05 Knezevic

Intervju
Povijest penologije
PRETHODNA NAPOMENA
U povodu izlaska knjige Penologija u socijalnom radu (i socijalni rad u penologiji) u Biblioteci socijalnog rada Socijalni rad je disciplina koja ima samo jedno jedino orue na raspolaganju, a to su ljudi koji ga rade. Nikakve kamere, rendgenski ureaji, laboratoriji, ne stoje na raspolaganju socijalnim radnicima pri izvravanju njihova posla, ni u kojoj situaciji. Socijalni radnik je pred svojim klijentom razgolien do svog znanja. Ponekad je taj susret radosniji, a ponekad vrlo teak i muan. Ponekad se, osim s tragedijom pojedinca moramo boriti s rigidnou sustava kako bismo mogli izvriti svoju misiju. Ako je socijalni rad negdje teak, onda je to u zatvorima. U povodu izlaska knjige prof. Kneevia, objavljujemo dva autorizirana intervjua s istaknutim svjedocima razvoja hrvatske penologije, prof. urom Marasom i prof. Miloem Buanovcem. Njih dvojica su svjedoila razdoblju vjerojatno najdinaminijeg razvoja penoloke misli i prakse u proteklom stoljeu. To je bio kontekst u kojemu se u naim penalnim ustanovama razvijao i socijalni rad.
iz povijesti iz povijesti penologije
289
Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.
Intervju MOJE JE RADNO VRIJEME OD USTAJANJA DO LIJEGANJA MOMAKA, S ODMOROM ZA OBJED; PROFESOR URO MARAS O NEKIM ASPEKTIMA RAZVOJA PENOLOGIJE U HRVATSKOJ
uro Maras je roen 1928. godine u Zagrebu. Diplomirao je jednopredmetnu psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Zaposlio se u sustavu izvrenja kaznenih sankcija 1949. godine, a od 1958. godine radio kao rukovoditelj za preodgoj u OPD Glina. Godine 1967. postavljen je na mjesto vieg savjetnika u Odjelu za izvrenje krivinih i prekrajnih sankcija Republikog sekretarijata za unutranje poslove Republike Hrvatske. Bio je lan urednitva i urednik tematske oblasti u asopisu Penoloke teme od njegovog osnutka 1986. godine do prestanka izlaenja 1992. godine. Prof. Kneevi Kneevi: Pozdravljam profesora uru Marasa, psihologa koji je svjedok gotovo pola stoljea razvoja hrvatske penologije, u vremenu iza Drugog svjetskog rata, negdje na polovici prolog stoljea, u vremenu gotovo najvanijih faza njenog razvitka. Profesore Maras, molim Vas da se Vi ukratko predstavite itateljima. Prof. Maras Maras: Ja sam u Zagrebu zavrio uiteljsku kolu i onda su me zaposlili u Pobjeniku, jednom selu kraj azme. Naravno, uvjeti su bili kakvi su bili poslije rata, kola je tamo trebala, ali nije bilo kolske zgrade, pa su nas smjestili u vatrogasni dom. To je bila jedna prostorija, a trebalo je vodit nastavu prvom, drugom, treem i etvrtom razredu. Nastava je bila: do podne prvi i trei, popodne drugi i etvrti. Bio je reim prilino, ja bih rekao, ozbiljan to se tie inspekcije jer sam radio svega tri-etiri mjeseca, ve je doao inspektor, sjeo za stol i izvolite voditi nastavu. Poslije toga je dao svoje miljenje koje je bilo normalno i sve je bilo u redu. Tuio sam se na uvjete rada koji su, eto tako, bili skueni. Jedino to mogu pohvaliti, imali su jedan harmonij pa nisam morao pjevati, mogao sam samo svirat. Jer sam uio u uiteljskoj koli klavir etiri godine, poslije sam se neto malo i s tim bavio. I to je trajalo svega par mjeseci i onda sam dobio dekret od Saveznog ministarstva unutranjih poslova da se javim Kazneno-popravnom domu za mlae punoljetnike u Glini. Naravno, ja sam gotovo zacvilio, jer sam do tada ivio u Zagrebu, a imao sam tek, devetnaest-dvadeset godina. Zatvor, to me zdrmalo, ali javio sam se u Zagreb naelniku izvrenja kazni u Sekretarijatu unutranjih poslova NR Hrvatske. To je bio Petar Miler, jedan simpatian, drag ovjek, intelektualac koji je znao i sasluati i savjetovati i tako
290
iz povijesti penologije
Intervju
dalje. I, rekao sam mu da ja ne bi iao tamo ion me gleda, kae: znate to, vi ste dobili Dekret Saveznog ministarstva za unutranje poslove, odnosno morate se javit, ili odite ili dajte ostavku, mislim, nemojte prihvatit i neete se mo zaposlit u prosvjeti. Kliker mi je odmah proradio I nema druge, odluio sam da idem i spakirao sam kofer. Za Glinu sam uo kao zagrebako dijete: ak si zloest, crna marica, ide u Glinu. To je bilo popravilite osnovano 1902. godine. Sjeo sam na vlak i doputovao do Gline naveer. Ta vremena su bila simpatina, ali ne lagana. Doao sam na vanjska vrata i ta ste, tko ste, uite i doekao me na vratima zgrade jedan mlad ovjek, mojih godina, a ja sam imao gitaru sa sobom, a kofer sam poslao mitgepek1, tako da sam i bez kofera doao. On pogleda i veli ujte, ve je jedan bio, neemo kupiti gitare i gurne mi vrata. Rekoh ekajte, i gurnem nogu u vrata, nemojte zatvorit. Onda kad je shvatio, ispriavao se i onda su me odveli kod deurnoga straara i tamo me smjestili na spavanje. I na pola noi bila je smjena vjerojatno, i doao je neki drugi, ja sam tamo spavao na krevetu deurnog, i ujutro, nisam se jo ni probudio, kad doe ovaj deurni i vie: Di se!. Ja velim ekajte, ovjek pogleda i kae dobro jutro, i tako je poeo moj odgajateljski rad. U razgovoru s upravnikom Doma saznao sam da je moje radno vrijeme od ustajanja do lijeganja momaka, s odmorom za objed. Drugi dan mojeg boravka, doao je mladi ovjek, odgajatelj Ivica Vrpoljac2, upoznali smo se i poeo sam malo gledat, radit. Onda je bila jo, bile su karaule, i ograda od bodljikave ice. Prof. Kneevi Kneevi: Straarnice? Prof. Maras Maras: Da, oko zgrade...i...policija, milicija tadanja. I tako, bilo je dosta problema dok sam se ja malo sakupio sve jer sam bio na izvjestan nain malo i zbunjen. Vidio sam te mlade ljude, to je bilo do dvadeset i jednu godinu, to su bili mlai punoljetnici. S nepovjerenjem sam ih gledao, i oni mene, dok se malo ne upoznamo i tako malo po malo, uspostavili smo kontakte, ali je dolo s Ministarstva nakon izvjesnog vremena, ne mogu sad tono rei kada, da se mlai punoljetnici prebace u Valjevo u Srbiji. Tada smo bili trojica odgajatelja, Ivo Vrpoljac, ja i Lotina Dragoljub3, on je sad u Beogradu.
Nain prijevoza tee prtljage, kada bi ju putnici umjesto sa sobom, predali u poseban, prtljani vagon. Danas se gotovo izgubio (op. M. Kneevi). 2 Gospodin Ivo Vrpoljac je bio odgajatelj u OPD Glina, negdje poetkom ezdesetih godina je otiao u Zagreb, gdje je bio ravnateljem jedne osnovne kole (op. M. Kneevi). 3 Gospodin Lotina Dragoljub bio je najprije odgajatelj, a zatim niz godina voditelj grupe odgajatelja (sredinje struno tijelo OPD-a Glina u tom razvojnom periodu). Umirovljen je kao voditelj grupe odgajatelja 1970. godine (op. M. Kneevi).
291
Prof. Kneevi Kneevi: A mogu pitati, koliko je mladia bilo tada tamo, otprilike? Prof. Maras Maras: Da, otprilike, pa bilo je jedno sto, stopedeset tada. Bili su majstori, bio je najderaj, bili su postolari, bila je, stolarija i ekonomija.4 Grafika radiona je izgraena krajem 50-ih godina. Problem je bio s maloljetnicima, jer tu su doli mladii koji su bili i mladi, i jadni, reim je bio, to se tie policije...pa pomalo i otar. Ako je bilo fizikih otpora, onda su ga savladali. Dobro, nisu premlaivali, ali to je zadatak, to mora napraviti i zdravo. Prof. Kneevi Kneevi: Mogu Vas tu prekinuti, jedan uobiajen stereotip o tom vremenu kad je rije o djelovanju organa represije, posebno u zatvorima, je da je fiziko kanjavanje bilo rasprostranjeno totalno, da Prof. Maras Maras: Ne Prof. Kneevi Kneevi: Da se stalno tuklo i tako dalje... Prof. Maras Maras: Ne, toga nije bilo. Konano, nas trojica, a bili su tu i drugi ljudi, majstori ozbiljni i tako, oni su bili pripremljeni za taj posao s maloljetnicima. Bila je mogua samica. Ali to su bili rijetki sluajevi, jedino ako je dolo do nekih situacija kada ne moete vladat s njim, i onda privremeno ga tamo smjestite i onda smo pozivali na razgovor iz te samice i poslije tih razgovora procijenili smo, dogovorili se, da bi trebalo se drukije ponaati. ica je bila, to sam rekao, ali vie zbog odraslih nego zbog maloljetnika. Osueni iz kaznenopopravnih domova dolazili su kao majstori u radionice. Prof. Kneevi Kneevi: Osuenici iz zatvora za odrasle? Prof. Maras Maras: Da, da... iz kazniona su dolazili u Glinu raditi kao majstori i struni uitelji. Bilo je manje-vie i tu sve u redu, jedino to jo nije bila dovoljno organizirana kola. Poslije kad je 1958. izgraena kola, bilo je puno lake a prije toga smo po uionicama izvodili nastavu i za osnovno obrazovanje, osnovnu kolu i za kolu uenika u privredi, po programima koji su tada postojali. Prof. Kneevi Kneevi: Dakle, ve 1958. godine ste vi imali u Glini kolu uenika u privredi, neku vrstu zanatske kole? Prof. Maras Maras: Da, da, da.
4 Ekonomija je tipian izraz koji se upotrebljavao za poljoprivredna dobra u sastavu penalnih ustanova (op. M. Kneevi).
292
Intervju
Prof. Kneevi Kneevi: Od kud su bili nastavnici? Iz glinskih kola ili? Prof. Maras Maras: Neto je bilo iz glinskih, ne znam ni ja, dva nastavnika su dolazila...a drugo su bili postavljeni kao nastavnici... Prof. Kneevi Kneevi: Kao i Vi, Dekretom su dobili... Prof. Maras Maras: Tako je, Dekretom. On je bio nastavnik u koli. Jedino, tu i tamo je netko od nas se ukljuio ako je trebalo. Franjo umpek5 je bio direktor kole i nije bio odgajatelj nego direktor kole. Dakle, kola je imala svoj nastavni kadar, a odgajateljski kadar je bio posebno. Prof. Kneevi Kneevi: I onda je izgraena nova kola? Prof. Maras Maras: Nova kola je imala kabinet za kemiju, fiziku, etiri uioniceTa kola je funkcionirala sasvim normalno, kao kola uenika u privredi, i onaj koji je iao u kolu uenika u privredi i zavrio je, on je dobio potvrdu odnosno svjedodbu i mogao se normalno zaposliti u gradu odnosno kad se vrati kui. Prof. Kneevi Kneevi: Ve se tada vodilo rauna o tome da se izbjegne stigma boravka u Glini? Prof. Maras Maras: Svjedodba je bila normalno kola uenika u privredi, u Glini, nema odgojnopopravni i tako dalje. Ja sam otiao na studij u Zagreb pedeset i tree godine, i kad sam apsolvirao, onda sam doao k naelniku odjela za izvrenje kazni Republikog sekretarijata za unutranje poslove Josipu Manoliu6 koji mi je rekao otprilike, uj, odi ti sad u Glinu, i treba nam psiholog. Pa, rekoh, moram diplomirati. Veli on: odmah. I ja sam rekao, pa dobro, idem. Uskoro poslije toga imenovan sam rukovodiocem za preodgoj u OPD-u Glina. Moram rei i to da do tada u kazneno-popravnim ustanovama nije bilo psihologa. Prof Kneevi: Ono to bih ja primijetio je vrlo vano: da se u sistemu vidjela potreba za obrazovanjem. Prof. Maras Maras: Da. To je bio razlog.
