I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... UDK 343.

541 Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 343.193(497.5-3 19, broj 1/2012, str.Zagreb) 105-125.

Primljeno 25. lipnja 2012. Pregledni znanstveni rad

Dr. sc. Ivana Radai*

KAZNENO DJELO SILOVANJA: PITANJA DEFINICIJE, (NE)ODGOVORNOSTI ZA OTKLONJIVU ZABLUDU O PRISTANKU I POSTOJANJE RODNIH STEREOTIPA U SUDSKOM POSTUPKU NA PRIMJERU PRAKSE UPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU1
Ovaj lanak prua kritiku analizu kaznenog djela silovanja u hrvatskom zakonodavstvu na primjeru sluajeva upanijskog suda u Zagrebu u recentnom etverogodinjem periodu. U svjetlu feministikih razmatranja o silovanju, analiza je usredotoena na pitanja denicije silovanja, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu i postojanja rodnih stereotipa i mitova u silovanju u sudskim odlukama. lanak identicira probleme u hrvatskom zakonodavstvu i praksi te temeljem feministikih istraivanja, a u skladu s meunarodnopravnim standardima zatite ljudskih prava, predlae odreene promjene, usporeujui ih s rjeenjima novog Kaznenog zakona koji e stupiti na snagu 1. sijenja 2013. Predloene reforme odnose se na konceptualizaciju silovanja kao nedobrovoljnog seksualnog odnosa, uspostavu odgovornosti za skrivljenu zabludu te inkorporaciju tema ljudskih prava (ena), feminizma i nasilja nad enama u kurikulume pravnih fakulteta, pravosudne i odvjetnike akademije.

1. UVOD Zakoni i sudska praksa u podruju silovanja ve su godinama predmet feministikih razmatranja. U sreditu tih rasprava su ova pitanja: denicija silovanja (radnja i centralni element sila ili nedobrovoljnost), odgovornost
Doc. dr. sc. Ivana Radai, znanstvena suradnica, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Rad je nastavak istraivanja koje je bilo prikazano na meunarodnoj Jean Monnet znanstvenoj konferenciji Nevidljive manjine (Rijeka, 14. i 15. listopada 2011.), a koje e u izmijenjenom obliku pod naslovom: Invisible Minorities: Stories of Raped Women before the County Court in Zagreb biti objavljeno na engleskom jeziku u: Bodiroga Vukobrat, N., Sander, G. i Bari, S. (ur.), Invisible Minorities (Hamburg: Verlag Dr. Kovac, 2012).
1 *

105

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

za otklonjivu zabludu o biu kaznenog djela odnosno pogreno vjerovanje u pristanak te postojanje rodnih predrasuda i mitova o silovanju u sudskoj praksi.2 Te su rasprave potaknule mnogobrojne reforme kaznenog prava u mnogim zemljama radi uinkovitog progona silovanja kao i osiguranja dostojanstva i ljudskih prava rtava. U Republici Hrvatskoj, meutim, ta se pitanja razmatraju rijetko, posebice iz feministike perspektive. S druge strane, promjene drutvenih normi, potaknute lanstvom Republike Hrvatske u meunarodnim organizacijama, kao i pristupanjem Europskoj uniji te aktivizmom enskih nevladinih udruga, dovele su do reformi Kaznenog zakona u podruju silovanja.3 No, s obzirom na nedostatak teorijskih promiljanja i empirijskih istraivanja o tim pitanjima, postavlja se pitanje o uinkovitosti reforma.4 U ovom lanku kritiki u razmotriti kazneno djelo silovanja5 na primjeru dostupnih sluajeva upanijskog suda u Zagrebu pravomono okonanih do 29. veljae 2012. u kojima je optunica podignuta nakon 1. sijenja 2008. Usredotoit u se na postojanje problema denicije silovanja, odgovornosti za otklonjivu zabludu i postojanja rodnih stereotipa u sudskim odlukama, u svjetlu feministikih istraivanja i meunarodnih standarda zatite ljudskih prava. S obzirom na ogranieno podruje istraivanja, lanak nema namjeru pruiti sveobuhvatnu analizu sudske prakse, ve posluiti kao studija sluaja najveeg upanijskog suda Republike Hrvatske u jednom recentnom razdoblju. Iako dakle istraivanje sudske prakse nije sveobuhvatno, rezultati zajedno s do sada provedenim analizama upuuju na odreene probleme u hrvatVidi npr. McGlynn, C. i Munro, V. (ur.), Rethinking Rape Law International and Comparative Perspectives (London: Routledge, 2010.). 3 Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, materijalno kazneno zakonodavstvo doivjelo je dvije izmjene: 1997. i 2011. godine. Kaznenim zakonom iz 1997. (NN 110/97), koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998., silovanje je denirano kao rodno neutralno kazneno djelo, a kriminalizirano je prvi put silovanje u braku. Kaznenim zakonom iz 2011. (NN 125/11), koji e se primjenjivati od 1. sijenja 2013., nije se mijenjala denicija silovanja, no uvedene su neke konceptualne promjene u deniciji seksualnih delikata. Tako je osnovno kazneno djelo denirano kao spolni odnoaj bez pristanka, dok pristanak postoji ako je osoba svojom voljom odluila stupiti u spolni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku (l. 152.). Zakon takoer nabraja okolnosti u kojima se presumira da pristanka nema. Pored tog djela i silovanja, Zakon poznaje jo jednu vrstu djela: teka kaznena djela protiv spolne slobode (l. 154.). Turkovi, K. i Maravelski A., Nacrt posebnog dijela kaznenog zakona pregled pet glava, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 17, br. 2. (2010.), str. 505.-57.; Kurtovi Mii, A. i Garai, A., Kaznena djela protiv spolne slobode i udorea, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 1,. br. 2 (2010.), str. 597.-618. 4 Iako autori/ce ovog dijela Kaznenog zakona smatraju rekonceptualizaciju seksualnih delikata velikom promjenom, upitno je koliko je reforma zaista radikalna, budui da je rije o kompromisnom rjeenju izmeu shvaanja seksualnih delikata kao nasilnih kaznenih djela i kaznenih djela protiv seksualne autonomije, o emu e biti govora u dijelu 7. ovog lanka. 5 Ovdje u se ograniiti samo na materijalno kazneno zakonodavstvo, iako bi za ocjenu rodne osjetljivosti zakonodavstva bilo nuno ispitati i kazneno procesno pravo.
2

106

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

skom zakonodavstvu i praksi. Cilj je ovog lanka identicirati te probleme i predloiti rjeenja u skladu s meunarodnim standardima, a utemeljena na feministikim teorijama i istraivanjima. U lanku se prvo opisuje zakonska denicija silovanja kako je interpretirana u sudskoj praksi. Nakon toga, u treem dijelu, analizira se interpretacija denicije silovanja u sluajevima upanijskog suda u Zagrebu (Sud). Posebice se razmatraju sluajevi u kojima je Sud razmatrao otpor i pristanak, bilo u ocjeni primjene sile/prijetnje, bilo u ocjeni stanja svijesti poinitelja. U etvrtom dijelu razmatraju se kazne te otegotne i olakotne okolnosti, a posebice se analiziraju sluajevi Suda u kojima su prilikom ocjenjivanja olakotnih i otegotnih okolnosti vidljivi rodni stereotipi. Nadalje, u petom djelu detaljno se razmatra pitanje rodnih stereotipa kao i mitova u silovanju. U estom dijelu identiciraju se problemi, dok se u posljednjem dijelu, temeljem feministike literature i meunarodnih standarda ljudskih prava i meunarodnog kaznenog prava, iznose prijedlozi reforme.

2. DEFINICIJA KAZNENOG DJELA SILOVANJA Kazneno djelo silovanja nalazi se u glavi XIV. Kaznenog zakona pod nazivom: Kaznena djela protiv spolne slobode i udorea,6 a ini ga tko drugu osobu uporabom sile ili prijetnje da e izravno napasti na njezin ivot ili tijelo ili na ivot ili tijelo njoj bliske osobe prisili na spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu radnju.7 Actus reus silovanja ima dva elementa: spolni odnoaj i s njime izjednaenu radnju te silu ili prijetnju, dok mens rea zahtijeva namjeru. Denicija je spolno neutralna, a postojanje braka je irelevantno.

