I TO JE GRAD

UDK: 711 (497.5 Split) 316.334.56 Primljeno: 8. IX. 2009. Struni rad

Dr. sc. DUKO KEKEMET Luka Bobovia 21404 Loia, HR

U suvremenom planiranju i izgradnji Splita sva je pozornost posveena prometnicama i graevinama, a malo ostalim sadrajima grada, koji graanima takoer znae mnogo: opremi ulica i trgova, zelenilu, igralitima, klupama, rasvjeti, esmama i spomenicima. Kljune rijei: kultura ivljenja, urbanizam, povijesna jezgra Splita

Veina graana, a i neki arhitekti, smatraju da urbanizam predstavlja planiranje i izvedbu graevina, stambenih, poslovnih, privrednih, industrijskih i kolnih prometnica. Meutim, time se zadovoljava samo nuni ivot u gradu, ali ne i onaj ugodni gradski ivot koji bi ipak morao biti, ako ne uvijek drutveni, a onda osobni cilj svakog graanina, svake obitelji, svake civilizirane i kulturne zajednice. Osim toga, o razvitku i ivotu grada odluuju graani u zreloj, djelatnoj, dobi ivota, a postoje jo dvije skupine graana koji ak mogu vie koristiti prednosti grada od njih, jer su slobodniji i vremenom i obvezama, mladi i starci. Zrelo je ono drutvo koje njima posveuje dovoljno pozornosti i brine se za njihove potrebe i elje. Razvitak privrede temelj je razvitka grada, ali ne i njegov iskljuivi cilj, ve tek sredstvo za postizavanje cjelovitijih i humanijih ciljeva drutva. Gradovi u 125

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

kojima je sva pozornost urbanista, arhitekata, pa i samih stanovnika, usmjerena radu, stanovanju i prometu, i nisu gradovi u povijesnom, pa ni pozitivnom suvremenom smislu, ve tek naselja, bez obzira koliku povrinu zapremaju i koliko iteljstva broje. Stari maleni gradi ima esto vie prava nositi naziv grada od nekog suvremenog "velegrada". Nekada, ne tako davno, do pred pedesetak godina, a pogotovo do pred stotinu godina, grad je vie pripadao graanima nego to danas pripada. Dva su imbenika otuivanja graanina od dananjega veeg grada. Prvi je samo prostranstvo, koje ga udaljuje od gotovo svih drutvenih i kulturnih sadraja, jer su oni koncentrirani iskljuivo u starom sreditu grada, pa mora do njih stizati autobusima ili svojim automobilom (koji u sreditu grada teko moe parkirati). Drugi imbenik otuenja je televizija, privlaan, udoban i svestran medij, koji zadrava graanina u domu, udobno, u papuama, i koji ga udobno povezuje ne vie s vlastitim gradom, ve sa itavom nacijom i itavim svijetom. ak su i gradske upravne slube vie vezane uz stranake nacionalne sadraje nego uz gradske, komunalne. Presudna pozitivna i negativna uloga televizije jo nije, ni znanstveno ni drutvo, potpuno uoena, prouena i ocijenjena. to graaninu, osim kunog boravka i radnog mjesta moe pruiti grad da bi ga on mogao zavoljeti, koristiti se njime, kako bi se osjeao njegovim graaninom, a ne stanovnikom? To su naoko manje vane pojave od stanovanja, prometa i rada, ali u ivotu graanina moda privlanije, pa i znaajnije. Danas smo gotovo zaboravili izgled i funkciju ULICE. Prometnica je danas neto bitno, a ulica neto zastarjelo, nazadno, ak i negativno (uliari, ulino ponaanje), jer se djeca pristojnih graanskih obitelji vie ne igraju na ulicama, po privatnim i javnim parkovima, po javnim igralitima. Na dananjim prometnicama - ak ni na njihovim plonicima - koji vie ne omoguuju pregled trgovina, izloga i slinog s obje strane prometnice - a prijelaz s jedne strane na drugu omoguen je samo zebrama na veim udaljenostima - nije mogue mirno zastajanje, razgovaranje sa znanim prolaznicima. Na suvremenim ulicama prometnicama (u Splitu je prva takva bila predratna Tartaglina ulica - danas Zvonimirova) ovjek je upravo bombardiran bukom vozila, nametljivom rasvjetom, bunim i najee neukusnim natpisima i reklamama, prometnim znakovima (koji mu nalau gdje i kada ih moe prijei). 126

