem vam. Jo je jednom ustala s kaua i odetala izmeu gomila kutija da bi stala kraj prozora i zagledala se kroza nj ni u ta. - to god da mi je rekao, rekao mi je dok smo on i ja bili u krevetu. Ako velim da mi nije kazao, onda mi nije kazao. A vi ne moete dokazati da jest. Ron je uzdahnuo. - Boe, zar moramo opet proi kroz sve to? Ne volim vam prijetiti. . . - Onda nemojte. - Okrenula se i suoila se s njim. - Nemojte mi kazati da ete me strpati u zatvor kao svjedoka. U svakom sluaju, ba mi je sinulo da neete. - Zaista? Zato ne? Napravila je korak prema njemu. - Lan je bio na rubu ivaca kad je te noi doao kui - rekla je. - Iskazala sam mu razumijevanje, trljala mu lea, drala ga ... I on je priao. I priao. I priao. Rekao mi je tajnu Websterovih. To je osobna stvar. Ona ni u kojem sluaju nema nikakve veze s vaom istragom. Zaista je alosna, bilo mi ih je ao. A bilo je i Lanu. U stvari, to je bilo ono to ga je najvie muilo: zaprijetio im jo da e odoli njihovu lajnu, neto tako osobno,dto bi ih tako povrijedilo ako bi izalo na vidjelo. Ali on je rekao meni, eni iz polusvijeta. to moete protiv toga? Kao na filmu. U svakom sluaju, sad mislim da ne bi imao nita protiv da to upotrijebim da se zatitim. Ako odem u zatvor . . . u stvari ako

prekosutra ne odem u Pariz, pustit u tajnu Predsjednika i gospoe Webster. To vam obeavam. - U retlu - rekao je Ron. Bio je bijesan, ali se uspio svladati. - Ostavimo to zasad. Jo jedno pitanje ... i na ovo u dobiti odgovor. Zato pritedite prijetnje . . . Tko je va telefonski pajdo iz Bijele kue? Koga ste nazvali nakon to sam otiao odavde u subotu ujutro? Znam da to mora biti jedan od trojice ljudi. Smijeila se. - Ja imam prijatelja u Bijeloj kui - rekla je - i on je savren gentleman. - Tko? - Mislim da vam mogu kazati. to to mijenja? - Kim-nula je. - On je prokleti komad vii od vas .. . - Tko, vrag vas odnio? - Fritz Gimbel. Martha Kingslev - Duboko Grlo. Gimbel. . . Njena je veza bio Gimbel. Nazvala je Gimbela da bi ga izvjestila to joj je Paul-Victor Chamillart ispriao o francuskom ministru vanjskih poslova i Martini Nanterre. Bog zna to je jo sve doznala od ljudi koje je dobila da joj se povjere ili koji su to uinili na svoju ruku, i to je sve dojavila. Gimbel, hladni, smrtonosni i tako lojalan djelotvorni administrator, imao je privatnu obavjetajnu slubu u curinom krevetu. Nazvala je Gimbela im je izila iz Blaineova apartmana u Watergateu. Ona je prole subote nazvala Gimbela da bi mu javila kako ju je Ron ispitivao. Vjerojatno e ga nazvati i sada. Ba u o-vom trenutku ona je na telefonu, gotovo sigurno, dok se on taksira natrag prema Bijeloj kui, i u trenutku kad stigne o-namo, Gimbel e znati svaki detalj njihovog razgovora. Gimbel. Instinkt ga je od poetka navodio da sumnja na (Jimbela. (iimbel je mogao ii kamo je htio po Bijeloj kui. Nitko mu ne hi poHtuvljuo pitanja vie nego to bi ih postavljao samome Predsjedniku. Znao je kako da ubije pomou petlje od ice . . . nauio je to u marincima. Bio je Predsjednikov ovjek. Svi su primali nareenja od njega. Mogao je opozvati odjeljenje Tajne slube u subotu uvee, omoguivi furgonu da zgura Ronov datsun s ceste. Mogao je posijati glasine da je Ron bio pijan. Mogao je posijati i sve prie o Blaineovim enama . . . Znao je za njih . .. Ali njegov motiv, zato bi ubio Blainea .. ? Je li on bio egzekutor nezadovoljnog konzorcija? Nije vjerojatno. Ali je alternativa bila jedva zamisliva ... da je ubio ucjenjivaa da bi ga uutkao ... A ako je to uinio, koga je onda titio . . ? Predsjednika? Catherinu Webster? Je li Predsjednik znao? Ne nuno . . . Ali je Blaine ubijen u Bijeloj kui. Ne bi li bilo pametnije da ga je sredio vani? Moda ne, ako je to Gimbel - radei, recimo, sa Predsjednikovim znanjem morao uiniti sam, a da ne uplete nikoga drugoga ... i bilo je zakljueno da je to, ako to obavi na samom Predsjednikovom pragu, doslovno, najsigurniji nain da skrene sumnju sa sebe, s bilo koga u njegovoj slubenoj obitelji. .. Trebalo je to biti dugo ljetno vee. Crveno je Sunce jo bilo visoko nad Potomacom kad se automobil zaustavio na vratima za izvrne slubenike, i Ron krenuo u krilo izvrnih ureda.

Dok je hodao prema svom uredu, pitao se je li straar s vrata sada na telefonu, dojavljujui Fritzu Gimbelu da se Ron Fairbanks vratio . .. I Jill i Gabe Haddad bili su u njegovu uredu ekajui na nj. Nazvali su Vrhovni sud, znali su da je otiao odanle i bili zabrinuti za njega, ne znajui gdje je. Nazvao je telefonsku centralu smjesta, im je kratko pozdravio Jill i Gabea - i doznao da je Honey Tavlor jo u Bijeloj kui. Razgovarao je s njom i rekao joj da mora razgovarati s Predsjednikom. Rekla je da e otii gore za nekoliko minuta da bi Predsjedniku prenijela neke poruke, pa da e mu predati i tu. Okrenuo se prema Jill i Gabeu, rekao im to je doznao i kakve je zakljuke iz toga izvukao. Jill se nije suglasila da je ubojica nei/.bje/.no bio Gimbel ... - U svakom sluaju - rekla je ve sam te upozorila: bila bi gadna pogreka optuiti c'ovji'ka ako nenuift neoborive doka/e. On je "ilav, imaPredsjednikovo povjerenje, u sukobu s njim dobiva deblji kraj batine, suoi se s tim ... Ne moe sruiti Predsjednikovog kraljevskog krvnika rijeju Marthe Kingslev . . . Gabe je progovorio oprezno: - Ron, vidim kako je Martha Kingslev bila karika izmeu Blainea i Gimbela . . . Spavala je s Blaineom, javljala Gimbelu sve to bi ovaj rekao. Ali gdje je veza izmeu Gimbela i onoga to nazivamo konzorcijem za ruenje multilateralnih trgovinskih sporazuma? Ili smo napustili ideju da konzorcij na neki nai stoji iza umorstva? - Martha Kingslev povezuje Gimbela i s konzorcijem - rekao je Ron. - Veza je Osanaga. On nosi fasadu japanskog novinara. Vi i ja nismo znali da je on uistinu neto drugo. Nije znao ni FBI. CIA je bila ta koja je imala dosje o Osanagi i koja nam je rekla da je on u stvari lobist, kupovalac utjecaja. Ali je Martha Kingsley znala. Kad sam joj spomenuo Osana-gu, nazvala ga je krupnom zvjerkom koja radi za neke japanske kompanije. I ne zaboravi, kad sam dobio FBI da privede Osanagu u ured u Odjelu za pravosue radi ispitivanja, senator Finlav me traio preko telefona gotovo prije nego je Osanaga dospio ondje: rekavi mi da postupam samo polako s njegovim dobrim starim pajdaem Osanagom. FBI-jev dosje o Marthi Kingslev stavlja Finlavja na listu njenih intimnih prijatelja. Ona zna da je Blaine uzimao novac od konzorcija i da im je obeao da e potui trgovinske sporazume. Ako je ona znala, i Gimbel je znao. Ako je Gimbel znao da je Blaine primio mito od konzorcija, a ipak nije zazvonio na uzbunu, tada . . . - Ne nuno - upala je Jill. - injenica da nije zazvonio na uzbunu ne dokazuje da je i on potplaivao Blainea. - Mi ak ne znamo ni to da on nije zvonio na uzbunu - rekao je Ron. - Privatnim zvonom .. . - Da, strogo privatno Predsjednikovim . . . Ron je kimnuo. - I tako, kad je Predsjednik optuio Blainea zbog nepotenja i isprovocirao prolom izmeu njih, moda nije nagaao, moda je znao. - I tada je - rekao je Gabe - Blaine zaprijetio da e razotkriti veliku tajnu Websterovih . .. Sve se vraa na to ... Je li Blaine ubijen da bi se zatitila tajna? Moda je konzorcij eva osnova da potue trgovinske sporazume bila samo iskra koja je dovela do vrlo osobnog motiva da se ubije Blaine.

Ron je vrtio brojanik kombinacijske brave na kartote-nom ormaru. -- 1/nrnada su mi pale na pamet neke prokleto neugodno mi.sli - U tome nisi ba sasvim sam - rekla je Jill. Ron je poeo upati jednu od tekih ladica ormaria, koja je napokon kliznula prema njemu. Oprosti mi, Jill. . . Gabe, sutra se moda odlui da me proglasi neubrojivim . . . - Ispod nekoliko viseih fascikala izvukao je browningow automatski pitolj kalibra .25. Pokazao im ga je na trenutak, i tada ga nelagodno gurnuo, kao opasnu ivu stvar, za opasa hlaa pri lijevome boku. Zakopao je sako preko njega. Pogledao ih je. - Vi ljudi mislite da sam munjen? - Prije sat vremena rekla bih da - odgovorila mu je Jill. - Sada . . . Ron je sjeo za svoj pisai stol. - Martha Kingslev je priala previe. Va ju je neustraivi voa izbacio iz ravnotee uvjerivi je da zna prokleto vie nego to je znao. To je prilino dobro upalilo, ako se mene pita. Ali je takoer i prebrzo priala. Razmiljao sam o tome vraajui se taksijem. Zato bi se ona otvorila i rekla toliko mnogo, i tako lako? Dakle .. . znala je da e nazvati Gimbela i javiti mu sve to je bilo reeno. Moda je odluila izbaciti svaku informaciju koju je eljela zato to ... - Ne - rekao je Gabe odluno. - To je previe, ne mogu u to vjerovati... - Zgurali su Ronova kola s ceste u subotu uvee - rekla je Jill. - Ono to zna sada, za njih je za itav metar opasnije od onoga to je znao u subotu . . . Gabe je odmahnuo glavom. - Zao mi je, ali ne mogu pobjei misli da postajemo pomalo melodramatini. Tu mora biti neko drugo objanjenje, neko logino objanjenje . . . - Mi smo suvie civilizirani, eto to smo mi - rekla je Jill. - Sjedimo ovdje, tri mudra pravnika koji ne razmiljaju u kategorijama nasilja nad ljudima, koji uvijek trae racionalno rjeenje. Ali nemojmo ispustiti iz vida osnovno, Gabe: mi istraujemo umorstvo . . . - Ja u vam rei to elim ... - poeo je Ron, da bi ga prekinulo zujanje telefona. Predsjednik. Dobio je Ronovu poruku i sad je pitao je li uistinu nuno da ga Ron vidi te veeri. Ron je rekao da jest, i da mi.sli kako bi i gospoda Wcbster trebala biti pri ruci. Da bi ga uvjerio, rek;io je Predsjedniku kako misli da ima dobru Ideju tko je ubio Blainea. Predsjednik je spremno odgovorio fla e gfi vidjeti r/,/i pola hhIu i spustio slualicu.- Mislim da si malko preuranio, Ron - rekla je Jill. - Zar e se zaista sresti s Websterovirna i optuiti njihovoga dugogodinjeg prijatelja Gimbela za umorstvo? - Ili ete optuiti samog Predsjednika? - ubacio je Ga-be. - Ne znam - rekao je Ron. - Stavit u to to znam ispred njih. Moda mi tada budu kazali ono to su oito zadrali. - Kladim se u osam naprama pet da e, kad se veeras vrati ovamo dolje, biti bivi glavni istraitelj - rekao je Gabe. - I vjerojatno bivi savjetnik.

