Izvorni lanak UDK 1:53LHC

Primljeno 2. 9. 2009.

Tomislav Petkovi
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Zavod za primijenjenu fiziku, Unska 3, HR10000 Zagreb tomislav.petkovic@fer.hr

Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

Saetak

lanak je usmjeren ususret paradigmi nove fizike koju treba iznijeti LHC, ali s kritikim prosuivanjem toga razvoja pomou Kuhnovih teza i epistemologije povezanih s moder nom fizikom. Promiljanja i prosudbe nove filozofije niu iz LHC-fizike, koja se tumai kao science universelle (fizika, tehnologija i filozofija, sve zajedno). LHC, kao najvei sudariva estica u svijetu do sada, nije motiviran time da uniti Boga (Deus sive Natura) niti bilo koju vjeru u svijetu, ve za otkrivanje novih estica s njihovim interakcijama i koz mologijom u Prirodi, ba onoliko koliko pruaju LHC-scenariji na Tera-elektron-volt (TeV) skali. Polazei od ponovnog otkria fizike Standardnog modela i otkria Higgsovih bozona, nova fizika na LHC-u ide moguim putovima u skladu s problemom hijerarhije u suvreme noj fizici. K tome jo, SM nije konana teorija i upuuje se prema ne-standardnoj fizici po put supersimetrije (SUSY), dodanih dimenzija na TeV-skali s kozmolokim posljedicama te ostale scenarije. Ne-standardna fizika, teorija i pokus, predvia se otvorenom pa je formu liran novi princip agnostikog eksperimentalizma (AE princip) kao najprikladniji filozofski princip, jer se ne mogu sva opaanja znati/predvidjeti na LHC-u. ak i ako eksperimentalni program LHC-a krene u krivome smjeru, mnoge e mogunosti izroniti iz Pandorine kutije fizike. Tada e filozofska promiljanja postati vrlo vana, napose Kuhnovi pogledi kao i na AE princip te noviji mediteranski razvoj filozofije. Uostalom, standardna paradigma kao i nova fizika na LHC-u ne opisuju svijet u kojemu danas ivimo.
Kljune rijei

LHC-fizika, standardni model, paradigma nove fizike, Kuhnova paradigma, ne-standardna fizika, kopernikanska revolucija, Popperov evolucijski model, problem hijerarhije, LHC-sce nariji, princip AE, nova filozofija

1. Kuhnova paradigma i paradigma standardne fizike estica

Nove fronte u suvremenoj fizici i njihova filozofska tumaenja nastaju na putovima velikih prirodoznanstvenih teorija i temeljnih pokusa u fizici. On toloka i epistemoloka uloga same fizike, napose u doticajima s drugim zna nostima i primjenama u suvremenim tehnologijama, preteno se razvija iz novih otkria u modernoj kvantnoj teoriji, teoriji relativnosti i standardnome modelu fizike estica i kozmologije, a napose pomou karakteristinih no vih znanstvenih principa koji se nadovezuju na aksiomatiku klasine fizike. S druge strane, vani utjecaji u suvremenu fiziku fokusiraju se iz Kuhnove teorije znanstvenih revolucija i/ili Popperova evolucijskog modela poimanja moderne znanosti. Na emu se danas gradi posis fizike, kako se ona sueljava s drugim zna nostima i zrcali u miljenjima to vladaju u tim znanostima te globalno iri u kulturi? Paradigma klasine fizike utemeljena je u eksperimentima, iskustvu i u vioj matematikoj analizi. Njome se plodno bavio i Th. Kuhn, napose prijela

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

194

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

zom klasine u modernu fiziku 20. stoljea (Kopernik, Galilei, Newton, Bohr i kvantna teorija, Einstein i teorija relativnosti). Galilei-Newton-Kantova prirodo znanstvena teorija ili slika svijeta sveope je ocijenjena dobrom zatvorenom teorijom, da upotrijebimo Heisenbergovu terminologiju iz njegovih filozofskih radova o odnosu fizike i spoznaje. Ali ona se ne ini vie sigurnim znanstvenim putom za suvremenu znanost, prije svega za suvremenu kozmologiju kao fiziku estica i svemira ili svega to jest tzv. cosmoparticle physics naega vremena. U pogledu razvoja eksperimentalne fizike, laboratorijski pokusi su najljepi i najkorisniji u fizici od Galileijevih vremena do danas, prihvaeni i u drugim znanostima i u svakodnevnom ivotu. Nekad su to bili pokusi jedno stavnim spravama i ureajima, zasnovani na jednostavnoj fizikalnoj predod bi onoga to se treba dogoditi. Otkria povezana s njima su bila velika: otu da i naziv veliki pokusi fizike. Takvih pokusa u povijesti fizike ima puno: prisjetimo se MichelsonMorleyevog pokusa, Millikanovog pokusa, Ruther fordovog pokusa, do brojnih kinematikih pokusa u nuklearnoj fizici estica i jezgara kojima su otkriveni sastojci jezgre ili nove elementarne estice u njoj. Danas, veliki pokusi su akceleratorski pokusi koji ukljuuju ogromna akceleratorska postrojenja za stvaranje snopova estica najveih energija u ijim sudarima, pomou specijalnih detektora i monih raunala, sakupljamo nove znanstvene podatke i otkrivamo nove spoznaje vane za fiziku estica i kozmologiju (standardni model). Nekad su se veliki pokusi u novovjekovnoj fizici izvodili u grupi jednog, dvojice ili trojice fiziara. Suvremeni veliki pokusi su grandiozni na meunarodnoj skali po broju uesnika i drava koje ih podravaju, ali i po tome to ujedinjuju tri najvanija znanstvena puta nae civilizacije teoriju, pokus i simulaciju kao nikada do sada. Pored toga, s njima i za njih se razvija i tzv. etvrti put prema drutvu i javnome mnijenju. To je put popularizacije novih znanstvenih spoznaja, oevida i informacija koje pokusi donose, kao i tumaenja konstrukcije i operiranja sloenih de tektora i izvedbe eksperimenata. To je bitna karakteristika svih akcelerator skih pokusa od CERN-a, BNL-a i Fermilaba (SAD), DESY-a (Njemaka), do KEK-a (Japan). Svaki veliki pokus nuno prati i popularni znanstveni film, letak ili neko drugo tumaenje prema raznolikosti danas raspoloivih javnih medija u irenju informacija. Najvei akcelerator estica LHC u CERN-u, smjeten u podzemnome divov skom prstenu polumjera 4,3 km i opsega 27 km, ima narav i globalnog akceleratora to pripada svakome i svima u svijetu u pogledu nove fizike i odgovarajue spoznajne teorije. LHC je kruna velianstvenog povijesnog hoda znanosti i tehnike, koji je zapoeo s runo napravljenim teleskopima otprije 400 godina to ih je po zakonima geometrijske optike konstruirao Ga lileo Galilei (1609. i 1610.) te od renesansnog prvotiska Machinae novae to ga je objavio ibenanin Faust Vrani 1615. u Veneciji, sa slikama raznih stro jeva, konstrukcija i ureaja. Sintagma nove fizike u okviru LHC-a u ovome se tekstu sueljava, s jedne strane, s najveim tehnolokim izazovima LHC-po strojenja, a s druge strane sa snovima o novoj fizici i o filozofskim tenjama koje se zasnivaju na njima. Utemeljeno je povezivati interesantne scenarije LHC-a i promiljati ih u svjetlu Kuhnovog povijesnog i filozofskog nauka [13], napose na tragu izvrsne Kuhnove formulacije o krucijalnoj meusob noj poveznici znanosti i tehnologije na jednoj i ovjeanstva i drutva na dru goj strani. Takoer, najpozvaniji fiziari, iz najueg kruga u CERN-u, u svojim predavanjima izlau i nove spoznajno-filozofske poglede [45]. Ne zagovaraju se predvianja fizike u smislu znanja radi predvianja (savoir pour prvoir), ve su temeljni ciljevi otkria i razumijevanje estica i njihovih interakcija u

