Dnevni list Danas | Vikend | Jugoslavenstvo prije i poslije Jugoslavije

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/jugoslavenstvo_prije_i_poslije_jugos...

22/03/2013 18:55

Jugoslavenska ideja esto je zapisivana loim rukopisom na stranicama nae povijesti. Ono to je od nje ostalo moe se upotrijebiti u Evropi na bolji nain nego to se to inilo

Autor: Predrag Matvejevi

Jugoslavenska ideja bila je neko Junim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i lu koja je sjala u tami. Raala se, razvijala i propadala na razliite naine, kao kulturna, politika ili dravotvorna ideja. Nosila je u sebi nadu da emo zajedno biti slobodniji, samostalniji i jai nego to smo bili pod tuinom. Raspad Jugoslavije, nain na koji se odigrao i posljedice koje je ostavio, potisnuo je tu ideju na rub prolosti.

Sauvala se ipak u pamenju dobrog dijela graana. Nisu rijetki oni koji danas priznaju da smo u Jugoslaviji ivjeli bolje. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prologa stoljea ivotni standard bio je prilino visok, nezaposlenost zanemariva, socijalno osiguranje proireno, mirovine zajamene, kolstvo besplatno, zdravstvo dostupno. ivjelo se, unato raznim ogranienjima, dostojanstvenije nego u zemljama Istone Evrope, koje su stenjale pod totalitarnim reimima, obiljeenim staljinizmom. Iz godine u godinu osjeao se napredak, ulijevao je stanovito povjerenje, ohrabrivao. U umjetnikom stvaranju bili su mogui razni izbori i razliita opredjeljenja. Neki su sadraji smatrani nepoeljnima, ali se najee nalazilo naina da se izbjegne ili nadmudri politika cenzura. Broj zabranjenih tema s vremenom se smanjivao i ograniavao. Kanjavani su prije svega kritiari reima i ideologije na koju se oslanjao. Veina stvaralaca bila je donekle zatiena u materijalnom pogledu, dio ih je bio podran od ustanova i komisija koje su pod stanovitim uvjetima, ne previe zahtjevnim, podupirale suradnju i pruale pomo. Nakon sukoba i obrauna koji su dugo tinjali da bi izbili na povrinu poetkom devedesetih godina, Jugoslavija je propala, po svemu sudei nepovratno. Zasnovati novu, zajedniku dravu Junih Slavena takav pothvat izgleda danas nemogu i neostvariv. Krivice za ono to se dogodilo materijalne, moralne, povijesne teko se priznaju i jo tee prihvaaju. Svaka strana nastoji umanjiti svoju odgovornost i uveati tuu. Za sve su svakome krivi drugi. U prilikama koje su nastupile nakon raspada Jugoslavije, suoeni smo, na raznim stranama, s pljakom imovine i korupcijom golemih razmjera, s neuvenom privatizacijom (prihvatizacijom, kae dosjetka), s dugovima za koje nema pokria, s nezaposlenou koja je svakim danom vea i sve vie pogaa osobito mlai narataj. Pritom je oito da povratka natrag nema vara se onaj tko pomisli da bi otrina izreenih sudova nosila u sebi poziv na obnovu jugoslavenske drave, tako surovo razbijene.

3 of 6

4/14/2013 10:41 PM

Dnevni list Danas | Vikend | Jugoslavenstvo prije i poslije Jugoslavije

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/jugoslavenstvo_prije_i_poslije_jugos...