- Nisam molio za taj posao. - Hoe li cukati taj pitolj gore u Bijelu kuu? - upitala je Jill. Ron je djelovao zbunjeno, ali nije rekao da nee. - Neto drugo vas dvoje: elio bih da ponesete nekakav zapis o onome to smo pronali o Bijeloj kui i to smo mislili o njoj. U najmanju ruku, uzmite diktafonsku vrpcu. Sad u snimiti vrpcu. Napravit u dvije. Odnesite ih odavde. Uzmite neke dosjee. Otiite odvojeno . . . - Ron ... - poela je prosvjedovati Jill. - Moda sam lud - rekao je Ron otro. - To znam. Ali svejedno uinite to sam vas zamolio. Odmah, molim. Predsjednik je imao mali privatni ured u sobi preko hala, nasuprot svojoj spavaoj sobi - u sobi koju su dotad prve obitelji upotrebljavale kao gostinjsku. Bio je tu pisai stol koji je jednom bio u Ovalnom uredu - Ron je zaboravio koji se Predsjednik ondje sluio njime - i Websterov konati stolac visokog naslona iz Senata. Bila su tu i dva pretapecirana naslonjaa i sofa, sve presvueno bukleom boje slonove kosti. Na policama je bilo nekoliko knjiga; veinu su prostora za-ir/imnk1 obiteljsko fotografije, ukljuujui tu i slike Predsjednikovih roditelja i roditeljevih roditelja. Bio je to Predsjednikov privnl.nl neuredni ured . . . sa stolom pokrivenim hrpa-mn I'm.:i'Ili.'il.'i ! milenu Sluenim ie telefonom, to mu io t jao na stolu, mogao dobiti bilo koju od dvadeset linija, a pritiskom na dugme mogao je nazvati bilo koji od etrdeset brojeva sadranih u instrumentovoj elektronskoj memoriji. Ron se esto susretao s Predsjednikom u tom uredu, za-tiui ga ponekad u izblijedjelim plavim dinsicama i kamirskom sviteru, jednom ak u bijelim teniskim hlaicama. Taj ured nikad nije bio fotografiran. Ljudima izvana nikad nije bio doputen pristup amo. Ron je ovdje esto viao Gimbela i povremeno Blainea. Pripadnici osobnog Predsjednikovog osoblja dovoeni su ovamo s vremena na vrijeme, no, s izuzetkom Blainea, ni jedan lan kabineta i ni jedan lan Kongresa nisu nikad bili vieni u tom uredu. Kad je Ron uao, svjetlo je u sobi bilo sumrano sivo. Sunce na zapadu nije sjalo u jedini prozor te sobe, pa su Predsjednik i Catherine Webster sjedili razgovarajui u polumraku kad je stigao Ron. Catherine je ustala i upalila svjetiljku na Predsjednikovu stolu, pa je svjetlo to je sjalo preko vrha sjenila palo na sliku koja je u Ronu uvijek izazivala uenje nekarakteristinu za ovog predsjednika, rekao bi, i sasvim u neskladu s ostalim stvarima u sobi: akt mlade djevojke, djelo Edvarda Muncha. Ron nikad nije imao petlje upitati je li slika posuena ili je vlasnitvo Websterovih. Njemu je ona simbolizirala kontradikciju u Predsjednikovu karakteru. Oito je bila nekakva rana veera, vjerojatno s gostima, jer je Predsjednik jo bio odjeven u tamnosivo odijelo, bijelu koulju i kravatu, dok je Catherine nosila tamnoplavu pletenu bluzu i suknju bijele, zelene i modre boje. Oboje njih, prema Ronovu iskustvu, u ove sate ljetnog predveerja obiavalo je biti leernije odjeveno. Predsjednik je otvorio razgovor: - Kaete da mislite da znate tko je ubio Blainea?

- Ne mogu to dokazati - rekao je Ron - no sve to sam do sada doznao kao da upire na jednog ovjeka. Predsjednik je sjeo na sofu do Catherine i pokazao Ronu jedan od naslonjaa. - Samo naprijed. - Prije nego to vam kaem na to i na koga sumnjam, dopustite da vam ispriam zato sumnjam. U suprotnom bi u to bilo vrlo teko povjerovati. Predsjednik je kimnuo glavom. Ron je bacio ispitivaki pogled na Cafherinu i zatim ga Vl'iliin nn Pnl; iiumnin unm nuliiH vvwln]i/> /vitoga koliko je to god bilo mogue, gospodine Predsjednie, no kojim god putem krenuo uvijek sam se vraao na tu ... konfrontaciju izmeu vas i Blainea kad je on, koliko sam razumio, zaprijetio da e razotkriti neku vau osobnu tajnu . . . Ja sam, naravno, prihvatio vau rije da to ne moe imati nikakve veze s Blaineovom smru, no ipak, to se neprestano vraalo ... * - Blaine nije ubijen zbog toga razloga - rekao je Web-ster odsjeno. Namrtio se i skrenuo pogled s Rona. - Da jest, ja bih bio taj koji ga je ubio . . . Catherine je upala. - Kako se to vraalo, Ron? - Bacila je pogled na Predsjednika, oito oneraspoloena njegovom nestrpljivou. - Tko to iznosi? Ron je promatrao Predsjednika, koji je jo uvijek ljutito zurio u zid. Predsjednik, oito osjeajui da Ron oklijeva, zaokruio je pogledom. - Samo dalje - rekao je. Ron je duboko udahnuo. - Blaine je ubijen u Bijeloj kui. Ovdje, i od strane nekoga tko je imao pristupa na prvi kat. Takoer znamo da je tokom godina Blaine primio mito od nekolicine ljudi, uglavnom za stvari od ne ba velike vanosti. Ali je nedavno primio lijepu svotu novca, vie no ikad prije, i obeao ljudima koji su ga potplatili da e potui multilateralne trgovinske sporazume. Ne uspije li u tome, obeao je da e u najmanju ruku moi postii izuzee od restrikcija za ljude koji su ga plaali . . . izuzee za japanske automobile, na primjer. I tako .. . - I tako su ga ubili neki pohlepni ubilaki ljudi koji su ga plaali - prekinuo ga je Predsjednik. - To nema nikakve veze s naim osobnim ivotima ... - Zao mi je, sir, no tu je neka vrst karike. - Pusti Rona da pria, Bob - ubacila je Catherine. - Mi smo grupu ljudi upletenu u Blaineovo potplaiva-nje nazvali konzorcijem - rekao je Ron. - Pokupio je novac, a nije mogao isporuiti robu. Ali nisam ba tako siguran da bi ga ubili zbog toga. Moglo bi, mogli su zakljuiti, biti protiv njihovih interesa da ubiju jedinog istaknutog pripadnika administracije koji se suprotstavljao sporazumima. Naravno, mogli su

se plaiti da bi Blaine mogao popustiti pod vaim pritiskom i kompromitirati ih, to bi znailo sramotu i tiio'ia zatvorsko kn/.nc ovdje ili kod kue ... U svakom slutnju, ako mi oni stajali i/a tnj^a, ipak su to morali izvesti posredstvom nekoga iz Bijele kue. Blainea nije ubio japanski kupovalac utjecaja ili britanski kockar. Njega je ubio netko sa slobodnim pristupom na prvi kat Bijele kue. - Da . . .? - Tu je karika - rekao je Ron tiho. - Jedna osoba koja vee konzorcij s ovjekom iz Bijele kue. ena. Blaine je takoer bio s njom spleten. - Jo jedna od Lanovih ena - rekla je Catherine sumorno. - Zove se Martha Kingslev. Sebe naziva prostitutkom, no ja bih upotrijebio drugu rije . . . Ona je kurtizana u starom smislu rijei. Ona je vrlo upuena. Zna sve vaington-ske puteve i staze. Ona zna, u stvari, previe, stvari oko kojih sam se svojski namuio da ih otkrijem. FBI je povezuje sa senatorom Walterom Finlavjem. Finlav je konzorcijev najamni radnik... - To ne iznenauje - rekao je Predsjednik. - Jedan od njenih . . . klijenata bio je i Lansard Blaine. Shvaam da je Blaine bio inteligentan ovjek, briljantan, s po kojim znakom veliine. Ali to znai da je imao dio linosti koji ba nije znao dobro kontrolirati. . . Znao bi popiti odvie, pa bi ponekad Marthi Kingslev ispriao previe. Na nesreu po njega, povjerene su tajne bile ... to jest jesu njen trgovaki artikl. Ona prodaje informacije koje dobije . . . Prodaje ih redovito nekome ovdje, u Bijeloj kui... - I vi znate kome? - upitala je Catherine. - Samo trenutak . . . Blaine joj je ispriao o uslugama, mitu, priao je. Ona je o tome izvijestila svoju vezu ovdje u Bijeloj kui. Njena veza je znala mjesecima da je Blaine bio potplaen da trgovinskim sporazumima ubaci klip pod noge. Morao bih vam postaviti pitanje, gospodine Predsjednie: Je li vas itko ikad izvijestio da su Blaineu platili da vas odgovori od programa trgovinskih sporazuma? - Sumnjao sam u to ... - No je li vam itko rekao? Predsjednik je odmahnuo glavom. - One noi kad ste imali sukob s Blaineom, on je bio vrlo uzrujan. Otiao je do Marthe Kingslov po utjehu, proveo s njom no. I on joj jo ispriao, ao mi je to vam to mnrnin kazati, ime vam ja to prijetio. Ona /.na vau tajnu . . .dPredsjednik je posegnuo za Catherininom rukom, zatre-sao glavom i pomno se zagledao u nju. Ona je na trenutak oborila glavu, pa duboko udahnula i podigla pogled na njega. Ron ih je promatrao nekoliko trenutaka, zatim okrenuo glavu. Osjetio je impuls da ode iz sobe, da ih ostavi same; no ustati sada i otii bilo bi nezgrapno i moda bolno za njih. uo ih je ka*ko govore vrlo tiho i bilo mu je drago to ne moe razaznati rijei. Pokuao je ostati potpuno nepomian, poelio je da se moe uiniti nevidljivim.

