Hafiz i Gete Sa etak zbornika radova pod naslovom "Hafiz i Gete".

(Zbornik radova "Hafiz i Gete" obuhvata radove vodecih orijentalista Srbije i Cr ne Gore izlo enih na skupu koji su pre dve godine u Gete institutu zajednicki prir edili Gete Institut i Iranski kulturni centar. Pored referata iznetih na skupu, zbornik ukljucuje i radove najistaknutijih orijentalista u kojima su se bavili o dlikama Hafizove i Getove poezije, uticajem Hafiza na nastanak poslednje zbirke Geteovih pesama, Zapadno-istocnog divana i genijalnom, samosvojnom i osobenom si ntezom Zapada i Istoka u tom djelu.) Hafiz irazi koji je ivio u 14. vijeku, jedan je od najpoznatijih persijskih pjesni ka. Njegove pjesme karakteri u osobine prefinjenosti i dubokoumne sadr ajnosti, kakv e je te ko pronaci u citavoj historiji knji evnog stvarala tva istoka. Pjevanja u Divanu utemeljena na ljubavi, zapravo su ciklus filozofije i gnoze, i jedna vrsta ivotnih uputa. Buduci da je svoje pjevanje zasnivao na Bo anskom znanj u i plamtecoj vatri sopstvenog iskustva, on je ostavio briljantan uticaj na mnog e ucenjake, pjesnike i gorljive poklonike u mnogim zemljama sveta. Kao pjesnik k oji je za lijek ljudske patnje i boli preporucivao ljubav, Hafiz je stekao ogrom nu slavu ne samo u zemljama gdje se govori persijski -Iranu, Tad ikistanu i dijelo vima Indije i Pakistana, vec i u Turskoj i Jugoslaviji, ali i zemljama Zapada Americi, Nemackoj i Francuskoj. Gete je slavni njemacki mislilac i pjesnik iz 19. vijeka. Godine 1814., u dobi o d 65 godine, Gete je procitao Hamerov prevod na njemacki Hafizovog Divana i post ao opcinjen njegovim idejama i pjesnickim stilom. Sljedece godine, Gete pocinje pjevanje, koje je kasnije objavljeno pod naslovom Zapadno-istocni divan. Ono to je Getea privuklo Istoku i Iranu jesu njegove moral ne crte i narav, koji nikada nisu bili saglasni sa epohom. Gete je oduvijek bio a ik, onaj koji voli, a a ik je nestao; ljubav koja u tada njoj Evropi nije mogla biti shvacena i bila priznata samo u istocnjackoj literaturi, bila je upravo ona vrs ta ljubavi koju je Gete prona ao u Hafizu.

MUHAMED

EMSUDIN HAFIZ IRAZI

Tekst je preuzet iz Istorije perzijske knji evnosti, dr. Becir D aka, Sarajevo. Cetrnaesti vijek kada je ivio Hafiz, iraski slavuj, karakteri e se time to se knji evni ivot u Iranu i uop te kultura uglavnom odvija u dva centra i to na jugu Irana u ira zu i na severozapadu Irana u Tebrizu. U ove centre skupljali su se ljudi od pera iz svih krajeva zemlje, pa cak i iz Srednje Azije, koja je bila pod mongolskom vla cu. Hafiz spada u red najvecih klasicnih persijskih pjesnika ili, kako se to obicno veli, on je najsjajnija zvijezda medu sedam zvijezda koje sjaju na nebu klasicne persijske poezije, a u koje spadaju. Firdusi, Enveri, Sizami, Rumi, Sa'di, Hafi z i D ami. Ali, o ivotu najveceg lirskog pjesnika Persije zna se vrlo malo. Iz izvora se sam o pribli no mo e saznati o njegovom ivotu. Medutim, u predanjima i legendama nalazi s e dosta detalja iz kojih se ipak mogu izvuci odredeni zakljucci o ivotu pjesnika, o vrijemenu i uslovima u kojima je ivio.

Zna se da je roden oko dvadesete godine 14. vijeka (1317. ili 1325.g.) u irazu, n a jugu Irana, u gradu koji se s pravom naziva Persijskom Atinom. Po predanju, a to se mo e zakljuciti i iz njegovih stihova, Hafiz je mnogo volio svoj rodni grad i raz i nije ga nikada napu tao. Otac pjesnikov Bahaudin bio je trgovac u irazu i umr o je rano, ostaviv i iza sebe tri maloljetna sina. Medu njima je bio najmladi Muha med emsudin, kasniji pjesnik Hafiz. Ubrzo su starija dva brata oti la za poslom, a Muhamed je ostao sam sa majkom u irazu. Kao djecak i on se zaposlio u radionici k vasca kao pekarski pomocnik. Od plate je mogao skromno da ivi sa majkom, a jedan dio zarade davao je ucitelju koji ga je ucio pismenosti. Ubrzo je napamet naucio Kur'an, zbog cega je dobio nadimak Hafiz. U nedostatku pouzdanijih dokaza paraf raziracemo legendu o daljem pjesnikovu ivotu. Ispod naslaga te legende mogu se pr onaci neki detalji koji odgovaraju njegovom stvarnom ivotu. U irazu toga vremena bilo je u modi citanje i sastavljanje stihova, to je prezenti rano u ducanu jednog ljubitelja poezije. Mladi pekarski pomocnik je redovno posj ecivao ovaj nezvanicni pjesnicki klub, a postepeno je i sam poceo da sastavlja p jesme, koje je tamo recitovao. U pocetku nije imao uspjeha u sastavljanju pjesam a. Kada bi ih recitovao, samo je zasmijavao skup, pa su ga cesto samo radi toga i pozivali u klub. On je to shvatio i, uvreden zbog toga, jednog se dana uputio na grob poznatog sufijskog ejha Baba Kuhija i potu io se na svoju sudbinu. Umoran, tu je legao da se odmori i zaspao. U snu mu se javio divan starac i rekao mu: Us tani i ustraj na svom putu, jer su vrata znanja pred tobom otvorena. Na pitanje Hafiza koje on, starac se predstavio kao halifa Alija. Cim se probudio, Hafiz je spjevao jedan gazel, koji pocinje sa: Juce u zoru od tuge me spase, vodu mi ivota u tamnini noci dado e. (gazel 183.) Kada se vratio u grad, odmah je oti ao u pjesnicki klub i recitovao svoj novi gaze l. Iznenadio je sve prisutne. U prvi mah nisu povjerovali da je to on spjevao, a li kada je na njihov jedan gazel odgovorio drugim svojim gazelom, jo su se vi e izn enadili i napokon se uvjerili da pred sobom imaju darovitog pjesnika. Poslje tog a slava Hafizova naglo raste, i ubrzo on bude priznat za velikog pjesnika u cita vom Iranu. Komentari uci ovu legendu sovjetski iranist I.S. Braginjski pi e: Ova legenda, ako s e odvoji od fantasticnog ruha, govori o velicini pjesnika. Vide se socijalne raz like i sredina pjesnika: gradska zanatlijska sredina iraza. Hafizluk (znanje Kur 'ana napamet) pjesnika govori o tome da je pjesnik, u nevolji, morao javno uciti Kur an da bi mogao ivjeti. Hafizov mucni posao pekarskog pomocnika i njegovo javno recitovanje Kur'ana koje je obezbjedivalo manje ili vi e podno ljiviju egzistenciju, to podsjeca na zanimanje na ih slijepih pjevaca narodnih epskih pjesama, svjedoce o te kom ivotu i nevoljama pjesnika u mladosti. Takav nacin ivota umnogome obja njava Hafizov ivotni stav izra en u pjesmama. Osim toga, u njegovom dijelu nalazile su izraza, istina na poseban nacin, i politicke prilike toga doba u irazu. To je vrijeme najezde Mongola i nji hovih razaranja pod zloglasnim Timurom. iraz je u pocetku bio po teden, ali zbog me dusobnih borbi lokalnih dinastija oko vlasti Timur se umije ao, pa je i iraz do ivio velika razaranja i krvoprolica. Strah od Mongola zahvatio je cio narod. Kulturne prilike u irazu omogucavale su pjesniku da stekne solidno obrazovanje. P ored toga to je znao Kur'an napamet, poznavao je filozofiju, vjersku dogmatiku, s ufizam, arapsku knji evnost, a dosta je bio upucen i u neke druge naucne oblasti. Zahvaljujuci pjesnickom daru, on je ova znanja utkao u svoje gazele, ne oduzimaj uci im time nimalo od poetske vrijednosti. Ima tvrdenja da je poznavao turski je zik, jer se i na irskom dvoru slu ilo tim jezikom. I ah ud a', namjesnik iraza, vodio je porijeklo od turske princeze, pa je ova tvrdnja utoliko vjerovatnija, jer je Ha fiz pjevao Sud a'u panegerike. Jedno vrijeme Hafiz je bio ucitelj u vjerskoj koli, kada je i skrenuo na sebe pa nj

