Sveuilite u Zagrebu Akademija likovnih umjetnosti

SEMINARSKI RAD: Pismo i sporazumijevanje starih naroda

Predava: as. T.Vrhovec kalamera Azra arifagid, II.godina, slikarstvo

POETAK UENJA I PRENOENJA ZNANJA

Razmjena iskustva, ideja, misli, osjedaja i svekolikih informacija, koje su sadraj komunikacije , nije svojstvena samo ljudskoj vrsti. Poznato je da i meu ivotinjama postoje razliiti, ponekad ak i razmjerno zahtjevni oblici komuniciranja. Kao primjer esto se navodi sposobnost majmuna za elementarno sporazumijevanje , potom plesni govor pela, ili ponaanje (glasanje) mnogih ivotinja koje svjesno komuniciraju s pripadnicima svoje vrste ili s ovjekom. Meutim, artikuliran sustav govora neiscrpno bogatim komunikacijskim rasponom svojstven je samo vjeku. Usmena je komunikacija u ljudskom drutvu starija i uvrjeenija od komunikacije s pismom, a pogotovo od sveopde pismenosti. Tisudlijedima se sveokupna koliina ovjekovih znanja i iskustva to ine civilizaciju i kulturu prenosila usmenim putem. Jo prije stotinjak godina najvvedi dio svjetske populacije je bio nepismen. Premda je uporaba pisma stara vie od pet tisuda godina, opda pismenost znaajka je tek modernog doba. Stara pretpismena, kao i druga analfabetska drutva usavrila su razliita mnemothenika pomagala za ouvanje znanja, obiaja i sjedanja na vane dogaaje tj. za pamdenje povijesti. Da bi se mitovi , zakoni ili magijske formule to pouzdanije prenjeli iz potkoljenja u potkoljenje , njihov je sadraj ritualiziran, popraden odgovarajudim radnjama i pokretima tijela, te stiliziran u ritmike sekvence. Vraevima , svedenicima, bardima, guslarima pripadala je glavna uloga u uvanju i prenoenju zajednike mitologije, kao i povijesne, knjievne ili pravne tradicije. Kod starih Kelta, koji su u prvom tisudlijedu pr. Krista nastavali velike dijelove Europe, osobito su vanu ulogu u uvanju kolektivne predaje imali drudi. Njihova znanja ukljuivala su i odgovarajude poznavanje medicine, astrologije, botanike i farmakologije. Prenosili su ih samo izabranim posvedenim lanovima zajednice. Posjedovanje znanja bio je privilegiji, a njegovi nositelji pripadali su elitnoj drutvenoj skupini

ovjekova sposobnost usmenog komuiciranja ograniena je vremenom i prostorom. U prostornom smislu usmeno komuniciranje ogranieno je snagom glasa. Osobe koje sudjeluju u oralnoj komunikaciji moraju se meusobno ut. Tek je telefon omogudio usmeno komuniciranje na velike udaljenosti. U vremenskom smislu usmenu komunikaciju ograniava nedostatak pamdenja koje ne moe zadrati potpuno i trajno zadrati sve sadraje. Mnemotehnika pomagala olakavala su pamdenje odreenih sadraja koji su bili vvani za zajednicu. ivotno vana iskustva prenosila su se usmenom podukom s koljena na koljeno, pri emu su se neka postupno usavravala, a druga milenijima ostala jednaka. Uporaba pisma, a potom tiskarstva, kasnije elektronikih medija, naglo je ubrzala razvoj i povedala koliine svakovrsnih znanja na kojima se gradi misaoni i tehniki napredak civilizacije. Sline primitive slikarije i rezbarije nalazimo po svim dijelovima svijeta u rasponu od vie desetaka tisuda godina.

