Danilo Mari: Mostarska treha

MUJAGA KOMADINA

Sve to Mostar ima od muslimanskoga, srpskoga, hrvatskoga i jevrejskoga uha, dolo je na denazu, da isprati Mujagu Komadinu. Nije obiaj grada da drugovjernici uestvuju u sahrani. Mujaga je poseban Mostarac. Srkao je kahvu sa sultanom, pio bir sa esarom i vino sa kraljem. Bio je uvijek i u svemu prvi. Radio je i razmiljao vie od drugih, pa i ima najvie, bar da mu se to jednom prizna, kae na denazi. *** Niz potoinu, sa velekih stijena, u Mostar je siao siromani seljai, u potrazi za korom kruha. Godinama e ostati na usluzi gazdama, da to donese i odnese, poslua i preivi. Ime mu ne bi znano, po komadiima poderane odjee nazvae ga Komadina. I sin, toga Komadine, rano poe sluiti, ne smeui s uma oevu: "U radie svega bie, u tedie jo i vie." Radi za tri djeaka, to uoava arija, pa ga poe nazivati Mujica Komadina. Kad poe doprinositi koliko tri gradska momka, poee ga nazivati i pravim imenom Mujo. A kad zapara za trojicu graana, dobi i konano ime Mujaga Komadina. Posao koji niko nee, preuzima i uredno zavrava on. Dao se na graevi ne, kupuje ruevne, rui i podie ljepe nego su bile prije. Kupovao je i preprodavao. Prvi poe zidati po novom stilu, evropskom, ljepotice. Kao da se sve to oko Mujage Komadine dogodilo u jednoj noi, graani se naoe zateeni, sve vrijednije gradske kue su njegovo vlasnitvo. Najee spominjano mostarsko ime postade Mujaga. A on ostaje nepismen, skroman i radin, kao to bijae i u vremenima Mujice, i udno svoj. Mujagu Komadinu e primiti sultan, pue glas. Raspali se arija, pored toliko uglednih graana, njega, baliju. Pobuna sujete. Carska se nije porekla. Ubrzo doe austro-ugarski vakat, Mujagu primi i beki esar. Doi e i na beogradski dvor. Neprekidno gradi, namie, a ne smie. Podie vijenicu, veu od pet najviih mostarskih kua zajedno. Sazida gimnazijsku zgradu, najgolemiju zemaljsku kolu. I balkansku ljepoticu, hotel "Neretvu". Podie pola Mostara, doe na prve novinske stranice. Pridobi naklonost bekog dvora, ali ne osvoji Mostarce. Nije sagradio ni upriju na Neretvi, osporavaju ga. Mujaga je povrijeen. Moram obaviti i to, i za to mora biti nekog naina, sa mislima se muio graditelj. Domislio je. Nazu kundure, pa krenu put Bea. *** Prokrio je trnovit put do njegovog velianstva, cara Franje Josipa. Care, ako e Balkan, mora preko Mostara. U Mostar moe samo preko uprije, koju emo sagraditi zajedno, nas dvojica. Kau da je tako nastupio. Nisu mi govorili o tome projektu rei e car. Ni o pohodima na Balkan?! zajedljivo e Mujaga.

