O hazreti Ademu i njegovom izgonu iz Denneta u tefsiru ElMizan

s perzijskog preveo: Amar Imamovi

I Mi rekosmo: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu i jedite u njemu koliko god elite i odakle god hoete, ali se ovom drvetu ne pribliujte pa da budete od nepravednika! I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. Siite! rekosmo Mi jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti! I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je Milostiv. Mi rekosmo: Silazite iz njega svi! Od Menee vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili niega se nee bojati i ni za im nee tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali bie stanovnici Dehennema; u njemu e vjeno ostati. Tumaenje

I Mi rekosmo: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu... i pored injenice da je dogaaj sedde u Kuranu istaknut vie puta, ipak se Ademov Dennet i zbivanja vezana za njega javljaju samo na tri mjesta. Jedno od njih je niz ajeta sure Bekare, o kojima raspravljamo. Drugi put je to u suri Arf: A ti, o Ademe, i ena tvoja u Dennetu stanujte i odakle gdje god hoete jedite, samo se ovom drvetu ne pribliujte, da se prema sebi ne poinite nepravdu! I ejtan im poe bajati da bi im otkrio ono to je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih, i ree: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. i zaklinjae im se: Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni! I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusie, stidna mjesta njihova im se ukazae i oni po sebi dennetsko lie stavljati poee. Zar vam to drvo nisam zabranio?! zovnu ih Gospodar njihov i rekao vam: ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj. Gospodaru na rekoe oni samismo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni. Izlazite ree On jedni drugima biete neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti. ree On.[1] Trei put u suri T H: Adema smo Mi jo prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naosmo kod njega odlunosti! A kada melekima rekosmo Mi: Uinite seddu Ademu! svi su oni uinili seddu, samo ne Iblis, on odbi. O Ademe! rekosmo Mi Doista je ovaj neprijatelj tebi, i eni ti, zato vas dvoje nek on nikako iz Denneta ne izvodi, pa da se mui! Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nee ni oednjeti, niti egu osjetiti! Ali ga ejtan obmanu i ree: O Ademe! Hoe li da ti pokaem drvo vjenosti i carstvo koje nee proi? I njih dvoje s njega pojedoe i stidna mjesta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s Puta Pravoga. A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi. Izlazite iz njega svi! On naredi jedni drugima e te neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. Gospodaru moj! upitat e on zato si me slijepa proivio kada sam ve vidjelac bio? Eto zato jer su ti Znaci Nai

dolazili ree On pa si ih zaboravljao, pa e i ti isto tako zaboravljen danas biti![2] Kontekst ovih triju skupina ajeta, a posebno poetni ajeti prve skupine koji glase: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti..., otkrivaju nam da je Adem zapravo od samog poetka stvoren da na Zemlji ivi i da na Zemlji umre. Ako je Uzvieni Allah Adema doveo u Dennet na kratak period to je bilo zato da bude izloen iskuenju te da mu se kao posljedica njegova nepokoravanja ukau stidna mjesta, kako bi nakon toga bio sputen na Zemlju. Takoer, kontekst ajeta sure T H, koji glase: Adema smo Mi jo prije obavezali..., i ajeta sure Arf: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu... , prenosei dogaaj sedde zajedno sa dogaajem u Dennetu u povezanom nizu, na jasan nain otkriva da je osnovna namjera kod stvaranja Adema bila da on ivi na Zemlji. Ono to je ovdje vano jeste injenica da put nastanjivanja na Zemlju ide preko nastanjivanja u Dennetu, a prije svega da se melecima time dokae vei poloaj Adema i njegovu dostojnost namjesnitva, da melecima bude nareeno da uine seddu, te da nakon toga bude nastanjen u Dennetu, da mu bude zabranjeno drvo i da on kua sa njega te da se kao posljedica uinjenog njemu i njegovoj eni ukau stidna mjesta i na kraju da bude sputen na Zemlju. Iz ajeta se da jasno zakljuiti da je posljednji uzrok koji je uinio njih dvo je zemaljskim biima upravo pitanje ukazivanja njihovih slabosti i manjkavosti, a njihove manjkavosti prema ajetu: ...pa poee po njima lie dennetsko stavljati predstavljaju stidna mjesta. Jasno je da su ova dva organa manifestacija svih ivotinjskih poriva jer podrazumijevaju, takoer, i prehranjivanje i razvoj. Dakle, sav Iblisov trud i cilj je bio da otkrije njihovu slabost. S druge strane, kao da je stvaranje ovjeka, odnosno zemaljskog Adema i njegove ene, bilo zavreno i Uzvieni Allah ih je odmah uveo u Dennet. Dakle, oni nisu proveli mnogo vremena na Zemlji, zapravo, nije im dato dovoljno prilika da upravo na Zemlji uvide svoje slabosti i da spoznaju ostala sredstva neophodna za ivot na Zemlji. Ustvari, njih dvoje su uvedeni u Dennet u vrijeme dok su jo uvijek bili povezani sa svijetom Melekuta i njihova percepcija koju su imali o svijetu dua i meleka jo uvijek nije bila uprljana ovozemaljskim ivotom, to se moe razumjeti iz ajeta: da bi otkrio njima dvoma ono to je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih (

), a nije reeno: da bi otkrio njima dvoma ono to je bilo njima (kroz dui period) skriveno od stidnih mjesta njihovih ( ).[3] Dakle, prikrivenost njihovih stidnih mjesta bila je privremena, desila se na trenutak, jer u zemaljskom ivotu nije mogue da ona budu prikrivena na due razdoblje.[4] Prema tome, otkrivanje stidnih mjesta u ovozemaljskom ivotu po sredstvom kuanja ploda sa zabranjenog drveta bilo je jedno od Boijih n epromjenjivih odreenja, koje je moralo da se ispuni. Zato je Uzvieni Bog rekao: ...nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui. ( ), I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. ( )

Takoer, i pored injenice da je Uzvieni Allah oprostio njihovu gre ku nakon njihova pokajanja, On ih nije vratio u Dennet ve ih je spustio na Zemlju da tamo ive. Da odredba Boija nije bila nepromjenjiva u vezi sa kuanjem ploda sa za branjenog drveta i protjerivanja iz Denneta kao posljedice, te da nije bilo nemogue da se vrati u Dennet, nakon pokajanja i oprosta greke, Adem bi se vratio u Dennet jer pokajanje brie grijehe i njegove posljedice. Iz dosadanjeg izlaganja postalo je oito da uzrok Ademova pro tjerivanja iz Denneta i njegova nastanjivanja na Zemlji nije bila njegova greka, ve je uzrok bio u injenici da su se posredstvom greke otkrila stidna mjesta, a to se opet desilo kao posljedica spletke prokletnika Iblisa. Kazivanje o Ademu u suri T H zapoinje rijeima: Adema smo Mi jo prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naosmo kod njega odlunosti! ( ). Treba vidjeti na ta se odnosi ova obaveza i zavjet: da li se to odnosilo na zabranu pribliavanja drvetu? ...ovom drvetu ne pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete! ( je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni. ( ) Ili je ) Ili je ova obaveza opa to bilo obznanjivanje Iblisova neprijateljstva spram Adema i njegove ene? ...ovaj i odnosi se na zavjet uzet od svih ljudi, a posebno je zavjet vrsto uzet od poslanika. Prva pretpostavka nije osnovana, to se da jasno vidjeti iz ajeta: I ejtan im poe bajati... i ree: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. (

...), te ajeta koji slijedi: Zaklinjae im se Iblis: Ja sam

) Dakle, Adem

vam, zaista, savjetnik iskreni! (

prilikom kuanja zabranjenog ploda ne samo da nije zaboravio na Boiji zavjet ve ga je u potpunosti imao u vidu. Iblis je svojom slatkom rijeju samo Ademu opravdao njegov postupak. Naravno, ovo nikako nije u suglasju sa ajetom o kojem raspravljamo, jer se u njemu kae da je on zaboravio na zapovijed Boiju. Druga pretpostavka, koliko god da je mogua, ne odgovara sadraju aje ta, jer u onom o kojem raspravljamo, zapovijed se odnosi samo na Adema, a zabrana pribliavanja drvetu odnosi se na njih oboje, kao i i njenica da se zaborav pripisuje samo Ademu. Pored svega reenog, u nastavku ajeta o kojem raspravljamo u suri T H, a koji stoji u suglasju sa sebi prethodeim ajetima, znaenje zavjeta vie odgovara opem zavjetu, a ne upozorenju na Iblisa, kao to kae Uzvieni Allah: A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga sli jepa.( ) Sagledavanjem i uporeivajem ovih ajeta sa ajetom koji je u sreditu nae rasprave, moe se razumjeti da kuranski stavak: A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada... odgovora zaboravu na koji se u ajetu ukazuje. Kada ova dva ajeta zajedno sagledavamo, tada obaveza odgovara mnogo vie znaenju zavjeta na Gospodstvo i Skrbnitvo Allaha i pokornost Ademovu, od toga da bude u znaenju upozoravanja na Iblisa. Izmeu zaborava na Boga i slijeenja Iblisa u pojmovnom pogledu nema velike srodnosti, za razliku od zavjeta na Gospodstvo i Skrbnitvo Boije. Zavjetovati se na Boije skrbnitvo znai da ovjek nikad ne za boravi da ima Skrbnika i Upravitelja, odnosno da ovjek nikad i ni u kojem stanju ne zaboravi da je on u posvemanjem vlasnitvu Boijem, a sm nije vlasnik niega: ni koristi, ni tete, ni ivota, ni smrti, jednostavno niega, ili drugaije reeno, nije vlasnik niega po svojoj biti: ni osobine, ni djela. Jasno je da greka ili grijeh u kontekstu ovog zavjeta jeste da ovjek za boravi na poloaj svoga Gospodara, bilo usljed zaokupljenosti sobom, bilo usljed

zaokupljenosti bilo im drugim, kao to ovosvjetske prolazne ljepote ovjeka odvode u zaborav naspram Uzvienog Allaha, d.. Obratite panju! Meutim, ako uzmemo u obzir ovjeka u okruenju kakvo mu nudi ovosvjetski ivot sa svim svojim vidovima i razliitostima i okolnost da Ovaj svijet nije nastanjen samo dobrim ljudima, ve u njemu zajedniki uestvuju i vjernici i nevjernici, uvidjet emo da je ovosvjetski ivot raznovrstan, shodno zbilji i batinu u pogledu znanja i neznanja o Uzvienom Bogu. ovjek koji poznaje poloaj svoga Gospodara kada sagleda svoje mjesto u ovosvjetskom ivotu, ispunjenom svim oblicima ozlojeenosti, nesreama i nevoljama te uzme u obzir da je ovaj ivot izmijean sa i votom i smru, zdravljem i boleu, bogatstvom i siromatvom, posjedovanjem i neposjedovanjem; i uzme u obzir da sav Ovaj svijet, onoliko koliko ga ima u biti ovjeka i izvan njega, da je sve opet vlasnitvo Boije te da nijedno bie u Ovom svijetu nema neovisnost po sebi niti po neem drugom, ve je sve u vlasnitvu Onoga kod Kojeg ne postoji nita, osim Ljepote i Dobra, i to one Ljepote i Dobra koja dostoje poloaju Njeg ove Uzvienosti i asti; te da od Njega ne potie nita, osim Dobra i Ljepote tada shvata da nita u ovom svijetu nije odvratno da bi se od toga gnu ao, nita nije opasno da bi strahovao od toga, nita nije jezovito da bi osjeao bojazan, nita nije strano da bi to izbjegavao. Sa ovakvim pogledom ono to postoji vidi lijepim i dragim, osim onoga za ta mu je Gospodar zapovjedio da dri za odvratnim i neprijateljem. tavie, stvari vidi odvratnim zbog Boije zapovjedi, kao to i voli i uiva u njima zbog Boije zapovjedi. Ukratko, ovakva osoba nema nikakvih briga i strepnji, osim prema sebi, i to u vezi sa svojim Gospodarem. Sve ovo je zbog toga to ovakva osoba cijeli svijet vidi apsolutnim vlasnitvom svoga Gospodara. On je vjerovanja da niko pored Boga nema bilo kakva udjela u bilo kom dijelu egzistencije. Ovakva osoba se ne bavi pi tanjima ta e njegov Gospodar uraditi sa Svojim vlasnitvom. Zato oivljava mrtve? Zato daruje dobro ili nesreu? Ovo je isti, plemeniti ivot u kojem nema nikakve pokvarenosti, svjetlost koja nije izmijeana bilo kakvom tamom, srea pored koje nema mjesta za tugu, posjedovanje sa kojim nije spojivo neimanje, imetak koji nije izmijean ikakvim obli kom siromatva. Sve su ovo blagodati koje se stiu imanom i vjerovanjem u Uzvienog Allaha, d..

Naspram ovog ivota postoji jedan drugi oblik ivota, a to je ivot oso be koja je neznalica spram poloaja svoga Gospodara. Taj nesretnik odvojen je od svoga Gospodara i bilo ta da gleda sebe ili bie izvan sebe vidi neovisnim u egzistenciji. Korisno ili tetno, dobro ili zlo vidi po njima samim. Kao posljedica ovakvog pogleda, cijeli njegov ivot je ispunjen strahom pred onim to nastupa, strepnjom od onoga to je prolo, tugom za onim to je izgubio; pouzdava se u imetak, poloaj, djecu, prijatelje i u sve ostalo za im gaji ljubav, jednom rijeju, uronjen je u ono za ta dri da ima uticaja na njegov ivot. On je poput dehennemlija kojima uvijek, kada im izgori koa, zamjenjuju je drugom, uvijek kada se naviknu na jednu patnju zamjenjuju im je drugom, teom patnjom, sve dok srce ne okua patnju. Srce mu je stalno uznemireno. Dua mu stalno izgara poput svijee i topi se poput vode. Grudi su mu stalno ispunjene tegobom i uznemirenou, kao da se eli uspeti na nebo. Gospodar posredstvom ovakvih nesrea ovladava onima koji nee da prihvate vjerovanje. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju ostavlja u neisti.[5]( )

Nakon to je ovo postalo jasno, cijenjeni italac je shvatio da ova dva pi tanja, zaborav na zavjet i nesrea u ovosvjetskom ivotu, predstavljaju jednu te istu stvar, s tim da je ovosvjetska nesrea jedna od grana zaborava na zavjet. Upravo o ovome govori Uzvieni Allah kada se u suri T H obraa svim ljudima Ovoga svijeta, donosei propis: A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno i vljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa.[6]( o ) Potom u suri Bekare, u ajetima koji su predmet nae rasprave, iznosi se ista istina, samo drugim rijeima:Pa, ko bude Uputu Moju slijedio, niega se nee bojati i ni za im nee tugovati.[7] ( ( Ako cijenjeni italac obrati panju, iz dosadanjeg izlaganja moe zakljuiti da pribliavanje zabranjenom drvetu povlai za sobom tegobu i nesreu u ivotu na Ovom svijetu, a ta nesrea je da ovjek zaboravi na svoga Gospodara i bude u nemaru spram Njegova poloaja. Kao da je Adem htio pomiriti izmeu tog drveta i zavjeta koji je uzet od njega, zapravo da posjeduje i jedno i drugo. Meutim, on to

nije mogao, to je imalo za posljedicu da zaboravi na zavjet i zapadne u tekoe ovosvjetskog ivota, da bi na kraju ovu tetu nadoknadio pokajanjem. Jedite u njemu koliko god elite... ( znaenju ugodnog ivota u obilju. ...ali se ovom drvetu ne pribliujte... ( ) Izreena zabrana u ovom ) Rije regede ( ) ovdje je u

ajetu kao da se odnosi na zabranu od jedenja ploda sa tog drveta, a ne na samo drvo. Ako je zabrana izreena na nain: Ne pribliavajte se ovom drvetu! to je zato da se naglasi teina zabrane, to svjedoi drugi ajet: I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova.[8] ( ) Upravo navoeni ajet je jasan po tome da je pribliavanje drvetu upravo kuanje ploda sa njega. Njihov prekraj zbog kojeg su im se ukazala stidna mjesta je bio kuanje, a ne pribliavanje drvetu. ...pa da budete od nepravednika! ( aktivni od korijena rijei nepravda ( ) Rije nepravednici je particip ), a ne od korijena rijei tama ( ), kao to

su neki tumai pretpostavili, jer su Adem i njegova ena na drugom mjestu priznali poinjenu nepravdu: Gospodaru na, sami smo sebi uinili nepravdu, i ak o nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni.[9] Ono to ovdje treba zapaziti jeste injenica da je Uzvieni Allah stavku pa da budete ) Dok u od nepravednika u suri T H zamijenio rijeima pa da se mui[10] ( nastavku istog ajeta Kuran pojanjava ta znai muiti se: U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti.[11] Iz reenog se jasno da zakljuiti da se pod tegobama ovosvjetskog ivota misli na ivot izloen gladi, neposjedovanju odjee, ei, naporu. Prema tome, nepravda koju su uinili Adem i njegova ena bila je zapravo prema njima samima, a nije bila nepokornost Allahu, d.., jer kada se kae nepravda (zulm), s obzirom na znaenje ove rijei, misao odmah ide na grijeh prema Bogu, to nije sluaj u ovom kuranskom kazivanju. Takoer, iz ovoga se da zakljuiti da kada se kae ne pribliavajte se ovom drvetu, ova zabrana ima karakter dobronamjernog savjeta, a ne obavezno provodive Gospodareve zabrane, za ije nepotivanje slijedi kazna. To je poput onoga kada brini otac kae svom djetetu da ne hoda napolju bos jer se moe nabosti na neto otro. Neposluh spram ovakve zabrane ne oznaava se kao grijeh.

Dakle, Adem i njegova ena su uinili nepravdu sebi i time se liili bo ravita u Dennetu, a nisu bili neposluni prema Bogu ili kako bi se to vjerskom terminologijom reklo nisu poinili grijeh. Ako preemo preko tvrdnje da je Boija zabrana bila obavezujua, u tom sluaju nakon to su je Adem i njegova ena prekrili i uinili po kajanje i ono bilo primljeno trebalo bi da su i posljedice grijeha otklonjene, a takvo ta se nije desilo. Adem se pokajao zbog svoje greke, ali nije vraen u Dennet i nije stekao poloaj koji je tamo imao. Da zabrana nije bila dobronamjerna i upuujueg karaktera tada bi erijatske posljedice njenog nepotivanja trebale biti otklonjene, osim prirodnih po sljedica grijeha, jer pokajanje otklanja erijatski kanjive posljedice. U primjeru Adema i Have njihovo pokajanje trebalo bi da je otklonilo takve posljedice, ali ne vidimo da su oni ponovo vraeni u Dennet u poloaj bliskosti. Iz ovoga shvatamo da je zabrana bila upuujueg dobronamjernog karaktera. Ako Bog da, ovu temu emo u nastavku upotpuniti. I ejtan ih navede... ( ) Ova reenica, poput slinih, ima znaenje da

je ejtan prevario Adema. Iako ova reenica ne podrazumijeva vie od injenice da je prevara Adema bila poput prevare nas potomaka Ademovih od strane ejtana, posredstvom ubacivanja misli u srce i spletkarenjem, a da se on ne pokae ovjeku, kao to nas zavodi, a mi ga ne vidimo, ipak, uzimajui u obzir ajet: O Ademe, ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni[12] u kojem Gospodar rijeju ovaj pokazuje na ejtana, moe se razumjeti da je Uzvieni Allah pokazao ejtana Ademu i nje govoj eni i predstavio im ga lino, njega samog, a ne samo njegove oso bine i obiljeja. Takoer, iz ajeta: O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?[13] koji prenosi rijei ejtana, moe se shvatiti da je on stajao naspram Adema i njegove ene dok im se obraao. Jednostavno, ovo obraanje je poloaj onoga kojeg vide oni kojima se obraa. Isto potvruje i ajet iz sure Arf: I zaklinjae im se: Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni![14] in zaklinjanja podrazumijeva da su ga oni vidjeli. Takoer i ajet: Zar vam to drvo nisam zabranio?! zovnu ih Gospodar njihov i rekao vam: ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.[15] potvruje isto. Da je odnos njih dvoga prema ejtanu bio poput odnosa nas i ejtana, kod kojeg mi njega ne vidimo, oni bi se mogli pravdati da ga nisu vidjeli, ve da im je od njega stiglo jedino njegovo spletkarenje, zbog ega su mislili da to dolazi od njihovih misli i

nikakvu mogunost nisu davali da bi to moglo biti od ejtana i da u tom sluaju nisu imali nikakvu namjeru krenja preporuke o oprezu spram ejtanova spletkarenja. Ukratko, Adem i njegova ena vidjeli su ejtana i poznavali su ga, kao to su ga i poslanici vidjeli i poznavali, pored toga to su bezgrjeni po Boijoj bezgrjenosti u prilikama kada bi ejtan imao namjeru da im se us protivi to potvruju predaje o Nuhu, Ibrahimu, Musau, Isau, Jahji, Ejubu, Ismailu i Muhammedu, neka je mir Boiji sa svima njima. Takoer, i spoljnje znaenje ajeta spomenutog dogaaja, kao i ajet: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo... jasno govori o tome da su njih dvoje stajali pored oznaenog drveta zajedno sa ejtanom, koji se odranije ve bio uvukao u Dennet. On je isplanirao prijateljstvo sa njima dvoma i spletkarenjem ih je prevario. Ako kaete da ejtan ne moe ui u Dennet, u odgovoru emo rei da to vrijedi za sluaj kada se govori o vjenom Dennetu, koji dolazi nakon Sudnjeg dana, a ovdje to nije bilo. Zapravo, ovo se desilo u nekom drugom Dennetu iz razloga toga to su svi oni protjerani iz njega, a da je bio vjeni Dennet, takvo ta ne bi bilo u skla du sa protjerivanjem iz njega. A to se tie obraanja Allaha, d.., ejtanu: E onda izlazi iz njega /Denneta/, ne prilii ti da u njemu prkosi, izlazi...[16] koje najvjerovatnije predstavlja istjerivanje Iblisa iz Denneta, mogue je rei da se pod ovim misli na istjerivanje iz skupine meleka ili iz Neba ili iz poloaja bliskosti i poasti. Rekosmo: Siite jedni drugima ete neprijatelji biti... ( ) Iz ukupnog konteksta ovih ajeta moe se razumjeti da se obraanje u navedenom ajetu odnosi na Adema, njegovu enu i Iblisa, za razliku od ajeta u suri Arf, gore ve navoenom, koji se odnosi samo na Iblisa. Uopeno obraanje u ajetu nae rasprave je poput sjedinjenja dva obraanja radi pripovijedanja o ispunjenom Boijem odreenju, poput neprijateljstva izmeu prokletnika Iblisa i Adema te njegove ene i njihovih potomaka, ovjekova ivota na Zemlji, njegova umiranja na Zemlji i povratka, zapravo proivljenja. Ademovo potomstvo sa Ademom dijeli istu sudbinu po ovom propisu, kao to se da razumjeti iz ajeta: Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti. [17], te ajeta: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: Uinite mu seddu![18], o emu e vie rijei biti ubrzo kod tumaenja sure Arf.

