Groblje na najveoj zagrebakoj trnici (1/2)

Gradska trnica je tijekom srednjeg vijeka u Gradecu i biskupskom Zagrebu bila otvorena svakodnevno, a najstariji spomen zagrebakih kumica (ene koje sir, jaja, ive i ostale namirnice "donose na glavi", u starim hrvatskim "rogoarima", koji se pletu od rogoza ili u velikim, modrim pletenim rubcima) nalazimo u gradekim sudskim spisima iz 1359. godine. Godine 1368. bilo je na Gradecu 11 mesnica i osam ribarnica(!) oko trnice na Trgu svetog Marka.

Najstariji prikaz Zagreba "Zagrabia Capitl. " iz poetka XVI stoljea (1521 - 1529.), original u Nacionalnoj knjinici u Beu. Akvarel koji prikazuje Zagreb kao dvojni grad (Gradec i Kaptol) razdvojen dolinom kojom tee potok Cirkvenitza (Crkvenak, Medveak) je zapravo vojna karta s tono oznaenim sistemom utvrda i konfiguracijom okolnog terena. Vide se crkva Sv. Marka i Sv. Katarine na Gradecu, te katedrala i crkva Sv. Marije na Kaptolu, kao i movara (ribnjaci) istono od Kaptola danas Park biskupa Langa. Kue za stanovanje, podgrae i ostala naselja izvan

zidina nisu naslikane. Potok Medveak, viestoljetna granica izmeu dva grada, se prvi put spominje u ispravi kralja Emerika 1201. godine.

Maketa prikazuje Zagreb s jugoistone strane (Muzej grada Zagreba, 2011.) Od istonog obrambenog zida Gradeca, ispod kojeg tee potok Medveak (dananja Medvedgradska i Tkalieva ulica) ostale su nam tek dvije kule, Popov toranj i Kamenita vrata (poveznica: Od Kamen(it)ih vrata do Palainovke i Jurjevskog groblja), a od vanjskih obrambenih zidina Kaptola ouvala se Prilinova kula i ostaci sjevernog kaptolskog zida na Opatovini, te pet renesansnih kula obrambenog zida oko katedrale (poveznica: avlova glava u zagrebakoj katedrali).

Zagreb s jugoistone strane oko godine 1639. (Nacionalna knjinica u Beu) Ovaj akvarelirani crte vjerno prikazuje izgled grada. Vidimo i podgrae sa crkvom sv. Margarete u Ilici (poveznica: Urbana "foto-arheologija" grada Zagreba: Kavica na bivem gubilitu). U zaleu vidi se najvii vrh Zagrebake gore, Sljeme (1035 m/nm) poznato pod imenom Mons Zelemen ve od 1209. godine, a iste godine spominje se i Mons Ursi (Medvedski breg, tj. Medvednica). Na niem brdu (587 m/nm) je zagrebaki biskup Filip podigao grad Medvedgrad (1249 1254. godine) "kojega bijae potres od god. 1590. tako rasklimao, da se je gospodar njegov Stjepan Gregorijanec morao preseliti u estine". Gradec je podignut na brdacu Gri (156 m/nm), i od 16. studenoga 1242. je "slobodni kraljevski grad". Biskupski grad "Zagreb" je podignut na neto nioj uzvisini, breuljku kasnije nazvanom Kaptol, od 1094. sredite Zagrebake biskupije. * Veliki pomor izazvan epidemijom kuge potaknuo je raspravu na sjednici Hrvatskoga sabora 21. listopada 1599. godine o potrebi da se u grad pozove dobar lijenik i ljekarnik. * Godine 1647. pojavila se kuga na Kaptolu, a iste godine veliki poar poharao je Gradec. Sporovi i sukobi izmeu Gradeca i Kaptola trajali su stoljeima, sve do 7. rujna 1850. kada su zaslugom bana Josipa Jelaia sjedinjeni slobodni i kraljevski grad na brdu Gradecu, Kaptol, Nova Ves i Vlaka Ves (poveznica: Stanovnike Vlake ulice mui kreketanje aba) u jednu gradsku opinu Kraljevski grad Zagreb. Gradski su vijenici izabrani 19. svibnja 1851. godine, a dotadanji gradeki sudac Janko Kamauff je izabran za prvog gradonaelnika.

Maketa Kaptola prije 1880. godine (Muzej grada Zagreba, rad arh. V. Miia) Zagrebaka katedrala sv. Stjepana (Uznesenja Blaene Djevice Marije) s palaom biskupskog dvora i gradskom vijenicom prvostolnog Kaptola ispred Bakaeve kule, zatim crkva Franjevaca sa samostanom na Opatovini, i na zapadnom dijelu Kaptola vidi se crkva sv. Marije na Dolcu. Lijevo od biskupskog dvora i kule Nebojan vidimo Juna kaptolska vrata (sruena 1862.) od kojih vodi put (dananja Bakaeva ulica) preko zidanog mosta Manduevec na Harmicu (poveznica: Nudisti na Trgu bana Josipa Jelaia). Negdanji kaptolski zid na junoj strani naselja ouvao se jo samo u dananjem imenu ulice Pod zidom.

2012. Pogled iz Vlake na Bakaevu ulicu i tzv. Nebojan kulu.

1884 - 1899.(?) Bakaeva ulica U lijevom uglu fotografije vidimo palau Wasserhtal (izgraena 1883., dananji "Varteks" na Trgu bana Jelaia), a u desnom uglu natpis "Kaptolski bazar".

2012. Bakaeva ulica

Kaptolska gradska vijenica (izgraena 1675., sruena 1876.) "Kotlar Mungi sazida sebi od njenog materijala kuu u Drakovievoj ulici. aliboe nam je tek u slici usuvana, a gotovo ba na njenom mjestu stoji ribarnica, potpuna karikatura te lijepe zgrade, koja je kasnije u XVIII stoljeu bila ureena i slikama na vanjskim stijenama. Tako je grad Zagreb izgubio najljepi spomenik arhitekture XVII stoljea." (Gjuro Szabo: Zagrebake graevine XVII stoljea)

Ribarnica na Kaptolskom trgu Godine 1851. gradski su vijenici izabrali Kaptolski trg za lokaciju prve zagrebake trnice. Zanimljivo je da do sredine XIX stoljea muevi idu u kupovinu na trnicu, dok bijahu domaice zabavljene kunim poslom.

