J.

Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

601

Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu

Mr. sc. Jasna Breanski sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

UDK: 347.232.4 Ur.: 13. sijenja 2009. Pr.: 19. veljae 2009. Pregledni znanstveni lanak

U radu se govori o aktualiziranju pitanja primjene ustanove dosjelosti u svezi sa stjecanjem prava vlasnitva na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Jedan od povoda za to nalazimo u izmjenama zakonodavstva prvenstveno preuzimanjem i izmjenom Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ime je otpala zabrana stjecanja prava vlasnitva dosjelou na drutvenom vlasnitvu, kao i donoenjem Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima s odredbama o tijeku rokova dosjelosti na drutvenom vlasnitvu, kao i znaenje i uinci tih zakonskih odredaba. Analizom znaenja i uinaka tih odredaba s posebnim naglaskom na pravne okvire na zakonom predviene pretpostavke za stjecanje stvarnih prava dosjelou, kako openito, tako i s posebnim osvrtom glede drutvenog vlasnitva iznose se zakljuci o mogunosti stjecanja vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Kljune rijei: dosjelost, drutveno vlasnitvo.

I. Uvod
Jedno od specifinih pitanja koje se javlja u svezi s institutom dosjelosti je pitanje stjecanja stvarnih prava, a posebno prava vlasnitva i dosjelosti na nekretninama u drutvenom vlasnitvu.1 Povod razmatranja ovog pitanja je i injenica da do danas nema suglasnosti oko pitanja je li se na nekretninama, koje su bile drutveno vlasnitvo, moglo stjecati pravo vlasnitva dosjelou odnosno ako je bilo mogue na koja se to razdoblja odnosi i pod kojim pretpostavkama.2
1 Mladen uvela: Vlasnikopravni odnosi, Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljinim knjigama, Organizator, Zagreb, 2004. (dalje u tekstu: M. uvela, op. cit.), str. 595. 2 Petar Simonetti: Stjecanje prava vlasnitva primjenom ustanova dosjelosti i uzurpacije na nekretninama koje su bile u drutvenom vlasnitvu, Zbornik Pravnog fakulteta sveuilita u Rijeci, Vol. 29., br. 1. (2008), (dalje u tekstu: P. Simonetti, op. cit.), str. 27.

602

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

S tim u svezi u Republici Hrvatskoj pitanje dosjelosti openito, a posebno glede dosjelosti na drutvenom vlasnitvu dobiva na znaaju iz vie razloga. S jedne strane, to su izmjene u zakonodavstvu koje se, bilo neposredno, bilo posredno, odnose na dosjelost. Tu prije svega mislimo na primjenu naela i odredaba Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06; dalje u tekstu: Zakon o vlasnitvu ili ZV uz poje di ne lanke), ali i na promjene do kojih je dolo i prije toga. Tako je Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, dalje u tekstu: Zakon o preuzimanju ZOVO) brisan l. 29. ZOVO i time omogueno stjecanje prava vlasnitva dosjelou i na stvarima u drutvenom vlasnitvu, s nesumnjivim dalekosenim posljedicama na podruju stjecanja stvarnih prava. Treba uzeti u obzir i odredbe onih posebnih zakona koji izriito reguliraju dosjelost ili su posredno od utjecaja i na pitanje stjecanja prava vlasnitva dosje lou na odreenim nekretninama (npr. Zakon o vodama, Zakon o umama, Zakon o poljoprivrednom zemljitu) koje u okviru ovog rada posebno ne razma tramo.3 S druge strane, na vanost pitanja dosjelosti utjeu znatne promjene koje su nastale u stvarnom stanju posjedovanja zbog razliitih okolnosti do kojih je posljednjih godina dolo na podruju Republike Hrvatske, a kojima se velikim dijelom moe dati znaaj izvanrednih okolnosti pa su i posljedice posebno izraene. Sve se to, ve uoava i u sudskoj praksi. I.1. Znaajke i pravni uinci dosjelosti Smatramo potrebnim podsjetiti i na neke od znaajki instituta dosjelosti jer su upravo one nedvojbeno utjecale na uestalo povezivanje stjecanja prava vlasnitva na nekretninama u drutvenom vlasnitvu primjenom ustanove dosje losti. Dosjelost (latinski usucapio) klasian je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvravanjem njihovog sadraja kroz zakonom odreeno vrijeme. Dosjelou se, u uem smislu, stjee pravo vlasnitva, a u irem smislu, i druga stvarna prava. Dosjelost pretvara faktinu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izravno, originarno, stjee ono to je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Dosjelost je, stoga jedan od originarnih naina stjecanja stvarnih prava pa tako i prava vlasnitva. Pri tomu se, uvaavajui naelo da pravo vlasnitva ne prestaje nevrenjem, polazi od stajalita da stari vlasnik nije izgubio pravo vlasnitva zato to ga nije vrio, nego zato to je novi
Mladen uvela: Stjecanje vlasnitva na nekretninama dosjelou neki materijalno pravni i postupovni aspekti, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prirode, Godinjak 15, 2008., str. 37. (dalje u tekstu: M. uvela, Stjecanje vlasnitva na nekretninama dosjelou). 3 P. Simonetti, op. cit. , str. 30. i dalje.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

603

stjecatelj originarno stekao vlasnitvo, a na istoj stvari ne mogu istodobno posto jati dva iskljuiva vlasnitva.4 Institut dosjelosti, dakle uz ispunjenje zakonom predvienih pretpostavki daje, s jedne strane, mogunost stjecanja prava vlasnitva, a s druge mogunost gubitka prava vlasnitva. Znaenje dosjelosti je veliko upravo i iz razloga pretvaranja injeninog stanja u pravno. Kae se da dosjelost predstavlja pobjedu injenica nad pravom. Naime, viegodinje posjedovanje stvari, uz ostale preduvjete, moe dovesti do toga da se odreena osoba od posjednika pretvori u vlasnika neke stvari. Dosjelost ima zadau u graanskom pravu, kao i u pravu openito, da nejasne situacije uini jasnijima. Ona nije toliko sankcija za moguu indolentnost vlasnika spram svoje stvari, koliko pretvaranjem injeninog stanja u pravno omoguuje legalizirati neto to u stvarnosti postoji ve dulje vrijeme, a ispunjava barem minimalne uvjete za priznanjem od strane pravnoga poretka.5 to se tie priznanja uinaka dosjelosti, uvaavajui uobiajeni pristup vei ne autora6, te uzimajui u obzir sve naprijed navedene bitne znaajke instituta dosjelosti, kao i vaee odredbe Zakona o vlasnitvu, istiemo sljedee: uinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke odreene zakonom (l. 129. st. 1.); dosjelou se injenino stanje pretvara u pravno stanje; neposredni posjednik (dosjedatelj uzukapijent) stjee ono to je do tada posjedovao kroz zakonom odreeno vrijeme dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasnitva osobe koja je do tada bila vlasnik; dosjedatelj stjee samo ono i onoliko koliko je posjedovao (quantum possessum tantum praescriptum); tko stjee pravo ne izvodi svoje pravo iz prethodnikova prava; stjecanjem vlasnitva prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati. Dosjedatelj, dakle stjee pravo vlasnitva bez tereta, ali tereti za koje je znao ili morao znati ne prestaju jer se polazi od toga da je posjedovao stvar zajedno s tim teretima, pa je i pravo vlasnitva stekao s tim teretima i meusobni odnosi prijanjeg vlasnika i osobe ija su prava na stvari prestala, zbog stjecanja prava valsnitva prosuuju se po obveznopravnim pravilima ako zakon nije to posebno odredio (l. 129. st. 3. ZV).
Nikola Gavella, Tatjana Josipovi, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipkovi: Stvarno pravo, Zagreb, 1998. (dalje u tekstu: N.Gavella i dr., op. cit.) str. 173., 186., 187. i 410. Vedri-Klari: Osnove imovinskog prava, Zagreb, 1983. (dalje u tekstu: V.-K., op. cit.), str. 193. Vidjeti M. uvela, op. cit., str. 301. 5 Vlado Belaj: Dosjelost kao oblik stjecanja vlasnitva, Informator od 13. sijenja 1999., broj 4680, str. 10. (dalje: V. Belaj, op. cit.). 6 N. Gavella, op. cit., str. 186. i dalje. M. uvela, op. cit., str. 154. V. Belaj, op. cit., str. 10.
4

604

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Posebno, to se tie nekretnina, treba dodati sljedee: na nekretnini se dosjelou stjee vlasnitvo, takoer, u trenutku kad se ispune zakonom predviene pretpostavke, dakle bez upisa u zemljine knjige (l. 129. st. 1. ZV), ali je stjecatelj ovlaten ishoditi upis steenog prava vlasnitva (l. 130. st. 1. ZV) te pravo vlasnitva steeno dosjelou na nekretnini koje nije upisano u zemljine knjige ne moe se s uspjehom suprotstaviti onome koji je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige i u dobroj vjeri upisao svoje pravo (l. 130. st. 2.). S tim u svezi, treba, meutim, uputiti na odredbe l. 388. st. 5. ZV koje sada prema Zakonu o izmjenama Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima predviaju da zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga odre ena ovim Zakonom nee se primjenjivati u korist stjecanja do kojih doe do 1. sijenja 2010., ako se njime stjee nekretnina na kojoj je bilo upisano drutveno vlasnitvo, a nije brisano prije nego to je ovaj Zakon stupio na snagu. Iznimno od odredbe st. 5. l. 388. ZV zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga primjenjuje se od 1. sijenja 2007. na nekretnine u katastarskim opinama za koje je otvorena EOP zemljina knjiga kao i na nekretnine koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljinim knjigama unesene u Bazu zemljinih podataka. (l. 388. st. 6. ZID ZV/06).

