1.

UVOD

Neka je svaka hvala Milostivome Gospodaru Allahu d.., naemu Stvoritelju i Opskrbitelju, Vladaru Sudnjega dana. Svjedoimo da je on jedan Bog, osim kojeg drugoga Boga nema. Salawat i selam naemu Resulu, Allahovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj porodici, njegovim vjernim ashabima i svim dobrim Allahovim robovima. Tema ovoga eseja je Spoj tradicionalnog i racionalnog tumaenja Kur'ana u suri El-Lejl kod Ibn Kesira, te emo pokuati da ovim esejom makar i djelimino dokuimo kao i pojasnimo nain tumaenja jednog od najveih mufessira asne Allahove knjige, Kur'ana, a.., velikog znalca i uenjaka Ibn Kesira r.a. U eseju emo se koristiti raznom literaturom relevantnom za ovu temu eseja a prije svega samim tefsirom Ibn Kesira, hrestomatijom Metodologija tefsira FIN-a u Sarajevu, kao i drugim elektronskim pomagalima te svim izvorima koji nam mogu biti od pomoi pri obradi ove teme eseja, a to emo navesti u dijelu eseja predvienom za spisak literature koritene pri izradi ovoga eseja. U uvodnom dijelu emo pored osnovnih smjernica vezanih za sam esej kao i temu eseja navesti i biografiju ovog velikana Ibn Kesira r.a. dok emo u glavnom dijelu u kratkim crtama navesti osnovne smjernice i odrednice vezane za tradicionalno ali i racionalno tumaenje asnoga Kur'ana a.. kako bi italac ovoga eseja mogao imati uvid u samu materiju eseja te napraviti paralelu izmeu jedne i druge metode tumaenja Kur'ana a.. kao i shvatiti ta bi to trebalo znaiti Spoj tradicionalnog i racionalnog tumaenja Kur'ana u suri El-Lejl kod Ibn Kesira. Nakon upoznavanja sa tradicionalnom i racionalnom metodom tumaenja Kur'ani Kerima navest emo i saetak komentara Ibn Kesira r.a. na suru El-Lejl kako bismo konkretno vidjeli nain tumaenja Allahovog Govora kod ovog velikog islamskog alima. U zavrnom dijelu eseja navest emo zavrne rijei i komentare na sam nain tumaenja imam Ibn Kesira kao i odredenu kratku analizu eseja. Molim Uzvienog Allaha d.. da nam podari Svoj blagoslov i rahmet u ovom hajirli poslu. Amin!

1.1.

BIOGRAFIJA HAFIZA IBN KESIRA

Njegovo puno ime bilo je Imadu-d-Din Isma'il ibn Omer ibn Kesir El-Basri ed-Dimiki Allah mu se smilovao i oprostio mu. On je uveni imam i ejh hafiz Ebul-Fida Isma'il, sin uvenog ejha, alima i vaiza Ebu-Hafsa ihabuddina Umera, koji je bio vaiz svoga mjesta, Ibn-Kesir ibn Daw' ibn Kesir ibn Zer' el Kurei, iz Busre porijeklom, a odrastao i obrazovao se u Damasku. Pripadao je afijskom selefijskom mezhebu i pravcu. Roen je Allah mu se smilovao i oprostio mu u jednom selu nedaleko od Busre, istono od Damaska, 701. h. godine. Otac mu je umro u njegovoj etvrtoj godini ivota. Njega tada prihvata i odgaja brat Abdul-Vehab, a 706. h.g. prelazi u Damask, u petoj godini ivota. U Damasku slua predavanja najpoznatijeg muhaddisa ama Behauddina el-Kasima ibn Asakira, koji je umro 723. h.g., zatim Ishaka ibn Jahja'a el-Amidija ejha Zahirija, koji je preselio 725. h.g. ejhul-islama Tekijuddina Ahmeda ibn Tejmijje, koji je preselio 728. h.g., kojeg je naruito volio i cijenio ijim se znanjem najvie okoristio, zbog ega je imao velikih problema, ali je bio i njegov najuveniji uenik. Fikh je uzeo od ejha Burhanuddina Ibrahima ibn Abdur-Rahmana el-Fezarija, koji je bio uven po svom nadimku IbnilFerkah, umro 729. h.g. Sluao je i Ahmeda ibn Ebi-Taliba, koji je ivio preko sto godina, a poznat je kao Ibnu-ahne, umro 730. h.g. Uio je i od Isa'a Ibnil-Mut'ima i Muhammeda ibn Zerada. Druio se i sa ejhom Demalom Jusufom Ibniz-Zekki el-Mizzi, autorom uvenog djela "Tehzibulkemal", koji je umro 724. h.g. Mnogo se okoristio njegovim znanjem i oenio se njegovom erkom. Sluao je i Ibnir-Radijja i ejha hafiza emsuddina ez-Zehebija Muhammeda ibnn Ahmeda Kajmaza, koji je umro 748. h.g. Stekao je diplome od sljedeih alima iz Egipta: Ebul-Feth ed-Debbusija, Ali ibn Umera el-Vanija, Jusufa el-Hatenija, Ebu-Musaa el-Kirafija, ElHusejnija i drugih. Za njega Ibn-Hader u svom djelu "Eddurerul kamine fi a'janil mietis samine" kae: "Bavio se hadiskom naukom, sakupio tefsir, i poeo pisati veliko djelo u fikhu, ali ga nije dovrio. Sakupio je historijsko djelo koje je nazvao "Poetak i kraj", napisao biografiju najznaajnijih afija, pojasnio stepene hadisa spomenutih u fikhskom djelu afijskog mezheba "EtTenbih" i "Muhtesarul-Hadib" i zapoeo komentar Buharije. Druio se Mizzijem i pred njim proitao "Tehzibul-kemal" i oenio se njegovom erkom. Uio je i pred Ibn-Tejmijjom i neuobiajeno ga zavolio i zbog toga imao velikih potekoa." Imao je izrazito jako pamenje i volio se na lijep nain aliti. Njegova su djela, jo za njegova ivota, bila uvena diljem islamskoga svijeta, a poslije njegove smrti mnogi su se okoristili njima. On nije bio od onih muhaddisa
2