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

O poeljnim gradskim prostorima pisao je urbanist Lawrence Halprin: "Postoji potreba za klupama, postavljenima na mjestima namijenjenima odmoru i razonodi, zatim za lijepim ulinim svjetiljkama umjerenog sjaja koji e biti u skladu s potrebama ovjeka u etnji. Pa i nazivi firma i reklamne table - i one mogu biti aranirane kao umjetniki kolai, u skladu sa zgradama na koje se postavljaju. One ne moraju nuno biti ni dosadne, a ni sterilne, one ak mogu biti i kitnjaste. Gradu su potrebne fontane na kojima e se napajati djeaci i vrapci, potrebni su i stupovi za reguliranje prometa, zastave i pokretne oznake, drai za ostavljene bicikle, mali paviljoni, strehe ispred kafia, novinski kiosci i cvjearnice. Nita nije manja i potreba da urbani prostor postane istinsko podruje koje e prihvatiti i svojega kipara i svojega slikara." Ali za sve to potrebni su u prvom redu pjeaci, a ne tek vozai automobila, koji krue u svom tehniki dirigiranom i ogranienom svijetu. I splitski bi se urbanisti, ili tek planeri grada, morali zamisliti zato Spliane privlae ulice i uliice staroga dijela grada, a odbijaju one novih predgraa. Da su uoili prednosti i pogodnosti pjeakih ulica (to su uinili samo projektanti Splita 3), vjerojatno bi ih predvidjeli i u prostranim novim gradskim etvrtima. Ali to bi bilo mogue tek ako bi se uspjelo dokazati svim brojnim (i prebrojnim) vlasnicima automobila da oni svoja vozila ne moraju nuno parkirati u vlastitim garaama ili pred vlastitim kuama, i da svaka parcela zemljita ne predstavlja tek novanu i graevnu vrijednost. Uliice staroga dijela Splita, posebno one u Getu, unutar zidina Dioklecijanove palae, bile su donedavna zaputene, neiste i odbojne graanima i turistima koji su ih posjeivali. Posljednjih desetljea uvidjela se prednost koritenja tih prizemnih prostorija u starom gradu - koji i dalje privlai ne samo strance i Spliane iz novih etvrti - za manje prodavaonice, a posebno za kafie. Pred brojnim kafiima gotovo u svakoj od tih uliica postavljeni su stolii, stolovi, klupe, i ti tekati, zimi zatieni od vjetra, a ljeti u hladovini, privlae domae i strane goste. Pozitivno je da su neke od tih donedavno odbojnih uliica dotjerane i oivjele, da su prizemna skladita i podrumi ureeni, ali pretvaranjem starih gradskih uliica iskljuivo u ugostiteljske i sline prostore, gubi se njihov tradicionalni i urbanistiki znaaj, pa ih prolaznik - domai i strani - vie ne doivljava kao dio srednjovjekovnog ambijenta, ve kao uniformni ugostiteljski ambijent. I stara vrata tih nekadanjih prizemnih prostorija zami127

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

jenjena su modernima, esto kierski oblikovanima, s istaknutim ostakljenjima. Sjeam se pritom Venecije: pola je grada namijenjeno turistima, modernizirano suvremenim privlanim izlozima trgovina, ali je druga polovina, u koju turisti uope ne zalaze, sauvala svoj izvorni, gotovo srednjovjekovni izgled. Jo je kritiniji problem u novim gradskim predjelima s TRGOVIMA. Svaki je stariji grad imao glavni gradski trg i nekoliko manjih trgova, irina, plokata ili poljana. I Split ih je imao nekoliko: Narodni trg, Peristil, Trg brae Radia, Mihovilovu irinu, Grabovevu irinu, Carrarinu poljanu, Pisturu, Morpurgovu poljanu. Deset puta prostranije nove gradske etvrti nemaju gotovo ni jednog trga - ali to nije zabrinulo urbaniste. A trg je mjesto okupljanja graanstva, javnih priredbi, proslava i protesta i sl. Trg je urbanistika znaajka, osobito mediteranskih gradova, a novi Split, naalost, nema s mediteranskom tradicijom vie nikakvu vezu. ZELENILO je daljnja znaajka ne samo tradicionalnog ve i suvremenog urbanizma. Pogrena su miljenja nekih urbanista da zelenilo u prolosti nije bilo znaajno za gradove. Iako su se neposredno izvan gradskih vrata prostirali prirodni krajolici, priroda je bila vrlo uoljiva u svim tradicionalnim gradovima, mediteranskim i zapadnim. Na katastarskom planu Splita iz godine 1831. mogu se uoiti brojne malene zelene povrine, premda je svaki metar prostora u tom pojasom utvrda ogranienom gradu bio dragocjen. Jo neto: svaka je kua, bilo gradska palaa, bilo varoka kuica, imala cvijee na prozorima, ako ne uvijek u pitarima, a onda u limenkama ili u starim loncima. Prije pedeset sam godina mogao snimiti gotovo stotinjak takvih ozelenjelih gradskih i varokih prozora i sulara, a danas se jo jedva negdje to moe zamijetiti. Jo neto: kada su Spliani (ili Braani) u prvoj polovini dvadesetog stoljea gradili kue u novim predjelima - neko poljima i vinogradima - obino jednokatnice, oko tih kua su obvezno opremali i parkove kao okunice. Taj je maleni park, s borovima, empresima, lovorima, pruao ugodu njima, ali, nadvijajui se nad ogradni zid, i svim prolaznicima te ulice. Nove visokogradnje, soliteri, graeni u socijalistikom razdoblju, postavljali su zgrade u slobodne ozelenjele parcele. Danas su te, inae odbojne spavaonice, gotovo privlane zelenilom stabala to su ih okruili i humanizirali. Meutim, veina je tih zelenih travnjaka, novih "okunica", ili zaputena ili pretvorena u parkiralita automobila stanara tih zgrada. 128