II. Dosjelost na nekretninama u drutvenom vlasnitvu

Zakonom o preuzimanju ZOVO-a brisan je l. 29. ZOVO-a koji je izrijekom odreivao da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Znaaj i mogue domaaje tumaenja i sadraja odredbe o brisanju l. 29. ZOVO uoila je teorija, a sudska praksa se takoer o tomu izjasnila. Prema stajalitu Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u drutvenom vlasnitvu poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91), a to je 8. X. 1991. g. (VSRH, Rev3462/1993. od 3. V. 1995. g. IO 1/96. sentenca9). Navodimo i obrazloenje koje je dato za takvo stajalite: U l. 29. ZOVO, koji je bio na snazi do donoenja Zakona o preuzimanju ZOVO, kao zakon Republike Hrvatske, bilo je odreeno da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Budui da je izriito bilo zabranjeno stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu, pravne pretpostavke koje su potrebne za stjecanje prava vlasnitva dosjelou bez pravnog su uinka odnosno pravni poloaj takvih stvari je kao da te pretpostavke nisu ni postojale. Takve pravne pretpostavke mogu proizvoditi pravne uinke samo ako je tako zakonom odreeno, u ovom sluaju samo kada bi zakonom bilo odreeno da se uz postojanje takvih pravnih pretpostavki moe stei pravo vlasnitva dosjelou. Nikako ne moe biti pravnih uinaka u sluaju

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

605

kada je propisom izriito iskljuena mogunost nastupanja pravnih posljedica, tj. stjecanja prava vlasnitva dosjelou. Zbog toga je osnovano pravno stajalite niestupanjskih sudova izraeno u tome da je za dosjelost na nekretninama koje su bile u bivem drutvenom vlasnitvu vrijeme potrebno za dosjelost poelo tei tek 8. listopada 1991. g., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzi manju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. g. ne moe uraunavati kao vrijeme prove deno za stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu. Neosporno je da tuiteljica nije stekla pravo vlasnitva na tim nekretninama dosjelou do 6. travnja 1994. g. injenica, pojava ili stanje proiz vodi pravne uinke samo onda ako je tako zakonom odreeno. Kako kroz vrijeme od 6. travnja 1941. g. do 8. listopada 1991. g. nije bilo odreeno da se dosjelou, dakle, pod odreenim pretpostavkama ostvarenima u ivotu moe stei pravo vlasnitva na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu, to je bez pravnih posljedica u odnosu na pravo vlasnitva steeno dosjelou ostala injenica da je tuiteljica te nekretnine kroz sporno vrijeme drala u mirnom, faktinom i potenom posjedu. Zakon o vlasnitvu sadrava, to se tie nekretnina u reimu drutvenog vlasnitva, posebne odredbe u l. 388. st. 4. u pogledu roka za stjecanje dosjelo u nekretnina i stvarnih prava na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u drutvenom vlasnitvu. Prema tim odredbama u rok za stjecanje dosjelou nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u drutvenom vlasnitvu, ne rauna se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma. U prvotnom tekstu u kojem je naveden Zakon donesen u taj rok raunalo se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Meutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske7, ukinute su tadanje odredbe l. 388. st. 4. Obrazloenje koje je dao Ustavni sud smatramo potrebnim i korisnim opirnije citirati, s obzirom na to da sadri, osim stajalita o pitanju uraunavanja vremena posjedovanja i stajalita o nizu pitanja u svezi s opim prepostavkama stjecanja stvarnih prava dosjelou i njihovim uincima kad se radi o drutvenom valsnitvu. Smatramo da potvruje i stajalita koja je o tim pitanjima i ranije zauzimala sudska praksa uz primjenu Zakona o preuzimanju ZOVO-a. U razlozima odluke Ustavnog suda, izmeu ostalog, je navedeno i sljedee: Osporena odredba jednom faktinom stanju daje jednu uobiajenu kvalitetu i za ono vrijeme, kad je ta kvaliteta bila zakonom izrijekom iskljuena. Naime, u lanku 29. Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima bilo je propisano da se na stvari u drutvenom vlasnitvu pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou. Ta je odredba stavljena izvan snage lankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (Narodne novi
7 Broj: U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997, od 17. studenog 1999. g., objavljene u Narodnim novinama (dalje: Odluka Ustavnog suda RH), broj 137 od 14. prosinca 1999. g. (dalje u tekstu: Odluka Ustavnog suda RH).

606

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

ne, broj 53/91), pa su sve nekretnine koje su do donoenja Ustava bile drutve no vlasnitvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti dole pod opi reim. S obzirom na to da stavljanje izvan snage u konkretnom sluaju, prema stajalitu Suda, znai samo ukidanje (ex nunc), a ne i ponitavanje (ex tunc), valja zakljuiti da se vrijeme posjedovanja stvari u drutvenom vlasnitvu do 8. listopada 1991. g. (dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima) ne moe raunati u dosjelost, dakle dosjelost se treba raunati tek od 8. listopada 1991. g. Naime, posjednici stvari za koje je stjecanje dosjelou bilo izrijekom zakonom iskljueno, znali su da stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovlatenici prava (upravljanja, raspolaganja, koritenja) na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja posjednika, niti morali koristiti odgovarajua pravna sredstva. Stoga bi se u primjeni osporene odredbe moglo dogoditi da netko tko je imao neko imovinsko pravo, to pravo izgubi, to Ustav doputa samo iznimno i uz naknadu. Osim toga, osporena odredba omoguuje stjecanje vlasnitva odreenih stvari dosjelou ve i prije no to su rokovi dosjedanja za te stvari i poeli tei, i to upravo kad se za mnoge bive stvari u drutvenom vlasnitvu, rokovi dosjelosti produuju (stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske), upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe l. 159. st. 4. Zakona o vlasnitvu). Zbog navedenog, Sud ocjenjuje da osporena odredba u materijalnom smislu nije u suglasnosti s najviim vrednotama jednakosti, nepovredivosti vlasnitva i vladavine prava iz lanka 3. Ustava, i jamstva prava vlasnitva iz l. 48. st. 1. Ustava. Nadalje, Sud zakljuuje da osporena odredba ima povratno djelovanje, zbog ega ocjenjuje da ona nije u suglasju ni s odredbom l. 90. st. 2. Ustava Zanimljivo je napomenuti da je Konani prijedlog Zakona o vlasnitvu, za razliku od prihvaenog teksta odredbe l. 388. st. 4. sadravao upravo suprotnu odredbu, tj. da se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana (8. listopada 1991.g.), ne uraunava. Nakon ukidanja odredbe l. 388. st. 4. ZV koja je prestala vaiti 14. prosinca 1999., donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 114/01, dalje u tekstu: ZID Zakona o vlasnitvu ili ZID ZV uz pojedine lanke), kako smo ve istakli, izmijenjene su odredbe l. 388. st. 4. ZV tako da se vrijeme posjedovanja proteklo, prije dana 8. listopada 1991. g., ne uraunava u rok za stjecanje stvarnih prava dosjelou, naravno kad se radi o nekretninama koje su bile u drutvenom vlasnitvu. Citirane odredbe l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a i l. 388. st. 4. ZV, neovisno o tome to svaka za sebe ureuju razliita pitanja, svojom meusobnom