u aha ud a' koji ga poziva na dvor, gdje postaje njegov pjesnik i prijatelj. No to p rijateljstvo nije bilo duga vijeka: usljed spletkarenja sve tenih lica pjesnik je pao u nemilost i bio udaljen sa dvora. Posle toga za njega nastaju opet te ki dani . Pred kraj ivota sastao se sa Timurom i razgovarao s njime u irazu, a dvije godin e kasnije, tacnije 1389., umro je u svom rodnom gradu gdje je i sahranjen, a sah ranjen je ne na groblju, nego u dijelu grada gdje je najvi e provodio vremena, a t o je poznati park Musala. Tu mu je kasnije podignut spomenik, a jedna kasniji pj esnik spjevao mu je stih sa datumom tarihom koji glasi: Svjetiljka znacenja je Had e Hafiz, koji je bio luca Bo anske svjetlosti. Po to je vjecno boravi te na Musali dobio, tra i njegov tarih u zemija Musale. Zbirku Hafizovih pesama, Divan, po svoj prilici objavio je poslije pjesnikove sm rti njegov prijatelj, Muhamed Golendam. Divan sadr i oko 500 gazela. Za razliku od svoga prethodnika iz iraza Sa'dija, Hafiz za du e nije napu tao rodni az. Jednom se bio uputio u Indiju i stigao je do luke Hormuz odakle se vratio u i raz jer: ir

Ne dozvoljavaju da idem i putujem, ugodni povetarac Musalle i voda reke Ruknabad. (gazel 101.) A takve ba te i rijeke, veli pjesnik, nema ni u raju: Daj krcmaru starog vina, jer u raju nece naci, obale reke Ruknabad niti ru icnjak Musallu. (gazel 3.) Osim toga, Hafiz je u svom irazu bio vezan za enu i sina od kojih se rijetko odvaj ao. Sin mu je umro u mladosti, posle cega se u njegovim stihovima osjeca tuga i a lost. Obracajuci se svojoj eni posle smrti sina, Hafiz tu no veli: Draga, vide li onaj umni nam sin, ta do ivi pod ovim krovom, arenim nebosvodom. Umjesto da ivi u srebru i sjaju, nebo ga prekri kamenom plocom. Jedna legenda ka e da je bio neobicno zaljubljen u jednu lokalnu ljepoticu po imen u ah Nebat, to je takoder imalo uticaja na njegov lirski opus. Mo e se zakljuciti da u Hafizovoj lirici ne mo emo govoriti samo o tesavvufsko-metaf izickim sadr ajima i porukama niti tra iti u njoj samo ovozemaljsku tematiku. Kod Ha fiza ne postoji nikakav odredeni sistem tesavvufa niti se pouzdano zna da je on pripadao nekom tesvvufskom redu. Njegovo slobodoumlje i nemirni duh nisu mogli d a se uklope ni u kakva pravila i ogranicenja. Njegov sistem ne mo e se identifikov ati ni sa jednom poznatom formom sufizma. Mo e se slobodno ustvrditi da je on za s ebe izradio posebni, ekleticki sistem u koji je unio iz svih njemu poznatih sist ema ono to je odgovaralo njegovom poetskom duhu i njegovom poimanju svijeta i ivot a. U njegovom sistemu ne treba tra iti ni logicnost bilo kakvog filozofskog sistem a. Zbog raznih nelogicnosti i protivrijecnih pogleda koji se uocavaju u njegovoj poeziji, mogao bi se dalje izvuci zakljucak da je njegov sistem, u stvari, tesa vvufsko-filozofski sinkretizam koji je pro ao kroz jaki filter njegovog slobodouml ja. Osim toga i u raznim fazama njegovog ivota menjala su se pjesnikova saznanja i shvatanja ivota, a zna se da je i divan njegove poezije nastajao u raznim fazam a, to se takode odrazilo na planu arolikosti i neujednacenosti njegovog poetsko s ufijskog opredjeljenja i ucenja. Tako znamo da je tematika njegovih gazela vino i ljubav, ali u pojedinim fazama ivota ta je tematika razlicito obojena.

Iranski istoricar knji evnosti Mahmud Humen, na osnovu analize gazela, uocava pet faza u ivotu Hafiza. Gazeli iz prve faze, koja se hronolo ki podudara sa periodom mira i reda u irazu i prvog pjesnickog djelovanja Hafiza, su vrlo jednostavni i ne sadr e velike poruke i duboke misli. Kada pjesnik govori o ljubavi, onda ima u vidu tjelesnu strast, a vino je konkretno, od gro da, npr. pocetni stih u prvom gazelu svih izdanja Hafi zova divana glasi: O krcmaru, kreni ca u i nazdravi svima pice, jer ljubav bi sprva lahka, ali dode d o te koca. (gazel 1.) I sljedeci stih: Krcmarice, napuni mi ovu ca u cistog vina, a sviracu, ti zapevaj sve krenu po mojoj elji. (gazel 11.)

Isto tako u sljedecem stihu uocava se da pjesnik misli konkretno: Stalno me opija povetarac sa tvojih loknastih uvojaka, i stalno me uni tava tvoj vilinski i vragolanski pogled. (gazel 95.) u ovim stihovima vidi se mladenacka ponesenost i ustreptalost pjesnika pred lje potom drage gdje je te ko tra iti neki drugi smisao ovog stiha. U ovoj fazi u gazelima se vidi borba, sukob izmedu srca i razuma. Kada nadvlada razum pjesnik je daleko od ostvarenja elja srca i od susreta sa voljenom, i obrat no, kada srce pobijedi, pjesnikove elje su pred ostvarenjem. Npr. u sledecem gaze lu: O srce, ako od ove jamice na bradi ode , gdje god dode , brzo ce se pokajati. Pazi se, ako poslu a zanos du e, bice kao Adem izjuren iz raja. Mo da te nebo nece dovesti do vode ivota, ako edan ode sa izvora vode ivota, U mrkloj noci rastanka sa tobom skoro da umirem, Vrijeme je da izade i pojavi se kao sjajni mjesec. (gazel 494.) Ovo trvenje izmedu razuma i srca nema kraja, nemir i bol srca i tuga su prisutni . Gdje naci lijeka za to? Hafiz lijek nalazi u vinu. Vinom se pjesnik oslobada r azuma i slijedi elje srca. Otuda je i Hafizovo pribegavanje vinu, i ne samo u prv om periodu njegovog ivota. Karakteristican je sljedeci pocetni stih jednog gazela : Imam fetvu prvaka magova, a to je stara prica, da je vino haram tamo gdje nema v oljene. (gazel 367.) Znaci, po Hafizu, vino bi moglo biti i dozvoljeno kad je draga prisutna, jer mo e lijeciti od ljubavnih jada, mo e biti lijek, ali ako nema drage ni vino ne vrijedi , treba ga zabraniti kao to i jest zabranjeno, haram. Prema tome, sigurno bi se m oglo zakljuciti da gazeli iz mladosti temu vina povezuju za ljubavne jade pjesni ka. Drugi period pjesnikovog stvarala tva podudara se sa vladavinom okrutnog muzaferid skog aha koji je zatvorio vrata mejhana i progonio boeme koji prelaze u ilegalu i piju krijuci. To je vrijeme jacanja bogobojaznosti i pojave cuvara reda i po tiva nja erijatskih propisa, ali i licemerstva, i Hafiz svoje boemstvo provodi ilegaln

