Struni rad UDK: 371.3:612.

DIJETE S ADHD POREMEAJEM I KOLA1

Sandra KadumBonjak, dipl. uiteljica Osnovna kola "Stoja", Pula

Saetak Autorica u radu istie da se pred dijete postavljaju sve vei zahtjevi, dok je tolerancije, razumijevanja i pomoi sve manje i da pomo, u obliku kakva je djetetu potrebna, najee izostaje. Ukazuje se na terminoloku neujednaenost, razliitost definicija i klasifikacija i istie da se danas najee primjenjuju sljedee dvije bazine klasifikacije DSMIV i MKB10. Autorica daje odgovor na pitanje Kako prepoznati dijete s ADHD poremeajem? i nudi odgovor kako kola moe pomoi takovom djetetu. Kljune rijei: ADHD poremeaj, pomo, razumijevanje, kola, terminoloka neujednaenost, tolerancija

1. Uvod
Sve prisutniji problem u svakodnevnom ivotu je problem djece s poremeajem panje i nemirom. Razlog su tome utjecaji okoline, koja prema djetetu postavlja sve vee i vee zahtjeve, dok je tolerancije, razumijevanja i pomoi, posebno u obitelji, sve manje i manje. Pomo, u obliku kakva je djetetu potrebna, vrlo esto izostaje. Dodatni je problem to se pri opisivanju pojma deficit panje/hiperaktivni poremeaj, u strunoj i znanstvenoj literaturi, susreemo s velikom terminolokom neujednaenou, tj. terminolokoj raznolikosti definicija i klasifikacija. Najee rabljeni termini jesu: (1) poremeaji u ponaanju uvjetovani organskim initeljima; (2) minimalna cerebralna disfunkcija (MCD) ili sindrom minimalne cerebralne disfunkcije (SMCD); (3) hiperkinetikoimpulzivni poremeaj; i (4) deficit (pomanjkanje) pozornosti i hiperaktivni poremeaj (ADHD Attention Deficit/Hyperactivity Disovder).
1 Rije je o redigiranom seminarskom radu kojeg je autorica izloila na poslijediplomskom zanstvenom magistarskom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, iz kolegija Pedagog i nastava.

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

Danas, u svijetu i u nas, u primjeni su dvije bazine klasifikacije: DSMIV (Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje, IV. izdanje) i MKB10 (Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10. revizija). Prema navedenim klasifikacijama jasno je utvreno kada e se za neko dijete postaviti dijagnoza deficit panje/hiperaktivni poremeaj. Iako te klasifikacije obvezuju zdravstvene djelatnike da ih primjenjuju, mora se ustvrditi da su one nedovoljno poznate. Naime, navedene klasifikacije nisu obvezatne za druge strunjake, koji rade s djecom, a koji su te klasifikacije samo djelomino prihvatili. Rezultat toga su esti nesporazumi, pa se tako, o istom djetetu, opisujui iste pojavne oblike, govori razliitim jezicima, to, vrlo esto, dovodi do nedovoljne usklaenosti i uinkovitosti. Ne znajui da je rije o djetetu koji ima posebne potrebe uvjetovane hiperaktivnou i nepanjom, vrlo se esto takvo dijete opisuje kao: pretjerano ivo; inatljivo i tvrdoglavo; nemarno, lijeno i zaboravljivo; rastreseno i nespretno; razmaeno, ili na neki drugaiji ili slian nain. A rije je, zapravo, o djetetu koje uistinu zbunjuje, koje, u odreenim, svojim dobrim trenucima pokazuje vrlo visoke sposobnosti i zavidne vjetine. Ono to moe opisati takvo dijete je: intelektualni razvoj je najee prosjean, uz verbalnu i neverbalnu neusklaenost, nerijetko i iznad prosjean; psihomotorni nemir; usporeni emocionalni razvoj; usporen socijalni razvoj; i u kolskom sustavu ima ee potekoa u svladavanju tehnika itanja, pisanja i raunanja.