koji su teili da sakupe hadise sa kratkim senedom, niti je razlikovao hadise sa kratkim od hadisa sa dugim senedom, nego je bio muhaddis koji je veoma dobro poznavao fikh. Meutim, i pored toga on je napisao skraenu verziju uvenog djela o hadiskim naukama od Ibn-Salaha. 1 Es-Sujuti je odgovorio Ibn-Haderu na njegove rijei da Ibn-Kesir nije bio klasini muhaddis nego da je bio muhaddis fakih (da se vie bavio fikhom kroz hadis) rekavi: "On je bio strunjak u pitanjima hadiskih znanosti, raspoznavanja vjerodostojnih hadisa i onih koji to nisu, raspoznavanja nedostataka seneda, razliitosti njihovih predanja i pouzdanosti njihovih prenosilaca, a to se tie visokog ili nieg seneda to spada u dopunske stvari, a ne u temeljne discipline." O njemu je uveni alim i hafiz hadisa emsuddin Muhammed ibn Ahmed Kajmaz ez-Zehebi u svom djelu El-Mu'demul muhtess rekao: "On je bio imam, muftija, vrsni muhaddis, vjeti fakih, mufessir koji izvanredno poznaje tefsire i od njih prenosi, ima dosta korisnih djela koje je napisao. Preselio je na bolji svijet u a'banu 774. h.g. i bio je ve oslijepio u poznim godinama svog ivota." A ejh Ebu-Abdillah emsuddin Muhammed ibn Ebi-Bekr Nasiruddin ed Dimeki (preselio 842. h.g.) u svome djelu o Ibn-Tejmijji, koje se zove "Erreddul vafir ala men zeame enne men semma ibne tejmijjete ejhul-islam kafir", nabrajajui njegove uenike veli: "...Jedan od njih je i ejh, veliki alim, hafiz Imauddin, provjereni muhaddis, prvak meu historiarima, znalac tefsira, Ebul-Fida Isma'il, sin ejha uvenog vaiza Ebi-Hafsa Umera ibn Kesira...roen je 701. h.g. u jednom selu u predgrau Damaska, zvanom Busra, u kojem je njegov otac bio vaiz (hatib). Umro je 774. h.g. i njegovoj denazi je prisustvovao ogroman broj ljudi. Ukopan je po njegovoj oporuci uz sami kabur ejhul-islama Ibn-Tejmijje..." A uveni historiar Ibn-Tagri Berdi el-Hanefi u svom djelu "El-Menhelus safi vel-mustesfa minel vafi" veli: "ejh, uvaeni alim Imauddin Ebul-Fida... Bio je neumorni radnik, stekao mnogo znanja i mnogo napisao. Bio je izrazito sposoban u fikhu, tefsiru i hadisu. Dosta je djela sakupio i napisao. Bio je predava, muhaddis i pisac. Pored hadisa, tefsira i fikha bio je i veliki poznavalac arapskog jezika. Ostao je na mjestu predavaa i muftije sve do svoje smrti." U "El-Bedrut tali" u biografiji hafiza Ibn-Kesira stoji: "Imaduddin ibn Isma'il ibn Umer: isticao se u fikhu, tefsiru i gramatici, i bio je veliki poznavalac prenosilaca hadisa i nedostataka u hadiskim predanjima. Jedan od njegovih profesora od kojih je stekao znanje jeste i ejhul-islam IbnTejmijje, kojeg je esto pratio i izuzetno ga zavolio. Bio je muftija i predava i napisao je veoma korisna djela, od kojih je najpoznatiji njegov uveni tefsir, koji se sastoji od vie tomova, a u kojem je sakupio sr svih
1

Biografija Hafiza Ibn Kesira,"http://www.dzematsabah.com/index.php? option=com_content&view= Article&id=657:biografija-hafiza-ibn-kesira&catid=100:Velikani-UmmetaBiografije&Itemid=128", 10.februar 2011.g.

tefsira i sve to dobro pojasnio. U njemu je prenio razna miljenja i predanja i sve to krunisao najljepim i najkorisnijim opaskama. Njegov je tefsir, zasigurno, jedan od najboljih tefsira. Preselio je 774. h.g., rahimehullah." Mufessir Ibn-Kesir bio je uven po provjeri podataka i naunome radu, te je postao prvak u historiji, hadisu i tefsiru. Njegove su sljedee rijei: Dani uurbano prolaze, a svako od nas ka svome edelu naoigled ide. Niko nije u stanju povratiti mladost koja je prola niti otkloniti ovu starost koja bije.2