U toj glavi nalaze se sljedea kaznena djela: silovanje, spolni odnoaj s nemonom osobom, prisila na spolni odnoaj, spolni odnoaj zlouporabom poloaja, spolni odnoaj s djetetom, bludne radnje, zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, podvoenje, upoznavanje djece s pornograjom, djeja pornograja na raunalnom sustavu ili mrei, rodoskvrnue. Ta su kaznena djela obino klasicirana kao: kaznena djela koja tite spolnu slobodu; kaznena djela koja tite seksualni integritet djece; kaznena djela koja tite od nancijske eksploatacije u vezi sa seksualnim djelima; kaznena djela koja tite moral. Silovanje, zajedno sa spolnim odnoajem s nemonom osobom, prisilom na spolni odnoaj, spolnim odnoajem zlouporabom poloaja i bludim radnjama, spada u prvu kategoriju. Kazneno djela seksualnog nasilja u doba rata, kao i meunarodna prostitucija i trgovina ljudima nalaze se u glavi XIII.: Kaznena djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom. Za klasikaciju vidi Turkovi, K., Kaznena djela protiv spolne slobode i udorea, u: Novoselec, P. (ur.), Posebni dio kaznenog prava (Sveuilina tiskara, 2007.). 7 l. 188. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 113/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11).

107

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

2.1. Actus reus Spolni odnoaj deniran je u praksi kao spajanje seksualnih organa heteroseksualnih osoba, pri emu nije dovoljno samo dodirivanje.8 Djela izjednaena sa spolnom radnjom su ona koja su po svojoj prirodi, uinku i popratnim pojavama usporediva sa spolnim odnoajem. Prema sudskoj praksi, tu spadaju penetrativne radnje: prodiranje genitalijama u tjelesne otvore rtve; prodiranje dijelovima tijela u genitalije rtve; penetracija spolnog organa rtve u tjelesni otvor poinitelja; prodiranje predmetima u tjelesne otvore rtve.9 Meutim, ne postoji konsenzus u vezi s nepenetrativnim spolnim radnjama, pa tako nije jasno kada e odreena seksualna radnja koja nije penetrativne naravi biti kvalicirana kao radnja izjednaena sa spolnim odnoajem, kada kao pokuaj spolnog odnoaja, pa tako i silovanja, a kada kao bludna radnja,10 s razliitim zaprijeenim kaznama i simbolikom znaenjima djela.11 Kod kaznenog djela silovanja cilj upotrebe sile mora biti navoenje na spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu radnju, odnosno sila je sredstvo za prevladavanje volje radi ostvarenja spolnog odnoaja ili s njime izjednaene spolne radnje. Izmeu primjene sile i spolnog odnoaja odnosno s njim izjednaene spolne radnje mora postojati uzrona veza koja se mora posebno dokazivati ako izmeu tih dviju radnji postoji dui vremenski razmak. Sila mora biti usmjerena prema osobi, a ne prema stvarima.12 Sila koja se odnosi na druge osobe, a ne samu rtvu, ima karakter psihike sile prema rtvi. Prijeporno je to se sve smatra silom, a u pojedinim sluajevima javlja se restriktivno tumaenje sile, to e se pokazati i u analizi sluajeva upanijskog suda u Zagrebu. Prijetnja kao element kaznenog djela silovanja oznaava svaku radnju kojom se rtvi nagovjetava napad na njezin ivot ili tijelo odnosno na ivot ili tijelo njoj bliske osobe radi ostvarenja tono odreenog cilja prisile na
Turkovi, supra, biljeka 6, str. 149. Ibid. 10 Kazneno djelo bludnih radnji (l. 193. st. 1.) ini tko u sluajevima iz l. 188. do 191. (tj. kada je primijenio silu ili prijetnju ili je iskoristio nemo rtve ili je zlouporabio poloaj) poini samo bludnu radnju, a da nije poinjen ni pokuaj tih kaznenih djela. U odnosu na kaznena djela iz l. 188. do 191. bludne radnje su supsidijarno kazneno djelo koje postoji tek ako nije poinjeno niti jedno drugo kazneno djelo iz ove glave, pa ak ni u pokuaju. Bludne radnje su stoga blae kazneno djelo u odnosu na primarna kaznena djela, pa je za njih propisana i blaa kazna (zatvor od tri mjeseca do tri godine). 11 Turkovi, supra, biljeka 6, str. 149-150 12 Ako je sila usmjerena prema stvarima, tada je zapravo rije o prijetnji, pa ako ta prijetnja ima karakter tekog zla, djelo se tada karakterizira kao prisila na spolni odnoaj jer se kod tog djela ne trai da prijetnja bude usmjerena prema ivotu ili tijelu osobe. Turkovi, supra, biljeka 6, str. 152.
9 8

108

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu radnju.13 Prijetnja mora biti ozbiljna takva da je svojim sadrajem i okolnostima pod kojima je izraena objektivno pogodna kod rtve izazvati strah za njezin ivot ili tjelesni integritet odnosno za ivot ili tjelesni integritet njoj bliske osobe. Prijetnja se mora odnositi na napad na ivot ili tijelo osobe ili njoj bliske osobe. Prijetnja nekim drugim zlom, npr. oduzimanjem slobode, unitenjem stvari, otkrivanjem neega to bi moglo nakoditi asti ili ugledu rtve ili njoj bliske osobe, nije dostatna za postojanje kaznenog djela silovanja.14 Bliskost osobe ocjenjuje se prema konkretnom sluaju. U nekim sluajevima ta e se bliskost presumirati (u sluaju bliskih krvnih srodnika kao to su roditelji, djeca, braa i sestre, brani drug ako nije dokazano da su odnosi poremeeni), dok e se u drugima morati dokazivati (dugotrajno prijateljstvo, starateljstvo i sl.). Poinitelj mora prijetiti da e izravno napasti na ivot ili tijelo rtve ili njoj bliske osobe. Izravnost pretpostavlja istodobnost napada ili napad koji predstoji u vrlo bliskoj budunosti, odmah nakon izraene prijetnje. Iako pruanje otpora ne trai tekst l. 188. st. 1. Kaznenog zakona, u sudskoj praksi nerijetko se razmatra je li i kakav je otpor rtva pruala kao dokaz da nije postojao pristanak na spolni odnoaj odnosno da poinitelj nije znao da pristanka nema. esto se susree i zastarjelo tumaenje prema kojem silovanje postoji samo ako rtva prua jak, ozbiljan i stalan otpor, pa se nijee silovanje ako je primijenjena vis haut ingrata (sila koja ba nije neugodna, tj. protiv koje je i sam otpor tobonji).15 Takoer se navodi da otpor rtve moe izostati samo ukoliko je strah rtve vei od predodbe o zlu koje e nastati (prisilna obljuba).16 Pristanak rtve iskljuuje protupravnost. Pristanak se mora odnositi na budue injenje ili neinjenje te mora biti iskren i vrijedi do opoziva. Meutim, u praksi se javilo shvaanje da pristanak na seksualne odnose iskljuuje protupravnost prvog, nasilnog seksualnog odnosa.17

2.2. Mens rea Kazneno djelo silovanja moe se poiniti samo s namjerom. Namjera mora obuhvatiti svijest o primjeni sile ili prijetnje te svijest o izostanku pristanka rtve na spolni odnoaj ili s njom izjednaenu spolnu radnju. Dovoljna je i neizravna namjera kad u vrijeme primjene nasilja ili prijetnje poinitelj ozbilj13 14 15 16 17

Ibid. U tim sluajevima bit e rije o kaznenom djelu prisile na spolni odnoaj (l. 190.). Turkovi, supra, biljeka 6, str. 153. VSRH, K-445/92, citirano u Turkovi, ibid., str. 154. VSRH, I K-387/91, citirano u: Turkovi, ibid.

109

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

nost otpora rtve smatra moguim, pa pristaje na poduzimanje spolne radnje i pod cijenu da je otpor ozbiljan, odnosno pod cijenu da rtva ne pristaje na spolni odnoaj.18 Ako poinitelj misli da postoji pristanak rtve, a stvarno ga nema, bit e u zabludi o biu kaznenog djela koja e iskljuivati krivnju i kad je bila otklonjiva jer nehaj kod kaznenog djela silovanja nije kanjiv. Tako se ak ni onaj poinitelj koji je u otklonjivoj zabludi po hrvatskom zakonodavstvu nee moi kazniti.