2. Kako prepoznati dijete s ADHD poremeajem

Klinika slika ADHD poremeaja je razliita u zavisnosti od dobi djeteta i stupnja njegova razvoja. To znai da sva djeca s navedenim poremeajem ne pokazuju ista ponaanja, a sva ponaanja ne javljaju se na isti nain u svim situacijama. Osnovno je obiljeje poremeaja smetnja panje, te hiperaktivno i impulzivno ponaanje. Radi se o dugotrajnom poremeaju koje ne prestaje nakon dobi od etvrte godine ivota, poremeaju to ga karakterizira znakovit kronian nemir i opstruktivno ponaanje. Hiperaktivno dijete moe stalno hodati, vrpoljiti se ili okretati. Rije je o neprekidnim pokretima koji su ponekad neorganizirani i brzi, a ponekad spori i odmjereni. Ponaanja se tipino pogoravaju u situacijama u kojima se trai trajnija panja ili mentalni napor na primjer, kod grupne situacije kao to se uenje u razrednom odjelu, zajednikom ruku ili kojima nedostaje privlanosti, vedrine i dinamike, neeg novog na primjer, sluanje uitelja, itanje ili pisanje duih tekstova, rjeavanje zahtjevnijih (matematikih) zadataka, rad na uvijek istim i/ili monotonim poslovima.

114

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

Dijete moe imati kombinirane tekoe: i s panjom i s pretjeranom aktivnou i s impulzivnim ponaanjem. Meutim, mogu se javljati i samo u jednom obliku. Kod djeteta s ADHD poremeajem, funkcije panje su poremeene. Panja je izrazito kratkoga trajanja. Dijete neprestano zapoinje i prekida jo nezavrenu aktivnost, da bi zapoelo i prekinulo sljedeu itd. Ne moe se usmjeriti na detalje, ima tekoa pri obavljanju dobivenih zadaa ili u igri, ini se da slua i kad mu se izravno obraa, esto ne prati i ne dovrava dobivenu zadau. Odsutan je mislima, rastresen, sanjari. Ne ukljuuje se u grupne razgovore, ne javlja da bi odgovarao u razredu. Vrlo esto ima potekoa s organizacijom obveza i aktivnosti, sklon je pogrekama u kolskom radu i/ili u drugim aktivnostima. Izbjegava, ne voli ili odbija zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor. Ako je prekinut u radu, sporo se ili se uope ne moe vratiti na prekinuti zadatak. esto zaboravlja dnevne aktivnosti, gubi pribor potreban za izvravanje zadaa ili aktivnosti. Vanjski podraaji esto ga ometaju, a pri obavljanju kolskih i domaih obveza zahtijeva stalnu pomo. Panja2 je, kod djeteta s ADHD poremeajem, neselektivna. Svi podraaji u danom trenutku, prisutni u okolini, djetetu su jednako vani. Na svaki podraaj reagira, svakom podraaju "poklanja panju", to dovodi do brzog zamora. S rasipanjem i slabljenjem panje, pojaava se motoriki nemir, to povratno uzrokuje jo jau i veu zamorljivost djeteta. Pored navedenoga, panja izrazito oscilira: tijekom dana, od jutra do veeri mogunost koncentracije esto je bolja ujutro a varira i po danima "dobri" i "loi" dani. Tekoe u panji su puno manje ili ih gotovo nema ako je dijete pod vrlo strukturiranom i dosljednom kontrolom, ako se bavi nekom, za njega, vrlo zanimljivom aktivnou, ili ako ga se esto pohvaljuje za primjereno ponaanje ili obavljeno. U ponaanju djeteta, pored obiljeja koja se odnose na (ne)panju, dominira nemir, neutaiva potreba za aktivnou i kretanjem. Dijete je trajno u pokretu i svugdje prisutno, stalno "juri" naprijednazad, skae ili se penje po namjetaju i drugim predmetima, ne pokazuje nimalo opreza, "nieg se ne boji, ni od ega ne preza", pa se vrlo esto ozlijedi, ponekad i vrlo ozbiljno. Bez prestanka "grabi" nove sadraje na kojima se interes zaustavlja samo na trenutak, kratko, ima tekoa pri aktivnostima koja trae sjedenje. U uionici ne uspijeva due vrijeme mirno sjediti, esto ustaje, vrpolji se ili sjeda na rub stolca. Vrti predmete, lupa rukama, stalno pomie noge. esto ustaje od stola za vrijeme obroka, dok gleda TVprogram ili dok radi na domaoj zadai. Kod hiperaktivnog djeteta esti su poremeaji spavanja dijete ima tekoa pri usnivanju, malo spava, san mu je nemiran i isprekidan, rano se budi, to traje i u kasnijoj dobi. To esto dovodi do pojave psihike i fizike iscrpljenosti djeteta, ali ponajvie
2

Kod djece predkolske dobi simptome nepanje nije lako primijetiti. Naime, manja su djeca vie motoriki aktivna i ne postavljaju im se esto zahtjevi koji trae trajnije odravanje panje. Meutim, paljivim promatranjem mogu se uoiti razlike, jer se i njihova panja moe odravati u razliitim situacijama. Prosjeno dvogodinje i trogodinje dijete moe sjediti s odraslom osobom i sluati krau priu, razgledavati slikovnicu, moe sjediti u grupi i sl.