CRTE KAO SREDSTVO KOMUNIKACIJE

Prije pronalaska pisma, ljudi su se u komunikaciji sluili razliitim vizualnim sredstvma i pomagalima, prije svega znakovima i slikama. Poznato je da povijest komunikacije grafikim zapisom zapravo i zapoinje porukama slikovnog karaktera. Najstarija pisma klinasto i hijeroglifsko,u svojim su poecima izrazito slikovnoga karaktera. Arheoloki nalazi diljem svijeta potvrdili su da se ovjek tisudama godina prije pronalaska pisma, ali i nakon toga, slui jednostavnim grafikim oznakama od kojih su neke vrlo sline pismu. Najjednostavniji oblik takve komuikacije moda je znak strelice ugreban ili nacrtan na stijeni kao oznaka podruja lova nekog plemena ili smjera u kojemu su se uputili lovci. Na slian nain ovjek je prikazivao i druge stvari iz svog okolia, ponajprije ivotinje. Prikazi iz atarijeg kamenog doba ugrebeni ili naslikani u stijenama spilja, to se pojavljuju na svim kontinentima, ponekad su stari i vie desetaka tisuda godina. Ti prikazi su taoer vizualni nositelji odreenih poruka ije znaenje nije do kraja proniknuto. Najpoznatje zidne slikarije nalaze se u spiljama Francuske, panjolske i sjeverne Afrike. . Inke su u svojoj dravnoj upravi rabile razvijeniji susrav evidencije pomodu uzica s uzlovima. Svakom upravnom podruju odgovarala je odreena boja uzice i uzlova, svaki uzao, zvan kvipu, imao je odreenu brojanu vrijednost. Na taj nain su se po volji dodavali ili oduzimali iznosi poreza, rtvenih prinosa, zaliha, broj ivotinja. Uporabom grafikih pomagala u komunikaciji, znakova, crtea, slika, a potom i pisma, ovjek je mogao komunicirat bez prostornih i vremenskih ogranienja. Poruka zabiljeena na odgovarajudoj podlozi moe se odnijeti bilo kamo. Uz odgovarajudu panju tako fiksirana poruka moe se pohraniti i sauvati na dulje vrijeme. To su dvije prednosti koje u ljudsku komunikaciju unosi pismo. S uporabom pisma kao nositelja komunikacije ne raskidivo je povezana povjest njige i knjinica. Zapisi se biljee na prikladnu podlogu (glinenu ploicu, papirus, pregament ili papir) te nastaju knjige u razliitim oblicima.

MEZOPOTAMIJA

Kolijevkom pismenosti smatra se podruje Mezopotamije na kojemu se poetkom 4. tisudljeda pr. Krista uvrduje visokorazvijena kultura Sumerana. Sumerani u to doba prvi razvijaju mjeani nain piktogramskog, ideogramskog i fonogramskog sustava sa znakovima koji su isprva slikovnog karaktera. Iz te slikovne podloge koja se obuhvadala oko 2000 simbola proizlazi novi sustavn od oko 600 apstraktnih klinastih znakova koji je u uporabi ved oko 2800. pr. Kr. Pismo su prihvatili novonaseljeni osvajaki narodi, Akaani, Babilonci, Asirci i na poslijetku Perzijanci te ga prilagoavaju svojim jezicima. Klinasto pismo bilo je u starom vrijeku vrlo raireno. Ono je vie od dvije tisude godina univerzalno pismo Srednje i Bliskog istoka. Kod klinastog pisma u najranijem razdoblju (3300.-3200. pr. Kr.) grafemi su stilizirane sliice ucrtane (ugrebane) u povrinu vlane glinene ploice koja se potom suila na suncu ili pekla. Poetkom tredeg tisudljeda znakovi se oblikuju utiskivanjem vrha zailjene trane pisaljke u meku povrinu gline. Bududi da je najdedi oblik vrka pisaljke trokutast, njezini otisci ostavljaju klinaste tragove. Odatle je i naziv klinasto pismo. Iako je vedi dio mezopotamskih zapisa sauvan na glinenim ploicama, neki od njih uklesani su i u kamen. Od pravnih tekstova najpoznatiji je Hamurabijev zakonik iz 18. st. pr. Kr. uklesan na steli of crnog balzata. Hamurabijeva stela otkrivena je 1902. u ruevinama starog grada Suse, daleko od Babilona. U Susu je dospjela 1160. pr. Kr. kao plijen elamitskog kralja utruk-Nahunte

EGIPAT
Na poetku starog Egipta nastalo je pismo izgledom posve razliito, ali po strukturi srodno klinastom pismu. Egipatski hijeroglifi ukljuuju sva tri sustava analitikog pisma, piktogramski, ideogramski i fonogramsi uz uporabu determinativa. U egipatskom pismu tendencija prema fonetizaciji jo je izraenija. Fonograme su Egipdani gotovo po pravilu rabili pri transkripciji stranih rijei i za osobna imena. U ostaloj komunikaciji sluili si se kombiniraanjem ideogramai piktograma uz obvezne neutralne determinative. Samoglasnici se nisu zapisivali. Egipatsko je pismo prozvano hijeroglifskim, to dolazi od grkog naziva za obredno, ritualno pismo egipatskih hramova i svetita (gr. hieros = svet, glyphein = urezivati). Najstarija svjedoanstva toa pisma potjeu iz 1. dinastije (oko 3000.g.pr. Kr). Ispisani papirusi iz to razdoblja nisu se sauvali. Najraniji potjedu iz 5. dinastije. Uklesivanje hijeroglifa s obiljem slikovnih simbola zahtijvalo je veliko umjede klesara, to tom pismu daje veliku umjetniku vrijednost. Klesari su vjerojatno radili prema predlocima na papirusu koje su prethodno pripremili svedenici i pisari. Meutim, takav nain pisanja nije bio prikladan za svakodnevne, administrativne i dokumentarne potrebe, a ni za brzo pisanje pisaljkom na papirusu, pa je s vremenom razvijen pojednostavljen oblik hijeroglifa tzv. hijeratsko (svedeniko/sveto) pismo. U starom Egiptu svi sustavi pisanja bili su pod nadzorom svedenstva koje se brinulo za voenje pisarskih poslova. Sredinom 7.st.pr. Kr hijeratsko pismo je prolo kroz dodatni proces grafikog pojednostavljivanja iz kojeg je izalo demotsko pismo. Ono je poslijednji stupanj grafike stilizacije hijeroglifa te se koristilo za svakodnevne namjene. I demotskim pismom vladali su samo dobro uvjebani profesionalni pisari. Prvi ozbiljan korak prema deifriranju hijeroglifa uinio je Francuz Jean Champolion (1790.-1832.). On je postavio tezu da se kod egipatskih znakova radi o slovima koja ne moraju biti glasovna. Champolion je bio jedna od 175 uenjaka i umjetnika koji su pratili Napoleonovu vojsku u pohodu na Egipat. Napoleonovi su vojnici u ekspedijciji protiv Engleza u Egiptu , kopajudi rovove u blizini utvrde San Julien de la Rosette uz obalu Nila, otkopali bazaltnu plou prekrivenu pismenima. Na njoj je u tri pojasa, jedan ispod drugog, zapisan isti tekst na hijeratskom i demotskom pismu s grkim prijevodom.