On je imao veliki broj uenika, meu kojima su: Ibn-Haddi, koji o svome uitelju kae: "Bio je najbolji meu hafizima hadisa koje smo zapamtili, i najbolje je poznavao hadiske nedostatke, njihove prenosioce i autentine i neautentine hadise. Njegovi savremenici od uleme to su mu priznavali. Ja ne pamtim da sam se ikada s njim sastao a da nisam neto novo nauio." Ibn-Imad el-Hanbeli u svom djelu "ezeratuz-zeheb" veli: "uveni hafiz Imaduddin nauio je napamet "Et-Tenbih" i "Muhtesar ibnil-Hadib". Imao je veoma jako pamenje, a veoma malo zaboravljao, i bio je otrouman. Dao je svoj doprinos i u arapskom jeziku i pisao prozu." Za njega je IbnHabib rekao: "Puno je sluao i sakupljao, a zatim je mnogo pisao. Dugo je plijenio svojim izrazitim fetvama. Bio je veoma plodan muhaddis. Njegove su se fetve veoma daleko ule i bio je veoma precizan i nauan." Djela koja je napisao: 1. Tefsir (komentar) Kur'ana asnog. Njegov se tefsir smatra jednim od najvrednijih klasinih tefsira. On tumai Kur'an prije svega Kur'anom, zatim poznatim hadisima iz uvenih hadiskih zbirki sa njihovim senedima. On daje kritiki osvrt na senede (lance prenosilaca) hadisa i, u veini sluajeva, pojanjava sve to se u njima nae od nejasnoe, netanosti i neosnovanosti. Zatim navodi miljenja ashaba i tabiina. Sujuti za njegov tefsir kae: "Nije napisan bolji tefsir u njegovom stilu." "El-Bidaje ven nihaje", historijsko djelo. "Kitabut-tekmil fi marifeti es-sikat ved-dua'fai vel-medahil". U ovom svom djelu sakupio je dva poznata djela svoja dva uitelja, Mizzija i Zehebija: "Tehzibul-kemat fi esmair ridal" i "Mizanul i'tidal fi nakdir ridal" uz korisne dodatke vezane uz poznavanje prenosilaca hadisa. "Kitabul-hedji ves sunen fi ehadisil mesanidi ves sunen", poznato pod naslovom "Dami'ul-mesanid", u kome je sakupio musned

2. 3.

4.
2

V.,Isto

imami Ahmeda, Bezzara, Ebu-Ja'le i Ibn Ebi-ejbe, zajedno sa kutubis-sitte (est najpoznatijih hadiskih zbirki, Buharije i Muslima i etiri poznata Sunena), koje je rasporedio po fikhskim temama. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. "Tabekatu-afi'ijje" Biografija najpoznatijih afija, osrednji tom u kome je i dua biografija imama afije. "Tahridu ehadisit-tenbih" Obrada hadisa u afijskom fikhskom djelu Et-Tenbih. "Tahridu ehadis Muhtesar Ibnil-Hadib" Obrada hadisa u afijskom fikhskom djelu Muhtesarul-Hadib. Komentar Buharije, koji nije dovrio. "Kitabul-ahkam" Knjiga islamskih propisa, koju, isto tako, nije dovrio; stigao je do poglavlja o haddu. "Musnedu e-ejhani" tj. musned Ebu Bekra i Omera, radijellahu anhuma. 3 "Ihtisaru ulumil-hadis" Djelo u kojem je skratio poznatu "Mukaddimu" Ibn-Salaha u hadiskim znanostima, a koje je poslije nazvano "El-Bai'sul hasis erh ihtisar ulumil hadis". "Es-siretu en-nebevijje". "Kitabul-mukaddimat" "Muhtesar Kitabul-Medhal" Skraena verzija knjige "Uvod" od Bejhekija. "Risaletul-dihad" Ovo je djelo tampano.

12. 13. 14. 15.

Autor El-Menhela kae: "Preselio je u etvrtak 26. a'bana 774. h.g. u sedamdeset etvrtoj godini svoga ivota, Allah mu se smilovao." 4

3 4

V., Isto V., Isto

2. GLAVNI DIO 2.1. Tradicionalno tumaenje Kur'ana Dva su osnovna, glavna pravca u tumaenju Kur'ana: tradicionalno i racionalno. Podjela na tradicionalno, racionalno, sufijsko, znanstveno i dr. tumaenja je, zapravo na osnovu izvornosti, tj. ta je izvor odreenom tumaenju. U sluaju tradicionalnog tefsira izvor tumaenja je tradicija. Tradicionalni tefsir je komentarisanje Kur'ana predajom, svejedno da li je ta predaja prenesena od velikog broja prenosilaca ili ne. Tradicionalno tumaenje obuhvata tumaenje Kur'ana Kur'anom, tumaenje Kur'ana Poslanikovim sunnetom te izrekama ashaba i tabiina. U vezi s pitanjem izreka tabi'ina postoji razilaenje uenjaka o kriterijima preuzimanja njihovih kazivanja. Iz izloene definicije se vidi da postoje etiri izvora tradicionalnog tefsira, a to su: a) Kur'an, b) Poslanikov sunnet, c) Kazivanje ashaba, i d) Kazivanje tabi'ina, uprkos razilaenju o kriterijima za preuzimanje od njih a) Kur'an To je prvi meu izvorima tradicionalnog tefsira, iz nekoliko razloga. Prvi je, svakako, njegov opi znaaj, drugi je njegova preciznost, trei je neizostavno obraanje na taj izvor i nuno zapoinjanje od njega, budui da nikom nije mogue zaobii i nadomjestiti nekim drugim. Brojni su primjeri u Kur'anu gdje je neto reeno saeto i nedovoljno jasno, da bi na drugom mjestu bilo ire razraeno.

