DISKURS

Prvotno znaenje rijei diskurs moemo odrediti kao rasprava. Filozofi prosvjetiteljstva, racionalizma i empirizma piu razne rasprave u kojima obrauju neku temu. Descartes pie Raspravu o metodi, Rousseau Raspravu o porijeklu nejednakosti meu ljudima, Spinoza pie Politiku raspravu itd. U tim sluajevima diskurs je govor, odnosno, pisanje i promiljanje neke teme. Treba imati na umu kako je ovdje govor odnosno jezik instrument koji koristimo kako bi to tonije opisali objektivno postojei predmet razmatranja. Smatralo se da jezik oslikava stvarnost kakva ona jest u sebi. Takvo, esencijalistiko, shvaanje jezika vladalo je prijelingvistikog zaokreta u postmodernizmu. U postmodernistikoj filozofiji pojam diskursa ima drugaije znaenje. Filozof koji od kojeg je poteklo to novo znaenje je Michel Foucault. Nakon lingvistikog zaokreta jezik se shvaa na drugaiji nain. On nije samo medij koji objektivno oslikava stvarnost, ve je nuno iskrivljuje. Objektivna reprezentacija stvarnosti nije mogua u jeziku, zbog same prirode jezika. Jezik je shvaen antiesencijalistiki. Meutim, ostaje injenica da ljudi koristi jezik i razliite naine reprezentacije stvarnosti. Tu primjenjujemo koncept diskursa. U postmodernom kontekstu, diskurs je izvjesna lingvistika struktura koju koristimo kao jedan od oblika reprezentacije. Vie nema dogmatskog pristajanja uz jednu sliku svijeta, kao to je to bilo u marksizmu, tomizmu, prosvjetiteljstvu ili njemakom klasinom idealizmu, nego vlada pluralizam teorija. Postmodernizam shvaa da nema filozofije koja je u stanju ponuditi savrenu sliku svijeta, jednom za svagda, i odustaje od takve mogunosti. Postoje samo pokuaji, bolji ili loiji, da se stvarnost nekako opie. Meutim konanu sliku stvarnosti neemo nikada dobiti. Koncept diskursa je ovdje zato jako koristan, jer upuuje na to da baratamo s nekim oblikom reprezentacije stvarnosti, ali ne i sa konanom istinom o toj stvarnosti. Koritenjem diskursa moemo shvatiti o emu neka teorija govori, a istovremeno ne prihvatiti to kao jedinu i nepogreivu sliku toga. Postoje razne vrste diskursa. Pojam je jako fleksibilan i moe ga se u bilo kojoj prilici koristiti. Recimo, moemo govoriti o ekonomistikom diskursu. ine ga rijei kao inflacija, deficit, BDP, proizvodnja, valuta, profit, kredit, index, burza i slino. Diskurs fizike koristi rijei kao to su: akceleracija, brzina, gravitacija, sila, energija, fluidi, napon, tvar Diskurs matematike koristi rijei poput: broj, skup, funkcija, derivacija, integral, zbroj, brojnik, nazivnik, trigonometrija, jednadba, polinom, kvadrat, korijen, aritmetika. Diskurs sociologije koristi rijei: internalizacija, drutvo, interakcija, institucija, devijacija, socijalizacija, uloga, redukcionizam, funkcionalizam, biologizam, mo, patrijarhat, kapitalizam, ideologija, kultura itd.

Svaka znanost koristi njoj specifian diskurs. Ali to se ne odnosi samo na znanost. Religija nije znanost, a svejedno ima svoj diskurs. Postoji patriotski diskurs, rasistiki diskurs, vojniki diskurs, kurtoazni diskurs, knjievni diskurs, marksistiki diskurs, novinarski diskurs, diskurs ulice (slang), i brojni drugi. Gdje god ljudi komuniciraju i koriste rijei, moemo pronai diskurs. Upravo zato je koncept diskursa jako primjenjiv. On slui kao instrument za distanciranje od onoga to promatramo, a takoer daje poticaj da se analiziraju zanemarena podruja ljudske simbolike aktivnosti. Foucault pored diskursa koristi koncepte kao to su diskurzivna praksa i diskurzivna formacija. Diskurzivna formacija je nakupina znanja koja moe biti institucionalizirana otprilike neto kao discipline unutar znanosti. Primjeri neinstitucionaliziranih diskurzivnih formacija su seksualnost i ludilo, koje je Foucault istraivao. Znanje o tim temama jest akumulirano, ali je raspreno po drutvu, a ne institucionalizirano. Diskurzivna praksa je koritenje nekog diskursa i ponaanje u skladu sa njime. Zato postmodernistiki feminizam smatra kako treba paziti na rodove u gramatici i komunikaciji to bi trebalo rezultirati emancipacijom ena. Tako postoje jezine tvorevine poput: ja sam bio/la, ili tko god da je tvoj doktor/ica, ili autori/ce u tom razdoblju knjievnosti i slino.