Naposljetku, nakon minute ili tako, Predsjednik mu je rekao da nastavi. - Ali nam recite tko je to. Bez daljnjih prologa. - Gospodine Predsjednie - rekao je Ron tiho - gospoo Webster, nakon svakog razgovora s Blaineom, Martha Kingslev je nazivala Bijelu kuu i izvjetavala Fritza Gim-bela ... - Fritz... da, vi sumnjiite Fritza ... vi ste od poetka ... od samog poetka. Ron je bio odluan da se ne da zaplaiti. - Ako mi moete kazati, gospodine Predsjednie rekao je - da je Gim-bel izvijestio vas o onome o emu je Martha Kingslev izvijestila njega, tada moje sumnje postaju mnogo manje osnovane. Predsjednik ga je otro gledao. - Bob ... - proaptala je Catherine. Predsjednik je odmahnuo glavom ... - To ne dokazuje ... Fritz me ne bi nuno morao izvijestiti o neemu to mu je ispriala ta prostitutka ... No u svakom sluaju, kako znate da mu je ita ispriala? Tko veli da jest? - Ona... - I tako joj moramo vjerovati na rije? Pretpostavimo da ga pozovem ovamo i da on to zanijee? - Bio bih vam zahvalan da to ne uinite, sir. Ne jo ... Gospodine Predsjednie, moj je posao da vas izvjetavam o onome na to upuuju dokazi. Priznao sam da ne mogu dokazati svoje tvrdnje . . . jo ne. -- Razgovarali ste s tom enom? - upitala je Catherine Wcbstor. - Du, dvaput. U subotu ujutro i ovog popodneva. Nakon prvog susreta, na/vala jo Gimbela i izvijestila ga o tome to sam Jr pilao , . . Pl'iMTlIl nfanhn rHt<im.i rekun ii> I "i-mlsn

Ron je kimnuo. - Prema njenim rijeima. Catherine je upitala: - Jeste li sigurni da joj je Lan ispriao . ..? - Rekla mi je da jest. - Ali vam nije rekla to? - Ne. Catherine je potraila suprugovu ruku, zatim pogledala Rona. - Mislite li da morate znati tu priu kako biste dovrili istragu? - Nisam siguran. Postoje i drugi razlozi da se posumnja na Gimbela. Vjerujem da mi je on namjestio automobilsku nesreu u subotu uvee, ali nisam siguran zato. Je li i on na platnoj listi konzorcija? ak i ako jest, zato bi Blainea ubili u Bijeloj kui? Zato ne kod kue ili

gdje drugdje? Dakle, koji drugi motiv? Moda, da budem potpuno otvoren, da zatiti vau tajnu. Sve se neprestano vraa na to ... Gimbel je jedan od malo nas koji znamo da vam je Blaine prijetio. ak i dravni tuilac, koji zna da vam je Blaine prijetio, ne zna to je prijetio da e kazati. Je li to neto dovoljno vano, dovoljno razorno, gospoo Webster, da bi ga Gimbel ubio kako bi ga sprijeio da kae . . .? - Mi vam neemo kazati - rekao je Predsjednik grubo otvoreno. - Budemo li se morali baviti tom enom, platiti joj, ili bilo to, mi emo to i uiniti. Ali vam velim da to nema nikakve veze s umorstvom Lansarda Blainea. I Fritz ga nije ubio. Ja naprosto ne vjerujem u to. Catherine je tresla glavom dok je Predsjednik govorio. - Mislim da grijei, Bob. Ne osvrui se na nju, rekao je Ronu: - Blaine je iznio svoju prijetnju u provali bijesa. Priznajem da sam je u tom asu shvatio ozbiljno ... To sam vam rekao . . . Doao je do nas i ispriao se i rekao da naravno nee razotkriti osobnu stvar. Rekao je da se duboko stidi to je to uope i spomenuo ... Obeao je da e uvati tajnu, ba kao to je to i inio vie od dvadeset godina. Osjeali smo da mu moemo vjerovati da e to initi i u budunosti, usprkos tom trenutnom istupu. Tada mi je ponudio ostavku, i ja sam je prihvatio, /umolio me da mu dam vremena, i ja sam mu ga dao. Incident, jo bio zakljuen. I Fritz jo sve to uo. Ako je Fritz ikad pomislio da ubije" Hlainott da bi ga sprijoio da oda nau laj-mi Ini ic nsnliv ispario. I'rodsiodnik io odmahnuo glavom.- Ne. Va je prokleti konzorcij taj koji je ubio Blainea. A vi niste Fritza povezali s tim. - Martha Kingslev ga povezuje s njim - rekao je Ron. Predsjednik se spremao kazati neto da to pobije, kad je zazujao telefon. Otiao je do svog stola i podigao slualicu . . . - Dat u mu da vas nazove - rekao je nakon to je posluao na trenutak/ - im bude mogao. Okrenuo se Ronu. - Va ured. No da dovrimo ovo. Kao to sam, nadam se, rekao dovoljno jasno, nisam spreman prihvatiti vae optuivanje Fritza: vi uistinu nemate mnogo toga ime biste ga poduprli, i to za mene nema nikakva smisla . . . - Zao mi je, sir, no ini se da istraga i dalje ukazuje na njega . . . - Na putu smo da izgubimo kontrolu nad istragom - kazao je Predsjednik nestrpljivo. - Na putu je da krene u svim smjerovima .. . - elite li moju ostavku? Predsjednik je odmahnuo glavom. - Imate nemogu posao, Ron. Znao sam da bi mogao biti takav, a znali ste i vi... Boe, mislim da je to mogao biti Fritz. Da budem iskren, i mi smo o tome razmiljali... A ako Fritz ima ita s tim, to e sruiti itavu administraciju. Blaine ... pa Fritz . . . sve na emu smo radili. . . Naite mi nekoga drugoga, Ron. Boe, neka to bude netko drugi. . . Oamuen tim golim iskazivanjem emocija, kojim je Predsjednik priznavao svoju ranjivost, molio za pomo, stavljao i sebe i mandat u njegove ruke, Ron je pokuao izustiti neto ohrabrujue, no naglo su ga zaustavile Predsjednikove idue rijei.

- Ako je to uinio Fritz, mi ga ne moemo zatititi, bez obzira na dobre namjere . . . Ne moemo to prikriti... - I tada, kao da se hvata za slamku, Predsjednik je rekao vrlo tiho: - Ali ste rekli da nemate dokaze, samo snanu sumnju . .. - Ron - upala je Catherine - zato se ne javite u svoj ured? Poziv je mogao biti vaan . . . Predsjednik jo sjedio na kauu, zgrbljen prema naprijed, s prekrienim rukama naslonjenim na koljena, dok je Ron odln/io prdim njegovu pisaom stolu da bi podigao telefon. Cutherino je milovaln I Vodsjodnikova leda. Ron je nazvao centralu. Telefonistica je kazala da je poziv bio od FBI-jevog agenta Waltera Lockea, i da e ga povezati. On je bio u FBI-jevom tabu. - Mister Fairbanks? Zao mi je to prekidam. Rekli su mi da ste s Predsjednikom, ali mislim da biste trebali znati to se dogodilo. - U redu je, samo naprijed. - Imamo stalni nalog kod gradske policije. Oni imaju popis ljudi. Njihovo je da nas smjesta obavijeste ako se dogodi ita u to su ti ljudi upleteni. Nazvali su nas prije otprilike jedan sat. Jedna od ljudi na popisu je Martha Kingslev. Ta je ena mrtva, mister Fairbanks. Ubijena je. Predsjednikovo je lice bilo zastraujue, neprirodno jarko crveno. Glas mu je bio nesiguran. To nema nikakve veze s ... - bacio je pogled na Catherine. - Mislim, takva ena... Mnogo je ljudi moglo imati razloga . .. Ron je, jo i sad stojei kraj stola, drao ruku na slualici koju je upravo vratio na viljuku. Ako je Predsjednikovo lice bilo napadno crveno, njegovo je, vjerovao je, bilo bijelo. Catherine "VVebster je zakrila lice dlanovima. Je li plakala? Nije mogao rei. Ron je progovorio prvi. - Policija misli da je moda silovana. Locke je otiao do stana i pogledao tijelo prije nego su ga odnijeli. Bila je premlaena i zadavljena, i bila je gola. Moglo bi biti umorstvo sa silovanjem . . . moglo bi nemati uope nikakve veze s ovim. - Koincidencija... - rekao je Predsjednik slabanim glasom. - Mogla bi biti. .. Catherine je podigla pogled. - Obojici vam je jasno. - ak i ako je to bio potpuni neznanac - rekao je Predsjednik - njen ivot, i ljudi iz njega, postat e vijesti. . . Ukljuujui njeno muterijo... A mogue je da su ona i I'VH;/, bili . . . piijalolji. Potpuna tajnost s nekim poput njebila bi gotovo nemogua .. . Netko je drugi morao znati za njene kontakte s Fritzom ... - Osim nas - rekla je Catherine odrvenjelim glasom - nitko nije znao o naim osobnim stvarima, s izuzetkom Lana, i Fritza, i zatim, kako se ini, te mlade ene. Lan je mrtav, a sad je i ona ...

- Na to cilja? - upitao je Predsjednik, znajui i suvie dobro o emu je rije, no ne elei se s tim suoiti. - To je jo jedna od Ronovih karika, Bob. Sto su to dvoje imali zajedniko? Malo to, osim da je oboje od njih znalo nau tajnu ... - I Gimbel je znao da je znaju - dovrio je Ron umjesto nje. - To ne dokazuje nita - promrmljao je Predsjednik. - Opet koincidencija? - upitala je Catherine. Predsjednik se zamiljeno zagledao u nju. - Fritz ti se nikad nije dopadao. - Rekao je to sa aljenjem u glasu. - To je tako, Bob . . . Priznajem, ja naprosto nemam povjerenja u ljude koji mogu biti tako predani. . . - Pretpostavivi da sam te ak i razumio, kome sam trebao vjerovati? Lanu Blaineu? - U ovom je asu najbolje da povjeruje u Rona ... I Bob, ako mu ti ne bude kazao itavu priu, ja hou . . . - Rekao sam ve prije da to nije nuno, da nema nikakve veze s . . . - Bob . . . Netko krui okolo i ubija ljude koji znaju. To moe biti koincidencija, ali je iracionalno ustrajati u takvom miljenju. Ron je pozvan da to zna. Postavio si ga za istraitelja i doveo ga u nemoguu poziciju. I on u tome ima nekakav ulog. Mora mu vjerovati. Osim toga, molim te da ima na umu da je Lvnnei stalo do njega, da on jednog dana moe ak postati lan obitelji.. . Predsjednik je podigao pogled na Rona, koji je jo stajao pokraj stola s rukom na telefonu. Predsjednik je nagnuo glavu prema naslonjau u kojem je Ron prije sjedio. Ron je sjeo. Predsjednik je akom protrljao usta. - Ron . . . bojim se da je Catherine u pravu. Morate to znati. - Moda da mu ja ispriam? RoIhtI, Wobster je odmahnuo glavom ... - Nazvao sam Bloinca lu&ccm, rekao mu da mu vie ne mogu vjerovati, da Jo izgubio Nvoj integritet. Nije udo da ga je to razbjesnilo. Samo to nije urlao na mene. "Rei u ja svijetu to za Boba Webstera znai integritet", rekao je. "Rei u ja svijetu to on znai za Catherinu Webster." Rekao je da hoe rei, ukoliko ne prihvatim neka izuzea od trgovinskih sporazuma. Rekao je, a bilo je prilino paralizirajue, to vam mogu rei, sluati ga, da e kazati to to zna o Catherini i meni. . . Ron, mogao sam ga ubiti, i zasigurno vam ne mogu iskreno kazati da mi je ao to je mrtav... - Bilo je oito da se morao boriti za rijei. Jo je bio rumen; zatresao je glavom i duboko udahnuo. - Bob ... - rekla je Catherine - mogu mu ja kazati, to je i tako moja pria . . .