115

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

njegovih roditelja, koji danju "paze i straare", a nou zbog nemirnog sna djeteta ne spavaju. Hiperaktivno dijete ne podnosi ogranienja niti zabrane, a jo manje disciplinu. Dijete ne slua i ne prihvaa zadana pravila, ne ui na vlastitim pogrekama (ali ni na pogrekama drugih), ve ih stalno ponavlja. Nepredvidivou i impulzivnou svoga ponaanja, hiperaktivno dijete moe ugroziti svoj ivot, ali i ivote drugih, pa stoga mora biti pod stalnim, budnim nadzorom kako bi ga se zatitilo od ozljeivanja. Hiperaktivno dijete s impulzivnim ponaanjem ima problem s ponaanjem koje se odvija bez razmiljanja. esto ima problem s odgaanjem odgovora, "istrava" s odgovorima prije negoli je pitanje i dovreno, postavljeno. Nestrpljivo je, ima potekoa s ekanjem u redu, teko odgaa zadovoljavanje elja, teko eka neki dogaaj zbog nedovoljne mogunosti planiranja. Dijete s impulzivnim poremeajem teko se odupire trenutnom iskuenju, vrlo esto prekida i/ili ometa rad drugih, ne uvaava zahtjeve roditelja niti uitelja, razgovor zapoinje u neprikladnom trenutku, dira predmete koje ne bi smjelo, "ludira" se. Kod hiperaktivnog djeteta s impulzivnim ponaanjem vrlo se esto javlja emocionalna nestabilnost koja se izraava kroz nisku toleranciju na frustracije, pa dijete takva poremeaja ponaanja esto plae, svaa se, ima provale bijesa i netolerancije. Pretjerano je osjetljiv na kritike, za vlastite probleme esto okrivljuje druge. Zbog svega toga, zbog loih odnosa s vrnjacima ali i okolinom, vrlo se esto povlai i osamljuje.

o0o
Veoma je vano ne zamijeniti hiperaktivnost s pretjeranom aktivnou, normalnim ponaanjem djeteta koje veina djece iskazuju u odreenim stadijima razvoja. Pretjerana aktivnost nije hiperaktivnost, osim ako traje i nakon dobi od etvrte godine ivota. Za razliku od hiperaktivnosti koja je esto prouzroena razlikama u mozgu uenika, pretjerana aktivnost je najee prirodna i oekivana reakcija na neprikladnu okolinu, na primjer, na neprikladnu okolinu za stjecanje znanja, uenje. Uitelji koji koriste iskljuivo ili vrlo esto frontalni oblik rada, vjerojatnije e imati uenike koji iskazuju neprikladnu aktivnost. Nasuprot tome, uenjem na primjer, kod problemske, istraivake i/ili heuristike nastave problemi s ponaanjem svode se na minimum. Sjedenje kroz dulje vrijeme stvara postularni stres, pojaava nemir i smanjuje dotok krvi, a time i kisika u mozak. Zbog toga moe dijete neprimjereno reagirati. Zato bi tradicionalnu, uobiajenu okolinu za uenje, koja od djeteta zahtjeva predugo sjedenje, valjalo mijenjati, jer dugo je sjedenje razvojno neprikladno, a time i neprihvatljivo.

