Emir Abdulkadir: historijska lekcija za nae vrijeme

Autor Muhammed Yesari Utorak, 24 Januar 2012 12:55

Emir Abdulkadir je roen nedaleko od grada Maskara blizu Orana 1807. ili 1808. godine. Njegov otac, Muhjiddin el Hasani, bio je ejh kadirijskog tarikata. Bio je iz berberskog plemena Benu Ifran i potomak Poslanika Muhammeda s.a.v.s. preko njegovog unuka Hasana a.s.

U djetinjstvu je Abdulkadir nauio napamet Kur'an, poduavan je uzgoju konja, teolokim naukama i jezicima. Dobio je najbolje obrazovanje koje je iko mogao imati u to vrijeme. Poetkom 1825. godine je obavio sa svojim ocem Hadd. Dok je bio u Mekki sreo je imama amila, s kojim je na dugo i iroko razgovarao o raznim temama. Putovao je u Damask i Bagdad, posjeivao mezare uglednih muslimana kao to su ejh Ibn Arebi i pir Abdulkadir Gejlani, koji je jednom udnom transformacijom u Aliru poznatiji kao el-Dilali. U domovinu se vratio samo par mjeseci prije francuske invazije na Alir.

Te 1830. godine Alir je postao nova meta francuske kolonizacije. Francuzi su nametali svoju dominaciju umjesto nominalne dominacije Osmanskog castva. Abdulkadir je sa svojim ocem od poetka bio u samom vrhu odbrane Alira od okupacije. Ve u prvim borbama je bila evidentna taktika otroumnost i hrabrost mladog uenjaka. Ljudi su poeli dolaziti njegovom ocu i traiti da ih Abdulkadir vodi u borbu. Za samo dvije godine rata veina plemena oko Orana je iznudila ejh Muhjiddinovu dozvolu da Abdulkadir preuzme tu odgovornost. Hiljade ljudi mu je dalo bejat i traili su da se proglasi sultanom po uzoru na marokanski sultanat, ali je to odbio. Poslije akama, 13. Redeba ili 27. Novembra 1832. godine, nakon uzimanja bejata (zakletve na odanost) odrao je govor i zatraio da ga ne zovu sultanom ve emirom/zapovjednikom. Ve prije je bio poznat kao pomaga vjere" Nassiruddin, pa je sastavivi to potpisivao ugovore, sporazume i dokumente kao emir Abdulkadir Nassiruddin ibni Muhjiddin el Haseni el Dezairi".

Historiari biljee izuzetan uspjeh u koritenju gerilskih metoda ratovanja i postizanje mnogih

1/5

Emir Abdulkadir: historijska lekcija za nae vrijeme

Autor Muhammed Yesari Utorak, 24 Januar 2012 12:55

pobjeda do 1842. godine. Francuska prepiska iz tog vremena pominje da je njihov neprijatelj u Aliru drava Abdulkadira iji je glavni grad pokretan, gdje je Abdulkadir tu je glavni grad." esto bi potpisivao taktika primirja sa Francuzima, ali ova nisu trajala. Najjaa koncentracija pobune je bila u zapadnom Aliru u kojem je uspjeno ujedinio plemena protiv Francuza. Meu neprijateljima se prialo o njegovom izuzetnom vitetvu, futuvvetu, kojim je postidio svu elitu" francuskog drutva koja je dolazila na kolonizatorski izlet. Jednom prilikom je pustio desetine francuskih zarobljenika jer nije imao im da ih hrani u zarobljenitvu. U ovom perodu Abdulkadir je pokazao politiko i vojno vodstvo i sluio je svom narodu kao sposoban administrator i ubjedljiv govornik. Nepoljuljane vjere u jasne i iste doktrine Islama, nije gubio nadu u konanu pobjedu, ali kako to esto biva jedno od planinskih berberskih plemena je dozvolilo da ih okupatori potkupe i izdali su pobunu.