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Zelenilo je ukras grada, ali i zdravlje graana, na to se uope ne misli kad se zelene povrine pretvaraju u rentabilnije graevne. Borba za marjansko zelenilo stoljetna je borba dijela Spliana s graevinskim profiterima. Meutim, kao da suvremeni graditelji, koji na starom Hajdukovom placu predlau gradnje, ne znaju da zdravi zrak marjanske ume preko tog placa prodire u grad, iako ga sve mogue gradnje u tome nastoje sprijeiti. Nikada ne smijemo zaboraviti da su Marjan i njegova uma plua grada Splita. A na istaknuti arhitekt i urbanist Juraj Najdhardt je izjavio: "Zelenilo, strujanje zraka i mir tri su stvari organski meusobno povezane u urbanistikom tkivu." ovjek, pa prema tome i graanin, iskonski je vezan uz prirodu. Te se veze, naalost, najprije oslobaaju upravo oni koji su tek doli iz prirode, sa sela u grad. Suvremene urbanistike norme propisuju 20-30 metara etvornih zelenih povrina u planiranju gradova. I Le Corbusier, otac modernih nebodera, imao je geslo u planiranju gradova: "Sunce, prostor, zelenilo." Zanimljivo je da je francuski vojskovoa maral Marmont, unapreujui graditeljski Split, zacrtao i veliki reprezentativni perivoj u tada malenome Splitu. I zasluni Splianin, gradonaelnik Ante Bajamonti posvetio je veliku pozornost novom gradskom perivoju, koji je svoju privlanu tradicionalnu mediteransku hortikulturu uspijevao sauvati sve do jueranjih dana, kada su ta tradicija, a ini se i funkcije, drsko uniteni u zamjenu za novo oblikovanje koje vie ne privlai Spliane, pa novi park obino zjapi prazan. U starom smo se ardinu mi srednjokolci oblinje Realne gimnazije, prije popodnevne nastave, okupljali i druili. To je bio izlaz iz zaguenoga Geta i djece i odraslih. Stari, ljeti sjenoviti park s udobnim klupama, bio je odmorite Zagoraca i otoana koji su ekali svoj brod, vlak ili autobus, a danas ih kamene klupe, neugodne za sjedenje, odbijaju, vrue na ljetnom suncu, a mrzle zimi. Nisu uvijek ni potrebni parkovi, ali su potrebni travnjaci, na kojima bi se djeca tog susjedstva mogla igrati, odrasli odmarati ili se baviti tjelovjebom. Zelene su povrine prikladne i za zabavne i kulturne sadraje, scenske priredbe, kinopredstave, koncerte. (U Zagrebu se velike scenske priredbe odravaju u prirodi na Jarunu.) Nasadi u parkovima i na ostalim gradskim podrujima poseban su problem. Ni egzotino ni izrazito sjevernjako bilje i cvijee nee biti prikladno u ovim jadranskim gradovima. U vie sam navrata kritizirao suvremenu nau palmomaniju kao izraziti ki. Palma, pojedina, mogla se vidjeti u nekom naem privatnom ili javnom vrtu, ali nikada u nizu na 129