Ko malo bolje osmotri Kur'an, uvidjet e da on u sebi obuhvata saetost i opirnost, sumarnost i detaljisanje, uopavanje i konkretizaciju, openitost i posebnost. Ono to se na jednom mjestu pokazuje saeto, na drugom mjestu se razvia detaljno; to se na jednom mjestu navodi sumarno,na drugom mjestu se obrazlae potanko; to je u jednoj suri ili ajetu navedeno neogranieno, na drugom mjestu se ograniava; to je u nekom ajetu izneseno u opoj formi, u drugom ajetu se konkretizuje. Stoga je svakome ko se odlui za komentarisanje Allahove d.. Knjige, neizostavna obaveza najprije pogledati Kur'an i sabrati sve to je u njemu a u vezi je sa zadatom temom, zatim ajete uporeivati jedan s drugim, kako bi se razumijevanje upotpunilo a cilj kur'anskog teksta razjasnio. U domen komentarisanja Kur'ana Kur'anom, takoer, spada i argumentovanje Kur'anom u ravni jezikog znaenja rijei. To znai, da jeziko znaenje neke rijei iz Kur'ana moemo otkriti putem onoga to je zabiljeeno u samome Kur'anu. Moemo s pravom rei da El-Dessasovo interesovanje za nizanjem ajeta s istim semantikim sadrajem nije bilo nita manjeod istorodnog Ibn Kesirovog interesovanja.5 b) Vjerovjesnikov sunnet To je drugi izvor neophodan za pravilno razumijevanje Kur'ana. Poslanikov sunnet komentarie i pojanjava Kur'an. Kur'an izvjetava o tome da je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., dunosti objanjavanje onoga to je Uzvieni Allah objavio u Kur'anu, to se vidi i iz rijei Uzvienoga: A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, da bi oni razmislili. (En-Nahl, 44) Prilikom pozivanja na Vjerovjesnikov sunnet u tumaenju Kur'ana u obzir dolaze iskljuivo autentini (sahih i hasen) hadisi, to podrazumijeva izbjegavanje slabih (da'if) i apokrifnih (mevdu') hadisa, jer se Vjerovjesniku u komentarisanju Kur'ana podmetalo, kao to mu se podmetalo i u drugim podrujima. U svakom sluaju, tumaenje Kur'ana treba traiti u samom Kur'anu, pa ako se ne nae nita, onda u sunnetu, shodno sluaju kada je Poslanik, s.a.v.s., slao Muaza u Jemen. Upitao ga je: 'Po emu e suditi?' a on je odgovorio:'Po Kur'anu.' Zatim je dodao: 'A ako ne nae u njoj?', pa je odgovorio: 'Po sunnetu Allahovog poslanika.' Ponovo ga je upitao: 'A ako ne nae ni tu?', a on je odgovorio: 'Trudit u se da doem do rjeenja vlastitim miljenjem.' Tada ga je Poslanik, s.a.v.s., potapaopo grudima i rekao: 'Hvala Allahu, koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa ime e biti zadovoljan Allahov poslanik.' Allahov Poslanik je za vrijeme svoga ivota prokomentarisao znatan broj ajeta iz asnoga Kur'ana, meutim, injenica je da ne postoji kompletan Poslanikov, s.a.v.s., komentar Kur'ana. Razlog tome je u slijedeem:

Halilovi, Safvet, Osnovi tefsira, Zenica, Islamska pedagoka akademija, 2005., str.266267

1. Poslanik, s.a.v.s., svojim drugovima s obzirom da su oni dobro poznavali jezik na kojem je ojavljivan Kur'an, nije objanjavao ono to su mogli sami da shvate. 2. Akcenat Poslanikovog, s.a.v.s., tumaenja Kur'ana nije bio u njegovoj teoretskoj razradi, ve u praktinoj primjeni. ivot Allahovog Poslanika je, ustvari, praktini komentar i primjena kur'anskih normi i principa. Zato je Aia, r.a., govorei o njegovom ivotu i ponaanju rekla: Njegov ahlak (tj. ud i ponaanje), bio je Kur'an. 3. Kur'an je posljednja Allahova, d.., objava ljudskome rodu. On sadri opa pravila, norme i principe koji odgovaraju ljudima i koji ostvaruju njihovu sreu u svim vremenima i sredinama. Poslanik, s.a.v.s., koji je poslan kao milost ljudskome rodu, bio je svjestan injenice da je Knjiga kojamu je objavljena univerzalnog karaktera i da vai za sva vremena, mjesta i prilike te zbog toga nije izrekao konanu formulaciju interpretacije kur'anske misli koja bi vila za sva vremena. Naprotiv, svaki povijesni trenutak uzima iz Boije Rijei koliko mu u datom trenutku, prema nivou razvoja, treba. Svaka generacija mora dati doprinos u razradi kur'anske misli, ukoliko eli da ivi u njenom duhu i da u njoj trai rjeenja za pitanja koja joj ivot postavlja, a ivot je uvijek u kretanju, pa, prema tome u vjenom suoavanju sa novim pitanjima i veoma sloenim dilemama.6

c) Kazivanja ashaba Ako tumaenja nema u Allahovoj, d.., Knjizi niti Poslanikovom, s.a.v.s., sunnetu, trei izvor kojem se treba obraati prilikom komentarisanja Kur'ana jesu kazivanja ashaba, radijellahu anhum. Ashabi su uenici Muhammedove, a.s., kole, njeni svrenici, u njoj su uili i saznavali, i na toj poslanikoj trpezi hranili su se njihovi umovi i srca. Ashabi su imali ast da prisustvuju povodima i okolnostima Objave, tako da su vidjeli i uli ono to drugi nisu. Uz to, oni su bili dobri poznavaociarapskog jezika. Poznati islamski uenjak, imam Ibn Hader el-'Askelani je, razmatrajui ovu problematiku, izniostav da kazivanja ashaba u tefsiru imaju vrijednost predaje koja see do Poslanika, s.a.v.s., tek ako su ispunjena dva uslova: Prvi je da kazivanje bude iz domena u kojem nema mjesta miljenju niti promiljanju, kao kad se radi o povodima objavljivanja, Sudnjem danu, buduem svijetu i sl.; Drugi je da za ashaba nije poznato da je preuzima od sljedbenika nebeskih Knjiga (ehlul kitab) koji su preli u islam, odnosno da se zna da nije prenosio israilijate.