116

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

3. Kako kola moe pomoi djetetu s ADHD poremeajem

Brojna istraivanja pokazuju da kod djece s ADHD poremeajem postoji neuroloka disfunkcija, tj. smetnje u funkcioniranju mozga. Meutim, fizioloki mehanizam nastanka te disfunkcije jo uvije nije potpuno jasan. Prve tekoe djeteta i njegovih roditelja poinju s polaskom djeteta u kolu. Hiperaktivnost, problem koncentracije, nepredvidivost i impulzivnost, osobine su to koje su prepreka dobroj prilagodbi zahtjevima i oekivanjima tradicionalne, klasine kole. Vrlo se brzo uoava da dijete ne moe sjediti mirno tako dugo kao njegovi vrnjaci, da svojim nemirom ometa u radu uitelja i druge uenike, ali i samoga sebe za vrijeme kolskoga rada. kolski je neuspjeh takva djeteta slabiji od intelektualnog potencijala, to frustrira i dijete i uitelja. Dijete se vrlo teko prilagoava rasporedu rada, teko prihvaa i podnosi dugi boravak u koli, cjelodnevnu nastavu, ali i druge oblike poslijepodnevnog ostajanja u koli. Boravak u istom, zatvorenom prostoru zamara ga i zasiuje, postaje mu dosadno prije nego njegovim vrnjacima. Vie od ostalih iskazuje potrebu za aktivnou i kretanjem, a zbog slabe koncentracije vrnjaci iz razrednog odjela smetaju ga u radu. Zbog svega reenog, ali i velike uestalosti problema u uenju i ponaanju, razumljivo je da je kolsko iskustvo djeteta s ADHD poremeajem esto neugodno. Vrlo esto doivljava neuspjeh, kritizira se i kanjava njegovo ponaanje i (ne)uspjeh, vrnjaci ga esto izbjegavaju, ne prihvaaju i odbacuju. Dijete postaje nesretno, slabog je samopotovanja, nemoan je. Odnosi s roditeljima, koji ne uspjevaju shvatiti da njihovo dijete ima ozbiljan problem, postaju sve loiji. Neugodna iskustva s djetetom s ADHD poremeajem imaju i uitelji, i struno razvoja sluba (pedagog, psiholog, defektolog), ali i drugi djelatnici u koli3. Uenici s ADHD poremeajem, ovisno o sloenosti poremeaja, mogu: (1) pratiti propisane nastavne sadraje uz individualizirani pristup i prilagoenim metodama i oblicima rada, uz dodatnu pomo defektologa i/ili socijalnog pedagoga; (2) pratiti nastavu po prilagoenom programu, uz prilagoene oblike rada i pomo defektologa i/ili socijalnog pedagoga; i (3) pratiti nastavni proces u posebnim razrednim odjelima.

Do 1990. godine, djeca s ADHD poremeajem, u hrvatskom kolskom sustavu, nisu imala odgovarajuu zatitu kao ni potporu. Bila su okarakterizirana kao nepopravljivo zloesta i vrlo esto kao neuspjeni uenici. Danas, zatitu i pomo toj djeci osiguravaju sljedei zakonski dokumenti: Zakon o osnovnom kolstvu (Narodne novine, broj 59/1990; lanci 60. i 61.); Pravilnik o upisu djece u osnovnu kolu (Narodne novine, broj 13/1991); i Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (Narodne novine, broj 23/1991).

117

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

Procjenjuje se da tri, etiri posto kolske djece u Hrvatskoj pati od ADHD poremeaja. To znai da se, u prosjeku, u svakom razrednom odjelu nalazi jedan (ili dva) uenik s navedenim poremeajem. Kako kola moe pomoi takvom djetetu? Vano je da kola ovdje prije svega mislimo na uitelja razumije i shvati specifian nain funkcioniranja djeteta s ADHD poremeajem, koje vrlo esto utjee na kolski uradak i, openito, na izvravanje obveza i odgovornosti. Hiperaktivno dijete je zahtjevan uenik, koji e uspjeno uiti u okruenju koji podrava individualne razlike unutar fleksibilnog i struktuiranog pristupa. Vano je razumijeti i na odgovarajui nain reagirati na djetetove uspjehe i njihovo vrednovanje. Dijete s navedenim poremeajem dobro reagira na brian i poticajan stav uitelja, to ga kao posljedica toga visoko motivira i pritom poluuje dobre rezultate. Iako je svako dijete s ADHD poremeajem jedinstveno, definirana su neka naela i pravila koja doprinose izgradnji dobrog odnosa, kolskog uspjeha i socijalnih vjetina. Prihvatljivo ponaanje i disciplina djeteta s ADHD poremeajem u razredu podravaju sljedea etiri zahtjeva: (1) Urediti razredi prostor na nain da se u njemu mogu organizirati razliite aktivnosti. Pritom valja imati na umu: da se samostalna uenika aktivnost, rad najbolje odvija na uenikovoj klupi. Zato valja pomoi ueniku da ukloni s klupe sve to ometa rad; da rad u malim grupama afirmativno doprinosi usvajanju nastavnih sadraja; da se pravilima odredi to je dozvoljeno. (2) Dogovoriti, zajedno s uenicima, razredna pravila ponaanja kako bi pojasnili oekivanja. Pritom je potrebno: odrediti slobodno vrijeme; definirati tonost, racionalnost i urednost u radu; razmotriti ulaenje u razred, te izlaenje iz razreda i odlazak na dogovoreno mjesto; opisati nain sluanja i praenje uiteljevih uputa; istaknuti kako traiti pomo od uitelja; utvrditi nain razgovora s drugim uenicima; razmotriti sudjelovanje u grupnim raspravama; i naglasiti vanost ne upadanja u rije drugome. (3) Objaviti, na prikladnom mjestu, raspored razrednih aktivnosti. Budui da dijete s ADHD poremeajem ima potrebu znati redoslijed aktivnosti, kao i njihovo vremensko odreenje, svaka im promjena mora biti naznaena. Rutinom se i rasporedom aktivnosti mogu sprijeiti mnogi problemi s nejasnim i neugodnim oekivanjima.