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

195

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

Prirodi, u onim horizontima koju ba scenariji LHC-a predlau na energijama na Teraskali (tera-elektron-Volt ili 1012 eV). To je bit fizike i njezinih funda mentalnih metoda istraivanja u 21. stoljeu. Oko 10. rujna 2008., povodom putanja u pogon i dobivanja prvih protonskih snopova u LHC-u u CERN-u, zaljuljalo se javno mnijenje u svijetu o ciljevima, svrsi i opasnostima od stvara nja najveih akceleratorskih protonskih sudara u povijesti fizikih istraivanja. Spektar tema ili dilema je bio raznovrstan: Konani sudar izmeu fizike i religi je (Scienza e Fede)? Veliki prasak nasuprot Bogu? Tko e pobijediti u velikim sudarima: Veliki prasak s evolucijom svemira sa zakonima i simetrijama fizike u njemu ili misterij stvaranja svijeta (Bog) u religiji? Hoe li se dogoditi udesna komplementarnost izmeu znanosti i vjere? Stvara li LHC u svojem operiranju staze smrti (death spiral)1 i dovodi do smaka svijeta (eshatn)? Postoje li granice najnovijim udima suvremenih tehnologija? Iz ovakvih suprotstavljenih gledita, sigurno se moemo sintetski zapitati: postaje li fizika vie posveena (oduhovljena) a religija poznanstvenjena? pitanje je sad. Ipak, najbolje jedno stavne odgovore ovim kontroverznim pitanjima ponudila je CERN-ova Grupa za ocjenu sigurnosti LHC-a (www.cern.ch). Njihovi sigurnosni komentari sa brani su, preteno, u tri skupine rizika. Prva se odnosi na usporedbu s rizicima od kozmikog zraenja. Ve godinama iskustveno poznajemo kozmike zrake koje upadaju na Zemlju, u puno veem iznosu od visokoenergijskih estica koje daje LHC. U tome pogledu, dakle, nema opasnosti kao i s kozmikim esticama do sada! U pogledu rizika o mogunostima stvaranja mikroskopskih crnih rupa u LHC-u, posrijedi su tek spekulativne teorije. U pogledu 3. skupine rizika, u pitanjima nadnaravne moi u LHC-sudarima, odgovori su sljedei: stvaranje mjehur vakuuma, zatim mikroskopskog grumenja tzv. strane materije (strange matter) sastavljenih iz donjeg, gornjeg i stranog kvarka zajedno, te stvaranje magnetskih monopola, nisu vjerojatni u LHC-u. Dok se brzo uvidjelo da su strahovi zbog LHC-a neosnovani, naalost smo vrlo brzo nauili kako ne dolaze svi dobri uinci (bonnes tout faire) u fizici iz LHC-a! Dogodio se netrivijal ni neoekivani i nepredvieni kvar tekog mehanikog oteenja 19. rujna 2008. zbog istjecanja helija za supravodiko hlaenje, a sve zbog loeg elek trinog kontakta izmeu dvaju magneta. Brojni inenjeri i fiziari su se tijekom 2009. godine bavili dodatnim i detaljnim poslovima rekonstrukcije, te novoj metodologiji postupnih umjeravanja snopova najvee luminoznosti i energije u fizici. Unato trenutanoj zadrci zbog sigurnosnih provjera i tehniko-rau nalnim usvaravanjima itavog magnetskog kanala, meu istraivaima u CERN-u i u svijetu vlada optimizam traganja za novom fizikom na LHC-u sve do 2020. godine, na sve veim energijama radi jo dubljeg fizikalnog i filozof skog poimanja postanka i evolucije svemira. LHC i nova fizika nisu motivirani destrukcijom Boga (Deus sive Natura) niti bilo koje religije u svijetu. Nova otkria otvaraju temeljna i zahtjevna pitanja njihovih filozofskih tumaenja. Ovaj lanak pokazuje zanimanje i zanos prema novim otkriima na LHC-u, to poivaju na filozofskim stajalitima agnosti kog eksperimentalizma. Autorski se pristup izvorno ovdje postavlja u otkrivanju pravog motiva za dobro voenje razuma u LHC-traganjima za novim esticama, vodei se Descartesovom formulacijom o dobrom voenju razuma u traganju za istinom u znanostima iz samog naslova njegove glasovite Rasprave o
1

Staza uruavanja neke estice ili makroskop skog tijela prema crnoj jami jest spirala smr ti (death spiral). U crnoj rupi gravitacija je toliko jaka da ak niti svjetlost iz nje ne moe izai. U sudarima i/ili spajanjima ma

sivnih crnih rupa oslobaaju se (mrekaju) u prostor-vremenu gravitacijski valovi odnosno gravitoni (hipotetske estice koje prenose gra vitacijsku silu).

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

196

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

metodi.2 Budui da vlada uvjerenje o LHC-u da je obeana zemlja za fiziku (dreamland) s novom erom znanstvenih otkria, prirodno je, uz Descartesa [6], tu obeanu zemlju filozofski osvijetliti pomou Kuhnovih teza i njegove episte mologije, kao jedne od najutjecajnijih povijesnih i filozofskih teorija razvoja znanosti (fizike) u 20. stoljeu. Dodajemo na kraju razlog za dobru hrvatsku re cepciju novih fizikalnih otkria na LHC-u da se ne dogaaju raskoraci ili zaosta janja u bolonjskoj nastavi fizike, poslijediplomskim i doktorskim sveuilinim istraivanjima u fizici i tehnologiji kad prva prava izvoenja fizikih pokusa na LHC-u zaponu poetkom 2010. godine.

2. Ususret novoj fenomenologiji fizike na LHC-u u CERN-u

U svjetlu Kuhnove teorije znanstvenih revolucija, ipak valja zapitati: jesu li standardni model fizike estica i kozmologija zrela znanost, s usklae nim odazivom i podrkom svih znanstvenika u fundamentalnim pitanjima u tim poljima fizike? Je li ovo nae vrijeme dugi period normalnosti koje fundamentalnim istraivaima u znanstvenoj zajednici omoguuje skladnu podjelu rada, na raskriju od teorijske i eksperimentalne fizike do filozofije i natrag? Odgovore prua oekivana nova fenomenologija fizike na LHC-u u CERN-u. Ideje u ovome lanku nikle su u srpnju 2008. tijekom ljetne meuna rodne kole Nove ideje u fizici estica u stogodinjem liceju u planinskome vicarskome selu Zuozu [4].3 vicarske ideje su dotjerane i ugraene u ovaj tekst u Zagrebu, pod motom: Ususret novoj fizici na LHC-u u CERN-u i njego vu uspjenome putanju u pogon. Thomas S. Kuhn je poznat kao otrouman povjesniar i filozof znanosti, iji su temeljni pojmovi iz povijesti znanosti nezaobilazni za tumaenje povijesti fizike, ali i njezinog aktualnog razvoja. Kuhnovi prvi znanstveni radovi u 1950. i 1951. su posve bili u fizici i primijenjenoj matematici: u fizici vrstog stanja (energija vezanja monovalentnih metala), a u matematici o zanimljivoj konfluentnoj hipergeometrijskoj diferencijalnoj jednadbi i njezinim partiku larnim rjeenjima u obliku reda. Gotovo istodobno njegov unutranji glas ga upuuje u podruje povijesnih razumijevanja fizike i matematike, odabrav i specijalna pitanja u tim podrujima. Bili su to Kuhnovi interesi za poznate filozofe prirode Boylea, Newtona i teoriju tvari, to se u njegovu ivotopisu opisuje kao faza neobinih ili egzotinih pristupa (textual oddity). Prisjeti mo se Kuhnovih temeljnih pojmova: unutranja dosljednost, nesukladnost ili nesklad, pojmovno podeavanje, kopernikanska revolucija, paradigma, nor malna znanost, kriza, nesumjerljivost, teorija ovisnosti ili oslanjanja, princip ne-preklapanja, taksonomija i pojam jedinosti (singleton), leksikoni ili leksi ke strukture itd. Bez njih nije mogue intelektualno poimanje revolucionarnih promjena koje najavljuje LHC-fizika. Postoji, k tome, i pouzdan povijesni dokaz koji podupire izbor Kuhnove epistemologije za tumaenja LHC-otkri a. Kuhn je najistaknutija figura u podruju povijesti i filozofije znanosti koja je novom teorijom razvoja znanosti zasjala u pravom trenutku: nakon ieza vanja dugog i vladajueg perioda logikog empiricistikog programa filozo fije znanosti (E. Mach, M. Schlick, R. Carnap, A. J. Ayer, H. Reichenbach, E. Nagel) kao i dijalektikog poimanja znanosti i miljenja, kao vrhunske metafizike doktrine u marksizmu. Veliki Hadronski Sudariva (LHC) u CERN-u je akcelerator najvee lumino znosti protonskih snopova i najvee energije od 14 TeV (teraelektronvolt) u centru njihovog sudara. Fundamentalna motivacija gradnje LHC-a je otkri