Predsjednik je ubogo slegnuo ramenima. Catherine se okrenula na sofi da bi se nala licem u lice s Ronom. Predsjednik je bio meu njima, i ona se malo nagnula naprijed da bi gledala mimo njega, kako bi mogla izravno govoriti Ronu. Stavila je svoju ruku na Predsjednikovu . . . - ivjeli smo, kao to znate, u Ann Arboru. Bobov je posao bio u Detroitu, a ja sam predavala na Universitv of Michigan. Bilo je to prije dvadeset dvije godine . . . dvadeset tri. Imala sam .. . koliko? Trideset jednu? Djeaci su bili kod kue. Bob je stvarao svoj biznis, sigurno nam nije bilo ni na kraj pameti da ikad odemo u politiku. Imali smo udoban mali ivotni krug. Lan je bio na fakultetu. Ondje sam ga upoznala. Bio je, mislim, vie moj tip ovjeka nego Bobov. Bio mi je drag, i ja sam ga uinila naim prijateljem. Bio je esto u kui. Poznavao je djeake. Fritz Gimbel je takoer bio u blizini, i kontrast je meu njima tada bio ak i vei nego kasnije. Fritz je. Bob ne voli da to govorim, bio Bobov faktotum . . . Radio je u kompaniji i toliko se dodvoravao i bio toliko koristan, da ga se nije moglo otjerati. Tako je i on bio u blizini. U svakom sluaju, bila su dvojica . . . Kruile su prie da smo Lan i ja ljubavnici. Dakle, nismo bili. Nikada. Pretpostavljam da ste u ovoj istrazi naili ha obrnute sugestije. Ja vam velim da se to nikad nije dogodilo. Bob zna da se nikad nije dogodilo ... Ron, osjeajui se sve neudobnije to je suoen s takvim osobnim replikama, mogao je samo sluati i nijemo kimati glavom. -- Moje polje jo psihijatrija, kao to znate - nastavila je. -- Ja sam psihijatar, nc> psiholog. Imam svoju doktorsku diplomu. Predavalo sam, ali un i prakticirala. Neki su o.l/nojih pacijenata bili studenti. Posjeivali su me kod kue. Imali smo veliku kuu, i ja sam imala jednu sobu kao ordinaciju u kojoj sam primala pacijente. Boba je posao drao prilino izvan kue. Mnogo je puta radio do kasno u no, neke je proputovao. Mi smo se uvijek voljeli, ali smo ivjeli nezavisno; svatko je imao svoju karijeru, interese, prijatelje . . . Kao to znate, ja nisam odustala od svoje karijere da bih postala prirepak njegove, sve dok nije izabran za predsjednika... U redu, postavljam scenu, na okolian nain, za ono to se dogodilo . . . Ron je automatski kimnuo; panja mu nije bila privuena samo priom koju mu je pripovijedala, ve i njenim naporom da se svlada. Ton joj je bio miran, hladan, ali je napetost ispod njega bila opipljiva; do sada joj je uspijevalo da je nadvlada. Bila je, po svim standardima, lijepa ena, s pozom i poliem. Predsjednik ju je takoer gledao vrlo pomnjivo. - Kao to sam rekla, postojali su Bobovi prijatelji, i moji, i nai, iako su se neizbjeno prijatelji poneto izmijeali. Jedan je od Bobovih prijatelja bio ovjek imenom Oakes, George Oakes . .. George Oakes je bio poslovni prijatelj Boba Webstera, i Bob je utanaio izmeu Oakesovih i Websterovih da se nau na veeri. George i Betty Oakes bili su nekih deset godina stariji od Websterovih, ali su postali prijatelji s njima, i sad su se uzajamno prilino viali. Bili su jedni drugima u kui, izlazili na veere, predstave. Jedne su godine ak zajedno otili na ljetovanje na Jamajku ...

- Nai su deki tada jo bili mladi - govorila je Cathe-rine. - Bob junior bio je u to doba u srednjoj koli, a Sam u osnovnoj. Oakesovi su imali sina . . . Stana. Upravo je maturirao nekako u vrijeme kad smo upoznali Oakesove, i bio je student u vrijeme kad smo bili takvi prijatelji s njegovim roditeljima. Ah .. . Stan je bio pristao, privlaan, mekoutan mladac, nije ga se moglo ne voljeti... ali je imao problem . . . Catherine je naglo zastala, pogledala supruga i apnula mu neto to Ron nije mogao uti. Predsjednik joj je, sotto voe, neto uzvratio, vjerojatno, pretpostavio je Ron, da ne mora nastaviti. - Goorge je prilino dominirao svojim sinom - rekao je Predsjednik, preuzimajui priu s oitim oklijevanjem. Ta nluntn iiiil li i Ini ni" n nunl nhili>lil IIH UHITI llviii'k mislio dl)

to ima nekakve veze s onim to sa Stanom nije bilo u redu. Bio je oito uplaen, nikad nije mogao uiniti dosta da bi mu udovoljio. Deko je bio bistar, u redu, ali nikad dovoljno bistar da bi udovoljio Georgeu, koji se pentrao svojim putem kroz General Motors i imao ambicija da ode ak i vie, koji je na ivot openito gledao kao na stalnu borbu da se uini vie, zaradi vie, stekne vie priznanja, i da se u toj borbi nikad ne bude zadovoljan. Ipak, moram ovo rei njemu u prilog: bio je tvrd prema sebi koliko i prema Stanu. - Bila je to teko oteena linost - rekla je Catherine. - Tada to nismo znali, bilo ga je prilino ugodno imati u blizini, a psihijatri izvan ordinacija nemaju uvijek preotru mo zapaanja . . . Svakome treba vremena da ... Da li se ispriava? pomislio je Ron. Djelovalo je tako. Neobino ... - I njegova je ena imala problema - rekao je Predsjednik. - Znate, takvi vam ljudi prou kroz ivot, vi se skoro zaljubite u njih jer su na povrini tako prijazni, imate s. njima zajednike neke vidljive, povrinske stvari. . . - Lana Blainea smo morali drati podalje od kue kad bi Oakesovi bili ondje - rekla je Catherine, prilino naglo ponovno preuzimajui priu. - On bi Georgea izrezao na sitne komadie, konverzacijski, mislim, pa je George bio ili suvie zaokupljen samim sobom da to opazi ili suvie gentleman da bi uzvratio. - Uzdahnula je, i lice joj je pocrvenjelo. - U svakom sluaju, kao to smo rekli, njihov je sin Stan imao emotivni problem. Trebala mu je pomo, to je bilo oito. Jedne su veeri za veerom George i.Bettv predloili da preuzmem Stana kao pacijenta. Otklonila sam to, rekla da nai privatni odnosi prijee da preuzmem njihovog sina. Pokuavali su jo nekoliko puta poslije toga, doslovno me moljakajui da ga uzmem. Dokazivali su da im to dugujem kao prijatelj, a osim toga, ako je Stan moj pacijent, to se moe smatrati samo prijateljskim savjetovanjem ili tako neim, i ja sam poela sumnjati da je to samo racionalizacija s njihove strane kako ne bi morali priznati, ni sebi ni drugima, da njihovu sinu treba psihijatrijska terapija i da je dobiva . . . Dakle, smilio.mi se deko. Moglo se vidjeti kako ivi u nekakvom paklu, pa ipak, osjeala sam kako ne mogu mijeati privatne i profesionalne odnose. Jedne smo noi dobili poziv . . .

George je zamolio Websterove da dou njegovoj kui. Djelovao je nasmrt ustru.eno. Rekao je da se Stan pokuaoubiti. Policija je bila posvuda. Krizni ga je vod odveo, ispum-pao iz njega fenobarbital i jedva ga uspio spasiti. George i Betty Oakes, nakon to su tako dugo nijekali istinu, nisu se bili sposobni uhvatiti u kotac s tim. Naprosto nisu mogli razumjeti kako . . . - I tako, protiv svog uvjerenja - rekla je Catherine - uzela sam Stanlevja Oakesa za pacijenta. Na trenutak se otro zagledala u Rona, kao da nastoji pogoditi kako e reagirati na ostatak prie i pokuava odluiti kako da je ispria. Oito je, pomislio je Ron, da joj je vrlo teko nastaviti. - Catherine - rekao je Predsjednik - kako bi bilo da izaem i natoim nam koje pie? Kimnula mu je zahvalno. Predsjednik je stavio ruku najprije na njeno rame, pa na Ronovo, dok je kraj njih izlazio iz sobe. - Gospoo Webster, zaista mi je ao to vas tjeram kroz sve to, moda je Predsjednik u pravu, moda nije nuno . . . Osmjehnula se slabano, odmahnula glavom. - Ne, ka 1 sam otila tako daleko, ne bi bilo u redu da sada stanem . . . Dakle, Stanov pokuaj samoubojstva je zatakan. Nagovorila sam ga da nastavi davati ispite na sveuilitu. Ilo mu je dobro unato emotivnom problemu. Odlazio bi na predavanja do sredine popodneva, i onda bi oko tri dolazio u nau kuu. Doekivala bih ga u svojoj maloj kunoj ordinaciji. . . Ron; ja ne znam koliko ste se vi bavili psihologijom, pa e biti bolje da to kaem ovako . . . Stan Oakes je bio emotivno prazan. Nije vaan tehniki termin za to ... Bio je uvjeren da ga nitko ne voli. Zvui kao srcedrapateljna pria, ali kad je zaista tako, to je uasna stvar. To je ono u to je taj deko doslovno vjerovao. On je osjeao, a to je ono to se broji, da mu nitko nikad nije pruio ljubav, i tako je vjerovao da je nije vrijedan, da je ne zasluuje. A nije mogao ni davati ono za to se nije osjeao vrijedan da primi. Bio je to mladi bez mrvice samopotovanja. Seanse su bile mune. Znao bi se slomiti i zaplakati. Roditelji su ga nauili da plakati nije muki, da njegov otac nije nikad plakao. Sa mnom je u najmanju ruku bio sposoban riskirati da zaplae. Nije mu bilo lako. . . Vidite li kamo to vodi? Ron ju odmahnuo glavom. -- No, naravno da ne ... zalo biste? . . . Dakle, napravila ,sam ivotnu pogreAkti - rekla je beskrvno. - I ne. samo u profesionalnom smislu .. . Osjeao je da ne moe dati, niti primiti, ljubav. Ja, njegov lijenik i savjetnik, dokazala sam mu da je u krivu. Ja to ne branim, iako mislim da bih mogla . . . Bilo je to neprofesionalno. Bilo je to nelojalno prema mom suprugu i djeci, bilo je to, sam bog zna, glupo, u najboljem sluaju, kriva procjena. I to mu nije ak ni pomoglo, iako je rekao suprotno. Nikad mu dotad nisu mnogo dopustile, djevojke njegovih godina. Ja... ja sam ga

uvela... i on je bio dovoljno lukav da smisli najbolji nain kako bi me ohrabrio da nastavim . . . Pretvarao se da mu je to pomoglo, i bio je vrlo uvjerljiv. Znam, znam, trebala sam prozreti sve to, ali su i psihijatri ljudi, oni su ranjivi gotovo po definiciji. Ipak, nema zbora, bila sam glupaa. ak i kad sam rekla sebi da mi je instinkt bio kriv, i prosudba loa, ipak sam nastavila s njim. . . Dolazio bi mi kui na sastanak, i gotovo svaki dan... u mojoj ordinaciji... itav mjesec ... Zatvorila je oi. - O da, eljela sam prestati. Ali sam sada bila kompromitirana. .. Zahtijevao je da nastavim. Izgubila sam kontrolu . .. Bojala sam se da e pohisterizirati i vritei otii roditeljima, moda drugima ... Pa ipak, u najmanju sam se ruku poela... ovaj ... ispetljavati iz te situacije. Prestala sam ga viati svakodnevno. Nazvao bi i rekao kako me mora vidjeti, da se osjea vrlo deprimiran. Nisam mogla biti sigurna kad lae . .. nije to tako lako razluiti kao to moda mislite, i ne zaboravite, on je pokuao izvriti samoubojstvo .. . Rekla bih mu da moe doi do mene, ali samo da razgovaramo. On bi doao, i suvie bi esto dobio ono to eli. . . Moljakao bi, on bi... prijetio bi samoubojstvom, a bio je suicidalan .. . Seanse su bile iscrpljujue . .. svaka je ponaosob bila rat... Ali sam ga bar postupno odbijala od sebe, osjeala sam .. . Posljednji je put bilo deset dana prije .. . I tada, otkrila sam da sam u drugom stanju. Pogledala je direktno u Rona, koji nije mogao izdrati njen pogled. - Rekla sam Bobu - kazala je. - Bila je to, da se blago izrazim, najtea stvar to sam je ikad uinila u ivotu. Bob Webster je bolji ovjek no to moete i zamisliti. .. Bio je potresen, isprva - tko ne bi bio? -- ali mi je tada rekao da emo naprosto objaviti kako emo imati jo jedno dijete. Od-gojil omo ga. On e mu biti otac i nikad neemo kazati Stanu Onke.su d" on ima ikakve veze s tim. Da. . . razgovarali smo i,,je doba to bilo protuzakonito, no u svakom sluaju mi smo iz principa bili protiv toga. Bob me je podsjetio da nitko osim nas nee nikada znati da dijete nije njegovo ... i ono i nije njegovo, ako se pitate ... u to doba nismo puno bili zajedno. Preokupirani naim odvojenim svjetovima. Bez zbora, dijete je bilo Stana Oakesa. Ron je otvorio usta i oblikovao rije. Nije izila. Ponovo je pokuao. -- Lynne? - Jedva ju je uspio istisnuti. Catherine Webster je kimnula. - Da li to ona zna? - Da. - I Blaine je znao? I Gimbel? Kimnula je ponovno. - Ima toga jo i ako moete povjerovati, postajalo je sve gore ... Sjeao se to je Martha Kingslev bila rekla, da je ak i njoj ao Websterovih. Cinina kolgerla, uvi priu samo od Blainea, smilila se na Predsjednika Sjedinjenih Drava i Prvu damu. Nije udo . . .