o. U stihovima kritikuje Cuvare reda, propovednike i licemere, a iskazuje elju za otvaranje zatvorenih mejhana. U tim eljama i zahtjevima nema mnogo uspjeha, poci nje se zamarati tematikom direktne kritike i iskazivanjem elja za mejhanama. Zato se okrece sufizmu, ali treba istaci da je Hafiz jo uvek mlad i sufijska bolest n ije ga previ e uzdrmala i on se od nje brzo oporavlja. Treca faza pjesnikovog ivota Hafizova podudara se sa pocetkom vladavine dobrog i pametnog aha Sud a'a kad je narod iraza opet slobodan, ortodoksne snage su labavije, krcme vi e nisu zatvorene i niko ne zazire od ejhova pobo njaka i strogih cuvara red a. Hafiz je stariji, iskusniji, a njegov stav prema ljubavi zreliji i savr eniji. Vi e se ne zatvara u samocu bez drage i ne pati zbog sukoba srca i razuma. Sada ta cno zna da eli u samoci biti samo sa dragom, prema voljenoj je hrabriji i stro iji i eli da njegova draga bude samo njegova, jer kako ka e, Cak i legendarni prsten So lomona, ako bude okaljan rukom Ahrimena, ne eli da prihvati: Lijepa je osamljenost, ako draga bude moja draga, a ne da ja sagorim a ona da dr uge zabavlja. Ja nipo to ne uzimam ni Sohmonov prsten, koji je nekada Ahrimen doticao. (gazel 16 0.) Pjesnik je sa obje noge cvrsto na zemlji. O apstraktnom vinu i nerje ivim problemi ma egzistencije ne eli da diskutuje, vi e ga interesuje ovozemaljsko, konkretno vin o. On pokazuje hedonisticke crte to se posebno vidi u sljedecem gazelu. ta je to skriveno vino i ivotom stoje ne to bez osnove, ja se svrstah u red boema pa nek bude ta ce biti. Zaboravi srca tugu i ne spominji probleme kosmosa, jer nijedan mozak ne razrije i te probleme.... ...Prihvati ca u pristojno i sa uva avanjem jer je sastavljena od praha lubanje Demida, Behmena i Kubada. (gazel 101.) Ovakve misli Hafiz kao da je preuzeo od Hajjama kod koga takoder nalazimo slican motiv o porijeklu ca e, u kojoj je vino, od ljudskog praha, kada veli: Ovu ca u koju dosta dobro napravi e, razbili su i bacili po putu. Pazi se, ne gazi je i ne poni avaj, jer taje ca a od lobanja sagradena. (Omer Hajjam, Rubaijat) U gazelima sa kraja ovog perioda nalazi se filozofska i sufijska tematika, a pon ekad i kritike aluzije na ejhove i pobo njake. Cetvrti period pjesnikovog ivota podudara se sa ponovnim dolaskom na vlast aha Sud a 'a, ali sada sa izmijenjenim pogledima na ivot pod velikim uticajem sufija i vjer skih prvaka to je pjesnikove veze sa dvorom slabilo i pogor avalo. Vladar vise nije pristalica slobodoumlja kao nekada i vi e se dr i ortodoksije i savjeta pobo njaka i sufija. Za orijentaciju ahovog odnosa i pona anja prema Hafizu postoji i legenda ko ju bilje i Edvard Braun u svojoj Istoriji iranske knji evnosti. Navodno, pjesnik Ima d Fakih, Hafizov konkurent, koji se vi e pridr avao erijata, imao je macku koju je dr esirao da zajedno sa njim klanja namaz. To je na aha ud a'a neobicno djelovalo i on je prihvatio taj slucaj kao mud izu, nadnaravno djelo, pa je i ovom manje poznatom pjesniku poceo ukazivati posebno po tovanje, dok je Hafiz tu dresuru smatrao obic nim arlatanstvom, a vlasnika macke Imida arlatanom i varalicom. To je znacilo razl az sa mecenom toga arlatana, tj. ahom ud a'om. Iako se ne mo e potpuno vjerovati legend i, ali u jednom gazelu Hafiza postoji reminescencija na pobo nu macku:

O prepelico graciozna hoda, kuda ide , stani! Ne oholi se, jer pobo na macka je namaz klanjala. (gazel 133.) Znaci, pazi se draga da ne strada rnih ljudi, pobo njaka. od licemijerne pobo ne macke, odnosno od licemije

...Hafizove lirike je u divnom skladu sa dubinom njegove misli i ideja i sa savr e nstvom poetske rijeci pjesnika. ivopisne slike njegovih gazela bri ljivo su dotjera ne. Tu nema ni ta suvi no. U to se ukljucuje i cesta igra reci, kori tenje razlicitih znacenja rijeci, neocekivana, smjela i originalna poredenja, ali bez fraze i bom basticnosti. Primjecuje se jaka veza izmedu Hafizovih gazela i usmene tradicije, posebno kada je u pitanju mogucnost Pjevanja uz muziku Hafizovih gazela. Mno tvo motiva u gazelima odgovara nemirnom i ustalasanom duhu Hafiza. On je ra irio tematske okvire gazela i doveo ga do savr enstva, tako da njegovi gazeli predstav ljaju vrhunski uspon i u formalnom i u sadr ajnom pogledu. Koristeci se elasticno cu gazela, uportebljavao je ovu formu i za izra avanje napred nih ideja i pogleda. Hereticne ale i primjedbe Hafiza o poimanju svijeta izvr ile su, cetiri vijeka kas nije, sna an uticaj na njemackog pjesnika Getea. Ovaj uticaj posebno se mo e pratiti u Geteovom dijelu Zapadno-istocni divan. (U ovom djelu ima poglavlje pod naslov om Hafizname. Na Istoku je Hafiz mnogo opona an, ali nikada nije dosegnut.