118

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

(4) Pohvaliti i nagraditi uenike za potivanje dogovorenih razrednih pravila. Naime, valja imati na umu da djeca s navedenim poremeajem imaju, vjerojatno, dugu povijest problema s ponaanjem temeljenog na pravilima. Djetetu s ADHD poremeajem, pri uenju, uitelj moe pomoi na sljedei nain: nastavno gradivo podijeli u manje sadrajne cjeline; postaviti realne ciljeve u skladu s djetetovim mogunostima; omoguiti uenje u "malim koracima"4; sloene upute rastaviti na nekoliko jednostavnijih, i pritom valja traiti od djeteta da ponovi to treba uiniti kako bi se provjerilo je li razumjelo to mu je initi; prednost dati usmenom ispitivanju, jer dijete s navedenim poremeajem poluuje bolje rezultate i lake iskazuje svoja znanja pri usmenom izraavanju; ne dati djetetu kratke vremenske rokove, jer e, bude li radio u urbi i pod pritiskom, rezultati biti znatno slabiji; pri davanju uputa (cijelom razredom odjelu) stati pokraj takva djeteta i pritom, pri objanjavanju, koristi njegov pribor; hiperaktivno dijete smjestiti u prvu klupu, jer e ga na tom mjestu najmanje ometati dogaanja u razredu i najmanja je mogunost interakcije s drugim uenicima tijekom nastavnog rada, jae se usmjerava na uitelja i njegov rad; istaknuti na prikladan nain (na primjer, flomasterom u boji) rijei, slike i pojmove kako bi se uenikova panja usmjerila upravo na te bitne informacije i injenice. Pored navedenog, uitelj hiperaktivnom djetetu pri uenju moe pomoi i tako da: (a) mu pomogne u odreivanju razumnog poetka i krajnjeg vremena za izradu obveze; (b) da ga pohvaljuje i nagrauje za dovrenje zadatka unutar predvienog vremena; i da se (c) naglase uenikovi interesi, dajui mu priliku da se istakne u najboljem svjetlu. Kako je hiperaktivno dijete nepaljivo, ono uje samo dijelove komunikacijske poruke, pa je od osobite vanosti da se provjeri je li dijete primilo poruku u cijelosti. U komunikacijskom procesu, uitelj se moe koristiti sljedeim postupcima: (1) Uspostaviti kontakt oima, tj. razgovarati s djetetom (ali i s drugim osobama zar ne?) gledajui ga. (2) Govoriti jasno i razgovijetno, normalnom jainom glasa, nije potrebno vikati, izdavati naredbe.

Karakteristika je to programirane nastave.

119

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

(3) Upute i zahtjeve iskazati na jednostavan i precizan nain, valja naglasiti ono to se eli da dijete uradi, izbjegavati davanje negativnih zahtjeva, ne isticati ono to se ne eli da dijete uradi. (4) Provjeriti je li dijete ulo danu informaciju (uputu, zahtjev), traei da ponovi ono to je reeno. Ponovi li tono iskazanu informaciju (uputu, zahtjev), prilika je da se pohvali njegova tona percepcija rijei.

