Z 23 Zuz

@IVJETI U ZAGREBU Prinosi sociologijskoj analizi
Biblioteka ZBORNICI, knjiga 23.
Copyright 2004. Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica Zagreb UDK 316.334.56(497.5 Zagreb)(082) @IVJETI u Zagrebu : prinosi sociologijskoj analizi / uredili Anka Mi{eti}, Maja [tambuk, Ivan Rogi}. Zagreb : Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, 2004. (Biblioteka Zbornici ; knj. 23) Bibliografije iza svakog rada. ISBN 953-6666-34-0 1. Mi{eti}, Anka 2. [tambuk, Maja 3. Rogi}, Ivan I. Zagreb Kvaliteta ìvljenja II. Zagreb Urbani identitet Sociolo{ko gledi{te 440428097
ISBN 953-6666-34-0
@IVJETI U ZAGREBU
Prinosi sociologijskoj analizi
Uredili: Anka Mi{eti} Maja [tambuk Ivan Rogi}
Zagreb, 2004.
UVOD
Tragati za jasnijim obrisima zna~enja sloènice ìvjeti u Zagrebu moè se, dakako, na vi{e (metodi~ki vjerodostojnih) na~ina. Jedan, napokon dobro poznat, jest istraìvanje kvalitete ìvota. Modelom je obuhva}en niz pokazatelja podrijetlom iz tzv. subjektivne i objektivne sfere. Naàlost, rijetki su primjeri, u hrvatskoj istraìva~koj praksi, uspje{na sintetiziranja njihovih vrijednosti. Zbog toga, po pravilu, istraìva~ki uvidi ostaju ograni~eni ili na podru~je subjektivnih ocjena ili na podru~je koje opisuju odabrani tvr|i, no nikako i dostatni, podatci. Drugi na~in moè se, za ljubav prigodne redukcije, ozna~iti sloènicom: istraìvanje interesnih sudionika. Vidljivo je da se taj pristup temelji na identifikaciji glavnih interesa, sudionika koji ih oblikuju i zastupaju te, na drugoj strani, interes, a bogme i potreba, koji ostaju potisnuti i nepriznati. Posebno su u takvoj shemi va`ni oni sudionici koji su, posredno, va`ni za dugoro~ne i odrìve aspekte dru{tvenog razvitka. Njihov poloàj u interesnom odmjeravanju dobrim je pokazateljem i ukupne odrìvosti odre|ene razvojne strategije. Primjerice, interesno odmjeravanje (teatralizirano u trogodi{njem razdoblju na gotovo uzorit {kolski na~in) izme|u nekoliko politi~kih stranaka koje su nadzirale izradu generalnog urbanisti~kog plana grada Zagreba u razdoblju 2000.2004., ako ni{ta drugo, pokazuje da su se u njemu lako gubili sudionici izravno zainteresirani za vrijednosti kakve su za{tita zelenila na sjeveru, centriranje sveu~ili{ta na mjestu generativne institucije gradskog razvitka, i srodne. Doda li se tomu i prigodno sotoniziranje urbanisti~ke struke, bilanca dobiva gotovo izlo`benu kakvo}u. Nije nepoznat ni na~in istraìvanja, cilj kojega je jasnija predod`ba o mehanizmima dru{tvene prerazdiobe ìvotnih, navlastito ekologijskih, rizika. U toj shemi manje te{ko}e zadaju rizici javnosti dobro poznati. Javni uvid, jednostavno, ome|uje osnovni okvir odmjerivanja i rizika
i upori{ta prerazdiobe osnovnog tereta opasnosti {to je rizik oblikuje. Ve}e te{ko}e su pak svezane s onim rizicima koji su javnosti nepoznati ili za koje dru{tveni sudionici nisu opremljeni, pa ih i ne mogu vodoravno indicirati, nego ovise o ekspertnoj pomo}i gotovo u cijelosti. U tom slu~aju ve} i zgoljno indiciranje rizika postaje predmetom zamr{ene igre asimetri~no raspore|ene dru{tvene mo}i. Pa ni zaklju~ni obris sloènice ìvjeti u nije te{ko nazrijeti. Jedan od mogu}ih na~ina, a koji leì premda samo posredno nagovije{ten i u osnovi istraìva~kih radova predo~enih u ovoj knjizi, jest predloàk oblikovan na temelju uvida da dinamika mjesta nije homogena. Jednostavnije re~eno, u jednom gradu mogu se nazrijeti vi{estruki procesi njegova oblikovanja, s korijenom u razli~itim osnovnim ili ishodi{nim ànrovima. Primjerice, procesi oblikovanja svojstveni velegradu druk~iji su od procesa oblikovanja svojstvenih zavi~ajnom gradu (ili gradu s jo{ izrazito sna`nim zavi~ajnim silnicama). Procesi mjerodavni za oblikovanje metropole (glavnog grada, ali i materinskog grada u nekoj mreì gradova) ili periferijskog podru~ja svaki su za sebe specifi~ni i ne mogu se me|usobno reducirati. U pribranoj analizi oslonjenoj na skicirani uvid ide se za tim da se ustvrde u~inci spomenutih ili srodnih skupina procesa. O~ito je da se u svim gradovima ne mogu na}i na djelu isti procesi. Primjerice, Zagreb je u hrvatskoj gradskoj mreì poseban po tomu {to u oblikovanju njegove zbilje sudjeluju dvije skupine procesa kojih u drugim hrvatskim gradovima nema. To su procesi velegrada i procesi metropole. Nije, dakako Zagreb, odmjeren metrom velegradske ili metropolske skupine gradova toliko izniman. Prije }e biti da je i velegradom i metropolom skromnih dimenzija. Ali na drugoj je strani nedvojbena ~injenica da su ta dva gradska ànra odsutna u svim drugim suvremenim hrvatskim gradovima. Druk~ije re~eno, ìvjeti u Zagrebu zna~i, za razliku od ìvota u drugim hrvatskim gradovima, ìvjeti u velegradu i metropoli. Koja su glavna obilje`ja ìvotnog okvira spomenutih ànrova, predmetom je posebne rasprave. No u njoj nitko nije bez nemale pomo}i istraìva~ke literature; ona je, poznato je, poprili~na, pa glavna te{ko}a i nije toliko u nejasnim obrisima samih ànrova, koliko u preglednoj klasifikaciji odabranih obilje`ja. Na drugoj strani, gotovo neovisno o tome koja su obilje`ja progla{ena glavnima a koja sporednima, izbija na ~istinu pitanje koje se, grubo, moè formulirati ovako: kakav je u~inak spomenutih procesa na ìvotnu svakodnevicu gradskih stanovnika? Druk~ije re~eno, utje~e li ~injenica da Zagreb oblikuju i velegradski i
metropolski procesi specifi~no na ìvotnu svakodnevicu zagreba~kih stanovnika? Preglednosti radi, podru~je gradske svakodnevice nije nekorisno dràti istovrsnim podru~ju zavi~ajnog ànra. Prihvatimo li takvu preinaku, prethodno pitanje svodi se na pitanje o odnosu izme|u procesa ukorijenjenih u velegradu i metropoli i procesa ukorijenjenih u zavi~ajnom ànru. I}i tim tragom zna~i, po na{oj ocjeni, izvla~iti na vidjelo jedan od mo}nih oslonaca u oblikovanju suvremene zagreba~ke zbilje. Radovi izloèni u ovoj knjizi nisu posve podre|eni toj shemi.1 Oni ne zrcale usporedno obje skupine procesa. Nego ih sabire napor uloèn u izradu slike/slik ìvotne zbilje ili uvjeta koji je odre|uju, svojstvenih zavi~ajnom podru~ju. Sloènica ìvjeti u Zagrebu u ovom se slu~aju poklapa sa sloènicom ìvjeti u Zagrebu zavi~ajno zainteresiran za njegov boljitak (a ne velegradski ili metropolski zainteresiran). Na tom je tragu mogu}e razlikovati tri osnovne skupine radova. U prvoj su skupini radovi koji se temelje na anketnim podatcima dobivenim na uzorku gra|ana Zagreba. Podatci otkrivaju kako anketirani gra|ani ocjenjuju pojedine, za svakodnevni ìvot va`ne sastavnice gradske zbilje, ~emu daju prednost u budu}em razvitku te koliko su, uop}e, zavi~ajno, a ne samo interesno, povezani s gradom gdje ìve. Korisna strana iznesenih podataka nije ograni~ena samo na izvje{}e o stanju nego se proteè i na njihovu uporabljivost u odlu~ivanju o ciljevima komunalne politike. U drugoj su skupini radovi predmet kojih su gradske kavane ili poloàj djece u gradskoj svakodnevici. Nije te{ko pomisliti da takvi radovi nemaju ni{ta {to ih izravno povezuje. Tematski promatrana, ta ocjena je, dakako, posve to~na. Ali, na drugoj strani, oba primjera su i vi{e nego uporabljiva u analizi proces koji oblikuju ìvotnu svakodnevicu, u analizi njihova smjera i, za{to ne, sakrivena smisla. Ako na jednoj strani nestaju odre|ena àri{ta dru{tvenosti, a na drugoj djecu susre}u sve brojnije zapreke ili rizici u okoli{u, nije neopravdano zaklju~iti, premda su posrijedi prividno heterogeni primjeri, kako ih pokre}e, na dubljoj razini, isti proces. U tre}oj su skupini radovi predmet kojih su specifi~ne inicijative ili specifi~ni oblici identifikacije, koji su redovito bili brisani u dosada{njim istraìvanjima. Razloga je vi{e u rasponu od empirijske odsutnosti samog fenomena do epistemolo{kog brisanja ina~e o~itih ~injenica. Premda zasnovani na relativno skromnoj empirijskoj osnovi, radovi u ovoj skupini posebno su instruktivni jer nagovje{}uju, premda jo{ posve bezazleno, s kojim }e se horizontom urbane diferencijacije morati suo~iti sociolo-
gijska analiza kada se hrabrije odvaì na postmoderne paradokse. Iz izloènog pregleda svakom je ~itatelju jasno da sloènica ìvjeti u Zagrebu ne sabire sliku sustavne cjeline ìvota u Zagrebu. Pa, ipak, ne drìmo da je naslov zlouporabljen, premda je samo parafrazom. Njime se, vidljivo je, cilja podsjetiti na temelju raspoloìvih empirijskih podataka, dakako da je ìvjeti u Zagrebu vi{e od sumornih otisaka raznolikih redukcija koje su u upravljanju hrvatskim gradovima gotovo cijelo pro{lo stolje}e imale va`no, no posve nezasluèno mjesto. Koliko im je korijen u politi~kom idiotizmu, a koliko u drugim oblicima razvojne nekompetencije, predmetom je posebne rasprave. Knjigom pozivljemo da, za promjenu uostalom, zajam~eno osvjeùju}u poku{amo o Zagrebu misliti s tla ìvota, njegovih polaznih poloàja. U Zagrebu, travanj 2004. Urednici
BILJE[KA
Radovi u ovom Zborniku temelje se na podacima istraìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba, provedenog 2000. godine za potrebe Gradskog zavoda za planiranje razvoja i za{titu ~ovjekovog okoli{a, te nekoliko novijih istraìvanja provedenih u sklopu znanstvenog projekta Odnos selo-grad u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi kojeg financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i {porta Republike Hrvatske.
Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk
Urbane aspiracije Zagrep~ana ...................................................................................... 11

Ines Saboti~
Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u ....................... 45

Lynette [iki}-Mi}anovi}
Djeca u susjedstvu: primjer jednoga novozagreba~kog naselja ................................... 69

Anka Mi{eti}
Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca .. 103

Anka Mi{eti}, Geran-Marko Mileti}
Privrènost Zagrebu: doma}i i do{ljaci ............................................................... 123

Maja [tambuk
Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca ....................................................... 141

Benjamin Perasovi}
Reciklirano imanje grupa Vukomeri} ................................................................... 183 DODATCI Tabli~ni prikaz rezultata anketnog upitnika .............................................................. 201 Anketni upitnik: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba .............................................. 217 Nacrt eseja za vi{e razrede srednje {kole ..................................................................... 231 Upitnik za djecu ............................................................................................................ 235 SA@ETCI ........................................................................................................... 239 ABSTRACTS ..................................................................................................... 247 BILJE[KE O AUTORIMA ........................................................................... 255
Ivan ROGI] Anka MI[ETI] Maja [TAMBUK
URBANE ASPIRACIJE ZAGREPÂNA
Identifikacija anketiranih s gradom

Podatci na kojima se temelji ovaj ~lanak dio su opse`nog istraìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba, provedenog u travnju 2000. godine za potrebe Gradskog zavoda za planiranje razvoja i za{titu ~ovjekovog okoli{a. U tu svrhu primijenjena je metoda anketnog upitnika na slu~ajnom uzorku od 1700 ispitanika. O identifikaciji anketiranih sa Zagrebom, kao cjelinom, posredno govore podatci dobiveni odgovorima na pitanja 24, 33, 34 i 35 u anketnom listu (vidjeti Anketni upitnik u Dodatku). Odgovori dobiveni na pitanje 24 pokazuju da je u uzorku anketiranih 49,6% ro|enih Zagrep~ana. Ostali, dakle 50%, u Zagreb su se doselili; do 1960. godine doselilo 17% anketiranih; u razdoblju 1961. 1980. doselilo se 20,6% anketiranih; u razdoblju 1981. 2000. doselilo se 12,1% anketiranih. No odgovori na pitanje 33 pokazuju, pak, da je udio anketiranih koji sebe drè uro|enim Zagrep~anima, znatno ve}i; takvima sebe drì 86,8% anketiranih. Druk~ije re~eno, u uzorku anketiranih nalazi se 37,2% vi{e uro|enih Zagrep~ana nego {to ih je u Zagrebu ro|eno. Neukorijenjenim u Zagrebu (do{ljakom) sebe drì 6,8% anketiranih; njima treba dodati i 6,1% onih koji ne mogu pouzdano ocijeniti jesu li u Zagrebu doma}i ili nisu; ukupno neukorijenjenih jest, dakle, 12,9% anketiranih. Podatci dobiveni odgovorima na pitanje 34 pokazuju da je u skupini koja se ne vidi u Zagrebu doma}om, udio onih uvjerenih da su u Zagrebu privremeno manji od spomenutih 12,9%, koliko je velika cijela skupina; 3,1% potpuno je uvjeren da je u Zagrebu privremeno i da }e se odseliti ~im uzmogne; neznatno je vi{e, 4%, onih koji }e se odseliti kada ostare ili odu u mirovinu; dodatnih 3,7% ima posebne planove koji istraìvanjem nisu precizirani. Iznesenoj razdiobi anketnih odgovora strukturno je sukladna i razdioba odgovor na pitanje 35. Razdioba pokazuje da 8,3% anketiranih drì kako Zagreb nije grad za
13
Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana
14
budu}nost njihove djece; 5,5% tvrdi da su se njihova djeca ve} odselila iz Zagreba, a 2,8% uvjereno je da }e odseliti. Iz predo~enih je podataka dopu{teno izvesti hipotezu da 10% anketiranih (pribli`no) sebe ne drì ukorijenjenim u Zagrebu; dakle, drè se nezagrep~anima. Nazna~ena negativna identifikacija nije, koliko je vidljivo, posljedica malog broja godina ìvota u Zagrebu. Ona izravnije ovisi o ~injenici da ~lanovi te skupine sebe drè u Zagrebu identitetskim strancima, ~iji je poloàj u gradu bitno odre|en iskustvom privremenosti. Takvo iskustvo anketirani dopisuje i sebi i svojim potomcima (djeci). No, nasuprot tim podatcima jest nalaz (razdioba odgovora na pitanje 34) da 89% anketiranih namjerava trajno ìvjeti u Zagrebu. To zna~i da Zagreb svojim gradom smatra gotovo 40% anketiranih vi{e nego {to iznosi udio anketiranih ro|enih u Zagrebu. Taj je nalaz sukladan nalazima i u nekim drugim istraìvanjima (vidjeti Rogi} i suradnici, 1995.) u hrvatskim gradovima. Nakon razdoblja paleoindustrijske ekspanzije (1955. 1980.), kada su ve}i hrvatski gradovi u kolektivnom iskustvu bili ozna~eni, uglavnom, kao privremena boravi{ta masovnog radni{tva, zainteresiranog za socijalne i radne olak{ice te ìvotnu perspektivu potomstva, ustaljuje se novi identifikacijski predloàk; njime se izravnije afirmira vrijednost zavi~ajnog pripadanja gra|anina (svom) gradu. Na temelju takva predlo{ka i doseljeni~ke se skupine odlu~nije samoidentificiraju naslovima kakvi su Zagrep~anin, Rije~anin, Spli}anin itd. One, svakako, ne raspolaù ni rasponom ni bogatstvom kolektivnog pam}enja o mjestu, kakvim raspolaù skupine nastale vi{egeneracijskim boravkom u njemu. (Ako ni{ta drugo, nemaju u tim gradovima pristup zajednici predaka.) No taj manjak teè nadoknaditi brojnim inicijativama kojima je zajedni~ko ishodi{te potreba za jasnijim obrisima novog identifikacijskog predlo{ka. Me|u njima je odluka da se u odabranom gradu trajno ìvi svakako na vrhu popisa. Trajnost implicira vi{estruke obveze spram gradske zajednice, koje se ne iscrpljuju u vremenskom obzoru aktualne ìvotne svakodnevice. Razdioba odgovora na pitanje 8 pokazuje kojim se osnovnim odrednicama konstruira identifikacijski predloàk grada. Rang-ljestvica onih najva`nijih izgleda ovako: 1. privrènost Zagrep~ana svom gradu 2. mije{anje razli~itih stilova i navika 3. me|usobna otu|enost gra|ana 4. otvorenost Zagrep~ana prema novom i suvremenom 5. masovnost 6. ekologijska rizi~nost 7. odsutnost mogu}nosti da se za kratko vrijeme pojedinac obogati.
Na iznesenom su popisu tri odrednice koje izravno nazna~uju pozitivnu predod`bu o gra|anima Zagreba. To su: privrènost (gra|ana gradu); osjetljivost gra|ana za novo te sno{ljivost (gra|ana) u odnosu spram ìvotnih razlika (drugih). Tri su odrednice izravno adresirane na op}e uvjete gradskog ìvota. To su: otu|enost u odnosima; masovnost; ekologijska rizi~nost. Rasporede li se pobrojene odrednice sukladno osnovnim teritorijalnim ànrovima, postaje o~ito da tri iz prve skupine upu}uju na zavi~ajni grad. Njega, grubo re~eno, odre|uje privrènost mjestu te povjerenje u druge koji su istom mjestu na srodan na~in privrèni. Tri odrednice iz druge skupine, pak, upu}uju na velegrad. Njega, grubo re~eno, odre|uje masovnost i rizi~nost. Na drugom smo mjestu pokazali (Rogi}, 1997.; Rogi}, Daki}, 2000.) da u Zagrebu oba ànra imaju gotovo ravnopravni poloàj u kolektivnom iskustvu. Zagreb je, nedvojbeno, u drugoj polovici 20. stolje}a postao prvim hrvatskim velegradom. Ali, na drugoj strani, njegova velegradskost nije raspr{ila i obrisala upori{ta zavi~ajnosti, barem nije ona koja se konzerviraju i odràvaju u praksama svakodnevnog dru{tvenog komuniciranja. Zato i nije neto~no ustvrditi da dobiveni odgovori zrcale identifikacijski predloàk koji saìmlje zavi~ajne predod`be o gradu, svojstvene kolektivnom iskustvu srednjih gradova, i velegradske predod`be oblikovane na temelju urbane ekspanzije Zagreba u drugoj polovici 20. stolje}a. Posebno mjesto ima uvid da Zagreb nije grad gdje je mogu}e obogatiti se u kratkom razdoblju. Promatra li se taj iskaz restriktivno, on, zapravo, poja{njava da Zagreb nije uspje{nim velegradom. Jer su velegradovi (premda ne nu`no) ipak mjestima sabiranja vi{ka mogu}nost, gdje je dopu{teno racionalno ra~unati na ìvotne uspjehe u kratkom razdoblju. Ta je mogu}nost, napokon, i jedno od upori{ta njihove privla~ne snage. No promatra li se taj iskaz kao dio razvojnog portreta Zagreba, onda on, posredno, poja{njava da Zagreb nije grad gdje dobro uspijevaju zamisli o brzom boga}enju. Druk~ije re~eno, za uspjeh u Zagrebu potrebno je raspolagati zalihom gra|anske pouzdanosti i vrsno}e koja se svakako nagra|uje sretnim ishodom; ali u vremenskom obzoru koji isklju~uje labirintsko mnoènje nezasluènih sretnih slu~ajnosti. No da je, unato~ tomu, ìvot u Zagrebu jednom vrstom posebne socijalne nagrade, pokazuje razdioba odgovora na pitanje 7. Sukladno toj razdiobi 64,5% anketiranih tvrdi da ìvot u Zagrebu pruà bolje mogu}nosti nego ve}ina drugih hrvatskih gradova. Naspram toj skupini optimista nalazi se gotovo zanemariva skupina s 2,5% onih koji tvrde kako Zagreb pruà slabije uvjete za ìvot
15
16
nego ostali hrvatski gradovi. Po ocjeni pak 20,1% anketiranih, mogu}nosti koje pruà Zagreb ne razlikuju se od drugih ve}ih hrvatskih gradova; 10,6% upitanih ne mogu ocijeniti. Razdioba, dakle, pokazuje da dva od tri upitana Zagrep~ana drì kako ìvjeti u Zagrebu zna~i imati posebnu ìvotnu privilegiju. Korijen privilegija nije, vidjelo se, samo u velegradskih sposobnostima Zagreba; barem nije u onima {to se pokazuju u nekoj vrsti statisti~kog ekstrema (kao rijetki skup iznimnih prilika za uspjeh). Ali leì, nedvojbeno, u sposobnosti Zagreba da svojim gra|anima u~ini ìvot lak{im nego u drugim hrvatskim gradovima. Promotre li se izneseni podatci kao cjelina, izbija na vidjelo ~injenica da anketirani svjedo~e sna`nu povezanost s gradom. Osnovica te sna`ne i stabilne veze je trovrsna. (a) Za uvjerljivu ve}inu anketiranih Zagreb je zavi~ajnim gradom. Naslov zavi~ajni grad nije izveden samo iz iskustva onih u Zagrebu ro|enih, premda se, svakako, ta skupina ne smije zanemariti. Za precizniju ocjenu zavi~ajne uvjerljivosti Zagreba va`niji su oni ro|eni drugdje, ali koji su izabrali Zagreb kao svoju zavi~ajnu ìvotnu adresu. Ta je skupina, vidjelo se, ne{to manja od skupine koja zavi~ajnost temelji najprije na iskustvu ro|enih u Zagrebu. No u ukupnom uzorku Zagreb je zavi~ajan za pribli`no 90% svojih stanovnika. (b) Zagreb je velegradski masovan i otu|en. Ali, na drugoj strani, likovi masovnosti i njezine unutra{nje napetosti nisu nadmo}ni socijalnim silnicama gradske zajednice kojima je ishodi{te u privrènosti gradu, gra|anskoj toleranciji i sposobnosti za recepciju novosti. Ravnoteà izme|u zavi~ajne preglednosti i pouzdanosti, na jednoj strani, te velegradskih procesa s nizom labirintskih u~inaka i rizika, na drugoj, zacijelo je ishodi{te niza povoljnih kratkih spojeva u gradskoj svakodnevici. Na njih su vi{ekratno upozorili i stranci s iskustvom vi{emjese~nog boravka u Zagrebu, isti~u}i kako se u Zagrebu, kao rijetko gdje, mije{aju i amalgamiraju lokalna prisnost i velegradski ritmovi, lokalna sigurnost i labirintska masovnost. (c) Mjeren hrvatskim mjerilima, ìvot u Zagrebu jednom je vrstom socijalne nagrade zagreba~kim stanovnicima. Premda nije klasi~ni ispunja~ neobi~nih èlja, Zagreb u svojoj urbanoj strukturi krije brojne ìvotne mogu}nosti koje ga ~ine u tom pogledu nadmo}nim drugim hrvatskim gradovima. U tu su ozna~nicu uvjerena pribli`no dva od tri anketiran. Ako i nije uvjerljivom tvornicom mogu}nosti (perspektive), Zagreb je bez konkurencije me|u hrvatskim gradovima u ulozi mehanizma koji olak{ava ìvotne zapreke i ~uva prihvatljivu kakvo}u ìvotnih uvjeta.
Razvojna predod`ba o Zagrebu

Odgovori na pitanje 4 pokazuju kako anketirani ocjenjuju rezultate (koristi od) dosada{njeg razvitka grada. Pri tomu nije mogu}e posebno ocjenjivati rezultate ostvarene u socijalisti~kom razdoblju od rezultata iz razdoblja 1990. 2000. godine. Pitanjem se cilja dobiti jedinstvenu (sumarnu) ocjenu stanja kakvo je nastalo, a odredivo je u anketnom razdoblju. Najvi{e se anketiranih slaè s tvrdnjom da je dosada{nji gradski razvitak uspje{no oblikovao Zagreb kao va`no kulturno i intelektualno sredi{te Hrvatske. S tvrdnjom se potpuno ili uglavnom slaè uvjerljivih 83,5%. Udio onih s druk~ijim mi{ljenjem gotovo je zanemariv. Vi{e od polovice broja anketiranih, 54%, drì da se u istom razdoblju grad razvio u mjesto sigurno i ugodno za ìvot. S tom se tvrdnjom ne slaè uvjerljivih 43,9%. Polarizacija je otisak ~injenice opisane u prethodnom odjeljku; u Zagrebu su u dinami~noj ravnoteì u~inci zavi~ajnog grada i velegrada. Oni se mije{aju i paradoksalno povezuju na vi{e ìvotnih razina. Oslanjaju}i se na mreù takvih spojeva, anketirani se predvidljivo polariziraju. No u razdiobi odgovor malobrojni su oni skloni ekstremnim ocjenama. Pa ~itanje razdiobe dopu{ta hipotezu da anketirani vjeruju kako se Zagreb oblikovao kao mjesto sigurno i ugodno za ìvot, ali u mreì napetosti {to ih mnoì velegradska zbiljnost (masovnost, rizi~nost itd.). Druk~ije re~eno, motri li se Zagreb kao velegrad, on je nedvojbeno ugodan i siguran. Nasuprot iznesenim pozitivnim ocjenama nalaze se dvije negativne, poduprte uvjerljivom ve}inom anketiranih. âk 93,3% anketiranih ne slaè se s tvrdnjama kako je dosada{nji razvitak oblikovao uvjete za bolju budu}nost mladih te kako je stvoreno gospodarstvo s obilnom ponudom radnih mjesta i dobrim mogu}nostima zarade. Pro~itaju li se dobiveni podatci pomo}u zna~enjske inverzije, dobiva se osnova za hipotezu da anketirani drè dosada{nji razvitak neuspje{nim na njegovu temeljnom zadatku: proizvodnji dru{tvene perspektive. Promotre li se tvrdi statisti~ki podatci o ìvotnim uvjetima mladih u Zagrebu ili o nezaposlenosti, lako je uo~iti da su zagreba~ke prilike bolje, ako ne i uvjerljivo bolje, od prilika u drugim hrvatskim gradovima. No, i veli~ina udjela anketiranih koji izri~u negativnu ocjenu, i veli~ina skupine s ekstremnim negativnim stajali{tem (u obje tvrdnje 67%) ukazuju da im korijen nije u spoznajama dobivenim takvom usporedbom. To~nije je da anketirani dijele jedinstveno iskustvo besperspektivosti dosada{njeg razvitka. (Bez)per-
17
18
spektivnost se najjasnije zrcali u mogu}nostima {to ih razvitak oblikuje za mlade te u vi{kovima mogu}nosti {to ih oblikuje za aktualnu radno sposobnu populaciju. Budu}i da, po ocjeni anketiranih, dosada{nji razvitak nije uvjerljivo osnaìo ni jedan ni drugi proces, oni drè opravdanim polemi~ki ga osporiti. Ustvrditi kako je dobiveni rezultat u~inak kondicioniranja pomo}u medij masovna komuniciranja, nije zasnovano. Na to upozoravaju i nalazi posebnih istraìvanja (vidjeti êngi}, Rogi}, 1999.). Iskustvo besperspektivnosti oblikovalo se prete`no u mreàma me|uosobne komunikacije sudionik svijeta ìvota (obitelj, susjedstvo, prijatelji, poznanici itd.), gdje su se vi{estruko nataloìla razvojna iskustva socijalnih skupina koje su snosile i najve}e razvojne rizike (opasnost od nezaposlenosti, pauperizacije itd.). Na drugoj strani, i u socijalisti~kom razdoblju, a i u razdoblju 1990. 2000. godine, glavni institucionalni jamci razvojne perspektive dràva, politi~ke stranke i radne organizacije/poduze}a redovito su ohrabrivali i podupirali revoluciju socijalnih aspiracija (@upanov) vjeruju}i da im je nu`na u prigodnim mobilizacijama. Zahvaljuju}i tomu, iskustvo besperspektivnosti dodatno se dramatiziralo. Na toj podlozi oblikovala se i jedna, zapravo paradoksalna, ocjena. Iz razdiobe odgovora na pitanje 4 vidljivo je da se ~ak 56,3% anketiranih ne slaè s tvrdnjom kako se Zagreb u dosada{njem razvojnom razdoblju povezao s razvijenim zemljama i postao dijelom svijeta razvijenih. Nasuprot njima nalazi se 38,1% anketiranih koji se s tvrdnjom slaù. Ali je vidljivo da je zanemarivo malen udio onih koji se potpuno slaù; njih je samo 5,6%. Tvrda pak serija podataka dopu{ta zaklju~ak da je Zagreb u nizu djelatnosti vjerodostojan sudionik svijeta razvijenih; k tomu, poloàj dràvnoga glavnoga grada od 1992. godine priskrbio mu je niz dodatnih olak{ica. Ide li se njihovim tragom, trebalo bi o~ekivati vi{e anketiranih koji se s iznesenom tvrdnjom slaù. No anketirani drè kako te ~injenice nisu dostatne za povoljniju ocjenu. Sredi{nja jezgra njihova iskustva pou~ava ih da Zagreb nema legitimaciju sudionika svijeta razvijenih. Za nju je obvezatna sposobnost oblikovanja dru{tvenog razvitka koji jam~i vi{ak perspektive, navlastito mla|em stanovni{tvu. Ve} i zato (ponu|ena) tvrdnja da su u Zagrebu stvorene mogu}nosti da pojedinac moè (autonomno) odabrati na~in ìvota koji mu je primjeren, ima malo zagovornika: 21,9%. Me|u njima je samo 3,6% onih koji se potpuno slaù. Po ocjeni uvjerljive ve}ine, dakle, u Zagrebu je takvih mogu}nosti malo. To zna~i da velegradska preobrazba Zagreba nije efikasna kada se mjeri uspje{no{}u u mnoè-
nju vi{kova neo~ekivanih mogu}nosti. Na to iskustvo anketiranih upozorili smo u prvom odjeljku. Velegradski proces u Zagrebu odre|en je, po ocjeni anketiranih, najprije masovno{}u/masivno{}u i mnoènjem rizi~nih odnosa i stanja. Socijalno obuzdavanje njegovih u~inaka samo se iznimno moè osloniti na njegove unutra{nje mogu}nosti i kakvo}u. Oslanja se, naprotiv, na relativno postojane zalihe (zna~enjske i ekologijske) praksa razvijenih u srednjogradskim okvirima zavi~ajnoga grada. No njihovo je temeljno ograni~enje {to su (uglavnom) obrambenog, ne i poticajnog, zna~enja. Dosljedno ~itanje iznesenih nalaza ohrabruje o~ekivanje da }e u ukupnoj populaciji zagreba~kih gra|ana biti vi{e onih sklonih ozna~iti Zagreb naslovom: privremeno boravi{te. Podatci izneseni, pak, u prija{njem ulomku pokazuju da je iskustvo nove zavi~ajnosti (Rogi}, 1991.) nadmo}no u oblikovanju odnosa gra|an prema Zagrebu. [tovi{e, osnaìvanje iskustva nove zavi~ajnosti, vidljivo jo{ osamdesetih godina, dodatno dramatizira negativne ocjene u~inaka op}ih razvojnih strategija. Sistemsko ohrabrivanje vi{ih i raznovrsnijih aspiracija radi pojedinih oblika masovne mobilizacije hrvatskog stanovni{tva, svakako je vaàn izvor novih mjerila kakvo}e i dru{tvene uspje{nosti. Ali bez sukladnosti s radom i u~incima nove zavi~ajnosti ostalo bi ograni~eno na situacijske likove uporabljive samo u posebnim prilikama. Svezano, me|utim, s glavnim aspiracijskim silnicama nove zavi~ajnosti, ono se prometnulo u mjerodavni izvor novih kriterija i ciljeva. U razdoblju 1990. 1995., k tomu, uloga Zagreba kao, ~ak i doslovno, obrambene metropole Hrvatske poja~ala je u hrvatskom kolektivnom iskustvu vrijednost za{titnih/zavi~ajnih ozna~itelja. Na toj podlozi op}i smjer reagiranja na nemo} nositelja dru{tvenog razvitka da oblikuju razvitak efikasan u ponudi vi{ka dru{tvene perspektive ne vodi prema izrazitom povi{ku broja zagreba~kih stanovnika sklonih sebe ozna~iti atributom privremeni. Na to podatci nedvosmisleno ukazuju. Vodi, naprotiv, dramatizaciji op}ih mjerila uspje{nosti organizatora razvitka. Budu}i da o sebi misle kao o zavi~ajnim Zagrep~anima, anketirani drè da je Zagreb i prirodno mjesto gdje trebaju ostvariti svoje pravo na ìvotnu perspektivu. Bez alternativnog zavi~aja, gdje bi mogli potraìti povoljnije uvjete za budu}nost, oni glavni aspiracijski pritisak usmjeruju prema gradu s kojim su se zavi~ajno identificirali. Od njega zahtijevaju da ovdje/sada funkcionira kao razvijeno (imaginarno) inozemstvo. Nazna~eni okvir razumijevanja primjereno obja{njava i rezultate dobivene u odgovorima na pitanje 5 (kojima se traga za {tetama {to ih je u Zagrebu prouzro~io dosada{nji
19
20
razvitak). S tri se tvrdnje anketirani najvi{e slaù. Najvi{e njih, 91,1% (me|u kojima se 57,2% slaè potpuno), slaè se s tvrdnjom kako je u gradu nastao prometni kaos, u kojemu je gradski promet ozbiljno ugroèn. Uzme li se prometni nered kao prispodoba neuspje{na velegrada, onda je smjer razdiobe osnovnih {teta gotovo predvidljiv. Druga tvrdnja, sa 75% zagovornika, upu}uje da je dosada{nji razvitak uni{tio Savu i njezin ekologijski potencijal. Isticanje ekologijskih {teta posve je o~ito. Na primjeru Save ono je samo steklo uvjerljivu temu. Ali poga|a i druge srodne slu~ajeve. (U nazna~enom kontekstu treba vrednovati i podatak da se 63,9% anketiranih slaè s tvrdnjom kako je dosada{nji razvitak oblikovao previ{e prakti~nih opasnosti i rizika za ìvot Zagrep~ana.) Tre}a tvrdnja, sa 70,7% zagovornika, upu}uje da je pod pritiskom dosada{njeg razvitka uni{ten tradicionalni zagreba~ki na~in ìvota. Premda je ukupni postotak zagovaratelja velik, udio onih ekstremnijih, koji se potpuno slaù, uvjerljivo je manji (33,1%) od udjela sli~nih u skupinama zagovaratelja prvih dviju tvrdnja. To zna~i da je pri~a o tradicionalnom zagreba~kom na~inu ìvota, u osnovi, supkulturni proizvod. Nju je u me|uvremenu uspje{no zamijenila, prije spomenuta, pri~a o zagreba~koj otvorenosti i sno{ljivosti kao o novom/poèljnom rezultatu gradske preobrazbe. Op}i kontekst razvojne besperspektivnosti utjecao je na naknadno glancanje slike o zagreba~koj industriji. Manjinskih 42,7% anketiranih slaè se s tvrdnjom kako se razvila industrija koja je {tetila razvitku grada. Njima je nasuprot 37% anketiranih koji se s tvrdnjom ne slaù. No relativno mali udio onih s ekstremnim stavom (11,5% uop}e se ne slaè) dopu{ta pretpostaviti da bitka za svijetlu (industrijsku) pro{lost nije posljedica odnosa prema industriji koliko prema sigurnosti koju je ona jam~ila, napose u socijalisti~kom razdoblju. Razdioba odgovora na pitanje 2 pokazuje kako anketirani identificiraju temeljne djelatnosti na koje se prije skicirani model razvitka naslanjao. Podatci pokazuju da je u predod`bi anketiranih mjerodavna samo serija doga|aja iz pro{log desetlje}a, dakle u razdoblju 1990. 2000. Po ocjeni anketiranih u tom se razdoblju najvi{e poticao (na prakti~noj razini) razvitak ugostiteljstva (26,2% anketiranih tvrdi da se poticao previ{e, a 53,8% da se poticao dovoljno), razvitak trgovine (24,5% tvrdi previ{e, a 59,9% dovoljno), razvitak usluga (5,3% tvrdi previ{e, a 62,0% dovoljno). Rang-ljestvica djelatnosti, pak, koje se nisu dovoljno poticale, s posljedicama na razvitak (dobivena na temelju postotaka anketiranih koji to tvrde), izgleda ovako:
zdravstvo (70,1% anketiranih) turizam (64,9% anketiranih) poljoprivreda u gradskoj okolici (58,5% anketiranih) zanatstvo (57,4% anketiranih) promet (55,2% anketiranih) kultura i znanost (54,8% anketiranih) industrija (51,9% anketiranih) Pogleda li se pozornije dobiveni popis, lako je uo~iti da na njemu dominiraju djelatnosti koje su bile sistemski zapu{tane i u razdoblju prije devedesetih godina (primjerice zanatstvo, turizam, poljoprivreda, kultura i znanost itd.). No tom su uvidu anketirani dodali i jednu bitnu novost. Upozorili su da je model razvitka u razdoblju 1990. 2000. godine oduzeo eshatologijski poloàj industrijskom sektoru te da je, na drugoj strani, ubrzao razvitak jednog skupa tercijarnih djelatnosti. Skup je odre|en dominacijom figure malog vlasnika, {pekulantskom predod`bom o poslu i minimalnom profesionalnom kompetencijom. Nije ga neto~no nazvati paleotercijarom. Ova njezina ina~ica temelji se, kao i druge, na shemati~noj/tipi~noj predod`bi o korisniku; ali organizacijski predloàk ne opona{a industrijski/tvorni~ki (po predlo{ku masovne robne ku}e), nego opona{a periferijsku predod`bu o razmjeni kao o jednoj vrsti prigodna sajamskog odnosa. Vi{estruki prosvjedi zagreba~kih stanovnika protiv gradskog poselja~enja devedesetih godina zacijelo vuku korijen i iz te vrste paleotercijarne ekspanzije. Dodatnu negativnu dramatizaciju odnosa spram takve paleotercijare olak{ala je ~injenica da devedesetih godina u Hrvatskoj gospodarstvo vi{e nije sposobno mnoìti nova radna mjesta i nuditi nove profesionalne {anse. Uvu~eno u zamr{ene mreè privatizacijskih me{etara, ono se ~e{}e definira nekretninama nego proizvodnim procesima i sposobnostima. U takvu kontekstu ja~anje skiciranog tipa paleotercijare u kolektivnom se iskustvu odre|uje nizom atributa svojstvenih ina~e cini~nim socijalnim strategijama. Posebnu nelagodu izazivlju ~injenice kakve su zapu{tanje zdravstvene skrbi i opadanje pripravnosti na dugoro~ne poslovne strategije i ulaganja u tehni~ko dru{tvo; kra}e, ja~u nelagodu pobu|uju poslovni postupci koji se tuma~e kao znaci cini~ne indiferencije i spram socijalnih skupina i sudionika, i spram tehni~kog dru{tva i njegovih razvojnih {ansa. Zato i nije posve neo~ekivan nalaz da anketirani popisu tradicionalno zapu{tenih djelatnosti dodaju i industriju. Njezin je poloàj u modelu razvitka u socijalisti~kom razdoblju bio, ponavljamo, eshatologijski. Druk~ije re~eno, njezino poticanje i ja~anje imalo je korijen u
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
21
22
sistemskim zada}ama industrijskog sektora, a ne u zoni gospodarske racionalnosti. Zato i nije u iskustvu poretka bilo posebno va`no koliko je ona moderna a koliko arheologijska; njezina je zada}a bila proizvoditi jednu, sistemski naru~enu, dru{tvenu zbilju. Devedesetih godina, anketirani su upozorili, taj je poloàj industrija izgubila. Ali se pri tomu, koliko je vidljivo, anketirani nisu odijelili i od zastarjele predod`be o industriji kao sektoru masovnog zapo{ljavanja. Pa upozoravaju da se istih devedesetih godina ni ona ne poti~e dovoljno, ali ponajprije stoga {to ne proizvodi nova radna mjesta. Takva se predod`ba o industriji njeguje, djelomi~no, i u kolektivnom iskustvu pojedinih politi~kih aktera. To je posebno vidljivo u programskim deklaracijama i dokumentima, gdje se zagovara nova industrijalizacija kao strategija masovnog mnoènja novih radnih mjesta. Nove industrijske strategije, me|utim, s takvim optimizmom nisu prisne. Nakon {to je industrijska rekonstrukcija poljodjelstva u 20. stolje}u granice zapo{ljavanja u tom sektoru reducirala na, pribli`no 515% radnog kontingenta, novoindustrijske strategije, oblikovane u zaklju~nim desetlje}ima stolje}a, pripremile su strukturnu redukciju granica zapo{ljavanja i u sekundarnom sektoru na, pribli`no, 1530% radnog kontingenta u jednom dru{tvu. Zahtijevati da se industrijski sektor oblikuje kao sektor masovnog zapo{ljavanja, zna~i, u osnovi, zahtijevati da se on oblikuje po mjeri njezinih arheologijskih likova i stanja. Budu}i da je u kolektivnom iskustvu anketiranih socijalisti~ka predod`ba o industrijskom sektoru jo{ jasna, a drugih, konkurentnih, predodàba na raspolaganju nema, predvidljivo je da anketirani na popis zapu{tenih djelatnosti upisuju, pokraj zdravstva, ili zanatstva, i industriju. Njihovo je uvjerenje osnaèno slikama svakodnevnog rasula doju~era{njih industrijskih jamaca socijalne i gradske sigurnosti (primjerice, Chromos, Rade Kon~ar, Badel itd.). Dramske napetosti s tih slika dostatan su argument na korist tvrdnje kako je industrija jo{ jedna na popisu zapu{tenih djelatnosti. Bez njezine eshatologijske sjene anketirani ostaju na poloàju gdje nema posebnog sektora s ovlastima jamca socijalne sigurnosti gra|ana. Na drugoj strani, novi likovi razvitka devedesetih godina, odre|eni, prete`no, ve} spomenutim sajamskim predod`bama o tercijarnoj ekspanziji, obeshrabruju svojom prigodno{}u i kratkoro~no{}u. Zato dobivenu rang-ljestvicu zapu{tenih djelatnosti, kakvu su ponudili anketirani, nije neto~no pro~itati kao poseban oblik tvrdnje kako devedesetih godina hrvatsko dru{tvo i nema mjerodavne razvojne strategije. Nema je, sukladno tomu, ni grad Zagreb.
Razdioba odgovora na pitanje 1 pokazuje ~ime su anketirani posebno zadovoljni/nezadovoljni u upravljanju gradom. Pri tomu je prije skicirana predod`ba o modelu razvitka jednom vrstom op}e podloge dobivenih odgovora. Uvjerljivo je najvi{e nezadovoljnih (50,8% vrlo nezadovoljnih, a 26,2% uglavnom nezadovoljnih) na~inom skrbi o mladima i njihovoj ìvotnoj perspektivi. Na drugoj strani, samo je 0,6% anketiranih izjavilo kako je vrlo zadovoljno odnosom grada prema budu}nosti mladih. Po broju nezadovoljnih na drugom je mjestu odnos grada prema velikim industrijskim zaga|iva~ima (28,3% vrlo nezadovoljnih i 39,5% nezadovoljnih uglavnom). U prvom je slu~aju, na drugoj strani, samo 1,6% anketiranih u skupini vrlo zadovoljnih. Samo je neznatno manje nezadovoljnih brzinom izgra|ivanja javnih parkirali{ta (28,9% vrlo nezadovoljnih i 38% uglavnom nezadovoljnih). U istu skupinu treba jo{ ubrojiti i nezadovoljnike izgradnjom gradskih prometnica, za{titom i stupnjem sigurnosti stanovni{tva u gradu te za{titom okoli{a op}enito. Popis va`nijih izvora nezadovoljstva u upravljanju gradom zavr{ava nebrigom u odràvanju i njegovanju specifi~na lokalnog na~ina ìvota (19,8% vrlo nezadovoljnih i 37,4% uglavnom nezadovoljnih). Na drugoj strani, rezultati u obnovi gradskog sredi{ta (73,5% vrlo i uglavnom zadovoljnih), izgra|ivanju novih naselja (58,2% vrlo i uglavnom zadovoljnih), pobolj{anju komunalnih prilika (58,5% vrlo i uglavnom zadovoljnih), pobolj{anju dru{tvene infrastrukture (56,5% vrlo i uglavnom zadovoljnih) na vrhu su ljestvice glavnih izvora zadovoljstva. No, upozoriti je, u usporedbi s izvorima nezadovoljstva, njihov je popis manji, a i postotni su udjeli uglavnom i vrlo zadovoljnih anketiranih koji ih isti~u, tako|er, manji. Ipak, uo~iti je, obnova je gradskog sredi{ta stekla uvjerljivu potporu zagreba~kog stanovni{tva. A jo{ prije petnaest godina, kada je program obnove bio u po~etnim obrisima, pitanje o kakvo}i sredi{ta nije izazivalo uznemiruju}e odgovore anketirane ve}ine. Razdioba odgovora na pitanje 6 pokazuje kako anketirani bilanciraju osobne koristi/{tete od dosada{njeg modela razvitka grada. Najve}a je skupina anketiranih, 48,4%, koji tvrde kako opisani model gradskog razvitka nije imao izravnijeg pozitivnog/negativnog utjecaja na njihov ìvot ili na ìvot njihove obitelji. Oni su bili zatvoreni u ulogu op}ih korisnika koji su, ovisno o dru{tvenom i teritorijalnom poloàju, izvla~ili ve}e ili manje pogodnosti iz njegovih ponu|enih ili sakrivenih mogu}nosti. Najva`nije dobro {to su ga pri tomu dobili na ba{tinjenje jest ukupna
23
unutra{nja preobrazba grada, koja je potvrdila Zagreb kao posebnu socijalnu nagradu svojim stanovnicima. Ali osim skupine op}ih korisnika grada i njegovih pogodnosti, vidljive su i dvije posebne skupine anketiranih. U prvoj je 21,3% anketiranih: oni tvrde kako je dosada{nji model gradskog razvitka izravno povoljno utjecao na ìvotne uvjete anketiranog i njegove obitelji. Koliko je ta ~injenica posljedica samog modela razvitka, koliko pak osobne spretnosti ili sretnih okolnosti, nije iz razdiobe odgovora mogu}e zaklju~iti. U svakom slu~aju, petina anketiranih tvrdi kako je dosada{nji model razvitka i{ao na ruku njima i njihovim obiteljima. U drugoj je skupini 10,7% anketiranih. Oni tvrde kako ih je dosada{nji model razvitka izravno o{tetio, njih i njihove obitelji. Oni su, dakle, po vlastitoj ocjeni, `rtve dosada{nje strategije razvitka grada. Njima je djelomi~no srodna omanja skupina anketiranih (4,7% anketiranih) koji tvrde da su oni (osobno) bili `rtvama, ali da je drugi nara{taj (mladi) uspio odbje}i iz po~etne uloge `rtve. U cjelini promatrana, dakle, dosada{nja strategija razvitka grada svakog je desetog anketiranog zaledila u ulozi `rtve. Ali, na drugoj strani, velika skupina neutralnih i onih koji su izvukli dobiti iz njezine ponude pokazuje da ona nije bila nepodno{ljivo socijalno ekskluzivna. I po njezinim rubovima bilo je jo{ makar i samo ulomljenih ìvotnih mogu}nosti.
Mjerila za budu}nost
Razdioba odgovora na pitanje 3 otkriva koje bi kriterije anketirani primjenjivali za poticaj razvitka pojedinih djelatnosti ili skupina djelatnosti. Uvjerljivo najvi{e anketiranih (~ak 95,7%) najva`nijim kriterijem za poticanje razvitka pojedinih djelatnosti drì mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg broja sada nezaposlenih (84,4% drì je presudno va`nim, a 11,2% donekle va`nim mjerilom). Po ocjeni anketiranih, to je gotovo sinteti~ni pokazatelj dru{tvene perspektive. S njim se, po stupnju prihva}enosti, vidjelo se, moè ravnopravno mjeriti jo{ samo stav da je skrb za mlade i njihovu ìvotnu perspektivu klju~ni pokazatelj kakvo}e upravljanja dru{tvenim razvitkom. Taj se stav ponavlja i u ovoj razdiobi odgovora anketiranih. Njegovu va`nost isti~e ukupno 91,8% anketiranih (62,5% tvrdi kako je prihvatljivost pojedine djelatnosti mladima presudno va`na, a 29,3% kako je donekle va`na u oblikovanju mjerodavne selekcije djelatnosti za budu}nost). No unato~ tako uvjerljivu udjelu anketiranih, taj kriterij u ovoj razdiobi nije na drugom mjestu, kako bi se moglo na prvi pogled pomisliti. Po broju anketiranih koji ga zagovaraju, na
24
drugom je mjestu stav da je ekologijska prihvatljivost pojedine djelatnosti nezaobilazan kriterij u oblikovanju budu}eg ansambla glavnih sektora razvitka. âk 70% anketiranih tvrdi da je ekologijska prihvatljivost djelatnosti presudno va`na, a 22,6% da je donekle va`na. Anketirani, dakle, na prva dva mjesta upisuju dva mjerila budu}eg razvitka koja nisu posve komplementarna. Na jednoj strani jest imperativ masovnog zapo{ljavanja. Njegovo ostvarivanje, poznato je na temelju opisa brojnih primjera iz gospodarske povijesti, tipi~no je ekologijski, a i socijalno, neobzirno naprosto pod pritiskom imperativa pada vrijednost ostalih sastavnica gospodarskog pona{anja (cijena okoli{a, veli~ina olak{ica itd.). Na drugoj je strani simetri~ni ekologijski imperativ. Strategijsko vrednovanje i jednoga i drugoga ne dopu{ta oduzimanje racionalnih atributa jednome na korist drugoga. To~nije je ustvrditi kako su oba samo pojedini sektorski likovi potrebe anketiranih za ìvotnom sigurno{}u (radna sigurnost i sigurnost u okoli{u). Prosje~noj poduzetni~koj ma{ti svakako je prihvatljivija predrasuda da strategija masovnog zapo{ljavanja treba prethoditi strategiji ekologijske obzirnosti. Ali, njezine glavne implikacije pokazuju da se time samo dovode u disjunktivni odnos dva posebna lika ìvotne sigurnosti. (Ili radna perspektiva ili ekologijska sigurnost.) Ukupno razvojno iskustvo, pak, pokazuje da takva disjunktivna shema nema potrebnu kakvo}u. Jer premje{tanje pojedinih likova rizi~nosti iz jednog prakti~nog sektora ìvota u drugi ne moè biti valjanim sredstvom oblikovanja stabilne dugoro~ne razvojne perspektive i potrebne joj razvojne mobilizacije za rad sposobnog stanovni{tva. Zato je korisno, po na{oj ocjeni, i}i vjerno tragom simetrije opre~nih imperativa ponu|enih u anketnim odgovorima. To zna~i da je u anketnim odgovorima sakriven zahtjev da grad Zagreb (a i sudionici za razvitak sposobni u hrvatskom dru{tvu) oblikuju novu razvojnu strategiju. Njezin je osnovni konstrukcijski uvjet simetri~no/jedinstveno orijentiranje ekologijskom obzirno{}u i potrebom za stvaranjem novih radnih mjesta. Taj uvjet, predvidljivo, usmjeruje prema vi{estrukim usporednim praksama poticanje razvitka, u rasponu od novih industrijskih strategija (odijeljenih od eshatologijskih kotva paleosocijalisti~kih industrija) do novih tercijarnih strategija (tako|er odijeljenih od likova paleotercijarne reciklaè prigodnih prijevara kao glavnih oblika tercijarnih tehnika). Koliko je vidljivo, takvi su napori i u gradu Zagrebu i u ostatku Hrvatske prisutni samo u ulomcima. Pa se u kolektivnom iskustvu i ne mogu predo~iti kao primjeri koji pobu|uju optimizam anketirane ve}ine.
25
26
Znatno zaostaju}i po postotku zagovaratelja, na tre}em je mjestu skupina s ~etiri posebna kriterija. U skupini su: (i) zainteresiranost poduzetnika i ulaga~a za pojedinu djelatnost (62,6% anketiranih tvrdi da je kriterij presudno vaàn, a 28,5% da je donekle vaàn); (ii) zainteresiranost mladih za pojedinu djelatnost (ponovimo, 62,5% anketiranih tvrdi da je kriterij presudno vaàn, a 29,3% da je donekle vaàn); (iii) izgledi za uspjeh na trì{tu (61,5% anketiranih drì kriterij presudno va`nim, a 29,9% donekle va`nim); (iv) mogu}nost uporabe doma}eg radni{tva, bez uvoza stranaca (60,5% anketiranih kriterij drì presudno va`nim, a 24,4% donekle va`nim). Uo~iti je da su postotne razlike izme|u udjela anketiranih koji zagovaraju pojedini kriterij vrlo male. Ta ~injenica dopu{ta ustvrditi kako me|u njima i nema izrazitijeg hijerarhijskog razlikovanja. Po ocjeni anketiranih, interes poduzetnika i ulaga~a te izgledi na trì{tu va`ni su toliko koliko je, na drugoj strani, va`na stvarna socijalna potpora odabranim djelatnostima (prihvatljivost djelatnosti mladima te uporabljiva doma}a radna snaga). No vidljivo je da socijalnu potporu odabranim djelatnostima anketirani zami{ljaju posve na tragu modernizacije odozdo. To zna~i da se razvojna racionalnost odabranih djelatnosti, strukturno promatrano, izvodi iz stupnja njihove sukladnosti nekim op}im interesima lokalnog dru{tva; anketirani su dva jasno nazna~ili: radna rehabilitacija i perspektiva mladog stanovni{tva te oslonac na djelatnosti koje o uvozu stranaca u Hrvatsku ovise samo marginalno. Oba zahtjeva, u osnovi, izviru iz istog: iz potrebe da se nova razvojna strategija, na drugoj strani, ne otpla}uje novim oblicima socijalne dezintegracije ili novim oblicima mnoènja horizontalnih konflikata (polarizacija stranci-doma}i). Posve je o~ito da je odràvanje pogonske ravnoteè izme|u nazna~enih imperativa vrlo te{ko i upravlja~kim skupinama s iskustvom, u hrvatskom dru{tvu rijetkim. Ali ta ~injenica ne umanjuje kakvo}u ponu|enih mjerila. Ona su, jednostavno, odabrana kao skup orijentira s regulativnom snagom. Imaginarno podru~je koje ome|uju, u osnovi, jest podru~je gdje prigodni oblici mobilizacije stanovni{tva na modernizaciju odozdo imaju izgleda za uspjeh. Uvjerljivo najslabije ocjene anketirani su dopisali kriteriju: tradicionalna sklonost stanovnika odre|enim djelatnostima, ili, druk~ije re~eno, profesionalnim i radnim tradicijama. Ima li se pred o~ima osjetljivost anketiranih na likove modernizacije odozdo, opisana u prethodnom ulomku, taj nalaz i nije posve sukladan predvi|anju. Uo~iti je, isti~e ga 68,3% anketiranih. Veli~ina postotka svakako upu}uje da su anketirani svjesni koliko su za obliko-
vanje uspje{na razvitka, napose u tehni~kim dru{tvima, va`ne postojane profesionalne i radne tradicije. No, na drugoj strani, u skupini anketiranih koji taj kriterij drè presudno va`nim, nalazi se manjinskih 21,7%, dakle i vi{e nego uvjerljivo manje u usporedbi s postotkom anketiranih, kada ocjenu presudno vaàn dopisuju drugim prije spomenutim kriterijima (raspon je 84,4%60,5%). Iz ponu|enih je ~injenica zasnovano izvesti pretpostavku da su anketirani svakako svjesni va`nosti toga kriterija. Ali i da ga drè manje va`nim (ili sekundarnim) u usporedbi s kriterijima kakvi su mogu}nost radne mobilizacije mladih ili mogu}nost zapo{ljavanja armije nezaposlenih. No toliko udaljivanje od spomenutog kriterija nije bez implicitnih opasnosti. Ono je opravdano uzme li se u obzir ~injenica da u praksama neoindustrije u zaklju~nim razdobljima 20. stolje}a sva specijalisti~ka znanja i umije}a ubrzano zastarijevaju, pa dràti do tradicije zna~i izloìti se opasnosti od propadanja u jednu vrstu nostalgi~na zastarijevanja (voljenog zaostajanja). Ali, u isti mah, ono je bez racionalna temelja uzme li se u obzir ~injenica da kakvo}a sociokulturnog kapitala u cijelosti izravno odre|uje izglede na uspjeh suvremenih strategija razvitka. Kakvo}a je posebno va`na u pripremi odgovora na sredi{nje pitanje: u ~emu Zagreb moè biti (planetarno ili kontinentalno) izvrstan?
Ritam ~etvrti
Dva naslova anketirani spominju ~e{}e od drugih kada su obvezatni odraditi glavnu (pozitivnu) razliku koja odre|uje ìvot u njihovoj ~etvrti. (Razdioba odgovora na pitanje 14.) Prvi jest: mirni dio grada. Taj naslov isti~e 35,9% anketiranih. Drugi je naslov: nezaga|ena priroda/ugodan ambijent. Taj naslov isti~e 34,4% anketiranih. Drugi naslovi imaju uvjerljivo manje zagovaratelja (primjerice, povoljni smje{taj, blizina usluga, komunalna oprema itd.). Oba naslova, posve je o~ito, pripadaju naslovima iz fonda zavi~ajnoga grada. No ~injenica da, pribli`no, svaki tre}i upitani isti~e te naslove, pokazuje da anketirana ve}ina u ~etvrtima gdje ìvi nema na raspolaganju glavna ìvotna dobra zavi~ajnoga grada. Premda je dobivena razdioba odgovora djelomi~no pod utjecajem istraìva~kog postupka (jednake odabrane kvote u svakog gradskoj ~etvrti), njezini glavni obrisi o postupku ne ovise. Otiskom su, naprotiv, ~injenice da je u mnoìni gradskih ~etvrti svakodnevica i kakvo}a njezinih ìvotnih uvjeta pod pritiskom vi{evrsnih, i funkcionalnih i socijalnih, poreme}aja. Rang ljestvica glavnih nedostataka dobivena u odgovorima na pitanje br.
27
28
13 zorno pokazuje kako izgleda tipi~na slika. Ljestvica izgleda ovako: 1. slaba komunalna infrastruktura (25,9% anketiranih) 2. zapu{tene prometnice i parkirali{ta (20,6% anketiranih) 3. ne~ist i zapu{ten okoli{ (19,9% anketiranih) 4. slaba dru{tvena infrastruktura (15,0% anketiranih) 5. slaba osnovna opskrba (12% anketiranih) 6. slaba organizacija javnog prijevoza (13,7% anketiranih) Svi spomenuti nedostatci tipi~ni su za razdoblje socijalisti~ke urbanizacije. Oni su, dakle, jednom vrstom urbanizacijskog negativnog naslije|a. Premda je nova urbana politika devedesetih godina na normativnoj razini bila osjetljiva i na gradske rubove, raspon hitnih zada}a i posustajanje op}e razvojne sposobnosti grada nije dopustio dramati~no udaljivanje od njezinih na~elnih obe}anja. To jednostavno zna~i da je u prete`nom broju gradskih ~etvrti ostala nadmo}na skicirana opreka: na jednom njezinom polu sabrano djeluju zavi~ajne aspiracije i intencije (miran ambijent, siguran ambijent, tehni~ka i socijalna pristupa~nost javnih dobara itd.); na drugom njezinom polu djeluje paradoksalna sinteza vi{evrsnih poreme}aja, u rasponu od onih u infrastrukturnim mreàma (i tehni~ke i dru{tvene infrastrukture) do onih u socijalnom i prirodnom okoli{u. Upozoriti je da nazna~eno identificiranje ~etvrti u iskustvu anketiranih nema ~vrstu upravnu/teritorijalnu osnovicu. Razdioba odgovora na pitanja 9 i 10, iznesenu tvrdnju izravno precizira. Razdioba dobivena u odgovorima na pitanje 9 pokazuje da tek 28,6% anketiranih pouzdano zna kakve su upravne/teritorijalne granice ~etvrti gdje ìve. Nasuprot njima nalazi se 43,6% anketiranih koji o granicama ne znaju ni{ta; dakle, pribli`no 50% upitanih ne zna pouzdano odrediti upravne/teritorijalne granice ~etvrti gdje ìve. înjenica da je Gradsko poglavarstvo odluku o granicama proglasilo nedavno (1999. godina), djelomi~no poja{njava jedan od va`nijih izvora dobivene razdiobe. Ali udio neznalica odve} je velik a da bi ga uspje{no objasnila spomenuta ~injenica. U svakom slu~aju, preciznije razlikovati upravne/teritorijalne posebnosti ~etvrti gdje ìvi, moè samo manjina anketiranih. Taj nalaz ne ugroàva ni uvid da (dodatnih) 27,1% anketiranih djelomi~no zna kako razgrani~iti vlastitu ~etvrt. Ima li se izneseno u vidu, razlo`no je pretpostaviti da se anketirani, kada opisuju ìvotne prilike u ~etvrtima gdje ìve, orijentiraju prete`no jednom vrstom stabilne teritorijalne sheme grada, koja se ne poklapa nu`no s upravnom razdiobom. U njoj su nadmo}ne strukturne sheme obliko-
vane dugotrajnim taloènjem socijalnog iskustva na pojedinim gradskim odsje~cima. Oni, svakako, imaju svoje ozna~itelje i obrise; ali njihova je preciznost odre|ena ìvotnim praksama u svakodnevici, a ne upravnim shematizmom. Zato je i dobivene razdiobe korisnije ~itati kao otiske procesa lokalizacije u gradu, autonomne u odnosu na upravlja~ke klasifikacije gradskog teritorija. To zna~i da se pojedini anketni uvidi ili ocjene pretapaju zrcale}i stanja i prilike na ìvotnim podru~jima koja se ne poklapaju s projektiranim granicama ~etvrti. No njihova vrijednost i ne izvire iz obveze da se oni doslovno lokaliziraju. Nego da nazna~e horizont urbane politike koji treba, na odre|enom podru~ju grada, oblikovanom povijesnim taloènjem iskustava i u~inaka, dosljedno razvijati i slijediti. Da predloèna metodi~ka ograda ima vrijednost, pokazuje i razdioba odgovora na pitanje 10. Razdioba pokazuje da 63,1% anketiranih ne moè primjereno ocijeniti novu upravnu/teritorijalnu shemu i zasnovanost granica izme|u ~etvrti gdje anketirani ìve, i onih susjednih. Nasuprot njima, manjina o (novim) granicama govori s potrebnom sigurno{}u; 29,1% tvrdi da su granice prihvatljive; 5,4% tvrdi da su pre{iroke, a 1,8% da su preuske. Dakle, anketirani, kada izvje{}uju o ìvotnim prilikama u ~etvrti gdje ìve, izvje{}uju na temelju urbanom tradicijom u~vr{}ene i razvijene sheme lokalnih razlika: u izvje{}ivanju upravna/ teritorijalna shema Gradskog poglavarstva ima, predvidljivo, samo pomo}nu vrijednost. Nije nekorisno, idu}i tim tragom, upozoriti na razdiobu odgovora dobivenu na pitanje 12; razdioba pokazuje kako anketirani na temelju postoje}e funkcionalne mreè (spleta usluga i djelatnosti) upisuju razliku izme|u sredi{njeg podru~ja i dijela grada gdje ìve. Po toj razdiobi dominantne lokalne ustanove jesu ove: 1. trgovine za dnevnu opskrbu (u naselju ih rabi 81,2% anketiranih) 2. apoteka (u naselju je rabi 65,5% anketiranih) 3. crkva (u naselju je posje}uje 62,0% anketiranih) 4. zdravstvene usluge (u naselju ih dobiva 57,9% anketiranih) 5. po{tanske usluge (u naselju ih dobiva 57,4% anketiranih) 6. osnovne obrtni~ke usluge (u naselju ih dobiva 53,4% anketiranih). Nisu, dakako, dobiveni nalazi posebnom novo{}u. Oni pokazuju da se granice lokalnih podru~ja upisuju izme|u gradskih dijelova koji, osim stabilnih fizionomijskih ozna~itelja ({uma, voda, obilje`ja terena, kulturne ili prirodne rijetkosti itd.) imaju i stabilne dnevne funkcionalne
29
30
mreè. Na njihovu popisu, predvidljivo, najva`nije su mreè dnevne opskrbe, zdravstva, obrtni~kih usluga te mreà lokalnih sveti{ta i crkava. Preklope li se teritorijalne silnice izvedene iz prve i druge skupine upisanih tragova, dobivaju se orijentiraju}e granice mjesnog podru~ja. Upozoriti je da gradsko sredi{te konkurira lokalnim funkcionalnim mreàma samo u specijaliziranoj trgovini (za posebne potrebe), u kori{tenju kavana, restorana te (djelomi~no) u kori{tenju finijih obrtni~kih i bankarskih usluga. Ostali pak dijelovi grada (ponajvi{e u neposrednom susjedstvu dijela o kojemu anketirani izvje{}uju) lokalnim funkcionalnim mreàma uspje{no konkuriraju na istim podru~jima na kojima i gradsko sredi{te (osim kavana i restorana); djelomi~no imaju i zada}u pri~uvnog lokalnog podru~ja (s funkcionalnim mogu}nostima strukturno srodnim mogu}nostima lokalnog podru~ja); posebno lokalnom podru~ju konkuriraju u kori{tenju rekreacijske i sportske infrastrukture. Podatci pokazuju da je funkcionalno razlikovanje sredi{ta i pojedinih gradskih dijelova najlak{e precizirati na ~etiri posebna podru~ja djelatnosti: u dnevnoj opskrbi, rekreaciji i {portu, odlasku u crkvu i kori{tenju ambulanta, apoteke i po{te. Na tim je podru~jima udio anketiranih koji potrebne usluge dobivaju u gradskom sredi{tu uvjerljivo mali (u rasponu 4,613,8%). Kada bi se iz spomenute razdiobe uklonili i odgovori anketiranih dobiveni po sredi{njim gradskim dijelovima (Gornji grad, Donji grad), udjeli bi, zacijelo, bili jo{ i manji. Kra}e, bog (crkva), zdravlje (ambulanta, apoteka), dnevne potrebe (op}e trgovine), po{ta i dnevni odmor (rekreacijska oprema) upisuju najjasniji trag razlike izme|u lokalnog ìvotnog podru~ja i gradskog sredi{ta. Prije nego {to iznesemo podatke o posebnim (sektorskim) izvorima nezadovoljstva uvjetima ìvota u zagreba~kim gradskim naseljima, nije nekorisno promotriti i razdiobu odgovora na pitanje 16: razdioba pokazuje kako anketirani, po kvaliteti uvjeta ìvota u cijelosti, identificiraju dio grada u kojem ìve na imaginarnoj ljestvici gdje su upisani svi gradski dijelovi. Najvi{e anketiranih, 30,6%, drì kako izme|u dijela grada gdje ìve i ostalih zagreba~kih gradskih dijelova po kakvo}i ìvotnih uvjeta nema razlike. Najvi{e ih je, dakle, sklono jednoj vrsti egalitarnog razvrstavanja gradskih dijelova po ìvotnim olak{icama. Uo~iti je da su takve anketne reakcije ~e{}e u gradskim dijelovima unutar tradicionalnog gradskog podru~ja (potez ^rnomerec Maksimir). Udjeli anketiranih koji tvrde kako ìve u dijelu grada gdje su uvjeti bolji nego u drugim dijelovima (26,8%) i anketiranih koji tvrde kako ìve u dijelu grada gdje su uvjeti
gori nego u drugim dijelovima (21,5%) gotovo su u ravnoteì. Ide li se tragom u~inaka dominiraju}ih predloàka javnog komuniciranja u hrvatskom dru{tvu (koji bolje vrednuju i uspje{nije poti~u negativne ocjene ìvotnih uvjeta i stanja), nalaz da tek svaki peti anketirani tvrdi kako ìvi u naselju gdje su uvjeti gori od uvjeta drugdje po Zagrebu, djelomi~no iznena|uje. Iznena|uje, zbog istog razloga, i nalaz da svaki ~etvrti anketirani tvrdi kako ìvi u lokalnim uvjetima boljim nego {to su drugdje po Zagrebu. Izloèna razdioba dopu{ta hipotezu da anketirani drè u~inke teritorijalne distribucije javnih dobara u gradu prihvatljivijim od distribucije dobiti u posebnim sektorima djelatnosti (gospodarstvo, zdravstvo, socijalna politika itd.). Na to posredno (ali samo posredno) ukazuju i podatci dobiveni odgovorima na pitanje 18. Po spomenutim podatcima, 79,1% anketiranih ne namjerava mijenjati gradski dio gdje ìvi. U ostaloj pak skupini tek 4,5% èli se odseliti u drugi/bolji dio Zagreba. Koja zagreba~ka naselja imaju poèljne a koja nepoèljne pridjeve, pokazuje razdioba odgovora na pitanja 19 i 20. Na popisu najpoèljnijih zagreba~kih naselja po ocjeni anketiranih jesu: Jarun, Pantov~ak te sjeverni dijelovi grada op}enito. Spominju se jo{ gradsko sredi{te (bez razlikovanja Gornji/Donji grad) i Dubrava. Na popisu nepoèljnih spominju se Dubrava, Novi Zagreb, Kozari Bok, gradsko sredi{te i @itnjak. Uo~iti je da su Jarun, Pantov~ak i sjeverni dijelovi grada op}enito bez dodatnih negativnih naslova. To zna~i da su oni likovi op}ih predloàka poèljnosti. Razlozi njihova odbira svakako nisu homogeni. U odbiru Jaruna nadmo}an je uvid da je naselje, u cjelini promatrano, uravnoteèn spoj zavi~ajnih (jezero, voda) i infrastrukturnih olak{ica ({portska oprema, komunalna oprema itd.). U odbiru sjevernih dijelova grada nadmo}an je uvid da kakvo}a zavi~ajnih olak{ica (prirodni uvjeti, prostranost parcela, obiteljske ku}e itd.) nadokna|uje manjkove u tehni~kom ili komunalnom opremanju. U drugoj su, suprotnoj, skupini naselja bez pozitivnih naslova. To su naselja u industrijskoj zoni @itnjak (Kozari Bok, @itnjak) i oko nje te novozagreba~ka naselja. Po ocjeni anketiranih, spomenuta su naselja najvi{e udaljena od zavi~ajnih ozna~itelja. U prvom slu~aju nadmo} industrije ne dopu{ta njihovo oblikovanje. U drugom slu~aju nadmo} jedne vrste pragmati~ne i grube tehnofilije oteàva zavi~ajnu lokalizaciju pojedinih skupina. U tre}oj su skupini naselja s podijeljenim identitetom. To su, vidjelo se, Dubrava i gradsko sredi{te. Za skupine polemi~no suprotstavljene ìvotu na masovnoj grad-
31
32
skoj periferiji Dubrava je nepoèljna. Poèljniji je gradski centar, s nizom funkcionalnih i institucionalnih olak{ica te s predlo{cima svakodnevnog ìvota koji aktivno podupiru (idealnotipske) gra|anske ìvotne stilove i navike. Razdioba odgovora na pitanje 11 otkriva sektorske izvore zadovoljstva/nezadovoljstva po zagreba~kim ~etvrtima. Korisno je u ~itanju razlikovati vi{e osnovnih skupina pokazatelja. (i) Ocjena op}ih uvjeta ìvota. Ona je uvjerljivo pozitivna. Iz dobivene razdiobe odgovora vidljivo je da je 68,7% anketiranih uglavnom zadovoljno ìvotnim uvjetima po zagreba~kim ~etvrtima. Njima treba dodati jo{ i 10,8% anketiranih koji su vrlo zadovoljni. Druk~ije re~eno, 79,5% anketiranih jest ili vrlo ili uglavnom zadovoljno op}im uvjetima ìvota u gradskim dijelovima gdje ìve. Naspram toj ve}ini nalazi se 14,5% uglavnom nezadovoljnih i 4,3% vrlo nezadovoljnih. (ii) Odsutni ure|aji i olak{ice. Anketirani su upozorili da nekih ure|aja ili olak{ica, kakvo}u kojih su trebali ocijeniti, u naselju gdje ìve nema. Budu}i da su kvartovske cjeline ve}e od posebnih naseljskih cjelina, anketirani iz iste ~etvrti o ima/nema-~injenici izvje{}ivali su razli~ito, ovisno o tomu je li ure|aj ili olak{ica prisutan u njihovu naselju (a ne u ~etvrti). Budu}i da u jednom naselju iste ~etvrti ure|aj moè biti prisutan a u drugom ne, razdioba odgovora skupine iz iste ~etvrti nije nu`no homogena. Ipak, korisno je podsjetiti na popis ure|aja i opreme o kojoj anketirani naj~e{}e izvje{}uju da je u naseljima gdje ìve nema. To su: 1. centralno grijanje iz toplane (62,8% anketiranih) 2. kulturne ustanove (34,8% anketiranih) 3. sastajali{ta za mlade (32,7% anketiranih) 4. sastajali{ta za stare (32,3% anketiranih) 5. opskrba plinom (28,5% anketiranih) 6. sportski ure|aji i oprema (21,9% anketiranih) 7. vrti}i (6,6% anketiranih) 8. zanatske usluge (6,5% anketiranih) 9. vodoopskrba (5,1% anketiranih) 10. zelenilo i parkovi (5,9% anketiranih). Razdioba pokazuje da su sastavnice dru{tvene i komunalne infrastrukture, va`ne u prvoj urbanizaciji (kada se novo naselje tek oblikuje), uglavnom primjereno raspore|ene. Skupine anketiranih koji upozoravaju na njihovu odsutnost, relativno su male. Nasuprot tomu, dru{tvena i tehni~ka infrastruktura primjerena drugoj urbanizaciji ili, to~nije re~eno, reurbanizaciji (kada je glavni cilj kakvo}a ìvotnih uvjeta) u brojnim je slu~ajevima ili nerazvijena ili odsutna. Posebno je to vidljivo u slu~aju oskudna di-
ferenciranja mreà ustanova za posebne skupine (stari, mladi itd.), za slobodno vrijeme (sport, kultura), specifi~nih usluga (obrt itd.) te tehni~ke opreme koja znatno utje~e na udobnost i sigurnost stambenih prilika. (iii) Manjkovi. Iz razdiobe je vidljivo da nema posebnog sektora gdje nisu zabiljeèni udjeli uglavnom ili vrlo nezadovoljnih. U ovom analiti~kom osvrtu ograni~it }emo se samo na popis onih s potporom ve}eg broja anketiranih. Popis izgleda ovako: 1. asfaltirane prometnice (59% anketiranih) 2. ure|eno zelenilo, parkovi (46,3% anketiranih) 3. sastajali{ta za mlade (43,9% anketiranih) 4. zanatske usluge (38,7% anketiranih) 5. sportska oprema i ure|aji (37,8% anketiranih) 6. sastajali{ta za stare (37,5% anketiranih) 7. kulturne ustanove i oprema (37,2% anketiranih) 8. odvoz sme}a (26,4% anketiranih) 9. zdravstvena slu`ba u ~etvrti (22,5% anketiranih) 10. javni prijevoz (19,2% anketiranih). Pregledna klasifikacija zabiljeènih manjkova otkriva, uglavnom, iste osnovne ~injenice na koje smo upozorili i u prethodnom ulomku. Njima treba dodati jo{ i upozorenje anketiranih da je prometna povezanost (to~nije: pristupa~nost) kvartova slaba, da im op}e ekologijske prilike nisu dobre te da treba pobolj{ati lokalnu zdravstvenu slu`bu. Sva tri dodatna upozorenja poga|aju kakvo}u prve urbanizacije. Ona, poznato je, nije dovr{ena primjereno; nije, napose na rubnim gradskim dijelovima. Zato se poruka anketiranih moè saèti na dva osnovna stava: prvo, potrebno je dovr{iti osnovnu urbanizaciju zagreba~kih rubova; drugo, potrebno je usporedno razvijati reurbanizaciju grada. (iv) Prioriteti. Popis prioriteta (pitanje 15) koje su anketirani imali priliku sami predloìti (za ~etvrti gdje ìve) pokazuje, me|utim, da anketirani va`nijim drè prioritete iz djelokruga prve/primarne urbanizacije. Popis izgleda ovako: 1. javni gradski prijevoz, ure|enje prometnica, regulacija prometa (25,1% anketiranih) 2. dosljedna i lokalno odgovorna komunalna politika (24,8% anketiranih) 3. urediti i obnoviti lokalne prometnice (22,1% anketiranih) 4. dru{tvena infrastruktura (15,1% anketiranih) 5. izgled i ~isto}a naselja (14,7% anketiranih) 6. lokalne institucije (10,1% anketiranih). Predloèni prioriteti mogu se razdijeliti u tri osnovne skupine. U prvoj su skupini intervencije u prometnu
33
mreù, organizaciju prometa i pobolj{anje javnog prijevoza (prometna pristupa~nost i sigurnost). U drugoj su skupini intervencije u dru{tvenu infrastrukturu i pobolj{anje ansambla razli~itih dru{tvenih/kulturnih usluga, inicijativa i ustanova. U tre}oj su skupini ekologijske intervencije u rasponu od onih kojima je cilj op}i izgled naselja do onih kojima je cilj ekologijski nadzor i planirano izgra|ivanje sustava zelenih dijelova naselja. Posve je o~ito da je planiranje posebnih oblika djelovanja u svakoj ~etvrti ovisno o tamo{njim prilikama i sudionicima. Predloèni popis prioriteta pokazuje tek op}i shematizam na kojemu se zasnivaju i u okviru kojega se pojedina~no s lako}om mogu rekonstruirati.
Stambeni portret
Na {to se anketirani najvi{e àle u stanu/ku}i ili u naselju gdje stanuju, otkriva razdioba odgovor dobivena odgovorima na pitanje 17. Kao grubi pokazatelj glavnih stambenih nelagoda rabimo u ovom analiti~kom osvrtu zbroj anketiranih upisanih u rubriku izrazito i donekle. (Rubrike omogu}uju anketiranima stupnjevati teìnu pojedinih stambenih te{ko}a.) Dobiveni raspored izgleda ovako: 1. izdatci za stan (60% anketiranih) 2. ruàn izgled i slabo odràvanje naselja (53,2% anketiranih) 3. slaba opremljenost naselja (47,9% anketiranih) 4. slabi uvjeti za djecu u naselju (44,5% anketiranih) 5. slabi uvjeti za stare u naselju (44,4% anketiranih) 6. zaga|enost naselja (42,8% anketiranih) 7. buka (35,8% anketiranih) 8. premalen stambeni prostor (31,7% anketiranih) 9. nepovoljan socijalni sastav stanovnika naselja (30,6% anketiranih) 10. slaba opremljenost stana (27,9% anketiranih) 11. neugodni susjedi (27,8% anketiranih) 12. neprikladan raspored u stanu (27,3% anketiranih) 13. ru`na i oronula zgrada (23,2% anketiranih) 14. oronulost stana (19,7% anketiranih) 15. slaba lokacija naselja (17,2% anketiranih) 16. slaba pristupa~nost stana (13,8% anketiranih) Razdioba odgovora pokazuje da najvi{e upitanih ne upu}uje prigovore stanu (kao takvom) nego cijeni uporabe (izdatci) te uvjetima ìvota u naselju (rangovi 2 7). Prigovori se mogu svesti na dva osnovna: (i) skupo odràvanje i uporaba stana; (ii) ru`no i za ìvot neprivla~no naselje. Prvi prigovor ima dva poznata korijena. Vidljiviji jest op}e posustajanje gospodarske perspektive u hrvatskom
34
dru{tvu devedesetih godina te pauperizacija znatnog dijela kontingenta nezaposlenih. U takvom kontekstu cijena uporabe stana svakako moè biti izvorom nelagode. Manje vidljiv korijen istog prigovora jest u socijalisti~kom razdoblju oblikovana predod`ba da izdatci ku}anstva za uporabu stana trebaju/moraju biti mali ili neznatni u strukturi tro{kova ku}anstva. Zato sklonost anketiranih àljenju na skupo}u uporabe stana nije dopu{teno poprijeko pro~itati kao nedvosmisleni pokazatelj neima{tine. Drugi prigovor anketiranih saèto reproducira kritiku uvjeta ìvota u naselju, zabiljeènu i u prethodnim ulomcima. Notorno je da je proces urbanizacije u socijalisti~kom razdoblju, a i njegovi glavni fragmenti iz devedesetih godina, bio zauzet ciljevima prve/osnovne urbanizacije. U takvoj strategiji predod`ba o naselju kao o lokalnoj cjelini ìvotnih uvjeta nije imala, osim, dakako, na~elno, snagu prakti~na orijentira stanogradnje. Njezin je glavni cilj bio koliko je mogu}e hitnije smjestiti {to vi{e novodo{lih ljudi pod krov. Ta je inverzija, predvidljivo, utjecala i na prakse komunalnog gospodarenja; one su, bilance pokazuju, ostale prekratke u odnosu na mnoìnu specifi~nih lokalnih ciljeva i zahtjeva. Prigovori anketiranih na mjestima 2 7 pokazuju, tako|er, da identifikacijske te{ko}e stanara s naseljima gdje ìve nisu samo posljedica op}e neurednosti naselja. Posljedica su, tako|er, i odsutnosti mreè lokalnih ustanova za mlade i stare te djelovanja pojedinih (tipi~nih) ekologijskih izvora ugroàvanja; me|u njima zaga|enost zraka i buka anketirane najvi{e poga|aju. Na toj podlozi anketirani te{ko oblikuju zavi~ajni odnos prema naseljima gdje ìve. Ali, na drugoj strani, sve spomenute te{ko}e prete`no stavljaju u rubriku: izdr`ljive/podno{ljive. Pa ih ne dramatiziraju do stupnja gdje bi one imale snagu posebnog motiva za oblikovanje alternativnog teritorijalnog pona{anja. Prigovori na sam stan (kao fizi~ki i funkcionalni sklop) zauzeli su mjesta na sredini iznesena popisa (mjesta 8, 10, 12, 14). Odvojimo li prigovor na 14. mjestu popisa (oronulost stana), jer se njegova osnova moè predo~iti i bez predod`be o konstrukcijskim propustima u samom stanu, lako je uo~iti da glavne prigovore na stan (premalenost, neprikladan raspored, slaba oprema) isti~e pribli`no isti udio anketiranih: 31,7% 27,3%. Grubo re~eno, tre}ina anketiranih isti~e tegobe prouzro~ene oskudnim obilje`jima stambene jedinice. Ima li se pred o~ima shematizam socijalisti~ke stanogradnje, u kojoj je malen i slabo opremljen stan sredi{njom vrijedno{}u, dobiveni nalaz djelomi~no iznena|uje. Jer bi, sukladno toj ~injenici, trebalo o~ekivati ve}i udio anketiranih koji se àle na neprihvat-
35
36
ljiv stan. No, na drugoj strani, struktura zagreba~kog stambenog fonda pokazuje da takvo o~ekivanje treba relativirati. Posebno na to nagone dvije ~injenice. Prva je sastav stambenog fonda u klasi~nom gradskom sredi{njem podru~ju (^rnomerec Maksimir). Na njemu je, poznato je, udio ve}ih stanova, izgra|enih u razdoblju prve hrvatske modernizacije (1868. 1945.), nezanemariv. Druga ~injenica pou~ava da je, za razliku od socijalisti~ke stanogradnje u ve}im hrvatskim sredi{tima kakva su, primjerice, Rijeka ili Split, gdje je udio privatnih graditelja bio manjinski, u Zagrebu, u cijelom socijalisti~kom razdoblju, privatni graditelj gotovo ravnopravnim partnerom gra|evinskim radnim organizacijama. Premda privatni graditelj ne gradi nu`no ve}e stanove (radi financijskih ograni~enja), analize pokazuju da je, prosje~no promatrano, njegov stan ve}i za, pribli`no, jednu sobu. Promatra li se djelovanje tih dviju ~injenica, kao jedinstvena okolnost dobiva se osnova i za to~nije razumijevanje iznesenog nalaza. Relativno manji udio anketiranih koji se àle na slabu kakvo}u samog stana treba tuma~iti ~injenicom da je i udio stanova izgra|enih po tipi~noj {pranci socijalisti~kog stanograditeljstva u Zagrebu znatno manji od ukupnog broja tada izgra|enih stanova; a jo{ je manji od ukupnog broja raspoloìvih stanova. Na manji broj anketiranih koji se tuè na sku~enost i malenost stana zacijelo utje~e aktualna pauperizacijska panika kao i op}e slabljenje sposobnosti hrvatskog stanovni{tva za stambeno investiranje. Ve} i grubi pregled odnosa na stambenom trì{tu pokazuje da se, po pravilu, manji stanovi lak{e i bolje prodaju. Raspolagati, dakle, malim stanom, barem promatrano iz perspektive teku}eg zbrinjavanja, nije, u iskustvu anketiranih, ograni~enjem; prije bi se moglo re}i da je jednom vrstom paradoksalne prednosti (jeftinije odràvanje i ve}a mogu}nost da se na trì{tu stanova stan bolje proda). No vrijednost takvih uvida ne nadma{uje vrijednost pani~nih upisa u kolektivno iskustvo. Ve}ina mjerodavnih istraìvanja, na drugoj strani, pou~ava da kakvo}a malih stanova, napose oblikovanih u razdoblju socijalisti~ke stanogradnje, po~iva na ekstremno reduciranim predod`bama o ìvotnim aspiracijama korisnika i o ansamblu u stanu dopu{tenih praksa. Brojne pak tendencije na posebnim ìvotnim podru~jima (skrb za stare, povratak intelektualnih poslova u stan, oblikovanje vi{egeneracijske obitelji kao prirodna okvira socijalizacije, stan u ulozi alternativna kulturna sredi{ta itd.) oja~avaju potrebe i aspiracije za ve}im stanovima. Stoga je dobivene nalaze korisno razumjeti kao priru~ne orijentire za jednu vrstu situacijski odre|ene socijalne politike (cilj koje
je preventivni nadzor pauperizacijske panike). No oni su neuporabljivi za dugoro~nu i razvojno odgovornu gradsku stambenu politiku. [tovi{e, dosljedno razvijanje novih reurbanizacijskih predloàka predvidljivo vodi i postojanoj reviziji parahumanisti~kih fantazama na kojima se oblikovala konstrukcija lika tipi~nog stanara u razdoblju 1950. 2000. godine. Vodi, dakako, i reviziji {pekulantskih bankarskih strategija (za{ti}enih, po pravilu, dràvnim monopolom); pod njihovim nadzorom, poznato je, kreditni odnosi u stanogradnji oblikovali su se kao kreditni odnosi na apstraktnom tipi~nom podru~ju svakodnevne potro{nje. Izvanjske socijalne prigovore na stan (mjesta 9, 11) tako|er isti~e pribli`no jednak udio anketiranih kao u prethodnom slu~aju (neugodne susjede isti~e 27,8% anketiranih; nepovoljan socijalni sastav naselja isti~e 30,6% anketiranih). Promatrani sami za sebe, nalazi navode na hipotezu da je stambeno susjedstvo i ({ire) naselje u predod`bi anketiranih relativno nekonfliktno podru~je. Ta ocjena i nije bez temelja uzme li se u obzir direktivna homogenizacija lokalne zajednice, razvijena i u~vr{}ena u socijalisti~kom razdoblju. U njezinu okviru, poznato je, orijentiranje stanara razlikama, ~ak i minimalnim, koje bi iskakale iz reducirane sistemske predod`be o stanaru, bilo je konstrukcijski premje{teno na nepriznato podru~je. Radi toga su i àlbe na neugodne susjede ili na neprihvatljiv socijalni sastav naselja bile rijetko biljeène. Ipak uo~iti je udio anketiranih koji isti~u ve}u socijalnu udaljenost izme|u sebe i susjeda, ili izme|u sebe i socijalnog portreta naselja gdje ìve, sukladan je udjelu anketiranih (zabiljeènih u razdiobi odgovora na pitanje 18) koji namjeravaju promijeniti stambenu adresu. Premda je u toj skupini manjinska podskupina anketiranih koji èle stambenu adresu zamijeniti drugom u gradu Zagrebu, tu ~injenicu ne drìmo prijepornom u raspravi o veli~ini skupine koja je pripravna na stambenu migraciju. U op}em okviru odre|enom pauperizacijskom panikom, vidjelo se, potraga za ve}im/velikim stanom nije dostatno uvjerljivim pokreta~em stambenih migracija. [tovi{e, lako je predo~iti primjere s to~no suprotnim ciljevima (kada se jedan veliki stan, radi stambene skrbi za drugi nara{taj, cijepa na dvije ili vi{e manjih jedinica). No zato potraga za stambenim i dnevnim uvjetima koji su stanarima socijalno i identitetski prihvatljiviji, moè imati (premda, svakako, u manjoj skupini) vrijednost autenti~na pokreta~a na promjenu stambene adrese. Koliko je vidljivo, na temelju usporedaba sa stambenim praksama u ve}im europskim sredi{tima, Zagreb je tek u po~etnoj fazi takve urbane dinamike.
37
U tre}oj su skupini stambenih prigovora ozna~itelji izvanjske, i socijalne i trì{ne, manje vrijednosti stambene adrese (prigovori na poloàjima 13, 15, 16). Oronulost zgrade, slaba ili nepoèljna lokacija naselja te slaba pristupa~nost stana izravno indiciraju nisko mjesto na ljestvici socijalne segregacije. Uo~iti je da te prigovore isti~u manjinske skupine anketiranih (raspon 23 13%). Iz dobivene razdiobe moglo bi se zaklju~iti da je postoje}i stambeni model u gradu Zagrebu relativno osjetljiv na pokazatelje stambene segregacije te da ohrabruje uspostavu prosje~nih vrijednosti. U tom slu~aju udio anketiranih sa segregiranih adresa imao bi biti istovrstan statisti~koj ~injenici na zami{ljenoj normalnoj krivulji (sa simetri~nim rasporedom iznadprosje~nih i ispodprosje~nih slu~ajeva). Stavimo li, me|utim, iste iskaze u zna~enjski kontekst odre|en ve}inskim zahtjevima anketiranih da se naselja gdje ìve bolje prometno poveù i integriraju, opreme nu`nom komunalnom i dru{tvenom infrastrukturom te oblikuju po prihvatljivim ekologijskim mjerilima, onda je zasnovanije zabiljeène prigovore pro~itati kao tragove reakcija anketiranih na ekstremne uvjete (kakvi su, primjerice, u naseljima istovrsnim ili sli~nim Kozari Boku, rubnim naseljima na podru~ju Dubrave, ili zapu{tenim fragmentima na sredi{njem gradskom dijelu itd.) ali tipolo{ki srodne ve}inskim. Druk~ije re~eno, na temelju op}e slike o kakvo}i stambenih uvjeta u gradu Zagrebu, {to je nagovje{}uju odgovori anketiranih, zasnovano je pretpostaviti da je ve}i broj gradskih naselja ispod (imaginarna) prosjeka nego iznad njega. Sukladno tomu, vrijednost parametara {to opisuju rubne poloàje (u~inke segregacije) samo je zavr{ni lik op}enite supstandardnosti (po shemi nejednaki i nejednakiji). Pa ve}ina anketiranih i nema posebnu potrebu za upis svojih odgovora u tu skupinu. Op}i oblik slike supstandardnih uvjeta i stanja dostatno je prostran za upis bilo koje kriti~ke opaske i bez ekstremnih gesta. Druk~ije re~eno, oronulost ili nepristupa~nost stambene adrese nisu rubna stanja nego vjerojatne i tipi~ne okolnosti.
Tipi~ne stambene aspiracije