Franjo umpek, nastavnik hrvatskog jezika, koncem sedamdesetih je bio i upravitelj OPD-a Glina. Dugi niz godina bavio se aktivnim politikim radom, bio je sekretar opinskog komiteta SK, predsjednik opine Glina, zastupnik u Saboru (op. M. Kneevi). 6 Josip Manoli, danas poznatiji kao ugledni politiar, odigrao je vrlo vanu ulogu u sustavu izvravanje kaznenih sankcija, prije svega u podruju obrazovanja kadrova i uvoenju novih, modernih pristupa izvravanju kazne.
293
Prof. Kneevi Kneevi: Sistemu je bilo stalo da ima obrazovane ljude? Prof. Maras Maras: Mislim da je to jedna od karakteristika tog vremena, jer po obrazovanju nacije, kada se pogledaju podaci iz vremena poslije Drugog svjetskog rata, onda su ti podaci grozni to se tie obrazovanja na podruju Republike Hrvatske. Tako sam i ja doao u Glinu, mora, gotovo. Onda sam iao kod Anke Mati7 i tamo sam stairao kod nje nekoliko mjeseci, uio zanat klinikog psihologa. Prof. Kneevi Kneevi: Oprostite, gdje je radila gospoa Anka Mati? Prof. Maras Maras: Ona je bila upraviteljica u Kukuljevievoj. Prof. Kneevi Kneevi: Ona je bila psiholog po struci? Prof. Maras Maras: Ona je bila psiholog, zavrila je u Parizu, kod Piageta ini mi se i psihologiju i bila je na fakultetu neko vrijeme profesor, na filozofskom, onda je otila tamo. I poslije toga snabdjeli su me s testovima, nabavio sam si i druge instrumente, na primjer za ispitivanje psihomotorne sposobnosti. Nalaze sam pisao prilino oprezno. Suraivao sam s lijenikom, koji je davao podatke o zdravstvenom stanju maloljetnika. Angairao sam se i u radu s majstorima, na problemima u radionicama i u koli. Dogovorili smo se da uvedemo katalog ponaanja u radionicama. Taj je katalog sluio da biljeimo probleme kakve su majstori imali s pojedinim uenikom na radnom mjestu u radionici. Odravali smo sastanke, dogovarali postupke majstora i odgajatelja. Prof. Kneevi Kneevi: To smo kasnije zvali mini-timovi? Prof. Maras Maras: Da, tako je... Prof. Kneevi Kneevi: Jeste li tada organizirali neko sustavno obrazovanje majstora, policajaca i svih ovih drugih kadrova koji su sudjelovali, ovaj, koji su organizirali ivot tih mladia? Prof. Maras Maras: Jest, to je postojalo, to je postojalo ve poetkom pedesetih godina. Ali ne samo unutar ustanove nego i na nivou Republike. Ve pedeset i tree godine smo
Prof. dr. sc. Anka Mati je bila prva psihologinja u Hrvatskoj. Psihologiju je diplomirala u Francuskoj, a kasnije je i kao sveuilina profesorica predavala na vjerojatno jednom od najprestinijih svjetskih sveuilita, Sorbonni u Parizu. Profesorica Mati je 1953. godine osnovala Institut za praenje razvojnih problema djece i omladine, kojemu je do 1966. godine bila i na elu. Taj Institut je danas Psihijatrijska bolnica za djecu i mlade, poznata Kukuljevieva. Umrla je prije 9 godina u dubokoj starosti, blizu 100 godina. Profesorica Mati je pripadala plejadi lijevih mladih europskih prijeratnih intelektualaca. Bila je sudionica NOB-a i sudionica graanskog rata u panjolskoj (op. M. Kneevi).
294
Intervju
organizirali sastanak s majstorima iz odgojnih zavoda8 i naih majstora i to je bilo, republiko savjetovanje, kojemu je prisustvovao i profesor Ogrizovi tada asistent na Filozofskom fakultetu. Prof. Kneevi Kneevi: To je profesor Mihajlo Ogrizovi9? Prof. Maras Maras: Da. Bio je on i jo neki drugi, bio sam i ja tamo. Ja sam uglavnom to i organizirao kod nas u Glini. Tako da su ti problemi iskustva u odgojnim zavodima bili ve vrlo rano. Prikupljali smo iskustva i usporeivali rezultate odgojnih mjera u raznim ustanovama. Nekoliko godina kasnije napravili smo i novu zgradu ambulante. U toj sam zgradi imao lijepi mali kabinet, tako da se netko tko bi doao k meni na razgovor mogao opustiti. Prof. Kneevi Kneevi: Mogu li Vas pitati sad, kad govorimo o tom vremenu, osim Vaeg obrazovanja kod gospoe Mati, otkuda su jo dolazila znanja u taj sustav? Kako je to bilo organizirano? Prof. Maras Maras: Ako je rije o meni, ja sam redovito sve asopise uzimao, Prirunike10, i prijevode iz stranih lanaka, to je onaj Izbor11 i pratio drugu literaturu s podruja pedagogije i psihologije. Prof Kneevi Kneevi: Dakle, ve je tada postojao izbor lanaka iz strane literature? Prof. Maras Maras: Jest, jest. Ja ih imam. Prof. Kneevi Kneevi: To su negdje pedesete, ezdesete godine? Prof. Maras Maras: Da Prof. Kneevi Kneevi: I onda je Ministarstvo unutranjih poslova prevodilo najznaajnije strune lanke iz strane literature Prof. Maras Maras: Jest..
8 Ovdje se misli na ustanove za skrb o djeci s tekoama u ponaanju, koje su djelovale unutar sustava socijalne skrbi (op. M. Kneevi). 9 Profesor Mihajlo Ogrizovi, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zaetnik andragogije u naem prostoru, pisac prvih andragokih knjiga na hrvatskom jeziku (op. M. Kneevi). 10 Prirunik za struno obrazovanje slubenika unutarnjih poslova - izlazi od 1953. g. do kraja 1991. g., zatim mijenja naslov u Policija i sigurnost, te pod tim naslovom izlazi od 1992. sve do danas (op. M. Kneevi). 11 Izbor je bio struni asopis Ministarstva unutranjih poslova u kojemu su se objavljivali lanci koji su bili prevedeni iz strane strune literature. Izbor lanaka iz stranih asopisa izlazi od 1955. g. kontinuirano, i pod istim naslovom ga Ministarstvo izdaje i danas (op. M. Kneevi).
295
Prof. Kneevi Kneevi: ...za nau upotrebu? Prof. Kneevi Kneevi: Kad je, sjeate li se, taj Izbor poeo izlaziti? Prof. Maras Maras: Negdje 1955. godine. I meni je to bio jedan vrlo koristan izvor podataka, isto tako i Prirunik. A onda, odlazio sam na sve mogue skupove koji su se odravali. Uestvovao sam na skupovima. Puno se posveivalo, ja to moram priznat, da se je puno toga radilo i u obliku edukacije neposredne i raznih seminara, da se je literatura ve tada prilino bogato irila po tim ustanovama, da su ljudi mogli itat i obrazovat se, da su na primjer, od Markovia12 u Institutu imali prirunik u kojem smo i mi povremeno objavljivali nae radove. Mi smo ezdeset i pete godine, imali prvo savezno savjetovanje penolokih psihologa u Lepoglavi. Rairili smo se i po cijeloj Jugoslaviji, i iz drugih krajeva su doli, sad je ve psihologija, penoloka psihologija, bila nekako... udomaila se u teoriji, ali i praksi penalnih ustanova. Uvodni referat na tom jugoslavenskom simpoziju je dao psiholog prof. Franjo Bartolovi.13 Ja sam bio dvije godine predsjednik predsjednitva penologa Jugoslavije i tako da sam obilazio i druge ustanove po Republici, bio sam i u Bosni, i u Srbiji. Savezna savjetovanja u Tesliu i Niu bavila su se prvenstveno timskim radom i radom u prijemno-otpusnim odjeljenjima. Razmotren je dotadanji razvoj, uloga i zadaci penoloke psihologije. Uz ve prilian broj mladih strunjaka iz prakse, znaajan doprinos ovom savjetovanju dali su eminantni znanstvenici, psiholozi i psihijatri sa zagrebakog Sveuilita. Prof. Kneevi Kneevi: Moda da se vratimo tamo negdje na ezdesete godine iVi ste onda iz Gline otili u Ministarstvo? Prof. Maras Maras: Da, poetkom ezdesetih godina premjeten sam u Republiki sekretarijat za unutranje poslove, a 1968. godine je cijeli odjel za izvrenje krivinih sankcija preuzeo Republiki sekretarijat za pravosue i upravu. Prof. Kneevi Kneevi: I tamo ste postali savjetnik u Ministarstvu, za izvrenje kaznenih sankcija... Prof. Maras Maras: Trebali su psihologa u Odjelu za izvrenje krivinih sankcija. Ja jo tada nisam diplomirao, nego neto kasnije. Postavili su me za vieg savjetnika u Ministarstvu unutranjih poslova. Onda je dola sedamdeseta godina, Savka Dapevi. Onda je dolo do reorganizacije republike uprave. Odlueno je da na radnim mjestima savjetnika netko tko jo nije diplomirao na fakultetu moe ostati samo ako se i u javnosti dokazao kao strunjak.
Prof. dr. Tomislav Markovi, kriminalist, autor mnogih zapaenih djela iz podruja kriminalistike. Bio je, inae, prvi direktor Centralnog ureda za kriminoloka ispitivanja u Zagrebu, Runjaninova 2. 13 Prof. Franjo Bartolovi, psiholog, bio je najvjerojatnije prvi profesionalni psiholog u penalnim ustanovama Jugoslavije.
12
296
Intervju
Prof. Kneevi Kneevi: Dakle, taj zahtjev Savke Dapevi Kuar je iao na to da se u upravi ostave kompetentni kadrovi, u smislu obrazovanja? Prof. Maras Maras: Da, to je to... Prof. Kneevi Kneevi: ...to nije bilo politiko ienje nego... Prof. Maras Maras: Ne, ne, ne. To je u procesu rada odnosno razvoja slube i bilo koje. I u Ministarstvu pravosua opet je bilo sve u redu to se slube tie i kazneno popravnih domova, nekakvih velikih promjena nije bilo. Jedino to je, neki kadrovi nisu htjeli ostati, otili su u mirovinu, ali radnja nije stala. Sve kako je bilo, radilo se dalje. Ponekad je na primjer bilo neuobiajenih problema u kaznionama. Jednom je na Golom otoku dolo do pobune, zatvorenici i su se popeli na krov jedne zgrade, ravni krov... ne daju k sebi i, sad Maras, ajde kreni. Mislio sam putem ta da radim. Iao je sa mnom i podsekretar14 agar. Kad sam sve uo ta je, sve podatke, rekoh, kad mi doemo dolje oni e sami sii. On veli, gle, pa kak to misli. Pa rekoh, tako, a nisam htio rei ba sve I doemo dolje na Goli otok, eka nas Drago Pievi, kae dobrodoli, ali oni su sili. I sad me pita ovaj kako si znao. Pa reko uj, u tim situacijama mora o svemu razmiljat. Bilo je ljeto, vruina, ovi su gore bili ve dva dana, nemaju vode, nemaju nita...ne mogu izdrat. Oni moraju bioloki...moraju sii, ne. I dobro, sili su i onda smo razgovarali u emu je problem i rijeili smo i taj problem. Trebalo je, uvijek, procjenjivati sve ukljuene elemente, jer bi inae moglo doi do ozbiljnih kriza u pojedinim ustanovama. Ovu situaciju sam prikazao samo kao ilustraciju, bilo je i nekih daleko opasnijih od ove na Golom otoku, ali ih se sve uspijevalo razrijeiti bez neeljenih posljedica za osuene i za ustanove. Prof. Kneevi Kneevi: Mogu Vas pitati u vezi s Golim otokom. Nekako je uobiajen stereotip o tome kako je Goli otok bio politiki zatvor, meutim ini mi se... on je fakat politiki zatvor zapravo bio vrlo kratko vrijeme? On je osnovan za smjetaj onih koji su.. Prof. Maras Maras: IB15-ovaca.