Catherine se uspravila, duboko udahnula. - Neko su vrijeme stvari ile u redu. Bila sam tri mjeseca trudna i nikome jo nismo rekli. Bob me uvjeravao da e voljeti dijete. Ja sam inila to isto. Drala sam Stana Oakesa podalje od sebe. Bob mi je pomogao. Mogla sam rei Stanu da je Bob kod kue. I bio je. Stan bi nazvao i moljakao za seansu, ali sam ga drala podalje. Nisam ga uope vidjela vie od dva tjedna. George i Betty su me pitali zato mi njihov sin vie ne dolazi, a ja sam im kazala neto takoer neprofesionalno ... da se Stan dovoljno popravio da moemo prekinuti terapiju. Trebala sam im rei da ga daju drugom doktoru, ili ak u bolnicu ako je nuno, ali, da budem otvorena, bojala sam se da e rei njima, ili drugom psihijatru, to sam uinila. Mogla sam izgubiti radnu dozvolu. Ja bih je bila izgubila . . . Na kraju je dolo vee u kojem smo Bob i ja priredili veeru. Bio je to neobian prijem, bili su samo Lan Blaine i Fritz Gimbel. Fritz, zato to smo proslavljali neki konkurs koji je Webster Corporation upravo dobila. Lan, zato to je gotovo uvijek bio ovdje. Popila sam prilino mnogo vina. Osjeala sam se gotovo oputeno, za promjenu . . . Telefon je zvonio. Odgovorila je dvorkinja i kazala Cathe-rini da je nazvao neki pacijent, rekao je da je hitno, i glas mu je zvuao zustruSujue. Catherine je, naravno, odmah znala tko je l.o. I, premda je sebi govorila da je t.o nerazumno, osjetila je strahoviti gnjev, zlovolju. Do avola . . . bilo je to prvi put u nekoliko mjeseci da se osjetila gotovo kao ovjek . . . Pokuala je suzbiti osjeaje, ali su oni bili opasno blizu povrini . . . Stan je plakao. Rekao je da je izgubio njenu ljubav, da je ona jedina osoba kojoj je imalo bilo stalo do njega i da ju je sada izgubio . . . On je mora vidjeti, rekao je. Zatraio je od nje da ode iz kue iste minute i sretne se s njim negdje, bilo gdje. Rekla mu je da to ne moe uiniti, i da ga vie nee viati u svom domu, nego samo u svom uredu na sveuilitu. I s otvorenim vratima. On je znao to to znai, razumije se ... Grcao je i jeao i nastavljao kao to je i ranije inio. Rekao je da e se ubiti ako ne nastavi s njim . . . bilo je to jedino zbog ega je ivio . . . Ona je bila jedina osoba koja ga je ikada voljela, jedina koju je ikad mogao voljeti. Catherine, borei se da vrati pribranost, rekla mu je da e nai druge ene koje e ga voljeti, da je sada nauio kako se voli.. . Ne, rekao je, on nije nauio, on je samo izgubio svoju ljubav. I dalje, i dalje . . . - Dakle - rekla je - naposljetku sam izgubila strpljenje, postala otra s njim. Rekla sam mu neka se pokua kontrolirati i prestane se ponaati kao idiot. Zaista sam upotrijebila tu rije. Nisam vie bila lijenik koji razgovara s pacijentom, bila sam ena u vlastitom domu koja reagira na jednu razbjenjujuu, uasavajuu, osobnu situaciju ... Ja to ne opravdavam, samo objanjavam, najbolje kako mogu . . . Razgovarala sam s njim ba na nain na koji je to inio njegov otac. Bila je to, naravno, najgora stvar koju sam mogla uiniti. Napokon sam mu spustila slualicu. Vratila sam se za veeru, kazala Bobu tko je zvao i rekla da sam mu kazala da me nikad vie ne naziva. Bob mi je pruio au vina i, neka nam se bog smiluje, u to smo ime popili zdravicu. Ni Lan ni Fritz nisu razumjeli, naravno. Ne tada . . . Sat kasnije imali smo drugi poziv. Ovaj put bio je o*d Georgea Oakesa... Stan je bio mrtav. Ustrijelio se. Sad je tiho plakala; otila je do Predsjednikova pisaeg stola pa izvukla aku papirnatih maramica iz ladice da bi otr-la oi.

Kad se Predsjednik vratio, ona je sjedila klonulo, drei maramicu na licu, tiho jecajui. Ron je podigao pogled na Predsjednika koji je stajao bami je ao - rekao je poluapatom. Zao mi je to sam in-zistirao da mi velite . . . - Je li vam rekla o poruci? - upitao je Predsjednik kad je spustio pladanj na stoli za crnu kavu. - Ne. - Nisam dola do toga. - Catherinin je glas bio jedva ujan. - U redu - rekao je Predsjednik. - Sad ve moemo sa svim na sunce ... Postojala je samoubojiina poruka. - Pruio je sko i sodu Catherini, i tada jednu au Ronu. - Kad je stigao taj poziv, da se mladi ustrijelio, Catherine se, naravno, strahovito uzrujala . . . - Bila sam histerina - rekla je. - Veliki psihijatar . . . Predsjednik je odmahnuo glavom, nastavio: - Oakesovi su bili na telefonu, preklinjui da doemo do njih, da im pomognemo, poslujemo s policijom . . . Catherine je plakala. Otiao sam do Oakesove kue, i Fritz Gimbel je poao sa mnom. Lan Blaine je ostao s Catherinom. Kad smo Fritz i ja doli do kue, policija jo nije bila stigla. Fritz i ja smo se popeli gore da pogledamo tijelo. Pronaao sam poruku. Govorila je previe, i ja sam je stavio u dep. Kasnije sam je, kod kue, spalio. - Bila je to veer kad je Lan sve doznao - rekla je Catherine. - Te sam mu veeri sve ispriala. Imao je razumijevanja, bio je vie od prolaznog prijatelja . .. - Htjela je vratiti psihijatrijsku radnu dozvolu - upao je Predsjednik. - eljela je dati ostavku na fakultetu. Lan ju je u najmanju ruku odvratio od tih ideja dok sam se vratio. Imao je specijalni grif prilaenja ljudima u krizi, davanja podrke. Dobro, bili smo mu zahvalni. I prokleto smo morali biti. .. - George i Bettv Oakes neodreeno su me okrivili za sinovljevu smrt - priala je Catherine ali, razumije se, nisu znali koliko sam uistinu za nju kriva. Mogli su me kritizirati samo zato to sam srezala broj sastanaka s njim. Boe . . . Kao to moete i misliti, viali smo ih sve manje i manje nakon Stanove smrti. Sjedili su sada zajedno, ne Predsjednik i Prva dama, naprosto mukarac i ena koji su oivjeli stranu tragediju iz svojih ivota. Izgledali su kao da se osjeaju . . . iscrpljeni, iscijeeni. A 1 Ron se jednako osjeao. - Ne sve - rekla je Catherine tupo. - Ne toliko koliko ste upravo uli. Ona zna tko joj je otac. Zna da se ubio. Ispriali smo joj priu, postupno, jednom kad smo osjetili kako je dovoljno stara da razumije. Smatrali smo da ima pravo znati, bojali smo se cl a e jednoga dana doznati od nekoga drugog. Bolje da joj mi kaemo. Ali nikad nismo rekli nikome drugome. Catherine je drala au u objema rukama i zurila u nju kao da se nada da e joj ona, napokon, donijeti odrjeenje. Tada je naglo podigla pogled i nastavila: - Kad je Lan zaprijetio Bobu,

mislim, zaprijetio da izae u javnost s tim to zna, rekli smo Lvnnei o tome. To je vjerojatno bila pogreka, ali smo uvijek bili otvoreni s njom, i to je prilino dobro funkcioniralo. Sad smo vrlo prisna obitelj . .. - ini mi se da sam vidio kako je uzrujana - rekao je Ron. - Mislim, prije nego je Blaine umro. - To je ono to mu nikad ne bih mogao oprostiti - rekao je Predsjednik. - Bol koju je bio spreman nanijeti nedunoj djevojci... To je preteglo sve njegovo prijateljstvo. Sve to je u njemu bilo . . . - U toj prii nema mnogo politike tete - rekao je Ron. - Uglavnom osobne. U mislima mnogih ljudi, vjerujem da biste bili vei, a ne manji, zbog toga to ste uinili. Mislim, kasnije ... - Moda - kazao je Webster. - Ali sam ja unitio sa-moubojiinu poruku .. . Ron je kimnuo glavom i na trenutak sjedio tih, zurei u cipele. - Gospodine Predsjednie . . . gospoo Webster - rekao je polagano - ao mi je, ali jo i sad mislim da je Fritz Gimbel najvjerojatniji krivac. Njegovi motivi mogu biti osobni, ili politiki, ili oboje. Moe biti da je on spleten i s konzorcijem, iako ne mogu identificirati odreenu vezu. Ali je koincidencija naprosto previe. Suvie toga ukazuje na njega. I nita ne ukazuje na bilo koga drugog. Iskreno govorei, ne mogu smisliti kamo bih drugamo skrenuo pogled. Osim na Fritza Gimbela. Ta je stvar zabetonirana. Predsjednik se zamislio na trenutak, i tada: - Moda postoji jednostavan nain da se dokae kako u najmanju ruku nije ubio Marthu Kingslev. ' - Kako? -- Provjerite kod Tajne slube1. Ljudi se moraju javiti Umi nhi'/ii i i'/lir/fi !/ y.iiM!irlnnn' UHIti tn v.nnt.n U lcni<* i<> rinhndubijena? Ako je Fritz u to doba bio u Zapadnom krilu, tada je u najmanju ruku nije sam ubio. On je mogao poslati nekoga, ali to nije uinio sam. - Dakle, ja sam iziao iz njezina stana malo prije pet. FBI me je nazvao malo poslije osam, i ovjek mi je rekao da je poziv FBL-ju stigao sat prije toga. To znai, izmeu pet i sedam. - Fritz rijetko kada odlazi iz Zapadnog krila prije osam ili devet. - Predsjednik je ustao i otiao do telefona. Mrte-i se, izabrao je liniju i pritisnuo dugme. Linija se smjesta otvorila. Ovdje Predsjednik - rekao je. - Je li mister Gimbel jo u Zapadnom krilu? Ne? Dobro, u koje je doba otiao? Aha. Hvala vam. - U koje doba, Bob? - Glas joj se pretvorio gotovo u apat. Predsjednik je nije pogledao kad je odgovorio: - Pet i petnaest. Uz vrstu podlogu kompetencije i otroumlja, Robert Webster je imao i smisla za dramatino. Otkrio je jo davno prije da konfrontacija moe pomoi da se zasijee kroz komplikacije, kako bi se problem razbistrio i sveo na jezgrovito rjeenje. Veeras su njegove emocije bile

vrsto napete. Vee je u njemu stvorilo osjeaj kobi, pesimizam neuobiajen za dinaminog srednjozapadnjaka. Jo gore od toga, osjeao je da je u defenzivi, djelomino svojoj, djelomino eninoj. Sto ga je srdilo. Nazvao je Fritza Gimbela - telefonska ga je centrala nala kod kue - i zapovjedio mu da doe u Bijelu kuu. Isto je naloio i dravnom tuiocu. Preuzet e komandu i rijeiti smjesta, jednom zauvijek, pitanje Gimbelove krivice ili nevinosti. Iako ih je openito prezirao, posluit e se predsjednikim smicalicama. Odveo je Cathorinu i Rona kroz hodnike Bijele .. rt____J_. C. !,.*