Da, da, Balkan mora biti na pogladivi brk, carski vano e visoanstvo. E, dina mi, nee moi bez jedne uprije u Mostaru kao da zaprijeti neko u ijim je rukama nadcarska mo. Ba tako? naali se velianstvo, car, Franjo Josip. E, tako ti je, dina mi, care Franjo. Pa ti sad vidi. Radi kako ti je po volji zakooperi Mujaga, prokilji ispod oka, zabaci fes, pa e zakljuno Franjo, biraj, upriju i Balkan, ili nita. Pa, dobro, dobro, neka ti bude nakon kratkog premiljanja popusti car i dodade: Napravite projekat, poaljite u ministarstvo finansija, pa emo vidjeti. Projekat!? Projekat?! udio se Mujaga Komadina i o njemu razmiljao itavom vonjom do Mostara. uo je za tu rije, radi se o velikoj crtariji, pisaniji i raunanju novca, s tim se bavio, nepovjerljiv je prema visokokolovanim radnjama. Douo car da sam nepismen, dosjeti se, pa nakanio da me namagari. E nee se Franjo natrehati Mujage. im doe kui, okupi pismene Mostarce i naruiti projekat za most na Luci. Da mi ga donesete u dananji dan naredio je ve sutradan po povratku. U dananji dan? prenerazi se prvi meu njima, Milo, ugledni ininjer beke kole. Dobro si uo ininjeru strogo e naruilac. Pa, ne moe... poe Milo. Moe dokle stignete presijee ga Mujaga i potjera ih na posao. Idue sedmice se Milo zametnu papirima pa e naruiocu. Koliko ti je ispalo kruna? umjesto pozdrava bi Mujagina prva. Dvije stotine hiljada odgovori projektant. Ne valja ti raun! Kotae pet stotina hiljada, prepravi na toliko kaza, dozva slugu, naredi: Pii telegram za Vijenu, na ruke cara Franje. Ovako: "Projekat gotov. Stop. uprija e kotati pet stotina hiljada kruna. Stop. alji predujam od dvije stotine i pedeset hiljada. Stop. Selam ti je Mujaga Komadina. Stop." Po eheru potar raspria Mujaginu depeu, a arija rasprede priu o Mujaginom mahnitluku. Na opte nevjerovanje, ubrzo, u Mostar stie dvjesta pedeset hiljada kruna. arija zanijemi i podaniki se prepusti na raspolaganje graditelju, pria okrenu ka zaradi. Kao i sve graevine do tada, i ovu Mujaga zapoe po projektu iz glave. Za dvije sedmice zaposlie se svi graevinski radnici Hercegovine. Na stotine konja, volova, mula i magaraca se naoe na jednome mjestu, poput mravinjaka. U, samo Mujagi jasnom, meteu zapoela je izgradnja mosta na Luci. On se ne odmie od gradilita, nadzire. Stipe! Mujaga jednom dozva predradnika i zapita: Kako ti radi onaj kembo, onaj tamo? A, onaj, radi dobro odgovori Stipe. Moe li raditi za dvojicu? dopita Mujaga. Moe, moe, radi za dvojicu.

Kako jede? nastavi Mujaga. Dobro, dobro i jede. Jede li vie od dvojice? Pa, jede vie od dvojice saglasi se Stipe. Otpusti govna! strogo naredi Mujaga Komadina, i pojasni: Vie pojede nego uradi. Posao je napredovao preko svakog oekivanja. Za est mjeseci skela bi gotova, ali i novac potroen. Uskomeae se radnici, douli da je Mujaga traio ostatak novca, ali su ga u Beu odbili. Nee ni slati dok ne dobiju projekat. Uznemiri se i Mujaga, i poslije jedne neprospavane noi, posla telegram ministru finansija: "Radovi stali. Stop. aljite novac. Stop. Projekat imam. Stop. Ko ne vjeruje kenjac je! Stop." U to vrijeme su na Dvoru pravili velike planove za osvajanje Balkana, u njima je mostarski most, zaista, imao znaajnu ulogu, pa se i car zanimao za radilite. Tim povodom se ministar finansija i nae kod cara. Kaza da su u Mostaru obustavljeni radovi, zbog finansija, i da on ne moe, po zakonu, slati novce dok ne dobije projekat. Pa, trai projekat. Neka ga poalju naredi car. Traio sam, vie puta poali se ministar i stidljivo pokaza Mujaginu depeu. Car podue osta nad papirom i rijeima, kenjac je ko ne vjeruje za projekat. Zamisli