Kaptolski trg prije 1876.

1905. Na Kaptolskom trgu, kolorirani bakropis (Menci Clement Crni) * M.C. Crni je zaetnik moderne hrvatske grafike

Fernkornova fontana s kipom Blaene Djevice Marije postavljena je 1876. godine. Nakon osnutka biskupije u Zagrebu, na Kaptolu se stoljeima odravao sajam svake godine u mjesecu kolovozu, na dan sv. Stjepana, poznat pod imenom "Kraljev sajam".

Bakaeva kula (podignuta na mjestu sruene crkve sv. Emerika), knjinica Metropolitana i dio renesansnog obrambenog zida katedrale - bezduno su srueni 1906. godine.

1948.

Ulica Nova Ves Dananji Zagrepani esto nemaju vie ni pojma o prijanjem stanju ulica kojima svakodnevno prolaze. Izgubljena je uspomena na elektini tramvaj i prugu Jelaiev Trg Kaptol - Nova Ves - Gupeva zvijezda Mirogoj (1911 - 1931.).

2011. Ulica Nova Ves

1914. Bakaeva ulica

Bakaeva ulica i Kaptolski trg Drugom generalnom urbanistikom osnovom iz 1887. premjetena je sredinja gradska trnica na lokaciju Trga bana Jelaia, no na Kaptolskom se trgu jo dugo odrava sajam i trgovina.

Bakaeva ulica

Bakaeva ulica

1912. Ugao Bakaeve i Trga bana Jelaia: iskakanje tramvaja na mimoilaznici

Ugao Bakaeve i Trga bana Jelaia prije 1907. godine.

Kakova su jela nai stari pripravljali? Juha, govedina i "cupajs" bili su u gradjanskim kuama svagdanja hrana. Bez "govedske juhe" nije nitko bio, pa je vole Zagrebani i danas, kad je govedina znatno skuplja. Ako bijae govedina tusta, ukuhala bi majka "rikau" (riu) ili gertl, a inae bi umiesila od brana "krpice", iroke ili uzke rezance, trgance, napravila linjake (Griesnudele), ulivanke (Eingussnudele), ribanu kau ili gris, kojega otac nije volio, jer mu se lovio za guste brkove. Umak ili "sos" za govedinu bijae najobiniji "hren", koji je morao biti "tak lut, da je iel es nos van", pak umak od luka-crljenca, dok nam onaj od enjaka sa ukuhanim emljama nije iao u slast, ali smo voljeli "paradajze" i "samoborsku mutardu".

2011. Govedinu bi pripravljali i na bavarsku, angliansku, holandezku, muskoveku (rusku), talijansku. Od teleta jeli su glavu, modjane, uha, jetrica, ralec, nadeveni eludac i slezena, telee noice, telei bospor, telee karbonadle, teleu lopaticu i telei kuk. Dobri moj otac vie je puta sam dognao kui tele i platio za njega po 3 forinte. Polovinu bi potroili mi, polovinu susjed. Kou je otac prodao jednom koaru ili na Potoku ili ju dao prirediti za obuu, a tako su radili i drugi.

Od juha zvala se jedna "polevka", jeli su juhu od jetara, juhu "panadicu". Bauljeva juha, iz crnoga kruha juha, iz gljiva juha, juha od kosane vizovine (riba moruna), krapovine (aran) i ikara. Postna se juha pravila od lee, krapjega mlieca, od pueva, rakova, od friganoga krapa ili uke (tuka), od abe, eljva (kornjaa), a jeli su kao postnu juhu i "preganu juhu", pripravljali "slepu" govedsku juhu, od kiselog i sladkog vrhnja, od mlieka, vina i celera. "Eingemahsce" zove na Soka "zajuhja", a bila su perinova, jetrena, limunska s pargom, karfijolima, patetima, od pisane peenke, od pisane peenke motom. Na "zajuhja" spadao je i jezik sa umakom ili peen, fileki, volovski rep, gula, "berzolica nadevena i tenfana".

Nadevi u postne juhe bili su od emlje, vrhnja, mali knedlini od krapovine i ukovine. Postno jelo bila su frigana jaja ili cvre, peena nadevena, strta jaja, jaja "kakti volovske oi", nadevena jaja sa racima. Ptice-popeke (Columbus fluviatilis) kao postno jelo, spremili bi na "rumenom sosu". Od peradi bijahu u ono vrieme obini kapuni (kastrirani kokot), koji su danas riedki. I pilii "friganci". Umak pravili su od luka, suhoga, zelena, kuhana hrena, i sa vrhnjem, od merlina, kopra, enjaka, raka, od pisane peenke, "paradajskeh jabuic", peruna, poruga luka, sardela, kiselice, pisane peenke, "vugerkov" (krastavac), haringa, ipka.

Osobita poslastica bijahu puhovi, koje su "nadevali" i na "rosteru" pekli, u sosu ih pripravljali. U zimsko vrieme znao je otac donieti kui i pokojega puha, koji su seljaci duili dimom u bukvama. Majka ih nije voljela, jer da nalikuju takorima, ali je rado spravila njihovu mast, kao dobar liek od opekline i pohranila u "pajzi". Jeli su i meso od vidre bilo tenfanu, bilo peenu.