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

197

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

vanje nove fizike, dublje ispod skale od 0,000 000 000 000 001 cm (brojka 1 je na 15. mjestu iza decimalnog zareza). Naime, skala elektroslabog standar dnog modela (SM), od oko 102 GeV, odgovara priblino jednoj stotinki ve liine protona. Teorijski najvaniji razlog gradnji jest potpuno razumijevanje Higgsovog mehanizma u fizici estica i evoluciji svemira. Higgsov mehani zam se zasniva na postulatu sveprotenog skalarnog polja, koje se vee na sve elementarne estice dajui im njihove mase. Fizike Higgsove estice ili bozoni trebaju biti pobuenja (ekscitacije) Higgsovog polja. Higgsov meha nizam (Peter W. Higgs, 1964.) je izvorno otkriven za objanjenje spontanog lomljenja simetrije u elektroslabom modelu, ime nastaju razliite mase za prijenosne estice (W i Z bozone) u tome modelu. Meutim, masa Higgsovog bozona nije precizno postavljena u okviru standardnog modela. Zbog toga se takva teorija dri da nije konana teorija! U njoj se masa Higgsovog bozona moe podeavati runo ili pak finim podeavanjima, to nas uvodi u funda mentalni problem nove fizike poznat kao problem hijerarhije u fizici. Dakle, pogon LHC-a i veliki eksperimenti na njemu postavljaju globalno u prvi plan problem hijerarhije te pitanje UV dosega modela ili teorije u fizici povezanih s energijskim skalama i zakonima u njoj. Rjeavanje problema hijerarhije upuuje na nove teorije supersimetrije, dodane dimenzije (Extra Dimensions) i modele etnje tehnikolorom (Walking Technicolor). U supersimetrinim teo rijama vrlo je popularan minimalni supersimetrini model (MSSM). Dodane ili ekstra dimenzije mogu npr. obuhvatiti linearizacije Einsteinovih jednadbi gravitacije u 5 dimenzija. Tehnikolor oznaava modele bez Higgsovog polja, na temelju veeg broja fermiona od onog u standardnom modelu i s veom badarnom grupom simetrija. Velianstvena eksperimentalna traganja za no vim esticama i potvrdama novih teorija i modela dogaat e se u iduoj dekadi u LHC-u u CERN-u. Ponovnim putanjem u pogon potkraj 2009. i traganjem za novom fizikom na LHC-u u duhu rjeavanja problema hije rarhije, SM fizika se smatra efektivnom teorijom koja je dobra na niskim energijama, a koju treba usavriti i proiriti na viim energijama, na teraskali energije. Problem hijerarhije (Hierarchy Problem) u kontekstu nove fizike na najveem akceleratoru LHC u svijetu raa se iz neobjanjive stabilnosti energijske skale slabih djelovanja oko 102 GeV, to odgovara masi W i Z bozona koji prenose elektroslabu silu, nasuprot Planckovoj skali energije od 1019 GeV. Kvadratni omjer ovih dviju energija iznosi 1034. emu i zato? U svijetu na energijama oko (ili ispod) skale slabih djelovanja, svijet je li
2 3

Ren Descartes, Discours de la mthode pour bien conduire sa raison, et chercher la vrit dans les sciences (1637). Prema knjizi: Ren Descartes, Discours de la mthode suivi de La Dioptrique, dition tablie et prsente par Frdric de Buzon, ditions Gallimard, Paris 1991. itanje Descartesove Rasprave o meto di kao osnovicu za kovanje i promiljanje poj ma o agnostikom eksprimentalizmu zapoeo sam u Lourdesu u svibnju 2008. kao hrvatski hodoasnik (pelgrin) i veteran Hrvatskog domovinskog rata 1991./1992. Bio sam su dionik upeatljivog 16. hodoaa Hrvatske vojske i policije u Lourdes, od 20.27. svibnja 2008., u sklopu jubilarnog 50. meunarodnog vojnog hodoaa (50me Plerinage Militaire International, Lourdes, 2008.) i 150. obljetni ce udesnih ukazanja Gospe Sv. Bernardici u Lourdesu.

U organizaciji Paul Scherrer instituta (CH5232 Villigen PSI) od 13. do 19. srpnja 2008. u Lyceum Alpinum (Zuoz, Engiadina, vicar ska) izvrsno je provedena ljetna meunarodna kola pod naslovom Nove ideje u fizici esti ca. kola u Zuozu 2008. izvrsno je afirmirala brojne nove ideje u fizici estica i kozmologiji. Ovaj lanak se odnosi na glavne ideje traga nja (dokazivanje i/ili otkrivanje) novih esti ca i proirivanje standardne fizike na LHC-u u CERN-u. Sva odrana predavanja u koli Zuoz 2008., mogu se vidjeti na web stranica ma http://ltpth.web.psi.ch/zuoz_school/previ ous_summerschools/zuoz2008/.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

198

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

jepo opisan fizikom standardnog modela (SM). Materija (tvar) je u SM-u izgraena iz 12 temeljnih fermiona, est kvarkova i est leptona razvrstanih u tri njihove obitelji [7]. Sastavni dio SM-a i skale slabih djelovanja jest i Higgsovo skalarno polje, gdje oekivana vrijednost vakuuma nije nula nego daje masu Higgsovog bozona, koji je kljuan za generiranje svih standardnih estica. Meutim, Higgsova masa se raa iz minimuma Higgsovog potencija la i njezina neodreenost je velika. Do prave vrijednosti Higgsove mase nas dovode kvantne korekcije koje treba fino energijski podeavati. Tu se stvarno javlja teorijski problem hijerarhije u fizici i pitanje UV dosega ili dovre nja modela ili teorije. S jedne strane je, na skali slabih djelovanja, na djelu stabilnost prema Planckovoj skali, a na drugoj neodreenost i nepotpunost Higgsove mase na toj samoj skali odnosno SM-u u cjelini. Dakle, nuno se moraju razvijati novi modeli ili teorije (nova fizika) iznad standardne fizike, polazei od elektroslabe skale finim podeavanjima prema veim energijama na teraskali. Otkrivanju i pouzdanim potvrdama takve nove fizike i traga njima za novim esticama slui ba LHC (slika 1). LHC ne bi bio mogu bez ustroja raunalne hijerarhije (Hierarchical Computing Model) u CERN-u jer se radi o ogromnome volumenu informacija, reda veliine 1 petabajt po sekundi (~1 PB/s = 1015 B/s ili 109 MB/s). Volumen informacije smanji se u Graditelju Dogaaja na oko 100 gigabajta po sekundi (~100 GB/s). Offline Farma u CERN-ovu raunalnom centru obavlja oko 25 tera-instrukcija-posekundi (~25 TIPS), a informacija se dalje odgomilava brzinom od oko 2,5 gigabajta po sekundi (~2.5 GB/s) u Francusku, Italiju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Brookhaven National Laboratory (BNL, SAD). Iz BNL-a se globalno alje svim institucijama. U CERN-u e se tijekom rada LHC-a dnevno skladititi po nekoliko terabajta dnevno (TB/d). Nakon pogrenog operiranja i kvara (engineering malfunction) 19. rujna 2008., ponovno putanje LHC-a u pogon (new LHC restart) zbio se tijekom jeseni 2009., a skupljanje prvih fizikih podataka oekuje se u proljee 2010. U rekonstrukciji je svih 53 magnetskih modula izvaeno iz tunela oieno ili popravljeno te ugraeno tijekom 2009. ponovo u tunel.4

Slika 1. LHC u CERN-u i optimizam traganja za novom fizikom na njemu do 2020. godine.5

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

199

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

3. Sumjerljivost fiziara u razvoju fizike. Je li suvremenoj fizici (ne)sumjerljiva Kuhnova paradigma?

U promiljanju razvoja novovjekovne filozofije prirode i fizike, imamo do kaze da Einsteinova teorija gravitacije nije konano istinita, ali da je ona bo lja aproksimacija od Newtonove, a ona pak od Keplerove. To je u modernoj epistemologiji poznati Popperov model aproksimacija znanj (teorij) prema istini. U argumentiranju svog modela Popper navodi i stavove samih znan stvenika: Newtona, koji svoju teoriju nije smatrao posljednjom rijeju, a na pose Einsteina, koji je do kraja ivota vjerovao da je teorija relativnosti tek dobra aproksimacija ujedinjenoj teoriji polja. Th. S. Kuhn ne prepoznaje i ne priznaje koherentni pravac ontolokog razvoja u Popperovoj koncepciji niza znanstvenih teorija kao procesa sve veeg pribliavanja istini. Kako se doga
4 5

U obznanjivanju najnovijeg amerikog otkri a opaanja pojedinanog vrnog kvarka u 2009. govorilo seda jeTevatron u Fermila bu najsnaniji akcelerator estica u pogonu, nasuprot LHC-ju koji je najvei akcelerator estica u svijetu ali trenutno u zastoju. Zapo ela je europsko-amerika znanstvena utrka (ali ne poput atomske bombe). U fizici esti ca, ameriki fiziari i njihovi navijaiponav ljajustaru grku izjavu: Drag nam je LHC u Europi, ali nam je istina iz Fermilaba u Ame rici draa. Povijesno je prvo opaanjevrnog kvarka izvedeno stvaranjem parova vrnih kvarkova1995. u Fermilabu. Vrni kvark (top quark) najtei je kvark naboja + |e|. Pripa da treoj generaciji estica u standardnome modelu, zajedno s dubinskim kvarkom nabo ja 1 |e|. Tada je slavni film o otkriu topkvarka pod nazivom Fermilab: Top Quark Announcement obiao svijet, a kopiju tog filmaautor ovog rada dobio je u Jefferson laboratoriju 2000. za predavanja studentima fizike i tehnikih fakulteta u Zagrebu. Gotovo prvih pola sata filma posveeno je tumae nju detektora CDF i tehnikome opisu rada tog velikog kalorimetra, koji jevrni kvark uhvatio ili obiljeio pomousignala du binskog b-kvarka (bottom ili dubinski kvark, tzv. b-tagging metoda opaanja). Otkrie u Fermilabu obznanjeno poetkom 2009. jo je ljepe od prethodnog jer se radi o opaanju jednoestinog (pojedinanog) vrnog kvar ka. Iz 20 milijardi proton-antiproton sudara u akceleratoru u Fermilabu opaa se poje dinani vrni kvark u itavome dogaaju. U tome dogaaju, isti CDF detektor rekonstru ira smjerove neutrina te signale elektrona iz raspada vrnog kvarka. Mjerenje elektrona u konanome stanju jedan je od najpouzdanijih dokaza u modernoj eksperimentalnoj fizici da je otkrie dobro. Dvije slavne suradnje CDF i DZero u Fermilabu slavodobitno potpisuju ovo briljantno i isto otkrie, koristei sada nji trenutak zastoja u LHC-u u CERN-u, kao dokazznanstvene amerike superiornosti.
3 2 3