se, prostrijeli ministrove oi, pa kaza: Ja vjerujem da ima projekat! I ja! sa smjekom se saglasi ministar. Pa, zato ne alje novac? Pa, eto, poslau sutra. U Mostaru se raspredalo o moguem Mujaginom hapenju, ali kad stie novac, iznenaenju ne bi kraja. Mujaga Komadina moe ta hoe, i car postati, izvrnu pria o njemu. Beki stratezi su most oekivali za dvije godine, ili koji mjesec vie. Novine javie da je probni konvoj preko mosta Mujage Komadine u Mostaru, preao jedanaesti mjesec po poetku gradnje. Zaudie se Belije, izvoau dodijelie najvea graditeljska i vojna odlija. Ime Mujage Komadine prou se po itavoj carevini. Konano, i u Mostaru ga poee uvaavati. *** U Beu se pripremao ukaz o postavljenju Mujage Komadine za gradonaelnika Mostara. Prvi put se postavlja gradonaelnik. Mostarci su se ushiivali, a on, Mujaga, kao da se nita posebno ne dogaa, kao i svih dana i godina prije, ustaje zorom, u pekari kupuje mlaku trucu, stavlja je pod pazuho, dorukuje i ruava odlamanjem, uzgred, obilazei graevine. Zna samo za rad i namicanje dobara. Novine su objavile dan ustolienja. U Mostar su stigle ugledne zemaljske zvanice i visoki beki dostojanstvenik. Podne je. as je sveanog ustolienja i

ruka. Svi su na okupu osim budueg gradonaelnika. Nije jo stigao obii sve graevine, jo dijeli prekore i upute. Uzvanici se u sali pogleduju i nadviruju kroz prozor. Iekuju. Domai su uznemireni i postieni, a gosti uvrijeeni. Zgledavaju se ljuti i gladni. Konano, sa nedojedenom trucom ispod mike, bahnu Mujaga Komadina. Nazva selam. Obazrije se. Ugleda dvije slobodne stolice. Sjede na bliu, ispod pazuha izvadi nedojedeni okrajak truce i odloi pored pozlaenog tanjira. Mujaga ruo!? dobaci ata, ali ga Mujaga ne u, ili ne htjede da uje. Sjeo je na stolicu predvienu za gradskog atu, opomenu ga beki opunomoenik: Sjednite na onu stolicu kaza i pokaza rukom na elnu stolicu ispod carske slike. Zato ba na nju? odbrusi Mujaga. Pa, red je, ispod Cara zajedljivo e carski izaslanik. ta je red? zajedljivo e i Mujaga. Mjesto gradonaelnika je ispod slike cara mirnije e visoki gost. A, ne, gospodine mirnije e i Mujaga. Mjesto cara je iznad gradonaelnikove glave kaza, pa naredi ati: Premjesti cara, Franju, evo, evo ovdje, iznad mene. Ali, gospodine, elo... usprotivi se Belija. elo je, gospodine, gdje sjedi Mujaga Komadina! odbrusi Mujaga i ostade pri svom. *** Incident, kako sluaj oko ustolienja nazvae u Beu, na Dvoru prevri mjeru. Mostarci se pridruie ogovaranjima. Gradonaelnik je nastavio da radi i ivi po svom. Zakurla golem poduhvat, gradnju najveeg kupatila na Balkanu. Vidio u Beu slino, oduevilo ga, a on e i jo vee, dva bazena sa toplom vodom, dvije saune, raskoan salon, baterije kabina sa tuevima... Ubrzo isprazni gradsku blagajnu, graani ga uzee na zub, poee i tuakati u Be, pa otuda tre dravni finansijski inspektor. Danima Mujaga slua nadmudrivanja gradskog raunopolagaa i inspektora, dosadie mu, pa podviknu: Dosta! ta zamara gospodina... Samo da zavrim, finansijsko... usprotivi se raunopolaga. Ne seri! izdera se Mujaga, pa poui: ta pametuje, danima. Kai gospodinu, iz Bea, tri stvari: Prvo, ta smo duni dunjaluku. Drugo, ta je dunjaluk duan nama. I tree, ta je na sonu. To je raunopolagaa da saopti i pokae, a svi drugi papiri su obino sranje... Gradonaelnik je opravdao sve osim pogolemih trokova oko izgradnje kupatila, za koje nije imao ni odluku gradskog vijea. Bi to povod da ogovaranja iikaju iznad Mujaginog ugleda. Krupan lopov, tvrdili su dobro obavjeteni. Dravnim novcem gradi veliku privatnu banju, potroio sav gradski novac, i onaj to je krunom predvien za sirotinju.