V., Isto, str. 268

d) Kazivanja tabi'ina Kada su u pitanju kazivanja tabi'ina, ak i ona oja su prenesena na autentian nain, ne postoji saglasnost o njihovoj podobnosti da budu izvori za tradicionalni tefsir. Miljenja uenjaka u vezi s tim se razilaze. Dio uenjaka smatra da ih treba uzimati u obzir i obraati im se, jer su tabi'ini pretean dio onog to koriste u tefsiru, preuzeli od ashaba. Ibn Kesir u vezi s tim kae: Ako tumaenje nisu nali u Kur'anu, niti sunnetu, niti u kazivanjima ashaba, uenjaci su se obraali kazivanjima tabi'ina, kao to je Mudahid ibn Debr, koji je bio veliki autoritet u tefsiru. O njemu Muhammed ibn Ishak pie: 'Eban ibn Salih prenosi da mu je Mudahid kazivao: 'Ibn Abbasu sam tri puta predoavao mushaf, uvijek poevi od sure El-Fatiha pa do kraja, zaustavljajui ga na svakom ajetu, da bih gaa pitao o onom to me je interesovalo.' Drugi su na stanovitu da kazivanja tabi'ina u tefsiru ne treba uzima u obzir. Sve to u vezi s tim dolazi od tabi'ina oni uvode u domen miljenja (re'j) i promiljanja (idtihad), zbog meusobnih razilaenja koja su mnogo naglaenija nego u sluaju ashaba. Nakon iznesenih opaski meritornim se moe smatrati da u emu su tabi'ini imali konsenzus, ne treba sumnjati kao u dokaz, jer su glavninu onog na osnovu ega iznose tumaenja preuzeli od ashaba. I Ibn Kesir prenosi Et-Taberijevu predaju u vezi s Ebu Mulejkom, takoe istaknutim i pouzdanim tabi'inom, kad kae: Gledao sam Mudahida dok Ibn Abbasa pita za tumaenje Kur'ana, a pored njega pribor za pisanje. Ibn Abbas bi mu rekao: 'Pii!' Tako ga je pitao za kompletno tumaenje. Ibn Kesir taj navod dopunjava: Zato je Sufjan esSevri rekao: 'Ako tumaenje dolazi od Mudahid, to ti je dovoljno.' Ibn Tejmije poruuje: Ukoliko su (tabi'ini) oko neega saglasni, ne treba sumnjati da je to dokaz, a ako se razilaze, onda kazivanja jednih nisu argument protiv kazivanja drugih. U tom sluaju, za tumaenje se treba obratiti na jezik Kur'ana, sunneta, ili, openito, arapskog jezika, ili na rijei ashaba u vezi s tim.7 2.2. Racionalno tumaenje Kur'ana

Kada se spomene racionalni tefsir (et.tefsir bir-re'j), pod znaenjem imenice miljenje (re'j) ovdje se podrazumjeva samostalno iznalaenje rjeenja (idtihad). Prema tome, racionalni tefsir je izraz komentarisanja Kur'ana putem samostalnog iznalaenja rjeenja nakon to komentator stekne znanja iz arapskog jezika te o odnosu Arapa prema svome jeziku, o znaenjima pojedinanih rijei i razliitim nijansama njihovih skrivenih poruka, zatim osposobljenost da se pri tome koristi pjesnitvom iz predislamskog razdoblja, da pronikne u povode objavlivanja, da stekne znanje o derogirajuim i derogiranim ajetima iz Kur'ana, kao i drugimpretpostavkama potrebnim jednom komentatoru. Slinu definiciju dao je i poznati islamski uenjak ejh Jusuf el-Karadavi, koji racionalni nain tumaenja Kur'ana definie na sljedei nain i kae:
7

V., Isto, str. 269-280

Racionalnim tefsirom oznaava se angaovanje vlastitog razumai intelekta u razumijevanju Kur'ana, zasnovano na poznavanju arapskog jezika, nakon to mufessir ispuni odreene naune i moralne kvalitete. Od najranijih pojavljivanja knjiga iz tefsira i ulumu-l-Kur'ana uenjaci su se razilazili oko pitanja dozvoljenosti racionalnog tefsira, zauzimajui dva suprotna stava. Jedni smatraju da je on u svakome sluaju dozvoljen, a drugi ga smatraju u cjelosti nedozvoljenim. Oni koji smatraju da racionalni tefsir nije dozvoljen, pozivaju se na: a) Ajete kojima se zabranjuje govoriti o onome o emu se nema znanja; b) Ajet: A tebi (Muhammede) objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje. (En-Nahl, 44), koji po njimaograniava tumaenje Kur'ana Poslanika; c) Hadise o zabrani tumaenja Kur'ana na osnovu vlastitog miljenja; d) Izreke ashaba i tabi'ina iz kojih se vidi da su se oni ustruavali tumaiti Kur'an vlastitim razumom. Meutim, oni koji dozvoljavaju racionalni tefsir odgovorili su na navedee argumente na sljedei nain: a) Racionalni mufessir ne tumai bez znanja, nego na osnovu naunih disciplina kojima vlada; b) Poslanik, s.a.v.s., protumaio je samo neke ajete, pa jemufessirima dozvoljeno da tumae one ajete koje on nije protumaio; c) Tim hadisim zabranjuje se tumaiti muteabih, odnosno manjejasni ajeti, ije se tumaenje moe saznati samo putem jakog tradicionalnog dokaza, a mogue je da se oniodnose na one koji su slabi poznavaoci islamskih znanosti; d) Neki istaknuti ashabi su se ustruavali tumaiti Kur'an iz pobonosti i bogobojaznosti, ali su to radili drugi, takoer istaknuti ashabi.8