Dakle, ako je toga dana Uzvieni Allah naredio svim melecima da ui ne seddu Ademu, to je bilo zato to je on namjesnik Boiji na Zemlji i u zbilji ovaj sud obuhvata sve ljude, a meleci su se poklonili posebno Ademu zato to je on predstavnik i uzor ljudskog roda. Ukratko, ini se da je dogaaj nastanjivanja Adema i njegove ene u Dennetu te potom izlazak iz njega zbog kuanja ploda sa drveta primjer i jim kazivanjem Uzvieni Allah eli oslikati poloaj Adema prije sputanja na Ovaj svijet, blagostanje i ast koju je imao u poloaju bliskosti i svetog prostora, te Onaj svijet blagodati i sree, bliskosti i svjetlosti, istog produhovljenog prijateljstva i blizine Gospodara svih svjetova. Meutim, Adem odabire svijet ispunjen tekoama, mukama, za morom,

odvratnou, boli i umjesto da uloi trud da se vrati odakle je doao, on udi za prolaznim ivotom Ovoga svijeta ustajale leine i niskosti. Takoer, kroz ovaj primjer eli se ukazati na okolnost da nije samo Adem nakon svog pokajanja bio vraen u svijet poasti i blaenstva, ve da e svaki ovjek koji poini greku, ako se vrati svome Gospodaru, On e ga vratiti svijetu blagostanja. U suprotnom, ako se ovjek ne vrati sebi i isto tako nastavi se drati Ovog niskog svijeta i nefsanskih strasti, takva osoba umjesto zahvale Bogu prigrlila je nevjerovanje i samu sebe je odvela u usplamtjeli Dehennem, a kako je samo grozno to prebivalite! I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti... ( )Oblik primi ima ovdje znaenje primanja rijei, ali sa znanjem i razumijevanjem, a ovo primanje rijei je Ademu olakalo pokajanje. Iz predoenog se moe razabrati da pokajanje ima dva oblika. Prvi je oblik Boije tewbe, koji znai zanimanje i okretanje Uzvienog Boga ka robu sa milou, a drugo je okretanje roba i vraanje Gospodaru, naputanjem grijeha i traenjem oprosta. Pokajanje roba je umotano, odnosno nalazi se, zapravo, izmeu dva Boija pokajanja-zanimanja,[19] to znai da rob ni u bijednom stanju nije neovisan i bez potrebe za Uzvienim Allahom. Ako rob eli da se izbavi iz svoga grijeha, to nije ostvarivo, osim Boijom pomou i milou, koja dotie njegovu duu i pomae ga da uini pokajanje. Meutim, u istom trenutku rob ponovo ima potrebu za Boijom

tewbom-zanimanjem, a to je da se On ponovo okrene Svome robu i podari mu milost tako to e primiti njegovo pokajanje. Prema tome, pokajanje roba je primljeno kada se ono nae izmeu dvije Gospodareve tewbe. Kao to je reeno u ajetu: Potom se On njima okrenuo /uinio tewbu/ da bi se oni pokajali /da bi i oni uinili tewbu/...[20] ( )

Kiraet Kurana po kojem se rije Adem ui visokim glasom, a rijei niskim glasom vie odgovora ovom tumaenju, iako i drugi kiraet, kod kojeg se Adem ui tihim, a rijei visokim, nije u suprotnosti sa ovim tumaenjem. ta su bile rijei spomenute u ajetu? Vrlo esto miljenje je da su to rijei iz sure Arf, koje prenosi Uzvieni Allaha od Adema i njegove ene: Gospodaru na rekoe oni sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni.[21] Problem koji ima ovo tumaenje jeste injenica da se dogaaj koji se vee za ajet iz sure Arf desio prije njihova istjerivanja iz Denneta, a tek nakon toga je njima zapovjeeno da izau iz Denneta. A u ajetima kojim se bavimo prvo im je reeno da izau iz Denneta, a tek potom su primili rijei. Meutim, ako se vratimo na poetak ovog dogaaja, sjetit emo se da je Uzvieni Allah rekao melecima:Ja elim namjesnika na Zemlji postaviti. Na to su meleci odgovorili: Zar eli postaviti onoga koji e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Tebe hvalimo i veliamo. Uzvieni Allah nije poricao njihovu tvrdnju i ono to su pripisali zemnom biu. Nije rekao da namjesnik na Zemlji ne ini te stvari. Uzvieni je jedino Adema pouio imenima. Jasno je da sa nepoznavanjem imena prigovor meleka pada u vodu, jer u suprotnom njihov prigovor bi i dalje vrijedio i ne bilo dokaza protiv njih. Takoer, jasno je da je meu tim imenima bilo neto ega je poznavanje bilo od koristi Ademu nakon poinjenja grijeha, to ga je spasilo od grijeha. Najvjerovatnije da se primljene rijei Adema od Gospodara odnose na neka od ovih imena. Obratite panju! Treba znati da Adem koliko god da je prema sebi uinio nepravdu i sam sebe bacio u provaliju stradanja te doveo sebe pred izbor nesree i blagostanja, to i jeste Ovaj svijet da je ostao na mjestu svoga sputanja, odnosno na Ovom svijetu, stradao bi ili da se je vratio svome prvotnom blagostanju tek tada bi se suoio sa tegobama. Uglavnom, kako god da pretpostavimo on bi poinio nepravdu prema

sebi, osim to je ovim dolaskom na Zemlju osigurao sebi stepen blagostanja i savrenstva koji ne bi ostvario da se nije spustio, kao to ga ne bi ostvario i da je se spustio bez poinjene pogreke. Da otac i majka ovjeanstva nisu doli na Zemlju, kako bi mogli uvi djeti svoje siromatvo, niskost, bijedu, potrebitost, manjkavost? Kako bi mogli dosei Sveto podruje i blizinu Gospodara svjetova bez podnoenja neprijatnosti, tekoa, tegoba, nevolja? Uzvieni Allah posjeduje svojstva: oprosta, pokrivanja grijeha, blagosti, milostivosti, dobrostivosti koja se otkrivaju jedino grjenicima. Uzvieni Allah u danima vremena ima dahove milosti kojima se moe okoristiti samo grjenik koji se izloi njima. Dakle, upravo su se zbog pokajanja pred ovjekom otvorila vrata upute, da bi on to odabrao za svoj put. To je oienje stanita gdje treba da se nastani. Slijedei ovaj Put i ovu Uputu, propisivani su u svakom vremenu vjerozakon i slata vjera ljudima. Dokaz iznesenog su Boije rijei u kojima On, Slavljeno i Uzvieno je Nje gov ime, esto govori o pokajanju i daje mu prednost spram imana, kao to je reeno u Kuranu: Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno, i svako onaj koji se pokajao uz tebe. ( slini ovima. Mi rekosmo: Silazite iz njega svi! Od Mene e vam Uputa dolaziti... ( ) Ovaj ajet je prvo to je propisano u vjeri Ademu i njegovom potomstvu. Ovim propisom je itava vjera saeta u dvije reenice i do Sudnjega dana nee im se nita pridodati. Potovani itaoe, ako se podrobnije razmotri ovo zbivanje, tj. dogaanja vezana za Dennet, a posebno ono pojanjenje koje se nudi u suri T H, razumjet e se da su na tok dogaaja djelovale dvije odredbe Uzvienog Allaha u vezi sa Ademom i njegovim potomstvom. Istovremeno, ove dvije odredbe su bile Njegova prva zapovijed. Tako je kuanje ploda sa oznaenog drveta zahtijevalo da on bude istjeran iz Denneta na Zemlju i da tamo nastavi ivot. To je upravo onaj ivot ispunjen tegobama i nevoljama, na koji ga je Gospodar upozorio kada mu je rekao da ne jede sa oznaenog drveta. A druga Boija odredba tie se Ademovog pokajanja i posljedica koje je izazvalo, a to je da Uzvieni Allah objavi propise, ime )[22] Ili na drugom mjestu: Ja u sigurno )[23] I drugi ajeti oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje... (

je iskazano potovanje i ast prema Ademu i njegovom potomstvu, posredstvom dosezanja pokornosti kroz slijeenje Upute te mogunosti da ovosvjetski zemni ivot uini onosvjetskim nebeskim ivotom. Dakle, ostvarenjem prve odredbe Adem je imao samo ovosvjetski i vot, ali sa pokajanjem Uzvieni Allah je upravo taj ivot uinio istim i uzornim, na nain da je ovaj ivot sjedinio sa uputom ka pokornosti i tako se oblikovao jedan poseban ivot, sastavljen iz dvaju vidova, zemaljskog i nebeskog. Ovo je injenica koja se da razumjeti iz ponavljanja ina sputanja u ovoj suri, jer je jednom reeno:Siite! rekosmo Mi jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog i vjeti!, a drugi put: Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo dolaziti... injenica da je pokajanje karika izmeu ova dva silaska govori o tome da se pokajanje Adema i njegove ene desilo u asu dok se oni jo uvijek nisu bili odvojili od Denneta, koliko god da je tano da oni nisu bili u Dennetu i nisu imali prijanji poloaj. Ovo takoer ukazuje na injenicu da se govor Boiji: Zar vama dvoma to drvo nisam zabranio?!,[24]desio nakon zabrane: Ne pribliavajte se tom drvetu! Jer u prvom ), koja je ajetu Uzvieni Bog im se obraa zamjenicom u obliku vama dvoma ( svojstvena samo za daljinu, a u drugom ajetu, koji se po hronologiji dogaaja desio prije prvog, koristi se zamjenica ovo (), koja je svojstvena samo za predmete u blizini. Takoer, u prvom ajetu se koristi glagol dozivati (), za koji je jasno da je primjeren vezano za govor na veoj razdaljini, a u drugom ajetu glagol rei (), koji se koristi kod izravnog i bliskog govora. Obratite panju! Takoer, treba znati da uporeivanjem reenice: Siite, jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti! sa reenicom: Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti[25] moe se uoiti da se razlikuje nain ivota prije i nakon sputanja. Ovozemaljski ivot je izmijean sa zbiljom Zemlje, a to znai da je ispunjen tekoama, tegobama, nesreama, kao i to da ovozemaljski ivot podrazumijeva da ovjek poprimi oblik i formira se od zemlje, da umiranjem ponovo postane zemlja i potom da se drugi put uzdigne iz zemlje.

A dennetski ivot je nebeski ivot koji nije potekao od zemaljskog ivota, kojeg obiljeavaju stalne promjene. Ovdje se sa sigurnou moe rei da je Ademov Dennet bio na nebu, koliko god da nije bio ahiretski vjeni Dennet iz kojeg, ako se ue, vie nema izlaska. Po ovom pitanju ostaje nerazjanjeno gdje se nalazi nebeski Dennet? Ka kvo znaenje ima nebeski Dennet? Ako Bog htjedne, o tome emo ubrzo opirnije govoriti. Sljedee pitanje koje je ostalo nerazjanjeno glasi: Kakvo znaenje ima Ademov grijeh? Zar poslanik Boiji ini grijeh? Ve na prvi i ov laan pogled na kuranske ajete uoava se da je Adem poinio grijeh i greku, kao to se da vidjeti iz ajeta: Adem nije Gospodara svoga posluao i s puta je skrenuo. ( )[26] Isto je vidljivo iz Ademovog priznanja, koje Kuran prenosi: Rekoe njih dvoje: Gospodaru na, sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni. ( )[27] Ovakav zakljuak se da izvesti posmatrajui samo ove ajete, bez uzimanja u obzir svih ajeta koji se bave ovim dogaajima. Meutim, ako paljivo razmotrimo sve ajete, a posebno obratimo panju na in zabrane pri laska drvetu,sa sigurnou emo utvrditi da spomenuta zabrana nije bila takvog karaktera da bi se njen prekraj smatrao grijehom, odnosno, kao to se to ka e terminologijom vjere, ona nije bila mewlavi. Zapravo, ova zabrana bila je savjetodavnog karaktera. Uzvieni Allah je htio ovom preporukom kroz zabranu objasnitidobrobiti nekuanja ploda ovog drveta i njegovu pogubnost, a nije bila namjera da mewlavi-zapovijeu prisili Adema na nekuanje. Dokaz za izneseno su nekoliko stvari. Prvo, Uzvieni Allah u suri nae ras prave, kao i u suri Arf, krenje zabrane kao ina nepravde i zla pripisuje nepribliavanju drvetu. Samo se ovom drvetu ne pribliujte, da prema sebi ne poinite nepravdu! ( ) Zatim u suri T H ova nepravda biva protumaena kao tegoba. Nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui! Nastavak istog ajeta pojanjava ta podrazumijeva naznaena tegoba i muka: U Dennetu nee ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti. Jasno je iz reenog da se pod tegobom i mukom misli na zemaljske nevolje koje nisu odvojive od ivota na njemu. U zemaljskom ivotu ovjek je izloen gladi, ei, hladnoi, vruini, potrebi da tijelo pokriva odjeom i sl.

Uzvieni Allah je upozorio Adema na zabranu pribliavanja drveta da ne bi zapao u naznaene tegobe. U ajetima nije naveden nijedan razlog zbog kojeg bi ova zabrana bila mewlavi. Iz pobrojanih razloga ova zabrana je bila savjetodavnog karaktera i krenje iste se ne ubraja u grijeh te takav ovjek ne izlazi iz okvira zahtjeva robovanja. Sada, kada je postala jasna priroda zabrane, spomenutu nepravdu kroz nekoliko ajeta treba protumaiti tako da ne bude u duhu grijeha, a to je da kaemo da je da se pod njom misli na nepravdu prema sebi, odnosno dovoenje samoga sebe u tegobe i muke, a ne nepravda prema Boijem pravu, koja je pokuena u odnosima roba i Gospodara. Ovo je potpuno jasno. Drugi dokaz je Ademovo pokajanje, jer pokajanje znai povratak roba Bogu. Da je pokajanje nad grijehom Adema bilo primljeno od Uzvienog Alla ha, on bi se trebao vratiti u Dennet, jer je pokajanje izbrisalo tragove krenja Boije zabrane. asni Kuran je jasan u stavu da je Uzvieni Allah primio Ademovo pokajanje, ali i pored toga on je i nadalje ostao na Zemlji i nije se vratio u Dennet. Iz predoenog je jasno da kuanje ploda sa zabranjenog drveta povlai za sobom neizbrisive posljedice u Stvaranju, slino smrti koja slijedi na kon uzimanja otrova, sagorijevanje drveta u vatru, kao to se i kod svih ostalih savjetodavnih propisa njihova posljedica ogleda kroz Stvaranje i ne povlai za sobom Gospodareve kaznene mjere, kao to je gorenje u Dehennemu, ako se napusti namaz, ili zasluivanje prijekora i udaljavanja od Boga posredstvom otvorenog grijeenja. Trei dokaz jeste injenica da do tog vremena uope nije bila ob javljena vjera ni vjerozakon. Tek nakon sputanja Adema na Zemlju, Uzvieni Allah je propisao vjeru po svjedoenju ajeta koji kazuju o ovom dogaaju: Izlazite iz njega svi! Jedni drugima e te neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. Ova dva ajeta po svom sadraju obuhvataju sve vjerozakone koje je Uzvieni Allah slao ljudima na Zemlju posredstvom meleka, nebeskih knjiga i poslanika. Ukratko, ovi ajeti govore o prvim zakonima koje je Uzvieni objavio u zemnom svijetu Ademovom i propisao ih ovjeanstvu. Kako je Allah objavio u Kuranu, ovaj dogaaj

se desio nakon drugog sputanja. Takoer, potpuno je jasno da je zapovijed na sputanje jedan stvaralaki in u Kreaciji, i to nakon Ademova ivota u Dennetu i krenja naznaene zapovijedi. Dakle, toga dana i u trenucima krenja zapovijedi ne kuanja sa drveta, nije bila propisana nijedna vjera, tako da od strane Uzvienog Allaha nije bila upuena nijedna mewlavi-zapovijed. Ako kae da je Boija zapovijed bila savjetodavna, a ne mewlavi, ka kve onda ima vanosti okolnost da Uzvieni Allah pripisuje Ademu poinjenje nepravde ( neposluha ( ) i zablude ( )? ),

U odgovoru emo rei da nepravda ovdje ima ono znaenje koje smo ve pojasnili, a to je nepravda prema samom sebi, dok rije neposluh u svom izvornom znaenju predstavlja opiranje uticaju ili teko potpadanje pod uticaj. Naprimjer, u sljedeim reenicama: Ja sam lomio tu stvar i ona se slomila. ( lomio tu stvar, ali ona se nije slomila. ( ) Ja sam ) Neposluh ili opiranje ima

isto znaenje kako za zapovijed, tako i za zabranu, kako kod mewlavi-propisa, tako i kod savjetodavnih propisa. Ono sa ime smo mi danas suoeni jeste da je ova rije ostala ogra niena u svakodnevnom govoru muslimana samo za pitanja krenja zapovijedi Boijih, kao to su namaz, post, had ili pitanja zabrana, kao to je uzimanje alkohola, odavanje bludu i sl. Dakle, ogranienje ove rijei u spomenutom znaenju nije semantikog porijekla, ve je odreena ili erijatom, ili od strane samih vjernika. Ovako uvjetovano odreenje ove rijei ne dokida njeno ope znaenje. Obratite panju! A to se tie rijei zastranjenja ili zablude, treba rei da se ono u svom znaenju odnosi na osobu koja nema moi da ouva usmjerenje ka svome cilju, da upravlja svojim ivotom i koja ne moe sebe postaviti prema cilju onako kako tome prilii. Ova rije u razliitim primjerima poprima razliito znaenje, tako da u pri mjeru savjetovanja ima znaenje koje prilii tom kontekstu, dok u primjeru obaveznog potinjavanja zapovjedi ima drugo znaenje. Dobro, ako sada prihvati da nepravda, neposluh i zabluda, u svjetlu datog objanjenja, nije u suprotnosti sa bezgrjenou Ademovom, ta onda imate rei u vezi njegovim pokajanjem? Ako su nepravda, neposluh i zabluda u vezi sa savjetodavnom zabranom, kakvog smisla u tom sluaju ima pokajanje koje Adem

izrie: Gospodaru na, sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni! U odgovoru emo rei da pokajanje kakvim smo ga ve prije prika zali ima znaenje povratka, koje u razliitim prilikama poprima razliita znaenja. Na isti nain kao to se pored neposluha spram zapovijedi i zabrana rob moe vratiti svome Gospodaru, tako i Gospodar moe njega povratiti na izgubljeni poloaj bliskosti i blizine. Bolesnik, koji ne poslua preporuke svoga lijenika i nakon toga se njegovo stanje pogora i zaprijeti mu smrt, moe se pokajati i ponovo obratiti lijeniku da ga spasi. Lijenik e mu tada rei da njegov spas i vraanje u prvo stanje iziskuje po dnoenje velikih tegoba i odricanja. U odreenom razdoblju bolesnik mora podnijeti nametnuti mu reim da bi povratio svoje prvobitno stanje; tavie, moe mu biti i bolje nego to mu je bilo ranije. Obratite panju! A to se tie traenja oprosta od strane Adema, kao i traenja milosti i rijei nesree koju spominje u svome govoru, odgovor na svaki od njih mo e se razumjeti iz dosadanjeg pojanjenja, a to je da ovakve rijei po primaju razliite nijanse znaenja u razliitim kontekstima, odnosno, kako prilii kontekstu.

115-126. AJETA SURE T H[28]

Tumaenje Ovi ajeti obrauju ponaanje Adema i njegove ene te njihovo progonstvo iz Denneta, kao posljedicu ejtanove spletke, objavljivanje Boije od redbe u tim trenucima, iz ega proizlazi Boiji vjerozakon, a od ijeg slijeenja zavisi ljudsko blaenstvo i stradanje. Ovaj dogaaj je navoen na nekoliko mjesta u Kuranu, ali u suri T H preprian je u najkraem i najljepem obliku. Kao to se da razumjeti iz samih ajeta, to potvruje i ajet koji dolazi u nastavku I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u znakove Gospodara svoga ne vjeruju[29] jasno je da je teite ajeta na obznanjivanju Boijeg propisa, odnosno vjere, nagrade i kazne. Naravno, u manjem omjeru isti ajeti stoje u vezi i sa prethodeim aje tima, koji kazuju o pokajanju Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na pravom putu istraje[30] jer se ovi ajeti osvru i na Ademovo pokajanje. Ovo kazivanje na nain kako se da razumjeti iz ove sure, kao i sura Bekare i Arf nudi sliku zemaljske prirode ovjeka, odnosno njegova i vota u materijalnom okruenju. Uzvieni Allah stvorio je Adema u najljepem obliku, okruio ga nebrojenim blagodatima, podario mu mjesto u Dennetu, upozorio ga na prekoraenje granica, bilo da je pretjerivanje ili zanemarivanje, kao posljedicu slijeenja strasti i vezanosti za ovosvjetsku kuu, to opet poluuje zaborav na Gospodara, da ne bi zaboravio na zavjet dat Uzvienom Allahu, da e mu biti pokoran i da nee slijedi ejtana, jer ako to uini i ejtan ga prevari, tako to mu Ovaj svijet u njegovim oima prikae lijepim, moe pomisliti da ako se preda Ovom svijetu i zaboravi na Uzvienog Allaha, moe ovladati uzrocima egzistencije i da moe sve potiniti sebi, te da moe ukloniti sve ono to mu se isprijei na putu ispunjenja njegovih elja, i takoer, moe umisliti da je on vjeno na Ovom svijetu te da je Ovaj svijet za njega vjean. U ovom sluaju, nakon to se srano vezao za Ovaj svijet i zaboravio na poloaj Gospodara, sa protokom vremena ovjeku se otkrivaju rune strane ovosvjetskog ivota. Objelodanjuju mu se zle posljedice nesrea i izdaja vremena, zatoenost uzroka, ejtanovo odricanje od ovjeka. Tada se ovjek predaje blagodatima ne bi

li nadoknadio proputene, i tegobama ne bi li se spasio od jae i ee kazne. Da bi se spasio nepoeljne boli, podnosi drugu, nepogodniju bol, sve dok mu se ne naredi da napusti sve dennetske blagodati i dok ne bude protjeran u svijet tegoba i nevolja. To je upravo ona slika koja je ovjeku ponuena o ovosvjetskom i votu. Najprije je Uzvieni Allah uveo Adema u Dennet i darovao mu poasti, da bi na kraju Adem zavrio ondje gdje je zavrio. Ono to treba rei u vezi sa ovim dogaajem, a opirnije je ve opisano u surama Bekare i Arf, jeste da se isti desio prije obznanjivanja erijata u berzhaskom Dennetu. To znai da Boija zabrana pribliavanja drvetu nije bila vjerskog karaktera, ve savjetodavnog, ije krenje je za sobom povuklo neizbjene posljedice. A Ademu smo odmah u poetku naredili, ali on je zaboravio, i nije od luan bio. Rije ( ) je u znaenju oporuka, preporuka, obeanje, ugovor. Zato se i za naredbe ). Rije ( ) je u poznatom znaenju zaborav, s tim da se nekad ) u znaenju je namjeravanja kae (

koristi u znaenju naputanja ili krenja obaveze, jer to neodvojivo od zaborava. Kada se neto zaboravi, ono se i napusti. Rije ( injenja neke stvari, kao to je Uzvieni Allah rekao: A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. ( )[31] esto se ova rije koristi u znaenju strpljivosti, moda i zato to dui teko pada strpljivost, a samo ljudi sa vrstom voljom i odlunou mogu je sa lahkoom podnositi. Upravo zato ova rije ukljuuje i zn aenje strpljivosti, kao to )[32] je reeno u Kuranu: ...a to je od tekih poslova. ( A kad smo melecima rekli: Poklonite se Ademu! svi su se oni poklonili, samo se Iblis ustegnu. Ovaj ajet se nadovezuje na neizgovorenu re enicu, koja se podrazumijeva, a glasi: I spomeni kada smo Mi zapovjedili Ademu i Naeg govora upuenog melecima da Ademu uine seddu... (... )

[1] Arf, 19-25. [2] T H, 115-126. [3] Poznavaocima arapskog jezika razlika izmeu ove dvije reenice je mnogo jasnija. U drugoj reenici, a koja se ne nalazi u Kuranu, pomoni glagol biti ()

ukazuje na neprekinutost i kontinuitet radnje, u ovom sluaju prikrivenosti stidnih mjesta. (Op. prev.) [4] Sr navedenih ajeta jeste injenica, koja se moe shvatiti iz samih ovih ajeta, a tie se toga da nakon upotpunjena stvaranja Adema i Have na Zemlji, prije nego to su spoznali svoja stidna, ona su prikrivena i tako su uvedeni Dennet. (Op. prev.) [5] Enam, 125. [6] T H, 124. [7] Bekare, 38. [8] T H, 121. [9] Arf, 23. [10] T H, 117. [11] T H, 118-119. [12] T H, 117. [13] T H, 120. [14] Arf, 21. [15] Arf, 22. [16] Arf, 13. [17] Arf, 25. [18] Arf, 11. [19] Rije tewbe, odnosno pokajanje kako se prevodi na bosanski jezik, podrazumijeva zanimanje, upravljanje, usmjeravanje prema neemu, u ovom primjeru Boga naspram roba i tada to znai oprost, a kada se rob okree prema Bogu tada to ima znaenje pokajanja. (Op. prev.) [20] Tevbe, 118. [21] Arf, 23. [22] Hd, 112. [23] T H, 82. [24] Arf, 22. [25] Arf, 25. [26]T H, 121. [27] Arf, 23. [28] Ovdje ne navodimo ajete zato to su prethodno navedeni, ve samo donosimo komentar Allame Tabatabaija na njih da bismo tako dobili potpuniju sliku o dogaajima vezanim za Adema i Havu, kakvim su opisani u Kuranu. (Op. prev.)

[29] T H, 127. [30] T H, 82. [31] li Imrn, 159. [32] li Imrn, 186.

Adab hazreti Adema i hazreti Nuha

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

Adab hazreti Adema

Poslanici su se drali posebnog adaba prilikom dove i panje prema Allahu, d.. Ovaj adab Kuran navodi, prije svega, u kazivanju o hazreti Ademu i njegovoj eni. Gospodaru na rekoe oni sami smo sebi nasilje uinili, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo se uvrstiti u stradalnike.[1] Ovo su rijei upuene Uzvienom Bogu, nakon to se je njih dvoje p ribliilo zabranjenom im drvetu. Ova zabrana nije bila zakonodavnog ve sa vjetodavnog karaktera, tako da je njihovo protivljenje bilo ustvari protivljenje savjetu, ije uvaavanje je odgovaralo dobru i blaenstvu njihova boravka u Dennetu, mjestu gdje su bili osloboeni muka i tegoba. Kada ih Uzvieni Bog opominje ovom zabranom, On ne kae da je suprotstavljanje njoj slijeenje ejtana i nepokornost Njemu, ve kae: ...Nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui. U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nee ni oed njeti, ni egu osjetiti.[2] Pored toga, iako nisu poinili grijeh, kada zapadnu u iskuenje i kada ih zadesi nesrea, ne ostaju tuni i oajni kod naputanja Denneta, nakon du gog razdoblja boravka u njemu. Zapravo, oni ne gube nadu i ne prekidaju vezu sa svojim Gospodarem, ve ure u traenju zatite kod Njega, jer su njihovi poslo vi i ispunjenje nade u Njegovim rukama. Oni se pozivaju na Njegov poloaj Skrbnitva, u kojem daruje svekoliko dobro i zaklanja od svakog zla.

