Anne i Serge Golon ANELIKA BUNTOVNICA

NASLOV ORIGINALA: ANNE I SERGE GOLON ANGELIQUE SE REVOLTE ANNE I SERGE GOLON BUNTOVNICA S FRANCUSKOG PREVEO: IVAN VUKOV UREDNIK: STANKO KUNCA 1980. OTOKAR KEROVANI RIJEKA Fotos na omotnici iz filma ANELIKA, u glavnoj ulozi Michele Mercier. Distributer MORA VA FILM, Beograd 2966 by Opera Mundi, Pari Toute reproduction, traduction ou adaptation sous quelque forme que ce soit, meme partielle, interdite dans tous les pays. PRVI DIO POBUNA TINJA

DIJETE PUSTINJE Stigavi u Marselj, gospodin de Breteuil, izaslanik kralja Francuske koji je u Ceuti uhapsio Aneliku, dade je zatvoriti u tvravi admi-raliteta, Dogod su boravili u ovom gradu u kome je nedavno markiza du PlessisBelliere tako sjajno nasamarila kraljevsku policiju, plemi se nije osjeao

sigurnim. U tamnoj i stranoj eliji, nekadanja zarobljenica Berbera, koja je uspjela uz cijenu strahovitih patnja pobjei iz harema Mule Ismaila, osjeti sa sigurnou da oekuje dijete. Ova joj misao sine sutradan po svom utamnienju u tvravi, probudivi se, jasnije osjeti svoj poloaj ponovo uhvaene ivotinje u zamku. Tamnica admiraliteta bila je bez najosnovnijeg komfora. Iako je kroz etvrtaste gvozdene reetke visoko smjetenog prozora mogla vidjeti dio plavog neba, Aneliku spo-padne straan osjeaj guenja. Svu se no borila protiv uasnog osjeaja da je iva zakopana, koji bi ju zahvatio im bi joj se sklopili oni kapci, a njezini ivci koji su dotle vrlo dobro izdrali, u zoru popustie. Zahvaena panikom pojuri na vrata, stane lupati rukama po tvrdom drvu, bez glasa, ali snagom koju joj je ulijevao oaj. Boe! Boe! Svjeeg zraka! Zatvorili su je u ovu grobnicu, nju, koja je ivjela samo u beskrajnom i zaaranom krugu pustinje. Ta ju je tjeskoba muila i dovodila do samrtnog straha. I kao prestraena ptica u svojoj krleci, ona se obarala na onu nesmiljenu zapreku od drva i gvoi, te lupala, lupala bez glasa. Njezine prozirne ruke, na kojima su se jo opaali tragovi pretrpljenih patnja u pustinji, nisu pravile na vrstim vratima veu buku, nego to je podie ptica klepetanjem svojih krila. Kad bi osjetila bol u oguljenim dlanovima, prestala bi lupati, pa bi teturajui uzmicala k zidu i na nj se naslanjala. Njezine su oi bludile od vrata do prozori-a s reetkama. Modrina neba priinjala joj se kao bistra voda za kojom je toliko eala. Ali Osam Feradi nee vie dolaziti po nju da je vodi po ravnim krovovima, odakle e napajati oi varljivim osjeajem prostora. Sad su je okruivali stranci tmurna pogleda, ije su due bile obavijene sumnjama. Vojvoda de Vivonne, koji se htio iskupiti za svoje pogreke u prolosti, izdade iz Pariza najstroe naredbe protiv nje. Admiralitet u Marselju bio je duan da ukae svaku pomo gospodinu de Breteuilu. Svaki pokuaj da nekog pridobije bio bi joj uzaludan, a uostalom Anelika je osjeala da nije u stanju posluiti se svojim orujem. Strahovit umor ju je atro, inilo joj se da takvog jo nikad nije osjetila, ak ni na putovima Rifa. Putovanje morem od Ceute do Marselja s pristajanjem u Cadixu bilo je pravo muenje, u kome je ona svakog dana gubila poneto od svoje hrabrosti. Uhapsivi je u ime kralja, je li gospodin de Breteuil uspio slomiti njezin polet, koji bi joj omoguio da se ponovo vrati u ivot? 8

Ona se dovue do svog leaja. To je bila vrlo tvrda slamnjaa, ali Anelika se nije na to alila. Ona je na njoj spavala bolje nego na mekanom krevetu, a jedini krevet, koga je eljela da na njemu odmori svoje umorne udove bio ie komadi zemlje na ravnoj tratini pod cedrovima. Njezine su oi ponovo zurile u vrata. Kolika zatvorena vrata se isprijeila pred njom u toku njena ivota, razmiljala je ona, vrata svaki put sve glomaznija, sve mranija. Da li se sudbina njome poigravala, da je kazni to je kao dijete Monteloupa jurila bosonoga po stazama gajeva i uma i to je bila tako strastveno zaljubljena u slobodu, da su seljaci vjerovali da je vila? Nee proi", govorila su joj vrata. Svaki put kad bi uspjela pobjei iz jednog zatvora, druga su se vrata, jo nesmiljenija, brzo stvarala pred njom. Najprije su se za njom zatvorila vrata bijede, pa ona francuskog kralja, pa reetke harema Mule Ismaila, i sada opet ona francuskog kralja. Hoe ova biti tako strana? Ona se tada sjeti Fouqueta, markiza de Var-desa, vatrenog i suludog Lauzuna, koji su isto tako tamnovali u nedalekoj tvravi Pignerol, sjeti se svih onih, koji su godinama ispatali iza tamnikih vrata za manje krivice, nego to ih je ona poinila. Spopade je osjeaj samoe i slabosti. Stu-pivi ponovno na tlo Francuske, ona je zala u zemlju, u kojoj su ljudi djelovali dvjema pobudama gonjeni: strahom od kralja ili ljubavlju prema njemu. Tu je vladao samo zakon prvog gospodara. Na ovim obalama fizika i moralna snaga jednog Colina Paturela, njegova neizmjerna dobrota, njegova rijetka inteligencija nisu nita znaile. Svaki tupavi ljubavnik, ako je samo nosio orukvice i vlasulju, mogao ga je prezirali. 9 Na ovim obalama, Colin Paturel bio je bez moi. Bio je samo siromani mornar. Njegova uspomena nije bila ni od kakve koristi Aneli-ki. Nestao je za nju nepovratno, kao da je umro. Ona ga poluglasno zazove: Coline, Coline, brate moj!" Tako je bila slaba, da ju je oblio hladan znoj i potpuno klone. A tada joj sune misao da je moda s njim zanijela. U Ceuti je smatrala da joj je redovito mjeseno ienje prestalo zbog naruenog zdravlja, kao posljedica pretrpljenih nadljudskih napora. Ali sada, poto je ve toliko vremena prolo, nije moglo vie biti sumnje. Bila je u drugom stanju.

Nosila je dijete Colina Paturela! Dijete pustinje! Leala je nepomino zgrena na svom leaju, putajui da se sumnja pretvori u sigurnost, a nevjerojatno otkrie da napreduje i da je posve obuzme. Najprije se zaudi, zatim njome zavlada neobian mir, a na kraju radost. To je moglo za nju postati nova briga, sramota, poveanje malodunosti, meutim ona se tome veselila. Jo je bila previe bliska pustinji i svom burnusu pobjegle robinje a da bi se potpuno saivjela s ulogom visoke francuske gospoe. Jo je znatan dio njezina bia bio privezan uz srce Normandijca, u onim slikovitim noima obrubljenim zlatom, u kojima je snaga ljubavi, koja ih je tjerala jednog k drugome, imala okus smrti i njenosti. Pod haljinama izraenim po francuskoj modi, pod vezenim ogrtaima, pod nakitima koje je nala u Ceuti, koa joj je jo uvijek bila hrapava, jo ne bijae nestao dubok oiljak na iz10 gorenoj nozi, a na izbievanim leima oiljci su malo-pomalo nestajali. Na njezinim nogama u elegantnim cipelama, jo su se vidjeli tvrdi uljevi, to ih je dobila dok se bosa penjala kamenitim stazama Rifa. Ona stane zanosno misliti, kako e dijete, to e ga roditi uiniti neizbrisivim trag njezine nevjerojatne odiseje. Ono e biti plavokoso, pleato, jako. Nita zato to e biti nezakonito. Plemenitost onoga, koji je bio kralj" suanja, spajala se svojim vrlinama s plemenitou krianih, ija je krv tekla u ilama Anelike de Sance iz Monteloupa. Njezin sin imat e njegove oi i snagu. Bit e on mali bog Herkul, koji rukuje buzdovanom, davi zmije, a obasjavat e ga sunan aureola cijelog Sredozemlja. Bit e lijep kao prvo dijete roeno na zemlji. Ona ga je ve vidjela i divila se njegovu ivotu. Za njega i po njemu ona e opet stei svoju snagu i borit e se da mu pribavi slobodu. Dugo je tako stajala preputajui se tom poneto ludom snatrenju, zaboravivi zidove tvrave i govorei kadikad poluglasno. Uzalud e bjeati od mene, Coline", govorila je. Uzalud e me prezreti i odbaciti. Ipak e, makar i djelomino, ostati sa mnom, Coline, drue moj, prijatelju moj." Nekoliko dana kasnije neka koija s reetkama na vratima i sputenim crnim zavjesama napustila je Marselj i krenula cestom za Avig-non. Osiguravala ju je solidna vojnika pratnja od deset muketira. Gospodin de Breteuil sjedio je u unutranjosti koije kod Anelike i pourivao je vonju.

Toliko su mu priali o sposobnosti i lukavosti gospoe du Plessis-Belliere, da je neprestano oekivao, kako e mu izmigoljiti izmeu prstiju, pa je stoga imao samo jednu elju: da to prije zavri svoju misiju. U Uznemiravala ga je injenica to se mlada ena brzo oporavljala. A kako. se drala ponosno, a katkad i drsko prema njemu, bojao se najgorega. Da se nije ona moda nadala pomoi od svojih sukrivaca? Na svakom odmoritu spavao je poprijeko iza njezinih vrata i samo na jedno oko. Prije no to bi uli u neku umu, gdje je smatrao, da bi ih mogla napasti neka banda zato da oslobodi zarobljenicu, tvrdoglavo je traio od guvernera najblieg grada da mu da jo izvjestan broj vojnika kao pojaanje. Tako je cijela stvar poprimila izgled vojnike ekspedicije. To je potaklo besposliare da se sakupljaju na trgu gradova, u nastojanju da vide linost zbog koje je bila potrebna tolika pratnja. To je do bjesnila dovodilo gospodina de Breteuila, pa je plaao vojnike da udarcima koplja rastjeraju svjetinu, to je jo vie podsticalo znatielju i sakupljanje. Zbog nespavanja i muen stalnim nemirom gospodin de Breteuil vidio je u to broj vonji jedini izlaz iz tih muka. Tek u noi bi se, zaustavljali nekoliko sati u nekoj gostionici, odakle bi odstranili sve goste, a gostioniare drali pod okom. Preko dana, konji su jurili beiz odmora, stoga su ih stalno izmjenjivali svjeim konjima, koje bi kurir unaprijed naruio fako da nisu morali gubiti vrijeme kad bi povorka stigla do stanice za mijenjanje konja. Izmuena drmusanjem koije po neralvnom putu, srvana luakom vonjom, Anelika se bunila: Vi hoete da me usmrtite, gospodine! Zaustavimo se nekoliko sati da se odmorimo. Ja ne mogu vie izdrati. Gospodin de Breteuil podrugljivo je odgovarao: Vi ste previe njeni, gospoo. Zar niste upoznali i vee napore u kraljevini Mauoko?" 12 Nije se usudila kazati mu da je u drugom stanju. Prilijepljena uz klupu ili vrata, guena prainom molila se Bogu samo da ve jednom zavri to pakleno putovanje. Jedne veeri, pri kraju napornog dana, koija u brzoj vonji uleti u jednu okuku na podnoju breuljka, te se nagne na dva toka i prevrne. Predosjeajui da e doi do nesree, koija je uspio nekako zaustaviti konje. Udar je zbog toga bio neto blai, ali koija sleti sa strane u jarak, te Anelika prignjeena istrgnutom klupom, odmah shvati, to joj se dogodilo.

Izvukoe je brzo iz koije i polegde na travu na ivici ceste. Sav blijed, gospodin de Breteuil se nagne nad njom. Znao je, ako gospoa du Plessis umre, da mu kralj to nee nikada oprostiti, odmah je shvatio da mu je glava u opasnosti i ve je osjeao hladnou krvnikove sjekire na svom vratu. Gospoo zaklinjao je on da li ste se ozlijedili? Nije vam nita, zar ne? Ta udarac je bio beznaajan. Ona mu povie izmijenjenim, oajnim, divljim glasom: Vi ste za ovo krivi, glupane. Zbog te pro klete vonje! Sve ste mi oteli! Vaom krivnjom sam sve izgubila! Bijednice! Ispruivi ruke, zarije mu nokte u lice. Vojnici prenijee Aneliku na improviziranoj nosiljci do oblinjeg trgovita. Vidjevi kako se krv razlijeva po njezinoj haljini, svi su mislili da je Anelika ozbiljno ranjena. Ali pozvani hirurg, poto ju je pregledao, izjavi da ovaj sluaj ne spada u njegov djelokrug, ve neka pozovu primalju. Anelika je leala u kui predsjednika opine. 13 Osjeala je kako joj se ivot gasi zajedno sa ivotom to se bijae zaeo u njoj. Miris kupusne orbe irio se u velikoj graanskoj kui, poveavajui njezino gaenje, njezinu odvratnost prema svemu. S vremena na vrijeme ugledala bi primaljino lice, crveno i znojno, pokriveno seljakim rupcem, od ega su je boljele oi kao od sunca na zalazu. Cijelu se no ta dobra ena predano borila da spasi ovo neobino i skoro bestjelesno stvorenje, kose ute poput meda, mjeseevog sjaja, isprueno na jastuku, a lica neobino zagasite boje. Vruica joj smeim mrljama prekrije votanu put, dok joj oni kapci dobie olovnu boju, a koluti sljezove boje prekrie kutove usnica. Primalja prepozna znakove smrti. Ne, dijete moje aptala je polubesvjesnoj Aneliki ne... Anelika je potpuno ravnoduno gledala, kako se sjene motaju oko nje. Podigli su je, prostrli pod njom svjee plahte, dok se bakreni disk grijalice okretao u toplom i blistavom plesu. Ona se odmah bolje osjetila polako je nestajalo hladnoe to joj je ledila udove. Poto su je istrljali, dali su joj da popije veliku alicu vrueg vina zainjenog mirodijama. Popijte ovo, mala moja, treba obnoviti

krv, mnogo ste je izgubili. Ona osjeti opori miris vina, miris cimeta i umbira. Ah! Miris mirodija... miris sretnih putovanja! S tim rijeima na usni umro je stari Sa-vary. Anelika ponovo otvori oi. Pred njom je bio veliki prozor izmeu tekih zavjesa, iza prozorskih stakala, gusta, dimljiva magla. Kad e svanuti dan? proapta. 14 ena crvenih obraza, koja je bila uz njezino uzglavlje, zadovoljno ju je promatrala. Ve davno je nastao dan ree ona ve selo. Ono tamo nije no, ve magla, koja se s rijeke digla. Hladno je danas. Po ovakvom vremenu bolje je ostati u krevetu nego juriti drumovima. Ba ste dobro potrefili. Sad poto ste se izvukli iz neprilike, moe se rei, da je ovaj nesretni sluaj bio za vas srea. Bar ste se rijeili brige! Opazivi Anelikine bijesne oi, ona iznenaeno nastavi: Nego ta! Za veliku gospou vaeg polo aja dijete nije nikad dobrodolo. Pustite, znam ja o tome tota. Kolike mi dolaze da ih oslo bodim ploda njihovih ljubavi! A kod vas je to ve gotovo, i bez velike nevolje, iako ste mi zadali veliki strah .. Zbunjena mualjivou svoje pacijentice, nastavi: Vjerujte mi, mala moja gospoo, ne tre ba za tim aliti. Djeca nam samo oteavaju ivot. Ako ih ne volimo, ona nam smetaju, ako ih volimo, stvaraju od nas slabie. I zakljui slegnuvi ramenima: Vrlo vano! Ako vas to tako alosti, nee vam biti teko dobiti drugo dijete, budui da ste tako lijepi. Anelika je stiskala eljusti od bola. Dijete Colina Paturela nee se vie roditi. Sad je zaista osjeala, da su je potpuno opljakali.

Oteli su joj sve! estok osjeaj, srodan mrnji javio se u njoj i spasio je od oaja. I taj osjeaj nalik podivljaloj bujici, koja jo nije nala svoj tok, ulio joj je volju da se bori. U 15 njoj se stvori bjesomuna elja da preivi sve, da se osveti za sve to su joj napravili. Usprkos svemu to je doivjela, bila je svjesna da velika opasnost jo uvijek ugroava njezinu slobodu. Naskoro, okruena oruanim vojnicima, po naredbi gospodara kraljevstva, kao najvjerolomnija podanica, ona e ponovo nastaviti ovo putovanje, nakon ega je eka tko zna koja konana kazna i kakva tamnica? II kRALJEV ULTIMATUM Drhtavi zov zauje se u noi, lebdio je askom, a zatim se ugasio kao da se iscrpio. umska sova", pomisli Anelika. Trai plijen." Ponovno se zauje blagi, ptiji krik, slab i udaljen, koji kao da je guio gustu maglu to se prelijevala na mjeseini. Anelika se odupre o lakat. Blizu strunjae na kojoj je spavala, vidjela je kako se sjaje mramorne crne i bijele ploice u kojima se odraavalo pokustvo. Na kraju sobe neka mekana, mlijena svjetlost prodirala je kroz otvoren prozor, i, irei se i bujajui kroz mrak, unosila je u sobu sav ar proljetne noi. Privuena tom svjetlou, mlada se ena digne, uspije da se uspravi i nesigurnim korakom, poput lutajue due, pokroi prema srebrnoj zraci. Obasjana punim mjesecom, koji se uto pojavio, ona klone i morala se nasloniti o dovratak vratiju. Pred njom, pod nonim nebom, sjena je poput kakve hridine presijecala mnotvo nepominih stabala guste kronje, vitkih grana neobinih oblika, pokrivenih liem poput kraljevske odjee, vrstih debla, iji su stupovi podupirali ovaj mraan hram, koji se pojavio na kraju istine obasjane mjesecom. Ti!" apne ona.

16

t Anelika buntovnik 17 S oblinjeg hrasta zauje se opet krik sove, ali jasan, prodirui, koji kao da joj je donosio pozdrav ume Nieul. Ti to", ponovi ona, ti! Sumo moja! Ti, gaju moj!" Pirio je tihi vjetri, neosjetan i neprispodobive njenosti, a lagane kretnje njegova pire-nja mogle su se katkad osjetiti samo po jaem mirisu procvjetalog gloga. Anelika udahne. Njezina suha plua edno su upijala spasonosnu vlagu, koja je dopirala do nje u irokim izljevima i ovlaena dahom svih izvora i tamja<-nom novih sokova. Slabost je napusti, ona uspije da se udalji od svog oslonca i da se ogleda oko sebe. U drvenom, pozlaenom okviru, mladi olimpijski bog bacakao se izmeu boginja, povrh lonice. Ona je bila u Plessisu! Ovo je bila zaista ona ista soba, u kojoj je nekada, bilo je to vrlo davno, imala je esnaest godina, ona, Anelika, mala znatieljna divljakua, vrebala ljubavne izljeve princa de Condea i vojvotkinje de Beaufort. Na ovim istim crnim i bijelim ploicama, u kojima se odrazuje lijepo pokustvo, ona je leala, kao i danas, tuna, iznemogla, pobijeena, dok se kroz hodnike dvorca nesigurnim korakom udaljavao lijepi Filip, njezin drugi suprug, koji je onako okrutno proslavio svoju prvu branu no. Ba tu je ona provela dosadne dane svog drugog udovitva, prije nego to je, oarana, popustila zavodljivostima Versaillesa. Anelika se ponovno nasloni na svoj leaj, isprui se na nj nalazei u tvrdoi poda uitak, koji joj je donosio odmor. Kad se obavila pokrivaem kao nekim burnusom, zgrila se poput ivotinje, kao to je obiavala u pustinji initi Duboko spokojstvo je sad zamjenjivalo tjeskobu, koja je nije prestajala muiti, dok je bila u polusvjesnom stanju za vrijeme bolesti. 18 Kod svoje sam kue", pomisli opet se nalazim u svojoj kui. Sve je, dakle, mogue." Kad se probudila, sunce je smijenilo mjesec, a sluavka Barba, svojim kukajuim glasom, jadala se po obiaju. Pogledajte, tamo, jadnu gospou! Svakog dana se s njom isto dogaa! Strano li je to. Na podu, kao pae! Svaku veer muku muim, dok je utjeram u krevet, ali im se udaljim, ona nalazi snage da svoju strunjau povue na pod i da se na njoj sklupa poput bolesne ivotinje. Da zna, Barbo, kako je ugodno spavati na podu", kae mi da zna samo kako je to

ugodno." Koje li bijede! Ona, koja je toliko voljela udobnost, kojoj nije nikad bilo dovoljno perina, da se u njih zarije, toliko je bila zimogrozna. Nevjerojatno je, to su s njom uinili ti ljudi iz Berberije u manje od godinu dana. Vi treba da kaete kralju, gospodo! to se dogodilo od moje tako lijepe, tako profinjene gospoe. Vi ste je ne bas tako davno vidjeli u Versaillesu, gospodo, a pogledajte je danas, zar ovjek da ne zaplae nad time? Ne bih vjerovala da je to ona, kad ne bi i danas jo uvijek sve radila po svojoj volji, usprkos svemu to joj se kae. Ali divljaci, kao to su oni u Ber~ beriji, ne zasluuju da ive. Trebao bi ih kralj kazniti, gospodo! Oko Anelikinog leaja poredae se tri para ukraenih cipela i jedan par izama. Ona je znala da vezene cipele s crvenom petom i pozlaenim kopama pripadaju gospodinu de Brete-uilu, ali ostale su joj bile nepoznate. Podigne oi. izme je nosila neka trbuasta linost, stegnuta u modru oficirsku kabanicu nad kojom se koilo crveno, brkato lice, rie kose. 19 Vezene cipele od dabrovine sa srebrnim kopama, stroge koliko je potrebno, iz kojih su izrasli mravi, crni listovi, bile bi odale linost odanu dvoru, da nije Anelika odmah prepoznala njihova vlasnika, markiza de Solignaca. etvrta linost, takoer u cipelama crvenih peta i s dijamantnim kopama, nosila je veliki, ipkasti ovratnik, pomalo izvan mode, povrh koga se isticalo kruto i fino lice velikaa vojnika, dok je uperak sijedih dlaka na bradici ispod donje usne, jo vie isticao njegovu strogost. Naklonivi se mladoj gospoi, koja je leala pred njihovim nogama, ovaj joj se obrati: Gospoo, da vam se predstavim. Ja sam markiz de Marillac, guverner Poitoua. Njegovo me velianstvo zaduilo, da vam prenesem nje gove naredbe i odluke, koje se odnose na vas. Da li biste, gospodine, mogli glasnije go voriti ree mu Anelika istiui jo vie svo ju malaksalost ne ujem to govorite. Gospodin de Marillac bio je prisiljen da klekne blizu Anelike, kako bi ga ona mogla uti, a njegovi pratioci morali su se povesti za njim. Iza poluzatvorenih trepavica, Anelika je uivala gledajui ove etiri smijene prilike kako klee jednim koljenom na podu oko nje, a njezina se radost jo povea, kad je opazila da se na licu de Breteuillea jo vide crveni i naduti tragovi njezinih nokata. Nakon to je skinuo votane peate s pergamene, on je razvije pa, nakaljavi se, stane itati:

jGospoi du Plessis-Belhere, naoj podanici, koja je kriva za opasnu pobunu protiv nas, to je izavalo Na gnjev, Mi, kralj Francuske, morali smo joj napisati ove retke, kako bi joj saopili Nae osjeaje, za koje bi ona mogla tvrditi da joj nisu poznati, a koji e joj ujedno biti putokazom u izraavanju svoje pokornosti. Gospoo. Naa je bol bila velika unazad nekoliko mjeseci, kad ste na Naa dobroinstva, koja smo se udostojili ukazati vama i lanovima vae obitelji, odgovorili nezahvalnou i nepokornou. Iako ste dobili nareenje da ne naputate Pariz, vi ste ga ipak napustili. Meutim, poznavajui vau naglu prirodu, Mi smo izdali to nareenje potaknuti eljom da vas sauvamo od vas same i od nepromiljenih djela koja biste mo-<da mogli uiniti. Vi ste ih ipak uinili, sami sebe ste izloili opasnostima i razoaranjima od kojih smo eljeli da vas sauvamo. Zbog toga vas je stigla teka kazna. Vi ste Nam uputili oajnu molbu preko starjeine otaca Otkupljenja Kristova, R. P. de Valombreusea, vrativi se iz Maroka obavijestio Nas je o alosnom stanju, u koje ste zapali zbog svojih zabluda. Kao zarobljenica Berbera, vi ste poeli shvaati do ega su vas dovele vae zablude, pa ste se obiajnom nesvjesnou osoba vaeg spola obratili Vladaru, kojeg ste izvrgli ruglu, da vam ukae pomo. Iz obzira prema velikom imenu koje nosite i prijateljstvu, koje Nas je vezivalo s maralom du Plessisom, a na kraju i iz samilosti prema vama, jer ste ipak ostali za Nas Naa ljubljena podanica, Mi nismo dopustili da snosite svu teinu kazne preputajui vas tim okrutnim barbarima, pa smo se odazvali vaoj molbi. Eto vas danas ive i zdrave na tlu Francuske. Mi se tome veselimo. Meutim pravedno je, da javno priznate svoj zloin prema Nama. Mi smo mogli narediti da provedete odre-' eno vrijeme u tiini nekog samostana u potrebnom razmiljanju. Ali pomisao na patnje, koje ste podnijeli, potakla Nas je da odbacimo ovu namjeru. Mi smo vas radije poslali na Vae imanje, znajui da vam rodni kraj moe postati najbolji savjetnik. Vi niste u progonstvu. Tamo 21 ete ostati samo do onog dana, koga ete sami odrediti, a onda ete krenuti za Versailles, gdje ete nam iskazati svoju pokornost. Oekujui taj dan, a Naa je elja da on bude uskoro, jedan oficir, koga e odrediti gospodin de Ma-rillac, guverner pokrajine, bit e duan da vas nadzire."

Tu gospodin de Marillac prekine itanje i pokazavi na debelog oficira, ree: Predstavljam vam, gospoo, kapetana Montadoura, kome sam predao ast da vas nadzire. Kapetan je upravo pokuao da se premjesti s jednog koljena na drugo, jer ga je zaboljelo stojei u tom poloaju na koji njegova trbua-sta osoba nije bila navikla. Skoro se sruio, ali se ipak uspije odrati i gromkim glasom izjavi, da mu je ast to e sluiti markizi du Plessis. To je uinio iz svoje pobude. Anelika, koja je cijelo vrijeme leala zgrena pod pokrivaem, drala je oi zatvorene, kao da spava. Gospodin de Marillac hrabro nastavi s itanjem: Mi emo ovdje ukratko iznijeti na koji e nain gospoa du PlessisBelliere izvriti in pokornosti. Buntovnost lanova njezine porodice, iji se jedan lan nedavno spustio ak do zloina uvrede Velianstva, previe je poznata, pa e njena pokora navesti mnoga lica koja bi mogla potaknuta ovakvim alosnim primjerima doi do ruba pobune, da prije toga dobro razmisle. Poto Nas je gospoa du Plessis javno uvrijedila, morat e nam i javno da dade zadovoljtinu. Ona e se uputiti u Versailles u koiji od crnog iblja. Koija e ostati izvan reetkastih vrata i nee imati pravo da ude u poasno dvorite. Gospoa du Plessis nosit e skromnu haljinu tamne boje. ,,U prisustvu cijelog Dvora, ona e se uputiti prema Kralju, kleknuti pred njim, poljubiti njegovu ruku i obnoviti prisegu i kao podlona ena i kao vazalka. Osim toga darovat e Kruni jedno od svojih lenskih dobara u Tureni. Isprave i ugovori o ovom ustupanju morat e biti predani Naem velikom komorniku u toku ove ceremonije u znak pokornosti i javnog priznanja svoje greke. Odsada e se gospoa du Plessis-Belliere truditi, da slui svome vladaru vjerno i bez zadnjih misli. Ona e boraviti u Versaillesu, prihvatit e sve naslove i asti, koje emo smat-pati potrebnim da joj podijelimo, to e biti tee za njezin ponos, to dobro znamo, nego da ne primi nikakve dunosti, ona e izvravati sve obaveze savjesno, ukratko, morat e nastojati da odano slui Kralju, na bilo kojem mjestu u Njegovu kraljevstvu, na Njegovu dvoru..." ... Ili u njegovu krevetu upadne An elika.

Gospodin de Marillac zadrhta. Malo prije toga je bio uvjeren o besmislenosti itanja te poslanice upuene jednoj nesretnici, koja je leala polumrtva u beznadnoj bolesti. Anelikina upadica i podrugljiv pogled koji se nazirao meu njezinim vjeama, dokazivali su mu, da je ona vrlo pomnjivo sluala i da nije tako iznemogla, kakvom se prikazivala. Njegovi obrazi, slini pergameni, zarumenie se i on hladno ree: To nije napisano u pismu njegova veli anstva. Da, ali to se podrazumijeva odvrati ti ho Anelika. 22 Gospodin de Marillac poea se po vratu i nakon kratkog mumljanja uspio je opet nastaviti prekinuto itanje. na njegovu dvoru ili na nekom drugom mjestu, koje e njegovo velianstvo odrediti, da ona tu vri njegovu slubu " Gospodine, ne biste li zavrili, jako sam umorna. I mi smo ree uvrijeeno plemi. Zar ne vidite, gospoo, u koji ste nas poloaj natjerali da bismo vam mogli proitati ovo pi smo? Gospodine, ja sam na umoru. Na licu velikaa pojavi se zloest i sladunjav izraz. Ja bih vam preporuio da ne duljite pre vie, gospoo, jer nemojte misliti da e blagost njegova velianstva prema vama trajati vje no I doista, ovim upozorenjem on i zavra va pismo. Treba da znate, gospoo, da vam kralj svojom dobrotom daje mogunost, da ne koliko mjeseci o tome razmiljate, prije nego vas zauvijek bude smatrao nepopravljivom bun tovnicom. Ali kad proe taj rok, on e biti ne umoljiv. Sada je mjesec maj, gospoo. Kralj zna da ste bolesni, utueni. On je odluio da se ustrpi, ali ako od poetka oktobra ne budete postu pili onako kako vam je naredio da dobijete nje gov oprotaj, on e smatrati vae ustezanje dje

lom pobune. Sto e se u tom sluaju dogoditi? Gospodin de Marillac ponovno razvije pismo svog vladara: Tada e gospoa du Plessis biti uhapena i odvedena u neku tvravu ili samostan, koji emo mi izabrati. Njezina obitavalita bit e zapeaena, njezini dvorci, palae i zemlje bit e prodane. Samo dvorac Plessis ostat e kao leno i kao nasljedno imanje zajedno s okolnim neposrednim zemljama, koje e biti predane 24 Charlesu Henriju du Plessis, sinu marala i naem kumetu, a ije emo skrbnitvo osigurati ve unaprijed." A moj sin Florimond? zapita sva bli jeda Anelika. Ovdje nije spomenut. Nastane muk u kojem Anelika osjeti kake su u nju upereni zadovoljni pogledi ovih ljudi koje je jedva poznavala, kojima ona nije nikakvo zlo nanijela, a ipak su se vidljivo radovali njezinu porazu, toliko ljudska zloba eli da vidi pad ljepote i ponienje onoga koji nee da gmie. Izdaleka gospoa du Plessis nee moi uspraviti svoju malu, ponosnu glavu, nee moi svojim smaragdnim oima podignuti ogradu izmeu kralja i onih koji su uzaludno nastojal] utjecati na njega. Ona e se pojaviti u Versail-lesu samo zato da doivi alosno iskuenje koje e zauvijek poniziti njezinu gordost. Ona bi u tom sluaju zauvijek izgubila svoju neukrotivu snagu, postala bi kao i svi drugi postala bi posluno orue onih koji upravljaju ljudima i njihovom sudbinom. Zar nisu vjeto djelovah", kad su kralju preporuili da bude nepopustljiv? Gospodin de Solignac prvi prekine muk svojim ganutljivim i muklim glasom. Za nj nije predstavljalo muku ovo dugo kleanje, jer je bio naviknut da se moli bez kraja i konca u svojoj tajnoj sobi, u kojoj je molio Boga da mu udijeli snagu da nastavi svojim tekim i tajnim radom, da nametne Njegov boanski zakon pokvarenom svijetu. On izjavi da mu se ini da je sada ba pogodno vrijeme, da bi gospoa du Plessis-Belliere razmislila o svojim zabludama u prolosti i da iskoristi vrijeme, koje joj blagost kraljeva ostavlja, kako bi sakupila dokaze o svom nedvojbenom pokajanju. Zar joj kralj 25

ne bi zauvijek oprostio, kad bi mu ona kao zalog donijela obraenje svojega kraja: Poitoua. Vama je poznato, gospoo, da vjera koja tvrdi za se da je reformirana, proivljuje sada svoje zadnje dane. Njezine pristalice masovno se obraaju i vraaju u krilo matere crkve, ka tolike, i apostolske. Poneki tvrdoglava su jo uvijek ustrajni, osobito u ovom udaljenom i divljem kraju, odakle vi potjeete i u kome imate svoja imanja. Kapetanu Montadouru, je dnom od naih najrevnijih propovjednika koji je unazad nekoliko mjeseci poslan ovamo s tim zadatkom, nekako ne polazi za rukom uvjeriti hugenote u vaim selima da napuste svoja be sramna vjerovanja. Mi smo, gospoo, promislili da biste mu vi mogli pomoi u tom svetom poslu. Vi poznajete seljake u ovom kraju, nji hov govor. Vi ste njihov lenski gospodar. Vi imate vie mogunosti da prisilite svoje kmeto ve hugenote, da napuste svoje kanjivo krivo vjerje. Vidite li, gospoo, kakav plemenit zada tak vas oekuje i mislite o tome koliko bi vam kralj, koga ste uvrijedili, bio zahvalan da ste mu pomogli na tom djelu ujedinjavanja nje gova kraljevstva, to ga je on poduzeo za veu slavu Boju. Ono to gospodin Marillac nije postigao itanjem pisma, uspio je svojim goyorom postii gospodin de Solignac. Anelika napusti svoju hinjenu obamrlost, naglo sjedne i stade zuriti u njih svojim otvorenim velikim i vatrenim oima, koje su se sjajile na njenu ispijenom licu. Da li i taj uvjet, to jest da potpomognem obraenje svoga kraja spada u zahtjeve njego va velianstva? Sarkastian osmijeh otkrije poutjele zube gospodina de Marillaca. Ne, gospoo odgovori on ali se to podrazumijeva 26 Istodobno gospoda de Marillac, Solignac i Breteuil nagnue se nad njom. Montadour je htio uiniti isto, ali ga je u tome sprijeio njegov trbuh. Ipak

je, meutim, nastojao da se to vie nagne. Nije njemu bilo do toga da privoli Aneliku da se prihvati svetog poziva da obraa hugenote. Druge su njega brige morile. Otkrio je, da je ova polumrtva ena, koja je stjr gla u dvorac prije nekoliko dana i koju samo to nisu uili u mrtvaki plat, bila avolski lijepa. Lica etvorice ljudi, koja su joj se pribliila podsjeala su Aneliku na grozne sne to su je znali muiti na Sredozemlju, dok bi joj njezin osloboeni duh u snu donosio jo bliska sjeanja na francuski dvor i na teku atmosferu Ver-saillesa, punu zavjera i prijetnji, u kojoj su se neobino ispreplitali strah od trovaa, koji su se u tajnim prostorijama bavili spletkama i vrili obrede crnih misa kadei tamjanom i kro-pei blagoslovljenom vodom poput fanatinih bezumnika. Zlo od kojega bijae pobjegla i koje bijae zauvijek odbacila ponovno se javljalo, dobivalo novu snagu ona je osjeala njegovu otrovnu, njegovu tvrdokornu i podlu mo. Gospoo proapta Marillac dajte nam dokaze vae revnosti i mi emo vas pote-djeti od najgoreg. Znat emo probuditi kraljevu milost prema vama. Mi ga moemo nagovoriti, na primjer, da ublai strogost pokore, koju vam je odredio. Mi emo moda uspjeti da izbjegnete koiju van ograde, crno ruho, izjavu vazalske poslunosti... On nije bio nevjet. Znao je da su za jednu enu, kao to je Anelika, tea ova pojedinana ponienja, nego da ustupi neko svoje lensko dobro kruni. Oni su ve oekivali njezina obeanja i spremnost da se zaloi i spremali se da u skladu s time postupe. Ali ona ponovno uzmakne. 27 Da li ste zavrili, gospodo? Guverner stisne usne. Ne, nismo jo zavrili, gospoo. Imam jo da vam predam linu poruku njegova ve lianstva. Evo je! Poto je raskinula crveni peat, Andelika prepozna kraljevo pismo. Mala "moja, moja Bagatello, moja nezaboravna ... Slova zaigrae pred njezinim oima ona spusti ruku ne htijui dalje itati. Sad kraljevi izaslanici ustanu i povuku se. Gospodin de Marillac baci pogled na njezin isprueni lik, zatim slegne ramenima. On e uvjeriti kralja, da je ova ena enula umom. Lei na podu, a bila je nekad kraljica Versaillesa. To je alosno! Pogrijeio je to je posluao Solignaca i to se umijeao u ovaj zadatak. Nita u tome svemu nema zanimljivog ni za kralja, ni za njega, ni za Drubu svetog sakramenta. Jasno je kao dan da e ona umrijeti.

 Gospodo! povie Andelika. Oni se ukoie pred vratima. Kad se ona uspravila, njena joj je neuredna kosa tvorila neku vrst blijede aureole oko glave i tako jo vie isticala sjaj njena poneto divljeg pogleda. Gospodo, rei ete kralju, da nema pravo da bude dobar prema meni. Sto znai to, gospoo upita iznenaeni Marillac smatrate li se moda nedostojnom .kraljeve dobrote? Ne, hou da kaem da dobroti nema mje sta meu nama. Njegova me ljubav vrijea. Jer mi smo neprijatelji, zar ne? Meu nama moe biti samo rat! Guvernerovo lice posta kao zemlja crno. Spopade ga vrtoglavica pri pomisli da mu valja te rijei ponoviti kralju. Tri plemia izaoe zabrinuta lica. 28 - Luda, luda ena, eto to ste povie Barba i pojuri k uzglavlju svoje gospodarice. Kakvo vas je ludilo spopalo, da sve nitite, nesretnice! Kako ste mogli predbaciti sve to u lice takvim uvaenim velikaima, koje je kralj poslao da urede stvar. Ah! Nema ta, znate kako treba moliti oprotenje! Barbo, ti si, dakle, prislukivala iza vrata? Barba je dalje praskala sva obuzeta svetim gnjevom. Nije vam dosta to izgledate kao olupina, to ste jadna i bez snage. Spasili ste udom svoj ivot, a sada se opet njim lakoumno poi gravate. Barbo, ti si u mome odsustvu poprimila neke autoritativne naine u ophoenju, koje mi se nimalo ne sviaju. Morala sam ipak da se branim zajedno s naim malim Charlesom Henrijem. Vi ste nas ostavili, gospoo, a andarmerija je stalno do lazila ti prokleti policajci su nas ispitivali, pre traivali spise, otvarali pokustvo. Zatim su nas ostavili na miru. Trebalo je samo ekati. Ne ini li vam se udno da netko eka zrnajui krunicu, i doeka vas naposljetku jednog dana

mravijom, ogrebenom i divljijom od skitnike make. A sada su vojnici u parku, debeli kape tan kroji zakone pod vaim krovom, dere re zervnu hranu, zadirkuje vae slukinje. Silom prilika sam morala nauiti da viem i da se bra nim, zar ne? estina njezine vjerne pratilice pokoleba Aneliku. Sta bi ti, dakle, htjela da uradim? proapta slabim glasom. Poite kralju apne Barba, a u njoj oivi nada. Tada e sve biti kao i prije. Vi 29 ete opet postati najmonija osoba u kraljevstvu, vaoj kui i vaem sinu bit e svuda ukazivana ast. Poite kralju, gospoo. Vratite se u Versailles! Nagnuta nad Anelikom, ona je vrebala hoe li na njoj opaziti znakove poraza. Ali pod utuenim vjeama pojavi se neumoljiv sjaj zelenih oiju. Ti nisi svjesna svojih rijei. Poi kralju! U svojoj naivnosti ti misli, da ne postoji nita ljepe nego ivjeti na dvoru. Ali ja neto vie 0 tome znam. Zar nisam ve ivjela na njemu? ivjeti na dvoru! Kakve li poruge! Crknuti u njemu, to se moe! Od dosade, od odvratnosti 1 na kraju od otrova neke suparnice. ivjeti na dvoru! To ti je kao da plee na ivom pije sku. Ne bih mogla nikad vie ivjeti meu njima! Kralj vas ljubi! Vaa mo nad njim je velika. On me ne ljubi. On me samo hoe. To ne moe biti. Sluaj, Barbo. Postoji neto to ti ne zna. Kralj Francuske je svemoan, ali ja sam utekla iz harema Mule Ismaila. Ti ne moe zamisliti, to to znai. Nijedna ena nije nikad uspjela u tome. To je bilo nemogue, nezami sliva stvar. Zato onda ne bih mogla drati u kripcu francuskoga kralja? Zar je to va cilj?

 Da, mislim . .. Mislim da mi drugo i ne preostaje da uinim! Ah! Luda, luda, eno! Neka vas Bog za titi jecala je Barba pokrivi lice rukama i odlazei. 30 in ANELIKA POD NADZOROM Kapetan Montadour jeo je u velikoj blagovaonici dvorca. Anelika ga je s praga promatrala. On nije jeo, on je derao. Nepokretnih oiju na punokrvnom licu oivljenom riim brkovima, on se sav posvetio zadatku da smae itavu zdjelu svraaka, to je, okruena poveim brojem lonaca, preda nj bila postavljena. Vjetom rukom uzimao je svraka, dugo ga vrtio u zdjelici umaka, a zatim ga progutao jednim zalogajem. Hrskao je kosti, buno ih sisao i brisao ruke o ubrus koji mu je visio na prsima, jednim krajem provuen kroz zapuak. Zovu ga Gargantua apne mala sluavka, koja je iza Anelikinih lea promatrala taj prizor. Oficir je izdavao naredbe slugama, kao da su to osobe u njegovoj vlastitoj kui. Jedan sluga nije bio dovoljno brz, kapetan ga nazva buntovnikom i baci mu tanjur u noge. Anelika se neujno povue. Nije mogla vjerovati da joj je kralj to svinje poslao u kuu. Sigurno je da kralj nije ni znao za taj izbor to ga je uinio nakon zrelog razmiljanja gospodin de Marillac. Ali uza sve to on nije bio 31 manje odgovoran za ponienje kojemu je ona bila izloena. Kralj je prepustio svojim slubenicima brigu o tome da markizu de Plessis urazume. to je bila blie ozdravljenju, Aneliki je bivalo sve jasnije da je upala u dvostruku zamku: u isto je vrijeme bila preputena na milost i nemilost kralju i onih koji su nastojali da potajno upravljaju kraljevstvom. Dok se nalazila u zaklonu svoje sobe nije imala jasnu sliku o svom vlastitom poloaju. Odlazila je k prozoru da crpi nove snage promatrajui oblinju umu. Bujno lie, svjeina, hladovina svaki put su je ispunjavali zanosom. Mislila je pri tom kako je jo uvijek iva, kako se njene kosti ne bjela-saju na pustinjskoj stazi i kako zahvaljujui nevjerojatnom udu opet vidi svoju zemlju. Bezbroj puta joj se sluilo da snatri o hladovini ume Nieul, dok se suhih usta i okrvavljenih nogu, jedva vukla za tragom Colina Patu-rela, te joj se inilo sve jednostavnim i lakim, poto ih je opet pronala.

Malo-pomalo ona je popustila pred navaljivanjima Barbe, pristala je da jede, da spava u krevetu. Jednog dana je ak i haljinu na sebe navukla. Barba joj je pronala u nekom kovegu jednu od nekadanjih njenih haljina one novije su joj bile preiroke. Obilazei svoju kuu Anelika je otkrila i nalije svog povratka. Vojnici su straarili na vratima. Bilo ih je posvuda. Neki su logoro-vali iza ograda. Cuo se gromki glas Montadoura. Hodajui nesigurnim korakom rekovales-centa, Anelika nije bila sasvim sigurna da nee odjednom postati rtvom novih mora. Priinjalo joj se. kao da su poznata lica njene posluge dola iz nekog minulog, nestalog svijeta, koji joj je donosio dronjke jedne njoj neshvatljive stvarnosti. 32 U mali salon doli su naizmjenice da je pozdrave i da joj izraze svoje zadovoljstvo to je opet zdrava: Lin Poiroux, kuhar sa svojom enom, Tourageauxovi veselih lica, koji su sluili u Plessisu ve petnaest godina iako su se alili to moraju ivjeti meu ovim divljacima iz Poi-toua, nekadanji lakej Filipov, La Violette (gle, ona je mislila da ga je otjerala), ef tenare Joseph, ef staje Janicou, koija Hadrien, Mal-brant Glavosijek, njen uitelj jahanja, sijede kose koji se, izgleda, odlino prilagodio seoskom ivotu. Puio je lulu, tapao konje, a da bi opravdao svoje prisustvo pouavao je osnovnim vjetinama maevanja i jahanja mladog CharlesaHenrija. Mali nije tako nadaren kao stariji mu brat govorio je. Ah! Zato je Florimond zatvoren u koledu, dok izvrsni maevi ovdje ra ju bez posla! Jedino Malbrant, ovjek pun odlunosti, nekadanji muketir, koji je mnogo toga proivio, izgleda da se osjeao ugodno. Kod svih ostalih opaao se neki nemir, neko nejasno predbaciva-nje. Dok je ona bila odsutna, oni su se osjeali okrutno naputeni. Zalili su joj se. Vojnici su ih muili, rugali im se, postupali s njima kao da su u osvojenoj zemlji. Sva je posluga duboko osjeala sramotu nanesenu velikakom len-skom dobru, koje je moralo ukonaivati vojsku na isti nain kao seljaci ili graani. - Anelika ih je sluala bez rijei, njezine zelene oi su ih promatrale, a lagan osmijeh razvue se na njenim jo blijedim usnama. Zato se ne branite, zar niste vie iz Poitoua? Zar nemate vie svojih noeva, svojih sje kira, svojih batina, svojih toljaga od tvrdog drva, a ti Lin Poiroux, gdje su ti ranjevi?

Sluinad se preneraeno gledala. Zubi Mal-branta Glavosijeka veselo se iskesie. Janicou, koija, promuca: 33 S Anelika buntovnik Dakako da imamo, gospoo markizo, ali se nikako ne usuujemo. To su kraljevi vojnici. U noi sve su make sive", glasi poslo vica. I kraljev vojnik moe izvui batine ba kao i pobunjeni seljak. Nastade muk. Klimali su glavom, dok su im se lukave oi mrekale. Ove sluge, jo bliski svom seljakom porijetlu, shvaali su takav govor. Pa jest, gospoo markizo proguna Janicou ako ste vi sporazumni i mi smo ta koer. Gledali su se i razumjeli. Imali su, dakle, pravo to su se povjerili svojoj gospodarici. Ona nee dozvoliti da je tek tako dotuku. Nee dugo proi, a debeli e oficir bjeati glavom bez obzira. Odsada e kraljevim vojnicima ivot po selima postati mukotrpan. Poput djece ili prostodune eljadi, naviknuti da idu za sudbinom jednog jedinog gospodara, smatrali su, da povratak markize du Plessis oznauje prestanak nemirnog razdoblja koje bijae zaprijetilo njihovu opstanku. Za Aneliku, meutim, nije sve bilo tako jednostavno. Pravei se dobro raspoloenom, ona je nastojala da proui situaciju, prije nego pone djelovati. Ali to joj je situacija bila jasnija, manje je znala to joj je initi. Sklonivi se u jedan salon prizemlja, koji je osobito voljela, ona je putala da se prolost, klimavim i nesigurnim mostom povee sa sa-danjou. U ovom se istom salonu ona nekad suprotstavila razjarenom princu de Condeu. Slavni velika bijae doao u Poitou da sakupi vojsku protiv Mazarina i kraljice majke i da potajno organizira trovanje malog kralja i njegova brata. Vidjela je kako die prema svjetlosti zelenu ampulu, koju mu je dao opat Exili i kako raz34 glaba o prednostima to e ih postii njegovo astoljublje nestankom mladoga Luja XIV.

Prinevska posla! Danas, meutim, Conde vue svoju kostobolju i igra piket svake veeri s kraljicom pod ukraenim plafonima Versail-Iesa. Mali je kralj bio jai. Ali zar se opori miris spletaka i pobune ne osjea jo u ovom bijelom dvorcu, koji se odrazu je u svom jezeru na rubu ume, u srcu daleke pokrajine? Anelika je gledala kroz prozor. Ona spazi kut parka dosta slabo ureen. Raskoni kesteni, sa svojim plamenom, ruiastim i visokim cvjetovima nisu mogli sakriti zaputenu tratinu, na kojoj su ljudi Montadoura pasli svoje konje. Na desnoj strani sjajilo se jezero, dva su labuda urila prema obali. Sigurno su opazili Charlesa Henrija, koji je etao s Barbom, kako se sprema da im baca kruha. Aneliki se uini da u toj atmosferi runog sna ljepota malog Charlesa Henrija nije bila potpuno istinita. Barba joj ga dovede. Uskoro e mu biti pet godina. Vjerna guvernanta oblaila ga je stalno u svilu i saten, kao da e ve slijedeeg sata biti predstavljen na dvoru. Odjea mu je bila uvijek ista. Stajao je pred Anelikom bez rijei uzalud je ona pokuavala, govorei mu tiho, da izvue iz njega koju rije. Ali kad hoe vrlo je ivahan ree Bar ba, kojoj bijae dosadio muk njena tienika. Treba ga samo uti, kad ga legnem uveer i kad mu dam medaljon, u kome je vaa slika. On joj govori, kae joj mnoge stvari. Ali moda vas ne prepoznaje, jer izgledate sasvim druga nego na slici. Da li sam se mnogo izmijenila? zapita Anelika, koja se i protiv svoje volje uznemiri. Vi ste sada ak i ljepi nego prije ree Barba s primjesom zavisti. Ima neeg ne? _.. 35 prirodnog u tome jer kad vas ovjek izbliza zagleda onda vidi da je vaa kosa u alosnom stanju, a put vam zaista jadno izgleda! Usprkos tome, ima trenutaka kad izgledate kao da vam je dvadeset godina, ne znam zato, a ima trenutaka kad vam se oi tako udno sjaje. Reklo bi se dolazite s drugog svijeta! Ima donekle pravo. Da li ste ljepi? Ne znam ponovi slu avka klimajui svojom bijelom kapom ali

znam, osjeam, da ste vi jo opasniji sada za ljude, nego prije. Pusti ljude na miru odgovori Anelika slegnuvi ramenima. Ona pogleda svoje ruke. Nokti mi se jo uvijek lome. Ne znam kako da ih njegujem, pa da budu opet jaki. Uzdahne i pogleda svilene plave uvojke djetetove. Svojim ogromnim plavim oima, svojim gustim trepavicama, svojom bijelom i ruiastom puti, svojim odlunim i punim obrazima stavio bi na kunju i flamanske slikare. Njegova ljepota joj je stezala srce. Gledajui ga nije mogla da se ne sjeti Filipa, svog drugog mua, da se ne sjeti svoje uasne sudbine koju je izazvao glasnik Joffreva de Pevraca poto se ve bila preudala. U ono doba ona nije birala sredstva samo da bi se udala za hladnog Filipa i tako je svojim rukama iskopala jamu koja ju je zauvijek rastavila od njene prve ljubavi. Ah! Zato se uvijek igra sudbinom govorio joj je Osman Ferai. Ona uzdahne, skrene pogled i padne u duboko snatrenje. Dijete se malo poslije toga bojaljivo povue. Barem za njega nee biti u brizi. Charlesa Henrija du Plessis, sina marala, kraljevo kume nee opljakati zbog zloina njegove majke, ali zar sudbina njena starijeg sina, ponosnog Florimonda, koji se rodio kao 36 zakoniti nasljednik slavnih grofova tulukih, koji je pripadao najviem plemikom rodu i koji je bio bogatiji od svih Plessisa zajedno, zar njegova sudbina nije bila nesigurna i mrana kao sudbina kakva kopileta? Cim je stigla kui, ona se htjela s njim sastati i vrlo tekim, slomljenim glasom od iscrpljenosti, izdiktirala je pismo gospodinu Moli-nesu za svog brata R. P. de Sancea. Ona nije znala da je to pismo pobudilo sumnju kapetana Montadoura. Poto je njegovo obrazovanje bilo slabo, on je dao da mu sadraj proita intendant, a zatim, poto je razmislio o svojoj odgovornosti, poslao ga je gospodinu de Marillacu. Pismo je ipak dospjelo na odredite. Anelika je ba tog dana primila odgovor svog brata jezuita. Doznala je tako da je R. P. de Sanceu kralj naredio da dri mladog Florimonda de Morens u koledu, sve dotle dok njegovo velianstvo ne bude smatralo da ga se moe povratiti majci. R. P. de Sance odobravao je namjere sumnjiavog vladara da sauva najmanjeg od svojih podanika. Florimond nita ne bi dobio, kad bi ponovo doao pod utjecaj ene ije vladanje je bilo

nezahvalno i lakoumno. Kad prui dokaze da se pokajala i kad zadobije milost kraljevu, ona moe ponovo vidjeti svog sina, ako prestane da bude alostan primjer pobune i lakoum-nosti. U svakom sluaju za djeaka od dvanaest godina bolje je da bude u koledu, nego u blizini majke koja je uvijek bila labave i nestalne udi. Ulazio je u mladiko doba. Njegov je stric priznavao da je vrlo nadaren za studij, ali da je lijen i nepristupaan usprkos svom otvorenom, ali i prevrtljivom ponaanju. Stalnim nastojanjem moglo bi se moda stvoriti od njega dobrog oficira. Ravmond de Sance zavravao je pismo proroanskim rijeima koje su odavale njegovu 37 gorinu. Pisao je da mu je ve dosta toga, to mora na svojim leima osjeati posljedice greaka svoje brae i sestara i sam se boriti da spase ime de Sance de Monteloup od kraljeve nemilosti. Naskoro e i na nj doi red da snosi teke posljedice te nemilosti, iako je bio i htio ostati vjeran kraljev podanik. A kako da ne navue kraljevo nezadovoljstvo, kad se ve godinama mora zauzimati za krivce, ije je postojano ustrajanje u grekama nepojmljivo kao i njihova nevjerojatna lakomislenost. ak ni teke posljedice nisu mogle ukrotiti Aneliku. Zar je on nije neprestano upozoravao, kao i Gontrana, Denisa, Alberta? Na alost, ni opomene ni upozorenja nisu koristili. Njihova divlja i nedisciplinirana krv bila je uvijek jaa. Jednog dana e prestati da se zauzimlje za njih. Ovaj odgovor ogori Aneliku vie od svega drugog. Na taj su joj nain oduzimali i Flori-monda, a to je bilo podlo. Florimond, sirotan, pripadao je njoj. Samo njoj. On je bio za nju prijatelj, drug. Jedini i ivi dokaz njene izgubljene ljubavi Florimond i Cantor, njezina dva prva sina postali su joj vrlo bliski nakon njena putovanja po Sredozemlju. inilo joj se da je opet zadobila Cantorovu ljubav slijedei ga u njegovu luakom traganju dijelei potajna matanja maloga paa. Postali su bili pomalo sauesnici, ona i on, umrlo dijete i njegova majka uhvaeni u istoj zamci, te ga je ona sada osjeala, kao da je manje odsutan, manje nestao" Ali njoj je bio potreban stariji sin, Florimond, na ijim je crtama vidjela kako ponovo oivljuje lice njegova oca, lice koje prolost bi jae zbrisala. 38 Ona ponovo proita pismo. Drhtala je od nemona bijesa. Zatim joj bratovljeve izjave po-budie panju. Zato se, dakle, sada tuio na sve lanove obitelji, mjesto da kao obino, smatra samo nju, Aneliku,

odgovornom za sve njihove jade. U djetinjstvu je uvijek bila kriva Anelika, kad bi ih zadesila kakva nesrea. Ovaj je .put, meutim, govorio u mnoini. Stade razmiljati. Sjeti se jedne reenice gospodina de Marillaca: nedisciplina jedne obitelji, iji su me neki lanovi teko uvrijedila", ili slino tome. Ona se nije tanije sjeala izraza, jer tada nije na to obratila panju. Usporeujui te rijei s onima to ih je napisao Ravmond, ona se stala pitati ne radi li se tu o nekom dogaaju koji je njoj bio nepoznat. Stajala je tako udubljena u tim razmiljanjima, dok nije sluga uao i javio joj da ju barun Sance de Monteloup eli vidjeti. 39 rv TRAGINA SUDBINA SLIKARA GONTRANA Anelikin otac, barun de Sance, umro je prole godine u toku zime, dakle smrt ga je zadesila prije njena putovanja u Marselj. Kad joj je najavljena posjeta, Anelika se uspravi u svom naslonjau, ne vjerujui svojim uima. ovjek koji se uspinjao stepenicama terase, u zagasitom odijelu i velikim blatnim cipelama, imao je isti hod kao i njen otac. Ona je gledala kako prolazi hodnikom, prepozna mualjivo i mrko lice de Sanceovih djeaka. Jedan od njene brae? Gontran? Ne. Denis? Jesi li ti to, Denis? : Dobar dan odgovori on. Kad ga je posljednji put vidjela bio je vojnik, na vrlo lijepom poloaju, u jednom garnizonu u okolici Pariza. A sad ga odjednom vidi kao ladanjskog plemia, koji je svojim tekim hodom i zabrinutim licem podsjea na baruna Armanda. Vrtio je meu prstima pismo i izgledao je zbunjen. Evo. Primio sam pismo od gospodina de Marillaca, namjesnika provincije. Nareuje mi da te posjetim. Zato sam i doao. Zaista, u naoj se obitelji radi samo po nareenju. To je draesno! 40

Prokletstvo, situacija je teka. Sto se, dakle, dogaalo? I to pita ti, koja se na vrat naprtila ci jelu policiju kraljevstva i koju su sproveli ova mo pod pratnjom kao kakvog zloinca! Cijela

zemlja o tome govori! To mi je poznato, ali to se drugo do godilo? Denis sjedne sav satrven. Da, istina je, ti ne zna i moram ti rei, jer me ba radi toga gospodin de Marillac po slao k tebi, kako bi te ovo privelo k zdravom razmiljanju". To su njegove rijei. ta je, dakle? Ne budi nestrpljiva. Doznat e jo uvi jek dosta rano. Uasno! Sramota satire nau obitelj. Ah! Aneliko, zato si otputovala? Nisu se valjda usudili udariti na moju obitelj, zato to mi se svidjelo otputovati ne pitajui .kralja za odobrenje? Ne. Nije direktno zbog toga. Ali da si ti tamo bila! Dogaaj se zbio nekoliko mjeseci nakon tvog odlaska. Nije se tano znalo zato si otputovala, ali kralj je bio strahovite volje. Ja to nisam shvaao tragino. Govorio sam se bi: Anelika se ve izvukla i iz drugih nepri lika. Ako je poinila neku glupost, ona e svo jom ljepotom stvar lako izgladiti. Najvie mi je smetalo, priznajem, to nisam znao gdje da te naem, da mi uzajmi novaca. Upravo sam bio odluio da kupim upranjeni poloaj u gardij skom puku Versaillesa. Raunao sam na tebe, da mi pomogne svojim utjecajem i... svojim novcima. Poto je posao bio ve mnogo odma kao,, potraio sam Alberta, jer sam znao da je prokrio sebi put na Gospodinovu dvoru. Moje pretpostavke su bile tane. Naao sam svog ma log Alberta bogatog kao kneza. Rekao mi je, da je Gospodin lud za njim i da ga obasiplje do broinstvima : darovima, poloajima, a tih se 41 dana upravo doepao i prihoda nae opatije Ni-eul. Te je planove nosio dugo u glavi taj asto-ljubnik. Time se taj lukavac do smrti osigurao od siromatva! Tako mi je mogao dati nekoliko stotina livara, meni siromanom

vojniku, koji nisam imao ni glavu, ni dara da se svidim ljudima. Nije ga trebalo za to mnogo moliti. Kupio sam svoj poloaj. Logorovao sam u Versail-lesu. Za na oficire bilo je ljepe nego u Melu-nu, ali je bila vea disciplina. Morali smo stalno biti u paradi, da ugodimo kralju. Ali ipak bilo je sveanosti, kockanja, ivljelo se na dvoru. Bilo je i kojeega jo, manje ugodnih zgoda, u koje su nas, po mom, miljenju, previe mijeali: smirivati nezadovoljstvo zidara i zanatlija. Tada su u Versaillesu bili veliki radovi u toku, sjea li se? Sjeam se. Monotoni glas mladog ovjeka nanovo je oivljavao zaboravljeni dekor: sjaj kamenja nagomilanog u blokove, koje je kripalo pod ogromnim pilama, podizanje skela na dva krila dvorca, buka sa gradilita brujala je neprestano i dopirala do otmjenih etaa, na kraju parka: vika, udaranje ekia, kripanje kolica, struganje lopata itava vojska radnika vrvila je posvuda. Pogrijeilo se to se mobiliziralo mnogo radne snage, kao za vojsku. Smjestili ih tamo, na samom mjestu. Nisu im doputali da posje uju svoje obitelji, iz straha da se potom ne vrate. Mnogi su postali nezadovoljni. Stanje se jo vie pogoralo ljeti, kad je kralj odluio da se iskopa jezero prema umi, tano prema velikom stubitu, koje dominira Oranerijom. Vruina je bila strahovita. Komari su grizli, proirila se groznica. Ljudi su pogibali kao mu he... Odredili su nas da ih zakapamo. A zatim jednog dana. ??% Denis poe opisivati iznenadni nemir koji je zahvatio robove. Poslovoe su pobacali sa skela. Horda u prnjama, s dlijetima i ekiima u ruci provali u vrtove i divljaki pobi vicarce. Sreom, jedan puk je vjebao na vojnom vjebalitu. Smjesta su raspodijelili vojnike u bojni red, te ih uputie prema dvorcu. Za dva sata je svladana pobuna. Dva sata zaglueni praska-njem muketa, vruinom, kricima mrnje i umiruih. Jadnici su suzbijeni, pa se nanovo utvr-die po skelama, odakle su bacali blokove kamenja sa visine etvrtog kata, a vojnici su umirali zgnjeeni kao stjenice. Ali mukete su gaale tano. Bezbrojna tjelesa prekrihu bijeli pijesak. Na balkonima, okrenutim prema jugu gospoa Montespan i njezine drubenice promatrale su prizor, uasnute.

Napokon se radnici predadoe. Sutradan u zoru, odveli su kolovoe do ivice ume, tano prema dvorcu, blizu zapoetog jezera, da ih po-vjeaju. Ba tada, dok su mu stavljali konop oko vrata. Denis ga je prepoznao: Gontrana. Gontrana, njihova brata! Krvavog ela, divljeg pogleda, u jadnoj, poderanoj odjei, zamazan bojom, uljevitih ruku, nagrizenih od kiselina, Gontran de Sance de Monteloup, njihov brat zanatlija! Mladi oficir zaurla: Ne njega!" Bacio se na starijeg brata, pokrivi ga svojim tijelom. Nije se smjelo poiniti takvo svetogre: objesiti jednog Sancea de Monteloup! Ljudi su mislili, da je poludio. Na usnama Gontrana titrao je udan osmijeh, podrugljiv i umoran. Pooe po pukovnika. Denis mu je velikom mukom, sav zadihan, pokuavao objasniti, da je taj buntovnik, vezanih ruku na leima, njegova imena i plemena, njegov vlastiti brat, roen od istog oca i majke, a ujedno i brat mar43 kize du Plessis-Belliere. To glasovito ime, pa oita slinost dvoje brae, a moda i drsko, gordo dranje osuenika, dranje pravog plemia, uvjerie pukovnika, i on odlui da odgodi izvrenje kazne. Meutim, nije se moglo prekriti naredbu, koja je glasila da prije zapada sunca svi buntovnici moraju okajati svoje luako djelo. De-nis je imao vremena samo do veeri, da izmoli kraljevu milost. Ali kako e on, neznatan oficir, doprijeti do kralja! Nije nikog poznavao. Da si barem tada bila tamo, Aneliko! Dva mjeseca prije bila si na dvoru, kralj je ra dio ono to si htjela, dovoljno je bilo da kae samo jednu rije. Ali zato, zato si ba onda nestala, na vrhuncu svoje moi i slave! Ah! Da si onda bila tamo! Jo jednom se Denis sjetio Alberta, brata, ija mu se srea inila najsigur nijom. Da bi dopro do jezuita Ravmonda, tre balo je izgubiti mnogo vremena, a osim toga je zuiti, mada imaju veliku mo, ne vole se njom sluiti na brzinu. Meutim, pukovnik je rekao: do zapada sunca. Denis je uzagrepce odjurio do Saint-Clouda. Gospodin je bio u lovu i, narav no, pratio ga je njegov ljubimac. Denis je na kraju pojurio za lovakom druinom. Prolo je dosta vremena dok je stigao do Alberta ve je

bilo podne. Trebalo je moliti Gospodina, da ne ko vrijeme bude bez svoga druga, vrijeme je naprosto jurilo. Naao sam Alberta, kako se smjeka, ka ko se ulaguje, gore od neke ene. Gledao sam ga kako namiguje i poigrava svojim ipkastim orukvicama i pri tom mislio na Gontrana veza nog kraj stabla. Ti zna, da mi se Albert gadi, ali moram priznati nije bio kukavica. Sve to je bilo u njegovoj moi, sve je uinio. U Versaillesu, gdje smo predveer stigli pokucao je na sva vrata. Pristupao je svakome. Niega se 44 nije ustruavao, ni da uznemiruje, ni da zaklinje, ni da laska, ni da bude grubo odbijen. Ali trebalo je obijati tue pragove, ekati ovdje, ekati ondje. Gledao sam, kako se sunce sputa. Napokon je gospodin de Brienne pristao da nas saslua. On se zatim askom udalji, a onda se vrati i ree nam, da emo moda imati priliku da pristupimo kralju kad izae iz svog kabineta, gdje je primio gradske suce Pariza. ekali smo pored kurtizana u Salonu rata, na kraju Velike galerije, mislim da su ti poznata ta mjesta? Da, poznata su mi. Kad su se vrata otvorila, kralj je izgle dao ozbiljan, velianstven. Cim se pojavio prestade aptanje, ela se sagnue, gospoe se poklonie, dok je na njima utala svila. Mladi Albert problijedi, naglo padne na koljena i dramatino uzvikne: Milost, velianstvo, milost za mog brata Gontrana de Sancea! Kraljev je pogled bio hladan. On je ve znao za dva mlada ovjeka, zato tu stoje i za to ga mole. Ipak je upitao: to je uinio? Oni prignue glavu. Velianstvo, nalazio se meu ljudima, koji su se juer pobunili i nekoliko sati divlja li u vaoj palai. Kralj se ironino nakesi: Jedan Sance de Monteloup, jedan ple mi od prastare loze meu zidarima! Kakvu mi to priu priate? Na alost, velianstvo, istina je. Na brat je imao uvijek udne ludosti u glavu. Da bi

mogao slikati i uprkos bijesu naeg oca, koji ga je zbog toga liio nasljedstva, on je postao zanatlija. Zaista, udno ludilo! Naa ga je obitelj izgubila iz vida. Tek kad su ga imali vjeati moj brat Denis ga je prepoznao! 45 I vi ste prekrili naredbu o- izvrenju smrtne kazne? zapita kralj, okrenuvi se prema oficiru. Velianstvo ... brat mi je! Kralj je ostao hladan. Svatko je znao da jedna utvara prolazi meu uesnicima ove drame, svatko je znao za njeno ime, mada ga nitko nije spomenuo, svatko je znao i gordu siluetu ene, ukras Versaillesa, koja je nestala, pobjegla ostavivi kralja utuenog, ranjenog. On nije to mogao oprostiti. Napokon je progovorio muklim glasom: Gospodo, vi ste lanovi buntovne i ohole obitelji, a mi ne smatramo sreom to ste meu nama. U vaim ilama tee krv velikih feuda laca punih oholosti, koji su vie puta uzdrmali nae kraljevstvo. Vi ste od onih, koji su esto skloni da razmiljaju treba li ili ne treba se pokoravati kralju i koji ponekad odlue da se ne pokoravaju. Mi poznajemo ovjeka za koga molite milost. To je stvor opasan, naprasit, taj se stvor spustio do prostih ljudi da bi ih mogao lake nagovoriti na zlo i bunu. Mi smo se ve obavijestili o njemu. Kad smo doznali za nje govo ime i porijeklo, kakvo li je bilo nae za prepatenje! Vi kaete da je on jedan Sance de Monteloup? Cime je to dokazao? Da li je sluio u naim armijama? Da li je platio porez u krvi, koji su svi ljudi koji potjeu od ple menitog roda duni kraljevstvu? Ne, on je prezreo ma, a uzeo kist slikara i dlijeto zanatlije, ponizio se, odbacio odgovornosti to ih duguje svome imenu, odrekao se svojih predaka i osra motio se pridruivi se prostacima, koje je vi

e volio nego svoj stale? Evo to je izjavio: da vie voli razgovarati s prostim zidarom, nego otmjenim princom. Da smo stekli uvjerenje da je taj ovjek neshvatljive sudbine bolestan, ne moan stvor, koji pati od neke mane, koja ga dovodi do ispada, do skitnje Takvih ima i u 46 najboljim obiteljima... Ali ne... Mi smo sasluali. Htjeli smo ga sasluati. Vidjeli smo da je otrouman, svjestan, zadahnut neobinom mrnjom. Mi smo prepoznali taj gordi ton, pun mrnje, koji prkosi kralju .. . Luj XIV tu prekine govor. Usprkos njegovoj nadmonosti, u njegovu se izrazu osjealo neto neopisivo, to ulijeva strah. Duboka bol. Sive oi Alberta de Sancea koje su poprimile zeleni sjaj kad bi ih raskolaio, podsjeale su ga na pogled drugog bia. On potmulo ree: Ponio se kao luak, treba da plati za svoje ludilo. Neka umre sramotnom smru, kao to i dolikuje fukari. Objeen! Nije li se on zanosio drskim sanjama da ga se uje i u sa boru koji je elio potaknuti da nam nametne radniki ostracizam, kao to je nekada Etienne Marcel nametnuo silom i bunom ostracizam korporacija naem pretku Karlu V? Ove su rijei bile namijenjene gradskim sucima Pariza, koji su mu tog dana doli i podnijeli mu narodne zahtjeve, na koje on nije htio pristati. Kralj dotakne rukom zlatnu jabuku svog tapa od ebanovine. Uto mladi Albert povikne u zanosu nadahnua: Velianstvo, podignite oi. Vidjet ete na stropu Versaillesa remek-djelo mog brata za natlije. Izradio ga je u vau slavu. Crvena suneva zraka prodrijevi kroz prozor obasja na tavanici naslikan lik boga Marsa u kolima, koja vuku vuci. Kralj je stajao nepomino i snatrio. Izraena ljepota u kojoj je on uivao, mora da ga je naas pribliila pobunjeniku uljevitih ruku, koji mu se prkosno odupro, ali mu, eto, otkrivao nepoznati svijet u kojem je ljudska plemenitost poprimala druge vidove. A zatim njegov praktian duh se naglo uzbunio da iezne radnik koji je sposoban 47

stvarati takve divote. Pravi umjetnici, to jest oni koji su poli dalje od onog to su nauili, bili su rijetki. Zato ga gospodin Perraut, koji je bio odgovoran za radove u Versaillesu nije pbavijestio o nadarenosti tog ovjeka, koji je osuen bez suenja? U uasu to ga je izazvala pobuna nitko se nije usudio kod razljuenog kralja posredovati za buntovnika. Kralj naglo ree: Treba odgoditi smrtnu kaznu. Moramo ispitati sluaj ovog ovjeka. Okrene se prema gospodinu de Brienneu i izdiktira mu naredbu o pomilovanju. Dva brata, jo na koljenima, uli su njegov komentar. Trebalo bi da radi u ateljeima gospodina Le Bruna. Dva brata pojurie kroz zamraene perivoje k jezercu, s kojega se dizalo smrtonosno is-paravanje, a zatim do ivice ume, gdje su se njihali objeeni. Stigoe prekasno. Gontran de Sance de Mon-teloup umro je objeen na hrastovoj grani, suelice versajskom dvorcu, koji se kao postojana litica bjelasao u sutonu. ulo se, kako abe krekeu. Braa su skinula tijelo. Albert poe da potrai koiju, svog slugu i koijaa. U zoru se druina uputila cestom prema Poitouu. Jahali su ne zaustavljajui se nigdje, jahali su pod uarenim ljetnim suncem, jahali u plavoj nonoj svjetlosti, gonjeni eljom da to prije poloe u zemlju svojih predaka veliko oboreno tijelo, s rukama nepokretnim i bespomonim kao da je zemlja njihova kraja jedina mogla izlijeiti njegove rane, ublaiti njegovu gorku tugu, koja se opaala na oteenom mu licu. Gontran zanatlija! Gontran umjetnik! Koji je opaao malike u bakrenim loncima u Monteloupu, koji je gnjeio crvene koljke i utu zemlju da bi mazao zidove, koji se opijao zelenilom lia kao opojnim piem? Gontran i njegova divlja dua, divna u potaji. Plaui poput dvoje djece Albert i Denis su ga sahranili kod seoske crkve Monteloupa, u porodinoj grobnici. A zatim sam doao u zamak ree Denis. Sve je bilo tiho. Ni najmanje buke, ni jednog djeteta. Samo je u kuhinji bila dojilja Fantina, oi joj kao dvije eravice i tetka Marta, uvijek ista, gojazna, grbava, pred svojom vjenom tapiserijom. Dvije stare vile koje su ljutile graak mrmljajui. Tada sam ostao. Ti zna da je na otac u svojoj oporuci napisao: Nasljedstvo e pripasti onom sinu, koji ostane na imanju." Zato to ne bih

ja bio? Preuzeo sam mazge, obiao zakupnike, a zatim sam se oenio s Terezom de La Mailleraie. Nije imala miraza, ali je uivala dobar glas i ljupka je. Imat emo dijete o berbi jabuka. Eto zakljui novi barun de Monteloup to je gospodin de Marillac zahtijevao od mene da ti kaem. Ne o mojoj enidbi, ve ono o Gontranu. I to zato da bi razmislila i bolje shvatila koliko si duna kralju poslije svih uvreda to si mu ih ti nanijela, ti i naa obitelj. Ali ja molim... Promatrao je lice svoje sestre. Ona je takoer bila starija od njega, a on se oduvijek pomalo plaio njene ljepote, smjelosti i njenih uzastopnih tajnih nestajanja. I danas je opet tu, opet drugaija, udna. Njene kosti njene eljusti opaale su se pod finim linijama obraza. Bila je blijeda i ukoena, ganuta dogaajem to joj ga je brat ispriao. Denis se istodobno veselio i strepio.

48 AneUlca buntovnik 49 Anelika e ostati uvijek ista, mislio je on i sigurno joj nee donijeti mira dani kojima je ila u susret. Gospodin de Marillac te vrlo slabo pozna proapta. Ako te je htio pokoriti, napravio je veliku pogreku, otkrivi ti da je jedan de Sance objeen u ime kralja. MOLINES NAGOVARA ANELIKU DA SE POKORI. Molines, upravitelj imanja, posjeivao je Aneliku nakon njena povratka. Stari je ovjek, s knjigama rauna pod mikom, lagano hodao velikom alejom, koja je vodila od njegove kue od opeka s krovom od kriljevca, do dvorca. Nezavisan, skoro svoj gospodar kao nekada, obogativi se svojim linim poslovima, gazda Molines bio je uza sve to vrlo vjeran sluga obitelji du Plessis-Belliere. To je trebalo zahvaliti drutvenim razlozima pod ijom se zatitom mogao, za svog dugog i radinog ivota, baviti svojom vlastitom trgovinom. Anelika, a jo manje markiz Filip, nikada nisu tano znali ime se on bavi. Znali su samo jedno: da je uvijek bio ondje gdje im je bio potreban: u Parizu, kad su se nalazili na dvoru, u Ples-sisu, kad bi ih sluaj ili kakva nesrea dovukla na svoja imanja.

Tako je upravitelj Moline svoje lice strogih i tvrdih crta, na kome je starost utisnula peat prastare mudrosti, meu prvima nagnuo nad blijedo stvorenje, koje su dva muketira izvlaila iz koije, dok je gospodin de Breteuil skoro radosnim glasom vikao dotraloj sluin-adi. 50 51 Dovodim vam gospou du Plessis. Ona umire. Moda e poivjeti nekoliko dana... Nikakvo uzbuenje nije se pojavilo na Mo-linesovu licu. Pozdravio je Aneliku isto tako ravnoduno, kao kad je dolazila iz Versaillesa, da tu provede kratko vrijeme radi ubiranja zakupnine, da ugovori prodaju nekog zemljita, kako bi isplatila kartake dugove. Sluajui ga, kako je dostojanstveno izvjeuje da e ove godine etva biti vrlo slaba, ona je poela shvaati gdje se nalazi, osjetila je kako joj sigurnost rodnog kraja i njena prolost prodire u iznemogle udove. Nije joj nita spoitavao, a niti joj je postavljao pitanja. Dugotrajna veza, koja ih je spajala i posebna uloga, koju je on imao nekada u odgoju djece Monteloupa, davali su mu prava na to. Ali nije rekao nita. Nije spomenuo ni smetnje ni uznemirenja, koje mu je prouzrokovao Anelikin odlazak, ni mjere koje je morao aktivno i neumoljivo poduzimati kako bi spasio najuspjenije poslove, kojima je zaprijetio vjetar unitenja. Ne najavljuje ii dah nesree poetak propasti? takori, gavrani i gmizavi crvi koji su naputali ugroena mjesta ve su se skupljali. Molines je uspostavio red u tome, davao garancije, uzimao obaveze. Gospoa du Plessis je na putovanju, govorio je. Ona e se vratiti. Nema nikakve likvidacije na vidiku. A kralj? odgovarali su oni. A kraljev gnjev? To je svima poznato. Zar se ne govori da e biti uhapena i u tamnicu baena? Molines bi slijegao ramenima, uvjeravao je da e pamtiti prijatelje, a poto je esto dao dokaza o svojoj osvetljivosti i lukavstvu, bura se stiala. Vjerovnici su pristali da ekaju. Tokom te cijele duge godine, u kojoj je Aneli-kina neizvjesna sudbina uznemirivala duhove, upravitelj je gvozdenom rukom sauvao soci52 jalnu i financijsku okosnicu, na kojoj se osnivalo bogatstvo pobjegle markize i njena nasljednika, malog Charlesa Henrija. Zahvaljujui njemu, sluinad

je ostala na svom mjestu, i ona u dvorcu, i ona u Parizu, to jest u palai u ulici Beautreillis, i u palai u predgrau Sa--int-Antoine. Sada je Molines slao na sve strane pisma, kojima je obavjetavao stranke o povratku markize. Nije spominjao nadzor nad njom, jedino je navodio prijateljstvo to joj ga je ukazivao kralj i javljao im, da e uskoro ona sama voditi svoje poslove onim autoritetom i poznavanjem stvari, ime je i stekla potovanje gospodina Colberta. To je bilo namijenjeno parikim trgovcima i brodograditeljima L'Havrea, s kojima je Anelika odravala poslovne veze. On je i dalje vodio brigu o imanju. S istom tanou kao i prije obilazio je zakupe i majure, vrio obraune, nadzirao usjeve i radove. Obilazio je protestante isto tako kao i katolike. Tada su mu oni pokazivali vojnike, koji su im jeli sir i unku, odvodili konje da pasu novu zob. To su bili obraenici" gospodina de Marillaca. Gazda Molines nije se uputao u komentare. Ograniio se samo da podsjeti zakupnika na dunu zakupninu i biljeio neke brojke u svoje knjige. Gazda Molines, to da radimo? Zar niste i vi kao i mi Kalvinove vjere? govorili su seljaci hugenoti, koji su stajali pred njim, dr ei svoje velike crne eire na trbuhu, tmur nog i fanatinog pogleda. Moramo li se od rei vjere da bismo spasili imanje ili pristati da propadnemo? Budite strpljivi odgovarao im je on. I kod njega su se smjestili draguni, koji su mu opljakali bogatu kuu blizu parka, spalili 53 mu sto funti lojanica, lupali u lonce dva dana i dvije noi, spreavajui da ga spava i vikali mu: Odreci se krivovjerja, stari lie, odreci se ... To se dogodilo prije Anelikina dolaska. Kad se Montadour smjestio u dvorcu i uzeo dunost uvara jedne od najljepih u kraljevstvu gospoe du Plessis, koja nije pripadala reformiranoj vjeri, Marillac je smatrao mudrim da naredi da ostave njezinu eljad na miru. Kad su vojnici naputali njegovu kuu Mo-lines poe tano posjeivati dvorac, a Montadour, koji ga je smatrao jednim od najgorih hu-genota radi njegova utjecaja na seljake, vikao mu je: Dokle e trajati tvoje vjerovanje, stari krivovjerce?

Kad je vidio prvi put Aneliku kako sjedi u salonu princa Condea i na njenim obrazima zdravu boju, upravitelj uzdahne. Njegovi blijedi oni kapci se spustie i njoj se naas uini da zahvaljuje Bogu. To je bilo tako neuobiajeno kod njega da je taj gest umjesto da je gane, pobudio nejasni nemir. Tog dana Molines joj je prvi put govorio o neredima i o gladi, koji su prijetili ovom kraju, otkada je gospodin de Marillac htio poto--poto obratiti pokrajinu Poitou. Naoj je pokrajini sueno da poslui kao pokusno polje za propagandiste, gospoo. Ako se ovdje pokae uspjenom i brzom metoda da se zauvijek svri s protestantima, bit e proi rena na cijelu kraljevinu. Usprkos Nanteskom ediktu protestantizam e biti iskorijenjen u Francuskoj. Ba me briga! odgovori Anelika gle dajui kroz otvoren prozor. Treba da se zabrinete odvrati hladno Molines. 54 Otvorivi jo jednom knjige rauna, bez truda joj dokae, da su njena imanja, veinom zakupljena od protestanata, ve imala teke gubitke. Zabranjuje im se da idu u polja, da uzgajaju stoku. Zahvaljujui brojkama on je zainteresira. Treba se aliti kralju. Zar vai predstav nici ne mogu najvie mjesto podsjetiti ,na Nanteski edikt? AH kome da se obratimo? Ta guverner je podstreka ove zloupotrebe. Sto se tie kra lja on slua one savjetnike, koji ga uspiju uvje riti. ekao sam da se vratite, gospoo, jer vi moete mnogo pomoi da prestanu ovi neredi. Vi ete poi kralju, gospoo. To je jedini put da spasite sebe, provinciju, a moda i kraljev stvo. Na to je, dakle, Molines ciljao. Anelika je zurila u Molinesa svojim tunim oima. Usta su joj bila puna rijei koje ona nije mogla izgovoriti te su joj zatvorene usne samo podrhtavale. On pouri da kae jo koju prije nego ona progovori, jer je ve

nekoliko dana nagnut nad njenim bolesnim licem, vodio s njom ganutljiv razgovor bez rijei. Otkada je poznavao ovu udnu djevojku Poitoua, ije sedjeje i ljupke draesti sjeao iz susreta po razrovanim putovima, kad bi ga ona pogledala istodobno drsko i divlje nikada jo nije osjetio da je tako udna, kao nakon ovog povratka. Nije bio siguran da e ga posluati. Govorio je isto onako tvrdo, kratko, kao i onog dana sad se ona pojavila u njegovoj kui da ga pita za savjet treba li da se uda za grofa de Peyraca. Danas joj je govorio: Poite kralju! Ali sve razlge koje je iznosio Anelika je vie puta odbacivala nijeno odmahujui glavom. 55 Poznat mi je va ponos ustrajao je/ upravitelj ali i va zdrav razum. Zaboravite' svoje srdnje. Niste li se ve obratili kralju, dok ste bili zarobljenica Berbera i nije li vam on pomogao? Vi moete jo sve postii, ako budete vjeti. ak biste mogli jo veu mo stei nad tim ovjekom kome ste prkosili, zato to vas je tako dugo elio. Anelika je samo odmahivala glavom. Ponovo je vidjela Mezzo-Mortea, admirala alirske flote u njegovu zlatom iaranom ogrtau, ponovo je ula njegov prljavi smijeh homoseksualca, dok je govorio: Spomenuti Jaff-elKal-dum umro je od kuge prije tri godine." Shvatila je da je od toga asa poela gubiti nadu. Vidjela je takoer objeeno tijelo, kako se njie u polumraku versajskog sutona. Vidjela je zatim, okrenutog prema sebi, svog drugog mua, Filipa du Plessis-Belliera, sjetnog i divnog, kako je gleda onim svojim pogledom kojim ju je motrio zadnje veeri, prije nego je svojevoljno poginuo jumuvi na neprijateljske topove. Zbogom srce moje, zbogom moja draga, Budui da nam je sluiti kralja Rastati se moramo jedan od drugoga ... - i. Kralj joj je sve oduzeo. Ona je odmahivala glavom, a njena buntovna kosa koju nije uspijevala dobro poeljati, podsjeala ga je, usprkos njenu kraljevski gordom licu, na dijete s razrovanih putova, koje je nekada na pitanja Molinesa, tako gordo uskraivalo odgovore. Napokon ona progovori. Priala mu je o svom putu, o svom odlasku. Ali nije spominjala prave razloge, ve je sluajno u nekim reenicama spomenula njega". 56

 Nisam ga nala, shvaate li, Molines? A moda je zaista umro od kuge ili od ega dru gog. Lako se umire u Sredozemlju. Zastane askom kao da je razmiljala, a onda podigne glavu i nastavi tie: A i uskrsne isto tako lako. Nije vano. Nisam uspjela. Sada sam zarobljenica. Svoju prozirnu ruku bez prstenja, jer joj je prstenje postalo preiroko, stavi ispred oiju, kao da eli otjerati neko uporno privienje. Sigurno je da nikad neu zaboraviti is lamski svijet. Sve ono to sam proivjela stalno mi se vrti pred oima. Kao na nekom velikom istonjakom sagu izraenom od mnogobroj nih boja, po kome je tako ugodno hodati bosih nogu. Mogu li pristati na sve ono to kralj tra i od mene? Ne? Mogu li se vratiti u Versailles? Ne! Sama pomisao na to izaziva u meni gaenje. Da se opet spustim do ispraznih brb ljarija, do smutnji, zavjera? Vi ne znate to od mene traite, Molines! Vie nema nikakve veze izmeu onog to sam, to osjeam i ivota u koji biste me vi htjeli gurnuti. Vi, meutim, nemate drugog izbora: ili se pokoriti ili pobuniti! Ja se pokoriti neu. Znai na pobunu pomiljate ree on ironino. A gdje vam je vojska? Gdje vam je oruje? Ipak ima stvari kojih se i kralj boji, iako je moan: suparnitva velikaa, neprijateljski raspoloenih pokrajina. Ove stvari pogaaju kraljeve tek nakon mnogo prolivene krvi. Ne znam vae namjere, ali mi se ini da poslije boravka meu Berbe rima prilino prezirete ivot. Naprotiv, vjerujem da sam shvatila nje govu pravu vrijednost. 57 Ona se stane smijati, kao da se neega sjetila Mula Ismail je svakog jutra rado od

rubio dvije glave, da bi dobio apetit. ivot i smrt su se tako usko isprepletali, da se ovjek svakog dana pitao, to je uistinu vrijedno: iv jeti ili umrijeti? Tako ovjek sebe upozna. Stari upravitelj je vie put k njoj sagibao svoju glavu. Da, ona je upoznala sebe, i to ga je bas bacalo u oaj. Sve dok neka ena sumnja u sebe, moe je se jo privesti pameti. Ali kad postane zrela, kad sama sebi postane gospodarom, od nje se moe najgoremu nadati. Jer ona se tada podvrgava samo svojim zakonima. Imao je uvijek predosjeaj da se bezbroj vidova krije u Anelikinoj linosti i da e se ti vidovi javljati jedan za drugim, kao valovi, crpei snagu u stalnim potresima njena ivota. Htio je zadrati hod sudbine, nezadriv polet koji je stalno sve dalje nosio njen ivot a on je na svoj uas vidio da mu se Anelika preputa s onom podatljivou ena, koje se ne trude da mnogo upoznaju sebe i koje pristaju da svakog dana budu drukije. Nije li mogla i dalje ivjeti u Versaillesu, pitao se uznemiren. Ta ve je sve bila osvojila. Ona je tada bila pristupana, potpuna, sebina, ona je tada zagrizla u plodove vlasti, bogatstva, uivanja. Sad ju je val njene tajnovite odiseje bacio s druge strane privida. Ona se vie nee zadovoljiti iluzijama. Njena, snaga je izvirala iz njene ravnodunosti, ali je nemo u tome, to se vie nee moi saiviti s oporim i sebinim drutvom, koje je kralj Francuske gradio svom strogou. Kako me dobro poznajete, Molines re e ona, pogaajui njegove misli takvom sigur nou da je on zadrhtao. Bog zna, kakvu je izvanrednu vidovitost ona stekla u onim divljim i tajanstvenim predjelima", mislio je sve vie uznemiren. Istina je, nisam smjela otputovati. Tada bi sve bilo jednostavnije i bila bih i dalje ivjela na dvoru sa zavojem na oima. Dvor! ivjeti na dvoru. Sve se moe na dvoru, samo ne ivjeti. Moda sam poela stariti, ali ne bih se vie mogla zadovoljiti tim sjajnim igrakama, koje uznemiravaju tolike lutke! Ah! Dobiti klupicu pred kraljem. Kakav uspjeh! Sjediti pri kraljiinom stolu i igrati s njom karte, kakvog li uitka] To su tako bijedne i neplodne strasti, koje vas na kraju potpuno osvoje i ugue kao zmije: igra, vino, nakit,, asti. Moda sam voljela samo ples i ljepotu perivoja, ali sam to morala plaati time to sam postala rob podlih nagodaba, pohotljivih glupana, kojima sam na kraju podavala... iz dosade svoje tijelo, rob osmijeha koje mora dijeliti ogavnim bolesnicima, ogavnijim zato to im bolest nazire u dubini oiju, oiju koje te okruuju, a ne po licima kao to je sluaj

kod gubavaca koje sam vidjela na Orijentu. Mislite li zbilja, gospodi-dine Molines, da sam spasila ivot uz cijenu tolikih bolova, te je pravo udo to sam ostala na ivotu, zato da bih opet tako nisko pala? Ne! Ne! To bi znailo da nisam nita nauila u pustinji ... Promatrajui je, onako jo slabu, s tragovima muenitva, koji su poput neke koprene zastrli njenu ljepotu, pod kojom su se nazira-le plemenite crte lica, kruti Molines je osjeao, kako ga istodobno zahvaa- i potovanje i malodunost. Anelikino rasuivanje, usprkos njegovim pokuajima, bilo je nepogreivo, ali na alost, ona se uticala tom rasuivanju da bi se nepomirljivom gorinom oborila na besramnosti vremena. Molines nije mogao zadrati uz59 dah. U borbi koju je vodio nije toliko nastojao da je uvjeri, koliko da je spasi. Osjeao je kako se pribliuje nezapamena katastrofa, u toku koje e se sruiti sve ono to je predstavljalo uspjeh njegova ivota. Propast e ne samo njegovo bogatstvo, za koje se nadao, s obzirom da je potjecalo iz vie raznih izvora, da e uvijek neto od njega spasiti, nego i sve ono drugo to mu je bilo vie na srcu: slava i veliina du Plessis-Belliereovih, bogatstvo provincije, svake godine sve vei broj reformiranih koji su davali zemlji najradinije i najsposobnije seljake. Anelika je svojim utjecajem to ga je stekla nad svemonim kraljem predstavljala onaj krhak, oslonac, na kome je poivala ravnotea snaga, koju je on tako strpljivo gradio, a koju bi njena ravnodunost mogla gurnuti niz ivicu propasti. A vai sinovi? ree on. Mlada ena odgovori nervoznim pokretom i okrene k prozoru pogled koji kao da je iz ume crpio pomo i u njoj nalazio odgovor svojim bojaznima. Njene osjenane vjee nervozno zatrepere dok su joj misli tekom mukom potiskivale "Molinesove razloge. Znam ... Moji sinovi... Oni me sile da se potinim. Njihovi mladi ivoti me paralizi raju. Ona ga pogleda otro i ironino. Kojeg li paradoksa, Molines, eto, krepost se slui mojim sinovima, da bi me gurnula u kraljev krevet. Ali tako se dogaa u vremenu u kojem ivimo.

Upravitelj hugenot nije protuslovio. Nije se moglo nijekati osnovanost tog otroumnog cinizma. Sam bog zna, koliko sam se borila za svoje sinove, dok su bili mali i nemoni pri hvati ona. Sredozemlje mi je oduzelo Cantora, kralj i jezuiti Florimona "uostalom njemu je ve dvanaest godina, doba kad plemi moe sam upravljati svojom sudbinom. Nasljedstvo du Plessis-Bellierea titi Charlesa Henri-ja. Kralj ga nee nikad liiti nasljedstva. Prema tome, zar nisam slobodna da raspolaem sama sobom? Neete da preuzmete na sebe odgovor nost prema svojim sinovima, da biste mogli slobodno unititi svoj opstanak vikne on. Slobodna prije svega zato da ne robujem odvratnim tlapnjama. On. promijeni taktiku. Ukratko, gospoo, vi smatrate da nemi novno morate rtvovati kralju svoju krepost? U stvari, od vas se trai da se jasno, pred ita vim dvorom potinite tako da vae pomilova nje ne bi izgledalo kap djelo vladareve slabosti. Kad jednom sauvate presti, ini mi se, da jedna ena, ena poput vas, gospoo, posjeduje dovoljno spretnosti i lukavosti da izbjegne... S kraljem? ree ona i naglo zadrhta. To je nemogue. S obzirom na odnose koji sada vladaju meu nama, on mi nee dati mira, a i ja sama... Ona je grevito sklapala i rastavljala ruke. Molines je vidio da je ona mnogo nervoznija nego to je prije bila. A opet, s druge strane, spokojnija. Kanjivija, ali ju je i tee bilo napasti. Anelika pokua razmisliti kako stupa dugom galerijom, obuena u crno, dok je dvorja-nici prate otrim i podrugljivim pogledima, pokua zamisliti uspravnog kralja, njegovo dostojanstvo, nadmono dranje, svojstveno njegovu mramornom licu, njegovu otrom pogledu. Zatim: kleanje, izjave vazalske pokornosti, poljubac roba. A onda, kad bude opet sama s njim i kad joj pristupi kao neprijatelj da s njom podijeli megdan koji je ve unaprijed 61 bio odluen, ime bi mu se ona mogla suprotstaviti.

Ona vie nema ni onaj glupi, mladenaki ponos, oklop skovan od neupuenosti, koji esto dri u kripcu utjecaj utila. Ali ona je imala iza sebe isuvie veliko puteno iskustvo, a da ne bi osjetila u njegovim bezbrojnim varijantama, tajni sklad ljubavnog osvajanja, i ona bi podlegla suptilnom pristanku, onoj enji za jarmom, koja tjera enu u naruje ovjeka, koji ju je pobijedio. Tolika proivljena milovanja, tolike elje i ljubavne borbe za njeno lijepo tijelo, stvorile su od nje stopostotnu enku. Takvu da je ona bila kadra osjetiti uitak u ponienju. Luju XIV, tome taktiaru dua, nesumnjivo je to bilo dobro poznato. Da bi privezao za se svoju divnu buntovnicu, on bi je obiljeio svojim plamenim igom, kao to osuenike igou ljiljanovim cvijetom. Iz stida nije rekla Molinesu nita o tim privienjima to su je uznemirivala. Kralj nije budala ree ona osmjehujui se. Teko vam to mogu razjasniti, Moli-nes. Ako stupim pred kralja, ona se stvar ima obaviti, a ja je ne smijem obaviti. Vi znate zato, Molines. ovjek koga sam ljubila, velika koji me izabrao za enu, uz koga sam mogla provesti svoj ivot... Tada moj ivot ne bi bio niz bolju obiljeenih dana, uzaludnih nada, radosti u korijenu unitenih, tjeskoba, a nakon djetinjaste i opasne tlapnje ovjek naglo dolazi do saznanja da ima stvari koje se ne mogu vie popraviti. Bio on mrtav ili iv, poao je protivnim putem od moga. Ljubio je druge ene, kao to sam ja ljubila druge ljude. Mi smo izdali jedan drugoga. Na zajedniki ivot, koji je tek bio zapoeo, uniten je zauvijek. To unitenje prouzrokovao je kralj. To mu ne mogu 62 ''.'.'.. _ .__. oprostiti. Ne mogu to zaboraviti. Ne smijem, jer bi to bilo krajnje izdajstvo, zbog koga bi izgubila i posljednje mogunosti. Kakve mogunosti? zapita on odreito. Ona smetenim pokretom ruke prijee preko ela. Ne znam... Neka nada, koja usprkos svemu nee da iezne. Uostalom... Onda nastavi ivo: Uostalom, vi govorite 0 mojoj koristi. Sastoji li se ona u tome, da opet pruim svoj pehar gospoi Montespan, da mi ga nalije otrovom? Znate vrlo dobro da me je pokuala umoriti, mene i mog sina Florimonda. Vi ste vrlo jaki, gospoo, i vrlo vjeti 1 lako joj se moete oduprijeti. Ve se govori,

da je njezin utjecaj poprilino uzdrman. Kraiju je dojadila njena zloba. Govori se da se sada dugo zadrava s drugom opasnom smutljivicom, gospoom Scarron, koja je na nesreu prije is povijedala reformiranu vjeru. Gorljivou obraenice, ona e ga nagovoriti da vodi glupu i ja lovu borbu protiv njenih nekadanjih istovjernika. Gospoa Scarron? udila se Anelika. Ta ona je guvernanta njegove djece? Tako je. Ali kralj vodi rauna i o njenu obraenju koje nije bez cara. Anelika slegne ramenima. Zatim se sjeti da je bijedna Francoisa bila lan velikake obitelji Aubigne i da su je svi velikai, koji su uzalud nastojali iskoristiti njenu bijedu da bi je osvojili, s nekom primjesom udivljenja i mrnje, nazvali Lijepa Indijanka" A sjeti se uz to da je rijetko kada uhvatila gazdu Molinesa da govori, a da time ne kae nita. On uporno nastavi: Ovo vam govorim zato da vidite kako gospoa de Montespan nije vie opasna, kako izgleda. Vi ste je ve drali u procijepu, jo on63 da, kad je bila na vrhuncu svoje moi. Izbaciti je iz sedla danas bi bila puka igrarija. Prodati se proapta Anelika. Voditi groznu podzemnu borbu koju tako dobro poznajem. Fuj! Radije u voditi drugu ree ona, dok su joj iz. oiju sipale varnice. Ako ne budem mogla izbjei borbu, vodit u je o-tvoreno, na svojoj zemlji. ini mi se da je to jedina istinita stvar u ovom kaosu. Biti ovdje, gdje se osjeam i zlo i dobro. Zlo, jer vidim da sam promaila. Dobro, jer me neodoljiva elja vukla da ponovo vidim svoj kraj. Da, ja sam se morala povratiti pa ma ta se dogodilo. udno. ini mi se da mi je bilo sueno jo onog dana, kad sam prvi put napustila obzorje Monteloupa sjeate li se Molines, bilo mi je sedamnaest godina kad su me kola grofa Pevraca odvela na Jug da u se nakon dugog puta vratiti u zemlju svog djetinjstva da tu zaigram svoju posljednju kartu. Nakon tih rijei njom ponovo ovlada iznenaenje, zbunjenost i nemir. Napusti Molinesa i lagano se penjui po stepenicama stie do tor-njia, odakle je mogla promatrati horizont. Zar je drobonja Montadour, ijeg bi prostakog lika ponekad vidjela sjenu na pijesku vrta, mislio da e ona ostati

cijelo proljee i ljeto meu zidovima svoga dvorca i ekati jesen i kraljeve ljude da je uhapse i odvedu u neku drugu tamnicu? Sto se danas ne usuuje ak ni da se spusti u svoje perivoje, to je zato, to je znala da e, kad doe vrijeme, po svojoj volji otrati prema umi, a da o tome debeli uvar riih brkova nita nee znati, ve e i dalje vano straariti kraj zaaranog dvorca, iz kojeg je umakla princeza. 64 Glupan, koji ne zna nita o ivotu na selu, koji ne zna da svaka jazbina ima dva izlaza. Ako bude potrebno, ona e potraiti zaklon u umi Bocage. Ali prije no to je stanu ganjati i prije no to se zelenim liem i granjem bude skri-.vala pred lovcem, morat e sve baciti na vagu. Moju posljednju kartu ..." Da jo jedanput osvoji slobodu, izgledalo je tee, nego bijeg iz harema Mule Ismaila, a moda i nemogue. U prvom pothvatu pomogla joj je njena enskost. Skliznuti u mrak, povjeriti se noi, tiini, primjenjivati obranu slabih ivotinja, koje poprime boju zemlje da bi ih neprijatelj to tee otkrio, nai saveznika u prirodi, sve su to bile lukavtine koje u sadanjem sluaju ne bi postigle svoj cilj. Da bi se unitila strana i silna mo francuskog kralja potreban je prasak, buka, izazov, muevna i surova snaga. Jerihonske trube bi bile nemone za taj podvig. Ali gdje da se nae u ovom kraljevstvu potinjenom jednom jedinom gospodaru, onoga koji bi ponio barjak ustanka. Gospoa du Plessis-Belliere vidjela je da nema prijatelja u svom krugu, u svom staleu, meu svojim velikaima. Nije se mogla nadati da e prijateljstvom ili strau stei suradnike, a niti je mogla raunati da e joj tko prii radi astoljublja. Mladi je kralj vrlo vjeto okupio oko sebe sve one koji su neto znaili. Nema ni jednog ponosnog plemia, koji se ne klanja pred njim. Ona se sjeti njihovih imena, kao nekih utvara: Brienne, Cavois, Louvois, Saint-Aignon. Lauzun je u tamnici. Ostat e u njoj dugo godina, izai e iz nje kao starac, bez radosti. Stojei uspravno na uskom kockastom podnoju bijelog kamena, Anelika je ispitivala obzorje. ,,O moj kraju, hoe li me ti braniti?" S Anelika buntovnik gg

u-

Ploe iljastih tornjia sjajile su se na suncu metalnim sjajem. Ali vjetar koji je duhao sa movara donosio je vlaan zrak i pokretao kripave vjetrokaze. Na vedrom nebu kruio je soko rairenih krila. Suma je zapoinjala iza Plessisa. Sprijeda se vidjelo zelenilo parka, zatim zelenilo polja, a na lijevoj strani vrlo daleko, lebdei izmeu neba i zemlje, poput poluoblaka i polusna, nazirao se poetak poatevenskih movara. Sa svog tornjia Anelika nije primijetila nikakvog znaka ivota. Jer Bocage sa svojim skrivenim poljima, koja zakriljuju stabla, prua oima to je promatraju isti talasast izgled lisnatih svodova, obasjanih svjetlou, to je bitna oznaka ume. Majuri skriveni pod svodom kestenovih stabala, sela tako zabaena da ni zvuk njihovih zvona ne moe probiti gusti zid stabala, Cak i u onom dijelu gdje se odvijao seoski ivot, nazirala se samo zelena pustinja izbrazdana crnim vijugama, to jest, velikim hridinastim Usjecima kojima protiu hladne rijeke: Vienne, Vendee, Serres. Ruiaste litice, otvorene rane u tijelu zemlje, i izdubene spilje u kojima se u svjetlu baklje pojavljuju okeraste ili crne siluete, za koje se prialo da su ih geniji naslikali. Jo kao dijete Gontran ih je nekada poznavao. Njegova sestra, Anelika, vila ovih zaaranih mjesta pokazala mu ih je. Ali on ih je elio sam promatrati, te je otjerao malu djevojicu. Kivna zbog toga, Anelika vie nije nikome odavala svojih otkria. Kroz nevidljivu ravnicu, podruje ita i put invazija, prolazila je stara rimska cesta. Preko njena sivog zmijolikog tijela, oklopljenog bru-enim ploicama, ili su osvajai i juriali na ovu vrstu tvravu, koja je nekada zatvarala prilaz galskoj zemlji Poktona, koja se dugo opirala Cezarovim legijama. 66 ........ Na sjeveru, na ume Nieula, nastavljale su se ume Fonteraulta, Scevollea, Lancloitrea, Chatelleraulta, a izmeu rijeka Vienne i Cre-use, uma La Guerchea, Chantemerlea, a na istoku i jugu movare Brumea, arantaske movare, zatim, osamljeno ipraje, nepristupaan umski zid, pa vlane i muljevite zemlje ... Zato ju je sudbina opet dovela u ovaj dragi kraj stabala i ume, koji je oblikovao njenu duu? Zato da naui neto to ona nije htjela shvatiti. Da joj otkrije istinu za kojom je u svom djetinjstvu tragala, istinu zakopanu u njedrima ove starinske zemlje, ovog plavog zaljeva 0 koji su udarali valovi raznih civilizacija? Dolmeni, starinske kamene ploe, sagraene bogapitaj zato, dizali su se u njedrima uma menhiri su se redali na pustarama, mrane crkvice

podignute na svim raskrijima u ast nekog lokalnog sveca u blizini ruevina rimskih hramova, protiv ijih su logora dole da se bore. Ba ove dvije nepristupane stvari: ume 1 movare, zaustavile su godine 732. razvijene zastave arapskih hordi, a konjanike izgladnje log Engleza, za vrijeme stogodinjeg rata. Zemlja naikana crnim kulama, koje su sagradili arobnjaci ih' vitezi, i opatije u kojima su tjerali avola: Liguge, Airvault, Nieul, Maillezais. Zemlja vjerskih ratova. Nije daleko prokleto polje La Chataignerie, gdje je katolika vojska zaklala stotinjak ljudi, ena i djece, koji su se sakupili da sluaju protestantsku prodiku, a u blizini Parthenava jo se spominje protestantski konjanik Puvvault, koji je spravljao paprika od uiju katolikih fratara. Zemlja pobuna, i razbojnika, Bruscambille, a za Richelieuove vlade bosonogi", koji su po6# 67 bili skupljae poreza, a u Mazarinovo vrijeme kraljevi vojnici su bezuspjeno proganjali ljude movara, koji bi im kliznuli, poput jegulja, u kanalu". Dok je Anelika bila dijete, bila je uvjerena da su svi oni koji dolaze iz drugih mjesta, stranci, skoro neprijatelji. Osjeala je prema njima neko sumnjiavo nepovjerenje. Bojala se da neto ne odnesu iz kraja njena djetinjstva i tako ne poremete onaj tajni, ugodni red koji je bio znan njoj i njenima. I danas joj se nametalo isto osjeanje. Zemlja to se protezala pred njenim oima, ne moe je izdati, nee pustiti kraljeve izaslanike da je uhapse. Vojnici, koji su straarili u podnoju dvorca i rastreseno sitnili smo'tke duhanskog lia da bi napunili svoje lule, bili su malobrojni. Na dani znak unitit e ih svijet iz Poitoua, a zajedno s njima i one koji su u odredima odlazili da progone protestante. Ve je po jarcima bilo vojnika zaklanih noem, a ene iz sela Marvava i Mellesa, nisu doputale da ih odvlae na misu, ve su na vojnike bacale pepeo i prainu. Zaslijepljeni, morali su se povui i kukavno se povratiti u svoje konaite u Plessis. Vojvoda Samuel de la Moriniere i njegova dva brata Hugues i Loneelot, hugenotski velikai, sklonili su se u velike spilje kod prijelaza Santis, nakon to su ubili porunika draguna, koji je htio zaposjesti njihov dvorac. Tako su se poeli obistinjavati oni neumitni zakljuci u priama dojilje Fantine: Poto su vojnici pravili veliku tetu, stanovnici ovog kraja sklanjali su se u ume", ili pak: Siromani vitez, koji je htio izbjei kraljevoj osveti,

povukao se u movaru u kojoj je ivio dvije godine hra-neci se jeguljama i divljim patkama." Kad bi pala no, kroz umu je prodirao zov lovakog roga. To nije bio znak o zavretku 68 lova, ve izmjenjivanje tajnih poruka izmeu opkoljenog hugenota i njegovih istovjerni-ka. Jedan od njih, barun Isaac de Rambourg, stanovao je u starom, ruevnom dvorcu nedaleko Plessisa, a njegova se kula ocrtavala na zarumenjenom nebu. Daleka truba odgovarala je na njegove dozive iz daljine, a katkad se ulo dolje u dvoritu kako Montadour uznemiren psuje. Otkada je onaj prokleti, krivovjerni patrijarh, La Moriniere, pobjegao u umu, obraenja postadoe rjea. Bio bi se okladio da su se, usprkos zatvorenim i zapeaenim hramovima, ti prokleti noni leptiri, hvatali ume i odlazili na nepristupana mjesta da pjevaju svoje Crkvene pjesme. Da bi ih iznenadio, Montadour je htio svoje ljude natjerati u umu. Ali vojnici su se bojali upnskog labirinta. Uzaludan mu bio trud da potkupi kojeg katolikog zvjerokradicu da im bude vodiem. Jedno privienje muilo je Aneliku: da neki konjanik u galopu ne dojuri do dvorca, ne kucne na vrata i kralj se pred njom ne pojavi u svom liku. A onda je ne zgrabi apui joj ono to nije nikada napisao nijednoj eni: Moja nezaboravna." Hvala Bogu, vie nije ono doba, kad je kralj mogao uzjahati konja i u punom galopu dojuriti do svoje ljubljene, kao to je uinio onda kad je bio zaljubljen u Mariju Mancini. Sada je i sam postao zarobljenikom svoje velianstvenosti i morao je ekati da ona doe i pred noge mu se baci, pa je uzalud kod gospodina de Breuteuila traio da mu dade neki traak nade. Da li e ona doi, gospodine? Dvorjanik se klanjao prikrivajui porugljiv osmijeh. Velianstvo, gospoa du Plessis je jo vrlo slaba od strahovitih patnja na putu. 69 Zar vam nije mogla predati neko pismo? Gaji li jo prema naoj osobi onakvu slijepu mrnju? Na alost, velianstvo, bojim se da je tako.