....-..!."

uredu usred noi, rije koja se iri da je Predsjednik ondje . . . sve je to mas-medije i deurne slubenike u mnotvu ureda dovelo u stanje pripravnosti. Naglo, malo prije ponoi, Bijela se kua napeto budila u ivot. Dravni je tuilac stigao prije Gimbela. Predsjednik, od-vevi ga u stranu u Ovalni ured, obavijestio ga je brzo, kratko. Istovremeno je Ron bio na telefonu, razgovarajui s glavnim stanom FBI-ja, i zatraio da se Walter Locke javi u Bijelu kuu to je prije mogue, da bi potom naloio telefonskoj centrali da pronae i pozove Lesa Fitcha, ovjeka koji je predvodio odjeljenje Tajne slube koje je bilo dodijeljeno Lynni u subotu uvee. Takoer je nazvao stan Jill Keller i kuu Gabea Haddada, ali mu nitko nije odgovorio ni na jednom od ta dva broja. Ron je sjeo u jedan od kaua pa stao promatrati Predsjednika kako tiho kraj prozora razgovara s dravnim tuiocem. Catherine Webster je stajala uz drugi prozor, zurei u svjetla grada na ljetnome nonom nebu. Ronu je sinulo da bi to mogao biti posljednji put to vidi tu prostoriju. Ako Gimbel preivi suoenje koje je Predsjednik pripremio, oekivat e se Ronova ostavka ne samo kao istraitelja ve isto tako i kao Predsjednikova specijalnog savjetnika. Nitko to nije izrekao, ali se to jasno podrazumijevalo. ak i ako je u pravu, i ako Gimbel prizna Blaineovo umorstvo, njegov e se ostanak ovdje vjerojatno skratiti. Uz pretpostavku da "VVebsterova administracija preivi, to nije ni u kojem pogledu sigurno, njega e gotovo sigurno izgurati: ubiti teklia koji donosi zle vijesti. . . Drugo, to se preutno podrazumijevalo od samog poetka, bilo je da pronae neki otmjen nain da Predsjednik ne bude u to upleten pa bilo to se dogodilo ... a on ga nije naao. Ba naprotiv, srljajui popodne navrat-nanos Marthi Kingslev, on je vjerojatno, na neki nain, u najmanju ruku isprovocirao njenu smrt i vratio arite istrage izravno na samog Predsjednika. Precizno govorei, nije to ni bila neka fina povlastica .. . nee zasluiti hvalu bez obzira kako se stvari okrenu. Izmeu tave i vatre . . . Jill Keller je imala pravo to je tako mislila. Kako su dani prolazili, sve je vie gubio kontrolu nad istragom, i nije mu uspjelo postii ist proboj. Poelio je, ipak, da je mogao imati jo dan ili dva iskopavanja umjesto ovog pononog sa/iva. Istraga se okronula protiv njih um ih. tulu

ma m>,Ju nn i'nm/i n/il/nliWt limli kliukih 1 > i'i i I u i i "i I n i lf 11 liii/lipoput Osanage, Johnsona, Granda i ostalih, koji su lako mogli biti vani za nju, nali su se naglo vani, maltene zaboravljeni. Telefon je zazujao. Predsjednik je podigao slualicu, posluao, kratko progovorio: - Fritz je ovdje. Fritz Girnbel je uao. Zastao je u dovratku i stao kroz svoje okrugle naoale elinih okvira motriti skupljenu grupicu - Predsjednika, koji je ba sjedao kraj Catherine na jednu od sofa, dravnog tuioca koji je sjedio do Rona na drugoj. Sarenice su Gimbelovih modrih oiju bile jedina obojena mjesta njegova bljedunjava lica; sivilo njegove prosijede kose kao da se nekako mijealo sa sivilom njegova ovjeenog sivo kariranog odijela. Bio je to sitan ovjek, ne vii od sto ezdeset osam, s varljivim izgledom smetenoga knjigovoe. Bilo je teko povjerovati da je taj ovjek tako nevanog izgleda strah i trepet osoblja Bijele kue: da je uistinu ovjek kojega su se bojali i mrzili ga. Otrupkao je preko sobe i sjeo u naslonja okrenut grupi od dvije sofe. Pogledao je redom svakog od pri-satnih, i nije nita rekao. Prvi je progovorio Predsjednik: - Jeste li pretpostavljali zbog ega je sve ovo, Fritz? Gimbel je kimnuo. - Oekivao sam. - ao mi je to vas podvrgavam ovome. Ako smo u krivu, nikad nee biti isprike dovoljno jake ili duboke da to poravna. Imate, naravno, pravo odbiti da ita kaete. Ja imam jedno pitanje, moda samo jedno. Ako odgovorite na nj, to je moda sve to trebamo znati. Gimbel je bacio pogled na Rona. Oi su mu bile vrlo hladne. Odsjeno je kimnuo. - Napustili ste Zapadno krilo u pet i petnaest - rekao je Predsjednik. - elio bih znati gdje ste bili od tada pa do sedam sati. I moete li to dokazati svjedokom? Gimbelove su usne bile bijele, ukoene, njegovo je blijedo lice ostalo zafiksirano u prvotnoj neprijateljskoj maski. Nije rekao nita. - Fritz? - upitao je Predsjednik. - Otiao sam kui. - Kad ste stigli onamo, jeste li nazvali telefonsku centralu Bijele kue i rekli im gdje vas mogu nai? - Ne. - Uvijek to inite. - Danas nisam. Nisam se osjeao dobro, nisam elio da me itko naziva . . . - I nitko vas nije vidio, nitko vas nije vidio kako ulazite u zgradu. - Ne, nitko za koga znam da jest. Predsjednik je pogledao Rona. - Ron - rekao je kratko.

Ron je prihvatio loptu. - Oko pet sati primili ste telefonski poziv od jedne ene - rekao je ... Bilo je to nagaanje, ali informirano nagaanje ... U redu, blef u stvari. - Njeno bi ime trebalo biti u telefonskom dnevniku vae tajnice. Tko je ona? - Donna Kemper. Donna Kemper. Naravno . . . Marthi Kingslev je reeno da se slui pseudonimom kad naziva Gimbela u Bijelu kuu, gdje se vodi zapisnik o svakom pozivu izvana. - Tko je Donna Kemper? - Prijateljica. - Mi je moemo identificirati i porazgovarati s njom. U stvari, ako nam date njen broj, moemo je odmah nazvati . . . Gimbel se okrenuo Predsjedniku. - Bob ... - Nikad prije Ron nije uo nikoga osim Catherinu Webster da Predsjednika oslovljava vlastitim imenom. - ... koliko u jo toga morati podnijeti? - To moe srediti prokleto lako, Fritz. - Oito je pozivao Fritza da uini upravo to. Gimbel je pogledao Rona. - Neu vam dopustiti da Don-nu Kemper uznemiravate usred noi. .. - Ovdje je Walter Locke - rekao je Ron Predsjedniku. - Dat u mu njeno ime. FBI moe napraviti brzu provjeru da vidi tko je ona, ili postoji li uistinu takva osoba .. . - Telefonski poziv u pet sati, gdje sam bio izmeu pet i sedam, kakve to veze ima i s ime? - Martha Kingslev - prekinuo ga je Ron - ubijena je izmeu pet i sedam. Ako niste u to upleteni, to lako moete dokazati dopustivi nam da nazovemo vau prijateljicu Don-nu Kemper. Samo to nam to ne moete dopustiti, zar ne? A ne moete zato to je Donna Kemper ime kojim se posluila Martha Kingslev kad vas je nazvala u pet sati . . . - Vama nisam duan nita dokazivati . . . - Gospodine Predsjednice - rekao je Ron; bacio je poiilnH no flimhi-l.'i mu '/nCiliuirnn r\f>\ rm I Vtwlui<wlnilMi rliiilr"da bar otkrijemo ima li Donne Kemper u telefonskoj knjizi. Dajte da otkrijemo moe li FBI identificirati takvu osobu. Predsjednik je pogledao Catherinu, kao da je elio vidjeti moe li ga ona spasiti od muke ovog suoenja. Zatim je pogledao dravnog tuioca. Catherine je zurila u pod i nije podigla pogled. Dravni je tuilac uzvratio Predsjedniku pogled kroz vitiasti dim svoje cigarete, ne pokazujui namjeru da se uplete. Predsjednik je teko uzdahnuo. - Nazovite FBI. Ron je podigao slualicu telefona na postranom stoliu, rekao centrali da nau Lockea, koji je bio u Zapadnom krilu, i poalju ga u Ovalni ured. Telefonistica mu je rekla da je stigao i Les Fitch, pa joj je Ron kazao da ga poalje k njima.

Gimbel je sjedio ukoeno uspravan za vrijeme tog telefonskog razgovora. Ronu je izgledao kao da je upao u stupicu ... Nije mogao ustati i otkoraati, nije mogao podnijeti ispitivanje. inilo se da se fasada lomi dok je sjedio tu. Locke i Fitch ekali su pred vratima, i kad je uslijedilo bezodvlano kucanje na vrata, Ron je otiao do njih, odvojio Lockea od Fitcha, rekao Lockeu to eli i uveo Fitcha u sobu, - Gospodine Predsjednie - rekao je Ron - mislim da moemo srediti jednu drugu stvar. Vi poznajete Lesa Fitcha. Bio je voa odjeljenja Tajne slube koji je bio dodijeljen Lyn-ni da je titi u subotu uvee. On e nam ispriati to se stvarno dogodilo. Fitch, ovjek koji je inae imao prisutnosti duha, ostao je zgromljen. Naao se tu suoen s Predsjednikom, Catheri-nom Webster, Gimbelom, dravnim tuiocem i Ronom Fairbanksom, sve odjednom - u Ovalnom uredu, o ponoi. - Ah ... to je to to zapravo elite znati. . .? - Molim vas, samo odgovorite na pitanje - rekao je Predsjednik beivotnim, umornim glasom, ne podigavi pogled na Fitcha. - Mi ve znamo prilino - rekao je Ron Fitchu - ali bi nam bio drag va prilog. Naprosto nam recite to se dogodilo u subotu uvee. - Ovaj ... To naravno nije istina da ste previe popili, rnister Fairbanks. Ja ... ja nisam bio izvor tih glasina. - Zastao je, nadajui se da je rekao ono to su eljeli uti. - .I.i ... naprosto sam vas nekako izgubio, mister Fairbanks. J'okuSnli smo biti uljudni, kombinirati sigurnost sa susretlji-vou . Inko vam jo to ... Mislim d;i s;im pretjerao s;i su-

- ...."j n " - Tko vam je rekao da zaostanete? - upitao je. - Tko vam je rekao da Lynneu i mene ostavite bez zatite Tajne slube deset ili petnaest minuta? Fitch je odmahnuo glavom. - Ja ... - Fitch, priate bezvezarije, i znate to. Rekao bih da ste bili do gue u muci. - Mister Gimbel? - ispalio je Fitch. Gimbel nije reagirao. Za vrijeme dijaloga izmeu Rona i Fitcha on je sjedio nepokretan, zurei ravno pred sebe. Nije pokazao znaka da je uope svjestan da je Fitch u sobi. Nastavio je zuriti pred sebe. - to bih trebao kazati, mister Gimbel? - zaiskao je Fitch odgovor. - Postavljaju mi pitanja za koja ste mi obeali da se nee postavljati. .. Gimbel je podigao pogled na njega, slegnuo ramenima. - Dobro, to u najmanju ruku rjeava to - rekao je Ron.