3. INTERPRETACIJA DEFINICIJE SILOVANJA U PRAKSI UPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU U razdoblju od 1. sijenja 2008. do 29. veljae 2012. bilo je dostupnih 29 pravomono okonanih presuda u kojem je u prvom stupnju sudio upanijski sud u Zagrebu. Suprotno mitovima prema kojima su silovatelji najee stranci, u analiziranim sluajevima veina rtvi i poinitelja se zna. U ak u deset sluajeva rije je o branim ili izvanbranim partnerima odnosno intimnim vezama, dok je u samo jednom sluaju rije o napadu potpunog stranca na cesti.19 U svim sluajevima poinitelji su bili mukarci, a rtve ene, a u veini sluajeva predsjednici vijea u prvom stupnju su mukarci.20 U pet sluajeva poinitelji su optueni za pokuaj, dok je u ostalim sluajevima bila rije o optubama za silovanje, s time da se u dva predmeta radilo o kvaliciranom obliku vie poinitelja istom prilikom na poniavajui nain te silovanje na poniavajui nain. U jednom sluaju optunica je osim silovanja ukljuivala spolni odnoaj s nemonom osobom i protupravno oduzimanje slobode, a u jednom trgovinu ljudima. est sluajeva okonano je oslobaanjem od optube (od ega se u dva sluaja radilo o braku odnosno izvanbranoj zajednici), a u tri sluaja dravno odvjetnitvo odustalo je od optunice (u jednom sluaju bila je rije o silovanju u braku, a u jednom o navodnoj vezi).
18 Turkovi, ibid., str. 154. No, neki teoretiari i praktiari smatraju da je silovanje mogue poiniti samo s izravnom namjerom. Vidi npr. Bai, F. i Pavlovi, ., Komentar Kaznenog zakona, (Organizator, 2004.), str. 676. 19 U dva sluaja rije je o vezama koje imaju karakteristike seksualnog ropstva i trgovanja ljudima; u dva sluaja rije je o susjedima, u jednom o prijateljskim odnosima, u jednom o odnosu poslodavca i zaposlenice, u dvanaest je rije o povrnim poznanstvima (rtve su konobarice ili su radile u sportskoj kladionici ili su goe kaa ili imaju zajednike poznanike) te u pet o strancima. Pored navedenog sluaja napada potpunog stranca, u jednom sluaju rtva je prostitutka/seksualna radnica, u jednom je rtva okrivljenicima poznata osoba iz susjedstva iako se s njom nisu nikada formalno upoznali, a u jednom je rtvi prijateljica predstavila poinitelja kao potencijalnog poslodavca. 20 Mogui utjecaj spolne pripadnosti nije istraivan u ovom lanku.

110

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

Radnje su kod dovrenih djela, osim vaginalnog spolnog odnoaja, ukljuivale fellatio, analni odnos, guranje prsta u vaginu, guranje prsta u anus, dok su radnje pokuaja silovanja ukljuivale ljubljenje, diranje prstima po vagini i pokuaj penetracije seksualnim organom u vaginu rtve. Primjena sile ukljuivala je sljedee radnje: prisilno ljubljenje i diranje, leanje na rtvi, spreavanje da izae iz automobila, dranje za ruke, za struk, za vrat, za ramena, guranje, upanje za kosu, amaranje, udaranje u zid, leanje na tijelu rtve, polaganje rtve potrbuke na krevet, irenje nogu, udarci akama, vuenje po podu, stavljanje marame u usta, zakljuavanje vrata, vezanje ruku. Primjena prijetnji ukljuivala je sljedee radnje: prijetnje da e rtva i njezina obitelj biti ubijeni, da e rtvi razbiti zube, da e napasti rtvu i djecu, da e baciti bombu i raznijeti rtvu, da e je rastrgati, da e rtvi otkazati ugovor o radu.21 Meutim, sudska praksa nije konzistentna.

3.1. Sila i otpor Dok su suci u veini sluajeva smatrali da dranje rtve za ruku i njezino guranje konstituira relevantnu silu, u sluaju K 183/08, koji je zavrio oslobaajuom presudom, te injenice nisu bile dovoljne. U tom predmetu Sud je kao dokazane uzeo injenice o kojima je iskazivala oteena da su je optuenik i njegovi prijatelji, prijatelji vlasnika kaa u kojem je radila, ponudivi je odvesti kui, tri sata bez njezina pristanka vozili po nenaseljenim mjestima, tijekom koje vonje ju je okrivljenih dirao po vagini te joj gurnuo prst u vaginu, nakon ega ju je odveo u kamion te je poeo ljubiti dravi joj ruke.22 Sud je utvrdio da optueni nije zapoeo niti upotrijebio silu prema oteenici, s ciljem izvrenja obljube, niti je oteenica pruala ozbiljan i trajan otpor niti je bila u takvom stanju straha zbog kojeg bi trebao izostati svaki otpor.23 Naime, Sud je smatrao da pri guranju prsta u vaginu uope nije bilo primjene sile, bez obzira na to to je oteena protiv svoje volje bila u automobilu, dok dranje za ruke nije bila sila tog intenziteta da bi se oteenici onemoguio otpor ... jer je odgurnula optuenika, dakle mukarca, kao ziki

21 Iako se ova prijetnja ne odnosi na napad na ivot ili tijelo rtve (odnosno bliske joj osobe), navedena je u dispozitivu presude u predmetu K 138/04. Osim toga, u tom sluaju bila je primjenjivana i sila koja se sastojala od odguravanja, pritiskanja tijelom, primanja za ramena. 22 Penetracija vagine nije se kvalicirala kao silovanje jer je u vrijeme poinjenja djela u rujnu 1995. godine na snazi bio Osnovni krivini zakon Republike Hrvatske prema kojem je jedina radnja silovanja bio spolni odnoaj, dok je penetracija prstom u vaginu bila kvalicirana kao bludna radnja. Meutim, osumnjieni nije mogao biti kanjen za to kazneno djelo zbog nastupanja zastare. 23 Presuda od 25. oujka 2009., str. 6.

111

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

jau i snaniju osobu, udarila nogom u vrata kamiona i pobjegla.24 Sud nije pridao vanost iskazu rtve da je mislila da je bolje da se nasilno ne odupire kako ne bi situacija eskalirala u nasilje te da se na taj korak odluila tek kad ju je okrivljenik odveo u kamion. Presudu je potvrdio Vrhovni sud.25 Sud je smatrao dokazanim da je rtva bila podvrgnuta seksualnom i psiholokom zlostavljanju te da je optueni poinio bludne radnje dirajui njezinu vaginu protivno njezinoj volji, za koje djelo je nastupila apsolutna zastara. Takoer je smatrao da je dranjem za ruke oteene u kamionu primijenjena sila. Meutim, zakljuio je da namjera poinjenja silovanja nije dokazana, jer da tijekom dogaanja u automobilu i potom u kamionu optuenik nije jasno, bilo rijeima ili pak konkludentnim radnjama, manifestirao upravo nakanu obavljanja spolnog odnosa.26 Naime, Vrhovni sud je naglasio da nisu postojali indiciji namjere, kao npr. skidanje rtve ili eksplicitno traenje spolnog odnoaja, ve da je samo dokazano da je okrivljeni oteenu ljubio protivno njezinoj volji. Sud je smatrao da je taj zakljuak potvren odgovorom rtve na pitanje kako bi karakterizirala ponaanje okrivljenika, koji je glasio kao tinejdera koji se upucava eni.27

3.2. Sila, otpor i naknadni pristanak U sluaju K 195/09 okrivljeni, koji je bio u braku sa rtvom, ali zbog raspada veze nije s njom ivio, prijetio je rtvi da e je baciti kroz prozor te ju je akom udario u glavu prije spolnog odnoaja. Meutim, Sud je smatrao da ne postoji relevantna sila jer otpor rtve nije bio dovoljno ozbiljan i trajan, unato tome to je odguravala okrivljenika i verbalno se protivila odnoaju. Pozornost je usmjerio na izjavu rtve da nije bila dovoljno ustrajna u otporu, smatrajui da se u takvim sluajevima ne moe govoriti o silovanju. Naime, Sud je smatrao da takvo ponaanje oteene ni optueni nije mogao shvatiti kao protivljenje spolnom odnoaju jer oteena nije izrazila protivljenje na posve jasan i nedvosmislen nain.28 Osvrui se na navode odvjetnice oteene da ju je bilo strah zbog prijetnji, Sud je smatrao da se nedvojbeno nije radilo o strahu takvog intenziteta da bi kod nje izazvao psiholoku blokadu i zakoio svaki njen otpor.29 Konano, naglasak je stavio na izjavu
24 25 26 27 28 29

Ibid., str. 7. Presuda Vrhovnog suda od 23. svibnja 2010., K 437/09-5. Str. 2. presude Vrhovnog suda, ibid. Ibid. Presuda od 8. prosinca 2009., str. 5. Ibid., str. 6.