Na osi x je tijek vremena u godinama, a na y osi je skala ukupne luminoznosti LHC-akce leratora koja se mjeri u jedinicama reciproni femtobarn fb1 (1 fb1 = 1015 b1 = 1043 m2). Integrirana luminoznost u pokusima (umno ak luminoznosti i vremena operiranja LHC-a), poveavat e se do velikog prekida rada 2015. godine. U jednoipogodinjem prekidu, lumi noznost L e se na temelju historije pogona LHC poveati za faktor 10, tako da e iznositi L = 1035 cm2s1. LHC e, nakon uspjenog tehnikog proirenja, dobiti ime superLHC ili SLHC i takav dalje operirati do 2020. godi ne. Slijedi dinamika predvienih otkria (nove fizike) na LHC-u. U prvoj polovici 2010. go dine: opaanje prvih vrnih kvarkova u Euro pi (vrnaantivrna ili tt fizika), te opaanje Higgsove estice prema SM oekivanjima u raznim kanalima (Z' jest rezonantno 1-spin stanje, a H 4 jest etveroleptonski kanal za Higgsov signal). Tijekom 2010. traganje za ~ jest gluino koji supersimetrinim esticama (g

ima spin, kao superpartner standardnome 2 ~ gluonu spina 1 , dok je q skvark ili skalar ni kvark (spin 0 ) supersimetrini bozonski partner ili superpartner kvarku). Supersime trija (SUSY) jest predviena simetrija izmeu fermiona i bozona, u kojoj svaki elementar ni fermion ima bozonskog superpartnera i obratno! Ako SUSY postoji, oekuje se nje zino opaanje na energijama ~ 1 TeV. Na kra ju 2010. i u 2011. godini: traganje za malim Higgsom i za gravitonom na fundamentalnoj skali gravitacije (TeV gravitacija, gdje G odgo vara produkciji gravitona koji ima spin 2 , a ~ 3 supersimetrini gravitino G nosi spin ). U razdoblju od 2012. do 2015.: traganje za lep tokvarkovima, sastavinama (strukturama) iz kvarka i leptona (Compositeness), rezonanci jama iz WW rasprenja, te supersimetrinim esticama. U razdoblju od 2016. do 2020.: traganje za supersimetrinim esticama i sa stavinama od kvarka i leptona.
2

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

200

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

aju promjene teorija i kako se treba uspostavljati njihov niz aproksimacija prema istini jest ono bitno pitanje to trai adekvatno znanstveno-analitiko rasvjetljenje. U Poppera je na tragu kritikog racionalizma ono urodilo prin cipom falsifikacije opovrgavanja teorija, koji e kao opi princip virtualno upravljati nizom aproksimacija prema istini jer se opovrgnuta teorija mora mijenjati i uskladiti s iskustvom. Zato se niz aproksimacija prema istini jo naziva procesom trial and error, vjerojatno prema uspjenim kibernetikim obrascima. Moe se analogijom prema evoluciji mutaciji i selekciji u njoj govori o znanstvenom toku u kojemu preko znanstvenih teorija, upravlja nih intuicijom, eksperimentom i njihovim opovrgavanjem, znanost napredu je prema konanoj istini. Thomas S. Kuhn,6 jedan od najitanijih i najutjecajnijih povjesniara i filozofa znanosti 20. stoljea koji je zanemario znanost zbog njezine povijesti, tvorac je fundamentalnih izvornih znanstvenih pojmova i alata u poimanju i razvoju znanosti. Njegovo kapitalno djelo The Structure of Scientific Revolutions (po znato, u literaturi, pod skraenicom SSR, 1. izd. 1962., 2. izd. 1970.), jedna je od najitanijih knjiga uope [1]. Prodana je u preko milijun primjeraka u izda njima na 16 jezika, a jedna je od najcitiranijih knjiga 20. stoljea za razdoblje 1976.1983. u bazi Arts and Humanities. Valja podsjetiti da je ona, unato globalnoj slavi to ju je stekla kao pojedinana knjiga, bila izvorno zamiljena kao svezak u nizu 18 monografija na tragu ideja logikog pozitivizma, u pro jektu pod obeavajuim naslovom Osnove jedinstva znanosti (Foundations of the Unity of Science). U poetnoj reenici Predgovora u knjizi SSR, Kuhn tumai da je ona prvi potpuni izvjetaj o projektu izvorno nainjenom otprije petnaest godina. Pored temeljnih pojmova paradigme i normalne znanosti te znanstvenih revolucija za opis i tumaenje naravi i pravog razvoja zna nosti [1] vani su i mnogi drugi Kuhnovi pojmovi. Vrlo vanim nam se ini pojmovno podeavanje (conceptual readjustment) kao Kuhnova metoda koju je primjenjivao od poetka svojih istraivanja, prije svega u analizi Aristote lovih i Newtonovih tekstova, ne samo kako bi zainteresirao studente nego da bi zahvate i rekonstrukciju u prolost znanosti usmjerio i unio u sadanjost, a eventualno i u budunost. Metodi pojmovnog podeavanja priklanjamo se i mi u oblikovanju ovog dodatka, kad tematiziramo krucijalne pojmove i pitanja iz povijesti i filozofije znanosti, prije svega fizike [2]. Kuhn nije bio optere en pozitivistikim jedinstvom znanosti i potivao je disciplinarnu matricu (disciplinary matrix), kao uvrijeenu podjelu podruja i polja u znanosti to se raa i razvija unutar same znanstvene zajednice. Meutim, u drugoj fazi stva ralatva, vie potkraj svog ivota, Kuhn se naroito bavio interesantnim pita njem nesumjerljivosti (incommensurability), zapravo, kako nastaje i kako se potie nesumjerljivost u znanstvenim revolucijama. Naime, povjesniari znanosti su u ulozi slinoj kulturnim antropolozima kada zapoinju istraivati nepoznatu (stranu) kulturu. Valja proniknuti u nepoznati jezik, obiaje i povi jesni kontekst, a pogotovo rekonstruirati pravo znaenje pojedinih pojmova. U fizici je to, pak, najtee! Kuhn upozorava kako u pogledu nastajanja temeljnih pojmova moderne fizike, kao to su ouvanje energije, teorija crnog tijela i sl., osnivai nisu uope komunicirali o istoj stvari, ili su komunicirali esto ni o emu. Meutim, na poetku 21. stoljea situacija je bitno drukija i bolja od one na poetku 20. stoljea. Informacijska i komunikacijska tehnologija, s internetom kao globalnom raunalnom mreom, omoguuje najbru i pravu komunikaciju izmeu znanstvenika svih disciplina, podruja i kultura. Gotovo prije pedeset godina Th. S. Kuhn je objavio knjigu o kopernikanskoj revoluciji, otkrivajui njezinu sveopu ulogu u povijesti znanosti [3]. Poja vivi se 1957. ona je povijest znanosti tumaila kao vani dio ope duhovne

