Professional Documents
Culture Documents
Osnovni Pokazatelji Kvaliteta Vode
Osnovni Pokazatelji Kvaliteta Vode
Mutnoa vode.
Grubo dispergovane primjese (estice prenika iznad 100 nm) uslovljavaju mutnou vode. Ona se moe izazvati prisustvom neorganskih estica kao to su pijesak i glina i nekih organskih komponenata, na primjer, proizvoda razgradnje biljnih i ivotinjskih organizama. Mutnoa je zastupljena u vodama povrinskih vodenih bazena sa dosta visokom brzinom toka. Veliina mutnoe zavisi od karaktera popunjavanja vodenog bazena, svojstava obalnih stijena, klimatskih i vremenskih uslova. Maksimalne vrijednosti mutnoe vode zapaaju se u predpoplavnom i poplavnom periodu. Pri tome mutnoa vode dostie hiljade miligrama /dm3 i vie. Mutnoa vode se odreuje gravimetrijskim i nefelometrijskim metodama. Gravimetrijska metoda se zasniva na suspendovanju taloga, prosuenog do konstantne mase sa filtrom pri 1050C. Talog se dobija nakon proputanja odreene zapremine vode kroz filter. U praksi preiavanja uporedo s tim koriste se i vizuelne i fotoelektrometrijske metode. Vizuelni metod se zasniva na uporeivanju mutnoe ispitivane vode sa standardnim uzorcima. Fotoelektrometrijski metod odreivanja mutnoe zasniva se na sposobnosti suspendovanih estica da disperguju svjetlost. Fiksacija intenziteta svjetlosnog toka vri se pomou fotoelemenata. Vode sa neznatnom koliinom suspendovanih estica su prozrane. I zbog toga se kvalitet takvih voda karakterie veliinom inverzne mutnoe-prozranou. Prozranost vode se izraava visinom stuba vode, kroz koju se zapaa ,krst, (debljina linija 1mm), nanesen crnom bojom na bijelu porcelansku plou (metod odreivanja prozranosti ,prema krstu,). Voda koja se upotrebljava za pie mora imati prozranost ,prema krstu, najmanje 300 cm.
Obojenost vode.
Huminske i fulvo kiseline i njihove rastvorljive soli, alge, mogu najaviti boju vode. Intenzitet boje obojenih voda karakterie se obojenou. Obojenost vode odreuje se prema platinsko-kobaltovoj skali i izraava se u stepenima. Odreivanje obojenosti vri se kolorimetrijskom metodom. Saglasno standardima obojenost vode ne treba da bude iznad 200 prema platinsko-kobaltnoj skali. U odreenim sluajevima, uz saglasnost sa organima sanitarnog nadzora , dozvoljava se obojenost vode do 350.
Temperatura vode.
Temperatura vode zavisi od poloaja i podvrgnuta je znaajnim kolebanjima. Veina izvora za vodosnabdijevanje ima odreeni dijapazon kolebanja temperature, koji je uslovljen klimatskim uslovima. Najpovoljnija temperatura vode za pie je 7-120.
Tvrdoa vode.
Joni Ca2+ i Mg2+ karakteriu ukupnu tvrdou. Umjereno tvrda voda nije opasna sa higijenskog aspekta, jer sa vodom u organizam dospijeva 20-30 % Ca2+, neophodnog za odravanje u normi razmjene materija u organizmu. U tom pogledu neke malo mineralizovane vode su manje poeljne. Hidrogen-karbonatno-kalcijumove vode srednje tvrdoe imaju najprijatniji ukus. Prema standardima, ukupna tvrdoa vode za pie ne smije biti vea od 7 mg-ekv/dm3. U nekim prirodnim vodama zapaa se poveani sadraj jedinjenja gvoa mangana. Ne posjedujuci izraeno toksino dejstvo, oni pogoravaju kvalitet vode, dajui joj pri koncentraciji veoj iznad 0,1-0,3 mg/dm3 gvoeviti ukus. Zbog toga dozvoljena koncentracija gvoa u vodi za pie iznosi 0,3 mg/dm3, a mangana 0,1 mg/dm3. Stalne komponente prirodnih voda- sulfati i hloridi pri visokom sadraju, takoe, negativno utiu na kvalitet vode. Tako, pri koncentraciji hlorida iznad 500 mg/dm3 u vodi se pojavljuje prilino