Kakve su one, pokazuje razdioba odgovora na pitanje 21. Uo~iti je da ve}insku potporu anketiranih imaju ove odrednice stambene adrese: 1. stambena adresa na niìm katovima (87,3% anketiranih) 2. obiteljska ku}a s oku}nicom i dvori{tem (80,3% anketiranih)
38
3. stambena adresa u pje{a~koj zoni (72,2% anketiranih) 4. u gradskom ambijentu (66,8% anketiranih) 5. stambena adresa u naselju s formiranim gradskim ulicama (65,9% anketiranih) 6. dalje od obala rijeke (62,8% anketiranih) 7. dalje od gradskog sredi{ta (55,2% anketiranih) Posve je o~ito da stambena jedinica pod naslovom obiteljska ku}a s oku}nicom i dvori{tem nije tipi~nom sastavnicom gradskoga sklopa. Njezino je mjesto, poznato je, u naseljima koja su izravnije odre|ena periferijskim silnicama; ili gdje je, zahvaljuju}i ve}oj koncentraciji dru{tvene mo}i lokalne skupine, oblikovan posebno poèljan ambijentalni i stambeni sklop ìvotnih uvjeta; na temelju te mo}i on se uspje{no odràva neovisno o tomu {to op}e oblikovne i konstrukcijske silnice gradske zbilje djeluju u suprotnom smjeru. (Mogu}e je, dakako, da se sli~an skup uvjeta i odnosa javi na poloàju za{ti}ene cjeline; za{ti}ene ili zbog posebnih simboli~nih obilje`ja ili zbog jasne fizionomijske razlike dobro uporabljive u oblikovanju uspje{ne legitimacije gradskog identiteta). No spomenute posebne okolnosti samo posredno potvr|uju da je u tekstu suvremena grada doslovni oslonac na lik ku}a s oku}nicom/ dvori{tem vidljiv samo u posebnim slu~ajevima (ne ra~unaju li se, kako je upozoreno, upisi posebnih primjera, gdje je snaga takva fragmenta zajam~ena posebnim konstrukcijskim pravilima). Sukladno tomu, razlo`nim se drì pitanje: ima li takva aspiracija urbanotvornu kakvo}u? Nekoliko je primjera koji pokazuju da s njom treba ra~unati. Ali i s posebnim okolnostima pod kojima se spomenuta kakvo}a pokazuje. (i) Primjeri rane moderne (iz tridesetih godina), sabrani, napose, na sjevernim zagreba~kim predjelima (obroncima), pokazuju da obiteljska ku}a s oku}nicom/dvori{tem moè biti vrlo va`nim predlo{kom oblikovanja primjerene predod`be o kakvo}i gradskoga stanovanja. Njezina socijalna ekskluzivnost, me|utim, govori protiv nje. Njezina pak strukturna posebnost govori da je neuporabljiva u ulozi univerzalnoga gradskog predlo{ka. Ali, zato, na drugoj strani, razumije li se njezina uloga kao uloga predlo{ka idealnotipi~nog orijentiranja mjerila stambene kakvo}e, onda je njezina va`nost velika. Ona se posebno potvr|uje na mjestu op}eg orijentira stambenih praksa koje se strukturno ne mogu potvrditi u zbilji mnoìne individualnih ku}a s oku}nicom/dvori{tem; ali koje mogu, u raspoloìvim okvirima masovna gra|enja, planski potvrditi niz vrijednosti i uvjeta ekskluzivno oblikovanih u granicama predlo{ka obiteljske ku}e s oku}nicom/dvori{tem. Niz po-
39
40
ku{aja u strategijama reurbanizacije europskih gradskih sredi{ta, od sedamdesetih godina dalje (nove urbane politike), pokazuju da je primjerenim i ~vrstim programima mogu}e napredovati znatno dalje od na~elne pripravnosti. (ii) Primjeri izgra|ivanja gradskih rubova u ve}im hrvatskim gradovima u razdoblju 1960. 2000., pokazuju da se ciljevi tada{njeg urbanizacijskog predlo{ka ne bi mogli ostvariti da nije dràva sura|ivala s individualnim graditeljem po gradskim rubovima. Pri tomu je, poznato je, slabo razlikovala njegov bespravni, divlji ili sistemski lik. Nesputani rast periferije svakako bi ugrozio sposobnost grada da na novim podru~jima ruba primjereno odràva potrebni dru{tveni i komunalni standard. To, druk~ije re~eno, zna~i da upis individualnih graditelja na mnoga podru~ja gradskog gospodarstva nije i zaklju~na gesta urbanizacije. Nego, naprotiv, prva urbanizacijska zbilja koja }e se, o~ekivati je, pod daljnjim pritiskom gradskih silnica, transformirati afirmiraju}i brojne sastavnice odre|ene jednostavnom ~injenicom da se gradska zbilja ne moè oblikovati bez nu`ne socijalne, funkcionalne i komunikacijske gusto}e. (iii) Primjeri urbane preobrazbe tradicionalnih pu~kih naselja, uhva}enih u klopke {irih urbanih strategija, pokazuju, tako|er, da se primjerenim orijentiranjem sukladno predlo{ku obiteljske ku}e s oku}nicom/dvori{tem mogu ostvariti brojne fizionomijske varijacije i simboli~ne razlike koje djeluju pod izravnim silnicama op}ih gradskih mjerila. Razmotre li se preciznije i iskazi anketiranih o najpoèljnijim zagreba~kim naseljima, lako je uo~iti da je vaàn korijen (premda nije i jedini) njihove socijalne privla~nosti jasna osjetljivost na zamisao o stambenoj autonomiji u okviru obiteljske ku}e i u granicama oku}ne parcele. Predloèni primjeri, u cijelosti promotreni, pokazuju da obiteljska ku}a s oku}nicom/dvori{tem na mjestu sredi{nje stambene aspiracije nije izvedena iz potrebe za prebivali{nim modelima i praksama polemi~nim s gradom. No ona je, nedvojbeno, polemi~na s praksama paleoindustrijske urbanizacije, pod za{titom koje je u razdoblju 1960. 2000. ideja ku}e bila, podsje}amo, s primjernom grubo{}u i neosjetljivo{}u na urbane uvjete, reducirana na ideju o tehni~ki dobro opremljenom skladi{tu. U novom stambenom okviru mnogi su, nedvojbeno, dobili zadovolj{tinu radi krova nad glavom. Ali su, na drugoj strani, zadovoljstvo platili strukturnom (a nepotrebnom) suspenzijom elementarne potrebe: da prebivali{no mjesto bude, u isti mah, i sredi{nja potpora predod`bi o zavi~ajnosti. Aspiracija, dakle, otkriva u kojem }e se osnovnom smjeru rekonstrukcija obitavali{nih zavi~ajnih ozna~itelja
razvijati. Svaka reurbanizacija mora s tim smjerom dugoro~no ra~unati. Poèljnost niìh katova isti~e ~ak vi{e anketiranih nego poèljnost predlo{ka naslonjena na obiteljsku ku}u s oku}nicom/dvori{tem (87,3%). Iskustva iz primjene spomenutih novih urbanih politika u razdoblju 1970. 2000. po ve}im europskim gradovima, pokazuju da niska katnost ne mora biti i neuklonjivim ozna~iteljem zavi~ajnog iskustva u stanovanju. (Zabiljeèni su primjeri, premda svakako po udjelu anketiranih manjinski, u kojima se potvr|uje labirintska/za{titna kakvo}a stanova na vi{im katovima). No niska katnost je nu`na u procesima socijalizacije mla|ih skupina i djece te u praksama resocijalizacije starijih. Budu}i da se u oba slu~aja optimalni uvjeti odràvaju u okvirima obitelji, predvidljivo je da anketirani koji zastupaju takvo iskustvo i predloàk zahtijevaju nisku katnost samo kao posebnu, dodatno odre|enu, sastavnicu u ({irem) predlo{ku obiteljskog stanovanja ovisnog o modelu samostalna ku}a s oku}nicom/dvori{tem. Anketirani, pak, koji svoje aspiracije oblikuju orijentirani na~inom ìvota s preteìtim ozna~iteljima individualne autonomije, a koji, k tomu, ra~unaju s mogu}no{}u kori{tenja posebnih specijaliziranih ustanova kada su prisiljeni na odre|ene obiteljske obveze (primjerice, smje{taj starijih u domove za stare), ~e{}e isti~u vezu sa stambenim predod`bama koje, barem na~elno, nude vi{e labirintskih zaklona i anonimnosti. Poèljnost pje{a~ke zone isti~e manje anketiranih; ali je njihov udio jo{ uvijek vrlo velik (72,2%). Ta je aspiracija, svakako, strukturno svezana s aspiracijskom dominacijom predod`be o obiteljskoj ku}i s oku}nicom/u dvori{tu. Ali joj dodatnu uvjerljivost daje potreba (po korijenu op}a ekologijska potreba) gradskog stanovnika da radikalno reducira broj i veli~inu rizika u neposrednom ìvotnom okoli{u. Budu}i da je stambena adresa u sredi{tu takva okoli{a, predvidljivo je da anketirani najprije teè redukciji u stambenom naselju gdje stalno ìve. Ista je aspiracija zabiljeèna i u nizu drugih srodnih istraìvanja po Hrvatskoj u razdoblju 1980. 1990. No ona, sukladno op}em modelu nove urbane politike, ne teì potvrditi se samo u okviru stambenog naselja nego i u okviru glavnih gradskih sredi{ta. Sukladno tomu, druga strana te aspiracije jest da se kao {ira pje{a~ka podru~ja oblikuju i podru~ja sredi{njih naselja, kakva su u Zagrebu, primjerice, Gornji i Donji grad. Pokazalo se, na drugoj strani, da se aspiracija izravno sukobljuje s (op}om) intencijom gradskih stanovnika da gradski okoli{ rabe kao automobilski korisnici. No nova istraìvanja regulacijskih re-
41
42
ìma pokazuju da uporaba automobila na mnogim ulomcima javnog/gradskog zemlji{ta nije bitno razli~ita od rentiranja bez cijene. Uvede li se, pak, obveza da se rentiranje takva zemlji{ta/prostora pla}a, uporaba automobila u sredi{njim dijelovima grada odvaja se od jedne vrste socijalne nagrade i postaje srodna svakom drugom obliku djelovanja u okoli{u gdje je obvezatno znati kakve negativne usluge u okoli{u to djelovanje (drugima) izazivlje i koja im je cijena. Uo~iti je da nedvosmislenu gradsku kakvo}u ìvotnih uvjeta podupiru, tako|er ve}inske, dvije dodatne aspiracije. Razdioba pokazuje da u gradskom ambijentu èli ìvjeti 66,8% anketiranih. U naselju pak s formiranim gradskim ulicama èli ìvjeti samo neznatno manje, 65,9% anketiranih. Obje aspiracije, promatrano jedinstveno, upu}uju na dublju potrebu za srednjim i preglednim gradskim ambijentom. Zasnovano je pretpostaviti da se ona sadràjno oblikovala ponajvi{e pod utjecajem predod`be o srednjem gradu kao op}em predlo{ku pregledna i uspje{na grada. Zasnovano, zbog toga {to je u hrvatskom kolektivnom iskustvu taj predloàk bio lako odredljiv. Jo{ je lak{e bio odredljiv i predloàk maloga grada. Me|utim potonji, zbog stalne nu`de da radikalizira svoju razli~itost u odnosu na ne-grad, o~ituje stabilnu te`nju da u kolektivnom iskustvu i svojih stanovnika, ali i drugih, iznudi priznanje da je srednji grad. Zbog toga je, po na{oj ocjeni, opravdano predlo{ke srednjega grada u hrvatskom urbanom iskustvu dràti sredi{njim predlo{cima kada se oblikuju osnovne urbane aspiracije. Na to, posredno, ukazuje i ~injenica da ve}ina anketiranih (premda ve} znatno manje, 55,2% anketiranih) èli ìvjeti u naselju dalje od gradskog sredi{ta. Druk~ije re~eno, èli gradski ambijent, ali èli i zavi~ajnu mirno}u i preglednost u stambenom naselju srodnu onoj koju srednji grad jam~i kao svoju navlastitu razliku. Anketirani nisu, koliko je vidljivo, posebno hidrofilni. Ve}ina, 62,8%, ne èli stanovati blizu rijeke (u Zagrebu rijeke Save). Nije ta reakcija posljedica posebno negativna odnosa prema vodi. Sva mjerodavna iskustva pokazuju da ìvjeti na obali dominira na popisu glavnih stambenih aspiracija. Reakcija anketiranih, naprotiv, posljedica je ~injenice da svako podru~je nije odvojeno od naslova rizi~no podru~je. Na potezima gdje je, nedvojbeno, uklonjena opasnost od poplava ili sli~nih, ekstremnih, poreme}aja, nije oblikovana nova urbana zbiljnost koja bi imala navlastitu privla~nost novog stambenog mjesta. Imaju li se u vidu mnogostruki za{titni imperativi koje urbana politika Zagreba mora afirmirati na sav-
skom podru~ju, nije zasnovano zahtijevati da se takva zbiljnost na podru~ju i oblikuje. To~nija je interpretacija koja se drì doslovna ~itanja nalaza. Ona podsje}a da su u Zagrebu manjinske skupine s aspiracijama na stanovanje uza Savu. To, druk~ije re~eno, zna~i da u ostvarivanju vi{evrsnih za{titnih imperativa na savskom podru~ju (vodoza{titni, rekreacijski, ekologijski, fizionomijski itd.) ne treba o~ekivati nesavladive socijalne otpore. Toliko vi{e koliko je jasno da se, po predlo{ku naselja Jarun, mogu oblikovati sretni primjeri pomirbe spomenutih zahtjeva i stambenih zamisli.
êngi}, D.; Rogi}, I. (ur.) (1999). Privatizacija i javnost, Institut Pilar, Zagreb. Razvoj Zagreba. Prilozi za strategiju hrvatske i europske metropole (1999). Zagreb: Gospodarska komora Zagreb. Rogi}, I. (1991). Periferijski puls u srcu od grada, Hrvatsko sociolo{ko dru{tvo, Zagreb. Rogi} i suradnici (1995). Rijeka ba{tina za budu}nost, Benja, Rijeka. Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?, Hrvatska sveu~ili{na naklada, Zagreb. Rogi}, I.; Daki}, S. (2000). Grad i plan, Institut Pilar, Zagreb. [tambuk, M.; @upan~i}, M. i Kelebuh, I. (1995). @upanija Zagreba~ka: stanovni{tvo i socijalnogospodarske pretpostavke razvitka, Zagreb: @upanija Zagreba~ka.
LITERATURA
43
Ines SABOTI^
OD STOLA DO [ANKA: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u
UVOD
Krajem XVII. stolje}a otvara se u Parizu, tada najve}em europskom gradu, prvi caf, a u Be~u, pobjedni~kom gradu nad Turcima, prvi Kaffehaus. Za razliku od salon, kavane su otvorene svima; za razliku od kr~m, tamo se ne pije (uglavnom) vino i alkohol, ve} kava. Kada bezalkoholno pi}e postaje oslonac dru{tvenosti jedne skupine i jednoga vremena, daju}i ~ak i ime jednom tipu ugostiteljskog prostora, rije~ je zasigurno o razdoblju prosvjetiteljstva, vladavini razuma i velikih rasprava, slavnih umova i ljubitelja filozofije. Zapravo, pojava kavane u XVIII. stolje}u bila je shva}ena kao znak napretka, kao pobjeda civilizacije nad barbarstvom (Lecoq, 1992.). Kako je kavanski oblik dru{tvenosti usko vezan, kroz svoje goste gra|ane, za svoj okoli{ grad, ubrzo se pro{irio u svim gradovima kontinenta, pa i u Zagrebu. Prvi spomen zagreba~ke kavane seè u 1749. godinu (Horvat, 1992.). Me|utim, o zlatnom dobu zagreba~kih kavana moè se govoriti tek u XIX. stolje}u, odnosno na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e. Tada ih i Zagreb mo`da najbolje uklapa u svoj krajolik, zadovoljuju}i potrebe gra|anstva. Stotinjak godina kasnije i dalje se pamte kavane i njihovi najslavniji gosti, primjerice Mato{ ili Ujevi}. Pamte se jer su ve} u{le u pretinac uspomena, njihovo je vrijeme pro{lo. Naime, 1970-ih godina razvija se nova vrsta ugostiteljskih objekata u Zagrebu kafi}i; oni postaju novi i moderniji prostori dru{tvenosti, i dalje vezani za grad. Kafi}i su postali dio urbanog inventara (vidjeti, na primjer, koliko se ~esto spominju u rubrici Za{to volim Zagreb u Vjesniku). Za tvrdnju o popularnosti i va`nosti kavane i kafi}a argumenti ne nedostaju. Za kavane je Nikola Poli} tvrdio da ima ne{to istine kad se tvrdi da je kavana vrlo va`na institucija, va`nija od raznih akademija te ostalih u~evnih zavoda (Poli}, 1921.). Moèmo spomenuti enciklopediste i Procope, dadaiste i Cabaret Voltaire, rusku emigrantsku knjièvnost, Altenberg i be~ke kavane, reviju Nygat i budim-
47
Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u
48
pe{tanske kavane... Pisci su s lako}om kavane pretvorili u neslu`beni institucionalni prostor knjièvnosti. Tu povezanost s knjièvno{}u djelomi~no je zadrào i kafi}. Op}enito, i kavane i kafi}e valja povezati sa slobodnom rije~i. Tome svjedo~i u~estalost rije~i kafi} (ili ina~ica caf, caffe, kaf) kao sastavni dio imena rubrika ili emisija u raznim medijima: na web-stranicama (Webcaffe na Iskonu...), u ~asopisima (Sabor caffe u Jutarnjem listu, Story cafe u Story, Caff u Vjesniku ...), na televiziji (g'lamur:kaf na HRT-u), na radiju (S predsjednikom na kavi na HR-u, Uz kavu s Doricom Barbi} na HKR-u). Kafi} i kavana shva}eni su kao prostori susreta, dru{tvenog ìvota, razmjene informacija, dijeljenja ideja, pa ~ak i onih revolucionarnih. Naime, svaka revolucija ima svoju kavanu: kavane ~etvrti Palais-Royal u Parizu i Francuska revolucija 1789., kavana Lorenzi u Madridu i {panjolski ustanak 1820., kavana Florian u Veneciji i risorgimento 1848., kavana Pilvax u Budimpe{ti i ma|arska revolucija 1848 Rije~ dru{tvenost ~ini nam se prikladnom kao prijevod za sociabilit, sociability, Geselligkeit, socievolezza. Taj pojam razvio se prije svega me|u sociolozima. Na primjer, za Georga Simmela on zna~i igranje dru{tva, za Maxa Webera odnosi se na sve socijalne strukture, odnosno organizacije izme|u pojedinca i obitelji, s jedne strane, te dràve, lokalnih vlasti i Crkve, s druge strane. U prvom slu~aju rije~ je o mondenom obliku pona{anja, a u drugome o obilje`jima civilnoga dru{tva. Kao precizniju definiciju moèmo preuzeti sljede}u: zanimljivost koncepta dru{tvenosti jest taj {to omogu}uje stavljanje u formalni odnos vrlo razli~itih domena stvarnosti: oblikovanje i socijalizaciju pojedinca, modele integracije raznih dru{tvenih klasa, konstituciju socijalnog identiteta afirmacijom vlastitog na~ina ìvota, modele konkretnih odnosa izme|u pojedinca iste ili razli~itih dru{tvenih sredina (Bozon, 1982., u: Larmet, 2002.). Svakako treba naglasiti da se dru{tvenost, ovako definirana, uvijek odvija u slobodno vrijeme, u vrijeme kada se ne radi, kada je dokolica mogu}a. To slobodno vrijeme dugo je bilo svojstveno slojevima koji nisu ovisili o radu (u anti~kim vremenima, u aristokratskim dru{tvima), me|utim industrijalizacija ga je ra{irila u svim slojevima (Corbin, 1995.; Dumazedier, 1962.). Dru{tvenost nudi zanimljive perspektive istraìvanja, ne samo kada je rije~ o suvremenom dru{tvu nego i o onom pro{lom. Povjesni~ari, osobito francuski (me|u prvima moèmo spomenuti Mauricea Agulhona 1960-ih), rado su prihvatili tu istraìva~ku okosnicu. Ona se jo{ oboga}uje i nijansira ako joj se dodaju atributi. Naime, postoji
knjièvna dru{tvenost (mnogo povjesni~ara bavilo se njome za razdoblje prosvjetiteljstva) ili primarna (obiteljski krug), sekundarna (prijatelji) i tercijarna (udruge) dru{tvenost (Paugam, Gallie, 2000., u: Burnay, 2000.), formalna dru{tvenost, prehrambena dru{tvenost (podijeliti objed ili pi}e s osobom koja nije dio obitelji) (Larmet, 2002.) Spoj prehrambene i knjièvne dru{tvenosti opisuje donekle dru{tvenost kavane i kafi}a. Veza izme|u knjièvnosti i kavana ili kafi}a prili~no je dobro poznata, iako nije temeljito prou~ena. Zahvaljuju}i samoj naravi knjièvnog stvaranja, pisci dviju generacija ostavili su nam pisane dokumente koje ovdje ne}emo vrednovati prema njihovoj kvaliteti, nego }emo ih koristiti radi informacija koje nude (Antun Gustav Mato{, Zvonimir Mil~ec, Jurica Pavi~i}, Robert Peri{i}, Nikola Poli}, Borivoj Radakovi}, Davor Slamnig, Ljubo Wiesner). Razgovori s nekima od njih (s Brankom êgecom, Irenom Luk{i}, Stjepanom Gulinom, Edom Popovi}em) tako|er su pridonijeli razumijevanju dana{nje dru{tvenosti kafi}a. Drugim rije~ima, knjièvnike ovdje promatramo prije svega kao kroni~are svoga vremena. Naravno, knjièvna dru{tvenost je samo polazna to~ka koja kao ulazna vrata, kao studijski slu~aj olak{ava razumijevanje jednog dru{tvenog fenomena. Prvo, s obzirom na to da se radi o kavani i kafi}u, vremenski okvir je {irok od 1900-ih (na po~etku modernosti) do 2000-ih godina (vrijeme kasne modernosti ili postmodernosti). Drugo, i kavana i kafi} gradski su oblici dru{tvenosti, {to posredno govori o gradu i njegovim stanovnicima. Tre}e, tema omogu}uje jedan multidisciplinaran, to~nije bi-disciplinaran pristup, kombiniraju}i sociologijski i povijesni u socio-povijest (Guibert, Jumel, 2002.). Pitanja koja }e nas pratiti kroz cijeli rad jesu sljede}a: O kakvoj je dru{tvenosti rije~? [to je trajno, a {to se mijenja? Nad kojim to~kama opaàmo dru{tvene promjene? Kako biti zajedno? [to to govori o gradu? Postoji li kontinuitet izme|u kavane i kafi}a? Kona~no, valja istaknuti da su neposredni odgovori na pitanja o dru{tvenosti tako|er i posredna pitanja o dru{tvu. Pa ipak, dru{tvenost je i danas mjerilo svake kulture (Mato{, 1910.).
KNJI@EVNA DRU[TVENOST U KAVANI I KAFI]U

Da dru{tvenost ne bi ostala op}i i apstraktni pojam, bavit }emo se ovdje jednim primjerom knjièvnom dru{tveno{}u koja se odvija u kavani i kafi}u. 49
Dvije knjièvne mreè

Kada se skupina ljudi koja dijeli zajedni~ke interese redovito susre}e u nekom prostoru, ostvaruje se mreà. A kad je rije~ o knjièvnicima i pjesnicima, ostvaruje se knjièvna mreà. Ta mreà se, dakako, ostvaruje i u salonima i akademijama, kroz dru{tva, ~asopise, izdava~ke ku}e, knjiàre itd., ali, za razliku od kavana i kafi}a, navedene institucije nisu otvorenog i javnog tipa.
Zagreb fin-de-sicle: boema u kavani

Mato{evim povratkom u Zagreb 1908. godine ostvaruje se posebna veza izme|u kavana i knjièvnik. Mo`da ni jedna dotada{nja generacija nije pokazala toliko privrènosti i povezanosti s tim ugostiteljskim objektima (Jeì}, 1993.). Druga generacija moderne uspjela je pretvoriti slobodu i knjièvnost u na~in ìvota, to jest u boemski ìvot. Tada su kavane postale prava mala kraljevstva, simboli slobodnog i novog ìvota. Valja ovdje napomenuti da su kr~me i gostione tako|er bile rado posje}ene, me|utim simbol knjièvnog druènja ipak je kavana. Osim karizmati~nog lika Antuna Gustava Mato{a, me|u pripadnicima druge generacije moèmo spomenuti Vilka Gabari}a (1889.1915.), Zvonka Milkovi}a (1888.1978.), Karla Huslera (1887.1942.), Frana Galovi}a (1887.1914.), Ljubu Wiesnera (1885.1951.), Nikolu Poli}a (1890.1960.)... Me|u tim mladim knjièvnicima, potonja dva autora ostavila su nam posebno zanimljiva svjedo~enja o kavanskom ìvotu. Nikola Poli} (Poli}, 1921.), koji nije bio stalni ~lan toga dru{tva, sje}a se toga vremena: |a~ka boema, ~esto bez kruha i odijela, ali nikada bez duha i bez znanja, jer ako je i popila bezbroj kava, ali je progutala i bezbroj knjiga (Wiesner, 1936.). Ljubo Wiesner, jedini koji je cijeloga ìvota ostao vjeran boemskom ìvotu, `rtvuju}i se do kraja, obja{njava takav mladena~ki ìvot kao izbor za razvoj ~ula a ne mi{ica (Wiesner, 1936.). Naime, taj ìvot izme|u mladena~kih ekscesa i silne volje sluìti umjetni~kom idealu, rodio je paradoksom, po kome prezirasmo zdrave sportove, a kultivirasmo nezdrava sjedenja u kavani ili kr~mi (Wiesner, 1936.). Za Nikolu Poli}a kavanski ìvot po~inje ve} u {kolskim klupama: jedan tu{kana~ki {pricer, {to smo ga za vrijeme markiranja popili u tu{kana~koj restauraciji, unosio je u na{e |a~ke intelektualne ìvce ve}u senzaciju nego {to je danas unosi bilo koja doma}a ili strana kazali{na premijera (Poli}, 1930.). Tamo je tako|er prvi puta ~itao Heinea, ali i Mato{a. Kao i mnogi mladi ondje je u{ao ne
50
samo u svijet odraslih nego i u svijet knjièvnosti, koji je ubrzo zauzeo va`no mjesto u njegovu ìvotu. Naime, Nikola Poli} je 1909. upoznao najva`nijeg protagonista tada{nje knjièvnosti Antuna Gustava Mato{a, u gostioni Jazbina: na{a, to jest Mato{eva Jazbina (Poli}, 1929.a). Od no}i kada je upoznao Mato{a, Poli} je s cijelim dru{tvom i{ao od kavane do kavane. Zapo~elo je pravo kavansko bratstvo koje je trajalo sve do 1911., kada je po{ao u vojsku: a ja sam se s Mato{em i s drugim stolom iz kavane Bauer doskora i rastao (Poli}, 1929.a). To~nije, s Mato{em sastao sam se i rastao formalno posljednji puta u Rijeci, u kavani Panahof (Poli}, 1929.a). Zahvaljuju}i prvoj, inicijacijskoj no}i koja otvara dvogodi{nje razdoblje kavanskoga ìvota, dvoja se vrata otvaraju Poli}u. S jedne strane ondje zapo~inje doba moje literarne karijere, jer je kratko vrijeme iza toga {tampana moja prva pjesma (Poli}, 1929.a). S druge strane integrira (jednu) knjièvnu dru{tvenu mreù, jer u kavane zalaze i ostali mladi pjesnici. Me|utim, nisu sve kavane integrirane u tu mreù, nego samo neke, ~ija se imena neprestano ponavljaju, kao na primjer kavana Elite (Juri{i}eva ulica), kavana Bauer (Frankopanska ulica 2), pa Kazali{na kavana (Sveu~ili{ni trg), ali i Hrvatska kavana (Potok), Narodna kavana (Trg bana Jela~i}a) Sloga (Potok)... Spominju se tako|er i kr~ma Matejna (Pivarska ulica), gostiona Jazbina (Ilica) i Frankopan (Frankopanska ulica). Sve su one postaja no}nog kri`nog puta koji zavr{ava kod tre}ih pijetlova (Poli}, 1929.a). Kroz te susrete odvijaju se u kavani ozbiljni dogovori, kao oni vezani za Hrvatsku mladu liriku. Ljubo Wiesner, glavni urednik, s mladim piscima dogovara u Kazali{noj kavani posljednje pojedinosti (Milkovi}, 1969.). U kavani su se smjestila i uredni{tva novina, ~esto samo jednoga broja, ali i uspje{nijih pothvata, kao Koprive, ~ija se redakcija nalazi u Kazali{noj kavani (Kova~i}, 1990.).
Zagreb fin-de-millnaire: Zve~kin |ir

îni se da se stotinjak godina kasnije stvari nisu toliko promijenile, osim {to se vi{e nije izlazilo u kavane nego u kafi}e. Dakako, moèmo se prisjetiti vremena kada je otvoren Tingl-tangl, {ezdesetih godina u Mesni~koj ulici. Stjepan Gulin se sje}a: Ja sam par puta dolazio i ostao tu od po~etka do kraja da vidim {to jest to. Isto su dolazili mladi pjesnici kao ja. Bilo je tu i vrlo dobrih pjesnika koji su danas poznata imena. Takav prostor treba donekle shvatiti kao prostor nekog alternativnog pjesni{tva: dok sam ja
51
52
tamo sjedio, oni zagreba~ki kriti~ari, knjièvnici, pjesnici poglavito koji su, idemo re}i, dràli do sebe, bili poete doctus, bave}i se filozofijom, kritikom, oni bi na sekundu provirili unutra, ipak je njih to malo rajcalo, da tako kaèm, i ve} prva slika im je bila takva da bi se okrenuli i oti{li. Smatrali su da je to vezano za vino. Me|utim, treba pri~ekati 1980-e godine da se razvije u~estalija i ~vr{}a veza izme|u mladih knjièvnika i kafi}. Edo Popovi} se prisje}a: Moja generacija, dakle 80-ih godina, susretala se, vi|ala i upoznavala uglavnom u kafi}ima. Tada je tako|er bilo samo nekoliko kultnih mjesta. Mladost se ostavljala i danju i no}u u Zve~ki, Blatu, Gavelli, Devetki Donji grad, Kavkazu. Krajem 80-ih treba dodati Kvazar i ostale kafi}e na Opatovini, naro~ito ljeti (Popovi}). Na prijelazu obaju stolje}a gosti zadràvaju nomadske navike te imaju potrebu i}i na vi{e mjesta. Ta su mjesta bila mjesta okupljanja, gemi{t svega (Popovi}). Tu su se skupljali stripa{i, rockeri, glumci, ali i pisci! (Radakovi}), mla|i i stariji. Kao i kavana, kafi} je prostor susreta razli~itih generacija, {to ima i jednu obrazovnu dimenziju. Dakako, tamo se ne prenosi samo ste~eno i provjereno iskustvo, tamo se i stvara: pred tim zagreba~kim kafi}ima, na ulici, rodio se i ìvio je zagreba~ki novi val (...) Ljudi odatle stvorili su zagreba~ku (uostalom i hrvatsku) urbanu knjièvnost! (Radakovi}). Kafi} je pravi laboratorij, a novi val je nezaobilazan fenomen kojemu svakako treba posvetiti vi{e pozornosti. U prvoj fazi kafi}i su bili u sredi{tu grada, uglavnom vezani uz redakcije (êgec) omladinskih ~asopisa poput Poleta i Pitanja. Me|utim, zbog poskupljenja cijene prostora, redakcije su se selile u periferne dijelove grada, kao primjerice u jedan tada jako udaljen kvart na Savici. Tako su lokalni kafi}i postali mjesto okupljanja. Odjednom neki kafi}i koji nisu bili napravljeni s pretenzijom da budu mjesto okupljanja za bilo {to (to su bili jako mali prostori), postali su na neki na~in sredi{te susretanja ljudi koji se bave knjièvno{}u, ljudi mla|e i srednje generacije (êgec). Na primjer, za êgeca je to bilo 1990-ih godina u Potepuhu na Opatovini, u neposrednoj blizini njegove izdava~ke ku}e i knjiàre. Dolazio sam svaki dan i dogovarao sastanke (prostori firme bilo su mali) u kafi}u preko puta, Potepuh. Op}enito je kafi} za poslovne razgovore i dogovore vezane za knjièvnost zemljopisno vrlo pogodan jer se svaki protagonist nalazi na jednom kraju grada, i prakti~ki ih je nemogu}e povezati i organizirati promocije (Luk{i}). A i za ostale vrste razgovora bilo je i lako svratiti u Potepuh, jer je u najuèm sredi{tu grada, u blizini Dolca. I to je bio jo{ jedan od povoda da ljudi tamo do|u, osta-
ve {peceraj pa odu preko puta popiti kavu s nama. Ubrzo su subote postale dan kada se tamo susre}emo i nalazimo. Dolazio je vrlo razli~it krug ljudi: intelektualci ovakvog ili onakvog profila, likovnjaci, glazbenici, kazali{tarci itd. Tamo se razmjenjivalo i pone{to ideja i pone{to novih informacija koje su mo`da pojedinim ljudima bile dostupne, a drugima nisu (êgec). Kafi} ima svojevrsnu obrazovnu funkciju: sasvim sigurno je to utjecalo na formiranje odre|enih ideja. Nije mogu}e da ~ovjek ìvi izvan toga. Slika i ideja o knjièvnosti formira se pod takvim utjecajima (êgec). Kada se knjièvnici po~inju redovito druìti u kavani i kafi}u, ti prostori prestaju biti obi~ni ugostiteljski prostori. To se doga|a jedino kad u|u u svakodnevicu, kad postaju sigurno ali neobvezno mjesto susreta, navika bez rutine. Va`nost nekih kavana dokazala se time {to su ostale u pam}enju. Od svih 25 kavana iz 1900. pamti se samo njih nekoliko, a od kafi}a svakako valja spomenuti Zve~ku i Kavkaz (pam}enje traì vremensku distancu, vrijeme selektira). I jedni i drugi prepoznati su kao prostori okupljanja posebne skupine ljudi, kao neki laboratorij (moderna, novi val...). Osim druènja s ve}im brojem ljudi zajedni~koga interesa u posebnom ozra~ju, mogu}a je svojevrsna inicijacija, obrazovanje, integracija i, naravno, stvaranje. Kavana i kafi} postaju gotovo ekvivalentom knjièvnoga svijeta: tu se ulazilo, tu se stvaralo, tu se opstalo.
Dvije knjièvne produkcije

Knjièvnost se razvija, mijenja teme, rije~i i senzibilitet. Ona i druga~ije zaìvi u kavani i kafi}u. U nekim se vi{e pi{e, u drugima vi{e ~ita.
Pisati
Krajem XIX. stolje}a bilo je uobi~ajeno da konobar donese papir i olovku gostu koji to zatraì. Gosti su, naime, rado pisali u kavanama. O ~emu? Dakako da su se pisala pisma drugima, dnevnik sebi, ali i tekstovi namijenjeni nepoznatim ~itateljima. Knjièvne forme su bile raznovrsne. Tada su osobito bile popularne poezija, knjièvna kritika, polemika, feljtoni, uglavnom kratke forme (Jeì}, 1993.) dovoljno kratke da se lak{e mogu objaviti u nekom ~asopisu, koji se, dakako, moè ~itati u kavani, a dovoljno dobre da ipak ostave neki trag. Ali od svih formi mo`da je najzanimljivija ona feljtonska, posebice kada govori o kavanama (Johnston, 1985.). Kavana, novine i feljton slo`no su trojstvo.
53
Feljton se razvio kao posebna knjièvna vrsta. Ti efemerni tekstovi, kao i kavansko vrijeme, nemaju za prvi cilj upisati se u dugotrajnost. Rije~ je o kratkoj formi koja se brzo pro~ita. Uostalom, i sam oslonac su novine, koje opet tako brzo na|u mjesto u ko{u za sme}e ili u nekom ormaru koji sluì kao arhiv. A i sama tematika feljtona ~esto je opis trenutka, pi{~eva impresija {to zadovoljava o~ekivanja i sklonosti ~itatelja za trenuta~nim emocijama obi~noga, svakodnevnog ìvota. Ono {to najvi{e privla~i ~itatelja, vi{e nego sama tema, jest subjektivnost (Schorske, 1985.). Majstor hrvatskog feljtona jest, bez ikakve sumnje, Antun Gustav Mato{. Poli} pi{e: Svi na{i kulturni i politi~ki (dakle nekulturni) ìvot ~itamo u Mato{evim fejtonima. Nema knjige, nema autora, nema dogadjaja, koji nije popra}en Mato{evim opaskama. Njegovi su se feljtoni o~ekivali svake subote. Oni su se gutali (Poli}, 1929.b). Moèmo posebno spomenuti Kafanske varijacije, zbirku 16 feljtona izdanih 1910. u Hrvatskoj slobodi. Slijede}i Mato{eve stope, Nikola Poli} pi{e 1921. godine U kavani o kavani (razmatranje oko jednog stola). Dakako, takva knjièvna forma popularna je u ostalim europskim gradovima, napose u Austro-Ugarskoj monarhiji. Be~ke kavane i feljtoni rimuju se s Altenbergom. Ma|arski pisac Jeno Heltai naziva to urbanom knjièvno{}u (Heltai, 1949.). I kasnije je tako: Ja pi{em o gradu, sva moja literatura, bez izuzetaka, doga|a se u gradu, ba{ na takvim mjestima. Ja ne mogu zamisliti literaturu bez kafi}a. Proza koju ja pi{em, koju ja ~itam, povezana je na onaj ili ovaj na~in s kulturom kafea (Popovi}).
îtati
Ako se u kavanama pisalo, stotinjak godina kasnije u kafi}ima se vi{e ne pi{e. Ali ako se vi{e ne pi{e, vi{e se ~ita. Naime, vrlo ~esto organiziraju se doga|aji na kojima autor ~ita svoja djela pred publikom. U prosincu 1964. Gustav Krklec, Salih Ali}, Vesna Parun i ostali pokrenuli su tribinu Jutro poezije u Tingl-tanglu, sa èljom da se knjièvno stvaranje poezije opet spoji s nekim vidom javnog prostora. To je bila za Zagreb novina. Ruìca Ore{kovi} bila je voditeljica i imala je glavnu rije~ (Gulin). Jutro poezije (od 1990-ih voditelj je Sa{a Mer{injak) i dalje okuplja poznata i manje poznata imena ne samo iz svijeta knjièvnosti ve} i kazali{ta, glazbe. Postoji i udruga koja dijeli, me|u ostalim, i nagradu za mlade pjesnike, Ruìca Ore{kovi}. Ima jo{ primjera. Moèmo spomenuti poznato ~itanje FAK-ovaca, Internet-cafe Mama. Knjièvna mreà oslanja
54
se jo{ jednom na infrastrukturu ugostiteljskog objekta. Oìvljavanje takvih oblika knjièvnih doga|anja, kao svojevrstan nastavak kavanskog druènja, posljedica je svijesti da jedna totalna izolacija ipak nikamo ne vodi (Gulin). Kako se u kafi}u okupljaju knjièvnici stvaraju}i homogeni krug, ostvaruje se specijalizirana komunikacija unutar jednog svijeta onog knjièvnoga. Prvo, vidljivo je to na razini savjetovanja i sudjelovanja u stvaranju: mi koji pratimo rad svojih kolega moèmo unaprijed vidjeti i popri~ati s autorom o njegovom budu}em djelu i prije nego ono bude tiskano (Gulin). Me|utim, ne samo struka ve} i publika (mo`da nestru~na, ali svakako klju~na jer je glavni korisnik knjièvnih ostvarenja) tako|er sudjeluje u procesu pisanja. îta~i, odnosno slu{a~i, nisu vi{e skup pasivnih slu{atelja. Posjetitelji tih lokala su obi~no njihova prva publika, njihova prva kritika i prema tom ambijentu oni odre|uju i uspjeh i stil svojeg knjièvnog djelovanja i eventualno strah od onoga {to kaù (Luk{i}). Uostalom, to i odgovara suvremenoj knjièvnosti koja se moè opisati kao beskrajni tekstovi (Luk{i}). Drugim rije~ima, ~ini se da danas knjièvnik ne traì sugovornika nego nekoga tko }e moè biti usavr{avati njegov àrgon, njegove knjièvne postupke i nadograditi ih nekakvim svojim vi|enjem. Dakle ja bih rekla da je to vi{e u stilskoj funkciji knjièvnog djela negoli u dru{tvenoj funkciji knjièvnika (Luk{i}). Kafi} je gotovo postao mjesto u kojem s jedne strane ima mogu}nosti estradnog djelovanja, jer knjièvnici imaju potrebu javno govoriti (Luk{i}). Ugostiteljski prostor (dovoljno velik i otvoren za svoju publiku, a opet dovoljno intiman) postaje pravom pozornicom, izvrstan prostor za prezentaciju knjièvnosti i pjesni{tva publici. Ako se kazali{na, operna i baletna djela izvode na kazali{noj pozornici, koja je pozornica za drame, novelu, pjesmu? Kafi}? Kavana? Tu su kulise i pozornica, izvo|a~i i publika. Ipak, za{to u kavani prevladava pisanje, a u kafi}u ~itanje?
Dva poloàja tijela

Kako pisanje i ~itanje zahtijevaju razli~ite poloàje tijela, valja se vratiti onim obi~nim predmetima kavane i kafi}a, to jest stolu i {anku.
Od stola...
Na starim crno-bijelim fotografijama (vidjeti npr. Zagreb 1900.) iz pro{loga stolje}a jasno se vidi kako je kavana mje55
sto gdje se sjedi. Ljubo Wiesner je govorio o nezdravom sjedenju. Gosti uvijek sjede, osim ako igraju biljar, a konobari uvijek stoje. I fotografski prikaz ljudi odraàva socijalnu hijerarhiju i raspodjelu uloga u prostoru. Stol je dakle sredi{te svake kavane, odnosno ima onoliko sredi{ta koliko ima stolov. Okrugli ili kvadratni, ~esto mramorni ({to je lijepo i lako za odràvanje), stolovi okupljaju malen broj ljudi. Kavanska dru{tvenost jest prije svega intimna. Izme|u stolova vlada pristojna udaljenost, ali me|u-stolni razgovori i dalje ostaju mogu}i. Oko stolova stolci. Gotovo svugdje moè se gost smjestiti na thonet stolce koji su obiljeìli kavanski namje{taj. Rije~ je o stolcu napravljenom od drva savijenog parom, tehnici smi{ljenoj u atelijerima Michaela Thoneta. To je i prvi serijski proizveden komad namje{taja, povoljne cijene te kvalitetnog dizajna (Langle, 1990.). Tu i tamo vidi se pokoji kau~, ali dosta rijetko.
... do {anka
U kafi}u je atmosfera druga~ija. Kafi} je onaj lokal~i} samo sa {ankom i dva-tri visoka stola za stajanje u dubini malene prostorije (Radakovi}). Bez {anka nema kafi}a. A tipi~ni poloàj gosta jest stajanje; ~ak i sjedenje na visokim stolcima vi{e sli~i stajanju nego sjedenju. U kafi}u se mora stajati. [ank i onaj visoki stol idealan su oslonac, naslon, stativ koji ti omogu}uje da satima stoji{ na jednom mjestu, kafi} je postao mjesto dugotrajnog stajanja (Radakovi}). Za razliku od kavane, u kafi}u gosti imaju potrebu za kretanjem. Ali, zato i jesmo stajali, upravo zato se i stoji: da vidimo ima li ~ega {to bi nas odràlo na okupu, osim stola. (...) Razlaz je jednostavan kad se stoji (Peri{i}). Ovdje sjedenje odnosno stajanje poprima simboli~nu dimenziju. Naime, stol je forma s autoritetom (Peri{i}). Me|utim, to se pravilo ~esto prekr{i. Primje}uju se i kafi}i sa stolovima. K tome, valja ovdje spomenuti ulogu glazbe, koja je ~esto i preglasna, tako da je kafi} vi{e sli~an diskoteci ili hotelskom baru (Pavi~i}). I glazba na neki na~in sudjeluje ne samo u onome {to se odvija u mozgu nego i {ire. I ona poti~e odre|ene asocijacije, misli i odre|eni ritam pisanja. Kratke, duge re~enice (Luk{i}). Tin Ujevi} pi{e: samo slu{aju}i kavansku muziku pisao sam najbolje stihove (u: Vukoni}, 1994.). A stajati u (pre)bu~noj glazbi i pisati zaista je te{ko. Vratimo li se na prethodna razmatranja oko knjièvnih ostvarenja u kavani i kafi}u, lak{e }emo razumjeti za{to se u kavani pi{e, a u kafi}u ~ita. Stol poti~e na dugotrajnost, na pisanje, na sebe, pogotovo ako je okruènje
56
dosta mirno. [ank, me|utim, poti~e na drugoga, na predstavu, na ~itanje, na trenutak, ~esto u ritmu glazbe. Stol ili {ank, pisanje ili ~itanje, kavana ili kafi}, prevladavanje jednoga ili drugoga nije, dakako, stvar slu~ajnosti. Njega odre|uje, pa ~ak i ozakonjuje, dru{tvo. A svaki ugostiteljski objekt odraz je svoga vremena, svojega grada i svojih stanovnika, me|u koje se ubrajaju i knjièvnici, ali i ne samo oni.
DRU[TVO, KAVANA I KAFI]

@ivjeti u velikom gradu zna~i usvojiti nove na~ine ìvota. Industrijalizacija mijenja odnos ~ovjeka prema vremenu. Za razliku od seljaka, pa i obrtnika, radnik i slu`benik imaju strogo odijeljeno radno vrijeme od slobodnog. Na raspolaganju imaju vrijeme za sebe. Urbanizacija uspostavlja novu dru{tvenu mreù; ìvjeti me|u (pre)velikim brojem ljudi ne zna~i mo}i sa svima komunicirati: naprotiv. Mreà upoznavanja i druènja traì druge strukture. Osim industrijalizacije i urbanizacije, i politi~ki okviri, odnosno op}i dru{tveni svjetonazor imali su velik utjecaj na dru{tvo. Tako se dru{tvenost hrvatskog dru{tva u Zagrebu u doba monarhisti~ke Nagodbe, socijalizma i samostalnosti razlikuju. O tome svjedo~e kavana i kafi}.
Dru{tvene funkcije Biti s drugima