Kralj zatomi uzdah, a pogled mu je bludio po dalekoj svjetlucavosti velike galerije. Hoe li doivjeti dan da slomljena i pokajniki kroi prema njemu? Sumnjao je. Neka slutnja vraala mu je sliku ljepotice koja u lancima ami na vrhu kule, koju zatiuju crna stabla i uspavane vode. VI VRAARA MLUSINA Anelika je trala po umi. Skinula je cipele i arape, uivala je da bosa tri po mahovini. Katkad se zaustavljala, pa bi paljivo i napeto oslukivala. Kad bi munja proparala mrak, prepoznala bi put, pa bi iznova pojurila. Pijanstvo slobode! Tiho se smijala. Bilo je vrlo lako spustiti se u podrum dvorca i izmeu vinskih baava pronai mala vrata, koja su vodila u podzemni hodnik, kojih je uvijek bilo u svim gospodskim dvorovima. Podzemni hodnik Plessisa bio je bijedna rupa u poreenju s udnim podzemnim hodnikom palae Beautreillis u Parizu, kojim se iz. jednog bunara moglo nadsvoenim hodnikom spojenim s kanalima stii u predgrae Vincen-nes. U Plessisu je to bio samo vlaan i smradan otvor kojim se ona morala etvoronoke vui. Iziavi napolje u umi, izmeu grana, opazi dvorac i vojnike u crvenim kabanicama, na strai oko dvorca. Ona je, meutim, bila zatiena od njihovih pogleda, a ti straari nisu ni mogli sumnjati da se ona, koju su morali uvati, nalazi samo nekoliko koraka podalje i promatra ih. Potom se ona tiho udaljila, razmak-nuvi isprepletene grane ikare. Poto se probila kroz grmlje: ibljak, malinu i ipak, koji su tvorili ivicu ume, nae se

70 71 u pravoj, prostranoj, zelenoj katedrali s bezbrojnim stupovima hrasta i kestena. Kucanje se Anelikinog srca smiri i zanesena svojim uspjelim bijegom, udari u razdraganu trku. Snaga joj se povratila. Nakon tekog iskustva, koje je stekla hodajui po stazama Maroka, inilo joj se djetinjskom igrom uspinjati se na hridine obrasle mahovinom ili se strmim stazama sputati do potoka zakri-ljenih tamnim liem. uma se preko neke vododerine as sputala da se spoji s dolinom, as se uzdizala do visoravni na kojoj je rastao

kratki vrijesak. Anelika se sigurno kretala kroz tu mjeavinu svjetlosti i sjene, suhoe i vlage, pljesnivih zadaha, koji su dopirali iz dubina planinskih potoka i opojnih, skoro junjakih mirisa koji su se udisali na visini, tamo gdje su kosti kraja u obliku otrih litica probijale tanku zemlju, iaranu cvijeem. Anelika se opet zaustavi. Vilinski kamen leao je tamo na istini izmeu druidskih hrastova, ogroman dolmen s vrlo dugom ploom ispruenom na etiri potpornja, koju su vjeko-vi duboko utisnuli u tlo. Ona ga zaobie, da bi se orjentirala. Sad je bila sigurna da nee zalutati. Ovaj dio ume s Vilinskim kamenom, Vujom dolinom, Vrelom Troussepoil, Raskrem triju sova, gdje su postavili fenjer, bio je u doba njena djetinjstva, poprite njenih podviga. Napregnuvi ui, ula je mukle udarce drvosjea noene vjetrom. Ti su drvosjee dolazili iz zaseoka Gerbier, te bi se ljeti sa svojim dugim sjekirama nastanili u umi. Prema istoku ivjeli su ugljenari u svojim pocrnjelim kolibama, kojima je ona katkad odlazila da jede sira i da trai duge komade drvenog uglja za Gontrana. Ali ona je tamo odlazila putovima koji su vodili iz Monteloupa. Staze prema Plessisu bile su joj manje poznate, iako je esto vrljala bli72 zu imanja svojih snova, nastojei da spazi bijeli dvorac i jezero nad kojima je danas gospodaricom bila. Na ovom istom mjestu ona je onim istim nekadanjim kretnjama stresla sa svoje suknje od parheta iverje, uredila kosu, koju joj je vjetar dok je trala zamrsio i po ramenima ra-suo. Osmjehne se, to jo uvijek daje istu vanost tim obrednim pokretima od kojih nekada ne bi bila odustala nizato na svijetu, a zatim opreznim i sporijim korakom napusti istinu i pone se sputati po stepenicama urezanim u litici, pokrivenim sada zemljom crnicom i ilovaom. Posjet koji je imala obaviti, zahtijevao je izvjesno dostojanstvo. Anelika nije nikada stupila na ovu istu stazu svojim golim nogama divljakue a da je ne bi spopala neka bojaljivost, nimalo u skladu s njenom naravi. Njena tetka Pulcherie je sigurno ne bi prepoznala u tom trenutku. Samo mrani duhovi ume su imah' priliku da prate njene kretnje male pametne djevojice. Staza se brzo sputala izmeu sivo-zelenih udubina. Nekoliko izvora teklo je niz bok brda, okruenih visokim pustikarama grimizne boje. A zatim i njih nestane. Na gustom sagu lia, koje se pretvorilo u mulj, mogle su rasti samo gljive, iji su ljepljivi klobuci, naranaste ili Sjajno ljubiaste boje, osvjetljavali unutranjost ume, kao neke svjetiljke u mranom kraju. Ta su

mjesta obilovala: strahom, svetim uzbuenjem pomijeanim s gaenjem, znatieljom i sigurnou da tu poinje drugi svijet, svijet arolija, koji daje mo i ugled. Anelika se morala pridravati stabala, toliko je padina bila opasna. Kosa joj padne na oi. Ona je nestrpljivo zabaci. Bila je potpuno zaboravila da je to mjesto bilo tako daleko i nepristupano. Naposljetku olakano uzdahne, primijetivi svjetlost to se s druge strane litice probijala kroz zele73 no lie. Bila je to sunana svjetlost. Rukom je pipala po mraku traei kroz mahovinu vrstu podlogu litice, stane puziti i malo se ogrebe na uskom nasipu koji je poneto nadvisivao rijeku, iji je ubor dopirao do nje. Stalno se pridravajui, ona se nagne, podigne jednom rukom zastor od brljana i otkrije ulaz u spilju. Ona se vie nije sjeala koju je rije bilo potrebno izgovoriti. Uzalud je naprezala sjeanje. Meutim, ula je neko kretanje u unutranjosti spilje. Netko je vukao noge, a zatim mrava ruka klizne po zidu i pojavi se lice vrlo stare ene u blijedom polumraku. Svojom tamnom i smeuranom kosom sliila je osuenoj mumuli, ali obilna kosa snjene bjeline razvlaila je skup mrtvih upera-ka oko nje. Njene su oi mirkale ispitujui do-ljakinju. Anelika u narjeju zapita: Jesi li ti vraara, Melusina? Ja sam. to hoe, djevojko? Dola sam da ti ovo predam. Ona prui starici omot, u kome je bilo duhana za mrkanje, komad unke, kesica soli, ke-sica eera, komad slanine i kesa puna zlata. Starica je pomnjivo pregledala stvari, zatim, okrenuvi svoja okrugla lea mrave make, ponovo ue u unutranjost spilje. Anelika poe za njom. Doli su do okruglog prostora, s podom od pijeska, a slaba svjetlost dopirala je s nekog otvora u visini zaklonjenog trijema. Kroz taj otvor izlazio je dim s ognjita, na ijoj je eravici bio postavljen eljezni kotli. Mlada ena sjedne na ravan kamen i poeka. Tako je radila i nekad kad je dolazila da potrai savjeta u vraare Melusine. Ova vraara nije bila Melusina koja je bila jo starija i crnja, a seljaci su je objesili na hrastovoj grani optuivi je da je kriva za smrt njihove djece. Kad su doznali da se nova vraara dovukla u 74 spilju Hauts-de-Merg, iz navike su je nazvali Melusinom. Odakle dolaze umske vraare? Kakvi ih to putovi nesree i prokletstva dovode na ista mjesta, na kojima se udruuju s mjesecom, sovom i biljkama? Govorilo se da je ova vjetica najvjetija i najopasnija u itavu kraju. Prialo

se uz to da lijei groznicu napitkom od zmije otrovnice, kostobolju plinovitom solju od abe babure, a gluhou mravljim uljem. Isto tako se prialo da je kadra avla iz najodabra-nije legije pakla nabiti u ljenakovu ljusku. Kad bi kome uspjelo da mu neprijatelj zagrize u voe,, to mu ga je ona dala, mogao se do mile volje nauivati gledajui kako ovaj ipa sve do stropa. Jedino se hodoaem do crkve nae gospoe od Milosra, u Gatinesu, u ijem ivotu, se nalazi jedna vlas i jedan nokat Blaene djevice, mogao osloboditi tog uroka. Mlade djevojke koje su posrnule, poznavale su dobro put do njene spilje, a isto tako su ga dobro poznavali nasljednici, kojima se nije ekalo da im stric umre prirodnom smru. Anelika koja je ve ula ta naklapanja, promatrala je sa zanimanjem neobino stvorenje. Sto hoe, djevojko? zapita napokon vraara dubokim i napuklim glasom. Hoe li da ti otkrijem sudbinu? Ili da ti pomognem da uza se jo jae vee onoga koga ljubi? Ho e li da ti spremim ajeve koji e ti povratiti zdravlje, narueno na tvojim dugim putova njima? Sto zna ti o mojim dugim putovanjima? proapta Anelika. Vidim prostor oko tebe, i uareno sunce. Daj mi ruku, da ti iz nje sudbinu proitam. Mlada ena odbije njen prijedlog. Dola sam k tebi s mnogo jednostavni jom molbom. Ti koja poznaje sve stanovnike 75 ume, bi li mi mogla kazati gdje se kriju ljudi, koji se katkad sastaju da se mole i da pjevaju crkvene pjesme sa seljacima iz okolnih zaselaka? Prijeti im pogibelj. elim ih upozoriti, ali ne znam mjesto njihovih sastanaka. Vraara se uznemiri. Ona se napola podigne i estoko maui nakaznim rukama, ree: Zato bi htjela odvratiti opasnost od tih ljudi, tmine, ti, keri svjetla? Pusti, dakle, ga vrane neka lebde nad tvorovima. Ti, dakle, zna gdje se sastaju? Da li znam? Kako ne bih znala, kad mi lome grane, upropauju zamke i gaze moje

biljke. Ako se ovo nastavi, neu vie nijednu latieu osuiti za svoje napitke, kojima lijeim. Dolaze u sve veem broju, unjaju se nepri mjetno poput vukova i im se skupe ponu pje vati. ivotinje se prestrae, ptice umuknu, hri dine se tresu, a i ja moram bjeati, toliku mi muku te njihove pjesme zadaju, razumije li, djevojko? Zato ti ljudi dolaze u umu? Gone ih. Kraljevi vojnici ih proganjaju. Imaju tri voe. Tri lovca. Najstariji je i najcrnji, tvrd je kao bronca. On je glavni vo a. Malo govori, ali kad govori kao da bode om vrat kouti ree. Uvijek govori o krvi i o Svevinjem. Sluaj me ... Ona se toliko priblii, da je njen dah okrznuo Aneliki lice. Sluaj, mala. Jedne veeri sakrila sam se meu stabla i promatrala tu skupljenu eljad. Nastojala sam dokuiti to tu rade. Voa se ustoboio pod jednim hrastom i odrao govor. Skrenuo je pogled prema meni. Ne znam je li me opazio. Ali sam osjetila da su mu oi pla mene, jer su me moje poele odjednom pei kao da su oprene, pa sam pobjegla, ja, koja netremice gledam u oi i vepru i vuku. U tome je njegova mo. Zato drugi dolaze da ga slua ju i spremni su da izvravaju njegove naloge. 76 Ima veliku bradu. Slii na medvjeda, koji je dolazio na vrelo Troussepoil da opere svoje okrvavljene dlake, poto je prodro mlade djevojice. To je vojvoda La Moriniere ree Anelika zadravajui osmijeh protestantski velika. Melusina nije nita od svega toga shvaala. Ona ga je i dalje smatrala medvjedom. Meutim, malo-pomalo njeno se raspoloenje izmijeni i na kraju ak neki smijeak razvue njene sive usne nad bezubim desnima. Preostali su joj zubi bili iroki i jaki, vrlo bijeli, kao da ih je njegovala. Oni su joj licu davali neki udan izraz. Zato da te ne odvedem k njemu? ree najednom. Tebe nee prisiliti da spusti oi.

Ti si lijepa, a on ... Ona se dugo cerila. Muko je i muko ostaje ree ona po uno. Aneliki nije bilo do toga da isposnikog vojvodu La Morinierea, koga su svi nazivali patrijarhom, povue u propast. Njene brige bile su druge vrste. Morala je raditi brzo. Ii u, ii u mrmljala je Melusina, koja je najednom oivljela. Odvest u te, mala djevojko! Tvoja sudbina je tako strasna, nasilna i tako lijepa. Daj mi tvoju ruku ... Sto je proitala? Odbacila je, najzad, Ane-likinu ruku kao u nekom bunilu. Sive su joj oi sjale bljeskom plamene zlobe .. . Dola si, ti! Donijela si mi soli i duhana, ti si moja sestra, moja ki! Ah! Kako je tvoja mo velika! Davnanja vraara je isto tako govorila Aneliki, dok je bila dijete i poneto plaljivo sjedila na tom istom mjestu. Sluila se istim rijeima da bi dala maha svom uenju nad tolikim dogaajima urezanim u dlan mlade ene. Strah i zanimanje vraara uvijek su ispunjavale Aneliku nekim naivnim ponosom. Kad je bila mala, ona je bila sigurna da e jednog dana postii sve to bude zaeljela: sreu, ljepotu, bogatstvo. A danas? Danas kad je znala da se to sve moe imati, a ipak ne biti sretan, kakve su dojmove pobuivala u njoj obeanja o moi? Ona pogleda svoju ruku. Reci mi... Reci mi jo neto, Melusino.. Hou li pobijediti kralja? Hou li umai nje govu gonjenju? Reci mi, hou li nai svoju ljubav? Ovoga se puta vraara pokua izvui. Sve to bih ti mogla rei ti ionako osje a u dubini svog srca! Nee da mi kae to si vidjela na dlanu moje ruke zato da me ne obeshrabri. Doi, doi, dakle! ovjek crne brade mo ra ekati cerila se vraara. Prije nego se izvukla iz spilje, potrai malu vreicu i predade je Aheliki. To su biljke. Svake veeri moi ih u vrlo vruoj vodi, izloi ih zatim na mjeseini, a te kuinu pij u zoru kad sunce izae. Povratit e

ti snagu u udove i tijelo, a tvoja prsa e na breknuti kao da u njih navire mlijeko. Nee ti grudi nabreknuti od mlijeka ve od snage tvo je mladosti. Hodale su jedna za drugom, poto su- izale iz jaruge. Vraara nije ila obinom stazom. Ona je raspoznavala tragove na stazi po nekim nevidljivim znakovima. Nebo je poelo tamniti iza stabala. Anelika se sjeti svog uvara, Montadoura. Hoe li opaziti njen nestanak? Za to je bilo malo mogunosti. Svako jutro je dolazio da je pozdravi. To mu je bila dunost koju su mu preporuivali gospoda de Marillac i de Solignac. Nije smio da joj dosauje esto, ali nije smio ni da propusti svoj dnevni nadzor. ini se da 78 debeli kapetan nije ni traio drugo do da to ee obavlja tu dunost. Ali ga zbunjivala gor-dost Anelike. Njezin ledeni pogled brzo bi prekinuo svaki njegov pokuaj da se upusti u razgovor ili alu. Vidjela je kako guta svoje glupe komplimente grickajui pri tom rii brk. Zatim bi se udaljio izjavljujui da mora poi protiv krivo vjernika, to mu je bila druga dunost. Svako poslijepodne skoio bi na svog zelenka i praen odredom konjanika odlazio da prisustvuje obraenjima krivovjernika u susjednim selima. Katkad bi dovukao nekog osobito upornog protestanta i pokuavao ga obratiti na pravu vjeru. Tada bi se u dvorcu uli udarci i mukli krikovi: Odreci se, odreci se! Ako se nadao da e svojom gorljivou u borbi za vjeru pobuditi udivljenje markize du Plessis, onda se kapetan Montadour teko varao. On ju je ispunjao grozom. Uzalud je on pokuavao kod nje pobuditi zanimanje za svoj rad. Ali kad joj je jutros poeo govoriti o nekom pastoru koji je stigao iz Zeneve i koga bi, zahvaljujui svojim uhodama, mogao naveer uhapsiti u dvorcu Grandhier iji su ga gospodari primili na konak, ona napne ui. Kaete da je neki pastor doao iz Zene ve? S kojim ciljem? Da podstie ove bezbonike na ustanak. Sreom su me o tome obavijestili. Veeras e napustiti umu, u kojoj je imao sastanak s prokletim La Moriniereom. Postavio sam mu zasjedu kod dvorca Grandhier. Moda e ga i vojvoda pratiti. Uhapsit u i njega. Ah! Gospo din de Marillac je pametno postupio kad me

imenovao za vou ovog pothvata. Vjerujte mi. gospoo, slijedee godine nee biti nijednog protestanta u Poitouu. Ona je pozvala La Voilettea, nekadanjeg Slugu Filipova. 79 Ti si reformirane vjere. Zna U gdje se luije vojvoda La Moriniere i njegovi sljedbe nici? Treba ih upozoriti da im spremaju za sjedu. Sluga nije znao nita. Nakon dugog oklijevanja, izjavi da mu vojvoda alje upute pomou sokola, izvjebanog da nosi pisma. On, pak, protestantskim pobunjenicima alje podatke koje doznaje od vojnika. Ali to nisu obavijesti vee vanosti, jer Montadour nije tako glup, kao to izgleda i uprkos svojoj brbljivosti, malo govori. Stavio bih ruku u vatru da o ovoj prii o protestantskom pastoru, koju ste vi doznali, sa mi vojnici nemaju pojma. Oni e o tome do znati tek u zadnji as, jer je kapetan oprezan i podmukao. Anelika je poslala La Violettea do dvorca Grandhier da upozori njegove vlasnike. Meutim, ni ovi nisu znali tano na kojem se mjestu u umi sastaju bjegunci, koji su esto mijenjali mjesto sastanka. Gospodar Grandhiera pokuao se uputiti prema umi, ali su ga draguni zaustavili, hinei da su tu sluajno zabasali patrolirajui u blizini njegova dvorca. Tada se Anelika sjetila vraare Melusine. Poi u i sigurno u ih pronai. Ve je dugo Anelika smiljala taj bijeg. Odluila je da istegne malko konopac kojim je bila vezana. Izgledalo je da e pothvat uspjeti. Vraara se zaustavila i digla koat kaiprst. Sluaj! S mrane ivice neke litice dopirao je kroz Lie neki um. U prvi mah mislili su da to vjetar huji, ali to su se vie pribliavali, jasnije BO su razabirali sumorne melodije, duge albe: pjevanje psalama. Protestanti su se sakupili blizu rijeke Ven-dee, na kraju klanca zvanog Klanac divova, gdje je, prialo se, Gargantua jednim udarom lea sruio ogromne litice koje ga zatvaraju.

Crvenkasto svjetlo vatre probijalo je mrak sutona, koji je zahvatio prisutne. Jedva su se razaznavale pomijeane meu irokim pustenim eirima hugenotskih seljaka, kapice ena, koje su se tu molile. Zatim se neki ovjek priblii ognjitu. Po opisu vraare Anelika sasvim lako prepozna vojvodu Samuela. Svojim izgledom bradatog lovca on je ostavljao snaan dojam. Omrznuo je Luju .XIV od onog dana kad je vojvoda doao u Versailles s namjerom da u dvorskim spletkama odigra ulogu to ju je admiral Coli-gny odigrao prolog vijeka. Poto je pao u nemilost, ivio je povueno na svom imanju. U visokim izmama koje su mu dopirale do polovine bedara, u svom prsluku od crnog sukna, stegnut tekim opasaem, o kome je visio bode i remen za ma, glave pokrivene ravnim, staromodnim eirom, kakve su nosili provincijski hugenoti, a koji su ih inili slinim bilo Kalvinu, bilo Luteru, ve prema uzrastu, vojvoda La Moriniere je svojom pojavom ulijevao strah. Izgledalo je da ne spada u ovo vrijeme, da potjee iz epohe surovih obiaja, nasilja, neprijateljski raspoloene prema prefinjenostima. Njegovo mjesto je bilo u ovom divljem dekoru hridina i noi i kad se njegov glas digao, jeka sa litica pretvorila ga u neki jo nii, bronani, teki i opori glas od koga Anelika zadrhta. Brao moja, sinovi moji, nae se mirovanje blii kraju, pribliio se dan kad emo podignuti glave i svojim djelima pokazati da sluimo Gospodu. Otvorite Knjigu nad knjigama. Sto ste nali u njoj? 31 Anelika buntovnik Svevinji poput junaka kroi. On bodri sebe i svoj ar kao pravi ratnik. Die svoj glas. Vie... Oituje svoju snagu protiv svojih neprijatelja. Dugo sam utio, kae on. Dosad sam utio, suzdravao se... Ali sada u opustoiti brda i breuljke. Izgorit u zelen. Uzmaknut e, i pomutit e se razum onima, koji se klanjaju drvenim kumirima, koji govore kumirima od livenog eljeza: Vi ste nai bogovi!" Njegov je glas odjekivao. Anelika je osjetila kako joj neka jeza gmie ijom. Htjela se okrenuti prema vraari, ali se ova neujno udaljila. Meu vrhovima grana nebo je jo bilo sede-fasto bijele boje, ali u mraku Klanca divova ljudi su bili gnjevni. Neiji glas se javi: to moemo mi protiv ^kraljevih voj nika?

 Sve. Nas ima vie nego kraljevih vojni ka i Bog je na naoj strani. Kralj je svemoan. Kralj je daleko i to on moe protiv cije le pokrajine koja je odluila da se brani? Katolici e nas izdati. Katolici se boje draguna kao i mi. Porezi ih upropatavaju i jo vam jedanput kaem, njih ima manje nego nas. U naim su rukama najplodnije zemlje. Sova je dvaput uzastopce huknula negdje vrlo blizu. Anelika se trgne. Uini joj se da je nastao muk u Klancu Vukova. Kad je opet pogledala, opazi da je hugenotski velika skrenuo pogled prema njoj. Njegove uarene oi, duboko upale pod crnim obrvama plamtile su crvenim sjajem. Njegov plamena pogled", govorila je vjetica, ti moe izdrati". 82 Opet ze zauje blago i tuno hukanje sove. Nije li to bio znak uzbune? Upozorenje na neku opasnost koja prijeti prisutnima? Anelika se ugrize za usne. Moram to uiniti", ree u sebi. Ovo je moja posljednja karta!" Ona poe naprijed i zapinjui odjednom o bodljikave grane, spusti se prema sakupljenim hugenotima. Odlazei u Klanac divova, da spasi enevskog pastora, Aneliki je bilo jasno da je odabrala put koji nee moi tako lako napustiti. v Samuel La Moriniere je bio jedini koji je mogao unititi vjeru u monarhiju u srcima vjernih protestantskih podanika. La Moriniere-patrijarh, bio je ovjek pedesetih godina. Udovac, otac triju djevojica, zbog ega se osjeao nesretnim, ivio je na svom imanju sa svoja dva brata Hughesom i Lance-lotom, koji su takoer bili oenjeni i oevi mnogobrojne djece. Cijela je obitelj ivjela pod surovom strogou patrijarha i posvetila se molitvi i lovu. Prolo je vrijeme kad se u raskonom dekoru njihova zamka zabavljalo. U zamku su ene govorile tiho i nisu znale za smijeh. Djecu su odgajali mnogobrojni uitelji, koji su ih ve u najranijem djetinjstvu pouavali u grkom i latinskom jeziku i u prouavanju Svetog pisma. Djeake su vjebali u baratanju kopljem i bodeom. Je li La Moriniere bio svjestan kad je prvi put susreo Aneliku, enu koja se pojavila iz mraka s kukuljicom prebaenom preko zlatne joj kose, bosonoga, uglaena govora velike gospoe, je li on znao da i u njoj bukti

ista neza-dovoljena strast, ista mrnja, koja je u akciji traila oduka i koja e je navesti da se posluno prepusti njegovim sugestijama? 83 VII SAMUEL LA MORINIERE, VOA PROGONJENIH HUGENOTA ovjek koji je uveer duvao u lovaki rog, privremeno je ostao poteen od progona Mon-tadoura. Moda i zato to je plemiki dvorac Rambourg bio blizu Plessisa, pa je kapetan bio siguran, da moe u svako doba spustiti svoju teku apu na tog blijedog, drhtavog hugeno-ta, koji se tjeran oajem, naao u ulozi progonjena ovjeka. U svom djetinjstvu Anelika i njene sestre esto su se rugale ustraenom djeaku kojemu je na vratu strila Adamova jabuka, a koga su susretale prigodom seoskih sabora ili na sajmovima u trgovitima. S godinama, barun de Rambourg je stekao duge brkove, koji su tuno vi-sili, enu koja je stalno bila u drugom stanju i itav roj malih, blijedih hugenota, koji su se vjeali o skutove njegova kaputa. Protivno od veine njegovih istovjernika bio je siromaan. Seoska eljad je priala da je njegova kua od devete generacije prokleta, jer je neki vitez iz njihove obitelji pokuao zagrliti neku vilu koja je spavala u dvorcu na obali rijeke Sevre. Prokletstvo se, naravno, jo i pojaalo, kad je Rambourg prigrlio Kalvinovu vjeru. Zadnji tog roda, Isac, ivio je u sjeni svog tornja obraslog brljanom i itava se njegova darovitost i posao svodio na to da due u rog. Svi su se udili snazi daha koji je izbijao iz njegovih mravih prsiju. Iz itava kraja pozivali su ga da sudjeluje u lovu, jer je znao da izvija razliite dozive, otegnute i divne zvukove, koji su ushi-ivali lovce, lovake pse i divlja. Ali od prole godine ti lovaki sastanci postajali su sve rjei. Katoliki ili protestantski ladanjski plemii ivjeli su povueno, oekujui prestanak nemira koje su prouzrokovan vojnici. Barun Rambourg je bio prisiljen odazvati se pozivima vojvode La Moriniere, jer je bilo teko suprotstaviti se njegovim odlukama. Aneliki je to postalo jo jasnije kad je vidjela vou hugenota kako prelazi ledinu i upuuje se k njoj, u svom velikom crnom plastu koji je leprao na vjetru. Bio je jo impozantni j i sa zlatno-modrim nebom u pozadini, nego u mraku u Klancu divova. Pratila su ga njegova braa. Na ivici ume, mjesto sastanka je sa strme litice dominiralo okolinom. Na tom rubu zemlje gdje je rasla utilovka, nekada je bio zimski tabor. Mali hram posveen Veneri leao je tu polusruen, obrastao cjetovima kraljevskog koplja.

Na rubu prokletog zaljeva i opasne galske ume, nisu li se Rimljani molili svojoj boici, da im sauva znakove mukosti ugroene od divljih Pikta, koji se nisu ustezali prinaati svojim bogovima uasne trofeje? Ostale su samo ruevine, neka vrst kamenog trijema sainjenog od dva stupa i kamene plohe poloene preko njih, a na kojoj je neto pisalo na latinskom. Anelika sjedne u njegovu sjenu. Vojvoda sjedne prema njoj na veliki etvrtasti kameni blok. Dva brata stajala su postrance. Rimski tabor je bilo jedno od tolikih mjesta gdje su se sastajali. Seljaci su u hramu skrivali hra85 nu i oruje za progonjene protestante. S ovog mjesta mogli su nadzirati itav kraj bez opasnosti da netko iznenada na njih navali. Vojvoda pone govoriti i jo jednom joj zahvali za ono to je uinila za enevskog pastora. Njeno je djelo dokazivalo da se vjerski zid moe preskoiti ako se ljudi, ogoreni zbog ne-pravda, sloe da bi drali u kripcu mo tiranskih vladara. Poznato mu je dobro koliko je pretrpila od kralja. Uostalom, zar ju nije uvao kao zatvorenicu? Kako je gospoa du Plessis uspjela doi do njih? Ona mu ree da je izila kroz podzemni hodnik. Montadour nita nije sumnjao. Teko je bilo ne odgovoriti vojvodi Morini-eru, kad bi postavio neko pitanje. Njegov za-povjedajui glas silio je sugovornika da odmah da objanjenje. Njegove oi, duboko upale pod guste, orne obrve, napregnuto su promatrale, kao dvije zlatne take. Njihov otar sjaj je u-marao. Anelika skrene svoj pogled. Sjeti se vraare, koja se bojala ovog mranog sluge Bojeg. Zbog dananjeg sastanka ona je obukla haljinu dostojnu njena ranga, vrlo raskonu haljinu od tamnog satena, i nije bilo lako provlaiti se kroz uski podzemni prolaz, koji je vo^ dio u umu, u stezniku koji joj je stezao struk i pod teretom triju sukanja. Pratio ju je sluga La Violette nosei njezin ogrta. Stajao je nekoliko koraka dalje, nepomian i smjernog dranja. Anelika je htjela da ovaj sastanak bude svean, kako bi mogla govoriti vojvodi kao jednak jednakome. Sjedila je ispod zimskog trijema, na koji su vijekovi utisli svoju patnju njene noge u crvenim cipelama virile su ispod ruba haljine ljivine boje, dok je njenu kosu, pomnjivo poeljanu vjetar malo-pomalo lagano mrsio. Sluala je duboki glas, sluala ga je stisnutog srca, 86 privuena, a ipak uznemirena. inilo joj se da se pred njom otvara neki ponor. Trebalo bi ga preskoiti zavezanih nogu.

 Sto ste htjeli od mene, gospodine? Da sklopimo savez. Vi ste katolkinja, ja protestant, ali mi se moemo udruiti, sklopiti savez progonjenih, savez slobodnih duhova. Montadour ivi pod vaim krovom uhodite ga i obavjetavajte nas. A zatim, vai katoli ki seljaci... Sagnuo se, spustio glas, kao da je eli to snanije proeti svojom zapovjednikom voljom. Nastojte im objasniti da im njihovi inte resi nalau da stanu na stranu naih seljaka, itelja Poitoua kao to su i sami, da im je za jedniki neprijatelj kraljev vojnik koji im plja ka etvu. Podsjetite ih na ubirae poreza, na namet, na glavarinu. Zar im ne bi bilo bolje da njima upravljaju samo njihovi velikai kao ne kada, nego da se mue za dalekog kralja koji im zauzvrat alje itave armije stranaca koje moraju hraniti. I dok joj je tako govorio podboen rukama u konatim rukavicama, kakvim se slue soko-lari, o snana bedra, ona nije mogla s njega skrenuti pogleda. On joj je ulijevao svoje duboko vjerovanje u oajniku pustolovinu, koja je bila nalik samrtnom pokuaju vezanog diva da rastrgne svoje okove. Ona je u duhu gledala veliki narod seljaka, od koga i ona potjee, kako se die, kako se napinje u nadljudskom naporu da bi se oteo smrtonosnom propadanju u koje ga je guralo robovanje onome, koji je' nekad bio samo velika Ile-de-Francea. Novac izvuen iz brazda Bocagea, potroen je na uivanja u Versaillesu, na beskrajne ratove na granicama Lorene i Pikardije. Visoki plemii Poitoua postali su kraljeve sluge sretni kad im se prui prilika da mu dodaju ko7 ulju ili svijenjak, dok su njihova imanja dospjela u ruke nepotenih upravitelja drugi su osiromaili i ive na svojim imanjima, koje im dravna blagajna oduzimlje komad po komad, prezreni od onih plemia koji su umjeli da se dodvore kralju. Poput gladnih zmija, danas propast i glad gmiu ovim krajem, a sve je kriva vojska koju su poslali, bez obzira na pravdu i zdrav razum, da dovede do oaja one koji uz-gajaju penicu, pasu stoku, beru voe, seljake uljavih ruku, pod velikim tamnim eirima, bili oni hugenoti ili katolici.

Aneliki je sve to bilo dobro znano. Napeto je sluala. Vjetar je jaao. Tijelom joj proe studen dok je uklanjala uvojak kose koji joj je stalno padao na lice. La Violette se priblii i prui joj ogrta. Ona se ogrne odlunom kretnjom. Najednom zalomi rukama i bolnim se pogledom unosei u oi Samuelu de La Morinie-reu, ree: U redu, pomoi u vam, ali onda, onda vaa borba mora biti otvorena i strana. emu se nadate od pjevanja obinih molitava po jarugama? Treba da osvajate gradove, da postanete gospodari cesta, da pokrajinu pretvorite u utvrenu kulu prije no to im stignu pojaanja treba da letite s juga na sjever, da zatvorite sve prilaze. Morate podjariti ustanak i u drugim pokrajinama: Normandiji, Bretanji, Saintongeu, Berriju, treba da se jednog dana kralj ponaa prema vama kao sa sebi ravnim, prisiljen da primi vae uvjete ... Ta estina iznenadi vojvodu La Moriniera On se uspravi. Njegovo se lice prelije crveno-mrkom bojom, iz oiju su mu sijevale munje Nije bio naviknut, da mu neka ena govori na takav nain. Ali se svlada. Neko je vrijeme utio, guvajui vrak svoje duge brade. Vidio je da se moe osloniti na divlju snagu tog bezna88 ajnog stvora, o kojemu je prije tog mislio kao i o svim drugim enama. Sjetio se, meutim, nekih mudrih izreka to ih je katkad ponavljao jedan od njegovih strieva koji je bio kod Ri-chelieua u slubi. Ovaj je upotrebljavao ene u bezbrojnim poslovima, u pijunai ili politici. Snaga jedne ene je dvostruko vea od snage mukarca kad je potrebno da se potkopaju temelji nekog grada. ene se nikad ne smatraju pobijeenima, pa makar to na sav glas priznavale. Treba imati dobre rukavice, da bi se moglo rukovati otrim orujem, lukavstvom ene, od kojega ne poznajem otrije .. ." Tako je govorio Richelieu. Od duboko uzdahne. Gospoo, vae su rijei tane. Istina je da je to cilj koji treba postii. A ako nismo odluni da ga postignemo, onda je bolje da smjesta poloimo oruje. Budite strpljivi. Pomaite nam. To e se dogoditi jednog dana, ja vam jamim! VIII PRETPOSTAVKE O POBUNI Broj se zloina i arkanja otada poeo poveavati, a mrnja se na crvene dragune proiri poput hiljada ogranaka nekog izvora u travi. To je zapoelo, kad se na raskriju Triju sova pronalo etiri objeena draguna, a na svakom je bio po jedan natpis: palikua, pljaka, glad, propast. Njihovi drugovi nisu

se usuduli skinuti ih jer se to mjesto nalazilo blizu ume, a znalo se ve da se u njoj kriju protestantske bande. Zloslutne, grimizne sablasti dugo su se jo lagano njihale, podsjeajui prolaznike da im prijete nevolje, koje vojnici ire po provinciji: pale, pljaka, glad, propast. Gusto ljetno lie stvaralo im je kao neki smaragdni hram, raskonu crkvicu, u ijoj sredini su izgledali jo mrtvijim i groznijim. Pjenei se od bijesa Montadour odlui da zada hugenotima velik udarac. Stavio je na muke jednog protestanta, da bi priznao na kome se mjestu sklanja La Moriniere, te sa svojim najhrabrijim ljudima prodre u umu. Ali poslije nekoliko sati hodanja, tiina i mrak, nevjerojatna gustoa granja i lia, neobino velika stabla s kojih se na njih sputao itav splet isprepletenih grana, te ile stabala u koje su se izdajniki saplitale njihove cipele, pobi90 jedie njihovu hrabrost. Njihov poraz pospjei hukanje sove, koja se naglo probudila. To je njihov znak, kapetane. Oni su tu, skriveni meu stablima. Udarit e na nas. Draguni su se povlaili u neredu, traei neki proplanak, slobodno nebo, poznati put, zapletu se u ikari, zablude i kad su o sumraku prepoznali svretak ume i obraena polja, toliko im je laknulo da su neki pali na koljena i obeali da e darovati votanu svijeu najblioj Bogorodiinoj crkvi. Ne bi li bili, moda, izvrili do kraja svoj zadatak da nisu bili loe sree? Voe hugenota bile su ve obavijetene. Montadour ni u snu nije pomiljao da bi mogla postojati neka veza izmeu njegovih neuspjeha i iznenadne prijaznosti, koju mu je iskazivala njegova zatvorenica. Prije tako gorda i skoro nevidljiva sada mu je pristupala, pa se on usudio da je ak pozove za svoj" stol. Mislio je da se ona dosauje i da su njegova dobro poznata draest, kao i njegovo dosadanje uporno udvaranje urodili plodom. On se rastapao od susretljivosti. Te velike gospoe ne mogu se osvojiti na prost, dragunski nain. Treba se vie pomuiti. Montadour je otkrio dra dugom osvajanju i postao je pjesniki raspoloen. Samo da nije bik* tih prokletih krivovjeraca koji su mu trovali tako ugodan boravak. Napie pisma gospodinu de Marillacu i zatrai pojaanje. Upozoravao je da ne moe istodobno uvati markizu du Plessis i baviti se poslovima obraenja koji su se sve vie proirivali. Poslan mu je jedan odjel, kojemu je nareeno da se smjesti u predjelu Saint-Maiscenta. Komandant toga odjela, gospodin de Ronce, porui mu da se nije mogao

utaboriti-na tom mjestu, jer su oruani hugenoti drali stari dvorac, koji je dominirao cestom i rijekom Sevre. to da radi, da li da ga osvoji? 91 Montadour je kleo na pasja kola. Sto se to dogaa? Znai li to da protestanti ne dozvoljavaju vie da ih se terorizira? Taj Ronce se u-ope ne snalazi. Montadouru bi dosta bilo da se pojavi.. Zar me ve naputate, kapetane? upi tala je Anelika ljupko. Sjedila je prema njemu. Donijeli su joj koaru prvih treanja. Ona ih je pohlepno jela. Sjaj njenih mladih bijelih zubi mijeao se sa crvenim sjajem treanja. Montadour odlui da se gospodin de Ronce snae kako zna i da se smjesti neto dalje u predjelu Parthenava. On je ionako bio mnogo zaposlen, sa svih strana okruen opim neprijateljstvom stanovnitva. Ve su sijali avle pod kopita njihovih konja. Pobunjeni seljaci su svi isti, bilo hugenoti ili katolici. Po podrumima skrivaju lonce pune kuda, a uza sve to nee da u miru ive. Posvuda vide sjajne oi svoja tri vjekovna neprijatelja: vuka, vojnika i sakupljaa poreza. Poto bi se poar sa protestantske njive katkad proirio i na katolike usjeve i ove je hvatao strah. Ali nijedan od tih katolikih zemljoradnika nije bio voljan da rtvuje ni tri klasa za pobjedu svoje vjere. Treba ih strpati sve u istu vreu, sve ove Poatevence arapskih oiju, koji im prijete akom im im okrenu lea. Poaljite mi te usijane glave ree An elika, ja u ih ukoriti. To je dovelo do ivljeg kretanja u dvorcu. Anelika je primila neke susjede s katolikih imanja. Gospodin du Croissec, jo gojazniji no to je prije bio, nije se dugo ustezao da sudjeluje u njenim planovima i da prihvati njene smjernice, jer su one dolazile iz ustiju, koje je on ve godinama potajno oboavao. Gospodin i gospoa de Favmoron, Mermenaulti, Sa-iintAubini, Mazieresi. Neka vrsta mondenog 92 ivota stvarala se izmeu izagnanice i povuenih obitelji Bocagea. Montadour je gledao ove posjete raznjeena srca. On javi gospodinu de Marillacu da gospoa du Plessis gorljivo surauje s njim u njegovu tekom zadatku i gospoda Drube svetog sakramenta sigurno su se tome potajno veselila.

Kapetan se sve tee mogao oteti utjecaju njene osobe iju je privlanu snagu svakog dana sve snanije osjeao. Lijepa, u svojim elegantnim haljinama koje je ponovo vrlo rado oblaila, Anelika je ponovo postala gospodar na svom imanju. Da li je novi sjaj njene puti i kose bio posljedica tajnog napitka, koji joj je pripremila vraara? Ona je postala svjesna svoje snage, strast joj je osvojila duu. U njoj se pojavio opojan osjeaj da je nepobjediva, koji ju je esto osvajao, kad je poduzimala neki teki zadatak. Sigurno je da ju je taj osjeaj katkad prevario. Pod njenim koracima je tlo bilo nesigurno, nemir se poveavao, oluja se obarala i u julu, kad su se nagomilale silne oblaine na modrom uarenom nebu. Bilo je ljeto. Kosila se trava. Vrlo esto su se radovi prekidali. Draguni su vukli ene za kosu i tako ih vodili na misu ako bi koja odbila da prisustvuje, palili su joj tabane i silovali je . . ." Ali u vie navrata seljaci naoruani svojim mlatilima za ito, doekivali su pljakae ili one koji su dolazili da ih obraaiu Nemir je sve vie rastao. 93 IX MONTADOUR KUCA NA VRATA ANELIKINE SOBE Vojvoda de La Moriniere odravao je vezu s Anelikom pomou izvjebanog sokola koji se sputao na ruku La Violettea. Ptica je nosila peruku na kojem e se mjestu odrati sastanak: u rimskom taboru, kod Meaa, na nekom raskru, blizu Kristova raspela ili fenjera posveenog mrtvima, blizu nekog izvora ili u nekoj spilji. Anelika je odlazila na sastanke sama. Ne samo da se nije plaila nego je i uivala u tim nonim etnjama. Bi li Montadour prepoznao svoju elegantnu zarobljenicu, u eni sa suknjom od parheta, koja iz podzemnog hodnika nestaje u ikari, kad mjesec izie? Za kratkog puta, Anelika je uivala da hoda u polumraku. Na bezbrojnom liu bukava sjajili su se dijamanti, blistali na vanjskoj strani kestena, a hrastovi su sliili srebrnim vezovima Nikada je nije bilo strah divljih zvijeri kojih je bilo u umi: vepra, vuka, pa ak ni medvjeda, kojih je po opem kazivanju takoer bilo u tom kraju. ume se bojala manje nego ljudskog drutva, koje opasnije ranjava, te je imala dojam da je ponovo obuzima onaj osje94 aj nevinosti koji je osjeala u pustinji i za kojom ju je morila enja.

Kad bi stigla do mjesta sastanka, osjeaj sree ju je naputao. Stala bi prislukivati pribliavanje hugenota nekom mjeavinom nestrpljivosti i zebnje. Njihovi su koraci ve izdaleka odzvanjali u umskoj tiini ula su se aputanja, dok ne bi meu stablima zasjale baklje. Vojvoda La Moriniere dolazio je u pratnji svoje brae, zatim je sve ee dolazio sam, to ju je poelo uznemirivati. Kad je dolazio sam, nije nosio baklju. Mogao je da vidi i u noi i da prepoznaje najmanju umsku stazu. Kad bi se njegova crna prilika u tekim bakandama koje su lomile iver-je pojavila i prelazila preko proplanka obasjanog mjeseinom, nju je hvatala neka jeza koju sebi nije uspijevala objasniti. Patrijarhov glas bio je estok i vrlo dubok, skoro mukao, njegove uarene oi kao da su je htjele proniknuti do due. Ona je u njima opaala neki grubi prezir. U tom je ovjeku bilo neeg to ju je sasvim smuivalo. Mula Ismail joj se inio manje opasan. Bio je krvoloan gospodar, ali ona ga se kao ena nije bojala. Mula Ismail je volio ene i trudio se da im ugodi. Bio je osjetljiv na njihove ari, ljepotu, lukavstvo i zavodljivost. Mala, vjeta ruka mogla je drati na uzdi tog pustinjskog lava. Naprotiv, vojvoda La Moriniere, dijelio je ene u dvije kategorije: u grijenice i u kreposne. Njegove anateme u Versaillesu protiv lijepih zavodnica bile su glasovite. On sigurno nije nikad primijetio da mu je ena runa i ne-primamljiva. Ostavi udovcem, nije se vie oenio. Da li su mu njegov isposniki ivot, lov, pokora pomogli da svlada strast svoje krvi? Mrzio je enu, to neisto bie i sigurno je alio to je i ona bila djelo Stvoritelja. ....._. 95 Anelika je to osjeala, i to ju je vrijealo. Meutim, njoj je bila potrebna njegova snaga, jer joj je doputala da se digne protiv kralja. On e ii do kraja! Ipak joj se inilo da je sklopivi savez s hu-genotom sagrijeila i Bogu i Bogorodici. Sukob je izmeu njih izbio jedne noi, dok su se oboje uljali grebenastim putem da bi doprli do movare. Neki pastor, koji je doao iz Niorta, proao je kroz kanal i oekivao je vojvodu. Anelika mu se ponudi da mu bude vodiem. Suma je postala svjetlija. Jaka i blijeda mjeseeva svjetlost prodrla je kroz granje i najednom iza uskog prolaza opaze kako se iznad njih sjaje hramovi od ametista i prozrani tor-njii.

Pod njihovim nogama uzdizalo se svetite izrezbareno u istom srebru: zgrada od sjene i svjetlosti, na kojoj je crni vijenac slijedio bijeli obris dvorita u ijoj se sredini nalazio divno izraeni zdenac. Opatija Nieul! Anelika zadri dah! Oh, Divote. Opatija je stajala jasna, ograena, obavijena aputavim molitvama svojih fratara. Anelika se sjeti jedne noi to ju je jo kao dijete provela u opatiji, sjeti se fratra Ivana, koji ju je istrgnuo sumnjivom tetoenju debelog brata Tome. Odveo ju je u svoju eliju, da bi tamo bila sigurna. Gledao ju je nekom nadahnutom njenou. Vi se zovete Anelika . .. Anelika, kerka anela... ! On joj pokae modrice na svom tijelu, alei se: Pogledajte! Pogledajte, to mi je sotona uinio." Car te mistine noi dopre joj do srca. Uto zauje glas vojvode La Moriniera, glas prepun mrnje: Prokleti da su ovi razvratni fratri to se klanjaju idolima! Jednog dana vatra s neba spalit e ove zidove i nee ostati kamena na kamenu. I zemlja e biti proiena!" Anelika na to plane sva izvan sebe 96 utite, krivovjerce! Krivovjerce! Mrzim vau nedostojnu sektu! Jeka vrati njen krik. Njom naglo ovlada po-titenost, i sva se najei od nemonog bijesa i strepnje. Vojvoda joj se priblii. Cuia je kako teko die. On spusti svoju teku aku na njena lea, a njegovi konati prsti stisnue je kao klijetima. Osjeala je da se gui. Htjela se osloboditi njegova jarma, ali nije mogla. Bio joj je preblizu, svojim je tijelom sakrio svijetle obrise opatije. Morala je stajati nepomino, nije se mogla micati. Bila je gotovo oamuena njegovim mirisom ratnika i lovca. Sto ste to rekli upita zadihano. Vi nas mrzite? Nita za to. Usprkos tome, vi ete nam i dalje pomagati. Zatim nastavi: ^ Vi nas neete izdati. Nikad nikog nisam izdala ona odbije gordo njegove sumnje. Noge su joj drhtale, bo jala se da se ne onesvijesti, da se ne srui na nj. Pokua se osloboditi ruke koja ju je stezala. Pustite me ree ona jedva ujnim gla som. Ja vas se bojim. Stisak njegovih prstiju popusti i on lagano povue svoju ruku. Anelika ponovo krene. Srce joj je snano tuklo. Bojala se. Ne samo njega nego i same sebe. Bojala se svog uljanja u nepoznatom mraku, u kojem

umsko granje kao da raspiruje udnje. U zoru, koja se javi najprije siva, a zatim je meu stablima poprimila boju re stigli su do nastambe ugljenara. Hej seljaci zavie vojvoda. Imate li juhe, kruha, sira? U pocrnjeloj kolibi sjedoe na klimave klupe uza stol, na koji im ugljenareva ena postavi lonac mlijeka. Donese potom jo tanjur vrueg graha zainjenog slaninom i crnim lukom. Dj|eca polugola i do, oiju cma s udivljenjem 97 7 Anelika buntovnik su gledala ove dvije osobe, koje su utei jele. Zurili su u ovjeka crne brade i u enu zlatne i od rose vlane kose, koja joj je padala na ramena. Maloprije su ih opazili kako se kao none utvare pojavljuju iz jutarnje magle, a zatim prelaze preko polja posutog pepelom. Anelika je kradom promatrala vojvodu La Moriniera. Osjeala je da je neto privlai k njemu, sigurno ona vrsta plea koja su je podsjeala na Colina Paturela. Ali Colin Patu-rel je bio Adam, divan ovjek iz izgubljenog raja, dok je ovaj ovdje bio ovjek grijeha, ovjek tmine. Kad se vratila u Plessis, mala sluavka joj je apnula: Doao je do vrata vae sobe. i Tko to? Gargantua! Grebao je, kucao, zvao. Ali vi niste odgovorili. A zato i bih", pomisli Anelika. Slijedee je noi kapetan Montadour opet doao. Zvao je: Markizo! Markizo! Njegove su ruke klizile po zatvorenim vratima. ula je kako dugmad njegove uniforme na debelom mu trbuhu struu o vrata. Sluala je podignuvi se na lakat. Montadour kojega je muila udnja, Montadour to je drhtao u noi iza njenih vrata, zadavao joj je vie briga nego straha. U stvari, on se poeo bojati. Vladao je udan mrak u noi iza tih vrata. Gotovo je poeo vjerovati priama slugu koji su pripovijedali da se njihova gospodarica nou pretvara u koutu i da tri po umi... Jabuke su rumenile na stablima. Iznenada tri brata La Moriniere na konjima poee krstariti pokrajinom. Od Tiffaugesa na sjeveru, pa do Moncontoura na istoku protestantski pokret otpora poprimi neoekivane razmjere. 98

Ostanite na istom mjestu"', pisao je Maril-lac kapetanu Montadouru. Predjel u kom se nalazite predstavlja zariste pobune. Nastojte ?pohvatati voe." Nadoda mu na kraju pisma: Strogo vodite nadzor nad osobom, koja vam je povjerena na uvanje. Vidim da se nemir sve vie iri, a moda je i ona umijeala u to svoje prste." Zatim se guverner na elu svojih kopljanika uputi na sjever Poitoua. etiri protestantska sela, koja su se oprla vojnicima, kojima je nareeno da ih okupiraju, bila su spaljena. Ljude koje su uspjeli uhvatiti, objesie. Ostali se pridruie etama to ih je organizirao La Moriniere. Vojska je sakupila ene i djecu, i otjerala ih na cestu, poto je objavljen slijedei proglas: Nitko ne smije raskolnikim enama iz sela Noireterre, Pierrefitte, Quinge, Arbec, dati savjeta, pruiti utjehu i pomo, primiti u kuu, dati hrane, vatre ili vode, ni bilo koju dragu humanu uslugu." Guvernerova vojska je zatim prodrla u u-nutranjost Poitoua radi progona protestantskih bandi. Meutim, obavijetena da su tri brata La Moriniere uspjeli koncentrirati znatne snage, vojska zatrai pomo milicije iz Bressuirea. Taj preteno protestantski grad poslao je malo ljudi. Gospodin de Marillac je doznao odmah zatim, da je mala armija La Morinierea krenula na Bressuire, koji je ostao bez obrane i razlila se po opustjelim ulicama, viui: Grad je osvojen! Grad je osvojen!" te je opljakala skladite oruja. Gospodin de Marillac nije htio ponovo osvajati grad. Nije jo htio priznati da ta arkanja poprimaju izgled vjerskog rata, da se ne kae * 99 graanskog rata. On se uputi u Plessis da se posavjetuje s Montadourom. S ogranka gorske kose iznad ume Nieul hugenotski pobunjenici gledali su kako se rimskom cestom kree siva zmijolika kolona vojske, u stisnutoj formaciji kopljanika. Vojska se sutradan povue ostavivi samo malo pojaanje Montodourovim dragunima. Neprijateljstvo stanovnitva, ak i katolikog, koje je odbilo da daje kruh i vino vojnicima i koje ih je doekalo kamenicama, ozlojedi guvernera. Nije mogao ostaviti svu tu vojsku u tom kraju, a da ne izazove jo vei mete. On povue svoje vojnike na drugu stranu Poitier-sa i otputuje u Pariz da se porazgovori s ministrom Louvoisom o mjerama koje bi trebalo poduzeti. X OPASNA STRAST PROTESTANTSKOG VOE. SLUGE JE BRANE OD PODIVLJALOG MONTADOURA

Anelika je kao luda trala kroz ikaru i kad bi se zaplela ljutito je povlaila ogrta da se oslobodi, ne obazirui se na granje, koje ju je ibalo po licu. Pogazili ste dogovor vikne Samuelu La Moriniereu, im ga je opazila. On je stajao uspravljen blizu Vilinskog kamena, crn kao neko prethistorijsko udovite. Mrzila je tu sliku i priliku zla. to ju je vie ispunjao uasom, to je bivala goropadnija. Vi ste izdali! Vi ste me prevarili. Traili ste savez katolika da biste ih zatim bolje uni tili. Vi ste ovjek bez asti. Najednom se prekine. Guila se, u glavi joj je zujalo, inilo joj se da je okrugli mjesec, koji je plovio nad vrhovima hrastova oko proplanka, poeo plesati, da poskakuje na sve strane. Morala se osloniti na dolmen, da ne bi pala. Dodir s kamenom privede je k svijesti. Vi ste me udarili! ree ona prigueno. On skine rukavice i udari je golom rukom po licu. Vi ste me udarili! Zvjerski osmijeh osvijetli crnu, patrijarhovu bradu.

100 101 Tako se postupa sa bezobraznim i slabim enama! Nikada se nijedna nije usudila da mi govori takvim tonom! To ponienje sasvim je uzburkalo Aneliki-nu duu. Uspjela je odapeti jedinu strijelu kadru da pogodi tog fanatika. ene! Budite sigurni da one vie cijene Satanino tovanje, negoli vae! Odmah poali svoje rijei kad je vidjela njihov uinak. On je zgrabi za obje ruke i stade je estoko drmati, mumljajui: Moje tovanje! Moje tovanje! Tko go vori o tovanju! Podlo, greno stvorenje! Zlo kobno stvorenje! Stisnuo ju je k sebi lua kom snagom i njegov vrui dah zapahne joj

lice. Shvatila je zato ga se bojala. Sigurno je nesvijesno predosjeala da e poginuti od nje gove ruke. Uguit e je ili zaklati. To bi lako mogao izvesti u ovom zabaenom kutu ume rtveni kamen je ve tu stajao. Uza sve to ona se bijesno otimala. Izranila se o kopu njegova opasaa, o grubo sukno njegova prsluka u svom nastojanju da mu se istr-gne. Snaga njena protivnika polako ju je svladavala. Njen strah popusti, pritiskivan drugim osjeajem u kom je bilo praiskonske udnje tijela, slijepe i poudne. Erotina groznica koja je, ini se, spopala ovjeka, paralizirala je njen otpor, oduzimala joj snagu usprkos njenoj volji da ne popusti. Nae se na zemlji, bez glasa pod njegovim snanim dahom, oiju zaslijepljenih mjeseevom svjetlou, koja joj je udarala ravno u lice. Kretnje joj postadoe nesigurne. Ona je izgubila sjeanje o tome tko je i to je. Glava joj klone natrag i ona osjeti hladnou zemlje pod svojim golim krstima. Ali ba kad se htjela sasvim prepustiti, u mozgu joj iznenada iskrsnu luaka privienja 102 u kojima su se mijeali uroci ruidskog rtvenika i proroanstva vraare. Zavie. Luakim se trzajem oslobodi stiska, savije se po zemlji, skoi na noge i izgubi se u umi, Dugo je trala, gonjena uasom. Nagon ju je vodio tim mranim putovima, koje toliko puta bijae prela u toku posljednjih mjeseci. Nije zalutala. Katkad bi se zaustavila, naslonila elo o stablo i lila suze pod naletima nervne ra-strojenosti. Obuzimala ju je elja da zamrzi umu, tu neustraivu vladaricu koja ravnoduno krije molitve fratara, pjevanje psalama progonjenih hugenota, zloine, zvjerokradica, parenje vukova i poganske obrede vraara. Osjeala je rane, kao dijete koje nema vie utoita na ovom svijetu, rane od udaraca kojima ju je ivot bio. Bila je jo duboka no kad je stigla do prvih zidova dvorca Plessis. Ona prinese sklopljene ruke usnama i dvaput hukne, ba kao sova. Sluge su jo bdjele. Odgovor je doao s vrha tornjia. Malbrant Gla-vosijek bio je u podrumu. On ju je s komadiem svijee u ruci ekao na ulazu podzemnog hodnika. Ovakav ivot ne moete dalje provoditi, gospoo ree. Trati nou umom, to je

prava ludost. Slijedei put u vas ja pratiti. Bit e da je stari sluga opazio neurednost njene haljine i kose, da joj na obrazu opazio tragove jo neosuenih suza. Ona se uspravi nastojei licu dati obian izgled, dok je traila rubac u depu svog ogrtaa. Da, slijedei put ete me pratiti vi ili jo bolje La Violette, jer je uma previe vlana za vae boljetice. A uz to ne gajim ba preve liko povjerenje u tu osobu nadoda uzdahnuvi. U koga da se pouzdam? aptala je na kraju. 103 Iz podruma se popee u stan, u kome je vladala mrtva tiina. Ona se neusiljeno osmjehne. Spava li onaj prorljivac? zapita pokazujui rukom na sobu kapetana Montadoura. Stigavi u svo'ju sob'u, svue rastrgane haljine, a zatim se dugo prala u oblinjoj kupaonici. Imala je osjeaj da joj stisci hugenotskog voe jo pale hrptenicu, da joj njegove hrapave i vrue ruke jo dodiruju tijelo. Uzme vr svjee vode i izlije ga na golo tijelo. Zatim se umota u kunu haljinu i poelja kosu punu iverja. Jo je osjeala groznu bol. Pomisao na ono to joj se dogodilo te noi u umi, nikako je nije naputala. To ju je podsjealo na gorko iskustvo kojim ju je obogatio onaj histerini luak, d'Escrainville. Vjerujem, meutim, da sam doivjela i gorih stvari", pomisli. Povrati se u svoju sobu i postavi svijeu blizu ogledala. Nagnuvi se, promatrala je svoje lice. Velike su promjene nastale na njemu u nekoliko sedmica. Obrazi su joj opet bili okrugli i glatki. Oi su joj manje udubljene, u usne joj je ponovo navrla krv postale su ruiaste i sjajne kao meso divljih jagoda. Samo joj se pod jagodice usjekla nova sjena, neto tragina, koju joj je utisnula patnja. Ta je sjena njenu mladenakom licu davala ponosit izgled zrele ene. Nije bila vie milosnica, ve kraljica. A ako je najgore jo morala proivjeti!?" Htjela je ublaiti onaj jo donekle divlji izraz na svom licu. Kako li bi to njeno, novo, lice izgledalo pod minkom Versaillesa? pitala se. 104 -..

Ona otvori poklopac toaletne kutije i izvadi iz nje svoje kreme i pudere to ih je drala u loniima od oniksa. Tu je, takoer, bila i mala krinjica od sandalovog drveta, ukraena sedefom ne razmiljajui, privue je k sebi i otvori... Naas je promatrala te ostatke, ta utjelovljenja pojedinih dijelova svog nemirnog ivota: pero Stihoklepca, bode Rodogonea Egipanina, drveno jaje malog Cantora, ogrlicu gospoa du Plessis-Belliere, onu koju nisu mogle staviti oko vrata a da ne snatre o ratu ili o frondi..." Dva tirkiza jedan pored drugog, onaj princa Batiari-Bega i onaj Osmana Feraija. Ne boj se niega, Firuze, jer zvijezde priaju najljepu priu svijeta." Manjkao je samo zlatni prsten, vjenani prsten njena prvog mua. Izgubila ga je na Dvoru udesa. Sigurno joj ga je ukrao onaj probisvijet Nikola jedne noi dok je spavala. Teak je bio njen ivotni put sjaj i ponori su se izmjenjivali otkad je kraljevom voljom postala udovica bez imena, bez prava i bez utoita. Njoj je onda bilo samo dvadeset godina. Kasnije, nakon svog vjenanja s Filipom, pa sve do svog odlaska na Kretu, godine to ih je proivjela u dvorskom sjaju bile su mirne godine njena ivota. Jest, ako se pri tom misli samo na likujui, bogati ivot velike gospoe koja ima svoju palau u Parizu, svoj stan u Versaillesu, i koja juri od jedne sveanosti na drugu. Ali ne ako se imaju na umu spletke u koje. je bila umijeana i zamke to su joj ih posvuda postavljali. Ali tamo je barem ivjela po utvrenom rasporedu, meu silnicima ovog svijeta. Raskid s kraljem ponovo ju je bacio u haos. Sto joj jo bijae prorekao veliki vra, Osman Ferai? 105 Snaga koju je Stvoritelj ulio u tebe, nee ti dozvoliti da se zaustavi dok ne stigne u mjesto u koje mora stii!" Koje je to mjesto, Osman-bee?" Nije mi poznato. Ali sve dok ne stigne do njega, opustoit e sve na svom putu pa ak i svoj vlastiti ivot..." Ona e se ponovo sresti sa Samuelom de La Moriniereom. Morala je! Ona ga stane proklinjati u sebi, razdraena nezdravim nemirom, koga je jo osjeala u sebi i koji e joj se ponovo nametnuti kad se opet nae u njegovoj prisutnosti. Taj je ovjek bio najmanje dvadeset godina stariji od nje Bio je heretik bez duha, tmuran i okrutan. Ali nju je progonila misao na nj i ona se pitala, pobuena znatieljom, da li on uistinu ima tu nadnaravnu mo koja ju je tako snano prestraila. Dok se ona prisjeala nekih trenutaka njihove borbe, grlo joj se steglo.

Ona uzme iz lonia vrkom prsta neto ruiaste kreme i pone lagano trljati sljepooice. Ogledalo, bistro kao umska voda, odraavalo je sjaj njene kose. Uto spazi neku priliku, nejasnu, kao kakvu moru, nesigurnog hoda i koja je malo-porhalo poprimala riu boju usred lica. To su bili brkovi kapetana Montadoura! Dou-ljavi se do njene sobe poput vuka, okrene ruicu na vratima i na svoje iznenaenje utvrdi da se vrata bez po muke otvaraju. Nakon prvog pobjedonosnog osjeaja zahvati ga strah i, poneto zadihan, nagne se da vidi to se zbiva u polumraku sobe, gdje je gorjela samo jedna vo-tanica. Opazio je Aneliku pred ogledalom. Ne sprema li se to da se pretvori u koutu? Kroz dugu, prozirnu kunu haljinu nazirali su se savreni oblici njena tijela. Rasputena kosa padala joj je po ramenima kao kakav plat toplog sjaja. Sagnula bijae glavu, a pod njenim prstima na obrazima su joj se stvarali ruiasti cvjetovi. 106 Anelika se okrene, skamenjena. Vi? Niste li vi sami bili tako dobri, pa osta vili otvorena vrata, o najljepa eno? Obilno se znojio, a oi su mu gotovo nestale iza jabuica okruglih poput loptica. Zaudarao je po vinu, a ispruene su mu ruke drhtale. Hajde, ljepotice, pustili ste me da dugo eznem. Pa i vi ste, sigurno, eljeli, tako mlada i lijepa! Zar nas dvoje ne bismo mogli lijepo provoditi vrijeme? Nije bio vjet, i on je to znao. Ali njegov nespretni jezik umjesto madrigala kojim se mislio iskazati, isfrfljap je nekakve neoprostive budalatine." Stoga se htiede iskazati na djelu te sa obadvije ruke zagrli mladu enu. Osjetivi njegovu meku trbuinu spopane je gaenje i ona odskoi nazad, prevali oniksov loni koji se razbije na podu. Muke ruke, posvuda se te muke ruke pruaju za njom. Kraljeve ruke, vojnike, protestantske, bezbroj mukih ruku, uvijek te ruke i muka tijela ude i grabe za njom... Iz krinjice zgrabi otar bode Rodogonea Egipanina i brzom kretnjom, kojoj ju je nauila Poljakinja, prui ga preda se da se obrani. Udaljite se ili u vas kao svinju zaklati! Kapetan uzmakne dva koraka i izbuljenih oiju gledao je nevjerojatan prizor. to... kako ... ? mucao je. Ali ona

bi to zaista uinila! Njegove nepovjerljive oi promatrale su as sjajnu otricu noa, as jo sjajnije oi ene koja ga je drala. Hajde! Hajde! Nismo se razumjeli... Zatim se okrene i spazi sluge, koji su se skupili u mranom dijelu sobe i zakrili vrata. Malbranta s izvuenim maem, lakeje, sluge, nekoga s batinom u ruci, nekoga s noem i na kraju Lina Poirouxa, kuhara u bijeloj kuhar107 skoj kapi, te njegove pomonike koji su bili naoruani ranjevima. Moemo li vas ime posluiti, gospodine kapetane? upita konjuar glasom iz kojega je izbijala prijetnja. Montadour pogleda otvoren prozor, zatim vrata. to su svi oni tu radili, sa tim svojim divljim pogledima? Miite mi se s oiju? zaguna. Mi primamo naredbe samo od svoje go spoe odvrati ironino Malbrant. La Violette se tiho doulja do prozora i zatvori ga. Montadour nije vie mogao zvati. Shvatio je da ih nita ne bi moglo sprijeiti da ga ubiju s nekoliko udaraca maem ili ranjem. Njegovi ljudi logorovali su vani, a uostalom, samo etvorica su bila na imanju, poto ostale bijae poslao u neko selo, u kome su se pojavile protestantske bande. Hladan znoj mu probije sljepooice i klizio meu nabore njegova crvenog vrata. Potaknut vojnikim refleksom ruka mu poleti k mau. On odlui da skupo proda svoju kou. Pustite ga da proe ree Anelika svojim ljudima. Zatim doda, ledeno se osmjehujui: Kapetan Montadour je moj gost. Ako se bude vladao uljudno, nikakvo ga zlo nee snai pod mojim krovom... On izie nepovjerljiv i potresen. Naredi vojnicima da uu u dvorac. Nije se vie osjeao sgiurnim u ovom zabaenom imanju. To je gnijezdo razbojnika, koji sluaju zapovijedi opasne enske, eto u kakav, je osinjak on upao... Tiina u parku, u kome su letjele sove, ledila mu je- srce. Postavi vojnika da straari na vratima njegove sobe. 108

XI POVRATAK FLORIMONDA I OPATA LESDIGUIERESA Dvije mlade prilike se pojave, vitke i obuene u crno, na vratima obasjane suncem. Florimond! usklikne Anelika. Ona preneraeno ponovi: Florimond! Gospodin opat de LesdigUieres! Oni stupie naprijed osmjehujui se. Florimond klekne na jedno koljeno i poljubi majinu ruku. Opat uini to isto. Ali zato? Tko? Kako se to dogodilo? Tvoj stric mi je javio ... Pitanja su navirala na njene usne. Nakon prvotnog iznenaenja, zahvati je strah. Opat joj objasni da je prekasno doznao za njen povratak u Francusku. Jo Je imao jneke obaveze prema gospodinu maralu oruanih snaga, kod koga je bio stupio u slubu kao pomoni duhovnik, nakon Anelikinog odlaska. im mu se ukazala mogunost, poao je na put i uz put je svratio u koled Clermont, da vidi to je s Florimondom. Dakle, otac Ravmond de Sance odmah mu je predao njegova biveg aka. Ali zato? Zato? ponavljala je An elika, moj brat mi je bio pisao da... 109 Opat od Lesdiguierea spusti svoje duge trepavice, sav smeten. Mislim da ih Florimond nije zadovoljio proapta on pa su ga poslali natrag. Anelika je as gledala ljubazno lice mladog opata, as lice svog sina. Ona ga je s mukom prepoznala. Meutim, bio je uistinu on. Ali tako je narastao, mrav poput avla, u crnom kaputu gimnaziste. Stas stisnut opasaem, o kojem je visio roi tinte i kutija za perca bio je njean poput neke ene. Dvanaest godina! Skoro e joj biti do ramena. Opazi slobodnu i ivu kretnju kojom je zabacio natrag uvojak. svoje duge kose koji mu je smetao, ona je shvatila odakle njen nemir to ga je osjetila, im ga je vidjela. Sve vie i vie sliio je svome ocu. Iz njegovih djejih crta pojavljivao se kao iz nekog ovoja, isti obris, obraz malo udubljen, usne pune i podrugljive lice Joffreva de Pey-raca koje se naziralo usprkos njegovim nesretnim oiljcima. Florimondova kosa bila je sad jo bujnija i izvanredno crna. U njegovim zjenicama nazirala se neka iva ironija, koja je bila u suprotnosti s njegovim mirnim ponaanjem dobrog aka.

Sto se dogodilo? Ona ga nije zagrlila, nije ga stisla na svoje srce. Ali ni on joj se nije objesio o vrat kao nekada. Pokriveni ste prainom ree ona. Sigurno ste umorni. Iznemogli, zapravo ree opat. Za lutali smo, pa smo prevalili najmanje dvadeset milja vie. Htjeli smo izbjei oruane bande krivovjernika, koji obilaze itavim krajem. U blizini Champeniersa zaustavili su nas hugenoti. Htjeli su mi skinuti moje sveeniko odi jelo. im je Florimond spomenuo vae ime, oni su se smirili i pustili da nastavimo svojim pu tem. Zatim su nas napale neke bosonoge skit nice, koji su naprosto htjeli na novac. Sreom, 110 sam imao ma. Stekao sam dojam da je provincija jako uznemirena... Doite jesti navaljivala je ona poneto smirenija. Sluge su se uurbale, sretni to opet vide djeaka koji je dugo boravio u Plessisu sa svojim bratom Cantorom. Donesoe brzo uinu: voa i mlijene proizvode. Moda se udite to nosim ma zapo ne opet opat iji joj se ugodan i blag glas i nio nestvaran. Ali gospodin maral oruanih snaga ne podnosi da plemi ne nosi ma, pa bio on i sveenik. Isposlovao je kod parikog nad biskupa da njegovi sveenici plemikog roda imaju pravo da ga nose. On ispria jo, rukujui obzirno svojom crvenom licom, da maral kad ide na vojnu hoe da slua misu s istim sjajem kao i u kapeli svog dvorca. To je katkad stvaralo ivopisne prizore: sveenik govori misu pod zidovima opsjednutog grada, pa bi se dim tamjana mijeao s dimom prvih topovskih hitaca. Sveti Koveg pod zidovima Jerihona", govorio je zaneseno maral. Takav je bio gospodar koga je opat de Lesdiguieres sluio u odsutnosti one koju se nije nadao da e opet vidjeti, a koju je ipak danas vidio, pa je bio neizrecivo sretan. Dok su se dva doljaka krijepila jelom. Anelika se udalji do prozora, da proita pismo, koje joj je predao uitelj njena sina. Brat jezuit joj je pisao o

Florimondu. Isticao je da su se pokazali uzaludni njihovi napori. Ne voli intelektualni rad, a moda, u krajnjoj liniji nije ni inteligentan... Imao je rav obiaj da se za sata maevanja sakrije da bi prouavao globus i astronomske sprave, ih' da odjae na konju, kad bi nastavnik matematike ulazio u njegov razred. Ukratko, nedostajala mu je najosnov-nija kolska disciplina i, to je jo alosnije, izgleda da ga to nimalo ne uzbuuje. Pismo je 111 zavravalo tim pesimistikim miljenjem, bez drugih objanjenja. Anelika promisli: Znam, to to sve znai." Podigavi oi, opazi da je lie u parku poutjelo i da je gaj divljih treanja u nekoliko dana poprimio tamnu boju krvi. Stigla je jesen. Sve te rijei bile su samo izgovor. Flori-mond ne bi mogao napustiti koled bez kraljevog odobrenja. Ona se grozniavo opet povrati k njima. Treba da odmah otputujete ree ona opatu. Niste smjeli doi, ni dovesti Flori-monda. Dolazak Malbranta Glavosijeka, prekine zbunjeni prosvjed malog sveenika. Dakle, sinci! Sto ste uinili sa svojim lijepim maevima vi ste zarali kao i oni ue i razne budalatine. Ali mi emo opet poeti s vjebanjem, Dr'te! Evo izabrao sam tri naj bolja maa i naotrio ih za vas. Osjeao sam da ete naskoro doi. Gospoo, to vi to kaete aptao je opat. Zar ne moete iskoristiti moje sposob nosti? Mogu nastaviti s poduavanjem Florimonda u latinskom, mogu poeti s poduava-, njem u itanju i pisanju vaeg najmlaeg sina. Ja sam postao sveenik mogu svaki dan govo riti misu u vaoj kapeli, ispovijedati vau sluinad... Bio je nesvijesno zbunjen. Iz njegovih njenih oiju vidjelo se koliko je oboava, koliko je suza prolio u potaji mislei da je zauvijek nestala, kakva ga je radost potresla, kad ju je opet ugledao ivu. Zar on ne vidi do koje se mjere ona izmijenila, da je igosana i potpuno okruena nesreama? 112

Zar ne osjea opasnost od nereda, napetost u itavom kraju? Pa ak i ovdje, u ovom dvorcu, zar nije osjetio atmosferu putenosti, mrnje, krvi? Govorite o misi! Vi ste ludi... Vojnici oskrvnjuju moju kuu. Zarobljenica sam, po niena, a i ja sama... ja sama... sam pro kleta ... Ona je cijelo vrijeme nesvjesno govorila niskim, poneto preplaenim glasom, oiju prikovanih za oi mladog ovjeka djetinjeg lica, kao da trai sklonite u njegovoj nevinosti. Ozbiljna se strast prelije lijepim licem opata Lesdi-guieresa. To je razlog vie da se odri misa ree on njeno. Uzme Anelikinu ruku, stisne je estoko, dok je neka neizreciva blagost izbijala iz njegovih lijepih oiju. Ona skrene oi, naglo osjeti neku slabou, potrese vie puta glavom kao da hoe da ukloni neki veo, koji je pritiskuje, onda popusti i ree: Pa dobro! Ostanite... i kaite svoju misu, moj mali opate. Na koncu konca moda e se svi osjeati bolje. To je bilo doba povratka. Dva dana poslije toga vratio se iz Italije Flipot, poto je osnovnim pojmovima atrovakog jezika nauio sina talijanskog velikaa koji ga bijae kupio u Li-vornu. Jaui na mazgi trebalo mu je est mjeseci, dok je prevalio brda i doline. Sluei u divno graenim palaama, na obalama Jadrana poprimio je dranje sluge iz komedije, brb-ljivog i okretnog. Na putovanju po alpskim snjenim klancima, po pranjavim putovima francuskih polja put mu preplanula, a lea mu postadoe ira. Postao "je ovjek, lakrdijakog i lukavog izgleda, lijep mladi, dobar govornik koji bi se odlino snaao u svom ambijentu, meu skitriicama s Novog mosta. 113 8 Anelika buntovnik Zar te nije vukla elja, da se radije po vrati u Pariz? zapita ga Anelika. Bio sam u njemu da se raspitam o vama. Kad su mi rekli da ste na svom imanju, ponovo sam otputovao i evo me sad ovdje. Zato nisi ostao u Pariz? navaljivala je ona. Svojom spretnou bio bi naao u njemu dobro mjesto. Vie mi se svia kod vas, gospoo mar-

kizo. Kod mene, nita nije sigurno. U kralje voj sam nemilosti ti si pariko dijete, bolje bi ti bilo tamo. Kamo da idem, gospoo markizo? ree nekadanji deran s Dvora udesa, alosno iskrivivi lice. Vi ste itava moja obitelj. Bili ste mi skoro majka poslije kule Nesle, gdje ste me branili od onih koji su me tukli. Znam sebe. Ako se vratim na Novi most, opet u postati depar. Nadam se da si napustio taj ravi obiaj. To ree Flipot to je ve druga stvar. Moram pripaziti na ruku, iako je to moje remek-djelo, a od ega bih bio ivio za tako du gog putovanja? Ali ako se ivi samo od tog zanata, on brzo postaje opasan. Kad smo bili jo djeaci na Dvoru udesa, bio je neki starac, mislim da je to bio ia Urlikako, koji bi nam svakog jutra ponavljao: Moji djeaci, sjetite se, da ste se rodili, da budete objeeni." Meni, to nije nita znailo. Nije mi nikad znailo. Ba viti se time s vremena na vrijeme jo ide, ali radije u kod vas sluiti... Kad je tako, rado u te zadrati, Flipote ti i ja ionako imamo mnogo zajednikih uspo mena. Iste veeri neki se torbar penjao prema dvorcu. Jedna sluavka javi Aneliki da je neki ovjek trai, koji joj ima da preda poruku njena brata Gontrana." Ona problijedi i zatrai 114 da joj ponovi vie puta to ime. ovjek je bio u kuhinji pred njim je bila otvorena torba i nudio je pohlepnim slugama svoju robu: vrpce, igle, arene slike, lijekove. Imao je takoer i itav slikarski pribor. Jeste li, zaista, rekli da dolazite od mog brata Gontrana? zapita Anelika. Tako je, gospoo markizo! Monsinjor va brat, koji je na drug, stavio mi je u dunost da vam predam neke stvari to mi ih je dao kad

sam otputovao da obiem Francusku. On mi je tad rekao: Kad proe kroz Poitou, poi do dvorca Plessis-Belliere u predjelu Fontenava. Obrati se gospodarici dvorca i predaj joj ovo sa strane njena brata Gontrana." Koliko ve vremena niste vidjeli mog brata? Vie od godinu dana. Stvar je bila jasna. Dok je on propovijedao o svojem dugom puteestviju po pokrajinama Burgonji, Provansi, Rousillonu, o svojim dugim boravcima u Pirinejima i na obalama sinjeg oceana, pretraivao je u konatoj torbi i na kraju izvue svitak briljivo umotan u votano platno. Anelika uze predmet i preporui svojoj eljadi da vode brigu o zanatliji i izjavi mu da moe ostati pod njenim krovom, koliko mu bude drago. U svojoj sobi ona izvadi iz svitka sliku na platnu i kad ju je razvila ugleda udesno iv portret svoja tri sina. Cantor je bio sprijeda sa svojom gitarom, u zelenom odijelu, iste boje kao i zjenice mu. Slikar je znao oivjeti njihov tako poseban izraz, katkad sanjarski i nasmijan. Bio je ba on, nestali djeak, tolika je ivotna snaga izbijala iz njega da se nije moglo vjerovati da je mrtav. ivjet u uvijek", kao da je govorio. Flirimond je bio u crvenom odijelu. Gon-tran kojom li to vidovitou bijae mu r 115 dao sadanje mladenako liee: njeno, inteligentno, strasno. Njegova se crna kosa naroito isticala meu ivim bojama ovog draesnog djela i jo je vie isticala zelene, crvene i ruiaste boje djetinjih lica, sjajno zlato uvojaka malog Charlesa Henrija. Stajao je izmeu dva starija brata, djetece jo u dugoj bijeloj haljini, i bio nalik anelu. Pruao je svoje punake ruice da se dotakne ruku Cantora i Florimon-da, ali ova kao da to ne opaaju. U njihovu ukruenom dranju bilo je neke simbolike, neto od ega se stiskalo Anelikino srce, kao da je slikar, ah! tko bi ikad mogao prozreti duboke slutnje ove umjetnike due, htio istaknuti razliito porijeklo rasa: dva starija, sinovi grof de Pevraca sprijeda, odvani i kao obasjani ivotnim zrakama, a najmlai, sin marala Filipa du Plesisa, malo unatrag, vrlo divan, ali sam. Radi tog dojma, koji joj je stiao srce, An-elika nije odmah prouila lik najmlaega. Znam kome slii", sine joj iznenada. Mojoj sestri Madeloni." A ipak je to bio portret Charlesa Henrija. Fini potezi nadahnutog kista davali

su priin ivota nepominim likovima. Ruka koja je drala taj kist bila je nepokretna. Smrt. ivot. Propast i vjenost. Zaborav. Uskrsnue. Stojei pred tom slikom, Aneliki se inilo da vidi kako se, poput promjena na prizmi, poput sjene oblaka to prolaze povrh nekog predjela, izmjenjuju sumorna i divna lica u njenu ivotu predosjeajui kako su joj jo mnoge stvari ostale sakrivene. Florimond nije nita pitao. On je prihvatio bez komentara prisutnost vojnika u parku i kapetana u kui svoje majke. 116 Poslije one noi, kad mu je eljad Plesisa zaprijetila Montadourovo vladanje postalo je mjeavina nemonog bijesa, razularene drskosti i tmurnih razmiljanja. Ostavljajui svog porunika da pazi na dvorac, po itave dane je odlazio u potjeru za hugenotima. Ali ovi bi nestajali u umi, a na putovima su pronalaeni leevi draguna. Tada bi Montadour objesio prvog seljaka, koji bi mu dopao aka, poslije bi se ustanovilo da je taj bio katolik. Gdje god bi se pojavio, svi su ga proklinjali. Bio je esto pijan. Tada se njegov nejasan strah stapao s otrom udnjom koja ga je muila, te se pretvarao u pomahnitali bijes. Teturajui kroz predvorje, razmahivao je oko sebe sabljom i udarao po mramornoj ogradi, ili po pozlaenim drvenim okvirima iz kojih su preci Plessis-Bellierea gledali nekim gordim zaprepatenjem kako ta pijana svinja mahnita. Njegovi su se ljudi sklanjali pred njim kad bi bio u takvom stanju. On je osjeao kako se kroz pritvorena vrata sjaje oi sakrivene sluinadi, a katkad bi u svom bunilu uo zvonki smijeh mladog Charlesa Henrija, kome je Barba pokazivala taj zabavni prizor. Tada bi poeo kleti. Vikao je da su ga napustili, da je puten na milost i nemilost demona i jedne vraare. Jadao se na svoju sudbinu, a onda bi ponovo zapadao u bjesnilo: Kurvo! urlikao je, iskreui gubicu gore prema stubitu, nastojei uzalud da uko-rai na prvu stepenicu. Znam ja dobro, da se nou skita po umi... u potrazi za mujakom ! Anelika se nije osjeala potpuno sigurnom. Kako je on mogao doznati da nou ona ide po umi? Te svoje bljezgarije zavravao je nesuvislim optubama iz kojih su se pomaljale brbljarije o kouti i arolijama. Jednog dana, dok je tako galamio, osjeti estok ubod u zadnjem di117 jelu tijela. Okrenuvi se, spazi Florimonda, koji ga je bez okolianja, ubo u mesnatu stranjicu. Da vi ne spominjete moda moju majku,

kapetane? upita on. Ako je tako, morate mi dati zadovoljtinu. Montadour opsuje i pokua se obraniti od udaraca brzog maa. Njegov je smueni pogled vidio samo gustu, crnu grivu kako se kao igra vrti oko njega. Vuica je poslala svog vuia! Iz ranjene mu ruke ispadne oruje. Vikao je i pozivao svoje ljude u pomo. Ovi dotrae. Flo-rimond pobjegne i isplazi im jezik. Kad se otrijeznio i poto su mu povili ranu, zaprijeti da e ih sve potamaniti. Ali je morao ekati pojaanja. Situacija je bila kritina. Bio je odrezan od gospodina de Gormata, a pisma to ih je slao gospodinu de Marillacu sigurno su bila uhvaena. Bez obzira na tu zgodu, ini se da Florimond nije bio potpuno svjestan u kakvom su poloaju bili. Borio se maem sa svojim maevao-cem i uiteljem u beskrajnim dvobojima, lovio je vjeverice i itave je sate nestajao ne zna se gdje. Nosio je na ramenima Charlesa Henrija i trao s njim kroz hodnike. Bilo je udno sluati njihov zvonki smijeh. Osedlao bi svog konja, stavio bi Charlesa Henrija sebi u sedlo i odjahao u polje ne obazirui se na straara, koji ga je pokuavao zaustaviti i koji bi ga na kraju opet pustio, poto nije tano znao, koje mjere moe poduzimati protiv ovog mladog katolikog velikaa. Jednog dana Anelika zatee Florimonda u kutu dvorane pred njim je stajao Charles Henri kao ae koje ispituju. Stariji je vadio iz nekih malih kesica, na koje bijahu briljivo nalijepljene etikete, neke prakove i stavljao ih na tanjure, pred sobom. Kako se zove ova uta tvar? 118 ~ To je sumpor. A ova siva? To je kalijeva so ili ilska salitra, u kri stalima. Vrlo dobro, gospodine. Vidim da ste pa ljiv. A ova crna praina? To je drveni ugalj koji si ti prosijao kroz svilu. Vrlo dobro, ali vi ne smijete govoriti ti" svome profesoru. Jedne veeri, bilo je ve dosta kasno, zaue neku detonaciju blizu terase, a zatim neto sjajno poleti u mrak i opet padne poput snopa na ledinu.

Vojnici jurnue k oruju, viui: Uzbuna!" Montadoura nije bilo. Prozori se o-tvorie. Opazie Florimonda crnog lica i ruku od ae, kako stoji ispred neke udne sprave, koju je sam napravio i Charlesa Henrija u dugoj nonoj koulji, kako oduevljeno vie zbog uspjeno ispaljene rakete, koju je njegov profesor" tako vjeto uspio nainiti. Svi su se poeli smijati, pa i sami vojnici. Anelika se smijala, kako ve dugo nije, nekim smijehom, od kojega joj je bilo lake pri dui, i od kojeg su joj navirale suze na oi. Ah, Derani! uzdisala je Barba. Ne date ovjeku mira. Izgledalo je kao da prokletstvo naputa dvorac. Moda su i mise opata Lesdiguieresa pridonijele tome. .. Sutradan jedan soko proleti preko tornjia i Florimond ga uhvati poput vjetog sokolara. Praen od opata Lesdiguieresa on odnese svojoj majci pismo to je bilo okaeno o nogu ptice. Anelika porumeni, uzimajui kutijicu. Svojim malim noiem izvadi iz nje pisamce. Samuel de La Moriniere ju je pozvao na sastanak slije119 dee noi kod Vilinskog kamena. Ona stisne zube. Kod Vilinskog kamena! Bezobrazluk! Kako je prezrivo postupao s njom, a uza sve to usudio se poslati joj takvu poruku! Takvu naredbu! Zar misli da je ona njegov rob? Ona nee otii. Vie ih nee pomagati. Ali to moe uiniti jedino ako bude izbjegavala patrijarha. Ali nai se s njim opet zajedno u svodnikoj umi, zasienoj jesenskim mirisima, a magla se die sa rijeka, to je bilo nemogue. Ako se usudi da je opet takne, to e uiniti? Hoe li njen strah nadvladati udnu omamu kojom joj prizor one noi ispunio ile? Uzalud je nastojala da se ra-strese. Mrana prikaza se nadvijala nad njom u snu i ona se budila stenjui. Nije znala ta bi, razdirana izmeu ume, snage skrivene pod stablima koja ju je zvala poput rike jelena u dubini ume i elje da ostane gdje je, da se povue. Jesen je stigla, a ona se nije pokorila kralju. Ali izaslanici to ih je on trebao poslati da je uhapse ne bi vie ni mogli probiti gvozdeni i vatreni obru koji je patrijarh ve zatvorio na prilazima Poitoua. S druge strane parka, gdje su se igrali njeni sinovi, tukli su ene, palili usjeve, a seljaci su se uljali, spremni na sve. Florimond i opat Lesdiguieres su je promatrali. Kudgod bi okrenula, osjeala je na sebi njihove bistre i upitne oi. Kralj je dobro znao to radi kad joj je poslao Florimonda.

Djeca su uvijek suvina", govorila je ona primalja, ako ih ne volimo na smetnju su nam, a ako ih volimo, stvaraju od nas slabie." Srce joj je bilo izranjeno od mnogih primljenih udaraca, pa je radi toga posrtala. Mediteran je ranio Aneliku. Ba kad je mislila da je otvrdnula, svoju patnju je osjeala s deset-put veom snagom pod zaotrenim pritiskom svojih misli. Sve joj je zadavalo bol. Ali razularene snage su je privlaile usprkos njenoj vo120 lji. I kad je veer poprimila bakrenu boju, povrh rujne ume razlegne se zov lovakog roga Iaca de Rambourga. Dogovorili su ifru prema vanosti poruka. Taj lovaki zov znaio je poziv u pomo! Gospoo treba vam poi zaklinjao je La Voilette zadihan, jer je trao do susjednog plemikog dvorca. U pitanju su ene. Protestantske ene iz sela Gatine... One koje su prije nekoliko dana istjerali na cestu te su bile bez ikakve pomoi. Sklonile su se kod gospodina de Rambourga. Ako to dozna Monta-dour, njima nema spasa. Pitaju savjet ta da rade... Anelika se provue kroz podzemni hodnik. Zatim pree umu i doe do travnatih vrtova koji su okruivali dvorac Rambourg podignut na breuljku. U dvoritu, u podnoju kule sjedile su iscrpljene ene sa svojom mravom djecom u naruju. Pogledi su im bili sjetni, kape pranjave i zguvane. One su priale Barunici Rambourg o svom besciljnom putovanju kroz neprijateljska katolika sela, koja su se pod utjecajem upnika strogo drala zakona, koji im je branio da tim enama ukazu ljudsku pomo, da im dadu komad kruha. Hranile su se repom, koju su nou vadile u poljima i dugo su ivjele blizu ume. Na njih su hukali pse. Vojnike su se patrole iznenadno pojavljivale i uznemirivale ih, a te su patrole kruile oko sela njihove vjeroispovijesti i pazile da bi se potivao zakon. One su hodale pod nesmiljenim ljetnim suncem, pod kiom estokih oluja. Na kraju su odluile da pou do La Rochellea, nekadanjeg glavnog protestantskog uporita, u kome su protestanti bili jo vrlo brojni, pa su mogli prekriti zakon i primiti ih. Nekoliko su dana prolazile krajem koji su pod sobom drale ete Samuela de La Mori-nierea i tako su se mogle odmoriti na imanjima 121

svojih istovjerenika. Ali seljaci su bili siromani. a hrana rijetka. Trebalo je poi dalje. Kad su dole do predjela rijeke Vendee, susrele su crvene dragune Montadoura. Prestrae se i sakriju podalje od ceste. Dospjele su tako u ovu rupu bez izlaza i doznale da je tu udario svoj tabor jedan od najgorih protestantskih muitelja. Posljednjim snagama popee se do dvorca. Ram-bourg, ria koga su ih uputili. Smrkava Rambourgova djeca promatrala su otvorenih usta doljakinje. Anelika spazi Flo-rimonda kod starijeg Rambourgova sina Natha-naela. Zabrinuta, ona se obrecnu na nj. Sta radi ovdje? to se ti mijea u ove protestantske nevolje? Florimond se osmjehne. Ve u koledu je stekao obiaj da ne odgovara kad mu se neto predbacuje. To je bilo oajno. Barunica de Rambourg, koja je bila u sedmom mjesecu devetog zaea, dijelila je enama komade kruha, starog i crnog. Jedna joj je ker pomagala, nosei koaru. Sto da radimo, gospoo? upita ona Aneliku. Mi ne moemo uvati ovdje ove ene, a jo manje ih hraniti. Doao je i barun Rambourg s lovakim rogom1 o ramenu. Pustimo li ih na cestu, one e propasti. Prije nego bi i uspjele stii do Secondignvja, zaobilazei umu, Montadour bi ih uhvatio. Ne ree Anelika, koja je o tome ve razmiljala. Treba da stignu do mlina Ablettes, koji se nalazi u movari. Odatle e ih amci prebaciti do imanja gospodina Aubinea gdje e biti sigurne. Pod vodstvom vrtlarica malo-pomalo e vodenim putom stii do okolice La Rochellea. Odatle do samoga grada nema vie od dvije ili tri milje, i to sve stranputicom i preacima. Ali kako e stii do mlina Ablettes? 122 Neka udare ravno kroz umu. Nema vie od dva ili tri sata hoda. Protestant natmuri lice. Tko e ih voditi?

 Ja. Poto su izale iz ume, njihove su noge poele upadati u spuvastu mahovinu. Tu su po-imale movare. Sliile su na livade. ene bi bile pole dalje izmeu joha i jasika, da nisu opazile amce, takozvane plitvice", privezane lancima za obalu, po emu su zakljuile da je tu voda. Anelika je povela tri mlade sluge, da pomognu pri ukrcaju u amce. Mladii su bili iz tog kraja i oni su sumnjali, da e taj pothvat uspjeti. Neemo se tako lako ukrcati, gospoo markizo. Kod mlina Ablettes mlinar nadzire obalu i on naplauje pristojbinu svakome tko hoe preko movare, a pravi svakojake smetnje reformiranima, jer ih mrzi. On dri kljueve amaca. Mnogi ljudi iz zaseoka daleko zaobila ze, samo da ne moraju prelaziti blizu njegova mlina. Nemamo za to vremena. To nam je jedini izlaz. Ja u nagovoriti mlinara ree Anelika. Uputie se dobrano prije zalaska sunca nosei svijee koje e upaliti kad mrak zahvati umu. Djeca su bila umorna. Put je bio dug. Kad su stigli do mlina Ablettes, sunce bijae ve zapalo. Kreketanje aba i kretanje ptica paralo je mrak. Sitna magla pokrila je zemlju od nje je prodirala hladnoa i ujedala za grlo, dok se nisu malo-pomalo pojavili plavozagasiti obrisi stabala, koja su rasla iz vode. Naheren mlin se jo razaznavao na lijevoj strani. Jo su se vidjeli zupci njegova toka u razini mirne voe po kojoj su polegli cvjetovi bijelog lokvanja. 123 Ostanite tu ree Anelika enama, koje su se drui stisle jedna uz drugu. Djeca su kaljala i promatrala taj predio uznemirenih oiju. Anelika se gacajui dovue do mlina. Pronae istroen most i odmah zatim dobro poznat uzak mosti povrh jaza. Ruka joj pronae hrapav zid, na kome se rairio slak. Vrata su. bila otvorena. Mlinar je brojio kude pri svjetlosti lojanice. Bio je to ovjek niskog ela. uperak guste kose, koji mu je padao na obrve, jo je vie isticao njegov izraz ograniene tvrdoglavosti. U sivom odijelu, kao sva eljad njegova zanata, s okruglim eirom od dabrovine, ostavljao je dojam imunog ovjeka. Nosio je crvene arape i cipele sa elinim kopama. Govorilo se da je taj mlinar vrlo bogat, krt i drzak.

Anelika povede pogledom po grubom pokustvu pokrivenom sitnim branom. Nekoliko vrea bilo je naslagano uza zid i osjeao se miris peninog brana. Ona se osmjehne videi da se u sobi nije nita izmijenilo. Stupivi naprijed, ona ree: Valentine, ja sam. Dobro veel 124 XII EKSPEDICIJA U MOVARE amci su napredovali kroz dugi tamni prolaz. S njihovih pramaca uto svjetlo fenjera teko je probijalo no sa svih strana okruenu gustim stablima. Visoki se gazda Valentin morao kadikad naginjati. Davao je naredbe u narjeju, pa su se po njima i upravljale i voe drugih amaca. ene se vie nisu bojale. One su se smirile, uo se priguen smijeh djece. Nakon toliko burnih dana mir se vraao u srca bjegunaca: mir nepovredivih movara. Zar nije dobri kralj Henrik IV pisao svojoj prijateljici o poatevenskim movarama: ovjek se u njima osjea ugodno u miru, a sigurno u ratu." Koji bi se neprijatelj usudio tu progoniti svog protivnika? Da je htio, mogao je Montadour ukrcati neto vojnika na plitvice", ali bi ih ubrzo vidio kako se vraaju promrzli, blatnjavi,, poto su bez koristi plovili izmeu kanalia i vodenih jaruga, pristajali uz obalu, gdje bi im noge propadale u mulj, vrtili se u labirintu zelenih ili poutjelih zidova, ve prema godinjoj dobi, meu preprekama smrznutih grana zimi, da se na kraju nau na istom mjestu odakle su poli. Jo bi bili sretni kad bi se povratili ivi. Ti beskrajni prostori, taj svijet tiine mogao ih je zauvijek progutati. Mnogo ne125

poznatih leina lei na dnu movare, pod zelenim velom potoarki. Gazda Valentin se podigao kad ga je Ane-lika zazvala. Kao da nije bio iznenaen to je vidi. Pod tupim, crtama lica, ona je prepoznala nekadanjeg tvrdoglavog i mualjivog derana, koji bi dogurao amac da bi odveo gospoicu de Sance u svoje podruje movara i tu je Iju bomorno krio od pastira Nikole, koji ju je zvonko dozivao: Aneliko! Aneliko!" Maui svojim pastirskim tapom, pastir je trao livadom ukorak sa svojim psom dok su ovce trale za njima.

Zaklonjeni trstikom, Anelika i Valentin, kriom su se smijali, a zatim bi otplovili dalje, dok bi pastirovi dozivi zamirali meii granama joha, brijestova, jasena, vrba i visokih topola. Valentin je trgao grane biljke anelike i naizmjence je sisao i mirisao. Da osvojim tvoju duu", govorio je Valentin. Nije bio brbljiv kao Nikola. Brzo bi se zacrvenio i jo bre razljutio. Strano je mrzio protestante, ne zna se zato. On i Anelika postavili bi se u zasjedu na raskriju i kad bi se hu-genotska djeca vraala iz kole, bacao je na njih krunice, dok ne bi uo kako viu: Evo vraga!" Te su uspomene navirale u Anelikinu duu, dok je amac uz lagano pljuskanje vesa-la pramcem probijao zeleni sag potonica Valentin nije nikad volio protestante, ali je bio. osjetljiv na zlatne talire, koje mu je dala markiza du Plessis-Belliere. On uzme kljueve od amca i ukrca ene i djecu u plitvice". Po jaem pirenju vjetra osjetili su da se vodeni put proiruje. Prvi brod udari u kopno. Nad stablima se ukae mjesec, okruen kolutom dugine boje. Opaze osamljen dvorac velikaa 126 Aubignea, okruen vrbama, meu kojim su se sterale livade obrasle visokom travom. Dvorac je bio sagraen na jednom od mnogobrojnih otoka nekadanjeg poatenskog zatona, o ije su hridine nekada udarali valovi oceana. Zimi je voda dopirala do prvog velikog kamenog stubita. Bio je to dvorac u stilu renesanse. Sagradio ga je majstor potaknut eljom da odrazi bijelo kamenje u nedokuivom ogledalu vode, a moda i radi nepristupanog prilaza do tog mjesta. Pravi zavjereniki dvorac! Psi su lajali. Mnogi se iz dvorca uputie prema doljacima, a gospoica de Coesmes roakinja starog markiza, pojavi se podignuvi visoko svjenjak. Strogog lica, ona saslua Aneliku, koja joj ispria o jadnom stanju siromanih ena, veinom udovica, koje je dovela dotle u nadi da e se tu za njih pobrinuti i pomoi im da stignu do La Rochellea. Ona nije odobravala mijeanje u poslove reformiranih, jedne tako sumnjive katolkinje, kao to je gospoa du Plessis. Zar njena razuzdanost na dvoru nije bila isuvie poznata? Meutim, ona je uvede u dvorac i dok su drugi vodili seljakinje u kuhinju, ona je paljivo promatrala Anelikinu haljinu od par-heta, koju je nosila pod ogrtaem na svojim nonim putovanjima, njene plitke i pranjave cipele i etverouglasti rubac od crnog satena, kojim je privezala kosu. Stara djevojka nanovo stisne usne i davi svom licu mueniki izgled upozori Aneliku:

 Vojvoda de la Moriniere nalazi se ov dje. elite li ga vidjeti? Aneliku zbuni ta vijest. Ona pocrveni i ree da ne bi htjela uznemiriti vojvodu. Doao je ovamo sav krvav apne go spoica de Coesmes, koju su, usprkos svemu, uzbuivali svi ti dogaaji. Sukobio se s dra. . . . 127 gunima ozloglaenog Montadoura, nije se mogao izvui, nego se sklonio u movare. Njegov brat Hughes, ini se, zauzeo je Pouzauges. Gospodin La Moriniere je mnogo alio to vam se nije mogao pridruiti na ovom putu. Ali, ako je ranjen... Dozvolite da ga obavijestim. Ona je drui ekala, ali kad su koraci hu-genotskog partrijarha odjeknuli na ploicama pod trijemom ona se uspravi i dok se on sputao stepenicama pogledala ga je smjelo i kruto. On joj se priblii. Duboka se rana vidjela na njegovu elu oteklina jo ne bijae zacijelila. Ta otvorena rana nije davala blai izgled njegovu licu. Njoj se uini da je on jo vei, tei i crnji no to je ikad bio. r Gospoo ree on ja vas pozdravljam. Napola joj prui svoju golu ruku. Da li ete potivati savez? Anelika odvoji oi od njegova pogleda. Rukom pokae prema kuhinji, kroz ija se poluotvorena vrata probijala svjetlost vatre i smireni glasovi protestantskih ena. Ta vidite. Ona nije nikad mogla pretpostaviti da e joj se onaj dogaaj kod Vilinskog kamena nametnuti tolikom estinom, da e je istodobno ispuniti i patnjom i nemirom. Da li je ona pala pod utjecaj te linosti o kojoj su neki suvremenici izjavili da oparava mada je sama po sebi bila neugodna? Njegova braa, njegova supruga, ene njegove brae, njegove kerke, njegovi unuci, njegova eljad, njegovi vojnici svi su mu se, pokoravali. Trebalo je samo da se pojavi. Iako je bio blizu Boga, u njemu je bilo neke sotonske snage", napisano je o protestantskom velikau, koji se u ono doba kratko vrijeme, ali okrutno podigao protiv Luja' XIV. Nije joj se 128 ispriao. Da li je njegov pretjerani ponos bio povrijeen to se ona nije dvaput odazvala njegovu pozivu?

 Pouzauges, Bressuire ree on napokon. Graani' su nam skloni. Zarobili smo oruje u tim gradovima i naoruali ete iz naih sela. Vojska, koju je gospodin de Marillac ostavio na sjeveru, povukla se prema istoku i mi smo odmah zaposjeli njihove poloaje u Gatineu. Od redi gospode Gormata i Montadoura su odreza ni, ne mogu dobiti pojaanja, a oni jo pojma nemaju o tome. Ona ga je ivo gledala, oduevljenog lica. Je li to mogue? Nisam znala za to. -^ Kako ste i mogli znati, kad se niste javljali? Onda apne Anelika poluglasno kao da govori samoj sebi kralj, kralj me vie ne moe uhvatiti. r Za nekoliko dana napustit u movare i otjerati Montadoura s vaeg imanja. Ona izdra njegov pogled. Zahvaljujem vam, gospodine La Mori niere. Jeste li mi oprostili? Mora da je u te rijei uloio nadljudski napor, jer elo mu nabrekne i krv lizne na rubu rane. Ne znam ree ona, okrenuvi glavu. Anelika poe prema vratima, apui: Moram natrag u Plessis. Na stubama pred zgradom on poe za njom i priblii joj se. Kad se ona uputila alejom prema pristanitu, on je iznenada zgrabi grevitom i nezadrivom kretnjom. Molim vas, pogledajte me, gospoo! Pazite apne ona i pokae prema mje stu, gdje ju je ekao gazda Valentin sa svojim amcem. 129 * Anelika buntovnik On je gurne iza vrbe i iza zastora o lia zagrli je svojim miiavim rukama. U njoj se, kao i zadnji put, pojavi i odvratnost prema njemu i elja da mu se poda. Da. ljubav s patrijarhom mora da je uasna, neobina stvar. Tijelo

joj je otkazalo poslunost. Zgrenim rukama ona je stezala hugenotova ramena, ne znajui da li ga time odbija od sebe ili se pak za njega hvata kao za neku nepobjedivu hridinu, za kojom je njen ugroen ivot osjeao potrebu. Zato? dahtala je ona. Zato kvari ti savez? Jer morate biti moja. Ali tko ste vi? stenjala je ona. Ni ta vie ne razumijem. Ne opisuju li vas kap pobonog ovjeka, puritanskog naina ivota. Govori se da vi mrzite ene! ene? Da. Ali vi... Pod zimskim trije mom vi ste bili Venera. Shvatio sam. Oh, ka kav mi je veo pao s oiju. ekao sam tako dugo, itav jedan ivot, da bih shvatio to je ljepota jedne ene... Ali to sam govorila? to sam uinila onog dana? Zar nismo govorili samo o vaoj borbi za vau vjeru? Toga dana sunce vas je obasjavalo, vau put, vau kosu. Nisam znao dotad, i odjednom sam shvatio to je ljepota ene... -On je malo udalji od sebe. Zar i vas ispunjam strahom? ene su me se uvijek plaile. Neto u vam priznati, go spoo, to osjeam u sebi kao neki krvavi sram. Kad bih doao k svojoj supruzi, ona me je sklopljenim rukama molila, da je se ne doti em. Ipak me je odano sluila i rodila mi je tri kerke, ali dobro znam da sam za nju bio neko uasno bie. Zato? 130 _ ? ? r . Ona je znala zato. Ironija sluaja ili nasljedstva stvorila je od ovog potomka jedne rase, u kojoj je moda teklo i neto maurske krvi, od ovog protestantskog fanatika, ljubavnika optereenog stranim kompleksima. Anelika je bila za nj porazno otkrie. Postojalo je, dakle, i drugo lice ivota, ija dra bi mu mogla biti pristupana. Poto mu se ona uinila slaba i bez obrane, usprkos snazi svoje ljepote, demon pohote se razulario u njemu.

On je iskoritavao svoju nadmo nad njom, bojao se njena pogleda, ali joj je ipak zapovijedao. To je bila iscrpljujua borba po estini osjeaja, to ih bijahu zahvatili. Sauesnitvo u pobuni ih je zbliavalo. Neto ih je gonilo da ostvare svoju nemirnu strast kao to ih je gonila potreba da unite kraljeve vojnike ili da prkose gospodaru kraljevstva. Bit ete moja ponavljao je potmulo postat ete moja. Isto zaklinjanje kao i kraljevo. Isti zapovjedniki postupak. Moda jednog dana promuca ona. Ne budite grubi. Nisam grub ree on drhtavim glasom. Vi ne govorite kao i druge ene, koje me se boje. Znam da me se vi neete bojati. ekat u. Uinit u sve to hoete. Ali odazovite se mo jim pozivima i doite na sastanak kod Vilin skog kamena. Sjedei na dnu amca na slami, ona se osjeala praznom, malaksalom, kao da je uistinu i u potpunosti doivjela mahnitu ljubav s njim. Sto bi se dogodilo, kad bi ona na to pristala? Anelika je odmahivala glavom kao da hoe otjerati neke nesnosne misli: onu no u umi kad je postala rtvom crnog lovca, koji ju je prikovao na mahovinu, pritiskujui je svojim * .. . _ 131 f ogromnim, nezgrapnim tijelom. Ona se otimala njegovim rukama, njegovoj gustoj bradi sve do onog arobnog trenutka-kad joj je usplamtjelo tijelo zaboravilo sve tjeskobe i osjetilo ulni uitak. Potpuni zaborav, dahtanje, krikovi... Ona baci glavu unazad umornim pokretom. Sitna kiica joj je moila kosu. Meutim nije padala kia. Iza broda, pojavila se neka brazda poput crnog mramora, koja je lagano nestajala u mlijenoj zagasitosti sitnih zdruenih biljki. Mjesec, kao ogroman biser mlijene dugine boje, bacao je slabu svjetlost pod grane, i lik gazde Valentina, koji je na krmi stajao uspravno i gurao amac motkom, izgledao je gotovo isto tako neobian kao i one johe, koje su se nadvile nad njihovim vodenim putom. Prodoran miris mente najavljivao je blizinu druge obale. Katkad bi se o nju okrznuli i grane su strugale o amac, ali se mlinar i bez svjetiljke snalazio u

tom labirintu. Anelika pone govoriti, da bi pobjegla svojim razbludnim mislima. Sjeate li se, gazda Valentine? Vi ste ve bili gospodar movara kad ste me vodili u lov na jegulje. Da, jest. Postoji li jo uvijek ona koliba u koju smo odlazili da u njoj kuhamo jegulje i da se gostimo. Jo uvijek. Anelika nastavi kako bi izbjegla utnju. Jedanput sam pala u vodu. Vi ste me iz nje izvukli, pokrivenu aglama, i kad sam se vratila- u Monteloup strogo su me kaznili. Za branili su mi da dalje navraam u movare, a malo potom poslali su me u samostan. Nismo se vie vidjeli. Ipak jesmo. Na vjenanju kerke ie Sauliera. Ah! Da! Ona se sjeti. Ti si imao li jepo sukneno odijelo ree ona smijui se i vezeni prsluk. Drao si se sasvim ukoeno i nisi se usudio da plee. Zatim joj se u duhu pojavi ambar u kojemu je spavala poto se umorila od plesanja faran-dole, a za njom se zatim dovukao Valentin. Bijae joj stavio ruku na prsa koja su joj tek bubrila. Ovaj krupni mladi, malo priprost, pobudio je prvu udnju u Markizi anela. U njoj probudi, nelagodu ta davna uspomena. A zatim nastavi mlinar tihim glasom, kao da je slijedio tok njenih misli ja sam se razbolio. Otac mi je rekao: To e te nauiti, da vie ne miluje vile." Odveo me u crkvu Nae Gospe od Milosti, gdje su mi itali molitve nad glavom da me oslobode uroka. Kojeg uroka? upita Anelika uzbueno. Imao je pravo, zar ne? Vi ste vila. Anelika ne ree ni da, ni ne. To ju je raspoloilo, ali glas gazde Valentina ostao je i dalje ozbiljan. Ozdravio sam. Ali je bolest dugo trajala.

Nisam se oenio. ivio sam samo sa sluavkom. Od vilinske se bolesti ne oporavlja tako lako. Ne trpi tijelo koliko dua. Od neke enje. Mo da dua ostaje i dalje bolesna. On umukne i mekani um odbaenih algi ispuni tiinu u kojoj se najednom zauje kreke-tanje abe. Nije vie daleko, stiemo ree ovjek. amac udari o obalu. Miris ume i zemlje dopre do njih. Iza njih, ostali amci, kojima su upravljali mladi sluge redom su pristajali. Ne biste li navratili u mlin, gospoo markizo, da popijete au? Ne, hvala, Valentine. Jo dug je put pre da mnom. On ih otprati do ivice ume, drei eir u ruci.

132 133 Tu, blizu ovog -starog hrasta, pastir Ni kola vas je ekao sa umskim jagodama.pore danim na zelenom listu. Bijae jo udno to odjek jednog glasa moe opet da oivi djeje srce u tijelu ene koja je proivjela mnoge i razliite sudbine i da pred njom uskrisi lik djeaka crne i kovrdave kose, blistavih oiju koji je u jednoj ruci drao svoj tap, a u.drugoj mirisavo voe i ekao je na ulazu svog carstva: na livadi i u umi. Ona se otrese tog privienja od ivota uprljanog. Zna li ti to je bilo s Nikolom? upi ta ona. Postao je razbojnik i poslali su ga na ga liju da ispata svoje zloine. U toku jedne po bune, koju je on vodio, jedan ga je oficir bacio u more. A kako je Valentin utio, ona nastavi: Zar vam nije udno, gazda Valentine, da, znam tako mnogo o Nikoli Merlotu koji je prije

mnogo godina nestao iz ovog kraja? On kimne glavom. Ne, vjere mi, samo vi moete poznavati prolost, kao i budunost, zar ne? Ta zna se dobro tko ste vi i odakle dolazite! XIII ICI ETE KRALJU REKAO JE MOLINES ANELIKA PIE LUJU XIV Zidovi u Plessisu su se tresli od Montaou-rove vike. AneUka ju je ve ula u podrumu. Da nije moda primijetio da me nema? pitala se ona, ukoivi se. Zatim se oprezno popne do trijema. Odreci se! Odreci se! Neko bie gotovo presamieno navoje, s rukama na licu, izleti iz dvorane i srui se do Anelikinih nogu. Bijae to neki seljak oteenog i krvavog lica. Gospoo naa zastenje. Vi ste bili uvijek dobri prema reformiranim. Milost! Mi lost! Ona poloi svoju ruku na veliku, upavu glavu, a ovjek stane jecati poput djeteta suze su mu kapale po odijelu. Sve u ih pobiti! urlao je Montaour, pojavivi se na pragu dvorane. Zgnijeit u ih kao stjenke i potamanit u sve katolike koji im pomau! Kako se sline stvari mogu dogaati po naim nebom! uskh'kne Anelika izvan sebe od bijesa. Kao da smo u Meknesu. Vi niste nita bolji od fanatinih Maura koji mue za robljene krane uO3erberiji! v 135 Kapetan slegne ramenima. Nije ga se ticala sudbina zarobljenih krana u Berberiji. Jedva da je i znao da postoji ta zemlja. Anelika se poluglasno obrati izmuenom ovjeku. apui mu ree na narjeju: Uzmi svoju kosu i pridrui se La Moriniereovim etama. Neka i ostali, koji mogu, uine to isto. Poite do raskrija Triju sova. Tamo e

vam vojvoda poslati naredbe i oruje. Za dva dana, a moda i prije, Montadour e biti potje ran s mojih zemalja. Znam sigurno da mu se to sprema. Vjerujem vam, gospoo markizo ree on ivnuvi, a oi mu zablistaju nadom. A zatim prevagne u njemu njegova seljaka lukavtina, te ree: A sad idem potpisati odricanje. Glavno je da me puste da na miru odem. Za ta dva dana Gospod e mi oprostiti. inim to radi nje ga i njegove slave. Ali skupo e mi Montadour platiti svoje vjerovanje. Trei dan iza toga, dok su Montadour i njegovi ljudi bili u patroli, ostavivi samo nekoliko vojnika da uvaju dvorac, opaze nekog konjanika kako juri alejom, slegnut na obluju svog sedla. To je bio ranjeni dragun. Najednom se zanjie na konju i strovali na ljunak u vrtu. Uspio je samo viknuti drugovima: Zasjeda! Bande dolaze!" Nejasna buka zauje se pod hrastovima. Uto se pojave vojvoda La Moriniere i njegov brat Lancelot, s isukanim maevima u ruci, a za njima vojska naoruanih seljaka u zbijenim redovima. Vojnici pojurie do sporedne zgrade da zgrabe svoje mukete u trku jedan od njih ispali svoj pitolj na vojvodu, ali promai. Protestanti ih pohvatae i divljaki poklae. Vukli su ih po ljunku sve do dvorita plemike ku136 e, koju su oni oskvrnuli i vojvoda La Moriniere naredi svojim ljudima da bace njihove leine Aneliki do nogu. Poi ete kralju! Molines ju je rukama vrsto stezao za rune zgbolove. Poi .ete kralju i pokorit ete mu se. Samo vi moete zaustaviti ovo klanje... Pustite me, gospoine Molines! ree Anelika blago. Ona protrlja svoje utrnule zglobove. Mir koji se opet nadvio nad dvorcem i parkom, u kome nisu vie frkali konji draguna, a niti se uli njihovi 'surovi glasovi, bio je neobian i nije donio smirenje srcima. Obavijestili su me nastavi opet uprav nik da je ministar rata Louvois poslao voj sku na Poitou. Odmazda e biti uasna. Kad

zarobe ili ubiju vojvodu La Moriniera, istrijebit e protestante pod izlikom da je ustanak bio organiziran. Sto se vas tie... Anelika je utila. Sjedila je pred svojim izrezbarenim stolom. Svjesna vremena to promie, sat po sat i kao mora pritie divan jesenji dan proet mirisom uvelog lia, dan koji je prodirao kroz otvoreni prozor, lebdio kao nad nekim ponorom, izmeu dviju sudbina, dviju neizbjenih katastrofa. ete gospoina La Morinierea biti e do nogu potuene nastavi Molines. Uzalud se zanaate, da e se itav Poitou slono dignuti na ustanak. Katolici e propustiti vojsku neto iz straha, a neto zbog toga to ne vole prote stante i to ele da prisvoje njihova imanja. Tada emo opet vidjeti, a ve i sada vidimo, uase vjerskog rata: spaljene etve, nabadanje djece na koplja. itava e pokrajina stenjati pod stranim jarmom dugi niz godina, odbae137 na od cijelog kraljevstva. Eto, to ete postii, gorda i luda eno! Ona ga pogleda sumornim i tajanstvenim pogledom, ali ne ree nita. ? Vi ste sve ovo htjeli navaljivao je tvrdoglavo stari Molines. Pruila vam se mogunost da birate, i vi ste popustili eljama svoje prirode, popustili ste svom iskonskom nagonu. Stopili ste se na snagama jedne zemlje, ije utjelovljenje ste uvijek bili. Stoga vam i nije bilo teko podjariti tenje ni brae La Mori-niere, tih surovih fanatika, a niti praznovjernih seljaka Dovoljno je da se pojavite, pa da padnu u zanos. A zar sam ja kriva, to ljudi ne mogu gle dati kako prolazi neka ena, a da im se krv ne raspali? Vi pretjerujete, Molines! Godinama sam upravljala ovim imanjem pa ak sam" i i vjela na njemu u vrijeme udovita, to jest po slije maralove smrti, ali nisam nikakav nemir izazvala u ovom kraju. Vi ste tada bili dvorska gospoa, ena kao i sve druge. Vi niste svjesni to radite da nas, niste svjesni uinka jednog jedinog pogle da svojih oiju. Vi ste donijeli sa Istoka neku vrstu zaarujue moi, tajnovitosti, ega li..., ali sluam budalatine koje se ire po kolibama,

u'kojima se odjednom sjeaju da ste nekad bili malik, da su vas vidjeli i amo i tamo, na vie mjesta istodobno, da tamo gdje vi proete et va postaje bolja, a sve zato to ste za sobom vukli nekoliko seljaia koji nisu bili skloni radu i bili bi za vama poli na kraj svijeta i da ste se sada, dok nou obilazite umom, povra tili da oslobodite Poitou njegove bijede i da mu podate blagostanje pomou svoje arobne moi. Vi govorite kao i mlinar Valentin. Samo nam je on nedostajao zakrguta Molines. Taj krtac bez duha. Ta i on je je dan od onih blesana, koje ste privukli u svoje 133 .._., vrzino kolo kod Vilinskog kamena, kad vam je bilo deset godina. Siguran sam da vae ari ni danas nisu izgubile svoju mo. Poslije mlinara, koga sebi mislite uzeti za ljubavnika, gospoo du Plessis? Gospodine Molines, vi ste prevrili mje ru ree Anelika uspravivi se dostojan stveno. On je oekivap, da e ona pobjesniti umjesto toga lice joj se ublai i osmijeh se pojavi na njenim usnama. Ne, ne pokuavajte probuditi _ grinju moje nastrane savjesti, oivljujui moju pro lost pokvarene djevojice. Bila sam tada nevina djevojica. Vi to dobro znate. Vi ste me jo netaknutu prodali grofu Pevracu i... vi u to niste ni naas posumnjali, inae ne biste bili nikad sklopili taj posao. Oh! Molines, volila bih da nisam nikad ivjela. Da mi je opet uivati u onim jednostavnim radostima, imati miran ivot i divan okretan duh... Ali ne moemo se povratiti u svoje djetinjstvo, kao to se vra amo svojoj kui. Djetinjstvo je jedini kraj u koji se ne moemo vie nikad povratiti. Kitica potonica, koje mi'je brao Valentin, divlje ja gode koje mi je donosio Nikola, nai plesovi oko Vilinskog kamena, dok se mjesec pojavlji vao meu stablima, sve je to bilo tako nevino

I neizrecivo lijepo. Nikakva zla nije bilo u sve mu tome. Ali- kasnije nisam mogla stupiti no gom na ta mjesta, a da ih ne okaljam krvlju, smru i poudama. Da li sam bila luda? Mislila sam da e me moja. zemlja braniti... Zemlja je kao enka. Ona slui onima, koji je- zatiuju i oplouju, a ne onima, koji ju bacaju u mete. Sluajte, dijete moje... Nisam vae dijete... Jeste... donekle... Vi ete ii kralju i nastat e opet mir. 139

Vi ste reformiran, a zahtijevate od me ne da izdam ljude vae sekte kojima sam obe ala pomo...? Neete ih izdati, ve ete ih spasiti. Tu ste na svom imanju, ali ve sada ne biste mo gli izbrojiti sve one koji se objeeni klate po hrastovim granama u cijelom kraju. Okrutne zvijeri u ljudskoj spodobi siluju ene, djecu ba caju u vatru. Na mnogim mjestima je etva unitena. Uzrujanost raste, jer se vojnici boje. Ali kad im stignu pojaanja, oni e jo vie podivljati, da se osvete za pretrpljeni strah. Nji hovi e zloini biti jo jeziviji jer e ostati ne poznati ostalim dijelovima kraljevstva, pa ak i kralju. Vjeti lanovi Drube svetog sakra menta izvodit e ih kriom, a poto oni okru uju kralja nee mu dati mogunost da vidi kr vave tragove, nego samo imena obraenika na spiskovima, koji e biti sve dui i dui. Samo ih vi moete spasiti. Samo vi moete govoriti kralju, upozoriti ga to se snuje protiv njegovih podanika. Vas, vas e posluati. On e vam vje

rovati. Samo vama. I to zato to ste ga usprkos svojim manama i nedisciplini znali nadahnuti prekomjernim pouzdanjem. I radi toga vas on takoe hoe. Vi ete postati svemona... Vi biste mogli od njega postii sve. On se nagne k njoj: Postii ete da Mon-tadour svri na vjealima i da gospodin de Ma-rillac padne u nemilost. Kralja ete istrgnuti ispod utjecaja nepomirljivih bogomoljaca.... i mir e se, pravda i rad opet vratiti u sela... Molines zastenje ona. Vi me navo dite u uasnu napast. U najgoru... Gledala ga je kao nekada, kad ju je uvjerio, da se radi spaavanja svoje obitelji, mora udati za nepoznatog plemia, o kome se prialo da je bogalj samoj sotoni nalik. 140 Bit ete svemoni ponavljao je on. Mislite i na vrijeme to e nastupiti poslije va eg potinjavanja kraljevim eljama. I sami dobro znate, da kraljeve rijei nee biti okrutne. Bagatelle moja, moje nesnosno dijete, moja nezaboravna..." U polumraku versajske zore, na izmaku noi u kojoj bi se iza njenih usana zaustavili krikovi pobune, ili bi se piskavo probili kao vapaj zloinca muena usijanim gvo-em, kralj bi se nagnuo nad njom. A ona bi jo utonula u dubine snova i zasiena ah, kako je poznavala dobro ono tromo i udno mrtvilo tijela, ono beskrajno preputanje uivala u raskoi u svom ponovnom sjaju. Pod milovanjem, ona bi se napola probudila i, prevrui se meu ipkama, proeta putenim eljama, naglo bi otvorila svoje velike zjenice zelene kao proljetna uma. Spazivi ga, prestala bi mu se opirati na kraju bi ula poslije toliko godina bjeanja, zarobljena, sputana, kako joj on poluglasno ponavlja ispotiha, kao kakvu naredbu, kao kakav poziv: Aneliko, vi i ja zajedno... mi smo nepobjedivi..." Ona potpuno smuena trgne glavom. To je uasno zastenje ona. Kao da traite od mene da umrem ili da izgubim sva ku nau. Uini joj se da je ovaj prizor s Molinesom ve doivljela u prolosti i pred oima joj sine Osman Ferai, kako je nagovara da se poda Muli-Ismailu. Ali ona nije popustila Muli-Isma-ilu. A na to su pogubili sve idove u melahu i nabili na kolac nekoliko robova.