112

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

oteene da je tijekom odnosa naposljetku pristala na odnoaj, smatrajui da se radi o naknadnom pristanku koji iskljuuje protupravnost djela. Vrhovni sud usredotoio se na otpor drei da je rtva propustila odgurati se, ak i ako nije eljela odnos.30 Nije jasno je li vijee time mislilo da nije bilo sile ili da nije postojala namjera ak i u sluaju primjene sile jer je okrivljenik smatrao da je spolni odnoaj dobrovoljan.

3.3. Sila, otpor i protok vremena U sluaju K 229/08 rtva je tvrdila da spolni odnoaj s njezinim bivim izvanbranim partnerom nije bio dobrovoljan te da ga je pokuala odgurnuti i rekla mu da ne eli odnoaj. Priznala je da neposredno prije odnoaja optueni nije bio ziki nasilan, osim to joj je rairio noge, te da joj nije prijetio. Meutim, nekoliko sati prije odnoaja okrivljeni ju je oamario, doavi u ka u kojem je radila, te ju je vrijeao, na kraju je prisilivi da ode s njim u automobil, to je Sud smatrao dokazanim. Nakon to su nekoliko sati boravili u kau, rtva je pristala prespavati kod optuenog. Iako je rtva imala problem kvalicirati djelo kao silovanje, izrekavi da je na jedan nain silovana, ali da se nije odupirala, nije odustala od svoje izjave da odnoaj nije bio dobrovoljan, jer ju je prije toga vrijeao i amarao. Sud je prvo objasnio kako se pod silom ... podrazumijeva uporaba zike snage protiv neke osobe, uslijed ega je ova primorana neto initi (ne initi ili trpjeti), a koja mora biti takvog intenziteta da osobu u potpunosti sprijei u njenom slobodnom odluivanju.31 Prihvatio je da je rtva optuenog odgurnula, time manifestirajui otpor, ali je smatrao da otpor nije bio trajan, odnosno da oteena nije ustrajala u otporu. Takoer je smatrao relevantnim to to rtva nije vikala, iako su roditelji optuenog bili u drugoj sobi, te nije nazvala policiju ili pobjegla iz kue. Sud je naglasak stavio na to to je u konanici sama skinula najlonke te zakljuio da nije bila primijenjena ni sila ni prijetnja. Vrhovni sud sloio se sa rtvom da je odnoaj bio protiv njezine stvarne volje, no smatrao je da nije bila primijenjena sila kojoj bi se oduprijela, niti prijetnje kojom bi se prisilila na odnoaj.32 Sud je prihvatio da je okrivljenik bio ziki nasilan prema rtvi tijekom noi, ali je smatrao da se to ne moe dovesti u izravnu vezu sa spolnim odnoajem, budui da je od toga dogaaja do spolnog odnoaja proteklo vrijeme, nakon ega je rtva imala prilike sprijeiti to to joj se dogodilo.
30 31 32

K 150/10-03. Presuda od 20. svibnja 2009., str. 3. Presuda od 11. svibnja 2010., broj K 703/09-3, str. 2.

113

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

3.4. Otpor i krivnja U predmetu K 198/08 nedostatak otpora nije se razmatrao u ocjeni primjene sile, ve stanja svijesti poinitelja. U tom sluaju rtva i okrivljeni, susjedi, imali su spolni odnoaj tijekom posjeta okrivljenika rtvi kojom prilikom su pili alkoholna pia. rtva je tvrdila da spolni odnoaj nije bio dobrovoljan. Navodila je da ju je okrivljenik gurnuo na stol i drao joj ruke, no nije mogla rei je li se verbalno odupirala ili ga odguravala, iako je bila sigurna da ga je odgurnula nakon odnoaja. Takoer je naglasila da mu je rekla, nakon to joj je rekao da mu se svia, kako bi mu mogla biti majka. upanijski sud smatrao je da okrivljeni nije mogao znati da rtva ne eli odnoaj, ve je mislio da je odnoaj bio dobrovoljan pa je stoga okrivljenika oslobodio krivnje, a to je potvrdio i Vrhovni sud.33

4. KAZNE, OTEGOTNE I OLAKOTNE OKOLNOSTI Za osnovno djelo silovanja propisane su kazne od 3 do 10 godina, dok su za kvalicirane oblike propisane kazne od 3 do 15 godina zatvora.34 Kvalicirani oblici odnose se na modalitet radnje i svojstvo rtve (osobito okrutan nain, poniavajui nain, vie poinitelja, rtva je maloljetna osoba) ili posljedice (smrt, teka tjelesna ozljeda ili naruenje zdravlja, trudnoa rtve).35 Pri odmjeravanju kazne suci ocjenjuju olakotne i otegotne okolnosti, koje u sluajevima silovanja pokazuju neke specinosti. Tako suci esto kao olakotne okolnosti razmatraju prethodni spolni ivot rtve, bavljenje rtve prostitucijom, nain na koji je rtva odjevena ili gdje se nalazila u vrijeme poinjena djela (disko-klub, autostopiranje), doba dana, to da se rtva prije nasilnog spolnog odnoaja s poiniteljem ljubila ili da je dragovoljno otila na mjesto gdje je poinjeno silovanje, preljub rtve, razoaranje prekidom veze, smatrajui to doprinosom rtve, dok se kao posebna otegotna okolnost ponekad istie to da rtva nije dala povoda poinitelju za silovanje.36
K 173/09-3. Minimalna kazna poveana je s jedne na tri godine izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2006. godine (NN 71/06). Razlog tome bio je taj to su suci vrlo esto izricali niske kazne zatvora te ublaavali kazne ispod zakonskog minimuma. Vidi Garai, A., Zakonska i sudska politika kanjavanja upanijskih sudova u Republici Hrvatskoj za kaznena djela silovanja i zlouporaba droga, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 2. (2004.), str. 475.-486. 35 Ako je silovanje poinjeno nekim od tih modaliteta i prouzroilo neke od posljedica koje su predviena kao kvalikatorne, bit e rije o posebno tekom kaznenom djelu silovanja za koje je zaprijeena kazna od najmanje pet godina zatvora. 36 Turkovi, supra, biljeka 6, str. 160.
34 33