Uz peenku (svinjsku, janjeu i drugu) bila je i salata, s proljea "matovilac", prva proljetna alata, i radi, kojega je otac volio, jer bijae "uhak", dok regvarta (endivije) nismo voljeli. Ove dvie alate i danas su u Zagrebu ostale "purgarske". Za alatu imali su grah, karfijol, zelje, povrtnicu, krastavce, jagode, vinje, ljive, jabuke, kruke, tunje, pomerandje, artioke, "zmeanu" alatu. U ljeti jeli smo glavsiku ili onu visoku alatu vezilju, koju su nai stari zvali "Bundsalat". Za salatu spremila je majka i monjice (zeleni grah - mahune) sa sitno kosanim enjakom i dakako vinskim octom, ali i krumpir na koji bi narezala "celera, kojega Zagrebani vole veoma". Kuruzno brano mjerilo se na holbe i polie, a Graanke ga na Kaptolu prodavale na istome mjestu, gdje ga prodavaju i danas. I mlieko bijae jeftino, a prodavale ga samo Laanke, ali ga nisu nosile u "plehnatim kantama" kao danas, ve u zemljanim loniima, koje bi svrstali u reeto i nosile na glavi. Prodavale su mlieko na Krvavom mostu na prostoru lievoga kuta ili ga donaale kui. "Lonek" obrana mlieka stajao je 2 krajcara, sa vrhnjem, koje bilo "kak prst debelo" 3 kr., dok je poli mlieka domaica kupovala po 8 kr.

1908. Trnica s Trga bana Jelaia premjetena je na Dolac 7. studenoga 1929. godine.

2012. Kolai bili su navadni; jeli su "kifline" i "krafline". Ovi su bili fainski, drugi od pjenica, od rakova, vrhnja, bubrega, od vrtnoga grozdia (ribizle). Monjaci bili su prhki jabukovi, bavarski, od okolade, mandalski, pomerandja, masleni, od vianja. Pflancline pravili su od "krapovih ikric", od teleih jetara, vianja. Za konfekt bilo je "cukorja": mandala peenih, cimetom i okoladam, jeli se prhki "vrtanjeci", okoladni "kuci" (puserli), cukorni, bieli kuci, sladki "veneci", "holaeci", cesarski "hlebci", pak borme i "holipe". (Dragutin Hirc, Stari Zagreb, MH, 2008.) *Dragutin Hirc (1853 -1921.), hrvatski prirodoslovac (botaniar i geograf), planinar i putopisac. Njegov rukopis o rodnome mu Zagrebu dugi je niz godina bio pohranjen u Dravnome arhivu u Zagrebu, a zalaganjem Matice hrvatske konano je objavljen 2008.

Rasprave o izboru mjesta za izgradnju nove gradske trnice zavrile su poetkom 1908. kada gradonaelnik Zagreba Milan Amru raspisuje javni natjeaj za arhitektonsko-urbanistiku regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prvu nagradu dobio je arhitekt Viktor Kovai s idejom o

novoj trnici u sreditu Dolca. Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom kaosu i korumpiranim gradskim politiarima u Zagrebu. Zbog Dolca je gradonaelnik Vjekoslav Heinzel dao ostavku 23. listopada 1928. godine. U nastavku reportae slijedi opirniji prikaz o izgradnji trnice Dolac. Ljubomir krinjar

HEADER
# Dodatak LjubomirS 2012-04-03 13:11 Jo nekoliko fotografija o preobrazbi Bakaeve ulice.

Bakaeva ulica danas. Naalost, nisam pronaao fotografiju Bakaeve s mostom nad potokom Medveakom (nalazio se na dananjem mjestu crvenog prometnog znaka).

1898. Bakaeva ulica

1895. Ugao Bakaeve i Vlake ulice

1895. Pogled s Kaptolskog trga na Bakaevu ulicu (u donjem desnom dijelu fotografije vidimo ljestve naslonjene na kuu s prethodne fotografije).

Groblje na najveoj zagrebakoj trnici (2/2)

Kaptolska naselja Dolec (danas Dolac) i Opatovina, zajedno s kaptolskim podgraem (Bakaeva, Vlaka) i predgraem (Nova Ves), bila su obrtniko-trgovaki (graanski) dio, a crkveni i najstariji dio Kaptola predstavljale su kurije zagrebakih kanonika i nadarbenika (prebendara) podizane oko Kaptolskog trga. *Kanonici (znalci crkvenoga prava i zakona) su lanovi biskupova vijea (kapitula) i pomau biskupu u voenju biskupije.

Pogled na Dolac sa crkvom Sv. Marije, Opatovinu, ulicu Pod zidom i potok Medveak prije potresa 1880. Oko crkvice Sv. Marije i cistercitskog samostana na zapadnoj strani Kaptola se razvio Dolac, srednjovjekovno naselje skromnih kua u kojem je protonator Gjuro Plemi u XVII stoljeu izgradio svoju kuriju (palau, dvor).

Kurija protonotara Gjure Plemia i crkva Sv. Marije oko 1690. (iz zbornika "Status familiae Patachich", NSK u Zagrebu)

Plemievu kuriju batinila je hrvatska velikaka obitelj Patai, a kada je ta plemika obitelj izumrla, kurija je pripala Prvostolnom Kaptolu. Kasnije je u njoj bila smjetena kola: privatna (1825.), javna (1839.) i Obrtna (1877.). *Baltazar II. Patai je sudjelovao u zapljeni imanja Zrinskih (1671.), a godine 1707. car Josip II. darovao mu je nekadanja zrinska imanja Vrbovec i Rakovec; *Adam Patai, upnik u Vrbovcu (1739.), kanonik u Zagrebu (1741.) i biskup u Kaloi ( 1776.); *barun Franjo Patai je graditelj najljepe barokne palae u Varadinu (1764.);

1925. Crkva Sv. Marije na Dolcu U kaptolskom arhivu postoji isprava iz 1272. godine koja spominje kapelu Blaene Djevice (posveene Marijinu pohodu Elizabeti) na zaravanku koji se terasasto sputa prema nekadanjem kaptolskom podgrau i mlinu na potoku Medveaku. Vjerojatno je bila izgraena poslije provale Tatara (1242.). Ostaci ove male gotike crkvice otkriveni su u temeljima dananje crkve Sv. Marije tijekom gradnje trnice Dolac 1928. godine. Po dolasku Cistercita u Zagreb (izmeu 1307. i 1315.) crkvica je pregraena i poveana, a uz njezinu sjevernu stranu prigraen je samostan Cistercita. Obnovljena je godine 1740. u baroknom stilu, a u sljedeoj obnovi 1886. dobila je dananji izgled. Po odlasku Cistercita iz Zagreba (1496.) postal je upnom crkvom (1511.). Od 9. studenog 1880. do 8. studenog 1885. sluila je kao katedralna crkva.