Tako posvuda, na svakom mjestu, bilo je tiranskih gospodara koji su zbog svojih hirova zlostavljali podjarmljene narode. To je bio ne-izbjeiv zakon. Vani je poela padati lagana kia, lie u umi je utalo i odjednom se zaula vika Flo141 rimonda i Charlesa Henrija, koji su se spaavali od pljuska. Upravnik poe do pisaeg stola, uzme list papira, dralo i tintarnicu i postavi ih ispred Anelike. Piite".., Piite kralju. Ja u otputovati veeras. Odnijet u mu pismo. Sto u mu pisati? Istinu. Da se obraate njemu da mu iskaete svoju podaniku vjernost da to ne radite ni iz kajanja, ni iz grizoduja, ve zato to oko vas nepravedno mue njegove najvjernije po danike da vi neete poi u Versailles sve dok ne budu povueni draguni gospodina de Marillaca i dok ne bude opozvana vojska ministra Louvoisa da ete mu se ponizno podvrgnuti u. roku to ga je njegovo velianstvo odredilo, jer vi poznajete njegovu pravednost, dobrotu i strpljenje... Ona je grozniavo pisala, zanesena optubom protiv muitelja Poitoua. Navela je sve nesnosne i okrutne mjere protiv itelja kako ih je pijana soldateska muila pod njenim krovom, spomene Montadoura i gospodina de Marilla-ca, gospodina de Solignaca i Louvoisa, dala je tane podatke o sadanjem smjetaju kraljevskih pukova, govorila je o ustanku seljaka. koji se sve vie iri i postaje neizbjeiv, molila je milost za njih. Dok je pisala u duhu je vidjela lice mladog kralja, njegove ozbiljne i paljive oi, u nonoj tiini njegove radne sobe. On sigurno nije htio da se ovo dogodi ree ona Molinesu. Moda je i htio, ali nesvjesno. On hoe da obrati protestante, jer smatra da e time ot kupiti svoje grijehe, pa s toga razloga zatvara oi i ui. Vi ete ga prisiliti da ih otvori. Dobro je ono to inite... Kad je zavrila pismo, osjeala se satrvenom, ali i smirenom. Molines posui pismo i zapeati ga peatnim voskom.

142 Anelika ga otprati do njegove kue. Ona vie nije znala gdje se nalazi. Tiina u okolici bila joj je sumnjiva. Na mahove, vjetar je donosio miris paljevine. To jo gore usjevi ree Molines, smjestivi se na svom ko.nju. Montadour i njegovi ljudi utvrdili su se kod Secondignvja, ali su prije toga sve popalili na svom putu. Lancelot de la Moriniere dri ih u kripcu, ali ako nje gove ete popuste... Patrijarh se morao vra titi u Gatine, da suzbije vojsku Louvoisa. Hoete li se probiti, Molines? Naoruan sam ree on,, pokazujui joj ispod ogrtaa kundak pitolja. Pratio ga je nje gov stari sluga, jaui na mazgi. Oni se udaljie. Ispod dvorca Florimond je skakutao na jednoj nozi i gurao komade ljunka. On doe k An-eliki i ree joj ivo, kao da se radi o nekoj radosnoj novosti. Majko, sad treba da otputujemo Otputujemo? A kamo? Daleko, vrlo daleko ree djeai po kazujui joj rukom horizont. U neku drugu zemlju. Mi ne moemo ostati ovdje. Vojnici e se, moda, povratiti, a mi nemamo nita, ime bismo se mogli obraniti. Pogledao sam stare topove, koji se nalaze tamo gore na bedemima. To su igrake, a jo k tome zarale. Iz njih nije mogue izbaciti ni najmanju kuglu. Svojski sam se trudio da ih osposobim, ali malo da nisam i sam nastradao. Prema tome, i sami dobro vi dite, treba dignuti sidro. Ti si lud. Kako ti padaju na pamet tak ve misli? Ali... gledam oko sebe ree djeak, slegnuvi ramenima. To je rat, vjerujem da on poinje. Da li te strah rata? On pocrveni i ona spazi u njegovim crnim oima izraz uenja i prezira.

143

Nije me strah borbe ako ste na to mislili, majko, ali evo, ne znam protiv koga se treba boriti. Da li protiv protestanata, koji nee da se pokore kralju i obrate se... ? Ili protiv kra ljevih vojnika, koji vas vrijeaju u vaoj vla stitoj kui. Ja to ne znam. To nije dobar rat. Radi toga i hou da otputujem. Otkako se vratio nije nikad ula da tako dugo govori. Mislila je da je njemu svejedno to se tu dogaa. Ne brini, Florimonde ree ona. Ja mislim da e se stvari izgladiti. Sluaj, da li tekom mukom ree bi se rado vratio na dvor? Vjere mi, ne ree djeak spontano. Tamo ih je bilo mnogo koji su mi se priblia vali i mrzili me samo zato to vas je kralj ljubio. A sada me mnogi mrze zato to vas vie ne ljubi. Meni je toga dosta. Radije bih otpu tovao. Osim toga, ja se dosaujem u ovom kra ju. Ne volim ga. Ne volim nita ovdje. Volim samo Charlesa Henrija. A mene?" umalo nije kriknula obuzeta tugom. Evo, sad joj se osveuje svjesno zato to ga je maloprije pozlijedila, a nesvjesno zato to ga je dovukla na put koji nema izlaza. Bog mi je svjedok da sam se borila za svoje sinove i da sam se rtvovala za njih. I sada se ponovo rtvujem." Ne odgovorivi ni rijei poe do terase. Pismo to ga je napisala kralju uzbudilo joj je ivce. Ona nije smogla snage da se smiri, da bi razvedrila svog sina. Zaudo, kako nam djeca izmaknu iz ruku" pomisli ona. Mislimo da smo ih napokon upoznali, da smo stekli njihovo prijateljstvo... A dovoljno je samo da se malo' udaljimo..." Prije njena odlaska na Sredozemlje, on ne bi reagirao na ovakav nain, nije u nju

144 sumnjao. Ali sad je stupio u doba kad djeca poinju razmiljati o svojoj sudbini. Ako je nju iskustvo to ga je stekla u dodiru s islamom sasvim preobrazilo, zato Florimonda ne bi izmijenila ta godina dana to ju je proveo kod jezuita? Pred ljudskom se duom nau mnoga raskra i kad jednom krene nekim putom nije ju mogue vratiti natrag. ula je, kako je Florimond dotrao. On stavi svoju ruku na njenu i navaljujui, opet ree: Majko, treba otputovati! Ali kamo bi krenuo, dijete moje? Ima dosta mjesta u koja se moe otii. S Natanaelom sam se ve dogovorio o odlasku. Povest u i Charlesa Henrija... Nathanaelom de Rambourgom? Da, prijatelji smo. Bili smo uvijek za jedno, dok sam ivio u Plessisu, .pnje nego sam dospio u slubu na dvoru. O tome mi nisi nikad govorio. On izvije obrve u neodreeni izvoz. Bilo je dosta toga to joj on nikad nije rekao. Ako neete s nama, gore za vas! Ali ja u odvesti Charlesa Henrija. Ti bulazni, Florimonde. Charles Henri ne moe napustiti ovo imanje, iji je nasljed nik. Dvorac, park, uma, polja, sve mu to pri pada i naslijedit e sve to kad postane puno ljetan. A ja, to ja posjedujem? Njoj se od muke srce stislo. Ti, ti ne posjeduje nita. Sine moj, moj lijepi, ponosni sine! Ja, dakle, nita ne posjedujem? Glas mu upitno zazvui. Usprkos svemu on se jo uvijek nadao. Ona je utjela, a on je njenu utnju osjeao kao strano breme, kao osudu koje se ve odavno bojao. 145 10 Anelika buntovnik

 Ti e naslijediti ono to sam ja uloila u svoje trgovake poslove ... Ali moje ime, moja imanja, moje nasljed stvo, gdje se nalaze? Ti zna vrlo dobro zapone ona. On se osorno okrene, dok mu je pogled blu-dio daleko. Ba zato i hou da odem. Ona ga zagrli i oni se polako vratie u dvorac. Poi u kralju", snatrila je ona ponovo u proi kroz Veliku galeriju, obuena u crno, praena podrugljivim i zadivljenim pogledima dvorjanika ... Kleknut u ... Podat u se kralju ... Ali poslije u isposlovati da ti vrate tvoje naslove, sine moj htjela sam obraniti svoje ensko dostojanstvo. Ali nisam uspjela ..." Ona ga snano stisne. On je zbunjeno pogleda i prvi put nakon njegova dolaska, oni se njeno osmjehnue jedan drugome. Doi, odigrat emo partiju aha. Djeak je bio strastveni igra. Smjestie se blizu prozora ispred velike ahovske ploe sa etvorinama od crnog i bijelog mramora. Bio je to dar Henrika II, jednom od gospodara Ples-sisa. Figure su bile od slonove i od obine kosti. Florimond ih paljivo rasporedi. Dotle je Anelika promatrala kroz prozor zgaenu tratinu, egzotina stabla, koja su dra-guni kao pravi Vandali, posjekli radi loenja vatre, iako im je ikara bila par koraka dalje. Njen ivot je sliio ovom opustoenom parku. Ona nije uspjela. Neobine su strasti harale njom, te je na kraju postala njihovom rtvom. Promatrajui ovog svog sina, koga nitko nije zatiivao, ona je osjetila koliko je slaba i nemona ostavi bez mua, bez svoje obrane. Nekada je ona bila kadra da poduzme i uini sve da bi pobijedila. Danas joj je to sve" ostavljalo okus ui u ustima. Upoznala je bijedu ljudske tatine. Islam ju je nauio da se jedino usavravanjem svog bia postie spokojnost due. Poi e i podat e se kralju. Djelo gore od izdaje sebe same, svoje prolosti, ovjeka koga nije mogla zaboraviti. Sad vi vuete potez, majko ree Flo rimond. Ja bih vam savjetovao da igrate kra ljicom. Anelika se osmjehne i pomakne kraljicu.

Florimond je razmiljao o nekom kompliciranom potezu, a poto ga je povukao, podigne oi. Znam dobro, da nije sasvim vaa krivica ree blagim glasom. Znam da vam nije lako ponovo se nai meu svim onim ljudima koji vas mrze zato to ste lijepi. Stoga sam mi ljenja da treba krenuti na put prije no to bude kasno. Dragi moj, nije sve tako jednostavno, kao to si i ti sam upravo kazao. Kamo da odemo? Nedavno sam bila na dugom putovanju, Florimonde. Prola sam kroz strane opasnosti: uza sve to morala sam se vratiti a da nisam nala ono to sam traila... Ali ja u ga nai ree Florimond vat reno. Ne budi umiljen! Ta se mana skupo plaa. Ja va vie ne prepoznajem ree on ozbiljno. Pitam se jesam li zaista vas vodio kroz podzemni hodnik, kad ste poli na put da potraite moga oca? Anelika prasne u smijeh. Oh! Florimonde, volim tvoju snagu. Ti ima pravo da me grdi, uglavnom, ali vi di li... Da sam to znao, bio bih vas pratio, umje sto to sam dopustio da me zatvore u onaj nji hov prokleti koled. Nas dvoje bili bismo uspjeli! Ba si uobraen ponovi ona njeno. 146 10* 147 UL

Okrutno joj se Sredozemlje pojavilo pred oima, sa svojim malim ukopljenim robovima, olujama, bitkama, stalnim sajmovima ljudskog mesa. Hvala Bogu da nije odvela na put i Flo-rimonda. Koliko je puta samu sebe prekorila to je onako nepromiljeno Cantora povjerila vojvodi de Vivonneu, kad je ovaj s flotom krenuo protiv Turaka. Ti nisi svjestan pogibelji i potekoa tak vog putovanja. Ti si jo mlad. Treba svakog dana jesti, traiti zaklon pod krovom, treba ima ti svjee konje i mnoge druge stvari. Treba ima ti novaca da bi se sve to platilo! tedio sam te mi je kesa dobro nabijena. Zbilja? A kad se kesa isprazni? Ljudi su tvrdog srca, Florimonde. Oni ne daju nita ba dava, sjeti se toga! Dobro ree Florimond vidljivo ogoren. Shvatio sam. Neu odvesti Charlesa Henrija, jer je doista jo vrlo mlad da bi mogao izdrati sve napore puta. Osim toga, on je nasljednik imanja. Nisam razmiljao o svemu tome. Ali ja idem da pronaem svog oca i Cantora. Znam gdje se nalaze. Anelika ga, iznenaena, pogleda, dok je u ruci drala ahovsku figuru. Sto to kae? Da, ja to znam, jer sam ih noas vidio u snu. Oni se nalaze u zemlji punoj duga. udna zemlja. Posvuda se u njoj mijeaju oblaci i kad se izmijeaju iz njih izbijaju sve boje pri zme. U sredini obojenih magli, opazio sam svog oca. Slabo se razaznavao. Izgledao je kao neka avet, ali ja sam znao da je to on. Htio sam poi k njemu, ali me obavila magla. I odjednom sam opazio, da su mi noge u vodi. To je bilo more. Ja jo nikad nisam vidio more, ali sam ga pre poznao po njegovu kretanju, po njegovoj pje ni, koja je bez prestanka nadolazila i prskala mi noge. Valovi su postajali sve vii i vii. Na kra148

ju sam spazio ogroman val, a na njegovu vrhu nalazio se Cantor, koji se smijao i vikao: Doi k meni, da samo zna kako je ova igra zabavna! Anelika se uspravi, odgurnuvi stolicu. Osjeti kako joj kimom struji ledena jeza. Kao da su Florimondove rijei sa sigurnou utvrivale ono u to ona nije nikad htjela vjerovati: smrt. Smrt dvaju bia koje je ona ljubila i koja sada lutaju u carstvu tmine. .uti! tiho mu naredi inae u se razboljeti. Odjuri u svoju sobu i sjedne pred pisai stol i pokrije lice rukama. Malo kasnije se kvaka na vratima lagano okrene i Florimond se uvue u sobu kroz pritvorena vrata. ~ Promislio sam, majko, mislim da treba da se ukrcam na drugom moru! Znate, postoji i drugo more, a ne samo Sredozemno. To sam nauio kod jezuita. To je zapadni ocean, koga zovu Atlantski, jer se prostire nad nekadanjim kopnom Atlantide, to je jednog dana potonulo i tako su se spojile vode Sjevera i Juga. Arapi su ga zvali More tmine, ali danas se zna da se tim morem stie do Zapadne Indije. Moda tamo... Florimonde ree ona na kraju mo lim te, o tome emo govoriti kasnije, ali sada me pusti na miru, inae, inae u biti prisiljena da ti opalim par amara. Djeai je bio nezadovoljan. Izie i estoko za sobom zalupi vratima. Anelika nekoliko a-saka nije znala ta da radi. Da ne bi zaplakala, na kraju otvori ladicu i izvadi kraljevo pismo, ono pismo, koje nije htjela proitati. Moja nezaboravna, ne sluajte ludosti svog srca. Vratite se k meni, Aneliko. U stranoj nevolji u kojoj ste se nalazili, vi ste me, preko posrednika R. P. Valombreuzea, molili da vam oprostim. Htio bih se uvjeriti u iskrenost vae 148 molbe i uti to iz vaih ustiju. Vi ste strani, lijepa Aneliko. Vi mi se opirete, neprijateljski ste raspoloeni prema meni. Hoete li doi i poloiti svoje ruke u moje? Ja sam osamljen kralj koji vas eka. Sva u vam prava vratiti i neu nikome dopustiti da vas krivo pogleda. Nita se ne bojte. Znam da vi moete biti iskrena prijateljica, kao i otvorena neprijate-ljica." On je u tom tonu nastavljao, a ona je bila zadovoljna to nije nastojao da je prevari i da je podmuklo navue u neku zamku... Pisao je: Bit ete moja gospodarica samo vi ete to biti u punom znaenju te rijei. Pouzdajem se u

vau iskrenost, pa imajte i vi povjerenja u moju... Govorite mi, ja u vas sluati... Pokoravajte mi se, ja u vam se pokoravati ..." Ona zatvori oi, umorna i skrena. Bolje da popusti. Nepravda e ustupiti mjesto pravdi. Ona e sve svoje snage uloiti da to postigne. Florimond je lutao po velikoj aleji s prakom u ruci i nastojao pogoditi vjeverice. Anelika se saali na nj, stoga sie da ga utjei. Htjela mu je govoriti o kralju, htjela mu je u bljetavoj slici prikazati naslove koje e mu vratiti i poloaje na koje e ga postaviti. Ali, kad je dola u perivoj, Florimondu ni traga ni glasa. Ona spazi samo Charlesa Henrija, koji je stajao blizu jezera i promatrao labudove. Njegovo odijelo od bijelog satena bilo je divno kao i perje lijepih ptica, a njegova kosa isto tako blistava i plava kao vrbine grane, povrh njegove kose. Tri su labuda mirno ekala ispred obale. Njihovo dranje uznemiri Aneliku. Znala je da su te ivotinje vrlo zloeste i da mogu povui dijete u vodu gdje bi se udavilo. Ona mu se brzo priblii i uhvati ga za ruku. 150

Ne stoj tako blizu vode, dragi. Labudovi su vrlo zloesti. Zloesti? zapita on i podigne svoje pla ve oi. A ipak su tako lijepi, tako bijeli... Svoju okruglu ruicu drao je u njenoj, njeno i povjerljivo. Hodao je lagano uz nju i neprestano je gledao. Ona je uvijek .mislila, da slii samo Filipu, ali Gontran je imao pravo. U njegovu ruiastom licu, ona zamijeti neto to ju je podsjealo na Cantora: izraz, svinuta brada kao u njene brae: Josselina, Gontrana, Denisa, Madelone... Ali i ti si moj sin", promisli ona ,,i ti takoer, drago moje, malo dijete." Ona sjedne na mramornu klupu i stavi ga na koljena. Gladei mu kosu, pitala ga je da li je bio dobar, da li se igrao s Florimondom i da li se zna popeti na magarca. On odgovori: Da, majko. Da, majko ganutim i zvon kim glasom. Da li je bio glup? Ne, bez dvojbe. Njegove oi u sjeni gustih trepavica imale su zagonetan i pomalo melanholian izraz svog oca. Bio je, kao to je bio i Filip: mali, osamljeni velika u dvorcu koji e naslijediti jednog dana.

Ona ga privue k sebi. Mislila je na Cantora koga je tako malo mazila, a koga vie nema. ivot je prolaizo u estokim spletkama odraslih i ona nije imala vremena ak ni da bude dobra majka. Nekad, kad su ivjeli u siromatvu, ona se igrala s Florimondom i s Cantorom u maloj kui u Ulici potenih graana. Ali poslije, ona je esto zanemarivala Charlesa Henrija, a to je bilo zlo, jer nije mogla zanijekati ljubav to ju je osjeala za Filipa: drukija ljubav, dodue, od one kojom je bila vezana za svog prvog supruga, ali uza sve to ipak ljubav, 151 u kojoj su se izmijeali razdraganost mladenakog snatrenja, zanos osvajanja i kao neki bratski odnos proistekao iz njihova djetinjstva i zajednikog im kraja. Ona privue njegovo okruglo lice i zagrli ga njeno vie puta. Mnogo te volim, moj mali, ti to zna... Mirno je stajao, poput zarobljene ptiice u krleci. Zaueni osmijeh zasja na poluotvorenim usnama, povrh bijelih zubia. Florimond se opet pojavi meu stablima i priblii im se skaui na jednoj nozi: Znate li, djeco, to emo sutra uiniti? ree Anelika. Obui emo najstarija odi jela i sva trojica emo krenuti u umu da lovi mo rakove. Bravo! Bravissimo! Evviva la mamina! zavie Florimond kojega je Flipot pouavao u talijanskom jeziku. 152 XIV SRETNI JESENJI DAN Bio je to divan dan, u kome kao da su oni zaboravih' na potekoe dananjice i na prijetnje koje im je donosila budunost. Pod utim kronjama vladala je u umi potpuna tiina Sunce je sjalo njegove su se zrake odraavale na rioj boji hrastova, na grimizu bukava i bakrenom sjaju kestena. Kestenje je padalo na mahovinu, kora je pucala, te bi iz nje iskoio plod tamnosjajan i savrena oblika. Charles Henri je veselo klicao tolikom obilju kestene je trpao u depove svojih hlaica od ruiastog sukna, to e rei Barba? Usprkos Anelikinim preporukama ona ga je obukla kao za neku etnju u Tuileries. U poetku gledao je zabrinuto svoje lijepo odijelo uprljano zelenkastim mrljama. Videi zatim da Anelika ne vodi brigu o tome osmjelio se te se uze penjati na stabla: pred njim se otvarao raj

zaslugom njegove majke. On je uvijek osjeao da je u njoj sva njegova srea i ba je zato uvee tako dugo promatrao njenu sliku. Flipot i opat Lesdiguieres su ih pratili. Anelika se osjeala ponosnom to je promatraju Florimond, Flipot i opat, uivala je videi da joj se dive dok ih je sve dublje vodila u umu skoro nevidljivim stazama i to im je otkrivala 153 tajne potoka. Ona se njima, koji su je upoznali na dvoru, sad ukazivala u neobinom i novom vidu, te nisu znali to da o njoj misle. Brzo se prepustie igri, zahvati ih strast za lovom gacali su revno po jarugama punim vode i motrili, leei na mahovini, kako se rakovi lagano pribliuju zaronjenim koarama, u koje su stavili strvinu kao meku. Florimond je bio pomalo-ljut, to nije uspijevao da ih uhvati rukom, kako je to vie puta uspjelo Aneliki. Ona se smijala gledajui njegovo razoarano lice, a njeno se srce ispuni radou pri pomisli da opet stie Florimondovo povjerenje, Prelazei preko jedne istine susretnu vraaru Melusinu. Starica je brala gljive, pretraujui tlo svojim, vorugavim prstima. Lie s crvene bukve lagano je padalo oko nje, a vjetar ga je zatim pokretao u neki gotovo obredni ples, kao u poast zlokobnom duhu ume, utjelovljenom u crnom i grbavom biu bijele kose, sjajnije od snijega. Anelika je pozove: Melusino! Hej! Starica se uspravi i vidje da joj se oni pribliuju, ali umjesto da se obraduje susretu s enom koju je smatrala obdarenom moima slinima- njenim, na njenu se licu pojavi izraz uasa. Vraara isprui naprijed svoju mravu ruku da je zaustavi: Odlazi! Odlazi! Ti si prokleta majka! Zatim odjuri u ikaru i pobjegne. Malo iza toga poe padati kia i malo se drutvance skloni pod plou Vilinskog kamena. U unutranjosti megalitske grobnice zemlja je bila pokrivena borovim iglicama, pa su mogli sjediti u suhom. Na stijeni, koja je podupirala zaotreni kraj ploe bili su urezani prastarim dlijetom klasovi ita, znak izobilja. 154 U polumraku ispunjenom mirisom smole i vrijesa, Florimond, uz smijeh, izjavi da ga ovo podsjea na njegove izlete u podzemne hodnike samo sta u Ovom nije tako lijepo. Volim podzemne hodnike ree. Htio

bih upoznati tajne zemlje, hridine koje su ne stale i koje bivstvuju izvan naih pogleda. Jed nom, u koledu, poao sam u podrum i iskopao pijukom rupu u kojoj sam pronaao neki vrlo vaan nalaz. Ispriao je zatim neobinu zgodu u vezi s tim nalazom na kojemu su bili zapisi na latinskom jeziku i kemijske formule. On je s tim nalazom htio eksperimentirati da iskua nema li moda-eksplozivnu mo. Eksplodiralo je mnogo retorti u labora toriju koleda, pa su me za to kaznili. Meutim, majko, uvjeravam vas, ba sam bio na putu, da pronaem izvanredno otkrie, koje bi iz teme lja izmijenilo nauku. Ve u vam to objasniti. Vjerujem, da ste samo vi kadri to shvatiti... Kad pomislim da su jezuiti uvjereni, da nije inteligentan ree Anelika opatu Lesdiguieresu kao da ga poziva za svjedoka. Pi tam se kakvim su to zaslugama stekli glas do brih odgojitelja. Florimond nema smisla za klasiku, i to je njih sasvim zbunilo. Ako nisu sposobni da razviju njegove umne sposobnosti, nije pravo niti da ih gue! Poslat u te na studije u Italiju ree ona okrenuvi se Florimondu. Na obalama Sredo zemlja moe se uputiti u sve znanosti. Nauka u arapskom svijetu bit e pogodna za tvoja istraivanja. Rije ,,al-kemija" je arapskog po rijekla. A u tajnama koje su doprle iz Kine, ti e kojeta otkriti. Po prvi put, ona mu je priala o svom putovanju po otocima Levanta. / 155 Charles Henri sa.sav sretan odmarao u njenu krilu. Kia koja. je bubnjala po liu praena olujnim vjetrom, stvarala je oko njih buku kao da su na moru. Anelika je zatim govorila o svojoj neposlunosti prema kralju. Njegovo velianstvo mi je bilo zabranilo da napustim Pariz. Ti sam zna kako sam po bjegla. Sada e se sve urediti. Kralj mi oprata.

Pozvao me da se vratim na dvor. Poslala sam Molinesa, da mu odnese moju poruku. Vojnici, koji su nas vrijeali i zlostavljali, bit e ubrzo kanjeni i zavladat e ponovo mir. Florimond ju je sluao napregnutom panjom. Vi se, dakle, ne nalazite u opasnosti? Ni Charles Henri? Ne, uvjeravam te ree ona pokuava jui se osloboditi tuge, koja joj je i protiv vo lje ispunjala srce. Ona e osigurati budunost svojih sinova, oni na to imaju pravo. Tome se mnogo radujem ree on s uz dahom olakanja. Ne eli vie otputovati? Ne, ne, kad vi kaete da e se sve urediti. Povratie se vrlo kasno. Barba je bila vrlo uznemirena. U to godinje doba nije ba dobro previe se etati umom: moe se nabasati na vukove. -Zamrla bijae od straha. U kakvom je tek stanju bilo odijelo Charlesa Henrija! Jadan malian nije vie mogao stajati na nogama. Nije bio naviknut da ide tako kasno spavati. Hajde ree Anelika Barbi umiri se. Tvoj anelak se prejeo dudova i kneevski se pozabavio. Ima jo vremena da se naspava No jo nije zavrila ... Ne. Jo nije bila zavrila ta no, uasna no Plessisa! 156 XV STRASNA NOC U PLESSISU Kad se Anelika poela svlaiti, uini joj se da uje kako neki konj tri blizu dvorca. Prestane sa svlaenjem i napne ui. Svezavi ponov.o vrpcu na bluzi, proe do trijema, otvori prozor i nagne se napolje. Zvonki topot konja, koji se sve bre i bre udaljavao polako je zamirao i silueta nekog konjanika, koju ona nije uspjela prepoznati, zao-biavi jezero, nestane u mraku velike aleje. Tko bi to mogao biti?" mislila je ona. Ponovo zatvori prozor, malo se zamisli i u-puti se stubitem do trpezarije, u kojoj je moda jo neki sluga bdio. Najednom se predomisli, ponovo se vrati i poe do vrata Florimon-dove sobe. Polako odkrinu vrata. Spava li?--

Te veeri, prije nego ju je napustio, zaelio joj je laku no, razdragano ju je zagrlio i rekao: Majko, o majko! Divan li je bio dananji dan! Kako vas volim! Draesnom kretnjom, kao nekada, naslonio je na njeno rame svoju bujnu, upavu kosu punu borovih iglica i mirisa jeseni. Ona ga, smijui se, poljubi u lic.e, na kome je bila neka ogrebotina. 157 Dobro spavaj, sine I Vidjet e, sve e se urediti. Ona ude u sobu i poe ka krevetu. Nije bio rainjen. Na ipkastom jastuku nije leala uspavana glava malog djeaka, umornog od izleta u umi. Anelika pogleda oko sebe, opazi da nema ni djeakove odjee, ni maa, ni ogrtaa i pojuri u susjednu sobu, u kojoj je spavao opat Lesdiguieres. Gdje je Florimond? Mladi je zurio u nju zapanjen, jo napola snen. Ama... u svojoj sobi! Ne, nema ga u njoj. Brzo, ustajte, treba ga potraiti! Probudie Lina Poirouxa i njegovu enu, koji su hrkali' u sobici do kuhinje. Oni nisu nita ni vidjeli, ni uli, a, uostalom, zar nije bila ve prola pono? Anelika prebaci ogrta preko ramena i u pratnji nekoliko slugu, koji su se u meuvremenu brzo obukli, potri do konjunice. upav, mali sluga pjevuckao je blizu fenjera, grickajui ueerene bademe. Imao ih je punu kesicu, koja je pred njim stajala na klupici. Tko ti je dao ovo? zavie ona, shva tivi sve. Milostivi gospodin Florimond. Ti si mu pomogao osedlati konja? On je odjahao. , Jest, gospoo. Glupane! cikne ona i opali mu amar. Brzo, gospodine opate, uzjaite konja i uhva tite ga! Opat je bio bez cipela i ogrtaa. Potri do dvorca, dok je Anelika pourivala malog slugu da osedla drugog konja. Sluga se odmah prihvati posla, a ona izae, pojuri do velike aleje, ulei ui ne bi li ula

158

-.-...

topot konjskih kopita u daljini. Ali ula je samo hujanje vjetra koji je pokretao osueno lie. Stane dozivati: Florimonde! Florimonde! Njen zov zamro je u vlanoj noi. Suma je ostala gluha. Cim je stigao opat, uze ga zaklinjati: Poite brzo! Cim izaete iz parka, priljubite uho uz zemlju da doznate u kom je smjeru krenuo! Ostade sama, neodluna da li da osedla konja i poe u drugom pravcu u potjeru za Flori-mondom. Uto odjekne kroz no snaan i turoban zov iz lovakog roga Isaaca de Rambourga. Zvui su dozivanja bivali odreeniji, ti bakreni zvui to lutaju kroz no kao zrani mjehuri koji se trude da se probiju kroz mranu vodu. Halali!1) Zov se ponovi, bolno, ponovo se javi, pa jo jednom. Jeka nije imala vremena da zamre. Suma se ispuni traginim odjecima. Anelika se sledi. Mislila je na Florimonda koji je moda po- ao tamo gore da se pridrui Nathanaelu. Neki konjanik, ije pribliavanje nije ni ula, pojavi se u krugu svjetla, to je velikog Eenjera od kovanog eljeza obasjavao predvra-?e dvorca. Opat sav zadihan, povie: Draguni dolaze! Jeste li nali Florimonda? Ne. Vojnici su mi zakrili put te sam se morao vratiti. Ima ih mnogo, nastupaju u sti snutoj formaciji. Zapovijeda im Montadour. Penju se prema dvorcu Rambourg. Halali se nastavljao, oajno, zagluujui, kao 3a -se ovjek, koji je duhao u rog, napinjao iz sve snage. *) Lovaki znak trubom da je jelen oboren. 159 Aneliki je bilo jasno to se tamo dogaa. Bit e da su opkoljeni kraljevi draguni uspjeli probiti slab obru protestantskih eta te na-hrupie u kraj koji im je bio bolje poznat, ali ih je i oaj kinjio jer su znali da idu u susret umi i movarama. Moramo odmah tamo ree ona. Rambourgovi zovu u pomo.

U mislima se stalno navraala na Florimon-da koji je zbog svojih ludih ideja upao u taj osinjak. U drutvu mladog sveenika, ona se poe penjati na breuljak, na kojem je bio protestantski dvorac. Najednom opaze nekakvu svjetlost meu stablima, a do njih dopru nejasni umovi. Na pola puta sretnu skupinu ena, koje su jecale. Bili su to gospoa Rambourg, njena djeca i njene sluavke. Gospoo du Plessis poli smo k vama da se kod vas sklonimo. Stigli su draguni s baklja ma. Izgledaju pijani i bijesni. Zapalili su spo redne zgrade. Vjerujem da e opljakati dvorac. Je li Florimond sa Nathanaelom? Florimond? Kako da to znam? Ne znam ni gdje je Nathanael. Okrenuvi se svojoj djeci, ona zastenja: Gdje je Natnanael? Gdje je Rebeka. Mi slila sam da je vodi za ruku, Josipe ... Vodim Saru. Ona je, dakle, ostala tamo, jadna mala. Moram se vratiti po nju. A va otac.. .? Jadna je ena posrtala, drei rukama golemi trbuh. Za nekoliko dana je imala roditi. Poite k meni odluno e Anelika. Gospodin opat e vas povesti. Ja u se pope ti gore da vidim to se dogaa. Ona se dovue do vrha uzvisine, sakrije se iza zidina stare kule i osta tu nepomina. Sa 160 ivotinjskim urlanjem draguna, koji su provalili u dvorac, izmijeali su se stravini krikovi ljudi koje su muili i jo straviniji krikovi silovanih ena. Lovaki rog je umuknuo. Anelika je oprezno ila* du lijevog krila, zatiena sjenom. Odjednom se spotakne, o neto isprueno po zemlji, o neije tijelo koje bijae obavila nekakva zlatolika zmijurina. To je bio barun de Rambourg sa svojim lovakim rogom oko ramena. Nagnuvi se nada nj, ona opazi da je proboden kopljem s kraja na kraj, kao divlja koju su gonii pasa dotukli. Nekoliko ljudi protri u blizini. Anelika pojuri u umu i skloni se meu stabla. Pojave se draguni igrajui poput crvenih vragova bezumno kolo pljake.

Mukli krik, proet radou izvije im se i2 grudi dok su podizali svoja duga koplja prema zidu: Na koplja! Na koplja! S jednog od najviih prozora dvorca silovito poleti kroz zrak nekakva sitna stvar, neka lutka: Rebeka! Anelika pokrije lice rukama. Obuzeta uasom, ona se brzo povue kro2 umu i vrati u Plessis. Sluinad se okupila u vrtu i promatrala susjednu kulu iz koje su izbijali ogromni plameni jezici. Jeste li nali Rebeku? zapita gospoa de Rambourg. A baruna? Anelika se morala savladati da joj se nita ne opazi na licu. Oni su se... sklonili u umu. Moramo uiniti isto. Brzo, momci, uzmite ogrtae i hra ne! Gdje je Barba? Poite i probudite je. Neka odmah obue Charlesa Henrija! Gospoo ree La Violette pogledaj te tamo 161 11 Andelika buntovnik

u? On prstom pokae na mnogobrojne svijetle-e take koje su umom dolazile prema njima: baklje draguna. Dolaze ovamo iz Rambourga! Evo ih, stiu povie neki sluga. Na kraju velike aleje pojavio se itav bokor drugih baklji. Draguni su se bez urbe penjali prema dvorcu. Samo su im glasove uli dozivali su se u daljini. Uimo u kuu i zatvorimo sve izlaze odlui Anelika. Sve, ujte me dobro! Ona je lino pregledala da li su dobro postavljene pregrade na glavnim vratima, jesu li zasuni navueni, jesu li zatvoreni veliki drveni kapci na prozorima u prizemlju. Na mnogima su se od tih prozora nalazile eljezne ipke. Samo dva prozora na proelju zgrade, s jedne i s druge strane velikih vrata, bila su nezatiena. Uzmite oruje i smjestite se kod ovih prozora!

Opat Lesdiguieres mirno izvue svoj ma. Malbrant se vrati naramka punog muketa i pitolja. Odakle ste izvukli toliko oruja? ' Stvorio sam malu zalihu zbog nemira u ovom kraju. Hvala, Malbrante, hvala! Uitelj jahanja podijeli mukete momcima, dok je nekoliko pitolja tutnuo u ruke sluavkama, koje su s uasom promatrale teke pitolje. Ako ne znate pucati, uzmite ih za cijev i udarajte po lubanjama, drage moje curice! Gospoa de Rambourg se sklonila u salon sa svojom djecom i svojim mutnim pogledom pratila Aneliku. to se dogodilo s mojom malom. Rebekom?: I s mojim muem? Vi znate neto o nji ma, zar ne, gospoo? 162 . Gospoo, molim vas, budite mirni! Hoete li da vam pomognem smjestiti djecu da se. mogu odmoriti? Ne treba ih plaiti! Barunica de Rambourg klekne i sklopi ruke: Oh! Djeco moja, pomolimo se! Sad sam shvatila. Doao je onaj tuni dan o kome je Gospod rekao: napustit u svoje, prepustit u ih opakima da iskuam njihova srca!" Gospoo! Draguni... ! Kroz odkrinuti prozor sluinad je uznemireno gledala napolje. Na nasipu koji se crvenio od svjetlosti baklji, opazili su Monta-doura, koji je stranjicom pritisnuo svog snanog konja zelenka. Aneliki se kapetan priini jo deblji i glomazniji. Njegova ria brada osam dana riebrijana, davala je njegovu licu jo suroviji izraz. Kap da je napravljen od crvene gline ili od slabo osuene opeke. Iza njega se natisli konjanici i pjeaci, tko s muketom tko s kopljem i kao da su se dogovorili to e poduzeti. Kua je zatvorena! Ali iza obojenih okana oivienih olovom, nazirale su se neke sjene u zasjedi. Otvarajte! prodere se Montadour ili u razvaliti vrata! Nitko se ni ne pomae. Uto sa strane Rambourga izbie iz ume drugi draguni i pridrue se prvima. Bijes ih je spopao im su opazili mjesto odakle su bili otjerani i vrata pred koja je La Moriniere, nema tome ni tjedan dana, naredio da se bace leevi etvorice njihovih drugova.

Na kapetanov mig, dva se vojnika priblie naoruani ogromnim sjekirama. Prvi mukli udarci, koji su pali na izrezbarena drvena vrata, potresoe kuu. Jedno od Rambourgove djece zaplae, ali se odmah smiri i umjesto plaa 163 zaamori apat molitve kojom su se djeca obraala Nebu ugledavi se na svoju majku. Malbrante! apne Anelika. Uitelj jahanja lagano podigne svoje oruje i provue cijev kroz otvor prozora. Prasne pucanj! Jedan od vojnika to su sa sjekirama navalili na vrata srui se na stube pred zgradom. Drugi pucanj! I drugi se vojnik srui. Draguni bijesno zaurlae. Tri ovjeka s rau-ketima jurnue i podignutim kundacima stadoe mlatiti po vratima. Malbrant napuni muketu. S drugog prozora La Violette smiljeno opali jedan, pa drugi hitac. Dva ovjeka padoe, a Malbrant se pobrine za treeg. Natrag, glupani, zaurla Montadour po bit e vas sve, jednog po jednog! Vojnici se povuku poput gladnih vukova. Na odreenoj udaljenosti Montadour poreda svoje ljude naoruane muketama i naredi paljbu.. Okna prsnue, a hiljade raznobojnih komadia razleti se po ploniku. La Violette, koji se nije na vrijeme sagnuo, padne. Opat Lesdiguieres dohvati oruje to je ispalo iz ruku sluge i zauzme njegovo mjesto kod oteenog prozora. Kroz iskrivljene olovne reetke vidjeli su kako se draguni divljih lica pri-bliuju. U meuvremenu se oficiri stadoe dogovarati. Valjalo je promijeniti plan napada, jer su u dotadanjim pokuajima da kroz glavna vrata prodru u dvorac ve izgubili pet ljudi. Puzei na koljenima Anelika se dovue do la Violettea, uhvati ga za ramena i odvue do jednog ugla u trijemu. Bio je ranjen u prsa na njegovoj livreji obitelji du Plessis-Belliere modro-ute boje pojavi se iroka krvava mrlja. Mlada ena odjuri u kuhinju po rakiju i zavoje. Bila je. iznenaena spaivi gospu Aure-liju, kuharovu enu, kako blizu ognjita pomnjivo gleda u kotao i upita je: 164

to radi tu? Kuha li juhu? Ne, gospoo markizo! Kuham ulje, da im ga saspem na glavu, kao u stara dobra vremena!

Na alost, dvorac du Plessis nije, kao njegovi prethodnici u srednjem vijeku, bio sagraen kao kula da odoljeva juriima vojske. Gospoa Aurelija naglo napne ui: Tu su, iza kapaka! ujem ih kako grebu, prokletnici! Vojnici su, zaista, zaobilazili i navalili na debele drvene daske kuhinjskog zida. Cas zatim odjeknue prvi udarci sjekira. Jedan sluga se popne na kuhinjski izljev da vidi da li se moe kroz kapke pucati u vojnike. Ali to je bilo teko. Popnite se na prvi kat preporui An elika trojici momaka koji su bili naoruani pi toljima i pucajte s prozora po njima! Ja imam samo svoj luk ree stari Antoine. Ali vjerujte mi, gospoo markizo, dob ra je to naprava. Idem da ove mangupe pretvo rim u jastuia za igle. Anelika se vrati La Violetteu nosei komad platna. Kroz trijem se irio gusti dim, koji je tipao za oi. Kleknuvi do njega, odmah joj je bilo jasno da e svi njeni napori biti uzaludni. Sluga je umirao. Go ... poo markizo mucao je on, dok mu je krv navirala na usta htio sam vam rei... Jednom prilikom sam vas nosio na ruka ma, i to je bila najljepa uspomena u mom i votu. to to trabunja, jadni mladiu? ree, a zatim pomisli, bulazni". Da, da, kad me gospodin maral poslao da vas ugrabim. Morao sam tada staviti ruke na vas, morao sam vam malko stisnuti vrat da bih vas svladao. Poslije sam vas nosio i promatrao, 1R5

i to je najljepa uspomena u morri ivotu, jer ne postoji jedna ena ,.. tako lijepa...

Njegov glas je bivao sve tii. On zavri u jednom dahu, koji je njegovim rijeima podavao znaenje neke tajne: Kao vi... Jo je samo disao. Ona ga uzme za ruku: Opratam ti to si uinio one noi. Hoe li da pozovem opata Lesdiguieresa da ti da blagoslov? ovjek se trgne, kao da se eli od neega obraniti: Ne, ne, hou da umrem u svojoj vjeri, ja... ree. Istina je, ti si protestant, sasvim sam za boravila na to... i pomiluje ga po nabora nom elu. ? Jadnice! Jadno napaeno ovjeanstvo! Eh! Dobro, idi, idi sada! Nek te Bog primi! La Violette je umro. Neka mala ranjena sluavka stajala je u kutu. Lice Malbranta Glavo-sijeka bilo je crno od baruta. Sluge su nosile municiju izmeu dva kata. Treba neto uiniti. Zaustaviti ovo", pomisli Anelika. Ona se popne na prvi kat. Odluno otvori jedan prozor. Kapetane Montadour! Njen jasan glas zatitra u noi zasienoj oporim dimom. Kapetan draguna trgne natrag svog konja da bi je bolje vidio. On je prepozna i obuzme ga osjeaj straha i pobjednike radosti. Pala je u stupicu! Dolo je vrijeme da joj se osveti! Kapetane, kojim pravom se usuuje na padati katoliku kuu? alit u se kralju! Vaa katolika kua je gnijezdo hugenota. Predajte nam heretiku vuicu i njen 166 okot, pa emo vas pustiti na miru s vaim sinovima! Zar ste vi zato ovdje da se bavite sa e nama i s djecom? Bilo bi bolje da poete u po tjeru za La Moriniereovim bandama. Vaim sauesnikom! zaurla Monta dour. Mislite li da nisam jasno progledao? Vi ste nas izdali, prodali ste se avolu, vjetice! Dok sam se ja borio za nau vjeru, vi ste odla zili u umu, da nas prodate onim razbojnicima. Prisilio sam jednog vaeg ljubavnika da pro govori ...

 Zalit u se za to kralju povie Ane lika isto tako snanim glasom kao i on. Go^ spodin de Marillac e biti obavijeten o vaim nedjelima. U spletkama izmeu velikaa, naj prije stradaju previe revne sluge... imajte to na umu! Montadour je askom oklijevao. Bilo je istine u onom to je ona rekla. Upadajui iz jedne zasjede u drugu, ne dobivajui nareenja od svojih pretpostavljenih, zapovijedajui obeshrabrenim i mrzovoljnim vojnicima, mogao je ve sada biti siguran da ga nee pohvaliti 'bog naina kako je vodio operacije obraenja Poi-toua. Ali njegovim vojnicima su bila potrebna umorstva i pljaka da bi opet stekli pouzdanje u sebe. Osim toga, nikad vie mu se nee pruiti ovakva prilika da zadobije nju, tu enu koja ga je ve mjesecima muila i vukla ga za nos kao obinu budalu. Njega, Montadoura! Najprije je mora dobiti u svoje ake, da urla, da je ponizi. Poslije neka bude to ima biti. Prodimite mi ovu jazbinu! zamumlja dostojanstveno. I podigavi se u stremenu, okre ne se prema Aneliki i prasne u silovit i pro staki smijeh koji je odzvanjao mrnjom i po hotom. Anelika se povue. Bilo joj je jasno da pregovorima nita nee poluiti. Poeo se osjeati 167 miris nekog dima koji se sasvim razlikovao od mirisa baruta. Otar glas gospe Aurelije urlao je u prizemlju. Zapalili su kapke na prozorima. Kroz odkrinuta vrata Barba proturi svoju jo sanenu glavu: Kakva je to dreka, gospoo? Probudit e mi maliana! Draguni su napali na dvorac. Brzo, uzmi Charlesa Henrija, umotaj ga u pokriva i sii u podrum. Vidjet u, je li put slobodan. Podzemni hodnik! Zadnja nada! Kroza nj e se provui djeca i ene, samo ako su svi draguni napustili umicu u kojoj e izai iz hodnika. Ona pojuri u podrum. Provlaei se meu bavama, zauje mukle udarce i um glasova blizu vrata podzemnog hodnika, te joj pred oima sine uasna stvarnost. Pronali su izlaz bez dvojbe im ga je odao ovjek koga su podvrgli mukama, pa je progovorio.

Anelika je stajala kao da je enula umom. Drei u ruci nonu svjetiljku, gledala je drveni, polugnjili poklopac, koji je poputao pod udarcima, kao da ga gura neka strana snaga. Popne se i povue zasun. Ostani tu ree Linu Poirouxu vidjevi ga kako stoji s ranjem i probodi svaku smrdljivu ivotinju koja se pokua provui kroz ovu rupu! ? Poar! Poar! vikala je gospoa Au-relija povlaei se. Draguni su uza zid postavili svenjeve granja i zapalili ih. Vatra je odmah zahvatila teke drvene kapke na prozorima, koji su praskali dok se dim uvlaio kroz sve otvore u dvorac. Momci sioe s prvog kata. Vie nisu mogli vidjeti napadae, a osim toga ponestalo im je municije: Zurili su u Aneliku, a u njihovim je pogledima rastao uas. 168

Gospoo! Gospoo! Sto da radimo? Treba zatraiti pomo ree netko. Kakvu pomo? povie ona. Uto se zauje potresno i tugaljivo pjevanjer Primi nas u svoj raj, Gospode. Mi smo ti vjerno sluili u svom dugom ivotu." To su pjevali njene sluge hugenoti zajedno s djecom Rambourga, koji su se stisli uz svoju majku i, zaudo, strah, koji je izobliio njihova jadna, mala lica nestajao je, a pojavljivala se vedra nada. Aneliki se koa nakostrijei. Ne, ne, ne ponovi vie puta. Jo se jednom, poput luakinje, popne gore do tornjia. Izie na usku terasu i ogleda se na sve strane. Posvuda oko nje je vladao gusti mrak zasien uasnim mirisom lomae. Kakvu pomo? Kakvu pomo? vikala je neprestano. Ona nije ak ni znala gdje se nalaze ete Samuela de la Morinierea. U unutranjosti dvorca odjekne mukla eksplozija. Mislila je da se rui neki zid, a u stvari to su se krikovi svih onih nesretnika dolje stopili u jedinstveni, luaki urlik, kada su se pojavili prvi draguni. Anelika opet sie i nagne se nad ogradu stubita. Prizemlje je bilo poprite uasne borbe. Krikovi, krikovi... krikovi sluinadi, koja se oajno borila, krikovi progonjenih ena, krikovi djece koju su surove ruke grabile i rastavljale jednu od druge.

Krikovi vojnika,, koje je gospa Aurelija zalila kuhanim uljem. Kleei u sredini dvorane barunica de Rambourg je preklinjala vojnike ispruenim i sklopljenim rukama. Malbrant Glavosijek zgrabio je za noge stolicu s tekim naslonom i njome je mlatnuo po 169glavi svakog tko mu se pokuao pribliiti. Krikovi silovanih, krikovi boli, krikovi umiruih ... i krikovi pljakaa: Na koplja!" Anelika spazi nekog draguna, kako se penje po stubama drei rukom jedno Rambour-govo dijete. Poleti u pomo djetetu i spotakne se o naputenu muketu. Kesica s barutom stajala je blizu zajedno s ognjilom. Ona zgrabi oruje i stane ga udeavati u nekom hipnoti-kom stanju. Nije znala kako se rukuje muke-tom. Meutim, kad je podigla teko oruje i kad je pritisla obara, vojnik koga je gaala zavrti se poput lutke i srui se na lea s crnom rupom umjesto lica. Nasloni se na ogradu i nastavi pucati po crvenim kabanicama sve dok je nije nekoliko ruku od ostraga epalo i snano je prikovalo. Njene su oi primijetile jo tri lika. Vidjela je kako Barba tri pritisnuvi Charlesa Henrija na svoje grudi i rasplakano lice svoje sluavke Bertille, koju su tri vojnika svlaila bez srama i stida. Vidjela je otvorene prozore kroz koje su u no bacili nekoliko tje-lesa. Zatim iz svijesti nesta sve to se oko nje zbivalo i zaokupi je sasvim nagonska briga za vlastitu sudbinu. Nikad nije vidjela toliku gomilu zvijeri. Ni kada su je u Meknesu prive-ali za stup da je mue. Tada se njen duh izdigao iznad ljudi i ivota, smrti. Ove noi je ona oajno, slijepo nastojala, da izbjegne onom, to se neminovno imalo dogoditi. I to se vie otimala, sve ju je vei strah spopadao od svoje nemoi. Sjeti se zgode kad su je plemii u krmi Crvena krinka" bacili na stol da je siluju. Tada joj je pas Sorbona priskoio u pomo. Noas joj nitko nee pomoi. Demoni e se osvetiti nepobjedivoj eni, koja im je vrlo esto pomrsila raune. Nadolazili su odasvuda sa svojim rogatim krinkama, u svom paklenom crvenom ruhu, sa svojim dlakavim rukama. Noas 170 e unititi nju i njen aroban napitak koji ju je uvao od svih prljavtina. Ona je vrlo esto gorjela u plamenu grijeha a da nije izgorjela. Obeastit e je kao i druge. Nikad im se vie nee rugati svojim divnim ljubavnim arima.

Osjeala je smradne zadahe na svojim ponosnim ustima, pritisak gnusnih njuki na svojim usnama, njihovo odvratno silovanje priguivalo je njene krikove, njihovi su joj prsti poput pueva gmizali po tijelu, dok su joj derali haljinu. Raereili su joj tijelo, dok su njihove tvrde ruke, kao eljeni koluti, pritiskale o tle njene krhke glenjeve. Ovladali su njenim tijelom. Njihovi krikovi- odjekivali su u njenoj svijesti, dok se ona guila poput utopljenice na dnu tamne vode, prignjeena ivotinjskim silovanjem. To je za ?nju bilo gore od smrtonosnog udarca bodeom. Njeno tijelo vie nije bilo njeno, ve plijen sramote. Neizdrivi joj bolovi zahvar te cijelo bie, sve do onog milostivog asa, kada je izgubila svijest. 171 ena to je u blijedoj svjetlosti dana upela sve svoje snage da se podigne, to oslonjena o zid zagleda smeteno oko sebe, nee biti nikada vie ona koja se borila, koja se nadala, koja se neprestano preporaala za nove zadatke, za nove ljubavi, s bezobzirnom snagom lijepe biljke, koja se rastvara i buja na najmanji dodir suneve topline. XVI ANELIKA NOSI U NARUJU ZADAVLJENOG SINA NJENA OSVETA Anelika se upola podigne. Leala je licem poloenim na hladni plonik. Jutarnja magla pomijeana s dimom obavijala je okolinu. Izbezumljenim oima je zurila u svoje oguljene i nagorene ruke. To su bile posljedice rukovanja muketom. Onda nije nita osjeala. Vraalo joj se sjeanje. Pokuala se podignuti. Za-stenje. Ostade na koljenima, naslonivi se na ruke daui od bolova. Kosa joj je pala preko natuenog lica, dok ju je njen trenutani poloaj neobino podsjeao na onu zgodu kad se iznemogla sruila na ljunkovitu stazu Riffa. Ah! Mislila si da si pobjegla demonima, nepobjediva i previe lijepa eno! Ali demoni su te dostigli tamo gdje si mislila da si najsigurnija, u kraju svog djetinjstva, meu svojima. Najgore te oekivalo ba tu. Nisi se smjela nadati da e uvijek gledati ivot tim svojim pogledom koji se rugao svima i vrijeao ojaene due. Doivjela si ono najgore. Vie se nee uzdii! Ti jo ne zna sve. Ti jo ne zna kakvu su ti neizljeivu ranu zadali ove noi. Aneliko, gorda Aneliko! Kukavne se due mogu veseliti tome! 172

Rukom je pipala oko sebe i nesvjesno se trudila da navue na sebe svoju razderanu haljinu. Sjetivi se onog to joj se dogodilo, muklo jaukne, preplavi je osjeaj gaenja, osjeti smrdljiva usta i besramne dodire zvijeri. Njeno ju je tijelo ispunjalo grozom. Oko nje su leala nekakva tjelesa. Meu njima bilo je dra-guna u crvenim uniformama. Nije znala da su mrtvi. Strah, da e se netko od njih probuditi potjera je k stubitu. Ukoenih udova, pone silaziti. Spazi Barbu kako lei preko stepenica, vrsto zagrlivi Charlesa Henrija. Dijete je lealo u naruju mrtve Barbe. An-eliku obuzme luaka radost. Nagne se nada nj ne vjerujui svojim oima. udo se bilo dogodilo! Spavao je, kao to samo dijete moe spavati usred unitenog svijeta, s dugim treparvicama preko zatvorenih vjea, trepavicama koje su mu bacale sjenu po obrazu, usana raz-i vuenih u blagi osmijeh. Probudi se ree mu ona poluglasno probudi se, mali moj Charles Henri. Ali on se nije budio. Ona ga njeno pomakne, da bi otvorio oi. Tada mu glavu klone unatrag, poput glave zaklane golubice i ona opazi na vratu otvorenu ranu kroz koju se njegov ivot ugasio. Anelika s mukom razmaknu ruke mrtve sluavke i uzme svoje dijete. inilo joj se da joj je lake kad je osjetila na svom ramenu nje173 govo klonulo tijelo. Prola je kroz prizemlje i ne gledajui poprite pokolja, izbjegavajui leine, kao to bi izbjegavala bilo koju drugu zapreku, izae u vrt. Sunce se u blistavim iskrama osulo po povrini jezera. Anelika je hodala, nije osjeala nita, ni bolove u svom tijelu, ni teinu djeteta. Samo ga je promatrala. -,Najljepe dijete meu djecom ljudi..." Nije se vie sjeala gdje je ula ovu izreku. Najljepe..." Na svoj neizrecivi uas, ona je poela opaati njegovu neporainost, njegovu odsutnost, votano bljedilo njegova okruglog lica, boje ljiljana, kao to je bila i njegova duga kouljica u koju je bio obuen. Moj anele... Doi... Odvest u te vrlo daleko. Otputovat emo zajedno... Bit e zadovoljan, zar ne...? Igrat u se s tobom..." Sunce je obasjavalo svilenu, zlatnu kosu rasutu po njegovu ramenu te inilo kao da je oivjela kad ju je lagani povjetarac poeo micati. Jadni mali djeae! Jadni mali gospodine!"

Neki seljaci, koji su se bojaljivo pribliava-vali velikom alejom, opaze kako im ona ide u susret. Uzee joj iz ruku njeno breme. Odve-doe je do kue upravnika Molinesa koju su draguni opljakali, ali je nisu zapalili. Iznijeli su stolice u dvorite na koju posadie Aneliku. Ona ne htjede ui u kuu. Uspjeli su je jedino nagovoriti da popije malo rakije stajala je tu, bez rijei, s rukama na koljenima. itav kraj, svi seljaci, koji su jo ostali po majurima i zaseocima, penjali su se prema Ples-sisu. Zaueno su gledali lagani oblak dima, koji se vukao nad umom. itavo desno krilo dvorca, gdje su bile kuhinje, bijae izgorjelo. Poar se ugasio ne zna se kako, i to je preiv-> 174 jele spasilo od smrti u plamenu. Vratie k svijesti Malbranta Glavosijeka koji se udom spasio sakrivi se iza pokustva, te tri sluavke, koje su. vojnici samo silovali. One su plakale rukama sakrivi lice. Hajde, hajde! korile su ih starice. Nije to tako strano. Kojoj se od nas to nije do godilo bar jednom u ivotu? Glavno je da niste poginule. Uostalom, kako dolo, tako i prolo. Tako to treba primiti! Sredinom jutra pojavio se Flipot sa svojim nosom kao u vjeverice. Uspio se spasiti kroz prozor s jednim malim slugom i sakriti se -u umi. Neija se ranjena glava oslanjala o Aneli-kina koljena, dok su se krhka ramena trzala od jecanja: bio je to opat de Lesdiguieres kome je elo bilo omotano krvavim zavojem. Oh! Gospoo, gospoo, to je uasno! Ra nili su me. Nisam vas mogao braniti do kra ja... kao ni ovog jadnog maliana... Draguni su ga, sigurno, potedjeli videi na njemu sveeniko odijelo. Anelika ga odgurne, grozei se sebe a ne njega. Ne dotiite me se, ne, ne dotiite! Zatim odmah zapita: Gdje je Florimond? Ne znam. U Rambourgu ga nisu nali, a ni mladog Nathanaela... Ona to kao da nije ni ula, kao da je ponovo zapala u preanje tupo stanje. Pred oima joj iskrsne Florimond, kako se smije sa Charle-som Henrijem, dok je Gontran pravio njihov portret. Mali anele s osmijehom kerubina vi ste ljupki. Mali zloesti paliu vi ste ljupki."

 Jadna gospoa, poludjela je apne jedna ena, koja je stajala blizu Anelike i promatrala je. 175 Ne, moli, apue litanije. Kakva je to buka to se uje blizu parka? zapita Anelika iziavi iz svoje obamrlosti. Gospoo, to su lopate grobara, zakapaju mrtve... Idem tamo. Ona se s mukom uspravi. Opat Lesdiguieres je pridri. Na ivici ume, blizu ograde, bilo je ve iskopano nekoliko grobova. U njih spustie mrtvace. U travi su jo leala tijela kuhara Lina Poirouxa i njegove ene gospe Aurelije. Odluili su ih zakopati posljednje zato to su oboje bili vrlo krupni. Tamo smo pokopali malog gospodina ree jedan seljak, pokazujui na humak maho vine po strani. Grob mu je ve bio okien polj skim cvijeem. Kao da se opravdava pred skamenjenim An-elikinim licem, ovjek ree poluglasno: Morali smo obaviti ono to je bilo najhit nije. Poslije emo ga uz poasti prenijeti u ka pelicu. Ali kapelica je izgorjela... Sluajte ree Anelika sluajte me! Njen slabi glas odjednom posta sigurniji, gotovo strastven. Sluajte, seljaci! povie. Sluajte! Vojnici su ubili posljednjeg du Plessis-Bellierea... Loza je propala! Ubili su ga. Ubili su vaeg gospodara! Vi nemate vie gospodara.. Seljaci kriknue bolno i tuno, a jecaji ena se podvostrue. Taj su zloin izvrili kraljevi vojnici. Pla amo vojsku za to da zlostavlja ljude u provin ciji, da upropatava vau etvu... To su plja kai, lupei, koji znaju samo ubijati i silovati. To su stranci, koji jedu na kruh i ubijaju nau djecu! Hoete li dopustiti da njihovi zloini ostanu nekanjeni...? Dosta nam je razbojnika koji u kraljevo ime vre nasilja nad nama. Sam kralj bi ih

povjeao. Ali mi emo se sami pobrinuti za to. Seljaci, vi ih neete pustiti da pobjegnu iz naeg kraja, zar ne? Zgrabite svoje oruje! Poite u potjeru za njima...! Moramo osvetiti malog gospodina! Cijelog dana su ili za Montadourovim dra-gunima. Seljaci su lako razaznavali njihove tragove i pri kraju dana obuzme ih neka vrsta divlje radosti kad su primijetili da vojnici nisu uspjeli prei preko rijeke i nanovo se povui u unutranjost. Jesu li znali da su progonjeni? Ne, bez sumnje. Ali su na svom putu naili na opustjela sela i ovaj kraj, utonuo^u utnju svojih uma, poinjao ih je uasavati. Pala je no, pojavio se mjesec. Seljaci su nastupali po zabitnim stazama. Nisu bili umorni. Nagonski su osjeali da se lov primie kraju. Sag opalog lia priguivao je buku njihovih glomaznih cokula. Ta nezgrapna bia neujno su se i oprezno kretala, kao pravi prav-cati potomci zvjerokradica, Anelika je prva zaula zvuk podbradaca na valama konja, koji su pasli. Stoga im dade znak da se zaustave. Popevi se uz obronak uze viriti kroz granje. Na malko nagnutom polju, obasjani blijedom mjeseinom, spavali su draguni, stisnuti jedan uz drugog, umorni od orgija prole noi i od nemirnog i bezuspjenog mara. Jedan straar je dremuckao kraj vatre, odakle se dim lagano dizao prema nebu osutom zvijezdama. Martin Genet, jedan od napoliara, koji je preuzeo vodstvo nad seljacima odmah shvati situaciju. Nareenja u dijalektu pou apatom od jednog do drugog seljaka, te se jedan dio

1S Anelika buntovnite 177 odmah odvoji ne pravei veu buku no to je podie lie kad uti. Malo kasnije, sa strane uvalice, razlegne se drhtav krik sove kome se odazove drugi krik. Straar se uznemireno pomakne, a potom ponovo nastavi kunjati. Sa sve etiri strane polja, mnogobrojne sjene kriom jurnue. Nije se uo nijedan krik, ve samo neko muklo gunanje ljudi, koji se bude, pa opet zaspu. Sutradan, porunik Gormat prodre u ovaj kraj s odjelom od ezdeset vojnika u namjeri da se pridrui Montadouru. Traio je dragune. Naao ih je usred polja, zaklane. Izgledalo je kao da spavaju. Poklani su udarcima kosa i

kosira. Montadoura su prepoznali samo po njegovoj trbuini. Glave mu nigdje i nikad ne pronaoe. To je polje poslije nazvano Poljem dragu-na. Nikad na njemu nije vie nita raslo, osim korova i kupine. Tako je zapoeo veliki ustanak u Poitouu. II DIO HONORINA 178 XVII POBUNA POITOUA Uzalud je kralj smijenio gospoina de Ma-rillaca sa uprave provincije i zamijenio ga sa Bavilleom. Posredniko pismo to ga je nosio stari upravnik Molines, kojega je po njegovu dolasku u Versailles kralj odmah lino primio, stiglo je prekasno. Dok je njegovo velianstvo psovalo Louvoi-sa, sauesnika Marillaca, ovjeka licemjerna i dosadna, da se obavijesti o stvarnom stanju i damu izda naredbe, u Poitouu bukne ustanak. Nitko nije znao da je uzrok zbog kojega je planuo ovaj nagli poar, bilo odvratno ubistvo malog djeaka zlatnih uvojaka. Situacija je odmah postala vrlo nejasna te se unitenje dvorca Plessis i nestanak markize i njenih sinova dugo vremena pripisivalo razbojnitvu protestanata. Nita nije bilo jednostavnije nego okriviti heretike za sve zloine. Ali prve ete koje su pokuale prodrijeti u Gatine sukobile su se, na njihovo veliko uenje, s katolicima kojima je zapovijedao Gordon de La Lande, staro ime, ali malo poznato, kao i svih plemia, koji su tada ivjeli na svojim imanjima. Meutim, na jugu Bocagea, Samuel La Mo-liniere, hugenot, preao je opet u ofanzivu. 181 Kraljevski su se pukovi povukli na liniju koja je ila od Louduna do Niorta prelazei preko Parthenava. Zima je ubrzo prodrla sa svojim sivim maglama kroz ogoljela stabla zapoelo je gerilsko ratovanje, strano zbog svojih grozota, tajanstvenosti i neukrotivih karaktera onih koje je trebalo upokoriti. Kao da se ratovalo protiv sjena. Naizgled, sav taj kraj je ostavljao dojam kraja napuenog stanovnicima koje nitko nije vidio, kraja zatvorenog, slinog pustinji. S kime da se pregovara? to je prouzrokovalo takvu naglu estinu? Koga su mrzili? Kralja, vojsku ili skupljae poreza? Zato su se tukli? Iz vjerskih, provincijskih ili lokalnih razloga? Koji su cilj htjeli postii

ti okrutni seljaci i ladanjski plemii, koji tako brzo planu? Kraljevi savjetnici su smatrali otmjenim da diu ruke prema nebu i da se gube u raznim pretpostavkama. Uglavnom, nitko nije bio u stanju da otvoreno kae ono to se znalo, ono to se osjealo. Nitko nije htio priznati da je onaj krik, ono muklo mumljanje opkoljene divljai, koja se budi ranjena u dnu ume, odluna i da se bori do smrti, u stvari trzaj jednog naroda, koji nee da bude rob. Zima je u Poitouu poela s oskudicom. Pokuaj gospodina de Marillaca da protestante obrati unitavajui im etvu survao je, zbog golemih poreza i slabe prologodinje ljetine, u katastrofu ope stanje ionako ve poljuljane ravnotee. Dok je Montadour. palio ito blizu protestantskih hramova, poreznici su kraj katolikih zvonika ak ruili kue i prodavali grede iz njih. Plijenili su za porez: krevete, odjeu, tegleu stoku, pa ak i kruh, one okrugle mirisave glave, velike kao toak, naslagane po policama za zimske mjesece. Zar da nekoga boli glava zbog jednog upropatenog ovjeka? Ali kad ih je mnogo, to su onda naputena sela, 182 to su onda bijednici koji se u jesen pojavljuju na cestama, to su onda ispijeni ljudi koji se boje gladi, koji hoe da otmu onima koji su njima oteli. Seljaci su sasvim opljakali bezbrojne komore koje su iz Nantesa vozile snabdijevanje za vojsku. Ba onda kad je nebo bilo vedro, sunce vrue i kad se od ljeta moglo sve oekivati, neredi su unitili zadnju nadu i nastala je glad. Malo-pomalo se doznalo za ulogu to ju je jedna ena odigrala u ovom. velikom poaru mrnje i kako je ona uspjela sloiti u jednom cilju protestante i katolike, plemie i seljake, pa ak i graane malih gradova. Neki su se na dvoru podsmjehivali legendi o ovoj eni. Drugi su u nju vjerovali! Vrijeme lijepih pripadnica fronde nije tako davno prolo i svakome je u Francuskoj bilo vrlo dobro znano da je iz njihove zemlje nekad potekla neka ena Jehane koja je vodila konjanike u borbu. Ova pak nije bila seljakinja, jer ju je plemstvo slualo. Malo-pomalo nepoznati ladanjski plemii uglednih imena, kojima su se u Versaillesu. podrugivali, jer su bili siromaniji od prosjaka, nekim su se udom sloili i naoruali svoju eljad svakojakim orujem poskidanim sa. zidova povrh ognjita: muketama, kopljima, helebar-dama, starim kremenjaama na kotai i na fi-tilj, lansquenettama", to jest, kratkim maevima s dvostrukom otricom, koji su podsjeali na njemake plaenike iz vjerskih ratova, bradate, okiene perjem, obuene u prnje i koji su bili strah i trepet stanovnika. Njihov ratniki duh preselio se sada u seljake kojima su se u

rukama nali njihovi maevi, pokupljeni nekad po poljima poslije bitaka. Bilo je ak ljudi naoruanih lukom i strijelom. To je bilo strahovito 183 oruje kad se nalo u rukama strijelca sakrivenog meu liem nekog hrasta povrh ceste. Kraljevi vojnici su ubrzo zaalili za nekadanjim oklopima. Govorilo se, osim toga, da je ta ena bila lijepa i mlada i da ima veliku mo nad voama ustanka. Ona je poput Amazonke jahala na konju u tamnom ogrtau, ija je iroka kukuljica zakljanjala njenu plavu kosu. Anelika je obila sve dvorce i sve zamkove. I one najopasnije, sagraene na breuljcima i opkoljene jarcima punim ustajale vode, i one sagraene na liticama iznad rijeka radi obrane. Obila je visoke kule koje vie nikoga nisu bile u stanju braniti, a gdje je ona zaticala promr-zle obitelji blizu slabe vatre obila je dvorce renesanse, stvorene za sveanosti, ije su ogromne dvorane zjapile prazne, nastanjene jedino mievima. U njima je bilo vrlo hladno. Vlastelini su u. tom kraju bili vrlo siromani ili su imali sina na dvoru u Versaillesu, koji je rasipao nasljedstvo. Obila je dvorce sagraene od velikog kamenja, udobnije zato to su bili jednostavniji, u kojima su, meutim, njihovi vlasnici ivjeli oskudno i sanjarili da se izvuku iz bijede, to nikako nisu uspjeli ostvariti. Anelika je lako nalazila rijei da uvjeri te ljude. Ona ih je podsjeala na imena, na slavu njihovih predaka i na dananja ponienja. Ti plemii bi potom sakupili seljake u dvoritu dvorca ili na osamljenoj ledini. Kada bi se ona pojavila na svom konju ili na vrhu sivog stubita, gorda, u svom tamnom ogrtau i kad bi poela govoriti sigurnim i mirnim glasom, koji se uo daleko u hladnom zraku, taj bi pri184 mitivan svijet odjednom zahvatilo neko posebno uvstvo te su paljivo pratili njena izlaganja. Ona im je otkrivala ono, to je ve odavna stvaralo ranu u njihovim potlaenim srcima. Ona ih je podsjeala na dvije strane godine 1662. i 1663. kad su jeli sijeno i travu, koru sa stabala, korijenje kupusa i drugih biljki, kad su ak mljeli ljuske oraha pa to mijeali sa zadnjim pregrtima rai ili zobi. Ona ih je podsjeala na njihovu pomrlu djecu, na iseljavanje u gradove, na onu godinu kad su Nikola i drugi gladni "seljaci prodrli u Pariz poput vukova. A te iste godine, odravao se veliki karneval u Parizu, na kome su se pojavili kralj, njegov brat i prinevi okieni blistavim dragulj ama.

A slijedee godine, kad su poele zacjeljivati njihove rane, ministar Colbert je opet uveo porez na so, onaj masovan za lonac i soljenku" i onaj za soljenje namirnica i za stoku", to jest, obavezu za svakog da kupuje u dravnoj prodaji i uz cijenu zlata taj prijeko potreban zain. Podsjeajui na sve to, ona je doticala bolno mjesto svih francuskih seljaka. Pod lavinom, katastrofa, koje su bile na pomolu, nezaposleni su seljaci, strepei pred zimom koja se primicala, u njenu pozivu na ustanak vidjeli ponajprije mogunost da neko vrijeme ne plate porez. Budui da je ustanak zahvatio itavu pokrajinu, mogli bi poreznika baciti u bunar ili ga protjerati udarcima vila. Kako bi bilo divno kad bi ono malo roda mogli sauvati za sebet Ona im je govorila: Vlastela u ovom kraju je prava vlastela. Kad ste vi gladni i ona je gladna. Koliko je puta platila desetinu za rat, glavarinu, deseti nu, namet na neplemike zemlje, koje se na laze na njenu lenskom dobru? Ona to ini da bi vas zatitila od grabeljivih ruku. Istina je... pravo zbori... mrmljali su seljaci. 185 Poite za njima. Oni e vam donijeti blagostanje u novoj pravdi. Vrijeme je da se oslobodite bijede! Navodila je razne brojke: rasipanje koje je ona vidjela na dvoru, podmitljivost prigodom dobivanja poloaja, poslove velikih financijera, sve ono to je sililo dravu da svake godine sve vie i vie novaca uzimlje na izvoru, to jest, iz seljake zdjele. Massoni de la Guvonniere, Goilardi d'Am-boise, Chesbroni de La Fouliere, Aubery d'As-premont, Grosboisi, Guinefoli i drugi plemii neznatnijeg roda digoe se na oruje. Neki gradovi kao Parthenav, Monterrav, La Roche, koji su oklijevali pridruili su se, na kraju, pobuni bilo silom, bilo uslijed pobjede protestantskih eta ili to je uspjelo da ih se uvjeri. I meu graanima je bilo mnogo onih koji su imali dovoljno razloga da budu nezadovoljni s kraljem. Anelika je s njima govorila jezikom kuda i poslova, jezikom koji su oni dobro razumjeli. Rezerve u gradovima su bile ravnomjerno podijeljene pri emu se imalo na umu mogunost da glad potraje godinu dana. Meutim, ni sve te mjere ni pljakanje vojnih komora ne bi bile dovoljne da spase ovaj narod koji se

odijelio od kraljevstva, da se narod s altantske obale nije svrstao na stranu svoje brae iz Bocagea. To je bio kraj preteno protestantski, ali je to bila i zemlja soli, sredite otre i skoro vjekovne borbe izmeu naroda i krune. Neki krijumar soli iz Sabiesa, po imenu Ponce-le-Pa-lud povukao je za sobom ljude svog stalea. Odsada je preko nepoznatih obala, preko malih tajnih rijeka hrana pristizala u Poitou. Zlatom je za nju plaano. Neki graanin iz Fontenav--le-Comtea objasnio je ljudima svog stalea da 186 im zlato nee biti ni od kakve koristi kad od gladi pocrkaju. Vlast je paljivo pratila dogaaje u Poitouu. Ali zima je bila za nju zapreka isto tako jaka kao i ustanak. Vlast je ekala da prestanu hladnoa i magle, snijeg i led, pa da onda prodre u ovu tvravu i prebroji mrtvace. Ali ljudi u Poitouu nisu umirali Za svih onih hladnih mjeseci, Anelika se kratko zadravala na istom mjestu. Najvie se zadravala po seljakim kuama. Posjeivala je one, koji su joj bili potrebni, sjedila je blizu ognjita u nekom starom dvorcu, ili ispred kotlia, na nekom majuru, ili u stranjem dijelu duana utjecajnog trgovca u kakvu trgovtinu. Nije joj bilo neprijatno dolaziti u dodir s toliko razliitih osoba, a njihova spremnost da je sluaju, jo ju je vie utvrivala u njena uvjerenju. Svi su osjeali da e se neto dogoditi! Ali njen pravi stan, njeno omiljeno mjesto bila je cesta na kojoj su odjekivala kopita njena konja i konja njene pratnje. Pratio ju je barun de Croissec. Kod njega je najprije zatraila gostoprimstvo nakon one noi. Poslije toga ju je taj krupni ovjek pratio svuda s nekoliko svojih slugu. Sto se tie Anelikine eljadi, protestanti su se pridruili etama La Morinierea. Ostali, pod vodstvom napoliara Martina Goneta, stvorili su neku vrst samostalne jedinice svaki je lan ivio kod svoje kue, ali svi su bili spremni na najmanji znak zgrabiti oruje. Uz Aneliku su stalno bili njene sluge koje su preivjele jezivu no u Plessisu: konjuar Alain, pomonik kuhara Camille, stari Antoine sa svojom kremenjaom, Flipot, pariki mangup, Malbrant Glavosijek, koji je brundao, ali je bio sretan to opet ivi surovim ratnim ivotom. Od samog poetka opat Lesdiguieres je bio 187 stalno uz nju.. im je ne bi vidio, odlazio je da ju trai. Bojao se onog to je bilo sakriveno iza njena glatkog, ledenog lica i iza njena nepominog pogleda. Muila ga je tjeskoba, bojao se da se ona ne ubije.

Za vrijeme odmora, padala je u duboki muk inilo se da ne vidi nikoga od ljudi to je okruuju. Sjedila je kod vatre u velikoj dvorani, po ijim su zidovima visili oruje i gobleni. To ju je podsjealo na njeno djetinjstvo. Vani je vjetar zavijao i drmao rasklimane prozorske kapke, vjetrokazi su kripali na vrhu otrih tornjeva. Osim pucketanja vatre esto bi se ulo jednolino udaranje cipela vojvode de La Morinierea po ploicama. Bio je i on tu, hodao je uzdu 'i poprijeko, a njegova golema sjena proigravala je uslijed titranja plamena. S vremena na vrijeme zaustavio bi se i bacio na ognjite .sveanj granja. Njoj je bilo hladno, trebalo ju je ugrijati. Zatim bi nastavljao da hoda poput zvijeri u kavezu. Katkad bi mu pogled pao na Aneliku, koja je sjedila potpuno odsutna duhom i na njeno tijelo opata Lesdi-guieresa, koji je malo unazad sjedio na klupi, a glava mu kimala od umora. Mumljao je u bradu rijei nemoi i bijesa. Ne toliko na malog opata, mada mu nije bilo savim pravo to se nalazio tu. Zapreka, koja se stvorila izmeu njega i ove ene, za kojom je udio svakog dana sve luom strau, bila je druge vrste i mnogo jaa od prisutnosti njena paa, oiju kao u djevojice. On bi ga uklonio jednim okretom ruke, ali bilo je tu neto drugo to ni njegova neumoljiva volja, ni njegova ljubavna strast nije mogla ukloniti. Danas mu je ona zauvijek izmakla. Cim je doznao za napad na dvorac Plessis, vratio se usiljenim marem u taj kraj. Nekoliko dana je traio nestalu gospodaricu dvorca i ponovo je pronaao. Bjesnilu Samuela de La 188 Morinierea zbog zloina Montadourovih vojnika pridruio se i neki osjeaj, koji mu je do tada bio nepoznat, i taj mu je osjeaj zadavao bol. Pomisao, da su mu obesastili ovu enu, tjerala ga je u ludilo. Dok ju je traio vie puta se pokuao baciti na svoj ma, da se oslobodi patnje, koja mu je izgrizla i tijelo i duu. Nije mogao vie podnijeti ni da se spomene Gospodnje ime, ni da mu se obraa. Jedne veeri, na stepenicama nekog krinog puta, na raskriju, gdje je duhao vjetar, pod nebom na kome su jurili oblaci, taj grozan ovjek osjeti kako mu srce krvari, a suze naviru na oi.. On ju je ljubio. Za nj se Anelikin lik okrui odjednom sjajem zanosnog otkria: ljubavlju. Kad ju je naao, skoro je pred njom pao na koljena, da poljubi rub njene haljine. Ona je mirno gledala, a tamni podonjaci jo su vie isticali tajnovitost njenih oiju. Njena ranjena, odsutna ljepota sasvim ga smuti, podjari u njemu groznicu, koju su njegovi snovi samo poveali. im se naao s njom nasamo, htio ju je zagrliti.

Ona problijedi i uzmakne, lica izobliena od uasa. Ne pribliujte mi se, neu da mi se pribliite! Njen uas dovodio ga do ludila. Htio je poljubiti te usne, koje su drugi pozlijedili, da na njima izbrie njihove tragove, da je uini svojom, da je proisti od ljage. Spopadne ga neshvatljivo ludilo, u kom su se izmijeali oaj, nesnosna ljubav, elja da je osvoji. On preuje njenu molbu i strastveno je zagrli. Ali kad ju je vidio zgrenu, blijedu od mramora, zatvorenih oiju, on se smiri. Izgubila je svijest. Drui, sav prestravljen, poloi je na pod. Opat Lesdiguieres dojuri i od serafina pretvori se u arkanela osvete. 189 Bijednice! Kako ste se usudili dotak nuti je! Sklanjao je sa Anelike njegove jake, dlakave ruke i borio se s Goliatom. Kako ste se usudili? Vi, dakle, ne shva ate? Ona ne moe vie podnijeti dodir mu kareve ruke. Bijednice! Gotovo itav sat im je trebalo da je osvijeste. Za tih mjeseci gerilskog ratovanja vojvoda La Moriniere i Anelika su se ponovo sastali kod svojih pristaa. Za tih dugih veeri domaini, uznemireni nejasnim strahom, ostavljali su nasamo hugenota i katolkinju. Muk, um koraka, poigravanje plamena... Tako je prolazilo vrijeme u toj neizraenoj i bolnoj drami. su doznali da se tu nalazi ena to je pobunila Poitou. Na njenu je glavu raspisana ucjena, iako nisu znali za njeno ime i linost. Polje draguna bilo je u blizini i sjeanje na nj gonila je vojnike u potjeru za njom. Anelika umalo nije upala u jednu zasjedu. Spasio ju je mlinar Valentin, a potom i nju i opata Lesdiguieresa, koji je tom prilikom ranjen, sklonio u svoju mlinicu. Da ju sauva od eventualnih potjera, Valentin ju je odveo dublje u movare, gdje je nitko nije mogao progoniti.

Nekako u veljai Anelika se opet nalazila u predjelu Plessisa. Nije htjela da vidi ruevine nekadanjeg dvorca, ve je svratila u plemiki dvorac Guemenee vlasnitvo de Croisseca. Debeli barun kao da je u svojoj postojanoj privrenosti prema Anelikinoj borbi nalazio neko opravdanje to kuburi ivotom neoenjenog ladanjskog plemia. On se vie izmuio u ova etiri mjeseca, nego u itavom svom ivotu. Osjeao se istinskim

Anelikinim prijateljem, na koga se ona mogla osloniti u svakoj prigodi. Zaista, on joj nije bio na smetnju. Tri brata La Moriniere i druge zavjerenike voe sastali su se tu da raspravljaju o situaciji. Predviali su da e u proljee kraljevske ete poduzeti napad sa svih strana. Sjever je bio vrlo slabo branjen. Da li su mogli raunati na Bretonce, koji su, uostalom, bili Bretonci samo napola, jer su bili s ove strane Loire? Neto poslije zaele su se vrlo otre borbe u okolici. Ovaj kraj je bio meta kraljevskih eta, jer je ba ovdje zapoeo ustanak. Sigurno 190 191 XVIII UASNO OTKRIE ***???. Anelika je proivjela vie sedmica u Va-lentinovoj kuici. Niska, trona kua u razini vode, sa svojim pocrnjelim slamnatim krovom, koji je liio na krznenu kapu, bila je udobna. Posebna buka koja je bila tajna graditelja koliba", napravljena od modrikaste gline, slame i ubra pokrivala je unutarnje zidove, kao neka vrst pusta, koji je upijao vlagu i titio od hladnoe. U njoj je bilo toplo i suho i dok su komadi treseta gorjeli na ognjitu kratkim, ljubiastim plamenom, toliko je ta toplina bila ugodna, da se skoro zaboravljalo na taj jezerski kraj, zasien vodom, koja je u sve probijala. U njoj je bila samo jedna niska prostorija, a do nje neka vrsta upe, pola staja, a pola podrum, odakle se ulo brecanje zvonia na kozi, koju je Valentin doveo na svoju plitvi-cu", da bi imao svakog dana mlijeka i sira. Bila je tu i jedna kamenica u kojoj su se vr-tile crne jegulje za riblju orbu", te zaliha boba i crnog luka, glave kruha na niskim policama i bava crnog vina. Pokustvo je bilo udno. Krevet, na kome je strunjaa napunjena s paprati leala na ograenim daskama, bijae vrlo jednostavan. Gazda Valentin nije zaboravio da u svoju kolibu u movari donese ikonu Djevice Marije, tako dragu vandejskim srcima. Govorilo se da je ikona vlasnika Abletskog mlina ljepa od svih ostalih. To je udno djelo bilo, u stvari, stakleno zvono u kojemu je Bogorodi-ina slika bila okruena cvjetovima od koljki ili bisera, te vrpcama, obojenim kameniima i pravim talirima rasporeenim u obliku aureole oko slike. Aneliki je to zvono s Bogorodii-nim likom bilo znano, te joj se inilo, gledajui ga, da se vraa u prolost. Naas se vrijeme zaustavilo i ona se sjeti kako mu se ona kao dijete nevino divila. Zatim joj je naglo, ponovo iskrsavalo u svijesti njeno izranjeno tijelo i njena izranjena dua, njene odrasle patnje koje su se komeale u njoj kao jegulje u kamenici. Kao pakleno kolo, tmurno i ogavno,

javljale su se u njoj misli od kojih ju je ponekad vrtoglavica spopadala. Tada se naslanjala o zid. inilo joj se da se neki ponor otvara pod njenim nogama. Njena podsvijest ju je upozoravala na uasnu pogibelj koja je gmizala oko nje ili u njoj. Zatim bi sve prestalo i u njenu bi se duu ponovo vraao izvjestan mir. Ovdje ona nije osjeala potrebu da neprestano bjei od sebe same, kao kad se nalazila na vrstom tlu, gdje ju je bez prestanka neto tjeralo da podie brane izmeu sebe i kralja Francuske. Strah od njega postao je njena fiksna ideja. Kraljevi se vojnici ne usuuju da je tu progone. Ona odlui poekati neko vrijeme. Napustit e movare u proljee kad zaponu borbe. Tada ona mora biti tamo, da ohrabri klonule, da ih podsjeti na svrhu za koju se bore. Valentin joj je donosio novosti. U itavu kraju vlada mir. Sve je na ratnoj nozi, ali mirno. I dalje se skupljalo vojsku, a posebice se vodila borba protiv gladi. Zahvaljujui ustanku, narod je sauvao ono malo hrane, koju

192 'S Anellka buntovnik 193 bi, inae, kao bunar bez dna, progutale rekvizicije i porezi. Tako je i Poitou bio dovoljan sam sebi i ljudi su se smatrali sretnima. Sve je bolje, kad se ljudi snalaze kako znadu." Da li e znati odbraniti slobodu, koja im je tako potrebna? Svi su se spremali za to. Gazda Valentin je dolazio skoro svaki dan. Da li je ostali dio vremena provodio u mlinu? Da li se bavio ribolovom ili lovom u traku? Cesto je dolazio s punim vrama ribe ili je donosio ptice arenog perja, privezane za tap s glavama nadolje. Stanovnici kuice malo su govorili. Bolesni opat spavao je gore na sjeniku. Njegova rana na boku zacijelila je zahvaljujui oblo-zima od trava. Ali je esto.imao groznicu. Bio je kao bolna i njena sjena meu drugim dvjema sjenama: podjednako utonulim u svoje snove. To su bila tri razliita bia: jedna lijepa i tragina ena, mualjiv mlinar, trome i udne udi i mali, blijedi i drhtavi dvorski opat svi troje zarobljenici tihe i ustajale vode. Anelika je spavala na krevetu od- paprati i pokrivala se tekom ovjom koom. Spavala je kao zaklana, bez snova, spavala je kao nikad prije. ini se

da drama nije ostavila tragova na njenu tijelu. Kad bi se probudila, sluala bi romon kie, koja je padajui po mirnoj povrini movare postostruila svoj tihi u-bor. Ili bi sluala kreketanje aba, otre krikove vodenih takora, zov nonih ptica i ostale zvukove te vodene dungle. To ju je donekle smirivalo. Kada bi Valentin bio tu, ona bi vidjela kako nou sjedi u svom naslonjau od slame i sjajnog drva. Sjedio bi otvorenih oiju, a modrikasti odsjevi. plamena odraavali su se na njegovim grubim crtama lica, sumornim i bezizraajnim. Za trenutak bi blje194 snula neka svjetlost u dubini njegovih onih upljina. Imala je dojam da je promatra. Tada bi zatvorila oi i ponovo zaspala. Gazda Valentin je za nju bio samo prijatelj iz prolosti, koji ju je sluio. Lomio je komade treseta za vatru, muzao kozu, stavljao mlijeko da se usiri u sanduk pod kamen ispod ognjita, pripremao juhu i ribu, palio vinske pare da ne bi umak peenja bio gorak. Bio je kuhar dostojan da slui pod velikim Vatelom. Katkad joj je donosio pune koare pletenica i pogaa pripremljenih sa sirom, pogaa kakve prave u tom kraju o Uskrsu, kora im je crna, a iznutra su zlatne boje. Anelika je naglo i halapljivo jela. Bila je uvijek gladna. Neki sjaj, nalik pomalo na osmijeh, pojavio bi se u neustraivim oima ovjeka, dok bi gledao kako svojim bijelim zubima zagriza u pogau. Tada bi ona prestala jesti osjeajui neku nelagodnost, stoga bi izala iz sobe da izbjegne njegovu pogledu. Kad je ona stigla na mali otok usred movare, jo je vladala zima, a na poplavljenoj zemlji se nanovo oblikovao zaljev, kao u davna vremena. Po slanom su se mulju kotrljali morski jeevi, mekuci i okamenjene koljke. Neke morske ptice jo su dolazile da prave gnijezda meu trskom. Visoke topole, to su ih donijeli Holanani za vrijeme Henrika IV preobrazile su ovaj morski pejza. Johe, ja-sike i jaseni, su pri prozranoj, porculanskoj svjetlosti izgledali kao nacrtani do najmanjih sitnica nekom crnom bojom, iznad sjajne vode i lake izmaglice. Gore visoko kriali su gavranovi, lebdei nad opustjelim krajem. Stojei uspravno meu trskama, Anelika je dugo promatrala taj splet grana i granica, visoka debla stabala, tu nerazmrsivu arhitekturu movare. Taj crno-bijeli bakrorez oarao je "* 195 I

lijeno zdvojno srce i odjednom joj se priini da vidi kako u magli prolaze Florimond, Charles Henri i Cantor drei se za ruku. Tada je ona, lomei ruke, vikala: O sinovi moji! Sinovi moji! Vikala je, a njen se glas gubio u beskraju sve dok posrui po blatu, ne bi doao opat Lesdiguieres, uzeo je za ruku i polako odveo kui. Ti si rtvovala svoje sinove", govorio je u njoj neki mukli glas. Nevaljala, bezumna eno! Nisi smjela nikad napustiti Versailles, nikad nisi smjela poi u zemlje Istoka, koje su te izopaile. Morala si se podvri kralju. Morala si lei s kraljem..." Tada bi je potresli grozni jecaji, te bi ih dozivala tihim glasom zaklinjujui ih da joj oproste. Proljee je dolo rano i bujno, te prekrilo smaragdima iroka prostranstva, preobrazilo taj pusti kraj u divnu rasko, dugim potoar-kama vratilo njihovu sivozelenu tajanstvenost. Bijeli lokvanji, mirei na vosak i med, ponovo su procvjetali. Vretenca su poela da krstare Bvojim laganim letom sputajui se na bu-nove potonica i metvice. U barama bacakale su se divlje patke, pupavci s krunom, debele, sive guske, oprezne aplje. Iza sputenih grana tiho su prolazili amci. ivot je bio razliit i bujan u tim naizgled pustim movarama i umama. Stanovnici koliba, koji su potjecali od plemena Collibert predstavljali su i nezavisnu republiku. U movarama ima zloeste eljadi, koja ne plaa porez ni kralju, ni biskupu", priala je nekada dojilja. Bio je mjesec mart, ali je vrijeme bilo izvanredno blago. Zima nije bila otra ree Anelika jedne veeri gazdi Valentinu Dobri su dusi 198 3 nama, vjerujem. Naskoro u se vratiti na kopno. Mlinar poloi na stol vr kuhanog vina i nekoliko zdjelica. Veera je bila svrila. Opat Lesdiguieres se popne i legne na svoju balu sijena na sjeniku. To je bilo vrijeme kad su Anelika i Valentin sjedili ispred ognjita, pili vrue vino, koje je mirisalo na razne trave i cimet. Valentin je poslui, zatim sjedne na klupu i buno srkne pie. Ona ga pogleda, kao da ga vidi prvi put i zaudi se njegovoj zaokruenoj i snanoj kimi pod kaputom od sive tkanine i njegovim glomaznim cipelama s metalnim kopama. Ni graanin, ni seljak. Gazda Valentin, mlinar u Abletskom mlinu. Neznano bie, koje se uvijek nalazilo tu. Pogleda je preko ruba svoje zdjelice. Oi su mu bile sive. Ti e otputovati? Govorio je narjejem, a ona mu je isto tako odgovarala. Da, treba da vidim to rade nai. Ovog

e ljeta biti rata. On otpije gutljaj, pa jo jedan. Buno je disao. Zatim stavi zdjelicu na stol i ustoboi se ispred Anelike, opustivi ruke niz tijelo i paljivo je motrei. Sledivi se od njegova pogleda, ona mu prui posudu koju je ispraznila. Stavi na stol! On poslua i opet se zagleda u nju. Imao je koziavo rumeno lice, a iza poluotvorenih usana pokvarene zube. Osamljenost tog mjesta, koja prije nije djelovala na Aneliku, veeras ju je titila. Ona je nervozno stiskala naslon naslonjaa na kom je sjedila. Idem spavati ree. On stupi korak naprijed. 197 Stavio sam potpuno svjeu paprat, koju sam ubrao u umi, da bi krevet bio meki. Nagne se na(j nju> uzme je za ruku i zaklinjui je oima, ree: Doi sa mnom na paprat. Anelika naglo povue svoju ruku, kao da se opekla. Sta te je spopalo? Zar si poludio? Ona skoi, gledajui ga puna strepnje. Uas KOJI je onu njoj pobuivao, koji su u njoj pobuivali sada svi ljudi, sprijeio ju je da se brani onako kao to je eljela. Srce joj je lu-acki lupai0 u grudima. Ako je on dotakne, onesvijestit e se kao onda s vojvodom La Mo-rmiereom. Silan ju je strah spopao sjetivi se otrog gra koji je umalo nije zaguio onog dana, dok je sjeanje na onu no u Plessisu ponovo oivljelo u dui i ispunilo ju uasom. U mhnarevim oima opazi estok i nesiguran sjaj, kojega se ustraila. Valentine, ne dotii me se! . Stajao je kraj nje nadvisujui je svojim visokim stasom, malko pogrbljen, objeene donje usne, ist0g onog glupog izraza lica kao nekada, izraza koji je u njoj izazivao elju da se smije. ~ A zato ne ja? > ree on s mukom. u i- te liub*m kome je cijeli ivot propao zbog ljubavi kojom si mi ranila srce... Predugo sam oekivao ovaj as... mislio sam da je to nemogue, ali sada znam, da e biti moja... *T-, "?a Nikola!" mislila je ona smuena. Kao .Nikola! ftatram te otkad si ovdje. Vidim kako deblja poput lijepe, oploene ovce. .Ta da mi je srea ispunila srce, jer sam shvatio da nisi vila da te mogu milovati a da me ne urekne.,, 6 198

Ona je sluala, ne shvaajui njegove besmislene rijei, promumljane na muklom, ali uza sve to dragom narjeju njihova kraja. Doi mila moja, lijepa moja. doi na paprat. On joj se priblii i privue je k sebi. Svojom je rukom stane milovati po ramenima. Ona se uspije svladati i svom ga snagom tresne po licu. Pusti me, prostaino! Valentin zadrhta i uzmakne pred uvredom. On se ponovo pretvori u mlinara Ablettesa, ije se otre i napraite udi bojao cijeli kraj. Kao onaj put reao je kao onaj put u ambaru, u noi chaudauta1). Nisi se izmijeni la, ali nije vano. Veeras me nije strah, jer nisi vila. Platit e mi. Noas e biti moja! To ree odlunim i stranim izrazom na licu. Zatim se okrene, tekim se korakom dovue do stola i nalije svoju au. Imam ja vremena, ali sjeti se da se ne moe nekanjivo uvrijediti gazdu Valentina. Srce si mi proderala, platit e mi za to! Ona pokua smiriti ovog bjesomunika. Shvati me, Valentine ree ona slom ljenim glasom ja te ne prezirem. Ali da si ak i kralj, ja bih te odbila. Ne mogu podnijeti da me neki ovjek dirne. To je tako. To je kao neka bolest, razumij me... Valetin ju je pomnjivo sluao promatrajui je zlobnim pogledom. Zatim nadlanicom ruke otare mokra usta od vina. Nije istina. Ti lae. Ti se baca smijui se u zagrljaje mnogih. Morao te dirnuti onaj koji ti je stavio tvog bucu u trbuh. ') Obiaj da se mladence za prve brane noi poasti vruim vinom: 199 Izraz je poticao iz jugozapada, ali su ga katkad vie upotrebljavali na sjeveru. Bucof Dijete! Kakvog bucu? upita ona gledajui ga kao netko tko zaista ne shvaa, tako da ga je to zaista zbunilo. Do avola! Onog to nosi u sebi. Pa tome sam i zakljuio da nisi vila. Za vile se go

vori da ne mogu imati djece s ljudima. To mi je rekao neki arobnjak. Prave vile ne mogu imati djece. O kakvom to djetetu bulazni? povie ona otro. Ponor se otvorio pred njom. Prijetnja se pojavila s ruba podsvijesti, nabujala je, nametnula se. Odjednom joj bi jasno da je vrtoglavica, koju je ona pripisivala nekoj vrsti slabosti, poticala od laganog kretanja zametka u. njoj. , Nee valjda tvrditi da to nisi znala objanjavao je mlinar, dalekim, priguenim glasom. Ve je pet ili est mjeseci da ga nosi.. Pet ili est mjeseci! Ali to je nemogue. Poslije Colina Paturela ona nije ljubila nijednog, ovjeka. Nije ni sa jednim bila ... Pet ili est mjeseci... ! Jesen... ! Krvava no u Plessisu, pucnjava, krv, poar, jecanje izgubljene djece, urlikanje ena, nesnosni pri-2ori, draguni s otkopanim hlaama... Borba i bol, luako ponienje, a pet mjeseci potom grozna istina. Poput ranjene zvijeri, ona bolno zaurla: Ne, ne! Ne to! itavo vrijeme, dok je jahala po Poitouu,. teei samo za jednim ciljem, nije nimalo vodila rauna o sebi, stoga i ne bijae nita primijetila. Htjela je zaboraviti na svoje tijelo, te se nije ni brinula za razne anomalije, koje je pripisivala pretrpljenim patnjama i naporima svojih putovanja. 200 Sad se sjetila svega, stvarnost je bila tu. Grozni se plod ve razvio. On je napinjao rublje pod njenim prsluetom. Stas joj je izgubio^ vitkost. Pred njenim luakim pogledom Valentin je izgledao zbunjen. Nastane muk, zauje se, kako je ispred kue neka mala riba skoila iz mirne vode. To nije vano prihvati opet mlinar ti si jo ljepa... On joj se ponovo primakne. Ona je bjeala ispred njegovih ispruenih ruku, sakrivala se po mranim uglovima sobe, a uas ju je prijeio da vie. Na kraju njemu poe za rukom da je uhvati i,zagrli. U taj as estoki udarac potrese vrata, drvena kvaka na vratima poleti, a visoki stas Sa-muela de La Morinierea se sagne i ue u kuicu. Preleti pogledom po sobi i zamumlja spazivi ih. Otkad je Anelika nestala, njega je izjedala nestrpljivost. Cuo je da je postala zarobljenica prokletog mlinara, koji ju je svojim aranjem zadravao u movari. Ali to da ovjek misli o tom blesavom praznovjerju. Bila je,

meutim, istina da je taj papistiki mlinar bio sumnjiv i opasan. Zato je ta velika gospoa pola k njemu? Zato se ne vraa? Ne mogavi vie izdrati i ne obavijestivi nikoga, naao je vodia da ga. odvede do nje. Kad je stigao, spazio ju je u zagrljaju te tupe ivine. Prerezat u ti grkljan, seljaino! rikne on vadei svoj bode. Gazda Valentin izbjegne udarac. Sagne se i. pojuri u drugi kraj prostorije, da se tamo skloni. Od bijesa i razoaranja lice mu se izobliilo, kao to je i hugenotovo bilo. Neete je imati sav zadihan ree svo jim lijenim glasom. Ona je moja! 201 Mrcino, svinjo, prosut u ti crijeva! Mlinar je bio snaan i golem kao i hugenotskl velika. Ali je bio bez oruja. Povukao se iza stola i paljivo vrebao pokrete doljaka. Ovaj se tresao od bezumne ljubomore i nastojao iskoristiti trenutak mlinarove nepanje da bi ga zaklao. Vatra se na ognjitu poela gasiti, te se u uglove prostorije stao uvlaiti mrak. Valentinu je opet bio cilj da se doepa velike sjekire koja je bila iza krinje. Anelika poleti prema ljestvama, koje su vodile na tavan, spotakne se o sijeno i nagnuvi se nad malim Lesdiguieresom, stane ga svom snagom drmati. Opate! Tuku se... Oni se tuku zbog mene! Jo sanen, pri svjetlosti starog fenjera koji je visio o gredi, mladi je ovjek zaueno promatrao tu enu raskolaenih oiju, koja je od straha cvokotala zubima. On isprui ruke: Ne bojte se niega, gospoo, tu sam. Odozdo dopre grozan urlik i mukli pad jed nog tijela. Sluajte ... Ne bojte se niega ponovi on. Dohvati svoj ma, koji je bio blizu njega i spusti se po ljestvama iza Anelike. Kao gromom oinuto, lealo je tijelo hugenotskog patrijarha, licem okrenuto prema zemlji. Lubanja mu je prsla, a meu upavom kosom zjapila je krvava i iroka rana.

Valentin je stajao blizu stola i pio vino iz vra. Okrvavljena sjekira leala je kraj njega. Njegovo sivo odijelo bilo je krvavo. U oima mu se odraavalo ludilo. XIX ZLOIN U MOCVAKAMA On spazi Aneliku, poloi vr na sto i pri tom zadovoljno uzrigne. Da bi se zadobilo princezu, treba se uvi jek boriti protiv zmajeva ree on petljajui jezikom. Zmaj je doao i ja sam ga ubio. Evo, gotovo je. Jesam li te zasluio, a? Vie mi nee umai! Poao je prema njoj posrui, pijan od vina, naprasitosti i razdraenih elja. Spretnim skokom opat, koga mlinar nije dotada vidio, klizne kraj Anelike i tavi se ispred nje s isukanim maem. Natrag, mlinaru! ree mirnim glasom. Pojava njenog sveenika zbuni mlinara. Ali se brzo sabra. Obuzet strau nije bio vie u stanju da poslua glas razuma. Uklonite se, opate proguna. Ove vas se stvari ne tiu. Vi ste nevini. Udaljite se! Ostavi ovu enu na miru. Ona mi pripada. ? Ona pripada samo Bogu! Povuci se, ostavi ovu kuu. Pazi da ne izgubi svoju duu zauvijek! Potedi me propovijedi, opate, pusti me da proem!

202 203 U ime Krista i Djevice Marije, nareu jem ti da se povue! Zgazit u vas kao stjenicu! Jedna varnica s poluugaenog ognjita za-iskri na vrhu ispruenog maa. Ne primici se, mlinaru proapta opat. Ne primici se, zaklinjem te! Valentin nasrne na nj ... Andelika sakri lice objema rukama.

Mlinar uzmakne, pritiskujui rukama slabine. Srui se na ognjite. Odjednom stane urlati: Odrijeite me, opate, odrijeite me! Umri jet u. Neu da umrem u smrtnom grijehu. Spa site me! Spasite me pakla, umrijet u! Njegovi neljudski krikovi ispunjavali u kuicu. Zatim krikovi oslabie, presjeeni jadikov-kama i smrtnim hroptanjima, s kojima se mijealo aptanje umirueg. Naposljetku sve zamukne. Andelika je bila nesposobna da se makne. Opat je morao sam odvui dvije leine, ukrcati ih u plitvicu", malko se udaljiti i baciti u tamnu vodu. Vrativi se, ustanovi da je mlada ena stajala ukipljena na istom mjestu. On paljivo zatvori vrata, poe do ognjita, sloi treset i drva i raspali vatru. Zatim Aneliku primi za ruku. Sjednite, gospoo ree poluglasno. Ogrijte se. A kad mu se uinilo da ona dolazi k sebi, ree: ovjek to je vojvodu doveo ovamo, po bjegao je. Cuo sam um njegova una. Sigurno jedan od Collibertovih. Taj nee priati. Aneliku spopadne drhtavica. To je uasno! To je uasno! 20#

Da, uasno! Dva mrtva ovjeka. Ne, nije to uasno ve ono to mi je pri je rekao ... Ona ga je netremice gledala: Rekao mi je da u dobiti dijete! Mladi ovjek sagne glavu, crvenei se. Andelika ga ljutito prodrma za krhka ra mena. Vi ste to znali, a niste mi nita rekli. Ali, gospoo mucao je on ja sam mislio... Luda, luda sam bila. Kako je moglo pro i toliko a da ja to ne primijetim! Ona je zaista imala dojam da e enuti razumom. Opat Lesdiguieres htio joj je uzeti ruku, ali mu se ona otme, jer je osjetila da se ono neizrecivo neto

poelo micati u njoj. To je za nju bilo gore nego da je ljuta zvijer ivu raskomada. Izvijala se, upala kosu, htjela se utopiti u movari. On ju je zaklinjao, zadravao, a ona ga je tjerala od sebe, prepustivi se uasnoj mahnitosti, dok joj je on uzaludno govorio njenim i ozbiljnim glasom o Bogu, o ivotu, o molitvama i aptao joj plaui ljubavne rijei. Ona se napokon smiri, a duu joj malo-po-malo preplavi ono isto vedro raspoloenje u kojem je ivjela u zadnje vrijeme. Prisili sebe da mu se osmjehne. Poite spavati, moj mali djeae, vi ne moete vie izdrati. Njena ruka je saalno gladila njegovu zagasitu kosu, to mu je okruivala njeno, mladenako lice s vrlo lijepim oima, u kojima je ona itala vatreni izraz boli i oboavanja. Svaka od nevolja to vas pogodi, gospo o, postaje kalvarija za moje srce. Znam, jadni moj djeae. Ona ga privine na prsa, osjeajui utjehu u njegovoj blizini, jer bio je nevin i ljubio ju je, 205 jer je bio jedino drago bie koje joj je ostalo na tom svijetu. Moj jadni anele uvaru. Poite spavati. On joj poljubi ruku i nerado se udalji, uznemiren, ali toliko iscrpljen da ga je ona ula kako se spotakao o preagu Ijestava i kako se teko sruio na krevet... Ona je mnoge sate proboravila stojei nepomino poput kipa. Kad se pojavila zora, ona se neujno digne, omota se ogrtaem i izae iz kuice. Mlinarov amac je ekao pred kuicom privezan lancem za prsten, uvren za zid napravljen od ilovae i slame. Ona odrijei amac i dohvativi drvenu lopaticu, laku za rukovanje od motke, gurne amac u zelenu vodu kanala. Jo se ne bijae sasvim razdanilo. amac je prolazio praen kri-jetarijem divljih ptica, koje su se probudile. Anelika pomisli na malog opata. Kad se probudi, on e je oajno dozivati. Ali je nee dostii i nee je sprijeiti u njenu naumu. U podrumu se nalazio un, te se mogao njime posluiti da dopre do ljudi koji nastavaju kolibe u movari. Sunce se pojavi na obzoru i pretvori vrlo tanku maglu u zlatnu koprenu. Bivalo je sve toplije. Anelika naas zaluta po kanalima boje pelina ili bisera. Ali sredinom jutra pristane uz vrsto kopno.