Podsekretar je bilo mjesto na razini sadanjeg mjesta pomonika ministra (op. M. Kneevi). Komunistiki Informacijski Biro (KomInform) je bila institucija za kontrolu komunistikih partija izvan SSSR-a, nastala nakon to je Staljin 1943. godine pod pritiskom saveznika raspustio Kominternu. U naim krajevima je IB najee zapravo kratica za Rezoluciju Informbiroa. Bila su dva dokumenta te vrste. Prvi, negdje lipnja 1948. godine, a drugi u studenom 1949. godine. Oba dokumenta bila su napad na Komunistiku partiju Jugoslavije, kao otpadnicu od generalne linije Staljina i njegovih sljedbenika. Rezolucija Informbiroa je bila poetak dubokog raskola izmeu KPJ i komunistikih partija Istonog bloka, koji e trajati sve do Staljinove smrti i dolaska Hruova u Jugoslaviju, u misiju pomirenja.
15
14
297
Prof Kneevi Kneevi: Ali vrlo brzo su oni zapravo razmjeteni po drugim zatvorima i Goli otok je bio iza toga institucija za klasine delinkvente, je li tako? Prof. Maras Maras: Da... Prof. Kneevi Kneevi: Kad je postao zatvorska institucija? Prof. Maras Maras: Koliko se ja sjeam, oni su bili u Foi... ti, IB-ovci. I onda kad je dolo do pukaranja na granicama, bilo je vrue, i onda su, odredili da ih se makne odanle, jer bi s one strane ilo, pa bi IB-ovci doekali svoje prijatelje... I onda su ih prebacili na brzinu na Goli otok s tim da bi ih odanle bilo lake evakuirati, ako doe do tih kriza, i to je trajalo jedno godinu-dvije. Prof Kneevi Kneevi: Dakle, jedno dvije godine je on bio politiki zatvor? Prof. Maras Maras: Upravo sam to htio re... negdje pedeset i prve ili pedesete, prvi put sam bio na Golom otoku. Onda su tamo smjeteni ovi mlai punoljetnici... Otkad je pretvoren u kazneno-popravni dom za mlae punoljetnike, mi smo dosta toga napravili na otoku. Novu stambenu zgradu, spavaonice za osuenike, barake smo poruili. Bilo je jo adaptacija i ureenja unutar same zgrade i gdje su bili odgajatelji, gdje je bila uprava. Onda smo napravili, ne znam tono, pred kraj ezdesetih godina, sedamdesetih, zgrade, objekte za godinje odmore osuenika. I napravili smo za odgajatelje jednu zgradu da mogu spavati i tamo, i tako dalje. Dakle, dosta je bilo toga tamo napravljeno. Prof. Kneevi Kneevi: Relativno visok standard za to vrijeme Prof. Maras Maras: Jest. Dakle, sistem u cjelini je funkcionirao tako kako je funkcionirao. A historiari i drugi nek se bave s onim to je bilo pa nek se bave i s onim to je sada. Tijekom slijedeih desetljea osnovani su i izgraeni otvoreni kazneno popravni domovi u Lipovici, Turopolju, novi istrani zatvor u Poegi, okruno zatvor u Splitu i Dubrovniku te bolnica u Zagrebu za potrebe svih osuenika u Hrvatskoj. To su ustanove sa, za ono vrijeme, suvremenim rasporedom prostorija i funkcionalno daleko bolje za izvoenje modernih programa resocijalizacije. A prije svega s boljim komforom za zatvorenike. Ili smo u korak s tadanjim idejama o izvravanju kazni, pa smo otvorili odjeljenje za maloljetnike u Sisku.
Nakon prve rezolucije i odlunog odbijanja njenog sadraja, zemlje Istonog bloka uputile su velike vojne snage na granice s Jugoslavijom, izbio je niz isprovociranih graninih incidenata.
298
Intervju
Prof. Kneevi Kneevi: To je otvoreno odjeljenje za maloljetnike? Prof. Maras: Maras Da, da, otvoreno odjeljenje za maloljetnike. Ja sam razgovarao sa Sobotiniem16, i sa Nikolom17 prije toga, da idemo probat da otvorimo za maloljetnike otvorenog tipa. I naravno, pristali su odmah i ja sam izvrio ispitivanje. Odredio sam grupu maloljetnika iz Gline koji bi za moje pojmove mogli funkcionirati i u tim uvjetima. Pri tom mi je od velike koristi bio prijemno-otpusni odjel koji sam osnovao u Glini. Obavili smo obrade linosti (testiranjem i drugim instrumentima) svakog maloljetnika. Izvrili smo selekciju i prema vrstama kaznenih djela zbog kojih su bili upueni u dom i prema osobinama njihovih linosti. To su bili temelji izbora onih koje smo uputili u otvoreno odjeljenje u Sisku. Meutim, trebalo je to odjeljenje i realizirati. I jednog dana, zove me Sobotini, kae daj uka donesi te tvoje papire, razgovarat emo s podsekretarom u unutranjim poslovima. Prof. Kneevi Kneevi: To je bilo negdje krajem ezdesetih? Prof. Maras Maras: Da, da. uli su, ocijenili i krenuli smo u realizaciju. I tad smo mi doli u Sisak na jedan teren, jednu livadu, za koju su oni odluili da bi tu trebao biti taj dom. To je kraj pruge, tamo kod Moenice. I, napravljena je ograda, jedna baraka za upravu, jedan sobiak, za onoga tko e bit ef, jedna baraka za dnevni boravak, jedna uionica i jedna spavaonica. Onda smo razgovarali s ljudima u eljezari da bi deki uili zanate kod njih. Prof. Kneevi Kneevi: Ne samo uili zanate nego i radili... Prof. Maras Maras: I radili, da, da, da, i radili i dobivali kvalifikacije. I sad kae Sobotini meni telefonom, uj uka, daj ti odi tamo, u Sisak. Pa veli, uj, ne znam kak bu ilo, odredi grupu, odi ti s njima poznaju te i tako. Rekoh dobro. I ta, kau na kamionet, kofer pokraj, idem tam. Prof. Kneevi Kneevi: Nemojte se ljutiti da Vas prekinem, to znai da ste ih tamo najprije stavili u barake, tek onda se gradila ova zgrada koja postoji? Prof. Maras Maras: Da. I, kad smo doli, tiina i ja i oni, svi mi njukamo i gledamo, zateeni praktiki u jednoj situaciji neizvjesnosti. I jednog lijepog dana meni pitomac iz Osijeka
Anton Sobotini, bio je na elu odjela za izvravanje sankcija u Ministarstvu unutranjih poslova SRH, kao i kasnije u Ministarstvu pravosua. Bio je erudit, iznimno iroko obrazovan ovjek, vjerojatno jedan od najobrazovanijih ljudi u sustavu izvravanja kaznenih sankcija u Jugoslaviji. Osim praktinog rada u Ministarstvima, bio je i nastavnik na tadanjem Defektolokom fakultetu, dananjem Edukacijskorehabilitacijskom fakultetu. 17 Nikola Nagli, tadanji upravitelj Odgojno-popravnog doma u Glini (op. M. Kneevi).
16
299
pobjegne. I javljam u Republiki sekretarijat da je jedan pobjegao iz Siska. Oni kau uj, to je tvoj problem, to si ti napravio i to je tvoj problem. Rekoh dobro, hvala. Drugi dan, opet frka ujutro, tamo gdje vlak prolazi. Imali smo jednog konja i kola i jednog koijaa koji nam je bio jedini promet, ak ta treba dovozit, odvozit i tako dalje. To je bio saobraaj ili na auto. I po noi, taj koji je vozio, koija, nije pazio na konja i on je doao na prugu i zgazio ga vlak. Prof. Kneevi Kneevi: Moemo li se sad jo malo vratiti na pitanje naobrazbe ljudi u sistemu. Da li je bilo i kad je otprilike poelo, ako je, slanje ljudi recimo u inozemstvo na, savjetovanja, na seminare i tako dalje. Da li je toga bilo? Prof. Maras Maras: Da, bilo je i dozvoljavalo se. Ali, vie su dolazili strunjaci izvana, jer su se edukacije obavljale tu. Prof. Kneevi Kneevi: Moemo li malo vremena posvetiti socijalnom radu u penalnom sustavu tih godina. Kad je to poelo, tko je, ako se sjeate, uvidio tu potrebu za socijalnim radnicima u sustavu izvravanja kazni i tako dalje? Prof. Maras Maras: Bili su socijalni radnici u okviru prijemnih odjeljenja kaznenih ustanova. Bilo ih je i bili su cijenjeni. Prof. Kneevi Kneevi: Da li se moda sjeate otprilike kojih godina su prvi socijalni radnici zaposleni u izvrenju sankcija, otprilike? Prof. Maras Maras: Negdje 1952. godine, koliko se sjeam, osnovana je kola za socijalne radnike, pa su nai odgajatelji, koji su je zavrili, ve za dvije godine radili kao socijalni radnici u naim ustanovama, u okviru prijemnih odjeljenja. Prof. Kneevi Kneevi: To znai, negdje, pedeset i druge su ve prvi ljudi iz sustava izvrenja kaznenih sankcija ili se obrazovati za socijalni rad? Prof. Maras Maras: Jest, ili su. Pa ak je i neki upravitelj Krajna18 koji je bio, on je isto iao u tu kolu, pa je iao Peut19 kao i neki iz Lepoglave. Prof. Kneevi Kneevi: Da li to znai da se profesiji socijalnog rada, posveivala ozbiljna pozornost u sustavu izvrenja...
Vjerojatno je rije o Cvjetku Krajni, koji je bio upravitelj Odgojno-popravnog doma u Glini. Diplomirao je socijalni rad poetkom 1959. godine s temom iz podruja recidivizma maloljetnika (op. M. Kneevi). 19 Duan Peut, bio je socijalni radnik u Odgojno-popravnom domu u Glini (op. M. Kneevi).
18
300
Intervju
Prof. Maras Maras: Vrlo ozbiljna. Nije sluajno da smo u sistematizaciji odjela za izvrenje krivinih i prekrajnih sankcija postavili socijalnog radnika, to je bila Stana Tiljari. Prof. Kneevi Kneevi: To je bila sistematizacija Ministarstva? Prof. Maras Maras: Jest, tako je... Prof. Kneevi Kneevi: Ministarstvo je predvidjelo socijalnog radnika kao dio svoje unutranje strukture Prof. Maras Maras: I imalo ga je. Prof. Kneevi Kneevi: Meni se ini, kad Vas sluam, da zapravo taj sustav izvravanja kaznenih sankcija koji je postojao od tamo pedesetih, da je na neki nain sadravao sve ono to je penologija toga vremena imala i drugdje, zatvorene ustanove, otvorene ustanove, poluotvorene ustanove. Da je sadravao gotovo istu razinu sastava strunih kadrova, da se mi zapravo nismo razlikovali od svijeta puno u, rekao bih, u sadraju izvravanja kaznenih sankcija. Prof. Maras: Ja bih ak rekao da smo bili u nekim stvarima i pomalo ispred. Prof. Kneevi Kneevi: Da li je sustav i na koje naine komunicirao s okolinom u kojoj se nalazio, obavjetavao okolinu o svojoj djelatnosti? Prof. Maras Maras: Jednim dijelom je to bilo preko sredstava javnih komunikacija. Evo na primjer emisije Mentalno zdravlje suvremenog ovjeka koje je vodila profesorica Blaevi20, psihijatar. Prof: Kneevi Kneevi: Da li je to profesorica Blaevi koja je jedan od osnivaa Klinike za psiholoku medicinu na Rebru? Prof. Maras Maras: Da,... ona Prof. Kneevi Kneevi: Kad je to moglo biti, kojih godina? Prof. Maras Maras: Pa otprilike tamo negdje sredinom sedamdesetih godina, tako. Onda sam suraivao a radiom.
Prof. dr. sc. Duka Blaevi, bila je bliska suradnica profesora Stjepana Betleheima, utemeljitelja zagrebakog Centra za mentalno zdravlje, danas klinike za psiholoku medicinu. Prof. Blaevi je bila i prva predstojnica Centra za mentalno zdravlje.