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

gradskim ulicama, trgovima i obalama. Smatram gotovo zloinom to su nasadi murva posjeeni u svim naim primorskim mjestima, ali jo gorim to su sve rive svih naih primorskih gradova i gradia vizualno degradirane saenjem egzotinih palma, u elji da se postigne nametljiva i neuvjerljiva atraktivnost, naroito turistika. Dovoljno je na istonoj splitskoj obali vidjeti bujne koele (pelegrinke) s ugodnim hladom ljeti, s golim kronjama zimi, a zatim nametljive nasade palmi dalje u toj operativnoj putnikoj luci, gdje niemu ne koriste, a predstavljaju izraziti skorojeviki ki. Boru, autohtonom dalmatinskom primorskom stablu, moemo se diviti jo jedino u Ulici slobode nedaleko od Gripa, a jo autohtonijoj smri tek u Vukovarskoj ulici i u dijelu etalita Ivana Metrovia (u drugom su dijelu posjeene jer su smetale garaama skorojevikih vila.). O empresu, najljepem mediteranskom stablu, i ne govorim jer ga se - osim na Marjanu - vie i ne moe vidjeti. Simbolino je da se borci za humanije drutveno ureenje i za humaniji urbanizam u cijelom svijetu zovu "zeleni". Ni po prozorima i balkonima gradskih kua u Splitu vie nema cvijea, kao to ga je bilo nekad i kao to ga i danas ima u ostalim kulturnijim gradovima. (Uvijek me neto ubode kad vidim lijepo proelje barokne palae Milesi, na skladnome trgu, pred istaknutim spomenikom Maruliu, iji brojni goli balkoni vape za cvijeem to bi se prebacivalo preko njihovih kamenih ogradica. I jo neto: pohvalna je uspjena oprema cvjetnim raslinjem, pogotovo novih gradskih prometnica i manjih zelenih povrina. Riva, meutim, nije park, nego dio luke i ne podnosi cvjetnjake, nego tek stabla. Cvijee se na Rivi moe podnijeti tek u velikim vazama ili ardinjerama. Uostalom, svaka e lebiada unititi cvjetnjake pri zemlji, ali nee one u veim vazama. U vezi s oskudnim zelenim povrinama u gradu navodimo i kritino pomanjkanje IGRALITA, pogotovo onih djejih. U Splitu je sagraena golema i neobino skupa Rukometna dvorana, koja e uglavnom zjapiti prazna (kao i koarkaka na Gripama i Hajdukov olimpijski stadion), koju emo konano, kako se ini, dugo plaati svi mi graani, a za taj se novac moglo opremiti stotinu jednostavnih, ali mnogo korisnijih djejih igralita u svim novim gradskim etvrtima. Prema nekim stranim procjenama, svaka bi vea stambena zgrada morala imati djeje igralite i barem minimalni park za rekreaciju sta130

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

nara, a ne tek parkiralite. Ali u nas, ako su u poetku uz neke novo gradnje bila predviena dvorita ili manje zelene povrine, dragocjene djeci, postupno su sva pretvorena najprije u parkiralita, a zatim u garae. kolske gimnastike dvorane su potrebne ali su skupe. Djeci - od kojih 35 posto osnovaca ima deformiranu kimu - vie je od gimnastikih vjebi potreban slobodan fiziki oduak, gibanje i tranje, a za to su prikladni tek neveliki prostori - nekadanje ledine (s eventualnim brankama). Vidio sam u Londonu i manja igralita tenisa i sl., slobodna za sve graane okolnih kua. A to zahtijeva tek minimalna sredstva, ali - ono to je u nas sutinsko - prostor slobodan od gradnje i parkiranja automobila. Ne radi se samo o djeci ve i o odraslim stanarima tog predjela, starijima i starima, zaahurenima na visokom katu redovito malenog stana i, prisilno ili dragovoljno, zarobljenog u naslonjau pred televizorom. Doseljeni graani, a i stari Spliani, skloni su boanju, balotama, a nekoliko desetaka improviziranih boalita na otvorenome ne bi stajalo gotovo nita, osim koritenog prostora. Ne znam kad e se postaviti pitanje razlike izmeu natjecateljskog i rekreativnog porta i poeti graditi igralita za graane, a ne za profesionalne portae, koji se sramotno kupuju i prodaju poput gladijatora u starom dekadentnom Rimu. U doba moje mladosti svi smo tukli balun (obino krpa) na brojnim ledinama nedaleko od staroga grada, a Hajduk je igrao za svoju i nau slavu. Danas portai igraju za novac, a graani na tribinama zebu ili se kuhaju i usput urlaju. (Oprostite torcidai - i nekada smo drukali, ali ne mahnito, pogotovo ne i kao esto politiki raspaljeni torcidai.) RIVE su donedavna bile lica, ogledala grada. Pristup s mora gradu bio je najljepi, a splitsku vedutu s mora, s proeljem Dioklecijanove palae, dugakim slikovitim Lazaretom, vitkim zvonikom Sv. Duje koji je (bez suvremenih "nebodera") dominirao gradom, i poumljenim grebenima s obje strane zaljeva, veliali su u slavopjevima domai i strani posjetitelji, slikane vedute i razglednice. Danas je ta opjevana i oslikana splitska Riva degradirana, ishod jedne "moderne" improvizirane kreacije, bez trunke provjerenih tradicionalnih vrednota. Danas se Riva vie i ne smatra onim tradicionalnim i sutinskim lukim prostorom i ujedno sastajalitem, trgovitem i etalitem graana, nego iskljuivo navodno "etnicom", iako ni to nije, jer njezino odbojno betonsko oploanje 131