GETE I PERSIJA Iz knji evno naucne studije "Uticaj Istoka na Getea", dr. Fehim Barjaktarevic. Beo araci, 1938.s Hafiz kao inspirator "Divana" Ono to je Dic bio za Getea u pogledu na Tursku, to je Josif Hamer, poznati becki orijentalist i istoricar Osmanskoga carstva, znacio za velikog pjesnika u njegov u zanimanju za Persiju, koja je Turcima bila ucitelj u mnogim, a narocito u knji e vnim stvarima. Gete se, dodu e, i ranije interesovao za Persiju. Otprilike u isto vrijeme kada je citao Sakuntaiu (1791), on je upoznao i persijsku poeziju na koj u mu je Herder skrenuo pa nju u vezi sa svojim prepjevima iz nekih persijskih pjes nika (Sadi, Hafiz), ali to je bio samo tihi podsticaj koji nije ostavio nikakva jaceg uticaja. Isto tako se ne mo e reci da su prevodi Gotfrida Hagemana iz Firdusijeve ahname (vi e epizoda), koji su iza li 1805. u casopisu Europa 2 i koje je Gete citao, privukli pjesnika persijskoj poeziji, jer su formalno bili vrlo nesavr eni. Medutim, poslije Silerove smrti, u osami, kada je Gete procitao Med nuna i Lejlu, neku vrstu beduinskog (pustinjskog) Romea i Julije, od persijskog klasika D amija,

u Hartmanovom prijevodu (1807), persijsko pjesni tvo je ostavilo na njega vec dub lji utisak. Tad je Gete upoznao i Hamerovu irinu. Pod ovim zajednickim naslovom Hamer je izda o svoj izvod iz Nizamijeve romanticne pjesme o ljubavi sasanidskog kralja Husrev a Perviza (Pobjedonosnog) i cuvenog neimara Ferhada prema Jermenki (hri canki) irin i sa prozvoljnim izmjenama i dodacima iz docnijih turskih prerada. Uz ovaj izvod Hamer je dodao i ljubavne istorije Salomona i Balkise (kraljice od Sabe) i Jusu fa i Zulejhe. Oba ova biblijska predmeta, koja su Geteu bila poznata jo od ranije , sada su ga zanosila u jednoj novoj, persijskoj obradi. Medutim, ovo drugo, jace historiju i knji evnost a je vladala prije bitke nje za Kinu zanimao i za kih ratova, znamo vec od zanimanje za Persiju ustuknu opet pred Kinom, u ciju se Gete udubio namjerno da se istrgne iz stra ne atmosfere koj kod Lajpciga (oktobar 1813). Da se Gete pred interesova persijski jezik i da ga je poceo uciti ba za oslobodilac ranije.

Tek treci susret s persijskim pesni tvom podstaknuce Getea na aktivno stvaranje, a to je bilo 1814. Ova godina je i inace va na u pjesnikovu ivotu. Prvih dana te god ine on je zavr io trecu knjigu svoje autobiografije (Poezija i istina), ratne brig e su i cezle, politicka opasnost se izgubila, a stari pjesnik se preporodio, sprem an na nove pothvate i nova stvaranja. Pored toga, jo ranije, upravo posle ilerove smrti, opa a se kod Getea velika razlika u shvatanju knji evnih pitanja. On nije vi e iskljucivi klasicist kome je klasicna dogma zaslijepila oci za mnoge druge lijepe stvari u ivotu, umjetnosti i historij i, nego covjek na kojega su romanticni duh vremena (u njemackoj knji evnosti roman ticni period pocinje vec od 1798. godine) i objektivnije, svestranije proucavanj e dogadaja u historiji ostavili svoga traga. Zato je Gete, koji je od uvek nagin jao svestranosti, sada imao vi e shvatanja i za romanticare, ili, mo da bolje receno , za neka njihova nastojanja, kao, recimo, za njihove prevode sa stranih jezika, cime se i on sam jo dosta rano bavio. U vezi s tim lako je razumijeti da su njem acki romanticari, posle kulta Kalderona i drugih romanskih pjesnika, posegnuli i za Istokom. Ovo posljednje je jo tim razumljivije kad se sjetimo da je u to doba i orijentalistika pocela vidno napredovati u Francuskoj, Engleskoj i Njemackoj. Izucavanje sanskrta, koje datira s kraja XVIII vijeka (1780), upucivalo je takod er na Istok, tacnije na Indiju i njen stari jezik iz kojeg su potekli gotovo svi evropski jezici. Franc Bop (Bopp), koji ce polo iti naucnu osnovu tom saznanju, i zdaje svoj poznati Konjugacioni sistem sanskrita i mladih indoevropskih jezika 1 816, dakle tri godine prije pojave Zapadno-istocnog divana. Ovo izucavanje nije se odnosilo na samo na knji evnosti i jezike nego i na vere, historiju i sve to se tice Istoka. Uz uporednu filologiju razvice se doskora i uporedna historija vjer a itd. Pri tome je izgledalo da svi tragovi vode na Istok kao poreklo svih vjera i jezika, kao kopno najstarije poezije i prakulture. Takve su bile prilike u kojima je Gete do ao po treci put u dodir s persijskom knj i evno cu, drugim recima, sve je bilo kao spremljeno da ona tada djeluje na njega ne odoljivo i neizbrisivo. Na tako uzorno tlo trebalo je samo baciti sjeme iz koga ce niknuti Zapadno-istocni Divan. To sjeme je Hamerov prevod Hafizova Divana, ko ji je Gete citao, prilikom svoga estonedeljnog odmora u banji Berki kod Vajmara, u proljece 1814. Hamerov prijevod izi ao je, istina, jo ranije i Gete sam veli da ga je dobio u prol jece 1813., ali se sada zna da je njemacki pjesnik upoznao Divan u cjelosti tek 1814. (U svoj dnevnik unio je Gete Hafizovo ime prvi put 7. juna 1814.) Ko je Hafiz? Pod tim pjesnikim imenom (koje znaci onoga koji zna citav Kur'an na pamet) krije se Muhamed emsudin (Sunce vere), najveci persijski liricar, roden po

cetkom XIV vijeka u irazu (Ju na Persija). Kako se tvrdi, rano je stupio u dervi ku z ajednicu, dobro je upoznao arapsku gramatiku i knji evnost kao i verske nauke, koj e je predavao u svom rodnom mjestu, ali je znao i za izreke mudraca. Tada nja dina stija, Muzaferidi (narocito njena dva clana, vladara) titili su Hafiza, a i drugi knezovi i vladari pozivali su ga na svoje dvorove, to je on obicno odbijao, ne m ogav i se rastati od svoga iraza, persijske Atine. Kad je Timur osvojio (1387) iraz, tu se Hafiz, bar po pricanju, video i govorio s njim, a dvije godine posle toga je umro (1389). U cemu je izuzetna slava Hafizova? On je popeo pjesnicku formu gazel do najvi ega formalnoga i sadr ajnoga savr enstva. Stihovi mu teku tako prirodno i glatko da se ne opa a ni najmanji napor. Po sadr ini, njegove pjesme cine, tako reci, sintezu sve ga onoga to je za pro lih pet vijekova opjevano u persijskoj lirici. Drugim rijecim a, on u sebi sjedinjuje sve osobine ranijih persijskih pjesnika i daje im ne to sp ecijalno svoga, svoj vlastiti car. Opjevajuci ljubav i vino, ru u i slavuja, ljepotu i mladost, Hafiz se izdi e iznad i ndividualnog do op te ljudskog, do vjecne ljepote i istine, do najci ce vere i do Bo a nstva. Osim pomena nekih njegovih mecena i e legija povodom smrti njegova sina, tada nji savremeni dogadaji su ostavili srazmijerno vrlo malo traga u njegovim pje smama. Tim vi e to je u njima istaknuto ono to je trajno ljudsko i vjecno bo ansko, to sacinjava smisao ivota i su tinu sveta, i to na jedan nacin pun olimpske vedrine i bujne ma te, s carobnom snagom u jeziku i izrazu. Pri tome se on visoko izdigao iz nad svog doba, otvoreno, iznoseci svoje slobodno shvatanje i fino ismijavajuci l a i licemjerstvo izvjesnih krugova (tzv. sufija). Zbog svih ovih i drugih osobina , koje se narocito mogu osjetiti u persijskom originalu, Hafiz se vec odavno bro ji medu najvece svjetske liricare uop te. Kako je i gore receno, Gete je, jo pri svom prvom dodiru s persijskim pesni tvom, c itao i neke probe iz Hafiza ( u Herderevu prepjevu), ali povr no i bez ikakva veca odu evljenja. Medutim, sad ce ga ovaj Persijanac sasvim da osvoji kao to ga je u m ladosti zanosio ekspir, Osian, Homer, Ruso, a u zrelijim godinama rimski elegicar i. Pored velikog vremenskog razmaka i ostalih, prije iznesenih razloga koji obja njav aju preokret u prilog Hafizu, da li je, mo da, i sama ljepota Hamerova prevoda sad a toliko privlacila Getea Hafizu? Naprotiv, ovaj prijevod inace poznatog beckog orijentaliste, koji je mnoge stvar i s istocnih jezika prevodio i o svemu i svacemu, nekad dobro a nekad i vrlo pov r no, pisao, bio je prije u stanju da odbije citaoca nego da ga privuce. Krut, nev je t, a cesto pogre an i nejasan, i inace s raznim drugim nedostacima, ovaj prijevod sada ima samo knji evno-historijsku vrijednost, ali za ono doba to je ipak bio do gadaj i prvi potpuni prijevod s persijskog originala uop te na ikoji evropski jezi k. Samo Geteova pronicljivost i vidovitost mogla je u tom nevje tom prijevodu otkriti pravi izvor poezije, pravi vilinski gaj u kome su odjekivali carobni zvuci irask oga slavuja (kako Hafiza zovu po njegovu rodnom mestu). Ovu Geteovu vidovitost treba jo vi e istaknuti to se sada zna da jedan znatan dio ca ri Hafizovih gazela pociva, pored majstorskoga izra avanja osjecanja i misli, i na melodicnom jeziku i lijepim obrtima, dakle na osobinama koje se samo u original u mogu osjetiti. Ukratko, Gete je silno zavolio Hafiza i kao to je sebe naspram M oliera koga je takoder silno cijenio zvao malim covekom, tako je smatrao za ludo st da sebe uporedo stavi s persijskim liricarem. Takav sud o Hafizu jo vi e pada u oci ako se sjetimo da Gete, izuzev i rijetke pojedince (kao ekspira, Moliera, Kalde rona, Linea), inace ni o najvecim evropskim velicinama (na primjer, o Danteu, Pe trarki, Servantesu) nije uvek niti u svemu imao povoljno mi ljenje.