20
301
Prof. Kneevi Kneevi: Radio Zagreb? Prof. Maras Maras: Da, sudjelovao sam u emisijama Mentalno zdravlje suvremenog ovjeka, Zeleni megaherc. Imali su emisiju o delinkvenciji maloljetnika Radio sveuilite. Prof. Kneevi Kneevi: Mogli bi rei da je penalni sustav vrlo aktivno, na neki nain, djelovao u javnosti. Prof. Maras Maras: Mi smo osnovali, ako ba hoete, jedini penoloki asopis Penoloke teme, toga prije nije bilo. Prof. Kneevi Kneevi: Koji na alost ne izlazi vie. Prof. Maras Maras: Komunicirali smo i bili smo traeni. To je bitno. Prof. Kneevi Kneevi: Da li je zbog iskustva, zbog toga to su ljudi vidjeli da neto treba mijenjati...da li je takva inicijativa odlazila zakonodavcu pa bi se i zakonodavstvo mijenjalo u skladu sa zahtjevima ljudi iz struke? Prof. Maras Maras: Ja bih moda malo drugom formulacijom, ali u tom istom smislu. Kad su donoeni neki zakoni, ili podzakonski akti, onda su, kad je rije o naoj strukturi izvrenja kazni i pravosua, bili obavezno konzultirani Sobotini, broj jedan, ja sam isto bio jedan od tih, i Stana Tiljari. Veina strunjaka izvrenja kazni u Ministarstvu je bila angairana gotovo u pravilu u svim, ak i perifernim podrujima koja se odnose na izvrenje krivinih sankcija. Dakle, sistem izvrenja krivinih sankcija, kaznionice, zatvori, bolnica, KP, sve institucije su bile konzultirane i respektirane u svim situacijama koje upuuju na suradnju i potrebu suradnje u zakonodavnom smislu. Recimo, ja se sjeam kad je donoen Zakon o izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija. Tu je bio i Singer21 i mnogi drugi pravnici su uestvovali zajedno s nama u tom dijelu zakonodavnog reguliranja problematike. Nai ljudi su pojedinano ili kao predstavnici institucije uestvovali u aktivnostima drugih, da tako kaem, struktura i institucija. Tako da su zaista, sistem izvrenja krivinih sankcija i Ministarstvo pravosua u tom dijelu bili vrlo aktivni i u javnosti i u kreiranju sistema. Prof. Kneevi Kneevi: Imam u svom posjedu jednu knjigu koja je zapravo prijevod one uvene Fentonove knjige o grupnom radu u zatvorima, knjige s kojom je grupni rad kao tehnika uveden iroko u penalne institucije. Ono to je zanimljivost knjige koju imam je to to je
Prof. dr. sc. Mladen Singer, ugledni pravnik, koji je osim svoje redovite djelatnosti u tadanjem Javnom tuilatvu, imao i zavidnu akademsku karijeru. Bio je profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, voditelji brojnih istraivakih projekata, prije svega s podruja maloljetnike delikvencije.
21
302
Intervju
Fentona preveo neki zatvorenik, naalost ja ne znam tko, u Lepoglavi i natipkao prijevod na pisaem stroju. To zapravo govori da je taj sistem, rekao bih, vrlo brzo nalazio aktualnu literaturu koja se u svijetu pojavljivala i onda je uz pomo zatvorenika prevodio. Prof. Kneevi Kneevi: Dal se Vi sjeate tko je donio tu Fentonovu knjigu u Hrvatsku? Prof. Maras Maras: Ne. Ali to se prijevoda tie, imali smo meu osuenicima one, koji nisu bili ukljueni u proizvodni rad, jer su znali strane jezike pa su bili prevodioci. Literaturu za prevoenje odreivali su strunjaci iz Sekretarijata. Prof. Kneevi Kneevi: Aha, i Izbore su prevodili zatvorenici? Prof. Maras Maras: Da, uglavnom lanke iz kriminalistike, kriminologije i penologije. Prof. Kneevi Kneevi: Zahvaljujem Vam, prof. Maras, na mnogim zanimljivostima iz povijesti nae penologije.
303
Intervju SAMO OBRAZOVANI LJUDI MOGU DOBRO RADITI U PENALNIM USTANOVAMA - RAZGOVOR S PROFESOROM MILOEM BUANOVCEM
Milo Buanovac je roen 1938. godine u Beogradu. Diplomirao je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, gdje je i magistrirao 1978. godine. Zaposlio se u kaznionici u Lepoglavi 1966. godine kao psiholog. Od 1973. do 1990. godine bio je i ravnateljem kaznionice. Bio je lan urednitva asopisa Penoloke teme od njegovog osnutka 1986. godine do 1988. godine. Prof. Kneevi Kneevi: Magistar znanosti Milo Buanovac, ovjek koji je cijeli svoj radni vijek proveo u hrvatskoj penologiji i to u vremenu koje je jako obiljeilo taj penoloki razvoj. Prof. Buanovac Buanovac: Pa, mogu se prisjetiti vremena kad sam prvi put doao u Lepoglavu kao student na praksu. To je bilo negdje poetkom ezdesete godine. U ustanovi je tada bilo troje ljudi s visokom kolskom spremom i nekoliko s viom. Veina je bila s osnovnom kolom i odgovarajuim teajevima za rad u toj struci. S visokom spremom bio je dr. Miroslav Stankovi, moj stariji kolega Franjo Bartolovi i magistra Milica Bartolovi, voditeljica domske apoteke. Prof. Franjo Bartolovi bio je prvi diplomirani psiholog u hrvatskoj penolokoj praksi i prvi uitelj u mojoj penolokoj karijeri. To je bio period kada su u penoloku praksu poeli prodirati neki drugaiji stavovi, razliiti od dotadanjih u odnosu prema osuenim osobama. ianje na nulu, posipanje DDT-om, karantensko spavanje na prinama li sline stvari koje su se pravdale higijenskim i drugim potrebama (zapravo privikavanje osuenih na nevolje zatvorskog ivota) lagano se naputaju. Dakle, jedan nivo odnosa prema osuenima, koja je valjda bila primjerena stavovima onog vremena, lagano se naputa, i ustupa mjesto stavu da je osueni osuen na vremensku kaznu lienja slobode, ali ne i na nehumani nain izdravanja te kazne. U Lepoglavi je jedan od prvih nosilaca tog stava bio tadanji upravnik Drago Pievi. To je bio ovjek irokog obrazovanja i velike erudicije, koji je shvatio da odnosi koji vladaju prema osuenima nisu dobri i koji je sasvim decidirano tvrdio da nain izdravanja kazne ne smije biti dodatna kazna za osuene osobe. Prof. Kneevi: Mogu li pitati to je bio Drago Pievi po struci? Prof. Buanovac: Pievi je po struci bio upravni pravnik, ovjek koji je po irini pogleda, po svojim stavovima, po znanju, bio zapravo doktor penologije.
304
Intervju
Prof. Kneevi: Dragu Pievia upoznao sam kao mlad socijalni radnik, kad je on vodio dom na Golom otoku. I to je bio ovjek izuzetne kulture prije svega, a ne samo znanja. Prof. Buanovac: Kad sam spomenuo njega, onda sam zapravo htio rei jednu bitnu stvar. To je ovjek koji je shvatio da ako hoemo ii naprijed u dizanju nivoa, nazovimo to uvjetno tretmana osuenih, odnosno odnosa prema njima, da to ne moemo raditi s ljudima koji nemaju dovoljno znanja i obrazovanja. I ne samo to, nego i s ljudima koji su naslijedili, da tako kaem, vrste stavove o tome da je osuenik zloinac i da prema njemu treba biti strog, da ne kaem neki tei izraz. Pievi je shvatio da to mogu initi ljudi koji imaju ire obrazovanje, vie obrazovanje i naravno, takvi ljudi koji imaju drugaiju podlogu za formiranje stavova u okviru cijele te problematike. Prof. Kneevi: Mogu li vas na ovom mjestu prekinuti pitanjem, kako ne bismo proli dalje u kronolokom redu. Da li vas je tada moda i na Odsjeku za psihologiju netko motivirao prema penologiji ili je to bio samo va vlastiti interes? Pitam to jednostavno da vidim je li i akademska zajednica tog vremena imala nekog senzibiliteta za to podruje. Prof. Buanovac: Kao institucija, ne. Prof. Zoran Bujas22 je svojevremeno pokazao interes prisustvovanjem nekim penolokim skupovima, ali dalje od toga nije se ilo. Moram rei da je, koliko god sam ja to nastojao, tek pod kraj mog radnog vijeka dolo do neke suradnje izmeu nae ustanove i Odsjeka za psihologiju u Zagrebu, a rezultat je bila knjiga koju su napisali Miomir uul23 s grupom kolega. Krajem pedesetih godina prof. Mladen Zvonarevi24, on osobno, a ne Odsjek za psihologiju, vrio je neka istraivanja u kazneno popravnim ustanovama, uz asistenciju prof. F. Bartolovia i prof. ure Marasa.25 Prof. M. Zvonarevi je kao socijalni psiholog imao interes i za ovo podruje, i njegov doprinos razvoju hrvatske penologije je nesumnjivo velik. On je i taj, koji je odigrao kljunu ulogu u mojoj orijentaciji na penologiju, preporuivi me za stipendiju tadanjeg Republikog sekretarijata za unutranje poslove. Kad ve spominjem vana imena u razvoju hrvatske penologije, onda ni u kojem sluaju ne mogu izostaviti gosp. Antona Sobotinia26,
Akademik Zoran Bujas, psiholog, dugogodinji proelnik Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1938. pa sve do 1981. godine bio je profesor eksperimentalne i fizioloke psihologije na zagrebakom Sveuilitu. 23 Knezovi, Z., Kulenovi, A., aki, V., Zarevski, P., i uul, M. (1989). Psiholoke karakteristike osuenih osoba. Zagreb: Znanstvena edicija asopisa Penoloke teme. 24 Prof. Mladen Zvonarevi, psiholog, bio je dugogodinji voditelj Katedre za socijalnu psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 25 Prof. uro Maras, psiholog, dugogodinji savjetnik i naelnik u Odjelu za izvravanje kaznenih i prekrajnih sankcija Ministarstva pravosue RH. 26 Anton Sobotini, osoba iznimne erudicije, bio je naelnik slube za izvrenje kaznenih sankcija u Ministarstvu pravosua niz godina, predavao je na tadanjem defektolokom fakultetu, danas
22
305
koji je negdje od kraja pedesetih do svog odlaska u mirovinu bio naelnik slube za izvrenje kazni. To je bio ovjek koji je strahovito puno itao, koji je upijao iskustva drugih zemalja, koji je imao jednu izuzetnu irinu pogleda na probleme penoloke struke i koji je zapravo, to sam inicirajui, a to prihvaajui dobre ideje ljudi iz naeg penolokog sistema, radikalno, da tako kaem, unapreivao penoloki sistem Hrvatske, pa i Jugoslavije. Mislim da je Anton Sobotini na nivou Jugoslavije bio najvei strunjak u penolokoj teoriji i praksi Prof. Kneevi: I vjerojatno jedan od najuglednijih ljudi svoga vremena u penologiji Jugoslavije. Prof. Buanovac: Apsolutno. Nije bilo pitanja na koje on nije imao odgovor. On je ujedno bio i uitelj koji je imao sluha za sve ono dobro to se uje i predloi. Na takvim ljudima je poivao napredak penoloke prakse u Hrvatskoj. Svi ti ljudi, pa i ja, uestvovali su u izgradnji zakonskih propisa. Moram rei da je kod nas penoloka praksa bila ispred teorije, ispred zakona. Prof. Kneevi: Moemo li to pojasniti? Dakle, u penalnom sustavu se pojavio moda neki nain rada s ljudima, neki novi pristup, koji u biti nije bio predvien zakonom i onda bi praksom bio potvren, da bi ga se kasnije prihvatilo kao zakonom reguliranog. Moemo li to tako oznaiti? Prof. Buanovac: Da. To je bio proces, ja bih to nazvao, recimo, omekivanjem stavova prema osuenim osobama. Ne u smislu neke blagosti nego u smislu potivanja njihovih prava, te u proirivanju njihovih prava i pogodnosti koje mogu koristiti. Prof. Kneevi: Moda bismo nastavili ovu liniju obrazovanja ljudi, s im ste zapravo dobro poeli. Kad ste doli, bilo je troje ljudi koji su bili visoko obrazovani, ali je vladala oito svijest da trebaju obrazovani ljudi. Taj je proces u Lepoglavi zapoeo Drago Pievi. I sad moda da nastavite dalje, kako se ta stvar razvijala dalje? Prof. Buanovac: Taj proces poboljavanja kvalifikacijske strukture, mada je govorim o Lepoglavi, odnosi se i na ostale nae penalne ustanove. Prof. Kneevi: Dobro, ali Lepoglava je bila vana penalna institucija pa je normalno da je ona odraavala i stanje sistema.
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, nije bio doktor znanosti i nije imao status sveuilinog profesora, ali je odgojio generacije penolokih strunjaka.