114

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

U navedenim predmetima izreene su kazne u rasponu od uvjetne kazne zatvora do 9 godina bezuvjetnog zatvora. Uvjetna osuda (9 mjeseci zatvora, na rok kunje od dvije godine) izreena je u sluaju silovanja u braku u kojem je utvreno vie od 30 incidenata silovanja, u kontekstu dugogodinjeg nasilja u obitelji.37 Najvea kazna izreena je okrivljeniku ve vie puta osuivanom zbog istovrsnih djela koji je zloporabei poloaj povjerenja etiri sata maltretirao oteenu, vrlo mladu osobu koja je bolovala od shizofrenije i ije se stanje iznimno pogoralo nakon dogaaja.38 Kazna zatvora od 7 godina izreena je viestrukom poinitelju silovanja39 koji je rtvu napao u pothodniku, prijetio joj noem te joj oduzeo slobodu. U jednom sluaju izreena je kazna od etiri godine, u etiri sluaja izreene su kazne zatvora od tri godine, u jednom dvije i pol godine, u etiri sluaja kazne zatvora od dvije godine, u tri godinu i pol, u tri sluaja kazne zatvora od jedne godine i u jednom kazna zatvora od 8 mjeseci. Za kvalicirane oblike izreene su kazne zatvora od dvije godine i etiri godine,40 dok su za pokuaj izreene kazne zatvora od tri godine,41 jedne godine42 i 8 mjeseci.43 Zanimljivo je da je u sluaju K 134/08 u kojem je poslodavac, direktor tvrtke, u razdoblju od 9 mjeseci uporabom sile seksualno zlostavljao zaposlenicu, istaicu, ucjenjujui je i prijetei joj, to je na kraju kulminiralo njezinim pokuajem ubojstva, upanijski sud izrekao uvjetnu kaznu od 10 mjeseci na rok kunje od tri godine. No, tu je kaznu preinaio Vrhovni sud, dosudivi okrivljeniku trogodinju kaznu zatvora.44 U analiziranim sluajevima sljedee okolnosti razmatrane su kao olakotne: oinstvo, brak, slabo imovno stanje, nezaposlenost, loe zdravlje, dobro ponaanje tijekom postupka, protek vremena od poinjenja djela, problematino djetinjstvo, starija dob, oprost rtve, kajanje, sudionitvo u ratu. U sluaju K 189/08, u kojem je bivi nevjenani suprug protupravno oduzeo slobodu rtvi, tukao je, prijetio joj noem, upanijski sud u obzir je uzeo ljutnju i ljubomoru okrivljenika, navodei:
...osnovni pokreta svih njegovih inkrimiranih radnji ... bila je ljutnja i ljubomora na bivu izvanbranu suprugu. On jednostavno nije mogao podnijeti injenicu da je ostavljen i da oteena s njim nije eljela ponovo uspostaviti izvanbranu zajednicu. To njegovo stanje se protekom vremena sve vie kumuliralo i intenziviralo

37 38 39 40 41 42 43 44

K 216/08. K 252/10. U prvom stupnju 4 g. i 7 mj. K 36/10 i K 28/08. K 19/08. K 189/08. Okrivljeni i oteena bili su u braku. K 94/08. K 731/09-6.

115

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

dok nije odluio poduzeti radnje zbog kojih je kazneni postupak voen ... upravo to stanje, po miljenju suda, uz prethodno navedene olakotne okolnosti predstavlja one osobito izraene olakotne okolnosti koje opravdavaju utvrivanje ublaene kazne.45

Ljubomora je kao olakotna okolnost uzeta i u sluaju K 195/09, dok su u sluaju K 134/08 kao olakotne okolnosti razmatrane ak i dob i drutveni status poinitelja kao direktora tvrtke. S druge strane, u sluaju K 152/11-04 (K 184/10) Vrhovni sud odbio je prihvatiti navode okrivljenika da je rtva pridonijela silovanju jer je dola u okrivljenikov stan, s njime se tamo druila, pila i ljubila, drei da oteena ima potpunu slobodu u sferi seksualnosti te nije okrivljeni taj koji moe uporabom sile ostvarivati spolni odnoaj s oteenom, smatrajui da na to ima pravo jer ga je ona imala i s drugom osobom.46 Kao otegotne upanijski sud je navodio sljedee okolnosti: prethodne osude, trajnost, upornost, brutalnost, bahatost, kombinirana uporaba sile i prijetnje, oduzimanje slobode, viestruki spolni odnoaj, teke posljedice djela, nezakonit boravak u Republici Hrvatskoj, sklonost injenju kaznenih djela, nain poinjenja kaznenog djela. U predmetu K 59/08 kao otegotna okolnost uzeta je injenica braka sa rtvom, to je iznimka s obzirom na inae relativno nie kazne za silovanje u braku odnosno relativno velik broj odustanaka i oslobaajuih presuda u tim sluajevima.47

5. RODNI STEREOTIPI I MITOVI O SILOVANJU Rodni stereotipi i mitovi o silovanju, osim pri razmatranju otegotnih i olakotnih okolnosti, pojavljuju se u raznim fazama kaznenog postupka ponajprije u ocjeni je li postojao pristanak odnosno je li poinitelj mogao znati da pristanak ne postoji. Vidljivi su u gotovo svim analiziranim sluajevima. Najee se njima koristi obrana okrivljenika, no vrlo esto iznose ih i suci, a na predrasude nisu imuni ni dravni odvjetnici.

Prva prvostupanjska presuda bila je oslobaajua (K 185/07, presuda od 12. studenoga 2007.) Sud je smatrao da optueni u trenutku kada je traio spolni odnos nije oteenoj prijetio te da je odustao kada je ona odbila odnos. 46 Presuda od 30. oujka 2011., I K 152/11-4, str. 3. 47 U tom je sluaju upanijski sud u Zagrebu izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, no Vrhovni sud preinaio je kaznu u godinu i pol. U vrijeme poinjenja djela minimalna kazna iznosila je jednu godinu. Od ostala etiri sluaja silovanja branog druga, jedan je zavrio oslobaajuom presudom (K 216/08), u jednom je dravno odvjetnitvo odustalo od progona (62/09), dok su u ostalima izreene uvjetna kazna (K 59/08), godina i pol za drugi incident silovanja (K 170/09) te godina i pol zatvora (K 59/08).

45

116

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

Na primjer, u sluaju K 134/09 obrana je pokuavala prikazati oteenu kao psihotinu osobu koja je projicirala svoja iskustva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu od strane oca na okrivljenika te izmislila da ju je on tijekom devet mjeseci zlostavljao.48 Osim toga, pokuavali su i poljuljati vjerodostojnost iskaza o seksualnoj traumi iz djetinjstva, navodei da joj majka nije dala podrku. U sluaju K 216/08 obrana je pak pokuavala poljuljati vjerodostojnost oteene postavljajui pitanja zato nije odmah prijavila silovanje, a u tom sluaju ak je i dravno odvjetnitvo postavljalo pitanja o otporu rtve. Nadalje, nerazumijevanje iskustva silovanih ena od strane dravnog odvjetnitva vidi se i u predmetu K 232/09 u kojem ono odustaje od optube zbog nekonzistentnosti psihiki izrazito traumatizirane osobe koja je prema okrivljenom mogue razvila tzv. stockholmski sindrom (sindrom emocionalne veze i identikacije s napadaem). upanijski je sud pak u sluaju K 195/09, u kojem je mu oteene upao u njezin stan te je nakon prijetnji i zikog napada s njom imao spolni odnoaj, smatrao da ponaanje [oteenog] nije bilo usmjereno da skri otpor oteene, ve ponaanje ljubomornog mua, a takoer je relevantnim smatrao to to su nakon odnoaja pili kavu i to to je rtva tek (!) sutradan prijavila silovanje. U predmetu K 19/08, u kojem je bila rije o pokuaja silovanja radnice u kladionici od klijenta koji ju je trebao odvesti kui, rtvi je sutkinja postavila pitanje zato je ila s njim u automobil te jesu li bili u ljubavnoj vezi. U ve spomenutom sluaju K 703/09-3 (K 229/08) Vrhovni sud napravio je razliku izmeu stvarne volje oteenice kao pravno irelevantne kategorije i pukog odustajanja od otpora kao pravno relevantne okolnosti zbog koje nije postojala okrivljenikova odgovornost. U sluajevima K 189/08 i K 195/09, kao to je ve spomenuto, kao olakotne okolnosti uzete su ljubomora i razoaranje u prekid veze. Postoje, meutim, i pozitivni primjeri u kojima su pojedini suci i sutkinje odbili prihvatiti rodne stereotipe i mitove o silovanju. Tako u svim presudama odreenog suca upanijskog suda u Zagrebu moemo nai sljedei opis ugroavajueg dobra:
...kod silovanja rije je o moi jedne osobe nad drugom kojom se povreuje spolnost i spolna sloboda druge osobe. Dijelom se negira pravo druge osobe na slobodu u podruju seksa. Pokazuje se supremacija i time unitava sloboda spolnog odluivanja osobe.49

Isti sudac u predmetu K 184/10, u kojem je rije o relativno bliskim osobama koje su se u nekim prilikama ljubile, nije prihvatio da ta bliskost automatski iskljuuje silu, odnosno odbacio je navode obrane o doprinosu rtve,
Oteena je bila akutno psihotina samo kad je primljena u bolnicu nakon pokuaja samoubojstva. Vjetakinja je iskazivala o tome da oteena pati od PTSP-a. 49 Na primjer K 22/08.
48