Napadani su i gradski vijenici, te se oni dogovorie da na prvom sastanku vijea postave to pitanje i osude gradonaelnika. A kada doe do dugo pripremanog sastanka, gradonaelnik e prvi naeti pitanje kupatila. Priate po ariji, olajavate, te Mujaga troi sirotinjske novce, te sebi pravi banu dravnim parama, sebi, svoju banu, te Mujaga ovo, te Mujaga ono... Jes, pravim banu, pravim, pika vam materina, napraviu banu svojim parama, imam ih, crknite, napraviu sebi banu... Polako Mujaga, ta si se nahorozio, ta i ko pria... prvi koji ne otrpje bi Jova ola. Ti pria, Jova, ti, ba ti olajava... Mujaga na Jovu srui srdbu. Nisam, brte, ja... poe se braniti Jova. Dobro, eto, nisi ti Jova, ali jes Ibrahim Mujaga okrenu na prevrtljivca i svog najupornijeg ogovaraa, koji je, kao kakva ena, stizao u sve sokake, da o Mujagi Komadini ispria koju runu. Nisam, dina mi, nie ni jedne rune... i Ibrahim pouri da se opravda. A, jesi li ti, efendija, Murate? Mujaga ubode sljedeeg po redu. Ne dao Alah, a kako bih to ja... i ovaj se napravi nevjet. Proziva Mujaga jednog po jednog. Redom rekoe da nisu oni, neki slagae i da prvi put uju za takve prigovore, a jo u naletu bijesa, Mujaga nastavi: Pa, dobro, niste vi, a onda ko je? Uarenim oima, jo jednom opali po svim obrazima, saeka da svi izgovore po rije nijekanja, pa nastavi smirenije: Pa, dobro, nije niko od vas. Pa, dobro, hoemo li graditi tu banu? Hoemo, hoemo, jataemo nego graditi... Izglasae jednoglasnu odluku, da se gradskim novcem gradi banja Mujage Komadine. Ubrzo se i izgradi, ali se na sveano otvaranje ne odazva mostarski ivalj. Spremio se Mujaga za veliku govoranciju. Ljut je. Popeo se na sto, postavljen ispred ulaznih vrata Banje, i izgovorio kratku besjedu: Mostarci! Evo vam bane. Kupae gae i dva fijorina u ruku, pa na kupanje u Banu. Ko nema to, gologuz u Neretvu. Ali, od danas, svi Mostarci moraju da se kupaju. *** Koliko je Mujaga Komadina dovravao zdanja, toliko je pridobivao zavidnika. Umorili ga. Darovao gradu najljepu banju, i umjesto da su mu zahvalni, Mostarci ga ne vole. Ranije se lake nosio sa zavidnicima, bili su osamljeni, znao je kome da uzvrati. Kome danas? Ne moe svim iteljima. Boli! Ovako ga je boljelo samo jo jednom, prisjea se, davno, kad je napravio prvu kuu evropskog tipa. Dopovezao ga se hoda Alajbeg. Optuio da je gradnja usilu islama. Uzjario je ariju protiv mladog graditelja. Traio mu glavu u mutna vremena. Optuio da krstom zajahuje polumjesec. Bi mu doao glave da nije austro-ugarska smijenila tursku upravu. Ne mogae oprostiti krvniku, hodi Alajbegu, poradie i on njemu o glavi. Austrijski vojnik ne zna za islam i damije, pa od trideset i est mostarskih minareta mislio da su industrijski dimnjaci. Industrijsko mjesto! Ve prvog dana ga

iznenadi i zaokupi zapomaganje ovjeka sa visokog "dimnjaka". Zaustavio se i saaljivo posmatrao. Neobian mu i nain zapomaganja. Na to nabasa Mujaga Komadina i shvata da se vojnik iuava mujezinovom ukuisanju podneva. A kad se prisjeti da je na erefetu hoda Alajbeg, poelje da mu naudi. Priblii se tuem vojniku, pa se i on poe glasno iuavati. ta, onaj, radi na onoj visini? upita vojnik. Kuka, vidi kao i ja odgovori prolaznik, Mujaga. A, zato kuka? zapitati e tui vojnik. Zato?! Popeo se i ne moe da sie ozbiljnim glasom objasni Mujaga. Otkad je gore? Ima tri dana. I stalno kuka? saaljivo e vojnik. Neprekidno, tri dana potvrdi Mujaga. Puanim metkom vojnik skide kukavca, iz saaljenja mu je prekratio muke, kasnije je objanjavao na sudu, i pozivao na graanina prolaznika, kome je zaboravio fizionomiju. *** Tako je mogao