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

607

povezanou i uincima u primjeni, od odlunog su utjecaja za pitanje dosjelosti na drutvenom vlasnitvu. Meutim, time nije odgovoreno na sva pitanja niti su otklonjene sve dvojbe, na to posebno upozoravaju sporna pitanja koja se javljaju u sudskoj praksi, sve do danas. to vie, upravo su izmjene zakonskih odredaba koje su se odnosile na stjecanje prava vlasnitva dosjelou na drutvenom vlasnitvu pokazale, s jedne strane na znaaj tog pitanja, a s druge na svu moguu razliitost pristupa u njegovom rjeavanju pa i zakonskom ureenju. Ovdje jo treba napomenuti da je u prijelaznom razdoblju, prije stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu, bilo dvojbi o tomu je li i u kojoj mjeri pojedinim zakonima izvrena pretvorba drutvenog vlasnitva.8 Prelazilo bi okvire ovog materijala da se ire uputamo u ta razmatranja, ali da ta pitanja nemaju samo teoretsko znaenje i da stupanjem na snagu Zakona o vlasnitvu nisu izgubila vanost, pokazuju i navedene odredbe koje se odnose na stjecanje vlasnitva dosjelou, odnosno rokove i uraunavanje vremena dosjelosti. Sve to nesumnjivo proizlazi iz posebnog reima koji je vrijedio za drutveno vlasnitvo. U okviru ovog izlaganja govorimo o dosjelosti na drutvenom vlasnitvu prvenstveno sa stajalita stjecanja prava vlasnitva nekretnina. Za razmatranje pitanja dosjelosti na drutvenom vlasnitvu nuna su polazita opih pravnih znaajki instituta dosjelosti to ukljuuje i pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva dosjelou. Upravo tim pretpostavkama se bavila ustavnosudska i sudska praksa prilikom razmatranja pitanja stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Te pretpostavke, ine nam se temeljnim polazitem za zakljuivanja o tomu je li bilo mogue u odreenim razdobljima stjecati pravo vlasnitva dosjelou na drutvenom vlasnitvu. U nastavku ovog rada izloit emo, stoga, znaajke dosjelosti, kako je ona ureena vaeim propisima u Republici Hrvatskoj s osobitim naglaskom na pretpostavke tog naina stjecanja prava vlasnitva, a zatim i posebnosti koje se, javljaju u svezi s pitanjem stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Navedeni se pravni okviri ukazuju opravdanim polazitem budui da, niti u teoriji, niti u praksi nije sporno da zakonom predviene pretpostavke koje kumulativno moraju biti ispunjene kod svakog stjecanja stvarnog prava dosjelou, moraju biti ispunjene i kad se radi o drutvenom vlasnitvu. Navo dimo i primjere iz sudske prakse koja se bavila i pitanjem stjecanja prava vlasnitva dosjelou na drutvenom vlasnitvu s posebnim osvrtom na znaajnije uinke pretpostavki za stjecanje.
8 ire o tome Mladen uvela: Graansko-pravni reim nekretnina u prijelaznom razdoblju. Godinjak 1, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994., str. 18.

608

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

III. Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou, openito i posebno glede drutvenog vlasnitva
Zakon o vlasnitvu sadri odredbe o stjecanju prava vlasnitva dosjelou u l. 159. i 160., pod zajednikim nazivom Stjecanje na temelju zakona. U primjeni odredaba l. 159. i 160. treba polaziti i od odredaba l. 129. i 130. Zakona. Odredbe l. 129. ZV govore openito o djelovanju zakonskih pretpostavki kod stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, a l. 130. sadri posebne odredbe glede nekretnina.9
lanak 129. glasi: (1) Kad je zakon odredio da e se vlasnitvo stei ispunjenjem odreenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stjee vlasnitvo, niti su nasljeivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stjee samim tim pravo vlasnitva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. (2) Ako nije to drugo zakonom odreeno, stjecanjem vlasnitva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati. (3) Odnosi prijanjega vlasnika i osoba ija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, prosuuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije to posebno zakonom odreeno. lanak 130. glasi: (1) Tko stekne pravo vlasnitva nekretnine na temelju zakona, ovlaten je ishoditi upis steenoga prava vlasnitva u zemljinoj knjizi. (2) Vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju zakona nije bilo upisano. lanak 159. glasi: (1) Dosjelou se stjee vlasnitvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom odreenu kakvou i neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (2) Samostalni posjednik iji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i poten, stjee je dosjelou u vlasnitvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem poten stjee je dosjelou u vlasnitvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (4) Samostalni posjednik stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe, stei e dosjelou vlasnitvo tih stvari tek poto je njegov zakonit, istinit i poten ili barem poten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga lanka. lanak 160. glasi: (1) Vrijeme potrebno za dosjelost poinje tei onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a zavrava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. (2) U vrijeme potrebno za dosjelost uraunava se i vrijeme za koje su prednici sadanjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, poteni i istiniti, samostalni posjednici, odnosno kao poteni samostalni posjednici.
9

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

609

Suglasno navedenim zakonskim odredbama dosjelou se, stjee pravo vlasni tva time to se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom odreeno vrijeme (l. 159. st. 1. ZV). Ponovno naglaavamo da je stjecanje dosjelou originarno (izvorno) stjeca nje prava vlasnitva, to vrijedi za sva stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona (l. 129. st. 1. ZV). Uz injenicu originarnog (izvornog) stjecanje prava vlasnitva dosjelou, vezuju se pravni uinci i pretpostavke tog stjecanja. Budui da se uz pravne uinke i pretpostavke tog stjecanja u svezi sa stjecanjem dosjelou prava vlasnitva na drutvenom vlasnitvu javljaju neke specifinosti na njih emo posebno ukazati u daljnjem izlaganju o zakonskim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene da bi dolo do stjecanja prava dosjelou. III.1. Pozitivni propisi Odredbama l. 159. Zakona o vlasnitvu predvieni su: 1) pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou, 2) razliiti reimi dosjelosti ovisno o kojim se stvarima radi: za pokretne stvari za nekretnine, za stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, za stvari u vlasnitvu drave ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe i 3) dvije vrste dosjelosti, redovna dosjelost i izvanredna dosjelost. Radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti ovisi o kakvoi posjeda, a uz to se nadovezuje daljnja posebnost, a to je razliito vrijeme potrebno za dosjelost. Za redovnu dosjelost trai se kvalificirani posjed, to znai zakonit, istinit i poten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed poten. Uvodno bismo, dakle naglasili da za izvanrednu dosjelost u naelu vrijedi ono to i za svaku (redovnu) dosjelost, ali s bitnim posebnostima koje se odnose
(3) Nasljednik postaje potenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u sluaju kad je ostavitelj bio nepoteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. (4) Kad se potenom posjedniku iji posjed nije zakonit i istinit uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, poteno i istinito, pravo vlasnitva stei e istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno da poteni posjednik stekne stvar dosjelou. (5) Kad se zakonitom, potenom i istinitom posjedniku uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao poteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasnitvo e stei dosjelou istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno da poteni posjednik stekne stvar dosjelou, osim ako stvar ve nije stekao time to je njegov zakoniti, poteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, poteni i istiniti posjednik stekne dosjelou. (6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru trabina.

610

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

na kakvou posjeda (dovoljno je da je barem poten) i vrijeme dosjelosti koje je znatno due. U daljnjem izlaganju razmotrit emo pojedine pretpostavke stjecanja dosjelou koje se tiu redovne i izvanredne dosjelosti te specifinosti reima u odnosu na odreene stvari. Posebno emo naglasiti uinke tih pretpostavki i sporna pitanja koja su se pojavila u svezi sa stvarima, odnosno nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou proizlaze iz odredaba l. 159. Zakona prema kojima se dosjelou stjee vlasnitvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom odreenu kakvou i neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (l. 159. st. 1.). Polazei od navedenog sadraja i redoslijeda citirane zakonske odredbe te uvaavajui uobiajena stajalita autora u tom pogledu sljedee su pretpostavke stjecanja vlasnitva dosjelou: A) samostalan posjed odreene kakvoe, B) neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom odreeno vrijeme, C) sposobnost stvari biti objekt stjecanja te D) sposobnost stjecatelja biti vlasnikom te stvari. O svakoj od navedenih pretpostavki nastavno govorimo vezano uz njihovu openitu primjenu, a zatim uz posebnosti koje su se javile uz drutveno vlasnitvo. ad.A) Samostalanposjedodreenekakvoe a) Zakon o vlasnitvu sadri odredbe o samostalnom posjedniku u l. 11.10 Pravo vlasnitva dosjelou moe se stei samo ako postoji samostalan posjed. Samostalan posjed postoji ako posjednik izvrava svoju faktinu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari. To je tzv. vlasniki posjed i kao to je ve naglaeno samo takav posjed bez obzira je li posredan ili neposredan, moe dovesti do stjecanja vlasnitva dosjelou.11 Nasuprot tomu, nesamostalan je posjednik onaj koji faktiku vlast na stvari izvrava priznavajui viu vlast posrednog posjednika. Za svaki se posjed pretpostavlja da je samostalan (l. 11. st. 2.) pa e se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno.

lanak 11. glasi: (1) Tko stvar ili pravo posjeduje priznajui viu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. (2) Posjed e se smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno. (3) Svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako. 11 N. Gavella, op. cit., str. 412.
10

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

611

Okolnost da postoji samostalan posjed nije, meutim, sama za sebe dovoljna, ve je potrebno da takav samostalni posjed ima odreenu kakvou. Kakvoa posjeda potrebna za dosjelost razliita je prema vrsti dosjelosti to znai ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti. Za redovnu dosjelost trai se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, poten i istinit (l.159. st. 2.). Posjed ove kakvoe naziva se i uzukapioni posjed i samo takav posjed koji ima sva ta navedena svojstva, koja zajedno postoje, moe biti temelj za stjecanje vlasnitva redovnom dosjelou. Za izvanrednu dosjelost trai se da je posjed barem poten (l. 159. st. 3.). O kakvoi posjeda govori l. 18. Zakona o vlasnitvu. Prema tim odredbama posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen, ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario). Meutim i posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom, ili zloupotrebom povjerenja postat e miran kad osobi od koje je pribavljen vi, clam ili praecario modo, prestane pravo tititi posjed koji joj je tako oduzet (l. 18. st. 2. ZV). Posjed je poten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (l. 18. st. 3.). Budui da je pretpostavka za stjecanje vlasnitva dosjelou samostalan (vlasniki) posjed, posjednik e biti poten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Prema odredbama koje se odnose na dosjelost potenim se smatra nasljednik nepotenog posjednika ako za nepotenje svog prednika (ostavitelja) nije znao niti je morao znati (l. 160. st.5.). Poteni posjed postat e nepoten ako i kada posjednik sazna da mu pravo na njega ne pripada (l. 18. st. 3.). Ako je u sporu o pravu na posjed pravomono odlueno da posjedniku ne pripada pravo na posjed, njegov je posjed nepoten od trenutka litispendencije (l. 18. st. 4. ZV). To dakako ne znai da je nedoputeno dokazivati da je taj posjed i prije tog trenutka bio nepoten. Potenje posjeda se presumira (l. 18. st. 5. ZV). Meutim, prema stajalitu sudske prakse iako postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda, nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nesavjestan. (VSH, Rev1953/1984. od 8. sijenja 1985. g.) Potenje, (a isto tako i istinitost) posjeda pravne osobe prosuuje se prema potenju i postupanju osobe koja je za tu pravnu osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja ili izvravanja njezina posjeda, dok je za posjednike koji imaju zakonskog zastupnika, mjerodavno u tom pogledu potenje i postupanje tog zastupnika (l. 18. st. 6. ZV).