Kavana i kafi} nude opu{teno okruènje za upoznavanje i druènje s ljudima. Svi moji kvalitetni socijalni kontakti doga|aju se kroz kafi}e zato {to se ja najugodnije i najopu{tenije osje}am na tim mjestima (Popovi}). Pogotovo {to ovdje nema obveza, nema dogovora. Sve je otvoreno. Uvijek netko nai|e, nosi ne{to nepredvidljivo. Ako se dogovara{ s nekim, to je samo inicijalni dio pri~e i onda se doga|aju sve stvari (Popovi}). Zapravo, u takvom su ozra~ju dru{tveni odnosi gotovo identi~ni onima koji vladaju za vrijeme slavlja ili fe{te, ali bez ekscesa i izvanrednosti, jer su kavana i kafi} prostori svakodnevice. Potreba za komunikacijom je neosporna. Kavana ... nadomje{tavaju}i u svim nijansama potrebu kluba, konverzacionih salona i budoara. Ona je sve i ni{ta (Poli}, 1921.). Naime, Nikola Poli} se sje}a kako u kavani mnogo smo jo{ govorili, jo{ smo vi{e galamili. Koje su teme vladale ovim improviziranim pono}nim simpozionom, ne znam ni danas, pa makar me za mjehove derali (Poli}, 1929.a). Alkohol je ponekad sudionik tih druè-
57
58
nja. Dakako, stotinu godina kasnije ni{ta se nije promijenilo. Kroz te razgovore izmjenjuju se i informacije, ali i putem novina. Kavanar je posebno pazio da ponuda novina bude bogata. Svaka dobra kavana trebala je imati dovoljan broj tuzemnih i inozemnih novina. S obzirom na razvoj novinarstva i fotografije, odnosno ilustriranih novina, to je razdoblje obiljeèno naglim pro{irenjem i neiscrpnim izvorom novosti. Novine su zaista bile kao prozor u svijet. S obzirom na njihovu prili~no pristupa~nu cijenu, takva se navika pomalo izgubila u kafi}ima, iako se sve ~e{}e pronalazi po nekoliko novina na stalcima. Danas je Internet pomalo zamijenio novine. Razgovori su naravno i puni smijeha. U zagreba~kim kavanama 1900-ih godina bilo je veselo. Wiesner se sje}a: pa one anegdote i larme, oni kalamburi, oni Mato{evi vicevi u formi o{trih opservacija: habsbur{ka dinastija stara kao sifilis, Franc-Josip car s Midasovim u{ima (Wiesner, 1936.). âk i najo{trije rasprave i polemike zavr{avaju u veselju, kao vic. Tako su zavr{avale neke polemike, kao ona izme|u Kamova i Mato{a: ~itava je ta polemika urodila time da su se obojica jedne vesele i lijepe no}i pomirili i poljubili, ispiv{i kod Frankopana te{ku i radosnu kupu vje~nog mira, na sveop}u radost dalmatinskih studenata, koji su zava|enoj i pomirenoj bra}i uprili~ili veliku pu~ku sve~anost, otprativ{i ih do beskona~nog }o{ka no}i uz povike: @ivio Kamov! @ivio Mato{! (Poli}, 1929.a). Naime, Poli} napominje: Da, ali onda se u kavani nije debatiralo i ozbiljnijoj je li~nosti bio ulaz zabranjen (Poli}, 1921.). Tako|er, u kafi}koj kulturi vladaju kratke i ironijske forme, a pred fajront mogu} je i teatar. Stvar je uvijek u improvizaciji i humoru (Peri{i}). Lagani razgovori koji tjeraju na smijeh nisu toliko povr{ni koliko se misli. Distanca od stvarnosti ostavlja ve}e mjesto sanjarenju i ma{ti. A znati ispri~ati anegdotu zna~i imati i oratorske vje{tine. Na kraju, za navedeno treba imati duha i lucidnosti. Jasno je da }e jedan vic, pa i najjednostavniji vic, ako je izre~en u zgodno mjesto i vrijeme, sru{iti cijelu veli~anstvenu zgradu sistema i ideja, znojno i bri`ljivo njegovanu kroz decenije, stolje}a i milenija, ispisanu u te{koj nekoj biblioteci (Poli}, 1921.). Pa i karikatura je mogu}a jedino u kavani; mjesto koje je sva~ija i ni~ija ku}a (Poli}, 1921.). Usmene igre rije~ima ~esto su se na{le i na papiru. Dru{tvenost kafi}a moè imati posebnu ulogu u posebna vremena. Moèmo ovdje spomenuti ulogu Potepuha tijekom rata 1990-ih: Mnoge od tih uzbuna proveli smo upravo u Potepuhu i ~ekali da pro|e, da bismo krenuli negdje dalje. Bili smo na neki na~in ~ak i osu|eni na ta mjesta
bez suvi{e mogu}nosti kretanja. Kafi} kakav je Potepuh mo`da nije najbolji kafi} na svijetu, ali nama je on bio najva`niji. Bio je u sredi{tu zbivanja koje nu`no nije imalo neku vezu s knjièvno{}u. @ivo, dinami~no, bu~no... (êgec).
Biti sam, ipak

Bez obzira na otvorenost i komunikaciju s drugima, sjediti u kavani i kafi}u ne zna~i nu`no biti s drugima, ve} ponekad i biti sam, ipak. Naime, upitna je kvaliteta rasprava i razgovora. Poli} ve} nakon I. svjetskoga rata primje}uje: danas se me|utim u kavani ozbiljno debatira o najozbiljnijim pitanjima i dana{nja je forma kavane naprosto mu~ionica. Politika, umjetnost i knjièvnost, va`nost i utvaranje kvari simpati~na aroma lo{ih cigareta. Vic je danas postao naprosto tragedija (Poli}, 1921.). îni se da se niti nakon nekoliko desetlje}a stvar nije popravila. Naime, ni jedna tema se ne razvije, ne dovede se do jedne to~ke kad bi mo`da postala produktivna. Svatko zapravo ode ku}i, ode negdje s ne~im {to je dobio kao naznaku pa to eventualno uspije razviti (êgec). Kao da ne postoji spremnost za razgovor. Kao da je kafi} postao skup pojedinih otoka-ljudi (Luk{i}). Sve je posustalo pod terorom kafi}a, zna~i bu~ne glazbe, zbijenog prostora, malih nikakvih stolova za kojima ~ovjek ne moè sjediti sam (êgec). I televizija (iako bez zvuka) zaokuplja pozornost gosta. Ta ~injenica nu`no ima posljedice za kvalitetu me|uljudskih odnosa, odnosno razgovora. Ulomak drame Mi mladi (1980.) Davora Slamniga daje zanimljivu sliku tih razgovora pred Zve~kom, Blatom i ostalim kafi}ima. Pajo, Boò, Vesna, \ur|ica i ostali iz {kvadre pozdravljaju se s Bok po nekoliko puta iste ve~eri jer se neprestano susre}u i odlaze. Pitanja Kaj se de{ava?, Ima koga?, Kam je oti{el?, Di je {kvadra? stalno se ponavljaju, kao i odgovori Ni{, Nema nikog, Ne znam, Nisam. A i zaklju~ci tako|er: Idem do Blata pogledat, Mo`da je u Kavkazu, idem pogledat. Kako je potreba za druènjem i dalje prisutna i realna, postoje alternativna mjesta koja omogu}uju mirnu i kvalitetnu izmjenu i razmjenu informacija, kvalitetan razgovor. Tako neki sjede u autu i razgovaraju, drugi razgovaraju telefonom, a neki e-mailom. U nemogu}nosti da se zaista i potpuno komunicira s drugim, otvara se prostor za dosadu nuspojavu slobodnog vremena modernih vremena, jer zna~i neuspjeh u raspolaganju slobodnim vremenom. U kavani sazrijeva dosada, najdivniji pojam u dana{njoj tuberkulozi nesretnih i
59
te{kih dana (Poli}, 1921.). Gost moè postati pasivan pred svojom sudbinom, pa ~ak i pred nadom. Poli} govori o tome kako se u kavani ne{to ~eka sjede}i u njoj po cijele dane i mjesece, kao da o~ekujem ne{to stalna {to ne dolazi, a mora, mora do}i (Poli}, 1921.). Kavana tu~e o na{ mozak kao sat, kao budilica bez budnice. Ne do|emo li jedan dan u kavanu, mi smo nesretni, jer smo izgubili dan, jer je mogu}e ba{ to bio taj dan kad je imao do}i onaj kojega ~ekamo uzalud mjesece i godine (Poli}, 1921.). To je kao za~arani krug koji gosta pretvara u ovisnika. Nikola Poli}, svjestan tog posebnog odnosa koji ima s kavanom, ima i ambivalentne emocije naspram njoj: Ja kavanu kao pojam strahovito i o~ajno mrzim, i da ima vrat, zadavio bih je ko nedono{}e (...). Po{to je mrzim, ipak je i cijenim, jer je to cijena pod koju mogu da radim, to jest da ne radim. (...) Mi shva}amo otrov kavane, ali ga i opra{tamo (Poli}, 1921.). Iako se kavana i kafi} razlikuju po formi i po modelu (izgledu i namjeni), i jedan i drugi prostor nude toplinu i veselje. Ali taj prostor moè postati i prostorom svojevrsne bolesti i o~itovanja problema kao {to su dosada, rezigniranost, pasivnost. Tada i komunikacija s drugima postaje siroma{na i la`na. Nastaje ovisnost o njoj, ponekad i o alkoholu. Po tome su kavana i kafi} sli~ni: nuspojave i dobre strane gotovo su iste.
Dvije gradske tradicije: gra|anska i urbana dru{tvenost

Kavane i kafi}i nastali su u gradu. Me|utim, s obzirom na promjene samoga grada (metropolizacija, multikulturalnost...), atributi koji ih veù uz grad nisu isti. Uz kavanu se veè gra|ansko, uz kafi} urbano.
Kavana, gra|anska dru{tvenost

U kavani Corso, preure|enoj 1907. u secesijskom stilu, stropovi su visoki, dvorane prostrane, postoji ~ak i jedna galerija s arkadama, {to tom prostoru daje posebnu monumentalnost i sve~anost. Kavana ima nekoliko biljara. Sredi{nje mjesto zauzima kasa, ~esto izme|u stolova i biljara. Bez obzira na stil, rasko{an ili ogoljen, kavana je uvijek luksuzno mjesto. Dakako, zagreba~ke kavane nisu ni{ta izmislile. One su samo slijedile stil koji je zami{ljen u drugim europskim gradovima. Svugdje kavane izgledaju jednako. Svugdje se nalaze thonet stolci, mramorni stolovi, lusteri, jer kulturni je izvor isti Be~ i, pogotovo, Pariz (Heltai, 1949.). Svugdje je kavana prostor gra|anske dru{tvenosti.
60
Na kavanskim stolovima su {alice kava. S Mato{em se uni{tilo nekoliko kavinih plantaà (Wiesner, 1936.). Zvonko Milkovi} potvr|uje takvu dru{tvenost: znali bismo se na}i u Kazali{noj kavani, ili u kavani Bauer, na kraju Frankopanske ulice, ve} kako je tko stigao, ve}inom na bijelu kavu s pecivom (Milkovi}, 1969.). Iako je kava bila jedno od glavnih pi}a, pila su se, naravno, i alkoholna pi}a, kao i vino: s Mato{em se ispilo nekoliko podruma vina (Wiesner, 1936.). Uostalom, inicijacijska no} Nikole Poli}a po{kropljena je alkoholom: znam samo da sam te no}i popio i s Mato{em, Kriàljkom i s pokojnim Delamelom kupicu pobratimstva, a to je za mojih 20 godina zna~ilo i previ{e (Poli}, 1929.a). Me|utim, ~ini se da se vino ponajprije pije u gostionama i kr~mama. Zvonko Milkovi} primje}uje da Fran Galovi} nije dolazio u kavanu, znao je dolaziti u gostionicu Frankopan. Jednom je onamo oti{ao s njim, ali tu se nije pila bijela kava, ve} vino, iz litrenke. Bili su okupljeni njegovi poznanici i prijatelji, no nisu bili pisci (Milkovi}, 1969.). Kavana slijedi svoju tradiciju ispijanja kave. Kad dolazi toplo vrijeme, kavanar, ako ima dovoljno sredstava, zakupi cestu, pretvori je u terasu. Na tom prostoru pona{anje i navike ostaju, dakako, iste. Terasa omogu}uje i dokazuje svojevrsno socijalno oslobo|enje te opu{tanje od pravila pona{anja (Bailly, 1990.). Zato vlasti interveniraju nastoje}i da se to pravo plati i uvede obvezno ogra|ivanje terase, simboli~no odvajanje od ulice. Ipak, ulica nije potpuno gra|anska. Kako su kavane privla~ile posebnu klijentelu, one se nalaze u uèm centru grada, pa i na Trgu bana Jela~i}a, kao jedini ugostiteljski objekti. Ako izgled i opis kavane odgovaraju ukusima jednog dru{tvenog sloja, ponekad nalaze svoje upori{te u zakonu, odnosno u [tatutu za obrte, bave}e se drànjem svrati{tah, gostionah, pivanah, kr~mah, rakija{nicah, kavanah, kavoto~jah iz godine 1887. Od 59 ~lanaka nekoliko njih ti~e se kavana (~lanak 3739). Kavana je na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e vrlo to~no definiran ugostiteljski objekt. Kavanom se smatra posao gdje se stalno dobiva kave, ~aja, ~okolade, spirituoznih pi}ah (sve vrti `ganice i likeri), razhladjuju}ih pi}ah i za njih potrebnih sokovah, sladoleda i napokon peciva, {to se tro{i uz izbrojene gore uìtne predmete. Ponuda je raznolika, kompletna i bogata. Osim toga, statut dodaje jo{ jednu stavku: gdje ima barem jedan biljar za porabu op}instva. Dok je velik broj igara, osobito hazardnih (koje se lako povezuje s kriminalom i nemoralom), strogo zabranjen u ugostiteljskim objektima, biljar ne samo da je dopu{ten nego je i obvezan, i to ba{ u kavanama. Osim toga, zanimljivo je primijetiti da se kavana definira i
61
62
na vrlo mjerljive na~ine. Naime, ona mora imati prostorije od najmanje 60 m2 i strop visok najmanje 4 metra; ona se moè otvoriti na prizemlju i na prvom katu zgrade; otvorena je do 1 sat iza pono}i. Moèmo primijetiti da ako je ve} dopu{teno otvoriti kavanu u samom sredi{tu grada ili u blizini javnih zgrada, to je na {tetu glazbe, koja se u njoj zabranjuje. Tako|er, statut precizira da ne moè biti vi{e od 15 kavana u gradu, odnosno 25 od 1897. godine. Me|utim, kako nam statut svjedo~i, postoji na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e, osim kavane, mno{tvo ugostiteljskih objekata. Ako se svi obrti spomenuti u samom naslovu statuta bave ugostiteljstvom, ipak se razlikuju po vrsti ugostiteljske djelatnosti ili po profilu gostiju kojima su namijenjeni. U tom kontekstu kavane se definiraju kao gra|anski ugostiteljski obrti. Za potpunije definiranje dovoljno ju je usporediti s kr~mom. Iako nisu u suprotnosti s kavanama, za kr~me vrijede druk~ija pravila (~lanak 2731). Kr~mom se smatra posao koji se bavi podavanjem jela nepodvrèna izboru po jestveniku i pila svake vrsti izuzam `gana èstoka pi}a (sve vrsti `ganica i likeri). Paleta pi}a mnogo je skromnija, ali za razliku od kavane, u kr~mi je mogu}e jesti. Me|utim, ako koja gospoda èle raznoliku hranu, prema jelovniku, trebaju se uputiti u gostionu. U kr~mi prostorije moraju imati najmanje 30 m2, a strop mora biti visok najmanje 3 metra; biljar je zabranjen; zatvara se u 11 sati nave~er; otvaranje kr~mi dopu{teno je samo u prizemlju, a zabranjeno u blizini nekih zgrada (javne zgrade, crkvene zgrade, {kole...) te u strogom sredi{tu grada (na Trgu bana Jela~i}a, u Ilici do Frankopanske, na Kaptolu, na Trgu svetoga Marka, na Strossmayerovu {etali{tu, u Gospodskoj ulici i u Dugoj ulici do Kamenitih vrata). Osim toga, najve}i dopu{ten broj kr~mi je 150, odnosno 190 (ili 210) od 1903. godine. Broj lokala bez ikakve je sumnje zasnovan na procjeni broja gostiju koji se o~ekuje u svakom tipu lokala. Uglavnom, sve su te norme postojale da bi se razlikovala kavana od kr~me, gra|anska dru{tvenost od pu~ke. Prema Poli}u, zlatno razdoblje kavana prestaje nakon Prvoga svjetskoga rata. I Tin Ujevi} pi{e: Danas je Zagreb drugi. Stare intimne kavane nema vi{e. Automobili su brojniji, posvuda odjekuje radio. Zlatne mladi}e zanima sport. Hiljade bezimenih soneta ne pi{u se vi{e u suradnji s kafanama. Odavno ne ~uh rasprave o tome koji je najbolji predava~ prava ili sociologije na kontinentu (u: Vukoni}, 1994.). Kona~na degeneracija kavane po~inje nakon Drugog svjetskog rata. Naime, kako je kavana prostor gra|anske dru{tvenosti, bila je nu`no osu|ena na nestanak u komunizmu. Ona nije samo prirodno nestala onako ka-
ko nestaju anakrone stvari ve} su i vlasti ubrzale taj fenomen sustavno i tiho zatvaraju}i kavane (Vukoni}, 1994.). Slobodno vrijeme je va`no, moè biti i opasno. Posljednje kavane jo{ su slijedile svoju tradiciju. Tako je na primjer Opera bila podalje od ulice, staklena stijena nije komunicirala u oba smjera unutra se sjedilo, a cijeli jedan unutarnji zid bio je u ogledalima, {to je stvaralo iluziju dubine prostora, bila je {ezdesetih pomodarsko, reklo bi se {minkersko mjesto, i pravi je primjer ne-kafi}a (Radakovi}). One nisu vi{e bile gra|anske ve} {minkerske, kao nasljednik gra|anskog identiteta u potpuno anakronom ne-gra|anskom dru{tvu. Vrijeme kavane je prolazilo. A kavana Corso pamti se kao posljednja kavana u gradu Zagrebu, ona zauzima posebno mjesto u toj povijesti nestajanja. Kavanska je tradicija nestala na na~in na koji je nestao i Korzo. Zagreb je postao grad bez kavana s imalo povijesti (Pavi~i}). Pizzeria je zamijenila kavanu. Kavana je simbol gra|anstva koje otvara mogu}nost uspona neplemi}kih slojeva. Uspon, dakako, podrazumijeva postojanje hijerarhizacije dru{tva. A u vremenu bratstva i jedinstva ta ista hijerarhizacija trebala je biti izbrisana, dok se neki (novi) oblik elite formirao pod pla{tem pomno kontrolirane ideolo{ke podobnosti. Kako su gra|anske navike postale neuskla|ene s novim svjetonazorom, tako su i kavane nestajale. Me|utim, ostala je potreba za javnim prostorom dru{tvenosti, koji se pojavio u novoj transformaciji kafi}u.
Kafi}, urbana dru{tvenost

Propadanje kavana zna~ilo je ujedno i uspon novog, modernijeg oblika ugostiteljstva kafi}a. U 70-im godinama zapo~inje kultura kafi}a. Prvi zagreba~ki kafi} bio je Match Ball kod Arhitektonskog fakulteta. Tamo je dolazila elita tada{nja sportska, politi~ka... ona koja je imala novaca... Onda je po~eo Charlie, koji ima jako dugu tradiciju, bio je sigurno me|u prvih deset kafi}a u Zagrebu, onda je to bubnulo 80-ih godina (Popovi}). Kafi} je zna~io grad: jo{ sedamdesetih i ve}i su se gradovi dijelili na one koji ga imaju, i one koji nemaju nijedan (Pavi~i}). Kafi} odraàva ìvot u gradu: brzinu i mobilnost. Pije se espresso s nogu. Nema nikakve veze s nekakvim dru{tvenim (gra|anskim) slojem, ve} s gradskim prostorom. Za razliku od kavane, kafi} je prostor potpuno otvoren gradu. Kao prvo, potpuno je proziran: Prvi kafi}i imali su obi~na, dvosmjerno propusna stakla, pa se lijepo vidjelo i tko je unutra i tko je vani, pa je tako kafi} bio dio ulice: sve je bilo nenametljivo javno (Radakovi}). U kafi}u gosti ne traè
63
64
da im se za{titi intimnost. Kao drugo, ulica (odnosno grad) gotovo se pretvorila u kafi}. Javnost je i{la dotle da se po~etkom sedamdesetih ulica ja~e nametnula kafi}u prvo Mali Kavkaz, pa Zve~ka i Blato, osamdesetih Kvazar i cijeli niz lokala na Opatovini, donedavno Dolac (Radakovi}). Gosti ~esto stoje vani. Ispred Zve~ke, Blata, Kavkaza, 2030 metara plo~nika pripadalo je mladim ljudima me|u kojima su bili i mladi pisci (Popovi}). Ulica se gotovo pretvorila u kafi}. Mobilnost je maksimalna, prelijeva se izvan kafi}a. Me|utim, zanimljivo je primijetiti da nema rije~i kafi} na gradskim natpisima iako je on sveprisutan u svakodnevici. Nema ga u gradskom krajoliku jer ga nema u zakonima. Naime, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata od 1995. godine ne spominje kafi} ve} kavanu, no}ni klub, no}ni bar, disco klub, disco-bar, caffe-bar, pivnicu, buffet, kr~mu i konobu pod zajedni~kim nazivom bar. Razlika izme|u tih lokala prili~no je mala. Svugdje se vi{e-manje posluùju napitci, pi}a, jednostavna jela, jedino su kavana i caffe-bar specijalizirani za kavu, pivnica za pivo, konoba za vino i rakiju ({to, dakako, ne zna~i da je nemogu}e drugdje piti kavu, pivo, vino, rakiju). Zapravo, jedina razlika jest u tome {to su neki prete`no no}ni lokali s glazbom (s podijem za ples ili bez njega), a drugi dnevni ugostiteljski lokali. Za razliku od kavana, zakon ni po ~emu ne odre|uje izgled kafi}a, ne ulazi vi{e toliko u na~in provo|enja slobodnog vremena. Ali, ako pravila nisu napisana, to ne zna~i da ne postoje. To moè zna~iti da ih nije bilo potrebno pisati. Izgled kafi}a ogledalo je tada{njeg dru{tva: jednostavan, mali, prili~no uniformiran prostor. Dana{nje ocjene mogu ponekad biti i prili~no stroge. Ono {to se u Hrvatskoj sredinom osamdesetih standardiziralo kao kafi} zapravo je osiroma{eni i oklja{treni hibrid nekoliko mrsnih i punokrvnih ugostiteljskih rodova (Pavi~i}). Kafi} je u Hrvatskoj zapravo poprili~ni skorojevi}, hibrid razli~itih ugostiteljskih vrsta (Pavi~i}). A ocjene su lo{e jer smatra se da je kafi} neki nadomjestak kavanama (Popovi}), ro|en je kao zamjena za kavanu (Radakovi}), postao je slogan za mjesto okupljanja (êgec), kafi} je srodan i izdanak kavane (Pavi~i}). Naime, ispijanje kave i kavanski diskurs, odnosno intelektualne razmjene bogatijeg jezika i sadràja, na{li su se u skromnijim, ali ne manje modernim i kreativnim prostorima koje nudi kafi}. Me|utim, kafi} ne slijedi samo kavansku tradiciju, ve} je spoj dviju ugostiteljskih tradicija kavanske, ali i kr~marske. Iako je rije~ o dvama mo`da opre~nim prostorima, kr~ma kao pu~ki oblik dru{tvenosti igrala je pone-
kad ulogu sli~nu kavani. Na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e, me|u velikim brojem kr~mi, ona Ivana Per{i}a bila je mjesto susreta, ne samo obrtnika i seljaka nego i politi~ara, glumaca, gra|ana, ru{e}i (barem simboli~no jer su ipak dijelili isti prostor) granice izme|u raznih dru{tvenih slojeva (Saboti~, 2002.). Tako|er, iako se prijatelji naj~e{}e pozovu u kafi} poznatom re~enicom si za kavicu? (Radakovi}), tu se ~esto pije gemi{t, konjak, loza i pivo, ali gosti rado izmi{ljaju nove kombinacije, odnosno junk-cuge kao: poja~ani gemi{t, odnosno gemi{t u koji se ulije loza (jako udara!), asfalt: konjak, pivo, kava!, beton (pivo + konjak) (Radakovi}). Osim {to se popije pi}e, moè se igrati koja igra, fliper, pikado, automati, |apaneza, oklade. Uvijek u pi}e (Radakovi}). Kafi} po tome slijedi kr~marsku tradiciju vi{e vezanu za alkoholna pi}a. Jesu li kafi}i vjerojatno jedini hrvatski doprinos flori i fauni svjetskog lumpanja (Pavi~i})? Moglo bi se ovdje, osim kafi}a, pribrojiti i kr~mu. Za razliku od kavane, koja je proizvod gra|anske kulture europskih metropola, kr~ma i kafi} autohtoni su hrvatski oblici dru{tvenosti, jer su stvoreni odozdo, kao {to su francuski ili talijanski ili austrijski kafi} s ugla ulice. Oni nisu vezani za gra|anski dru{tveni sloj, ve} za gradski prostor. Tako je u socijalizmu, kafi} gotovo jedini oblik javne (ugostiteljske) dru{tvenosti koji je to vrijeme zbog svoje naravi moglo prihvatiti (ugostiti). To je doba ugostiteljske uniformizacije. Ponuda je bila jedinstvena, kao i klijentela. U Austro-Ugarskoj je moglo biti i gostion, i kr~m, i kavan, jer je dru{tvo bilo jako hijerarhizirano. Treba pri~ekati 1990-e da se dru{tvo ponovno po~ne raslojavati (ne uvijek uspje{no). Pojavom potro{a~kog dru{tva oboga}uje se ponuda na trì{tu ugostiteljstva, ~ak do ekstrema. Osim klasi~nih kafi}a, u gradu opaàmo pubove, internet-cafe, latino-barove, sistem after-work party, speed-dating... ali ne i pojavu filozofijskih i geografskih kafi}a (kafi}i u kojima se debatira). No ipak, biljeìmo i povratak jednog starog i poznatog prostora kavane.
Povratak kavane?
Negdje potkraj osamdesetih, s probu|enim srednjoeuropskim i agramerskim senzibilitetom, u Zagrebu su na mjestima trgovina tavama po~ele ponovno nicati kavane (Pavi~i}). Mil~ec otvara svoju kavanu Knjiga i kavana s nostalgijom za pro{la vremena (pa i ona K.uK. Monarhije). Za neke generacija mladost je zna~ila kavanu (Mil~ec, 1975.) Za njega je kavana roman, a kafi} kratka pri~a.
65
Kako je socijalizam omek{avao, tako je (malo)gra|anska kultura traìla pukotine da bi se mogla izraàvati. Kad je Hrvatska stekla neovisnost, kavana je postala poèljna, pa ~ak i podobna. Gra|anstvo se afirmiralo protiv socijalizma, povijest i tradicija protiv zaboravljenog identiteta. Kavana je kao simbol prija{njeg vremena na neki na~in postala moderna. Dakako, moèmo imati vi{e vrednovanj samog ostvarenja takve pojave. Tradicija koje nema po~ela se izmi{ljati, i u nepuno desetlje}e budu}a }e metropola biti puna kafi}a nevje{to preru{enih u kavane (). Kafi}i su po~eli glumiti kavane, i to lo{e. (...) Kavane izmi{ljene tradicije, za goste kojima tradiciju mora{ izmisliti; komunisti su ubili memoriju, a onda su do{li ljubitelji starine. I starinu ubili ki~em (Pavi~i}). Bez obzira na vrednovanja takve pojave, rije~ je o procesu koji se zove retradicionalizacija (Mi{eti}, 2001.). Rije~ je o procesu koji se pojavio kad je popustio jugoslavenski svjetonazor, a koji treba shvatiti kao potragu za identitetom. Te{ko je do}i do korijena ako nema pam}enja ili ako je pam}enje isprekidano. A ako je tako, onda ga treba izmisliti. Me|utim, primje}ujemo da je kavana ostala simbol dru{tvenosti gra|anskoga dru{tva, svojevrsni lieu de mmoire (Pierre Nora), koji je, unato~ svemu, ostao u kolektivnom pam}enju. Tako|er, kako je kavana gra|anska, i svjedo~enja be~kih ili pari{kih kavana okrepljuju hrvatsko kolektivno pam}enje. Povratak kavana 1990-ih godina valja razumjeti ne samo kao dio procesa tranzicije prema zapadnome svijetu nego i kao dio procesa retradicionalizacije hrvatskog identiteta.
ZAKLJUÂK
Kafi} i kavana varijacije su na temu ugostiteljstva, odnosno potrebe za druènjem oko stola. Knjièvni su krugovi i u jednom i u drugom prostoru na{li svoje mjesto. Kroz svoje tekstove ostavili su nam svjedo~enja, ali i uveli te specifi~ne prostore u pam}enje, napravili od njih lieu de mmoire. Naravno, knjièvnici su samo neki od korisnik te dru{tvenosti, jer kavana i kafi}i (gotovo) svima pripadaju. Tu su se nastanili sloboda i ovisnost, otvorenost za druge i samo}a, veselje i dosada. Svugdje i uvijek isto je ili sli~no, jer su poput ìvota. Ali ti prostori nisu svugdje i uvijek isti, oni su kao ogledalo dru{tva i vremena. Naime, pojavljuju se u druga~ijim oblicima (sjediti-stajati, kava-alkohol, luksuz-jednostavnost). Te razlike posljedica su op}ih dru-
66
{tveno-politi~kih sustava. Kavana i kr~ma obiljeìle su Monarhiju, svaki sloj je imao svoj ugostiteljski objekt. Kafi}, kao spoj kr~marske i kavanske tradicije, obiljeìo je socijalizam jer je bio jedini prihvatljiv oblik dru{tvenosti. A i kafi} i kavana obiljeìli su tranziciju i samostalnost. Potrebe su, dakle, ostale gotovo iste, jedino su se oblici mijenjali. Iako su oba prostora proizvod grada, kavana je gra|anska (dru{tvena komponenta u odnosu na ostale gradske slojeve), a kafi} urbani (prostorna komponenta u odnosu na ruralnu sredinu). Jo{ ne{to. Kao dokaz da je veza izme|u kafi}a/kavane i knjièvnosti ìva svjedo~i nedavno otvaranje kafi}a Bookse u Marti}evoj ulici.
Bailly, A. (1990). Le restaurant: rationnalit, thtralit, image, localisation et frquentation. Les restaurants dans le monde et travers les ges. Grenoble: Glnat, str. 127133. Burnay, N. Le statut des chmeurs en Belgique. Dostupno na http://www. crest.fr/seminaires/lsq/seminairesDec2000.pdf. Corbin, A. (1995.) Lavnement des loisirs 1850.1960. Paris: Flammarion. Dumazedier, J. (1962.). Vers une civilisation du loisir? Paris: Ed. Du Seuil. Guibert, J. i Jumel, G. (2002.). La socio-histoire. Paris: Armand Colin. Heltai, J. (1998.). Grandeur et dcadence des cafs, (1949). Les cafs littraires de Budapest, Nantes: Le Passeur-Cecofop. Horvat, R. (1990.). Pro{lost grada Zagreba. Zagreb: August Cesarec. Larmet, G. (2002.). La sociabilit alimentaire saccrot. Economie et statistique, br. 352353. Lemaire, G. (1997.). Les cafs littraires: vies, morts et miracles. Paris: La Diffrence. Mato{, A. G. (1973.). Dru{tvenost, (1910). Sabrana djela. Zagreb: Mladost. Mesnil, M. (2000.). Le temps de boire un caf. Revue des sciences sociales. br. 27. Mil~ec, Z. (1975.). Umiru stare kavane. Pozdravi doma zg-fejtoni. Zagreb: Znanje. Milkovi}, Z. (1995.). Autobiografija. Autobiografija hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM. Mi{eti}, A. Gradski rituali: sociolo{ki aspekti retradicionalizacije socijalnog ìvota u hrvatskim gradovima nakon 1990. Disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb. Pavi~i}, J. (1999.). Kavanska politika i kafi}ogeneza. Narod iz kafi}a. Godine Nove. br. 6. Peri{i}, R. (1999.). Stojicizam teorija s nogu. Pa ti budi pametan. Godine Nove. br. 6. Poli}, N. (1970.). Zagreba~ke {etnje, (1930). Ljubo Wiesner, Nikola Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska. Poli}, N. (1970.). Susretaji s A. G. Mato{em, (1929.a). Ljubo Wiesner, Nikola Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska.
LITERATURA
67
Poli}, N. (1970.). AGM (Nacrt za studiju), (1929.b). Ljubo Wiesner, Nikola Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska. Poli}, N. (1921.). O kavani u kavani, 1921. Marginalije, Zagreb. Radakovi}, B. (1999.). Junk-cuga. Fofoju, burazu od [tefice kaj je i{la z menom u osnovnjak. Godine Nove. br. 6. Saboti~, I. (2002.). Les cafs de Zagreb de 1884 a 1914: sociabilits, normes et identits. Doktorska disertacija, Paris I Panthon-Sorbonne. Slamnig, D. (1980.). Ulomak drame Mi mladi. ûdovi{te, Zagreb: Novo Slovo. Wiesner, Lj. (1970.). Nikola Poli}, (1936). Ljubo Wiesner, Nikola Poli}, Ulderiko Donadini. Izabrana djela. Zagreb: Matica Hrvatska. Zagreb 1900. (1974.). Zagreb: Liber.
68
Lynette [IKI]-MI]ANOVI]
DJECA U SUSJEDSTVU: primjer jednoga novozagreba~kog naselja
Djeca1 kao drugi bi}a u nastajanju ili bi}a?

Op}enito govore}i, djeca se, kao poveznica dru{tva s budu}no{}u, u znanstvenim istraìvanjima, i u {irem dru{tvenom okruènju, naàlost, ~esto zanemaruju i doìvljavaju kao drugi (othered). Iako je postmodernisti~ko usmjerivanje pozornosti na takve zanemarene skupine u posljednje vrijeme donekle oìvjelo zanimanje za njihov marginaliziran poloàj, djeca su kao dru{tvena skupina, ipak, jo{ prili~no slabo zastupljena u znanstvenim istraìvanjima (Valentine, 1996.). S iznimkom razvojne psihologije, djeca su, kroz ve}i dio 20. stolje}a, bila sustavno izostavljana iz podru~ja dru{tvenih znanosti. Stoga novija istraìvanja, posebice ona u Velikoj Britaniji, nastoje ispraviti tu veliku pogre{ku. Morrow i Richards (1996., str. 97) podsje}aju da nemamo kulturu slu{anja djece i da je u sociologiji bilo samo nekoliko poku{aja uzimanjem neizmijenjenih dje~jih iskaza kao osnovnog izvora spoznaja o njihovim ìvotnim iskustvima razumijevanja dje~jeg ìvota vi|enog dje~jim o~ima. U osnovi teorije socijalizacije, u okviru razvojne psihologije, pretpostavka je da su djeca prilagodljiva, neuka i nevina pasivna bi}a koja se oblikuju u odrasle ljude; djeca se ne doìvljavaju kao ljudska bi}a, ve} kao bi}a koja }e tek postati ljudi (James, Jenks i Prout, 1998.), kao odrasli u procesu nastajanja, a ne kao djeca koja jesu (Brannen i OBrien, 1996., str. 730). Nasuprot tome, novija dru{tvena istraìvanja djetinjstva nadilaze ograni~enja psihologijski zasnovanih modela. Socijalni antropolozi James i Prout (1990., 1997.), koriste}i pristup usmjeren na sudionika istraìvanja, shva}aju dijete kao bi}e: Dijete se koncipira kao osoba, status, tijek aktivnosti, skup potreba, prava ili razli~itosti ukratko, kao dru{tveni akter ovaj novi fenomen, biti djetetom (the being child), moè se razumjeti na na~in na koji on zaista jest. Ne treba mu unaprijed pristupati kao da posjeduje manjak sposobnosti, razuma ili kompetencije (James, Jenks i Prout, 1998., str. 207). Corsaro (1997.) nudi komplementarnu konceptualizaciju djetinjstva, uvode}i pojam interpretativne reproduk-
71
Lynette [iki}-Mi}anovi} Djeca u susjedstvu: primjer jednoga novozagreba~kog naselja
cije, prema kojem djeca nisu samo pasivni primatelji konstrukata koje im nude odrasli, ve} aktivni agensi u procesu formiranja vlastitog identiteta, sa sposobno{}u dono{enja odluka i vlastitim na~inom vi|enja svijeta. Morrow (2000.) me|utim isti~e da iako u ovakvim novijim konceptualizacijama djeca kao aktivni dru{tveni agensi oblikuju (barem na mikrorazini) brojne strukture i procese koji ih okruùju, oni su kao djeca i dalje na neki na~in ograni~ena.2 U {irem dru{tvenom okruènju djecu se ~esto stavlja u poloàj ranjivih, nesposobnih i relativno nemo}nih (izvan sustava demokratskih struktura) upravo zbog ~injenice {to su djeca (vidjeti Morrow i Richards, 1996.). Zbog poloàja u dru{tvu kojim dominiraju odrasli, djeca nisu navikla slobodno izraàvati svoja mi{ljenja te da ih odrasli doìvljavaju ozbiljno (Punch, 2002., str. 325). No, nesumnjivo, djeci vi{e ne bi trebalo pripisivati marginalan poloàj, a njihovim mi{ljenjima, potrebama, pravima i razli~itostima treba pridati pozornost i va`nost.
Djeca nisu homogena skupina

Noviji radovi (Davies, 1998.; James i sur., 1998.; Freeman, 1998.) ukazuju na to da djetinjstvo kao ìvotno razdoblje nije jednako za svu djecu, ve} da postoje razli~ite vrste djetinjstva, ovisno i o {irim dru{tvenim odrednicama (spol, dob, socio-ekonomski status, narodnost, rasa), i o vezanosti i uklju~enosti u razli~ite vrste svakodnevnih svjetova i iskustava (Ritala-Koskinen, 1994.). Stoga poimanje djece kao jedinstvene homogene skupine onemogu}uje prepoznavanje tih brojnih, osporavanih vrsta djetinjstva, zanemaruje ~injenicu da u osnovi svako dijete posjeduje razli~it skup vrijednosti, razumijevanja, sposobnosti i potreba koje se mijenjaju s vremenom i prostorom. [tovi{e, u radu koji se bavi etikom dru{tvenih istraìvanja s djecom, Morrow i Richards (1996., str. 100101) navode da samoiskazi djece mogu biti pod utjecajem niza varijabli: 1) rodnost djeteta, dob, etnicitet, neke osobine li~nosti, npr. srame`ljivost, razgovorljivost; 2) mjesto prikupljanja podataka (u {koli ili kod ku}e, na igrali{tu ili na ulici, u nekim javnim prostorima) koje u odre|enoj mjeri moè djelovati na njihovo neslaganje; 3) na~in prikupljanja podataka odnosno kori{tena metoda; 4) dob, rodnost, etni~ko podrijetlo i osobni stil istraìva~a i, kona~no, 5) odre|ena pitanja (npr. ona koja se odnose na socio-ekonomski status ili visinu obiteljskih primanja) na koja je djeci te{ko odgovoriti i samim tim su potencijalno neeti~na te mogu djelovati na njihove odgovore. O~ito, u istraìvanjima s djecom potrebna je senzibilnost za
72
razli~itost njihovih glasova i brojnost varijabli koje utje~u na njihovo izraàvanje.
Djeca i prostor
Sukladno s idejom da su djeca heterogena bi}a, ona }e imati i razli~ita vi|enja svijeta, filtrirana njihovim vlastitim inventarima znanja (Jones, 1997., str. 176). Neizbje`no, djeca stvaraju zna~enja prostora kroz koji se kre}u i u kojem ìve znatno druga~ije od odraslih (James, 1990.; Matthews i Limb, 1999.; Matthews, Limb i Taylor, 1998.; Sibley, 1991.). Istraìvanja u ovom podru~ju pokazuju da djeca konstruiraju vlastito poimanje svoje okoline, me|usobno oblikuju brojne dru{tvene odnose i aktivno stvaraju vlastitu kulturu i dru{tvene prakse (Matthews, Taylor, Sherwood, Tucker i Limb, 2000.; McCormack, 2002.; Skelton i Valentine, 1998.; Valentine, 2000.). [tovi{e, djeca su najbolji stru~njaci za probleme lokalnog okoli{a budu}i da su naju~estaliji korisnici otvorenih prostora i da je taj okoli{ izravno vezan uz njihov ìvot (Cooper-Marcus i Sarkissen, 1986.). Rob White (1994., str. 109) navodi da je ulica za ve}inu mladih ljudi mjesto na kojem mogu slobodno do}i do izraàja bez stalne kontrole roditelja ili odraslih, uz nikakav ili minimalan financijski tro{ak. To je tako|er mjesto doga|anja, mjesto na koje dolaze da bi vidjeli i bili vi|eni. Malone (2002.) smatra da su dijeljeni prostori zajednice ~esto privla~ni mladima, koji ne èle postati nevidljivi i biti isklju~eni iz svakodnevnog ìvota svoga grada: Vibrantnost zajedni~kih javnih prostora pruà mladim ljudima raznolikost va`nih elemenata, uklju~uju}i i mogu}nost promatranja i uklju~ivanja u razvoj dru{tvenog i kulturnog kapitala zajednice u kojoj ìve, u~enje vje{tina socijalnog pregovaranja i rje{avanja konflikata, isku{avanje novih socijalnih identiteta... (str. 165). Stoga su za mnoge mlade ljude javni prostori mjesta na kojima konstruiraju svoje socijalne identitete, kako u odnosu prema svojim vr{njacima, tako i prema drugim ~lanovima dru{tva. McLaughlin (1993.) razvija pojam usa|enih identiteta (embedded identities), opisuju}i kako mladi koriste prostor(e) kao na~in za oblikovanje vlastitog identiteta, nagla{uju}i va`nost mjesne pripadnosti, koja, u odre|enoj mjeri, odre|uje i na~in odrastanja tih mladih. McLaughlin (1993.) i James (1986.) sugeriraju da razli~ite skupine pojedinaca koriste odre|ene prostore, na primjer susjedstva, kao forume unutar kojih mogu rje{avati borbe identiteta izme|u sebe i drugih. 73
Susjedstvo
Susjedstvo je jedno od najzna~ajnijih okruènja unutar kojeg se odvija dru{tveni i kulturni razvoj djece. To je mjesto gdje djeca formiraju dru{tvene odnose, razvijaju svjesnost prema okolini i usvajaju dru{tvene vrijednosti (Proshansky i Fabian, 1987.). Kao {to postoje razli~ite vrste djetinjstva, tako postoje i vi{estruka poimanja susjedstva, odnosno razlike u znanstvenoj definiciji i lai~kom shva}anju toga konstrukta. Socijalne i fizi~ke kvalitete susjedstva mogu sna`no djelovati na slobodu kretanja i aktivnosti djece, a samim time utje~u i na njihovo ìvotno iskustvo. Tonucci i Rissotto (2001.) navode da susjedstvo moè postati iznimno va`no mjesto za mla|u djecu (posebice kada se radi o sigurnim susjedstvima, po kojima se djeca mogu slobodno kretati, a ne moraju biti zatvorena u ku}i), koja u tom okruènju imaju priliku ve} u ranoj ìvotnoj dobi razvijati samostalnost, upoznavati drugu djecu i druge odrasle ljude razli~ite od njihovih roditelja. No, obratno, budu}i da se radi o otvorenom prostoru na kojem je sve dostupno sva~ijem pogledu, susjedstvo moè i kontrolirati ili barem djelomi~no utjecati na aktivnosti djece i odraslih (uklju~uju}i i aktivnosti istraìva~a).
Metode istraìvanja na~ini vi|enja djece

U ovom sam istraìvanju nastojala koristiti kvalitativne, djeci pristupa~ne, inovativne metode da bih {to bolje mogla otkriti kompleksnost i heterogenost dje~jih iskustava. U radu koji se bavi tematikom istraìvanja s djecom, Punch (2002., str. 322) navodi kako na~in na koji istraìva~ percipira djecu utje~e na izbor istraìva~ke metode odnosno na na~in na koji pristupa djeci i prou~ava ih (vidjeti tako|er James, 1995, citirano u Morrow i Richards, 1996.). Istraìva~i koji percipiraju djecu kao sli~ne odraslima, ali s druga~ijim sposobnostima (tzv. perspektiva dru{tvenog djeteta) koriste metode koje su prilago|ene dje~jim sposobnostima, kao {to su slike ili dnevnici (Nesbitt, 2000.), pisanje ili dovr{avanje re~enica (Morrow, 2000.), crtanje, izno{enje ideja (Horelli, 1998.; McCormack, 2002.) ili fotografiranje (Horelli, 1998.; Morrow, 2000.; Leyshon, 2002.). Ove su metode prikladne i prihvatljive jer djeca, za razliku od odraslih, imaju druga~ije sposobnosti i interese. Inovativni i zabavni zadatci djeci su ~esto privla~niji i manje nametljivi, a mogu ih i samostalno rje{avati. Oslanjaju}i se na istraìvanja Virginie Morrow, u kojima su kori{tene metode uklju~ivale pismene i vizualne zadatke3 (vidjeti Morrow, 1999., 2000.), zamolila sam u~eni-
74
ke petih i {estih razreda4 osnovne {kole u Slobo{tini (Zagreb) da odgovore na niz pitanja u vezi s naseljem u kojem ìve (njihova percepcija naselja, osje}aj pripadnosti i sigurnosti, prednosti i problemi naselja, izvan{kolske aktivnosti, stupanj uklju~enosti u aktivnosti i dono{enje odluka vezanih uz naselje, njihova mi{ljenja, ideje i preporuke za ure|enje naselja). Objasnila sam im da sudjelovanje u istraìvanju nije obvezno i da ne moraju sudjelovati ako to ne èle,5 ali sam ih ipak poticala objasniv{i im da time dobivaju priliku slobodno izraziti svoja mi{ljenja i ideje. [tovi{e, naglasila sam da zadatak nije za ocjenu, da nema ispravnih i pogre{nih odgovora. Objasnila sam im da su svaka njihova ideja ili prijedlog podjednako va`ni i vrijedni, budu}i da svatko od njih doìvljava naselje u kojem ìvi na druga~iji na~in. U obja{njenjima i odgovorima na pitanja koja su u~enici postavljali u vezi s istraìvanjem, nastojala sam izbje}i izno{enje vlastitih percepcija i razmi{ljanja, nagla{uju}i da je osnovni cilj istraìvanja prikupiti njihova mi{ljenja i na~ine doìvljavanja naselja u kojem ìve. Da bih osigurala anonimnost sudionika, a radi dobivanja {to iskrenijih odgovora, zamolila sam u~enike da svoje uratke potpisuju pseudonimima. Da bih {to to~nije prikazala svakodnevni ìvot djece koja su sudjelovala u ovom istraìvanju, svi citati kori{teni u ovom radu preuzeti su iz dje~jih odgovora doslovno i bez ikakvih ispravaka. Ipak, svjesna sam ~injenice da moj odabir citata i njihova interpretacija nisu bez predrasuda, pa }e u tom smislu i svaki poku{aj ispravnog prikazivanja na~ina na koji djeca vide i koriste prostor uvijek biti djelomi~no pristran. Po zavr{etku pismenog zadatka djeca su upitana èle li sudjelovati u daljnjim aktivnostima, koje uklju~uju samostalno snimanje fotografija (zamoljeni su da slikaju mjesta u naselju koja su njima osobno va`na i da objasne zbog ~ega), obilaske naselja (da bi mi mogli pokazati ona javna mjesta na koja im se brani pristup i objasniti zbog ~ega je to tako). Podatci prikupljeni za ovih obilazaka navo|eni su sustavno kroz cijeli rad da bi {to vjernije opisali dje~ja iskustva, a podatci dobiveni vizualnom metodom prikazani su i raspravljeni na kraju rada.
Slobo{tina
Slobo{tina je ju`no predgra|e grada Zagreba, sastoji se prete`no od stambenih zgrada (u prosjeku sedmerokatnica) sagra|enih prije dvadesetak godina i obiteljskih ku}a koje se nalaze na vanjskim rubovima naselja. Slobo{tina ima otprilike 7000 stanovnika, a prostorni razmje{taj unutar naselja
75
relativno je pravilan, gust i s brojnim pje{a~kim zonama. U naselju postoji mnogo otvorenih zelenih povr{ina, koje su dostupne svima, pa tako i djeci, koja se na taj na~in mogu slobodno i samostalno kretati naseljem. Naselje ima sportske objekte (sportska igrali{ta, dje~ja igrali{ta, fitness klubove), nastavne centre (osnovnu {kolu, gradsku knji`nicu, centar za rehabilitaciju osoba s te{kom mentalnom retardacijom), trgovine i druge uslu`ne objekte (vo}arna, mesnica, trgovine odje}om i sportskom opremom, pekarnica, po{ta, frizerski saloni, kozmeti~ki saloni, kemijska ~istionica, crkva, zlatarnica, cvje}arnica, papirnica, sportska kladionica, trgovine s tehni~kom opremom, servisi automobila, voza~ka {kola), zdravstvene objekte (lije~ni~ka ambulanta, ljekarna) i druge usluge (videoteke, kafi}e). Na glavnom trgu smje{teni su i kontejneri za odlaganje stakla, plastike, starog papira i opasnog otpada (stare baterije i lijekovi), no nema kontejnera za kompost (bio-otpad). U osnovnu {kolu Otok, sagra|enu tako|er prije dvadesetak godina, {kolske godine 2002./2003. upisano je 427 u~enika stanovnika Slobo{tine i okolnih naselja (Otok, Sveta Klara itd.).
Uzorak
Istraìvanje je provedeno u svibnju 2003. [est razreda (ukupno 121 u~enik) odgovaralo je na upitnik o naselju u kojem ìve. Upitnik su u~enici ispunjavali u razredima, a popunjavanje upitnika trajalo je otprilike 40 minuta. Sedamnaestero djece naknadno je isklju~eno iz uzorka jer ne ìve u Slobo{tini, ve} u drugim susjednim naseljima. Stoga se krajnji uzorak sastojao od 104 ispitanika (51 djevoj~ice i 53 dje~aka) koji poha|aju peti (49) i {esti (55) razred osnovne {kole. Svi su ispitanici hrvatske nacionalnosti, u dobi od 11 do 14 godina, no ve}ina njih su dvanaestogodi{njaci i trinaestogodi{njaci. [ezdeset i sedam u~enika ìvi u Slobo{tini od ro|enja, dok ih se dvadeset i pet doselilo u naselje s po~etkom poha|anja osnovne {kole. Samo se dvanaestero djece u Slobo{tinu doselilo tek nedavno.
Dje~ji opisi Slobo{tine

Djeca obuhva}ena ovim istraìvanjem (104) obi~no opisuju Slobo{tinu kao malo novozagreba~ko naselje, ugodne i prijateljske atmosfere koju ~esto vezuju uza svoje prijatelje, rodbinu i op}enito ljude koji ìve u Slobo{tini. Slobo{tinu doìvljavaju lijepim naseljem, a polovina ispitanika u svojim opisima nagla{uje i prirodnost naselja mno{tvo parkova, drve}a, cvije}a i zelenih povr{ina na kojima se mogu igrati.
76
Atmosfera je uvijek napeta i uzbudljiva jer ima mnogo djece. Dino, 12 Atmosfera je dobra, imam svoje prijatelje, svoje roditelje, obitelj i osje}am se ugodno. Helena, 13 Vrlo rijetko se nailazi na lo{e raspoloène ljude. U Slobo{tini je sve uvijek veselo i razigrano. Barbara, 12 Atmosfera je jako dobra jer se gotovo svi poznaju. Cleopatra, 12 Oboàvam izgled, kao da si negdje u prirodi, sve zeleno i puno cvije}a. Nika, 12 Ja ìvim u Slobo{tini. To je najbolje naselje. U prolje}e je prekrasno sve je zeleno i {areno. Felicity, 13 Djeca su u svojim opisima navodila i ve}inu objekata i usluga (ranije opisanih u radu), s iznimkom trgovina s tehni~kom opremom, kozmeti~kih salona, kemijske ~istionice, cvje}arnice i zlatarnice najvjerojatnije zato jer sami ne koriste te usluge. Pisali su tako|er i o stvarima za koje misle da njihovu naselju nedostaju. Predloìli su, na primjer, vrlo konstruktivno, da bi njihovu naselju dobro do{la banka, slasti~arnica, dje~ji vrti}, veliki supermarket, trgovina obu}e, bolnica i nogometno igrali{te. No, imali su i odre|ene primjedbe na svoje naselje. Devetero djece smatra da u naselju ima previ{e sme}a i grafita, sedmero ih smatra da nema dovoljno prostora za igru, sportske aktivnosti i zabavu, a petero se djece poàlilo na neugodno odnosno nesigurno okruènje. Mislim da se ovdje mnogo djece ne osje}aju sigurno. To je jedan klo{arski kvart. Ruà, 13
Osje}aj pripadanja
Ljudi su usko povezani s naseljem u kojem ìve, i op}enito su zdraviji kad ìve u naseljima uz koje ih vezuje osje}aj ponosa i pripadnosti. (Morrow, 1999.) Ve}ina djece (92%) na pitanje Osje}a{ li da pripada{ svome naselju? izraàva sna`ne i raznolike osje}aje uklju~enosti u naselje. Iz njihovih je opisa mogu}e zaklju~iti da osje}aj pripadnosti naselju u kojem ìve ponajprije potje~e iz njihovih korijena i ìvotnog iskustva koje ih veè uz naselje. êtrdeset sedmero djece izjavilo je kako osje}aju da pripada-
77
ju Slobo{tini jer su tu ro|eni i odrasli, ili pak u naselju ìve ve}i dio svog ìvota. Osje}aj pripadnosti i sna`na vezanost uz naselje dodatno su oja~ani dobrim poznavanjem i brojnim iskustvima iz prve ruke koja ih veù uz ovo naselje. Da. Zato {to ga volim i dugo ìvim u njemu. Viktorija, 13 A i navikao sam se na opasnosti tj. znam svaki kutak u Slobo{tini. Dano, 12 Da, zato {to tamo ìvim od ro|enja i ne bih se mogla odvajati od njega, ne bih mogla nau~iti ìvjeti drugdje kao {to }u naàlost morati. A i svi moji prijatelji me prihva}aju. Ana, 12 Osje}aj pripadnosti osnaùju i brojna prijateljstva s drugom djecom iz naselja. êtrdeset i ~etvero djece navelo je da u Slobo{tini imaju mnogo prijatelja (dobrih, najboljih, plemenitih, dugogodi{njih ili pak novih), {to nedvojbeno potvr|uje njihov osje}aj pripadnosti. Njihovi opisi prikazuju kako familijarnost i dobri me|usobni odnosi koje razvijaju dovode do toga da se djeca osje}aju ~lanovima zajednice. Ja osobno osje}am da pripadam svome naselju zbog prijateljstva s djecom. To je za mene veliki krug. Luka 12 Da. Zato {to ìvim u njemu i ne bih voljela mijenjati naselje. Jer su mi tu svi prijatelji. Paula 12 Poznavanje drugih ljudi koji ìve u naselju i dobri odnosi s njima djeci su tako|er va`ni, {to dodatno potvr|uje dru{tvenu narav prostora u kojem ìve. Trideset i sedmero djece kao va`no navelo je poznavanje mnogo ljudi u naselju (uklju~uju}i i {iru rodbinu), ~injenicu da drugi ljudi njih poznaju i da u naselju vladaju dobrosusjedski odnosi. To zapravo pokazuje da dje~ji diskursi uklju~uju i koncept zajednice koji izraàva osje}aj pripadnosti. Da, osje}am da pripadam ovom naselju zato {to ovdje poznajem mnoge ljude koji su dobri prema meni. Lily, 11 Da, zato {to me svi poznaju imam puno prijatelja i dobrih susjeda. Lara, 12 Osje}am. Svi smo dio ne~eg velikog, pomaèmo drugima, lijepo se pona{amo, ali najva`nije je da se svi drìmo zajedno. Iva, 12
78
O~ito je, dakle, da dugogodi{nje interakcije s prijateljima i drugim ljudima u naselju dovode do toga da se djeca osje}aju uklju~enima u ìvot naselja u kojem ìve. Ipak, manji broj djece (8%) izjavljuje da ne osje}aju pripadnost naselju. Razlog tomu ponajprije leì u osje}aju nezadovoljstva koji iskazuju jer nemaju (dovoljno) prijatelja ili su se tek nedavno doselili u naselje. Ne, jer se mnogi iz mog razreda ne druè sa mnom. Maja, 12 Mogli bismo stoga zaklju~iti da su za osje}aj pripadnosti od iznimne va`nosti prijateljstva s drugom djecom iz naselja (to~nije s drugom djecom iz {kole ili razreda). No, jedan od u~enika {estog razred izjavio je da ne èli osje}ati pripadnost Slobo{tini zbog potencijalnih {tetnih utjecaja na njegov identitet. Ne. Zato {to veliki broj djece i mladih su pu{a~i i pijanci, a ja to nikako ne èlim biti. Nenad, 13
Osje}aj sigurnosti
Kad su upitani osje}aju li se sigurnima u svome naselju, 61% ispitanika odgovorilo je da se u Slobo{tini osje}aju sigurnima, 11% njih se ponekad osje}a sigurno, a ponekad nesigurno, dok ih se 28% osje}a nesigurno. Dobro poznavanje ljudi i naselja glavni su razlozi zbog kojih se djeca osje}aju sigurno: Osje}am se sigurno, jer znam da bi mi odmah netko iz naselja pomogao u nevolji. Angelina, 12 U svom se naselju osje}am najsigurnije zbog smirene atmosfere, jer nema nasilja. Tara, 13 Kao i djeca, prostori imaju vi{estruka zna~enja koja su dinami~na i promjenjiva. Ujedno, razli~ita poimanja naselja koegzistiraju i istodobno su percipirana i kao sigurna i kao opasna (vidjeti Valentine, 1997., str. 147). Takva se razli~ita poimanja jasno prepoznaju u nekima od dje~jih iskaza: Po danu se osje}am sigurnom, zato jer ima puno ljudi. Po no}i se ne osje}am sigurno zbog pijanaca, drogera{a itd. Britney, 13 Naàlost, odre|en broj djece (njih 28%) osje}a se u svom naselju nesigurno, pri ~emu ih u prvom redu pla{e narkomani koji se okupljaju na razli~itim mjestima u
79
Slobo{tini (na primjer oko {kole, kod ulaza u zgrade itd.) i pijanci koji ispijaju pivo pred du}anima ili oko {kole. Ne! Zato {to ima mnogo opasnih ljudi (pijanci, drogera{i) pogotovo kod {kole, a nema policije da to kontrolira Ray, 13 U sljede}im su odlomcima navedene prednosti i nedostatci Slobo{tine, onako kako su ih sama djeca navela i objasnila. Njihova shva}anja jasno pokazuju koliko je zna~enje i utjecaj prostora u kojem ìve i odrastaju.
Prednosti
Dvadeset i ~etvero djece kao glavnu prednost Slobo{tine isti~e njezinu prirodnost, koju opisuju kao mno{tvo otvorenih zelenih povr{ina na kojima se mogu slobodno igrati.6 Budu}i da ve}ina ljudi u Slobo{tini (kao i u cijelom Zagrebu) ìvi u stambenim zgradama i nemaju vlastite vrtove ili dvori{ta, postojanje otvorenih zelenih povr{ina doìvljava se istodobno kao prednost, ali i kao potreba. Op}enito govore}i, stanovnici Zagreba, bez obzira na spol i dob, veliku va`nost pridaju mogu}nosti boravka na otvorenim javnim mjestima, stoga ni ne ~udi {to to djeca doìvljavaju kao prednost. Pogotovo stoga {to je odnos izme|u prostora i igara koje se igraju djeci vaàn i sloèn. Brougre (1991.) smatra da za razliku od privatnih vrtova, ulice, trgovi i prirodni prostori u susjedstvu (koji se doìvljavaju kao poluprivatni prostori) omogu}uju djeci druènje s vr{njacima i stjecanje ve}eg broja prijatelja, osmi{ljavanje raznolikih igara i bolje upoznavanje s okolinom (citirano u Tonucci i Rissotto, 2001.). Adams (1995., str. 167) napominje da ako djeca nemaju mogu}nost igrati se na mjestima koja nisu izravno pod kontrolom odraslih, teè }e razvijati vlastiti identitet i osje}aj samopo{tovanja i slabije se prilago|avati dru{tvu, odnosno imat }e manje mogu}nosti nau~iti kako ìvjeti i pripadati {irem dru{tvu. Nesumnjivo, mno{tvo otvorenog prostora u Slobo{tini pruà djeci mogu}nost istraìvanja okoline, razvijanja vlastitog znanja i poimanja prostora u kojem ìve, prisvajanja prostora i samostalnog osmi{ljavanja ma{tovitih igara, bez utjecaja odraslih. Dvadeset i ~etvero djece pozitivno je ocijenilo i neka obilje`ja Slobo{tine (lokacija naselja, ugo|aj i sl.). Slobo{tinu opisuju kao ljep{e odnosno bolje mjesto (nego {to je to na primjer centar grada), mirnije, ti{e, sigurnije i ~i{}e mjesto za ìvot. Devetnaestero kao prednost Slobo{tine navodi i njezinu infrastrukturu (posebice postojanje osnovne {kole, lije~ni~ke ambulante, ljekarne, po{te, knji`nice, trgo-
80
vina, odgovaraju}e ozna~enih pje{a~kih prijelaza i semafora). Sedamnaestero djece kao prednost Slobo{tine navelo je blizinu svega (tj. {kole i prijatelja). Iz toga bi se moglo zaklju~iti da djeca nisu izolirana iz svakodnevnog ìvota naselja u kojem ìve i da imaju prili~no dobro razvijene kognitivne prostorne mape, ponajprije zahvaljuju}i ~injenici da su sva njima va`na mjesta (odnosno osobe) dostupna i u blizini doma. Kona~no, desetero je djece navelo i va`nost socijalnog kapitala u naselju (dobri me|ususjedski odnosi, familijarnost i uzajamnost). Troje djece nije moglo navesti nikakvu posebnu prednost Slobo{tine i napisali su da se prema njihovu mi{ljenju ovo ne razlikuje od ostalih zagreba~kih naselja. Suprotno tome, ~etrnaestero djece nije navelo niti jedan nedostatak svoga naselja.
Nedostatci
Alarmantna je ~injenica da {ezdeset i dvoje djece (dakle, 60% ispitanika) izraàva strah od drugih ljudi. Taj strah nije poput onog straha od neznanaca u anglosaskim kontekstima vezan uz otmice i ubojstva djece, ve} se odnosi na prisutnost mu{kih narkomana ({to navodi 21 dijete) i pijanaca (23 djece) na ulicama Slobo{tine. Njihova pojava oko {kole, u ulazima zgrada, pred du}anima, izvor je straha i osje}aja nelagode, i u tolikoj mjeri mijenja ta mjesta da ih djeca namjerno izbjegavaju, naro~ito no}u. Djeca ne smiju biti vani nave~er jer se tada drogera{i okupljaju naàlost to je ve} oko 8:00 h. \uro, 12 Obi~no se pijanci skupljaju na igrali{tu i razbijaju boce, pa kad neko dijete tr~i i padne, poreè se. Rada, 12 Uz to, neka su djeca navela da se boje drugih, to~nije djece starije od njih. Naime, {estero ih je navelo kao potencijalno lo{ utjecaj djecu koja pu{e i piju, a drugih {estero navelo je i da se boje neke djece iz naselja koja ih zastra{uju ili tuku. U~enici 7. i 8. razreda pu{e i piju iza {kola, a i uni{tavaju zelene povr{ine. Kelly, 13 U Slobo{tini puno starijih momaka pu{i i drogiraju se. Bojim se da }e me istu}i ako me vide. Zato izbjegavam takve zle bande. Jancek, 13 U nekima od dje~jih iskaza spominju se i kriminalci (to navodi troje djece), agresivne osobe (tako|er troje dje-
81
ce), koji bi zapravo mogli pripadati nekoj od ve} navedenih kategorija. Kao nedostatak naselja djeca su ~esto navodila i propadanje fizi~ke okoline. Trideset osmero djece pisalo je o problemima zaga|enja, sme}a i grafita u Slobo{tini. Konkretno, kao negativna obilje`ja svoga naselja djeca su navela (brojevi u zagradi ozna~uju broj djece koja su dala pojedini odgovor): zaga|enje uzrokovano ispu{nim plinovima automobila (13), smrad s Jaku{evca obli`njeg odlagali{ta sme}a (9), otpatci na ulici (11), pse}i izmet (2), grafiti (3). Uzev{i u obzir da je osnovna {kola Otok ~lanica hrvatske mreè {kola koje promoviraju zdravlje i zdrav ìvot,7 ne ~udi da u~enici ove {kole primje}uju i ne odobravaju narkomane, pijance, pu{a~e, one~i{}enje i otpatke, budu}i da su o~ito dobro upoznati s njihovim potencijalnim {tetnim u~incima. Dvadeset i sedmero djece navelo je i neke nedostatke socijalnog okoli{a, u smislu da ih u Slobo{tini nema dovoljno za djecu. To se konkretno odnosi na prostore za igru, za koje djeca misle da ih nema dovoljno ili da nisu odgovaraju}i (17) te na neke druge prostore orijentirane djeci, kao {to su npr. slasti~arnice ili restoran McDonalds (10). Petnaestero djece kao jedan od problema navelo je i promet (automobila) koji im ograni~uje kretanje i igranje unutar naselja, osobito u onim dijelovima naselja gdje postoje samo pje{a~ki prijelazi bez semafora. U svojem naselju ne mogu se ba{ druìti s mnogo djece jer ih se ve}ina nalazi tj. stanuje u drugom dijelu naselju, a tamo mi roditelji ne daju i}i jer je tamo veoma opasno prelaziti cestu koja dijeli na{e naselje na dva dijela. Silvio, 13 Odre|eni broj djece pisao je i o bezobzirnim voza~ima koji neoprezno voze kroz naselje, ~ak i u pje{a~kim zonama (npr. na sredi{njem trgu), gdje se djeca obi~no nalaze i igraju. Kao jedan od primjera kako prostor susjedstva moè biti osporavan, ~etrnaestero je djece kao problem navelo osporavanje prava na igru. Ujedinjeni narodi priznaju pravo na igru kao jedno od osnovnih djetetovih prava, a UN-ova Konvencija o pravima djeteta (potpisana u Hrvatskoj 1991. godine, po progla{enju dràvne neovisnosti) nagla{uje da dje~ju igru treba promicati i pobolj{avati.8 Pa ipak, vrlo ~esto djeca imaju negativna iskustva, i to uglavnom sa starijim ljudima koji ìve u stanovima (pogotovo prizemnim) u blizini javnih povr{ina, kao {to su dje~ja igrali{ta, parkovi ili trg u Slobo{tini.
82
Ima previ{e ljudi koji nas stalno tjeraju s nekog mjesta gdje se mi kartamo ili igramo. Miro, 12 U mojoj ulici gdje ja ìvim jedna èna uop}e ne da djeci da se normalno igraju i zabavljaju (tamo je park i uobi~ajeno je da se djeca nekad znaju zaderati, jer su sretna, itd.). Barbara, 13 Obi~no su problem ljudi jer im uvijek sve smeta. Na trgu nam nedaju da igramo nogomet, i u parku. Kez, 13 Prema istraìvanju Percy-Smitha (2002., str. 68) o iskustvima mladih u engleskom gradu Northamptonu, konflikti se javljaju zbog nejasnog odre|enja statusa prostora u susjedstvu i osporavanih pretpostavki o pravima mladih u kori{tenju tih prostora. Za obilazaka Slobo{tine s djecom kao vodi~ima, pokazalo se o~itim da odrasli ~esto spre~avaju djecu u kori{tenju javnih prostora.9 Gill Valentine (1996., str. 214) u skladu s tim zaklju~uje: Javni prostor stoga nije stvoren kao otvoren prostor na kojem se djeca mogu slobodno igrati i sudjelovati u uli~nom ìvotu ili samostalno odre|ivati na~ine interakcije i kori{tenja prostora, ve} je to strogo reguliran zapravo zatvoren prostor na kojem se od djece o~ekuje da se pokoravaju odraslima i njihovu odre|enju prikladnog pona{anja, buke i tome sli~no. Ba{ kao prema tradicionalnoj izreci: Djecu treba vidjeti, ali ne ~uti. Kona~no, neki od nedostataka naselja koje su djeca navodila bu~ni kafi}i, gradili{ta, psi (4), nedostatak (policijske) kontrole (2) i neodgovaraju}a parkirali{na mjesta (4) ~ini se da vi{e odraàvaju roditeljsku brigu nego probleme koje djeca doista doìvljavaju.
Izvan{kolske aktivnosti
Da bih dobila podatke o aktivnostima kojima se djeca bave u svoje slobodno vrijeme, o stupnju autonomije i slobode kretanja koju imaju u naselju kojem ìve, zamolila sam djecu da pi{u i o tome {to rade kada nisu u {koli. Gotovo jednoglasno izjavljuju da u svoje slobodno vrijeme obi~no pi{u doma}e zada}e, ponavljaju {kolsko gradivo10 i potom se odlaze igrati s drugom djecom u Slobo{tini. Kada nisam u {koli onda prvo napi{em zada}u, nau~im i onda idem van. Jennifer, 12 Kad nisam u {koli ja odem van sa prijateljima i igramo nogomet na {kolskom igrali{tu. Sjedimo na klupi i pri~amo ili se kartamo (pokemon). @uti, 12
83
Slobodno vrijeme naj~e{}e provode s prijateljima (iz razreda, {kole, s najboljim prijateljima ili s prijateljima iz susjedstva), a samo manji broj djece (njih 15) navodi da nakon {kole svoje slobodno vrijeme provode s rodbinom. Gotovo sva djeca svoje slobodno vrijeme provode unutar Slobo{tine u parkovima, na {kolskom igrali{tu, ispred svoje zgrade ili iza nje, na sredi{njem trgu, ili se kod ku}e igraju s prijateljima. Druìm se sa svojim vr{njacima. [e}emo po naselju, po livadama, igramo se u parkovima. Idemo jedni kod drugih. Igramo ko{arku, gumi, tenis i druge sportove. Nika, 12 Druìm se sa mojim prijateljicama i prijateljima iz razreda, idemo na brdo, livadu, igramo se na igrali{tu, kod mene ili kod njih kod ku}e. Lara, 12 Druìm se sa prijateljima iz naselja, a to je naj~e{}e na trgu ili u parku. Marin, 12 Za razliku od toga sedmero je djece izjavilo da se povremeno voze biciklom do susjednih naselja, a ~etrnaestero njih (uglavnom su to u~enici {estih razreda) svoje slobodno vrijeme ponekad provodi i izvan Slobo{tine, u centru grada ili drugim udaljenijim naseljima. Op}enito govore}i, dje~ji iskazi upu}uju na zaklju~ak da ta djeca imaju prili~no veliku slobodu i mogu}nost kretanja po naselju i druènju s prijateljima. Nitko od djece nije izravno izjavio da se osje}a usamljeno11 kao {to je to slu~aj u mnogim razvijenim zemljama i urbanim sredinama u kojima javne povr{ine sve vi{e gube svoju funkciju, a ulice postaju mjesta rezervirana gotovo isklju~ivo za automobile (vidjeti Tonucci, 1995., citirano u Tonucci i Rissotto, 2001.). [tovi{e, djeca u Slobo{tini uìvaju u pruènoj im slobodi kretanja i igranja unutar naselja. Igranje vani, na otvorenom, prilika je za bolje upoznavanje okoline i razvijanje svijesti o prostoru koji se obi~no smatra prostorom odraslih. Uz to, trideset i sedmero djece navelo je da se u svoje slobodno vrijeme bavi i nekim institucionalnim aktivnostima koje su uglavnom organizirane (kao npr. u~enje stranog jezika, folklor, sportski treninzi), odnosno nekim aktivnostima kod ku}e (npr. igranje kompjutorskih igara, gledanje televizije, ~itanje).
84
Sudjelovanje
Kao odgovor na pitanje mogu li donositi odluke o stvarima vezanim uz naselje u kojem ìve, djeca obuhva}ena ovim istraìvanjem (njih 104) odgovorila su sljede}e: dvadeset i dvoje djece odgovorilo je pozitivno, dok je pedeset i sedmero djece izjavilo da ne mogu donositi takve odluke. Ovakav nedostatak sudjelovanja u dono{enju odluka vezanih uz naselje zasigurno ograni~uje njihov osje}aj u~inkovitosti i kontrole koju imaju nad okolinom u kojoj ìve (vidjeti Morrow, 2000.). Troje djece izjavilo je da mogu i ne mogu donositi takve odluke, ovisno o situaciji. Zanimljivo je da je devetero djece izjavilo kako niti ne èle ni{ta mijenjati u svome naselju, jer im se ono svi|a ovakvo kakvo jest. Naàlost, trinaestero je djece pogre{no shvatilo pitanje ili nisu uop}e ni poku{ali odgovoriti. Uklju~ivanje djece u oblikovanje i ure|enje prostora u kojem ìve klju~no je u stvaranju djeci pristupa~nog okoli{a (Moore, 1986.; Hart, 1992.). Sukladno tome neka su djeca izjavila da bi, kad bi im se pruìla prilika sudjelovati u dono{enju odluka vezanih uz naselje, rado poljep{ala izgled naselja, vanjski izgled i sigurnost zgrada u kojima ìve, da bi uveli stroì nadzor nad drugima i pobolj{ali me|ususjedske odnose.12 [tovi{e, iako se sama djeca osje}aju dovoljno sposobnima za dono{enje ovakvih odluka, naglasila su da takve odluke ipak donose odrasli i da nitko zasigurno ne bi prihvatio njihovo mi{ljenje odnosno da bi se odrasli te{ko sloìli s odlukama djece. Nasuprot tome, u nastojanju da na neki na~in opravdaju svoje nepovjerenje ili ravnodu{nost spram uklju~ivanja u dono{enje odluka, odre|eni je broj djece izjavio kako su oni ipak jo{ samo djeca te kako takve odluke donose odrasli. Naàlost, ne mogu jer ja sam samo dijete koje mora slu{ati starije od sebe. Vanessa, 13 Ne mogu, jer ja sam dijete koje ima samo svoju ma{tu da zami{lja ljep{u Slobo{tinu. Sandra, 13 Pozitivno, neka su djeca u svojim odgovorima objasnila da bi rado sudjelovala u dono{enju takvih odluka, ali da bi to morali ~initi udruìv{i se zajedno s drugom djecom, jer pojedina~no ne mogu ni{ta posti}i. Ne mogu zato {to nemam tu mo} ni snagu. Zato {to se svi moramo zajedno sloìti kao sloga i ne{to poduzeti. Fran, 12 Sude}i prema prikupljenim podatcima, dono{enje odluka vezanih uz naselje i dalje se smatra aktivno{}u isklju-
85
~ivo odraslih ljudi, a djeca o~ito nisu navikla da se odrasli prema njima odnose kao prema sebi ravnima. Istraìva~i savjetuju da bi djeci trebalo dopustiti slobodno izraàvanje mi{ljenja te saslu{ati i razmotriti njihove ideje (Tonucci i Rissotto, 2001., str. 413), iako to odrasli gotovo nikada ne ~ine jer misle kako je uloga djece da slu{aju. Konkretno, sudjelovanje u planiranju ìvota lokalne zajednice na~in je da se djeca bolje u nju uklju~e i razviju pozitivan odnos s okolinom u kojoj ìve (Matthews i sur., 2000., str. 152). Hrvatska je, nakon stjecanja neovisnosti, potpisala UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta i zato hrvatska vlada ima ne samo obvezu {tititi i skrbiti za djecu ve} i po{tivati odredbe niza ~lanaka ove Konvencije, prema kojima djeca imaju pravo sudjelovati u odlukama koje utje~u na njihov ìvot.13 Ja kao dijete, mislim da ne utje~em na odluke u svom naselju, {to nije dobro, jer svatko ima pravo svog mi{ljenja. Tyna, 13
Pobolj{anja
Rezultati nekoliko studija ukazuju na to da osmi{ljavanje djeci prijateljskog okoli{a u suradnji s njima samima zna~i pomak prema ekolo{koj okolini i pruànje mogu}nosti uklju~ivanja razli~itim skupinama (vidjeti Horelli, 1998.). Sukladno tome, djeca koja su sudjelovala u ovom istraìvanju iznijela su neke vrlo prakti~ne i izvedive prijedloge za pobolj{anja okoli{a u kojem ìve, a koja ne bi bila od koristi samo njima ve} i drugim skupinama u naselju, pogotovo onima iz socijalno zapostavljenih slojeva, primjerice starijim ljudima. Devetero djece izjavilo je kako u svom naselju ne bi ni{ta promijenili jer im se ~ini da ni{ta ne treba mijenjati. Pedeset i petero djece smatra da bi u naselju trebalo pobolj{ati prostore za igru. Ovo jasno ukazuje na ~injenicu da okoli{ u kojem djeca trenuta~no ìve, propada, iako bi djeca (prema UN-ovoj Konvenciji, ~lanci 6, 23, 24, 27, 29 i 31) trebala ìvjeti u zdravoj i rastere}enoj okolini. Djeca izjavljuju da bi u naselju rado voljela imati ve}e i bolje opremljeno sportsko igrali{te14 (31), vi{e zelenila trave i drve}a (14), manje automobila (7) i bolja dje~ja igrali{ta (3). Imamo guba parkova samo {to vrtuljci ne rade i nikako da nam urede igrali{te za nogomet. Daniel, 13 Zabrinutost zbog propadanja fizi~ke okoline izrazilo je ~etrdeset osmero djece, i to u obliku èlje za cjelokup-
86
nim pobolj{anjem i ure|enjem naselja (popravci, reorganizacija, ~i{}enje)15 (22 djece), manje ba~enih otpadaka (21) te kao brigu zbog one~i{}enja od obli`njih tvornica i odlagali{ta sme}a (5). Tridesetero djece smatra da bi trebalo pobolj{ati infrastrukturu naselja, {to odraàva nedostatke socijalne okoline. Smatraju da bi u naselju trebalo biti vi{e mjesta za djecu (odnosno namijenjenih djeci) kao {to su kino, kazali{te, kompjutorski centar i sl. (15), bolje opremljena {kola (7), vi{e du}ana (4) i vi{e semafora (4). Dvadeset i sedmero djece izjavilo je da bi naselje trebalo biti sigurnije, {to o~ito odraàva njihov strah od drugih u naselju. Ove su izjave uklju~ivale èlju za o{trim mjerama prema narkomanima, pijancima i pu{a~ima (15) i stroòm policijskom kontrolom u naselju (12). Bilo bi super kad bi u ve~ernjim satima dolazila policiju. Bila bi tada puno sigurnija kada dolazim sa plesa ili sa ro|endana. Karmen, 12 Kona~no, trinaestero je djece navelo i razvoj socijalnog kapitala (bolji me|ususjedski odnosi i ve}a uklju~enost zajednice) kao na~in pobolj{anja naselja. Nesumnjivo, svaka od predloènih izmjena imala bi zna~ajan utjecaj na ìvot ove djece. Me|utim, valja imati na umu da je kreiranje javnih pozitivnih prostora pristupa~nih mladim ljudima trajan proces, koji se ne moè jednostavno rije{iti jednim potezom, ve} zahtijeva dugotrajno ulaganje sredstava, radne snage i institucija (vidi White, 1998.). Na kraju upitnika djeca su mogla napisati vlastite komentare o ovom istraìvanju, a dvadeset i troje to je i u~inilo. Njihovi su komentari bili pozitivni, a pismeni su zadatak ocijenili kao dobar (osobito za djecu), zabavan, sjajan, O.K. i koristan. Svi|a mi se ova anketa, zato {to mi DJECA NAPOKON moèmo iznijeti stav svog mi{ljenja. Hvala. Sandra, 13 Mislim da je ova anketa korisna da odrasle osobe mogu vidjeti kako se djeca osje}aju u svom naselju. Meni je bilo zanimljivo zato {to sam mogla re}i sve {to sam pomislila. Maria, 13 Neka su djeca dala i druga~ije komentare, na primjer u~enik {estog razreda napisao je da mu se upitnik svidio, ali nije ba{ bio raspoloèn za pisanje, ili drugi koji se ispri~avao jer je u pubertetu. Neki su izrazili potporu istraìvanju, dok su dvije djevoj~ice iz {estog razreda upitale za{to trebam njihove podatke (iako sam im to na po~etku objasnila). Jedna u~enica {estog razreda opravdano je na izazovan na~in upitala:
87
Zanima me, {to ste ovime htjeli posti}i? Ho}e li se ispuniti neke od mojih èlja i pitanja? Nadam se da ho}e! Helena, 13
Vizualna metoda fotografiranje