- Ne, ne rjeava - ubacila se Catherine i brzo se okrenula na sofi da bi se izravno suoila s Fitchom. - Tko vam je zapovjedio da to uinite? elim znati tono kakva su bila vaa nareenja. Fitchov se prkos slomio. - Gospoo Webster. . . - ekajte as - rekla je. - eljela bih da to uje i Lyn-ne. - Podigla je slualicu. - Ne, Catherine. - Predsjednikov je glas bio vie molba nego zapovjed - Lynne ne treba . . . - ut e obilato iz druge ruke. elim da uje kako su je ostavili nezatienu, pustivi nekome da joj prebije ruku . . . moda pokuavajui da uini togod gore. - Sad je govorila telefonistici Bijele kue koja je bila na liniji. - Catherine . . . - rekao je Gimbel, tresui glavom. - Molim vas . . . - Neka nam Fitch kae - rekla je vrstim glasom. - Samo naprijed, Fitch. Tko vam je naloio da uinite to? - Catherine - prosvjedovao je Gimbel. - iVe, ne inite to ... molim vas . . . ostavite Lynne izvan toga . . . - Fitch. Dosta toga. Recite nam. ovjek iz Tajne slube se predao. - U redu . . . Bilo mi je naloeno da zaostanem - rekao je. Progutao je knedlu. - Mister Gimbel mi je naloio da zaostanem i ostavim razmak izmeu mog odjeljenja i datsuna to ga je vozio mister Fairbanks. Ostali ljudi u odjeljenju nisu znali. Pretvarao sam se da imam problema s aulom. Izgubio sam datsuti baS kadje uao u park. Trebao sam nekome dati pet minuta vremena da . . .doe u kontakt s datsunom . . . - Kontakt. - Catherine je ustala. - Fritz, o boe, vi ste uistinu pokuali ubiti Lynne . . . - Ne. - Gimbel je to uzviknuo. - Ne, Catherine, za ime boje. Nije se njoj trebalo nita dogoditi, ak nimalo. ovjek koji ih je pogodio je ekspert. On ih je trebao zgurati s ceste, uplaiti Fairbanksa, namjestiti da izgleda kao pripiti voza. Njoj se nije trebalo nita dogoditi, to vam jamim . . . Znao sam da uvijek vee pojas u automobilu, njoj se nije trebalo nita dogoditi. . . Nije trebalo biti nikakve opasnosti od tako neega. . . Catherine je stajala gledajui u nj, tresui glavom. Gimbel je zirnuo na nju, proaptao neto neujno i zabio lice u dlanove. - Cijenili ste nju ... i njen ivot. . . vrlo, vrlo malo, Fritz, ako ste mogli uiniti to to ste uinili - rekao je Predsjednik. Gimbel je progovorio kroz prste glasom koji se sad oito slamao. - Ne .. . krivo . . . moj boe, ja volim tu curicu, ja joj ne bih mogao uiniti nita naao .. . Gledao sam je kako raste, vi to znate . . . Uvijek je bila tako draesna, tako neduna . . . - I ki koju nikad niste imali - rekla je Catherine hladno. - ula sam vas ne jednom kako to kaete.

Gimbel je kimnuo. Razotkrio je lice, spuznuo naoale i poeo vrcima prstiju mrljati po oima. - Ja joj dakle nisam, mogao nanijeti zlo ... ba naprotiv. . . Ron je upao. - eljeli ste me diskreditirati zato to sam otiao posjetiti Marthu Kingslev. Doao sam vam suvie blizu. Gimbel je samo bacio pogled na Rona. Nije odgovorio. - Danas popodne sam ponovno razgovarao s Marthom Kingslev - nastavio je Ron. - im sam otiao od nje, ona vas je nazvala. Rekla vam je to sam je pitao. Rekla vam je koliko mi je toga ispriala. Rekla mi je ... samo as. Fitch, vi moete otii. ovjek iz Tajne slube je otiao iz Ovalnog ureda, ovjee-nih ramena i crvena lica. Ron no sad obratio i/ravno Gimbelu. - Blaine je Marthi lev ispriao sve <> gospoi Webster i Stanlevu Oakesu i , Ona je sve lo znala. Danas mi je popodne rokla da zna. A kad vas je nazvala, rekla ie inima da zna. Zfir nii<>? Gimbel kao da se slegnuo u svom prevelikom odijelu. Uzdahnuo je i kimnuo, a potom se okrenuo Predsjedniku. - Sir, u toku protekle godine i pol dana isplatio sam Marthi Kingslev nekih dvadeset i pet tisua dolara iz reptil-skog fonda .. . - to je do avola reptilski fond? - upitao je dravni tuilac. Webster je objasnio: - To je fond za podmiivanje zmija. Gimbel je nastavio, ne obazrijevi se na prekid. - Blaine je na mnogo naina bio budala. Jeo je previe, pio je previe, ak je i govorio previe, a za ovjeka na njegovu poloaju .. . Dakle, nisu sve mlade ene s kojima se udostojio spavati bile mali kretenii za kakve ih je smatrao. - Gimbel je pogledao Rona. - Marya Kalisch, koja je bila u njegovu stanu kad je ubijen, izvjetavala je Eisemana o stvarima koje joj je Blaine povjeravao. Ali je u Marthi Kingsley sreo enu do zadnje mrve bistru, na ulini nain, svakako, kao i on sam. Znala je kako da ga obrauje. Igrala je tu igru i ranije. Zanimao ju je novac. Ja sam je plaao, ona me je izvjetavala o razgovorima s Blaineom. Znao sam ve dugo vremena da otvoreno prima mito. - Zato mi niste rekli? -upitao je Predsjednik. - Zar da optuim dravnog sekretara, vaeg briljantnog, duhovitog prijatelja, na rije jedne prostitutke? Predsjednik je odmahnuo glavom. - Nisam znao da imamo posla s ... - Ima tu mnogo stvari koje niste znali - rekao je Gimbel. - One su moj posao. to prljavije to bolje . .. Ron je poelio vratiti stvari na kolosijek. - Blaine je ispriao Marthi Kingsley o Stanleyju Oakesu - ponovio je. - Hoe li mi netko rei tko je Staniey Oakes? - upitao je dravni tuilac.

- Zar nije tako, Gimbel? - rekao je Ron, izbjegavajui pitanje. - Znala je za Oakesa ... i itav ostatak prie. Gimbel je kimnuo. - Blaine je bio prokleta budala. - Odgrizao je rijei. - Kad je danas popodne nazvala, rekla je: "Ne brini, nisam Fairbanksu ispriala veliku tajnu." Upitao sam je kakvu tajnu. "Onu o Lynne", rekla je. "Ne brini", rekla je, "neu je kazati. To je od onih stvari koje no priam." Naravno da sam znao svojo. Ispriala bi kad bi prvi pul vidjela da joj lo (lovniinn vri!i>/li P.v.JU ut i utnajvie ponudi. Ako to nije rekla ovom Fairbanksu ovdje, bilo je to samo zato to nije bio dovoljno znaajan. On se nije pokazao kao onaj koji najvie nudi. - Ovo je posljednje izrekao s izvjesnom dozom naslade, unato okolnostima u kojima se naao. - Vi niste prije danas popodne znali da joj je Blaine rekao? - kaza je Ron, ne vjerujui u to. Gimbel je odmahnuo glavom. - Blaine je proveo no s njom, istog onog dana kad je prijetio Bobu, pokuao ga ucijeniti. Rekao joj je tada, ali mi to ona nije kazala. Rekla mi je sve o toj noi, osim da joj je ispriao o Oakesu. Ron je na trenutak pogledao Predsjednika, pa se ponovno obratio Gimbelu. - Velite da ste ubili Marthu Kingsley. Da je progovorila, itava bi se pria u zaokretu vratila, i postalo bi oito tko je ubio Blainea. Gimbel je na trenutak zamiljeno zurio u Rona. Tada je, nenadano, slegnuo ramenima i okrenuo dlanove ruku. Catherine Webster je tiho jecala, vrsto se drei za mu-evljevu ruku. Predsjednik je zurio u pod. - Mislim da je ovo kraj moga predsjednitva . . . ef mog osoblja upetljan u ... Dravni tuilac kao da nije uo Predsjednika. - Fritz, hoete li potpisati priznanje? - upitao je Gimbela. Gimbel je podigao pogled na njega; inilo se kao da nije uo pitanje. Ponovno je slegnuo ramenima. - Dakle, mi ... - poeo je dravni tuilac, i stao. Upravo je ula Lynne. Pokucala je jednom, potom uetala. Nosila je izblijedjele plave dinsice i svoju majicu s PRVA KI, kao i crn povez za slomljenu ruku. - Recite joj neka se vrati gore - rekao je Gimbel estoko Catherini. Oi su mu djelovale posebno golo bez naoala koje su ih uvijek pokrivale. - Ne dajte joj ... Lynne je zaokruila pogledom po Ovalnom uredu, prela preko sobe do sofe na kojoj je sjedila njena majka. - Sto se zbiva? - Sjela je kraj majke na mjesto koje su joj napravili ona i Predsjednik. Pogledala je Rona. - U stvari, mislim da znam ...

- Lynn(>... - rekao je Predsjednik tiho - govorimo o Lunu, o tome tko ga je ubio . . . Fritz je priznao da je nam-jostio automobilsku nesreu koja se u subotu naveer dogodila tebi i Itmtii, Takoer - Predsjednik se ukiutio i progovorio odrjeito - takoer, Fritz je priznao da je ubio enu imenom Martha Kingsley, uinio je to danas, u kasno popodne ... - Fritz ... - Lynne vie nije bilo na sofi. - Moj boe ... tko je Martha Kingsley? Zato si morao .. . kakve to veze ima s Lanom? Zato nekog drugog . . . ? Gimbelovo je lice bilo maska patnje. - Lynne... - Predsjednik je ustao da bi stao licem u lice sa svojom keri. - Sto to govori? to ti zna? Rekla si "nekog drugog"? Zar si znala da je Fritz ubio i Blainea . . . ? - Ima pravo, Lynnne - rekao je Gimbel hitro i ustro joj kimnuo glavom. - Ne govori nita vie ... To je istina ... Ja sam ubio Blainea, i zbog valjana razloga . .. Ona je odmahnula glavom i progovorila s nadzemaljskim mirom. - Ne ... Ja sam ubila Lana. Morala sam ... i jesam. - Skrenula je pogled s majke na Predsjednika, i napokon na Rona. - Ja sam ga ubila - proaptala je. I ponovila: - Ja sam ga ubila. Predsjednik je drao ker u naruju, otoku ovjenosti, iznenada odsjeen od svih zamki svog poloaja, od svega osim njih samih. Lynne je napokon bila sposobna skrenuti pogled ... na Rona, koji je djelovao zgromljeno koliko i Webste-rova obitelj. Skrenuo je pogled na Gimbela, koji je sjedio zgrbljen, s licem u dlanovima. - Sasluajte me - govorio je Gimbel Ronu, ali ujedno i dravnom tuiocu. Govorio je sada slabanim, izgubljenim glasom, drao naoale u lijevoj ruci a desnom trljao oi. - To je apsolutno istina, to to ste rekli. Ja sam ubio Marthu Kin-gsley .. . Nisam shvaao, sve dok me nije nazvala u pet sati, da joj je Blaine rekao sve . . . dovoljno da uniti Boba, i Cat-herinu ... i Lynne . . . dovoljno da uniti ovu administraciju i mene s njom . .. Znala je sve o Lynne, da je Blaine primao mito ... i znao sam da bi upotrijebila to to zna, upotrijebila kako bi joj najbolje odgovaralo, im bi otkrila to je to ... Razmiljao sam i prije da to uinim . . . danas sam morao. Nije vie bilo vremena nakon to sam jednom otkrio to zna .. . Jedino to sam se suvie brzo pokuao zakloniti. . . dobro, nije vano . . . - Suoeni ste s optubom zu umorstvo - rekao je dravni tuilac, -- TfSko umorstvo. ao mi je, Fritz, ali iz toga ne-d- Znam - rekao je Gimbel i slegnuo ramenima. - To je kraj prie ... ali ne mora biti za nju ... - i tu je prvi put izravno pogledao Lynne. - Nitko izvan ove sobe ne zna to je uinila, niti je uo to je rekla . . . Kao to rekoste, za mene vie nema izlaza, i kakva je onda razlika odem li u zatvor zbog jednog umorstva ili dva? Ja priznajem oba, i jedna e neduna djevojka ... da, do avola, neduna u pravom smislu rijei, biti poteena onog to i tako ne zasluuje . . . - O, Fritz ... - poela je Catherine, sa suzama u oima, ali se umijeao dravni tuilac.