117

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

smatrajui: ...ako se i dopusti da je bilo bliskosti, ili ak na neki nain intimnosti, to jo ne znai .... da je oteena pristala na spolni odnoaj.50 Osim toga, iako je rtva bila pijana prema nalazu alkotesta, Sud to nije ocijenio kao injenicu koja pobija njezinu vjerodostojnost, kako se esto dogaa u praksi, ve kao relevantnu injenicu pri ocjeni otpora rtve. U vezi s time Sud je naveo da je ta okolnost uz nedvojbeno utvrenu injenicu da je oteena ziki slabija od optuenika (nia i laka), smanjila mogunost da se oteena aktivnije ziki odupre optueniku, ali kao to je navedeno iz njenog iskaza nedvojbeno proizlazi da mu je verbalno jasno dala do znanja prije spolnog odnosa da ona taj odnos ne eli.51 Za Sud nije bilo kljuno niti to to oteena nije zvala upomo iako je majka okrivljenog bila u stanu, za razliku od sluaja K 229/09. Nadalje, iako se oteena nije dobro sjeala dogaaja, Sud nije smatrao da neosnovano tereti okrivljenika. U predmetu K 22/08 Sud nije prihvatio navode obrane da je vjerodostojnost oteene poljuljana time to nije izala iz automobila kad se okrivljenik nalazio u kui prijatelja kojeg je odveo kui, vjerujui okrivljenoj da u tom trenutku nije posumnjala u njegove loe namjere. Takoer Sud nije smatrao problematinim to to je oteena nakon silovanja traila da je okrivljeni odveze u disko-klub Sokol, a ne kui, prihvaajui njezin argument da nije eljela da zna gdje stanuje. Konano, za Sud nije bilo problematino ni to to oteena nije odmah prijavila silovanje prihvaajui da ju je bilo strah. Konano, kao to je navedeno, u predmetu K 152/11-04 Vrhovni sud nije prihvatio navode o doprinosu rtve smatrajui da oteena ima potpunu slobodu u sferi seksualnosti te da nije okrivljeni taj koji moe uporabom sile ostvarivati spolni odnos s oteenom, smatrajui da na to ima pravo jer ga je ona imala i s drugom osobom. U predmetu K 828/10-5 pak Vrhovni sud istie kako navode da se promiskutetnu osobu kao to je oteena ne moe silovati te da zato i policija sedam godina nije postupala po njezinoj prijavi, treba odbaciti.

6. PROBLEMI U ZAKONU I PRAKSI Ve se iz same zakonske denicije silovanja vide odreeni problemi s klasikacijom silovanja, centralnim elementima kaznenog djela i odgovornosti u sluaju skrivene zablude.52 Ti su problemi potvreni i u praksi upanijskog suda u Zagrebu.
Presuda od 14. prosinca 2010., str. 10. Ibid. 52 Za kritiku vidi Radai, I. i Turkovi, K., Rethinking Croatian Rape Laws: Force, Consent and the Contribution of Victim, u: McGlynn, C. i Munro, V. (ur.), Rethinking Rape Law International and Comparative Perspectives (London: Routledge, 2010.), str. 167.-182.
51 50

118

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

Klasikacija silovanja kao djela protiv spolne slobode i udorea problematina jer stigmatira rtve na nain da ostavlja dojam kako je silovanjem okrnjen moral rtve te se na nju prebacuje odgovornost Takoer, deniranjem silovanja kao kaznenog djela protiv udorea umanjuje se ozbiljnost tog djela i uinci koje ima na ziki i psiholoki integritet, kao i na autonomiju rtve. Iako silovanje u hrvatskom pravu unutar glave XIV. spada u potkategoriju seksualnih delikata protiv spolne autonomije,53 glavni elementi denicije silovanja u Kaznenom zakonu su sila ili prijetnja, a ne nedobrovoljnost. Meutim, u praksi se osim sile i prijetnje zahtijeva i nedobrovoljnost jer se u nedostatku otpora seksualni odnoaj esto smatra dobrovoljnim, bez obzira na silu ili prijetnju. Nadalje, sila i prijetnja denirane su restriktivno te se nekonzistentno tumae u praksi, to se vidi i iz navedenih primjera. Osim toga, Zakonom nisu obuhvaena sva nedobrovoljna seksualna djela jer spolni odnoaj ostvaren obmanom, strahom ili prijevarom nije kriminaliziran.54 Nadalje, iako se to pitanje nije postavilo u razmatranim primjerima, problematina je i nedeniranost sa spolnim odnoajem izjednaene radnje, odnosno nejasna razgranienost s bludnim radnjama i pokuajem spolnog odnosa. Kao to je navedeno, silovanje je namjerno kazneno djelo pa ne postoji odgovornost ni u sluaju skrivljene zablude budui da takva odgovornost postoji samo za nehajna kaznena djela. Analizirani primjeri pokazuju da u sluaju nedostatka otpora, pa ak kada je i primijenjena sila ili prijetnja, sudovi katkad smatraju da nema krivnje budui da okrivljeni nije znao da ne postoji dobrovoljnost. S druge strane, nije jasno kada je nedostatak ozbiljnog i stalnog otpora relevantan za analizu je li primijenjena sila (actus reus), a kada za ocjenu svijesti poinitelja (mens rea). Konano, velik su problem rodni stereotipi i mitovi o silovanju koji su prisutni u ocjeni sile, tj. dobrovoljnosti, ocjeni dokaza i u fazi kanjavanja pri odmjeravanju olakotnih i otegotih okolnosti. 7. PRIJEDLOZI REFORME 7.1. Klasikacija i denicija silovanja Postoje dva pristupa silovanju jedan koji ga denira kao nasilno kazneno djelo i prema kojem je dobrovoljnost irelevantna kada postoji sila ili prijetnja te drugi prema kojem je silovanje kazneno djelo protiv spolne slobode te prema
Turkovi, supra, biljeka 6, str. 146. U sluajevima ekstenzivnog tumaenja sile neki od tih oblika mogli bi se denirati kao silovanje.
54 53

119

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

kojem je centralni element silovanja nedobrovoljnost. 55 Zadnji pristup danas prevladava. Naime, feministike kritike, kao i meunarodni standardi zatite ljudskih prava, govore protiv restriktivnog deniranja silovanja kroz silu i prijetnju. Feministkinje i pravnici koji se bave ljudskim pravima ve godinama upozoravaju da ne znai ne te da se za postojanje silovanja ne zahtijeva ziki, aktivni otpor, odnosno zika sila. Nadalje, sve je vie prihvaan standard prema kojem samo da znai da koji zahtijeva stvarni pristanak te ispituje proces odluivanja i komuniciranja u odnosu, a ne zadovoljava se samo nedostatkom otpora.56 Na primjer, Europski sud za ljudska prava u predmetu M.C. protiv Bugarske jo je 2003. godine naznaio da je centralni element silovanja dobrovoljnost, a ne primjena sile, te dravama nametnuo obvezu da uinkovito gone sve oblike nedobrovoljnih seksualnih delikata, pa i kad izostane otpor.57 Isti standard postavljen je i u Preporuci Vijea Europe (2002) 5 o zatiti ena od nasilja kao i u Konvenciji Vijea Europe o borbi protiv nasilja nad enama i obiteljskog nasilja.58 Nadalje, sudbeno vijee Meunarodnog kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju u sluaju Kunarac, Kova i Vukovi deniralo je silovanje kao nedobrovoljnu seksualnu penetraciju, odnosno krenja seksualne autonomije, odbivi ga denirati kroz silu, prijetnju ili prisilu, smatrajui da su to samo neki od primjera nedobrovoljnosti.59 Iako Elementi kaznenih djela Meunarodnog kaznenog suda ne prate taj pristup, denirajui silovanje kao djelo poinjeno silom, prijetnjom ili prisilom, te se okolnosti tumae iroko, a kao primjeri navode se prisila uzrokovana strahom od nasilja, nudom, pritva-