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

vie dolikuje aerodromskoj pisti negoli etnici; okruena monstruoznim "vjealima" ta je "etnica" potjerala graane s Rive. Morali bismo onima koji smatraju da su uspjeli stvoriti Rivu koja privlai etae, pokazati stare fotografije, od pred pedeset i stotinu godina, kada je Riva bila ispunjena graanima kao ipak. Osim toga, Riva je ujedno - zacijelo i prvenstveno - luka, pristanite brodova, laa i laica. Glavni robni promet najprije je prebaen na istoni dio luke, a zatim u sjevernu luku, ali Riva bez brodova ipak nije vie riva. Do Drugoga svjetskog rata slikoviti su, i korisni graanima, bili Puljizi sa svojim trabakulima i prodajom junjakih plodina, a na njezinom zapadnom dijelu bracere i leuti to su s otok dovozili ribu, gorivo drvo, kamen, vapno, a s ua Cetine pijesak za gradnje. Danas Riva ne moe prihvatiti vei brodski promet, ak ni onaj turistikih jahti, ali moe privremeno pristajanje jahti, onih koji su doli obii grad i ne zadravati se dugo, kao i leute, bracere i trabakule s otoka. Svi bi oni pruili i etaima zanimljiviju i ivlju, uvijek promjenjivu sliku od dananje mrtve obale, koju, sreom, oivljavaju jedino galebi. Dananja splitska Riva izraziti je primjer promaenog urbanizma, kao to je ureenje oblinje luice Matejuke primjer privlanog i humanog urbanizma. U vezi s gradskim parkovima potrebno je neto rei o sutinskom sadraju tih parkova - o njihovim KLUPAMA. Za razliku od stolice koja je namijenjena pojedincu, klupa je skupna sjedalica. Nekada su, od antikih vremena pa nadalje, u gradovima, pogotovo onim junjakima na kojima su se ivot, pa i odmor, odvijali na otvorenome, obvezno uz javne ili privatne zgrade postojale klupe namijenjene graanima ili prolaznicima. Zatim su klupe postale obvezni dio inventara javnih parkova, trgova, obala. One su okupljale graane, a odmarale prolaznike. Bez klupa ovjek je tek usputni prolaznik nekim mjestom, a koristei se klupom, postaje dio, prisutni sudionik ivota toga mjesta. One stoga nisu luksuzni urbani objekti, ve nuni dio opreme grada. Ve citirani Halprin je pisao: "O jednom gradu moe se suditi po njegovim klupama; iz toga koliko ih je na raspolaganju prolaznicima, iz toga kako su nainjene i rasporeene, zakljuujemo o tome kako se grad stara o udobnosti svojih graana i posjetilaca." Splitski Gradski park i Riva bili su opremljeni drvenim klupama s lijevanim eljeznim nosaima, koji tip prevladava tijekom dvadesetoga i poetkom 132