612

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Potenim, odnosno nepotenim posjedom sudska praksa bavila se vrlo esto, to samo po sebi pokazuje da odgovor na to pitanje nije uvijek jednostavan. Svakako da stajalita sudske prakse nisu u tom pogledu izgubila svoju aktualnost niti u primjeni Zakona o vlasnitvu. Ne smatramo, stoga potrebnim posebno se osvrtati na mnoinu sudskih odlu ka koje su se bavile tim problemom, iako nesumnjivo upuujemo na primjenu dosadanje sudske prakse. Citirali bi, meutim, neke odluke koje nam se ine znaajnim upravo u svezi s promjenama do kojih je dolo u zakonodavstvu. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (npr. i odluci Rev2426/1990. od 15. veljae 1991. g.) zauzeo sljedee stajalite: Ocijenjeno je da okolnost da su posjednici propustili izvriti uvid u zemljine knjige ne iskljuuje uvijek sama po sebi nesavjesnost posjeda kad ostale okolnosti kon kret nog sluaja ukazuju da je posjed bio savjestan. U obrazloenju te odluke reeno je izmeu ostalog: Kraj utvrenih injenica da su se prednici tuitelja oduvijek ponaali kao vlasnici spornih nekretnina, a da im prednici revidenta nikada nisu osporili pravo vlasnitva, iako su oni svoja vlasnikopravna ovlatenja manifestirali njima naoigled, sama okolnost to su prednici revidenta u zemljinim knjigama bili upisani kao vlasnici ne ini posjed prednika tuitelja nesavjesnim. Prednici tuitelja su, na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, pa im se zato i propust da izvre uvid u zemljine knjige ne moe stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da su zemljino-knjini vlasnici prednici revidenta. Za izvanrednu dosjelost trai se takoer samostalan posjed, ali taj posjed ne mora imati sva ona svojstva koja se trae na redovitu dosjelost, tj. da je zakonit, istinit i poten. Dovoljno je da je posjed barem poten. Dakle, izvanrednom se dosjelou moe pretvoriti u pravo vlasnitva samostalan posjed ako je barem poten. To ujedno pokazuje da bez samostalnog posjeda koji je barem poten nema uope mogunosti stjecanja prava vlasnitva dosjelou. Nepoten posjednik bez obzira na vrijeme posjedovanja ne moe stei vlasnitvo dosjelou, pa niti izvanrednom dosjelou. Ve smo istakli da se potenje posjeda uvijek predmnijeva (l. 18. st. 3.) to vai i za izvanrednu dosjelost, kao i sve ono to smo u svezi s potenjem posjeda iznijeli kod redovne dosjelosti. aa) Samostalan posjed, odreene kakvoe, takoer je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasnitva dosjelou. Upravo u odnosu na tu pretpostavku najvie se isticalo da ona nije ispunjena u sluaju kad se radilo o nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Polazite je pri tome jednako, kako u odnosu na posjednike koji nisu bili ovlatenici prava upravljanja, raspolaganja i koritenja (u pravilu, fizike osobe),

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

613

tako i u odnosu na nositelje tih prava u razdoblju postojanja navedenih prava na nekretninama.12 to se tie razloga kojima se to obrazlae, iako se oni esto odnose na druge pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasnitva dosjelou, npr. na sposobnost stvari, nesumnjivo obuhvaaju i pitanje samostalnosti i kakvoe posjeda. Tako se istie, budui da je izriito bilo zabranjeno stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu (po odredbama l. 29. ZOVO) pravne pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu, bez pravnog su uinka odnosno pravni je poloaj takvih stvari, kao da te pretpostavke nisu niti postojale (odluka VSRH Rev 3462/1993 od 9. svibnja 1995., objavljena u Izboru odluka 1/1996, sent. 9). to se tie (ne)savjesnosti posjeda u razlozima odluke VSRH Rev 1009/1996 izmeu ostalog je navedeno: U odnosu na tvrdnju tuenog da je vlasnitvo stekao dosjelou treba odgovoriti da je pravilan zakljuak sudova nieg stupnja da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasnitva dosjelou. To zbog toga jer za stjecanje vlasnitva dosjelou posjed uvijek mora biti savjestan, a taj uvjet u ovom predmetu nije ispunjen s obzirom na utvrene okolnosti spornog sluaja jer znanje tuenog (njegovih organa) da se radi o drutvenom vlasnitvu (nekretnine su samo dane na koritenje) iskljuuje savjesnost posjeda u smislu stjecanja vlasnitva dosjelou. U ve citiranoj odluci Ustavnog suda RH13 istaknuti su, takoer, razlozi koji se tiu zakonom predvienih pretpostavki za stjecanje prava vlasnitva dosjelou. Tako se izmeu ostalog, navodi: Naime, posjednici stvari za koje je stjecanje dosjelou bilo izrijekom zakonom iskljueno, znali su da stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovlatenici prava (upravljanja, raspolaganja, koritenja) na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja posjednika, niti morali koristiti odgovarajua pravna sredstva. Stoga bi se u primjeni osporene odredbe moglo dogoditi da netko tko je imao neko imovinsko pravo, to pravo izgubi, to Ustav doputa samo iznimno i uz naknadu. Smatramo, meutim, potrebnim istai da se u sluajevima kada je posjednik osoba (fizika ili pravna) koja nije nositelj prava upravljanja, raspolaganja i koritenja na predmetnim nekretninama ne bi mogla iskljuiti mogunost da se radi o potenom posjedniku koji, dakle, nije znao niti morao znati da se radi o stvari u drutvenom vlasnitvu. Meutim, sve ako je tomu tako, to ne bi dovelo do drukijeg rezultata, tj. do stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretnini u drutvenom vlasnitvu, jer u svakom sluaju nije ispunjena daljnja pretpostavka
Jakob Naki: O dosjelosti (tuba na dosjelost nekretnine), Hrvatska pravna revija, VII/2003, str. 17. 13 U-I-58/97 i dr.
12

614

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

za takvo stjecanje, a to je sposobnost stvari u reimu kojem nekretnine u drutvenom vlasnitvu ne mogu biti objekt stjecanja prava vlasnitva dosjelou. ad.B) Vrijeme posjedovanja a) Jedna je od pretpostavki stjecanja vlasnitva dosjelou neprekidno traja nje posjeda kroz zakonom odreeno vrijeme. U svezi s vremenom dosjedanja potrebno je stei sljedee pretpostavke: posjed je neprekidan traje kroz zakonom odreeno vrijeme. Dakle, dosjedateljev samostalan posjed odreene kvalitete mora trajati neprekinuto kroz cijelo propisano vrijeme. Dosjedanje, koje je prekinuto, ne moe se nastaviti osim ako se ne radi o sluajevima za koje Zakon predvia drukije (l. 160. st. 6.)14 U svezi s time, o razlozima prekida govorit emo opirnije u daljnjem izlaganju. Vrijeme potrebno za dosjedanje razliito je odreeno ovisno radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, odnosno o kojim se stvarima radi (pokretnine, nekretnine, stvari u vlasnitvu drave, i dr.). Za redovnu dosjelost vrijeme dosjelosti iznosi: a/ za pokretnine tri godine, b/ za nekretnine deset godina, c/ za stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i za stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe dvostruko vrijeme od onog pod to. a/ i b/ (l. 159. st. 2., 3. i 4.), to znai za pokretnine est godina, a za nekretnine vrijeme od dvadeset godina. U teoriji se15 u svezi s time razlikuje redovito vrijeme dosjelosti (ono pod a/ i b/) i izvanredno vrijeme dosjelosti (ono pod c/). Prema tome kad se radi o redovnoj dosjelosti posjednik iji je posjed zakonit, istinit i poten stjee pravo vlasnitva posjedovanjem kroz tri (pokretninu), odnosno deset godina (nekretnine), a ako se radi o stvarima koje su vlasnitvo osoba iz l. 159. st. 4. posjed mora trajati dvostruko vrijeme. Za izvanrednu dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasnitva izvanrednom dosjelou zahtijeva se dulje vrijeme trajanja samostalnog posjeda i to za: pokretnine deset godina, nekretnine dvadeset godina, stvari u vlasnitvu odreenih pravnih osoba iz l. 159. st. 4. Zakona o vlasnitvu dvostruko vrijeme to znai za pokretnine dvadeset godina, a za nekretnine etrdeset godina.