Cisterciti su razvili gotski tip crkve bez zvonika, pa je 1634. godine Sv. Mariji prigraen drveni zvonik na sjevernoj strani crkve, koji je 1742. zamijenjen zidanim sa etiri zvona. Sat je postavljen 1871. godine.

2011. Zapadno proelje crkve Sv. Marije upna crkva Sv. Marije ima dva proelja: jedno na zapadnoj (Tkalieva ulica), i drugo na istonoj strani (trnica Dolac). Ulazilo se u nju sa sjeverne i istone strane. Sjeverni ulaz je zazidan 1817., a u vrijeme upnika Barievia otvoren je 1794. zapadni ulaz sa stubama do potoka Medveaka (ulica Potok). Neorenesansno proelje, s kipom Majke Boje i malog Isusa, ureeno je 1886. godine, no do dananjeg dana uglavnom je u uporabi manji ulaz na istonoj strani. * upnik Adam Alojz Barievi (1790 - 1803.) ostao je upamen po domoljublju i politikoj hrabrosti jer je na svetim misama pjevao Boine pjesme na hrvatskom jeziku, i jer je 1799. sprijeio biskupa Vrhovca da ukine upu.

2012. Istono proelje je zapravo tek mali barokni portal s niskim vratima.

Nia s kipom Majke Boje koja stoji na polukugli i desnom nogom gazi zmaja koji je gubicom zahvatio crvenu jabuku, postavljena je 1908. godine. Okolo nie, koja je na baroknim portalima esta, naslikana je fresko slika poklonstva kraljeva Stjepana i Emerika Bogorodiinu kipu: Sv. Stjepan joj prua krunu i ezlo, a Sv. Emerik iroku sjekiru.

2012. Ve u vrijeme Cistercita spominje se groblje uz junu stranu crkve Sv. Marije. Kada je 1639. na sjevernoj strani crkve izgorio stari cistercitski samostan, to groblje je premjeteno s june na sjevernu stranu crkve (dananja lokacija zgrade ribarnice). U groblje se ulazilo kroz dvokrilna vrata na istonom zidu groblja (dananji ulaz u ribarnicu).

1928. Grobnica ispod nekadanjeg groblja Groblje sa sjeverne strane crkve je zbog blizine novoizgraenih kua zatvoreno izmeu 1754. i 1779., ali ispod njega je potom izgraena velika grobnica! Umrle upljane poeli su pokapati i na groblju kod Petrove crkve u Vlakoj ulici, i na groblju koje je bilo uz kapelicu Sv. Tome na kraju Nove Vesi. Kroz ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u est grobnica pod samom crkvom u kojima jo i danas poivaju kosti Petronile Zrinske (+1699.), keri bana Petra Zrinskoga, te poznatog venecijanskog kipara Franje Robba (+1757.). Zadnji ukop u ove grobnice bio je 1817. godine.

1928. Grobnica ispod nekadanjeg groblja je sruena tijekom gradnje trnice Dolac.

1928. Gradilite budue trnice Dolac Radovi na izgradnji trnice i zgrade Trnoga nadzornitva poeli su sredinom srpnja 1927. i zavreni su 1930. godine bez pravomone graevne dozvole.

1929. Trnica i zgrada Trnoga nadzornitva u izgradnji

2012. Istono proelje zgrade Trnoga nadzornitva i zvonik crkve sv. Marije Izgradnja zgrade Trnoga nadzornitva s arkadnim trijemom na istonom proelju (arh. Vjekoslav Bastl) prvi je put prekinuta 20. kolovoza 1928. jer se namjeravalo sruiti dio crkve; sredinom studenoga po drugi su put obustavljeni radovi zbog sudskih tubi Prvostolnoga kaptola i Vladimira Bartulia za ometanje posjeda; 14. prosinca 1928. su po trei put zaustavljeni svi radovi na zgradi Trnoga nadzornitva. Zgrada je nia od susjedne Bartulieve zgrade (izgraena 1927.) iako je ujednaenost visine (22 metra) svih zgrada na zapadnoj, sjevernoj i istonoj strani vanjske trnice bila uvjetovana detaljnom regulacijskom osnovom iz 1925. godine.

2010.

1900. Pogled na Dolac U veljai 1928. sruena je posljednja kua na Dolcu, a od starog Dolca je ostala jedino crkva Sv. Marije. Povjesniar Gjuro Szabo (+1943.) taj je potez nazvao vandalizmom nad kulturom i prolou. Arhitekti Edo Schoen, Petar Knoll i Martin Pilar su 1923. godine javno zahtijevali ouvanje starina i istupali protiv izgradnje trnice na Dolcu koju je osmislio arhitekt Viktor Kovai: trnica pod zemljom, a nad zemljom nalazi se prostrani trg okruen trgovakostambenim zgradama. Tijekom 1925. i 1926. godine u zagrebakom je tisku objavljen velik broj kritikih tekstova o ureenju Dolca.

1926. Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom kaosu i korumpiranim gradskim politiarima u Zagrebu. Rasprave o izboru mjesta za izgradnju nove gradske trnice zavrile su poetkom 1908. kada gradonaelnik Zagreba Milan Amru raspisuje javni natjeaj za arhitektonsko-urbanistiku regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prva je nagrada dodijeljena arhitektu Viktoru Kovaiu (1909.). Do 1925. godine detaljan urbanistiki plan (regulacijska osnova Kaptol Dolac) nije izraen, ali Grad Zagreb je u itavom razdoblju provodio otkup i izvlaivanje nekretnina na Dolcu, u Tkalievoj, u ulici Pod zidom i na Kaptolu.