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

ovog stoljea ne samo na javnim mjestima i u parkovima Splita ve i gotovo i u itavoj civiliziranoj Europi. Taj se tip javne klupe, kao i onaj Thonetove stolice, dokazao nenadmaivim, posebno po svojoj funkcionalnosti, i danas se mnogo proizvodi u europskim zemljama. Takva klupa, pomalo stilski kiena, ali ve tradicionalno spomenika (osobito s prirodnim smee obojenim drvom i tamnim ili crnim eljezom, a ne bijelim, kako se esto obiava) idealna je za sjedenje i odmaranje (ak s bonim rukohvatima, korisnima pogotovo starcima). Na novoobnovljenoj splitskoj Rivi bez razloga je i rastrono uklonjeno valjda stotinjak tih klupa, koje su gotovo stotinu godina udobno sluile tisuama Spliana i prolaznika, i one su zamijenjene novima, s betonskim podlogama, bez bonih naslona, neudobnima za sjedenje (a starim ljudima i za ustajanje s njih). Kamene klupe (ali bez oslona zida kua uz koje su stajale one u prolosti) kreirali su i postavili moderni arhitekti u Gradskom parku i u Marmontovoj ulici. Te su kamene klupe potpuno rastjerale i graane i strance. Ako im tko problematini dizajn i moe opravdati, ne moe njihovu nefunkcionalnost, ni priblinu onima uklonjenih. Javna RASVJETA oduvijek je bila nuna oprema javnih gradskih prostora, naroito ulica, trgova i pristanita. Ona sputanjem mraka stvara drugu sliku grada. Razvijala se stoljeima, od ranih uljanih fenjera, zatim plinskih, pa elektrinih i suvremenih neonskih, ivinih i slinih. Nekada je ona bila tedna, pa je postavljana vrlo smiljeno; na zidnim konzolama (rjee na stojeim kandelabrima) u razmacima da dovoljno osvjetljava prostor pjeakog prometa. Radi tednje postavljana je i na uglove kua da se osvijetle dvije uliice. Posebne javne i neke privatne graevine imale su rasvjetu uz ulaz. Isto naelo rasvjete primjenjivano je koritenjem elektrike, ali jo uvijek i primjenom plinskih fenjera. S uvoenjem novih izvora svjetla u poratnom razdoblju, a uklanjanjem gradske plinare, skinula je Plinara nerazumno gotovo sve plinske uline ferale, a postavljeni su novi elektrini. Osamdesetih je godina Opina imenovala komisiju za odreivanje oblika ulinih rasvjetnih tijela u starom dijelu grada i u pukim predgraima. Postojao je prijedlog da se i u tim povijesnim ambijentima postave moderni reflektori, koji se u njih nikada ne bi mogli uklopiti. Drugi je prijedlog bio da se izrade limene kopije srednjovjekovnih ferala i feralia, to bi bio anakronizam i ki (to je provedeno u veini naih starih primorskih gradova i gradia). Kao lan 133

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

komisije elaborirao sam prijedlog da se - tvorniki, a ne vie obrtniki - izrade ulini ferali poput onih do tada postojeih plinskih (od kojih je jo nekoliko stajalo na splitskim ulicama), ali sa suvremenim izvorom svjetla - dapae ne hladnim ivinim i neonskim, ve toplijim, to je i prihvaeno, pa danas stotine takvih ulinih ferala osvjetljavaju uliice Luca, staroga grada i Velog varoa. O novoj rasvjeti "vjeala" na obnovljenoj Rivi ne elim ni govoriti, jer je ona uklonjena bila jednako djelotvorna, ali ne nametljivo odbojna kao nova. Posebni je nesporazum u vezi s fasadnim osvjetljavanjem pojedinih graevina. Ono je opravdano i poeljno za "scensko" osvjetljavanje izrazito spomenikih graevina, ali je vrlo problematino u vezi s danas openito - u Marmontovoj ulici i na Rivi - osvjetljavanja proelja povijesno i graditeljski neistaknutih zgrada. (U Marmontovoj ulici osvijetljen je ak i jedan balkon odozdo.) Umjesto da osvijetljeni prozori tih stambenih zgrada govore i prolazniku o ivotu u njima, te se kue pretvaraju u mrtve kazaline kulise. (Na obnovljenim zgradama Muzeja na starom trgu u Varavi nou ostavljaju upaljena svjetla u nekim prostorijama da one ne bi djelovale mrtve i naputene.) Dananja rasvjeta na prometnim gradskim ulicama intenzivna je ne radi pjeaka nego radi vozila, pa pjeacima djeluje neugodno i odbojno. U suvremenom gradu vizualno prevladavaju OGLASI. Zgrade i ulice doslovno su prekrivene njima, pa su tako i postale manje vane, a oglasi vaniji. Svi se ti reklamni oglasi i cimeri trgovina natjeu u bombardiranju pogleda prolaznika. Sporna je i neugodna ta golema koliina, ali jo porazniji neukus i ki natpisa i reklama s likovnim pretenzijama. Natjeu se ne samo arenim bojama ve i nametljivim neonskim i slinim osvjetljenjima. Grad tako postaje oigledni proizvod suvremenoga potroakog drutva, umnogome amerikaniziranog. I povijesne i ljepotom istaknute graevine prekrivaju se tim arenim kiem. A Split, grad istaknute tradicije, u tome ne zaostaje. Ne moemo, a da se pri tome ne sjetimo istaknutih, zanatski esto i umjetniki raenih cimera nad obrtnikim radnjama u prolosti, koji su govorili poruku, ali se nisu bezobzirno nametali, a predstavljali su prava obrtnika remek-djela. VODA je nestala s javnih splitskih prostora. Sretni su oni gradovi koji u kuhinjama svojih stanova imaju pitku tekuu vodu. Rijetki su koji poput Splita imaju i osobito dobru vodu - jo Dioklecijanovu, rekli bismo. Moda stoga Spliani i ne cijene dovoljno tu blagodat kao to su je cijenili oni kad im je 134