Fotografirati zna~i prisvajati objekt fotografiranja. To je uspostavljanje odre|enog odnosa sa svijetom, koji pruà osje}aj potpunog spoznavanja i stoga, osje}aj mo}i. Susan Sontag, str. 4, 2002. U svom radu o istraìvanjima s djecom Punch (2002., str. 333) iznosi kako kori{tenje inovativne metode poput fotografiranja moè biti zanimljiviji i zabavniji zadatak, kako za dijete tako i za samog istraìva~a. No, osim {to im je kao zadatak privla~no, fotografiranje opunomo}uje djecu da dokumentiraju vlastite interakcije s okolinom (Leyshon, 2002., str. 185). Ova prikladna istraìva~ka metoda, koja se djeci posebice svi|a, daje im i dosta veliku slobodu izraàvanja i interpretiranja zabiljeènog. Stoga se pretpostavlja da }e podatci prikupljeni ovom metodom biti razli~iti, ali istodobno i vrlo korisni i relevantni. [tovi{e, dje~je fotografije olak{avaju da dru{tveno i kulturno zna~enje koje djeca pripisuju naselju u kojem ìve bude vidljivo. Drugim rije~ima, fotografije kao na~in izraàvanja subjektivnog doìvljaja prostora pruàju korisne podatke o dje~jem na~inu kori{tenja prostora. Prema Susan Sontag (1984.), fotografije su na~in osloba|anja poznatih stvari iz njihovih ustaljenih okvira. Fotografiranje nas prisiljava da razmislimo o odnosu koji imamo s okolinom (citirano u: Jovero i Horelli, 2001.). Ovakvo je samostalno16 snimanje fotografija izvan kontroliranih istraìva~kih uvjeta ohrabrilo djecu da razmisle o svome naselju i uhvate na filmu (a onda i opi{u rije~ima) ono {to je njima osobno zaista va`no. Trideset i devet u~enika petih i {estih razreda (21 djevoj~ica i 18 dje~aka) dobrovoljno se javilo za sudjelovanje u ovom zadatku. Zamolila sam ih da fotografiraju pet mjesta u naselju koja su njima osobno va`na.17 Djeca su za izvr{enje ovog zadatka dobila na upotrebu jednokratne fotoaparate, a uz to sam ih zamolila da napi{u i zbog ~ega su im ba{ ta mjesta (ne prijatelji, rodbina) va`na. Pretpostavljaju}i da }e ovaj zadatak djeca izvr{avati sama, bez nadzora odraslih, zamolila sam ih da se pri fotografiranju ne izlaù nikakvim opasnostima, kao {to je primjerice, penjanje na povi{ena mjesta, te da slike snimaju samo danju, vani i na otvorenom. Skupina u~enika petog razreda ({estero dje~aka) izgubila je svoj fotoaparat, formulare za ispunjavanje, te su
88
isklju~eni iz ovog dijela istraìvanja. Dvadeset i tri fotografije vra}ene su djeci jer se nisu odnosile na zadatak (fotografirali su druga naselja, ljude i sl.). Neke od fotografija nisu uspjele jer su (izgleda) snimane u zatvorenom prostoru. Sveukupno, osjetila sam da se djeci zadatak jako svidio (iako su neki od njih s velikim zaka{njenjem vra}ali fotoaparate i formulare) jer im je pruìo mogu}nost da se bave ne~im novim, zanimljivim i da se izraze na njima zabavan na~in.
Fotografirana mjesta i dje~ja gledi{ta

Budu}i da je Slobo{tina povr{inom relativno maleno naselje, ne iznena|uje ~injenica da su mnoge fotografije prikazivale ista mjesta u naselju. Ipak, kako isti~e Sontag (2002., str. 88), nitko ne fotografira istu stvar na potpuno isti na~in (...) fotografije nisu dokaz samo o onome {to postoji ve} i {to pojedinac vidi; one nisu samo zapis ve} i procjena svijeta. Ve}ina djece fotografirala je mjesta u naselju na kojima se mogu druìti i igrati s vr{njacima, a da su istodobno relativno udaljeni od o~iju odraslih (roditelja, u~itelja i drugih ~uvara gatekeepers).18 Ti se otvoreni prostori mogu svrstati u sljede}e skupine (brojevi u zagradama ozna~uju broj djece koja su fotografirala pojedino mjesto): dje~ja igrali{ta19 (12), zelene povr{ine (drve}e) (12), staze na kojima nema automobilskog prometa (3), brdo (5) i sredi{nji trg u naselju (10). U Slobo{tini postoje ~etiri dje~ja igrali{ta koja su stara i zapu{tena te nikako ne udovoljavaju europskim sigurnosnim standardima.20 Ve}ina djece koja su sudjelovala u istraìvanju, odrasla su na jednom ili vi{e ovih igrali{ta. Ona se i dalje koriste kao prostori za igru (~ak i za nogomet) ili prostori na kojima se djeca okupljaju i razgovaraju. Ti relativno mali prostori za igru okruèni su drve}em, stazicama i travnatim povr{inama. Dje~ji opisi ovih mjesta ve}inom se odnose na sje}anja iz djetinjstva i odraàvaju osje}aj vezanosti uz prostore koji su uglavnom u neposrednoj blizini mjesta gdje djeca ìve. Sljede}i citati ilustriraju razloge zbog kojih djeca ova mjesta u naselju doìvljavaju va`nima. Mjesto mi je jako privla~no To je moj park u kojem sam odrastao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mi je zato {to me svi poznaju. Stipan, 12 (vidi prilog Fotografije) ... zato {to tu dolazim sa prijateljicama i tu sam se igrala kao mala. Petra, 13
89
Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojim frendicama, zgradu u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam pogled na njega. Martina, 12 (vidi prilog Fotografije) ... na livadi djeca mogu za igru napraviti {ator. Livada je na{a sloboda! Marija, 12 Na njoj radimo izlete i uìvamo u njima znaju}i da u travi ima dosta buba i moljaca (u{i). Petra, 12 (vidi prilog Fotografije) Kao mala, a i sada uvijek se tu igram i imam puno uspomena na tu livadu. Svoga mla|eg brata uvijek tu vodim jer èlim da ima lijepe uspomene na tu livadu. Martina, 13 Jer se ~esto {etam. Tamo se ~ak volim i rolati. U prolje}e je tamo najljep{e i za rolanje i za {etanje. Sara, 12 Na odabir mjesta koje }e fotografirati zasigurno je utjecalo i godi{nje doba (u ovom su istraìvanju sve fotografije snimljene u prolje}e; vidjeti Punch, 2002.), {to je moglo rezultirati prenagla{avanjem va`nosti pojedinih mjesta zbog aktivnosti koje se ba{ u to godi{nje doba odvijaju na tim mjestima. Ipak, petero je djece fotografiralo i brdo u Slobo{tini na kojem se zimi sanjkaju. Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er puno uspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo Martina, 13 (vidi prilog Fotografije) Iako su u pisanom zadatku u velikom broj navodili kao nedostatke prostora na kojima se igraju sme}e, otpatke i pse}i izmet, u vizualnom se zadatku ti nedostatci niti ne spominju, vjerojatno jer je naglasak bio na mjestima koja su im va`na, a ne na problemima. Ipak, djeca su zabiljeìla neke od svakodnevnih problema s kojima se susre}u unutar svojih prostora za igru, i to ponajprije kada se njihova prava kao djece ne po{tuju. Desetero djece fotografiralo je jasno vidljiv, izloèn trg u Slobo{tini otvoren prostor koji opisuju kao centar, u blizini doma, mjesto kroz koje prolaze na putu do {kole, kao popularno mjesto za sastanke s prijateljima (vjerojatno zbog velikog sata koji je tamo postavljen i ispod kojeg se ~esto sastaju), pa ~ak i kao mjesto za igru.21 Neki od autora (vidjeti Matthews i sur., 2000., str. 146) navode da su mnoga mjesta na kojima se djeca rado sastaju zapravo otvoreni prostori (npr. pored du}ana), osobito u manjim naseljima u kojima su dru{tveni prostori prili~no
90
ograni~eni i nema nekog javnog prostora koji bi jasno bio predvi|en da ga koriste djeca. Takvi su javni prostori djeci va`ni jer ona na njima, poput aktivnih agensa, mogu prisvajati ili interpretirati elemente kulture odraslih i na taj na~in procjenjivati i vlastiti svijet (vidjeti Corsaro, 1997.). ... zato {to prolazim svaki dan. Sastajem se tamo s prijateljima. Mateja, 12 Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. Grani~ara, gumi-gumija Sara, 12 (vidi prilog Fotografije) ... za mene je to prostor za igru i zeku. Va`nost tog prostora je {to sam tu na{ao svoje najbolje prijatelje. Stipan, 12 ... ovo mi je najdraè mjesto jer se ovdje ~esto nalazim s prijateljicama. Kristina, 13 Neka su djeca (njih petero) fotografirala i marginalna mjesta okupljanja u Slobo{tini, na kojima ih mogu vidjeti samo njihovi vr{njaci, koja su izoliranija, odnosno daleko od o~iju odraslih i pruàju im privatnost. U~enica petog razreda fotografirala je improvizirane/doma}e klupe u parku sakrivene me|u drve}em i nedostupne pogledu odraslih. Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogovorima, a izolirane su {to mi pa{e. Mirta, 12 (vidi prilog Fotografije) Ovi su javni otvoreni prostori oboga}eni dru{tvenim i kulturalnim zna~enjima za djecu. Oni su ih sami kreirali kao poluprivatna mjesta na kojima mogu biti slobodni i samostalno se druìti s prijateljima, bez nadzora odraslih i bez straha od neznanaca. U svim svojim izjavama, iako se tema odnosila na va`nost pojedinih mjesta u naselju, djeca stalno spominju svoje prijatelje (neke ~ak i od ro|enja), s kojima najvjerojatnije idu u istu osnovnu {kolu ili razred, te ~lanove svoje obitelji.22 Ve}i broj djece (16) fotografiralo je {kolu koju poha|a (Osnovnu {kolu Otok) kao jedno od mjesta koja su im u ìvotu va`na. Mnoga su djeca (11) navela da im je {kola va`na jer se u njoj obrazuju i u~e razli~itim vje{tinama. Va`na mi je zbog toga {to u njoj provodim puno vremena i stje~em znanje koje }e mi trebati. Martina, 12 Neka su djeca (5) navela i da im je {kola va`na jer u njoj provode ve}inu svoga dana. To je tako|er mjesto na kojem sklapaju nova prijateljstva, provode vrijeme s prijateljima i zabavljaju se (4).
91
... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im, u njoj sam stekla nove prijatelje. Mateja, 13 (vidi prilog Fotografije) Sportsko igrali{te, koje se nalazi u sklopu {kole, fotografiralo je jedanaestero djece ve}inom dje~aci koji tu dolaze igrati nogomet, ko{arku i odbojku. Naàlost, ovo sportsko igrali{te nije dobro opremljeno ni za jedan od tih sportova (tvrda betonska povr{ina, nema ko{eva za ko{arku i sl.). Kao javni prostor ovo je igrali{te tako|er dostupno mu{karcima koji piju pivo (i ostavljaju za sobom razbijene boce), narkomanima (koji za sobom ostavljaju iskori{tene igle i {price) i vlasnicima pasa (koji ostavljaju pse}i izmet). Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sportske igre a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet. Kristina, 13 (vidi prilog Fotografije) Osamnaestero je djece, uglavnom djevoj~ica, kao va`na mjesta fotografiralo ulaze u svoje zgrade mjesta na kojima ìve ve}i dio svoga ìvota. Petnaestero djece fotografiralo je neke konkretne objekte u naselju (knji`nica, po{ta, ljekarna, ambulanta, vo}arnice, papirnica) i objasnilo kako su im ta mjesta va`na zbog usluga koje pruàju. ... ambulanta va`no mi je jer kad se razbolim odlazim u Slobo{tinsku ambulantu. Domagoj, 12 ... to je knjiàra u kojoj kupujemo razne poklone i mnogo {kolskog pribora. Petra, 12 Neka su djeca (4) fotografirala i crkvu u Slobo{tini kao mjesto mira i molitve. Va`no mi je jer nedjeljom dolazimo u crkvu kako bismo se pomolili, otpjevali i opustili. Domagoj, 12
Rasprava
Ovo je istraìvanje èle}i se odmaknuti od standardne znanstveno-istraìva~ke prakse unutar koje djeca uglavnom imaju status zanemarene skupine bilo usmjereno upravo na djecu kao aktivne agense i kreativne pojedince, uzimaju}i dje~je iskaze kao pouzdane i valjane podatke o na~inu na koji ona vide i doìvljavaju svijet oko sebe. Ovo je kvalitativno istraìvanje tako|er pokazalo (u skladu s novim istraìva~kim trendovima) postojanje kompleksnih i heterogenih dje~jih iskustava (iako je bilo i odre|enih sli~nosti), na~ine na koje djeca percipiraju i koriste prostor
92
u naselju u kojem ìve. Iako je ovo tek preliminarno istraìvanje, ono ipak pruà uvid u dje~ji na~in doìvljavanja prostora, i to kroz njihove interakcije s javnim prostorom, pojedincima i aktivnostima koje se uz te prostore vezuju. Njihovi pismeni opisi i fotografije s obja{njenjima pruàju (dakako, ovisno o motivaciji i razini pismenosti) zanimljive, vrlo osobne podatke o njima i okolini u kojoj ìve. Nesumnjivo, djeca vrlo aktivno i dinami~no koriste prostor u kojem ìve, stvaraju}i pritom vlastita shva}anja prostora, oblikuju}i vlastite kulturalne i dru{tvene prakse i identitete te dogovaraju niz dru{tvenih odnosa s vr{njacima i drugim osobama u svom naselju. Ukratko, gotovo su sva djeca iz ovog istraìvanja (92%) izrazila osje}aj pripadanja ili uklju~enosti u naselje, koji se temelji na njihovim 'korijenima' i svakodnevnim iskustvima, prijateljstvima i dobrim odnosima koje su uspostavili s drugim ljudima u naselju. Ti podatci ne odraàvaju samo dru{tvenu narav prostora ve} ukazuju i na to da su djeca prili~no vezana uz naselje u kojem ìve i osje}aju se njegovim dijelom. Sukladno tome dobri odnosi s ljudima u naselju, dobro poznavanje samog naselja stvaraju u ve}eg broja djece (61%) osje}aj sigurnosti. Djeca su slo`no kao glavne prednosti svoga naselja navodila prirodnost, blizinu svega i dobru infrastrukturu. Ipak, velik broj djece (60%) izrazio je i strah od drugih ve}inom pijanaca i narkomana, koje navode i kao jedan od glavnih nedostataka naselja (gotovo tre}ina, odnosno 28% djece, osje}a se nesigurno u svom naselju iz ovog razloga). Sljede}i navedeni nedostatak odnosi se na propadanje okoli{a (37%). Ta dva glavna navedena nedostatka odraàvaju jasnu (gotovo aktivisti~ku) svijest, zdrav i zreo stav koji djeca prema tim problemima imaju. Nasuprot tome, problem prometa za koji se pretpostavlja da je glavni problem s kojim se manja djeca susre}u navelo je tek 14% djece. Dje~ji opisi izvan{kolskih aktivnosti otkrivaju kako djeca uìvaju u samostalnom kretanju i igri s prijateljima u naselju. U nekoliko navrata djeca opisuju da imaju prili~no veliku slobodu kretanja (bez stalnog nadzora odraslih) i da se u svom naselju nipo{to ne osje}aju usamljenima. Me|utim, u svojim pismenim izjavama, fotografijama i tijekom obilazaka naselja ~esto su napominjali kako osje}aju da nemaju dovoljno prava na igru te kako su ~esto marginalizirani ili isklju~eni iz javnih prostora unutar naselja. Iako bi dje~je sudjelovanje u dono{enju odluka vezanih uz naselje omogu}ilo stvaranje djeci pristupa~nog okoli{a i na taj im na~in omogu}ilo da se osje}aju kao aktivni ~lanovi zajednice, tek petina njih (21%) smatra da bi mogli donositi takve odluke, dok znatno ve}i broj
93
djece (55%) smatra da to ne bi mogli. No ipak, ve}ina je djece iznijela neke vrlo korisne i izvedive prijedloge u vezi s pobolj{anjem stvari u naselju, koji jasno odraàvaju dje~je potrebe23 (iako bi od takvih pobolj{anja zapravo svi stanovnici naselja imali koristi). Ti prijedlozi odnose se na obnavljanje i ure|enje prostora za igru, samog okoli{a, ali i dru{tvenih prostora unutar naselja, na èlju za ve}om sigurno{}u i razvijanje socijalnog kapitala. Fotografije koje su djeca snimila u sklopu vizualnog zadatka odraàvaju njihov odnos s prostorom u kojem ìve te sociokulturalna zna~enja koja pripisuju tim mjestima. O~ekivano, naj~e{}e su fotografirana mjesta na kojima se djeca sastaju i igraju {kola i {kolsko igrali{te. Obja{njenja fotografija ukazuju na to da djeca uìvaju u slobodi kori{tenja tih otvorenih prostora u naselju i ~esto ih prilago|uju za vlastitu upotrebu. [tovi{e, kroz osmi{ljavanje razli~itih ma{tovitih igara i istraìvanje okoline djeca su u prilici razvijati sposobnost snalaènja u prostoru, vlastito poznavanje prostora koji ih okruùje, na {to se rijetko nailazi u drugim velikim svjetskim gradovima. Ovaj bih rad zavr{ila napomenom da su mnoga djeca u svojim iskazima izrazila trajnu predanost svome naselju, {to ukazuje na mogu}nost da bi ta ista djeca èljela i mogla preuzeti aktivnu i odgovornu ulogu u brizi za svoje naselje ako bi im se omogu}ilo pravo sudjelovanja u dono{enju takvih odluka. Oboàvam svoje naselje i ne bi se nikako htjela odseliti. Rada, 12 (ìvi u naselju od ro|enja) Naselje Slobo{tina je odli~no i uvijek }u ìvjeti u njemu. Kleopatra, 12 (doselila u naselje kad je imala pet godina) Na prvi pogled ne izgleda kao idealno mjesto za ìvjeti, ali kad naselje bolje upozna{ jako ga zavoli{. Ruìca, 13 (ìvi u naselju od ro|enja)
Zahvale
Autorica je neizmjerno zahvalna u~enicima Osnovne {kole Otok u Slobo{tini koji su sudjelovali u ovom istraìvanju, ravnatelju {kole, {kolskom pedagogu i nastavnicima za pomo} koju su joj pruìli pri provo|enju istraìvanja. Posebna zahvala doktorici Virginiji Morrow (Brunel University) za potporu i dopu{tenje kori{tenja njezinih ideja i modela istraìvanja u provo|enju ovog istraìvanja u Hrvatskoj.
94
U ovom se radu izraz djeca koristi u skladu s odredbom UN-ove Konvencije o pravima djeteta (Convention of the Rights of the Child) i ozna~uje svaku osobu mla|u od 18 godina. 2 Nejasno}e i kontradiktornosti koje se odnose na vi|enje djece istodobno kao aktera i ovisnih o drugima, uklju~enih i isklju~enih, popustljivih i otpornih na postoje}e oblike dru{tvenog poretka, zanimljivo su opisane i obja{njene u feministi~kim poststrukturalisti~kim teorijama (vidjeti Nairn i Freeman, 2000.). 3 Punch (2002., str. 336) smatra da je jedna od prednosti kori{tenja pismenih i vizualnih zadataka {to zna~ajno umanjuju problem nejednakosti mo}i izme|u odraslog istraìva~a i djeteta kao sudionika te se dijete ne osje}a prisiljeno davati brze i ispravne odgovore (kao npr. kod intervjua). Autorica obja{njava postojanje (kod takvih zadataka) interakcije izme|u djeteta i papira ili djeteta i fotoaparata. 4 Pri odluci o odabiru u~enika razgovarala sam s drugim roditeljima i kolegama koji su tako|er mislili da bi upravo u~enici petih i {estih razreda (u dobi od 12 do 13 godina) bili odgovaraju}i sudionici, budu}i da vrlo dobro poznaju naselje u kojem ìve i za sada ve}inu svoga slobodnog vremena provode ondje, a ne na nekim drugim mjestima (npr. u centru grada, koji je od Slobo{tine udaljen otprilike {est kilometara). To su mi potvrdili i sudionici u svojim odgovorima. 5 Punch (2002., str. 328) napominje da su mnoga mjesta na kojima se provode istraìvanja zapravo prostori odraslih na kojima djeca imaju manju kontrolu. Na primjer, {kola je mjesto namijenjeno djeci, prostor u kojem djeca u~e i obrazuju se, ali je ipak vo|ena i nadgledana od odraslih u~itelja. 6 Taylor, Wiley, Kuo i Sullivan (1998.) isti~u da prirodnost prostora koji ih okruùje utje~e na oblik i vrstu dje~jih aktivnosti: na mjestima gdje postoje zelene povr{ine (livade i drve}e) djeca ~e{}e osmi{ljavaju kreativne igre. 7 Kao jedna od trideset sedam osnovnih {kola u Hrvatskoj (koliko ih je uklju~eno u ovaj program), {kola Otok nastoji u svom radu s djecom, u~iteljima, {kolskim lije~nicima, roditeljima i lokalnom dru{tvenom zajednicom razvijati pozitivne stavove prema zdravlju i zdravom ìvotu. 8 Konvencija o pravima djeteta sadrì niz ~lanaka koji se odnose na kvalitetu ìvotnog okoli{a, prema kojima djeca imaju pravo na ìvot u zdravoj i pristupa~noj okolini. Posebice ~lanak 31 ove Konvencije nagla{uje pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreativnu aktivnost primjerenu njegovoj dobi te na slobodno sudjelovanje u kulturnom ìvotu i u umjetnostima. 9 Dje~je izjave potvr|uje i ~lanak objavljen u Jutarnjem listu od 20. kolovoza 2003., u kojem se opisuju anonimne poruke koje su bile zalijepljene na ulaze zgrada i rasvjetne stupove u Slobo{tini, a u kojima nepoznat ~ovjek prijeti da }e na djecu koja se igraju u parku baciti suzavac ili bombu, jer kako kaè zbog te bu~ne djece ne moè spavati. Valja napomenuti da u Hrvatskoj jo{ uvijek postoji velik broj osoba koje ilegalno posjeduju vatrena oru`ja i da mnogi sudionici Domovinskog rata ozbiljno pate od post-traumatskog stresnog poreme}aja. 10 Na kraju {kolske godine 2002./2003. u osnovnoj {koli Otok u Slobo{tini bilo je 270 (63%) odli~nih u~enika. 11 Troje ih je, dodu{e, izjavilo da slobodno vrijeme provode sami ili u igri s ku}nim ljubimcima. 12 Postoje primjeri takvih op}ina, kao {to je npr. Christchurch na Novom Zelandu, u kojima se sve odluke koje se ti~u lokalne zajednice (uklju~uju}i i odluke o planiranju izgradnje i ure|enja grada) razmatraju iz dje~je perspektive (citirano u Horelli, 1988., str. 237).
BILJE[KE
95
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
Konvencija o pravima djeteta sadrì ~etiri ~lanka koji se izravno odnose na pravo sudjelovanja, a uklju~uju pravo na slobodno izraàvanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose (~lanak 12); pravo na slobodu izraàvanja odnosno traènja, primanja i {irenja obavijesti i ideja svake vrste (~lanak 13); pravo na slobodu misli, savjesti i vjere (~lanak 14); pravo na slobodu udruìvanja i slobodu mirnog okupljanja (~lanak 15) (citirano u Chawla, 2002., str. 12). Gradnju sportskog igrali{ta, obnovljenog u prolje}e 1999., financirala je mjesna zajednica Slobo{tina i stoga je to igrali{te istodobno i {kolsko i javno sportsko igrali{te. U Slobo{tini postoje mnoga mjesta koja su potencijalno opasna za djecu, kao {to su na primjer rupe na plo~niku, nesigurne ograde, zgrade koje nisu sigurne za djecu ili djeci pristupa~ne, pa ~ak i dje~je igrali{te (vidjeti bilje{ku 19), {to zasigurno ne zadovoljava sigurnosne standarde Europske unije. Za provo|enja ovog istraìvanja vidjela sam, dodu{e, grupice djece kako kruè Slobo{tinom nose}i fotoaparate, {to bi moglo zna~iti da neki od njih nisu samostalno fotografirali, ve} da su se dogovarali sa svojim vr{njacima i raspravljali o tome koja bi mjesta bilo dobro fotografirati. Kako bih izbjegla mogu}nost da djeca fotografiraju mjesta koja im se ~ine lijepa za fotografiranje umjesto onih koja su njima osobno va`na, zamolila sam ih da odmah nakon {to snime neku fotografiju napi{u i zbog ~ega im je ba{ to mjesto va`no. Na taj sam im na~in èljela naglasiti svrhu ovog zadatka. Djeca i tinejdèri imaju relativno malo privatnosti u usporedbi s odraslima. Kod ku}e ili u {koli stalno su izloèni pogledu u~itelja, roditelja, bra}e i sestara (Wolfe, 1987.; Parke i Sawkin, 1979.). Stoga mladi vrlo ~esto, paradoksalno, doìvljavaju dom kao javni prostor, a ulicu kao privatni prostor (Valentine, 1996., str. 213). Ova igrali{ta ne zatvaraju djecu da ne izlaze na ulicu i ne {tite ih od prometa, jer to nisu ogra|eni, ve} otvoreni prostori okruèni uglavnom zgradama, a ne ulicama. Prema Ve~ernjem listu, 20. svibnja 2003., samo jedno od ukupno 350 dje~jih igrali{ta u Zagrebu, i u cijeloj Hrvatskoj, u potpunosti ispunjava europske sigurnosne standarde u pogledu ure|enosti i opremljenosti, {to definitivno oslabljuje {anse Hrvatske za ulazak u Europsku uniju. Valja napomenuti da se dje~ja igra na ovom javnom mjestu tolerira samo ako djeca svojom prisutno{}u i igrama ne prelaze granice osjetljivosti odraslih: tj. ako ne ometaju zaposlenike, ljude koji sjede na okolnim klupama ili ljude koji ìve na niìm katovima okolnih zgrada (bilje{ke s jednog od obilaska naselja na koja su me djeca vodila u lipnju 2003.). Morrow u svom istraìvanju (1999., 2000.) tako|er navodi da su prijateljstva bila klju~na za mnoge izvan{kolske aktivnosti i da su ih tako|er ~esto fotografirali. Trebalo bi imenovati ministra za djecu, koji bi osigurao da lokalna zajednica i Hrvatska vode brigu o potrebama djece, o njihovim interesima, pravima i dobrobiti.
LITERATURA
96
Adams, R. (1995). Places of Childhood. In: P. Henderson (Ed.) Children and Communities. London: Pluto Press. Brannen, J. and OBrien, M. (eds.) (1996). Children in Families: Research and Policy. London: Falmer.
Chawla, L. (2002). Insight, creativity and thoughts on the environment: integrating children and youth into human settlement development, Environment & Urbanisation 14(2): 1120. Cooper-Marcus, C. and Sarkissen, W. (1986). Housing as if People Mattered. Berkeley: University of California Press. Cosaro, W. (1997). The Sociology of Childhood. California: Pine Forge Press. Davis, J. (1998). Understanding the Meanings of Children: A Reflexive Process, Children and Society 12: 325335. Freeman, M. (1998). The Sociology of Childhood and Childrens Rights, The International Journal of Childrens Rights 6: 433444. Hart, R. (1992). Childrens Participation, From Tokenism to Citizenship, Innocenti essays Florence: UNICEF. Horelli, L. (1998). Creating Child-friendly Environments: Case Studies on Children's Participation in three European Countries. Childhood: A Global Journal of Child Research 5 (2): 225239. James, A. (1986). Learning to Belong: The Boundaries of Adolescence. In: A. Cohen (Ed.) Symbolising Boundaries. Manchester: Manchester University Press. James, A., Jenks, C. and Prout, A. (1998). Theorising Childhood. Cambridge: Polity Press. James, A. and Prout, A. (1990; 1997). Constructing and Reconstructing Childhood. London: Falmer Press. James, S. (1990). Is there a place for children in geography? Area 22 (3): 278283. Jovero, S. and Horelli, L. (2001). Girls and boys breaking and making borders through mobile locality. Making Breaking Borders NYRIS 7th Nordic Youth Research Symposium. Helsinki, NYRI, http://www.alli.fi/nyri/nyris/nyris7/papers/joverohorelli.htm. Jutarnji list 20. kolovoz 2003. Nezadovoljni zbog galame prijete smr}u djeci i psima! Leyshon, M. (2002). On being in the field: practice, progress and problems in research with young people in rural areas, Journal of Rural Studies 18: 179191. Malone, K. (2002). Street life: Youth, culture and competing uses of public space, Environment and Urbanization 14 (2): 157168. Matthews, H., Limb, M. and Taylor, M. (1998). The geography of children: some ethical and methodological considerations for project and dissertation work, Journal of Geography in Higher Education 22 (3): 311324. Matthews, H. and Limb, M. (1999). Defining an agenda for the geography of children: review and prospect, Progress in Human Geography 23(1): 6190. Matthews, H., Taylor, M., Sherwood, K., Tucker, F. and Limb, M. (2000). Growing up in the countryside: children and the rural idyll, Journal of Rural Studies 16: 141153. McCormack, J. (2002). Childrens understandings of rurality: exploring the interrelationship between experience and understanding, Journal of Rural Studies 18: 193207. McLaughlin, M. W. (1993). Embedded Identities. In: S. B. Heath and M. V. McLaughlin (Eds.) Identity and Inner City Youth: Beyond Ethnicity and Gender. New York: Teachers College Press. Moore, R. (1986). Childhoods Domain: Place and Play in Child Development. London: Croom Helm.
97
98
Morrow, V. (2000). Dirty Looks and trampy places in young peoples accounts of community and neighbourhood: implications for health inequalities, Critical Public Health, 10(2): 141152. Morrow, V. (1999). Searching for Social Capital in Childrens Accounts of Neighbourhood and Networks: A Preliminary Analysis. LSE Gender Institute Discussion Paper Series Issue No. 7. Morrow, V. (1999). Networks and Neighbourhoods: Children and Young Peoples Perspectives. Ministry of Health, UK. Morrow, V. and Richards, M. (1996). The Ethics of Social Research with Children: An Overview, Children and Society Vol. 10 pp. 90105. Nairn, K. and C. Freeman (2000). Childrenz Issues 4 (Special Issue; Children and their environments). Nesbitt, E. (2000). Researching 8 to 13 Year-Olds Perspectives on their Experience of Religion. In A. Lewis and G. Lindsay (eds) Researching Childrens Perspectives pp. 13549. Buckingham: Open University Press. Parke, R. D. and Sawkin, D. B. (1979). Childrens Privacy in the Home, Environment and Behaviour 11: 87104. Percy-Smith, B. (2002). Contested Worlds: Constraints and Opportunities in City and Suburban Environments in an English Midlands City. In: Chawla, L. (ed.) Growing up in an Urbanising World UNESCO and Earthscan, London. Proshansky, H. and Fabian, A. (1987). The Development of Place Identity in the Child. In: Spaces for Children: The Built Environment and Child Development Eds. C.S. Weinstein and T.G. David New York: Plenum. Punch, S. (2002). Research with Children. The same or different from research with adults? Childhood Vol. 9 (3): 321341. Ritala-Koskinen, A. (1994). Children and the Construction of Close Relationships: How to find out the Childrens Point of View. In: Brannen, J. and OBrien, M. (Eds.) Childhood and Parenthood. Institute of Education, London: University of London. Sibley, D. (1991). Childrens geographies: some problems of representation, Area 23: 269270. Skelton, T. and Valentine, G. (Eds.) (1998). Cool Places: Geographies of Youth Culture. London: Routledge. Sontag, S. (2002). On Photography. Penguin Classics. Taylor, A. F, Wiley, A., Kuo, F. E. and Sullivan, W. C. (1998). Growing up in the Inner City: Green Spaces as Places to Grow, Environment and Behaviour 30: 327. Tonucci, F. and Rissotto, A. (2001). Why Do We Need Children's Participation? The Importance of Children's Participation in Changing the City, Journal of Community & Applied Social Psychology 11: 407419. Valentine, G. (1996). Children should be seen and not heard: the production and transgression of adults public space, Urban Geography 17(3): 205220. Valentine, G. (1997). A safe place to grow up? Parenting, Perceptions of Childrens Safety and the rural idyll. Journal of Rural Studies 13(2): 137148. Valentine, G. (2000). Exploring Children and Young Peoples Narrative of Identity, Geoforum 31: 257267. Ve~ernji list 20. svibanj 2003. Dje~ja igrali{ta grade se bez potrebne za{tite, a bez toga nema ni ulaska u Europsku uniju. White, R. (1998). Public Space for Young People: A Guide to Creative Projects and Positive Strategies, pg 146, NSW: Australian Youth Foundation.
White, R. (1994). Street life: police practices and youth behaviour. In: R. White and Calder (Eds.) The Police and Young People in Australia. Cambridge: Cambridge University Press. Wolfe, M. (1978). Childhood and Privacy. In: Children and the Environment. New York: Plenum Press.
DODATAK FOTOGRAFIJE
Mjesto mi je jako privla~no. To je moj park u kojem sam odrastao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mi je zato {to me svi poznaju. Stipan, 12
Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojim frendicama, zgrada u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam pogled na njega. Martina, 12
99
Na njoj radimo izlete i uìvamo u njima znaju}i da u travi ima dosta buba i moljaca (u{i). Petra, 12
Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er puno uspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo Martina, 13
100
Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. grani~ara, gumi-gumija Sara, 12
Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogovorima, a izolirane su, {to mi pa{e. Mirta, 12
101
... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im, u njoj sam stekla nove prijatelje. Mateja, 13
Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sportske igre, a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet. Kristina, 13
102
Anka MI[ETI]
TKO JE ZAGREB MENI: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca
UVOD
Me|u ve} ponu|enim odgovorima na pregnantno pitanje tko je Zagreb?1 svakako bi, uz ve} brojna razmi{ljanja, valjalo razmotriti i ona koja nude njegovi mladi stanovnici. Opetovano otvaranje ovog pitanja korisno je i zbog toga jer se gradski identitet kao zna~enjska sinteza neprestano samoproizvodi i dopisuje (Rogi}, 1995.), pa je i svaka nova rasprava {ansa za njegovo razumijevanje bilo kroz novi upis bilo kroz ~itanje povratnog konstrukcijskog djelovanja. U spomenutoj knjizi o identitetu Zagreba Rogi} tvrdi kako je identitet socijalni proizvod razli~itih dru{tvenih aktera. Raspravljaju}i pak o identitetu kao sredi{njoj temi postmoderne kulture, Kalanj navodi da te{ko}e ome|ivanja i definiranja identiteta proizlaze upravo iz njegova vi{edimenzionalnog i dinami~kog karaktera, koji mu daje kompleksnost ali i fleksibilnost. Svojstvene su mu varijacije i podlo`nost reformulacijama... (Kalanj, 2003., str. 62). Osje}aj zajedni{tva koji se na osobit na~in pojavljuje u vezi s odre|enim teritorijalnim entitetom kao {to su zavi~aj, grad, dio grada i sl. ~esto predstavlja i emocionalnu vezu s idejama, ljudima, psiholo{kim stanjima, pro{lim iskustvima i kulturom oblikuju}i identitet osobe, ali i socijalnih skupina ili posebnih (sub)kultura. Njegova uloga va`na je i za oblikovanje individualnog identiteta, osobito kod razvoja identiteta u djece i mladih (Low, Altman, 1992.). Mladima se ne moè zanijekati socijalna posebnost niti sa stajali{ta dru{tvenih uloga niti aspiracija. Sociolo{ke rasprave o mladosti kre}u se od isticanja mladih kao posebne socijalne grupacije koja se razlikuje od svijeta odraslih, ili pak kao supkulturne skupine s obzirom na prihva}anje posebnih vrijednosti i na~ina pona{anja, do negiranja mladih kao posebne i homogene socijalno ili generacijski odre|ene skupine. Premda rasprave o mladima, od sedamdesetih godina, stavljaju naglasak na istraìvanje ìvotnih stilova, one kontinuirano traju, {to je pouzdan znak da im suvremena teorija priznaje status sociolo{kog entiteta (Tomi}-Koludrovi}, Leburi}, 2001.). Na podru~ju urbane so-
105
Anka Mi{eti} Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca
106
ciologije, posebice kada je rije~ o urbanizmu i razvojnim strategijama, sve su ~e{}e rasprave o potrebama posebnih dru{tvenih skupina i njihovu kori{tenju javnih prostora. Me|u njima se isti~u i diskusije o praksama i modelima kori{tenja nekih urbanih sektora od strane mlade populacije. Cilj im je prepoznati potrebe korisnika te predloìti na~ine prilagodbe nekih gradskih prostora mladim korisnicima.2 Metodolo{ka strategija istraìvanja mladih redovito uklju~uje i forme kvalitativnih istraìvanja (intervju, promatranje, esej i dr.). Stoga smo, za potrebe istraìvanja me|u zagreba~kim srednjo{kolcima, odlu~ili upotrijebiti metodu eseja.3 @ele}i izbje}i patetiku op}eg mjesta po kojem na mladima svijet ostaje, njihovu ulogu u oblikovanju i tuma~enju gradskog identiteta radije iz budu}nosti vra}amo u sada{njost. O na~inima na koje doìvljavaju svoj grad, zagreba~ki gimnazijalci pisali su u formi kra}eg eseja, potpomognuti s nekoliko pitanja-natuknica. Ta pitanja posluìt }e nam, kasnije, i kao vodi~ kroz interpretaciju esej. Pi{u}i o odnosu prema Zagrebu, o doìvljaju grada i ìvotu u njemu, u~enici su, dakle, kao orijentir imali pred sobom pitanja: (1) Smatrate li sebe Zagrep~aninom? [to nekoga ~ini Zagrep~aninom? (2) Kako biste ukratko, u samo nekoliko re~enica, opisali grad Zagreb? (3) [to je u Zagrebu posebno lijepo, ~ega drugdje nema? (4) Koliko grad Zagreb pruà mladim ljudima? (5) Koji su najve}i nedostatci ìvota u Zagrebu? (6) Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate li trajno ìvjeti u Zagrebu? (7) Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina? Od ispitanika smo traìli da upi{u tek dva sociodemografska obilje`ja: spol i mjesto ro|enja. Dob je unaprijed utvr|ena uzorkom, koji je, zbog objektivnih pote{ko}a (pripreme u~enika ~etvrtih razreda za maturu), obuhvatio samo u~enike koji su upravo zavr{avali tre}i razred. Istraìvanje je, naime, provedeno u svibnju 2003. godine, u VII. gimnaziji, u Zagrebu. Uzorak je sastavljen od 63 u~enice i 31 u~enika. Ro|enih u Zagrebu je 82, dok ih je 12 ro|eno u drugim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu. Ove dvije varijable nismo koristili kao nezavisne zbog nesrazmjera skupina unutar nevelikog uzorka, {to se osobito isti~e u slu~aju mjesta ro|enja. Umjesto informacije o mjestu ro|enja za na{u temu dràli smo zna~ajnijom subjektivnu procjenu osje}aju li se ispitanici Zagrep~aninom ili ne. No niti ovaj kriterij nije ostavio mogu}nost ozbiljnijoj usporedbi dvaju
poduzoraka jer se omjer tek neznatno promijenio ~injenicom da je 13 u~enika formiralo skupinu nezagrep~ana. Drìmo stoga korisnim promatrati ih kao jedinstvenu skupinu mlade gra|ane Zagreba koji nam mogu pomo}i u odgovoru na sredi{nje pitanje o identitetu grada. Uzorku se moè prigovoriti manjak raznovrsnosti s obzirom na tip {kole. Ipak, prigovor ublaùje odabir metode koja ne teì dati reprezentativne spoznaje o cijeloj populaciji, ve} se svjesno fokusira na jednu skupinu ~ije se mi{ljenje drì posebno zanimljivim ili relevantnim. U tom smislu, gimnazijalce smo odabrali zbog njihove {iroke op}e naobrazbe koja ih redovito upu}uje na daljnje {kolovanje te dopu{ta pretpostavku da je rije~ o skupini iz koje se regrutira budu}a intelektualna elita jednog dru{tva. Takve okolnosti dopu{taju nam i pretpostavku da }e u~enici zavr{nih razreda gimnazije mo}i relativno dobro artikulirati svoje mi{ljenje i stavove o jednom op}enitom dru{tvenom pitanju kao {to je gradski identitet. Ovakav pristup na isklju~uje mlade iz drugih vrsta/tipova {kola, {to moè biti predmetom budu}ih istraìvanja, pa i me|usobnih usporedba.
TKO JE ZAGREPÂNIN?
Naslovno pitanje najto~nije opisuje prvu namjeru ovoga ~lanka. Cilj nam je iz mnogobrojnih obilje`ja grada poku{ati izdvojiti ona koja se prenose i ugra|uju u identitet pojedinca gra|anina. Stoga najprije postavljamo pitanje iz kojeg se minimuma uvjeta i obveza ostvaruje dru{tvena pripadnost gradu? Na temelju ~ega pojedinac postaje reprezentant grada i njegov konstitutivni element: drugim rije~ima simbol? Pojam dru{tvene pripadnosti kako ga obja{njava Banovac predstavlja jedan od onih elementarnih pojmova koji su toliko bjelodani da se ~ini kako ne zahtijevaju posebno definiranje ve} se mogu koristiti aksiomatski. Pojam smjera na odnos pojedinca i kolektiviteta, ~ime se tek uspostavlja dru{tvenost. Dru{tvena pripadnost je u tom pogledu pretpostavljeni kriterij za odre|enje bilo kojeg kolektiviteta od obitelji do globalnog dru{tva. Ona odre|uje granice socijalnih podsustava na razli~itim razinama dru{tvene organizacije jer odvaja pripadnike od ne-pripadnika (Banovac, 1998., str. 10). Isti autor poziva se na Weberovo poimanje pripadnosti kao dru{tvenog odnosa koji je povezan isklju~ivo s pojmom zajednice a moè se definirati kao dru{tveni odnos utemeljen na subjektivnom osje}aju pojedinaca da pripadaju jedni drugima (Banovac, 1998., str. 11). Na istom mjestu Banovac se poziva i na Durkheimov koncept pripadnosti koji je zasnovan na
107
pretpostavci o simboli~kom konstituiranju dru{tvene grupe i dru{tva u cjelini (Ibid, str. 13). No osim ove pripadnosti koju ~lanovi zajednice osje}aju me|usobno, valja uzeti u obzir i teritorijalnu dimenziju, koja se moè identificirati kroz osje}aj pripadnosti gradu koji se u prostoru pojavljuje i kao osobita teritorijalna konfiguracija, odnosno gradu kao teritorijalnoj jedinici. Weber govori o gradu kao teritorijalnoj korporaciji. Stoga je i u ovom slu~aju rije~ o odnosu zajednice i okoli{a, prostornog i socijalnog (Mi{eti}, 1996.). Temeljem toga odnosa ljudi pridaju zna~enja prostorima i razvijaju raznovrsne sklonosti spram nekog mjesta (Low, Altman, 1992.).
[to nekoga ~ini Zagrep~aninom?

Pitaju}i srednjo{kolce [to nekoga ~ini Zagrep~aninom? nismo im ponudili izbor odgovora, ve} smo pitanje ostavili otvorenim. Tako|er, nismo ih ograni~ili niti brojem odgovora, pa je pojedini ispitanik navodio vi{e kriterija po kojima je netko Zagrep~anin. Njihove odgovore grupirali smo u nekoliko kategorija, od kojih svaka ozna~uje jedan mogu}i korijen identifikacije s gradom. U tablici 1 izloèni su rangirani postotci dobivenih kategorija (postotak od ukupnog broja ispitanika).
Tablica 1.
[to nekoga ~ini Zagrep~aninom? 1. Zagreba~ki {tih / Poseban zagreba~ki stil ìvota i pona{anja 2. Doprinos razvitku / Zalaganje za grad na bilo koji na~in 3. Svijest o ba{tini / Prihva}anje tradicije i kulture grada u svakodnevnom ìvotu 4. Ljubav prema Zagrebu / Osje}aj pripadnosti 5. Ro|enje i obiteljsko podrijetlo 6. @ivot u Zagrebu
% 96,8 90,4 84,0 58,5 52,1 43,6
108
Ve} smo rekli da se istraìvanja mla|e populacije dobrim dijelom orijentiraju na istraìvanja ìvotnih stilova. I poredak odgovora u na{oj tablici potvr|uje da ìvotni stil i op}enito stil pona{anja imaju presudnu ulogu u formiranju identiteta mladih. Stoga se mladi pozivaju na njih i kada je rije~ o oblikovanju jedne vrste teritorijalnog/gradskog identiteta koji bi, po pravilu, saìmao i ujedinjivao identitete raznovrsnih dru{tvenih skupina, nesvodive na zajedni~ki ìvotni stil. Mladi su time potvrdili da i svoj grad doìvljavaju kroz optiku ìvotnog stila. Kako
se identificiranje nekoga grada uvijek obavlja uspostavljanjem razlike spram drugih gradova, moèmo re}i da su mladi skloni tu razliku simboli~ki uspostaviti na razini ìvotnog stila. ...Naravno da sebe smatram Zagrep~ankom, jer sam ro|ena ovdje, ìvim ovdje, i na kraju krajeva, posjedujem onaj zagreba~ki, purgerski {tih... Visoko se cijeni i na~elo aktivnog sudjelovanja u ìvotu grada. Onoliko koliko je i sam konstitutivni element grada, toliko stje~e pravo na upis grada u konstrukt vlastitog identiteta kojim se stje~e pravo na naslov Zagrep~anina. Stoga se doprinos razvitku i zalaganje za grad moè ~itati kao imperativ, nedostatak kojega je te{ko nadoknaditi drugim atributima. ...Zagrep~ani su oni koji ìve u Zagrebu i vole ovaj grad, oni koji pridonose boljitku i razvoju grada... Tako|er je u rangu obilje`ja pravoga Zagrep~anina visoko pozicionirana i svijest o ba{tini. Ona je izravno povezana s ~injenicom da se intervencije i pomaci u okoli{u ne upisuju u prazan prostor, ve} se taloè na mnoge prethodne slojeve iskustava, vrijednosti i artefakata, koji za sada{nje i budu}e sudionike djeluju obvezuju}e. ...Nekoga Zagrep~aninom ~ini to {to nosi karakteristike te kulture u kojoj je odrastao... ...Zagrep~anina ~ini to {to prihva}a kulturu grada i ìvi u skladu s njom... ...U~ili su me, kad sam bio mla|i, o gradu, odlazio sam u muzeje grada Zagreba, u~ili su me gdje se nalazi koja ulica u Zagrebu, kazali{te, a pogotovo Gornji grad, te legendarne pri~e o njemu. ôvjeka ~ini Zagrep~aninom to {to je odgajan u tom zagreba~kom duhu, koji poznaje bliù i dalju povijest grada... Prekid razvojnog kontinuiteta i kidanje veza s ba{tinom naru{ilo bi identitet grada/gra|anina, pa nije ~udno {to se i ba{tina na{la me|u gotovo nezaobilaznim, konstitutivnim uvjetima gradskog identiteta. O njezinoj va`nosti, pa i obvezatnosti, dodatno govori i podatak da je mladi smje{taju u sferu svakodnevnog ìvota, tj. svakodnevnog prakticiranja. Nalazi su sukladni Rogi}evoj tvrdnji da se gradska zbilja procjenjuje/izvodi iz imperativa identiteta: Budu}i da je gradska zbilja va`na kao zavi~ajna zbilja, a ne tek kao polunesre|ena mnoìna funkcionalnih i pragmati~nih ulomina razli~itih mreà koje su (neko}) imale zada}u pobolj{ati gradske ìvotne uvjete na zadanu teritoriju, takvoj subjektivnosti ukupna kakvo}a gradske zbilje postaje va`na ne samo na pragmati~noj razini; nego, u isti mah i na identitetnoj (Rogi}, 2001., str. 490).
109
110
Iskaz o ba{tini u svakodnevici kao identitetskoj komponenti na vrhu popisa poèljnih osobina Zagrep~ana posebno je vaàn jer nije mladim ispitanicima sugeriran, ve} se pojavljuje, kao i drugi navedeni odgovori, najve}im dijelom iz intuitivne predod`be o tome tko bi Zagrep~anin trebao biti. Osim posjedovanja navedenih osobina, Zagrep~anin bi, po mi{ljenju ispitanik, trebao biti u nekoj vrsti emocionalne veze s gradom. Vi{e od polovice ispitanika tako odre|uje odnos spram grada donekle i kao odnos spram zavi~ajnog mjesta, kojemu se naprosto emocionalno pripada. ...Netko je Zagrep~anin ako osje}a da pripada tom gradu, ali ne mora nu`no ìvjeti u Zagrebu ili biti ro|en... Takva naklonost, premda jasnije izraèna u manjim i srednjim gradovima, nije neva`na niti za ukupnu bilancu socijalnog kapitala velikoga grada. Nije zanemariv ni odgovor o va`nosti ro|enja u gradu i obiteljskog podrijetla. ...Ja sebe smatram Zagrep~ankom zato {to sam tu ro|ena, moji roditelji su tu ro|eni, a i njihovi roditelji... Vjerojatno se pretpostavlja da }e ~injenica ro|enja/podrijetla sama po sebi proizvesti u~inak emocionalne veze i ukloniti efekte rezervnog zavi~aja, koji ~esto imaju oni gra|ani ro|eni negdje drugdje. Premda su ova dva odgovora na samom dnu ljestvice poèljnih osobina Zagrep~ana, ona su zastupljena u vi{e od polovice ispitanika i predstavljaju sna`ne ~imbenike identifikacije s gradom i teritorijalne ukorijenjenosti,4 zbog ~ega se grad, neovisno o njegovoj veli~ini, doìvljava kao zavi~ajno mjesto. Ne{to manje od polovice ispitanika osobito va`nom smatra ~injenicu ìvota u Zagrebu. Premda se ovaj odgovor moè ~initi suvi{nim u onoj mjeri koliko se to naprosto podrazumijeva, ipak ga predlaèmo i dodatno interpretirati. Mjesto ìvljenja, mjesto izbora suprotstavlja se zavi~ajnom gradu kao mjestu ro|enja/podrijetla. ...Zagrep~aninom se ne postaje ro|enjem, kao uostalom ni gra|aninom nijednog velikog grada. Mora{ se tako pona{ati, u skladu s propisima, jer ipak si na neki na~in privilegiran ìvotom u glavnom gradu... ...Sebe ne smatram pravom Zagrep~ankom jer tu nisam ro|ena i nitko od moje uè obitelji ne ìvi u Zagrebu. Ipak, volim Zagreb i voljela bih se jednog dana osje}ati kao prava Zagrep~anka... U tom smislu i gradski, zagreba~ki identitet razumije se kao ne{to u ~emu gradski sudionici aktivno sudjeluju konstrukt koji je mogu}e mijenjati, pa i proizvesti.
KAKAV JE ZAGREB GRAD?