Veliki pjesnik pominje Hafiza, u svjetskoj literaturi, odmah posle Psalama i Pje sme nad Pjesmama, koju je uvijek hvalio i cesto uzimao kao sigurno mjerilo pri p oredenjima. Ovo veliko po tovanje i odu evljenje Geteovo za Hafiza mo e se djelimicno objasniti i izvijesnim slaganjem i srodno cu njihovih du a, odnosno izvijesnim slaganjem u njiho vu du evnom raspolo enju. Prije svega, i Hafiz je gipki Arijevac, i kao takav bli i je Nijemcu nego konzervativni semitski Jevreji ili Arapi. Onda, i persijski i njem acki pjesnik su u prvom redu liricari (Hafiz je upravo samo liricar, a Gete je d aleko vi e cijenio liriku nego ostale knji evne radove); dalje, obojica su jaki indi vidualisti, obojica vole ivot, prirodu i pjesmu, ali isto tako i mistiku i simbol iku. ...Da je Gete dobro poznao kako slobodan i nezavisan duh se krije u Hafizu, mo e s e videti iz izjava raznih docnijih knji evnih istoricara, orijentalista i prevodil aca iraskog pjesnika, od kojih se ovdje samo neke kao primjer mogu navesti. Jovan Ser, na istom mjestu svoje Galerije svjetske knji evnosti, isticao je pijre svega da je Hafiz pjevao svoje smijele i slobodne pjesme u doba kada je na Zapadu naj kruca ortodoksija mahala svojim olovnim ezlom..., a poznati njemacki iranist Herm an Ete (Eth) se sasvim slo io s erovom karakteristikom Hafiza (sr. Grudriss der ir. Phii, II, 303). Rozencvajg- vanau, u predgovoru svoga izdanja i prijevoda Hafiza (knj. I, str. IV ), takoder istice da Hafizove slobodoumne pjesme, kojima iba pretvorstvo i licemj erstvo, padaju u doba dok je na Zapadu jo nocna tmina vladala. Jedan drugi Hafizo v prevodilac, G.H.F. Meslman (INesselmann),narocito nagla ava kako je ovaj persijs ki pjesnik, kao i njegov stariji savremenik Dante (umro 1321), imao najvece po tov anje prema religiji, ali da je, kao i njegov taliljanski kolega, na najnemilosrd niji nacin ibao demoralisano i zatucano sve tenstvo (Der DIwan des Schems-eddin Muh ammed Hafis aus Schiras, Berlin 1865, str. 216). Koliko ova i slicna mjerodavna mi ljenja potvrduju tacnost Geteova suda o Hafizovu slobodnom i nezavisnom duhu, toliko ona, s druge strane, istodobno i obja njavaju za to je Gete velikim djelom na ao sebe u velikom historijskom pjesniku i za to ga je , i u ovom pogledu, toliko zavoleo. Pored svih dodirnih tacaka izmedu Getea i Hafiza o kojima je ovdje bilo reci, tr eba jo jednu-dve ovdje dodati, odnosno jasnije istaknuti. Gore je receno da su ob a pjesnika prvenstveno liricari, da obojica vole prirodu, pjesmu i ivot, ali isto tako i mistiku i simboliku. Jasnije receno, obojica su prete no ljubavni pesnici kao to je uop te ljubav glavni izvor lirike, ali ipak, pored sve njihove erotike, njihovi divani sadr e duboku ivotnu mudrost, najci cu veru u Boga, pocivaju na pravoj religioznosti, odi u mistickim panteizmom. Ul Zapadno-istocnom divanu islam va i ka o vladajuca religija, ali ispod njega izbija na povr inu staropersijski kult priro de kao to Geteov panteizam izbija ispod hri canstva, veli niko manji nego Vilhelm er er. I najzad, jo jedna slicnost. Kako su raniji persijski etici, mistici i pantei sti, narocito D elaludin Rumi (iz XIII vijeka), uticali, vi e ili manje, na Hafiza i njegovo gledanje na svet, tako je veliki Spinoza djelovao na Getea ba svojom eti kom i svojim panteizmom. Sto je ovdje pobli e ukazano na osnovne srodnosti i slicnosti koje postoje u du i, n aravi i shvatanju obojice pjesnika, to je ucinjeno s namjerom da se i s ove stra ne objasni Geteovo slicno po tovanje i velika ljubav za Hafiza koga on, na jednom mjestu Zapadno-istocnog divana, naziva cak i svojim blizancem.

Ogledanje licnih do ivljaja u "Divanu" Postanak Zapadno-istocnog divana mo e se ukratko oznaciti kao proizvod Hafizova ve