Svojstvo Skrbnitva i Gospodstva je svojstvo Plemenitosti Boije, koje robu daruje smiraj u svakom stanju i koje uspostavlja vezu sa Bogom. Potom u svom obraanju Bogu spominju zlo, iji se znaci ukazuju jedan za drugim, a to su stradanje i nesrea u ivotu. Potivanje Boije za povijedi zamijenili su za slast jedenja sa drveta, da bi tek poslije shvatili koliko su se prevarili u ovoj kupoprodaji i koje su blaenstvo i sreu izgubili. Takoer, shvatili su da imaju potrebu za neim to e ih sauvati od zla i nesree. Zato su i rekli: ...Ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo se uvrstiti u stradalnike. Znai: Nesrea i stradanje prijeti naim ivotima, ono nam nadolazi sa svih strana i nema ta da nas odbrani od toga, osim oprosta Tvoga, i sada nakon svega to se desilo sauvaj nas Svojom milou, jedinom naom nadom. ovjek, pa i svako drugo stvoreno bie shvata po svome fitretu i nagonu da jedna od osobenosti svake pojave koja postoji u kui egzistencije i kao takva opstoji, jeste da ono to vidi u sebe od mahana i nedostataka, a akcidentalnog je ka raktera, ili nestaje, ili se upotpunjuje. Takoer, zna da je jedino Uzvieni Bog Onaj Koji moe otkloniti te nedostatke. Ustvari, takvo ta i proistie iz Njegova poloaja Gospodstva i Skrbnitva. S obzirom na poloaj Allahova Skrbnitva, ne postoji potreba za traenjem, zapravo, dovoljno je samo iznoenje stanja i obznanjivanje potrebe sa kojom se rob suoio. Ovakav pristup je bolji, rjeitiji i izraajniji od traenja za ispunjenje potrebe. Upravo zato Adem i Hava nisu ni rekli: Oprosti i smiluj nam se! Drugi aspekt cijelog dogaaja koji je ujedno i sr njegov jeste da su oni zbog poinjenog prekraja osjetili u sebi niskost i bijedu, nakon ega nisu za sebe vidjeli nikakav oblik dostojanstva i asti da bi mogli od Boga neto traiti. Posljedica ovakvog osjeanja bio je da su se oni povinovali svakoj zapovjedi i propisu potpunim predavanjem koje je dolo od poloaja Uzvienog Gospodara. Zazivanjem Boga rijeimaGospodaru i Skrbnie napokazali su da istovremeno dok priznaju poinjeni grijeh gaje nadu u oprost i milost. Prema tome, znaenje njihovih rijei: Gospodaru na sami smo sebi nasilje uinili, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo se uvrstiti u stradalnike, bi bilo: Mi smo poinili loe djelo i nepravdu i nasilje smo sebi uinili i kao posljedica uinjenog suoili smo se sa nesreom i stradanjem, koje prijeti unitenjem svekolikog blaenstva i sree naeg ivota. Nama je ovladala niskost i bijeda te se

naa potreba za Tvojom milou i brisanjem uinaka ovog nasilja potvrdila i nije nam ostalo nimalo od dostojanstva i asti kako bi se u takvom ozraju mogli Tebi ob ratiti. A sada, o Ti Veliki i Moni Vladaru, mi smo pokorni pred Tvojom zapovijedi. Ti i na Gospodar i mi smo Tvoji robovi. Gajimo onu nadu spram Tebe koju svaki rob ima naspram svoga Gospodara i Skrbnika. <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

Adab hazreti Nuha

Jedan drugi adab poslanika Allah, d.., pokazao je kroz kazivanje o raz govoru koji se vodio izmeu Nuha, a.s., i njegova sina: I preko talasa nalik na brda Laa ih ponese, dok je Nuh dozivao svoga sina koji se bijae izdvojio: Sine, ukrcaj se s nama, a nemoj biti uz nevjernike! Sin ree: Sklonit u se na kakvo brdo koje e me sauvati od vode! Nuh mu na to vie: Danas nema nikakve zatite od zapovijesti Allahove, osim kome se on smiluje!, onda ih val razdvoji i sin se utopi. Potom reeno bijae: Zemljo, progutaj svoje vode, a ti, nebo, razvedri se! Tako se voda po vue i Odredba se ispuni, a Laa na al-Dudijji zastade i tada reeno je: Bestraga narod koji nasilan je! A Nuh se obrati Gospodaru svome: Gospodaru, moj sin je eljade moje, a obeanje Tvoje je istinito Ti si taj Koji Najmudriji je! Nuhu, on nije eljade tvoje Allah ree jer ini ono to neispravno je, i zato Me ne moli za neto o emu ne posjeduje nikakvo znanje. Savjetujem ti: Ne budi od onih to su neznalice Gospodaru Nuh ree u Tebe traim utoite kako Te ne bih molio za neto o emu ne posjedujem nikakvo znanje! Ako mi ne bude oprostio i smilovao mi se, ja u se uvrstiti u gubitnike![3] Nema nikakve sumnje da izvanjsko znaenje rijei hazreti Nuha govorio tome da on eli initi dovu za izbavljenje svoga sina. Meutim, pomnijim promiljanjem ajeta vezanih za ovaj dogaaj otkriva se druga zbilja. S jedne strane, Uzvieni Bog je zapovjedio Nuhu da se zajedno sa porodicom i vjernicima ukrca na lau te je rekao: Ukrcaj, na Lau po jedan par svake vrste, i eljad svoju, osim onih za koje je Rije ve data, te pravovjerne[4] i dao obeanje da e ih spasiti, s tim da je izostavio one za koje je kazna ve bila odreena. Jedna od tih osoba bila je i Nuhova ena, za koju Allah, d.., kae: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju enu Nuhovu i

enu Lutovu[5] to se tie Nuhova sina, nije jasno da li je i on od bio poziv i uznevjerovao na poziv svoga oca. Iz ajeta koji govore o njegovom ponaanju i odnosu prema ocu te o njegovom odvajanju od oca, nije jasno da li je to odvajanje bilo usljed neprihvatanja vjere i odbijanja poziva svoga oca. Zapravo, mogue je da je to bio samo in neposlunosti prema ocu i odbijanje da se ukrca na lau. Sukladno reenom, postoji mogunost da je i on od onih to su spaeni, jer ajeti govore o tome da je on jedan od Nuhovih sinova, a ne od nevjernika i u tom slu aju Boije obeanje o izbavljenju obuhvata i njega. S druge strane, Nuhu je poslana objava i obznanjena krajnja odredba o svretku poslova njegova naroda. I Nuhu je objavljeno: U narodu tvome vjerovat e samo oni koji ve vjeruju, ali ti ne oajavaj zbog onog to oni ine, ve gradi Lau na oi Nae i po Naoj objavi, a ne obraaj mi se za onoga koji nasilje ini, jer oni e biti potopljeni, nesumnjivo je. [6] Sada nije jasno da li se nasilje kojim se ajet bavi odnosi iskljuivo na one koji se nisu odazvali Nuhovom pozivu ili se misli na svaki oblik nasilja, koje kao takvo ostaje uop eno. Zato postoji potreba da sami govornik, u ovom sluaju Allah, d.., pojasni Svoje rijei. Mogunosti koje su ostavljale ove rijei potakle su u Nuhu, a.s., sumnju prema svome sinu, jer kako je mogue da on u sluaju da je znao za nevjerstvo svoga sina te kao jedan od pet velikih poslanika zaboravi na Boga i dostavljenu mu objavu: ...Ne obraaj mi se za onoga koji nasilje ini, jer oni e biti potopljeni... Daleko je to od Nuhova poloaja da bude zadovoljan izbavljenjem sina i pored njegova ne sumnjivog nevjerstva. Pored toga, on sam je prokleo svoj narod: Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika...[7] Moe se pretpostaviti da bi ako je ispoljio naklonost prema sinu isto trebao uiniti i prema svojoj eni. Ustvari, upravo zbog sumnje koju je imao spram sina nije se osmjelio da jasno i odluno moli za njegov spas. Nuh, a.s., uputio je svoju molbu postupkom osobe koja izrazom usta eli drugome pokazati na slast okusa te stvari, jer on jo uvijek ne poznaje sve inioce koji e odrediti sudbinu sina. Zato on svoje obraanje neizbjeno zapoinje rijeima: Moj Gospodaru i Skrbnie... Obraanje onoga koji je u poloaju skrb ljenog i roba podrazumijeva da prilikom molbe svoj govor zapone pozivajui se na Skrbnika. Hazreti Nuh u nastavku svoga obraanja kae: ...Moj sin je eljade moje, a obeanje Tvoje je istinito... Ovim Nuh, a.s., kao da je htio rei: On je, s jedne strane, moj sin i u tome postoji neki zahtjev i oekivanje da on bude od spaeni h. A s druge strane, takoer: Ti Si od mudrih Najmudriji i Ti nikada ne grijei te u Tvojim

odredbama nema mjesta nikakvom prigovoru i zato ja ne znam kakav je kraj moga sina! Ovo je, takoer, boanski adab, tj. da rob ne prelazi granice onoga to zna te da od Gospodara ne trai ono od ega korist ili teta nisu njemu jasni. Tako vi dimo da je i Nuh, a.s., govorio u okvirima onoga to zna i o emu po sjeduje uvjerenje, na to ukazuju njegove rijei: Nuh se obrati Gospodaru svome... Hazreti Nuh je u svom govoru spomenuo jedino Boije obeanje, i nije nita vie rekao niti traio. Kao uinak ovog adaba Gospodar je sauvao Nuha, a.s. A to znai, prije nego to je Nuh zavrio sa svojim govorom i poinio neto suprotno adabu, Gospodar mu je pojasnio Svoje rijei i eljad svoju kada mu je zapovjedio ukrcavanje na Lau, odnosno, jasno je da se pod porodicom misli na pristalice dobra, a ne na svakog pojedinca iz porodice, a njegov sin nije bio od dobrih. Uzvieni Bog je ve prije rekao Nuhu: Ne obraaj mi se za one koji ine nasilje, jer oni e sigurno biti potopljeni. A hazreti Nuh je mislio da se pod porodicom u ovom sluaju podrazumijevalo njeno izvanjsko znaenje, odnosno krvna rodbina, i mislio je da iz toga izuzeta samo njegova ena, a da e svi drugi biti spaeni. Nuh je shvatio rijei Boije na takav nain da je na temelju toga htio odluno moliti za spas svoga sina. Upravo zato ga je Uzvieni Gospodar i sprijeio da trai ono to je proizlazilo iz takvog shvatanja. To je bio odgojni in Nuhu od strane Boga, Koji ga je nagnao da prekine svoj govor te da ne nastavi istrajavati u svome traenju i da promijeni tok svoga govora i zapone novi govor, ija je vanjska strana pokajanje, a njegova zbilja je ustvari zahvala na odgoju kao velikoj blagodati: Gospodaru, u Tebe traim utoite kako Te ne bih molio za neto o emu ne posjedujem nikakvo znanje! Ustvari, Nuh se utjee Bogu od onoga to je prethodilo molbi i potaklo ga da je uputi. Jedan od pokazatelja koji otkriva da Nuh, a.s., jo uvijek nije objelodanio svoju unutranju elju jesu rijei: Gospodaru, u Tebe traim utoite kako Te ne bih molio za neto o emu... ( neznanju! ( subjekta (mog injenja molbe ). Jer da je uputio neprimjerenu ) Genitivna veza infinitiva i njegova ) ukazuje na ostvarenje radnje. Sljedee molbu trebalo bi da je rekao: Utjeem se od moje molbe koju sam poinio u

svjedoanstvo koje potvruje gore reeno su Boije rijei: Ne obraaj Mi se..., jer da je Nuh uinio molbu, Uzvieni bi u odgovoru na ovakav zahtjev trebao rei: Tvog sina neu spasiti., ili: Ne trai ponovo isto od Mene! Na vie mjesta u Kuranu

nalazimo izraze sline ovim dvama, koji u znaenju odgovaraju onome to im prethodi, kao to je: Gospodaru, ukai mi se, da Te vidim! Nee Me vi djeti[8] Ili drugi primjer: Kada ste tu potvoru prepriavali, na sva usta govorei neto o emu nita niste znali..., sve do: Allah vam savjetuje: Tako neto nemojte nikada ponoviti...[9] Kuran prenosi jo jednu dovu od Nuha, a.s.: Gospodaru moj, oprosti me ni, roditeljima mojim, onome ko u dom moj kao vjernik ue, vjer nicima i vjernicama, a nasilnicima samo stradanje uveaj![10] Uzvieni Bog biljei ovu dovu na kraju sure Nh, nakon to prenosi Hazreti Nuhove brojne albe. Nuh a.s., u ovim ajetima iznosi svoje stanje pred Allaha, d.., nakon to je danonono pozivao svoj narod i to u razdoblju od blizu hiljadu godina, te nedae i uznemiravanja koja je podnosio od njih, trud koji je uloio na putu poziva u Boiju vjeru. I napokon, nakon to je na putu upu ivanja svoga naroda ispoljio krajnji napor i strpljenje, koje je sada na iz maku, njegovo pozivanje, naalost, nije donijelo nita, do njihova uda ljavanja, a njegovo savjetovanje drugo, osim oholosti. Hazreti Nuh je neprekidno savjetovao svoj narod i ukazivao mu na istinu, ali njegovi pripadnici bili su tvrdoglavi i ustrajni u svom injenju grijeha. Naspram truda koji je ulagao njihov poslanik oni su smiljali zamke i lukavtine. Ovo je trajalo sve dok ta uznemiravanja nisu dola do krajnje take podnoljivosti i potakla Boiju ljubomoru i gejrat, nakon ega Nuh, a.s., izrie prokletstvo na svoj narod: Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostavi, oni e robove Tvoje u za bludu zavoditi i samo e grjenika i nevjernika raati! [11] Rijeima: ...ako ih ostavi oni e robove Tvoje u zabludu zavoditi, Nuh, a.s., otkriva isto ono to je ve prije rekao: ...a ve su mnoge u zabludu doveli... ( ). Ove rijei jasno govore o tome da su nevjernici odranije vratili u zabludu velik broj onih koji su bili povjerovali Nuhu. Hazreti Nuh se plaio da ne zavedu i preostale ljude. Dio govora: samo e grjenika i nevjernika raati, ustvari je obavijest iz skrivenog, odnosno znanja koje je imao kao poslanik, kojim je shvatao da u matericama ena i ki mama mukaraca nema vie nikakva mogunosti da bi mogli zaeti ljude sa imanom. U jednoj takvoj prilici kada je Nuha bio obuzeo Boiji gejrat i pro kleo svoj narod, i pored toga to je on jedan od pet velikih poslanika i prvi koji je donio Knjigu i erijat i poslat da bi spasio svijet od prodirueg vira idolopoklonstva kada, prema nekim predajama, broj onih koji su uzvjerovali u cijelom svijetu nije bio vei od osamdeset ljudi, boanski adab zahtijeva od njega da ne zaboravi i ne zanemari ovu malu sku-

pinu te da za njih trai dobro i Ovog i Budueg svijeta. Zato on kae: Gospodaru, oprosti meni, i najprije ini dovu za sebe, jer dova za onoga koji predvodi skupinu ujedno je i dova za cijelu skupinu; i mojim roditeljima, iz ega je jasno da su i otac i majka Nuha, a.s., bili vjernici; i onome ko u dom moj kao vjernik ue, a to znai vjernici njegovi savremenici; i vjernicima i vjernicama, znai svi oni koji prihvate jednobotvo, bilo u njegovom vremenu, bilo u budunosti, jer i oni koji e se po javiti u budunosti od njegova su ummeta. Ustvari, svi sljedbenici tevhida do Sudnjeg dana njegovi su dunici. Nuh, a.s., prva je osoba koja je poziv u vjeru obznanila sa Knjigom i erijatom i razvila zastavu tevhida meu ljudima. Upravo zato ga Uzvieni Bog spominje sa najljepim pozdravima: Neka je mir na Nuha u svim svjetovima![12] Zaista, neka su najbiraniji selami na ovog poslanika, sve do Sudnjeg dana, sa svakom osobom koja prigrli vjerovanje u Boga, ili uini dobro djelo, ili spomene ime Boije. Najkrae, sve dok u ovjeanstvu bude spomena od dobra, sve je to blagoslovom hazreti Nuhova poziva i onim to je taj poziv sa sobom poluio.

[1]Arf, 23. [2]T H, 117-119. [3]Hd, 42-47.

[4]Hd, 40. [5]Tahrm, 10. [6]Hd, 36-37. [7]Nh, 26. [8]Arf, 143. [9]Nr, 15-17.

[10]Nh, 28. [11]Nh, 26-27. [12]Sfft, 79.

Tumaenje sure Haqe (as neizbjeni)

Sa perzijskog preveo: Ertan Basarik ) Sura Hqe - as neizbjeni (
Mekka - 52 ajeta Prijevod od 1. do 12. ajeta: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. 1. as neizbjeni, 2. ta je as neizbjeni, 3. i ti ne zna ta je as neizbjeni? 4. Semud i Ad Smak svijeta su poricali, 5. pa je Semud uniten glasom strahovitim, 6. a Ad uniten vjetrom ledenim, silovitim, 7. kome je On vlast nad njima, sedam noi i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude popadale kao uplja datulina debla vidio, 8. i vidi li da je iko od njih ostao? 9. A donijeli su faraon, i oni prije njega, i stanovnici Sodome i Gomore grenost, 10 .i protiv poslanika Gospodara svoga se dizali, pa ih je On estoko kaznio. 11. Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u lai nosili 12. da vam to poukom uinimo i da to pamte i shvate ui koje uju.

Objanjenje ajeta:
Ova sura govori o Sudnjem danu koji je u njoj spomenut pod imenom ( drugim mjestima nazvan je i ), a na . U suri se o njemu govori na trima nivoima.

Jedno poglavlje na povran nain spominje sudbinu naroda koji su poricali Sudnji dan i koje je Allah kaznio silovitom kaznom. U drugom poglavlju opisuje se Sudnji dan, naglaavajui da su toga dana ljudi podijeljeni na dvije skupine: skupinu desnih i skupinu lijevih. Jedni su sretnici, drugi nesretnici. Na treem nivou potvruje se istinitost vijesti o kojima Kur'an govori predstavljajui ih istinito pouzdanim ( ). Sudei po kontekstu ajeta, sura je objavljena u Mekki.

. as neizbjeni, . ta je as neizbjeni, . i ti ne zna ta je as neizbjeni?

Rekli smo da rije rije Rije o neemu predstavlja Sudnji dan koji je nazvan ovim imenom jer je istinitom i potvrenom, neizmjenjivom i bez sumnje. , koji ima znaenje utvreno, postojano i

izvedena je iz infinitiva

stvarno odreeno. Rije u drugom ajetu upitna je estica koja, s obzirom na injenicu da se nalazi na ovom mjestu, ukazuje na veliinu Sudnjeg dana, te se rije ponavlja, a ne upotrebljava se zamjenica (

-( . Drugi ajet u formi

jeste veliina .

upitne reenice ima ulogu predikata rijei Sudnjega dana, koja se istie ponavljanjem rijei

iz prvog ajeta. S obzirom na tu

injenicu, jedina stvar na koju eli ukazati reenica

ovaj ajet obraa se svima onima kojima se moe obratiti, te na taj nain svojim opim obraanjem porie znanje svih sagovornika o Sudnjem danu, pa kae: a ti ne zna ta je as neizbjeni. Izraz je sam po sebi aluzija na potpunu vanost tog dana i njegov najvei stepen veliine. Vjerovatno je namjera rivajeta koji se prenosi od Ibn Abbasa upravo ova injenica. Ibn Abbas kae: Gdje god da je u Kur'anu reeno reeno , znai da je Poslanik, s.a.v.a., to pojmio, a gdje god je , to znai da Poslanik, s.a.v.a., zbilja to nije znao. Ukratko, prva

forma ukazuje na veliinu teme, dok je druga forma deklarativne naravi.

4. Semud i Ad Smak svijeta su poricali.

Rije

takoer je jedno od imena Sudnjega dana. Ime

onaj koji unitava

dobio je zbog toga to unitava Nebesa i Zemlju i pretvara ih u drugu zemlju i nebo, planine pomjera, pomrauje Sunce i Mjesec, rastura zvijezde i sve stvari silinom Boijom mijenja, o emu nam Kur'an daje informacije. Umjesto da u ovom ajetu bude reeno: Semud i Ad su ga poricali, u ajetu se kae: Semud i Ad Smak svijeta su poricali, tj. umjesto zamjenice upotrijebljeno je ime ukazalo na veliinu toga dogaaja. Ovaj ajet i sljedeih devet ajeta, iako nam ukratko daju do znanja dogaaje naroda Nuhova, a.s., te Ada, Semuda, faraona i sila zla prije njega i stanovnika Sodome i Gomore, kao i njihove propasti, ele nam ukazati na neka svojstva Sudnjega dana i dati nam do znanja da je Uzvieni Allah unitio mnoge narode zbog toga to su poricali Sudnji dan. To znai da su spomenuti ajeti odgovor na upitnu estici , kao to je i ajet: i kada se puhne u sur, drugi odgovor. Iz svega ovog proizlazi da je znaenje ajeta sljedee: Sudnji dan jeste ono to unitava, a to su poricali Semud i Ad, faraon i sile zla prije njega i stanovnici Sodome i Gomore i Nuhov narod, a Bog ih je zbog toga unitio otrom kaznom. kako bi se

5. Pa je Semud uniten glasom strahovitim.

Ajet ukazuje na rezultat koji je uslijedio nakon to je Semud poricao Sudnji dan. O znaenju rijei , da li je to strani nebeski glas, potres ili munja, u Kur'anu nailazimo na razliita znaenja. U suri Hud u 67. ajetu kae se da je uzrok njihove propasti straan glas: a one koji su inili zlo pogodio je straan glas. U suriA'raf u 78. ajetu rije je o potresu: I zadesi ih straan potres. U suri Fussilet u 17. ajetu stoji da je kazna munja: pa ih je stigla munja, sramna kazna. Neki kau[1] da je rije infinitiv poput rijei i , a nije particip aktivni. Znaenje ajeta u tom sluaju bi bilo: Semud je propao zbog svog bezbonitva. asni ajet: Semud je zbog obijesti svoje poricao (E-ems, 11) ide u prilog ovoj tvrdnji. Meutim, prvo objanjenje odgovara ajetima koji slijede, jer se u njima govori na koji je nain Semud propao, da li pomou vjetra, glasa, vod e. Dakle, tematski ajet treba nam objasniti propast Semuda koja se desila stranom kaznom i ukazati nam kojom vrstom kazne, to za rezultat ukazuje da je rije atribut naroda. atribut kazne, a ne

. a Ad uniten vjetrom ledenim, silovitim,

Rije iz infinitiva predstavlja jaki ledeni vjetar koji je veoma brz, a rije u znaenju arogantnosti i bjeanja od pokoravanja. izvedena je

. kome je On vlast nad njima, sedam noi i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude popadale kao uplja datulina debla vidio,
Potinjavanje naroda Ada silnom vjetru znai davanje vlasti vjetru nad njima. Rije rije mnoina je od rijei je od korijena , kao to je rije mnoina od , a , a znai uariti neto naizmjenino nekoliko puta sedam, tako da reenica ima sljedee , koja znai: na zemlju pali. Rije , s fethom

zaredom. Ova rije je atribut rijei Rije mnoina je rijei

znaenje: Potinio ih je silnom vjetru sedam noi i osam dana uzastopno. na hemzetu, mnoina je od posljedice svake stvari. Rije (fetha na ajnu i damma na dimu) u znaenju kraja i znai neto to je prazno i to je odbaeno.

Znaenje ajeta je sljedee: Allah je silnom ledenom vjetru dao vlast nad njima sedam noi i osam dana, i ti bi, da si se tamo naao, vidio ljude kako poput u pljih hurminih debala lee razbacani po zemlji.

. i vidi li da je iko od njih ostao?