...Lijep, osobit, zanimljiv, predivan, otvoren i ljubazan grad s dobrim ljudima... Kada smo zamolili ispitanike da ukratko opi{u Zagreb izdvajaju}i samo tipi~na obilje`ja, dobili smo prili~no {aroliku sliku grada izraènu kroz vi{e proturje~ja: velegrad srednji/mali grad; ure|en grad/kaoti~an grad; obe}avaju}i grad/grad bez perspektive. Njihove odgovore grubo saìmljemo u nekoliko skupina: 1. Ekologijska perspektiva. Ovakvo ~itanje grada tako|er nije bez dvostrukog ozna~ivanja. Zagreb se, naime, opisuje kao lijep grad/~ist grad, ali i kao grad prenapu~en, zagu{ljiv, pun smoga. ...Zagreb je lijep grad, negdje ~ist, negdje prljav... ...najljep{e je {to se nedaleko od centra grada moè na}i ~ista priroda i mir... ...uvijek mogu na}i mirnu oazu, park ili jezero... ...s ljepotom Zagreba kosi se njegova ne~isto}a, zaga|enost... ...grad je malen, prepun ljudi, automobila, svega... ...lijepa, ~ista metropola... 2. Socio-kulturna perspektiva. Isti~e se uloga Zagreba kao kulturnog sredi{ta dràve, ali i multikulturalnost grada te u kulturno-identitetskom smislu nagla{uje pripadanje europskoj kulturnoj tradiciji. ...Zagreb bih opisala kao grad s mnogo prednosti koje uklju~uju ljepote starih ulica, rasko{ne parkove, povijesne spomenike i muzeje, grad koji po{tuje tradiciju i kulturnu ba{tinu... Trebali bi se potruditi da ga prezentiramo svijetu kao pravi zapadnja~ki, metropolski grad... ...Grad Zagreb je hrvatska metropola, politi~ka, kulturna, i gospodarsko sredi{te. Najve}i i najmnogoljudniji hrvatski grad... Po svojem izgledu srednjoeuropska je metropola... 3. Modernizacijska perspektiva. Za na{e ispitanike moderan grad povezuje se s gradom koji osigurava prednosti i pruà zna~ajne razvojne mogu}nosti. Ispitanici su posebno nagla{ivali modernizacijsku ulogu Zagreba kao i prednosti {to iz nje proizlaze u odnosu na druge hrvatske gradove. ...Tako|er mislim da pruà velike mogu}nosti u daljnjem {kolovanju, zapo{ljavanju i smatram ga lijepim mjestom za boravak svoje obitelji... ...Zagreb je glavni grad Hrvatske pa u njemu ima najvi{e mogu}nosti za uspjeh u ìvotu... 111
Prednosti i nedostatci Zagreba

Tipi~no pitanje urbanosociolo{kih istraìvanja o prednostima i nedostatcima nekog grada u odnosu na druge sugerirali smo, pone{to modificirano, i u ovom istraìvanju. Svi su u~enici prilikom pisanja eseja uzeli u obzir tu natuknicu i izrazili svoje mi{ljenje, ponekad samo o prednostima, ponekad o nedostatcima, a naj~e{}e i o jednom i o drugom aspektu. Odgovore smo saèli u nekoliko kategorija, te ih u tablici prikazujemo rangirane po ~estini pojavljivanja. Kvantificiraju}i njihove odgovore, zasigurno smo ih osiroma{ili. Oni svoje pravo zna~enje dobivaju u kontekstu cjelovitog razmi{ljanja o gradu. Taj manjak nastojat }emo nadoknaditi izvornim citatima iz eseja kojima }emo potkrijepiti ovu analizu.
Tablica 2.
Prednosti ìvota u Zagrebu 1. Ure|en/lijep grad (arhitektura, parkovi...) 2. Mogu}nost stjecanja (naj)bolje naobrazbe 3. Mno{tvo mjesta za izlazak i zabavu mladih 4. Velegradski/kozmopolitski duh 5. Bogat kulturni ìvot 6. Tu sam doma
f 34 23 19 7 5 4
112
Vidljivo je da u~enici najvi{e cijene ure|enost i ljepotu grada, njegov arhitektonski rukopis, ali i urbanizam koji ra~una s parkom kao sastavnim dijelom grada. To odu{evljenje fizi~kom komponentom grada redovito se odnosi na visoko vrednovanje gradskog sredi{ta i graditeljske tradicijske ba{tine. ...Grad je prepun zanimljivih lokacija, arhitekture i parkova... ...Ima prekrasnu arhitekturu i spomenike koji ~ine ponos ovog grada. Mislim da je u Zagrebu posebno lijepa sama jezgra grada gdje se moè vidjeti izgled grada gotovo od njegovog osnutka... ...Zagreb je stari grad i to ga ~ini lijepim... ...Novi Zagreb i ova moderna podru~ja mi se uop}e ne svi|aju. Volim ulice s drve}em, stare tro-~etvorokatnice, trg sa cvije}em, Gornji grad... ...Iako je, s obzirom na europske metropole, kao igla u plastu sijena, Zagreb je bajkovit grad. Njegovi parkovi, trgovi, stare zgrade, ulice... sve me to odu{evljava... Iz perspektive svoje generacije (zavr{ni razredi gimnazije) ispitanici su o~ekivano uo~ili i dobro ocijenili i obrazovne mogu}nosti koje im pruà grad te koli~inu i raznovrsnost zabavnih sadràja.
...Zagreb pruà veliki spektar {kola i obrazovnih ustanova... ...Grad Zagreb je pravi europski velegrad... Uz isticanje velegradskog duha te posebno apostrofiranje gradske kulturne ponude, najmanje o~ekivana, pojavila se i skupina odgovora koju smo nazvali doslovno citiraju}i odgovor Tu sam doma, a koji u gradu naprosto valoriziraju osje}aj pripadnosti mjestu kao specifi~nu emocionalnu prednost {to je za njih ima Zagreb spram drugih gradova. ...kada do|em doma od nekud i samo udahnem gradski smog znam: doma sam... ...Zagreb je moj grad... ...U Zagrebu je najljep{e {to se ovdje nalazi moj topli dom...
Nedostatci ìvota u Zagrebu 1. Neadekvatan javni gradski prijevoz 2. Premalo (raznovrsnih) sadràja za mlade 3. Nezaposlenost 4. Problemati~na komunalna infrastruktura i odràvanje grada 5. Prebrz ìvotni ritam, buka, prenapu~enost 6. Previ{e do{ljaka 7. Nesigurnost/kriminal 8. Nedostatak sportsko-rekreacijskih objekata 9. Monotonost/uniformnost na~ina ìvota 10. Nema podzemnu èljeznicu (metro) f 47 24 20 15 12 12 11 10 9 7
Tablica 3.
Prvim mjestom duga~kog popisa nedostataka ovladale su neprilike s gradskim prometom. Podsje}amo, ispitanici su mjerodavni ocjenjiva~i prometnih (ne)prilika samom ~injenicom da su njegovi svakodnevni(no}ni) korisnici. Ovisnost o javnom gradskom prijevozu proizlazi iz njihove dobi kad jo{ nisu u mogu}nosti koristiti individualni prijevoz. Moè se re}i da, op}enito, njihova o~ekivanja i potrebe za mobilno{}u unutar grada nisu zadovoljene. ...U stvari, to je jedan relativno malen grad kojeg su pove}ale i zakomplicirale tramvajske linije. Ba{ i nije u redu da mi od Jaruna do Dubrave treba sat vremena putovanja pa za to vrijeme ve} mogu oti}i u Karlovac i vratiti se! ...Veliki nedostatak je slaba povezanost Zagreba sa svojim predgra|ima... ...Najve}i nedostaci ìvota u Zagrebu su prevelike gu`ve i prevelika buka, lo{e ceste, neorganiziranost, velika nezaposlenost...
113
Pritu`ba na premalo sadràja za mlade u izravnoj je vezi i s nagla{ivanjem monotonosti/uniformnosti na~ina ìvota, pa ako se odgovori pro~itaju kao dvije strane istog problema, onda se on pokazuje jo{ zna~ajnijim. ...Mislim da Zagrebu nedostaje ne{to novo, druga~ije, neko novo mjesto za izlazak jer su no}ni izlasci uvijek isti, monotoni... Problem je i neodràvanje grada: ...Gu`ve u prometu, ru{evne i ru`ne ku}e u sredi{tu grada... ...gotovo sve ceste na periferiji imaju rupe i grabe... ...smeta mi sme}e po ulicama... Nesigurnost i ugroza kriminalom, za pretpostaviti je, pojavljuje se kao posljedica ~estih ve~ernjih/no}nih izlazaka gdje su izloèni doticaju s raznovrsnim oblicima socijalno nepoèljnog i opasnog pona{anja, kao {to su primjerice alkoholizam, narkomanija, fizi~ki napadi i sl. ...Najve}i nedostaci ìvota u Zagrebu su brojne opasnosti koje vrebaju ljude, (alkohol, droga), izoliranost ljudi... Prigovor do{ljacima ponajprije ima korijen u suprotnosti poèljnih i nepoèljnih ìvotnih stilova i navika. Ipak, ovako generalizirano iznesen, osim {to smjera biti nekorektnim iskazom, i sam je u suprotnosti s njihovim, na istom mjestu izraènim, èljama da Zagreb profunkcionira kao velegrad/metropola. Nastojanje da se grad uspje{no transformira u ravnopravan europski velegrad potvr|uje se i kroz zahtjev za izgradnjom podzemne èljeznice. Premda se javlja istodobno s isticanjem prometnih pote{ko}a, zalaganje za metro, osim nastojanja da se razrije{e prometne neprilike ovdje ima i simboli~ku ulogu potvrde velegradskog identiteta.
Omiljena mjesta
Prilikom davanja uputa za pisanje eseja u~enike nismo posebno potaknuli da navode najpoèljnija mjesta. Ipak, u njihovim tekstovima ~esto se izrijekom navode i gradski prostori za koje drè da su osobito ugodni za boravak i aktivnosti ili pak da su naprosto posebna i nezamjenjiva mjesta. Me|u njima se isti~e prostor neposredno oko jezera Jarun, tj. prostor sportsko-rekreacijskog centra Jarun. ...Ni jedan drugi grad nema Jarun, nema Ribnjak, nema mjesta koja su tako izolirana i lijepa... ...svakom od nas je zadovoljstvo, posebno u toplijim danima pro{etati Zrinjevcem, rashladiti se na Sljemenu... ...Gornji grad i pogled s njega odi{u posebnim duhom... 114
Omiljena mjesta u gradu 1. Jarun 2. Maksimir 3. Gornji grad 4. Zrinjevac 5. Trg bana Jela~i}a i uì centar 6. Sljeme 7. Sava (savski nasip)
f 26 15 13 8 8 6 3
Anka Mi{eti} Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca Tablica 4.
îtaju}i popis, lako uo~avamo pretek zelenih zona. Izvan zelenih zona privla~nost imaju tek zagreba~ki Gornji i Donji grad. U tom smislu, premda na za~elju, zna~ajno je i pojavljivanje rijeke Save, koja se nerijetko na|e i na popisu pre{u}enih/zaboravljenih mjesta, koji je u Zagrebu, o~ito, poduì.5 Ve} povr{na analiza odsutnog suo~ava nas s ~injenicom da u~enici gotovo uop}e ne spominju objekte suvremene arhitekture (samo jedan ispitanik spomenuo je Cibonin toranj) niti u pozitivnu niti u negativnu kontekstu. Radije govore o novim gradskim ~etvrtima. I naklonost gornjogradskoj i donjogradskoj arhitekturi tako|er se pokazuje kao naklonost spram uli~nog sklopa, ambijenta, tipa urbanizma, nego kao identifikacija preko pojedina~nih autorskih ostvarenja. Tako|er, ni traga objektu od me|unarodnog zna~enja, kojim bi grad probio granice nacionalne metropole i identificirao se i u europskom kontekstu. [tovi{e, mnogi uvidi pokazuju da se u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata Zagreb utvrdio u ulozi tipi~nog makroregionalnog sredi{ta. Sukladno tome ...Zagreb nu`no ostaje bez i minimalnih tragova me|unarodnog identiteta, koji bi bili prirodna posljedica ~injenice da Zagreb utje~e na europske tokove robe i radne snage, ako ve} ne i kapitala... (Rogi}, 1995.). Zagrebu je, drì Rogi}, kao paleoindustrijskom sredi{tu federacije stoga dopala tek uloga odsutno mjesto u me|unarodnoj urbanoj mreì.
BUDU]NOST U GRADU GRAD U BUDU]NOSTI

Upravo u europskom kontekstu ispitanici rado sagledavaju i svoju budu}nost, i budu}nost grada. Sukladnost tih dviju putanja usmjeruje i odgovore na slijede}a pitanja o namjerama a mo`da vi{e i o njihovim èljama da ostanu ìvjeti u Zagrebu ili da iz njega odu. Tek ne{to vi{e od polovice ispitanika izrijekom je potvrdilo namjeru trajnog ostanka u Zagrebu. Oko petina
115
ispitanika najavljuje odlazak, dok je broj onih koji jo{ ne znaju ili su zaobi{li ovo pitanje tek neznatno ve}i.
Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate li trajno ìvjeti u Zagrebu? 1. Da 2. Ne 3. Jo{ ne znam 4. Bez odgovora % 57,4 19,1 13,8 9,7
Razumije se, rije~ je prije o karakteristi~nim mladena~kim aspiracijama negoli o ~vrstim planovima, pa ih na taj na~in valja i tuma~iti. Uostalom, u toj dobi nerijetka je i promjena mjesta boravka vezana uza studiranje u drugom gradu. U na{em slu~aju, s obzirom na iskazane stavove o obrazovnim mogu}nostima Zagreba spram drugih hrvatskih gradova, moèmo zaklju~iti da bi cilj tog preseljenja bio, dakako, u inozemstvu. ...Kada zavr{im {kolovanje, ne znam da li }u trajno ìvjeti u Zagrebu... namjeravam kasnije ìvjeti u nekom drugom europskom ili svjetskom gradu... ...ne razmi{ljam o tome da li bih ostao u Zg ili ne... vidjet }emo {to bude, mo`da se pruì prilika 'vani' raditi, ali za{to ne i ostati... Zanimljivo je usporediti ove nalaze s odgovorima dobivenim na sli~no pitanje u anketnom upitniku iz 2000. godine, primijenjenom na reprezentativnom uzorku (punoljetne) zagreba~ke populacije.
Tablica 6.
Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu? Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u odseliti ~im to bude mogu}e Odselit }u kad ostarim ili odem u mirovinu Ne{to drugo Bez odgovora Ukupno
% 89,0 3,1 4,0 3,7 0,2 100
Izvor: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba, Institut Pilar, 2000. Istraìva~ko izvje{}e
116
Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti? Vjerujem da }e ostati Mislim da }e se odseliti Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo Ne znam, ne mogu ocijeniti, bez odgovora Ukupno
% 72,0 3,7 7,1 17,2 100
Izvor: Urbane aspiracije gra|ana Zagreba, Institut Pilar, 2000. Istraìva~ko izvje{}e
Gotovo 89% ispitanika iz populacije odraslih namjerava trajno ìvjeti u Zagrebu, dok je takva odlu~nost prisutna tek u 57% mladih. Ovi podatci o~ituju razliku izme|u aspiracija srednjo{kolaca, s jedne, i populacijskog prosjeka, s druge strane. No, ovom prigodom, vi{e nas zanima procjena (odrasle populacije) ho}e li njihova djeca ostati ìvjeti u Zagrebu. Razlika se smanjuje kad se usporede stavovi u tablicama 5 i 7. Unato~ visokom udjelu roditelja koji smatraju da }e im djeca ostati u Zagrebu, gotovo tre}ina ih ra~una s mogu}no{}u da }e im djeca oti}i ìvjeti drugdje, ili su to ve} i u~inila, {to se pribliàva postotku u~enika koji su u esejima izjavili da ne namjeravaju ìvjeti u Zagrebu ili se jo{ nisu odlu~ili ho}e li oti}i ili ostati.
Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina?

Raspodjela odgovora na ovo pitanje ne iznena|uje zbog zna~ajne prevage optimizma tj. povjerenja da }e grad izgledati zna~ajno bolje nad pesimizmom, koji predvi|a zna~ajnu negativnu promjenu. Svakako, iznena|enje je podatak da ~ak 22,3% ispitanika smatra kako u (ne ba{ kratkom) razdoblju od idu}ih 10 godina ne}e biti promjene. Takvo mi{ljenje ispitanici naj~e{}e nisu posebno obrazlagali. Premda se moè pro~itati kao nezainteresiranost, ne treba ga odmah pribrojiti skupini pesimisti~nih. Mo`da se razlog ovakvu stavu koji ne predvi|a promjene krije u (prije spomenutoj) izraènoj emocionalnoj vezi s gradom, koji se voli ovakav kakav je sada i kakvoga ga svakodnevno upoznaju. U tom slu~aju predvi|anje stanja status quo moè se protuma~iti kao èlja da grad sa~uva prepoznatljiv identitet, da bude otporan na vrijeme. Takvo tuma~enje ohrabruju i izjave poput: ...Mislim da se Zagreb za 10 godina ne}e drasti~no promijeniti. Svi|a mi se ìvot u Zagrebu. Volim Zagreb... Naravno, na drugoj su strani mi{ljenja koja izravno vode pesimisti~nom scenariju:
117
...Naàlost, ne}e se promijeniti ni za 10 godina, jer nitko ne ulaè u njega...

Kako }e Zagreb izgledati za 10 godina 1. Ostat }e uglavnom isti, bez promjene 2. Promijenit }e se zna~ajno na lo{ije 3. Promijenit }e se zna~ajno na bolje 4. Bez odgovora f 22,3% 11,7% 48,9% 17,0%
Projekcije Zagreba u budu}nosti otvorile su, u na{ih ispitanika, niz socio-ekolo{kih pitanja i mogu}ih razvojnih problema, te se moè re}i kako je u fokusu njihova interesa pitanje o budu}nosti grada neodvojivo od pitanja kvalitete ìvota. ...Za 10 godina mislim da }e Zagreb biti u kaosu. Bit }e pretrpan automobilima i bit }e sve puno smoga. @ivot po ljeti u Zagrebu }e biti nemogu} kakav je ve} i sad... ...Siguran sam da }e se Zagreb razviti u jedan pravi, veliki europski grad, i da }e biti dio Europe jer tamo i pripada... ...Za 10 godina Zagreb }e biti puno napu~eniji, nadam se da }e doìvjeti pozitivne promjene... ...Sigurno bolji nego danas, mislim da }e se ceste popravit, grad }e se pro{irit... ...bit }e jo{ vi{e ljudi, bit }e jo{ ve}i... ...Nadam se da }e za 10 godina rije{iti pitanje Jaku{evca, problem zapo{ljavanja i pitanje podzemne... ...Veliki grad i jedno od glavnih urbanih sredi{ta ju`ne i jugoisto~ne Europe... vjerojatno prljav, ali imu}an i bogat grad... ...Bit }e jednako nepovezan s Europom kao i danas... mo`da ~ak i gore... ...ljudi }e se osje}ati da stvarno ìve u velikom gradu... ...nadam se da }e do tada i dalje zadràti svoj duh, no ipak biti u korak s ostalim europskim i svjetskim gradovima... Scenariji su, svakako, razli~iti, no zajedni~ko im je predvi|anje rasta grada i u prostornom i u demografskom pogledu. Stoga gimnazijalcima izgleda da i uspje{an razvitak ovisi o tome kako }e se uspje{no grad nositi s tim rastom. Osim toga, kao ~vrsta referentna to~ka usidrila se Europa, pa }e se, ako slijedimo logiku na{ih mladih ispitanika, svaka daljnja promjena uspore|ivati s njom i, naprosto, mjeriti europskim mjerilima. 118
ZAKLJUÂK
Analiziraju}i eseje srednjo{kolaca pisane o Zagrebu, bili smo svjesni opasnosti da na skliskom tlu interpretacija njihovih misli, ideja i stavova, ponekad dvosmislenih, ponekad ironi~nih ustrajemo oko naoko va`nog ili presko~imo ne{to {to zasluùje ve}u pozornost. Odlu~ili smo se za metodu eseja vjeruju}i da }emo se na ovaj na~in najvi{e pribliìti odgovoru na parafrazirano pitanje koje smo èljeli da svaki od njih sebi postavi: Tko je Zagreb meni? Tekstovi koje smo dobili u velikoj mjeri nisu do kraja analiti~ki iskori{teni, jer svako novo ~itanje otkriva novu razinu odnosa spram grada. Na temelju napisanog poku{ali smo interpretirati grad kroz doìvljaj skupine njegovih mladih stanovnika. Istodobno sa slikom Zagreba nastojali smo uobli~iti i njihovu sliku Zagrep~anina, kao njegova konstitutivnog elementa, reprezentanta, jednom rije~ju: simbola. Ispitanici drè da se Zagrep~anin ostvaruje i na simboli~koj razini prakticiranjem posebnog ìvotnog stila ili gest, ali i na podru~ju svakodnevnog djelovanja za dobrobit grada. Moè se re}i da oko tih stavova nema prijepora. Tako|er je, po njima, za Zagrep~anina karakteristi~no prihva}anje tradicije i kulture grada. Ne{to manji broj, oko polovice ispitanika, inzistira na emocionalnoj vezi s gradom i osje}aju pripadnosti te obiteljskom podrijetlu gra|ana kao uvjetima da se postane i bude Zagrep~aninom. Promatraju}i ove rezultate u cijelosti, vidimo da se Zagreb u optici njegovih mladih stanovnika ~ita kao dvosmislen iskaz. S jedne strane doìvljen je kao velegrad, metropola, a s druge strane pokazuje obilje`ja zavi~ajnog, najbliè re~eno srednjeg, pa ~ak i malog grada. Ve} i sama ~injenica {to su u poku{ajima da opi{u Zagreb, da odgovore na spomenuto pitanje Tko je Zagreb?, u~enici naj~e{}e traìli polazi{te u definiranju pomo}u oznake veli~ine, lutaju}i od kategorija veliki grad, srednji grad, mali grad, vra}a nas na spomenuto proturje~je: metropola srednji/mali grad. Protivnost se temelji vi{e na socijalnoj razlici nego na statisti~koj. To se pokazalo i kroz ove eseje u kojima se prednost davala ìvotnom stilu, kulturi, duhu grada, sveop}oj kvaliteti ìvota, mnoènju mogu}nosti: razvojnih, obrazovnih i drugih. [tovi{e, statisti~ki otklon od velegrada moè zna~iti da je Zagreb prona{ao pravu mjeru. Ali u socijalnom smislu, manjak velegradskih atributa dovodi u pitanje njegovu metropolsku ulogu. Niz iznesenih prigovora, o~ekivanja, pa i predvi|anja, govore u prilog tome. Na koncu, ako Zagreb u sebi nosi dva identiteta ({to zna~i da nosi dva grada), i pitanje tko je Zagreb u sebi nosi dva pitanja: Tko je Zagreb u Hrvatskoj? i Tko
119
je Zagreb u Europi? Zagreb metropola neprestano se odmjerava s drugim hrvatskim gradovima, ali istodobno i s drugim europskim metropolama. To odmjerivanje doga|a se, izme|u ostalog, i kroz ove eseje, kroz svakodnevna razmi{ljanja i procjenjivanja njegovih (mladih) stanovnika. Podsje}amo, Bogdanovi} (2001.) je napisao: ...svaka prava metropola u sebi sabire reflekse i ~estice mnogih drugih dragocjenih gradova... U mnogim gradovima ovog na{eg svijeta, kao u ispup~enom ogledalu, ogledaju se i mnogi drugi gradovi. êstice univerzalnog trepere u odlomcima i mrvicama gradske materije; one se ponekad, recimo u stilskim fragmentima, gotovo mogu opipati, ali se dublje i upe~atljivije ~itaju u iskricama duha i ukusa, u ukupnoj auri gradske li~nosti. Uspore|uju}i Zagreb s drugim metropolama, u~enici koji su pisali ove eseje traìli su njihove tragove u njemu, i traìli su Zagreb u njima. I to je, zasigurno, prva indicija njegova upisivanja u europsku urbanu mreù.
1
BILJE[KE
Vidjeti vi{e u Rogi}, I. (1997.). Tko je Zagreb?. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Vidjeti, primjerice u: Crane, Ph., Dee, M. (2001.). Young people, public space and new urbanism. Youth Studies Australia, 20(1); te Woolley, H., Spencer, Ch., Dunn, J., Rowley, G. (1999.). The Child as Citizen: Experiences of Biritish Town and City Centres. Journal of Urban Design, 4(3). Iskustvo u prija{njim istraìvanjima pokazalo je da je ova metoda vrlo plodonosna jer se njome ~uva neposrednost mladena~kog izri~aja. Vidjeti, primjerice, analize eseja mladih u Rogi}, I., Mi{eti}, A. (2000.). Sisak u gra|anskom iskustvu. U: Rogi}, I., Miki}, M., Mi{eti}, A. (ur.) (2000.). Sisak 2000+: sociodemografska upori{ta budu}eg Siska. Zagreb: Institut Pilar; te Raboteg-[ari}, Z., Rogi}, I. (2002.). Daleki ìvot, bliski rub: kvaliteta ìvota i ìvotni planovi mladih na podru~jima posebne dràvne skrbi. Zagreb: Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinstva i mladeì; Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. O fenomenu nove urbane zavi~ajnosti vidjeti vi{e u Rogi}, I. (1992.). Periferijski puls u srcu od grada. Zagreb: Hrvatsko sociolo{ko dru{tvo. I svjedo~i o identitetskim prazninama karakteristi~nim za pseudogradska tkiva, koja spominje Bogdanovi} (2001.), diskutiraju}i o problemima gradskog identiteta.
120
Banovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istraìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet. Bogdanovi}, B. (2001). Grad i budu}nost. Zagreb: Naklada Mlinarec-Pavli}. Crane, Ph.; Dee, M. (2001). Young people, public space and new urbanism. Youth Studies Australia, 20 (1), str. 1124. Kalanj, R. (2003). Zov identiteta kao prijeporno znanstveno pitanje. Socijalna ekologija, 12 (12), str. 4769. Low, S. M.; Altman, I. (1992). Place Attachment, Human Behaviour and Environment. New York, London: Plenum Press. Mi{eti}, A. (1997). Socijalne zna~ajke rive u ìvotu grada: primjer Splita. Dru{tvena istraìvanja, 1 (27), str. 7189. Osvrt na urbane aspiracije gra|ana Zagreba (2000). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Raboteg-[ari}, Z.; Rogi}, I. (2002). Daleki ìvot, bliski rub: kvaliteta ìvota i ìvotni planovi mladih na podru~jima posebne dràvne skrbi. Zagreb: Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinstva i mladeì, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Rogi}, I. (1992). Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije. Zagreb: Hrvatsko sociolo{ko dru{tvo. Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?: prinos sociologijskoj analizi identiteta grada Zagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I. (2001). Tehnika i samostalnost: okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I.; Mi{eti}, A. (2000). Sisak u gra|anskom iskustvu, 2000. Sisak 2000+: sociodemografska upori{ta budu}eg Siska. I. Rogi}; M. Miki}; A. Mi{eti} (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Tomi}-Koludrovi}, I.; Leburi}, A. (2001). Skepti~na generacija: ìvotni stilovi mladih u Hrvatskoj. Zagreb: AGM. Woolley, H.; Spencer, Ch.; Dunn, J.; Rowley, G. (1999). The Child as Citizen: Experiences of Biritish Town and City Centres. Journal of Urban Design, 4 (3), str. 255268.
LITERATURA
121
Anka MI[ETI] Geran-Marko MILETI]
PRIVR@ENOST ZAGREBU: doma}i i do{ljaci
UVOD
U klasi~nim sociolo{kim raspravama, kao {to su, u prvom redu, Weberova i Durkheimova, dru{tvena pripadnost prvi je uvjet oblikovanja/razlikovanja dru{tvenih skupina na svim razinama (Banovac, 1998.). Povezanost s posebnom zajednicom ~esto je udruèna s ukorijenjeno{}u u posebnom mjestu. Koncept ukorijenjenosti u mjestu/prostoru opisuje jedan od na~ina na koji se pojedinci ili skupine smje{taju u socio-kulturnom okoli{u. Neki autori smatraju da pripadnost mjestu ili vezanost za mjesto (place attachment) moè biti zna~ajan ~imbenik povezan sa spremno{}u na socijalnu akciju kao i preduvjet odgovorna pona{anja u zajednici (Vaske, Kobrin, 2001.; Payton, 2003.). U doma}oj znanstvenoj literaturi sve ~e{}e se govori o zavi~ajnosti kao vezi socijalne i fizi~ke/prostorne dimenzije okoli{a, ali i mehanizmu oblikovanja socijalnog identiteta (Daki}, 1992.; Rogi}, 1997., 2000.). Ono {to neko mjesto ~ini osobitim u odnosu na druga mjesta, moè se ostvarivati na nekoliko razina. Na funkcionalnoj razini mogu}a je povezanost s mjestom jer je ono opremljeno svime {to nam omogu}uje da upravo tu zadovoljimo svoje potrebe, ostvarimo ciljeve i sl. U tom slu~aju, primjerice, moè se raditi o mjestu s dobrom socijalnom i tehni~kom infrastrukturom. No, povezanost se ostvaruje i kao neposredna, emocionalna povezanost, koja se doìvljava kroz identifikaciju s mjestom ili osje}aj identiteta. Tada je rije~ o vezi ~ovjek-prostor, koja rezultira ugra|ivanjem elemenata okoli{a ili cijelog mjesta u identitet pojedinca (Payton, 2003.). Posebno je u drugom slu~aju rije~ o kompleksnom odnosu u kojem se okoli{ doìvljava i predo~uje kroz simbole identiteta. J. E. Cross (2003.) isti~e da je s obzirom na mjesto za koje gajimo osje}aj pripadnosti mogu}e razlikovati tri razine okoli{a s kojima se povezujemo: (a) prirodni okoli{ (more, planina, rijeka, {uma i sl.); (b) socijalni okoli{ u najuèm smislu (obitelj, prijatelji, profesionalne skupine, socijalne mreè); (c) izgra|eni okoli{ (objekti, dijelovi grada, osobite panorame mjesta, ~itavo mjesto). S druge
125
Anka Mi{eti}, Geran-Marko Mileti} Privrènost Zagrebu: doma}i i do{ljaci
strane, smatra Cross, postoje i razli~ite dimenzije povezanosti: (a) èlja da se tu ìvi; (b) osje}aj pripadnosti; (c) identifikacija s mjestom; (d) ovisnost o mjestu te (e) o~ekivanja za budu}nost. Vrste ili tipovi okoli{a povezani su s vrstama i intenzitetom veza koje ljudi unutar njih izgra|uju. Gradovi, osobito veliki gradovi, mjesta su u kojima se stvara specifi~an tip odnosa ~ovjeka i izrazito artificijelnog okoli{a koji ga okruùje. Rije~ je, u osnovi, o klasi~nim temama urbane sociologije u koje su nas uveli Simmel i ~ika{ka {kola, a koje su i danas predmetom rasprava, naj~e{}e multidisciplinarnih. U ovom radu zanima nas kako se ta povezanost s mjestom o~ituje u stavovima stanovnik Zagreba. Za tu svrhu upotrijebljeni su podatci anketnog istraìvanja o urbanim aspiracijama gra|ana Zagreba.1 Posebno }emo se fokusirati na dvije skupine ispitanika, nastale temeljem subjektivne procjene pripadnosti gradu. Naime, ispitanici su odgovarali na pitanje Osje}ate li se u Zagrebu doma}im ili do{ljakom opredjeljuju}i se za jedan odgovor. Ovakva formulacija pitanja neosjetljiva je na razli~ite vrste i intenzitete odnosa koji se stvaraju izme|u pojedinca i grada. [tovi{e, ona prisiljava ispitanike da se u kona~nici opredijele izme|u pripadnosti i nepripadnosti, da odvagnu brojne razloge i motive te povuku crtu na bilanci svog (uvijek) kompleksnog odnosa s gradom. Stoga, premda stojimo pred dvjema skupinama, ne bi bilo razlo`no o~ekivati da su one nu`no i po ve}ini stavova razli~ite, ili ~ak suprotstavljene. Rije~ je o gra|anima koji zajedno sudjeluju na razli~itim razinama oìvotvorenja grada. Njihov osje}aj bliskosti ili distance spram grada koji se o~ituje na emocionalnoj razini, ostat }e na nekim drugim razinama prikriven, nevidljiv ili nevaàn. Zanimalo nas je, stoga, otkriti upravo one dimenzije na kojima se on potvr|uje kao zna~ajan usmjeriva~ razlike, bez obzira na to je li ona izrazito nagla{ena ili se tek nazire kroz fine nijanse.
PREDMET I METODA
Metoda koju smo koristili prilago|ena je prema konceptualizaciji pojma povezanost s mjestom kako je donosi Cross. Dakle, analizirat }e se odgovori na pitanja o zadovoljstvu nekim aspektima ìvota koji predstavljaju spomenute tri razine okoli{a prema kojima se razvija povezanost, a zatim i dimenzije povezanosti s gradom. 1. Dimenzije povezanosti mjerit }emo pomo}u sljede}ih varijabli: (a) @elja da se ìvi u mjestu Pitanje: Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?
126
(b) Osje}aj pripadnosti Pitanje: Smatrate li sebe u Zagrebu doma}im ili do{ljakom? (c) O~ekivanja za budu}nost Pitanje: Mislite li da }e va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti? 2. Zadovoljstvo stanjem na tri razine okoli{a mjerit }emo preko izabranih varijabli: (a) Prirodni okoli{: za{tita okoli{a gospodarenje savskom obalom (b) Izgra|eni okoli{: arhitektonsko oblikovanje novih ku}a izgradnja stambenih naselja obnova gradskog sredi{ta 2 (c) Socijalna infrastruktura: opremanje grada dru{tvenim sadràjima za{tita i sigurnost stanovni{tva briga o mladima i njihovoj budu}nosti Uz ova tri aspekta uvest }emo jo{ jedan, koji bi, smatramo, mogao biti vaàn za identifikaciju s gradom, a koji se odnosi na (d) tradicijsku ba{tinu te obuhva}a varijable: ~uvanje kulturne ba{tine o~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota. Osim pregleda navedenih stavova za uzorak gra|ana Zagreba u cjelini, izvr{it }emo i nekoliko posebnih statisti~kih analiza da bismo utvrdili postoji li statisti~ki zna~ajna razlika u stavovima dviju skupina: doma}ih i do{ljaka.
INTENZITET POVEZANOSTI
Sve tri dimenzije kojima smo mjerili intenzitet veze s gradom (èlja da se tu ìvi, osje}aj pripadnosti, o~ekivanja za budu}nost) pokazuju da je rije~ o vrlo visokom stupnju povezanosti ispitanik sa Zagrebom. Prvi u nizu argumenata za potkrepu ove tvrdnje jest ~injenica da 90% anketiranih namjerava trajno ìvjeti u Zagrebu, a ako slobodnije interpretiramo odgovore, moè se re}i da se od samo 3% ispitanih moè o~ekivati aktivno nastojanje da se grad napusti i da se ode ìvjeti drugdje (tablica 1).
127
Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u odseliti ~im to bude mogu}e Odselit }u kad ostarim ili odem u mirovinu Ne{to drugo Ukupno
89,0% 3,1% 4,0% 3,9% 100,0%
Tablica 1. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu? (n=1700)
Premda pitanje Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu? podrazumijeva projekciju u budu}nost jer je formulirano kao namjera, zbog nagla{enog kontinuiteta kroz formulaciju ...i dalje ìvjeti... ipak odraàva i trenuta~no raspoloènje ispitanika. No, pitanje koje se odnosi na budu}nost djece poti~e ispitanika na dalekose`niju projekciju, pa se iz njega, premda posredno, moè i{~itati u kojoj mjeri su njihova o~ekivanja za budu}nost povezana sa Zagrebom (tablica 2). U ovoj dimenziji ~ini se da intenzitet povezanosti slabi do 71% ispitanika koji vjeruju kako }e i njihova djeca ìvjeti u Zagrebu.
Tablica 2. Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti? (n=1307)
Vjerujem da }e ostati Mislim da }e odseliti Ve} je jedno ili vi{e djece odselilo Ne znam, ne mogu procijeniti Ukupno
71,2% 3,6% 7,2% 17,1% 100,0%
Ipak, ako se pa`ljivo promotre svi ostali odgovori, najvi{e je neodlu~nih, a tek zatim slijede oni ~ija su se djeca ve} odselila te oni koji pretpostavljaju da }e im djeca oti}i iz grada. Svakako, jo{ uvijek nam ostaje ve}ina koja smatra da }e u Zagrebu i dalje imati potporu obiteljske mreè, pa se moè o~ekivati kako }e se zbog toga njihova povezanost s gradom dodatno u~vrstiti. Ovakve aspiracije jasnije su ako se pogleda dobna struktura unutar skupine ispitanika koji ne namjeravaju ìvjeti u Zagrebu, a u koju su uvr{teni svi odgovori osim izri~ite tvrdnje da }e ostati u Zagrebu. Ve} je na prvi pogled o~ito da u drugoj skupini (ne èle i dalje ìvjeti u Zagrebu ili barem nisu u to sigurni) prevladavaju mla|i ispitanici, kojih je ~ak 63% u prvoj dobnoj skupini (do 29 godina). U tom smislu vjerojatno je i èlja za odlaskom povezana s mla|om ìvotnom dobi. To potvr|uje i analiza hi-kvadratom (tablica 3).
128
Namjerava ìvjeti u Zagrebu 029 3059 60 i vi{e Ukupno p<0.01 18,3% 53,2% 28,5% 100,0%
Ne namjerava ìvjeti u Zagrebu 62,9% 29,0% 8,1% 100,0%
Tablica 3. Dob i namjera ostanka ili odlaska iz grada
IDENTIFIKACIJA S GRADOM
Usporedimo li odgovore o mjestu ro|enja i odgovore na pitanje smatraju li sebe doma}im ili do{ljakom, moèmo formirati prvi op}i zaklju~ak da je Zagreb grad prema kojem zna~ajna ve}ina njegovih gra|ana ima izraèn osje}aj pripadnosti ili povezanosti. Odmah valja re}i: 87% ispitanika iz uzorka doìvljava se u Zagrebu doma}im, dok se do{ljacima smatra njih 13%. Pri tome grad o~ito uspje{no osvaja prido{lice, o ~emu govori i podatak da se doma}ima u Zagrebu osje}a 37,2% anketiranih vi{e nego {to ih je u Zagrebu ro|eno (tablice 4 i 5).
Doma}im Do{ljakom Ne mogu ocijeniti Ukupno 86,8% 6,8% 6,5% 100,0%
Tablica 5. Mjesto ro|enja Tablica 4. Smatrate li sebe u Zagrebu:
Zagreb Drugdje Ukupno
49,6% 50,4% 100,0%
Skupine doma}ih i do{ljaka usporedili smo i po nekoliko obilje`ja: me|u njima nema statisti~ki zna~ajne razlike u stupnju naobrazbe, u pitanju zaposlenosti/nezaposlenosti, po spolu, niti po ìvotnoj dobi. Tek uspore|uju}i ove skupine s obzirom na namjeru ostanka ili odlaska iz grada, analizom testa hi-kvadrata dobili smo statisti~ki zna~ajnu razliku. [tovi{e, razlika se pokazala zna~ajnom i kad je rije~ o osobnim namjerama i predvi|anjima o pona{anju njihove djecu (tablice 6 i 7).
129
Anka Mi{eti}, Geran-Marko Mileti} Privrènost Zagrebu: doma}i i do{ljaci Tablica 6. Doma}i i do{ljaci o namjerama ostanka u Zagrebu
Doma}i Namjeravaju i dalje ìvjeti u Zagrebu Ne namjeravaju dalje ìvjeti u Zagrebu ili nisu sasvim sigurni u to Ukupno p<0.01 97,0 3,0 100,0%
Do{ljaci 87,6 12,4 100,0%
Tablica 7. Doma}i i do{ljaci o budu}nosti svoje djece u Zagrebu
Doma}i Djeca }e im ostati ìvjeti u Zagrebu Djeca im vjerojatno ne}e ostati u Zagrebu ili su se ve} odselili Ukupno p<0.01 74,5 25,5 100,0%
Do{ljaci 53,8 46,2 100,0%
130
Na prvi pogled vidljivo je da i oni ispitanici koji se smatraju doma}ima kao i oni koji se drè do{ljacima u velikoj ve}ini veù svoju budu}nost uza Zagreb. Zna~i li to da je Zagreb grad u kojem se uspje{no formira veza s mjestom, barem na prvoj dimenziji koju smo ozna~ili èlja da se ìvi u mjestu? Mogu}e je. No, vi{e od toga zanima nas usporedba spomenutih skupina. Podatci ipak pokazuju statisti~ki zna~ajnu razliku me|u njima, koja sugerira da u skupini do{ljaka postoji stabilno ve}i udio onih koji ne namjeravaju ostati u Zagrebu nego {to ih nalazimo u skupini doma}ih. Kad su u pitanju predvi|anja vezana za budu}nost njihove djece, ova razlika jo{ se vi{e poja~ava. Na temelju toga potvr|uje se da je skupina do{ljaka manje ukorijenjena u gradu od skupine doma}ih. Istraìvanja pokazuju da se povezanost s mjestom, koja u kona~nici rezultira identifikacijom s njime, ostvaruje kao rezultat akumuliranih biografskih iskustava povezanih s tim mjestom. To zna~i da dulji boravi{ni sta` u nekom mjestu ima za posljedicu ~vr{}u vezu s njime (Gieryn, 2000.). Na{i podatci o doma}ima koji brojem prema{uju ro|ene u Zagrebu, otvaraju mogu}nosti i za druk~ije interpretacije povezanosti s mjestom. Oni pokazuju da se identifikacija s mjestom ne mora nu`no oslanjati na dugotrajnost nizanja biografskih ~injenica, ve} moè na}i upori{te i u mnogim socijalnim i emotivnim vezama u kojima je pojedinac umreèn. Tako|er ju je mogu}e traìti i u projekcijama vlastitog identiteta, u koji se predod`ba o gradu upisuje kao izabrani zavi~aj. U tom slu~aju zavi~aj vi{e nije (samo) rodni kraj ve} postaje socijalna konstrukcija koja ima sva obilje`ja simbola: misterijska, ekologijska, energijska, reprezentacijska i, naposljetku, motivacijska
(Rogi}, 1991., 1997.). U takvom mjestu za koje smo se opredijelili, ~injenice koje proizlaze iz tvrde podloge sociodemografskih podataka nekog pojedinca (kao {to je npr. mjesto ro|enja), ne mogu ga ni primorati, ali ni prije~iti da se osje}a doma}im, ili naprosto da se osje}a doma. Jo{ jedan podatak iz istraìvanja govori tome u prilog. Naime, procjene posljedica koje je imao dosada{nji razvitak grada za njihove ìvotne uvjete i ìvotni standard, sudaraju se s visokim stupnjem identifikacije s gradom (tablica 8).
Razvitak grada je: Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvot moje obitelji Ne znam, ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 21,3% 15,6% 48,4% 12,4% 2,4% 100,0%
Tablica 8. Kakve ste koristi i {tete Vi osobno imali od dosada{njeg razvitka grada? (n=1700)
Odgovor koji je izgledao najmanje vjerojatnim naj~e{}e je izabran. Tvrdnja da grad u kojem se ìvi nema zna~ajnijeg utjecaja na ìvot gra|ana, diskvalificira ga kao ozbiljnog socijalnog aktera. Na grad se, naprosto, u tom smislu, ozbiljnije ne ra~una. Pa ipak, to ih ne prije~i da se u njemu ukorjenjuju. Podatci ukazuju da se povezanost s gradom ne oblikuje nu`no na funkcionalnoj razini, sukladno mogu}nostima u kojima se grad pojavljuje kao servisno mjesto na kojem se zadovoljavaju potrebe. Naprotiv, grad se preuzima (ili se ne preuzima) kao dio pri~e o vlastitom ìvotu, pa je u tom slu~aju, unato~ nezadovoljstvu nekim obilje`jima ìvota, od njega neodvojiv.
OCJENA GRADSKOG OKOLI[A

U uvodu smo opisali koncept koji privrènost mjestu obja{njava preko tri razine okoli{a: prirodne, socijalne i izgra|ene ili proizvedene te kroz ~etvrtu razinu koja se odnosi na tradicijsku ba{tinu. U istraìvanju urbanih aspiracija Zagrep~ana nije se posebno mjerio stupanj privrènosti pojedinoj razini okoli{a, ve} se u tom slu~aju ispitanike pitalo o gradu u cjelini. Ono {to se posredno moè iskoristiti za ovu raspravu jest procjena zadovoljstva stanjem i rje{avanjem problema na svakoj od ovih razina. Naravno, premda ne moèmo sa sigurno{}u tvrditi da je procjena zadovoljstva stanjem u pojedinom gradskom sektoru nu-
131
`no povezana s privrènosti mjestu, ne moèmo zanemariti mogu}i utjecaj dugotrajnog zadovoljstva ili nezadovoljstva na stupanj privrènosti. Odabrane varijable grupirali smo u ~etiri kategorije koje opisuju prirodni, socijalni i izgra|eni okoli{ te tradicijsku ba{tinu. Iz tablice 9 vidljivo je da su ispitanici najzadovoljniji stanjem u sferi izgra|enog okoli{a, dok je na drugom mjestu po zadovoljstvu tradicijska ba{tina. Na tre}em je mjestu prirodni okoli{, a najmanje su zadovoljni stanjem socijalne infrastrukture (tablica 9).
M Izgra|en okoli{ Tradicijska ba{tina Prirodni okoli{ Socijalna infrastruktura 3,3 2,8 2,6 2,4
Tablica 9. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanja i problema grada? (srednja ocjena na skali 15, pri ~emu je 1=vrlo nezadovoljan, a 5=vrlo zadovoljan)
132
Najve}e zadovoljstvo izraèno spram izgra|enog okoli{a moèmo protuma~iti i kao prvi pokazatelj da grad djeluje kao dru{tveni akter poduzetnik. Osim toga, po njihovoj ocjeni, s ne{to manje uspjeha, ali ipak ocjenom dobar, vrednuje se i stanje tradicijske ba{tine, {to je jedno od posebno va`nih upori{ta za oblikovanje gradskog identiteta. Ne{to je slabije zadovoljstvo prirodnim okoli{em, pri ~emu treba re}i da se to odnosi na upravljanje prirodnim okoli{em, na pitanja za{tite i gospodarenja. Najmanju ocjenu dobila je socijalna infrastruktura. Nedostatci u opremljenosti dru{tvenim sadràjima zna~ajno slabe kvalitetu ìvljenja, ali i uvjerljivost grada kao socijalnog aktera. U ovom slu~aju izostala je analiza neformalnih socijalnih mreà koja bi mogla pokazati nadokna|uju li se takvi nedostatci drugim oblicima socijalne potpore. Ako pogledamo rezultate za svaku varijablu pojedina~no (tablica 10), na prvi pogled nema ve}ih razlika u ocjeni rje{avanja problema. Sli~nost je o~ita i u rangu, no nije neva`no da su, u ukupnoj ocjeni, do{ljaci ipak ne{to zadovoljniji. Statisti~ki zna~ajne razlike u stavovima doma}ih i do{ljaka nema samo u procjeni stanja i problema socijalne infrastrukture. Treba re}i da je kod tri varijable na kojima se pokazala razlika vidljiv isti smjer odgovora srednje ocjene ne prelaze razdjelnicu prema pozitivnim odgovorima (uglavnom ili izrazito zadovoljan) te se moè re}i da obje skupine ispitanika dijele sli~no (ne)zadovoljstvo.
Tablica 10. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanja i problema grada: (ocjene od 1=izrazito nezadovoljan do 5=izrazito zadovoljan)
Doma}i (rang srednjih ocjena) 1. Obnova gradskog sredi{ta 2. Izgradnja stambenih naselja 3. ûvanje kulturne ba{tine 3. Opremanje grada komunalnom opremom (vodovod, kanalizacija, plin, asfalt i sl.) 3. Opremanje grada dru{tvenim sadràjima (kulturnim i zdravstvenim objektima, {kolama, vrti}ima i sl.) 6. Arhitektonsko oblikovanje novih ku}a 6. Odràvanje grada (~isto}a, fasade, zelenilo itd.) 8. Izgradnja gradskih prometnica 9. Za{tita okoli{a 10. Gospodarenje savskom obalom 10. Za{tita i sigurnost stanovni{tva (za{tita od kriminala, terorizma i sl.) 10. O~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota 13. Izgradnja javnih parkirali{ta 14. Rje{avanje problema velikih industrijskih zaga|iva~a 15. Briga o mladima i njihovoj budu}nosti Ukupna srednja ocjena
M 3,7 3,2 3,1
Do{ljaci (rang srednjih ocjena) 1. Obnova gradskog sredi{ta 2. Izgradnja stambenih naselja 3. ûvanje kulturne ba{tine 3. Arhitektonsko oblikovanje novih ku}a 5. Opremanje grada dru{tvenim sadràjima (kulturnim i zdravstvenim objektima, {kolama, vrti}ima i sl.) 6. Opremanje grada komunalnom opremom (vodovod, kanalizacija, plin, asfalt i sl.) 6. Odràvanje grada (~isto}a, fasade, zelenilo itd.) 8. Za{tita okoli{a 8. Gospodarenje savskom obalom 8. Izgradnja gradskih prometnica 11. O~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota 12. Za{tita i sigurnost stanovni{tva (za{tita od kriminala, terorizma i sl.) 12. Izgradnja javnih parkirali{ta 14. Rje{avanje problema velikih industrijskih zaga|iva~a 15. Briga o mladima i njihovoj budu}nosti Ukupna srednja ocjena
M 3,7 3,4 3,2 3,2
3,1
3,1 2,9 2,9 2,7 2,6 2,5
3,1
3,0 3,0 2,8 2,8 2,8 2,7
2,5 2,5 2,3 2,2 1,6 2,6
2,4 2,4 2,2 1,8 2,8
Za{to su ispitanici koji se deklariraju doma}ima, pa time izraàvaju i ve}u povezanost s gradom, kriti~niji u ocjenjivanju stanja i problema? Mo`da je rije~ o tome da oni, naprosto, postavljaju vi{e kriterije ili pokazuju ve}e zanimanje i o~ekivanje spram grada i gradskog okoli{a. No, od takvih pretpostavki za nas je u ovom trenutku va`niji nalaz da zadovoljstvo rje{avanjem pote{ko}a ili uspje{nost funkcioniranja unutar pojedinih gradskih sektora nije nu`no povezana sa stupnjem identifikacije s gradom. U protivnom, ne bismo u prosjeku dobili ve}e zadovoljstvo okoli{em u skupine koja se spram njega distancira (do-
133
Anka Mi{eti}, Geran-Marko Mileti} Privrènost Zagrebu: doma}i i do{ljaci Tablica 11. Zadovoljstvo okoli{em i subjektivna ocjena pripadnosti gradu? (srednja ocjena zadovoljstva okoli{em, pri ~emu je 1=izrazito nezadovoljan, a 5=izrazito zadovoljan)
{ljaci) nego u skupine koja se s njim identificira (doma}i). Prije bismo mogli re}i da ve}a povezanost s gradom donosi i ve}a o~ekivanja i stavove da se moè bolje.
Doma}i Prirodni okoli{ Izgra|eni okoli{ Socijalna infrastruktura Tradicijski okoli{ 2,55 3,28 2,39 2,76 Do{ljaci 2,79 3,42 2,46 2,92 p <0.01 <0.05 >0.05 <0.01
Premda dijele nezadovoljstvo, statisti~ki zna~ajna razlika potvr|uje da izme|u dviju skupina moèmo o~ekivati stabilnu razliku koja se o~ituje u ipak ve}em nezadovoljstvu doma}ih. Posebno je zanimljivo vidjeti na kojim se razinama okoli{a zbiva taj raskorak (tablica 11). Rije~ je o prirodnom okoli{u koji jam~i uspje{no ìvotno mjesto. Drugo, rije~ je o odnosu prema tradiciji koja se izravno veè za pitanje identiteta i, na posljetku, rije~ je izgra|enom okoli{u. Sve tri razine riznica su iz koje se crpe simboli identiteta zajednice, pa je, u tom slu~aju, mogu}a i ve}a osjetljivost/kriti~nost u skupine doma}ih. Istraìvanje je pokazalo da se na razli~it na~in ocjenjuje grad u cjelini i dio grada u kojem se ìvi ({ire susjedstvo). Unato~ prete`no niskim ocjenama stanja u raznim segmentima gradskog ìvota i funkcioniranja, podatci pokazuju da su ispitanici u ve}ini uglavnom ili vrlo zadovoljni op}im uvjetima ìvota u naselju. Takvo zadovoljstvo moè zna~ajno pridonijeti povezanosti s mjestom. Razlog je tomu u na~inu na koji se oblikuje povezanost s mjestom. Ona se, po Crossu, ostvaruje na nekoliko razina s obzirom na opseg prostora s kojim se osoba povezuje: dom/ku}a, susjedstvo, cijeli grad i sl. Na{e istraìvanje pokazuje da se zadovoljstvo/nezadovoljstvo na jednoj razini gradskog okoli{a (susjedstvo) ne prenosi nu`no na grad u cjelini. S druge strane, moèmo pretpostaviti da ukorijenjenost na bilo kojoj od ovih razina moè osnaìvati povezanost s gradom. U prilog tome govore i podatci da su gra|ani koji se smatraju doma}ima zna~ajno zadovoljniji op}im uvjetima ìvota u dijelu grada u kojem ìve (tablica 12).
Tablica 12. Zadovoljstvo op}im uvjetima ìvota u dijelu grada u kojem ìve
Zadovoljni Doma}i Do{ljaci Ukupno p<0.01 82,4% 71,3% 100,0%
Nezadovoljni 17,6% 28,7% 100,0%
134
POGLED U BUDU]NOST
Zanimljivo je pogledati i kako su ispitanici vrednovali kriterije za poticanje budu}ega gospodarskog razvitka. U tablici 13 istaknute su one varijable za koje se pokazala statisti~ki zna~ajna razlika (metodom hi-kvadrata) me|u skupinama doma}ih i do{ljaka.
VARIJABLE 1. Tradicionalna sklonost stanovnika prema odre|enim djelatnostima 2. Mogu}i uspjeh na trì{tu, profit 3. Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a djelatnosti 4. Zainteresiranost poduzetnika i mogu}ih ulaga~a za djelatnost 5. Zainteresiranost mladih za doti~nu djelatnost 6. Mogu}nost kori{tenja doma}e radne snage, bez ve}e potrebe zapo{ljavanja ljudi iz drugih krajeva Hrvatske ili inozemstva 7. Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg broja nezaposlenih SMATRAJU SE DOMA]IMA 1 25,0 64,4 75,2 66,1 66,0 2 54,7 32,1 22,7 30,8 30,5 3 20,3 3,5 2,1 3,1 3,5 SMATRAJU SE DO[LJACIMA 1 26,9 69,9 63,7 69,4 64,2 2 48,5 27,7 31,4 27,2 32,4 3 24,6 2,4 4,9 3,4 3,4 >,05 >,05 <,01 >,05 >,05 p
64,8 87,5
25,6 11,3
9,6 1,2
55,2 84,5
26,4 12,7
18,4 2,8
<,01 >,05
Analiza odgovora pokazuje vrlo malu razliku izme|u ispitanika i s obzirom na subjektivni doìvljaj pripadnosti gradu. Tako su se statisti~ki zna~ajnima pokazale razlike samo na varijablama: ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a djelatnosti te na varijabli koja preferira uporabu doma}e (zagreba~ke) radne snage. Do{ljaci su ovim kriterijima pripisali manji stupanj va`nosti. Njihov ravnodu{niji stav, poglavito za prvi slu~aj, mogao bi se objasniti i slabijom identifikacijom s mjestom, koja rezultira i ne{to manjim interesom za o~uvanje okoli{a. Ve}u osjetljivost na ekolo{ka pitanja, podsje}amo, ve} smo zabiljeìli u skupine doma}ih (tablica 11). U drugom slu~aju rije~ je o stavu koji ih, kao skupinu, izravno poga|a, stavljaju}i ih u nepovoljan poloàj u natjecanju za {to bolji dru{tveni poloàj.
Tablica 13. Koji bi, prema Va{em mi{ljenju , trebali biti presudni a koji manje va`ni razlozi za poticanje razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti u Va{em gradu? 1=presudno va`no; 2=donekle va`no; 3=neva`no
SLIKA GRADA
Kako bismo utvrdili na koji na~in gra|ani doìvljavaju ìvot u Zagrebu, traìli smo od njih da ocijene u kolikom stupnju su pojedine pretpostavljene karakteristike svojstvene Zagrebu. Odgovaraju}i tako na pitanje kakav je Zagreb za njegove gra|ane, ponajprije nas je zanimalo utvrditi po-
135
stoji li razlika u doìvljaju i iskustvu grada kakav se pojavljuje u Zagrep~ana koji se u njemu osje}aju doma}ima u odnosu na skupinu gra|ana koji su se u anketi deklarirali do{ljacima. Dvanaest varijabli pomo}u kojih smo nastojali de{ifrirati identifikacijski predloàk Zagreba odnosi se na sljede}e elemente gradskog ìvota: ìvotne stilove, urbane stilove, identifikaciju gra|ana s gradom, sigurnost, ali i percepciju mogu}ih povlastica koje donosi ìvot u Zagrebu. Kada smo, dakle, ispitanike podijelili u dvije skupine po odgovorima na pitanje osje}aju li se u Zagrebu doma}ima ili do{ljacima, me|u njima se pokazala statisti~ki zna~ajna razlika u procjeni koliko su po njihovu mi{ljenju gra|ani Zagreba privrèni gradu. O~ekivano, skupina doma}ih sigurnija je u privrènost Zagrep~ana svom gradu, dok su do{ljaci ~e{}e nesigurni u procjeni (ne mogu ocijeniti), ali i skloniji negiranju ove tvrdnje (tablica 14). Na ovakve stavove zasigurno je utjecala i projekcija vlastitog odnosa spram grada.
Izrazito % Doma}i Do{ljaci p<0,01 54,5 47,7 Donekle % 37,0 35,8 Uop}e ne % 5,5 8,3 Ne mogu ocijeniti % 2,9 8,3 Ukupno % 100,0 100,0
Tablica 14. Privrènost Zagrep~ana svom gradu po subjektivnoj procjeni pripadnosti gradu
Relativno najve}i udio ispitanika ulogu lokalne tradicije u ìvotu grada drì donekle zna~ajnom. Razlika me|u ispitanicima koji se smatraju doma}ima u odnosu na one koji su se deklarirali do{ljacima najvi{e se o~ituje u dvostruko ve}em udjelu do{ljaka koji ne mogu ocijeniti, ali i u ne{to ve}em udjelu istih koji su se odlu~ili za negativan odgovor. Razlog tomu moè biti, pretpostavljamo, i u nedovoljnoj integriranosti do{ljaka u gradsku socijalnu zajednicu, zbog ~ega se ne osje}aju kompetentnima za procjenu ove dimenzije zagreba~kog ìvota (tablica 15).
Tablica 15. Velika uloga lokalne tradicije u ìvotu grada i subjektivna procjena pripadnosti gradu
Izrazito % Doma}i Do{ljaci p<0,01 21,4 18,8
Donekle % 47,8 40,4
Uop}e ne % 22,5 24,3
Ne mogu ocijeniti % 8,2 16,5
Ukupno % 100,0 100,0
136
Otvorenost prema novom i suvremenom karakteristi~na je za velike gradove i gradski mentalitet, pa proporcionalno raste s gradskim staèm. U tom smislu kre}u se i na{i nalazi (tablica 16). Ve}ina anketiranih slaè se da su Zagrep~ani otvoreni prema novom i suvremenom. Ipak, analiza je pokazala statisti~ki zna~ajnu razliku izme|u tzv. doma}ih koji se vi{e slaù s ovom tvrdnjom od do{ljaka koji ~e{}e od njih biraju odgovor uop}e ne i ne mogu ocijeniti, a rje|e potvrdne odgovore. O~ekivano je da ispitanici koji se osje}aju do{ljacima i grad doìvljavaju manje propusnim za novo, jer imaju vlastito iskustvo u nastojanju da kao novi stanovnici budu prihva}eni u gradskoj zajednici.
Tablica 16. Otvorenost Zagrep~ana prema novom i suvremenom i subjektivna procjena pripadnosti gradu
Kad je rije~ o izrazitoj sklonosti opona{anju na~ina ìvota drugih gradova, pokazala se zna~ajnija razlika me|u uspore|enim skupinama, i to tako da se ispitanici iz skupine do{ljaka ~e{}e slaù kako je ovo obilje`je izrazito karakteristi~no za Zagreb, kao i da je dvostruko manji udio onih koji misle da ga ono uop}e ne karakterizira. Mogu}e je obja{njenje u ve}oj distanci {to ga ova skupina (koja se sama svrstala u do{ljake) ima spram grada, za razliku od doma}ih kojima su poznatije i vidljivije nijanse razli~itosti i koji su bolje upu}eni u raznolikosti gradskog ìvota (tablica 17).
Tablica 17. Izrazita sklonost opona{anju na~ina ìvota drugih gradova i subjektivna procjena pripadnosti gradu
I o pitanju me|usobne otu|enosti gra|ana statisti~ka analiza pokazala je postojanje razli~itih skupina. Ispitanici koji se smatraju do{ljacima izrazitije nagla{avaju ovo obilje`je. Pretpostavljamo da je i krug osoba na koje su upu}eni u obiteljskim, prijateljskim i drugim odnosima uì, a da su socijalne mreè u koje su uklju~eni jo{ uvijek
137
slabije nego ispitanicima koji se smatraju doma}ima te da jo{ uvijek kao referentne to~ke zadràvaju manje sredine iz kojih potje~u, a kojima se ovo obilje`je ne moè (barem ne u drasti~nom smislu) pripisati (tablica 18)
Tablica 18. Me|usobna otu|enost gra|ana i subjektivna procjena pripadnosti gradu
Nije bilo zna~ajne razlike me|u navedenim skupinama kada su ispitanici ocjenjivali mogu}nost za ostvarenje dobrog ìvotnog standarda, svakodnevnu ìvotnu sigurnost, mogu}nost da se u Zagrebu ìvi po vlastitom izboru, niti u ocjeni da je ìvot u gradu poselja~en, a slo`ni su i da je za ovaj grad karakteristi~no mije{anje ìvotnih stilova i navika. Kako bismo potpunije upoznali skupine za koje drìmo da su vi{e ili manje povezane s gradom, da se u ve}oj ili manjoj mjeri s njim identificiraju, napravili smo nekoliko dodatnih statisti~kih obradb podataka kojima je cilj bio dobiti uvid u osnovne, premda grube obrise njihovih profila. Zanimalo nas je, izme|u ostaloga, razlikuju li se po stambenim aspiracijama ispitanici koji se doìvljavaju doma}ima od onih koji se smatraju do{ljacima. Stoga smo te skupine usporedili, a u tablici prikazujemo rezultate samo za ona pitanja na kojima se pokazala statisti~ki zna~ajna razlika.
Tablica 19. Osje}ate li se u Zagrebu doma}im ili do{ljakom?/Gdje biste voljeli stanovati?
Doma}im U naselju s formiranim gradskim ulicama U naselju bez tipi~nih gradskih ulica p<0.05 U starijem dijelu grada s klasi~nom arhitekturom U novijem naselju s modernom arhitekturom p<0.01 U velikom gradu U manjem ili malom gradu p<0.05 49,0 51,0 52,5 47,5 66,7 33,3
Do{ljakom 74,2 25,8
34,8 65,2 57,5 42,5
138
Kada se pogledaju razlike u stavovima doma}ih i do{ljaka, podatci pokazuju da bi moglo biti rije~i o preferiranju dvaju tipova grada (tablica 19). Ispitanici koji se smatraju doma}ima u ve}ini slu~ajeva radije bi ìvjeli u naselju s formiranim gradskim ulicama. No, premda je takav odgovor i u ve}ine do{ljaka, statisti~ki zna~ajnom razlikom potvr|eno je da su do{ljaci kao skupina u takvom izboru uvjerljiviji od doma}ih. Skupine su se razi{le na izboru izme|u klasi~ne arhitekture starog dijela grada i moderne arhitekture novijih naselja, kao i u izboru veli~ine za ìvot poèljnoga grada. Ne bezuvjetno, ali svakako s dosta argumenata moèmo ustvrditi kako doma}i kao poèljno mjesto za ìvot vide radije grad s atributima manjeg/srednjeg grada negoli grad s atributima velegrada. Kako je rije~ o gra|anima Zagreba, nalaz se moè pro~itati i kao nostalgija za Zagrebom zavi~ajnim mjestom spram sumnji~avosti prema Zagrebu-velegradu. Do{ljaci, s druge strane, o~ekuju grad s atributima velegrada. U takvom (vele)gradu i mogu}nosti za oblikovanje vlastitog gra|anskog identiteta za njih bi bile ve}e.
ZAKLJUÂK
U ovom radu analiziran je odnos stanovnika Zagreba spram njihova grada preko teorijskog koncepta povezanosti s mjestom. Za tu svrhu kori{teni su podatci iz istraìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba (2000.). Rezultati su pokazali vrlo visok stupanj povezanosti/identifikacije ispitanik sa Zagrebom, o ~emu neposredno govori podatak da se velika ve}ina (87%) njih u tom gradu osje}a doma}ima. Vidjeli smo da se testiranjem razlike me|u skupinama doma}ih i do{ljaka statisti~ki zna~ajna razlika pojavila na nekoliko varijabli. Premda je, u pravilu, rije~ o intenzitetu a ne o smjeru stava, u pitanjima o razinama okoli{a skupine su se ipak razdvojile pokazuju}i time da grad razli~ito doìvljavaju. Ta razlika izraèna je u ukupnoj ocjeni prilika, ali jo{ vi{e nam otkriva kada gradski okoli{ razdijelimo na nekoliko razina. Razvrstane po subjektivnom osje}aju pripadnosti na doma}e i do{ljake, skupine su se zna~ajno razlikovale i u stambenim aspiracijama, i u procjenjivanju privrènosti gra|ana svom gradu, uloge lokalne tradicije u ìvotu grada, otvorenosti novom i suvremenom, sklonosti opona{anju drugih gradova te me|usobnoj otu|enosti gra|ana. Primjenom prilago|enoga koncepta povezanosti s mjestom (Cross, 2003.) potvrdilo se da se veza s mjestom oblikuje preko nekoliko razina okoli{a: socijalne, prirodne, artificijelne.
139
Tako|er se pokazalo da mjesto koje se doìvljava kao dom (mjesto u kojem smo doma}i) ne mora biti, s funkcionalnog stajali{ta, idealno, pa ~ak ni optimalno mjesto. Veza s mjestom vjerojatnije }e se oblikovati na emocionalnoj nego na funkcionalnoj razini, pa se i identifikacija s mjestom moè o~ekivati vi{e kao èlja nego kao funkcionalna ovisnost temeljena na potrebi.
1
BILJE[KE
Podatci na kojima }emo temeljiti ovaj rad dio su opse`nog istraìvanja urbanih aspiracija gra|ana Zagreba, provedenog u travnju 2000. godine za potrebe Gradskog zavoda za planiranje razvoja i za{titu ~ovjekovog okoli{a. Za tu svrhu primijenjena je metoda anketnog upitnika na slu~ajnom uzorku od 1700 ispitanika. U ovom radu govorimo o socijalnoj infrastrukturi, a ne o socijalnom okoli{u jer se navedene varijable ne odnose na obiteljske, profesionalne I druge veze koje ~ine formalne ili neformalne socijalne mreè.
LITERATURA
Banovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istraìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet. Cross, J. E. (2003). Conceptualizing Community Attachment. 66th Annual Meeting of the Rural Sociological Society, Montreal. Dostupno na http://www.ruralsociology.org/annual-meeting/2003/CrossJennifer. pdf Daki}, S. (1992). Spisi o novoj zavi~ajnosti. Zagreb: Turistkomerc. Gyerin, T. F. (2000). A Space for Place in Sociology. Annual Review of Sociology, 26, 463496. Payton, M. A. (2003). Influence of Place Attachment and Social Capital on Civic Action: A Study at Sherburne National Wildlife Refuge. University of Minnesota. Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb?: prinos sociologijskoj analizi identiteta grada Zagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I. (2000). Tehnika i samostalnost: okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I.; Mi{eti}, A.; [tambuk, M. (2000). Urbane aspiracije gra|ana Zagreba: istraìva~ki izvje{taj. Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Vaske, J.; Kobrin, K. C. (2001). Place attachment and environmentally responsible behavior. The Journal of Environmental Education, 32 (4), 1621.
140
Maja [TAMBUK
DVA ZAVIÂJA: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca
UVOD
Pripadnost u dru{tvenom smislu polazi od odnosa pojedinca i kolektiviteta, ~ime se oblikuje dru{tvenost, dakle, u elementarnom zna~enju, oblikuje se na~in postojanja unutar skupine, simboli~ka razmjena ili participacija. Teritorij na kojem ìvi skupina, kolektivitet, naj~e{}e je djelo ljudskih ruku, pa stoga ozna~uje prostor organiziranog dru{tvenog ìvota, {to pridonosi njegovu razumijevanju kao va`ne sastavnice svih obilje`ja kulture, dru{tvenosti i identiteta.1 Uostalom, pripadnost gradu i pripadnost selu ponajprije je pripadnost teritorijalnoj zajednici. Me|utim, dok je selo neupitno zajednica homogenog, autohtonog stanovni{tva, grad bi izgubio svoje osnovno zna~enje kad ne bi bio popunjen stanovni{tvom heterogenoga podrijetla ili, u kona~nici, stranaca.2 Za doseljene stanovnike gradska zavi~ajnost je nova zavi~ajnost, bez obzira na snagu emocionalne pripadnosti stanovnik grada. Me|utim, dru{tvena pripadnost ne odre|uje se samo teritorijem, iako je teritorijalni aspekt vrlo zna~ajan. Na njega je uvijek dogra|en socijalni sadràj. Identitetski profil gradskog stanovnika, upravo zbog korijena koji nisu nezamjetljivi, sloèniji je i finije tkan (teè razmrsiv) od identitetskog profila seoskog stanovnika. Ili je, mogu}e, dvojan. S druge strane, osvje{}ivanje ruralnog kulturnog identiteta u Europi ve} {ezdesetih, a u nas mnogo kasnije i jo{ uvijek nedovoljno, omogu}ilo je slobodnije i samim tim nezavisnije oblikovanje identiteta imigrantskih zavi~ajnih skupina koje su se na{le u gradu. Nije bez posljedica pro{lo ni ekolo{ko gledi{te na razvitak dru{tva, koje je iz sjene izvuklo svu va`nost koju za opstanak ima sveukupna ba{tinska (prirodna i socijalna) komponenta i njezino o~uvanje. êsto su te skupine pripadale i razli~itim nacionalnim, etni~kim korpusima. Osamdesete i devedesete godine pro{log stolje}a u Europi obiljeìle su dvije glavne sociopoliti~ke promjene: 1. nastavak migracijskih pokreta s ju`nih europskih periferija
143
Maja [tambuk Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca
144
prema sjevernim europskim centrima; i 2. implozija starih dràva i pojava novih dràva u isto~noj i centralnoj Europi.3 [to su ta dva va`na transformacijska procesa zna~ila za inauguraciju nekih novih tema u dru{tvene znanosti? Zanemarimo ovaj ~as i stare i nove migracije s juga i njihov nesumnjiv utjecaj na aktualizaciju spomenutih tema u europskom dru{tvenom prostoru. Nove dràve nastale u vrijeme sna`nog globalizacijskog vala, upravo kao suprotnost globalizacijskim procesima koji su obiljeìli spomenuto razdoblje, i u strahu od globalizacijskog brisanja razlika, pridonijele su da se svom snagom i, ~inilo se, neizbje`no{}u, ponovno pojave identitet, nacija, pripadnost, etnicitet, zavi~aj, teritorijalnost, zemlja, u dru{tvenim znanostima.4 Osim toga, ve} je prethodno na teorijskom planu uo~eno da se socijalne i politi~ke mobilizacije na etni~ko-teritorijalnim osnovama vi{e ne mogu tretirati kao odstupanja od klasi~ne paradigme modernizacije,5 pa je tako pripremljena osnovica za njihovo novo ~itanje i smje{taj unutar razvitka modernog dru{tva. Na tom tragu mogu}e je razumjeti, na druk~iji na~in, ulogu i poloàj malih zavi~ajnih skupina ruralnog podrijetla unutar sloènog sustava velikog grada. Posebno nas, u istraìvanju zavi~ajne skupine, zanima pojam identiteta6 jer igra va`nu ulogu u nekim dru{tvenim fenomenima i procesima, osobito kad su u pitanju migracija, integracija, asimilacija, kulturna su rezistencija. O snazi pripadnosti grupi, o slici o sebi koju doseljeni stvaraju upravo unutar grupe, ovisi kakva }e biti socijalna i kulturna budu}nost pojedinca, obitelji ili zavi~ajne grupe koja se zatekne u velikom, {arolikom i atraktivnom socijalnom okruènju grada. Netko se ne èli integrirati u novo dru{tvo jer èli zadràti vlastiti, singularni identitet. Netko }e pak, osobito u drugoj generaciji doseljenika, stvarati svoj mije{ani identitetski predloàk ili pak dvojni identitet, odnosno, oblikovati dvojnu zavi~ajnost. Koje su sastavnice identiteta i kako ga odrediti? Identitet se vezuje uza simbole, znakove. Istovremeno je temelj sli~nosti, prepoznavanja me|u ~lanovima identitetske grupe i ujedno temelj razlikovanja od druge skupine. Rogi}, ra{~lanjuju}i socijalni identitet, upozorava na dvije istraìva~ke tradicije u sociologiji. Jedna se oslanja na varijablu pripadnosti pojedinim dru{tvenim tvorbama (simboli~ki interakcionizam), koja je u temelju odre|ivanja me|usobnog djelovanja sudionika. A druga sociologijska tradicija temelji se na smislu koji odre|uje dru{tveno djelovanje, odnosno na oblikovanju smisla. Identitet je uvijek simboli~na tvorba.7 S motivacijskoga gledi{ta identitet je
vrlo poticajna kategorija, pa je itekako uporabiva u akcijskom smislu. Rogi} analizira razine na kojima se identitet oblikuje i manifestira. Tri su razine: kulturna, dru{tvena i egzistencijalna. Sredi{nje pitanje prve razine jest Tko sam ja u svijetu? Drugu razinu najbolje saìmlje pitanje Tko sam ja u dru{tvu?, a na tre}oj razini dobro funkcionira pitanje Tko sam ja spram sebe?8 Ukratko, na prvo pitanje dru{tveni sudionik odgovara samoodre|uju}i (ili suodre|uju}i) kulturne norme i forme s pomo}u kojih se orijentira i izgra|uje; na drugo pitanje, nu`no smje{taju}i sebe unutar normi i formi, dru{tveni akter zauzimlje svoje (pokretno, promjenjivo) mjesto unutar dru{tva; a na tre}e pitanje odgovara razvijanjem ìvotnih stilova u svim egzistencijalnim podru~jima.9 Razvijaju}i svoj identitet na svim ovim razinama, oblikuju}i ga u ukupni osobni (ili grupni) identitetski sustav, njeguju}i ga i oboga}uju}i dinami~nim suodnosom prema sje}anjima, pri~ama, slikama, emocijama, dopu{taju}i utjecajima da ga u~vr{}uje, da nagla{uje neka obilje`ja a neka bri{e, teritorijalizira ili re/teritorijalizira, socijalni sudionik ostaje vezan i odre|en u djelovanju vlastitim identitetskim predlo{cima. Pritom je temeljno pitanje vjerodostojnosti djelovanja, a ono se definira ~inom koji isklju~uje interes. Uzbudljivost djelovanja identitetskom motivirano{}u ostaje ~esto jedina naknada, jedini interesni sastojak takve akcije. U tom smislu moglo bi se govoriti o aktivnom i pasivnom identitetskom predlo{ku. Onom koji poti~e na djelovanje i onom koji ne uklju~uje djelovanje kao oblik iskazivanja identitetske pripadnosti. Dakle, s jedne strane izgra|uje se gradski identitet doseljenih, sloèni sustav prihva}enih posvojenih obilje`ja grada, uspostavljenih odnosa, prihva}enih gradskih slika, vizura. S druge strane, korijeni su i elementi jednog drugog identiteta, koji se oblikovao u druk~ijem sociokulturnom okviru.10
O ISTRA@IVANJU
Ovo je tekst o jednoj zavi~ajnoj skupini koja ìvi u Zagrebu. Oslanja se na anketno istraìvanje koje je provedeno u studenom i prosincu 2003. godine. Jedan od ciljeva istraìvanja bio je da se ustanovi mogu li se, i u kojoj mjeri, odseljeni smatrati razvojnim ~imbenikom kraja iz kojeg su potekli te na koji se na~in aktiviraju ili mogu aktivirati kao razvojni potencijal zavi~aja. S ove strane interesa postavili smo i pitanje moè li se taj potencijal upotrijebiti u~inkovitije, usmjereno i svrsishodno. Druga razina na{eg
145
interesa odnosila se na ulogu, poloàj i va`nost doseljenika za Zagreb. Oni nesumnjivo predstavljaju zna~ajan segment ljudskih i materijalnih razvojnih potencijala grada. U tom pogledu korisno je istraìvanje takve jedne zavi~ajne, doseljene skupine. Njihov prinos razvitku grada nije zanemariv, iako ga je te{ko precizno utvrditi. Ali iz pretpostavljenog pozitivnog prinosa moè se postaviti temelj za dodatno ~itanje odnosa grada i sela, a to je da je grad osobito Zagreb, jer je o njemu ovdje rije~, osim modernizacijske odgovornosti koju ima prema razvitku periferije, na neki na~in i dodatno obvezan baviti se i pridonositi razvitku ruralnog podru~ja. Ljudski kapital doseljen u grad iz seoskih podru~ja, osim osobnog, pojedina~nog prinosa ukupnom napretku, predstavlja i u grupnom smislu oboga}ivanje grada i prinos gradskoj raznolikosti, a to je jedna od temeljnih odrednica dru{tvene definicije grada. Za istraìvanje je odabrana zavi~ajna skupina Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca.11 Pri planiranju i izvo|enju istraìvanja kao glavna pote{ko}a pojavio se problem popisa Sel~ana u Zagrebu. Osim njihove definicije (operacionalne), valjalo je prona}i na~ine kako do}i do njihova {to potpunijeg popisa. Tko su, dakle, Sel~ani u Zagrebu? Moè li se uop}e biti Sel~anin i ìvjeti u Zagrebu? Moè li se biti Sel~anin i Zagrep~anin istovremeno? Odlu~ili smo se za jednostavnu i tehni~ki provedivu definiciju. Zagrep~ani sela~kog podrijetla ili Sel~ani u Zagrebu svi su oni koji zadovoljavaju jedan od tri kriterija: rodili su se u Selcima jedan roditelj je Sel~anin, ili baka ili djed je iz Selaca. Dakle, Sel~anin nije onaj tko samo voli Selca. Dapa~e, Sel~anin ne mora voljeti Selca, ali onda se postavlja pitanje identificiranosti s mjestom podrijetla. Jer bitna ozna~nica identiteta jest i emocionalna vezanost. Evo kako su ispitanici vezani uza Selca:
Broj Ro|en sam u Selcima Jedan od roditelja je podrijetlom iz Selaca Oba roditelja su iz Selaca (Pra)djed/(pra)baka iz Selaca Bez odgovora Ukupno 43 60 6 6 3 118 % 36,4 50,8 5,1 5,1 2,5 100,0
Tablica 1. Kakve su Va{e veze sa Selcima? (mogu}e vi{e odgovora)
146
Najvi{e ispitanika je sa Selcima vezano (biolo{ki) jednim roditeljem koji je odande, ~ak 50,8%. Oba roditelja Sel~ana ima 5,1% ispitanika; dakle, ukupno 55,9% ispitanika preko svojih roditelja identificira se kao Sel~ani. Njih ~etrdeset troje ro|eno je u Selcima, ili 36,4% realiziranog uzorka. [estero ispitanika, pak, vu~e svoje sela~ko podrijetlo preko djeda, bake, prabake ili pradjeda. Ovi posljednji mogu sluìti za provjeru koliko moè biti ~vrsta veza s korijenima i u tre}oj ili ~etvrtoj generaciji. U uzorak su u{li svi koji su navr{ili 18 godina. Mnogi koji su mla|i od te dobne granice, za o~ekivati je, tako|er su (bit }e) Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca. Kao osnovica za popis Sel~ana posluìo nam je popis primatelja Bra~ke crkve,12 koju na zagreba~ke adrese {alje sela~ki ùpnik don Stanko Jer~i}. Svima njima upu}en je poziv da se odazovu i da prijave kako ~lanove svoje obitelji koji su stariji od 18 godina tako i druge Sel~ane za koje pretpostavljaju da nisu na spomenutom popisu. Osim ovim putem, do dodatnih adresa do{li smo i privatnim istraìvanjima, raspituju}i se u Selcima ili u Zagrebu. Uvijek ima dobro informiranih i oni su dragocjen izvor. Prikupili smo imena oko 150 Sel~ana starijih od 18 godina. Dio anketiranja obavili su studenti sociologije Hrvatskih studija, a dio anketa je poslan po{tom. Anketa je bila anonimna. Ukupno je ispunjeno 118 anketnih upitnika. Kontrola reprezentativnosti uzorka te{ko je provediva. S obzirom na sela~ko iskustvo, razgovore s dobrim informatorima i po~etni popis mogu}e je pretpostaviti da je uzorak, ako ne reprezentativan, onda vrlo blizu tome.13 Definicija Sel~anina koju smo rabili u ovom istraìvanju, dakle, vi{e je tehni~ka, oslanja se na tvrde socio-demografske varijable. To naravno ne zna~i da su podatci koje smo prikupili anketom tehni~ke naravi. Naprotiv. Oni su prete`no mjerili kulturalnu i emocionalnu razinu zavi~ajnosti. Stupanj pripadnosti Selcima mjerili smo za nekoliko sela~kih simboli~kih vrijednosti: zemljopisni prostor, jezik, dijalekt, sela~ka povijest, ali i neke ocjene, aspiracije, planovi. U skladu s ciljevima istraìvanja, istraìli smo i neka obilje`ja pripadnosti, vezanosti uza Zagreb. Polazimo od teze da se teritorijalne identifikacije me|usobno ne isklju~uju, pa tako socijalna i emocionalna veza s jednim mjestom ne isklju~uje vezu s drugim. Rije~ je o tome da se elementi identifikacije razlikuju.
147
TKO SU ZAGREPÂNI PODRIJETLOM IZ SELACA I ZA[TO SU U ZAGREBU