likoga uticaja i Geteovih licnih do ivljaja. Hafizov uticaj je doista bio tako sil an i dubok da se refleks brzo osjetio na Geteovu knji evnom stvaranju: on je tako reci odmah poceo pretapati primljene utiske u svoje vlastite pjesme. Da su pak l icni do ivljaji Geteovi, a narocito ljubav prema Mariani Bilemer, davali u ovo dob a pjesniku dosta nadahnuca i uzbudenja, vidjecemo izbli e u toku ove glave. Prva pjesma buducega Zapadno-istocnoga divana nastala je vec 21. juna 1814, pri likom jednog izleta u Berku: to je Erschaffen und Beleben u Moganni fiameh. Ona vec pokazuje da je Getea najvi e zanosio kod Hafeza onaj divni sklad culnoga i rea lnoga sa misticnim i simbolicnim tako reci vidi nepresu ni prelaz iz vinske krcme u hram Tvorca. Krajem jula iste (1814) godine izvrcio je Gete svoje prvo putovanje na Rajnu. Pu t je vodio od Vajmara preko Erfurta, Ajzenaha i Frankfurta za Visbaden. Na ovom putovanju Gete je video mnogo poznatih lica i mesta, obnovio je mnogo utisaka iz mladosti i osjecao se preporoden i podmladen. U stvari, pjesnik je putovao u sv oj zavicaj da vidi ostatke staronjemackog slikarstva i arhitekture, ali pod utis kom Hafiza, lijektire putopisaca i svoje sklonosti za Istok, on je ujedno u du i z ami ljao da putuje, kao gospodar karavana, u istocni zavicaj covjecanstva. To je s misao Hegire, pjesme kojom sada pocinje njegov Divan, jer i pjesnik ostavlja svo j Vajmar i putuje u zavicaj, odnosno, u mislima na Istok, kao to se Muhamed iseli o iz Meke u Medinu, gdje su ga njegove prista e lijepo primile i docekale. U ovoj predstavi putovanja na Istok Burdah nalazi i izvijesno pjesnikovo jedinst vo Divana, mada pjesnik ce ce zaboravi svoju prvobitnu funkciju i ispadne iz ulog e. U pjesnickom pogledu, ovo prvo putovanje na Rajnu toliko je Geteu godilo da j e na povratku vec imao trideset pjesama za Divan. Vrativ i se u Vajmar, pun svje ih i prijatnih utisaka, on je poceo da ih sreduje, a istodobno je nastavio ivljim tempom lektiru istocnih pjesnika, pisaca i putopisa po Istoku. Tako, na primjer, znamo da se krajem decembra iste (1814) godine Gete prvi put pobli e zanimao Firdusijem i njegovom ahnamom. U januaru sljedece (1815) godine, Gete se ponovno zadubljuje u najveceg persijskog epicara. Ludolfov njema cki prevod pojedinih odlomaka iz ahname, slu io je tada Geteu kao vod i, pored svih svojih mahana, odu evio ga je toliko da je na vajmarskom dvoru citao pojedine par tije koje je on sam preradio. Da je Gete, u svom velikom interesovanju za persij ske stvari, poceo uciti i persijski jezik, receno je vec ranije kod Arapa, ali s vrlo malo uspjeha. On je bio u stanju samo da napi e pojedine najobicnije arapske i persijske rijeci (oba jezika slu e se istim, tj. arapskim alfabetom), ali od pe rsijskog jezika nije znao ni toliko da razume one dvije persijske pjesme koje je unio pri kraju svojih Nota i rasprava uz Divan, nego mu ih je preveo, kako i sa m ka e, J.G.L. Kozegartn. Izucavajuci istocne stvari, Gete je tada do ao u bli i dodir i sa nekim njemackim i stranim orijentalistima (Diez, Lorsbach itd.). to je za nas ovdje glavno, Geteov buduci Divan je i dalje rastao. Pjesnik je vec pomi ljao na to da tim pjesmama da izvjesnu zaokrugljenu cjelinu i da im nade zgod an naslov. Taj naslov je najprije glasio An Hafis, jer se u prvim pjesmama persi jski pjesnik doista oslovljava. Posle izvjesnog vrijemena, Gete je promijenio na slov u Versammiung deutscher Gedichte, mit stetem Bezug aug den Diwan des persi schen Sangers Mohammed Schemseddin Hafis. Ka ko odmah upada u oci, u oba slucaja sami naslovi su ukazivali na onoga pjesnika koji je Getea tada nadahnjivao, ili bar podsticao da svoje licne do ivljaje i osecanja iznese u jednom orijentalnom r uhu. Medutim, Gete ubrzo uvida da posljednji naslov vec zbog svoje du ine nije zgo dan i od 14. decembra 1814. on zove ove pjesme kratko Deutscher Divan. Tada nji ra spored (nekih 50) pjesama njemackog divana bio je hronolo ki, tj. prema postanku p ojedinih pjesama; podjela na knjige pada u docnije vrijeme.

Jo ujesen 1814. uvodi Gete u svoj Divan krcmara (Schenk), opet prema ugledu na Ha fiza. Po to je krcmar u Hafiza mlado i lijepo lice, to je Gete za model svoga krcm ara uzeo dva lijepa mladica koja je na putovanju video (jedan mladi plavi kelner na Gajsbergu kod Visbadena i sin profesora Paulusa u Hajdelbergu). Preostajalo je da Gete uvede u Divan jo i ljubav ene, jedno ensko lice. Dodu e, pocetkom 1815. on pjeva i o ljubavi, ali valjda najvi e pod uticajem lektire istocnih pjesnika o sl avnim ljubavnim parovima, narocito o Jusufu i Zulejhi, a mo da i prema sjecanju iz vlastitih ranijih do ivljaja. Najzad, 24. maja 1815., uvodi Gete u Divan i svoju dragu i daje joj ime Zulejka, ali sebi ne zadr ava ime Jusuf nego Hatem. Ne zna se je li ova Geteova Zulejka (Suleika) u ovo doba isto imaginarno lice, ili je to ona ista Mariana Jung koja ce se docnije udati za njegova prijatelja Vilemera (W illemer), a koju je Gete upoznao u Visbadenu verovatno 4. avgusta 1814. jo prije njene udaje. Kada je Gete, u maju 1815. opet krenuo na putovanje po Rajni, Divan je vec bio n arastao na sto vecih pisama i na citav niz izreka. Ovo drugo putovanje Rajnom bi ce za Divan jo plodnije i donijece mu nove i znacajne pjesme. Tom prilikom, Gete je, medu ostalim, proveo i nekoliko nedjelja kod svoga prijatelja Vilemera, fran kfurtskog bankara i senatora, koji se ( u jesen 1814) o enio maloprije pomenutom M arianom Jung, poreklom Austrijankom, kojoj je tada bilo tek trideset godina. Vilemer je tada vec bio star covek i to mu je bila treca enidba. Kao djevojce od e snaest godina, Mariana je igrala balet u frankfurtskom pozori tu, ali se jo tada to liko svidjela Vilemeru da ju je udaljio od pozori ta i vaspitao sa svojim kcerima. Za vrijeme boravka kod Vilemerovih u Frankfurtu i na njihovu imanju Gerbermile (Gerbermhle, u okolini Frankfurta) razvilo se izmedu pjesnika i mlade, inteligen tne i darovite ene vrlo prisno prijateljstvo koje se doskora pretvorilo i u ljuba v. Kad je Gete odatle oti ao u Hajdelberg, ona ga je i tamo na la. Mariana je toliko razumijevala Getea i sa njim osjecala da je gotovo utonula u njegov genij (Burd ah). Ovo srodstvo du a je djelovalo jako i na pjesnika i potresalo cijelo njegovo bice. Ipak, Gete se najzad prenu, sabra i prekide sa Zulejkom (6. oktobra 1815 u Hajdelbergu). Kad se zna za ovu Geteovu ljubav, ona su, naravno, posve razumljivi arki tonovi i z Zulejkine knjige u Divanu. Posle ovoga je jasno da je ta knjiga Divana osnovan a na licnom do ivljaju, na pre ivljavanju strasti i na velikom prijegoru koji je Get e, posle raskida, osjetio. Ova Geteova ljubav prema Mariani samo je jo vi e punila i povecavala Divan, narocito Suleika Nameh. Posle raskida s Marianom, pjesnik di jeli Divan na knjige i daje im kod kuce persijske i njemacke nazive, a naslov De tscher Divan menja u Viest-sticher Divan (prije februara 1816). Ovaj dodatak "zapadnoistocni" ima, po Burdahu, trostruki smisao, i to: 1) Divan nije ni cisto istocni ni cisto zapadni vec se u njemu slivaju Istok i Z apad, uzor Hafiz i Geteov do ivljaj, misao i strast itd., i sve to treba da djeluj e kao entopticka slika; 2) Gete tra i ono to je tipicno, op te, ne samo u prirodnim naukama nego i u poeziji, moralu i veri, pa su i Hatem i Zulejka tipovi; njihova ljubav (kao i ljubavni r azgovori sasanidskog kralja Behramgura i Dilarme) daju rimu i poeziju, i zato na m Gete predocava kako Istok i Zapad u stvari sacinjavaju samo dvije polovine jed ne iste ljudske cjeline, iz cega se samo od sebe namece saznanje da sve ljudsko treba razumjeti i da smo du ni sve s tolerancijom gledati; 3) izmjena izmedu Istoka i Zapada u vjeri, u kulturi (putem invazija itd.) i u o stalom stalna je, dakle oba svijeta su nerazluciva (istorijsko-geneticki smisao) . Cio Divan je bio gotov 1818. Neke probe iz njega bile su vec saop tene u casopisim a i kalendarima za tu godinu (1818). Posle toga, Gete daje rukopis u tampu kod Ko