14 15

N. Gavella, op. cit., str. 413. N. Gavella, op. cit., str. 412.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

615

Prema tomu, moemo zakljuiti da e izvanrednom dosjelou moi stei vlasnitvo posjednik iji je posjed samostalan, ako je taj posjed barem poten, i ako je stvar posjedovao deset (pokretnine), odnosno dvadeset godina (nekretnine), odnosno dvostruko vrijeme ako se radi o stvarima u vlasnitvu osoba iz l. 159. st. 2. Zakona o vlasnitvu. Kao to smo ve istakli Zakon o vlasnitvu sadri odredbe o izvanrednom vremenu dosjelosti za stvari koje su u vlasnitvu odreenih osoba, (l. 159. st. 4.). Nazivaju ih i privilegiranim osobama i to stoga jer je izvanredno ak dvostruko vrijeme dosjelosti ustvari privilegij osoba protiv kojih se dosjeda, odnosno stjee, a nije odlueno tko stjee. Zato e i za dosjedatelja iz kruga tih, tzv. privilegiranih osoba vaiti izvanredno, tj. due vrijeme dosjelosti u situaciji kad stjee protiv osobe iz istog privilegiranog kruga. Izvanredno e vrijeme trebati i kada je neka od privilegiranih osoba samo jedan od suvlasnika odnosno zajednikih vlasnika, jer se dosjelou stjee cijela stvar u vlasnitvu.16 Iako su predvienim izvanrednim vremenom dosjelosti privilegirane odreene pravne osobe to nesumnjivo upuuje na vanost upravo takvog subjektivnog elementa, ne manje vaan razlog takvih zakonskih rjeenja proizlazi i iz injenice namjene njihove imovine.17 U svezi s vremenom potrebnim za dosjelost, Zakon o vlasnitvu sadri posebne odredbe koje se odnose na: tijek vremena (roka) dosjelosti, uraunavanje vremena dosjelosti i prekid i zastoj vremena dosjelosti. Tijek v remena (roka) za dosjelost poinje onog dana kada je posjednik stupio u (samostalni) posjed stvari, a zavrava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (l. 160. st. 1.). Navedene odredbe o tijeku vremena za dosjelost jednako vae za r e d o v n u i izvanrednu dosjelost. Ve je naprijed istaknuto da posjed, odnosno dosjedanje mora biti neprekinuto pa u svezi s time upuujemo na onaj dio daljnjih izlaganja koji se odnosi na neprekidno trajanje posjeda, te na prekid i zastoj dosjedanja. U r a u n a v a n j e vremena dosjelosti dolazi do primjene kod prenoenja posje da derivativno na novog posjednika, pravnog sljednika, koji nastavlja posjed dosadanjeg posjednika. U vrijeme potrebno za dosjelost uraunava se i vrijeme kroz koje su prethodnici sadanjeg posjednika posjedovali stvar pri emu nain, odnosno uinci uraunavanja ovise o tomu kakve je kakvoe bio posjed dotadanjeg posjednika i kakve je kakvoe posjed sljednika, tj. sadanjeg posjednika. Pravni sljednik (sukcesor) moe biti, i univerzalni sljednik, i singularni sljednik.
16 17

N. Gavella, op. cit., str. 412. i 413. N. Gavella, op. cit., str. 412. i 413.

616

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Zakon o vlasnitvu, sadri dakle i odredbe kako se vri uraunavanje u razli itim situacijama redovne i izvanredne dosjelosti, odnosno u situacijama razliite kvalitete posjeda prethodnika i sljednika (l. 160. st. 2., 3., 4. i 5.). Takve odredbe, nije sadravao ZOVO koji je inae odredbama l. 30. st. 1. i 2. regulirao pitanje uraunavanja vremena dosjelosti, a nije ih sadravao niti OGZ. Zakon razlikuje sljedee situacije: poteni posjednik iji je prednik imao zakonit, isitnit i poten posjed stei e vlasnitvo za onoliko vremena koliko je potrebno potenom posjedniku (l. 160. st. 4.), posjednik iji je posjed kvalificiran, tj. zakonit, istinit i poten, a iji je prednik samo poten posjednik, stei e vlasnitvo za onoliko vremena koliko je potrebno potenom posjedniku (osim ako vlasnitvo, ve nije stekao temeljem trajanja svog kvalificiranog posjeda, u kojem sluaju ustvari nema uraunavanja) l. 160. st. 5. Iz navedenog proizlazi da kod uraunavanja vremena prednika do stjecanja vlasnitva redovnom dosjelou moe doi samo pod pretpostavkom da posjednik ima zakonit, istinit i poten posjed i da je njegov prednik imao zakonit, istinit i poten posjed. Dakle, i na strani sljednika, i na strani prednika posjed mora imati ona svojstva koja se trae za redovnu dosjelost. Izvanrednom dosjelou moe se stei vlasnitvo uraunavanjem vremena prednika u svim ostalim situacijama kad, bilo na strani prednika, bilo na strani sljednika, postoji samo poten, dakle ne, i zakonit, i istinit posjed. Pri tomu treba naglasiti da je postojanje barem potenog posjeda i na strani prednika i na strani sljednika nuna pretpostavka da bi moglo doi do uraunavanja vremena posjedovanja i stjecanja vlasnitva dosjelou. Prema tomu, samo izvanrednom dosjelou moe se stei vlasnitvo urauna vanjem vremena prednika: kad je posjednik samo poten, a njegov je prednik imao kvalificirani, tj. zakonit, istinit i poten posjed te kad posjednik ima zakonit, istinit i poten posjed, ali je posjed njegova prednika bio samo poten. U ovom posljednjem sluaju istie se da za posjednika teku dva roka dosje danja, onaj za redovnu dosjelost, temeljem njegovog zakonitog, istinitog i pote nog posjeda i onaj za izvanrednu dosjelost, temeljem uraunavanja prednikovog (samo) potenog posjeda. Pretpostavke za stjecanje vlasnitva nastupit e pro tekom roka ije e vrijeme prije istei.18 aa) Neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom odreeno vrijeme, daljnja je pretpostavka za stjecanje prava vlasnitva dosjelou. to se tie dosjelosti na drutvenom vlasnitvu raunanje vremena posjedo vanja pokazalo se kao izuzetno znaajno, a mogli bismo dodati i sporno.

18

N. Gavella, op. cit., str. 418.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

617

Pri tomu posebno naglaavamo potrebu razlikovanja naprijed navedena dva razdoblja, tj. do 8. listopada 1991. i nakon tog dana. U primjeni odredbe l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a sudska praksa suglasno je izraavala stajalite da vrijeme potrebno za dosjelost na nekretni nama u drutvenom vlasnitvu poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima, a to je 8. listopad 1991. (Rev 3462/93 od 3. svibnja 1995., objavljena u Izboru odluka 1/1996, sent. 9). Prema odluci upanijskog suda u Dubrovniku G 310/1994 od 22. oujka 1994. (objavljena u Izboru odluka 1994., sent. 477): Odredba l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine, broj 53/91) o stavljanju izvan snage odredbe l. 29. ZOVO, koja je odreivala da se na stvari u drutvenom vlasnitvu pravo vlsnitva ne moe stei dosjelou, ne djeluje povratno, te prema tome ta odredba odnose to su do tada postojali izmeu odreenih subjekata ne konvalidira u smislu priznavanja (dotadanjeg) tijeka dosjedanja (usucapio). Naprotiv, reenu odredbu o stavljanju izvan snage odredbe l. 29. ZOVO valja shvatiti tako da od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju ZOVO, dakle od 8. listopada 1991., u naem pravnom sustavu vie ne postoji zabrana dosjedanja na stvari u (bivem) drutvenom vlasnitvu. Donoenjem Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima te izmijenjenih odredaba l. 388. st. 4. ZV, vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. ne rauna se u rok za stjecanje dosjelou nekretnina koju su na taj dan (8. listo pada 1991.) bile u drutvenom vlasnitvu o emu smo govorili pod Tokom II. Iako se navedene odredbe odnose na tijek vremena dosjelosti i raunanje rokova, dakle odnose se samo na jednu od zakonom predvienih pretpostavki za stjecanje vlasnitva i uope stvarnih prava dosjelou one su bitna odrednica za odgovor na pitanje o mogunosti stjecanja dosjelou stvarnih prava i na nekretninama u drutvenom vlasnitvu u pojedinim razdobljima. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1803/1997 od 3. travnja 2001. (objavljena u M. uvela, op. cit., str. 598.) koja govori o pretpostavkama stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu, u razlozima je, izmeu ostalog navedeno: Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u drutvenom vlasnitvu poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91), a to je 8. listopada 1991. Prema l. 29. ZOVO, koji je bio na snazi do donoenja Zakona o preuzimanju ZOVO kao i Ustava RH bilo je odreeno da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima drutvenom vlasnitvu. Budui da je izriito bilo zabra njeno stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu, pravne pretpostavke koje su potrebne za stjecanje prava vlasnitva dosjelou bez pravnog su uinka, odnosno pravni je uinak takvih stvari kao da te pretpostavke nisu ni postojale. Takve pravne pretpostavke mogu proizvoditi pravne uinke samo ako je tako zakonom odreeno, u ovom sluaju samo kada