Unato svemu, moglo se, da je bila vie razbora, moda i sree, izbjei barem ono najgore to se dogodilo toliko ljudskih rtava. Temelji su popustili, zidovi popucali, krov propao, zdanje se uruilo. Samo aljenje to je tome tako nije dovoljno da obnovi uniteno ili povrati izgubljeno. Danas se malo tko javno poziva na jugoslavensko iskustvo iz straha da ga se ne proglasi jugonostalgiarom, izbjegavajui optube i osude kojima se slui najzagrieniji dio nacionalizma. Kritiki pogled u prolost i povijest malo tko doekuje s razumijevanjem i povjerenjem, osobito ako se poziva na neka pozitivna prethodna iskustva i postignua. Umjesto imena Jugoslavija sve ee ujemo magloviti naziv regija. Koja? Gdje je? U kulturi su, unato svemu, uoljivi stanoviti pokuaji, rijetki i bojaljivi, koji pokazuju da bi se moglo prihvaajui nove dravne granice i prevladavajui nepotrebna ogranienja saobraati ili suraivati na civiliziran nain, s uzajamnom koriu za svakoga ponaosob. Mogue su razmjene i doticaji koji ne dovode u pitanje niije identitete i posebnosti, nego naprotiv potiu plodonosan protok ideja i obogaujuu razmjenu iskustava. Takve je tenje nuno osloboditi predrasuda kakve su esto uvrijeene u nacionalnim kulturama malih naroda. Naa e umjetnost biti nacionalna tek kad bude evropska, upozoravao je i opominjao, davno ve, Antun Gustav Mato. Tako su mislili i drugi, valjani stvaraoci u raznim junoslavenskim sredinama Krlea je svojedobno isticao primjere stalnog i tvrdoglavog uspona i porasta kulturne junoslavenske svijesti, koja nije ograniena na pojedine regije ili provincije nego, tinjajui pod zulumom stvarnosti itavom zemljom uzdu i poprijeko i ne ugasivi se ni za trenutak, svijetli kao jedina moralna svjetlost i utjeha. Ti su redovi napisani davno prije krize jugoslavenske zajednice. Moramo li doista poricati ili prikrivati postojanje takvih stavova samo zato da bismo zadovoljili ostarjelu nacionalnu ideologiju? Nije li mogue govoriti o junoslavenskim kulturama i njihovim vezama kao to se govori, primjerice, o nordijskim, o srednjoevropskim ili latinoamerikim kulturama i literaturama a da se pritom ni jednoj od njih ne oduzima ni najmanji dio njezine posebnosti? Malo je koja kultura poput hrvatske, posebice u uvjetima potinjenosti kakvi su joj bili nametnuti u prolosti, otvorila svoje prostore onima koji su joj prilazili i nalazili mjesta u njoj kao glasnici dobre volje i neimari kulturnog razvoja: imena stranoga porijekla nose Strossmayer, enoa, Gaj, Demeter, toos, Vraz, Zajc, Lisinski, ulek, Bukovac (prezivao se zapravo Faggione), Meduli (Mendola), Papandopulo, Gavella, Ruika (na prvi nobelovac, eh porijeklom), Sorkoevi iz albanske obitelji koja je prodavala Dubrovniku sijerak: sorgo) itd. Gotovo zaboravljeni Harambai je srpskoga roda, kao i Tesla, Preradovi ili Desnica meu inim. Lista bi se lako dala produiti i upotpuniti, ona sama po sebi obvezuje jednom vrstom, moglo bi se rei, ekumenske otvorenosti, koju u hrvatskoj kulturi istiu i potvruju spomenuti predstavnici. Svaki od njih stoji nasuprot onim shvaanjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno je to shvatio Vatroslav Jagi i povjerio Franji Rakome: im tko manje ui i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin (godine 1890). Oni koji su uvijek spremni optuiti druge za sve to nije ilo s Jugoslavijom ili bez nje te to je stvarno otilo naopako, morali bi priznati i to da je jugoslavenskoj ideji otvorio