1910. Pogled na sjeverni dio ulice koja je s Dolca vodila do ulice Pod zidom.

1910. Pogled na juni dio ulice i stubite kojim se s Dolca dolazilo do ulice Pod zidom. Stubite se nalazilo u sredini izmeu dva dananja stubita uz zapadni i istoni blok zgrada. Godine 1925. Odbor za regulaciju Kaptola i Dolca (nadgleda izradu i predlae regulacijsku osnovu na odobrenje Gradskom zastupstvu) bez objanjenja naputa odobrenu regulatornu osnovu Dolca arhitekta Viktora Kovaia iz 1908., zaobilazi zakonski propisan upravni postupak i u lipnju prihvaa novu detaljnu regulacijsku osnovu za Dolac i Kaptolski trg koju su izradili Gradski graevni ured i njegov predstojnik Karlo Vajda. Naravno, odluka Odbora je izazvala veliku raspravu na skuptini Gradskoga zastupstva 26. lipnja 1925., no ipak je odobrena iako Vajda nije zastupnike upoznao s osnovnom koncepcijom nove detaljne regulacije Dolca.

2012. Izrada idejnog arhitektonskog projekta trnice bila je neposrednom odlukom (bez javnog natjeaja) povjerena arhitektu Vjekoslavu Bastlu. U listopadu 1925. je zapoelo ruenje Plemieve kurije, a glavni arhitektonski projekt trnice je zavren u srpnju 1927. Projektom je bila predviena izgradnja vanjske i unutranje trnice. Ulica Pod Zidom je juna granica vanjske trnice na Dolcu, a sjeverna granica je Skalinska ulica koju je trebalo proiriti ruenjem zgrada na sjevernoj strani i produiti sve do Kaptolskog trga.

Nain i izbor izvoaa za pojedine radove takoer je izazvao brojne optube o neregularnosti natjeaja. Raspisani natjeaji ponitili bi se, a na ponovljenim natjeajima radovi bi se odlukom gradonaelnika Vjekoslava Heinzela dodijelili manje poznatim i neafirmiranim izvoaima. Gradonaelnik Vjekoslav Heinzel je dao ostavku 23. listopada 1928. godine.

2011.

Trg Bana Jelaia, ulica Splavnica i stari Dolac

1911. Pogled iz Splavnice na ulicu Pod zidom, kulu Plemieve kurije i zvonik crkve Sv. Marije na Dolcu. Prva sruena zgrada starog Dolca bila je kurija protonotara Plemia, to je izazvalo buran protest Zagrepana. Sruena je 1925. godine uoi otvorenja kulturno-historijske izlobe grada Zagreba koja se odravala u ast 1000 godina Hrvatskog kraljevstva(!). Vrlo ugledni ljudi traili su da se srui i crkva Sv. Marije.

2012. Trgovako-stambena zgrada Bartuli Prva novoizgraena zgrada itava kompleksa Dolac bila je trgovako-stambena trokatnica na jugozapadnom uglu vanjske trnice i Tkalieve ulice (investitor ljekarnik Vladimir Bartuli, arhitekt Vjekoslav Bastl) podignuta 1927. godine. U oujku 1932. izbio je veliki poar, a trei kat bio je potpuno uniten. No, financijska moi farmaceutskog tajkuna Bartulia bila je takva da se iste godine mogao upustiti u popravak cijele zgrade. *1913. godine ulica Potok preimenovana je u Tkalievu ulicu u ast velikog hrvatskog povjesniara Ivana Krstitelja Tkalia (1840 - 1905.).

2012. Trgovako-stambena zgrada Arko-Hercog Du istone strane trnice izgraene su dvije trgovako-stambene zgrade (investitori dr. Branko Arko i dr. iga Hercog, arhitekt Ignjat Fischer) koje ostavljaju dojam jedinstvene zgrade. Odbor za prosuivanje kvalitete proelja i ishoenje graevne dozvole je 1929. godine ocijenio neprihvatljivim ovaj Fischerov projekt jer ne potuje odluku iz 1925. godine za jedinstvenim izgledom trga (ujednaenost visine), no investitore to nije sprijeilo da zaponu s gradnjom. Uporabne dozvole dodijeljene su ovoj dvojici zagrebakih tajkuna u veljai i svibnju 1931. godine.

1948.

2010.

Vanjska trnica Dolac

1931. Unutranja trnica je potpuno ukopana sa zapadne, sjeverne i istone strane.

2012. U unutranju trnicu ulazi se s june strane iz ulice Pod Zidom, a s dva vanjska stubita uz zapadni i istoni blok zgrada pristupa se vanjskoj trnici. Otvorenje vanjske trnice dogodilo se bez najave 7. studenoga 1929. godine. Prodavai mlijenih proizvoda i peradi premjeteni su s Trga bana Jelaia na Dolac, a slubenici Trnoga nadzornitva su preseljeni u novu zgradu uz crkvu sv. Marije.

1929. Unutranjost trnice Dolac Prirodno osvjetljenje unutranje trnice rjeeno je ugradnjom pravokutnih okvira s Luxfer staklenim prizmama, koji su poslije prekriveni asfaltom kad je asfaltirana vanjska trnica.

1930. unutranja trnica nakon otvorenja 1. rujna

2012.

1932.

1932.

2012.

2012. U unutranjoj trnici na sjevernoj strani prema Opatovini nalazi se meukat (sa stubitima do vanjske trnice), gdje su bile predviene hladnjae za sve vrste namirnica. Dio s hladnjaama nikada nije izveden.

Trnica za prodaju ribe Neugledna prizemna zgrada ribarnice (trnice za prodaju ribe) nije zadovoljavala regulatorne i arhitektonske kriterije postavljene u detaljnoj regulatornoj osnovi Dolca iz 1925. godine, pa ipak je gradnja odobrena u lipnju 1934. godine, a u graevnoj dozvoli (1935.) dodijeljenoj na razdoblje od est godina predvieno je ruenje nakon isteka roka i premjetanje na bolju lokaciju. Do danas je ostala na istom mjestu.

2012. Trnica za prodaju ribe

Prof. Dragutin Hirc: Bilo je jela "od rib, ab i elva". Ribe su pripravljali ovako: Krap (aran) bio je modro obkuhan, na crnoj juhi, bio je peen, bio je "prevehli", "prekuhan", na limunskoj juhi, frigan na juhi, na juhi crljenca-luka, a pravili su od njega i "hladnetinu". uka (tuka) bila je prekuhana, peena, tenfana na limunskom soku, pripravljena hrenom, mandalinskim, sardelinom juhom, uka "kakti tokfi" u kiselom zelju. Soma su pekli, frigali, pekli na ranju, od glave pripravili hladnetinu, juhu.