vratiti pojedincu, ali danas, poslije Banje, ovolikim zavidnicima, ne zna kako bi. Nastavi da gradi, nanovo se dokazuje, ali ne pomae, vole ga manje za koliko vrijedi vie. Moe li se ovjek natovaren masovnom zaviu razbremeniti?, pita se Mujaga. Moe i mora, mislenou i radom. Odluan je. U povodu carskog roendana, za sveanu dvorsku veeru, na spisku se nae i ime Mujage Komadine, pa se tako obre u Beu. Proetae gradom, sam, da ukrade koji projekat, objasni pratnji i izgubi se u velegradu. U neko doba mu se pripia. Okretao se tamo-amo, ne ugleda klozet, pa se prisloni uza jedan zid, odrijei alvare i zapia. Bahnu policajac i uhapsi ga. Mostarski gradonaelnik doivje nevienu neprijatnost. Oslobodie ga tek po intervenciji Dvora. Pozlaene carske koije su ga preuzele, ali ga nisu smirile. Na mostarskoj eljeznikoj stanici se okupilo graanstvo, da doeka gradonaelnika, koji dolazi..., ravno iz Bea. Na opte nenadanje, Mujaga ne poe za govornicu, umijea se u narod. Za ruku dograbi dvogodinju djevojicu i povede niz Riine. Snebivajui se, masa okrenu za njima. Kad stigoe na Musalu djevojica proaputa: Ja u pikiti. Kao da je to i oekivao, Mujaga je zavede u park, skide joj gaice i otpusti je. Dok je dijete pikilo, on je iz torbe vadio smotke papira. Dozva gradske slubenike, povede do mokrane mrlje, u ruke im ugura smotke i naredi: Ovdje napravite enifu. I gradsku esmu. Evo vam projekat. Nakon to djetetu dade slatkie, osobitom panjom odabirane u Beu, stara c i dijete nastavie etnjom uokruivati grad. Na raskrsnici za skretanje na Stari most, dijete e opet: Pikiu!

I ovdje enifu! I esmu! Isto kao i na Musali! naredi gradonaelnik. Djevojica je pikila jo tri puta, a na tim mjestima, do nekoliko mje seci, niklo je pet veleugodnih zdanja enifa, kojim e se Mostarci, poput spomenika, desetljeima ponositi, i Mujagi Komadini dobro nazivati. Ovim klozetima, potrebnim jednako i velikim i malim glavama, Mujaga Komadina konano i nepovratno pridobi naklonost i svih Mostaraca. *** Mujaga Komadina je postao neprikosnoven otac grada, arija se ponosi njim ali se njemu i obraa za pomo. On pomae koliko hoe i moe, a nesporazume izglauje duhovito. etiri vojnika se obratila molbom muftiji, da im produi p o dva dana dopusta, da u svojim domovima proslave Bajram. Muftija je produenje odobrio, ali je o tome zaboravio da obavijesti nadlenu komandu. Ni krive ni dune, etvoricu mostarskih vojnika pozva vojni sud. Oevi im se naoe kod gradonaelnika, Mujage Komadine. On ih primi toplo i umiri: Dobro! krto e Mujaga, zamisli se, pa nastavi: Sinove vodite kuama, a esti dan da ste ih poslali u jedinice. Istoga dana mostarski gradonaelnik objelodani epidemiju tifusa i zabrani ulazak i izlazak iz grada. A do pet dana izdade novu naredbu, po njoj je epidemija tifusa prola. Po jedan plakat posla zadocnjelim vojnicima, da ponesu u svoje kasarne. *** Drugom prilikom, kada ono na Mostar pade snijeg koji je ruio kue, gradonaelnik Mujaga Komadina se obrati vojnoj upravi, sa molbom da vojska pomogne skidanje snijega sa krovova. Iz straha da momci ne nazebu, kako je objasnio komandant, vojska nee pomagati akciju. Mujaga Komadina se zabrinu, jer samo vojska moe spasiti katastrofu grada. Uputi se do komandanta i dade garanciju: "Ni jedan vojnik se nee nahladiti. Odgovornost preuzimam ja. Imam ja za to lijek". Po Mostaru, strogom naredbom, pokupi sve suhe smokve, pa ih podijeli vojnicima koji e istiti snijeg. "Ko pojede aku suhih smokava, ne moe se nahladiti", objasnio im je. I, zaista, vojnici su sa svih krovova uklonili snijeg, a ni jedan nije nazebao. *** Dobroinitelj, Mujaga Komadina, nije mogao uvijek pomoi, esto se alostio zbog toga, ali i ljutio na neke nezadovoljnike, one to svaki dan trae neto. Presretali su ga na ulici i molili. Njih se, a da ih ne povrijedi, oslobaao ovako. Kako je i inae, Mujaga, svaki dan i u svako vrijeme, pod pazuhom nosio trucu, u trenu primicanja ulinog molioca, on bi zalomio zalogaj hljeba, ubacio ga u usta, pa u prolazu promrmljao:

"Ne mogu govoriti punih usta". *** Odnio je sve bitke, i one sa monarhijom, koja je sve blia pohodu ka Crnom moru. Ona na svaki nain nastoji udovoljiti Bonjacima, ak e im podariti i dolazak cara. Car e posjetom udostojiti i Mujagin Mostar. Poznati germanofili i uvaeni mostarski profesori napisae pozdravni govor, koji e gradonaelnik nauiti naizust, i na sveanom doeku kazati kao domainsku besjedu. Muio se Mujaga sa stranicom krasnopisa, koju su mu profesori itali po tri puta na dan, ali je u glavi ostajalo malo od tih udesnih rijei. Dva mjeseca se rvao. Lake bi sagradio jo jedan Mostar, nego nauio sve to, alio se prijateljima. Primicala se besjeda a on postajao sve nespokojniji. Prevri dolaskom dvorskog policajca, koji je tu da unaprijed osigura visoanstvo od kakvih izroda. Grubo nastupi, pa ga Mujaga zamrzi od prve, ali morade s njim u obilazak grada, da zajedniki uoe sva mogua opasna mjesta. Krenue fijakerom. Za Mostar je ovo prevelika vijenica kaza nezvan gost i upita: Ko vam je ovo napravio i za koliko vremena? Ja! pouri da se pohvali graditelj, i doda za osam godina. Toliko dugo zaudi se Belija i doda mi bi to, u Beu, za etiri godine. Kad stigoe do mosta Mujage Komadine, gradonaelnikovoga ponosa, saputnik se opet zaudi, kaza: I ovakav most imate!? Za koliko njega napraviste? Ja ga napravih, za jedanaest mjeseci. Moj je i projekat ushieno e Mujaga. A mi bi to, u Beu, za pet mjeseci posprdno i hladno e evropejski policajac. Do suza je povrijeen graditelj, ujeo ga beki kico i pijun, pa poelje da zaustavi fijaker i izbaci ga na ulicu, ali se ne usudi, ipak, u pitanju je velika zvijerka, kasnije se alio prijateljima. Uklipio Mujaga i ne progovara ni jedne. Ne popusti ni pred sljedeim uvredama. Jednu ne otrpje. Pred velelepnom zgradom gimnazije, zaista, gost se iskreno zadivi. Kaza: Ne bih vjerovao da na Balkanu postoji ovakvo to. Kad je pravljena? Ne znam, dina mi ozbiljnim glasom e Mujaga i nastavi ne znam, ali, jutros, kad sam prolazio na posao, jo nije bilo temelja. Kaza pa pogledom oinu saputnika, koji e domalo postati posluan, pa i zadatak osiguranja obaviti po gradonaelnikovim savjetima. Na sveano ukraenoj eljeznikoj stanici okupio se nevien svijet, na binu se penju gradonaelnik i car, a narod pljee i propinje na prste. Mujaga Komadina ih ne vidi, ni pratnju, domalo ni cara, zabavio se stranicom krasnopisne besjede, presliava se, priprema da izgovori to tenije. Nasta tajac, uobiajen pred besjedu, tada iskorai gradonaelnik i u asu pobrka red zadatih rijei. Ispreplele se udesne rijei, pobrkao poetak. Zaboravio besjedu. Mui se prisjeanjima. Mui.

Zaboravio. Djeakim izrazom lica podie pogled do carske krune, pa otpoe krupnim glasom: Care, Franjo! Jebe mi mater, ako mi nije milo to si doao u Mostar. Dobro nam doao! *** Ba ovu sliku i rijei gradonaelnika Mujage Komadine, Mostarci e godinama pamtiti i prepriavati. Ona je danas posebno prisutna. Lebdi povrh posmrtne povorke. Nepregledne. Brojnou se moe porediti samo sa onom iz doeka carske krune. Pogledi preko povorke, na bilo koju stranu grada, zaustavljaju se na stamenim Mujaginim graevinama. One su se izdigiile, one tako odaju dunu potu svom stvoritelju.