Uz sve navedeno, oni koji smatraju racionalni tefsir dozvoljenim pozivaju se i na slijedee dokaze: 1. Ima mnogo ajeta koji podstiu ljude na razmiljanje i izvoenje zakljuaka iz kur'anskih ajeta, kao to je npr. ajet: Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci. (Muhammed, 24); 2. Kada racionalni tefsir ne bi bio dozvoljen, onda ni idtihad u fikhu ne bi bio dozvoljen, jer i on podrazumijeva tumaenje ajeta i hadisa na osnovu vlastitog razumijevanja;

Lati, Demaludin (prireiva), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, tamparija Fojnica, Sarajevo, 2005., str. 211-215

10

3. I sami ashabi su pojedine ajete razliito tumaili, to ukazuje na to da su se i oni koristili vlastitim razumom pri tumaenju Allahovih, d.., rijei; 4. Kad bi tumaenje Kur'ana podrazumijevalo samo oslanjanje na predaje, kakav bi onda smisao imala dova koju je Poslanik, s.a.v.s., prouio Ibn Abbasu: Allahu! Daj mu da razumije vjeru i podui ga tumaenju Kur'ana! Na osnovu navedenog, jasno je da su uenjaci racionalni tefsir podijelili na dvije vrste: prva, pokueni ili neprihvatljivi (et-tefsiru-l-mezmumulmurdud); druga, pohvalni ili prihvatljivi (et-tefsirul-mamduhul-makbul). Pokueni ili neprihvatljivi racionalni tefsir je tefsir koji potie od osobe koja nije dovoljno obrazovana u naukama neophodnim jednom komentatoru Kur'ana, zatim proizvoljan i tendenciozan tefsir kojim se eli podrati neko skrenulo nauavanje ili nastrani stavovi, te nejasan tefsir koji niko ne razumije. To je tefsir kojisadri nepouzdane kao i predaje koje nemaju nikakvog utemeljenja. Pohvalni ili prihvatljivi racionalni tefsir je tefsir zasnovan na dovoljnom poznavanju jezikih nauka i osnova islamskog zakonodavstva (fikh i usul), zatim nauke o islamskoj tradiciji (hadis) i srodnih nauka. To je tefsir koji je se ne kosi sa pouzdanom predajom, zdravim razumom i stabilnim postulatima nauke, tefsir u kojem se ulau sve raspoloive istraivake i naunike mogunosti, uz nastojanje da se sllijedi istina i pravi put: U ovoj vrsti tefsira mufessir se uva neargumentovanog udovoljavanja eljama i hirovima i svjestan jeda Allah, d.., kontrolie sve to kae.9

2.3.

Tefsir sure El-Lejl kod Ibn Kesira

V., Isto, str. 216-219

11

92 SURA EL - LEJL / NO
OBJAVLJENA U MEKI, IMA 21 AJET

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" "Tako mi noi kada sve zakrije" /1/ "i dana kad svane" /2/ "i Onoga Koji muko i ensko stvara", /3/ "va trud je, zaista, razliit" /4/ "onome koji udjeljuje i bogobojazan" /5/ "i ono najljepe smatra istinitim", /6/ "njemu emo put dobra olakati"; /7/ "a onome koji tvrdii i osjea se neovisnim", /8/ "i ono najljepe smatra lanim", /9/ "njemu emo put zla olakati", /10/ "i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, nee koristiti." /11/ Ranije smo naveli rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upuene Muazu: "Zato nisi klanjao sa: 'Tako mi Sunca i svjetla njegova' i 'Tako mi noi kada sve zakrije.'" Uzvieni se kune: "Tako mi noi kada sve zakrije, tj. kada svojom tminom ljude i ivotinje obavije. "...i dana kad se oituje", tj. svojim svjetlom i bjelinom. "...i Onoga Koji muko i ensko stvara", kao to Uzvieni na drugom mjestu kae: "...i vas kao parove stvorili" (78:8). Poto je zakletva dola u obliku meusobno suprotstavljenim stvarima i ono to dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvieni kae: "...va trud je, zaista, razliit", tj. vaa djela su razliita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loe. Uzvieni kae: "...onome koji udjeljuje i bogobojazan je", tj. onome koji dijeli od onoga to mu je nareeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se uva Allaha. "...i ono najljepe smatra istinitim", tj. da e za to biti nagraen. Katade kae: "U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Kaba prenosi da je rekao: /639/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ta je to najljepe, pa mi je rekao da je to Dennet." U pogledu rijei Uzvienog: "...njemu emo put dobra olakati", IbnAbbas kae: "tj. dobro". Neki raniji uenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: "Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loe loe." Uzvieni dalje kae: "...a onome koji tvrdii", tj. krtari da udjeljuje od onoga to posjeduje "...i osjea