Fiziko-hemijski parametri kvaliteta vode slani ukus. Ako je sadraj sulfata u vodi iznad 500 mg/dm3, dolazi do suzbijanja nekih funkcija organizama i imaju purgativno dejstvo. U vodi za pie ne smije biti vie od 350 mg/dm3 hlorida i 500 mg/dm3 sulfata. Za obradu vode na vodovodnim stanicama primjenjuju se reagensi koji se pri koncentraciji, koja je vea od dozvoljene, mogu negativno odraziti na kvalitet vode. Zbog toga standardi normiraju rezidualne koncentracije tih materija u vodi za pie. Pri koritenju aluminijumskog koagulata MDK rezidualnog aluminijuma iznosi 0,5 mg/dm3. MDK flokulanta poliakrilamida je 2 mg/dm3. Pri dezinfekciji vode hlorom koncentracije osloboenog rezidualnog hlora mora da bude najmanje 0,3 a najvie 0,5 mg/dm3 poslije 30minutnog kontakta ili sadraj vezanog rezidualnog hlora treba da bude najmanje 0,8 i najvie 1,2 mg/dm3 poslije 60-minutnog kontakta hlora sa vodom. Limitira se, takoe, i sadraj drugih dezinficirajuih reagensa. Utvreno je da je sadraj rezidualnog ozona u vodi 0,1-0,3 mg/dm3, koncentracija rezidualnog srebra do 0,05 mg/dm3. Nedopustiva je vea koncentracija jona Ag usljed njegovog toksinog dejstva. Sadraj heksametafosfata ili natrijum-tripolifosfata u vodi treba da bude najvie 3,5 mg/dm3. U prirodnim vodama, koje se koriste za vodosnabdijevanje, ponekad se deava prisustvo materija, koje neposredno ispoljavaju tetno dejstvo na organizam. U takve materije se ubrajaju opteotrovne materjie, soli tekih metala i neke organske materije. U vodi namijenjenoj za privredno-komunalno snabdijevanje, utvrene su MDK takvih materija. U ,Pravilniku za zatitu povrinskih voda od zagaenja otpadnim vodama, date su maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) za vie od 400 hemijskih jedinjenja. MDK nekih toksinih materija (mg/dm3): Be2+-0,0002; Se6+-0,001; As3+,5+-0,05; Pb2+-0,1; Sr2+-2; Mo2+-0,5. Za radioaktivne elemente radijuma i stroncijuma utvreni su dozvoljeni nivoi aktivnosti: 4.44*103, odnosno, 48*102 c-1m-1. Ograniava se i sadraj nitrata u vodi za pie do 10mg/dm3. Maksimalno dozvoljena koncentracija fluora u vodi za pie I i II klimatski reon je 1,5 3 mg/dm , za III- 1,2; za IV-0,7 mg/dm3. Ako se vri fluorisanje vode, onda doza fluora iznosi 70-80% od MDK za dati reon. Pri sadraju veem od 20 mg/dm3 toksino dejstvo ispoljava i poliakrilamid. Toksinim jedinjenjima sa jaim dejstvom pripadaju i vieatomski fenoli. Vodeni bazeni su najee zagaeni fenolom- C6H5OH. Pri sadraju fenola iznad 0,001 mg/dm3 zapoinje ispoljavanje njegovog toksinog dejstva i pojavljuje se karakteristian miris. Fenoli lako ulaze u interakciju sa hlorom, stvarajui hlorfenole, koji imaju vrlo neprijatan miris. Prisustvo hlorfenola u vodi, ak pri visokom kvalitetu vode, po svim ostalim pokazateljima, ini je nepogodnom za pie. Kuvanje vode pojaava hlorfenolni miris. Dejstvo nekih toksinih jedinjenja, koji istovremeno prisustvuju u vodi, moe se sumirati ili ak pojaavati, bez obzira na to, to sadraj svakog od njih, uzetih posebno, ne nadmaujeMDK. Mogunost tetnog dejstva kompleksa toksinih materija, onda suma, izraena u dijelovima MDK svakog od njih, ne treba da bude vea od jedinice: C1/C1, + C2/C2, + ... Cn/Cn, < ,=1 ; gdje su C1, C2, ...Cn- koncentracije toksinih materija u vodi, mg/dm3 ; C1,, C2,,...Cn,- MDK toksinih materija u vodi, mg/dm3
Akumulacija Boac
10
S/cm cm 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m
Datum 27.02.2012. 2.0 2.8 9.40 72.4 8.40 428 / 200 <5.0 2.36 4.8 70.5 13.9 0.09 0.004 2.67 <0.003 20.6 15.7 6.89 1.6 <0.04 0.17 <0.05 2.91