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

naelnik Bajamonti doveo u grad vodu iz Jadra, obnovivi stari Dioklecijanov vodovod. Meutim, pitka voda u veini svjetskih gradova opet nedostaje, pa je zamjenjuje ona kupovna, u bocama. U Splitu, s obilnom opskrbom tekue vode, ona nije toliko privlana da bi se gradile javne esme i fontane, kao u Bajamontijevo doba. A fontane su i ukras grada i rekreacija graana. Njihovu vodu piju ljeti edni prolaznici (a danas tek Coca-Colu u kafiima), a vole je posebno djeca, i za pie i za igru. umor vode u fontanama ugodniji je od uma automobila. U Splitu je nekada, osim fontane na obali, bilo jo nekoliko ukrasnih fontana kojima su se koristili graani, ali koje su bile i ugodno sastajalite varokih i lukih momaka i cura. alosno je da Split danas nema ni jednu javnu spomeniku fontanu (osim jedne uz spomenik u Ulici Domovinskog rata, koja jedva da i jest fontana). Europski su gradovi esto poznati upravo po svojim javnim fontanama. A Split je divljaki sruio posljednju svoju reprezentativnu na obali; nimalo kulturnije nije je obnovio; a urbanistiki je nekulturno da - uza sve pokuaje nekih graana - nije postavio ni jednu novu. Javnim fontanama srodni su i javni SPOMENICI. Zasluni i narodni velikani poaeni su tek nazivima ulica, ali ne i javnim spomenicima. Nekad je Split imao vie sklonosti prema podizanju spomenika: Botiu, Maruliu, Grguru Ninskome, Vidoviu, Hatzeu i drugima; zatim spomenici palim pomorcima, palim lukim radnicima, Ruu vjetrova u luci. Meutim, javni gradski spomenici i ne moraju biti poast nekoj linosti; oni mogu biti spomenici nekoj ideji ili tek ukrasno urbano ostvarenje. Ali danas su veletrgovine i stadioni gradski spomenici. Split, grad Metrovia, Rosandia, Dekovia i razvijenoga suvremenog kiparstva mogao je imati i privlani Park skulpture, poput nekih drugih naih gradova. Predlagao sam da se pojas zelenila od etalita Ivana Metrovia do mora, od Zvonaca do Vile Dalmacije namijeni Parku skulptura, ujedno etalitu ugodnijem od automobilske prometne ceste nad njim, ali bez odziva. Predlagali smo da se u Bokovievoj ulici postavi spomenik-fontana najistaknutijega hrvatskoga suvremenog kipara Duana Damonje, ali takoer uzalud. Konano, da kaem neto i o opremi naih ulica. Nekada su mnoge ulice, obala, pa ak i gradski trg bili zemljanog tla. Zatim su postupno poploavani. Riva je dugo ostala zemljana (pranjava ljeti, blatna zimi), sve do asfaltiranja. 135

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Dok su uliice u starom dijelu grada konano sve bile poploane kamenom, ulice u novijim predgraima bile su najee taracane granitnim kockama. I dananje Zvonimirova, i Kralja Tomislava te Obala kneza Domagoja i mnoge druge. Istaknut u da je taracanje granitnim kockama uobiajeno - ne samo nekada, nego i danas - u gotovo svim europskim gradovima, kao i u naima (npr. Markov trg u Zagrebu). Da ne moraju popravljati tu granitnu oblogu, Spliani su je poeli jednostavno prekrivati asfaltnim preljevom, smatrajui to moda modernijim ili trajnijim, iako se taj asfalt na splitskom ljetnom suncu topio i lijepio za potplate prolaznika, a nadizao u valovima. Danas su jo rijetki ostaci tog granitnog oploanja, koje je tako postalo svojevrsni urbani spomenik, pa bi ga se moralo zatititi kao i neku istaknutu graevinu iz prolosti. Granitnom oploanju Ulice kralja Tomislava upravo prijeti unitavanje novim projektom, o emu bi se moralo razmisliti. Pitam se: bi li se i sredinji dio obnovljene Rive, ako ne najpoeljnijim brakim kamenom, mogao oploati tradicionalnim granitnim kockama (mnogo trajnijim od betonskih ploa)? I na kraju, usuujem se rei da stanovnici gradova, pa i Splita, nisu samo njegovi graani, ve i njegov IVOTINJSKI SVIJET. Nekada, kada su dvije treine stanovnika Splita tvorili teaci pukih naselja, domae su ivotinje bile vrlo prisutne. Konji za zapregu kola i koija - prije automobila - a posebno magarci, mazge, psi, koze, svinje u varokim dvoritima i na njihovim poljima. Danas su, razumljivo, te ivotinje nestale iz grada, osim pasa i maaka, bez kojih je nezamisliv i gradski ivot. Ali postoje i ivotinje prisutne u gradu koje nisu domae, ali pridonose opem ugoaju grada. U luci to su galebovi koji je oivljavaju svojim letom. Na trgovima i ulicama su golubovi, kojih ima sve manje, pa e potpuno nestati. Konano, tu su i lastavice - ili iope - od kojih se nekada crnilo nebo nad gradom, a njihova su gnijezda bila simbol plemenitosti graana, ali se ni oni vie ne vide. Neko se govorilo: u kuama na kojima lastavice grade gnijezdo, tu ive dobri ljudi! Bismo li mogli promiljati i o povratku tih malenih, ali prijateljskih gradskih stanovnika? Povijesnim spomenicima u Splitu posveuje se mnogo pozornosti. Modernim graevinama i prometnicama jo vie. Ali ovi naoko sporedni elementi grada moda su uoljiviji i bitniji za sam grad i za graane, a ipak im se posveuje malo pozornosti. 136