12

se neovisnim", tj. krtari sa svojim imetkom i osjea se neovisnim o svome Gospodaru, kako kae Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim.10 "...i ono najljepe smatra lanim", tj. nagradu i kaznu na onom svijetu "...njemu emo olakati put zla", tj. omoguiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvieni na drugom mjestu kae: "...i da Mi srca njihova i oi njihove neemo zapeatiti, i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali, i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da e Allah, d.., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed odreeno. O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ "Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj denazi na groblju Beki elGarkad kad je rekao: 'Nema nikoga od vas a da mu nije odreeno mjesto u Dennetu i mjesto u Vatri.' Upitali su: 'Allahov Poslanie, da se onda prepustimo sudbini?' 'Radite', rekao je 'ali e opet svako dospjeti tamo gdje mu je sueno!', a zatim je prouio: "Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepe smatra istinitim - njemu emo put dobra olakati, a onome ko tvrdii i osjea se neovisnim i ono najljepe smatra lanim - njemu emo put zla olakati." Postoje i druge verzije hadisa u istom znaenju. Tako Ibn-Derir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se zavrava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kae: "Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobaao starce i ene koji bi primili islam. Na to mu je njegov otac rekao: 'Sine, vidim kako oslobaa iznemogle ljude. Kako bi bilo da pone oslobaati snane mukarce koji bi ti pomagali, uvali te i branili?' On je odgovorio: 'Oe, ja elim postii ono to je kod Allaha.'" Amir ibn Abdullah dalje kae: "Priali su mi neki moji ukuani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. "...i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, nee koristiti." Mudahid kae: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.

10

Tefsir Ibn Kesir (skraena verzija), Visoki saudijski komitet za pomo BiH, OKO-Sarajevo, 2002., str. 1505

13

"Mi smo duni ukazati na pravi put" /12/ "i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet." /13/ "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom", /14/ "u koju e ui samo najveI nesretnik", /15/ "onaj koji bude poricao i okretao se", /16/ "a od nje e daleko biti onaj naj bogobojazniji", /17/ "onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se oistio", /18/ "ne oekujui da mu se zahvalnou uzvrati", / 19/ "ve jedino udei za licem Gospodara svoga Svevinjeg", /20/ "i on e, zbilja, zadovoljan biti!" /21/ Katade kae da rijei Uzvienog: "Mi smo duni ukazati na pravi put", znae: da objasnimo ta je dozvoljeno a ta zabranjeno. "...i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet", tj. sve je Nae i Mi svim slobodno upravljamo i raspolaemo. "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom." Imam Ahmed od Semak ibn Harba prenosi da je rekao: uo sam En-Numana ibn Beira da je, govorei jednom prilikom, rekao: /641/ "uo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je u jednom govoru rekao: 'Opominjem vas razbuktalom vatrom', tako glasno da ga je odavde na pijaci ovjek mogao uti i da mu je crnoporubljeni ogrta sa ramena pao pod noge.'" Muslim od En-Numana ibn Beira prenosi da je rekao: "Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: /642/ 'Najblaa kazna stanovnika Vatre e biti da nekome od njih obua i remenovi na obui budu od vatre od koje e mu kljuati mozak kao kotao. To je najblaa kazna, a init e mu se da niko od njega nije tee kanjen.'" "...u koju e ui samo najvei nesretnik", tj. samo e nesretnik ui u vatru koja e ga sa svih strana okruivati. Uzvieni, zatim, opisuje ko je taj nesretnik pa kae: "...onaj koji je poricao" , tj. srcem "...i okretao se", tj. ko se svojim rukama, nogama i drugim organima okretao od (dobrih) djela. Imam Ahmed od Ebu - Hurejrea prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: / 643/ 'Sav moj ummet, svi moji sljedbenici e na Sudnjem danu ui u Dennet, osim onih koji to odbiju.' Upitali su: 'A ko e odbiti Boiji Poslanie?' Odgovorio je: 'Ko mi se pokori ui e u Dennet, a ko odbije meni poslunost, taj je odbio.'" Ovah hadis navodi i Buhari. "A od nje e daleko biti onaj najbogobojazniji", tj. od Vatre e se ukloniti onaj ko je ist i ko se Allaha bude bojao. Uzvieni dalje opisuje ko je taj pa kae: "...onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se oistio" , tj. svoj imetak dijeli pokoravajui se svome Gospodaru i tako isti i sebe i svoj imetak i vjeru i ovaj svijet koji mu je Uzvieni darovao. "...oekujui da mu se zahvalnou uzvrati", tj. ne dijeli svoj imetak da bi se oduio onima koji su mu kakvo dobro uinili, nego ga dijeli" "...jedino udei za licem Gospodara svoga Svevinjeg", tj. u elji da bi Ga u denetskim vrtovima vidio. Uzvieni kae: "...i on e zbilja zadovoljan biti", tj. zadovoljan e biti onaj koga budu krasile ovakve osobine. Vie komentatora Kurana navode da se ovi ajeti odnose na Ebu-Bekra, r.a., od kojih neki smatraju da se u tome
14