Do poetka 1842. godine borba je ila u njegovu korist, meutim nakon domae izdaje maral Bugeaud uspijeva zaustaviti drugi talas pobune i slama dravu. Prije toga, 1837. godine Abdulkadir je potpisao Sporazum Tafne sa maralom u kojem on priznaje francuski suverenitet u Oranu i Aliru (gradu), dok Francuska priznaje njegovu kontrolu nad preostale dvije treine drave. Kad su francuzi umarirali u jedan planinski predio koji su priznali kao njegov obnovio je rat 1839. godine. To je bila smiljena provokacija kao to je Sporazum bio smiljeni odmor za vrijeme kojeg su unitavali jedinstvo plemena.

Iz tog perioda je ostao zabiljeen jedan zanimljiv dogaaj. Francuska armija je stalno dobijala pojaanja, brutalno je potisnula domau populaciju i popalila za sobom sve to je mogla da otea opskrbu njegovim vojnicima. Kad su doli na jedno poljoprivredno imanje i poeli da pale penicu i ostale itarice, nebo se najednom naoblailo i padala je takva kia da nijedna vatra nije ostala i trajala je tako dugo da je vojnicima dosadilo da potpaljuju vatre i nastavili su dalje. Dogaaj ini posebnim to to su samo dan prije tu prole trupe sa emirom Abdulkadirom na elu i nakon to ih je domain ugostio emir je prouio dovu da mu Allah od dumana zatiti to imanje.

Dan za danom su francuzi napredovali, ali nisu radi siline svoje vojske ostvarili pobjedu, ve radi izdaje istono-alirskih plemena i zapadno-alirskog plemena Kabili. Pred sami kraj 1847. godine nakon to mu je odbijen azil u Maroku, radi diplomatskih pritisaka na tu dravu, emir Abdulkadir se predao generalu Louisu de Lamoricieru u zamjenu za garancije da e mu biti omoguen egzil u Akru ili Aleksandriju. Dva dana kasnije francuski guverner Alira Henri d'Olreans ga je zvanino primio i obavijestio ga da mu garancije ne vae i da e biti poslan u zatvor u Francusku.

Sa svojom porodicom i najbliim prijateljima je prvo zatvoren u zatvoru u Tulonu nedaleko od

2/5

Emir Abdulkadir: historijska lekcija za nae vrijeme

Autor Muhammed Yesari Utorak, 24 Januar 2012 12:55

Marseillea, onda je sam premjeten u Pau. Razlog premjetanja su nevjerovatna dogaanja koja su uslijedila u zatvoru. Radi njegove izuzetne pobonosti i smirenosti kroz sve te dogaaje, a posebno u zatvoru, prilazili su mu francuski uvari i zatvorenici i zanimali se za njega, te polahko jedan po jedan prelazili su na Islam. Snanim linim primjerom je bio najbolji ambasador svoje vjere i djelovao je gdje je mogao, pa ak i u tim uslovima. Kad se nakon premjetanja u Pau ponovio scenarij sa uvarima koji su postajali muslimani, sluaj je predstavljen Napoleonu III, tadanjem vladaru Francuske. Nakon kratkog susreta s njim, kralj je odredio da ga sa porodicom prebace u dvorac Amboise u kojem je bio sljedee etiri godine. Kada je jedan novinar u Marseilleu objavio priu o brojnim prelascima na Islam zatvorske populacije i istraio otkud te promjene, javili su se brojni svjedoci, vojnici francuske okupatorske vojske, koji su svjedoili o hrabrosti, vitetvu, plemenitosti i dostojanstvu ovjeka iju su zemlju oduzeli, a porodicu zatvorili u zatvor. Taj serijal lanaka mu je osigurao veliku popularnost i jo jednom pokazao da onome ko robuje samo Allahu, Allah sve ostalo potini.

Nakon etiri godine u dvorcu opet je nastao problem, ovaj put su njegova predavanja o Islamu postala tako rairena da su smatrana opasnou, pa mu je ponuena godinja penzija od sto hiljada franaka, siguran put za njega i sve njegove do Burse, ako obea da nee nikad vie doi u Alir. Pristao je i nakon kratkog boravka u Istanbulu i Bursi produio je u Damask. Ponovo se potpuno posvetio teologiji i filozofiji, pisao je poslanice i knjige. Njegovi uenici, francuzi, su prevodili sve to na francuski pa je 1858. objavljena knjiga Poziv inteligentnim", a nakon toga i Upozorenje nemarnim". Napisao je i knjigu o arapskim konjima. O trajnosti poruke svjedoi jedno groblje u Marseilleu u kojem su ukopani njegovi uenici, svi roeni francuzi, svi povratnici u Islam.