618

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

bi zakonom bilo odreeno da se uz postojanje takvih pravnih pretpostavki moe stei pravo vlasnitva dosjelou. Nikako ne moe biti pravnih uinaka u sluaju kada je propisom izriito iskljuena mogunost nastupanja pravnih posljedica, tj. stjecanja prava vlasnitva dosjelou. Zbog toga je osnovano pravno stajalite niestupanjskih sudova izraeno u tome da je za dosjelost na nekretninama koje su bile u bivem drutvenom vlasnitvu vrijeme potrebno za dosjelost poelo tei 8. listopada 1991. Vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne moe se uraunavati kao vrijeme provedeno za stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu. Kako kroz vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije bilo odreeno da se dosjelou, dakle pod odreenim pretpostavkama ostvarenim u ivotu, moe stei pravo vlasnitva na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu, to je bez pravnih posljedica u odnosu na pravo vlasnitva steeno dosjelou ostala injenica da je tuitelj te nekretnine kroz sporno vrijeme, tj. od 1953. drao u posjedu. U novije vrijeme jo je jedno razdoblje dobilo na znaaju u svezi s pitanjem dosjelosti na drutvenom vlasnitvu. To je razdoblje do 6. travnja 1941. Kao to smo vidjeli iz citiranih stajalita sudske prakse, nemogunost stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu odnosi se na razdoblje nakon 6. travnja 1941. Naprotiv, ta se nemogunost nije odnosila na radnje prije 6. travnja 1941. Tako npr. prema odluci VSH, Gzz 2/1981 od 9. prosinca 1981: odredba l. 49. Zakona o umama kojom je propisana zabrana otuivanja umskog zemljita u drutvenom vlasnitvu kao i nemogunost da se na umskom zemljitu u druvenom vlasnitvu stekne vlasnitvo dosjelou ne odnosi se na otuenja, odnosno na dosjelou steeno vlasnitvo koje je uslijedilo jo prije 6. travnja 1941. U sudskoj praksi, u novije se vrijeme, takoer odluivalo povodom tubenih zahtjeva na utvrenje prava vlasnitva nekretnina, steenog dosjelou prije 6. travnja 1941. Tako se u odluci upanijskoj suda u Gospiu, G 319/2002 od 27. prosinca 2002. polazei od utvrenja da je rije o poljoprivrednom zemljitu, kojeg je nositelj vlasnikih prava Republika Hrvatska, temeljem l. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljitu, izmeu ostalog, navodi: Prvostupanjski sud utvrdio je da je tuiteljica putem svojih predaka na utuenoj nekretnini stekla pravo vlasnitva dosjelou, temeljem OGZ-a, te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje i to sposobnost stjecatelja, sposobnost nekretnine da bude u vlasnitvu i posjed odreene kvalitete, kao i vrijeme posjedovanja, po tada vaeim propisima, koje vrijeme je dovreno do 6. travnja 1941. O slinim tubenim zahtjevima odluivano je npr. presudama upanijskog suda u Gospiu, G 210/2001 od 16. studenog 2001., G 531/2005 od 12. prosinca 2005.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

619

O p r e k i d u i z a s t o j u tijeka vremena dosjelosti Zakon o vlasnitvu sadri naelnu odredbu prema kojoj se na prekid, odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajui nain primjenjuju odredbe o prekidu i zastoju tijeka rokova za zastaru (l. 160. st. 6.). Odgovarajua primjena odredaba o zastari, upuuje, to se tie prekida, na odredbe l. 387. do 393. Zakona o obveznim odnosima, a to se tie zastoja na odredbe l. 381. do 386. istog Zakona. Prekid dosjelosti nastupa zbog takvih okolnosti zbog kojih dosjelost nije mogla poeti tei, a ako je tekla prestaje tei. Proteklo vrijeme se ne uzima u obzir i poinje ponovno tei kad otpadnu okolnosti zbog kojih je dolo do prekida. Kad Zakon o vlasnitvu upuuje na odgovarajuu primjenu odredaba o pre kidu i zastoju zastarjevanja to znai uvaavanje specifinosti ustanove dosje losti. Tako se kod dosjelosti kao faktini razlozi za prekid (tzv. faktini prekid) navode gubitak samostalnog posjeda stvari i situacija kada dosjedatelj prestane biti poten posjednik. Prekid iz pravnih razloga (tzv. civilni prekid) s obzirom na odgovarajuu primjenu odredaba o zastari nastupit e npr. ako je dosjedatelj priznao tue pravo vlasnitva (l. 387. ZOO), ili ako je vlasnik stvari protiv dosjedatelja podigao tubu, odnosno poduzeo neku drugu pravnu radnju pred sudom ili drugim nadlenim tijelom radi ostvarivanja prava vlasnitva (l. 388. ZOO).19 Zastoj postoji kad nastupe okolnosti zbog kojih po zakonu dosjedanje ne moe poeti tei dok te okolnosti ne otpadnu, a ako tee, prestaje tei, a nakon toga nastavlja se, tj. tee dalje, a vrijeme proteklo do zastoja uraunava se. I na zastoj dosjelosti, ve je reeno, na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o zastoju zastarjevanja (l. 381. do 383. ZOO). Tako npr. tijek roka dosjelosti ne tee izmeu branih drugova, izmeu rodi telja i djece, dok traje roditeljsko pravo (l. 381. ZOO), za vrijeme mobilizacije, u sluaju neposredne ratne djelatnosti ili rata (l. 382. ZOO i dr.). U posljednje vrijeme u teoriji i praksi postavilo se pitanje primjenjuju li se pravila o zastoju dosjelosti u sluaju zakonskih prepreka (zabrana) dosjelosti. Ima miljenja da je takva zakonska prepreka (zabrana) razloga zastoja.20 Prema stajalitu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 114/2008 od 28. listopada 2008.) odredbe o zastoju tijeka rokova odnose se na neki od zakonom predvienih uzroka, tj. nesavladivih prepreka objektivnog karaktera, rata i sl., a ne i kad zakonom nisu doputena stjecanja nekih prava. U svezi s vremenom dosjelosti potrebno je uzeti u obzir i z a v r n e odredbe Zakona o vlasnitvu koje govore o djelovanju zakona (l. 388.), a koje sadre posebno odredbe o rokovima openito, odnosno tijeku rokova za stjecanje prava vlasnitva dosjelou (l. 388. st.1., 2. i 3.).

19 20

N. Gavella, op. cit., str. 413. Vidjeti P. Simonetti, op. cit. str.

620

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

U pogledu rokova koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava odreeni ovim Zakonom, a poeli su tei prije nego to je on stupio na snagu predvieno je da nastavljaju tei u skladu s odredbama l. 388. st. 2. (dakle u skladu s prijanjim propisima), ali ne dulje nego to bi trebao istei rok odreen ovim Zakonom, ako bi zapoeo tei u trenutku njegova stupanja na snagu (l. 388. st. 3.). Ovom odredbom Zakon je otklonio dvojbe koje su se pojavile u sudskoj praksi u svezi s raunanjem rokova, a u primjeni Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima i Zakona o obveznim odnosima koji o tome nisu sadravali posebne odredbe.21 Zavrne odredbe (l. 388. st. 4. ZV) posebno su znaajne za drutveno vlasnitvo kako smo to, ve naglaavali i odnose se na rokove stjecanja prava vlasnitva i drugih stvarnih prava dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. ad.C) Sposobnost stjecatelja a) to se tie, sposobnosti stjecatelja (posjednika, uzukapijenta) istiemo da Zakon govori o posjedniku koji je sposoban biti vlasnikom stvari (l. 159. st. 1.). S time u svezi ovdje smatramo potrebnim istai samo toliko da je na strani stjecatelja dovoljna opa pravna sposobnost. To znai da je svaka fizika i pravna osoba sposobna stjecati pravo vlasnitva pa tako i pravo vlasnitva dosjelou. aa) Sposobnost stjecatelja kao daljnja pretpostavka stjecanja prava vlasnitva dosjelou, uz zakonsko odreenje posjednika koji je sposoban biti vlasnikom stvari, to se tie nekretnina u drutvenom vlasnitvu, naelno ne sadri posebnosti koje bi bile izvan okvira zakonskih ogranienja koja se openito odnose na ogranienja glede sposobnosti subjekata, bilo fizikih, bilo pravnih osoba (npr. ogranienja glede stranaca). Naglasili bi ipak da, neovisno o tomu radi li se o posjedniku fizikoj osobi ili o posjedniku pravnoj osobi, sve to je naprijed izloeno, glede pretpostavki stjecanja prava vlasnitva dosjelou pokazuje da nisu mogli nastati pravni uinci stjecanja vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu u razdoblju do 8. listopada 1991.

Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici graanskog odjela (II/84) zauzeo je o tome sljedee stajalite: Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima od stupanja na snagu primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su poeli tei prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kad je Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima propisan krai rok, nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme krae od zakonom propisanoga, rok istie nakon proteka vremena odreenoga ranijim zakonom. Ako je od tog roka odreenoga ranijim zakonom prestalo vrijeme due od onoga predvienoga u novom zakonu, rok istie istekom vremena propisanoga u novom zakonu, (objavljeno u Pregledu sudske prakse br. 24 sent. 43).
21

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

621

ad.D) Sposobnost stvari Kad Zakon o vlasnitvu govori o posjedniku koji je sposoban biti vlasnikom stvari (l. 159. st. 1.) time, pretpostavlja, kako sposobnost stjecatelja, tako i sposobnost stvari biti predmetom prava vlasnitva. Da bi se, dakle dosjelou moglo stei vlasnitvo stvari potrebno je raditi se o stvari koja je: sposobna biti predmetom prava vlasnitva i sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasnitva upravo dosjelou. Stvar koja uope ne moe biti predmet vlasnitva ne moe biti niti predmet stjecanja vlasnitva dosjelou. Prema Zakonu o vlasnitvu predmet prava vlasnitva i drugih stvarnih prava moe biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne. (l. 2. st. 1.). O sposobnosti stvari Zakon govori u l. 3.22 Prema tim odredbama nisu sposobne biti predmetom prava vlasnitva one stvari kojima to prijee bilo njihove naravne osobine biti zakonske odredbe prema kojima ne mogu pripadati pojedincu. Za stvari koje nemaju sposobnost biti objektom stvarnih prava obino se kae da su izvan prometa (res extra commercium) za razliku od stvari koje su u prometu (res in commercium). Na stvarima koje su ograniene u prometu, ali je na njima mogue stjecati pravo vlasnitva, mogue je stjecati i pravo vlasnitva dosjelou, ali pod po sebnim, zakonom predvienim pretpostavkama. Ovdje bi jo naglasili razliku izmeu opeg dobra, javnog dobra i stvari od interesa za Republiku Hrvatsku, u pogledu mogunosti stjecanja prava vlasnitva openito, a zatim i na temelju dosjelosti. Vidjeli smo da ope dobro nije sposobno biti predmetom stvarnih prava, odnosno prava vlasnitva pa se na opem dobru ne moe niti dosjelou stjecati pravo vlasnitva (l. 3. st. 1.). Javna dobra su stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne uprave i samouprave i ustanova, dakle drugih prav nih osoba javnog prava (l. 35.).

lanak 3. glasi: 1) Sposobne biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih ( kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu. (2) Nisu sposobni biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizike ili pravne osobe pojedinano, nego su na uporabi svih, kao to su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opa dobra). (3) O opim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno. (4) Pravno nisu dijelovi opega dobra one zgrade i druge graevine koje su na njemu izgraene na temelju koncesije, pa one tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje.
22

622

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Javna dobra, prema reimu odreenom Zakonom o vlasnitvu, jesu objekti stvarnih prava pa tako i prava vlasnitva i naelno su izjednaena s ostalim stvarima ako zakonom nije drukije odreeno (l. 35. st. 1.).23 Prema tomu, ukoliko je za njih zakonom uspostavljen poseban reim, primjenjuje se taj poseban reim. Sve to treba uzeti u obzir i kad se radi o stjecanju prava vlasnitva dosje lou. Kao primjer posebnog reima koji iskljuuje stjecanje prava vlasnitva dosjelou navodimo Zakon o vodama (Narodne novine, broj 107/95) prema kojem se na javnom vodnom dobru u opoj upotrebi ne moe dosjelou stei pravo vlasnitva niti drugo stvarno pravo (l. 67. st. 1.). Stvari od interesa za Republiku Hrvatsku su takve stvari za koje je na temelju Ustava Republike Hrvatske, odnosno posebnim zakonom odreeno da su dobra od interesa za nju pa imaju njezinu osobitu zatitu. Ako te stvari nisu opa dobra, sposobne su biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava (l. 4. st. 1.). Prema tomu stvari od interesa za Republiku Hrvatsku mogu biti: opa dobra (l. 52. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) na kojima se ne moe stei pravo vlasnitva, pa niti dosjelou i druge stvari koje mogu biti predmet prava vlasnitva, ali za njih vrijedi poseban pravni reim (l. 4. st. 2. Zakona i l. 5. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske). U svezi sa sposobnou stvari za stjecanje prava vlasnitva dosjelou treba jo istai da su prema stvarnopravnom reimu Zakona o vlasnitvu, nekretnine kao i pokretnine jednako sposobne biti predmetom stjecanja prava vlasnitva dosjelou. aa) Sposobnost stvari biti objektom stjecanja, pitanje je od posebne vanosti upravo glede stvari u drutvenom vlasnitvu. Uzimajui u obzir sve ono to je, openito, izloeno u svezi sa sposobnou stvari biti predmetom prava vlasnitva, ponovno bi naglasili da stvar koja uope ne moe biti predmet vlasnitva ne moe biti niti predmet stjecanja vlasnitva dosjelou. to se tie drutvenog vlasnitva od presudnog je utjecaja bila zakonom iskljuena mogunost prelaska stvari iz drutvenog vlasnitva u (privatno) vlasnitvo temeljem dosjelosti.24 Prema stajalitu sudske prakse25 Institut dosjelosti nije se primjenjivao niti u odnosima izmeu drutvenopravnih osoba. 26
Prema svojoj namjeni razlikuju se (l. 35. st. 4., 5. i 6.): - javna dobra u opoj uporabi, - javna dobra u javnoj uporabi i - javna dobra koja nisu namijenjena, niti za opu uporabu, niti za javnu upotrebu. 24 J. Naki, op. cit., str. 23 25 J. Naki, op. cit., str. 21. do 23. 26 Stajalite XVII Zajednike sjednice odrane 7. i 8. svibnja 1981.
23

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

623

Jedno od pitanja koje se s tim u svezi postavilo, a koje je s obzirom na svoje mogue uinke aktualno sve do danas, je pitanje stjecanja dosjelou prava koritenja na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Iako se s pravom moe ukazati na neujednaenost sudske prakse u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske dosljedno se zauzimalo stajalite prema kojem je stjecanja prava koritenja na nekretninama u drutvenom vlasnitvu izmeu drutveno pravnih osoba, dosjelou, bilo mogue samo do donoenja Ustava iz 1974. i Zakona o udruenom radu. (Rev 81/2004 i Gzz 224/2004 od 24. studenog 2005., objavljena u Izboru odluka 1/2006, sent. 3). U razlozima te odluke navedeno je izmeu ostalog: Tuitelj nije stekao pravo vlasnitva predmetnih nekretnina niti dosjelou. Naime, stjecanja prava koritenja na nekretninama u drutvenom vlasnitvu izmeu drutvenih pravnih osoba dosjelou bilo je mogue samo do donoenja Ustava SFRJ iz 1974. godine i Zakona o udruenom radu, kada je ustanovljen novi pravni reim drutvenih sredstava (uzet iskljuivo kao ekonomski promet koji se vri iskljuivo pravnim instrumentima). Neovisno o tome to bi se Hotelsko poduzee G. H. B. u O. ipak moglo smatrati potenim posjednikom predmetnih nekretnina, jer mu ih je ustupio organ vlasti, u konkretnom sluaju nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava koritenja dosjelou na tim nekretninama, jer do stupanja na snagu Ustava iz 1974. godine i Zakona o udruenom radu to poduzee nije posjedovalo predmetne nekretnine u vremenu od 20 godina. Isto stajalite zauzeto je i u ranijoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 45/1990 od 6. prosinca 1990., objavljena u PSP 52/36). S tim u svezi postavilo se, daljnje pitanje je li dosjelou steeno pravo koritenja do 1974. moglo prijei u pravo vlasnitva sukladno odredbi l. 360. ZV., te bi li se na takav sluaj primjenjivala odredba l. 388. st. 4. ZV, prema kojoj se u rok za stjecanje prava vlasnitva dosjelou nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u drutvenom vlasnitvu, ne rauna vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma (dakle vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991.)? Prema naem miljenju u takvom sluaju ne bi dolazilo do primjene l. 388. st. 4. ZV jer se ne radi o stjecanju prava vlasnitva dosjelou. Radilo bi se o pretvorbi prava koritenja u pravo vlasnitva (l. 361. ZV). Pri tome je, naravno, potrebno utvrditi je li valjano steeno pravo koritenja. Pravo koritenja koje je steeno dosjelou u skladu s tada vaeim propisima, valjano je steeno pravo koritenja, koje je moglo biti predmet pretvorbe u smislu l. 361. ZV. Meutim, neovisno o izloenom, tj. neovisno o stjecanju prava koritenja dosjelou i pretvorbi tako steenog prava koritenja u pravo vlasnitva, treba naglasiti da vrijeme dosjedanja (posjedovanja) prava koritenja nema uinak vremena dosjedanja (posjedovanja) prava vlasnitva. To nedvojbeno slijedi iz samog pojmovnog odreenja dosjelosti, odnosno zakonom predvienih pretpostavki za stjecanje stvarnih prava dosjelou.