306
Intervju
Prof. Buanovac: Broj ljudi s visokim i viim obrazovanjem i potrebnim srednjim strunim, dakle ono od nie strune spreme pa na gore, se godinama poveavao. Meutim, bio je i jedan veliki problem. Ti ljudi nisu uvijek bili na onom oekivanom nivou da naprave neki korak naprijed. To se deavalo zbog toga jer je sama Lepoglava, kao i neke druge nae ustanove, dislocirana od veih mjesta i gradova i samim tim selekcija kadrova za rad u ustanovi bila je jako oteana, unato tome to je ustanova nudila neke pogodnosti, kao na primjer stan, beneficirani sta i drugo. Istina, osobni dohodak nikada nije bio pretjerano visok, ali je bio pristojan. Tamo negdje krajem sedamdesetih godina, u Lepoglavi, sad se moram prisjetiti imena, bio je relativno veliki broj psihologa. U Lepoglavi su se toga asa zatekli Said Tatarevi, Kruno Stipeti, Veljko krablin. Na mjestima odgajatelja imali smo psihologe Dragu Pavlovia i Antuna Potneka. Do devedesete godine kroz ustanovu je prolo trinaest psihologa. Bilo je i pedagoga, socijalnih pedagoga, i drugih struka bliskih penolokoj praksi. Napravili smo iskorak u suradnji s tadanjim Fakultetom za defektologiju, Odsjekom za poremeaje u ponaanju27, to je opet zasluga A. Sobotinia koji je postao predava na tom odsjeku, a neto kasnije je u nastavu ukljuio i mene. Tijekom vremena poboljavali smo obrazovnu strukturu i to s ljudima koji su izmeu ostalog, u studijskom programu imali i nekoliko penolokih predmeta. Kad sam ja doao u ustanovu, zatekao sam slovom i brojem osam odgajatelja (tada su se nazivali referentima) na otprilike brojno stanje od tisuu do tisuu i sto osuenih osoba, uz godinju fluktuaciju od cca. sedamsto osuenih. Prof. Kneevi: Ali, recimo, broj ljudi je bio oko tisuu i sto? Prof. Buanovac: Da, tu se kretao i po odgajatelju je znalo biti i debelo preko sto, pogotovo onih na vanjskim radilitima. Kroz sve te godine, broj radnih mjesta u sistematizaciji se poveavao. Kad sam ja odlazio u mirovinu, imali smo dvadeset i tri odgajatelja (od predvienih dvadeset i pet), gotovo svi s visokom naobrazbom. Istina, zatvaranjem Golog otoka i Stare Gradike, broj osuenih se u Lepoglavi poveao na oko tisuu i petsto, ali je ipak to bio povoljniji odnos odgajatelj - osuenici u odgojnoj grupi. Kad sam ja doao u ustanovu, nije bilo niti jednog odgajatelja s visokom spremom, moda dvoje, troje s viom (upravnom), ostali su imali srednju. To su bili ljudi jo iz rata pa su brzo odlazili u mirovinu i onda je Pievi poeo uzimati obrazovanije ljude, pa sam po njegovom odlasku ja to nastavio. Taj razvoj je iao vrlo dinamino. Kasnih sedamdesetih organizirana su dokolovanja, struni seminari itd., neki radnici krenuli su na postdiplomske studije, a poeli su i istraivaki radovi unutar KPD-a Lepoglave, s ciljem da se vidi miljenje osuenih
Ovdje se misli na Odsjek za poremeaje u ponaanju na nekadanjem defektolokom fakultetu, danas Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
27
307
o tretmanu, uvjetima izdravanja kazne i da se rade u okviru mogunosti potrebne korekture. Iz tog perioda jedan dio radova objavljivan je u asopisu Penoloke teme, koji je bio na struni asopis. Prof. Kneevi: Pardon, Penoloke teme vie ne izlaze, naalost. Prof. Buanovac Buanovac: Naalost, ne. To je bio jedan izuzetno dobar asopis koji se bazirao na iskustvima iz prakse, ali gdje nisu izostajala niti teoretska razmatranja cijele penoloke prakse. Dakle, taj period je bio jedan veliki iskorak naprijed, jer iz toga su rezultirala noveliranja zakona, novi kuni redovi i niz drugih podzakonskih akata. Ne bi bilo dobro kad ne bih spomenuo, iz vremena kada ja jo nisam bio u ustanovi, jednu izuzetnu suradnju s prof. V. Hudolinom28 i njegovom ekipom iz Vinogradske bolnice, na planu lijeenja alkoholiara. Naime, 1965. godine u Lepoglavi je radila jedna sekcija Kongresa o alkoholizmu. Inicijativu za suradnju pokrenuo je prof. dr. V. Hudolin, na poznati psihijatar, pionir na podruju lijeenja alkoholizma i drugih ovisnosti. On je uao u na sistem i tada se u Lepoglavi poelo s lijeenjem alkoholiara. Osnovan je klub lijeenih alkoholiara, uveden je grupni terapeutski rad s njima (tada jo nije bilo ovisnika o drogama). Tako je poelo. No nastao je jedan mali zastoj, vjerojatno zbog nedostatnog kadra jer je posao spao na psihologa i socijalnog radnika (pored njihovih drugih obaveza), a strunjaci iz Vinogradske jo se nisu bili ukljuili u sam proces lijeenja. Prof. Kneevi Kneevi: Je li profesor Hudolin dolazio redovito tad u Lepoglavu na supervizije? Prof. Buanovac Buanovac: Tada jo ne. Meutim kada sam ja doao, onda smo kolega Bartolovi, ja i socijalni radnik Jakov Geek, kojeg takoer moram spomenuti Prof. Kneevi Kneevi: On je bio, ini mi se, prvi socijalni radnik u penalnim ustanovama? Prof. Buanovac Buanovac: Jeste, jeste. Jedan ovjek izuzetne strunosti, izuzetnog senzibiliteta za struku u kojoj je radio. Dakle, mi smo se mojim dolaskom malo pojaali i ponovno smo obnovili i rad kluba i rad na grupnoj terapiji. Tada se ukljuuje prof. Hudolin sa svojim suradnicima: socijalnom radnicom Ljubom Ulemek29, psihijatrom Ivom Gabeliem i drugima,
Prof. dr. Vladimir Hudolin, neuropsihijatar, bio je od 1959. godine do umirovljenja 1987. godine, predstojnik Klinike za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Klinike bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu. Prof. Hudolin bio je osniva alkohologije u Hrvatskoj i jedan od najuglednijih svjetskih alkohologa. 29 Ljuba Ulemek, prva socijalna radnica na podruju alkohologije u tadanjoj Jugoslaviji, bliska suradnica prof. Hudolina. Sudjelovala je kao ravnopravna suradnica prof. Hudolina u mnogim radovima koji su objavljivani u meunarodnim edicijama.
28
308
Intervju
a kasnije su se ukljuili i dr. Veljko orevi30 i dr. Slavko Sakoman31 i onda se ta suradnja dalje irila i razvijala, s tim da je povremeno u, da tako kaem, supervizijske svrhe dolazio i prof. Hudolin. Prof. Kneevi Kneevi: Inae, prof. Hudolin je tad obilazio praktino sve penalne ustanove u Hrvatskoj. Prof. Buanovac Buanovac: Jeste. Moram rei, iza toga je poelo lijeenje i u drugim ustanovama: Staroj Gradiki, Poegi, mislim da ste ak i vi u Lipovici imali, pa u Turopolju itd. Prof. Kneevi Kneevi: I svi koji smo htjeli, onda smo zavrili zapravo alkoholoku kolu u bolnici u Vinogradskoj i imali stalno superviziju profesora Hudolina i njegovih suradnika. Prof. Buanovac Buanovac: Upravo tako. Mi smo ak napravili i jedan pravilnik o lijeenju alkoholiara i narkomana. Nije se sve svodilo iskljuivo na rad s alkoholiarima, nego se pria proirila i na rad s obiteljima jer bez obitelji je taj posao manjkav. Da bi na kraju uspostavili jednu izuzetno dobru suradnju s klubovima lijeenih alkoholiara koji su osnivani na terenu, gdje smo povezivali nae lijeene alkoholiare s onima u mjestu gdje inae oni ive. Njihove obitelji su se i tamo ukljuivale u rad. Dakle, ostvarili smo jednu viestruku povezanost terena i ustanove, odravali smo i redovne sastanke s obiteljima koji su bili zajedniki: osueni, njihove obitelji i lanovi terapijskog tima. U klubove lijeenih alkoholiara i centre za socijalni rad slali smo upite da li osueni po izlasku na slobodu apstinira ili je otiao u recidiv. I moram rei, negdje oko 45% naih lijeenih alkoholiara koji su izali na slobodu bilo je ukljueno u klubove. Dakle, postotak nije Bog zna kakav, da bi rekli da je u to ukljuena velika veina, ali tih 45% je sigurno apstiniralo, jer smo mi promatrali period od 6 mjeseci to je za nas, poslije njegovog izlaska, predstavljalo neki kriterij o apstinenciji. Dakle, 45% njih je unutar 6 mjeseci na slobodi bilo ukljueno u klub i apstiniralo. Kasnije smo to radili i za narkomane, naalost njih svega 5% se nije drogiralo, a unutar tih 5% je bilo i onih koji vie nisu ivi jer su se predozirali. Ja i danas mislim da taj oblik lijeenja narkomana u kazneno-popravnoj ustanovi nije u redu, i da bi njima trebalo organizirati komune pod nadzorom sline onima kakve se danas organiziraju, gdje e biti jedan drugaiji njihov stav prema sebi i prema lijeenju nego to to moe biti u jednoj represivnoj okolini. Ima jo jedna vana stvar koju treba naglasiti. Nama nisu bili samo u centru panje odnosi prema osuenima i humanizacija tih odnosa, nego smo vodili rauna i o radnicima, slubenicima kazneno-popravne ustanove. Mi smo i tu radili i to u zajednici s Fakultetom
30
Prim. dr. sc. Veljko orevi, psihijatar, danas proelnik Zavoda za socijalnu psihijatriju KBC Prof. dr. sc. Slavko Sakoman, psihijatar, Klinika bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb.
Zagreb.