Rekli smo prethodno koga smatramo, u smislu definicije, Sel~aninom u Zagrebu i tko su ispitanici. A kako se oni identificiraju po zavi~ajnoj pripadnosti? Kako se moè biti Sel~anin u Zagrebu, odnosno Zagrep~anin sela~kog podrijetla?
Tablica 2. Kako se identificirate po zavi~ajnoj pripadnosti?
Broj Zagrep~anin/Zagrep~anka Sel~anin / Sela~ka privremeno u Zagrebu Mje{anac Druk~ije Bez odgovora Ukupno 46 26 24 17 5 118
% 39,0 22,0 20,3 14,4 4,2 100,0
Me|u Sel~anima u Zagrebu najvi{e je Zagrep~ana 39%. Slijede Sel~ani privremeno u Zagrebu (22%), potom mje{anci (20,3%). Mnogi Zagrep~ani sela~kog podrijetla ro|eni su u Zagrebu, pa je Zagreb, osim mjesta boravka i mjesto ro|enja, dakle mjesto u kojem se ìvi od ro|enja. A to je vrlo utjecajan temelj zavi~aja. Vezanost uz Zagreb pokazuje ìvotne namjere ispitanika koje se odnose na mjesto stanovanja.
Tablica 3. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?
Broj Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se vratiti u Selca ~im to bude mogu}e Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se odseliti nekamo drugamo ~im to bude mogu}e Odselit }u se u Selca kad ostarim ili odem u mirovinu Odselit }u se negdje drugdje kad ostarim ili odem u mirovinu Ne{to drugo Bez odgovora Ukupno 87 1
% 73,7 0,8
7 9 6 7 1 118
5,9 7,6 5,1 5,9 0,8 100,0
148
Gotovo tri ~etvrtine ispitanika ostat }e trajno u Zagrebu. Zanimljiv je relativno mali udio onih koji }e oti}i u Selca pod stare dane (7,6%). Budu}i da mnogi imaju ku}u
u Selcima (58%), o~ekivalo se kako }e vi{e njih planirati povratak u zavi~aj (prvi ili drugi, svejedno). Vjerojatno se ovdje susre}emo s nedovoljnom opremljenosti Selaca (i manje-vi{e svih drugih sela, malih mjesta) i time manje atraktivnima za trajan ìvot u njima, osobito za posebne skupine (stariji, bolesni ili, s druge strane, mladi, poduzetni). U konkurenciji sa Zagrebom, najve}im i najja~im gospodarskim i kulturnim sredi{tem Hrvatske, o~ito je, nije se te{ko odlu~iti. Selca ostaju tek emocionalno intimno skloni{te.
Broj Vjerujem da }e ostati Mislim da }e se odseliti u Selca Mislim da }e se odseliti negdje drugdje Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo u Selca Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo drugdje Ne znam, ne mogu ocijeniti Ukupno 64 6 3 14 87 % 73,6 6,9 3,4 16,1 100,0
Tablica 4. Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti?
Ispitanici koji imaju djecu ne dvoje oko toga ho}e li njihova djeca ostati ìvjeti u Zagrebu. Mogu}nosti Zagreba doista su neusporedive s ostalim prostorima Hrvatske. I takva se situacija perpetuira, nema strate{kog nastojanja da se postupno podiè stupanj atraktivnosti na drugim naseljskim razinama. U razvijenim europskim zemljama ve} je dugo na djelu renesansa ruralnih prostora i proces odseljavanja iz (osobito ve}ih) gradova prema periferijskim gradovima i selima. U nas je jo{ uvijek, bez prave strategije ravnomjernog prostornog razvitka zemlje, te{ko o~ekivati ikakav pomak stanovni{tva u smjeru obrnutom od postoje}eg. Stoga je gotovo nemogu}e da roditelji vide neke druge putove za svoju djecu, putove koji bi vodili prema periferijskom prostoru, pa ni onom bliè Zagrebu. Ni jedan roditelj ne vidi budu}nost svoga djeteta na otoku, u Selcima. Vezano uz ove odgovore, zanimljivo je spomenuti da gotovo 90% ispitanika ocjenjuje da im podrijetlo nije bilo ni prednost ni prepreka.14 Za{to se ova skupina Sel~ana odlu~ila za Zagreb, a ne za neko drugo mjesto? Odgovori na ovo pitanje pomo}i }e boljem razumijevanju nekih ve} iznijetih ali i nekih podataka koji slijede. 149
Maja [tambuk Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca Tablica 5. Za{to ste izabrali Zagreb za mjesto stanovanja? (Zaokruìti jedan, najva`niji razlog)
Broj Ro|en sam u Zagrebu Doselio sam se kao dijete, s roditeljima Do{ao sam u Zagreb u {kolu (fakultet) Zagreb nudi vi{e mogu}nosti za kvalitetniji ìvot nego drugi gradovi u Hrvatskoj Dobio sam posao u Zagrebu Supruga (suprug) je iz Zagreba Odgovara mi zagreba~ka klima Zbog djece ({kolovanje i sl.) Ne{to drugo. [to? Ukupno 43 21 16 10 16 9 0 1 2 118
% 36,4 17,8 13,6 8,5 13,6 7,6 0 0,8 1,7 100,0
Skupinu ro|enih u Zagrebu, {to je naj~e{}i odgovor (36,4%), slijedi skupina koja se u dje~joj dobi doselila s roditeljima (17,8%). Podjednako zastupljen razlog doseljenja jest {kolovanje i zapo{ljavanje (po 13,6%). Zanimljiv je podatak da se 8,5% ispitanika doselilo zato {to Zagreb nudi vi{e kvalitetnijih mogu}nosti. Me|u ovim mogu}nostima nesumnjivo je i mogu}nost izbora dobrih fakulteta i mogu}nost profesionalnog napredovanja, a to je, prema odgovorima na druga pitanja, neosporna zagreba~ka prednost u odnosu na druga gradska sredi{ta u Hrvatskoj. Kona~no, kao razlog doseljavanja u Zagreb spominje se (u 7,6% slu~ajeva) bra~ni partner koji je iz Zagreba.
Tablica 6. Jeste li se u Zagreb doselili neposredno iz Selaca?
Broj Ne Da Bez odgovora Ukupno 74 28 16 118
% 62,7 23,7 13,6 100,0
Kao {to vidimo iz tablice, iz Selaca se neposredno doselilo 28 ispitanika (23,7%).

Tablica 7. Ako se niste doselili ravno iz Selaca i niste ro|eni u Zagrebu, gdje ste u me|uvremenu ìvjeli (najmanje pola godine)?
Mjesto boravka U Splitu U nekom drugom hrvatskom gradu U nekom drugom hrvatskom selu U inozemstvu
Broj 21 20 6 9
% 17,8 16,9 5,1 7,6
150
Ako ostavimo one koji su ro|eni u Zagrebu preostali koji se nisu neposredno doselili iz Selaca, prethodno su ìvjeli ve}inom u Splitu, potom u nekom drugom hrvatskom gradu, u inozemstvu ili nekom drugom hrvatskom selu.15
PREDNOSTI I NEDOSTATCI @IVOTA U ZAGREBU KAKO IH VIDE ZAGREPÂNI PODRIJETLOM IZ SELACA

Uobi~ajeno je smatrati kako su prednosti malih mjesta, sela i gradova u ~istom zraku, a nedostatci su cijeli popis manjkova u socijalnom i tehni~kom standardu. Tako|er je uobi~ajeno da se prednosti vrednuju niè od nedostataka.16 Za grad je pak uobi~ajeno da vrijedi obratno. Dodu{e, u posljednjih nekoliko desetlje}a promijenila se hijerarhija vrijednosti kad je u pitanju ìvotni prostor. Sve je ve}a osjetljivost na stanje prirodnog okoli{a i onog kultiviranog. Svjedoci smo osjetno pove}ane brige za pravilno odlaganje sme}a.17 Tako|er, iznimno je porasla osjetljivost stanovnika velikih gradova na sigurnost, odnosno rizi~nost ìvota u gradu.
Tvrdnja Zagreb je zna~ajno kulturno i intelektualno sredi{te Hrvatske Zagreb je povezan s razvijenim svijetom i njegov je dio U Zagrebu svatko moè odabrati na~in ìvota koji mu najvi{e odgovara Zagreb je siguran i ugodan za ìvot Dobri su uvjeti za bolju budu}nost mladih ljudi Gradsko gospodarstvo nudi obilje radnih mjesta i dobre su mogu}nosti zarade Srednja ocjena* 4,7 4,2 4,0 3,7 3,4 3,0
Tablica 8. Koje su, po Va{em mi{ljenju, prednosti koje Zagreb nudi svojim stanovnicima? Ozna~ite stupanj slaganja s tvrdnjom:
* Napomena: Aritmeti~ka sredina izra~unana je na temelju raspona odgovora od U potpunosti se slaèm s tvrdnjom (5) do Ni malo se ne slaèm (1).
Na ~emu Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca temelje svoju visoku privrènost svom gradu? Na kojim zagreba~kim prednostima po~iva gotovo trajno opredjeljenje za grad i kad su u pitanju sami ispitanici, ali i njihovo vi|enje budu}nosti vlastite djece? U gornjoj tablici posloène su prednosti prema rangu. Na prvom mjestu je neupitna pozicija i uloga Zagreba kao kulturne i intelektualne sredi{nje to~ke Hrvatske (ocjena 4,7). Slijedi poloàj Zagreba u ukupnom sustavu veza s razvijenim svijetom, {to ga ~ini njegovim sastavnim dijelom. Ovu prednost visoko ocjenjuju ispitanici (4,2), pa se
151
ve} na ovoj razini obradbe podataka moè zaklju~iti kako na visinu ovih ocjena bitno ne utje~u neke temeljne osobine ispitanik (poput dobi, naobrazbe). S visokom ocjenom na tre}em je mjestu tvrdnja da u Zagrebu svatko moè odabrati na~in ìvota koji mu najvi{e odgovara (4,0). Budu}i da se radi o ispitanicima kojima nije nepoznat ìvot pod socijalnom kontrolom u malim naseljima, visoka rangiranost ove zagreba~ke prednosti jasno pokazuje kakav stav imaju ispitanici prema teè ostvarivoj mogu}nosti da se u Selcima slobodno odabere vlastiti ìvotni stil. Slijedi tvrdnja da je Zagreb siguran i ugodan za ìvot (3,7). Na samom kraju ovog popisa dvije su, moglo bi se re}i gospodarske tvrdnje: da su dobri uvjeti za bolju budu}nost mladih (3,4) i da gradsko gospodarstvo nudi obilje radnih mjesta te da su dobre mogu}nosti zarade (3,0). Ovakav rang tvrdnji od iznimno podràne one o Zagrebu kao kulturnom i intelektualnom sredi{tu do najlo{ije ocijenjenih gospodarskih prilika daje naslutiti odre|enu promjenu u percepciji Zagreba kao gospodarskog sredi{ta i najja~eg razvojnog aktera Hrvatske. I visoko ocijenjene veze Zagreba s razvijenim svijetom, dade se zaklju~iti, vi{e govore o dru{tvenim, kulturnim, politi~kim vezama metropole nego o njezinu sudjelovanju u gospodarskoj razmjeni sa svijetom.18
Tvrdnja Prometni kaos, oteàno je odvijanje prometa One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvot u njoj Uni{ten je tradicionalan zagreba~ki na~in ìvota Zrak je zaga|en u cijelom gradu Naru{en je izgled grada lo{im urbanisti~kim i gra|evinskim zahvatima Razvile su se industrijske grane koje {tete razvitku i prosperitetu grada Zagreb je postao prevelik za kvalitetan ìvot Stvoreno je previ{e opasnosti i rizika za ìvot gra|ana Zapu{teno je gradsko zelenilo i gradski okoli{ Srednja ocjena* 4,6 4,1 3,8 3,7 3,7 3,6 3,4 3,3 2,8
Tablica 9. [to Vam smeta u Zagrebu? Ozna~ite stupanj slaganja sa sljede}im tvrdnjama:
* Napomena: Aritmeti~ka sredina izra~unana je na temelju raspona odgovora od U potpunosti se slaèm s tvrdnjom (5) do Ni malo se ne slaèm (1).
152
@ivot u Zagrebu ima i svojih mana. Na prvome mjestu je prometna zagu{enost, kaos, koji oteàva i usporava svakodnevni ìvot (4,6). Na to se, izgleda, te{ko priviknuti. Nije nemogu}e da je podloga ovako visoke negativne ocje-
ne gradskog prometa u pretpostavkama ispitanika kako je to problem koji se moè rije{iti ako se ho}e i zna. Zato se ne prihva}a kao nu`no gradsko zlo, kao neodvojiv element (izabranog) gradskog na~ina ìvota. Stoga za taj problem o~igledno nema razumijevanja. Na drugome mjestu na popisu gradskih manjkova jest zaga|enost Save (4,1). [to to pokazuje? Ponajprije to da je Sava itekako vaàn identitetski simbol Zagreba i da je Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca vole, pa i oni koji su se doselili ne tako davno. Na tre}emu mjestu jest tvrdnja da je uni{ten tradicionalni zagreba~ki na~in ìvota (3,8). [to imaju doseljeni Sel~ani i podrijetlom Sel~ani s tradicionalnim zagreba~kim na~inom ìvota? Te{ko je rekonstruirati na koje su sve sastavnice negda{njeg zagreba~kog ìvota mislili ispitanici kad su relativno visokom negativnom ocjenom pokazali koliko àle za o~igledno pro{lim vremenima. Ipak, na temelju ranga ove tvrdnje lako je pretpostaviti da su Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca o~ito ne samo oni koji su ro|eni u Zagrebu, vrlo vezani uza Zagreb, da su Zagreb posvojili, da je na odre|eni na~in zagreba~ka povijest, barem ona blià, postala i njihova povijest. Slijedi jo{ uvijek visoko ocijenjena tvrdnja o zaga|enosti zraka (3,7), potom tvrdnja da je naru{en izgled grada lo{im urbanisti~kim i gra|evinskim zahvatima (3,7), ne{to manje je ocijenjena tvrdnja da su u Zagrebu razvijene industrijske grane koje {tete razvitku i prosperitetu grada (3,6). U op}em, pa i zagreba~kom manjku radnih mjesta, ispitanicima se, moè se pretpostaviti, ~inilo neprimjerenim reagirati negativno (ili mo`da negativnije?) na kvalitetu zagreba~ke industrije i njezin utjecaj na stanje u okoli{u. Manja je suglasnost oko tvrdnje da je Zagreb postao prevelik za kvalitetan ìvot (3,4), da je postao rizi~an (3,3). Najniù ocjenu dobila je tvrdnja da je zapu{teno gradsko zelenilo (2,8). Iz ovog popisa gradskih nedostataka, odnosno njihovih ocjena, zaklju~ujemo da su Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca itekako osjetljivi na stanje okoli{a, da se u znatnoj mjeri identificiraju s gradom, da grad ne doìvljavaju kao posebno opasan i rizi~an za svakodnevni ìvot i da ga smatraju jo{ uvijek kvalitetnim ìvotnim okvirom.
KORISTI I [TETE OD PRESELJENJA

Ispituju}i Sel~ane u Zagrebu, zaobi{li smo detaljnija pitanja o motivima i aspiracijama zbog kojih su se preselili, jer su ta (uostalom kao i mnoga druga zanimljiva a nepostavljena) pitanja prelazila zadane ciljeve istraìvanja. Dakle, za one koji su ro|eni u Selcima (ili negdje drugdje, samo ne u Zagrebu) ne znamo precizno motivacijsko-aspiracijski
153
sklop koji je u temelju svakog prostornog pomaka. Stoga je te{ko upustiti se u usporedbe koristi i {teta s njihovim predmigracijskim o~ekivanjima. Ro|enima u Zagrebu postavili smo isto pitanje, ra~unaju}i da oni indirektno mogu ocijeniti izbor svojih roditelja (ili baka i djedova), a ujedno iskazuju odnos prema ìvotu u svom gradu.
Koristi i {tete Povoljno je utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Nepovoljno je utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Oteào je uvjete mog ìvota ali je osigurao dobru perspektivu mladima iz moje obitelji Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvot moje obitelji Ne znam, ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno Broj 70 2 4 28 13 1 118 % 59,3 1,7 3,4 23,7 11,0 0,7 100,0
Tablica 10. Kakve ste koristi i {tete Vi osobno imali od Zagreba? Zagreb je:
Za razliku od onih doista malobrojnih koji su imali nesre}u da je ìvot u Zagrebu nepovoljno utjecao na uvjete njihova ìvota i ìvota njihove obitelji (svega 2 odgovora ili 1,7%), mnogi su (60%) ocijenili da je Zagreb povoljno utjecao na njihove osobne i obiteljske ìvote. Uspje{ne ili sretne osobne i obiteljske biografije oblikovane u pozitivnom ozra~ju zagreba~kog okvira vjerojatno su mogle pridonijeti popularnosti Zagreba u Selcima. (Ali za tu tvrdnju, osim osobnog dojma, nemamo dokaza.) Blizu ~etvrtine ispitanika uvjereno je da Zagreb nije imao zna~ajnijeg utjecaja na njihove ìvote (23,7%), dok je 11,0% onih koji ne mogu ocijeniti koristi i {tete od ~injenice da ìve (toliko koliko ìve) u Zagrebu. Nesumnjivo je te{ko jasno odgovoriti na pitanje o tome {to bi bilo da se nisu preselili (ili netko od njihovih roditelja), da su ostali u Selcima. Mnogi ispitanici nisu uspjeli pogledati svoj ìvot unatrag i s vremenskim odmakom procijeniti bi li on bio, i koliko, te u kojem smjeru, druk~iji da se nisu odlu~ili na selidbu. Njihov broj bi svakako bio manji da smo iz obradbe izuzeli ro|ene u Zagrebu, koji, dakle, nemaju neposredno selidbeno iskustvo.
154
Broj Ne mogu ocijeniti Bio bi bolji, nije se trebalo seliti Bio bi gori, selidba je omogu}ila perspektivu Bio bi pribli`no ili jednako dobar Drugo Bez odgovora Ukupno 45 5 39 8 10 11 118
% 38,1 4,2 33,1 6,8 8,5 9,3 100,0
Maja [tambuk Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca Tablica 11. Bi li, po Va{oj ocjeni, Va{ ìvot i ìvot Va{e obitelji bio bitno druk~iji da ste ostali ìvjeti u Selcima, da niste odselili?
Ipak, iz odgovora na ovo pitanje ne{to se moè zaklju~iti bez ve}e pogre{ke. Tre}ina svih ispitanih smatra da bi njihov ìvot bio gori te da su se selidbom ostvarile bolje mogu}nosti napretka, osobnog i obiteljskog. Tako|er je indikativno da je svega 4,2% ispitanika izjavilo kako bi bilo bolje da su ostali u Selcima.
VEZE SA SELCIMA
U~estalost druènja Vi{e puta tjedno Jednom tjedno Vi{e puta mjese~no Jednom mjese~no Nekoliko puta godi{nje Jednom godi{nje ili rje|e Bez odgovora Ukupno Broj 4 6 2 11 31 59 5 118 % 3,4 5,1 1,7 9,3 26,3 50,0 4,2 100,0
Tablica 12. Druìte li se u Zagrebu sa Sel~anima? (samo ne-obiteljska druènja)
Kad se radi o ne-obiteljskim druènjima, polovica ispitanih se prili~no rijetko susre}u: jednom godi{nje ili rje|e (njih 50,0%). Ne{to vi{e od ~etvrtine vi|aju druge Sel~ane nekoliko puta godi{nje, a desetak posto se sastaje jednom ili vi{e puta mjese~no (11,0%). Blizu devet posto ispitanika ~ak se vi|a i tjedno. Ovim druènjima moramo dodati i njihove susrete u Selcima tijekom praznika. Je li to puno ili malo? Kad se uzme u obzir da ne postoji neki trajniji oblik organizacije koji bi nudio sadràjna druènja ili akcije, da ne postoji ni potpuni popis Sel~ana u Zagrebu, onda podatci svjedo~e o relativno visokoj motiviranosti za susretanja. Nekoliko provedenih akcija imalo je izniman odziv pozvanih Sel~ana. O~ito je, nedostaje makar i najniì oblik organiziranosti.
155
Tablica 13. Koliko su u Va{em na~inu pona{anja prisutni elementi karakteristi~ni za lokalnu kulturu i ìvot u Selcima?
Sel~anin u Zagrebu jest i Zagrep~anin i Sel~anin, u sebi sjedinjuje pripadnost gradu i malom mjestu. I s jednim i s drugim prostorom povezuje ga emocija, osje}ajnost, bliskost. Odsutnost radikalne blizine Selaca nadomje{ta se njegovanjem nekih elemenata identiteta. Njegova pripadnost teritorijalnoj grupi i teritoriju traje i sada kad te grupe zapravo nema. Gotovo da se moè govoriti o pomaknutoj teritorijalnoj zajednici. [to to Sel~ani u Zagrebu njeguju, a {to pripada isklju~ivo sela~koj pri~i?
êsto Povremeno 25,4 33,9 44,9 49,2 17,8 Rijetko ili nikad 56,8 34,7 35,6 32,2 75,4 Bez odgovora 2,5 2,5 2,5 2,5 3,4 Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
a. Govorim sela~kim dijelektom b. Slavim lokalne blagdane c. Druìm se sa Sel~anima d. Boravim u Selcima e. Pomaèm u razvitku Selaca
15,3 28,8 16,9 16,1 3,4
Unutar obitelji, me|u prijateljima, u druènju s drugim Sel~anima, ~esto i povremeno sela~kim dijalektom govori 40,7% ispitanika. Lokalne, sela~ke blagdane slavi u svojim ku}ama ili s prijateljima ~esto ili povremeno ~ak 62,7% Sel~ana u Zagrebu. Budu}i da osim Gospe od Karmela, koja je za{titnica Selaca, i nema nekih posebnih sela~kih blagdana, varijabla slavljenje sela~kih blagdana prije svega podrazumijeva na~in obiljeàvanja tih blagdana: od jela i kola~a koji se tradicionalno uz neki blagdan pripremaju u Selcima (pr{urate, hrustule, sirnice, makaruni, pa{ticada, bakalar...) do eventualnog druènja sa Sel~anima na blagdanski dan. S drugim Sel~anima se ~esto ili povremeno druì 60,8% ispitanika. U Selcima boravi ~esto ili povremeno njih 65,3%. Na neki na~in pomaè ili sudjeluje u razvitku Selaca 21,2% ispitanika.
Tablica 14. Koliko puta godi{nje odlazite u Selca?
Broj Jednom Dva puta Tri i vi{e puta Rje|e od jednom godi{nje Bez odgovora Ukupno 35 26 21 34 2 118
% 29,7 22,0 17,8 28,8 1,7 100,0
156
Kao {to se vidi iz tablice, redovito se (netko ~e{}e, netko rje|e) odlazi u Selca. Iako su otoci jo{ uvijek te{ko dostupni i daleki te putovanje traje dugo, blizu 70% Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca barem jednom godi{nje otputuje u Selca. Naravno, telefonirati je lak{e, osobito znaju}i da gotovo i nema ku}e u Selcima koja nema telefon.19 Naj~e{}e se telefonira rodbini (64,4%) i prijateljima (13,6%).
KU]A U SELCIMA
Veze sa Selcima nisu samo rodbinske i prijateljske. Njih itekako intenziviraju i imanja, osobito ku}e. Tako ku}u u Selcima (ili neposrednoj okolici, uz more ili u susjednom selu na moru Sumartinu) ima 57,6% ispitanika u Zagrebu. Valja re}i da je u uzorku moglo biti i vi{e od jednog ispitanika iz jedne obitelji, pa nije mogu}e identificirati i stvaran broj ku}a na koje se ovi podatci odnose. Isto vrijedi i za eventualno vi{e ispitanika iz jedne obitelji koja nema ku}u u Selcima. Zanimalo nas je koliko ~injenica da se u Selcima ima vlastita ku}a utje~e na neke stavove i mi{ljenja ispitanika.20
Broj Imam Nemam Bez odgovora Ukupno 68 49 1 118 % 57,6 41,5 0,8 100,0
Tablica 16. Ako nemate ku}u u Selcima, planirate li je sagraditi ili kupiti u skorije vrijeme? Tablica 15. Imate li ku}u (ili ku}u za odmor) u Selcima?
Broj Da Ne Ne znam, nisam siguran Bez odgovora Ukupno 5 43 21 49 118
% 4,2 36,4 17,8 41,5 100,0
Me|u Zagrep~anima sela~kog podrijetla obuhva}enih ovim istraìvanjem ima jo{ graditelja ku}e u Selcima. Me|u njima je mnogo manje onih odlu~nih u tome, a vi{e onih koji nisu ba{ sigurni ili ne znaju.
157
PREDNOSTI I NEDOSTATCI @IVOTA U SELCIMA

Kao {to vrijedi za ve}inu ruralnih krajeva, i Selca privla~e prije svega ~istim zrakom, usporenim svakodnevnim ìvotnim ritmom, koji je rezultat ponajprije veli~ine samog mjesta, u kojem je sve dostupno pje{ice, potom broja stanovnika koji su dnevno u me|usobnoj komunikaciji, susjedstvo koje ~esto nadomje{ta funkcije velikih gradskih uslu`nih sustava. Kad je u pitanju selo na dalmatinskom otoku, onda je dobra, blaga klima dodatna neupitna prednost.
Tablica 17. Kako ocjenjujete prednosti ìvota u Selcima?
Prednosti Selaca îst zrak, blaga klima Sporiji ìvotni ritam Blizina rodbine i prijatelja
Srednja ocjena 4,8 4,3 3,9
Kad se, pak, radi o ljudima koji imaju intenzivne rodbinske i prijateljske odnose sa stanovnicima Selaca, onda je nesumnjivo da }e i to biti sela~ka prednost u odnosu na Zagreb. Samo, je li to dovoljno za prostorni pomak, pa i na aspiracijskoj razini, prema Selcima?
Tablica 18. [to Vas posebno veè za Selca? (2 odgovora)
Broj odgovora Rodbina Uspomene na ìvot u Selcima Ljepota naselja i krajolika Mogu}nost odmora Dobar osje}aj Prijatelji, susjedi Dobra, nekretnine Lokalni na~in ìvota Drugo Ukupno ispitanika 118 51 37 34 30 19 14 12 6 2 205
% 43,2 31,4 28,8 25,4 16,1 11,9 10,2 5,1 1,7
158
Najja~e ljepilo Sel~ana u Zagrebu i starog zavi~aja jest rodbina, dakle socijalne veze. Oni koji su se odselili, svoju povezanost posreduju uspomenama na ìvot u Selcima. Slijede ispitanici koje ljepota samog mjesta i krajolika posebno veè uza Selca. Naravno, visoko je rangirana i va`na identifikacija sa Selcima kao mjestom odmora. Dobar osje}aj kad ste na nekom svom mjestu u Selcima za neke je nenadomjestiv i predstavlja motiv dolaska. Ondje nas jo{ vabe prijatelji, susjedi, ku}e i ostala dobra itd.
Kad se iz Zagreba, dobro opremljenog tehni~kom i socijalnom infrastrukturom, baci pogled na Selca i njihov infrastrukturni okvir, o~ekuje se da uo~avanje manjkova i njihov rang budu posljedica usporedbe tih dviju sredina. Naime, vjerojatno je da bi nedostatke Selaca druk~ije rangirali Sel~ani koji ìve u Selcima. Na prvome mjestu je slaba dru{tvena infrastruktura, koja poga|a ponajprije najmla|e i najstarije. Analiza seoske infrastrukture u Hrvatskoj pokazala je da je ovim dobnim skupinama zapravo najteè.21 S jedne je strane udio starije dobne skupine u seoskom stanovni{tvu zna~ajan, pa bi bilo nu`no da razvojni projekti itekako uvaè tu ~injenicu, odnosno specifi~ne infrastrukturne potrebe starog stanovni{tva. Zdravstvene ustanove su, nesumnjivo, na vrhu popisa njihovih potreba. S druge strane, budu}nost sela po~iva na mladima, njihovom broju i ostanku u selu. Zato se mora jam~iti ìvotna kvaliteta najmla|oj populaciji. U Selcima djeca ne mogu organizirano u~iti strane jezike, glazbu, balet, ne mogu se organizirano baviti {portom, nema srednje {kole (nekad je postojala vrlo dobra [kola u~enika u privredi). Prema ocjeni zagreba~kih Sel~ana, upravo na tom planu Selca trpe najteè nedostatke. I u ovom popisu nedostataka visoko je rangirana odsutnost privatnosti; slijedi slaba mogu}nost zabave, potom neki nedostatci iz podru~ja tehni~ke infrastrukture (nema kanalizacije, nedostatna povezanost javnim prijevozom do trajekta i s ostalim mjestima na Bra~u).
Broj Slaba dru{tvena infrastruktura (zdravstvena za{tita, {kolstvo nema srednje {kole, nema organiziranih te~ajeva dodatne naobrazbe za djecu i odrasle, primjerice te~ajeva stranih jezika, glazbe, baleta, {porta) Te{ko je sa~uvati privatnost: svi sve znaju Slaba mogu}nost zabave Slaba tehni~ka infrastruktura (struja, voda, slabo rije{ena kanalizacija, telefon, javni prijevoz Nema zajedni{tva Drugo Ukupno odgovora %
Tablica 19. Koji su, po Va{oj ocjeni, nagla{eniji nedostatci ìvota u Selcima? (dva odgovora)
67 45 30 21 5 12 295
56,8 38,1 25,4 17,8 4,2 10,2 100,0
Nekoliko ispitanika spomenulo je (u otvorenom odgovoru) manjak zajedni{tva. Vjerojatno pretpostavljaju da bi se neki problemi kvalitete ìvota u Selcima mogli rije{iti zajedni~kim akcijama. Osobito oni za koje nisu potrebna velika financijska ulaganja.
159
Maja [tambuk Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca Tablica 20. Jesu li Selca mjesto koje biste mladima preporu~ili za ìvot?
Kako su Selca, kao mjesto stanovanja i boravka, pro{li u preporuci mladima?

Broj Preporu~ujem ga za ljetni odmor Preporu~ujem ga za povremeni boravak Preporu~ujem ga za stalni ìvot jer Selca imaju budu}nost Uop}e ga ne preporu~ujem Drugo Bez odgovora Ukupno 69 30 8 3 2 6 118 % 58,5 25,4 6,8 2,5 1,7 5,1 100,0
160
Ve}ina odgovora koncentrirana je u odgovoru da Selca preporu~uju mladima za ljetni odmor (58,5%). Uostalom, ve} prije smo vidjeli da nijedan Zagrep~anin sela~kog podrijetla ne vidi budu}nost svoga djeteta u Selcima. êtvrtina ispitanika mladima preporu~uje Selca kao mjesto povremenog boravka (25,4%). Selca kao mjesto s budu}no{}u, pa stoga dobrim izborom za stalno nastanjivanje mladih, vidi 6,8% ispitanika. Svega 3 ispitanika ih uop}e ne preporu~uje mladima. Za{to Selca nisu bolje pro{la u ovoj preporuci? Za{to ostaju (i nadalje) neprivla~nim mjestom za doseljavanje? Iako Selca nisu zabitno selo, nisu selo bez povijesti, sada{njosti i razvojnih mogu}nosti? Odgovor na ovo pitanje sigurno nije jednozna~an i nemogu}e ga je otkriti isklju~ivo u podatcima koje smo dobili ovim istraìvanjem. Naime, rezultat je to i op}eg odnosa prema ruralnom u Hrvatskoj, nepostojanja (prihva}ene) razvojne strategije ruralnog prostora, dugotrajnog razvojnog zanemarivanja i neuvaàvanja ovog velikog segmenta hrvatskog dru{tva (43% stanovnika Hrvatske ìvi u selima) i nacionalnog teritorija (8090% cjelokupnog teritorija). Razvojni impulsi koji stiù do sela uglavnom su (bili) nesustavni i bez osobitih promi{ljanja. Op}a oznaka vi{edesetljetne razvojne politike jest izrazita urbanocentri~nost, usmjerenost prema urbanom i urbanim djelatnostima. Ovakav dru{tveni odnos prema ruralnom te{ko da je mogao oblikovati druk~iji odnos stanovnika prema tom segmentu. Uostalom, ovakav odnos pridonio je migracijskim procesima koji u Hrvatskoj vode gotovo isklju~ivo iz sela u grad. Proces zanemarivanja sela i cijelog seoskog prostora, ako je duè vrijeme nekontroliran, ako se na vrijeme ne identificiraju njegove negativne posljedice, dovodi, osobito u krajevima s razvojno nepovoljnijim uvjetima, do te{ko obnovljivih demografskih i gospodarskih prilika.
Selca su svakako me|u onim ruralnim naseljima koja se ne daju. Uostalom, ni ocjene koje su dali Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca o funkcioniranju pojedinih sastavnica infrastrukture nisu tako lo{e.
Srednja ocjena Ljekarna Kafi}i Odvoz sme}a Trgovine prehrambenom robom Zelene povr{ine, parkovi, {etali{te Ambulante op}e i stomatolo{ke medicine Javna rasvjeta Plaè Restorani î{}enje i pranje ulica Ostale trgovine Kulturni ìvot Odvoz krupnog otpada Usluge (brija~, frizer, servisi za ku}ne strojeve itd.) 4,1 4,0 3,9 3,7 3,6 3,5 3,4 3,2 3,1 3,0 3,0 2,9 2,7 2,7
Tablica 21. Kako ocjenjujete funkcioniranje sljede}ih usluga u Selcima? (kao ocjene u {koli)
U Selcima je jedna ljekarna i njome su jako zadovoljni ispitanici koji svoj godi{nji odmor provode u Selcima. Visoku ocjenu zasluìli su i ne tako malobrojni sela~ki kafi}i, vjerojatno zahvaljuju}i dobrom smje{taju. U Selcima je dobro organiziran odvoz sme}a (ocjena 3,9). Drugo je pitanje gdje se ono odlaè. Parkovi, {etali{te, ostalo zelenilo zadovoljava zagreba~ke kriterije zagreba~kih Sel~ana. Pretpostavljamo da je vaàn prinos ovoj ocjeni priskrbio ure|en i dobro odràvan prostor oko spomenika papi Ivanu Pavlu II., kao i prostori oko nekih drugih sela~kih javnih spomenika. U Selcima je ambulanta op}e medicinske prakse s dva lije~nika (pokrivaju cijelu op}inu, dakle jo{ i naselja Sumartin, Povlja i Novo Selo te sela~ke zaseoke) i stomatolo{ka ambulanta. Kad se zna da svega 11,5% hrvatskih sela ima ambulantu op}e prakse i 6,1% stomatolo{ku ambulantu, onda je medicinska opremljenost Selaca vrlo zadovoljavaju}a. U ovim ocjenama nije lo{e pro{la ni javna rasvjeta, plaè i restorani: sve iznad ocjene 3. Ipak, u ovim ocjenama moèmo prona}i odre|ena o~ekivanja ispitanika da se ovi elementi sela~kog javnog standarda pobolj{aju. Najniè je ocijenjena opremljenost drugim trgovinama (neprehrambenim), potom kulturni ìvot, odvoz krupnog otpada te skup razli~itih usluga. Ovdje nas pose-
161
bice intrigira niska ocjena kulturnog ìvota, pogotovu kad su Selca postala poznata po kulturnoj manifestaciji Croatia rediviva, koja je sredi{nja manifestacija sela~koga ljeta ve} 13 godina. Ali to nije sve. Selca imaju i Puha}i orkestar, koji povremeno prire|uje koncerte, nekoliko puta tijekom ljeta, a povremeno i zimi organizira se predstavljanje zanimljivih knjiga, gostovanja razli~itih kulturnih umjetnika. Selca imaju i lijepu knji`nicu, s dobrim izborom knjiga. Revitaliziran je Hrvatski sastanak 1888., kulturno-umjetni~ko dru{tvo u ~ijem sastavu djeluje spomenuti orkestar. Povremeno amaterska kazali{na skupina priprema dobro posje}ene predstave. Organiziraju se pokladne manifestacije. Kulturnom ozra~ju Selaca svakako pridonose i spomenici, osobito oni koje su izradili poznati kipari. Dakle, za{to tako slaba ocjena sela~kom kulturnom ìvotu? Moèmo naga|ati o razlozima. Mogu}e je da Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca ocjenjuju sela~ki kulturni ìvot uspore|uju}i kulturni standard Zagreba s onim sela~kim, zaboravljaju}i da je vrlo te{ko, ako ne i nemogu}e, uspore|ivati ove dvije po malo ~emu usporedive sredine. Drugi razlog, koji nam se ~ini vjerojatnijim, jest da Sel~ani u Zagrebu o~ekuju, zato {to dobro poznaju sela~ku kulturnu povijest, vi{e i bolje za Selca. Nije bez osnove pretpostavka kako im se ~ini da u dana{njim Selcima slabe obilje`ja kulturnog identiteta, odnosno da su kulturni elementi sela~kog ìvota nekad bili na vi{oj, kvalitetnijoj razini.
VA@NOST PODRIJETLA PRIJATELJA I DRUGIH

Ve} smo kazali da grad obiljeàvaju doseljenici, odnosno da oni, uz autohtono stanovni{tvo, temeljno ozna~uju grad kao dinami~no naselje u svakom pogledu. Zato se moglo o~ekivati da ljudi koji se sje}aju svoga podrijetla i ukorijenjenosti u nekom drugom socijalnom prostoru, u velikom broju smatraju kako im u svakodnevnom ìvotu nije va`no teritorijalno podrijetlo ljudi s kojima se susre}u, rade, komuniciraju na bilo kojoj razini. Dakle, radi se o sno{ljivosti, toleranciji prema doseljenicima, {to je karakteristi~no osobito za veliki grad, kojemu je imanentan napredak. Novi ljudi su nu`ni modernom gradu. Osim toga, Sel~ana ima posvuda po svijetu, pa bi bilo u najmanju ruku neobja{njivo kad bi ova skupina reagirala druk~ije. Za 15% ispitanika vrlo je va`no teritorijalno podrijetlo ljudi s kojima komuniciraju.
162
Broj Nije mi va`no Nekad mi je va`no, a nekada nije Vrlo mi je va`no Bez odgovora Ukupno 75 24 18 1 118
% 63,6 20,3 15,3 0,8 100,0
Tablica 22. Koliko je Vama u svakodnevnom ìvotu va`no teritorijalno podrijetlo ljudi s kojima se susre}ete?
Kad sude o bliskosti po na~inu ìvota s pojedinim teritorijalnim skupinama, ispitanici u svojim odgovorima odaju svoj drugi identitet i na prvo mjesto stavljaju Dalmatince. Ovaj odgovor posve otkriva tradicijske korijene, odnosno njihov nesumnjiv utjecaj na na~in ìvota.
Broj odgovora Zagrep~ani Zagorci Slavonci Primorci Dalmatinci Li~ani Boduli Ukupno 76 6 6 6 79 1 15 189 % 64,4 5,1 5,1 5,1 67,0 0,8 12,7
Tablica 23. Koja Vam je teritorijalna skupina po na~inu ìvota najblià? (najvi{e dvije)
Uz Dalmatince jo{ su samo, valjda, Zagrep~ani ostali ispitanicima visoko bliski po na~inu ìvota. Razlika je gotovo zanemariva. I ovi odgovori potvr|uju tezu da je mogu}a dvojna zavi~ajnost, da zavi~ajnosti ne konkuriraju me|usobno.
RAZLIKUJU LI SE SELÂNI U ZAGREBU OD SELÂNA U SELCIMA

Po ~emu se razlikuju Zagrep~ani sela~kog podrijetla od Sel~ana u Selcima? Naravno, o razlikama su sudili Sel~ani u Zagrebu. O tome da Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca imaju bolju naobrazbu sudi 90% ispitanika. Ovakav podatak uistinu se mogao o~ekivati, jer su mnogi Sel~ani do{li u Zagreb zbog {kolovanja. Uostalom, poznata je i dobro opisana selektivnost migracija selo-grad. Naime, iz sela odlaze mla|i, poduzetniji, aktivniji. A kad se tome doda da Sel~ani ve} cijelo 19. stolje}e odlaze na studij po Austro-Ugarskoj Monarhiji (osobito u Be~ i Prag), nije nimalo neo~ekivan pozitivan stav i odnos prema obrazovanju djece. Ne
163
Tablica 24. Kakvi su, po Va{em mi{ljenju, Sel~ani u Zagrebu u usporedbi sa Sel~anima koji ìve u Selcima?
moè se re}i da su se ba{ svi koji su to èljeli mogli i obrazovati, ali ve}ini sela~ke djece bilo je omogu}eno {kolovanje nakon osnovne {kole. Ovakav stav prema naobrazbi svakako je pridonio i relativno ranom osnutku osnovne {kole u Selcima (1860.), koja je kvalitetnim kadrom dalje poticala naobrazbu kao va`nu i nu`nu stepenicu u ìvotu. U Selcima gotovo da i nema stanovnika bez zavr{ene osnovno{kolske naobrazbe. Me|utim, ulaè li se u djecu dovoljno i moè li se vi{e? Je li naobrazba djece samo pitanje mogu}nosti roditelja?
DjeloNe slaèm Ne mogu Bez Slaèm se mi~no se se ocijeniti odgovora slaèm Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0
Imaju bolju naobrazbu Bogatiji su Imaju ve}i dru{tveni utjecaj Imaju vi{e poznatih ~lanova Malo ~ine za boljitak Selaca Radi{niji su Sposobniji su
45,8 6,6 28,0 30,5 24,6 18,6 16,1
43,7 17,8 35,6 34,7 32,2 13,6 15,3
5,1 48,3 11,9 11,9 11,9 41,5 39,8
11,0 23,7 19,5 19,5 28,0 22,0 24,6
3,4 3,4 4,2 3,4 3,4 4,2 4,2
164
[to prije oblikujemo pogonsku predod`bu22 o ulozi znanja bez kojeg se nijedna, ni mala ni velika, zajednica ne moè razvojno pona{ati, to bolje. Razvijaju li Selca danas dovoljno poticaja za stjecanje znanja i dovoljno prostora za njegovu primjenu? Sude}i prema odseljenima, odnosno njihovoj obrazovnoj strukturi, shva}anje o va`noj ulozi znanja itekako je pro{irena u sela~kom malom dru{tvu. Nije te{ko pretpostaviti da se takvo shva}anje prenosi i na nove generacije. Ostaje drugo pitanje na koje ovdje ne moèmo dati argumentiran odgovor. A to je: koliko se u Selcima otvaraju prostori za utjecaj znanja na njihov razvitak? [to se ti~e bogatstva, izgleda da ipak nije sve u visini naobrazbe i da Sel~ani u Selcima, barem prema ocjeni onih iz Zagreba, ìve u mnogo boljim financijskim i imovnim prilikama. Gotovo polovica ispitanika smatra da su Sel~ani koji ìve u Selcima bogatiji. Me|utim, s vi{om naobrazbom ide i ve}i dru{tveni utjecaj, pa tako prema mi{ljenju gotovo dvije tre}ine ispitanika, Sel~ani u Zagrebu su dru{tveno utjecajniji od onih na Bra~u. Sukladno mi{ljenju o dru{tvenom utjecaju, ispitanici (pr)ocjenjuju da je ve}i broj poznatih osoba me|u Sel~anima u Zagrebu. Zagreb kao najve}i grad u Hrvatskoj svakako
da osigurava i (naj)ve}e mogu}nosti dru{tvene afirmacije i promocije. Ispitanici smatraju (slaù se posve ili djelomi~no) da Sel~ani u Zagrebu, dakle obrazovaniji i dru{tveno utjecajniji dio uvjetno re~eno ukupne sela~ke zajednice, malo ~ine za boljitak Selaca, manje nego oni koji su ondje ostali. Mo`da je u ovom odgovoru mogu}e prepoznati volju da se organizirano ne{to vi{e iz Zagreba u~ini za Selca. Mnogi ispitani (41,5%) ne slaù se s tvrdnjom da su Zagrep~ani sela~kog podrijetla radi{niji od Sel~ana koji ìve u Selcima. Pri procjeni radi{nosti vjerojatno su se ispitanici u svojim odgovorima vodili i vrstom posla koji obavljaju mnogi u Selcima, a to je naporan tradicionalni posao oko obradbe kamena. Mi{ljenje o razlikama u sposobnostima podijelila je Sel~ane u Zagrebu. Ne{to vi{e je onih koji drè da Sel~ani u Zagrebu nisu sposobniji od Sel~ana u Selcima. Upozoravam ~itatelje na broj odgovora Ne mogu ocijeniti. On je, naime, vrlo velik u ovoj seriji pitanja. O~igledno nije bilo lako opredijeliti se za neki od jasnih odgovora.
RAZVOJNE IDEJE (49) I OSOBNO UKLJUÎVANJE U RAZVOJNI PROJEKT

Broj Ne Da Bez odgovora Ukupno 64 51 3 118 % 54,2 43,2 2,5 100,0
Tablica 25. Biste li se osobno (stru~no, nov~ano, organizacijski ili kao investitor) uklju~ili u neki obnoviteljski projekt u Selcima?
Za uklju~ivanje u razvojne ili revitalizacijske projekte u Selcima spreman je velik broj ispitanika, ~ak 43,2%. Naravno, anga`man moè biti vrlo raznolik, od stru~nog, organizacijskog do pomo}i u nov~anom smislu ili investicijski. O~ito je da bi se mnogi od ovih koji su se akcijski odredili prema razvojnim sela~kim projektima, stvarno i uklju~ili, bilo u definiranje i operacionalizaciju konkretnih ideja bilo u njihovo (su)financiranje. Ovakav odziv Sel~ana u Zagrebu neprocjenjiv je kapital Selaca. Zasad nema mehanizama, a ni volje, da ga se prepozna i iskoristi. Ovako visoka spremnost ispitanika da se angaìraju u razvojnim pothvatima u Selcima nije samo posljedica osje}aja obveze prema mjestu podrijetla, nepromi{ljen i tek u emocijama utemeljen poriv da se na ovo pitanje pozitivno odgovori. Pretpostavljamo da se doista radi o ljudima koji
165
vrlo dobro znaju {to je dobro za Selca i kako to posti}i. A ako to znaju za Selca, znaju i za Zagreb, odnosno, moè se dalje pretpostaviti da su kreativni i na svome radnom mjestu.
IDENTITETSKA OBILJE@JA SELACA I SELÂNA

Analiza sela~ke (ruralne) povijesti i njezine usporedbe s nekom drugom ruralnom povijesti mo`da bi pokazala kako kulturni otisak (zanemaruju}i ovdje poljoprivredu kao proizvodnju kultura) u relativno dubokoj povijesnoj razini moè osnaìti pojedine sastavnice (dana{njeg) mjesnog identiteta. Taj identitetski izvor ili poticaj ne bi trebalo zanemariti, pa u (lokalnim) slu~ajevima kad je on slabiji, ili kad ga tek valja proizvesti, ne treba zaboraviti na kulturni segment svakodnevnog ìvota. Nije u {oldima sve!
Tablica 26. Koliko je, po Va{em mi{ljenju, za identitet Selaca va`no?
Identitetsko obilje`je Fijera Gospe od Karmela Kamenoklesari i kamenolomi Pijaca Stara crkva Gospe od Karmela Kulturna povijest Selaca Ve~eri poezije Croatia rediviva Crkva Krista kralja Sela~ki spomenici Radonja Crkvica sv. Nikole Martin Kuku~in Pogled na Biokovo
Ocjena (15) 4,6 4,6 4,6 4,5 4,5 4,4 4,3 4,1 4,1 4,0 3,6 3,4
166
Popis identitetskih obilje`ja Selaca i Sel~ana, Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca visoko ocjenjuju. Ipak, blagdan za{titnice Selaca je na prvom mjestu. Mnogi odseljeni planiraju svoj godi{nji odmor da bi tog dana bili u Selcima, pa ve} time ovaj blagdan na odre|eni na~in upravlja godi{njim ìvotnim ritmom njih samih, ali i njihovih obitelji, pa i njihova posla. Visoko drugo mjesto u identitetskom sustavu sela~kih obilje`ja imaju kamenoklesari i kamenolomi. Naime, Selca su se i razvila, ovako kako jesu, upravo zahvaljuju}i nalazi{tima dobroga kamena i majstorima klesarima koji su ga pretvarali u prepoznatljiv i kvalitetan svjetski konkurentan proizvod.23 Njihova spretnost vidljiva je na svakoj kame-
noj ku}i u Selcima. I danas, kad je konkurencija drugih djelatnosti potisnula va`nost klesarstva u samim Selcima i smanjila prihode od te djelatnosti u mnogim sela~kim obiteljima, taj se zanat njeguje i postupno modernizira. I u Zagrebu je, mo`da neko} vi{e nego danas, nemali broj Sel~ana koji su se nastavili baviti kamenoklesarstvom u vrlo razli~itim poslovima (gradnja ku}a, unutarnje ure|enje ku}a, obnova kamenih spomenika kulture, izrada nadgrobnih spomenika). Pijaca je na tre}em mjestu po identifikacijskom zna~enju. Sredi{nji prostrani sela~ki trg, s dvjema crkvama, spomenikom Stjepanu Radi}u, sa starom {kolom, ~ije je prizemlje zauzeo izlo`beni prostor, a pred kojom se odràvaju pjesni~ke ve~eri Croatia rediviva, sa zdravstvenim ambulantama, op}inskom upravom, knji`nicom, s restoranom i njegovom terasom u hladovini dalekoisto~nog drve}a, sa ùpnom ku}om, sa ~ak {est ulica koje vode k njemu, doista je nezaobilazno mjesto, i u prakti~nom i virtualnom smislu. Zimi se mo`da manje ljudi zadràva na trgu, ali ljeti je trg, osobito nave~er, prostor za mnoge manifestacije i druènja. Uostalom, druènje na otvorenom nezaobilazni je mediteranski oblik druènja. Treba podsjetiti da su upravo Zagrep~ani podrijetlom iz Dalmacije izmislili [picu, koja se danas pro{irila na ve}i dio najuèg gradskog sredi{ta. Ve}ina se ocjena tijesno razlikuje. Tako dvije glavne sela~ke crkve, stara crkva Gospe od Karmela i Crkva Krista kralja, obje na Pijaci, visoko su ocijenjene u identitetskoj memoriji Sel~ana u Zagrebu. Vrlo visoko su rangirani i kulturni sadràji koji ekskluzivno pripadaju Selcima, poput op}e kulturne povijesti Selaca, ve} tradicionalne svehrvatske pjesni~ke manifestacije Croatia rediviva, sela~kih spomenika.24 Zanimljiva je ~injenica da je Martin Kuku~in,25 slova~ki knjièvnik koji je na prijelazu 19 u 20. stolje}e ìvio u Selcima i radio kao lije~nik, jo{ uvijek vrlo prisutan u memoriji Sel~ana, pa se relativno redovito odràvaju veze izme|u Selaca i Slova~ke. Crkvica sv. Nikole26 na brdu ponad Sumartina, pokraj starog sela~kog kamenoloma, kao da gubi trku s ostalim identitetskim obilje`jima. Nije ni ~udno jer cesta do crkve je zapu{tena, kamenolom zatvoren (osim za sme}e), okoli{ crkve neure|en. Od krajobraznih identitetskih obilje`ja sela~ka luka Radonja nije osobito visoko rangirana, a na zadnjem mjestu je, osobito u nekim dijelovima godine, lijep pogled s Pijace na Biokovo, Sel~anima najbliè kopno. Duh mjesta (genius loci) je neprenosiv. Selca su samo ondje gdje jesu, sela~ka Pijaca je samo jedna, Gospa je samo sela~ka, kao i perivoj, spomenici, Radonja, Put Tumbi-
167
na S druge strane, samo je jedan Trg bana Jela~i}a, jedna je Sava, jedan je Dinamo... Zato se moè imati vi{e identiteta.
VRIJEDNOSNI SUSTAV SELÂNA U ZAGREBU

Bez namjere da izradimo cjelovit vrijednosni profil Zagrep~anina podrijetlom iz Selaca, nastojali smo, vi{e radi idu}ih usporednih istraìvanja, utvrditi koliko su pojedini pojmovi va`ni u ìvotu ispitanik. Naime, mo`da bi se usporednim istraìvanjima moglo dokazati da vrijednosni sklopovi zavi~ajnih skupina pokazuju odre|ene pravilnosti, veze sa sociokulturnom matricom na kojoj su izrasli, ili koja je na neki na~in utjecala na njihovo oblikovanje. Kona~no, sam vrijednosni sklop moè biti odre|enim usmjeriva~em razvojnih aktivnosti ili kriterijem (ne)izbora razvojne strategije. Budu}i da se radi o Sel~anima u Zagrebu, ovaj nepretenciozan popis vrijednosti moè biti putokaz izboru sadràja za okupljanje i aktivnost zavi~ajne grupe. U idu}oj su tablici ponu|eni pojmovi rangirani prema dobivenoj prosje~noj ocjeni. Ina~e, ocjene su, kao u {koli, od jedan do pet, gdje jedan zna~i posve neva`no, a pet iznimno va`no.
Tablica 27. Molimo Vas da uz niè navedene pojmove odredite koliko je svaki od njih Vama osobno zna~ajan u ìvotu?
Srednja ocjena Po{tenje Ljubav Djeca Prijateljstvo Sloboda i neovisnost Znanje, {kolovanost Zavi~aj Brak Za{tita okoli{a Rad, karijera Slobodno vrijeme Seksualni ìvot Vjera Nacija Novac Politika 4,8 4,8 4,8 4,7 4,7 4,5 4,5 4,4 4,4 4,3 4,2 4,1 4,0 3,9 3,9 2,6
168
Po{tenje je na vrhu poèljnih vrijednosti. Pretpostavka je da se radi o po{tenju kao individualnoj poèljnoj osobi-
ni, ali i kao dru{tvenoj vrijednosti koju bi valjalo poticati i promovirati. Te{ko je oteti se dojmu da se u tranzicijskom turbulentnom dru{tvenom vremenu po{tenje kao op}a dru{tvena vrijednost (privremeno) izgubilo u promjenama vrijednosnih sustava te da je stoga ovo prvo mjesto vi{e zahtjev za njezinim vra}anjem u temeljne odrednice dru{tvenog pona{anja. Izgleda da postaje sve teè ìvjeti u dru{tvu u kojem ne vlada (i) po{tenje. Slijede ljubav, djeca, prijateljstvo te sloboda i neovisnost koji su dosegnuli ocjenu vi{u od 4,7. Odmah iza ovih pojmova rangirano je znanje i {kolovanost, {to se moglo i o~ekivati s obzirom na visoku naobrazbu ispitivane populacije i tradicionalno vrlo pozitivan odnos Sel~ana prema {kolovanju. Slijede jo{ uvijek visoko rangirani zavi~aj, brak, za{tita okoli{a te rad i karijera. Iza ovih pojmova, a sve s kvalifikativom iznad uglavnom va`no, smjestili su se slobodno vrijeme, seksualni ìvot i vjera. Na samom kraju, s ocjenom ispod 4, dakle, ocijenjeno kao ne{to {to nije ni va`no ni neva`no, nalaze se nacija, novac i politika. U vrijednosnom smislu, Zagrep~ane podrijetlom iz Selaca ne promatramo kao zajednicu, jer se razlikuju. Oni su zajednica tek ako su spremni angaìrati se na pomo} Selcima. Potpuna vjerodostojnost pripadnosti stje~e se upravo neupitnom spremno{}u da se, mimo vlastita interesa, pomogne zavi~aju.
PRIVR@ENOST PROSTORU
Iz prethodne tablice podsje}amo na visok rang koji ima zavi~aj u vrijednosnom sustavu Sel~ana u Zagrebu (ocjena 4,5). Sljede}i podatci donekle preciziraju privrènost socijalnom i fizi~kom prostoru.
Broj Zagreb Selca (Bra~) Dalmacija Hrvatska Mediteran Europa Ne{to drugo Bez odgovora Ukupno 58 25 13 14 2 4 1 1 118 % 49,2 21,2 11,0 11,9 1,7 3,4 0,8 0,8 100,0
Tablica 28. Kojem ste od ovih prostora najvi{e privrèni? (Zaokruìte samo jedan odgovor)
Ispitanike smo stavili pred jednozna~nu odluku: morali su odabrati kojem su prostoru najvi{e privrèni. Utoli-
169
170
ko se ovi podatci smiju jedino tako i interpretirati. Izbor jednoga ne zna~i da drugi nije vaàn. Polovica ispitanika odgovorila je da su najvi{e privrèni Zagrebu. Za 21% ispitanika to su Selca (ili Bra~), za 12% Hrvatska, za 11% Dalmacija, ~etvero ih se opredijelilo za Europu, a dvoje za Mediteran. Prije poku{aja interpretacije ovih rezultata valjalo bi podsjetiti da se cijeli upitnik bavi Zagrebom i Selcima te odnosom ispitanik prema tim dvama sociokulturnim i fizi~kim prostorima. U tom smjeru lako je pretpostaviti da su neki ispitanici i ovo pitanje shvatili kao poziv da se odrede upravo spram tih dvaju prostora. Stoga su se radije odredili prema gradu ili selu, to jest Zagrebu ili Selcima, odnosno usko su teritorijalizirali svoju identitetsku pripadnost, a nisu se opredijelili za uù regiju, dràvu ili {iru regiju, odnosno za Europu. Svakako, ovi podatci potvr|uju relativno visoku privrènost Sel~ana Zagrebu, oni su vjerodostojna potvrda da je Zagreb njihov grad. Budu}i da i iz odgovora na ovo pitanje, ali i drugih odgovora, proizlazi neupitna vezanost za Selca, ne kao mjesto ìvljenja, ve} kao sociokulturni okvir unutar kojega grade svoj identitet, prepoznaju svoje korijene, realiziraju svoje potrebe za malim, doma}im, prisnim, poistovje}uju}i ga s odmorom, ti{inom, usporeno{}u, druènjem s prijateljima i rodbinom, s morem i zelenilom, krajolikom zapam}enim u djetinjstvu, mogu}e je zaklju~iti o dvostrukoj privrènosti i vezanosti Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca. Razvidno je da ta dva identitetska predlo{ka, Zagreb i Selca, svaki za sebe posjeduju vlastiti prostor, u doslovnom i prenesenom zna~enju. Nema konkurencije me|u njima iako je izbor uvijek na strani Zagreba. Ne treba zaboraviti da se iz Selaca nije odlazilo tek toliko da se ode. Odlazilo se s manje ili vi{e pomno promi{ljenim ìvotnim ciljevima. To nije uvijek bila (naprotiv, bila je uglavnom rijetko) odluka glavnog aktera, ve} preteìto roditeljske ili {ire rodbinske skupine. Dakle, za razliku od Selaca u kojem su ro|eni oni ili njihovi roditelji, Zagreb je uvijek bio izbor. Ne ovisi samo u Zagrebu ho}e li to tako biti i ubudu}e. Moè li se ne{to u~initi da i Selca dobiju atraktivnost koju bi im priskrbio status izabranog mjesta ìvljenja? Mogu li tome razli~itim prinosima pridonijeti odseljeni i njihovi potomci? Nesumnjiv je utjecaj odnosa globalnog dru{tva prema selu i periferijskim prostorima na oblikovanje identiteta pripadnik malih lokalnih dru{tava. Ako se selo shva}a kao demografska, gospodarska, prostorna pri~uva gradske civilizacije, onda nije neo~ekivano da se zavi~ajni identitet pojavljuje kao pri~uvni identitet doseljenika i (eventualno) njihovih potomaka. îni se da to ovi podatci pokazuju.
SNAGA I TIP OSJE]AJA KOJI VE@U LJUDE UZ SELCA I ZAGREB

Pomisao na Zagreb izaziva kod mene osje}aj: Privla~enje Odbijanje Veselje tuga Ugoda neugoda Doma}e strano Blisko daleko Sigurnost nesigurnost Zainteresiranost ravnodu{nost Povjerenje sumnji~avost Toplo hladno Srednja Pomisao na Selca izaziva ocjena kod mene osje}aj: 2,26 2,59 2,48 1,98 2,01 2,31 2,84 2,76 2,82 Privla~enje Odbijanje Veselje tuga Ugoda neugoda Doma}e strano Blisko daleko Sigurnost nesigurnost Zainteresiranost ravnodu{nost Povjerenje sumnji~avost Toplo hladno Srednja ocjena 1,63 2,32 1,81 1,68 1,79 2,19 2,23 2,30 1,78 Razlika u srednjoj ocjeni 0,63 0,27 0,67 0,30 0,22 0,12 0,61 0,46 1,04
Parovi pridjeva ili imenica, koji zna~e raspon od negativnog do pozitivnog, postavljeni su tako da se na skali od 1 do 7 zaokruì broj koji najto~nije odraàva, opisuje {to osje}amo (unutar svakog pojedina~nog raspona) prema Selcima ili Zagrebu. Prilikom obradbe podataka maksimalno pozitivan odnos ozna~en je sa 1, a maksimalno negativan sa 7.27 Izra~unana je srednja vrijednost (na temelju odgovora svih ispitanika) i sada se ta ocjena nalazi u tablici. Na neki na~in, ona sluì da se izradi profil odnosa. Odnos prema Selcima moè se interpretirati kao postojanje sna`nije osje}ajnosti na toj strani. Svi pozitivno ozna~eni osje}aji (privla~enje, veselje, ugoda, doma}e, blisko, sigurnost, zainteresiranost, povjerenje, toplo) ocjenom se pribliàvaju maksimalno pozitivnoj vrijednosti (prosje~na ocjena za sve parove iznosi 1,97). Kad je u pitanju Zagreb, niì je stupanj osje}ajnog odnosa, odnosno, mogli bismo odnos prema Zagrebu opisati kao ne{to ravnodu{niji (prosje~na ocjena za sve parove jest 2,45). Me|utim, valja re}i da su razlike doista male i, s obzirom na to da se radi o velikom gradu i malom mjestu, o~ekivane. Oba zavi~aja, dakle, izazivaju pozitivne osje}aje. U svim parovima srednja ocjena za Selca blià je pozitivnom kraju skale nego {to je to ocjena za Zagreb. Gdje se te ocjene pribliàvaju, a gdje se najvi{e razlikuju? Zanimljivo je da je najve}a razlika u paru toplo-hladno. Mogu}e je da su mnogi ovaj par pridjeva doìvjeli kao klimatsku, temperaturnu ocjenu, a kako smo istraìvanje obavili zimi u Zagrebu, a u Selcima ispitanici uglavnom borave ljeti, ne
Tablica 29. Pomisao na Zagreb i Selca izazivaju kod mene osje}aj:
171
bi bilo neto~no tvrditi da je barem u nekih ispitanika upravo to bio glavni poticaj za odgovor. Slijedi par ugoda-neugoda, s tako|er ve}om razlikom. Nije isklju~eno da je ovaj par vezan uz objektivni doìvljaj Selaca kao mjesta u kojem se provodi godi{nji odmor i Zagreba kao mjesta u kojem se radi, ide u {kolu ili postoje neke druge redovite svakodnevne obveze, koje ne moraju izazivati samo ugodu. Ve}a je razlika zabiljeèna i kad je u pitanju par privla~enje-odbijanje. Ovu razliku mogu}e je interpretirati ponajprije kao odnos prema malom i velikom, kao prema malom dru{tvu me|usobnog poznavanja i velikom dru{tvu u kojem poznajemo relativno malo ljudi, u kojem sre}emo ve}inom nepoznate ljude. Me|utim, ovdje se ne radi o osje}aju sigurnosti ili nesigurnosti u susretu s uglavnom nepoznatima, jer se u paru sigurnost-nesigurnost, gotovo neo~ekivano, pojavila iznimno mala, najmanja razlika u doìvljaju Zagreba i Selaca, ve}, ~ini se, prije svega u privla~nosti poznatog. Vjerojatno je sli~no i s osje}ajnim parom zainteresiranost-ravnodu{nost, jer i ovdje se susre}emo s ne{to ve}om razlikom. Dakle, osje}aj izazvan prema Selcima bliè je zainteresiranosti nego {to je to prema Zagrebu. Osim para sigurnost-nesigurnost, za koji smo rekli kako pokazuje najmanju razliku u stupnju izazivanja osje}aja {to Zagreb predstavlja kao izrazito sigurnu ìvotnu sredinu, jo{ je nekoliko parova unutar kojih se intenzitet osje}aja prema Zagrebu i Selcima minimalno razlikuje. To su redom sljede}i parovi: blisko-daleko, veselje-tuga, doma}e-strano i povjerenje-sumnji~avost. Dakle, i Zagreb i Selca su u doìvljajima Zagrep~ana sela~kog podrijetla gotovo podjednako bliski, gotovo podjednako izazivaju veselje, gotovo podjednako su doma}i i izazivaju povjerenje.
PODATCI O ISPITANICIMA
Ve} smo spominjali metodolo{ke probleme istraìvanja zavi~ajnih zajednica u velikim gradovima. Kao {to smo rekli, temeljna pote{ko}a javlja se u prikupljanju {to potpunijeg popisa ~lanova te, u pravilu posve neformalne, zajednice. Jer, zapravo (barem sude}i prema hrvatskom iskustvu), njihova uloga u razvitku starog zavi~aja nije osobito prepoznata, pa stoga i nema potrebe da se njihov popis sastavi i redovito aùrira. S druge strane, oni, kao pripadnici neke doseljeni~ke skupine, grad posebice ne zanimaju. Pa ni s te strane nema potrebe za njihovom evidencijom. Stoga je te{ko re}i koliko realizirani uzorak odgovara nekim osnovnim varijablama zajednice Sel~ana u Zagrebu. Od ukupno
172
150 imena koje smo imali na popisu, uspjeli smo anketirati njih 118. Za neke adrese nismo sigurni koliko su bile to~ne, pa je to vjerojatno jedan od razloga za{to nemamo koji ispunjeni upitnik vi{e. Tako|er, za postoje}i kona~ni popis nemamo temeljne informacije o strukturi skupine. Za nadati se da je prikupljeni broj anketa reprezentativan s obzirom na pretpostavljeni stvarni broj Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca. A {to se ti~e strukture ispitanika prema nekim podatcima dobivenim iz upitnika, ona je vrlo zadovoljavaju}a, budu}i da su zastupljene sve planirane podskupine.
Spol i dob ispitanika