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

201

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

povijesti. Knjiga je otkrila pluralnost kopernikanske revolucije, od matema tike astronomije, fizike, kozmologije, filozofije, do religije u njoj, s podna slovom o planetarnoj astronomiji. Zanimljivo je da je knjiga o kopernikanskoj revoluciji izronila iz Kuhnovog sveuilinog kolegija Ope obrazovanje i povijest znanosti (General Education and History of Science) na Harvardu. Zanimljiva su nam danas i Kuhnova gledita o Einsteinovoj ulozi u fizici i filozofiji, u kontekstu 100. obljetnice Einsteinovih udesnih revolucija u fi zici u 1905. koje su tijekom 2005. obiljeene u brojnim zemljama i regijama svijeta. Kuhn dri da je Einsteinova teorija relativnosti, zajedno s Freudo vim psihoanalitikim teorijama, uvelike utjecala i na neznanstveno miljenje, izazivajui preorijentacije u zapadnome miljenju.7 Uz to, Kuhn smatra da su Aristotelovi pojmovi prostora, pukom koincidencijom, blii Einsteinovim pojmovima u opoj teoriji relativnosti nego Newtonovim pojmovima. Pogo tovo kad se znade da je Einsteinov svemir konaan, kao i Aristotelov, a da Newtonov nije.8 U 7. poglavlju The New Universe njegove knjige Kuhn briljantno iznosi svoje poglede na bt i doseg kopernikanske revolucije: ona je nepotpuna odnosno nedovrena (incomplete) sve dotle dok se ne prilagodi u drugim poljima miljenja. Slino je bilo i u situaciji moderne znanstvene revolucije na poetku 20. stoljea, koju su potaknuli Planck, Einstein i Bohr. Njihovi pojmovi pokazuju najue paralele s Kopernikovim pojmom Zemlje planeta u astronomiji. Pojmovi poput Bohrovog modela atoma i Einstei novog konanog ali neograenog prostora nastali su u specijalnim znanstve nim disciplinama. Oni su velikoj znanstvenoj populaciji u poetku ipak bili nevjerojatni. tovie, oni su bili u sukobu sa zdravim razumom, fizikalnom intuicijom i temeljnim pojmovima ostalih znanosti. Ovdje emo nabrojiti tek odabrane povijesne primjere iz fizike koji naroito podupiru Kuhnove pojmove paradigme i (ne)sumjerljivosti fiziara. Detaljni je emo obraditi dvije suvremene paradigme one o novoj fizici na LHC-u u CERN-u i suvremenoj kozmologiji koje pozivaju Th. S. Kuhna i njegovo poimanje znanosti u samo proelje suvremene fizike. Kuhn je posebno bio zainteresiran za kvantnu mehaniku, njezino nastajanje i irenje u druge priro doslovne i tehnike znanosti, napose u filozofiju i spoznajnu teoriju. Potujui vjerodostojnost pravih izvora, Kuhn je sa svojim studentom J. Heilbronom intervjuirao Nielsa Bohra [8] kao pionira razvoja kvantne mehanike i tvorca Bohrovog modela atoma.9 S druge strane, na kraju modernog svretka 19. sto ljea, u praskozorje kvantne teorije, vladajui kljuni pojam je bio onaj crnog tijela. Studenti kolegija iz ope fizike na tehnikim i prirodoslovnim fakul tetima Sveuilita u Zagrebu danas ue i znaju da u prirodi nema savrenog crnog tijela, ali mu je dobra aproksimacija izotermna upljina s vrlo malim
6 7

Thomas Samuel Kuhn (Cincinnati, Ohio, 18. 07. 1922. Cambridge, Massachusetts, 17. 06. 1996.), diplomirao je i doktorirao fiziku na Sveuilitu Harvard. Cijeli je ivot posvetio povijesti i filozofiji znanosti kao profesor u tome podruju. Nastavno i znanstveno prete no je djelovao na sveuilitu u Berkeleyu, za tim u Princetonu, a potkraj ivota u Odjelu za jezike i filozofiju na MIT-u. T. S. Kuhn obna ao je dvije vane drutvene i kulturno-politi ke funkcije, vane u potencijalu ovog teksta: bio je predsjednik Drutva za povijest znano sti, od 1968. do 1970., te predsjednik Udruge za filozofiju znanosti, od 1998. do 1990.

Thomas S. Kuhn, The Copernican Revoluti on. Planetary Astronomy in the Development of Western Thought, Twenty-second printing, Harvard University Press, Cambridge (MA) 2001., str. 4.
8

Isto, str. 99.

9

John Heilbron, T. S. Kuhn, The Genesis of the Bohr Atom, Historical Studies in the Physical Sciences 1 (1969), str. 211290.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

202

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

otvorom u zidu upljine. Vrlo je mala ansa da neka zraka (elektromagnetski val) koja je ula u upljinu, iz nje izae. Ona se viestrukim refleksijama potpuno apsorbira, a kroz otvor izlazi zanemarivi dio toka zraenja. Model idealnog (savrenog) crnog tijela jedan je od najkorisnijih modela u klasinoj fizici i njezinome mostu prijelaza u kvantnu teoriju. U pogledu pojmotvornog raanja crnog tijela fiziari s kraja 19. stoljea nisu poimali isti pojam. L. E. Boltzmann, V. Wien, J. Stefan, G. R. Kirchhoff, W. Thomson, zatim J. W. S. Rayleigh i J. H. Jeans, te M. Planck s kvantnom hipotezom i kvantnomehani kim zakonom zraenja crnog tijela, su u pogledu tog temeljnog pojma fizike bili nesumjerljivi. Kuhn smatra da je komunikacija izmeu fiziara toga doba jedva postojala. U proelju suvremene fizike znaajno mjesto zauzima paradigma moderne kozmologije. U suvremenoj kozmologiji kljuni pojmovi su znaajno proireni formalno-matematiki obogaeni i teorijski poopeni. Teorija Velikog praska u 20. stoljeu, u naem je vremenu vrlo napredna kozmoloka teorija zbog velike eksperimentalne podrke. Meutim, ona je otvorena teorija, koja se i danas usavrava, i nije usklaena u tonosti i preciznosti poput Einsteinove teorije relativnosti, kvantne mehanike ili nuklearne fizike na niskim energija ma. Spomenimo samo jedan zanimljiv podatak iz kozmoloke riznice: obina (barionska) tvar koja gradi planete, zvijezde, meuzvjezdani plin i ive stvo rove ini tek 4 % fizikog svemira, a 96% ine tamna energija (73%) i tamna tvar (23%). Valja odmah rei da Veliki prasak u kozmologiji nije teorija emer gencije, koja je danas vrlo popularna u modernim znanostima i njihovoj povi jesti te filozofijskim pitanjima religij, napose u dubokim prijeporima izmeu evolucionizma i kreacionizma. Vlada nezadovoljstvo mnogih kozmologa sa danjim stanjem teorije Velikog praska, unato velikim pomacima u pogledu skupljanja novih podataka u kozmologiji i astroestinoj fizici i usavravanju tonosti kozmolokih scenarija. Slikovito se govori da je Veliki prasak zapra vo Veliki problem. Unato tome, najivlje suvremeno kozmoloko podruje naih dana odnosi se na teorijski najizazovnije pitanje tamne energije i odgo varajuih modela za ubrzano irenje svemira. etiri teorijske grupe modela se, danas, bave tamnom energijom u svemiru: modeli kvintesencije, modeli pseudo Goldstoneovih bozona (Pseudo Goldstone Boson = PGB), modeli in spirirani strunama, te modeli brana ili opni. Poznati modeli kvintesencije za vremensku evoluciju tamne energije i fundamentalnu skalu mase u svemiru su: Ratra-Peeblesov model (RP modeli ili potencijali), eksponencijalna kvin tesencija, te modeli kesencije za ujedinjavanje tamne enrgije i tamne tvari. U modele inspirirane strunama spadaju modeli s apljiginovim plinom ali i spomenuta kesencija, a modeli brana (opni) dovode do tahiona. Zanimljivo je rei da su fizika polja povezana sa svim spomenutim modelima za tamnu energiju svemira ba skalarna polja. Zato suvremenu kozmologiju resi moto: Svi lijepi uinci kozmologije su skalarna polja (Bonnes tout faire). Valja jo naglasiti da e otkrie Higgsovog ili Higgsovih bozona na LHC-u u CERN-u biti ujedno i prvo otkrie temeljnog skalarnog polja u prirodi.

4. Nova fizika na LHC-u i agnostiki eksperimentalizam (princip AE)

Zato nova fizika na LHC-u? Barem etiri razloga: (i) novo veliko postrojenje i nova tehnologija supravodikih magneta i sudaranja snopova, (ii) najvee la boratorijske energije (7 TeV + 7 TeV u centru sudara) i novi detektori (najve i volumeni informacija-podataka), (iii) nova otkria i novi scenariji (problem