Rijei nije ostao iv. Neki[2] su rekli da bez obzira to rije smo mi naveli blie je razumu. ima oblik participa aktivnog, ipak ima . Meutim, znaenje koje znaenje infinitiva, a ponekad se koristi u znaenju predstavljaju aluziju na injenicu da je kazna obuhvatila sve njih, pa zato i pitanje: Da li vidi ikoga od njih da je ostao?, poruuje da od njih niko

9. A donijeli su faraon, i oni prije njega, i stanovnici Sodome i Gomore grenost,

Rije faraon odnosi se na faraona iz Musaova, a.s., doba, a sintagma oni prije njega govori o narodima prije faraona koji su poput njega poricali Boga. Rije odnosi se na stanovnike Sodome i Gomore koji su, ustvari, bili Lutov,

a.s., narod. Rije

je jo jedan infinitiv u odori participa aktivnog. Time to je

reeno: A donijeli su faraon i narodi prije njega i stanovnici Sodome i Gomore grenost, misli se da su svoj put ubudijeta preli na pogrean nain. Ostale rijei u ajetu jasne su.

10. i protiv poslanika Gospodara svoga se dizali, pa ih je On estoko kaznio.

Zamjenica u glagolu infinitiva odnosi se na faraona i ostale skupine spomenute u izvedena je iz prethodnom ajetu, a rijeposlanik odnosi se na poslanstvo. Rije da ih je Allah kaznio tekom kaznom. Neki[3] kau da je rije o kazni koja je vea od ostalih kazni. A drugi, pak, [4] da se misli na vanprirodnu kaznu.

u znaenju pretjeranost, tako da posljednje rijei ajeta daju do znanja

. Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u lai nosili

Ovaj ajet ukazuje na poplavu iz vremena Nuha, a.s. Rije znai laa. Ajet se obraa onima koji su bili na Nuhovoj lai, to zapravo znai obraanje svim ljudima, jer oni koji su na lai spaeni preci su onima to nakon njih ive. Dakle, oni koji su spaeni iste su vrste kao i one generacije koje slijede nakon njih, te se stanja nekih od njih mogu usporediti sa stanjima svih ljudi. Ostale rijei u ajetu su jasne. Znaenje ajeta je sljedee: Mi smo vas spasili od potopa onda kada smo vas na lau ukrcali.

12. da vam to poukom uinimo i da to pamte i shvate ui koje uju.

Ajet objanjava razlog njihovog spaavanja na lai. Zamjenica u dijelu ajeta: i uinili smo je vraa se nanosili iz prethodnog ajeta: i nosili vas. Smisao je da je noenje djelo Boije prema ovjeku, tako da je znaenje koje nam ajet prenosi sljedee: Ako smo to uinili, to je zbog toga da bismo pomo uinili podsjetnikom i da biste iz nje pouku uzeli.

Rije

je od infinitiva

, koji znai sipati neto u posudu, a pod ovom

konstrukcijom, tj.

, koja se odnosi na djelo noenja na lai, misli se da ljudi

ovaj dogaaj, spasenja Nuha, smjeste u svoje uho i svijest i da ga ne zaborave, kako bi rezultat toga (podsjeanje i uzimanje pouke) mogao biti aktueliziran. U ajetu je u njegovim dvjema sastavnim sintagmama ukazano na obje vrste Boijega upuivanja, ipokazivanje puta, i dovoenje do eljenog cilja. Boiji openiti zakon je da u cjelokupnom stvorenom svijetu uputi, tj. orijentira svako bie koje postoji prema savrenosti koja odgovara razini egzistencijalne kompetentnosti svake vrste ponaosob. Upravo u skladu s tim zakonom svako ivo bie opremljeno je sredstvima koja mu omoguuju kretanje do svoga savrenstva, kao to i Kur'an asni naglaava:Gospodar na je Onaj Koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, uputio,[5] i:Koji stvara i ini skladnim i Koji s mjerom odreuje i upuuje.[6] Objanjenje ovih dvaju ajeta ponueno je u komentaru sura u kojima se nalaze. ovjek je, takoer, po pitanju svoga usavravanja stvaralakog puta poput ostalih materijalnih stvorenja koja bivaju upuena prema svome savrenstvu voljom Boijom. Osim toga, ovjeku je pripala i druga vrsta upute erijatska uputa. ovjekov nefs ima usavravanje kroz svojevoljna djela zbog toga to ta djela kroz kontinuitet i ponavljanje proizvode unutarnja stanja i svojstva, tako da jo i u ovosvjetskom ivotu on posjeduje stanja i sposobnosti od kojih su neka upravo cilj i svrha njegovog ivota, odreujui na taj nain sudbinu svoje vjenosti. Zahvaljujui ovoj injenici, ovjeku je meu svim stvorenjima posveena posebna panja te je putem slanja poslanika i sputanjem Knjiga za njega odreen okvir vjerskih metoda prema kojima je upuen kako ljudi ne bi nakon slanja poslanika imali nikakvog argumenta: Da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva izgovora pred Allahom imali.[7] O ovoj temi temeljito smo govorili u drugom tomu kada smo objanjavali instituciju poslanstva. Sve ovo spada u pokazivanje puta i objavljivanje Pravog puta kojeg ovjek sam po sebi, bez upute Allahove, ne bi mogao pronai. Allah, d.., kae: Mi mu na Pravi put ukazujemo, bilo da zahvali ili da porekne.[8] Ukoliko ovjek izabere ovaj Put i ne skrene s njega, stii e do sretnog i istog ivota. Meutim, ukoliko ga izgubi i skrene s njega, stii e do vjene nesree, a dokaz Boiji u svakom sluaju bit e

upotpunjen i protiv njega, kao to je reeno: Da svako ko strada strada s dokazom i da onaj koji iv postane to postane s dokazom.[9] Nakon to je ovo postalo jasno, ustanovili smo da je jedan od zakona Boijih da ovjeka uputi sretnom ivotu tako to mu pokae put. Sintagma ukazuje upravo na to znaenje. Rije znai: da se sjeti

puta svoje sree, to ne znai da e ovjek sigurno pronai u sebi to podsjeanje i da e krenuti putem sree. Mogue je da sjeanje ostavi na njega traga, kao to je mogue da se to i ne dogodi. Drugi zakon Boiji je da sva bia uputi prema njihovom savrenstvu, da ih usmjeri do te take i da ih proslijedi do nje. Sintagma zato to ukazuje na ovo znaenje obuhvatiti jeste jedan od primjera upuenosti Boije upravo

posredstvom Njegove upute. Allah, d.., nije doveo u vezu sa Sobom ovu injenicu, kao to je to uinio s tezkireh, zato to tezkireh znai upotpunjenje argumenta, to je Boije djelo, dok obuhvatanje nije Njegovo izravno djelo; mogue je da se dovede i u vezu s Njim i u vezu s ovjekom. Ipak, kontekst ajeta je poziv i objanjavanje nagrade koja slijedi ukoliko se odazove na poziv. Nagrada i priznanje tragovi su obuhvatanja, svakako sa aspekta to ovjekovo djelo pripada ovjeku, a ne sa aspekta to je to pomo Boija i to pripada Njemu. Iz ovog ajeta postaje jasno da vanjska deavanja ostavljaju utjecaj na ovjekovo djelo, upravo kao to iz 96. ajeta sure A'raf vidimo da ovjek utjee svojim djelom na vanjska deavanja: A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i bili bogobojazni, Mi bismo im otvorili blagoslove i s neba i iz zemlje.

O rivajetima
U Durrul-mensuru prenosi se od Ibn Munzira da je Ibn Derih prenio u vezi s komentarom ajeta : Tezkireh je za ummet Muhammeda, s.a.v.a., jer koliko je samo laa koje su potopljene u prolosti i iji su se tragovi izgubili, ali nakon puno stoljea nali su ih ljudi iz Muhamedova, s.a.v.a., ummeta, kao to su ostaci Nuhove lae na planini Dudi.[10] Autor: U komentaru sure Hud, u sklopu prie o Nuhovom dogaaju reene su neke injenice koje potvruju ovaj rivajet.

U istoj knjizi Seid b. Mensur, Ibn Derir, Ibn Munzir, Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdevejh prenose do Makhula sljedei rivajet: Kada je objavljen ajet , Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Traio sam od

Allaha, d.., da ovo uho koje pamti bude Ali b. Ebi -Talib, a.s. Makhul kae: Nakon ove Poslanikove dove Ali, a.s., mnogo puta je rekao: Nije se desilo da ujem neto od Poslanika a da to zaboravim.[11] U istoj knjizi Ibn Derir, Ibn Ebi Hatim, Wahidi, Ibn Mirdevejh, Ibn 'Asakir i Ibn Nedari prenose od Berde da je rekao: Poslanik, s.a.v.a., rekao je Aliju, a.s.: Bog mi je naredio da te uinim sebi bliskim i da te ne udaljavam, da te pouim i da ti ne zaboravi i tebi je potvreno da ono to te uim, da to obuhvati. Nakon ovih rijei objavljen je ajet: .[12] U istoj knjizi Ebu Neim u knjizi Hilje prenosi od Alija, a.s., da je rekao: Poslanik je rekao: O Ali, Allah mi je naredio da te uinim bliskim i da te pouim da bi ti to obuhvatio. Nakon toga objavljen je ajet: moga znanja.[13] Autor: Ovo je napisano i u tefsiru Burhan, to je Sad b. Abdullah svojim lancem prenosilaca prenio od Imama Sadika, a.s.[14] Takoer, Kulejni svojim lancem prenosilaca prenosi od Imama Sadika, a.s.[15] Ibn Babevejh svojim lancem preko Dabira takoer prenosi od Imama Sadika, a.s.[16] Istu stvar od Ibn ehr Auba iz Hiljetul-Evlija od Omera b. Alija i od Vahidija u knjizi Esbabun-nuzul od Burejde, i od Ebul Kasima b. Habiba u svom tefsiru od Zerr b. Hubeja prenosi od Alija, a.s.[17] Ukratko, autor Gajetul-murada prenosi ovaj sadraj preko sunija i preko iija u esnaest hadisa.[18]Autor tefsira Burhan rekao je: Muhamed b. Abbas je u vezi s ovim prenio trideset hadisa i od sunija i od iija.[19] <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> , pa, Ali, ti si uho za pamenje

Od 13. do 37. ajeta

13. A kada se u rog jedanput puhne, 14.i kada mo Boija obuhvati Zemlju i nebo i jednim udarom ih zdrobi,

15.toga e se dana Smak svijeta dogoditi. 16. I nebo e se razdvojiti, i labavo e biti, 17.i meleki e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmerica drati. 18.Tada ete pokazani biti, i nijedna tajna vaa nee sakrivena ostati: 19.A onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku preda, rei e: Evo vam, itajte knjigu moju. 20. Bio sam vrsto uvjeren da u raun svoj polagati. 21. I on e biti u ivotu zadovoljnom, 22. u Dennetu uzvienom, 23. iji e plodovi na dohvat ruke biti. 24. Jedite i pijte s uitkom, za ono to ste u danima minulim zaradili! 25. A onaj kome se knjiga u lijevu ruku njegovu preda, rei e: Kamo sree da mi knjiga moja ni data nije 26. i da ni saznao nisam za obraun svoj! 27. Kamo sree da me je smrt dokrajila; 28. Bogatstvomoje mi nije od koristi, 29. snage moje nema vie! 30. Drite ga i okujte, 31. zatim ga u velikoj vatri prite, 32. a onda ga uveite u lance sedamdeset lakata duge, 33. jer on u Allaha Monog nije vjerovao 34. i da se nahrani nevoljnik, nije poticao; 35. zato on danas ovdje nemaprijatelja 36. ni drugog jela osimistekline, 37. koje e samo notornigrenici jesti.

<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

Objanjenje ajeta
Ovi ajeti ine drugo poglavlje u kojem su predstavljene neke od osobenosti Sudnjega dana.

13. A kada se u rog jedanput puhne,

Ve smo prije rekli da je izraz puhanja u rog aluzija na Sudnji dan (kao to je praksa da se meu ljudima puhanjem u trubu obznani da je naprimjer dola neka trgovaka roba, ili da treba zapoeti neki pohod, zbog ega se svi okupljaju). Puhanje u rog takoer je aluzija na okupljanje ljudi radi poravnanja rauna. Ukoliko je opisano da e puhanje biti samo jedanput, to je zato da bi se dalo do znanja da je rije o neizbjenom dogaaju koji je u sklopu predodreenja, a nije dodato na ve postojee tako da bi imalo potrebu za ponavljanjem. Iz konteksta proizlazi da je ovo puhanje ustvari drugo puhanje nakon kojeg e mrtvi biti proivljeni.

. i kada mo Boija obuhvati Zemlju i nebo i jednim udarom ih zdrobi,

Rije (s tedidom na kafu) infinitiv je pasivnog glagolskog oblika , a ima znaenje razornog drobljenja, pa ono to je na taj nain uniteno ostaje u sitnim pariima. Kada je reeno da se nebo i Zemlja ponesu, mislilo se ukazati da e ih Mo Allahova obuhvatiti, a razlog dodavanja okruglog ta na dodavanje atributa odjednom dogoditi. , a nakon toga i jeste da bi se ukazalo na brzinu drobljenja i da bi se dalo do

znanja da drobljenje planina i zemlje nema potrebu za ponavljanjem, ve da e se

. toga e se dana Smak svijeta dogoditi. . I nebo e se razdvojiti, i labavo e biti.

Bilo gdje da se upotrijebi rije Rije je iz korijena koe, odjee i tome slino. Mogue je da je ovaj ajet: ajeta sure Furkan:

, ona znai odvajanje dijela od neega.

, a znai slabost, dok po miljenju nekih znai deranje u znaenju 25. A na Dan kada se nebo

rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste.

17. i meleki e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmerica drati.
Ragib Isfahani kae da njena mnoina je .[20] Rije svake stvari predstavlja njenu okolinu, predio, kraj, a , kao to smo rekli, upotrebljava se i za jedninu i za u dijelu ajeta: , tj. predjeli, strane. Kao to je u Kur'anu reeno:

mnoinu, a na ovom mjestu u pitanju je mnoina. Zamjenica neki su rekli[21] da se odnosi na sva stvorenja.

, kako proizlazi iz konteksta, odnosi se na meleke. Meutim,

Iz spoljanje forme Boijih rijei proizlazi da Ar Boiji toga Dana nose meleki, kao to se moe razumjeti iz sljedeeg ajeta: Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj.[22] U jednom rivajetu kae se da etiri meleka nose Ar, a iz ajeta iz tematske sure proizlazi da je osam meleka koji ga nose. Meutim, o tome da li su svi oni koji nose Prijesto meleki ili nisu, ajet se ne izjanjava, bez obzira to kontekst ajeta ukazuje na to da su meleki. Mogue je kao to smo ukazali da je cilj spominjanja rastvaranja Nebesa, stajanja meleka na njegovim krajevima i osam nosaa Ara toga dana, da se da do znanja kako e se toga dana Nebesa, meleki i Ar ukazati ovjeku, kao to je i Kur'an u vezi s tim rekao: I vidjet e meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga.[23]

. Tada ete pokazani biti i nijedna tajna vaa nee sakrivena ostati.
Iz spoljanosti ajeta proizlazi da se glagolom bit ete pokazani, misli na pokazivanje Uzvienom Allahu, kao to je u 48. ajetu sure Kehf reeno: Pred

Gospodarem tvojim bit e oni u redove poredani. Rije

leksiki ima znaenje da

prodava izloi svoju robu pred muterijom i da mu je pokae. N a kraju, pokazivanje ljudi Allahu na Sudnjem danu, danu na kojem se razdvaja istina od zablude i danu suenja, znai da e sve ono to ovjek u sebi ima od vjerovanja i djela biti otkriveno Allahu i otvorit e se ovjekovo srce, tako da nita ni od vjerovanja ni od djela nee ostati skriveno Allahu; sve to je skriveno postat e vidljivo i sve e tajne biti objelodanjene, to spada u osobenosti Sudnjega dana. Sudnji dan je: Dan kada tajne budu otkrivene,[24] kao i: Dan kada su oni otkriveni i nee biti nita skriveno Allahu o njima. Prije smo napominjali da ono to je izneseno kao osobenost Sudnjega dana n ije svojstveno samo njemu. Naprimjer, ako je reeno da je vlast na Sudnjem danu samo Boija, to ne znai da na Ovom svijetu osim Boga postoji neko ko ima vlast, ili ako je reeno da je toga dana stvar u Boijim rukama, da nikome nema zatite od Boije kazne, da e Mu se stvorenja prikazati i otvoriti svoje tajne i da nita nee Bogu biti skriveno, to ne znai da je Allah samo na Sudnjem danu takav. Rije je o stalnim Boijim atributima i eljelo se rei da e ljudima toga dana postati oigledno da je Allah takav. Dakle, znaenje ajeta je sljedee: Toga dana postat e vam jasno da ste na Dunjaluku bili pod nadzorom Boijega znanja i toga dana sva djela bit e vam vidljiva i nita nee biti skriveno.

19. A onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku preda, rei e: Evo vam, itajte knjigu moju.
U Madme'ul-bejanu reeno je da je rije naredbi na dvojicu mukaraca, kae se: . Jednoj eni kae se: upotrebljava ja), dvjema enama kae se: , dvojini kau Neka , , arapska , , , , a mnoini plemena umjesto naredba nekolicini i da je zamjena , ako se odnosi , a ako na skupinu mukaraca: (hemze se ita s kesrom, a nakon njega se ne , a nekolicini ena: . Tako se . . Ako se odnosi na jednog mukarca, kae se:

govori u Hidazu. Oni iz Nemima i Kejsa jednini mukog roda kau kao i u Hidazu ; jednoj eni hemzeta koriste , a skupini ena kaf, pa kau:

. U svim narjejima ova naredba znai uzmi i rije je o

imperativu koji nema negacije.[25]

Ovaj asni ajet i ajeti nakon njega sve do rijei

podrobno objanjavaju

razliitosti stanja ljudi na Sudnjem danu, stanja sree i nesree, a komentirajui ajet: A kome se knjiga njegova da u desnu ruku,[26] govorili smo o znaenju davanja knjige u desnu ruku. Vjerovatno je da je reenica Okruglo hana kraju rijei stajanje, koje se terminoloki naziva upuena melekima. ha za predah. Znaenje ajeta je: , kao i na krajevima ostalih ajeta, jeste ha za

Oni kojima knjiga bude data u desnu ruku okrenut e se prema melekima i rei e im: Doite, uzmite knjigu mojih djela i itajte kako ona presuuje u korist moje sree.

. Bio sam vrsto uvjeren da u raun svoj polagati.

Rije u ovom ajetu ima znaenje uvjerenja, a ajet govori o uzroku onoga to se razumjelo iz prethodnog ajeta. Ako sam rekao da je moja knjiga predata s desne strane i da presuuje u korist moje sree, to je iz prostog razloga to sam bio uvjeren da u uskoro morati polagati raune, imao sam vjeru u svoga Gospodara i uinio svoja djela ispravnim.

. I on e biti u ivotu zadovoljnom,

Dakle, takav ovjek ivi zadovoljan ivot, ivot koji mu se dopada. Opisivanje ivota zadovoljnim spada u razumnu metaforu.

. u Dennetu uzvienom, . iji plodovi e na dohvat ruke biti. . Jedite i pijte s uitkom, za ono to ste u danima minulim zaradili!
Dakle, bit e u Dennetu visokog ranga, u kojem e imati uitke, koje niti je oko vidjelo niti uho ulo, niti su kome mogli na um pasti. rije mnoina je od (kesra na kafu i sukun na tau) i znai

voe dozrelo za branje, a sintagma znai da je dennetsko voe njemu na dohvat ruke, tako da ga moe kidati kako zaeli.

 dakle, bit e im reeno: Jedite i pijte, od svega to se u Dennetu moe jesti i piti i neka vam bude prijatno! Ovo je nagrada za vae vjerovanje i dobra djela koja ste pripremili za danas na prolaznom Dunjaluku.

25. A onaj kome se knjiga u lijevu ruku njegovu preda, rei e: Kamo sree da mi knjiga moja ni data nije 26. i da ni saznao nisam za obraun svoj!
Ovo su rijei pripadnika druge skupine, nesretnih grenika kojima knjiga djela biva predata s lijeve strane, a znaenje predavanja knjige djela grenicima s lijeve strane objanjeno je u suri Isra. Oni na Sudnjem danu ale: Kamo sree da n ikada nismo vidjeli knjigu svojih djela i da nismo shvatili kakva djela imamo; ovo ele zbog toga to shvataju kakva im je bolna kazna pripremljena zbog onoga to su radili na Dunjaluku.

. Kamo sree da me je smrt dokrajila;

Komentatori su rekli[27] da se zamjenica u vraa na , koje je skriveno, a rije je o prvoj smrti koja ovjeka odvodi sa Dunjaluka. Ajet bi znaio: Kamo sree da je ona prva smrt, koju smo doivjeli i koja nas je odvela sa Dunjaluka, s nama zavrila i unitila nas tako da vie ne budemo proivljeni, da se nismo zadesili na mjestu vjene kazne i da nismo vidjeli ono to sada gledamo.

28. Bogatstvo moje mi nije od koristi, 29. snage moje nema vie!
Ovo su dva kajanja izgovorena nakon to je postalo jasno da su napori koje je inio na Dunjaluku ostali bez rezultata, jer je dok je bio iv na Dunjaluku umislio da je srea u imetku i moi, da e time moi od sebe odagnati sve nevolje, te da e ga imetak i mo dovesti do uitaka i svega to voli. ivio je u toj zabludi i sav trud je uloio u stjecanje imetka i moi. Sasvim je prirodno da se na taj nain odvojio od svakog pozivaoca istini, proglaavajui ga lacem, ali onoga trenutka kada je ustao

iz mezara, vidio je da od svih njegovih ideala, imetka i moi, nema na tom mjestu nikakve koristi jer su propali. Stoga izgovara ove dvije reenice pokajanja.

. Drite ga i okujte, . zatim ga u velikoj vatri prite, . a onda ga uveite u lance sedamdeset lakata duge,
Ovi ajeti prenose Allahovu naredbu melekima: Uzmite ga i u vatru bacite! Ono to je skriveno u ovom govoru je sljedee melekima e biti reeno: Uzmite ga i bacite... Rije imperativ je infinitiva , to znai okovati u lance vrat, ruke i noge znai ogromna duina; zarobljenika. zatim ga uvedite u ogromnu vatru. Rije vatra, rije je naredba iz korijena rije jedinica je za mjerenje duine, lakat, a u znaenju uiniti ovjeka saputnikom vatre. znai lanac, a rije ukazuje da e grenika

sedamdeset lakata dugim lancem omotati i tako ga okovati.

. jer on u Allaha Monog nije vjerovao nahrani nevoljnik, nije poticao;

Infinitiv , od kojeg je skovan glagol u sadanjem vremenu

. i da se
, znai poticanje i

bodrenje, a u ovim ajetima objanjava zbog ega je izdata naredba u prethodnim ajetima (zgrabite ga, okujte ga i bacite u vatru). Razlog je sljedei: nije vjerovao u Allaha monog i nije poticao da se nevoljnici hrane, ve je to olahko uzimao i nije ga bol nevoljnika uznemiravala.

35. zato on danas ovdje nema prijatelja 36. ni drugog jela osim istekline, . koje e samo notorni grenici jesti.
Rije znai prijatelj. S obzirom da je ajet poeo faom, to znai da je ovaj ajet . Rezultat reenog je da on zbog toga to nije zakljuak reenice

vjerovao u Boga danas nee imati prijatelja da mu bude koristan, tj. nee imati zagovornika, jer za nevjernika nema oprosta i nee biti ni zauzimanja za njega.