- Ne mogu se s tim sloiti, Fritz . . . nitko se od nas ne moe . . . Svi bismo bili suuesnici u Blaineovu umorstvu. . . - estoko je potresao glavom. - Iskreno, za mene je vrlo teko ... do avola, gotovo nemogue . . . prihvatiti Lvnnino priznanje, ali sad vie nema nieg oko toga, osim da to mora ii kroz krivini postupak . . . Zao mi je, ali... - Imate pravo, naravno - kazao je Webster. - Fritz, mi smo zahvalni na ... gesti, ali to nije dobro, to se ne da uiniti i bilo bi krivo .. . - ekajte malo - rekao je dravni tuilac. - Lynne veli da je ona to uinila, no sud moe otkriti da nije tako. Ron, izgleda li to najvjerodostojnije prema injenicama koje ste otkrili? Ali prije nego to mu je Ron mogao odgovoriti, Lynne se otrgnula od roditelja i progovorila, preavi do Rona, kratko mu dodirnuvi rame i lice prije toga. - Molim vas, nemojte praviti lakrdiju iz onog to sam uinila. Zahvalna sam vam na onom to svi pokuavate uiniti za mene, ali u meni nema aljenja zbog onog to sam uinila. Moj boe, morate razumjeti, zaista sam morala to uiniti. . . Ron, sada ve zna to je Lan Blaine uistinu bio, ili zna poneto od toga. Ali ima toga jo ... - I tu se okrenula da bi pogledala oca. - Sjea li se, tata, da sam ga obino zvala stric Lan? On je bio na prvi i najbolji prijatelj, onaj kome smo najvie vjerovali i najvie ga voljeli. Donosio mi je darove od vremena kad sam bila djevojica. uvao je nau tajnu, postojano ispoetka . . . rekao si mi da on zna kad si mi prvi put ispriao o tome ... rekao si da emo mu uvijek moi vjerovati. Ti takoer, majko ... Dakle, to ne i/.nenaduje, pretpostavljam, da sam se zaljubila u njega . . . Jodne noi za vrijeme kampanje - nikad nisam rekla ni jednom od van, a oito vam nije rekao ni on ti*,.. ,,.!,.,!, r /t..:.,..m" *,, 4" bilo to, uzela sam njegov klju, rekla mu da elim razgovarati, legla sam u njegov krevet prije nego to je doao . . . Ponudila sam mu sebe te noi... a on je bio tako nevjerojatno paljiv . . . Rekao mi je da sam lijepa djevojka, i da sam neka druga . . . Dakle, nita se uistinu nije dogodilo. Bio je paljiv i njean i to je to ... I tako, vidite, ponovno je izgledalo kao da pokazuje da mu moemo vjerovati. . . Bog to zna, nakon te sam mu noi vjerovala jo i vie, iako sam moda bila ak pomalo iznenaena da ... u svakom sluaju, sad vidite to je uistinu radio. Samo nas je uspavljivao, samo je mene uspavljivao, naprosto ekajui priliku da na najbolji mogui nain iskoristi to to je znao . . . Izgledala je pomalo bezglavo, sada dok je govorila ... - Kad je doao as da izvue korist iz naeg prijateljstva, iz mene, nije ga bilo briga to radi niti koliko to moe povrijediti ... - Lynne - rekao je Ron vrlo tiho, jo ne elei u to povjerovati, nadajui se protiv razuma da je to na neki nain privremena tlapnja ili bilo to ... - kako je Blaine ubijen, mislim da li zna . ..? Pogledala ga je ravno u oi. - Hvala ti, Ron, znam to pokuava uiniti, ali od toga nita, ba kao to je pred minutu rekao dravni tuilac. Da, ja znam zato to sam to uinila .. . Proitala

sam negdje, ne sjeam se, o tome da ako se povue ica vrsto, ako se povue dovoljno jako podigla je ruku - ne, ne.mojte me prijeiti, dajte mi da sve istresem . . . Dakle, uzela sam icu od gitare i omotala je oko pule i... Lan je volio da mu trljam ramena, i ja sam to znala raditi, tako da nije djelovalo neobino kad sam mu prila za lea, on je naprosto nastavio priati u taj telefon . . . Tiina je bila poput grmljavine. Naposljetku je dravni tuilac kimnuo Gimbelu. - A vi? - Sluilo se da sam uao, htio sam o neemu porazgovo-riti s Blaineom. Stigao sam prekasno. Uzeo sam joj pulu i icu iz ruku i rekao joj da ode u svoju sobu, da ne kae ni rijei. Kasnije sam se otarasio .. . Ostatak znate. Najednom je Lynne, koja je djelovala tako jako dok je pripovijedala to je uinila, pala u pla, dugi su joj uasni drhtaji rastrzavali tijelo, poela se njihati kao da e pasti prije nego njen otac srne da je prihvati ... A sada je zaokruila .JI.Rona. I bila je vie nalik na djevojicu, udno preobraena, djelujui izbezumljeno, traei razumijevanje ... - Takva je bila odmah poslije .. . kad sam je zatekao te noi - rekao je Gimbel. - Nisam siguran, bar na jednom nivou, da razumije to je uistinu uinila ... - Onda je to moda baza za obranu - rekao je Ron hitro, bacivi pogled na dravnog tuioca i Predsjednika. Predsjednik se namrtio, poeo odmahivati glavom. - O, ne mislim doslovno pozivanje na neubrojivost - zabrzao je Ron, itajui Predsjednikove misli. - Vie to da ju je Blaine zapleo, da je manipulirao njome, doveo je u takvo emotivno stanje da je to to je uradila poinila bez razumijevanja, u trenutku djela, da ini krivo. Ima mnogo presedana koji. . . Catherine je pogledom potraila supruga, zatim dravnog tuioca. - Dobro - rekao je ovaj trebali bismo utvrditi da je emotivni uinak onoga to je on uinio ili prijetio da e uiniti, ili onoga za to je Lynne iskreno vjerovala da ini ili da time prijeti, bio tako jak da je bila liena normalne percepcije dobra i zla. To nee biti lako, ali zasigurno nije nerazumno . . . Porota s razumijevanjem bila bi od pomoi i ... - Imat e je - hitro je ubacio Ron. - Kako bi moglo biti drukije .. . ? - Ako - rekla je Catherine - budu imali sve injenice. Svaku od njih. Lynne je sad odmahivala glavom, mrvicu staloenija. - Ne, to je ono to je Lan htio uiniti, sve kazati, sve upropastiti, zar ne vidite? . . . O, tata, to e biti uasno za tebe, upropastit e ti anse kod novih izbora . . . - Preivjet u, duo. Imao sam to sam htio, ne treba nam vie . . . - Oprostite mi, gospodine Predsjednie. - Dravni je tuilac djelovao gotovo bijesno. - Meni se uope ne ini tako.

- A ne ini se ni meni, sir - upao je Ron. - Dakle, za mog se vlastitog vlastoruno izabranog dravnog sekretara i dugogodinjeg prijatelja uspostavlja da je bio laac i varalica i lopov koji je radio protiv interesa svoje zemlje .. . - A ef vaeg osoblja - rekao je Gimbel pokunjeno - je ubio enu . . . - Ali ni za to od toga on n<> snosi ni krivicu ni odgovornost - rekao je Ron. i sada :;< obmtio i/ravno Predsjed- Sir, vi niste imali pojma to je radio Fritz. Kad se istraga usmjerila prema njemu, vi ste se smjesta suoili s njim ... A to se tie Blainea, odabrali ste ga zbog pravih razloga, i on je dobro radio u mnogim oblastima. Kad ste poeli sumnjati da radi to to radi, smjesta ste zatraili njegovu ostavku. Osim to ste poderali samoubojiinu poruku prije dvadeset godina, to ste loe uinili? Catherine je stisnula ker u zagrljaj i pogledala Predsjednika u oi. - ini mi se lo trenutak, Bob, za razgovore o odlasku. Nikad nije bio na obiaj . . . Duboko je udahnuo, pokuao se natjerati na smijeak. Poljubio je enu i ker. - U redu, uinit emo to moramo .. . Proi emo kroz ovo zajedno, ba kao to smo uvijek prolazili kroz sve ostalo . . . kroz sve, i sve vrijeme. Dugo smo vremena bili obitelj. Nikad nije bilo lako. Ali dogurali smo dovde . . . - Zastao je na trenutak, kao da prikuplja snagu iz najdubljih dubina sebe. - Velim idemo dalje. Bez obzira na sve . Ron se, iscijeen, vratio u svoj ured. Jo je nosio pitolj to ga je bio uzeo iz kartotenog ormaria ranije te veeri; elio je tu stvar vratiti na njeno mjesto prije nego ode iz Bijele kue. Otkljuao je vrata ureda. Unutra nije bio mrak. Na njegovu je stolu gorjela svjetiljka. Na sofi, ispruena i zaspala, leala je Jill Keller. Potresao ju je, i ona se probudila. - Sve je gotovo - rekao je. I sve joj je ispriao. - O, moj boe, Ron . . . Lynne . . . ? - Predsjednik je mislio da e morati dati ostavku, ali vjerujem da su ga uvjerili u suprotno . . . Zna, to je komad obitelji, ti Websterovi. Mislim, svi oni... - Pogledao ju je, razvezao kravatu. - Dobro, mislim da je to gotovo, u najmanju ruku na dio posla . . . Ustala je sa sofe, uhvatila ga za miicu. - Tada vam, gospodine, predlaem da odvedete djevojku kui i dopustite joj da vas asti piem. Neke stvari zavravaju, neke poinju .. . Shvaate li na to smjeram, .savjetnie1? Kll V.'K'i - - i\l\ill\\ll\vin KRIMBIS KRIMINALISTIKI BISERI SVIJETA

Margaret Truman UBOJSTVO U BIJELOJ KUI Prijevod "PREDRAG RAOS Lektor MARKA JAKOVLJEVIC Recenzenti ANITA KONTREC SMILJANA SVIBEN Izdava SPEKTAR Zagreb Zorkovaka 6 Za izdavaa DRAGO ZDUNIC Urednik ZDENKO JELCI-IVANOIC Tehniki urednik JURAJ STANISAK Korektor MLADEN JURCIC Opremio NENAD DOGAN Tisak ZADRUNA TAMPA OOUH KNJIGOTISAK Zagreb 1984KRIMBIS . KRIMINALISTICKI Margaret Truman UBOJSTVO U BIJELOJ KUCi Prijevod PREDRAG RAOS Lektor MARKA JAKOVLJEVI Recenzenti ANITA KONTREC SMILJANA SVIBEN Izdava SPEKTAR Zagreb Zorkovaka 6 Za izdavaa DRAGO ZDUNIC Urednik ZDENKO JELCIC-IVANOSIC Tehniki urednik JURAJ STANISAK Korektor MLADEN JURI

Opremio NENAD DOGAN Tisak