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

203

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

hijerarhije) fizike, (iv) paradigma nove fenomenologije i fizike (i filozofije)? U pogledu otkrivanja nove fizike na LHC-u u CERN-u i traganja za novim e sticama u najveem akceleratoru u fizici do danas otvaraju se brojna filozofska pitanja i tumaenja, prije svega na tragu spoznajne teorije. Oekuje se da LHC moe dati sigurne i jasne eksperimentalne odgovore o Higgsovom bozonu i poduprijeti Higgsovo polje i sliku spontanog lomljenja simetrije u standardnom elektroslabom modelu. Ako takve eksperimentalne podrke u LHC-u izostanu, dolaze u tome sluaju brojne mogunosti iz Pandorine kutije fizike u igru: one mogunosti koje je fizika estica teorijski ve pripremila u okviru problema hijerarhije i UV scenarija (ultravioletna ili UV dovrenja neke fizikalne teorije) na energijskim skalama povrh Standardnog modela (mali Higgs, supersime trine estice, eksperimentalna podloga i zamah prema dodanim dimenzijama). Moda u sadanjem stanju i trenutku, uoi izvoenja prvih temeljnih eksperi menata na LHC-u potkraj 2009., fiziarima i fizici najbolje odgovara agnosti ki eksperimentalizam (princip AE) kao zbiljska filozofska orijentacija. I to ne u smislu izvornog grkog agnoen (neznanje, nespoznavanje), ili pak duboko kritikog Kantovog stajalita o nespoznatljivoj stvari o sebi, ve onog isku stveno-pozitivistike provenijencije. Filozofski gledajui, eksperimentalni fizi ar u CERN-u suoen je s novom eksperimentalnom fenomenologijom: novim karakteristinim spektrima i razdiobama, novim karakteristinim znakovima (signatures) u spektrima, do bljeska (glimpse) novog otkria u eksperimentu. Fiziari na LHC-u ne tee predvianjima u fizici (znanosti) u duhu starih pozitivistikih doktrina, ve istraivanjima i razumijevanju estica i njiho vih interakcija u Prirodi na svekolikojkozmolokoj skali. Descartes je davno razmiljao o voenju (metodi) Razuma u traganju za istinom u znanostima, a LHC bi to u fizici i spoznajnoj teoriji trebao ostvariti na velianstven na in. Doista, valja potovati novi princip agnostikog eksperimentalizma. Prin cip AE glasi: uzimati u obzir prepoznatljivost ili uoljivost (Erkennbarkeit) iz onoga, odnosno iz ega u dobivenim spektrima neto izranja, te ako je to u skladu sa zakonima fizike i priodoznanstvenog iskustva, takve pojave ne valja poricati, ve stvarno priznavati. Dakle, ne poimati egzistenciju novih spektara, estica ili razdioba samo kao mogue, ve kao stvarno utemeljene pojave u pri rodi, na tragu eksperimentalnih rezultata kao objektivnog mjerila znanstvene istine. Ne treba obnavljati staru filozofsku teoriju adekvacije ili promicati no viju teoriju korespondencije (Adquationstheorie ili Korrespondenztheorie) u pogledu odnosa teorije i eksperimenata u fizici na LHC-u. Pitanje Adaequatio theoriae et experimentorum? ne moe biti univerzalno zato to ne moemo znati (predvidjeti) to e se sve opaziti u spektrima na LHC-u. Adekvacija ili korespondencija izmeu fizikalne teorije, modela, odnosno simulacija, s jedne strane, i eksperimenata, s druge strane, nije ba tako jednostavna. Barem ne u duhu jednostavne i precizne formulacije istine kod Sv. Tome Akvinskog o podudarnosti izmeu miljenja i stvari (Veritas est adaequatio intellectus et rei). Poznati CERN-ov raunalni Monte Carlo kd znakovitog imena Pitija (Pythia), po proroici u Apolonovu hramu u Delfima, valja vrlo pomno pri mjenjivati i podeavati u tumaenjima brojnih eksperimentalnih razdioba to e nastati u LHC-u. Pogotovo u pitanjima egzotinih razdioba tzv. neestica (Unparticles), varljivih fotona (fake photons) i slino, da fenomenologija nove fizike na LHC-u u CERN-u ne bi dovela do krivih rezultata i spoznaja. Tome ba i slui metodoloki princip agnostikog eksperimentalizma koji smo de finirali. Spomenimo, k tomu, i raireno gledanje meu fiziarima u pogledu spoznaje Prirode kako je ona mudrija od nas, ali nam i brzo daje odgovore koje jo ne znamo.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

204

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

5. Paradigma nove fizike na LHC-u povrh Kuhnove znanstvene paradigme

Karakteristino pitanje u Kuhnovoj metodologiji glasi: Kako znanstvenik po inje? Koja su to pravila i pomagala za izranjanje tekoa u nepoznatom ka rakteru promatranog sustava, a koja eventualno dovode do konanog razrjee nja problema? Kako znanstvenici, ponajprije povjesniari znanosti, u svojim procedurama pokuavaju oblikovati i preobraziti (configure and reconfigure) prouavani problem prema konanom rjeenju. Kuhn je vie puta poletno po duzimao dobro zacrtane znanstvene projekte, napose u 1960-im i 1970-im godinama radi osmiljavanja potpunog i istinitog razvoja moderne fizike. Bila su to istraivanja i utvrivanja izvora povijesti kvantne mehanike, postanka Bohrovog modela atoma, teorije crnog tijela i kvantnog diskontinuiteta, do briljantnog Planckovog otkria zakona zraenja crnog tijela. Na tragu Kuhno ve metodologije legitimno je pitanje o paradigmi nove fizike na LHC-u, obra ajui ga u drukiji oblik: je li Kuhnova epistemologija (ne)sumjerljiva novoj LHC-fizici? tovie, moemo postaviti da su Kuhnovo poimanje promjena teorije i njezina nesumjerljivost u povijesti znanosti ba pravi logiki i fizi ki okvir za raspravu i vrednovanje nove filozofije to izrasta novom fizikom. Zato to dovodi i do krucijalnog pitanja: je li paradigmom nove fizike prelazi mo povrh nje Kuhnove standardne paradigme u njegovoj knjizi SSR? Platonova akademija je bila kola filozofiranja i u njoj organiziranih znan stvenih istraivanja nije bilo [9]. Filozofija i znanost u to doba nisu bili raz dvojeni, a znanstveni interesi su bili motivirani filozofijom i bez nje se nita nije moglo zapoeti. Platonova tendencija, koja nam se u proelju suvremene fizike i njezinom horizontu ini dogmatskom, moe nam ipak biti pravim putokazom u odnosu znanosti i etike. Bez etike refleksije o znanstvenim pro jektima i moralnoj odgovornosti znanstvenika, nita se uope ne bi trebalo niti zapoinjati. Prema Kantu, znanost o zakonima prirode jest fizika ili filozofija prirode, a o zakonima slobode etika ili moralna filozofija. Kantovu shemu ne smijemo potiskivati niti u 21. stoljeu jer bioetika moralnost opstanka nuno promilja globalnu znanstveno-tehnoloku komponentu, ali sudbono sno i moralnu komponentu. Einsteinova etika (Russell-Einsteinov manifest, 1955.) glavna je strujnica u suvremenoj bioetikoj paradigmi, u kojoj ovjek, priroda i svi oblici ivota u njoj, ravnopravno razapinju smisao istraivanja i moralnog djelovanja. U pogledu paradigme nove fizike na LHC-u, prisjetimo se i temeljnih Kantovih transcendentnih prirodnih pojmova. Kantova fina fi lozofska razmiljanja, iz predKuhnovske faze razvoja filozofije, nuno treba ukljuiti u razmiljanja u ovome lanku kao vanu metodoloku pripremu. Naime, Kant je sustavnom preciznou kozmologijske ideje promiljao na prijelazu (proirenju) uvjetovanog prema neuvjetovanome [10]. One se mogu razumjeti polazei od Kantovih temeljnih i razluivih pojmova svijeta i pri rode, koji se kadikad zamjenjuju. Pod svijetom se razumijeva matematika cjelina (skup) svih pojava i totalitet njihove sinteze, u velikome kao i u ma lome odnosno u pogledu bilo sastavljanja bilo dijeljenja u toj sintezi. Taj isti svijet se naziva prirodom kad se gleda kao dinamika cjelina, naglaavajui jedinstvo u opstojnosti pojava vie nego na njihovu veliinu. Prirodu po Kan tu valja gledati dvojako: adjektivno ili formalno (adjective) te supstantivno ili materijalno (substantive). Adjektivno ili dodano poimanje znai povezivanje neke stvari prema unutranjem naelu kauzaliteta (npr. priroda tekue ma terije, priroda vatre itd.). Supstantivno (bitno) se pod prirodom razumijeva skup pojava kad su one prema unutranjem naelu kauzaliteta potpuno u vezi (stvari prirode kao cjelina koja postoji). U tome razluivanju, kozmologijske ideje ili pojmovi su transcendentni prirodni pojmovi, ali imajui posla s osje

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

205

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

tilnim svijetom, odvode sintezu do neuvjetovanog, prema stupnju koji prelazi svako mogue iskustvo.10 U svjetlu paradigme nove fizike na LHC-u, njeno sueljavanje s Kuhnovom epistemologijom nije trivijalni pristup. Vidimo da ono doista pripada i aristotelovskoj metafizici te klasinoj Kantovoj formu laciji o transcendentnim prirodnim pojmovima, ali naih dana. Ono najtee u tome pristupu jest spoznaja kako nova fizika na LHC-u ne opisuje fiziki svijet pojava u kojemu mi danas ivimo. U takvome sveopem (povijesnom) gledanju na znanost (fiziku i filozofiju), raa se iznova pitanje: to sa fizikom u 21. stoljeu, napose onom to se ima roditi u LHC-pokusima? Ono i nije ba tako jednostavno! Neprijeporno je da se fizika mora razvijati na autentino znanstveno-spoznajnoj osnovi, ali i na moralno-filozofskoj osnovi. Na obuzdavanju dehumanizacije to se iznenada moe rasplamsati na izvorima mnogobrojnih, gotovo svemonih, znanstvenih metoda i tehnologije 21. stoljea. Kao to je reeno u odjeljku 2, u traganju za istinom u znanostima, Descartes je domiljanjem egzistencije Boga i ljud ske due kao temeljaca njegove metafizike u 4. dijelu njegove Rasprave o metodi bio uspjean [6]. Mi smo u ovome pristupu, polazei od Kuhnove epistemologije kao misaonog alata za analizu LHC-fizike i nadolazee pa radigme, doista manje uspjeni nego Descartes. Domislili smo princip agno stikog eksperimentalizma (princip AE), jer ne moemo znati/predvidjeti sve to e se opaati u LHC-pokusima. U takvoj orijentaciji ne-standardnu fiziku (teorija i pokus) povezanu s LHC-om poimamo kao otvorenu, u kojoj e filo zofija biti vrlo vana, napose Kuhnova gledita u njoj.