Rije

znai prljava voda, isteklina, a kao da se ovdje iz . Rezultat ovih

odnosi na ono to istie iz tijela dehenemlija. asni ajet veza je sa rijeju prethodnog ajeta i zakljuak je reenice koji su u nevolji, sam hraniti onim to e curiti iz tijela dehenemlija. Ajet postalo obiaj. <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> objanjava rije .

navoda je da e se nevjernik danas, zato to nije poticao na davanje hrane onima su oni kojima je grijeenje

O rivajetima
U Durrul-mensuru Ibn Derir prenosi od Ibn Zejda da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.a., o ajetu I meleki e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmerica drati, rekao je: Sada Boiji Ar nose etverica, a na Sudnjem danu to e initi osmerica.[28] Autor: U spomenutom ajetu rijeima toga dana Allah je ograniio broj onih koji nose Ar i to je obavijest i jasna manifestacija da je taj broj, osam nosaa Ara Boijeg, svojstven za Sudnji dan. U Tefsiru Komi navedeno je da je Imam, a.s., u jednom hadisu rekao: Ar nose osmerica, etvero od prvih i etvero od posljednjih. etvero prvih su: Nuh, Ibr ahim, Musa i Isa, a.s., a etvero od posljednjih su Muhammed, s.a.v.a., Ali, Hasan i Husejn, a.s.[29] Autor: U mnogim rivajetima reeno je da je osam nosilaca Ara svojstveno Sudnjem danu, a u nekim se rivajetima kae da su nosioci Ara s obzirom na to da je Ar ustvari Znanje Boije etverica od nas, a druga etverica su oni koje Allah eli da budu. U tefsiru Ajjai Ebu Basir prenosi rivajet od Imama Sadika, a.s., u kojem kae: Kada nastupi Sudnji dan, svaka e skupina ljudi biti prozivana po svome imamu, a to je imam za ijeg su vremena ti ljudi umrli. Ako budu znali ime svoga imama i budu ga spoznali za svoga imama, knjiga djela bit e im predata s desne strane, zato to je Allah, d.., rekao: A na Dan kada pozovemo sve skupine po Imamu njihovom, oni

kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu itat e knjige svoje . Rije

desna strana, znai spoznaju i potvrivanje imama, jer njegova kn jiga jeste zapravo Imam. A oni koji ne poznaju svoje imame od onih su kojima se knjiga daje s lijeve strane. To su oni za koje Allah, d.., kae: A oni nesretni, ko su nesretni?! Oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj i u sjeni dima aavog.[30] Autor: U nekim rivajetima ajet: A oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku , dovodi se u vezu sa Alijem, a.s., u drugim u vezu s njim i njegovim sljedbenicima. Ajet: A oni kojima se knjiga njihova u lijevu preda, primjenjuje se na Alijeve neprijatelje, a jasno je da ti rivajeti objanjavaju ono na ta se sve ajet odnosi, a ne predstavljaju njegov tefsir. U Durrul-mensuru Hakim (koji hadis smatra sahihom) prenosi od Ebi Seida, a on od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: Kada bi se jedna kanta istekline posula na Dunjaluk, svi bi ljudi istruhli.[31] U istoj knjizi Bejheki prenosi iz u'be imana, od Sa'sa b. Suhana da je rekao kako je jednom prilikom jedan beduin doao kod Ali b. Ebi Taliba i upitao ga: ta znai:Nee ga jesti osim onih koji koraaju( grenici ( ), a tako mi Allahasvi koraaju (ree beduin)!? Ali, a.s., se nasmija i ree: O beduine, nee ga jesti osim notorni ). Beduin ree: Tako mi Allaha, istinu si rekao, o Predvodnie pravovjernih! Allah ne predaje svoje robove mukama. Tada se okrenuo prema Ebul Esvedu i rekao mu: Dosta nearapa ulazi u vjeru, zato sroi za ljude neto na osnovu ega mogu pravilno izgovarati. Nakon toga Ebul Esved je uspostavio dammu, fethu i kesru.[32] U tefsiru Burhan prenosi se od Ibn Babevejha koji je u knjizi Ed-Duru'ul-vaki'aprenio od Poslanika da je rekao: Kada bi jedan lakat lanca kojeg Uzvieni Allah spominje u Svojoj knjizi bio stavljen na zemaljske planine, one bi se od njegove vreline istopil e.

38. A Ja se kunem onim to vidite 39. i onim to ne vidite. 40. Zaista je Kuran govor plemenitog Poslanika, 41. a nije govor pjesnika, kako malo ima meu vama vjernika! 42. niti govor proroka, kako je malo meu vama onih koji opomenu primaju!

43. Objava je on od Gospodara svjetova! 44. A da je on o Nama bilo ta izmislio, 45. Svojom bismo ga silom uhvatili, 46. a onda mu ilu kucavicu presjekli, 47. i niko ga izmeu vas ne bi mogao od toga odbraniti. 48. Zaista, Kur'an je opomena za bogobojazne, 49. A Mi sigurno znamo da su neki od vas laljivci, 50. a sigurno je la uzrok tuge nevjernika, 51. a on je, zaista, istinito pouzdan, 52. zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenoga! <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

O ajetima
Ova skupina ajeta predstavlja tree poglavlje sure i u njoj se ono to je reeno u prethodnim ajetima potvruje afirmativnim jezikom Kur'ana, da bi na taj nain bilo potvreno ono to se kazuje o Sudnjem danu.

. A Ja se kunem onim to vidite vidite.

. i onim to ne

Iz spoljanosti ovih dvaju ajeta Uzvieni Allah, zaklinjui se onim to se vidi i onim to se ne vidi, svjetovima gajba i ehadeta, zaklinje se, ustvari, svim stvorenjima. Meutim, ova zakletva ne obuhvata Uzvienu Bit Allahovu, jer daleko je od kur'anskog kodeksa asti da svrsta u isti red stvorenja i Uzvienog Allaha i da na taj nain oboje budu izjednaeno veliani. Uopeno, svaka zakletva u sebi podrazumijeva i jednu vrstu velianja onoga ime se zaklinje, a stvorenja Boija, stvorena rukom Njegovom, kojima se On u ovim a jetima zaklinje, vrijedna su i lijepa, jer je On lijep i ne stvara nita a da nije lijepo. Kako da

ne bude tako kada je On sam pohvalio Svoja stvorenja i Svoje djelo rekavi: Onaj Koji je sve stvorio lijepim.[33] Takoer je rekao: Pa neka je uzvien Allah, najljepi Stvoritelj![34] Dakle, stvorenja od Allaha, d.., imaju samo ono to je dobro, a sve to je u njima loe, od njih je samih, ili iz njihovog meusobnog poreenja. Svima je jasna injenica da upravo ova zakletva (onim to vidite i to ne vidite), izabrana izmeu svih ostalih zakletvi, najbolje odgovara ovom mjestu radi potvrivanja istinitosti Kur'ana. Jedino ustrojstvo koje vlada Svijetom jeste ustrojstvo iji su aktivni dijelovi meusobno povezani, to nam daje do znanja da je Stvoritelj svih jedan i da se svi oni kreu prema Njemu. Takoer nam daje do znanja ispravnost svih uinaka i propisa tevhida, poev od izabiranja poslanika, slanja knjiga, pa sve do injenice da je Kur'an najbolja nebeska knjiga, jer su svi njeni pozivi usmjereni istini i Pravome putu. Iz dosada reenog jasno je da objanjenja koja su dali neki komentatori Kur'ana o ovim zakletvama nisu tana. Naprimjer, neki kau[35] da se prvim dijelom zakletve (onim to vidite) misli na stvorenja, a drugim (i to ne vidite) na Stvoritelja. Meutim, kontekst ajeta ne slae se s takvim komentarom. Drugi kau[36] da se prvom zakletvom misli na spoljnje blagodati, a da se drugom zakletvom misli na unutarnje blagodati. Ima i onih koji kau [37] da se prvom zakletvom misli na dine i ljude, a drugom na meleke, ili da se prva odnosi na tijela, a druga na due, ili, pak, prva na Dunjaluk a druga na Ahiret, ili prva uzima u obzir vidljive uinke moi Boije, a druga nevidljive uinke i tajne stvaranja. Ono t o ove mogunosti ini neispravnim jeste injenica da je rije upotrijebljena u ajetu openitija od svih njih.

. Zaista je Kuran govor plemenitog Poslanika,

Zamjenica u odnosi se na Kuran, a iz konteksta proizlazi da se pod rijeima misli na Muhammeda, s.a.v.a., a ajet eli opovrgnuti tvrdnje nevjernika da je Poslanik, s.a.v.a., pjesnik ili prorok i na taj nain potvrditi njegovo poslanstvo. To to je Kur'an nazvan govorom Poslanikovim ne stvara nikakav pr oblem jer nije pripisan njegovoj linosti, ve njegovom poslanstvu, a sasvim je jasno da Poslanik sa aspekta poslanstva od sebe nita ne pria sve to govori, to mu je poslano; ovo je ire objanjeno u 43. ajetu iste ove sure. Neki kau [38] da se odnosi na Dibrila, to ne potvruje kontekst ajeta, jer bi se u tom sluaju trebalo kazati: Ovaj Kuran ne donose ejtani, kao to je u suri uara reeno, a pored ovoga

sljedei ajet: A da je on o Nama bilo ta iznio,kao i ajeti iza njega koji govore o Poslaniku, ne poklapa se sa mogunou da se pod plemenitim poslanikom misli na Dibrila.

. a nije govor pjesnika, kako malo ima meu vama vjernika!

U ovom ajetu porie se tvrdnja da je Kuran pjesma, jer donosilac Kurana, Poslanik, s.a.v.a., u cijelom svom ivotu nije spjevao ni jednoga stiha, a kamoli da bude pjesnik. Sintagma a mali broj njih bili su vjernici. prijekor je svima njima, od kojih veina nije vjerovala,

. niti govor proroka, kako je malo meu vama onih koji opomenu primaju!
U ovom ajetu porie se mogunost da je Kur'an knjiga predskazanja, a da je Muhammed, s.a.v.a., prorok. A prorok je ovjek koji prima vijesti od dina. Sintagma kritika je upuena svim mnogobocima.

43. Objava je on od Gospodara svjetova!

Dakle, Kur'an je sputen od Allaha, d.., Gospodara svjetova, a nije ga sroio Poslanik, niti ga je lano pripisao Bogu, kako je ve prije o toj mogunosti bilo govora.

. A da je on o Nama bilo ta izmislio, . Svojom bismo ga silom uhvatili, . a onda mu ilu kucavicu presjekli, . i niko ga izmeu vas ne bi mogao od toga odbraniti.
Kada neko kae da je o njemu neko neto slagao njega neto izmiljeno. Rije

, nalagao, to znai da je na

, kako je to Ragib rekao,[39] predstavlja venu koja

dovodi krv u jetru, i ukoliko vena bude prekinuta, nastupa smrt. Takoer, reeno je da je to arterija.[40]

Znaenje ajeta bilo bi sljedee: Kada bi ovaj plemeniti Poslanik, kome smo Mi teret poslanstva stavili na plea i koga smo s Kuranom poslali vama, izmislio neto od sebe i to Nama pripisao, sputali bismo mu ruke kao prestupniku, ili bismo mu presjekli desnu ruku, ili bismo Naom rukom, to simbolizira mo, njega epali i osvetili mu se. U Tefsiru Komi[41] u rivajetu je spomenuta posljednja mogunost. Zatim bismo ga, za kaznu to je slagao na Nas, ubili, a niko meu vama ne bi ga mogao sakriti od Nas, kako bi Nas sprijeio od izvrenja osvete i na taj ga nain spasio. Ovo je prijetnja Poslaniku ta bi mu se dogodilo ukoliko bi pripisao Bogu ono to O n nije rekao. Meutim, kako je mogue da se ova pretpostavka aktuelizira, kad je on poslan od Allaha, d.., i kad ga je Allah poastio poslanstvom i izabrao za Svoga poslanika!? Dakle, tematski ajeti imaju znaenje sljedeeg ajeta: A da te nismo uinili vrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusi dvostruku muku u ivotu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas pomogao.[42]A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili,[43] ajet je koji dolazi nakon spominjanja velikih blagodati datih poslanicima. Dakle, nema mjesta prigovoru da, ukoliko je poruka ajeta da e Allah sigurno kazniti bilo koga ko lano pone tvrditi da je poslanik i pone lagati na Boga i od Njega izmiljati poruke, da e ga Allah na Dunjaluku na najgrozniji nain unititi. U tom sluaju poruka je u oprenosti sa onim to vidimo u svijetu koliko ima onih koji su se lano predstavljali poslanicima, ali nisu kanjeni! Neispravnost prigovora ogleda se u tome to je prijetnja u ajetu upuena Poslaniku, odabranom od Allaha, kojem se, ukoliko bi neto izmislio, daje na znanje ta ga eka, a prijetnja se ne odnosi na one koji se lano proglaavaju poslanicima.

48. Zaista, Kur'an je opomena za bogobojazne,

U ovom ajetu istie se vrijednost bogobojaznosti kao i vrijednost spoznaje Allaha i proivljenja (u njihovom pravom znaenju). Podsjea se na stepene koje bogobojazni imaju na Ahiretu u Dennetu, kao i injenicu da Kur'an nije izmiljotina ili potvora, to nam daje do znanja da ajet predstavlja argument injenici da je Kur'an ist (od izmiljotine i potvore).

49. A Mi sigurno znamo da su neki od vas laljivci, . a sigurno je la uzrok tuge nevjernika,
Dakle, Mi znamo da su neki od vas laovi i upravo e la biti razlog tuge koju e osjetiti onoga dana kada budu proivljeni.

51. a on je, zaista, istinito pouzdan, 52. zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenoga!
Na kraju sure Vaki'a nalaze se ajeti slini ovima i o njima smo ve dali objanjenje, a obje sure, Vaki'a iHkka, slijede isti cilj opisuju Sudnji dan, tako da je i kontekst i zavretak obiju sura isti. Tematski ajet je zakletva o istinitosti Kur'ana, koji izvjetava o Sudnjem danu, a obje sure zavravaju potvrdom da je ono to Kur'an izvjetava da e biti na Sudnjem danu uistinu pouzdano. Zatim Uzvieni nareuje Svome Poslaniku da slavi Velianstveno ime svoga Gospodara, tj. da Ga dri istim od toga da je svijet stvoren uzalud i da mu nije odredio krajnju taku pod imenom proivljenje i od toga da injenice koje Kur'an iznosi o stvaranju i proivljenju nisu istinite.

[1] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 599. [2] Tefsir Kurtubi, tom XVIII, str. 261. [3] Madmeul-bejan, tom X, str. 344. [4] Ibid. [5] Ta-ha, 50. [6] El-Ala, 2-3. [7] En-Nisa, 165. [8] Ed-Dehr, 3. [9] El-Enfal, 42. [10] Ed-durrul-mensur, tom VI, str. 260. [11] Ibid. [12] Ibid. [13] Ibid. [14] Tefsir Burhan, tom IV, str. 375. [15]Usule Kafi, tom I, str. 350.

[16]Tefsir Burhan, tom IV, str. 375. [17]Tefsir Burhan, tom IV, str. 376. [18]Gajetul-murad, poglavlje 69, str. 366. [19]Tefsir Burhan, tom IV, str. 376. [20] Mufredate Ragib, poglavlje [22] Mumin, 7. [23] Ez-Zumer, 75. [24] Et-Tarik, 9. [25] Madmeul-bejan, tom X, str. 345. [26] El-Isra, 71. [27] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 49. [28] Ed-durrul-mensur, tom VI, str. 261. [29] Tefsir Komi, tom II, str. 384. [30] El-Vakia, 41-43. [31] Ed-durrul-mensur, tom VI, str. 263. [32] Ibid. [33] Es-Sedda, 7. [34] El-Muminun, 14. [35] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 52. [36] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 52. [37] Ibid. [38] Ibid. [39] Mufredate Ragib, korijen [40] Madmeul-bejan, tom X, str. 350. [41] Tefsir Komi, tom II, str. 384. [42] El-Isra, 74-75. [43] El-Enam, 88. . [21] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 45.

Tumaenje sure Kalem (Pero)

Sa perzijskog preveo: Ertan Basarik

Sura Kalem je mekanska i ima 52 ajeta.

U ime Allaha, Svemilostivog, Samilosnog 1. Nun. Tako Mi kalema i onoga to oni piu, 2. nisi ti, uz blagodat Gospodara svoga, lud; 3.i sigurno je za tebe nagrada neprekidna, 4.i ti, zaista, ima najuzvieniju ud, 5. i ti e ubrzo vidjeti, a i oni e vidjeti, 6. u koga je od vas bezumlje. 7. Gospodar tvoj najbolje zna onoga koji je s Puta Njegova skrenuo i On najbolje zna one koji su upueni, 8. zato ne sluaj lace, 9. oni bi jedva doekali da ti popusti, pa bi i oni popustili, 10. i ne sluaj nijednog krivokletnika, prezrena, 11. klevetnika, smutljivca koji tue rijei prenosi, 12. krca, nasilnika, velikog grenika, 13. surova i, osim toga, u tuem plemenu uljeza, 14. samo zato to je bogat i to ima mnogo sinova, 15. koji govori, kad mu se ajeti Nai kazuju: To su bajke naroda drevnih! 16. Na nos emo Mi njemu biljeg utisnuti! 17. Mi smo ih na kunju stavili, kao to smo vlasnike jedne bae na kunju stavili kad su se zakleli da e je sigurno rano izjutra obrati, 18. a nisu rekli: Ako Bog da! 19. I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesrea 20. i ona osvanu opustoena.

21. A u zoru oni su jedni druge dozivali: 22. Poranite u bau svoju ako je mislite obrati! 23. I oni krenue tiho se dogovarajui: 24. Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi! 25. I oni poranie uvjereni da e moi to provesti, 26. a kad je ugledae, povikae: Stvarno smo bili zalutali; 27. tavie, svega smo lieni! 28. Najumjereniji meu njima ree: Nisam li vam ja govorio da trebate Allaha slaviti! 29. Slavljen neka je Gospodar na! Zaista smo bili nepravedni! 30. I okrenue se jedni prema drugima i poee se koriti. 31. Teko nama! - govorili su - mi smo, zaista, obijesni bili; 32. moda nam Gospodar na bolju od nje da, samo od Gospodara naeg mi se nadamo! 33. Takva je bila kazna, a na Onom svijetu je, kada bi znali, kazna jo vea! <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

O ajetima
Ova sura umiruje i tjei Poslanika, s.a.v.a., zbog optubi i kleveta koje murici na njega iznose, nazivajui ga, izmeu ostalog, i ludakom. Allah, d.., tjei ga dajui mu lijepa obeanja i pozivajui se na njegov divni moral. Takoer, na najotriji nain zabranjuje povoenje za muricima kao i bilo kakvo poputanje kada je u pitanju vjera. Insistira se na tome da se strpi na odreenju Boijem. Koncept svih ajeta ove sure je mekanski, a od Ibn Abbasa i Katade prenosi se da su rekli: Prvih esnaest ajeta ove sure objavljeno je u Mekki, sljedeih sedamnaest ajeta u Medini. Narednih petnaest ajeta objavljeno je u Mekki i posljednja etiri ajeta objavljena su u Medini.[1] Ova predaja u vezi sa skupinom od prvih sedamnaest

ajeta, za koje se kae da su medinski, nije bez razloga, jer im je kontekst sliniji medinskom negoli mekanskom kontekstu.

Nun.
U komentaru sure ura govorili smo o samostalnim harfovima.

. Tako Mi kalema i onoga to oni piu.

Znaenje rijei kalem je jasno. Meutim, infinitiv glagol , od kojeg je izveden (infinitiv sa fethom na sinu i sukunom na tau, a prema tvrdnji Ragiba

nekada se ita i sa dvije fethe), ima znaenje reda ispisanog rijeima, reda koji je zasaen drveem (drvored), ili reda u kojem stoje ljudi, i kada se kae: , to znai da je taj i taj pisao u redovima.[2] Uzvieni Bog zakleo se kalemom i onim to se kalemom pie, te se iz spoljanjeg konteksta da razumjeti kako je u pitanju pero uope i sve to se pie. Na taj nain spomenuti kalem i pisanje ukazuju na najvee blagodati Boije prema kojim je On uputio ovjeka da bi mogao biljeiti dogaaje skrivene od pogleda kao i skrivene osjeaje. Pomou kalema i pisanja ovjek moe bilo koji dogaaj oivjeti bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem se nae. Dakle, kalem i pisanje sa aspekta veliine nisu nita manji od govora. U prilog veliine ovih dviju stvari dovoljno je istai da je Uzvieni Allah pripomenuo ovjeku da ga je pouio govoru i kalemu i uputio ga kako se koristiti njima. U vezi s govorom, rekao je: Stvorio je ovjeka, nauio ga je govoru, [3] a u vezi s kalemom kae: Pouio je kalemu, pouio je ovjeka onome to nije znao.[4] S obzirom na to, Boija zakletva kalemom i onim to se pie zakletva je nimetom. Kalem nije jedini nimet kojim se Bog zaklinje, ve u Boijem Govoru nailazimo na mnogo zakletvi velikim brojem stvorenja, usljed toga jer predstavljaju nimete, tj. blagodati, poput nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca, noi, dana i sl., sve do smokve i masline. Neki komentatori[5] rije pisanja.

smatraju infinitivom koji ima znaenje

Drugi, pak, kau[6] da se pod rijeju kalem podrazumijeva uzvieni kalem, kalem stvaranja, za koji se u hadisu kae da je prvo stvorenje koje j e Allah stvorio. A pod rijeima misli se na djela koja biljee meleki plemeniti pisari. upotrijebljena izriito radi Neki iznose pretpostavku[7] da je mnoina rijei

ukazivanja potovanja, a ne brojnosti. Meutim, ova pretpostavka nije ispravna. Ima i onih koji smatraju[8] da se misli na ono po emu se pie, na uvanu plou (Levhi Mahfuz). Jedni kau da se pod kalemom i onim to se pie podrazumijevaju pisci i njihovi pisani tragovi. Meutim, sve ove pretpostavke samo su nagaanja i nemaju potpore.

2. Nisi ti, uz blagodat Gospodara svoga, lud.

Sadraj ovog ajeta razlog je zbog kojeg se Bog u prethodnom ajetu zaklinje i time ga eli potvrditi, a u njemu se obraa Poslaniku. Prefiks bi ispred rijei ni'met jeste ba uzronosti ili pratnje. Znaenje reenice je sljedee: Ti, zahvaljujui blagodati ili uz blagodat koju ti je Bog dao, nisi lud. Kontekst ajeta daje do znanja da je blagodat o kojoj je rije poslanstvo - dokazi koji ukazuju na njegovo poslanstvo iskljuuju svaku vrstu umnog ili psihikog poremeaja. Ukoliko ne bi iskljuivali, ne bi ukazivali ni na poslanstvo, a ukoliko ne bi ukazivali na poslanstvo, ne bi dolo do Boije upute koju iziskuje ovjekov ivot. Ajet pobija klevetu na Poslanika, kojom biva nazvan ludakom. Na kraju ove sure prenosi se ta kleveta: I govore: Zaista je on lud. Neki komentatori[9] kau da se pod blagodati misli na elokventni govor, potpuni razum, odlian nain postupanja, istotu Poslanika od pripisivanja bilo kakva nedostatka, kao i na opisivanje sa svim vrlinama, jer javljanje ovakvih atributa samo je po sebi siguran dokaz da takav ovjek nije lud. Meutim, nae objanjenje sigurnije je sa aspekta argumentiranosti. I ovaj ajet, kao i ajeti koji slijede, ima zadatak utjehe Poslaniku i njegova razveseljavanja. U njima je Poslanik potvren, a, istovremeno, rijei nevjernika su opovrgnute.

3. I sigurno je za tebe nagrada neprekidna.

Rije izvedena je iz korijena , a ima znaenje prekinut. Kada se kae:

, to znai: pjeaenje ga je uinilo iznemoglim (oborilo s nogu). Svakako treba obratiti panju da rijememnun u obliku participa pasivnog dolazi takoer i od rijei Rije , koja ima znaenje da nakon to se nekome neto dadne, rijeima i ukazuje na nagradu koju poslanstvo ima kod Boga, a ova rije ima ulogu prigovaranjem to mu se uini tekim, a rije u ovom ajetu nosi prvo znaenje. umirivanja i oraspoloivanja Poslanika, te stoga nosi poruku: Ti podnesi tekoe poslanstva, te ti nagrada kod Boga nee biti prekinuta i napor ti nee biti uzaludan. Ima i onih koji znaenje rijei memnun uzimaju iz osnove minneta, tj. isticanja, prigovaranja, objanjavajui da je ono to Bog kao nagradu daje Poslaniku, ustvari, nadoknada za sve muke koje je Poslanik podnio. Dakle, Poslanik je zasluio takvu nagradu i Bog mu ne moe nita prigovoriti. Meutim, ovo znaenje nije ispravno zato to je i Poslanik, kao i ostala stvorenja, u vlasnitvu Boijem, i to vlasnitvu u zbiljskom znaenju te rijei - i njegova bit, i osobine, i djela, u ruci su Boijoj. Ukoliko Bog d neto svome robu, to je poklon od Njega, a ne Njegov dug koji isplauje, i ono to ovjek ima, dobio je na poklon od Boga i Bog, stvarni vlasnik, dao mu je vlasnitvo nad tim to ima. U isto vrijeme, kada ovjek neim raspolae u svim segmentima, i prije i poslije toga raspolaganja, kao i u meuvremenu, stvarni vlasnik tih stvari, kao i vlasnik njega samog, je Allah. Dakle, ono to Bog daje ovjeku milost je od Njega i ako su milost i davanje, koji se oekuju nakon djela, nazvani nagradom, i ako ima ugovor izmeu Svoga roba i nagrade koju daje i koju je nazvao trgovinom, to je takoer jedna od Njegovih milosti. Isticati ili prigovarati jedino moe Bog. On je taj Koji, poevi od poslanika pa do najniih stvorenja, ima pravo na isticanje svim svojim stvorenjima. U ovom znaenju jednaki su i poslanici i oni ispod njih.

. I ti, zaista, ima najuzvieniju ud.