put hrvatski ilirizam. Priznati stanovite injenice koje je potvrdila povijest ne znai ni u kojem sluaju izdati svoju pripadnost, niti pak odricati se vlastite nacije ili drave. U Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija, u Beogradu srpska, u Ljubljani slovenska. Hrvatsku je himnu uglazbio Josip Runjanin, Srbin iz Hrvatske. Ustolienje bana Jelaia obavio je srpsko-pravoslavni patrijarh Rajai. Rije Jugoslavija skovao je polovicom devetnaestog stoljea gotovo zaboravljeni dubrovaki pjesnik Matija Ban u poslanici koju je iz Dubrovnika uputio u Beograd, Aleksandru Karaoreviu. Ideja ujediniteljskog Piemonta nije bila strana obrazovanom dijelu hrvatske inteligencije. I nesretna ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), kojom se ne moemo podiiti, rodila se u naim krajevima, napose dalmatinskim, da bi u svom zanosu veliala karaorevievsko ezlo. Stanovite zablude u vezi s jugoslavenskim zajednitvom prisutne su manjim ili veim dijelom na raznim stranama bive nam drave vano bi bilo vidjeti sebe i svoj udio u dobru i zlu prije nego to za to optuimo i osudimo drugoga. Pokazalo se na djelu i u naravi kako je taj nauk teak i bolan. Dodajmo tome da je Srbija, posjedujui vlastitu dravu prije junoslavenskoga ujedinjenja, imala posve drukiji put nego Hrvati ili Slovenci te da je za nj platila visoku cijenu, ulog u rtvama, patnjama, stradanjima. Povijest i prolost nas suoavaju s raznim iskustvima s kojima valja raunati kad je rije o nacijama i dravama, vezama i savezima meu njima: esi i Slovaci nedavno su se mirno razili premda ih je autoritet, neosporan poput Havelovog, nastojao po svaku cijenu odvratiti od takve nakane; Rusi i Ukrajinci su sve dalji jedni drugima, danas ih najvie povezuje plin; panjolci i Katalonci takoer se meusobno udaljuju zajednika ih je drava jedva zadrala u svojim granicama; u Belgiji, Flamanci i Valonci s mukom uspijevaju formirati zajedniku vladu (kao i nai bosanskohercegovaki Srbi, Hrvati i Bonjaci); koti i Englezi odavno su na pragu razlaza, o kojem mataju i brojni Velani kao i Irci; Crnogorci i Srbi su se neoekivano i naglo rastali, ne bez muke; veani i Norveani su to uinili poodavno, mirno i sabrano u parlamentu su jedni brisali suze, drugi pak nazdravljali aom ampanjca; Nijemci i Austrijanci su se podijelili dva puta u jednom stoljeu; Frankofoni Qubec istie sve odlunije svoju razliku spram anglofone Kanade; dio Lombardije, Padania, prijeti Italiji da e je napustiti. Ajme! U razdoblju viestruke krize koju danas ivi i svijet, i Evropa, i Hrvatska i regija takoer, tj. naa junoslavenska braa taj fenomen valja uzeti u obzir ne precjenjujui ga ni ne potcjenjujui, dajui mu znaenje i pridajui vanost kakvu zasluuje. Nuno je suoiti se i s perspektivama moderniteta, traenjima vlastitoga mjesta i smisla u njemu. To smo vjerojatno propustili prije suludog stupanja u ovaj na posljednji rat daj Boe da je doista posljednji. U raznim povijesnim razdobljima znaenja jugoslavenstva bila su razliita. U devetnaestom stoljeu i na poetku dvadesetoga, ono se oslanjalo na slavenstvo uope, posebice na ideje ponikle u Pragu s kojima su Hrvati bili u najtjenjem odnosu. (Rusija je, prije oktobra 1917, vie povijesna sveslavenska referenca nego stvarni uzor, usprkos krianievskom nadahnuu.) Nakon ujedinjenja, jugoslavenstvo je dobilo dravni okvir i teilo da se potvrdi ideologijom kojoj nije bio u svemu stran integralizam. Atentat na Radia