6. Zakljuci
Th. S. Kuhn je svojim znanstvenim paradigmama zanimljiv i vaan, a ne margi nalni mislilac u proelju suvremene fizike i tumaenjima njezinog razvoja. To na je zakljuna prosudba u izvrsnome lanku [9] o njegovu nasljeu u povijesti znanosti, kako je Tom Kuhn osobno, u svakodnevnome znaenju tog pojma, bio jedinstven. Svi emo bez njega ivjeti u drukijem svijetu.11 U suvremenoj filozofiji i povijesti znanosti na poetku 21. stoljea, Kuhnovo i Poppero vo shvaanje znanosti i njene metodologije, premda suprotstavljeno i esto kontroverzno tumaeno, pridonose formuliranju pitanja to je sredinja toka u svim takvim pothvatima pitanje utemeljenja budueg napretka znanosti. Presijecanje Popperovih i Kuhnovih gledita upravo kroz takvo arite, po kazuje da su pitanja kako se postiu promjene (prijelazi) teorija u znanosti i kako e se one reflektirati u svekolikoj duhovnoj i kulturnoj aktivnosti, u bti, jo otvorena pitanja. Fundamentalni etiki postulat odgovornosti fiziara, filozofa i inenjera jedan je od temeljaca u proelju suvremene fizike i teh nologije. Negativno smo iskusili kako su najvea otkria fizike u 20. stoljeu
10

Vidi: Prvi odsjek Sustav kozmologijskih ideja, u: Drugo poglavlje Antinomija i stoga uma, Druga knjiga O dijalektikim zakljucima istoga uma, Drugi dio Trans cendentalna dijalektika, str. 202206, u: Im manuel Kant, Kritika istog uma, preveo V. D. Sonnenfeld, redakcija i pogovor V. Filipo vi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1984.
11

Tom Kuhn was himself, in a customary sen se of the term, a singleton. We will all work

in a different world without him. Zakljune reenice u lanku: Jed Z. Buchwald i George E. Smith, The Legacy of Thomas Kuhn for the History of Science, u: Juan Jos Saldaa (ur.), Science and Cultural Diversity. Procee dings of the XXIst International Congress of History of Science, Mxico City 814 July, 2001, Universidad Nacional Autonma de Mxico, Sociedad Mexicana de Historia de la Ciencia y de la Technologia, CDROM, 2005., Plenary lecture, str. 6379.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

206

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

svedena na katastrofine primjene poput atomske bombe, a najvei fiziari (A. Einstein, E. Fermi i W. Heisenberg) izravno ili neizravno sudjelovali u razvoju nuklearnog oruja u doba 2. svjetskog rata. Na nedavnim svjetskim kongresima o povijesti znanosti (Mxico City 2001., Peking 2005., Budimpeta 2009.) napose se vrlo fino spominje novi pojam izranjanja (concept of emergence) kao kljuni za poimanje kompleksnih su stava, vrlo izdaan za kljune pojmove u znanostima o ivotu, zatim za zna nost i vjeru te njihovo meuproimanje. Izvorno je pojam Platonov i u nae vrijeme vrlo uspjeno primijenjen u radovima iz filozofije znanosti poznatog matematiara i kozmologa R. Penrosea, o odnosu fizike i svijesti te mate matike i stvarnog svemira. Obeavajue primjene tog koncepta u pitanjima kreacionizma, Boga, do pitanja embrionalnih matinih stanica u genetici i razumijevanju njihova ivota (ivi i/ili mrtvi embriji), pitanja svijesti u ivim stanicama, i ostalih, tek se oekuju u znanostima o ivotu. Modernu znanost uope, napose oekivanu novu fiziku na LHC-u u CERN-u, moemo tumai ti globalnom osnovicom suvremenog ovjeanstva i mekom silom njegovog ujedinjavanja.12 LHC-fizika je, danas, zbog proimanja fizike, tehnologije i filozofije mathesis universalis (science universelle). Njezini su znanstve ni programi, takoer, sveopi: ponovno otkrie standardne fizike u novim pokusima na LHC-u (dotjerivanja datoteke podataka o esticama, tzv. PDF file) i otkrie Higgsovih bozona, LHC-traganja za supersimetrinim estica ma u okviru minimalnog supersimetrinog modela (Minimal Super Symmetric Model = MSSM), do opaanja gravitacijskih valova i uinaka crnih rupa na te raskali. Nova eksperimentalna otkria (nova fenomenologija) na LHC-u e se zbivati u raznim kanalima: vrniantivrni kvarkovi, nove mase estica pomou partonskih mlazova (jets) i dvo-mlazova (di-jets), dvo-bozonskim, dileptonskim i difotonskim kanalima, s novim udarnim presjecima i grananjima u njima. LHC u CERN-u je ve sada najvei spomenik tehnologiji to ga je ovjek izgradio: najvei akceleratorski i globalno-raunalni laboratorij gdje znan stvenici mogu realno potvrditi fiziku i teorijske modele iznad paradigme standardne fizike estica. Oekuje se da e LHC u iduim godinama dati sigurne i jasne eksperimentalne odgovore o Higgsovom bozonu. Ako takve eksperimentalne spoznaje u LHC-u zbog nekih razloga izostanu, fizika e koraati prema novim supersimetrinim teorijama ili ekstra-dimenzijama u fizici gravitacije i kozmologiji, koje se trae u 4 dimenzije ili vie (>4 dim). Meu istraivaima u CERN-u i u svijetu vlada optimizam traganja za novom fizikom na LHC-u, na sve veim energijama do 2020. godine, u programima prema novim idejama, novim oblicima i zakonitostima materije u fizici esti ca te kozmologiji o postanku i evoluciji svemira. Upuujem na dvije izvrsne znanstveno-popularne knjige u svijetu objavljene u 2009. koje dotiu ili potpuno obrauju LHC i novu fiziku povezanu s njim: jednu iz pera poznatog fiziara u Oxfordu i slavnog popularizatora moderne fizike u medijima F. Closea [11], a drugu iz pera znastvenika D. Lincolna u Fermilabu [12] u ijem su nastajanju sudjelovali brojni fiziari u CERN-u bilo ispravkama ili savjetima, te brojnim dotjeranim fotografijama i slikama. Posebnu teinu Lincolnovoj knjizi daje Predgovor Leona Ledermana, slav nog amerikog nobelovca iz fizike. Naglasak je u Ledermanovu Predgovo ru na istraivanju koje stvara novo znanje, a ono omoguuje nove znanstve ne alate i instrumente, da bi oni opet omoguili nova otkria i znanje. Takav novi znanstveni stroj (a new scientific tool) jest LHC u ijoj su konstrukciji sudjelovale (po prvi put zajedno) europske zemlje, Kina, Japan, Rusija i SAD, da desetak tisua fiziara, inenjera, raunalnih strunjaka i tehniara mogu blisko meusobno suraivati novoroenim slomljenim engleskim jezikom

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

207

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

(broken English). Moda e doista jezik komuniciranja biti isprekidan, ali e LHC zasigurno na tragu proteklih 80-tak godina akceleratorske povije sti u fizici eksperimentalno opaati materiju i njene zakone na najsitnijem razmaku od 1019 m i na najveoj energiji snopa do sada 10 TeV. LHC e, prema Ledermanu, stoga najbolje do sada u fizici ostvariti most izmeu vanj skog prostora svemira (outer space) kojeg ine zvijezde, galaktike i plane te s unutranjim svijetom elementarnih estica (inner space). Lincolnova knjiga ima lijepo formuliranu strukturu po poglavljima: (1) to znademo: standardni model; (2) to odgonetavamo: teorije koje elimo provjeriti; (3) Kako to inimo: pomou Velikog hadronskog sudarivaa; (4) Kako to opaamo: pomou golemih detektora; (5) Kamo idemo: velikoj slici, sve miru, budunosti. Unato Kantovskim pitanjima, izgleda nam da je uteme ljena filozofska interpretacija oekivane nove fizike na LHC-u ipak izostala u ovoj iznimno lijepo opremljenoj i zanimljivoj knjizi. U knjizi posveenoj antimateriji, F. Close [11] je LHC tek spomenuo kao mjesto u CERN-u na kojem e se tragati i za hipotetskim majoronima u novim eksperimentima, uz one u kozmikome zraenju. Majoroni su masivni Majorana neutrini (naziv u ast talijanskog teorijskog fiziara Ettorea Majorane), nasuprot poznatih lakotekih neutrina to postoje u tri obitelji standardnog modela fizike estica. O problemu antimaterije Close je, u dugogodinjim predavanjima i brojnim radioemisijama, bio uestalo zapitan, a novi uvidi o tome oekuju se ba od LHC-a. U ovom naem lanku, nasuprot Lincolnove ili Closeove knjige, sno ve o novoj fizici, mi filozofijski doivljavamo i tumaimo kao trijadu: nove pri gode nova fenomenologija nova fizika na LHC-u (new opportunities new phenomenology new physics at the LHC). Takvi snovi upueni su u obliku kratkog elektronikog pisma novome generalnom direktoru CERN-a od 1. si jenja 2009., to ga je na tragu i u duhu ovog lanka poslao autor.13
12