Godine 1815. pronaen je obelisk u Fili, takoer s dvojezinim natpisom hijeratsko-egipatskim i grkim. I na njemu je Champolion iskuao i potvrdio svoju metodu itannja hijeroglifa. Najdea podloga za pisanje u starom Egiptu bio je papirus. Na njemu je zapisano Sveto pismo Staroga i Novoga zavijeta. On je nedvojbeno proizvod koji je dao velik doprinos nastanku i razvoju zapadne civilizacije. Tehnika proizvodnje papirusa stara je najmanje 5000 godina. Dobiva se od stabljike istoimene biljke koja je u ono doba rasla u izobilju u cijelom Egiptu. Papirusom se kao jednim od naunosnijih izvoznih proizvoda Egipta trgovalo na cijelom Bliskom istoku i Sredozemlju sve do u rimsko carsko doba. Kao instrument za pisanje na papirusu egipdanima je sluila trdana pisaljka kist s raupanim zavretkom, koji se dobivao vakanjem vrha trske.

KINA

U Kini se pismo pojavljuje istodobno ili neto kasnije nego u Mezopotamiji pretpostavlja se da je to bilo u 3. tisudljedu prije Krista, no najraniji zapisi sauvani su iz 2. tisudljeda prije Krista. Ugrebeni su u iroke, uglavnom lopatine kosti ivotinja, kornjain oklop, koljke i sline podloge. Njihova namjena bila je kultna i magijska, katkad povezana s kultom vladara. Kinezi su pisali i na drvenim ploama, kamenim podlogama, bronanom ili keramikom posuu, svili i papiru. Njegovali su ivu i bogatu kulturu pisma. Pri koncu 2 tisudljeda kineska pismena imaju ved stiliziran visokorazvijen grafiki oblik, koji je potekao od piktograma. Pismo je bilo logografsko i analitiko, kombinacija piktogramskoh, ideogramskog i fonetskog sustava, s pojaanom fonetizacijom u skladu s jednoslonim (monosilabikim) tipom jezika. Pismo su uz odreene preinake preuzeli Japanci i Korejci. Vana podloga za pisanje u Kini je bambus. Pisalo se kistom kistom i tuem na tanke izduljene ploice i trake od bambusa. Eksperimentirajudi s pisadim podlogama, Kinezi su u prvom stoljedu pr. Kr. pronali tehnologiju proizvodnje papira. To otkride pripisuje se enuhu imenom Tsai Lun. Poseban poticaj irenju pismenosti i specifine literature u slubi religije dao je na Dalekom istoku budizam. Umnoavanje svetih spisa bilo je jedna od glavnih zadada budistikih redovnika. Svaka nova redovnika misija nastajala je oko kopiranja budistikih tekstova, a esto su i prevoena na jezik sredine u kojoj su djelovali. Ta potreba za umnoavajem svetih tekstova vjerojatno je u 8. Stoljedu potaknulo i pronalazak njihova mehanikog otiskivanja drvorezima. Sveti spisi budizna u Kini , Koreji i Indiji iluminiraju se, odnosno ilustriraju nadbonim prizorima. Tako knjina kultura budistikih samostana pokazuje srodnosti s europskim srednjovjekovnim samostanima. Sve se velike religije krdanstvo, budizam, islam u irenju svog nauka i vjerskoj promidbi slue pisanom rijei koju nastoje umnoiti u to vedem broju primjeraka. Prepisivanje svetog teksta smatra se u svim tim religijama bogougodnim inom, jer se izradom kopije produuje ivot originalu i omoguduje irenje poruke

1. IZVORI : Milan Pelc : Pismo, knjiga, slika; uvod u povijest informacijske kulture