Rije ima znaenje nefsanskih sposobnosti sa ijim su iziskivanjima podeene i sinhronizirane tjelesne aktivnosti koje s lahkoom bivaju obavljane, bez obzira bile te sposobnosti pohvalne vrline, kao to su hrabrost i ednost i njima sline, ili, pak, bile nepoeljne poput pohlepe, straha i sl. Ukoliko bude spomenuta u apsolutnom smislu, iz nje se tada razumiju vrline i lijep moral. Ragib kae: Rije znaenje, kao i rije , bez obzira da li na prvom harfu bila fetha ili damma, ima isto i , koje, takoer, imaju isto znaenje kada se na ,

prvom harfu nae ili fetha ili damma. Meutim, u ustaljenoj upotrebi je da rije

bude li izgovorena sa fethom na prvom harfu, znai lice i sp oljnji izgled, oblici koji se mogu vidjeti okom, a ako se ita sa dammom, ima znaenje moralnih potencijala i moi koji se mogu osjetiti basiretom. Dakle, u ovom ajetu gdje je reeno: , znai: Ti, o Poslanie, ima ogromne moralne sposobnosti.[10] Bez obzira to ovaj ajet hvali i velia Poslanikove moralne sposobnosti i vrline openito, ipak kada uzmemo u obzir kontekst ajeta, aludira se na njegove drutvene vrline i na moral koji se odnosi na suivot, kao to su ustrajnost u istini, strpljenje na uznemiravanju od ljudi i na njihovim grekama, kao i njegovo opratanje i prelazak preko toga, irokogrudost, panja, skromnost i sl. Ve smo prije (pri kraju estog toma ovog tefsira) citirali hadise koji se odnose na moralne vrline i karakteristike Poslanika. Iz do sada reenog postalo je jasno da komentar nekih mufessira [11], koji znaenje rijei objanjavaju kao vjera islam, nije ispravan, izuzev ako to opravdaju na nain da se smisao vrati na nae objanjenje.

5. I ti e ubrzo vidjeti, a i oni e vidjeti, . u koga je od vas bezumlje.

Ova reenica je na osnovu prefiksa fa, koji je doao na poetku, zakljuak onome to je prethodilo, pa se kae: Sada kada je postalo jasno da nisi lud, ve da si poslanik i da ima ogromne moralne sposobnosti, i da e dobiti nagradu od svoga Gospodara, znaj da e rezultat tvoga poziva ubrzo biti jasan i postat e jasno i oima i unutarnjem vidu ko je lud, da li si to ti, ili oni koji te poriu i kleveu. Pojedini komentatori[12] rekli su da je rije pasivnog, kao to su rijei , reeno: znaenje: teko ostavi. Prefiks ba u rijei suprotstavljenih skupina je smutnja. i infinitiv, koji je u obliku participa , pa kada, naprimjer, bude

, to znai da taj neko nema razuma. A sljedei izraz ima - Od toga posla uradi ono to je lahko, a to je ima znaenje priloke odredbe za mjesto ,a

znaenje ajeta bilo bi: Ubrzo e vidjeti, a i oni e vidjeti, u kojoj od dviju

7. Zaista Gospodar tvoj najbolje zna onoga koji je s Puta Njegova skrenuo i On najbolje zna one koji su upueni...
Nakon to je dao do znanja da postoji zabluda i uputa, da su oni koji optuuju Poslanika da je lud sami bezumnici i zalutali, da e ubrzo njihova zalutalost doi na vidjelo, te da e takoer postati jasno da je Poslanik upuen, i nakon to je time od strane Boga potvrena njihova zalutalost i Poslanikova upuenost, ovim ajetom se potvruje da Bog bolje zna ko je skrenuo sa Njegova puta, a ko je, pak, upuen. Zahvaljujui tome to su Njegovi put i uputa u Njegovoj ruci, jasno je da vlasnik puta i upute najbolje zna ko je na Njegovu putu, a ko nije.

. Zato ne sluaj lace...

Poto je fa na poetku ajeta prefiks za daljnji razvoj ( predstavlja rijei zakljuak iz znaenja prethodnih ajeta. odreeni je lan determinacije, odreenosti, a rijeju ), ova sintagma Odreeni lan na misli se na

apsolutno slaganje, bilo praktino ili verbalno, te bi znaenje ajeta bilo sljedee: Sada kada je postalo jasno da su poricatelji, ve spomenuti, oni koji su ludi i zalutali, ni u kom sluaju, ni praktino ni verbalno, nemoj se sa njima sloiti.

. Oni bi voljeli da ti popusti, pa bi i oni popustili...

Rije korijena izvedena . Rije je iz rijei , infinitiva glagolskog oblika , iz znai ulje, a idhan i mudahenaznae namazati uljem, a u

prenesenom smislu znae popustiti i pokazati mehkou. Ajet ima sljedee znaenje: Ovi poricatelji voljeli bi da se priblii njihovoj vjeri te time pokae mehkou, a prilaskom tvojoj vjeri i oni bi pokazali mehkou (kompromis). Drugim rijeima, voljeli bi da malo popusti kad je u pitanju tvoja vjera, a i oni bi to uinili sa svojom vjerom, te da na taj nain svi budu aljkavo popustljivi. Prenijeto je da su murici predloili Poslaniku da se proe kritike i suprotstavljanja njihovim boanstvima te bi se i oni zauzvrat proli suprotstavljanja njegovom Bogu. Postalo je jasno da je poputanje ono to bi murici voljeli, a prefiks fa na drugoj rijei je prefiks zakljuivanja, a ne uzronosti.

. I ne sluaj nijednog krivokletnika, prezrena, 11. sarkastinog, smutljivca koji tue rijei prenosi, . krca, nasilnika, velikog grenika, . surova i, osim toga, u tuem plemenu uljeza...
Rije odnosi se na onoga koji se puno zaklinje. Karakteristino je za onoga ko se puno zaklinje, i onda kada je neto vano i nevano, istinito i neistinito, da ne dri vrijednim ono u ta se zaklinje, a s obzirom da se zaklinjalo Bogom, jasno je da onaj koji se zaklinjao nije drao Boga velikim i znaajnim, to je samo po sebi dovoljno za osudu i pokuenost i njega i njegovih osobina. Rije je iz infinitiva sa znaenjem prezira, a misli se na prezrenost miljenja i maloumnost. Meutim, neki su komentatori rekli[13] da ova rije znai onaj koji ini puno zla. Drugi su opet rekli[14] da oznaava onoga koji puno lae. Rije znaenje traenja mahane i sarkazma. Dakle, migom oka, a drugi opet kau[16] da znai hiperbola je oblika , koji nosi znai onaj koji mnogo trai striktno koristi za ruganje ogovaranje. Sintagma

mahane i koji je veoma podrugljiv. Neki kau[15] da se znai rekla-kazala i zavaanje drugih, a ljudima radi postizanja smutnje meu njima. Sintagma

je onaj koji prenosi tui govor meu

obiljeava onoga koji puno spreava dobro, koji ili svim ljudima je particip aktivni od koji nosi znaenje onoga to je predstavlja onoga koji

spreava dobro, ili samo prema svojoj porodici zatvara put dobra tako da ne doputa da im ita stigne. Rije preao preko granice u injenju nasilja i nepravde. Rije Rije Rije

puno ini grijehe i to tako da mu grijesi postaju zanimanje koje ne naputa. znai loe djelo koje je razlog da ono to treba stii stigne kasnije. (damma je i na prvom i na drugom harfu, a trei je harf sa tedidom) znai

surov govor, meutim, u ovom ajetu ta je rije prokomentirana u znaenju onoga koji ima lo moral i koji je nemilosrdan i ekstreman u injenju pokvarenih djela, kao i u znaenju prodrljivog koji spreava druge da jedu, te onoga koji na osn ovu svojih sudova druge baca u pritvor i mui ih. Rije odnosi se na onoga koji nema porijeklo. Neki su rekli[17] da je rije o nekom ko je dijete vanbranog zaea, a predstavlja se da je iz plemena kojem ne pripada. Drugi su rekli[18] da je to ovjek koji je poznat po opakosti i niskosti, a neki,[19] pak, da je to ovjek koji je prepoznatljiv po zlobi, pa kada se negdje zapodjene govor o zlu, on bude prvi koji ovjeku padne na pamet. Sva spomenuta znaenja bliska su jedna drugima.

Ovih devet pokuenih svojstava, koja u zbilji objedinjuju sve poroke i pokvarenosti, svojstva su kojima je Uzvieni opisao neke od neprijatelja Poslanikovih to su ga pozivali na poslunost i popustljivost. Sintagma znai da ovjek kojeg smo opisali ima sve te mahane i daju do znanja da je posljednja mahana gora od

poroke, a pored toga je i nemilosrdan i predstavlja se lanim porijeklom. Neki mufessiri[20] kau da rijei svih prethodno nabrojanih. Izgleda kao da se u ovom ajetu eli dati do znanja da taj ovjek ima tako rune i niske mahane da se ne moe sluati ni onda kada govori ono to je istinito. Pod pretpostavkom da preemo preko tih nedostataka, on je opak, nemilosrdan i nema porijekla tako da u drutvu na njega uope ne treba raunati, te on treba biti protjeran iz svakog drutva, a graani ne trebaju ni sluati njegove rijei niti ga praktino slijediti.

. Samo zato to je bogat i to ima mnogo sinova...

Izgleda da rijeca ima skriveni lam kao prefiks te je kao i ona, kao genitivna veza, pripada glagolu do kojeg se moe doi uzmu li se u obzir sve navedene mahane i poroci, pa u tom sluaju znai: On radi tako i tako zato to je bogat. Jednostavno, bogatstvo ga je uinilo buntovnikom koji porie Boije blagodati, a kao rezultat otuenosti od Boga srce mu postaje stjecite svih osuenih osobina, pa umjesto da zahvaljuje Bogu za imetak i oisti svoj nefs, on porie. Ajet ima ton kritike i optube i ima teinu sljedeeg ajeta: Jesi li vidio onoga to se raspravljao sa Ibrahimom o tome da mu Allah nije dao imetak . Neki su rekli[21] da rijeca rijei ne dopusti da te njegov imetak i porod natjeraju na poslunost. Meutim, prethodno znaenje je openitije i blie pameti. Drugi kau[22] da ne moe pripadati rijei spominje djelo. u kondicionalnoj reenici pripada

ikao takva ima znaenje: O Poslanie, ne sluaj ga zato to je bogat i

zato to se sa stanovita uenjaka sintakse nikada nakon uvjeta na poetku ne

. Koji, kada mu se ajeti Nai kazuju, govori: To su bajke starih naroda!

Rije

mnoina je rijei

, to znai bajka, a sam ajet ima ulogu .

objanjenja uzroka i objanjava rijei

. Na nos emo Mi njemu biljeg utisnuti!

Infinitiv kao i ima znaenje obiljeavanja, a rije znai nos. Neki kau[23] da upotreba rijei za nos tog nevjernika, uz injenicu da se ova rije

upotrebljava za slonovu surlu i njuku svinje, predstavlja jednu vrstu pogrde, a u ovom ajetu je prijetnja za njega jer je izraziti neprijatelj Bogu, Poslaniku i vjeri koju je Bog objavio svome Poslaniku. Vjerovatno da se ovom prijetnjom (stavljanja biljega na nos) eljel o dati do znanja da e biti ponien, a ponienje e mu biti prepoznatljivo, tako da e ga prepoznati svako ko ga vidi s tim biljegom. Usljed toga to je nos jedan od pokazatelja ponosa ili ponienosti, kae se da je taj i taj digao nos, kao to se kae da je neko pao na nos ili neto slino. Takoer, vjerovatno je da se udaranje biljega na nos tom ovjeku treba desiti na Sudnjem danu, a ne na Ovom svijetu, bez obzira to su neki komentatori[24] to objasnili sramoenjem na Ovom svijetu i to su se namuili opravdati svoj stav.

19

. Mi smo ih na kunju stavili, kao to smo vlasnike jedne bae na kunju stavili kad su se zakleli da e je, sigurno, rano izjutra obrati . a nisu rekli: Ako Bog da! . I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesrea . i ona osvanu opustoena.
Rije nesree. glagola infinitiv je rijei Rije znai u znaenju ispita, kunje, a takoer ima znaenje branje voa sa drvea. Rije infinitiv je

, a znai iskljuiti neke pojedince iz suda u vezi s cjelinom, a takoer

znai izgovarati inaallah prilikom vrstog obeanja ili bilo kog drugog odlunog govora. Ovoj rijei dali su znaenje izuzimanja jer kada kae: S utra, ako Bog da, idem na put, to znai: Sutra svakako idem na put, osim u jednom sluaju, a to je ukoliko Bog ne bude htio da putujem.

 kazna je koja se deava u noi, a rije

znai drvo iji je plod

obran. Neki su rekli[25] da znai i veoma mrana no. Drugi, pak, kau [26] da je u pitanju pustara odvojena od druge pustare u kojoj nita ne raste niti se ima od nje kakve koristi. Ovi ajeti upozoravaju one to poriu poslanstvo Boijega Poslanika i kleveu ga. Spomenuto poreenje ukazuje ne samo da e oni sigurno biti kanjeni, ve i d a je kazna na putu u toku objave ajeta, a jedino su nevjernici gafili od toga, a ubrzo e shvatiti. Danas su zaokupljeni pohlepom i gomilanjem imetka i poroda, meusobno se hvaliu, a glavni su im oslonac upravo imetak, djeca i ostala formalna sredstva koja se nalaze u zamci i trenutno su im pristupana. Sve to imaju, ali nisu zahvalni niti su odabrali Put istine na kojem bi oboavali svoga Gospodara. U takvom su stanju sve dok ih od Boga iznenada ne zadesi kazna, bilo ahiretska bilo ovosvjetska, kao to im je stigla u Bici na Bedru, kada su vidjeli da im ni sva sredstva koja su imali nisu bila od pomoi; i imetak i djeca bili su im beskorisni. Na Ahiretu e za njih Dennetlije takoer biti beskorisne i tada e se kajati za svoja (ne)djela i upravit e se Gospodaru. Meutim, to nee moi opozvati Boiju kaznu, jer to pokajanje slino je pokajanju vlasnika bae, koji se pokajae i meusobno korie i okrenue se svome Gospodaru, to im nije pomoglo. Boija kazna je takva, a ahiretska je neuporedivo vea, ako ve hoe shvatiti. Bilo bi to znaenje ovog ajeta ako ga spojimo sa prethodnim ajetima i pod pretpostavkom da su skupa objavljeni. Meutim, ako uzmemo u obzir ono to je stiglo u rivajetima, u kojima se kae da je ovaj ajet objavljen nakon proklinjanja Poslanika i traenja od Allaha da im za kaznu spusti suu kao to se dogodilo za vrijeme Jusufa, a.s., u tom sluaju rijei odnosit e se na katastrofu. A injenica da je to usporedio sa onim to se dogodilo vlasnicima bai zbog toga je to se spomenuta baa osuila usljed nesree. Meutim, u ajetu se kae da su se vlasnici bae meusobno prekoravali, to ne odgovara dogaaju sue, koja je zadesila Meku. U svakom sluaju, znaenje ajeta je da su oni stavljeni na kunju nesreom, onako kao to su bili iskuani vlasnici bae, a to su bili Jemenci, o kojima e, ako Bog da, biti rijei u poglavlju o rivajetima. je priloka odredba za vrijeme za glagol voe. , to znai: Na kunju smo ih stavili kada su se zakleli da e ubrzo, tj. ujutro, pobrati svoje

Iz ovog ajeta razumije se da su se oni sastali navee i dogovorili da e ujutro pobrati voe, meutim, nisu rekli ako Bog da, ve su se u potpunosti oslonili na sebe. Mogue je, takoer, da se rijeima siromane. misli da nisu izdvojili dio voa za zato je njihovu bau pokrila nesrea u toku noi, a nesreu je

poslao tvoj Gospodar, a oni su spavali. Baa je osvanula kao drvee nakon berbe. Mogue je da znai i da je baa postala crna jer je drvee izgorjelo u vatri koju je Allah poslao, ili da ima znaenje da je baa postala poput goleti na kojoj ne raste nikakva biljka i od koje nema nikakve koristi.

21. A kada su osvanuli, oni su jedni druge dozivali: . Poranite u bau svoju ako je mislite obrati! . I oni krenue tiho se dogovarajui: . Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi! . I oni poranie uvjereni da e moi to provesti...
Rije infinitiv je glagola , to znai jedni su druge dozivali. Rije od korijena je je infinitiv glagola , a znai osvanuti. Rije , to znai

berba voa sa drvea, meutim, u ovom ajetu ne misli se na samu berbu, ve na nakanu berbe. A znaenje ajeta Rije infinitiv je glagola je da kada su osvanuli, meusobno su znai orati, a znai i drvo. u znaenju sakrivanja sa izvedena je od korijena iz glagolskog oblika se dozivali s namjerom odlaska u berbu. Rije neeg. Rije znai spreavanje, a rije

znaenjem odreivanja i mjerenja. Dakle, znaenje ajeta je da su se meusobno dozivali kada su osvanuli. ova sintagma prenosi znaenje meusobnog dozivanja, kao i ukazivanje na ono ta su prilikom dozivanja govorili. Govorili su: Svanulo je, ustajte i idite u bae. Rije je u imperativu i znai poranite u bau da bi obavili posao. postao bio prijelazan, kao to je Zamaheri ako mislite initi berbu. u stanju tihog i tajnog dogovaranja. - Danas sakrijte svoj odlazak u bau da Ovaj imperativ u sebi nosi i znaenje uputite se, zbog ega je uz rijecu prijelazni glagol, jer u suprotnom bi sa ukazao na ovu injenicu.[27] uputili su se prema baama Govorili su:

siromasi ne bi saznali, jer ako saznaju, i oni e doi u bau i bit ete primorani

izdvojiti jedan dio voa za njih. bila da sprijee siromane.

i poranie prema baama

a odluka je

u sebi su pretpostavili i odluili da e ubrzo obrati

voe i da nijednu jedinu voku ne daju sirotinji.

. A kad je ugledae, povikae: Stvarno smo bili zalutali; . tavie, svega smo lieni!
Meutim, kada su vidjeli bau u stanju kao da je obrana, jer se Boija kazna bila nad njom nadvila i unitila je, meu sobom su rekli: Stvarno smo bili zalutali, pa smo sebi obeali da emo sve obrati a da nita sirotinji neemo dati. Neki su prokomentirali:[28] Nije, zar, da smo izgubili put? ovo je opozicija prethodnoj reenici, a znai: Ne samo da smo bili zalutali, ve smo lieni opskrbe.

. Najumjereniji meu njima ree: Nisam li vam ja govorio zato ne slavite Gospodara?! . Rekoe: Hvaljen neka je Gospodar na! Mi smo, uistinu, nepravedni bili! . I onda se okrenue jedni prema drugima i poee se koriti. . Rekoe: Teko nama, mi smo, zaista, obijesni bili; . moda nam Gospodar na bolju od nje da, samo od Gospodara naeg mi se nadamo!
Najumjereniji meu njima zato to je svoj narod uvijek opominjao istinom, bez obzira to ih je praktino slijedio, rekao je: (Neki kau[29] da se ovdje misli na onoga koji je godinama bio negdje u sredini, ni najmlai ni najstariji, meutim to nije tano.) - Zar vam nisam rekao. Jasno je da im je ve otprije govorio i savjetovao ih, meutim, Kur'an njegove savjete nije prenio zato to je ovim ajetom dato do znanja da je on to prije inio, te zato nije bilo potrebe da se i to prenosi.

 zato ne slavite Gospodara i zato Ga ne drite istim od pripisivanja sudruga? Zato se oslanjate na svoje moi i sredstva koja imate i zaklinjete se da ete sigurno sutradan obrati voe, a ne govorite ako Bog da, i na taj nain u potpunosti Boga briete sa scene uzronosti, a sav uzrok pripisujete sebi samima i svojim pomagalima? To je upravo onaj irk zbog kojeg sam vas opominjao. Da su rekli: Kada osvanemo, obrat emo bae, osim ako Allah ne bude htio, to bi znailo da vjeruju da Bog nema sudionika. Ukoliko bi uspjeli obrati voe, to bi bilo Boijom voljom, a ukoliko ne bi uspjeli, i to bi, takoer, bilo voljom Njegovom. Sve je u rukama Boijim i On nema sudionika. Neki su komentatori rekli[30] da se pod slavljenjem Allaha misli na pokajanje, zato to su se ogrijeili. Grijeh im je bio to su odluili liiti siromahe njihovog dijela od ubranog voa. Ovo nije lo komentar u sluaju da se pod izuzimanjem misli na izdvajanje jednog dijela voa za siromahe. ovo je upravni govor slavljenja vlasnika bai koji je uslijedio nakon kritike onog umjerenog ovjeka koji ih je upozorio na greku. Tada su rekli: Smatramo istim Boga od sudionika koje smo bili svojom zakletvom pritvrdili i priznajemo da je On na jedini Gospodar i On je Taj ijom se voljom deavaju stvari. Tano je, mi smo bili nasilnici jer smo priznavali Njemu sudionike. Na temelju toga, ovaj ajet je i slavljenje i priznanje da su irkom nanijeli sebi zlo. A na osnovu druge verzije koju smo spomenuli, ovaj ajet je i pokajanje i priznanje da su nanijeli zlo i sebi i sirotinji. zatim se okrenue jedni prema drugima i poee se koriti zbog nasilja kojeg su uinili. Particip aktivni od rijei zamjenica u pripada rijei jeste , a znai prekoraivanje granica. Lina

i to na osnovu voa bae, jer namjera je bila da se

nadaju da e im Bog dati neto to je bolje od sprenih bai. Znaenje ajeta je sljedee: Vlasnici bai, nakon to su postali svjesni svoje obijesti i pretjerivanja, rekoe: Teko nama! Mi smo prevrili svaku mjeru i istupili smo iz reda ubudijeta zbog toga to smo pripisali sudionika naem Gospodaru, nismo Ga smatrali Jednim u Rububijetu i nadamo se da e nam On dati bolje od ove bae koja je sada crna paljevina, jer smo se svega proli i Njemu se okrenuli.