D. Kekemet: I to je grad LITERATURA

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Lawrence Halprin: Gradovi (Cities), Beograd 1974. Edo egvi: Na dil Mediterana. Split 2007. Duko Kekemet: Javni spomenici u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata. ivot umjetnosti, Zagreb 1966., br. 2, 3-16. Duko Kekemet: Javna rasvjeta starih gradova. Telegram, Zagreb 1973., br. 67, 68. Duko Kekemet: Grad za ovjeka. Zagreb 1981. Duko Kekemet: Javna rasvjeta u starom dijelu grada. ovjek i prostor, Zagreb 1989., 36/9-10, 20-21. Duko Kekemet: U sjeni ferala. Vjesnik, Zagreb 16. II. 1991., 14. Duko Kekemet: Splitska fontana. Split 1994. Duko Kekemet: Bulatova, Marmontova, Riva, Gradski park. etiri splitske urbanistike nedoumice. Kulturna batina, Split 1999., 21/30, str. 315-329. Duko Kekemet: Kraj splitskog ardina. Klesarstvo i graditeljstvo, Puia 2001., 12/3-4, 18-20. Duko Kekemet: Rekvijem za splitsku rivu. Kulturna batina, Split 2007., 34, 407-413. Duko Kekemet: Palma, bor, pelegrinka. Klesarstvo i graditeljstvo, Puia 2007., 18/34, 57-63.

137

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

SPLIT: THE ESSENCE OF A CITY AS IT SHOULD BE? Summary This paper discusses both the objectives of urban development and the important role of the participants in the process: professionals in the related fields, politicians and citizens. Although it stresses the significance of economy for the overall city development, the paper also reflects the authors fundamental premise: the economic development of a city should never be considered as an end in itself. On the contrary, it should serve its citizens only as a cornerstone of their more humane and fulfilled existence. So far, this idea has often been ignored. Urban development planning has become a routine. The attention is directed towards meeting strict functional and technical criteria of the urban development planning, while, at the same time, its cultural and social components are unfairly neglected. This approach has eventually led to even further alienation of its citizens: the city squares and streets are no longer meeting points. Their role now is only functional, that is, traffic related. A modern city in its entirety is crowded with cars: the term pedestrian seems to be losing its meaning. The city of Split follows the aforementioned trend in urban development. In the past, its urban matrix was more inspiring and adapted to the needs of its citizens. At present, all traditional features of the city are constantly being degraded. Both the ancient city core and medieval urban complex are frequently subjected to the so-called modern design solutions, possessing none of the artistic value. Every single corner of the city reveals artistic disharmony. The Split Riva, that was previously considered as the mirror of the city belonging to the world heritage, has been recently subjected to the so-called artistic devastation. Its lighting is inadequate and benches are uncomfortable. Its concrete made floor is in utter disharmony with the ancient core. New buiding materials that are frequently used are incompatible with the surrounding buildings. This particular feeling for original details, that add to the specific character of a certain ambience, seems to be disappearing. The social life of the city, in general, is concentrated in its very centre, and is, thus, made inaccessible to all other citizens living in its peripheral parts.

138

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Balkoni lijepe palae koji vape za cvijeem

Cvijee obogauje i prozor najskromnije kue

139

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Aleja esmine u Vukovarskoj ulici

Ugodan ljetni hlad pod kronjama pelegrinki na Obali kneza Domagoja

140

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

etnja po nekadanjoj splitskoj Rivi

Odbojna obnova tradicionalne splitske Rive

141

D. Kekemet: I to je grad

BATINA 35 125-142, Split 2009.

Nekadanje klupe na Rivi privlaile su mlade i stare Spliane

Invazija reklamnih oglasa na gradskim ulicama

142