Pikure (Misgurnus fossilis) spremili su u zeljnem soku sa "gvercom", afranom i "muskatpletom" (Muskatbluthe), u juhi ili ih frigali. abe su jeli u juhi, frigane, kao "karbonadline". eljve (kornjaa) priredili su zelenim grahom, limunskim sokom, na "reski juhi", tenfane. Rake su frigali, kosali i pekli od njih "rakovkoh".

Morsku "hobotnicu" i "austrige" (otrige) bi jeli sa limunskim sokom. Pak, da to ne bijahu vremena, kad je Zagrebom tekao med i mlieko i dobri nai "purgari" ivjeli kao "bubreg u loju".

Ljubomir krinjar

HEADER
# Dodatak LjubomirS 2012-04-04 12:13

Na sjeverni dio vanjske trnice Dolac nadovezuje se ulica Opatovina (nazvana po opatima cistercitima). Ruenjem kua na poetku ulice Opatovina, tijekom gradnje trnice Dolac, nastao je maleni trg (oko spomenika Petrici Kerempuhu), tzv. trnica za prodaju cvijea.

Uglovnica Opatovina/Skali nska je zatieno kulturno dobro (ouvani svodovi u prizemlju iz 1674., pregradnja 1881., adaptacija 1925.). Vlasnik ove zgrade bio je i Stjepan pl. Mileti.

Prijavi Administratoru # ...sve je isto i danas... dtuckar 2012-04-05 08:32 Citat: "...Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom kaosu i korumpiranim gradskim politiarima u Zagrebu...." Svedoci smo obnove zgrade FERIMPORTA na Kazalinom trgu, koji je simbol urbane devastacije iz nekih "soc - olovnih" vremena. danas, prilika je koju odgovorni GRADONAELNIK i gradska skuptina, ne bi smjeli propustiti i konano, za dobrobit ZAGREBA, taj prostor ostaviti - PRAZNIIM, zelenim prostorom, otokom na najljepem trgu grada. Obnova te zgrade -rugla, samo nas vraa na CITAT s poetka mog komentara! Prijavi Administratoru # Svjedoci :D Momir 2012-04-05 09:36 Citat dtuckar: Citat: "...Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom kaosu i korumpiranim gradskim politiarima u Zagrebu...."

Svedoci smo obnove zgrade FERIMPORTA na Kazalinom trgu, koji je simbol urbane devastacije iz nekih "soc - olovnih" vremena. danas, prilika je koju odgovorni GRADONAELNIK i gradska skuptina, ne bi smjeli propustiti i konano, za dobrobit ZAGREBA, taj prostor ostaviti - PRAZNIIM, zelenim prostorom, otokom na najljepem trgu grada. Obnova te zgrade -rugla, samo nas vraa na CITAT s poetka mog komentara! Slaem se sa tobom, no mislim da smo ipak samo svjedoci :) P.S. ne znam na koju zgradu tono misli obzirom da si naveo nepostojeu lokaciju, meni jedino pada na pamet ona zgrada Ferimporta, no to je na trgu Marala Tita, a ne Kazalinog trga, tak se prije zvao mislim, no vie nebu Prijavi Administratoru # @guadafi Ecce Homo 2012-04-05 13:22 Ovo navoenje pogrenih adresa se ve preesto ponavlja da bi bilo sluajno... proli put su tako, na ovom portalu, na nepostojeu adresu pozvali prosvjednike inicijative Krug za trg, pa nitko nije doao jednostavno, ljudi su traili trg kojeg nema. A moda im je Trg Marala Tita bio pred nosom. Mogu zamisliti kakva bi se galama digla da netko sustavno i uporno pone Trg bana Josipa Jelaia nazivati Trgom Republike... Prijavi Administratoru # SVA POHVALA AUTORU REPORTAE Hodoasnik 2012-04-05 14:07 Smatram da prije svega treba pohvaliti potovanog autora krinjara na jo jednoj izvrsnoj istraivako-po vijesnoj reportai u nizu reportaa o Zagrebu. Ova posljednja je otkrila mnoge zanimljive detalje, kao primjerice: > Groblje i zidane ukopane kripte na lokaciji Dolac. Postoje li jo uvijek kripte ispod ribarnice danas? Zato se ribarnica nije premjestila ili barem njeno podzemlje istrailo kad se cijela trnica obnavljala 90-tih godina? > Zato je Crkva sv. Marije ostala zatvorena od pogleda sa svoje istone strane? Krije li prostor izmeu crkve i ribarnice jo povijesnih zanimljivosti? Reportaa ukazuje na korupciju, interese kapitala, tajkune i afere gradonaelnika na poetku 20. stoljea. emu se onda danas uditi istim postupcima vlasti? Na slian je nain (u sprezi uprava grada kapital) tekla i "obnova i ureenje" Cvijetnoga trga (Trg P. Preradovia) u Zagrebu. Ovo to nam pokazuje Ljubomir krinjar u svojim reportaama iziskuje nevjerojatnu upornost, tehniku snimanja, razrade i pisanja te konano

postavljanja na portal takvog vrijednog uradka. Samo onaj tko se samo malo probao baviti fotografijom i pisanjem tek nasluuje kolika je enrgija i vrijeme uloeno u ovakav jedan istraivaki rad. Zato doista velika hvala Ljubomiru, majstoru domoljubno-repo rtane fotografije i povijesnih podataka. Sretan Ti i blagopslovljeni Uskrs, prijatelju. Darovao si nam ponovno prekrasnu pisanicu! A za kraj i jedna "pisanica" od velikog hrvatskog umjetnika Kristijana Krekovia i njegova vizija spajanja Dolca s Trgom bana J.Jelaia.