206 XX NO PATNJE KOD VILINSKOG KAMENA Uinit e to. Melusino, uinit e to ili u te prokleti! Anelika je rukama stiskala koata stariina ramena. Njen straan pogled sukobio se s vraari-nim. Izgledale su kao dvije furije koje se bore i da ih je tko spazio u polumraku spilje, raspletenih kosa i sijevajuih oiju, bio bi od straha pobjegao. Moje prokletstvo je jae od tvoga zasike Melusina. Nije! Mrtva u biti jaa od tebe. Ako mi ne pomogne, ja u umrijeti, a kad umrem li it u te tvoje moi. Zarit u bode sebi u tr buh, da ga ubijem! U redu. ree starica, popustivi odjed nom. Pusti me, dakle. Ona prodrma svoja stara ukoena lea pokrivena dronjcima. Zima provedena u vlanoj spilji nastavila je njenu sporu preobrazbu od ljudskog u nekakvo biljno i ivotinjsko bie, te je njeno tijelo postalo nalik starom, krka-vom panju, kosa joj je poprimila oblik drvenastih biljki ili konaca to ih pauci tku, dok su joj oi bile kao u lisice skrivene u cestaru. 207 Ona doepesa do svog kotla, podozrivim se pogledom zagleda u kipuu vodu, a onda, kao da se odjednom odluila, uze u nju bacati itave pregrti trava, lia i prakova. To to sam ti rekla, bilo je za tvoje dob ro. Sad je vrlo kasno. Ti si u estom mjesecu trudnoe. Ako popije ovo sredstvo, mogla bi lako umrijeti! Nije vano! Moram se osloboditi ploda. Tvrdoglava si kao mazga ... Eh! Neka, umrijet e, ali ne mojom krivnjom. Nee, ?dakle, doi s onog svijeta da me mui? Obeavam ti! Ne bi bilo dobro, da ja budem uzrok tvojoj smrti mrmljala je starica. Jer ti je sueno da dugo ivi. Nije dobro prkositi sud

bini koja je odluila da ivi a ne da umre. Ti si krepka i snana. Moda e izdrati. Sad u pokuati vraanjem umoliti sudbinu da ti bude sklona. Kad ispije napitak to u ti ga dati, poi e do Vilinskog kamena i tamo e lei. To je mjesto osamljeno. Duhovi e ti po moi. Napitak je bio gotov tek u sumrak. Melusi-na napuni drvenu zdjelu nekim crnkastim uvar-kom i prui ga Aneliki, koja ga odluno ispije do zadnje kapi. Njegov okus nije bio neugodan. Ona olakano uzdahnu, usprkos zebnji, koja ju je muila pri pomisli na ono to e potom uslijediti. Ali se tjeila time da e se osloboditi trudnoe. Zlo e izai iz nje. Samo treba da bude hrabra i izdri kunju. Ona se digne u namjeri da poe do istine gdje se nalazio Vilinski kamen. Vraara je ispotiha dugo bajala. Naposljetku joj dade neku vrst oraha. Bude li mnogo trpila, pregrizi jednog ili ?dva. Bol e popustiti. Kad dijete izae iz tebe, ostavit e ga na druidskom kamenu. Naberi bi jele imele i njom mu pokri tijelo! 208 Anelika je hodala stazom na kojoj se mlada trava probijala kroz sagnjilo lie. Vlati trave su bile naizgled vrlo krhke, ali njihovu krepku snagu nije mogla zaustaviti teina humusa. Sve je bilo zeleno, sve je treperilo. Ona doe do breuljka, a dolmen je stajao tu, nasukan poput morskog psa, u ljubiastoj sjeni veeri. Lie je pucketalo pod njenim nogama, ona prepozna miris hrastova koji su se poput velikana poredali oko istine, prepozna njihove glomazne panjeve pokrivene mahovinom, prepozna iroke svijenjake njihovih ukrtenih grana. Ona se isprui po kamenu ugrijanom od sunca, jer je toga dana bilo toplo kao da je ljeto. Tijelo joj je bilo jo mirno. Isprui ruke u kri, a oi upre u lijepo i jo svijetlo nebo na kojemu je treperila samo jedna mala, majuna zvijezda. Na tu je istinu ona dolazila da plee sa seoskom djecom. Pjevali su udne i zabranjene pjer srne, da bi privukli vile il malike, eljni da ih bar jedan jedini put vide. Ona je ula njihove poneto otre glasove i tapkanje njihovih malih cokula po palom iru ili po suhom vrijesu. A zatim su uzbueno vikali: Tamo, vidio sam ga... vidio sam avolka... Verao se po hrastu ... To je bio mi. To je bio avolak. ..!"

Svjetlost je ustuknula pred mrakom, pala je no. Iza stabala pojavi se mjesec, najprije crven, zatim sumporaste i plave boje, a na kraju zasja povrh istine svojim srebrnastim sjajem. Anelika se previjala na sivom kamenu. Bolovi joj zahvate utrobu i nisu joj vie dali mira. Dahtala je i mislila pri tom hoe li biti u stanju izdrati jo jedan napadaj. Treba da ovo ve jednom svri!" mislila je. Ali bolovi nisu prestajali. Znoj joj je curio niz sljepooice, a mjeseina je smetala njenim oima punim suza. Mjesec je miljio po nebu neizmjernom sporou. Ona zaurla, napeta i opustoena, a uznjihane grane,oivljavahu aveti 14 Anelika buntovnik 209 koje su se naginjale nad njom. Ono crno deblo bio je Nikola, razbojnik drugo Valentin sa svojom sjekirom, a tree to je ilo naprijed i lomilo grane bio je crni, bradati hugenot s oima poput dvije upaljene svijee, s lubanjom otvorenom kao raspuknuti ipak. Sad je pak vidjela brau avolie, kako se penju i sputaju po deblima vrtoglavom brzinom, vidjela je crne make,- ije su pande ostavljale fosforescentne tragove, dok su joj sove, slijepi mievi i noni leptiri, ti stari drugO/i na posijelima vjetica leprali oko glave. Groznica ju je tresla. Osjetivi novi i jo jai napadaj gra sjeti se oraha to ih joj je dala vraara. Izvadi iz depa jednog i pojede ga. Malo potom popuste bolovi, ne, dodue, sasvim ali ih je sada osjeala kao daleku, priguenu patnju. Halapljivo je jela orahe iz straha da se otra i okrutna bol opet ne pojavi. Malo-pomalo utone u san slian smrti. Kad se probudila, uma vie nije izgledala opasna. Neka je ptica pjevala na vrhu grane pod sivim, bisernim nebom s nijansom ruiaste boje. Gotovo je", pomisli Anelika. Spaena sam!" Sva izlomljena ni ne pokua u poetku da se pomakne, a kad se najzad pridigla, inilo joj se da joj je tijelo od olova. Ona je i dalje sjedila podupirui se objema rukama gledala je i prepoznala mirni kraj. Misli su joj bile nejasne, ali se osjeala sretnom. Slobodna si! Slobodna kao prije to si bila!" Ali ona ne primijeti nikakvih tragova drame kojoj se nadala: duhovi su ih ponitili. Polako je dolazila k svijesti. Neto ipak nije shvaala. ta se dogodilo?" 210 Odgovor dobi kad je u sebi osjetila lagani trzaj. Zaudi se, zaprepasti i odjednom shvati.

Nita se nije dogodilo. Uzalud sam trpjela. Prokletstvo! Prokletstvo!" Sram se nije otkinuo od nje. Spodade je silan bijes, tukla se akama, udarala elom o kamen kao da je poludjela. Skoivi sa dolmena pojuri k Melusininoj spilji. Umalo u tom svom bijesu nije udavila staru vraaru. Daj mi jo onog napitka! Da bi spasla svoj jadni ivot, vraara pribjegne lukavim razlaganjima. Zato hoe da se oslobodi svog ploda kad ionako ve svi znaju za tvoj grijeh? ekaj, dakle, jo dva ili tri mjeseca. ekaj svoje vri jeme. Dijete e svakako izai -iz tebe, htjela ti ili ne. I nee se nai u pogibelji da umre, kao to je danas bilo. Doi e k meni. Ja u ti pomoi. Poslije e uiniti s njim to te volja. Moe ga baciti u rijeku Vandee sa litice Klan ca divova, ili e ga ostaviti na pragu neijih vrata, u gradu ... Anelika je na kraju poslua. Neu smoi snage da jo ekam zaieca. Ali joj je ipak bilo jasno da vraara ima pravo. Ona napusti umu i pridrui se brai vojvode La Morinierea. Nae ih u dvorcu Roncay, blizu Bressuirea. Ree im, da je patrijarh umro, ali da oni moraju nastaviti njegovo djelo. Nije im bilo zgodno ispitivati je za okolnosti pod kojima je umro visoki protestantski velika. An-elikino dranje ledilo je i one najsmjelije. Njeno je materinstvo sada bilo vidljivo i ona to vie nije krila. Bilo je neto u njoj to je zatvaralo svaija usta. Dva brata La Moriniere i dalje su joj iskazivali najvee potovanje. Misliii su da je dijete Samuela La Moriniera. "* 211 li Poslije se ponovo sastala s opatom Lesdigu-leresom. Nisu nijednom rijei spomenuli ono to se dogodilo, i mladi sveenik zauze opet svoje mjesto u skitnikoj pratnji Buntovnice Poi-toua... S proljea isti nemir zahvati i prirodu i ljude. Vrijeme borbe se pribliavalo. Okraji su postajali sve ei, poinjalo je doba borbe. Jedna je neumorna ena jahala kroz provinciju u pratnji svojih pristaa. Prialo se da e pobjeda nripasti njenim pristaama gdje se god pojavil...

Poetkom jula se vratila u predjel Nieula gdje je potom iezla na neko vrijeme. Njeni drugovi i njene sluge su je u poetku traili pitajui se to li se s njom zbilo, ali su svi odjednom shvatali zato se ona odijelila i udaljila od njih. Puni tjeskobe, okupljali su se oko vatre i ekali da se vrati. Ona e se vratiti, nema sumnje, blijeda, izmijenjena, s istim tajanstvenim pogledom u dubini svojih zelenih zjenica. Nitko se nee usuditi da gleda njeno tijelo, odjednom ponovo vitko. Nisu naputali istinu, gdje ih'je ostavila i gdje e ih najlake pronai. Na alost, nisu joj mogli nimalo pomoi. Nisu joj mogli olakati bol i agoniju u dubini ume. Oni su bili mukarci, a ona je bila ena. Bila je lijepa, ponosna i visoka roda, ali i ona je bila ukleta kao i sve ene. Nisu se usudili misliti na nju, samu u umi, i stidjeli su se to su mukarci. 212 XXI RAANJE U UMI Anelika je jahala kao luda do ume Nieul. Svog konja ostavi na nekom majuru, gdje je ivjela neka ena koja ju je oboavala: zatim poe u umu. Sva se zapuhala probijajui se kroz grmlje. U umi se bolje osjeala, samo to je jo dugi put trebalo prevaliti. Strah ju je muio, da nee prevaliti strmu stazu, koja je vodila do Melusinog boravita. Kad je napokon stigla, srui se kao ranjena zvijer na pijesak spilje. Vraara je njenou stare brine majke podigne i poloi je na krevet od paprati, pa je svojim cakljastim prstima milovala njenu mokru, znojnu kosu. Dadne joj na kraju da popije neko umiru-jue pie i stavi joj obloge, koji su joj olakali bolove. Dijete doe vrlo brzo na svijet. Anelika se uspravi i sa strahom se zagleda u to novo bie, u taj plod zloina. Ona je uvijek sa strepnjom pomiljala na nj i bila je uvjerena da e roditi nakazu i bogalja, jer dijete zaeto kao to je zaeto ovo i nije moglo biti zdravo. Odjednom zavie, uasnuta: Oh, Melusino, pogledaj... To je naka-za... Nema spola... 213 Vraara je zbunjeno pogleda ispod pramena sijedih vlasi i ree: Eh, gospoo, ta ensko je. Anelika padne na lea i stane se luaki smijati. Oh, kako sam glupa, nisam na to mislila. Oh, ne.. djevojica! Kerkica! Oh, nisam na

to. mislila. Nisam navikla... shvaa li... Ni sam navikla... Raala sam samo muku dje cu ... Da, tri djeaka... tri sina. Ali sada ne mogu vie. Niti jednog! Kerkica! Oh, to je vrlo smijeno ... Njen se smijeh pretvori u nesuzdrljive jecaje koji su njom pustoili kao olujna kia. Jo onako uplakana padne u dubok san. Okruena svijetlom kosom, lice joj u snu dobi bezazlen izraz. Kad se probudila, osjeala se mirnom. Bijae to, dodue, tjelesni mir, ah' taj joj je mir i izmuenu duu smirio. Pridigavi se na lakat, baci pogled prema ulazu spilje i odjednom spazi aroban prizor. Na zelenoj pozadini lia pa-sla je kouta, a za njom je ilo njeno lane. Mora da joj je pristup u spilju bio dobro poznat, jer se na njoj nije opaalo ono nemirno podrhtavanje to ga osjeaju ivotinje u blizini ljudi. Ona ih je dugo promatrala suzdrana daha, a kad su draesne ivotinje nestale s ulaza, ona se isprui na paprat s uzdahom olakanja. Bilo je mirno tu kod Melusine. Shvatila je kako je ensko srce izranjeno od mnogih udaraca, moglo nai utjehu u umskoj samoi i u njoj se zauvijek skloniti. Tako i nastaju umske vraare. U predveerje je probudi neki umi ona se odmah uspravi, zahvaena strepnjom: ula je slabaan i priguen krik, krik koji nije. potjecao od ivotinje. edna je ree vraara i uputi, se pre ma kraju spilje gdje neto uzme. Vrati se nosei 214 nekakav omot umotan u komad crvene krpe, odakle su dopirali krikovi. Anelika pogleda vraaru s nevjericom na licu. Kako! 2iva je... ! A meni se uinilo da nije vikala kad se rodila. Ima pravo, ali sada vie. edna je. Melusina htjede poloiti dijete na njedra mlade porodilje, ali se cijelo njeno bie uzbuni. Zjenice joj sijevnu. Ne povie divljaki ne to nikad ... ! Dala sam joj svoju krv, ali joj neu dati svoje mlijeko! Ono je za male velikae, a ne za voj niko kopile. Odnesi je, Melusino! Odnesi je, neu da je gledam! Daj joj vode ili bilo to da se umiri, ali ne stavljaj je blizu mene. Sutra u je odnijeti u grad...

Tu no Anelika uze bulazniti. Ne bijae vrsto zaspala ve samo pala u polusan. Raspriala se o svemu to je vidjela u Plessisu one noi kad su je draguni prikovali za zemlju i zaklali njena najmlaeg sina, o svemu to je vidjela dok je prolazila opustoenim dvorcem, nosei na srcu mrtvo dijete. Prizori zauvijek utisnuti u njenoj zjenici, prizori koje nikad nee zaboraviti. Da, da, sjeam se sada mrmljala je vraara koja je stajala blizu vatre. Kad sam te jesenas susrela na istini, vidjela sam znak smrti povrh glavice plavog djeaka... Sutradan se digne. urilo joj se. Htjela se to prije osloboditi djevojice. Dijete se deralo bez prestanka. Aneliki se inilo da e enuti umom. Obuje se, pokrije kosu maramom od crnog satena i baci na rame svoj ogrta. Dodaj mi je ree ona vrstim glasom. 215 Melusina joj prui novoroene, koje se de-ralo umotano u crvenoj krpi. Anelika je uzme i uputi se vrstim korakom prema izlazu spilje. Melusina je dostigne. Posluaj me, kerko, posluaj moj savjet. vrsto joj je stisla ruku svojim crnim aporcima. Posluaj me, keri ... Dijete ne smije ubiti! I neu odgovori s naporom. Budi bez brige, to neu uiniti! Ona je obiljeena posebnim znakom. Po gledaj. Stara je bila uporna i prisili Aneliku da svrne oi na mrski znak u obliku zvijezde to je bio utisnut na nejakom djetetovom ramenu. Djecu obiljeenu tim znakom zatiuju zvjezdana boanstva. Stisnuvi zube, Anelika odmakne u stranu vraaru, kako bi mogla proi. Melusin" je opet dostigne. Mogu d ak rei i ime ovog rijetkog zna ka, to je Neptunov znak. Neptunov? More ree vraara, dok su joj oi sja le nekim udnim sjajem.

Mlada ena slegne ramenima i ode, Uprkos svojoj slabosti, ona se uspne bez napora do vrha breuljka. Imala je snanu volju i htjela je dovriti to je naumila. Pree istinu kod Vilinskog kamena i zaokrene desno prema izlazu iz ume Nieul, preko raskrija gdje se nalazio fenjer za pokojnike. To je raskrije inae bilo nazvano Fenjer golubice, radi bijele ptice, koja bijae uklesana u njegovu vrhu. Cesta, koja je vodila prema Fontenay-le-Com-teu bila je blizu. Poslije dva sata hoda Anelika se zaustavila u kolibi nekog prostolara da se odmori. Bila je iscrpljena. Znoj'joj je orosio sljepooice. Mo216 da ju je taj postolar i poznavao, ali to je njoj bilo od male koristi, jer je bio gluhonijem. Tu je ivio stalno sa svojim desetogodinjim sinom, koji je takoer bio gluhonijem. Anelika zamoli zdjelicu mlijeka i komad kruha. Ona umoi komadi kruha u mlijeko i stavi ga djetetu meu usne. Dijete se smiri. Naposljetku, i ona popije nekoliko gutljaja mlijeka. Poto se odmorila, napusti kolibu i naskoro doe do ceste. Sretne neka stara kola i zamoli koijaa da je poveze. Nije iao do Fontenay-le--Comtea, ali joj ree da e je dovesti gotovo do samog grada. Pri kraju putovanja dijete se ponovo rasplae. Daj joj da pije ree joj seljak ljutito. Nemam mlijeka? odgovori mu ona hladno. On je doveze do odreenog mjesta. Vrhom svog bia joj pokae daleke bedeme i zvonike grada. Fontenay-le-Comte bio je u rukama pobunjenika. Ona nije eljela da graani u seljaki-nji, koja je dola u grad da tu napusti svoje dijete, prepoznaju enu, koju su nazivali Buntovnica Poitoua i ije su odluke bile zakonom za bogate graane Fontenaya, kad je o Boiu bila u njemu. Zato odlui da saeka no, te da onda ue u grad. Okruglu glavicu novoroeneta osjeae u svom naruju kao komad olova. Jedva je vukla noge. Sa ivcima je bila pri kraju. Spopadala ju je elja da ugui djetetov prodoran pla, da mu zavrne vratom. eljela je da uniti, da zauvijek zbrie ono to se dogodilo. Zaustavi se, prestraena tim svojim eljama. Trebalo bi se pomoliti", pomisli. Meutim, nije bila u stanju. Bog je nestao iz njena srca i ona se katkad pitala, nije li ak i na nj ve zamrzila. 217

Najzad se uputi prema gradu koji je poeo obavijati sumrak. Pod bedemima je dugo oklijevala i uljala se poput umske ivotinje, koja se plai gradske vreve. Kad je opazila none straare, kako se spremaju da zatvore vrata, ona stvori odluku i ue u grad kroz vrata zvana itni toranj. Po uskim uliicama stanovnici su se jo bavili svojim poslom. Uivali su udiui mirisavi zrak prekrasnog ranog proljea, koje kao da bijae takvo da bi ih obetetilo za njihove patnje. Ljudi se nisu urili svojim kuama, ve su veselo askali na pragovima svojih duana. Anelika je znala da se Ured za nahoad nalazi na" trgu gdje se nalazio stup sramote, blizu gradske vijenice. Broj naputene djece je bio tako velik da ih samostani vie nisu mogfi primati, pa su u doba gospodina Vincenta osnovana i graanska nahodita. Rodilite u Fonte-nayu bijae nekada, u srednjem vijeku, skladite ita poslije je pretvoreno u sirotite. Njegovo proelje s izboenim gredicama bilo je ukraeno drvenim kipovima. Anelika se nije usudila pribliiti, da krikovi njena djeteta ne privuku panju primalja. Lutala je oblinjim uliicama i ekala da padne duboka no, kad ne bude nikog u blizini. Idui tako otkrila je iza zgrade ono to je traila: ormari za nahoad". Ope milosre postavilo ga je u tamnu i neprijatnu uliicu, da bi prikrilo sramotu nesretnica koje su tu dolazile. To je mjesto osvjetljavala slaba svjetlost uljenice postavljene "blizu kipa malog Isusa to se nalazio povrh ormaria, u kojemu je bilo neto slame. Anelika tu poloi dijete. Zatim povue konopi zvonca na desnoj strani, koje potom dugo odjekivae. Ona se povue u mrak na drugoj strani uliice. Drhtala je poput lista. inilo joj se da e krikovi djeteta uzbuniti itavo susjedstvo. 218 Napokon neto zakripi iza vrata. Ormari" se pokrene i malo-pomalo vrisak novoroeneta oslabi i prestane. Anelika se nasloni o zid. inilo joj se da e se sruiti. Osjeala je neizrecivo olakanje, ali i ogromnu tjeskobu, koja ju je odvukla vie godina unazad. Ovaj ju je dogaaj na vrlo bolan nain sjetio grozne atmosfere to je vladala na Dvoru udesa, atmosfere koju ona, bila se zaklela, nikad vie nee doivjeti. Zar nije ivot samo pakleno kolo, koje nas baca iz jedne u drugu krajnost? Sporim korakom napusti uliicu. Silila se da. podigne glavu. Trebalo je zaboraviti. Trebalo je umai samoi koja mui grijenu enu. trebalo je umai anonimnosti pod kojom se skrivala. ibala je svoj vlastiti ponos: Ti si Anelika du Plessis-Belliere, ti si ona koja si itavu pokrajinu digla na ustanak protiv kralja!"

219 XXII SVETI HONORE SE UPLEO Kapela svetog Honorea, sagraena da ohrabri putnike, bila je slika i prilika mjesta kojemu je bila namijenjena da titi: mrana kao kakva spilja, kusasta poput hrasta, obrasla u ivotinjsku i umsku bujnost, koju su predstavljali mnogobrojni kipovi to su krasili proelje na kojem su se vidjeli, pod otrim poput trnja tornjiima, likovi dugih brada i oiju kao u pua, kako dave apokaliptike nemani. Nalazila se na vrhu duge, puste i opasne ceste obrasle korovom na granici Gatine i Bo-cagea. Na tom je mjestu Anelika odrala sastanak s najglavnijim zavjerenikim voama, da u sporazumu s njima odredi smjernice za voenje ljetnih borbi. Uspjela je jo jednom uvjeriti katolike i "protestante da moraju napustiti vjerske svae radi postignua uzvienijeg cilja. Pobjeda se moe postii jedino slogom. Ostali su tri dana na breuljcima Gatinea, palei vatre u noi oko kapele svetog Honorea, i spavajui pod hrastovima u utavoj toplini. Sveti Honore, koji se objema rukama drao za glavu, kao da ih je blagoslivljao. Katolici su u njegovoj zatiti vidjeli dobar znak za ishod njihove borbe. 220 Sveti Honore je bio estit trgovac volovima, koji je ivio u XII vijeku, a ubili su ga lopovi. Le Berri, predjel u kom se on rodio i Poitou, gdje je bio umoren, dugo vremena su se svaali zbog njegovih relikvija. Poitou je na kraju uspio sauvati za sebe glavu svetog trgovca. Ljudi su odlazili na izvor da zamoe svoje oruje u blagoslovljenoj vodi, koja je izbijala iz jedne litice i tekla u kameno korito. Anelika je kriom umakala u izvor svoj veo da njime rashladi svoje uareno elo. Groznica joj je tukla u sljepooicama i oima joj davala abnormalan sjaj. Usprkos vraarinoj njezi, ona se slabo oporavljala od svog tajnog poroda Cim se vratila iz Fontenay-le-Comtea, htjela je otputovati u Gatine. Htjela je zanijekati sve- ono to se dogodilo, ali priroda je bila tu da je podsjeti na prokletstvo kojim je Bog obiljeio Evine keri. Naroito je patila nou. Kad bi legla, njena je razdraenost, poticana ratom i eljom za osvetom, poputala te bi u svojoj podsvijesti osjeala neku nelagodnost i ula bi cviljenje novoroeneta. Jedne noi joj se u snu prikae sveti Honore, koji je rukama drao glavu. Sto si uinila s djevojicom? ree joj. Potrai je prije nego umre.

Anelika se probudi. Svuda oko nje magla. Sveti Honore je stajao na svom mjestu, na portalu kapele. Svitalo je. Bilo je hladno, a ipak se ona kupala u znoju. Die se i poe k izvoru da se napije i osvjei. Kad ostanem bez mlijeka, prestat u misliti na dijete", pomisli u sebi. Sredinom jutra straari koji su bili u zasjedi, javili su da krivudavom cestom dolazi neka koija. Dotad je cestom proao samo neki konjanik, nesumnjivo tvrgovac, na kome se zapaao veliki strah kad je prolazio ovim pustim kra221 jem i koji je odmah pobjegao u galopu, im je meu stablima opazio neka sumnjiva lica. Pobunjenici nestanu meu stablima, ali njihov se logor mogao lako uoiti, pa Anelika poalje Martina Geneta i jo nekoliko svojih ljudi da zaustave koiju, kad stigne na vrh breuljka. Morali su se uvati putnika, koji su ili iz jednog kraja u drugi. Ti su za novac mogli odati njihove pokrete kraljevskim vojnicima, koji su bili ulogoreni u okolici. ula je kako se pred zaustavljenom koijom ljudi grohotom smiju, a kako njihov razgovor nije nikako prestajao, Anelika poe da vidi to se dogaa. Opazi kukavna kola koja je vuklo isto tako kukavno kljuse. Koija, bezubi starac, toliko je drhtao od straha da nije mogao ni rijei progovoriti. Pod zakrpljenim tendom, u smradnom zraku skutrile se tri debele, crvene i znojne ene i itav skup sitne djeice, koji su kao zeii gmizali po prljavoj slami. Gospodo razbojnici, nemojte nam praviti zla preklinjale su dojilje na koljenima. Kamo idete? U Poitiers. . . . Poli smo ovom cestom preko Parthenava, jer su nam rekli da na cesti koja vodi preko Saint-Maiscanta ima vojnika. Tada smo se mi, jadne ene, prepale tih bludni ka, pa smo odluile da ih zaobiemo i udarimo nekom mirnom cestom ... da smo znale .. Odakle dolazite? upita Anelika. Iz Fontenay-le-Comtea. Opazivi enu, najdebljoj se razvezao jezik. Mi smo doljilje u rodilitu u Fontenavu, u Uredu za zbrinjavanje djece. Poslali su nas s ovom djeicom u Poitiers, jer ih kod nas u Fontanavu previe ima. Mi smo potene osobe,

gospoo, zaprisegnute... da gospoo.. . 222

Pustimo ih da prou ree Malbrant Glavosijek. One osim mlijeka nita drugo i nemaju, a vjere mi, sudei po broju djeurlije, one ga sigurno nemaju dovoljno za svih. Ba je tako kao to kaete, dobri moj go spodine povie dojilja prostaki se smijui. Ne znaju to rade oni to su samo nas tri odredile na dvadeset djeice. Bar polovinu e mo hraniti s ovim ovdje. Ona pokae krag u kome se moio kruh u vodi izmijeanoj s vinom. A da i ne spominjem one koje emo osta viti uz put. Jedno dijete je skoro mrtvo. Morat emo se zaustaviti u slijedeem selu da ga pre damo upniku radi ukopa. Ona im pred oi prinese neto to je izgledalo kao oguljen nepomian zei, umotan u crvenoj krpi. ovjeku doe da zaplae! Gledajte, moja draga gospoo. Ljudima se iskrive usta od gaenja. Dobro je. Moete sad ii. Ali kad siete u ravnicu drite jezik za zubima. Ne priajte to ste vidjele u planini. ene cmizdravo obeae da e postupiti po njihovoj elji. Osini, koi jau! povie Malbrant mlatnuvi po mravim leima jadnog konja. Ne, ekajte! Anelikino lice je bilo mrtvaki blijedo. im je dojilja rekla da dolaze iz Fontenav--le-Comtea, njoj je odmah bilo jasno, zato joj: se te noi prikazivao sveti Honore. Stajala je kao ukopana kretnje su joj bile spore. Uza sve to, ona se sagne i dohvati dijete t joj ga dojilja bijae pruila. Poite sada! to ete s djetetom uiniti, lijepa moja gospoo? Ta kaem vam, jedva da je i duhato 22a

 Odlazite ponovi Andelika i tako ih otro pogleda da su se dobre ene povukle i zautjele. Aelika se brzo udalji. Blizu izvora noge joj otkazu poslunost te se morala spustiti na rub kamena. Odjednom osjeti neiju ruku na ramenu. Dvije tamne zjenice, pune prijateljske ozbiljnosti, traile su njene. Opat Lesdiguieres je poao za njom. Nagnuo se nad njom, podrao je, obavio je plamenom svoje suuti. Trudio se da nade objanjenje u njenim oima. To je vaa djevojica, zar ne? Ona odgovori gotovo neprimjetnim, ali potvrdnim kimanje mglave. Jeste li sasvim sigurni da je vaa? Prepoznala sam je po ovom znaku na ra menu i po crvenoj krpi u koju je umotana. Je li krtena prije no to ste je napustili? Nije. Tko zna jesu li to uinili u sirotitu. U nae doba ima mnogo aljkavosti i bezbonih srca. Gospoo, treba je krstiti! Ona je ve mrtva! Nije jo. Koje ime hoete da joj se da? Nije vano! On se ogleda oko sebe. Sveti Honore vam ju je vratio. Dat emo joj ime Honorina. On gurne ruku u izvor, zagrabi neto vode i pokropi djetetovo elo apui pri tom molitve odreene za taj obred. A kako su te rijei bile namijenjene bijednom stvorenju, koje je ona zaela u sramoti nju su te rijei pogaale zasljepljujuom estinom, tako da je kao okamenjena stajala. Budi svjetlost, Honorina, u ovom svijetu mraka u koji si pozvana da ivi. Neka se tvoje oi otvore na sve to je lijepo, na sve to je dobro. 224 Ne, ne povie Andelika. Ja joj ni sam majka. Ne moe se to od mene zahtije vati ... Ona se zvojno zagleda u opata Lesdiguiere-sa koji se bio sagnuo nad njom. Proitala je svoju osudu u njegovim nevinim oima.

 Ne prezrite ivot koji je Stvoritelj dao Ne -traite to od mene! Samo je vi moete spasiti. Vi ste joj majka, . Ne, ne to nikako ne. Vidje kako se njena bol orazuje u tamnim oima opata, koji ju je zaklinjao. Ani Boe! uzviknu on. Boe, zato si stvorio ovaj svijet? On potri prema kapeli, ula je kako se glasno moli, elom naslonjenim na vrata. U Anelikinim se rukama dijete malko pomaknu. Tada ga ona pritisne na svoje grudi. 225 15 Andcttfca buntovnik XXIII ANELIKA PREKLINJE OPATA LESDIGUIERESA DA JE NAPUSTI Kad su izali iz klanca, konji zaoe u umu. Opalo lie pucketalo je pod njihovim kopitima, koja su odbacivala lagani pozlaeni pokriva, to je poput pjene pokrivao jarugu. Meu ogoljenim granama naziralo se nebo olovne boje. Poslednje lie je lagano i postepeno padalo sa stabala. Anelika uze sa svog ogrtaa list naranaste boje u obliku zvijezde, koja je pala na nj i snatrei uze promatrati to malo remek-djelo prirode iarano tankim ilicama. Jo jedna jesen! Jo jedna zima! Mlakost sunca nije varala. Ljuta se zima nazirala u dalekim maglama, u kojima je blijedila boja zlata i afrana, ustupajui mjesto sljezovoj i sivoj boji novembra. Anelika svrati panju na opata Lesdiguie-resa, koji joj je jahao uz bok i, okrenuvi se prema njemu, ree: Da li je tko kada vidio smjeniji prizor, oe? Vojskovoa se pretvorio u dojilju, a vojni sveenik u zibaicu. Mladi ovjek prasne u smijeh, milo je pogleda i odgovori: 226 Vrlo vano! Uza sve to, vaa je vojska odnijela pobjedu, gospoo. Gotovo bi ovjek povjerovao da nam je dijete donijelo sreu. Ponosno je promatrao Honorinu, koja je spavala u njegovu naruju, zaklonjena njegovom crnom sveenikom mantijom. Kolijevka Ho-norine je bio obluk konja i naruaj ljudi, koji su je dodavali jedan drugome sve dok se ne bi zaustavili da se odmore. Tada se Anelika sklanjala u stranu da je

nahrani. im ju je stavila na svoje grudi, dijete se vratilo u ivot. Njena je savjest bila mirna. Uza sve to, rtva nije bila manje okrutna, a ponienje manje gorko. Prepustila je ljudima svoje pratnje brigu da nose tu neprilinu ivotinjicu od koje je sudbina nije htjela osloboditi. Prelazei s konja opata Lesdiguieresa na konja Malbranta Glavosijeka pa na Flipotova i starog Antoinea, Honorina je upoznala sve vrsti kasa i galopa. Pa ak ju je i estiti i debeli barun Croissec uzimao i ljuljukao u svom irokom krilu. Ali im bi pala no, ma gdje se nalazila, ona bi poela plakati i ne bi se smirila sve dok je Anelika ne bi uzela u naruaj. Tako je Anelika bila prisiljena da bude uz nju. Ovo je zaista smijeno ponova ona. Pitam se, kako mi se u ovakvim prilikama moji ljudi jo uvijek pokoravaju. Vi ste stekli veliki utjecaj na njih, gospo o. A postignuti uspjesi samo su uvrstili nji hovo povjerenje prema vama. Anelikino lice postade tmurno. Uspjesi? Pobjeda? Ne smijemo se tome prerano veseliti. Jo nije pala odluka. Kraljev ska vojska nije, dodue, uspjela slomiti obranu Poitoua^ ali mi smo jo uvijek opkoljeni. A evo i zima se pribliuje. Najvei dio zemlje je neo braen, etva je nedovoljna. Glad e posijati malodunost. A kralj ba na to i rauna. 227 Ako izdrimo do ljeta, naa je pobjeda Sigurna. Morate u to uvjeriti svoje ljude. Kralj ne smije dopustiti da itava jedna pokrajina ustraje u ustanku. Zemlja se nalazi u velikim ekonomskim neprilikama. Kralj mora stupiti u pregovore ili uguiti ustanak u krvi. Nas, me utim, zatiuju ume. Vojnici se ne usuuju prodrijeti u njih ... Vi govorite kao pravi pravcati vojskovo a, pa me to pomalo i uznemiruje. to bi rekle vae crkvene starjeine, kad bi vas ule? Sjetile bi se da u mojim ilama kola krv staroga Lesdiguieresa, velikog dofineskog hugenota, koji se dugo borio protiv kraljevske moi.

Iako se moja obitelj obratila, moje je ime ipak pobuivalo sumnju kod mojih starjeina, kad sam bio u sjemenitu. Moda i nisu imali krivo? I dalje se veselo smijao. Povjetarac je njihao uvojke njegove kose nad pocrnjelim mu obrazima. Praina i vremenske nepogode sasvim su mu unitili kabanicu, eir sa srebrnim kopama, ovratnik i odijelo. Poplaivi se ile nekog stabla, opatov konj poskoi u stranu i pojuri naprijed. Anelika je neko vrijeme gledala za njim, potom podbode konja i dostigne ga. Gospodine opate ree ozbiljno. Slu ajte me. Vi ne smijete ostati sa mnom. Grije im to sam vas uvukla u jednu pustolovinu, koja nije u skladu ni s vaim zvanjem, ni s va im poloajem. Vratite se meu svoje. Biskup de Condom vas je zagovarao i mnoge je nae polagao u vae sposobnosti. On e vam nai neko "bolje mjesto na dvoru. Ukoliko vas po novo uzme k sebi gospodin de La Force... Me utim, ne smije se znati da ste bili sa mnom Ne smijete o tome govoriti.. Njene rijei estoko uzbude i zbune mladog ovjeka. 228 1

Zar me tjerate, gospoo? Ne, dijete moje. Vi to dobro znate. Ali naa borba podlijee kazni, a vama nije mjesto meu otpadnicima. A zato ne bi bilo? proapta opat. Gospoo, ako se bojite da me samo moja pri vrenost vaoj osobi dri uz vas, onda vas mo ram lazuvjeriti. Jest, moj ivot... pripada va ma, ali postoji jo neto to me uz vas vee. Osjeam... osjeam, da -vi imate pravo, gospo o. T. ja sam ivio na dvoru. Kako da vas da nas ne sluaju oni koji su gladni i edni pravde? Sjeam se svega, 1 anoje mi srce ponavlja da vi imate pravo.

Anelika stisne zube, a prsti joj stegnu konjske uzde. JTe traite opravdanja za moja djela ree ona tvrdo. ? Meni se ne moe oprostiti. Ja sam puna mrnje, ja ne vidim dna svojoj mrnjk.. On je poglefla svojim velikim oima punini uasa. Nije li vas strah, da neko prokletstvo ne a^afnetf "l'e rijeei nemaju za me vie znaenja. Znam Isamo jeflno, a to je da bez velikog plamena nanje, Ikoji nosim u dubini srca ne bih mofpa ivjeti. Sanjati o bitkama i o kraljevu porSsu daje mi hrabrosti da preivim, I jedino to me -jo veseli. Opazivi njegovo rastueno lioe, ona nastavi: ?> Zato ee grozite nad mojom sudbinom, opate? Nisam nikad mogla ivjeti u sjaju Ver-saillesa, nisam se mogla privii na poasti, nisu mi prijale. Uvijek sam bila neposluno i divlje stvorenje, naviknuta 4a bosonogo hoda po te-soovitom. putu. Dok ^atn bila dijete, moj brat Gontran, onaj gto ga je kralj objesio> naslikao Se moj portret prikazao me kao vou cazboj-B& On je uvijek bio vrlo dalekovidan. Ja sam ivjela u parikom podzemlju, meu razbojnicima i lopovima. Zar nikad niste uli Flipota kako pria o onom vremenu kad sam se susretala s Velikim Coesreom, kraljem skitnica i lupea? Prola sam svim cestama, svim putovima, upoznala sve nevolje, sve zatvore, na oguljenim sam se koljenima, u prnjama, vukla stranputicama Rifa. Takva je moja sudbina i ne volim da imam krov nad glavom. Nita me nee spasiti, sada to znam. Ne alostite se, dragi moj opate. I prepustite me mojoj sudbini. Na kraju doda tihim glasom: Donosim nesreu onima, koji me ljube. On nita ne odgovori. Anelika, meutim, primijeti kako mu duge trepavice naglo trep-u i kako mu usne podrhtavaju. Konji su se sputali po kamenitom boku strmog breuljka. Na vidiku se pojavi dvorac obitelji Gordon de la Grande, poduprt sa etiri kule, okruen mrkocrvenim tonovima parka. Putnici nisu morali znakovima najaviti svoj dolazak. Nisu se morali bojati zasjede u toj kui daleko na osami, izgubljenoj u dubini Bo-cagea. Tu se zaboravljalo krajeve opustoene ratom, okrutne borbe po pustarama ili jo strasnije zasjede na kraju uskih klanaca, borbe bez milosti. Sela na granici provincije bila su pusta. U unutranjosti su seljaci proveli ljeto drei jednom rukom ruicu pluga, a drugom mu-ketu. Krajem septembra jedan

puk kraljevske vojske je duboko prodro u unutranjost ni-tei sve na svom putu. Stanovnici kao da su bez traga iezli ispred njega. Vojnici su povjeali ono malo ljudi to su hi pronali i sve popalili: zaseoke, trgovita, etvu. U Versaillesu se ve govorilo o sigurnoj predaji ustrasenih seljaka, sve dok vojska nije stigla u okolicu Pouzau-gesa. Odjednom kao da je u zemlju propala. Ni230 kakve vijesti o njojf nisu stizale. Kraj ih je obuhvatio kao neka ogromna klijeta. Neki preivjeli vojnici, koji su od ikare do ikare uspjeli doprijeti i prijei preko Loire priali su s uasom o sjenama, koje su ih u noi napale, o blistavim kosama kojim su ih ubijali, 0 skupinama ljudi koji su se s grana bacali na njih kad su se tome najmanje nadali i otre im noeve zarivali u plea prije nego to su mogli kriknuti. Bili su uniteni usprkos svom oruju 1 oficirima, Poitou ih je neumoljivo gutao jed nog po jednog. Zavlada zaprepatenje. Nakon te kobne vojne, vojska i visoko vojno rukovod stvo su bili u stanju iekivanja. Dolazila je zima. Uzalud bi bilo nagovarati vojsku da po duzme nove napade. Obadvije su se strane po vukle u zimovnike. Anelika je provela tri mjeseca u dvorcu La Grande. Tu je primila neke zavjerenike voe, kao i naelnike nekih gradova, koji su doli da joj povjere svoje strepnje. Tuili su se da je svima opao dohodak. Trgovina je bila paralizirana, svuda poinju da mrmljaju. Na sreu, zima nije bila preotra. U martu je Anelika opet poela na konju krstariti provincijom. Prestala je dojiti djevojicu te je htjede ostaviti u dvorcu, gdje se nala estita sluavka koja je zavoljela dijete. Ali opat Lesdiguieres je odgovori od tog nauma. Ne naputajte je, gospoo, Umrijet e da leko od vas. -T- Doi u opet po nju, kad dogaaji... Ne ree on gledajui je u oi. Vi neete doi po nju. Je li pametno sitno dijete vui preko brda i dolina? Njoj taj ivot prija, jer ste vi, njena

majka, uz nju ... 231 On Honorinu zamota, u topli pokriva i popne se u sedlo, privinuvi je ljubomorno na svoje grudi. U to vrijeme Aneliku je muila neka sumnja, dok bi promatrala svoju kerku. Bijae to kao strah od neke neodreene prijetnje, neka sumnja, neka slutnja, koja se malo-pomalo pretvarala u sigurnost. Nalazili su se u opasnom kraju u koji su se zalijetali kraljevi vojnici. Da ne bi upali u zasjedu, Anelika se sa svojom pratnjom svaku no sklanjala u spilje kojih je bilo na tisue u liticama doline -Sevresa. Seljakanje iz susjednih zaseoka, obiavale su se naveer tu sastajati da predu i pletu. One su se tu skupljale, jer je u njima bilo toplije, pa su mogli zatedjeti ogrev. Poslije veere su dolazile s preslicom, nosei kuinu, kuelju te eravnicom za grijanje nogu, koju su napunili jseravom prije no to su naputali svoje domove. One pokazae Aneliki najprostraniju od onih prirodnih prostorija, gdje se mala eta odmarala zatiena od hladnoe prvih proljetnih noi. U jednu rupu u stijeni spilje bilo je utaknuto primitivno svjetlo, to jest struk lopuha natopljen u orahovo ulje. Anelika je promatrala djevojicu koja se valjala po tlu i pokuavala da pue. Imala je deset mjeseci i izgledala snana. Da li je ria svjetlost lui davala njenim kratkim kovrda-ma bakreni osjev? U kontrastu s kosom oi su joj bile crne i uske i irile su se prema slje-pooicama, kada bi se smijala. Tada se inilo da joj se jagodice sakrivaju, a njen izraz... njen izraz kao da nije bio nepoznat Aneliki podsjeao ju je na neiju fizionomiju, ali izoblienu, bludnu. Tako se estoko trgla unazad da je glavom udarila o zid spilje. Montaour! Njegovo okruglo, rie, svinjsko lice! Znoj joj. oblije sljepooice. Ta to nije mo gue... Mrnja, koju majka moe da osjea prema svom nezakonitom djetetu vrlo esto je samo odraz mrnje, kojom je nadahnjuje onaj to je tu mrnju i pobudio u njoj. Osjeala bi ljubav za dijete Colina Paturela. Ali pomisao da ona, Anelika de Sance dijeli odgovornost za jedno ljudsko bie s vojniinom najgore vrste, stvarao je u njoj dojam da je sukrivac u ljigavom, gadljivom razvratu, u jednoj sramoti, na koju ju je sudbina htjela prisiliti. Nikad, ona ne bi na to pristala. ivot je samo grozna, odvratna komedija, koju stvara neki lijepi i sadistiki bog. Na njen krik dotri opat Lesdiguieres.

 Nosite je odavle! .zavie sva zadihana. Nosite mi je s oiju! U stanju sam da je ubijem... Ve je bila pono, a spilja je jo odjekivala od Honorinine dernjave. Ispruena na svom Iea5u od sijena, Anelika se oajno okretala sad na jednu sad na drugu stranu. Naravno, oni su 30J zaboravili dati struk paprati." Honorina Ije mogla zaspati, bez struka paprati u ruci, bez te svoje omiljene igrake, iji zupci kao da su je inili sretnom. Na kraju Anelika nije mogla vie izdrati. Poe u glavnu prostoriju, gdje su, okupljeni oko vatre, opat, uitelj jahanja, sluge i barun, ve bil iscrpli sve teme svog razgovora. Pogledavi ih otrim, prezrivim pogledom, oduzme im dijete, koje kao udom odmah umukne, i odnese ga u svoje skrovite. Naravno, mala je bila ttiokra, promrzla i balava. Anelika je vjetom i sigurnom rukom osui, umota Je u svoj vuneni al i strpa je u sijeno do oiju. Zatim izae napolje, poe do ivice ume, ubere paprat i otkine nekoliko listia na dnu stabljike. Honori-na ih vrsto, zgrabi akom zaneseno je promatrala goleme sjene prethistorijskih nemani to ih je dlakavi list stvarao na zidovima spilje. Kad se smirila stavi palac u usta i svojim sitnim stisnutim oima iskosa pogleda Aneli-ku sretna to je vidi. Ta ti me poznaje", kao da je govorila, kad sam s tobom, onda sam mima..." Da, poznajem te," proapta Anelika. Da, ne moemo nita tu uiniti... ni ti, ni ja, zar ne?" Poduprijevi rukom obraz, Anelika je vrlo paljivo promatrala kerkicu. Blaeni izraz na djetetovu licu raini bolni gr to joj bijae stegnuo srce. Ni prolost, ni sutranjica. Trenutak tiine u njedrima zemlje. U njoj su se javljale slike vie nego rijei, kao njene i kratkotrajne sjene, koje su je smirivale. ... Ti si niije dijete... Ti si mala umska djevojica... samo mala umska djevojica. Kosa ti je ria kao umsko lie! Zjenice crne kao kupine na grmu. Koa bijela, sedefasta, kao pijesak u spilji... ti si utjelovljenje ume ... ti si malik... vragoljan ... Nita drugo. Ti si niije dijete ... Spavaj, spavaj, mirno." 234 XXIV LJUBAV MLADOG OPATA ARKANJE S KRALJEVIM TRUPAMA Opat Lesdiguieres izae iz ikare s punini rukama gljiva.

 Ovo su slatkii za tebe, Honorino. Ona se uputi k njemu, teturajui. Tog je ljeta navrila godinu dana, ba u trenutku kad su kraljevi vojnici opkolili majur, gdje se Anelika sklonila zajedno sa svojima. Zatvoreni kao zeevi u svom brlogu ba se htjedoe predati, ali uto im dojuri u pomo Hughes de La Mbriniere sa svojim protestantima i oslobodi ih. Anelika je napustila majur spotiui se o leine poginulih vojnika. Honori-na je kaljala. Miris baruta i poara postali su dijelom njena ivota, kao i buka eksplozija, krv, znoj na licima objeenih, bjeanje u galopu i mrane noi u dubini ume. Svoje prve korake nainila je u Parthenavu, dok je zvono zvonilo na uzbunu u malom opkoljenom gradu. Napadai su bili odbijeni i povukli se, ali grad iscrpljen mnogim nevoljama bio je bez snage i ivota. Anelika nije Hono-rinu nala na stolici u sobi u" kojoj ju je bila ostavila. Nala ju je na ulici. Tako su doznali da je prohodala i da ak silazi po stepenicama. 235 Auli Svoju prvu rije izgovorila je onog dana kad je Lancelot de la Moriniere ubijen u toku estoke bitke u pustarama Machecoul. Njena prva rije je pogodila Aneliku u srce kao kugla iz mukete. Bekla je krv", opazivi divlji mak. Smijeno je mrtila svoj nosi i kreveljila lice u bolnu grimasu kao to je vidjela da rade ranjenici. Ponosno je ponavljala krv... krv..." pokazujui cvijet. To je bio njen osnovni motiv itave veeri. Anelika je mislila da e poludjeti. Izmorila ju je estina borbi tog ljeta. U srce joj se poeo uvlaiti strah. Kralj se nije povlaio, a Poitouje ve posrtao. Hughes dela Moriniere, bez ostala dva brata, bio je kao tifelo bez glave. Nikad nije bio u stanju da sam misli. Nije vie bilo Lancelota, koji je podravao i^jfegovu vjeru u Aneliku te je u njemu poelo t*2fenati maha puritanko nepovjerenje prema Saama. A nije bilo ni Samuela, koji je znao podnositi njegov ponos vazala koji se digao protfv la-alja. Svretak ljeta mogao bi otkloniti neminovnu propast. Zbunjeni estokim otporom, pobunjenika, vojni komandanti nisu znali to Bi poduzeli. Kralj je bio miljenja da e se ustanici umoriti, a onda e ih dotui glad, bijetla i pomanjkanje municije. Njegovi su minsfete^ naprotiv, -traili da se protiv ustanika posaj|e^g-romna vojska koju e sam kralj voditi 3 predlagali su krvavu odmazdu koja je imala zastraiti i'sve ostale provincije. U prilog tona. svom zahtevu navodili su kako su se i Akvitanija, Provansa i

Bretanja poele buniti, a ni nedavno upokdrene provincije Pikardija, RusiJOon i druge nisu jo sasvim sigurne. Anelika nije znala za ta odgaanja. Ona je nagaala da "bi to moglo bili tako, ali Bez dokaza nije mogla u to uvjeriti svoje iscrpljene borce. Meutim, jedino ih je ona jo podsjeala da za njih ne postoji drugi izbor ve ili borba do pobjede ili ropstvo. I tako se poslije grevitih borbi za vruih ljetnjih dana povukla s velikaem La Grangeom i s njegovim ljudima na sam kraj klanca Merveut. Logorovali su u dubini stogodinje ume, koja se na sjeveru nastavljala na umu Nteul. Tu su se oporavljali i lijeili svoje rane. Opat Lesdiguieres je napabirio suhih granica i potom kresivom zapalio vatru. Htio je Honorini pripremiti gljive to ih bijae ubrao. Svoju puku, koju nije vie ostavljao, poloio je na travu, preporuio djetetu da je ne dotie. Ona mu je znakovima dala do znanja da ve odavna nema povjerenja u taj predmet koji se dimi i praska. Sjedei neto podalje na litici obrasloj mahovinom, Anelika ih je promatrala. Opat je imao na sebigrub prsluk od jagnje-eg krzna. Svoj eir sa srebrnim, kopama zamijenio je s golemim, izblijedjelim eirom, kakvog nose seljaci u tom kraju. Nije vie nosio sveeniki naprsnik, a kroz ovratnik njegove istroene koulje vidjele su mu se pocrnjele mlade grudi, na kojima se sjajio zlatni kri objeen o izblijedjelu vrpcu. I tako je ona uglaenog i profinjenog odgojitelja svoje djece pretvorila u umskog ovjeka. Nije vie sliio na mladia iz Versaillesa ili iz Saint-Clouda, koji je podnosio dirljivom uglaenou zlobno ruganje dvorskih gospoa i njihove izazovne poglede i koji je znao tako lijepo saviti nogu, kad bi pozdravljao velikae iskvarenih navika. Ramena su mu sad bila ira te su jo vie isticala njegov vitak stas. Vie nije bio krhko i slabano bie, ali mu je pogled i dalje bio mio i blag kao u koute. Koliko je godina mogao imati? Dvadeset i dvije? Anelika ga iznenada zovne on joj prie svojom obiajnom hitnjom, punom potovanja, koja ju je sjetila mnogobroj237 ne sluinadi u njenoj nekadanjoj raskonoj palai. Gospoo? Gospodine opate, vie puta sam vas preklinjala da otputujete, da nas napustite. Sada to morate uraditi. Progone nas. Ne znam. kakve nas nevolje oekuju. Vratite se k svojima. Za-

klinjem vas, uinite to radi mene. Ne bih mogla podnijeti misao da sam odgovorna za vau pro past. Kao svaki put kad bi se ona dotakla tog razgovora, on bi poblijedio i stavio ruku na srce. To je nemogue, gospoo. Ne bih mo gao ivjeti daleko od vas ... Ali zato? On ju je netremice gledao svojim vatrenim oima koje su izraavale vie nego bilo kakve rijei. Nju to ne uvrijedi, naprotiv, gane je do suza. Ona skrene oi, puna tjeskobe. Ne, moje drago dijete zaklinjala je ona tiho ne, ne smijete... Ja sam . . . On je prekine: Znam tko ste... Vi ste ena koju obo avam . . . ena koju ljubim takvom ljubavlju da sam zahvaljujui toj ljubavi shvatio kako se ak i na Boga moe zaboraviti zbog usana neke ene. Ne govorite tako! Kako je bila ispruila ruku prema njemu, on je uzme i zadra u svojoj. Nije se usuivala da je povue, toliko ju je njegov stisak iznenadio svojom svjeinom i snagom. Dopustite mi da vam se ... makar samo jedanput ispovijedim ree on priguenim gla samo. Vi ste ispunili moj ivot zemaljskim i ivotvornim osjeajem, to mi nije ao. Va je pogled oarao moje bie i svaka vaa rije . .. . Pa ipak, vama su poznati moji grijesi. Po njima ste postali jo drai mom srcu, jer ste sad slabano ljudsko stvorenje. Htio 238 bih vas .. ..zagrliti i braniti vas od vaih neprijatelja i od vas same... Htio bih vas zatititi svim svojim snagama... Ta snaga, na koju se pozivao, izbijala je iz njega neodoljivom estinom njegove mladosti. Po prvi put, poslije toliko mjeseci, ona je osjetila to strujanje ivota, zbijeno, prodorno koje kao da ju je htjelo privui i.istrgnuti iz kandi dubokog oaja.

Ona je znala da on uveer ide u umu i da se na koljenima dugo moli. Ali dokle e u njegovu srcu biti mjesta za ljubav prema Bogu i za ljubav to ju je osjeao- prema prokletoj eni? Nemona da govori, ona povue ruku i pro-tmuvi od hladnoe jo se jae umota u svoj ogrta. Ne bojte se mene ree joj on njeno. Ja bih vas oboavao da ste se samo udostojili da me pogledate. Da ste mi samo dali znak, bio bih se izgubio u vama... Neka vas ove moje reci ne uvrijede, gospoo. Va sam po nizni sluga... Znam da vas od mene dijeli najnepremostivija zapreka... Vae zvanje? Ne, vi sami ste zapreka... Taj uas, koji osjeate prema ljudima i njihovim eljama, ot kad ... Tu zapreku ja u svom neznanju nisam kadar savladati... utite... Vi ne znate to govorite... Bol je dao otar i tvrd izraz crtama njegova lica. ? Znam... Unitili su vas ... Mnoga ste zla doivjeli. I bolest je vae due zahvatila i vae tijelo ... ! Da je bilo drukije, bio bih do-puzao do vaih koljena... i zaklinjao vas da me ljubite ... Pustite me, da vam to kaem, molim vas. Ve mnogo godina vas pratim na vaim putovanjima i va mi je lik postao pri239 jeko potreban, kao i zrak koga diem Da niste postali tako neranjiva, sve bi bilo drugaije . On uuti. Kad ve ne moe drukije da bude na stavi on tiho onda je bolje ovako. Ta zapre ka me sili da ostanem vjeran Bogu. Nikada neu biti va ljubavnik.. Taj san. I nadljudskim naporom, dometne: Barem u vas spasiti. .. ! U njegovim divnim oima javi se boanski sjaj. Ja u vas spasiti. Uinit u za vas vie no to su uinili oni koji su vas drali u svom zagrljaju. Povratit u vam sve ono to ste iz gubili: vau duu, vae srce, vau enskost, sve ono to su vam oduzeli. Zasada ne mogu ui

niti nita, ali umrijet u za vas i samo onog dana.. Onog dana, kad prodrem do Bojeg svjetla stei u mo da vas spasim. Onog dana kad umrem. . Ah! Da bi bar taj dan to pri je osvanuo! On sklopi ruke na grudima i zanosno us-klikne: Ah! Smrti! Pouri da je mogu spa siti . . . ! Preuli su sovin zov. Najednom se na ulazu u klanac pojavi konjanik s velikim ipkanim ovratnikom i s perjanicom, koju je vjetar vi-jao, a za njim ljudi u crvenim kabanicama, naoruani kopljima. Anelika skoi do Honorine. Opat zgrabi muket da zatiti njeno povlaenje. Anelika se zaleti prema stablima i uze se penjati uz bok litice s djetetom na leima, koje se grevito dralo o njenu vratu. Kamenje se odronjavalo pod nogama ustanika koji su se penjali uz skli-zavu stranu. 240 - Oficir se prvi snaao: Tu sut zavie. Otkrili smo njihovo razbojniko skrovite! Hej, djeco, naprijed, za vukovima! Vojnici sjahae i poee se penjati uz brijeg. Anelika i njeni drugovi pratili su zadihani njihovo pribliavanje. Penji se... ekajte jo malo. Popnimo se jo vie... Kad su vojnici stigli no najstrmijeg, gotovo okomitog mjesta, ona zavie: Kotrljaj kamenje! Gromae! Mukla grmljavina ispuni mrani klanac. Seljaci su zakotrljali ogromno kamenje, itave komade litica. Lavina se sruila na vojnike ruei, ih na nesigurnom putu. Pod naletom kamenica su prskala vojnika ela, vojnika prsa, te se vojnici stanu povlaiti obarajui, jedni .druge. Seljaci u ramenima odvaljivali iz glinenog leita okrugle granitne kugle, koje su ve vjekovima visjele nad ponorom. Najprije su se kotrljale sporo, a zatim sve bre i bre. Uz put su se odbijale od debala, koja su muklo odzvanjala u skokovima se ruile na vojnike u podnoju litice gnjeei ih kao stjenke. Oficir naredi da se zatrubi zbor. Oprezno nosei svoje ranjenike i napustivi mrtve, voj-.nici se poee povlaiti.

Sunce je svojim grimiznim zrakama obasjalo njihove uniforme. Virei kroz granje. Anelika ih je promatrala. Odmah je prepoznala oficira. Bio je to gospodin de Brienne, jedan od nekadanjih njenih udvaraa u Versaillesu. Njegova pojava ju je sjetila puta to ga je prevalila od one njene kratkotrajne slave u Versaillesu do danas i kako ju je ponor dublji od provalije to se pod njom otvarala, odijelio zauvijek od njena nekadanjeg svijeta. Nagnuvi se, povie podrugljivim glasom, koji je dugo odjekivao: 16 Anelika buntovnik 241 Pozdravljam vas, gospodine de Brienne, Poite njegovom velianstvu i podsjetite ga na Bagatellu. . . ! Kad su njene rijei saopili kralju, on pro-blijedi. Na nekoliko se sati zatvori u svoju radnu sobu, zarivi lice u dlanove. Zatim je pozvao ministra rata i naredio mu da poduzme sve to je potrebno da se ustanak u Poitouu ugui prije proljea ... XXV PRED VRATIMA OPATIJE NIEUL Meu pukovima koje je kralj poslao u Poi-tou 1673. godine, bio je i I. puk iz Auvergnea i pet najslavnijih eta iz Ardennesa. Kralj je uo o praznovjernom strahu vojnika od zasjeda u umama Poitoua, stoga je naredio da se tamo poalju sinovi Auvergnea i Ardennesa, u tu svrhu posebno odabrani, koji su ivjeli u umi, koji su od djetinjstva bili naviknuti na tamu i na oaranost ume, na veprove, vukove, na hridine, koji su bili vjeti u itanju nevidljivih tragova sve su to bili sinovi cokulara, drvosjea ili ugljenara. Nisu vie bili obueni u crveno kao draguni, nego u crno i njihova uniforma podsjeala je na zlokobne panjolce, to su na glavi imali eline ljemove, s visokom, otrom perjanicom, a njihove uske izme dopirale su im do bedara. Sa sobom su vodili lovake pse, snane i krvoedne doge. Tamburanje njihovih visokih bubnjeva dugo je odjekivalo po opustjelim i uasnutim selima? Zajedno s njima prodirao je i uas u Poi-tou. Tri hiljade pjeaka, hiljadu pet stotina konjanika, dvije hiljade posluivaa, dodijeljenih konjici, intendanturi i artiljeriji. Vukli su i topove za osvajanje gradova... Kralj je rekao: Prije proljea! Zima nije zaustavila rat.

242 16

243 U pr0ljee ostala je nepokorena jo samo tvrava. Ona, odakle je i zapoeo ustanak, kraj izmeu Chataigneraie i movara, u kome su se utvrdili posljednji buntovnici. Okrutno proljee! Hladnoa je i dalje trajala i- jo krajem marta poleena zemlja bila je nemilostiva. Kroz uzak prozor dvorca, Anelika je vrebala na povratak Flipota. On. ue mrav, sama kost i koa, kao izgladnjeli vuk. Ni glad, ni zima, ni ivot progonjene zvijeri nisu mogli unititi njegovu veselu ud. Uspio sam vas pronai, ree on. ? Mi slili su da ste mrtvi ili da ste uhvaeni. Priao sam im kako ste se usred noi uspjeli probiti iz dvorca Fougeroux. Nikad ne bih povjerovao da su ak tamo doli da vas trae! Sigurno nas je netko izdao, prodao. Sad 'posvuda ima izda jica! Kriom pogleda seljakinju i njena starog oca, koji su sjedili ispred ognjita, otare rukavom svoj crveni nos i nastavi niim glasom: Vidio sam opata, Malbranta Glavosijeka, gospodina baruna, Martina Geneta. Svi su spo razumni, Treba napustiti zemlju. Sada je na stao lov na ovjeka kako se kae ili tanije na enu. Vas trae, gospoo markizo. Vaa je glava ucijenjena sa pet stotina livara. Sigurni su da e se nai netko, tko e vas prodati. Dakle, evo to su odluili. Veeras emo poi do Fenjera golubice kad se tamo svi okupimo, kroz umu emo krenuti prema movarama, a zatim k oba li. Ponce-le-Palud, koga jo nisu uspjeli da uhvate, pomoi e nam da se sakrijemo... ili da se ukrcamo. Da se ukrcamo ponovi Anelika., Ta rije je znaila njen poraz. U toku te jezive zime, ona je malo-pomalo izgubila osjeaj za borbu to ju je vodila. Gonjeni od mjesta do mjesta jedina im je briga bila izvui ivu glavu i sastati se naveer 244 na okupu. Nikakvog drugog izlaza vie nije bilo, osim bijega.

 Sastanak nisam zakazao apne joj Flipot jer se ne pouzdajem u ovu eljad. Znadu tko ste i kao svuda, smatraju vas odgovornom za svoje nesree. Seljaci su mrmljali, gledajui ih mranim pogledom. Mu seljakinje poginuo je u borbi protiv kraljeve vojske. Vojnici su im na prolazu oduzeli sve: kruh, stoku, ito i na kraju sa sobom odveli njihovu stariju ker. Nisu znali to se s njom poslije dogodilo. Na kraju sobe, gdje se nalazio veliki van-dejski krevet, ispod poderanih pokrivaa virile su etiri male njukice. Drali su djecu cijelog dana u krevetu, da" im bude toplije i da manje osjeaju glad. Nekoliko asaka potom stari djed izmijeni neke znakove sa svojom snahom, a onda se digne, obue svoju prostranu kabanicu^ uze svoju sjekiru i ree da ide u umarak nasjei drva, Vjere mi, otiao je obavijestiti vojnike apne Flipot. Bit e bolje da odmah pobjeg nemo. Anelika je bila istog miljenja. Seljakinja ih je iz neshvatljivih razloga nastojala zadrati. Anelika pouri s odlaskom. Uzme okrajak kruha i sira za Honorinu, dok se ena derala na nju: Idite! Idite! Otiite to dalje! Vi i ta vaa prokleta djevojica. Vi ste me zavadili s domaima. Otkad ste doli, ne ujem ih vie da grebu u zidu. Ako nas domai napuste, to e se s nama dogoditi? To to se njeni obiteljski duhovi nisu vie javljali izgledalo joj je tee, nego sve nevolje koje je dotada pretrpila. Anelika se uputi jaui i:a mravoj mazgi koja se jedva vukla. Flipot ju je vodio za uzdu. 245 Proli su kroz popaljena sela. U svakom su, na trgu, vidjeli tune prizore. O granama brestova njihala su se tjelesa objeenih ljudi. Ve se spustila no, kad su stigli do Fenjera golubice Bio je upaljen. Fenjeri mrtvih su svjetionici'Bocagea. Ti fenjeri su, u stvari, neka vrst kamenih lojanica sa stepenastim podnojem, podignuti na raskrjima putova da pokazuju put nonim putnicima koji esto zalutaju zbog neprozirne tame. Osim toga, tu su i zato da primame lutajue due i sprijee ih da mue ive ljude dok spavaju. Usprkos pomanjkanju ulja i masti pri kraju zime, pobone ruke su se trudile da ti fenjeri budu uvijek upaljeni. Blizu Fenjera golubice ivio je neki cokular, koji je svaku veer kresivom palio fitilj od konoplje to se nalazio unutar kamenog fenjeria.

Anelika sie s mazge i sjedne na kamene stepenice obrasle mahovinom. Nema nikog ree ona. Ako budemo ekali ovdje vie sati s Honorinom, prijeti nam opasnost da se smrznemo. Flipote popni se na mazgu i poi u susret ostalima. Kai im da poure ili da pronau neki ambar gdje emo provesti no. Flipot se udalji, a umorno udaranje mazgi-nih kopita po stvrdnutom tlu, dugo je odjekivalo u suhom zraku. Smrznuta su stabla pucketala poput stakla kad se lomi. Studen je stezala sve jae, otra, reska, studen koja je skroz naskroz probijala tijelo. Anelika je nepomino sjedila: promrzla je do sri. Dah joj se zgunjavao u ledenu paru. Mada zatieni ogrtaem, Honorinini obrazi su bili hladni. U nejasnoj svjetlosti fenjera Anelika uhvati djetetov pogled, njene crne i paljive oi, koje su kao oi vjeverice zirkale u no. Njene ruice koje su vrsto drale komad sira i kruha, bile su crvene od hladnoe. Anelika vie nije imala dovoljno topline u naruju da je ugrije. 246 Prokleto dijete?" Dakle, tako je zovu. Njene su usne zadrhtale od ljutine. . A to se mijeaju u to, ovi prostaci? Ja jedina mogu znati jesi li prokleta ili nisi... Jo jedanput svojim ukoenim prstima izravna krajeve ala oko djetetova tijela. Napne ui, nadajui se stalno da e uti galop u daljini. utanje i pucketanje granica privuku njenu panju. Tko je? zavie glasno. Napne oi da vidi to se to mie u umi. Odjednom, u noi odjekne dugo zavijanje. Ona skoi: srce joj je zamrlo u grudima. Vukovi! Ta trebalo se nadati tome. Drskost tih gladnih zvijeri, koje je duga zima tjerala iz ume stavila je nju i njenu pratnju vie puta u nezgodan poloaj u toku zadnjih mjeseci. opori su jurili ak za skupinama konjanika. Lutali su oko logorske vatre i morali su na njih bacati zapaljene glavnje. Svjetlost Fenjera mrtvih ne bi bila dovoljna .da ih udalji. Anelika je imala, o pojasu pitolj. Mogla bi ih pucnjem preplaiti, ali samo za kratko vrijeme. Sjeti se cokulareve kuice, koja se nalazila neto povie. Morala je stii do nje prije nego joj se vukovi sasvim priblie i dok se jo neto vidjelo pod neobino vedrim nebom, vedrim zbog studeni. Krene. Znala je da je vukovi slijede jer je ula njihove mukle skokove u ikari. Kad bi se okrenula, vidjela bi kako im se u mraku sjaje zjenice. Ne usporavajui hoda sa-ginjala se za kamenjem da bi ga potom bacala na njih kao na pobjenjele pse. Morala je dobro paziti da ne posrne i ne padne. Kad

je ugledala crveni prozor kolibe skutrene pod stablima, njoj se ote uzdah olakanja. Dugo je morala estoko drmati vratima dok joj gluhonijemi cokl nije otvorio. Anelika mu znakovima ras247 tumai da je gone vukovi i da se moraju dobro utvrditi. Da bi smirila tog bijednog ovjeka i njegova sina bogalja, ona stavi na stol jedan zlatnik, sve to joj je jo ostalo od novca koji joj nedavno bijae dao u zajam barun Croissec. U to gladno vrijeme cokularu bi bio drai prut od zlatnika. Ipak je on, svojim rukama pocrnjelim od soka sirovog drva uzeo zlatnik, dugo ga okretao i na kraju ga stavio za opasa. Anelika sjedne blizu ognjita. Tu je barem bilo toplo. Gluhonijemi momi baci na eravu aku trijeica. Anelika primakne vatri Ho-norinine noice, stane ih njeno trljati da u njima pospjei kolanje krvi. Kad se djevojica ugrijala, povrati joj se boja, stane jesti svoj sir, a uz to je svojim uobiajenim otroumnim pogledom promatrala novu okolinu. Osobito su je zanimale cokule, koje su kao grozdovi visile o gredi. Anelika je paljivo sluala, jer se nadala da e uti pucnjeve muketa njenih drugova, koji e se sigurno domisliti da je zbog vukova morala napustiti mjesto sastanka. Tada e ona izai na prag kolibe i ispaliti hitac iz pitolja. Ali nita nije ula. Premorena, ona naposljetku legne s Honorinom na niski krevet koji joj je rukom pokazao cokular. Leaj od suhom lia bio je udoban. Nije se htjela pokriti prilino prljavim pokrivaem bila joj je draa gruba ovja koa. Osjeala se neobino mirnom. Uspjela je odspavati nekoliko sati, bez snova. Ve odavno je prestala prekapati u mislima o prolosti, o onom to je moglo ili to nije moglo biti, o dramatinim zapletima u koje se zaplela u svom relativno kratkom ivotu. Ta sama je sebi naprtila na lea brige i nesree! Htjela je ivjeti van zakona i suprotstavljajui se svemu to su je uili. Nije li njen prvi mu skupo platio taj isti zloin? Mjesto da 248 se opameti, ona je nastavila da se buni protiv ustaljenog poretka stvari. Nije se vie, kao nekad, udom udila to je postala rtvom tog poretka. Borba' za ivot postala je sastavnim dijelom njena bia. Iz povlatenog, pitomog svijeta prela je u svijet dviljih zvijeri, koje se moraju danomice boriti za svoj opstanak i braniti se od hiljade pogibelji. Oko ponoi se probudi i opazi cokulara kako viri kroz uski prozor. Ona mu se primakne i opazi na istini vukove, kako se unjaju. Najvei meu njima

je, podvinuvi stranje noge, esto i dugo zavijao. Koza u talici je trzala konopcem i prestraeno meketala. Anelika ponovo legne kraj Honorine. Dodirom joj prsta popravi rie uvojke koji joj bijahu pali na elo, pri tom promatrajui njeno smireno i usnulo lice. Zloslutno zavijanje vuka kao da je potvrivalo slutnje njena srca. Ovo je poetak kraja", mislila je u sebi. Ujutro je padao snijeg, koji je nekim sitnim prahom prekrio itavu okolinu. Snijeg se neujnim korakom prikrao i unitio nade o skorom proljeu. Osuena zemlja nikako da oivi. Anelika je uzalud traila u kolibi komad papira i pero. Na kraju uzme komad platna i drvenim ugljenom napie na njemu poruku. Zatim je morala dugo i strpljivo objanjavati cokularovom sinu gdje se nalazi majur Favet, kamo ga je naumila poslati s porukom. Napokon se momi uputi po snjenom putu, stiskajui na prsima Anelikino pismo, kojim je ona pokuala obavijestiti opata Lesdi-guieresa o svom sklonitu. Momi se tek sutradan povratio. Pomou znakova joj objasnio da je naao neke njene drugove i da su joj zakazali sastanak kod Vi249 linskog kamena, pa joj je cokular vrlo uspjeno nacrtao to mjesto na ploi od stola. Zato oni nisu doli ovamo? Zato opat Les-diguieres nije gluhonijemome djeaku dao neko pismo? Poto od domaina nije mogla nita vie saznati, ona odlui da poe na istinu gdje se nalazio dolmen. Bilo je vrlo vjerojatno da je tamo ekaju. Ona poe alei to nije obuena u muko odijelo, jer su joj suknje smetale pri hodanju po snijegu. Sreom imala je na sebi seljaku suknju koja joj je dopirala samo do gleanja. Kad je stigla blizu Doline vukova, opazi visoke smetove snijega i pokoleba se. Ako poe tim putem preko grebena, izgubit e mnogo vie vremena. Odlui da pree jarugu, ali joj je Ho-norina smetala. Stavi je stoga pod jedno stah.-lo pod ijim je isprepletenim granama bilo suho, vee je za deblo stabla svojim pojasom i preporui joj da bude mirna. Po nju e doi kasnije opat i Flipot. Honorina je bila naviknuta na takve postupke. esto je tako u zalaznici oekivala zavretak nekog sukoba ili izvianja. Anelika se strahovito muila da pree jarugu. Vie puta je pala, upadajui cijelim tijelom u. snijeg. Kad se dovukla do vrha, uini joj se da su se s

lijeve strane pojavili neki.ljudi i mislei da su to njeni drugovi, htjela ih je ve dozvati, kad joj krik zamre u grlu. Nekoliko vojnika izbije iz ume. Nisu je opazili i ili su dalje ivicom ume desnom stranom dolinice. Pocrnjeli i mravi, sa svojim blistavim ljemovima, svojim kopljima uperenim u sivo nebo izgledali su poput krvolonih i podmuklil vukova. Paralizirana od uasa Anelika je ekala da nestanu, a onda krene dalje. Odakle su doli ti vojnici? to su radili u ovim zabaenim umskim predjelima? to su traili? 250 Usporivi hod, ona se vukla prema Vilinskom kamenu. Od tjeskobe joj je gotovo ponestalo daha. Stigavi na poetak istine, bi joj odmah jasno da je prekasno stigla. Na hrastovim granama oko dolmena njihala su se tjelesa objeenih ljudi. U prvome na koje joj je pao pogled prepozna Flipota. Jadni Flipot! Jo juer je bio tako pun ivota! Nije ga .mogla istrgnuti njegovoj sudbini. Roen je bio da bude objeen i umro je objeen. Tada ona prepozna i ostale, jednog za drugim, opata Lesdiguieresa, Malbranta Galvosije-ka, Martina Goneta, konjuara Allaina, baruna Croisseca... Ti objeeni ljudi, tu na istini, ta draga lica, izgledali su kao da su ivi i malo da im nije viknula: .,Napokon, nala sam vas, prijatelji dragi... " Morala se nasloniti o stablo. Proklet bio, kralju Francuske! proapta. Proklet bio! Zaprepatena je zurila preda se ne vjerujui svojim oima. U kakvu su zasjedu upali? Tko ih je prodao? Vojnici to ih je maloprije vidjela? Sigurno su oni izvrili ovaj grozan zloin... Luda nada da jo nisu umrli i da e moda nekoga od njih oivjeti, natjera je da se popne na kamen pokua osloboditi opata Lesdiguieresa. Ona uspije u tome i njegovo tijelo lagano klizne na tlo. Usprkos hladnoi jo nije bilo ukoeno. Kleknuvi do njega, Anelika pokua utvrditi da li mu srce jo kuca, traila je neki znak ivota. Ali smrt je napravila svoje. Privinula ga je na svoje srce i ljubila mu nevino elo. O, moj dragi anele uvaru ... ! Drago moje dijete...! Evo, mrtvi ste... Mrtvi zbog mene... Sto e biti sa mnom bez vas ...?" Srce joj se kidalo od bola dok je promatrala njegove lijepe oi koje je vie nisu vidjele. Njeno zatvori njegove vjee i oteena usta. 251 Jtull

Slabi krik, koji odjekne u ledenom zraku, uspravi je. Honorina! Anelika se otrgne iz tuposti to bijae njom ovladala. Treba pouriti u pomo djetetu... Honorina je stalno bila pod stablom. Nije plakala, ali nosi joj je bio crven poput bobice boikovine. Da iskae svoju radost to je ugledala majku, naveliko se razmahala rukama po zraku. Anelika je odrijei i uzme je na ruke. Odjednom je imala dojam da neiji pogled poiva na njoj. Okrene se i spazi s druge strane Doline vukova vojnika, kako je promatra. Kad je vidio da e Anelika udariti u bijeg, on stane vikati. Anelika se brzo uspentra uz obronak i pojuri u umu. Mokra i .teka suknja joj je smetala, ali uas je gonio da sve bre juri. Iz daljine do nje dopre zvuni lave pasa. Nisu li to vojnici poli u potjeru za njom sa svojim psima? Dahtala je, ruke su joj utrnule od djetetove teine. Sad vie nije bilo sumnje: gonili su je. Lave se pribliavao i ona je ula kako se vojnici glasno dozivlju, Mora da su drali pse na uzdi. Tragovi Anelikinih nogu jasno su se vidjeli u vlanom snijegu. Iako je skretala sad desno, sad lijevo, pribjegavajui lukavstvu progonjene zvijeri, psi su je lako pronalazili i sa sigurnou joj se sve vie pribliavali. Spustio se mrak. Olovno nebo kao da je pri-tislo zemlju dolaskom noi. Anelika osjeti na svojim obrazima mekani dodir lepravih pahuljica, koje su sve bre i gue padale. Naskoro se probijala kao kroz neki neprozirni, pokretni zastor, ali je barem snijeg pokrivao njene tragove ... I zaista, izgledalo je, da se potjera zaustavila. Nije vie ula lave pasa, ni drugu buku. Hodala je u grobnoj tiini napuenoj snijegom 252 I koji je naglo padao. Znojno joj je lice bilo pa-' ralizirano od- hladnoe. Nekoliko puta je estoko udarila o debla drvea. Najzad se zaustavi. Bila je gluha no. Nije znala gdje se nalazi. Snijeg ju je polako pokrivao. Spopala ju je elja, da barem trenutak sjedne. Ugui i tu elju jer je znala, da se vie ne bi digla. Dijete se malko pomakne u njenu naruju. Ne boj se ree Anelika poluglasno, tekom mukom miui usne. Ne boj se, zna, ja dobro poznam umu... Najednom se ponovo javi pasji lave! Nisu naputali potjeru. Ona opet pouri. Odjednom posrne, ali se nekim, udom odri na nogama. Pod nogama joj je nestalo tlo. Bit e da se nalazi na rubu nekog grebena ili neke

strme padine. Osjetila je prazninu, neke nove prostore u noi gdje vie nije bilo zaguljivog pritiska ume. Dok je nepomino stajala, dopre do nje isprekidana zvonjava nekog zvona. Uini joj se da je njegovi brecavi zvui zovu i da joj nude utoite. Ispunjena nadom, pone se oprezno sputati niz padinu, i naskoro razazna ispod sebe visoke zidove opatije Nieul. Snano potegne za konop na vratima. U zaklonu samostanskih vrata osjeala se bolje odjednom se rainila u njoj teka i ledena strava to ju je dotad pritiskala. Netko je podigao kapak na malom otvoru, neiji se glas javi: Blagoslovljen budi Bog! to elite? Zalutala sam sa svojim djetetom u umi. Dajte mi utoite. Ne primamo ene u opatiji. Produite jo pedeset koraka nalijevo i nai ete gostionicu: tamo e vas ukonaiti. Ne... vojnici me gone... Moram se sklo niti pod zatitu vaih zidova. Poite u gostionicu! ponovi isti glas. 253 JLu Osjetila je da e se okance zatvoriti. Krikne van sebe: Ja sam sestra vaeg dobroinitelja Alberta de Sancea od Monteloupa. Za ljubav Bo ju, otvorite mi.. otvorite mi... Uini joj se da ovjek s druge strane vrata oklijeva. Zatim okance lupne, a odmah potom zakripi klju u bravi i netko povue zasun. Ona poput oluje sune kroz odkrinuta vrata, a za njom navali snjena vijavica. Dva mala fratra bijele kose promatrala su je zbunjenim oima. Zatvorite vrata preklinjala je i ni kako ih ne otvarajte ako vojnici stanu lupati o njih. Oni je posluae. Anelika je odahnula tek kad je vidjela da se jaki drveni zasun spustio preko vratiju. Rekli ste da ste sestra dobroinitelja opa tije, gospodina de Sancea? upita jedan .fratar. Istina. ekajte tu ree fratar pokazavi joj neku vrst sobe za razgovore, gdje je gorjela de

bela votanica u bakrenom svijenjaku. Pod kamenitim svodovima bilo je moda neto mala toplije nego vani. Anelika je cvokotala zubima, itavo joj se tijelo treslo od hladnoe. Nije osjeala svoje ukoene ruke, koje su drale Honorinu, isto tako promrzlu i cvokotavu. Napokon opazi druga dva fratra koji su dolazili iz samostanskog dvorita.. Jedan je drao uljenicu. Bili su odjeveni u bijele habite, to je znailo da su starjeine. Uoe u sobu za razgovore i stadoe ispred nje. Mlai se jo vie priblii, podigne visoko svoju svijeu, da bolje osvijetli enino lice. Jest, to je ba ona ree napokon. Zaista je ona, moja sestra Anelika de Sance ... Alberte! apne Anelika. 254 XXVI UTOITE! UTOITE! Zvonce na ulaznim vratima estoko je odjeknulo. Fratar-vratar, doao ih je obavijestiti, da nekakvi ljudi pod orujem trae da ih se pusti u samostan. ? Nemojte im otvoriti zaklinjala je Anelika. Inae sam propala. Oni mene gone! Buntovnicu Poitoua ree poluglasno Albert. Ona ih prestraeno pogleda. Dosta dobro je poznavala ljudsku opainu, stoga je i sada gledajui te fratre ledenog pogleda, vidjela u njima samo neprijatelje. Oni e je sigurno izruiti vojnicima. Padne na koljena zurei u mramorno lice opata njene su usne ivo ponavljale stari krik srednjeg vijeka, koji je toliko vijekova zaustavljao na pragu crkava krvolone borce na ljude. Utoite! Utoite! Opat joj dade rukom znak da se smiri i u svojoj bijeloj mantiji, poput neke utvare, poe c!o svoda crkvenog predvorja. Malo potom se M*ati. Bit e da je vojnike poslao u gostionicu. Umorni od potjere po snijegu, oni i nisu bili a stanju navaliti na zidine opatije koja je doivjela i nadivjela mnoge napade i ratove. Stoga su 255 Lu

se, manje-vie, bez prigovora udaljili, tim prije to im je otac vratar doviknuo kao e se u gostionici okrijepiti dobrim vinom iz Charentesa, rijetkom robom u tim nemirnim vremenima. Tiina je opet zavladala u unutranjosti samostana. Anelika je jo uvijek kleala, potpuno iznemogla. Albert se sagne i uzme joj iz ruku malo drhtavo bie, crnih i ivih oiju, kao u neke umske zvjerice, to ga je stiskala na prsima. Dignite se, gospoo! Otac opat joj. prui ruku. Mravu, ali neo-ibino snanu. Ona se uspravi. Malo ima udobnosti u opatiji, gospoo! Imao je dubok, jednolian gluhi glas, glas :naviknut na pjevanje monotonih psalama. Moemo vam staviti na raspolaganje sa mo dva donekle udobna mjesta: kuhinju, da se u njoj okrijepite i staju, da u njoj spavate. Sigurno je opazio na Anelikinom, poput mramora ledenom, licu izraz ushienja kad je ula za ta dva skromna mjesta, jer mu se grimasa nalik na smijeh pojavila na isposni-Tcom licu. Poite u miru ree na kraju. Va "brat e vas odvesti gdje treba. Sruila se u sijeno i smjesta zaspala, kao da se onesvijestila. Albert Sance je malu Honori-nu poloio u jasle, u tu grubu kolijevku, koju je dobro napunio slamom i sijenom. Prije nego se udaljio nabacao je jo sijena oko usnule tf6. Vani je i dalje lagano padao snijeg. Bijeli plat je pokrio opatiju, nepominu umu, bijeli mrtvaki plat je pokrio Anelikine drugove objeene kod Vilinskog kamena...

Dok joj je iz oteale mokre haljine izbijala para, Anelika je, smjestivi se kraj velike vatre u kuhinji, trljala Honorini prozeble noice. Potom joj dade alicu vrueg mlijeka, a na kraju je svue i umota u vrui pokriva. Braa laici, u crnoj mantiji, posluivali su ju bez rijei kao to su im propisi nalagali. ulo se samo lagano kripanje njihovih sandala i pucketanje vatre, na koju su bacili dva krupna snopa granja. Anelikina odjea je bila ubrzo suha, ali ona sama je toliko bila iscrpljena da nije ak ni.glad osjeala. 256

17 Anelika buntovnik 257 XXVII OPATIJA NIEUL U noi se Anelika probudila. ula je zvuk zvona. Krave koje su poivale u svojim pregradama iza razdvojnog zidia katkad bi se pomakle snano otpuhujui zrak kroz nozdrve. Negdje u daljini titralo je tiho, jednolino pjevanje molitava, te se inilo kao da to nevin aneoski zbor pjeva. Ona prui ruku i trgne se. Dotakla se neeg vrueg. Brzo skine veliki fenjer koji je visio o avlu blizu vrata i pri njegovoj ukastoj svjetlosti opazi da je Honorina crvena i da joj je disanje kratko i ubrzano. itava tri dana je bila kao prikovana uz djetetovo uzglavlje. Brat bolniar je esto dolazio. Imao je sijedu kosu i oi blijedoljubiaste, kao to su bili cjetovi to ih je brao u umi da od njih spravlja ajeve. Ako umre govorila je u bijesu Ane lika poi u i vlastitim u rukama pobiti vojnike koji su nas gonili. Hajde, hajde, bolje bi bilo da se pomolite Bogorodici, majci kao to ste i vi blago je odgovarao fratar. Jednog se jutra probudi i opazi Honorinu, kako se ozbiljno igra klasom ita Sva sretna pozove brata laika, koji je mu-zao krave nekoliko pregrada dalje. Fra Anselmo! Doite da vidite! ini mi se da je ozdravila. Debeli fra Anselmo i dva fratria, koji su mu pomagali, okruie Honorinu. Djevojica je smravila, veliki podonjaci su joj okruili oi, ali joj je pogled bio bistar dok se zabavljala svojim klasom. Uzevi mlijeko i sluajui radosna estitanja fratara, ona se drala dostojanstveno kao to se kraljica dri prema uzbuenim paevima. Ovaj mali Isus nas nee napustiti ree razdragano fra Anselmo. Zatim e oporim glasom, obraajui se An-eliki: Zahvalite, dakle, Gospodu i slavite ga, bezbona eno! Otkad ste ovdje, jo nisam vi dio da ste se prekriili. Albert de Sanc je doao da posjeti svoju sestru, nosei u ruci kovei od crvene koe iaran zlatnim arabeskama. udno, ali Aneliki se inilo da fratarski habit od grubog sukna bolje pristaje njenu bratu o najfinije svile u

koju se oblaio u doba kad je ivio na dvoru. inilo se, uz to, da je njegovu blijedom i mravom licu bilo sueno da se odrie uitaka i vri pokoru. Obrijano tjeme okrueno gustom kosom bolje mu je pristajalo od vlasulje. Na-bori na habitu, te iroki rukavi isticali su njegove odmjerene kretnje, koje su nekad ile ovjeku na ivce. ? Nekada je davao dojam pomalo izopaenog prevejanca, a sad se to lukavstvo pretvorilo u vedrinu i strpljenje. Boleljiv izgled njegove previe bijele puti, upadao je u oi meu dobro uhranjenim mladiima na dvoru, dok je ovdje davao dojam asketske prozir- nosti.

258 17" 259 Sjea li se, Aneliko ree joj on nekad sam ti esto ponavljao: jednog dana dobit u opatiju Nieul. I evo, postigao sam svoj cilj. Promatrajui njegov visok i njean lik obiljeen bievanjem, taj lik ,u kojemu bi rijetki prepoznali nekadanjeg milosnika kraljevog brata, Anelika je pomislila u sebi: *Po mom miljenju, prije e biti da je opatija dobila tebe." Oni nisu govorili o dogaaju koji je izazvao temeljitu promjenu u mladievu ivotu, nisu govorili o ljutoj boli i tjeskobi koja ga je, poto jeukopao brata Gontrana, tjerala ulicama grada pa seoskim cestama, njega zaplakanih oiju koje je brisao ipkastim rukavima, njega milosnika, pokvarenjaka, nisu govorili o mirisu procvjetalog bijelog gloga to ga je u mislima vraao djetinjstvu, lutanju koje ga je dovelo pred vrata opatije Nieul. Kad je Albert Sanc bio dijete, dolazio je esto u opatiju da ui latinski. I ba na tim satovima uenja, dra opatije se uvukla u kutak njegova srca, kao neka neprolazna, suptilna nostalgija, koju ni uivanje u kraljevskoj palai i Saint-Cloudu nisu ni^ kad mogla uguiti. Toga je dana potegao za zvono na vratima i vrata su mu se otvorila... Na tavanima opatije nae se udnih stvari ree on Aneliki. U toku vijekova, nije tu vladala uvijek isposnika strogost. Ostalo je nekih predmeta iz tih vremena. Otac nastojnik je pomislio da bi ti neka od tih stvarica mogla posluiti. Ovlastio me da ti predam ovo. Kad je otvorila koni kovei, nala je u njemu toaletni neseser a predmeti su bili izraeni od sedefa i zlata.

260 Kad je ostala sama, Anelika je dugo etkala svoju kosu, drei.u jednoj ruci okruglo ogledalo, jasno kao sunce, a u drugoj skupocjenu i, vrlo teku, ali mekanu etku. Oarana, Hono-rina se pomae u svojim jaslama traei od majke svoj dio. Anelika joj dade drugu, manju etku i pomagalo za obuvanje cipela takoer od sedefa i zlata. Koja je dama iz plemikog roda Richeville, senzualna i mistina, ostavila meu ovim zidovima te predmete tatine? Bivi starjeina opatije, ije su plave oi nekada zanosile groficu de Richeville, bio je epi-kurejac, koji je uivao u uenim raspravama ali i u manje eterinim zadovoljstvima. Anelika se sad sjeti da je u dnu podruma vidjela ostatke visokog kreveta s baldakinom, koji bi fratri namjetali im bi lijepa gospoa dolazila u opatiju da tu trai odmor i zaborav. Njegov nasljednik obraunao je u samostanu s tim razuzdanim navikama. Govorilo se o njemu da je krut i nepristupaan. Usprkos tome, Anelika zatrai, da je on primi, da bi mu se zahvalila. Ona je opet poprimila ljudski izgled, pa je eljela da je nastojnik samostana vidi i uvjeri se da ona nije ono jadno, slomljeno bie, kome je morao pru-uti ruku da bi je podigao. Haljina, koju je ona oprala i izglaala nije bila elegantna, ali. je zato pustila da joj kosa, oprana i poeljana, slobodno pada po ramenima. Nagnuta nad ogledalom promatrala je sebe nekom nemirnom sumnjom. Nisu li duge sunane pruge u toplim tonovima njenih uvojaka bile novi pramenovi sijede kose, koji su se nedavno pojavili? Ona je sijedil odjednom, a nije joj kosa postepeno postajala siva. Imala je samo trideset i, tri godine, ali je ve osjeala da se blii dan, kad e njeno glatko lice, jo ukraeno svim draima mladosti,, biti okrunjeno bijelom MlJ aureolom. Starost ju je ve doticala svojom snjenom rukom, a ona jo nije pravo ni ivjela. Dok se eni ne ispune elje, ivot joj prolazi u stalnoj nadi... Ona proe' samostanskim trijemom, a zatim, poto se popela stubitem ije su stepenice bile izlizane od mnogih procesija, poe otvorenom galerijom koja je podsjeala na oploano dvorite unutar arapskih kua. Kroz otvor pod polukrunim lukom koji je poivao na zdepastim stupovima, ona ugleda dvorite, zdenac iz kojega je brat Anselmo grabio vodu te Honorinu kako ui na petama.

Hodnici su bili pusti. Sum njenih koraka sjetio ju je ponosite gospoe de Richeville, te joj se uini da je vidi kako glave umotane u crni svileni rubac prolazi kraj zauene Anelike, koja je u ono vrijeme bila jo djevojica. Nastojnik samostana ju je ekao u prostranoj biblioteci, u kojoj su zidovi bili prekriveni neprocjenjenim bogatstvom. Vrlo rijetki prvotisci iz prvih tamparija, hiljade uvezanih knjiga svih oblika i svih debljina sjajile su se svojom izblijedjelom zlatnom bojom u polumraku hladne dvorane, u kojoj se osjeao miris skupocjenih knjiga uvezanih u kou, miris .perga-mene, tamparske boje, pultova od ebanovine na kojima su leali golemi otvoreni misali, ukraeni slikama. Sjedio je pod oslikanim crkvenim prozorom, u gotskoj stolici, a ukruenost njegova bijelog lika davala je jo impresivriiju ivost njegovim oima koje su se inile crne, a u stvari su bile tamne kao bronca ili elik i nisu imale dobi, ba kao oi mnogih asketa. Izraz njegovih tankih, strogih usana sledi Ane-liku i ona zauze odbrambeni stav. Poto je najprije klekla preda nj, ona se podigne i sjedne na stolac bez naslona koji je ve prije tu bio po262 stavljen. Uvukavi ruke u duge rukave od grubog sukna, on ju je promatrao nekom pretjeranom panjom i ona je bila prisiljena da prva progovori, kako bi prekinula taj muk koji ju je ispunjavao nelagodriou. Oe, htjela bih vam bezbroj puta zahva liti to ste me primili pod krov samostana. Da su me oni vojnici uhvatili, bila bih izgublje na... Sudbina koja me oekivala ... On se malo nakloni. Znam to. Vaa je glava ucijenjena... Vi ste Buntovnica Poitoua. Neto u njegovom glasu uznemiri Aneliku. Prikriveno neprijateljstvo to ga je osjetila prema njemu odjednom bukne: Osuujete li moj postupak? ree ona gordo. Kojim pravom? Sto moete vi znati u osami svog samostana o nevoljama, vani u svijetu i o uzrocima koji mogu natjerati neku enu da se lati oruja da bi branila svoju slo bodu? Izazivala ga je. Slabo bi se bio proveo taj redovnik da ju je podsjetio da se ena mora podvrgavati. Bila bi mu u lice dobacila kraljeve zahtjeve. Znam o tome podosta, jer vidim kako vam iz oiju viri odvratno lice Neastivog.

Ona se zajedljivo osmjehne. Mogla sam i oekivati da u ovdje uti ovakvu vrst gluposti. Naskoro ete mi rei da je sam vrag ovladao sa mnom. Postoji li u vaem srcu makar jedan osje aj a da nije ispunjen mrnjom? Ona je utjela, a on nastavi svojim monotonim i potresnim glasom: Neastivi je mrnja. Neastivi je onaj koji vie ne zna za ljubav. To je drugo, protivno lice, to je ono lice u kojemu, da se tako izrazim, nema ni truna ljubavi to je mrnja. To je otro263 van cvijet koji neastivi sije. Plemenita srca su sklonija mrnji od ostalih. Zar ne znate da se neastivi hrani krvlju, bolovima i porazima...? Neoekivani izraz gotovo fizike patnje izo-blii mu lice. On povie s neizrecivom tugom u glasu: Iskoristili ste mo svoje ljepote da biste odvukli ljude na put mrnje, zloina i ustan ka... A zovete se Anelika... kerka anela I Odjednom ga ona prepozna. Brate Ivane...! Brate Ivane...! Oh! Ni ste li me, moda, vi neko ... jedne noi odveli u svoju eliju da biste me zatitili od zla...? Oh! To ste vi! To ste ba vi! Prepoznajem vae sjajne oi... Potvrdio je utei. inilo mu se da opet vidi djevojicu kojoj svijetla kosa, okruuje drae-sno, nevino lice, kao to je lice djetinjstva, lice prepredeno kao to je lice odrasle ene i ije ga oi boje proljea znatieljno promatraju. Nevina djevojice apne on to se 6 vama dogodilo? Neto se slomilo u Anelikinu srcu. Uvrijedili su me i ponizili promuca ona. Oh, da znate, brate Ivane, kako je ivot bio opak sa mnom! On svrne pogled na ogromno raspelo to je visilo na suprotnom zidu: A on, a to sve on nije pretrpio? Te noi ona nije mogla zaspati. Mir u samostanu je, kao nekada, raskinuo varljivi veo i otkrio prisutnost Duha tmine. Tihi zvuk zvona koje je

otkucavalo none sate i vrijeme jutarnje molitve sjealo ju je vjene borbe. Sa Svijeama u ruci fratri su dugim trijemovima odlazili u crkvu. 264 Molite se, molite, fratri", mislila je ona, i treba da se molite dok tmina vlada nad usnulom-zemljom." Tu je Duh zla otkrivao svoje grozno lice. Kad bi zatvorila oi, inilo joj se da uje kako-krv tee. Tada bi ona ispruila ruku da bi takla ruicu usnule Honorine. Nevinost njene kerke inila joj se jedinim bedemom iza kojega se mogla zatititi od uasa te beskonane noi. Tek u zoru, kad je pijetao zapjevao, ona je uspjela zaspati. Meutim, ona se nije tek tako predavala.. Zatrai da opet .vidi oca nastojnika. Sto bi bilo od mene da nije bilo mrnje? ree mu ona. Da se nisam mrnjom bra nila, bila bih crkla od oaja, bila bih se ubila, bila bih poludjela. Duh osvete koji vlada mno me je kao neki oklop koji mi omoguava da ivim i da sam svjesna toga, vjerujte mi. Ne sumnjam u to. Postoje trenuci u i votu koje ne bismo doivjeli bez pomoi duha snanijeg od svojeg. Ljudski duh nije otporan. TJ trenucima sree je dovoljan sam sebi za po mo, ali u nesrei mora se obratiti za pomo ili Bogu ili vragu... Vi, dakle, ne potcjenjujete snagu osjea ja kome sam se prepustila? Neu nikad potcijeniti mo i duhovnu snagu gospara Lucifera. Previe ga dobro po znajem. Ah! Vi se uvijek gubite u prilino gru bim vizijama. Ne shvaate naprosto nita od onog to se zbiva na zemlji. Ona se ushodala gore-dolje ispred njega, ponosna, s kosom rasutom po ramenima, visoko dignute glave, sijevajuih oiju nimalo ne marei za svoj izgled u tom trenutku, jer je sve svoje snage upregla u borbu to se u njenoj nutrini vodila. 265-

Nepominiji i beutniji od kamenog kipa, otac nastojnik je promatrao kako prolazi ispred njega. Naposljetku mu na usnama zatitra podrugljiv i jedva primjetljiv osmijeh. Uzalud vam nijekati, kerko, da vrag nije ovladao vaim duhom. I neiskusnim oima je jasno da bi va nemir trebalo smiriti s nekoliko kapi blagoslovljene vode. Vi me tjerate u oaj! povie ona. Nervozna sam, jer hou da se opravdam, a za pustila sam naviku da razmiljam o ovim pita njima. Osveta zbog koje me korite a koja me natjerala da se s orujem dignem protiv pretje rane tiranije, zar ta osveta nije blia duhu prav de, koju je Krist propovijedao negoli ruilakom zlu? Izgledalo je kao da on razmilja o tome. Vi niste lak protivnik dopusti on. Govorite, dakle, izloite sve to imate rei... Godinama je utjela pa joj je sada bilo teko govoriti. Rijei su joj se gomilale na usnama, reenice joj se lomile u ustima kao istrgnute iz srca bez ikakva reda i veze to ju je strano ljutilo. Priala je o kralju, lomai, o Colinu Patu-relu i gospodinu de Breteuilu, o sirotinji iz parikog podzemlja, o svom zaklanom djetetu, o korupciji, porezima... ta je on mogao razumjeti od itave te zbrke? Nita! Mogao joj je drati propovijedi. Obuzeta arom izlaganja s vremena na vrijeme je zabacivala kosu koja je padala po obrazima. Stalno je hodala i govorila. Katkad se oslanjala objema rukama na.naslon stolice, naginjala se nada nj, kao da mu hoe bolje predoiti svoju istinu. Vi me smatrate odgovornom za krv pro livenu po mojim naredbama. A da li je krv pro livena u Boje ime manje crvena, manje krimi nalna? On je njenoj srdbi i mrnji suprotstavio kameno lice, svoj pogled koji je odjednom postao Madan i neprobojan. Da, znam to mislite nastavi ona gro zniavo. Krv protestantske djece, koju voj nici doekuju na koplja, razumije se, nije ista, dok su, naprotiv, kraljeve elje svete patnje na roda su pravedne i opravdane, pa ak i zaslue

ne... Nisu smjeli da se rode kao bijednici... Pokoravati se velikima, smrviti slabe... Takav je zakon ... Najzad je zautjela gotovo potpuno iscrpljena, niz elo joj je curio znoj, osjeala je prazninu u sebi. On se digne, podsjetivi je da se pribliuje vrijeme itanja brevijara. Ona ga je gledala kako se udaljuje uz samostanski trijem, s rukama u rukavima habita, s kapuljaom prebaenom preko glave, nalik na dugu votanicu. Nije nita shvatio. Bio je miran i vedar. Te noi, meutim, Anelika je bolje spavala i kad se probudila, kao da je pao s nje ogroman teret. Otac nastojnik poalje po nju. Da joj nije mislio odrati neku sveanu propovijed kojoj je bio cilj da je ukroti? Veselila se to e s njim ukrstiti oruje. Ue sputene glave i zaudi se videi kako se on grohotom smije. Izgleda mi, gospoo, da se spremate za borbu. Zar" sam, dakle, tako opasan neprijatelj da je Buntovnica Poitoua odluila na me uda riti svim svojim orujem? Molim vas, ne zovite me vie tako zamoli ga ona donekle smetena. Mislio sam da se ponosite tim imenom. Ona skrene pogled u stranu, osjetivi naglo da je nasmrt umorna. Ne kajem se nimalo i nikad se neu pokajati za ono to sam uinila!

266 2B7 Ali vi se same sebe bojite. Anelika se ugrize za donju usnu. Kako vidim, vi nita ne shvaate, oe... I To je mogue. Ali osjeam da patite, a nadasve vidim mranu aureolu koja vas okru uje ... Aureola ree ona sanjarski Musli

manski sveci o njoj govore. Da li je moja aure ola mrana,, oe? Vi drhtite od same pomisli da zagledate u svoju duu. Zato se bojite? Sta mislite da ete vidjeti u njoj? Ona ga je netremice gledala. Njegove zjenice koje su se sjale poput ive, prodirale, su joj do dna due. Nije bila kadra da svoje oi odvoji od njih. Oslobodite se navaljivao je on ina e, nikad vie neete ponovo ivjeti. Ponovo ivjeti! Ponovo ivjeti! Ali zato da ponovo ivim? Nije mi stalo do ivota. Ona je u zanosu vikala, uhvativi se objema rukama za vrat, kao da se gui... A to e mi ivot? Gadi mi se, mrzim ga, sve mi je uzeo. On je od mene stvorio enu, koje... da... istina je... koje se bojim ... Ona se bez snage srui na stolicu. Vi to ne moete shvatati, ali ja bih rado umrla. To nije istina. Vi ne elite umrijeti. OhJ elim, vjerujte mi. To je samo posljedica umora. Ali znajte da elja za smru, volja za smru, dolazi samo onima koji su u svom dugom ili kratkom i votu proivjeli ono to su eljeli da proive. Sjetite se pjesme starca Simeona: Moje su oi vidjele Otkupitelja svijeta, sad mogu da uni* rem." Ali sve dok neko bie to nije ispunilo, sve dok luta daleko od svog cilja, sve dok po znaje samo poraze... ono ne eli da umre ... Zaborav, san, nitavilo... da. Umor od ivota? 26a To nije smrt. Smrt, to je blago koje nam je Bog dao sa ivotom, to je neizrecivo obeanje... Anelika se sjeti opata Lesdiguieresa, njegova mladog zanesenog lica. O smrti, pouri", govorio je on. Mislila je na Colina Paturela, koji je toliko puta-bio predan krvnicima i na ono to je sama osjeala dok su je, privezanu za stup, gledale krvolone oi Mule Ismaila.

Tada bi bila mirne due umrla, jer je osjeala da odlazi prema uzvienosti. Ali nikako danas. Imate pravo ree ona zahvaena ne nadanim stranom. Ne mogu sad umrijeti, to bi bila prevara. On se nasmije. Volim te nagle prelaze vaih raspoloe nja. Da, gospoo. Vi morate ivjeti. Da umrete poraena, kakva bi to za vas bila poruga. Naj gora ... Borila se. Bojala se da ga pogleda, da se sretne sa pogledom njegovih tamnih oiju. Vi vrebate na mene ree ona kao na neku rtvu. Htio bih da se oslobodite bremena- koje vas je pritislo, htio bih da ivite slobodno. Ali kakvog to bremena da se oslobodim? povie ona ljutito. Onog nevidljivog bremena koje vas pri jei da ivite u miru sa samom sobom i sa svo jim ivotom. Nikad neu oprostiti! To od vas nitko i ne trai! Anelika se borila, u sebi. I on je bio na mukama videi je kako naglo die i kako tjeskoba mui njeno lijepo lice. Kako, zato, koga je dana otila k njemu 1 pred njega klekla? Ona je grila ruke na njegovom bijelom ha-bitu, a napor kojim se svladavala, opaao se u njenim svijetlim oima. 269 JllU U Sluajte me . .. brate Ivane ... Sluajte me. Jeste li uli to o pokolju na Polju draguna. On potvrdi kimanjem glave. Ja sam naredila da se pokolj izvri. Mi to znamo. To nije sve... Sluajte, i to je za me bilo... neizrecivo zadovoljstvo. Htjela sam op

rati ruke u njegovoj krvi. Redovnik zatvori oi. Od te se noi apne Anelika bo jim i izbjegavam da zavirim u svoju nutrinu. Pakleni su vas ponori privukli. elite li se zauvijek osloboditi tih uspomena? Cijelom svojom duom. U njenim oima bljesne nada. Moete li to vi uiniti? Vi ste potpuno izgubili vjeru Isto ste je u djetinjstvu imali, ako sumnjate u to. Bog zna sve, zar je onda potrebno da pri znam svoje grijehe na ispovijedi? Bog zna sve, ali bez vaeg priznanja i po kajanja, ni On sam ne moe ponititi va gri jeh. U tome se i sastoji ljudska sloboda. Pobijedio ju je. Poto je dobila odrijeenje, inilo joj se da joj je pri dui bolje. Gledajui svoje rairene prste, ree: A hoe li nestati krvi s ovih ruku? Ne radi se o tome da se izbrie ono to se zbilo, ni da izbjegnete posljedice za svoja djela, ve se radi o tome da ponovo oivite. Go dinama ste bili utjelovljenje mrnje, odsada bu dite samo ljubavi. To je cijena za vae uskr snue. Ona se razoarano nasmije. Taj mi program ne odgovara, moja borba nije zavrena. To je unutarnja stvar. Ona se naruga svom uzbuenju i strese izazovno svoju bujnu kosu. 270 Koliko rijei za jednu odrezanu glavu t Mula Ismail je svakog dana rtvovao dvije ilitri da ugodi Bogu. Vidite li, vrlo je teko de finirati to je Dobro ili Zlo, kad ovjek mnogo putuje i kojeta vidi na svojim putovanjima. Te rijei kao da su mnogo razveselile oca na-stojnika. Osmijeh, nalik blijesku sunane zrake na snijegu, kao da je razbio ukoenu i strogu masku

na njegovu licu, i sad je ono sjalo lju-baznou i nevjerojatnom mladou. Obino mu je izraz lica bio ukoen i hladan. inilo se da ga nita nije moglo smekati. Meutim, u toku razgovora, bezbrojna su se uvstva smjenjivala na njemu: radost, bol, srdba, simpatija. Kad je Anelika mislila na nj, uvijek joj je pred oi iskrsavao njegov strog i nepristupaan lik. U stvari, u njega je bilo vrlo pokretno i uvijek budno lice. U poetku, prije nego to je opazila ta njegova svojstva i prije no to se ogrijala na njegovoj ivotnoj toplini, ona ga se bijae prestraila. Odgovarajui na njenu dosjetku, koja se odnosila na Mulu Ismaila, ree: Zlo je ono to osjeate da teti vaem mo ralnom zdravlju. Dobro je ono to zadovoljava va lini osjeaj pravde. Ali, oe, dozvolite mi da vas upitam, ne miriu li te vae tvrdnje poneto na herezu? Ja ih iskazujem samo pred onima koji to mogu da shvate. Zar, dakle, toliko povjerenja imate u mene? On ju je dugo posmatrao. Jest, imam. Vaa sudbina nije obina. Vi se morate boriti izvan utrtih putova. Mnogo ju je ispitivao o islamu. Ona mu je priala o onome to je vidjela i ula. Priala mu je o arapskim obiajima, o njihovoj tvrdoj i okrutnoj vjeri, to je na njega uinilo snaan do271

jam. Ona se nije acala da mu otkrije svoje divljenje i nostalgiju prema toj vjeri. Prelistae skupa ogromne knjiurine u kojima je, to minijaturama u boji, a to rijeima, bila opisana povijest arapskih invazija., u kojima je bilo izneseno nauavanja Muhamedovo, a tumaenje su tog nauavanja dali Crkveni oci. To su za Aneliku bili nezaboravni trenuci. Ona je na sve zaboravljala dok je on prevrtao stranice rukom, tako dugom, mravom i prozranom, da je izgledala kao enska. Kopirajui mnogo primitivce i razmiljajui o njima, on je sam stekao neku prozranu ljupkost.

Jedno poslijepodne, dok ga je ekala, An--elika u jednoj minijaturi primijeti anela sa zelenim oima na licu koje joj se inilo poznato. Taj se aneo pojavljivao vie puta u misalu, negdje tunog, a negdje sjajnog pogleda, sputenih vjea, svijetle kose, negdje nasmijan, a negdje ozbiljan. Da nije moda brat Ivan, novak u opati ji Nieula, ukrasio nekada ovu knjigu? upita ona osmjehujui se, kad je otac nastojnik opet uao. Kako bih mogao zaboraviti djevojicu one noi, izvanrednu ljepotu, koja je izbijala iz nje? Svjeina, ljepota, elja za ivotom, sva su ta bogatstva izbijala iz nje kroz njene zelene oi. inilo mi se da ju je Bog poslao u samo stan, da bi me podsjetio na ljepotu onog to je stvorio. A sada sam stara i runa. Opat prasne u grohotan smijeh. Kako vam mogu pasti na pamet takve budalatine? Kako tako lijepa usta mogu izgo voriti tako gorke rijei. Vi ste mladi! Oh, Kako ?ste mladi ponovi on gledajui je gorljivo. Vi ste sauvali u sebi ivotnu bujnost, a to je pravo udo. Vi ste, zaista, mnogo proivjeli, ali ja vam kaem da je va pravi ivot pred vama

Poela mi je kosa sijediti Jo jedan ukras vie ree on podruglji"im glasom I po prvi put nakon dugih mjeseci ona kao da je nala sebe u oima koje su je netremice promatrale i u kojima kao da je vidjela svoj lik. Osjeala je snagu svog tijela, koju je stekla zahvaljujui umskom zraku i stalnom jahanju. Stas joj nije bio vitak kao prije, ramena su joj bila razvijenija, put joj je ponovo dobila rui-asto-zlaene tonove, dok su podonjaci bili ne samo znakom prolivenih suza, ve su davali sjetu njenu pogledu i jo vie isticali sjaj njenih oiju Bijae se sasvim odvikla da misli o svom szgledu, i gotovo je bila u neprilici otkrivi ponovo svoje tijelo, te nesvjesno pokrije grudi krajem svog ogrtaa Uzalud me pokuavate ohrabriti ree

ona odmahnuvi glavom. Vi to ne moete shvatiti Izgledam tako iva Ali se osje am tako iscrpljena Ne moe se u jednom jedinom danu ozdraviti od teke bolesti. Svojim laganim korakom, kao da klie po kamenim ploicama, opat poe do svoje stolice i poto je opet na nju sjeo, zamiljeno ju je promatrao Ipak ozdravljenje je u toku. Velika se razlika opaa na vama od one noi kad ste sa svojim djetetom potraili utoite u opatiji. Bu dite strpljivi Okrenite se k svjetlu, a ne tmi nama i ozdravit e vam i dua i tijelo Ona se zaudi I tijelo? Ta ja nisam bolesna! Vi se bojite i mrzite ovjeka. To je vaa bolest ili bolje reeno anomalija" od koje mo rate ozdraviti. Inae e vam ona uguiti duu. jer ste vi stvoreni za ljubav 272 "8 AndeUka buntovnik 273 Anelika je bila zapanjena, a onda odjednom plane. O emu vi to govorite? povie kretavim glasom. U to se vi to mijeate? to vi znate o patnjama ene koju proganjaju ljudi svojim eljama? Sto vi znate o uasu to ga ona na kraju osjea i prema njima i prema sebi? Sta vi znate o padu u koji ljubav moe da od vue? Osim toga, niste li vi prvi uprli prstom u avet pohote i povikali: pokora!? On se osmjehivao kao da nije bio potresen estinom njena napada. Zato se osmjehujete? Pa eto, to vas vie gledam, sve sam vie uvjeren da ste stvoreni da spavate u mukar

evu zagrljaju. Ta ju je predodba istodobno i uznemirila i umirila. On mirno nastavi: Nisam govorio u mnoini. Rekao sam: mukarevu. Previe ste puteni da biste mogli ivjeti bez ljubavi. Nastojte ozdraviti za onoga koji mora doi, onaj... Da, za mua... koga estita djevica oe kuje sa svijeom u ruci. Navlas moj sluaj... Bezgranina joj tuga obuze duu. Mislila je: Mu...! Imala sam ga. Obasipao me ljubavlju, ali su ga istrgli iz mog zagrljaja." ^ Morate svoj pogled okrenuti prema budunosti. Treba da prepoznate onog, koji e doi. Treba da se pripremite, da ga doekate. Zar ne mislite osloboditi svoju duu bremena svojih grijeha? Ne budite gordi na svoje tijelo. Ono nije zavri jedilo da mislite o njegovoj sramoti. Proljee uvijek dolazi iza zime. Krv i tijelo se obnavljaju. Izgleda da ste dobrog zdravlja...! Sto joj je on otvoreno govorio o tajnom zlu koje ju je izjedalo, nju je i zbunilo i utjeilo u isto vrijeme. 274

To nee biti lako odgovori ona. Vidi se da vi niste onaj, koji. Luda glavo Izbjegavajte sve ono to vas mui. Nauite to ve jednom. Evo, poslije mnogih runih dana, pojavilo se sunce. Uzmite svoju kerkicu za ruku i poite s njom u park, etajte se i razmiljajte o svojoj nadi. Ona nije bila ba sigurna da eli budunost boju joj je on proricao. Postoji li na svijetu ovjek koji bi bio sposoban da je ponovo osvoji? Rana je bila previe duboka. Meutim, kad je razmiljala o nagonu, koji je njeno srce, eljno utjehe, okretalo prema n&stojniku nielskog samostana, morala je priznati da je njena dua poela kopniti. On ju je privukao strpljivou ptiara. Ali dra njegove muevne linosti, iscrpljene pokorama, ipak je pri tom odigrala znatnu ulogu. Da, imao je pravo: ona je bila ena i to je ostala.. Sto mi se, dakle, dogodilo u opatiji? zapita ona. Imam katkad osjeaj da sam iz gubljena, da lebdim u zraku.