Kulturnu razliitost kao globalnu a ne kao suprotnu osnovicu, razradio je i kao te meljni zakljuak donio 21. Svjetski kongres o povijesti znanosti (Mxico City, 8.14. srp nja 2001.). U tome sklopu astronomija, ma tematika i medicina su one znanosti koje su povijesno najvie i najbolje povezivale ljude te najlake prevladavale barijere izmeu raz liitih kultura i civilizacija. Mi tome dodaje mo i fiziku u naem vremenu!
13

Koliko god bi trebalo ostati inom osobne komunikacije, objavljujemo ulomke iz pri godnog elektronikog pisma, nadnevka 27. veljae 2009., upuenog generalnome direk toru CERN-a s najboljim eljama povodom ponovnog putanja LHC-a u pogon. Izvorni ulomci iz pisma, pod naslovom LHC re start_Best Opportunities for New Phenome nology and New Physics, glase: Professor Rolf-Dieter Heuer, Director-Ge neral of CERN CERN CH 1211 Genve 23, Switzerland Dear Professor Heuer, Please accept all best wishes from Zagreb along the line of the new LHC restart sched ule in 2009 as well as for good conducting

of the Reason in running LHC in the future, seeking for the new truths in Nature to be ex plored at the TeV energy. We do claim that an engineering malfunction on 19 September 2008 was thought enough the LHCs engineers that will never happen again in the future at any integrated luminos ity of the LHC machine. We are, from the distant Croatia, now dreaming within a new opportunities new phenomenology a new physics frame of thinking, to be brought soon by the usual LHC operating. Along the optimisms declared in this message w.r.t. the LHC detectors and new physics to be seen by them, please accept an abstract of my paper entitled A new physics at the LHC and new philosophical inquiring. A pa per was accepted and to be presented at the 3rd Mediterranean Roots of Philosophy, Split, Croatia, March 2628, 2009. Our local symposium at Split is really young, coincid ing also with a commissioning period of the LHC apparatus, and motivating by the inter disciplinary contacts between philosophers and scientists in Croatia on the Mediterranean ground. With my greatest respects, Tomislav Petkovic University of Zagreb, Croatia

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

208

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

Novi eksperimentalni zamah na LHC-u krajem 2010. godine

Sredinom listopada 2010. ostvarena je u LHC-u najvea luminoznost proton skih snopova u povijesti hadronskih sudarivaa: iznosila je 1,011032 cm2s1 i to ba u tokama sudara snopova u najveim detektorima ATLAS i CMS na LHC-u. Generalni direktor CERN-a R. Heuer je, povodom tog vanog doga aja, na webu CERN-a objavio da su protonski akceleratorsko-mjeriteljski ciljevi za 2010. potpuno izvreni i da je LHC na pravome putu. S najveom luminoznou do sada, LHC prua cjelovitu (integriranu) luminoznost veu od 2 pb1 (2 inverzna pikobarna = 21040 m2) detektorima ATLAS, CMS i LHCb u opaanju novih udarnih presjeka u prozore nove fizike. Do kraja listopada 2010. protonski e sudari teiti uveavanju volumena opaenih po dataka na LHC-u, kao i tehnikim pripremama za novi dugotrajni pogon (run) LHC-a u 2011. godini. Poetkom studenoga 2010. LHC mijenja protonski mod rada na na ubrzavanje i sudare tekih olovnih iona s luminoznou od oko 1027 cm2s1, puno manjom od one protonskih snopova.
Literatura i biljeke
[1] Thomas S. Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions, second enlarged edition, University of Chicago Press, Chicago 1970. / Thomas S. Kuhn, Struktura znan stvenih revolucija, prijevod i lektura M. Zeli, pogovor V. Afri, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb 1999. [2] Jed Z. Buchwald, George E. Smith, The Legacy of Thomas Kuhn for the History of Science, u: Juan Jos Saldaa (ur.), Science and Cultural Diversity. Proceedings of the XXIst International Congress of History of Science, Mxico City 814 July, 2001, Universidad Nacional Autonma de Mxico and Sociedad Mexicana de Historia de la Ciencia y de la Technologia, CD-ROM, 2005., Plenary lecture, str. 6379. [3] Thomas S. Kuhn, The Copernican Revolution: Planetary Astronomy in the Develop ment of Western Thought, Twenty-second printing, Harvard University Press, Cam bridge (MA) 2001 [proireno izdanje 1985. iz pera autora, 21. izdanje 2001., Harvard University Press (1. izd. 1957.)]. [4] Program predavanja pod naslovom Nove ideje u fizici estica od 13. do 19. srpnja 2008. u Lyceum Alpinum, Zuoz, Engiadina, vicarska su na adresi: http://ltpth.web.psi.ch/zuoz_school/previous_summerschools/zuoz2008/. [5] Daniel Treille, ETHZ/CERN, (Early) Beyond Standard Model (BSM) Physics 1st lecture; Status and Commissioning of LHC Machine and Detectors 2nd lecture; LHC Commissioning and (Early) BSM Physics 3rd lecture; SUSY 4th lecture, Lectures of the PSI Summerschool, Zuoz 2008, July 1319, 2008, http://ltpth.web. psi.ch/zuoz_school/previous_summerschools/zuoz2008/. [6] Ren Descartes, Discours de la mthode pour bien conduire sa raison, et chercher la vrit dans les sciences (1637.). Prema: Ren Descartes, Discours de la mthode suivi de La Dioptrique, dition tablie et prsente par Frdric de Buzon, ditions Gallimard, Paris 1991. [7] Tomislav Petkovi, Eksperimentalna fizika i spoznajna teorija, ukljuuje tuma akro nima i glosarij, saetak knjige na hrvatskom i engleskom jeziku te kazala imena i pojmova, kolska knjiga, Zagreb 2005.; 2. izmijenjeno izdanje 2010. (u tisku). [8] John Heilbron, Thomas S. Kuhn, The Genesis of the Bohr Atom, Historical Studies in the Physical Sciences 1 (1969), str. 211290. [9] Karl Jaspers, Plato, R. Piper & Co. Verlag, MnchenZrich 1976.; 2. Auflage 1983. [10] Immanuel Kant, Kritika istog uma, preveo V. D. Sonnenfeld, redakcija i pogovor V. Filipovi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1984. [11] Frank Close, Antimatter, Oxford University Press, Oxford 2009. [12] Don Lincoln, The Quantum Frontier: The Large Hadron Collider, Foreword by Leon Lederman, The Johns Hopkins University Press, Baltimore (MD) 2009.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 117118 God. 30 (2010) Sv. 12 (193209)

209
Tomislav Petkovi

T. Petkovi, Nova fizika na LHC-u i nova filozofska istraivanja

A New Physics at the LHC and New Philosophical Inquiring

Abstract

A paper is aiming towards a new physics paradigm to be brought by the LHC with a critical as sessing on that development by the Kuhnian theses and epistemology related to modern physics. Thinking and critical assessments on the new philosophy arise up from the LHC physics, which is interpreted as the science universelle (physics, technology, and philosophy, all together). The LHC as the worlds largest particle collider as ever been was not motivated neither to destroy God (Deus sive Natura) nor any religion in the World, but to investigate new particles with their interactions and cosmology of the Nature inasmuch as it has proposed by the LHC scenarios on the Tera-electron-Volt (TeV) scale. Starting from the rediscovery of the Standard Model and discovery of the Higgs bosons, the new physics at the LHC goes by the possible roads accord ing to the Hierarchy Problem in contemporary physics. However, the SM is not a final theory by inquiring a Non-Standard physics, such as Supersymmetry (SUSY), Extra Dimensions on the TeV scale with cosmological implications, and other scenarios. A Non-Standard physics, both theory and experiment, is foreseen to be open and a novel view of agnostic experimentalism (AE principle) was formulated to be the best philosophical principle, since we cant know/predict everything to be observed in the LHC. Even if experimental programme of the LHC wouldnt go in the right way, then many possibilities may emerge from the Pandoras Box of physics. Then, philosophical considerations would become very important, particularly Kuhns views on it including our AE principle and new Mediterranean development of philosophy, respectively. After all, either standard paradigm or the new physics of the LHC doesnt describe the world in which we live.
Key words LHC physics, Standard model, new physics paradigm, Kuhns paradigm, Non-Standard physics, Co pernican revolution, Poppers evolutionary model, Hierarchy Problem, LHC scenarios, AE principle, new philosophy