Za vrijeme boravka u Damasku, u julu 1860. godine izbio je konflikt izmeu Druza i Maronita, pa su Druzi napali kransku etvrt u Damasku. U tom napadu je stradalo preko tri hiljade ljudi. Abdulkadir je sa svojom linom gardom spasio veliki broj krana i doveo ih kui, u tvravu, a nakon toga je izaao na ulice i napravio ivi tit da zatiti ulaz u kransku etvrt. Zabiljeena je njegova hutba u kojoj je rekao da svako ko gleda nepravdu i nita ne ini da je zaustavi time sramoti muslimane i Poslanika s.a.v.s. iji je ivot bio borba protiv nepravde. Meu kranima koje je spasio i ugostio u svojoj kui bio je i francuski konzul u Damasku. Oduevljen onim to je vidio u ahlaku emira Abdulkadira i njegovim edebom prema onim koji su mu zauzeli dravu, u trenutku kada je mogao da se osveti, napisao je novinski lanak koji je objavljen u Francuskoj. Za viteko ponaanje tom prilikom je dobio poveanje penzije koju je dobijao od Francuske vlade i orden Lige asti. Na dar je dobio i poklone dvaju amerikih predsjednika, prvo mu je Abraham Lincoln poslao dva revolvera, a onda Ulysses S. Grant svog konja. Revolveri su danas u alirskom dravnom muzeju.

Jo jednom je posjetio Pariz, na poziv Napoleona III 1865. godine. Doekale su ga stotine uenika, konvertita i primljen je uz najvee dravnike poasti. Preselio je u Damasku, 26. maja

3/5

Emir Abdulkadir: historijska lekcija za nae vrijeme

Autor Muhammed Yesari Utorak, 24 Januar 2012 12:55

1883. godine i ukopan je pored turbeta ejha Ibn Arebija u Damasku.

Smatra se prvim herojem alirske nezavisnosti. Njegov zeleno-bijeli bajrak je koriten u Oslobodilakom ratu i postao je nacionalna zastava nezavisnog Alira. Sredinom 1966. godine u velikoj ceremoniji, na etvrtu godinjicu nezavisnosti Alira i 136. godinjicu francuske okupacije, njegovo tijelo je preneeno u Alir. Danas je uz turbe izgraen Emir Abdulkadir Univerzitet i velika damija.

Emir Abdulkadir je stekao meunarodnu slavu svojim ivotom i borbom. Kada je pomjerana zapadna granica Amerike graeno je mnogo gradova u pustinji. Tri osnivaa jednog takvog grada Timothy Davis, John Thompson i Chester Sage, oduevljeni priama o alirskom heroju, iako nisu bili ni arapi ni muslimani, grad su nazvali Elkader. Nalazi se u saveznoj dravio Iowa. Kasnije je uspostavljena veza i pobratimljenje dvaju gradova, Elkader u SAD-u i Maskara u Aliru i od tad do danas je Elkader grad sa najviom stopom bijelaca koji preu na Islamu u SAD-u. Na drugim mjestima u sjevernoj Americi osnovana su jo dva mala grada sa istim imenom.

Njegova slava nije bila samo na zapadu, ve i na istoku. Nakon to je itao o njemu Allame Atijani, veliki uenjak i uenik Allame Tabatabaija je napisao: Nedavno sam se upoznao sa velikim islamskim mistikom i arifom iz Alira po imenu Abdukadir Dezairi iza kojeg su ostala veoma vrijedna djela na polju tesavufa. esto ga nazivaju "Gospodar maa i pera" ili "Prvi duhovni otac vjeite alirske revolucije Emir Abdulkadir Dezairi". On je bio prvi koji je u Kairu objavio Ibn Arebijevo djelo "Futuhat al mekijje". Tom prilikom je napisao krae biljeke u formi fusnota. Iza njega je ostalo nekoliko traktata. Bio je izuzetno poboan i istaknut islamski mislilac. Kada je podigao ustanak uzdravao se je od avantura. Bio je izuzetno omiljen i veina Francuza ga je spominjala sa potovanjem, a Alirci su ga smatrali svojom kiblom."