te (Cotta). tampanje Divana i Nota trajalo je citavu godinu i po (od februara 181 8 do avgusta 1819). Za to vrijeme, Gete cita, pored ostalog, i Hamerovu /storiju lijepih govornih v e tina Persije koja je upravo iza la. To je, u stvari, antologija persijskih pjesnika, s njihovim kracim ili du im ivotopisima. Antologiji prethodi j edan op ti uvod u persijsku poeziju (njene teme, slike, pjesnicki jezik, itd.). Ka o to ce Hajne iz ove persijske antologije uzeti fabulu za svog Pjesnika Firdusija ( u Romanceru), tako je Gete odmah zapazio ljupku Firdusijevu pricu o Behramgur u i Dilarmi), prema kojoj se iz ljubavnog razgovora ovoga vite kog persijskog kral ja i njegove drage razvila sama od sebe skladna pjesma sa ritmom i slikom. Ovaj se motiv toliko svidio Geteu da ga je brzo i sam opjevao (3. maja 1818), dodav i d a je isto tako ljubav Hatema i Zulejke nadahnula i dala Zulejkinu knjigu. Tokom t ampanja Divana, Gete je, sasvim prirodno, umetnuo i tu pjesmu u njega. Za citavo vrijeme dok se Divan tampao, Gete je bio u prepisci s Marianom koju vi e nikada nije videio (prepiska je trajala sve do Geteove smrti), te je ona tako i tada saradivala ili bar uticala na Divan. Tu saradnju je Gete toliko cijenio da je pet pjesama unio u svoj Divan. Ali i poslje izlaska Divana (1819), pjesnik i dalje pjeva za njega. Te naknadne pjesme on je dodao u tzv. izdanje posljednje r uke (zapoceto 1827), a djelimicno su unesene, posle njegove smrti, u razna izdan ja pod naslovom Aus dem Nachiass (Iz zaostav tine). Ovaj kratki pogled na postanak Divana bio je i radi toga potreban to je stvarno o n tek onda potpuno razumljiv i zanimljiv kad se znaju uzroci i prilike pod kojim a je nastao. Pored izvesne popularnosti koju mu je donela Zulejka i njene dve ko mponovane pjesme (od Suberta i Mendelsona), Divan je, uglavnom, bio i za same Ni jemce mracan i te ak, nejasan i nerazumljiv, i ostao je dugo vremena nepopularan. Medutim, i sa cisto spolja nje strane, Zapadno-istocni divan je donekle odbijao ce stim zanemarivanjem forme, ritma i rime, ukratko "izvijesnim proiziranjem poezij e" (Budah), a isto tako i svojim jezikom koji je katkad bur ikozan, cak i vulgaran , i u kome je vi i stil gdje-gdje pomje an sa ni im. Mnogi nisu osjetili da ovo mje anje klasicnoga sa romanticnim, pravilnoga s nepravilnim, obicnoga s neobicnim unosi u oblik i jezik Divana izvijesnu raznolikost i namijernu izmjenu tonova i boja, i tako njegovoj unutra njoj, sadr ajnoj svestranosti daje i odgovarajuci pecat. Get e, kao veliki pjesnik, na ao je i ovdje onaj oblik koji sadr ini najbolje odgovara, i ba odstupanje od onoga to se obicno smatra kao umjetnost znaci ovdje potpunu umj etnost ("kunstvolle KunstSoisgeit"). Svakako, karakteristicno je da je jedan k ongenijalan pjesnik, Hajne, s odu evljenjem isticao da su Geteovi stihovi u Divanu "tako laki, tako srecni, tako nadahnuti, tako etericni da se covjeka cudi kako je tako ne to moguce bilo u njemackom jeziku". Sada, posle temeljitih izucavanja, narocito Burhardovih sadr ina Divana nam je mnogo bli a, zanimljivija i shvatljivija , samo, i pored toga, ova Geteova staracka poezija ne mo e se takmiciti s njegovim drugim glavnim djelima. Ali i pored toga, Divan je u mnogom pogledu epohalan i fenomenalan za Geteovu licnost i njegovo djelo, pa i ako se smatra kao "posljedn ji veliki zamah njegovih produktivnih snaga", on se ipak broji u glavna djela na jvecega njemackoga pjesnika.

Smer, deoba i oblik "Divana" Kao to se u Faustu potpuno ogleda Geteovo shvatanje sveta do kojega je dospio tok om svojih studija prirodnih i drugih nauka, - tako je i Zapadno-istocni divan re feks njegovih dugogodi njih zanimanja za Istok i krajnji rezultat njegovih proucav anja toga dijela svijeta. Pozadina Divana je istorijska. Pod starost, pi uci svoju biografiju, Gete gleda unazad, u pro lost, pa i na postanak ljudske licnosti. Zel ja da stigne i prodre u patrijarhalnu prostotu covjecanstva vodi ga na Istok. Po red ovoga op teg smijera Divana koje je posvecen velikim dogadajima u ljudskoj kul turi, jasno se razabire i licna nota od koje poticu najstarije pjesme Divana u v ezi s Hafizom kao patronom licnoga kruga. Toj licnoj noti kao donekle i celom Di

vanu te i te je Zulejka. Ovo dvojstvo Divana nije jednom isticano.