 Vi se nalazite u stanju koje matematiari nazivaju prelaz u beskraj". Sto ste htjeli time kazati? Uei matematiku, doznajemo da sva rje enja nekog problema ne moraju biti izraunljiva, to jest da proizlaze jedna iz drugih i da se svedu na pozitivan rezultat. Nekoliko prostih primjera: rjeenje jedne matematike jednadbe, mi ne znamo da li je pozitivno" ili negativno". Drukije reeno da li se dobilo ili izgubilo. Obino vaenje drugog korijena stavlja nas pred filozofski problem od znatne vanosti, pred neizraunljiv problem, to jest, pred problem da izraunamo korijen negativnog broja. Pred vrtoglavicom, pred nemoi duha da rijei taj problem, mi se mirimo izjavljujui da je problem zamiljen", ili gs 275 pretvaramo u trigonometrijsku liniju. A to znai da vie ne znamo to se dogaa, jer'smo preli na drugi plan fizike strukture. To se onda zove, radi lijenosti duha, ,5prelaz na rjeenje kontinuiteta" ili prelaz u beskrajnost". Shvaate li? Mislim da shvaam. Osjeam tu vrst tre nutanog nestajanja problema. Dubok li je ponor taj beskraj, pa makar samo u istoj matematici! Ali on je uvijek pri sutan i u naem obinom ivotu. I kad na duh ne nalazi vie nikakvog planskog" rjeenja, prelaz u beskraj, ili iracionalnost ili u nadna^ ravnost namee se samo po sebi. Mi tad ispli vamo na povrinu, da bismo zaplivali obiajnim tokom ali u stvari, rjeenje je ve naeno... Mogu li usprkos svemu ponovo usposta viti vezu sa ivotom? Moj su ivot rastrgle bez brojne proturjenosti. Vi ste jedna o onih ena, kojima je bor ba potrebna da bi osjetila samu sebe i da... Oh! i toga ima... da bi ostala mlada i lijepa. Sto vam vie odgovara: obian ivot s preslicom u ruci ili lakouman ivot? Ne znam vie. Katkad mi se inilo da sam stvorena za obian seoski ivot: elja m!

je bila da imam mua kojega bih voljela, djecu oko stola kojima bih mijesila kolae. Sve ene nose tu odliku u jednom kutu svog srqa, ak i one to su nisko pale, ak i bludnice. A isto tako kao i sve ene eljela sam stei bogatstvo, zbog uivanja, to nam ih ono prua: nakit, divljenje ljudi... Ali brzo sam opazila da mi je bogatstvo omoguilo lagodan ivot, ali mi nije donijelo sreu. Sve to nije bilo u skladu sa eljama. Meutim, strastveno sam se tiivjela u ulogu vojskovoe. Vi ete mi rei: ena nije stvorena da prolijeva krv, to je neprirodno. Ali, ja volim rat. Lagala bih ka bih to poricala. Volim voditi bitke, oekivati pobjede, skupljati 276 ratrkane snage, nadahnuti ih nekim ciljem, a volim ak i strah, tjeskobu, nadu da se spasi oajna situacija. Mnogo sam toga prepatila za dvije protekle godine, ali se nisam nikad dosaivala. Pria se da je za ovjeka, a naroito za enu, jedan od bitnih uslova da bude sretan: da se ne dosauje. Nisu li vas sablaznila moja priznanja? Kako tumaite ova moja protivurjeja? Ljudsko bie je sposobno za mnoge stva ri. To je sr njegova ivota u kome se ispre pleu i dobro i zlo, bunt i podlonost, blagost i nasilje. Saptao je dalje: Sve se zbiva u svoje vrijeme, sve pod ka pom nebeskom: postoji vrijeme kad se raamo i vrijeme kad umiremo, vrijeme kad se ubija mo i vrijeme kad se lijeimo, vrijeme kad pla emo i vrijeme kad se smijemo, vrijeme kad jadikujemo i vrijeme kad pleemo, vrijeme kad grlimo i vrijeme kad se uklanjamo zagrljaji ma .. vrijeme kad utimo i vrijeme kad govo rimo, vrijeme kod mrzimo i vrijeme kad lju bimo .. . Tko je to rekao?

 Jedan od velikih biblijskih mudraca! Eklezijast. Dakle, moja pobuna nije bila samo skup runih i odvratnih djela? Dakako da nije. Anelikino se lice razvedri. Vaa blagost mnogo me vie tjei nego vaa strogost. Vi ste bili u poetku tako kruti prema meni Ustraio sam vas da bih vas iupao iz kaljue u koju ste sve dublje upadah'. Osim toga, htio sam vas navesti da govorite. Sretan sam da sam u tome uspio. Zatvoreno srce se na kraju pokvari 277 Poduprijevi bradu rukom, duboko se zamislio, kao da rjeava neki muan problem. Vi biste morali napustiti ovu zemlju ree on napokon. Htjeli ste rei da moram umrijeti? ~ uzvikne ona zahvaena nenadanim uasom. Ne, sto puta ne, draga duo. Ta vi ste utjelovljenje ivota! Htio sara rei da biste mo rali napustiti ovu zemlju, zemlju svog djetinj stva i takoer... ovo kraljevstvo u kojemu je raspisana ucjena na vau glavu. Treba da osta vite ovaj uzburkani kraj, koji zbog svoje kratkovijeke kranske kulture ne uspijeva da se oslobodi osnovnog sukoba: sukoba izmeu Bo ga i Sotone. Vi ste blii prirodi. Vaa pravi nost, vaa ravnotea ne mogu se zadovoljiti krajnjim i u neku ruku protuprirodnim osjea jima. Vi sasvim drugaije sudite o problemima koji vas zanimaju, stoga ete uvijek biti u srazu s onima koji vas okruuju. Vi ste poma lo, zamiljam tako, nalik prvoj eni koju je Bog stvorio i koja se udila vou u raju ze maljskom. Vi biste morali otii nekamo... Kamo?

 Ne znam. Sagraditi nov svijet, zemaljskiji, snoljiviji... On skrene pogled prema prozoru. Snijega je nestalo, sunce sja. Stiglo je proljee. Jeste li to opazili? Plavetnilo neba odraavalo se na krivini romantinog svoda, a na njegovoj ivici gukale su pripitomljene grlice. Raspitao sam se. Vojnici su napustili ovo podruje. Kraj je miran, mada jo nije upokoren. Mogli biste bez zapreke doi do Maillezaisa u podruju movara, a zatim do obale. Ne biste li mogli potraiti nekoga od svojih pri staa? -r- Hoete da kaete, da moram otputovati? apne ona. 27 Vrijeme je inilo joj se da ve vidi neprijateljski raspoloen svijet kako je eka na vratima opatije, meu koji se morala zaputiti sama i progonjena sa svojim kopiletom u naruju. Anelika padne pred nastojnikom na koljena. Nemojte me tjerati. Ovdje mi je dobro Ovdje je utoite Boje. Cijeli svijet je utoite Boje za one ko ji vjeruju u njegovo milosre. Zatvorila je oi, a ispod dugih trepavica tekle su joj suze tvorei sjajne brazde na njenim obrazima. On je vidio crni krug nesree oko njena lika. Jo nije bila izvan pogibelji, ali ve je on bio siguran da e ona na kraju pobijediti. Njegova je dunost bila da je preda cesti i vjetru. Otac Ivan isprui ruku i ona na svojoj kosi osjeti neizrecivo njean dodir njegove mrave ruke. Hrabro, draga duo, i neka vas Bog bla goslovi. Sutradan ju je brat vratar potraio. Osed-lao joj je mazgu kao to je molila. Poslat e im je natrag preko fratara iz Maillezausa. Stavio je na ivotinju dvije koare namirnica i jedan pokriva. Anelika briljivo zamota glavu svoje kerke. Ako nije mogla sakriti boju svojih oiju, mogla je barem sakriti kerinu kosu Ona je dobro znala da su oni, koji su je traili znali njen opis: ena zelenih oiju, koja u naruju nosi dijete rie kose. Imala je ba peh to je Honorina upadala u oko.

Drei ruku na mazginom vratu, ona se askom pokoleba. Ne bi li jo jednom pozdravila oca nastojnika i svoga brata? Vratar odmahne 279 glavom. Velika sedmica je bila na domaku* Fratri su se ve povukli u svoje elije. Teak muk pritisnuo opatiju, tei no obino. Ljudi posveeni Bogu su se okupljali rad?1 stranog hodoaa koje prethodi Uskrsu. ena se morala udaljiti. Jo se neto trzalo u Anelikinu srcu, ono je jo bolno krvarilo. Ali nije li ta patnja to ju je osjeala, nije li ona bila znak njena uskrsnua? Ona zajae mazgu na mukaraki, podigne k sebi Honorinu i proe kroz samostanska vrata. Dok se uspinjala stazom to je vodila u umu, dopre do nje kripanje vrata koja su se za njom zatvarala, a skoro odmah zatim oglasi se zvono sa tri jasna zvuka. Koliko se ve vratiju zatvorilo za njom, zatvarajui joj svaki put prolaz, kao hajkai progonjenoj divljai! Svaki put su se smanjivale mogunosti da umakne svojoj sudbini i naskoro e joj ostati jedan jedini put: njen vlastiti put. Koji je to put? Ona jo nije znala. Samo ga je predosjeala. Poela je shvaati da su je nepremostive nesree i zapreke svaki put nemilosrdno skre-tale sa njenih stramputica prema jednom jedinom, njenu nevidljivom cilju. I ovaj put, zadnji put, ona je prolazila kroz umu. Nije se usudila da po danu ide cestom. Kroz umu, a zatim preko movara, ona e stii bez zapreka do opatije Maillezais. Kad je dola do Vuje doline, sunce se ve diglo visoko na nebo. Njegove su zrake okomito obasjavale dolinu. Anelika se zaustavi i nije se mogla nauditi. Ne bijahu jo ni dva tjedna prola to je na tom mjestu posrtala u snijegu, to ju je tu davila otra zima, i itavo joj tijelo drhtalo kao prut na vjetru. Danas je dolina bila sva zelena, a potok koji je duboka drijemao ispod debelog leda, sad je poskakivao draesno poput mladog kozlia, dok su ljubice krasile korijenje stabala. Kukavica se glasala svojim pjevom, punim obeanja. Najavljivala je toplinu, cvijetanje, ustoliavala je proljee Anelikin se pogled zamagli pred svim tim divotama. Ponekad nas priroda i ivot iznenade svojom blagou. Duga i otra zima posto-struila je bogatstvo trava i cvijea. Iz gnusnog zloina, iz bezimenog uasa niknuo je ovaj dra-estan cvijet, okrugao, bijel, okrunjen plamenom, vedar, koji je ona drala usnuo na svojim prsima: Honorina.

Crni gavrani nisu vie kruili, zlokobni i gladni povrh Vilinske istine. Reklo bi se da smrt nije nikad pohodila ove krajeve. Opat Lesdiguieres, opat Ivan! Ta dva arhari-ela su je izvukli iz ponora, u koji je bila upala. Ta dva nevina redovnika najzad su izbrisali u njoj zlokobnu uspomenu na fratra Bechera. Bilo je pravo i potrebno da ostane na ivotu, mislila je.

280 28* XXVIII ZASJEDA TRGOVACA OBILJEENA LJILJANOVIM CVIJETOM Sutradan je stigla u Mailleazis, velianstvenu opatiju sagraenu na otoku, izmeu ustajalih voda i vrba. U noi ti se inilo da uje um valova, koji su u XII vijeku udarali u temelje opatije. Fratri su provodili miran, pastirski ivot lovei abe i jegulje, vodili manje rauna o brevijaru, negoli o podnevnom poinku i uvajui Rabelaisovu tradiciju, koji je meu ovim zidovima napisao svog Gargantua. Tu nije bilo traga onoj pobonoj atmosferi to je vladala u Nieulu. Fratri su se bojali protestanata. Jer je taj kraj sve do obale bio nastanjen uglavnom protestantima. Kraljeve su trupe malo-pomalo uspostavljale red. Preporuena od nielskog opata zaista svet ovjek, govorio je prior Maillezaisa uzdiui Aneliku su dobro primili i dali su joj vodia, koji ju je odveo do okolice Sables d'Olonne. Nosei na leima Honorinu, ona se sada sputala pjeskovitim i blatnim putom pod svodom patuljastih hrastova i lijeska. Pala je kia. Proien uzduh imao je udan okus. Ona se 282 zaustavi da nabere ljenjaka za Hononnu i da joj ih zubima lomi. Latice ipka, mokre od kie, napadale su na njenu ruku. Neobian um dopirao je iza ivice To je bila zadnja etapa njena puta. Sum je bivao sve jai. Anelika je ila dalje, poput vuka oprezno napokon opazi more. To nije bio Mediteran, plavi i zlatni, ve ocean, more tmina, provalija Atlanata..

Ono se penjalo sivo, plavo, zeleno na horizontu, koji se u magli spajao s nebom. Idui dalje, Anelika spazi ljubiasti al razdijeljen srebrnastim spletom barica, zatim etvrtasta polja solana, bijele unjeve nagomilane soli, koje je nagli sumrak obojio njenom ruiastom bojom. Ni lijevoj strani nalazila se trona kuica Tu se Anelika imala sastati sa Ponce-le--Paludom. potestantskim krijumarom, koji je postao njen sljedbenik odmah na poetku ustanka. Ali Ponce-le-Palud je bio uhvaen dan prije toga, i pogubljen zbog dvostruke krivice: kao krijumar i kao pobunjenik protiv kralja. Preivjeli drugovi ivotarili su od pljake, sakriveni u malim obalnim umama. Anelika je stupila s njima u pregovore, da joj omogue da se brodom prebaci u Bretanju: tamo bi se moda mogla dugo kriti. Najvanije je bilo izbjei patrolama. Stanovnici obale, koji su ostali vjerni kralju ili su mu se ponovo pokorili, nisu se ustruavali da izdaju sad ovog sad onog samo da steknu milost svojom revnou. Pobijeeni nemaju saveznika. Osjeajui se neugodno meu ovim uljivim protestantima, koji su znali za veliinu njena poraza i njene bijede, Anelika je bila uznemirena. Bilo joj je do toga da to prije otplovi odatle. Samo more joj se inilo sigurno, samo ono e je prijazno orimiti 283 Treeg dana ispijeni i odrpani ljudi cotrali su u umu viui da se skupina trgovaca pribliuje. Dolazili su iz Maransa i prevozili ito i vino. Ve mjesecima se nije vidjelo ni ulo za takav dogaaj. Ostali se odmah okupie i stadoe skupljati svoje oruje: duge iljaste maeve, obine maeve, tapove. Nisu imali vie baruta, ni kugli za svoje mukete. Ne inite to, zaklinjem vas molila ib je Anelika. Navui ete na sebe andarme riju, pa e doi da pretrae ovu umu... Treba ipak od neega ivjeti proguna voa. Meu rijetkim stablima ve se ula zvonjava praporaca na mazgama i kripanje teretnih kola. Zatim se zau vika i zveket oruja. Anelika vie nije znala kome svecu da se prikloni. Trebalo je, meutim, sprijeiti ove progonjene ljude da izvre razbojniko djelo koje e na njih navui vojnike i finance. Na alost, ona ih je malo vremena poznavala i nije mogla na njih utjecati. Nije ak razumjela ni njihova narjeja. Ona pri vee

Honorinu za stablo i potri prema bojnom polju. Moda e spasiti ljudske ivote, sporazumjeti se s trgovcima. Ali ovi, umjesto da se prestrae, odluili su ve na poetku napada da se brane. Imali su pitolje i pucali su zaklonjeni svojim kolima. Mnogobrojni ranjenici pokrili su cestu. Anelika se dovue do voe krijumara, koji je stajao iza jednog grma. Povucite se zaklinjala ga je. Prekasno je sada. Treba nam njihova roba, a naroito njihovi ivoti, da nas ne bi odali. On skoi na jedna kola. Hitac iz pitolja smjesta ga zaustavi i on se srui. Nakon toga nastade potpuna pometnja. Slutei da su raz284 bojnici demoralizirani, etvorica trgovaca lakoe iz zaklona i bace se na njih. Udarajui tapovima snagom kojoj se ovjek nikad ne bi nadao od mirnih trgovaca, nekima su polomili udove a nekima lubanje. Anelika primi estok udarac pri dnu zatiljka. Sve joj se zavrtjelo, ali imala je jo vremena da vidi onoga koji ju je udario. Bio je obuen u crno, bez dvojbe protestant, vrlo krupan, bistrih oiju, ne ba ljutitih, ali zato odlunih. Sveti Honore, trgovac, mora da mu je bio slian. Drugi udarac je primila po sljepooici i onesvijestila se. Do--la je k sebi pod uticajem daleke i uasne uspomene. Florimond je bio u rukama Velikog Co-esrea, a Cantora su ugrabili Cigani. Anelika je trala za njima zajedno sa Poljakinjom po pranoj cesti Charentona, nakon to je utekla iz strane tamnice Chateleta. Ona otvori oi. Bila je u zatvoru. Sama, ispruena na trulo] slamnjai. Udarac koji je primila bio je jai od njenih osjeaja. Nije vie imala snage ni da proklinje neoprezne krijumare, kobnu sudbinu, svoju nesreu. Za nekoliko sati bila bi se ukrcala u brod jer se ve bila sporazumjela da je prevezu do bretonske obale. Prepustila se nekom pasivnom snatrenju, ni ne mislei u koji gradi su je odvukli. Les Sables ili Talmont? Ni da li su je prepoznali, ni kakva je kazna oekuje. Zatiljak ju je jako bolio, osjeala se umornom i bolesnom. Leala je tako satrvena, kadli je odjednom munjevita misao probode i ona poskoi na svom leaju: Honorina! Strava joj ukoi tijelo. Sto se dogodilo s djetetom nakon one kobne strke? Anelika ju je ostavila privezanu za stablo Da li su je krijumari, koji su pobjegli, opazili? Da li su se oni pobrinuli za nju? Ali ako nitko 285

...

luli

nije primijetio dijete? Ako se djevojica jo nalazi tamo sama u umi? istina je bila podalje od ceste. Da li e uti njene krikove? Hladan znoj oblije Aneliku. Veer se sputala? Iza reetaka podrumskog prozora crvenkasta svjetlost najavljivala je sumrak. Anelika je udarala po vratima podruma, ali nitko se nije pojavio, a ni odgovorio na njene dozive. Vrati se k prozoru i grevito se uhvati za reetke. Otvor je bio u razini sa zemljom. Nejasni um joj je dopirao do uiju: more nije daleko. Zvala je i zvala, ali uzalud. No se bliila ravnoduna prema zatvorenicima, koji ivi zazidani, nisu mogli do jutra nita oekivati od svojih blinjih. Neko vrijeme bila je izvan sebe, vrtila se u krugu i vikala kao bjesomuna. Lagani um dovede je k svijesti. Vani je zaula korake. Anelika se ponovo grevito primi hladnog eljeza prozorskih reetki. Koraci su se pribliavali. Dvije se cipele pojave na drugoj strani otvora. Za ljubav Boju, vi koji prolazite, zau stavite se! Sluajte me povie Anelika. Prolaznik se zaustavi. Za ljubav Boju ponovi ona ivo smilujte se mojoj molbi. Nitko nije odgovarao, ali prolaznik se nije udaljavao. Moja djevojica je ostala u umi na stavi ona. Nastradati e ako joj nitko ne pomogne. Umrijet e od zime i gladi. Prodrijet e je lisice. Prolaznice, smilujte joj se! Trebalo je oznaiti mjesto. Ona nije znala imena mjesta u tom tuem kraju. Nedaleko ceste, gdje su razbojnici na pali trgovce, koji su prevozili ito ... Da li je to bilo juer ili danas, pitala se dok joj se u glavi sve vrtjelo. 286 Od ceste se odvaja jedna staza... tamo se nalazi miljokaz (sjetila se te pojedinosti). Da, ako poete tamo stazom doi ete do jedne istine... Ona je tu privezana za jedno stablo... To je moja djevojica. Nema joj ni dvije pune godine. Ncge prolaznika se pomakoe. Otiao je. Da U je bar uo buncanje to je izlazilo iz dubine zatvora? Moda je smatrao da to trabunja okovana luakinja ima svakakvih ena po tamnicama.

Ona se trgne iz groznog sna, u kom je neprestano ula pla svog djeteta. Ugleda pred sobom tamniara i dva naoruana straara, koji su joj surovo naredili da ustane i da ih slijedi. Vodili su je preko nekih kamenitih, zavojitih stepenica, a onda su je uveli u zasvoenu dvoranu, iji su zidovi bili vlani i nagrizeni od soli. Na mangali je tinjala vatra, ali je vrlo slabo grijala prostoriju. Uostalom, mangala nije bila tu samo da ublai temperaturu sred-njevjekovne kripte. Anelika je to shvatila, im je opazila snanog ovjeka, golih ruku, u kratkoj crvenoj majici. Nagnut nad mangalom paljivo je okretao meu ugljevljem dugu gvozdenu ipku. U dnu dvorane, pod nekom vrsti plavog baldahina u obliku vrlo izblijedjelog ljiljanovog cvijeta, stajao je sudac u dugoj, crnoj togi i vlasulji s uvojcima i razgovarao s jednim od onih trgovaca, i to ba s onim koji je Aneliku udario tapom po glavi. Mirno su razgovarali. Nisu ak smatrali potrebnim da prekinu razgovor kad su oruani ljudi dovukli Aneliku, bacili je na koljena pred krvnika i htjeli joj skinuti suknju i prsluac. Anelika je vikala, otimala se poput samog neastivog. Ali jake su je ake zadrale. Od28? jednom z^Uje kako su joj razderali haljinu na leima. M>veno svjeti0 zatitra pred njenim oibjesomugna. ma 1 dola^ilo sve blie, sve "-Ona Miris Miris Wg0renog mesa dopre joj do nozrva. UDuzeta *eijom da se osiobodi ruku, koje su je vrsto dr | j^^ nije nita ni prijatelju promrmlja straar _ t hl b. k vojske da se fijl uenici. a^k ka^ . pustili osjeti groznu opeklinu na dvojim leima, svome Dd^ro' Prelju T< promrmlja straar ova Iz p^line bol joj ge girila u glayu> u Xi]evu lukusve dQ vrhova noktiju. jo je kleala i tmo jecai^ Krvnik je spremao natrag, na njeno mjesto^ spravu za muenje, tu dugu ruku na crjem kraju bijage Okovan ig u obliku ljiljana, zig say p0crnj0 0(j mnogobrojne upoSudac j trgovac { daije su razgovarali... W]inove \ijQQ odjekivale su visoko pod svo-

 ~~ri ne dijelim va pesimizan govorio je sudac. ^_ Nage stan^e je .Qg vrlo obro ni-e u istina da kralj el- istrijebti protestante u svom KraljevStvu. On, naprotiv, cijeni potenje x skromne^ naih istovjernika. vidite li, ovdje, u bawesi|} i,atolici su tako malobrojni da na .^hirana suca dolazi samo po jedan ka-i. i\ak0 je on stalno u lovu na patke, naj-cesce mi rjegavamo sporove meu katolicima. Jebalo bi da ste bili u Poitouu. Vidio sam neK^ stvarj ko,-e su ostavile vrlo snaan dojam na, mene/ ,u3gaetaji u Poitouu? To je jednostavna, premda zajOsna provokacija, priznajem. Jo jednom su s e naga ^ra^a da^a zavesti od ambicioznih, razd raenih velikaa, kao to su La Mori-mereovi. Sudac se spusti sa podija po stepenicama i priblii Aneliki, koja je jo uvijek stajala na koljenima. Pa dobro, djevojko, jeste li izvukli pou ku iz svega ovoga to vam se dogodilo? Osobe dobrog glasa se ne skicu po umama s razboj nicima i krijumarima. Odsada, gdjegod poli pripadate kraljevoj pravdi. Zigosani ste ljiljanovim cvijetom. Po tome e svatko znati da ste bili u rukama krvnika, da ne spadate u estite osobe. Nadam se da e sve ovo utjecati na vas i da ete biti oprezniji i razboritiji trgujui sa svojim draima. Ona je uporno gledala u pod. Poto je nisu prepoznali, nije im htjela dati prilike da je iz-blieg promotre. Od svega onog to je sudac govorio ona je ula jedino: Vi ste zigosani Iji-ljanovim cvijetom." Na svom je tijelu osjeala sramotan ig, koji ju je uinio doivotnim zloincem . . . Odsada e pripadati krdu izgubljenih ena, blud-nicama, kradljivkama, skitnicama... Ali sad je sve to nju malo zanimalo. Njoj je bilo jedino do toga da izie iz tamnice i da dozna to se dogodilo s Honorinom. Pustila je da je sudac opominje i kori to je donekle liilo na duobriznike propovijedi. Tek na kraju napela je ui da uje njegov zakljuak. Smatram da moram biti blag prema va ma, jer pripadate reformiranoj vjeroispovijesti, te vas neu ni zadravati meu ovim zidovi ma ... Ali ja sam duan da bdijem nad vaim duevnim zdravljem i da vam stvorim mogu nost da ne upadnete ponovo u svoje greke.

Najbolje to mogu za vas uiniti jest da vas povjerim obitelji, iji e vas odgojni primjeri dovesti na put dobra i do upoznavanja vaih dunosti prema Bogu. Ovdje prisutni gazda Gabriel Berne rekao mi je da trai sluavku koja

288 Anelika buntovnik 289 e se baviti njegovom kuom i djecom. On vam predlae da stupite u njegovu slubu i time on na/uvrede odvraa oprotenjem, kako nam je i preporuio Krist. Dignite se, obucite se i poite s njim. Anelika nije pustila da joj se to dvaput kae. U uliici gde su se gurali ribari, prodavaice koljki, radnici solana, koji su se svojim^ ogromnim grabljama na leima vraali sa ala, Anelika je vrebala zgodu da pobjegne trgovcu kojemu je dugovala svoje osloboenje. Njoj nije bilo ni na kraju pameti da posluno poe s njim, kako joj je to bio preporuio sudac Gazda Gabriel je vjerojatno pogaao njene misli, jer ju je drao za ruku. Sjetila se da on ima vrstu aku i da dobro tue tapom. Na licu mu se u isto vrijeme odraavao i blag i otar izraz. U gostionici ,,K lijepoj soli", pokae joj njenu sobu. Otputovat emo zarana sutra ujutro. Sta nujem u La Rochelleu, ali putem moram obi i neke muterije, tako da mojoj kui neemo stii prije veeri. Ali moram biti siguran da li ste voljni ostati u mojoj slubi, jer sam sucu jamio da neete pobjei iz moje kue i da neete opet nastaviti sa svojim neurednim i votom. ekao je da mu odgovori. Znala je da e ga vrlo brzo smiriti s par rijei o svojoj dobroj volji. Ali spazivi njegov slobodan, poten pogled, nije nala hrabrosti za to. Naprotiv, njezin zao duh ju je natjerao da mu se odmah suprostavi. Ne raunajte na to. Nita me ne bi mo

glo zadrati u vaoj slubi* Pa zar ni ovo? I on joj pokae krevet, visoko postavljen po seljaki, na pominom sanduku. Anelika nije shvatila to je time htio ka-zati. Pribliite mu se ree gazda Gabriel. Ona napravi par koraka i ukoi se. Na jastuku je spazila riu kosu. Pokrivena do pod-bratka, drei palac u ustima, Honorina je spavala dubokim snom. Aneliki se inilo da sanja i da je i ovo jedno u beskrajnom nizu luakih privienja koja su je muila. Zagledala se u gazdu Gabriela s nevjericom. Zatim spusti oi i uze promatrati trgoveve cipele. ? To ste vi bili! apne. Da, bio sam ja. Poto sam zavrio razgo vor sa sucem, uputio sam se napolje preko tamnikog dvorita. Uto me neki glas zaustavi. Ne ka ena me zaklinjala da joj spasim dijete. Uzjahao sam konja. Mada mi se nije mililo da po novo obiem mjesto, gdje su nas napali, ipak sam otiao. Imao sam sreu, stigao sam prije noi. Naao sam djevojicu u podnoju stab la. Spavala je, vjerojatno izmorena od plaa i vike. Nije joj bilo hladno. Uvio sam je u svoj ogrta i donio je ovamo. Na moje traenje jed na je sluavka pristala da je okrijepi. Aneliki se uini da nikad nije osjetila zanosniji osjeaj olakanja. Sav joj se ivot inio jednostavnim sad kad je skinula taj uasni teret sa svog srca. Sva su udesa, dakle, mogua, kad se ovako udo dogodilo. Ljudi su dobri, svijet je lijep... Budite blagosloveni ree ona slom ljenim glasom. Gazda Gabriele, nikad neu zaboraviti to ste uinili za mene i moju ker. Moete raunati na moju privrenost. Vaa sam sluavka.

290 291

mDio PROTESTANTI LA ROCHELLEA liui XXIX DOLAZAK U LA ROCHELLE OSAMLJEN DJEAK' Veer se sputala, kad su kola gazde Gabriela Bernea ulazila u La Rochelle. Nebo zagasito tamnoplave boje, jo proeto danjom svjetlou, irilo se nad izbuenim zvonicima i napola poruenim bedemima, ostacima utvrenja koja je razorio Richelieu. Uline svjetiljke gorjele su na svakom uglu. Grad je ostavljao dojam istoe i sigurnosti. Nije bilo vidjeti ni pijanaca, ni prolaznika ispaenih lica. Svijet se etao, premda je ve bilo kasno. Gazda se Gabriel najprije zaustavio pred nekim otvorenim predvorjem. Tu su moja skladita. Okrenuta su pre ma licu. Ali ja vie volim da vree istovarim otraga, daleko od radoznalih pogleda. Propustio je ispred sebe mazge i dvoja teretna kola, pa poto je izdao naredbe pomonicima, koji su dotrali, ponovo se popne u kola koja krenue poskakujui po okrugloj kaldrmi kojom je uliica bila poploana i na kojoj je katkad konj poskliznuo, pa bi frknule iskre ispod njegovih kopita. Naa etvrt oko bedema je vrlo mirna objanjavao je trgovac, na kome se vidjelo, da je vrlo zadovoljan to se vratio kui. A 295 ipak smo samo par koraka udaljeni od pristanita i... Htio je da objasni jo neto, hvalei bez dvojbe prednost to mu je kua i blizu prometne luke, a opet zatiena od njene buke, kadli na zaokretu ulice opazi jaka svjetla i zauje bune glasove, koji su opovrgli njegove preanje tvrdnje. Straari naoruani kopljima i bakljama stalno su dolazili i odlazili. Njihove baklje su otro osvjetljivale bijelu fasadu visoke kue. Na sredini kue nalazio se kolni ulaz na kojemu su vrata bila irom otvorena. Straari u mom dvoritu gunao je gazda Gabriel. Sta se tu dogaa? Ipak, sie s kola bez uzbuenja. Slijedite me, vi i vaa kerica. Nema ni kakvog razloga da ostanete vani ree on kad

je vidio da Anelika oklijeva da ue. Ona je, naprotiv, imala i previe dobrih razloga da ne poe za njim. Ali iz bojazni da nekome ne upadne u oko, ukoliko se pokua udaljiti, bila je prisiljena da poe za svojim novim gospodarom. Straari su ukrstili svoja koplja. Susjedi ne mogu ulaziti. Nareeno je da rasturimo svako sakupljanje. Ja nisam susjed, ja sam gospodar ove kue. Ah, dobro! Onda uite! Poto je preao dvorite, gazda Gabriel se popne nekoliko stepenica i ue u tamno predsoblje niskog stropa po ijim su zidovima vi-sili teki sagovi i slike. Svijenjak sa est krakova gorio je na stolu. Neki mladi urno je silazio niza stubite, preskaui po dvije stepenice odjednom. Brzo, oe, doite! Papisti hoe da odvedu strica na misu. 2S6 Osamdeset i est mu je godina i ne moe hodati. Pa to je sigurno neka ala ree gazda Gabriel mirnim glasom. Na vrhu stubita stajao je ovjek otmjeno obuen u odijelo od smeeg baruna. Orukvice, kravata i vrlo dotjerana vlasulja odavali su ovjeka visokog poloaja. On se nehajnim korakom priblii, nabadajui visokim petama po podu. Moj dragi Berne, radujem se od srca to ste stigli. Bilo mi je ao to me zapala nemila dunost da provalim u vau kuu u vaoj od sutnosti, ali radilo se o izvanrednom sluaju . Gospodine namjesnice, vrlo sam poa en vaim posjetom ree trgovac duboko se klanjajui ali mogu li vas zamoliti da mi ob jasnite o emu se, u stvari, radi? Vi znate da nove naredbe, kojih se mo ramo pridravati, odreuju da svakog ovjeka na samrti, koji je pripadao takozvanoj reformi ranoj vjeri, mora posjetiti katoliki sveenik da bi, ukoliko je to mogue, napustio ovaj svi jet u pravoj vjeri, a ne u otpanikoj koja ga liava vjenog spasenja. Neki gorljiv kapucin,

otac Germain, uo je da je va stric, gospodin Lazar Berne, na samrti, pa je smatrao svojom svetom dunou da potrai i obavijesti up nika najblie upe, koji je doao u pratnji sud skog slubenika. Ovu gospodu su ene u vaoj kui vrlo loe doekale ah, te ene, dragi moj prijatelju tako da oni nisu mogli izvriti svoj zadatak. Ali znajui za moju sklonost pre ma vama, zamolili su me za pomo, zamolili su me da umirim vae ene. Obradovao sam se to me, jer va jadni stric prije smrti... Zar je umro? Preostalo mu je malo ivota. Pred pribli avanjem vjenosti vaeg je strica napokon obasjala boja milost i on je zatraio da primi svete sakramente. ?.. 297 Odjednom neka^tijevojica zaurla piskavim, histerinim glasom: Ne, to ne u kui naih predaka! Namjesnik zgrabi malu mravu djevojicu i rukom punom prstenja joj zaepi usta. Gazda Berne, je li to vaa ki? zapita vrlo hladno. Odjednom zaurla: Ova me dje vo jcura ugrizla! Nastade paklena larma i vika u kui: U! U! Napolje odavde! Neka sitna starica slina vjetici pojavi se na hodniku i uze gaati straare glavicama luka, koje su joj se nale pod rukom. Neki od slugu su. svojim tekim cipelama lupali po ploicama trijema. Samo je gazda Gabriel sauvao hladnokrvnost. Vrlo vrstim glasom naredi keri da uti. Meutim, namjesnik prie prozoru i mahne rukom nekome vani. Odmah se potom pojavi nekoliko vojnika. Njihova pojava smiri razdra-ene ukuane, koji se, radoznali to e dalje biti, okupe na vratima jedne sobe. Anelika nejasno opazi glavu nekog starca poloenu na jastuk. Izgledalo je da starac, zaista, umire, ukoliko ve nije bio mrtav. Sveenik je pristupio starcu i rekao: Sine moj, donosim vam naeg gospodina Isusa Krista! Te rijei proizvedoe neobian uinak.

Starac naglo otvori otro i ivo oko, a njegova se glava uspravi na kraju dugog i mravog vrata. Ne vjerujem da je to u vaoj moi. Maloprije ste drugaije zborili. Ne sjeam se toga. Nije se moglo drukije protumaiti mica nje vaih usana. Bio sam edan, to je sve. Ali sjetite se, gospodine upnie, da sam za vrijeme opsade La Rochellea jeo kuhanu kou i juhu od stric298 ka. Neu valjda pedeset godina poslije toga zanijekati vjeru za koju je poloilo svoje ivote dvadeset i tri hiljade od dvadeset osam hiljada stanovnika moga'grada. Vi bulaznite! Moda, ali vi me neete prisiliti da bu laznim drugaije. Vi ete brzo umrijeti... Ba-neu! I starac povie neobinim, napuklim, ali veselim glasom: Neka mi donesu au vina iz Borderiesa! Kuna eljad prasne u grohotan smijeh. Stric je oivio. Razjareni kapucin je zahtijevao da ute. Vikao je da bi trebalo kazniti ove bezobrazne heretike. Kad bi okusili zatvor, bili bi pristojniji, a nije vano da li iskreno ili samo prividno. Uostalom, donijeta ja posebna uredba protiv onih koji svojim vanjskim dranjem potiu na sablazan. Uto miris zagorenog jela dopre do Aneli-kinog nosa i natjera je da napusti tu raspru, koja nije.mogla donijeti nita dobro ni njoj, ni drugima, te se uputi u kuhinju. Nala se u irokoj prostoriji, toploj, dobro namjetenoj, koja joj je odmah postala simpatina. Ona urno poloi Honorinu u naslonja blizu ognjita, podigne poklopac s jednog lonca i opazi da su ioke zagorile, ali da ih se jo moe spasiti. Ona baci u lonac kutlau vode, smanji vatru, pa ogledavi se oko sebe, odlui prostrijeti dugi stol to se nalazio u sredini kuhinje. Svaa e ipak zavriti, a ona je bila sluavka i dunost joj je spremiti veeru. Bila je zbunjena i neobino uzbuena zbog udnog prizora pri dolasku. Protestantska kua moda nije idealno sklonite. Ali ovaj je trgovac s njom

ovjeno postupao i ini se da ga uope nisu muile sumnje u pogledu njene li299 111 ..U nosti. Zametnut e joj se trag. Tko da posumnja u sluavku hugenotskog trgovca u La Roche-lleu? Ona otvori vrata tamne i hladne smonice i nae u njoj to je traila. Namirnice su bile pomnjivo razvrstane i obiljeene. Da li je ovo vaa sluavka? zapita na mjesnik. Da, vaa visosti. Pripada li i ona reformiranoj vjeroispo vijesti? Pripada. A dijete? Njena ki? Bez dvojbe nezako nita. U tom sluaju ona mora biti odgojena u katolikoj vjeri. Da li je krtena? Anelika je bila stalno okrenuta leima. Pravila se da stavlja u red jabuke. Srce joj je jako udaralo. ula je kako gazda Gabriel odgovara da je nedavno zaposlio tu sluavku, ali da e se nedvojbeno raspitati za njen poloaj i poloaj njene kerke, te e je uputiti to joj je raditi u vezi sa zakonskim propisima. A vaa kerka, gospodine Berne, koliko ima godina? Dvanaest. Tano. Nedavno donesena uredba ovla uje djevojice odgojene u reformiranoj vjeri da mogu im navre dvanaest godina izabrati same vjeru, kojoj ele pripadati. Mislim da je moja ki ve izabrala proapta gazda Gabriel r- vi ste se i sami malo prije mogli u to uvjeriti. Moj dragi prijatelju ree namjesnik oporim glasom alim to vi moje upute pri mate s nekom duhovitou, poneto zajedljivom da ne kaem podrugljivom. Zao mi je to mo ram i dalje da vas uvjeravam. Sve ovo je vrlo ozbiljno. Mogu vam dati samo jedan savjet: odrecite se vjere, odrecite se, vjerujte mi, pri

je nego bude prekasno, zatedit ete sebi hilja du jada, hiljadu neugodnosti. 300 Anelika bi bila sretna da je gospodin de Bardagne otiao na neko drugo mjesto da uvjerava i opominje. Umorila se drei stalno okrenuta lea i potiui vatru, kako bi izgledalo da je prezaposlena. Napokon se namjesnikov glas izgubi na stubitu. Malo potom ula se buka cipela i konjskih kopita, zatim kripanje dvorinih i kunih vrata, a onda su lanovi obitelji poeli jedan za drugim ulaziti u kuhinju da se poredaju oko stola. Stara sluavka, koja je bacala glavice luka, dovue se poput mia do ognjita i olakano uzdahne kad je opazila da veera, na koju je ona bila potpuno zaboravila u groznici dogaaja, nije upropatena. Hvala, ljepotice moja apne joj ona. Da nije vas bilo, na bi me gospodar sad gad no izgrdio. Poto je poloila zdjelu na stol, stara sluavka Rebeka sjedne na vrh stola, a pastor Beaucaire odri kratak govor, a moda je to bila i neka molitva, sazivljui Gospoda da blagoslovi skromnu veeru. Zatim svi posjedae. Anelika se osjeala neugodno stojei kraj ognjita. Gazda Gabriel joj se obrati: Gospoo Aneliko, pribliite se i zauz mite mjesto. Naa sluinad je bila uvijek sa stavni dio obitelji. I vae dijete e nas poa stiti svojim prisustvom. Nevinost privlai Boji blagoslov na-kuu. Treba nai stolicu prema njenu uzrastu. Mladi Martial, skoi i vrati se naskoro nosei stoliicu, koju su pohranili na tavan, otkad je mezimac kue, djeai od sedam godina, obukao prvi put hlae do koljena. Anelika posadi na nju Honorinu, koja povede po prisutnima svojim ponosnim oima. Pri utoj svjetlosti lojanih svijea, kao da je s najveom panjom promatrala gradska lica koja su se pojavila iz tame, okruena ubru301 sima i istim ovratnicima. Crna boja njihove odjee gubila se u sjeni. Bijela krila enskih kapa, kao nesigurne ptice, okretala su se prema njoj. Zatim se njen pogled zaustavi na pastoru Beaucaireu koji je sjedio na drugom kraju stola i vrlo mu se draesno nasmijei izraajnom mimikom, pa izree nekoliko nerazumljivih rijei kojih je namjena oito bila ljubazna. Taj

osjeaj koji ju je naveo da se obrati najuvaenijoj linosti u drutvu, oara sve prisutne. Gospode, kako je lijepa! usklikne mla da Abigaela, pastorova kerka. Kako je mila! ree Severina. Kosa joj je crvena kao bakar naih ta va povie Martial. Svi su se smijali, bili su ushieni, sretni, dok je Honorina i dalje promatrala pastora, nekim smjernim divljenjem. Starac je bio dirnut, a i polaskan to je uspio nadahnuti takav poseban osjeaj toj djevojici te zamoli da je prvu poslue. Djeca su kao kraljevi meu nama. Go spodin ih je rado zvao k sebi. Pastor im zatim ispria zgodu o djetetu to ga je Isus stavio meu odrasle naprasna i nemirna duha i rekao im: Ako ne postanete kao ovo malo dijete, neete ui u kraljevstvo nebesko." Lica svih prisutnih postadoe ozbiljna, a najstariji sin digne se i poe posluivati, prema obiaju" u graanskim kuama. Oe upita Severina, kerka od dva naest godina, strastvenim glasom to biste bili uinili, da su papisti prisilili strica Lazara da se priesti? Sto biste bili uinili? Ne moe se nekog silom prisiliti da se priesti, kerko. I sami papisti bi to smatrali svetogrem bezvrijednim pred Bogom. 302 Ali da su to ipak pokuali, to biste bili vi uradili? Da li biste ih ubili? Imala je crne, plamene oi, koje su se isticale na malom blijedom licu, kome je njena kapica, slina kapicama seljanki, davala stariji izgled. Nasilje, keri moja... zapone gazda Gabriel. Ona se naceri svojim velikim, runim ustima. Naravno, vi biste ih pustili da to uine, a sramota bi pala na nau kuu. Djeca ne mogu suditi o takvim stvari ma zagrmi gazda Gabriel, kojega njene ri jei naljute.

On je bio naizgled vrlo miran ovjek i svatko ga je smatrao dobriinom vesele udi. Meutim, usprkos svojoj gojaznosti i blagosti svojih plavih oiju, on ba nimalo nije bio blag. Kad ga je bolje upoznala, Anelika je primijetila da i on i ostali graani La Rochellea pod opnom mlakog egoizma kriju ledenu krutost. Tada bi se munjevito sjetila kako ju je on sam izudarao tapom na cesti blizu Sablesa d'Olon-nesa. Mada bi bilo prilinije vidjeti ga da se za stolom gosti slasnim mesom peenim na ranju, on se ipak zadovoljavao s komadom kruha i glavicom bijelog luka kao dobri kralj Henrik, koji je dugo vremena ivio kao gost u La Rochelleu, prije nego je otiao u Pariz da slua misu. Kad se obitelj povukla u drugu sobu da ita bibliju, Anelika je ostala sama sa starom sluavkom i osjeala se duboko potitenom. Ne znam da li je vama, uistinu, dovolj na ova veera ree ona ali moja djevoj ica nije dovoljno jela. ak i u umi se bolje hranila nego u ovoj kui, iji su gospodari, iz gleda, bogati graani. Zar se glad i bijeda Poitoua aK dovde protegla? 303 Sto to vi priate javi se stara uvrije eno. La Rochelle je najbogatiji grad u i tavu kraljevstvu. Meutim, mi se vrlo dobro sjeamo onog to je bilo. Poslije opsade ne biste bili u Rochelleu ni rotkvicu nali. A poite sa da i povirite u skladita po pristanitima. Sve ga ima u izobilju: robe, vina, soli, namirnica. Pa zato onda ovako krtare? Ah! Vidi se da niste iz naeg kraja. Tre ba da znate da je nakon opsade kod nas ostao obiaj da se jedna haringa dijeli na etiri di jela i da brojimo krumpire. Trebalo bi da ste vidjeli oca gospodina Gabriela. Ah, divnog li ovjeka! Mogla sam staviti preda nj, tanjur pun ljuka a da to ne bi opazio. Ali to se tie vina s njim je bilo potekoa. Tu dolje u naem po drumu uvijek je bilo u izobilju najboljih vina iz Charentesa nadoda ona udarajui cipe lom po ploicama kuhinje.

Tako u razgovoru ona je pokupila sue i poela ga prati u zdjeli punoj tople vode. An-elika ju je promatrala opustivi ruke niz tijelo. Osjeala se kukavnom sluavkom, i uz to jo gladnom. Hladni srsi su joj prolazili tijelom, kao da e se razboljeti. Opekotina na leima joj se ognojila i lijepila se za prslui. Svaki pokret ju je sjeao sramotnog trenutka, straha, muke,, tjeskobe, tih nedavnih zgoda i u-stava koja je osjeala na sebi kao ledenu sjenu. Ona podie Honorinu u naruaj. Mala nije nita traila. Ona nikada nita nije traila. Kao da joj je utoite u majinom naruju bilo dovoljno. Ona je moda bila kao i ovi protestanti: zadovoljavaju se s bitnim, za drugo ih nije briga. Kako su se maloprije smijeili djetetu... Prokletom djetetu ...! Treba li da ostane i dalje pod ovim krovom? Treba li da otie odavde? Ali gdje da nae drugo sklonite? 304

Evo kiselog mlijeka i kruha za malu ree stara sluavka stavljajui ogroman obrok na kraj stola. Ali, ako vai gospodari... Nita nee rei, osobito ako se radi o dje vojici. Poznam ih dobro. Poslije ete je spre miti na spavanje tamo. Stara pokae prostran, vrlo visok krevet, pokriven perinama smjeten u kutu kuhinje. A nije li to krevet na kojemu obino vi spavate? Ne, ja spavam na naslonjai, dolje, blizu skladita. Spavam tamo, jer moram paziti na lopove. Kad je Anelika nahranila i legla dijete, vrati se k ognjitu. Nije imala hrabrosti da legne i pokua usnuti. Radije e se zadrati sa starom Rebekom koja je rado brbljala. Moda e joj stara dati neki savjet koji e joj biti od koristi u toj kui. Starica araem podjari ugljevlje. Sjednite ovdje, ljepotice ree poka zavi na klupicu prema sebi. Skinut emo sada jednu rakovicu, a onda emo je zaliti sa malo vina iz Saint-Martin de Re. To e Vas okrijepiti te e te se poslije osjeati kao kod svoje kue.

Rakoviqi to ju je izvukla iz malog ribnjaka napravljenog u smonici bila je poput pladnja velika. Dok se micala, njena ljubiasta boja prelazila je u ruiastu, a onda u crvenu. Re-beka ju je vjeto okretala araem. Onda je spretno prelomi i dade, polovicu Aneliki. Radite kao to ja radim, drite no ova ko. Nita ne ostavljajte. Sve je na rakovici do bro, sve osim oklopa. Meso izvaeno iz tipaljki, imalo je okus mora, sasvim razliit od okusa to ga imaju proizvodi zemlje i polja. Taj okus pobuuje enju za dalekim krajevima, za morskom obalom. 305 20 Anelika buntovnik Kuajte ovo vino navaljivala je Rebeka. Mirie na haluge. Odjednom uznemireno napne ui. Vjere mi da gospa Ana doe ovamo zinula bi u udu. Meutim, u velikoj je kui vladao mir. Poslije pjevanja psalama svi su poli na spavanje. Uljenica je gorjela blizu bolesnog starca. U prizemlju je gazda Gabriel sreivao svoje raune. U kuhinji je pucketala vatra. Iza zatvorenih prozorskih kapaka dopirao je slabi um mora. Ne, sigurno niste iz naeg kraja pri hvati opet starica. S takvim oima, moda dolazite iz Bretanje? Ne, nisam. Dolazim iz Poitoua ree Anelika i odmah se pokaja to je to rekla. Kad e ve jednom nauiti da ovaj svijet smatra neprijateljskom utvrdom punom zamki? Tamo su se dogaale gadne stvari re e starica znaajno. Priajte mi o tome neto. Njene su oi sjale radoznalou. Budui da je Anelika i dalje utjela, ona nastavi: Ah! Shvaam u emu je stvar. Vi ste toliko toga vidjeli, da se ne usuujete o tome govoriti. Vi ste kao Jeanne ili kao Madelaine, roakinje pekara ili kao ova debela arah iz sela Vernon, koja umalo nije poludjela. Dakle, ne gledajte me tako, nita nisam rekla. Radije

jedite. Sve opet doe na svoje mjesto, hajde! Svaka se smatra najnesretnijom, ali uvijek se nae neka koja e vam jo strasnije nevolje ispriati. Rat, opsade, glad to vam mogu do nijeti, kad jednom navale ria svijet? Samo nesreu. A zato bi ba vas te nesree mimoile. Nema razloga. Kad vojska dojae, dje vojka gubi ast", kae poslovica. Ja sam pro306 ivjela opsadu i troje mi je djece umrlo od gladi. Ve u vam priati o tome... Poneto uvrijeena njenim jednostavnim zakljuivanjem. Anelika je mislia: Da, ali ja sam bila markiza du Plessis-Belliere." Pod visokom kapom u obliku stoca i irokim obodima staroj su se Rebeki smijuljile oi na naboranom licu. Pa ak i onda kad je ozbiljna izgleda priala o traginim zbivanjima, iz oiju joj je izbijao nasmjesljiv sjaj. Ja sam ree Anelika tako glasno da se sama zaudila drala na rukama svo je zaklano dijete. I pri tom zadrhta. Da, shvaam vas, ljepotice moja. Kad majka izgubi dijete, poinje ivjeti u drugom nekom svijetu. Vie nije slina drugima. Ja sam izgubila troje, kaem, troje nevine djece, koje sam poloila u grob za vrijeme opsade. Pro ivjela sam opsadu, da moja kerko, imala sam tada dvadeset i pet godina, bila sam majka troje djece, od kojih je najstarije imalo sedam godina. Prvi je umro mislila sam da spava i nisam ga htjela buditi, jer sam smatrala kad spava da manje osjea glad. Ali uveer kad sam vidjela da se ne mie, osjetih nelagodu. to sam se vie pribliavala njegovu krevetu, to sam bila sigurnija u groznu istinu. Umro je jo tog jutra. Umro je od gladi! Rekla sam vam ve da ratovi i opsade ne donose sreu. Ali zato niste pokuali izii iz grada? ree ozlojeeno Anelika. Zar je to bilo nemogue?

 Van grada su bili vojnici gospodina de Richelieua. Svakog dana oekivalo se Engleze. Ali Englezi su doli i otili, a gospodin Richelieu je sagradio jedan nasip. Svakog dana smo se nadali da e se neto dogoditi? Ali ta se zapravo moglo dogoditi? Vojnici su umirali od gladi na bedemima. Moj je ovjek odlazio 307 protiv volje. On nije-' imao vie snage ni da dri koplje i vidjela sam kako se naslanja na zid. Kad se jedne veeri vie nije vratio, shvatila sam. Od nemoi je umro na bedemima i bacili su ga u zajedniku jamu. Nisu htjeli bacati leine preko bedema, kako kraljevi vojnici ne bi vidjeli da naskoro vie nee biti nikoga da brani grad. Glad se ne moe opisati, niti moe znati to o njoj onaj, tko je sam nije osjetio. Osobito ako dugo traje. Kad smo izlazili na ulicu, nadali smo se svaki put da emo neto nai. Neto se mora nai. Traili smo posvuda, iza svakog kamena, ispod svake stepenice, na svakom zidu, kao da se meu kamenjem moe neto nai za jelo. Malo trave. Kad bih ula da se mi mie ispod poda, kakva li je to srea bila! itave sate bih protratila u lovu na nj, a moj stariji sin ih je vrlo vjeto hvatao. Neki flamanski trgovac prodao je koe stare est ili sedam godina. To je za grad bila prava blagodat. Grad je kupio 800 komada tih koa i razdijelio ih za hranu vojnicima i stanovnicima sposobnim za borbu. Od njihove juhe su pravili dobru hladetinu. Uspjela sam neto dobiti za svoje dvoje jo ive djece. Nita se nije zbilo, samo smo svakog dana osjeali sve veu nemo. Po ulicama su se vidjeli samo kosturi zemljane boje, nepokopana tjelesa ljudi, koja i jesu i nisu odvlaili na groblje. Mu je nosio na leima enu, kao komad slanine. Dvije djevojice su nosile .na nosiljkama starog oca, .majka je nosila na rukama sina, kao da ga nosi na krtenje... Zar niste mogli napustiti grad? Spasiti se od gladi? Izvan bedema ekali, su nas kraljevi voj nici. Mukarce su vjeali, sa enama su inili to ih je bilo volja, a s djecom? Tko moe znati to su radili s djecom? A ostaviti" grad se nije 308 moglo. To bi znailo priznati se pobijeenim. Ima stvari koje se ne mogu uiniti. Ne zna se zato... Trebalo je umrijeti s gradom ili... Ne sjeam se

vie kad mi je drugi sin umro. Sjeam se samo da je jo bio iv moj najmlai sin kad su izaslanici poli da padnu na koljena pred kraljem Lujem XIII nosei mu na jastuku kljueve La Rochellea. Ljudi su hitali, vikali: Pred vratima su kola s kruhom!" I ja sam trala... to jest, mislila sam da trim, a u stvari vukla sam se kao i ostali kao utvara, idui od jednog od drugog zida. Svi su izgledali kao utvare. Gledala sam malog, njegove crne velike oi na ispijenom licu i mislila: Gotovo je, zastupnici su ponudili predaju. Kralj ulazi u grad, kruh ulazi u grad! Svreno je, grad je poloio- oruje, ali e ti bar ovo dijete ostati. Barem ovo." Predaja je uslijedila ba u posljednji as za mog maliana! Jo koji dan ostala bi potpuno sama na svijetu. Slava Bogu! Tako sam mislila, a znate li to se potom dogodilo? Ne odgovori Anelika, gledajui je prestravljenim oima i ne mislei da stara slu avka pria o opsadi koja se zbila prije etr deset i etiri godine. Pa dobro! Otpijte malko, prije no to se ugrije. Vino s otoka Re treba piti hladno. Eh dobro! Pred gradskim su vratima vojnici dije lili jo vrui kruh dovuen iz vojnikih pekara. Imali su naredbu da dobro postupaju s hra brim Roeljanima. I vojnici su, kad ih se ne huka, ljudi kao i drugi vidjela sam: neki su plakali gledajui nas... Dobila sam kruha i poela jesti. I malian je moj jeo drei kruh objema rukama poput vjeverice. A zatim je odjednom umro. Umro je zato to je isuvie brzo jeo. Glava mu je klonula na rame, bio je gotov. Zakopala sam ga kao i prvu dvojicu. Sto mislite, to se poslije sa mnom dogodilo? 309 Jasno, bila sam luda, gotovo luda. Eh, keri moja, upamtite to u vam rei. Ma to proivjeti, ma to pretrpjeti, ivot je kao pauk, on ponovo obnavlja sve prekinute niti, bre nego to se i misli i nita ga u tome ne moe sprijeiti... Ona se naas zaustavi da bi noem okretno ostrugala koru rakovice. U poetku sam nalazila utjehu u jelu. Sve ono u emu smo tako dugo oskudijevali sad mi je bilo pred nosom, i to je za mene predstavljalo veliko zadovoljstvo. "6" tim sam

trenucima na sve zaboravljala. Poslije sam utjehu nalazila promatrajui more. Odlazila sam na morsku obalu i dugo se na njoj zadr avala. Sluala sam udaranje pijuka, koji su ruili bedeme i kule La Rochellea naeg po nosnog grada. Ali more je bilo tu i nitko mi ga nije mogao oteti. Evo to me tjeilo, keri moja... A zatim zaljubio se u me neki ovjek, papist. Tada ih je bilo mnogo u La Rochelleu. inilo se da iz zemlje niu. Ali ovaj je znao tako lijepo govoriti o ljubavi, a to jesve to sam traila od njega. Mogli smo se vjenati, ali ja nisam htjela napustiti svoju vjeru. Otpu tovao je brodom u Saint-Malo, gdje su mu ivjeli roditelji i gdje je imao batinu. Nisam ga nikad vie vidjela... Pa to sam mogla? S njim sam zaela, dobila sam sinia... I eto, morala sam opet ivjeti, zar ne... ? Djeca nam daju snage. Kad je zavrila svoju priu, Rebeka ustane i strese sa svoje pregae komadie ljuske rakovice. Odjednom paljivo napne ui. Ne sluam more kako hui. ini mi se da se ljuti. Hajde da ga gledamo. Na kraju kuhinje, gdje se nalazio krevet, ona potegne prozorsko krilo i otvori prozor obrubljen olovom. Vjetar nahrupi unutra proet opojnim mirisom algi i soli um valova 310 odbijao se o bedeme trebalo je glasno govoriti. Oblaci su jurili nebom. Prelijevali su se u neobinim tonovima dok su prolazili ispod mjeseca: u tonovima rastaljenom olova, dima to suklja iz vulkana, tkanica tmastih kao mastilo. U polutami oluje noi, nazirala se nepomina, crna masa bedema. Na lijevoj strani crnila se kula, koju je nadvisivala visoka, gotska piramida na ijem je vrhu gorio fenjer. To je bio svjetionik za brodove koji su plovili morske struje Pertuisa, izmeu otoka. Na kuli se nazirao obris straara s kopljem. On je pognutih ramena hodao protiv vjetra. Poto je oivio plamen, koji je poigravao izmeu iljaka tor-njia vojnik sie niza zavojite stepenice i skloni se u straarnicu. Kuu gazde Gabriela dijelila je od bedema samo uska uliica. Okretan bi djeak kao od ale skoio s prozora na bedem. Rebeka ispria Aneliki da

pozna sve vojnike, koji straare danju i nou na svjetioniku. Ona je pri otvorenom prozoru ljutila graak ili krpala arape ukuana, a vojnici su prolazili zijevajui te su rado s njom avrljali. Ona bi prva zapazila svaku promjenu u luci, jer su straari na tor-nju-svjetioniku morali signalizirati dolazak brodova sa solju ili vinom, koji su stizali iz Holandrje, Flandrije, panjolske, Engleske ili Amerike, ili pak dolazak svakog ratnog ili trgovakog broda, stranog ili domaeg. Cim bi se pojavilo bijelo jedro na horizontu,, ispod otoka Oberon ili Re, straar bi prinosio k ustima trubu. Zatim bi na ulazu luke zvono dugo zvonilo. Tada bi zavladalo uzbuenje meu meetarima, trgovcima i brodovlasnicima. U La Rochelleu nikad ni ja bilo dosadno jer su svakog dana mnogobrojni brodovi iskrcavali 311 na njegovu pristanitu proizvode iz svih strana svijeta. Nekada je dolazak brodova objavljivan s tornja svetog Nikole, ali otkad je taj tako lijepi toranj skoro napola sruen, ast je pripala svjetioniku. To je bila srea za kuu gazde Gabriela. Rebeka je mogla zahvaliti Gospodu to ju je odveo u tu kuu da slui. Ona ponovo zatvori prozor i potegne drvene kapke. Poto su se nasluale buke olujne noi, uini im se da u kuhinji sad vlada jo vea tiina. Anelika prijee jezikom preko usana: Bile su svjee i slane. Opazila je da se Honorina probudila. Us-pravljena na krevetu, sa sjajnom kosom rasutom po sitnim i golim ramenima, bila je nalik maloj sireni koja je ula dozive valova. Oi su joj bile pune nekog udnog snivanja. Anelika je nanovo legne i pokrije. Pri tom se sjetila da je Honorina obiljeena Neptunovim znakom. Sedmogodinji momi sjedio je na zadnjoj stepenici stubita to je vodilo na gornje katove. Sakriven u polumraku sigurno je eljno sluao prie stare sluavke. Ona proe ispred njega klimajui vie puta glavom. Doavi na svijet, svojoj je majci oduzeo ivot. Nitko ga ne mazi! Ona stane silaziti, mrmljajui: Siroad to pati, majke to plau, tako je... Nee tako brzo presahnuti suze, ja vam to kaem... Njena bijela kapa nestane u mraku. Treba da legne ree Anelika dje aku. On posluno ustane. Imao je boleljivo lice. Iz nosa mu je curilo. Cekinjava kosa jo vie je isticala njegov kukavni izgled.

312 Kako se zove zapita ga ona. Nije odgovorio, ve se stao penjati uza stube, tarui se uza zid. Sliio je bojaljivom miu. Kad je ve bio na gornjem katu, Aelika primijeti da nije ponio svijeu, pa ivo poleti za njim. Mali, poekaj, tu se nita ne vidi, mogao bi pasti. Ona ga uhvati za ruku, hladnu i slabanu apicu, i osjeti kao da ju je neto ubolo u srce. To ju je sjetilo neizmjerno njene kretnje kojoj je nekad bila vina. On se stalno penjao, a ona je ila za njim. Njegov joj se sitan lik to ju je za sobom vukao inio kao bestjelesna tajanstvena sjena. Reklo bi se da je on sada nju drao za ruku. Da li ovdje spava? On potvrdi klimanjem brade gledao ju Je kao da ne vjeruje da je ona tu kraj njega. Na tavanu je naila na krevet, koji je vie sliio na neki bijedni leaj Slamaricu, sigurno, ve odavna nije nitko protreso, plahte su bile prljave, a pokriva previe lagan za to godinje doba. Bit e da je tu zimi bilo hladno kao u ledani. Kroz okruglu tavansku vidjelicu mjesec je katkad pokazivao svoje blijedo lice i osvjetljavao, pod ukrtenim debelim gredama itave gomile raznovrsnih predmeta, sanduke, rashodovano pokustvo. Tano nasuprot krevetu nalazilo se napuknuto, veliko ogledalo. Da li ti se svia ovdje? zapita ona dijete. Nije li ti hladno? Da li te strah ega? Mie li se ovdje togod? Ona opazi njegov prestravljeni pogled. Sigurno ima takora", pomisli ona, ,,i strah ga je." Stane ga svlaiti. Njegova mrava ramena sjetila su je slabanog tijela Florimondova kad 313 _ Ili..U. je bio malen, njegove zatvorene usne na Can-torove, koji je malo govorio, ali je u samoi pjevao, nostalgija u njegovu pogledu, na malog Charlesa Henrija, kad je snatrio o svojoj majci. Kao da se udio to mu ona pomae da se svue. Htio se sam svui. Najveom panjom sloio je odjeu na jednu klupu. U svojoj bijeloj-koulji izgledao je jo mraviji.

Ovo dijete umire od gladi." Ona ga zagrli i snano ga privine k sebi. Iz oiju su joj tekle suze, a da nije ni primijete-la. Predbacivala je sebi da je bila vrlo loa majka. Ona je titila svoj porod kao divlja zvijer od hladnoe i gladi, ali nikad nije upoznala niti se trudila da upozna radost da ih stisne na svoje srce, da oi ispuni njihovim likovima, da ivi njihovim ivotom. Postala je svjesna veza to su je vezivale za njene nestale sinove tek onda kad ih je strana sudbina otgrla od nje. iva rana je i dalje krvarila, a bol ju je razdirala pri pomisli to je mogla biti za njih, a to je ona propustila da bude. ,0 sinovi moji! Sinovi moji!" Doli su previe rano. ivot su joj uinili tekim. Ponekad je bila bijesna na njih zato to su je prisiljavali da briga o njima umjesto da se za svoju vlastitu sudbinu brine. Nije u to vrijeme jo bila kadra da osjeti radost te vrste. ena treba da sazrije prije no to e postati majkom. Ona dobro pokrije djeaka u krevetu i nasmijei mu se da se ne bi udio njenim suzama. Poto ga je poljubila ona ponovo sie. U sobi do kuhinje svue prsluac, a zatim stane dugo etkati kosu. Ne, sad vie nee otii. Kua pored bedema, ispred mora, postala je za nju kua nae ! pruit e joj zatitu. 314 XXX ANELIKA SLUAVKA LICE NJENA GOSPODARA NIJE JOJ NEPOZNATO Sutradan joj je gospoa Ana, poneto sveano i sa nekoliko biranih rijei, predala bibliju uvezanu u crnu kou. Opazila sam, moja kerko, da ne dolazite na molitve. Nema sumnje, vi ste pustili da vam vjera oslabi. Evo vam knjige nad knjigama iz koje se svaka ena, koja vjeruje, moe uiti pokornosti, vjernosti i portvovnosti to sve i spada u njene dunosti. Kad je-Anelika ostala sama, uze okretati bibliju meu rukama, a onda odlui da potrai gazdu Gabriela. Jedan od slugu joj ree da se nalazi u prizemlju, u skladitu u kome je drao svoje raunske knjige. Preko dvorita se dolazilo do dvije ili tri velike prostorije gdje trgovac bijae uskladi-tio svoju najskuplju robu, a meu tom robom bilo je uzorka vina iz Charentesa i uzoraka rakije kojom je on naveliko snabdijevao Holandiju i Englesku. Upravo se neki engleski kapetan opratao od gazde peto je predao narudbu i vjerojatno kuao robu. Osjeao se miris rakije, a muice su se vrzle oko staklenih aa iz kojih su pili.

315 .. I.IUU Engleski kapetan proe ukoeno kraj Ane-like, ali ipak iskoristi tu priliku da svojim pustenim eirom pozdravi charming vvife"1 gazde Gabrijela, nato ga ovaj ne dignuvi oiju sa svojih knjiga suho ispravi: Not my wife: servant.. ? Aoh! Yes ree Englez, pozdravivi je ponovo sav oaran. Anelika nije znala engleski pa nije pratila razgovor, a niti je nastojala da ga shvati. Bila je zabrinuta. Bojala se da gazda Gabriel ne reagira grubo na njeno priznanje. Skupivi svu hrabrost ree: Gazda Gabrijele, moram vam objasniti jedan nesporazum. Morala sam to ranije ui niti. Ne pripadam reformiranoj vjeri, kako iz gleda da ste vi i vai mislili. Ja... ja sam katolikinja. Trgovac se trgnuo i kao da mu nije bilo ba po volji to to uje. Ali zato ste onda pustili da vas igou ljiljanovim cvijetom? - uzviknu on. Vi ste to morali odmah priznati. Bili biste sebi ute djeli ono grozno muenje. Zakon je jasan: Svaka ena koja pripada reformiranoj vjeri, ako je kriva za bilo koji zloin, mora biti igosana ljiljanovim cvijetom i iibana." Zahva ljujui sucu protestantu kojeg smo zatekli u Sablesu, spasio sam vas iba. Ali nije mogao prei.preko drugog dijela kazne, jer ste uhva eni u drutvu opasnih zloinaca. Znate li da su trojica objeena, a ostali osueni na robiju na galijama? To nisam znala. Jadna eljad! Izgleda da vas njihova sudbina nije pre vie ganula! A ipak, bili su vam drugovi... Jedva sam ih poznavala. 1 Krasna ena (engleski) * Or^ nije moja ena, ve sluavka (engleski) 316

Gazda Gabriel jako mahne rukom, a velika mrlja crnila padne na njegove raune. Zato, dakle, sve to niste blagovremeno iznijeli, -nesretnice? On pomnjivo osui mrlju i otare pero. Kad katolikinju igou ljiljanovim cvi jetom, to znai da je poinila neki grozan zlo in: ubojstvo, prostituciju, krae. Ako vas ot kriju, mogli bi vas zatvoriti ili vas poslati kao djevojku za koloniste" u Kanadu. Zato niste govorili na vrijeme? On ju je paljivo promatrao, a zatim e tiho: Moda niste eljeli da vam postavljaju mnoga pitanja! Pogodili ste, gazda Gabriele. Nisam e ljela da me previe ispituju. U onom sam tre nutku mislila samo na svoju ker. Nisam znala da ste je vi bili ve spasili? Nisam nita podu zimala jer nisam shvaala to e mi se dogodi ti. Sad je prekasno. Zigosana sam za cijeli i vot. Ali to samo vi znate, gazda Gabriele, i ako me ne izdate... Primio sam vas u svoju kuu. Moete biti sigurni da vas nitko nee dirati dok bude te pod mojim krovom. Takav je stari zakon go stoprimstva. Vi me, dakle, ne tjerate? Zato bih vas tjerao? Nastojat u da zasluim vae povjerenje, gazda Gabriele, meutim, moram vam odmah rei... Znam, to mi elite rei proguna on. Da ne mislite mijenjati svoju vjeru. Meu tim, nita vas. ne prijei da itate bibliju. Otvo rite je svakog dana na bilo kojoj stranici. Sva ki put ete nai odgovor koji vam je potreban. itajui je, sjetit ete se zaboravljene zemlje i srce e vam postati plemenitije. 317

I preade joj bibliju. Sunce, juno sunce blistalo je u dvoritu, usred kojeg je rasla palma dlakavog debla, rairivi svoje iljaste grane u obliku kotaa prema plavom i jasnom nebu. Uzdu zida, blizu klupe, rasli su panjolski jorgovanij zatim lijeha sljeza velikih kao kupus, a u starinskim upovima grmii smeih eboja. U jednom kutu, pod svodom u obliku koljke, smjestio se basen sa vodoskokom, iji um kao da je jo vie isticao egzotian izgled tog dvorita, napola dvorita, a napola vrta. Visoka su vrata .sve titila svojim zatitnikim krilima. Anelika paljivo pokupi ae sa stola da ih opere u kuhinji. Gazda Gabriele, oprostite to vam pono vo-smetam. Da li je gospoa Ana odgovorna za kuu? Da li. se njoj moram obraati za na redbe?. Moja tetka nije nikad znala razlikovati lonac od eira proguna on. Kad se ona u to umijea, sve krene naopake, a, uosta lom, nju sve to i ne zanima. Pa tko onda da upravlja kuanstvom? Vi, zato da ne ree on, gledajui je iznad naoala. Imam dojam da ste vi iskusna ena. Glavno je da se neto kuha u loncu i da' nema praine po pokustvu to je sve to tra im. Za potrebne nabavke novac ete dobiti od mene. Drite, evo vam ve sada neto sitnia. I on joj dade kesu s novcem. Kao i veina mukaraca ni on nije volio voditi brigu o kunim sitnicama. Pazite, ja traim tane raune. Znate li pisati i raunati? Da, gospoine odgovori Anelika. Uvee poto je pod zbunjenim pogledom tetke Ane,, Anelika posluila ukuane juhom 318 od kupusa pojaanu slaninom, ribom peenom na ro:ilju zainjenu mirodijama i maslacem, raznom salatom i kolaem od jabuka i poto je osvjetlala bakrene kuhinjske lonce, skinula prainu s lijepog sobnog pokustva, poto je izmamila osmijeh malom Laurieru ispriavi mu priu o Pepeljugi, Anelika se osjeala slomljenom, ali i smirenom, svjesna da je

sklopila novi ugovor sa ivotom. Vano pitanje da li e umai gonjenju kraljevih zbira potisnula je u pozadinu. Vie ju je sad muila briga da li e djeak mirno prespavati no. Vie se puta popela na tavan da ga vidi. Mazila ga je, priala mu prie, malo ga karala, ali svaki put kad bi se tiho douljala u nadi da e ga nai kako spava, sjedio je u kreveti-u i bacao bojaljivi pogled na svoj lik u ogledalu. Popevi se etvrti put na tavan, zatekla je maliana u istom poloaju. Sad je i njoj bilo dosta. Ve vrlo dugo, moda ve godinama, taj djeak nije spavao kako treba. Spavao je na mahove, trzao se iza sna kad bi takori grebli, promatrao sjene nagomilanih predmeta na tavanu i pri tom mislio na sve ono to nije shvaao: na tune psalme koje je morao pjevati, na rijei to su ih ukuani izgovarali dok bi ga gledali: Ovo je dijete majci oduzelo ivot..." Mora da je svaka no za nj bila prava i beskonana muka, mora da je za nj onako samog i prezrenog svaka no bila strano i hladno putovanje koje se zavravalo tek u zoru, kad bi se svjetlo kroz vidjelicu uvuklo u njegovo tavansko prebivalite. Tek onda bi smireno zaspao. Ali spavati nije mogao dugo, jer je tetka Ana budila sve ukuane najkasnije u pet sati. Anelika je otvorila ormar, uzela par plahti i pola u nekakav sobiak u kojemu, ini se, nitko nije prebivao. Tu e Laurier spokojno spavati, smiren blizinom kuhinje, nonim ka319 ljem strica Lazara to e za nj biti znak da se nalazi blizu ivih ljudi, te tiktakanjem zidnog sata u trijemu. Anelika e nekoliko prvih noi ostaviti u sobi uljenicu da mifgori. Ona brzo napravi krevet, napola navue zastore od lijepe, izvezene holandske svile. Odmah je uoila vrijednost svega to se nalazilo u toj kui, sigurno bolje od .njenih domaina koji kao da su istodobno i cijenili i prezirali to bogatstvo. U kuhinji skine sa zida grijalicu, otvori je i baci u nju neto erave. Kad se vratila, primijetila je da su vrata to su povezivala sobiak sa sobom gazde Bernea, bila otvorena. On je stajao na pragu i drao prst meu stranicama molitvenika. Sto traite jo ovdje, gospoo Anelika? Pono je ve prola. Vaa sluba ne trai da bdijete do tako kasnog sata. Pod uglaenim tonom osjeala se izvjesna ljutnja. Kad bi gazda Berne zavrio svoje raune, povukao bi se u svoju sobu da razmilja o Svetom

pismu. Tada je elio da oko njega vlada tiina, a ne da se ene vrzmaju amota-mo po kui. Anelika vie puta proe grijalicom izmeu hladnih plahti. Oprostite mi, gazda Gabriele, zapamtit u vau primjedbu i nastojat u da je se drim. Ali htjela sam ovaj krevet u kojemu nitko ne spava .pripremiti za malog Lauriera koji ima gore na tavanu vrlo lo smjetaj. Osjetila je, vidjeti nije mogla zato to mu je bila okrenuta leima, kako je ljutina blje-snula u sivim, trgovevim oima. U ovoj sobi ne smije nitko spavati Ovo je soba moje pokojne supruge. Ona se okrene, Gazda Berne je izgledao iznenaen, ak bijesan. Ona umiljato ree: S20 Shvaam, ali nisam mogla nai drugu sobu da ga smjestim. Gazda Gabriel kao da je traio rjeenje munog problema. Koga to? Lauriera. A zato ga elite smjestiti ovdje? Spava na tavanu potpuno sam. Strah ga je te ne moe usnuti. Pomislila sam, ako ga smjestim ovdje, bit e mnogo mirniji. Kakva je to ludost! Treba da otvrdne. Vi biste od njega stvorili slabia. I ja sam spavao na tavanu kad sam bio dijete. I niste se bojali takora? . Dakako da sam se bojao. Ali sam se navikao. Ali on se nikako ne moe naviknuti. Sva ke noi slabo spava, malo ili nikako. I to je je dan od uzroka to je tako mrav 'i boleljiv. Nikad se nije alio. Djeca se rijetko ale, naroito ako ih nit ko nee da uje ree hladno Anelika. Djeak mora otvrdnuti. Vi govorite kao ena. Ne, nego kao majka ree ona gledaju i ga ozbiljno.

Njegov se pogled zamagli. Iz grudi mu se ote dubok uzdah. Zarekao sam se da nikad nijedna druga osoba nee spavati u krevetu u kojemu je ona izdahnula. Postojanost vaih osjeaja slui vam na ast, gazda Gabriele. Ne mislite li da bi se od srca radovala kad bi njeno dijete spavalo u njenu krevetu? Trgovac ponovo uzdahne: Ah! Ne znam vie... Vi ste cijelu kuu naglavce postavili. Mislio sam da mali spava sa starijim bratom. Istina, tavan je... i ja o nje321 Jl Anelika buntovnik mu imam loih uspomena, priznajem. Neka! Uinite to ste naumili. Anelika je dobro poznavala put do tavana, pa joj nije bila potrebna svijea. Preskakivala je po etiri stepenice odjednom. Dola sam po tebe ree Laurieru, koji je sjedio budan poput sove. Kamo me vodite? Tamo gdje e ti biti dobro. Spavat e blizu svog oca. Ona sie oprezno ga nosei. Laurier je zaneseno gledao toplu sobu, svog oca, osjeao je prisni miris kue. Iz svog kreveta, mogao je promatrati, s druge strane trijema, odsjev vatre u velikoj kuhinji. Toliko je bio iznenaen da je ak razgovorljiv postao. Spavat u ovdje? Svake veeri? Da, tvoj je otac promislio, da si sada ve lik pa ti je i velik krevet potreban. Oh! Hvala, oe! Anelika se udalji da pripremi uljenicu. Kad se vratila nosei crvenu, staklenu au, Laurier je ve spavao. Njegova sitna glava poivala je na jastuku. Gotovo ga nije bilo vidjeti na prostranom krevetu. Stojei uz njegovo uzglavlje, gazda Gabriel ga je zamiljeno promatrao. .Anelika se nagne i blago pomiluje dijete po blijedom elu. Mali ovjek! ree njeno. Zatim pogleda trgovca. Nemojte mi zamjeriti. Nisam mogla pod

nijeti, videi ga da pati. Ne brinite se, gospoo Aneliko. Mislim da je sad sve u redu. Nakon kratkog oklijevanja, nastavi: Pa ipak nije. Veeras dok sam itao Sve to pismo i razmiljao o onom to sam proitao, prekorio sam sebe to sam bio nepravedan. Na ime, morao sam vam dati predujam na vau plau. 22 Vi niste duni to uiniti, gazda Gabriele znam da sluavka mora ekati mjesec dana i zadovoljiti svoje gospodare prije nego primi plau. ^ Ali vi ste doli u moju kuu bez iega. A u bibliji pie: Ne smije ugnjetavati siromanog najamnika, pa bio on jedan od tvoje brae ili stranaca, koji ivi U tvojoj zemlji, u tvojoj kui. Dat e mu zaradu za taj dan prije zalaska sunca, jer je on siromaan i teko mu je ekati. Evo vam, dakle, ono to sam bio odluio da vam dam. Iz depa izvadi kesu i dade joj ju je. Dodue, ve je zalo sunce ree on. Ponekad bi duhovita rije razbila ozbiljnost njegova lika. Anelika pomisli kako bi taj ovjek da je kojim sluajem bio druge vjere i da je ivio u drugom gradu bio duhovit epikure-jac, kao na primer vitez de Mere. Ja se ne osjeam potlaenom u vaoj ku i, gazda Gabriele ree osmjehujui se. Budite mirni, neu zazivati Svevinjega protiv vas. Nikad neu zaboraviti vau dobrotu! ^Udaljujui se, Anelika je poela shvaati zato se odmah izmeu nje i .trgovca stvorila neka vrst prisnosti, razumijevanja, koja nastaje meu osobama, koje su se ve susrele u drugim prilikama. Ali gdje? Kada? Kojom zgodom ju je on prvi put pogledao mirnim i plemenitim pogledom, koji se katkad pojavljivao na njegovu hladnom i zatvorenom licu? 323 ., .lulk XXXI

ANELIKA I HONORINA Pomisao da ju je gazda Gabriel negdje susreo u prolosti dugo ju je muila. Na kraju je prestala misliti o tome. Uveer, kad bi se tetka Ana i ostali ukuani, nakon molitve, povlaili na spavanje gazda Gabriel se preputao dobroudnim navikama. Otiao bi u svoju sobu, izabrao na zidu dugu holandsku lulu, kojih je imao itavu zbirku. Briljivo bi ju napunio duhanom, pa bi.se vratio u kuhinju i zapalio je eravom. Tada se naslanjao na dovratak, puio bi 1 poluzatvorenim oima pomatrao kroz dim, veliku obiteljsku dvoranu, dolaenje i odlaenje sluavki, djece i dvije kune make. Tih veeri djeca su znala da je on izvrsne volje, pa su se usuivala -da mu postavljaju pitanja i da razgovaraju s njim, o svojim poslovima. Od nekog vremena sudjelovao je u tome i Laurier. On se promijenio, dobio prepreden izgled i parirao Martialovim zajedljivim alama. Jedne veeri dok je Laurier sjedio na An-elikinim koljenima i dok.ga je ona njeno milovala po kosi, ona spazi kroz plave kolutove dima zamiljen trgovev pogled. Osjeajui da e je obasuti prekorima, ona ga preduhitri. Smatrate li da ga previe mazim budui da je djeak? Meutim, pogledajte kako je ojaao. Obrazi su mu postali ruiastiji. Djeci su 324 potrebna milovanja da bi mogla rasti, kao to je cvijeu potrebna voda . . Ja vam to ne zamjeram, gospoo AneLiko. Vidim da e vaa briga stvoriti lijepo di jete od ovog malog krljavca, koga sam prije poprijeko gledao, priznajem . Grijeio sam jer sam bio nepravedan, ali i iz neznanja. Mnogo sam vjetiji da po mirisu ocijenim kakvou neke dobre rakije ili nekog krzna iz Kanade, nego da znam to je sve potrebno djetetu. Ali me zabrinjava to to malo ljubavi pokazujete prema svojoj djevojici Ne kaem da se vi ne brinete za nju, ali nikad vas nisam vidio da ste je zagrlili, da ste joj se osmjehnuli, da ste je stisli na svoja prsa. Ja? Zar sam to inila? uzvikne pocrvenivi u licu Paljivo se zagleda u Honorinu, koja je sjedila uza stol, dok je pred njom bio tanjur kae. Ostavili su je samu za stolom zato to je vrlo polako jela. On

nekog vremena itave sate je drala licu u ruci i stalno je zurila u prazno. Anelika je smatrala da je djevojica izgubila apetit, zato to je sada ivjela uvijek u kui, a bila je nauena da ivi slobodno u prirodi. Da li je Honorina patila to ju je majka zanemarila? Kakvim se usporedbama preputala iza svojih malih, otroumnih i sjajnih oiju? Cesto bi se razljutila, to je Aneliki ilo prilino na ivce. Anelika se udila i ljutila otkrivi da Honorina ima svoju volju i da se ta volja stalno sukobljavala s njenom. Zloesta!" vikala bi joj mrgodna Honorina. Anelika bi je tada legla ili predala Rebeki, kojoj je mala bila neobino privrena. Anelika je zavoljela Lauriera. U njemu je ona opet nala svoje djeake, svoju pravu djecu. Honorina jo nije bila njeno pravo dijete. Gazda Gabriel ima pravo," mislila je Anelika. Svoju sam kerku uvela u svoj ivot, 326 ali ne mogu rei da je ljubim. On, ne smije to znati. To je nemogue. Kad bi znao,, shvatio bi..." Vi ste prvreni mome sinu govorio je gazda Gabfiel osmjehujui se a ja vaoj keri. Neu nikad zaboraviti malo naputeno stvorenje to je spavalo podno stabla i pruilo prema meni ruku kad sam ga probudio. Odmah mi je otcvrkutalo svoju alosnu priu. Anelikino lice stegne tako potresan izraz da je gazda Gabriel prokleo sebe to joj je to rekao. Postien, uzbuen i zbunjen, on kaljuc-ne, pa kao da se sjetio nekog vanog posla, izae napolje. Laurier poe za njim. Gazda Gabriel mu je dopustio da naveer vrlja meu robom po skladitima. Anelika je ostala sama s Honorinom. Ona je proivljavala neobian, odluan trenutak. Tjeskoba ju je pritisla kao da e orio to e sad uiniti, ili nee uiniti, odluiti o njenu ivotu. udno joj je bilo da je uzrok njena stanja bio mali stvor", kako se izrazio gazda Gabriel, to je sad sjedio s izrazom zanosa i ponosa na sitnom licu. inilo joj se da ponovo vidi svoju sestru Hortenziju, nesnosnu brbljavicu, koja se, usprkos svojoj runoi i zloi, uvijek drala kao da je princeza. Sjedei u svojoj visokoj stolici, uspravna i ne alei se ni na ta Honorina je oivljavala izblijedjeli lik svoje tetke. Isto kretanje vratom, isto gordo dranje glave. Hortenzija je uvijek, i kao dijete, bila mrava. Honorina je, naprotiv, bila okrugla, pleata, dobro graena. Ali u dranju jedne i druge, u pogledu istih crnih oiju, razvuenih i otrih, srodstvo je bilo oito. Ali mjesto da je to naljuti, Anelika osjeti u sebi olakanje. Prui ruke prema Honorini: 326

 Doi! Honorina se trgne iz svojih snatrenja, zamiljeno pogleda majku, a zatim joj osmijeh raz-vue usta do uiju. Neu ree i sakrije se pod stol. Doi, hajde, doi ovamo! Neu. Anelika ju je morala izvui iz njena skro-vita i podigne je s dosta muke. Teka si kao olovo, vjere mi... Promatrala je kerkino lice nekom bolnom napregnutou. Ti si riokosa, ali si lijepa ... dijete mo je ...! Htjela ja ili ne, ja sam te ipak rodila. Ti si tu! Vezana si za mene onim istim ua som to sam ga osjeala dok sam te nosila, ve zana si za me naim zajednikim slabostima, koje su se svim snagama borile da se otmu svom ogromnom udesu, neumoljivoj, slijepoj sudbini koja je htjela da budemo majka i ki. Srce moje! Anelika pritisne svoje usne na Honorinin svjei obraz. Djetetov ju je miris podsjeao na miris ume za vrijeme ustanka u Poitouu. Taj se miris pretoio u nju da bi rastvorio snagu njene mrnje. Za onih pokolja i zasjeda imala je uza se Honorinu i njene male noge koje je grijala uz ognjite. Honorinu koja je otvarala svoje pametne oi na rukama opata Lesdiguieresa, Honorinu koja ju je iz ume dozivala i tako je istrgla, zaprepatenu i opinjenu s istine na kojoj su visili njeni drugovi. Vezivala ih je bijeda spilje u kojoj je .Honorina prvi put kriknula i kripanje ormaria za nahoad" koji ju je odvukao u mrak si-rotita. ,,Oh! Sva ta djeca naputena na pragu tuih vrata, koje je kupio gospodin Vincent! Kako se moe napustiti svoje dijete? Ja sam napustila svoju vlastitu kerku. Neka je blago327 slovljena Providnost koja mi ju je vratila. Ima li tee boli nego osjeati u dubini svog srca alosni teret zbog izgubljenog djeteta? Gdje si, meso mojeg mesa? Kamo si krenula sa svojim malim ispruenim rukama, kao slijepa, u nepoznato, u koje sam te survala? Kako bih te prepoznala u smrti? Da li bih imala pravo da te vidim na drugom svijetu, ja, tvoja majka, koja te je napustila... ?"

Anelika se trgne kao da se probudila iza sna. Ona se nalazila u kuhinji gazde Gabriela u La Rochelleu, sjedila je blizu vatre koja se ve gasila s Honorinom na koljenima i estoko je stiskala na svoja prsa. Moj ivote!" Val ljubavi dugo potiskivan, gotovo nepoznat, izbije snagom izvora koji se napokon probio proien iz zemljine tame. Nisam znala da te toliko ljubim... Za to te ne bih ljubila, zato? Njen razum je traio uzroke, ali vie ih nije nalazio. Uistinu, nita joj nije ostalo od prohu-jalog ivota. Sve se sruilo u neki mrani ponor. Honorinina nevina ljupkost, ivotna snaga to je zraila s njena okruglog lia, blaenstvo njena osmijeha u asu kad bi vidjela da se saginje nad nju da je poljubi ona koja je predstavljala sav njen svijet, te osjeaj Ane-likin da joj Honorina tjelesno pripada: ^Ti ima samo mene, ja imam samo tebe", sve je to brisalo, kao iza nekog neprozirnog zastora-razloge, zbog kojih je ona u poetku mrzila ovo malo bie. Kako duh brzo zaboravlja! Tijelo sporije zaboravlja. Anelika je katkad u svojim tlapnjama ula rog Isaka Rambourga, osjeala je takoer na svojim zglavcima i na glenjevima gvozdeni 328 stisak surovih ruku, koje su je prikovale na zemlju. Ali kad bi se probudila, vidjela bi kako na zidu ispred nje.plee svjetlost vatre, zapaljene na vrhu svjetionika, koji je pokazivao put brodovima. Honorina je spavala pored nje. Anelika bi je dugo promatrala, pa bi se smirila i divila blagu koje joj je ostalo i u kojem je nalazila opcavdanje za svoj jadan, uniten i progonjen ivot. Spavaj, srce malo, spavaj, dijete moje, moj ivote... Ti si kod svoje majke. Niega se vie ne boj... Otkad je saznala da je Anelika papistkinja, Severina ju je promatrala nekim svetim uasom ... Ovu je sluavku smjestila kod nas Dru ba svetog sakramenta da nas pijunira, sigur na sam u to tvrdila je na sva usta. Tetka Ana je odobravala. Doista, moglo bi to biti vrlo lako, jadno moje dijete. Molimo Gospoda, da nas sauva od njenih pothvata.

angrizavih li ena", mislila je Anelika, ije je strpljenje dolo u teku kunju. Severina ju je nadzirala ne bi li je zatekla u krivnji. Pravila se pretjerano strogom, u emu ju je njena tetka oponaala, a ponekad bi podrugljivim glasom pjevala: Pokvarenom ovjeku, nepravednom ovjeku La je u ustima. kilji oima, govori nogom Dogovara se prstima.. .* , Nije li tako, tetko? Tako je Anelika doznala da joj te ene zamjeraju to je iva i neposredna. Da si bila na kraljevom dvoru. Severino -=- ree joj jednog dana ti bi znala da S29

valja biti ukoen poput tapa kao to si ti, znala bi da se ukoene kretnje kao u lutaka smatra znakom slabog odgoja. Trebalo bi da stek-ne prirodno dranje. Dvor je mjesto propasti odgovori Severina uvrijeena. Anelika prasne u smijeh. Velika djevojica se udalji crvena od ljutine. Meutim, i ona je bila ranjiva. Privlaila su je djeca kao i sve mlade djevojke njene dobi. 2eljela je stei Honorininu naklonost, stoga je stalno pokuavala da je uzme u naruje, svuda je za njom ila, trudila se da joj pomogne pri jelu i oblaenju. Pusti! Pusti! bijesno je vikala Honorina kao uvrijeena carica. Aneliki je bilo ao Severine koja bi se -ponizno udaljila, a nikako nije mogla nagovoriti svoju razdraljivu ker da bude ljubaznija. Ho-norina je svoje simpatije i antipatije jasno izraavala. Openito, svi predstavnici mukog spola uivali su njenu naklonost. Prema Lauri-eru je bila vrlo obzirna i u svemu mu se pokoravala. Gazda Gabriel bio je njen idol kome se divila i koga je potivala. Paster Beaucaire je i nadalje bio glavna linost svaki put kad bi se pojavio. Ali nadasve je voljela Martiala. On joj je svojim noem napravio malu krinjicu u koju je ona pohranjivala svoje dragocjenosti: puceta, bisere, kamenie i pijevevo perje. Djevojica je

imala majinu maniju. Gledajui kako se seta svojom krinjicom ispod pazuha i s malom makom ispod drugog, Anelika se sjeti svoje krinje obloene sedefom, u kojoj je nekada drala svoje uspomene, koje bijae sakupila u toku svog munog ivota. Odnosi Honorine sa enskim spolom bili su kompliciraniji. One koje su prele etrdesetu ona je obasipala njenou. Rebeki i svima bakama se uvijek osmjehivala. Prema enama 230 srednje dobi drala se stroge neutralnosti. ivjela je u sasvim loim odnosima s djevojkama i djevojicama svoje dobi. Vjerojatno ih je smatrala suparriicama, stoga ih je od sveg srca mrzila. Maloj Rut, djevojici od tri godine, najmlaoj keri advokata Carrerea umalo nije iskopala oi. Sve u svemu, ova okrugla lutka, Honorina, koja se odlunog izgleda gegala po kui, unosila je veliku ivost u kuu gazde Ga-briela. Cesto bi neobino kriknula. Na kraju je Anelika uspjela odgonetnuti znaenje njenih ,,krikova. To je, u stvari, znailo da je Honorini dojadilo biti u kui i da je poeljela da vidi more. Na morskom alu itav se svijet za nju sveo na igru valova, na morske trave i divne koljke. Slina bundevi, svojom zadignutom suknjom gacala je po alu. Anelika je ila za njom, izmjenjujui koju rije sa sakupljaica-ma dagnjL Za vrijeme oseke voda se daleko povlaila ostavljajui za sobom gradske zidine i bezbrojne hridi prekrivene algama, rupama punim iste vode u kojoj su se skrivali sitni morski raii. itava eta derana navalila bi na njih zajedno s galebovima. Meu njima nalazio se ee nego to je bilo potrebno mladi Martial, koji bi tih dana izostajao iz kole. Martial je zadavao mnogo brige svome ocu. Iako je volio kolu, jo vie je volio da se ski-ta sa klap.om svojih prijatelja, meu kojima su se nalazili vjetrogonje etvrti, kao to su bili dva starija sina advokata Carrerea, Ivan i Toma i lijenikov sin Josip. Gazda Gabriel je elio da mladi upozna strogu zavodsku disciplinu stoga je odluio da ga poalje u Holandiju. Barem e tamo nauiti kako se dobro vodi trgovina. Anelika se alostila sve vie to se vie pribliavao dan kobnog odlaska. Martial ju je mnogim svojim osobinama podsjeao na FloriS3) mona. Ona je iza mladieve nasmijane neusi-ljenosti primijetila njegov nemir. On je osjeao da stupa po nesigurnom tlu, a uz to je jo otkrio da u svijetu u kojemu je bio prisiljen ivjeti nema vie mjesta za nj. Ba to strano otkrie potaklo je Florimonda da napusti svoju majku, da pobjegne i da

potrai neki kut na zemlji, gdje e moi slobodno ivjeti, ne osjeajui na sebi teret dvostrukog prokletstva svojih roditelja. I Martial e jednog dana pobjei, i svi ovi mladii koje je nevjerojatna sljepoa njihovih starijih jo zadravala na osuenoj obali. Jednoga dana sjedili su na jednoj hridini, nagnuti jedni prema drugima i toliko zadubljeni da nisu uli kako im se ona pribliuje. Vjetar im je mrsio dugu kosu i igrao se s razdrljenim kouljama to su im pokrivale mlade grudi. Spopadne je tjeskoba pri pomisli, da je stroj, koji e ih smrviti ve bio smjeten poput neke nemani u srcu samog grada. Martial je itao paljivim glasom: Ameriki otoci ne znaju za hladnou. Led je potpuno nepoznat i desilo bi se udo kad bi se pojavio. Nema etiri razliitih doba kao u Evropi, ve samo dva. Jedno traje od aprila do novembra: tada kie padaju vrlo esto, a drugo je 'doba velike sue. Uza sve to zemlja je pokrivena ugodnim zelenilom i gotovo preko itave godine cvijee cvjeta i voe zrije..." A ima li tamo vinove loze? prekine ga deran koje je imao kosu slamnate boje jer moj je otac izbjeglica iz Charentesa, vinogra dar. Ta ta bismo mi radili u zemlji, u kojoj nema vinove loze? Da, ima vinove loze slavodobitno pot vrdi Martial. Sluaj nastavak: Loza raste vrlo dobro na ovim otocima osim neke vrste divlje loze, koja, naravno, raste u umama i ko ja daje lijepe i velike grozdove, vidjeti je na 332 mnogim mjestima vinograde, koji se obrauju* kao u Francuskoj, ali rode dvaput godinje, a katkad i ee..." U tom geografskom traktatu govorilo se zatim o krunom stablu, a stablima papaje, na ijim granama raste neka vrst dinja, o kokosovu orahu sa ukusnim biljnim mlijekom ... Sapunar pravi tekui sapun, koji pere i bijeli rublje, kotlar pravi sue i kuhinjsko posue..." A kakve su boje stanovnici tih toplih otoka? Crveni sa perjem, kao oni u Novoj Francuskoj? Martial prolista malu knjigu i izjavi da ne moe nai podatke za to. Svi su se sporazumno obratili Aneliki koja je sjedila blizu njih, s Honorinom na koljenima. Znate li vi koje su boje ovi otoanij go

spoo Aneliko? Mislim da su crne odgovori ona jer ve odavno na ove otoke dovode robove iz Afrike. Ali stanovnici Karipskih otoka nisu crn ci primijeti mladi Toma Carrere, koji je slu ao prianja mornara u luci... Martial prekine raspravu: Pitat emo to pastora Rocheforta, kad ga budemo vidjeli. Pastora Rocheforta, kae? Anelika se trgnula. Govori li ti o onom velikom putopiscu koji je napisao knjigu o amerikim otocima? Evo ba je itam svojim drugovima. Po gledajte! I pokae novo izdanje, nedavno uvezano i nastavi poluglasno: Ako knjigu pronau kod vas, mogu vas kazniti s pedeset livara globe i zatvorom, jer izgleda da potie protestante na iseljavanje. Moramo, dakle, biti vrlo oprezni... Anelika je okretala stranice, na kojima su priprosti crtei prikazivali stabla i ivotinje dalekih krajeva. 333 , lit. u. Iz nitavila prolosti iskrsla je zaboravljena vizija koja joj se oduvijek inila neobjanjivom, ali je na sebi imala peat sudbine: posjet pastora Rocheforta Monteloupu njoj je tada bilo deset godina. Osamljeni konjanik, koji je stigao u Monte-loup jedne olujne noi, priao je o nepoznatim i neobinim stvarima, o crvenim ljudima sa perima u kosi, o krajevima koji nikad nisu bili obraivani i u kojima ive drevne nemani... Ali u ono doba prolo je odonda vie od dvadeset godina neobinost njegova posjeta nije bila ni u njegovoj udnoj pojavi, ni u egzotici njegovog prianja. Ne. Pastor je bio glasnik Sudbine, strane i slabo razumljive, kao to je bio i poziv to ga je on donio iz daljine. Na taj poziv, koji je stigao s drugog kraja svijeta, njegov stariji brat Josselin odmah je odgovorio. Napustio je svoju obitelj i svoju zemlju i nitko nije nikad doznao to se. s njim dogodilo.

 Ali taj je pastor sigurno ve umro! ree neiji glas koji se njoj uini slabim i ne sigurnim. Nije! On je vrlo star, ali jo uvijek pu tuje. Mlai momak nastavi tie: Sada se nalazi u La Rochelleu. Nitko ne smije znati gdje se sakriva, jer bi ga- inae smjesta uhapsili. .Da li biste ga htjeli vidjeti i uti, gospoo Aneliko? Budui da je potvrdno kimnula glavom, djeak joj turnu neku stvarcu u ruku. S ovom ulaznicom" moete prisustvova ti sastanku koji e se odrati kod zaseoka Jouvex objasni joj Martial. Tamo ete vid jeti i uti pastora Rocheforta. On e odrati govor, jer je taj sastanak i sazvan zbog njega. Prisustvovat e vie od deset hiljada naih.. xxxn SASTANAK U PUSTOI Mladi bijae pretjerao kad je rekao da e na sastanku u pustoi" prisustvovati deset hiljada gorljivih pristaa. I Anelika je odluila da poe na taj.sastanak. Mnoge je strah zadrao, a na terenu osuene solane, okruene branama, na kome su bile nagomilane jo znatne hrpe soli, teko da se moglo smjestiti vie od par hiljada osoba. Na solanu je pao izbor jer se smjestila u usjeklini zatvorenoj sa dva krevita grebena, koja su je sakrivala pogledu onih koji su putovali movarnom ravnicom oko La Rochellea. More je bilo blizu, pa se njegov um mijeao s bukom glasova. Kako bi tko stigao, pozdravljao bi susjede, smjetao se i uputao u razgovor s njima. U sredini polukruga, slinog jednostavnom amfiteatru, bio je postavljen mali stol. Stojei ispred njega, propovjednik je imao odrati govor. Ovo je govornica, a stol to ga upravo donose, to je stol za priest razjanjavao joj je Martial. Htio ju je pratiti, ponosan to ju je zavrbovao". Anelika je dola s njim u pekarovim kolima. Pekarov sin bio je prijatelj mladog Bernea.

334 335 Tetka Ana i Severina dole su u drugim ko~ lima. Osim njih u tim su se kolima dovezli na sastanak trgovac papirom, njegova ena i ker. Kad su tetka Ana i Severina opazile papistki-nju" iznenaeno su se trgnule. Vidjelo se izdaleka kako raspravljaju sa gazdom Gabrielom, koji ih je pratio jaui na konju. Sigurno su mu dokazivale kako njena prisutnost moe biti opasna. Trgovac je samo slijegao ramenima. Mnotvo navali i zakrili skupinu. Donesen je kositreni pladanj, pokriven bijelim platnom, pod kojim se nazirala glava kruha i dva kosi-trena pehara. Podno stola je odloen up pjeenjak, takoer prekriven platnom. Anelika se dugo dvoumila bi li pola ili ne na sastanak. Izlagala se stranoj kazni, ali bi se to doznalo o tome. Ali svakoj od prisutnih osoba je neto prijetilo: nekome visoka globa, nekome zatvor, nekome ak i smrt, kao na primjer onim obraenicima" to su se, tuni i postieni, dovukli meu svoje nekadanje istovjernike, jer ih je muila savjest poslije njihova obraenja. Sva ta progonjena eljad bila je obuena u odijelo crne ili tamne boje. Jedan od najveih brodovlasnika u La Rochelleu, Manigault, pojavio se, naprotiv, u vrlo lijepom odijelu ljivine boje, u crnim bjevama i cipelama sa srebrnim kopama. Taj brodovlasnik je bio, po opem sudu, vrlo lijep ovjek pratio ga je njegov crnac Siriki. Drao je za ruku sina Jeremiju. Otac se mnogo ponosio tim draesnim aneliem dugih, plavih uvojaka, kojemu su njegove etiri sestre i majka laskale kao kakvom kraljeviu. Obitelj advokata Carerea dola je takoer u punom broju. Obujam tijela gospoe Carrere odavao je njenu bremenitost, jedanaestu po redu. Nekoliko pravih plemia moglo se raspoznati po njihovim maevima. Oni su tvorili poseban skup i meusobno su neto vijeali. Mjesta, mjesta za gospou de RohanJ Sluge su nosile u prvi red naslonja obloen sagovima, u kome je sjedila stara, autoritativna gospoa. Njeni su prsti slini kandama stare sove, stiskali srebrnu jabuicu tapa. Navala mnotva dosegla je vrhunac, ali sve se odvijalo u redu. Neki mladii ili su okolo nosei platnenu kesu, u koju su prisutni stavljali doprinos za uzdravanje sveenika. Velika veina ljudi posjedala je na tlo, na prljave ostatke morske soli. Najbogatiji ili najdalekovidniji donijeli su

jastuke, vree, a neki i grijalice na ugljen, jer je vrijeme bilo vrlo svjee i vjetrovito. Djeaci su uvali konje, magarce i mazge, privezane za krhke tamarise. Njima je takoer povjeren zadatak da straare i jave ako bi se sluajno pojavili kraljevi draguni. Kola su sa dignutim rukunicama ekala da sveanost zavri. Naskoro odjekne crkvena pjesma, koju mnotvo prihvati muklo i snano. Tri linosti u crnim odijelima i ogromnim crnim eirima upute se prema sredini gdje su bili postavljeni stolovi. Jedan od njih bio je* pastor Beaucaire. Anelika se pohlepno zagleda u najvieg i najstarijeg meu njima. Usprkos sijedoj kosi, koja je tvorila okvir oko pocrnjelog i naboranog lica, ona je prepoznala crnog ovjeka", legendarnog putnika iz njena djetinjstva. Njegov nemiran ivot, opasnosti kojima se izlagao na svojim mnogobrojnim putovanjima, kao da su odrali uspravnim njegovo suho i mravo tijelo. Trei pastor bio je zdepasta tijela i rumena lica, ivog i odlunog pogleda. On uze govoriti jakim glasom koji je daleko odjekivao.

336 22 Anelika buntovnik 337

ta Brao moja, Gospod me je oslobodio la naca i ja sam neizmjerno sretan to vam se mogu ponovo obratiti. Moja osoba nije ni od kakve vanosti. Ja sam samo Boji sluga i me ne satire ogroman zadatak: briga za moje sta do, to jest, briga o svima reformiranim u La Rochelleu, koji trae put spasenja meu, sva kim danom, sve opasnijim zasjedama. Iz njegova govora, Anelika je shvatila da je to pastor Tavenaz, odgovorno lice za Kolokvij La Rochellea, to jest za udruenja protestantskih crkava toga grada. Nedavno je izaao iz zatvora, u kome je odleao est mjeseci. Neki od vas -bili su kod mene i pitali:

Moramo li se i mi prihvatiti oruja kao to su to nekada uinili nai oevi?" To pitanje moda postavljaju potajno i mnogi dr-ugi, pre putajui se tako opasnom iskuenju mrnje, koja nije uvijek tako dobar savjetnik kao to je opreznost. Ja u vam odmah iznijeti svoj sud: ja nisam za upotrebu sile. Daleko je od mene pomisao da umanjim junatvo" naih ota ca koji su proivjeli strahovitu opsadu 1628. godine. Ali da li je taj ogroman i gordi ustanak uspio ojaati nau vjeru? Na alost, nije! Ma lo je falilo tada da hugenoti La Rochellea i nji hova vjera nisu zauvijek izbrisani s lica zemlje. Pastor Tavenaz je dugo govorio u tom smislu. On je podsjetio prisutne na narodni crkveni sabor koji e se odrati slijedee godine u Montelimaru, na kome e biti sastavljena predstavka o proganjanju francuskih hugenota sa strane upravnih i drugih vlasti, da bi potom bila lino kralju uruena. Zavrio je govor pozivajui sve da imaju povjerenja i da sauvaju mir, ugledajui se na nj i pastora Beaucairea. U toku tog dugog govora stara je vojvotkinja Rohan u vie navrata pokazivala svoje nestrpljenje. Odmahivala je glavom, tuckala 338 tapom u tlo. Sigurno joj se nisu sviali ti miroljubivi savjeti. Ali moda je smatrala da je previe stara da se buni stoga je samo duboko uzdahnula. apat odobravanja zauje se meu prisutnima. Samo se jedan ovjek digao, neki seljak s kosom popalom po elu, sa eirom koji je objema rukama pritisnuo u bijelu koulju. On ree: Ja sam iz mjesta Jarans u Gatineu. Kra ljevi su draguni upali u nae seoce. Zapalili su nam hram. Zatim su mi oduzeli prute, kruh, dvije krave, magarca i enu. Stoga vjerujem da bi mi poprilino laknulo pri dui kad bih mogao dograbiti sjekiru i sve ih pobiti s njom! Dok je taj bijednik nabrajao sve to je izgubio negdje se zauje smijeh, ali i odmah splasne. Seljak je zvjerao oko sebe. Njegov pogled kao da je traio objanjenje. Moju su enu odvukli za kosu na ce stu ... Ono to su joj uinili ne mogu tako la

ko zaboraviti. Zatim su je bacili u bunar... Njegov se glas izgubi u pjevanju nekog psalma koji se vinuo u nebo iz tisuu grla. Zatim je uzeo rije pastor Roskefort. On je podsjetio vjernike na priu o Iseljenju. Ree kako su Zidovi kad su vidjeli da ih Egipani gone, zaklinjali Mojsija: Pusti nas radije da sluimo Egipanima, nego da pogi-nemo u pustinji." Ali Svevinji je pokazao svoju mo podavivi faraonovu vojsku u valovima Crvenog mora te su Zidovi najzad stigli u zemlju Kanaan. Bili bi i ranije u nju stigli da nisu posumnjali u dobrotu Svevinjega, koji ih je poveo u pustinju zato da bi ih otrgnuo od sramotnog ropstva, u kome im je prijetila opasnost da zaborave vjeru svojih otaca. 339 .... i i,.u Pastor Rochefort zapone oduevljeno pjevati Mojsijevu pjesmu: "Pjevat u Svevinjem. On je pokazao svoju slavu, Survao je u more konja i njegova konjanika Svevinji je moja snaga i njega neka uznose moja usta, Jer on me je spasio..." Njegov glas, poneto oslabljen starou, bio je jo krepak. Ali je pjevao skoro sam. Umorni, ukoeni od hladnoe, prisutni su mlitavo prihvaali psalam koji kao da nisu dobro ni poznavali. Zbunjen time starac prestane pjevati i pogledavi zaueno prisutne, nastavi kao da mu je hitnja: Moja brao, zar niste shvatili smisao pri e? Ako svijeu stavite pod lonac ona e se ugasiti. Da su dalje ivjeli u ropstvu, Zidovi bi na kraju poeli oboavati egipatske bogove. Ta vam opasnost svima prijeti. Maloprije su vas pitali, elite li uzeti oruje i braniti se ili elite krotko podnositi proganjanja. Uzeo sam rije da vam predloim tree rjeenje: iseljenje! No ve, ogromne zemlje nude vam utoite. To su jo netakunte zemlje. Mogli biste ih.unaprije diti na slavu Boju i razgaliti duu svoju ispo vijedajui slobodno svoju vjeru... Njegove su se rijei gubile u graji koja obino nastaje na kraju sastanka. Oko Anelike neki su poluglasno govorili:

 Dakle, to je s vaom trgovinom broeikom u Languedocu? Kad bismo solili svjeu morsku ribu, kao to rade u Portugalu, mogli bismo prodati dvo struko vie ribe, ali eto poreske vlasti to za branjuju ... Za ovako veliku sveanost mogao si ipak obui novo odijelo, Josiase Merlute. Kako da ne! I doi u ovo blato... ! Prijedlozi pastora Rocheforta, ini se da ni koga nisu zanimali. Neki mladi sluga egrtaljkom uspostavi tiinu. [ Pastor Tavenaz se zagleda u svog kolegu pogledom kojim kao da mu je elio rei: ,,A to sam vam ja govorio?" i ponovo uze rije. Ljudi se nisu mogli razii prije nego se dizanjem ruku ne izglasa odluka koja je imala utvrditi njihovo dranje u budunosti. Tko je za oruani otpor? Nitko se nije ni pomaknuo. Tko je za iseljenje? Ja! Ja! povie desetak derana, koji su sjedili u prvom redu. Ja zaurlie Martial, uspravivi se bli zu Anelike. Prosvjedi razljuenih roditelja uguie mladenake glasove, a advokat Carrere opali uku najbliem sinu. Gospodin Manigualt se uspravi u svoj svojoj visini i velianstvenosti te prui ruku da smiri graju. Gospoine pastore ree on obraajui se s velikim potovanjem starom i glasovitom putniku nama je bila velika ast, da vas u jemo, ali nemojte se uditi to u La Rochelietf ideja o iseljenju ima malo pristaa... Stavivi ruku na srce, jakim glasom nastavi: La Roehelle je naa tvrava, grad koga su osnovali nai oevi i za koga su dali svoje ivote. Nijedan od nas ne moe ga napustiti. Zar je bolje napustiti svoju vjeru? vikne stari pastor druim glasom.

 Niti u snu nam to ne pada na pamet. La Rochelle pripada hugenotima i uvijek e osta34J ti u njihovim rukama. Njegovu je duu stvorila reforma. Ne moe se izmijeniti dua jednog grada. Te rijeci sakupljeni pozdrave pljeskom odobravanja. Manigualt je govorio jezikom koji je lako prodirao do srca njegovih sugraana. Sto mogu protiv nas? aptali su. U naim je rukama novac. Oito je, sve bi otilo do vraga bez nas. Izgleda da gospodin Colbert misli zatra iti pomo protestanata da bi podigao proiz vodnju. Andelika je odsutno zurila u dio sivog oceana, poprskanog bjelinom, koji se nazirao meu pjeanim nanosima. Nekoliko koraka dalje od nje, pastor Roche-fort je takoer promatrao more. ula je kako mrmlja: Imaju oi, a ne vide. Imaju ui, a ne uju... Sto je on nazirao svojim vidovitim pogledom? Da nije u toj gomili to se udaljavala prebrojavao muenike, otpadnike...? Da nije vidio kako su ve svi osueni...! Strah koji ju je bio privremeno napustio, opet se uvukao u Anelikino srce Treba otputovati." Obala nije sigurna. Plima e se sve vie dizati i jednog dana e je zahvatiti zajedno s Honorinom. Kad bi bila sama, i uz to umorna moda bi joj bilo svejedno. Ali ona mora spasiti Honorinu. Znoj joj probije elo pri samoj pomisli, da bi je kraljevi draguni mogli jednog dana uhvatiti, muiti je svojim prostakim smijehom... baciti je kroz prozor na koplja. Stade urno hodati da pronae kerku. Kia je padala. U lokvama na cesti odraavalo se blijedo nebo. Neki konjanik je prestigne i upola se okrene u sedlu. Bijae to gazda GabrieL 342 Hoete li da vas primim na konjske sapi, gospoo? Ona osta naas kao ukopana! Uini joj se da vidi cestu punu rupa, da vidi konjanika koji se okrenuo prema njoj a u tog je konjanika osmijeh slian osmijehu gazde Gabriela. Ne odgovori nakon podue stanke.