33. Takva je bila kazna, a na Onom svijetu je, kada bi znali, kazna jo vea!
Rije je subjekat koji slijedi, a rije je pokazna zamjenica koja prethodi, tako da je skriveni redoslijed , tj. primjer kazne kojom opominjemo ljude

je kazna vlasnika bae. Iz toga se razumije da Allah, d.., ljude kua imetkom i porodom, i upravo u tome ovjek zna pretjerati, postati ohol i osjetiti se neovisnim o Gospodaru. Kao rezultat dolazi potpuni zaborav Boga, pa pojavne elemente ovjek uzima za sudionike Boije, dobivajui time smjelost za injenje grijeha, smetnuvi pritom s uma da ga je kazna za djela u potpunosti okruila i da je spremna iznenada se sruiti na njega i ispoljiti se na najstraniji i najgori nain. Tada se budi iz sna gafleta i sjea se savjeta koje su mu davali, a koje on nije sluao; priznaje svoj grijeh i kaje se, postien zbog nepravde i pretjerivanja, i trai od Boga da mu vrati blagodati da bi Mu se ovaj put zahvalio na njima, upravo kao to se zbilo sa vlasnicima bae. Kur'an ovom priom ljudima eli ukazati na jedno univerzalno pravilo. Razlog rijeima: Takva je bila kazna, a na Onom svijetu je, kada bi znali, kazna jo vea jeste injenica da je ahiretskoj kazni uzrok Boija srdba, i niko i nita joj se ne moe suprotstaviti. To je kazna od koje nema spasa. Iza nje ne slijedi smrt, ona obuhvata ovjeka sa svih aspekata bitka, stalna je i neprekidna, nasuprot ovosvjetskim kaznama koje su u nekim sluajevima nadoknadive, a i zavravaju se umiranjem. <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

O rivajetima
U knjizi Meani svojim lancem od Sufjan ibn Seid Sewrija prenosi se da je pitao Imama Sadika, a.s., za komentar samostalnih harfova. Imam je rekao: Harf nun koji se nalazi na poetku sure Nun je rijeka u Dennetu, kojoj je Bog naredio da postane smrznuta, i kao smrznuta postala je tinta. On je naredio peru da pie, pero je napisalo u kolonama ono to e biti do Sudnjega dana u uvanu plou. Dakle, tinta

je od svjetla, pero je od svjetla, a i uvana ploa je od svjetla. Sufjan kae: Rekoh Imamu: O sine Poslanikov, malo mi vie objasni plou, pero i tintu i reci mi od onoga emu te je Bog pouio. Ree: O Ibn Seide, da nisi zavrijedio odgovor, ne bih ti ga dao. Znaj da je nun melek koji daje peru izvjetaje, a pero je melek koji ploi daje izvjetaje, a ploa je takoer melek koji Israfilu podnosi izvjetaj, a i on je melek koji Mikailu podnosi izvjetaj, Mikail je takoer melek koji Dibrilu podnosi izvjetaj, a Dibril poslanicima i vjerovjesnicima. Tada ree: Sufjane, ustaj i odlazi, ne smat ram te podobnim da bih ti rekao vie od ovoga.[31] U istoj knjizi prenosi se od Ibrahima Kerhija da je rekao: Pitao sam Imama Sadika o peru i ploi nasuprot ovosvjetskim kaznama. Rekao je da su to dva meleka.[32] Takoer, u istoj knjizi svojim lancem prenosilaca od Asbeqa b. Nebate od Imama Alija, a.s., prenosi da je u komentaru prvoga ajeta ove sure rekao: Pod perom se misli na pero od svjetla, i knjigu od svjetla koja se nalazi u uvanoj ploi, a oni koji su u blizini Boijoj svjedoci su toga: ve kefa billahi ehida.[33] Autor: U vezi s prethodnim znaenjima stiglo je mnogo rivajeta od Imama Ehli -bejta, a.s., a mi smo u komentaru 29. ajeta sure Dasije: Ovo je Naa Knjiga, govori vam istinom, prenijeli hadis o kalemu i ploi, koji Komi prenosi od Abdurahima Kusejra, a on od imama Sadika, a.s. U njemu je reeno da je udaren peat na usta pera, nakon ega pero nikada nije progovorilo niti e progovoriti, a rije je o skrivenoj i uvanoj knjizi (kitabun meknun) iz koje potjeu svi listovi.[34] U Durrul-Mensuru Ibn Derir prenosi od Muavije b. Kurre, a on od oca prenosi da je Poslanik, s.a.v.a., o znaenju prvog ajeta ove sure rekao: Ima ploa od svjetla i pero od svjetla gdje je zapisano sve ono to e se dogoditi do Sudnjega dana. [35] Autor: Ima jo hadisa koji posjeduju ista znaenja, a to to je reeno to se dogodilo misli se na one dogaaje u svijetu stvaranja, a slae se sa onim to je napisano u knjizi. Slino ovom izrazu postoji izraz koji prenosi Ebu Hurejre: Zatim udari peat na usta pera, i on vie ne progovori, i do Sudnjega dana nee progovoriti.[36] U Meanil-ahbaru prenosi se od Ebul Daruda a on od imama Ebu Dafera, a.s., da je u komentaru ajeta: I ti, zaista, ima najuzvieniju ud, rekao: Huluk azim upravo je islam.[37]

U Tefsiru Qomi od Ebul Daruda prenosi se da je Imam Bakir, a.s., o ajetu: I ti, zaista, ima najuzvieniju ud, rekao: To znai u ogromnoj vjeri.[38] Autor: Misli se na to da vjera islam podrazumijeva i sadri sve te dopadljive udi, a Poslanik, s.a.v.a., ih je posjedovao. U poznatom rivajetu od Poslanika je preneseno: Poslan sam da upotpunim plemenite udi.[39] U Madmeul-bejanu lancem prenosilaca koji dosee do Hakima, a on lancem koji dosee do Dahhaka, prenosi se da je rekao: Kada su Kurejije vidjele da je Poslanik, s.a.v.a., stavio Alija, a.s., ispred drugih i potivao ga, poeli su runo o njemu (Aliju) govoriti i rekoe: Muhamed je postao lud za Alijem. Uzvieni u odgovoru sputa prvi ajet sure i zaklinje se: Nun. Tako Mi kalema i onoga to oni piu, nisi ti, uz blagodat Gospodara svoga, lud; i sigurno je za tebe nagrada neprekidna, i ti, zaista ima najuzvieniju ud, a misli se na Kur'an, sve dok ne kae:Gospodar tvoj najbolje zna onoga koji je s Puta Njegova skrenuo , a pod njima se misli na one koji su priali te rijei;i On najbolje zna one koji su upueni, tj. On Ali b. Ebi-Taliba bolje poznaje.[40] Autor: Ovaj hadis prenosi autor tefsira Burhan od Muhammeda ibn Abbasa, a on svojim lancem od Dahhaka, koji iznosi hadis istim ovim redoslijedom dok na kraju ne ree: A Boiji put je upravo Ali ibn Ebi-Talib.[41] U istoj knjizi u komentaru ajeta: I ne sluaj nijednog krivokletnika, prezrena, kae se da se pod krivokletnikom misli na Velid ibn Mugireta, koji je predloio da Poslaniku dadne veliki imetak, a da Poslanik odustane od svoje vjere. Neki su rekli da se misli na Ahnesa ibn erika (preneseno od Ata'a), drugi kau to je Esved ibn Abdu-Jagus (preneseno od Mudahida).[42] Autor: U tefsiru Durrul-Mensur i drugim knjigama zabiljeeno je jo hadisa o ovoj temi. Mi ih neemo prenijeti, a uvaeni itaoci mogu se obratiti navedenim izvorima.[43] Takoer, u istoj knjizi od eddad ibn Ewsa prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Nijedan Ko je znai i i nee ui u Dennet. Upitao sam: ? ? On ree: Onaj koji puno gomila, a nita ne udjeljuje. Upitah: ta ? On ree: To je onaj koji je okrutan i grub. Upitah: Ko je

On odgovori: Svaki halapljivac loeg morala, koji puno jede i pije, i puno je okrutan i ini nasilje, i koji je vanbrano dijete, u tuem plemenu uljez.[44]

O znaenju rijei veliko, a

neki su rekli[45] da je to ovjek koji nema porijekla. kae se da je ovjek ije je bezvjerstvo

U Tefsiru Qomi ispod ajeta nije otac.[46]

je ovjek kome nije poznat otac i koga smatraju sinom ovjeka koji mu

U istoj knjizi od Ebul Daruda preneseno je da je Ebu Da'fer, a.s., o ajetu rekao: Zadesila je Mekenlije glad, kao to su bili pogoeni vlasnici one bae, a ona se nalazila u Jemenu, devet milja od San'e i zvali su je Ridvan.[47] Takoer, u istoj knjizi jedan ovjek Ibn Abbasu ree da je ta skupina iz naroda koji vjeruje da e, ukoliko neko uini grijeh, biti lien opskrbe. Ibn Abbas mu ree: Tako mi Boga osim Kojeg nema oboavanog, to je u Boijoj knjizi jasnije od dana i B og ih je spomenuo u prii vlasnika bae u suri El-Kalem. A desilo se sljedee: Jedan starac imao je bau. Nijednu voku ne bi odnio svojoj porodici, a da prije toga iz prinosa ni podijeli svakom ono to je bilo njegovo pravo. Nakon to je umro, njegova djeca su naslijedila bau. Bilo ih je petero brae. Upravo te godine kada im je babo umro, baa je rodila kao nikada prije. Mladii su nakon popodnevne molitve otili do bae i vidjeli da je rodila vie nego ikada dok im je babo bio u ivotu. Kada su vidjeli toliki rod, postadoe pohlepni i jedni drugima su govorili: Babo nam je bio star, senilan i bez pameti. Hajde ove godine da nijednom siromahu ne damo ba nita od voa. Tako emo raditi sve dok ne steknemo puno imetka, a kasnije emo raditi kao to je i otac inio. etverica su pristala, meutim, peti se ljutio i protivio; on je upravo onaj koji je, nakon to su nali unitenu bau, rekao: Zar vam nisam rekao: Zato ne slavite Boga? Isti ovaj ovjek, koji je pitao Ibn Abbasa, upita: Je li taj peti bio srednji po goditu? Ibn Abbas ree: Ne, upravo je godinama bio mlai od ostalih, a to to je u ajetu opisan rijeju evsat znai da je bio od svih umniji i bolji, zbog toga to Kur'an asni o ummetu Muhammedovom, s.a.v.a., kae: I tako smo vas uinili najboljim ummetom. Ree im najbolji brat: Bojte se Allaha i idite oevim stopama da biste bili zdravi i stekli zaradu. Braa se na njega naljutie i dobro ga izmlatie. Kada je bio uvjeren da su ga odluili ubiti, sloio se s njihovom idejom i na silu, bezvoljno, morao je prihvatiti njihov plan.

Vratili su se svojoj kui. Zakleli su se da e, kada god bude stiglo vrijeme berbe, ii rano ujutru, a u toj zakletvi nisu rekli ako Bog da. Uzvieni Bog ih je zbog te greke kaznio i isprijeio se izmeu njih i te opskrbe, kojoj se vrijeme bijae pribliilo, a da ih nije zapala nijedna voka. Ta je pria donesena i u Kur'anu u kojem je reeno: Mi smo ih na kunju stavili, kao to smo vlasnike jedne bae na kunju stavili kad su se zakleli da e je sigurno rano izjutra obrati,a nisu rekli: Ako Bog da! I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreai ona osvanu opustoena , tj. kao drvee ije su grane spaljene. Onaj ovjek upita: O Ibn Abbase, ta je to sarim? Ree: To znai veoma tamnu no. Pa doda: No u kojoj nema nikakve svjetlosti. Kada je svanulo, braa se meusobno dozvae da bi to prije krenuli u bau koju ele obrati, a da niko ne shvati. Uputili su se prema vonjaku upita: ta znai . ovjek ? To znai meusobno dogovaranje. Meusobno su se

dogovarali, priajui tiho da im se ne bi uo glas. A aptali su: Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi! Dok su hodali, samo su razmiljali kako e obrati voe, a da niko od sirotinje to ne sazna. Bili su sigurni da e obrati voe, ne pomiljajui da vie nema ni voa ni bae i da ih je pogodila srdba i kazna Boija. A kada su je vidjeli, ta ju je zadesilo, rekoe:Zaista smo bili zalutali, tavie, lieni smo. Uzvieni ih je liio opskrbe zbog grijeha koji su uinili, a Bog im nije uinio nepravdu. Najpametniji meu njima ree: Nisam li vam ja govorio da trebate Allaha slaviti!Slavljen neka je Gospodar na!, rekoe, zaista smo bili nepravedni! I okrenue se jedni prema drugima i poee se koriti. Ibn Abbas ree: Dakle, sami sebe su korili, kao, kakva je to bila odluka koju smo donijeli. Teko nama! - govorili su, mi smo, zaista, obijesni bili; moda nam Gospodar na bolju od nje da, samo od Gospodara naeg mi se nadamo!, i na kraju Uzvieni kae: Takva je bila kazna, a na Onom svijetu je, kada bi znali, kazna jo vea![48] Autor: Ima jo hadisa slinih ovom i prethodnom hadisu, u nekima od njih se kae[49] da je baa bila vlasnitvo jednog Jevreja, a nakon njegove smrti naslijedila su je njegova djeca te ih je kasnije zadesila ta sudibna. <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

34. Za bogobojazne bit e, zaista, bae blagodati u Gospodara njihova, . zar emo s muslimanima postupiti kao sa zloincima?! . ta vam je, kako to rasuujete? . Imate li vi Knjigu, pa iz nje itate? . da ete imati ono to vi izaberete? 39. Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje e do Sudnjeg dana vrijediti da ete ono to vi odredite imati? 40. Upitaj ih ko je od njih za to predstavnik. 41. Ili, imaju li oni sudionike? Pa neka sudionike svoje dovedu, ako govore istinu. . Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu pozvani da seddu uine, ali nee moi, . oborenih pogleda i sasvim ponieni bit e nevjernici - a bili su pozivani na seddu dok su zdravi bili. . Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriu, Mi emo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji pribliavati, 45. i vremena im davati, jer spletka je Moja zaista jaka! . Trai li ti od njih nagradu, pa su naknadom optereeni? 47. Ili je u njih gajb, pa propisuju? 48. Ti se strpi na odredbu Gospodara svoga i ne budi kao Junus, koji je u ogorenju zavapio.

49. I da ga nije stigla Allahova blagodat, na pusto mjesto bi izbaen bio i prijekor bi zasluio, . ali, Gospodar ga je njegov odabrao i uinio ga od dobrih. 51. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an sluaju, govorei: On je, uistinu, lud! . A Kuran je samo svjetovima opomena!
<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

O ajetima
U ovim ajetima nastavljaju se prijetnje poricateljima Poslanika time to je reeno da bogobojazne na Ahiretu ekaju bae pune blagodati. Njihova ahiretska kazna koja ih oekuje je potvrena. Prijetnje se nastavljaju i time to je dato do znanja da poricatelji i vjernici nisu jednaki, tako da se poricatelji ne mogu nadati milosti Boijoj, a s obzirom da su zloinci, ono to od imetka imaju na Ovom svijetu samo je odgaanje i pripremanje kazne, a ne blagodat ili keramet. I u ovim ajetima od Poslanika se zahtijeva, to se i potvruje, da bude strpljiv prema odredbi Boijoj.

. Za bogobojazne bit e, zaista, bae blagodati u Gospodara njihova.

Ovaj ajet ukazuje na stanje bogobojaznih ljudi na Ahiretu, nasuprot objanjenju stanja poricatelja na Ahiretu. To to je reeno a ne reeno je radi ukazivanja na vezu koja dovodi

do milosti izmeu Boga i bogobojaznih i da bi se znalo da bogobo jazni tu nagradu stjeu upravo na temelju toga jer su Rububijet iskljuivo na Njega ograniili i jer su iskreno inili ibadet. A dodavanje rijei na rije , koja znai blagodat, je stoga to to su u Dennetu blagodati isti nimeti, a nisu kao nimeti na Dunjaluku koji su izmijeani sa nesreama, a uici sa bolovima. Ako Bog da, u suri EtTakasur uslijedit e komentar rijei neim i objasnit emo da je rije o vilajetu.

. Zar emo s muslimanima postupiti kao sa zloincima?!

Na prvi pogled doima se kao da se ovim ajetom eli argumentirati postojanje proivljenja kao to to ini sljedei ajet: Zar emo postupiti s onima koji vjeruju i ine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar emo postupiti s bogobojaznim isto kao i s grenicima? Ovaj ajet je ve komentiran.[50] Takoer se doima da se njime ele opovrgnuti rijei onih koji poriu i koji su govorili vjernicima: Ukoliko ve postoji proivljenje, mi emo i tamo, kao to smo i ovdje, biti opskrbljeni. Uzvieni je njihove rijei prenio u sljedeem ajetu: I ja ne mislim da e as oivljenja doi. A ako budem Gospodaru svome vraen, kod Njega me eka dobar ivot.[51] Vanjski kontekst ajeta koji slijede, a koji pobijaju mogunost jednakosti izmeu bogobojaznih i poricatelja, potvruje drugu mogunost. U jednom rivajetu reeno je da su murici, nakon to su uli govor o proivljenju, rekli: Ako je tano to to Muhammed, s.a.v.a., i njegovi sljedbenici govore, ponovo e nae stanje biti bolje od njihovog, kao to je i na Dunjaluku bilo bolje, a u najmanju ruku bit e nam isto kao i njima. Meutim, ovaj problem je usmjeren na drugu mogunost. Ako se hoe pobiti tvrdnja nevjernika koji su govorili da e i na Ahiretu imati bolji ivot od vjernika ili, pak, jednak, trebalo se potovati pravilo podudarnosti demantiranja i onoga ko se demantira, i da se nasuprot njihovim izjavama u govoru, kojim se oni ele demantirati, kae: , a ne da se kae kao u ajetu:

Obraanje panje na kontekst ukazuje upravo na ovo znaenje. Bez obzira to ajet eli demantirati jednakost zloinaca i muslimana, njime se ukazuje i na druge, dodatne injenice. Rije je o tome da potovanje prema vjernicima ne doputa da zloinci budu jednaki njima. Kao da je reeno: To to vi, nevjernici, govorite da ste jednaki s muslimanima na Ahiretu netano je zato to Bog nije zadovoljan da muslimani sa svim potovanjem koje uivaju kod Njega budu na poloaju poput zloinaca, a vi ste zloinci, grenici, tako da niti ste sada jednaki njima, niti ete to biti na Ahiretu.

Prema reenom, jasno je da ajet eli dokazati nejednakost izmeu dviju skupina. A argument je da se jednakost meu njima ne slae s potovanjem koje muslimani uivaju kod svoga Gospodara, a ne zbog toga to se ta jednakost kosi sa pravednou Boijom. Pod muslimanima misli se na one koji su se predali zapovijedi Boijoj i ne slijede nita osim onoga to je On naredio. Ukoliko On eli da se neto uradi, oni to i urade, ukoliko eli da se neto napusti, to i napuste. Suprotna od ove rijei je rije idram, koja se odnosi na onoga koji ini runa djela i koji se ne pokorava zapovijedi Boijoj. Ovaj ajet, kao i ajeti koji slijede, sve do 47. ajeta, imaju ulogu demantiranja jednakosti mudrimina i muslimina, jednakosti koju su nevjernici proglasili. Proglas i tvrdnja za sobom su povlaili odreene pretpostavke i mogunosti, koje su jedna po jedna iznoene i pobijane upitno-odrinom konstrukcijom ajeta. Objanjenje argumenta je sljedee: Jednakost zloinaca i muslimana, kako su to nevjernici uobrazili, jeste ili zbog davanja Boijeg i Njegove milosti, ili nije od Njega? Ako je od Njega, sigurno je da takvo ta treba presuditi i na razum, a vidimo da razum nema takve presude. asni Kur'an, takoer, ukazuje na to znaenje: ta vam je, kako presuujete!? Ili na to ukazuje neki pisani argument koji ne postoji, jer Kur'an potvruje nepostojanje takvog argumenta: ...ili vi imate knjigu..., ili, pak, za to to tvrde nevjernici ne postoji ni racionalna ni pisana potvrda, ve usmeni razgovor koji je Bog s njima obavio i u kojem im je obeao da e na Sudnjem danu jednako postupati s njima, nevjernicima, i s vjernicima koji su se predali Bogu. Ni ova mogunost nije razumna zato to obini ljudi nisu poput poslanika da bi Bog s njima usmeno razgovarao. Do sada smo iznijeli tri mogunosti i dali odgovore na njih. etvrta mogunost je da taj sud uope ne bude od Boga, to samo po sebi moe biti shvaeno na nekoliko naina. Jedan je da ta jednakost izmeu muslimana i zloinaca bude ozbiljan sud. Drugi nain je da bude suti izgovor radi bijega od odgovornosti. U sluaju da je ozbiljan sud, postoje tri mogunosti. Jedna je da se sud koji ine oslanja na njih same, dakle da ono to e se de siti na Sudnjem danu bude u njihovim rukama tako da deavanja okrenu u svoju korist, pa, izmeu ostalog, i da se izjednae s muslimanima, bez obzira to to Bog ne eli. Kur'an je na

ovu mogunost odgovorio: Upitaj ih, ko je od njih jamac i predstavnik koji e ureivati deavanja na Sudnjem danu? Ili su, moda, oni to rukovode dogaajima Sudnjeg dana njihovi kipovi i boanstva, na to je dat odgovor: Da nisu sluajno njihovi kipovi ti koji e suditi, ukoliko je tako, reci im neka ih dovedu.Trea mogunost je da oni niti sebe niti svoje idole smatraju nezavisnim kada je u pitanju sud, ve smatraju da su dobili potvrdu gajba, te da od njihove volje zavisi odreenje i sudbina svih ljudi, tj. sve to oni zapiu u gajbu, tako e i biti i za sebe su napisali da su , u isti mah kada su nasilnici, jednaki muslimanima. U tematskim ajetima odbijena je i ova mogunost: Ili je kod njih gajb pa oni piu. Bile bi to i sljedee tri mogunosti. Meutim, njihov sud nije ozbiljan, ve, kao to je reeno, predstavlja obian izgo vor radi bijega od odgovornosti prihvatanja Poslanikova poziva. Oni misle da e Poslanik od njih traiti isplatu nagrade jer ih je spasio zablude i zalutalosti i poveo putem Istine, a tada bi bili smrvljeni pod teretom takve isplate. I na ovo je dat odgovor, pa se kae Poslaniku:Trai li ti od njih nagradu, pa su nametom optereeni? 46 To je sedma pretpostavka. Bilo bi to ono do ega se dolazi nakon pomnog posmatranja ovih ajeta i razmiljanja o razlogu navoenja mogunosti (ili ovo, ili ovo). Drugi komentatori iznijeli su druge mogunosti u skupini ovih ajeta. Ukoliko se neko eli upoznati s onim to je reeno, neka pogleda druge tefsire.

. ta vam je, kako to rasuujete?

Ovom reenicom eli se izmamiti uenje svih ljudi prema sudu do kojeg oni dolaze, a na osnovu kojeg su zloinac i musliman na Sudnjem danu jednaki. Ovo je, takoer, ukazivanje na injenicu da razum odbija takav sud i, to je razumno, ne donosi ga. Znaenje ajeta je sljedee: Kakva se to smetnja dogodila u vaim mislima i pokvarila vae razmiljanje te na takav nain prosuujete?

37.Imate li vi Knjigu, pa iz nje itate? 38. Zaista ete imati sve ono to izaberete. Ovaj ajet ukazuje da nemaju nikakav posredovani, tj. pisani dokument i dokaz kojim bi poduprli svoj stav, upravo kao to je prethodni ajet negirao postojanje racionalnog dokaza za takvo ta. Rije kitab ukazuje na nebesku knjigu, sputenu od Boga, i koja predstavlja argument. Rije znai , tj. itate, ili knjiga u kojoj itate

takav sud. Rijei iz sintagmu

, od kojih je prva iz glagolskog oblika

, a druga

, imaju isto znaenje izbor. Ajet

ima ulogu predikata za

. Pitanje u ajetu je odrino i znai: Ne, nije tako! Moda vi imate

nebesku knjigu i u njoj ste itali: O murici, odluka je na vama. Zaelite i za Dunjaluk i za Ahiret, ili samo za Ahiret, bilo kakvu glupost koja vam naumpadne, sve to vam srce eli, izbor sree i Ahireta preputen je vama; sve to poelite, tako e i biti.

. Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje e do Sudnjeg dana vrijediti da ete ono to vi odredite imati?40. Upitaj ih ko je od njih jamac za to.
Ovaj ajet ukazuje da oni nemaju takav izbor i da Allah zakletvom ili obeanjem nije s njima sklopio takav ugovor. Rije eyman mnoina je od yemin, u znaenju zakletve. Rije sintagma , iz koje je izveden particip aktivni , u znaenju je stizanja do kraja savrenstva. Dakle, zakletve su dovedene do kraja, a na temelju toga je stalni prilog i pripada skrivenom znaenju: , tj.: Ne, nije to, ve smo vam se mi moda zakleli, zakletvom pritvrenom koja vai do Sudnjega dana da je volja toga dana preputena vama sve to elite da provedete. Neki komentatori[52] rijei eyman daju znaenje ugovora, prisege, to za rezultat podrazumijeva spominjanje obaveze, a ukazivanje na obaveznika izreenog kroz alegoriju. Drugi komentatori[53] kau da je ovdje primijenjen dio, a eljela se istai cjelina. Sintagma odgovor je zakletve i upravo je ono o emu se dogovorilo

pretpostavljenim dogovorom, a pitanje je odrinog karaktera tako da nosi znaenje: Ne, nije ni to. Vjerovatno smo vam mi dali teku zakletvu i uzeli ste od nas prisegu, koja traje do Sudnjega dana, da emo vam biti na usluzi; sve to zaelite, presudite.

40. Upitaj ih ko je od njih za to predstavnik.

U ovom ajetu ne obraa se njima, kao da se okrenulo od njih, i obraa se Poslaniku, s.a.v.a., a da bi se dalo do znanja da takvi ljudi ne zasluuju da se njima obrati. I upravo zbog toga u sljedea etiri pitanja njihova zamjenica je u treem licu, kao da

su

odsutni.

Reeno

je: Pitaj

ih

ko

je

od

njih

bio

odgovoran

za

to

izjednaavanje. Rije zeim ima znaenje ovjeka koji je odgovoran za izvrenje neeg. Pitanje je odrinog karaktera. Znaenje ajeta je sljedee: Pitaj ih, kada je ve dokazano da Bog ne izjednaava dvije strane, za to ne postoji argument, pa koji je od vas na osnovu vae tvrdnje bio odgovoran za to izjednaavanje? Ukoliko postoji, da li je on meu muricima? I ko je on? Neispravnost ove tvrdnje do te je mjere jasna da je, osim ludaka, niko n ee zagovarati.

41. Ili, imaju li oni sudionike? Pa neka sudionike svoje dovedu, ako govore istinu.
Ovaj ajet pobija murike. Utemeljen je na pretpostavci njihove jednakosti s vjernicima, a na osnovu njihovih boanstava, koja smatraju boanstvima i sudionicima s Allahom u rububijjetu, te se nadaju da e se za njih (murike) zauzimati kod Allaha na Sudnjem danu i izjednaiti ih s muslimanima. Pitanje je odrinog karaktera i poruuje: prvo, njihova boanstva nisu boanstva; drugo, nisu Boiji sudionici u rububijjetu; i tree, nee se moi zauzimati kod Boga. Reenica potrvuje negaciju s poetka ajeta aluzija je na nepostojanje boanstava i

Ima komentatora[54] koji kau: Pod ureka ne misli se na lane bogove, ve na sve one koji dijele ovo neispravno miljenje s muricima. To znai da ako govore istinu, neka dovedu te svoje istomiljenike. No, itaocu je jasno da ovo znaenje ne odgovara raspravi. Drugi kau[55] da se pod ureka misli na svjedoke, tako da ajet znai: Ne, ve moda imaju svjedoke za svoj govor. Ako imaju, neka ih dovedu. Meutim, ovaj komentar sa aspekta oblika i izgovora ajeta nema argumente za to, pored toga, tematski ajet zbog rijece em naknadna je ispravka i opozicija onome to prethodi, tako da mora prenijeti znaenje drugaije od onoga koje je prethodilo. Ako posrijedi bude svjedoenje, neophodno je da postoje i svjedoci koji imaju knjigu, ugovor ili obeanje od Boga, a ta mogunost (svjedoci s knjigom ili ugovor) ve prije je opovrgnuta.

