Razlika katolike i protestantske Biblije

to se tie Novoga zavjeta, i katolici i protestanti imaju isti broj knjiga (27) u istom redoslijedu. (To nije bio sluaj s ranim izdanjima Lutherova prijevoda Novoga zavjeta, ali Lutherova izmjena redoslijeda knjiga jest biljeka povijesti.) Razlike se odnose na Stari zavjet. Jednostavno reeno idovski i protestantski Stari zavjet sadri 39 knjiga dok katoliki sadri 46 knjiga. Jednostavno" zato to stajalite Engleske ili Episkopalne crkve nije istovjetno (a moglo bi se i raspravljati o tome pripada li Anglikanska crkva protestantskom taboru). Mnoge protestantske crkve nikad se nisu slubeno izjasnile o broju knjiga Staroga zavjeta. Drugi je problem u tome to su Pravoslavna i druge istone crkve povremeno prihvaale vei kanon, kakav imaju katolici, ili su predlagale ak jo vei. Ali ako stvari pojednostavnimo i govorimo o stajalitu protestanata i katolika, sedam knjiga koje sadri katoliki Stari zavjet, a nedostaju u protestantskom Starom zavjetu, katolici nazivaju deuterokanonskim knjigama. Protestanti ih esto nazivaju apokrifima. To su Tobija, Judita, Prva i Druga knjiga o Makabejcima, Knjiga mudrosti (Salomonova), Sirah (Ecclesiasticus, Crkvenica) i Baruh (ukljuujui i Jeremijino pismo); tome treba dodati i dijelove Estere i Daniela . Pitanje je dosta sloeno, ali uglavnom bismo mogli rei da su te knjige sauvane na grkom, a ne na hebrejskom ili aramejskom. (Neke su od njih prvobitno napisane na hebrejskom ili aramejskom sada su naeni veliki dijelovi Siraha na hebrejskom ali na tim jezicima nisu sauvane.) Krani su ih upoznali preko Septuaginte, tj. preko grkoga prijevoda koji su nainili idovi prije Krista i koji je postao openito prihvaena Biblija rane Crkve. elei prevoditi s originalnih jezika protestanti su s velikom sumnjom gledali na one knjige kojih nije bilo na hebrejskom ili aramejskom i veim su ih dijelom odbacili. Stvar je postala jo sloenija jer su katoliki teolozi posezali upravo za tim knjigama u dokazivanju nauka koji su protestanti odbacivali. Tako se na primjer molitva Jude Makabejca i njegovih ljudi u 2 Mak 12,42-46 za poginule vojnike, da im se oproste grijesi zbog kojih bi im bilo uskraeno uskrsnue, upotrebljavala kao dokaz za istilite. Reformacija je odgovorila tako da je te knjige odbacila kao dio Svetoga pisma. Deuterokanonske knjige su knjige koje su Katolika i Pravoslavna crkva prihvatile kao dio Staroga zavjeta. Iako su ih u 2. i 1. stoljeu pr. Kr. prihvaali pojedini ogranci id ovstva u kojima su te knjige i nastale, a osobito oni idovi koji su ivjeli u dijaspori u krajevima gdje se govorilo grkim jezikom. Kad su se u 1. st. po Kr. idovski voe sastali u Jamniji prilikom konanog uspostavljanja svojeg kanona, nisu u njega prihvatili te knjige, niti ih sada prihvaaju, jer ih nisu smatrali dijelom Boje objave. Njihovi glavni kriteriji za prihvaanje u slubeni popis svojih svetih knjiga bio je tada taj da one moraju biti pisane iskljuivo hebrejskim ili aramejskim jezikom (pre mda su u 20. st. u Kumranu i na Masadi naene i hebrejske verzije neprihvaenih knjiga), te da se u njima mora spominjati Bog. Time je meu idovima konano pobijedila palestinska struja koja se potom razvila u rabinsko idovstvo, dok je u potpunosti nestala dotad snana aleksandrijska struja u kojoj su bili zastupljeni ueni idovi dijaspore. Krani su nastavili koristiti deuterokanonske knjige, o emu svjedoe brojni primjeri podsjeanja na njih u Novom zavjetu, ali i neprekinuta tradicija prepisivanja tih spisa koji su se uvijek nalazili u kodeksima skupa s ostalim biblijskim knjigama. To potvruju arheoloki nalazi i biblijska paleografija. Nakon Reformacije, od 16. st., deuterokanonske knjige u kanon ne uvrtava nijedna protestantska crkva. U Deuterokanonske knjige spadaju Tobija, Judita, 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Sirahova i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Knjige Baruhove, Danielove, Esterine i Jeremijino pismo. Svi su ovi spisi pisani grkim jezikom, premda je barem izvorna hebrejska Knjiga Sirahova naena u cijelosti. Pravoslavna Crkva osim ovih deuterokanonskih knjiga jo priznaje i 3. knjigu o Makabejcima, Ode i Psalam 151. Postoji i 4. knjiga o Makabejcima ali nju ne priznaje ni jedna Crkva, te se ne ubraja meu deuterokanonske knjige.
IZVOR: http://catholic.blog.hr/2008/10/1625527500/razlika-katolicke-i-protestantske-biblije.html