Ja sam samo vaa sluavka, gazda Gabriele. Svijet bi poeo kojeta govorkati... Istina je, ovdje nismo na prilazima Pa riza, na cesti za Charenton. Zastor se raskinuo. Poljakinja je stajala blizu nje. Imala je promrzle noge, ba kao i danas. Kao i danas muila ju je tjeskoba: sin joj je bio u opasnosti. Cantora su bili ugrabili' Cigani. Neki su se konjanici zaustavili. Jedan od njih uzeo ju je na konja i poveo u Pariz. To je bio mladi protestant, sin nekog trgovca iz La Rochellea. Prepoznajete li me sada? upita je tr govac. Jest, vi ste onaj konjanik, koji mi je pritekao u pomo jedne zimske veeri prije mnogo godina. Stajala je kao skamenjena na kii. Dvanaest je godina prohujalo. Dva su prizora bila srodna, skoro ista. Imali su isti okus opasnosti, neizmjerne osamljenosti. U potpunoj naputeno-sti, lice stranog ovjeka, osmijeh saaljenja, donosio joj je prolaznu utjehu. Ono to ju je sad najvie pogodilo bila je nevjerojatna slinost dviju situacija, a meu njima vrtoglavi usponi u asti i bogastvu na francuskom dvoru. Tako" pomisli, dvaput se morao oko tebe stegnuti pakleni obru da shvati! Da shvati da za tebe nema mjesta u ovom kraljevstvu i da ti valja putovati... prei preko mora..." 343 S nekom mjeavinom olakanja i ponienja ona promisli: Sreom, gazda Gabriel me poznaje samo kao bijedno stvorenje." Prvi put ju je sreo kao bijednicu sirotinjske parike etvrti, a drugi put kao drumsku razbojnicu. Te injenice sigurno nisu ulijevale mnogo povjerenja. Stoga je jo vrednija divljenja bila plemenitost kojom ju je primio po4 svoj krov. To se slabo slagalo s njegovim do krajnosti opreznim karakterom. Zato ste to uinili? ree ona u jed nom dahu. Htjela sam rei, kako ste mogli imati povjerenja u mene i otvoriti mi svoju kuu. On je bez muke slijedio tok njenih neizre-enih misli, stoga je odmah shvatio sutinu nje-? na pitanja. Vjerujem u vanost nekih znakova od govorio je. Lice, koje sam nazreo jedne zim

ske veeri, kao aroban i ganutljiv simbol okrutnog velikog grada, stalno me proganjalo i u toku godina sam se uvjerio, da to lice nije samo jednostavna uspomena, ve da ima neki drugi smisao, da je ovaj susret bio kao neka opomena, kao udarac mrtvakog zvona koje zvoni negdje u vjenoj sudbini, udarac zvona iji se odjek gubi... Ali neto se dogodi i mi se sjetimo da smo ve bili upozoreni... Kad sam vas prepoznao za onog napada, nisam se mnogo zaudio. Valjda je bilo sueno. Neto me tjeralo da se zauzmem za vas i za vae di jete. Osjeao sam da mi je dunost da poduz mem sve da vas izvuem iz zatvora prije no to bude prekasno. Iskoristio sam odsutnost ka tolikog suca. Pa sanjarski primijeti: Zato sam rekao: prije no to bude prekasno? Istina je, bio sam uvjeren da vrijeme stee, da je za vas bilo pitanje sati. Salijetale su me rijei biblije: Oslo344 bodi one koji su osueni na smrt. Spasi one, koje hoe da pogube..." Osjeam da vaa prisutnost meu nama ima veliko znaenje, ali koje? Mislim da znam koje ree Anelika, sama potaknuta neobinom atmosferom tih razgovora i ove tune pustare na kojoj sad nije bilo nikoga. To je, da u ja jednog dana spasiti vas i vae kao to ste vi spasili mene... 345 , illlluik

XXXIII SUSRET S GOSPODINOM ROCHATOM Netko ju prestigne i ree:

 Evo Francuskinje! Anelika se okrene. Neki se ovjek zaustavio i promatrao je razjapljenih usta. Imao je na sebi odijelo na kome je vezivo zlatne boje bilo izblijedilo, cipele s crvenim petama, na kojima se koa ogulila, i eir s perom u jadnom stanju. mirkao je oima kao sova na suncu. Francuskinja ponovi on. Francu skinja zelenih oiju. Anelika je istodobno eljela da pobjegne i da dozna tko je taj ovjek. Nesvjesno poe k njemu. On poskoi poput vjeverice. Ovog puta nema dvojbe. Zbilja ste vi. Taj pogled! Ali... Paljivo je promatrao njeno skromno odijelo, njenu kapu tijesno priljubljenu uz kosu. Ali... vi niste, dakle, markiza? Meu tim, to su tvrdili na Kreti... i vjerovao sam ... Ipak sam vidio vae isprave, do vraga! Sto ra dite ovdje u tom odijelu? Sada ga je prepoznala, osobito po njegovoj neobrijanoj bradi, 346

Gospoine Rochat...! Vi ste to... Je li mogue? Uspjeli ste, dakle, napustiti kolonije na Istoku, ba kao to ste eljeli? A vi ste, dakle, uspjeli umaknuti Muli Ismailu? Govorilo se da vas je pogubio na mu kama. Kao to vidite, to nije istina. Neobino se radujem tome. I ja! Ah, dragi gospodine Rochat, koliko mi je drago'"to vas opet vidim. I ja osjeam to isto, draga gospoo. Oni se srdano rukovae. Nikad Anelika ne bi bila vjerovala, a e*e je susret sa smijenom linou beznaajnog kolonijalnog namjetenika ushititi do te mjere. Bili su kao jedini preivljeli iz neke zaarane zemlje. Izraavajui zajedniko im osjeanje, Rochat uzvikne^ Ah! Napokon ...! Kakvog li divnog uit ka to u u ovoj sjevernjakoj luci, bez due, bezbojnoj... porazgovarati s nekim tko je bio

tamo dolje"... Ponovo joj vrsto stisne ruku, zatim se nat-muri. Ali... vi, dakle, niste markiza... ? Pst! ree ona ogledavi se oko sebe. ? Potraimo neko mirno mjestance da malko proavrljamo. Sve u vam objasniti proapta Anelika. Rochat prezirno iskrivi usta i izjavi a na alost ne poznaje u La Rochelleu nijedno mjesto gdje bi se mogla popiti prava turska kafa. Postoji gostionica Novoj Francuskoj", u kojoj posluuju neko pie toga imena, ali to je njihova" kafa s otoka. Ona nema nita zajednikog sa zrnjem koje raste n,a visoravnima Etiopije, koje valja priti prema tamonjim obredima i kojega se tamo dolje" na Orijentu pije boanski sok. Ipak su poli do spomenute ku347 kavne gostionice i sjeli u uglu prema prozoru. Rochat odbije ponuenu kafu. Iskreno vam kaem, ne mogu vam je preporuiti. Rastopinu sladia pomijeanu s uvarkom ira, ovi ovdje nazivaju: kafa. Naruie stoga lagano vino iz Charentesa, uvijek prvorazredne kakvoe i ugodna ukusa. Gazda ih uz to poslui punim tanjurom koljaka. Jedino to se u ovoj tunoj zemlji moe jesti ree Rochat to su koljke, morski je evi, ostrige... njih se na jedem do gue... Razoarana izraza se zagleda u krieve na brodskim jarbolima j konope koji su zamraivali svijetlo nebo. - Kako je ovdje sve tuno! Gdje su malteke galije sa svojim zastavama, ratne zastave kranskih gusarskih brodova, mali magarci s koarama punim narandi. Gdje je Simon Donsat i njegova crvena brada? Anelika mu htjede rei kako La Rochelle i nije ba na sjeveru, a ni tako bez ivota, kako je on vjerovao. Zar se niste nekada alili da propadate na Orijentu? Zar niste samo sanjali o tome kad ete se vratiti u prijestolnicu? Istina je. Zapeo sam bio i nogama i ru kama da se vratim u Francusku. Sada kopam i nogama i rukama da se vratim tamo dolje... Kako li je dosadno u~Parizu! Pronaao sam bio, dodue, malu birtiju tamo prema starom Templeu, gdje se mogla dobiti prava kafa i susresti

se s kojim maltekim vitezom ili pokojim Tur inom ... Poslali su me ovamo sa zadatkom da oduzmem protestantima monopol na osigura nja. Iskoristio sam priliku da porazgovaram s nekim trgovcima... Ovaj svijet iz La Rochellea je pustio posvuda korijenje. Jedan od njih alje me opet na Kretu. Odlazim u utorak zavri on sa^ radostan 348 A vaa sluba u kraljevoj administra ciji? Rochat fatalistiki odmahne i ree: -Sta ete! Doe vrijeme, kad pametan ovjek opazi, da je pomalo budala, to slui drugima, to jest dravi. Uvijek sam bio nada ren za trgovinu. Dolo je vrijeme da iskoristim svoju sposobnost na tom polju. Kad se oboga tim, dovest u svoju obitelj... Kad je saznala da on odlazi, mlada se ena uvelike smirila. Sada je mogla s njim iskrenije govoriti. Gospodine, obeavate^li mi, da ete sau vati tajnu to u vam je povjeriti? Ona mu ree da je uistinu markiza du Ples-sis-Belliere. Kad se vratila u Francusku sukobila se s kraljem, koji je bio ljut na nju zato to je usprkos njegovoj zabrani ona ipak otputovala na Kretu. Pala je u nemilost, upropastila se i sada mora provoditi vrlo skroman ivot. teta! teta! ree Rochat. Na Isto.ku ne bi dopustili da propadnu tako sjajne spo sobnosti, kao to su vae... Odjednom on se nagne k njoj: Je li vam poznato da je on napustio Sredozemlje? Tko to? Kako vi koja ste plovili onim morima moete pitati tko"? Ta Rescator! Kako ga je ona uporno gledala, ne reagirajui, on ljutito nastavi: Rescator! Onaj maskirani gusar, koji vas je kupio za trideset i pet hiljada pjastara u kretskom batistanu. Otkada je vijeka i svijeta ni kad nitko nije onako grdno nekoga povukao za

nos. Reklo bi se da se uope ne sjeate da se sve to vama.dogodilo! Napustio Sredozemlje? najzad e ona. Pa, ipak, bio je vrlo moan tamo. Je li se barem saznalo zato? Govorilo se zbog vas? 349 Zbog mene! Ona se opet uznemiri, srce joj je neredovito kucalo. Da ga nije moda moj bijeg izvrgao to likom ruglu da nije vie mogao trpjeti zajed ljive ale svojih drugova gusara? Ne, nije stvar u tome. Mada su njegovi marokanski tjelohranitelji proivjeli strahovi te trenutke kad je doznao za va bijeg... Umalo ih nije sve do jednoga povjeao. Ali to mu nije u obiaju. Na kraju se zadovoljio time to ih je poslao natrag Muli Ismailu s porukom da su nesposobni psi. Kladim se da bi tim jad nicima bilo milije da ih je povjeao. Ah! Mo ete se zbilja pohvaliti, zbog vas je proliveno more suza i krvi u Sredozemlju, gospoo! A na kraju evo vas u La Rochelleu! Ali zato zbog mene? .navaljivala je Anelika. To je ve druga pria i tie se Mezzo-Mortea, njegova najgoreg neprijatelja. Sje ate li se barem Mezzo-Mortea> alirskog ad mirala? Kako da ga se ne sjeam kad me i on poslije zarobio? Pa dobro! Mezzo-Morte se hvalio da e zahvaljujui vama zauvijek istjerati Rescatora iz. Sredozemlja. Cim ste mu pali aka, poslao je jednog glasnika na Kretu... Ali_ prije toga vam moram ispriati neto drugo. Par dana na kon vaeg bijega Rescator me pozvao k sebi. Vas? Da, mene. Zar sam, dakle, tako bijedna

linost, da ne bi smio dolaziti u dodir sa gusar skim prinevima? Ako nemate nita protiv to ga, mogu vam kazati da sam i prije posjei vao njegovu visost Rescatora. Ta on je jedan od najveselijih ljudi koje sam susreo u svom ivotu, ali moram priznati da se ovaj put nje-* govo duevno stanje, potpuno slagalo s njego350 vim mranim izgledom. Sama njegova maska vrlo neugodno djeluje na sugovornika, a kad vas, osim toga, njegov otar i bijesan pogled iba kroz ona dva prozora, drae bi vam bilo da se nalazi na drugom mjestu. Bio se povukao u svoju palau na Milou. Divna je to palaa, puna rijetkosti. Poar je otetio njegov brod, te nije mogao krenuti u potjeru za vama. Osim toga, ako me sjeanje ne vara, na moru je ba u to vrijeme bjesnila strahovita oluja. Nijedan brod nije mogao izai iz pristanita... Rescator je doznao da vas poznajem. On me dugo ispitivao o vama. O meni? A to se zaboga udite! Ne moe ovjek izgubiti robinju za koju je platio trideset i pet hiljada pjastara i jo se uz to smijeiti. Rekao sam mu to sam znao o vama. Ispriao sam mu da ste velika francuska gospoa u milosti kod Luja XIV, da ste neizmjerno bogati a da je to tako dokazuje injenica da ste bili vlasnica zva nja konzula na Kreti. Zatim sam mu ispriao kako sam vas pronaao na brodu d'Escrainvillea, mog nekadanjeg druga u koli za orijen talne jezike u Carigradu. Rekao sam mu, da kako, koliko sam se namuio dok sam uspio nagovoriti malteke vitezove da vas oni kupe. Vi ste svjedok, draga gospoo, da sam podu zeo sve to sam mogao. Uostalom, zaista sam primio pet stotina livara, koje ste mi poslali s Malte. Ba po tome se doznalo da niste pogi nuli u oluji, kako su svi pretpostavljali. Rochat ispije gutljaj vina. Hm! Pretpostavljam da mi ne zamjera te to sam smatrao potrebnim dao tome oba vijestim monsinjora Rescatora... To je ovjek

kome sam usprkos svemu, mnogo dugovao ... On je neobino dareljiv i uope ne mari za novac. A na kraju, bio je ipak va gospodar i normalno je da treba pomoi vlasniku da spasi 351 svoje dobro. Zato se osmjehujete? Zato to me smatrate Orijentalcem iako tako ne izgledam, zar ne? Ali ba kad je htio brodom krenuti za Maltu, stigao je glasnik Mezzo-Mortea... Zato ste odjednom postali tako utueni? Ako vam je ita poznato o Mezzo-Morteu, onda e vam biti namah jasno da me spomen njegova imena ne podsjea na ugodna vremena ree Anelika koja je usprkos svom nastoja nju da bude mirna bivala sve uzbuenija. Rescator je dakle otputovao za Alir. Ni kad mi nismo doznali to se tamo dogodilo. Kad kaem mi", mislim sve one koji plove i trguju po Sredozemlju. Malo je pojedinosti izbilo na javu... Izgleda da se Mezzo-Morte posluio ne kom vrsti ucjene: ili Rescator nee nikad do znati to se s vama dogodilo ili e mu otkriti mjesto gdje ste se sklonili, ali uz uvjet da se zakune da e zauvijek napustiti Sredozemlje, kako bi on, Mezzo-Morte, alirski admiral, sam vladao njime. Mnogi su govorili da je glupo i pretpostaviti da e Rescator svoju ogromnu mo, svoje jo ogromni je bogatstvo, svoj po vlateni poloaj prodavaa srebra, staviti na vagu za obinu robinju, pa ma kako lijepa bi la... Ali valja nam vjerovati da je Mezzo-Mor te znao to radi, jer je taj ponosan i nepobjediv Rescator, najzad, prihvatio taj sramotni jaram. Zar je pristao? ree Anelika jedva ujno. Jest! Poneto kratkovidne oi nekadanjeg kolonijalnog inovnika odsutno su zurile u daljinu. Potpuno ludilo... Nitko nita nije razu mio. Mnogi pretpostavljaju da ste vi potaknuli u njemu neto vie nego udnju.... a to je lju

bav. Tko to moe znati? Anelika je sluala kao bez daha. I onda? Onda? Sigurno mu je .Mezzo-Morte po vjerio da vas je prodao marokanskom sultanu i Rescator je doznao da vas je ovaj pogubio. Drugi su priali da ste utekli, ali da ste umrli na putu. Sada vidim da ni prva, ni druga ver zija nisu bile tane, jer evo vas vi'dim ivu i zdravu u kraljevini Francuskoj! Oi su mu se krijesile. Divnu priu u ispriati kad doem na Kretu. ena koja je uspjela utei iz harema Mule Ismaila... zarobljenica koja je uspjela da se dovue do kranske zemlje... Ja jedini to mogu posvjedoiti... Ja sam vas vidio! Gospodine, niste li obeali da ete sau vati tajnu? Istina je odgovori. Rochat vrlo razo arano. Mrgodio je obrve dok je ispijao svoje vino. Ve e nai naina da ispria tu zgodu a da ne spominje ni La Rochelle, ni druga imena. Zatim je Rescator Rochat ree na kra ju napustio Sredozemlje. Mada vas nije mo gao opet dobiti, morao je potovati sveano obe anje, koje je dao Mezzo-Morteu, kao to je i ovaj potovao svoje. Vukovi meu sobom dre zadanu rije. Ali prije toga pozvao je na dvoboj Mezzo-Mortea. Admiral je kidnuo pred njim i sakrio se u nekoj saharskoj oazi i ekao da njegov neprijatelj otputuje. Rescator je preao Gibraltarski tjesnac. Otiao je na Atlantik. Nit ko ne zna to se poslije dogodilo s njim za vri Rochat turobnim glasom. Sumorne li prie! Kad se sjetim svega, doe mi da za plaem! Anelika ustane. Gospodine moram poi. Mogu li biti si gurna da me neete izdati i da neete priati o naem susretu nikome, barem dok budete u

Francuskoj i u La Rochelleu?

352 23 Anelika buntovnik 353 .Huli Moete biti u to potpuno sigurni obe a Rochat. Uostalom, kome bih mogao o to me ovdje govoriti? Ta ovaj je svijet ovdje hla dan kao mramor... Na pragu joj poljubi ruku. Vie nije bio inovnik. Zapoeo je novi ivot. Njegova nejasna pjesnika i pustolovna linost, dotada zatvorena u uskoj ahuri, poela se oslobaati. Lijepa zarobljenice zelenih oiju, neka bog vjetrova odnese va un daleko od nesret ne sudbine koja vas sada proganja. Iako su va e ari, kojima je nedavno cijela Kreta bila us hiena, sada brino skrivene, ipak ne zasluuju takav pad. Znate li to. vam elim? Da Rescator baci sidro ispred La Rochellea i da vas opet ugrabi. Anelika je osjetila elju da ga zagrli za te rijei, ali umjesto toga nehajno odgovori: Veliki Boe, ne! Bojim se da bih skupo platila za sve one brige to sam mu ih zadala. Mora da me jo i sad proklinje... Da bi dobila na vremenu, poe putem koji je vodio na bedeme. Sigurno se kod kue ude to je jo nema. Juha za veeru nee biti na vrijeme gotova. Sunce je skoro zapadalo, a hladan vjetar tipao joj je polugole ruke, jer je jesensko poslijepodne bilo dosta toplo, pa je izala bez ogrtaa. Pod svijetloutim nebom, more je imalo neku sivu, mutnu boju. Smirilo se, a valovi su du ala valjali morsku travu. S vremena ria vrijeme povei bi talas udario u podnoje zida, pa bi se rasprsnuo u. tisue kapljica.

Zurei u horizont, Aneliki se inilo da vidi kako se meu ostalim pojavljuje i njegov brod. Otiao je na Atlantik..." 354 Ba je luda. Sanjari kao neka mlada djevojka. Uzbudila se zato to ju je odabrao tajanstveni morski princ, koji bi se za nju odrekao svega na svijetu. Nije li ona razoarana ena, nije li ona proivjela dosta strahota? Nije li je muka grubost zauvijek ranila? Kada, dakle, ena prestaje da se zanosi ludim snovima? Njena sklonost za divote i za velike nedostine snove prestaje samo s njenom smru. Car te prie me fascinira", snatrila je ona. Kako da zaboravi mekou ogrtaa od crnog baruna kojim ju je umotao? Kako da zaboravi njegov priguen, pomalo slomljen glas? U mojoj kui ima rua,.. U mojoj kui vi ete spavati.. .** Toliko se bijae zanijela da se sudarila sa vojnikom Anselmom Camisotom, koji joj je svojom kelebardom preprijeio put. Lijepa gospoo, poto ste stupili na moj teritorij, duni ste mi poljubac. Gospodine Camosite, molim vas ~ zaklinjala je Anelika draesno, ali odluno. Ah! Ako me kraljica moli, kako da joj se ne pokorim ja, kukavni straar? On se odmakne i pusti je da proe. Naslonjen o svoju kelebardu, pratio je melankolinim pogledom tunog psa, njen lik odjeven u bijednu haljinu i njen kneevski hod, divei se njenim okruglim oblicima, jakim leima, pravilnom zatiljku i profilu njena bijelog lica okrenutog prema moru. 23 355 XXXIV SMRT STRICA LAZARA ANELIKA KOD GOSPODINA DE BARDAGNEA Jednog jutra naoe u krevetu strica Lazara mrtvog. S lica mu je zraila vedrina i spo-kojstvo. Gospoa Ana i Abigaela presvukoe i uredie mrtvaca i umotae ga u bijele plahte. Pastor Beaucaire je ve bio tu sa svojim neakom. Trgovac papirom doao je neto kasnije, a zatim su sve vie i vie dolazili susjedi.

Sredinom jutra zazvoni zvonce na dvorinim vratima. Anelika sie u dvorite, otvori vrata i uvede nekog ovjeka, koji joj svojim strogim, izgledom, crnim redingotom i bijelim ovratnikom nije ulijevao povjerenje i koji se predstavio kao gospodin Baumier, predsjednik Kraljevske komisije za vjerske poslove, pomonik gospodina Nikole de Bardagnea. Anelika ve bijae ula za nj. Ona se ugrize za usne. Nije se zaudila kad je iza posjetioca ugledala etiri naoruana ovjeka, koji su uli gegajui i odlunog dranja, kao i neku osobu vrlo sumnjivog izgleda, na ijoj kabanici su bili znakovi gradskog grba: brod sa dva jedra i tri ljiljanova cvijeta. Prilagodivi svoje dranje situaciji, to jest drei se tmurno, on se uputi prema stubitu, 356 a za njim njegov pomonik i ostali sumnjivi pratioci. Kad su prisutni, koji su kleali, spazili doljake, poustajae. Napetost je naglo porasla. Gospodin Baumier odmota jednu pergamenu i mrzovoljnim glasom stade itati: Budui da je gospodin Berne Lazar, koji se obratio dana 16. maja, ponovo pao u zloinake greke i time zanemario brigu o svom vjenom spasu, dao opasan primjer itd. pro-glauje se krivim za zloin povraaja u herezu, pa e se kazna za isto izvriti tako to e krvnik na jednoj Ijesi vui njegovu leinu kroz pojedine dijelove i raskrija grada i baciti je na gradsko smetite osim toga osuuje se da plati globu od tri hiljade livara u korist kraljeve blagajne i jo sto livara milodara u korist siromanih zatvorenika u zatvoru Palae pravde..." Gazda Gabriel se umijea. Bio je vrlo blijed. Stajao je izmeu Baumiera i kreveta, na kome je mrtvac, jedini od prisutnih, imao spokojno i poneto ironino lice. Gospodin de Bardagne nije mogao doni jeti slinu odluku to se tie nas. On je lino bio prisutan, kad je moj stric odbio da se obra ti i predlaem da ga se potrai. Baumier se cerio dok je savijao pergamenu. U redu ree on, potpuno siguran da ga nitko nee omesti u njegovu postupku potraite ga, dakle, ali ja ostajem tu. Imam dovoljno vremena. Gospodin de Bardagne radi sada na svetoj stvari, koja e na kraju prido nijeti da se grad oslobodi opasnih zavjerenika.

Jer kako postoji zavjera zlih anela protiv do brih, tako postoji i zavjera loih kraljevih po danika protiv dobrih, a u La Rochelleu se to dvoje esto ispreplee... elite li time rei da smo mi izdajnici kraljevstva? upita gradski sudac Legoult, stu357 .,i...:... _ (llL.it

pivi naprijed stisnutih nozdrva i namrtenih obrva. Gazda se Gabriel umijea izmeu njih. Tko e poi da potrai gospodina de Bardagnea? Ja ostajem ovdje zajedno sa svojim lju dima vikao je Baumier ciniki se cerei. Onda idem ja ree Anelika. Ona prebaci ogrta preko ramena i stane silaziti niza stepenice. Trite, samo trite podrugljivo se ce rio Baumier. Anelika je tako jurila gradom da nije dospjela ni noge iskriviti po okruglom kamenju kaldrme. U stanu gospodina de Bardagnea rekli su joj: Nalazi se u Palai pravde." U Palai je dugo obilazila i na kraju ju je neki pisar obavijestio da se gospodin de Bar-dagne nalazi u posjeti kod velikog brodovlasnika Jeana Manigaulta. Anelika pojuri kao da je vjetar nosi. Bojala se da se u meuvremenu ne dogodi kakva nesrea u kui kod bedema koja je mogla, nabijena strastima, planuti strasnije od kakve barutane. Sarkazam Baumiera, prostakluk vojnika, negodovanje i srdba protestanata, nita lake nego da vrcne iskra. A ona je tamo dolje zaboravila Honorinu! Koje li neopreznosti! Ona je ve vidjela pred sobom pustu kuu, zapeaena vrata, sve ukuane u zatvoru, tko zna gdje... Bila je vie mrtva nego iva, kad je s*tigla pred divnu palau Manigaultovu. Gospodin de Bardagne je upravo bio za rukom s obitelji Manigaulta, pod paljivim oima itave dinastije brodovlasnika La Rochellea iji su portreti visili po zidovima. U sobi se osjeao ugodan miris paprene okolade, koju je rob Siriki lijevao iz srebrnog pehara, dok se usred stola, u velikoj porculanskoj zdjeli dizalo itavo brdo egzotinog voa ananasa, indij358

skih narandi izmijeanih s viticama vinove loze iz okoline. Anelika nije ni pogledala sve te divne stvari. Ona poleti sva zadihana prema kraljevom namjesniku. Gospodine, zaklinjem vas, doite brzo! Gazda Gabriel zove vas u pomo! Vi ste mu je dina nada! Gospodin de Bardagne se vrlo galantno digne impresioniran njenom pojavom. Iz Aneli-kinog lica rumenog od tranja, iz njenih sjajnih oiju, iz njenih uzbibanih grudi pod crnim prslucom, izbijao je, iako ona toga nije bila svjesna, neki grozniavi nemir. Njeno uzbuenje, njen zaklinjui izraz s najljepim pogledom na svijetu, djelovali su odmah na gospodina de Bardagnea, inae vatrenog ljubitelja njenog spola. A ovo je bas bila zgodna prilika za nj. Gospoo, smirite se i objasnite mi sve bez straha ree on njenim tonom i ublaujujui sjaj svojih sivih oiju. Vi ste mi nepo znati, ali u vas uza sve to sasluati s najveom panjom. Anelika se na brzinu pokloni gospodinu Mariigaultu i njegovoj debeloj gospoi i tako donekle popravi ono to je propustila uiniti im je stupila u njihovu kuu. Zatim isprekidanim glasom ispria zadnje dogaaje, koji su se dogodili u kui gazde Gabriela Bernea... Grozne se stvari mogu dogoditi, a moda su se ve i dogodile... Ona stade jecati. Ali ekajte, ekajte, smirite se ponovi gospodin de Bardagne. Zato ova ena toli ko to uzima k srcu? ree on obraajui se Manigaulteu kao svjedoku zbog toga se ne vrijedi uzrujavati. To je jo jedan nain gazde Gabriela da se uvali u nevolju ree kiselo gospoa Manigault. 359 " Ali, moja dobra arah, ta nee valjda dopustiti da mu strica vuku na ljesi usprotivi se brodovlasnik. Znam samo to da se ovakve stvari samo njemu dogaaju ree odluno debela ena. Zapljeska rukama i ree: Keri moje, obucite svoje kukuljice od

crnog baruna, a Jeremija neka obue svoje sukneno odijelo. Moramo poi do bijednog La zara, da ga svojim molitvama otpratimo do vjenog boravita. Istina je, nisu me ni obavijestili o nje govoj smrti ree Manigault koji se silno uz budio. Moram vas pretei ree veselo gospo din de Bardagne ovoj se gospoi mnogo u ri da osigura moju prisutnost, stoga ne smi jem zakasniti. Ree Aneliki da se popne u njegovu vlastitu koiju koja je ekala vani uvana od dva redara. Moj Boe, samo da ne stignemo preka sno aputala je Anelika. Gospodine, naredite da poure! Kako ste nervozni, dijete moje. Okladio bih se da vi niste iz La Rochellea. Ne, zaista nisam. Zato? 5 Jer biste inae ve bili naviknuli na ovakve dogaaje koji su, kako kae gospoa arah, vrlo esti u naem grau. Na alost, pri siljen sam katkad da strogo postupam. Veliku okorjelost u zlu treba kazniti. Meutim, pri znajem da Lazar Berne nije dodao svojoj tvr doglavosti kojoj je posvetio osamdeset godina kobnog vjerovanja, jo i neoprostiv grijeh od ricanja od svoje vjere... Vi, dakle, neete dopustiti onom groznom ii da ga vue po blatu? 360 Kraljev namjesnik prasne u smijeh, a pod njegovim kestenjastim brkovima bljesnue vrlo bijeli i lijepi zubi. Niste li time na Baumiera mislili? Pri znajem da ste ga dobro opisali. On se odjednom natmuri. Ne slaem se uvijek s njim o mjerama koje treba poduzeti... Ali, oprostite mi, naas mi se ini- da vas prvi put vidim, a odmah po

tom kao da sam vas ve viao. Ako je tako, kako sam mogao zaboraviti ime tako draesne osobe...? Ja sam sluavka gazde Gabriela Bernea. On se odjednom sjeti. Sad znam. Zaista sam vas vidio kod gazde Bernea one uvene veeri kad su me kapucini iz samostana Mini-mes dovukli da obratimo jadnog Lazara, koji je toboe umirao. Tada se gazda Gabriel ba vratio s putovanja, a vi ste ga pratili... Strogim glasom doda: Vi imate dijete, koje prema zakonima mora biti odgojeno u katolikoj vjeri. Sjeam se, rekli ste tada, da je moja kerka bez dvojbe kopile ? ree Anelika, ko ja je odmah odluila da igra otvorenim karta ma, kako se vlast ne bi poela previe baviti njom.-.. E pa znajte imali ste pravo, ona je zaista kopile. Gospodin de Bardagne se trgne pred tim izljevom iskrenosti. Oprostite mi ako sam vas uvrijedio, ali moja me dunost u ovom gradu sili da vodim brigu o vjerskom stanju svih njegovih stanovnika. Zaista je tako ree Anelika, slegnuvi ramenima. Kad je netko lijep kao vi ree kraljev ski inovnik blago se osmjehujui, onda se mo e shvatiti da ljubav... 361 Anelika ga prekine. Htjela sam vam samo kazati da ne mo rate voditi brigu o njenu krtenju a ni o nje nu vjerskom odgoju, jer je ona, u stvari, ka tolkinja kao to sam i ja sama. Gospodin de Bardagne je ba razmiljao kako ta mlada ena mora da je ili obraenica ili odgojena u nekom katolikom samostanu. Bio je sretan to je imao tako dobar nos. Sad je sve jasno, ja sam ba i sumnjao da bi to moglo biti kao to ste rekli. Ali kako ste se usudili stupiti u slubu u protestantsku obitelj? To je vrlo opasno.

Anelika je ve imala spremljen odgovor. Sinula joj je jedna misao kojom ju je indirektno nadahnulo Severinino neprijateljstvo. Gospodine ree ona oborivi oi ja nisam uvijek ivjela primjernim ivotom. To ste i vi naslutili, na alost, po priznanjima koje sam ve uinila. Ali sam imala sreu da sret nem vrlo pobonu osobu, koju ne mogu ime novati iako ivi u ovom gradu. Ta je osoba tra ila od mene da iskupim svoje grijehe, i obja snila mi kako u to najbolje izvriti. Tako sam stupila u slubu obitelji Berne koju svi gorlji vi pristae katolike vjere ele jednog dana ubrojiti meu obraenike La Rochellea. Naravno, moete raunati na moju pomo. Stao je razmiljati koja je gospoa iz Drube svetog sakramenta mogla namjestiti ovu djevojku kao pijunku kod Berneovih. Gospoa de Berteville? Gospoa d'Armentieres? Neka! Svojoj radoznalosti ne moe udovoljiti. Teko je prodrijeti u tajne drube. Znao je to dobro, jer je i sam bio njenim lanom. Anelika pogleda kroz prozor. Spazivi ulicu koja vodi do bedema, ponovo oivi njen nemir. Gospodine, grozno mi je kad pomislim da se ta eljad u naoj odsutnosti mogla ve 362 poklati. A ja sam tamo ostavila svoju ker-kicu... Hajde, hajde, ne pretjerujmo! Bila je vrlo lijepa onako blijeda i smetena, raskolaenih svijetlih zjenica koje su itavu njenom liku davale bolan i ganutljiv izgled. ovjeka bi spopala elja, videi je takvu, da je zagrli i da joj se zakune kako e je uvijek tititi. Pruivi joj ljubazno ruku, de Bardagne joj pomogne da,sie s koije. Luj XIV je traio od svojih velikaa da budu obzirni prema bijednim sobaricama, pa su svi rado gubili iz vida njihov podreeni poloaj. Gospodin de Bardagne se veselio u sebi. Sad kad je znao da je ona obina sluavka, bio je lud od veselja. Njoj e nesumnjivo laskati to je privukla panju tako mone linosti kao to je kraljev lini namjesnik u La Rochelleu. Osim toga, nee morati da se bori s gotovo uroenom krepo-u ena reformirane vjere, kojih je uzdrljivost uzalud pokuavao svladati. U tome je bio izgubio svaku nadu, ak i kod opore i pikantne Jenny, starije kerke gazde Manigaulta.

Gledajui ovu divnu enu, on je bio siguran da su grijesi to ih je ona eljela okajati bili one vrste koje bi on, Nikola de Bardagne, rado odrijeio, osobito ako bi ti grijesi bili poinjeni zajedno s njim. Njena nezakonita ki stavljala ju je u pot-injeni poloaj, to e on lako iskoristiti. Izvrstan posao, sjajan dan za njega! Ulazei u dvorite, on je pridri za ruku. Anelika je to jedva i primijetila, mada joj je pomo bila potrebna jer se jedva drala na nogama. Vidite li ree gospodin de Bardagne umirujui je sve je mirno! 863 .... jdL.iL U trijemu prizemlja ona etiri vojnika, krvnik i gospodin Baumier pili su vino, a posluivala ih je stara Rebeka. Baumier je stajao neto postrance, jer bi mu.kao plemiu bila sramota da bude zajedno s krvnikom. Opazivi svog starjeinu, on se digne, duboko se pokloni, ali inae nije izgledao zbunjen. ujete li? ree i rezignirano podie oi prema^ gornjim katovima. Otegnut i aloban psalam u kojem se spominjala smrt i tjeskoba due, dopirao je iz sobe Lazara Bernea. Protestanti su uvali, ugroenog mrtvaca, ? crpei utjehu u molitvi. Eto ponovi gospodin de Bardagne Aneliki to sam vam maloprije rekao? U La Rochelleu smo u dobrom drutvu. Sve se stva ri ureuju same od sebe. Ona nije mogla sluati to daleko pjevanje a da ne zadrhti. Cut e ga uvijek kako se otkida s ustiju njene sluanadi i Rambo,urgove djece okupljene oko majke u asu kad su draguni sa isukanim maevima prodrli u dvorac ... Kraljev namjesnik je u meuvremenu poluglasno neto^aptao s predsjednikom Kraljevske komisije za vjerske poslove. Bojim se da u ovom sluaju postoji neki nesporazum, gospodine Baumier. Nemogue nam je optuiti spomenutog Lazara Bernea za zloin vraanja u herezu, jer se on nikad nije ni obratio. Vi sami.ste mi kazali da mogu slobodno po svom nahoenju postupiti i voditi ovakve poslove prosvjedovao je ukoeni Baumier.

 Tano, ali sam takoer vjerovao da ete povesti postupak na temelju sasvim tanih po dataka. Najmanja greka .u ovim osjetljivim pitanjima moe nas uvaliti u velike potekoe. Reformirani su vrlo osjetljivi i lako nas mogu optuiti da se ne drimo zadane rijei. 364 Na licu inovnika zaduenog za obraenja pojavi se izraz, koji je znaio, da mu se ini da su te psiholoke finese pretjerane. Gospoine namjesnice, vi dajete previe vanosti ovim bijednicima, u stvari, odmetni cima od prave vjere. Treba da se s njima po stupi sa strogou, koja se primjenjuje prema vojnicima koji su napustili bojno polje. Uto stigne gospodin Manjgault vodei za ruku svog mlaeg sina Jeremiju, a za njim njegova ena i kerke. Kraljev namjesnik ga otprati gore. S muenikim osmijehom na svojim tankim usnama Baumier poe za njim. Bio se navikao da guta gorke pilule. Ali uvjerenje da je na pravom putu, i duhovno i slubeno, pomoglo mu je da podnosi prolazna ponienja. On je sluao, a da nije ni trepnuo okom, kako se Nikola de Bardagne skrueno ispriava prisutnima zbog nesporazuma" i kako ak uvjerava gazdu Gabri-ela da e gradska vrata biti otvorena kako bi se ukop mrtvaca mogao bez smetnji obaviti. Time je spor bio izglaen. Uto pred njih doskakuta malo okruglo stvorenje, s kapom zelene boje, uputi se prema gospodinu Baumieru maui tapom i ree: Ti, ti si zloest... Mnogo zloest... Ja u te ubiti! Honorina, na koju su svi bili zaboravili, odluila je da .se umijea, te se uputila prema uzroniku te guve. On je za nju bio zao duh, uklet ovjek u ovom uznemirenom mnotvu. Trebalo ga je istui. Dosta je vremena izgubila dok je u drvarnici odabrala tap. Baumier je jedva izbjegao udarcu to ga sitne, ali snane ruke male djevojice bijahu njemu namijenile. Gospodin de Bardagne prepozna Anelikinu kerkicu i prasnu u grohotan smijeh. To je dakle ono draesrio dijete. 365 Ni,. U

 Ah, vama je to smijeno? zakripa 1 zubima predsjednik ureda za obraenja. vi doputate da me ova mala krivovjerka vrijea? Evo jo jedne vae greke, moj dragi. Ova mala je pravovaljana katolikinja, krtena u naoj svetoj materi crkvi. On mu povjerljivo namigne. Doite, gospodine Baumier, ja u vam razjasniti ono to vae kratkovidne oi nisu kadre vidjeti. Anelika je zgrabila ker jednom, a LaUri-era drugom rukom, pa se s njima povukla u kuhinju. Honorina je bila grimizne boje, jer se strano naljutila. Smatrala je da je bila isu-vie strpljiva tog dana s obzirom da su odrasli manje marili za nju nego za kunog maka. Do mile volje se naigrala kablom punim vode, izvrnula zdjelu mlijeka, pokuavajui nasititi svoju gladnu maku, i lakomo pojela pola boce ueerenog voa. Odrasli su se i dalje mjerili prijekim pogledima i jedni drugima dobacivali zvonke rijei. Zatim su s vremena na vrijeme pjevali. Svoju majku itav dan nije vidjela te se ve neugodno poela osjeati. Prila je odraslima da ih izblie promatra. Baumier joj je odmah postao antipatian, jer je vidjela kako je iz depa izvukao burmuticu, pe je dva-tri prsto-veta duhana gurnuo u nos, a zatim je poeo buno kihati. Te prostake navike mala je naroito mrzila. Odluila je da uniti tog odvratnog iicu. Ja u ga ubiti odluno je ponavljala. Anelika ju je vrsto drala za ruku i pri tom primijetila, da se mala sva uprljala pekmezom. Uto mali, sedmogodinji Laurier poe povraati. To je bilo od uzbuenja. Bojao se za svog oca mada nije bio svjestan opasnosti koja mu je prijetila. Anelika napuni kotao od li366 venog eljeza vodom i objesi ga za kuku povrh ognjita. Zatim potpiri vatru. Ukuani su se morali oprati. Severina ue u pratnji tetke Ane. Ona je ponavljala razdraenim glasom: I onda teto Ano? Bili bi ga vukli po ras krijima grada... Da, keri moja. Svjetina bi imala pravo da ga vrijea, da pljuje po njemu, da ga pre krije izmetom... Smatrate li pametnim opisivati taj pri

zor koji se nije dogodio? naglo upita Ane lika. Iznenada Severina problijedi jo vie i samo klizne sa stolice na pod. Anelika odmah digne djevojicu i odnese je u njenu sobu. Poto joj je izula cipele, stavi je u krevet. Severinine ruke bile su hladne kao led. Anelika se vrati u kuhinju, uzme sud i napuni ga kipuom vodom. Spremila je takoer i grijalicu za krevet. Tetka Ana primijeti gotovo uvrijeenim glasom kako se udi to je Severina tako malo hrabra. Ta uvijek je bila energina i vrsta, bez nepotrebne osjetljivosti. A ja se udim vaem uenju odvrati Anelika. Vi ste ena, ini mi se, i morali biste imati na umu da je Severini dvanaest go dina i da u toj dobi svakoj djevojici treba po svetiti potrebnu panju. Ta primjedba kao da je povrijedila tetu Anu. Zaista te papistkinje" nemaju ni najo-snovnijeg stida. Anelika uspravi Severinu pomou visokog jastuka i ree joj da uroni ruke u vrelu vodu i da ih dri sve dok ne osjeti da joj je bolje, a sama se vrati u kuhinju da .uzme grijalicu, 367 boicu parfema i vrpce od bijelog baruna, koje je kupila u ulici des Merciers. Sjedei na rubu kreveta, Anelika vjeto splete djevojici duge kose u dvije smee pletenice i vee ih vrpcama. Tako, sad e se bolje odmoriti. Anelika stavi neto vode u umivaonik, izlije u nju nekoliko kapi parfema i s dlanom protrlja Severinino elo i sljepooice. Ova joj se preputala osjeajui se istodobno neugodno zbog svoje slabosti i ugodno jer vie nije osjeala muninu. Tetka Ana nee biti zadovoljna pro apta. Ali zato? Ona nije nikad bolesna. Ona kae da tre ba trapiti svoje tijelo. Idi s milim Bogom! Nae se tijelo iona ko mui po emu da ga jo i mi muimo re e Anelika smijui se.

Naslonjeno na jastuku Severinino lice joj se odjednom uini novo. Plavkaste vjee davale su njenu pogledu izraz udnje, a pod jo neizgraenim i djetinjskim crtama njena lica naziralo se lice budue ene. Njene e oi s vremenom dobiti dubinu noi, a njena prevelika usta postat e izrazito strasna. Severina je bila vrsta, mnogo vra od ostale brae, ali i njeno e tijelo jednog dana upoznati iskonsku ranu, i ona e jednog dana nemono klonuti u zagrljaju mukarevu. I ona e pokleknuti pred ljubavlju. Anelika je s njom njeno govorila da je smiri, kao to je nekada njena majka s njom govorila. Severini se malo-pomalo vraala boja u lice i njene su oi poele sijevati. Oduvijek je. patila to je djevojica, to nije muko kao njena dva brata. Martialu se divila, a zaviala Laurieru to je muko.

Neu da budem ensko izjavi ona va treno. To je uasno, poniavajue stanje. Kakve te to misli spopadaju? I ja sam ena. Izgledam li tako nesretna? Oh! Vi ste neto drugo ree Severina. Prvo, vi se uvijek smijete, a osim toga vi ste lijepi. * Ali i ti e biti vrlo lijepa. Ah! Ne, nije mi do toga. Tetka Ana kae da ljepota ene zavodi mukarce na grijehe ko je Bog mrzi! Anelika se nije mogla suzdrati a da se ne asmije. Mukarci grijee, kadgod im se prohtije, vjeruj ti meni. Zato bi enska ljepota bila zamka, a ne slava Stvoritelju? Vae rijei su opasne? izjavi Severina tonom tetke Ane. Ali ona je ve zijevala i njene su se vjee sklapale. Anelika je dobro pokrije i napusti radosna opazivi na njenu licu sretni djetinj-ski osmijeh, kao nedavno na usnulom Laurie-rovu licu.

368

24 Anelika buntovnik 369 M...U XXXV BERNEOVA DJECA U ZATVORU GOSPODIN DE BARDAGNE SE ZALJUBIO Nekoliko dana potom Martial se po noi ukrcao na neki holandski brod. Ali brod su zaustavili i pregledali brodovi kraljevske mornarice u vodama otoka Re. Mladi je putnik uhapen, odveden na kopno i zatvoren u 'tvravi Louis. Ta je vijest djelovala kao grom iz vedra neba. Sin gazde Bernea u zatvoru! Jedna od najasnijih porodica La Rochellea tako poniena! Gazda Berne poe odmah i zatrai da ga primi gospodin de Bardagne, ali ga ovaj nije mogao primiti tog prijepodneva. Susreo je Bau-miera, koji mu se neprijateljski i podrugljivo cerio, a zatim je poao da o itavu sluaju porazgovara s Manigaultom. Cijeli je dan izgubio u intervencijama, za koje je mislio svaki put da e biti odlune. Gabriel Berne se vratio uveer umoran i blijed. Anelika se nije usudila obavijestiti ga da je ona raspravljala sa zamjenikom efa zakupa za Charentes koji je tog poslijepodneva doao da odmah utjera dodatni porez nametnut reformiranim trgovcima. Jedna nesrea ne dolazi nikad sama! Gazda Berne ispria da je vidio Nikolu de Bardagnea, ali se taj, na alost, pokazao vrlo 37 suzrljiv. Tvrdio je da je bijeg iz zemlje zloin koji pada pod udar drakonskih propisa. Zar nisu ak vjeali, po kratkom postupku neke protestante koji su se pokuah" skloniti u Zenevu? A bijeg u Holandiju teko da e se smatrati manjim zloinom. Gospodin de Bardagne ree da mora dobro razmisliti o tom sluaju s obzirom na visoki drutveni poloaj djeakov. Dodao je na kraju da mu je ao to se sve to sluilo. To vee vladalo ju tuno raspoloenje u protestantskoj kui. Negodovanju i sramoti pridruio se jo i strah. Advokat Carrere alosnim glasom ispria da su neka protestantska djeca uhvaena u slinim okolnostima odvedena u nepoznatom pravcu. Poslije se govorkalo da su ih odveli na galije i da oni najsnaniji nisu ni godinu dana izdrali na njima...

Gazda Gabriel je slijedea dva dana sasvim batalio svoje poslove. Trao je od jednog do drugog trudei se da oslobodi sina, ili da mu bar dozvole da ga vidi. Treeg dana Severina poe k nekoj staroj gospoici u kvartu, koja ju je pouavala u sviranju na lutnji, ali se o podne nije vratila. Javili su im, da je kerka gazde Bernea uhapena za neka sramotna djela" te je odvedena u samostan urulinki. Mora je pritisla kuu. Anelika nije itavu no oka sklopila. Sutradan ujutro Lauriera i Honorinu povjeri staroj Rebeki, a ona poe u Palau pravde i zatrai sigurnim glasom da je primi kraljev namjesnik, grof de Bardagne. Ovome se lice razvedri kad ju je opazio na vratima. On se potajno nadao da e ga ona posjetiti. To joj i ree: Da li vas va gospodar alje? Treba da znate da je sluaj vrlo ozbiljan i da se ne moe nita poduzeti. *4' 371 Nikako, dola sam iz vlastite pobude. v Tome se neobino radujem. Oekivao sam da ete doi, jer ste vi vrlo otroumni. Bu dui da se dogaaji odvijaju velikom brzinom, prijeko je potrebno da mi podnesete svoj izvje taj. A to vi mislite, je li Berne spreman da popusti? Da popusti? Mislim, da li je spreman da se obrati? Priznajem, postao sam strano nestrpljiv. Za pisao sam ovdje nekoliko imena koje sam iz dvojio nakon godine strpljivog promatranja. Desetak, ne vie, ali sam uvjeren da e se be demi hugenotskog grada sami od sebe sruiti, ako ove uspijem obratiti. U sobi je bilo toplo. Podjarena vjetrom koji je puhao olujnom snagom, vatra je praskala u kaminu ukraenom krilatim ivotinjama i brodovima isklesanim u kamenu. Anelikini su obrazi brzo poprimili boju sazrele breskve, a misli gospodina de Bar-dagnea prijatniji tok. Radije skinite svoj ogrta. Ovdje smo za klonjeni od svake nepogode.

On pomogne Aneliki da svue teki ogrta s ramena. Ona je to nesvjesno dopustila, mislei samo na to kako da otpone svoj govor koji za tu priliku bijae pripremila u glavi. Dola je kao ponizna moliteljica i bila je odluila da padne na koljena pred kraljevim namjesnikom, ako to bude potrebno. No uvidjela je da bi time bilo poinila najveu greku, jer su je smatrali suradnicom, sauesnicom na poslu prisilnog obraivanja protestanata. Sjednite, molim vas ree joj kraljev predstavnik. Naviknuta na mondenski ivot, ona sjedne dostojanstveno i neusiljeno. Jo uvijek je raz372 miljala, pa nije ni primijetila da je Baragne prodire oima. Ona je zaista vrlo lijepa", mislio je on u sebi. Kad bi negdje ula, kad bi je vidjeli onako skromno obuenu, s bijelom kapom na glavi, svatko ju je u prvi mah smatrao za ono to je u lom trenutku u stvari .i bila: za sluavku. Ali ve nakon nekoliko dasaka s njom se ophodio kao s pravom gospoom. Iz nje je zraila neka smirena sigurnost, neka lakoa u kretnjama i u govoru, neka nepatvorena razboritost spojena s jednostavnou koja bi brzo osvojila njena sugovornika. Ona je zaista posjedovala izvanrednu dra. Tome je, nesumnjivo, bila uzrokom njena neobina ljepota, ili pak.., Bilo je u njoj neke tajnovitosti. Grof je stajao pred njom na nogama. Tako je mogao da promatra u izrezu marame od bijelog platna prsa nalik mramoru, iju oblinu nije mogao potpuno sakriti ni prsluk od parheta. Vrat i nabubrele grudi ostavljali su dojam zdravlja. Njen izgled vrste seljanke je donekle bio u suprotnosti s njenou njenih crta lica, njihovom ak malo traginom plemeni-tou, kad bi se zamislila. Gospodina de Bardagnea je neodoljivo vukao njen vrat, uleknua na glatkim i njenim ramenima. Gorio je od elje da na njih pritisne svoje usne. *Osjeao je da mu je grlo suho, a ruke vlane. Aneliki odjednom bi jasno zato on uti. Podigla je oi prema njemu, ali ih odmah obori, jer je u njegovu pogledu primijetila iskreno divljenje njenoj ljepoti. 1 r Ne, molim vas, ne sputajte oi. Ta divna svijetlozelena boja moe se usporediti samo sa smaragdom. Njihovo sakrivanje je zloin. 373 Zamijenila bi je rado s drugom nekom bojom ree Anelika zlovoljno. Ova mi boja samo nevolje nosi.

 Vama kao da se ne sviaju komplimen ti? Vi kao da se plaite da vam se ljudi dive, dok sve druge ene za tim eznu. Ja ne, priznajem vam i zahvalna sam vam, gospodine de Bardagne, to ste sami po godili moje raspoloenje. Kraljev predstavnik primi tu pouku grizei se u sebi. Vidio je da nee nita postii, bude li napreac postupao. Sjedne na svoje mjesto za stolom i okrene se aliti: Da li vas je druenje sa reformiranima tako zarazilo te tako zlovoljno primate moje vrlo iskreno divljenje to ga u meni izazivlje vaa ljepota? Zar nije normalno da se ovjek zaustavi ispred nekog cvijeta, remek-djela pri rode, ije sjajne boje kao da su stvorene zato da razvesele nae oi? Mi ne znamo to misli cvijee ree Anelika blijedo se osmjehujui i da li mu katkad nae divljenje ne smeta. Gospodine grofe, to ete uiniti za djecu gazde Bernea... ? Da, zbilja, gotovo zaboravih! povie de Bardagne udarivi se rukom po elu. Sluaj u vezi s Barneovom djecom, koji mu ve tri dana nije dao da spava, kao da je naglo ishlapio iz njegova pamenja. Nikad, nikad nijedna ena nije u njemu izazvala tako silovito i naglo pohotne elje od kojih je njemu samom bilo neugodno. Neto slino tome osjetio je i prije nekoliko dana kad se s njom vozio u koiji. Zatim je to sjeanje malo-pomalo izbli-ijedilo, a on je na to nastavio da misli s osjeanjem neke tihe sree. Pri tom se zaricao d mu se valja uskoro pozabaviti s tom lijepom sluavkom. Ali im se opet pojavila, zahvatila ga je grozniava i neprilina strast. Obuzelo ga je pri tom izvjesno uvstvo smuenosti, nemi374 ra, gotovo ponienja. U svakom sluaju bio je vrlo uzbuen. Ovog je puta gospodin de Bardagne odluio iskoristiti priliku to mu se pruala. Bilo mu je jasno da ovjek ne susree u ivotu dvaput enu koja je sposobna da ga.za-nese u tolikoj mjeri. Na nesreu morao je misliti na to kako da privede kraju sve poslove u toku, morao se nositi s tim ilavim protestantima, zavidnim kolegama koji su ga optuivali za slabost, visokim crkvenim inovnicima kojima spiskovi obraenika nisu nikad dovoljno dugi.

Zaokupljen svim tim poslovima i problemima, kako da jo smogne vremena i za ljubavne uitke! Svijet vie ne zna da ivi. Kao savjestan ovjek i u elji da uspije, on se trudio da vlada sobom i svojom strau. Gdje smo ono ostali? ponovi on. Da li moj gospodar spada meu one li nosti koje vi smatrate stupovima hugenotskog otpora? Da li spada? usklikne Bardagne ozlo jeeno, podignuvi ruke prema nebu. Pa on je jedan od najgorih. Radi potajno, a to je tetnije nego da propovijeda javno na trgu. Po mae nepriznate pastore, izbjeglice, bogapitaj koga sve ne pomae! Vi ste mogli primijetiti ta sumnjiva dolaenja i odlaenja... Vidim gazda Gabriela kako se samo bavi svojim raunima, i ita bibliju. Nije on nikakav zavjerenik. Dok je to govorila, sjetila se itavog niza dojmova: nepoznatih lica na brzinu primijeen nih kako kradom prelaze iz kue gazde Bernea u kuu trgovca papirom ili pastora Beaucaire, aputanja na tajnim sastancima, korake u noi... Na sreu, kraljevog predstavnika kao da je pokolebala njena sigurnost. To mi je udno... ili pak vi slabo pazite^ On udari rukom po debelom svenju spisa. 375 Ovdje su izvjetaji nema nikakve .sum nje da je njegova- djelatnost opasna i tetna. Mnogo puta sam ga upozorio Izgledalo je kao da shvaa i prijateljski meamSao. inilo mi se da je iskren, ali bijeg njegova sina me je upra vo'okrutno iznenadio. Mladi Martial je htio otputovati u Holandiju da tamo izui trgovinu s konopima. Kako ste naivni! Njegov ga je otac po slao jer je osjeao da se mladi eli obratiti, a on ga je poto-poto htio zadrati u svojoj vjeri. I ja sam, dodue, to ula odvrati Anelika pritisnuta osjeajem tjeskobe. Ja ve

mnoge mjesece ivim u toj obitelji i mogu vam jamiti da je namjera gazde Bernea bila da upotpuni naobrazbu svog sina. Vama je, osim toga, sigurno poznato da reformirani mnogo putuju, I previe ree hladno gospodin de Bardagne. Dobro bi bilo da izgube taj obiaj. Uostalom, naredbe su jasne u tom pogledu. Ja sam vas zamiljala u ljubaznijem vidu. Ta primjedba neobino pogodi kraljevog namjesnika. Sto ste htjeli time kazati... ? Ne odob ravam nasilje i.... Htjela sam kazati da svi ti inkvizitorski pothvati nisu nimalo u skladu, meni se bar tako ini, s vaim karakterom... koji je, rekla bih, naroito naklonjen zemaljskim uivanji ma. On se veselo nasmije, polaskan njenim rijeima. Ona, znai, nije tako neosjetljiva i ravnoduna kao to izgleda. Da se dobro razumijemo > nastavi on. Kao svaki dobar kranin i ja elim stei svoj kutak u nebu, ali vam priznajem da me 376 djelatnost o kojoj govorimo privlai nadasve po svojoj zemaljskoj strani. Bavljenje vjerskim pitanjima, prua danas dravnom slubeniku mogunost, da brzo napreduje u slubi. S druge strane, ja mnogo cijenim gazdu Bernea, htio bih mu pomoi, ali on je tvrdoglav i nee da shvati... A ta bi morao shvatiti? Da odgoj njegovo dvoje djece moemo povjeriti samo nekoj katolikoj obitelji. Zla je ve duboko prodrlo u one dvije mlade due. Zato su uhapsili njegovu ker Severinu? Jer je ve vrijeme da se izjasni koju je vjeru odabrala. Te odluke potkopavaju autoritet oca obi telji, koji je temelj naeg drutva i zemlje. Nije vano ako je taj autoritet tetan.

Imam tu izvjetaj koji... On ponovo dohvati drugi sveanj spisa, ali je oklijevao da ga otvori. Ali... vi ih branite ree on promat rajui je s nepovjerenjem. Anelika sebe estoko prekori. Bila je nespretna. Previe je otkrila svoje lino miljenje. Osjeala se nesposobnom da do kraja igra komediju, kao to je to nekada radila. Onda se svakim lukavstvom vjeto sluila, lagala je kao od ale. Moda je nekad bila manje osjetljiva. Morala je ponovo zavladati situacijom. Ja ih ne branim, ve vam samo elim dokazati da znam to se dogaa u toj obitelji. Vidim da vi postupate na temelju kojekakvih naklapanja svojih dounika to oni sveano na zivlju izvjetajima" dok mene nitko nita ne pita. injenica je da vi nita ne javljate! Na dao sam se da u vaim posredstvom doi do mnogih obavjetenja. Meutim, uzalud sam ekao. 377 Nisam vam imala to javiti. Meutim, pustili ste da Martial Berne pobjegne. Nita mi niste javili o njegovoj na mjeri da bjei mada o tome sigurno neto znate. Nije se radilo o bijegu, ve o putovanju. Prevarili su vas. Znai da sam glupa! Videi da se ona digla i da namjerava napustiti sobu, gospodin de Baragne se vrlo uznemiri. Velikim koracima obie oko stola da bi je zadrao. Ta neemo se valjda radi toga svaati! Loe ste shvatili moje rijei. Vrlo mi je ao... Pod izlikom da e je zadrati, rukama je uhvati za ramena. Pod platnenim rukavom osjetio je njeno tvrdo meso. Opijao ga je miris njena zdravog tijela. Anelika je znala svoju mo. Osjeala se neugodno, ali je smatrala svojom dunou da iskoristi priliku, stoga se s mnogo obzira oslobodi njegovih ruku. Vi ste me, zaista, uvrijedili!

 Sasvim sam se smeo, kajem se. Mogu vam rei, da postupajui tako s gazdom Berneom, neete nikad s njim izii na kraj. Prilino dobro sam ga upoznala. Postat e tvrdoglav i bit e jo nepopustljivije Ako pak osjeti da ste prema njemu blagi i da mu zaista elite pomoi, to e ga ganuti, pa e biti pristupaniji za vae dokaze. Zaista? Moda! Kraljev predstavnik je opet bio na sto muka. Pogled mu je bludip po njenu arobnom vratu, pa se drugaije i nije mogao osjeati. elio joj je vjerovati, imati u nju slijepo pouzdanje. Ali ipak, ne mogu mu vratiti njegovu djecu zastenja. To je nemogue. Uostalom, mogu vam priznati da je taj prokleti Bau-mier skuhao svu tu poparu. Sad se vie ne mogu povui, jer je postupak u toku, jer je zloin bijega utvren, jer je djevojica zadrana. Sto smjerate uiniti s njima? Momka emo povjeriti jezuitima, a dje vojicu opaticama... ,,I vie ih nikad neemo vidjeti", pomi$& potresena Anelika. Dola sam ovamo u namjeri da vam predloim drugo rjeenje, gospodine grofe. Ga zda Berne nee imati pravo da se ljuti. On ima sestru, koja se obratila. Udala se za oficira kra ljevske mornarice i stanuje na otoku Re. Potpuno tano, radi se o gospoi Demuris. Djeca bi se, dakle, mogla njoj povjeriti. Reeno mi je da se protestantska djeca, odu zeta njihovim roditeljima, povjeravaju na preodgajanje najblioj katolikoj rodbini. Uosta lom, to je humana i potpuno razumna mjera. Ali kao se ranije nisam toga sjetio ...! usklikne radosno kraljev predstavnik. To je doista najbolje rjeenje ni sam Baumier nee moi nita prigovoriti, a mislim da e mi

i gazda Berne biti zahvalan. Vi ste divni. Vaa dovitljivost ne zaostaje za vaom ljepotom. Ipak, ini mi se da ste vi u to bili po sumnjali! Sto mi je uiniti da mi oprostite? Ushien, olakan, oaran draima koje je sve vie otkrivao u toj neobinoj eni, de Bar-dagne nije vie mogao ooliti svom zanosu. Obujmi Aneliku oko pasa i pritisne svoje usne na njen glatak vrat, ije njene linije i kretnje pune draesti nisu prestajale da ga zanose za cijelo vrijeme razgovora.

378 379 Anelika odskoi kao oparena. Tako se na-glo otrgla iz njegova zagrljaja da je jadnik ostao kao ukopan. Je li mogue promuca on da sam vam toliko odvratan? Oi su mu bile uznemirene, usne su mu drhtale. Iako kratak, taj mu je dodir dokazao da su njegove pretpostavke bile 'tane. Nikad ga nijedna ena nije tako uzbudila. Prokle-stvo", pomisli, da nije i ona pretjerano edna, kao i sve one krivovjerke? Sretan sam kao pas u crkvi!" 380 XXXVI ANELIKA ODBIJA KRALJEVA NAMJESNIKA Naslonjena o izrezbareni uredski stol, Anelika nije znala kako da se vlada. U stvari, on joj se ak sviao. Bio je ljubazan. Imao je lijepe oi i ruke, znalake usne. Tko zna ne bi li u ono davno vrijeme, od kojega ju je dijelila crna i neprelazna ograda, bila odgovorila na njegovo udvaranje? Ona nije smjela zaboraviti da je ona skromna sluavka, a on kraljev predstavnik u La Rochelleu, to jest na drutvenoj ljestvici najmoniji ovjek u gradu. Sreom, on nije bio umiljen. On je Ane-likino odbijanje primio prije kao bolan udarac sudbine, nego kao uvredu. i Ona osjeti da ga mora utjeiti. Niste vi meni odvratni odgovori ona.., Naprotiv. Smatram da ste vrlo Iju* bazni, Ali... kako da vam to objasnim... Obe ala sam svojoj visokoj zatitnici... toj osobi,

koju ne mogu imenovati... da u voditi krepostan ivot, kako bi iskupila grijehe svoje pro losti. Kuga podavila te bogomoljke! vikne Nikola de Bardagne. Kladim se da je ta bogomoljka runija od sedam smrtnih grijeha. 381 Njoj nije jasno da tako lijepa ena ne moe ivjeti ivotom redovnice. Ali ako ja sama elim ostati kreposna, gospodine grofe, zar me ba morate dovesti u napast? Po mom miljenju, to je dunost svakog normalnog ovjeka, kad se nalazi u vaem dru tvu odgovori on veselo. Vi imate mnogo duha... i iskustva, siguran sam, pa ete to shvatiti i oprostiti mi. On- joj prui obje ruke. Zaboravimo sve, gospoo Aneliko, i po mirimo se. Ne bi bilo ljubazno od nje ne odazvati se njegovu pozivu. On joj lako poljubi vrhove prstiju, a ona nagoski htjede povui ruku, hrapavu i grubu od kuanskih poslova. Nije se protivila da joj prebaci ogrta na ramena. Otpratio ju je do vrata i naklonio joj se smjernom njenou. Gospoo Aneliko, znajte da u meni imate prijatelja spremnog da vam prui .pomo u svakoj prilici... Okruio ju je panjom, a kako su ve mnogi mjeseci proli otkako je nijedan ovjek nije okupio udvaranjem, to su je poele salijetati uspomene. Toliki su se ljudi klanjali pred njom s istim vatrenim pogledom. Ona je poznavala njihov nain pribliavanja, uvijek isti, u isto doba i ponizan i zapovjedniki, njoj je bila znana dirljiva slabost u zamagljenim zjenicama, u drhtavom glasu, te paljiva njenost, pod kojom se, kao pod rukavicom od baruna, krije grozno oruje osvajanja, koje kad stigne vrijeme, pretvara molitelja u gospodara, a nepristupanu boginju u nemonu rtvu. Anelika nije vjerovala da je jo osjetljiva na suptilnosti te vjene igre koja ju je mui382

la i u isto doba zadravala kao neko podsjeanje na atmosferu prisnosti. Obrazi su joj se uarili, a glas joj je gotovo drhtao kad se opratala s kraljevim predstavnikom, kojega je njeno dranje dovodilo u pomutnju, ali i sreom proimalo. Pomuenih misli, ne obazirui se na ubojite poglede ostalih molitelja, koji su ekali da budu primljeni, ona je gotovo protrala kroz polu-prazno predsoblje. Umorni od ekanja, neki su otili na ruak. Bijae prolo podne. Na ulici Aneliku zahvate estoki udari vjetra zatiena svojim ogrtaem s mukom je ila naprijed. Nebo je bilo neobino modro. inilo joj se da oluja razbija zimsku svjetlost dana u sitne plamenove koji su uz silnu buku izbijali iz dubina uskih uliica. Anelika je ila dalje ne obazirui se na razularene snage prirode jer joj je i duh bio sasvim zaokupljen sastankom s kraljevim predstavnikom. Njome je ovladao osjeaj smetenosti pri pomisli na svoju nespretnost i glupost. Ah! Prolo je vrijeme, kad je nenadmaivim majstorstvom, zavela perzijskog poslanika Bah-tiari-bega i odvela ga kao kakvo kuence k nogama Luja XIV. To je bila visoka enska strategija! A pri tome nije izgubila ni uncu svoje kreposti...! A danas se ba jadno ponijela... Drugo se i ne moe rei. Mjesto da se poveseli to se taj ovjek, koji joj je mogao biti od velike koristi upalio i razmeketao oko nje kao jarac, njoj je to ilo na ivce... Pogrijeila je to ga je zauvijek odbila od sebe doekavi njegove poneto smione izjave ljutito poput kakve iparice koja je tek napustila asne sestre. Za enu njenih godina to je ak bilo smijeno...! Nekada bi ga ona^ila stavila na svoje mjesto jednim osmijehom, ijednom zajedljivom rijeju... Nepoznata sluavka u odjei od sera i parheta, izgu383 bijena u ulicama La Eochellea, sjeti se s potovanjem sjajne ene, kakva je ona sama bila prije nekoliko godina kad je s nenadmaivom vjetinom rukovala orujem svog spola. Izmeu onih vremena i sadanjih dana zbila se ona strana no u Plessisu. Malo-pomalo ona je ponovo pustila korijenje, ona je ponovo poela ivjeti. Samo jedno uvstvo, mislila je, vie nikad osjetiti "nee. Ne postoji ovjek koji bi u njoj mogao izvriti udo, koji bi, naime, probudio u njoj nekadanje ljubavno oduevljenje, vatrenu elju njena tijela za drugim tijelom, tajanstveno buenje strasti, slast izmorenog tijela. To bi mogao uiniti jedino neki arobnjak", pomisli ona odjednom. I nesvijesno svrati pogled na tamno i nemirno more na kojemu nije bilo nijednog jedra.

384 XXXVII IZAZOV I DVOSTRUKO UBISTVO Gospodin de Bardagne je odrao svoju rije. Veliki melem bijae za ranjenu Anelikinu duu kad je vidjela da usprkos njenoj nespretnosti zbog koje se grizla, da je on udovoljio njenim eljama posluavi njen savjet. Ve sutradan su Martial i Severina bili- prebaeni na otok Re k svojoj tetki. Anelika je imala posla napretek u svom malom svijetu. Kuanski poslovi nisu joj ostavljali vremena za razmiljanje. Ila je isplahnuti rublje na gradsku esmu, veu no to je bila ona u dvoritu. Sa sobom bi obino povela Honorinu. Ba dok je jednog jutra slagala isplahnjeno rublje u koaru od prua, zaudi se opazivi da joj se kerkica igra s nekim svijetlim predmetom. Pokai mi to ree. Honorina, koja je po prirodi bila nepovjerljiva, sakrije predmet iza lea, ali je Anelika ipak spazila vrlo lijepu igraku za grickanje1), raenu u zlatu i sa drkom od slonove kosti. Prava dragocjenost. Gdje si to nala? Honorino, ne smije zadrati ono to nije tvoje. Mala je grevito stisnula igraku. 1 Igraka koja se daje djeci kad im zubi ponu izbijati. 15 Anelika buntovnik 335

25*. Dao mi ju je onaj ljubazni gospodin. Koji ljubazni gospodin? Onaj tamo ree Honorina i pokae neodreenom kretnjom ruke prema kraju trga. Da bi izbjegla prodorno krianje pralja okupljenih oko djeteta, Anelika nije dalje navaljivala, ve odlui da e tu stvar razjasniti kad se kui vrate. Stavi koaru pod ruku, drugom uze kerinu ruicu i uputi se kui. U uskoj, slabo prometnoj uliici, pristupi joj ovjek i ukloni skut ogrtaa, kojim bijae sakrio lice. Ona tiho krikne, a onda se smiri prepoznavi kraljevog predstavnika, Nikolu de Bardagnea. Oh! Kako ste me prestraili! Ba mi je ao! Izgledao je vrlo uzbuen zbog svog galantnog nestaluka. Usudio sam se zaci bez pratnje u ovu opa snu etvrt i bilo bi poeljno u svakom pogledu

da me ne prepoznaju. To je onaj ljubazni gospodin ree Ho norina. Da, htio sam se pojaviti s jednim darom pred ovom draesnom djevojicom. Honorina ga je promatrala oima punim divljenja. Njoj se sviala zlatna igraka i ba u tome se oitavala njena enska ud. Ne mogu primiti ovaj dar ree Ane lika, Ovaj predmet ima vrlo veliku vrijed nost. Moram vam ga vratiti. T Ah! Vas nije lako raznjeiti. Danju i nou sanjarim o .vama i zamiljam vas s izrazom njenosti i preputanja na licu. Ali im sam se pojavio, vi ste izmeu nas podigli branu svojim pogledom. Mogu li vas pratiti? Pri-vezao sam konja- za jedan kolut nedaleko odavde. Polako se uputie ulicom.. Gospodin de Bar-dagne je u oaju razmiljao kako ga je ova e386 ... ? na vukla k sebi nekim nepoznatim draima. Strpljivi zaljubljenik, dok je u daljini snatrio o njoj, gubio je sasvim vlast nad sobom qjm bi se naao kraj nje. Moda je to bila neka abnormalna pojava, ah" bila je to. injenica koju je priznavao, koju je prihvaao, kojoj se poti-njavao. Bio je kadar baciti se na koljena pred ovu enu i da je preklinje... Ona je imala snane ruke sluavke, crvene od hladne vode u kojoj je prala, trepavice kao u djevojice, usne kao u kraljice, koje su sada bile zabrinute i lagano su podrhtavale. Gospodine grofe, oprostite mi. Vi ste mona linost, a ja sam bijedna ena, sama i bez branitelja. Nemojte se uvrijediti to u vam rei, ali vi se niemu ne nadajte od mene. Ja ... to mi je nemogue ... Ali zato? zastenje on. Rekli ste mi da vam nisam odvratan. Sumnjate li u moju plemenitost? Samo se po sebi razumije da e se izmijeniti vae sadanje stanje. Ako elite, imat ete udobnu kuu u kojoj ete biti gospo darica, imat ete sluge i koiju, a ivot va i vae kerke bit e osiguran. utite ree ona otro. Sve to nije vano. On je prisili da se zaustavi u dubini jednih vrata i netremice je uze promatrati.

 Vi me moda, smatrate ludim, ali treba da vam kaem istinu. Nikad nijedna ena nije u merii pobudila tako silnu strast. Trideset i osam mi je godina. Moj ivot nije uvijek bio primjeran, priznajem. Doivio sam mnoge pu stolovine, mnoge koje mi ne slue na ast. Ali otkad sam vas upoznao, shvatio sam da mi se dogodilo ono ega se svaki ovjek boji i to u isto vrijeme eli: poznanstvo sa enom, koja je kadra da ga okuje, da ga unesrei svojim odbijanjem, da ga ushiti svojom sklonou, a 387c ..iU

on se dobrovoljno podvrgava njenu jarmu, njenim hirovima, radije nego da je izgubi... Ja ne znam kako to da vi imate takvu mo nada mnom, ali poelo mi se initi da prije vas nisam upoznao nijednu enu. Sve mi je prije bilo bljutavo, bijedno zadovoljstvo. Samo bih uz vas mogao upoznati pravu ljubav. Kad bi samo znao ije su mi jo usne govorile sline rijei prije njega", mislila je ona. One kraljeve..." Zar ete me odbiti? navaljivao je on, Ta to bi bilo kao da me ivota liavate! Njegovo ljubazno i blago lice vino uglaenom ponaanju bivalo je sve tvre. Njegove turobne oi poudno su je promatrale. Pitao se kakve li je boje njena kosa, koju je ona tako pomnjivo krila pod svojom platnenom kapom: plave, kestenjaste, rie kao u njene keri, moda tamne, kao to joj je i put bila. Usne su joj bile sedefne. Podsjeale su na neupadljiv sjaj koljaka. Da nije bilo Honorine, koja ih je promatrala, bio bi je silom zagrlio i pokuao da i u njo, raspali elje. Hajdemo ree ona pristojno ga udaljujui. Vi ste zaista ludi i ne vjerujem ni jednoj jedinoj rijei koju ste rekli. Vi ste ne

sumnjivo upoznali zamamnije ene nego to sam ja i vjerujem da se elite okoristiti mojom naivnou, gospodine namjesnice. Nikola de Bardagne je iao za njom slomljene due, svjestan i sam bezumnosti svojih rijei. Ni on sam se nije mirio s tim, ali je vidio da je ipak tako. Ljubio ju je do te mjere da bi za nju bio rtvovao svoj ivot, izloio se svakoj opasnosti, pa ak i svoju karijeru upropastio. Promatrajui malu djevojicu, koju je majka vodila za ruku, sune mu druga misao. 38S Ako budete imali sina sa mnom tvrdio je kunem vam se da u ga priznati i da u voditi brigu o njegovu odgoju. Anelika se trgne. Nijedno drugo obeanje nije bilo prikladnije da ugasi njene elje od ovog. On je to odmah primijetio. Vrlo sam nespretan uzdahne on. Kad su stigli pred kuu gazde Bernea, Anelika poloi koaru na zemlju i iza pasa izvue klju koji je otvarao sporedna vrata. Kraljev predstavnik je pratio njene kretnje osjeajui pri tom i otru bol i zanos. Ona je bila utjelovljenje draesti. Ona bi bila ukras svake kue. Vaa stidljivost me dovodi do ludila. Kad bi bila prividna, ja bih vas ve izlijeio od nje, ali, na alost, osjeam da je iskrena... Sluaj te me, mislim ... da... mislim da u se na kra ju oeniti! Ona usklikne: Ali... Vi ste sigurno oenjeni! Eh, ne, varate se. Neu vam kriti da mi ve petnaest godina bacaju u naruje sve mo gue bogate nasljednice, ali uvijek sam se uspio na vrijeme izvui i vrsto sam bio odluio, da svoj ivot zavrim kao neenja. Ali zbog vas bih bio kadar i u brane okove svriti. Ako je pomisao na ivot van boanskih zakona jedini razlog koji vas udaljuje od mene, onda u sru iti i tu zapreku. Savivi koljeno, on joj se duboko pokloni. Gospoo Aneliko, ne biste li mi ukazali ast i uzeli me za mua?

Bila je razoruana. Dakako, nije mogla tek tako prijei preko njegove ponude, inae bi ga teko uvrijedila. Odgovorila je da je isuvie potresena, jer se ni u snu nije nadala takvoj asti, ali uvjerena je da e on, im se nae u svojem raskonom domu, gorko poaliti svoj bezumni 389 prijedlog koji, uostalom, ona ne moe prihva-. titi. Zapreku koja ju je dijelila od njega nije se moglo ba tako lako ukloniti. Shvatite me, gospodine de Bardagne. Te ko mi je da vam objasnim uzroke onog to vi nazivljete mojom neosjetljivou. Mnogo sam prepatila u svom ivotu... a tome su krivi mu karci. Njihova me surovost povrijedila i zau vijek mi ogadila ljubavne uitke... Plaim ih se i ne uivam u njima... Zar je samo to? uzvikne on, razvedrivi se. Ali, budalo mala, zbog ega biste se plaili mene...? Ja dobro poznam ene i ljubazno se odnosim prema njima. Nisam valj da luki, radnik ... Plemi vas moli da ga lju bite, lijepa gospoo... Pouzdajte se u mene, znat u vas utjeiti i vi ete ubrzo promijeniti miljenje o ljubavi i njenim uicima... Anelika je uspjela otvoriti vrata, progurati Honorinu kroza njih i poloiti koaru u dvorite. eljela je zavriti taj razgovor. Obeajte mi da ete razmisliti o mojim prijedlozima navaljivao je kraljev predstav nik, zadravajui je. Ja u sva svoja obea nja izvriti. Vi izaberite ona koja vam se najvi e sviaju... Zahvaljujem vam, gospodine grofe. Raz mislit u o tome. Kaite mi barem, koje je boje vaa kosa? ' zaklinjao ju je jo. Bijele odgovori ona i zatvori mu vra ta pred nosom. Gazda Gabriel je poslao Aneliku s porukom do brodovlasnika Jeana Manigaulta. Kad se vraala uliicom ispod bedema primijeti da je slijede dva ovjeka. 390

Udubljenja u svoje misli, nije do toga trenutka ni obraala panju na svijet oko sebe. Ali u toj pustoj uliici, osjeti iza sebe neije korake koji su odjekivali uvijek u istoj udaljenosti. Bacivi pogled preko ramena, spazi dva tipa iji joj se izgled nije svidio. Nisu to bili ni mornari to besposleni lunjaju gradom, a ni ribari. Bili su vrlo lijepo, gotovo elegantno, obueni, ali odijelo im je bilo u opreci s podmuklim i neobrijanim licima. Izgledalo je kao da su se preruili. Njeno prastaro iskustvo upozoravalo ju je da su to policajci... Pouri. Oni joj se odmah priblie i jedan od njih joj se obrati: Hej! Lijepa djevojko, nemojte bjeati! Ona jo vie ubrza korak, ali je oni brzo sustigoe. Jedan od njih je uhvati za ruku. Molim vas, gospodo, pustite me ree ona otrgnuvi se. He! Zato? ini se da niste ba dobro raspoloeni, pa e vam, moda, prijati nae drutvo. Njihovi podmukli osmijesi nisu obeavali nita dobro. Ako je ti nametljivci prisile da ih doeka amarima, mogla bi svratiti na sebe panju. Kad bi to bili mladii iz bogatih graanskih porodica, oni bi se moda pomirili sa svojim neuspjehom, ali je ona osjeala, ni sama nije znala zato, da se sad pod lijepim odijelima kriju opasnije linosti. Oi su joj traile pomo po proeljima kua, ali graani La Rochellea su imali obiaj, kao uostalom svi junjaci, da iza ruka zatvaraju prozorske kapke. Sunce je dobrano peklo, pa je tjeralo ljude na poslijepodnevni poinak. Nikoga nije bilo ni na prozorima, ni na pragovi-,ma kua. Sreom, Anelika opazi da nije daleko do skladita gazde Bernea. 391

Umjesto da proslijedi do kue, koja je jo bila daleko i da trpi neugodnu pratnju, sklonit e se tu. Znala je da e tu nai gazdu Gabrie-la i da e trgovac dovesti razumu ove namet-ljivce. Oni su nastavili da joj dobacuju komplimente i nepristojne ale. Moda su ti mladii samo malo vie popili.

Ona skrenu nadesno i s olakanjem prepozna ulazna vrata na kraju slijepog zida. One veeri kad su stigli u La Rochelle, pred njima je gazda Gabriel zaustavio kola da smjesti u skladite svoje ito. Jo samo nekoliko koraka i bila je izvan opasnosti. Uto je od dvojice snaniji, onaj u ogrtau plave boje, jednom rukom uhvati za ruku, a drugom je snano obujmi oko pasa. Sad je dosta, ljepotice] Ne smijete se sr diti na dva zgodna mladia kao to smo mi. Ta nama je samo do osmijeha i vatrenog poljupca. Rekli su nam, da su djevojke La Rochellea umi ljate i ljubazne sa. strancima. Dokaite nam da je to istina! Dok je govorio, on se saguno u nastojanju da svojim usnama dohvati njene. Ona se izvije unazad i svom ga snagom odalami po gubici. On je ispusti i uhvati se rukom za obraz. Ona skoi naprijed, ali je drugi momak zgrabi oko pasa. Zloban i pobjedonosni osmijeh pojavi se na usnama oamarenog mladia. Bravo Jeannot povie on. Dr do bro ... ! Zadii emo suknje ovoj lijepoj hugenotkinji! Divan zalogaji... Danas smo imali sreu! vrsto su je drali izmeu sebe. Udarac iza koljena i ona posrne. Anelika zaurla. Udarac po ustima. Muke joj ruke zaderae vrpce na prslueu. Mislila je da e se onesvijestiti. Ipak smogne snage i stane se otimati kao luda. Gre-bla je i grizla. 392 Nekako joj je uspjelo da ih se oslobodi te kao da je vile nose poleti prema vratima, ali se spotakne o kamen i padne na koljena. Vukla se po zemlji i vikala: U pomo! U pomo, gazda Gabriele...! U pomo ...! Oni se nanovo oborie na nju. Borila se kao u nekoj mori, kao to se borila protiv Monta-dourovih.draguna, s istim osjeajem nemoi i uasa. Odjednom joj se uini da njeni napadai lete. Jedan je poletio prema zidu kao da ga je odbacila neka nevidljiva sila. Oi mu dobie staklasti sjaj. Zaljuljao se i potom sruio na Aneliku mlitavo poput lutke. Crvena krv izbijala mu je na mahove iz sljepooice. Ona je s uasom gurala od sebe to krvavo breme iz kojeg je krv liptala kao iz izvora. Anelika se nikako nije mogla osloboditi njegova tijela koje ju je pritiskalo svojom teinom bez ivota. Izbezumljena, otimala se i muila. Najzad ga odgurne u stranu. Tada

spazi kako se ovjek u plavom redingotu bori sa gazdom Gabrielom. Trgovac je. bio mnogo jai od svog protivnika i snagom i stasom. Njegove su ake nemilosrdno udarale. ovjek u plavom ogrtau je molio milost. Dvaput je oboren na tlo. Odijelo mu je bilo neuredno, puno praine, u oima mu se opaao uas. Istrgnuta vlasulja poletjela je u jarak, a masna i prljava kosa pala mu na oi. Dosta...! ree daui. Presta nite ...! Od estokog udarca u eludac jaukne. Nasloni se o zid, dok mu se glava ljuljala na sve strane. Prestanite, kaem vam... Pustite me...! Gazda Gabriel mu se priblii. Mora da je ovjek u modrom ogrtau neto strano proitao na njegovu licu, jer mu se oi najednom raskolaie. 393 . -Ne] ree priguenim glasom. Ne .... milost... ! Novi udarac srui ga na koljena. Ne ... Vi me neete ubiti... Milost! Trgovac se neumljivo nagne nad njim. Udajo ga je jo nekoliko puta, a onda ga je zgra-iip za vrat. Ne hroptao je mladi. On" pokua podii svoje pomodrele i nemo-n'e ruke da bi odstranio dvije vorugave miice, vrste kao gvozdene ipke, koje su ga zgrabile. Te njegove ruke naas grevito mlatnue po zraku, a onda nemono klonue. Nerazgovjetno krkljanje izbijae iz prekomjerno otvorenih usta ovjeka u plavom ogrtau. Palci gazde Gabriela arili su mu se u vrat kao u komad gline. Izgledalo je da se vie nee odvojiti od njega. Skamenjena od uasa, Ane-lika je vidjela kako su se miii na trgove-vim rukama napeli, dok su njegovi prsti poput klijeta sve vie stezali mladiev vrat. Zauje se hropot u tiini punoj groze. Anelika je zagrizla usne da ne bi zaurlala. Treba da taj grozan trenutak svri, svri to prije. Neznanevo lice preplavi blijedomodra boja smrti. Napokon prestane hropac. Raskolaenih oiju, jadnik je leao s glavom prevaljenom preko plonika. Prije no to ga je ispustio, gazda Gabriel ga paljivo pogleda, a onda polako ustane. Na njegovu licu, zgrenom od napora, njegove svijetle oi sjale su providnim sjajem. Pribliivi se tijelu drugog mladia, prevrne ga, malo protrese, a onda ga ponovo spusti u lokvu krvi. Umro je! Udario je u ovaj avao u zi

du. Tim bolje! promrmlja. Bar ga ja ne moram dokrajiti... Gospoo Aneliko ... ! 394 I On podigne oi i zaustavi se namah. Neizrecivi mu nemir obuzeo duu. Mlada se ena uspravila, ali je bila pri kraju svojih snaga te se naslonila o zid isto onako nemono kao maloprije ovjek u plavom ogrtau kad mu je postalo jasno da e ga trgovac ubiti. Nije ju mogao prepoznati... Anelikine prestravljene oi zurile su u nepomina tijela dvojice napadaa. Tragedija kojoj je ona bila1 uzronikom, razbudila je u njoj nekadanji strah i potpuno zagospodarila njenim progonjenim biem. Njeno inae vedro i ponosno lice poprimilo je izraz djeteta nasmrt prestraenog. Obuzeta uasom, ona nije ni primijetila ta su sve od nje napravila ona dva bijednika. Pr-sluac joj je bio odrijeen, koulja razderana. Razbaruena joj je kosa pala po ramenima i po polugolim grudima. Sunane zrake su njenim dugim svijetlozlatnim pramenovima davale divan sjaj koji je jo vie isticao njenu bijelu put na kojoj su se vidjeli tragovi krvi. ak joj je i suknja od parheta bila umrljana krvlju. Jeste li ranjeni? Trgovev glas bio je dubok i kao odsutan. On nije vidio samo tragove krvi na njoj. Bludni su prsti ostavili modrice na njenoj sedefa-stoj puti, a moda su i besramne usne oskrvnu-le njeno tijelo? Pri toj pomisli trgovac ponovo osjeti ludu elju da ubija. To tijelo na koje nije htio misliti dok se ljupkim i neusiljenim pokretima kretalo po njegovoj kui, to tijelo koje se kretalo pod tekim suknjama, a. prslui mu skrivao zamamnu ljepotu, to tijelo su one svinje htjele oskrvnuti. Uinili su ono to se on ne bi ak ni milju usudio uiniti. Razgolili su je, razotkrili njene divne zaobljene noge, kakve imaju samo boginje isklesane u mramoru. 395 Nikad nee zaboraviti prizor to ga je ugledao s praga ulaznih vrata Jednim jedinim pogledom je obuhvatio taj prizor nasilja i pohote: enu koje su se doepala dva lupea. A ta je ena bila ba ona! Jeste li ranjeni? Glas mu je bio tako tvrd da je Anelika na-mah dola k sebi. Snano, tijelo gazde Gabriela u crnom odijelu isprijeilo se izmeu nje i za-sljepljujueg sunca, izmeu nje i groznog prizora.

Ona mu se baci na grudi, sakrije lice na njegovu ramenu, osjeajui neodoljivu potrebu za zatitom i zaboravom. Oh! Gazfla Gabriele...! Vi ste ubili... Vi ste- ubili dva ovjeka... zbog mene... to e se dogoditi? Sto e s nama biti...? On je vrsto stisne. Ne plaite, gospoo Anelika.... Vi ne... Ne plaem... Previe sam prestraena da bih mogla plakati... Nije ni osjeala da su joj suze same tekle iz oiju i kvasile ovratnik njena tjeitelja. Rukama i noktima se prilijepila uza nj. On je ponovo upita: Vi mi niste odgovorili... Niste mi. rekli da li ste ranjeni? Ne... ne vjerujem... A ova krv? Nije moja... To je... krv od onog onamo"... Zubi su joj cvokotali. Trgoveva ruka je milovala mekanu kosu zlatnog i rumenog sjaja. Hajde, hajde! Smirite se, prijateljice mo ja, najmilija moja... Smirivao ju je kao ^o se malo dijete smiruje... Sluajui njegov strpljiv glas njom ovlada zaboravljen i divan osjeaj da je pod mukom zatitom. 396 Netko se ipak postavio izmeu nje i opasnosti, obranio ju je, ubio je zbog nje. Bez sustezanja i plaui klone na nepovrediv bedem koji ju je sjetio, ni sama nije znala zato, ramena policajca Desgreza. Uas to ga je netom proivljavala polako se rainjao. Tijelo.joj nisu vie potresali trzaji izazvani odvratnou i strahom.. Nestalo je osjeaja guenja i disanje joj postane opet normalno. Odjednom, ona pomisli: U naruju sam ovjeka i nije me strah." Uini joj se da u tome vidi znak ozdravljenja kojemu se vie nije nadala. U istom trenutku napadne je osjeaj stida. Na svom golom tijelu osjeti toplinu njegovih ruku, i tek sada primijeti u kako je alosnom stanju bila njena odjea. Njene vlane oi podignu se kradom i sretnu s oima gazde Gabriela. Njegov izraz natjera joj krv u lice i ona se odvoji.

 Oh! Oprostite mi proapta. Ja sam lua. On je njeno pusti. Anelika se grozniavo trudila da komadima razderanog prsluca pokrije grudi i ramena, ali smuena svojim izgledom, nije uspijevala u tome, te joj je on morao pritei u pomo. On joj je namjestio naramenice koje *joj bijahu skliznule, te potrgane vrpce i vezove. Nju sasvim obli rumen stida. Ne uzrujavajte .se. One su vas ivotinje dozlaboga izmrcvarile ree on. Ovim se krpama ne moete pokriti. Bit e bolje da ovaj prsluac odbacite... A sad moramo pouriti... Odjednom mu se glas sledi. Anelika svrati oi u pravcu njegova pogleda i spazi vojnika Anselma, straara na svjetioniku, koji ih je promatrao s visokog bedema. 397

Nakon nekoliko trenutaka, dugih poput vjenosti, kao ukopani su oekivali to e sada biti. Na kraju se vojnik odluio. Pokrenuo se i poeo je tromo silaziti niz kamene stepenice. Njegova glava slina veprovoj, ljuljala se pod elinom kacigom. On se uputi prema njima. Udarajui cipelama i kopljem po kaldrmi, on im se buno priblii. Trgovac pogleda svoje gole ruke, kao da razmilja hoe li biti jo dovoljno jake da unite ovog novog, naoruanog neprijatelja. Divan posao, prijatelju gunao je voj nik promuklim glasom. Vidio sam kraj. Ni je mi namjera da vam laskam, ako kaem da su u vas snane ake, gazda Berne! Vrhom svog koplja gurne leine. Poznajem dobro ova dva gada.... Baumier ih plaa da izazivaju protestantske ene i keri. Kad zatim muevi ili oevi posreduju, stvori se gungula i eto ti lijepe zgode, da se jo nekolika protestanata nae onakraj bra ve... Ali ja se ne bavim takvim poslom.

Naslonjen o svoje oruje u prijateljskom tonu nastavi: A zar sam ja mogao uiniti neto drugo nego odrei se vjere kad su me udarili na muke i do krvi izbievali? Bijedan sam vojnik i ovisim od njihove milosti. Ali to nije razlog da izdam svoju nekadanju brau. Hajde! Uklonite ove mrcine... ja nisam nita vidio... Okrene im lea i sporim se koracima vrati na svoje straarsko mjesto na bedemima. Pogledajte ima li koga u dvoritu na redi gazda Gabriel Aneliki. Vano je da moji namjetenici nita ne opaze. Ako nema nikoga, otvorite skladite na lijevoj strani. Sreom je dvorite bilo pusto. Anelika otvori vrata spremita koje joj je on oznaio. Otar miris salamure ujede je za grlo. Ona se 398 vrati do gazde Gabriela. On bijae skinuo kaput sa udavljenog ovjeka i njime umotao glavu onog drugog da bi upio krv to je ovome jo uvijek curila iz glave. Mada su leine dvojice nitkova nosili vrlo oprezno opaze na svoj uas da im cipele uprljane krvlju, ostavljaju crvene tragove po dvoritu. Zatrpat emo ih u sol apne trgovac nije mi prvi put. Sol je dobro skrovite, ona konzervira tjelesa. Poslije emo ekati bolju priliku da ih se oslobodilo. Svue svoj crni kaput, uzme lopatu i pone ruiti visoko bijelo brdo koje je svjetlucalo u polumraku. Anelika mu je pomagala, kopajui objema rukama. Gonjena eljom da to prije nestanu ta dva lica, koja su se grozno cerekala, toliko je urila da uope nije osjeala sol to joj je izgrizala oguljenu kou. Leine su pokopali ispod velike hrpe i pomnjivo ih pokrili. Anelika i trgovac radili su tiho. Dok se trgovac trudio da skladite poprimi svoj uobiajeni izgled, Anelika poe s vedrom do esme, napuni ga vodom, i etkom uze istiti krvave mrlje na dvorinoj kaldrmi. Uto uoe na druga vrata dva trgoveva pomonika. Sa pristanita su dovezli nekakvu burad. Izdaleka su je opazili, ali nisu se zaudili, kad su vidjeli da sluavka gazde Bernea temeljito pere dvorite, zato to je esto dolazila u skladita, pa iako se bavila raunskim knjigama, ipak je radila i prostije poslove. Sreom, dva su momka znala da im je gospodar u blizini, pa joj se nisu ni pribliili, inae bi se s pravom udili videi je gotovo u dronjcima i s kosom rasutom u neredu po ramenima. Nestali su u skladitu vina i rakije.

Anelika izie na ulicu. Muhe su ve poele zujati oko lokvice krvi. Kanali za otjeca399 nje vode bio je crven sve do rupe na kraju uliice kroz koju je voda otjecala u more. Sreom, jo nitko ne bijae proao onuda. Ona je prala i ispirala krv kleei na koljenima, dok joj je kosa padala preko lica. Smirila se tek kad je bacila zadnje vedro vode i vidjela da u kanaliu tee voda nejasne ruiaste boje, koja vie nije mogla pobuditi niiju sumnju. Tada paljivo zatvori dvorina vrata, koja sat ranije gazda Gabriel umalo nije iupao iz arki da bi joj pojurio u pomo. Doite u moj ured ree joj trgovac sve je u redu, treba da se okrijepite. Anelika je posrtala. On je obujmi oko pasa pridravajui je, dovede je do polumrane sobe, u kojoj su osim raunskih knjiga i vaga svih vrsta bile nagomilane koe iz Kanade, noevi iz Engleske i uzorci rakije iz Charentesa.. Iz opreznosti, povue zasun na vratima. Anelika se srui na klupu, nasloni glavu na stol i obujmi je rukama. Gazda Gabriel donese au vina. Gospoo Aneliko, pijte... Morate se okrijepiti. Kako se ona nije micala, sjedne do nje, podigne joj glavu i silom joj prinese au usnama. Ona otpije nekoliko gutljaja i zakalja. Boja joj se povrati na obraze. Zato se sve ovo dogodilo? upita ona, gledajui oko sebe prestravljenim pogledom. Vraala sam se kui... Poeli su me pratiti... Pomislila sam, samo da mi je stii ovamo, da vas u pomo zovnem. Bivali su sve drskiji... a zatim, najednom... Pustite ree on. Nemate se vie ega bojati. Njih vie nema! Ona se grevito strese. Mrtvi? Nije li to uasno...? Sami mrt vaci na mom putu. 400 Mora biti i mrtvih ree naglo Berne, ije su oi blistale neobinim sjajem. Smrt

izazivlje smrt, zloini izazivlju zloine. U Sve tom pismu pie: Dat e ivot za ivot, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu..." Anelika se pomakne na klupi. Digne se i udalji od njega kao da je kraj sebe opazila neprijatelja. Mrzim ljude ree ona potmulim gla som. Mrzim ih sve koliko ih god ima, a i sa mu sebe mrzim. Oh! Htjela bih da me nema! Vi me gledate kao da sam luda. Vi moda e lite da budem mirna, ali ja se vie umiriti ne mogu. Kako odjednom izgledate mladi i djeti njasti! Vi uope ne govorite kao razborita e na koju sam dosad u vama poznavao. Vi, dakle, ne shvaate, gazda Gabriele...? Demoni su prodrli u moj dvorac, zapalili ga, poubijali su sluinad, zadavili mog najmlaeg sina, a mene su... zbog te noi se i rodila Honorina... razumijete li? Dijete zloina i sramo te... A vi ste se udili to je nisam mogla voljeti... Njemu se inilo da ona bulazni, a kad je shvatio da ona spominje prole dogaaje, ree joj: Pustite na miru uspomene. Bili ste ih ve zaboravili. I on se digne i zakorai preko klupe. Ona je sa strahom gledala kako joj se pribliuje. U isto vrijeme eljela je da joj prie blizu, sasvim blizu, eljela se uvjeriti da li se uistinu dogodilo udo da bi se mogla jo osjeati sretnom p. mukarevom zagrljaju. Nedavno ste na sve bili zaboravili po novi on tihim glasom. Nedavno... stisnuta uz moje grudi. 401 88 AneUka buntovnik * Rukom je obujmi oko pasa, a kako se ona nije branila, privue je k sebi. Od obostrane napetosti poeli su drhtati. Anelika se nije opirala.

Bila je hladna i neosjetljiva kao djevica, koju siluju, ali radoznalost je nadvladala. Maloprije me nije bilo strah", pomisli. Zaista... Ako me sada poljubi, to e se dogoditi?" Njegovo smueno lice to se nagnulo nad njom nije ju odbijalo, podnosila je bez ljutnje, to je svoje snano tijelo, raspaljeno eljom, privio uz nju. Linost onoga koji ju je tako stiskao sasvim se rasplinula. Zaboravila i tko je i to je. Za nju je sada on bio samo mukarac koji je dri u naruju i iji je silovit zov utila ne osjeajui straha pri tom. Osjeti neiskazano olakanje. Tiho je disala na njegovim irokim prsima, kao utopljenica, koja opet dolazi do daha. Jo je, dakle, bila iva! Glava joj klone. Njegove edne usne koje se jo nisu usudile dodirnuti njene, gubile su se u njenoj kosi. Osjeala je milovanje njegove ruke, koja je drhtala na njenim golim ramenima. Jedna rije iji su opasni smisao samo oni mogli razumjeti, osvijesti Aneliku. Sol... Sol... vikao je vani neki trgovev pomonik, udarajui po zatvorenim vra tima. Anelika se ukoi i naglo se istrgne iz svoje obamrlosti. Sluajte ree mu ona govore o so li... Neto su otkrili... ! Ne miui se, napeto su sluali. Treba li da krcamo sol, gospodaru? zapita opet pomonik iza vrata. 402 . Koju sol? rikne gazda Gabriel i skoi. Ali mu se hladnokrvnost smjesta povrati. Letimino pogleda da li su odjea i naprsnik u redu. Pomonik je objanjavao: Doli su zbog poreza. Trae vino i sol. Kladim se da je to Baumierovo maslo gunao je trgovac. Otvori vrata. Na pragu, iza preplaenog pomonika, stajali su porezni ovrhovoditelj, dva njegova pisara i etiri naoruana andarma. Doveli su i dvoja prazna kola da ukrcaju porez u naturi. Ja sam ve platio sav porez izjavi gazda Gabriel. Mogu vam pokazati potvrdu.

 Pripadate li protestantskoj ispovijesti? Pripadam. Dakle, prema novim propisima, vi ste duni platiti naknadni porez koji odgovara ukupnom iznosu ve uplaenog poreza. Pogle dajte radije to ovdje pie nadoda pruaju i mu jednu pergamenu. Nova nepravda koja nema nikakva oprav danja! ta ete, gazda Berne, vai istovjernici koji su se obratili, osloboeni su za godinu da na poreza, a za tri godine od ostalih nameta. Taj manjak moramo nekako nadoknaditi na drugoj strani. Tvrdoglavci, kao to ste vi, mo raju platiti za druge. Uostalom, to vam iznosi svega dvanaest baava vina, sto pedeset livara usoljene slanine i dvanaest mjerica soli. Pa to i nije mnogo za tako bogatog trgovca kao to ste vi. Svaki put kad bi ula rije sol", Anelika bi poblijedila. Poreznik ju je drskim pogledom motrio. Vaa supruga? upita on gazdu Gabriela. 403 Udubljen u itanje poreske odluke, koju su mu predali, ne odgovori nita. Doite gospodo ree izlazei iz sobe i uputivi se prema skladitima. . Anelika je ula kako ovrho voditelj podrugljivo govori svojim pisarima: I jo nam ovi hugenoti sole pamet... A ipak im to ne smeta da imaju prilenice kao i svi drugi. XXXVIII OPASNOST PRIJETI ANELIKI I HUGENOTIMA TREBA OTPUTOVATI Nastadoe za njih trenuci strpnje. Anelika je svaki as oekivala katastrofu. Vrebala to se dogaa u dvoritu, inilo joj se da e uskoro zauti viku i da e vidjeti kako andari vode gazdu Gabriela. Iznenada odlui da bjei onakva kakva je bila, razbaruene kose, da potrai Honorinu i da zatim

bjei s njom to je mogue dalje, uvijek sve dalje, dok se ne srui od umora, negdje u polju. Odlazak poreznika spasio ju je od tog luakog koraka. Iz dvorita su izila kola natovarena porezom u naturi. Vrata su se zatvorila za njima. Praina je lebdjela u ljubiastom zraku sutona. Gazda Berne prijee preko dvorita da bi se pridruio Aneliki. Lice mu je bilo zabrinuto, ali mirno. Ispije jo jednu au rakije. Morao je paziti na svaki korak pisara, objasniti radnicima s koje e strane naeti hrpu soli, a u isto doba izigrati sumnjiavu panju ovrhovoditelja. Sve ga je to stavilo na ne ba malu kunju. Nisam vam mogla pomoi ree Anelika.. Bila bih se izdala. Trgovac uz umornu kretnju ponovi: 405 Ovo je Baumierovo maslo. Sad sam si guran da je on poslao za vama ona dva lupe a... Posjet ovrhovoditelja imao je uslijediti zato da bi se ustanovila svaa i otpor kraljev skoj vlasti. Za koji sat poet e se pitati" to smo uradili s njihovim uhodama. Stoga sam otpremio pomonike i nosae i zatvorio duan. Moramo to prije ukloniti leine. On pogleda prema pozlaenom pravokutniku vratiju. Naskoro e biti no. Prihvatit emo se posla. ekali su u mraku, ne govorei ni rijei, ne nastojei da se priblie jedno drugome. Predstojea opasnost drala ih je na oprezu i zaokupila sve njihove misli. Stajali su nepomini, poput ugroenih ivotinja koje dru u dnu svoje jazbine, svom posljednjem skrovitu. U okviru vratiju nebo je poprimalo boju sedefa, a do njih je, zajedno s dalekom bukom, dopirao i ritmiki um mora. Sputala se no hladna, plava i tiha. Hajdemo, vrijeme je ree trgovac. Doli su do skladita soli. Gazda Gabrifel izvue iz neke upe drvene saonice. Ponovo su kopali sol koja im je izjedala ruke. Izvadili su leine, natovarili ih na saonice, pokrili ih vreama ita i svenjevima krzna. Trgovac potegne za rukunice. Kad su izali i bili iza kue, on okrene nekoliko puta klju. Neu da itko ulazi ovamo dok se ja ne

vratim da sve jo jednom pregledam. On prihvati jednu rukunicu saonica, a Ane-lika drugu. Drvene klizaljke lagano su i beum-no klizile po sitnim kanadskim oblucima, kojima su bile poploane gradske ulice i uliice. Neki tedljivi naelnik, iskoristio je sitne oblutke iz Svetog Laurenta u Novoj Francuskoj, koji su nekada upotrebljavali kao balast za brodove bez 406 tereta te je njim poploao ulice grada. Zahvaljujui tome saonice su bile najprikladnije sredstvo za prijevoz robe. Teretne dvokolice s kotaima obloenim gvoem pravile bi paklensku buku. Vukui svoj jezoviti teret, An-elika i njen drug urili su se poput dvijju sjena. Ovo je najpovoljnije vrijeme apne joj gazda Gabriel. Uline svjetiljke jo nisu upaljene, a u etvrti gdje stanuju nepoudni hugenoti pale ih kasnije da bi nas i na taj na in kaznili... I to ponekad moe ovjeku biti od koristi. Eijetki prolaznici nisu ni vidjeli ni slutili to gazda Gabriel i njegova sluavka tu rade i to voze, jer je bilo mrano kao u rogu. Trgovac kao da je znao kuda ide. Skretao je u uske uliice, obilazei naokolo vjerojatno s ciljem da izbjegne ire i posjeenije ulice. Anelika je imala dojam da njihov put traje ve satima, pa se nemalo zaudi kad je primijetila da se nalaze nedaleko kue, pred veom njihova susjeda, trgovca papirom Jonasa Mercelota. Anelikin gospodar triput podie bronani zvekir. Sam knjiar doe da im otvori. Bio je to ovjek sijede kose, prijazan, vrlo obrazovan. Donedavna je bio vlasnik gotovo svih radionica papira u Angounoisu. Porezi i zabrana da zapoljava protestantske zanatlije upropastile su ga sasvim te mu je od itava bogatstva ostala samo vrlo lijepa kua u La Rochelleu i vrlo mala trgovina finog papira tajnu o proizvodnji kojega je samo on znao. Imam neto za tvoj bunar ree mu Berne. Vrlo dobro! Uite dakle, dragi prijatelji. On im je veselo pomagao da saonice s njihovim groznim teretom doguraju do jednog podruma, u kome se osjeao miris svjeih ja407

buka. On je visoko drao fenjer da bi osvijetlio put. Trgovac je istovario krzna i ito. Pojave se leine uprljane solju i krvlju. Ljubazan ih je trgovac papirom promatrao ne pokazujui nikakvo iznenaenje. Kad bi gospoa Anelika bila dobra da dri fenjer, ja bih ti pomogao pri prenoenju ree on vrlo ljubazno. Berne odmahne glavom. Ne, bolje je da nas ti vodi? Ona ne po znaje put. Tano! Anelika je ponovo morala nositi dvije ukoene noge, koje su joj se inile teke kao ka-. men. Obamrle su je ruke boljele. Trgovac papirom je hodao pred njima i osvjetljavao im put sioe niz tri kamenite stepenice, koje su vodile u neko skladite natrpano rizmama naslaganog papira, svenjevima starih krpa i velikim demianama kiselina. Na kraju skladita gazda Mercelot s prilinim naporom odmakne runi tamparski stroj starinskog oblika, koji je pokrivao mala, crvotona vrata. Klju je bio sakriven u jednoj udubini zida. Iza vrata nalazile su se zavojite stube, sreom vrlo kratke. Ubrzo su se nali u velikoj podzemnoj dvorani vrlo niskog svoda poduprtog irokim ro-mantikim stupovima. Na sredini je bio bunar. Jonas Mercelot otkljua lokot na drvenom poklopcu. Zaas potom um valova koji su nadolazili i povlaili se, ispuni dvoranu. Ovaj je bunar povezan s morem ob jasni gazda Gabriel Aneliki. Morao je pojaati glas da bi ga ula. Sve to se baci u nj, sve se smrska na hridinama, a potom morska struja odvue na puinu. 408 More kao da se bijae oslobodilo zatvora, te je sad jealo beskonanom rikom i grmljavinom. Zbog te silne huke njihovi su se pokreti doimali kao pokreti u kakvom grozomornom snu. Nije se uope ulo padanje tjelesa u mrani bezdan. inilo im se kao da su nestala, ishlapila, rasplinula se pred njihovim oima. Stavili su opet poklopac i buka je prestala. Tada se Anelika nasloni na bunarsku ogradu i zatvori oi. ' Ovo, na alost, nije prvi put bijae kazao gazda Gabriel.

Potmuli um koji joj je i dalje odzvanjao u uima govorio joj je o tajnama La Rochellea, tog grada u kome je odjekivala buka mora i pjevanje p'salama kad su se u XVI vijeku u ovim podzemnim podrumima sastajale prve pristae kalvinistike sekte. To je bila jeka bespotedne borbe, koju su vodili meu ovim zidovima dva protivnika, borbe koja bi se ras-plamtila za vrijeme progona s istom estinom i zloinima koje su opravdavali i jedna i druga strana. Kako da ovjek umakne krvi i strahu! Honorina je leala na trbuhu, ispruenih ruku elom prislonjenim o hladan plonik, kao kakva ivotinjica koja je izgubila nadu i eka na smrt. itav dan vas je traila rekla joj je Abigaela. Kao da ju je spopala neka neo bina strepnja. Zavirivala je pod pokustvo, tra ila je da joj se otvore prozori i vrata. Nije vas zvala, ali bi ponekad tako kriknula da nam se srce cijepalo. Davali smo joj slatkia, ali ih nije htjela ni dirnuti. Nudio sam joj svog drvenog konja objanjavao je Laurier ali ga ona nije htjela. 409 Moda je bolesna? Svi su zabrinuta lica okruili to malo satr-veno bie. Njihovo se preneraenje ak i povealo kad su opazili u kakvom se stanju nalazi Anelika. Sto vam se dogodilo? usklikne tetka Ana. Nita ozbiljno odgovori Anelika i podignuvi svoju kerkicu u naruje vrsto je privine na grudi. Tu sam, srce moje malo. Honorina je osjetila da se nalazim u opasno sti", pomisli, zato je i bila uznemirena." Honorina se rodila u opasnosti. Njen nagon joj je otkrivao pribliavanje goleme i tamne zvijeri koja se potajno ulja. Mora da ju je jo osjeala u eki iza prozorskih stakala. Prilijepivi se uz majin vrat ona je zapovjednikim glasom zahtijevala da se povuku drveni kapci, i tako ih odvoje od tamne noi. Svi su urno izvrili njene elje. Tek tada je djevojica olabavila stisak i malko se osmjehnula. ,

Njena je majka sada bila tu i u odrazu prozorskih stakala ona vie nije vidjela kako se pojavljuje tamno i grozno lice nesree. Postavili su je na stolicu i donijeli joj njenu kau. Anelika je pola da promijeni haljinu, da stavi platnenu, tirkanu pregau i da pod novom kapom sakrije svoju neurednu kosu. Gazda Gabriel je poluglasno govorio s pastorom Beaucaireom i njegovim neakom, takoer pastorom izbjeglicom iz Cevennesa. Stigao je jednog dana vodei za ruku svog malog, etverogodinjeg djeaka, Nathanaela. Djeak je i sada bio tu, a tu su bile i dvije bliznakinje, kerke jednog odvjetnika Carrerea kome se rodilo jedanaesto dijete te su susjedi zbog toga uzeli k sebi preostalu desetoricu. Razdragana to je postala sredite tako brojnih udva^aa, Honorina se na kraju raspriala. 410

Mama ree ona kad se Anelika vra tila gdje je onaj lijepi gospodin, koji mi je dao zlatnu igraku? Koji lijepi gospodin? upita gazda Ga briel. Kakvu zlatnu igraku? zapita sumnji avo tetka Ana. Smatrajui da bi bilo smijeno pretvarati se, Anelika ree: Gospodin de Bardagne je bio ljubezan pa je djevojici dao jedan poklon. U neugodnoj tiini koja je nastala, Honorina je paljivo licom grabila svoju kau. Duboko se zamislila. Zeljejla bih imati takvog oca ree na pokon zanosno se osmjehnuvi. Od nekog vremena oajniki je ^ebi traila oca. Najprije je bacila oko na pastora Beaucai-rea, ali ju je on jako razoarao. Moje drago dijete, volim te kao duhov nu kerku, ali ne mogu da laem i da ti kaem da sam tvoj otac. Vodonoa, koga je takoer voljela, isto tako je odbio da primi na se tu odgovornost Ona je sada oito ispitivala teren oko gospodina de Bardagnea, ali sadanji trenutak kao da nije bio ba pogodan za to. Anelika ju je odvela u sobu do kuhinje i poloila je u krevet. Ali je Honorina i dalje tjerala svoje: On nije moj otac?

 Ne, draga! Gdje je onda moj otac? Daleko, vrlo daleko. Na moru? Da, na moru. Onda u se ukrcati na brod ree Ho norina. 411 Njeni kapci se sklopie pod vizijom bajoslovnog putovanja i ona zaspa, skrhana uzbuenjima. Anelika poe da spremi veeru. Prihvatila se dnevnih poslova da bi nekako priguila osjeaj tjeskobe. Nije vidjela gospodina de Bardag-nea od onog dana kad je bijae zaprosio. U meuvremenu mu se bijae javila jednim pisamcem, tek toliko da bi ga utjeila. Ba kad su posjedali za stol i poeli vaditi iz zdjele vrelu juhu od daganja, zazvoni zvonce na ulaznim vratima. Pri svjetlosti votanica, svi su se zgranuta pogledali. Zvonce ponovo zazvoni. Gazda Ga-briel se digne. Idem da vidim ree. Ako ne odgo vorimo, moglo bi to pobuditi sumnju. Ne, ja u poi usprotivi se Anelika. Poaljimo slugu. Ali se sluga bojao da poe i sam ne znajui zato. Pustite da ja idem navaljivala je An elika uhvativi trgovca za ruku. Najnormalnije e biti da poe otvoriti vaa sluavka. Najprije u kroz otvor na vra tima vidjeti tko je, pa u vas potom obavije stiti. Neki glas upita kroz otvor: Jeste li to vi, gospoo Aneliko? Htio bih s vama govoriti. Tko ste vi? Zar me ne prepoznajete? Ja sam Nikola de Bardagne, kraljev predstavnik. Vi? Aneliki ponestane snage. Sto ste doli ovamo? Da me uhapsite...? Da vas uhapsim? ponovi grof prigue nim glasom.