Me|u ispitanima je vi{e èna blizu 58%. Tomu vjerojatno pridonosi relativno visok udio starijih od 61 godine u uzorku, a s obzirom na dulji prosje~an vijek ènskog stanovni{tva, one redovito u toj dobnoj skupini prevladavaju. Ina~e, u uzorku su zastupljene sve dobne skupine.28 Iz toga moèmo zaklju~iti da su anketari pa`ljivo slijedili upute, ali i da je, bez obzira na spol, postojala visoka motivacija za sudjelovanje u istraìvanju. Dakle, najvi{e je mladih do 30 godina (ispitanici su morali imati navr{enih 18 godina) 22,7%, slijede po zastupljenosti stari izme|u 41 i 50 godina (21,2%), potom stariji od 71 godine (15,3%) itd.
Broj 18 30 godina 31 40 godina 41 50 godina 51 60 godina 61 70 godina 71 godina i vi{e Ukupno 27 15 25 21 12 18 118 % 22,7 12,7 21,2 17,8 10,2 15,3 100,0
Tablica 30. Dob ispitanika
Mjesto ro|enja
Najve}i broj ispitanika ro|en je u Zagrebu i okolici (41,5%), slijede ro|eni u Selcima, kojih je 36,4%, potom ro|eni negdje drugdje u Dalmaciji (10,2%).
Broj Selca na Bra~u Drugdje u Dalmaciji Zagreb i okolica Drugdje u Hrvatskoj Izvan Hrvatske Ukupno 43 12 49 7 7 118 % 36,4 10,2 41,5 5,9 5,9 100,0
Tablica 31. Mjesto ro|enja
173
One koji nisu ro|eni u Zagrebu, pitali smo kada su se doselili u Zagreb. Jo{ uvijek su vrlo brojni doseljeni tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon rata (13,6%). Promatramo li doseljene po desetogodi{njim razdobljima, upada u o~i da je u uzorku doseljenih izme|u 1951. i 1980. u svakom desetlje}u podjednak broj anketiranih. To doista moè ukazivati na vrlo kontinuirano pritjecanje Sel~ana tih godina u Zagreb, bez ve}ih uzleta i padova, {to svjedo~i o trajnom interesu Sel~ana da do|u u Zagreb. U idu}a dva desetlje}a taj se broj smanjuje. Za 80-e se moè re}i da su bile gospodarski i politi~ki krizne, pa su utoliko manje privla~ile doseljenike. Nakon 1990. zapo~inje rat, u Zagrebu je mno{tvo izbjeglica, nakon rata slijede tegobne godine. Opada interes za preseljavanje u Zagreb. Uostalom, Split ve} ima dobru ponudu sveu~ili{nih studija, pa i ta ~injenica, osobito kad su u pitanju mladi, utje~e na odluku o blièm mjestu preseljenja. Ipak, na temelju dosada{njeg pona{anja moè se predvidjeti, bez obzira na atraktivnost bliskog Splita i drugih mogu}ih ìvotnih destinacija, da broj Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca mo`da ne}e rasti, ali svakako da }e se odràti. Zagreb danas ima ve}u konkurenciju nego {to je imao neko}. Stoga }e za privla~enje kvalitetnih stanovnika morati uloìti ve}e napore u podizanje vlastite atraktivnosti.
Broj Prije 2. svjetskog rata i do 1950. 1951. 1960. 1961. 1970 1971. 1980. 1981. 1990. Nakon 1990. Bez odgovora Ukupno 16 11 11 11 10 8 51 118 % 13,6 9,3 9,3 9,3 8,5 6,8 43,2 100,0
Tablica 32. Ako niste ro|eni u Zagrebu, kada ste doselili u Zagreb?
[kolska naobrazba
Ova mala skupina Zagrep~ana sa sela~kim korijenima za~u|uje razinom formalne {kolske naobrazbe. Bez obzira na spomenutu dugu tradiciju {kolovanja me|u Sel~anima, ipak su ovi podatci iznena|uju}e dobri. Nu`no je opet napomenuti kako su se mnogi doselili upravo zbog {kolovanja, odnosno da su bili visoko motivirani za {kolovanje. 174
Broj Bez {kole Zavr{io do 4. r. osnovne {kole Zavr{io 57 razreda osnovne {kole Osnovna {kola [kola u~enika u privredi, zanat Srednja {kola (~etverogodi{nja) Vi{a {kola Visoka {kola ili fakultet Stekao znanstveni stupanj (mr., dr.) Ukupno 1 3 2 10 47 11 35 9 118
% 0,8 2,5 1,7 8,5 39,8 9,3 29,7 7,6 100,0
Maja [tambuk Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca Tablica 33. [kola koju ste zavr{ili
U Hrvatskoj, koja se naàlost ne moè podi~iti osobitom {kolovano{}u stanovni{tva, podatak da je u ispitivanom uzorku najvi{e onih koji su zavr{ili vi{u ili visoku {kolu ~ak 46,6%, govori vi{e od broja. Me|u njima je 11 zavr{ilo vi{u {kolu, 35 fakultet a 9 je doktora i magistara znanosti. Mogu}e je pretpostaviti da je sudjelovanje u istraìvanju vi{e motiviralo bolje obrazovane, ali ni ta pretpostavka ne moè umanjiti zna~aj udjela visokoobrazovanih. Slijedi 40% ispitanika sa zavr{enom srednjom {kolom, 8,5% za zavr{enim zanatom itd. Naravno, ova visokoobrazovana skupina neodvojiv je dio zagreba~kog socijalnog kapitala i daje svoj nesumnjiv prinos razvitku grada. Me|utim, kako je ona mnogim nitima vezana uz Selca, spremna je dio svog kreativnog potencijala uloìti u napredak Selaca. Ostaje nekoliko prakti~nih pitanja: prije svega, kako pokrenuti i kako organizirati njihovu energiju u smjeru dobrobiti Selaca te kako u Selcima stvoriti preduvjete za njihov anga`man. Me|u ispitanicima je 58% zaposlenih. Ostali su umirovljenici, doma}ice, studenti i nezaposleni.
Bra~no stanje
Broj Neoènjen, neudana Oènjen, udana Udovac, udovica Razveden/a Ukupno 31 60 19 8 118 % 26,3 50,8 16,1 6,8 100,0
Tablica 34. Bra~no stanje
175
Polovica ispitanika je u braku, ali je visok udio neoènjenih, neudanih, ~ak 26%. S obzirom na uzorak, u ovoj skupini je, pretpostavljamo, jo{ puno mladih.
Veli~ina ku}anstva
Tablica 35. Koliko ~lanova ima Va{e ku}anstvo?
Broj Jedan ~lan Dva ~lana Tri ~lana êtiri ~lana i vi{e Ukupno 16 27 31 44 118
% 13,6 22,9 26,3 37,3 100,0
S obzirom na broj ~lanova ku}anstva, najvi{e je najve}ih onih s ~etiri i vi{e ~lanova, 37,3%. Slijede tro~lana, pa dvo~lana i jedno~lana ku}anstva.
Procjena ìvotnog standarda

Na kraju, zanimalo nas je kako Zagrep~ani sela~kog podrijetla procjenjuju svoj ìvotni standard.
Tablica 36. Kako biste, u op}im uvjetima ìvota u Zagrebu, procijenili ìvotni standard svog ku}anstva?
Broj Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu Prosje~nim Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu Ne mogu ocijeniti Ukupno 10 21 71 8 6 2 118
% 8,5 17,8 60,2 6,8 5,1 1,7 100,0
Vidjeli smo ve} da je to skupina s vrlo visokom obrazovnom razinom, pa se o~ekuje i ne{to vi{i standard i objektivnija procjena vlastitog standarda u odnosu na prosje~ni. Vi{e od ~etvrtine ispitanika svoj standard procjenjuje vi{im (znatno vi{im ili ne{to vi{im) od prosje~nog. Oko 60% procjenjuje svoj standard prosje~nim, a samo 12% drì da je standard njihova ku}anstva niì (ne{to niì ili znatno niì) od zagreba~kog prosjeka.
ZAKLJUÂK
Teoreti~ari i istraìva~i hrvatske modernizacije, osobito urbanizacijskih procesa, slaù se u tome29 da su veliki gradovi u Hrvatskoj malobrojni, da su srednji gradovi, koji jesu
176
potencijalni resurs urbanizacije, do danas imali premalu ulogu u tom procesu, a za najmanje gradove nema ni koncepcijski ni prakti~no prepoznate uloge i funkcije u op}em razvitku hrvatske naseljske mreè i ukupnog periferijskog prostora. Sve je to i posljedica i uzrok spore i neprikladne urbanizacije i industrijalizacije Hrvatske. U op}oj analizi tih procesa ostaju donekle zaboravljena naselja koja ne zadovoljavaju ni upravne ni analiti~ke kvantitativne kriterije gradskosti, a itekako su va`na potpora urbanoj mreì i kulturi Hrvatske, kao i mreì malih seoskih naselja i ruralnoj kulturi.30 Osobito se ova primjedba odnosi na jadransko i komplementarno jadransko podru~je, gdje su se na sredozemnom predlo{ku razvile male aglomeracije ruralno-urbanog karaktera, s lokalnim sredi{njim funkcijama i, posljedi~no, po kakvo}i svakodnevnog ìvljenja bliì gradskom nego seoskom ìvotu (Rogi}, 2002.). Pa i tada kad se njihovo stanovni{tvo dominantno bavi poljoprivredom. Tzv. mala mista preìvjela su do danas i zadràla su specifi~nosti svojih identitetskih obilje`ja upravo na spoju urbanog i ruralnog. Seljak iz malog mista odlazi na posao u polje. Ono nije uz ku}u, valja do tamo do}i, donijeti alat, raditi cijeli dan, potom se vratiti u misto. Prema poljoprivredi se odnosi kao prema zanimanju, ona nije na~in ìvota. Ili je to manje nego u drugim, nemediteranskim regijama. Povijest i drugdje uglavnom ostavlja urbani trag, ali na Sredozemlju je to posebno nagla{eno i ravnomjernije razmje{teno u prostoru. U identitetskim obilje`jima tih mjesta nije te{ko identificirati spomenuta dva izvora koja ih oblikuju: ruralni, koji se oslanja na bliskost zajednice s prirodnim okoli{em, i urbani, koji se oslanja na tehni~ka, izgra|ena dobra na prostoru koji zauzima zajednica, na urbani element njihove fizionomije.31 Resurs urbanog, kad su u pitanju Selca (i sli~na naselja), smanjuje razliku prema gradu (pa bio to i Zagreb), a ruralni resurs danas se sve vi{e pretvara u skup prednosti, pa na taj na~in dodatno ublaùje razlike dvaju svjetova. Dapa~e, ~ini se da ovu kombinaciju ~ak ~ini poèljnom. Svakako se moè re}i da grad ili selo, bez razlike, moraju imati dovoljno (njegovanih) razloga da ih se voli, da se u njima rado boravi, da se u njima osje}amo dobro. Za{to se Zagrep~ani sela~kog podrijetla osje}aju dobro u Zagrebu? I za{to je Zagrebu dobro da se u njemu stabilizirala (do zavi~ajnosti) jedna mala skupina ljudi koje vezuje zajedni~ko podrijetlo? Na prvo pitanje odgovor je relativno lako dati. Zagreb je u svakom pogledu privla~an grad, i to manje-vi{e svim socijalnim skupinama. Nudi mogu}nosti kvalitetne nao-
177
178
brazbe, ondje je najbolja kulturna ponuda; mogu}nosti zaposlenja, iako ograni~ene op}om razinom nerazvitka, ipak su ve}e nego drugdje u zemlji, osobito za visokoobrazovane stru~njake; veze sa svijetom su intenzivne; ondje je smje{tena sva dràvna uprava. Sa {armom srednjoeuropskog grada, {to svakako pridonosi njegovoj jedinstvenosti u hrvatskim okvirima, Zagreb je atraktivan {iroj geo-socijalnoj regiji. S druge strane, Zagreb je ve} vi{e od stolje}a hrvatska metropola i najprivla~niji nacionalni grad, kako za stanovnike cijele Hrvatske tako i za Hrvate izvan zemlje. Nesumnjivo je da u Hrvatskoj nema grada s tako raznovrsnim zavi~ajnim iskustvima. Odgovor na drugo pitanje svakako je kompleksniji. [to ljudi s nekim drugim zavi~ajnim adresama donose i zna~e Zagrebu? Ne mislimo da je na ovo pitanje mogu}e odgovoriti tek na temelju istraìvanja jedne male (uè)zavi~ajne skupine. Ali dobiveni podatci mogu upu}ivati na smjer zaklju~aka. Naravno, nije potrebno obrazlagati za{to ovdje preska~emo raspravu o tome treba li, i na temelju kojih kriterija, kontrolirati (zagreba~ku) urbanu migraciju, kao i veliku temu o neravnomjernoj prostornoj razvijenosti hrvatskoga nacionalnog prostora te, u okviru toga, o ulozi i mjestu Zagreba. Ne udaljuju}i se od podataka koje smo iznijeli u tekstu, zaklju~no moèmo naglasiti nekoliko ~injenica, nadaju}i se da bi istraìvanje drugih zavi~ajnih skupina eventualno potvrdilo nalaze ovog. Ili bi moglo posluìti kao izvor za istraìva~ke hipoteze. Ponudit }emo ih nekoliko. 1. Zagreb svojim poloàjem u nacionalnoj gospodarskoj, obrazovnoj, kulturnoj i politi~koj mreì privla~i mla|u i ambiciozniju populaciju, dakle na odre|en na~in se32 lekcionira imigrante. 2. Takva populacija, redovito natprosje~no {kolovana, predstavlja zna~ajan prinos socijalnom kapitalu glavnoga grada; na ovoj ~injenici moè se dodatno temeljiti jedna od metropolskih obveza Zagreba: voditi ra~una o ravnomjernom razvitku cijele zemlje; uspjeh periferije jest i uspjeh metropole, i obratno. 3. Njihov odnos prema starom zavi~aju izraàva se na razli~ite na~ine, kao {to se i razli~ito organizira. Oni u svojoj memoriji ~uvaju naslije|e seoskog svijeta. Sude}i prema rezultatima ovog istraìvanja, neupitna je njihova odanost kraju podrijetla i spremnost da se sudjeluje u razvojnim aktivnostima; Zagreb bi, pretpostavljamo, preko doseljenika i njihovih potomaka mogao institucionalno uspje{nije odigrati ulogu nacionalnog razvojnog aktera.
4. Poloàj Zagreba u nacionalnom iskustvu osigurava njegovu trajnu privla~nost. U tome je u prednosti pred ostalim akterima ali i odgovorniji u svakom pogledu. Zagreb svojom zavi~ajno{}u, svojim identitetom (koji Rogi} odre|uje kao dinami~nu osnovicu personalizacije, pa otud Zagreb jest osoba),33 svojim poloàjem, u kojem je i samo-akter i nacionalni akter sa zada}ama koje iz toga poloàja proistje~u, prihva}a svoje strance, asimilira ih, ali im ostavlja dovoljno slobode da u njemu ìve dvojnu zavi~ajnost.
1
Dictionnaire de sociologie. Andre Akoun i Pierre Ansart, ur. Paris: Le Seuil, 1999. (Le petit Robert), str. 533. 2 Vidjeti: I. Rogi}: Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta grada Zagreba. Hrvatska sveu~ili{na naklada, 1997., osobito poglavlje Likovi zagreba~kog identiteta na pragu tre}e modernizacije ili likovi mjesta, str. 161192. Tako|er: B. Banovac: Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istraìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Rijeci, 1998. Osobito odjeljak Teritorijalna dimenzija dru{tvene pripadnosti, 2128. 3 Conte Edouard; Christian Giordano; Ellen Hertz. La globalisation ambigue. Etudes rurales, 2002., 163164: 923. 4 Je li mogu}e da su ovi procesi paralelni? Mogu li se oni ne isklju~ivati? U kojem svijetu zapravo ìvimo? Nacionalnom, zavi~ajnom, globalnom, virtualnom? 5 Banovac B.: isto, str. 9. 6 Dolazi od lat. rije~i identitas; u korijenu je idem, isti, a ozna~uje ono po ~emu se prepoznajem ili po ~emu me se prepoznaje. (Dictionnaire de sociologie. Andre Akoun i Pierre Ansart, ur. Le petit Robert, Paris, Le Seuil, 1999., str. 264.) 7 Rogi} I.: Hrvatski nacionalni identitet i dru{tvene elite (1350) U: Hrvatski identitet u Europskoj uniji. Baloban, S., ur. Zagreb: Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, Glas Koncila, 2003. 8 Rogi} I.: isto, str. 20. 9 Isto, str. 2021. 10 Za na{ tekst nije toliko bitno, ali valja podsjetiti, da je odnos jednog sela prema drugom selu ili prema globalnom dru{tvu koje predstavlja grad u pravilu odbacuju}i. Kad se o njima govori, rado se rabe ru`ne rije~i, dok se za doma}e nalaze (samo) lijepe. Mendras smatra da takav odnos prema vanjskom svijetu olak{ava ja~anje samopouzdanja odraslih, a da djeca upravo na tome grade svoju li~nost i identitet. Mendras, H. Selja~ka dru{tva, Zagreb: Globus, 1986., str. 223225. U pona{anju zavi~ajne skupine doseljene u grad sigurno bi se pomnijom ra{~lambom otkrilo neke elemente identiteta koji vuku korijen iz odrastanja u sredini s ovako oblikovanim socijalnim odnosima. 11 Selca su naselje na jugoisto~noj strani Bra~a, 2 km udaljena od mora, na breùljku, na 120 m nadmorske visine. Posljednjim popisom stanovni{tva ustanovljeno je da imaju 952 stanovnika, od kojih 54 u inozemstvu.
BILJE[KE
179
12 13
14
15
16 17 18
19
20 21
22
23
24
25 26
27 28
29
30
31
180
Polugodi{nji list koji objavljuje Zajednica bra~kih ùpa. Nagla{ujemo da upravo popis osnovnog skupa zavi~ajne zajednice predstavlja jedan od ve}ih problema istraìvanja. Zbog razine obradbe podataka kojima se koristimo u ovom tekstu, ne usu|ujemo se dalje ra{~lanjivati odgovore, jer se odnose na sve ispitanike: i one koji su ro|eni u Selcima i one ro|ene u Zagrebu. Mogu}nost vi{estrukog odgovora ostavljena je zbog mogu}nosti da je netko vi{e puta mijenjao mjesto boravka prije dolaska u Zagreb. Pa tako zrak vrijedi manje od, primjerice, nedostatka dobre ceste. Dodu{e, ve}ina bi ga ipak najradije vidjela u tu|em dvori{tu. Kao {to cio Zagreb nije metropolskih obilje`ja, tako nije ni velegradskih. Rogi} i Daki}, analiziraju}i poloàj i razvitak Zagreba, drè da se on, razvijaju}i se kao velegrad u vrijeme druge modernizacije, dakle u razdoblju suspendiranog trì{ta, upravo zato razvio kao sredi{te sa smanjenom strategijskom ulogom. To umanjuje veze grada s gospodarstvom i trì{no{}u, pa se Zagreb zapravo pona{a, prema autorima, kao imaginarni velegrad. Rogi}, I. i Daki}, S. Grad i plan. Prinos raspravi o generalnom urbanisti~kom planu Zagreba, Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka Studije, 2000., 143 str. Selca su kvalitetnu telefonsku mreù sa stotinjak priklju~aka dobila 1980. O tome u ovom ~lanku ne}e biti rije~i. [tambuk, Mi{eti}: Neki elementi socijalne i tehni~ke infrastrukture seoskih naselja u Hrvatskoj. U: Prostor iza. Kako modernizacija mijenja hrvatsko selo. Stambuk M., Rogi} I., Mi{eti} A. ur. Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, 2002., str. 155176. Rogi} I.: Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada, 2000., str. 337. Bra~ki kamen kori{ten je u gradnji ma|arskog parlamenta, zgrade UN-a u New Yorku, njime je oblagana KD Vatroslava Lisinskog itd. Spomenici su podignuti L. N. Tolstoju, S. Radi}u, Genscheru, Ivanu Pavlu II., A. Mocku, F. Tu|manu, P. Didoli}u. Njegovo je pravo ime dr. Matej Bencur. Crkvica je iz 10. stolje}a, graditeljski zanimljiva i iscrpno opisana u stru~noj literaturi. Sluì i kao pomorski orijentir. Pozitivno i negativno ne zna~e dobro i lo{e. Napominjemo da smo u uzorku (a slijede}i definiciju Sel~anina u Zagrebu) mogli imati i vi{e od jednog ispitanika u obitelji. Preporuka anketarima bila je da ako nai|u na vi{e generacija u jednoj obitelji, iz svake generacije za anketiranje odaberu (samo) jednog predstavnika. Ako je bilo mogu}e, valjalo je odabrati ispitanike razli~itih spolova. Upu}ujemo prije svega na radove I. Rogi}a, A. Marinovi}-Uzelca, O. âldarovi}a i dr. Ponajprije se taj kvantitativni kriterij odnosi na broj stanovnika, a potom na te{ko}e organizacije minimalne uprave. Vidjeti op{irnije o po~ecima hrvatske urbanizacije u: Rogi} I.: Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada, 2000., str. 350362. I jedan i drugi izvor neprestano se obnavlja i emocionalno hrani pripadnike tih malih dru{tava, ma gdje oni bili. Velikih promjena u malim dru{tvima i njihovoj okolici uglavnom nema ili su veoma
32
33
spore. (Osim u iznimnim slu~ajevima.) Svakako valja voditi ra~una o zna~enju koje za doma}e ljude imaju najva`nije identitetske vrijednosti. Metafori~ka vrijednost pojedinog prostora u svakom kraju ima posebno zna~enje za njihovo stanovni{tvo. Stoga je va`no sa~uvati ga i eventualno oboga}ivati prikladnim sadràjima. Pojedine sastavnice pozitivnog identitetskog naboja valja povremeno osvjeìti u memoriji malih mjesta, ali ne i samo malih. Zato su va`ne obljetnice, razli~iti popisi, monografije, zavi~ajni muzeji, obnova gotovo zaboravljenih obi~aja, ustanovljivanje i hrabro ustrajanje na nekim novim sadràjima i aktivnostima, mobilizacija {to ve}eg broja stanovnika oko nekih projekata itd. Dakle, va`no je ~uvati, obnavljati i oblikovati sve izvore koji napajaju osje}aj pripadnosti. Me|u doseljenima u Zagreb tijekom Domovinskog rata bilo je mnogo ljudi koji u normalnim vremenima ne bi napu{tali svoja mjesta boravka. Rogi}, I.: Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta grada Zagreba, Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada, 1997., str. 193.
Banovac, B. (1998). Dru{tvena pripadnost, identitet, teritorij: sociolo{ko istraìvanje regionalne pripadnosti u Istri. Rijeka: Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Rijeci. Conte, E.; Christian, G.; Hertz, E. (2002). La globalisation ambigue. Etudes rurales, 163164: 923. ôli}, S. (2002). Kultura i povijest: socio-kulturno antropolo{ki aspekti hijerarhizacije kulture. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Dictionnaire de sociologie. Akoun, A. i Ansart, P. (ur.). Paris: Le Seuil, 1999. (Le petit Robert) Marinovi}-Uzelac, A. (2001). Prostorno planiranje. Zagreb: Dom i svijet. Rogi}, I. (1997). Tko je Zagreb? Prinos sociolo{koj analizi identiteta grada Zagreba. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I. (2003). Hrvatski nacionalni identitet i dru{tvene elite. U: Hrvatski identitet u Europskoj uniji. Baloban, S. (ur.). Zagreb: Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, Glas Koncila, str. 1350. Rogi}, I. (2000). Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tre}e hrvatske modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I. (2002). Osnovna obilje`ja hrvatskog dru{tva u 20. stolje}u (rukopis). Srednji gradovi u hrvatskoj modernizaciji. Rogi}, I., Salaj, M. (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti I. Pilar, 1999. [tambuk, M. i Mi{eti}, A. (2002). Neki elementi socijalne i tehni~ke infrastrukture seoskih naselja u Hrvatskoj. U: Prostor iza: kako modernizacija mijenja hrvatsko selo. [tambuk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A. (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti I. Pilar, str. 155176.
LITERATURA
181
Benjamin PERASOVI]
RECIKLIRANO IMANJE GRUPA VUKOMERI]
Uvod
Pretpostavka ovog teksta jest postojanje specifi~nog aktera, poznatog u dijelu javnosti po svom projektu reciklirano imanje i prozvanog grupa Vukomeri}. Pod istim imenom akter postoji i kao dio udruge Z.M.A.G. (Zelena mreà alternativnih grupa). Ve} i neupu}enom promatra~u pogled na grupu mladih koji iz gradskih domova i gradskog konteksta odlaze graditi ku}u u seosku sredinu, iz koje drugi mladi bjeè prema gradu, sugerira ne{to ~udno. To ~udno pretvara se u iznimno zanimljivo za razmi{ljanje o odnosu grada i sela u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi. Je li rije~ o napu{tanju grada, o komunitarizmu i duhu {ezdesetih godina ili o interakciji grada i sela, perspektivi redefiniranja urbanog i ruralnog? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, kao i na mnoga druga koja se name}u, potrebno je osvijetliti nastanak grupnog aktera, njihove glavne projekte, snove i stvarnosti, zapravo cjelokupno djelovanje i smje{taj na promjenjivoj urbano-ruralnoj mapi aktivizma i svakodnevnog ìvota, ~emu i sami doprinose.
Nastanak aktera Po~etci: supkultura, kontrakultura i dru{tveni pokret na mapi zagreba~ke alternativne scene
Sredinom devedesetih u Zagrebu je postojalo mnogo neformalnih grupa mladih za koje bi sociolozi donedavno (to~nije, do prodora postmodernisti~kih koncepata u socijalnu teoriju) koristili pojmove poput supkulture, kontrakulture ili (novih) dru{tvenih pokreta. Bez obzira na to ho}emo li koristiti te pojmove ili ne{to suvremenije, poput afektivnih saveza, (neo)plemena, ekspresivnih zajednica, u na{em slu~aju do}i }emo do zajedni~kog sadràja mreè odnos grupa i pojedinaca, mjesta gdje se spajaju prostori privatni i javni ili sustavno organizirani i profitabilni s podzemnim i nestalnim prostorima. Tako|er, zajedni~ki sadràj odnosi se na razli~ite scene gdje se glazbe-
185
Benjamin Perasovi} Reciklirano imanje grupa Vukomeri}
186
ni stilovi, odijevanje, sleng, vrijednosti, oblici djelovanja, koriste radi posredovanja individualnih i grupnih identiteta i ìvotnih stilova. Supkultura mladih podrazumijeva odre|enu scenu. Takve scene obnavljaju se ve} desetlje}ima u na{im urbanim sredi{tima, s vi{e ili manje kontinuiteta, s organiziranim trì{nim utjecajima i industrijom slobodnog vremena, s jedne strane, te s periodi~nim otporima takvim utjecajima, s druge strane. Ta druga strana uklju~uje i radikalnije oblike od simboli~ki i stilski izborene autonomije, pa susre}emo i naglaske na neprofitabilnom djelovanju i uzimanju vlastitog slobodnog (i drugog!!) vremena u svoje ruke. Punk i hard-core, reggae i ambient, techno i trance, to mogu biti puki glazbeni pravci, ali su istodobno podloge identifikacija i okviri prepoznavanja izborenih identiteta i ìvotnih stilova. Dok za nekoga glazbene identifikacije zavr{avaju u selektivnoj potro{nji i povremenim klupskim, koncertnim i srodnim ritualima, za neke aktere na sceni identifikacije se {ire od glazbene tajne veze prema raznovrsnom djelovanju utemeljenom u vrijednostima i svjetonazorima, implicitno ili eksplicitno povezanim s pojedinim glazbenim stilovima. Primjerice, koncem {ezdesetih godina u rock-kulturi postojalo je vi{e raznovrsnih senzibiliteta, me|u kojima su mnogi nagla{avali otpor nasilju, ugroàvanju prirode, potrebu za prevladavanjem tradicionalizma spolnih uloga, bilo uz estetiku asketizma bilo uz slavljenje uìtka kao otpora tehni~koj racionalnosti. Naslije|e hipi-pokreta, tako|er isprepleteno dijelovima rock-kulture, svojim inzistiranjem na ekologiji, napu{tanju tehnokratske civilizacije, obnovi drevnih znanja, duhovnih praksa, propitivanjem i odbacivanjem teze o materijalnom rastu kao napretku i slavljenjem nomadskog i ruralnog, otvorilo je put mnogim kasnijim eksperimentima u svakodnevnom ìvotu brojnih aktera. Kada su se generacije izmijenile, a trì{te naraslo, rock-kultura susrela se s punk-pokretom kao kritikom vlastite sklerotizacije, u glazbenom smislu vrativ{i se minimalizmu i jezgrovitosti prija{njih, buntovni~kih dana. înilo se da je punk-senzibilitet bitno druk~iji od hipijevskog, nagla{avaju}i provokaciju, nihilizam, evociraju}i umjetni~ke pokrete poput nadrealizma, dadaizma, uz estetiku {oka i simboli~ke agresivnosti. No, oba senzibiliteta gdje je prvi obiljeìo kraj {ezdesetih a drugi kraj sedamdesetih godina susreli su se kasnije u kulturi mladih na vi{e mjesta, dok je za na{u pri~u zna~ajna upravo hard-core reakcija na punk, koja je obiljeìla sredinu osamdesetih. Posljedice te intervencije osje}aju se i danas, a razumijevanje takvog spoja punkerskih i hipijevskih senzibiliteta omogu}uje uvid u hrvatski kontekst sredine deve-
desetih, kada se stvara niz doma}ih adolescentnih aktera, od kojih }e neki biti klju~ni za nastanak grupe Vukomeri} i srodnih inicijativa. Dakle, hard-core glazba, koju neki autori (OHara, 1999.) smatraju sastavnim dijelom punka, u svojim je tekstovima sna`no naglasila tematiku tipi~nu za nove dru{tvene pokrete (ekologija, nenasilje, ravnopravnost spolova, squattiranje i autonomne zone) i omogu}ila jedan od mnogih oblika spajanja punkerskog i hipijevskog senzibiliteta, bez uniformnosti ili samo jednog tipi~nog izgleda i odijevanja. Kasnije }e nastati jo{ mnogi oblici spajanja senzibiliteta, posebno u svjetlu razvoja elektroni~ke glazbe i rave-kulture. U Hrvatskoj je sredinom devedesetih postojala mreà od oko osamdeset fanzina nezavisnih, nestalnih i autenti~nih medija supkulturne i alternativne scene.1 Ve}inom su to bili fanzini posve}eni glazbi i bandovima, ali sa sve {irim prostorom za dru{tvene pokrete i zagovaranje aktivnog odnosa spram svijeta u kojem ìvimo. Sloboda i autonomija, obnova tradicije anarhisti~kog pokreta (s naglaskom na anarho-pacifizam), ljudska prava i posebno prava manjina i marginalnih grupa, ekolo{ka svijest, feminizam i antiseksizam, vegetarijanstvo i prava ìvotinja, sve su to naglasci sa scene koja je zapo~ela s glazbenim i stilskim intervencijama, nastavila s glorifikacijom malog i nezavisnog u odnosu na velike i profitom opsjednute kompanije, i zavr{ila mreòm fanzina i drugog djelovanja u onome {to su sociolozi ~esto zvali dru{tveni pokret, a ne}emo pogrije{iti ni upotrebom termina afektivni savez. Dakle, kada nam netko iz grupe Vukomeri} kaè kako je njemu (ili njoj) osobno sve to po~elo s punkom i anarhizmom, onda moramo znati da se to ne odnosi na osamdesete godine (niti na kasniji eventualni sli~an obrazac), kada su mnogi punkeri i{li na stadione, a sociolozi govorili o mu{kom i maskulinisti~kom u tom supkulturnom stilu, nego je rije~ o fenomenu koji slijedi nakon pribliàvanja punkerskih i hipijevskih senzibiliteta, ne zadovoljava se uobi~ajenim supkulturnim (i potro{a~kim) ritualima, nego èli stvarnu promjenu u dru{tvu i svakodnevnom ìvotu. Autonomna tvornica kulture (Attack), kao udruga i zajedni~ki nazivnik za nekoliko ve}ih i manjih neformalnih grupa, pokreta, inicijativa i aktera alternativne scene, pojavila se upravo u razdoblju potrebe za integrativnom to~kom i konkretnim prostorom; djelovanje grupa oko Attacka izravno utje~e na stvaranje scene koja }e odrediti i po~etke grupe Vukomeri}. Neki od pokreta~a i dana{njih aktivista projekta reciklirano imanje bili su otpo~etka u Attacku, dok je ve}ina drugih povremeno sudjelovala u aktivno-
187
188
stima iste ili srodne scene (od spomenutih glazbenih identifikacija do aktivnosti u udruzi Zelena akcija). Nomadski karakter slobodarskih i ekolo{kih te`nji dobro je izraèn u pokretu koji su u Velikoj Britaniji prozvali New Age Travellers. Taj pokret, zapravo {iri zajedni~ki nazivnik suvremenih nomada, vezan je uz ekologijsku osjetljivost, uz pokret protiv izgradnje novih autocesta u Engleskoj, uz squattove i autonomne zone (funkcioniraju}i ~esto poput pokretnog squatta), uz kritiku civilizacije i modernizacije kao dosada{nje dominacije tehnike nad prirodom, uz tradiciju slobodnih (besplatnih) festivala, alternativnih sajmova i okupljanja, i uz konkretan, stvaran ìvot na osnovi recikliranja i upotrebe predmeta koje odbacuje (i otpadom naziva) bogato urbano dru{tvo. Mala, ali znakovita hrvatska grupica travellersa pripada zajedni~koj sceni na kojoj nastaje i grupa Vukomeri}. Rije~ je o mladim ljudima (od kojih neki imaju i djecu) koji se jako razlikuju od ve}ine inertnih vr{njaka, prenose}i koncepte kritike civilizacije i konvencionalnog dru{tva izravno u svoj svakodnevni ìvot. Ve}inom su iz Pule; ìve u nekoliko kombija i sli~nih vozila. Nimalo neo~ekivano, ti }e se kombiji na}i i na recikliranom imanju, nakon {to se pri~a pro{irila izvan inicijalnog kruga i stigla do srodnih grupa u drugim dijelovima Hrvatske. Na pitanje o vlastitim po~etcima i razlozima za{to smo sad tu, ve}ina dana{nje grupe Vukomeri} spominje zajedni~ku scenu na kojoj se od glazbenih identifikacija (ili uz njih) stizalo do anarhizma i zelene paradigme. Anarhizam se ponajprije shva}a kao slobodarski i nenasilni pokret za samoorganiziranje i samoostvarenje ~ovjeka u suradnji s prirodom, mimo sustava dràve, militarizma i represije. Tradicija squattiranja (zaposjedanja praznih ku}a) u Europi ostavila je sna`ne impresije na dio aktera, pa se mnogima iz grupe Vukomeri} ideja autonomne zone, squatta, slobodnog i konkretnog ìvotnog prostora, dugo nametala kao imperativ, te`nja ili smjer prema takvom oblikovanju svog svakodnevnog ìvota. Ekologijska osjetljivost vrlo je visoka u svih sudionika, uza èlju da se ekolo{ka svijest primjenjuje u stvarnosti, {to zna~i da svatko u svom ìvotu, ovdje i sada, mijenja svoj odnos prema sme}u, energiji, vodi, materijalima koje upotrebljava, hrani, kozmetici, zapravo prema svemu {to nas okruùje. Upravo suprotno poku{aju razdvajanja pojmova slobode i ìvota {to je u analizi novih dru{tvenih pokreta bilo uobi~ajeno osamdesetih (F. Feher i A. Heller) iskazi djevojaka i mladi}a iz grupe Vukomeri} ve} na po~etku pokazuju isprepletenost te`nji za slobodom, autonomijom, ekolo{ki odrìvim ìvotom, suradnjom s prirodom. Osim pripa-
danja zajedni~kim mreàma, koje povezuju kulturna doga|anja s ekolo{kim, mirotvornim i srodnim aktivizmom, sudionici ne zanemaruju druènje i me|usobnu interakciju, zajedni~ki rad i zajedni~ki provod, kao jednu od sredi{njih preokupacija i preduvjeta dobrog razvoja projekta. Njihovim rije~ima, uz ~esto spominjanje squattova i autonomnih zona, prijateljstva s prirodom i otpora civilizaciji koja se pona{a izrabljiva~ki, jedan od nezaobilaznih razloga vlastitog anga`mana su ljudi, ekipa, vibracija, prijateljstvo, ljubav, druènje, {to u~vr{}uje zajedni~ke ciljeve. Grupa Vukomeri} sastoji se od dvije do tri neformalne grupe, {kvadre, koje su izrasle iz supkulturne scene, koje su teìle djelovanju novih dru{tvenih pokreta i koje su se oblikovale u specifi~nog aktera kroz projekt reciklirano imanje. Uz vi{e puta spomenutu ekolo{ku i slobodarsku dimenziju, mnogi dana{nji pripadnici grupe Vukomeri} sretali su se na radionicama òngliranja, nenasilne komunikacije, bubnjanja, kao i na fe{tama, okupljanjima onih mladih koji su, poput svojih vr{njaka u drugim zemljama, odlu~ili sami sebi stvarati i zabavu i posao, svuda gdje je mogu}e primjenjuju}i taktiku D.I.Y. uradi sam. Rije~ je o tridesetak ljudi, s barem jo{ toliko prijatelja i simpatizera koji su spremni pripomo}i. Mu{ki i ènski spol podjednako su zastupljeni, a svi su oni ro|eni u gradu. Kada je okupljanje zapo~injalo, u prvim danima artikulacije projekta, prosje~na dob kretala se od 22 do 24 godine, {to zna~i da se sada povisila za tri do ~etiri godine (2628), uklju~uju}i uvijek i nekoliko mla|ih i starijih od tog prosjeka.
Reciklirano imanje
Kako je po~ela pri~a o imanju? U po~etku je bila {ikara. U selu Vukomeri}, u Vukomeri~kim goricama pokraj Zagreba, otac jednog od aktivista posjedovao je zemlji{te. Mi smo tamo odlazili na izlete. Nije bilo ni~ega, ali bilo je dovoljno za po~etak priroda i spika. Povr{nom promatra~u ta po~etna okupljanja mogu izgledati puko hedonisti~ki, no rije~ je o akteru u nastajanju, u transformaciji energije prijateljstva i druènja, na osnovi svjetonazorskih i aktivisti~kih usmjerenja, u zajedni~ki projekt. U doba spike i prirode zapo~elo je upisivanje energija u prostor koji od obi~ne {ikare postaje jedna intimnija {ikara, prostor slobode i autonomije, prostor suradnje s biljkama i ìvotinjama, prostor zajedni~kih snova i planova. Na samom po~etku neki su èljeli dovu}i raznovrsni urbani otpad, od starih vozila do telefonskih govornica, kako bi ne{to odba~eno i navodno neupotrebljivo prilagodili u prostore pogodne za ìvot i rad, uzgoj bilja-
189
ka. Ubrzo je prevladalo mi{ljenje kako bi to bilo nasilje nad ruralnom sredinom, pa su se ~lanovi okrenuli ideji o obnovi neke od autohtonih turopoljskih prenosivih ku}a, koje propadaju zbog neodràvanja. Cjelokupan projekt reciklirano imanje zami{ljen je u skladu s mnogim sli~nim projektima samodostatnih i ekolo{ki obzirnih imanja u svijetu, a sudionici ga vide kao mjesto u~enja i razmjene iskustava i znanja. Reciklirano imanje, kao projekt, i kao konkretnih 2050 ~vh zemlji{ta, nikako nije zami{ljeno kao prostor zatvaranja jedne grupe ljudi, bijega od grada: svi sudionici nagla{avaju ono {to su i zapisali u svom programu rije~ je o otvorenom edukacijskom centru. Upravo je otvoreni edukacijski centar sr` koncepta koji permakulturu odrìvo graditeljstvo, znanja o biljkama i tlu ne drì ekskluzivnim znanjima koja sluè jednoj samodostatnoj grupi u njihovu organiziranju ekolo{kog poljoprivrednog gospodarstva, nego nastoji na besplatnoj izobrazbi, interakciji s drugima i poticanju drugih samoodrìvih projekata. Nakon {to je grupa pro{la fazu prirode i spike, oblikovala projekt recikliranog imanja, san o prenosivoj turopoljskoj ku}i se ostvario: iznenadiv{i sve sudionike, grupi se javio (2001. godine) tada{nji zamjenik ministra okoli{a, Matija Frankovi}, koji je na Internetu uo~io njihov projekt i odlu~io pokloniti vlastitu turopoljsku prenosivu ku}u iz 1923. godine, naslije|enu od roditelja. Tako se vizija recikliranog imanja po~ela zaokruìvati; osim ku}e, planirani su permakulturni vanjski vrtovi, zimski vrt, energetski sustav od solarnih kolektora i vjetrenja~e, sustav za pro~i{}ivanje otpadnih voda, vo}njak, mala jezerca (pti~ja kupali{ta) i eventualno drugi gospodarski objekti. Planovi i snovi s po~etka nastajanja grupe Vukomeri} po~eli su postajati stvarnost. Primjerice, u svojim ranim spikama sudionici su nagla{avali potrebu kori{tenja jeftinijih i netoksi~nih materijala, pa su sada primjer s automobilskim gumama doista i proveli u djelo. @eljeli su izgraditi staklenik na iskori{tenim automobilskim gumama. Od lokalnog vulkanizera besplatno su ih dobili mnogo, {to za reciklirano imanje predstavlja besplatan gra|evinski materijal. Vulkanizer je u{tedio novac, jer bi ina~e platio za otpremu tih guma na odlagali{te, a izbjeglo se i bacanje guma u {ume ili ~ak njihovo paljenje.
Proces djelovanja: eko-ku}a i biljke, brijanje i odrastanje

Preno{enje ku}e iz Kupinca trajalo je tri dana. To je, kao i mnoge druge djelatnosti kojima su se posvetili, za ve}inu sudionika bilo prvo takvo iskustvo u ìvotu. Odu{evljenje
190
starom turopoljskom ku}om bilo je veliko. ôvje~e, to je fantasti~no, ti drveni ~avli, kako se sve uklapa...; Ta ku}a je ko lego-kocka, moè{ ju sastavit i rastavit...; Rastavlja{ planjak po planjak, a poslije slaè{ i naknadno u~vr{}uje{. Osim pozitivnog odnosa prema estetskoj dimenziji koji je postojao i prije, dok su snivali o jednoj takvoj ku}i sada su je upoznali iznutra i odu{evljenje vlastitim doprinosom u ponovnom sastavljanju pretvorio se u mo}an osje}aj su-djelovanja i gotovo organskog povezivanja, sraslosti ljudi i prostora, ku}e i cijele grupe. Aktivisti~ko inzistiranje na promjeni destruktivnih obrazaca ìvota i svijeta, nastojanje na primjeni vlastitih koncepata ovdje i sada, dovelo je ove mlade u poziciju stjecanja iskustva kakvo uglavnom ostaje zauvijek nepoznato ve}ini gradske djece i odraslih u urbanoj sredini. @ivot s roditeljima ili podstanarski stan, to je gotovo jedina perspektiva ve}ine mladih u na{im ve}im urbanim sredi{tima, pa nije ~udno ako iskustvo gra|enja ku}e i uspostavljanja uvjeta za organsku poljoprivredu predstavlja iskorak iz uobi~ajene urbane socijalizacije i kvalitativni napredak u procesu odrastanja. Sama ku}a, bez spominjanja svega ostalog o otvorenom edukacijskom centru, zahtijeva stalnu brigu i rad, ~ega su ~lanovi recikliranog imanja polako po~eli postajati svjesni. Nakon preno{enja uslijedili su brojni radovi, teì i lak{i, koji su kulminirali postavljanjem novog crijepa na krovu, koji je imanju donirala tvrtka Tondach. U postavljanju novog crijepa sudjelovali su pripadnici obaju spolova ravnopravno, a osje}aj zadovoljstva nakon zavr{enog posla bio je prili~no o~ekivan, snaàn i autenti~an. ^lanovi su se znojili, ali i veselili, mije{ali beton i bubnjali. Od 2001. do 2003. traje intenzivno stjecanje iskustava, povezivanje sa sli~nim grupama u nas i u svijetu, rad na imanju, sadnja biljaka, priprema komposti{ta, klijali{ta, pa i kupovina dodatne zemlje za ekolo{ki uzgoj hrane. Reciklirano imanje dobilo je na poklon sjeme od udruge Rustica, koja se bavi o~uvanjem starih autohtonih sorta te dijeljenjem organskog sjemena kako bi se sa~uvala biolo{ka raznolikost. Pokraj ku}e, u polusjeni, posadili su za~insko bilje, cvije}e i ìtarice, na livadi ispod ku}e grah u gredici s bu}ama, raj~ice i drugo. Proces njihova djelovanja razvija se, korak po korak. Evo kako svijest o uronjenosti u proces izraàvaju sami ~lanovi: Ovo je neki proces, to nije ne{to jednokratno, ovo se razvija i produbljuje...; Puno je teè izgraditi ku}u nego organizirati demonstracije... ovdje nikad ne moè{ re}i sad je kraj, to smo napravili i to je to, jer ovo je proces, to tra-
191
je...; Radionicu organizira{, i kad je gotovo, ode{ doma, a ovdje se stalno ne{to novo otvara... i ti se onda mora{ otvarati, prilago|avati, djelovati, popravljati, obnavljati..; U~i{ u procesu, sve se odvija na vi{e nivoa, vi{e kuì{ i sebe i okolinu... Mi smo ti nekako ovdje ful odrasli za ovo vrijeme, al ne u nekom lo{em smislu.
Nakon 2003. radionice za druge; besplatna distribucija znanja i vje{tina

Mi smo se nakon tih par godina osjetili dovoljno sna`ni da organiziramo radionice za druge, kao {to smo i mi u~ili od drugih. U skladu s vlastitim stavovima i planovima iz razdoblja prve artikulacije i nastajanja projekta reciklirano imanje, doista su krenuli sa svojim znanjima prema drugima, organizirav{i nekoliko radionica, koje su bile potpuno besplatne i otvorene. Da bismo objasnili jednu od radionica i istovremeno konstitutivni dio projekta reciklirano imanje, potrebno je pojasniti koncept permakulture. Permakultura je koncept permanentne agrikulture, u potpunosti prihva}en i utkan u sve planove i djelovanja grupe Vukomeri}. Bill Mollison (1991.), koji je svoje dvije klju~ne knjige (Permakultura 1 i 2) objavio 1978. i 1980., zasluàn je za sistematizaciju znanja o mudrom, obzirnom i skladnom opstanku na zemlji bez iskori{tavanja i uni{tavanja osnova ìvota. U konceptu permakulture arhitektura je povezana s biologijom, poljoprivreda sa {umarstvom, a {umarstvo s uzgojem ìvotinja. Promatranje povezanosti i multifunkcionalnosti, bez utjecaja dosada{nje ekonomske paradigme iskori{tavanja i kratkovidnog antropocentrizma, uza sustavno razra|ene koncepte i konkretne naputke o malim eko-sustavima, sadnji, kruènju energije itd., postavilo je permakulturu u sredi{te pozornosti, inspiracije i stvarne pomo}i, kako grupi Vukomeri} tako i desetcima tisu}a sli~nih aktera u svijetu. Sr` permakulture je dizajn. Dizajn je veza me|u stvarima. To nije voda ili koko{ ili drvo. To je na~in na koji su voda, koko{ i drvo povezani (Mollison, 1991.). Osim op}enitih na~ela, gdje je jasan naglasak na suradnji (kooperaciji), a ne natjecanju (kompeticiji), Mollison je do najsitnijih detalja analizirao na~ine sadnje biljaka, tipove gredica, kruènja energije, planiranja posjeda, udaljenosti polja, {uma i vo}njaka, maksimalnog iskori{tavanja multifunkcionalnosti i prirodnih potencijala (od nagiba breùljka i slijevanja vode do vjetrobrana, ribnjaka ili sustava za prehranu ìvotinja), pa je njegova knjiga s pravom postala nezaobilaznim priru~nikom. Mogu}nost primjene permakulturnih na~ela u mikroprostoru
192
veli~ine terase ili balkona nalazi se i u Mollisona, a grupa Vukomeri} odlu~ila se ba{ za takvu radionicu urbane permakulture. Na krovu jedne zagreba~ke zgrade odràna je radionica u kojoj su polaznici nau~ili izgraditi drvene ili druge okvire za sadnju. Uz zemlju i sjeme zapo~eti, nakon mjesec dana na terasi se vide prvi rezultati radionice: mahune, krumpiri, za~insko bilje. Osim o gradskim vrtovima, odràna je i radionica o tome kako napraviti eko-sapun, zapravo radionica pripreme prirodne kozmetike na bazi ljekovitih, eteri~nih ulja, gdje su polaznici bili upoznati s recepturom za izradu krema i s ljekovitim svojstvima pojedinih ulja. Polaznici su na kraju proizveli teku}e i krute eko-sapune. Slijede}a radionica uklju~ivala je izradu solarnog kuhala, odràla se na ùmbera~kom gorju, a polaznici su nau~ili izra|ivati kartonske prstenove, prekrivati ih reflektiraju}om folijom i konstruirati paraboli~no solarno kuhalo. U suradnji sa Zelenom akcijom odràna je radionica izrade solarnog kolektora, koja je polaznike provela kroz spajanje bakrenih cijevi, varenje, spajanje limenih plo~a na cijevi, premazivanje crnom bojom itd. Unutar vlastite zajednice, uz suradnju s mladim polaznicima mirovnih studija i lokalnom samoupravom, pokrenut je projekt obnove starog mosta koji spaja selo Vukomeri} sa susjednim Dubrancem. Most, odnosno jo{ par preostalih greda, potpuno se raspada, postaju}i opasan za prolaznike, kojima je to jedini kra}i put do susjednog sela, koje ima i crkvu i po{tu, za razliku od Vukomeri}a. Obnova tog mosta uklju~uje se tako|er u opseàn projekt Zeleni put, koji èli urediti {umske staze za {etnju i vo`nju biciklima na {irem podru~ju Zagreba~ke ùpanije.
Odnos prema uòj socijalnoj okolini

Opisani nastanak grupnog aktera u razdoblju prvih dolazaka u Vukomeri} sadrì jasne slike o prethodnim identifikacijama i supkulturnim scenama iz kojih pojedina~ni sudionici stiù. To zna~i da je ve} sama pojava ve}ine tada{njih aktivista i urbanih brija~a u selu izazivala senzaciju, zbog frizura (primjerice dreadovi), pierceva (nau{nica i srodnih ukrasa u svim zamislivim dijelovima tijela), odje}e (brojne pri{ivke i drugi elementi punk/hc/crust/hipi/tribal izgleda), brojnosti, starih autobusa ili kombija preure|enih za ìvljenje a ne samo za putovanje, i mnogo toga sli~nog, za seosku sredinu neuobi~ajenog. û|enje novom i nepoznatom, pristiglom iz grada u tu|e dvori{te, pretvorilo se u podozrenje, sumnji~avost ili mo`da ~ak neprijateljstvo u dijela stanovnika. Me|u-
193
194
tim, nakon par mjeseci boravka i prvih radova uspostavljen je prijateljski odnos s najstarijim aktivnim stanovnicima Vukomeri}a. Nas su ovi najstariji brzo prigrlili. Prevozili su nam stvari traktorom, davali nam struju, pomagali na razne na~ine...; Na po~etku je bilo dosta predrasuda, kao ko su sad ovi, {ta oni tu traè... ve}inom kod ovih srednjih godina...; Najstariji su se odu{evili s nama. Mi smo njih podsje}ali na njihovu mladost, oni su po~eli nas doìvljavat kao snagu koja }e obnoviti selo, vratiti onaj stari ìvot i duh...; Pazi, nama su stariji pri{li od po~etka... skuìli su na{e principe, solidarnost, tu smo se odmah skuìli i jedni i drugi, jer i oni su nekad tako radili, nije lova bila alfa i omega ìvota na taj na~in ko danas, bar ne u zajednici; Mislim da je presudno bilo to {to su i oni u mladosti besplatno radili i pomagali jedni drugima, dizali zajedno ku}e... to se izgubilo, tog vi{e nema, i sad kad smo se mi pojavili, oni su prepoznali tu spiku i principe solidarnosti, pomaganja, zajedni~kog rada, doìvjeli su nas kao spas, jer selo zapravo umire, mnoge ku}e su na prodaju, mladi bi u Zagreb i sve se nekako gasi.... Savez izme|u mladih s recikliranog imanja i najstarijih aktivnih stanovnika sela razumljiv je s obzirom na ono {to i sami akteri nagla{uju sli~na na~ela i zaboravljenu solidarnost. Tako|er, grupa Vukomeri} (kao {to joj i ime kaè) nije grupa mladih iz grada koji koriste ruralnu sredinu za vikenda{ka hedonisti~ka opu{tanja, nego je obnavljaju, zapo~inju radove, u odre|enom razdoblju borave ondje svakodnevno, ~iste sme}e i obzirni su prema prirodi. Sigurno su prizori zajedni~kog rada ve}e grupe mladih ljudi pristiglih iz grada poput prizora preno{enja stare ku}e, betoniranja, zajedni~kog postavljanja krova i drugih utjecali na starije stanovnike u pozitivnom smislu, obnavljaju}i sje}anja na razdoblje vlastite mladosti i nekad uobi~ajeno, solidarno me|ususjedsko pomaganje. S vremenom (pro{lo je gotovo ~etiri godine od prvih okupljanja) predrasude i sumnji~avost srednje generacije prema grupi osjetno su smanjene. Za to postoje dva razloga: prvi i va`niji odnosi se na konkretan rad grupe i dovoljno vrijeme u kojem se uvidjelo da nije rije~ o kriminalcima ili devijantnim akterima, nego o korisnim inicijativama za cijelo selo, posebno u svjetlu dogovorene akcije oko obnove mosta koji vodi prema susjednom Dubrancu (dakle prema po{ti, du}anu i crkvi!!). Drugi razlog mo`da treba potraìti i u ~injenici pomalo promijenjenog vanjskog izgleda mnogi su ~lanovi grupe s vremenom skratili kosu ili je prestali bojati, smanjili ekspresivnost odje}om i drugim elementima imidà, pa djeluju za ve}inski ukus uobi~ajenije i prihvatljivije.
Problemi u grupi
Na pitanje o problemima ili eventualnim sukobima unutar grupe koji bi mogli djelovati dezintegrativno, sudionici nagla{uju vlastita na~ela rasprave (koja moè trajati satima, danima, pa i tjednima) kojoj je konsenzus kona~ni cilj i koja moè izgledati èstoko, no u stvarnosti je grupa preìvjela bez ozbiljnijih razdora. Bez obzira na ù~nu polemiku, nije dolazilo do stvaranja sukobljenih strana, niti su iz tih rasprava izlazili oslabljeni. Jedini stvarni problem su povremene financijske krize, koje mogu djelovati demoraliziraju}e, posebno trenuta~na situacija u vezi s preostalim radovima na ku}i, pred useljenje, koji nisu zavr{eni. S obzirom na neiskustvo i suo~avanje s ve}inom stvari prvi put u ìvotu, problema je bilo, ali je njihovo rje{avanje znalo rezultirati osnaènjem umjesto obeshrabrenja. Najve}i problem jest trenuta~na nedovr{enost ku}e i ~injenica da su sav novac dali ~ovjeku kojeg poznaju (za nekoliko preostalih, ali bitnih radova dovr{etka tavanske spavaonice), no on radove nije mogao zavr{iti zbog niza privatnih problema, a novac je potro{io. S obzirom na njegovanje povjerenja i prijateljstva, a i s obzirom na to da je novac potreban, a ku}a jo{ nedovr{ena, razumljivo je kako se u ovom problemu prelamaju razo~aranje i frustracija, propitivanje ispravnosti vlastitih odluka i rasprava o mogu}nostima priskrbljivanja novca. U tom svjetlu rasprava o mogu}em napla}ivanju vlastitog znanja ({to mnoge sli~ne grupe na Zapadu rade odavno) moè poprimiti dramati~an karakter, jer s jedne strane postoji pritisak za pronalaènjem sredstava kako bi projekt zaìvio punom snagom, a s druge su strane na~ela i pristupi koji su i stvorili sam projekt recikliranog imanja. Primjerice: Mogli bi mo`da napla}ivati na{e radionice, kao i drugi, pa na taj na~in... ... Ne, to ne dolazi u obzir, informacija mora biti slobodna, preno{enje znanja mora biti besplatno... ... Ali mo`da neku niù cijenu da bude prihvatljiva za ekipu, na koncu, ako ne{to plati{ onda mo`da i druk~ije pazi{, kad je sve free neki ljudi se {e}u simo-tamo za vrijeme radionice... ... Ma ne, ~ovje~e, katastrofa, nikako ne prihva}am taj rip off, nismo mi kapitalisti, jesi li lud, ko u Hrvatskoj ima love?... ... Tako je, mi èlimo biti otvoren servis ljudima, a ne musti im pare.... Mnogi bi se borci za radnu efikasnost, mladi menadèri i drugi akteri privrednog sustava zgraàli nad sporo{}u dono{enja odluka o recikliranom imanju. Me|utim, vrijednost i specifi~nost ove grupe (radikalnog ekolo{kog usmjerenja i sa èljom da se ne ode predaleko od grada) upravo je u snazi konsenzusa i stvarnog dogovora,
195
a ne nadglasavanja ili ~ak nare|ivanja. Politika dogovora i horizontalne komunikacije, bez hijerarhije i autoriteta (ne samo formalnog nego i neformalnog) omogu}ila je dosada{nji razvoj projekta bez dezintegriraju}ih konflikata, na zadovoljstvo svakog pojedinca. Povremena fluktuacija ~lanova ne izaziva nesuglasice, nego se promatra s razumijevanjem, a oni koji su u jednom razdoblju oti{li (zbog posla u Zagrebu, zavr{avanja {kole ili drugih obveza), posve su prihva}eni kad se vrate na reciklirano imanje.
Zaklju~ak [to nam zna~i grupa Vukomeri} u razmatranju odnosa grad selo u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi?
Ve} pri prvim poku{ajima razumijevanja i sociologijske interpretacije ovog aktera name}u nam se pojmovne razlike koje krase suvremenu raspravu o sli~nim fenomenima u svijetu. Nesumnjivo, za razumijevanje nastanka i artikulacije aktera dobro }e nam do}i klju~na odre|enja pojmova kontrakulture (Roszak, 1978.), supkulture (Hebdige, 1979.) i dru{tvenog pokreta (Touraine, 1983.). Tako|er, suvremeno nastojanje da se mimo prethodnih pojmova isti fenomen opisuje putem prostora, izvedbe, ekspresija identiteta, strukture osje}aja, napu{taju}i denotativni pomak radi bogatstva horizontalnih pri~a (Hetherington, 1998.), dobro poga|a bit ekspresivnosti i identifikacije (neo)plemena u odre|enom prostoru, mjestu, zoni, {to ne karakterizira samo britanske ili njema~ke srodne aktere nego, u ovom slu~aju, u potpunosti zahva}a i na{u grupu Vukomeri}. Ako promatramo skup neformalnih grupa, specifi~nu scenu s koje potje~e grupa Vukomeri} i njihov projekt recikliranog imanja, vidimo da su neki ~lanovi odlu~ili u potpunosti napustiti grad; dio ih je oti{ao ìvjeti na otok Vis, a dio na @umberak. Tako|er, travellersi koji su imali djecu ìvjeli su na razli~itim lokacijama i bili mobilni dok nije do{lo vrijeme da djeca idu u {kolu, sada su se skrasili u mjestu Bale u Istri. Ovakvi potezi mogli bi se svrstati u klasi~nu pri~u napu{tanja grada i opredjeljenja za ìvot u ruralnoj sredini. Pripadnici grupe Vukomeri} sloìli bi se s izjavom grad je nasilje, i njihova opredjeljenja bliska su onim koja su ljude osnaìla u odlasku na Vis ili @umberak, no osim ~injenice da grad zna~i nasilje, a ekolo{ka poljoprivreda ìvot, tu se pojavljuje i ne{to manje klasi~no grupa Vukomeri} htjela bi pomo}i gradu u eventualnom ozdravljenju ili barem zacjeljivanju nekih rana. Istodobno oni sve vi{e borave u selu (a ~im ku}a bude gotova, nekolicina }e ondje stalno ìvjeti), i to ne kao u mjestu idili~nog
196
turisti~kog odmora ili mjestu ìvota koje preostaje nakon radnog dana u gradu, niti kao mjestu urbaniziranog tipa pruànja (ugostiteljskih) usluga, nego kao u mjestu vlastitog otvorenog edukacijskog centra i organiziranja samodostatne, permakulturne poljoprivrede na recikliranom imanju. U tome je postmoderna perspektiva i velika simboli~ka teìna ove statisti~ki malobrojne grupe. Koliko god su orijentirani prema zemlji i biljkama, toliko se i boje izolacije, zatvaranja u okvire vlastitog imanja; zbog toga im pogoduje i relativna blizina (autobusom za dvadeset do trideset minuta) i relativna daljina (stvarni osje}aj okruènosti breùljcima i boravak u prostoru iza) uspostavljena spram Zagreba. Njihova svjetonazorska i aktivisti~ka orijentacija odavno je napustila (ako ne i s bijesom razru{ila) paleoindustrijsku paradigmu la`nog razvoja i usmjerila aktere prema percepciji prirode kao subjekta a ne objekta, omogu}iv{i im kona~nu prakti~nu edukaciju u sklopu projekta reciklirano imanje. Mogu}nost bavljenja poljoprivredom doista je nova/ stara ([tambuk, M., 2002.), i alternativa gradu, koju Maja [tambuk spominje opisuju}i novoprepoznatu vrijednost ruralnog prostora; sada, u na{em slu~aju i na primjeru grupe Vukomeri}, ozna~uje onaj pojam alternative kakav, u suprotnosti s banalnim ispadanjem iz modernizacije, u postmoderne ~imbenike svrstava Ivan Rogi} (2002.). Doista, za grupu Vukomeri} kao aktera moèmo re}i: a) da su konstituirani autonomno u odnosu na institucionalni sklop, b) obzirno u odnosu na svijet ìvota, c) kompetentno u odnosu na tehni~ko dru{tvo, {to Rogi} smatra sudioni~kom osnovom postmoderne predod`be o efikasno ure|enom i pravedno moderniziranom svijetu. Svojom èljom za prevladavanjem na~ela dominacije i podre|ivanja, {to prati aktere recikliranog imanja od njihovih prvih buntovni~kih profiliranja, i svojim iskustvima svakodnevnog ìvota (barem posljednje ~etiri godine), grupa Vukomeri} nalazi se u podru~ju presudnog pomaka, odnosno civilizacijski nu`nog prestanka logike dominacije u odnosu koji nas zanima, a to je odnos grad selo. Drugim rije~ima, ovakvi projekti, bez obzira na (trenuta~nu) malobrojnost, pokazuju potreban smjer i stvaraju konkretan doprinos u poèljnom prijelazu s ekonomske paradigme na ekolo{ku, a to u hrvatskom kontekstu moè predstavljati jedan novi savez.
197
BILJE[KA
Fanzin (od engleske rije~i fan kojoj je dodano -zine od magazine) nastaje u krugovima ljubitelja odre|enih bandova, da bi postao tipi~nim medijem manjih i nezavisnih glazbenih i supkulturnih scena, ~esto pro{iruju}i tematski okvir izvan glazbe, a prema aktivizmu. Detaljnije o doma}oj sceni fanzina u Perasovi}, 2001.
LITERATURA
Hebdid`, D. (1980). Potkultura: zna~enje stila. Beograd: Rad. Hetheringtnon, K. (1998). Expressions of Identity: Space, Performance, Politics. London: Sage. Mollison, B. (1991). Principi permakulture. Split: Gra|evinski fakultet Sveu~ili{ta u Splitu. OHara, C. (1999). The Philosophy of Punk. San Francisco: AK Press. Perasovi}, B. (2001). Urbana plemena. Zagreb: Hrvatska sveu~ili{na naklada. Rogi}, I. (2002). Razvojni sudionici hrvatskog sela i njihove strategije. U: Prostor iza. [tambuk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A. (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. (str. 335360). Roszak, T. (1978). Kontrakultura. Zagreb: Naprijed. [tambuk, M. (2002). Selo u europskom iskustvu. U: Prostor iza. [tambuk, M., Rogi}, I., Mi{eti}, A. (ur.). Zagreb: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar.
198
DODATCI
TABLI^NI PRIKAZ REZULTATA ANKETNOG UPITNIKA
1. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanja i problema grada
Vrlo zado- Uglavnom voljan zadovoljan Za{tita okoli{a Gospodarenje savskom obalom ûvanje kulturne ba{tine Rje{avanje problema velikih industrijskih zaga|iva~a Izgradnja gradskih prometnica Izgradnja javnih parkirali{ta Opremanje grada komunalnom opremom (vodovod, kanalizacija, plin, asfalt i sl.) Opremanje grada dru{tvenim sadràjima (kulturnim i zdravstvenim objektima, {kolama, vrti}ima i sl.) Arhitektonsko oblikovanje novih ku}a Obnova gradskog sredi{ta Izgradnja stambenih naselja Odràvanje grada (~isto}a, fasade, zelenilo itd.) Za{tita i sigurnost stanovni{tva (za{tita od kriminala, terorizma i sl.) Briga o mladima i njihovoj budu}nosti O~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota 2,5 1,5 5,1 1,6 5,2 2,5 34,4 18,2 44,5 13,5 38,5 24,7 Bez Uglavnom Vrlo neza- Nemam odgonezadodovoljan stava vora voljan 42,4 30,0 29,1 39,5 32,4 38,0 18,1 17,5 9,1 28,3 21,5 28,9 2,1 32,0 11,2 16,4 2,2 5,4 0,5 0,9 1,2 0,6 0,3 0,6
5,5
53,0
23,6
14,6
2,4
0,8
5,7 5,3 16,4 6,1 4,4 2,2 0,6 1,5
50,8 41,9 57,1 52,1 45,0 32,9 9,5 23,6
27,0 28,4 15,2 24,4 33,8 33,6 26,2 37,4
12,8 13,9 4,4 7,2 14,9 28,0 50,8 19,8
3,2 9,9 6,2 9,3 1,0 2,6 2,2 16,4
0,5 0,7 0,8 1,0 0,9 0,6 0,6 1,2
203
2. Koliko se pozornosti dosad u Zagrebu pridavalo razvitku sljede}ih djelatnosti