U feministikoj literaturi jedna od najprominentnijih zastupnica prvog pristupa je C. A. MacKinnon, a drugoj pristupa S. Estrich. Vidi: MacKinnon, C. A., Towards a Feminist Theory of the State (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1989.); Estrich, S., Real Rape (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1987.). 56 Takav se pristup jo naziva i pristup armativnog pristanka, odnosno komunikativni model. Munro, V., Constructing Consent: Legislating Freedom and Legitimating Constraint in the Expression of Sexual Autonomy, Akron Law Review 41 (2008.), str. 923.-956. Gotell, L., Rethinking Afrmative Consent in Canadian Sexual Assault Law: Neoliberal Sexual Subjects and Risky Women, Akron Law Review 41 (2008.), str. 865.-898. 57 Za analizu sluajeva silovanja Europskog suda za ljudska prava vidi Radai, I., Rape Cases in the Jurisprudence of the European Court of Human Rights, European Human Rights Law Review 3 (2008), str. 357.-375. i Londono, P., Dening Rape under the European Convention on Human Rights: Torture, Consent and Equality, u: Munro, V. i McGlynn, C. (ur.), Rethinking Rape Law: International and Comparative Perspectives (Routledge, 2010.). 58 Preporuka (2002) 5 Odbora ministara Vijea Europe dravama lanicama o zatiti ena od nasilja, 30. travnja 2002.; Konvencija Vijea Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad enama i obiteljskog nasilja, CETS No. 210. 59 Pristanak mora biti rezultat stvarne volje rtve ocijenjen u svjetlu relevantnih okolnosti. Raspravno vijee MKSLJP, Kunarac, Kova, Vukovi, IT-96-23, presuda od 22. veljae 2001.

55

120

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

ranjem, psiholokom opresijom, zlouporabom moi, iskoritavanjem prisilnog okolia te upotrijebljena prema osobi koja ne moe dati stvaran pristanak.60 Primjena tih meunarodnopravnih standarda zahtijeva redeniranje silovanja na nain da centralni element postane nedostatak iskrenog, stvarnog i slobodnog pristanka. Pristanak je iskren, stvaran i slobodan kada je osoba svojom voljom odluila stupiti u spolni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju i bila sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Postojanje odreenih okolnosti predstavlja presumpciju nedobrovoljnosti. Ne zahtijeva se neposrednost sile/prijetnje, a dobrovoljnost mora postojati u vrijeme poinjenja djela. Novi Kazneni zakon (NN 125/11) koji e stupiti na snagu 1. sijenja 2013. prihvatio je u odreenoj mjeri ovu rekonceptualzaciju. Ponajprije, seksualni delikti deniraju se kao kaznena djela protiv spolne slobode, a izbaen je termin spolno udoree. Zatita spolne slobode kao ugroavajueg dobra oituje se u deniciji osnovnog kaznenog djela spolnog odnoaja bez pristanka (l. 152.) u kojem se naglasak stavlja na nedobrovoljnost, a ne na (pri)silu. Nadalje, Zakon (l. 153. st. 3.) navodi okolnosti u kojima se presumira da pristanka nema: ako je spolni odnoaj ili s njime izjednaena spolna radnja izvrena uz uporabu sile ili prijetnje, prijevare, zlouporabom poloaja prema osobi koja se prema poinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskoritavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda, a proputeno je navesti i obmanu. Meutim, u Zakonu je zadrano i shvaanje prema kojem je silovanje nasilno kazneno djelo pa se sama denicija silovanja ne mijenja: silovanje zahtijeva silu ili prijetnju za ivot ili tijelo rtve ili druge osobe (l. 154.). Nadalje, Zakon u l. 155. navodi jo jednu kategoriju seksualnih delikata: teka kaznena djela protiv spolne slobode. Naime, Zakon propisuje da e se poinitelj djela iz l. 153. i l. 154. tee kazniti u sluajevima kada su ona poinjena: prema lanu obitelji, prema rtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoe, invaliditeta, teke tjelesne ili duevne smetnje, na osobito okrutan ili osobito poniavajui nain, iz mrnje, zajedno s jednim ili vie poinitelja, pri emu je prema istoj osobi izvreno vie spolnih odnoaja ili s njim izjednaenih spolnih radnji, uz uporabu oruja ili opasnog orua, te na nain da je silovana osoba teko tjelesno ozlijeena ili je ostala trudna ili je umrla. No, razgranienje djela nije potpuno jasno. Naime, nije jasan odnos izmeu odreenih izraza nedobrovoljnosti navedenih u tri kaznena djela. Na primjer, ako poinitelj iskoristi stanje osobe, kao dob, zbog kojeg nije bila sposobna izraziti odbijanje, hoe li se to djelo klasicirati kao spolni odnoaj bez pristanka iskoritavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti
Meunarodni kazneni sud, Elementi kaznenih djela, l. 7. st. 11, t. (g)-1 Zloin protiv ovjenosti silovanje, UN. Doc. PCNICC/2000/1/add.2 (2000).
60

121

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

svoje odbijanje i time kazneno djelo iz l. 153. Kaznenog zakona ili kao spolni odnoaj bez pristanka poinjen prema posebno ranjivoj rtvi (temeljem dobi) te time teko kazneno djelo iz l. 155.? Nadalje, je li za klasikaciju djela kao tekog kaznenog djela protiv spolne slobode dovoljno samo da je spolni odnoaj ostvaren s ranjivom rtvom ili je potrebno da se taj njezin poloaj iskoristi, a ako se trai potonje, koja je razlika izmeu tog djela i temeljnog djela protiv spolne slobode? S obzirom na to da bi rekonceptualizacijom silovanja kao nedobrovoljnog odnosa nestala potreba za drugim kaznenim djelima, postavlja se pitanje to se eljelo postii ovim zakonskim rjeenjem i nije li ono izraz ustaljenosti shvaanja seksualnih delikata kao prisilnih kaznenih djela. Stjee se dojam da se radi o kompromisnom rjeenju izmeu dvaju pristupa konceptualizaciji seksualnih delikata: kao nasilnog spolnog odnoaja (i s njim izjednaene radnje) i nedobrovoljnog spolnog odnoaja (i s njim izjednaene radnje). Prihvaanje standarda pristanak plus, prema kojem sam odustanak od otpora ne znai pristanak, zahtijeva i promjenu pravila o zabludi kako bi se moglo kanjavati u sluajevima kada je zabluda o dobrovoljnosti nerazumna, odnosno skrivljena.

7.2. Mens rea i otklonjiva zabluda o pristanku Historijsko pravilo prema kojem se nije odgovaralo za silovanje u sluajevima zablude o dobrovoljnosti, opravdano idejom da nitko ne moe odgovarati ako nije moralno odgovoran, tijekom godina rezultiralo je oslobaanjem mnogih odgovornih okrivljenika ija se krivnja sastojala u promiljenom izboru upustiti se u spolni odnoaj uz subjektivno znanje jedne ili vie injenica koje su razumno nekonzistentne s dobrovoljnom komunikacijom valjanog stvarnog pristanka od strane druge osobe.61 Kao odgovor na taj problem, mnoge su jurisdikcije odbile prihvatiti svako pogreno vjerovanje u pristanak kao okolnost koja otklanja kaznenu odgovornost, postavljajui zahtjev da to vjerovanje ne smije biti nerazumno, odnosno da ne smije biti rezultat nemara, intoksikacije ili dobrovoljnog zanemarivanja injenica koje upuuju na to da stvarna dobrovoljnost ne postoji. Kod takvih zakonskih rjeenja koja kvaliciraju kada nema odgovornosti u sluaju pogrenog uvjerenja, od okrivljenika se trai da poduzme korake kako bi se uvjerio da postoji dobrovoljnost, a okolnosti na temelju kojih se predmnijeva da ne postoji dobrovoljnost takoer dovode do presumpcije nerazumnosti vjere u dobrovoljnost odnosno otklonjivosti zablude. Taj bi standard trebalo
Vandervort, L., Honest Beliefs, Credible Lies and Culpable Awareness: Rhetoric, Inequality and Mens rea, Osgoode Hall Law Journal 42 (2004.), str. 625.-660.
61

122

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

uvesti i u hrvatsko pravo. To bi pak znailo uvesti odgovornost za nehaj, to je i uinjeno novim Kazenim zakonom.