Dra Hafiza i njegove dvosmislenosti Da je Hafiz onaj istocni pjesnik koji je najvi e uticao na Getea i podstaknuo ga c ak da ispjeva Zapadno-istocni divan, to nam je vec uglavnom poznato. Isto tako j e poznato da su pojedine knjige Geteova Divana dobile svoje ime iz Hafizova Diva na (tj. Moganni Nameh, Saki Nameh), a i sve ostale da, po ugledu na Hafiza, nose persijska imena. Medutim, pored ovih konstantacija vi e op te prirode, ovdje je mje sto da sada i u pojedinostima ogledamo u cemu je taj veliki uticaj persijskoga p jesnika na Geteov Divan. Prije svega, od onih blizu 200 slucajeva u kojima je sigurno i tacno utvrden uti caj na Zapadno-istocni divan, citava jedna cetvrtina otpada na Hafiza, drugim re cima, u nekih 50 slucajeva (racunajuci tu i Marianine pjesme) on je dao njemacko m pjesniku temu, ili ideju, Ili motiv, ili podstrek, ili sliku, ili moto, ili ba r naslov ili slicno. Po to se svaki pojedini slucaj uticaja ne mo e ovdje napose pom injati, istaknucemo samo neke koji su narocito karakteristicni. Najte a a valjda i najdublja pesma u Divanu, koja nosi naslov Selige Sehnsucht (u Moganni Nameh, br. 17), sa slikom svijece koja zasja (o ivi) kad dogoreva - nadahn uta je u osnovi Hafizom (Hammer, II 90; Rosenzweig-Schwannau, II, 37), kako i sa m Gete veli, mada su i Sadijev Bostan ("Die verliebte Meke" u Oleariusa) i Abu S aid ibn Abil-Hajr (Horn, Gesch. der pers. Lit, str. VI) uticali na njen postanak , a isto tako i Geteova izucavanja prirode i filozofije. ...Kako Gete nije citao Hafiza u persijskom originalu nego u Hamerovu prijevodu, razumljivo je da je on mnoge stvari, bar u pocetku, shvatio onako kako ih je Ha mer, pravo ili krivo, preveo, u odnosno u uvodu ili napomenama protumacio. G vez i s ovim, najva nije je raspraviti pitanje: je li Gete uop te pravo shvatio i razume o duh Hafizove poezije? Ovo se pitanje tim prije namece to su Hafiza, kao i Pjesm u nad pjesmama Horacija, provansalske trubadure i najpoznatije arapske mistike s hvatali neki doslovno i realno, a drugi opet u prenesenom i alegorciko-mistickom smislu. Svi istocni komentari, izuzev jednog jedinog, tvrdili su da Hafiz pod v inom ne misli opojno pice nego misticki zanos prema Bogu (dakle, duhovnu ekstazu ), a kad prijatelja (dragog) opjeva da ne misli na ljubljeno celjade i na zemalj sku ljubav nego samo na ljubav prema Bogu itd. Ovom tradicionalnom shvatanju Hafizovih pesama prikljucili su se mnogi raniji po znati orijentalisti kao Silvestre de Sacy, Garcin de Tassy i drugi. Docnije, ovo misticko-simbolicko shvatanje Hafizovih pjesama je zastupao H. Wilberforce Clar ke, prozni prevodilac cijeloga Hafiza na engleski koji je svom prijevodu dodao i obilne napomene i iscrpan komentar. Onaj jedini istocni komentator koji je Hafizove jasne reci shvatao doslovno, ne podmecuci im nasilni, misticki smisao, bio je Bosanac Sudi (iz XVI vijeka) koji je tursku knjie vnost obogatio svojim tumacenjima nekoliko persijskih klasicnih de la (Bostan i Gulistan od Sa'di-a, Hafizov Divan, zatim Rumijeva Mesnevija, Sudijevo shvatanje je ostalo usamljeno na Istoku, ali ne i na Zapadu. to je za na s ovdje va no jeste to da ga je i Hamer prihvatio: za njega je Hafiz pravi anakreo nticar koji pjeva samo o vinu i ljubavi. Uzgred receno, i na Zmaj dijeli Hamerovo shvatanje kad Nad grobom Hafisovim peva:

Nakuc'o se ca a, napev'o pesama,

Napio se raja sa mednih usana, Gdje je na 'o slasti, tu joj nije pra t'oSad gori'l mu du a - barem znade za to.

G pocetku, i Gete je bio za ovo shvatanje i, ta vi e, u svojoj pesmi Offenbar Gehei mnis (Hafis nameh, br. 8), koja je ranije imala znacajan naslov Mystiche Zunge, rugao se onima koji su, ne raspoznav i (pravu) vrijednost rijeci, Hafiza nazvali m isticnim jezikom. Medutim, Gete se ubrzo odrekao ovoga shvatanja. Kao pjesnik koji je i sam volio simbole i mistiku i koji je mnoge stvari u svojim djelima (narocito u Faustu) za vio u tajne, on je doskora uvidio da je rijec kao lepeza koja, istina, sakriva l ice djevojke, ali ne i samu djevojku i ono to je u nje najljep e: njene sjajne oci. Ovu pjesnicku ispravku svoga prvobitnog, iskljucivo bukvalnog shvatanja Hafiza dao je Gete u pjesmi Wink koja je u pocetku nosila jo jasniji naslov VViderruf, a koja sada u Divanu dolazi odmah posle Javne tajne (dakle, Hafis Nameh, br. 9). Ona je doista opoziv ili bar ubla enje onoga Stoje pjesnik tvrdio u prethodnoj pje smi; za njega sada Hafizovo vino i ljubav imaju i drugi, dublji smisao nego to im ga je Hamer davao. U sljedecoj pjesmi Hafizove knjige (br. 10.) koja ima naslov An Hafis, Gete je jo jasnije rekao da je za posredno, dvostruko shvatanje Hafiza koje njegovim pjesmama daje najvi i smisao. U ovom pravcu je narocito karakteristicno jedno mesto u njegovu najavljenju Knji ge ljubavi koje glasi: Mnogima od ovih pjesama ne mo e se odreci culnost, ali se mnoge mogu, na istocni nacin, tumaciti i duhovno (geistig). Karakteristicno je d a se i najstarija pesma Divana zavr ava kiticom. Dakle, Gete je bio, u stvari, za posredno shvatanje Hafiza, i za izmirenje obiju krajnosti koje su predstavljali realisti s jedne, a mistican s druge strane; on je, prema tome, bar u glavnom, uvidio da Hafizove pjesme obicno imaju ili bar m ogu podnijeti dvostruki, i realni i alegoricni, smisao. ta vi e, izgleda da se Gete u narocito svidala ova namijerna dvosmislenost, ovo stapanje realnoga i misticn oga, ovo savladivanje culnoga i nadculnoga; za njega koji je u svacem od licnog a te io ka op tem, od pojedinacnog ka tipicnom, od vidljivog ka simbolicnom, - ovaj Hafizov nacin je imao narocitu privlacnost i svoju dra . A to je najzacudnije i naj divnije jeste to da je Gete u tome osecao kao rodeni Persijanac! I Hafizovi zeml jaci, naime, vole ovu dvosmislenost: za njih su najljep e one pjesme koje trpe oba tumacenja, i obicno svakida nje i neobicno nadculno, realno i misticno. Ovim svojim shvatanjem Hafiza Gete se mnogo pribli io i tako reci prethodno modern om, strucnom shvatanju persijskog pjesnika koje smatra da je dvosmislenost obicn o namjerna i kod Hafiza i kod drugih persijskih liricara. U Hafizovu specijalnom slucaju to mi ljenje zastupaju njegov najbolji izdavac Herman Brokhaus koji bazir a na recenziji i komentaru prije pomenutog Sudi-a, zatim njegov najuspeliji prev odilac na njemacki Rozencvajg-Svanu, a docnije i najpriznatiji evropski znalci i pisci persijske knji evnosti kao H. Ete, P. Horn, E.G. Braun, A. Krimski (Hafiz. ..,siv. 33), itd. Najzad, i francuski prevodilac Hafiza A. Guy uzima takoder sre dinu izmedu doslovnog hedonizma i misticke samovolje. Nakon ovog pregleda raznih shvatanja Hafizovih pesama mo e se na gore postavljeno pitanje: da li je Gete pra vo razumio svoj pesijski uzor, odgovoriti odlucno da jeste. Mi ljenje naprijed pom enutog njemackog orijentaliste Merksa i drugih koji su u svoje vrijeme bili za i skljucivo misticko-simbolicko tumacenje Hafiza smatra se sada kao pre ivjelo i neo dr ivo. Docnije je i Oto Hauzer, koji inace pravo shvata Hafiza, tvrdio da je Hafi z u su tini drugaciji nego u Geteovu Zapadno-istocnom divanu, dakle da ga Gete nij e shvatio. Medutim, iz svega to je dovde o ovome izlo eno vidi se jasno da je Gete u osnovi shvatio smisao i duh Hafizove poezije i da je ona, pored ostalih poznat

ih razloga ba

zbog toga najvi e i djelovala.