Prijavi Administratoru # Daak nekih prolih vremena ... Staro Crno Brinje 2012-04-05 14:34 Prijavi Administratoru # Krekovic's Nightmare Ecce Homo 2012-04-05 15:36 Dakako, sve pohvale gosp. krinjaru za uloeni trud i vrijedne priloge; u tome se potpuno slaem s komentarom #5 hkv.hr/.../..., ali... pobogu, to tu radi ona vizija spajanja Dolca s Trgom bana J.Jelaia Kristijana Krekovia?! Ona arhitektonska nona mora kojoj je jedini plus to to nikad nije (i nadajmo se da niti nee biti) realizirana? Izgleda da je Krekoviu veliki uzor u arhitekturi Albert Speer, ili neki od Staljinovih arhitekata. Sva ta monumentalnost, predimenzionira ni pseudoantiki elementi, lukovi gdje im nije mjesto, ogromni stupovi koji ne podupiru i ne nose nita... sva ta megalomanija svojstvena svakom totalitaristik om umu. Evo, da ne ispadne da je to neka moja konfabulacija, primjeri su ispod:

Prijavi Administratoru # Nije sve u novom horvatbaor 2012-04-05 15:45 Nije sve u novom, novim zgradama. Ima neto u starom. Drai mi je ovakav dananji Trg bana Josipa Jelaia, gdje se vidi povjesni slijed razvoja trga, nego nabrzinu sagraena neka, neija, ideja koja u kratkom vremenu uniti itav povijesni slijed, a samim tim i priu o razvoju jednog grada. Bilo je u povijesti mnogo onih koji su htijeli mijenjati oblija grada u kratkom vremenu hranei svoju strast za uklanjanjem starog. esto su to bili ljudi koji su eljeli na taj nain ukloniti neto iz vlastite prolosti to im je smetalo za vrijeme u kojem ive i budunost. Najljepa je umjetnost arhitekture koju ini vrijeme i postupni razvoj nekog grada. Hvala gospodinu krinjaru na ovakvim povijesnim crticama. Odline su. Krekovi - Takvi su bili i etnici. A Krekovi je bio dvorski slikar Karaorevia, pa mi nije jasno kako on moe biti veliki Hrvat. Netko tko nije napustio Beograd poslije ubojstva u beogradskoj skuptini 1928. i netko tko je podravao takav reim ne moe biti veliki Hrvat. Naime, kada su mu 06. 04. 1941. izgorjele slike u Beogradu, onda je kao puki siromah doao u Zagreb. A prije rata je nekim potenim Hrvatima, koji su radili za Drubu Brae Hrvatskog Zmaja, pravio niz smicalica i cinkao andarmeriji. Ceterum censeo Kukurikem esse delendam. Prijavi Administratoru # NEUMJESNE USPOREDBE Australac 2012-04-05 17:53 Citat: Izgleda da je Krekoviu veliki uzor u arhitekturi Albert Speer. Uvijek postoje deurni poklopci poput umnika koji vide neto drugo od onog to jest. Reportaa je tematska o Dolcu, pa je na temu komentar #5 hkv.hr/.../... dodano ono to je bila jo jedna vizija preinake Dolca. Ona se nije ostvarila, ali preinaka Cvijetnog trga se ostvarila, pa ju primjerice isti komentator nije napao vezano uz neku ideologiju, iako je ta preinaka na slian nain poveziva... Oito mu kod Krekovieve vizije smeta u stvari posve neto drugo... Recimo, sluajno (?) to potvruje i komentar #8 hkv.hr/.../... koji povezuje g. krinjara s etnitvom (!!!???): Citat: Hvala gospodinu krinjaru na ovakvim povijesnim crticama. Odline su. Takvi su bili i etnici.

To je ve bezobrazluk, a zatim izvlai zakljuak kako Krekovi nije bio veliki hrvatski umjetnik. Prepisuju se podmetanja koja su takoer plasirana i za druge velikane hrvatske umjetnosti primjerice Ivana Metrovia i Jozu Kljakovia, kako bi ih se oblatilo jer su remek-majstori hrvatske umjetnosti. Kad ne mogu biti "srpski umetnici" neka ih se barem popljuje i ponizi. Takvim se podmetanjima moe odgovoriti i kako to da je Krekoviu sudila komunistika vlast ako je bio toliko blizak Beogradu? Uspostavom komunistike Jugoslavije Krekoviu je presudom iz 1946. oduzeta sva pokretna i nepokretna imovina (suen je zajedno s Lovrom pl. Mataiem i Tinom Ujeviem). Je li Krekovi veliki hrvatski umjetnik neka svatko prosudi sam: croatianhistory.net/.../... ili croatianhistory.net/.../... ili croatia.org/.../... Bez kvazipoduka iz latinskog. Prijavi Administratoru # Kako je to na istoku zmijicamala 2012-04-05 18:22

Rumunjska

Bugarska

Rusija

Kina

Koreja

smradija

Pozdrav va zmijicamala Prijavi Administratoru # Zgodno Hodoasnik i Australac..uspo redba.. MIJO F 2012-04-05 18:28 ..ako je bio Adolfovim ministrom, suen je, a njegova djela su i danas ve tu..nu, ona koja su preivjela vremena Njemake, kao preorane zemlje..a 'vizija' spajanja Dolca s Banom, da je zaivjela..pa to bi srbo-partizansk i Barbari minirali, ve koji dan poslije okupacije Zagreba od 8.svibnja 1945..MFP! Prijavi Administratoru # Hrvatsko-peruan ski, ne jugoslavenski Staro Crno Brinje 2012-04-05 21:34