412 Prolo je nekoliko trenutaka prije no to je on doao sebi od iznenaenja. Dakle, vi me smatrate sposobnim samo za to. Da samo hapsim ljude nasumce ...? Mno go sam vam zahvalan za miljenje to ga o me ni imate. Znam da me oni tvrdoglavci meu kojima ivite, rado predstavljaju kao vukodla ka, ali usprkos tome ... Gospodine, uvrijedila sam vas, oprosti te mi. Jeste li sami? Da li sam sam! Sigurno, drago moje di jete. I uz to maskiran. I umotan u ogrta sivi poput zida. ovjek mog poloaja koji je tako lud da se uputa u galantne nestaluke voli da bude sam i da ne privlai panju na sebe. Kad bi me otkrili, bio bih zauvijek izvrgnut ruglu. Moram svakako govoriti s vama. Stvar je vrlo ozbiljna. Sto se dogodilo? Zaboga, dozvolite mi da se sklonim u neki kut dvorita ili vi iziite na uliicu koja je vrlo slabo prometna i koju su tako mudro ostavili u tami:.. Boga mu, gospoo Aneliko, od kakvog ste materijala napravljeni? Kraljev predstavnik, namjesnik La Rochellea dolazi po tajno da vas odvoji od vaih pei i da vam uka e svoje potovanje, a vi ga doekujete kao to psa doekuju u kuglarnici. Zao mi je, ali bili vi kraljev predstavnik ili ne, va tajni posjet dovodi u opasnost moj dobar glas. > Vi ste zaista tvrdoglavi, uinit ete da poludim. U stvari, vama uope nije stalo da me vidite! U sadanjem trenutku, zaista se ne osje am ugodno. Vi i sami znate da je moj polo aj meu ovim ljudima, koje moram sluati, vrlo opasan, a kad bi oni oosumnjali,., 413

 Doao sam ba radi toga da vas istrgnem iz ovog gnijezda heretika u kome se izlaete najveoj pogibli. to ste mislili time kazati? Otvorite mi ona vrata, pa ete doznati. Anelika je oklijevala. Dopustite da upozorim gazdu Gabriela. Samo bi to jo trebalo! Neu vas uope spomenuti, ali moram dati neko objanjenje da opravdam svoje od sustvo, ma kako kratko bilo. Sasvim tano. Ali pourite... Cuo sam zvuk vaeg glasa i udisao miris vaeg daha, i to mi je dovoljno da se osjeam u treem nebu. Anelika se vraala prema kui, ba kad je gazda Berne, uznemiren njenim izbivanjem, silazio niza stepenice. Tko je, dakle, zvonio? Ona ga na brzinu obavijesti o posjeti i o zahtjevu gospodina de Bardagnea. Trgoveve zjenice opasno bljesnue, isto onako opasno kao kad je navalio na Baumie-rove uhode. Taj papistiki brbljivac! Ja u se s njim objasniti. Nauit u ga ja kako se napastuju moje sluavke pod mojim vlastitim krovom. Ne, nemojte se mijeati. Izgleda da mi ima saopiti vane novosti. A kakve bi vrste, dakle, po vaem mi ljenju mogle biti te novosti? Razmiljanja va e nevine kerke su to iznijele na vidjelo. Jav na je tajna da je bacio svoje oko na vas i da hoe da vas smjesti u gradu kao svoju ljubav nicu. O tome se na sva usta pria po itavom La Rochelleu!

Anelika je svom snagom zadravala gazdu Gabriela, koji ju je mogao kao slamku odgurnuti. Budite, dakle, mirni zaklinjala ga je ona strogo. Vlast se nalazi u rukama gospo414 _ i dina de Bardagnea. Nije vrijeme da prezremo njegovu pomo, ba sada kad je na ionako ozbiljan poloaj postao jo ozbiljniji i kad vaoj glavi prijete vjeala. Vie negoli rijei, njean stisak njene ruke smirio je ljutnju gazde Gabriela. Tko zna to ste mu ve dopustili? gun ao je meutim. Dosada sam imao u vas povjerenja, gospoo. On uuti jer mu je duu ponovo grizao crv sumnje. Zbrkano su mu se pojavili u sjeanju mjeseci kunog spokojstva, mjeseci provedeni pod okriljem spretne sluavke koja nije nikad ni kretnjom ni nekim izrazom pokazala osobine ene namigue. Bog mu je svjedok da bi on u tom sluaju bio neumoljiv! Ali njegovo nepovjerenje, u poetku ivo, tokom vremena se izgubilo. A onda se dogodilo da mu se ona sva slomljena bacila u naruje, a on ju je onako nemonu i kao uaranu, lagano privukao k sebi. Da ga je onda odgurnula, on bi se bio na vrijeme osvijestio. U to je bio siguran. Ali Aneliki na nemo je probudila u njemu demona putenosti s kojim se on nosio ve od svoje mladosti. Sasvim je bio izgubio glavu. Tamo, u skladitu, bijae zario lice u njenu svilenu kosu i stavio ruku na njena polugola prsa, pa mu se inilo, da jo osjea u upljini dlana sladostrasnu toplinu. Pogled mu se izmijenio. Anelika se tuno osmjehne. Kaete, da ste prije imali povjerenja u mene. A sada... smatrate me sposobnom za svako sramotno djelo, jer sam u asu pomutnje dopustila da me uzbudite... Nije li to nepra vedno? Nikad prije nije primijetio koliko njen glas bijae ulan i njean. To je bilo stoga to mu je ona govorila vrlo tiho, to mu je bila sasvim d 415 blizu i to je osjeao u ovom polumraku u kojem je nazirao kako joj se sjaje zjenice i usne.

Ah! Kako je bilo bolno i zanosno otkriti iza obinog lica tajnu putenosti. Govori li ona tako i u svojim ljubavnim noima? Mrzio je sve ljude, koje je ona dotada ljubila. Treba li da i ja vas osumnjiim za sve grijehe ovog svijeta, gazda Gabriele, zato to ste i vi u onom trenutku izgubili glavu? On obori glavu kao krivac. I bio je sretan to se osjeao krivcem. Zaboravimo sve, hoete li? ree ona draesno. Uostalom, i treba da zaboravimo. Onda to nismo bili mi, ni vi ni ja. Proivlja vali smo strane trenutke. Moramo opet biti kakvi smo prije bili. Ona je, meutim, dobro znala da je to bilo nemogue. Uvijek e ih vezivati sauesnitvo u zloinu i onaj asak slabosti. Usprkos tome ona je navaljivala: Treba da sauvamo svoje snage za bor bu i za svoj spas. Pustite me da govorim s go spodinom de Bardagneom. Mogu vas uvjeriti, da mu nisam nikad nita dopustila. Njemu se uinilo da je na to donekle podrugljivo dodala: Svakako manje nego vama. Dobro ree on. Poite, ali pourite. Anelika se vrati k vratima iza kojih je gospodin de Bardagne, kraljev predstavnik, kopkao nogom od nestrpljenja. Cim ih je otvorila, odmah je zgrabe dvije lakome ruke. Napokon ste doli! Vi se sa mnom ru gate! to ste mu ispriali? Moj gospodar je sumnjiav i... On je va ljubavnik, zar ne? O tome ne ma nikakve sumnje. Vi mu dozvoljavate svake noi ono to meni uskraujete. Gospodine, vi me vrijeate. 416

Koga biste mogli uvjeriti da to nije ta ko? Udovac je. ivite ve vie mjeseci pod nje govim krovom. Vidi vas neprestano kako dola zite, odlazite, govorite, kako se smijete, pjeva te... Nema sumnje, on je poludio za vama. To

je nepodnosivo, to se protivi svakom moralu! To je skandal! A zar mislite da nije nepodnosivo i skan dalozno dolaziti ovamo da me snubite usred mrane noi? To nije isto. Ja vas ljubim. On je privue blie k sebi, u udubljenje u ziu. No je spreavala Aneliku da mu vidi lice. Osjeala je miris jorgovana njegova pudera, koji je upotrebljavao za kosu. itava je njegova pojava odisala profinjenou. On je spadao u ispravne ljude. Niega se nije morao bojati. On se nije nalazio s one strane ograde iza koje trpe prokletnici. Zar se u naborima Anelikine odjee nije jo osjeao miris soli i krvi? Iako su je boljele od soli izgriene ruke, ona se nije usuivala da ih izvue iz njegovih. Va me lik dovodi do ludila aptao joj je gospodin de Bardagne. ini mi se da ne biste bili tako okrutni sa mnom kad bih bio odvaniji u ovom mraku. Naposljetku, zar me neete poljubiti? Glas mu je bio ponizam. Anelika pomisli kako se mora strpiti. Ne moe se kraljevskog inovnika toliko poniziti, a da se katkad ne prui neku utjehu njegovu samoljublju. Bio je to dan iskustava. Da nije priroda, poto je liila Aneliku njena najboljeg oruja, odluila, da joj ga vrati u ogranienoj mjeri? Oh! dobro, neka bude, poljubite me ree ona rezigniranim nimalo laskavim glasom. Nikola de Bardagne nije zbog toga bio manje radostan. 417c *7 Anelika buntovnik Predraga moja ! mucao je napokon ste moja. Gospodine, govorili smo samo o jednom poljupcu! Zaboga! Obeavam vam da u biti vrlo pristojan. Ali nije bilo ba lako odrati obeanje. Ta teka pobjeda dala je neobinu slast njenim usnama, mada mu je bilo ao to su bile isu-vie stisnute. Ali se ipak uspio suzdrati. Ah! Kad biste mi se prepustili uzdi

sao je on. ja bih brzo otopio led vaeg srca! Gospodine, jeste li gotovi s povjerljivim saopenjima to ste mi eljeli rei? Moram se vratiti kui. Ne, nisam zavrio ... Moram se, na alost, dotaknuti manje ugodnih problema. Moja premila, nije me samo ljubavna udnja dovukla ovamo veeras, nego i potreba da vas upozorim to se snuje protiv vas. Vaa sudbina me zabri njava. Ah! Zato sam toliko zaljubljen u vas! Upoznao sam nadu, zatim strepnju, a sada i bol. Jer vi ste mi lagali, vi ste me namjerno prevarili. Ja ...? To nije istina! Rekli ste mi da vas je ovdje smjestila Druba svetog sakramenta. Ali to nije istina. Baumier je o vama vodio istragu i bez ikakve dvojbe je utvrdio da nijedna gospoa od Dru be svetog sakramenta nije bila u dodiru s va ma, a niti vas bilo koja od njih pozna. To samo dokazuje, da je gospodin Bau mier slabo obavijeten... Ne! Glas kraljevog predstavnika bio je zloko^ ban. To samo dokazuje, da vi laete. Napro tiv, onaj takor Baumier je uvijek odlino oba vijeten. On zauzimlje visoki poloaj u toj Dru bi, mnogo vii no to je moj. To me sili da 418 esto budem obziran prema njemu. ao mi je to njuka oko vas, ali ja ga ne mogu sprijeiti u tome. Jedan me moj' zbir obavijestio da je zaintaio i hoe da zna tko ste i odakle ste ovamo stigli. On joj se primakne i apne: Kaite mi, tko ste vi? Pokuao ju je ponovo poljubiti ali mu se ona opre. Bila je potitena. Tko sam ja? Vae pitanje je besmisleno. Ja sam obina... Oh! Ne. Vi i dalje laete. Smatrate li me glupanom? Znajte da u cijeloj Francuskoj ne

postoji takva sluavka, koja bi bila kadra na pisati onako lijepo i vjeto sastavljeno pismo kakvo ste mi vi nedavno napisali i poslali. To me pismo u isto vrijeme i zaprepastilo i rado u ispunilo, a uz to me utvrdilo u dojmu da vi krijete sebe pod lanim imenom i ruhom... Cim vas je vidio, Baumier je posumnjao u vas. Osjeam da vam srce snano kuca. Prestraili ste se. Bi li vam mogao nauditi ukoliko neto otkrije? Vidite, vi utite... Zato nemate po vjerenja u mene, moj anele? Uinit u sve da vas spasim. Najprije ete napustiti ove bi jedne hugenote, ije drutvo je tetno po vas. Ako vas, onog dana kad dou da ih pohapse, nau meu njima, neete izbjei policijsku is tragu.. Dakle, treba da se prije toga sklonite. Mogu vas odvesti s vaom kerkom na svoje imanje, u Berrvju. Kasnije, kad se sav taj vjer ski mete smiri i kad se Baumier bude bavio drugim poslovima, ponovo u vas dovesti u La Rochelle. Kao svoju enu, dakako! On je to posebice htio naglasiti jer se bojao da ona nije shvatila veliinu njegove privrenosti. Ne znam tko ste, ali uza sve to ja se e lim s vama oeniti. * 419 Anelika nije bila u stanju jednu jedinu rije izustiti. Otkria te veeri, probudila su u njoj uasan strah. Htjela se bez rijei udaljiti, ali je on naas zadri. Kamo ete? Zaista, vi ste udna ena. Niste mi ak ni odgovorili. Hoete li porazmi sliti o mome prijedlogu? Dakako da u porazmisliti. Ve ste mi to jedanput obeali. Ali ne premiljajte se predugo. Moram sutra u Pariz na nekoliko dana. Kraljevsko me vijee pozva lo. Ako hoete, povest u vas sa sobom i smjestit u vas u Berrvju. Ne mogu se odluiti tako brzo.

 A mogu li bar kad se vratim raunati na va odgovor? Mislim da moete. Treba da va odgovor bude pozitivan! Baumier je vjet i uporan, bojim se za vas! Pokuao ju je opet zagrliti, ali se ona otme i zatvori vrata. Stajala je asak nepomino u mranom dvoritu, a onda poput luakinje pojuri prema kui. Pri tom naleti na gazdu Gabriela, koji je uhvati za lakat. Sto vam je rekao? Zato ste se zadrali tako dugo? Nagovorio vas je da poete s njim, zar ne? Ona se grubo oslobodi i htjede se popeti uza stepenice, ali je on zadri oajnom snagom: Odgovorite! Sto da vam odgovorim? Ah! Vi ste svi ludi! Vi ljudi imate manje pameti od djece. A smrt na nas vreba. Moda e vam ve sutra u posjete! Vai neprijatelji ve postavljaju zam ke. Vi upadate u njih, koprcate se u zloinu i denuncijacijama, a ta se vama mota po glavi? Ljubomorni ste na suparnika, i mislite samo na to da zagrlite jednu enu... 420

Da li vas je on zagrlio? Pa da me je i zagrlio, zar je to vano? Sutra emo svi biti u zatvoru, bit emo manji od tjelesa to lee pod nadgrobnim spomenikom na kojemu su urezana njihova imena. Bit e mo ivi zakopani u nekom zatvoru. Vi ne zna te to je zatvor... Ja, meutim, to dobro znam. Htjela se opet osloboditi. Morao ju je ponovo epati, obujmiti svojim snanim rukama da bi je zadrao. Uljanica, koja je visila povie njih, razlijevala je nejasnu svjetlost. U tom polumraku smuenost je Anelikinoj ljepoti davala profinjeni plemeniti izraz te se inilo da je pobjegla iz nekog drugog, irealnog svijeta. Drao je u rukama lutajui avet, koja se pojavila pred ljudskim oima zahvaljujui arolijama zlokobne noi. Ona vie nije pripadala njima. Kamo trite? Sve ete uznemiriti!

 Idem po svoju ker i Lauriera. Moram otputovati! On je nije pitao kamo. Gledao ju je, kao da je dobro ne vidi, njen napeti izraz, njene oi, u ijim se raskolaenim zjenicama zrcalio strah. Slina je bila eni koju je izudarao tapom na cesti kod Sablesa d'Olonnea i ije su ga zelene oi, prije nego su potamnile, tako alosno gledale. Slina je bila bijednoj eni, koja se naglo pojavila iza kinog zastora na blatnoj cesti za Charenton, i bila utjelovljenje bolne ljepote, izrugane nevinosti, osuene nemoi, onoj eni koja se tako esto pojavljivala u njegovim snovima u toku mnogih godina te ju je na kraju nazvao ena sudbine" i pri pomisli na koju se sa zebnjom pitao, to e mu rei jednog dana, kad njen glas dopre do njega. U stvari, vidio je kako mie usnama, ali nije uo to mu je htjela rei421

I evo, veeras je progovorila. Cuo je neumoljive rijei koje je sudbina ve odavna namijenila njegovim uima: Moram otputovati! Sada, u ovoj mranoj noi? Pa vi ste ludi! Mislite li da u ovdje ekati kraljeve dragune da nas poubijaju? Da u ekati da Baumier doe po mene da bi me predao kralje vom sudu? Da u ekati zato da bih vidjela kako zaplakanog Lauriera odvoze, ne zna se kamo, u jednim od onih kola u kojima hugenotska djeca svaki dan naputaju grad...? Vi djela sam i previe djece kako plau, viu i zovu u pomo.. Upoznala sam mnoge zatvo re i uvare, ekanja, nepravde. Ako vam je do toga da ih i vi upoznate, na volju vam bilo! Ali ja odlazim s djecom... Ja, odlazim na more. Na more? Preko mora ima novih zemalja, zar ne? Kraljevi ljudi me tamo ne mogu uhvatiti. Sa mo tamo u moi da gledam kako sjaji sunce

i kako raste cvijee. Pa makar ne postigla ni ta drugo, to mi bar nee usf aliti... Vi bulaznite, jadno moje dijete... Budui da se nije ljutio, a glas mu je bio pun njenosti i Anelikina napetost splasne. Osjeala se neizrecivo umorna, potpuno prazna. Dananji je dan bio straan nastavi on. Vi ste pri kraju svojih snaga. Sigurno, sasvim pri' kraju, promrlja ona. Ali to nas ini pronicljivim, treba da to znate, gazda Gabriele. Ja nisam luda. Na prosto vidim da sam pri kraju. Za mnom se natisnuo itav opor bijesnih pasa ve su bli zu. Ispred mene je more. Moram otputovati. Moram spasiti djecu. Moram spasiti svoiu ker. Ne mogu podnijeti pomisao da e biti odvojena 422 od mene, preputena neosjetljivim ljudima, da e plakati i zvati me iz svoje samoe kao kopile, ni od kog priznato. Shvaate li zato ne smijem dopustiti da me uhvate, zato ja ne smijem umrijeti? Ona nastavi, ponovo se otimajui: Pustite me, pustite me, dakle. Moram otrati do luke. Do luke? Pa to ete tamo? Ukrcat u se. Mislite li da je to tako lako? Tko e vas primiti? A kako ete platiti prevoz? Ako bude potrebno, podat u se kapeta nu broda. On je bijesno prodrma. Kako se usuujete spomenuti tako be sramne rijei? Zar bi vam bilo drae da se podam go spodinu de Bardagneu? Ako ve moram nekom da se podam, onda u se radije podati nekome tko e me odvesti to je mogue dalje odavde. Zabranjujem vam da to uinite, ujete li, ja vam to zabranjujem! Uinit u to bilo, ali u otputovati.

Vikala je, a jeka njena glasa odjekivala je u staroj kui po ijim su tapeciranim zidovima visili, u drvenim okvirima, portreti brodograditelja i trgovaca blijedih ili crvenih lica. Nikad ta lica nisu ula takvu viku ni tako proste rijei. Pastor, Abigaela, gospoa Ana dotre nosei u ruci votanice i nagnu se nad stubinu ogradu. Neka bude ree gazda Gabriel ot putovat ete... Ali mi svi emo otputovati. Svi? ponovi Anelika, ne vjerujui svojim oima. Trgovevo je lice bilo mrano i odluno. Da, otputovat emo. Napustit emo kuu svojih predaka, plod svog rada, svoj grad. 423 Poi emo u daleku zemlju da u njoj steknemo pravo na ivot... Ne bojte se vie, gospoo An-eliko, moja predraga... moja prelijepa ... Vi imate zaista pravo. Bezdan se razjapio ispod naih nogu, a mi smo podli i u nj vuemo svoju djecu koja tek poinju da ive... Uzalud smo pokuavali zatvoriti oi. Danas sam vidio otvoreni ponor... i uvidio da vas ne smijem izgubiti ... Otputovat emo! XXXIX PLAN O POTAJNOM ODLASKU Dvadeset puta na dan Anelika je promatrala more. Gledala je preko bedema kako se biba njegova siva povrina. Odvedi me! Odvedi me! tiho mu je aputala. Ali je morala ekati. Ona je znala da tako mora biti. Dva su dana prola otkad je zajedno s gazdom Gabrielom bacila u bunar trgovca Mercelota unakaene leine Baumireovih uhoda. 2ivot je naizgled tekao svojim obiajnim tokom. Nijedan policajac nije zazvonio na ulaznim vratima, niti je uinio posjetu skladitima. Izgledalo je da se nee nita dogoditi i da je dovoljno sebe uvjeriti da se nee ni dogoditi da ivot mirno tee dalje, da se bez brige moglo lonac objesiti nad vatrom ognjita i u sunano poslijepodne mirno glaati rublje, koje je mirisalo na mauranu. Uzalud je Honorina svake veeri zahtijevala da se zatvaraju drveni kapci na prozorima. Kui time nije prijetila manja opasnost. Osjealo se, kao da je zajedno sa svim svojim stanovnicima obiljeena nevidljivim igom. Grad ih je okruivao poput zamke. Jer luka, to predvorje slobode, bila je pod strogom

prismotrom. Isto tako su i brodovi paljivo pretresani. Pa ak da je tko i uspio 124 sa razvijenim jedrima isploviti iz luke izmeu svjetionika de la Chaine i sv. Nikole, oploviti nasip Richelieu i bijele i strme litice, opet nije mogao slobodno dahnuti. Brodovi kraljevske mornarice krstarili su u vodama otoka Re da bi osuene sprijeili u bijegu. Djeca su igrala kolo oko palmi. Njihovi otri glasovi dopirali su do Anelike zajedno s bukom to su je pravile njihove male drvene cipele po dvorinom ploniku. U lov na dagnje: Neu vie da idem, majko Djeaci iz Marennesa Su mi ukrali koaru, majko." Tu se nalazila itava jata malih susjeda, koje su doveli njihovi roditelji, pozvani na sastanak starih. Vezene kapice djevojica, pregae ivih boja na njihovim tekim okruglim suknjama, bile su kao aroliko cvijee meu tamnim odijelima djeaka. Po njihovim ramenima padali su uvojci plave, crne ili rie boje, obrazi su im bili ruiasti, a oi nalik na zvijezde. Svakog asa Anelika je ostavljala glaalo i naginjala se kroz prozor da pripazi na djecu. Mislila je na to, kako se mogu svakog asa otvoriti ulazna vrata i ui ljudi u crnim odijelima ili vojnici, zgrabiti za ruke djecu i zauvijek ih odvesti nekamo. Gospoa to bijahu dola na sastanak izao-e na potrjemak. Pridruie im se i njihove ene, koje su dotada bile kod tetke Ane. Sili su u grupicama razgovarajui aptom, kao da je u kui mrtvac. Malo kasnije ue gazda Gabriel u kuhinju. Dohvati sjedalicu i sjedne. Ali nije svojom obiajnom kretnjom posegao 2a dugom holand426 skom lulom da bi zatim, kao u mirnim trenucima, uivao ispuhujui dim. Uze govoriti i ne gledajui Aneliku. Otputovat emo u San Domingo ree Naa grupa se sastoji od desetak obitelji koju prate dva pastora: Beaucaire i njegov ne ak. Svi su odluni da se upuste u tu pustolo

vinu i da pokuaju sreu u novoj zemlji. Za neke pothvat nee biti lak: papirniar Mercelot i advokat Carrere hoe da putuju sa opo rom svoje djece. Ali to bi oni radili tamo, na otocima? A ne znam da li e se ribari kao to su Gasserton i Malire moi baviti svojim zana tom, s obzirom na to da tamo svijet ivi uglav nom od proizvoda s plantaa, a to znai od e erne trske, duhana i kakaoa. Kako ree ivo Anelika to me za nima. Nekada sam se bavila pravljenjem oko lade i u stanju sam selekcionirati najbolje vrste. Ona se preputala snovima. Ve je vidjela sebe kako se slobodno kree, sa velikim slamnatim eirom na glavi, kako obilazi plantau smaragdne boje, a za njom idu Honorina i La-urier hvatajui leptire safirnih i zlatnih krila. Zelene joj se zjenice ispune blijeskom kao da su ih preplavili magini odrazi Karipskog mora. Gazda Gabriel ju je kradom melankolino promatrao.- U zadnje vrijeme je pustio na volju elji da uiva u njenoj ljepoti koju on dotada nije htio ni da vidi ni da cijeni. Iako je sebe zbog toga prekoravao, oima je stalno navraao na njeno lice s kojega je zraio ivot tajanstven i pun smisla. Ula je u na ivot kao neka buktinja4*, mislio je u sebi. Svijetlila je, ali o njoj nije nitko nita znao. Danas je ona paljivo glaala pokrobljene kape. Vrua para to se dizala iz vlanog rublja, zarumenila joj je obraze. Svoj posao, je obavljala ustro i vje427 to, ali u njenim su se velikim oima nazirali nedokuivi ponori i dok ju je on vrlo paljivo promatrao nije ga k njoj vukla toliko elja, koliko njena tajanstvena prolost. Rijei to ih je tu i tamo nehotice lanula, krile su put u trgovevu duhu i on se trudio da povee dijelove vrlo razliitih vizija. Nije li mu ona rekla da se bavila poslovima sa kakaom? U kojim prilikama? On je zapazio njeno poznavanje trgovakih poslova, osobito onih koji su se odnosili na morsku trgovinu. Ali kako da dovede u vezu ovu enu koju je vidio kako se pojavila, poput bijednog anela, na blatnjavoj cesti to vodi za Charenton i one, koja mu je kao luda vikala: Uli su u moj dvorac i poklali moju sluinad?" To je pustolovka rekla je za nju kategoriki gospoa Manigault dotaknuvi vrh svog nosa. Moj me njuh nije nikad prevario!

Anelika susretne pronicav pogled svog zatitnika i osmjehnu mu se poneto zbunjeno. Zajedno su bili odluili da e zaboraviti" i da e do oHlaska jedan prema drugome zadrati prvobitne odnose. Ona mu je bila zahvalna to u tome uspijeva. Strogi hugenotski odgoj nauio je gazdu Gabriela da svladava svoje strasti. Iako je bio napraite i strastvene prirode, zahvaljujui molitvi i snanoj volji, on je od sebe stvorio ovjeka razborita, mirna i sklona asketskom ivotu, ovjeka koga su u la Ro-chelleu svi potivali, a donekle ga se i bojali. On nije doputao da drugi u asu pogibelji osjete posljedice krize koja ga je potresala. Imao je dovoljno zdravog razuma pa je uvidio da bi izgubili pamet i kao ovce zahvaene paninim strahom, pojurili u vlastitu propast ukoliko bi nastavili putem kojim se bijahu uputili. Zahvaljujui njemu i njegovu beutnom licu 428 L prividni je mir opet zavladao u kui. Anelika se malo-pomalo smirila. Trgoveva moralna snaga prenosila se na nju te je lake podnosila trenutke tjeskobe. Ali katkad bi meu njima zavladao teak muk. Kako emo otputovati? zapita ona. Trgovevo lice se razvedri. Zamislite, ovo izgleda kao neko udo, kako vi to kaete, vi papisti. Brodovlasnik Jean Manigault, koji se uvijek najvie protivio sva kom odlasku, odmah je pristao na na prijed log. Nevolja ga prisilila. Naime, ugrabili su mu sina Jeremiju djeak je neoprezno zastajkivao promatrajui neku procesiju. U tome" su pa pisti vidjeli njegovu elju da se obrati, a kako mali ima vie od sedam godina odveli su ga u samostan male brae. Manigault je potroio i tavo bogatstvo da bi oslobodio sina, i to samo privremeno. Iako je veliki bogata, Manigault sada strepi za svog sina. I on, dakle, putuje. Njegovo pristajanje uz na naum znatno e nam olakati bijeg. U San Domingu on ima mnoge poslovnice, a otplovit emo ba jednim od njegovih brodova. Njegov mi se plan ini dobar. Jedan njegov brod koji prevaa robove, naskoro se vraa iz Afrike. Robovi e biti smje

teni u luka skladita gdje e ekati odlazak za amerike otoke. Manigault e ih upisati u brodski spisak, koji se predaje vlastima. Ali u posljednjem trenutku ukrcat emo se mi umje sto robova. Ako ne bude naknadnih pretraga na brodu od trenutka naeg odlaska sa prista nita i prolaza kroz tjesnac Antioche, bit emo spaeni. A to e biti s robovima? Ostavit emo ih na kopnu zatvorene u skladitima: prethodno emo ih drogama uspa vati, kako bi ih to kasnije otkrili. Dakle, velika habrost gospodina Manigaulta sastoji se u tome da rtvuje dobitak koji 429 bi mu donio tako skupocjeni teret? ree An-elika. Ima mnogo toga to moramo napustiti odgovori zamiljeno Berne. Manigaulta ne treba previe aliti. On rauna da e nastaviti trgovinu sa svojim na sljednikom ovdje. Ukratko, stanovat e u San Domingu umjesto u La Rochelleu, a to je za njegovo poslovanje sasvim svejedno. On je sebi osigurao lea. Pa i ja sam neto novca prebacio u Holandiju i u Englesku. Osim toga iskoristit emo dane koji nam jo ostaju do odlaska da pretvorimo vei dio svojih dobara u vree zlat nika koje ne zauzimlju mnogo prostora na brodu. A nee li ti novani poslovi pobuditi sumnju? Mi radimo oprezno. Katolici s kojima ra dimo znadu da su protestanti prisiljeni na pro daju kako bi mogli platiti dvostruki porez. Anelika sad postavi pitanje koje joj je ve odavno palilo usne. Kad emo se ukrcati? Za dvije ili tri sedmice. Tri sedmice! usklikne ona. O, Boe, kako je to dugo!

.Njen se sugovornik trgne i gotovo je s mrnjom pogleda. To izgleda vrlo kratko kad se naputa zemlja svojih predaka ree on muklo. Udari akom po stolu. Prokleti da su oni koji nas na to sile! Ona ga je htjela zamoliti za oprotenje, ali ne ree nita, bojei se da ga jo vie ne rasrdi. Aneliki, koja je sve izgubila, nije ilo u glavu to je protestante jo moglo vezati uz taj mukotrpan, davljeniki ivot. Ali kao to se seljak prilijepio uz neplodnu zemlju koju obrauje i bez zavisti promatra tuu plodnu dolinu, tako su se i protestanti pri430 Ejepili za svoju nestalnu sudbinu. Sama pomisao na te amerike otoke, na ono sunce, na obeavanu slobodu, rastuila bi ih. Navika da plove po uzburkanom moru, da nakon svladane zapreke naiu odmah na novu, da se usidre, stvorila je od njih rasu koja je odolijevala svim napadajima, koja se grevito prilijepila za roenu grudu. Ve su dva vijeka ivjeli u atmosferi vjerskih progona. Napustiti svoj grad i svoj kraj njima je sad izgledalo ne-snosnije nego podmukla borba na koju bijahu navikli. Zar da vie ne ive pod zelenoplavim nebom La Rochellea! Zar se moglo zamisliti da njihova djeca nee vie disati zrak njima drag i proet mirisom mora, da svojim nogama nee gaziti po tragovima svojih predaka! itave generacije roeljskih djeaka bosih nogu, gazile su po pijesku, trale po alu, vadile noem koljke, otvarale kamenice i pile njihovu svjeu i gorku vodu u sjeni svjetionika, dok bi rujna plima prodirala u luku i njihala amo-tamo bijela jedra trgovakih brodova. Sve to napustiti... Tri sedmice predstavljaju kratak vremenski period uzdahne trgovac a meutim ja znam da se pogibelj sve vie nadnosi nad nae glave. Ali treba iskoristiti svaku- mogunost koja nam se prua, stoga vrijedi ekati tri sedmice i izloiti se opasnosti. Najvie za tri tjedna, holandska trgovaka mornarica pristat e u La Rochelleu. Vi znate kao i ja da ta eljad ne voli plovit izolirano, kao Francuzi. Oni se grupiraju i dva puta godinje itava flota trgovakih brodova, zatiena ratnim brodovima, naputa Amsterdam ili Anvers. Uz to Manigault je osiguran u Holandiji. Od toga mu neke prednosti meu inim, ima pravo prikljuiti se njihovu konvoju i koristiti se njegovom zatitom. Valja nam, dakle, ekati 431

njihov dolazak. U luci e nastati ne samo ivot, ve pravi mete to e ii na ruku naem pothvatu. Kad jednom dignemo jedra, izmijeani s holandskim brodovima, lake emo izbjei kontroli kraljevske mornarice koja bi imala previe posla kad bi htjela pregledati svaki brod. Zahvaljujui tome posljednji pregled linih podataka nee biti prestrog. Kad jednom napustimo luku kladim se da tih dana slubenici admiraliteta nee biti sitniavi mi emo biti sigurni od potjera. Anelika kimne glavom. Ovaj plan je izgledao razuman i vrlo vjeto smiljen. Meutim, ona se i dalje bojala. Ti tjedni ekanja inili su joj se dugi kao itava godina. Tko zna to Bau-mier sprema u potaji? Taj ovjek ne naputa svoju rtvu. Moda e iskoristiti boravak gospodina de Bardagnea u Parizu i poduzeti korake s kojima se njegov starjeina ne bi sloio da je u La Rochelleu? Aneliki se grevito steglo srce, ali ona hrabro podigne glavu i ree: Neka vas Bog uje, gazda Gabriele! XL GUSARI ANELIKA OPAZILA RESCATORA Put uz strmu morsku obalu vijugao je izmeu trava, suhih i posoljenih. Uz izboenu obalu vodio je od La Rochellea du mnogobrojnih draica, malih zaljeva i nazupanih rtova sve do seoceta La Palice, suelice otoku Re. Sivi pijesak oteavao je hod. Anelika je sporo napredovala. To je nije mnogo uznemirivalo. Imala je dosta vremena, pa iako bi joj bilo milije da je ve prevalila put i izvrila zadatak to ga je imala obaviti, ona je uivala u ovoj nenadanoj etnji. Honorina je junaki kaskala uz nju. Od ubistva one dvojice uhoda, Anelika je vie nije ostavljala samu. Uostalom, i ona sama je vrlo malo izlazila, jer joj se nije mililo izlaziti iz kue. Svuda je vidjela sumnjiva lica i inilo joj se da zapaa. u oima prolaznika neku zagonetnu osudu. Zamka se sve vie stiskala, ona je u to bila sigurna! Dani su mirno prolazili, ali za Aneliku su ti dani bili kao pijesak koji izmie ispod vrstih temelja. Pijesak e izmicati i odjednom e se sve sruiti.

432 88 Anelika buntovnik 433

Zavjerenici koji su se odluili za bijeg, spremali su se brzo, ali isto tako i oprezno. Prividno se nije nita izmijenilo u etvrti. Nikoga se nije moglo optuiti da se priprema za put. Meutim svake noi sumnjivi svenjevi stizali su u luku. Najraznovrsnije dragocjenosti ulazile su u brodsko spremite Svete Marije", broda koji je prevaao crnce, a nedavno se vratio s obala Afrike. I siromah i bogata nastojao je ponijeti sa sobom ono to mu je bilo najdrae. Htjeli su otputovati, jest, ali su takoer htjeli da im se na brodu nae jorgan od utog satena, i lonac od livenog gvozda, onaj u kojem su iskuhali mnoga slasna jela. Brodovlasnik Manigault se naveliko prepi-rao sa svojom suprugom koja je htjela sa sobom ponijeti divnu porculansku zbirku koja je krasila njene kredence, a izradio je bijae glasovit hugenot, koji se nekad bio,..sklonio u La Rochelle: Bernard Palissv. Brodovlasnik je psovao i nakon dugog natezanja dozvoljavao da se odnese na brod pokoji tanjur ili zdjela za juhu. Meutim, on sam nije se htio odrei svojih u zlatu izraenih bur-mutica. U lukim se skladitima ivinski miris crnih robova sa gvinejske obale, mijeao s mirisima vanilije, papra i umbira. Robovi su u svojim sjetnim pjesmama nalazili utjehu za svoje patnje. U unutranjosti broda Sveta Marija" kovai su pregledavali i popravljali lance koji su imali posluiti prigodom prijevoza robova do amerikih otoka. Nita nije pobuivalo sumnju da e sasvim druga vrst putnika zauzeti njihova mjesta. Pomisao da e putovati u spremitu za robove jako je muila tetku Anu. Tu se nee moi disati govorila je ona a osim toga sva e djeca pomrijeti od skorbuta. 434 Vie puta na dan slagala Je knjige koje je eljela odnijeti: bibliju, raspravu o matematici, o astronomiji... Hrpa je bila uvijek prevelika, pa je stara gospoica uzdisala. Anelika je u nekakvu duaniu to ga je drao neki Levantinac kupila za djecu izvjesnu koliinu suhih smokava i suhog groa. Jed-* nom joj je prilikom Savarv kazao da se tim1 voem moe izbjei skorbut, to jest bolest od koje je oticalo tijelo, krvarile desni i najzad nastupala smrt. Svi su bili zaokupljeni pripremama. Svi su se nadali da e im bijeg uspjeti. U stvari, inilo se da je sve u redu. Anelika je as osjeala mirno pouzdanje, a as opet nemir i tjeskobu. Nagon je nije varao. Osjeala je da se opasnost prikrada. Ali kako da je primijeti? Nije li bila udna injenica da se gospodin de Bardagne jo nije vratio iz Pariza, nije li jo udnija bila injenica da nestanak dva ovjeka, koji su bili u slubi policije nije izazvao

nikakva govorkanja, a niti istragu u gradu? Nisu li, prema tome, to bili znakovi opasnosti? Nije li nedavna naredba predstojnika policije, da se zatvaraju gradska vrata i danju i nou i. da se pomnjivo pretrae oni koji ulaze u grad ili iz njega izlaze, u stvari, predstavljala, mjeru da se hugenoti jo stroe nadziru ili je, naprotiv, trebalo smatrati istinitim razlog koji je vlast navela, to jest da se ta mjera poduzimlje zato to neki gusari vrljaju obalom? U La Ro-chelleu se, meutim, nisu bojali iznenadnog gusarskog napada kakvi su se dogaali na Sredozemlju, ali su zato ovi dobri trgovci znali ega su se morali bojati. Gusari bi bacili sidro negdje u okolici, pa bi se u gradu pomijeali s prolaznicima te bi, s obzirom da nisu platili nikakvih poreza za pravo uvoza i prodaje u gradu, prodavali u bescjenje opljakanu robu. NaM" 435 Sao se uvijek poneki trgovac koji je kupovao pokradenu robu, jer je dobitak bio prilian ba zato to na tu robu nije plaena dabina. Je li istina da su zadnjih dana zapaeni neki tipovi zlikovakog izgleda, koji su nudili na prodaju krzna iz Kanade? Da li je samo zbog njih itav puk draguna doao u grad? Bilo kako bilo, vrata su odsada bila zatvorena i pod nadzorom. S ovog razloga Aneliku su zaduili da poe po Martiala i Severinu na otok Re. Gazda Ga-briel je u poetku namjeravao sam poi po svoju stariju djecu i dovesti ih kui kad kucne as odreen za odlazak, ali protestantima vie nije bilo lako izii iz grada. Biljeili su njihova imena, ispitivali ih nadugo i iroko, nadzirali njihov povratak i broj. S druge strane vrijeme je stezalo. Potajni odlazak se pribliavao. Ve je najavljen dolazak nizozemske trgovake flote. Koliko li je samo puta Anelika provirila na prozor prema bedemima i pitala Anselma Camisota: Da li su na pomolu Holanani? uvar na svjetioniku nijeno je odmahivao glavom. Nisu jo. A to ste vi tako nestrpljivi, go spoo Aneliko? Da nemate moda dragana meu njima? Pronosio se glas da su pristali u Brestu. Za dva-tri dana bit e ovdje. Horizont e se. osuti jedrima. U nekoliko sati more e postati bijelo i ivo, kao al na koji su se slegle ptice. U luku e se iskrcati krupne ljudine puti kao unka i hrapavih glasova. Potom e se u mrkloj noi hrpica progonjenih ljudi, ena i djece urno ukrcati na brod govorit e aptom, a zaplakanu e djecu umirivati njihanjem.

Stajat e tu, poput tajanstvenih sjena, bjeei iz grada, svog grada, iz grada svojih pre436 aka. U mrkloj noi ponosna protestantska La Rochelle pobrat e plodove svog poraza. Na dnu brodskog spremita sa strepnjom 66 ekati odlazak, napeto e prislukivati daleke naredbe, korake iznad svojih glava. Brod e zakripati. Cut e kako se trese, kako se valjanje mora pojaava. Poslije e doi trenutak da iziu iz smrdljivog skladita. Oko sebe e spaziti morsku pusto i uenu slobodu na golom obzorju. Anelika udahne duboko zrak zasien mirisom soli i gorkog pelina. Sitno cvijee tamno-ute boje raslo je u udubinama duna. Honori-na ga je paljivo brala. Pouri, draga ree joj Anelika. Umorna sam. Eh! Dobro, ja u te ponijeti. Ona klekne da bi joj se dijete moglo popeti na lea. Bilo joj je ugodno hodati po vjetru* osjeajui na sebi pritisak lakog tereta. Svilena Honorinina kosa, mrena vjetrom, milovala ju je po obrazu. Sluala je kako se djevojica smije. Uivale su u tiini pustare koja se sastojala od bezbroj umova, od vjetra, od odbijanja valova o alo u dnu hridina, uivale su u krikd ptice koja je izletjela iz evara. Anelika je opazila, i pri tom bila uvjerena da to miljenje i Honorina dijeli, da one nisu stvorene za ivot u gradu. Izvan bedema, odjednom su ponovo nale svoju omiljenu sredinu: pustolinu, daleko obzorje i privlaivost to ju je krio kao kakvo obeanje. Ovaj kraj je bio ravan, bez ume, gol, pod neopipljivim velom guste, zelenkaste magle, koja je toga dana produivala u beskonanost ravnicu, sastaviienu od duna, movara i neplodnih polja. U daljini, prema desnoj strani, okupile su se bijedne kolibe seoceta Saint-Maurice. 437 Prema moru se protezao sredinji dio nasipa Richelieu, obrastao koljkama, a sa svake njegove strane istrunule grede su se ruile u more. Anelika sve to pogleda rastresenim pogledom. More Pertuis se otvaralo pred njom. Unutarnje more izmeu otoka Oleron i otoka Re, more u kojem se ve osjeala enja uzburkanog oceana. Honorina stegne jae svoje ruice oko njena vrata. Jesi li sretna? upita ona majku bla gom njenou svojstvenom samo razmaenoj

djeci. Da, sretna sam odgovori Anelika. Bilo je to istina. Bliilo se vrijeme slobode. Gledajui ovaj jo divlji kraj, neokaljan od ljudi i njihovih strasti, ona je bila uvjerena da je more nee izdati. Otvorit e se nova stranica u njenu ivotu. Ma na kave patnje naila u njemu, ivjet e novim srcem, jer e se osloboditi jarma koji ju je pritiskao cijeloga ivota. Jedino blago to e ga ostaviti u ovoj staroj zemlji i za kojim e tugovati jest mali grob na ivici ume Nieula. blizu bijelog dvorca u ruevinama. Jedino blago to ga iznosi iz ove stare zemlje je njena ki, milo dijete, njena prijateljica. Jo samo nekoliko sati i ona e ui u podruje tiine, u kojem ptice izmorene i pijane od oluje, putaju da ih nose blage struje. Srea se pribliavala. Onda, ako si sretna, pjevaj mi neku pje smu! na kraju e Honorina. Anelika prasne u smijeh. Njena e ki uvijek na brzinu iskoristiti dobru priliku. Uze pjevuckati omiljenu Florimondovu pjesmu o Zelenom mlinu. U njoj se govorilo o nekom mlinu pokrivenom smaragdima, o vragu koji ga se htio domai, o gospodaru koji se branio. Pria je bila duga. 438 Pjevuei tako, Anelika se udaljila od ruba morske obale. Trebalo je sada presjei pusto-linu, kako bi dola do kolnog puta, koji je vodio do male luke La Palice ije su se trone kue ve nazirale. Pogledaj tamo ree Honorina vidim vraga iz Zelenog mlina. Njena se mati nesvjesno okrene prema onoj strani, koju je Honorina pokazivala svojim malim prstom i dah joj zastane. Gotovo na mjestu, gdje bi sada bila da je nastavila hodati stazom uz obalu, pojavi se ljudski lik. Anelika je bila previe daleko da bi mu mogla razaznati crte lica. Vidjela je samo ovjeka visokog stasa, obuena u tamno odijelo, s ogromnim crnim platem koji je vjetar irio. Mefisto! U isti as dopre s mora na obalu oblak magle i Anelika se nae usred irealnog sna u kome kao da je ivjelo i treperilo samo crno krilo velikog plata. Ona pomisli da je prestala ivjeti ili bar da ju je dua iznenada napustila i prela u ovaj kraj, u kome se materijaliziraju tlapnje, gdje snovi postaju stvarni, dok se istinski ivot gasi. Mora da se tako osjea ovjek kad poludi.

Vjerojatno zbog toga to joj je esto bila na misli izreka Rochata: elim da Rescator baci sidro ispred La Rochellea", ona ga sada stvarno vidi. ivjela je potpunoma u srcu svoje vlastite fantazmagorije. Mislila je da je sila s uma i silno se prestrai. Odjednom se vlani dah magle razie. Boje mora ponovo poprime svoj puni ivi sjaj. Sve je opet bilo isto, otro, kao odsjeeno, pa i sama La Rochelle bi vidljiva u daljini, bijela, ipkasta, kao vijenac od itsog srebra. Neobian ovjek podigne ruke i prinese oima dale439 kozor, pa stane promatrati grad. Sad je poprimio ljudsku priliku i njegov lik, crn poput mastila na rubu morske obale, iako se i dalje micao, nije vie izgledao ni sablasno, ni avolski. vrsto se ustoboivi u konatim izmama, on je nastavio da promatra grad i okolicu. Zatim spusti dalekozor i kao da je dao neki znak nevidljivim osobama na alu. Anelika se pribere. Okrenut e se i opazit e je. Iznenada se u njoj javi dojam da taj ovjek i njegovi pratioci ne ele biti vieni. Ona se ogleda oko sebe i zajedno s kerkom se urno sakrije iza jednog tamarisa. Ispruena u pje-skovitoj udubini, slabo je razaznavala to se podalje dogaalo. Dva ovjeka prioe prvome i upuste se s njim u razgovor. Najednom ih nesta. Da nije priljubila uho uza zemlju i ula priguene ljudske glasove i udarce koji su se uli u neredovitim razmacima, kao da tesar ekinja, ona bi bila pomislila da sanja. Zamah vjetra donese joj otar i poznat miris rastopljene smole. S ruba obale, koja je na tom mjestu bila duboko ugnuta i tvorila neku vrst draice, polako se dizao dim. Ne mii se ree Anelika Honorini. Ali Honorini nije bilo ni na kraj pameti da se pomakne. uuriti se u uleknutom terenu, poput zeia u eki, odgovaralo je njenoj divljoj udi i mora da ju je podsjealo na prvo vrijeme njena djetinjstva. Anelika se izvue iz udu-bljenja i puui izmeu trava dospije do ivice obale. Tada usred uvale spazi usidren brod. Imao je tri jarbola, ali zato nije imao nikakve zastave, ni trgovake, ni ratne. Dosta nizak i razmjerno irok mogao je biti nizozemski ili engleski, ail nikako francuski. Ni u kom sluaju nije pripadao roeljskim ribarskim brodovima. 440 Ovi su imali najvie 180 tona, dok je ovaj imao najmanje 250 ako ne i vie. Sto je taj trgovaki brod radio u uvalici udaljenoj jednu milju od La

Rochellea i neprikladnoj za sidrenje, jer je poznato da strma morska obala sa kratkom uvalicom prua lo zaklon, a dno joj je muljevito i plitko? U ovakve uvalice sklanjali su se jedino ribarski brodovi. Uostalom, da li je to bio trgovaki brod. Anelika se navikla na Sredozemlju da prepozna kamuflirane brodove. Sada je bila sigurna da brod u uvalici ima dvostruku palubu i bateriju topova i da se u umetnute otvore gotovo nevidljive ak na maloj udaljenosti, mogu, ukoliko je potrebno, ubaciti crna drijela petnaestak topova. Na palubi blizu ograde, koja je bila naroito debela i visoka, naslagane vree nevinog izgleda bit e da su maskirale rune topove. I po prisutnosti straa, blizu vrea, moglo se naslutiti vrst broda. Druge hrpe pokrivene ceradama, sigurno su sakrivale duge palice, kuke, ljestve, koje slue na moru da se odbije napadaj drugog broda... ili da ga se izvede. amac se odvee od broda i uputi se k obali. Anelika ga izgubi iz vida, kad je pristao. Ona se vrlo tiho doulja jo blie. Do nje doprijee jasni glasovi. Uza sve to nikako nije razabirala jezik kojim su govorili. Ispod sebe, na vatri, opazi kotao, u kome je polagano kuhala vedska smola i paklina, koja slui za popravak brodova. Uokolo vatre bile su neke bavice. Neki mornari, kojima je ona vidjela samo lea i glave u nekih upave, a u nekih pokrivene vunenim kapama, umakali su komade kuine u paklinu, stavljali ih u koare i odnosili u amac. Posada amca je bila u najmanju ruku udna. Reklo bi se da je svaki od etiri ovjeka, koji su sainjavali posadu, bio 441 druge rase i da su se okupili na nekoj pomorskoj sveanosti da prikau plesove iz sve etiri strane svijeta. Jedan od njih, vitak i okretan, imao je tamnu put, velike oi sredozemne rase. Moda je bio Sicilijanac, Grk, ili Malteaninl Drugi, zdepast poput medvjeda, u krznenoj kapi, izgledao je da se ne moe micati, toliko su ga stegli kaput i izme od tuljanove koe. Trei je imao boju medenog kolaa, a oi kose. Miii na njegovim krupnim golim rukama na-peli bi se, kad bi bez vidljivog napora dizao na glavu poveliku bavu, u kojoj su bili komadi katrana. Nesumnjivo je bio Turin. Zadnji, visok i ogroman Maurin, nije sudjelovao u prostim poslovima ostale posade, ve je imao mu-ketu u rukama i nadzirao okolinu. Gusari! Prema tome, navodi efa okrune policije u vezi sa zatvaranjem gradskih vrata nisu bili lani. Gusari su stvarno postojali i nalazili su se tu! Njihova je

drskost bila nepojmljiva. Samo nekoliko duina brodskog konopa dijelio ih je od tvrave svetog Luja, u La Rochelleu, a neto vie od svetog Martina de Re, baze kraljevske mornarice! Jedra su bila tako skupljena da ih se u tili as moglo razviti. To je znailo da se taj brod nalazi u zasjedi i da je mogao otploviti na prvi znak uzbune. Bilo je udno da su u takvim prilikama popravljali brod. Nema sumnje, to je popravljanje trebalo prevariti one koji su iz daljine ili povrno, bilo s kopna ili s drugog broda, promatrali usidrenu lau. Nekakav um u blizini prisili Aneliku a se jo jae prilijepi uz zemlju. Zauje se neko udno i neoekivano groktanje, a zatim bolni krikovi, koji su potjecali od dviju krupnih svinja, koje su njihovi vlasnici, seljaci iz seoceta Saint-Maurice, tjerali da sespuste k obali. Mornar u krznenoj kapi uputi se k seljacima i 442 uze se sa njima pogaati o cijeni. Oito je da su seljaci sklapali dobre poslove s gusarima s broda usidrenog u njihovoj blizini. Uza sve to, ti su gusari bili skup pustolova spremnih na sve. Oni su zaista bili stvarni. Ona ih je gledala, sluala, skoro ticala. Ali ovjek s platem nije mogao biti pravi. Bilo je nemogue da se ba on usidrio pred La Rochelleom. Ba on! Zato ba on? Ona je sigurno sanjala. Uostalom, vie ga nije vidjela. Osim nepominih straara, na brodu kao da vie nikoga nije bilo. Brod se lagano njihao, a pri svjetlosti sunca sjajile su se pozlaene, are na krmenom katelu, koji je iznenaivao svojim raskonim izgledom. S njegovom se krmom nije mogao takmiiti nijedan kraljev brod. Anelika uspije proitati udno ime urezano zlatnim slovima: Gouldsboro. Stisak malene ruke povrati je u stvarnost Honorini je dojadilo to ekanje te se dovukla do nje oprezno poput makice. Kad ju je ugledala, Anelika je shvatila da nisu smjele jo ostati tu. Sto bi s njima bilo da ih gusari tu iznenade? Ovi morski odmetnici ne uivaju glas ljudi mekanog srca. Zbog opasnosti koja im je prijetila oni bi se zasigurno pokazali nemilosrdni! A ako im je voa zaista onaj Rescator, za koga joj se uinilo da ga je maloprije prepoznala, to bi ona dobila ako bi mu opet pala u ake? uljajui se vrlo oprezno od jedne pjeane dune do druge, uspije se provui u unutranjost kopna. Kad je stigla do kolnog puta, ponovo uprti na lea Honorinu i pouri prema seocetu La Palice. Kad je stigla, ue u krmu gdje su ribari dolazili na au vina, nakon to su izvukli svoje mree. Izgledate kao da ste vidjeli sotonu ree joj krmarica, donosei joj vr vina sa otoka Re.

443

A i jesmo, vidjeli smo ga potvrdi Ho-norina. Bistra djevojica ree ena smijui se. Anelika narui mlijeka i kriku kruha s maslacem za Honorinu, a za sebe vruu juhu. Usprkos upornom nastojanju krmarice, ona odbije vino, koje bi joj do kraja posjeklo noge. Nije smjela zaboraviti da je dola po Martiala i Severinu na otok Re. Dva sata potom ona je sila u Saint-Martin, glavno mjesto otoka, u kome su. ukraeni gajtanima, blistali plavi ili crveni ogrtai kraljevskih oficira. Raspita se i bez potekoa pronae kuu gospoe Demuris, sestre gazde Bernea. Jo blijeda i poneto rastresenog izgleda Anelika je bila u savrenoj formi da odigra namijenjenu joj ulogu. Ona izjavi da se gazda Gabriel naglo razbolio, da se nalazi u vrlo tekom stanju i da eli vidjeti djecu prije smrti. Gospoa Demuris nije imala srca da djecu zadri. Uostalom, ona je izgledala najvie utuena tom vijeu. Nije ona bila loa ena. Obratila se jer je bila ambiciozna i jer je bila dovoljno pametna da uvidi kako je kao pripadnica reformirane vjere u ovim vremenima mogla doivjeti samo ponienja i neugodnosti. Bila je najmlaa sestra gazde Gabriela i mnogo je trpjela to je morala prekinuti odnose s bratom, koga je oboavala. Mislei na predstojeu bratovu smrt, ona zaplae i pusti neake to joj ih bijae povjerio na odgajanje kraljev predstavnik, zaboravivi da neaci nisu smjeli napustiti njenu kuu bez posebnog ovlaenia. Vlasnik amca koji ih je prevozio na kopno gledao je kako se nebo pokriva tamnim oblacima. Spremala se oluja. amac se poeo ljuljati na mrkim valovima iaranim bijelom pjenom. Kad su pristali, nalet sitne kie ih doeka. Anelika pronae i unajmi kola pokrivena ce444 I radom. Nije imala odvanosti da pjeke popri-jei preko pustoline. Koija, hugenot, bio je sretan da moe uiniti uslugu djeci gazde Bernea. Vonja je bila kratka. Brzo su stigli pod bedeme La Rochellea, blizu vrata svetog Nikole. Tu se nalazio jedan straar zatien kabanicom od votanog

platna. On se ni ne pomae i pusti da prou seljakova kola. Anelika se ve pove-selila to se, zahvaljujui oluji, tako sretno izvukla, kadli dva redara izau iz straarnice. Oni zaustave kola i povire u unutranjost koije. ? Tu je! ree jedan od njih. Anelika prepozna onoga koji ju je pitao za ime i ostale podatke kad se jutros prijavila da dobije dozvolu za izlaz iz grada. Jeste li vi gospoa Anelika, sluavka kod gazde Gabriela Bernea, sta stanom na uglu ulice Sous les Murs i trga La Marque au Beurre? Jest, ja sam! Dva su se ovjeka neto dogovarala. Jedan od njih se popne na sjedite do koijaa. Dobili smo nareenje da vas sprovedemo u Palau pravde, kad se vratite. 445 xu U RUKAMA GOSPODINA BAUMIERA. SVE JE IZGUBLJENO Hugenot koji je vodio kola, problijei. Nije bilo dobro za pripadnika reformirane vjere nalaziti se u drutvu osoba koje odvede u Palau pravde. Ali je morao poi oznaenim mu putom. Izi-avi iz kola ispred dugog srednjevjekovnog zida iji su ljebovi za odvod izlijevali itave potoke vode, Anelika je vjerovala da je zovu u vezi s gusarima. Zatim pomisli da se Nikola de Bardagne vratio i da se htio sastati s-njom. Meutim, nisu je poveli velikim stubitem nad kojim je bio strop pozlaenih ara koji joj je ve otprije bio poznat. Nju i troje djece gurali su prema uredima, mranim zbog ispupe-nih svodova. Votanice su bile ve upaljene. U neredu papira, tintarnica i gujih pera radili su neki pisari, dok su drugi sjedili na malim stoiima. Izgledalo je da nemaju drugog posla nego da grickaju nokte. Tu je vladao sumoran miris loja i praine izmijean s vojnikim mirisom duhana i koe, koji je budio u An-eliki uznemirujue uspomene. Policijski miris. Neki ovjek ustane, uze je motriti drskou po446 licajca najnieg ranga, a zatim otvori vrata iza sebe. Ui ree joj gurajui je. U istom je trenutku uhvati za ruku i odijeli je od Honorine. Vi djeco, ostanite ovdje.

 Ali oni mogu poi sa mnom bunila se Anelika. To je nemogue. Gospodin Baumier te mora presluati! Anelika susretne poglede Martiala i Seve-rine. Usne su im bile poluotvorene, a disanje ubrzano. Srca su im sigurno estoko tukla. Oni su ve jednom bili tu, kad su ih prvi put uhapsili. Umalo im nije viknula: Ni rijei ne govorite ... Naime, bila je vrlo neoprezna jer im je .za vrijeme puta od otoka Re do Palicea potiho govorila o odlasku u Ameriku. Nije mogla uiniti drugo ve preporuiti: Pazite dobro na Honorinu. Objasnite joj da mora biti pametna i da mora utjeti... Zadnje su se rijei izgubile u Honorininoj dernjavi. Pobjesnila je vidjei da je rastavljaju od majke. Vrata se zatvore i Anelika je stajala zabrinuta u sobi u koju su je uveli. Sluala je dernjavu svoje kerke. Njeni su krikovi nadjaali glasove osornih slubenika koji su, vjerojatno u dobroj namjeri, pokuavali da je umire. Galama se stia vala. Djevojicu su udaljili. ulo se kako se druga vrata zatvaraju, a onda opet zavlada tiina. Pribliite se. Sjednite. Anelika se trgne. U prvi mah nije ni primijetila Baumiera koji je sjedio za svojim stolom. On joj pokae malu stolicu s druge strane. Sjednite, gospoo Aneliko. Njoj se uini da njeno ime izgovara nekim udnim naglaskom. Pretvarao se da je ne gleda dok je sjedala. Prelistavao je po hrpi spisa, eao se jednim 447 prstom po lubanji ukraenoj prorijeenom kosom. Mrvice duhana su mu virile iz nosa. Pro-guna vie puta: Dobro ... dobro ...", zatvori spise, pa se uvali na visoki naslon svog naslonjaa na kome je postava bila izlizana. Baumier je imao vrlo zbliene oi, pogled uperen u istu taku, poneto kiljav, ivahan i prodoran, tipian pogled muitelja. Koliko Nikola de Bardagne nije bio prikladan za poloaj to ga je zauzimao, toliko je Baumier bio kao stvoren za tu slubu. Anelika to osjeti. Znala je da joj predstoji borba. Muk se produavao. To je bila Bau-mierova taktika. Na taj je nain tjerao strah u kosti onima to ih je presluavao. Meutim, Aneliki je ta taktika dobro dola da pribere svoje snage. Nije znala gdje i kako e on izvriti napad. Moda ni on sam to nije znao. Prelazio je jezikom preko svojih suhih usana, zadubljen u razmiljanje

to mu je davalo izgled okrutnog lisca. Napokon se odlui i nagne se, sladunjavo joj se osmjehujui. Kaite mi, ljepotice moja, to ste uinili s tjelesima? S tjelesima? ponovi Anelika zau eno. Ne izigravajte nevinace. Vi ne biste bili tako uzbueni, kad ne biste znali o emu se radi. Nije vam se ugodno sjeati, zar ne, onih tjelesa koje je trebalo prenositi... sakriti... ha? Anelika se trudila da na licu zadri masku istinskog zaprepaenja. Baumier je gubio strpljenje. Ne gubimo vrijeme uzalud ... kako bilo da bilo na kraju ete biti prisiljeni priznati. Ta tjelesa... ti ljudi... kako da ne znate? Jedan od njih je bio obuen u svijetlo-plavi ogrta! I dlanom udari po pisaem stolu. ... Neete valjda ustvrditi da vam se prije mjesec dana nije na ulici pribliio ovjek 448 u svijetloplavom ogrtau i da vam nije dobacivao ljubavne rijei? Oprostite mi, gospodine ona e i pri tom se smeteno osmjehne ne razumijem to ste htjeli rei. Nemojte se ljutiti... Predstojnik za vjerske poslove pocrveni i njegova se usta zlobno skupe. ' Zar se ne sjeate dvojice ljudi to sam ih spomenuo? Treeg aprila, sasvim, tano, bio je sat poslije podne... Vi ste se vraali iz Mani-gaultovih skladita u luci... Ovi su ljudi ili za vama... Ulicom La Percfae, zatim ulicom la Soura. Zar se zbilja toga ne sjeate? Glas mu je bio podrugljiv i siguran. Bojei se da je ne ulovi u lai, ona promrmlja. Mogue je. Ah! Znai na pravom smo putu ree on zadovoljno. Smjestivi se udobno u svom naslonjau, promatrao ju je kao plijen, koji mu vie ne moe umai. Pa onda, priajte mi o tome! Anelika se usprotivi. Ako dopusti da je on-

svojom sotonskom sigurnou zastrai, ona e se zaplesti u njegovu mreu i onda joj nema spasa. A to da priam? zapita ona namjerno grublje no Sto bi se pristojalo. Kao da je malo onih koji mi pokuavaju prii na ulici. La Rochelle je grad koji postaje sve zloglasniji, budi uz put reeno. Imam. ja drugih briga, a ne da vodim rauna o dangubama i o njihovim plavim ili crvenim ogrtaima. Baumier pokretom ruke obezvrijedi njen odgovor. Ali ovih se, siguran sam, sjeate vrlo do bro. Da vidimo, napregnite malko mozak. Ili su za vama... a zatim? .449 29 Anelima buntovnik Vjere mi ree ona zajedljivo hudui da vi uporno tvrdite da su me slijedili, pretpostavljam da sam ih poslala do vraga. I zatim ste nastavili svojim putem? Sigurno. Vraajui se reenog treeg aprila od go spodina Manigualta, jeste li poli ravno kui gazde Berneaj u ulici Pod bedemima? Ona osjeti zamku te se zamisli kao da toboe duboko razmilja. Treeg aprila, kaete? Mislim da se tog dana nisam odmah vratila kui, nego da sam najprije pola da u skladitima potraim svog gospodara to sam esto inila kad sam mu ima la isporuiti neku poruku gospodina Manigaulta. Baumier je izgledao zadovoljan. Osmijeh otkrije njegove utkaste zube. Srea za vas to ste se napokon sjetili gdje ste sve bili tog dana. Da ste mi tvrdili dru gaije, odmah bi mi bilo jasno da laete. Znaj te da sam ja te udvarae poslao za vama. Iz jedne krme u luci, gdje sam se nalazio kad ste napustili Manigualta, vidio sam kako su poju rili za vama. Drugi moj ovjek sa dva redara ekao vas je blizu kue gazde Bernea, u ulici

Pod bedemima. No taj tvrdi da itav taj dan nije vidio ni vas ni vae lane udvarae s ko jima se po mom nalogu imao sastati. A oni oni se vie nisu nikad vratili. Ah! uzdahne Anelika, kao da ne shvaa prikrivenu misao predstojnika, iji se glas zloslutno snizio za itav ton. Kaem vam, ne igrajte se nevinaceta povie on, udarivi iznova rukom po stolu. Bijesno je kripao zubima. Vi vrlo dobro znate zato se nisu vratili Zato to su ih ubili. Ali ja znam tko ih je ubio. Budui da vam je pamenje slabo, ja u vam sada ispriati kako su se dogaaji odvijah'. Vi 450 ste stigli do skladita svog tobonjeg gospodara. Moji ljudi su htjeli izvriti nalog koji su rado prihvatili, priznajem, i pokuali od vas dobiti malu nagradu. Tada se umijeao gazda Gfabriel sa svojim pomonicima.. Dolo je do tunjave i moja su dva ovjeka podlegla jaoj sili i udarcima. Sada mi recite kamo su nestala njihova tjelesa, eto to bih htio znati. Anelika je sluala tu priu oiju raskola-enih od zaprepatenja. Baumierov je prikaz imao jedno ranjivo mjesto, ono o pomonicima, to je za nju bilo dokazom da on nije bio potpuno siguran u taj svoj prikaz. Veliki Boe! povie ona pretjerujui svoje zaprepatenje uasno je to to ste mi ispriali. Ne'mogu vjerovati svojim uima. Vi optuujete mog gospodara za ubojstvo. Da, on je ubojica! ree Baumier na glaavajui svoje rijei. Ali to je nemogue, gospodine. To je vrlo poboan ovjek. Svaki dan ita bibliju. To nita ne znai. Naprotiv, ovi su here tici sposobni za sve. Ja sam plaen da to do znam, vjerujte mi. Anelikina zaprepatenost i hinjena prostodunost kao da su ipak pokolebali Baumiera. Ona nastavi: On ne bi ni mravu naao uinio. To je vrlo miran ovjek, vrlo dobar. Na inkvizitorevim se usnama pojavi opak osmijeh.

 Ne sumnjam da vi znate cijeniti takva svojstva, ljepotice moja. Moj gospodar nije... Va gospodar! Va gospodar! gunao je Baumier. Ne brkajmo uloge. On je mno go manje va gospodar no to ste vi njegova gospodarica. Anelika poprimi uvrijeen izraz prije no to e izigrati kartu, smiljenu odmah u po29. 451 etku, jedinu koja e je, moda, izvui iz gadnog poloaja. Prostaka Baumierova aluzija pruila joj je izliku. Gospodine ree ona vrlo dostojanstve no oborivi stidljivo oi vi znate da mi je gospodin de Bardagne ukazao ast tinte to me je zaprosio, usprkos mom skromnom poloaju. Ne vjerujem da e on odobriti sumnjive i uv redljive optube koje iznosite protiv mene. Izgledalo je da ga se njena primjedba nije isuvie dojmila. Naprotiv, on se osmjehne onim svojini lisijim osmijehom i napravi kretnju koja ispuni Aneliku muklim uasom. Iz pisaeg je stola izvukao guje pero i stao ga zamiljeno vrtiti meu prstima. Ta ju je njegova kretnja, upravo do odvratnosti, podsjeala na strah od sasluavanja, strah to joj ga je svojedobno utjerao u kosti straan policajac Fran-cois Desgrez. I on je imao obiaj da se igra s guijim perom kad se u potaji pripremao da je stavi na muke. Anelika nije bila kadra odvojiti oiju od njegove nesvjesne kretnje to ju je vrio njegov od duhana pocrnio palac. Sigurno je ree Baumier s hinjenom blagou da se gospodin de Bardagne nee vize vratiti u La RocheUe. Na visokom mjestu smatraju da nije dovoljno energino provaao zadatak koji mu je bio povjeren. Njegove se usne razvuku u prezriv osmijeh. Potrebne su bile brojke, a ne samo obe anja. Meutim, pod njegovom blagom upra vom, samo se poveala drskost hugenota, a za ono malo obraenja to ih je u zadnje vrijeme

bilo, treba u prvom redu zahvaliti mojoj rev nosti ... I pruivi ruke ispred sebe, odjednom postane prisan, prava dobriina. Dakle, situacija je jasna, curice. Nema vie gospodina de Bardagnea da vas titi i da 452 I ga hvatate u svoje mree. Odsada se morate sa jamom sporazumijevati. Kladim se... da, da, da e nam to na kraju uspjeti! I protiv njene volje, Aneliki zadrhtaju usne. Nee se vie vratiti... proapta ona iskreno rastueria. Nee... Ali, kojeta! Iako ste od njega imali ozbiljne koristi, ostaje vam ipak gazda Berne on predstavlja sigurnu vrijednost, soli dan ulog. Imali ste pravo to ste bacili udicu na tog udovca punog novaca... Gospodine, ne dozvoljavam vam... A ja vam ne dozvoljavam da me i nada lje vuete za nos, prljava, mala licemjerko derao se Baumier, pretvarajui se da je stra no srdit. Kako... ? Vi niste njegova lju bavnica ... ? A to ste onda radili u uredu gaz de Bernea, zloglasnog treeg aprila, kad je ovrhovoditelj Grommaire doao u skladita ga zde Bernea zbog poreza? On vas. je vidio. Prsluac vam je bio rastvoren, a kosa vam u ne redu pala po ramenima. Morao je tui na vra tima tko zna kako dugo dok mu onaj razvratni bezbonik nije otvorio. I vi se jo usuujete kazati mi u oi da niste njegova ljubavnica... ? Vi ste laljivka i mutikaa! Naglo se zaustavio. Uivao je videi da su se Anelikini obrazi zaarili A ona je opet bila bijesna na sebe to je po-rumenila. Kako da porekne? Zahvaljujui mraku u skladitu ovrhovoditelj barem nije vidio, da joj je odjea bila razderana i krvlju uprljana. Ni po jada to je nered ti njenoj odjeci pripisao ljubavnim nestalucima. Njen je poloaj bio neodriv pa da se nala pred najboljim ovjekom na svijetu.

 Ah! Kao da vam je splasnuo ponos do baci joj njen muitelj. 453 Likovao je to ju je prisilio da ponikne oima. Drskost ovih ena nadmauje sve to se da zamisliti. Jo malo i uvjerila bi ga da govori gluposti. Dakle,, to mi imate rei? Gospodine, svatko moe doivjeti tre nutke slabosti... Baumier nabra obrve. Na licu mu se javi sladunjav i opak izraz. Ohi Svakako! Trenuci slabosti u ene kao to ste vi, koja privlai poglede ljudi i zna ka ko...! Rekao bih, vjere mi, da vam je to za nat. A to ste bacili oko na gazdu Bernea, to je, naposljetku, vaa stvar. AU vi ste mi drsko lagali i da vas nisam raskrinkao, vi biste i da lje branili svoju toboe obeaenu ast. A kad netko na tako bezoan nain lae o jednoj stva ri, lagat e i o svim drugim. Znam ja vas dobro, ljepotice! Izmjerio sam vas. Vi ste vrlo jaki, ali ja sam jo jai! Anelika osjeti da je uvlae u neku vrlo gadnu petljaniju. Ovaj oveuljak koji je ivio samo za crkvu i za, kancelarijske spise inio joj se, ukoliko ona nije izgubila svoju nekadanju mo zakljuivanja, pravim prepredenjakom. Plaila se njega vie no to se nekad plaila Desgreza. Izmeu Desgreza i nje, ak i onog dana kad joj je izvrnuo prste da bi je prisilo da prizna svoju krivicu u nekoj provali, postojalo je uvijek neto, putena privlanost, koja je zanosom ispunjala njihovu surovu borbu. Ali sama pomisao da bi se morala posluiti svojim draima da bi neutralizirala zlobu ovog smrdljivog takora izazivala je u njoj osjeaj gaenja. To je prelazilo ljudske snage, a svaki pothvat takve vrste sa Baumierom bio je osuen na neuspjeh. On je ak za itavu stepenicu bio nii od ljudi Solignaeova soja. Uivao je u tome da obavi neki osobito teak zadatak, da 454 gleda slomljenog ovjeka kako moli milost, kako zaklinje pogledima, uivao je u svom osjeaju moi, da potezom pera moe unititi neiji ivot.

Prekriio je ruke na svom mravom trbuhu I taj poloaj blaenstva, svojstvena, obino, go-jaznim ljudima jo jae je isticao njegov kukavan izgled, pa je sliio nekoj staroj usidjelici, Hajde, ljepotice, budimo prijatelji. Reci te, zato ste se, do vraga, vezali za te krivovjer ce? U druga su vremena Berne i njegovi zlat nici mogli predstavljati neku prednost, to ne poriem. Ali vi ste dovoljno pametni da shvar tite kako je danas bogatstvo nekog protestanta nestalno kao i vjetar. Dakako, ukoliko se ne obrati. Tada bi to bila druga stvar. Da ste bili lukaviji, mogli ste ve odavno postii obrae nje Gabriela Bernea i njegove obitelji. A to bi za vas bio veliki uspjeh. Umjesto toga, uvalili ste ga u gadne neprilike: postali ste sauesnica u umorstvu, sauesnica u pothvatima hugenota, ime gubite sve prednosti, koje imate kao katolkinja. Moglo bi vas se optuiti da ste pri stasa njihova krivovjerja, a to je ve ozbiljan zloin. On ponovo zaviri u komadi papira. upnik upe svetog Marcela, najblie va em mjestu slubovanja, kae da vas nije nikad vidio da prisustvujete slubi bojoj, a niti vas je vidio u ispovijedaonici. Sto to znai? Da se odvajate od katolike vjere? Ne, nikako ne ree Anelika trgnuvi se tako, da se odmah vidjelo da govori iskreno. Baumier to osjeti i pomalo se zbuni. Stvari se nisu odvijale kako je on elio. Smrkne malo duhana, buno kihne, a da se uope nije ispriao, a potom je dugo brisao nos upravo odvratnom paljivou. Anelika se sjeti prizora kad se Honorina pojavila crvena lica ispod zelene kapice, oiju 455 koje su sijevale o mrnje, diui svoj tap na Baumiera i viui Ovoga hou ubiti!" Srce joj se ispuni ljubavlju prema, malom, neukrotivom biu, koje se, kao i ona, dizalo protiv svega to je bilo podlo i nepoteno.

Mora izii odavde, mora ponovo uzeti. Ho-norinu, iskoristiti ono nekoliko sati koji su ih dijelili od bijega. A ovo ree Baumier. to mislite o ovome? I prui joj neke listove. To je -bio spisak imena. Na njemu je bilo ime Gabriela Bernea i lanova njegove obitelji, imena obitelji Mer-celot, Carrere, Manigault i drugih. Anelika ga dvaput proita, znatieljna i uznemirena. Ona upitno pogleda Baumiera. Sva e ova eljad biti sutra uhapena ree iroko se osmjehujui. A zatim iznenada doda: Jer bi htjeli pobjei. Tada Anelika prepozna spisak. To je bio prijepis spiska to ga je sastavio Manigault o potajnim putnicima Svete Marije svi su bili na njemu ak i mali Rafael, najmlai sin Car-rereov, onaj to su ga nazvali kopile po naredbi", jer pastori vie nisu bili slubenici, nisu imali pravo unaati line podatke u knjigu roenih. Njeno je ime takoe bilo upisano iza lanova obitelji Berne: gospoa Anelika, sluavka. Sveta Marija nee otploviti nastavi Baumier ona je pod najstroim nadzorom. Najrazliitija rjeenja i stavovi izmjenjivali su se u Anellkmoj svijesti uasnom brzinom i isto tako ih je naputala jednog za drugim, ali ona je istog trenutka shvaala na koji e ih nain Baumier iskoristiti protiv nje. Znao je mnoge stvari. Sve je znao,, ali ona nee pustiti da je on smota. Mora neto rei, ma to uradila, bit 456 e bolje nego taj muk, koji e izgledati kao priznanje ako se jo produi. Pobjei, a zato? upita ona. Svi bi ovi hugenoti htjeli spasiti svoje bogatstvo. Eadije e prijei na stranu neprija telja Francuske nego se pokoriti kralju. Nikad nisam ula da o tome govore,.. A zato sam ja na tom spisku? Ja ne moram bjeati ni. zato to mi prijeti obraenje, a niti moram spaavati svoje bogatstvo. Moda se bojite ostati u La Rochelleu. Naposljetku, sauesnica ste u umorstvu.

 Ah, gospodine uzviknu Anelika hi nei da je uasno prestravljena zaklinjem vas, ne ponavljate te optube. Kunem vam se da nisu istinite. Mogla bih vam to i dokazati. Znate li neto? Da, da. Anelika zarije lice u rubac. Gospodine, rei u vam istinu. Ta ve je i vrijeme povie Baumier, ije lice pobjedonosno zasja. Govorite, dijete moje, ja vas sluam. Oni... oni ljudi, o kojima ste govorili da ste ih poslali za mnom treeg aprila, istina je, sjeam ih se vrlo dobro. Mislio sam da je tako. Osobito mladia u plavom ogrtau. Kako da vam rastumaim, gospoine, sram me neka ko. U stvari, protivno nego to vi mislite, moj je gospodar strog ovjek i u njegovoj kui ivot nije ba previe zabavan. Siromana sam. dje vojka i uz to s djetetom na brizi. Pristala sam da sluim kod tog hugenota, jer mi je ponudio dobru plau. Ali on je vrlo strog. Treba samo raditi, raditi i itati bibliju, to je sve. Onog da na kad me je onaj ljubazan mladi oslovio u ulici La Perche, uivala sam u tome da sluam njegove rijei. Nemojte se ljutiti, gospodine. 457 Ne ljutim se proguna Baumier to to kaete dokazuje da je dobro vrio zanat za kojim sam ga. plaao. A onda? Onda smo nastavili put u ugodnom raz govoru i kad sam stigla do skladita gazde Bernea, kamo me je put vodio, mislim da sam mu natuknula... da bih ga rado opet vidjela ka snije ... u intimnijim prilikama. Sjeam se, on je neto raspravljao sa svojim, drugom i rekao mu otprilike ovo: Stari nam je majmun na punio depove da obavimo ovaj posao..." Stari majmun? trgne se Baumier.

 Ne znam o kome su govorili, gospodine, sada pretpostavljam da se to moda na... vas odnosilo. Nastavite ree on bijesno. Da, ini mi se da su govorili kako imaju dosta novaca. Ona se mnogo istrala, jer joj ta pojedinost nije bila poznata. Ali je ona pretpostavljala da je'predsjednik kraljevske komisije snabdio s dovoljno novca te svoje zavodnike da bi mogli po La Rochelleu napastovati ene. Njen se zakljuak pokazao ispravan, jer on nije ni okom trepnuo. Anelika se osmjeli te nastavi: Mladi u plavom ogrtau zaista ree svom drugu: Naili smo na ljepoticu koja nas nije doekala amarima, treba, dakle, iskoristiti pri liku. ekaj me u krmi Sveti Nikola i popij vr vina na starkeljin raun... hm! A zatim emo razmisliti! to je time htio kazati? zapita Bau mier, koji je jedva zadravao bijes. Ne znam, gospodine. Priznajem da su mi se druge misli motale po glavi. Bio je to vrlo ljubazan mladi. Treba priznati, dobro ste oda brali. Bio je vrlo smion. To mi nije bilo krivo, uglavnom zato, kako sam vam ve objasnila, sto moj ivot kod ovih hugenota nije nimalo 458 zabavan, i to ve dugo nisam okusila neke... slasti, uiifcca je bila pusta... .gadila se sama sebi zato to je morala iz-mis_j3ati tu prostaku priu, ali uinilo joj se da 3e ^aumier zagrizao. Bio je zaprepaten, a to 3e d&valo poticaja Anelikinoj mati. ""- Cijeli nam je plan pokvario moj gospodar, gospodin Berne. Iznenadio nas je. Napraite je Udi i strahovito se razjario. Inae je vrlo sr*aan i moj novi prijatelj nije bio u stanju ^ ?e s njim uhvati ukotac. Milije mu je bilo Poclbrusiti pete, a to je najpametnije to je moga0 Uiniti, zar ne? """? Kuga pomorila sve te vjetrogonje! Zato su sv^ razdvojili? Ako sam ih ve poslao udvoje, znaci da sam imao razloga za to. " Mene je moj gospodar odvukao u svoj ^ me izgrdi. Bio je, rekla sam vam ve, tij j

"*"* Ljubomora! . ?> Moda ree Anelika koketno se os-m3eAujui i kad me ve htio izudarati ta-Pm nadoao je ovrhovoditelj Grommaire, i to me gasilo batina. f^ier se uzrujao. Bilo je oito da ga je prikaz dogaaja zbunio. * Je li to sve? Ne, nije sve apne Anelika, sagnuvi * glavu. ""-to .jo? . *- S onim mladiem u plavom ogrtau ja... Ja s^m se ponovo sastala. . *"* Gdje? Kada? > Iste veeri. Nekako smo ipak uspjeli ugo-vor*ti sastanak blizu bedema. Pa i sutradan .smo ses*stali... . ^na je nastavljala vrlo oprezno. U nastoja- da to uvjerljivijom prikae svoju priu li time sruiti zgradu svojih lai? 459 - A zatim ga vie nisam vidjela. Pretpostavljala sam da je napustio grad, jer je o tome neto bio natuknuo. Bilo kako bilo, razoarao, me je. Baumier slegne ramenima pokretom u kojem se osjeala gorina. Svi su isti! Ubije se ovjek dok ih naui zanatu, dok uvjebavaju ulogu, povjerava im se zadatke od velike vanosti, a oni kriom pobjeg nu, trae sreu na drugom mjestu. Ipak me u di da je to uinio Justin Medard. U koga ov jek onda da se pouzda? Anelika mu nije dala vremena da se dugo udi neshvatljivom postupku nesretnog Justina Medarda, koji je svrio kao hrana rakovima zato to se zaloio za pravednu stvar i to se pokazao savjestan u slubi. A sada, gospodine stane ga preklinjati s obzirom na to da sam vam sve priznala, ne budite nemilosrdni prema meni. Obeavam, ve sutra u napustiti ove hugenote. Sluenje kod njih je vezano uz prevelike neugodnosti. Utoliko gore! Ne znam jo gdje bih se djenula, ali napustit u ih, vjerujte mi! To nikako, vi ih neete napustiti us protivi se ori. Naprotiv, morate ostati kod njih i obavjetavati me o svemu to snuju. Da vidimo, znate li to o njihovu bijegu na brodu Svetoj Mariji". I vi ste bili na spisku. A to ja mogu? Ne znam o emu se ra di, gospodine. Kad bi moj gospodar smjerao

otploviti, vjerujem da bi me o tome obavijestio ili bi pak poduzeo neke pripreme za to. Zar niste nita opazili? Ne. Nastojala je da zadri to neviniji izgled. Baumier je vrtio meu prstima" izdajniki spisak. A ipak, izgleda da su moja obavjetenja tana. 460

Ako ovi to vam ih dostavljaju zarauju svoj novac tako savjesno kao va Justin, Me dard ... naruga se Anelika i prasne u smijeh. Umuknite, vi! zaurla Baumier. Za to to sam vas blagonaklono sluao, ve ste di gli glavu. Bezobraznice! Bestidnice! Zasluili biste da vas zatvorim u zavod za propale dje vojke, jer ste u stvari, kurva najgore vrste. Ali ako ste, zaista to,, onda ete mi koristiti vie va ni, nego unutra. Poto se ponovo smirio, promatrao ju je zamiljenom panjom. Ako ste zaista to ponovi poluglasno. Digne se i obie stol. Anelika se pitala sa zebnjom o emu razmilja. Nadala se da nee traiti od nje da ga poljubi u zamjeau za njeno osloboenje. Ali umjesto toga on se skaku-tavim korakom uputi k vratima. Gospodine, gospodine molila ga je sklopljenih ruku recite mi da ete me oslo boditi i da ete mi vratiti ker. Nisam nikakvo zlo poinila. Da, mislim da u vas osloboditi odlu i on nekom velianstvenom popustljivou. Ovaj ete put... poto obavimo malo provje ravanje ... biti slobodni. On izae. Da nije bila onako uznemirena, bila bi osjetila zabrinut prizvuk u njegovu glasu, kad je rekao poto obavimo malo provjeravanje". Ali ona je samo njegovo obeanje biti ete slobodni" imala pred oima. Njen joj je poloaj izgledao beznadan. Samo da joj vrate Berneovu djecu i Honorinu!

Ramena joj se savie, a dvije neutjeljive suze joj kliznuse niz obraze. Zatim se vrata otvore, a netko ue u sobu. To je bio policajac Francois Desgrez. 461 XLII GOSPOO BUDITE POZDRAVLJENI Kad je spazila njegovu etvrtastu eljust, mrk i uporan pogled, vrsta ramena* kad ga je vidjela utegnuta u ogrta od smeeg sukna, op-iven paljivo zlatom na zapuku, kad ga je vidjela sa vezanom kravatom i cipelama visokih peta i svim onim na njemu to je odavalo" prijestolnicu, Pariz i njegove koije i njegove plave noi, bilo je to za nju takvo iznenaenje da nije odmah shvatila ta sve za nju moe znaiti ova utvara iz njene prolosti. Ta e utvara otkriti identitet markize du Plessis-Belliere, identitet buntovnice Poitoua, izazvat e njeno hapenje u kraljevo ime zbog zloina pobune, znait e zatvor, suenje, Honorininu propast koja e kao i Florimond zauvijek nestati iz njena ivota. Ta utvara e onemoguiti njen bijeg za amerike otoke. Mozak joj je bio paraliziran, nesposoban da misli. Prepoznala ga je odmah i, u stvari, bila zadovoljna to ga opet vidi. Desgrez! Bio je tako daleko... a opet tako blizu! On joj se nakloni, kao da ju je juer napustio. Gospoo, budite pozdravljeni. Kako ste? 462 Ona zadrhta, kad je ula njegov glas. koji joj je donosio daleki odjek njihovih prepiraka, mrnje i straha, to ih je proivjela njegovom krivnjom, odjek ljubavnih i brutalnih trenutaka doivljenih u njegovu -zagrljaju. Pratila ga je oima dok je prelazio preko sobe i sjeo za Baumierov pisai stol. Nije nor sio vlasulju, to je davalo nekadanju prisnost njegovu licu, sjetilo je, usprkos njegovim otrim crtama, lica siromanog studenta bekrije, kojega je upoznala prije no to bijae stupio u policija. Naprotiv, njegovo otmjeno odijelo i njegove sigurne kretnje, nain na koji se smjestio u fotelji, to jest kao ovjek naviknut na teke dunosti, bili su joj strani. Njegove crte lica bile su jo markantnije, u uglovima oiju jo se dublje urezala podrugljiva brazda, dok mu se s obje strane ustiju opaala neka polutuna i polunjena bora, koja se tu zadrala i kad se nije osmjehivao. On joj se odmah prijazno osmjehne svojim zubima deraima. Onda, druga Markizo anela, bilo je, dakle, sueno da se opet vidimo usprkos vaoj urbi pri naem zadnjem susretu. Kad je to, dakle, bilo ... ? Vrlo davno .. etiri... ne, pet godina! Ve! Kako vrijeme prolazi! Za neke je

bilo bogato dogaajima, za vas, na primjer. To je sastavni dio vaeg genija kojem nije sueno da miruje. A za mene? Oh! ta ete, moj .je ivot sigurno mirniji, kad vi ne upadnete u nj. Bavim se obinim, svakodnevnim poslovima. Nedavno sam uhapsio vau susjedu... markizu de Brinvilliers. Ne znam da li je se sjeate stanovala je nekoliko ulica podalje od vae palae Beautreillis. Ona je otrovala svu svoju obitelj i jo nekoliko desetaka osoba. Godinama sam slijedio njen trag, a vi ste mi pomogli da je uhapsim. Pa da. Vi ste mi dali dragocjene podatke, zapravo ja sam vam ih prijazno iznu* 463 dio, sjeate se ispitivanja u vezi s provalnom kraom koju su izvrili vai dobri prijatelji pripadnici Dvora udesa. Zar se vie toga ne sjeate? Ne? Vidi se da su se poslije toga dogodile mnoge stvari. Ah! Draga moja, truje se mnogo danas u Parizu. Radim kao lud. I u Versaii-lesu ima mnoga trovaa. Ali tamo je istraivanje dosta teko... Pa dobro, vidim da vas sve ove brbljarije nimalo ne zanimaju. Govorimo radije o drugim stvarima. Dobio sam nalog da vas opet pronaem i da vas uhvatim. Mene uvijek zapadnu neprijatni zadaci. Uhvatiti buntovnicu Poitoua! Nimalo ugodan posao! A moja struka nije u tome da se skitam po provinciji kao to je vaa... Jadnoj provinciji, bez ivota, opustoenoj, a u kojoj su ljudi nalik ivotinjama i kojih se usta odmah zatvaraju im se spomene vae ime... t Morao sam dignuti ruke i prepustiti stvar sluaju. Ovo njukalo Bau-mier se, meutim, umijeao. Doao je u Pariz da podnese izvjetaj o tim vjenim vjerskim problemima i u isto doba da trai obavjetenja o nekoj eni koja... o nekoj eni to... Zato sam utuvio sebi u glavu da ste ta ena vi? Ne znam ni sam. Nakon nedavnog razgovora sa ljubaznim namjesnikom La Rocheltea, gospodinom de Bardagneom moje zadnje sumnje su otpale. Navrat-nanos sam pojurio da. vas opet vidim, predraga moja. I stvarno ste vi. Moj zadatak je izvren.Znate li da ste se pomladili... ? Pa da, iznenadio sam se im sam vas vidio. Da E me ova vaa mala, skromna kapa podsjea na sluavku gazde Bourjusa, na vrijeme kad sam dolazio da popijem au bijelog vina iz Suresnesa u krmi Crvena krinka"? Poslije me je vae lice kraljeve milosnice, okieno draguljima, razoaralo. Vjerujte mi, na njemu sam poeo za-paati znakove kojima su obiljeena lica mojih trovaica: lakomost, ambicija, strah, elja za 464 osvetom. Sada, svega toga nema na vaem licu. Opet me gledaju nevine oi mlade ene, ali i jo neto uz to: duboko iskustvo. Sto vas je tako oistilo,

ispralo? Od ega su vam obrazi postali glatki i djevianski, a oi ogromne i vapijue za pomou. Kad sam maloprije uao u sobu, rekao sam sebi: Boe! kako je mlada! Vrlo ugodno iznenaenje, treba priznati, poslije pet godina to se ne vidimo. Moda su na mene djelovale suze na vaim obrazima...? Zar ih je taj stari takor, Baumier, izazvao, draga? Zato? Sto ste jo uiniili te ste ponovo dospjeli u crne kande policije...? Kad ete ve jednom nauiti da budete oprezni ...? Hoete li mi napokon odgovoriti? Vae su oi, dodue, rjeite, kao to su uvijek bile, ali to mi nije dovoljno. Htio bih uti zvuk vaeg glasa. On se sagne naprijed, vrlo ozbiljan, upri-jevi svoje zjenice u njene. Ona''je utjela. Nije bila u stanju ni rijei progovoriti. Kao da je iz dubine svog oajanja zaklinjala: Desgrez, prijatelju moj Desgrez, u pomo!" Ali nikakav zvuk nije preao preko njenih usana. Desgrez uuti. Dugo ju je promatrao. Crtu po crtu, pojedinost za pojedinou. Kao da je ponovo htio upoznati lice i oblik ene koja je bezbroj puta uskomeala njegove snove. On se nadao svemu, da e je vidjeti propalu, ostarjelu, drsku, uljivu, ali nikako nije oekivao vedru bol, nijemu i ganutljivu molbu u zelenim joj zjenicama, koje su bile jasnije i bistrije no ikada. Vjerovao sam da i lijepa", mislio je, ali ti si jo ljepa.. . ! Kakvim udom?" On osjeti iskreno potovanje prema toj eni koja je dala takav dokaz o svojoj snazi, zatitila svoj duhovni integritet usprkos uasnim godinama, ratu, porazu, koja je sauvala svoj 465 88 Anelika buntovnik fivot zvjeri progonjene i u neprestanoj opasnosti. Nagne se i uozbilji. Gospoo, *kako da vam pomognem? AneHka se strese kao da se probudila iz hipnotikog sna. Da mi pomognete! Vi biste pristali da mi pomognete, Desgrez? A to sam drugo i radio otkad vas po znam. Da, ak i kad sam pokuao da vas zau stavim u Marselju, radio sam to samo zato da vam pomognem. to ne bih bio dao da sam vas mogao sprijeiti u onom kobnom bijegu boga ste tako skupo platili? Ali... vi ste dobili nareenje da me

uhapsite? Jasno... 1 to ne samo jednom ve dva put. Meutim, ja vas neu uhapsiti. On odmahne glavom. Jer ovaj put... to bi bilo5" uasno za vas. Vie se ne biste izvukli. Morao bih vas predati vezanih nogu i ruku, jagnje moje. Ne znam da li biste izvukli ivu glavu, ali znam da bi ste slobodu zauvijek izgubili. Nikad vie ne bi ste ugledali svjetlo dana. Vi riskirate svoju karijeru, Desgrez. Nije pametno s vae strane da me na to podsjeate ba u asu kad vam nudim svoju pomo. Ne mogu vas zamisliti osuenu na do ivotni zatvor, vas koji ste stvoreni za velike prostore. Zbilja, je li istina da ste htjeli s tri desetak protestanata otploviti na amerike otoke? Nemarno je prelistavao . spisak putnika, Svete Marije". Vidjela je kako na papiru pleu prezimena: Manigault, Berne, Carrere, Mer-celot... i imena: Martial, Severina, Laurier, Rebeka, Jeremija, Abigaela, RafaeL Naas je oklijevala. Svaki se policajac slui sa stotinu naina da iznudi priznanje. Da nisu njegov siguran glas, 466 te zajedljive rijei s iznenadnim preljevima njenosti imali za cilj nepovjerenje ili da se on s njom na neki nain sporazumi? Ona bi mogla jednom jedinom rijeju izdati svoje prijatelje, Dne koje je htjela na svaki nain zatititi. Njene usne zadrhtae. Odluila je da igra otvorenim kartama. Jest, istina je ree. Desgrez se opet odbaci natrag i udno, lagano uzdahne. Dobro je ree to niste posumnjali u mene. Da ste to uinili, bio bih Vas moda uhapsio. udno je to u naem zanatu, da s go dinama postajemo istodobno i tvrdi i osjeajniji, krvoloniji i njeniji. Odriemo se svega, osim nekih malih stvari, koje zlata vrijede. I to vrijeme vie prolazi, sve nam dragocjenije izgledaju. Vae prijateljstvo predstavlja za me

ne takvu skupocjenu sitnicu. Rijetko se pre putam povjerljivostima, draga, a ovaj put to inim zato to znam da vas nikad vie neu vidjeti ako vas ovaj puta pustim. Vi ete me, dakle pustiti? Pustit u vas, ali meni se ini da vas ti me nisam dovoljno zatitio, jer se ovaj put na lazite u zaista gadnoj kai. to ve prije niste otputovali za otoke? Bio je to najbolji izlaz. Ne bih vas bio nikad vie vidio i bio bih odahnuo. Ovako se samo derem. Ovaj Baumier vas je pretekao brzinom. Svi e vai sauesnici biti odmah pohapeni. Njihov brod je pod nadzo rom. S te strane za vas ne mogu nita poduze ti... Kako vam je palo na pamet, lijepa moja curice, da se uvuete meu ove heretike ba u trenutku kad ste imali tisuu valjanih razloga da ne padnete nikome u oko? Danas se previe bave njima, a da bi njihove kue mogle pruiti sigurno sklonite, a da i ne spominjem kako nisu nimalo zabavni. Hladni ljudi, koji ak ne znaju ni kako se ljubi. Razoarali ste me! w 467 Kaete da e ih pohapsiti? upita Anelika, koja je od svega onog to je kazao Samo to ula. Kada? Sutra ujutro. Sutra ujutro! ponovi ona problijedivi. Nitko nije ni u snu pomiljao na takvu mogunost. Sutra ujutro e ljudi u crnim odijelima provaliti u dvorite, u kome su procvjeta-li panjolski jorgovani i eboji i nai e djecu kako igraju kolo oko palme. Uhvatit e ih za ruke i odvesti ih zauvijek. Zatim e okovati gazdu Bernea, gurat e staru Rebeku i tetku Anu, koja e se buniti pritiui bibliju i matematike knjige na svojim mravim prsima. Oni e joj istrgnuti knjige i bacit e ih u kanal. I u uskim uliicama etvrti pod bedemima prolazit e ene u bijelim kapama na glavi i na brzinu svezanim zamotuljcima u rukama, prolazit e mukarci s okovanim rukama, us-traena e djeca trati iza velikih vojnika u izmama, koji e. ih odvui tko zna kamo. Desgreze, rekli ste da ete mi pomoi...

 A vi ete to iskoristiti da upozorite one ljude...? E to ne moe, edo moje malo. Do sta je vaih gluposti? Dajem vam taman toliko vremena da pod mojim nadzorom poete po svoje stvari, a onda u vas izvui iz ovog opas nog, kruga u koji ste se nepromiljeno uvalili. Vi vrlo brzo zaboravljate da i na vas ekaju vjeala i da vam ba nikakve koristi ne bi bilo od toga to ste papistkinja, kad bi se netko drugi, umjesto mene, malo bolje pozabavio va im sluajem i vaom linou. Desgrez, posluajte me. Ne. Dvadeset i etiri sata.,. Traim samo dvadeset i etiri sata odgode. Upotrijebite svoju mo, isposlujte odgodu njihova hapenja do 468 : prekosutra ili u najgorem sluaju do sutra uvee. Do vraga, vi ste ludi uzvikne Pesgrez., koji se ozbiljno naljutio. Vi sve vie traite. Muku muim kako da spasim vau glavu ucije njenu na pet stotina livara, ali vama ni to nije dosta. Dvadeset i etiri sata, Desgrez... dajte mi samo dvadeset i etiri sata i spasit u i se be i njih! Vi tvrdite da ete prije sutranje veeri uspjeti pedesetak osoba kojima prijeti hape nje tako daleko odvesti da ih vie nee biti mo gue uhapsiti? Jest, uspjet u. Desgrez ju je promatrao utke nekoliko trenutaka. Kakva vam se to zvijezda upalila u oi ma? ree on potaknut nenadnom njenou. Oh! Prepoznao sam je. Nitko vas nee izmi jeniti, Markizo anela. Eh! Neka bude. Dat u vam odgodu koju s^e traili. Radi onog osmi jeha kad ste rekli: Jest, uspjet u!" Ona se htjede dignuti, ali je on zaustavi.

 Znajte, samo dvadeset i etiri sata. Ni minuta vie. Kad bih i htio, ne bi vie mogao postii Ovdje me uvaavaju, jer sam desna ru ka gospodina Le Revniea, namjesnika kraljev ske policije. Ovamo sam doao zbog posebnog zadatka, zbog vas i ne bih se smio mijeati u provincijske poslove. Baumieru sigurno nee biti pravo da se mijeam u hapenje njegovih" protestanata. Meutim, nai u neku izliku da se hapenje odgodi do sutra uvee. Ali due od toga je nemogue. On je lija. Zna da <*e nasko ro nizozemska flota upioviti u La Rochelle. Me te koji nastaje u takvim prilikama mogao bi vrlo dobro doi onima na koje ve dugo vreba ju. Prije dolaska flote svi moraju biti u zat voru. 469 Shvaam. Proite ovuda ree on, dirnuvi je u lakat. Potom je povede k vratima to su se na lazila iza stola Ne volim da vas vide kako izlazite. Izbjegnut u tako radoznala pitanja Anelika se zaustavi A djeca? Ne mogu ih ostaviti! Ve odavna sam ih poslao kui proguna on Ona mala ria avolica, ini mi se da je vaa kerka. Razbila nam je bubnjie svojom dernjavom Reka sam starijem dje aku Poite k ocu, ne govorite nikome nita i ekajte povratak gospoe Anelike" U me uvremenu vas je Baumier presluavao Ali ]a sam znao da u i ja poslije doi na red Oh1 Desgrez! apne Kako ste dobri Proli su uskim i tamnim hodnikom, a onda on otvori neka vrata Vani je ve pao gusti mrak Sasvim blizu, iz jednog oluka, izlijevali su se itavi potoci vode Meutim, kia je bila prestala, ali vlaan vjetar kao da je pobjesnio, na mahove je estokim zapusima provaljivao u uliicu f

Desgrez se zaustavi na pragu On uzme An-eliku u naruje na onaj svoj neusiljen i neodoljiv nain kojemu se teko bilo oprijeti Ljubim vas ree Mogu vam to slo bodno rei, sad vie nije vano Svojom vrstom rukom pridri njenu zabaenu glavu Njoj se uim da gubi svijest, ne zbog stiska, ve to ga zbog mraka i vjetra nije vie ni vidjela, ni ula Postao je nestvaran U njoj je jo ivjela samo elja zarobljene ptice da zauvijek pobjegne On shvati da u rukama dri samo odsutne tijelo, duh koji je lutao daljinom. Za ovu progonjenu enu on nije vie bio on, iv i stvaran ovjek, ve utvara iz njene prolosti koja se trudila da je povue u svoj grob. Ona je jurila 47n u susret svojoj sudbini, u kojoj njemu nije bilo mjesta. Stvorena za beskraj", pomisli on, za slobodu". Nagnut nad njenim usnama, on ih ni ne dotakne: Zbogom Markizo anela! apne. Vrlo njeno spusti svoje ruke. Ona se odmakne, uini nekoliko koraka, pa kao da se predomislila, okrene se, ali je on vie nije vidio. Zauje njen glas: Zbogom Desgrez, prijatelju moj.. . ! Hva la! Hvala! Anelika je u noi trala gradom. Vjetar joj je usne prevukao solju. Mora da je tako trala Lotova ena u ugroenoj Sodomi, dok su se povrh grada ve gomilale smrtonosne estice, koje e ga unititi. Stigla je kui bez daha. Svi su bili na okupu: djeca, gazda Gabriel, stara Rebeka i tetka Ana, Abigaela, stari pastor sa sinom i njegovim siroetom. Opkole je, a zatim je uzee grliti i obasipati pitanjima: Govorite navaljivao je trgovac za ustavili su vas. Zato? Sto se dogodilo? Nita opasno. ak je i tetka Ana ponavljala drhtavim glasom: Grdnog smo se straha zbog vas nauili. Bojali smo se da su vas zatvorili. Nije nita bilo. Ona se silom osmjehivala da bi ih umirila. Videi ih tu, na okupu, sada je bila sigurna da e ostvariti svoje planove i da e ih na kraju sve spasiti. Svi su za njom poli u kuhinju. Morala je sjesti, a Rebeka joj donese vina. Pitala ju je koje najvie voli. Predlagala 471

je da e otvoriti vie boca. Ionako svu zalihu vina ne mogu prenijeti na brod. Brod? ree gazda Gabriel zbog bro da su vaSj zar ne i zaustavili? Da togod ne slute? Nije nita opasno. Ponavljate da nije opasno, a meutim, ste blijedi kao krpa. to je dakle? Govorite! Treba li upozoriti Manigaulta? Njega nije bilo lako prevariti. On stavi, ruku na Anelikino rame. Ve sam se spremao da potrim do Pa lae pravde. Bili biste uinili teku pogreku, gazda Gabriele. Uvjerila sam se da ona gospoda ne to sumnjaju, ali nemaju dokaza, a dok ih sku pe, bit emo daleka Pretpostavljam da Martial i Severina nisu nita govorili Sreom nas nisu nita ni pitali ree Martial. Neki nam je gospodin odmah pri ao. Uzeo je Honorinu u naruje, da ne bi pla kala i rekao nam: Povratite se kui, gospoa Anelika e doi poslije za vama." Drugima kao da to nije bilo pravo, ali on nas je sam od veo na ulicu. Mislim da je doao iz Pariza primije ti Severina sjajnih oiju. Drugi su ga gledali s potovanjem. Anelika potvrdi: Taj je gospodin moj prijatelj i obeao mi je da noas bez brige moemo spavati. Zar imate prijatelje u parikoj policiji, gospoo Aneliko? upita osorno gazda Ga briel. Anelika rukom pree preko ela. Da. Puki sluaj, ali istinit. I kao to vi dite moe nam od koristi biti. Sutra u vam sve ispriati. Veeras sam umorna i mislim da bi valjalo djecu,u krevet spremiti. 472

Meutim, kad su se svi povukli, ona ree Abigaeli da ostane. Treba da s vama govorim. Poekale su da se sve smiri u velikoj kui i da Hortorina usne. Anelika poe u sobu do kuhinje, u jednom uglu potrai koveg i iz njega izvadi najtopliji ogrta i vunenu maramu, koju vrsto svee pod bradu da joj dri kapu. Nisam htjela gazdi Berneu govoriti o svom planu ree Abigaeli, jer bi me on sigurno sprijeio da ga izveden. Sad jedino ja mogu neto poduzeti. Meutim treba da znate o emu se radi. Ona joj bez reda sve ispria. Izdali su ih. Tko? Moda neki od Manigaultovih namjetenika. Moda netko od njihovih. To u stvari i nije vano. Vano je da Baumier sve zna. Znao je njihova imena. Njegove uhode i redari naa-ziru ih, nadziru skladita i Svetu Mariju". Njihove su kue obiljeene. Crni aneo propasti ve je poloio svoju nevidljivu ruku na proelja lijepih kua ih' skromnih aara u etvrti pod zidinama. Sutra e ih sve pohapsiti. Abigaela je sluala bez rijei. Vie nego ikad, bila je nalik nekoj flamanskoj gospi, s onim svojim dugim i njenim licem, s blijedim obrvama i s bijelom kapom. Ostala je mirna. Ona je imala dovoljno duevne snage da se pomiri s onim to e se dogoditi, ali to joj je lako, mislila je Anelika, jer Abigaela nije znala za nevolje. Ona nije znala to je zatvor, to znai biti progonjen kao divlja zvijer, to znai nemati ni kamena da se nasloni umorna glava, to znai uzalud zvati ta pomo. Ostaje nam samo jo jedna mogunost ree. Moram pokuati. Ba zbog toga mo ram jo veeras izai. Abigaela zadrhta. Veeras? Po ovoj oluji! Sluajte... 473 Vjetar je drmao prozorske kapke i stakla. Kia je opet poela padati i buka njena padanja mijeala se s muklim umom mora. Skrajnji je as ree Anelika. Mo ramo do sutra svi biti na brodu, inae smo iz gubljeni. Na brodu? A kako? Sami ste rekli da je luka pod nadzorom, A nijedan brod nee na more po ovakvom vremenu. Jedan je dovoljan ree Anelika upor no. Treba iskoristiti posljednju mogunost.

Budite spremni, Abigaelo. Htjela bih da u mo joj odsutnosti pripremite prtljagu. Vrlo malo stvari. Ruhd za presvui se i neto rublja. Kad ete se vratiti? Ne znam. Moda u zoru. Ali budite sprem ni... Nesumnjivo u vam donijeti vijest da je brod spreman za polazak i da treba pouriti. Ona poe k vratima, ali je nova misao zaustavi. Ako se ne vratim, Abigaelo, ma to se dogodilo, nastojte zatititi moju ker Honorinu. Kako sam glupa...! Moram se vratiti. Ne moe drugaije biti! Abigaela joj se primakne i rukom joj obujmi ramena. to ete uiniti, Aneliko? Neto vrlo jednostavno. Idem, potrait u kapetana jednog broda. Poznam ga i zamo lit u ga da nas sve odvede. Mlada je djevojka vrsto privine k sebi i podigne oi. Aneliku je iznenadio ozaren izraz njena lica. Naivna vizija iz njena djetinjstva pomijea se s utjehom to ju je osjetila otkrivi ovo prijateljstvo. Dok je bila mala, a oluja zavijala nad movarama Monteloupa, ona je zamiljala da se nalazi u zagrljaju Djevice Marije i strah bi je odmah proao. Ona nasloni svoje elo ri Abigaelino rame. 474 Ova joj poluglasno ree: Zato nastojite da nas svih odvedete? To* e samo poveati vae potekoe. Mogli ste se sami spasiti, Aneliko, osjeam to... Ne. Ne bih to mogla odgovori Ane lika, odmahnuvi glavom. To bi bilo zaista iznad mojih snaga. Vi ne moete shvatiti, moja dobra Abigaelo, ali znam da nikada ne bih ot kupila prolivenu krv, ni zablude svog ivota kad ne bih pomogla vama i vaoj protestant skoj brai da se spasite ... Na kraju gotovo veselo doda: Veeras ili nikad! Evo, zato moram us pjeti!

Abigaela je otprati do velikih ulaznih vrata. Iznenadni' zapuh ugasi svijeu. Dvije se ene zagrlie u mraku. Anelika se pripije uza zid, da bi se bolje zatitila od vjetra i klizne prema bedemima. Nije ula kad su se vrata opet zatvorila. Dok se ona bude borila, Abigaela e bdjeti poput upaljene svijee. Anelika se nee osjeati usamljenom. Gotovo na koljenima se vukla po mokrim stepenicama koje su vodile do straarnice. Stigavi navrh zaglui je pobje-ljelo dahtanje mora. ula je kako se o nasip razbijaju estoki udarci razbjenjelih valova. Pjena je prskala uvis, plavila sve i razlijevala se po ploicama glatkim poput ogledala. Bila je ve mokra kad je dospjela do straarnice svjetionika. Nekoliko je trenutaka stajala u zaklonu nekog stupa da bi dola do daha, a zatim se digne na vrhove prstiju i kroz prijenicu pogleda u straarnicu. Spazi vojnika Anselma Camisota, koji je snudeno sjedio blizu mangale, s koje je erava bacala crvenkaste odsjeve na njegovo okruglo, neobrijano lice. Sreom, Anelika je poznavala bojaljivost svog eznutljivog udvaraa: nijedan prizor ni475 je mogao biti neutjeljivi od ovog osamljenog vojnika koga je spazila kroz dvije ukrtene ipke, kako sjedi pod svodom sredhjevjekovne vjebaonice. Ona, meutim, nije imala drugog izlaza. Stade udarati po preki. Vojnik podigne oi i na licu mu se pojavi silno zaprepatenje ugledavi utvaru, koju mu je noas poslao bog oluje. Protrlja vie puta oi, skoi kao lud, noge mu se zapletu o koplje, spotakne se o kacigu, poloenu na zemlju, od ega je odjeknuo cijeli svjetionik i napokon se dovue do vrata i otvori ili. Anelika se ve bijae uuljala unutra. Ona zabaci Jia lea svoju mokru kukuljicu i odahne s olakanjem. Vi? Gospoo Aneliko! progovori Anselmo, Camisot zadihano, kao da je trao. Vi! Kod mene...! Ovo kod mene", to se odnosilo na mranu i okruglu dvoranu, sJamnjau i skromnu veeru o rakova te crnog straarskog kruha, zvualo je vrlo ganutljivo. Gospoine Camisote, dola sam vas mo liti da.mi uinite veliku uslugu. !Dceba da mi otvorite mala vrata na uglu, jer moram izii iz

grada. Vojnik je razmiljao o toj molbi i na licu mu se javi izraz razoaranja i strogosti. Treba... Moram... Samo to! Ali to je zabranjeno, ljepotice moja. Ba radi toga se i obraam na vas. To je jedini prolaz. Znam da vi imate kljueve. Jadni Camisot je sve vie mrtio svoje obrve kao u gorile. Ako je zato da biste se sastali s nekim ljubavnikom, ne raunajte na mene. Ja nisam samo uvar bedema, ve i morala. Anelika slegne ramenima. 476 Mislite li da je ovo prikladno vrijeme za ljubavne sastanke na pustari? Vojnik je sluao kako kia bije i vjetar zavija i nasre na svjetionik. Imate pravo odgovori Camisot. ak i ovdje je bolje nego vani. Ali zato onda ho ete da iziite iz grada? Ona brzo smisli odgovor. Moram, odnijeti poruku nekomu tko se krije u zaseoku Saint-Maurice... Nekome ko me prijeti smrt... jednom pastoru... Razumijem promrmlja Camisot ali budete li se mijeali u ovakve poslove, svrit ete u zatvoru. A meni ne prijete samo muke, ve vjeala. Nitko nee rije zucnuti... Obeala sam da u odnijeti poruku i odmah sam pomislila na vas. Nikome nisam govorila o svojoj na mjeri, ali ako me vi odbijete, kome bih se mo gla obratiti s istim povjerenjem? Ona njeno poloi svoju ruku na njegovu veliku, dlakavu apu i moleivo ga pogleda. Jadni Anselmo Camisot se sasvim zbuni. Iako joj je on ponekad, u prolazu, dobacio pokoju ljubaznu rije, kao to e uraditi svaki vojnik koji neto do sebe dri, ipak, nikad ba nikad se ne bi usudio ak ni pomisliti da e ga ona jednog dana gledati u lice, i to jo na takav nain. On prijee rukom preko svoje brade mislei pri tom na svoje ekinje i svoju runou koja je oduvijek izazivala smijeh ena.