Drugi, pak, kau[56] da se pod ureka misle na idole koji se smatraju sudionicima u boanstvenosti, a da se pod traenjem da budu dovedeni misli na njihovo dovoenje na Sudnjem danu, kako bi svjedoili o ispravnosti njihovog uvjerenja, ili da bi se kod Boga zauzimali za njih. Meutim, italac zna da ovo znaenje nije zadovoljavajue za protivnika.

. Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu pozvani na seddu pa ne budu mogli, . oborenih pogleda i sasvim ponieni bit e nevjernici a bili su pozivani na seddu dok su zdravi bili.
Rije prilog je za vrijeme koji pripada skrivenom glagolu, kao to je napomeni i sl., a izraz primjer je za doaravanje krajnje naprimjer:

take tekoe, jer kada ovjek dopadne u tekou zbog zemljotresa, poplave ili neke druge nezgode, pridie hlae, zatee kai da bi nesmetano i lake pristupio naporu i da bi sebi priskrbio sredstvo za bijeg iz problema. Zamaheri je u Kaafu rekao da znai: Dan kada teina stigne do krajnjih granica, a inae, toga dana nema ni potkoljenice ni hlaa da bi bile pridizane. Takoer, za veoma krtog ovjeka kae se da je zavezao ruke lancima, mada niti je rije o rukama niti o njihovom vezanju lancima, ve se tim rijeima eli istai njegova krtost. [57] Ovaj ajet i narednih pet ajeta predstavljaju umetnutu cjelinu, zato to je rije o irku idolopoklonika, koji su vjerovali da e ih idoli, ukoliko bude Sudnjega dana, usreiti, te je zato u ovom umetnutom dijelu reeno da Bog nema sudionika niti ti zamiljeni idoli imaju mo zauzimati se za koga, ve je jedini put postizanja sree primljena sedda na Ahiretu, odnosno skruenost i poniznost pred Bogom i Njegovom Jednotom u rububijjetu, stanje koje se postie na Dunjaluku, a koje e ga uiniti sretnim na Sudnjem danu. Meutim, ovi poricatelji, zloinci, koji na Dunjaluku nisu inili seddu, nee moi uiniti seddu ni na Ahiretu, to rezultira njihovom nesreom, a to znai da njihovo stanje ni u kom sluaju nije isto sa stanjem muslimana. Bog zbog oholosti koju su prakticirali na Dunjaluku sa njima sklapa ugovor odgaanja i postepenosti da bi im nesrea stigla do vrhunca i da bi zasluili bolnu patnju. Dakle, znaenje ovog ajeta je

sljedee: O Poslanie, napomeni dan kada e nevjernicima biti nepodnoljivo teko i kada budu pozvani da uine seddu; nee je moi uiniti, jer u srcu nemaju poniznosti pred Bogom, a poniznost nisu stekli jer su na Dunjaluku bili oholi, a Sudnji dan je dan kada e se otkriti nutrine ljudi kada ta nutrina na Dunjaluku nije dala mjesta poniznosti, na Ahiretu je takoer nee dopustiti.

. oborenih pogleda i sasvim ponieni bit e nevjernici

Ove dvije sintagme su dva stanja za podmet, tj. subjekt pasivne reenice (a to su upravo nevjernici nasilnici). Stanja su sljedea: sputanje pogleda od stida i stanje ophrvanosti ponienjem. Ako im je oima pripisan stid, to je zato to je prvi organ koji svjedoi poniznost srca oko.

a bili su pozivani na seddu dok su zdravi bili.

Pod

opisom dok su zdravi bili misli se na vrijeme kada su bili isti od nedostataka i bolesti, ali im toga dana oholost koja ih je obgrlila nije dopustila da prihvate Istinu, ili se pak misli uope na mo i sposobnost obavljanja sedde na Dunjaluku. Kae: Dana kada su bili pozvani da uine seddu Allahu, i pored toga to su bili zdravi i mogli uiniti seddu, a i imali su najbolje mogunosti, nisu je izvrili i nisu se odazvali pozivu Poslanika. Neki su rekli[58] da se misli na sedde u namazu, meutim, to nije tano jer za to nema argumenta.

44. Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriu,

Pod rijeima , tj. ovaj Govormisli se na Kur'an, a sintagma aluzija je na to da je za njihovu kaznu dovoljan Allah, i On ih nee pustiti, to takoer na jedan nain predstavlja utjehu za Poslanika kao i prijetnju za nevjernike.

Mi emo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji pribliavati. Ovaj dio ajeta je inhoativan i nezavisan. U njemu se objanjava nain na koji e ih Uzvieni kazniti na nain koji se da razumjeti od poetka ovog ajeta.

Rije istidrad predstavlja infinitiv glagola nestedriduhum i ima znaenje sputanja neijeg stepena malo-pomalo, postepeno, sve do mjere kada doe do neizmjerne nesree i kada padne u ambis propasti. Kada Uzvieni Allah nekome eli takvo ta uiniti, redovito mu alje blagodati. Svaka blagodat koju dobiva srazmjerno sebi odvlai ga od sree, on ne zahvaljuje na njoj, malo -pomalo zaboravlja na Vlasnika blagodati, na Boga. Dakle, istidrad je davanje nimeta za nimetom da bi mu se stepen za stepenom sputao, dok se tako ne primakne ambisu propasti. Prilog smatraju je nesreom i zlom. je zato to se kazna stjee putem blagodati, koju nevjernici prihvataju za dobro i sreu, a ne

45

45. i vremena im davati, jer spletka je Moja, zaista, jaka!

Rije , iz koje je izveden glagol , ima znaenje davanja prilike, odnosno znai jak, vrst. vremena, a rije ima znaenje jedne vrste spletke; rije

Znaenje ajeta je sljedee: Ja nevjernicima dajem prilike da se Naim nimetom zagrcnu u grijehu i da grijee kako god im je volja, a Moja spletka je jaka. U kontekstu ovoga ajeta Mi prenosi veliinu i daje do znanja da je svaki nimet vlasnitvo od Njega dato. Mise preobrazilo u Mene, pa se u prethodnom ajetu kae: Mi emo uiniti tako i tako, a u ovom ajetu kae: Ja u uiniti tako i tako. To je zbog toga to je odgaanje i davanje prilike odgaanje propasti. U Kur'anu rije o propasti edelu, ne pripisuje se nikome osim Allahu, d.., naprimjer: Zatim je odredio as propasti i kod Njega je edel odreen.[59]

. Trai li ti od njih nagradu, pa su naknadom optereeni?

Rije znai odteta, naknada. Rije (sa kesrom na hemzetu) znai optereenje. Ova sintagma povezana je sa klauzom: Ili oni imaju sudionike..., a znai: Moda si ti od tih zlikovaca koji su presudili da e na Sudnjem danu biti jednaki sa muslimanima traio naknadu, pa su oni pomislili da moraju za tvoj poziv

isplatiti veliku plau i da bi se spasili tog troka, poee priati svoju priu, a po srijedi nisu ozbiljne rijei.

47. Ili je gajb njihov, pa oni propisuju?

Iz vanjskog konteksta ajeta doima se da se pod rijeju gajb misli na gajb svijeta gdje se sve stvari u ogranienim mjerama sputaju i smjetaju na pozornicu manifestiranja, na osnovu ega se pod pisanjemmisli na uzimanje mjere i odreivanje (kada). A znaenje sintagme da je gajb kod njih je da oni raspolau gajbom i da je u njihovom vlasnitvu. Znaenje ajeta je sljedee: Zar su odreenje i sudbina u njihovim rukama i zar su oni ti koji e kako ele propisati (za sebe su eljeli da na Sudnjem danu budu jednaki sa muslimanima)? Neki komentatori[60] kau da se rijeima u njih je gajb misli samo na to da imaju znanje o gajbu, i to ne o cijelom, ve samo znanje o tome da je presuda koju su izrekli tana i da odgovara gajbu. A pisanje ima svoje vanjsko znaenje, tako da ajet znai: Zar imaju znanje iz gajba o tome da je njihova presuda ispravna i da to znanje samo oni posjeduju i niko vie? Ili, pak, imaju znanje zapisano, koje su naslijedili i moraju ga danas na tvoj zahtjev pokazati? Meutim, ovo znaenje je daleko i ne treba uope ii za njim. Mogunosti koje su navedene u prethodnim ajetima nisu ostavile mjesta za ovu mogunost. A to to je Kur'an spomenuo ovu mogunost nakon prethodnih mogunosti, te to je dola ak i nakon ili moda trai nagradu (mada vanjska forma iziskuje da barem bude spomenuta prije ovog ajeta), iz prostog je razloga to je tema u njemu slabija i nemogunija od svih prethodnih opcija.

48. Ti se strpi na odredbu Gospodara svoga i ne budi kao Junus, koji je u ogorenju zavapio.
Rijeima Sahibil-hut misli se na Junusa, a.s. Rije izvedena je iz infinitiva , a znai uguiti srdbu. Upravo zato ovu rije mekzum prokomentirali su u znaenju onoga ije grlo gui srdba, a on se nikako ne moe nje osloboditi. U ovom ajetu Poslaniku, s.a.v.a., zabranjuje se da bude poput Junusa, a.s., koji je prilikom

obraanja Gospodaru bio pun srdbe. Reeno je Poslaniku da ne bude takav, ime se zabranjuje uzrok srdbe, a uzrok srdbe je da ovjek ne bude strpljiv i da, kada je u pitanju dolazak kazne neprijatelju, bude ishitren. Znaenje ajeta je: Poslanie, ti se strpi pred odreenjem tvoga Gospodara kojim e ih postepeno unititi, da ne bi bio poput Junusa, pun tuge i srdbe, i da ne bi nakon toga zvao i slavio Gospodara uz priznanje nasilja. Kratko reeno, budi strpljiv i uvaj se toga da bude poput Junusa, pa da zavri u ribi i da iz nje pokajniki zavapi: Nema boga osim Tebe, slavljen Ti si, zaista sam nasilnik.[61] Neki su rekli[62] da lam na poetku sintagme ima znaenje ila do. eli se u

isto vrijeme razgovora sa Poslanikom zaprijetiti njegovu narodu time da e ubrzo Allah presuditi izmeu njega i njih, pa se kae: Strpi se dok Allah ne presudi! Meutim, prethodno objanjenje vie odgovara kontekstu ajeta.

49. I da ga nije stigao Allahov oprost, na pusto mjesto bi izbaen bio u stanju prijekora.
<="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;"> Ovaj asni ajet objanjava uzrok zabrane (ne budi kao Junus) iz prethodnog ajeta. Rije znai stizanje i prikljuivanje neemu. U ovom ajetu rije nimet prokomentirana je kao primanje pokajanja. Rije odbacivanje. Rije od rijei znai gola zemlja bez stropa ili biljki. Rije , koja daje znaenje suprotno pohvali. znai bacanje i izvedena je

Znaenje ajeta je sljedee: Da Junus nije dobio nimet primanja pokajanja od Boga, te da nije nadoknadio ono to je prolo, bio bi izbaen na golet pa bi bio prekoren za ono to je uinio. Moe se rei da se ovaj ajet ne slae sa 143. i 144. ajetom sure Saffat: I da nije bio jedan od onih koji Allaha istrajno hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana proivljenja.U ovom ajetu vidimo da je ono to iziskuje Junusov postupak ostajanje do Sudnjeg dana u utrobi ribe, a tematski ajet daje do znanja da je ono to iziskuje

Junusov postupak izbacivanje na pusto mjesto i pored prijekora, a ova dva rezultata se ne slau. U odgovoru kaemo da svaki od ovih dvaju ajeta govori o iziskivanjima sa posebnog aspekta, od kojih svaki daje odvojen rezultat. Ajet iz sure Saffat podsjea na to da ukoliko ne bi bilo Junusove istrajnosti u zikru i tesbihu, u toku njegova ivota i prije tog dogaaja, bilo bi tako i tako, a usljed toga to rije musebbihin ukazuje na istrajnost u tesbihu. Tematski ajet ukazuje na injenicu da mu je Allah oprostio kada je on bio u utrobi ribe i upravo zbog toga riba ga nije izbacila na pusto mjesto. Na kraju, ova dva ajeta ukazuju da odlazak Junusa sa srdbom za rezultat ima kaznu ostajanja u utrobi ribe do Sudnjega dana. Meutim, istrajnost u injenju tesbiha prije nego je dospio u ribu, a i nakon toga, stala je na put prvom rezultatu i uinila da mu se sudbina promijeni da ga riba izbaci na pusto mjesto. Takoer, trebalo je da to izbacivanje bude na ruan i pokuen nain. Meutim, tome je neto drugo stalo na put. Bila je to blagodat od Gospodara koju je dobio, i ne samo da nije prekoren, ve ga je Allah odabrao i uinio od dobrih. To znai da meu ovim dvama ajetima nema neslaganja. Ve smo u prijanjim izlaganjima vie puta rekli da je zbilja blagodati (hakikate nimet) zatitnitvo (vilajet) Boije. U skladu s tim, reenica imat e i drugih znaenja.

. Ali, Gospodar njegov ga je odabrao i uinio ga od dobrih.

Ovaj ajet objanjen je u prethodnom ajetu kada smo govorili o rijeima salah i idtiba.

51. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an sluaju,

Rijeca bez tedida reducirano je inne. Rije zulk znai klizanje i pokliznue, a izlak znai izazvati poklizavanje, padavica, a aluzija je na ubijanje. Znaenje ajeta je sljedee: Sigurno je onima koji su postali nevjernici kada su uli Kur'an malo nedostajalo da se svojim pogledom prikuju za zemlju, tj. da te ubiju svojim zlim oima. Rijeima kako su to svi mufessiri rekli misli se na urok, to predstavlja jednu vrstu duhovnog utjecanja i za iju negaciju ne posjedujemo

racionalni argument. Viene su situacije koje odgovaraju posljedici urokljivog oka, a u vezi s tim ima i rivajeta, tako da nema razloga da ga mi poriemo i kaemo kako je u pitanju sujevjerje. Neki komentatori[63] rekli su da je znaenje ajeta sljedee: Kada sluaju tvoje uenje Kur'ana, u tebe gledaju s mrnjom i bijesom tako da te pogledom ele ubiti.

I govore: On je, uistinu, lud! svjetovima opomena!

. A Kuran je samo

Govorili su da je lud kada su sluali kako ui Kur'an, to je samo po sebi dokaz da su htjeli rei kako je Kur'an ejtansko i dinsko aptanje. Upravo zbog toga, kada im Allah hoe dati odgovor, kae: Kur'an je samo opomena za svjetove. A na poetku sure odbijena je njihova kleveta da je Poslanik lud: Nisi ti, zbog blagodati tvoga Gospodara, lud. Isti govor donesen je i na kraju sure da bi se kraj i poetak podudarili. <="" p="" style="margin: 10px 0px; text-align: justify; width: 705.28125px; borderbottom-width: 1px; border-bottom-style: dotted; border-bottom-color: rgb(153, 153, 153); clear: both; text-indent: -99999px; height: 5px;">

O rivajetima
Autor: U knjizi Meanil-ahbar svojim lancem prenosilaca od Husejn ibn Seida, od Ebul-Hasana, a.s., prenosi se da je u komentaru ajeta: Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu pozvani da seddu uine, ali nee moi, rekao: Na Sudnjem danu postoji zastor od svjetla, koji kada bude sklonjen, svi e vjernici pasti na seddu, dok se dvolinjacima, iako e poeljeti uiniti seddu, lea nee moi previti.[64] U istoj knjizi svojim lancem prenosilaca od Ubejda ibn Zurare prenosi se do imama Sadika, a.s.: Pitao sam Imama za znaenje rijei: , a on je rekao: Da li e Bog svoju odjeu pridii!? Slavljen je Uzvieni Gospodar.[65] Autor: Sadik, r.a., nakon to je prenio ovaj hadis, kae: Rijeima slavljen je Uzvieni Gospodar, eli se istai Njegova istoa od toga da ima potkoljenicu i odjeu. [66] U ovom znaenju prenijet je jo jedan hadis do Haleb ija, a on od imama Sadika, a.s.[67]

Takoer, u istoj knjizi svojim lancem prenosilaca od Muala ibn Hanisa prenosi se da je rekao: Rekao sam imamu Sadiku, a.s., ta se misli sa rijeima a ve su bili pozivani na seddu kada su bili zdravi ? Rekao je: Mogli su na Dunjaluku uiniti seddu ali nisu.[68] U Durrul-Mensuru stoji da su Buhari, Ibn-Munzir i Ibn Mirdevejh prenijeli od Ebu Seida da je rekao: uo sam Poslanika da je rekao: Gospodar e zadii svoju odjeu iznad potkoljenice, a vjernici e u tom trenutku pasti na seddu. Ostat e oni koji su na Dunjaluku inili seddu da bi se pokazali i radi prestia. eljet e toga dana uiniti seddu, ali lea e im ostati poput jedne daske.[69] U istoj knjizi Ibn Munde u pobijanju Dahma Mezhebana prenosi od Ebu Hurejre da je rekao: Poslanik je prouio ajet Svoje noge.[70] U istoj knjizi Ishak ibn Rahevije svojim senedom, Abd ibn Hamid, Ibn Ebid-Dunja, Taberani i Aderi u knjiziE-erijah, Darekutni u knjizi Er-Ru'je i Hakim (on je hadis smatrao sahihom) i Ibn Mirdevejh i Bejheki u knjizi El-Ba's, a svi od Abullaha Ibn Mes'uda, koji od Poslanika prenosi da je rekao: Bog e na Sudnjem danu skupiti sve ljude na jednom mjestu i sii e nekoliko oblaka nie. Tada e se uti glas: O ljudi, zar niste bili zadovoljni svojim Gospodarom, iako vas je stvorio i uobliio i opskrbu dao i odredio da danas svaki ovjek bude pod zatitom zatitnika kojeg je na Dunjaluku odabrao i oboavao? Zar to nije pravedno od vaeg Gospodara? Svi e odgovoriti: Da, jeste. Tada ree: Tada e svaki ovjek od vas krenuti prema onome koga je oboavao i ibadet inio na Dunjaluku. I upravo e to na Sudnjem danu biti materijalizirano za svakog. Naprimjer, ljudima koji su oboavali Isaa, a.s., stvorit e se ejtan u njegovom obliku, za one koji su oboavali Uzejra ejtan e dobiti njegov lik, za neke bit e to drvee, za neke suha grana, za neke kamen. Samo e muslimani biti bez oboavanog koji bi se materijalizirao, ostat e da stoje. U tom e im se trenutku pojaviti Bog i rei e im: Zato kao ostali ne krenete? Rei e: Mi imamo Boga Kojeg jo nismo vidjeli da bismo otili prema Njemu. Rei e im: Kada biste vidjeli svoga Boga, kako biste ga prepoznali? Rei e: Izmeu nas i naeg Bog a postoji znak, ako Ga vidimo, prepoznat emo ga. Rei e: Koji je to znak? Rei e: On e otkriti svoju potkoljenicu! i rekao: Bog e otkriti potkoljenicu

Tada e Bog otkriti Svoju potkoljenicu i svi oni koji su Ga na Dunjaluku oboavali past e na seddu, osim onih ija se lea nee moi poviti, i bit e poput roga krave nee se moi pogeti na seddu...[71] Allame: Ova tri rivajeta zasnovana su na uporeivanju koje odbijaju i racionalni dokazi, a i asni Kur'an. I upravo zbog toga ih treba ili odbaciti ili interpretirati. U Kafiju svojim senedom od Sufjana Ibn-Semeta prenosi se da je rekao: Imam Sadik, a.s., je rekao: Kada Uzvieni eli dobro Svome robu, kada god rob uini grijeh, On mu iza njega poalje tekou i na taj nain ga podsjeti na pokajanje, a kada eli svome robu zlo, kada god uini grijeh, za njim mu alje blagodat da bi zaboravio pokajanje, a on za rezultat nastavlja grijeenje. To je upravo ono kada Uzvieni kae:Polahko emo ga uvlaiti u propast odakle se on i ne nada, a misli se na to da pomou Svoje blagodati i njegovog grijeha njega odvodi polahko u propast.[72] Autor: Prije smo, tanije prilikom komentara 182. ajeta sure El-A'raf citirali neke hadise u vezi s istidradom. U Tefsiru Komi ispod ajeta U istoj knjizi ispod ajeta A o znaenju rijei komentaru ajeta , u rivajetu od Ebul Daruda, od Imama rekao je: Nimet to je milost.[74]

Bakira, a.s., prenosi se da je rekao: Makzum znai magmum (rastuen).[73] rekao je da je to mjesto koje nema krova. je rekao: Urok oima je istina.[75]

U Durrul-Mensuru Buhari prenosi da je Ibn Abbas rekao: Poslanik, s.a.v.a., u

Ebu Neim u knjizi El-Hiljeh od Dabira prenosi: Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Urokljivo oko zdrava ovjeka odvodi u mezar, a zdravu kamilu u lonac.[76] Autor: Postoje i hadisi koji prethodne ajete primjenjuju za pitanje vilajeta, to ima aspekt ukazivanja na ono na ta se sve ajet odnosi, a ne predstavlja tefsir ajeta, te upravo zbog toga neemo navoditi spomenute hadise.

[1] Madmeul-bejan, tom X, str. 330. [2] Murfredate Ragib, poglavlje s-t-r. [3] Er-Rahman, 3-4.

[4] El-Alek, 4-5. [5] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 584. [6] Fahrur-razi:Tefsir Kebir, tom XXX, str. 78. [7] Tefsir Kebir, tom XXX, str. 78. [8] Ibid. [9] Madmeul-bejan, tom X, str. 333. [10] Mufredate Ragib, poglavlje h-l-q. [11] Madmeul-bejan, tom X, str. 333. [12] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 585. [13] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 27. [14] Ibid. [15] Ibid. [16] Madmeul-bejan, tom X, str. 334. [17] Ibid. [18] Ibid. [19] Ibid. [20] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 27. [21] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 588. [22] Tefsir Fahrur-razi, tom XXX, str. 85. [23] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 29. [24] Ibid. [25] Madmeul-bejan, tom X, str. 335. [26] Ibid. [27] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 590. [28] Madmeul-bejan, tom X, str. 337.

[29] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 29. [30] Ruhul-maani. [31] Meanil-ahbar, str. 22. [32] Meanil-ahbar, str. 30. [33] Meanil-ahbar, str. 46, hadis 2. [34] Tefsir Qomi, tom II, str. 379; Tefsir Burhan, tom IV, str. 368. [35] Durrul-Mensur, tom VI, str. 250. [36] Ibid. [37] Meanil-ahbar, str. 188, hadis 1. [38] Tefsir Qomi, tom II, str. 382. [39] Nehdul-fesaha, hadis, 944. [40] Madmeul-bejan, tom X, str. 334. [41] El-Burhan, tom IV, str. 370, hadis 2. [42] Mademul-bejan, tom X, str. 334. [43] Durrul-Mensur, tom VI, str. 251. [44] Madmeul-bejan, tom X, str. 380. [45] Ibid. [46] Tefsir Qomi, tom II, str. 380. [47] Tefsir Qomi, tom II, str. 381. [48] Tefsir Qomi, tom II, str. 382. [49] Durrul-mensur, tom VI, str. 253. [50] Sura Sad, 28. [51] Fussilet, 50. [52] Madmeul-bejan, tom X, str. 329. [53] Ruhul-meani, tom XXIX, str. 34.

[54] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 593. [55] Madmeul-bejan, tom X, str. 339. [56] Tefsir Fahrur-razi, tom XXX, str. 93. [57] Tefsir Kaaf, tom IV, str. 594. [58] Madmeul-bejan, tom X, str. 339. [59] El-En'am, 2. [60] Madmeul-bejan, tom X, str. 341. [61] El-Enbija, 87. [62] Madmeul-bejan, tom X, str. 341. [63] Madmeul-bejan, tom X, str. 341. [64] Tevhid Saduk, str. 154. [65] Ibid. [66] Ibid. [67] Ibid. [68] Tefsir Nuru Sekalejn, tom V, str. 396, po navodima Tevhida. [69] Durrul-Mensur, tom VI, str. 254. [70] Ibid. [71] Durrul-Mensur, tom VI, str. 256. [72] Usule Kafi, tom II, str. 327. [73] Tefsir Komi, tom II, str. 383. [74] Ibid. [75] Durrul-Mensur, tom VI, str. 258. [76] Durrul-Munsur, tom VI, str. 258.