31
309
za defektologiju, odnosno Odsjekom za poremeaje u ponaanju, neka istraivanja, utvrdili neke injenice i moram rei da smo na osnovi takvih istraivanja u rasponu od otprilike 15 do 20 godina posveivali poveanju panju radnicima u ustanovi. To zbog toga to su oni takoer optereeni svojim svakodnevnim radom, stresovima, interaktivnim odnosom s osuenima, i njima je trebalo omoguiti odreenu relaksaciju od tog posla. Krenulo se, na primjer, na rekreativne odmore koji su ili izvan godinjih odmora, na raznim mjestima, na primjer na moru, u hotelima, po 10 dana, pa na skijanju, u toplicama, prema tome kako je tko izrazio elju. Unutar tih 15-ak godina mi smo produili radni sta naih radnika za gotovo 10-ak godina. Zadovoljstvo radnika, njihova rastereenost od onih problema, je uinila svoje. Bilo je tu i drugih oblika relaksacije. Dakle, ili smo s motivacijom, ako je radnik zadovoljan, ako je oputen koliko moe biti oputen, ako nije pod tenzijama, da e imati i jedan drugaiji odnos prema osuenim osobama. I to se ispostavilo ispravnim. Istini za volju, ponekad je netko i eksplodirao, ali je to bilo neznatno u odnos na ono kako je to bilo u onim starijim vremenima. Prof. Kneevi Kneevi: Kako su dolazila nova znanja i nove informacije? Dakle, koji su bili kanali? Rei u zato to pitam. Postoji jedan uobiajeni stereotip da je to bilo vrijeme kad nije bilo komunikacije ni sa im, kad smo mi bili izolirani iza eline zavjese i tako dalje. No, kako su ta nova znanja dolazila u sistem? Prof. Buanovac Buanovac: Pa ja moram rei da su dolazila na razne naine, ali u svakom sluaju zahvaljujui tadanjoj upravi izvrenja kazne. Pria poinje od naelnika Sobotinia, koji je Prof. Kneevi Kneevi: Neki kau Joe Manolia prije toga. Prof. Buanovac Buanovac: Vjerojatno jest. Ne mogu rei jer Prof. Kneevi Kneevi: Kad ste vi doli, on vie nije bio u sistemu? Prof. Buanovac Buanovac: Nije bio u sistemu, pa ja ne mogu davati svoje miljenje o tome Prof. Kneevi Kneevi: To je uka Maras spomenuo u intervjuu. Prof. Buanovac Buanovac: Vjerujem. uka to bolje zna, jer je on od 48. - 49. u sistemu. No, Sobotini je nas, da tako kaem, tjerao i mamio da hodamo okolo po simpozijima, seminarima, i kongresima, te nam preporuivao literaturu. Mi iz Lepoglave smo imali dogovor s izdavakom kuom Mladost koja nam je redovito slala popise novih knjiga s naeg podruja i mi smo to odmah naruivali i davali osoblju na itanje. I ne samo to, nego je bila dana mogunost ljudima koji su imali srednju ili viu spremu da se upravo na Odsjeku za poremeaje u ponaanju na Fakultetu za defektologiju dalje obrazuju u svojoj
310
Intervju
struci, tako da je dio naih odgajatelja i straara pohaao fakultet. I sam Republiki sekretarijat za pravosue je takoer organizirao razne teajeve i seminare za dopunsku naobrazbu. Prof. Kneevi Kneevi: Zapravo su desetine ljudi u penalnom sustavu Hrvatske zavrili taj studij. Prof. Buanovac Buanovac: Tu moram opet spomenuti prof. Sobotinia, koji je prvi uao u taj Odsjek poremeaja u ponaanju. S njim zajedno jedan od vanih imbenika je bio i prof. Mladen Singer, s kojim smo, takoer, jako dobro suraivali. On je u svoje vrijeme bio i javni tuilac, ovjek s velikim iskustvom i znanjem, kojem pored maloljetnike delikvencije nije bilo niti strano podruje ovisnosti i penologije, i koji je takoer dao svoj doprinos u omoguivanju ukljuivanja naih ustanova u obrazovni sistem Fakulteta za defektologiju. Dakle, prof. Mladen Singer je svakako osoba koju se u razvoju nae penologije ne moe mimoii. Prof. Buanovac Buanovac: Mislim da vrijedi spomenuti jo neka podruja gdje su se dogodile promjene za svih tih godina. Jedno od tih podruja je obrazovanje osuenih osoba. Kad sam ja doao u ustanovu, tu je bila organizirana osnovna kola i nekoliko strunih usmjerenja prema djelatnostima koje su u ustanovi postojale: drvne struke, metalske struke i slino. Jedan broj osuenih je u to obrazovanje bio ukljuen, uvijek je to bilo na principu dobrovoljnosti, ali ako su odgajatelji ocijenili da bi nekog trebalo obrazovati, onda se malo i pritisnulo. Ne na silu, naravno, nego uvjeravanjem o potrebi da ovjek neto zavri. Na poetku smo imali nastavni kadar angairan iz okolnih kola i jednog ili dvojicu naih predavaa. S vremenom se krug zanimanja irio, a shodno tome poveavao se i broj naih strunih nastavnika, ali i nivo znanja koji su ti ljudi mogli pruati, tako da smo mi doli izmeu 80-ih i 90. godine do jednog jakog kolskog centra koji je imao svoj nastavni kadar, i dobru suradnju s vie obrazovnih ustanova, uglavnom s podruja nae upanije.32 Tu se sad pojavila i ugostiteljska struka, kuhari, konobari, a ili smo i dotle da smo ljudima omoguavali, naravno ako su udovoljavali svim drugim kriterijima, i da studiraju, pa su ak pojedinci i magistrirali. Mislim da smo ovim irenjem podruja raznovrsne naobrazbe postigli to da se to vei broj osuenih kojima je to trebalo ukljuivao u obrazovni proces. Isto tako moram rei da smo u okviru obrazovanja koristili kao nastavnike i obrazovane osuene osobe, tako da smo imali jedan izuzetno jak i dobar kolski centar. Prof. Kneevi Kneevi: To znai da su recimo u koli predavali neki osueni koji su bili, recimo, nastavnici ili tako? Da im se omoguilo Prof. Buanovac Buanovac: Ako su bili strunjaci u nekoj struci, kao na primjer inenjeri, ekonomisti, dakle ljudi koji su donijeli znanje izvana, a za koje bi bilo teta da im ne omoguimo da naue druge.
32
Kaznionica u Lepoglavi nalazi se na podruju Varadinske upanije.
311
Prof. Kneevi: Mogu li ovdje u vezi s obrazovanjem postaviti sljedee pitanje: Uobiajeni stereotip, kad se danas ocjenjuje taj period socijalizma u Jugoslaviji, je da se to tako razvijalo iz onih, ovaj, lenjinskih principa, uiti, uiti i samo uiti, a zapravo mi se ini da nije rije o lenjinskom principu, nego o jednoj strunoj procjeni po kojoj je obrazovanje mogunost za napredak? Prof. Buanovac Buanovac: Mi smo u svakom sluaju uvijek procjenjivali, gledajui ukupnu linost osuenoga, to je to bilo to je njemu stvorilo preduvjete da doe k nama. Izmeu brojnih faktora, naravno, bilo je i nedovoljno obrazovanje, jer da je moda bio obrazovaniji, vani bi bolje zaraivao, bolje ivio, ne bi upadao u iskuenja itd. Meutim, osnovno je bilo da ga struno osposobimo kad izae da ima neki kruh u rukama, da se moe zaposliti, da ne padne na teret zajednici, ili da se pak ne vrati nazad u ustanovu kao recidivist. Vrlo esto osueni su i sami izraavali interes za pojedine struke, pogotovo one u novije vrijeme rentabilnije, kuhare, konobare, jer je to omoguavalo lake, bre, ako ne drugo, barem sezonsko zapoljavanje vani. Prof. Kneevi Kneevi: A i ustanova je razvijala i ugostiteljske aktivnosti? Prof. Buanovac Buanovac: Apsolutno, jer ti ljudi su onda i u nau osueniku kuhinju poeli donositi novosti. Mi smo, recimo, imali izuzetno strune predavae, profesore, iz varadinske ugostiteljske kole, koji su uz nae civilne kuhare uestvovali u tom procesu obrazovanja, to se vidjelo i na kvaliteti prehrane. To se odrazilo na proirenju menija, i openito dizanju kvalitete prehrane. Sjeam se, recimo, detalja kad su nas osueni sa svojim kuharom civilom pozvali na degustaciju jela pripravljenih s gljivama. Naime, mi smo poeli uzgajati ampinjone i bukovae u podrumima starog samostana, koji su idealni za te stvari. Veliki dio je iao na prehranu osuenih, a neto smo i prodali preko naih trgovina. Pozvali su nas na degustaciju petnaestak, dvadeset razliitih vrsta jela od gljiva, naravno uvijek u kombinaciji s neim. To je mene fasciniralo jer je to bio produkt nekakvog znanja i proirenja kruga interesa osuenih. To je bilo neto vrlo pozitivno, vrlo dobro. Prof. Kneevi Kneevi: Ovako kad sluam, zapravo imam osjeaj da su ta dva procesa, obrazovanje osoblja i potreba za obrazovanjem zatvorenika, tog vremena tekli paralelno. Prof. Buanovac Buanovac: Apsolutno. Prof. Kneevi Kneevi: Da je cijeli jedan sistem rastao komplementarno pomaui jedan drugome na neki nain. Prof. Buanovac Buanovac: Da. Prof. Kneevi Kneevi: Jer su i obrazovaniji zatvorenici traili obrazovanije odgajatelje.
312
Intervju
Prof. Buanovac Buanovac: Ne samo obrazovanije, nego i s drugaijim stavovima. Dobivalo se i na kompletnoj linosti, ne samo na znanju i obrazovanju. Mislim da su tu bili neki pozitivni pomaci. Onda imamo jo jedno podruje takozvanih slobodnih aktivnosti - Lepoglava je bila poznata upravo po svojim sekcijama slobodnih aktivnosti gdje je u slobodno vrijeme prema vlastitom izboru i slobodnoj volji osuenik mogao ii tamo gdje ga vue njegov interes. Recimo, kad sam ja doao u ustanovu, sad ja to ne povezujem s nekim svojim zaslugama, jer to je jednostavno bio razvoj, ali hou rei, kad sam ja doao, imali smo rezbarsku, likovnu i bavarsku sekciju, i takozvanu blataru. To je bio popularni, malo ironian izraz za keramiku sekciju koja je radila neke proizvode od gline. No, meu osuenim osobama je bilo raznovrsnih izuzetnih talenata, tako da smo mi digli te sekcije na jedan vrlo visoki umjetniki ili zanatski nivo. Tamo negdje 75. godine, kad smo snimili sve ono to su te osuene osobe do tog asa napravile, procijenili smo da se to treba i vani vidjeti, pa smo 75. godine napravili izlobu osuenikih radova u galeriji primitivnih umjetnosti na Gornjem gradu u Zagrebu, koja je bila izuzetno dobro primljena, prije svega od strunih likovnih i drugih kritiara. Imala je veliki publicitet i veliki broj posjetitelja. Bila je to velika afirmacija ne samo ustanove, nego prvenstveno pojedinaca koji su svoje radove tu stvorili i na izlobi prezentirali. Imali smo i osuenih koji su bili pisci, pjesnici, knjievnici. Neki od njih upravo su to postali u ustanovi. Tamo negdje sedamdeset i neke godine izdali smo jednu zbirku pjesama osuenih osoba. Prof. Kneevi Kneevi: Rije je zapravo bila o pokuaju da se afirmira stvaralatvo zatvorenika. Prof. Buanovac Buanovac: Apsolutno. Onda je bila vana jo jedna stvar, a to je informiranost osuenih osoba. U KPD-u Lepoglava neposredno poslije Drugog svjetskog rata poeo je izlaziti jedan informativni list za osuene osobe. Tad se zvao Bilten ili tako nekako. On je ivio koju godinu i vjerojatno, kad se promijenio upravnik, on se ugasio jer ovom drugom nasljedniku nije bilo do toga. Uglavnom, poueni tim iskustvom, mi smo 73. godine pokrenuli informativni list i za osuene i za radnike ustanove. Nazvali smo ga Domski vjesnik i on je izlazio sve do 90. godine. U njemu je bio poseban prilog za radnike s informacijama koje njih zanimaju, a vei dio lista bio je namijenjen osuenim osobama. Taj dio lista sadravao je informacije koje su davali nai struni radnici, pisali su tu i osueni svoje primjedbe, stavove, svoje uratke, kao pjesme, prozne sastavke, humor, karikature, ilustracije itd. Dakle, taj je na list izlazio od 73. do 90., punih 17 godina; u jednom periodu izlazio je dvomjeseno, a u drugom tromjeseno. Informiranost i radnika i osuenih o svemu to se zbiva u ustanovi i s ustanovom, smatrali smo, rezultirat e s manje nevolja, manje predrasuda, manje krivih poteza i zakljuaka itd. Osim ovoga, bilo je tu i gostovanja raznih umjetnika, estradnih, pa i gostovanja kazalinih kua. Nastojali smo odrati nekakav kontakt s vanjskim svijetom da skinemo eljeznu zavjesu koliko god je mogue vie.
313
Prof. Kneevi Kneevi: Kad je kino dvorana graena? To je noviji objekt? Prof. Buanovac Buanovac: Da. To je graeno neposredno poslije Drugog svjetskog rata. To je vienamjenska zgrada u kojoj je prostor za posjete osuenih, kino dvorana i civilne ambulante, a kasnije i prodajni prostor za proizvode nae industrije i slobodnih aktivnosti. Kad sam ja doao, onda su u dvorani za posjete koja je bila dosta dugaka bila dva zida du cijele dvorane, otprilike po sredini, meusobne udaljenosti, recimo, metar i 10, 20 cm, i na zidovima iane reetke kroz koje su osueni i njegov posjetitelj mogli komunicirati. Prvo to sam napravio bilo je da se skinu reetke, a nedugo zatim i da se srue zidovi, te da se u prostoriju stave stolovi i stolice da se moe normalno sjesti i razgovarati. Konano, uveli smo i mogunost da osuenika kuhinja moe osuenima i njihovim posjetiteljima servirati kavu i sokove. Dakle, i na tom planu smo nastojali ukloniti nekakvu udaljenost izmeu lana obitelji i osuenoga. Prof. Kneevi: Dakle, u Lepoglavi nije bilo neega to u zatvorima popularno zovu jasle33? To je ona staklena pregrada izmeu ljudi koji, ovaj, razgovaraju u zatvoru. Prof. Buanovac Buanovac: To smo mi uklonili jo davno, tamo negdje 70-ih godina. Prof. Kneevi: Moe jedno moda osjetljivo pitanje za dananje vrijeme? Prof. Buanovac Buanovac: Moe. Prof. Kneevi Kneevi: Kad bi osuenici iz Lepoglave bili praeni, recimo, na sud ili negdje, da li ih se u pravilu vezalo lisicama ili je zato postojala neka posebna procedura? Prof. Buanovac Buanovac: Tu je zakon bio jako odreen. Za tea kaznena djela obavezno su nosili lisice na rukama, a za druge, gdje bismo mi procijenili da moda postoji opasnost napada na slubenu osobu ili bijega, isto su stavljane, ali to je ve bilo puno rjee. Ali nikada na noge nismo stavljali okove. A inae u pravilu kad bi ih se pratilo u bolnicu ili na sud i tako dalje, tko nije po zakonu morao imati, nije ih imao. Prof. Kneevi Kneevi: Pitam to zbog rasprave u javnosti jer danas se mnogim ljudima stavljaju lisice na ruke. Prof. Buanovac Buanovac: Da, da, gledao sam onog uia kad su mu i na noge stavili okove.