Koncentracija Datum Datum 09.05.2012. 27.06.2012 .. 24.0 20.0 17.9 22.0 12.25 14.69 137.5 173.59 8.25 8.22 330 289 410 420 160 150 <5.0 <5.0 1.93 0.95 2.2 3.2 58 52 11.6 10 0.03 0.09 0.006 <0.002 0.24 0.07 0.01 0.024 11.16 <0.03 16.9 <0.2 4.31 <0.2 <1.0 <1.0 <0.04 <0.04 <0.1 0.12 0.47 0.14 <0.03 <0.03
Datum 13.09.2012. 10.0 19.0 8.5 87.9 7.62 350 450 165 8.45 1.77 2.8 61.4 11.7 <0.01 0.006 0.33 0.013 <0.03 17.5 2.21 <1.0 <0.04 0.32 4.11 0.26
11
Fiziko-hemijski parametri kvaliteta vode Tabela 2. Rezultati ispitivanja fiziko-hemijskih parametara Vrbas, nizvodno od brane
Parametri vodostaj temperatura vazduha temperatura vode rastvoreni kiseonik % zasienja kiseonikom pH elektroprovodljivost ukupni alkalitet kao CaCO3 HPK( O2 bihromatni) BPK5 ukupne suspendovane materije kalcijum magnezijum NH4-N NO2-N NO3 -N ukupni fosfor gvoe cink bakar hrom iva nikl olovo kadmijum cm o C o C 3 g/m % S/cm 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 g/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m 3 mg/m Datum 27.02.2012. 2.0 3.2 9.80 75.4 8.47 432 198 6.00 2.28 1.8 78.5 9.9 0.04 0.004 2.84 0.006 20.2 11.5 10.9 3.56 <0.04 2.11 27.4 14.0 Koncentracija Datum Datum 09.05.2012. 27.06.2012 .. 225.9 225.9 20.0 20.0 14.0 18.3 13.5 8.05 134.9 89.9 8.08 8.2 349 342 175 190 9.2 <5.0 3.47 1.11 1.0 5.8 65 71.3 9.2 7.7 0.03 0.16 0.005 0.005 0.43 0.28 0.024 0.034 19.29 <0.03 11.7 <0.2 2.29 <0.2 <1.0 <1.0 <0.04 <0.04 <0.15 1.43 0.53 <0.05 <0.03 0.17 Datum 13.09.2012. 225.9 8.0 17.0 7.93 79.7 7.75 370 187 8.91 3.3 2.6 67.7 14.7 0.02 0.02 0.13 0.029 0.03 11.7 1.46 <1.0 <0.04 <0.1 <0.05 <0.03
12
Zakljuak
Osnovni cilj bio bi regulisati kvalitet vode: Cjelokupno stanovnitvo snabdijevati zdravom pijaom vodom i obezbjeivanje potpunije zatite podzemnih i povrinskih voda, to se djelimino moe ostvariti: - usklaivanjem razvoja vodosnabdijevanja sa porastom broja korisnika i koliine upotrebljene vode; - razdvajanjem vode za pie od vode za tehniku upotrebu; - formiranjem nacionalnog centra; - zatitom i odabirom izvorita koji se mogu koristiti bez znatnijih intervencija; - obezbjeivanjem stalne zdravstvene kontrole ispravnosti i kvaliteta vode; - podizanjem nivoa znanja postojeih i novozaposlenih kadrova. Uvoenje odgovarajueg monitoringa nadzora, kontrole, i provjere dobijenih rezultata je put i obaveza, za regionalne i lokalne vodovode i druge vrste vodnih objekata, kako bi se stekli uslovi za sigurnu vodu za pie i zatitu zdravlja potroaa, ali i ispravili nedostaci u tehnologiji pripreme vode. U zatiti zdravlja stanovnitva prioritet su rutinska ispitivanja koja u osnovi trebaju podrati preciznija definisanja dodatnih parametara ispitivanja, a i vea odgovornost na lokalnom i regionalnom nivou u obezbjeenju dovoljnih koliina zdravstveno sigurne vode za pie.
13
Literatura
1) Dragutin A. uki, Vitko M. Ristanovi: Hemija i mikrobiologija voda, Novi Sad, 2005. 2) Dragutin A. uki, Vsevolod T. Jemcev: Opta i industrijska mikrobiologija, Beograd, 2004. 3) Zbornik radova: Kvalitet vode, smanjenje gubitaka vode i odvoenje otpadnih voda, Jahorina, Pale, 2006. 4) Zbornik radova: Kvalitet vode, gubici i racionalna potronja vode u velikim i manjim vodovodima, Jahorina, Pale, 2004. 5) asopis agencije za vodno podruje rijeke Save Sarajevo: Voda i mi, Sarajevo, 2008. 6) asopis udruenja za tehnologiju vode i sanitarno inenjerstvo: Voda i sanitarna tehnika, Beograd, 2011.
14