Kristijan Krekovi je velikan hrvatskog slikarstva ije ime nosi muzej u centru Mallorce ( www.kristiankrekovic.com/ ) kojeg je sama panjolska kraljica otvorila, i umjesto da nai muzeji ostvaruju kontakte s Mallorcom, da iskoristimo prebogate kulturne i sve ostale kontakte koje i putem Krekovia i putem niza velikana hrvatske kulture i umjetnosti, mahom izbjeglih nakon 45.e, imamo s latinskim svijetom (Argentinom, ileom, Peruom, panjolskom), kao nijedna druga zemlja naeg okruenja to je samo naa velika komparativna prednost, mi ostvarujemo kulturnu suradnju sa Srbijom. Kod prve izlobe u New Yorku pisalo je ispod njegova imena "Yugoslav painter" ("jugoslavenski slikar"). Krekovi to nije dozvolio i zaprijetio je da izlobe nee biti ako to ne bude izmijenjeno u "Croatian-Peruv ian painter" ("hrvatsko-peru anski slikar"), to mu je i uspjelo, unato prosvjedu veleposlanstva ondanje Jugoslavije. Zanimljivo je da je Krekovi rabio hrvatsko glagoljsko pismo u svojem dnevnom dopisivanju s prijateljem Markom Doenom, predsjednikom Hrvatskog Sabora tijekom Drugog svjetskog rata. Takav obiaj se njegovao u njegovoj obitelji jo od djetinjstva. Njegova supruga bila je Sina, Francuskinja koja je temeljito svladala hrvatski jezik. Rabila je mnoge hrvatske izraze i rijei koje su izbaene iz uporabe za vrijeme jugoslavenskog razdoblja. Krekovi je sanjao o slobodnoj Hrvatskoj i namjeravao ponovno zapoeti rad na hrvatskom ciklusu, ali je umro prije uspostave samostalne hrvatske drave. Mudrome dosta ... Prijavi Administratoru # Krekovi i dvorka kamarila Karaorevia horvatbaor 2012-04-06 15:18 Citat Australac: Citat: Hvala gospodinu krinjaru na ovakvim povijesnim crticama. Odline su. Takvi su bili i etnici.

To je ve bezobrazluk, a zatim izvlai zakljuak kako Krekovi nije bio veliki hrvatski umjetnik. Prepisuju se podmetanja koja su takoer plasirana i za druge velikane hrvatske umjetnosti primjerice Ivana Metrovia i Jozu Kljakovia, kako bi ih se oblatilo jer su remek-majstori hrvatske umjetnosti. Kad ne mogu biti "srpski umetnici" neka ih se barem popljuje i ponizi. Takvim se podmetanjima moe odgovoriti i kako to da je Krekoviu sudila komunistika vlast ako je bio toliko blizak Beogradu? Uspostavom komunistike Jugoslavije Krekoviu je presudom iz 1946. oduzeta sva pokretna i nepokretna imovina (suen je zajedno s Lovrom pl. Mataiem i Tinom Ujeviem).

Je li Krekovi veliki hrvatski umjetnik neka svatko prosudi sam:

Bez kvazipoduka iz latinskog. Prije svega, etnicima je bio uvijek cilj unititi Zagreb. Pa takve matarije kao to je imao Kristijan Krekovi su poput jedne velikosrpske elje da nestane povijseti jednog grada i da se prekine povjesni niz koji postoji. Roeni sam Zagrepanin. I za takve bedastoe, a sa slike koju je Hodoasnik postavio se vidi da na tom Krekovievom trgu nema mjesta za spomenik banu Josipu Jelaiu, nemam razumjevanja. Takvi Krekovianski idejni planovi su planovi jednoumlja i totalitarnih reima poput staljinistikog i onog komunistikog od 1945. do 1990., pa i velikosrpskog. I sam papa Benedikt XVI. je bio zadivljen ovakvim dananjim Zagrebom. Dok su mnogi Hrvati stradavali u zatvorima kraljevine Jugoslavije, Kristijan Krekovi je bezbrino portetirao Aleksandra Karaorevia i njegovu obitelj. Dok su ljudi poput Stipe Javora nestajali, Krekovi je zahvaljujui Aleksandru Karaoreviu imao izvanredne uvjete za rad - dakako, u Parizu je imao atelje. Trebalo bi malo zaviriti u "Dnevnik" Emilija Laszowskog da se vidi kakva je uloga Krekovieva bila za vrijeme kraljevine Jugoslavije. Projekt koji je u obliku slike na ovom portalu postavio Hodoasnik je nita drugo nego dodvoravanje Paveliu. Jer je trebao izbrisati onu povjesnu injenicu da je bio dvorski slikar Karaorevia. Vidi u Hrvatskom dravnom arhivu fond Emilij Laszowski kutije 7 i 8 - Dnevniki zapisi Eimilija Laszowskog. Ne treba smetnuti s uma, da je jedan Josip Horvat Meimurec hrvatski slikar (Meimurec je nadimak) 02.06. 1945. strijeljan bez suda i presude, a ni danas se Horvatu ne zna grob. Za to vrijeme Krekovi je slobodno etao Zagrebom. Kasnije kako se moe vidjeti na poveznicama koje je postavio Australac - Krekovi portretira neke strane vladare: poveznica gdje se moe to vidjeti a gdje se vidi i Kristijan Krekovi ispred dva portreta Aleksandra Karaorevia. dissenybalear.com/.../... Zato, znajui cijeli tijek ivota Kristijana Krekovia i te kako mogu rei da su usporedbe Krekovieva plana s etnicima na mjestu. Treba pogledati i drugu stranu medalje, onu moralnu - ne ini samo slikarsko djelo ovjeka, nego i cijelokupni ivot od roenja do smrti. Sve to je Kristijan Krekovi radio do 1945. radio je za Srbe i Britance - poput Dejana Jovia. A od 1945. je to radio za Britance. Svaki uspjeh poslije 1945. je zahvaljujui rodbinskim vezama Karaorevia. Ceterum censeo Kukurikem esse delendam. Prijavi Administratoru # ... umjetnost HISTrion 2012-04-09 14:10

...je specifina ljudska duhovna djelatnost koja u sebi nosi elemente osjetilnosti a ukljuuje kreativni moment, samo stvoreno djelo i njegovo doivljavanje. Citat:"Roeni sam Zagrepanin" kao i "I sam papa Benedikt XVI. je bio zadivljen ovakvim dananjim Zagrebom." Zagrepanac nisam ali Hrvat jesam i Zagreb smatram glavnim gradom. Europejac jesam ali zloinac nisam stoga Hag ne priznam, i na kraju: vjernik jesam ali ne onih 75% deklariranih vjernika Hrvata kojima je agnostik na elu. Vjerujem da si kao Zagrebanac bio s Benediktom XVI na trgu Bana Josipa Jelaia i izgovarao rijei molitve, no duhom si bio nekoliko stotina metara jugozapadno sa figom u depu. Sretan Vam uskrs bez fige u depu.