Jasle su tipian dio zatvorske unutarnje arhitekture. To je pregrada, najee sa staklom, opremljena mikrofonima i zvunicima, ili slualicama sa svake strane, ili je staklo jednostavno izbueno, koja onemoguuje tjelesni dodir izmeu zatvorenika i posjetitelja.
33
314
Intervju
Prof. Kneevi Kneevi: Da, da. Deko koji je prometnu nesreu napravio. Ne ispriavamo mi sad kazneno djelo. Prof. Buanovac Buanovac: Onaj koji je dao taj nalog nasjeo je pritisku tiska koji je uia proglasio ovakvim i onakvim, sinom tajkuna i tako dalje. To je bilo pod pritiskom i potpuno nepotrebno. Dobro, nemam nita protiv da je imao lisice na rukama, i prije su se prilikom uhienja ili privoenja na sudsku raspravu pritvorenicima stavljale lisice na ruke, ali okove na noge ne. Prof. Kneevi: Da, esto se viaju lisice. Ljude iz podruja privrednoga kriminala s lisicama na rukama vode pravosudni policajci. To su ljudi koji nemaju nikakvu povijest agresivnosti, napada na druge ljude i tako dalje, valjda se trenira strogoa. No vratimo se razvojnim temama. Kako je iao razvoj, recimo, sistema zatite zdravlja zatvorenika? Prof. Buanovac Buanovac: Kad sam ja doao u ustanovu, bili su jedan lijenik i dva bolniara. To je bila naa zdravstvena sluba, uz magistru, jer je dom imao i svoju prirunu apoteku za hitne sluajeve kad s lijekovima treba brzo intervenirati. To je bila cijela zdravstvena sluba. S vremenom se zdravstvena ekipa poveala za jednog lijenika, psihijatra i bolniara. Psihijatra smo mi kolovali, odnosno, poslali smo ga profesoru Hudolinu da specijalizira alkohologiju i druge ovisnosti. On je bio, ne sjeam se, dvije ili tri godine na toj specijalizaciji, obavio svoj psihijatrijski posao, uglavnom s alkoholiarima, a kasnije i narkomanima, a onda su ga premjestili u zatvorsku bolnicu u Zagreb, pa smo opet ostali bez psihijatra. Meutim, nama su svakog tjedna dolazili specijalisti iz zatvorske bolnice ili po potrebi iz nekih drugih zdravstvenih ustanova, kao na primjer okulisti, dermatolozi, internisti i tako dalje, tako da je po mom miljenju zdravstvena zatita osuenih osoba bila na dosta visokom nivou. S dananjeg aspekta gledano, imamo jednu mrlju u okviru te zdravstvene zatite. Radi se o jednom delikatnom pitanju, a to je kada osueni trajka glau, to uiniti? Vidim da se to danas rjeava tako da ga se puta da gladuje dokle god ne doe do totalne ivotne ugroenosti. Prof. Kneevi Kneevi: Do kome praktino Prof. Buanovac Buanovac: I da tek onda lijenika ekipa intervenira. Kad sam ja doao u Lepoglavu, to je pitanje bilo zakonom regulirano. Prinudno hranjenje bilo je propisano nakon 7 dana trajka glau. Sad dolazimo do mrlje. Naime, dugo vremena se u tom prinudnom hranjenju koristila sonda. Taj postupak nije bio ni najmanje ugodan. Ta sonda je dugo bila u igri, a u kasnijem periodu ipak se prelo na prinudno hranjenje infuzijom. Ni to nije bilo doekano s oduevljenjem, ali barem nije bilo onog guranja katetera u eludac. Kad bih ja s dananjeg aspekta procjenjivao, onda moram rei da mislim da osuenog ne treba putati da ugrozi
315
svoj ivot i da treba primijeniti prinudno hranjenje infuzijom. Nakon koliko dana gladovanja, to je na lijenicima da ocijene. Mislim da ne treba ekati da mu ivot bude u neposrednoj opasnosti. To je pretjerivanje u nekom potivanju prava ovjeka, osobe i tako dalje. Bolje je sprijeiti nego lijeiti, a ako je on u pravu sa svojim zahtjevom zbog kojeg trajka, onda mu treba udovoljiti. Prof. Kneevi Kneevi: A ne dovesti do situacije da padne u komu. Prof. Buanovac Buanovac: Tako je. Ako nije u pravu, onda treba nekakvim razgovorom to rjeavati s njim. Boe dragi, pa ima ljudi koji su toliko struni i sposobni da odgovore samoubojicu od samoubojstva. Postoje policijski pregovarai koji one koji dre taoce razuvjere i uvjere ih da ih puste, i tako dalje, da ne nabrajam. Dakle, ima ljudi koji mogu struno na jedan ljudski, humani nain, razgovarati s ovjekom i vidjeti to se moe, a to ne. U svakom sluaju nisam za to da se zbog neke kvazidemokratinosti pusti ovjeka bez pomoi gotovo do smrti. To je moj osobni stav. Ja sam izrazito abolicionistiki nastrojen, uvijek sam bio, tome je doprinijelo i to to sam imao prilike neposredno prije egzekucije smrtne kazne razgovarati s osuenima, na primjer, razgovarao sam s Kosiem, onim koji je u Karlovcu pobio itavu onu obitelj. S njim sam razgovarao dva sata prije nego to je nad njim izvrena smrtna kazna. Iza tog je slijedio moj prijedlog koji je jedini mogao koliko - toliko biti prihvatljiv u to vrijeme, kad se to dogaalo, jer nije se htjelo uti o ukidanju smrtne kazne. Moj prijedlog je bio da ovjeka u razdoblju od izricanja smrtne kazne do zadnje instance koja treba rei da li e ivjeti ili ne promatra ekipa strunjaka, pa da oni predsjedniku drave koji kae da ili ne mogu argumentirano rei da li se isplati dati mu ansu ili ne. Meutim, to naalost nitko nije htio uti. Isto tako, kad je bila rije o postupanju s politiki osuenima. To je jedno posebno zanimljivo podruje, zbog kojeg sam ja bio u prvim danima pluralizma prilino runo napadan za stvari koje nikad nisam radio. Istina, iza te prie je stajao jedan jedini ovjek koji je koristio neke medije, ukljuujui i onog u kojem je bio urednik, da gomilom lai usmjeri agresivnost javnosti prema meni. No, moji prijedlozi mogu se vidjeti u nekim referatima ili diskusijama s nekadanjih simpozija. Oni su ili u smislu voenja dijaloga s politikim osuenima. Meutim, istini za volju, mi tada i nismo imali dovoljno politiki obrazovanog kadra koji bi se u takve dijaloge mogao uputati. Ali to ne znai da se nije moglo na tome raditi. Prof. Kneevi Kneevi: Ja znam da mi ne moete govoriti detalje, ali svaki sustav izvrenja kazne je zapravo politiki sustav u veoj ili manjoj mjeri. ak i onda kada regulira stvari koje naizgled nisu politike. Koliko je, osim legislative, bilo pritiska politike na zatvore? Na, recimo, Lepoglavu, gdje vi imate iskustva? Naravno, ne mogu traiti od vas detalje jer ih sasvim sigurno ne moete rei u javnost, ali rekao bih, neka ocjena uope, i da li su to bila neka razdoblja kad je toga bilo vie, kad je bilo manje i tako?
316
Intervju
Prof. Buanovac Buanovac: Ja ne mogu govoriti o nikakvom velikom politikom pritisku, kao nekoj generalnoj pojavi. Prije bih rekao da su to bile sasvim pojedinane intervencije pojedinih, ajde nazovimo to politiara, i drugih uglednih ljudi, ne samo politiara. Mi smo u pravilu u takvim sluajevima postupali na sljedei nain. Evo jednog konkretnog primjera. Jedan ugledni ovjek je intervenirao za jednog osuenog iz jednog grada da ga se pusti na dopust ili godinji odmor. To je bilo direktno meni upueno, neu rei da je to bio zahtjev, recimo, molba. Onda sam ja pozvao odgajatelja, pitao o kojem se osuenom radi, zato je osuen, dakle snimio sam situaciju. Utvrdio sam da je to narkoman koji je krao vlastite roditelje i koji je radio kaznena djela da doe do droge. Mi nismo mogli imati povjerenje u njega da ga pustimo niti jedan dan bez pratnje ako negdje mora ii. Ja sam nazvao tog ovjeka i rekao mu Vidite, on je narkoman, on je krao vlastite roditelje, krao je po duanima, provaljivao u kioske, nisu to neki veliki zloini, ali takvu linost mi ne moemo pustiti. On je trenutno u tretmanu. Nemojte izlagati svoj ugled za takvog ovjeka.. Joj, veli, hvala ti to si mi rekao. Ovu stranu ja nisam znao.. Dakle, bilo je ljudi koji su koristili nekoga uglednijeg da napravi nekakav pritisak. Moram rei, u pravilu, za one koji bi to svojim radom, ponaanjem i cijelim okvirom oko sebe zasluivali, nije bilo potrebna nikakva intervencija. im je morala biti intervencija, znalo se to je. Dakle, generalno mogu rei da politikih pritisaka nije bilo. Prof. Kneevi Kneevi: Dakle, moemo na neki nain utvrditi kako nekog sistematskog ili sustavnog politikog pritiska na razvoj institucije nije bilo. Prof. Buanovac Buanovac: Da, ne znam kako je sada, ne bih htio davati nikakve sudove, jer se mogu informirati samo iz crnih kronika. Prof. Kneevi Kneevi: Kako je bilo s radom osuenika? I to, posebno bih vas pitao sljedeu stvar, da li su zatvorenici esto kanjavani zbog toga to, recimo, ne bi htjeli raditi? Prof. Buanovac Buanovac: Svako odbijanje zakonitog nareenja zakonom je bilo sankcionirano, no tu uvijek postoje razne nijanse, razni nivoi i razne okolnosti. Nikada nikoga koga bi lijenik oznaio kao bolesnog ili trenutno smanjeno sposobnog nitko nije tjerao na rad, ali rad je bio obavezan. Rad nije bio pravo kao to je danas, jer se rad smatrao prije svega odgojnim sredstvom. Mislim da je opet kvazidemokratino oslobaati osuene od obaveze rada. Mislim da to nije dobro i da treba ponovno uvesti u zatvor obavezu rada. Bilo je kanjavanja kad bi netko bez razloga odbio raditi, bilo je kanjavanja, ali ne tako esto. To su bila trenutna odbijanja, dakle, osueni se inae zaposlio, radio je, sve je bilo u redu, ali neto mu je dolo i danas on nee na posao. Naravno, ako nije imao valjan razlog, bio je za to kanjen, jer je njegova obaveza, ako je zdrav i sposoban, da ode i da radi. Meutim, vezano za temu o radu mogu rei da se krajem 80-ih poeo nazirati neki drugi, ne ba
317
pozitivan trend. Rad koji je zakonom bio oznaavan kao odgojno sredstvo, kao sredstvo za stvaranje ili odravanje radnih navika, sredstvo za utvrivanje znanja koje je eventualno stekao u koli, ili obnavljanje znanja koje je stekao vani, po mom uvjerenju postajao je neto drugo. U prvi plan poelo je dolaziti stvaranje ekonomske koristi od rada osuenih osoba. Ono to se zadnjih godina poelo deavati sve manje mi se svialo jer se iz Lepoglave selilo osuene u poluotvorene i otvorene ustanove koje su trenutno bile rentabilnije od Lepoglave. Najvei broj osuenih iao je u Lipovicu. Nisam ja imao nita protiv toga, meutim, tamo su ili i osueni mimo naih kriterija, koji tamo nisu jo trebali ii, a ili su zbog potreba proizvodnje radijatora, poljoprivrede, ili ne znam ni ja ega drugog. Dakle, osueni su se bez kriterija poeli premjetati tamo gdje ne spadaju, a u interesu stvaranja profita u nekoj ustanovi. Drugim rijeima, taj rad je poeo postajati ekonomska eksploatacija osuenih. Ja znam da se u Lipovici dobro nagraivao rad, ali tamo je odlazilo puno ljudi koji po svojim osobinama i kaznenim djelima nisu zasluivali da tamo budu, a ili su kao radna snaga. Prof. Kneevi Kneevi: A na to Lepoglava nije imala utjecaja? Prof. Buanovac Buanovac: Ne. Dolazila je komisija iz ministarstva, izabrala osuene i poslala ih. I pod kraj moram rei da sam ja s nekim ljudima iz ministarstva imao kratak, otar razgovor i presjekao to, ali to je ve bilo pod kraj, prije mog odlaska u mirovinu, pa je ve bilo malo kasno. Prof. Kneevi Kneevi: A, dakle, drava je na neki nain spaavala svoj budet jer nije budetska sredstva slala za odravanje zatvora, nego Prof. Buanovac Buanovac: Pa, bio bih nepoten da ne kaem neto. Za te novce koji su priteeni od Lipovice ili ne znam odakle sve, ruku na srce, raene su korisne stvari, obnavljani su zatvori, poboljavani uvjeti. Dakle, ja ne mogu rei da su ti novci upotrijebljeni na neke gluposti. Ne. Sve je to ok, ali nemojmo eksploatirati i potujmo penoloke principe i kriterije. Prof. Kneevi Kneevi: Dakle, rad se razvijao od radne aktivnosti do eksploatacije. Prof. Buanovac Buanovac: Pa dobro, ajde, recimo. Prof. Kneevi Kneevi: Pitao bih vas jo jednu stvar, pa emo onda zavriti. Ja imam u svojoj biblioteci, to sam dobio na poklon od jednog starog prijatelja iz zatvora, jednu knjigu koja je zapravo napisana na tadanjem pisaem stroju, a to je prvi prijevod Fentonove knjige o grupnom radu u zatvorima, koju je preveo jedan lepoglavski zatvorenik, negdje krajem 60-tih i poetkom 70-tih godina.