Do dan danas on predstavlja uzor i izdanak jedne tradicije balansa uenjatva i dihada koja je prije bila mnogo zastupljenija. Po svim mjerilima u njemu vidimo kompletnu linost koja je dosegla u dunjalukim pojmovima superlative. Bio je alim, arif, ejh, mudahid, sufija, filozof, pjesnik, politiar, porijeklom erif, ivotom alamet, putokaz, kako u svoje vrijeme, tako i nama danas.

Njegov unuk, emir Seid el-Dezairi, je preuzeo vlast u Siriji kada su se povukle osmanske trupe 1918. godine kako bi sauvao dravu od nereda. Kada je arapska armija ula, predao je vlast mirno. Postao je prvi premijer kralja Fejsala I, kralja Sirije i Iraka. Emir Abdulkadir, Omer

4/5

Emir Abdulkadir: historijska lekcija za nae vrijeme

Autor Muhammed Yesari Utorak, 24 Januar 2012 12:55

Muhtar, rahmetli ejh Muhammed ef. Hadijamakovi, ali i iz posljednjeg rata rahmetli ejh Mehmed ef. Hafizovi, uz stotine bosanskih imama koji su pali kao ehidi u brojnim bosanskim ratovima, su istinski primjeri Allahovih pobonih robova, zahida i halifa, namjesnika, koji protiv nepravde hrabro ustaju, ne gledaju na svoju udobnost, sigurnost i blagostanje na ovom svijetu, ve uspostavljaju red i sigurnost (u arapskom jeziku vjera i sigurnost dolaze od istog korijena) na ovom prolaznom svijetu svjedoei ivotima i preseljenjem da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Ta dva ehadeta, svjedoenja, ne idu jedno bez drugog. Neki drugo spoznaju preko prvog, neki obrnuto, ali svima je jasno da je drugo praktino sprovoenje prvog. Sunnet Poslanika s.a.v.s. je put zaustavljanja nepravde na svakom mjestu. Sunnet nisu samo brade, hlae i lizanje prstiju nakon jela, ve kompletnost linosti, iznutra i izvana. Upitali su jednom emir Abdulkadira Zato nas krani pobjeuju?", pa je odgovorio Jer smo napustili nau vjeru i Allah ove ljude stavlja iznad nas jer smo mi osramotili ime nae vjere, pa Allah nas ovim sramoti." Drugom prilikom je zabiljeeno da je rekao da se Allahovo lijepo ime en-Nasir (Pomaga) manifestira kada mi Allaha pomognemo (O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti." Kur'an 47:7) pokoravanjem farzovima i slijeenjem sunneta Poslanika s.a.v.s., a ako mi okrenemo lea farzu i sunnetu, onda e i Allahova pomo nas napustiti.

Velike revolucije ne poinju na ulicama, tu se zavravaju. One treba da ponu u srcima, na seddama i u saffovima. U damijama je ispred saffova mihrab. Lingvisti se razilaze po pitanju porijekla te rijei u arapskom jeziku, ali veina smatra da dolazi od korijena ha-ra-ba, i da je shodno tome mihrab mjesto odakle se vodi rat. U tome su mnoge pouke. Ezoterijski pristup e rei da je to reducirano na unutranji rat sa ejtanom i nefsom, ali to je samo dio istine. Arapske revolucije, kao i sve druge u kojima znaajno uestvuju muslimani imaju ansu za dugotrajni uspjeh kada postoje saffovi, ujedinjen demat bez domaih izdajnika, pa onda ispred takvog demata stane voa po uzoru na emira Abdulkadira ili nekog drugog od pomenutih velikana. Kada revoluciju vodi ovjek za kojim se moe klanjati, onda je on u mihrabu gdje god da je, i mihrab je tamo gdje je on, kao u primjeru sultana Mehmeda Fatiha koje je imamio sve namaze svojim vojskama kad su ili u vojne pohode, a za njim u saffovima su bili i njegovi ejhovi i evlije i drugi velikani, kao to je i ejh Muhjiddin klanjao za svojim sinom.

Iza koliko dananjih lidera" mi moemo stati u saff? U tom odgovoru se prelama sva tuga naeg dananjeg stanja i sva sudbina ovih revolucija koje gledamo na televiziji.

5/5