7.3. Radnja silovanja Takoer bi zbog pravne sigurnosti valjalo jasno denirati to se smatra sa spolnim odnoajem izjednaenom radnjom. Povijesno, samo se penilna penetracija vagine smatrala silovanjem. Meutim, suvremeni su zakoni mnogih drava u deniciju ukljuili i oralnu i analnu penetraciju, a neki su kriminalizirali sva nedobrovoljna djela seksualne prirode u opu kategoriju seksualnih delikata. Elementni MKS-a deniraju silovanje kao invaziju tijela osobe radnjom koja rezultira penetracijom, koliko god ona bila slaba, bilo kojeg dijela tijela rtve ili poinitelja seksualnim organom, ili analnih ili genitalnih otvora rtve bilo kojim predmetom ili dijelom tijela.62 Slina je i denicija koju je usvojilo albeno vijee Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (MKSJ) u sluaju Kunarac.63 Denicija silovanja u hrvatskom zakonu nije ograniena na te akte. Ne ulazei u raspravu o teini i znaenju penetrativnih i nepenetrativnih spolnih radnji, predlae se da se radi pravne sigurnosti i jednakosti pred zakonom ista denicija primijeni u hrvatskom pravu.

7.4. Mitovi o silovanju i rodne predrasude Ponaanje rtve esto je u fokusu sudskog procesa, najee u ocjeni (ne)dobrovoljnosti odnosa i stanja svijesti poinitelja. Sudovi se esto oslanjanju na pogrenu pretpostavku da su ene, a ne poinitelji, odgovorne za silovanje.64 Rodni stereotipi i mitovi o silovanju, kao na primjer da se siluju samo lake i loe ene, da ene misle da kad kau ne i da esto lano optuuju, onemoguuju pravdu te stigmatiziraju i poniavaju rtve.65 Kako bi smanjile postojanje tih mitova, mnoge jurisdikcije donijele su posebna procesna pravila, kao na primjer pravilo da se rtve ne smije ispitivati o
62 Meunarodni kazneni sud, Elementi kaznenih djela, l. 7. st. 11, t. (g)-1 Zloin protiv ovjenosti silovanje, UN. Doc. PCNICC/2000/1/add.2 (2000). 63 Djela su: seksualna penetracija, koliko god bila slaba: a) vagine ili anusa rtve penisom poinitelja ili bilo kojim predmetom kojim se koristi poinitelj; ili b) usta rtve penisom poinitelja. Kunarac, Kova i Vukovi ICTY-96-23 (presuda albenog vijea od 12. lipnja 2002.), t. 132. 64 Torrey, M., When Will We Be Believed? Rape Myths and the Idea of Fair Trial in Rape Prosecutions, University of California Davis Law Review 24 (1991.), str. 1013-1071. 65 Vandervort, supra, biljeka 61.

123

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

njihovu prijanjem seksualnom ivotu, da je dovoljan iskaz rtve, ogranienja unakrsnog ispitivanja i mogunosti uporabe tehnikih sredstava prilikom svjedoenja, kao i prava rtve na pravnu i psiholoku pomo te uporabu vjetaenja o sindromu traume silovanja. U Republici Hrvatskoj predrasude i mitovi vidljivi su u sudski kreiranom institutu doprinosa rtve, pri ocjeni dokaza te pri procjeni sile i stanja svijesti poinitelja.66 Osim posebnih procesnih pravila, pored onih koja postoje u Zakonu o kaznenom postupku,67 trebalo bi ukljuiti mogunost rtve da o nastavku progona ne mora odluiti odmah, prije nego kontaktira odvjetnika, a za minimiziranje utjecaja predrasuda i stereotipa iznimno je vano da Vrhovni sud poalje poruku o njihovoj neprihvatljivosti. Konano, bitnu ulogu ima obrazovanje i obuka sudaca. Ljudska prava, enska ljudska prava i feministike teorije svakako bi trebale postati dio kurikuluma pravnih fakulteta kao i programa strunog usavravanja sudaca, s time da bi se suci trebali susresti i sa strunjakinjama i strunjacima drugih struka.

8. ZAKLJUAK U ovom lanku razmatrala sam probleme u Kaznenom zakonu i sudskoj praksi u podruju silovanja na primjerima pravomono okonanih sluajeva upanijskog suda u Zagrebu u kojima je optunica podignuta nakon 1. sijenja 2008. Temeljem feministike literature o silovanju, meunarodnopravnih standarda, kao i ve identiciranih problema u hrvatskim zakonima i praksi, analiza se usredotoila na klasikaciju i deniciju silovanja, odgovornost za skrivljenu zabludu te postojanje rodnih stereotipa i predrasuda. Rezultati analize upozorili su na ove probleme: 1. klasikacija silovanja kao djela protiv spolne slobode i udorea i deniranje silovanja kao prisilnog i nedobrovoljnog kaznenog djela, s obzirom na to da Kazneni zakon zahtijeva silu ili prijetnju, a u praksi se pored toga trai i otpor kao manifestacija nedobrovoljnosti; 2. neodgovornost u sluaju zablude o pristanku pa i kada je otklonjiva;

66 Predrasude su takoer vidljive u odlukama o odustanku od progona, koje nisu razmatrane u ovom lanku zbog manjka prostora. 67 Novi Zakon o kaznenom postupku dao je rtvama odreena prava, ukljuujui pravo sudjelovati u postupku i pravo na djelotvornu psiholoku i drugu strunu pomo. Pored prava koja imaju sve rtve, rtva seksualnog nasilja ima sljedea prava: prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proraunskih sredstava, da je u policiji i dravnom odvjetnitvu ispituje osoba istog spola, uskratiti odgovor na pitanja koja se odnose na njezin strogo osobni ivot, zahtijevati da bude ispitana putem audio-video ureaja, na tajnost osobnih podataka, zahtijevati iskljuenje javnosti s rasprave (l. 45.). NN 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11.

124

I. Radai: Kazneno djelo silovanja: pitanja denicije, (ne)odgovornosti za otklonjivu zabludu... Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 19, broj 1/2012, str. 105-125.

3. usredotoenje na ponaanje rtve, posebice pri ocjeni postojanja sile ili prijetnje te olakotnih okolnosti, kao i nerazumijevanje njezinih iskustava. Kako bi se ti problemi rijeili u svjetlu feministikih istraivanja i meunarodnopravnih standarda zatite ljudskih prava, predlau se sljedee promjene: 1. klasicirati silovanje kao djelo protiv spolne slobode i denirati ga kao nedobrovoljni spolni odnoaj (i s njim izjednaenu radnju), s time da dobrovoljnost ne znai nedostatak otpora, ve trai slobodno dan i izraen pristanak, u kojem sluaju nestaje potrebe za drugim kaznenim djelima protiv spolne slobode (osim bludnih radnji kod kojih je radnja izvrenja drukija); 2. predvidjeti kaznenu odgovornost za skrivljenu zabludu; 3. ukinuti institut doprinosa rtve te obrazovati suce o enskim ljudskim pravima i feminizmu. Novi Kazneni zakon koji e na snagu stupiti 1. sijenja 2013. inkorporirao je neka od predloenih rjeenja, no ostala je nejasna konceptualizacija silovanja odnosno gradacija i odnos izmeu razliitih kaznenih djela protiv spolne slobode. No, pored zakonskih promjena, za promjenu sudske prakse apsolutno je nuna promjena svijesti i obuka sudaca i sutkinja.

Summary THE CRIMINAL OFFENCE OF RAPE: THE ISSUE OF THE DEFINITION OF RAPE, (LACK OF) RESPONSIBILITY FOR MISTAKEN BELIEF IN CONSENT, AND THE PRESENCE OF GENDER STEREOTYPES IN THE CASE LAW OF THE COUNTY COURT IN ZAGREB This paper offers a critical analysis of Croatian rape law taking the example of the case law of the County Court in Zagreb in a recent four-year period. In light of feminist scholarship on rape, the analysis focuses on the following issues: the denition of rape, mistaken belief in consent, gender stereotypes, and rape myths. The paper identies problems in the Croatian rape laws and practice and, on the basis of feminist research and in accordance with international human rights standards, proposes certain changes, comparing them with the solutions of the new Criminal Code that will enter into force on 1 January 2013. The proposed reforms concern the following: the re-conceptualisation of rape as a non-consensual sexual act; establishing responsibility for unreasonable mistake in consent; and the inclusion of the topics of human rights (of women), feminism and violence against women in the curricula of law schools and training academies for judges and attorneys-at-law.

125