624

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Trai se, naime izvravanje sadraja prava to znai odreenog prava kroz zakonom odreeno vrijeme, dakle samostalni (vlasniki) posjed odreene kakvoe (o emu smo govorili pod Tokom III.2.1.a/). Prema tomu ako je i kada je, u skladu s tada vaeim pretpostavkama, bilo mogue stjecanje dosjelou prava koritenja, postojanje i uinci pretpostavki za stjecanje prava dosjelou, mogu se odnositi samo na pravo koritenja. O tome se izjanjavao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 114/2008 od 28. listopada 2008. u razlozima koje se izmeu ostalog, navodi: Predmet spora je stjecanje prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. U postupku pred sudovima nieg stupnja je utvreno, da je tuitelj sa svojim prednicima u posjedu predmetnih nekretnina od 1965. Nekretnine su u zemljinim knjigama bile uknjiene kao drutveno vlasnitvo. Temeljem rjeenja Trgovakog suda u Zagrebu od 17. studenoga 1994. nekretnine su uknjiene kao vlasnitvo tuenika. Neosnovano revident smatra da je vlasnitvo spornih nekretnina stekao dosjelou. Prema Ustavu iz 1974. i Zakonu o udruenom radu nije se moglo dosjelou stjecati pravo koritenja na nekretninama u drutvenom vlasnitvu u klasinom smislu privatnog graanskog prava. To iz razloga to se polazilo od nevlasnikog koncepta drutvenog vlasnitva, pa se pravo koritenja (upravljanja i raspolaganja) nije smatralo subjektivnim imovinskim pravom koje se moe prenositi i stjecati u prometu, ve su se prenosila samo sredstva. Treba rei da se do 1974. moglo stjecati dosjelou samo pravo koritenja na sredstvima u drutvenom vlasnitvu, ali ne i pravo vlasnitva u smislu gra anskog privatnog prava. Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., odredbom l. 29. (dalje: ZOVO) izriito je zabranjeno stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Nakon dono enja Ustava Republike Hrvatske (1990.) ne postoji vie drutveno vlasnitvo, a odredbom l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine, broj 53/91), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., stavljena je izvan snage navedena odredba l. 29. ZOVO o zabrani stjecanja prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Slijedom izloenog tuitelju se, u smislu graanskog privatnog prava, za stjecanje prava vlasnitva na spornim nekretninama u drutvenom vlasnitvu ne rauna vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991., a od tog dana nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasnitva savjesnog posjednika nepokretne stvari dosjelou u smislu odredbe l. 28. ZOVO. Navedena stajalita potvruje i sadraj odredaba l. 388. st. 4., kad otklanja svaku mogunost da se u rok za stjecanje dosjelou nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u drutvenom vlasnitvu rauna i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

625

III.2. Zakljuno o uincima i pretpostavkama stjecanja vlasnitva dosjelou u odnosu na drutveno vlasnitvo U svezi s time treba razlikovati dva razdoblja: razdoblje do 8. listopada 1991. (kao dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju ZOVO-a) i razdoblje nakon 8. listopada 1991. Ve smo istakli da je l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO stavljena izvan snage odredba l. 29. ZOVO koja je propisivala da se na stvari u drutvenom vlasnitvu pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou, a koja se odnosila na razdoblje od 1. rujna 1980. do 8. listopada 1991. Suglasni smo s miljenjem27 da se niti u ranijem razdoblju, s obzirom na ustavnopravna naela i tada vaee propise, nije moglo dosjelou stjecati pravo vlasnitva na stvarima u drutvenom vlasnitvu kasnije openarodnom imovinom (ustvari od 1945. do 8. listopada 1991.). Iznimke koje su zakonom mogle biti predviene28 ne dovode u sumnju, ve naprotiv, potvruju naprijed izloeno miljenje. Za razdoblje nakon 8. listopada 1991., suglasno se prihvaalo stajalite, da su sve nekretnine, koje su do donoenja Ustava Republike Hrvatske bile drutveno vlasnitvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti dole pod opi reim. Tako je Ustavni sud RH u svojoj odluci U-I-379/98 od 12. sijenja 2000. proglaavajui nastavnim i ukidajui odredbe l. 55. st. 2. Zakona o umama (Narodne novine, broj 52/90 proieni tekst i 76, 93) prema kojoj se na umama i umskom zemljitu u vlasnitvu Republike Hrvatske, nije moglo stjecati pravo vlasnitva dosjelou, u razlozima, izmeu ostalog, naveo: Imajui u vidu da je gospodarenje umama od interesa za Republiku Hrvatsku (zbog ega su propisana faktina ogranienja vlasnitva, koja se realiziraju kroz uvjete i naine gospodarenja umama i umskim zemljitem), Ustavni sud je utvrdio da je protivno temeljnim ustavnim naelima demokratske drave apsolutno iskljuivanje mogunosti stjecanja prava vlasnitva dosjelou posjedniku propisane kakvoe koji umom, odnosno umskim zemljitem u vlasnitvu Republike Hrvatske, gospodari na nain ureen zakonom i kroz zakonom propisano razdoblje. Ustav Republike Hrvatske ukinuo je dualizam vlasnitva. Stoga je Ustavni sud utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s naelom ustavnosti i zakonitosti, koje je utvreno odredbom lanka 5. Ustava, a i s odredbom lanka 3. Ustava, koja nepovredivost vlasnitva, a time i mogunost stjecanja vlasnitva, svrstava u najvie vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustavni sud je takoer utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s odredbom lanka 48.
Vidjeti o tome opirno, P. Simonetti, op. cit., str. 29. P. Simonetti, op. cit., str. 31. M. uvela, Stjecanje vlasnitva na nekretninama dosjelou, str. 61.
27 28

626

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Ustava, napose odredbom stavka 2. tog lanka, koja propisuje da vlasnitvo obvezuje, iz razloga to se titi vlasnitvo drave u sluaju kada je oigledno da drava kao vlasnik umom odnosno umskim zemljitem ne gospodari kroz znaajno razdoblje, unato izriitim odredbama Zakona o umama. Razlikovanje navedenih vremenskih razdoblja odrazilo se na uinke gotovo svih pretpostavki, ije je ispunjenje potrebno za stjecanje prava vlasnitva dosjelou, kad su ti uinci razmatrani u odnosu na drutveno vlasnitvo kako je to vidljivo iz prethodnih izlaganja. Trebalo bi, dakle zakljuiti, da u razdoblju do 1. listopada 1991. glede stvari u drutvenom vlasnitvu nisu bile ispunjene prepostavke koje se kumulativno moraju ostvariti da bi nastupili uinci stjecanja prava vlasnitva dosjelou. Pri tomu treba prihvatiti stajalite izraeno u naprijed citiranoj sudskoj i ustavnosudskoj praksi, da bi se, u suprotnom, jednom faktinom stanju na stvari u drutvenom vlasnitvu dali uinci, odnosno kvaliteta i za ono vrijeme kad su zakonom izriito bili zabranjeni. Naprotiv, nakon 1. listopada 1991., opi reim, odnosno uinci opih pret postavki koje vae za stjecanje prava vlasnitva, odnosno stvarnih prava dosjelou vrijede i za nekretnine (stvari) u drutvenom vlasnitvu.

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

627

Summary

Further Writings on Acquiring the Ownership over the Real Estates in Public Ownership by Means of Adverse Possession
The article actualizes an issue concerning the implementation of adverse possession institute in regards to acquiring the right of ownership over the real estates in public ownership. The author was inspired to write about this topic by legislative amendments, first of all by the succession and amendments of the Law on Basic Property-Rights Relationships, which abolished the ban to acquire the right of ownership over the public property by means of adverse possession. Further legislative steps were taken by the enactment of the Law on Ownership and other Property Rights with provisions on course of adverse possession time limits applied when acquiring the public ownership. A special attention must be given to interpretation of these legal provisions and their effects. The author analyses the above mentioned provisions, presents their interpretation and scrutinizes their effects strongly emphasizing the legal frameworks of presumptions set by the law to acquire real property rights by means of adverse possession in general as well as the public ownership. Key words: adverse possession, public ownership.

628

J. Breanski, Jo o stjecanju vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom vlasnitvu Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 601-628 (2009)

Riassunto

Ancora sullacquisto della propriet per usucapione negli immobili di propriet sociale
Nel contributo si tratta dellattualizzazione della questione dellapplicabilit dellistituto dellusucapione con riferimento allacquisto del diritto propriet sugli immobili di propriet sociale. Uno dei motivi di ci va individuato nelle modifiche legislative riguardanti la legge sui rapporti giuridici nella propriet, le quali hanno condotto al venir meno del divieto di acquisto della propriet per usucapione nel caso di beni di propriet sociale, ma va individuato anche nellemanazione della legge sulla propriet e sugli altri diritti reali con le disposizioni riguardanti la durata dei termini per usucapire i beni di propriet sociale, cos come il significato e gli effetti di queste disposizioni normative. Attraverso lanalisi del significato e degli effetti di queste disposizioni, con particolare accento sul quadro giuridico dei presupposti legali per lavverarsi dellusucapione, ma anche dedicando attenzione alla propriet sociale, si espongono le conclusioni raggiunte relativamente allacquisto della propriet per usucapione sugli immobili di propriet sociale. Parole chiave: usucapione, propriet sociale.