svi slau. Bez sumnje on sa prvacima ovog ummeta spada u one na koje se odnose ovi ajeti, iako se ne ograniava samo na njih, nego na sve koji se podrazumijevaju pod rijeima Uzvienog: "...a od nje e daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se oistio, ne oekujui da mu se zahvalnou uzvrati." On, ipak, u ovim i drugih pohvalnim osobinama, prednjai u ovom ummetu, jer je bio istinoljubljiv, bogobojazan, plemenit i dareljiv, troei svoj imetak pokoravajui se svome Gospodaru i pomaui svoga Poslanika, s.a.v.s.11 Ovim se,zahvaljujui Allahu i uz Njegovu pomo, zavrava kratki komentar poglavlja El-Lejl / No." 3. ZAKLJUAK Iako veina onih koji se bave tefsirom ubrajaju Hafiza Ibn Kesira u red onih koji pripadaju mufessirima tradicionalne metode tumaenja Kur'ana, tj. klasine kole tefsira ipak moramo istai da on takoe spada i meu one koji su pokuavali nainiti spoj izmeu tradicionalne i racionalne metode tumaenja Kur'ana. On je takoe pored onih osnovnih izvora tumaenja asnoga Kur'ana ipak u odreenim situacijama koristio i svoj razum i promiljanje to je na tragu racionalne metode tumaenja Kur'ana. Ovdje je veoma bitno navesti rijei velikog islamskog uenjaka dananjice dr. Jusufa el-Karadavija koji kae: Naime, poto u metodologiji tumaenja Kur'ana ima onih koji uzimaju u obzir naslijee i tradiciju, te onih koji posvjeuju panju razmiljanju i raciju, najispravniji nain jeste spoj tradicionalnog i racionalnog, spoj vjerodostojnih predaja i racionalnih dostignua, te zbliavanje naslijea prvih generacija sa sa spoznajama kasnijih generacija. Nakon ovoga, ejh El-Karadavi navodi niz mufessira koji su preferirali taj metod u tumaenju Kur'anu: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Ibn Kesir edDimiki, Ebu 'Abdillah el-Kurtubi, Muhammed ibn Ali e-evkani i dr. on ak tvrdi da je nepravda smatrati imama et-Taberija-najizrazitijeg predstavnika tradicionalnog tefsira- samo tradicionalnim mufessirom, jer on, nakon navoenja predaja, donosi svoj stav i komentarie koje predaje su ispravnije, ili navodi i lini stav o pitanju znaenja odreenog ajeta, to sve spada u racionalni tefsir.12 Ovakav je sluaj i sa Ibn Kesirom koji takoe prilikom tefsira koristi svoja promiljanja i racio te donosi i svoj stav to je svakako iz domena racionalne metode tumaenja Kur'ana. To moemo primijetiti kada uemo u njegov tefsir i primjetimo njegovo navoenje i poreenje razliitih stavova vezanih za neki odreeni ajet. U uvodu svog tefsira E-evkani je pojasnio metod koji e slijediti u komentarisanju Kur'ana: Jasno je da je neophodno napraviti spoj izmeu
11 12

V., Isto, str. 1506 Lati, Demaludin (prireiva), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, tamparija Fojnica, Sarajevo, 2005., str. 221

15

ta dva pravca (izmeu tradicionalnog i racionalnog metoda tumaenja Kur'ana), ne ograniavajui se na bilo koji od njih. To je cilj za kojim moja dua tei i put kojim sam naumio hoditi- ako Allah da- s tim to u, u situaciji kada postoji razlika meu tefsirima, davati prednost pojedinim od njih, kada god to bude mogue i koliko god budem shvatao koji su ispravniji meu njima. Moje polazite, koliko god je to mogue, bit e znaenje rijei u arapskome jeziku, te gramatika i stilistika a trudit u se da navodim vjerodostojne predaje o tumaenju ajeta od Poslanika, s.a.v.s., ashaba, tabiina, tabi-tabiina i drugih priznatih islamskih uenjaka. (...) Ve u generaciji ashaba izvjesne elemente racionalnog tefsira moemo nai kod Ibn 'Abbasa, najistaknutijeg mufessira meu njima. Poznato je, da je on kur'anske ajete, donekle, na osnovu svoga razuma. Isti sluaj je sa najistaknutijim mufessirima u generaciji tabi'ina, to se moe potvrditi njihovim razliitim tumaenjem istih ajeta, za ta ima puno primjera. Pored toga, zagovornika spoja tradicionalnog i racionalnog tefsira ima i meu velikanima tefsirskih znanosti kao to su: Ez-Zerkei, Es-Sujuti, El.'Alusi, 'Abduhu, Rida, Sejjid Kutb, Se'id Havva itd.13 I na kraju, neka je svaka hvala i zahvala Gospodaru svih svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Milostivome Opskrbitelju, Allahu, d.. LITERATURA Biografija Hafiza Ibn Kesira,"http://www.dzematsabah.com/index.php?option= com_content&view=Article&id=657: biografija-hafiza-ibnkesira&catid=100:Velikani-Ummeta-Biografije&Itemid=128", 10.februar 2011.g. http://www.altafsir.com, 10.02.2011. Halilovi, Safvet, Osnovi tefsira, Zenica, Islamska pedagoka akademija, 2005. Korkut, Besim, Kur'an, a.., s prijevodom, Lati, Demaludin (prireiva), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, tamparija Fojnica, Sarajevo, 2005. Tefsir Ibn Kesir (skraena verzija), Visoki saudijski komitet za pomo BiH, OKO-Sarajevo, 2002.

13

V., Isto, str.223-224

16

SADRAJ 1. UVOD ................................................................................................... ....................str. 1 2. BIOGRAFIJA HAFIZA IBN KESIRA .......................................................................... str. 2-5 3. GLAVNI DIO ...................................................................................................... ...... str. 6 4. Tradicionalno tumaenje Kur'ana ........................................................................ str 6-8 5. Racionalno tumaenje Kur'ana ......................................................................... str. 9-10 6. Tefsir sure El-Lejl kod Ibn Kesira ......................................................................str. 11-13 7. ZAKLJUAK .......................................................................................... ................. str. 14 8. LITERATURA ........................................................................................ .................. str. 15 9. SADRAJ .............................................................................................. ................. str. 16

17