4 of 6

4/14/2013 10:41 PM

Dnevni list Danas | Vikend | Jugoslavenstvo prije i poslije Jugoslavije

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/jugoslavenstvo_prije_i_poslije_jugos...

u Beogradu i na kralja Aleksandra u Marseilleu duboko su uzdrmali krhku zajednicu, koja e se raspasti u Drugom svjetskom ratu, ostavivi za sobom traginu memoriju iz toga razdoblja. Otpor faizmu, obraun s ustatvom i etnitvom, donosi na povijesnu scenu jedno drukije jugoslavenstvo, potvreno odlukama AVNOJ-a i, nakon Drugoga svjetskog rata, federativnim ustrojem zemlje. Ono je kao zajedniki stav, pripomoglo naem raskidu sa Staljinom i Sovjetskim Savezom. Pridonijelo je da se priznaju pojedine nacije (narodnosti) poput makedonske, crnogorske, muslimanske u Bosni (danas Bonjaka) kao i raznih manjina meu kojima i one albanske s Kosova da bi, nakon ponovnih sukoba i progona, dolo i do ustanovljenja srpske manjine u Hrvatskoj. Oito je da u svakom od spomenutih razdoblja jugoslavenstvo nema isto znaenje i pogreno je poistovjeivati ga s onim to je prije bilo, na poetku ili na kraju. Postoji jugoslavenstvo koje ne mora biti ni dravnost ni nacionalnost, koje ne zaboravlja i ne brie zajedniki dio prolosti i povijesti u kojima su narataji dijelili ideje i ideale, nade i zablude, oduevljenja i razoaranja. Junoslavenski i jugoslavenski stavovi bivali su, uz ostalo, osloncem naega razvitka, jamstvom opstanka. To vie nije sluaj. Jugonostalgija je danas najvie prisutna u njedrima manjih naroda bive Jugoslavije i potomaka razliita nacionalnog porijekla: to si ako ti je otac Hrvat a majka Srpkinja, kao to je to bio sluaj oca domovine Ante Starevia, koji se natjecao za nastavnika u srpskoj gimnaziji u Zagrebu. Ili obrnuto, kad je otac Srbin a majka Hrvatica? Mora li se odricati polovice sebe samoga? ao mi je kad vidim kako se moji prijatelji, pripadnici stare i nove srpske manjine, ne osjeaju dobro u suoavanju sa stanovitim izrazima nacionalizma koji ih okruuje i opominje. Povijesna kriza koju proivljavamo nije kadra ponuditi nove sadraje uzajamnim odnosima naroda koji su do juer bili u istoj dravi. Evropska unija, u koju Hrvatska ulazi nakon Slovenije, uklanja tvrdu granicu meu svojim lanicama, potie ih da potrae prikladna mjerila i oblike kulturne, politike i ekonomske suradnje. Takve veze nemaju gotovo nita zajednikog s preivjelim oblicima unitarizma i asimilacije, kojima ideolozi plae ili ohrabruju svoju klijentelu. Prui li nam se srea da se zajedno s drugim junoslavenskim zemljama naemo u takvu savezu, mogli bismo imati, uza sve to smo ve prije stekli, i neto vie i bolje od toga: suvremeniju i znaajniju vezu sa svijetom i pozitivnim svjetskim tekovinama, koja ne umanjuje samostalnost i posebnost. Te rijei ne zapisujem ovdje kao utjehu ili opravdanje - tjeiti se ne mogu a pravdati ne elim. Jugoslavenska ideja esto je zapisivana loim rukopisom na stranicama nae povijesti. Ono to je od nje ostalo moe se upotrijebiti u evropskome sklopu na bolji nain nego to se to inilo. Jugoslavija je u svoje doba zasluila meunarodno priznanje zahvaljujui borbi protiv faizma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo vie od milijarde stanovnika planete meu kojima je ta naa biva drava imala doista znaajno mjesto, vanije neko ikad u povijesti Junih Slavena. Bilo bi tetno i nedostojno odbaciti sve to na smetlite povijesti. Sama povijest moe kazniti onoga tko to pokua.

Danas conference center

6FEB
Obnovljivi izvori energije i energetska nezavisnost Srbije

20FEB
Trite rada i penzioni sistem Srbije

20FEB
Trite rada i socijalno preduzetnitvo u Srbiji

6MAR
Reciklana industrija u Srbiji-Zakonodavni i investicioni okvir

20MAR
Drava i medijsko trite Srbije

3APR
Potanske usluge i elektronska trgovina u Srbiji

17APR
Informacione tehnologije i trokovi obrazovnog sistema Srbije

8MAJ

5 of 6

4/14/2013 10:41 PM

Dnevni list Danas | Vikend | Jugoslavenstvo prije i poslije Jugoslavije

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/jugoslavenstvo_prije_i_poslije_jugos...

Industrija turizma i globalni internet servisi

22MAJ
Demografski trendovi i budunost sporta u Srbiji

22MAJ
Demografski trendovi i kadrovski potencijal Srbije

5JUN
Kablovski TV programi i trite oglaavanja u Srbiji

Copyright 1995- 2001, dnevni list Danas, Alekse Nenadovia 19-23, Beograd | CMS: OCP

6 of 6

4/14/2013 10:41 PM