 Bit u vam vrlo zahvalna, gospodine Ca misote navaljivala je Anelika vrlo, vrlo zahvalna. Vojnikova elja nije ila dalje od jednog poljupca, ali i sama pomisao da bi te usne mogle biti milostive prema njemu, najbjednijem vojniku u garnizonu, bila je dovoljna da mu pomuti pamet. Njegovi su drugovi esto govorili o hladnoi lijepe sluavke obitelji Berne. 477 Koliko li e se iznenaditi, ako jednog dana o-znau da je on, Anselmo, ruglo i metoda svaijeg smijeha, postigao ono to su najvei kicoi meu njima smatrali nemoguom sreom! Ah! Imao bi i zato da zapali svijeu u nekoj papi-stikoj crkvi! Tko zna to se jo moe dogoditi? Ve unaprijed je bio uasnut. Na kraju promuca muklim glasom: Eh! Pa dobro! Na kraju krajeva nikome tim ne kodim, hm! Gospodar sam na bede mima i ako se ne izloim malo za takvu enu kao to ste vi, za koga bih se onda izloio? On skine s klina sveanj kljueva. Kad se vratite, hoete li se malo zadra ti... kod mene? Hou, zadrat u se ree ona, spremna na svaki ustupak. Ona mu se osmjehne, jer je pomislila, kako taj vojnik i nije lo mladi, naime, nije bar zahtijevao, kao toliki drugi, da mu unaprijed plati. Anselmo Camisot je izraunao da e do njena povratka imati dovoljno vremena da se obrije, pri emu e mu oklop posluiti kao ogledalo i da iz tajnog skrovita svjetionika izvue neke dragocjenosti za koje je jedino on znao: bocu bijelog vina i neto pruta... Upriliit e pravu gozbu! Anelika je drhtala od nestrpljenja dok je za njim ila prema uglu bedema, gdje je nekada, u malom podzemnom hodniku, stajala eta strijelaca koja je, u sluaju opsade, imala zadatak da strelicama obasipa napadae. Kroz drvena vrata izlazilo se na usko stubite kojim se stizalo do duna. Anelika prekorai prag i pone silaziti po klizavim stepenicama, izlaui se opasnosti da slomi vrat. Straar joj je odozgo osvjetljavao put, ali mu je vjetar nekoliko puta utrnuo svijeu, pa je mlada ena morala ekati da se svijetlo po478

javi priljubivi se uza zid s kojega kao da ju je pobjenjela oluja htjela otrgnuti i baciti u provaliju. Napokon, osjeti pod nogama mekano i ras-kvaeno tlo. Bila je izvan grada. Po buci razularenih valova, koji su se razbijali o alo, ona nasluti put, koji je vodio strmom morskom obalom i uputi se njime. Nije ga vidjela, ve se po pijesku kojim je put vodio ravnala pri hodu. Katkad bi zabasala u travu ili bi udarila u neki grm tamarisa. Tada bi, tapkajui nogom, opet traila go i ist prolaz staze. inilo joj se da se nikad prije nije probijala kroz tako gusti mrak. Nigdje nijedne svijee, nigdje neke svjetlosti po kojoj bi se mogla ravnati u ovom oceanu mraka. Hladna kia neprestano je padala. Mokre su joj se trepavice lijepile. Ponekad je hodala zatvorenih oiju. S lijeve strane nasluivala je da se litica okomito rui u ponor. Dovoljno je da malo posrne, pa da se srui u nj i da se smrska u podnoju tog vapnenastog zida. Strah ju je sve vie hvatao malo-pomalo toliko nabuja da se nije usudila hodati dalje. Uze puzati etveronoke, pipajui rukama i koljenima po blatu staze koju je kia pretvorila u potok. Uskoro nije mogla dalje. Da bi se oslobodila tjeskobe koja ju je muila, odlui da se spusti do obale i da onda nastavi alom, jer i alom je mogla stii do cilja, ali se bar nije izlagala opasnosti da se negdje surva. Po drvenom kriu na rubu staze, koji bijae zapazila kad je s Honorinom prola tuda, znala je gdje se nalazi. Nedaleko, izmeu nagomilanih litica, nalazio se prolaz kojim se stizalo do ala. Ona ga nae i stane silaziti. Odjednom zemlja popusti i ona se, povuena golemom hrpom kamenja, oderana ali iva i zdrava, nala netc 479 nie. Mora da su joj ruke krvarile i .da joj se haljina na koljenima razderala. Na sreu nije se uganula. Ponovo se digne i nastavi dalje pridravajui se o liticu. Sad joj je more preprijeilo put svom svojom estinom. Anelikine oi, navikle na mrak, spazie bijele vrke valova i duge zapjenjene krakove koji su nasrtali na nju. inilo joj se da je neka blijeda i prijetei bia napadaju uz paklenu buku. Neki su se valovi razbijali podalje od nje, a drugi, naprotiv, kao da se ne mogu zaustaviti u svom naletu, dopirali su gipkom okrutnou zmije do njenih nogu. U jednom trenutku, val koji je nadolazio priini joj se tako visok da se Anelika, prestravljena, pripila uz liticu kao da se htjela za-rinuti u nju. Talas se razbije nekoliko koraka podalje. U njegovu uasnom zapljuskivanju ona osjeti, kako joj hladna voda obuhvata glenjeve, a zatim koljena. Novi val doprijet e joj do pasa!

Povlaei se, voda je povue takvom silinom da je pala. Ona se grevito hvatala svega ega je uzmogla. Novi e je val odvui daleko u more. .,Moram se popeti", pomisli. Ali kako da se izvue iz ove zamke. Stane trati da bi izbjegla ? toj opasnosti, juriu raz-bjenjelih valova. Noge su joj se svijale na oblucima. Na nekim mjestmia alo se opasno suavalo. Samo jedna misao joj je bubnjala u mozgu: popeti se opet do pustoline. Bit e da je plima bila u porastu. Ostane li na alu, sigurno e se udaviti. Ruke mlade ene zarivale su se u liticu nastojei da se za neto uhvate, ali na 180 L tom je mjestu litica bila gotovo okomita. Meutim, puui dalje, otkri draicu, gdje su katkad pristajali amci, i na njenu kraju strmu stazu kojom su se koristili ribari. Ona se popne i tako oslobodi paklenog obrua. Kad se dohvatOa ivice obale, srui se koliko je duga i iroka. Bila je iscrpljena te je dugo leala s licem priljubljenim uz vlanu zemlju. Ovo putovanje na kraju noi mora da je bilo nalik na putovanje due poslije smrti: sporo i tjeskobno traenje u nepbznatnoj zemlji. Osman Ferai, veliki crni vra, govorae: Ne zamjeujemo uvijek smrt. Neki se nau, a da i ne znaju zato u nepoznatim tminama i moraju traiti put sluei se svjetlom to su ga stekli za svog zemaljskog itka. Ako nisu nita nauili na zemlji, oni e jo jednom zalu-tati u Svijetlu duhova... Tako govore mudraci s Istoka..." Osman Ferai! Vidjela ga je sada ispred sebe, crnog kao i no. Govorio joj je: Zato si pobjegla od onog ovjeka? Tvoja se i njegova sudbina kriaju i ponovo e se ukrstiti!" Anelika se podigne na ruke. Budui da se njegova sudbina mora ukriiti s mojom", promrsi ona kroza zube onda moram uspjetil" Samo sluaj nije mogao dovesti Rescatora na ovu obalu. To je nesumnjivo.neto znailo. To je znailo da Anelika mora stii do njega. Usprkos vjetru, moru, noi ona e doprijeti do njega. Neki mukao, neobino blizak glas, ap-"teo joj je na uho: ,,U mojoj kui ete spavati. U mojoj kui ima rua." I arolija s Kandije se ponovila, kao i onaj neobjanjiv trenutak, kad 481 31 AneliJca buntovnik

je stojei kraj zakrinkanog ovjeka, koji ju je kupio, osjetila elju da zauvijek ostane uza nj. Anelika se uspravi. Opazi da je kia prestala. Ali vjetar kao da je ojaao. Grabio ju je za ramena, bacao naprijed, zatim se postavljao ispred nje i ona se morala boriti, korak po korak, kao da je suzbija neka ljudska snaga. Nakon nekoliko koraka se poboja da nije pola krivim putem. Okrene se oko sebe poput lutke, ali ni sada nije bila u stanju ustanoviti gdje se nalazi. Napokon se nebo razvedri. Odjednom spazi na istoku crveni plamen svjetionika. S druge strane drugo, manje svjetlo-, blistalo je na kraju otoka Re. Anelika se oslobodi neizvjesnosti. Napokon je nazrela ravan oko sebe, ravan koju je vjetar brisao. Sad je jasno vidjela te je mogla bre hodati. Kad je stigla blizu uvale gdje je tog poslijepodneva ugledala usidreni brod, uspori korake. A. ako je isplovio?" pomisli iznenada. Zatim se smiri. Toliko se dramatinih dogaaja zbilo povratak djece, njihovo hapenje, Baumierovo sasluanje, pa Desgrezovo da je ona imala dojam da je u tih par sati proivjela itave dane. Kad je opazila gusare, oni su uperili brod. To znai da im je trebalo popraviti ga te nisu mogli otploviti u odmakloj noi i pred nadolazeom olujom. Uostalom, sad vidi neko jae svjetlo, kao da se neka velika zvijezda nadvila nad njom. Bi jpj jasno da je to fenjer na vrhu jarbola Gould-sboroa. Usprkos svojoj elji da ostanu neprimjee-ni, gusari su ipak vie voljeli da bar donekle osvijetle uvalu u koju su se sklonili jer je ona bila slabo zatiena i brod je na sidritu e482 stoko navlaio lance. Na palubi su se razazna-vali obrisi straara koji su se nastojali zatititi to su bolje mogli. Anelika Je stajala due vremena u iekivanju na rubu obale. Promatrala je, a da sama nije bila viena, brod, koji se tek pojavio iz mraka, obrise sablasnog broda s njegovim jarbolima na kojima su jedra bila skupljena da ih ne bi vjetar zahvatio i koji se ljuljao na uskipjelom moru kao> na dnu vjetiinog lonca. Kad je maloprije napustila La Rochelle, njoj se inilo da ne postoji neto jednostavnije do da pojuri i tri k ovom mjestu, kao, prema luci u kojoj ju je ekala jedina mogua pomo.

Sad joj je njena ludost'izgledala oita: hotimino pasti u ake ovih ljudi izvan zakona, pojaviti se pred opasnim gusarom koga je uvrijedila i izvrgla ruglu, zatraiti od njega pomo nita ne nudei zauzvrat! Sva su je ta bezumna djela mogla samo survati u propast. Ali propast se nalazila i iza nje. Osim toga, bila je daleko odmakla, natrag se vie nije moglo. Ona spazi kako dolje ispod litice titra vatra zatiena izboinom litice. Kraj vatre su mornari bili na strai. Ona ista ruka, moda ruka Osmana Ferai-ja, koja ju je maloprije podigla sa zemlje, gurne je naprijed: Poi! Poi! Tamo je tvoja sudbina!" Nada i uas izmjenjivali su se u njenu srcu. Ali ona vie nije oklijevala. Pronala je stazu kojom su tog poslijepodneva ribari iz Saint-Mauricea i njihova stoka, sili do obale, pa se ona uputi njom. Dovue se do ala. Noge su joj upadale u sedefasti pijesak stvoren od milijuna smrvljenih koljki, te je jedva napredovala. 31* 483 Odjednom je odostrag zgrabe neije ruke oko struka i za miice tako da se nije mogla maknuti. Lice joj bi osvijetljeno fenjerom. Gusari su oko nje govorili jezikom njoj nepozna-tim. Spazila je njihova mrka lica .pod svilenim rupcima kao krv crvenim, njihove krvolone zube i svjetlucanje zlatnih koluta koje su neki nosili na uima. Tada ona povie, izbacivi jedno ime ispred sebe poput tita: Rescator"! Hou da vidim vaeg vou, monsinjora Rescatora... 1 484 XLIII SASTANAK S RESCATOROM ekala je naslonjena o brodsku ogradu, dok se brod estoko ljuljao. Straari koji su stajali na obali ukrcali su je u amac, koga su valovi valjali kao orahovu ljusku i Anelika ni sama nije znala odakle je smogla snage da se u mrkloj noi popne po ljestvama od konopa, koje su se ljuljale na boku broda. Stigla je na cilj. Uveli su je u neku vrst smonice, u kuharevo kraljevstvo, vjerojatno, jer se u njoj osjeao plesnivi miris masti. Dva ovjeka su je uvala. Uto ue trei maskiran pustenim eirom s pokislim perjem i ona odmah prepozna njegov zdepasti lik. Jeste li vi kapetan Jason? inilo joj se da ga vidi na mostu galije ,,La Rovale". Kapetan Jason, drugi oficir stranog Rescatora, izdavao je naredbe vojvodi de Vi-vonneu, velikom admiralu flote Luja XIV. Danas je moda izgledao manje gord, ali je

sauvao sigurnost onoga, koji radi za gospodara ija je volja na kraju najjaa. Odakle me poznajete? upita je nakon kraeg iznenaenja. Iza krinke, njegov zbunjen pogled promatrao je mokru seljakinju razbaruenu i u krpama. 485 Vidjela sam vas u Karidiji odgovori ona. Na licu mu se pojavi uenje. Bilo je oito da je nije prepoznao. Kaite vaem voi, monsinjoru Rescatoru da sam ja... ona ena, koju je kupio za tri deset i pet hiljada pijastera u Kandiji, ima to me etiri godine... one noi kad je buknuo poar. Kapetan Jason odskoi doslovce do stropa. Zapanjeno ju je promatrao par trenutaka. Zatim vie. puta opsuje na engleskom. Napokon, uzrujanou koja mu nije bila svojstvena, jer je naizgled bio ovjek mirne udi, preporui dvojici mornara na njihovu jeziku da strogo paze zarobljenicu. Potom je ona ula kako tri palubom. Dva su ovjeka smatrala da moraju drati Aneliku za miice. Meutim, kako da sad pobjegne. Bila je u raljama vuka. Dojam to ga je stvorila njena izjava, uznemirio ju je. Reklo bi se da je nisu zaboravili. Sad e je suoiti s gospodarom. Uspomene je stanu salijetati. Kandija osvijetljena bljeskom plave rakete, Kandija u plamenu, Hermes gusara d'Escrainvillea se izdvojio, usijan kao spomenik od istog zlata, njegovi se jarboli rue u snopu iskara. Rescator tri u oblacima, dima koji obavijaju njegov brod, te onaj stari arobnjak, Savarv, koji plee na pramcu grkog amca i vie: Grka vatra! Grka vatra!" Anelika se stisne u svoj mokri ogrta, koji je poput olova pritiskao njena umorna lea. U vatrenoj noi Kandije dvije su se sudbine bile spojile, a zatim su se munjevito udaljile, da bi se na sasvim drugom kraju zemlje opet nale ove noi, protivno svakoj logici i volji samih bogova. Da li je to ono to je Osman Fe-rai proitao u zvijedama na vrhu tornja Mo-zagreb? 486 Vani odjekne zvuk neijih koraka. Anelika se uspravi pripremivi se da ga vidi. Ali pojavio se ponovo kapetan Jason. Dao je kratak znak i Aneliku

povedoe. Prelazei preko uskog mostia, zahvati je opet otar zamah vjetra i ula je blisku riku valova. Morala se popeti uz drvene, stepenice. Iza stakala krmenog katela blistala su crvena svjetla. Podsjetie je na nepomina, avolska svjetla koja sijaju u retortama alkemiara, tih slugu sotone. Zato je ta misao sinula u Anelikinoj glavi dok su je pod zapuhom vjetra gurali u unutranjost broda? Moda se sjetila da su gospodara ovog broda nazivali arobnjakom Sredozemnog mora! Njen prvi dojam bio je kao da je poloila nogu u gredicu od mahovine i cvijea, i dok su iza nje zatvarali vrata, ona je osjetila blagotvornu toplinu sobe. Poslije ledenih udara kie i ibanja sjevernjaka, ona se gotovo nevoljko osjeala u njoj. Morala je napeti svu volju da ostane na nogama i da se ne onesvijesti. Malo-pomalo poela se oporavljati. N*jene su se oi prilagodile neobinoj svjetlosti. Ona spazi ovjeka, koji je stajao na nogama i kao da je itav salon ispunio svojom pojavom. Bio je to ovjek koga je vidjela na pustoli-ni: Rescator. Bio je vii no to je mislila. Glavom je dodirivao niski strop i uope upadao u oi svojim impozantnim dranjem. Sad joj se inio tvrd. Moda zato to je onda u kretskom batistanu, dok je prilazio nehajnim i majim korakom, okruen orijentalcima, ostavio na nju sasvim drugi dojam. inio joj se isklesan iz komada crne litice. Imao je krna ramena, pas stegnut irokim opa-saem od koe i elika, o kome su visile futrole dvaju ukraenih pitolja. Dugi i mravi miii bedara isticali su se pod konatim hlaama. Raskoraenih nogu, da bi tijelo prilagodio lju487 ljanju broda, s rukama iza lea, ostavljao je dojam krvnika. Hladan promatra, nepovjerljiv. Zauzeo je stav iekivanja. Mnogo se razlikovao od nekadanjeg vladara Sredozemlja. Na njemu je prepoznala samo uspravnu glavu, okruenu rupcem od tamnog satena, vezanog na panjolski nain, groznu konatu krinku s modeliranim nosom, koja mu je dopirala do usana, crnu, korvavu bradu, koja je produa-vala njegovo mrano lice, a u otvorima krinke dva oka sjajna poput dijamanata iji neodreen pogled nije mogla izdrati. Bijae to zaista on, Rescator, ali sada kao da je bio proet nekom drugom magijom, oceanskom. I dok je ona dugo matala o zagonetnoj linosti, kao o kakvom junaku iz hiljadu i jedne noi, sada je primijetila, da pred sobom ima obinog gusara. Dva venecijanska fenjera, sa staklima crvene i zlatne

boje, obasjavali su ga, ali uza sve to njegov izgled nije bio manje zastraujui. More zaljulja brod. Anelika posrne i pri tom se pridri za vrata. Tada crni Mp oivi. Kamena su mu se grevito tresla, dok je glavu zabacio unazad. Ona opazi da se Eescator smije nekim posebnim priguenim smijehom, koji je zavravao napadom kalja. Francuskinja iz Kandije! povie. Njegov promukao i priguen glas, s donekle dreavom intonacijom, djelovao je na Aneli-kine ivce kao i nekada: ganutljivo i bolno. Bilo je u tom glasu neega to se nije moglo podnijeti, ali je u isto vrijeme u ovjeku izazivao elju da ga opet uje! Vidje kako joj se primie odmjerenim korakom. Njegovi su zubi tvorili bijelu crtu u crnoj bradi. 488 Njegov ju je smijeh vie dovodio u zabunu od njegovih uvreda. Zato se smijete? upita ona bezbojnim glasom. Jer se pitam, kakvo je to udo pretvorilo najljepu robinju Sredozemlja, za koju sam platio itavo bogatstvo, u sadanju enu, za ko ju ne bih dao ni sto pijastera ... ! Nije mogao biti uvredljiviji i drskiji. Anelika baci pogled po sobi i vidje sebe mokru u poderanoj haljini, u tamnoj odjei ene iz naroda, prljavog lica pod crnim i mokrim rupcem, s upercima kose zalijepljenim za sljepo-oice: prava vjetica. Ali umjesto da je utuku njegove rijei, one je podbodu i dadnu snage da reagira. Oh! Uistinu odgovori sarkastino. Utoliko bolje. Bar neete vie aliti, ukoliko ste ikad i alili, to sam vam onako grdno pod valila u Kandiji. Naslonjena o vrata, sputena ela i sjajnih oiju, ona je promatrala zakrinkanog ovjeka. Osjeti odjednom da je on vie ne ispunjava strahom. Ona bijae odluila da e poduzeti sve da bi ih on spasio, jer su on i njegov brod predstavljah' jedinu mogunost da se spase. Trebalo ga je, dakle, nadmudriti, taknuti ga u duu. inio joj se nedokuiv i neprobojan, strahovito dalek i ne sasvim stran, pojava napola san, a napola java. Muk je jo vie pojaavao taj dojam.

Nadala se da e ponovo progovoriti. Zvuk njegova glasa pomagao joj je da se otme uplivu njegova magnetskog pogleda. Vi ste poprilino drski, sjeajui me svo jih podviga ree on na kraju- Kako ste me samo uspjeli pronai? Danas poslije podne sam vas vidjela dok sam prelazila preko pustoline. Nalazili ste se na rubu obale i motrili grad. Opazila je kako se trgnuo, kao da ga je netko taknuo u ivac. Zaista se sudbina poigrava s nama uz vikne on. Jo jednom ste proli pored mene, a ja vas nisam vidio. Odmah sam se sakrila u grmlje. Pa ipak, morao sam vas vidjeti ree nekako ljutito. Vi imate neku nevjerojatnu sposobnost da se pojavite i ieznete, da mi kliznete izmeu prstiju! Ushoda se potom uzdu i poprijeko. Njoj je to bilo drae od njegove neprijateljske nepo-minosti. Sigurno neu estitati svojim ljudima na tako budnom straarenju doda. Jeste li kome govorili da ste nas vidjeli, o tome da smo ovdje. Ona odmahne glavom. Bolje po vas... Dakle, opazili ste me i pobjegli od mene, a zatim u pono dolazite ova mo da me potraite. Zato? Zato ste doli? Dola sam vas zamoliti da ukrcate na svoj brod neke osobe koje najkasnije sutra uju tro moraju napustiti La Rochelle i otputovati na amerike otoke. Radi li se o putnicima? Rescator se zaustavi. Kretao se izvanrednom lakoom, usprkos neprestanom ljuljanju broda. Anelika se sjeti kako je on vjeto poput akrobata sa pramca svog jedrenjaka bacio sidro, koje je spasilo galiju Dauphine. Tu, u tom brodskom salonu, jedan dio njene due oivljavao je dogaaje istrgnute iz prolosti. To je bilo nalik na podzemno istraivanje, kojemu je meta bio ovaj crni, oaravajui ovjek. Kao i onda, kad joj se prvi put pribliio u prodajnoj dvo-

490 rani batistana zaokupio je odmah svu njenu snagu i panju. Povjerljiva saopenja Ellise, mlade grke robinje, zalepraju joj sad u sjeanju poput udnih leptira: Sve ene... ! Sve ene zavada... nijedna ne moe umai njegovoj moi, draga moja prijateljice..." U istom trenutku ula je svoj vlastiti glas kako jasno odgovara: Jest, putnici su. Dobro e vam platiti. Kakvog li su soja ti neobini putnici ko jima je od velike potrebe gusarski brod. Sigur no ele pobjei iz La Rochellea ... Pobjei je prava rije, moninjore. Radi se o obiteljima koje pripadaju reformiranoj vje ri. Francuski kralj nee da ima heretika u svom kraljevstvu. Onima koji nee da se obrate, ne ostaje drugo do da napuste zemlju, ukoliko ne ele svriti u zatvoru. Ali teko je kriomice izi i iz luke jer je obala pod nadzorom. Rekli ste da se radi o obiteljima? Ima li ena meu njima? Ima... I djece... ? Jest i djece, njih najvie ree Aneli ka bezbojnim glasom. Ona ih je vidjela kako igraju kolo oko palme, ruiastih obraza i oiju punih zvijezda. Bilo joj je kao da iza tutnjave oluje, uje ritmiko udaranje njihovih cipela. Ona je 'znala da e njeno priznanje skoro sigurno izazvati njegovo odbijanje. Kapetan teretnog broda vrlo teko uzimlje putnike na brod. Sto se tie ena i djece, to je roba, koja moe da navue razne neugodnosti. Oni se samo tue, umiru, ljudi se na brodu tuku zbog ena. Anelika je dosta dugo ivjela u La Rochel-leu te je vrlo dobro znala kako je besmislen bio njen zahtjev. Kako da se jednom gusaru govori o advokatu Carreneu i o jedanaestero njegove djece? Hrabrost ju je naputala. 491 Sve bolje i bolje! procijedi Rescator. Glas mu je bio podrugljiv. A koliko ima tih vrlo zanimljivih pjeva a psalama, kojima biste htjeli zakriti brod

ska skladita? Po prilici... etrdeset osoba. Desetak ih je zatajila. Kako? Vi sa mnom tjerate alu, ljepoti ce. No bilo bi vrijeme da se okanite toga. Ipak me neto u svemu tome zanima. Kako to da se markiza du Plessis-Belliere, ini mi se da ste se tako zvali kad sam vas kupio, iznenada za nima za sudbinu jedne ake blijedih nevjerni ka? Da nemate sluajno meu njima roaka? Moda ljubavnika... premda mi se ini da ta kvo rjeenje ne privlai nekadanju odalisku.. . ili pak, tko to zna, niste li meu tim hereticima, izabrali novog mua, jer bije vas glas da ih uveliko mijenjate... U njegovu zlobnom ruganju ona osjeti snaan prizvuk radoznalosti. Nita od svega toga odgovori ona. Pa to vam je onda toliko do njih stalo? Kako da mu objasni zato eli spasiti svoje prijatelje protestante? Teko je bilo braniti taj stav pred gusarom, sigurno bezbonikom, a moda i panjolcem, kako se prialo. U tom sluaju on bi svom bezbotvu dometnuo netrpeljivost svoje rase. Nju su donekle uznemirile rijei kojima se on doticao dogaaja iz njena ivota. Sigurno je bio dobro obavijeten o njoj. Po Sredozemlju se ire vijesti vrlo brzo i tane, mada esto dosta pretjerane. On nastavi podrugljivo: Udali ste se za nekog od ovih heretika, zar ne? Zaista ste vrlo nisko pali. Anelika odmahne glavom. Podmukle aluzije, pune zlobe, nisu djelovale na nju. Bila je zabrinuta videi da pregovori 492 ne teku onako kako je eljela. to da jo kae kakve razloge da iznese pa da ga uvjeri? Ima meu njima i brodovlasnika, koji su dio svog bogatstva prenijeli na amerike otoke. Oni e vam se oduiti, ako im spasite ivot. On prezirno odmahne rukom na njen prijedlog. Ma to mi oni ponudili ili dali ne bi iz brisali nelagodnost to bih je osjeao dok bi se

nalazili na brodu. Osim toga, nema ni dovoljno mjesta na brodu za jo etrdeset osoba, a nisam ni siguran da u napustiti sidrite i proi kroz tjesnac bez neprilika. Lako se moe desiti da se sukobimo s prokletom kraljevskom mornari com, koja bi mi mogla zaprijeiti put. Na kraju bih jo dodao: ameriki otoci nisu na mom putu. Ako ih ne uzmete na brod. sutra e svi biti u zatvoru. Pa to! To je sudbina mnogih, mislim, u ovom divnom kraljevstvu. Ne treba o takvim stvarima govoriti ola ko, gospodine ree ona sklopivi ruke pone sena svojim oajem. Kad biste znali, kako je strano u zatvoru. A tko vam kae da ja to ne znam ... ? Ona pomisli da je on sigurno bio osuen i odbaen od svoje zemlje im ivi na rubu zakona. Tko zna zbog ega? U ovo nae vrijeme mnogi svravaju u zatvoru. Bezbroj upropatenih ivota! Neki vie, neki manje... Jedino na moru jo vlada slo boda i u nekim netaknutim predjelima Ame rike . . . Ali vi mi niste jo odgovorili na moje pitanje. Zato se markiza du Plessis-Belliere to liko zanima za te heretike? , Jer neu da svre u zatvoru. Dakle radi se o uzvienim osjeajima. Ne vjerujem da takvih moe biti u eni vaeg morala. 493 Oh! Vjerujte to hoete ree ona na kraju. Samo jedan vam uzrok mogu iznije ti,, a taj je: hou da ih sve spasim! Tog je dana izmjerila ponor to dijeli enino srce od mukarevog. Poslije Baumiera i Des-greza, Rescator! Ljudi puni svoje moi, kruti, neosjetljivi za pla ena ili za jecaje izmuene djece. Baumier bi uivao u tome. Desgrez je pristao da ih potedi zbog nje jer ju je jo ljubio. Ali poto vie nije bila zamamna u Resca-torovim oima, on joj nee usliiti molbe!

Odmakao se od nje i sjeo na veliki istonjaki divan. Na licu mu se opaao izraz dosade, ili tanije reeno izraz obeshrabrenja. On isprui ispred sebe svoje duge noge uvuene u izme. enske su ludosti svake fele, ali moram priznati, da vi premaujete svaku mjeru u to me. Da ukratko ponovimo: kad sam vas susreo zadnji put, vi ste me napustili i za uspomenu mi ostavili brod u plamenu i trideset i pet hi ljada pijastera duga. etiri godine kasnije, vi smatrate kao neto najprirodnije na svijetu da me potraite, ne bojei se kazne, i da me zamo lite da vas ukrcam na brod sa etrdeset vaih prijatelja. Va zahtjev prelazi svaku razumnu granicu, priznajte! Otrim udarcem prsta on pokrene pjeanu uru koja se nalazila na pominom stolu blizu njega. Zahvaljujui tekom, bronanom postolju, koji ju je drao na svom mjestu, ljuljanje broda nije utjecalo na ravnoteu sprave. Pijesak je tekao poput malog, svijetlog i brzog potoka. Anelika se netremice zagleda u nj. Satovi su tekli i no je bila na izmaku. Zakljuimo ree Rescator. Va po sao s prijevozom me nimalo ne zanima. A ni vi sami! A kad ste ve bili tako neoprezni da sami uletite u ake gospodaru koji se stoput zarekao da ete skupo platiti sve one brige to 494 ? * ste mu ih zadali, ja u vas zadrati na brodu. U Americi su ene na manjoj cijeni nego u Sredozemlju, ah' u ipak nadoknaditi dio gubitka kad vas tamo prodam. Iako je u sobi bilo toplo, Anelika osjeti, kako joj hladnoa stee srce. Mokra joj se odjea lijepila za tijelo, ali obuzeta brigom i razgovorom, ona dosad nije na to obraala panju. Poela se tresti. Va cinizam me ne impresionira ree ona promuklim glasom znam da ... Napad kalja je prekine u govoru. To je dokrajilo njen poraz. Njenu alosnom izgledu pridruio se jo bolestan izgled ene koja je gubila dah. Videi da je naputa snaga, on uini pokret, kome se ona nije nadala. Prie joj, rukom je uhvati za podbradak i prisili je da podigne glavu. Evo to ste zaradili u olujnoj noi trei

za gusarom po pustolini proapta. Pribliio je svoje maskirano lice njenu to nije bio dodir hladne, tvrde koe, nego neki drugi, udniji, a sjaj njegovih plamenih oiju ju je paralizirao. Sto biste rekli o alici dobre kafe, go spoo? Anelika smjesta oivi. Kafe? Prave turske kafe? Jest, turske kafe, kakva se pije u Kandiji... Ali oslobodite se najprije ovog spuvastog ogrtaa... Smoili ste mi sagove. Ona sad primijeti jadno stanje mekanog istonjakog saga, po kome joj se inilo da hoda kao po mahovini i cvijeu. Gusar joj svue ogrta i baci ga u jedan kut, kao kakvu krpu. S naslona naslonjae uze svoj ogrta. Jedan ogrta mi ve dugujete, onaj to ste ga odnijeli na svojim ramenima u noi po495 ara. Ah! Nikad Rescator nije bio izvrgnut takvom ruglu. Sad je osjeala kao i one noi na Orijentu, dvije tople ruke na svom ramenu, i tople i mirisave nabore raskonog ogrtaa od baruna. Poveo ju je k divanu drei je vrsto uza se. Kad. je sjela, on poe u dno salona i ona zauje kako vani odjekuje cilik zvonceta. Oluja se oito smirila, jer se brod manje ljuljao. Pijesak u lijepoj spravi za mjerenje vremena dalje je curio, svjetlucajui pri naranastom svjetlu venecijanskih svjetiljki. Anelika odjednom umakne iz stvarnosti. Nalazila se u spilji arobnjaka ... Na njegov poziv uao je Maurin bosih nogu, u kratkom burnusu, u kratkim mornarskim crvenim hlaama. Gipkim kretnjama svojstvenim njegovoj rasi on klekne, gurne niski stoli prema divanu i poloi na nj konu krinjicu iz Kordove, ukraenu srebrom. Dvije sputene strane krinjice pretvorile su se u dva pladnja, na kojima je bilo vrsto privreno sve potrebno za spremanje i uivanje kafe: srebrni samovar, pladanj od masivnog zlata sa dvije kineske alice i mali kineski vr pun vode na kojoj je plivao komad leda i tanjiri sa utim eerom. Maurin izae, pa se ponovo vrati nosei samovar vrele vode. Vrlo paljivo i ne prolivi ni kapi on skuha istonjako pie, iji miris pobudi u Aneliki

gotovo djetinju radost. Obrazi joj odmah poprime uobiajenu boju, dok je pruala ruku prema srebrnom ibriku koji se nalazio uz kineske alice. Sjedei blizu nje, Rescator je zagonetnim pogledom promatrao kako ona sa dva prsta, prema muslimanskom obiaju, uzimlje alicu, ulijeva u nju par kapi ledene vode da bi se sle-gao talog a zatim je prinosi ustima. 496 Vidi se da ste bili gost u haremu Mule Ismaila ree on. Kakve li vjetine! ovjek bi pomislio da ste muslimanka. Usprkos svom sadanjem poloaju, vi ste sauvali neke lijepe navade po kojima vas ovjek prepoznaje. Maurin je bio iziao. Anelika odloi alicu u udubljenje na staklu, napravljeno zato da se alica ne izvrne i gusar se nagne, da bi je ponovo posluio. Pri tome opazi tragove krvi na ibriku. Odakle ova krv? Zar ste ranjeni? Anelika pokae svoje oguljene dlanove. Nisam ni osjetila. Maloprije sam pala na hridinama obale. Kojeta! Vidjela sam go rih stvari na putovima Rifa. Govorite li o svom bijegu? Znate li da ste vi jedina robinja, kojoj je uspio takav pod vig! Dugo sam bio uvjeren da vam kosti trunu na pustinjskoj stazi. Raskolaenih oiju Anelika je ponovo proivljavala mukotrpnu odisejadu. Je li istina da ste me traili u Meknesu? zapita. Istina je! Uostalom to je bilo lako: osta vili ste itavu klanicu za sobom. Umorni kapci mlade ene se zatvore. Na licu joj se pojavi uas. Zakrinkani ovjek je aptao dvosmisleno se smjekajui: Kuda proe Francuskinja zelenih oiju, ostaju samo ruevine i leevi. Da nisu te rijei postale novom poslovi com na Sredozemlju? Tako nekako. Potitena, Anelika je promatrala krv na svojim rukama. On ponovo upita: Desetorica su krenula iz Meknesa. Koli

ko ih je stiglo u Ceutu? Dvoje. Tko je bio drugi? 497 S2 Anelika buntovnik Colin Paturel, kralj zarobljenika. Ponovo ju je pritisla tjeskoba, neka neodre ena opasnost. Da je suzbije, ona se silila da ponovo susretne pogled svog subjesednika. Brojne nas uspomene veu ree ona vrlo tiho. On se nenadano nasmije onim svojim promuklim smijehom koji ju je uasavao. Brojnije no to i mislite. Odjednom joj prui svoj rubac. Obriite ruke. Ona nesvjesno poslua. Bol koju dotada nije osjeala oivi, sol joj je pekla rane. Spustila sam se na alo da ne bih zalu tala. I ispria mu kako je mislila da joj je kucnuo zadnji as, kad je vidjela kako,., nadolazi plima. Ni sama ne zna kako joj je uspjelo da se popne uz strme morske litice. inilo mi se da se koprcam u krilu smr ti... Ali na kraju sam ipak stigla do vas. Pri izgovoru zadnjih rijei njen glas poprimi neki sanjarski, njeni prizvuk. Ona ih je, uostalom, izgovorila nesvjesno ipak sam stigla do vas". Pri tajanstvenom svjetlu, ona je vidjela samo crno i nepomino lice. Tu su se zavravali svi njeni snovi. Bilo je asova kad se Aneliki inilo da e se baciti na vrsta gusareva prsa, i sakriti svoje lice u naborima njegova barunastog kaputa. Taj barun nije bio crn, kako je ona mislila, ve zelene, vrlo zagasite boje, kao mahovina na stablima. Promatrala ga je i mislila: Kako bi mi bilo ugodno tamo." Rescator prui ruku. Ticao ju je po obrazu, ticao po bradi. Neshvatljivo je, kako je on, ije su prodorne oi sve vidjele, imao kretnje njene poput slijepca koji se trudi da opipom prepozna ono to oima ne vidi. A zatim joj pr498

stom lagano odvee sirotinjsku maramu koju je Anelika nosila na glavi i ukloni je. Kosa slijepljena i mrka od morske vode, padne po ramenima mlade ene. Sijedi pramenovi u njoj tvorili su svijetle pruge. Anelika ih je htjela sakriti. Zato ste. toliko eljeli da stignete do mene? Jer ste vi jedino bie, koje nas moe spa siti. Ah! Vi jo mislite na onu eljad tamo? uzvikne on zlovoljno. Kako da ih zaboravim? Njene oi ponovo svrnue na pijesak u pjeanoj uri. Sprava se u odreenim vremenskim razmacima izvrtala, a Rescator ju je nesvjesnom kretnjom vraao u prijanji poloaj. Honorina je spavala u velikom vandejskom krevetu u kuhinji, ah" njeno spokojstvo kojemu se Anelika toliko puta zanosno divila, bilo je narueno. Prevrtala se i plakala u snu. Tog su je dana okruivala prijetea lica i ona je osjetila strah to je muio njenu majku. Abi-gaela ju je uvala i sklopljenih se ruku molila za Aneliku. Laurier je moda bio budan kao i u vrijeme kad je spavao na tavanu. Sad je vjerojatno sluao uznemiren hod svog oca u susjednoj sobi. Kako da ih zaboravim? Vi ste mi malo prije' rekli da iza sebe ostavljam samo rue vine ... Pa onda pomozite mi barem da spasim njih, te ostatke. Ti ljudi, ti hugenoti, a ta oni rade . ? Hou da kaem, kojeg su zanimanja? Postavljao joj je pitanja naprasito nervoznom rukom eui bradu. Spazivi zbunjenu kretnju tog ovjeka koga je u mnogim prilikama vidjela kako gospodari sobom, ona je shvatila da je dobila partiju. lice joj se razvedri. ?P 499 Nemojte likovati ree on ? iako se ini da sam popustio vaim upornim molbama. Na kraju pobjednik neete biti vi. Ba me briga! Ako vi pristanete da ih ukrcate na svoj brod i da ih spasite od tamnice i smrti, sve drugo nije vano. Platit u sto

puta! To su samo rijei!. Vi ne znate cijenu ko ju u zatraiti od vas. Vae povjerenje u mene granii s naivnou. Ja sam. morski gusar i vi biste morali imati na umu da moj zanat nije u tome da spaavam ljudske ivote, ve prije u tome da ih unitavam. ene kao vi, trebalo bi da samo o ljubavi misle. Pa u ovom se sluaju radi o ljubavi. Ah! Nemojte filozofirati uzvikne on ili u vas ukrcati na brod samo zato da vas. utopim na puini. Bili ste manje brbljivi u Kandiji i neizrecivo ugodniji! Odgovarajte na moja pitanja. Kakva je to vrst ljudi, za koje me molite da ih ukrcam, ne raunajui pobo ne ene one najgore vrste i djecu to krie? Meu njima je veliki brodovlasnik iz La Rochellea, gospodin Manigault te nekoliko vje tih trgovaca koji se bave prekomorskom trgo vinom. Na amerikim otocima posjeduju... Ima li u toj grupi zanatlija? Ima jedan tesar i njegov naunik. E, to je ve bolje ... Jedan pekar, dva ribara. To su nekada nji pomorci, koji su organizirali malu flotu, da bi trite u La Kochelleu snabdjeli ribom. Oni se nadaju da e se na amerikim otocima ponovo baviti trgovinom. Osim toga, tu su jo i gospodin Merlot, tvorniar papira i gazda Jonas, urar... Ti su beskorisni! Metar Carrere, advokat. 500

Sve ljepe i ljepe! Jedan lijenik... Ah! Dosta... Budui da ih elite spasiti, sve emo ukrcati. Nisam jo susreo tako upor

nu enu. A sada, draga markizo, imate li neki plan koji bi nam pomogao da se ostvare vai hirovi? Ne mislim vjeno ostati u ovoj bari, u koju sam se tako glupo zavukao. Mislio sam dignuti sidra u zoru. ekat u najdalje do sli jedee plime, do kraja jutra. Sastat emo se na obali ree ona. di' ui se radosno. Idem po njihl 501 XLIV BIJEG HUGENOTA RESCATOR SPAAVA HONORINU Vojnik Anselmo Camisot, koji je proveo dio noi grijui se nadom i rajskim privienjima u podzemnom hodniku na kraju bedema, trgne se, kad je uo lagano kucanje na vratima bedema. Njegova se nada gasila, kao i plamen gorue svijee, jer je no bila na izmaku i zora je naskoro morala zaruditi. S mukom je pokrenuo svoje veliko tijelo, ukoeno od hladnoe. Jeste li vi to, gospoo Aneliko? ap ne on. Jesam. On okrene klju, koji zakripi i Anelika se uulja kroz odkrinuta vrata. Dugo ste ostali uzdahne vojnik. U isti as elini stisak ruke stegne mu vrat, dok je od udarca u bedro izgubio ravnoteu. estoki udarac tano u zatiljak, poslao ga je u zemlju snova da tamo snatri o svojim idilinim planovima. Jadan ovjek promrmlja Anelika promatrajui dugo, koato tijelo Anselma Camisota, kojemu su gusari nabili krpu u usta i vezali ga kao komad salame. 502 Drukije se nije mdglo, gospoo ree mornar, koji ju je pratio. Bilo ih je troje. Rescator ih je izabrao meu posadom. Naredio sam im da vas prate u stopu i da vas opet dovedu mrtvu ili ivu. U dvoritu Berneove kue, gazda Gabriel je fenjerom osvijetlio Aneliku i njen ogrta boje noi, optoen srebrom, te tri mornara razbojnikog izgleda kojima bi savreno pristajao no meu zubima. Oni poloe na plonik

ogroman omot, u kome trgovac prepozna, vrsto vezanog straara sa svjetionika. Evo ree Anelika brzo pronala sam kapetana jedne lae koji pristaje da nas sve ukrca. Otplovit e se za par sati. Ovi e me ljudi pratiti, naime ja idem obavijestiti druge. Treba im dati drugu odjeu, da manje upadaju u oi. Radi se o stranoj gusarskoj lai.. Ona je stidljivo izvrtala pravu identinost gusara, koji nije pripadao nijednom vladaru ni dizao drugu zastavu, osim glasovite crne zastave s mrtvakom glavom. Usidren je u draici blizu zaseoka Saint-Maurice. Na tom se mjestu moramo svi sasta ti. Svatko neka doe tamo kako zna i moe. Sto se tie vas i vae obitelji, gazda Berne, pred laem da izaete iz grada kroz mala vrata na bedemima. Pristup k njima je jo itava tri sa ta slobodan, jer smjena strae se vri u sedam sati ujutro. Ako poure, i druge bi se obitelji mogle posluiti tim prolazom. Gazda Gabriel je bio dovoljno pametan da ne trai objanjenja. Abigaela mu je sve ispriala. Budui da je pred njima bila sigurna propast, on je znao da treba brzo zgrabiti svaku priliku koja im se prui da uzmognu izii iz grada i da se to bre otisnu na more. U jo tamnoj noi ispunjenoj maglom, tekli su sati 503 novog dana, koji e vidjeti ili njihovo iseljenje ili njihovu propast u kraljevim tamnicama. On pokae gusarima podrum kazavi pri tom da u nj zatvore svezanog vojnika, zatim se iza Anelike stane uspinjati stubitem govorei da ide probuditi djecu i tetku Anu. Poslije e njega poprilino muiti misao u vezi s Anelikinim udnim tjelesnim straari-ma, puti nalik na koru izgorenog kruha, u sumnjivim krznenim kapama te sva ta zbivanja koja su je mogla pretvoriti u njemu nepoznatu enu ije e naredbe morati da slua. Nejasno je osjeao da je trenutak isuvie ozbiljan a da bi Anelika glumila ulogu vane linosti. Zora proeta tjeskobom utjelovljavala ju je u ono to je u tom asu zaista bila. Ona je brigala o njima hladnokrvno i nesebino kao

to su velikai nekad brigali o svojim podanicima i jedini nain da njena rtva ne bude uzaludna bio je u tome da joj se brzo pokoravaju u svemu. Abigaela je pripremila njihovu oskudnu prtljagu, kako joj je ona bila preporuila. Pastor Beaucaire je ve bio tu sa svojim unukom. Mali Nathanael je i dalje spavao pokraj Honorine. Sad u ih probuditi i obui ree Abi gaela ne postavljajui joj nikakva pitanja. a u meuvremenu, Aneliko, ugrijte se u ovom abru vrue vode koju sam spremila za vas i preobucite se u suhu odjeu. Vi ste zlatno stvorenje ree Anelika i ne gubei ni asa zatvori vrata koja su vodila u kuhinju. Zatim se uvue u sobiak u kojemu ju je ekala vrua voda, baci na pod Rescatorov ogrta i svoje mokre prnje te ue u vodu jeurei se od zadovoljstva. Bez ove okrepe bila, bi se izloila opasnosti da sve upropasti, uza sve to to ju je podravao velik zanos. Svoj zada tak jo ne bijae izvrila. 504 Gula je kako je Abigaela njeno probudila djecu priajui im o udesnoj zemlji punoj cvijea i slatkia, u koju e morem otploviti. Mlada ih je djevojka uspjela probuditi bez potresa, nastojei da ne prenese na njih tjeskobu trenutka u kome je svaki sekund bio teak kao olovo. Divim vam se, Abigaelo ree joj An elika iza svoga paravana. Vi niste izgubili glavu! To je najmanje to mogu uiniti za vas odgovori joj ona tako mirno i brzo kao kad bi na preslici prela vunu. Ali odakle dolazite? Izgledate kao preobraeni. Ja? Odjednom Anelika spazi svoj goli lik u visokom elinom ogledalu, koje je visilo na zidu i u kojem se inae obiavala pogledati na brzinu, kad bi ureivala svoju kosu i kapu. U munjevitom hipu prepozna svoje bijelo tijelo, lik razvijene ene tanahne u pasu, visoke grudi, duga lea, skladne noge najljepe noge Versaillesa" crveni oiljak koji je potjecao od noa kojim joj je Colin Paturel u Rifu odrezao komad mesa da bi je spasio od ujeda zmije. Zaboravljeno tijelo!

U uima joj odjekne uvredljiv glas: ena za koju danas ne bih dao ni sto pijastera." Ona slegnu ramenima, nehajno i podrugljivo Sto bi on htio? Utoliko gore za njega."1 Anelika obue suhu koulju, koju joj je Abigaela stavila na sjedalicu na dohvat ruke. Izazovno zabaci svoje kose i ponovo one bljesnue u svom osunanog sjaju. Kako da se to objasni? On je moj najgori neprijatelj i moj najbolji prijatelj 505 ? Bio je s njom. na mahove zloban, i cinian. Rugao joj.se. Nije uope ozbiljno shvaao njenu neodrivu tjeskobu progonjene ene. ,,A sada* draga markizo, imate li neki plan, koji bi nam pomogao da se ostvare vai hirovi?" Kao d. njena elja da spasi vie ljudskih ivota nije drugo do besmisleno matanje. Ali je ipak pristao da ih ukrca na svoj brod. Rizik koji na se ne bi preuzeo nijedan kapetan dobro snabdjeven i iveom i ostalim zalihama, on, ovjek van zakona, on ga je preuzeo. Pa to da se onda obazire na njegove cinine rijei. Ve je odavna oslabila njena osjetljivost. Od nesrea joj je kima postala savitljivija. Za nju su. bila vana samo djela. Njega je to iznenadilo i kad je odlazila s broda on joj je rekao: Vi imate straan karakter, draga, to je sigurno, a ipak se niste naljutili to sam bio bezobrazan prema vama. Oh! Ima mnogo vanijih stvari od toga. Spasite nas, poslije se moete prema meni od nositi kako vam se svidi. Tako u i uraditi. Anelika se uzdri od smijeha. Abigaela ne bi od svega toga nita razumjela. Aneliku je podravala pri tom zajednika suradnja protivnika, koji osjeaju da su podjednake snage i odgovorom ne ostaju duni jedan drugom. Ona izae iz sobika, svee vrpce na svojoj suknji, splete kose i pokrije ih istom kapom, pa se ogrne ogrtaem. Spremna sam. I mi smo svi spremni. Ona baci pogled na lijepi zidni sat. Ni pola sata nije bilo prolo od njena povratka. Vrijeme je poprimilo elastine razmjere.

Odjevena u dvije suknje i umotana u ogrta s kukuljicom, Honorina je spavala na no506 gama. Anelika je uzme na ruke, onako teku od .sna. Rebeka htjede isprazniti abar vode, ali je Anelika zadri. Vrijeme je jurilo. Nakon toga htjela je pospremiti kuu. Trebalo je jo samo utrnuti eravu na ognjitu: Gazda Gabriel je pogasi gnjeei je petom. Sili su tiho osvjetljavajui put votanicom Svak je nosio u ruci koaru ili omot. U dvoritu gazda Gabriel upita to da urade s vezanim vojnikom u podrumu. Ostaviti ga u kui, u koju se nitko ne misli vratiti znailo je moda prepustiti ga okrutnoj sudbini. An-selmo Camisot im je nedavno pomogao. Stajao je neodluan. Anelika odgovori da e naoruani ljudi upasti naveer u kuu da uhapse itavu obitelj, dakako ukoliko nitko prije veeri ne primijeti njihov bijeg. U tom sluaju e zatei praznu kuu, pretrait e je i oslobodit e bijednog vojnika, ako se u meuvremenu on sam ne oslobodi veza. U redu. Pa poimo onda ree gazda Gabriel. No je blijedila kad su preli prag i zatvorili teka, vrata za sobom. Po gustoj magli doli su do bedema i naskoro stigoe do malih vrata. Anelika predade Honorinu Abigaeli. Ne mogu vas dalje pratiti. Treba da oba vijestim druge. Vi sad poite do zaseoka Saint-Maurice. Kad se tamo svi sakupimo, poi emo na mjesto gdje se moramo ukrcati. Ribari iz zaseoka ne smiju nita znati o vaim namjera ma. Kaite im da ste doli ukopati u pustolini nekog svog istovjernika. Poznaje li put, Martiale? zapita gazda Gabriel svoga sina. Vodi ene do zaseoka Ja moram ostati sa gospoom Aelikom Ne usprotivi se ova. 507 Mislite li da u vas ostaviti samu s ovim stranim mornarima?

Anelika je nekako uspjela uvjeriti ga da ostane uz svoju obitelj. Ona se nije niega bojala. Osjeala je da se sasvim oslobodila straha, htjela je da ih to vie izie iz grada. To je bio prvi dio njena plana. Potreban je ovjek, kao. to ste vi, da smiri eljad, koju u vam poslati u zaselak. Oni e napustiti svoje kue a da uope nee ni raz miljati to ine, te bi ih lako mogao spopasti strah kad stignu na mjesto sastanka. Kad je napokon grupa koju su sainjavali Berneovi, dva pastora i Abigaela, koja je nosila Horiorinu, zamakla, Anelika ponovo preuzme urno ulogu psa-pastira, koji sakuplja svoje stado. Kod Mercelotovih se sve odvijalo mirno, njihova Tser Bertilla nije ni traila objanjenja. Anelika im je rekla da treba smjesta otputovati ili e naveer spavati u zatvoru. Oni su se obukli. Gazda Mercelot uzane knjigu na kojoj je ve dugi niz godina radio. Knjiga je bila pisana na papiru na kome je bio- utisnut vodeni znak kraljevog grba. Knjiga je imala naslov Ljetopisi o patnjama i rtvama to su ih podnijeli graani La Rochellea ljeta gospodnjih od 1663. do 1676." To je bilo njegovo ivotno djelo... Bertilla upita to e biti sa stvarima koje su ve smjestili na Svetoj Mariji. Tim emo se pitanjem pozabaviti poslije. Obitelj Mercelot uputi se prema bedemima, a Anelika poe da probudi urarovu obitelj. Malo potom pokucala je na vratima Carre-reovih. Ovaj advokat bez posla, otac jeanae-storo djece, predstavljao "je za Rescatora naj-nekorisniji dio njegova brodskog tovara. On Aneliku obaspe s bezbroj pitanja. Otputovati? Sada? A zato? A. zato e doi da ih uhapse? 508 Kako je to ona doznala? Zar su joj rekli? Tko to? Ima li dokaza? Anelika nije odgovarala, nego je ila od sobe do sobe i budila sve ukuane. Na sreu, majka je bila izvrsno odgojila djecu pa nisu pravila nikakvu buku i pomutnju. Stariji su oblaili mlae, a ovi su sami sredili svoje male line stvari. U nekoliko minuta svi su bili spremni, sobe ureene i kreveti pospremljeni. Advokat arrere je jo traio dokaze buduem hapenju u koulji i nonoj kapici, dok su ga djeca ekala u trijemu, odjevena od pete do glave. Mi elimo otputovati, oe ree najsta riji sin, mladi od esnaest godina. Mi ne e limo svriti u zatvoru. Urarove su sinove od

veli i nikad se vie nisu vratili. Hajde, doi, Mathieu ree mu ena. Budui da smo se odluili za put, svejedno je da li emo krenuti sada ili kasnije. Ona preda najmlae dijete Aneliki, da bi hlae mogla dodati muu. Poto ga je obukla kao da je dijete i izgrdila ga uz to, izgura ga napolje bez drugih formalnosti. Gdje je moja burmutica? Evo je. Magla je postala prozirna. Dan koji se raao ispunjavao ju je svjetlou. Osjealo se da se grad budi. Anelika i tri mornara njene pratnje pomogli su advokatovoj obitelji da dopru do malih vrata. Kad ih je spazila kako zatieni maglom hodaju jedan za drugim po stazi na pu-stolini, Anelika osjeti neiskazano olakanje. Jo je morala obavijestiti tri ili etiri obitelji i Manigaultove, koji su stanovali u neto udaljenijoj etvrti. U gradu odjekne zvonjava priguena maglom. Zvona su objavljivala Zdravomariju" Poela se osjeati buka u gradu. Zanatlije su otvarali prozore na svojim duaniima. Kad 509 se s pekarovom obitelji uputila prema stepenicama to vode na bedeme, Anelika stane kao ukopana. Ugledala je ljude kako tre po bedemima i kako se dozivaju. Zatim se neki vojnik u crvenoj uniformi nagne nad uliicu. Magla se jo nije bila toliko razila da bi vojnici opazili bjegunce. Oni se tiho povuku i pod susjednim ulaznim vratima stadoe vijeati, to da rade. Smjena je nastupila dunost na straarskom mjestu i opazili su da nema straara ree Anelika. Sigurno ga optuuju da je utekao kroz podzemni hodnik na uglu. Na sva ki nain ili e zatvoriti vrata ili e tamo posta viti straara. Sve se vie i vie danilo, a tamo gore se pojavilo, mnogo vojnika u crvenim uniformama. Crvene kabanice, draguni apne pe kar. emu tolika vojska? Moda zbog dolaska nizozemske flote.. . Pekarova ena brine u pla. Ba smo sretni! Da si se malo vie pou

rio, Antoine, bilo bismo proli. Kako emo sad izii iz graa? Kroz neka od gradskih vrata umiri je Anelika. Bit e da su ih ve otvorili. Ona im objasni da nee privui veu panju negoli drugi zanatlije ili trgovci, koji rano idu u La Palice ili na otok Re. U gradu ne vlada opsadno stanje, a po licija je za jedan dan odgodila nae hapenje. Proi ete nosei koare s kruhom. Ako vas pitaju, recite im svoja imena. Ona ih smiri i oni se udaljie i pomijeae meu ostale prolaznike. Gazda Romain se obilno snabdio zalihom kruha iz svoje pei u kojoj je posljednji put ispekao kruh. Imat e bar neto za gristi dok budu ekali 510 Toga jutra, za ne koji su ga vidjeli kako prolazi ulicom, on je bio pekar iz La Rochellea meu svojim sugraanima, a on se, idui prema vratima Svetog Nikole, ve smatrao prognanikom. Nagli odlazak donekle je oslabio njegovu bol On jo nije potpuno u to vjerovao. Anelika je nala Manigaultove okupljene u raskonoj blagovaonici, dok im je Siriki lijevao vruu okoladu u alice. Ona je bila zadihana kao i onda kad je dola u ovu kuu da trai gospodina de Bardagnea. Sunce se bijae ve visoko diglo. Poslije none oluje, nastao je divan dan. Magla se sasvim rainila. U gradu je vrvio ivot. No im vie nije pomagala. Sad im je trebalo uhvatiti se u kotac s opasnostima pri danjem svjetlu. to je mogla krae Anelika ih obavijesti o zadnjim dogaajima. Njihova zavjera je otkrivena, predstoji im neminovno hapenje, ostao im je samo jedan izlaz da se spase: smjesta se ukrcati na lau koja je pristala da ih ukrca i nalazi se usidrena u okolici La Rochellea. Potekoa je bila u tome, kako da iziu iz grada, a da ne privuku panju. Manigaultovi su bili vrlo poznati i nesumnjivo su ve izdane naredbe u vezi s njima. Morat e izai u odvojenim grupicama, pod lanim imenima. Kad budu izvan grada, sastat e se u zaseoku Saint-Maurice. Gazda Manigault, njegova ena, etiri kerke, njegov zet i mladi sin bili su tako zaprepateni da nisu ni uspjeli prinijeti alicu do usta. Ali ova djevojka je luda - uzvikne go spoa Manigault. Kako? Ona hoe da ini

ovako otputujemo u Ameriku? Da ostavimo i tavu imovinu? Kako se zove brod? upita strogo bro dovlasnik. 513 Gouldsboro. Ne poznajem ga. Ovi ljudi koji vas pra te pripadaju li njegovoj posadi? Pripadaju. Ako je suditi po njihovim njukama, to mora da je brod koji nije za preporuku, ak i gore, koji je vrlo sumnjiv. Imate potpuno pravo, ali pristaje da ukr ca nas, koji smo takoer sumnjivi. Gore za vas ako umjesto njuaka ovih ovdje vie volite nju ke Baumierovih straara koji e vas veeras uhapsiti i baciti u tamnicu. Iz zatvora se moe izai, ja sam vrlo uplivan. Ne, gospodine Manigaulte, ovog puta ne ete izai iz njega. Jedan mornar iz pratnje povue Aneliku za ruku. Gospoo ree on na loem francuskom jeziku voa nam je preporuio da se ne za dravamo u gradu kad svane. Anelika je bijesno gledala kako ova obitelj mirno sjedi oko bogatog stola, jedui slatkie, kao da se nebo ne sprema svakog asa da im se srui na glavu. Ostaviti Manigaulta znailo je liiti se spretnog trgovca, koji je u svojim rukama drao najvei dio bogatstva male protestantske zajednice. Ona je obeala Rescatoru da e mu prijevoz biti plaen. Osim toga, tu je bio i ovaj lijepi, plavokosi djeak, mali Jeremija, koji je sliio na Charlesa Henrija. Utoliko gore po vas i vaeg sina ree ona. ao mi je samo to sam stavila svoj ivot na kocku da bih vas obavijestila. Da ni sam trala k vama, bila bih ve u zaseoku Saint-Maurice. Svaki minut umanjuje nau mogu nost bijega. U stvari, vi ste se odluili za put, ali tu svoju odluku ne pretvarate u djelo. Oe

kujete udo koje bi vam omoguilo da sauvate 512 sve to imate: poloaj, novac, vjeru i svoj grad. Vi itate Sveto pismo, te biste morali znati da je Gospod idovima u egipatskom ropstvu preporuio da jedu pashu na nogama, opasani i sa tapom u ruci, spremni za odlazak, tako da mogu bjeati im dobiju znak. .. prije nego faraon promijeni odluku. Brodovlasnik Manigault ju je netremice gledao. On najprije jako pocrveni, pa zatim postane skoro blijed. Prije nego faraon promijeni odluku mrmljao je. Ove sam noi sanjao neobian san. Opasnosti to nas okruuju poprimile su svoj oblik. Vidio sam kako se pribliuje ogrom na zmija da udavi mene i moje. Njena je glava bila. On prekine izlaganje, ustane, i jo uvijek ukoena pogleda otare polako usta svojim ubrusom, a zatim ga stavi blizu netaknute alice okolade. Doi Jeremija ree sinu, uzevi ga za ruku. Kamo ete? povie gospoa Manigault. Idemo se ukrcati. Zar ste povjerovali ludoj prii ove ene? Vjerujem joj jer znam da je istinita. Ve nekoliko dana sumnjam da su nas izdali. Obrativi se starom crncu, ree: Donesi moj i Jeremijin ogrta i eir. Ponesite zlata apne mu Anelika koliko god moete natrpati u depove. Gospoa Manigault je udarila u kukanje: Izgubio je glavu! Kerke moje, to e s nama biti. . ? Mlade djevojke gledale su as oca, as majku. Tada ustane oficir, brodovlasnikov zet. Doi, Jenny ree, stavivi ruku na ra me svoje mlade ene. Gledao ju je ozbiljno i njeno. Moramo otputovati. 513 33 Anelika buntovnik

33' Kako to? Sada? promuca ona izvan sebe. Ona se ve prije bojala predvienog putovanja na Svetoj Mariji, jer je oekivala dijete. Spremila si malu prtljagu za put. Uzmi je. Vrijeme je. Moram ponijeti jednu vreu ree Manigault. Dosta je velika, ali Siriki e je poni jeti. Bolje da Siriki ne ide s nama savje tova ga Anelika tihim glasom. U gradu svi znaju da je on va crnac. Otkrili bi vas veoma tbrzo, jer ste pod strogom prismotrom. Da napustim Sirikija! usprotivi se brodovlasnik. Ali to je nemogue. Tko e se brinuti za njega? Va poslovni drug, gospodin Tomas, ov jek koji e voditi vae poslove nakon vaeg odlaska i koji e s vama odravati vezu, kad budete na amerikim otocima. Moj poslovni drug? A ba on nas je izdao. Sad sam u to siguran. Vjerojatno se eli domoi sve moje imovine. A zatim e mrana lica: Zmija koju sam vidio u snu, imala je njegovu glavu. U "trijemu oh tunim pogledom povede po vrstom i ukraenom svodovlju. Staklena vrata gledala su na drvorede velikog vrta. Kroz druga se izlazilo u' dvorite u kojem je bila zasaena palma. Manigault opet uzme Jeremiju za ruku i poprijei preko dvorita. Jedan je mornar iao za njim, nosei njegovu vreu. Kamo ete? krijetala je gospoa Ma nigault. Ja nisam jo potpuno spremna- M ram jo spakirati dva ili tri najskupo^ pladnja one zbirke... Spakujte to hoete, arah, i doite za nama kad budete mogli, ali pourite ve jedan put odgovori mirno brodovlasnik. Mladi brani par poe za njim. 514

Uto jedna od njegovih keri potri i stigne oca, prije nego je zakoraio na ulicu. Oe, i ja elim s vama poi. Doi, Deborah! Ona je bila njegova miljenica, kao i Jere-mija. On hrabro prijee prag i ulicu, a da se uope nije osvrnuo za sobom. Blizu vrata Svetog Nikole grupa koju sainjavahu brodovlasnik, njegov sin i kerka, njegov zet sa enom, te Anelika i tri mornara s Gouldsboroa, odlui da se odijeli. Prvi proe oficir Joseph Garret sa Jenny i Jeremijom, a zatim gospodin Manigault, koji se umijeao meu mornare. Na postavljeno pitanje jedan mornar sa gusarske lae odgovori engleski. Straar nije znao ni jedne jedine engleske rijei, ali je znao da je jedna engleska laa stigla uoi toga dana i da se usidrila u luci. Kao da je sve razumio, on pusti strance da slobodno pou u etnju izvan grada. Ane-liku i Deborah je smatrao djevojkama koje su s njima u drutvu. im su dobile odobrenje, one veselo prou kroz vrata, ne potrudivi se da kau svoje ime i podatke, a vojnici ih nisu ni pitah'. Grupica se udalji praena pogledima vojnika punim razumijevanja. Najtee smo svladali apne Anelika Manigaultu. Nisu vas prepoznali. Svrstali su se u red, jedan iza drugog, da bi mogli bre hodati. Vjetar je jako duhao. Oblaci su hitro letjeli, blistavi u svojoj bjelini, kao iihano perje. Uvala je jo bila uzburkana, poslije razularene oluje od prole noi. A naa mati? upita Deborah. A moje sestre? One e doi za nama ili pak nee doi. Pogled im obuhvati ravnicu i ve su se nazirale trone kue Saint-Mauricea. 515 Doekani su poklicima. Napokon ste stigli! Bjegunci su izlazili iz kua, gdje su se bili smjestili blizu ognjita i ekali. Gazda Berne imao je muke da ih smiruje i da im ulijeva povjerenje. Govorili su im o nekakvom brodu! A gdje je taj brod? Svatko je zaboravio ponijeti neto vrlo vano, neophodno. Zaboravili smo Rafaelov al! A ja kesu i u njoj pet livara..-. !

Zahvaljujui strogosti gazde Bernea, red je nekako odran. Najprije su djeci dali mlijeka, a zatim je pastor Beaucaire otpoeo molitvu. Stanovnici sela su im se pridruili, jer su svi bili hugenoti, iako je katoliki svetac bio zatitnik njihova sela. Pri prozivanju svi su se odazvali osim gospoe Manigault i. njene dvije starije kerke. Hajdemo bez obzira na njih odlui mornar s Gouldsboroa, koji je govorio neobi nim francuskim jezikom, a zvao se Nikola Perrot. Naskoro e plima. Mi emo poeti s ukrcavanjem putnika. Jedan e moj drug ostati ovdje da eka dovest e one koji e jo stii. Skupie djecu koja su se u meuvremenu potpuno probudila i koja su se, oduevljena ovim nepredvienim izletom u prirodu-, ve naveliko zabavljala raznim igrama. Grupirani po obiteljima htjedoe se uputiti stazom koju im je mornar koji je govorio francuski pokazao, ali ih neki poziv to je dolazio iz pustoline naglo zaustavi. Nekakav naranasti plamen vrtoglavom je brzinom skakao od grma do grma. Raspoznali su starog crnca Sirikija, koji je trao poput gazele u svojoj livreji grimizne boje, ukraene zlatnim trakama. Moj gospodar? Gdje. je moj gospodar? 516 Ah, sine moj! uzvikne Manigault privukavi starog roba na svoja prsa. Siriki je bio izuo cipele visokih peta da bi mogao bre trati. Glava mu je bila pokrivena bijelom, vunenom kapom. Klimao je glavom na sve strane, pa su mu se na uima tresli zlatni koluti. Ti nee otputovati bez mene, gospodaru moj! Inae ja umrijeti. to su ti rekli straari pustivi te da proe? upita ga Anelika. Straari ...? Nita rei. Ja sam trao, tr ao! I grohotom se nasmija pokazujui svoje bijele zube. Pourimo! preporui Anelika gura jui sad ovog sad onog na stazu koju im je mor nar pokazivao.

Ona je opet uzela Honorinu na ruku. Prve grupe krenue pustolinom. Do prvih duna prema moru prostirao se dug, ravan i nezatieni prostor. Ravan je izgledala ogromna i gola. Jo su vrlo jasno mogli vidjeti La Rochelle, njegove kule i bedeme. Anelika je blia uznemirena. Rob Siriki, trei za svojim gospodarom, sigurno je pobudio panju. Doite ree ona Manigaultu. Ne smijemo vie ni asa izgubiti. Ali on je zaostajao. Brodovlasnik je bio vidljivo razdiran izmeu elje da se ve jednom oslobodi ene koja mu ve dvadeset i pet godina zagorava ivot i tuge da je napusti zajedno sa dvije kerke. Ona e se izvui tjeio je sebe. Ona bi ak bila sposobna da dri na uzdi mog nepo tenog poslovnog druga. Ali ako je bace u zat vor, jadna arah, ona voli dobru hranu, te e potpuno propasti. Uto se zauje buka tokova na putu i gospoa Manigault se pojavi znojna i zadihana, upregnuta poput magarca u rukunice kolica, na kojima su bili nabaeni, bez re517 da, sagovi, brokati, odjea, krinjice, i, dakako, glasovito posue Bernarda Palissvja koje je cijenila vie od svega. Njene dvije keri i jedna sluavka gurale su tokove. Umor je nije slomio, naprotiv, im je opazila mua stane ga estoko grditi i prigovarati mu. Sad je na vama red ree ona, prepu tajui rukunice svome zetu. A ti, lijenino vikala je Sirikiju zar me nisi mogao eka ti, umjesto to si poletio kao lastavica? Zar ste proli kroz vrata Svetog Nikole ovako opremljeni? Pa to onda? I nisu vam nita rekli? Jesu, rekli su mi, ali sam odmah uut kala te prostake. Da su mi zaprijeili prolaz, bili bi me zapamtili.... ! Poto ste napokon doli, maknite se i po urite! ree joj Anelika obuzeta oajem. Bit e da je debela Manigaultova supruga napravila itav rusvaj na gradskim vratima Svetog Nikole. I jo uz to vukui kolica kao kakva

ciganka! U svojoj ljutnji ona je bila kadra da im ak vikne da odlazi da se ukrca, da se nikad vie nee vratiti da joj dodijao i La Rochelle i svi njeni stanovnici. To je i bila njena omiljena tema, jer je bila rodom iz An-goulema i nikad se nije mogla naviknuti da ivi u luci. Nosei Honorinu na rukama, Anelika je hodala putom koji je vodio uz strmu morsku obalu. S vremena na vrijeme okretala bi se i vikala Manigaultovima da poure. Oni su ili na zaelju vukui kolica i prepirui se. A zatim bi pogledala prema gradu. La Rochelle, izduen, sav u blistavoj bjelini iznad niskog i sivog zemljita bio je nalik vie no ikad kruni sa tisuu dragulja. Anelika se odjednom uznemiri spazivi oblai praine 518 u podnoju bedema u blizini vrata Svetog Nikole. Ona pouri i stigne pekarovu obitelj. Manigaultovi su poveli kolica ree kiv no pekarova ena. Da sam znala i ja bih na tovarila svoja. Manigaultovi bi sa tim svojim kolicima mogli biti krivi za nau propast primijeti hladno Anelika. Treim korakom projuri pored kolone i stigne do gazde Bemea. Pogledajte, tamo dolje, vidite li neto? upita ona zadihano. Trgovac, koji je urno hodao vodei za ruku Lauriera, pogleda u pravcu koji mu je ona oznaila. Vidim prainu, koju je podigla grupa ko njanika odgovori on. Poto je jo malo gledao, doda: Konjanici u crvenoj uniformi. Dolaze ravno na nas. Mornar koji je stupao na elu kolone takoer ih je opazio. Svakom rukom zgrabi po jedno dijete i stane trati pourujui uz to odrasle, da se to prije sklone iza duna. Anelika se vrati i zavie Manigaultovima: Pourite! Ostavite kolica. Draguni nas gone! Svi su trali posrui po pjeskovitom putu. enama su suknje zapinjale za bodljikave grmove. Zauje se muklo udaranje konjskih kopita. Brzo! Brzo! Ostavite kolica, za ljubav Boju!

Manigault istrgne eni rukunice iz ruku, a ona se borila da ih opet zgrabi. Anelika jednom rukom zgrabi Jeremiju, koji je, tjeran strahom, trao svom snagom svojih malih nogu. Josip je podravao Jenny. Ona je bila na izmaku snaga. Ne mogu vie stenjala je ona. 519 Kad su opazili bjegunce, draguni divljaki riknu. Reeno im je da tamo dolje bjee huge-noti. To je bila samo pretpostavka, ali sad su ih spazili kako ratrkano bjee prema moru, kao izbezumljeni zeevi. Sto mu jada! Nee vala umai, hugenotska bagra, njima misionarima u izmama"! Koliko su ih samo ucmekali u Poi-touu u Cevennesu! Povadie sablje, a porunik izda nareenje za juri. U prolazu je neki konjanik sabljom izvrnuo kolica gospoe Manigault. Tkanine se rasue po zemlji, dok se lijepo posue od porculana, uz sjajan blijesak lomilo pod konjskim kopitima. Anelika je ula taj straan galop. Ovaj put nam nema spasa pomisli ona. Ovaj njen ludi bijeg podsjetio ju je na bjeanje sa Colinom Paturelom ispod zidina Ceute. Jeremija posrne, ona ga povue za ruku i uspije ga uspraviti. Honorina se derala i smijala kao luda, oduevljena meteom. Anelika se dovue do duna i zakloni se iza pjeskovitog uz-vienja. _ Jadan je bio taj zaklon! Draguni su bili sasvim blizu. Jo par koraka i sruit e se na dva brana para Manigault, koja bijahu zaostala. Odjednom kad je ve mislila da e se na nju i na djecu spustiti smrtonosni udarci sabalja, zauje prasak iz muketa. Miris baruta joj po-drai nosnice. Opor dim se digne iznad njih. Zauje se glas Nikole Perrota koji je vikao bjeguncima: Nemojte ostati tu! Polako se povucite do ruba litice, potom emo vam pomoi da siete na alo. Neija joj ruka dotakne rame. To je bio onaj suncem opaljeni mornar, koji je ostao uz nju kao zatitnica, nesumnjivo po naredbi mornara koji je govorio francuski. udno, sad joj je 52n sinulo kojoj je rasi pripadao taj mornar, iakp ju je taj problem muio jo od juer. Sad znam. On je s Malte!

Misao besmislena u tom trenutku. On joj je znakovima objanjavao da i ona treba da se povue. Anelika malo podigne glavu iznad grma. Kroz dim primijeti nekoliko konja, koji su rzali, a na zemlji nekoliko poginulih draguna u crvenim uniformama. Zaustavljeni u svom juriu od smrtonosne vatre gusarskih muketa sakrivenih iza plitkih duna, draguni su uzmakli i sad su se neto podalje ponovo prestrojavali. Srce joj se ispuni oduevljenjem. ak je mislio i na to da bi mogli biti progonjeni! Postavio je svoje gusare iza svakog grma da bi obranih' pristup do mjesta ukrcanja. Ona se pone povlaiti, hrabrei djecu da idu za njom. Kad se okrenula, spazila je brod u draici s razapetim jedrima. Staza koja je vodila do ala bila je blizu. Gospoo Aneliko, da niste ranjeni? Gazda Gabriel se dovue do nje. U ruci je imao pitolj. Zato ste tako zaostali? Radi onih tamo ree ona, pokazujui ljutito na Manigaultove. Oni su jedva izvlaili noge iz sipkog pijeska. Ranjena sam! Ranjena sam! kukala je gospoa Manigault. Moda je to bila istina. Ona je padala naprijed svom svojom teinom, a mu ju* je vukao i pridravao, psujui poput gusara. Gdje je Laurier? upita Anelika. Mornari su poeli krcati djecu u amac. Ali ja sam bio u brizi zbog vas. Zato sam se i vratio. Hvala Bogu! Kapetan broda nas je za521 titio orujem. On je dolje na alu i upravlja ukrcavanjem. On je tamo! ponovi Anelika. Oh! To je izvanredan ovjek, zar ne? O! Zakrinkan ovjek i po onom to sam vidio i voa gusarske bande... Odjekne prasak nove paljbe. Draguni, koji se u meuvremenu bijahu ponovo okupili pokuali su novi juri, ali je njihov nalet i ovaj put. potpuno slomljen. Neki sjahae s konja i poee puzati prema dunama da bi se s protivnikom borili prsa o prsa.

Mornari sa Gouldsboroa koji su tvorili izvidnicu na obali pokuavali su se povui i pridruiti se svojima. Dok su god stajali na obali i zatiivali ukrcavanje protestantskih bjegunaca draguni su izvlaili krai kraj, im su pokuali prii blie. Ali kad se gusari u zatitnici povuku prema alu, postojala je opasnost da ih kraljevi vojnici pobiju s visokih hridina. Ve su neki poeli izvoditi obuhvatni pokret i na prilazima alu pojavile su se crvene uniforme. Na sreu, draguni su imali tek nekoliko muketa, jer su najvie bili naoruani pitoljima. Po naredbi porunika dva najmahnitija draguna skoe na alo. Ali su pri tom polomili noge i njihovi bolni urlici ohladili su oduevljenje njihovih drugova, pa su odustali od daljnih pokuaja. Jedini prilaz i dalje je uvala i zatiivala posada Gouldsboroa. Dotle su drugi mornari dodavali jedan drugome djecu i ene, trpali ih u amac, a onda su mornari veslali svom snagom prema usidrenom brodu. Na krievima jarbola stajali su mornari drei konope, spremni da odrijee jedra i da ih osposobe za plovidbu. 522 Gazda Gabriel i Anelika, koja je drala Honorinu, lagano su se povlaili natrag. Mal-teanin je vodio brigu o Jeremiji. I muketiri s gusarske lae su se puzei povlaili. Porunik se derao: Ne bojte se nita, draguni! Kad se ovi razbojnici spuste dolje, odavde emo ih lako postrijeljati. A vi tamo, pucajte na amac! To je vikao vojnicima na desnom krilu, koji su uspjeli da dopru do ivice obale, ali su ovi bili previe udaljeni da bi mogli gaati bjegunce i gusare, dok su god ovi stajali u zaklonu strmih hridina.. Ali kad se amac udalji od obale i uputi k brodu, on e usprkos daljini postati meta vjetim strijelcima. I zaista tanad je zujila oko amca, a iz grupe djece i ena prolome se krici uasa. Pastor Beaucaire se uspravi, usprkos opomenama gusara. U toj stranoj buci, on svojim starim, promuklim glasom zapjeva neku crkvenu pjesmu. Mornari u amcu su se trudili da to prije napuste opasnu zonu. Uspjelo im je a da nitko u amcu nije bio ranjen. Ali trebalo se vratiti po one to su ostali na alu. Draguni su imali vremena da isprave svoje gaanje. Sad su nai! Hrabro! Drugi put ih neemo promaiti! Spremite se, draguni! urlao je porunik.

ulo se kako kljocaju kokoti na muketama, zveket sipki, kojima su istili cijevi i lanii privezani za rogove s barutom. Poneseni nadom u skori uspjeh, nekoliko vojnika jurne naprijed da bi zaustavili bjegunce koji su se jo uvijek nalazili na litici. Pred Aneliku koja se ve poela sputati strmom stazom odjednom iskrsne brkati dragun s isukanom sabljom. Gazda Gabriel, skoi pred nju, opali,- a dragun se sloi po tlu. Ali ga je zato posljednjim grevitim pokretom uspio do523 hvatiti sabljom. Rasjeenog ramena i sljepooi-ce, trgovac posrne i bio bi se sruio niz hridinu da ga Anelika nije zadrala u zadnji as. Ali teina ogromnog i nepokretnog trgoveva tijela vukla je Aneliku prema ponoru. Ona stade dozivati pomo. Neki mornar s Gouldsboroa, pocrnjelog lica od baruta, priskoi joj u pomo. Pridravajui ranjenika, sputali su se kojekako po kozjoj stazi. Neiji glas je vikao sa ala na engleskom jeziku. Nesumnjivo, neka naredba o povlaenju jer su nakon toga gusari jo sakriveni u dunama, skoili poput majmuna i mugnuli prema alu da se spoje s ostalim drugovima. Prolaz je slobodan! Naprijed nai derali su se draguni skupljajui se. Anelika stie najzad na alo. Za njom se runio ljunak dok je podravala okrvavljenu glavu gazde Bernea. Umro je! Umro je! O moj jadni prija telju! Dvije ruke je zgrabe oko pasa i prisile da se okrene. Bio je to Rescator. Napokon ste stigli! Naravno, posljednja! Luda, mahnita eno! Bila bi se zaklela da se on pod krinkom smijao. Kao da trenutak nije bio tragian, kao da se on i njegovi mornari ne nalaze u oajnom poloaju na alu kome se amac vie nije mogao pribliiti, jer su draguni stajali povrh njihovih glava, kao da iz mnogobrojnih ranjenika nije tekla krv po alu, kao da im se nije primicao posljednji trenutak... ! On se, meutim, smijao i stiskao je k sebi kao da je zaljubljen, u nju, robinju kupljenu u Kandiji, zaljubljen nekom divljom ljubavlju koju su uvrede i potekoe jo jae rasplamsale. Ali Aneliku trgne strana misao. Otimala se, okretala glavu na sve strane kao da je poludjela, 524

i Honprma! Gdje je Honorina? Ispustila sam je da bih pomogla gazdi Berneu kad je ra njen ... sigurno je ostala tamo gore... Htjela je pojuriti nazad. On je silom zadri. Kamo ete? Ostanite ovdje, nesretnice! Sad e topovi grunuti. Pretvorit e vas u kau! Sa boka Gouldsboroa skinuti su skriveni otvori i pojave se crna drijela desetak topova. Anelika krikne muklo poput ranjene zvijeri. Opazila je Honoriniriu zelenu kapicu gore na litici. Djevojica se nalazila na samom rubu hridine, na vrlo opasnom mjestu. Zbog velike buke nisu mogli uti njene dozive, ali se vidjelo da plae strahom obuzeta, onako sitna pod plavim nebom, izmeu draguna koji su joj se primicali i ponora, na ijem dnu je opazila svoju majku. Keri moja! povie Anelika izvan se be. Dijete moje! Spasite je! Ubit e je! Sru it e se u ponor! Nesmiljeni stisak Rescatorove ruke prijeio ju je da joj pojuri u pomo. Pustite me! Moja kerka! Moje dijete! Honorina! Honorina! Ostanite tu! Ne miite se! Idem po nju. Ukoena od uasa vidjela je kako je Rescator pojurio i kako se neobinom lakoom penje po strmoj stazi. Jedan se dragun priblii djetetu. Rescator mu ispali pitolj u glavu, a slobodnom rukom zgrabi dijete kao kakav paket. Pogoeni ovjek zatetura, uz mukli se tropot srui niz hridinu i smrska se, nekoliko koraka podalje od Anelike. U istom trenutku odjekne straan prasak topova s Gouldsboroa. Anelika se bojala da je kia zemlje i kamenja zauvijek pokopala Rescatora i Honorinu. Odjednom, ona primijeti visok gusarov lik kako se pojavljuje iz oblaka praine i dima. 525 Evo vam vae kerke! Drite je dobro, sada! Je li ranjena? = Ne vjerujem, a sada u amac.

sveano naputa luku, pod pogledima danguba s obale. Spretni mornari trali su uzdu krieva I jarbola i stiskali sad ovdje sad ondje neki konop, neku kotu. Brod je podrhtavao spreman da pojuri.

Iskoristivi zabunu to ju je plotun s Go-uldsboroa unio meu dragune, amac se vrati k alu. Mornari s Gouldsboroa prenijeli su nepomino tijelo gazde Bernea i jednog ranjenog mornara u amac. Aneliku su bezobzirice gurnuli u amac i preporuili joj da se isprui na dnu amca. amac vie nee natrag povie Rescator. Svi se moraju smjestiti u nj. On se posljednji ukrca. Okrenuvi se prema bijelim hridinama arantske obale, on teatralno zaokrui rukom i vikne: Zbogom, nego-stoljubivi kraju! Stojei uspravno na zadnjem dijelu amca, predstavljao je vrlo povoljan nian. Sreom, vojnici demoralizirani nedavnim udarcem koji ih je obezglavio i nanio im ozbiljne gubitke, nisu ni pomiljali da dalje pucaju. Njihov porunik je bio teko ranjen. Njegov pomonik je urliui izdavao protuslovne naredbe koje su noene jekom dopirale do uiju bjegunaca. Neka netko u galopu odjuri i zatrai po drku baterije u Port-Luisu. Obavijestite mornaricu u Saint-Martin de Reu i veliku tvravu na rtu Sablonceaux! Ne smijemo dozvoliti da ovi razbojnici pobjegnu! Uz silan tropot lanaca Gouldsboro je dizao sidro. Istodobno mornari na koevima jarbola ra-zmotae jedra, koje je vjetar odmah napuhnuo. Stojei uspravno na kapetanskom mostu, kapetan Jason mimo je izdavao zapovijedi kao da 526 U meuvremenu-.je amac, preoptereen bjeguncima, zaobiao brod. Sad se vie nisu morali bojati napada i ukrcaj se mogao obaviti bez smetnje, dok je Gouldsboro polako naputao uvalu. Neki mornar uzme Honorinu u naruaj i s njom se popne na brod po ljestvama od konopa. Imao je crnu konu prevlaku na oku te je Aneliku sjetio neljubaznog lica Coriana d'Escrain-villeovog pomonika. Svojini je

izgledom sasvim oarao Honorinu te ga ona vrsto stegne oko vrata ne izustivi ni rijei dok su se penjali po ljestvama od konopa. S ukrcanjem ranjenika bilo je dosta muke. Napokon su svi bili na palubi. Pomou vitla amac je dignut i vrsto privezan, uz brodsku ogradu. Svi ti pokreti obavljeni su mirno i primjernom brzinom. Osjetivi pod nogama vrstu palubu, Ane-lika podigne oi. Obala se udaljavala, a crveni draguni, koji su jo bili na njoj, prijetili su im akom. Neodoljivo gonjen vjetrom Gouldsboro je naputao svoj zaklon i ulazio u more Pertuis. S lijeve strane pojavio se La Rochelle, pru-ivi se uz more. Izgledao je nadohvat ruke. Na suncu su bljeskali njegovi razoreni, ali jo uvijek velianstveni bedemi: Sveti Nikola, Lanac, Svjetionik. Brod je plovio prema gradu. 527 XLV RESCATOR PRED LA ROCHELLEOM SRETAN BIJEG U OCEAN Rescator je posljednji stupio na palubu. Jednim pogledom obuhvatio je situaciju. Nikola Perrot koji je stajao blizu njega, klimao je glavom. Vjetar duva sa sjeverozapada! Loe- po nas... Oho! Andelika je odmah primijetila da ih vjetar nosi prema gradu. Na kapetanskom mostu kapetan Jason se usopio nareujui da se neka jedra razviju, a druga spuste, a sve sa ciljem da brod upravi prema kanalu La Pallice. Jedan mornar se priblii Rescatoru i prui mu dalekozor. Gusar se dotakne svoje maske kao da e je skinuti. Ali se predomisli i baci brzi pogled oko sebe. Ranjenici i putnici u brodsko spremite! Nitko na palubi, osim posade! Podigavi svoj dogled, askom je osmatrao predjel i napore to ih je inio Gouldsboro da umakne usprkos protivnom vjetru. Ne, vi ne... ree Aneliki ni ne okrenuvi se. Vjerojatno je primijetio da se ona. spremala da posluno krene za ostalima koji 528 su se kroz bokaportu sputali u unutranjost broda. Rescator spusti dogled i okrene se prema mladoj eni. Promatrao ju je.

Ona je stajala uspravno, izobliena lica i vrsto, stiskajui u zagrljaju svoju kerku. Vjetar je vijorio Honorininom kosom kao plamen purpurnom. Vaa kerka ree on muklim glasom. Tako ... Slina vam je. Koji je od hugenota koje smo ukrcali njen otac? Zar je to bio trenutak da se postavlja takvo pitanje? Aneliki se inilo da plove prema gradu. Jo malo pa e vidjeti znatieljnike na prozorima i bedemima, kako se skupljaju da gledaju oajniki manevar nepoznatog broda. Njen otac... odgovori ona gledajui ga kao da je poludio pa, dobro... otac joj je bog Neptun... zamislite. Jest' tako su mi re kli. A sad radije pogledajte gdje se nalazimo. Jo malo pa emo biti nadohvat topova s tvr ave Saint-Louis. Ako je posada obavijetena, nema nam spasa. Vjere mi, to je vrlo mogue, draga moja... Brod nije uspio oploviti rt Vrh uvale. Jo uvijek je bio nadohvat La Rochellea i tvrave, na ijim se zidovima opaalo sumnjivo kretanje. Doite! Doite ovamo odlui naglo Rescator, dajui znak Aneliki da ga slijedi. Velikim koracima prijee palubu, zatim stubite stranjeg katela, a onda stubite krm-nice. Gospoo, sklonite se ree Nikola Per rot, u krznenoj kapi, pokazujui Aneliki ulaz u Rescatorove odaje pod krmnicom. I doda osmjehujui se. 529 34 Andelika buntovnik ?&gdM^^^^M Na je zapovjednik uzeo kormilo u ruke. Znai, izvui emo se. Ovo povjerenje u vjetinu onog koji je njima upravljao izgleda da je vladalo meu svom posadom. Ljudi su bili potpuno mirni nekoliko se gusara ak ljuljukalo u viseim lealj-kama, a neki su se naveliko alili, oponaajui u tome onoga koji ih je nauio da promatraju opasnost mirno se smjekajui. Ali tvrava Louis e otvoriti vatru

ree Anelika bezbojnim glasom. I to je mogue odgovori svojim ud nim francuskim naglaskom Perrot, koji je sta jao kraj nje, nesumnjivo zaduen da je uva. Najednom se kapetan Jason preko zvunika javi bujicom zapovijedi koje su bile namijenjene mornarima na krievima. Velika ivost zavlada odmah u zranoj umi konopa, jarbola i jedara gdje su ljudski likovi mijenjali poloaj majmunskom hitrou. U asu kad se dim iz zapaljenih topovskih fitilja podigao povrh tvrave Saint-Louis, sva jedra Gouldsboroa promijene poloaj. Brod se skoro vie nije micao, kao da se ukoio pred tvravom, i topovima uperenim u nj. Sputajte sidro! Skoro odmah zatim zauje se buka lanaca i kljuanje mora, gdje je palo sidro. Anelika pogleda svog druga upitnim i uznemirenim pogledom. Zar Rescator hoe da pregovara? upi ta ona sa strahom u oima. Nije to njegov obiaj promrmlja gu sar. Vjerojatno vam se ini da je u lovu na uljeure u zaljevu Svetog Lorenca. Sidro je dodirnulo dno. Brod se zaustavio, okreui se lagano u pravcu vjetra. Uto s tvrave odjekne grmljavina topova koji su u istom trenutku gruhnuli. Ali uslijed 530 estokog okretanja kormila, brod na koga su gaali, naglo se okrenuo. Kia tanadi proleti nekoliko palaca dalje i pljusne u bijelu pjenu tano na mjestu gdje se Gouldsboro nalazio par sekundi prije bokom okrenut prema tvravi. Kao vjet borac u dvoboju izmakao je udarcu. Ali opasnost je bila samo odgoena. Brod nee izvui sidro, prije nego sa tvrave ispale na nj drugi plotun. Tek to je Anelika to pomislila, kroz zvunik padne nova naredba: Napustiti sidro! Kao nekom arolijom na prednjem se katelu stvorio nakovanj i tri estoka udarca malja raskinue lanac. Razviti sva jedra! Kurs sjeveroistok!

Osloboeni se brod posluno pokori jedrima. Brzina broda omela je topnike na tvravi Louis, koji su ga uzalud pokuavali dobiti na nian. Tanad ponovo projuri blizu cilja, brod se estoko strese, more ga poprska, ali je uza sve to nesmanjenom brzinom nastavio svoj put. Hip, hip, hura! vikao je Nikola Perrot. Povik je jednoglasno prihvatila sva posada. Perrot je objanjavao. Ti bi nam uljivci bar desetak rupa izbuili da na zapovjednik nije najvjetiji pomorac na svijetu. Bili bismo ve na dnu! asna rije. Jeste li vidjeli onaj zaokret poluge na kormilu? Ali uite u salon, gospoo. Mi se jo nismo iz vukli iz ovog osinjaka, malo je falilo. Ne. Ostat u ovdje do kraja, sve dok ne ugledam slobodno more pred nama. Vjere mi! Na volju vam, gospoo. Ima ih koji vole gledati smrti u lice. Na kraju, to i nije tako loe, jer se katkad ona prestrai, pa se povue. * 531

Anelika je poela osjeati prijateljstvo prema lovcu iz dalekog Svetog Lorenca. Nije ba liio na gusara koji ne zna za vjeru i zakon iako je na glavi imao ubaru od ivotinjske koe, a. ruke mu bile pune tetoviranih ara. Poslije akrobatskog okreta, zahvaljujui kojemu je izmaknuo plotunu s tvrave Louis, Gouldsboro se uspravio, nalik na bojnog konja koji zna to mu je raditi. Laki zaokret vjetra prema zapadu omoguio mu je da plovi ravno naprijed. Razvio je jedra da iskoristi prolaznu milost svog neprijatelja, sjeverozapadnjaka, i vrlo brzo se udalji od La Rochellea uspjevi oploviti rt Vrh uvale. Da bi dopro do puine valjalo mu* je jo prijei tjesnace izmeu otoka. Jaki vjetar sa sje-vero-zapada, koji j'e duhao toga dana, branio mu je pristup u tjesnac Antioche na jugu, koji se nalazi izmeu otoka Re, Aix i Oleron. Ali da bi se stiglo do bretonskog tjesnaca, kroz koji se takoer moe isploviti na puinu, koji je ui i zaklonjeniji i smjeten izmeu kopna i sjeverne strane otoka Re, trebalo je jo proi kroz uski tjesnac izmeu La Pallicea i rta Sablonceaux.

Izgleda da se Rescator odluio za ovaj drugi prolaz. Kapetan Jason kroz zvunik naredi: Hej!'Vi na jedrima! Savijte gornja jedra! Razveite prednje jedro, brigantin i potporno jedro! Uz pomo samo donjih jedara Gouldsboro ue u prolaz izmeu dva rta. Anelika je teko disala. Ona je znala za podmuklu opasnost ovog prolaza punog podvodnih grebena i dosta plitkog o kome su pomorci u La Rochelleu sa strahom razgovarali. Vjetar koji je bok broda zapljuskivao sitnim' i silovitim valovima mogao je brod svakog asa 532 potisnuti s uskog prolaza izvan kojega bi se svaki brod vee tonae neizbjeno nasukao. Jeste li ve koji put proli kroz ovaj ka nal? upita ona gusara. Ne, uli smo kroz juni kanal. Onda vam je potreban pilot. Meu mo jim prijateljima nalazi se ribar Le Gali. On po znaje sva opasna mjesta u ovom tjesnacu. ? Dobra ideja odgovori ovjek u krznenoj ubari. On je ostavi i poe o tome obavijestiti oba kapetana. Malo potom pojavi se Le Gali u pratnji gusara u ubari. Anelika nije mogla da ne poe za njima na krmnicu. Rescator je bio kod kormila, jo uvijek maskiran. Bio je vrlo napet, kao da je sve svoje sile upregao da po najmanjem drhtaju broda nasluti kako da proe kroz opasan prolaz. On izmijeni nekoliko rijei sa roeljskim pilotom, a zatim mu ustupi kormilo. Anelika se naprosto ukipila, a isto tako i Honorina. Mada je djevojica, ini se shvaala, da mjesto jednoj eni i djetetu nije na kapetanskom mostu za vrijeme opasnosti, ona ni-zata na svijetu ne bi bila otila s tog mjesta. Gouldsboro je sad sigurnije napredovao. A ako tvrava na Velikom Sablonceauxu otvori paljbu na nas? upita Le Gali zagle davi se u krajnju taku otoka Re, na kome se nazirala tvrava. Bit e po Bojoj volji! odgovori Res cator. Zrak se malko uzmutio. S danjom egom dizala se zlatasta izmaglica koja je zasnjenjivala obalu. .Iz koa na jarbolu straar zavie:

 Ratni brod prema pramcu. Dolazi nam u susret! 533

Kapetan. Jason opsuje. ini se da ga je vijest porazila. Sad smo u miolovci kao takori. Ta tome smo se mogli i nadati primi jeti Rescator ka6 da je utvrdio najprirodniju stvar na svijetu. Naredite da brod uspori vonju* Zato? Da dobijem vremena za razmiljanje Ratni brod koji se dotad jo nije vidio odjednom se pojavio u visini rta Sablonceaux. Njegova razvijena jedra bila su bijela poput krede istiui se u magliastom nebu. Budui da mu je vjetar duhao u krmu, brzo je napredovao. Rescator poloi ruku na rame Corentina Le Galla Kaite mi neto, gospodine. More poi nje da opada. Ako je prolaz opasan za nas, ne e li jo opasniji biti za neprijatelja vee tonae koji nam plovi u susret? Andelikin pogled padne na ruku to je poivala na pomorcevom ramenu: ruku istodobno i snanu i finu na ijem se prstenjaku koio krupan prsten od srebra. Osjeti da blijedi. Bila joj je poznata ta ruka, ta vrsta i njena aka. Gdje li ju je samo ve vidjela? U Kandiji moda, kad je skinuo rukavice da je odvede do divana. Ali bilo je tu jo neto. Ta je ruka u njoj izazvala dojam neizrecive prisnosti. Pomisli uto da joj nije moda primicanje posljednjeg asa sasvim pomutilo pamet. U ovom dramatinom trenutku kad se smrt pribliavala, ona je morala biti svjesna sudbine koju je Os-pian Ferai proitao u zvijezdama. Ali u isto je vrijeme bila uvjerena da nee umrijeti, jer su bili Rescatoru na brizi. Njegova zagonetna linost je bila neranjiva kao klasini heroii. Ona je naivno, ludo u to vje534 rovala i dosada jo nita nije opovrglo to njeno nevjerojatno" uvjerenje. Pilotove se lice razvedri. Jest usklikne on vi imate hiljadu

puta pravo, gospodine! Mora da im je vraki stalo do toga da nas uhvate im su tako pojuri li u ovaj tjesnac i jo k tome u ovo vrijeme. Oni sigurno imaju dobrog domaeg pilota, no uza sve to njihov poloaj je vrlo, vrlo kak ljiv ... Uinit emo ga jo kakljivijim. A osim toga, posluit e nam kao tit ukoliko se i tvr ava umijea. Prisilit u ih da se postave iz meu tvrave i nas. Naprijed svom snagom! Pripremite se za bitku! I dok su se mornari iz koeva hvatali kri-eva na jarbolima da bi sili na palubu, ostali koji su se nalazili u predjelu pramanog katela izbie hitro iz bokaporte. Razdijeljene su sjekire i sablje, oruje koje su upotrebljavali pri pristajanju uz drugi brod. Skinute su cerade kojima su bili pokriveni topovi na ogradi broda. Svatko je zauzeo svoje mjesto. Neki mornari, naoruani muketama, smjestili su se u koevima jarbola, a vukli su gore i sanduke lumbardi, koje e u sluaju sukoba gaati neprijateljsku palubu. Treba li palubu posuti pijeskom? upi ta kapetanov pomonik. Ne vjerujem da e to biti potrebno odgovori Rescator gledajui kroz dalekozor. I ponovi podrugljivo se smijeei pod krinkom: Palubu posuti pijeskom, hm! Anelika se sjeti Sredozemlja i tih krajnjih mjera. Most se unaprijed posipao pijeskom da bosi borci ne bi klizali po prolivenoj krvi. Nasukat e se prije nego to e ijednu kuku baciti na na brod dometne Rescator, slegnuvi ramenima. Izgledao je tako siguran u sebe da je znatno popustila napetost to je vladala u tim trenucima dok su dva broda neumoljivo jurila jedan prema drugome. Uostalom, lako se moglo opaziti da se ratni brod nalazi u loem poloaju. Brod ionako teak zbog svojih etrdeset topova, napravio je uz to i jednu neopreznost: razvio je sva jedra, pa je bilo vrlo teko odravati pravac. Valovi. su ga potiskivali prema obali. A ako raspali po nama? upita Le Gali.

 Previe su zbunjeni da bi se postavili u poloaj prikladan za pucanje. Osim toga okre nuti smo mu pramcem, meta je, prema tome, vrlo uska. Gouldsboro je smjelo dalje napredovao. Ratni brod se sve vie naprezao da bi odravao pravac. Odjednom, neodoljivo potisnut na hridine, on se nagne i zauje se mukla lomljava. Nasukao se! povikae u jedan glas mornari na krmnici Gouldsboroa. Posada je mahala kapama i klicala od ra dosti. Samo da i nas ne zadesi ista sudbina proguna Rescator. More opasno opada. Poslao je odmah mornare na pramac a mjere dubinu. Nastavljajui svoju vonju, gusarski brod je' proao podalje od svog nemonog protivnika, s kojega su se razlijegale uvrede i proklinjanja A d ih za oprotaj pozdravim jednim plotunom upita kapetan Jasott. * U dobrom smo poloaju. Ne! Nema smisla da za sobom ostavljamo previe loe uspomene. Osim toga, jo .se nismo sasvim izvukli iz kripca. Anelika je takoer mislila na to da bi se mogli pojaviti drugi brodovi i preprijeiti im put. Ipak su uspjeli bez zapreka izii iz tjesna536 ca i ui u bretonski tjesnac. Le Gali se uspravi drei ruke na kormilu. Najtee smo savladali, a sada, gospodi ne, predloio bih da dignemo i ostala jedra i da plovimo uz sjevernu obalu sve do izlaza, do rta Grouin du Gou. Slaem se. Sad su mogli lake manevrirati. Pertus je bio zatieniji, vjetar je duhao manjom estinom i u povoljnijem smjeru, te je bjeguncima bio saveznikom. Laka izmaglica je doputala da se razazna svinutost kopna i snjena ipka Slanih movara. S druge strane se nalazio Sa-int-Martin de' Re i uskoro se jedan za drugim, kao likovi iz sna, brodovi kraljevske mornarice otcijepe od luke i upute prema njima. Lov je poinjao. Gusari su u napetoj tiini promatrali napredovanje brodova. Tako blizu cilja aptao je Le Gali.

Proli smo rt Arcay. Pojaajmo brzinu. Vjetar je lagano zao krenuo, pomae nam. ~ I njima. Meutim, mi smo u prednosti. Kratkim reenicama su govorili o poloaju brodova, odmjeravali su svoje mogunosti, nastojei da im ni jedna ne promakne. Nakon to je izgledalo da se brodovi pribliuju uznemirujuom brzinom, brodovi na elu kraljevske flote zadrali su istu udaljenost. Gouldsboro je jo bio izvan dohvata njihovih topova. Ponovo je Rescator poloio ruku na Le Gal-lovo rame. Domognimo se mi puine, prijatelju, a tada asne mi rijei, plovit emo niz vjetar i nijedan brod njegova velianstva nee nas do stii. Uspjet emo u tome, gospodine odgo vori pilot kao da je odjednom oivio. 537 Oiju uprtih u pravac koji je morao slijediti, oslukivao je najmanji razvoj vjetra, najmanji lahor, da bi brodu kojim je upravljao poveao brzinu. Ah! Kako je dobro poznavao ovaj kraj, u kojem je toliko puta bacao svoje mree i dizao svoje koare za jastoge, pjevajui i promatrajui s ljubavlju oko sebe vedre i pozlaene obrise mora, kopna i otoka, koji su sainjavali prisan krajolik njegova ivota. Porijeklom je bio iz Bretanje. Tri generacije njegove obitelji ivjele su u La Rochelleu, i to je neto po emu moemo razumjeti zato je bio hugenot i to je tako uporno bio vjeran svojoj vjeri, kao to je Bretonac katolik bio odan svojoj. Razmiljao je kako danas plovi ovim krajem, gdje je nekad provaao sretne dane, a iz kojeg sad eto bjei, razmiljao je kako se u spremitu progonjenog broda nalaze njegova ena i djeca i kako bi bilo uasno da umre tu, u vodama, svojih otoka i svog grada, potopljen topovima francuskog kralja. Vive se plaio takve izdajnike mogunosti nego smrti s kojom se suoio mnogo puta u svom mornarskom ivotu. ,,Oh, Gospode, obazri se na nae patnje, koje trpimo radi tvog imena.. . ! Zato? Zato... ?" Anelika pogleda unazad. Jedra gonioca su se opet poveavala. Meutim, more se poelo jae talasati, kreste zapjenjenih valova kao da su najavljivale

blizinu puine. Obala je nestajala, smanjivala se. Vjetar je imao neki gorki ukus i postajao otriji. Zamagljeni horizont kao da se sve vie irio. Puina! Ali zar nije bilo prekasno. Ona pogleda Rescatora i opazi da je on fiksira kroz otvore svoje krinke. Odjednom pomisli da e joj on rei da odlazi, da njeno mjesto nije na krmnici. Otjerat 538 e je onom zajedljivom podrugljivou kojom se ponekad obraao njoj. On, meutim, nita ne ree. Imala je dojam da je on tako gleda jer stvari idu ravo i jer je trenutak postao tugaljiv. Nju, koja je dotad sauvala svoje pouzdanje, spopadne strah. Zar je kasno? upita ona. Uto se Honorina uspravi u njenim rukama i pokae nekti taku na horizontu. Tamo ree veselo vidim ptice. Ptice... su bile lae. Pomaljale su se na obzorju i zakrile izlaz Iz zaljeva. Za par trenutaka bilo ih je bezbroj na vidiku. Uklijeten izmeu dolazeih brodova i kraljevske mornarice Gouldsboro je liio na divlja, koju su natjerali u stupicu i opkolili i koja nee biti u stanju oduprijeti se svim tim protivnicima koji su se zdruili da ga unite. Uzvik nevjerice i zaprepatenja javi se na usnama cijele posade, koja se nalazila u borbenom stanju. Ovo je bilo previe! Mogli su se boriti, ali ne i pobijediti. Nisu imali nikakva izgleda za bijeg. Gotovo odmah, Rescator neto uzvikne i stane se smijati. Toliko se smijao da nije mogao doi do rijeci, guio se od kalja. Poludio je", pomisli skamenjena Anelika. Ali je gusar napokon uspio rei: Holanani! Zaprepatenje se smjesta pretvori u mahnitu radost. Podignite englesku trgovaku zastavu na glavni jarbol zaurla kroz zvunik kapetan Jason na engleskom. Istu zapovijed ponovi i na francuskom jeziku. Zastave se podigoe i zaleprae na vjetru. Izmuena nedavnom olujom, ogromna trgovaka flota ulazila je dostojanstvenom sporou u bretonski tjesnac. Dva velika linijska broda plovila su pred njom, svaki sa pet jarbola 539

i sa tri palube, na kojima su bile baterije sa sedamdeset i dva topa. Za njima je plovilo mnotvo od etiristo trgovakih brodova svake tonae, od kojih je najmanji brod imao bar tristo tona. Ovu veliku flotu pratilo je dvadeset ratnih brodova. Gouldsboro se uvue izmeu njih okretnou zeca i izgubi se u toj gustoj umi. Za nekoliko asaka desetak brodova ogromne floje nalo se izmeu njega i kraljevske flote. Sad nije bilo mogue oficirima njegova velianstva ispaliti ma i jedan topovski metak na gusare, a da pri tom ne pogode potene trgovce, koji su dolazili da se usidre u-francuskim vodama. Morali su odustati od svoje namjere da kazne smjelog gusara, koji ih je tako sjajno nadmudrio. Po drugaijem talasanju mora, bjegunci zar tvoreni u potpalublju, osjetili su da su doprli do puine. itave su sate oni oslukivali svaki um, kripanje broda u borbi s vjetrom. O-naj manevar kraj tvrave Saint-Louis pobacao ih je jedne "na druge. Kad su uli mukle eksplozije topova, oni su mislili da im je kucnuo posljednji as ivota. A zatim su s najveom napetou pratili ono polagano plavljenje kroz kanal, pa zastoje, pripreme za bitku, tranje bosih nogu povrh svojih glava, oekivanje ishoda ... itave sate su molili, izgovarali pokoju rije, da rastjeraju zebnju ili da smire uznemirenu djecu. I kao u Arci nije bilo prozora i nisu mogli znati to se vani dogaa" Zatim se brod stao mirno valjati u pravilnim, velikim njihajima oni osjetie da su jedra najzad napeta i naduhana vjetrom, a ne uslijed manevriranja. Poletni zamah slobode proimao je trup broda, tako da je podrhtavao nd 540 radosti poput rasnog konja kome su opustili uzde. Le Gali se pojavi na bokaporti, iznemogao, s izrazom istodobno i pobjedonosnim i oajnim koji se odraavao u njegovim plavim, keltskim oima. Pobjegli smo im uzvikne. Nalazimo se na puini. Spaeni smo! Tada su svi osjetili kako im srce razdire straan bol. Zbogom, La Rochelle, na grade! Zbogom, naa zemljo! Zbogom na kralju! I padoe na koljena, oiju punih suza. Kopno se jo vidi ree Rescator, pribliivi-se Aneliki i fiksirajui je otro kroz otvore svoje krinke. Zar se neete okrenuti da bacite zadnji pogled na obale koje zauvijek naputate, go

spoo? Ne odgovori ona. Niste ba previe osjeajni s obzirom na svoj spol. Ne bih elio navui na se vau mr nju. Zar, dakle, ne ostavljate tamo nikoga za kim alite, nikakvu uspomenu, nijedno drugo bie? Mrtvo dijete", pomisli ona mali grob na rubu ume Nieula... To je sve." Nosim sa sobom sve to mi je milo ree ona, privinuvi Honorinu na svoje srce. Ona je moje jedino blago. Svaki put kad bi je on neto pitao onim svojim radoznalo-podrugljivim tonom ona je imala dojam da ju on vreba i da je ta njegova radoznalost ugroava. Neizmjeran umor pritisne joj lea. Bio je to umor zadnjih sati, umor njena ivota u asu, kad je sudbina zatvarala za njom vrata, koja se vie nikad nee otvoriti. Ona osjeti bol u 541

ukoenim rukama, kojima je ve beskrajno dugo stiskala Honorinu na svojim grudima. Umorna sam ree iznemoglim glasom. Oh! Tako sam umorna. Htjela bih spavati... Anelika nije bila svjesna to se s njom dogaalo otkad je izgovorila te rijei do asa kad se probudila u grimiznoj svjetlosti sunca na zalazu. Sunce boje rubina ispunilo joj je oi, izdvajajui se kao ogromna svjetiljka na mutnoj, srebrnoj pozadini mora i neba. Sunce dodirne obzorje i nestane nevjerojatnom brzinom ostavivi iza sebe jo kratko vrijeme ruiastu svjetlost, blistaviju od svjetlosti zore, koja je malo-pomalo poela blijediti. Anelika osjeti kretanje broda, ono ritmiko i neprestano ljuljanje, koje ju je vraalo nekoliko godina unatrag, na Sredozemlje. U ono vrijeme, ak i kad je na Hermesu bila zarobljenica, dogaalo joj se da bi joj osjeaj neizmjer-nosti nadimao srce i nitio nezadovoljstvo njene strastvene due.

Ta su joj sjeanja ostavila, iza jednog putovanja za kojega je prepatiia tisuu muka, osjeaj tuge i ushienja. Sad se ona ponovo sastala s morem. Kroz areni prozor krmenog katela, promatrala je kratak poar sutona, a zatim sveanu zagonet-nost polutame prije noi. Sluala je kako se od brodskog trupa odbija zapljuskivanje valova i s vremena na vrijeme otro pucketanje jedara i eolski pjev lahora u brodskim uzetima. Ona se uspravi, upola sjedne na istonjakom divanu gdje su je ispruili, tijelo podupre rukama, prazne glave, bez misli, ali s jasnim saznanjem sree u svom srcu. Bila je slobodna! Honorina je spavala blizu nje, potpuno klonula, ruiasta, nasmijana, dok je sunce na zalazu oivljavalo put njena bucmastog lica. Anelika se nagne nad nju neizmjernom njenou. Odvela sam te, zlato moje proaputa. Ti si tijelo moga tijela, srce mog srca... Nadljudsku je radost gotovo osjeala kao bol. Stari san koji ju je progonio itav ivot, sad se oivotvorio. Otisnula se na more. Prsa joj se napune slanim uzduhom. Oi joj se zamagle, glava joj klone opijena bezimenim zanosom. Tu, sama u svjetlosti umirueg dana, Anelika je nudila oceanu, kao ljubavniku s kojim se opet nala, svoje napeto, zaneseno i zaljubljeno lice...

542 543 SADRAJ I DIO POBUNA TINJA I Dijete pustinje II Kraljev ultimatum III Anelika pod nadzorom IV Tragina sudbina slikara Gontrana v Molines nagoj/ara Aneliku da se pokori VI Vraara Melusina VII Samuel La Morinire, voa progonjenih hu-

31 40

17

51 71

genota VIII Pretpostavke o pobuni rx Montadour kuca na vrata Anellkine sobe X Opasna strast protestantskog voe Sluge brane Aneliku od podivljalog Montadoura XI Povratak Florimonda i opata Lesdiguieresa XII Ekspedicija u movare XIII Ii ete kralju Anelika pie Luju XIV XIV Sretni jesenji dan XV Strana no u Plesslsu XVI Anelika nosi u naruju zadavljenog sina Njena osveta u DIO HONORINA XVII Pobuna Poitoua XVIII Uasno otkrie XIX Zloin u movarama XX No patnje kod Vilinskog kamena XXI Raanje u umi XXII Sveti Honor6 se upleo XXIII Anelika preklinje opata Lesdigueresa da je napusti ~ 545 XXIV Ljubav mladog opata 235 243 295 258 arkanje s kraljevim trupama XXV Pred vratima opatije Nieul XXVI Utoite! Utoitel XXVII Opatija Nieul __ XXVIII Zasjeda trgovaca Obiljeena ljijanovim cvijetom 882

84 94

90

101 109

125

135 153 157 172

207 226

181 192 203 213 220

m DIO PROTESTANTI L.A ROCHELLEA XIX Dolazak u La Rochella Osamljeni djeak

XXX Anallka sluavka Lice njena gospodara nlja joj nepoznato XXXI Anelika 1 Honorina XXXII Sastanak U pustoi XXXIII susret s gospodinom Rochatom XXXIV Smrt strica Lazara Anelika kod gospodina de Bardagnea XXXV Berneova djeca u zatvoru Gospodin de Bardagne se zaljubio XXXVI Anelika odbija kraljeva namjesnika XXXVII Izazov i dvostruko ublstvo XXXVIII Opasnost prijeti Anelikl i hugenotima Treba otputovati XXXIX Plan o potajnom odlasku XL Gusari Anelika opazila Reseatora XLI U rukama gospodina Baumiera Sve je Izgubljeno XLII Gospoo1, budite pozdravljeni XLIII Sastanak s Rescatorom XLIV Bijeg hugenota Rescator spaava Honorinu XLV Rescator pred La Rochell^om Sretan bijeg u ocean -. _-. 285 315 324 335 346 356 370 381 385 405 425 - 432 446 462 485 502 528 Za izdavaa Drago Crnevi Redaktor teksta Stanko Skunca

i taiupa i grafika oprema Grafika radna organizacija Kultura" OOUR ,,Stamvarija Kultura", Beograd, Makedonska 4

546