4. Zakljuak
ADHD je sloeni problem. Deficit panje i hiperaktivni poremeaj predstavljaju nemali problem za dijete koje je njime pogoeno, njegove roditelje i sve druge koji su aktivno ukljueni u svakodnevno socijalno okruenje. Uenici s ADHD poremeajem u redovnom kolovanju imaju velike probleme. Zbog niza svojih posebnosti teko prate nastavu i aktivnosti vezanih uz nastavu, i ne uspijevaju ispuniti oekivanja koja pred njih postavlja okolina. ini ih to nesretnim, zbunjenim, ponekad i agresivnim. Ako okolina roditelji, odgajatelji, uitelji i drugi ne razumije poremeaj djeteta, vrlo e lako poduzeti pogrene postupke prema djetetu, to e imati daljnje negativne posljedice po djetetu. Nepravilni odgojni postupci prema djetetu s ADHD poremeajem obino se grupiraju u dva ekstremna oblika: (1) pretjerano kanjavanje, stalno kritiziranje i odbacivanje, izoliranje; ili pak (2) pretjerana popustljivost, neustrajnost, odustajanje te priklanjanje "liniji manjeg otpora". Obje ove krajnosti mogu dovesti do razvoja niza emocionalnih potekoa, kao, na primjer, negativizam, agresivnost, loe slike o sebi i sl. Zato je od posebne vanosti rano otkrivanje toga poremeaja, koje omoguava to raniji tretman djeteta i savjetovanje roditelja. Rano otkrivanje i rani tretman djeteta modifikacija pouavanja, trening uenja, individualna i/ili obiteljska psihoterapija i kontinuirano voenje i savjetovanje roditelja svakako daju mogunost optimistike prognoze usmjeravanja hiperaktivnog ponaanja u konstruktivno i kreativno ponaanje. Uspjeh intervencije osigurava tim strunjaka (lijenik, kliniki psiholog, pedijatar, djeji psihijatar), ali i lanovi obitelji (roditelji, braa) i kola (uitelj, pedagog, kolski psiholog, socijalni pedagog, defektolog). kola je danas ve dobro upoznata s ADHD poremeajem. Meutim, jo uvijek nisu svi, niti su svi jednako voljni djelovati. Uitelji djecu s tim poremeajem esto doivljavaju kao djecu s kojima se, uz najvie uloenog truda, poluuju minimalni uinci. Djetetu s ADHD poremeajem je potrebno razumijevanje i podrka. koli u tome moe i mora pripasti posebna uloga, moe i mora osigurati takve oblike i naine (metode) rada, i postaviti takovu organizaciju aktivnosti da dijete s ADHD poremeajem moe poluiti maksimum, optimalan uinak u skladu sa i u okviru svojih mogunosti a koje su definirane ADHD poremeajem.

120

S. Kadum-Bonjak: Dijete s ADHD poremeajem

Metodiki obzori 1(2006)2

Literatura
(2005), Djeca i mlade s hiperaktivnim poremeajem i poremeajem panje u koli i obitelji; Radni materijal sa strunog skupa. Rijeka: Osnovna kola "Podmurvice" u Rijeci KOCIJANHERCIGONJA, D. BULJANFLANDER, G. VUKOVI, D. (2002), Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji. Jastrebarsko: Naklada Slap KOSTELNIK J. N. i dr. (2004), Djeca s posebnim potrebama. Zagreb: Educa WINKEL, R. (ur), (1996), Djeca koju je teko odgajati. Zagreb: Educa www.caseta24ore.it www.ergonet.hr www.guidagenitori.it www.udrugapuz.hr www.zzjzpgz.hr

CHILD WITH ADHD DISORDER AND SCHOOL Abstract The author points out that the child has been faced with high standards, while tolerance, understanding and assistance that the child needs most usually fail to take place. The article deals with terminological incompatibility, different definitions and classifications and emphasizes that the following two basic classifications are most commonly employed today: DSM IV and MKB-10. The author provides the answer to the question How to recognize a child with a ADHD disorder? and what the school can do to help such a child. Key words: ADHD disorder, help, understanding, school, terminological incompatibility, tolerance

IL BAMBINO CON DISTURBI ADHD E LA SCUOLA Riassunto Nel saggio l'autrice mette in evidenza che al bambino si fanno richieste sempre pi pressanti, mentre diminuisce di continuo la tolleranza, la comprensione e l'aiuto, il quale, nella forma in cui sarebbe necessario al bambino, spesso assente. L'autrice fa notare l'uso discordante della terminologia, la diversit fra le definizioni e tra le classificazioni e mette in evidenza che oggi si usano di solito due classificazioni di base DSM-IV e MKB-10. L'autrice fornisce la risposta alla domanda come riconoscere un bambino con disturbi di comportamento e di attenzione e offre una risposta alla questione aperta: come aiutare a scuola un bambino in condizioni simili. Parole chiave: disturbi ADHD, aiuto, comprensione, scuola, discordanza terminologica, tolleranza

121