318
Intervju
Prof. Buanovac Buanovac: Mislim da je to bilo 1967. godine. Prof. Kneevi Kneevi: Da li je to bila neka regularna praksa da su se takve knjige prevodile, naravno uz upotrebu zatvorenika koji su govorili jezike? Prof. Buanovac Buanovac: Apsolutno. Osuenici koji su znali strani jezik i znali prevoditi bili su, da tako kaem, profesionalni prevoditelji. Ne toliko ispoetka, tad su vie to radili u slobodno vrijeme, ali kasnije su postali lanovi prevoditeljske sekcije, i taj posao im je bio plaen. I danas ima, ako to nije spaljeno, u Lepoglavi, pa i drugdje, tih prijevoda. U Lepoglavi je bila velika prevoditeljska aktivnost. Fenton je bio prvi prijevod, ali kasnije su se prevodili struni penoloki, psiholoki, psihijatrijski i drugi nama relevantni naslovi. Neki prijevodi su bili malo bolji, neki malo loiji. Nismo mi imali vremena to recenzirati, to je uvijek bilo onako kako su oni preveli. Ali to je bila razgranata aktivnost i svaki primjerak tako prevedene knjige mi smo obavezno slali i ministarstvu, s naznakom tko je to preveo i tako dalje. Prof. Kneevi Kneevi: To bi znailo da bi ta biblioteka morala i danas postojati u ministarstvu. Prof. Buanovac Buanovac: Ne bih to nazvao bibliotekom, ali bi jedan broj tih prijevoda sigurno morao postojati. Prof. Kneevi Kneevi: Sobotini je bio skuplja knjiga? Prof. Buanovac Buanovac: On je bio skuplja znanja, ne knjiga. On je sve to prouio, svaku tu knjigu on je meni komentirao. Prof. Kneevi Kneevi: Evo, tog Fentona sam ja dobio na poklon, taj original, preveden od nekog Prof. Buanovac Buanovac: Da, to je bio prvi prijevod, negdje 67. Prof. Kneevi Kneevi: Ali to ujedno govori i o sistemu koji je zapravo traio znanja izvana i Prof. Buanovac Buanovac: Da, ali moram rei, mi smo ga pokuali primijeniti, ali smo napravili kardinalnu greku da smo iz jedne kulture, iz jednog mentaliteta, doslovno prenijeli jednu nama stranu metodu. Prof. Kneevi Kneevi: I zato ona nikad nije zaivjela. Prof. Buanovac Buanovac: Nije zaivjela. Mi smo pokuali, vrlo brzo sam ja vidio da to nije za na mentalitet, i prestali smo. Ali to ne znai da nismo imali i dalje razne grupne i druge sastanke. No, nismo nita govorili o podruju osuenike samouprave. Prof. Kneevi Kneevi: Evo, recimo
319
Prof. Buanovac Buanovac: To je jedno vrlo iroko podruje. Neki se moda danas osvrnu na to s ironijom, meutim moram rei, osuenika samouprava je ispoetka uglavnom djelovala na radnom planu jer valjda su i moji prethodnici ocijenili da kad ovjek neto sam odlui, da e onda to bolje i radije raditi. Meutim, mi smo jako proirili tu osueniku samoupravu. Bila je na svim podrujima osuenikog ivota u ustanovi. Doli smo ak dotle da vie nitko nije mogao doi na kazneni raport, a da odreena osuenika samoupravna odjelna komisija nije dala svoje miljenje. Dakle, da ne kaem da je to nekakvo, barem ovako na administrativnom planu, znaajno pravo osuenih osoba. Dakle, da su se mogli njegovi drugovi, koji znaju to se dogodilo, koji znaju njega, koji sve znaju, da oni daju prijedlog da ga se kazni ili ne. Prof. Kneevi Kneevi: Da li je to formalizirano u nekom propisu, zavodskom, ili je to bila samo praksa? Prof. Buanovac Buanovac: To je bila praksa, ali ne sjeam se, moda je u nekom internom aktu ustanove to i navedeno. Prof. Kneevi Kneevi: Kad je mogla otprilike poeti ta praksa? Prof. Buanovac Buanovac: Pa ta praksa je poela dosta kasno, to je moda mojih zadnjih 4, 5 godina, recimo. Prof. Kneevi Kneevi: To je sredina 80-ih, svejedno. Prof. Buanovac Buanovac: Da, 85. pa prema 90. Prof. Kneevi Kneevi: Mogu li vas na kraju pitati dvije stvari: to na neki nain, kad pogledate cijelu tu svoju profesionalnu penoloku aktivnost, to bi oznaili kao neto to je tako, va najvei uspjeh, i s druge strane, to mislite, to je ono gdje ste promaili? Danas o tome moete vrlo slobodno razmiljati. Prof. Buanovac Buanovac: Teko je to rei, to je najvei uspjeh. Prof. Kneevi Kneevi: Ne mislim tu sad na instituciju, na sustav izvrenja, nego na ono to ste vi kao strunjak dali ili ega se najradije sjeate? Prof. Buanovac Buanovac: Pa gledajte, u nekom kontinuitetu, mislim da je to jedan struno znanstveni doprinos razvoju penologije u Hrvatskoj, pa ako hoete i u Jugoslaviji, a za to imam i priznanja. Prof. Kneevi Kneevi: Pa konano, hrvatska penologija je bila vodea penologija u Jugoslaviji.
320
Intervju
Prof. Buanovac Buanovac: I to je isto tono. Ne vidim nekog posebnog pojedinanog velikog uspjeha, sve je to bio kontinuitet, sve to nisam bio samo ja, nego svi moji suradnici, mi smo bili tim, mi smo bili ekipa koja je sve to radila, i nisu sve ideje bile moje. Bilo je dobrih ideja mojih suradnika, koje smo realizirali, ali ima jedna stvar koju smatram svojom najveom osobnom grekom. Naime, svojedobno sam bio u posjeti KPD-u Zenica u Bosni, i vidio sam jednu izuzetno dobru stvar kod njih, a to je da su odgajatelji unutar zidova, dakle u samoj kaznioni, imali kancelarije i bili uvijek dostupni osuenima kad je to bilo potrebno. Njima se uvijek osueni mogao obratiti u bilo koje vrijeme dok su bili na poslu. I onda sam ja to pomalo naivno pokuao presaditi u Lepoglavu, u sasvim druge okolnosti. Dao sam urediti odreen broj prostorija kraj straarskih kancelarija, za kancelarije odgajatelja, i onda sam jednostavno natjerao odgajatelje da tamo rade. Dobio sam ravno u nos vrlo negativni feedback . O puno toga nisam vodio rauna, od aspekta njihove sigurnosti do klaustrofobinosti malih kancelarija, pa sve do injenice da moraju sa sobom unutra i van vui hrpu osuenikih dosjea, a i da vani u kancelariji imaju puno administrativnih poslova. Prof. Kneevi Kneevi: I ne mogu ostati tamo, moraju biti pod kontrolom. Prof. Buanovac Buanovac: Naravno. A na tim klaustrofobinim elijama nisam ni osuenima ba zavidio, kao ni na prostoru u kojem su Prof. Kneevi Kneevi: Morali ivjeti Prof. Buanovac Buanovac: Pokazalo se to kao potpuni promaaj, i nakon vrlo kratkog vremena, ja sam svoju naredbu opozvao i vratio odgajatelje van zidova. Mislim da je to bila moja osobna najkrupnija pogreka. Istina, iz dobrih namjera, ali vrlo naivna. Prof. Kneevi Kneevi: Nisam vas pitao o vaim sjeanjima na razvoj socijalnog rada u Lepoglavi. U Lepoglavi je bio zapravo zaposlen prvi socijalni radnik u penalnom sistemu u Hrvatskoj, ini mi se da je to Prof. Buanovac Buanovac: Ja mislim da je. Prof. Kneevi Kneevi: Jeste li vi njega zatekli kad ste doli? Prof. Buanovac Buanovac: Da, da. Ja sam s njim lijepo suraivao. To je bio jedan izuzetno drag ovjek, Jao Geek, tako smo ga zvali, inae Jakov, moj veliki prijatelj, ne samo na poslu, nego i inae. On je poslije otiao u mirovinu, no mi smo uvijek ostali prijatelji do njegove smrti. I od njega sam ja uio, ja sam doao kao mali psiholog u prijemni odjel, uio sam od njega i od Franje Bartolovia, svog starijeg kolege. Dakle, od njih dvojice sam najvie nauio. Kad govorim o socijalnim radnicima, kasnije je jo jedan na radnik zavrio viu kolu za socijalne radnike, to je bio Nikola Kukavica, ne znam da li se vi njega sjeate?
321
Prof. Kneevi Kneevi: Da, da. Prof. Buanovac Buanovac: Onda je doao Joa Krnic i on je bio skroz sa mnom i malo prije mene je otiao u mirovinu. Poslije njega je dola njegova ki, Jasenka Krnic, danas Frii, i tako dalje. Socijalni radnik, kad govorimo o toj slubi, uvijek je bio jedan od kljunih lanova tima. Kad smo neto htjeli znati o osuenom, tu je bio socijalni radnik koji je uvijek sve znao, koji je imao dokumentaciju o svakome i kao takav, bio je nezamjenjiv. I konano, socijalni radnik je poeo u ustanovi raditi prije psihologa, dakle da ne kaem, i po tome je bio vaniji jer socijalni aspekt osuenih uvijek je bio pod broj jedan. Socijalni radnik je redovito bio lan tima za lijeenje alkoholiara, i kasnije narkomana. Ali nikad nismo imali dva socijalna radnika u isto vrijeme na tom radnom mjestu.34 Eto, jedan je valjda bio dovoljan, jer uvijek su ti sposobni ljudi pokrivali svoju problematiku. Svugdje ih je bilo. Onda, da ne govorim o tome to je sve radila socijalna sluba. Mi smo poeli ono to ste vi poslije razvili u Lipovici, a to je suradnja s centrima za socijalni rad. Joa Krnic je taj koji je postavio temelje suradnje s centrima za socijalni rad. Onda se to prenijelo i na alkoholiare. On je brinuo o njihovom prihvatu tamo, urgirao oko zapoljavanja i tako dalje. Socijalni radnici, kratko reeno, bili su nezamjenjivi. Prof. Kneevi Kneevi: Dobro. Evo, ja vam zahvaljujem za danas, vjerojatno e nam biti potrebno jo nekoliko nastavaka kako bismo prikazali ovako bogat razvoj u hrvatskoj penologiji.
Misli se na dva socijalna radnika u tretmanu zatvorenika. Jedan je uvijek bio angairan u prijemnom odjeljenju, na prihvatu novih zatvorenika.
34
322

05 Knezevic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

05 Knezevic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Intervju

iz povijesti iz povijesti penologije

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Kaznionica u Lepoglavi nalazi se na podruju Varadinske upanije.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (2), 289-322 str.

You might also like