Nedovoljno Industrija Turizam Ugostiteljstvo Poljoprivreda u gradskoj okolici Promet Zanatstvo Uslu`ne djelatnosti Trgovina Obrazovanje Kultura i znanost Sport Zdravstvo 51,9 64,9 15,2 Dovoljno (koliko je bilo potrebno) 25,9 26,7 53,8 Previ{e Ne Bez (i vi{e nego mogu odgovora {to je bilo ocijeniti potrebno) 7,9 0,9 26,2 13,8 7,1 4,4 0,5 0,4 0,5
58,5 55,2 57,4 27,3 13,1 46,2 54,8 34,8 70,1
19,9 39,1 33,8 62,0 59,9 48,7 39,5 50,1 26,4
0,9 2,3 1,1 5,3 24,5 1,0 0,6 9,7 0,5
19,9 2,7 7,1 4,5 1,7 3,5 4,4 4,8 2,5
0,8 0,8 0,6 0,9 0,8 0,6 0,6 0,6 0,6
3. Koji bi, prema Va{em mi{ljenju, trebali biti presudni, a koji manje va`ni razlozi za poticanje razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti u gradu?
Presudno va`no Tradicionalna sklonost stanovnika prema odre|enim djelatnostima Mogu}i uspjeh na trì{tu, profit Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a djelatnosti Zainteresiranost poduzetnika i mogu}ih ulaga~a za djelatnost Zainteresiranost mladih za doti~nu djelatnost Mogu}nost kori{tenja doma}e radne snage, bez ve}e potrebe zapo{ljavanja ljudi iz drugih krajeva Hrvatske ili inozemstva Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg broja nezaposlenih 21,7 61,5 70,0 62,6 62,5 Donekle va`no 46,6 29,9 22,6 28,5 29,3 Neva`no 17,9 3,2 2,3 3,0 3,3 Ne mogu Bez ocijeniti odgovora 12,6 4,0 3,9 4,5 3,5 1,1 1,4 1,2 1,4 1,4
60,5 84,4
24,4 11,2
10,2 1,4
3,6 1,7
1,2 1,3
204
4. Koje je koristi, prema Va{em mi{ljenju, dosada{nji razvitak Zagreba donio stanovnicima grada? Ozna~ite stupanj slaganja sa svakom od sljede}ih tvrdnji:
Uglavnom Nimalo U potpuNe mogu Bez Uglavnom se ne se ne nosti se ocijeniti odgovora se slaèm slaèm slaèm slaèm Zagreb se razvio u grad siguran i ugodan za ìvot Stvoreno je gradsko gospodarstvo s obilnom ponudom radnih mjesta i dobrim mogu}nostima zarade Stvoreni su uvjeti za bolju budu}nost mladih ljudi Zagreb se povezao s razvijenim svijetom i postao njegov dio Zagreb je postao zna~ajno kulturno i intelektualno sredi{te Hrvatske Stvorene su mogu}nosti da svatko odabere na~in ìvota koji mu najvi{e odgovara 8,2 45,8 32,3 11,6 1,5 0,7
0,8 0,4 5,6 38,4
3,4 4,1 32,5 45,1
25,6 25,6 36,1 9,1
67,7 67,6 20,2 4,4
2,0 1,8 5,0 2,5
0,5 0,6 0,6 0,5
3,6
18,3
33,3
39,0
5,3
0,5
5. A koje je {tete dosada{nji razvitak Zagreba donio svojim stanovnicima? Ozna~ite stupanj slaganja sa sljede}im tvrdnjama:
Uglavnom Nimalo U potpuNe mogu Bez Uglavnom se ne se ne nosti se ocijeniti odgovora se slaèm slaèm slaèm slaèm Zapu{teno je gradsko zelenilo i gradski okoli{ One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvot u njoj Razvile su se grane industrije koje {tete razvitku i prosperitetu grada Stvoren je prometni kaos, oteàno je odvijanje gradskog prometa Uni{ten je tradicionalni zagreba~ki na~in ìvota Naru{en je izgled grada lo{im urbanisti~kim i gra|evinskim zahvatima Stvoreno je previ{e opasnosti i rizika za ìvot gra|ana 19,6 41,8 13,5 57,2 33,1 41,6 33,2 29,2 33,9 37,6 31,2 8,9 25,5 5,9 16,1 5,4 2,7 11,5 0,9 1,5 1,7 13,0 19,4 1,5 10,9 0,5 0,5 1,0 0,6 0,7
22,8 22,4
36,5 41,5
27,0 27,2
4,7 4,1
8,3 4,3
0,7 0,6
205
6. Kakve ste koristi i {tete vi osobno imali od dosada{njeg razvitka grada? Razvitak grada je:
% Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji Oteào uvjete mog ìvota ali je osigurao dobru perspektivu mladima Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvot moje obitelji Ne znam, ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 21,3 10,7 4,9 48,4 12,4 2,4 100,0
7. Mislite li da Vam Zagreb moè osigurati bolje ili lo{ije uvjete za ìvot nego drugi hrvatski gradovi?
% Moè pruìti bolje mogu}nosti za ìvot nego ve}ina drugih hrvatskih gradova Pruà sli~ne mogu}nosti za ìvot kao i drugi ve}i hrvatski gradovi Pruà lo{ije uvjete za ìvot nego ve}ina drugih hrvatskih gradova Ne znam, ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 64,5 20,1 2,5 10,6 2,3 100,0
8. Koliko su, prema Va{em mi{ljenju, pojedina od ovih obilje`ja karakteristi~na za na~in ìvota u Zagrebu?
Izrazito Privrènost Zagrep~ana svom gradu Velika uloga lokalne tradicije u ìvotu grada Mije{anje razli~itih ìvotnih stilova i navika Otvorenost Zagrep~ana prema novom i suvremenom Izrazita sklonost opona{anju na~ina ìvota drugih gradova Utapanje pojedinca u masu, gubitak posebnosti 53,4 20,9 45,4 32,2 12,4 34,6 Donekle Uop}e ne 36,6 46,6 43,1 51,0 35,2 42,6 5,8 22,6 5,5 10,9 39,9 12,9 Ne mogu Bez ocijeniti odgovora 3,6 9,2 5,1 5,4 11,9 9,2 0,6 0,6 0,9 0,5 0,7 0,6
Pitanje 8. (nastavak)
Me|usobna otu|enost gra|ana Ugroènost ìvota zaga|enim okoli{em Mogu}nost da ~ovjek za kratko vrijeme stekne dobar standard Siguran svakodnevni ìvot Poselja~enje gradskog na~ina ìvota Mogu}nost da se ìvi po vlastitom izboru
49,5 24,5 3,1 5,8 27,9 9,0
37,0 56,4 16,2 54,5 38,1 39,5
8,7 14,8 75,7 36,9 22,8 45,1
4,2 3,2 4,4 2,2 10,4 5,9
0,6 1,1 0,5 0,6 0,9 0,5
9. Gradsko je poglavarstvo, sukladno gradskom statutu, predloìlo novu diobu Zagreba po ~etvrtima. Jesu li Vam poznate granice ~etvrti kojoj pripadate?
% Da Ne Djelomi~no poznate Bez odgovora Ukupno 28,6 43,6 27,1 0,6 100,0
10. Je li, po Va{oj ocjeni, dobro odre|ena granica izme|u Va{e ~etvrti i susjednih ~etvrti?
% Granica je prihvatljiva Granica je pre{iroka Granica je preuska Ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 29,1 5,4 1,8 63,1 0,6 100,0
11. Koliko ste zadovoljni sljede}im pojedinostima u dijelu grada gdje ìvite?
Vrlo zadovoljan Dnevna opskrba Vrti}i Osnovna {kola Zdravstvena slu`ba Zanatske usluge 38,7 23,7 30,7 23,2 10,5 Uglavnom Vrlo Uglavnom nezado- nezadozadovoljan voljan voljan 47,2 37,9 42,1 48,8 38,1 8,2 8,8 8,2 16,2 27,9 4,1 4,9 3,6 6,3 10,8 Nemam stava 0,5 17,8 10,9 2,4 5,5 Ne postoji Bez u mom odgovora naselju 1,1 6,6 4,2 2,9 6,5 0,2 0,3 0,4 0,2 0,6
Asfaltne prometnice Zelenilo, parkovi Odràvanje ~isto}e i odvoz sme}a Kulturne ustanove (biblioteka, kino, galerije itd.) Sastajali{ta za mlade Sastajali{ta za starije ljude Sportski objekti i oprema Javni prijevoz Odvodnja i kanalizacija Opskrbljenost elektrikom Opskrbljenost plinom Opskrbljenost centralnim grijanjem iz toplane Vodoopskrba Telekomunikacije Op}i uvjeti ìvota
10,4 12,0 23,4
29,1 34,0 48,9
33,6 25,7 17,5
25,4 20,6 8,9
0,5 0,9 0,3
0,4 5,9 0,4
0,7 0,9 0,6
5,2 2,4 1,9 4,7 25,5 26,6 37,1 21,4
18,5 9,1 11,4 23,9 52,9 50,0 56,1 33,9
16,0 15,8 16,4 20,8 12,7 8,9 2,9 4,0
21,2 28,1 21,1 17,0 6,5 7,7 2,4 8,7
3,9 11,4 16,5 11,0 1,1 1,4 0,5 2,6
34,8 32,7 32,3 21,9 0,7 4,7 0,2 28,5
0,6 0,5 0,5 0,7 0,6 0,6 0,8 0,8
10,5 35,1 37,4 10,8
11,2 51,6 54,2 68,7
2,3 2,4 4,1 14,5
5,2 4,4 2,8 4,3
7,2 0,8 0,7 0,5
62,8 5,1 0,4 0,1
0,9 0,6 0,4 1,2
12. (Ako ne ìvi u sredi{tu grada) [to od sljede}eg prete`no koristite ili posje}ujete u sredi{tu Zagreba, a {to u dijelu grada u kojemu ìvite?
Prete`no u sredi{tu grada Trgovine za dnevnu opskrbu Ostale trgovine Zanatske usluge Kafi}i, kavane, restorani Crkva Tereni i objekti za sport i rekreaciju Zdravstvene usluge Apoteka Banka Po{ta Frizeri, brija~i 5,0 37,4 23,2 25,7 7,2 4,6 12,5 11,1 23,1 13,8 17,4 Prete`no u mom naselju 81,2 23,1 36,2 24,3 62,0 24,1 57,9 65,5 40,9 57,4 53,4 U nekom Uglavnom drugom ne dijelu grada koristim 6,2 29,5 23,3 11,9 9,5 20,6 20,2 15,5 25,8 20,4 16,5 1,0 3,2 10,1 31,1 14,1 43,2 2,4 1,2 3,2 1,6 5,7 Bez odgovora 6,6 6,9 7,3 7,0 7,2 7,6 6,9 6,7 6,9 6,8 6,9
13. Koji su, po Va{oj ocjeni, najve}i nedostaci ìvota u dijelu grada gdje ìvite? (Prikazani su postotci ve}i od 5% za svaki odgovor posebno u odnosu na broj ispitanika)
% Neodràvanje prometnica, o{te}enja na kolnicima, neure|eni prostori za parkiranje Nedovoljna opskrbljenost naselja potrebnim objektima (trgovine, {kole, vrti}i, banke, po{ta...) Nedostatak sportsko-rekreacijskih objekata Ne~isto}a i zapu{tenost okoli{a Nedostatak dru{tvenih sadràja i doga|anja Lo{a komunalna infrastruktura Nesigurnost Divlja gradnja Nedostatak parkova i zelenila Prenapu~enost Lo{a organizacija javnog gradskog prijevoza i regulacija prometa Nepovoljna struktura stanovni{tva 20,6 12,0 8,6 19,9 15,0 25,9 7,9 13,7 6,5
14. Koje su, po Va{oj ocjeni, najve}e prednosti ìvota u dijelu grada gdje ìvite? (Prikazani su postotci ve}i od 5% za svaki odgovor posebno u odnosu na broj ispitanika)
% Miran dio grada @ivot u nezaga|enoj prirodi, ugodan ambijent Blizina svih potrebnih objekata i ustanova Dobri susjedi Dobre prometne veze (javni prijevoz) Dobra komunalna infrastruktura Prednost ìvota u obiteljskim ku}ama Mogu}nost bavljenja poljoprivredom Sigurnost Dobra lokacija 35,9 34,4 18,2 7,5 5,4 6,8
209
15. [to bi, po Va{oj ocjeni, najprije trebalo pobolj{ati, promijeniti, u dijelu grada gdje ìvite? (Prikazani su postotci ve}i od 5% za svaki odgovor posebno u odnosu na broj ispitanika)
% Urediti i obnoviti prometnice Bolje opskrbiti naselje potrebnim objektima ({kole, trgovine, po{te, banke....) Urediti okoli{ u naselju, obnoviti oku}nice i fasade Pobolj{ati ponudu raznih dru{tvenih sadràja Rje{avati komunalne probleme Rje{avati probleme divlje i neplanske gradnje Rje{avati pitanje javnoga gradskog prijevoza i regulacije prometa Regulirati doseljivanje (raditi na boljoj prilagodbi doseljenika) Rje{avati pitanja sigurnosti 22,1 10,1 14,7 15,1 24,8 25,1
16. Kakvi su, po Va{oj ocjeni, ìvotni i ambijentalni uvjeti u dijelu grada gdje ìvite u usporedbi s drugim dijelovima Zagreba?
% Uvjeti su bolji nego drugdje u Zagrebu Uvjeti su kao i u drugim dijelovima grada Uvjeti su slabiji nego u drugim dijelovima grada Ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 26,8 39,6 21,5 10,7 1,4 100,0
17. Na {to biste se mogli poàliti u vezi s Va{im sada{njim uvjetima stanovanja?
Izrazito Donekle Premalen stambeni prostor Neprikladan stambeni raspored Slaba opremljenost stana (nerije{eno grijanje, nedostatak vode, plina, telefona i sl.) Vla`nost ili oronulost stana Te{ka pristupa~nost stana (nezgodna lokacija, previsok kat i sl.) 9,7 7,5 22,0 19,8 Ne 67,8 72,1 Bez odgovora 0,5 0,7
7,9 4,1
20,0 15,6
71,2 79,7
0,9 0,6
210
2,9
10,9
85,2
0,9
Ru`na ili zapu{tena stambena zgrada Veliki izdatci za stan (visoka stanarina, najam, reìje i sl.) Neugodni susjedi Slaba opremljenost naselja potrebnim objektima (trgovine, {kole, vrti}i, po{ta, banka, zdravstvena stanica itd.) Ruàn izgled i slabo odràvanje naselja Zaga|enost zraka i okolice Buka Neodgovaraju}a lokacija Lo{i uvjeti za ìvot djece u naselju Lo{i uvjeti za ìvot starijih osoba Lo{ sastav stanovnika naselja
5,6 25,8 8,3
17,6 34,2 19,5
72,3 39,5 71,6
4,5 0,6 0,6
14,4 16,4 13,9 14,2 3,8 12,5 11,5 8,4
33,5 36,9 28,9 21,6 13,4 32,0 32,9 22,2
51,5 45,9 56,6 63,5 81,5 54,9 55,0 68,0
0,5 0,9 0,6 0,7 1,5 0,6 0,6 1,4
18. Planirate li u skorijoj budu}nosti promijeniti adresu stanovanja? Ako da, kamo se namjeravate preseliti?
% U isti dio grada u kojemu i sada ìvim U drugi dio Zagreba U drugo naselje na podru~ju Zagreba~ke ùpanije U neki drugi dio Hrvatske U inozemstvo Namjeravam se preseliti, ali jo{ ne znam kamo Ne namjeravam se seliti Bez odgovora Ukupno 4,3 4,5 0,9 1,6 1,8 7,4 79,1 0,5 100,0
19. Koji predio Zagreba smatrate najprivla~nijim za stanovanje? (Prikazani su postotci ve}i od 5% u odnosu na broj ispitanika)
% Jarun Sjeverni dijelovi grada Pantov~ak Centar grada Dubrava 12,3 6,9 6,6 5,8 5,1
211
20. A koji je dio Zagreba, prema Va{em mi{ljenju, najmanje privla~an za stanovanje? (Prikazani su postotci ve}i od 5% u odnosu na broj ispitanika)
% Dubrava Novi Zagreb Kozari Bok Centar grada @itnjak 26,8 13,4 9,8 9,2 7,4
21. A sad Vas molimo da nam i pobliè kaète gdje biste voljeli stanovati? Izaberite u svakom ponu|enom paru onaj odgovor koji bolje odraàva va{e èlje:
% Uz rijeku Bliè gradskom sredi{tu U naselju s formiranim gradskim ulicama U starijem dijelu grada s klasi~nom (tradicionalnom) arhitekturom U ku}i s oku}nicom i dvori{tem 80,3 U pje{a~koj zoni Na niìm katovima U velikom gradu U seoskom ugo|aju 72,2 87,3 48,8 30,6 34,5 42,7 Dalje od rijeke Dalje od gradskog sredi{ta U naselju bez tipi~nih gradskih ulica U novijem naselju, s modernom arhitekturom 48,5 U stambenoj zgradi ili obiteljskoj ku}i bez oku}nice i dvori{ta U zoni s gradskim prometom Na vi{im katovima 48,1 3,4 % 62,8 55,2 Bez odgovora 2,7 2,0
65,9
31,4
2,8
17,9 25,2 9,8
1,8 2,6 2,9 2,7 2,6
U manjem ili malom gradu 48,5 U gradskom ugo|aju 66,8
22. Spol
% @ene Mu{karci Bez odgovora Ukupno 54,7 44,8 0,5 100,0
212
23. Dob
% Do 20 godina 21 30 godina 31 40 godina 41 50 godina 51 60 godina Vi{e od 61 godina Bez odgovora Ukupno 6,8 17,1 17,8 19,5 15,8 22,8 0,2 100,0
24. Gdje ste ro|eni?

% Zagreb Mjesto u okolici Zagreba U Hrvatskoj U susjednoj dràvi Drugdje Bez odgovora Ukupno 49,6 11,7 27,3 10,5 0,8 0,2 100,0
25. Kada ste se doselili u Zagreb?

% Prije 2. svjetskog rata 1941. 1950. godine 1951. 1960. godine 1961. 1970. godine 1971. 1980. godine 1981. 1990. godine Nakon 1990. godine Bez odgovora Ukupno 2,1 6,1 8,8 11,4 9,2 5,6 6,5 50,4 100,0
26. Koju ste {kolu zavr{ili?

% Bez {kole 14 razreda osnovne {kole 58 razreda osnovne {kole [kola u~enika u privredi, zanat Srednja {kola (~etvorogodi{nja) Vi{a {kola Visoka {kola ili fakultet Bez odgovora Ukupno 0,4 4,8 11,0 11,5 44,2 9,5 18,5 0,3 100,0
213
27. Jeste li zaposleni (radno aktivni):

% Da Ne Bez odgovora Ukupno 43,5 55,9 0,6 100,0
28. [to ste po zanimanju?

% NKV, PKV radnik KV, VKV radnik Samostalni obrtnik Privatni poduzetnik Administrativni djelatnik (slu`benik) sa srednjom spremom Stru~no zanimanje sa srednjom spremom (tehni~ar i sl.) Stru~no zanimanje s vi{om ili visokom spremom U~enik Student Doma}ica Umirovljenik Nezaposlen (u o~ekivanju zaposlenja) Bez odgovora Ukupno 2,0 6,4 2,7 2,4 4,6 11,6 16,1 2,5 7,8 5,1 30,9 5,7 2,1 100,0
30. Va{e bra~no stanje:

% Neoènjen, neudana Oènjen, udana Udovac, udovica Bez odgovora Ukupno 28,6 68,2 2,9 0,2 100,0
31. Je li Va{ bra~ni partner zaposlen?

% Neoènjen /neudana Zaposlen je Nije zaposlen Bez odgovora 27,2 37,8 28,9 6,3 100,0
214
Ukupno
32. Kako biste, u op}im uvjetima ìvota u Zagrebu, procijenili ìvotni standard svoga ku}anstva?
% Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu Prosje~nim Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu Ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 0,8 12,8 55,0 18,9 10,6 1,6 0,2 100,0
33. Smatrate li sebe u Zagrebu:

% Doma}im Do{ljakom Ne mogu ocijeniti Bez odgovora Ukupno 86,8 6,8 6,1 0,4 100,0
34. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu?

% Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se odseliti ~im to bude mogu}e Odselit }u se kad ostarim ili odem u mirovinu Ne{to drugo. Bez odgovora Ukupno 89,0 3,1 4,0 3,7 0,2 100,0
35. Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti?

% Vjerujem da }e ostati Mislim da }e se odseliti Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo Ne znam, ne mogu ocijeniti Nemam djece Bez odgovora Ukupno 55,4 2,8 5,5 13,2 23,0 0,1 100,0
215
40. Komunikacija s ispitanikom

% Vrlo dobra Dobra, uobi~ajena Te{ko}e u razumijevanju pitanja Slaba motiviranost ispitanika Bez odgovora Ukupno 44,8 43,1 7,0 3,4 1,8 100,0
216
ANKETNI UPITNIK: URBANE ASPIRACIJE GRA\ANA ZAGREBA oùjak, 2000
Po{tovani, Gradski zavod za planiranje razvoja i za{titu ~ovjekovaog okoli{a i Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba provode anketu kojom èle istraìti uvjete ìvota gra|ana Zagreba po gradskim dijelovima. Svrha istraìvanja je pomo} u ravnomjernijem razvitku na{ega grada. U anketu je uklju~eno oko 1.700 osoba a Vi ste u na{ uzorak izabrani sasvim slu~ajno. Anketa je anonimna a to zna~i da je ne potpisujete i da nitko ne}e provjeravati Va{e odgovore. Sve {to }ete re}i ostaje povjerljivo i koristit }e se isklju~ivo za potrebe planiranja razvitka grada. Ljubazno Vas molim da nam izi|ete u susret i uz pomo} na{eg anketara odgovorite na pitanja. Unaprijed zahvaljujemo! 1. Koliko ste, kao gra|anin Zagreba, zadovoljni rje{avanjem sljede}ih pitanja i problema grada:
Vrlo zadovoljan 1. Za{tita okoli{a 2. Gospodarenje savskom obalom 3. ûvanje kulturne ba{tine 4. Rje{avanje problema velikih industrijskih zaga|iva~a 5. Izgradnja gradskih prometnica 6. Izgradnja javnih parkirali{ta 7. Opremanje grada komunalnom opremom (vodovod, kanalizacija, plin, asfalt i sl.) 1 1 1 1 1 1 Uglavnom zadovoljan 2 2 2 2 2 2 UglavVrlo Nemam nom nenezadostava zadovoljan voljan 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5
219
8. Opremanje grada dru{tvenim sadràjima (kulturnim i zdravstvenim objektima, {kolama, vrti}ima i sl.) 9. Arhitektonsko oblikovanje novih ku}a 10. Obnova gradskog sredi{ta 11. Izgradnja stambenih naselja 12. Odràvanje grada (~isto}a, fasade, zelenilo itd.) 13. Za{tita i sigurnost stanovni{tva (za{tita od kriminala, terorizma i sl.) 14. Briga o mladima i njihovoj budu}nosti 15. O~uvanje specifi~nosti lokalnog na~ina ìvota
1 1 1 1 1 1 1 1
2 2 2 2 2 2 2 2
3 3 3 3 3 3 3 3
4 4 4 4 4 4 4 4
5 5 5 5 5 5 5 5
2. Koliko se pozornosti dosad u Zagrebu pridavalo razvitku sljede}ih djelatnosti:

Dovoljno (koliko je bilo potrebno) 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Previ{e (i vi{e nego {to je bilo potrebno) 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 Ne mogu ocijeniti 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4
Nedovoljno 1. Industrija 2. Turizam 3. Ugostiteljstvo 4. Poljoprivreda u gradskoj okolici 5. Promet 6. Zanatstvo 7. Uslu`ne djelatnosti 8. Trgovina 9. Obrazovanje 10. Kultura i znanost 11. Sport 12. Zdravstvo 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
220
3. Koji bi, prema Va{em mi{ljenju, trebali biti presudni, a koji manje va`ni razlozi za poticanje razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti u gradu?
Presudno va`no 1. Tradicionalna sklonost stanovnika prema odre|enim djelatnostima 2. Mogu}i uspjeh na trì{tu, profit 3. Ekolo{ka prihvatljivost i ~isto}a djelatnosti 4. Zainteresiranost poduzetnika i mogu}ih ulaga~a za djelatnost 5. Zainteresiranost mladih za doti~nu djelatnost 6. Mogu}nost kori{tenja doma}e radne snage, bez ve}e potrebe zapo{ljavanja ljudi iz drugih krajeva Hrvatske ili inozemstva 7. Mogu}nost zapo{ljavanja {to ve}eg broja nezaposlenih 8. Ne{to drugo: ___________ 1 1 1 1 1 Donekle va`no 2 2 2 2 2 Neva`no 3 3 3 3 3 Ne mogu ocijeniti 4 4 4 4 4
1 1 1
2 2 2
3 3 3
4 4 4
4. Koje je koristi, prema Va{em mi{ljenju, dosada{nji razvitak Zagreba donio stanovnicima grada? Ozna~ite stupanj slaganja sa svakom od sljede}ih tvrdnji:
Uglavnom U potpuNimalo se Ne mogu Uglavnom se ne nosti se ne slaèm ocijeniti se slaèm slaèm slaèm 1. Zagreb se razvio u grad siguran i ugodan za ìvot 2. Stvoreno je gradsko gospodarstvo s obilnom ponudom radnih mjesta i dobrim mogu}nostima zarade 3. Stvoreni su uvjeti za bolju budu}nost mladih ljudi 4. Zagreb se povezao s razvijenim svijetom i postao njegov dio 5. Zagreb je postao zna~ajno kulturno i intelektualno sredi{te Hrvatske 6. Stvorene su mogu}nosti da svatko odabere na~in ìvota koji mu najvi{e odgovara 1 2 3 4 5
1 1 1 1
2 2 2 2
3 3 3 3
4 4 4 4
5 5 5 5
221
5. A koje je {tete dosada{nji razvitak Zagreba donio svojim stanovnicima? Ozna~ite stupanj slaganja sa sljede}im tvrdnjama:
Uglavnom U Uglavnom se ne potpunosti se slaèm slaèm se slaèm 1. Zapu{teno je gradsko zelenilo i gradski okoli{ 2. One~i{}ena je Sava i uni{ten ìvot u njoj 3. Razvile su se grane industrije koje {tete razvitku i prosperitetu grada 4. Stvoren je prometni kaos, oteàno je odvijanje gradskog prometa 5. Uni{ten je tradicionalni zagreba~ki na~in ìvota 6. Naru{en je izgled grada lo{im urbanisti~kim i gra|evinskim zahvatima 7. Stvoreno je previ{e opasnosti i rizika po ìvot gra|ana 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 Nimalo se ne slaèm 4 4 4 4 4 Ne mogu ocijeniti 5 5 5 5 5
1 1
2 2
3 3
4 4
5 5
6. Kakve ste koristi i {tete vi osobno imali od dosada{njeg razvitka grada? Razvitak grada je: 1. Povoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji 2. Nepovoljno utjecao na uvjete mog ìvota i ìvota moje obitelji 3. Oteào uvjete mog ìvota ali je osigurao dobru perspektivu mladima 4. Nije imao zna~ajnijeg utjecaja na moj ìvot kao ni na ìvot moje obitelji 5. Ne znam, ne mogu ocijeniti 7. Mislite li da Vam Zagreb moè osigurati bolje ili lo{ije uvjete za ìvot nego drugi hrvatski gradovi? 1. Moè pruìti bolje mogu}nosti za ìvot nego ve}ina drugih hrvatskih gradova 2. Pruà sli~ne mogu}nosti za ìvot kao i drugi ve}i hrvatski gradovi 3. Pruà lo{ije uvjete za ìvot nego ve}ina drugih hrvatskih gradova 4. Ne znam, ne mogu ocijeniti
222
8. Koliko su, prema Va{em mi{ljenju, pojedina od ovih obilje`ja karakteristi~na za na~in ìvota u Zagrebu?
Izrazito Donekle 1. Privrènost Zagrep~ana svom gradu 2. Velika uloga lokalne tradicije u ìvotu grada 3. Mije{anje razli~itih ìvotnih stilova i navika 4. Otvorenost Zagrep~ana prema novom i suvremenom 5. Izrazita sklonost opona{anju na~ina ìvota drugih gradova 6. Utapanje pojedinca u masu, gubitak posebnosti 7. Me|usobna otu|enost gra|ana 8. Ugroènost ìvota zaga|enim okoli{em 9. Mogu}nost da ~ovjek za kratko vrijeme stekne dobar standard 10. Siguran svakodnevni ìvot 11. Poselja~enje gradskog na~ina ìvota 12. Mogu}nost da se ìvi po vlastitom izboru 1 1 1 2 2 2 Uop}e Ne mogu ne ocijeniti 3 3 3 4 4 4
1 1 1 1
2 2 2 2
3 3 3 3
4 4 4 4
1 1 1 1
2 2 2 2
3 3 3 3
4 4 4 4
9. Gradsko je poglavarstvo, sukladno gradskom statutu, predloìlo novu diobu Zagreba po ~etvrtima. Jesu li Vam poznate granice ~etvrti kojoj pripadate? 1. Da 2. Ne 3. Djelomi~no poznate 10. Je li, po Va{oj ocjeni, dobro odre|ena granica izme|u Va{e ~etvrti i susjednih ~etvrti? 1. Granica je prihvatljiva 2. Granica je pre{iroka 3. Granica je preuska 4. Ne mogu ocijeniti 223
11. Koliko ste zadovoljni sljede}im pojedinostima u dijelu grada gdje ìvite?
Vrlo zadovoljan 1. Dnevna opskrba 2. Vrti}i 3. Osnovna {kola 4. Zdravstvena slu`ba 5. Zanatske usluge 6. Asfaltne prometnice 7. Zelenilo, parkovi 8. Odràvanje ~isto}e i odvoz sme}a 9. Kulturne ustanove (biblioteka, kino, galerije itd.) 10. Sastajali{ta za mlade 11. Sastajali{ta za starije ljude 12. Sportski objekti i oprema 13. Javni prijevoz 14. Odvodnja i kanalizacija 15. Opskrbljenost elektrikom 16. Opskrbljenost plinom 17. Opskrbljenost centralnim grijanjem iz toplane 18. Vodoopskrba 19. Telekomunikacije 20. Op}i uvjeti ìvota 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Uglavnom Uglavnom Vrlo zadonezado- nezadovoljan voljan voljan 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 Nemam stava 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 Ne postoji u mom naselju 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6
224
12. (Ako ne ìvi u sredi{tu grada) [to od sljede}eg prete`no koristite ili posje}ujete u sredi{tu Zagreba, a {to u dijelu grada u kojemu ìvite?
Prete`no Prete`no u sredi{tu u mom grada naselju 1. Trgovine za dnevnu opskrbu 2. Ostale trgovine 3. Zanatske usluge 4. Kafi}i, kavane, restorani 5. Crkva 6. Tereni i objekti za sport i rekreaciju 7. Zdravstvene usluge 8. Apoteka 9. Banka 10. Po{ta 11. Frizeri, brija~i 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 U nekom Uglavnom drugom ne koridijelu stim grada 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4
13. Koji su, po Va{oj ocjeni, najve}i nedostaci ìvota u dijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite do tri najva`nija)
14. Koje su, po Va{oj ocjeni, najve}e prednosti ìvota u dijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite do tri najva`nija)
15. [to bi, po Va{oj ocjeni, najprije trebalo pobolj{ati, promijeniti, u dijelu grada gdje ìvite? (Upi{ite do tri prijedloga)
16. Kakvi su, po Va{oj ocjeni, ìvotni i ambijentalni uvjeti u dijelu grada gdje ìvite u usporedbi s drugim dijelovima Zagreba? 1. Uvjeti su bolji nego drugdje u Zagrebu 2. Uvjeti su kao i u drugim dijelovima grada 3. Uvjeti su slabiji nego u drugim dijelovima grada 4. Ne mogu ocijeniti
225
17. Na {to biste se mogli poàliti u vezi s Va{im sada{njim uvjetima stanovanja?
Izrazito 1. Premalen stambeni prostor 2. Neprikladan stambeni raspored 3. Slaba opremljenost stana (nerije{eno grijanje, nedostatak vode, plina, telefona i sl.) 4. Vla`nost ili oronulost stana 5. Te{ka pristupa~nost stana (nezgodna lokacija, previsok kat i sl.) 6. Ru`na ili zapu{tena stambena zgrada 7. Veliki izdatci za stan (visoka stanarina, najam, reìje i sl.) 8. Neugodni susjedi 9. Slaba opremljenost naselja potrebnim objektima (trgovine, {kole, vrti}i, po{ta, banka, zdravstvena stanica itd.) 10. Ruàn izgled i slabo odràvanje naselja 11. Zaga|enost zraka i okolice 12. Buka 13. Neodgovaraju}a lokacija 14. Lo{i uvjeti za ìvot djece u naselju 15. Lo{i uvjeti za ìvot starijih osoba 16. Lo{ sastav stanovnika naselja 17. Ostalo: ____________________ 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Donekle 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ne 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3
18. Planirate li u skorijoj budu}nosti promijeniti adresu stanovanja? Ako da, kamo se namjeravate preseliti? 1. U isti dio grada u kojemu i sada ìvim 2. U drugi dio Zagreba 3. U drugo naselje na podru~ju Zagreba~ke ùpanije 4. U neki drugi dio Hrvatske 5. U inozemstvo 6. Namjeravam se preseliti ali jo{ ne znam kamo 7. Ne namjeravam se seliti 19. Koji predio Zagreba smatrate najprivla~nijim za stanovanje? (Najvi{e dva odgovora.) 1. 2. Ne mogu ocijeniti 20. A koji je dio Zagreba, prema Va{em mi{ljenju, najmanje privla~an za stanovanje? (Najvi{e dva odgovora.) 1. 2. Ne mogu ocijeniti
226
21. A sad Vas molimo da nam i pobliè kaète gdje biste voljeli stanovati? Izaberite u svakom ponu|enom paru onaj odgovor koji bolje odraàva va{e èlje:
1. Uz rijeku 1. Bliè gradskom sredi{tu 1. U naselju s formiranim gradskim ulicama 1. U starijem dijelu grada s klasi~nom (tradicionalnom) arhitekturom 1. U ku}i s oku}nicom i dvori{tem 1. U pje{a~koj zoni 1. Na niìm katovima 1. U velikom gradu 1. U seoskom ugo|aju 2. Dalje od rijeke 2. Dalje od gradskog sredi{ta 2. U naselju bez tipi~nih gradskih ulica 2. U novijem naselju, s modernom arhitekturom 2. U stambenoj zgradi ili obiteljskoj ku}i bez oku}nice i dvori{ta 2. U zoni s gradskim prometom 2. Na vi{im katovima 2. U manjem ili malom gradu 2. U gradskom ugo|aju
MOLIMO VAS JO[ NEKOLIKO PODATAKA O VAMA OSOBNO. TI SU NAM POTREBNI ZBOG BOLJEG RAZUMIJEVANJA VA[IH ODGOVORA. 22. Spol: 1. Mu{ki 2. @enski 23. Godina ro|enja: 24. Gdje ste ro|eni? 1. Zagreb 2. Mjesto u okolici Zagreba 3. U Hrvatskoj 4. U susjednoj dràvi: 5. Drugdje: 25. Ako niste ro|eni u Zagreb, kad ste se u njega doselili? 1. Ro|en sam u Zagreb 2. Doselio sam se godine: 26. Koju ste {kolu zavr{ili? 1. Bez {kole 2. 14 razreda osnovne {kole 3. 58 razreda osnovne {kole 4. [kola u~enika u privredi, zanat 5. Srednja {kola (~etvorogodi{nja) 6. Vi{a {kola 7. Visoka {kola ili fakultet 27. Jeste li zaposleni (radno aktivni): 1. Da 2. Ne
227
28. [to ste po zanimanju? 1. NKV, PKV radnik 2. KV, VKV radnik 3. Samostalni obrtnik 4. Privatni poduzetnik 5. Administrativni djelatnik (slu`benik) sa srednjom spremom 6. Stru~no zanimanje sa srednjom spremom (tehni~ar i sl.) 7. Stru~no zanimanje s vi{om ili visokom spremom 8. U~enik 9. Student 10. Doma}ica 11. Umirovljenik 12. Nezaposlen (u o~ekivanju zaposlenja) 13. Ostalo, {to: 29. U kojoj ste grani djelatnosti zaposleni? 1. 2. Nisam zaposlen 30. Va{e bra~no stanje: 1. Neoènjen, neudana 2. Oènjen, udata 31. Je li Va{ bra~ni partner zaposlen? 1. Neoènjen/neudana 2. Zaposlen je 3. Nije zaposlen 32. Kako biste, u op}im uvjetima ìvota u Zagrebu, procijenili ìvotni standard svoga ku}anstva? 1. Znatno vi{im od prosjeka u Zagrebu 2. Ne{to vi{im od prosjeka u Zagrebu 3. Prosje~nim 4. Ne{to niìm od prosjeka u Zagrebu 5. Znatno niìm od prosjeka u Zagrebu 6. Ne mogu ocijeniti 33. Smatrate li sebe u Zagrebu: 1. Doma}im 2. Do{ljakom 3. Ne mogu ocijeniti 34. Namjeravate li i dalje ìvjeti u Zagrebu? 1. Da, namjeravam trajno ìvjeti u Zagrebu 2. Ne, tu sam samo privremeno i nastojat }u se odseliti ~im to bude mogu}e 3. Odselit }u se kad ostarim ili odem u mirovinu 4. Ne{to drugo. 228
35. Mislite li da }e Va{a djeca ostati ìvjeti u Zagrebu ili }e se odseliti? 1. Vjerujem da }e ostati 2. Mislim da }e se odseliti 3. Ve} se jedno ili vi{e djece odselilo 4. Ne znam, ne mogu ocijeniti 5. Nemam djece HVALA NA SURADNJI! 36. Prostorna cjelina br. 37. Ulica: 38. Datum anketiranja: 39. Trajanje anketiranja: 40. Komunikacija s ispitanikom (mogu}a do dva odgovora): 1. Vrlo dobra 2. Dobra, uobi~ajena 3. Te{ko}e u razumijevanju pitanja 4. Slaba motiviranost ispitanika 41. Anketar:
229
NACRT ESEJA ZA VI[E RAZREDE SREDNJE [KOLE
Skupina znanstvenika s Instituta dru{tvenih znanosti Ivo Pilar provodi istraìvanje o ìvotu u Zagrebu, te nas u sklopu toga osobito zanima kako zagreba~ki srednjo{kolci doìvljavaju svoj grad. Molimo Vas stoga da u kra}em pisanom eseju, veli~ine jedne do dvije stranice, opi{ete Va{ odnos prema Zagrebu i ìvotu u njemu. Radi preglednosti teksta molimo Vas da, pi{u}i esej, poku{ate op{irnije odgovoriti na sljede}a pitanja: (1) Smatrate li sebe Zagrep~aninom? [to nekoga ~ini Zagrep~aninom? (2) Kako biste ukratko, u samo nekoliko re~enica, opisali grad Zagreb? (3) [to Vam je u Zagrebu posebno lijepo, ~ega drugdje nema? (4) Koji su po Va{em mi{ljenju najve}i nedostaci ìvota u Zagrebu? (5) Koliko Zagreb pruà mladim ljudima? [to mu sa stajali{ta mladih najvi{e nedostaje? (6) Kad zavr{ite {kolovanje, namjeravate li trajno ìvjeti u Zagrebu? (7) Kako }e, po Va{em mi{ljenju, izgledati Zagreb za 10 godina? Molimo Vas da esej napi{ete ~itljivo i jasno. U zaglavlje teksta napi{ite mjesto ro|enja, godinu ro|enja i spol. Zahvaljujemo na suradnji!
233
UPITNIK ZA DJECU
Cilj istraìvanja je bolje upoznati i razumjeti poglede djece (kako vidi{ i {to misli{ o svom susjedstvu, dru{tvu i slobodnom vremenu i kako bi se moglo pobolj{ati tvoju okolinu). Istraìvanje je potpuno anonimno i nema to~nih ili neto~nih odgovora, zapravo se traè tvoji opisni, slobodni odgovori. Tvoje mi{ljenje i prilozi ostaju tajni i koristit }e se isklju~ivo za potrebe istraìvanja. Tvoje }e sudjelovanje posluìti u svrhu boljeg prepoznavanja potreba i problema djece i njihova susjedstva i za preporuke za pobolj{avanje uvjeta ìvota u Hrvatskoj. Unaprijed zahvaljujem!
PRVI DIO
i) Opi{i naselje u kojem ìvi{? (poloàj, izgled, atmosfera, opremljenost, itd.) ii) Da li osje}a{ da pripada{ svom naselju? Za{to? iii) Osje}a{ li se siguran u svom naselju? iv) Koji su po tebi problemi u naselju gdje ìvi{? A prednosti?
DRUGI DIO
i) [to radi{ kad nisi u {koli? (npr. prije {kole, poslije {kole, vikendi, praznici) ii) S kim se druì{ i gdje?
TRE]I DIO
i) [to misli{ da je va`no za djecu a ti~e se tvoga susjedstva? ii) Da li moè{ donijeti odluke o stvarima koje bi èlio promijeniti u tvom susjedstvu? iii) Kako (i {to) bi se moglo u~initi za pobolj{anje tvog ìvota u naselju gdje ìvi{? Pseudonim: Godina ro|enja: Spol: Nacionalnost: Naselje (gdje ìvi{): Koliko dugo ìvi{ u tom naselju? Komentari: 237
SA@ETCI
Ivan Rogi} Anka Mi{eti} Maja [tambuk URBANE ASPIRACIJE ZAGREPÂNA

Rad se temelji na empirijskom istraìvanju provedenom 2000. godine u kojem su metodom ankete prikupljeni podatci na reprezentativnom uzorku gra|ana Zagreba. Cilj rada bio je {to to~nije opisati urbane aspiracije Zagrep~ana, i to pomo}u pitanja razvrstanih u nekoliko tematskih cjelina. Prva se odnosi na identifikaciju anketiranih s gradom, koja je pokazala afirmaciju vrijednosti zavi~ajnog pripadanja gradu i svjedo~i o sna`noj povezanosti s gradom. U drugoj skupini na{la su se pitanja koja opisuju razvojnu predod`bu o Zagrebu. Kao temeljno obilje`je pokazao se doìvljaj Zagreba kao va`nog kulturnog i intelektualnog sredi{ta Hrvatske, ali istodobno se utvr|uje i ocjena da grad nije oblikovao uvjete za bolju budu}nost pa mu se odri~e sposobnost proizvodnje razvojne perspektive. Osim na op}enitoj razini, gra|ani su ocjenjivali i uvjete i kvalitetu ìvota u pojedinim gradskim kvartovima u kojima ìve. Poruka anketiranih moè se saèti u dva stava: (1) potreba dovr{enja urbanizacije gradskih rubova i (2) usporedna reurbanizacija grada. Stambeni uvjeti i stambene aspiracije tre}a su skupina pitanja, koja u sredi{te stambenih aspiracija stavlja model obiteljske ku}e s oku}nicom, ali i druga poèljna obilje`ja kao {to su: stanovanje na niìm katovima, prednost ìvljenja unutar pje{a~kih zona i sli~ne atribucije povezane s ekologijskom kakvo}om ìvotnog okoli{a.
Ines Saboti~ OD STOLA DO [ANKA: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Kavana i kafi} su varijacije na temu dru{tvenosti, koncept koji zasigurno pruà zanimljive istraìva~ke okosnice. Osim {to nudi okvir za prou~avanje razvoja, obrazovanja i integraciju pojedinca u neku dru{tvenu grupu, te za odnose iz-
241
me|u raznih dru{tvenih sredina, dru{tvenost kavane i kafi}a odvija se uglavnom u specifi~nom (slobodnom) vremenu kada dru{tvene norme uvelike popu{taju. Me|u gostima kavane i kafi}a posebice se obra}a pa`nja na knjièvnike. Moderna je neodvojiva od kavane, a novi val od kafi}a. Me|utim, u kavani se vi{e pisalo-sjedilo, a u kafi}u vi{e ~italo-stajalo. Te razlike su zapravo posljedice op}ih dru{tveno-politi~kih sustava. U Austro-ugarskoj monarhiji, dru{tvo je bilo strogo hijerarhizirano pa tako i ugostiteljski objekti. Predvi|eni su, putem zakona, ugostiteljski objekt za svaki dru{tveni sloj. Tako je kavana bila gra|anska, a kr~ma pu~ka. U socijalizmu, kafi} je bio zapravo jedini prihvatljiv oblik dru{tvenosti u tom uniformiziranom dru{tvu. Me|utim, ~esto je bio spoj kavanske tradicije (rasprave uz kavu) i kr~marske tradicije (alkohol). Nakon 1990-e prostor se otvorio za sve vrste ugostiteljskog prostora. Iako su kavana i kafi} proizvodi grada, kavana je gra|anska (dru{tvena komponenta u odnosu na ostale gradske slojeve), a kafi} urbani (prostorna komponenta u odnosu na ruralnu sredinu).
Lynette [iki}-Mi}anovi} DJECA U SUSJEDSTVU: primjer jednoga novozagreba~kog naselja

Ovim se istraìvanjem, uz kori{tenje djeci pristupa~nih, inovativnih, kvalitativnih metoda nastojalo ispitati kako djeca u dobi od 11 do 14 godina doìvljavaju i shva}aju naselje u kojem ìve, kakve su mreè njihovih dru{tvenih kontakata te sudjeluju li, i na koji na~in, u aktivnostima u svom susjedstvu. Rezultati pokazuju da su na~ini na koje djeca doìvljavaju svoje naselje kompleksni i raznoliki te da im je osobito va`na socijalna narav prostora u kojem ìve. Dobiveni rezultati tako|er ukazuju na ~injenicu da pri planiranju ure|enja ìvotnog prostora, pobolj{anja kvalitete ìvota i dru{tvenih odnosa, odre|enu va`nost valja posvetiti i dje~jem doìvljavanju prostora, njihovim perspektivama i prijedlozima. Ovim se istraìvanjem nastoje istraìti na~ini na koje djeca u jednom zagreba~kom naselju, kroz svoja svakodnevna iskustva, doìvljavaju to naselje te kako prostor u kojem ìve izgleda vi|en iz njihove perspektive. Nastoje}i zahvatiti barem dio svijeta u kojem djeca ìve, ovo je istraìvanje usmjereno na svakida{nje prostore u kojima se stvaraju i kroz koje se oblikuju dje~ji ìvoti i identiteti i na probleme vezane uz naselje, a s kojima se djeca susre}u. Naàlost, na~in dje~jeg kori{tenja prostora (i vremena) tema je koja je u Hrvatskoj jo{ uvijek prili~no zanemarena i slabo istraìvana.
242
Anka Mi{eti} TKO JE ZAGREB MENI: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima srednjo{kolaca
Na temelju stotinjak eseja zagreba~kih srednjo{kolaca, u radu se analizira odnos pojedinac grad, doìvljaj grada od strane njegovih mladih stanovnika, te odgovor na sredi{nje identitetsko pitanje tko je Zagrep~anin. Odabrani u~enici polaznici su tre}ih razreda gimnazije, a eseje su pisali potpomognuti s nekoliko pitanja-natuknica koja su ih usmjeravala na odre|ene teme. U prvom dijelu rada autorica se bavi upravo tim pitanjem razlaù}i kroz njihove odgovore glavna obilje`ja koja nekoga ~ine Zagrep~aninom. Posredno, ova obilje`ja ne govore samo o osobi/gra|aninu, ve} i o tome kakav je i Zagreb kao grad. Slijede eksplicitni iskazi o karakteristikama samog grada. Dobivena slika grada izraèna je kroz vi{e proturje~ja: velegrad srednji/mali grad; ure|en grad/kaoti~an grad; obe}avaju}i grad/grad bez perspektive. Isti~e se uloga Zagreba kao kulturnog sredi{ta dràve ali i mulitikulturalnost grada, te u kulturno-identitetskom smislu nagla{ava pripadanje europskoj kulturnoj tradiciji. Tako|er, u~enici su u esejima posebno nagla{avali modernizaciju ulogu Zagreba kao i prednosti {to iz nje proizlaze u odnosu na druge hrvatske gradove. Kad je rije~ o budu}nosti, tek ne{to vi{e od polovice ispitanika izraàva namjeru trajnog ostanka u Zagrebu, dok 1/5 ispitanika najavljuje odlazak. Premda se grad u perspektivi njegovih mladih stanovnika pojavljuje u dvostrukoj ulozi: i kao velegrad/metropola i kao zavi~ajno mjesto, nedvosmisleno je njihovo opredjeljenje za Zagreb kao europski grad i u ekologijskom i u kulturnom i u gospodarskom pogledu. Na takvoj podlozi oblikuje se i procjenjivanje sada{njeg stanja, ali i perspektive budu}eg razvitka i gradske budu}nosti.
Anka Mi{eti} Geran-Marko Mileti} PRIVR@ENOST ZAGREBU: doma}i i do{ljaci

Autori u radu propituju u kojoj je mjeri zavi~ajnost, odnosno privrènost mjestu obitavanja povezana sa stavovima o pojedinim aspektima ìvljenja u Zagrebu. Privrènost posebnom mjestu/okoli{u, bilo funkcionalna bilo emocionalna, vrlo je kompleksan odnos. Tako Cross (2003.) razlikuje tri razine okoli{a (prirodni, socijalni i izgra|eni) te ~ak pet dimenzija povezanosti (èlja da se tu ìvi; osje}aj
243
pripadnosti; identifikacija s mjestom; ovisnost o mjestu te o~ekivanja za budu}nost). Zavi~ajnost konceptualizirana na taj na~in posluìla je kao okosnica ovoga rada. Radi dobivanja uvida u stavove stanovnika Zagreba spram njihova grada kori{teni su podatci dobiveni istraìvanjem Urbane aspiracije gra|ana Zagreba provedenim u travnju 2000. godine. Pritom je aspekt zavi~ajnosti zahva}en kroz pitanje smatraju li se ispitanici u Zagrebu doma}im ili do{ljakom. U radu su detaljnije analizirani: intenzitet veza s gradom, identifikacija s gradom, ocjena gradskog okoli{a, smjernice za budu}i razvitak gradskog gospodarstva te percepcija karakteristi~nih obilje`ja ìvljenja u gradu. Primjenom statisti~kih metoda, me|u izdvojenim skupinama, formiranim s obzirom na subjektivnu procjenu pripadnosti, utvr|ene su statisti~ke zna~ajnosti razlike u stavovima na nekoliko varijabli. No treba re}i da se, iako statisti~ki zna~ajne, uo~ene razlike ni na jednoj varijabli nisu odnosile na smjer stava nego samo na intenzitet.
Maja [tambuk DVA ZAVIÂJA: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca

Tekst se oslanja na rezultate anketnog istraìvanja jedne zavi~ajne skupine koja ìvi u Zagrebu. Istraìvanje je imalo nekoliko ciljeva. Jedan je bio da se ustanovi mogu li se, i u kojoj mjeri, odseljeni smatrati razvojnim ~imbenikom kraja iz kojeg su se doselili (oni ili njihovi predci) te na koji se na~in aktiviraju ili mogu aktivirati kao razvojni potencijal zavi~aja. Druga strana istraìva~kog interesa ciljala je na ulogu, poloàj i va`nost doseljenika za Zagreb. Nesumnjiva jest njihova zna~ajna participacija u ljudskim i materijalnim razvojnim potencijalima grada. Ljudski kapital doseljen u grad iz seoskih podru~ja, osim osobnog, pojedina~nog prinosa ukupnom napretku, predstavlja i u grupnom smislu oboga}ivanje grada i prinos gradskoj raznolikosti, a to je jedna od temeljnih odrednica dru{tvene definicije grada. Za istraìvanje je odabrana zavi~ajna skupina Zagrep~ana podrijetlom iz Selaca. Stupanj pripadnosti Selcima mjerili smo za nekoliko sela~kih simboli~kih vrijednosti: zemljopisni prostor, jezik, dijalekt, sela~ka povijest, ali i neke ocjene, aspiracije, planovi. U skladu s ciljevima istraìvanja istraìli smo i neka obilje`ja pripadnosti, vezanosti uza Zagreb. Zagreb svojim poloàjem u nacionalnoj gospodarskoj, obrazovnoj, kulturnoj i politi~koj mreì privla~i mla|u i
244
ambiciozniju populaciju, dakle, na odre|en na~in selekcionira imigrante. Takva je populacija redovito natprosje~no obrazovana, pa se iz pretpostavljenog pozitivnog prinosa moè postaviti temelj za dodatno ~itanje odnosa grada i sela, a to je da je grad osobito Zagreb, jer je o njemu ovdje rije~, osim modernizacijske odgovornosti koju ima prema razvitku periferije, na neki na~in i dodatno obvezan baviti se i pridonositi razvitku ruralnog podru~ja. Odnos stanovnik Zagreba prema starom zavi~aju izraàva se na razli~ite na~ine, kao {to se i razli~ito organizira. Oni u svojoj memoriji ~uvaju naslije|e seoskog svijeta. Sude}i prema rezultatima ovog istraìvanja, neupitna je njihova odanost kraju podrijetla i spremnost da se sudjeluje u razvojnim aktivnostima. Moè se pretpostaviti da bi Zagreb preko doseljenika (i njihovih potomaka) mogao institucionalno uspje{nije odigrati ulogu nacionalnog razvojnog aktera. Poloàj Zagreba u nacionalnom iskustvu osigurava njegovu trajnu privla~nost. U tome je u prednosti pred ostalim akterima, ali i odgovorniji u svakom pogledu. Zagreb svojom zavi~ajno{}u, svojim identitetom, svojim poloàjem u kojemu je i samo-akter i nacionalni akter sa zada}ama koje iz toga poloàja proistje~u prihva}a svoje strance, asimilira ih, ali im ostavlja dovoljno slobode da u njemu ìve dvojnu zavi~ajnost.
Benjamin Perasovi} RECIKLIRANO IMANJE GRUPA VUKOMERI]

U sklopu razmatranja odnosa grad selo u Hrvatskoj u postmodernoj perspektivi prikazan je slu~aj specifi~nog projekta reciklirano imanje, odnosno nastanak aktera poznatog i kao grupa Vukomeri}. Taj akter postupno je nastajao na adolescentskoj i {iroj sceni urbanih supkultura, afektivnih saveza, dru{tvenih pokreta i ìvotnih stilova. Mladi ro|eni u Zagrebu, prosje~ne dobi izme|u 22 i 24 godine, na po~etku okupljanja ravnopravne zastupljenosti obaju spolova, na temelju vlastitih punkerskih, ekolo{kih, slobodarskih, vegetarijanskih i drugih opredjeljenja, u kojima se ~esto (ali ne i obvezno) spajaju glazbene i aktivisti~ke identifikacije, odlu~ili su stvoriti permakulturno, ekolo{ki odrìvo poljoprivredno imanje u selu Vukomeri} blizu Zagreba. Reciklirano imanje zapravo je zami{ljeno kao otvoreni edukacijski centar, a blizina Zagreba i strah od izolacije uz èlju da se gradu pomogne u zacjeljivanju nekih rana nastalih inherentnim nasilni{tvom urbanizacije ukazuje na specifi~nost grupe Vukomeri} ovdje nije rije~ o klasi~nom (modernom) primjeru kakav karakterizira,
245
primjerice, {ezdesete godine u SAD-u, gdje dio ljudi odlazi iz grada na selo, ponekad doslovno bjeè}i od tereta gradskog ritma, zaga|enja i drugih pritisaka grada, ve} je rije~ o suradni~kom odnosu i djelovanju koje smjera redefiniranju urbanog i ruralnog, ne napu{taju}i grad u potpunosti, a posve}uju}i se selu i ekolo{koj poljoprivredi. Grupa Vukomeri}, ovdje prikazana kroz etape vlastitog razvoja, projekte i radionice te kroz specifi~an odnos s okolinom, name}e se kao postmoderni ~imbenik u svjetlu teorijskog okvira koji je ponudio Ivan Rogi}, a to zna~i da su mladi akteri recikliranog imanja a) konstituirani autonomno u odnosu na institucionalni sklop, b) obzirno u odnosu na svijet ìvota, c) kompetentno u odnosu na tehni~ko dru{tvo. Iako statisti~ki malobrojni, ovakvi primjeri ukazuju na smjer koji moè u budu}nosti postati trendom, zbog ekolo{kih imperativa i ruralnog zaloga eventualne svjetlije budu}nosti razvoja.
246
ABSTRACTS
Ivan Rogi} Anka Mi{eti} Maja [tambuk THE URBAN ASPIRATIONS OF ZAGREBERS
This paper is based on empirical research conducted in 2000 with a representative sample of Zagreb inhabitants. The aim of this study was to describe as precisely as possible the urban aspirations of Zagrebers using survey questions that were organized around several themes. The first theme was related to the extent participants consider being a resident of Zagreb an important aspect of their identity. Their responses indicated that they value and have a strong sense of belonging to the city. The second group of questions asked participants about their thoughts on the future development of Zagreb. Their responses showed that they experience Zagreb as an important cultural and intellectual center in Croatia, but at the same time, they were not optimistic about the future development of the city. They seem to believe that the city has failed to establish the necessary conditions that would ensure a better future. In addition, participants also evaluated the conditions and quality of life in their own specific neighborhoods. The participants main concerns can be categorized as follows: (1) the need to complete urban development at the outskirts of the city and (2) parallel re-urbanization of the city. The third group of questions asked participants about residential conditions and their aspirations related to accommodation. Aspirations converge around owning a family house with a garden, but also, living on lower floors, in traffic-free zones, and other aspects related to the ecological quality of the environment.
249
Ines Saboti~ FROM THE TABLE TO THE BAR: a brief history of sociability in coffee-houses and coffee-bars
A coffee-house (kavana) and a coffee-bar (kafi}) are variations of the theme: sociability. This is a concept that provides an interesting research framework since it offers a context for studying development, education and integration of an individual into a particular social group as well as those relations between different social milieus. Sociability in a coffee-house or a coffee-bar mainly develops during (free) time when social norms are more relaxed. At the turn of the 20th century, coffee-houses and Modernism are inseparable, while at the end of this century, coffee-bars and New Wave are coupled. Special attention is given to writers in this paper, as patrons of both coffee-houses and coffee-bars. While it was more likely that writers would sit and write in coffee-houses, they were more likely to stand and read in coffee-bars. These differences to a certain degree were the consequences of different socio-political systems. Society was rigidly hierarchical during the Austro-Hungarian Monarchy a hierarchy which was also extended to catering establishments. It was envisaged, through the laws, that catering establishments would cater for every social stratum Thus, coffee-houses were reserved for bourgeois society, while inns (kr~ma) were for common people. During socialism (characterized as a regimented society), the coffee-bar provided the only acceptable form of sociability. However, there was often a coupling of the coffee-house tradition (discussions over coffee) and the inn tradition (alcohol). After the 1990s, it became possible to open all types of catering establishments. Even though the coffee-house and coffee-bar are products of the city, the coffee-house is bourgeois (social component in comparison to other strata), while the coffee-bar is urban (a space component in comparison to the rural milieu).
Lynette [iki}-Mi}anovi} CHILDREN AND THEIR NEIGHBOURHOOD SPACES IN ZAGREB

This research used child-friendly and innovative qualitative methods to explore 1114 year olds subjective experiences of their neighbourhood spaces, their social networks and participation in their community (a suburb of Zagreb, in Croatia). Results show that childrens experience and understandings of their neighbourhood are complex as well as heterogeneous and that the social nature of these
250
spaces is very important to them. Clearly, this study reveals the need to take childrens perspectives and recommendations into account if we want to improve our living spaces, quality of life, and social relations.
Anka Mi{eti} WHO IS ZAGREB TO ME: discovering Zagreb-identity in the essays of high-school students
On the basis of about a hundred essays written by high-school students in Zagreb the paper analyzes the relationship between an individual and the city, youths experiences of the city, and the answer to a central identity question Who is a Zagreber? The third-year students who participated in this study were given a number of questions-keywords that provided them with some orientation in their written essays. In the first part of her paper, the author (using their responses) focuses on what they consider the main features of what makes one a Zagreber. Indirectly, these features do not only say something about the person/citizen, but also about what Zagreb is like as a city. Next, the author focuses on the students explicit reports about the characteristics of the city. The image of the city emerges through a number of contradictions: Zagreb is seen as a metropolis and a medium/small town; as well as an ordered/chaotic city; as a promising city and city without potential. The students note the role of the city as a cultural center of the State as well as a multicultural city belonging to the European cultural tradition. They also emphasized Zagrebs role in modernization, and the related advantages of this compared to other Croatian cities. When they talk about their plans for the future, just over a half of the students report their intentions to stay permanently in Zagreb, while a fifth plans to leave the city. Even though the city, according to the participants appears in a dual role: as a big city/metropolis and as a home-place, Zagreb is also unmistakably perceived as a European city in an ecological, cultural and economic sense. On this basis, the current situation and future city development is being shaped and evaluated.
Anka Mi{eti} Geran-Marko Mileti} ATTACHMENT TO ZAGREB: the locals and newcomers
The authors examine to what extent ones home, that is attachment to their place of living is linked with attitudes 251
toward some aspects of life in Zagreb. Functional or emotional attachment to a specific place/environment is a very complex relationship. Cross (2003) distinguishes three levels of the environment (natural, social and built) and five dimensions of attachment (desire to live there, sense of belonging, identification with the place, dependency on the place and future expectations). Attachment to ones home conceptualized in this way served as a framework for this study. To gain insight into Zagrebers attitudes towards their city, data collected in a study Urban aspirations of Zagrebers conducted in April 2000 was used. As part of the study, participants were asked whether they considered themselves to be locals or newcomers in Zagreb. In a detailed way, the paper analyzes the following segments: attachment intensity to the city, identification with the city, evaluation of the city environment, directions for future development of the city economy, and the perception of characteristic features of city life. Using statistical methods, a significant difference in attitudes on several variables was obtained between those who subjectively evaluated themselves as either locals and the newcomers. However, it should be noted that, although significant, the observed differences were not related to the direction of the attitudes but to their intensity.
Maja [tambuk TWO HOMES: Zagrebers descendents from Selca

The paper is based on the results of a survey of Zagrebers descended from Selca. The aim of the research was twofold: One was to establish whether and to what extent those who moved away can be considered a factor in the development of the communities where they (or their ancestors) were born, and in what way they activate or can activate the developmental potential of their communities. The second aim was to investigate the role, status, and the importance of these descendents to Zagreb. Undoubtedly, they contribute to the wealth of human resources needed for the development of the city. Besides individual contribution to the overall progress, human capital from rural areas enriches the city by contributing to its diversity, which according to the social definition of a city, is one of its essential attributes. The degree of belonging to Selca was measured by peasant symbolic values: geographic area, language, dialect,
252
and history, but also by some evaluations, aspirations and plans. Corresponding to the aims of this study, we also investigated some aspects of belonging and attachment to Zagreb. Because of its position in the national economic, educational, cultural and political network, Zagreb attracts a young and ambitious population, that is, in a specific way, selected newcomers. This type of population has attained, as a rule, above average levels of education so it can be assumed that they contribute positively to their new place of living. Hence, a city such as Zagreb has modernization responsibilities towards the development of the periphery and in a way has a further duty to develop and contribute to rural areas. Their relationship the old home is expressed in different ways, and the ways they contribute to its development are different too. The rural world heritage is preserved in their memories. The results of this research show that their loyalty and willingness to participate in the developmental activities of their old home is not debatable. Thus, it can be assumed that Zagreb could institutionally play the role of a national development actor more successfully through its newcomers (and their offspring). The status of Zagreb in national endeavors ensures its long-lasting attraction. This has advantages compared to other actors, but entails more responsibility in every sense. Zagreb, with its domiciliary status, as well as its identity and position as sole and national actor with tasks that enhance its position accepts its foreigners, assimilate them, but also leave them with adequate freedom to live their dual domiciliary status.
Benjamin Perasovi} A RECYCLED FARM THE VUKOMERI] GROUP

As part of examining the relationship between the city and village in Croatia according to a post-modern perspective, a specific project recycled farm, that is, the beginnings of the well-known Vukomeri} Group is outlined in this paper. This group steadily originated in the adolescent and wider scenes of urban subcultures, affective alliances, social movements and lifestyles in Zagreb. Namely, youth, born in Zagreb aged between 22 and 24 (when they came together as a group) decided to form a permacultural, ecologically sustainable farm in a village called Vukomeri} near Zagreb. Both sexes are equally represented in this group, while they share punk, ecological, liberal, vegetarian and other preferences in which they often (but not
253
compulsorily) link musical and activist identities. This recycled farm is envisaged as an open educational centre close enough to Zagreb to eliminate fears of isolation -that endeavours to help the city heal some of the wounds inflicted by the inherent aggression of urbanisation. The Vukomeri} Group is very specific and is not a classic (modern) example of what happened in the United States in 1960s when people left the city to live in the country to escape the burden of city life, pollution, and other pressures of the city. Instead, it is about a cooperative relationship with a devotion to rural and ecological agriculture that attempts to redefine the urban and rural; a bond that does not abandon the city completely. The Vukomeri} Group is shown here through its stages of development, projects, and environmental workshops that suggest that it has post-modern aspects in the light of a theoretical framework coined by Ivan Rogi}. Namely, the young actors involved in this recycled farm: a) are constituted autonomously in relation to an institutional context; b) are considerate with regard to the life world; and c) are competent compared to a technical society. Even though they are statistically small in number, these types of examples show the direction of possible future trends because of their ecological imperative and rural promise of an eventual brighter future development.
254
BILJE[KE O AUTORIMA
Geran-Marko Mileti} (1977.), sociolog, diplomirao 2000. godine na Hrvatskim studijima Sveu~ili{ta u Zagrebu, radi kao asistent u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Polaznik je poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagreb. Posebno podru~je interesa mu je urbana sociologija. Dr. sc. Anka Mi{eti} (1964.), znanstveni suradnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Posebno podru~je interesa joj je urbana sociologija. Sudjelovala ili samostalno radila na vi{e znanstvenih i istraìva~kih projekata u Institutu. Objavila desetak znanstvenih radova i, u koautorstvu uredila tri zbornika. Angaìrana kao vanjski suradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dr. sc. Benjamin Perasovi} (1963.), znanstveni suradnik na Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Podru~je znanstvenog rada: supkultura i dru{tveni pokreti, adolescentski ìvotni stilovi, droga i ovisnosti, sociologija mladih, odnos urbano-ruralno. Nositelj kolegija Sociologija mladih postmoderna perspektiva i seminara Supkulture mladih u suvremenom hrvatskom dru{tvu na Studiju sociologije Hrvatskih studija Sveu~ili{ta u Zagrebu. Objavio jednu knjigu iz podru~ja sociologije supkulture; objavio dvadesetak znanstvenih i stru~nih radova. Dr. sc. Ivan Rogi} (1943.), redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu i znanstveni savjetnik na Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Posebno se bavi urbanom sociologijom, sociologijom okoli{a, sociologijom razvoja i kulture, te sociologijom tehnike. Objavio pet knjiga samostalno i nekoliko u koautorstvu te vi{e od sto i dvadeset znanstvenih i stru~nih radova.
257
Dr. sc. Ines Saboti~ (1972.) radi u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar kao znanstveni novak. Doktorirala na Sveu~ili{tu Panthon-Sorbonne na temi zagreba~kih ugostiteljskih objekata na prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e. Bavi se prije svega povije{}u XIX. stolje}a, uklju~uju}i vi{e segmenta kao politika, svakodnevnica, urbani ìvot i sl. Objavila nekoliko znanstvenih i stru~nih radova. Mr. sc. Lynette [iki}-Mi}anovi} (1964.), radi kao asistent u Institutu Ivo Pilar i trenuta~no pi{e doktorat iz antropologije o ènama u hrvatskim ruralnim prostorima. Ima dva sina koji beskrajno vole svoje naselje u Zagrebu (Slobo{tina) i uìvaju u njemu. Autorica, ina~e ro|ena i odrasla u Australiji, i sama vidi koliko ìvotnih prostora u Novom Zagrebu (~esto nazvanih spavaonice), ipak, pruàju djeci mogu}nost samostalnog i slobodnog otkrivanja prostora u kojima ìve. Dr. sc. Maja [tambuk (1947.), vi{i znanstveni suradnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Bavi se sociologijom sela, te je objavila pedesetak znanstvenih i stru~nih ~lanaka u ~asopisima, knjigama i zbornicima. Vodila je nekoliko doma}ih znanstvenih projekata. Na Hrvatskim studijima predaje ruralnu sociologiju. Vi{e godina je ure|ivala ~asopis Sociologija sela. Glavna je i odgovorna urednica ~asopisa Dru{tvena istraìvanja.
258
Biblioteka ZBORNICI, knjiga 23. @IVJETI U ZAGREBU Prinosi sociologijskoj analizi Uredili: Anka Mi{eti} Maja [tambuk Ivan Rogi} Recenzenti: Snjeàna ôli} Vladimir Lay
Nakladnik: Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar
Lektura: Mirna Murati Korektura: Anka Mi{eti} Grafi~ki i tehni~ki urednik i korice: Zlatko Rebernjak Kompjutorska priprema: TERCIJA, Zagreb Tisak: M.A.K.-Golden, Zagreb Naklada: 500 primjeraka

Z 23 Zuz

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Z 23 Zuz

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Z 23 Zuz

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

@IVJETI U ZAGREBU Prinosi sociologijskoj analizi

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 23.

Copyright 2004. Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk

Urbane aspiracije Zagrep~ana ...................................................................................... 11

Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u ....................... 45

Djeca u susjedstvu: primjer jednoga novozagreba~kog naselja ................................... 69

Tko je Zagreb meni: otkrivanje zagreba~kog identiteta u esejima gimnazijalaca .. 103

Privr`enost Zagrebu: doma}i i do{ljaci ............................................................... 123

Dva zavi~aja: Zagrep~ani podrijetlom iz Selaca ....................................................... 141

Ivan ROGI] Anka MI[ETI] Maja [TAMBUK

URBANE ASPIRACIJE ZAGREP^ANA

Identifikacija anketiranih s gradom

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Razvojna predod`ba o Zagrebu

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Tipi~ne stambene aspiracije

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

Ivan Rogi}, Anka Mi{eti}, Maja [tambuk Urbane aspiracije Zagrep~ana

OD STOLA DO [ANKA: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

KNJI@EVNA DRU[TVENOST U KAVANI I KAFI]U

Dvije knji`evne mre`e

Zagreb fin-de-sicle: boema u kavani

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Zagreb fin-de-millnaire: Zve~kin |ir

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Dvije knji`evne produkcije

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Ines Saboti~ Od stola do {anka: kratka povijest dru{tvenosti u kavani i kafi}u

Dva polo`aja tijela